JEREMY NAYDLER EGIPAT HRAM UNIVERZUMA Biblioteka Tragovi knjiga 77 Urednik biblioteke Ana Luketina Prijevod: Jurica Medved

Prema: Egypt; The Temple of Cosmos Lektura: Nana Moferdin Likovno rje enje omota: Robert Sandor Prijelom i obrada: Robert Sandor Cid-Nova d.o.o. Izdava: "CID-NOVA" Nova Cesta 120, Zagreb www.cid-nova.hr Tisak: LDK promet CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica - Zagreb UDK 299.31 NAYDLER, Jeremy Egipat: hram univerzuma / Jeremv Navdler ; <prijevod Jurica Medved>. - Zagreb : CID-Nova, 2006. (Biblioteka Tragovi; knj. 77) Prijevod djela: Egypt. ISBN 953-6566-72-9 I. Egipatska mitologija Studija 460201047 JEREMY NAYDLER EGIPAT HRAM UNIVERZUMA Zagreb, 2006. Predgovor Naslov ove knjige preuzet je iz odlomka Corpusa Hermeticuma, zbirke mistinih teks tova koji se pripisuju Hermesu Trismegistosu, Triput velikom Hermesu, kojega su Eg ipani poznavali kao Thotha, najmudrijeg od bogova. U razgovoru s uenikom Asklepije m, kojemu opisuje simboliko znaenje Egipta u duhovnoj povijesti svijeta, Thoth ka e: Egipat je slika neba, ili, tonije govorei, u Egiptu su sva oitovanja snaga to vladaju i koje su aktivne na nebu prenesena na ni e mjesto. ak i vi e od toga, ako se ka e itav a istina, na a je zemlja hram itavog univerzuma.1 Trismegistos govori ove rijei uvodei u proroanstvo, razlo eno u dva dijela. Prvo govo ri Asklepiju da e doi vrijeme kada e Egipat, hram univerzuma, biti napu ten. Ljudska b postat e umorna od ivota i prestat e univerzum smatrati vrijednim po tovanja i uenja. Religija e se osjeati kao teret i ljudi e mraku davati prednost pred svjetlom. U to vrijeme bogovi e napustiti ljudski rod i vi e se nee uti njihovi glasovi. Zemlja e po stati neplodna, zrak bolestan i ustajao; na taj e nain staro doba pasti na zemlju. Iako je proroanstvo prividno povezano sa sudbinom Egipta, ono obuhvaa vei povijesni proces od antike egipatske civilizacije. Egipat - hram univerzuma Taj povijesni proces prote e se i u na e vrijeme i doista se ini da opisuje sudbinu Z apadne civilizacije. Mo da ne grije imo kada njegove rijei pripisujemo Egiptu kao raz doblju su tinski razliitom od na eg vremena. Kada se borimo sa smislom istro ene bogoli kosti i oku enog svijeta, osjeam da je prvi dio proroanstva ispunjen: Egipat je prest ao postojati! Ali tada dolazi drugi dio. Kada sve to proe, ka e Trismegistos, obnovit e se ljudska svijest o svetom. uenje i tovanje ponovno e ispuniti ljudska srca. Nastupit e ope bu je prema bo anskom koje e uzrokovati da ljudska bia jo jednom pjevaju neprekidne hval e i blagoslove. To e dovesti do novoga roenja svemira, svete obnove prirode ispunje ne strahopo tovanjem. Sve je to utvreno unutar okvira proroanstva o Egiptu, ali posta lo je oito da sudbina Egipta ukljuuje ne samo sudbinu Zapadne civilizacije (na koj u niti jedan dio modernog svijeta nije ostao imun) nego takoer i svu prirodu. Suoeni smo ovdje s idejom ogromnoga kozmikog ciklusa unutar kojeg Egipat ima poseb nu simboliku va nost, ali koji takoer ukljuuje i na e vrijeme na poseban i znakovit nai . Jer danas ivimo na onoj spojnoj toki kada je prvi stadij ciklusa -napu tanje hrama -vidljivo dovr en, ali drugi stadij - obnova hrama - tek zapoinje. U obliku proroans tva, Egipat u odreenom odnosu predstavlja itavo ovjeanstvo i itavu prirodu. U civiliz aciji i duhovnom ivotu antikoga Egipta ne to je dovedeno do izra aja te je takvo za sv

e nas u odreenom trenutku na e evolucije. Drevni Egipat iskristalizirao je u sebi v rhunac ovjekova duhovnog postignua i odnosa spram prirode, tako da to postaje djel om na e kulturolo ke biografije. Odgojeni smo u uvjerenju da na a era zapoinje s Grkom na jednoj strani i s narodom I zraela na drugoj. Grci su nam dali znanost i razum, narod Izraela monoteizam. Na taj je nain du a Zapada skovana pomou herojske antipatije prema prija njoj epohi irac ionalnog praznovjerja i razuzdanog poganizma. To je, meutim, slika na eg kulturnog identiteta koji je prolaskom vremena sve Predgovor Grci nisu u tolikoj mjeri zapoeli novo razdoblje znanosti i racionalizma ve su isk liznuli iz stiska starijih nazora ili ak providnosti, uvari koje su u antikom svije tu bili Egipani i prema kojoj je znanje o duhovnim moima koje pro imaju svemir bilo ustrajno i pa ljivo njegovano. Kako su Grci oslabili veze s tim starijim, usklaenij im modelom svijesti, morali su se intenzivnije usmjeriti na najjae ljudske osobin e logike i osjetilne percepcije. Slino tomu, narod Izraela nije prona ao svoju mono teistiku religiju u duhovnom vakuumu, ve u zupcima kotaa antikoga panteistikog suglas ja. S politeistikog stajali ta, religija naroda Izraela bila je neshvatljiv minimal izam kojeg je ak i narod Izraela jedva shvaao, a prihvaali su ga jedino putem bolno g, esto i nasilnog procesa ponovnog ureenja. Tradicionalna biografija zapadnjakog uma, koja na e korijene vidi u Grkoj i Izraelu, ne daje nam potpunu sliku. Cjelovita slika mora ukljuivati svijet iz kojega su G rci i narod Izraela krenuli. Du a Zapada starija je i mudrija nego to mi vjerujemo. U dana njem naporu ponovnog zadobivanja dubina du e, nu no je stoga da usmjerimo na u p ozornost na plamteu kulturu koja je le ala s druge strane idovsko-grkog horizonta. ine to, ne samo da poinjemo obnavljati misao o na em irem identitetu, nego takoer stjeemo sigurniju perspektivu o putu razvitka kojim smo polako i nesmiljeno kroili jo od tih vremena. Egipat nas doziva kao izgubljeni dio nas samih. Poku avajui dosei novu osjetljivost prema duhovnim moima to pro imaju na e ivote, Egipat nam neizbje no dolazi u ari te poz ti. Otkrivamo daje tamo novi i ivi dijalog izmeu neplodne duhovnosti modernih vrem ena i duhovnosti antike, pregrkog i pre idovskog svijeta. Mo da emo na na moderan nain hvatiti da ulazimo u podruja iskustva prema kojem su Grci i narod Izraela osjeali nelagodu, ali s kojim su Egipani bili potpuno bliski. Zbog toga je nastavak dijal oga s drevnim Egipanima od neprocjenjive va nosti. Iako je njihovo doba pro lo, oni i pak mogu postati na i sudru nici i vodii ako se odva imo krenuti prema vlastitoj budunos ti. Egipat - hram univerzuma Na a modema svijest nije jednaka antikoj. Trebali bismo je nauiti po tovati kroz dugaak proces razvitka. Da bismo danas obuhvatili drevnu egipatsku duhovnost, trebali bismo zanemariti znaenje pridano neobinom povijesnom procesu koji predstavlja kult urolo ku biografiju Zapada. Va nost antikog Egipta danas poiva u injenici da nas on pod sjea da na a moderna kultura ima dublje korijene nego to mo emo pomisliti, dublje ne s amo povijesno nego i duhovno. Izrezujui ovo korijenje, odlazimo k dubokom izvoru inspiracije i vodstva. Ali istodobno emo prepoznati da obnovljeni hram nee imati i stu formu kao hram koji je napu ten. Ne radi se, dakle, o na em povratku u Egipat. Dan as imamo priliku ui u dijalog s egipatskim iskustvom, a time i s na im vlastitim du hovnim temeljima. Prepoznajui ove temelje, stvarni izazov je graenje budunosti. Za nastanak ove knjige zaslu ni su mnogi ljudi. Nemogue ih je sve nabrojiti. Ali po sebno zahvaljujem osobama bez ije pomoi i ohrabrenja ova knjiga ne bi uope ugledala svjetlo dana. Zahvaljujem Sam Betts i Alison Roberts na itanju prvih poglavlja i na brojnim korisnim savjetima; Vicky Yakehpar za veliku pomo u prijepisu; Barrvj u Cottrellu za mnoge vrijedne komentare i za predivno izraene crte e. Zahvaljujem s enzibilnom i strpljivom uredniku Cannonu Labricu iz Inner Traditions. Na kraju z ahvaljujem prijateljima Louanne Richards i Ajit Lalvani koji su slu ali va ne dijelo ve knjige i koji su mi pru ili neupitnu podr ku. Metafiziki krajolik METAFIZIKI KRAJOLIK Blistavo sunce Ono to je u Egiptu na prvom mjestu i toliko upeatljivo jest sunce. Velianstveno je. Nije poput na eg sjevernog sunca, esto slabog i pobijeenog od oblaka. Egipatsko sun

ce zapovijeda ni om atmosferom pro imajui je svojim sjajem. To je kraljevska nazonost koja dominira itavom zemljom. Toliko isto, toliko blistavo je svjetlo koje proizla zi iz egipatskog sunca, da su antiki Egipani opa ali u njemu nebesku nazonost boga na zvanog Shu ( u) o kojem se govorilo da ispunjava nebo ljepotom1. Najbli i ekvivalent blistavoj ljepoti Shuovog svjetla je atmosfera iznad oblaka to se mo e do ivjeti na visokim planinskim vrhuncima i pogledom iz zrakoplova. Grci su tu vi u atmosferu nazivali eterom. To je nebeski zrak, toliko finiji ili translucent niji od obinog zraka, da su Grci smatrali da u njemu ive bogovi. Eter se mo e do ivjet i na planini Olimp kada se iznenada iskoi iz razine oblaka. No, u Egiptu se ini ka o da itava zemlja postoji u ovoj bogolikoj atmosferi. ovjek se osjea mnogo bli i nebe sima, nebeskom izvoru koji Egipat - hram univerzuma se obznanjuje u svepro imajuem sunevom sjaju. Zato je mogue shvatiti kako je ova zeml ja neko svojim stanovnicima bila poznata kao ta neteru, zemlja bogova. Utjecaj sunca iri se takoer i na no. Omamljujui zrak sunca zadr ava istou to povlai de bli e zemlji. Izvan gradova, egipatske noi pripadaju zvijezdama. itavo se nebesko tijelo nadvija nad zemlju, prekrivajui je svojim blistavim zagrljajem. Ovo tijel o pripada Nut, Shuovoj kerki. Nou je mona nazonost zvijezdama ukra ene Shuove keri, kao to se njegova osjea danju. oista! Svakoga jutra Nut raa sunce. Mitolo ki postoji odnos izmeu Shua i Nut te izmeu Nut i boga sunca Ra koji, iako je otac Shua, takoer biva roen iz Nut. Pro imajua kva liteta svjetlosti koja karakterizira i dan i no povezuje ova bo anstva u krug meuovi snosti. No vrhovna nadmo sunca nije upitna. Sunce je izvor ivota i amblem kreativnog duha koji pro ima itav svijet. Od najranijih vremena upuivane su himne bogu sunca Rau. Sjajan je tvoj izlazak, O ivue sunce, vjeni gospodaru. Blistav si, predivan, moan, Ljubav je tvoja velika, beskrajna. Tvoje zrake obasjavaju sva lica. Tvoja sjajna boja daje ivot srcima Kada svojom ljubavlju ispuni Dvije zemlje. Moni Bog, koji je stvorio sebe, Koji je stvorio svaku zemlju, stvorio sve u njoj, Sve ljude, stada i jata, Sve drvee to raste iz tla; Oni ive kada svie za njih, Ti si majka i otac svega to si stvorio. Kada izlazi njihove te oi promatraju A tvoje zrake osvjetljavaju itavu zemlju; Svako srce klie tvom pojavljivanju Kada si iza ao kao njihov gospodar.2 Ovakvi osjeaji ne dolaze stanovnicima oblane, maglovite zemlje. Malo iskustva imam o o kraljevstvu iza oblaka. Udi emo gu u atmosferu od egipatske. Mo da bi bilo nemogue n a oj modernoj, svjetovnoj, znanstvenoj civilizaciji podii se u egipatskoj klimi, je r civilizacije, kao i biljke, propadaju i rastu iz odreenog tla; rastu i razvijaj u se u posebnom okru enju svjetla i mraka. U Egiptu kvaliteta samog svjetla djeluj e kao profinjujui utjecaj na duhovni ivot, a antika kultura koja se tamo razvila bi la je duboko svjesna svoje zahvale izvoru tog svjetla koji je Dvije zemlje [Egipt a] ispunjavao ljubavlju. Rijeka i pustinja Nije samo kvaliteta svjetla imala dubok utjecaj na karakter Egipta. Takoer je va an jedinstveni krajolik dramatinih suprotnosti, blizu postavljenih, ako ne i isprep letenih. Da nije Nila, Egipat bi bio pustinja. Da, zbog Nila je Egipat duga, dug a oaza s obiljem vegetacije. Istina je da je sunce izvor ivota, ali toplina koja daje ivot i uzdi ue svjetlo egipatskog sunca dobivaju na vrijednosti jedino u dolini Nila. Iza granice rijeke Gospodar ivota pr i zemlju nemilosrdnom pustinjskom vruino m. Egipat je, ka e Herodot, dar Nila. Plodne vode Nila transformiraju sunevu uroenu v enost u velikodu nu dobrohotnost. Dolina Nila predstavlja udo za putnika sa sjevera. Biljke koje vidimo samo u grij anim staklenicima na ih botanikih vrtova tamo rastu u izobilju: banana i datulja, m ango i mogranj. Tamo ie obilie, bogatstvo zelenila. Ali ovjek je uvijek svjestan Egipat - hram univerzuma

da je to tek oaza. Pustinja je uvijek blizu, udaljena sedam kilometara, a negdje samo nekoliko stotina metara. U Egiptu se doista postaje svjestan strmoglavosti ivota. ivot cvjeta u toj pogibelji; cvjeta kroz milost zemljopisnih okolnosti. Tako je Egipat domain ekstrema: s jedne strane preplavljujui ivot oaze, a s druge n eukrotivo neprijateljstvo neplodne pustinje. Tamo je takva koncentracija ivota, a u isto je vrijeme okru uje neizreciva sterilnost. ovjek ostaje zauen posebnom sudbin om tog krajolika koji u sebi nosi i plodnost i surovost. Ovdje, u tom jedinstven om fizikom okru enju, postaje se bli i iskustvu univerzalnih sila ivota i smrti, koje izra avaju svoje uzajamne antagonistike, ali i komplementarne uloge, nego bilo gdje drugdje na svijetu. Meusobno se nadmeu, bore, ali postoji i vrsta sklada u toj ne prekinutoj tenziji sukoba jednoga unutar drugog. Niti jedno ne mo e istisnuti drug o, pa ive u stanju dinamike ravnote e. Drevni Egipani svoju su domovinu nazivali Dvije zemlje. Smatra se da je to bilo p odruje Delte s jedne strane i ostatak doline Nila s druge. Ali iroka i plodna ravn ica Delte - Donji Egipat - i dugaka, ograniena dolina Gornjeg Egipta bile su izra aj dubljeg, pozadinskog polariteta. Od poetka je Delta podruje Horusa, dok je Gornji Egipat provincija Setha, njegovog velikog suparnika, opasnog za ivot i plodnost Nila, kojega svake godine treba pobijediti. Seth je gospodar pustinje; pustinja je njegova zemlja. Horus mu se uvijek suprotstavlja. Oni se vjeno bore, a Seth gu bi bitku. Isto kao to su dvije zemlje Egipta Sjever i Jug, jednako su to plodne C rne zemlje doline Nila i neplodne Crvene zemlje okolne pustinje. Koncepcija Dvije zemlje nosi dublje znaenje od jednostavne zemljopisne podjele. U Egiptu fiziki krajolik ima metafiziki odjek kojega su drevni Egipani bili duboko s vjesni: Dvije zemlje su dva protivna no ipak uzajamno Metafiziki krajolik isprepletena kraljevstva ivota i smrti, duhovnog i nebeskog svijeta s jedne stran e te svijeta bez ivotne materije s druge.3 Nije beznaajno to to ime Horus - na egip atskom Heru -znai Onaj tko je iznad. Horus je predstavnik Neba, dok je podruje Setha neproduhovljena materija, kaos i smrt. Zato je taj krajolik ujedno raj i pakao, a oni su u meusobnoj borbi sjedinjeni u pretpostavljenoj ravnote i i reciprocitetu . Egipatsko sunce, s translucentnim svjetlom koje daje ivot i suhom pustinjskom vrui nom, sadr i isti polaritet. Sunce koje dobrohotno sija na rascvjetanu dolinu Nila isto je ono koje pr i pustinju. Takvo bo anstvo, ije je vidljivo oitovanje sunce, Ra, sadr i u sebi svu dualnost. Ono je izvor i praotac onoga Iznad i onoga Ispod, Neba i Zemlje, Horusa i Setha. Svake noi Ra to potvruje ulazei, prolazei i konano nadilaz ei podruje u kojem se nalaze razuzdane Sethove sile - Podzemni svijet. Ovdje su Se thove sile oitovane kao suprotnost duhu koja negira ivot, ali kao takve, takoer su nu ni preduvjet obnavljanja ivota i ponovnog duhovnog roenja. ak i Seth, koji je u mn ogim odnosima arhetip negativnosti, utjelovljuje odreenu dualnost. Nikada nije sm atran izrazito lo im ili zlim, ve prije kao neophodna kozmika komponenta viena kao po tpunost. Ova dvojaka Sethova osobina mo e se do ivjeti u egipatskoj pustinji. Ova je doista n emilosrdno vrua i nigdje se ne mo e pronai zaklon od sunca. Ali u tom podruju stijena i ti ine, gdje ptice ne lete, a ivotinje ne trebaju paziti na zmije otrovnice, pos toji samoa koju dolina ne mo e pru iti. Dolinu Nila karakterizira izrazita dru tvena i prirodna plodnost. U antikim, kao i u modernim vremenima, bilo je nemogue do ivjeti samou u nastanjenom dijelu doline; tamo nije bilo divljih mjesta, uma, zaklona, pu stopoljina ili golemih bre uljaka koji bi pru ili utoi te. Dolina je cjelovito obraivana. Tamo su ljudske i prirodne sfere postojanja stoplj ene u skladno jedinstvo, kao da su Egipat - hram univerzuma dijelovi iste dru tvene tvornice. Mu karci, ene i djeca rade zajedno sa svojim magarc ima i volovima, sjede pod drveem sa stadima ovaca, krava ili koza. ak se i bijele a plje, okupljene na poljima - kao to su se oduvijek okupljale - mije aju s radnicima , poput domaih ivotinja. Bogovi Egipta bijahu duhovni itelji obraene zemlje. Oni bij ahu dio dru tvene tvornice doline Nila - svi osim Setha. On je oduvijek bio bog ot padnik, ubrajan kada je osoba stupila izvan dru tvenog jedinstva plodne zemlje u p ustinju. U zastra ujuim prostranstvima pustinje, putnik mo e i ne mora stati na otrov nu zmiju, ali zato ne mora izbjegavati susret sa svojom samoom. Tamo, u Sethovom

podruju, daleko od utvrujue nazonosti dru tva bogova, ovjek mo e iskusiti krajnju li e duha, to je preduvjet unutarnje obnove. U Egiptu je ovjek pod stalnim utjecajem ravnote e i meuigre suprotnosti: ivota i smrt i, obilja i neima tine, svjetla i tame, dana i noi, dru tva i samoe. Svako je jasno op isano pa se vidi da antiki Egipani svijet nisu shvaali izvan dualistikih izriaja. Nji hov krajolik ui metafiziku ekvilibrija i suprotstavljenih naela.4 Postizanje ravno te e Dviju zemalja, Horusa i Setha, onoga Gore i onoga Dolje, bila je sredi nja preo kupacija egipatskog naroda, posebice kralja. Jedna od njegovih titula bila je Dva gospodara. U instituciji kraljevstva, a time diljem itave zemlje, utjelovljeni su Horus i Seth dr ani u stanju ravnote e.5 Poplava i su a Do ivljavanje krajolika s odjekom metafizike va nosti primjenjivo je i na ciklus godi n jih doba to je svake godine preobra avao zemlju. Danas to iskustvo mo emo rnUnnch.iili.of! camn 11 ^ nnmnr raco imacrinaHip. ipr i zlilPVanip Metafiziki krajolik Nila vi e nije u rukama bogova, ve u rukama ljudskih bia. Egipatska godina bila je o dreena izlijevanjem i povlaenjem Velike rijeke, kako se Nil nazivao. Velika se rij eka smatrala, kao i sva vizualna obilje ja antikog Egipta, tijelom boga. Njegovo im e bilo je Hapi. Obino je prikazivan s mu kim i enskim karakteristikama, jer bio je m ajka hraniteljica obilnog ivota doline Nila. Hapi nije bio samo personifikacija r ijeke. Kao da su u tim danima ljudi vidjeli kroz ivi krajolik u kojem su ivjeli kr aj i u skladu s energijama, silama i biima kojih je on bio izraz.6 Zemlju s obje strane rijeke Egipani su modificirali, prilagodili i maksimalno isk ori tavali godi nje poplave. Usporedno s rijekom i pod pravim kutom na nju izgraeni s u mnogobrojni nasipi i kanali koji su dijelili dolinu na ogromnu mre u bazena to se terasasto spu tala od Gornjeg Egipta na jugu do Donjeg Egipta na sjeveru. Svaki t aj ogromni bazen formirao je okvir itavog poljodjelnog podruja koje je opet podije ljeno mre om jaraka i brana, kanala i nasipa. Ciklus izlijevanja i povlaenja tako j e djelovao kao naelo organizacije i podjele zemlje kao cjeline. Odreivao je poljod jelni i politiki poredak doline Nila u niz meusobno ovisnih podruja.7 Zapoinjui u vrijeme zimskog solsticija, kada se Sirius uzdi e iznad horizonta, nabuj ale vode polako bi nadirale prema Delti. Napredovanje vala vode zazelenilo bi Ni l obiljem vegetacije iz ekvatorijalnih movara dalekog juga. Nekoliko bi dana Nil imao neugodan miris zbog raspadajue vegetativne materije pa bi bogovi, ljudi i de moni zastajali od gaenja.8 Sa zelenim Nilom do ao bi Oziris Proistitelj, koji je smr adom tjerao sve zlo prije nadolazee poplave. Nekoliko dana kasnije nastupio bi drugi val, obojen crveno, s ravim muljem to ga j e rijeka donosila iz Etiopije. Ubrzo bi rijeka poplavila. Na jugu bi se Nil s dv anaest podigao na etrnaest metara, a sedam dana kasnije u Delti bi se podigao no r>cnT-r> mohra liino Rncratp. hlimUSOm isminipnp irnHp Egipat - hram univerzuma bile su osobito slatke. Na antikom festivalu koji je slavio poplavu, ljudi su se obredno kupali i pili tu vodu.9 Vode bi poplavile itavu zemlju, dajui joj izgled o gromnog jezera ili mora. U prvom stoljeu je izlijevanje Nila opisao Diodor, a nje gov opis jeka je Herodotovog od nekoliko stotina godina ranije. Kada se Nil izlijeva, itava je zemlja pretvorena u more, a gradovi koji su jedini ostali iznad vode izgledaju kao otoci Egeana. Tada se u itavoj zemlji prevozi vo dom, a ne rijekom. Svatko tko od Naukrata kree za Memfis prolazi pokraj piramida umjesto da slijedi uobiajeni put kraj Cerkasora i delte.10 Takva pojava poticala je osjeaje i straha i veselja. U Tekstovima piramida itamo kak o Oni drhte, oni koji vide Veliku rijeku kako se valja; ali livade se smiju i oba le rijeke cvjetaju.11 Zastra ujua sila nadolazee poplave uni tavala je sve na svom putu, razarajui dugake oba e rijeke i bri ui granina podruja. U sluaju prevelike poplave mogla su biti izbrisana tava sela, a stoka i ljudi podavljeni. S druge strane, nedovoljna poplava, to je bilo uobiajenije, nosila je opasnost od gladi. Takvi sluajevi mogli su biti izbjeg nuti kompenzacijom iz silosa koji su uvali vi ak hrane od prija njih godina. Ali neko liko takvih uzastopnih godina ozbiljno bi zaprijetilo glau. Za razliku od rijeka Mezopotamije, godi nje izlijevanje Nila bilo je predivno i ug lavnom potpuno dobrostivo. Pojavljujui se u najtoplije godi nje doba, poplava je bi

la druga potvrda mudrog ureenja univerzuma koji je stvorio ravnote u izmeu suprotnih sila. U mjesecima koji su prethodili poplavi, mo Setha vidljivo je rasla. itava b i se zemlja osu ila, tlo je pretvarano u pra inu, vegetacija bi uvenula. ivotinje i l judi Metafiziki krajolik postajali bi tromi od vruine, a Nil je postajao sve manji. inilo se kao da e zemlja uskoro biti apsorbirana u okolnu pustinju.12 U svakom trenutku godine kada je iv ot venuo, destruktivna mo Setha bila je najbli e pobjedi. A tada bi vode Nila udesno poele rasti, nad vonjacima se irio val kojeg je Ra nainio da nahrani sve koji eaju, [Hapi] daje piti pustinjskim mjestima.13 Taj dogaaj nikada nije prestao poticati G rke da posjeuju taj kraj i promatraju to udo. Podizanje Nila je poplava koja zapanjuje one koji je vide i doima se sasvim nevj erojatno onima koji uju za nju. Jer dok se druge rijeke smanjuju u vrijeme godi nje g solsticija, postajui od tog trenutka pa nadalje sve manje i manje, samo se Nil poinje nadimati, njegove vode rastu, dan za danom, sve dok na kraju ne poplave go tovo itav Egipat.14 Godi nji ciklus imao je tri godi nja doba: Oskudica (Shomu), od travnja do lipnja, P oplava (Akhet), od srpnja do listopada, i Izlazak ili Pojavljivanje (Provet), od studenog do o ujka. Dramatino je prikazivao sredi nji mit egipatske religijske svije sti - mit o Ozirisovoj smrti i uskrsnuu. Za vrijeme su e Oziris je bio izgubljen ili m rtav. U to se vrijeme njegov sin Horus borio sa Sethom, a poplava je nagovje tavala Horusovu pobjedu. Na temelju toga se Oziris, bo anski izvor plodnosti i reprodukt ivne moi, mogao izdii iz stanja nesvjesnosti i impotencije. Bujanje biljnog ivota k oje je prethodilo povlaenju voda bilo je fizika posljedica uskrsnua Ozirisove du e.15 Ciklus godi njih doba bio je ne to vi e od izvoenja faza mita o Ozirisu. Ponovno se odn osio na proces stvaranja univerzuma. Jer kada bi Egipat bio poplavljen, itava bi se zemlja vratila u prvobitno stanje bezoblinosti to je prevladavalo prije poetka s tvaranja. Povlaenje vode i Egipat - hram univerzuma ponovno pojavljivanje zemlje bija e sasvim oita inscenacija, u svijetu vremena i pr ostora, onoga to se pojavilo (i to se vjeno pojavljuje) na samome Poetku, u prvim st adijima emanacije prostorno-vremenskog svijeta iz neprostornog-nevremenskog, duh ovnog kraljevstva. Preobrazbe godi njih doba kroz koje je egipatski krajolik prola zio bile su na fizikoj razini odraz metafizikih realnosti. Orijentacije Smjerovi istoka i zapada, sjevera i juga, u Egiptu nikada nisu bili dvojbeni. Kr oz devet stotina kilometara doline Nila postoji gotovo neprekinuta konstanta sje vernog toka rijeke. Tako je zemlja podijeljena na zapadnu i istonu polovicu. Fizik a podjela zemlje od strane Velike rijeke dobiva simboliko znaenje kozmikim i nebesk im dogaajem svakodnevnog roenja boga Ra na istoku, njegovim putovanjem preko nebes kog Nila (kojeg je zemaljski Nil samo slika) i njegovim starenjem i silaskom u K raljevstvo smrti iza stijenja zapadne pustinje. Istok i zapad stoga nisu samo fi ziki pravci; oni su mitolo ke i metafizike orijentacije. Simbolizam sunevog dnevnog c iklusa duboko se utiskuje u egipatski krajolik. Zapadna strana doline Nila moral a je biti strana pogrebnih zdanja i hramova, jer tamo, iza zapadne pustinje, Ra silazi u Podzemni svijet. Istok mora biti strana ponovnog roenja, novoga ivota, je r se svakoga jutra itava zemlja okree prema istoku, prema buenju o ivljujuih zraka nov oroenog sunca. No, kao to je zemlja podijeljena na istono i zapadno kraljevstvo, opisano jednako mitolo ki kao i zemljopisno, podijeljena je i na sjeverno, iroko prostranstvo Delte i usku dolinu Nila na jugu. Gledajui prema jugu, dobivamo uvid u drugu tajanstve nu metafiziku zonu gdie se fiziki Metafiziki krajolik zemljovid spaja s mitolo kim, kao to je to sluaj s istokom i zapadom. Izvor plodnih voda koje su natapale zemlju bio je su tinski mitolo ki: Egipani su govorili da sveta rijeka dolazi na zemlju iz Podzemnog svijeta ili Dwata (Duata).16 Dwat (Podzemn i svijet ipak je pogre na interpretacija) je bio podruje izmeu zemaljskih i duhovnih svjetova i - kao to e kasnije biti opisano - bio je izvor cjelokupnog ivota, zdrav lja i plodnosti za fiziko kraljevstvo. Odavde proizlazi povezanost Gospodara Dvva ta Ozirisa s plodnim moima poplave Nila. Gledajui prema jugu, ne podi e se samo Ozir

is, nego i itav mit o Ozirisu. Drevni Egipani doslovno su vidjeli Ozirisa kako se pojavljuje na ju nom nebu u sazv ije u Oriona u razdoblju koje je neposredno prethodilo poplavi. Ali sama poplava bi la je izravno navije ena pojavom Izie u zvijezdi Sirius to se prelijevala u duginim b ojama, malo poslije prve pojave Oriona na ju nom horizontu. Govorilo se da su uzro k poplava Nila Izidine suze, prolivene zbog njezina napadnutog gospodara, koje s u se u potocima izlijevale iz duginih boja te zvijezde u slabu i iscrpljenu rije ku. Ako se, gledajui prema jugu, pogled usmjeri prema Dwatu, iza njega se primjeuju zv ijezde, sjeverne zvijezde koje nikada ne zalaze i koje su Egipanima stvarale kozm iku sliku vjenosti. Bio je to neprekinuti luk zvijezda kojima su se blagoslovljeni mrtvi morali pridru iti, kraljevstvo iza Dvvata, stvarno kraljevstvo duha. Osoba koja stoji i gleda prema istoku u arhetipskom je polo aju pomou kojega su se an tiki Egipani orijentirali u Voljenoj zemlji (ta-tneri). Jedan od izraza za sjever u stanovitom je odnosu s rijeju koja znai pozadina glave. Rije za istok ista je kao on a lijevo, a rije za zapad kao ona za desno.17 Niti u jednoj drugoj zemlji prostorni vci nisu tako jasno definirani u krajoliku u kojem se ovjek orijentira kao nigdje d rugdje na svijetu. Prostorni pravci pripadanje ovom krajoliku. Mo e se shvatiti kako je ovaj krajolik morao njegovati veliko povjerenje u red univerzuma: tamo je Velika rijeka, tamo je sunce koje sv akog dana putuje od istoka na zapad. Bez obzira na kojem se mjestu doline Nila ov jek nalazi, on je u sredi tu kri a osovine kojeg opisuju Nil i njegove obale jednim krakom i putanja sunca drugim. Kad god se ovjek nalazi u dolini Nila, mo e zamislit i da su antiki Egipani osjeali da se uvijek nalaze u sredi tu metafizikog univerzuma. Zanimljiva je injenica da Egipani svoju zemlju nisu prepoznavali samo kao sredi te s vijeta nego takoer, u odreenom smislu, i kao itav svijet. Tako su svoju zemlju nazi vali ono to sunce okru uje, podrazumijevajui da ona predstavlja itav planet. Razlog to u nije bilo neznanje o drugim zemljama izvan egipatskih granica, niti je to bio milostiv ili neuva avajui stav prema drugim stranim zemljama. Bila je to posljedica o sjeaja koji je karakterizirao odnos svih antikih naroda prema zemlji: osjeaj da je u dijelu zemlje koju su nastanjivali bila nazona sveukupnost.18 Ali vi e nego u bil o kojoj drugoj zemlji, zbog jedinstvenih klimatskih i zemljopisnih osobina, u Eg iptu je takav osjeaj mogao narasti sa silom samooitujue istine. Meuprodirui svjetovi 2MEUPRODIRUI SVJETOVI Moderan putnik u Egiptu svjestan je svijeta prirode i odvojenog postojanja, to je su tinski strano svijesti antikoga Egipana. Najvi e to mi mo emo spoznati jest jeka ono a to je neko bio moan rezonantni krajolik. Mo emo to usporediti s dolaskom u koncertn u dvoranu nakon to su odsvirani zavr ni tonovi simfonije, s tom razlikom da je na do lazak na pozornicu uzrokovao utihnue tonova. Bogovi za nas vi e nisu prisutni kao to su bili za antike ljude, a va no je shvatiti za to. U antikim vremenima ljudi su imali osjeaj da je u dijelu svijeta kojega su nastanj ivali cjelina do ivljena kao sada njost. Svaka je zemlja bila pojmljena makrokozmiki. U makrokozmikom do ivljavanju krajolika ljudi su vidjeli univerzalne, duhovne sile , aktivne i sadr ane u pustinji i potopu, kretanju sunca, nebeskom svodu i kroz po javni svijet. Fiziki univerzum imao je vertikalnu dimenziju. Dosezao je duhovne r ealnosti koje za modernu svijest vi e nisu ivo iskustvo. Ali za antikog Egipanina met afiziki se svijet izlijevao u fiziki i pro imao ga smislom. Moderna sviiest razvila se na takav nain da je pristup Egipat - hram univerzuma vertikalnoj dimenziji postao manje ili vi e zatvoren. Za Egipanina je svijest o ver tikalnoj dimenziji bila stanje njegova ivotnog iskustva. Ali danas smo vi e vezani za horizontalni nain percepcije, iz koje je iluminirajua nazonost bogova iskljuena. P irodna posljedica tog razvitka je da smo sada mnogo svjesniji kako je dio svijet a u kojem ivimo samo dio - jedan segment cjeline. I ako na krajolik postane nadahn ut simbolikom vrijedno u, spremni smo otkloniti to kao ne to subjektivno, jednostavno kao produkt sentimenta. Moderni racionalizam ustvruje da jedina objektivna vrijed nost okoline (prirode) mo e biti ekonomska. tovi e, svaki dio svijeta jednak je bilo kojem drugom dijelu. I tako dolazimo do na e koncepcije cjeline sastavljajui sve di jelove. Cjelokupnost je za nas jednostavno potpunost. Ne dolazi nam vi e prirodno

da shvatimo sveukupnost kao uvijek prisutnu sada njost unutar dijela, jer svaki di o svijeta do ivljava se kao fragment cjeline shvaene isto kvantitativno. Moderna geo grafija djeluje samo na horizontalnoj razini. To je demokratizirana geografija iz ko je su izostavljeni svi metafiziki i mitski elementi. Iako je mo da izvan na ih moi ponovno o ivjeti i osjetiti antiko egipatsko iskustvo o nj ihovom svijetu, ipak je vrijedno barem poku ati. Ono to to iskustvo povlai za sobom nije ni ta manje od potpuno drugaijeg odnosa prema prostoru i svemiru. Vanjski i unutarnji svemir Usprkos trajnim naporima modernih fiziara da promijene na nain razmi ljanja o svemiru , veina nas razmi lja o njemu kao o spremniku ili kontejneru u kojem se nalaze fizike stvari. Svemir je shvaen kao neutralan medij bez ikakvih kvaliteta, unutar kojeg postoje objekti. Na tai sp narin Meuprodirui svjetovi ocrtava u pozadini na ih misli. Ali, fokusirajmo se vi e na predmete koji su u svemiru nego na sam svemir. Usmjerimo li na u pozornost na svemir, bit e nam iznimno te ko pojmiti ga. Do ivjeti sv emirska tijela, do ivjeti prazan prostor, gotovo je nemogue.1 Doima se kao da poku avam o shvatiti apstrakciju. Da bismo do ivjeli prostor, moramo do ivjeti svijet objekata ili stvari. I tako otkrivamo da prije nego to su predmeti u prostoru, prostor je u o dnosu jednog predmeta prema drugom. Na e moderno do ivljavanje prostorno srodnih objekata je do ivljaj da se oni nalaze iz van nas. Kada upuujemo na apstrakciju koju nazivamo svemir, zapravo upuujemo na stan je na eg modernog do ivljavanja svijeta, to jest na stanje njegove izvan-ovda njosti, on oga to je nama izvanjsko. Ako pojmimo prostorni svijet kao ne to to je uvjetovano va nj tinom, tada je to zato to do ivljavamo sebe kao vanjske promatrae svijeta. Ali prostornost se ne mora nu no do ivjeti na ovaj nain. Oito je da se u antikim vremen ima prostor do ivljavao ne jednostavno kao vanjsko stanje objekta, ve i kao obznanj ujue razliito stupnjevanje unutra njosti. Postojala su va na podruja svemira koja su u cijelosti postojala iznutra, a u kojima su prevladavali sasvim drukiji uvjeti, al i iz kojih su proizlazili vanjski svjetovi i u kojima je on sudjelovao. Indirekt no, ljudska bia nisu do ivljavala sebe samo kao promatrae vanjskoga svijeta. Na teme lju toga to stvari imaju unutarnju dimenziju, ljudi su bili sposobni ui u njih na nain koji danas nama nije poznat i blizak.2 Naravno, ova unutarnja dimenzija je simbolika ili okomita dimenzija. Ono to pripad a toj dimenziji nije fiziko. Unutar nje smje teni su nefiziki aspekti objekata koji imaju vanjski modus postojanja, takoer i nefizike sile, energije bia koje mogu, ali ne moraju, biti oitovane u vanjskom prostoru ili svemiru. Egipat - hram univerzuma Umodernimvremenimaizra enajesklonostprepoznavanju takvih unutarnjih dimenzija kao neega unutar nas. Nastoji ih se lokalizirati unutar ljudske subjektivnosti, jedna ko svjesne kao i nesvjesne. Nasuprot tome, u antikim je vremenima unutarnji svemi r prepoznat kao objektivnost, kao ne to to postoji neovisno o ovjekovoj psihi. Bilo je to kraljevstvo koje su ljudi zamjeivali ili u koje su se uputili, prije nego k raljevstvo ogranieno individualnom pa ak i kolektivnom ljudskom psihom. Ako bismo trebali ukazati na znakovitu razliku izmeu moderne i antike svijesti, bilo bi to s ljedee: gdje god moderna svijest osjea da sadr i u sebi unutarnji svijet, antika svij est osjea se okru ena unutarnjim svijetom. Tamo gdje moderna svijest osjea predmete sadr ane u vanjskom prostoru ili barem meusobno odvojene prostorom meu njima, antika s ijest osjeala je da su predmeti sadr avali, te su zato mogli i objaviti, unutarnji, metafiziki svemir. Bilo je to do ivljavanje nesubjektivne, unutarnje dimenzije svi jeta koji je hranio i odr avao antiko simboliko gledi te. Pad ovog naina do ivljavanja s ijeta, koji je doveo do toga da stvari postaju pojaano zamuene i nesposobne prenij eti bilo kakvu transcendentalnu vrijednost, nalazi se u pozadini razvoja svjetov nih, materijalistikih gledi ta modernih vremena. Okrenimo se sada svemiru onako kak o su ga do ivljavali drevni Egipani. Oitovani svemir Egipatski svemir primarno je podijeljen u tri kraljevstva: ravna, planinama ogra niena zemlja, nebo iznad zemlje i atmosfera izmeu neba i zemlje. Niti jedno od tih kraljevstva nije se smatralo jednostavno fizikim; svako je oitovalo -----i. l~,^~. i , nmn^Mncf Onicari pcn'natcU evpmir

Meuprodirui svjetovi znai takoer opisati svijet bo anskih bia ija je priroda opisana u njihovim pojedinanim kozmolo kim podrujima. Ova su podruja samo marginalno fizika, i onoliko koliko su fiz ika ona su i simbolika. Za Egipane je ni e kraljevstvo zemlje u svojoj cjelovitosti prikazano u liku Voljen e zemlje. Bilo je oslikano kao iroka naplavljena ravnica kroz ije je sredi te tekla Velika rijeka; s obje strane bila je omeena planinskim lancima. Iza su bile smje te ne druge zemlje Srednjeg Istoka koje su diljem egipatske povijesti postojale na periferiji egipatskog univerzuma. Egipat je bio zemlja u ari tu makrokozmikog kotaa; zemlje iza Egipta nisu dobile metafiziki status kao slika neba i zbog toga im nije pripisivana nikakva kozmika sredi njost.3 Sve su one bile uronjene u jednu opu zamag ljenost stranih zemalja koje su imale povr insko znaenje u slici svijeta koji je bio su tinski simbolian. Zemlja je bila poistovjeena s bo anskim biem Gebom. U jednom tekstu doslovno je opis ana kao tijelo Geba na ijim leima raste vegetacija i iz ijih rebara niu mladice jema. 4 Crte 2.1 prikazuje Geba, zemaljskog boga, tijelo kojeg je prekriveno biljkama i trstikom. Na taj je nain zemlja o ivljena i ima du u. Hodati po zemlji znailo je hoda ti po bogu. Ta slika zemlje kao boga sigurno nije zasnovana na senzualnoj percepciji, kao ni ti na logikom razmi ljanju. To je imaginativna vizija koja vidi kroz fiziki krajolik u njegovu unutra njost. Antika egipatska teologija bila je u velikoj mjeri produkt vi eg tipa percepcije koja se lako mo e pogre no interpretirati kao imaginativna kons trukcija ili neka vrsta psiholo ke projekcije. Ali ona se doista sastoji od imagin ativnog uvida u nevidljive sile i bia koja postoje u unutarnjem svemiru kojega mora mo izraziti u simbolikim likovima. Takav se nain svijesti mo e doimati kao nesposobn ost opa anja zemlje, ali sigurnije je rei da je na a Derceociia umno ena iskustvom koje odjekuje na dubljoj Egipat - hram univerzuma razini du e. Na toj dubljoj razini percepcije du e, koja je razliita od osjetilnog zapa nja, kako kazuje Henry Corbin, univerzum arhetipskih slika do ivljava se kao mno tvo osobnih nazonosti.5 Na crte u 2.1 vidimo Geba u tipinom polo aju. Gotovo je uvijek prikazivan na ovaj nain kada je predoen kao duh zemlje. Vidimo ga u slinom polo aju i na crte u 2.2. Njegova desna noga (a esto i njegova desna ruka, kao na crte u 2.1) obino je podignuta, a on le i na lijevom laktu i na lijevoj strani stra njice. Lice mu je okrenuto Crte 2.1. Bog zemlje Geb. Papirus iz Novog kraljevstva. prema zemlji, prividno u kretnji ravnodu nosti prema sudbini koja ga povlai u kralj evstvo materije. Geb se rijetko prikazuje kako gleda prema gore. Kao da je, s iz nenaenjem ali i s tugom, njegov pogled uhvaen od onoga to je ispod, a ne od onoga i znad njega. Iznad njega se nalazi njegova voljena pratilja Nut, bo ica neba. Crte 2.2. Bog zemlje Geb u polo aju koji sugerira predaju svijetu materije. Meuprodirui svjetovi Gebu kao da nedostaje vitalnosti. ini se kao da nije sposoban ustati. Ili mo da kao da je tek sada do ao na zemlju i pao s neke velike visine. Kako god da je prikaza n, Geb simbolizira energiju koja le i iza svijeta materije, tradicionalno pasivnog u odnosu na svijet duha. U veini mitologija bo ansko bie povezano sa zemljom enskog je roda i prepoznaje se kao pasivno ili receptivno u odnosu na boga neba. Zaniml jivo je da ne samo da je u antikom Egiptu bog zemlje mu koga roda, nego u njihovoj teologiji nema pasivnih bo ica. Gebov partner, bo ica neba Nut, energinija je od njeg a. Bog se na tim prikazima pojavljuje kao ovjek koji je iscrpljen nakon voenja lju bavi, to je, kao to emo vidjeti, jedan od naina na kojeg ga mo emo shvatiti. Geb je prikazivan i u drugim oblijima. Najuobiajenija je forma guske, koja je bila glavna ptica nesilica u Egiptu sve do vladavine Tutmozisa III. Crte 2.3 prikazuj e Geba kao Veliku gaku u ili kozmiku gusku. Kao takav, njegovo mjesto u totalnoj shem i stvari drugaije je od polo aja Geba iz prethodnih prikaza. Jer jaje svijeta u pos tojanje dolazi od kozmike guske. Kozmika guska pojavljuje se kao androgini Stvoritelj svje tova kakvog susreemo u heliopolijskoj kreativnoj teologiji kao Atum-Raa. Ba kao to iz gu jeg jajeta nastaje ivot, tako i od boga Geba na poetku proizlazi ivot i uzima ma terijalnu formu.

Ovi razliiti naini oslikavanja Geba ne predouju nam samo dva razliita aspektaboga, v enas Crte 2.3. Geb kao kozmika guska. Papirus Userhet. Osamnaesta dinastija. Egipat - hram univerzuma prirodom politeistikog razmi ljanja po kojem bilo koji bog s prividno ogranienim fun kcijama ili sferom djelovanja mo e biti pojmljen kao konano bo ansko ili izvorom sveu kupnog postojanja. Nebesku bo icu Nut Egipani su prikazivali kako gleda dolje na boga zemlje Geba. Obin o se prikazivala kao gola ena s tijelom prekrivenim zvijezdama, kao na crte u 2.4. Prstima nogu i ruku, ispru enima prema gore i dolje, dose e etiri kardinalne toke zeml je nad kojom se nadvija njezino tijelo ukra eno zvijezdama. Dobar prikaz toga je c rte 2.5, koji bo icu prikazuje postrance. Zanimljivo je da se i Geb i Nut uvijek pr ikazuju goli, to nije uobiajeno kod drugih bo anstava egipatskog panteona. Mo da je ra zlog tome taj da su prvobitno bili pojmljeni kao ljubavnici. Ili mo da to to se ova dva boga, vi e od bilo kojih drugih, bez ikakve zadr ke pojavljuju imaginativnom ok u; jer oni su se konano predali oitovanom svijetu i ne skrivaju ni ta od onih koji s u sposobni gledati dalje od povr ine osjetilno perceptivnog svijeta. S ovim slikama Nut samo se djelomice zadovoljavamo osjetilnim fenomenom plavog d anjeg neba ili mrane zvjezdane noi. Ali ovaj nain prikazivanja nebeskog svoda nije samo imaginacija konstelacija projicirana na nebo. Vi e je to vienje velikog kozmiko g bia kroz koje nastaju zvijezde, planeti i sunce. Na crte u 2.4 dva bijela kruga s unevog diska mogu se vidjeti na tijelu Nut, oznaavajui stadije na svom putu. Sunev d isk Nut guta na njegovom zalasku, a raa ga zorom. Nut Crte 2.4. Bo ica Nut gleda dolje na zemlju. Oslikani koveg. Dvadeset i prva dinastij a. Meuprodirui svjetovi svijet duhovnih formi, kojeg simboliziraju zvijezde i planeti. U tom smislu ona predstavlja bo ansku nazonost u ijem kozmikom zagrljaju poiva itav svijet. Njoj su pje ani sljedei stihovi: O, velika koja si nastala na nebu, ti si dosegla mo, ti si dosegla snagu, i ispunila svako mjesto svojom ljepotom, itava je zemlja tvoja, zaposjela sije, obuhvatila si zemlju i sve stvari svojim zagrljajem.6 Nut je kozmiki predstavnik boga zemlje Geba. Ako je ona Velika majka koja odijeva sva bia u njihove duhovne forme, tada je Geb taj koji im daje materijalno utjelo vljenje. Crte 2.5. Bo ica Nut natkriljuje zemlju. Papirus Nisti-ta Nebet-Taui. Novo kralieas tvn. Egipat - hram univerzuma Dva bo anstva mogu se vidjeti kao dva naela: nebesko ili duhovno i zemaljski ili ma terijalni izvor u formama. Na crte u 2.6 Geb poprima oblik zmijoglavog ovjeka pred likom Nut. Mo da je to aluzija na primordijalnu prirodu boga ili mo da na injenicu da su zmije bia koja ive najbli e zemlji. Kako god shvatili ovo zmijsko oblije, primjeuj em kako je Nut doista obuhvatila zemlju u svom sveobuhvatnom zagrljaju. Nebo i zemlja sami ne obuhvaaju univerzum. Izmeu njih postoji trei princip koji ih razdvaja i takoer posreduje izmeu njihovih energija. To je atmosfera koju su antiki Egipani poimali kao oblik bo anske nazonosti - Shu. Shu je taj koji pru a uvjete za oi tovanje svijeta stvarajui sredinu u kojoj bilje mora rasti, ivotinje se moraju kre tati, a ptice letjeti. Kroz ovu posredujuu nazonost svjetlo i dah ivota ulaze u uni verzum. Tako je Shuov karakteristini pokret jednak oznaci, znaku o ivljavanja vital ne energije, prikazanog tako da se ruke podi u visoko s obje strane glave, kao na crte u 2.7. Na tom prikazu Shu na glavi nosi ogoljenu palminu granicu, hijeroglif m ladenake krjeposti. Amblem kojeg Shu uobiajeno nosi na glavi je nojevo pero, koje kao hijeroglif ima zvunu vrijednost shu ( u). Shu je (kao bo ica Maat, koja dijeli isti amblem) ponekad prikazan s krilima. Crte 2.8 prikazuje ga u androginom obliku, sjedinjenog s bogo m beskonanog prostora, Hehom. On klei ra irenih krila izmeu likova ju nog vjetra (krila ta lavica s nekoliko glava) i sjevernog vjetra (dvoglavi bik).

Ja sam Shu, ka em, dijete Atuma. Moja odjea je zrak ivota, koji se oko mene sakuplja iz usta Amona, i otvara vjetrove na mom putu. Ja sam onaj koji ini moguim svjetlost neba nakon tame... Meuprodirui svjetovi Moji koraci opasuju duljinu neba. irina moje zemlje je utemeljenje. Crte 2.6. Geb i Nut. Papirus iz Novog kraljevstva. Shu je uzrok polarizacije neba i zemlje na Iznad i Ispod. Njegov ka izraz je za nain na koji se nebo dr i odvojenim od zemlje, osiguravajui tako odvojenost izmeu duh ovnog i materijalnog postojanja. Shuov polo aj nagovje uje potrebu njegove stalne int ervencije: kada bi napustio svoj polo aj ak i na trenutak, nestala bi dualnost koja karakterizira oitovanje postojanja, a nebo i zemlja ponovno bi se sjedinili. Na crte u 2.9 prikazan je odnos izmeu triju bo anstava koja ine tri sfere oitovanog univer zuma. Prizorom dominira bo ica Nut, dok umanjeni Geb le i ispod nje. Izmeu njih stoji Shu podignutih ruku koje podupiru dva ovnoglava duha. Nebeska bo ica Nut prikazana je s veom i jaom Egipat - hram univerzuma nazono u od Shua i Geba. Shuove ruke podignute su kao da je podupiru, jer bo ica se la ko mo e odr ati oslanjajui se na ruke i noge, kao to se vidi na crte u 2.6. Ponekad Nut uzima oblije krave, a njezine etiri noge etiri su stupa kojima podr ava nebo (crte 2.1 0). Potpuno je jasno da je Shuova kretnja manje u odnosu s podr kom bilo kojoj pot rebi bo ice, a vi e kao vlastiti impuls za popunjenjem prostora izmeu nje i zemlje. N a crte u 2.10 Geb vi e nije prisutan. Prema jednom mitu Shu je razdvajao Geba i Nut zbog vlastite ljubavi prema kerki Nut. Ako ponovno pogledamo crte 2.9, mo emo se pit ati jesu li Shuove ruke podignute magnetizmom grudi i stidnice Nut? Shu ulazi u prostor stvoren Gebovim odvajanjem od Nut. Stoji tamo kao stup, pru ajui se u punoj duljini izmeu neba i zemlje i potpuno dominirajui papirusa Nesitanebtashru. Dvadeset osim ako je Geb bio pridru en meuprostorom. Crte 2.7. Bog Shu s rukom podignutom u ka pokretu. Detalj iz U usporedbi sa Shuom i Nut, Geb je iscrpljen. Ponekad je prikazan kao na crte u 2. 11, ali skoro je uvijek u le eem polo aju, besposlen i prividno bez aktivne energije. Obino je mnogo manji od pratilje Nut pa se dobiva dojam kao da ga ona okru uje. Vj erovalo se da su Geb i Nut izvorno sjedinjeni u primordijalnom zagrljaju, ali te k o je zamisliti da su njihovi pojedinani polo aji drugaiji, i rima dinastiia. nioi. oriie neeo ona niemu. Na Meuprodirui svjetovi taj nain njihovo odvajanje mora ukljuivati Gebovo otpadanje od Nut. Da je ovo bio sluaj mo emo vidjeti na crte u 3.5 u sljedeem poglavlju. Kozmolo ke slike triju bo anstava sugeriraju oitu hijerarhiju u kojoj je bo ica neba do minantan lik. Shu i Geb kao da su manje bitni, kao da su pomonici Velike majke ko ja ih natkriljuje. No jasno je da Shu ima aktivnu i znaajniju ulogu od ispru enog G eba. ini se kao da je Geb izbacio svoju bo ansku vitalnost u materijalni svijet. Ka o bog zemlje, Geb Crte 2.8. Bog Shu-Heb s ispru enim krilima izmeu dva bo anska vjetra. Novo kraljevstvo . Crte 2.9. Oitovani svemir obuhvaa bogove Nut, Shu i Geba. Papirus Nesitanebtashru. Egipat - hram univerzuma je najpovezaniji s kraljevstvom vanjskog, fizikog postojanja. Shu stoji izmeu ovog kraljevstva i nebeskog ili duhovnog svijeta. Ovisan je o zemlji na koju oslanja svoje noge i o nebesima prema kojima su podignute njegove ruke. Shu predstavlja u - izmeu kraljevstvo onoliko koliko odvaja nebo od zemlje, osiguravajui takoer i ko ntakt meu njima. Na ovaj se nain objavljuje metafizika shema u meusobnom odnosu tih bo anstava i nainu njihovog karakteristinog prikazivanja. Egipatska kozmologija teme lji se na podjeli oitovanog svemira u tri kvalitativno razliita podruja. Nisu to sa mo fizike oblasti, ve i metafizike. One su tri reda postojanja kojima odgovaraju fi zika podruja i pomou kojih su simbolizirani. Prema va nosti ih mo emo podijeliti na:

1. Duhovno ili nebesko (Nut); 2. Srednje (Shu); 3. Fiziko ili zemaljsko (Geb). Fizika priroda Shuovog intermedijalnog ili srednjeg kraljevstva naznaena je injenic om da su Shuove ruke esto prikazane kao da ih u pokretu to daje ivot podupiru ovnov i duhovi. To mo emo vidjeti na crte ima 2.9 i 2.12. Na crte u 2.12 ovnovi duhovi uzima ju oblije ba ptice ili du e ptica. Hijeroglif ovna ima zapravo temeljnu vrijednost ba. Njihovo esto oslikavanje u sred njem podruju, koje zauzima Shu, naznaka je da se to na jednoj razini shvaalo kao s imboliziranje kraljevstva du e koje se nalazi izmeu duha i materije. Razmatrajui ove kozmolo ke slike, postaje oito kako je antikim Egipanima fiziki univer um u odreenoj mjeri bio transparentan s obzirom na duhovni svijet koji je le ao iza. Zato bi bilo pogre no misliti da su oni fiziki svemir tumaili of;,m^ Viorr>iafniip i p da su kroz simboliku sliku i Meuprodirui svjetovi Crte 2.11. Geb, Nut i Shu. Papirus iz Dvadesete dinastije. Egipat - hram univerzuma Crte 2.12. Shuove ruke podupiru dvije ovnoglave ba ptice. Koveg iz Novog kraljevst va. snagu imaginativnog zapa anja duhovni poredak kroz fiziki uinili dostupnim i razumlj ivim. Ako se vodoravna zemaljska kozmologija antike pojavljuje u modernom kritiko m umu kao fiziki naivna, moramo se podsjetiti da je prvenstveno u odnosu spram un utarnje, vertikalne dimenzije postojanja. Vodoravna zemaljska kozmologija bila j e produkt intencija fundamentalno razliitih od onih vezanih za na u modernu kozmolo giju. Nije se namjeravao prikazivati fiziki svemir, ve simboliki prikazati metafizik i red postojanja. Jer sva fizika naivnost imala je duhovnu dubinu koja je potpuno odsutna iz fiziki usavr ene, ali metafiziki suhoparne moderne kozmografije. Antici su ivjeli u svijetu u kojega se moglo ui i do ivjeti ga u nutarnjoj dubini; moderni ljudi, zaboraviv i tu dimenziju dubine, zadovoljavaju se mapiranjem beskrajnog det alja vanjske povr ine bogolikog svemira. Meuprodirui svjetovi Neoitovani svemir Predoena kozmologija drevnih Egipana nije potpuna zbog toga to vodoravna zemaljska kozmologija takoer ukljuuje daljnje definiranje mnogo suptilnijeg podruja vertikalne dimenzije koje moramo razmotriti. Crte 2.13 prikazuje bo icu neba Nut. Ali ovdje ne dostaju Geb i Shu. Ova slika ima novo ari te u odnosu na koje Geb i Shu vi e nisu str iktno relevantni. Naglasak je na odnosu nebeske bo ice i sunanog boga Raa. Na lijev oj strani vidi se Nut kako guta sunce kada ono dose e zapadni horizont. Umjesto da se spu ta ispod obzora, sunce ulazi u tijelo bo ice neba. Devet zvjezdanih bogova s toje tujui ovaj dogaaj. Sunce prolazi itavom duljinom Nutinog tijela za vrijeme nonih sati i ponovno se raa na istoku kao mnogo vee i zamjetljivije (na desnoj strani). Ispod je prikazano kako akali s prateim bogovima vuku barku boga sunca. Crte 2.13 detalj je Knjige dana i noi iz Novog kraljevstva koji se pojavljuje na nek im grobovima u Dolini kraljeva i na raznim papirusima iz tog razdoblja. Od poseb nog je znaaja jer pokazuje drugu, daljnju dimenziju svemira, iza one koju smo dob ro razmotrili. Jer unutar Nutinog tijela nalazi se nevidljivo podruje, u cijelost i izvan moi osjetilnog zapa anja. Kada sunce ulazi u to podruje, ono se vi e ne mo e vid jeti jer je u lo u svijet to postoji samo iznutra. Ovdje nema vanjskog svemira u koje m postaje oitovano. Gledajui s na eg modernog stajali ta, sigurno emo rei: Kada mi ne vidimo sunce, vide ga ljudi na drugoj strani svijeta. Zato ono jo uvijek postoji u vanjskom svemiru, pa je u zabludi svatko tko ka e da ulazi u kraljevstvo iza granica osjetilnog zapa anj a. S toke gledi ta antikih Egipana, ozbiljno bismo pogrije ili glede sudbine sunca nako dolaska do zapadnog horizonta. Iz duhovne i kozmolo ke perspektive, ciklus sunca nije samo ciklus fizikog objekta, ve Egipat - hram univerzuma Crte 2.13. Putovanje sunca kroz Nutino tijelo. Detalj iz Knjige dana i noi. Odaja sa rkofaga iz grobnice Ramzesa IX. Dvanaesta dinastija. je to su tinsko mitolo ki proces kojega simbolizira putovanje fizikog sunca. Njihov o dnos prema osjetilnom ivotu bio je takav da vanjska perceptivna povr ina fenomena b

ija e konstantno prodirua kako bi se koncentrirala na mitolo ku jezgru dogaaja koji su za njih bili vezani. Ono to se dogaa na sunevom putovanju, ak i ako je opa eno osjeti lima, Egipanima ima znaaj koji je dublji od osjetilnog zapa anja, jer sunce je vanjs ko oitovanje boga. ivotni proces ovoga boga za njih je realnost koja je odreivala c iklus sunca. Taj ivotni proces ukljuuje alternativan ritam oitovanja i povlaenja. U unutra njosti Dvvata bog prolazi kroz obnovu koja mu omoguuje da jo jednom bude roen u oitovanom svijetu. No mi u ime objektivnosti tretiramo osjetilno perceptivne dogaaje koje prepoznajemo kao subjektivne. inei to, odstranjujemo ivo srce realnosti i zadovoljavamo se praz nom ljuskom to je ostala nakon to su bogovi protjerani iz iskustvenog svijeta. Osj etimo li poticaj za vrednovanjem antikog egipatskog gledi ta kao jedne fantazije sm i ljene zbog nepoznavanja fizikih injenica, bilo bi dobro pitati se Meuprodirui svjetovi koliko duboko se e na e znanje. Na e neuspje no vrednovanje egipatskog pogleda na svijet ne rezultira samo pogre nim razumijevanjem, ve takoer poma e ovjekovjeenju na eg znanja o metafizikom aspektu realnosti kojega su oni intenzivno bili svjesni i kojeg ogr anieni nadzor naivnog empirizma ne mo e obuhvatiti. Podruje unutar Nutina tijela, u unutra njosti neba, jest Dwat ili Duat. Vidjeli smo da bi bilo pogre no prevesti ovaj svijet kao Podzemni svijet. Sada bi trebalo biti jasno i za to. Dwat na ovoj ilustraciji nije prikazan kao da se nalazi ispod zemlj e, gdje bi se oekivalo da e Podzemni svijet i biti. On se nalazi unutar tijela neb a. Manje je to Podzemni svijet, a vi e unutarnji svijet; to je dubok unutarnji svi jet.7 Ako bo ica Nut, bo ica neba, simbolizira duhovni poredak postojanja, tada, pol azei od zvijezda koje prekrivaju njezino tijelo do nevidljive unutra njosti njezina tijela, ulazimo u duhovni poredak prema kojem se vidljive zvijezde izra avaju kre tnjom. Ulazei u njega, nestaju svi vanjski, zamjetljivi uvjeti. Kao to sunce prestaje biti zamjetno kada ulazi u Dwat, tako je i sa svim biima nak on smrti. Poput sunca, sva bia gube svoju izvanjsku, oitovanu formu kada ulaze u D wat. Iako se Dvvat mo e pojmiti kao vrsta mjesta, u stvarnosti je ono manje mjesto , a vi e stanje postojanja koje zadobivaju stvari kada gube fiziko postojanje a prije nego ponovno ponu egzistirati. Stoga tamo odlaze mrtvi i otamo dolaze ivi. Uzdi ui s e na istoku, sunce je zapravo roeno iz maternice Velike bo ice pa su tako i sva bia djeca njezine maternice, Dvvata. Sva bia koja nastaju u oitovanom svijetu dolaze i z Dvvata. To je mjesto njihove preegzistencije, mjesto prije njihova roenja i mje sto na koje se vraaju nakon to napuste svoju fiziku formu. Bog koji predsjeda Dvvatom nije Nut ve njezin sin Oziris. On je gospodar Dvvata k oji vlada ciklusima stvaranja i uni tenja, roenja i umiranja, ciklusima kojima su p odvrgnuta sva Egipat - hram univerzuma bia. Odnos izmeu Nut i Ozirisa prikazan je na crte u 2.14, preuzetom iz mistine Knjige vrata iz Novog kraljevstva. Ozirisovo tijelo obavija se tako da mu no ni prsti dod iruju glavu, dok su mu ruke podignute do vrha glave gdje pru aju potporu Nut, koja stoji dr ei sunev disk. Natpis uz Nut kazuje: Ovo je Nut, ona prima boga Ra. Tekst ko ji okru uje Ozirisov lik kazuje: Ovo je Oziris, on okru uje Dvvat. Na crte u 2.14, koji je ustvari detalj vee slike, dobiva se dojam da Oziris okru uje tajanstveno podruje izvan kojega se nalazi Nut. ini se kao da je ovisna o Ozirisu, jer su njezine noge polo ene na njegovu glavu. Ovdje vidimo podruje koje je unutarn je u odnosu na Nut u smislu dubljeg i tajanstvenijeg naina postojanja. Dvvat je st vorio bog Oziris koji ga okru uje i koji se pojavljuje kao lik koji nije svjestan bo ice. Sadr i itav unutarnji nain postojanja - to znai da ne pripada vanjskome svijetu koji je ogranien vremenom i prostorom - a ipak je temelj na kojem stoji bo ica. Ovd je se, naravno, prizor vi e ne sastoji od bogova oitovanog Crte 2.14. Nut i Oziris. Iz Knjige vrata, odjeljak 12. Grobnica Ramzesa VI. Dvadese ta dinastija. Meuprodirui svjetovi svemira - Geba, Shu i Nut. Oziris nije alternativa i zamjena za Geba. Prije se r adi o duhovnim silama, dubljima od onih koje bo anstva oitovanog svemira mogu preds taviti. Dvvat kojeg Oziris okru uje duhovno je sredi te, izvor svih formi, kreativni h i destruktivnih sila kojima su sve forme podvrgnute. Kao to emo vidjeti u naredn im poglavljima, Dvvat je, kao Podzemni svijet mrtvih, takoer i kraljevstvo psihiki

h energija. Na crte u 2.14 primjeujemo jednu zanimljivost. Oziris je na slici okru en vodom. I Nu tina glava poiva na povr ini mora u koje je Oziris uronjen. Ona dr i sunce iznad vode , pa ono tako postoji u drugom elementu. Pogledajmo sada crte 2.15, kojega je crt e 2.14 dio. Detalj je uzet s vrha, a u kontekstu itave slike ispravna orijentacija detalja je obratna. Ispod je prostor kojega zauzima sunev disk koji se prote e itav om duljinom suneve barke. Nut je prikazana kako prima disk od Kheprera, skarabeja - oblije koje poprima Ra kada ulazi u oitovanje. Na bokovima Ra-Kheprera nalaze s e Izida i Neftis koje nadgledaju njegovo roenje, a do njih je, s obje strane, pos ada suneve barke. Suneva barka stvara prostor, vrstu zranog mjehura, u moru koje se sada doima besko nanim. Suneva barka omoguuje nastajanje svijeta unutar ovoga oceana. Ocean je perso nificiran likom koji sunevu barku dr i visoko, naznaujui daljnju razinu ovisnosti, du blji temelj za oitovani univerzum. Taj se lik zove Nun. Tekst kazuje: Te ruke dola ze iz vode. One podi u tog boga (to jest boga Ra).8 Podi ui boga i njegovu pratnju na sunevu barku, ruke Nun podi u itav svemir, koji ivi u i kroz boga Ra koji daje ivot i udjeljuje svjetlost. Isti je prizor oslikan na crte u 2.16, ali s jednom bitnom r azlikom. Pokret Nun - toliko slian Shuovom - sada se ini kao da stvara prostor u v odama, povuen natrag do granice svijeta. Ovo postavljanje kozmikog mora na vanjsku granicu svijeta kao da najvi e odgovara nainu na koji su ga Egipani poimali. Egipat - hram univerzuma Crte 2.15. Nun, primordijalni ocean podi e sunevu barku. Iz Knjige vrata, odjeljak 12. Grobnica Ramzesa VI. Dvadeseta dinastija. to je taj ocean? Kako ga shvatiti? U jedno mo emo biti sigurni - antiki Egipani nisu doslovno vjerovali u postojanje vode kao to je Sredozemno more, a koje bi odreival o vanjske granice njihovog svemira. Vode Nuna imaju suptilniji nain postojanja od voda koje susreemo u fizikom svijetu. Oba lika, Oziris i nevidljivo kraljevstvo k oje Meuprodirui svjetovi Crte 2.16. Podi ui sunevu barku, Nun stvara prostor u kozmikim vodama. Papirus Khonstt -mes. Novo kraljevstvo. okru uje, prikazani su unutar ovih voda, to nam ukazuje da vode imaju tajanstveniji nain postojanja. Priroda Nuna toliko je neopisiva da je obino predstavljana u negativnim terminima - Nun je mraan, bezoblian, inertan.9 Nun je neostvareni potencijal postojanja, si mboliziran bezoblinom fluidno u velikog prostranstva vode. Voda najbolje simbolizira kvalitete Nuna, jer iako je izvor ivota, bez oblika je i odreenosti. Na taj nain p ostoji prije svih oblika, oitovanih i neoitovanih. Nun postoji raniie od svih boeova. Egipat - hram univerzuma Crte 2.17. Kozmos, oitovan i neoitovan. Grobnica Setija I. Devetnaesta dinastija. ranije od Ozirisa, Dvvata i poznatog svijeta eksternaliziranog u vremenu i prost oru. U Tekstovima piramida stoji da Nun postoji prije nego je postojalo Nebo i prije onoga to je nainjeno kao postojano ili vrstoj Su tinski je Nun neprepoznatljiv i nal azi se na granicama poznatog svijeta. Nun nije bog ve je prije supstancija i otac bogova.11 Tako se ak ni za bogove ne mo e rei da poznaju Nun, jer Nun je neizbje ni tem elj i izvor samog postojanja. Na crte u 2.17 prikazan je odnos Nuna i itavog svemira. Ilustracija potjee s kenotaf a Setija I i produkt je zrele teologije Novog kraljevstva (pribli no 13. stoljee pr ije Krista). Prikazuje nebesku bo icu Nut u njezinu uobiajenom polo aju, sa Shuom isp od nje, kako stoji na zemlji (jednostavno se upuuje na pijesak). Sunev disk Nut gled a s desne strane i on ulazi u njezino tijelo. Prolazei kroz njezino tijelo, prola zi podruje Dvvata i konano se ponovno raa. Novoroeni sunev disk prikazan je na desnoj strani ilustracije, pokraj Nutinih stopala. Ovdje se nalaze sve glavne znaajke a ntike egipatske kozmolo ke slike: nebo, zemlja, intermedijalno podruje, sunce, Dvvat . Ali u ovu je sliku ukljueno ne to to inae izostaje na slinim prikazima, a to je upot unjuje. Meuprodirui svjetovi U desnom gornjem uglu, iznad i ispod Nutinog tijela, tekst opisuje Nun. Tekst je ovdje oito stavljen namjerno. Nalazi se izvan Nutinog dohvata. Tekst kazuje:

Jednolina tama, vrelo bogova... Kako gornja strana ovoga neba postoji u jednolinoj tami, ju ne, sjeverne, zapadne i istone granice koje su nepoznate, postavljene su u Vodama [Nun], u inertnosti. Nema tamo svjetla Ovna [tj. bog sunca Amon-Ra]: tamo se on pojavljuje ija podruja jug, sjever, zapad i istok nisu poznata bogovima ni Duhovima, tamo nema svjetlosti.12 Ako je Dvvat prvi stadij neoitovane stvarnosti, Nun je jo dalje od poznatog svijet a osjetimo zamjetnih formi. Dvvat udomljuje duhovne forme - ali sve se forme ras tvaraju u mranim vodama Nuna. Sve dok je Nun bezoblina praznina ili bezdan [prvobi tni kaos], nalazi se s one strane kategorije znanja. Zbog toga mo e biti opisan je dino u negativnim terminima, kojima se misticizam vraa kada se kontemplira o izvo ru postojanja. Kako bismo najbolje shvatili znaenje Nuna u kozmolo koj i metakozmol o koj teologiji antikih Egipana i kako bismo potpunije razumjeli ire znaenje svega o e u smo do sada raspravljali, moramo se okrenuti mitovima koji govore o stvaranju. Egipat - hram univerzuma MITOVI O KOZMOGENEZI S obzirom na prirodu egipatskih gledi ta, s njezinom kvalitetom i metafiziki razliit im redovima postojanja (oznaavaju ih bogovi), za oekivati je da mitovi o nastanku svijeta budu povezani s izra avanjem odnosa razliitih redova postojanja, prije nego poku aj predoenja jednostavnog fizikog prikaza o podrijetlu svemira. Mitovi o stvar anju opisuju vertikalnu ontologiju koja se prote e od najuzvi enijih bo anstava, udaljen ih od fizikoga svijeta, kroz bogove koji su sve vi e upleteni u zemaljsko kraljevst vo, pa sve do bogova koji nastanjuju ovo kraljevstvo. To znai da mitovi o stvaran ju ocrtavaju hijerarhiju bia od Boga ili Apsolutnog Duha do materijalnih bia. No, to ni na koji nain nije statika hijerarhija. To je prikazano kao slijed bogova ili bogolikih stanja univerzuma koji vode do oitovanog svijeta ili onakvog kakvog po znajemo. Nain na koji se to dogaa opisan je na slikama koje predouju odnose bogova: slike stvaranja, roenja, sjedinjenja i odvajanja. Mitovi o stvaranju mogu se i itavati na barem dva naina. S jedne strane oni ocrtavaj u ontologiju koja opisuje odnos vanjskoga svijeta bogova i svijeta ljudskog do ivl javanja. Na taj nas nain pozivaju da zavirimo iza fizikoga, u metafiziki poredak na kojem je fiziki zasnovan i iz iiee izvora vienn Egipat - hram univerzuma proizlazi. Kada bi aktivnost duhovnih bia koja borave u tim vi im sferama nestala, svijet bi se tada okrenuo svom primordijalnom stanju. Postoji stalan i neophodan odnos izmeu duhovnog i prostorno-vremenskog poretka, s time da je drugi potpuno ovisan o prvome. S druge strane, budui da je proces stvaranja proces emanacije vanjskoga svijeta d uha u prostorno-vremenski matriks, u ovaj su proces prostor i vrijeme nu no ukljuen i, ali ne - na poetku - kao prostor i vrijeme s kojim smo mi upoznati. Mitovi o stv aranju opisuju evolucijski proces - evolucija vladajuih duhovnih stanja u pretpro stornoj prostranosti i prevremenskoj vremenosti. Kako ovo shvatiti? Za stare Egipane, koji su gledali u daleku pro lost, uvjeti postojanja poimani su s asvim drugaije od uvjeta koji su prevladavali u njihovo vrijeme. to su dalje gleda li, tim vi e im se univerzum doimao kao unutarnji. Prostornost je rastvorena u ras tui unutarnji i fluidni modalitet u kojem ne postoje vanjske odnosne toke. Izvorno s tanje univerzuma bilo je u potpunosti unutarnje; sadr avalo je duhovna bia i kvalit ete koje su ona nosila. Ako su ova bia opisana kao da imaju vanjski aspekt (primj erice Ra kao izvor svjetla koje daje ivot, Shu kao sjajni, zrakom ispunjeni prost or, ili Tefnut, njegova pratilja, kao vlaga), onda taj aspekt treba shvatiti kao oitovanje kvalitete koja je izvorno neoitovana. Drugim rijeima, svjetlo, zrak i vl aga postojali su na duhovan i bogolik nain. Oni nisu bili svjetlo, vlaga i zrak k akve mi danas poznajemo, jer svijet je tek trebao nastati. Egipani su takoer drugaije osjeali i prirodu vremena. Pratili su je sve dalje u pro lo st. Vrijeme, kao i prostor, odbacilo je svoju vanj tinu. U dalekoj pro losti vrijeme nije bilo odreeno godi njim ciklusima Nila, Sunca, Mjeseca i Siriusa. Nije jo dobil

o vanjske odnosne toke i mjereno je u odnosu na slijed bogova koji su vladali nebe skim Egiptom. Mitovi o komogenezi Ovo razdoblje bogova nazivalo se Prvim vremenom. Bilo je to vrijeme prije vremena koje je trebalo nastati u zemaljskom smislu. Kao to su definirali ontologiju, mit ovi o stvaranju takoer su opisivali metafiziku povijest izlijevanja Bo anstva ili Apso lutnog Duha u vanjsko oitovanje. Kroz to izlijevanje svijet prostora i vremena po primio je sada nji oblik. Antiki egipatski mitovi o stvaranju stoga su potpuno razl iiti od moderne znanstvene kozmologije iz koje su ispu teni svi odnosi prema vertik alnoj dimenziji i koja - zbog poku aja tumaenja stvaranja svemira iz isto materijali stike perspektive - nije sposobna pojmiti svemir u prvobitnom duhovnom stanju.1 U antikom Egiptu postojalo je nekoliko mitova o stvaranju iz nekoliko kultnih sre di ta. Na e istra ivanje nagla ava tri najva nija mita o stvaranju koji su u velikoj mjeri djelovali na arhetipske modele na kojima su zasnovane druge razliite kozmogonije (naprimjer ona Amona u Tebi). Svi zajedno, oni stvaraju lijepu i potpunu priu o nainu na koji su shvaeni neoitovani i oitovani svjetovi. Te tri kozmogonije razvijaj u se kao kultni centri: tri boga - Ra, Thoth i Ptah - smje tena su u Heliopolisu, Hermopolisu i Memfisu. Odnose se na heliopolijske, hermopolijske i memfijske mit ove o stvaranju ili kozmogeneze, ali treba se uvijek sjetiti da ono to ih razliku je nije toliko injenica njihove emanacije iz razliitih mjesta, ve izra avanje razliite perspektive kultova bogova tovanih na tim mjestima. Svaki od bogova imao je pose bnu ulogu u panteonu bogova koja se odra avala u razvoju bo anskog u izvanjskom. Iak o nije mogue odrediti vrijeme nastanka mitova o stvaranju, mogue je odrediti njiho vu formulaciju i formalizaciju u specifine tekstove. Prvo upuivanje na kozmogoniju Heliopolisa pojavljuje se u Tekstovima piramida u Starom kraljevstvu. Glavni izvo r hermopolijske kozmogonije ine Tekstovi sarkofaga iz Srednjeg kraljevstva. Na e znan je o memfijskoj kozmogoniji Egipat - hram univerzuma potjee iz tekstova Kasnoga razdoblja, za koje se smatra da su kopirani iz ranijih izvora Novoga kraljevstva. Na taj nain tri mita o stvaranju mo emo smatrati raspono m itave antike egipatske povijesti. Premda se mo e tvrditi da je svaki od ta tri mita prevladavao tijekom odreenog razd oblja, to nije razlog zbog kojeg smo se na njih usredotoili. Radi se o dubljem me tafizikom znaenju u tri razliita mita o stvaranju. Heliopolijska kozmogonija usredo touje se na originalni in egipatske samodefiniranosti kroz koji stvaranje svijeta postaje mogue, ali te ko da se odnosi na stvaranje svijeta. Ona se u potpunosti kon centrira na duhovne dogaaje koji tomu prethode. Hermopolijska kozmogonija pak ist ie nain na koji je nebeska kreativna energija kanalizirana u svijet. I ona vrlo ma lo pa nje posveuje fizikoj razini, a uglavnom se fokusira na prijelaz s neoitovanog n a oitovano. I, konano, memfijska se kozmogonija primarno bavi utjelovljenjem nebes kog u materijalnu formu, pozorno se bavei detaljima inkarnacije duha u materiju. Glavni protagonist heliopolijske kozmogonije je Atum-Ra, bog nadmono povezan sa s uncem. Za Egipane je sunce, vi e od bilo kojeg drugog kozmikog tijela, bilo slika ko ncentrirane snage ili moi nebeskog kraljevstva. U Hermopolisu je to bio Thoth, bo g mjeseca, oko kojeg se kretala itava kozmogonija. Odra avajui svjetlo sunca u mjere nim stupnjevima, Mjesec se mo e shvatiti kao kozmiko tijelo koje predstavlja prijel azno kraljevstvo izmeu neba i zemlje. Memfijska kozmogonija oslikava boga Ptaha, povezanog prvenstveno sa zemljom i materijalnom razinom. Tri kozmogonije ne smij u se smatrati meusobno suprotstavljenima ve prije kao kozmogonije koje oblikuju ra zvoj duha u materiju. Gledajui na taj nain, tri kozmogonije skupa tvore uzvi enu ima ginativnu metafiziku, usporedivu s metafizikom Upani ada. Mitovi o komogenezi Heliopolis Kozmogonija koja se razvila u Heliopolisu fokusira se na stvaranje univerzuma sa specifinog stajali ta sveenstva boga Ra. Od vremena Pete dinastije Heliopolis je bi o glavno sredi te tovanja boga Ra. Heliopolis na grkom jeziku znai Grad Heliosa, a bog sunca Helios ekvivalent je boga Ra. Egipatsko je ime za Heliopolis bilo Yunu, est o pisano kao On ili Onnu. Bilo je prikazano hijeroglifom koji oznaava potporanj ili s tup. U hramovima sunca ranog razdoblja Starog kraljevstva taj kultni predmet bio je polo en tono u sredi te otvorenog dvori ta u kojem je tovan bog. Heliopolijska kozmo

gonija stoga je kozmogonijska ili teolo ka shema s bogom Raom u sredi njem polo aju. U toj kozmogoniji opis izlijevanja vjenog svijeta istoga duha u materiju zapoinje s Nunom. Na Poetku postoji samo Nun, mrane i ponorne vode koje se pru aju u beskonanos t. U tom prvobitnom oceanu forme se meusobno ne razlikuju. Postoji samo prevladav ajua bezoblinost koja dosti e ni tavnost s obzirom da se sve stvari stapaju u tom veli kom moru Nuna. Mora se zamisliti kakvoa postojanja koje je prije prostora i vreme na, gore i dolje, prije i poslije. Ni ta se ne nalazi izvan bilo ega, jer sve je pr iroeno svakoj drugoj stvari; zbog toga odvojene stvari ne postoje. Ovdje postoji primordijalno jedinstvo o kojemu je nemogue govoriti u negativnim terminima. A ip ak slika vode nosi pozitivno opa anje Nuna kao izvora ivota. Nun je razliit i raznol ik univerzum to postoji u stanju mogunosti. Primordijalno stanje kojemu je nadjenuto ime Nun ponekad je prikazano kao velika zmija. Ali ve prikaz zmije koja je mnogo manje uvijena mora biti vien kao prvo oit ovanje neega iz oceana potencijala. Ova zmija zove se Nehebkau, to znai Pribavitelj i votnih energija. U Tekstovima piramida Nehebkau govori: Egipat - hram univerzuma Ja sam izljev iskonske poplave [Nun], onaj koji izranja iz voda. Ja sam Nehebkau, zmija s mnogo zavoja.2 Nehebkau ima dvojaku vrijednost slinu Nunu, jer zmijski zavoji obuhvaaju ivotne ene rgije cjelokupnog postojanja u stanje nerealizirane i neizra ene mogunosti, a u ist o vrijeme osiguravaju dom, za titniki zagrljaj iz kojeg te ivotne energije mogu istj ecati. Unutar zavoja zmije koja pliva u vodama Nuna poiva kreativni princip koji je iskra ivota; samo on mo e osloboditi ivotne energije koje se odra avaju u skrivenoj mogunosti unutar Nuna. Egipani su ovaj kreativni princip nazivali Atum, to znai biti potpun.3 Atum i Nun su vidovi uzvi enog Bo anstva sadr anog u mnogostrukim potencijali ma postojanja unutar njih samih. No, Atum je naelo koje inicira pokret od mogunost i do ostvarenja, od iznutra prema van. Atum je taj koji aktivira ivotni potencija l Nuna i provodi ga u djelo. Na poetku je Nun mirovao u vodama u stanju pasivnost i ili inertnosti jer ni na to nije mogao stati. Bijah sam u vodama, u stanju inertnosti, prije nego sam prona ao ne to na to bih stao ili sjeo, prije nego je Heliopolis bio u temeljen.4 Na crte u 3.1 prikazane su vode koje poprimaju oblije velike zmije u kojoj Atum sam uje, s licem okrenutim prema dolje. Atum izvorno nije razliit od Nuna. Takoer se ne razlikuje ni od zmije. U Tekstovima sarkofaga Atum ka e: Ovio sam se oko sebe, Bijah okru en mojim zavojima, Onaj tko je nainio mjesto za se be usred nienih zavoia.5 Mitovi o komogenezi Crte 3.1. Atum unutar zavoja zmije. Papirus iz Devetnaeste dinastije. Ali dok sebi pravi mjesto unutar zmijskih zavoja, Atum poinje definirati sebe kao ne to drugaije ili razliito. Tako se i unutar voda Nuna Atum poinje razlikovati od t ih voda. Samodefiniranje Atuma unutar primordijalnog oceana prvo je kozmiko djelo koje uvodi niz kreativnih inova pomou k ojih ureeni svijet izranja iz originalnog oceana ili ponora. U inu samodefi-niranja Atumova se priroda mijenja. Atum nije vi e samo potpunost sv ega to jest u vodama Nuna. Atum je in pomou kojeg sve to jest nastaje. A budui da sve to jest nije drukije od Atuma, nastanak toga nije drugaiji od Atumovog. Na taj je nain Atumov in samostvaranja istodobno in stvaranja svijeta. U tom inu roeno je naelo Postanka, a Atum se naziva Kheprer, Onaj koji nastaje. Iz stanja istog postojanja A tum uzima model Nastanka i u tom trenutku zapoinju taj proces i promjena (iako ne proces i promjena u vremenu kakve mi poimamo). Kheprer, Onaj koji nastaje, simboliziran je skarabejem, zbog njegove prividne spos obnosti spontanog regeneriranja iz kuglice balege. Na crte u 3.2 Atum - jo uvijek u zavojima zmije kojoj sada nie mnogo glava - s licem okrenutim prema gore, privlai sebi skarabeje. Radei to, privlai sebi mo stvaranja, asimilirajui tako energiju Pos tanka. Na ovaj nain Atum izranja iz voda Nuna i oslobaa se zavoja prvobitne Egipat - hram univerzuma Crte 3.2. Atum, jo uvijek u zavojima zmije, privlai sebi Kheprera. Iz Knjige o onome

to je u Podzemnom svijetu, odjeljak 6. Osamnaesta dinastija. zmije. Atumovo izranjanje oslikano je na dva naina. Prvi ga prikazuje kao zemlju koja izlazi iz vode. U smislu Prve zemlje ili Primordijalnog brda, ne to se kruto of ormljuje usred, svepro imajue fluidnosti velikog oceana. Pozdrav tebi, Atume! kazuje himna iz Tekstova piramida, Pozdrav tebi, Kheprere, samostvoreni! Uzdi e se u svojem imenu Visokog brda. Nestaje u svojem imenu Kheprera.6 Izranjanje Atuma kao visokog brda simboliki je ponavljano svake godine kada bi se prva zemlja pojavila iznad poplavljenih voda Nila (simboliki Nun). Druga slika Atumova pojavljivanja jest njegovo oslobaanje od zmijskih zavoja. On mora prerezati zmiju u bici tijekom koje Atum mijenja oblije u maku ili mungosa ka ko bi ubio zmiju. To se mo e vidjeti na crte u 3.3. Kada Atum ubija zmiju, iz njezin ih kolutova nie sveto egipatsko stablo - Stablo svijeta, u ijim granama nastaje ita v svijet. in nicanja i nastanka Stabla svijeta, u onom trenutku kada Atum pobjeuje zmiju, od govara uzdizanju Prve zemlje iz Mitovi o komogenezi Crte 3.3. Atum u obliju make ubija zmiju. Papirus iz Novog kraljevstva. voda ponora. To je naplavljivanje trstike na obale Prvobitnog brda. Trstika pu ta korijenje i raste. Iz okolnoga mraka dolijee ptica svjetla, svjetlea ptica velikih krila koja sjeda na trstiku. Ta predivna i zaudna ptica to donosi svjetlo u tamu prvobitna je forma boga Ra. Po nekim verzijama svjetlea ptica slijee na sveti Benb en kamen (rije benben u egipatskom se jeziku dovodi u vezu s izljevom) koji oznaava izvorni stup ili potporanj koji u Starom kraljevstvu postaje kultni objekt boga Ra. Svjetlea ptica koja sjedi na vrhu Prve zemlje mo e se vidjeti na crte u 3.4. Ovo su dva uzastopna bogojavljanja Atuma: prvo, kao vrstoa unutar fluidnosti, odree nje unutar beskonane mase Prvobitnog oceana, i drugo, kao svjetlo koje sija u tam u nepostojanja. Jednako kao to se pojavljivanje Prvobitnog brda ponavljalo svake godine s poplavom, tako se i osvjetljavanje svijeta simboliki ponavljalo svakog j utra s pojavljivanjem nakon none tame. Egipat - hram univerzuma Kheprer je povezan s pojavljivanjem svjetla kao i s izranjanjem zemlje. Ali, vez ano za pojavu prvoga svjetla, Kheprer je povezan s Raom, bo anstvom vidljivim u su ncu. Zbog toga to Atum privlai sebi energije Kheprera, on se prikazuje kao Ra. Zat o u Knjizi mrtvih itamo: Ja sam bo anska du a Ra koja proizlazi iz Nun... Nastao sam iz sebe usred Nun, u tome je moje ime Kheprer.7 Na taj je nain Atum trostruk: Atum-Kheprer-Ra. Ova transformacija Jednog u Crte 3.4. Ptica svjetla sjedi na trstici koja raste na piramidalno oblikovanom Pr vobitnom brdu. Papirus Anhai. Dvadeseta dinastija. Tri - tonije govorei Jednog u etiri, ako ukljuimo Nun - nije podlo na definitivnoj log ikoj analizi. Moramo se oduprijeti na oj elji za daljnjim poja njavanjem. Samo tako kr enut emo prema naprijed, prema fluidnom nainu egipatskog mi ljenja i istini kako su je oni do ivljavali. Ova materija drevne egipatske kozmogonije toliko je daleko od grube fizike realno sti. Ona je pokazala modernoj zapadnjakoj svijesti da bi poku aj ukomponiravanja po dvrgnute materije u skladni sustav predstavljao odvajanje od njezina ivog sadr aja. Moramo usvojiti vi e organski nain razmi ljanja u kojem se misaoni sadr aji pretau, a n e stoje jedan izvan drugog. Nun je Atum; Atum je Ra; Atum-Ra je Mitovi o komogenezi Nun; a ipak su Nun i Atum oito razliiti. I doista, njihova indirektna razliitost je injenica koja ini da se Atum razlikuje od Nun. Ali u tom inu samorazlikovanja pokr ee se Atum i postaje Kheprer - pokret se upotpunjuje kada Kheprer postaje Ra. Ra je , recimo to tako, kraj tog procesa: etvrta hipostaza Jednog Bo anstva. Ali Ra je u stvarnosti nazoan i aktivan u procesu vlastitog samorazvitka. U sljedeem odlomku i zra en je predivan, meusobno zagonetan odnos njih etvero. Ja sam Atum u podizanju. Ja sam jedini Jedan. Nastadoh [Kheprer-Ra] u Nunu.

Ja sam Ra u njegovom podizanju na poetku... Ja sam Veliki Bog koji je nastao pomou njega (Kheprer t'esef), Nuna, to jest, koji je stvorio njegovo ime Supstancija [ili Otac] bogova, kao bog.8 Ovakav tekst zaslu uje najdublje razmatranje. To je visoka metafizika prije u mito lo kom nego u apstraktnom obliku, prizori te postavljeno za stvaranje bogova. Kao kr eativno naelo, Atumova priroda je takva da on udi izraziti svoju kreativnost. Izra a vanje kreativnosti nu no je za njegov identitet. Atum mora biti produktivan, mora izliti svoje postojanje u svijet. Ja sam onaj koji je nastao kao Atum. U Heliopolisu je mojfalus postao ukruen. Primio sam ga i do ao do orgazma. Na taj su nain roeni potomci istih roditelja.9 Motiv masturbacije naznaka je Atumove androginosti. Atum je Veliki On-Ona koji je sposoban oploditi i zaeti, a potom i roditi.10 Drugim rijeima, naelo dualnosti je i zvan Egipat - hram univerzuma Atuma. On postoji na nedualistiki nain, u podudarnosti sa svojom unutarnjom jedins tvenom prirodom. in izbacivanja sluzi ili pljuvanja mo e se usporediti s masturbacijom. Ispljunuo si Shu. Iska ljao si Tefnut. Polo io si svoje ruke oko njih kao ruke ka pa je tvoj ka roen u njima.11 Oba lika izra avaju drukiju vrstu djela od Atumovog originalnog nastanka kao Kheprera . Ovdje se radi o inu stvaranja prije nego o samodefiniranju ili samodiferencijac iji. Bogovi Shu ili Tefnut razdvojeni su od Atuma zbog toga to on mora staviti ru ke oko njih da bi izlio u njih svoj ka. Atum je taj koji ih ini ivima pa njihova o dvojenost od njega ne ukljuuje potpunu neovisnost. Kada bismo upotrijebili jezik srednjovjekovne skolastike, rekli bismo da su Shu i Tefnut razliite su tine ovisne o Atumu zbog njihovog postojanja; njihov odnos prema Atumu usporediv je s odnoso m anela prema Bogu u tomistikoj teologiji. U antikim egipatskim svetim tekstovima b ogovi su openito prikazani kao udovi Bo anstva. Tako na poetku, kada kontemplira o stv aranju univerzuma, Atum kazuje Ponoru [Nun]: U opu tenom sam stanju i vrlo umoran, moji ljudi jo nisu oblikovani; da je zemlja iva razveselila bi moje srce i o ivjela moje grudi. Neka moji udovi budu okupljeni da ga stvore i neka ta velika klonulost bude rasp r ena.12 Da bi zemlja (materijalni svijet) i ljudi (sva bia) nastali, Atum prvo mora s kupiti svoje udove - dru tvo Mitovi o komogenezi bogova. Samo onda kada su Atumovi udovi skupljeni, zemlja mo e biti stvorena. U ov om tekstu pronalazimo i jaanje ideje da se razlog za stvaranje nalazi u Atumovoj nepotisnutoj kreativnosti. Bo anska priroda nastoji se izraziti, nadii prvobitno st anje samoe, jer samo tada do ivljava potpunu radost. Stvaranje Shua i Tefnut kljuni je korak u procesu evolucije svijeta. Shu, kao to s mo vidjeli, predstavlja naelo zraka ili prostora. U jednom tekstu Shu ka e: Ja sam t aj prostor koji se ostvaruje u vodama, / Ja nastadoh u njima, ja sam rastao u nj ima, / Ali ja nisam izruen boravi tu tame.13 Shu je prostor, ali ne onakav kakvog mi do ivljavamo, jer univerzum tada jo ne postoji. Shua prije trebamo pojmiti kao nael o kroz koje se iz bezoblinosti primordijalnog jedinstva izdi e forma. Kroz Shua Atu m mo e izraziti svoju kreativnu volju i dovesti u postojanje bogove i oitovani univ erzum. Bo ica Tefnut je povezana s vlagom u smislu vla ne vulve; njezino znaenje u te rminima sekvenci stvaranja jest u tome da je ona enski partner Shua. Androgini i biseksualni Atum, koji predstavlja naelo primordijalnog jedinstva, stvara iz sebe dualnost. Shu i Tefnut predstavljaju pojavu dualnosti - u obliku seksualnog pol ariteta - iz jedinstva. Ne samo da su oni Dva (meusobno razliita), nego su i razlii tost iz izvornog Jednog. Na taj nain Jedno postaje Tri. U kasnom papirusu Nesi Am on, ovaj numerolo ki aspekt vrlo je jasan: Ja odaslah od sebe bogove Shua i Tefnut te od Jednog postadoh Tri.14 Prvi stadij u procesu stvaranja tako ponavlja originalni proces samodiferencijac ije unutar Jednog. Kao to se Atum razlikuje od Nun (Jedan = Dva) i time postaje Khe

prer (Jedan = Tri), naelo stvaranja, tako ovdje Atum stvara Shua-Tefnut (Jedan = Dva) koji utjelovljuju u sebi naelo dualnosti (Jedan = Tri), sada izra eno seksualn o, a time i kao stvaralaka mo. Egipat - hram univerzuma Kroz seksualno sjedinjenje roena je nova generacija bogova. Na taj nain dolazimo d o tree faze u procesu stvaranja. Prva faza bila je samodiferencijacija kreativnog naela unutar prvobitnog Jedinstva (Jedno). Druga faza bila je samostvaranje iz o vog kreativnog naela (Atum) od Dva (Shu i Tefnut) koji je izvan Jednog. Trea faza u stvaranju bogova u skladu s naelom dualnosti jest utjelovljenje bogova Shua i T efnut. Proces stvaranja sada je toliko daleko od uzvi enog Boga da Atum nije izrav no ukljuen. Iz seksualnog sjedinjenja Shua i Tefnut roeni su Geb i Nut. Geb je zemlja, Nut je nebo, ali ne bismo trebali o njima razmi ljati kao o nebu i zemlji kakve kasnije do ivljavaju ljudska bia. Jer Geb i Nut roeni su zajedno u ljubavnom zagrljaju. Zeml ja je izvorno sjedinjena s nebom. Izmeu njih nema prostora; oni ine jedno bie, jo uv ijek nerazdvojeno jedinstvo, pa zato moramo zamisliti stanje koje je vladalo pri je nastanka svijeta. Jo nije bilo oitovanog univerzuma. Mo e se vidjeti da univerzum bogova u ovoj fazi, s roenjem Geba i Nut, sada odra ava potpuno razvijeno primordijalno jedinstvo Bo anstva, jedinstvo Geb-Nut koje odgova ra Rau: Nun Atum Atum - Kheprer Atum - Tefnut Ra Kada je izvorni Jedan postao etiri, postavljeni su uvjeti Mitovi o komogenezi Crte 3.5. Razdvajanje Geba i Nut. Papirus Tameniu. Dvadeset i prva dinastija. Nainjeno je prizori te za sljedeu glavnu fazu: Stvaranje poretka oitovanog svijeta. T o se ostvaruje inom dijeljenja, a ne spolnim stvaranjem. Na crte u 3.5 vidimo lik S hua (s desne strane, kako podi e ruku ispred sebe) koji razdvaja Geba i Nut. To je potpuno drugaija slika od prethodne u kojoj Jedan postaje Dva. Na prvoj - Atum s e stvara drugaije od Nun - vidimo Atuma kako izranja iz vode u formi brda. Slavei vlastitu kreativnu mo, Atum se odreuje kao razliita hipostaza bo anstva. U paralelnom motivu pobjede nad zmijom, nazono je veselje u Atumovom krvavom trijumfu nad ine rtnim silama. U narednom stadiju Jedan postaje Dva - Atum stvara Shua i Tefnut vidimo da Atum masturbira i pljuje Dva iz sebe. Ovdje je motiv, barem djelomino, ugodna prokreacija. Ali u sljedeem prizoru, gdje Jedan postaje Dva, u kojem Shu razdvaja Geba i Nut, imamo sliku Jednog (Geb-Nut) podijeljenog izvanjskim posred ovanjem (Shu) - in koji nije izvor ugode ve izvor boli. Jer to nije voljno djelo z aljubljenog para koji bi itavu vjenost ostao sjedinjen. Kroz razdvajanje Geba i Nut od strane Shua, duhovni svijet konano ulazi u oitovanj e. S nebom uzdignutim iznad zemlie i sa Shuom koii se nalazi izmeu niih razdvaiai nri ih. Egipat - hram univerzuma Crte 3.6. Nastanak oitovanog svijeta. Papirus iz Novog kraljevstva. postavljeni su uvjeti da ono to je su tinski duhovno uzme vanjski oblik. U tom tren utku bogovi (koji su vjerojatno postojali kao dio sjedinjenja Geb-Nut) dobivaju vanjski oblik; oni uzimaju formu zvijezda koje sjaje na podignutom Nutinom trbuh u: Ti [Nut] uzela si sebi svakog boga koji ima barku, da bi ih mogla postaviti na zvjezdano nebo.15 Od posebnog je znaaja Raov ulazak u oitovanje u formi sunca. Roenje sunca ponekad j e prikazivano kao izlijeganje ptice svjetla iz kozmikog jajeta kojeg stvara Velika gaku a (kozmika guska). I ponovno je dogaaj duhovnog oitovanja portretiran kao ponavl janje ili dijeljenje onoga to je izvorno bilo Jedinstvo. Stoga je prisutan osjeaj rasq'epa koji prati dolazak u postojanje materijalnog svijeta. Slika Gebovog i N utinog prisilnog razdvajanja pobuuje ideju da svijet nastaje na osnovi boli. Bol i patnje su ivotna stanja oitovanog svijeta. Mitovi o komogenezi Ovaj je svijet prikazan na crte u 3.6. Vidimo boga Atum-Raa u njegovoj sunevoj barc

i kako plovi preko Nutinog tijela i kako ga s desne strane primaju otvorene ruke Dvvata. Iako je Atum-Ra stvoritelj bogova, Nut je majka svega to ulazi u oitovanj e. U onoj mjeri u kojoj je Ra oitovan u suncu, njegova ker (zapravo njegova unuka) N ut je nu no i njegova majka. S nastankom nebeskih tijela koja su iznad, zemlja koja je ispod takoer uzima vlas titim pravom egzistenciju kao bie. Odsad je zemlja pozornica svake daljnje duhovn e evolucije. Na zemlji se ozakonjuje naredna drama bogova, ali sada u odnosu na prostorno privremene uvjete koji su nam poznati. Od podjele Geb-Nut nastaje etver o djece: Oziris, Izida, Seth i Neftis.16 Sva ova bo anstva su tinski su kozmika; svak ome je pridru eno kozmiko podruje. Najoitiji je Oziris, povezan s Orionom i Mjesecom; Izida sa Siriusom; Seth s konstelacijom Thigh (na Veliki medvjed); a Neftis sa s ferom neba iza horizonta. Ono to je manje oito jest da je svatko posredovanjem ish odio energije koje su Egipani do ivljavali kao kozmike emanacije. Zbog toga to danas ne mislimo o svemiru kao o neemu to se nalazi izvan zemlje, te ko nam je shvatiti da k valitete dobra i zla, plodnosti i jalovosti, mr nje i predanosti, svae i pomirenja itd., mogu biti kozmike. Ali za Egipane je sve to se dogaa na razini zemlje bila dos lovce slika univerzalnih sila. Priroda heliopolijske teologije jedva dodiruje sv ijet osjetilno perceptivnih bia. Gotovo je u cijelosti fokusirana na bogove i na osnovno pitanje o tome koliko bogova proizlazi iz Jednog. S genezom devet bogova iz Jednog upotpunjena je stvaralaka teologija Heliopolisa. Broj devet, numerolo ki govorei, jest granica koja se ne mo e prijei a da se ponovno ne vrati na poetak. Va no je naglasiti da se dolaskom Horusa (dijete Izie i Ozirisa) broj bogova penje na deset ( to je ustvari sveti broj pridru en Horusu). Va nost broj a deset i Egipat - hram univerzuma i n u antikim egipatskim tekstovima (crte 3.7), kao i danas, simbolizira povratak na p oetak; jer Horus je mikrokozmika refleksija Atuma i on je bog kroz kojeg je povrat ak Jednog dovr en. Crte 3.7. Antiki egipatski znakovi za jedan i deset. Hermopolis Kozmogonija Heliopolisa razvijena je u gradu koji je bio sredi te kulta boga Ra, u zvi enog bo anstva vidljivog u suncu. Izra avala je teologiju sveenstva boga Ra prema k ojoj je Atum stvoren odjednom, izriit i kreativan. Hermopolis, naprotiv, bija e gla vno sredi te kulta boga Thotha, iji je odnos prema mjesecu usporediv s Raovim odnos om prema suncu. U hermopolijskoj kozmogoniji, od koje nije preostao niti jedan p ovezan ili suvisao tekst, postoji razlika u nagla avanju koja odra ava razliitost izm eu ovih dvaju bo anstava. U Hermopolisu je Thoth univerzalni demiurg. Jedno od oblija Thotha bio je sveti i bis (crte 3.8). I kao takav izlegao je jaje svijeta u Hermopolisu.17 Ali u svojst vu Gospodara mjeseca i Gospodara svijeta Thothova se priroda najbolje objavljuje. U tom karakteru najjasnije je prikazana razlika izmeu Atum-Raa i Thotha, koja preds tavlja razliite aspekte bo anske kreativnosti. Kao bog mjeseca, Thoth (kao to je esto sluaj s bogovima mjeseca) je posebno bio vez an za regularnost i red univerzuma. Jedna od njegovih titula bila je Onaj koji pr ocjenjuje na nebu; onaj koji broji zvijezde; brojitelj zemlje i onoga to je u njo j; mjeritelj zemlje.18 Vjerojatno je njegovo eeioatsko ime Diehuti ukljuivalo poja m mjeritelj.19 Kao Mitovi o komogenezi takav poprima znaenje bo anskog uma, univerzalnog naela kojeg su Grci nazivali Logos. I doista, Plutarh ga kasnije opisuje najbogolikijim od bogova, jer on je taj asp ekt uzvi enog bo anstva koji kanalizira izlijevanje bo anske energije prema naelima skl ada i proporcije, tako da svijet nastaje kao organizirani svemir.20 Zato je njeg ov enski dio (ili pratilja) Maat, naelo reda, istine i pravde. Kao i Maat, Thoth j e prenositelj nebeskih sila. On usmjeruje njihov ureeni izra aj u ni a kraljevstva. Crte 3.8. Thoth kao sveti ibis i kao babun s mjesecom na glavi. Novo kraljevstvo. Thoth se ponekad prikazuje kako usklauje vagu u prizoru Vaganja srca. U toj ulozi u glavnom ima oblije babuna. Na crte u 3.9 preminula osoba klei na lijevoj zdjelici va ge pokraj Maat, dok je njeno srce (u posebnoj posudi) na desnoj zdjelici vage po kraj Thotha. Izmeu njih ui zvijer Ammit koja pro dire du e onih koji nisu uspjeli proi

aganje. Uloge Thotha i Maat su u suglasju s njihovom preokupacijom odr avanja ravn ote e, sklada i simetrije. Vrlo Egipat - hram univerzuma je esto Thoth (u formi ibisa) prikazan kako crta sveti amblem Maat - nojevo pero (crte 3.10). Taj prikaz predivno izra ava Thothov intenzivan poziv i predanost kval itetama koje Maat predstavlja. Druga Thothova titula bila je Gospodar Bo anskih svjetova. On je bo anski um, kreativn i instrument kojega je glas. Kroz svoj je glas Thoth kreativan. Maspero o tome p i e: Za izgovorenu rije i glas vjerovalo se da su najmonije od kreativnih sila, ne one koje ostaju nematerijalne kada odlaze s usana, ve one koje su zgusnute, ka imo tako, u opipljive supstancije; u tijela koja su o ivljena pomou kreativnog ivota i energije; u bogove i bo ice koji ive ili su stvoreni jedru* nakon drugih. Svemir stoga nastaje kroz Thotha, univerzalnu inteligenciju, izgovoreni kreativn i zvuk. Univerzum je stoga materijalizirani zvuk. Zbog toga je Thoth bio bog mag ije, presudan za ispravnost intonacije u izgovaranju inka-ntacije. Samo ako je g las bio pravi, magiar je mogao stei kontrolu nad suptilnim formati-vnim silama priro de. Thoth je bog koji vlada tonim izra- ajem kreativne ene-rgije tako da su one oito vane kao harmonina forma, ona koja istinski odra ava svoj duhovni izvor. Kao demiurg ili stvoritelj svijeta ponekad je opisan kao srce ili jezik boga Ra.21 S rce odgovara inteligenciji, jezik snazi izra avanja - to ukazuje na to da kozmogoni je Hermopolisa i Heliopolisa nisu bile suprotstavljene jedna drugoj, ve da su se upotpunjavale. Svaka je isticala poseban vid bo anske kreativnosti. Kao to smo vidj eli, dominantne slike kori tene u heliopolijskoj kozmo-goniji podastiru prouMitovi o komogenezi ktivnost Apsoluta. Stvaranje se pojavljuje kroz razdoblje i izljev kreativne ene rgije izra ene u liku Atuma koji ejakulira ili iska ljava. Taj vid Bo anstva savr eno je simboliziran konstantnim istjecanjem svjetla koje daje ivot i toplinesunca. Nasu prot tomu, kozmogonija Crte 3.9. Thoth i Maat reguliraju Hermopolisa podastire vagu. Papirus Qenna. Novo zadr avanje i kraljevstvo. kanaliziranje nebeskog obilja tako da ono postaje oitovana, ureena i skladna forma. Sredi te te aktivnosti su broj i mjera. Mjesec koji odmjerava sunevu svjetlost i odra ava je prema zemlji u mjesenom ciklusu prirodni je in ovog bo anskog aspekta. Kroz Thothovu regulatornu funkciju bogovi ili univerzalna naela vladaju svijetom te je svakom dodijeljena n jegova vlastita sfera aktivnosti. Thoth otvara mjesto za svakog: Pozdrav tebi, Mjesece, Thoth, Biku iz Hermopolisa, boravitelju Hesreta, Koji otvara mjesto za bogove... Ni ta nije nainjeno bez tvojega znanja.22 Kao i svi mitovi o stvaranju, i hermopolijski zapoinje s Nunom, velikom fluidno u ne postojanja iz koje se ni ta ne mo e razluiti. U sekvenci stvaranja Thoth alje iskonski Egipat - hram univerzuma Crte 3.10. Thoth crta amblem Maat. Papirus Taucherit. Dvadeset i prva dinastija. kreativni zvuk, dovodi u postojanje etiri boga i etiri bo ice unutar voda. Bogovi su prikazani sa abljim, a bo ice sa zmijskim glavama. To mo emo vidjeti na crte u 3.11, k oji dolazi iz hrama File. U gornjem desnom dijelu bog Ptah stoji na podno ju simbo la Maat, motrei etiri boga i etiri bo ice, dok ispod njih Thoth s glavom ibisa ini ist o. Znaenje njihovih reptilskih i vodozemnih obilje ja otvoreno je interpretacijama. Ali ve smo vidjeli da se oblije zmije smatralo prvobitnim oblijem, pa je ona tako bila bie najbli e stanju koje je vladalo na poetku. aba je prirodno bila povezana s ko ektivnim ivotom to je izranjao iz vode. Stoga ove dvije vrste bia predstavljaju pot encijalni ivot pretkozmikog stanja. Osam bogova ili Ogdoada, kako su nazivani, nastaje u Hermopolisu, gradu koji je Egipanima bio poznat kao Khumunu ili Grad Osmorice. Ogdoada nije dio stvorenog univ erzuma. Ona predstavlja razliite kvalitete neoitovanog, kako i naznauju njihova ime na: Mitovi o komogenezi Nun i Naunet: bezoblinost ili kaos.

Kuk i Kauket; tama ili opskurnost. Heh i Hehet: beskrajnost ili neogranienost. Amon i Amaunet: skrivenost ili neoitovanost. Crte 3.11. Ozdoada iz Hermopolisa. Hram File. Egipat - hram univerzuma Crte 3.12. Babunoglavi Shu izmeu Geba i Nut. Papirus Nisti-ta-Nebet-Taui. Novo kra ljevstvo. Najranija aluzija na Ogdoadu nalazi se u Tekstovima piramidaizrazdobljaStarogkralj evstva.23Kasnije/uSrednjem kraljevstvu, oni su stalni refren odreenih dijelova Tek stova sarkofaga, gdje osiguravaju pozadinu za bo ansku kreativnu aktivnost.24 Ali u ovom je sluaju bogu Shuu pripisana uloga koju Thoth poprima u hermopolijskoj teo logiji. Spominje se da bi Shu mogao biti ranija forma boga Thotha.25 Takoer nije nepoznato prikazivanje Shua s glavom babuna, kao na crte u 3.12. Povuena je i paral ela izmeu boga Shua i Heke, koji su personificirali magiju. Tako se, primjerice, na crte u 3.13, lik izmeu Geba i Nut naziva Heka, veliki bog, Gospodar neba. Na njego voj glavi je hijeroglif lavlje stra nje etvrtine koji je znak za kreativni svijet.26 Sve ove toke naznauju da smo ovdje u dodiru s bo anskom kreativno u u intermedijalnom k raljevstvu koje simbolizira Shu. U ovom odnosu lunama teologija Hermopolisa u ko ntrastu je sa solarnom teologijom Hermopolisa. Mitovi o komogenezi Crte 3.13. Heka, bog koji personificira magiju, na mjestu Shua. Sarkofag iz Dvade set i vrve dinastije. Vratimo se Ogdoadi. ini se da niti jedna od kvaliteta koje simboliziraju etiri par a bogova nije u sebi kreativna, ve ih Thothovo umijee transformira u njihove supro tnosti tako to ih okree prema van pa svijet forme, svjetlo i ogranienja postaju oito vani. Pod vodstvom Thotha ovih osam prvobitnih bo anstava plivaju skupa u Potopu i zajedno ine kozmiko jaje iz kojega izlazi Ra kao ptica svjetla, navje ujui stvaranje univerzuma. Oni naizmjence arolijama iznose lotos iz vode, a kada se njegove pete ljke otvore, vidi se da on pru a utoi te sunanom bogu kao nebeskom djetetu. Na crte u 3. 14 Heh i Hehet klee na povr ini Primordijalnog oceana, s obje strane lotosa, poma ui p ri roenju mladog boga sunca iz cvijeta. Iznad boga sunca skarabej Kheprer podi e su nev disk. Ovaj dogaaj roenja sunca iz lotosa protumaen je u tekstu koji je zapisan na hramu E dfu: Egipat - hram univerzuma Vi [Osam] nainili ste iz svojeg sjemena klicu, i vi ste usadili to sjeme u lotos, izlijevajui plodonosnu tekuinu; bijaste pohranjeni u Nunu, sa eti u jednom obliku, a va nasljednik uzima svjetlosno roenje u vidu djeteta.27 Izlegnuv i se iz kozmikog jajeta ili lotosovog pupoljka (crte 3.15), Ra poprima ulog u stvaratelja s Thothom kao njegovim srcem i jezikom ili, kao to bismo mi rekli, njegovim umomikreativnomvoljom.Temaizranjanjaizprvobitnihvoda (kao ona u Heliopo lisu) temeljni je kompleks hermopolijske Mitovi o komogenezi teologije stvaranja, usprkos razliitosti od heliopolijske teologije stvaranja u d rugim vidovima. U Hermopolisu je postojalo sveto jezero nazvano Jezero dvaju no ev a, usred kojeg se nalazio otok po imenu Otok plamenova. Tu je izlegnuto kozmiko j aje, tu se dogodio udesni izlazak boga iz lotosa, tu je svijet postao oitovan na p oetku vremena. Crte 3.15. Solarno kreativno naelo roeno je iz lotosa. Papirus Ani. Osamnaesta dina stija. Metnfis Trea glavna kozmologijska shema potjee od sveenstva boga Ptaha i proizlazi iz njego vog kultnog centra u Memfisu. Iako je vjerojatno oformljena nakon heliopolijske kozmogonije, u Starom kraljevstvu, memfijsku kozmogoniju poznajemo s granitnog b loka iz Dvadeset i pete dinastije na kojem je upisan raniji tekst (vjerojatno iz Devetnaeste dinastije) po zapovijedi kralja abake (Shabaka).28 Za razliku od hel

iopolijske i hermopolijske kozmogonije, zasnovane na razliitim vidovima predoitova nog bo anstva, abakin tekst istie kreativna djela Bo anstva ili Apsolutnog duha kao Pt aha, potvrujui prisutnost uzvi enog Bo anstva u svim zemaljskim stvaranjima. Heliopoli jska kozmogonija pa ljivo razlikuje faze izlijevanja bo anske supstancije. Svaka faz a naznauiedaljnjeudaljavanjekreativnogprocesa od uzvi enog Egipat - hram univerzuma Bo anstva. Kraj tog procesa je stvaranje etiriju bogova: Ozirisa, Izie, Setha i Neft is. Hermopolijska kozmogonija prikazala je personificirane kvalitete bo anstva u O gdoadi prvobitnih bia, koju Thoth prvi dovodi u postojanje, a tada ih u ulozi urei vaa univerzuma preobra ava u temelje oitovanog univerzuma. U memfijskoj kozmogoniji naglasak se prenosi dalje prema aktivnom ukljuivanju Apsolutnog duha ili Boga u s tvaranje univerzuma, jer Ptah je osobno ukljuen u stvaranje prema dolje, u izranja nje ljudi, ivotinja, puzeih bia i svega drugog to ivi.29 Ptah je bo anstvo koje je poimano kao davatelj forme ili oblikovatelj materijalnog svijeta. Zbog toga je bio glavni bog zanatlija i svih koji su radili s metalom i kamenom. Kasnije su ga Grci poistovjetili s crnim bogom kovaem, Hefestom.30 Ime Ptah vjerojatno znai kipar ili graver. Ptaha zato mo emo shvatiti kao boga na radu u vijetu, boga koji svim biima daje njihova oblija.31 Obino je prikazivan kako nosi p riljubljenu okruglu kapicu majstora zanatlija, kao na crte u 3.16. Tu stoji na ploi u obliku dlijeta, posebnom simbolu bo ice Maat. Povezanost Ptaha s materijalnim svijetom posebno je vidljiva u njegovom aspektu Ptah-Tatenena, izlazee zemlje, to je mo da upuivanje na Primordijalno brdo. Tatenen je ustvari bio bog, u mnogim vidovima usporediv s Gebom, i esto - kao i Geb - bija e p rikazan zelenog lica i zelenih udova. Pridru en Ptahu, Tatenen postaje bog stvarat elj, povezan posebno s konanom fazom izlijevanja Apsoluta u inertnu ali ivu materi ju zemlje. U himni Ptahu-Tatenenu itamo: Ti si vezao zemlju, ti si sakupio svoje lanove, ti si zagrlio svoje udove, i ti s i prona ao sebe Mitovi o komogenezi u stanju Jednog koji naini svoje sjedi te i koji je oblikovao Dvije zemlje?2 Znakovito je da se Ptah obino prikazuje kao mumificirani bog, poput Ozirisa, s ko jim mo da biva poistovjeen. Velik se dio abakina teksta bavi odnosom Ozirisa prema Ptahu. No Ptah nije povezan samo s Ozirisom ve i sa Sokarom, bogom koji je vladao najdubljim podrujem Podzemnoga s vijeta. Memfijska teologija tako razmatra nebeski aspekt koji je najukljueniji u materiju, aspekt koji je rtvovao duhovni nain postojanja da bi se iskristalizirao u materijalnom. abakin tekst poistovjeuje Ptaha s uzvi enim Bo anstvom. itamo kako su unutar Ptaha nast ali Nun i Prvobitno brdo. Ali njihovo podrijetlo unutar Ptaha utvreno je bez mist inog pojavljivanja Prvobitnog brda iz voda Nuna. Mo da se pretpostavljalo da je to ve poznato. Od ove toke u tekstu ne spominje se eksplicitna kozmogonija. Prije su to kratke teolo ke ili metafizike tvrdnje u odnosu Crte 3.16. Mumificirani bog Ptah u sveti tu. Papirus Ani. Osamnaesta dinastija. Egipat - hram univerzuma na nu nu pozadinu kozmogonije. Kljuna tvrdnja jest da je Ptah, moni Veliki, izvor sveg a postojeeg te na taj nain ekvivalent heliopolijskom Atumu. Takva kozmogonija poinj e sljedeim rijeima: Tamo nastaje kao srce i tamo nastaje kao jezik ne to u formi Atum a.33 Takoer se to mo e prevesti i na sljedei nain: U obliju Atuma nastaje srce i nast jezik.34 Prije ovoga trenutka Ptah je u cijelosti poistovjeen s Apsolutnim Duhom. Na taj nain u prvoj emanaciji Apsolutnog Duha Ptah poprima formu Atuma. Kao Atum Ptah posta je kreativan dovodei u postojanje dva organa kreativnosti: jezik i srce. Srce je organ misli, jezik organ govora. Vidjeli smo da su u hermopolijskoj kozmologiji svi organi pridru eni Thothu. U abakinu tekstu samo je jezik povezan s Thothom. Src e pripada Horusu. Zato samo kao trojstvo Atum-Horus-Thoth Ptah postavlja red stv aranja: Moni Veliki Jedan je Ptah, koji prenosi ivot svim bogovima, jednako kao i njihovim kaovima, kroz ovo srce, pomou kojega Horus postaje Ptah,

i kroz ovaj jezik, kroz kojeg Thoth postaje Ptah.35 Prva bia dovedena u postojanje od strane trojstvenog Ptaha su dru tvo bogova, ustvru je tekst, koje treba prepoznati kao Ptahove zube i usne. Njegovo nebesko dru tvo dio je njega kao njegovi zubi i usne, koji odgovaraju sjemenu i rukama Atuma. [U tom mitu] Bo ansko Dru tvo izdiglo se kro z djelovanje njegovog sjemena i prstiju. Ali Bo ansko Dru tvo doista su zubi i usne u tim velikim ustima koje svim stvarima dado e njihova imena.36 Mitovi o komogenezi Nebesko ili Bo ansko Dru tvo, ili Enneada, na taj je nain drugaije od heliopolijske En neade. Ona se izdigla kao posljedica Atumovog prokreativnog ina, dok je memfijsko Nebesko Dru tvo poistovjeeno s prokreativnim inom. Horus i Thoth su asimilirani u P tahovo bie jednako kao i itavo dru tvo bogova. Duhovni svijet bogova inio je jednu cj elinu, s Ptahom kao stvoriteljem svijeta. Svi su oni instrumenti jedne uzvi ene bo j e kreativne misli i njegovih djela. Znaenje toga je sljedee: Dok su heliopolijska i hermopolijska kozmogonija koncentrirane na emanaciju Apsoluta kroz nadolazee du hovno stanje i na bogove koji su duhovni preduvjeti oitovanog univerzuma, memfijs ka kozmogonija - u tolikoj mjeri da bogove jednostavno prepoznaje kao instrument e stvaratelja - fokusirana je na konani stadij emanacije Apsoluta u materijalno, a odgovornost za to preuzima Ptah. Zato stvaranje svega, i stvaranje bogova, treba biti pripisano Ptahu. On je Primordijalno brdo koje stvara bogove, iz kojega je sve do lo da li potop, bo ansko podr avanje ivota ili bilo koja druga stvar.37 Bogovi koji u heliopolijskoj i hermopolijskoj kozmogoniji stoje kao posrednici i zmeu uzvi enog Boga i stvaranja, ovdje su asimilirani u Bo anstvo ija se va nost pola e n prisutnost Bo anstva u stvaranju. Bog je srce i jezik cjelokupnog stvaranja. Srce i jezik prevladavaju nad [svim drugim] lanovima, s obzirom da on [Ptah] je [kao srce] u svakome tijelu, [kao jezik] u svakim usti ma, svih Egipat - hram univerzuma bogova, ljudi, zvijeri, puzajuih bia i svega to ivi, dok on misli [kao srce] i zapov ijeda [kao jezik] sve to po ele?8 S obzirom da u formi Atuma u postojanje dolazi srce i u postojanje dolazi jezik, m o e se vidjeti da je iz memfijske perspektive Atum (ili Ptah u formi Atuma) dovede n dolje na zemlju i prepoznat unutar svog stvaranja. Tako u himni Ptah-Tatenenu i tamo: Vjetar dolazi iz tvojih nosnica, nebeska voda iz tvojih usta, a ivotni potporanj [tj. ito, jeam, itd.] proizlazi iz tvojih lea; ti ini da zemlja iznosi voe, a bogovi i ljudi imaju obilje. Naglasak na svojstvenost Ptaha prote e se izvan prirodnog svijeta u kraljevstvo lj udi. abakin tekst kazuje: I pravda je izvr ena nad onime koji ini to voli, i provodi se nad onime koji ini zlo. ivot se tako daje miroljubivom, smrt zloincu. Tako su nainjena sva djela i sve vje tine. Ptahova ukljuenost u materijalni svijet razgranata je u detalje ne samo dru tvenog nego i religijskog ivota, prema odreivanju oblika u kojem bogovi trebaju biti tovan i i materijalnom iz kojih su njihovi kipovi izraeni. On je dao roenje bogovima, On je nainio gradove, utemeljio podjele provincija, Mitovi o komogenezi on je postavio bogove na njihovo mjesto, on je odredio njihova prina anja, on je osnovao njihova sveti ta. Nainio je njihova tijela sukladno eljama njihovih srdaca. I tako bogovi uo e u svoja tijela

iz svake vrste drveta, iz svake vrste kamena, iz svake vrste gline, iz svake vrste stvari koja raste na njemu u kojoj su uzeli oblije.39 Svraanje pozornosti na detalje iskljuivo je pravo Ptaha, koji je s ljubavlju ukljue n u materijalni svijet. Memfijska kozmogonija suoava nas s ispunjenjem nebeskog k reativnog procesa, konanim utjelovljenjem bo anske supstancije u materijalnu formu. Gledajui iz tog kuta, kozmogonije Heliopolisa, Hermopolisa i Memfisa ne pojavlju ju se kao suparnike, ve kao komplementarni aspekt vee kozmogonijske sheme u kojoj s u nagla ene razliite faze emanacije bo anskog u materijalno oitovanje. Egipat - hram univerzuma BILJE ENJE VREMENA Moderno i antiko do ivljavanje vremena Ve smo vidjeli da je za Egipane svemir imao unutarnju dimenziju. Uvjetovao je post ojanje objekata ne samo u vanjskom, fizikom svijetu, nego i u duhovnom, unutarnje m svijetu. Stvari i bia koji su postojali u unutarnjem svemiru prepoznati su kao stvarniji od onih koji su postojali u vanjskom. esto su bili njihov izvor i arhet ip. Jednako tako bilo je i s vremenom. No, da bismo shvatili egipatsko do ivljavan je vremena, nu no je prvo ispitati na e moderno razumijevanje prirode vremena. Kao to govorimo o dogaajima koji se zbivaju u prostoru, govorimo i da se oni zbivaju u vremenu. Jezik koji rabimo navodi nas da vrijeme, kao i prostor, smatramo nekom vrstom kontejnera u kojem se dogaaji pojavljuju. Meutim, ne postoji prazno vrijeme u kojem se dogaaji odvijaju. Prije e biti da vrijeme postoji u meuodnosu dogaaja; be z dogaaja ne mo e biti vremena. Vrijeme, kao i prostor, omoguuje nam da razlikujemo dogaaje. Poredak Hnp-arfaia u vremenskoi sekvenci znai da oni dose u * Egipat - hram univerzuma relativnu neovisnost jedan od drugog. Svaki od njih ima svoje zasebno mjesto u ob jektivnom vremenu shvaeno kao kontinuitet koji tee od svakog zapisivanja pro losti pre a uvijek pribli avajuoj budunosti. Klju izvanjske funkcije vremena je da se taj kontinuitet broji. Vrijeme poimamo n a temelju analogije beskonano duge mjerne vrpce koja se polako ali neumoljivo odm otava i nasuprot koje su smje tena zbivanja. Mi zapravo imamo prostorni pogled na vrijeme, to je nu no kako bismo osigurali da se dogaaji meusobno razlikuju i da bi se osigurala njihova meusobna neovisnost. No, mjerenjem vremena mo emo postaviti dogaaje nasuprot kontinuitetu s kojim ne osjeamo nikakvu povezanost, kao ni du evni odnos. Posljedica toga je da se u vremenskoj sekvenci dogaaji ne samo razlikuju, nego i to da su - pomou objektivizacije - odvojeni od nas. U na em modernom dobu koncepci ja vremena postala je duboko, mo da i nerazdvojno povezana s koncepcijom mjerljivo sti i s aktivno u mjerenja. ivimo u doba sata u kojem je vrijeme povezano s pomicanj em kazaljki ili s digitalnim brojkama. Vrijeme je za nas postalo ne to vrlo apstra ktno. Ono je neutralno i u potpunosti jednolino. Vi e ne prepoznajemo vrijeme kao n e to to ima kvalitetu, a brojevi kojima izra avamo vrijeme nemaju svoje unutarnje Crte 4.1. Sat iz 18. stoljea koji jo pokazuje odnos prema suncu (u gornjem polukrug u). Izradio Thomas Ogden, Halifax, 1750. Bilje enje vremena V* M O N znaenje. Ako primjerice do ivimo dva sata poslijepodne kao posebno va no vrijeme, tad a znamo da nam je ono vrlo osobno. To je posljedica posebnog dogaaja u na em ivotu, a ne djelotvorno odra avanje prirode tog posebnog vremena. Svatko do ivljava dva sat a popodne na potpuno razliit nain, ali dva sata ostaju dva sata. Na e zajedniko upuiva nje je prema jedinici ili nizu jedinica li enih kvaliteta, koje prepoznajemo kao o bjektivno vrijeme. To je vrijeme koje govorimo jedni drugima, vrijeme koje dr imo zajednikim. Da bi vrijeme bilo objektivno, mora biti li eno kvalitete. Digitalizaci ja satova u drugom dijelu 20. stoljea slu ila je samo za nagla avanje tog do ivljavanja vremena kao potpunog gubitka kvalitete. St ari satovi s kazaljkama i brojanikom jo uvijek imaju odnos prema svemiru. Gledajui kazaljke, mo e se, iako maglovito, osjetiti povezanost pomicanja ruku i pomicanja sata. U podne, kada se sunce nalazi nad na im glavama, ruke sata usmjerene su prema gore, a pomicanje kazaljki tijekom jutra i popodneva odra ava putovanje Sunca oko

Zemlje. Na crte u 4.1, koji pokazuje rijetku uru iz 18. stoljea, ova kozmika kvalite ta vrlo je izra ena. Urar je u dizajn sata ukljuio i brojanik kru eeg sunca koji naznau e podne u zemljama koje su oznaene u gornjem polukrugu (London je tono u sredini). Moderan digitalni sat, meutim, oduzima na em do ivljaju vremena ak Crte 4.2. Pulsirajui elektronski sat nainjen 1970. godine. Elektronski digitalni sato vi poput ovog poeli su se proizvoditi pedesetih godina u vicarskoj. Hamilton Watch Cnmnanv. SAD. Egipat - hram univerzuma i ovu posljednju, umiruu jeku kozmikih ciklusa. Vrijeme postaje niz trenutnih dogaa ja u vakuumu. Bezlian digitalni sat mo e nam rei da je 12 sati, ali nas vi e ne podsjea da se sunce nalazi iznad na ih glava (crte 4.2). Proces kojim je vrijeme reducirano na apstrakciju, na slijed jedinica izoliranih od cjelokupnog ljudskog do ivljavanja, dio je openitog procesa u razvitku ljudske svijesti u kojem do ivljavanje kvaliteta postupno negira objektivno znaenje. Ovaj j e proces ve bio uzeo maha do vremena kada je Galileo formulirao ono to je kasnije postalo filozofska razlika izmeu primarnih i sekundarnih kvaliteta.1 Razliitost da je ontolo ki prioritet onome to je mjerljivo, a ono to se ne mo e izmjeriti jednostavn o je subjektivno. Instrumenti mjerenja stoga postaju glavna odnosna toka za psihu Zapada koja, kolovana na moderan znanstveni nain razmi ljanja, ui ne vjerovati iskus tvima koja ne mogu biti izmjerena. Sada je to vrsta odra avanja ove psihe koja sma tra da mjerenje na neki odreen nain dohvaa objektivnu realnost. Na a psiholo ka sigurno st utemeljena je na ovoj sposobnosti mjerenja; to je ono to se nalazi u pozadini poziva da na e mjerne instrumente li imo bilo kakvog upuivanja i kvalitete. Tendencija odvajanju kvantitativne forme od kvalitativne unutar ljudskog iskustv a dovela je do modernog osjeaja da je osnova realnosti najmanja prostorna ili vre menska jedinica. Sada razmi ljamo tako da je, naprimjer, tjedan sastavljen od sedam dana, prije nego da je etvrtina mjeseca. Meutim, sve donedavno veina Europljana jo u vijek je do ivljavala kvalitativne vrijednosti razliitih etvrtina lunarnog ciklusa. Tjedni su do ivljavani kao faze tog ciklusa, a ne toliko kao akumulacije dana. Kol iko je ljudi danas svjesno Mjeseevih faza? Koliko ih vjeruje da je takva svjesnos t potrebna? Jer za modernu svijest do ivljaj prolaska vremena potpuno je odvojen o d bilo kakvog upuivanja na kozmike dogaaje kao to je Mjeseev ciklus. Bilje enje vremena Kao to za tjedan ka emo da je nainjen od sedam dana, tako veina ljudi prepoznaje dan k o nainjen od dvadeset i etiri sata, sat od ezdeset minuta, a minutu od ezdeset sekund . Sekundarno je da gradimo na osjeaj o vremenu. Svako drugo nakupljanje vremena sa mo je akumuliranje sekundi, prije nego podjela veih vremenskih jedinica. Na taj , su nain vee jedinice li ene svojih kvaliteta, to jest svojeg kozmikog odnosa. U na e mo derno doba vrijeme, kao i prostor, postaje atomizirano. Sekunda je postala vreme nski ekvivalent prostornog atoma. U sekundi dose emo horizont kraljevstva kvalitet e. Daljnje dijeljenje sekunde preslabo je da bi moglo nositi bilo kakvu zamjetnu kvalitetu. Nu no je odraziti vlastite pretpostavke o prirodi vremena da bismo shvatili kako j e u Egiptu, gdje nije bilo satova, vrijeme bilo drugaije do ivljavano. To ne znai da nisu postojale naprave za mjerenje vremena, ve samo da sat, u onakvom obliku kak vog mi poznajemo, nije postojao. Vrijeme je bilje eno znaajnim dogaajima kozmike velii ne - velikim ciklusima Sunca, Mjeseca, Siriusa, trideset i est konstelacija Ju noga neba (takozvani dekani) i ciklusom Nila, koji je odreivao godi nja doba. (Dodajmo i to da je postojao i kraljevski ciklus, koji e biti posebno obraen u 5. poglavlju .) U Egiptu je najmanja formalna jedinica vremena bio sat. Ono to je bilo manje od t e jedinice smatrano je trenutkom.2 Svaki sat pojedinog dana imao je prepoznatljivu kvalitetu i dosljedno tome bio je imenovan i pridru en bogu i bo ici.3 Crte 4.3 prik azuje nam dvanaest nonih bo ica sata. Njih est stoji na vodi, a ostalih est na zemlji . To je naznaka njihove povezanosti s dva elementa koji prevladavaju u Podzemnom svijetu a kojima one pripadaju. Nije sigurno da li dvanaest sati dana i dvanaes t sati noi odgovara konstelacijama zodijaka. Meutim, oboje su u odnosu s dekanima i stadijima dnevnog sunevog putovanja. S obzirom da je tijekom godine broj sati Egipat - hram univerzuma koji je pridru en danu i noi konstantan, dnevni sati morali su biti produljeni ljet

i, a skraeni zimi (Doba Izlaska), i obratno. Vrijeme je disalo poput ivog organizm a. Crte 4.3. Dvanaest sati noi. Knjiga vrata, dio 3. Grobnica Ramzesa VI. Dvadeseta din astija. Sunce i Mjesec Podjela dana i noi na sate bija e sveenika podjela u religijske svrhe koja se uglavno m nije provodila izvan hramova. Za obine je ljude dan jednostavno bio podijeljen na jutro, sredinu dana i veer, ovisno o stadiju sunevog putovanja. Ali ako je sunc e bilo drevni egipatski ekvivalent modernog sata, utoliko to je reguliralo dnevne aktivnosti ljudi, tada je njihov cjelokupni odnos prema vremenu morao biti radi kalno drukiji od na eg. Daleko od prikazivanja apstraktnog niza brojeva, sunce je d o ivljavano kao da prolazi kroz razliite kvalitativne promjene, od prividne slabost i izlazeeg sunca, velianstvene snage podnevnog sunca pa do ubla enoga veernjeg sunca koje kao da je privlailo u sebe svjetlo to ga je irilo tijekom dana. Pomou ovih razl iitih kvaliteta sunca koie ie prolazilo nebom, oreooznavalo se vriieme dana. Bilje enje vremena No trebali bismo pitati: to je sunce predstavljalo drevnim Egipanima? Za sve u Egipt u - za sveenike i obian puk -Sunce nije bilo samo tijelo u arenih plinova; bilo je oi tovanje nebeskog bia najveeg sjaja i zraenja. Sunce nije bilo samo objekt na nebu; bilo je duhovni subjekt. Putovanje sunca od izlaska do zalaska shvaano je kao izr a aj prirode tog duhovnog entiteta koji je za Egipane bio Veliki bog. U suncu se uz vi eni Bog pokazivao svijetu. Kroz sunev dnevni ciklus simboliki je predstavljen ivot Boga. Ba kao to je u mitovima o stvaranju na poetku, prije stvaranja, Veliki bog bio uron jen u tamu i bezoblinost Nuna, tako je i prije izlaska sunca bio uronjen u mranu n o koja je rastvarala formu. Sunevo izranjanje iz noi bija e simboliko uprizorenje orig inalnog istjecanja svjetla koje daje ivot na poetku stvaranja svijeta. U zoru je s unce ponovno oitovalo kvalitete Kheprera u prvoj zori vremena. Novoroeno sunce tak oer je prikazano kao dijete koje izlazi iz otvorenih latica mistinog lotosa koji r aste Crte 4.4. Sunano dijete izranja u Primordijalnom oceanu iz lotosa. Novo kralj evstvo. (crte 4.4). Egipat - hram univerzuma Svojim uzdizanjem na nebo, Izlazei odbacuje mladenaku krhkost i uzima odreeniju, mon iju, stariju formu boga Ra, ija priroda nije vi e nastati nego biti. Podnevno sunce iz a ava nebesku kreativnost boga Ra koja se nezadr ivo izlijeva u svijet. Kroz Raa se pojavljuje svijet u svojim mnogostrukim oblijima; svijet duguje svoje postojanje Rau. Ali na kraju vremena svijet e se vratiti svom duhovnom izvoru - Atumu - ba ka o to se i svaki individualan ivot, ivot svakog ivog bia, svakog stvora, vraa u trenut u smrti svom duhovnom izvoru iz kojega je proiza ao. Staro sunce na kraju dana ponav lja posljednju fazu u ciklusu stvaranja; povlai svjetlo u sebe, vraa bo anstvenost v lastitoj naslijeenoj svojstvenosti. Na crte u 4.5 prikazano je jutarnje sunce kao K heprer u formi kukca skarabeja, dok je veernje sunce prikazano kao ovjek s rogovim a. Prikazi Kheprera i ostarjelog Raa nalaze se unutar kruga sunevog diska, jasno demonstrirajui egipatsko ari te za duhovne realnosti koje su djelotvorne iza psihikog fenomena sunevog putovanja nebom. Zbog toga je dnevna liturgija u hramu slijedila kretanje sunca. Tri glavne slu be vr ene su pri izlasku sunca, u podne i na njegovu zalasku, obilje avajui tri glavne f aze dnevnog sunevog kretanja. Dnevni prolazak vremena bio je ritualiziran na ovaj Crte 4.5. Jutarnja i veernja forma sunca. nain- PrePoznat je Grobnica Merneptaha, D olina kraljeva. kao ono to sadr i Devetnaesta dinastija. svojstveni sveti sadr aj. Bilje enje vremena Sauneron pi e: Svaki va an trenutak kretanja sunca povlaio je za sobom posebnu ceremon iju posveenu zemaljskom utjelovljenju bo anskoga sjaja.4 Dvanaest preobra aja sunca tijekom njegova putovanja nebom u Egiptu je inilo posebn u meditativnu temu.5 U Knjizi mrtvih nalazi se dvanaest poglavlja koja razlazu tra nsformaciju solarnog naela koju revnosno opona aju posveenici sunanog boga. Crte 4.6 s a starijeg sarkofaga pokazuje ove transformacije u shematskom dijagramu. Putovan je boga sunca poinje zdesna, u obliju malog djeteta. Prolaskom kroz niz neobinih me tamorfoza bog konano uzima formu starog i pogrbljenog ovjeka prikazanog na lijevoj

strani, spremnog za ulazak u Podzemni svijet. Kljuna toka ovoga prikaza jest da u kontemplaciji o promjenjivim kvalitetama sunca kroz dvanaest sati dana ovjek pos taje sposoban stvoriti odnos s nebeskim subjektom koji vjeno izra ava te transforma cije u vremenu. Kako s danom, tako i s noi. Ali ovdje je simbolizam vi e ezoterian, jer putovanje su nca kroz dvanaest nonih sati bija e putovanje sunca kroz kraljevstvo koje se ne vid i, kraljevstvo koje se nalazi iza oitovanog svijeta, to jest Dvvat. U razliitim mi stinim tekstovima Novog kraljevstva prolazak sunca kroz none sate u podrujima Dvvat a detaljno je opisan. Najva niji stadij ovoga putovanja bio je Raovo suprotstavlja nje demonskoj zmiji Apofisu, koja je utjelovljivala snage mraka (crte 3.7). Nakon to je pobijedio Apofisa, Ra je ponovno roen kao Kheprer, izlazee sunce. Obinim ljud ima slabo su bile poznate individualne osobine nonih sati. Ali sukob Raa s Apofis om u dubinama noi ivio je u popularnoj imaginaciji kao slika ponoi, suprotnosti Rao voj podnevnoj velianstvenosti. U Egiptu je vrijeme do ivljavano imaginativno. Prolazak vremena svakoga dana i noi nije bio povezan s apstraktnim nizom brojeva to se izmjenjivao monotonom pravilno u. Egipat - hram univerzuma Crte 4.6. Dvanaest preobra aja solarnog naela tijekom dana. Sa sarkofaga u kairskom muzeju. Prije je to bilo dramatino putovanje sunevih transformacija, do ivljavano ne samo ka o fizika objektivnost ve i kao nebeska subjektivnost. Na vi im razinama egipatskoga duhovnog ivota, nebeski subjekt do ivljavan je kao ne to to boravi duboko unutar du e. J edno od najuzvi enijih iskustava dostupnih ljudskome biu bija e postizanje jedinstva s Raom, a time i razumijevanje ivota sa stajali ta Raovog putovanja. Dovoljno je ov dje ponoviti injenicu da je za Egipanina sunce bilo vanjska forma boga. Zato su nj egov ivot i bie pripadali mistinoj domeni: podruju vjenog arhetipskog procesa to se s inski nalazi iza vremena. U drevnom je Egiptu sunce postojalo u izravnom odnosu s vjenim. Ono to je ovdje reeno o sunevom dnevnom ciklusu u odnosu na do ivljavanje vremena pri mjenjuje se na sve prirodne cikluse, jer se svaki prirodni ciklus shvaao kao slik a duhovnog procesa. Mjesec, primjerice, koji je upravljao poljodjelnim kalendaro m i koji je odreivao sve glavne svetkovine u godini, niie prepoznat samo kao fizik o tiielo. Bilje enje vremena Za antiku svijest je sve ono to je postojalo izvana bilo oitovanje unutarnje realno sti. Vanjski vidljivi ciklusi mjeseca bijahu izra aj unutarnjeg duhovnog procesa k oji je utjecao na plodnost, rast i propadanje te je na taj nain bio pod vladavino m boga Ozirisa. Meutim, mjesec je bio povezan s bogovima od kojih je najva niji bio Thoth, iju smo ulogu u stvaranju ve spomenuli. Crte 4.7. Sueljavanje Raa i zmije Apofis u pononi sat. Knjiga o onome to je u Podzemn om svijetu, dio 7. Grobnica Ramzesa VI. Dvadeseta dinastija. Sirius Siriusovo helijakalno pojavljivanje u lipnju (izraz helijakalan upuuje na prvo pojavl jivanje zvijezde nakon razdoblja nevidljivosti, kratko prije izlaska ili zalaska sunca) nagovje tavalo je izlijevanje Nila. Sirius nije prepoznat samo kao daleko nebesko tijelo ve kao oitovanje bo anskog bia koje je vrlinom svoje nebeskosti obuhvaa lo svijet ljudi i prirode. Moderna kozmografija zadivljuje nas veliinom zvijezda, njihovom udaljeno u i maleno u na egplaneta. Ali samo u razdoblju kao to je na e, razdo u koje daje ontolo ki Egipat - hram univerzuma prioritet kvantiteti, ove osobine dobivaju na va nosti. Antiki su ljudi ivjeli u uni verzumu bogova; u takvom svijetu fizika udaljenost nije bila va na. Za njih je svem ir obznanjivao unutarnje kao i vanjske realnosti; bo anska bia ivjela su u unutarnji m dimenzijama svemira nerazdvojiva od dogaaja koji su u unutarnjem ivotu ljudskih bia bili prepoznati kao va ni i smisleni. Sukladno tomu, osjealo se da postoji unutarnji odnos izmeu Siriusa (Sopde) i zemal jskih vremenskih ciklusa. Nije to samo do ivljavano s obzirom na helijakalni izlaza k Sopdea koji je nagovje tavao poplavu Nila. tovi e, taj suptilan odnos izmeu Siriusa i zemlje uzrokovao je da Egipani utemelje svoj sveti kalendar na helijakalnom izla sku Siriusa. Dogaaj je odreivao datum nove godine koji se zbivao svakih 365 Vi dan

a. Takoer je inio dio kompleksnoga kalendarskog sustava u kojem je sotiki kalendar kori ten u kombinaciji s kretanjem, civilnim kalendarom od 365 dana (to jest 36 x 10 dana - egipatski tjedan trajao je deset dana - plus 5 epagomenalnih ili umetn utih prijestupnih dana). Zbog toga to je civilni kalendar svake godine bio krai od sotikog za etvrtinu dana, civilna nova godina i sotika nova godina podudarale su s e jednom u svakih 1461 godinu. To vremensko razdoblje va an je djeli mnogo veeg kozm ikog ciklusa uzrokovanog precesijom ekvinocija u kojem se polo aj Sunca polako pomie nasuprot pozadine konstelacija. Nakon 26 000 godina, proljetni izlazak sunca op isuje puni krug. Prema R. A. Schvvaller de Lubiczu to precesijsko razdoblje je, meutim, postupno s manjeno.6 On tvrdi da je 3000 godina prije Krista zamjetna precesija gotovo tono odgovarala osamnaestom sotikom ciklusu, dok je danas ne to manja.7 Mora se upamtiti kako je mogue da su Egipani Sunevu ekliptiku dijelili na dvanaest zodijakalnih kon stelacija, ali Bilje enje vremena da glavna odnosna toka bija e 36 dekana - konstelacije na Ju nome nebu. Precesija Sun ca u odnosu na dekane uzimala bi upola manju duljinu u odnosu na sotike cikluse, naime 730 godina po dekanu. To bi razdoblje odgovaralo kozmikom tjednu, ako uzmem o njegovo trajanje za sunevo napredovanje kroz zodijakalni znak kao kozmiki mjesec (sjetimo se da je Egipanima mjesec imao 3, a ne 4 tjedna). S obzirom na to da sv aki dekan predstavlja bo ansko naelo, mo emo pretpostaviti da su Egipani kozmike tjedne matrali pojedinanim prenositeljima razliitih bo anskih energija. Daljnje znaenje deka na oituje se u injenici da kozmiki dan pribli no odgovara vremenu od 73 godine ( ivotn ijek ljudskoga bia), to znai da svaki nara taj dolazi pod utjecaj jednog ili dva deka na. U antikoj egipatskoj kozmologiji zvijezda Sirius ima sredi nji polo aj. Prema Schwall er de Lubiczu Sirius je za faraonski Egipat imao ulogu sredi njeg Sunca kao i za ita v na Sunev sustav.8 Mo e se pretpostaviti da je unutar hramova, iako to nije bio dio njihove egzoterijske kozmologije, postojalo ezoterijsko znanje o heliocentrinom s ustavu. Sigurno je slo enost egipatskoga kalendarskog sustava ukljuivala postojanje sofisticiranije kozmologije od sheme ravne Zemlje. Shema ravne Zemlje najbolje se mo e shvatiti kao izra avanje uloge metafizike ontologije u kojoj je hijerarhijska priroda univerzuma izra ena simbolikim likovima. Iza toga, meutim, kalendarski sust av imao je za cilj postaviti Egipat u red sa suptilnim kozmikim energijama - svrh a koja se nalazila iza ograniene namjere prikazivanja Zemlje kao ravne ploe. Iznad svega je kalendarski sustav poku avao prilagoditi Egipat bo anskom biu koje se oitova lo u zvijezdi Sirius, to jest Izidi, svepodr avajuoj majci univerzuma. U tekstu iz Kasnog razdoblja Izida eovori: Egipat - hram univerzuma Ja sam taj koji se uzdi e u Pseoj zvijezdi (Sirius), Ja sam taj koji nazivam bo icu enom. ...JA razdvajam zemlju od neba. Ja pokazujem putove zvijezda. Ja reguliram kretanje Sunca i Mjeseca.9 Izida se mo e vidjeti na crte u 4.8 u svom oitovanju kao Sirius, pokazujui putove zvije zda. Ovdje je prate tri planeta, vjerojatno Saturn, Merkur i Jupiter. Izida dr i an kh, simbol Crte 4.8. Izidapokazujeput zvijezda. Strop u grobnici Setija I. Devetnaesta dinast ija. ivota, kao i papirus, koji simbolizira plodnost. Egipani su Izidu-Sopde nazivali Ve liki pribavlja. Da se takva titula mogla koristiti za zvijezdu toliko udaljenu od Zemlje naznaka je da Egipani nisu samo poimali njezin vidljiv aspekt, nego i njez ine unutarnje kvalitete. Od vremena Tekstova piramida Bilje enje vremena za Izidu-Sopde reeno je da priprema godi nju hranu za kralja i itav Egipat svake Nove godine.10 Nil Vremensko podudaranje godi njeg helijakalnog pojavljivanja Siriusa i poetka izlijev anja Nila bilo je simbolika pogodnost. Ono to je do ivljavano izvana kao vremenska b liskost izmeu dvaju prirodnih fenomena, razumijevalo se kao izraz duhovnog srodst

va izmeu dva bo anska bia. Nil se prepoznavao kao fiziko oblije boga Hapija. Ali kada bi se Nil izlio, nije vi e bio samo Hapi. Smatrano je da nova duhovna sila ulazi u Nil u vrijeme poplave, jer su vode imale ispunjujuu i oploujuu mo. Nosile su mulj o kojem je ovisila plodnost zemlje, mulj koji je ostajao na zemlji nakon povlaenja voda. Poplavljeni Nil vi e nije bio Hapi. Bio je Oziris, Izidin suprug, bog koji je vladao ciklusima plodnosti i rasta. Kada je Nil bio na najni oj razini u mjesecima to su prethodili poplavi, Oziris kao oploujua mo bio je mrtav. U tim uvjetima Izida je alila za svojim izgubljenim supru gom. Prema Plutarhu, Izida je zemlja, osu ena zemlja, tlo prirode li eno voda ivota.1 1 Na crte u 4.9 Izida je prikazana sa svojim suprugom koji le i s licem okrenutim pr ema zemlji. Izida oslikava kozmiko bo anstvo i bo anstvo koje je duboko umije ano u sud binu zemlje i njezinu plodnost. To je ista majka univerzuma koja na zemlji donos i ivot pri svom oitovanju u tajanstvenom sjaju zvijezde Sirius. Oplakivanje zemlje je kozmiki dogaaj, jer mo stvaranja ivota izra ena je diljem univerzuma. Egipat - hram univerzuma Crte 4.9. Izida oplakuje Ozirisa. Hram bo ice Hathor. Dendera. Izidine suze, u njezinom kozmikom aspektu kao Izida-Sopde, uzrokuju podizanje vod a Nila, jer kroz Izidinu zabrinutost Oziris mitolo ki ponovno o ivljuje i postaje moa n. Oziris je tada sposoban oploditi je i zaeti Horusa. Na taj nain, kada se poplav ljene vode povlae, zemlja dolazi pod Horusovu za titu.12 Doba poplave (Akhet) tada zamjenjuje doba Izlaska ili Nastanka (Provet). Na crte u 4.10 mladi se Horus pojav ljuje meu krilima majke Izie. Prizor se mo e protumaiti kao slika prijelaza godi njih d oba koja odra ava promjenu energije. Vladavinu Horusa karakterizira dualnost. Horus vlada suprotstavljen Sethu. Horus je za titnik ivota, jamac reda i sklada na zemlji. Seth je uni tavatelj ivota, potica telj nereda i kaosa. Tijekom razdoblja Izlaska, kada rastu stabljike ita, najbolj e se primjeuje kontrast izmeu dvaju univerzalnih sila. Crna zemlja, pro arana mre om k anala i brana, marljivo obraivana od strane seljaka, u malom predstavlja red koji raa obilje. Pustinjska Crvena zemlja Setha ne mo e prikriti svoju su tinsku impotent nost. Ali kada je etva gotova, na kraju sezone rasta, pustinjska neplodnost dobiv a snagu: razdoblje Deficiencije ili Oskudice (Shomu) postaje vrijeme Bilje enje vremena najintenzivnijeg sukoba Horusa i Setha, izmeu univerzalnih sila stvaranja i uni ten ja, reda i nereda, to se oituje u samom krajoliku. U vruini mjeseca Shomu iz voda N ila nestaje oploujua mo. Oziris je usmren, a Seth prijeti da e Horusu oduzeti njegovo zakonodavno pravo na kraljevstvo. Na taj nain mitolo ke realnosti pre ivjele su na m aterijalnom i vremenskom planu. Krajolik i njegove su tinske transformacije bijahu pozornica na kojoj se izvodila mitolo ka drama. Kraljevstvo mita je kra............................................. ljevstvo duhovnih sila zaCrte 4.10. Horus se pojavljuje tvoreno u objektivne likove meu za titnikim krilima ma jke - likove koji prodiru iza Izie. Britanski muzej. subjektivnog ivota ljudskih bia prema univerzalnim realnostima. Mircea Eliade to sa ima na sljedei nain: Mit je ve zan s ontologijom; govori samo o realnostima... Oito je da su te realnosti svete realnosti, jer sveto je ono to je nadmono stvarno.13 Zbog toga to se dogaaji pojavljuju u vremenu, mogu se pojmiti kao da imaju transce ndentno, mitolo ko znaenje. Odnos Egipana prema vremenu ukljuivao je asimilaciju vrem enskog u transcendentalno vremensko, profanog u sveto, svijeta pojavnosti u svij et realnosti. Egipat - hram univerzuma Svetkovine bilje enja vremena Va nost koju su Egipani pridavali proslavama festivala tijekom godine jasno naznauje koliko je njihov odnos prema vremenu bio bitan. Jer priroda festivala u antikom Egiptu bija e uvijek usmjerena prema bo anskom. Festivali su bili glavni nain pomou ko jega su ljudi oznaavali prolazak vremena, ali njihova glavna uloga bila je da one koji su u njima sudjelovali prenesu u bezvremenski svijet bogova. Festivali bij ahu sredstva pomou kojih je stanovni tvo moglo napustiti zemaljske veze i biti odve deno u kraljevstvo mita. Kroz festivale je vrijeme obilje eno iskustvom transcende ntnog vremena. Sudei prema priama koje su stigle do nas, festivali bijahu dogaaji koji su okupljal

i velik broj ljudi, stvarajui ive procesije, s psalmima, pjevanjem, plesom i pljes kanjem. Te procesije du obala Nila pratila bi sveenika povorka svetih brodova koji su rijekom prevozili boga ili bo icu. Moramo zamisliti atmosferu stvarne proslave s mnogo boja, sa stijegovima i zastavama to su lepr ale iznad svjetine u zanosu (est o obuzete vinom).14 Ali ar koji je obuzimao ljude bio je religioznog karaktera. S ve to je injeno bilo je u vezi s bogovima. injeno je u njihovu ast, da bi se zazvala , potvrdila ili proslavila njihova nazonost. U sredi tu bijahu sveenici koji su izvo dili rtvovanja i obrede. Festivali su bili masovni dogaaji u kojima su sudjelovale itave zajednice - mu karci , ene i djeca. Herodot govori o zapanjujuoj koliini sudionika - sedam stotina tisua nazoilo je svetkovini Bastet u Bubastisu. Ali festivali se nisu ograniavali samo n a masovnost. Uz glasno i emotivno izvanjsko slavlje, postojao je i njihov tihi a spekt. Svaki glavni festival bio je takoer prigoda za prakticiranje ezoterijskih obreda u hramovima. U mnogim su sluajevima obredi imali inicijacijski karakter i uglavnom su izvoeni unutar konteksta Bilje enje vremena Ozirisovog kulta. Zato trebamo shvatiti da su se, uz buku na ulicama i du obala N ila, u hramovima i njihovim sveti tima zbivala intenzivna transformacijska iskustv a. Opisat emo neke od glavnih festivala koji su povezani s trima godi njim dobima koja je odreivao ciklus Nila. Mnogo je festivala bilo vezano uz prijelaz iz jednog go di njeg doba u drugo, ali mi emo se fokusirati na one koji su izravno povezani s mi tolo kim dogaajima koje je na materijalnoj razini odreivao ciklus Nila. Poplava U vrijeme ljetnog solsticija na nonom bi se nebu pojavljivao Sirius. Taj uspon Sop dea prepoznat je kao stvarna Nova godina. Odreivao je polaznu toku sotike i lunarne godine, s time da je posljednja poinjala prvoga dana bez mjeseca (dan prije novog mjeseca), prije izlaska sunca i uspona Sopdea. Sveti egipatski festivali podudara li su se s Mjeseevim fazama. Egipani su zapravo koristili tri kalendara: kreui civiln kalendar od 360 dana plus 5 nadodanih dana; sotiki kalendar od 365 V4 dana, i lu narni kalendar koji je brojio 354 dana (dvanaest lunarnih mjeseci). Zbog kratkoe i nestalnosti mjeseevog ciklusa u odnosu na sotiku godinu, prijestupni mjesec od 1 1 dana umetan je svake dvije ili svake tri godine i bio je posveen bogu Thothu. Uskoro po izlasku Siriusa Nil bi odgovorio i poelo bi njegovo izlijevanje. Poplav u Nila, mitolo ki, uzrokovale su Izidine suze. Festival koji je oznaavao poetak godi n jeg doba Poplave (Akhet) postao je poznat kao Silazak kaplje. Prema Heliodoru i nj egovim pisanjima iz 4. stoljea prije Krista ovaj je festival bio najva niji egipatsk i obred. Slavljen je u vrijeme ljetnog solsticija. Niti jedan drugi egipatski fes tival nije pobuivao toliko gorljivosti i ara.15 Egipat - hram univerzuma Svetkovine bilje enja vremena Va nost koju su Egipani pridavali proslavama festivala tijekom godine jasno naznauje koliko je njihov odnos prema vremenu bio bitan. Jer priroda festivala u antikom Egiptu bija e uvijek usmjerena prema bo anskom. Festivali su bili glavni nain pomou ko jega su ljudi oznaavali prolazak vremena, ali njihova glavna uloga bila je da one koji su u njima sudjelovali prenesu u bezvremenski svijet bogova. Festivali bij ahu sredstva pomou kojih je stanovni tvo moglo napustiti zemaljske veze i biti odve deno u kraljevstvo mita. Kroz festivale je vrijeme obilje eno iskustvom transcende ntnog vremena. Sudei prema priama koje su stigle do nas, festivali bijahu dogaaji koji su okupljal i velik broj ljudi, stvarajui ive procesije, s psalmima, pjevanjem, plesom i pljes kanjem. Te procesije du obala Nila pratila bi sveenika povorka svetih brodova koji su rijekom prevozili boga ili bo icu. Moramo zamisliti atmosferu stvarne proslave s mnogo boja, sa stijegovima i zastavama to su lepr ale iznad svjetine u zanosu (est o obuzete vinom).14 Ali ar koji je obuzimao ljude bio je religioznog karaktera. S ve to je injeno bilo je u vezi s bogovima. injeno je u njihovu ast, da bi se zazvala , potvrdila ili proslavila njihova nazonost. U sredi tu bijahu sveenici koji su izvo dili rtvovanja i obrede. Festivali su bili masovni dogaaji u kojima su sudjelovale itave zajednice - mu karci , ene i djeca. Herodot govori o zapanjujuoj koliini sudionika - sedam stotina tisua

nazoilo je svetkovini Bastet u Bubastisu. Ali festivali se nisu ograniavali samo n a masovnost. Uz glasno i emotivno izvanjsko slavlje, postojao je i njihov tihi a spekt. Svaki glavni festival bio je takoer prigoda za prakticiranje ezoterijskih obreda u hramovima. U mnogim su sluajevima obredi imali inicijacijski karakter i uglavnom su izvoeni unutar konteksta Bilje enje vremena Ozirisovog kulta. Zato trebamo shvatiti da su se, uz buku na ulicama i du obala N ila, u hramovima i njihovim sveti tima zbivala intenzivna transformacijska iskustv a. Opisat emo neke od glavnih festivala koji su povezani s trima godi njim dobima koja je odreivao ciklus Nila. Mnogo je festivala bilo vezano uz prijelaz iz jednog go di njeg doba u drugo, ali mi emo se fokusirati na one koji su izravno povezani s mi tolo kim dogaajima koje je na materijalnoj razini odreivao ciklus Nila. Poplava U vrijeme ljetnog solsticija na nonom bi se nebu pojavljivao Sirius. Taj uspon Sop dea prepoznat je kao stvarna Nova godina. Odreivao je polaznu toku sotike i lunarne godine, s time da je posljednja poinjala prvoga dana bez mjeseca (dan prije novog mjeseca), prije izlaska sunca i uspona Sopdea. Sveti egipatski festivali podudara li su se s Mjeseevim fazama. Egipani su zapravo koristili tri kalendara: kreui civiln kalendar od 360 dana plus 5 nadodanih dana; sotiki kalendar od 365 V4 dana, i lu narni kalendar koji je brojio 354 dana (dvanaest lunarnih mjeseci). Zbog kratkoe i nestalnosti mjeseevog ciklusa u odnosu na sotiku godinu, prijestupni mjesec od 1 1 dana umetan je svake dvije ili svake tri godine i bio je posveen bogu Thothu. Uskoro po izlasku Siriusa Nil bi odgovorio i poelo bi njegovo izlijevanje. Poplav u Nila, mitolo ki, uzrokovale su Izidine suze. Festival koji je oznaavao poetak godi n jeg doba Poplave (Akhet) postao je poznat kao Silazak kaplje. Prema Heliodoru i nj egovim pisanjima iz 4. stoljea prije Krista ovaj je festival bio najva niji egipatsk i obred. Slavljen je u vrijeme ljetnog solsticija. Niti jedan drugi egipatski fes tival nije pobuivao toliko gorljivosti i ara.15 Egipat - hram univerzuma lh _'i Crte 4.11. Hapi, bog Nila, nosi darove vode i cvijea. Hram Horusa, Edfu. Na svojoj najpopularnijoj razini ovaj festival nije bio ozirijanski. Za veinu lju di bila je to svetkovina u ast rijenoga boga Hapija, prikazanog na crte u 4.11. Ovdj e je on tipian hermafrodit. Nosi ribarski pojas i vaze s vodom i cvijeem koje su n jegov dar narodu Egipta. Zbog razliitih stupnjeva razumijevanja bo anskog, egipatsk i sezonski festivali nisu nu no bili ogranieni na kult jednoga boga. Bilo je mogue i prikladno da Oziris bude obuhvaen na jednoj razini, a Hapi na drugoj. Hapi nije imao formalan hramski kult. Bio je bog koji je doista pripadao sloju n arodne religije. Poznata himna Hapiju (do nas dolazi u nekoliko verzija) izra ava intenzitet osjeaja na poetku poplave i ivopisno izra ava proslavu. Pjesme svirane na harfi su za tebe, ljudi ti pjevaju plje ui rukama, mladi, djeca, vri te od radosti zbog tebe, svjetina se uljep ava za tebe; ti koji dolazi s bogatstvima, uskrisuje zemlju, ini da sve cvjeta; o ivljava srce trudne ene, o, ti koji voli umna anje u svim biima. Bilje enje vremena Kada se ti uzdigne do kraljevske rezidencije, ljudi se goste darovima livada, nosei mirisni lotos i svje e cvijee. Djeje su ruke ispunjene cvijeem, ona zaboravljaju na jelo. Dobre su stvari posute oko kua, itava zemlja poskakuje od sree. Kada se uzdigne , Hapi, rtve se prinose tebi, veliko prina anje ini se za tebe. Ptice

se za tebe tove, velikodu nost tvoja vraa se tebi. rtve se prina aju svim bogovima od onog to je Hapi osigurao, birani mirisi, volovi, koze i peene ptice. Radost je kada ti dolazi , veselje je kada ti dolazi , Hapi, radost kada ti dolazi ! T i koji hrani ljude i ivotinje svojim darovima s polja! Radost je kada ti dolazi ! Ra dost je kada ti dolazi ! Radost je kada ti dolazi !16 Da bi se shvatio zanos ove himne, moramo se sjetiti da je u drevnom Egiptu uvije k postojala mogunost da ne doe do dovoljnog izlijevanja Nila. Uvijek je postojala zabrinutost da do poplave uope nee doi. Postoje brojni podsjetnici na stanja gladi unutar egipatske povijesti. Nije mogla postojati nikakva sigurnost da e se odgova rajua poplava dogoditi, Egipat - hram univerzuma a i vrijeme izlijevanja takoer je moglo varirati od godine do godine. Nije bilo t e ko zamisliti strepnju koja se irila narodom u godinama kasnog potopa. Na festival u iz Gornjeg Egipta slu beni sveenik (ponekad i sam kralj) rtvovao bi bika ili gusku , a tada bi u vode bacio zapeaenu rolu papirusa s pisanom zapovijedi Hapiju da pop lavi zemlju u odgovarajue vrijeme.17 Time je zazvan autoritet Horusa (u kralju) k ako bi se osiguralo da e bog rijeke djelovati u podudarnosti s univerzalnim naelom reda. Ali ve smo vidjeli da se uz Hapija osjeala nazonost drugog, monijeg bo anstva, u nabuj alim vodama Ozirisa. U Tekstovima piramida itamo: O, Ozirise... povean u Horusu, uputi se njemu, ne budi daleko od njega. Horus je do ao da bi mogao prepoznati; okovao je Setha za tebe, i vezao ga, ti si njegova [Sethova] sudbina... Horus dolazi i prepoznaje svog oca u tebi, pomlaen u tvom imenu Mlade vode.18 Izlijevanje je ovdje opisano kao pomlaivanje Ozirisa. U mjesecu Shomu, kada je mo plodnosti Nila svedena na minimum, Oziris je oito impotentan i njegova energija o dlazi iz voda. Plutarh opisuje ceremoniju izvoenja u kritino vrijeme prelaska: Tada bi sveenici, usred dugih tu nih ceremonija, prekrili pozlaenu kravu crnim lanen im prekrivaem i pokazali je kao znak aljenja s bo iine strane (jer su smatrali da je krava lik Izie i zemlje) tijekom etiri uzastopna dana od sedamnaestog u mjesecu. Bilje enje vremena ...Nou devetnaestog dana odlazili bi do rijeke, a sveenici bi vadili svetu krinju k oja se nalazila unutar zlatne kutije. U to bi izlijevali ne to vode za pie koju su donijeli sa sobom, a ljudi koji bijahu tamo uzvikiva e: Oziris je pronaen! Tada bi pl odnu zemlju pomije ali s vodom. Nakon to bi s time pomije ali dragocjene zaine i miris e, oblikovali bi lik u oblik polumjeseca, i njega bi odjenuli i tovali, pokazujui da oni tuju te bogove [to jest Iziu i Ozirisa] kao naela zemlje i vode.19 Crte 4.12. Horusovo podizanje Ozirisa oznauje poetak poplave. Hram Hathor, Dendera. Ovi obredi imaju drevno podrijetlo. Obraanje Izidi i Neftis, a ponekad i Horusu, te pronala enje Ozirisa na Egipat - hram univerzuma obali rijeke opisani su u Tekstovima piramida - dogaaj je openito lokaliziran na obal ama Nedeta, pokraj Abidosa.20 Na crte u 4.12 Oziris se podi e na jednoj strani, odgov arajui Horusu koji dolazi do njega, ispru enog na samrtnikoj postelji. Kao i s Kralj em ribara u legendi o Gralu, izljeenje ili uskrsnue Ozirisa u mitolo kom kraljevstvu ima posljedicu koja izravno utjee na fiziko. Kada se Oziris podi e, vode Nila, koje daju ivot, poinju ponovno tei. Pronalazak Ozirisa bio je i dio mnogo veeg Ozirisovog festivala odr avanog u Abidosu. Drugdje su festivali koji su slavili podizanje Nila imali drugaije forme, ali su t inski je veina njih bila slinog karaktera. Nagla avao se prelazak boga iz stanja nem oi u stanje koje daje ivot. Propisani rituali ovih festivala morali su se izvoditi s osjeajem stvarnog sudjel ovanja u duhovnim dogaajima koji su poticali poplavu. Za antike Egipane ni ta se u fi zikom svijetu nije pojavljivalo bez duhovnog uzroka. Uzrok izlijevanja Nila bilo je obnavljanje Ozirisove bo anske snage koja je strujila u kraljevstvo ivota iz kra

ljevstva s one strane ivota (Dvvat), gdje se odvijalo njegovo uskrsnue. U antiko do ba izlijevanje Nila bija e duhovni i fiziki dogaaj. U onolikoj mjeri koliko je bio d uhovan, pripadao je kraljevstvu mita te je zbog toga bio prijemiviji za rituale, invokacije i izvoenje. Kako se time proslavljala njegova obnovljena nazonost, obre di su dramatski zazivali duhovnu snagu koja se nalazila unutar poplave. Obredne radnje izvoene od strane sveenstva i puka odjeknule su u duhovnom kraljevstvu, kra ljevstvu bogova i primarnih uzroka. Ne treba ih tumaiti samo kao religijsku praks u, nego i kao magijsku po svojoj namjeri i uinku. Kao dodatak tomu, ili kao daljnji aspekt Ozirisovog festivala, Heliodor naznauje da se trea i u cijelosti ezoterijska proslava dogaala unutar sveti ta hrama. Ovdje s u inicirani imali najjasnije objave, koje su nadilazile razinu mitolo ke Bilje enje vremena imaginacije.21 Ali iz Heliodorova izvje a ne mo emo tono definirati to se stvarno dogaa o na tim tajnim inicijacijskim obredima. Izlazak U listopadu/studenom, na kraju razdoblja Akhet (Poplava), kada bi poelo povlaenje voda i otkrivanje muljem prekrivene zemlje, slavio se festival Khoiak. Zabilje en na zidinama hrama u Denderi kao osamnaestodnevni festival, slavio se u razdoblju bez mjeseca, kulminirajui smru starog mjeseca i roenjem novog ili mladog mjeseca. Svetkovina je istovjetna europskom proljetnom festivalu jer su se u to doba godi ne sijali p enica i jeam, jednako kao i druge itarice kojima je potrebno bla e vrijeme mjeseca Proyet (doba Izlaska ili Nastanka). ini se da je festival Khoiak imao prevladavajui ton Ozirisa. Ponavljao je dramu Oz irisova uskrsnua i smrti. Za obian puk Oziris je bio zatvoren u itu, kao njegova mo rasta. On je stvarao ito od tekuine koja se nalazila u njemu kako bi hranio plemeni ta e i obian narod.22 U hramu File nalazi se reljef koji prikazuje bo icu s kravljom glavom (Izida- Hath or-Sopde) kako izlijeva vodu iz vaze na crnu (naplavljenu) zemlju iz koje nie ito. Iznad ita, izdi ui se iz njega, nalazi se oblije Ozirisove du e (crte 4.13). Reljef pr kazuje vjerovanje po kojem kao posljedica izlivene vode na zemlji ne raste samo sjeme, ve je bujanje vegetacije takoer i podizanje Ozirisa.23 Dublji smisao toga jes t da se sjeme prepoznavalo kao ukop ili pokop Ozirisa, to je stariji motiv od nje govog uskrsnua u svijetu ivih. Plutarhov izvje taj o procesu sijanja egipatskih seljak a potvruje ovo gledi te: Kada su rukama zare ali zemlju i ponovno je prekrili nakon to su razbacali sjeme, brinui se hoe li izrasti i dozrijeti, pona ali su se kao oni koj i ukapaju i oplakuju.24 To ne znai da se Oziris prepoznavao samo Egipat - hram univerzuma Crte 4.13. Du a Ozirisa podi e se iznad ita. Hram Izie, File. kao bog vegetacije ili da je jednostavno bio poistovjeen sa itom. ak je i za seljak e njegov kult imao mnogo lica. Prije bismo trebali rei da je Oziris shvaen kao mo s vojstvena posijanom sjemenu. Oziris je bio snaga s kojom je ivotni potencijal sje mena postao oitovan u vanjskoj, vidljivoj formi biljaka. Oziris je upravljao proc esom oitovanja kojim je ono to je postojalo duhovno stjecalo svoje fiziko utjelovlj enje. Kada dotok ivotne sile u fiziki svijet nije dobio svoje mjesto, Oziris je ev identno bio izgubljen ili mrtav. Ali kada su ti procesi stavljeni u pokret, onda je to posljedica aktivnosti (ili reaktivacije) Ozirisa s One strane. Bo anska mo rasta , umotana u sjeme - do razmjera neostvarene potencijalnosti Bilje enje vremena - efektivno je mrtva. Jer da bi sjeme naraslo i oitovalo svoj unutarnji potencija l u vanjskoj formi, svojstvena bo anska mo mora postati aktivna, i sve dok je tako rast biljke e objaviti ne to od bo anske nazonosti. Za Egipane je postojao blizak odnos izmeu mitolo kog svijeta i svijeta prirode. U mi tolo kom svijetu prikazana je prava realnost u kojoj je sudjelovao svijet prirode. Mit o Ozirisu izra en je u likovima koji pristaju u dva svijeta. Kroz te likove m ogao se do ivjeti odnos izmeu duhovnog i pojavnih razina. S tog stajali ta trebamo pristupiti formalnim ritualima koji su karakterizirali fe stival Khoiak. Festival se otvarao dvadesetog dana Khoiaka ceremonijom oranja i sijanja u kojoj su dvije crne krave upregnute u plug izraen od tamarisa; ralo je izraeno od crnoga bakra. Djeak je i ao za razbacanim sjemenom jema na jednoj strani p olja, za lanom u sredini i pirom na drugoj strani polja. Recitiralo se ritualno

poglavlje Sijanje polja. Vjerojatno je ova ceremonija bila simboliko predstavljanje Ozirisove smrti i ukopa. Na nekim mjestima djeaka je pratio magarac, simbol Seth a, koji je zatrpavao sjeme u zemlju. Ovaj i drugi rituali slinoga oblika odvijali su se diljem Egipta, oznaavajui sveani poetak oranja i sijanja stavljajui ove aktivn osti u mitolo ki kontekst. Mo da je upuivanje na ovaj dio festivala to da su prizori oranja toliko esto opisivani u papirusu Knjige mrtvih iz Novog kraljevstva kao stan dardni dio prikaza boravka umrlog u Dvvatu. S obzirom da je Dvvat mjesto transfo rmacije i ponovnog roenja, takva simbolika izvedba e nje za Ozirisom zasigurno je ima la magijsku uinkovitost. Crte 4.14 pokazuje pisara Anija kako ore u odreenim podruji ma Podzemnog svijeta, esto upuujui na ranije tekstove iz Srednjeg kraljevstva koji su pripadali Bijelom nilskom konju. Kao to emo vidjeti u 10. poglavlju, taj nilski konj bio je mogua aluzija na bo icu Ipy, povezanu s ponovnim roenjem du e. Egipat - hram univerzuma Paralelno s ovim ritualima, u hramovima se izvodio jo jedan obred, kojeg poznajem o iz ptolomejskog razdoblja.25 Ukljuivao je punjenje upljega zlatnog kipa Ozirisa (u mumificiranom obliku) mje avinom jema i pijeska. Postupak se izvodio u nazonosti bo ice Shenti ( enti), prikazane u liku krave izraene od pozlaenog drveta egipatske sm okve. Figura se zatim polagala u plitki kameni bazen i zalijevana je vodom tijek om devet dana. Devetog dana izlo ena je suncu neposredno prije njegova izlaska. Sl jedeeg dana kipi s proklijalim sjemenom krenuo bi na ceremonijalno putovanje Crte 4.14. Oranje s volovima, simboliki jednako kao i praktiki zadatak. Papirus Ani . Osamnaesta dinastija. po svetom jezeru hrama - putovanje koje je moglo trajati ak tri dana i nakon koje g je kipi bivao pokopan u odaji nazvanoj Kua Sokara (va an bog Podzemnog svijeta) iz k oje bi tada bio uklonjen kip iz prethodne godine.26 Izvoenje ovoga rituala ni na koji nain nije bilo ogranieno na sveenike i hramove. Vr i li su ga (rabei jednostavnije materijale) obini ljudi diljem itave zemlje. Crte 4.15 jedan je od mnogih prikaza ovoga rituala koji su do li do nas. To je bazni reljef s hrama File koji prikazuje rast ita iz Ozirisova tijela kao odgovor na natapanj e vodom. Na crte u 4.16 vidimo da je klijanje sjemena povezano sa spolnim buenjem O zirisa. Njegovo buenje ukljuuje aktiviranje univerzalne Bilje enje vremena Crte 4.15. ito raste iz Ozirisova tijela. Hram Izie, File. Crte 4.16. Klijanje sjemena zahvaljujui probuenoj seksualnoj energiji Ozirisa. Papi rus Jumilhae. Louvre, Pariz. seksualne energije iz koje se podi e itav ivot. Tu energiju Oziris posti e u Dvvatu, o dakle je usmjeruje u svijet. Ukop kipia dogaao se na dan Ozirisove sahrane, posljednjega dana Poplave.27 To znai d a se nicanje sjemena iz Ozirisova tiiela zbivalo u pogrebnoj komori. U lunarnom Egipat - hram univerzuma kalendaru sahrana je odgovarala posljednjem danu bez mjeseca. Vjerojatno zbog to ga to je prvi dan mjeseca bio danju pa se mjesec nije mogao vidjeti, Oziris je to ga dana prepoznavan kao izgubljen. Sljedei dogaaj u nizu rituala odr avao se narednoga dana, na dan novog mjeseca.28 Ta j dogaaj bio je podizanje djed stupa, simbola Ozirisova uskrsnua i obnavljanja ivot nih moi. Kljuni dogaaji ovoga rituala prikazani su u hramu Setija I u Abidosu. Na c rte u 4.17 djed je prvo prikazan s lijeve strane, gdje ga uz pomo Izie podi e Seti. Na desnoj strani djedje podignut, a oko njegove sredine vezana je odjea i predani s u mu darovi. Simbolizam djeda vrlo je slo en pa ga ovdje tek mo emo dotaknuti. Na jednoj razini o n predstavlja Ozirisovu kralje nicu. Kada le i na tlu predstavlja inertnost i be ivotn ost mrtvog Ozirisa. Kada je podignut predstavlja transformaciju u Gospodara ivota , izvor ivotne sile koja ulazi u ovaj svijet Crte 4.17. Seti podi e djed stup. Hram Setija I, Abidos. Bilje enje vremena iz onoga s druge strane. Mo da je izvorno imao snop ita privr en u redovima. Time bi se opravdala injenica da je opisivan kao simbol moi u kojem je ouvana energija ita.29 M tim, ova naturalistika interpretacija djeda iskrivljuje njegovo dublje znaenje kao amblema Ozirisa, tog vrhovnog boga psihike domene - podizanje djed stupa takoer s imbolizira ponovno roenje du e.

Podizanje djeda donosilo je novo godi nje doba Proyet i otvaranje godine. Unato njego vom pojavljivanju u petom mjesecu, dogaaj je prepoznat kao druga Nova godina.30 Z a Egipane je istjecanje ivotne sile u svijet prirode ovisilo o Ozirisovom uskrsnuu n a drugoj strani, u duhovnom kraljevstvu Dvvata. Zbog toga je festival Khoiak smat ran najpogodnijim vremenom za krunjenje kralja; stupanje na prijestolje Horusa d uboko je povezano s uskrsnuem Ozirisa. Hramski obredi okonani su s prvim danom novog godi njeg doba Proyet. Toga dana bila je opa poplava festivala diljem Egipta.31 Ovaj dogaaj usporediv je s europskim sv etkovinama Svibanjskoga dana. Te ko je utvrditi u kojoj su se mjeri hramski obredi odra avali na proslave puka. Svi festivali bili su proslavljani s razliitim stupnj em duhovnog sadr aja. Na popularnoj razini, Ozirisova svetkovina, s obzirom na raz umijevanje dubljih misterija glede nazonosti Ozirisa u prirodnom i duhovnom svije tu i na njegov odnos prema ljudskoj du i, znatno je varirala. Sudei po Plutarhovim kazivanjima, mo emo pretpostaviti da je masa ljudi iz stanja aljenja i oplakivanja prelazila u stanje veselja, sukladno mukama i uskrsnuu boga. etva Trei glavni festival godine oznaavao je prijelaz iz doba Izlaska i rasta u doba os kudice. Svetkovina je odgovarala vremenu etve u o ujku/travnju i slavljena je dva p uta: Egipat - hram univerzuma jednom u osmom i jednom u devetom mjesecu egipatskoga kalendara. Dok je festival Khoiak zapoinjao s punim mjesecom i kulminirao ponovnom pojavom novoga mjeseca, svetkovina etve vjerojatno je poinjala s novim mjesecom u mjesecu Renenutet (osmi mjesec). Za vrijeme novog mjeseca prvi su plodovi darivani bo ici po kojoj je ovaj mjesec i dobio ime.32 No glavna proslava u ast Renenutet padala je u vrijeme pun og mjeseca.33 Renenutet je bila narodna bo ica. tovana je u seoskim sveti tima prije nego u hramovi ma. U vrijeme sakupljanja ita i gnjeenja gro a prina ani su darovi njezinim sveti tima, dje je prikazivana kao zmijoglava bo ica.34 Izidom. To je ukljuivalo i injenicu da je, u onolikoj mjeri koliko je bila Neperov a majka, bila i njegova supruga, s obzirom da je Neper (sa stajali ta oficijelne r eligije) bio aspekt Ozirisa. Odnos Izie prema Minu ponekad je nosio istu vrstu dv osmislenosti kao i njezin odnos prema Horusu. Renenutet se prikazivala i kao zmija s glavom ene. Na crte u 4.19 bo ica je prikazana kao kobra s glavom ene kojoj su tovatelji darivali cvijee, voe i kolae. Crte 4.18. tovanje zmijoglave bo ice Renenutet. Novo kraljevstvo. Znaajno je da je ponekad prikazana kako nosi jo nezrelog boga Nepera, boga ita, koj ega njeguje do njegove zrelosti (crte 4.20). U kasnijim vremenima Renenutet je poistovjeena s Bilje enje vremena Crte 4.19. Prina anje darova Renenutet u obliju kobre s glavom ene. Stela iz Novog kr aljevstva. Poetkom devetog mjeseca, u vrijeme novog mjeseca, bo anska nazonost predsjeda etvom k oju od Renenutet preuzima Min. Obino prikazan kao ithopaliki bog, Min je prvenstve no bog plodnosti. U Srednjem kraljevstvu Min je povezan s Horusom. esto se upuuje na sinkretiziranog boga Min-Horusa ija je majka Izida. Meutim, Izida takoer mo e biti njegova dru ica, a Horus njihovo dijete. Faraon, ivo utjelovljenje Horusa, imao je poseban odnos prema Minu. Na proslavi njegova krunjenja prireivani su ogromna pr ocesija i slavlje u ast Mina, a to je ubrizgavalo Minovu kreativnu Crte 4.20. Renenutet i Never, bog ita. Novo Egipat - hram univerzuma energiju u kraljevstvo i reafirmiralo snagu plodnosti diljem zemlje. Procesija i slavlje u ast Mina ponavljani su svake godine u vrijeme etve. Crte 4.21. Festival Mina: kralj se pojavljuje. Hram Ramzesa III, Medinet Habu. Minov festival poinjao je prvoga dana devetog mjeseca.35 Slijed dogaaja tog festiv ala pronalazi se ugraviran na drugom stupu Ramezeuma (Devetnaesta dinastija) i u drugom dvori tu hrama Ramzesa III u Medinet Habu (Dvadeseta dinastija). Usprkos t im predoenjima koja pripadaju Novom kraljevstvu, postoji upuivanje na procesiju Min a u mastabi iz Gize (Peta dinastija), koja kazuje daje ova sveanost takoer bila poz nata i u Starom kraljevstvu.36 Premda pojedinosti Minovog festivala poznajemo iz

tebanskih hramova Ramzesa II i III, oni su na slian nain proslavljani diljem Egip ta u vriieme ooetka etve u o ujku/travnju.37 Bilje enje vremena Festival je otvaran sjajnom procesijom u kojoj je kralj preno en u Minovo sveti te ( crte 4.21). Tamo se palio tamjan i pred boga se izlijevalo rtveno vino. Ovo otvara nje ceremonije ukljuivalo je jo jednu, veu procesiju, koja je polazila iz sveti ta hr ama, a gdje su boga na drvenim stupovima nosili sveenici (crte 4.22 - mogu se vidj eti samo glava i stopala sveenika). Procesiju su vodili sveenici nosei znamenja bog ova i slike kraljevskih predaka. Iza njih je voen sveti bijeli Minov bik. Iza nji h je koraao kralj. Kada Crte 4.22. Minov festival: bog u procesiji. Hram Ramzesa III, Medinet Habu. kralj nije bio nazoan, procesiju je predvodio glavni sveenik. Lik boga pratio je k ralja; visoko podignutog, nosili su ga sveenici obrijane glave. Iza boga je slije dila druga skupina sveenika koja je nosila snopove loike (dugolisnata Lactuta sati va), posveene bogu i poznate u antikom svijetu po afrodizijakim svojstvima. Na kraj u je i lo stanovni tvo koje je pjevalo himne u ast boga. Na kraju putovanja (koje je vjerojatno zavr avalo u poljima), Min je bio polo en na svoje prijestolje nazvano Egipat - hram univerzuma stubi te pod baldahinom. Bogu su prina ani rtve i darovi (crte 4.23). Tada bi uslijedio glavni dogaaj ceremonije: kralj (ponekad glavni sveenik) simboliki bi po eo prvi klas ita, a tada bi ga pru io bogu. Ceremonija je zavr avala pu tanjem etiriju vrabaca sa et ri kardinalne toke kompasa kako bi u sve dijelove Egipta odnijeli vijesti o Minov om festivalu i prosperitetu kralja. Kroz izvoenje ovih festivala bog Min postajao bi opipljiva nazonost. Dogaalo se sje dinjenje mitolo kog i prirodnog kraljevstva. Min je arhetipsko naelo plodnosti i re generacije. Proslava festivala u njegovu ast imala je svrhu zazivanja i dovoenja na zemlju njegove snage. Posebno je va no to to je kralj na odreenom stadiju ceremonije postajao ivo Crte 4.23. Paljenje tamjana Minu. Hram Ramzesa III, Medinet Habu. utjelovljenje boga. U njegovom biu upotpunjeno je stapanje arhetipskog i fizikog k raljevstva. Budui da je jedna od glavnih kraljevskih uloga u Egiptu bila osigurav anje plodnosti Tomlio niacrmm cif>Hinif>nif> s hno-nm niie bilo samo simboliki Bilje enje vremena prikladno, ve i nu no. Meutim, vremensko usklaivanje festivala plodnosti sa etvom zaht ijeva daljnje poja njenje. Da bi se shvatila priroda festivala etve, potrebno je po gledati je u kontekstu Ozirisa. Kako je Oziris prepoznat kao ivotna sila unutar ita, slijedi da rezanje ita simboli zira njegovu smrt. Diodor Sicilski kazuje da su se poljodjelci udarali u prsa i oplakivali prvi sve anj odrezanog ita te u isto vrijeme zazivali Iziu.38 U dramatsko m Ramasseum papirusu, Oziris se pojavljuje kao jeam kojega gazi Seth u obliju maga rca. Taj je prikaz opisan kao komadanje boga. Slian obred mlaenja ita, koji vjerojatn o potjee iz vremena Pete dinastije, ukljuuje tjeranje junadi preko ita da bi se ono izgazilo. Mo da je svrha ovoga bilo skrivanje mjesta Ozirisovog ukopa od strane S etha. Ali ako je rezanje i ga enje ita simboliziralo Ozirisovu smrt, za to je festiva l etve primarno festival plodnosti? Klju razumijevanja festivala mora se nalaziti u odnosu Ozirisa prema Horusu. Va no je da su u ritualu opisanom u Medinet Habu kultni kipovi kraljevskih predaka (ko lektivno Oziris) predstavljeni kao svjedoci onoga to se dogaa. Kroz Ozirisovu smrt Horus se uspinje na tron i sposoban je osigurati plodnost i prosperitet zemlje. Vidjeli smo da je barem od Srednjeg kraljevstva bog Min bio vi e povezan s Horuso m nego s Ozirisom. Horus i Min dijelili su istu majku, Iziu.39 Na festivalu je ta da bilo nagla enije Horusovo utemeljenje nego Ozirisova smrt. Na taj je nain u glav noj ceremoniji kralj, ivo utjelovljenje Horusa, pozdravljan kao Min-Horus-Moni.40 Ta ko je u svakom Minovom festivalu diljem zemlje naglasak stavljen na obnavljanje i votnog naela.41 To potvrivanje nainjeno je zbog Ozirisove smrti, jer time je Horus postao posrednik izmeu ivotnih sila i zemaljske sfere. Tada, preuzev i ovu ulogu, Ho rus postaje sposoban donijeti Ozirisovo uskrsnue u Drugom svijetu. Festival etve stoga je zasnovan na svijesti o slo enosti odnosa izmeu Dvvata i osjet ilima zamjetnog svijeta prirode.

Egipat - hram univerzuma U to vrijeme godine, dolaskom godi njeg doba Oskudice (Shomu), festival je jamio da su ti meuodnosi korektno utemeljeni. Svetkovina je pru ala jasan primjer toga kako su rituali nami ljeni da utjeu na dinamiku fizikog i duhovnog svijeta. Ti su obredi su tinski magijski rituali kroz ije su izvoenje ljudska bia uzrokovala da odreeni tre nutak u vremenu bude stopljen s vjenim bo anskim poretkom. Drugi rtveni obredi mogu se promatrati na isti nain. Vjerojatno je Ozirisovo uskrs nue bilo simbolizirano, a time i potpomognuto, prosijavanjem ita u kojem su oblaci pljevnih ru a bili okrenuti prema nebu.42 Ako je stari bog ita bio asimiliran od s trane Ozirisa, tekstovi koji potvruju njegovo ponovno roenje u ovome vidu jednako su primjenjivi na Ozirisa. Naprimjer, u Tekstovima sarkofaga itamo da je bog ita onaj koji ivi nakon smrti.43 Postigav i ponovno roenje, Neper postaje ozirificiran. Na cr te u 4.24 zdesna vidimo kako se prosijava ito, dok ga s lijeve strane volovi gaze p relazei preko njega. Mlaenje, skupljanje i prijevoz ita imaju simboliku vrijednost. Primjerice, koronacija drama iz Crte 4.24. Mlaenie i prosijavanje ita. Novo kraljevstvo. Bilje enje vremena Dvadesete dinastije ukljuivala je rituale s volovima koji gaze jeam u svrhu mlaenja . Volovima upravlja Horus, koji ka e: Uni tio sam za tebe, o Ozirise, one koji su te ubili. Izmlaeno ito zatim je bilo sakupljeno i odneseno na leima magarca, to simboliz ira Ozirisovo uspee na nebo uz podr ku Setha i njegovih saveznika. U civilizaciji u kojoj je fiziki svijet do ivljavan kao transparentan u odnosu na b o anski, prirodna ljudska odgovornost bila je osigurati da odnos izmeu fizikog i bo an skog poretka ne postane zamuen kroz zanemarivanje svetih rituala. Festivali godi nj ih doba slu ili su da bi se odr ala ta prozirnost izmeu fizikog i duhovnog svijeta. Mog se shvatiti i kao namjerni napor dona anja periodikog spajanja prirodnog i bo anskog kraljevstva, tako da prela enje vremena nastavlja odra avati vjene realnosti. Egipat - hram univerzuma BRAK MITA I POVIJESTI Vidjeli smo da je u antikom Egiptu vrijeme do ivljavano kao nepobitna vezanost za k ozmike i prirodne cikluse Sunca, Mjeseca, Siriusa i Nila. Vrijeme nije samo do ivlj avano kao su tinska kvaliteta, ve je do ivljavano u odnosu na bezvremensku dimenziju bo anskih posrednika i bia koja se nalaze iza tih fenomena. Sva fizika tijela ijim je kretanjem ili promjenom oznaen prolazak vremena prepoznata su kao vanjske forme bogova. S obzirom da su bogovi vjeni, bilje enje vremena u regularnim proslavama sv etih rituala i festivalabija e nain pomoukojeg je prolazni svijet periodiki transcend iran. U antikom Egiptu vrijeme je projicirano i asimilirano u vjeni poredak koji s e prostirao iza vremena. U ovom emo poglavlju istra iti egipatski odnos prema vremenu razmatrajui njihove sta vove o povijesti. Ali da bismo dobili izravnu sliku o egipatskom stavu prema pov ijesti, moramo imati na umu da su obje koncepcije bile u izravnom odnosu prema a ntikom egipatskom razumijevanju funkcije i svrhe kraljevstva, slu be u kojoj je sta panje privremenog i vjenog institucionalizirano. Egipat - hram univerzuma Prvo vrijeme Ve smo vidjeli da cikliko gledi te o svjetovnosti u antikom Egiptu znai da se vrijeme periodiki sjedinjavalo s nevremenskim ili transvremenskim poretkom. U toj transvr emenskojdimenzijibogovasvojurealnostimajuimitovi koji zapisuju djela bogova. Ali ako postoje transvremenska bia koja izvode djela, tada u odreenom smislu mora pos tojati i vrijeme u kojem su utemeljeni bo anski obrasci aktivnosti. Bogovi i njihova djela nisu podvrgnuti svjetovnoj vremenosti: mora postojati nadsvjetovno vrijem e u kojem postoje i ive, koje nadilazi povijesni tijek svjetovnog vremena. Tu nad svjesnu ili nevremensku vremenost Egipani su uvodili kao odnos prema Prvom vremen u. Koncepcija nevremenskog vremena istovremeno pobuuje i mnogo i malo osjeaja o neprosto rnom prostoru. Pote koe nastaju ako se kruto dr imo pretpostavke da su i prostor i vri jeme izvanjska stanjajednogpredmetailidogaaja. No ako prihvatimo mogunost da se pr ostor i vrijeme otvaraju prema unutarnjoj dimenziji, tada je kontradikcija oita. Ba kao to Dvvat mo e'biti opisan kao unutarnji prostor zbog unutarnjeg naina postojan ja bia koja borave u njemu, tako se i Prvo vrijeme mo e shvatiti kao unutarnje vrije

me, jer su dogaaji koji se pojavljuju u njemu duhovni arhetipovi onoga to se razvij a u vanjskom vremenu. Doista, dogaaji to se zbivaju u vanjskom vremenu posti u punu stvarnost do mjere do koje ponovno izvana izvode dogaaje Prvog vremena. Prvo vrijeme doslovno znai prva prigoda. Na egipatskom tep znai prvi, a zepi prigoda igoda nagla ava prelazak iz nepostojanja, iji je simbol Nun, u postojanje, ostvaren o kada se Atum-Ra prvi pokree u Nunovom primordijalnom moru. Taj trenutak zapoinje eru ili kozmiko stanje u kojem postoje samo bogovi. Prvo vrijeme Brak mita i povijesti stoga se ne odnosi samo na poetni dogaaj bo anskog izranjanja, nego i na itavo mlado razdoblje bogova koje ono uvodi. itava egipatska mitologija od buenja Atuma do obr ane Horusa i osvete Ozirisa pripada Prvom vremenu.' Sva djela bogova su djela Pr vog vremena. Prije Prvog vremena postoji samo nezbivajue i nepostojee stanje Nuna. Na kon Prvog vremena nastaje povijest, gdje se samo jednom nu no moraju pojaviti dogaaj i, jedinstveno i prolazno, a njima prethode i slijede ih potpuno razliiti dogaaji. Pojavu Prvog vremena spominje i Mircea Eliade kao ponovno dobivanjem neodreeno po navljanje.2 Prvo vrijeme je razdoblje koje je postojalo davno prije vremena za ka kvo znamo da je nastalo i dimenzija postojanja koja ontolo ki prethodi onome u emu su se dogaaji pojavili u svjetovnom vremenu. Prvo vrijeme je sveto vrijeme. Eliad e ka e: Uvijek ostaje jednako, nikada se ne mijenja niti se iscrpljuje.3 Duhovna dim enzija u kojoj se sve aktivnosti i dogaaji zbivaju u svjetovnom vremenu mora sudj elovati ukoliko oni imaju stvarno i djelotvorno postojanje. Koncepcija Prvog vremena usporediva je s kraljevstvom u kojem egzistiraju Platon ove ideje. U egipatskoj misli ne pronalaze se apstraktne ideje ve ivi bogovi i arh etipski odnosi meu njima. Prvo vrijeme je kraljevstvo metafizikih realnosti izra eno kroz simbolike slike i mitove. Ti se obrasci reflektiraju u zemaljsku svijest i potrebno je da sudjeluju u njoj ukoliko zemaljski dogaaji ele biti ispunjeni arhet ipskom snagom. U Prvom vremenu Egipani su postavili svoje predod be o savr enstvu - t o je zlatno doba prije negoli su se pojavili bijes, buka ili borba.4 To ne znai da su mitolo ki dogaaji Prvog vremena slike sklada i mira; mogu se osjetiti antagoniza m i borba kako bi se zauvijek rije ilo pitanje reda, pravde i istine. Ovo posljedn je uvijek prevladava u Prvom vremenu, dok u svjetovnom vremenu rje enja u korist r eda, pravde i istine ne mogu biti zajamena. r Egipat - hram univerzuma Maat Za koncepciju Prvog vremena bezuvjetno je vezana koncepcija 0 maat. Razliito prevoena kao ispravnost, istina ili pravda, maat je red koji kara kterizira mitolo ko kraljevstvo, kraljevstvo bo anskih sila i posredovanja. Ako je P rvo vrijeme era tijekom koje bogovi izlaze iz izvornih primordijalnih voda, tada je maat uroena bo anskoj emanaciji; jer karakteristika bo anske emanacije jest da je ona ureena i odreena prije nego kaotina. S jedne toke gledi ta, Nun se mo e promatrati kao arhetip kaosa koji je ukljuen u nebeske snage reda univerzuma. Razvijanje por etka (reda) nebeskog svijeta u isto je vrijeme utemeljenje maat umjesto nereda.5 Ali Maat je vi e od koncepcije ili univerzalnog naela. Maat je bie, bo ica. Ona je ki A mon-Raa. esto je prikazana kao predivan, krilati lik koji vi e izgleda kao aneo. Kao da niti jedna ivotinja ne mo e prikazati njezine univerzalne i apstraktne osobine. Na crte u 5.1 vidimo je ispru enih krila 1 s nojevim perom u kosi, amblemom kojeg dijeli sa Shuom (crte 5.2), ime se sugeri ra da su ova dva bo anstva blisko povezana. U Tekstovima sarkofaga kazuje se kako je na samom poetku, kada se Atum elio uiniti ra zliitim od voda Nuna, a time inicirati itav proces stvaranja, Nun upozorio Atuma s ljedeim rijeima: Poljubi svoju ker Maat, stavi je u svoj nos, da tvoje srce mo e ivjeti, jer ono nee biti daleko od tebe; Maat je tvoja ker, a tvoj sin je Shu ije ime ivi. Jedi od svoje keri Maat; tvoj sin Shu je taj koji e te uzdii.6

Brak mita i povijesti Crte 5.1. Bo ica Maat. Grobnica kraljice Nefertari. Devetnaesta dinastija. U tekstu se Shuu pridaje aktivna uloga (uzdizanje Atuma), dok se Maat, Shuova sest ra, doima vi e pasivno. Sugerira se da e Ra jesti od svoje keri. Ovdje, kao i drugdje, naznaeno je da se Ra doista hrani njezinom supstancijom.7 Stoga je Maat bo ica ije je postojanje sadr ano u stalnom davanju njezine supstancije da bi nebeske snage m ogle nastaviti raditi na skladan nain. Ona je doslovno kruh od kojega Ra ivi,8 pa je ona tako hrana za sve bogove koji su udovi boga Ra. Kojom bi se boljom hranom od istine bogovi mogli hraniti? Maat, kao koncepcija i bo ica, unutarnji je duhovni poredak univerzuma koji pro ima Prvo vrijeme. Oitovani svemir u cjelini odra ava unutarnji red. Zvijezde, planeti i godi nja doba, rijeke, biljke i ivotinje, u potpunom su skladu s Maat. Ali dok su u Prvom vremenu sile nereda vjene i zasigurno obuzdane, u svijetu prolaznosti ne mo e biti takve sigurnosti. Posebice je to sluaj s ljudskim dru tvom kojem izvana sta lno prijete neprijatelji, a iznutra moralno propadanje. U takvom svijetu vjeno ka o da je zdrobljeno u komadie, a povezujue spone ovoga svijeta i Prvog vremena uvij ek su krhke i nesigurne. Svijet vremena karakterizira mogunost prije nego to neoph odne istine prodru do kraljevstva Egipat - hram univerzuma duhovnog arhetipa. Zbog toga Maat u dru tvu mora biti stalno utemeljena i mora se utemeljivati uvijek iznova. U antikom Egiptu zadatak utemeljenja maat unutar dru tvenog poretka bio je poseban kraljev zadatak. Gotovo bismo mogli rei da je njegova du nost bila osigurati da uvj eti Prvog vremena budu ouvani u dru tvu. Tema dru tvenog raspadanja i obnavljanja maa t od strane kralja bija e pismena svakodnevica barem do Crte 5.2. Bog Shu s nojevim perom Prvog meurazdoblja, ali u u kosi, simbolom kojeg dijeli s Maat. usmenoj tradiciji vjerojatno Grobnica Ramzesa III. Dvadeseta ima i ranije podrijetlo9. dinastija. Prema literarnoj tradiciji, priroena sklonost ljudskoga dru tva da ispada iz maat rezultira razdobljem dru tvenog raspada na koje se obino upuuje kao na problematina vremena, a koje je karakterizira no zanemarivanjem hramova, dru tvenim borbama, uru avanjem sustava komunikacije i za nemarivanjem pravde.10 Tada na kralja pada du nost da obnovi maat diljem zemlje. T ako je bilo i nakon godina Ehnatonove hereze tijekom koje su stare religijske tr adicije sustavno napadane i uni tavane. Tutankhamon je otjerao nered iz Dvije zemlje, i vrsto postavio maat na njeno mjes to; Brak mita i povijesti sramno djelo prikazao je kao pogre no i zemlja je postala ista kao u Prvo vrijeme.11 Bez obzira na problematina vremena, uvijek se oitovala politika prido log kralja da na i procvat Egipta kao u Prvom vremenu, u stanju maat.12 Sredi nji zadatak kraljevstv a bio je izjednaiti dru tveni s kozmikim poretkom. Zadatak je bio kraljev jer je on bio i ovjek i bog, koji je ivio u vjenom kao i u svjetovnom kraljevstvu. Bio je spo soban sjediniti ih pomou svoje uroene bo anstvenosti koja se pro irila prema najvi im ra zinama nebeske hijerarhije. Tako itamo da je Amenehmet II otjerao nered pojaviv i se kao sam Atum.131 sam bo anstven, kralj je ivio od maat skupa s drugim bogovima. Mog ao je rei: Uinih svijetlim maat koju Ra voli, ja znam da ivi od toga; takoer je to i moj kruh; ja jedem od njegova sjaja.14 U svim razdobljima egipatske povijesti pronalazimo tekstove koji potvruju kraljev izravan odnos prema maat i ispunjenje svete uloge stavljanja maat na mjesto ner eda.15 Kroz posredovanje kralja, stoga, bilo je mogue da maat bude dovedena dolje , u ljudske i prirodne sfere. Ili, recimo to drukije: bilo je mogue da te ni e sfere postojanja budu magijski projicirane u Prvo vrijeme i na taj nain asimilirane u maat. Meutim, da se to dogodilo antiteza maat - isfet (openito prevoeno kao nered ili la ) - morala je biti nadiena ili istjerana iz zemlje. Zanimljivo je to da je Maat bo ansko bie, bo ica, dok njezina suprotnost nije ni ta vi e od koncepcije. Nered i kaos mogu biti atributi bogova (naprimjer, kozmolo ki nered osobina je Nuna; moralni nered je karakteristika Setha), ali ne postoji bog Isf et, jer je bez pozitivnoga ontolo kog statusa. Na obje strane Prvog vremena svijet se okree prema neredu, bez obzira je li to pr

vobitni kaos Nuna ili su to mogunosti koje prate svjetovnu egzistenciju. Maat je Egipat - hram univerzuma utemeljena jedino pri stvaranju. Ona je, u stanovitom smislu, sama supstancija P rvog vremena, a s obzirom da dolazi u svjetovno postojanje, Maat mora stalno bit i obnavljana i ponovno utemeljivana nasuprot kozmolo kim i moralnim tendencijama n eredu. Maat jednostavno ne pripada metafizikom kraljevstvu. Ona je takoer prisutna u mora lnoj dimenziji ljudskih odluka i aktivnosti. Poremeena ljudska du a je ta koja ini k rivo. I, kao to Petosiris utvruje: Nitko ne dose e Zapad ako mu srce nije ispravno zb og toga to je inio maat.16 Egipani su stalno poticani da ine maat.17 inei to, dolazili su bli e nebeskom kraljevs tvu, kraljevskom naelu u njima samima, transcendirajui time ljudsko i nebitno. U k njizi pronalazimo Pravedne u prvom odjeljku Dvvata (crte 5.3). Oni govore maat na zem lji, a sada ive na maat. Ra im govori: Maat je va a da biste mogli ivjeti. Kruh je va edodreen vama, o Istinoljubivi (maatoliki). A tuma Crte 5.3. Pravedni koji su u Dzvatu. Knjiga vrata, odjeljak 1. Grobnica Ramzesa VI. ispravno utvruje: Oni su gospodari svoje okrjepe, a ona je vatrena voda gre nima i z lima.18 Bo anska supstancija maat odu evljava jedino one ije su du e postale istinoljubi ve i pravedne. Onima koji se nalaze u proturjeju s Maat, ili koji su u suprotnost i s Maat, ona je kao gorua tekuina. r-~ c^Ar, io trobaln nostati oito kako su koncepcije Brak mita i povijesti Prvog vremena i maat djelovale tako da su drevni Egipani prepoznavali svjetovnu p rolaznost. Prolazni svijet je svijet izvan bo anskog i vjenog, a po definiciji je unut arnje, duhovno kraljevstvo. Postoji uroena sklonost prema samovolji i nered u svij etu vremena koji stalno mora biti obuzdavan. Zemaljski svijet mora stalno biti p ovlaen i ponovno poravnavan s duhovnim, usklaen s maat. Za Egipane je takav povijes ni proces odstupao od maat te se morao vratiti natrag prema arhetipskim obrascim a koji su se odnosili na Prvo vrijeme. Ne samo dru tveni poredak, nego su i moraln i individualni ivoti ljudskih bia trebali biti svjesno dovedeni u vezu s maat ukol iko su eljeli biti ostvareni u cijelosti. Ureenje vremena Zahvaljujui antikoj egipatskoj sposobnosti da vrijeme vide kao nasljedno degenerat ivno, moderne koncepcije o progresu bile su im potpuno strane. Radije nego da gl edaju naprijed u zlatnu budunost, svoje Zlatno doba smjestili su u daleku pro lost u kojoj se vrijeme inilo pro irenim. Zamislili su da se zemaljsko vrijeme potpuno a similiralo u kozmike epohe nezemaljskog trajanja, a svakom je upravljao veliki bo g. Pod vladavinom bogova, kao i polubogova, te velike epohe nastavljane su u pod udarnosti s ritmovima zvijezda, od kojih je najva nija bila Sirius. Antika egipatsk a kronologija zasnivala se na vremenskim ciklusima povezanim sa Siriusom - ne sa mo na dobro poznatom dugom sotikom ciklusu od 1460 ili 1461 godine, nego i na man jim sotikim ciklusima koje emo uskoro razmotriti. inilo se kao da je egipatski Siri us bio nebeski posrednik izmeu materijalnih i duhovnih razina. Ureujui vremenske pe riode u suglasju sa sotikim Egipat - hram univerzuma ciklusima, svjetovna vremenost oznaavala je ili sudjelovala u svetoj vremenosti. Prema Manetonu, najpoznatijem antikom kroniaru egipatske povijesti, prije nego to j e neki smrtni kralj zavladao Egiptom, postojao je slijed od devetnaest bogova i polubogova koji su vladali razdobljem od 13 870 godina. Na prvi pogled suma izgl eda potpuno samovoljno odreena, ali kada se razmotri u slijedu drugog sotikog cikl usa, pokazuje se vrlo znaajnom. Naime, obuhvaa tono devetnaest polusotikih razdoblja od 730 godina ili devetnaest kozmikih tjedana.'9 Dakle, svaki od devetnaest bogova i polubogova vladao je jednom polovicom sotikog ciklusa. Slina tradicija zapisana je u Knjizi Sotisa, u kojoj razdoblje vladavine bogova (to razdoblje ukljuuje ljudske bogove-kraljeve) ima raspon od 36 525 godina. Taj se broj na prvi pogled ini besmislenim i prividno nema nikakve veze s Manetonovim pr edoenjem. Ali doista se sastoji od dvadeset i pet sotikih ciklusa od 1461 godine.2 0 Oito je da su antiki kroniari egipatske povijesti istu bilje ili pomou kozmike formu e. Prema tim tradicijama, prelaskom vladavine s boga na boga i od bogova na polubog

ove (ili sljedbenike Horusa, kao to to opisuje Torinski papirus - drugi veliki izvo r antike egipatske kronologije) postoji postupno smanjenje u duljini njihove vlad avine. Tako je vladavina boga Ra u Knjizi Sotisa oznaena na punih 30 000 godina; dv anaest bogova koji slijede zajedno vladaju 3984 godine, a osam polubogova i 113 ljudskih bogova-kraljeva vladaju samo 2541 godinu.21 Druge kronolo ke sheme sla u se s temeljnim principom postupnog smanjenja duljine vladavine kako je kraljevstvo prelazilo iz nebeskih ruku u ruke bogova inkarniranih u ljudskome tijelu - fara ona.22 Kako se vladajue razdoblje pribli avalo sada njosti, skala prema kojoj su mjer ili postaje vi e liudska neeo kozmika. Brak mita i povijesti A ipak, zahvaljujui egipatskoj sklonosti prepoznavanju vremena, nisu mogli dopust iti povijesti da ispadne iz odnosa spram kozmikih ciklusa, pa vi e realistino vrijeme zahvaa bogove-kraljeve usprkos zadr avanju kozmike korespondencije. Svrha kronolo kih zapisa koje su uvali antiki Egipani nije bila samo povijesna (u modernom smislu te rijei) ve takoer metafizika i simbolika. Njihova svrha bila je organiziranje svjetovn og vremena tako da ono odgovara nebeskom ili svetom vremenu. Prije dugog sotikog ciklusa od 1460/1 godine, Egipani su koristili krai ciklus od 1 9 godina. Za vrijeme najranije faraonske povijesti, helijakalno uzdizanje Sirius a gotovo se tono podudaralo s julijanskom godinom od 365 lA dana. U devetnaestogo di njem razdoblju (od 6939 dana) bila je samo jedna koincidencija helijakalnog pod izanja Siriusa s novim mjesecom. Zahvaljujui najmanjem nesuglasju, prava koincide ncija pojavljivala se svakih 76 godina (4 x 19), ali devetnaestogodi nji lunarni s otiki ciklus bija e dostatno toan za osiguravanje osnove rane faraonske kronologije. 23 Iz razdoblja Novog kraljevstva potjee Torinski papirus, koji bilje i vladavine p et kraljeva Druge dinastije (jedine vremenske oznake iz arhainog razdoblja koje s e uvaju u papirusima), a koje se temelje na ovom devetnaestogodi njem lunarno-sotiko m ciklusu. Neferkasokar: [neitljivo]: 8 godina 1 11 godina / (8 + 11) = 19 Bebti: 27 godina (= 19 + 8) Nebka: 19 godina Zoser: 19 godina O'Mara tvrdi da ovi nizovi nisu sluajna izlistavanja realnih godina. Oni su racion alne konstrukcije izgraene oko astronomskog fenomena.24 Egipat - hram univerzuma U Torinskom papirusu prvenstvo je dano broju devetnaest, a taj se broj takoer raz abire u Manetonovoj listi kraljeva. I u jednom i u drugom izvoru kraljevi su raz vrstani u skupine od po devetnaest. Torinski papirus navodi 19 kraljeva od Menes a do Zosera (crte 5.4). Maneton navodi 19 kraljeva Devete i Desete dinastije i 76 (4 x 19) kraljeva etrnaeste dinastije; takoer utvruje da su kraljevi Sedamnaeste d inastije zajedno vladali 151 godinu (simboliki 2 x 76), a kraljevi Trinaeste dina stije 453 godine (3 x 153).25 Kori tenje broja devetnaest u organizaciji kraljevske godine i dinastikom grupiranj u smatra se odgovarajuim jer se smatralo da postoji povezanost izmeu kralja i zvij ezde Sirius. Ba kao to je Sirius bio nebeski posrednik izmeu materijalnih i duhovni h razina, tako je i kralj bio zemaljski posrednik koji je u svojoj osobi sjedinj avao bo anske i ljudske osobine. /-^-.x.j- c a r . ^i Tn;M^Ur. ^/miViiM Vlpvptntipsta dinnstiia Brak mita i povijesti Tekstovi piramida potvruju bliski odnos kralja i Siriusa. Ponekad je kralj poistovj een sa Siriusom, kao u sljedeem tekstu: O, Merenre, ti si Velika zvijezda (Sirius), suputnik Rigela, onaj koji putuje nebom s Rigelom.26 Drugdje se za kralja kazuje da je sin Siriusa: Sirius ivi, jer to je Unas koji ivi, sin Siriusa.27 U ovom sluaju Sirius bi mogao biti povezan s Izidom. Tada je sjedinjenje kraljevs kogoca s Izidom, radi zaeanjegova sina, bilo sjedinjenje koje se dogaalo u zvijezda ma.28 Bez obzira je li kralj poistovjeen sa Siriusom ili je njegov pratilac, jasn o je da je u odreenom smislu ljudski dio nebeskog tijela. Prije nego je sokol pos tao kraljevski znamen, bio je zvijezda (rani dinastiki kralj korpion bija e doslovno Zvijezda kralj korpion). Egipatski kronolo ki zapisi bili su tako osmi ljeni da je ova simbolika identifikacija odra avana stvaranjem duljine ili broja kraljevskih vlada nja inkorporiranih u sveto ili kozmologijsko znaenje broja devetnaest.

Uz devetnaestogodi nji ciklus, relativno rana kraljevska lista Kamena iz Palerma ( Staro kraljevstvo) i Manetonova kraljevska lista rabile su sedamnaestogodi nji ili tridesetetverogodi nji ciklus povezan s istodobnom pojavom Siriusa, njegovim helij akalnim podizanjem i etvrtinom mjeseeve faze. Za vrijeme sedamnaestogodi njeg razdob lja, ako se helijakalni izlazak Siriusa pojavljuje u konjunkciji s mjeseevom etvrt inom u godini prvoj, u godini sedamnaestoj podudara se s mjeseevom etvrtinom, a u godini trideset i etvrtoj s punim Mjesecom.29 To ne znai da je kraljevska lista Eg ipana bila sasvim umjetna: vjerojatnije je da su Egipani vladavine svojih kraljeva stavljali u odnos s kozmikim ciklusima. O'Mara kazuje: Egipat - hram univerzuma Promatranje realnih datuma nije u skladu s na im nainom izra avanja, ali ne poni tava eg patske kronolo ke zapise. Od Pete dinastije zapisi sadr e iroke loze koje su pouzdane . To znai da je Prvo vrijeme brojano tako da odgovara brojevnim strukturama i da godine kraljeva i dinastija postaju dio geometrijske konstrukcije. Kronolo ke godi ne stvorile su razumljiv obrazac, to je bio bitan kriterij pouzdanosti unutar egi patskog koncepta vremena.30 Kronolo ki znaajan broj kori ten u egipatskim kronologijama je i broj 144. Umjesto mo derne sklonosti k stoljeu, antiki su Egipani raunali u 144-godi njim razdobljima. I op et je ovaj broj u stanovitom odnosu sa sotikim ciklusom, naime, razdoblje u kojem Sirius nastavlja izlaziti na isti dan civilnog kalendara. Tako, primjerice, Kam en iz Palerma (Staro kraljevstvo) povezuje Manetonovu Treu i etvrtu dinastiju u je dno razdoblje od 144 godine, dok Torinski papirus predouje nekoliko dinastikih cje lokupnosti koje sadr e standardizirani element 144 ili neki fragment toga: esta dinastija: 181 godina plus nekoliko mjeseci = simboliki 182 (2 x 19 + 144) Jedanaesta dinastija: 143 godine plus nekoliko mjeseci = simboliki 144 Dvanaesta dinastija: 213 godina plus nekoliko mjeseci = simboliki 214 (144 + 70) Petnaesta dinastija (Hiksi): simboliki 108 godina (3A od 144)ae Nesumnjivo su Egipani bili bri ljivi kroniari. Klasini pisci potvruju injenice da su v erodostojno uvali anale jo od vremena svoje davne povijesti.31 Herodot, kojega nas tojimo prepoznati kao prvog pravog povjesniara, nije oklijevao Egipane proglasiti najboljim povjesniarima od Brak mita i povijesti svih naroda s kojima je dolazio u dodir. Redfordov detaljni studij faraonskih kr aljevskih lista, anala i dnevnika prikazuje egipatske sposobnosti i odu evljenje uv anjem zapisa.32 Unato tomu, uvanje takvih zapisa - posebno u kontekstu faraona - b ija e univerzalno ukljueno u simbolike zahtjeve. U teokratskoj dr avi, mitolo ka tonost zimala je prednost nad svjetovnom korektno u: ako je kraljevstvo mitolo ki sjedinjeno sa Siriusom, tada kronolo ki zapisi moraju odra avati tu injenicu. Individualnim vla davinama i dinastijama pridru eni su kozmiki odgovarajui brojevi prikladne simbolike vrijednosti. Svjetovno vrijeme tako je prilagoeno svetom vremenu. Povijesni ciklusi Naviknuti smo na na sustav raunanja vremena u kojem se povijesni dogaaji ni u linearn o. Prote u se od stoljea prije Krista pa do stoljea poslije Krista, pa smo skloni za boraviti pretpostavke na kojima je takvo raunanje zasnovano. Na e raunanje vremena u kljuuje i Kristovo roenje, inkarnaciju Boga u ljudsko oblije. Va nost ovog dogaaja za svjetsku povijest svaki put nesvjesno priznajemo kada spominjemo datum. Ako i na a duhovna orijentacija nije kr anska, na a povijesna orijentacija neizbje no jest. Usprk os poku ajima da se oznake B.C. (prije Krista) i A.D. (poslije Krista) zamijene s B.C.E. (prije ope ere) i C.E. (ope ere), ostaje injenica da je era koju dr imo zajedn ikom nepobitno kr anska. Egipatsko gledanje na povijest, u ovom aspektu, nije drugaije od na eg. Jer i oni s u datirali zbivanja u odnosu na inkarnaciju Boga u ovjeka. Standardna forma obraan ja kralju nije bila Va e velianstvo nego doslovno Utjelovljenje ili Inkarnacijo.33 S je kralj bio utjelovljenje boga Horusa. Egipat - hram univerzuma Promatranje realnih datuma nije u skladu s na im nainom izra avanja, ali ne poni tava eg patske kronolo ke zapise. Od Pete dinastije zapisi sadr e iroke loze koje su pouzdane . To znai da je Prvo vrijeme brojano tako da odgovara brojevnim strukturama i da godine kraljeva i dinastija postaju dio geometrijske konstrukcije. Kronolo ke godi ne stvorile su razumljiv obrazac, to je bio bitan kriterij pouzdanosti unutar egi

patskog koncepta vremena.30 Kronolo ki znaajan broj kori ten u egipatskim kronologijama je i broj 144. Umjesto mo derne sklonosti k stoljeu, antiki su Egipani raunali u 144-godi njim razdobljima. I op et je ovaj broj u stanovitom odnosu sa sotikim ciklusom, naime, razdoblje u kojem Sirius nastavlja izlaziti na isti dan civilnog kalendara. Tako, primjerice, Kam en iz Palerma (Staro kraljevstvo) povezuje Manetonovu Treu i etvrtu dinastiju u je dno razdoblje od 144 godine, dok Torinski papirus predouje nekoliko dinastikih cje lokupnosti koje sadr e standardizirani element 144 ili neki fragment toga: esta dinastija: 181 godina plus nekoliko mjeseci = simboliki 182 (2 x 19 + 144) Jedanaesta dinastija: 143 godine plus nekoliko mjeseci = simboliki 144 Dvanaesta dinastija: 213 godina plus nekoliko mjeseci = simboliki 214 (144 + 70) Petnaesta dinastija (Hiksi): simboliki 108 godina (% od 144)ae Nesumnjivo su Egipani bili bri ljivi kroniari. Klasini pisci potvruju injenice da su v erodostojno uvali anale jo od vremena svoje davne povijesti.31 Herodot, kojega nas tojimo prepoznati kao prvog pravog povjesniara, nije oklijevao Egipane proglasiti najboljim povjesniarima od Brak mita i povijesti svih naroda s kojima je dolazio u dodir. Redfordov detaljni studij faraonskih kr aljevskih lista, anala i dnevnika prikazuje egipatske sposobnosti i odu evljenje uv anjem zapisa.32 Unato tomu, uvanje takvih zapisa - posebno u kontekstu faraona - b ija e univerzalno ukljueno u simbolike zahtjeve. U teokratskoj dr avi, mitolo ka tonost zimala je prednost nad svjetovnom korektno u: ako je kraljevstvo mitolo ki sjedinjeno sa Siriusom, tada kronolo ki zapisi moraju odra avati tu injenicu. Individualnim vla davinama i dinastijama pridru eni su kozmiki odgovarajui brojevi prikladne simbolike vrijednosti. Svjetovno vrijeme tako je prilagoeno svetom vremenu. Povijesni ciklusi Naviknuti smo na na sustav raunanja vremena u kojem se povijesni dogaaji ni u linearn o. Prote u se od stoljea prije Krista pa do stoljea poslije Krista, pa smo skloni za boraviti pretpostavke na kojima je takvo raunanje zasnovano. Na e raunanje vremena u kljuuje i Kristovo roenje, inkarnaciju Boga u ljudsko oblije. Va nost ovog dogaaja za svjetsku povijest svaki put nesvjesno priznajemo kada spominjemo datum. Ako i na a duhovna orijentacija nije kr anska, na a povijesna orijentacija neizbje no jest. Usprk os poku ajima da se oznake B.C. (prije Krista) i A.D. (poslije Krista) zamijene s B.C.E. (prije ope ere) i C.E. (ope ere), ostaje injenica da je era koju dr imo zajedn ikom nepobitno kr anska. Egipatsko gledanje na povijest, u ovom aspektu, nije drugaije od na eg. Jer i oni s u datirali zbivanja u odnosu na inkarnaciju Boga u ovjeka. Standardna forma obraan ja kralju nije bila Va e velianstvo nego doslovno Utjelovljenje ili Inkarnacijo.33 S je kralj bio utjelovljenje boga Horusa, Egipat - hram univerzuma Promatranje realnih datuma nije u skladu s na im nainom izra avanja, ali ne poni tava eg patske kronolo ke zapise. Od Pete dinastije zapisi sadr e iroke loze koje su pouzdane . To znai da je Prvo vrijeme brojano tako da odgovara brojevnim strukturama i da godine kraljeva i dinastija postaju dio geometrijske konstrukcije. Kronolo ke godi ne stvorile su razumljiv obrazac, to je bio bitan kriterij pouzdanosti unutar egi patskog koncepta vremena.30 Kronolo ki znaajan broj kori ten u egipatskim kronologijama je i broj 144. Umjesto mo derne sklonosti k stoljeu, antiki su Egipani raunali u 144-godi njim razdobljima. I op et je ovaj broj u stanovitom odnosu sa sotikim ciklusom, naime, razdoblje u kojem Sirius nastavlja izlaziti na isti dan civilnog kalendara. Tako, primjerice, Kam en iz Palerma (Staro kraljevstvo) povezuje Manetonovu Treu i etvrtu dinastiju u je dno razdoblje od 144 godine, dok Torinski papirus predouje nekoliko dinastikih cje lokupnosti koje sadr e standardizirani element 144 ili neki fragment toga: esta dinastija: 181 godina plus nekoliko mjeseci = simboliki 182 (2 x 19 + 144) Jedanaesta dinastija: 143 godine plus nekoliko mjeseci = simboliki 144 Dvanaesta dinastija: 213 godina plus nekoliko mjeseci = simboliki 214 (144 + 70) Petnaesta dinastija (Hiksi): simboliki 108 godina (% od 144)ae Nesumnjivo su Egipani bili bri ljivi kroniari. Klasini pisci potvruju injenice da su v erodostojno uvali anale jo od vremena svoje davne povijesti.31 Herodot, kojega nas tojimo prepoznati kao prvog pravog povjesniara, nije oklijevao Egipane proglasiti

najboljim povjesniarima od Brak mita i povijesti svih naroda s kojima je dolazio u dodir. Redfordov detaljni studij faraonskih kr aljevskih lista, anala i dnevnika prikazuje egipatske sposobnosti i odu evljenje uv anjem zapisa.32 Unato tomu, uvanje takvih zapisa - posebno u kontekstu faraona - b ija e univerzalno ukljueno u simbolike zahtjeve. U teokratskoj dr avi, mitolo ka tonost zimala je prednost nad svjetovnom korektno u: ako je kraljevstvo mitolo ki sjedinjeno sa Siriusom, tada kronolo ki zapisi moraju odra avati tu injenicu. Individualnim vla davinama i dinastijama pridru eni su kozmiki odgovarajui brojevi prikladne simbolike vrijednosti. Svjetovno vrijeme tako je prilagoeno svetom vremenu. Povijesni ciklusi Naviknuti smo na na sustav raunanja vremena u kojem se povijesni dogaaji ni u linearn o. Prote u se od stoljea prije Krista pa do stoljea poslije Krista, pa smo skloni za boraviti pretpostavke na kojima je takvo raunanje zasnovano. Na e raunanje vremena u kljuuje i Kristovo roenje, inkarnaciju Boga u ljudsko oblije. Va nost ovog dogaaja za svjetsku povijest svaki put nesvjesno priznajemo kada spominjemo datum. Ako i na a duhovna orijentacija nije kr anska, na a povijesna orijentacija neizbje no jest. Usprk os poku ajima da se oznake B.C. (prije Krista) i A.D. (poslije Krista) zamijene s B.C.E. (prije ope ere) i C.E. (ope ere), ostaje injenica da je era koju dr imo zajedn ikom nepobitno kr anska. Egipatsko gledanje na povijest, u ovom aspektu, nije drugaije od na eg. Jer i oni s u datirali zbivanja u odnosu na inkarnaciju Boga u ovjeka. Standardna forma obraan ja kralju nije bila Va e velianstvo nego doslovno Utjelovljenje ili Inkarnacijo.33 S je kralj bio utjelovljenje boga Horusa, Egipat - hram univerzuma a smru kralja Horus je dezinkarniran. Koronacija sljedeeg kralja bila je znaajna pr igoda jo jedne reinkarnacije boga u ljudskom biu. S obzirom na kr ansko gledi te, inkarnacija Krista bila je neponovljiv dogaaj koji je promijenio strukturu povijesti. Kao posljedica inkarnacije, mi sada ivimo sve do Sudnjega dana u godini na eg Gospodina, anno Domini. Za Egipane je inkarnacija Horusa bio dogaaj koji se uvijek iznova ponavljao. Koronacija novoga kralja bija e poetak novog vremenskog ciklusa koji je zapoinjao od pojedinane Horusove inkarnacije. Zat o se povijesno vrijeme raunalo prema godini vladavine nekoga kralja, uz formulu go dina x vladavine kralja N.... U Novom kraljevstvu dogaaji su datirani godinom kral jeve vladavine, u pratnji mjeseca, godi njeg doba i dana. Raunanje je poinjalo iznov a sa svakom vladavinom, jer svakom novom vladavinom prija nji vremenski ciklus do ao bi do kraja i utemeljila bi se nova era. Treba istaknuti da to nije bilo ustaljeno pravilo. Takva je praksa bila religijs ko gledi te svete slu be kraljevstva. Kralj, kao inkarnirani bog, bija e kljuna spona i zmeu ljudskog i bo anskog svijeta, prenositelj dobrohotnih energija izmeu posljednje g i prvog. Konano, kralj je bio izvor dobrobiti za itavu zemlju. Nije samo bio uzr okom procvata ljudskoga dru tva, ve je uzrokovao i prirodne procese kao to su izmjen a godi njih doba, poplava Nila, rast ita i odvijanje stvari na pravilan i dobrohota n nain.34 Drugim rijeima, kralj je jamio da e dru tveni i prirodni svjetovi biti uskla ni s maat. Smru kralja, dakle, Egipat je ispadao iz maat. Meuvladavina je razdoblj e u kojem je zemlja bila izlo ena silama nereda i kaosa. To je razdoblje moglo tra jati nekoliko mjeseci, jer iako je novi kralj pristupio vlasti odmah nakon smrti svog prethodnika, koronacija - kozmiki dogaaj - morala se podudarati s nekim prir odnim procesom Brak mita i povijesti ciklike obnove, kao to je poetak poplave, ili opadanje vode nekoliko mjeseci kasnij e. Opasnosti meuvladavine konano su prevladane nakon koronacije, a tada je formaln o mogla zapoeti nova era.35 Osjeaji olak anja i radosti kojima su Egipani pozdravljali novoga kralja jasan su in dikator va nosti krunjenja kralja. Sljedea himna, koja slavi ustolienje Merneptaha, dobro ilustrira posljedice poetka nove vladavine: Raduj se, ti itava zemljo, dobro je vrijeme stiglo! Gospodar je imenovan u svim z emljama... Svi vi koji ste pravedni, doite i vidite! Istina (Maat) obuzdala je la . Prijestupnici su pali na lice. Gramzljivci su odbaeni. Voda je obilna,

a Nil nosi veliku poplavu. Dani su dugi, noi imaju sate, a mjeseci dolaze u pravilan redoslijed. Bogovi su zadovoljeni i srca su njihova sretna, a ivot se provodi u smijehu i uenju.36 Dogaaj koji je ovdje opisan jest malo manje va an od ponovnog stvaranja, jer meuvlad avina je doslovno predstavljala kraj vremena, kraj bo anski ureene epohe. Kao da su v ode Nuna ponovno progutale zemlju i ponovno postale podreene nebeskom organizacij skom naelu. Tako se ustolienje (kao ne to razliito od krunjenja) novoga kralja, odmah nakon smrti njegovog prethodnika, zbivalo u vrijeme izlaska sunca, u konjunkcij i s Raovom dnevnom pobjedom nad snagama nereda. Iako je kralj bio inkarnirani Ho rus, prototip kralja uvijek je bio Ra, bog stvoritelj. Kralj, kao Raov sin, bija e n asljednik boga stvoritelja koji je, kao i on, Egipat - hram univerzuma a smru kralja Horus je dezinkarniran. Koronacija sljedeeg kralja bila je znaajna pr igoda jo jedne reinkarnacije boga u ljudskom biu. S obzirom na kr ansko gledi te, inkarnacija Krista bila je neponovljiv dogaaj koji je promijenio strukturu povijesti. Kao posljedica inkarnacije, mi sada ivimo sve do Sudnjega dana u godini na eg Gospodina, anno Domini. Za Egipane je inkarnacija Horusa bio dogaaj koji se uvijek iznova ponavljao. Koronacija novoga kralja bija e poetak novog vremenskog ciklusa koji je zapoinjao od pojedinane Horusove inkarnacije. Zat o se povijesno vrijeme raunalo prema godini vladavine nekoga kralja, uz formulu go dina x vladavine kralja N.... U Novom kraljevstvu dogaaji su datirani godinom kral jeve vladavine, u pratnji mjeseca, godi njeg doba i dana. Raunanje je poinjalo iznov a sa svakom vladavinom, jer svakom novom vladavinom prija nji vremenski ciklus do ao bi do kraja i utemeljila bi se nova era. Treba istaknuti da to nije bilo ustaljeno pravilo. Takva je praksa bila religijs ko gledi te svete slu be kraljevstva. Kralj, kao inkarnirani bog, bija e kljuna spona i zmeu ljudskog i bo anskog svijeta, prenositelj dobrohotnih energija izmeu posljednje g i prvog. Konano, kralj je bio izvor dobrobiti za itavu zemlju. Nije samo bio uzr okom procvata ljudskoga dru tva, ve je uzrokovao i prirodne procese kao to su izmjen a godi njih doba, poplava Nila, rast ita i odvijanje stvari na pravilan i dobrohota n nain.34 Drugim rijeima, kralj je jamio da e dru tveni i prirodni svjetovi biti uskla ni s maat. Smru kralja, dakle, Egipat je ispadao iz maat. Meuvladavina je razdoblj e u kojem je zemlja bila izlo ena silama nereda i kaosa. To je razdoblje moglo tra jati nekoliko mjeseci, jer iako je novi kralj pristupio vlasti odmah nakon smrti svog prethodnika, koronacija - kozmiki dogaaj - morala se podudarati s nekim prir odnim procesom Brak mita i povijesti ciklike obnove, kao to je poetak poplave, ili opadanje vode nekoliko mjeseci kasnij e. Opasnosti meuvladavine konano su prevladane nakon koronacije, a tada je formaln o mogla zapoeti nova era.35 Osjeaji olak anja i radosti kojima su Egipani pozdravljali novoga kralja jasan su in dikator va nosti krunjenja kralja. Sljedea himna, koja slavi ustolienje Merneptaha, dobro ilustrira posljedice poetka nove vladavine: Raduj se, ti itava zemljo, dobro je vrijeme stiglo! Gospodar je imenovan u svim z emljama... Svi vi koji ste pravedni, doite i vidite! Istina (Maat) obuzdala je la . Prijestupnici su pali na lice. Gramzljivci su odbaeni. Voda je obilna, a Nil nosi veliku poplavu. Dani su dugi, noi imaju sate, a mjeseci dolaze u pravilan redoslijed. Bogovi su zadovoljeni i srca su njihova sretna, a ivot se provodi u smijehu i uenju.36 Dogaaj koji je ovdje opisan jest malo manje va an od ponovnog stvaranja, jer meuvlad avina je doslovno predstavljala kraj vremena, kraj bo anski ureene epohe. Kao da su v ode Nuna ponovno progutale zemlju i ponovno postale podreene nebeskom organizacij skom naelu. Tako se ustolienje (kao ne to razliito od krunjenja) novoga kralja, odmah nakon smrti njegovog prethodnika, zbivalo u vrijeme izlaska sunca, u konjunkcij i s Raovom dnevnom pobjedom nad snagama nereda. Iako je kralj bio inkarnirani Ho

rus, prototip kralja uvijek je bio Ra, bog stvoritelj. Kralj, kao Raov sin, bija e n asljednik boga stvoritelja koji je, kao i on, Egipat - hram univerzuma zauzimao isto Atumovo prijestolje ili Raovo prijestolje, diei se postignuem onoga nainjeno jo od Raova vremena i obnavljajui stanja kakva bijahu na poetku.37 U egipatskoj teokratskoj dr avi povijest se kretala oko kralja jednako kao to se dr a vna religija kretala oko boga Raa. Kralj, kao slika boga Raa na zemlji, bio je k lin oko kojeg se okretala povijest. To to se kralj svakoga jutra uspinjao stubi tem Kue jutra istodobno s izlaskom sunca, to je opisan kao sjajei poput Raa kad god bi s e pojavio u javnosti, slu ilo je jaanju sredi njeg polo aja kralja.38 Na crte u 5.5 Ramze s II sjaji s posebnog prozora za pojavljivanje u Abidosu, dok Nefertari stoji iza nj ega. Reljef bilje i Ramzesov sastanak s Nebvvenefom, visokim Amonovim sveenikom. Kao sunce, kralj nije bio samo u odnosu sa svojim slu benicima i dru tvom, nego i u stanovitom odnosu sa svim dogaajima koji su se mogli pojaviti. Ve smo razmotrili o dnos kralja i Siriusa te injenicu da je Sirius imao ulogu sredi njeg sunca za itav n a Sunev sustav (poglavlje 4). Na ljestvici na eg Sunevog sustava Ra je bio slika Siri usa, pa je kraljevo oitovanje boga Ra bilo zemaljska kopija istoga nebeskog sunca . Mo emo vidjeti da ga se oslovljavalo s: Ti, izlazee sunce koje obasjava Dvije zemlj e sa svim njihovim ljepotama! Ti, sunce ljudskoga roda koje protjeruje tamu iz Eg ipta.39 Proizlazi, dakle, da je vladavina svakoga kralja bila samo druga vrsta sotikog ci klusa. Ako ih mo emo tako oznaiti, moramo li biti iznenaeni time da, ba kao to duljina vladavine u kraljevskim listama odgovara vi oj kozmikoj realnosti, dogaaji koji se pojavljuju na zemaljskoj razini za vrijeme kraljeve vladavine moraju biti podvrg nuti simbolikim zahtjevima koje diktiraju kozmiki i nebeski status kralja? Drugim rijeima, povijest mora biti podlo na vi em mitolo kom poretku ukoliko eli imati bilo kak vu stvarnu vrijednost. Brak mita i povijesti Crte 5.5. Ramzes II sjaji s posebnog prozora za pojavljivanje. Glava kraljice Neferta ri mo e se vidjeti iza njegova ramena. Devetnaesta dinastija. Mitologizacija povijesti Kraljevski ciklusi kojima je odgovaralo povijesno vrijeme bili su ciklusi kojima je predsjedalo bo ansko bie - bog Horus - koje se inkarniralo u pojedinom ljudskom kralju. Realnost u kojoj je ovo nebesko bie postojalo bija e daleko od sluajnosti k oju volimo pripisivati stvarnim povijesnim dogaajima, apsorbirana u mitski arhetips ki obrazac. U Starom kraljevstvu, sklonost ispu tanju ak i najva nijih dogaaja iz slu benih zapisa z nai da je posrijedi manjak informacija o aktivnostima i postignuima kraljeva Staro g kraljevstva.40 Kamen iz Palerma, naprimjer, zapisuje djela razliitih kraljeva S tarog kraljevstva koja se u cijelosti sastoje od zahvala i udobrovoljavanja bogo va. Ne spominju se bitke, kopanje kanala, podizanje graevina ili proslava svetkov ina, sve to je u Petoj dinastiji (kojoj pripada Kamen iz Palerma) vjerojatno dr ano previ e prolaznim i previ e zemaljskim da bi se smatralo vrijednim bilje enja.41 Sve dok se govori o kraljevskim analima Starog kraljevstva, treba priznati da su oni stvarne religijske kronike u kojima je individualnost kralja apsorbirana u mito lo ki prototip.42 Prema mitolo kom prototipu nije samo vladajui kralj-bog roen od boga, nego su i dezi nkarnirani kraljevi takoer bogovi - bogovi koji su oti li svojim kaovima ili koji su sjedinjeni s Raom ili s Ozirisom.43 Kraljevi preci, u bilo kojem obliku, nisu sm atrani dijelom pro losti. Naprotiv, oni su jo uvijek bili prisutni, ali na razliitoj r azini - nebeskoj razini. Na crte u 5.6 ispred kralja se nalazi mali lik koji preds tavlja ivog Horusa. Veliki lik kralja predstavlja njegovog mrtvog pretka Mentuhot epa kojemu se moraju odati poasti da bi vladajui kralj mogao prosperirati (a time i itava zemlja). Sredi nje obilje je egipatskog dru tva kao cjeline bilo je da se mrtve nije samo po tovalo, ve se i oekivalo da interveniraju u poslovima ivih.44 Sama smrt , koja je za mentalitet na ega vremena najmonija demonstracija na e ranjivosti s obzi rom na vrijeme, za stare Egipane bila je samo prijelaz u vjeno postojanje. U mnogi m su vidovima ivi i mrtvi u antikom Egiptu stvarali jednu zajednicu, kao to je bilo i u drugim antikim kulturama. S obrednog stajali ta, egipatsko kraljevstvo bija e formalno stapanje nebeskih moi pr

edstavljenih u ivom Horusu, njegovom neposrednom prethodniku, i ivim Brak mita i povijesti Crte 5.6. Kralj Mentuhotep I prima poasti svog nasljednika, ivueg Horusa Mentuhotepa U. Jedanaesta dinastija. kraljevim precima, koji bijahu uronjeni u kraljevsko bie Ozirisa. Kraljevstvo bij a e dvostruko kraljevstvo, ukljuujui i Horusa i Ozirisa u nu nom i recipronom odnosu.4 toga je to bila slu ba koja je u jednom irokom opsegu funkcionirala na mitskom plan u, iza povijesnih mogunosti. Na tu razinu (ili na utjecaj te razine na zemaljsku) upuuje najvei dio faraonskih zapisa. Kraljevske liste koje su pre ivjele do danas b ijahu (s izuzetkom Torinskog papirusa i Manetonove liste) prvenstveno kompiliran e u obredne svrhe, to jest da bi predoile kraljevske pretke kojima se prina alo od strane vladajueg Horusa. Ono to ne izgleda kao ispravan kronolo ki slijed egipatskim kroniarima niie naiva niie. Egipat - hram univerzuma Primjerice, ponekad se nalazilo prikladnim liste kraljeva nekih dinastija postav iti obratno. Lista Tjuloy (ili Tjuneroy) iz Saqqare uva imena vi e od pedesetorice kraljeva, ali samo su kraljevi Dvanaeste dinastije ispravno poredani.46 Dio popi sa iz Saqqare prikazan je na crte u 5.7. Poznate kartu e kraljeva Pete dinastije nal aze se u obratnom redoslijedu (gornji red). Crte 5.7. Tjuloy lista iz Saqqare. Devetnaesta dinastija. Takoer se nije pridavala va nost potpunosti kraljeve liste: esto se smatralo nu nim iz ostaviti mnoge kraljeve koji su iz nekog razloga bili manje znaajni s obzirom na kultnu svrhu liste.47 ak i prividno objektivnije liste, kao ona Torinskog papirus a i Manetonova lista, bijahu daleko od vrste zapisa koje bismo nazvali isto povij esnima. Ovdje je to potrebno istaknuti jer bismo inae mogli podlei napasti da prev idimo ili jednostavno zanemarimo kao obinu propagandu znatno napadnije poremeaje pov ijesnih injenica koje emo sada razmotriti. Ako u kraljevskim listama povijesne injenice slu e religijskim zahtjevima, tada pre i vjeli faraonski zapisi o Brak mita i povijesti bitkama, pobijeenim neprijateljima i herojskim djelima razliitih kraljeva bijahu p rimarni u odnosu na zahtjev mita. Namjera je rijetko, ako ikada, povijesna. Kako ovo drugaije shvatiti? U Petoj dinastiji, u pogrebnom hramu kralja Sahurea, skup ina libijskih poglavica prikazana je u svojstvu zarobljenika, zajedno sa stokom kao ratnim plijenom. Identian prizor portretiran je dvije godine kasnije u hramu e ste dinastije koji je pridodan piramidi Pepija II, a libijski poglavice imaju is ta imena. I ponovno, dvije tisue godina kasnije, isti prizor pronalazimo u hramu etiopskog kralja Taharke (oko 690. godine prije Krista).48 Ovo nije izolirani pr imjer mitologizacije povijesti. Ramzes III sastavio je popis svojih azijskih osv ajanja; ali lista je replika liste Ramzesa II od stotinu godina ranije, a on je pak rabio listu Tutmozisa III, koji je ivio 300 godina prije njegove vladavine.49 Takvo kopiranje povijesnih detalja slu ilo je u metafizike svrhe njihove dehistori zacije: na taj nain oni su podizani prema statusu mita koji se vjeno ponavlja. Bez obzira tko bio neprijatelj, oni su uvijek isti. Etiopljani (prema jugu), Libijc i (prema zapadu), Azijati (prema istoku) postaju simboli arhetipskih neprijatelj a od kojih se egipatski kralj uvijek branio. Mitolo ki je neprijatelj Seth, jer u kojoj god formi dolazi, on jo uvijek prijeti k aosom i destrukcijom. U prilog tome govori injenica da su narodi koji su bili tra dicionalni egipatski neprijatelji opisani na nain koji jasno ukazuje na njihove s ethovske osobine. Kada se spominju Azijati, uvijek se koristi prefiks jadni ili bij edni: Jadni Aam (Azijati iz ju ne Palestine) zlo mu je tamo gdje jest... On se bori jo od Horusova doba, ali nikada ne osvaja niti je ikada osvojen: Egipat - hram univerzuma Iz tog razdoblja potjee opis Etiopljana: On okree lea kada se razgnjevi na njega, a kada se povue on poinje s ljutnjom. To nis ljudi vrijedni po tovanja; oni su kukavice, pla ljivog srca.51 Nasuprot tome, kralj Egipta je nepobjedivi bog koji je od Prve dinastije prikazi

van kako jednom rukom smrskava ela mitskih neprijatelja. Crte 5.8 prikazuje legend arnog utemeljitelja Egipta, kralja Narmera, kako se na svoj nain obraunava s nesre tnim neprijateljima. Rani prikaz kralja u ratnikoj pozi nepobitno prikazuje kralja s bijelom krunom Gornjeg Egipta. U jednoj ruci dr i ezlo, a drugom rukom hvata za k osu pokorenog neprijatelja. Crte 5.8 drugi je primjer, a opisuje kralja Sekhmheta kako udara beduina sa Sinaja. Jo jednom kralj s lakoom nadjaava protivnika. Dok ov akvi prizori nesumnjivo slave stvarne povijesne dogaaje, baeni su u jednu arhetips ku formu bogolike figure kralja koja mrvi bijedne protivnike. Kasniji reljefi iz Novoga kraljevstva stvarniji su utoliko to opisuju egipatsku v ojsku koja poma e faraonu. Ali jedva da odstupaju od mitske istine da je bog-kralj taj koji je odgovoran za poraz neprijatelja. Na crte u 5.10, koji prikazuje poraz invazije Morskih ljudi, egipatska je vojska smije no mala. Radi se o aici strijelac a koji u umanjenom obliku stoje ispred gigantske figure kralja (u ovom sluaju Ram zesa III) koji stoji na hrpi neprijateljskih le eva i izbacuje strijelu za strijel om u zbunjenu masu napadaa. ini se kao da masa personificira sile kaosa, to je veli ka suprotnost prostoru i auri mirnog samopouzdanja s egipatske strane. Mitolo ki nas takvi prizori vraaju u poredak to ga je Ra ostvario u Prvom vremenu. F araon nije samo Horus u konfrontaciji sa Sethom. On je takoer Raov sin, Raov lik Brak mita i povijesti Crte 5.8. Kralj Narmer, utemeljitelj jedinstvene egipatske dr ave, udara Neprijatel ja. Narmerova paleta. Oko 3100. godine prije Krista. na zemlji, koji ponovno izvodi djela stvaranja. U Megiddo Pobjednikoj himni Tutmo zisa, kraljeva pobjeda ostvarena je zbog toga to je bio drag bogu Rau (ili Amon-R a), koji mu je omoguio da pobijedi snage mraka u Stranim zemljama na rubu ureenog svijeta.52 Pobijediv i neprijatelja, kralj Egipta ponovno utemeljuje maat. Frankfo rt pi e: Pobjeda nije samo potvrda moi; ona je pretvaranje kaosa u red. Potom nastavl ja: Egipat - hram univerzuma Crte 5.9. Kralj Sekhmet udara neprijatelja. Reljef u Wadi Maghara. Trea dinastija. Faraon ne djeluje samovoljno. On odr ava utemeljeni red (kojega je pravda bitni ele ment) protiv naleta snaga kaosa. Ovo funkcionira neovisno o povijesnim dogaajima. To je vjena istina pa je zato glavni subjekt umjetnika u svim vremenima.53 Djelovanja faraona ispunjena su mitskom snagom; ona nisu povijesne aktivnosti. N jihov izvor, bivajui mitolo ki, nalazi se iza povijesnih okolnosti u kojima one dol aze do izra aja. Brak mita i povijesti Kralj je izgraen prema mitolo koj dimenziji ije znaajke unosi u odreene povijesne okol nosti u kojima se nalazi. Kada itamo kako je Tutmozis III, za vrijeme kampanje u Siriji, ubio sedam lavova i zarobio dvanaest divljih maaka prije doruka, ili kada je Amenhotep II napao sirijski grad bez tue pomoi, vrativ i se sa esnaest zarobljenik a, dvadeset odrezanih ruku i ezdeset grla stoke (nakon ega se upla eni grad predao), mi itamo mit.54 Mit ne u smislu la i, ve u smislu povijesne mogunosti, iznenada otvo rene Crte 5.10. Ramzes III pobjeuje Morske ljude. Grobnica Ramzesa III, Medinet Habu. pod utjecajem nebeskog; ono to nije bilo uobiajeno ovdje se dogaa, jer je uobiajeno u koliziji s neuobiajenim i podiglo se iz plana normale. Nadnormalna energija bog a-kralja, strujei iz mitske dimenzije, omoguuje mu da izvr i ljudsko juna tvo. Nepotre bno je rei da su takvi izvje taji bili ista Egipat - hram univerzuma propaganda kako bi se poduprla slika kralja. Jer smisao svega toga jest da ljuds ki kralj nije samo ljudsko bie ve inkarnirani bog za kojega su bile mogue one stvar i koje nisu bile mogue za obine ljude. Egipatski kralj ivio je u nekoj drugoj vrsti realnosti za razliku od one u kojoj je ivio obian ovjek. Dovoenjem te stvarnosti u dodir s obinom stvarno u, zakoni koji se na nju odnose mogu biti transcendirani. Ovdje nije toliko u pitanju povijesna injenica koliko dublje pitanje na e vlastite metafiz ike orijentacije. Bitka kod Kade a Uobiajeni primjer za to kako je obina povijesna realnost, pomou mitske ili arhetips ke realnosti, bila pobuena kroz osobu kralja, pronalazimo u prii o bici kod Kade a. Bitka kod Kade a zbila se za vrijeme vojnog pohoda Ramzesa III protiv Hetita. Kome

morativni reljefi i natpisi koji opisuju ovu poznatu bitku ouvani su na zidovima hramova u Abidosu, Luxoru, Abu Simbelu i Ramesseumu. To to je bitka zabilje ena na zidovima hramova dovoljno je da nas upozori na njeno transpovijesno znaenje. Dok pria o bici sadr i dovoljno povijesnih detalja za tijek dogaaja kojeg sa sigurno u mogu rekonstruirati moderni znanstvenici, isto povijesna rekonstrukcija ostaje uskraen a glede stvarnih dogaaja. Za Egipane ni ta to je kralj uinio nije bilo predstavljeno n a razini svjetovnog vremena i povijesti: takvi povijesni dogaaji bili su istodobn o mitolo ki. Natpisi kazuju kako je Ramzes umar irao u Siriju s vojskom od etiri divizije. Pribl i avali su se Kade u. Tada su uhvaena dva pijuna iz hetitske vojske, a predstavili su se Egipanima kao dezerteri. Kralju su dali la ne informacije o polo aju hetitske vojs ke. Mislei da je neprijatelj daleko, Brak mita i povijesti Ramzes se na elu sto era svoje vojske ulogorio na brdu sjeverozapadno od Kade a gdje je sjeo na prijestolje od finoga zlata. Ubrzo su uhvaena dva neprijateljska izviaa ko ji su otkrili da se ogromna hetitska vojska, pojaana trupama iz mnogih zemalja, n alazi sjeveroistono od Kade a, s pje adijom i konjicom brojnijom od pijeska na obali. K ralj je odmah poslao glasnike da obavijeste vojsku da urno krene naprijed, ali vo jska je bila ve napadnuta, a kraljev logor uskoro okru en hetitskim bojnim kolima. U tom trenutku najvee opasnosti kralj je ustao kao njegov otac, bog ratnik Month, z grabio je svoje oru je, navukao oklop, popeo se na koiju i pojurio na neprijatelja. Niti jedan glasnik nije bio sa mnom, niti jedan koija , ni vojnik, ni titono a; Moja konjica, moje konjani tvo povuklo se pred njima. Nitko od njih nije stao vrsto da bi se borio s njima.55 Ramzes, sam i napu ten od svojih trupa, izrecitirao je dugu molitvu Ocu Amonu, molei za pomo ovog velikog boga. Molitva zavr ava sljedeim rijeima: Prizivam te, moj oe Amone, Ja sam meu vojskom stranaca; Sve su vojske poredane pro tiv mene! Ja sam sam, nitko nije sa mnom! Moje su me brojne trupe napustile, Nit ko me od moje konjice ne tra i; Ja ih stalno dozivam, Ali nitko od njih ne obazire se na moj poziv. Znam da mi Amon poma e vi e od milijun trupa, Vi e od stotinu tisua koija, Vi e nego deset tisua brae i sinova Koji su ujedinjeni kao jedno srce. Egipat - hram univerzuma Poslovi mnogih ljudi su ni tavni. Amon je od vee pomoi nego oni.. 56 Amon je uo molitve svog sina Ramzesa i obratio mu se kao da se nalazi pokraj njeg a: Nadalje, ja sam s tobom, Ja, tvoj otac, moja je ruka s tobom, Nadmoniji sam od stotinu tisua ljudi, ja sam gospodar pobjede, ljubitelj vrijednosti.57 Simboliko znaenje pjesme postaje jasno kada se ita uz pratee reljefe.58 U Luxoru se oni nalaze nad pilonom na ulazu u hram. Na zapadnoj strani pilona Ramzes je prik azan kako sjedi na svom tronu od finoga zlata, okrenut prema zapadu i zalasku sunc a (crte 5.11). Zlato je, naravno, metal koji simbolizira sunce. To to Ramzes sjeda na zlatno prijestolje uoi poetka bitke isticanje je njegovog statusa ljudskog pre dstavnika sunca na zemlji. Desno od njegova lika nalazi se drugi lik kralja, koji u koiji juri u no. est koija dijagonalno se podi u prema zapadu, gdje susreu neprijateljske koije na vrhu reljefa , odmah iznad figure Ramzesa u svojoj koiji. Egipatski noni sati poinjali su u est p oslijepodne, i to je kao da nas est dijagonalno postavljenih koija odvodi kroz prv ih est sati prema ponoi. ini se kao da ove koije predstavljaju poetne stadije bitke, sve dok Ramzes od zarobljenih izviaa ne sazna da je u stra noj pogibelji. Sada, vjer ovalo se da sunce svake noi, nakon to je za lo na zapadu, mora proi kroz podruja Podze mnog svijeta da bi se sljedeeg jutra ponovno uzdignulo na istoku. Noni se sati str ogo mogu shvatiti kao istovjetni stanjima putovanja Podzemnim svijetom. Kao zema ljski predstavnik solarnog principa, kralj odlazi u no istovremeno odlazei u Podze mni svijet. Bitka kod Kade a Brak mita i povijesti

Crte 5.11. Ramzes, okrenut prema istoku, juri u no. Hram Luxor, zapadno krilo pilo na. dogaa se jednako u mitolo koj vremenskoj zoni Podzemnog svijeta kao i u realnom vre menu. Na istom krilu pilona ponovno je opisan kralj, djelomino postavljen nad prvom sje deom figurom. Potpuna slika prikazana je na crte u 5.12. Ali uoite da je drugi nadod ani lik gotovo dva puta vei od prvog i da je okrenut prema istoku. to taj drugi, n adodani lik, oznaava? Sugerirati da je to gre ka ili promjena koncepcije kipara bio bi prelagan odgovor, ali bi jamio nepostojanje bilo kakve simbolike va nosti prizor a. Jer, nakon odlaska u Podzemni svijet, kralj se kao sunce mora okrenuti prema istoku da bi nastavio svoje putovanje kroz none sate i dosegao zoru. To okretanje Egipat - hram univerzuma Crte 5.12. Ramzes sse okree prema istoku u trenutku velike opasnosti. Hram Luxor, zapadno krilo Pilona. kralja kao da doista odgovara trenutku velike opasnosti kada, odsjeen od glavnine vojske, sazna da je okru en jaim neprijateljskim snagama. Odmah ispod kraljevih st opala mogu se vidjeti zarobljeni izviai koji su mueni kako bi otkrili gdje se nalaz i hetitska vojska. U tom trenutku se Ra mora obratiti Amonu za pomo. U Knjizi o onome to je u Podzemnom svijetu, mistini tekst iz razdoblja Novog kraljev stva govori o sunevom putovanju kroz Podzemni svijet. Tijekom sedmoga sata, sata ponoi, Ra se susree s demonskom zmijom Apofisom koja eli sprijeiti njegovo daljnje n apredovanje (vidi crte 4.7). ini se da je to trenutak do kojeg je Ramzes sada do ao. U toj toki njegova se aktivnost prebacuje na istono krilo pilona, jer tu je upisa na molitva kralju Amonu. Iza se mo e vidjeti kralj na svojoj koiji, koji sada juri od zapada na istok (prema zalasku Brak mita i povijesti Crte 5.13. Ramzes juri a na Hetite. Hram Luxor, istono krilo pilona. sunca) prijetei uni tenjem svih koji mu se suprotstavljaju (crte 5.13). Kao to u taj sat Ra komada Apofisa, Ramzes komada Hetite, zemaljske dvojnike Apofisa. Na Raovom podzemnom putovanju, kao posljedica Apofisovog poraza, plima opozicije okree se kao podr ka njemu. I napokon, nakon to je ispunio ravnicu Kade a mrtvim nepr ijateljima kroz dugu no klanja, Ramzes vodi svoje snage u zoru, dok neprijatelj pre d njime gubi zemlju. Schvvaller de Lubicz pi e da su se simboliki sve aktivnosti dogaale nou, kada je sunce ispod zemlje.59 Nije va no ukoliko se bitka stvarno vodila danju. Priu o Bici kod K ade a neemo shvatiti ukoliko ne zavirimo iza injeninog, povijesnog opisa prema mitolo k oj epizodi koja odreuje dogaaj bitke i jami njihov ishod. Simbolizam pjesme je kozm iki. Egipat - hram univerzuma U hramu Abu Simbel zapis o bici zavr ava kada kralj, petnaest godina kasnije, potp isuje mirovni ugovor, zapisan na srebrnoj tabli od strane neprijateljskog poglav ice, dok se Ramzes eni kerkom svog neprijatelja. Njezin je otac predstavlja Ramzes u uz brojne poklone. Brana stela u Abu Simbelu, koju je Ramzes dao ugravirati kao sjeanje na taj dogaaj, ustvruje da je njegova ena dobila ime Ona koja vidi ljepotu R aa - titula posljednjeg sata noi i Knjige o onome to se nalazi u Podzemnom svijetu. P rema Schvvaller de Lubiczu, nova kraljeva ena simbolizira mjesec, sada pun, petnae st godina nakon bitke.60 Brak tako simbolizira ne samo zemaljsko pomirenje suprot nih sila, nego i kozmiko jedinstvo suprotnosti, jedinstvo solarnih i lunarnih pri ncipa. Pria o Bici kod Kade a dobar je primjer onoga to se mo e nazvati mitskom povije u. Moder i instinkt, meutim, pa ljivo je odvojio povijesne injenice od mitolo ke presvlake. Ka egipatskoj povijesti pristupa s modernim pretpostavkama o onome to je injenica, a to fikcija, o onome to je stvarno, a to izmi ljeno, uni teno je jedinstvo izmeu mitolo h i povijesnih dimenzija koje su postojale u antikom Egiptu. Ponovno u citirati Eliadea: Mit je usko povezan s ontologijom; govori samo o realn ostima.61 Egipanima mitologija nije govorila samo o stvarnom. Govorila je i o najv i im realnostima. No kraljevstvo na koje se u mitu upuuje, duhovno je kraljevstvo i z kojeg potjeu sve stvari i svi dogaaji na prirodnom planu. Povijest odvojena od m ita je povijest odvojena od svog izvora. Ovo mo e dobro pokazati nain na koji se po vijest danas opisuje, ali egipatsko do ivljavanje bilo je drugaije od na eg. U Egiptu

su povijesni dogaaji postavljeni u odgovarajui mitolo ki okvir. Ali to nije injeno n akon dogaaja, nego je bilo svojstveno odreivanju pojave dogaaja. Drugim rijeima, sli jedom povijesti upravljano je pomou projekcije u mitolo kom kontekstu. Razvoj Bitke kod Brak mita i povijesti Kade a i njezin pobjedniki ishod bili su predodreeni zbog kraljevog mitolo kog statusa kao predstavnika boga Raa na zemlji. to se stvarno dogodilo kod Kade a? Na to pitanje ne mo e se dati zadovoljavajui odgovo r nabrajanjem injenica iz mitsko-povijesne prie. Umjesto toga trebali bismo prvo ist ra iti na e vlastite pretpostavke glede stvarnosti i epistemolo ko stajali te na kojem je zasnovan moderni kult o injenici. Od sedamnaestog je stoljea glavni egipatski pogl ed na svijet izjednaio stvarno s osjetimo zamjetnim. Moderna injenica je tvrdnja k oja mo e biti podr ana od strane osjetilnog dokaza. Ali sa stajali ta antikih Egipana, m oderno odvajanje injenica od mita mo e biti jedino posljedica poremeene percepcije s tvarnosti, jer su ispu tene najva nije komponente bilo kakvog dogaaja - bogovi i mito vi. Kada poku avamo odrediti to se stvarno dogodilo u povijesti, predmnijevanje da sa mo osjetilno zamjetno ima ontolo ki status nepobitno rezultira falsificiranjem egi patske povijesti kakvu su Egipani do ivljavali. Za njih mit nije bio fikcija. Arhetipska djela, dramatske intervencije i bogovi nisu iste fikcije. Ba suprotno, oni su ih smatrali znatno stvarnijim od injenica. O no to se dogodilo kod Kade a bio je spoj mitskih i povijesnih razina. U Egiptu su o vakva stapanja bila esta, a kada su se pojavljivala, bila su namjerna. I doista, ona su tro ila osnovu umjetnosti i znanosti po kojoj su Egipani bili glasoviti, a k oju zovemo magijom. Sada se moramo okrenuti toj temi - magiji. Egipat - hram univerzuma Teologija magije 6TEOLOGIJA MAGIJE Religija protiv magije Postoje velike prepreke u pristupu magiji kakva se prakticirala u antikom Egiptu. Najoitije je naslijee europske religijske misli koja je, uvjetovana teologijom kr an ske crkve, stvorila duhovnu atmosferu u kojoj se magija promatra sa strahom i ne povjerenjem. Odnos Crkve prema magiji bio je i ostaje neprijateljski i pun osude . Poetkom 20. stoljea Katolika enciklopedija definira magiju kao umijee izvoenja akti nosti izvan ovjekovih moi i uz pomo sila koje su razliite od Bo anske te je osuuje, a aki poku aj njezina prakticiranja oznauje kao te ki grijeh protiv vrlina religije, jer sva magijska izvoenja, ukoliko se izvode ozbiljno, zasnovana su na oekivanom posr edni tvu demona ili izgubljene du e. Crkva ovdje govori za itavo dru tvo, a na poetku dv deset i prvog stoljea malo toga upuuje da su njezini stavovi prema magiji promijen jeni. Stoljeima je na kr anskom Zapadu bilo kakav odnos prema duhovnom svijetu drugaiji od onog kojeg je odobravala formalna religija bio osuivan. Tako je i magija - zajedn o sa Egipat - hram univerzuma svojim okultizmom openito - bila na iroko prepoznata kao opasan otklon od normi vjero vanja i tovanja koje je postavila i prote irala Crkva. Ono to je ovdje primjenjivo n a kr anstvo, odnosi se i na druge religije. Rije religija postala je neodvojiva od o nog to se prakticira u crkvi, d amiji ili sinagogi. Sigurnost koju su isijavale te institucije razliitih monoteistikih pravovjerja u suprotnosti je s ra irenim osjeajem nesigurnosti kada dolazi do prakticiranja magije. Ljudi su vjerovali da se u ma giji sile tame i svjetla, zla i dobra, ne razlikuju najjasnije; a najgore je, ka o to se vidi iz gornje definicije, da se smatralo kako magija ukljuuje zazivanje d uhova. Podjela izmeu religije s jedne strane i magije s druge produkt je promijenjenih o dnosa prema duhovnom svijetu, za razliku od onog koji je postojao u antikim vreme nima. Ona je obilje ila posljednje dvije tisue godina, ali mi uvijek trebamo imati na umu da je samo tijekom tog jedinstvenog razdoblja zapadne povijesti - tijekom te jedinstvene povijesne i kulturne faze - nainjena pukotina izmeu okultizma i eg zoterijske religije. Prije grko-rimskog razdoblja, zapravo u grko-rimskom razdoblj u (premda sa znakovima rastue dekadencije), religiozni ivot nije bio odijeljen od prakse u kojoj su dodirivane okultne moi i inicijatska iskustva. Religija i magij

a nisu bile razdvojene; religija je bila magijska. U na oj eri, postupno se razdvajanje mo e pratiti kao povijesno dokaziv proces: od p ropasti misterija i proroi ta, koja u prvom stoljeu poslije Krista oplakuje Plutarh, kroz postavljanje kr anstva kao dr avne religije Rimskoga Carstva i misionarske poho de Crkve za vrijeme mranog razdoblja protiv ostataka staroga poganizma, do slaman ja hereze u Srednjem vijeku i do smrtonosnih progona vje tica u razdoblju renesans e. Okultizam je bio primoran otii u podzemlje. Toleriran je samo u zastrtim forma ma kakve je poprimao, primjerice, u alkemiji ili rozenkrojcerstvu. No, Teologija magije nikada nije zamro. Preporod okultnih znanosti u renesansi, usprkos opasnostima o d crkvenih progona, mo e se vidjeti kao ponovna pojava uenja i praksi koje imaju pr egrke korijene. Corpus hermeticum, kojeg je preveo Ficino u drugoj polovici 15. s toljea, prenio je magijska uenja egipatsko-perzijskog podrijetla.1 U renesansi pro nalazimo vi e mistici sklonih molitelja koji nastoje zalijeiti raskol izmeu formalne religije i magije. Znakovito je da Pico della Mirandola i Giordano Bruno apelir aju na papu da ponovno ujedini pravovjernost s magijom i hermetikom tradicijom.2 Jacob Boehme izravno ustvruje: Magija je najbolja teologija jer se pronalazi u sva koj pravoj vjeri. Glup je onaj tko je klevee i osuuje, jer on je ne poznaje te hul i protiv Boga i sebe, i vi e je opsjenar nego to je teolog razumijevanja.3 U moderni jim vremenima iznimna proliferacija okultnog uenja ide prema mogunosti da se dogod i postupno pomirenje religije i magije. Definicija magije Rije magija izvodi se iz grke rijei magos. Tu su rije Grci rabili za sveenike i putu vidovnjake iz podruja Mezopotamije i Perzije. Magi se spominju u Evanelju po Mateju (na grkom magoif kao predstavnici duhovnog gledi ta koje je u proturjeju s grkom i ido vsko-kr anskom duhovno u. Grci su se bojali magoia jer su jo uvijek bili u dodiru s moi a koje su najveim dijelom bile izgubljene. Grka rije magos zapravo je izvedena iz s taroperzijskog korijena mog, megh i magh, znaenje kojeg je sveenik, mudrac ili izv rstan. Iz ove rijei potjee kaldejski izraz maghdim. Maghdim znai sveta filozofija ili uzvi ena mudrost.5 Za VVaitea su ezoterijska mudrost, okultno znanje i transcendent alna filozofija izrazi koji oznaavaju magiju. Mnogo kasnije, definicija Paracelsu sa savr eno odgovara Egipat - hram univerzuma ovom originalnom smislu: Magija je najvea mudrost i znanje o nadnaravnim moima (... ) postignuto duhovno u i sposobno u da se osjete i vide duhovne stvari. 6 Iz perspektiv e etnikog, pregrkog svjetskog poretka, kojeg su Egipani bili glavni predstavnici, f ilozofija koju su utemeljili Grci bila je samo sjena prethodne svete filozofije ili maghdima. Prema Platonovim kazivanjima Egipani su Grke smatrali djecom kada b i se raspravljalo o temi duhovnog razumijevanja.7 Dok je magija (u smislu znanja o nadnaravnom) u Grkoj umrla manje ili vi e prirodno m smru, religija naroda Izraela protiv nje se morala boriti i izbaciti je. Protiv nje se onda ponovno moralo boriti u kr anskom razdoblju. A istodobno se na pojavu maga pri Kristovom roenju mo e gledati kao na simboliku potvrdu da je njihovo vrijem e ustuknulo pred razdobljem u kojem je magijska svijest opala. Ono to je bio odgo varajui nain odnosa prema duhovnom svijetu u jednoj epohi, postaje neodgovarajui nai n u drugoj. Posljednje dvije tisue godina europske povijesti povlae za sobom razvi tak posebno nemagijskih osobina znanstvene svijesti koja mo e funkcionirati neovis no o bogovima. Kako se to razdoblje pribli ava svome kraju, ponovno ispitivanje i istra ivanje magijskoga sve vi e dobiva na va nosti. Znaajno je da Egipani nisu imali rije za religiju. Najbli a joj je rije koja se openit mo e prevesti kao magija - heka. A. H. Gardiner pi e: S egipatskog stajali ta mo emo rei da nije bilo stvari kao to je religija; postojala je samo heka, najbli i ekvivalent 'magijskoj moi'. Poput maat, heka je naelo personificirano bo anskim biem. Za Egipane je tipino da magiju prepoznaju kao ne to to je postojalo prije znanosti. ovjek mora d oi u iv odnos s hekom da bi je upoznao. U Tekstovima sarkofaga, bog Heka ustvruje da postoji unutar prvobitne Atumove izrek e pomou koje nastaju bogovi.8 Sebe opisuje kao nebesku energiju koja titi sve to je Bog odredio. U toj ulozi, kao kreativna mo sadr ana u Teologija magije bo anskoj rijei, Heka daje ivot bogovima te na taj nain progla ava vlast nad njima.

Ja sam onaj koji daje ivot dru tvu bogova, Ja sam taj koji ini to god po eli, otac bogova... Sve stvari bijahu moje prije nego ste nastali vi, o bogovi! Vi dooste kasnije, jer ja sam Heka.9 Bo ansko bie Heka nije samo otac bogova; on je otac svega oitovanog. Jer Heka je svepr o imajua mo koja podupire sve to postoji, materijalno i duhovno. Na crte u 6.1 prikazan je bog Heka. U svojim stisnutim akama dr i dvije zmije, dijagonalno prekri ene preko njegova tijela. Na glavi mu je hijeroglif stra njeg dijela tijela lava. Od Dvades ete dinastije ovaj je hijeroglif uobiajeno nadomje tao fonetsko spelovanje bo jeg ime na. Njegova fonetska vrijednost je pe ili pehety, a ona mo e znaiti kreativni svijet. Znaenje nosi konotaciju moi ili snage - osobine koja definitivno pripada Heki. U poglavlju 3. razmatrali smo ilustraciju koja prikazuje Heku koji umjesto Shua podupire Nut (crte 3.13). Natpis kazuje: Heka, Veliki bog, Gospodar Neba.10 Kroz ov aj in razdvajanja neba i zemlje, onome to je su tinski duhovno omogueno je da postane fiziki oitovano." U dru tvu Shua i Thotha, ali sami sa svrhom koja im nedostaje, He ka je mo pomou koje duhovno postaje oitovano, jer on je povezujua spona izmeu Atuma i svega to nastaje iz Atuma. Da bi se shvatio Heka, moramo razmotriti ova dva povezana aspekta: Heka kao bo ans ko-kreativna snaga koja podupire i pro ima sve to postoji u duhovnom i materijalnom svijetu, i Heka kao sredstvo pomou kojega Egipat - hram univerzuma su povezane razliite duhovne i materijalne razine, a koje mogu utjecati jedna na drugu. U svom prouavanju egipatske magije francuski znanstvenik Christian Jacq pi e : Ova se magija mo e definirati kao su tinska energija koj a cirkulira u univerzumubo gova jednako kao i u univerzumu ljudi. (...) Duh i materija razvijeni su iz iste supstancije. Va na stvar u magijskoj praksi je identificirati nit koja povezuje i sjedinjuje sva bia u lancu kozmikog jedinstva.12 Cilj svete znanosti i magijske prakse je shvatiti, harmonizirati i aktivirati He ku u danim situacijama. Stoga slijedi da je put unutarnjeg razvitka preduvjet za sposobnost rukovanja ma gijskom Crte 6.1. Bog Heka. Detalj moL Jer osobnost ili ego ne mogu s papirusa Kho nsu-Renep. zapovijedati bogovima: samo Heka Novo kraljevstvo. mo e- Tako Je ma onaJ tko Je sebe nainio kanalom za prijenos Heke. Stoga kralj Pepi ka e: Nisam ja taj koji govori vama, vi bogovi; to je Heka koji vam govori, vi bogovi!13 Kralj je, drugim rijeima, sam postao Heka; samo na taj nain on zapovijeda bogovima. Slika koja izra ava integraciju magije u osobu jest ona koja prikazuje kako je osoba guta i probavlja, pa tako ona poiva u trbuhu pojedinca. U takozvanoj Kanibalskoj himni kralj mag jede heku bogova i u iva kada je njegova magija u trbuhu." Samo s time mo e nainiti svoj put kroz duhovni svijet. Ova tema neprestano se Teologija magije ponavljala u Tekstovima piramida, primjerice u sljedeem poglavlju: Popet u se i uzdii na nebo. Moja je magija u mom trbuhu. Popet u se i uzdii na nebo.15 U Knjizi mrtvih opetovano pronalazimo da je posjedovanje magije i magijskih rijei moi od bitne va nosti ukoliko se ele nadii brojne prepreke na koje se nailazi na putovan ju kroz Dvvat. U poglavlju 24, putnik Podzemnim svijetom skuplja magiju pomou slj edee arolije: Ja sakupljam magiju s ovakvog mjesta i od svakoga tko je ima, hitro kao hrt, brzo kao svjetlo... Obina stvarajua magija, koja dolazi iz utrobe Majke, Bogo-zazivajua magija, koja dolazi iz ti ine,

Bogo-grijua magija, koja dolazi od Majke. Sada mi je ova magija dana sa svakog mjesta i od svakog tko je ima, hitro kao hrt, brzo kao svjetlo. Pomou magije, posebno u smislu ezoterijskog znanja, putnik Podzemnim svijetom spo soban je proi kroz vrata Dvvata, pobijediti mnogobrojne monstrume i demonske sile koje se tamo susreu. Da bi sakupio magiju, nu no je imati mre u u koju se mo e upregnu ti heka, a tada je izbaciti naprijed. Na taj je nain suprotstavljena zmija Apofis podjarmljena u devetoj podjeli Knjige mrtvih (crte 6.2). Naglasak Knjige mrtvih nekako je drukiji od ranijih Tekstova piramida, time to magija u Knjizi mrtvih ima veu ulogu u procesu unutarnje transformacije (kao u Tekstovima p iramida), mo koja se posti e samo kada je takva transformacija izvedena. Suprotstavl jene sile koje se Egipat - hram univerzuma Crte 6.2. Hvatanje i izbacivanje magije mre om. Knjiga vrata, podjela 9. Grobnica Ram zesa VI. susreu u Dvvatu su tinski su psihike prirode, a nadila enje ili nadvladavanje tih sila odigrava se prije ulaska u nebeski svijet, to je glavno ari te Knjige mrtvih. Kao sup rotnost tomu, Tekstovi piramida mnogo manje istiu putovanje prema sjedinjenju s bo an skim. To je esto opisano u jednoj dramatskoj sili uspinjanja, prije nego, kao u Kn jizi mrtvih i drugim tekstovima iz Novog kraljevstva, u terminima dugog napredova nja kroz vrata i pilone, itd. Kraljevi Tekstova piramida, koji se ve nalaze u Gornj em svijetu, rabe magiju da bi sebe nainili gospodarima u kraljevstvu bogova. Ovo je suptilna, ali znaajna razlika u nagla avanju, jer ukazuje na injenicu da je od vr emena Novoga kraljevstva magija postala neophodan uviet za rad na unutarnioi tra nsmutaciii. Teologija magije Heka je istinska bo anska kreativna mo kojom na najdubljoj razini upravlja Atum-Khe prer. Kroz Heku je osoba sposobna ispuniti se kreativnom moi Atum-Kheprera, iza k oje ne postoji ni ta jae.36 Dakle, magija je tajanstvena bo anska sila kroz koju duho vni i fiziki univerzum postaju oitovani, a na taj nain sila pro ima i povezuje sve ra zine realnosti, od najvi e do najmaterijalnije. Ali to je takoer - ovo je posebno v a an aspekt naina na koji su drevni Egipani shvaali magiju - sredstvo pomou kojeg se l judsko bie, i konano cjelokupno stvaranje, vraa uzvi enom Bogu, neoitovanom izvoru sve ga postojeeg. U oba odnosa, heka je neposredno povezana s maat, ispravnim poretkom univerzuma utemeljenim na poetku, koje je smatrano bitnim za usklaenje politikog, d ru tvenog i moralnog ivota. Heka i Maat mogu se vidjeti zajedno, s obje strane boga sunca, na crte u 6.3. Ovdje izgledaju kao brat i sestra, izvodei su tinski iste pokr ete u odnosu na solarni princip. ZaEgipanejesvakopoistovjeivanjefizikogsduhovnim, zemaljskog s nebeskim silama, zaht ijevalo aktiviranje Heke i rezultat u Maat. Jer Heka je svepodr avajua duhovna mo u osnovi stvaranja. Budui da se bolest prepoznavala kao ne to to nastaje kroz nesklad izmeu duhovnog i fizikog u ljudskome biu, nije iznenaujue da je magija bila sredi nja omponenta lijeenja. Aktiviranje magije Openito govorei, etiri su faktora nu na za aktiviranje magije: mag ili magiar; sveta slika ili lik; svete rijei; nbrpA-nn Hiplnvanip. Egipat - hram univerzuma Osvrnut emo se na svaki od ovih imbenika, a zatim, u sljedeem poglavlju, razmotriti magijsku praksu u antikom Egiptu. Magiar Iako tajna, magija je imala ogroman presti u antikom egipatskom dru tvu, a njeni su praktiari bili jako uva avani. Veina maga (premda ne svi) bijahu sveenici povezani s hramom. Pripadali su pravovjernoj hijerarhiji. Magiari su bili temeljne figure, utj ecajni na svakom ivotnom podruju: u religiji, diplomaciji, dr avnikim poslovima, ratu , arhitekturi, poljodjelstvu i medicini. Openito govorei, bilo je nu no biti magiar d

a bi se zadr ala visoka slu ba u dr avi. Razlog tomu je da je svrha svih dr avnikih aktiv nosti bila osigurati da Egipat bude usklaen s maat, to jest osigurati da postoji skladan tok energije izmeu razina postojanja, tako da ono to se iznosilo u dru tveni m i poljodjelnim sferama bude usklaeno s dobrohotnim duhovnim silama. Da bi osoba bila dr avni ministar, morala je imati neki odnos s hekom; jer kroz heku se posti zala harmoninost. Magiari su uvje bavani u uili tima svete znanosti koja su bila pridru ena svim glavnim h ramovima, kao to su srednjovjekovne kole bile pridru ene katedralama. Uili ta su nazvan a Kue ivota, a u njima su se nalazile hramske knji nice. Simboliki prikaz Kue ivota i se na crte u 6.4 koji je skinut s papirusa za za titu Kue ivota (Papirus Salt 825). U sredi tu se nalazi figura Ozirisa koji stoji unutar mumijskog kui ta i gleda prema hijeroglifu ankh u desnom kutu unutarnjeg pravokutnika. Kua ivota je doslovno per (kua) ankh ( ivot); u stanovitom smislu Oziris je klju znaenja to je ta institucija st varno predstavljala. Oko unutarnje ograde nalaze se hijeroglifi koji oznauju imen a Teologija magije Crte 6.3. Heka i Maat s obje strane Ra-Haraktea. Papirus Khensumosi. Novo kraljev stvo. razliitih bogova - Thotha, Izie, Neftis i tako dalje. Oko vanjskog kvadrata prikaz ane su etiri kardinalne toke. Rije koju u antikom egipatskom prevodimo kao magiar doslovno znai pisar kue ivota likim kolekcijama knjiga za koje se zna da su uvane u Kuama ivota, vje be koje su one sadr avale ni na koji nain nisu bile samo za uenje. Prouavanje svetih tekstova slu ilo je ne da bi se student upoznao samo s apstraktnim koncepcijama, nego i s nefizik im energijama i silama koje su bile pod za titom netera ili bogova. Tako Ramzes IV utvruje da je prouavao pisane tekstove Kue ivota kako bi otkrio tajne bogova.17 Ove se tajne ne mogu spoznati samo intelektualno. Trebamo Egipat - hram univerzuma n * 4Jt E \J -, o o 3 * J

U't Crte 6.4. Simboliki dijagram Kue ivota. Papirus Salt 825. Devetnaesta dinastija. pretpostaviti da su vje be u Kui ivota prvenstveno bile eksperimentalne. Do nekih ideja kako je mogao izgledati ovaj trening mo e se doi razmatranjem injenic e da se od magiara tra ilo da budu sposobni dovesti duhovne energije na fiziku razin u. Da bi se to uinilo, morali su se upoznati sa suptilnim razinama postojanja, za jedno s psihikim energijama zbunjujueg svijeta i razinama iza ovoga svijeta, kako onima gore tako i onima dolje. Prema Gardineru, Knjige mrtvih - koje su doista pri runici o svijetu psihikih energija i o njihovim transmutacijama - bijahu karakteris tian produkt Kue Teologija magije ivota. U Kui ivota pisane su medicinske i religijske knjige.18 Za Egipane je religij ila tema koja se nije mogla odvojiti od magije, s obzirom da su i bolest i zdrav lje zahvaljivali svoj utjecaj duhovnim silama. Ponekad je bilo nu no odagnati demo nske utjecaje u sluaju bolesti, i tada je magiar morao biti sposoban ne samo ident ificirati demonsku mo kojoj se morao suprotstaviti, ve i zatra iti pomo boga ili bogo va da bi pobijedio tu mo. To je zahtijevalo visoki stupanj unutarnje istoe: magiar j e morao nauiti sigurno vidjeti u duhovnim sferama. Da bi to uinio, bilo je nu no da naui prepoznati manje duhovne sile koje su optereivale ljudsku psihu a koje su mog le poremetiti um i napasti tijelo - sile koje, u cijelosti spoznate, mogu poprim iti aspekt demona. Vje be u Kui ivota bijahu ezoterijski trening, trening koji je omoguavao znanje o nev idljivom kraljevstvu kroz i pomou unutarnjeg razvitka. No jedino stvarnim putovan jem u Podzemni svijet student je mogao spoznati to se tamo nalazi. Prirodu bogova mogao je shvatiti samo do ivljavanjem svijeta bogova. Kue ivota bile su inicijacijs ki centri u kojima se prolazilo kroz razliite stupnjeve simbolike smrti i ponovnog roenja. Zbog toga se u dijagramu Kue ivota Oziris nalazi u sredi tu. Jer bez smrti u fizikom i ponovnog roenja u duhovnom magiar nije mogao djelotvorno funkcionirati u

svijetu neteru i energije pod njihovom za titom donijeti u dobrostiv odnos prema fizikom kraljevstvu. Velika je vjerojatnost da su tekstovi koje danas poznajemo k ao pogrebne tekstove osmi ljeni da bi ih mogli koristiti umrli. Tekstovi poput Knjige mrtvih i Knjige o onome to je u Podzemnom svijetu takoer su namijenjeni onima kojima je trebalo cjelovito znanje o Podzemnom svijetu. Tako u Knjizi mrtvih pronalazimo odreene arolije koje naznauju da su pomo onima koji su jo uvijek na zemlji, fraza k se ponavlja u Knjizi o onome to je u Podzemnom svijetu, gdje se eksplicitno utvruje da e razlo eno znanie Egipat - hram univerzuma biti korisno onome tko je na zemlji.19 Zahvaljujui prirodi Kue ivota i tipu uenja koje se nalazilo u njima te zahvaljujui fu ndamentalno teocentrinoj intenciji egipatskog dru tvenog poretka, mo emo shvatiti kak o su vodee figure establi menta mogle potra ivati pravo na napredan stupanj duhovnog adeptstva. Titule raznih visokorangiranih slu benika jasno naznauju da nisu bili ob ini birokrati ili politiari u dana njem smislu rijei. Pronalazimo, naprimjer, da je m inistar Ti iz Staroga kraljevstva nadzirao piramide i hramove sunca u Abu Siru, a nadzornik radova bio je takoer i Gospodar tajni.20 Veina knjiga-vodia ne spominje o vu injenicu za koju John Anthonv West ka e da je shvaena kao isprazno hvalisanje po k ojem umrli u iva povjerenje kralja. West nadodaje da titula, naprotiv, upuuje na neku vrlo visoku razinu inicijacije.21 Oukhotep, vezir Sesostrisa I iz Srednjeg kralj evstva, osim to je bio rizniar i jedini povjerenik kralja, bio je takoer Jedini od s voje vrste i bez premca, koji je vladao tajnama koje samo jedan zna.22 U Novom kr aljevstvu vezir Tutmozisa III i Amenhotepa II, Rekhmire, opisan je ovim nazivima : Ne postoji ni ta na zemlji, na nebu ili u bilo kojem dijelu s one strane, o emu on ne posjeduje znanje.23 Ovo nisu primjeri ispraznog hvalisanja. To su formalne tv rdnje o razini postignua koje je ostvarila dotina osoba, a svaka tvrdnja toj osobi pridru uje visok stupanj ezoterijskog znanja. Magiari su, dakle, klasa odvojena od ostatka dru tva, jer ive u izravnom kontaktu s bogovima. Usprkos tome zauzimaju najva niji polo aj unutar politikog i dru tvenog poret ka. Egipatsko dru tvo bilo je teocentrino; ovisilo je o magiarima koji su ga odr avali u skladu s bogovima. Osim ovih ve prihvaenih magiara, postojali su i oni koji su oi to ivjeli i prakticirali svoje umijee na rubu dru tva, pa se mo da bolje mogu opisati kao arobnjaci ili amani. O jednom takvom liku govori Papirus VVestcar. Njegove moi Teologija magije prote u se do umijea kojima mo e ponovno privrstiti za tijelo odrubljenu glavu ivotinje , krotiti lavove i proricati budunost.24 Mo e se takoer pretpostaviti da je svako se lo imalo svog lijenika ili amana, a koji nije bio vezan za neku instituciju.25 Svete slike i likovi Da bi se poela cijeniti uloga svetih slika i likova u egipatskom religijskom ivotu , nu no je shvatiti opseg kojim moderna zapadnjaka svijest jo uvijek robuje drugoj z apovijedi boga naroda Izraela prema kojoj se ne smiju gravirati, klesati ili oito vati slinosti s bilo ime na nebu i zemlji jer je Jahve jedini i ljubomorni bog. Ta ozbiljna opomena jo uvijek ima mo nad na im umovima pa ak i nad na im moralnim osjeaje . Ali idolatrija je bila predmet odreenog stadija evolucije svijesti. Postala je istaknuta u tom dubokom trenutku povijesti ljudske psihe kada bog naroda Izraela , nakon to svoj narod izvodi iz Egipta, objavljuje Deset zapovijedi. Duboko simbo liki dogaaj odvoenja Izabranog naroda iz Egipta razvio je potpuno novi odnos ne sam o prema bo anskom nego i prema prirodnom svijetu.26 Ljubomorni bog naroda Izraela bija e bog ija se priroda ne mo e predstaviti. Egipani, s druge strane, fiziki predstav nici bogova, bili su sposobni postati preplavljeni bo anskim sadr ajem. Egipani nisu do ivljavali bilo kakvo odvajanje duhovnog od fizikog kraljevstva. U prirodi je pos tojalo malo toga to nije djelotvorno moglo priopiti bo ansku mo. Zvijezde, sunce, mje sec, vjetar i zemlja - sve ovo bijahu bogovi ili izra aj bogova. ivotinje, biljke, drvee, zmije - sve je bilo sposobno prenijeti bo ansku nazonost. Za Egipane je svijet prirode bio pun bogova, a svijet zemaljskih stvari jednako je mogao postati isp unjen bo anskom moi. Odreene forme i odreene supstancije (od kojih su forme nainjene) mogle su osigurati djelotvorne Egipat - hram univerzuma medije za duhovne moi i njihovo oitovanje na fizikom planu. Narod Izraela - a time i cjelovita idovsko-kr anska tradicija - nakon prelaska Crvenog mora do ivljava fiziki

svijet kao neproziran i nejasan, ne vi e sposoban prenositi bo anski sadr aj. S vremen om je izgubljen osjeaj kontinuiteta izmeu fizikog i duhovnog koji je dopu tao razmjen u energije izmeu dva svijeta. Fizike stvari poele su se do ivljavati samo kao fizike. Vi e nisu bile otvorene prema unutarnjim dimenzijama. Jednostavno su postale idoli. Egipani nikada nisu tovali idole i idolatrija za njih nikada nije bila aktualna. Z a to? Zato jer je idol fiziki predmet i ni ta vi e od fizikog predmeta. U drevnom Egiptu nije postojalo ni ta nalik idolima, jer egipatski mentalitet nije mogao pojmiti t akvu predod bu. Definirani rijeima psalmista, idoli su produkti ljudske vje tine; ima ju usta, ali ne govore, imaju oi, ali ne vide, imaju u i, ali ne uju, imaju noseve, ali ne miri u, imaju ruke, ali ne dodiruju, imaju noge, ali ne hodaju... Obian trik, rei emo. No va no je sjetiti se da je svijet antikih Egipana - za razliku d na eg - bio o ivljeni svijet od poetka. Oni su poeli s razliitog mjesta. To ne znai d su Egipani projicirali subjektivni sadr aj psihe u svijet. Bili su svjesni objektivn ih duhovnih sila koje su, iako shvaene iznutra, boravile u unutarnjoj dimenziji koj a je su tinski bli a psihikoj. Argument to ga podastire C. G. Jung u knjizi Psihologij a i religija i u drugim djelima jest da razvitak svijesti zahtijeva povlaenje proj ekcije i da povratak psihi svega to ima bo anski i demonski karakter ne uspijeva uzeti u obzir duboku metafiziku osnovu antikih projekcija.27 Historijski proces je proces introjekcije duhovnih snaga u psihu, to je za antike imalo ontolo ki status, neovi san i prioritetan u odnosu na psihu. Antici nisu projicirali svoje bogove u prir odu - oni su ih tamo poimali. Koprena jo nije navuena preko unutra njosti svijeta od strane psihe apsorbirane u vlastitu subjektivnost. Teologija magije Crte 6.5. Amenofis I objavljuje proroanstvo. Grobnica Amenmosea. Novo kraljevstvo. Za Egipane je, dakle, bilo mogue postii sjedinjenje fizike slike i duhovne snage koj u je ona predstavljala. Kip bo ice Sekhmetna slici 6.6. nije bio samo fiziki prikaz bo ice. Ovakvi su kipovi izraivani s velikom pa njom prema materijalu (tvrdi diorit) i formalnim obilje jima uklesanim u kamen. Nad kipom su izvoeni va ni obredi, to je z a posljedice imalo otvaranje prema posebnim duhovnim silama koje je bo ica prenosila . Kombinirajui vje tinu zanatlija i izvoenje posebnih svetih rituala, kip je mogao p ostati fiziki nosa kroz koji je bo ica oitovala opipljivu nazonost na materijalnoj raz ini. To nije idolatrija; to je zazivanje - i razumijevanje - bo anskog u i kroz ma terijalnu formu koja vi e nije samo materijalna forma, ve je postigla duh iznutra. Osim naroda Izraela i ranih kr ana, ovaj je stav prevladavao antikim svijetom. U Cor pusu Hermeticumu, nanrimier. nalazi se diskusiia glede prirode boeova i niihovih Egipat - hram univerzuma oitovanja u ivim i svjesnim kipovima, ispunjenim dahom ivota i initeljima mnogih moni djela. Ovdje zapa amo potpuniju svijest o fizikom svijetu od na e. Bogove se ne mo e ra zlikovati od njihovih kipova ili slika. Kada bi se to uinilo, antici bi to smatra li la ima jednako kao to bi za nas moderne ljude bilo smije no raditi razliku izmeu ovj eka i njegovog tijela. Dok je osoba iva, takve razdiobe nisu potrebne, to nam ukaz uje da smo i mi takoer animisti, samo to patimo od reduciranog animizma, pa smo u opasnosti izgubiti i vienje du e. Osjeamo da je potrebno potisnuti antiki animizam, kao i pratee magijske nazore, kao djeja praznovjerja koja smo ve nadrasli. Ali mo da Crte 6.6. Kip bo ice Sekhmet. j sto ga gto je kompas na eg Karnak. Osamnaesta dinastija. animizma oslabljen, ba kao i na a percepcija o suptilnijim razinama postojanja. Mislimo da znamo vi e, ali u uspo redbi s antikim stajali tima znamo manje. Plotin, pi ui na kraju razdoblja panteizma, upuuje na one antike mudrace koji su nastojali osigurati nazonost nebeskih bia podiza njem sveti ta i kipova. Ti sveci, ka e, daju uvid u prirodu Svega, i nastavlja: Teologija magije Crte 6.7. Prina anje hrane i u ivanje za vjenost. Stela Amtena. Staro kraljevstvo. Oni zamjeuju da, iako je ova Du a (Du a svijeta) posvuda prilagodljiva, njena e se naz onost osigurati spremnije kada se razvije odgovarajua posuda, mjesto posebno stvor eno za primanje nekog njenog dijela ili faze, ne to to bi je reproduciralo i slu ilo kao ogledalo za hvatanje njene slike.29 Nije samo fiziki lik (dvo- ili trodimenzionalan) osigurao tijelo za ve postojei duh ovni entitet. Likovi su takoer mogli postati fizika baza misaonih formi koje su pozi vane u postojanje kroz prikaz na fizikoj razini. U ovom sluaju su slike, urezivane

na pogrebnim stelama, slikane na zidovima grobnica ili na papirusnim tekstovima , imale za uinak aktiviranje svog duhovnog dvojnika u vi oj dimenziji. Prina anje hra ne prikazano je na crte u 6.7; u aktivnost se pozivaju latentne duhovne forme koje reljef prikazuje. Likovi (kruh, meso, perad i tako dalje) bijahu pritom izmeu dv ije razliite dimenzije postojanja. Slika je, zami ljanjem bitnosti supstancije, bil a magijski transformirana iz obine slike u Egipat - hram univerzuma Crte 6.8. Prina anje mlijeka Sekhmet. Hram Setija I, Abidos. sliku ispunjenu duhovnim sadr ajem kojega portretira. I istovremeno je postala aps orbirana u tu duhovnu supstanciju na duhovnoj razini, a time joj omoguuje i daje pristup. Iskustvo mogunosti zdru ivanja fizikog prikaza i duhovnih entiteta nalazi se u pozad ini prakse poznate diljem antikoga svijeta - u prina anju bogovima i bo icama. Na crt e u 6.8 kralj Setije I prina a dvije vaze mlijeka bo ici Sekhmet. Prina anje ovakve hran e mo e biti samo za duhovno bie, jer se smatralo da prinesena hrana ima duhovnu jed nako kao i fiziku supstanciju. Sve u prirodi bilo ie slika duhovnog Teologija magije arhetipa. Razlika izmeu stvarne fizike i oslikane hrane je, s obzirom na taj menta litet, malo va na kada se promatra iz perspektive njiihove podijeljene duhovne bit nosti. Jer prava je realnost smje tena na duhovnoj razini i na taj se plan magijsk a svijest prvenstveno i odnosi. Sljedei dobro poznat primjer ovakvog naina razmi ljanja je ra ireno kori tenje slu eih k (figurice u abti ili ushapti) u pogrebnoj opremi umrlih, poev i od Srednjeg kraljevs tva. Za kipove se smatralo da o ivljavaju na drugome svijetu i da obavljaju zadatke za vlasnika grobnice. Potpuno je oito da se nije oekivalo niti tra ilo da o ive na fi zikoj razini, ve da odgovaraju (u abti znai odgovara) u ime umrlog na duhovnom svij oliko je osoba pozvana da obavlja svakodnevne neugodne poslove. Zbog toga su kip ii esto bili opremljeni poljodjelnim oruem i na njima su bile ugravirane arolije pop ut ove: O, u abti, ako budem pozvan, ili ako se od mene tra i da obavim bilo kakav posao koji se vr i u Podzemnom svijetu, trebate volontirati umjesto mene uvijek pri obraivanju polja, punjenju kanala vodom i preno enju pijeska s istoka na zapad. Rei e - ovdje sam.30 Izgled tipinog u abta prikazan je na crte u 6.9. Potpuno je jasno da se ovdje bavimo, skupa s magijskom figurom i arolijom ispisanom na njoj, fizikom osnovom duhovnih formi ili bitnosti. Figurice u abti olak avale su magijsko stvaranje formi na duhovn om planu, iako su one - gledano na im oima - postojale samo na fizikoj razini. Razlo g zbog kojeg su u abti mogli biti djelotvorni jest to da su, za Egipane, privlaili p osebne duhovne energije odgovarajuim formama na fizikoj razini. Za magijsku svijes t svako obredno Egipat - hram univerzuma djelovanje na fizikoj razini, svaka stvorena forma, svaka izgovorena ili napisana rije, djelovali su poput magneta kojem je njegov duhovni dvojnik bio nezaustavlj ivo privuen. Svete rijei Da bi se shvatio egipatski stav prema rijeima, neophodno je nadii neke duboko ukor ijenjene pretpostavke o prirodi jezika. Te su pretpostavke zauzele europski um u Srednjem vijeku, za vrijeme kojeg su se odvijale duge i gorke rasprave o kolama i unverzitetima glede metafizikog statusa rijei. Protagonisti svih prepirki poznat i su kao realisti i nominalisti. Ukratko, realisti su tvrdili da rije koju rabimo za izra avanje stvari sadr i samu bit te stvari, a ona ima duhovnu realnost, kao su protnost fizikoj. Za realiste su tinu fizikog Crte 6.9. U abti. Novo objekta pola e ljud ki um u koncepciji kraljevstvo. koju stvara o tom objektu. Koncepcija stvorena u umu tako je ukorijenjena u duhovnom svijetu kojem pripada su tina objekta. Ovaj koncept tada je izra en u ime nu koje daje stvari. Nasuprot realistima, nominalisti su proturjeili takvoj realno sti ideja. Rijei su za njih bile prazni zvukovi bez ikakvog odnosa prema stvarima

i bez ikakvog unutarnjeg znaenja. Rijei se primjenjuju na stvari jednostavno kao p ogodnost i olak ica ljudima koji ih koriste. I prije nego to na e koncepcije zauzmu n eku duhovnu bit objekta, nominalisti su tvrdili Teologija magije da su one arbitrarno primijenjene na objekte. Znaenje rijei koje oznaavaju neku kon cepciju odreeno je samo na osnovi ljudskog dogovora, a one ne izra avaju ni ta od unu tarnje prirode stvari. Nepotrebno je rei da su nominalistika gledi ta danas pobijedila, a u stoljeima prije na eg duboko su ukorijenjena u zapadnjaki um. Ali ozbiljnost i okrutnost svaa izmeu n ominalista i realista u Srednjem vijeku uzrokuje da stanemo i razmotrimo povijes nu epistemolo ku relativnost na ega modernog stajali ta. Mo emo dobiti nekakav dojam pre dsrednjovjekovne perspektive glede tog pitanja ukoliko se vratimo jednom od Plat onovih dijaloga. U njegovom Kratilu pitanje metafizikog statusa rijei postavljeno je da bi zakljuno stalo na stranu realista, dok se ostatak dijaloga bavi razja njav anjem odnosa rijei prema duhovnim su tinama. U dijalogu se tvrdi da fonetske kompon ente rijei - suglasnici, samoglasnici i bezvuni suglasnici - izra avaju univerzalna naela ili energije koje su takoer oitovane u svijetu prirode. itava se priroda mo e pr epoznati kao materijalizirani zvuk, svako bie vidljivo utjelovljuje duhovno sugla sje zvukova, pa su ljudska bia sposobna ponovno izraziti se jezikom. Izravni odno s postoji izmeu zvukova koje izgovaramo i stvari kojima su na i izgovori upueni.31 N aravno, to ne ukljuuje tvrdnju, po kojoj je jezik izvorno svet, da zvuni elementi od kojih je sastavljen ponovno izra avaju nebesku kreativnu mo koja je odjeknula na Poetku. Kroz dijalog dobivamo dojam da je itav subjekt svet: razmatranje tonosti n aziva ukljuuje kontemplirajue nadljudske moi.32 Platon je i vremenski i duhom bli i antikom egipatskom stavu prema rijeima. Egipani s u imali apsolutnu vjeru u bo ansko podrijetlo zvuka i njegovu kreativnu mo. U pogla vlju 3. vidjeli smo da svijet, bia i stvari nastaju izgovaranjem prvobitnog zvuka . U memfijskoj teologiji, primordijalni zvuk izgovara Enneada bogova iia ie uloga Egipat - hram univerzuma u stvaranju definirana rijeima da su zubi i usne u velikim ustima koja svim stvari ma daju nazive.33 Za Egipane je svijet zvuk koji je nainjen materijalnim. Nije to b ila apstraktna dogma; bila je to istina u prakticiranju magije. Izgovorena ritualno i s odgovarajuom intonacijom, svaka imenica, svaka rije i prid jev poprimaju tjelesnost i ivot. Na svetom jeziku antikog Egipta postoji, ili je p ostojala, mogunost potpunog sklada verbalne forme i duhovnog sadr aja koji se izra av a tako da ovo potonje mo e biti dovedeno u oitovanje od strane prvog. Vi e ne znamo k ako se antiki egipatski izgovarao - samoglasnici nam posebno nisu poznati. Ali pr ema Jamblihu, koji nije bio usamljen u ovom stavu, jezik Egipana bio je prilagoen s vetom znaenju jer je izrastao kroz mije anje imena bogova s njihovim vlastitim jeziko m. Jamblih prepoznaje antiki egipatski kao jezik bli i izvornom bo anskom jeziku od nje govog majinskog grkog.34 Razmatrajui Jamblihovo mi ljenje, ovjek postaje svjestan kako je razliit od na eg bio osjeaj za jezik u tim antikim vremenima. Ako je jezik antikih Egipana bio izveden iz same prirode stvari, kao to Jamblih ka e da jest, tada je pru ao osnovu - eksperimentalnu osnovu - za arolije kada ga je recitirao onaj koji je im ao pravi glas, i mogao je dovesti u oitovanje ne to to je prije postojalo na duhovnom planu.35 Do nas su do le mnogobrojne prie koje govore o neobinim postignuima magiara u ovome ko ntekstu. Ono iza esto se doima kao fantastian sadr aj to nije, meutim, ista fantazij ije se radi o metafizikom uenju glede formativne snage zvuka. Naporno vje banje u Kui ivota bio je preduvjet da magiar postane pravi glas za ona umijea koja se nisu mogla postii bez neposrednog znanja o bo anskim moima. Magiar je morao nauiti prave nazive stvari, imena koja su im nadjenuli bogovi, da bi bio sposoban uinkovito aktivirat i magiju. Drugim rijeima, maeiar Teologija magije o Jr=U ^s=^ ^^v^ ^^^^ ^^"^^ ? l Crte 6.20. Vanjski oblik hijeroglifskog pisma nerazdvojivo je vezan za njegov unu tarnji sadr aj. je morao prodrijeti do unutarnje bo anske sr i jezika, do tajanstvene potencije zvuk

a. Nije sluajnost da je Thoth, Gospodar govora, koji je na poetku izgovorio primordij alne zvukove koji su izrasli u opipljive supstancije i tako dovedeni u postojanj e, bio takoer izumitelj pisma. Jeruegipatskomhijeroglifskompismukljuna je veza izm eu zvukova i likova. Ono to fonogram36 ini jest zadr avanje veze izmeu perceptivne for me i vrijednosti zvuka. Tako je hijeroglifsko pismo doslovno sveto (hijeros) rezb arenje (glypho). Postizanje majstorstva u hijeroglifskom pisanju ukljuivalo je ini cijaciju u misterij odnosa izmeu zvuka i forme. Takoer to znai postati inciran u ik onografiju izra enu u ideogramima.37 Prema Schvvaller de Lubiczu, hijeroglifsko pis anje je konani ezoterijski simbol pisanja u oblikovanju njegovih znakova jednako kao njihovih boja i polo aja.38 Egipat - hram univerzuma Crte 6.10 primjer je hijeroglifskog pisma kakvo se pojavljivalo urezano na unutar njim zidovima piramida este dinastije. Tekst je namijenjen Enneadi Heliopolisa i mo e se prevesti na sljedei nain: O, ti velika Enneado koja si u Heliopolisu, Atum, Shu, Tefnut, Geb, Nut, Oziris, Izida, Seth i Neftis koje Atum, raajui sebe, dovodi na svijet kroz projekciju vlastita srca u tvojem imenu Devet Lukova (vorova). Niti jedan od vas nije odvojen od Atuma.39 Gledajui hijeroglife, a zatim gledajui prijevod pred sobom, mo emo osjetiti neki pri stup znaenju teksta. Ali ne mo emo izbjei osjeaj da je ne to nepovratno izgubljeno kada su hijeroglifi pretvoreni u alfabetsko pismo. Kada ih usporedimo, ne ini li nam se na e pismo mrtvim? Bez obzira kakav pjesniki jezik koristimo u poku aju prena anja h ijeroglifa, ne uspijevamo prodrijeti u ivi sadr aj. Na e pismo produkt je drukijeg men taliteta. Njegova vanjska forma ne izra ava nikakav simbol, ne skriva nikakve tajn e, ne tra i od svojih praktiara nikakvo po tovanje. Stav pun po tovanja to su ga antiki Egipani imali prema svojem pismu dokazan je u slj edeim rijeima Amenofisa, sina Hapua, koji je ivio u vrijeme Osamnaeste dinastije: Up uen sam u Bo ju knjigu i gledam Thothovo orue (hijeroglifsko pismo); bijah pripremlj en za njihove tajne i prekapao sam po njihovim te kim odlomcima. Ili, prema tvrdnji Amenemhet Surera (takoer Osamnaesta dinastija), on je bio gospodar tajni nebeski h svjetova (to jest hijeroglifa).40 Kao i izgovorena rije, i pisana se rije mo e dovesti u postojanje ili mo e zadobiti mo nad biima koja imenuje. Poput izrezbarenog ili oslikanog lika, pisana rije mo e post ati nadahnuta ivotom stvari ili bia koje prikazuje. Teologija magije Crte 6.22. Primjeri hijeroglifa. Praksa sakaenja hijeroglifa izrasla je iz do ivljavanja pisane rijei kao da potencij alno ivi. Na crte u 6.11 hijeroglifi koji prikazuju opasne ivotinje su odrezani, pre sjeeni napola i obezglavljeni da bi ih se uinilo bezopasnima. Za Egipane su rijei do slovno dale ivot realnostima na koje su upuivale. Sve reprezentacije bile su sposo bne postati predstavljene stvari. Iz tog razloga, u sluaju svetog manuskripta, doi u posjed manuskripta smatralo se dovoljnim za posjedovanje moi da pisana rije bude jasna. Obredni inovi Kao dodatak svetim rijeima i slikama, aktiviranje magije zahtijevalo je svete akt ivnosti. Ono to aktivnost ini svetom jest postati ispunjen duhovnim sadr ajem. Kao i s hijeroglifima, izgovorenom rijeju ili simbolikom slikom, ovjekov pokret djeluje kao posrednik duhovne moi. Pokret postaje duhovno potentan, ispunjen inae nezamjet nim sadr ajem, kao spu va ispunjena vodom. Sveta aktivnost je aktivnost izvedena ritualno. to to neku aktivnost ini ritualnom ? to je to to je pretvara u obred? U srcu obredne aktivnosti jest injenica da ona v i e nije osobna. Egipat - hram univerzuma Ritualna kretnja nije pokret te dotine osobe, individue koja ju izvodi. Slijed ri tualnih polo aja i djela ne izvodi osobnost nego ljudsko bie koje je postalo nosa he ke kako bi se kroz tu osobu heka mogla aktivirati. Sveenik-magiar pretvara se u vr stu hijeroglifa ili slijeda hijeroglifa utjelovljenih u upravljujuim moima koje tr

anscendiraju razinu svjetovne realnosti. To je prevladavajui dojam egipatske umje tnosti koja portretira ljudska bia: ono to je prikazano su moni ritualni pokreti i polo aji koji ne izra avaju ni ta od karaktera osobe, ve prije pretvaraju osobu u sliku koja nosi bogatstvo simbolikog znaenja (crte 6.12). Prikladno je stoga da je majstor magiar itavog Egipta, kralj, ivio ivot ija je svaka pojedinost bila ritualizirana. Prema Diodoru, svaki sat i dana i noi bio je ispla niran u skladu s obrednim zahtjevima njegove slu be. To se protezalo od njegovih a dministrativnih du nosti na njegov osobni ivot, koji je bio tako cjelovito ureen da je njegova sloboda hodanja, kupanja pa ak i spavanja s vlastitom enom bila podvrgn uta kontroli.41 Tono je da su do Diodorovog vremena ovakve stvari postale ekstrem ne, ali one su ipak objavljivale temeljni stav prema obredu kojega su Egipani uvi jek imali. Aktivnost koja nije ritualizirana je ljudska: kroz ritualiziranu akti vnost ljudsko bie postaje prenositelj bo anskog. Ritualna aktivnost je zazivajua. Pomou nje magiar zaziva duhovne moi. Ritualni in dog aa se u duhovnoj dimenziji jednako kao i u fizikoj. Rituali se zbivaju u kraljevst vu bogova; bogovi su neophodni svjedoci i sudionici svetih rituala - to je uprav o ono to ih ini svetima. Zbog toga su drevni Egipani i drugi narodi diljem antikog s vijeta (jednako kao i one tradicionalne kulture koje su pre ivjele, kao Coggi iz s jeverne Kolumbije) odr avali svoje obrede ne samo radi dobrobiti svoje specifine lj udske zajednice, nego Teologija magije Crte 6.12. Ritualni pokreti od kojih svaki nosi razliito znaenje i zaziva arhetipsk i modus. Gornji red, slijeva nadesno; upokorenje, radovanje i prina anje. Donji re d, slijeva nadesno: pozdrav, slavljenje, prina anje. Razliiti izvori iz Starog i No vog kraljevstva. za dobrobit svijeta kao cjeline. Jasno je da je obred krunjenja, naprimjer, za E gipane imao kozmiko znaenje. U rijeima himne sastavljene za krunjenje Merneptaha, po sljedice tog ljudsko-bo anskog dogaaja su sljedee: Egipat - hram univerzuma Voda je obilna, a Nil donosi veliku poplavu. Dani su dugi, noi imaju sate, a mjeseci se izmjenjuju pravilnim redoslijedom. Bogovi su zadovoljni i srca su im sretna, a ivot se provodi u smijehu i uenju. Po Frankfortu, rituali ukljuivani u glavne festivale - kao primjerice podizanje d jed stupa - nisu samo simboliki; oni su dio kozmikog zbivanja; oni su ovjekov udio u tim dogaajima.42 To se mjerenje nalazi u pozadini prividno megalomanskih prijetnji koje su magiari upuivali bogovima koji nisu udovoljavali njihovim zahtjevima. Egipatski magiar bi o je duboko svjestan meuodnosa bo anskoga svijeta i ljudskoga. U ovom smo poglavlju vidjeli kako ove dvije sfere nisu do ivljavane kao meusobno razdvojene na nain na k oji se do ivljavaju danas. Uloga magiara bila je da ive u odnosu s nebeskim silama i da ih provode. Svemir kojeg je magiar bio svjestan primarno je duhovan, a samo s ekundarno, izvoenjem, materijalan. Magiari su nastojali o ivotvoriti svoje aktivnost i u duhovnoj dimenziji prema kojoj je njihova svijest bila usmjerena. Magijski r itual bio je most postavljen izmeu fizike i duhovne realnosti. 7MAGIJSKA PRAKSA U antikim egipatskim tekstovima mogu se pronai razliite tehnike primjene magije. Ra zmotrit emo pet najva nijih. Time e postati oito kako su u kori tenje tih tehnika uvoen razliiti faktori. Zazivanje Prvog vremena Sredi nja magijska tehnika bila je zazivanje Prvog vremena. Egipani su smatrali da je Prvo vrijeme bezvremensko kraljevstvo u kojem su bogovi izvodili arhetipske d ogaaje. Prvo kraljevstvo je kraljevstvo mita, a time i duhovnih realnosti monijih od bilo ega fizikog. Poistovjeujui zemaljski dogaaj s dogaajem arhetipskog Prvog vrem na, prvi postaje ispunjen nadzemaljskim sadr ajem. To se postizalo putem ina zaziva nja pri emu se nadzemaljska ili arhetipska realnost dovodila u svjetovnu, natapaj ui je Hnhnvnnm snaonm. Tehnika se iednakn Anhm mn p nnisaH

Egipat - hram univerzuma kao projekcija svjetovnog u arhetipsko, uzrokujui fuziju svjetovnog dogaaja s duho vnom paradigmom. Kako god je opisali, baratamo sa su tinski jednim te istim magijs kim inom: povezivanjem nebeskih i zemaljskih realnosti. Kroz primjere ove tehnike prolazimo kroz ne to to je bilo sasvim razumljivo za funk cioniranje kraljevstva. Kako je bog inkarnacija u ljudskoj formi, egipatski kral j ivio je u dva svijeta, nebeskom i zemaljskom. Njegove kraljevske du nosti morale su osigurati da mu aktivnosti budu izra aj unutarnjeg sjedinjenja tih dvaju svjeto va u slu bi kraljevstva. Kao to smo vidjeli (poglavlje 5), pojava kralja na ceremon ijalnim prigodama opisana je kao isijavanje - rije je ista kao ona kojom se opisiva la prva pojava boga Raa na Primordijalnom brdu.1 Kraljevo pojavljivanje time je simboliki sjedinjeno s vidljivom manifestacijom boga Raa u Prvom vremenu. Na crte u 7.1 isijavajui (sjajni) kralj - u ovom sluaju Tutankhamon - prima upravitelja Eti opije Huya, koji stoji pred njim spu tenih oiju, dr ei lepezu. Poput sunevog diska, kra ljevo elo za tieno je bo anskom kobrom koja pljuje vatru (uraeus). Kao i drugi bogovi, u desnoj ruci dr i ankh, znak ivota. Njegov baldahin ukra en je kobrama; ispod sjedi t a se nalaze vivci, koji simboliziraju egipatski narod u izrazu zahvalnosti. Pokr aj kralja su zapisana njegova imena: Kralj Gornjeg i Donjeg Egipta, Bog Ra za sva b ia, Sin Raa. Kralj je ovdje prikazan kao izraz boga Raa na zemlji. U Papirusu Anastasi iz Novog kraljevstva nalazi se model za pismo kralju koji st jee njegovu solarnu prirodu: Okreni svoje lice prema meni, o izlazee sunce koje svo jom ljepotom osvjetljuje Dvije zemlje. O sunce ljudskoga roda, ti koje istjeruje t amu iz Egipta... 2 Nije to laskanje. Bio je to protokol koji je imao posebnu magi jsku ulogu. U brojnim tekstovima, ideje stvaranja, izlaska sunca i kraljevske vl adavine stalno se stapaju. Tako je kralj povezan s primordijalnim kraljevstvom b ogova, posebno s bogom sunca o kojem ovise ivot i napredovanje Egipta. Magijska praksa Crte 7.1. Kralj kao izraz boga Raa pri audijenciji. Grobnica Huya. Osamnaesta din astija. U istu svrhu, kraljev dan poinjao bi ceremonijom pranja koja je zapoinjala prije zor e i u kojoj je kralj bio pran, kaen tamiannm. a za vakanie su mu davane kuelice na trona. Svaki Egipat - hram univerzuma od ovih obrednih postupaka imao je magijsko znaenje. Oni su odgovarali kozmikom i mitolo kom dogaaju ponovnog roenja boga sunca iz voda Nuna (pranje), nastanku Horusa Obzorja (kaenje) i ponovnom roenju u Gornjem svijetu ( vakanje na trona). Kralj se tada penjao stubi tem Hrama jutra istodobno kako bi se njegov nebeski otac Ra poja vio iznad horizonta. Kao to je i sunce proi eno i ponovno raano svakoga jutra u hramu ispod horizonta, da bi se tada popelo na nebo, i kralj je prolazio isti svakodne vni ritual. Na taj nain ceremonija pranja projicirala ga je u Prvo vrijeme u pono vljenom stapanju vremenskih i vjenih realnosti kroz koje se njegov identitet kao slika Raa na zemlji svakodnevno utemeljivao.3 Brojni drugi rituali u kojima je k ralj nanovo izvodio kozmike ili nebeske dogaaje na zemlji, bijahu redovito izvoeni. Iz njihovog je izvoenja kraljevstvo crpilo iznimnu mo. Taj tip magije u kojem su ljudske aktivnosti bile izjednaene s nadljudskim mitolo kim dogaajima bio je klju usp je nog funkcioniranja kraljevstva. Magija je prakticirana kao sastavni dio uspje nog upravljanja egipatskom dr avom. On a je zauzimala sredi nje mjesto u voenju dr avnikih poslova. To ukljuuje daljnju razrad u mistinog poistovjeivanja kralja s bogom Raom. U ratnim vremenima sveenstvo je izv odilo brojne magijske obrede. Jedan od njih poistovjeivao je neprijatelje s Apofi som, vodeim demonom Podzemnoga svijeta, glavnim Raovim suparnikom. Bilo bi nevjer ojatno da ovakve obrede nisu izvodili magi sveenici koji su pratili Ramzesove sna ge kod Kade a. Kao predstavnika sila uni tenja i kaosa, Ra vjeno protjeruje Apofisa u Podzemni svijet. To je mistini dogaaj, vjena istina izvedena u Prvom vremenu. Ovak vo magijsko poistovjeivanje egipatskih neprijatelja vodilo je tome da je njihov p oraz od ruke faraona bio neizbje an. Na natpisu koji bilje i razliite prie o bici kod Kade a ne spominje se izvoenje magijsk ih obreda. Ali za sjedinjenje Magijska praksa arhetipskog obrasca dogaaja sa zemaljskom situacijom, kakvo je opisano u razliitim

kade kim natpisima, kompleks rituala gotovo je sigurno bio neophodan. Trebalo je nainiti model Apofisa i nerazdvojivo ga povezati s neprijateljem. Tada bi model b io udaran, sijeen no em, komadan i paljen,4 a sveenici bi izgovarali aroliju odbijanja zmije: Povuci se, odmetnice, jer njegovo je svjetlo probadajue. Ra je porazio tvoje rijei. Bogovi su tvoje lice okrenuli prema dolje; pantera je istrgnuta tvoje srce. korpion te je vezao; bol tvoj prouzroila je Maat. Padni, odstupi, Apofise, Raov neprijatelju.5 Na crte u 7.2 prikazan je arhetip ovog rituala u kojem Apofis hvata i vezuje Selki t (bo ica korpion) u Podzemnom svijetu. Njoj poma e druga bo ica, koja lasom hvata njeg ov rep. Selkit zarezuje Apofisa na est mjesta, uni tavajui na taj nain njegovu mo. Invokacija Prvog vremena bija e zajednika i opa magijska praksa. Vidimo kako se kori sti i u medicinske svrhe. U mitu Seth te ko ranjava Horusa, kojega ozdravljuje maj ka Izida. Ovaj arhetipski obrazac mogao se primijeniti na pacijenta u lo em stanju u kakvom je bio i Horus. Kada su s njega skidani zavoji, pacijent se mogao pois tovjetiti s Horusom. U sljedeem tekstu prvi zaziva dogaaj Prvog vremena: Slobodan je bio, slobodan uz pomo Izie. Slobodan je bio Horus uz pomo Izie, od sveg zla koje mu je nanio njegov brat Seth, kada je Seth ubio njegovog oca Ozirisa. Egipat - hram univerzuma Tada se pacijent molio Izidi: O, Izio, veliki magiaru, oslobodi me; izbavi me od sveg zla, tetnih i crvenih stvari; od bo je bolesti i od bo iine bolesti; od mu ke smrti i od enske smrti; od mu kih neprijatelja i od enskih neprijatelja koji e ustati protiv mene.6 Molitva je izgovorena kao da je pacijent Horus koji se obraa svojoj majci. Na taj nain privuena je pomo bo ice. Drugi primjer takoer ukljuuje dogaaj iz ivota boga Horusa. Kao dijete, mladi bog je u velikoj opasnosti kada izbije vatra. Njegova majka Izida, budui da nema vode pr i ruci, gasi plamen mlijekom iz vlastitih grudi. Na taj je nain mlijeko ene koja j e rodila djeaka bio su tinski sastojak smjesa kori tenih za lijeenje opeklina.7 Pocakl jena terakotna vaza, reproducirana na slici 7.3, oblikovana je kao ena s djetetom koje hrani jednom dojkom, dok drugu dr i drugom rukom. Sauvano je nekoliko vaza po put ove, a bile su namijenjene uvanju mlijeka u medicinske svrhe. Crte 7.2. Komadanje i vezivanje Apofisa. Knjiga o onome to je u Podzemnom svijetu, p odjela 7. Grobnica Ramzesa VI. Magijska praksa Crte 7.3. Vaza za uvanje ljudskoga mlijeka. Louvre, Pariz. Brojni drugi primjeri mogu ilustrirati ovu fundamentalnu magijsku tehniku spajan ja zemaljske situacije s mitskim elementom Prvog vremena. Djelotvornost ove prak se sadr ana je u shvaanju mitskoga kao prave realnosti, kao duhovnog spremi ta i izvo ra obrazaca dogaaja koji se mogu pojaviti na zemaljskoj razini. Kada se potonje s poji s mitolo kom paradigmom, svjetovno prolazi kroz radikalne transfnrmariip dnhivaiuri dio duhovnoe sadr aia. Egipat - hram univerzuma Poistovjeivanje s bogovima Druga tehnika usko vezana uz zazivanje dogaaja Prvog vremena, esto njezin bitan di o, bila je praksa poistovjeivanja s entitetom Prvog vremena, naime s bogom. Ve smo vidjeli da je poraz egipatskih neprijatelja Crte 7.4. Anubis nad mumijom. zahtij evao da se ApoPapirusNekhtu-Amen.Novo fis manifestira u liku kraljevstvo. neprijatelja, a bog Ra u kralju. Ako ova identifikacija nije bila ispravno provedena, zazivanje dogaaja Pr vog vremena, Apofisovog vjenog poraza od strane Raa, nije bilo djelotvorno. Osim u kraljevskoj dr avnoj magiji, poistovjeivanje s bogovima bilo je neophodno ako se u potpunosti eljelo uskladiti s energijom pojedinog boga ili s bo anskim naelom. (Ri

je neter neprikladno se prevodi na om rijeju bog, jer ima mnogo suptilnije znaenje od ednostavne osobnosti koju nastojimo povezati primjerice s grkim ili rimskim bogov ima. Bo ansko naelo vjerojatno je bli e egipatskom razumijevanju netera.) Na crte u 7.4 Anubis, bog mumificiranja, naginje se nad mumiju. Ovo je uobiajena sl ika egipatske umjetnosti, posebno one Novog kraljevstva. esto prelazimo preko nje ne zapa ajui ni ta vi e od: Ah, Anubis, bog balzamiranja, nad mumijom! Meutim, prisjet se injenice da mumificiranje nisu vr ili bogovi nego ljudska bia. Ili ne? Pri odreen im stadijima obreda mumificiranja, sveenici Anubisa odgovorni za nrnces nosili su maske U obliku akalove e-lavp Magijska praksa Jedna takva maska potjee iz Dvadeset i este dinastije, ali znamo da se ova praksa vr ila jo u najranijem povijesnom razdoblju.8 Na crte u 7.5 sveenik koji nosi masku aka la vodi drugog sveenika. No enje akalove maske oito je trebalo po uriti mistinu identif kaciju te osobe s bogom. Kada gledamo ilustracije pogrebnih rituala, trebamo zapamtiti da uvijek kada vid imo Anubisa , ustvari gledamo sveenika koji obna a ulogu boga. Na crte u 7.6 osoba ko ja podr ava podignutu mumiju mo e se promatrati kao inkarnacija boga u ljudskom oblij u. Sveenik prolazi kroz magijsku transformaciju u kojoj je postao bog. Mo da, nakon svega, malo znai ako ka emo: Ah, to je sveenik koji nosi masku akala, ili ako se vrat mo originalnoj tvrdnji: To je Anubis. Ovaj primjer govori nam da su u antikoj egipatskoj umjetnosti bogovi koji se esto predstavljaju u ljudskom ili poluljudskom obliju zapravo ljudska bia koja magijom p ostaju bogovi. Ne elim rei da su svi oni bili ljudska bia s maskama. Jer iako se zna da su maske kori tene u svrhu obredne identifikacije, no enje maske bio je samo jed an, a nikada jedini nain djelotvornog sjedinjenja s energijom pojedinog bo anstva i li netera. Kao to smo vidjeli u poglavlju 6, antiki Egipani prepoznavali su svoj je zik kao sredstvo prena ania bo anskih moi ija je vitalnost mogla doi do Crte 7.5. Sveenik vodi drugog sveenika koji nosi masku Anubisa. Kasno razdoblje. Egipat - hram univerzuma izra aja u zvukovima i simbolikim slikama hijeroglifa. Stoga, uzimajui ime boga ili magijski obdarujui drugu osobu tim imenom, ovjeku je bilo mogue da odjekuje energij om tog boga. Znamo, primjerice, da su obredne pjesme Izidi i Neftis, pjevane u h ramu Amon-Raa u Tebi, izvodile dvije djevice svojim tijelima u pokretu; glave su im bile ukra ene krilima, a u rukama su dr ale duguljaste bubnjeve; imena Izie i Nef tis bijahu napisana na njihovim ramenima.9 U obredne svrhe, dvije su djevice bil e poistovjeene s bo icama ne samo kroz svoju ulogu nego i kroz mo imena. U Knjizi mrtvih postoji niz Poglavlja o transformaciji u kojima je putnik Podzemnim svijetom opskrbljen arolijama za metamorfozu u razliite ivotinje posveene razliitim n eterima - lastavica (posveena Hathor), sokol Crte 7.6. Sveenik kao Anubis ili Anubis kao sveenik. Papirus T-funpfpr Osamnnpsfn rfinnsHin Magijska praksa (posveen Horusu), krokodil (posveen Sobeku), itd.10 Svako poglavlje je opskrbljeno slikom bia skupa s kompleksnom i visokomitolo kom sekvencom misli s usavr enim mitol o kim aluzijama. Pomou kombinacije vizualiziranja svete ivotinje i uranjanja u metaf iziki i mitolo ki sadr aj, osoba kao da je imala mogunost postati usklaena sa specifino energijom netera s kojom se eljela sjediniti. Crte 7.7 pripada jednom od tih poglavlja (poglavlje 86). Prikazuje lastavicu koja sjedi na vrhu bre uljka. Poglavlje za transformaciju osobe u lastavicu - bo anska m anifestacija Hathor - zapoinje s: Ja sam lastavica, ja sam lastavica. Ja sam korpio n, ki Raa. Upuivanje na korpiona odnosi se na bo icu Selkit (ve smo je vidjeli kako vezuje i re e Apofisa). Tekst dalje opisuje kako putnik Podzemnim svijetom udi biti na Plamenom otoku, drugim rijeima na Prvoj zemlji koja je izvorno oitovanje boga Raa u primordi jalnom oceanu Nuna. Za dosezanje tog bla enog stanja svijesti kojeg otok simbolizi ra, nu no je proi kroz vrata (i pored uvara vrata) koji prijee put. Za postizanje ovo ga cilja, tekst pru a mnogo monih izjava koje putnik Podzemnim svijetom treba ponav ljati. Podastire, naprimjer, unutarnju istou putnika, jednako kao i visok stupanj ezoterijskoga znanja. Sve je to bitno za ono to se misli pod postati lastavicom, a time postati usklaen (kao to je lastavica) sa svetom energijom Hathor.

Na razliit, ali ipak slian nain, kralj je mogao, u razliitim situacijama, pobuditi n adnaravnu energiju boga kao to je Seth, postav i ispunjen ogromnim destruktivnim po tencijalom toga boga. U natpisu o Bici kod Kade a Ramzes opisuje sebe kao nekoga t ko je poput Montha i ka e da se pojavio neprijatelju kao Seth velike snage i Baal osob o. Za neprijatelje se ka e da govore: Niti jedna djela ovjeka nisu kao njegova postig nua.11 Slino tomu, Tutmozis III, drugi kralj ratnik, mo e biti opisan kao da ide u bi tku sa snagom Setha koia pro ima niegove udnvp12 Egipat - hram univerzuma Ovisno o okolnostima, u jednom trenutku osoba mo e tra iti poistovje-enje s jednim bo gom, a u drugom trenutku s drugim. U praksi to znai da psiha postaje pro eta duhovn om snagom te da prolazi kroz trenutnu, mo da ak i stalnu transmutaciju. Na e je polaz i te u vrsti kolektivne amnezije glede tih duhovnih sila s kojima su Egipani bili t oliko bliski. Nesumnjivo je bilo potrebno dugo razdoblje zaborava i neznanja da bi se razvio tip samoposjedujue svijesti kakvu antiki Egipani nisu do ivljavali. Samop osjedujuu svijest treba shvatiti kao svijest iji su naini, osjeaji, misli i impulsi p repoznati kao da pripadaju osobi, prije nego da su izvedeni djelovanjem boga na du u. Moderno vjerovanje da su sadr aji svijesti subjektivni u smislu pripadanja subje ktu koji ih do ivljava jest posljedica povijesnog procesa koji je zapoeo u antiko do ba. Jedan od rezultata tog procesa je ideja o slobodi koja mo e biti primijenjena na unutarnji ivot. Ideja da smo slobodni izabrati kako emo djelovati i da zato mor amo preuzeti odgovornost za na a djela jest izrazito postegipatska ideja, uobliena u 4. stoljeu prije Krista od strane Aristotela.13 Zbog toga mi danas ne mo emo prim jenjivati tehnike egipatske magije. S druge strane, zbog toga to na a moderna svije st nije bliska s duhovnim svijetom kojega su Egipani oito bili Crte 7.7. Vinjeta uz poglavlje 86 Knjige mrtvih, za transformaciju u lastavicu - sv eta ptica Hathor. Papirus Ani. Osamnaesta dinastija. Magijska praksa svjesni, va no je boriti se protiv moderne tendencije koja je poku ava uiniti beznaajn om smatrajui je praznovjerjem ili fantazijom. Na je zadatak razviti sposobnosti ko je e nam omoguiti, na temelju na e moderne samoposjedujue svijesti, ponovno pribli ava bogovima. Kao dodatak cjelovitom poistovjeenju s individualnim bogom ili bo icom radi postiza nja nadljudskih djela, uobiajena praksa bila je poistovjetiti dio po dio tijela s razliitim bo anstvima - glavu, primjerice, s Horusom; udove s Horusovom djecom; dr uge dijelove sa Shuom i Tefnut.14 U Knjizi mrtvih pronalazimo svaki dio tijela poi stovjeen s bogom - doslovno ulijeva u njega energiju tog boga. Moja kosa je Nun; moje liceje Ra; moje oi su Hathor; moje u i su Upuat; moje usne su Anubis; moji kutnjaci su Selkit; moji sjekutii su Izida bo ica; moje ruke su ovan, Gospodar Mendesa; moja prsa su Neith, Gospodarica Saisa; moja lea su Seth; mojfalus je Oziris; moji mi ii su Gospodari Kheraha; moj obraz je Onaj koji je Velianstven; moj trbuh i moja kralje nica su Sekhmet; moja stra njica je Horusovo oko; moje bedro i moja zdjelica su Nut; moja stopala su Ptah; moje pete su ivi sokolovi; ne postoji dio mene li en boga; a Thoth je za titnik itavog mojeg tijela.15 Egipat - hram univerzuma Crte 7.8. Bogovi u koje se transformiralo tijelo. Papirus Ani. Osamnaesta dinasti ja. Prvih sedam bo anstava prikazano je na crte u 7.8 koji pripada ovom tekstu. Oni su,

slijeva nadesno: Nun, Ra, Hathor, Upuat, Anubis, Selkit i Izida. Nije te ko zamisl iti kako je, u bolesti ili u zdravlju, ovaj invokacijski slijed poistovjeenja ima o osna ujui uinak na osobu. Suprotstavljanje demonima i zazivanje pomoi bogova Psiholo ka otvorenost Egipana prema duhovnim utjecajima koji pro imaju njihov svijet ne znai da je osoba mogla postati opsjednuta bogom ili apsorbirati posebne kvalit ete nekolicine bogova, nego i da je mogla biti opsjednuta neprijateljskim duhovi ma. Ako demon ue u osobu, uobiajena posljedica je bolest. U takvim sluajevima najef ikasniji nain tretiranja bolesti bilo je upuivanje na njezin duhovni uzrok. Drevni Egipani nisu shvaali posebnost modernog stava prema bolesti koji bolest smatra po sljedicom fizikih uzroka kao to su virusi. Za njih je sve fiziko bilo posljedica il i vanjski izra aj duhovnog uinka. Ako je osoba oboljela, bolest je bila Magijska praksa znak duhovnog dogaaja. Doista, bolest je esto smatrana neprijateljskim duhom ili oi tovanjem demona koji je u ao u osobu. U tom sluaju, jedini uinkovit tretman bolesti bio je izravno se suprotstaviti demonu i istjerati ga. Uinkovitost lijenika zato je manje poivala na njegovim lijekovima, a vi e na njegovoj sposobnosti da izae na kraj s demonom. To ne znai da lijekovi nisu bili bitni; bi li su neophodni za lijeenje tijela i du e. Ali kljuna za efikasno lijeenje bija e duhov na mo koju su prenosili. VVeidemann pi e: Pripremljeni lijekovi (...) dugovali su mnoga od svojih svojstava rijeima izgovor enim za vrijeme njihove pripreme. Izljeenje nije nastupilo zahvaljujui lijekovima nego zahvaljujui pobjedi izgovorenih rijei i monih magijskih simbola nad demonom ko ji je u ao u ovjeka i uzrokovao njegovu patnju. S odlaskom demona, bolest je okonana .16 Glavna aktivnost lijenika odvijala se na duhovnoj razini. Lijenik je bio prvo pozv an do kreveta pacijenta gdje je morao identificirati demona koji je prouzroio bol est. Tada je pripremao odgovarajui lijek, obdarujui ga magijskom snagom putem reci tiranja odreenih arolija. Svrha lijeka bila je da tijelo pacijenta uini osobito te ki m i neugodnim stani tem za demona, dok se istodobno izgraivala snaga pacijenta.17 Prije pripremanja lijeka doktor se morao sukobiti s demonom. Zamislimo da pacije nt boluje od ozbiljne prehlade. Lijenik tada mirno govori prehladi. Kazuje joj da za nju nema mjesta u pacijentovom tijelu, da se ondje osjea nelagodno i da bi jo j bilo bolje negdje drugdje. Govori joj da nema mo nad pacijentom, da je slaba i krhka te da uope nema snagu. Doktor baca demona prehlade u stanje inercije, Egipat - hram univerzuma vodi ga u stanje nemoi i neobranjivosti. Iznenada, kada je demon konano pripremlje n, on uzvikne: Odlazi, Prehlado, sine Prehlade! Ti koji slama kosti, koji gnjei lubanju, koji kopa u mozgu, tako da bolest zahvaa sedam otvora glave koji su Raovi sluge i pjevai slave Thotho ve. Vidi, donio sam lijek protiv tebe!18 Lijenik tada ponavlja itav proces nekoliko puta prije nego pripremi lijek, prvo mi rno iscrpljujui demonovo samopo tovanje, a tada govorei agresivno. Zamislimo da je t o nemilosrdno psihiko bombardiranje bilo dovoljno da se i najjai demon osjeti neud obno. Tada doktor daje lijek pacijentu od koga se zahtijeva da ka e rijei dobrodo lic e kada ga primi: Dobrodo ao, lijeku, dobrodo ao, ti koji uni tava probleme u mom srcu i u mojim udovima. Ova Horusova magija pobjedonosna je u lijeku.19 U i kroz lijek bog Horus ulazi u borbu s demonom. Na taj je nain bolest projicira na kao aspekt Setha u Prvo vrijeme, gdje je njen poraz neizbje an. Horus je bio bog s posebnom moi nad ugrizom zmija otrovnica i ubodima korpiona, je dnako kao i nad ugrizima opasnih ivotinja. U Kasnom razdoblju Horus se esto prikaz uje kako stoji na jednom ili vi e krokodila, dok u rukama dr i otrovne zmije, korpion e i opasne divlje ivotinje. Uz pomo njegove uzvi ene magije svi su oni dovedeni u st anje Magijska praksa krajnje bespomonosti. Na crte u 7.9 pojavljuje se u tipinoj pozi, stojei na pokornom krokodilu i dr ei u rukama korpione i zmije, gazele i lava. Iznad njegove glave nala zi se maska boga Besa, ija je uloga u to vrijeme bila za tita obitelji. S lijeve st

rane stoji Ra-Harakte na zmiji, a zdesna je lotos kojega nadvisuju dva pera, sim boli pobjede nad silama smrti. Postupak tretiranja zmijskoga ugriza bio je slian kao i u sluaju istjerivanja demo na prehlade. Ali u ovom sluaju doktor zaziva boga Horusa; prvo izrauje lik boga u drvetu - malog oslikanog drvenog sokola s dva pera na glavi. Recitirajui odreene r ijei moi, rabei formulu otvaranja usta, lijenik je bio sposoban dovesti boga u kip. D veni lik postao je ispunjen bo jom nazono u koja se mo e nazvati horusovom energijom. K Horusa tada je prolazio kroz ritualnu proceduru koja se uobiajeno primjenjivala s likovima bogova. Bila je kaena, simboliki premazivana uljem, prina ao joj se kruh, pivo itd. Sve je to osiguravalo dobrohotnu nazonost boga. Lik je tada pa ljivo post avljen na lice osobe koju je ugrizla zmija ili na mjesto samog ugriza. Tada lijen ik glasno izgovara: Isteci, o otrove! Raspr i se po tlu! Horus te proklinje, on te bri e! On te mrvi pod svojim stopalima! Slab si i nisi jak, Ti se ne bori , Slijep si i ne vidi , Glava ti visi, I ne podi e svoje lice. Vraen si natrag I ne mo e pronai svoj put. Egipat - hram univerzuma Crte 7.9. Horus, pobjednik nad opasnim ivotinjama. Stela Metternich. Trideseta din astija. Ti plae i ne veseli se. Odlazi puzei, I vi e te se ne vidi. Tako govori Horus, veliki Magiar.20 Izravna konfrontacija s duhom demona nije bila samo ograniena na tretman bolesti. U Knjizi mrtvih postoje mnogobrojni primjeri psihikih situacija u kojima je putnik P odzemnim sviietom morao identifirirafi i impnnmH Magijska praksa suprotstavljenog duha (nimalo lagan zadatak) te imati sredstva za izgovaranje ri jei moi protiv njega.21 To je suprotan proces zazivanja boga ili bo ice iako, kao to smo vidjeli, mo e ukljuivati potonje. Umjesto da tra i ispunjenje specifinom duhovnom energijom, osoba je tra ila osloboenje od nje. Bilo je stoga nu no objektivizirati je , razlikovati je od sebe, a tada odagnati taj poseban utjecaj iz ovjekove psihe. Da bi se to uinilo, bilo je potrebno pozvati pomo dobrohotnog duhovnog posredni tva s dostatnom snagom za nadila enje negativnog utjecaja. Prijetnje bogovima Magiar, meutim, nije uvijek imao ponizni ili zaklinjui ton prema bogovima. Po defin iciji je majstor magiar bio potpuno upoznat s energijama i bio je strunjak u barat anju bo anskim energijama. Heka je bila jaa od bogova pa je magiar u suglasju s heko m bio sposoban ispoljiti kontrolu nad bogovima. Jacq ide toliko daleko da defini ra heku kao kontroliranje moi.22 U Tekstovima piramida kralj je, u ulozi majstora mag iara, imao za cilj izvanredan autoritet u duhovnom svijetu. U takozvanoj Himni kan ibala, magiar kralj opisan je kao zastra ujui kanibal: Nebo je tmurno, zvijezde se slijevaju, sazvije a se tresu, svaka kost zemaljskog boga drhti... kada ga vide da se pojavljuje kao ivi bog onaj koji ivi na svojim oevima i hrani se svojim majkama. On ie onai koii iede ljude i ivi u bobovima. Egipat - hram univerzuma On je taj koji jede njihovu magiju i pro dire njihovu slavu. Najvei od njih su mu z a doruak, srednje veliki za njegov ruak, a najmanji od njih za veeru.23 Slikovito prikazivanje jedenja esto je kori teno u magijskom kontekstu za izra avanje predod be potpune integracije moi unutar osobe. Majstor mag bija e sposoban postavit

i se u sredi te svemira bogova (neteri), upijajui u sebe njihovu mo. U takvom polo aju energije bogova bile su mu na raspolaganju. Izra avanje prijetnje bogovima mo e biti uvredljiv ili oskvrnjujui nain postupanja, al i mo e biti shvaen ako prihvatimo da je heka snaga o kojoj su ovisili bogovi te da je magiar bio sposoban djelovati s ili kroz heku. Primjer kako se to mo e raditi na lazi se u tekstu stele Metternich.24 Ovdje je Izida, koja je zajedno s Thothom t radicionalno bo anstvo kroz koje je stjecana sposobnost baratanja hekom, opisana k ao mahnita od boli jer je njezinog sina Horusa ubo korpion. Ispustiv i krik prema n ebu, ona uzrokuje da veslai suneve barke prestaju veslati. Sunce se zaustavlja na nebu, a Izida prijeti da nee dopustiti sunevoj barci nastavak putovanja ukoliko Ho rus ne bude izlijeen. Zbog nemogunosti zaustavljanja svog putovanja, Ra Izidi alje boga Thotha, obdarenog potrebnom iscjeliteljskom moi. On joj govori: O, Izido, bo ice velianstvena, ti koja ima znanje kako koristiti usta, niti jedno zlo nee se obru iti na dijete Horusa, jer njegova mu za tita dolazi iz Raovog broda.25 Thoth tada izgovara rijei moi koje Horusa vraaju u ivot. Magijska praksa Iz ovog primjera mo e se vidjeti da je magiar za uzrokovanje glavnog razdora u kozm ikom poretku trebao imati jedino dostatnu heku. Izida koristi svoje znanje o kori t enju vlastitih usta za prisiljavanje boga Raa da po alje Thotha i izlijei njezina s ina Horusa. To predouje nain na koji heka mo e biti kori tena za kontroliranje bogova. Kako pria uobliuje odnose izmeu Izie, Raa, Thotha i Horusa, to je prototip Prvog vr emena te je na taj nain reaktivirana od strane magiara-isq'elitelja koji preuzima ulogu Izie. Da bi se shvatila uporaba prijetnji bogovima, bitno je znati da je u svijetu ant ikog Egipta postojao kontinuitet izmeu prirode i nadnaravnog, ak tovi e, osjeaj samolo iranja unutar poretka nebesko-prirodnog svijeta. Egipani nisu vidjeli sebe i prir odno-natprirodni svijet kao ne to to funkcionira odvojeno. Njihovo do ivljavanje sebe u svijetu bija e primarno kooperativno. U hramovima diljem zemlje ne mo e se govori ti o obo avanju ili tovanju bogova. Vi e je posrijedi izvoenje obreda koji su osigurav ali odra avanje poretka svijeta. Svakodnevni izlazak sunca, ciklus godi njih doba, p oplava Nila - sve je to ovisilo o svetim ritualima izvoenim u hramovima i na svet kovinama. Kao to Henry Frankfort ka e: Ponovno moramo upamtiti da takvi rituali nisu samo simboliki. Oni su dio kozmikih dogaaja; oni su ovjekov doprinos (ili udio) tim dogaajima.26 Zato egipatsku religiju moramo shvatiti kao magijsku. Magija ukljuuje svijest koja je kooperativna: tako bi povlaenje ljudskog sudjelovanja u kozmikim i prirodnim ciklusima bilo katastrofa i za prirodu i za bogove. Sljedei primjer pokazuje kako su Egipani smatrali va nim izvoenje obreda u hramovima za bogove. Ponovno se ukljuuje uporaba prijetnje kako bi se bogove prisililo na d obrohotnu intervenciju u sluaju lijeenja. Osoba se nalazi u smrtnoj situaciji zboe trovanja. Magiar kazuje: Egipat - hram univerzuma Ako se otrov pro iri tijelom, ako prodre u bilo koji dio tijela, nee biti prina anja na rtvene stolove u hramovima, voda se nee izlijevati nad oltarima, vatra se nee paliti u hramovima, stoka se nee odvoditi na rtveni stol, niti jedan komadi mesa nee biti odnesen u hram. Ali ako otrov padne na zemlju, svi e hramovi biti preplavljeni sreom, bogovi e biti sretni u svojim sveti tima.27 Sada mo emo misliti da su ljudi jedina bia na koja ovakve prijetnje mogu tetno djelo vati, jer bi izgubili dobru volju bogova. Ali za Egipane su ljudske aktivnosti im ale kozmike posljedice, posebno svete aktivnosti izvoene u hramskim obredima. U ve likoj mjeri bogovi bijahu ovisni od ljudskih bia ije su religijske aktivnosti uklj uivale mobilizaciju heke. Iz perspektive ovog ireg religijskog senzibiliteta moramo shvatiti uporabu prijet nji u magijskoj praksi. Ako doktor prijeti da e nebo pasti i svjetlo nestati ukol

iko njegov pacijent ne bude izlijeen28, to je mogue samo zato to su ljudska bia openi to do ivljavana kao da se nalaze u srcu univerzuma. Nisu bila vanjski promatrai koj i su gledali na svijet za koji su osjeali da mu ne pripadaju. Ba suprotno, bili su u tolikoj mjeri dio univerzuma da su potencionalno mogli izra avati izniman, nadn aravan utjecaj unutar njega. Ponovno ureena priroda U ovom poglavlju razmotrit emo odreeni tip magijske prakse koji pospje uje pojave ko je su naizgled suprotne zakonima prirode. Razmatrajui ovai rio maeiie. trpbamn Magijska praksa zapamtiti da ideja o neospornim zakonima prirode nije postojala prije znanstvene revolucije. Koncepcija prirodnog zakona - da postoje odreena pravila kojima se p riroda mora pokoravati - jest moderna ideja i karakteristina je za na odnos prema prirodi. Mo emo govoriti o zakonima prirode samo zato jer prirodu do ivljavamo kao n e to izvan nas, ali i same prirode. Priroda koja postoji za moderni znanstveni svi jet je priroda koja nema unutra njost, nema du u. Tako sve to se dogaa u prirodi treba biti protumaeno u terminima slijepe poslu nosti zakonima - misao koja je u 17. stolj eu koncipirana kao zapovijed koju je Bog nametnuo svijetu prirode. udnovato je to da je be ivotna priroda koja se pokorava tim zakonima analogijom kontradiktorna. J er, podudarnost prirodnog zakona jasno je zasnovana na odnosu ivih graana prema nj ihovim vladarima. Razlog zbog kojeg se ta analogija prepoznaje kao prikladna jes t taj da je ovjekovo do ivljavanje Boga odvojeno od njegovog do ivljavanja prirode. D uhovno se ne vidi unutar svijeta osjetilnog do ivljavanja, ve kao da zauzima odvoje nu sferu. Stoga, povezanost izmeu nebeskog i prirodnog kraljevstva mo e biti obuhvae na jedino u izrazima najudaljenije i neosobne vrste odnosa; ne mo e postojati ni ta prisnije od zakona. U antikom je Egiptu do ivljavanje odnosa izmeu prirode i bo anstva bilo drugaije. Sunce nije kru ilo oko Zemlje zbog zakona, ve kao izraz ivota sunevog bo anstva koje je prol azilo kroz razliite duhovne faze Kheprera, Raa i Atuma, koji su shvaeni kao dnevni sunev ciklus. Sunce je bilo izraz bo anskog. U prirodnu sferu prenosilo je unutarn ji, duhovni ivot, kao to ljudsko lice prenosi ne to to se dogaa u njihovim du ama. Kako za sunce tako i za svu prirodu: ni ta u prirodi nije bilo jednostavno to - sve je bi lo o ivljeno i ivo. U takvoj prirodi nije u pitanju zakon, jer ovjekovo do ivljavanje prirode je ustvari do ivljavanje duhovnih Egipat - hram univerzuma entiteta aktivnih unutar fizike domene. Odnos boga sunca prema suncu nije mogao b iti odnos zakonodavca, kao niti odnos du e prema tjelesnim pokretima; jedno se oitu je kroz drugo. Duhovno ne namee zakone fizikom, ve se izra ava i kroz fiziko. Vjetrovi, naprimjer, pu ui iz etiriju pravaca, bili su ustvari duhovi, i kao takvi s u i prikazivani. Na crte u 7.3 vidimo sjeverni vjetar prikazan s etiri lavlje glave , ju ni vjetar Zapadni vjetar Istoni vjetar Crte 7.10. Duhovi etiriju vjetrova. Magijska praksa s glavom lava, zapadni vjetar sa zmijskom glavom, a istoni vjetar s glavom ovna. Na isti nain kao to se demonu bolesti moglo suprotstaviti na duhovnom planu, tako se moglo suprotstaviti i duhovima vjetra. Zbog toga to su vjetrovi bili ivi, oni k oji su bili u dodiru s duhovnim svijetom mogli su im se obratiti. Kr ani poznaju pr iu o Isusovom sti avanju oluje na moru. U Evanelju po Mateju itamo kako je Krist usta o i prekorio vjetrove i more te je nakon toga nastupilo sti avanje. Dogaaj nije opi san - i ne mo e biti opisan - u izrazu Kristovog izokretanja prirodnih zakona. On je , dakle, prekorio vjetrove i more kao da su bili iva bia. I, naravno, bili su. Samo je na a moderna svijest ta koja pronalazi da je te ko s njima osobno komunicirati.29 Dogaaj na Galilejskom moru nije bio toliko neobian ak ni za Rimljane. Za vrijeme vo jevanja pod Markom Aurelijem, egipatski sveti ovjek, nazvan Harnuphis, spa ava rims ku vojsku od propasti izazvav i udesnu oluju. Za vladavine Konstantina neki Sopater pogubljen je pod optu bom da je vezivao vjetrove magijom jer brodovi sa itom iz Eg ipta i Sirije nisu mogli stii do Konstantinopolisa zbog nepovoljnih vjetrova.30 D iljem antikoga svijeta, kao i u Egiptu, kontroliranje elemenata kroz magijsko zap ovijedanje duhovima elemenata bija e bitan dio magijske prakse. Kako s elementarni m duhovima, tako i s drugim va nim prirodnim bo anstvima kao to su bogovi rijeka. U E

giptu je kraljeva posebna odgovornost bila da se Nil podigne u odgovarajue vrijem e i do odgovarajueg stupnja. To potvruju i tekstovi i obredi. Naprimjer, faraonu M erneptahu pripisuje se zasluga za veliku poplavu koja je pratila njegovo ustolien je predivnim animistikim izrazima: Nil me po tuje u svakom tjesnacu.31 Znamo za va ne o brede izvoene tijekom razdoblja Dvadesete dinastije koji su promovirali takvo po tovan je od strane rijeke. Prina ane su rtve (obino bik i guska) rijeci Silsileh u ime kral ja u posebnom obredu koji je Egipat - hram univerzuma takoer ukljuivao kraljevski dekret koji je zahtijevao da se Nil podigne.32 Naziv d ekreta bija e Knjiga koja ini da Nil izae iz svog izvora. Na crte u 7.11 vidimo boga Ni a u sveti tu na svom izvoru, unutar za titnikih zavoja kobre. U dana nje doba velikih b rana i tehnolo kog sustava kontroliranja rijeke, kleanje u peini podzemnog svijeta i potreba da mu se udovoljava rtvama i kraljevskim dekretima jo nas uvijek mo e dirnu ti. Zapadnjaki um tako je spremno i s toliko neznanja shvatio proces kojim su nje n i duhovi prirode bili Crte 7.11. Bog Nila klei u svom zastra ivani i prisiljeni na p odzemnom hramu. Hram Izie, odlazak da se mo emo Plle osjetiti zaprepa teni i pitati se: to smo uinili? to smo postali? Kontrola nad elementima vjetra i vode dokumentirana je u Bibliji u dobro poznato j prii o bijegu naroda Izraela iz Egipta. itamo kako je Mojsije razdvojio vode pod izanjem tapa i irenjem ruku nad Crvenim morem (na hebrejskom yam suvh, to znai More od trstike ili Movara, vjerojatno papirusna movara u podruju Delte). Tekst govori d a je Mojsije ra irio ruke nad morem. Jahve je izlo io more tijekom itave noi jakim ist onim vjetrovima i od mora je nainio suhu zemlju. Vode se razdvoji e, a sinovi Izrael a krenuli su suhim tlom; vodeni bedemi bili su im i slijeva i zdesna. Magijska praksa Takva spektakularna obilje ja magijske kontrole nad elementima nisu bila rezervira na samo za Mojsija i bogove Izraela. Nije beznaajno da je Mojsije odgojen u egipa tskoj kraljevskoj obitelji, jer su magijske vje be vjerojatno bile dio njegovog ob razovanja. Dijeljenje vode zasigurno je bila vje tina koju su prakticirali egipatski magi jo u Starom kraljevstvu. Papirus VVestcar kazuje kako je kralj Snefru iz etvrte dinas tije (prethodnik poznatijeg Keopsa) u ivao u odmoru od svojih dr avnikih briga i plov io laom po svom kraljevskom jezeru. Lau je veslanjem pokretalo dvadeset mladih dje vojaka iz njegove palae. Tada je jedna od djevojaka ispustila veslo. Rastu ena je p restala veslati. S obzirom da je davala ritam djevojkama na toj strani lae, one s u prestale veslati, a laa se poela kretati ukrug. Kralj Snefru nije mogao utje iti d jevojku obeanjem da e drugo veslo zamijeniti ono izgubljeno pa je pozvao svog glav nog magiara Zazamankha. Zazamankh se po urio uvjeriti kralja da e sve biti u redu. S tupiv i na elo broda, poeo je izgovarati rijei moi nad vodom. Tada je povukao jednu s nu jezera, postavljajui je na drugu tako da se formirala vodena stijena. Papirus kazuje: to se vode tie, bila je dvanaest lakata duboka u sredini, a dubinu od dvade set i etiri lakta dosegla je nakon to je bila preokrenuta. I uskoro se na dnu jezer a otkrilo veslo. Nakon to ga je djevojka uzela, Zazamankh je ponovno izgovorio ri jei moi nad vodama i vratio polovicu jezera koju je pomaknuo iz njezina pravog pol o aja.33 Modernom ovjeku, koji vodu vidi kao ivu supstanciju poslu nu jedino nepromjenjivim z akonima prirode, ova se pria mora initi kao obina fantazija. Za Egipane, meutim, pria mo e biti vjerodostojna jer su sve u prirodi do ivljavali kao ne to obdareno du om pa st oga otvoreno utjecaju, osvjedoenju, ak i prinudi. Vrsta mogue interakcije izmeu ljud skih bia i svijeta prirode pro irivala se izvan onoga to Egipat - hram univerzuma se danas openito smatra moguim. Egipatski mag ulazio je u odnos s du om ili duhom ka o objektom; radei s te osnove izravnim pozivom na du u ili duhovnu razinu, bio je s posoban unijeti promjene u njezinom fizikom pona anju. Da li se dogaaj iz VVestcar p apirusa doista dogodio manje je va no od toga mo e li se on shvatiti unutar konteksta antikih egipatskih nazora. Dok su ovakvi dogaaji nerazumljivi u modernim znanstven im terminima te stoga moraju biti neprihvaeni od strane pripadnika znanstvenog po gleda na svijet, oni su u potpunosti kompatibilni s animistikim gledi tima antikih E gipana. Ako je odreeni tip fenomena neprotumaiv unutar odreenog seta pretpostavki, a li protumaiv unutar drugog, tada bismo mo da trebali preispitati primjerenost pretp

ostavki koje ne uspijevaju osigurati temelj za razumijevanje fenomena, prije neg o ispitati realnost samog fenomena. Razmotrimo daljnji primjer iz prie o sukobu naroda Izraela i Egipana. U Bijegu itam o da Jahve govori Mojsiju da, ukoliko mu faraon zapovjedi da stvori udo, on mora kazati Aaronu: Uzmi svoj tap i baci ga pred faraona; neka se pretvori u zmiju. Fara on je od Mojsija i Aarona zatra io da izvedu neko udo, a Aaron mu uini na volju i ba ci tap koji se istog trenutka pretvori u zmiju (crte 7.12). Pria iz Bijega dalje ka e da je faraon tada pozvao svoje mage da arolijom uine isto. Oito je sposobnost pret varanja tapa u zmiju bio u moi egipatskih maga. Poanta ove prie, onako kako kazuje Biblija, poiva manje u izvoenju ina transmutacije, a vi e u injenici da je Aaronova zm ija progutala zmije faraonovih maga, osigurav i tako superiornost Aaronovog boga. Iz egipatskih je izvora poznato da je transmutacija neeg prividno ne ivog u ne to ivo bila osnova prakse egipatskih maga. Bio je to dio umijea sveenika-maga i prakticir an je svakodnevno. U hramovima, primjerice, lik faraona na zidinama hrama nostai e iv kroz sveeniku sln hn Magijska praksa Crte 7.12. Aaron pretvara tap u zmiju pred nepominim faraonom. Ovu su radnju s lakoo m izvodili magiari s faraonovog dvora. Razmatrali smo ve (poglavlje 6) metafizika predmnijevanja u osnovi magijskog o ivlja vanja slika i kipova. Jer, u sluaju tapova koji postaju zmije, suoavamo se s neim to je vi e od o ivljavanja likova. A pitanja koja proizlaze jednako su enistemolo ka kao i metafizika. Egipat - hram univerzuma Iz rimskih vremena dolazi nam pria koju nam prenosi Lukijan. Radi se o grkom putni ku Eukratu koji je oti ao u Egipat gdje je uio od pisara i sveenika. Na svom mistinom putovanju Eukrat je stigao do Tebe. Posreilo mu se jer je dobio neke proroke stih ove od jednog od Memnonovih kolosa. Na povratku susree maga koji je dvadeset i eti ri godine proveo u podzemnom sveti tu gdje je uio Izidinu magiju. Taj je izniman ovj ek bez opasnosti po svoj ivot mogao jahati na leima krokodila i ini se da je razvio iznimne moi nad elementom vode. Kada je mag pozvao Eukrata u svoju kuu, ovaj je p rihvatio, ali se nemalo iznenadio kada tamo nije prona ao niti jednog slugu. Iznen aenje je preraslo u uenje kada je mag uzeo metlu, prekrio je lanenom krpom te nad n jom poeo izgovarati rijei moi. Metla je o ivjela i na magovu zapovijed obavljala sve p slove koje je on zatra io: kuhanje, metenje, pranje. Izgovoriv i jo neke mone rijei, me tla je ponovno postala metlom. Isto djelo transmutacije magiar je ponovio sa zasu nom na vratima i tukom. Svi znamo to slijedi, jer pria nam je poznata pod nazivom arobnjakov uenik. Eukrat je u svojoj elji za stjecanjem vje tine pa ljivo slu ao kada je magiar recitirao rijei moi d tukom i sam je ponovio formulu nakon to je magiar oti ao. I gle, tuak je o ivio: Idi dohvati mi ne to vode da mogu prati! ree Eukrat. Tuak je zagrabio ne to vode. Ali Eukra t nije nauio kako zaustaviti tuak od dono enja vode. Donosio je sve vi e i vi e, a Eukra t je uskoro bio izvan sebe kada je magiareva kua poela poplavljivati. U oaju je pres jekao tuak na dva dijela. Ali, na njegov u as, sada su obje polovice donosile vodu i kua se poela puniti vodom dvostruko br e nego prije. Katastrofa je sprijeena pravov remenim povratkom maga. Lukijan je bio satiriar, ali rijetko kada su njegove prie bile iste izmi ljotine. U n jima je esto istinita osnova. Naravno, ova pria u cijelosti mo e biti izmi ljena. Ali moramo Magijska praksa primijetiti da spada u istu kategoriju kao i biblijska pria o pretvaranju tapova u zmije. Hoemo li je prepoznati jedino kao zabavu? Poznavajui iroki animistiki kontek st antikih egipatskih gledi ta, ini mi se da bismo trebali stati prije nego oznaimo o vaj tip magije jednostavno kategorijom fantazije. Pretpostavimo da su ljudi koji su bili prisutni na faraonovom dvoru doista do ivje li da se Aaronov tap pretvori u zmiju. Ako smo spremni prihvatiti da se takav sus ret Aarona, Mojsija i faraona dogodio, za to nam je tada tako te ko prihvatiti udesni dogaaj? Razlog je taj da smo se toliko navikli do ivljavati prirodu na nain koji is kljuuje pojavu ovakvih dogaaja. Na a ne iva priroda mo e se pona ati samo na odreene ogr ne naine, definirane takozvanim zakonima prirode. Koncepcija prirodnog zakona, meu tim, izrasta u relativno novije vrijeme u izra aj specifinog modernog do ivljavanja p

rirode. To moderno do ivljavanje prirode kao ne to izvanjsko, radikalno razliito od ono ga to do ivljavamo kao unutarnje ili onoga to se odnosi na na vlastiti individualni i du e, preduvjet je ideje o prirodi koja se pokorava neosobnim, objektivnim zakoni ma. Jednako je to preduvjet do ivljavanja nas kao samoposjedujuih, samosvjesnih ega , sposobnih razlikovati ono to pripada na oj vlastitoj subjektivnosti od onoga to se dogaa neovisno o na oj psihi. Na taj nain mi prepoznajemo stvari i dogaaje kao ne to t se dogaa izvan nas, ne to to se dogaa u sferi razliitoj od misli, osjeaja, elja i je, a to se oito dogaa u nama. Ali ta moderna diferencijacija subjektivnog unutarnjeg svijeta i vanjskog svijet a objektivnih injenica je ne to to je nastalo kroz povijesni proces. Danas postoji r azumijevanje vrste do ivljavanja prirode kakvo nije postojalo u antikim vremenima. Ljudska svijest nije uvijek bila onakva kakvom je do ivljavamo danas. Jedna od naj jasnijih naznaki toga iest inienica da se oriroda do ivljavala animistiki, to iest Egipat - hram univerzuma kao da ima unutarnju dimenziju, du evni ivot. Da bi takvo do ivljavanje bilo mogue, gr anice ljudske svijesti morale su biti drugaije definirane. Mo da bismo trebali rei manje jasne definirane. Unutra njost nije bila ekskluzivna osobina ljudske du e neg o kvaliteta koja se pripisivala i rijeci i vjetru i suncu. Sam animizam, meutim, nije dostatan za tumaenje magije koju sada razmatramo. Mora biti temelj tumaenja kojeg poku avamo pronai. Jer, ako prihvatimo da priroda i ljuds ka psiha funkcioniraju mnogo povezanije i da se priroda do ivljava kao ono to ne po stoji samo na fizikoj razini ve i na psihikoj, tada imamo epistemolo ke uvjete koji n as mogu voditi do razumijevanja izvoenja takvih uda. Jer shvaanje da se priroda do ivl avala jednako na fizikom kao i psihikom planu znai ukljuiti meupovezanost tih razina. Na taj nain, a to je kritina toka, fiziki dogaaji mogu se do ivjeti s istim stupnjem jerodostojnosti kao psihiki dogaaji. Kao to smo vidjeli, demonima se izravno obraalo , bogovi su mogli govoriti preko kipova, duhovni svijet bio je realnost koja je bila manje predmetom vjerovanja od ponovljenog iskustva. Ekspertiza magiarevog zakona le i u spajanju duhovnih i materijalnih razina u namje rno izazvano i mono zdru ivanje. Magija nije funkcionirala iskljuivo na fizikoj ili ps ihikoj ili duhovnoj razini, ve na sve tri razine zajedno. Transmutacija tapova u zm ije bila je jednako psihika i duhovna (to jest ukljuivala je bogove, netere), kao i fiziki dogaaj. Odvijala se kroz stapanje triju sfera postojanja, u nizu dogaaja u kojima je bilo nemogue razlikovati njihove ontolo ke razine jer su u tim magijskim aktivnostima bile sjedinjene. Ono to se dogodilo mogli bismo opisati kao su tinsko psihiki ili halucinatorni fenomen. Ali bila bi to moderna interpretacija dogaaja koji su se zbili u potpuno razliitom epistemolo kom miljeu od onog koji prevladava danas. Da! Te stvari doista se Magijska praksa dogodi e, ali da smo s na om modernom svije u bili tamo kao svjedoci, sumnjam da bismo do ivjeli isto. Theodore Roszak jednom je ukazao na moderan primjer magijske transformacije koji je naglasio dilemu s kojom se suoavamo poku avajui razumjeti epistemolo ke osnove egi patske magijske transmutacije. Na amanistikoj seansi kojoj je nazoio antropolog, lan Kanadske arktike ekspedicije iz 1913-1918, svaki lan eskimskog plemena vidio je k ako se aman Hugilak pretvara u polarnog medvjeda, kao dio obreda. Antropolog ih j e ispitivao, a oni su inzistirali na tome kao na nepobitnoj injenici. Antropolog ni je vidio ni ta takvog pa je dogaaj interpretirao kao kolektivnu halucinaciju. Rosza k komentira: Budui je empirika suglasnost u cijelosti bila protiv njega - i to s ob zirom da su Eskimi zasigurno bolji autoriteti glede onoga to jest i to nije polarn i medvjed -zakljuujem da je njegova interpretacija pogre na.34 Ono to do ivljavamo ovis i o na em modelu svijesti. Na e moderno prosuivanje o onome to je stvarno i to nije s o uvjetovano je na om svije u. Nazovite je kako hoete -znanstvenom svije u, objektivnom ije u, promatrakom svije u - ona je karakterizirana jasnom svjesno u; potrebno je razli ati ono to je unutar nas od onoga to je izvan nas. Moderna psiha definira sebe inom razluivanja unutarnjeg od vanjskog, subjektivnog od objektivnog. Na taj nain osjea mo da znamo gdje poinjemo i zavr avamo, imamo konaan osjeaj Ja kao suprotnost ne-Ja. U vrijeme antikog Egipta ovaj model svijesti nije postojao. Jo nije nastao. To znai da razlikovanje onoga to je bilo stvarno od onoga to nije stvarno bija e drukije od do ivljavanja. Vanjski i unutarnji svijet nisu bili strogo odijeljeni, i kao poslj

edica toga, do ivljavanje psihikog bilo je bogatije - bilo je stopljeno s unutarnji m, duhovnim kvalitetama koje danas volimo prepoznati kao subjektivne Droiekciie. U isto vriieme, do ivliavanie duhovnoc biia e Egipat - hram univerzuma konkretnije, objektivnije. Za nas su duhovni dogaaji vrlo osobni. U Egiptu su bil i kolektivni. Postojalo je ne to to mo emo nazvati javnom imaginacijom - javnim unutarn jim ivotom koji je omoguavao do ivljavanje odreenog reda ili poretka potpuno objektiv no. Antropolog nije bio sposoban do ivjeti amanovu preobrazbu u polarnog medvjeda, a ne sumnjivo bismo i mi bili u istom polo aju kada bismo bili preneseni u pro lost, na f araonov dvor, i na om modernom svije u promatrali magijsko natjecanje izmeu Mojsija, A arona i faraonovih magiara. Da smo bili nazoni dijeljenju Crvenog mora, mo da ne bis mo do ivjeli ni ta. Jer strukture realnosti nedjeljive su od svijesti koja ih do ivlja va. Zato krenimo na razmatranje sustava antike egipatske psihe. 8INKARNACIJA DU E Bogovi i psiha Da bismo razumjeli nain na koji je funkcionirala antika egipatska svijest, potrebn o je napustiti mnogo na ih pretpostavki vezanih za prirodu ljudske svijesti i odno s individualne svijesti prema objektivnom ili javnom svijetu. Dogaaji koje moderni um svrstava u isto unutarnje, u subjektivnost neke individue ili grupe individua, z a antiku su svijest imali mogunost stjecanja vjerodostojne sile, jednake onome to d o ivljavamo kad doista zamjeujemo. Ne samo da vanjski dogaaji imaju unutarnji aspekt, nego i unutarnji dogaaji koje prepoznajemo kao one koji se zbivaju unutar psihe m ogu biti do ivljeni kao vanjski dogaaji. To znai da na moderni osjeaj o onome to je a i onome to je izvana u antikom Egiptu nije postojao u smislu dana nje podjele ili di otomije. Tamo je postojala javna imaginacija koja je djelovala kao posrednik za od reeni tip do ivljavanja koji vi e nije bio vjerodostojan za modernu psihu. U javnoj Egipat - hram univerzuma imaginaciji ljudi su mogli do ivjeti stvar zajedniki, tako da ona nije bila ogranien a na privatni svijet individualne psihe, niti su ta do ivljavanja bila osjetimo za mjetna. Stoga, suprotno na oj modernoj orijentaciji, neosjetilno zamjetni dogaaji n isu nu no bili ogranieni unutar subjektivnosti odreene osobe, ve su imali mogunost stj ecanja objektivnog i javnog statusa. ak tovi e, u razliitim magijskim situacijama osoba je mogla biti poistovjeena s transp ersonalnom energijom ili bogom do te mjere da je njihova psiha u cijelosti posta la apsorbirana u transpersonalnu mo. Do ivljavana je kao bog i mogli su je do ivjeti i drugi. Kroz poistovjeivanje s bogom, osoba je mogla zadobiti sposobnost kojom s e posti u stvari obino izvan opsega ljudskih mogunosti. Sposobnost do ivljavanja takvi h nadnaravnih identifikacija bija e iskljuivo pravo onih s magijskim znanjem. Izgleda da je za veinu ljudi odnos prema bogovima bio integralni dio dnevnog ivota . U Poglavlju 1 vidjeli smo da je priroda do ivljavana kao ne to to je pro eto nebeskim energijama. Bogovi nisu bili negdje daleko. Oni su inili pozadinu za ljudsko sva kodnevno do ivljavanje prirode. Bogovi, meutim, nisu bili samo ogranieni na prirodu. Bog poput Setha mogao je biti do ivljen kao oitovanje osobina pustinje i oluje, al i jednako tako mogao je biti oitovan u ljudskom nasilju, divlja tvu, svaala tvu, pijan stvu i seksualnoj razuzdanosti. Niti jedna od ovih osobina nije nu no prepoznata k ao zlo. Na isti se nain Thoth mo e u prirodi do ivjeti kao bo anska nazonost iza ili unu tar mjeseca. Ali u ljudskoj psihi Thoth je jednako do ivljavan kao sposobnost uenja , razmi ljanje i mudro postupanje. Kako sa Sethom i Thothom tako i s drugim bo anstv ima -veina je do ivljavana kao psihike, a ne samo prirodne sile. ak i ako promi ljeno z azivanje boga - ili namjeran poku aj vlastitog projiciranja u energetsko polje vla stitog bo anstva Inkarnacija du e - nije provedeno, postojao je na iroko prihvaen osjeaj da su bogovi sile djelotvorne unutar ljudske psihe, koje manje ili vi e postaju nazone u razliitim osobama u razl iitim vremenima. Stupanj svijesti ili sigurnosti znanja o tim bo anskim energijama nije morao biti razvijen u iroj populaciji, ali injenica je da su bogovi uveliko prisutni u psihi antikih Egipana. Ako prihvatimo da je poseban zadatak magiara bio razvijanje duha i pouzdanije svijesti o bogovima unutar okvira okultnog znanja i duhovnog trening

a koji je stvarao ivotopis Kue ivota, ne bismo smjeli zaboraviti razmjer u kojem je a ntika egipatska psiha bila pro eta bogovima. Vei dio ljudi, u do ivljavanju psihikog pr ocesa, morao je osjeati povremenu ili estu povezanost s bogom. Seth i Thoth dva su primjera. Ali egipatski panteon bio je iznimno velik. Mo emo se pitati koliko je funkcija koje danas pripisujemo na im vlastitim sposobnostima mobilizacija bo anske en ergije? Na ovo pitanje nije lako odgovoriti. U prvom redu, pogre no je povezivati neke podudarnosti specifinih funkcija i bogova (naprimjer nasilan osjeaj sa Sethom , stjecanje znanja s Thothom). Osoba mo e imati posebno blizak odnos s odreenim bo an stvom koje mo e inspirirati lanac misli, osjeaja i elja. I ponovno, razliiti ljudi mo gu doi pod utjecaj odreene energije koja, poglavito zbog razliitog duhovnog konteks ta, mo e nositi energiju itavog niza bogova. Zato bismo trebali biti oprezni kada p oku avamo okarakterizirati psiholo ke kvalitete s odreenim pridru enim bo anstvima. Mnogo je vrednije poku ati dobiti osjeaj za svakog boga ili bo icu kao energetsko polje u kojem i izvan kojeg se antika psiha kretala. To se mo e uiniti pomou promatranja i pr omi ljanja slika, tekstova i obreda povezanih sa svakim od bo anstava, a ovaj je zad atak izvan djelokruga ove knjige. Ukoliko elimo shvatiti svijet antikih Egipana, za nas nije bitno samo razmatranje injenice da su bogovi shvaeni Egipat - hram univerzuma Crte 8.1. Procesija Hathorinih vosveenika. esto stoljee vrije Krista. unutar psihe, nego i razvijanje senzibiliteta kakvim su ih oni mogli do ivjeti. Sl jedei primjer mo e biti od pomoi. Znamo da je Hathor, openito smatrana bo icom ljubavi, na festivalima slavljena glaz bom, plesom i ispijanjem velikih koliina vina. Na crte u 8.1 vidimo procesiju Hatho rinih posveenika; s lijeve strane mu karac svira dvorednu frulu; ispred njega je na klonjena ena koja podi e svoju haljinu i udara se dlanom po stra njici u ritmu glazbe ; pred njom je druga ena u dugoj haljini f s parom egrtaljki koja puteno ple e; ispr ed nje mu karac svira liru. Procesija se kree prema sveti tu bo ice na nain veselog prep u tanja. Taj nain veselog prepu tanja je bo iin. Do ivljavan je u onim aktivnostima kroz koje je bo ica slavljena - u sviranju, plesu, erotici i pijanstvu. To ne znai da je Hathori na energija uvijek nazona u tim aktivnostima. Kada pijanstvo postane ru no i destru ktivno, prije e se osjetiti nazonost boga Setha nego bo ice Hathor. No, tamo gdje je postojala lakoa duha, benevolentno pijanstvo, Egipani su osjeali bliskost s Hathor . Slavljenje Hathor bija e u isto vrijeme i zazivanje njezine nazonosti. Slavlienic i bi postali pro eti niezinim duhom, a Inkarnacija du e mi mo emo slutiti da bi individualna osobnost slavljenika bila podignuta u stanje svijesti u kojem su on ili ona osjeali transpersonalnu energiju bo ice. Dok druga bo anstva (ak i sama Hathor) nisu nu no do ivljavana s toliko oitim napu tanjem samokontrole, svako antiko bo anstvo moralo je imati moan utjecaj na psihu. Ba zbog t oga to su to bile transpersonalne sile, susret s bo anstvom morao je osobu podii do psihike razine u kojoj je njezin utjecaj individualnosti bio umanjen. Njihova kol ektivna svijest otvarala se arhetipskim dubinama (i visinama) koje u na im moderni m vremenima nastojimo smjestiti u kolektivno nesvjesno. Posljedica toga je da je njihov osjeaj ega bio razmjerno slabiji od na eg, zbog toga to je njihova kolektivn a svijest bila otvorenija i prijemljivija za transpersonalne energije kojih smo m i znatno manje svjesni.1 Proizlazi da je nadvladavanje kolektivne svijesti bogova bilo stanje - ak i nu an u vjet - razvitka modernog ega. Takoer, ako istra imo egipatske tekstove i ilustracij e u kojima se upuuje na razliite aspekte psihe, ne trebamo oekivati otkrie freudovsk e ili jungovske psiholo ke mape s kojom smo upoznati, ve ne to potpuno drukije. Va no obilje je antike egipatske literature, religijske i nereligijske, jest da su kv alitete du e esto smje tene u odreene dijelove tijela. Udovi, osjetilni organi, unutar nji organi, ak i zubi i kosti, doimaju se zaodjenuti psihikim atributima. Svaki od njih nosi relativno specifine du evne kvalitete. To znai da, kada su Egipani eljeli i zraziti kvalitetu elje, misli ili namjere, esto su to inili kao da se radi o atribu tima odreenog dijela tijela. Egipat - hram univerzuma Za osobine volje esto se naznaivalo da pripadaju udovima: mone noge i jake ruke obi lje avale su snagu volje i sposobnost izno enja elja. U Knjizi mrtvih nalazi se poglavl

je Stjecanje moi u nogama, to se vjerojatno mora odnositi na jaanje kvalitete du e, uo iajeno povezane s donjim ekstremitetima. U Podzemnom svijetu putnik ka e: Moji su ko raci dugaki, moja su bedra podignuta; pro ao sam velik put i moji su udovi jaki.2 U kontekstu Podzemnoga svijeta nije vjerojatno da bi takva tvrdnja bila isto litera rna. I doista, vinjete koje ilustriraju ovo poglavlje obino prikazuju ba ili du u, putnika u formi ptice koja izlazi iz grobnice, koristei kao sredstvo kretanja kri la, a ne noge. Crte 8.2, papirus Khare, tipian je primjer toga. Kao to izraz imati mo u nogama treba biti shvaen kao upuivanje na psihiko stanje oso jednako je i s izrazom imati dvije ruke. Naprimjer, kralj Sesostris I spominje va n ost posjedovanja dviju ruku: Vje tina i budnost pripadaju onome tko je slobodan od tr omosti. Sva djela Crte 8.2. Ba (ili du a) s moi u svojim rukama. Papirus Khare. Osamnaesta dinastija. ff^ZTT pripadaju upuenom. Onaj tko ima dvije ruke uinkovit je...3 Imati dvije ruke znai marl ivo pristupiti poslu. Kako je s rukama i nogama, tako je i sa stopalima i akama. Stopala su, kao i noge, nositelji volje, dok ake prenose ovjekov odnos prema drugi ma. Vjerovati nekome, naprimjer, doslovno je znailo dati im svoje ruke. Slino to me, Inkarnacija du e u Knjizi mrtvih osobine ruku mogu postati ispunjenje estitosti. Ovaj nain izra avanja mo emo oznaiti jednostavno kao literarni sporazum koji izrasta i zravno iz vizualne konkretnosti hijeroglifskog pisma. ak bismo mogli utvrditi da su Egipani bili pozitivno ogranieni hijeroglifskim sustavom pisma za izra avanje aps traktnih ideja na fiziki nain. Protivnici takve interpretacije trebaju imati na um u da jezik nije jednostavno nositelj izra avanja ostvaren mentalno, ve da je to izr a avanje mentalnosti. Budimo oprezni u izricanju mi ljenja da je egipatski razum bio poput na eg; bio je ogranien hijeroglifskim pismom. Ili, reeno drugaije, hijeroglifs ko pismo bilo je odgovarajui medij za uobliavanje antikoga egipatskog mentaliteta. Daleko od bilo kakve krutosti, on je reflektirao bogate simbolike naine poimanja i odnosa spram fizikih i psihikih sfera postojanja. Uoili smo ve da ove dvije sfere n isu do ivljavane kao razdvojene - onako kako ih danas nastojimo do ivjeti. Sada je n u no ii dalje i ozbiljno razmotriti ideju da su psihike osobine doista do ivljavane ka o da su smje tene u razliitim dijelovima tijela. Slikovni karakter hijeroglifskog nain a pisanja omoguio je nenaporni prijevod ovog do ivljavanja u pisanu rije. Hijeroglif sko pismo, zbog toga jer je slikovno, nije stvorilo podjelu izmeu konkretnog i ap straktnog, izmeu vanjskog i unutarnjeg. I to nije uinilo jer ni antiki egipatski men itet nije to uinio. Stalno smo suoeni s nainom izra avanja koji istie injenicu da je egipatski osjeaj seb o distribuiran u razliite dijelove tijela. Osjetilni organi, udovi, unutarnji organ i itd. kao da su imali vlastiti ivot do te mjere da imamo dojam da su funkcionira li vidljivo autonomno. Naprimjer, nos je taj koji di e, usta su ta koja govore, uh o je ono koje uje. U Himni Merikarea itamo da bog stvara zrak kako bi na e nosnice mog e ivjeti4 i uobiajeno je opisan - i portretiran Egipat - hram univerzuma Crte 8.3. Bogovi daju ivot nosu Tutmozisa IV. Grobnica Tutmozisa IV. Dolina kralje va. u ritualnim gestama - kao bog koji daje ivot nosu, kao da djeluje u interesu itave osobe (crte 8.3). Na Sehetepovoj steli itamo kako nos postaje hladan kada je kralj bijesan. To je neo bino ivopisna fraza koja evocira sliku ljudi ispunjenih strahom. Kao posrednik str aha, nos ima oitu i va nu funkciju u psihofizikom sustavu. Pokoriti se pred bogom il i monom osobom, pri emu je nos dodirivao zemlju, bio je nain priznanja da je ivot te osobe ovisan o njegovom.5 Na slian nain pronalazimo usta koja govore ili ne govore.6 ak tovi e, zbog toga jer su usta ta koja govore, moralna kvaliteta onoga to je reeno prepoznata je kao ne to to pripada ustima. Opa fraza kori tena za opis po tene osobe bila je da ima ravne usne (pr avilne usne). Usta su takoer Inkarnacija du e prepoznata kao ulazna ili izlazna toka ivota. Ceremonije o ivljavanja kipova bijahu doslovno ceremonije otvaranja usta. Jednako tako, rituali za oslobaanje ba (ili d

u e) iz tijela u trenutku smrti zahtijevali su da usta budu otvorena. Dogaaj tog du gog i slo enog obreda prikazan je na crte u 8.4. Tu je opisan Nebseni, ija usta otvar a uvar ravnote e koji pru a ruku prema njegovim ustima. Crte 8.4. uvar ravnote e otvara Daljnja faza obreda Nebsenijeva usta. Papirus Nebseni. ukljuivala je uporabu Osamnaesta dinastija. svetog tesla, izraenog od eljeza, kojeg bi sveenik podignuo do usta umrlog i rekao: Otvorio sam tvoja usta An ubisovim instrumentom, sa eljeznim alatom s kojim su otvarana usta bogova.7 Podiza nje tesla do usta prikazano je na crte u 8.5. Dok su drugi dijelovi tijela takoer u kljueni u ove obrede, usta bijahu daleko najva nija. Nekoliko poglavlja Knjige mrtvi h posebno je posveeno otvaranju usta ili davanju ustima osobe tako da bi s njima mogl govoriti u Podzemnom svijetu.8 Usta, dakle, bijahu obdarena va nim osobinama. Naz naena su kao simboliki predstavnik meuodnosa fizikog i psihikog kraljevstva, posredni k izmeu ivota i smrti, izmeu smrti i obnovljenog ivota. Skupa s ustima, u ritual otva ranja usta ukljueno je i oko. Za vrijeme obreda otvarano je i oko, kao psihiko sred i te ovjekova zdravlja, dobrobiti i moi.9 U Tekstovima piramida nalazi se znaajan stih Egipat - hram univerzuma Unasovo utoi te je u njegovom oku; Unasova za tita je u njegovom oku; Unasova pobjedn ika snaga je u njegovom oku; Unasova mo je u njegovom oku.10 Oko, organ vida, takoer je i izvor unutarnje snage. U njemu se nalazila snaga oso be. Tako u Tekstovima piramida itamo kako kralj pola e u as u oi svih duhova koji ga g aju i u svakog tko uje njegovo ime.11 U prii o Sinuheu iz Srednjeg kraljevstva, o kra lju se ka e: Oko koje te gleda nee se bojati.12 Nijansa znaenja nije potpuno ista kao moderan opis neega to ima (ili nema) zastra ujue oi. Za antike Egipane oko je imalo i ihike i magijske osobine, to znai da je upuivanje na oko bilo upuivanje na posebne zn aajke koje je oko posjedovalo. injenica da ljudska bia imaju oi znai da ljudi mogu ko ristiti osobine pripisane oku. Ali ako je prepoznato kao bie po vlastitom pravu, postoji praktiki Crte 8.5. Otvaranje usta uz pomo svetog tesla. Grobnica Pe-ta-Amen-Apeta. Novo kra ljevstvo. kao neovisan duhovni arhetip. Personificiran je kao sveto wedjat oko, moni simbol bo anske kreativne i destruktivne moi koja je esto kori tena kao za tita u egipatskoj r eligijskoj umjetnosti.13 Ponekad je prikazivan s krilima, kao na crte u 8.6, s ruk om kao da istie neovisan status. Na crte u 8.6, iz grobnice Novog kraljevstva, oko prikazuje kaenje s Inkarnacija du e rukom ispru enom prema Ozirisu. Ispod, vlasnik grobnice Pashedu di e svoje ruke u inu obo avanja. Ova iznimna slika istie injenicu da su oko Egipani do ivljavali kao obdare no svojstvenim prihikim kvalitetama, jer bi drugaije simbolu wedjat nedostajala st varna o ivotvorenost. Zanimljivo je da uho nije postiglo neovisan simboliki status slian oku. Za Egipane je duhovni prototip oka bio su tinski kozmiki - sunce i mjesec prepoznati su kao ne beske oi boga neba Horusa. Wedjat je personificirao te kozmike oi. No uho nije imal o takav kozmiki znaaj. Unato tomu, ljudsko je uho, kao ljudsko oko, bilo pro eto pose bnim psihikim osobinama. Napose, uho je bilo organ kroz koji je mentalna sposobno st pozornosti usmjeravana u svijet, posebno u njegov duhovni poredak. Tako je sl u anje imalo mnogo ire znaenje nego to ga ima danas. ovjekov um, njegova mudrost, bija tamo gdje je bilo njegovo uho. Zato je bilo mogue da vezir iz Starog kraljevstva Ptahotep moli za sluh kao to bismo se mi mogli moliti za mudrost i izgovoriti da Bo g voli onoga tko uje, a mrzi onoga tko ne uje.4 ZaEgipanejedarsluha bio osnova zamjeivanja Crte 8.6. Wedjat oko prinosi istine. Budui da je svijet darove. Grobnica Pashedua, Deir el nastao izravno kroz Medina. Egipat - hram univerzuma bo anski izriaj, oko je, prije nego uho, bilo organ koji je otvarao um prema najdub ljim razinama stvarnosti. Bog Ptah, koji je stvorio svijet kroz uoblienje nativno g zvuka svojim jezikom, takoer je bio bog velik u slu anju. Drugi bogovi su takoer opi sani kao da imaju u i (primjerice Thoth, Izida i Horus) - fraza koja je znaila da su bogovi bili vrlo mudri i vrlo suosjeajni jer su uli potrebe ljudi kao i itav nebesk i sklad. Zbog toga mnogobrojne stele imaju na svojoj povr ini ugravirane u i kako bi

se uvjerilo boga da obrati pozornost na molitvu ili poniznu molbu. Crte 8.7 jeda n je od tih primjera. Skupa s udovima i osjetilnim organima, unutarnji organi takoer su imali va an psiho lo ki status kao centri psihikog funkcioniranja. U Maksimama Ptahotepa trbuh je okara kteriziran kao sjedi te impulzivnih elja, apetita i osjeaja. Trbuh mo e biti hladan ili ru ovisno o impulsima koji su integrirani unutar ireg dru tvenog ili moralnog konteks ta. Kleveta ili uvreda asti opisana je kao izbacivanje osobe vrueg trbuha, dok je lj ubazan ovjek onaj hladnog trbuha.15 U Uputama Kagemniju iz Starog kraljevstva, trbuh je opisan u terminima koji naznauju da je vidljivo bio smatran poluautonomnim psi hikim centrom: Bezvrijedan je onaj iji je trbuh gramzljiv kada je vrijeme obroka pr o lo / On zaboravlja one u ijoj se kui njegov trbuh skice. U istom raspolo enju Ptahotep komentira: ovjek od povjerenja (...) ne daje svo m trbuhu da govori.16 Istodobno se trbuh smatrao ovjekovim sredi tem moi. Ve smo vidjeli kako su magiari int egrirali magiju smje tajui je u svoj trbuh: Popet u se i uzdii na nebo, ka e kralj mag moja magija u mom je trbuhu.17 Moni ljudi mogu se prikazati kao ljudi s velikim tr busima. Standardni nain opisivanja va nog ovjeka je prikaz lika s ispru enom nogom, tap om u lijevoj ruci i ezlom u desnoj. Kipu na crte u 8.8 nedostaje ezlo, ali on je oito va an ovjek s velikim trbuhom. Inkarnacija du e Ono to je smje teno u trbuhu postaje uobiajeno ili instinktivno; ono to je jednom u t rbuhu traje zauvijek. Ptahotep izra ava trajnu naklonost tako da je doznauje trbuhu : Ljubav traje u trbuhu onih koji se vole.18 Ovakavnainpromatranja trbuha, kao mjes ta potpuno integriranih kapaciteta, osjeaja i misli, ponovno susreemo u razdoblju Novog kraljevstva, u Uputama Amenemopea, gdje se ka e: Poivaj u kuici svog trbuha.19 egativnom kontekstu trbuh je oito u suprotnosti sa srcem. Crte 8.7. Molitvena stela upuena Ptahu. Novo kraljevstvo. Onaj ije se srce pokorava trbuhu pola e svoj prijezir na mjesto ljubavi; njegovo je srce bijedno, tijelo mu je nepodmazano. Veliina srca je bogomdana, a onaj tko se pokorava svom trbuhu stjee neprijatelja.20 To da srce mo e biti zavedeno trbuhom21 znai da je uvijek postojao stupanj vrednovanj a trbuha, na to ne nailazimo kada se radi o srcu. Fiziki je srce na vi em mjestu od trbuha, a ujedno i psiholo ki. Prepoznato je kao duhovni centar osobe, mjesto gdje e osoba doi najbli e svojem ka, Egipat - hram univerzuma Crte 8.8..................... nema prijevoda !!!!!!! povezanim sa srcem: Prati srce sve dok ivi ... Ne uskrauj vrijeme slijeenju srca, jer to povreuje ka.22 Na crte u 8.9 Ani stoji s podignutim rukama u inu tovanja pred vazom koja simbolizira srce. Podignuta je na standardnom mjestu, ispred etiriju bogova koji sijede na pijedestalu s oblijem simbola maat. U Knjizi mrtvih Ani o svom srcu ka e: Ti si ka unutar mog tijela koji stvara i osna uje moje udove.23 Ka bija e izvorom ovjekove vitalne energije. Zanimljivo je da se fraza prati srce odn osi na osobu koja je postala energizirana. Za lovca koji se raduje reeno je da per e svoje srce; izljev gnjeva doslovno se" mo e opisati (a tako vjerojatno i osjetiti ) kao pranje srca.24 Oprezno srce je srce koje je postalo ispunjeno energijom tako da daje izra aj jakim osjeajima te se na taj nain p ovezuje s ka. Ali srce je takoer bilo i sredi te kontemplacije. Prema Ptahotepu, srce je ono koje pouava svog vlasnika u slu anju ili neslu anju. Bilo je to mjesto slu anja gdje je ovj gao doi do dubljih razina razumijevanja i do ivotnog sklada. U srce se osoba otvar ala maat. Ja sam slu alac koji slu a maat, koji je pola e u srce.25 Srce je takoer sjedi sjeanja i namiom <mw> Wnip niip u suprotnosti mogli bismo prevesti Inkarnacija du e kao elju koja nije frustrirana.26 No, prave elje srca prenesene su refleksijom i p rilagoene maat, za razliku od impulsa koji proizlazi iz trbuha. Jer kao organ tijela najpovezaniji s duhovnom biti, srce Crte 8.9. Ani obo ava svoje srce. je su tinski isto. Zato PaPirus Anl Osamnaesta dinastija.

ga je potrebno za tititi od pokvarenih i tetnih utjecaja i sklonosti. Stoga ponekad pronalazimo upozorenja da prikrijemo ili zapeatimo srce.27 Ideja o bitnoj istoi srca povezana je sa srcem kao izvorom ovjekovog postojanja. U poglavlju 30b Knjige mrtvih, putnik Podzemnim svijetom obraa se srcu kao majci: Moje srce, moja majka, Moje srce, moja majka, Moje srce kojim dolazim u postojan je... Obraanje prati molba srcu da ne bude protiv osobe kao svjedok na suenju. Izgleda k ao da je srce druga osoba unutar osobe. Na drugim mjestima pismenih ostav tina iz Novog kraljevstva srcu se obraa kao uvijek prisutnom bogu koji poma e osobi ui u njez ino sveti te kada ona njeguje mudrost.28 Srce je, dakle, dio ovjeka nepoistovjeen s b ilo kojom od elja, odluka ili kativnosti u nepodudarnosti s maat. Srce bija e neuni t iv i nepokvarljiv dio osobe, te na taj nain odvojeno od svega svjetovnog to bi mog lo svjedoiti protiv njih. Egipat - hram univerzuma Neka moje srce bude uz mene, moli putnik Podzemnim svijetom. Neka bude uz mene, Neka bude u miru sa mnom.29 Ovo preklinjanje iz Knjige mrtvih popraeno je u Papirusu Nebseni vinjetom koja prik azuje boga Anubisa kako Nebseniju daje srce. Srce je urueno Nebseniju kao veliko blago, a on ga prima s velikom zahvalno u (crte 8.10). Od svih dijelova tijela glava je najvi e odgovarala osobi kao individualiziranom b iu. Hijeroglif glave prikazuje itavu osobu (ili, jednako tako, itavog boga ili ivoti nju). Legenda o Ozirisovoj glavi pokopanoj u Abidosu podudarala se s tvrdnjama A bidosa da je mjesto ukopa ivoga boga. Budui da glava nosi na e individualne facijaln e osobine, najprirodnije simbolizira itavu osobu, jer je obdarena vrstom psihike a utonomije. Znakovito je da su antiki Egipani Crte 8.10. Anubis Nebseniju predouje njegovo srce. Papirus Nebseni. Osamnaesta din astija. 0} ^ predstavljali ba (du u osobe osloboene tijela) kao pticu s ljudskom glavom. Glava j e imala individualizirane znaajke osobe kojoj je pripadao ba. Na crte u 8.11 Nebsen ijev ba prikazan je na tipian nain. Va no je da je osoba koja je putovala Podzemnim svijetom u stanju ba zadr avala svoju glavu. Tako Ani pjeva: Inkarnacija du e Ozirisova glava nije od njega odnesena, glava Ozirisa Anija ne treba biti uzeta s mene. Vezao sam svoje udove. Uinih se cjelovitim i zvunim. Postadoh mlad. ]a sam Oziris, Gospodar vjenosti.30 Stoga povezujemo ka i srce, ba i glavu. Kada tijelo ponemo promatrati kao cjelinu, a ne kao da je sastavljeno od individu alnih fizikih komponenti, te ko je oteti se dojmu da, kada Egipani govore o njemu, g ovore o neem praktiki inertnom. Za njih su o ivljeni dijelovi tijela -doslovno s du om . Nosili su posebne vitalne i fizike osobine. Ali tijelu kao cjelini nedostajala je ta du evnost. Jedan od uobiajenih izraza za tijelo bio je khat. Glede tog izvora , Budge ka e: Fiziko tijelo ovjeka promatrano kao cjelina zvalo se khat, rije koja je vjerojatno povezana s idejom o neem podlo nom propadanju. Rije se takoer primjenjival a na mumificirano tijelo u grobnici, to znamo iz rijei 'Moje tijelo (khat) je poko pano'.31 Kao mumificirano tijelo khat se mo e prevesti rijeju le . Crte 8.11. Nebsenijevba ca s Druga rije za le bija e ljudskom glavom. Papirus Nebseni. sha ili shat, esto pisana s odreenim znakom za komad mesa. Jo jednom rije evocira propadanje prije nego ivot. U T ekstovima piramida Egipat - hram univerzuma itamo: Du a (ba) nebu, tijelo (shat) zemlji.32 Ove se rijei nisu primjenjivale za ruke , noge ili unutarnje organe, a kamoli za srce. O ivljeni dijelovi tijela nisu bili predodreeni za zemlju. No, ini nam se kontradiktorno da se samo za tijelo kao cje linu smatralo da se vraa zemlji, jer su razliiti dijelovi tijela bili ispunjeni ps

ihikim ili duhovnim kvalitetama, a one su nastavljale funkcionirati kao da su jo u vijek povezane s organima ili udovima koji su za vrijeme ivota bili njihovi psihik i nosai. Te duhovne osobine nisu osjeane kao dijelovi tijela u cjelini, ve samo kao razliiti lanovi koji su skupa izgraivali tijelo i ispunjavali ga ivotom. Smatrano b iem, tijelo je radije bilo primalako nego obdareno ivotnim silama. Zbog toga se sha t, kao i khat, mo e prevoditi kao le .33 Nadila enje razdijeljene psihe Sva ova razmatranja istiu nam da Egipani nisu prema tijelu imali isti odnos kao mi . Razliiti dijelovi tijela do ivljavani su u odreenom smislu koji je bio egzistencij ski primarniji u odnosu na tijelo kao cjelinu. Stalno itamo o o ivljenim rukama, no gama, bedrima, pluima, trbusima i srcima, ali kada se sretnemo s tijelom kao cjel inom, uvijek mu nedostaje ivota. U tom odnosu postoji paralela izmeu antikih egipat skih gledi ta o ivome tijelu kao mno tvu organa i udova i onoga to pronalazimo u ranoj grkoj literaturi. Homerova rije soma - kojoj se kasnije pridaje znaenje tijelo, nika da se ne koristi za oznaavanje ivoga tijela, ve samo za oznaavanje le a. Na ivo tijelo uvijek se upuuje u mno ini rijeima kao to su guia i meka, a obje oznaavaju udove.34 St oga rani Grci nisu poznavali nain na koji bi opisali psihiku funkciju neovisno o f izikim organima kao to su srce. Dlua i dijafragma, s kojima su razliite psihike Inkarnacija du e funkcije do ivljavane kao nerazdvojivo povezane.35 Isto se mo e rei i za narod Mezopo tamije. Za njih su jetra, srce i glava bili va ni psihiki centri. U mezopotamskoj l iteraturi itamo, naprimjer, o jetrama koje se raduju ili su umirene; srcima to posta jaka ili samilosna i o udovima koji su u posebnom odnosu prema glavi.36 Postoji znae nje svega ovog, a ono nije da je antika psiha zahvaena neobinim oblikom shizofrenij e.37 Kao injenicu moramo pojmiti jedinstvo svijesti, ali sa ivotom du e ne do ivljene na isti nain kao danas. U antikim vremenima ivot du e do ivljavao se vi e fiziki nego danas mi do ivljavamo, jer moderna podjela izmeu tijela i du e, unutarnjeg i vanjskog ije jo bila pobuena. U normalnom, budnom stanju, udovi, organi i osjeti do ivljavani su kao ispunjeni psihom, kao nositelji posebnih psihikih funkcija. Niti jedan di o fizikog tijela nije bio samo fiziki, kao to niti jedan dio prirode nije bio jedno stavno materijalan. Du a antikih Egipana mo e se opisati kao jedinstvo koje ima razliitost poluautonomnih p sihikih funkcija razdijeljenih meu razliitim dijelovima fizikog organizma. Zbog toga se na ivo tijelo upuivalo u mno ini (shru = dijelovi), dok je tijelo u jednini bilo mrtvo, ne ivo tijelo. Svaki lan ivog tijela bio je nositelj karakteristika du e. Samo kroz inicijaciju ili nakon psihike smrti vi e sjedinjena samosvijest, kakvu do ivlja vamo danas, mogla je podii se, kao dvojnik kojem je tijelo do ivljavano izvana kao je dinstvo, ali kao takvo bija e ne ivo. Moderno postkartezijansko38 dualistiko do ivljava nje sjedinjene unutarnje samosvijesti kao suprotnosti vanjskom fizikom tijelu bija e mogue u vremenima antikog Egipta samo u onom to bismo mogli opisati kao stanje izva n tijela. To jest, Egipani su morali prolaziti kroz radikalno ili traumatsko odva janje od normalne psihofizike svijesti da bi postigli pojaano do ivljavanje sebe, on akvo kakvo mi danas uzimamo kao ne to sasvim Egipat - hram univerzuma normalno. Postizanje tog do ivljaja bija e jedan od ciljeva obreda inicijacije. U to m inicijatskom kontekstu uglavnom se treba promatrati psihoduhovna terminologija ka, ba i ankh. Ba se, primjerice, esto prevodi kao du a. Dok se ba mo e smatrati ind ividualiziranim psihikim centrom usporedivim s na im modernim poimanjem du e, za Egipa ne je ba uvijek bestjelesna du a, do ivljena jedino u bestjelesnom stanju, kao to emo vidjeti u poglavlju 9. Daljnje razmatranje proizlazi iz na eg opisivanja egipatske psihe kao rasporeene meu razliitim poluautonomnim psihofizikim funkcijama. Ovo takoer ima oslonac u fundame ntalnom inicijatskom iskustvu. Moramo shvatiti da Egipanima osjeaj centralnosti ni je bio unutar uobiajene budne svijesti, kao to je danas nama. Poimanje du e kao psih ikog centra koji unutar nas obgrljuje razliite funkcije kao to su razmi ljanje, osjean je, elja i namjera nije prikladno antikim vremenima gdje ne postoji takva koncepci ja o monocentrikoj du i. Ne samo da su te razliite funkcije pridru ene poluautonomnim, psihiki napunjenim tjelesnim organima ili udovima, nego su u mnogim sluajevima mi sli, elje, osjeaji i namjere do ivljavani kao emanacije ne ljudskih bia, nego bogova koji djeluju na ljudska bia.

Gledano u tom svjetlu, mnogo je pre ivjelih molitvi za deifikaciju dijelova tijela (Moja kosa je kosa Nuna. Moje lice je Raovo lice. Moje su oi oi Hathor. Moje su u i u i Upuata. I tako se navode dijelovi tijela sve do stopala, da bi se zavr ilo afirma cijom: Ne postoji niti jedan dio mojega tijela koji nije dio nekoga boga.) Te deif ikacije mogu se promatrati kao sredstvo ouvanja integriteta psihe. Svaki poluauto nomni dio morao je biti donesen u sferu bo anstva koje je odgovaralo posebnom podr uju psihikog djelovanja. Kao to su bogovi bili nazoni u krajoliku - u pustinji, rije ci, biljci ili ivotinji -mogli su biti nazoni u dijelovima ovjekovog psihofizikog ----:. i^,, nrima i rukama. Ocrtavanjem bogova Inkarnacija du e na taj nain postignut je vei osjeaj samointegracije. Stupanj sigurnosti s kojim su ljudi mogli tvrditi da je unutarnje iskustvo njiho vo vlastito, bij a e neophodno ukljuiv. To znai da je sveobuhvatno do ivljavanje jedin stvene svijesti bilo slabije i krhkije nego to je danas. Procesom inicijacije ono se slamalo, da bi se zatim izgradilo jae i vr e. Va nost inicijacijske ideje o fizikom komadanju postaje razumljiva kada se promatra kao jedini nain opisivanja iskustva o katastrofalnom fizikom komadanju. Za svijest, kojoj su svi dijelovi tijela fiz iki ispunjeni, sakaenje tijela kroz koje je pro ao Oziris bija e prototip psihike fragm entacije koju je inicirani morao do ivjeti na psihofiziki nain. Ovo fiziko sakaenje bi ja e za inicijante poput uvoda u reidentifikaciju s novim psihikim sredi tem koji je transcendirao razdijeljenu psihu. Reintegracija tijela morala je ukljuivati dolazak do novog odnosa s neijim dijelovima, odnosa u kojem je posjedovanje dijelova od stra ne osobe esto nagla avano. Ima svoje srce, o Ozirise; Ima svoje noge, o Ozirise; Ima svoje ruke, o Ozirise; Tako je i moje srce moje vlastito; Moje su noge moje vlastite; Moje su ruke moje vlastite. Stubi te do neba za mene je postavljeno. Da se njime mogu popeti do neba; Uspinjem se na dimu velikog kaenja.39 Odnos prema posjedovanju kao da naznauje novu razinu integracije dijelova pod ojaani m psihikim sredi tem, fiziki nelocirano: Moji udovi koji su sakriveni ponovno su sjed injeni, ka e Unas, jer kreem danas u pravom obliju ivog duha.40 Oblik samosvijesti na ji se upuuje ( ivi duh) jasno naznauje ponovno sjedinjenje Unasovih dijelova. Egipat - hram univerzuma Dakle, Unasove inicijatske ku nje komadanja vode iskustvu vi eg stupnja psihofizike i ntegracije i istodobno pojaavaju svijest o sebi kao o autonomnom ivom duhu. Tako ini cijatska ku nja uvodi tip jedinstvene samosvijesti koju nije mogue postii uobiajenom r azdijeljenom samosvije u antike, na dijelovima zasnovane psihe. Razlikovani su razliit i stupnjevi jedinstvene samosvijesti. Do ivljavani su kao posljedica te nje k inicij atskom putu razvoja. Sada se moramo okrenuti toj duhovnoj psihologiji. 9BESTJELESNA DU A Sada pristupamo duhovnoj psihologiji koja je pro imala egipatsku religijsku knji evn ost. Literatura opisuje stanje budnosti koje se nije postizalo u uobiajenom budno m stanju svijesti ve se do ivljavalo na putu duhovnog razvitka prema samointegracij i i prosvjetljenju. Treba imati na umu da je u Starom kraljevstvu ovaj duhovni p ut bio rezerviran za kralja i malu duhovnu elitu. Sve do Novog kraljevstva nije mu bio omoguen iri pristup, a i tada je bio stvoren samo za mali dio populacije. D akle, ono to slijedi mora se shvatiti kao ezoterijski put razvitka, razliit od open itije popularne psihologije. Ka Prva razina na tom putu razvitka bija e susret s ka. Ka je bio izvor ovjekove vital ne energije i u mnogim se kontekstima mo e prevesti kao vitalna sila. Za obine ljude ova vitalna sila niip sp nsiprala kan emanaciia niihove vlastitp osobnosti Egipat - hram univerzuma nego kao ne to ime su oni obdareni iz vanjskog izvora. Bila je to djedovska ili ba ti njena skupina koja je ivjela u duhovnom svijetu kao izvor moi, u jednoglasju s ka energijom. Preci su bili oni koji su usmjeravali ovu energiju prema fizikom kralj

evstvu, ispunjujui vitalno u ne samo ljudska bia nego i ivotinje i ito. Rundle-Clark k zuje: Preci, uvari izvora ivota, bijahu rezervoar moi i vitalnosti, podr avanja ivota i rast a. Na taj nain oni nisu bili samo bestjelesne du e nego jo uvijek aktivne, uvari ivota i sree. to god se dogodilo, da li dobro ili zlo, konano je izvedeno od njih. Klija nje ita, poveavanje krda, snaga u ovjeku, uspjeh u lovu ili ratu,sve to bijahu oitov anja njihove moi i odobravanja.1 To je jedan od glavnih razloga za to su grobnica i itavo groblje na kojem je bila s mje tena bili toliko va ni za antiki egipatski duhovni ivot. Jer u grobnici se dogaala ta vitalna promjena izmeu mrtvih i ivih. Ako su mrtvima prina ani hrana i molitve, b ilo je to jednostavno zbog nekog pobo nog sjeanja na to tko su ti mrtvi bili. Bila je to potvrda tko su postali, naime uvari i usmjeritelji ka energije. Zbog toga j e grobnica poznata kao mjesto ka. Kada bi osoba preminula, reeno je da ide svom ka, t o jest ka skupini s kojom su sada postali spojeni. Kao uzvrat za darove i molitv e, mrtvi bi tada usmjeravali dobrohotnu ka energiju prema svijetu ivih. Va no je shvatiti da je za obine ljude odlazak prema ka bio do ivljavan kao apsorpcija u skupinu predaka. Individualna samosvijest nije nagla avana, ve prije razvodnjena izravnim dodirom s ka. Isto se ne mo e rei za kralja i dru tveno-duhovnu elitu blisku kralju (iako su s vremenom njihova duhovna iskustva zasigurno postala manje eks kluzivna i prihvatljiva). Kralj je odlazio svome ka u stanju svijesti koje mu je omoguavalo da asimilira, a ne da Bestjelesna du a bude asimiliran. U susretu sa svojim ka, njegova na dijelovima zasnovana samosvi jest bija e ouvana. I to ouvanje vodilo ga je do ivljavanju ka kao vrste duhovnog dvoj nika fizikoga tijela. U Tekstovima piramida itamo: O Unase, ruka tvog ka pred tobom je; O Unase, ruka tvog ka iza tebe je; O Unase, noga tvog ka pred tobom je; O Unase, noga tvog ka iza tebe je.2 Tako je kraljev ka zazivao ud po ud. Ovo zazivanje ukljuivalo je pojaavanje normal ne psihofizike budnosti prema iskustvu vitalnih ili eterikih sila koje su pro imale fiziki organizam. Drugdje itamo da ka kao fiziko tijelo ima meso (afu).3 Prikazi kraljevskoga ka esto su se jednostavno sastojali od druge osobe, kao da je duhovna forma ka bila egz aktna replika kraljevog fizikog tijela i kao da su obje stvorene istodobno. Na cr te u 9.1 prikazan je bog Khum kako stvara kralja i njegov ka u jednom inu, na svom lonarskom kotau. Crte 9.1. Bog Khum stvara kralja i njegov ka u jednom inu. Hram Luxor. Egipat - hram univerzuma Ponekad jeprikazankraljkakoprina a rWu,sasvojimprateim ka koji hoda iza njega kao sre dnjovjekovni pa . Primjer toga vidimo na crte u 9.2 gdje kraljica Hat epsut (ovdje pri kazana kao kralj s bradom) prina a parfem u pratnji svojeg ka koji koraa iza nje s rukama podignutim iznad glave. U tom, kao i u prija njem prikazu, ponovno vidimo opravdanje da se ka prevodi kao dvojnik, jer pojavljuje se ovdje kao drugi lik bo ice, nosei u desnoj ruci ankh, oznaku ivota, i pero maat. Dok smo naueni vidjeti bogove prikazane na vrlo konkretan nain, postoji ne to neobino i zbunjujue kada vidimo nevidljiv aspekt ljudskoga bia prikazan toliko konkretno. Je li ka doista do ivljavan na nain da za osobu predstavlja ne to izvanjsko? Tekst i z piramide Una a potvruje ovu interpretaciju. Unato tome to je su tinsko ljudska energi ja, posljedica koja je do ivljena kao pojaavanje normalne psihofizike budnosti, Crte 9.2. Kraljica Hat epsut, prikazana kao kralj, prina a rtvu. Hram Hat epsut, Deir el Bahri. Bestjelesna du a ka nije postavljen iznutra ve je poiman kao bie drugaije od kralja. Unasu je reeno d a potra i udove svog ka pred sobom i iza sebe, kao da su doista odvojeni od njegov ih vlastitih udova. Kada su nam, dakle, predstavljeni likovi kao onaj do Hat epsut i njenog ka, moramo pretpostaviti da nam to stvarno prenosi kraljevsko do ivljava nje ka. ak i ako je ulogu ka preuzeo mladi u ceremonijalnoj prigodi kao to je ova, to ne os labljuje ve pojaava tlo za pretpostavku da je ka prepoznat kao neovisno bie, druga o soba, u odreenom smislu izvan kralja.

I iz umjetnikog i iz tekstualnog izvora jasno je da se kraljev susret s ka nije d ogaao samo nakon smrti, to je bio sluaj s veinom ljudi. Kralj je bio svjestan svog k a za vrijeme ivota. Tako Tekstovi piramida kazuju da kralj u smrti nije putovao svo m ka ve s njime.4 Kralj je, dakle, ivio na zemlji u stanju svijesti koje je za vein u ljudi bilo mogue samo nakon smrti. To jest u stanju svijesti ispunjenom ka ener gijom, ali s va nom razlikom da je to stanje svijesti on stvorio kao individua, do k je za veinu ljudi njihova individualna samosvijest bila apsorbirana u skupinu n jihovih predaka. A onoliko koliko su do ivljavali svoj ka tijekom ivota, locirali s u ga izvan sebe ili u svoje pretke ili, kao to emo vidjeti, u kralja ili neku drug u monu osobu. Zbog toga je kralj imao vlast nad ka energijom. Reeno je da je sjedinjavao srca svi h ljudi.5 Imao je nadzor nad silama prirode zbog svoje vlasti nad ka energijom.6 Ta iznimna mo kralja bija e njegovo pravo putovanje u svijet mrtvih gdje je stjeca o autoritet, predajui kaove i otklanjajui kaove, pola ui prepreke i otklanjajui prepre e.7 Kao Horus, kralj se vezivao za mitolo ki odnos s itavom zajednicom mrtvih, na elu koje bija e bog Oziris. Kao to je Oziris bio ovisan o Horusu zbog njegova o ivljavan ja na Onoj strani, i preci - posebno, ali ne iskljuivo, kraljevski preci - bijahu ovisni o kralju. Kraljevstvo je smje teno kao sredi nja toka u recipronom odnosu Egipat - hram univerzuma izmeu zajednice ivih i mrtvih, a kraljeva uloga bija e glavno posredni tvo izmeu dvaju kraljevstva. Kako se kretanje ka energije odvijalo kroz ovu podjelu, osoba smje te na na ovoj vitalnoj toki raskri ja stjecala je ogromne moi. U oima veeg dijela populacije, kralj je, kao i preci, bio spremi te ka energije. Tak o su opa imena za Staro kraljevstvo imala oblike Moj ka pripada kralju ili Kralj je moj ka.8 Za kraljev ka vjerovalo se da pro ima itavu zemlju i da svaku osobu pogaa na najintimniji nain, jer kralj je osjean kao nazonost u srcu. U srcu antikog Egipanina bija e ka energija boga Horusa, Stanovnika srca9, a kralj je bio njegovo utjelovlje nje. On je bio ka Egipta, personifikacija ka do ivljena u svakom ovjeku. Frankfort kazuje: Egipanin je do ivljavao utjecaj kralja u svom biu kao sredi te svoje ivotne ene gije. To je ono to je on nazivao ka.w U zapovijedanju ka energijom kralj je do ivlj avao uzdizanje vlastite moi kao osoba, dok se ljudi nisu mogli izdignuti iznad kolektivne svijesti ka energije i osjeali su da je u tom odnosu njihova individualnost nadjaana. Na taj je nain kralj postao in dividualno ari te kolektivne svijesti. Crte 9.3. Ka kao duh uvar kraljevskog djeteta. Novo kraljevstvo. Meutim, ak i u Starom kraljevstvu nije samo kralj postizao ovu razinu svijesti. Mo gao je biti, formalno govorei, jedinstven u ovom odnosu, ali drugi ljudi iz vi ih s lojeva egipatskog dru tva - u onolikoj mjeri u kojoj su postali svjesni unutarnje poistovjeenosti s Bestjelesna du a Horusom - postizali su slian individualiziran odnos prema svom ka. Postojao je nji hov ka zato to su osjeali pro ireni smisao sebstva. I mo da jer je personificirao drugu osobu. Jer odnos prema tome postaje nedjeljiv od cjelovite uzdignute Horusove sv ijesti duhovno napredne individue. Stoga, ono to je vrijedilo za kralja, vrijedilo je i za dru tvenu elitu to se sastoj ala od vi ih rangova sveenstva i plemenita a koji su esto obna ali visoke sveenike du zreke magnata Ptahotepa iz Starog kraljevstva jasno naznauju da su osobe njegovog polo aja djelovale u svjesnom skladu sa svojim kaovima11 te da je njihov odnos pr ema njihovim sljedbenicima usporediv s odnosom kralja prema opoj populaciji. Njih ov je ka podr avao i odr avao one u njihovoj neposrednoj blizini. Kao to Ptahotep ka e: Tvoje uzdr avanje doi e iz njegovog (magnatovog) ka. Trbuh onog koga on voli je zado voljan i tvoja e lea biti zaodjenuta njime. A njegova e pomo biti tamo i uzdr avati te ... Nainit e za tebe dobru ruku (to jest, pomoi e ti).12 Plemenita i Starog kraljevstva esto su bili duhovni adepti. Imali su velik broj ueni ka i podreenih. Njihovim podreenima je ka plemenita a, jednako kao i ka energija pre daka, bila njihova dobra (ili lo a) srea. Ali za kralja, dru tvenu ili duhovnu elitu kojoj je ka energija postala individualizirana, ka je vi e bio kao inspiratorni il i za titniki duh ili daimon. Kralj Pepi, iz Starog kraljevstva, govori: Dobro je sa mnom i mojim imenom; Ja ivim s mojim ka. Tjera zlo to je preda mnom, o tklanja zlo stoje iza mene.13

Na crte u 9.3 ka je prikazan kao duh za titnik kraljevskog djeteta koji ga dr i u sveo buhvatnom zagrljaju. Ovo nas podsjea na heliopolijski mit o stvaranju u kojem Atu m Egipat - hram univerzuma grli Shua i Tefnut, titei ih od rastvarajui!! moi Nuna i obdarujui ih vlastitom energ ijom: Svojim ka pola e svoje ruke oko njih / Tako je tvoj ka u njima.14 Umjesto Atuma , ovdje imamo personificirani ka. Mo e se shvatiti kao dublja bit osobe koja poiva u bo anskom svijetu. To tumai kako je bilo prikladno prinositi darove kau kao da je bo ansko bie. U Novom kraljevstvu je odnos prema osobnom kau postao ra ireniji. Tako molitva ka postaje standardni zapis u Knjizi mrtvih. Ona poinje: Pozdrav tebi, moj ka mojega ivota! Gle, do ao sam pred tebe, uzdignut, o ivljen, moan i zdrav. Donio sam ti tamjan, i proistio sam se njime, a s njime u proistiti ono to izlazi iz tebe.15 Crte 9.4. Prino enje hrane kau. Papirus Nesitanebtasheru. Dvadeset i prva dinastija . Bestjelesna du a Crte 9.4 prikazuje vinjetu uz ovu molitvu s Papirusa Nesitanebtasherua. Na ilustr aciji, usprkos veem stupnju personalizacije odnosa prema ka, ka je ipak prikazan apstraktno, kao dvije podignute ruke na pijedestalu ispred Nesitanebtasheruom. N e pojavljuje se u potpuno ljudskom obliju, kao kraljevski ka iz istog razdoblja. Izmeu ruku nalazi se rtvovana hrana koja je prinesena kau. Mo da se apstraktnost ka simbola, onako kako se pojavljuje na ovoj i drugim ilustr acijama iz tog razdoblja, mo e shvatiti kao isticanje injenice da ka zadr ava temeljn u univerzalnost ak i kada je shvaen osobno. Za bogatu elitu koja je imala pristup K njizi mrtvih, ipak nije postao osobni daimon kao to je bio za kralja. To je univer zalna ivotna sila u odnosu na koju se mogao osjeati visok stupanj individualne moi, ali nikada nije tvorio dio osobnosti. Ostaje univerzalan. Iz tekstualnih dokaza vidi se da antiki Egipani (kraljevi, plemenita i i puani) nikada nisu imali osjeaj os obne identifikacije s kaom kakav su osjeali sa sljedeom komponentom duhovne psihol ogije koju moramo razmotriti - s baom. Ba Drugaiji osjeaji prate uporabu izraza ba od onih pridru enih izrazu ka. Samo se rije tko mo e prevesti kao vitalna energija, jer ima vi e unutarnje, suptilnije znaenje. Kon cepcija o ba odlazi s one strane ivotne energije, oznaavajui finiju, produhovljenij u psihiku silu. E. A. VVallis Budge, raspravljajui o odnosu ba prema ka, pi e da ba b oravi u ka, naznaavajui da, kako bi se dosegao ba, moramo posegnuti u unutarnji mod el postojanja.16 Ba se obino prevodi kao du a, ali ovaj je prijevod pogre an budui da je ba bio aktivan amo u neuobiajenim Egipat - hram univerzuma psihikim stanjima, kada uobiajena, na osjetilima zasnovana svijest vi e nije funkcio nirala. Takva psihika stanja obino oznaavaju san, svijest nakon smrti i nefiziki mod el svijesti postignut inicijacijom. Ba bija e nain na koji su ljudska bia bila oitova na u tim posebnim duhovnim okolnostima. Ba doslovno znai oitovanje, a izraz je primj enjiv pri razliitim oitovanjima bogova: Bennu je Raov ba, sazvije e Orion ili bik Api s Ozirisovi su baovi, sveti ibis je Thothov ba, itd.17 Ali dok bogovi, koji su is ti duhovi, mogu imati baove na fizikoj razini, ovjekov ba je oitovanje na duhovnoj razini. Uporaba izraza, meutim, u svojoj primjeni na ljudska bia sugerira precizni je razumijevanje prirode baa. U Tekstovimaa piramida iz Starog kraljevstva, jedna od glavnih karakteristika naina na koji se izraz koristi jest da je esto povezan s kretanjem. Kao vrsta pokreta povezan je s kretnjom izmeu zemlje i neba. Kao to smo vidjeli iz Tekstova piramida , sudbina baa je nebo, kao suprotnost tijelu: Ba nebu, tijelo (shat) zemlji.18 Ba tra i nebo - duhovni svijet u kojem poivaju bogovi - kao sokol koji se podi e prema s uncu. U narednom tekstu, mo da je ba odgovoran za rast krila du e koja e nositi osobu prema duhovnim visinama. Moja su krila narasla umjesto sokolovih, moja dva pera su od svetog sokola, moj ba me donio i njegova me magija opremila.19 Zbog toga to pripada vjenom nebeskom svijetu, osoba mo e ojaati svoj ba za vrijeme ivo

ta stupanjem u duhovne aktivnosti. Tako je mudrac Ptahotep iz Starog kraljevstva rekao: Mudar hrani svoj ba onime to traje. Priroda ba je da je privuen prema onome t o je vjeno, jer to je njegovo mjesto podrijetla, njegov dom. Tako iz Uputa Merikar eu (Staro kraljevstvo) itamo: Bestjelesna du a Ba dolazi na mjesto koje poznaje, on ne pronalazi svoj prija nji put, nijedna ga v rsta magije ne mo e zadr ati, dolazi onima koji mu daju vodu.20 Crte 9.5. ovjek i njegov ba. Papirus Soutimes. Novo kraljevstvo. U mnogim obraanjima bau u tekstovima iz Starog kraljevstva, imamo dojam da je nje gova posebna krivnja putovanje prema njegovom duhovnom cilju. Nemamo nu no osjeaj d a je stigao. Osoba e biti opisana kao da izlazi u obliju ivoga baa11, izrazom koji je kori ten do vremena Egipat - hram univerzuma Novog kraljevstva - ali sam ba je preliminaran uzvi enijem stanju svijesti. Ba se doima kao da je uvijek na putu: to je energija koja nosi osobu prema vi oj razini postojanja. Kao sredstvo uspona prikladno je prikazan hijeroglifom ptice. Jednako tako prika zan je kao ovjek s glavom sokola. To to ba ima ljudsko lice - lice osobe kojoj pri pada - ukazuje na drugu fundamentalnu razliku izmeu ba i ka. Dok je ba relativno nedefinirana univerzalna ivotna energija, ba vi e pripada osobi. Na crte u 9.5 ovjek d r i svoj ba u krilu. U odnosu prema ka postoji vi e odvojenosti, kao i podlo nosti. I ako je tamo bio zagrljaj, ka je taj koji e zagrliti ovjeka. Ali ono to je najznaajni je na ovoj slici jest slinost dvaju lica. To nas dovodi do injenice da je ba osoba , ali u drugoj formi. Ba se mo e definirati kao individua u izvantjelesnom stanju. Za veinu je ljudi do ivl javanje ba bilo izvan dosega njihove budne svijesti. Do ivljavanje ba je razumljiv ije i dostupnije s obzirom na ovjekov osjeaj o tome tko jest. Tako je bilo ak i ako se ba shvaao kao da pro ima i podr ava fiziki organizam u zdravlju i dobrobiti, a dod ir s njime mogao je voditi do vrste pojaavanja na dijelovima zasnovanog osjeaja o sebi. Jer ka je, onoliko koliko je mogao biti objektivno shvaen, uvijek bio razlii t i odvojen od osobe na nain drugog. Ba, naprotiv, bija e nain na koji se osoba do ivlj vala kada je bila izvan sebe, izvan tijela. U sluaju baa, razmatramo dublju razin u psihofizike sile koja nema isti stupanj neposredne povezanosti s fizikim tijelom . Kroz ba osoba postaje odvojena od sebe, od psihofizike samosvijesti. Dok kontak t s ka mo e voditi do pojaanja na dijelovima zasnovane psihologije, do ivljavanje jed instvene samosvijesti koju je ba predstavljao bija e nespojivo s na dijelovima zas novanom budnosti koja je karakterizirala normalan ivot. Treba zapamtiti da je psihologija koju razmatramo psihologija unutarnjeg razvitk a, povezana s namjernim njegovanjem abnormalnih stanja svijesti. Ako do ivljavanje Bestjelesna du a ka ukljuuje svjesnost o duhovnom izvoru ivotnih sila i pro imanju fizikog tijela, do i avanje ba ukljuivalo je svjesnost o fizikom tijelu kao neem be ivotnom - le u. Individu alna samosvijest fo-stanja postignuta je u postavljanju prema razumijevanju tije la kao inertnog objekta. Dok je za vrijeme ivota ta izvantjelesna svijest morala biti izazvana, u trenutku smrti dogaala se spontano. Crte 9.6 jedan je od mnogih s lika koje prikazuju odnos ba prema ne ivom fizikom tijelu. Ba se, odvojiv i se od tij ela, osjea ponukanim pogledati propadajue ostatke fizikog organizma ispod sebe, kao da razlikuje sebe od njega. Kada se ba uzdi e, itamo u Knjizi mrtvih, ovjek vidi pr nje svojih kostiju, vidi kako mu tijelo trune i udovi se raspadaju.22 Uzdizanje baa ovdje se ini nu nim za ukljuivanje svjesnosti psihofizikog organizma u potpunu smrt. Ba je esto prikazan kako luta oko grobnice. Na crte u 9.7 ba ui na vrhu grobne kapele , dok na crte u 9.8 slijee niz grobni kanal da bi posjetio mumiju. Poglavlje 89 iz Knjige mrtvih ukljuuje molitvu da ba vidi be ivotno khat: Neka pogleda moj khat, I neka poiva na mojoj mumiji. / Nikada neka ne bude podvrgnut propadan ju.23 Crte 9.9 vinjeta je ovog poglavlja i pokazuje kako ba gleda dolje na mumiju kao da ga nezadr iva fascinacija navodi da se ponovno vraa vidjeti fiziko Crte 9.6. Ba gleda be ivotno tijelo tijelo s toke vanjskog pod sobom. Papirus Teherera. Novo promatraa. kraljevstvo. Egipat - hram univerzuma Onoliko koliko je ba predodreen za nebo, njegov se razliit nain svijesti ipak podi e

u odnosu na zemlju, jer kontinuirano te i uspostavljanju vlastitog identiteta pute m ponovnog kontakta s tijelom - da bi se do ivio drugaijim od tijela. To je kao da je samosvijest koja je karakterizirala ba-stanjeprekrhkadabipodr ala potpunu neovi snost tijela, ve joj je ono potrebno kao vanjska odnosna toka da bi utemeljila vla stiti osjeaj postojanja. U Egiptu se normalno, budno svjesno, kao to smo vidjeli, nalazilo u psihofizikom o rganizmu; nije postojao dobro definirani ego. Ba se stoga mo e shvatiti kao vrsta prefiguracije moderne ego svijesti. Stoga, poku aj baovog podreivanja du i, poku aj je k jeg treba odbaciti s obzirom da ba jedini dolazi u neuobiajena izvantjelesna stan ja. Ako su ta stanja ukljuivala stupanj znanosti za tijelo, ta je vezanost bila p osebna i opisana je u stajali tu onog tko tijelo promatra izvana. Objektiviziranje tijela bilo je nu na pratnja bfl-stanja, barem na poetku. Konano odredi te baa bio je nebeski svijet prema kojemu su ga njegova krila nosila. Prije nego krenemo na razmatranje baove destinacije, bitno je malo se pozabaviti njegovim odnosom prema zemlji. Bez obzira kolika bila te nja za zemljom, ba se vr aa zemlji jer izvlai vlastiti osjeaj sebstva iz objektivizacije ne ivog tijela. Izras tav i iz objektiviziranog naina zamjeivanja, ba je bio Crte 9.7. Ba ui na vrhu grobnice. Papirus iz Novog kraljevstva. Bestjelesna du a 1 opa en ili shvaen kao sjena ili khuibit. Zato to je izraz sjena poznat iz Jungove ps ihologije, moramo paziti da njegovu interpretaciju ne unesemo u drevnu egipatsku koncepciju. Premda je egipatska koncepcija sjene usporediva s Jungovom, one nis u jednake. Trebamo biti pa ljivi da ih ne pomije amo. Priroda sjena jest da one nast aju tamo gdje svjetlo pada na fiziki predmet. U simbolikim izrazima, psihika sjena nastala je kao popratna pojava baovog posrednikog polo aja izmeu neba i zemlje. Okreui se prema nebu, okree se i prema kraljevstvu svjetla. Ali, okreui se prema zemlji, ba nu no postaje svjestan sjene koja je pobuena ovisnim odnosom prema fizikom tijelu . Na crte u 9.10 vidimo ba Arinefera u dvostrukom odnosu prema njegovoj sjeni. Na li jevoj strani slike ba ptica hoda po tlu, ali kao da je sprijeena proi kroz crni krug sjene; iznad toga ba leti slobodan i kao da iz grobnice poziva sjenu, sada u ljudskom obliju. Ovdje vidimo dvije razliite mogunosti za ba. S jedne strane mo e biti povuen u prebli ski kontakt sa sjenom i postati vezan za zemlju. S druge strane mo e donijeti oslo boenje 31 I Mi n Ili Crte 9.8. Ba slijee kroz krov grobnice. Papirus Nebquet. Novo kraljevstvo. Egipat - hram univerzuma rrtD7Qin Ra i tipna Onhnira Arinefera, Teba. Bestjelesna du a sjene iz grobnice. Sjena se mo da najbolje mo e shvatiti kao predstavnik svih netran sformiranih zemaljskih apetita i opsesija koje ba ve u za fiziko kraljevstvo i sprea vaju ga da krene dalje. Sjene love ba kao produkt svega u baovoj svijesti to nije sposobno prenijeti svjetlo. Budui da je sudbina baa postati u cijelosti proziran , sjeni mora biti nalo eno da ode iz grobnice i da time bude podvrgnuta svjetlu ko jemu je ba privuen. U poglavlju 92 Knjige mrtvih, Nebseni se moli Horusovom oku (iscjeljujuem oku kojem u Oziris daje novi ivot) da oslobodi njegov ba. On tada moli za oslobaanje njegove sjene: Kada vidi suton, ti uvaru Ozirisov, ne zadr avaj moj ba i ne zaustavljaj moju sjenu (Khaibit). Otvori put za moj ba i moju sjenu, tako da ona (ba) mo e vidjeti velikog boga (tj. Raa) u njegovom sveti tu na dan suenja.24

Akh Ako ba postoji izmeu svjetova, sljedea razina psihofizikog postojanja ima svoj prir odni dom u kraljevstvu nebeskom. Akh, ponekad preveden kao inteligencija, dolazi n a svoje u podrujima duhovnog svjetla. Oznaen hijeroglifom ibisa s krijestom - ptic e s tamnozelenim perjem pro aranim sjajnim zlatom - rije akh prenosi pojam svjetla: sjaj, osvjetljavanje, blistanje.25 Budge akh prevodi kao sijajue ili kao sjajeu jeroglif ibisa s krijestom prikazan je na crte u 9.11. Egipat - hram univerzuma Crte 9.11. Hijeroglif ibisa s krijestom. Dok nebesko arhetipsko polje kroz koje se ba kree pripada bogu Ozirisu, gospodaru intermedijalnog podruja ili Dwata, arhetipsko polje akha je svjetlom ispunjeno n ebo kojim predsjeda bog sunca Ra. Jedinstvo s Raom smatrano je ciljem nebeskog u spona u Tekstovima piramida iz Starog kraljevstva. Postignuto je kada je kralj pos tao sijajui, zvijezda sjajeeg svjetla kroz univerzum, a time i sin nebeskog oca Raa. Tako Unas mo e proglasi i: O, Ra-Atume, ovaj ti Unas dolazi, neizbrisivi akh, gospodar nad mjestom etiri stupa. Sin tvoj dolazi tebi, ovaj Unas dolazi tebi.27 U mnogim su tekstovima, kao i u ovom, upuivanja na akh kombinirana s osjeajem dola ska u dom, povratka izvoru. Stanje postojanja akha je jedno od duhovnih znaenja s amo zato to je taj dodirnuo i postao sjedinjen s izvorom duhovnog svjetla. Akh je sjajei jer je zasien zrakama duhovnog svjetla to ga emanira od boga stvoritelja. U Knjizi mrtvih Ani ka e: Slava tebi, o Ra, kada se podi e u Harmarkisu! Obo avam te kada vidim tvoje ljepote, i kada tvoje sijajue zrake padnu na moja prsa... Prvobitni bo e, od koga nastaju sv i oblici, Bestjelesna du a ti progovara rije, a zemlja je natopljena ti inom. 0 ti, Jedini, koji si nastao na nebu prije nego postoja e zemlja i planine... Uini da moje sjajee oblije (akh) bude slavno, o, uini, Ozirise, mojba nebeskim... Na mene sijaj svojim zrakama svjetla, Oziris Ani, koji te voli.28 Ani moli: O, uini, Ozirise, moj ba nebeskim. Akh mo e biti shvaen kao ba diviniziran i podignut na razinu postojanja iznad razine Ozirisova stanja. Glavna razlika izm eu Raa i Ozirisa je ta da Oziris nema klju vlastitog samoobnavljanja (jer on je ov isan o Izidi i Horusu), dok Ra ima. Akh je samoobnavljajui duh; u toj moi unutarnj e autoregeneracije nalazi se obilje je njegovog bo anskog statusa. U poglavlju 174 Kn jige mrtvih, dominantno figurira tema ponovnog roenja. Naslov ovog poglavlja je Za uzrokovanje da akh izae iz velikih vrata na nebu. Ono sadr i sljedee mone rijei: Bog je roen sada kada sam ja roen; Gledam i vidim, postojim, podignut sam do svog mjesta, Izvr io sam ono to je nareeno... Ja sam lotos koji sija u Zemlji istoe, koja me primila, 1 koja je postala moje stani te, pri nosnicama Velike Moi. Do ao sam u Jezero plameno va i postavio sam maat na mjesto neispravnog.. .<l2S Egipat - hram univerzuma Lotos je bio primarni simbol moi samotransformacije i ponovnog roenja. U kozmogoni ji Hermopolisa Ra je roen iz pupoljka lotosa koji izranja iz Primordijalnog ocean a (vidi poglavlje 3). Tvrditi Ja sam lotos znai poistovjetiti se sa samostvarajuom i regenerativnom moi boga Raa. Vidjeli smo da je fr-stanje. ukljuivalo odreenu konkretizaciju fizikog tijela. Kao b a, osoba je imala iskustvo gledanja na svoje tijelo kao s toke velikog promatraa. To iskustvo bija e sredi te ozirijanske inicijacije. Meutim, kada ponemo smatrati akh konanim stadijem razvitka fizikog tijela, akh je od njega potpuno osloboen. No to o sloboenje ukljuuje novopronaenu svjesnost o duhovnom tijelu (sah ili sahu) koja pos taje nositelj akhove individualne svijesti. Razvoj duhovnog tijela iz fizikog bija e va an ezoterijski dogaaj. Na njega upuuje poglavlje 154 Knjige mrtvih u kojem se osoba

poistovjeuje s Kheprerom, bogom samoobnove. Ja sam bog Kheprer, i moji e dijelovi imati vjeno postojanje. Neu gnjiliti, neu trunuti, neu se pretvoriti u crve, i neu vidjeti propadanje pred oima Shua. Imat u svoje postojanje. Imat u svoje postojanje. ivjet u, ivjet u. Klijat u, Klijat Klijat u, Probudit u se u miru.30 Crte 9.12 prati ovaj tekst u papirusu Nua. Tekst sugerira da klijanje iz duhovnog tijela ili sahu osigurava ouvanje na dijelovima zasnovane psihologije Bestjelesna du a Crte 9.12. Stvaranje duhovnog tijela. Papirus iz Novog kraljevstva. i da je prenosi u vi e duhovno stanje (moji e dijelovi imati vjeno postojanje). Ovo mo objasniti za to se tako esto u literaruriPodzemnog svijeta upuuje na ruke, stopala, noge i ake. Dijelovi osobe ulaze u duhovno postojanje u duhovnom obliju. Jedan nain do ivljavanja tog iskustva duhovnog tijela koje prati ostvarenje razine svjesnosti naznaeno A:/z-stanjem bija e iskustvo takozv anog dvojnika na mnogo finijoj razini. Te ko je, meutim, biti siguran u to kako su Egipani shvaali odnos izmeu ka kao duhovnog dvojnika i sahu, s obzirom da ovi izraz i nisu rabljeni s jedinstvenim i jasno odreenim mi ljenjem. Dovoljno je ovdje istak nuti da vjerojatnost razvitka duhovnog tijela iz fizikog odgovara jednako ponovnim dijelovima do ivljavanja i metamorfoze ba u akh. Na taj nain akh i sahu nastaju u i sto vrijeme, a dogaaj oznauje osloboenje osobe iz Ozirisovog kraljevstva Podzemnog svijeta i grobnice. Crte 9.13 pokazuje razvoj sahu, a tekst tumai da je to zahvalj ujui Rau koji ga poziva da udi e nebeski zrak.31 Istodobno stvaranje sahu i akh opisano je u poglavlju Knjige mrtvih nazvanom Poglav lje izlaska u dan, nakon prolaska kroz grobnicu. U njemu putujua du a govori: Pro ao sam kroz Podzemni svijet (Divat), vidio sam svog oca Ozirisa, Raspr io sam mon u tamu... Postao sam sahu, Egipat - hram univerzuma postao sam akh, postao sam opremljen (Aper), o svi vi bogovi i akhovi, nainite mi put.32 Izraz postati opremljen mo e se interpretirati kao da je osoba u posjedu svih svojih dijelova. U poglavlju 99 Knjige mrtvih nalazi se zanimljiv dijalog izmeu putujue du e i splavara koji bi je trebao prevesti preko rijeke. Splavar eli znati da li je p utnik opremljen. Opremljen sam, odgovara putnik. Jesi li izlijeio udove? Izlijeio ve. to su tvoji udovi? To su moje ruke i noge!33 Lijeenje udova, obnavljanje dijelova raskomadanog tijela, tema je koja se provlai kroz svetu literaturu drevnog Crte 9.13. Ra poziva sahu da udahne bo anski zrak. Tutankhamonova grobnica. Bestjelesna du a Egipta. Vrhunac Ozirisove inicijacije ukljuivao je iskustva komadanja. Raovo ra lanje no tijelo mo e se shvatiti kao su tinska komponenta klijanja sahu i postizanja stanja s vijesti koje upuuje da je postao akh. Ukoliko je to postignuto, prolazi se iza Oz irisovog kraljevstva u kraljevstvo Raa. Bio je to konani obred prolaska, prelazak nebeskog praga kojeg simboliziraju nebeska rijeka ili nebeska vrata. U sljedeem tekstu iz razdoblja Starog kraljevstva (piramida Tetija), akh je s jed ne strane povezan s ponovnim ra lanjivanjem kralja (a time i s razvijanjem sahu), dok je s druge strane povezan s likovima koji prolaze kroz nebeska vrata, koji putu ju nebom i postaju sjedinjeni sa zvijezdama. Umjesto boga Raa, ovdje Geb (otac O zirisov) pozdravlja kralja: Ohol Ohol Podigni se, Teti! Uzmi svoju glavu, pokupi svoje kosti, skupi svoje udove, otresi zemlju sa svog mesa, uzmi ovaj kruh koji ne zaudara na plijesan, i svoje pivo koje se nije ukiselilo, i stani na vrata koja sprjeavaju ulaz prostim ljudima.

uvar vrata izlazi pred tebe, hvata tvoju ruku, odvodi te na nebo, tvom ocu Gebu. On se raduje tvom dolasku, daje ti svoje ruke, ljubi te, zbrinjava te, postavlja te na elo akha, neizbrisivih zvijezda. Sada nam preostaje da pozornije razmotrimo putovanje du e s obzirom na simbolike pr edstavke svetih egipatskih tekstova. Egipat - hram univerzuma ^ f\ ORIJENTACIJA U A U PODZEMNOM SVIJETU Psiha, bogovi, kozmologija Stanja svijesti koja se odnose na ka, ba i akh do ivljavana su u kontekstu duhovno g razvitka osobe. Integracija ka energije unutar individue bija e instrument njeno g oslobaanja od kolektivne svijesti; ukljuivala je jaanje osjeaja sebstva. Ovaj razv itak dogaao se u povezanosti s bogom Horusom. Na stupnju na kojem je neija ka ener gija do ivljavana kao nedjeljiva od individualne samosvijesti, osoba se iznutra os jeala poistovjeena s Horusom. Stanje svijesti na koje se odnosila rije ba izraslo je kao popratna pojava razliit e vrste do ivljavanja nekog iskustva koje je ukljuivalo odvajanje od tijela i uobiaj ene, na osjetima zasnovane svjesnosti. Izraz ba oznaava nain svijesti osloboen od f izikih prinuda ili ogranienja, ali usprkos tome vezan za psihika stanja, od kojih s e mnoga mogu izvesti iz vezanosti za fiziki svijet. Ba je, stoga, egzistirao u od nosu i prema fizikom i prema duhovnom svijetu. Nalazio se izmeu njih, u Dwatu, koj i je bio pod dominacijom boea Egipat - hram univerzuma Ozirisa. Do ivljavanje baa povezuje se s Ozirisom, s kojim je sudbina baa konano bi la stopljena. Rije akh oznaava stanje svijesti koje se jedino mo e stei kada se osoba oslobaa od svi h tjelesnih vezanosti i psiholo ki postaje ista. Mnogo je naglasaka stavljeno na psih olo ku istou u literaturi koja se bavi Podzemnim svijetom, jer to je preduvjet ponov nog roenja kao akh. Akh oznaava stanje unutarnje iluminacije i sjaja, kao da je os oba iznutra povezana s bogom Raom. Postav i svjestan kao akh, osoba je ostvarila v lastiti transcendentalni identitet s Raom. Egipatska ezoterijska psihologija mo e se zato shvatiti kao put razvitka na kojem se pojaavao ovjekov odnos prema bogovima Horusu, Ozirisu i Rau za vrijeme njegovog napredovanja kroz uzvi enije razine svijesti. Osoba se kretala kroz razliite sfere utjecaja tih bogova na putovanju duhovnog samoostvarenja. U Poglavlju 2 poku ao s am pokazati da je antika egipatska kozmologija u biti metafizika slika svijeta. Bi la je to ontolo ka mapa koja je obznanjivala razliite razine postojanja - fiziku, ps ihiku i duhovnu. Sada se mo e ocijeniti da je duhovna psihologija koju smo razmatra li ucrtana na toj ontolo koj mapi. Fizikom svijetu pripada fiziko tijelo podvrgnuto propadanju - khat. Ono to ga spreava od raspadanja je ka energija koja ka ispunjuj e ivotom. Nebeskom ili duhovnom svijetu pripada akh, vjeni i sjajei duh. Izmeu neba i zemlje, izmeu materijalnog i duhovnog kraljevstva, ivi i kree se ba. Sljedea tabela prikazuje te odnose: Nebo akh duh U sredini ba du a ka vitalno tijelo Zemlja khat fiziko tijelo Orijentacija u podzemnom svijetu Odnos Horusa prema fizikoj razini, prema kraljevstvu oitovanih formi, ulijeva u ov o kraljevstvo ivotnu silu, ka energiju. Horus, izmeu ostalog, simbolizira oitovanje duha na fizikoj razini. Kraljevstvo Ozirisa je kraljevstvo neoitovanih oblika i e nergija - Dvvat. To je kraljevstvo kojem pripada ba i kroz koje putuje da bi pos tigao vi i stupanj postojanja kao akh. Akh nastaje u sferi svjetla koje postoji iz a Dvvata. To svjetlo je svjetlo istog duha to se dovodi u postojanje iz ogromne ko

zmike pozadine ne-bia. Ovdje, u nebeskom svijetu Raa, nalazi se izvor vjene kreativ nosti, samoostvarujueg i samoobznanjujueg duha. Iz te perspektive slijedi da je putovanje kroz Dvvat bilo putovanje poduzeto u m odelima svijesti koje je karakterizirano s ka i ba. Od njih je primaran ba. Vrlo se esto ova dva izraza naizmjence koriste u literaturi o Podzemnom svijetu. Va no je sjetiti se da su antiki Egipani prednost davali fluidnosti misli nad rigidnim k oncepcijama, jer kada misao postane fiksirana i kruta, ona vi e ne odgovara pro ivlj avanju iskustva. Koncepcije o Podzemnom svijetu Iako se na Dvvat esto upuuje kao na Podzemni svijet, treba napomenuti da je na izra z podzemni svijet pogre an prijevod onoga to su Egipani smatrali Dvvatom (vidi Poglavl je 2). Rije dioat oznaava jutarnje blijedo svjetlo ili zoru pred izlazak sunca. Da kle, treba se prevoditi kao mjesto jutarnjeg blijedog svjetla jer to je pravo izvo rno znaenje.1 U tom izvornom znaenju nalazi se ideja o podruju izmeu noi i dana, tame i svjetla. Zbog toga to nosi znaenje jutarnjega slabog svjetla, to jednostavno ni je samo polustanje izmeu svjetla i tame. Postoji nagovje taj da tama ustupa mjesto svjetlu, pa je Dvvat podruje u kojem osoba putuje iz mraka u svjetlo ili iz noi u dan. Egipat - hram univerzuma Ali rije podzemni svijet ne koristi se samo za prijevod egipatskoga Dvvata. Posto je i druge dvije rijei koje se esto pojavljuju u antikim egipatskim tekstovima i ko je se openito prevode kao Podzemni svijet. Prva je amentet, to doslovno znai skriveno mjesto. Poput ideje maata, amentet je bio personificiran bo icom velike ljepote. On a je Dama zapada koja prima sunce kada ono ulazi u tajanstveno podruje iza oitovanja. Amentet je vid kozmike majke, bo ice Hathor ili Nut koja svake veeri guta i ujutro r aa sunce. Ono to je primjenjivo na sunce, primjenjivo je i na oitovani svijet kao c jelinu. Amentet je jednako podruje u kojem forme nestaju pri smrti i uzdi u se u tr enutku roenja. Prema Plutarhovim kazivanjima, amentet je Egipanima oznaavao prostor koji daje i uzima.2 Ako je amentet skriven ili neoitovan, svijet unutar kozmike bo ic e, tada je to neoitovani svijet pun potencijala. U njemu stvari ne postoje samo d uhovno, a niti kao fiziki uoljive pojave, ve je to nevidljivo, ali ipak dinamino sta nje metamorfoze i transformacije.3 Trea rije, koja se uobiajeno prevodi kao Podzemni svijet, jest neterkhert, to u prije odu doslovno znai bo anstvo ispod mjesta. Hijeroglifi ne specificiraju to je to nebesk o mjesto ispod. Mo e biti pod zvijezdama kao i pod zemljom. Oito je da su Egipani to shvaali jednako pod zvijezdama (to jest izmeu neba i zemlje) kao i pod zemljom. K ako su zvijezde pokrivale tijelo nebeske bo ice Nut, Podzemni svijet bio je unutar njezina tijela kao i ispod nje, to smo ve vidjeli. Takoer se smatralo da je zemljo vidno bio smje ten na zapadu, gdje sunce zalazi svake veeri, kao i na istoku, odakl e sunce svakoga jutra izlazi iz Podzemnog svijeta. Vjerovalo se da i Nil izlazi iz Podzemnog svijeta pa ga je to smje talo na jug. Ljudski duhovi koji su putovali u svoj nebeski dom meu sjevernim zvijezdama prolazili su kroz Podzemni svijet, to znai da je on takoer bio i na sjeveru. Mo da je najva nija stvar vezana za izraz nete rkhert to on Orijentacija u podzemnom svijetu ukljuuje injenicu da postoji podruje iznad i iza njega. Bez obzira je li Podzemni sv t shvaen kao da se nalazi iznad ili ispod zemlje, na ovoj ili drugoj strani neba, bez obzira nalazi li se na sjeveru, jugu, istoku ili zapadu, uvijek je na putu u vi e kraljevstvo. Trebalibismozapravo rei daje Podzemni svijet do ivljavan kao sveprisutan. Ali zbog toga to nikada nije prepoznat kao fiziko mjesto, nikada mu nije odreena tona fizika l okacija. Lokacija je bila psihika i mitografska. Pronalazimo da osoba ulazi u to mjesto uvijek kada se pribli ava granicama uobiajene, na osjetima zasnovane svijest i. Zbog toga, kada koristimo rije podzemni svijet u odnosu na antike Egipane, treba mo je razbiti sa svije u da neodgovarajue pokriva opseg znaenja izvornog antikog egipa tskog koncepta. Dolazimo do toga da je postojalo vjerovanje kako svatko nakon smrti ulazi u Podz emni svijet, poprimiv i formu ka ili ba. Neki ljudi i za ivota mogu ui u Podzemni sv ijet. Bliskost s podrujima Podzemnog svijeta bila je osnova znanja magiara i sveeni ka, jer ta su podruja bila sastavljena od psihikih energija kojima je bilo nu no ovl

adati ili ih preobraziti na putu prema duhovnom postignuu. Za razliku od mezopotamijskog Mjesta bez povratka, grkoga Hada i izraelskog Sheola, egipatski Podzemni svijet nije bio mjesto gdje su oni koji su stupali u njega b ili svedeni na sjenoliku egzistenciju, bez nade za promjenom ili kretanjem. Bilo je to mjesto kroz koje je osoba putovala, a njeno putovanje sastojalo se od niz a poricanja i suenja, a svako je - ukoliko je to bilo mogue - rezultiralo unutarnj om transformacijom. Za vrijeme putovanja Podzemnim svijetom osoba je postajala s ve vi e i vi e svoja, sve vi e i vi e usklaena s bo anskim i svjetlom ispunjenom jezgrom n jeg bia. U tom odnosu je egipatski Podzemni svijet bli i kasnijoj kr anskoj koncepciji istili ta nego mezopotamijskim, grkim ili izraelskim podzemnim svjetovima ili pak k r anskoj predod bi o paklu. Egipat - hram univerzuma Glavni izvor znanja o Podzemnom svijetu je Knjiga mrtvih iz Novog kraljevstva, na koju smo upuivali ve mnogo puta. Ni na koji nain nije jedini izvor, jer je literatu ra o Podzemnom svijetu obilna, ali to je najslikovitija i najdostupnija zbirka t ekstova. Kako e naredna prezentacija putovanja Podzemnim svijetom, barem veim dije lom, biti zasnovana na Knjizi mrtvih, neka preliminarna zapa anja mogu nam biti od k oristi. Kao prvo, Knjiga mrtvih nije naslov pod kojim su drevni Egipani poznavali ove tekst ove. To je izum modernih egiptologa jer su tekstovi, napisani na rolama papirusa , pronaeni na tijelima umrlih. Stari Egipani upuivali su na ove tekstove kao na Knji gu izlaska u Dan (pert mehru), naslov koji je odr avao koncept Podzemnog svijeta ka o da se nalazi izmeu dana i noi, sugerirajui takoer da je to mjesto iz kojeg osoba v jerojatno izlazi. Moderna Knjiga mrtvih sadr i gotovo dvije stotine poglavlja, od kojih su sva numeriran a. Ova numeracija rad je egiptologa iz 19. stoljea, posebno Lepsiusa, koji je num erirao razliite odlomke na osnovi prilino kasnog, ali relativno potpunog papirusa. Posjedujemo velik broj papirusa, meutim niti jedan ne sadr i sva poglavlja. Ustvar i, ne postoji cjelovita Knjiga mrtvih sa svim poglavljima. ak tovi e, Egipani se nisu ridr avali ni fiksne sekvence odlomaka, ve su oni varirali od papirusa do papirusa. Ono to pronalazimo je prividna zbrka poglavlja u svakom papirusu. Papirus Ani, p rimjerice, poinje s poglavljem 15, a zatim slijedi poglavlje 30. Tada dolazi pogl avlje 1, a zatim redom poglavlja 22, 72, 17, 147, 146 i 18. Brojanje poglavlja s toga je samo sredstvo lak e identifikacije sadr aja svakog papirusa, a ni na koji nai n nije naznaka redoslijeda kojim bi se Knjiga mrtvih trebala itati. Zapravo je vrlo te ko odrediti bilo kakav poredak dogaaja na putovanju kroz Podzemni svijet. Papirusi nisu Orijentacija u podzemnom svijetu bili namijenjeni itanju na taj nain, ve su prije putnika Podzemnim svijetom opskrbl jivali nizom molitvi, izreka i likova koji su mu slu ili u razliitim situacijama. G lavna svrha papirusa bila je omoguiti osobi otkrivanje psihikog prostora u koji je d o la i pomoi joj da proe kroz njega. Ideja o stvaranju linearne sekvence ionako je b ila strana egipatskom mentalitetu. Podzemnim je svijetom svaka osoba putovala dr ugaije, ovisno o ravnote i psihikih energija u njima. Imajui ovo na umu, mo emo sada razmatrati neke od glavnih znaajki putovanja Podzemni m svijetom u redoslijedu koji e, nadam se, prenijeti najveu arhetipsku silu. Otvaranje puta Prvi stadij putovanja Podzemnim svijetom je otvaranje vrata grobnice kako bi se ba mogao osloboditi svojeg utamnienja. Grobnica se simboliki mo e shvatiti kao fiziko tijelo i svijest zasnovana na fizikim osjetima, koja je za antike Egipane bila svi jest u kojoj je ba prikazan kao inertan. Za ba se vjerovalo da postaje aktivan u snu, kada je osjetima svijest potpuno umirena, ili u neuobiajenom izvantjelesnom stanju koje mo e biti ukljueno u inicijacijski ritual. Takoer spontano postaje akti van u smrti, kada normalna osjetima svijest nestaje. Ali potpuno oslobaanje ba iz grobnice ovisilo je o tome da li osoba ima mo u nogama. Otvaranje vrata bio je prvi k rak na dugom putovanju oslobaanja koji je od osobe zahtijevao marljivost i odlunos t. Crte 10.1 pokazuje Anija kako otvara vrata svoje grobnice, omoguujui time odlazak s vog baa. Kada je ba osloboen, Ani polazi na dugo putovanje. Ilustracija prati pog lavlje 92 Knjige mrtvih. Poglavlje 92 nosi naziv Poglavlje otvaranja

Egipat - hram univerzuma grobnice za Ba i Sjenu (Khaibit), izlaska u dan i stjecanja moi u nogama. Ono poinj e ovako: Mjesto zarobljeni tva je otvoreno, ono to je zatvoreno je otvoreno, mjesto zarobljeni tva otvoreno je mojemu ba... Moji su koraci uinjeni dugima, moja su bedra podignuta; Ja putujem du velikog puta i moji su udovi jaki. Ja sam Horus... i put polazni otvoren je mojem ba. Zahvaljujui dostatnoj moi u nogama, putnik Podzemnim svijetom sposoban je okrenuti se od fizikog svijeta i uputiti se prema horizontu koji oznaava granicu izmeu sveg a poznatog i svega nepoznatog. Crte 10.2 prikazuje Nua sa tapom u rukama kako se h rabro kree prema Drugome svijetu iza horizonta. Taj prvi stadij putovanja, pronal a enje puta koji iz grobnice vodi u Podzemni svijet, zbiva se u podruju zvanom Rest au. Izvorno shvaen kao vrata izmeu svjetova kroz koja ceremonijalno prolaze saonic e boga Sokara (bog prikazivan kao mje avina boga Horusa i boga Ozirisa), Restau je kasnije zami ljen kao mjesto mnogih putova, a niti jedan se nije nu no otvarao putn iku. Zato se smatralo preporuljivim pozvati u pomo vodia, a od svih bogova najpouzd aniji vodi tim putovima bio je Anubis, bog s glavom akala, takoer poznat kao Upawet ili Wepwawet, to znai Otvaratelj putova. akali su ivjeli na rubu pustinje u rupama u zemlji. Egipani su zapazili da se njiho v dom nalazi izmeu civilizacije i divljine, da svoje jazbine kopaju izmeu Gornjeg i Donjeg svijeta, izmeu noi i dana, budui da je njihovo omiljeno Orijentacija u podzemnom svijetu vrijeme lova bio suton. Kipovi Anubisa uglavnom su bojani u crno i zlatno kako b i se simbolizirala akalova svojstvena dualnost. Anubis je, dakle, skupa s Horusom , jedan od najva nijih pomagaa na podzemnom putovanju. Crte 10.3, koji Crte 10.1. Otvaranje vrata grobnice. pripada istom poglavlju Papir us Ani. Osamnaesta dinastija. kao i crte 10.2, iako je iz drugog papirusa, pokazu je Anubisa kako vodi za ruku Nakhta prema ulazu u Podzemni svijet. Ispred njega nalazi se drvo, vjerojatno egipatska smokva (Ficus sycomorus) posveena bo ici Nut. Ona se esto pojavljuje u smokvinim granama nudei ba osvje enje u hrani i piu (crte 10. 4). Dobrohotna nazonost Crte 10.2. Nu kree prema enskog bo anstva, bez Drugome svijetu. Papirus Nu. obzira je li u obliju Osamnaesta dinastija. Nut, Hathor ili Maat, povremeno je izostavljajua znaajka putovanja Podzemnim svijetom. Jer ona je person ifikacija moralne istine i kozmike harmonije u odnosu spram kojeg je putovanje u svakom Egipat - hram univerzuma Crte 10.3. Anubis vodi Nakhta prema ulazu u Podzemni svijet. Papirus Nakht. Osamn aesta dinastija. od njegovih stadija - nainjeno. Ako osoba izlazi iz odnosa s Maat, tada ne mo e nas taviti dalje. Na kraju putovanja dolazi se pred Maat u njezinoj sudnici i osobi se sudi s obzirom na njezinu istou. Do slike dvorane za suenje doi emo kasnije. Ali u stanovitom se smislu itavo putovanje odvija tamo, s Maat koja ocjenjuje svaku od luku i aktivnost koju netko ini. Prolazei kroz portal Podzemnog svijeta, poetno je iskustvo potpuni mrak. To je jed an od glavnih znakova za putnike da ulaze u Podzemni svijet. Vi e nema svjetla raz umijevanja ili nade. Sve to je osobu povezivalo sa ivotom ili sreom nestalo je. Put ovanje Podzemnim svijetom zapoinje u tami, prijeenjem svega to je prije pru alo ugodu i sigurnost u gornjem svijetu. Putnik ka e: Kakva vrsta mjesta je ovo u koje sam do ao? Nema vode, nema zraka; Orijentacija u podzemnom svijetu neobja njivo je duboko;

crno je kao najcrnja no, i ljudi u njemu bespomono lutaju. Kako mogu pronai zadovoljstvo ovdje kada je nemogue zadovoljiti e nju za ljubavi? Iz dubina okru ujue tame putnik uje glas. To je glas boga Atuma koji je, u Prvom vre menu, dao roenje sebi iz nedokuivog bezdana Nuna. Atum ka e: Dat u ti duhovni sjaj umjesto kolaa i piva; dio srca umjesto zadovoljavanja elja; a ti e pogledati moje lice i ni ta ti nee nedostajati.* Nakon to uje ove rijei ohrabrenja, putnik stjee novu snagu za nastavak putovanja. Al i u Dvvatu, sve je obratno i okrenuto naopake. Podzemni svijet je suprotnost pozn atom svijetu (vidi poglavlje 2), on je kao zrcalni svijet gdje se ono poznato ot kriva kao nepoznato. Crte 10.5, iz grobnice Ramzesa XI, prikazuje putnika Podzemn im svijetom kako susree zbrkani svijet. Postaje te ko prosuditi na koji put treba s tupiti, kojim putem krenuti. Jer zakoni Dvvata nisu zakoni fizikoga svijeta. Vi e s u poput zakona svijeta snova. Crte 10.4. Putnika Podzemnim svijetom osvje ava bo ica svetog drveta. Egipat - hram univerzuma Crte 10.5. Naila enje na zbrkani svijet. Grobnica Ramzesa XI. Dolina kraljeva. To iskustvo dezorijentacije i smetenosti nosi sa sobom posebnu opasnost obratnog hodanja Podzemnim svijetom. Upravo stoga to se ono gore doima kao ono dolje, a o no ispod kao da je iznad, preporuljivo je da se putnici Podzemnim svijetom naoru aj u arolijama protiv ove opasnosti. Mnoge od arolija nalaze se u Knjizi mrtvih. Profil aktike formule protiv jedenja vlastitog izmeta mogu se tumaiti u tom svjetlu, jer takva neugodna mogunost jedna je od opasnosti od gubitka osnova orijentiranja.5 C rte 10.6, takoer iz grobnice Ramzesa XI, ilustrira nelagodu onih koji su primorani , putem neznanja ili zapu tanja, putovati obratno, dok su oni iznad njih otkrili t ajnu kako biti uspravan na putu i lagano se njime kretati. Orijentacija u podzemnom svijetu Sastavljanje karte Podzemnog svijeta Jedna koncepcija putovanja Podzemnim svijetom koju pronalazimo sve do vremena St arog kraljevstva jest ona koja se u velikoj mjeri zbiva u movarnom podruju, u koje m je Crte 10.6. Opasnost obratnog putovanja. Grobnica Ramzesa XI. prevladavajui element voda. Na to podruje upuuje se kao na Polje prodora (ili jurnj ave) (Sekhet Aaru). Od Srednjeg kraljevstva smatralo se vrlo va nim da oni koji pu tuju tim putem budu opremljeni mapom. Na dnu drvenih kovega plemenita a pronalazimo oslikane karte. Crte 10.7 primjer je jedne od njih. Sva siva podruja oznauju vodu ili movaru. Iz Tekstova piramida oito je da se Polje prodora smatralo mjestom proi en 6 Tradicionalno je prepoznato kao mjesto Ozirisove vladavine, ali od Srednjeg kr aljevstva to itavo podruje poznato je kao vladajua domena boga Hotepa (ime Egipat - hram univerzuma Crte 10.7. Mapa Polja prodora iz Srednjeg kraljevstva. Koveg iz tog razdoblja. se najprikladnije prevodi kao Mir). Tako je Polje prodora takoer i Polje mira. Vraajui se mapi, itamo da su tri otoka u gornjem lijevom popisu Mjesto udaranja, Miro jubivo mjesto i Veliki. Natpis pokraj njih (s desne strane) utvruje: Biti bog Hotep, Orijentacija u podzemnom svijetu Gospodar polja, s dahom ivota u (neijim) nosnicama. Taj nikada nee umrijeti. Ispod t ri otoka tekst opisuje dimenzije tog podruja kao tisuu milja (morskih) u dubinu i ir inu, i nadodaje: Nazvan je Rogovima Gospe proi enja. Upuivanje na bo icu s rogovima m e usmjeravanje na bo icu-kravu Hathor, iji je omiljeni krajolik bila movara, gdje su divlje krave pasle meu trstikom i papirusima. Zbog toga to je Hathor takoer bila kozmika bo ica koja je, kao i Nut, mogla biti prik azana kao slika neba sa zvijezdama na svom trbuhu, va no je shvatiti da naturalist iki prikaz Polja prodora ima kozmike asocijacije. Sljedea etiri otoka nose imena Miroljubivi, Crveni, Preplavljeni i Gospa od dvije Tekst ispod iznosi imena i dimenzije tog podruja: Bazen bijelog vodenog konja, tis uu milja dugaak. Nadodane su i neke druge informacije: U njemu nema ni riba ni zmija . Upuivanje na bijelog vodenog konja podsjea nas na drugu kozmiku bo icu - bo icu Ipy.

Tekstovima piramida itamo kako Ipy doji kralja svojim bo anskim mlijekom za vrijeme njegovog putovanja prema zvijezdama.7 Dostojanstvenici Srednjeg kraljevstva smat rali su da e slino uiniti i za njih. Sljedei natpis u sredi tu mape kazuje: Oranje i etva jema Donjeg Egipta i skupljena p e ica Bo jeg posjeda. Nema zmija u njemu. Lijevo od natpisa mo e se vidjeti brod s vesl ima, oito u mirovanju, na jezeru s dva otoka. Svaka mapa tog tipa ocrtavala je br od, usidren ugrubo na istom mjestu, koji je po svoj prilici ekao putnika da stupi na njega. Brod se smatrao su tinskim sredstvom transporta u nebeska podruja za koj a je putnik bio predodreen. Podruje ispred (nadesno) broda naziva se Onaj koji podi e oluju. Ispod tog podruja nalazi se drugo, u kojem se utvruje da brodom upravljaju etiri Ho rusova sina: Imsety, Hapy, Duamutef i Qebhsenuf. Ta pomona uloga je kontinuitet s lu be koju oni izvode u Tekstovima piramida, gdje se ka e Egipat - hram univerzuma da dovode brod kralju kako bi on mogao prijei na obale S one strane. Oni takoer vezuj u i uvr uju ljestve od u eta, da bi se kralj mogao popeti do zvijezda, te doista imaju ulogu u osiguravanju da on postane neizbrisiva zvijezda.8 Uz ljestve od u eta, stepenice bijahu ope sredstvo uspona do nebeskog svijeta. Va na je jedna njihova karakteristika.9 Stepenice, skupa s brodom, uvijek su istaknute u mapama iz Srednjeg kraljevstva, pojaavajui dojam da je Polje prodora podruje iz kojeg e slijediti daljnji uspon. Konano, na dnu je More bogova gdje je hladno za sve bogove. More je toliko tajanstven o da njegova irina i duljina nisu predoene ak niti Ozirisu. Crte 10.8. Dva puta. Koveg iz Srednjeg kraljevstva. Postoje brojne verzije ove mape iz Srednjeg kraljevstva. Ali sve one uglavnom po navljaju relativno benignu sliku Polja prodora. Ne samo da ovdje nema zmija, ve o toci i podruja veinom nose benevolentna imena. ak tovi e, sredstva za putnika prema vi m razinama osigurana su brodom i stepenicama. Otok nazvan Mjesto udaranja i podruje nazvano Onaj koji podi e oluju, meutim, sugeriraju da to mo e biti podruje patnje i ne zvjesne opasnosti. Drugi tip mape koji se pojavljuje unutar kovega Srednjeg kraljevstva prikazan je na crte u 10.8. Crte opisuje samo Orijentacija u podzemnom svijetu jedan segment vee sheme, upuujui na Knjigu Dvaju putova, koja je prekrivala itavo dno kovega. Fragment ocrtava dva puta, gornji plavi i donji crni. Meusobno su odvojeni d ugakim Jezerom vatre. Plavi put treba shvatiti kao vodeni put, a crni kao kopneni. Jedan ulazi s desnog kraja gdje se nalaze dvoja vrata, Vrata vatre i Vrata mraka (polukru ni oblik). Iznad Vrata mraka na stra i je ovnoglavo bie udnog izgleda, mumif icirano i naoru ano no em. Njegovo ime je Onaj koji se suprotstavlja zloincu. On je prv o u nizu neprijateljskih bia na koja se nailazi bez obzira na odabir puta. Mnoga od tih bia nisu prikazana; njihova prisutnost jednostavno je utvrena u tekstu. Da bi ih se pro lo, putnik mora znati njihova imena te takoer potvrditi svoju povezano st s vi im moima. Naprimjer, suoiv i se s Namrgoenim, Glasnim, Tlaiteljem, Drhtavcem i nim koji je vru, koji nastavljaju drugi zavoj gornjega plavog puta, putnik ka e: Ja sam duh, Gospodar Duhova. Duh koji ja stvaram postoji kao Duh; ono to mrzim ne postoji. Ja sam onaj koji kru i oko svog jezera u vatri Raa, Gospodara Svjetla. J a sam onaj koji stvara usta, koji objavljuje poluusta. Horusovo oko kru i oko mene , Thoth prelazi nebom ispred mene. Prolazim sigurno.10 Taj obrazac izazova i odgovora jedna je od glavnih karakteristika Podzemnog puto vanja. Susreemo ga u Tekstovima piramida iz Starog kraljevstva, kada zvjezdanog put nika izaziva veliki nebeski bik koji uva nebeske ceste.11 Da bi se uspje no pro lo kr aj bika, bitno je da osoba zna tko Egipat - hram univerzuma da dovode brod kralju kako bi on mogao prijei na obale S one strane. Oni takoer vezuj u i uvr uju ljestve od u eta, da bi se kralj mogao popeti do zvijezda, te doista imaju ulogu u osiguravanju da on postane neizbrisiva zvijezda.8 Uz ljestve od u eta, stepenice bijahu ope sredstvo uspona do nebeskog svijeta. Va na je jedna njihova karakteristika.9 Stepenice, skupa s brodom, uvijek su istaknute u mapama iz Srednjeg kraljevstva, pojaavajui dojam da je Polje prodora podruje iz kojeg e slijediti daljnji uspon.

Konano, na dnu je More bogova gdje je hladno za sve bogove. More je toliko tajanstven o da njegova irina i duljina nisu predoene ak niti Ozirisu. Crte 10.8. Dva puta. Koveg iz Srednjeg kraljevstva. Postoje brojne verzije ove mape iz Srednjeg kraljevstva. Ali sve one uglavnom po navljaju relativno benignu sliku Polja prodora. Ne samo da ovdje nema zmija, ve o toci i podruja veinom nose benevolentna imena. ak tovi e, sredstva za putnika prema vi m razinama osigurana su brodom i stepenicama. Otok nazvan Mjesto udaranja i podruje nazvano Onaj koji podi e oluju, meutim, sugeriraju da to mo e biti podruje patnje i ne zvjesne opasnosti. Drugi tip mape koji se pojavljuje unutar kovega Srednjeg kraljevstva prikazan je na crte u 10.8. Crte opisuje samo Orijentacija u podzemnom svijetu jedan segment vee sheme, upuujui na Knjigu Dvaju putova, koja je prekrivala itavo dno kovega. Fragment ocrtava dva puta, gornji plavi i donji crni. Meusobno su odvojeni d ugakim Jezerom vatre. Plavi put treba shvatiti kao vodeni put, a crni kao kopneni. Jedan ulazi s desnog kraja gdje se nalaze dvoja vrata, Vrata vatre i Vrata mraka (polukru ni oblik). Iznad Vrata mraka na stra i je ovnoglavo bie udnog izgleda, mumif icirano i naoru ano no em. Njegovo ime je Onaj koji se suprotstavlja zloincu. On je prv o u nizu neprijateljskih bia na koja se nailazi bez obzira na odabir puta. Mnoga od tih bia nisu prikazana; njihova prisutnost jednostavno je utvrena u tekstu. Da bi ih se pro lo, putnik mora znati njihova imena te takoer potvrditi svoju povezano st s vi im moima. Naprimjer, suoiv i se s Namrgoenim, Glasnim, Tlaiteljem, Drhtavcem i nim koji je vru, koji nastavljaju drugi zavoj gornjega plavog puta, putnik ka e: Ja sam duh, Gospodar Duhova. Duh koji ja stvaram postoji kao Duh; ono to mrzim ne postoji. Ja sam onaj koji kru i oko svog jezera u vatri Raa, Gospodara Svjetla. J a sam onaj koji stvara usta, koji objavljuje poluusta. Horusovo oko kru i oko mene , Thoth prelazi nebom ispred mene. Prolazim sigurno.10 Taj obrazac izazova i odgovora jedna je od glavnih karakteristika Podzemnog puto vanja. Susreemo ga u Tekstovima piramida iz Starog kraljevstva, kada zvjezdanog put nika izaziva veliki nebeski bik koji uva nebeske ceste.11 Da bi se uspje no pro lo kr aj bika, bitno je da osoba zna tko Egipat - hram univerzuma je i gdje ide te da potvrdi svoju sposobnost da tamo mo e stii. U odjeljku Knjige Dv aju putova vidimo da se jedan izazov od strane bika umno io u niz izazova od strane uvara zavoja, a svaki od njih ima zastra ujua imena: Skaka, Vatreni, Ona od no a, Onaj koji proklinje, Guta, Budni, Onaj koji je o tar, Onaj ije je lice zastra ujue; ali sve su to primjeri demona iz gornjeg vodenog puta. Na donjem je putu manji broj dem ona uvara, ali oni nisu manje zastra ujui. To su No Lice vodenkonja divlje snage, Odb ojno lice koje ivi na balegi, itd. Kako to biva s demonima gornjeg puta, i ovdje se putnici susreu s potvrdom odlunosti i unutarnje istoe. Glavna razlika izmeu dvaju putova, meutim, nije toliko u broju demona, ve u odnosu koji putnik ima prema Rau ili Ozirisu. ini se da je prolazak donjim kopnenim putem zahtijevao posebnu preda nost Rau, dok se prolazak gornjim vodenim putem povezuje s Ozirisom. Razlika izm eu ova dva puta nikada nije jasno utvrena. Do razdoblja Novog kraljevstva postala je apsorbirana u bogatu paletu likova i slika podzemnog putovanja. Unato tome, postoji temeljni kontinuitet u koncepciji Podzemnog svijeta sastavlje nog od mnogih podruja koja treba proi. U Novom kraljevstvu mape istiu posebne kvali tete razliitih podruja. Jedna takva karta, iz papirusa pisara Userhata (Osamnaesta dinastija), prikazana je na crte u 10.9. Polje prodora ovdje je podijeljeno u pet naest humaka (uats) i jasno je da je veliki benevolentni aspekt ranijeg Polja prod ora iz Srednjeg kraljevstva promijenjen u ne to zahtjevnije. Tekst poinje na desnoj strani i ide prema dolje kroz razliita istaknuta mjesta, od kojih su neka doista te ka. Primjerice, U-oblik na toj strani (sredina desno) podruje je vatre nazvano R ogovi vatre, dok je odmah ispod planina, iznimno visoka. Treim podrujem od dna vlada bog koji se zlosutno naziva Oboritelj riba. Kao to emo vidjeti, putovanje Podzemnim svijetom u formi ribe Orijentacija u podzemnom svijetu Crte 10.9. Polje prodora iz Novog kraljevstva. Papirus Userhat. Osamnaesta dinast ija. bila je opasnost koju je valjalo izbjei. U sredini lijevo, u podruju oblikovanom k

ao kua, stoji natpis: Ovdje poiva bo anski uni tavatelj du a. Odmah ispod, u podruju S ka, nalazi se Onaj od jureih voda. Gledajui mapu kao cjelinu, uoava se nazonost nekol ko zmija meu razliitim humcima, a one poma u u opoj atmosferi prijetnje kojom je mapa prekrivena. Egipat - hram univerzuma Dublji smisao ove i drugih mapa jest da postoji niz arhetipskih stanja du e kroz k oja ba prolazi na svom putovanju Podzemnim svijetom, ali svako se stanje do ivljav a kao izvanjsko okru enje. U podzemnom svijetu ne postoji fiziko okru enje, jer to ni je fiziki svijet. Prije je to psihiki svijet koji nastaje za osobu iz njenog vlast itog psihikog stanja. Jednako kao u snu, osoba se pronalazi u situacijama i konte kstu koji odra avaju unutarnje stanje. Tako je u Podzemnom svijetu ono to je nekome predstavljeno kao vanjsko okru enje samo odraz vlastitih psihikih energija. Mudros t stvaranja tradicije mapa je u tome da one ocrtavaju, kao psihiko okru enje, niz m oguih arhetipskih stanja du e. Osobi je tada omogueno shvatiti gdje se nalazi i kretat i se iz jednog podruja u drugo. Napredovanje Podzemnim svijetom sastoji se od pos tupnog proi enja baa od onih elemenata koji su duhovno disharmonini. Na taj nain vanjs o okru enje postaje postupno promijenjeno, manje prijetee ili manje ru no, te ljep e i m irnije. Niti jedan od tih humaka nema negativna imena. Postoji humak duhova (ispod planin e, iznimno visoke), a itavo podruje uvodi se kao predivna skrivena zemlja (Amentet) gdje bogovi ive od kolaa i piva. Polje prodora je vjerojatno isprepleteno s vi im svj etovima, a dobrostiva nazonost uzvi enih duhovnih bia tamo se uvijek mo e osjetiti uko liko za to postoji ovjekova otvorenost. Zbog toga u Novom kraljevstvu ima mnogo m apa Podzemnog svijeta koje ga prikazuju vrstom raja. Jer, potencionalno on to i jest. Crte 10.10 iz Anijevog papirusa12 sadr i mnoga obilje ja ranijih mapa iz Srednj eg kraljevstva - movarnost Polja prodora, postojanje otoka, brodova, stepenica. A li pokazuje takoer i Anija zdru enog s bogovima koji borave u tom podruju. S gornje lijeve strane on prinosi rtve trima bogovima s glavama ivotinja, vesla u svojoj ba rci i obraa se nebeskom sokolu, simbolu Horusa. Ispod tri otoka tekst kazuje: Biti u Orijentacija u podzemnom svijetu Crte 10.10. Polja prodora kao Raj. Papirus Ani. Miru u Polju Mira i imati zrak u nosnicama. Na sljedeem registru, ovdje poistovjeen s Ozirisom, Ani anje iznimno visoko itno kla sje i mlati ito vodei preko njega vola. Ruke dr i podignute u tovanju pred Raovom pti com, sjedi dr ei sveto kherp ezlo, a na desnom kraju vidimo tri ka znaka iznad dvije hrpe crvenog i bijelog ita, i tri akh ptice koje simboliziraju sjajee duhove, isp red otoka na kojemu vjerojatno ive. Na treem registru Ani ore. Upueni smo da to podruje pripada vodenkonju i da je rijek a tisuu milja dugaka. Njena irina ne mo e se izrei. U njoj nema riba, niti zmija. Kona , u donjem registru, vide se usidrena dva broda, svaki sa stepenicama; tamo su d va otoka, a jedan ima tree stubi te. Saznajemo da je bog ovdje Oziris te da je to p odruje sjedi te Egipat - hram univerzuma sjajeih (akh)... blagoslovljenih mrtvih koji su savr eni. Za njih se ka e da anju p enic tri lakta visoku. Mapa poput ove navela je neke egiptologe da izjednae Polje prodora s Elizejskim p oljem Grka.13 Ali va no je imati na umu da takvo pozitivno iskustvo o Podzemnom sv ijetu podrazumijeva da je osoba ve pro la, da je potpuno transformirana, kroz proce s proi enja koji je takoer bio sredi tem antike egipatske koncepcije Podzemnog svijeta. Taj sunani i dobrohotni aspekt okru uje samo one koji uu u to tajanstveno mjesto na putovanju mranim i sjenovitim okru enjem. Slike putovanja Stekav i kakav-takav dojam o nizu moguih okru enja u Podzemnom svijetu iz prethodnih mapa, sada detaljnije mo emo istra iti vrstu iskustva koju su putnici Podzemnim svij etom mogli dobiti. Kao dominantno voden, najpogodniji nain putovanja bio je brodo m. U drevnom Egiptu brod je bio primarno sredstvo transporta ne samo u movarama n ego takoer uzdu i poprijeko doline Nila, na rijeci i pridru enim kanalima. Vodeni pu tovi bijahu glavne arterije komunikacije, udobniji i br i nain putovanja nego putov anje pje ice ili na magarcu.

U Podzemnom su svijetu vodeni putovi bili praeni neugodnim saznanjem da se ispod nalazi smrtonosna opasnost u liku zmije Apofis. U nekim od tekstova Novog kralje vstva Raov brod doslovno je prikazan kako plovi preko valovitih lea zmije. Crte 10 .11 (iz Knjige mrtvih) ne prikazuje zmiju ve popratni tekst eksplicitno ukazuje na tenzije koje su osjeali putnici koji su, da bi do li do svog oca Ozirisa, morali pu tovati preko Apofisovih lea. Tekst Orijentacija u podzemnom svijetu Crte 10.11. Nu putuje svojim brodom kroz Podzemni svijet. Papirus Nu. Osamnaesta dinastija. je upuen donositelju broda iji je identitet objavljen u posljednjoj strofi kao putni kov sijajui duh - taj dio osobe na kojeg se mo e osloniti da e vidjeti kroz ovaj zastr a ujui dio putovanja. Budui da se ovdje ne radi o fizikom brodu, brod se najbolje shv aa kao slika duhovne ili psihoduhovne kvalitete na kojoj se mo e poivati ili ovisiti da bi se pro lo kroz taj neizravan okr aj sa suprotstavljenom snagom Apofisa. O, ti koji donosi brod, preko zlih lea Apofisovih, donesi mi brod, prive i u e u miru, u miru. Doi, doi! Po uri, po uri! Jer ja sam do ao vidjeti svog oca Ozirisa, Egipat - hram univerzuma Gospodara Crvenog Sutona, koji je vlast stekao s rado u srca. O, Gospodaru oluje, onaj koji upravlja, O, ti koji plovi preko zlih lea Apofisovih ! O, ti koji zapovijeda tajanstvenim brodom! O, ti koji okiva Apofisa! Donesi mi b rod, priveli uze za mene da bih mogao otploviti. Zemlja je zlokobna, zvijezde su neuravnote ene, i padaju na svoje lice, i nisu sposobne ponovno se podii. Doveden sam naprijed kao onaj koji je pretrpio brodolom. Neka moj Sijajui Duh, moj brat, doe k meni, da bih potra io mjesto koje moj Duh pozn aje.u Crte 10.12. Splavar, Onaj koji vidi iza njega. Papirus Ani. Orijentacija u podzemnom svijetu U nekim je tekstovima stvaranje kontakta s donositeljem broda, sijajuim duhom, po praeno pote koom. Vi e se ne radi s jednim entitetom nego s dva. Kao to postoji donosit elj broda, koji e nam djelovati kao splavar to prevozi preko vode, postoji uvar brod a. uvar broda je drugi aspekt sijajueg duha, ali mo da s dublje razine; zbog toga to j e dublja, te e joj je pristupiti. uvar je ponekad prikazan kao da spava, pa ga spla var mora probuditi. U sljedeem tekstu uvar broda se naziva Aqen, dok se splavar na ziva Mahaf, ime znaenje kojega je Onaj koji vidi iza sebe. Prikazanje na crte u 10.12 kao ovjek potpuno okrenute glave u odnosu na ostali dio tijela i u smjeru prema kojem putuje. Izraz podsjea na one koji opisuju boga Ozirisa kao sazvije e Orion na Ju nome nebu. esto je prikazivan kao ovjek u punom koraku koji putuje brodom s licem okrenutim tako da ono gleda iza njega (crte 10.13). Ustvari gleda unazad, prema Izidi, nebeskoj kravi, koja kao zvijezda Sirius bija e Orionov vjerni pratitelj. I zmeu njih, na stabljici papirusa sjedi njihov sin Horus. Ovo nagovje uje povezanost splavara i boga Ozirisa, jednako kao i nebeski lokalitet za orijentiranje u voda ma. Crte 10.13. Izida, Horus i Oziris kao konstelacije na Ju nome nebu. Hathorin hram, Dendera. Egipat - hram univerzuma U tekstu (na koji se upuuje u poglavlju 9) jasno je da putnik mora biti cjelovit i jasan te da, kao i Oziris, mora proi kroz proces komadanja. Dijalog sa splavaro m poinje sljedeim rijeima: Putnik: O, Mahafe, budui da si obdaren ivotom, probudi Aaena za mene, jer vidi da sam do ao. Mahaf: Tko si ti koji dolazi ? Putnik: Ja sam magiar. Mahaf: Jesi li cjelovit? Putnik: Cjelovit sam. Mahaf: Jesi li opremljen? Putnik: Opremljen sam!

Mahaf: Jesi li izlijeio udove? Putnik: Izlijeio sam udove. Mahaf: to su udovi magiaru? Putnik: Oni su ruke i noge? Mahaf: Budi oprezan! Ka e li da e prijei na istonu stranu neba? Ako prijee , to e ik: Upravljat u gradovima, vladat u selima, poznavat u bogate i davat u siroma nima, p ripremat u kola za tebe kada ode nizvodno i pripremat u kruh kada ode uzvodno. O, Mah afe, obdaren si ivotom, probudi Aaena za mene, jer vidi , do ao sam. Mahaf jo nije zadovoljan i postavlja sve zagonetnija pitanja na koja putnik odgov ara jednako zagonetno. Na kraju odlazi probuditi Aqena i vraa se govorei: Ne budi s e za mene. Tada i putnik, odrekav i se Mahafove pomoi, uspijeva doi do Aqena i probud iti to sanjivo bie. Aqen: Stoje to? Spavao sam. Putnik: O, Aqene, kako si obdaren ivotom, donesi mi to, jer vidi , do ao sam. Orijentacija u podzemnom svijetu Aqen: Tko si ti koji dolazi ? Putnik: Ja sam magiar. Aqen: Jesi li cjelovit? Putnik: Cjelovit sam! Aqen: Jesi li opremljen? Putnik: Opremljen sam. Aqen: Jesi li zbrinuo dva uda? Putnik: Zbrinuo sam dva uda. Aqen: to su dva uda magiaru? Putnik: To su ruka i noga. O, Aqene, kako si obdaren ivotom, donesi mi to, jer vidi , do ao sam. I tako vidimo da je isti dijalog voen i s Aqenom. Ali Aqen sada tvrdi da brod nij e opremljen. Nema palj za grabljenje vode iz amca, kri jarbola, snast i sidro. Put nik mora pokazati da ima mo da osigura sve te stvari. Drugim rijeima, putnik mora konstruirati ili rekonstruirati ra lanjeni brod. Mo da je ovdje vrijedno napomenuti da veliki brodovi to su ukapani pokraj piramida u Gizi nisu ukapani cjeloviti, ve u d ijelovima. Vjerojatno su ti brodovi slu ili kao vozila za putovanja Podzemnim svij etom te ih je putnik morao sastaviti za putovanje Onostranim. Kada je posao sklapanja broda dovr en, slijedi konana i nekako uznemirujua izmjena r eplika izmeu Aqena i putnika. Aqen: Ima li mo nad onim to nisam donio, magiaru ? Taj velianstveni bog e rei: Jesi i prenio ovjeka koji ne zna broj svojih prstiju? Putnik: Znam kako izbrojiti svoje prste; uzmi jedan, uzmi drugi, zatomi ga, otkloni ga, daj mi ga, budi prijatelj ski naklonjen prema meni; ne pusti da ode; nemaj sa aljenja prema njemu; uini Oko s jajno; daj Oko meni.15 Egipat - hram univerzuma Ovaj tajanstveni odgovor u vezi je s mitom u kojem je Horusovo oko izbio Seth, a li kasnije mu je nadomje teno potpunijim i boljim. U Tekstovima piramida postoji niz sekvenci koje na to upuuju: O, kralju, uzmi sebi Sethov prst, koji uzrokuje da jasno oko Horusovo vidi. O, kralju, uzmi sebi jasno oko Horusa, koje je osvijetljeno jagodicom Sethova prsta.16 Aqenovo unakrsno ispitivanje putnika najbolje je shvatiti kao nain utvrivanja u ko jem se razmjeru putnik integrirao i preobrazio negativnu mo Setha te tako pospje io jasnou vienja. Dubina i slo enost putnikovog odgovora najbolje e se razumjeti kada s e shvati da zasun hramske karni e sadr i bo anski lik na koji se upuuje kao na Sethov pr st. ak tovi e, na Sethov falus koji emitira vatru ponekad se neizravno upuuje kao na n jegov prst, ime bi se moglo protumaiti za to putnik treba govoriti o zatomljivanju sv prsta.17 Neobuzdan i nasilan aspekt energije libida koju Seth predstavlja mora biti ukruen ili preusmjeren na pozitivan nain da bi putnik pre ao preko vode. Vjerojatno je voda ovdje poistovjeena s velikom nebeskom rijekom, Mlijenim putem, koji je nagla en u antikom egipatskom razumijevanju nebeskog lokaliteta Podzemnog s vijeta. Ali slika vode preko koje putnik mora prijei univerzalna je u mitologiji Podzemnog svijeta. Voda predstavlja veliku prepreku koja se mora nadii da bi se p

ostigla vi a razina svijesti i da bi se osoba na la u drugaijem psihofizikom okru enju. Nije toliko va no je li smje ten na nebu ili negdje drugdje, ve to da je prelazak pre ko vode bio va an za razvitak svijesti. Sjetimo se da prelazak preko vode na splav i ukljuuje potvrdu da ispred vode ivi moan protivnik Apofis. Knjiga mrtvih te ko mo e ati na Orijentacija u podzemnom svijetu jednostavnoj prii o prelasku kraljevstva psihikih energija tako da se jednostavno ue u brod i prijee preko. Putovanje ni na koji nain nije lako, a pote koe s kojima se putnik suoavao ukljuivale su ni e likove kao to su monstrumi, demoni i divlje ivotinje , a sve njih postavljao je Apofis (ili suprotstavljena mo) kao konfrontaciju svij esti onog tko je tra io put prolaska kroz tu neugodnu zonu. Okrenimo se sada tim n eprijateljskim susretima. Egipat - hram univerzuma UMUKE PODZEMNOG SVIJETA Zrak, voda, vatra Slikoviti prikaz prelaska preko vodenog podruja brodom slo en je i mnogoznaan. Ve smo vidjeli da ukljuuje ideju o splavaru i uvaru broda, jednako kao i skrivenu prisut nost suprotstavljene zmije Apofis ispod vodene povr ine. Sam brod je mona simbolika slika sposobnosti du e da podnese ku nje i opasnosti. Zahtjev da osoba konstruira vl astiti brod jasna je naznaka da se podrazumijeva odreeni stupanj duhovnog postign ua. Putnici moraju shvatiti sve detalje sklapanja broda, a moraju ga i sami sasta viti. Svaki dio broda ima svoje simboliko znaenje i mo e se shvatiti kao personifika cija posebnih unutarnjih kvaliteta. Posebno je to jasno u sluaju plovidbe koja, hijeroglifski, oznaava zrak, vjetar il i dah. Podzemni svijet esto je opisivan kao mjesto bez zraka.1 To je stoga to je j edini zrak koji se tamo mo e disati maat ili istina. Samo to podr ava duh, budui da s e smatralo da bogovi tamo udi u maat, nebeski zrak koji pro ima univerzum. U onoliko j mjeri koliko je osoba ivjela na zemlji zaboravljajui nebeski zrak. morala ie do iv ljavati Egipat - hram univerzuma 11 MUKE PODZEMNOG SVIJETA Zrak, voda, vatra Slikoviti prikaz prelaska preko vodenog podruja brodom slo en je i mnogoznaan. Ve smo vidjeli da ukljuuje ideju o splavaru i uvaru broda, jednako kao i skrivenu prisut nost suprotstavljene zmije Apofis ispod vodene povr ine. Sam brod je mona simbolika slika sposobnosti du e da podnese ku nje i opasnosti. Zahtjev da osoba konstruira vl astiti brod jasna je naznaka da se podrazumijeva odreeni stupanj duhovnog postign ua. Putnici moraju shvatiti sve detalje sklapanja broda, a moraju ga i sami sasta viti. Svaki dio broda ima svoje simboliko znaenje i mo e se shvatiti kao personifika cija posebnih unutarnjih kvaliteta. Posebno je to jasno u sluaju plovidbe koja, hijeroglifski, oznaava zrak, vjetar il i dah. Podzemni svijet esto je opisivan kao mjesto bez zraka.1 To je stoga to je j edini zrak koji se tamo mo e disati maat ili istina. Samo to podr ava duh, budui da s e smatralo da bogovi tamo udi u maat, nebeski zrak koji pro ima univerzum. U onoliko j mjeri koliko je osoba ivjela na zemlji zaboravljajui nebeski zrak, morala ie do iv ljavati Egipat - hram univerzuma Podzemni svijet kao mjesto gu enja. U 54. poglavlju Knjige mrtvih putnik moli: O, Atu me, daj mi slatki dah koji je u tvojim nosnicama.2 Molitva se nastavlja potvrdom da je putnik jaje Velike gaku e - zemaljska forma boga Geba, kao bo anske guske koja pola e prvobitno jaje iz kojeg se stvara svijet na poetku vremena: Ja sam Jaje koje je u Velikoj gaku i, i ja promatram i uvam tu monu stvar koja je do l a u postojanje i s kojom je bog Geb stvorio zemlju.3 Disati nebeski zrak znai svijetu, a na taj nain je to Crte 11.1. Ani nosi peat, hijeroglif za zrak, nadajui se da e disati u Podzemnom svi jetu. Papirus Ani. Osamnaesta dinastija. ponovno biti roen u nebeskom ponavljanje su tinske prve faze stvaranja. Osoba se mo ra vratiti u jaje da bi ponovno proklijala kao ivi duh, di ui zrak bogova4: Isto kao t o ono (jaje) klija, klijam i ja. Isto kao to ono ivi, ivim i ja.5 Tako ka e Nu. Postoj

i mnogo poglavlja u Knjizi mrtvih koja osiguravaju da putnik ima zraka za disanje. Crte 11.1 pokazuje Anija kako prinosi svojim nosnicama hijeroglifski peat kada iz govara svoju molitvu, nadajui se ponovnom duhovnom roenju. Di ui zrak bogova, osoba se nada da e izbjei sudbinu hvatanja u mre u koju bacaju tri b abuna prikazana na crte u 11.2. Babuni su se sakupljali Muke podzemnog svijeta Crte 11.2. Tri babuna poku avaju uhvatiti du e koje, putujui pod povr inom vode, gube sv oju ljudsku formu i uzimaju oblije zmije. Papirus Nefer-Ubenef. neposredno prije izlaska i zalaska sunca i glasno se glasali i plesali. Smatrani su uvarima vrata istonih i zapadnih planina kroz koje je sunce prolazilo na izlas ku i pri povratku u Podzemni svijet. Babuni takoer bijahu svete ivotinje Thotha, b oga mudrosti i snage znanja. Riba, ivei u elementu vode, bija e lik neukosti i neraz vijene du e. Prema Herodotu, riba nije bila sveenika hrana.6 Znaajno je da od est hije roglifa sa znakom ribe, etiri ima negativnu konotaciju - odvratnost, smrad, le i n ljstvo. Ako je Podzemni svijet vodeno mjesto, tada je zadnja stvar te iti putovanju kao riba. Element vode je za Egipane bio element Egipat - hram univerzuma napuen Sethovim biima - krokodil, vodeni konj i vodena zmija. I riba se prepoznava la kao Sethovo bie: nisu li tri vrste morskih riba pojele Ozirisov penis?7 Kako s e dogodilo da se Oziris na ao u Nilu? Zlom nakanom Seth ga je bacio u tamne rijene dubine u koje nisu mogle prodrijeti zrake sunca. Tamo je Oziris venuo kao Utoplje nik8, onaj koga je nadvladala voda i koji nije imao zraka za disanje. Crte 11.2 mo e se sagledati kao opis posebne opasnosti pri prolasku kroz Podzemni s vijet: opasnost da neiji ba ne uva svoje ljudsko oblije niti da poprima oitovanje pt ice, ve da uzima formu ribe, jer je neija psiha vi e usklaena s elementom vode nego s elementom zraka. Odreena kazivanja efe kog filozofa Heraklita dovodimo u odnos s r eenim: Za du e je smrt postati voda i Suha du a je najmudrija i najbolja. Suha du a (b fer-Ubenefa prikazana je kako klei, iznad i nalijevo do babuna, ouvav i svoje ljudsk o oblije: jer Nefer-Ubenef (predivan i sjajan) je gospodar elemenata. Crte 11.3 prikazuje Nakhta koji uspijeva pobjei iz smrtonosne mre e. Ilustracija je prikaz otpornosti na hvatanje i obuzimanje negativnih energija. U poglavlju 153a Knjige mrtvih mre a je opisana kao da s neba dose e zemlju. Nakht vie izazovno: O, vi ribari to se kreete u stani tu vode, neete me uhvatiti u svoju mre u u koju hvatate trome! Neete me uloviti u mre u u koju hvatate lutalice! Izbjegao sam njezine zahvate, uzdignuo sam se kao Sobek (bog krokodil). Kao ptica, odletio sam od vas od vas koji ribarite sa skrivenim prstima.9 Muke podzemnog svijeta Nakht poznaje tajnu kako se promijeniti u pticu - ba pticu. Ali to je samo jedan od razloga za to uspijeva biti neuhvaen. Drugi razlog jest taj da poznaje imena sv akog dijela te mre e i nastavlja demonstrirati svoje znanje do najmanjeg detalja. Svaki dio mre e predstavljen je kao dio boga - vitlo je srednji prst Sokara, za titn a spona bedrena kost Shemua, krilo je Izidina ruka itd. Neki su dijelovi oru ja bo gova, a drugi su neki predmeti koji pripadaju bogu. Nakht iznosi drugu, slo eniju interpretaciju dijelova mre e i zakljuuje kako slijedi. O, vi ribari... neete me uhvatiti u svoju mre u, neete me uhvatiti u svoju mre u, u koju hvatate trome , i lovite one vezane za zemlju, jer ja to znam. Znam to od njenih gornjih kome anja do njenih donjih te ina. Crte 11.3. Nakht izbjegava mre u. Papirus Nakht. Osamnaesta dinastija. Egipat - hram univerzuma Ovdje sam. Do ao sam s vitlom u svojoj ruci, moje je krilo moja ruka. Do ao sam i u ao sam. ]a ud aram i hvatam.10 Nakht dobro poznaje mre u te dokazuje da ima mo nad njom. Ne samo da nije riba, ve t vrdi da je kroz poznavanje mre e on ribar.

Voda, meutim, nije samo simbol negativnog stanja svijesti koje spreava udisanje ne beskog zraka. Ona je takoer simbol proi enja. Svaki egipatski hram imao je sveto jeze ro u kojem su se sveenici svakoga jutra ritualno prali prije ulaska u hram. Proi ujui aspekt vode esto je naznaen u kombinaciji s elementom vode. U mapi Dvaju putova iz Srednjeg kraljevstva (crte 10.8) susreli smo se s vatrenom rijekom koja razdvaja g ornji od donjeg puta. No, u Podzemnom svijetu takoer postoje vatrena jezera. Jedno Crte 11 A. Jezero vatre. Muke podzemnog svijeta takvo prikazano je na crte u 11.4 iz papirusa Ani. Jezero je ispunjeno goruom vodom - ta injenica nije nagla ena samo crveno obojenom vodom, ve i hijeroglifima na etiri strane jezera koji oznaavaju vatru. Babuni se ponovno pojavljuju na etiri strane jezera. Razlog tom pojavljivanju jes t da je vatreno jezero mjesto Raovog roenja. I doista, stvoreno je Raovim roenjem. Prema egipatskom mitu o stvaranju, Raovo rodno mjesto smatralo se Prvom zemljom koja se pojavila iz mranog Primordijalnog oceana Nuna. Prva zemlja - ponekad takoe r oslikana kao lotos ili jaje - nazivala se i otokom vatre jer je bila osvijetlj ena Raovom blje tavom nazono u. Takav je bio intenzitet Raovog prvog pojavljivanja u o svit vremena, kada su vode to okru iva e njegovo rodno mjesto upalile i zarobile vatr u. Za Egipane je Raovo roenje iz velikog oceana bilo svakodnevan dogaaj - kada bi s e zorom itavo nebo osvijetlilo i pretvorilo u vatrenocrveno. Ba kao to su Thothovi babuni svakoga jutra uzbueno pozdravljali izlazee sunce, pozdravljali su i prvo uz dizanje Raa iz Primordijalnog oceana, radujui se kada bi njegove zrake osvijetlil e okolni mrak. U tom monom prvobitnom dogaaju putnik Podzemnim svijetom je projiciran kada dolazi do svetog jezera. Poglavlje 17 Knjige mrtvih upozorava: Glede Jezera vatre, oni ko ji namjeravaju prijei preko njega, a koji su neisti, past e dolje meu no eve.11 Jezero vatre prijeti da e odrezati sve ono neisto u du i: Stoga, ako osoba ue u njega potpuno poistovjeena s onim svojim aspektima koji nisu obnovljivi i nesposobni su prenijeti Raovo svjetlo koje daje ivot, tada e patiti i prolaziti kroz muke sline onima kao da su raskomadani. Takva sudbina ivopisno je predoena u jedanaestom pogla vlju Knjige o onome to se nalazi u Podzemnom svijetu, gdje su Ozirisovi neprijatelji prikazani kao rasjeeni no evima i spaljeni. Egipat - hram univerzuma Ovdje sam. Do ao sam s vitlom u svojoj ruci, moje je krilo moja ruka. Do ao sam i u ao sam. Ja ud aram i hvatam.10 Nakht dobro poznaje mre u te dokazuje da ima mo nad njom. Ne samo da nije riba, ve t vrdi da je kroz poznavanje mre e on ribar. Voda, meutim, nije samo simbol negativnog stanja svijesti koje spreava udisanje ne beskog zraka. Ona je takoer simbol proi enja. Svaki egipatski hram imao je sveto jeze ro u kojem su se sveenici svakoga jutra ritualno prali prije ulaska u hram. Proi ujui aspekt vode esto je naznaen u kombinaciji s elementom vode. U mapi Dvaju putova iz Srednjeg kraljevstva (crte 10.8) susreli smo se s vatrenom rijekom koja razdvaja g ornji od donjeg puta. No, u Podzemnom svijetu takoer postoje vatrena jezera. Jedno Crte 11.4. Jezero vatre. Muke podzemnog svijeta takvo prikazano je na crte u 11.4 iz papirusa Ani. Jezero je ispunjeno goruom vodom - ta injenica nije nagla ena samo crveno obojenom vodom, ve i hijeroglifima na etiri strane jezera koji oznaavaju vatru. Babuni se ponovno pojavljuju na etiri strane jezera. Razlog tom pojavljivanju jes t da je vatreno jezero mjesto Raovog roenja. I doista, stvoreno je Raovim roenjem. Prema egipatskom mitu o stvaranju, Raovo rodno mjesto smatralo se Prvom zemljom koja se pojavila iz mranog Primordijalnog oceana Nuna. Prva zemlja - ponekad takoe r oslikana kao lotos ili jaje - nazivala se i otokom vatre jer je bila osvijetlj ena Raovom blje tavom nazono u. Takav je bio intenzitet Raovog prvog pojavljivanja u o svit vremena, kada su vode to okru iva e njegovo rodno mjesto upalile i zarobile vatr u. Za Egipane je Raovo roenje iz velikog oceana bilo svakodnevan dogaaj - kada bi s e zorom itavo nebo osvijetlilo i pretvorilo u vatrenocrveno. Ba kao to su Thothovi babuni svakoga jutra uzbueno pozdravljali izlazee sunce, pozdravljali su i prvo uz dizanje Raa iz Primordijalnog oceana, radujui se kada bi njegove zrake osvijetlil

e okolni mrak. U tom monom prvobitnom dogaaju putnik Podzemnim svijetom je projiciran kada dolazi do svetog jezera. Poglavlje 17 Knjige mrtvih upozorava: Glede Jezera vatre, oni ko ji namjeravaju prijei preko njega, a koji su neisti, past e dolje meu no eve.11 Jezero vatre prijeti da e odrezati sve ono neisto u du i: Stoga, ako osoba ue u njega potpuno poistovjeena s onim svojim aspektima koji nisu obnovljivi i nesposobni su prenijeti Raovo svjetlo koje daje ivot, tada e patiti i prolaziti kroz muke sline onima kao da su raskomadani. Takva sudbina ivopisno je predoena u jedanaestom pogla vlju Knjige o onome to se nalazi u Podzemnom svijetu, gdje su Ozirisovi neprijatelji prikazani kao rasjeeni no evima i spaljeni. Egipat - hram univerzuma Sveta Katarina kasnije govori: Vatra pakla jednostavno je svjetlo Boga koje podno se oni koji ga odbijaju.12 Okreui se prema njemu i podvrgavajui se njegovoj vatri, b olovima proi enja, Jezero vatre gubi svoj destruktivni vid i postaje su tinsko sredstv o unutarnje transformacije. Tako u poglavlju 126 Knjige mrtvih pronalazimo sljedeu molitvu upuenu etvorici babuna: Pozdrav vama, vi etiri babuna, koji sjedite na luku Raovog broda, koji stvarate istinu Bo jeg napredovanja, koji mi dodjeljujete moju slabost i moju snagu, koji smirujete bogove plamenom to proizlazi iz va ih nosnica, koji dajete svete prinose bogovima, i zazivate prina anja sijajuima, koji ive na maat, koji gutaju maat, ija srca ne pru aju utoi te la ima, koji osjeaju odvratnost prema la ima; pristih zlo koje je u meni! Izlijeih rane koje imah na zemlji! Proistih sve zlo koje se hvata za mene!13 Zvijeri koje se suprotstavljaju Susret s babunima prvi je u nizu neprijateljskih susreta s razliitim ivotinjama ko je nastanjuju Podzemni svijet. Ponekad su ivotinjske forme koje putnik susree nepr epoznatljive. Toliko su monstruozne da u prirodi ne prepoznajemo sline oblike, je r energije psihe mogu biti ru nije i bestijalnije od bilo koje zvijeri koja ivi u p rirodi. Pristupiti takvim formama - bez obzira jesu li to oblici poznatih ivotinj a ili nepoznatih udovi ta - znai pristupiti Muke podzemnog svijeta energijama koje prianjaju uz neije psihiko zraenje i time postaju konkretizirane u Podzemnom svijetu. Putovanje kroz Podzemni svijet jest putovanje proi enja. Nadalje, ba se mora oslobod iti onih elemenata svoje prirode koji su u nesuglasju s maat. Ovaj proces osloboe nja prikazan je u tri stadija. Prvo, sve negativne energije predoene su putniku k ao autonomna sila, obino kao neka zvijer. Ovaj stadij mo e ubrzati samo svjesniji p utnik koji je nauio kako blokirati energiju u posebnom vizualnom liku. Drugo, put nik i suprotstavljena sila ulaze u borbu. Protivnik eli ukrasti putnikovo srce, u zeti putnikovu magijsku mo ili ubiti putnikovu du u - to jest odvojiti ba od svakog dodira s njegovim duhovnim izvorom. Cilj putnika, naprotiv, nije ubiti ili elim inirati protivnika, ve zagospodariti njime. To je esto simbolizirano okretanjem gla ve ivotinje koja dolazi ususret putniku. Okretanje glave mo e se shvatiti kao trei sta ij procesa. Jer, izvr iv i taj te ak zadatak, osoba pobjeuje - u svoje vi e svrhe - sve n egativne energije koje su na poetku bile u suprotnosti. To usklaivanje negativne e nergije - transformacija vlastitih demona u dobrohotne daimone, kako to moderni psiholozi kazuju,14 kljuna je za itavu predod bu putovanja Podzemnim svijetom. Na crte u 11.5 tri se krokodila iznenada pojavljuju na putu i izazivaju putnika (u ovom sluaju Nakhta), prijetei da e ukrasti njegovu magijsku mo i uni titi njegovu du u Kako shvatiti slike ovih krokodila? Jedna od osobina ovoga bia je da vreba u dub inama rijeke ili kanala a da se njegova prisutnost ne primjeuje. Mo ete se osjeati s igurno, mo ete misliti da nema opasnosti jer ne vidite nikakav nagovje taj krokodilo ve prisutnosti. Krokodil ima sposobnost prikriti se izvan granica ovjekove budnos ti, i to je ono to ga ini zastra ujuim. To je ivotinja koja mo e napasti iz potpune skr

vitosti. Jednom kada se osoba nae u stisku njegovih smrtonosnih eljusti, njegova s udbina je odluena: nema osloboenja. Egipat - hram univerzuma Ovaj aspekt krokodilove prirode najva niji je za putnika Podzemnim svijetom. Jer u njemu se osoba sukobljava s krokodilima na psihikom planu, a oni izlaze iz dubin a nesvjesnog i nastoje odvui neopreznog putnika. Sudbina du e je tada poput sudbine tijela na fizikoj razini - biti odvuen u vode i postati hrana tom nemilosrdnom biu . Krokodilova glavna elja je oduzeti magijsku mo, to znai posjedovanje du e. Putnik se z ato mora naoru ati no em i izgovoriti ove rijei moi: Crte 11.5. Tri se krokodila pojavljuju na putu. Papirus Nakht. Vrati se! Odlazi! Odlazi, ti krokodilsko udovi te! Nee mi se suprotstaviti jer moja m agija ivi u meni! Neka ne izgovorim tvoje ime velikom bozu koii ie dopustio da se pojavi !15 Muke podzemnog svijeta Putnik tada dokazuje da zna ime svakog krokodila. inei to, on donosi svjetlo svjes noga znanja koje se odnosi na mrak i na zastra ujue moi koje mu se suprotstavljaju. Je li to svjesno znanje trebalo dr ati na razini bo anske svijesti Raa, ime putnik pr ijeti da e uiniti tako to e izgovoriti ime Velikog boga, a suparnici krokodili potpu no e nestati. Niti jedan krokodil ne mo e se oduprijeti Raovom goruem sjaju. Sposobn ost otkrivanja prave neprijateljeve prirode, a potom njegovog masovnog imenovanj a, mo da je simbolizirana dugim no em to ga Nakht dr i. To je no raspoznavanja ili jasne svijesti koja nije otupljena ni strahom ni eljom, ve je izo trena predano u istini ili maat. Krokodili su izlanuli: Tvoje je lice okrenuto prema maat. Nakht tada izgova ra rijei aranja u kojima on sam prisvaja bit neprijatelja krokodila koji bi ukrali njegovu magiju. Pjevu ei rijei moi, on postaje vidno vei od svojih protivnika koji ka o da se smanjuju pred njim. Na crte u 11.6 drugi putnik demonstrira tehniku okretanja glava krokodila tako da oni gledaju u smjeru drugog puta. Ovaj polo aj nije mogu kod krokodila na fizikoj ra zini, ali nekoliko ilustracija iz antikog papirusa potvruje tu mogunost na psihikoj razini. Ovdje prikazani krokodili dolaze putniku iz etiriju pravca. Da bi ovladao njima, putnik se mora poistovjetiti s posebnim bo anstvom. Okrenuv i se na zapad, p oistovjeuje se sa Sethom, bogom koji ima vlast nad svim krokodilima. Okrenuv i se n a istok, on je Oziris, bog pobjednik smrti. Okrenuv i se na jug, on je Soped, zvje zdani bog povezan sa Siriusom i poznat po svojim o trim zubima. Okrenuv i se na sjev er, poistovjeuje se s Atumom, neiscrpnim izvorom kreativne energije. Poglavlje 32 Knjige mrtvih, poglavlje za odbijanje krokodila, zavr ava predivnom potvr dom. Egipat - hram univerzuma Crte 11.6. Okretanje glave krokodila koji dolaze iz etiri kardinalne toke. Papirus iz Trideset i este dinastije. Ono to postoji u pregibu je moje ruke, ono to jo ne postoji u mom je trbuhu. Ja sam odjenut i opremljen tvojom magijom, o Ra... moje je lice otvoreno moje je srce na svom mjestu, i zmija uraeus je sa mnom dan za danom. Ja sam Ra, koji kroz sebe titi sebe i ni ta me nee oboriti.16 Osim krokodila, putnika Podzemnog svijeta mogu napasti i divlje svinje. Crte 11.7 ponovno prikazuje Nakhta, sada naoru anog dugim kopljem, kako okree glavu divlje s vinje. Kao i na crte u 11.6, koplje je zapravo harpun, oru je koje je Horus efektno koristio u sukobu sa Sethom. U Knjizi mrtvih, poglavlje 12, utvruje se da je Seth n apao Horusa u formi crne svinje, nanijev i ozbiljnu povredu Horusovu oku - to jest njegovoj sposobnosti vienja. Na ilustraciji svinja nije ubijena ve je snaga njeno g nasrtaja odvraena vje tom uporabom harpuna. Uoava se da je zmija takoer vezana uzet om. Ako se ne mo e okrenuti glava neprijateljske ivotinje, tada je njezino vezivanj e najbolja mogua stvar. Kod zmija, meutim, postoje uinkovitija sredstva zauzdavanja njihove energije od do

slovnog vezanja. Na crte u 11.8 Ani svladava zmiju uz pomo ravastog tapa za lov zmija s kojim hvata njezinu glavu dok jedno stopalo pola e na njezin rep. Vinjeta je iz poglavlja 10 Knjige mrtvih, ali Muke podzemnog svijeta Crte 11.7. Odbijanje napada divlje svinje. Papirus Nakht. sljedea koja je vjerojatno prati je ona iz poglavlja 39, Za odbijanje zmije Rerek, koja je u ovom poglavlju poistovjeena s Apofisom, vjenim protivnikom boga Raa. Slj edei stadij okretanja glave zmije tako da se ona okree prema drugom putu, prikazan je na papirusu iz Knjige mrtvih. Na crte u 11.9, naprimjer, zmija je okrenuta i kree se pravcem kojim je do la, dok u prateem tekstu putnik recitira sljedeu aroliiu: Crte 11.8. Svladavanje zmije. Egipat - hram univerzuma Vrati se! Otpu i! Odlazi od mene, ti zmijo! Idi i budi utopljena u vodama Nuna! Na mjestu gdje je tvoj otac zapovjedio da bude zaklana. Odstupi od bo anskog Raovog mjesta roenja! Ti drhti sa strahom, jer ja sam Ra pred kime sve drhti. Vrati se, ti udovi te, pred strijele njegovog svjetla. Ra je nadjaao tvoje rijei. Bogovi su okrenuli tvoje lice prema natrag, Mafdet (bo ica pantera) rastvorila je tvoja prsa, Selket (bo ica korpion) te okovala, Maat je dovr ila tvoje uni tenje.17 Inkantacija se nastavlja kako putnik poistovjeuje zmiju s Apofisom, a sebe s Raom ili slugom boga Raa - na taj nain i s arhetipskom situacijom opisanom u Knjizi o onome to se nalazi u Podzemnom svijetu, kao to smo ve razmatrali u kontekstu Bitke k od Kade a (poglavlje 5) i egipatske dr avne magije (poglavlje 7). Kao to smo vidjeli, u ovom ezoterijskom Crte 11.9. Okretanje zmije. Papirus Nefer-Ubenef. 7? tekstu iz Novog kraljevstva velika zmija nastoji sprijeiti napredovanje Raa kroz podruja Podzemnog svijeta. Zmija je prvo uhvaena omom, a tada su no evi zabijeni u kl june toke njezina tijela. Zatim je okrenuta u pravcu kojim Ra eli da putuje. Konano, u dvanaestom poglavlju Knjige o onome to se nalazi u Podzemnom Muke podzemnog svijeta svijetu, Ra prolazi kroz zmijino tijelo, ulazei kroz rep i bivajui ponovno roen kroz mijina usta. Slikovit prikaz koji se nalazi u Knjizi mrtvih glede kontrole i preus mjeravanja zmijine energije treba shvatiti u kontekstu narednog dogaaja, Raovog r oenja - na koji aludira tekst 39. poglavlja koji smo predoili. Ponovno roenje Raa o dgovara inicijaciji putnika Podzemnim svijetom u egzaltirano stanje Crte 11.10. Kolja srca. Papirus Nefer-Ubenef. svijesti koje karakterizira one koji posti u unutarnje poistovjeenje s akhom ili sijajuim duhom u njima samima. Poglavlje zavr ava intervenci jom bogova na strani putnika, pru ajui opomene i rijei ohrabrenja. Crte 11.10 prikazuje daljnji sukob sa suprotnom silom -ovaj put poprima oblije mon struoznog stvora, pola ivotinje, pola ovjeka, koji prijetei ma e no em pred putnikom. Z a drevne Egipane srce je bilo organ simboliki povezan s neijim duhovnim identitetom (poglavlje 8). U biti je srce uvijek isto. Ono ivi na maat. Na ovoj ilustraciji is toa ovjeka koji sjedi u ivopisnom je kontrastu spram ru nog, razuzdanog stvora zloudna izgleda, oblik kojeg kao da izra ava krajnju pokvarenost ljudskih nagona. Takvi m onstrumi, koji personificiraju neintegrirane animalne pojave, mogu ukrasti, rani ti ili ubiti srce. Ponovno je Horusovo naelo ono to e za tititi putnika od ovog poseb nog tipa psihikog napada. No to se ne posti e ubijanjem stvora, nego prilagoavanjem ili primjenom njegove moi. U poglavlju 29 Knjige mrtvih Egipat - hram univerzuma putnik ustraje u tome da je on Ubojica srdaca, li avajui tako suparnika monstruma n jegovog glavnog nauma.

Moje je srce sa mnom i nikada nee dopustiti da bude odvedeno. Ja sam Gospodar srdaca, ja sam ubojica srca. Ja ivim na Istini (maat), i moje je bie u istini. Ja sam Horus koji boravi u srcu, koji boravi u sredi tu tijela. Ja ivim govorei to je u mojem srcu, i ono mi nee biti uzeto. Moje je srce moje, i nee biti ranjeno. Nikakav u as nee me podjarmiti... Ne poinili grijeha protiv bogova; neu trpjeti poraz; bit u pobjednik.18 U Knjizi mrtvih mnogo je arolija za osiguravanje sigurnosti srca. Osoba nije samo m orala za tititi srce od suprotnih sila koje su dolazile protiv njega iz razine nei ntegriranih ili degeneriranih instinkata. Samo srce, zbog priroene istoe, mo e stati protiv osobe na konanom suenju du i. Zato je uz srce vezana sudbina du e - kritina toka je da li je neiji osjeaj samoidentiteta centriran u srcu. Ako nije, srce tada mo e o sobu odbaciti kao stranca, kao da mu ne pripada, u trenutku dolaska u dvoranu za suenje. Muke podzemnog svijeta Gledajui s tog stajali ta, putovanje kroz Podzemni svijet bija e su tinsko putovanje pr ema srcu, prema vitalnoj i vjenoj sr i sebe samog. Na crte u 11.11. Anubis daje Nebsenijevo srce njegovom ba. Znaajno je to da Anubis, vodi du a kroz Podzemni svijet, ima ulogu onoga tko omoguuje du i da se udru i sa svoji m srcem. U tekstu koji prati ilustraciju, putnik moli da on i njegovo srce budu sjedinjeni u Kui srdaca -Sudbenoj dvorani. Naredno upuivanje na Jezero cvijea mo e se odnositi na lotosima ispunjeno jezero ponovnog roen a, ponekad opisano na zidnim reljefima i slikama. Crte 11.11. Anubis pru a Nebsenijevo srce Nebsenijevom ba. Papirus Nebseni. Osamnae sta dinastija. Neka moje srce bude sa mnom u Kui srdaca! Neka moje srce bude sa mnom u Kui srdaca ! Neka moje srce bude sa mnom i neka ostane tamo, ili ja neu jesti Ozirisove kolae na istonoj strani jezera cvijea... Moja je budnost u sredi tu mog srca, Imam mo u svojem srcu, Imam mo u svojim rukama, Imam mo u svojim nogama, Imam mo uiniti sve to elim. Egipat - hram univerzuma Moj ba nije sputan mojim tijelom kao vrata Podzemnog svijeta (Amentet), ali ja u ui u miru i ja u izai u miru.19 Vrata Podzemnog svijeta Slike putovanja Podzemnim svijetom koje smo razmatrali pretpostavljaju prirodno okru enje Polja prodora. Opasnosti elemenata, ivotinjskih i demonskih likova koji s e suprotstavljaju putniku, opasnost su koja nastaje u prirodnom krajoliku, slinom mo da i samom Egiptu. Ali Podzemni svijet oslikan je i drugaijim slikovnim prikazi ma, koji ne pripadaju prirodnom krajoliku ve svijetu unutar arhitektonskog prosto ra: pilonima, vratima i dvoranama hramova. Kako u ljudskom obliju tako i u srcu hrama - u njegovom unutarnjem prostoru - nal azilo se sveti te gdje je bio bog. Za dolazak u unutarnje sveti te i dolazak pred bo ga trebalo je proi kroz niz prepreka od kojih je posljednja bila u obliku masivni h zidina vanjskog pilona u sredini kojeg bija e uzak prilazni put (vidi sliku 11.1 2). Velik dio populacije nikada nije stupio nogom u taj prostor. itav je hram bio sveti prostor u koji su samo sveenici imali pristup. Do danas je iskustvo koje o soba ima kada se pribli ava egipatskom hramu kao to je Luxor, prolazei du dugake aveni je sfinga, gdje se uzdi u zidovi pilona, osjeaj neizmjerne malenosti i poniznosti. o vjek se pribli ava kui boga, a dvostruki pilon je simbolika barijera izmeu profane sv ijesti, uhvaene u mre u svjetovnih preokupacija, i svijesti usmjerene prema svetom. Muke podzemnog svijeta Slika 11.12. Pristup hramu Luxor. Kako su duboko morali biti potreseni ljudi koji su tamo stajali, pi e Gottfried Rich ter, .. .jer iskustvo koje je egipatski hram pru ao prilazeima jest ovakvo: prvo su se m orali susresti s ogromnim zidom, a tada proi kroz njega, tjerajui se na ulazak u u nutra njost koja je mogla udomljavati ogromne i potpuno nepoznate opasnosti.20

U av i kroz vanjski pilon, osoba bi se zatekla u velikom otvorenom dvori tu. Iza bijah u drugi piloni od kojih je svaki na ulazu imao velika vrata od cedrovine, zatvor ena za prido lice. A iza pilona i dvori ta nalazile su se dvorane sa stupovima, pred vorja i sveti ta, a svako od njih bilo je za tieno slinim te kim drvenim vratima u koja je umetnuta bronca, a koja su se morala sasvim otvoriti da bi posjetitelj Egipat - hram univerzuma Slika 11.13. Dvorana i ulaz u Horusov hram u Edfuu. u ao. Niti jedan prag u egipatskom hramu nije se mogao prijei nesvjesno. Put prema unutra njosti bio je putovanje s poveanom budno u i svjesno u da se dolazilo u svijet kojemu se nije pripadalo kao obino, smrtno ljudsko bie. Samo pomou vrline on oga to je bo ansko u osobi, ovjek se usudio napredovati prema sveti tu gdje boravi bog . Posljednji prag, prag pred sveti tem, bija e onaj kojeg je mogao prijei samo znaajan sveenik. Samo inicirani mogao je doi licem u lice s bogom. Obino je u antikim vremenima osoba ulazila u hram samo kao dio skupine koja se pol ako kretala prema naprijed, nosei svete ambleme usred dima tamjana, ple ui na glazbu sistruma i pjevajui himne. Prelazak preko svakog praga bio je Muke podzemnog svijeta obredni dogaaj koji je ukljuivao sveano lomljenje peata na vratima prije nego su ist a otvorena. Ali u Podzemnom svijetu tim se putem osoba kretala sama. Potpore gru pe vi e nije bilo. Nije bilo tamjana, glazbe, niti procesije iji je osoba bila dio. Svaka je osoba u potpunosti ovisila o svojim kapacitetima. Na taj je nain slikov ni prikaz putovanja kroz pilone i ulaze u Podzemni svijet imao snagu koja se lak o mogla propustiti. Biti sam u velikom podzemnom hramu Ozirisa bilo je samo po s ebi neobina i zastra ujua situacija (slika 11.13). Ulaz ili vrata ukljuivali su dvije stvari. Prvo, da je netko do ao nasuprot preprec i koja ga je spreavala da napreduje iz prostora koji trenutno zauzima prema sveti jem mjestu s druge strane prepreke (svetijem zato to je osoba napredovala prema u nutra njosti hrama). Nisu samo vrata prepreka, nego itav zid u kojeg su ugraena vrat a. Stoga je drugi smisao ovog slikovnog prikaza da postoji put kroz prepreku. Sa da se postavlja pitanje: kako otvoriti vrata i proi kroz njih? Nije to samo probl em okretanja kvake. Vrata imaju duhovne uvare ili ak i sama mogu biti o ivljena. Zat o je neophodno pregovarati s tim duhovima kako bi se osobi dopustio ulazak. Kada se ovjek nae pred zatvorenim vratima, prizor mo emo usporediti s pronala enjem pu ta koji blokiraju suprotstavljene ivotinje. U sluaju konfrontacije sa ivotinjom, ne mo e se postii nikakav napredak sve dok se ne ovlada suprotstavljenom silom i dok se ne okrenu njihove glave tako da njihove energije rade za osobu, a ne protiv nje . U oba je sluaja prepreka ili suprotstavljajua sila ustvari sve ono u neijoj psihi to spreava potpunu usklaenost s maat. A znaenje progresa je ovdje sve vee i vee u je noglasju s maat, a time i itavim nebeskim svijetom. Tamo, meutim, ostaje vi e razlik a u nagla avanju dva tipa prikazivanja. Ako Egipat - hram univerzuma iEiHEDlil Crte 11.14. O ivljena vrata pilona Podzemnog svijeta. Prikazano bie je njegov uvar s glavom ptice koji u svojim rukama dr i malu metlu. Papirus Ani. se putniku suprotstavlja krokodil ili divlja svinja, on nije u jasno odreenoj sve toj lokaciji - negdje su u Dwatu i prelaze preko Polja prodora. Ali ako putnik n ailazi na zatvorena vrata koja mu onemoguuju ulazak u dvoranu, on se ve nalazi u kui boga. Na taj je nain tamo pojaano ari te na uspinjuem dogaaju dolaska u dodir s bo a . Crte 11.14, iz Anijevog papirusa, pokazuje prva u nizu od deset vrata deset pilon a koje Ani mora proi. Ulaz je o ivljen. To je ensko bo anstvo. Ali to bo anstvo nije bie prikazano na ilustraciji. Ovaj posljednji je uvar vrata. Ani se mora pribli iti ula zu i tada po vikati. Oslobodi mi put, jer ja te poznajem i znam tvoje ime, ja znam ime boga koji te uv a. Gospa u asa s visokim zidinama, Muke podzemnog svijeta Velika Gospa, Gospodarica uni tenja, ije rijei odvraaju uni tavatelje, i spa avaju putni a iz daljine. Ime uvara vrata je Grozni.21 Ispravno imenujui o ivljenogduhavrataiuvara vrata, Ani demonstrira svoju svijest o p rocesu. To je oito zastra ujue. Doi licem u lice s Gospom u asa koja je Gospodarica u

a ne mo e ne biti duboko uznemiravajue iskustvo. Vrijedno je jo razmotriti ono to je ovdje doista ukljueno. Razlog za injenicu da je bo anstvo koje o ivljava vrata enskoga roda mo da je taj da su dva tornja svakog pilona stari Egipani poistovjeivali s dvije Ozirisove sestre - Izidom i Neftis.22 Dva to rnja pilona zajedno su inila konkretni lik hijeroglifa horizonta, a za Iziu i Neft is smatralo se da poma u podizanju sunca iznad horizonta svake zore.23 Drugim rijei ma, asistirale su pri sunevom roenju svog brata Ozirisa. Sva ponovna roenja pretpos tavljaju prethodnu smrt. Zbog toga je prvi pilon Podzemnog svijeta nazvan Gospa u a sa, Velika Gospa, Gospodarica uni tenja, jer ovdje se putnik Podzemnim svijetom suoa va sa svojim konanim uni tenjem. Crte 11.15. Oitovanje Atum-Raa izmeu dvostrukih vrhunaca planina horizonta. Koveg iz Dvadeset i prve dinastije. Egipat - hram univerzuma Koncepcija horizonta jedna je od najdubljih u antikoj egipatskoj simbolikoj misli. Niz likova i tekstova vezanih za prolazak kroz ulaz pilona vjerojatno je najbol je shvaen u odnosu spram toga. U egipatskom simbolizmu dvije su planine horizonta , izmeu kojih izlazi sunce, shvaene kao planinski vrhunci kozmike planine - Primord ijalnog bre uljka ili Prve zemlje - koja je razdijeljena kada se Atum-Ra prvi put oitovao kao svjetlo (crte 11.15). Dvije planine su zapravo istona i zapadna planina . Zovu se Bakhu i Manu. Odgovaraju, ili su najbli e po znaaju, planinskim lancima i stone i zapadne strane doline Nila. Fiziko sunce tako nikada u stvarnosti ne izlaz i izmeu njih, ve iza istone planine (Bakhu), a zalazi iza zapadne planine (Manu). S lika sunca koje izlazi izmeu dvije planine odgovara primarnom dogaaju samooitovanja Amon-Raa na poetku vremena. Ali to se takoer odnosi i na dogaaj koji je izvoen unutar hrama, naime oitovanje neb eskog na zemlji, izmeu istonih i zapadnih lanaca koji oznauju egipatske granice. Ka ko bismo mi rekli, oitovanje bo anskog u ljudskome biu tra i da du a umre i bude ponovno roena: da umre ono to je smrtno i da to bude izbrisano, te da bude roeno ponovno s a svije u o onome to je bo ansko u ljudskoj prirodi. I upravo je to znaenje prolaska kr oz vrata pilona u Knjizi mrtvih. Svaki put kada se prijee prag ulaska u pilon, osob a simboliki umire u vanjskom ili svakodnevnom svijetu i raa se u okru ju u koje je s tupila. Prolazak kroz pilone ukljuuje pribli avanje bogu Ozirisu u iji hram osoba ul azi. Budui da je taj hram vi e hram du e negoli je fiziki hram, proces prila enja Oziris u je proces unutarnje metamorfoze pri emu putnik doista ulazi u Ozirisov mit o sm rti, komadanja tijela i ponovnog sastavljanja. Na prvom pilonu prelazi se prag koji povlai za sobom susret s Gospom u asa, koja je t akoer Gospodarica uni tenja. Ulaz u drugi pilon ne nosi nimalo lak e isku enje. Muke podzemnog svijeta Ovdje se putnik suoava s Gospodaricom svijeta, Onom koja pro dire vatrom, Damom smrt nika, Onom koja je vea od svih ljudskih bia. Njezin uvar vrata naziva se Onaj koji ob likuje kraj.24 Putnik ovdje isku ava kako je to biti progutan od vatre. Mnogi od na rednih ulaza upuuju na vatru, na gorenje, na odsijecanje - teme koje se vi e odnose na ezoterijsku Knjigu vrata iz Novog kraljevstva. Kod estog pilona naznauju se izljeenje i rekonstitucija. uvar vrata estog pilona nazv an je: Onaj koji je bio sastavljen. Kod sljedeeg pilona, bo ica ili o ivljujui duh pilona zove se Crte 11.16. Osmi pilon. Ona koja odijeva slabog, Oplaku je Papirus Ani. ono to voli, Pokriva tijelo. Osmi pilon, meutim, sugerira drugo nasilno bolno iskustvo. Bo ica se zove Plamtea vatra, N eugasivi plamen, Ona iji plamenovi daleko dose u, Ona koja ubija bez upozorenja, Ko ju nitko ne mo e proi zbog boli koju uzrokuje25 (crte 11.16). Nakon toga, kod devetog pilona, uzdi e se bogolika forma. Iscrpljeni Oziris je odjev en. Ovo je mo da aluzija na ponovno roenje baa u liku bo anskog. Ako se uspje no podnes u muke prolaska kroz inicijalno destruktivne pragove inicijacijskog iskustva, ta da e biti ispunjeno obeanje o ponovnom roenju, o podizanju u bogolikom obliju. Ozirisova priroda procesa prolaska kroz vrata Podzemnog svijeta detaljnije je ob likovana u drugom nizu tekstova i slika Egipat - hram univerzuma povezanih s ulazima u dvorane, opisanih u poglavljima 144 (Papirus Nu) i 147 (Pa pirus Ani) Knjige mrtvih. Na crte u 11.17, iz Papirusa Ani, prikazana su tri uvara ul

aza. S lijeve strane je uvar s glavom zeca iji je zadatak otvaranje i zatvaranje v rata. U sredini je zmijoliki stra ar koji uva vrata. S desne strane je glasnik s gl avom krokodila koji najavljuje one koji prolaze kroz vrata. Zec u rukama dr i klas ita, a druga dvojica no eve. Iznad vrata - to su prva od sedam vrata to vode u seda m dvorana kroz koje Ani mora proi - nalaze se simboli moi (was ezlo), ivota (ankh kr i ) i stabilnosti (djed stup). Da bi pro ao tri duha uvara, Ani mora dokazati da zna njihova imena. uvar vrata zove se Onaj ije je lice okrenuto unatrag, Od mnogih formi. To nas ime odmah podsjea na splavara i na samog Ozirisa. Stra ar se zove Prislu kivalac. Objavitelj ili glasnik zo ve se Buni glas. Sve dok osoba ne doka e da poznaje njihova imena, duhovi e spreavati jezino napredovanje, jer nije mogue proi kroz vrata Podzemnog svijeta nesvjesno. Uz to, putnik takoer mora nainiti niz potvrda, na gotovo isti nain kakav smo vidjel i u Knjizi Dvaju putova u poglavlju 10. Ani ka e: Ja sam Monik koji stvara svoje svjetlo. Do ao sam k tebi, Ozirise, obo avam te, proi en od svega to je prljavo u tebi. Uistinu, ka em, o Ozirise, ja sam deificiran. Ne dopusti mi da budem vraen, ne dopusti da budem odveden pred zid plamena. Otvorio sam put Restau, Olak ao sam boli Ozirisa... Nainio sam put za njega u velikoj dolini, i on ima put. Kako sjaji Oziris!26 Muke podzemnog svijeta Anijevo putovanje kroz ove dvorane je putovanje Ozirisa. Na Anija se formalno up uuje kao na Ozirisa Anija. Iz duhovne perspektive, ono kroz to prolazi nije jednosta vno niz dvorana, ve niz stanja svijesti koja odra avaju (u skladu s ulazima pilona) stanje Ozirisa u ciklusu njegove smrti, raspadanje i ponovno roenje. Oziris kru no plovi nebom u nazonosti Raa. To je va no stoga to je Oziris tako opisan kada Ani do lazi pred ulaz u sedmu i posljednju dvoranu. Oziris poinje kako i zavr ava. Ali, iz meu prve i sedme dvorane, Oziris (ili Oziris Ani) mora otrpjeti vlastitu dezinteg raciju i rekonstrukciju sa svime to ona obuhvaa. Prije druge dvorane Ani zaziva snagu Thotha, boga koji izmiruje antagonistike ene rgije Horusa i Setha koje Crte 11.17. Prva od sedam vrata u dvorani Podzemnog svijeta. su sukobljene za vrijeme Ozirisove smrti. Na treem ulazu on se poistovjeuje s Gebo m, sucem Horusa i Setha, a time i kljunom figurom u o ivljavanju Ozirisa koji, na o vom stadiju, mora biti u zahvatu sila smrti i dezintegracije. Prije etvrte dvoran e Ani se poistovjeuje s monim bikom, ivotinjom glasovitom u antikom svijetu po svojoj seksualnoj i generativnoj snazi koja se sada poinje pokretati u Ozirisu. Kod pete dvorane Ani sakuplja sve dijelove Ozirisa, odluno Egipat - hram univerzuma tjera Apofisa i donosi kralje nicu, simbol Ozirisovog uskrsnua. Kod este Ani postaje O vetnik Ozirisa, to jest postaje Horus, a ima i maginu mo za pobjedu nad Sethom, kao i za Ozirisovo izljeenje. Konano, na sedmom ulazu u sedmu dvoranu, Oziris je sada potpuno proi en i vraen u stanje u kakvom je bio prije nego to je zakoraio u prvu dvo anu, kru ei nebom u nazonosti Raa i poznavajui sve stvari. Prolazak kroz vrata i pilone ulaza u dvorane treba shvatiti u kontekstu du e ili b a, u potpunosti ukljuene u Ozirisov proces radi sjedinjenja s bogom. Jer vrata i piloni, ulazi i dvorane, pripadaju hramu samog Ozirisa. Prolazei kroz njih, ostva ruje se sve vea bliskost s bogom. -I f% KRAJ PODZEMNOG LZ. PUTOVANJA Dvorana Maat Na kraju putnik dolazi do ulaza kojega uva bog Anubis.1 To je Anubis u svom obliju Upuata (Otvaratelj putova), koji prvo djeluje kao vodi do ulaza u Podzemni svijet. Sada su vrata pred koja putnik dolazi ulaz u Dvoranu Maat. Je li mogue da itavo p utovanje kroz Podzemni svijet do ove toke nije ni ta drugo nego pristupanje ovom ul azu i da je svaki pristup sve do sada tek slika ovog velikog ulaza u Dvoranu Maa t? I da je svaki uvar slika Anubisa?

U Anijevom papirusu, Ani poinje govoriti Anubisu o njegovoj bliskosti sa Sethom: Bijah na mjestu gdje ne raste drvo akacije, gdje ne postoji jako drvo s listovim a, i gdje tlo ne donosi ni biljke ni travu. I uoh u mjesto tajnih i skrivenih stv ari, i ja govorih s bogom Sethom.2 Egipat - hram univerzuma Onzatim govori Anubisuosvojimduhovnimpostignuima. Ta izjava kao da ukljuuje niz re ferenci na incijacijske rituale u kojima je sudjelovao, vjerojatno u ulozi Horus a. Putovao sam do granica du e fba). Gospodar Djedu (tj. Oziris) dopustio mije da izae m kao ptica Bennu, da bih mogao imati mo govora. Pro ao sam kroz izlijevanje rijeke. Prinio sam darove u mirisu... Bio sam u Abidos u u hramu Sateta3. Potopio sam brod svojih neprijatelja. Bio sam u Djedu (Busiris), glede onog to me primorava na utnju. Postavio sam bo anski lik (Sekhem) na njegova dva stopala. Vidio sam Stanovnika u Svetom Mjestu... U ao sam u Restau, vidio sam skrivene stvari to se tamo nalaze. Konano Ani kazuje Anubisu: Seth mi je objavio stvari o sebi. Ja sam rekao: 'Neka s e zdjelice vage pomou tebe uravnote e unutar na ih srdaca'.4 Ti, ovdje se obraa Anubis Vaganje je glavni dogaaj koji se zbiva u Dvorani Maat u koju Ani treba ui. Tekst k ao da sugerira da je ono to se treba izvagati energija Setha na jednoj strani i H orusa na drugoj, u onoj mjeri u kojoj se nalaze unutar Anijeva srca. Prije nego mu se dopusti da ue u Dvoranu Maat, putnik mora demonstrirati cjelovit o znanje o vratima uz pomo kojeg je postignut pristup do njih. U nekim papirusima to je dugaak proces u kojem se od putnika tra i da imenuje svaki pojedini dio vrat a. Ime svakog dijela ukazuje na to to vrata doista jesu. Dovratnici, naprimjer, Vi sak istine u papirusu Kraj podzemnog putovanja Nebseni, a zasuni Jezik ravnote e mjesta Maat - oba se jasno odnose na proces vaganj a u Dvorani Maat.5 ak i ako je ispravno imenovao razliite dijelove vrata, putnika u inu prelaska preko praga u Dvoranu Maat izaziva pod na koji treba stati. Neu ti dopustiti da stupi na mene, ka e pod. Za to ne? pita putnik. ist sam. Zato imena tvojih dvaju stopala s kojima bi trebao stupiti na mene.6 Kada je ispravno imenovao svoja dva stopala njihovim tajnim i svetim nazivima, p utnik konano stoji u velikoj Dvorani Maat. Iako Dvorana Maat pripada slikovnom prikazu hrama, jer to je predvorje Ozirisovo g sveti ta, energije predoene u njemu su energije krajolika. etrdeset i dva boga, od kojih svaki predstavlja jedno od etrdeset i dva podruja Egipta, ispunjuju dvoranu . Doima se kao da je sama dvorana egipatski krajolik, aktualno predstavljen bo ans kim osobama poredanim itavom njegovom duljinom. Putnik ima ivopisni uvid da Podzem ni svijet nije toliko drugi svijet u podruju odvojenom od fizikog, ve da je to unutar nji, metafiziki krajolik koji je u pozadini fizikog. Duhovne sile koje su ovdje ok upljene da testiraju i sude ba nisu ni ta drukije od duhovnih sila koje su aktivne u egipatskom krajoliku, izvuene u zagonetnim osobnostima etrdeset i dvaju boga. Ti su bogovi neugodno tihi. Na crte u 12.1 (papirus Nebseni) prikazana je dvorana s etrdeset i dva suca. Stoje uspravno du sredi ta dvorane, okrenuti prema dva sjedea lika bo ice Maat. U svojoj desnoj ruci ona dr i ezlo istine, u lijevoj ruci ankh, kri i vota. Na njezinoj je glavi amblem nojevog pera kojeg etrdeset i dva boga takoer no se na svojim glavama. Egipat - hram univerzuma mm : ,1.111.1. 1,1 JI. ! M 1 II - li ' 1 ' 1 ! 1 ! i : ,l J ,...... :,,. i i ,.,.......!,.......1 '.mL.I i IJU III IH! Mili .1111 ;;;;; \\\r\ Crte 12.1. Dvorana Maat. Papirus Nebseni. Osamnaesta dinastija. Brojni papirusi istiu injenicu da su etrdeset i dva boga u cijelosti usklaeni s Maat time to nose ili dr e njezino pero. Crte 12.2, s drugog papirusa iz Novog kraljevst

va, prikazuje neke bogove koji takoer nose pero. Maat je bila prepoznata kao bo anska supstancija kojom su se bogovi hranili (vidi poglavlje 5), a time je i izvor hranjenja i izvor ivota. Maat je bo anski kruh koji osvje uje i odra ava one koji su u skladu s njezinim biem; ali onima koji nisu u Crte 12.2. Bogovi u dvorani Maat nose pero Maat. Papirus Hor. Ptolomeisko razdobl je. Kraj podzemnog putovanja podudarnosti s njom, do ivljavanje vatre je kao gutanje vatre.7 Sudbena dvorana je unutarnji prostor u koji se izravno dolazi pred ono to hrani bo ansko u osobi. U o noj mjeri u kojoj se transformirala neija priroda tako da je dovedena u red s neij om su tinskom jezgrom, postaje se svjestan da je ulazak u nazonost Maat poput dolas ka kui. Ali u onolikoj mjeri u kojoj je osoba izvan svoje bo anske jezgre, iskustvo je bolno, jer pogled Maat je kao no koji re e sva la na poistovjeenja. Od putnika se tra i da se pojedinano obrati svakom bogu i da da dvostruku izjavu. P rvi dio izjave obino se naziva negativnim priznanjem, a sastoji se od izjave da oso ba nije poinila nikakvo lo e djelo. Putnik predstavniku Heliopolisa ka e: Pozdrav Onom iji su koraci dugaki, koji izlazi iz Heliopolisa. Nisam uinio ni ta neis pravno. A bogu Kheraba (grad pokraj Memfisa): Pozdrav Onom koji obuhvaa vatru, koji izlazi iz Kheraba. Nisam nikoga orobio.8 To je kao da je svaki bog bio povezan s podrujem moralnog zemljopisa, kao i s fiz ikim zemljopisom. U Podzemnom svijetu razotkrivena je moralna priroda sile koja o blikuje krajolik. itavo putovanje podzemnim svijetom mo e se shvatiti kao da se ne dogaa nigdje drugdje nego u Egiptu, u psihikoj ili psihoduhovnoj unutra njosti Egipt a, Zemlje bogova. Egipat - hram univerzuma Putnik oslovljava boga u Hermopolisu: Pozdrav tebi, Bo anski nosu, koji izlazi iz Hermopolisa; nisam povrijedio niti jednog ovjeka. A tada bogu iz Qerneta, podruja izmeu Asuana i File: Pozdrav tebi, Pro diratelju sjene, koji izlazi iz Qerneta. Nisam poinio ubojstvo, nisam nanio nikakvu tetu.9 I tako je oslovljen svaki bog koji predsjeda podrujem psihike unutra njosti Egipta. Ogroman je popis nepravdi koje putnik nije poinio. Ukljuuje krau, varanje, lo e seksu alno pona anje, laganje, obmanu i jedenje neijeg srca ( to mo da znai nepo tenje). Tako juuje razna lo a djela protiv prirode, kao to je zagaivanje vode i pusto enje plodne ze mlje. Ukljuuje svetogra kao to je ubijanje svetih ivotinja, bogohuljenje i proklinja nje bogova te oskvrnue svetih likova. U klasinim papirusima Osamnaeste dinastije ( kao to su papirus Nu, Nebseni i Ani), izlistana su etrdeset i dva pogre na djela koj a odgovaraju svakom od etrdeset i dva boga. Drugi dio dvostruke objave je, kao suprotnost negativnom priznanju, pozitivna ob java. To je objava svega to je osoba uinila dobro i istinito i u skladu s Maat. Poi nje tvrdnjom da putnik, kao bilo koji bog, ivi na Maat i hrani se Maat. Dublji sm isao ovoga je da je ba postao iznutra neiskrivljen tako da akh ili sjajei duh zrai sv njegove impulse. Volja putnika je volja bo anskog. Oslovljavajui bogove, izgovaraj u se sljedee rijei: Davao sam kruh gladnome, i vodu ednome, oblaio golog Kraj podzemnog putovanja i vozio laom onog bez lae. Prina ao sam darove bogovima i rtvovao Sijajuima. istih sam usta i istih ruku, onaj kome je reeno Dvostruko si dobrodo ao od strane onih koji me vide... Do ao sam ovdje da bih bio svjedok istine (maat), i da bih stavio vagu u njeno le i te unutar Svete zemlje (Aqert).w Postizanje ravnote e Tekst posljednjeg citata iz papirusa Nu, Stavljanje vage u njezino le i te, dovodi nas

do sredi nje epizode itavog putovanja Podzemnim svijetom. Ne bi se smjela prebrzo interpretirati u terminu poznatog vaganja srca, tako esto opisanog u pogrebnim prik azima. Papirus Nu nigdje ne spominje vaganje srca ve samo govori o uravnote enju va ge. U papirusu Nu nigdje se tono ne kazuje to je skala vage; in stavljanja vage u n jeno le i te kao da nosi itav znaaj ovog obreda Podzemnog svijeta. Tekst takoer nije po praen bilo kakvom ilustracijom koja bi pokazivala vaganje srca.11 Pojam uravnote enja zdjelica vage in je koji ima unutarnje znaenje i potvren je u raz liitim drugim izvorima. Papirus je nastao u ranom razdoblju Osamnaeste dinastije. To je jedan od najranijih papirusa Knjige mrtvih. U kasnom razdoblju Osamnaeste d inastije (Knjiga vrata, podjela 5) prizor suenja prikazan je u dvorani Ozirisa (crt e 12.3). Oziris sjedi na tronu dok je pred njim mumificirani lik s vagom na ramen ima. Mumificirani lik mo da je stalak vage, ali zdjelice vage ne nose prepoznatlji ve likove ve samo neki apstraktan sadr aj. Iza ovjeka s vagom predoene su Egipat - hram univerzuma Crte 12.3. Stvaranje ravnote e izmeu Ozirisovih prijatelja i neprijatelja. Knjiga vra ta, podjela 5. Grobnica Ramzesa VI. dvije scene. Ispod njega, na devet stuba, devet je bla enih ili transfiguriranih l judskih duhova. Iznad njih je Seth u obliju divlje svinje. Dva babuna sa tapom tje raju ga iz Ozirisove nazonosti na brod. Babuni su po svoj prilici predstavnici Th otha. U desnom gornjem kutu Anubis nadzire neobine dogaaje. S obzirom da Anubis est o pode ava vagu u prizorima vaganja, njegova je nazonost ovdje prikladna. Jer ono to je prikazano bit e utemeljenje ispravnog odnosa izmeu Ozirisa, transfiguriranih d uhova na stepenicama i Setha. Odmah ispod Ozirisa tekst kazuje da su njegovi nep rijatelji pod tabanima njegovih stopala, dok su bogovi i duhovi pred njim. Iako nepr ijatelji nisu prikazani, njihov utvreni polo aj pod Ozirisovim stopalima znai da su na Kraj podzemnog putovanja Crte 12.4. Vaga s praznim zdjelicama. Papirus Khonsu-em-Heb. Dvadeset i prva dina stija. jednoj strani vage, dok su transfigurirani duhovi na drugoj. Mumificirani lik ko ji nosi vagu doslovno dr i ravnote u izmeu transfiguriranih duhova i Ozirisovih nepri jatelja. U prvom prizoru vaganja, na crte u 12.4, Horus preuzima ulogu regulatora vage i mi jenja polo aj olovnice. Ilustracija potjee iz vremena Dvadeset i prve dinastije i n ema sumnje da su zdjelice vage prazne. Pokraj njih je prikazan Thoth kako ispisu je preko Maat. Postoji mnogo drugih prikaza vage s praznim zdjelicama iz Dvadeset i prve dinast ije i na kasnijim papirusima.12 Je li mogue da je pojam vaganja ili postizanje ra vnote e izmeu suprotstavljenih sila bio simboliki i metafiziki fundamentalan idealu u sklaivanja s Maat? Je li mogue da je stvarno vaganje bilo manje va no od postizanja ravnote e? U Poglavlju 1 vidjeli smo kako je antika egipatska koncepcija o njihovoj zemlji k ao o Dvije zemlje izvedena iz neeg to je iza geopolitike podjele zemlje na podruje De te na sjeveru i dolinu Nila na jugu. Koncepcija je bila sasvim metafizika, jer pr ema mi ljenju Henrija Frankforta Egipat - hram univerzuma .. .duboko ukorijenjenu egipatsku tendencijurazumijevanja svijeta u dualistikim t erminima kao niza suprotnosti izvaganih u nepromjenjivom ekvilibriju. Na univerz um kao cjelinu upuivalo se kao na nebo i zemlju. Unutar te koncepcije zemlja je ponov no dualistiki shvaena kao sjever i jug, dio Horusa i dio Setha, dvije zemlje ili d ale (Nila).13 Posebno je zanimljivo da je sveti te u Memfisu, prijestolnici koju je izgradio leg endarni utemeljitelj egipatske dr ave Menes, nazvano Ravnote a dvije zemlje. Tu ravnot e u odr avao je kralj kojega se kroz egipatsku povijest nazivalo Dva gospodara. Glede te titule, Frankfort utvruje sljedee: Dva gospodara bijahu trajni suparnici, Horus i Seth. Kralj je bio poistovjeen s oba boga, ali ne u smislu da je smatran inkarnacijom jednog ili drugog. Utjelovljiv ao ih je kao par, kao suprotnost u ekvilibriju. Odavde potjee antika titula kralji ce Egipta: Ona koja vidi Horusa i Setha.14 Horus i Seth esto su opisani kao vezani simbolikim biljkama sjevera i juga - papir

usom i lotosom - oko hijeroglifa koji oznaava ujedinjenje (crte 12.5). Za taj hije roglif smatralo se da predstavlja dva pluna krila privr ena za du nik, savr eni simbol d alnosti koji funkcionira u savr enom jedinstvu. Dva boga, prikazani svojim obilje jima, mogu se takoer vidjeti na slici 12.6, koja prikazuje iluminirajui obred Sed festivala u kojem je kralj simboliki obnovljen. S desne strane Seth daruje kralja Sesostrisa III, koji sjedi nosei bijelu krunu ju ga, odrezanu palminu granu koja oznaava mnogo godina, to jest dugu vladavinu. Na lijevoj strani Horus, nosei Kraj podzemnog putovanja crvenu krunu sjevera, ini isto. U takvim prikazima upeatljiva je savr ena simetrija kompozicije. Naprimjer, na crte u 12.6, hijeroglifi se nalaze ispred kralja s obje njegove strane, ukljuujui kartu e, a ispisani su tako da su zrcalni odrazi je dan dru8g- ................................................... Ideja vaganja, a po- Crte 12.5. Horus i Seth vezani skupa sebno ideja uravnote e- b iljkama sjevera (papirus) i juga nja arhetipskih naela (lotos). Bazni reljef iz table Senesreta I. Dvanaesta dinastija. Crte 12.6. Krunjenje kralja na Sed festivalu. Lintel iz Nag el-Madamuda opisuje k runienie Senesreta III. Dvanaesta dinastija. Egipat - hram univerzuma polariteta i suprotstavljenosti, koja je izra ena Horusom i Sethom, bila je vrlo a ktualna u egipatskom nainu razmi ljanja. Zato ne treba uditi da je imala tako istakn utu ulogu u procesu vaganja du e. Prema J. G. Griffithsu, prototip na kojem je suen je srcu zasnovano bija e izravno suenje Horusu i Sethu, rezultat kojeg je bilo njih ovo pomirenje uz posredovanje Thotha.15 To to se suenje odvija u Dvorani dviju ist ina (ili Dvije Maat) - predvorje Ozirisovog sveti ta - sna no nam utiskuje ideju da je cilj Podzemnog putovanja bio dosezanje stanja unutarnje ravnote e kroz prihvaanj e ili uravnote enje dualnosti, a posebice pomirenje suprotstavljenih sila Horusa i Setha u vlastitoj prirodi. Crte 12.7 lijepo prikazuje postignua takvog pomirenja. Pokazuje vagu bez stalka ko ju dr e Anubis i Horus. Na zdjelicama vage je lik Maat u Horusovoj desnoj ruci i p rikaz osobe u Anubisovoj lijevoj ruci. Izmeu njih je stilizirani portret uspravno stojeeg ljudskog lika. Bog Anubis je ambivalentan. Ve smo vidjeli (poglavlje 10) kako Anubis poprima uloge vodia putovima Podzemnog svijeta zbog svoje prirodne du alnosti. Tako je bilo i na samom poetku antike egipatske povijesti kada je Pe (pri jestolnica juga, Sethova oblast) imala za svoj amblem akala, kao suprotnost Nekhe nu na sjeveru (kultno sredi te Horusa) iji je amblem sokol. Ovo ukljuuje bliskost aka la i Setha, koji se mo e promatrati i u drugom kontekstu. Anubis, primjerice, bija e Gospodar pustinje kao i Seth. On je bio sin Neftis, mrane Izidine sestre i nominal ne pratilje boga Setha. U Ptolomejskom razdoblju razlika izmeu Horusa i Setha vi e nije toliko jasna.16 U kasnom papirusu Jumilhae, naprimjer, Seth je sposoban tra nsformirati se u Anubisa.17 Anubis se mo e shvatiti kao bog ija priroda udomljuje o dreenu fluidnost izmeu sila svjetla i tame, Gornjeg i Podzemnog svijeta, ivota i sm rti. U njemu se mo e do ivjeti vrsta susreueg tla izmeu suprotnih naela Horusa i Setha. Na crte u 12.7 postoji sugestija, u tome to Anubis dr i Kraj podzemnog putovanja zdjelicu vage s osobom koju vodi prema mjestu susreta energija tame i svjetla ko je bog utjelovljuje. I onoliko koliko su one integrirane, osoba posti e ravnote u s Maat koju odr ava Horus. Ovdje se zapravo ukljuuje odnos izmeu Anubisa i Horusa koji je eksplicitnije izra en u mnogim papirusima, gdje Anubis vodi putnike Podzemnim svijetom do prizori ta vaganja, a nakon uspje no dovr enog procesa Horus tada uvodi i predstavlja putnika Ozirisu (crte i 12.9 i 12.10). U terminima vaganja, Crte 12.7. Anubis i Horus podupiru vagu. Crte iz grobnice u Akhimu, Srednji Egipat . Rimsko razdoblje. Horus je u bo anskom, dok je Anubis bog u pokretu izmeu kontrastnih stanja postojan ja. Mnogobrojni papirusi predouju vaganje cijelog ovjeka, a ono to se esto va e nasuprot n jih je njihovo vlastito srce, uvijek predstavljeno malom posudom ili vazom. On, naravno, daje razliitu perspektivu ideji postizanja ravnote e. Srce je prepoznato k

ao dio osobe koji je su tinski ist. Srce je organ u kojem boravi Horus i koji je za to svojstveno usklaen s Maat.18 Ali kako sada shvatiti lik koji sjedi na drugoj s trani zdjelice vage? Ideja vaganja itave osobe nasuprot njezina srca ne mo e se odijeliti od antikog egip atskog razumijevanja razliitih dijelova fizikog tijela - udova, unutarnjih organa, osjetilnih organa, itd. - kao da svaki od njih ima odreenu psihiku te inu.19 Antika egipatska psiholo ka i moralna ideja povezivala ie te dijelove sa eljama, mislima, osieaiima i * 1 Egipat - hram univerzuma Crte 12.8. Osoba se va e nasuprot svog srca. Papirus Nabseni. strastima te ih savr eno uravnote ivala ili usklaivala sa sredi njim organom - srcem. K ritino pitanje na putovanju Podzemnim svijetom bilo je: Jesam li doveo svoje dijel ove, a time i svoje psiholo ke funkcije, u sklad s najdubljim eljama moga srca? Ako je odgovor na to pitanje bio potvrdan, tada je srce prepoznalo da mu pripadaju i ravnote a je ostvarena. Takvo pitanje izaziva nepobitnu zbunjenost kada doe do suenja u predvorju boga Ozi risa. Popratni tekst crte a 12.8 poprima oblije molitve koju putnik upuuje srcu: Moje srce, moja majko! Moje srce, moja majko! O, moje srce mog vremena na zemlji! Neka ni ta ne stane protiv mene na suenju u nazonosti uvara vage. Neka se ne govori o meni i o onome to inih: On je radio stvari protiv Maat. Neka ni ta ne bude protiv mene u nazonosti veliko? bosa, Gospodara Amenteta.20 Kraj podzemnog putovanja uvar vage na crte u 12.8 je Thoth. Prema mitu, on nije bio samo pomiritelj Horusa i Setha, ve i onaj koji je roen iz njihova jedinstva.21 I ponovno se ovdje implicir a da je bazini ekvilibrij postignut izmeu osobe i srca vi e temeljno uravnote enje ene rgija Horusa i Setha. Kada dolazimo do ilustracije koja prikazuje vaganje srca nasuprot Maat, va no je i mati na umu te druge varijacije o onome to je na vagi. Ponekad na vagi nema ni ta n ovo. Ponekad je ne to, ali to je isto apstraktan simbol te ine. Potom postoji mogunost da je osoba vagana nasuprot Maat ili nasuprot svog srca. Ako je konvencionalnos t pokazala da se srce vagalo nasuprot Maat, tada druge mogunosti nisu nikada izgu bljene nego su esto pronaene kao varijante na openitijoj temi postizanja ravnote e. Na ilustraciji koja prikazuje vaganje srca nasuprot Maat, prikazane ili njezinim simbolom nojeva pera ili samom bo icom, srce postaje predstavnik cjelovite osobe. Postavlja se pitanje: Je li srce postalo uravnote eno? U Papirusu Ani vidimo da je Ani uputio Anubisu sljedeu molbu: Neka uravnote enje zdjelica vage od strane tebe bu de unutar na ih srdaca.22 Dobro uravnote eno srce je srce u kojem su psihike sile dove dene u sklad s ovjekovom duhovnom su tinom koju simbolizira srce. Srce je, drugim r ijeima, Crte 12.9. Vaganje srca. Papirus Hunefer. Devetnaesta dinastija. Egipat - hram univerzuma potpuno inkorporiralo te sile i mo e ih tra iti kao svoje. Zbog svojstvene istoe vlast ite prirode, taj dogaaj doista oznaava upotpunjenje putovanja Podzemnim svijetom. Du a se smirila u svom srcu, a zbog toga to srce poiva u Maat, ono mora biti usklaeno s Maat. Nee biti prevagnuto necjelovitim ili udljivim impulsima koji mu ne pripad aju. Bit e, ustvari, savr eno usklaeno s Maat. Crte 12.9 je klasian primjer vaganja srca iz etrnaestog stoljea prije Krista, iz pap irusa Hunefer. Anubis vodi Hunefera do vage, a tada nastavlja s vaganjem njegovo g srca nasuprot pera koje simbolizira Maat. Kraj Anubisa nalazi se udovi ni lik Amm it, treinom krokodil, treinom lav i treinom vodeni konj. Ammitova glava okrenuta je prema Thothu koji zapisuje rezultat vaganja. Ako srce i Maat nisu u suglasju, A mmit, dera srca, progutat e osobu ije ju je srce izdalo. Na tom prikazu, kao i na mno im drugim prikazima, Anubis vodi Hunefera do vage (a on sam prilagoava olovnicu), dok na drugoj strani Horus prima i vodi Hunefera u Ozirisovu nazonost. ini se kao

da Anubis ne mo e dalje od odreene toke. Manje ambivalentniji bog mo e preuzeti sluaj. Probueni Oziris I tako putnik dose e odredi te dugog putovanja kroz Podzemni svijet. Kada konano doe p red Ozirisa, sljedee se rijei mogu uputiti velikom bogu. Ovdje sam u tvojoj nazonosti, o Gospodaru Zapada. Nema lo ih djela u mom tijelu. Ni sam govorio la i. Niie bilo drmih sre aka. Kraj podzemnog putovanja Uzimam da mogu biti jedan od povla tenih koji su u tvojoj pratnji, o Ozirise. Uzimam da mogu biti omiljen tebi, dobri bo e. Uzimam da mogu biti voljen od tebe, Gospodaru Dvije zemlje. Uzimam da mogu biti opravdan pred tobom, o Ozirise,P Na crte u 12.10 Oziris nosi krunu atef- specijalnu vrstu bijele krune Gornjeg Egip ta s nojevim perom na svakoj strani. Nojeva pera krunu povezuju s bo icom Maat. Vr lo esto kruna je ukra ena sunevim diskom, ukazujui na vezu izmeu Ozirisa i Raa. U pogl avlju 183 Knjige mrtvih, atef je opisan kao Raova kruna. Nosei je, svi bogovi dolaze naklonjeni pred pobjednikom, uskrsnulim Ozirisom, pru ajui mu Maat.24 Tijelo Oziris ovo je zeleno, to znai da Crte 12.10. Hunefer dolazi pred pobjednika Ozirisa. Papirus Hunefer. Egipat - hram univerzuma je itavo tijelo obdareno snagom plodnosti. Ovdje je Oziris koji vi e nije pasivna rt va Setha, ve onaj koji je probuen u novom ivotu. Buenje Ozirisa je, mitolo ki, uloga Horusa koji silazi u Podzemni svijet gdje Oziri s bespomono le i. Daje mu svoje iscjeliteljsko oko, grli ga zagrljajem koji ulijeva ivot i podi e ga iz stanja inercije.25 Putovanje kroz Podzemni svijet, kao to smo v idjeli, putovanje je du e koja u velikoj mjeri preuzima ulogu Horusa i poku ava nadii suprotstavljajue Sethove sile. Te se sile pokoravaju kako bi se du a inspirirala d a postigne ponovno roenje koje se jedino mo e postii kroz Ozirisa. Na crte u 12.10 suoe ni smo s paradoksom odnosa izmeu Horusa i Ozirisa. S jedne je strane Oziris cilj podzemnog putovanja, jer on sam je sredstvo baovog samonadila enja. No, s druge st rane, Oziris nije sposoban pomoi bau pri ponovnom roenju sve dok sam ba, kao Horus , ne izlijei i ne podigne Ozirisa. Drugim rijeima, postoji potpuna meuovisnost dvaj u bogova. Takoer treba imati na umu da kada Seth, u ulozi demonskog inicijatora, ne bi prouzroio da Oziris iskusi smrt, ne bi bilo mogunosti za baovo ponovno roenje . U egipatskoj mitolo koj misli negativno je imalo va nu, ak i kljunu ulogu u totalnoj shemi stvari. Crte 12.10 pokazuje nam dva dogaaja. Horusovo naelo vodilo je putnika Podzemnim svi jetom - u ovom sluaju Hunefera - kroz opasnosti i pogibelji kraljevstva, to je pri jetilo da ga uhvati u stupicu energija koje su inkompatibilne s njegovom su tinom. Kroz nadila enje ovih suprotnih sila, a time i kroz istinsku povezanost s bo anskim duhom unutar sebe, Hunefer je konano dovedenpred Ozirisa,personifikaciju naela ob nove. Ali upravo zbog toga to je pobijedio sve to mu se suprotstavljalo, on dr i Ozi risa pobjednikom - sree u Ozirisu odra enu sliku sebe ili one energije u sebi koja je klju njegovog ponovnog roenja. Njegovo putovanje kroz Podzemni svijet tako uklj uuje postupno osloboenje Ozirisa Kraj podzemnog putovanja iz paralizirajueg Sethov og stiska te kulminira u intenzivnom do ivljavanju Ozirisa kao probuenog. Znakovito je da na crte u 12.10 Oziris sjedi na prijestolju to poiva na vodi. To je vidljiva referenca na vode Nuna iz kojih Atum izranja kao Prva zemlja u iskonsko m Crte 12.11. Horus je roen s inu samostvaranja. Iz vode jei}ne Ozirisove strane. izrasta cvijet lotosa, simbol ponovnog roenja, na kojem stoje Horusova djeca. Probueni Oziris je Oziris koji je realizirao svoju unutarnju povezanost s uzvi enim Bo anstvom, samostvorenim duhom na izvoru svih bogova. Hunefer ovdje dolazi pred Ozirisa koji je vidljivo sjedinje n s Atumom u izvornom inu samopojavljivanja ili samoizranjanja. To je iskustvo os

tvarivanja svijesti o vlastitoj duhovnoj obnovi. Prema mitu o Ozirisu, samo onda kada je Horus podignuo Ozirisa ovaj postaje sposob an za oinstvo. Izida se pojavljuje u obliju sokola i zaima s Ozirisom Horusa. Oziri s - odnosno njegovo sjedinjenje s Izidom - sredi nji je lan Horusova roenja. Na crte u 12.11 vidimo kako Horus izravno proizlazi iz Ozirisova bedra, naznaujui da je ovd je naelo Izie inkorporirano unutar le eeg lika Ozirisa. S lijeve strane je Atum koji nadgleda Horusovo ponovno roenje, to se pribli ava Atumovom inu samoobnavljanja. Dok se prizori poput ovog uvijek mogu interpretirati u terminima post ivotnih iskustav a du e, oni se vi e odnose na razinu mistinog iskustva za koje su Egipani vrlo jasno v jerovali da ga je mogue postii u ovom ivotu. Jedan od razloga za to je egipatska reli gija toliko esto krivo shvaena jest taj da su Egipat - hram univerzuma Crte 12.12. Seti I podi e djed stup. Hram Setija I. Abidos. bogovi uglavnom u cijelosti odvajani iz domene ljudskog iskustva. Kada se shvati da su bogovi upleteni i povezani sa stanjima svijesti te da prate i vode razvit ak svijesti, religija drevnog Egipta poprima ne to od svoje originalne snage. Knjig a mrtvih i mnogi drugi tekstovi koji obrauju Podzemni svijet nisu produkt eljene fa ntazije ivota poslije smrti, ve su vodii k razvijajuim, profinjenim i uzvi enijim razi nama duhovne svjesnosti. Jedan od najra irenijih antikih simbola za ponovno o ivljavanje Ozirisa bio je djed s tup - dogaaj kojeg je mitolo ki izvodio Horus, obino uz Izidinu pomo. Djed stup, izmeu ostalog, simbolizirao je kralje nicu boga Ozirisa. Podizanje stupa stoga simboliz ira podizanje boga iz stanja inertnosti i Kraj podzemnog putovanja neaktivnosti u koje je zapao nakon tetnog Sethovog utjecaja. To to Horus (u ritual u kralj) treba izvesti djelo podizanja djed stupa zanimljivo je iz dva razloga. Prvo, potvruje injenicu da je Ozirisovo naelo, koje predstavlja djed, uspavano sve dok ne intervenira Horus, uz pomo Izie. I drugo, kada je jednom podignut, djed mag ijski uvodi novi ivot za Horusa. Na taj je nain podizanje djed stupa bila ceremoni ja kljuna za obnovu kraljevstva (crte 12.12). Na crte u 12.12, podignuti i o ivljeni djed nosi kraljevsko znamenje u vidu krune at ef - nojeva pera s obje strane sunevog diska - koju tite Izida i Neftis s podignut im rukama koje oznaavaju koncentriranu pa nju. Iznad se nalazi suneva barka na nebes kim vodama. Ona sadr i djed kojeg tite dvije kobre. Uzdi ui se iz njega polijee krilati skarabej Kheprer, kao da je izbio iz svoje kukuljice. Iznad Kheprera je sunev di sk. Ovdje sunev disk pobuuje slikovni prikaz kozmogeneze, dolazak u postojanje itav e nove razine postojanja. Ako je Horus ponovno roen kroz Ozirisa, njegovo ponovno roenje objedinjuje mobilizaciju energija Atuma, Raa i Kheprera - glavnih energij a pomou kojih bo ansko dovodi sebe u postojanje. Ilustracija ni na koji nain nije jedinstvena. Postoje brojni slini prikazi u Knjizi mrtvih i u razliitim magijskim papirusima iz Novog kraljevstva koji se mogu proma trati kao meditacija na ovu toku dodira izmeu probuenog Ozirisa i solarnog naela, to je u antikoj egipatskoj misli primarno naelo samostvaranja. Ova toka dodira je mjes to gdje kult Ozirisa vodi u Raov kult. im ba posti e iskustvo dolaska do izvora vla stite egzistencije energije istoga duha koja se sama puni - simbolizira se pomou R aa (u kojem su inkorporirani Atum i Kheprer) - ba je dosegao mogunost samonadila en ja. Ostaviv i vlastiti unutarnji sjaj, spoznaje najdublju prirodu sjajeeg duha ili akha. Solarna priroda tog dogaaja prikazana je na crte u Egipat - hram univerzuma Crte 12.12. Seti I podi e djed stup. Hram Setija I. Abidos. bogovi uglavnom u cijelosti odvajani iz domene ljudskog iskustva. Kada se shvati da su bogovi upleteni i povezani sa stanjima svijesti te da prate i vode razvit ak svijesti, religija drevnog Egipta poprima ne to od svoje originalne snage. Knjig a mrtvih i mnogi drugi tekstovi koji obrauju Podzemni svijet nisu produkt eljene fa ntazije ivota poslije smrti, ve su vodii k razvijajuim, profinjenim i uzvi enijim razi nama duhovne svjesnosti. Jedan od najra irenijih antikih simbola za ponovno o ivljavanje Ozirisa bio je djed s tup - dogaaj kojeg je mitolo ki izvodio Horus, obino uz Izidinu pomo. Djed stup, izmeu ostalog, simbolizirao je kralje nicu boga Ozirisa. Podizanje stupa stoga simboliz

ira podizanje boga iz stanja inertnosti i Kraj podzemnog putovanja neaktivnosti u koje je zapao nakon tetnog Sethovog utjecaja. To to Horus (u ritual u kralj) treba izvesti djelo podizanja djed stupa zanimljivo je iz dva razloga. Prvo, potvruje injenicu da je Ozirisovo naelo, koje predstavlja djed, uspavano sve dok ne intervenira Horus, uz pomo Izie. I drugo, kada je jednom podignut, djed mag ijski uvodi novi ivot za Horusa. Na taj je nain podizanje djed stupa bila ceremoni ja kljuna za obnovu kraljevstva (crte 12.12). Na crte u 12.12, podignuti i o ivljeni djed nosi kraljevsko znamenje u vidu krune at ef - nojeva pera s obje strane sunevog diska - koju tite Izida i Neftis s podignut im rukama koje oznaavaju koncentriranu pa nju. Iznad se nalazi suneva barka na nebes kim vodama. Ona sadr i djed kojeg tite dvije kobre. Uzdi ui se iz njega polijee krilati skarabej Kheprer, kao da je izbio iz svoje kukuljice. Iznad Kheprera je sunev di sk. Ovdje sunev disk pobuuje slikovni prikaz kozmogeneze, dolazak u postojanje itav e nove razine postojanja. Ako je Horus ponovno roen kroz Ozirisa, njegovo ponovno roenje objedinjuje mobilizaciju energija Atuma, Raa i Kheprera - glavnih energij a pomou kojih bo ansko dovodi sebe u postojanje. Ilustracija ni na koji nain nije jedinstvena. Postoje brojni slini prikazi u Knjizi mrtvih i u razliitim magijskim papirusima iz Novog kraljevstva koji se mogu proma trati kao meditacija na ovu toku dodira izmeu probuenog Ozirisa i solarnog naela, to je u antikoj egipatskoj misli primarno naelo samostvaranja. Ova toka dodira je mjes to gdje kult Ozirisa vodi u Raov kult. im ba posti e iskustvo dolaska do izvora vla stite egzistencije energije istoga duha koja se sama puni - simbolizira se pomou R aa (u kojem su inkorporirani Atum i Kheprer) - ba je dosegao mogunost samonadila en ja. Ostaviv i vlastiti unutarnji sjaj, spoznaje najdublju prirodu sjajeeg duha ili akha. Solarna priroda tog dogaaja prikazana je na crte u Egipat - hram univerzuma Crte 12.13. Toka dodira izmeu probuenog Ozirisa i solarnog naela. Papirus Khonsu-Rene p. Novo kraljevstvo. 12.14 koji odra ava crte 12.11 (u grobnici Ramzesa VI oni su meusobno vrlo blizu). H orus se ovdje podi e iz tijela androginog Ozirisa, pod za titom Izie i Neftis. Horus ima glavu sokola i pun je snage. Pokraj njegove glave nalazi se sunev disk. Ponov no roeni Horus je sunevo dijete. Zbog toga su Horus i Ra ikonografski toliko slini da ih je na prvi pogled nemogue razlikovati. Doista, u ponovno roenom Horusu doved eni smo do horizonta gdje se susreu nebo i zemlja, gdje se meusobno mije a bo ansko i ljudsko. Kraj podzemnog putovanja Crte 12.14. Ponovno roenje Horusa iz Ozirisa. Grobnica Ramzesa VI. Ljudsko bie kao ponovno roeni Horus ostvaruje unutarnji identitet s Raom. Crte 12.1 5 jezgrovito objavljuje slo enost teme ponovnog roenja. Na tlu - ispod horizonta le i mumificirano Ozirisovo tijelo koje je probueno u novi ivot zrakama to proizlaze iz obratno okrenute sokolove glave Horusa. Iznad sokolove glave suneva barka nosi lik djeteta Horusa koji poiva na hijeroglifskom simbolu horizonta. Dijete Horus jednako je Raovom uzdizanju na istoku kao Ra-Horakhtu (Ra-Horus-na-Horizontu). Dij ete tuje Thoth, a Izida vodi nebesku barku. Na slinim ilustracijama mjesto Horusa djeteta zauzima uskrsnuli Oziris ili Kheprer.26 Ovdje je sunev disk prikazan izna d glave sunevog djeteta s velikim sokolovim krilima ispru enima na obje strane. U o dnosu na ljudsku svijest, ono to je sada postignuto jest svjetlost duhovne osobin e akha. Duhovno bie postalo je sijajue. Ba je diviniziran kroz dovoenje u jedinstvo s izvorom svog postojanja - samostvarajuim, samoobnavljajuim duhom. Kraljevstvo O zirisa uspje no je transcendirano; sada je primarno iskustvo pomije ano s kozmikim sv jetlom koje emanira iz Ra. U Tekstovima piramida iz Starog kraljevstva postoji molitva koja upuuje na to mistin o iskustvo: Egipat - hram univerzuma Neka sijam kao Ra, stavljajui na stranu sve la no. Kroz mene, neka Maat stane iza R aa. Neka sijam svakoga dana, kao onaj koji je na obzorju neba.17

Crte 12.15. Buenje Ozirisa vodi do unutarnje identifikacije s ponovno roenim Horuso m i Raom. Koveg Hent-Taui. Novo kraljevstvo. Kraj podzemnog putovanja Ako se molitva ostvarila, putnik Podzemnim svijetom istinski je iza ao u dan, a ta f raza se jednako mo e prevesti kao dolazak u svjetlo. Kada se doe u svjetlo, putovanje Podzemnim svijetom je okonano jer je cilj putovanja postignut. Egipat - hram univerzuma POGOVOR Duhovni svijet antikih Egipana postojao je u nama dalekom razdoblju, ali ipak ini d io evolutivnog luka to ga je zapadnjaka svijest pro la u svom povijesnom razvitku. T o je sloj na eg kolektivnog iskustva, a mi smo bogatiji zbog prihvaanja ove drevne civilizacije kao dijela koji pripada na oj kolektivnoj povijesti i stoga kao dijel a na eg ireg kulturnog identiteta. Ukrcani smo na evolutivno putovanje. Meutim, ono nas odvodi do tipa svijesti to je prevladavao u antikim vremenima. Va no je da shvat imo i prihvatimo ovo putovanje kako bismo do li u ispravan odnos s antikom egipatsk om kulturom. Dvije zamke na ovome putu svakako treba izbjegavati. Prva je da ne podlegnemo no stalginoj udnji za pro lim razdobljem i nainu svijesti koji nam danas vi e nije priklad an. Ukoliko budemo inili sve to je mogue da uzdr imo svjesnost o duhovnim snagama ili neterima, ako je to obnovljena svjesnost po cijenu slobode i psihike autonomije pa time i odgovornost to definira na moderni osjeaj o nama samima, tada poni tavamo n ajva nije steevine zapadnjakog povijesnog putovanja. Druga je zamka sadr ana u tome da precijenimo vlastitu kulturu te da projiciramo na e moderno razumijevanje na antik o, smatrajui da su tada nji ljudi mislili i osjeali na isti nain kao i mi, ili da gle damo prezrivo na antiku kulturu, odbijajui je kao dio primitivnih vjerovanja i pra znovieria koia smo odavno nadrasli. Pogovor Moderna egiptologija u velikoj je mjeri uhvaena u ovu posljednju stupicu zbog odb ijanja da se fokusira na strukturu antike svijesti u korist koncentracije na ono t o je vi e opipljivo i konkretno. Usprkos rastuem broju prevedenih religioznih tekst ova, egiptolozi su manje zainteresirani za religijska iskustva koja su stvarali tekstovi od formalnosti obiaja i rituala. Gubitak zanimanja za antiku svijest znai da je esto nain na koji su Egipani vidjeli svoj svijet pogre no shvaen. Naprimjer, mod erna znanost mo e opisati antiku egipatsku kozmogoniju kao rezultat te nje sline onoj koja se nalazi iza moderne kozmogonije, ali je jednostavno la na, pa se na taj nain ignorira pitanje kako je takva kozmogonija mogla biti istinita za antike Egipane. Egipatska povijest prouava se kao da je mogue na e moderne principe stvarnosti prim jenjivati beskonano u pro lo vrijeme, bez ikakve koncepcije da je priroda povijesno g dogaaja mogla biti drugaija u antikim vremenima. U velikom dijelu moderne egiptol ogije postoji nedostatak psiholo ke razrade i neznanje o metafizici i ezoteriji. N epobitna posljedica jest da duhovnost antikih Egipana mora ostati zatvorena knjiga . Pridavajui na u pa nju iskustvenom ivotu i svijesti drevnih Egipana, ne elei se vratit njihov svijet niti biti rob modernih pretpostavki o onome to je va no i zanimljivo , istinito ili la no, stvarno ili iluzorno, va nost antikog Egipta mora se poeti osjeat i. U tom sluaju imamo mogunost ulaska u dijalog s kulturom i mentalitetom koji je cvjetao u ranijoj fazi na e vlastite duhovne evolucije. To su kultura i mentalitet iz kojih smo izi li jai tijekom razvoja razliite vrste du evnog ivota, u kojima imamo potrebu razlikovati sebe od drugih, unutarnje od vanjskog, subjektivno od objekt ivnog, i postati najrazvijeniji. Ali danas, kada su granice moderne du e pritisnut e natrag, objavljujui unutarnje kraljevstvo objektivnih psihikih injenica i duhovni h arhetipova, rastui afinitet izmeu nas i svijeta antikih Egipana sve vi e postaje vid ljiv. Na taj nain mo emo postati svjesni dublje povijesne Egipat - hram univerzuma plime koja pada i di e se na razinama kolektivne svijesti suptilnije od povr ine raz vitka povijesnih dogaaja. Nakon Napoleonovog pohoda na Egipat godine 1798, antika civilizacija postaje nam sve dostupnija. U pratnji Napoleonove vojske bilo je mnogo znanstvenika, crtaa i umjetnika kojima je, unato porazu Francuza, dopu teno da i dalje ostanu istra ivati. Posljedica toga je impresivan Description de VEgypte objavljen izmeu 1809. i 1830

. Kada je hijeroglifski sustav pisma bio otkriven (Champollionovo otkrie kljua de if riranja zbilo se 1822. godine), otvoren je put za do ivljavanje ivota drevnih Egipan a. Mo da nije sasvim sluajno da se, u vrijeme kada Napoleon otvara Egipat, Europa otva ra i drugim putovima. U Francuskoj se to primarno dogaa u dru tvenim i politikim pok retima koji se ire zemljom. Posljednja desetljea 18. stoljea bila su iznimno razdob lje europske povijesti u kojem su kopnile stare politike i dru tvene forme i raale s e nove - ak i nove nacije. Bilo je to vrijeme osnivanja nove Francuske republike i SAD-a. Ali ne to drugo je uzbuivalo europsku psihu, a to nije pronalazilo svoj izra aj u poli tikoj i dru tvenoj domeni kao u sferi umjetnosti. U drugim zemljama, posebno u Engl eskoj i Njemakoj, otkrie antikog Egipta podudaralo se s roenjem pokreta romantizma. Romantizam je oglasio zoru novog senzibiliteta kroz koji su o ivljavajue sile priro de ponovno prepoznate. A prepoznate su pomou novije, dobrodo le ljudske sposobnosti to postaje parola romantizma: imaginacija. U tekstovima pjesnika i pisaca kao to su Wordsworth, Coleridge, Blake i Shellev u Engleskoj te Schelling, Schiller, No valis i Goethe u Njemakoj, postoji poetak nove faze u europskoj kulturi. Romantici jasno razlikuju imaginaciju od subjektivnije fantazije ili sanjarenja. To treba shvatiti kao vi u sposobnost spoznaje, vi u stoga jer je uz pomo nje mogue postati sv jestan nespoznatljivih sila u prirodi. Kroz imaginaciju, osoba je sposobna gleda ti u taj Pogovor unutarnji svemir s kojim su drevni Egipani bili toliko bliski i u kojem su se kreta le duhovne moi koje antici prepoznaju kao bogove. To ne znai daje imaginativna svijest romantika bila jednaka antikoj egipatskoj svi jesti. Jer do kraja 18. stoljea nestao je osjeaj samoidentiteta, ideal samoodreenja , potpuno razliit od onoga koji je postojao u antikim vremenima, iako smo vidjeli da je bio prefiguriran u inicijatorni put razvitka. Do 18. stoljea prosjena Europa je postala potpuno naviknuta na funkcioniranje s tipom samoposjedujue svijesti k oja je poprimila stupanj personalne autonomije koji bi se antikom umu doimao kao bogohuljenje. Vremenska podudarnost Napoleonove vojne i znanstvene invazije na Egipat s raanjem pokreta romantizma u Europi mo e se doimati beznaajnom. Du nost modernog povjesniara, izmeu ostalog, jest da se kloni svake beznaajne povijesne koincidencije. Ali ipak je razvitak sudbina civilizacija, kao i sudbina ljudskih bia, zasnovan na sinkro niji. Romantici mnogo duguju alkemijskoj i hermetikoj tradiciji koja je ponovno p ostala aktualna za vrijeme renesanse, a koja je izvedena iz Egipta. Slobodno zid arstvo je jedna od tih ezoterijskih tradicija koja je imala velik utjecaj na kul turu, intelektualan i politiki ivot osamnaestog stoljea. injenica da je Napoleon bio slobodni zidar i da je imao veliku elju otkriti izvore masonske tradicije - vjer ovao je da se nalaze u antikom Egiptu - vjerojatno je poslu ila kao vei motiv za poh od na Egipat od prozaine elje za pro irivanjem njegovog carstva. Napoleon ni na koji nain nije bio usamljen u vjerovanju da je antika egipatska duhovnost imala izrava n utjecaj na moderno unutarnje tra enje. Dobro je poznata injenica da su George VVashington i veina otaca utemeljitelja SAD -a bili masoni. Ni ta bolje ne simbolizira znaaj koji je pridavan antikom Egiptu u t ransformiranju zapadnjake svijesti u osvit novoga doba od novog peata SAD-a - novan ice od jednog dolara. Dizajn Egipat - hram univerzuma novanice prethodio je Napoleonovoj invaziji na Egipat dvadeset i dvije godine. Pr ikazuje piramidu kojoj nedostaje vr ni kamen ili piramidion. Mo emo pretpostaviti da je to piramida Khufua (ili Keopsa). Iznad piramide se udesno pojavljuje piramidi on u bljesku svjetla. U sredi tu vr nog kamena nalazi se oko. Ispod piramide napisan a je latinska izreka: Novus Ordo Seclorum, to znai - Novi poredak. U pozadini ovog tajanstvenog dizajna nalazi se pria. Izvorno je velika piramida K hufua imala piramidion. Bio je poploen zlatom, a na svakoj od etiri strane bilo je naslikano plavo Horusovo oko. Kada bi sunce obasjalo piramidu, zlatno plavo oko reflektiralo bi zraku svjetla koja se mogla vidjeti miljama daleko. Kako se dob a egipatske civilizacije bli ilo svom kraju, sveenstvo je uklonilo piramidion i u t ajnosti ga negdje sakrilo. Nitko ne zna gdje, ali prema prii jednoga e dana biti o

tkriven i ponovno postavljen na piramidu. Toga e dana biti utemeljen novi poredak, a on e odgovarati opem duhovnom buenju. To je samo pria, ali ima osobitu snagu - kao i proroanstvo Hermesa Trismegistosa jer utvruje da je povijest Zapada iznutra povezana s antikim Egiptom. Mi povijest promatramo kao linearan slijed u skladu s na im modernim osjeajem vremena, dakle ka o putovanje kroz godine i stoljea. Nastojimo negirati postojanje povezujue niti iz meu dvaju epoha. A opet svi znamo koliko je va no bilo ponovno otkrie grke civilizaci je krajem Srednjega vijeka. Utjecaj grke znanosti, umjetnosti, filozofije i mitol ogije u to vrijeme doveo je do iznimnog i udesnog procvata europske kulture nazva nog renesansa. No, ne mo emo renesansu samo pridru iti utjecaju grke klasine civilizac ije na kasnu srednjovjekovnu Europu: trebala je biti pripremljena i preuzeta od ljudi koji su bili spremni koristiti je. Ponovno otkrie antike Grke koincidiralo je s pokretom europske du e. Promjene u svijesti ve su se pojavile i omoguile ljudima da budu inspirirani i ispunjeni utjecajem klasicizma u jednom stoljeu, dok je Pogovor stoljee prije prema istom bilo hladno i nezainteresirano. Danas je zapadna kultura u usporedivom stadiju prijelaza. Ali sada smo spremni p onovno se svrstati, kulturno i duhovno, uz os koja vi e nije judeokr anska. Jer monot eistiki i materijalistiki imperativi dovr ili su svoj zadatak i vi e ne odreuju na e obz re kao prije. Duhovnost antikog Egipta ponovno nam se obraa danas jer odjekuje dub okim impulsom u na oj modernoj kulturi, pobuujui duhovnu obnovu. Ono to je nagla eno u pokretu romantizma u vrijeme ponovnog otkria Egipta, sada se - dvije stotine godi na kasnije - poelo ostvarivati. Do lo je vrijeme da ponemo prepoznavati injenicu da k reemo u novu povijesnu i kulturnu fazu, os koja nas povezuje vi e s antikim egipatsk im nego s judeokr anskim. U rastuem duhovnom preporodu na e kulture postoji izra ena simpatija prema duhovnosti antikog Egipta. Jer du a Zapada okree se prema podrujima iskustva o kojima nas antiki Egipat mora pouiti. Zato postoji mogunost za nastanak nove renesanse, usporedive s onom koja je pratila ponovno otkrie antike Grke. Ne radi se o povratku na antiki m odel svijesti, ve o ponovnom otkriu, na na vlastiti nain, druge polovice realnosti k oje su Egipani bili toliko intenzivno svjesni. Radi se o ponovnom otkriu na e druge polovice koja je u proteklim stoljeima bila izgubljena i zamraena. I kao Urthonove keri u Blakeovoj prorokoj pjesmi Amerika, pjesmi povezanoj s renesansom slobode i imaginacije o novom poretku, mo emo rei: Poznajem te Pronaoh te i neu te pustiti; Ti si slika Boga koji boravi u tami Afrik e i ti si si la da bi mi dala ivot u predjelima mrane smrti. Egipat - hram univerzuma BILJE KE esto citirani radovi oznaeni su kraticama: AEL Mirium Lich, ed. Ancient Egyptian Literature. Vol. 1-3. Berklev: Universitv of California Press, 1975-76. KM E.A. VVallis Budge. Egipatska knjiga mrtvih (Papirus Ani): Egyptian Text, Tra nsliteration and Translation. 1898. Reprint, New York: Dover, 1967. TS R.O. Faulkner. Tekstovi sarkofaga. VVarminster: Aris and Phillips, 1978. JEA Journal ofEgyption Arheology, London 1914. KAG Henry Frankfort. Kingship and the Gods. Chicago: University of Chicago Press , 1948. MAS R.T. Rundle Clark. Myth and Symbol in Ancient Egypt. New York: Harper Torchb ooks, 1966., TP R.O. Faulkner. Tekstovi piramida. Oxford: Oxford University Press, 1969. Urk K. Sethe and W. Helck, eds. Urkunden des Agyptischen Egipat - hram univerzuma Predgovor 1 Asklepije. Poglavlje 1 - Metafiziki krajolik 1 TS 76, navedeno u MAS str. 83. 2 Iako razmjerno kasna, himna iz 18. stoljea zadr ava slikovitost i stil starijih h imni. Vidi Alexandar Moretove komentare ove himne u The Nile and the Egvptian Ci vilization, str. 36. Na navod je iz Kratka himna Atona koju je iz prijevoda prilago dila Miriam Lichthein u AEL, vol. 2, str. 98.

3 Arthur Verluis, The Egyptian Mvsteries, str. 73; vidi takoer KAG, str. 19. 4 KAG, str. 19. Frankfort pi e o duboko ukorijenjenoj egipatskoj sklonosti prema ra zumijevanju svijeta u dualistikim pojmovima kao niza parova suprotnosti uravnote en ih u nepromijenjenom ekvilibriju. Ti duboki korijeni nalaze se u egipatskom krajo liku. 5 KAG, str. 21. 6 Jeremv Navdler, The Future of the Ancient World, str. 11. 7 Moret, The Nile and Egyptian Civilization, str. 33. 8 Marshall Adams, The Book of the Master, str. 43. 9 Margaret Murrav, The Splendour That Was Egypt, str. 262. 10 Herodot, Povijest, 2.200. 11 TP1553-54. 12 MAS, str. 99. 13 Himna Hapiu, prilagoena iz prijevoda A. Erman, izdanje The Ancient Egyptians: A Sourcebook ofTheis Writin?s. Bilje ke 14 Diodor Sicilski: Knji nica povijesti, str. 136. 15 MAS, str. 100. 16 U Velikoj himni Atona pi e: Ti stvara Veliku rijeku u Dvvatu i dovodi je kako eli i odr ao ljudski rod. U AEL 2, str. 88-99. 17 John A. VVilson, Egypt u H. Frankfort, Before Philosophy, str. 51. 18 Rudolph Steiner, World History in the Light of Antroposophy, str. 11. Poglavlje 2 - Meuprodirui svjetovi 1 Premda neki filozofi, posebice Immanuel Kant, tvrde da je to mogue. 2 Jeremv Navdler, Perceptions ofthe Divine in Nature, dio 1, The Heart of the Lil y. 3 Egipat je tako opisan u Corpusu Hermeticumu. 4 Spiritual Body, Celestial Earth, str. 4. 5 Urk, vol. 4,146,14. 6 TP 782. 7 Vidi poglavlje 10 i raspravu o Podzemnom svijetu. 8 rbid. 9 TS 76, 79, 80. 10 TP 1040. 11 KM 17. 12 Natpis na stropu kenotafa Setija I u Abidosu. Prijevod prilagoen od James P. A llena, Genesis in Egypt: The Philosophy of Ancient Egyptian Creation Accounts. Poglavlje 3 - Mitovi o komogenezi 1 Njemaki filozof G. W. F. Hegel i vizionarski utemeljitelj antropozofije Rudolf Steiner dva su istaknuta moderna mislioca koji su predoili detaljnu priu procesa d uhovne evolucije - Hegel u apstraktnoj sekvenci filozofskih ideja, Steiner u niz u WnnWrph-iiVi imamnafi^tijVi u ^ -..-."-. Egipat - hram univerzuma 2 TP 1146. 3 Raspravu Atum vidjeti u Allen, Genesis in Egypt, str. 8. 4 TS 80, prijevod MAS, str. 38. 5 TS 312, prijevod MAS, str. 51. 6 TP 1587. 7 KM 85. 8 KM 17. 9 TP 1248. 10 TS 136. 11 TP 1652-1653. 12 TS 80. 13 TS 245, pr. MAS, str. 44. 14 Citirano u E. A. W. Budge, Egvptian Gods. 15 TP 785. 16 Ponekad je nadodano i peto dijete - Horus stariji (Har Wer na egipatskom ili Haroeris na grkom), moni bog neba. 17 Harrisov magijski papirus.

18 E. A. W. Budge: Egvptian Gods. 19 KM, uvod, str. CXVIII. 20 O Izidi i Ozirisu, 117.3 21 Budge, Egyptian Gods. 22 Haremhabova Himna Thothu u AEL, vol 2, str. 102. 23 TP 466. 24 U takozvanim Shu tekstovima (TS 75-81) 25 KM, str. CXVIII. Vidi takoer George St. Clair, Creation Records, str. 192-195. 26 Vidi MAS, str. 254, za raspravu o ovoj slici i njenom znaenju. 27 Natpis s hrama Edfu 6, 11-12, citiran u Lucy Lamy, Egvptian Mysteries, str. 1 0. 28 Cjelovit prijevod ovoga teksta nalazi se u AEL, vol. 1, str. 51-57. 29 abakin tekst 54, AEL, vol. 1, str. 54. 30 Budge, Egyptian Gods. 31 Ibid., str. 500. 32 Himna Ptah-Tatenenu, Budge, Egyptian Gods. 33 abakin tekst 53. 34 Prijevod u MAS, str. 61. 35 abakin tekst 53-57. Bilje ke 36 abakin tekst 55. 37 abakin tekst 58. 38 abakin tekst 54. 39 abakin tekst 59-61. Poglavlje 4 - Bilje enje vremena 1 E. A. Burtt, Metaphysical Foundations of Modern Phvsical Science. 2 Sir Alan Gardiner, Egyptian Grammar, str. 206. 3 Budge, Egyptian Gods. 4 Sarge Sauneron, The Priests of Ancient Egypt. 5 Ustvari,oko ezdesetrazliitihlikovaRaovogtransformirajueg putovanja zabilje eno je u T ekstovima sarkofaga, od kojih je dvanaest sauvano u Knjizi mrtvih u takozvanim Pogla vljima transformacije (poglavlja 76-88). Vidi Paul Barguetov komentar u Les Livr es des Morts, str. 98. 6 Sacred Science, str. 177. Schwaller de Lubicz zasniva svoju kalkulaciju na Ann uaire de Flammarion (1953), u kojem se ka e da je precesijsko razdoblje smanjeno z a 11,4 godina po stoljeu. 7 18 x 1461=22 268. Godine 3000. prije Krista uoljiva precesija izraunata je na 26 280 godina. Danas je 25 780 godina. 8 Sacred Science, str. 28. 9 Himna Izidi iz hrama File. 10 TP 965. 11 Plutarh, O Izidi i Ozirisu, str. 38. 12 Ibid. 13 Mircea Eliade, The Sacred and the Profane, str. 95. 14 Herodot, Povijest. 15 Heliodor, Aethiopica 99. 16 Prijevod zasnovan na AEL, vol. 1, str. 208-209. 17 Maspero, Daivn ofthe Civilisation, str. 39. 18 TP 585-89. 19 O Izidi i Ozirisu. Plutarh pridru uje ovaj festival mjesecu Athyr, nekoliko mje seci kasnije, kad su poplavljene vode prekrile zemlju. Prema Frankfortu, ceremon ije koje opisuje odr avale su se kraiem eodi nipp-Hnba Shnmn Virli R"A<"! ctr ^Q1 Egipat - hram univerzuma 20 TP 584,612,1008,1255-56,2144. 21 Aethiopica, 99. 22 Natpis na hramu u Denderi, citiran u KAG, str. 185. 23 MAS, 100-101. 24 O Izidi i Ozirisu, 70. 25 KAG, str. 291.

26 E. O. James, Myth and Ritual in the Ancient Near East, str. 50; A. M. Blackma nn, Myth and Ritual in Ancient Egypt; S. H. Hooke, ed., Myth and Ritual. 27 KAG, str. 291. 28 R. A. Parker, The Calendars oj Ancient Egypt, str. 46-47. 29 Manfred Lurker, TheGods and Symbols of Ancient Egypt, str. 46-47. 30 Blackmann, Myth and Ritual in Ancient Egypt, str. 22. 31 Ibid. 32 G. Hart, A Dictionary ofEgyptian Gods and Godesses, str. 184. 33 Parker, The Calendars of Ancient Egypt, str. 39,58. 34 Lurker, Gods and Symbols. 35 Parker, The Calendars, str. 39-40. 36 Hart, Dictionary, str. 123. 37 Blackmann, Myth and Ritual, str. 27. 38 Diodor Sicilski, 1.14.2. 39 Hart, Dictionary, 122. 40 KAG, str. 190. 41 Za donos festivala etve prema regenerativnom ciklusu vidjeti Alison Roberts, H athor Rising: The Serpent Power of Ancient Egypt, str. 82-96. 42 KAG, str. 186. Vidi takoer TP 308-309. 43 TS 100. Poglavlje 5 - Brak mita i povijesti 1 MAS, str. 263. 2 Eliade, Sveto i profano. 3 Ibid. 4 TP 1463. Vidi takoer TP 1040. 5 TP 1775b. Bilje ke 6 TS 80. 7 TP 1775; TS 113. Regularno prina anje Maat bogovima u hramu potvruje da je prepoz nata kao hrana za bogove. 8 Natpis Speosa Artemidosa u J. H. Breasted, Ancient Records, 2.299. 9 Donald B. Redford, Pharaonic King Lists: Annals and Day Books, str. 259. 10 Ibid., str. 260. 11 Restaurirani stih iz Urk, 4.2026. 12 Urk, 4.1725.5, rijei Amenofisa III. 13 Urk, 7.27. 14 Ancient Records, 2.299. 15 KAG, str. 51-52; takoer H. Frankfortov Ancient Egyptian Religion, str. 54-55; S. Morenz, Egyptian Religion, str. 113 ff; i Redford, Pharaonic Lists, str. 295. 16 Citirano u Morenz, Egijptian Religion, str. 113. 17 Vidjeti Upute Ptahotepa i Upute za vezira Kagemnia; prijevod iz AEL, vol. 1. 18 Knjiga vrata u Piankoff, The Tomb ofRamses VI, str. 145. 19 Vidjeti F. G. Fleay, Egyptian Chronology, str. 93. 20 Patrick O'Mara, The Chronology of the Palermo and Turin Stone, str. 35. 21 Fleay, Egyptian Chronology, str. 58. 22 Ovo naelo ne nalazimo samo kod Manetona nego i u Torinskom papirusu iz Novog k raljevstva, shemi koju je zapisao Herodot i Eratostenovoj shemi koju je ouvao Euz ebije. Vidi Fleay, Egyptian Chronology, str. 98-123. 23 O'Mara, Chronology ofthe Palermo and Turin Canons, str. 19-20. 24 Ibid., str. 21. 25 Za daljnje primjere vidjeti O'Mara, Chronology, pogl. 2. 26 TP 882. Vidi takoer TP 480. 27 TP 458. 28 TP 632. 29 O'Mara, Chronology, str. 27-32. 30 Ibid., str. 35. 31 Ibid., str. 40-42. 32 Theophrastus, De Capidibus, 24; Tatian, Orado Adversus Graecos, 38. Egipat - hram univerzuma 33 Redford, Pharaonic King Lists.

34 KAG, str. 45. 35 Ibid., str. 58. 36 Ibid., str. 102. 37 Papirus Sallier, 1.8.9. Prijevod prilagoen iz Blackmannovog Prijevoda u Ermano voj knjizi The Ancient Egyptians. 38 KAG, str. 149. 39 James, Myth and Ritual, str. 88; KAG, str. 148,150-51. 40 Papirus Anastasi 2.5.6, prijevod u Erman, The Ancient Egyptians. 41 Sir Alan Gardiner u Egypt of the Pharaons pi e: U Starom kraljevstvu nedostaju s lu beni zapisi o postignuima faraona; kraljevi bijahu bogovi, preuzvi eni i premoni da bi brinuli da zapisi o njihovim djelima budu priopeni njihovim podanicima... (str . 55) 42 Redford, Pharaonic King Lists, str. 136. 43 Ibid. 44 Kralj nije samo bio Raov sin. Kraljevi se takoer nazivaju sinovima Geba (TP 483) ili Atuma (TP 395). Naprimjer TP 826, 1431; TP izreka 402, 405, 570; TP izreka 22, 25, 26, 27, 28, itd. 45 John A. VVilson, The Culture of Ancient Egypt, str. 131 i str. 167-168. 46 KAG, str. 32-33; takoer vidi poglavlje 11. 47 Redford, Pharaonic King Lists, str. 22. 48 Ibid., str. 19-20. Komentirajui listu Tyuloy, Redford pi e: Dok nije bilo sigurno da e bilo koji kraljev predak ispunjavati zahtjeve tog tipa prizora, apsolutna p ovijesna sigurnost nije imala prioritet. (str. 23-24.) 49 Gardiner, Egypt of the Pharaons, str. 57. 50 Frankfort, Ancient Egyptian Religion, str. 48. 51 Tekst iz Srednjeg kraljevstva naveden u Egypt of Pharaons, str. 57. 52 Ibid. 53 Bitka kod Meggida u AEL, vol. 2, str. 33. 54 KAG, str. 9. 55 VVilson, Culture of Ancient Egypt, str. 195,200. 56 Natpis bitke kod Kade a u AEL, vol. 2, str. 65. Bilje ke 57 Ibid., str. 65-66. 58 Ibid., str. 70. 59 Za sljedeu interpretaciju zadu io me R. A. Schvvaller de Lubicz, koji razla e Bitk u kod Kade a u svojoj knjizi Sacred Science, str. 126-137. 60 Ibid., str. 130. 61 Ibid., str. 133. 62 Sveto i profano, str. 65. Poglavlje 6 - Teologija magije 1 Za raspravu o Corpusu Hermeticumu i utjecaju na europsku misao vidi Corpus Her meticum, izdanje Cid-Nova, 2004. 2 Versluis, Philosophv ofMagic, str. 4. 3 Ibid. 4 Matej, 2,1. 5 VVadi, Kamatov natpis u Gardinerovoj Kui ivota, JEA 24, str. 157. 6 Ibid., str. 178,159. 7 Naprimjer, KM 72; Piankoff, Knjiga o onome to je u Podzemnom svijetu, podjela 1, Grobnica Ramzesa VI, str. 239. 8 Grobnica Tia, Saqqara. 9 J. A. VVest, Travelers Key to Ancient Egypt, str. 171. 10 Grobnica Oukhotepa, citirano u J. A. VVest, Serpent in the Sky, str. 94. 11 Grobnica Rekhmirea, Teba. 12 Papirus VVestcar, u Erman, Ancient Egyptians, str. 40-44. 13 Bob Brier, Ancient Egyptian Magic, str. 34. 14 Za daljnju raspravu o va nosti duhovne i fizike migracije naroda Izraela iz Egip ta vidi Jeremy Naydler, Christ and the Gods, str. 9-16. 15 C. G. Jung, Psychology and Religion, str. 100-103. Za Jungova gledi ta o evoluc iji svijesti vidjeti takoer esej Archaic Man u Modern Man in Search ofthe Soul. 16 Plotin, Enneade, 4.3.11.

17 KlUfi Egipat - hram Univerzuma 18 Platon, Kratil, 424-427. 19 Ibid., 397c. 20 abakin tekst, 54. 21 Jamblih, On the Mvsteries of the Eguptians, Chaldeans and Assurians, str. 295 -296. 22 Ibid. 23 Simbol kojim se predstavljaju glasovi govora. 24 Ideogram - slika kao pismeni znak. 25 R. A. Schvvaller de Lubicz, Sumbol and the Svmbolic, str. 47. 26 TP 1655. Za raspravu o tekstu vidi Schvvaller de Lubicz, Sacred Science, str. 191-192. 27 Urk, 4,1820,12-14; 4,1897,12. 28 Diodor Sicilski, 1.7 ff. 29 Frankfort, Before Philosophy, str. 34. , Poglavlje 7 - Magijska praksa 1 KAG, str. 150-151. 2 Papirus Anastasi. Adaptacija Ermanovog prijevoda iz Ancient Egvptians, str. 28 0. 3 James, Myth and Ritual in the Ancient Near East, str. 88. 4 Jacq, Egvptian Magic, str. 97. Za znaenje ovih rituala vidi Kriech Ritner, The Mechanics of Ancient Magical Practice. 5 KM 39. 6 Jacq, Egvptian Magic, str. 110. 7 Ibid., str. 69-70. 8 Murray, Splendour That Was Egypt, str. 139. 9 Bremmer-Rhind papirus 1, prijevod R. O. Faulkner u JEA 22; str. 121-140. 10 KM 76-88. 11 "Bitke kod Kade a" u AEL 2, str. 67. 12 "Anali Thutmosisa III" u AEL 2, str. 32. 13 Navdler, The Future ofthe Ancient World, str. 15 ff. 14 TP 148-49. 15 KM 42. 16 A. VViedemann, The Realms of the Egyptian Dead, str. 14-15. 17 Studij i interpretacija antike egipatske farmakolopiie ni Bilje ke izdaleka nisu potpuni. ini se da su mnogi lijekovi bili stvoreni na homeopatskim naelima. Papirus Ebers, jedan od najva nijih izvora na ega znanja o egipatskoj medici ni, sadr i lijek za dijareju uzrokovanu smokvama, gro em i bobicama bazge. To je jeda n od primjera za koji se mo e rei da oituje homeopatske principe. Mnoge supstancije na koje upuuje Papirus Ebers nerazumljive su, pa to navodi Paula Ghaliounguia da u svom djelu House of Life: Magic and Medical Science in Ancient Egypt ka e: Po na oj procjeni, u toj farmakologiji nalaze se prirodne supstancije iji su nazivi tajni ili se ne otkriva njihov sastav. Naprimjer, 'skupocjena mast', 'borac lubanje', 'moje ruke dr e', 'moje ruke hvataju', 'Thothovo pero', itd. (str. 140). Drugi naz ivi jednostavno su njihov narodni jezik ili argon, kao na magarei rep ili naprstak. tojci kao to su takorov rep, izmet muhe i krv muhe, navedeni u Papirusu Ebers, mogu anas krivo protumaiti. On sugerira da su ti nazivi narodni nazivi za biljke. Za d ruge lijekove koji su dugo bili smatrani apsurdnostima zato to su koristili zemlj u, izmet ivotinja i mulj, danas se zna da imaju antibiotike osobine. 18 Papirus Ebers, 763. 19 Navedeno u Gardiner, Egvptian Magic, str. 267. 20 Ibid., str. 264. 21 KM, 31-37. 22 Jacq, Egvptian Magic, str. 3. 23 TP 393-404. 24 Reproducirano u Budge, The Gods of the Ancient Egypt, vol. 2, str. 210 ff. 25 Prijevod adaptiran iz istog; str. 239. 26 Frankfort, Before Philosophv, str. 34.

27 Jacq, Egvptian Magic, str. 103. 28 Ibid. 29 Za kratku komparativnu studiju o antikom animistikom pristupu vremenu i pogledi ma moderne meteorologije, vidi Naydler, Perceptions of the Divine in Nature, dio 2. 30 S. Sauneron, The Priests of Ancient Egypt, str. 167. Eunapius, Vitae Sophisto rum, Aedesius 463. Didot, u J. G. Frazer, The Egipat - hram univerzuma primjere magije vjetra sa svih strana svijeta, a svaki izrasta iz animistikog pog leda na svijet. 31 Vidi Hymn on the Accession of King Merneptah u Erman, The Ancient Egvptians, st r. 279. 32 KAG, str. 58-59. 33 Erman, Ancient Egvptians, str. 38-40. 34 Theodore Roszak, VVhere the VVasteland Ends, str. 473. Poglavlje 8 - Inkarnacija du e 1 Vidi Navdler, The Future of the Ancient World. 2 Natpis kralja Sesostrisa I (Srednje kraljevstvo), AEL, vol. 1, str. 127. 3 Upute kralja Amenemheta I (Srednje kraljevstvo), AEL, vol. 1, str. 127. 4 Himna Merikarea, prijevod W. K.Simpsona, The Literature of Ancient Egypt, str. 83. 5 Naprimjer, TP 484, gdje kralj tuje Boga na svom nosu. 6 Vidi Upute Kagemniju, 5.1, AEL, vol. 1, str. 63. 7 Prilagoeno iz KM. 8 KM 21-23. 9 KM. 10 TP 320. 11 TP 53. 12 Pria o Sinuheu, red 279, prijevod Simpson, Literature of Ancient Egvpt, str. 72. 13 Za slo eni simbolizam ivedjata i odnos izmeu njega i ereta (izraz koji se uobiaje no rabio za oko) vidi MAS 218-30. 14 Maksime Ptahotepa, uvod, red 40, epilog, red 546, AEL vol. 1, str. 63, 74. 15 Maksime Ptahotepa, 23. 16 Upute Kagemniju, AEL vol. 1, str. 60. Maksime Ptahotepa, 14. 17 TP 1318. 18 Maksime Ptahotepa, 21. 19 Upute Amenemopea, 3.13. AEL, vol. 1, str. 60. Maksime Ptahotepa, 14. 20 Maksine Ptahotepa, 14. Bilje ke 21 Upute Amenemopea, 14.10. 22 Maksine Ptahotepa, 11. 23 KM 30B. 24 Pria o rjeitom seljaku, B205, AEL, vol. 1, str. 177. Maksine Ptahotepa, 1 i 8. 25 Rela Intefa, Sentova sina (Srednje kraljevstvo) AEL, vol. 1, str. 122. 26 Za sredi te sjeanja vidi Maksine Ptahotepa, uvod u AEL, vol. 1, str. 63. gdje se ka e da prazno srce ne mo e pozvati pro lost. Kao sjedi te namjere vidi TP 311 gdje se k a e da prazno srce ne mo e pozvati pro lost. Kao sjedi te namjere vidi TP 311 gdje Unaso vo stopalo ( to je volja) nije zadr ano, a njegovo je srce nezbrinjeno. 27 Maksine Ptahotepa, 44 (i od 618). Autobiografija Ankhtifra, AEL, vol. 1, str. 8 6. 28 Upute Amenemopeu, 1.9. 29 KM 26. 30 KM 35. 31 KM, str. LVIII. 32 TP 474. 33 Kao to to Faulkner ini u TP 474. 34 Bruno Snell, The Discovery of the Mind, str. 5. 35 R. B. Onians, The Origins of European Thought, jedan je od najboljih izvora z a ranogrko razumijevanje du e. 36 M. Jastrovv, Religion ofBabylonia and Assyria, str. 323.

37 to je nepobitno dokazao Julian Javnes, The Origins of Consciousness in the Bre akdoivn ofthe Bicameral Mind. 38 Kartezijanski - koji se odnosi na filozofiju ili matematike metode Descartesa. 39 TP 364-65. 40 Ibid. 318. Poglavlje 9 - Bestjelesna du a 1 MAS, str. 119. 2 TP 18. 3 Ibid. .372. Egipat - hram univerzuma 4 Ibid., 17. 5 Ibid., 267; vidi takoer 157. 6 Vidi takoer TP 507-10. 7 Ibid., 311. Vidi takoer 161 gdje je predavanje i otklanjanje kaova povezano s ocjenjivanjem srca. 8 KAG, str. 68. 9 KM 29B (Budge), 29A (Faulkner). 10 KAG, str. 63. 11 Maksime Ptahotepa, 7. 12 Maksime Ptahotepa, 27. 13 TP 908. 14 TP 1652. Vidi takoer poglavlje 3. 15 TP 148-49. 16 KM, str. LXIV. 17 KAG, str. 64. 18 TP 474. 19 TP 250. 20 Upute Merikareu, AEL, vol. 1, str. 103. 21 KM, LXIV. 22 KM 154. 23 KM 89. 24 KM 92. 25 Lamy, Egvptian Mvsteries, str. 24-25. 26 KM, str. LXVII. 27 TP 152. etiri stupa oznauju etiri toke kompasa, a time i granice univerzuma. 28 KM 15. 29 Iz Papirusa Muthegepti, KM 174. 30 KM 154. 31 KM str. LIX. 32 KM 9. 33 KM 99. Poglavlje 10 - Orijentacija u podzemnom svijetu 1 A. Gardiner, Egvptian Grammar, str. 487. 2 Plutarh, O Izidi i Ozirisu. Bilje ke 3 MAS, str. 165. 4 KM 175. 5 KM 51,52, 53 i 189. Vidi takoer TS 771,772 i 894. 6 Vidi Frankfort, Ancient Egvptian Religion, 112-113. 7 TP381. 8 TP 1228; 2078-79; 2101-2. 9 TP 365,1090,1108. 10 TS 1042. 11 TP 914-17. 12 KM 110, papirus Ani. 13 Primjerice Budge, Egvptian Religion, str. 176. 14 KM 99, papirus Nu. 15 KM 99, prijevod R. O. Faulkner, The Ancient Egvptian Book of Dead, str. 92-95 . Vidi takoer TS 397. 16 TP 48.

17 Za raspravu o simbolizmu Sethovog prsta u odnosu na Horusovo oko vidi H. T. Vel de, Seth: God of Confusion, str. 49-53. Poglavlje 11- Muke podzemnog svijeta 1 Za primjer, KM 175. 2 KM 54, Papirus Ani; KM 56, Papirus Nu. 3 KM 54, Papirus Ani. 4 O koncepciji klijanja ili nastanka vidi u poglavlju 9. 5 KM 56, Papirus Nu. 6 Herodot, Povijest, 2..37. Plutarh, O Izidi i Ozirisu, 7. 7 Plutarh, O Izidi i Ozirisu. 8 Vidi KAG, str. 191-192. 9 KM 153a, Papirus Nakht. 10 Ibid. Vidi takoer TS 473-477. 11 KM 17, k 22. 12 Za raspravu o doktrinama Svete Katarine glede pakla, istili ta i raja vidi Von H ugel, The Mvstical Element of Religion, vol. 1, str. 281-294. 13 KM 126. Egipat - hram univerzuma 15 KM 31. 15 KM 32. 16 KM 39. 17 KM 29b. 18 KM 26. 19 Gottfried Richter, Art and Human Consciousness, str. 12-15. 20 KM 146. 21 Takav sluaj bio je u Edfuu. Za simbolizam pilona vidi R. H. VVilkison, Reading Egvptian Art, str. 135. 22 Vidi R. E. Finnestad, Image of the World and Svmbol ofthe Creator, str. 9; VV ilkison, Reading Egvptian Art, str. 135. 23 KM 146. 24 Ibid. 25 KM 147, Papirus Ani. Poglavlje 12- Kraj podzemnog putovanja 1 KM 125, Papirus Ani. 2 Ibid. 3 U TP 1116 Satet je opisan kao proi enje kralja s etiri upa, koji su vjerojatno sadr a ali poplavljenu vodu Nila. U vrijeme poplave Satet je bila bo ica iz Elef antine p ovezana s poplavom Nila. 4 KM 125, Papirus Ani. 5 Ibid. 6 Ibid. 7 Vidi poglavlje 5. 8 KM 125, Papirus Ani. 9 Ibid. 10 KM 125. 11 Niti jedna ilustracija vaganja du e ne prati citirani odlomak (tabla 26), a nij e vjerojatno da se ikakva vinjeta pojavljuje na o teenoj prvoj tabli papirusa koja sadr i lik Ozirisa i drveta. Postoji prostor za prikaz Nu u o teenom dijelu, ali te ko da postoji prostor za prizor vaganja. Papirus Nu (BM 10, 477) nalazi se u Britan skom muzeju. 12 Primjeri u Christine Seeber, Untersuchungen zur Darstellung Joc Trti-s>*m~~l~\-l.~ 1--- Ali... i'-i i' ' Bilje ke (Dvadeset i trea dinastija) koji sadr i dva prikaza vaganja od kojih jedan zdjelice vage prikazuje praznima. 13 KAG, str. 19. 14 KAG, str. 21. 15 J. G. Griffiths, The conflict betvoeen Horus and Seth, str. 54. 16 Vidi Terence DuCjuesne, A Coptic lnitiatoru Invocation, str. 47-48. 17 Ibid.

18 KM 29; vidi poglavlje 9. 19 Vidi poglavlje 9. 20 KM 30B. 21 KM 139. Vidi takoer Griffiths, The Conflict of Horus and Seth, str. 82 ff; 43. 22 KM 125. 23 KM 30B. 24 KM 183, red 32; redovi 32-33. 25 R. T. Rundle Clark, Myth and Syimbol in Ancient Egypt, 130ff. 26 Vidi za primjer N. Rambova, The svmbolism of the Papyri u Alexandro Piankoff, M ythological Papiry. 27 TP 1582. Egipat - hram univerzuma SADR AJ Predgovor 5 1 Metafiziki krajolik 9 2 Meuprodirui svjetovi 21 3 Mitovi o kozmogenezi 47 4 Bilje enje vremena 81 5 Brak mita i povijesti 121 6 Teologija magije 157 7 Magijska praksa 187 8 Inkarnacija du e 221 9 Bestjelesna du a 243 10 Orjentacija u Podzemnom svijetu 267 11 Muke Podzemnog svijeta 297 12 Kraj podzemnog putovanja 325 Pogovor 350 Bilje ke 357 Sadr aj 374 Knji nica Zelina 540025895