IZOPAENA VJERA I VJERA PO KUR'ANU (1) UVOD

Rasprave koje se vode o vjeri konstantno su prisutne na dnevnom redu i u medijima, a i u svakodnevnim raspravama u narodu. Kako emo znati koje u pravu u ovim raspravama i koja je od ideja stvarni stav vjere? Zato se u ime vjere iznose razliiti stavovi i istine? Kako emo razgraniiti stvarnu vjeru od onoga to je izmiljeno u ime vjere? Eto, ova knjiga koju drite u rukama napisana je s ciljem da se daju odgovori na sva ova pitanja i da se u tom kontekstu uklone sve nedoumice. Najbitnije pitanje na koje treba odgovoriti jeste pitanje ''ta je izvor (temelj) vjere?''. Odgovor koji emo dati na ovo pitanje odredit e isto tako i odgovore na druga pitanja. Na nadenim stranicama emo vidjeti da je izvor razliitih ideja koje su iznesene u ime vjere upravo u razliitim odgovorima koji se daju na ovo pitanje. Uputanje u vjerske rasprave bez davanja odgovora na pitanje ''ta je izvor (temelj) vjere?'' i obraivanje svakog pitanja ponaosob bez prethodnog odreivanja metoda u poimanju vjere, razlozi su orsokaka kojeg uoavamo u medijima i u narodu. Odgovor koji emo dati na pitanje ''ta je izvor vjere?'' odredit e na metod u poimanju vjere. Oni koji se, bez davanja odgovora na ovo pitanje, uputaju u raspravu se, u isto vrijeme, uputaju u nesistematino poimanje vjere. Vidimo da takve osobe na neka pitanja odgovaraju Kur'anom, na neka iz nekog hadiskog izvora, na neka iz linih pogleda na svijet, na neka iz stava mesheba, a na neka pitanja odgovor daju pozivajui se na sasvim drugi mesheb. Oni koji na nesistematian nain pristupaju vjeri se, na kraju, usuuju da u vjeru uvrste sopstvena stremljena, elje i fiksne ideje. A zato to se ideje iznesene od strane ovih osoba ne zasnivaju na zdravoj logici (metodu), nailaze na nerazumijevanje onih koji se susreu s njima; nepoznat im je razlog i izvorite ovih ideja. Ustanovljavanje metoda u poimanju vjere, odnosno davanje odgovora na pitanje ''ta je temelj (izvor) vjere?'' najbitniji je uvjet za rjeenje smutnji iznesenih u ime vjere. Vjera je sistem, koji je Uzvieni Allah poslao ovjeanstvu. U tom sluaju, odgovor na pitanje ''ta je temelj vjere?'' bit e i odgovor na pitanje ta Bog oekuje od ljudi, koje su njegove elje, zapovijedi i preporuke. Da li je moda samo i jedino Kur'an temelj vjere? Da li su, pored Kur'ana, hadisi temelj vjere? ta bi u vjeri trebali biti meshebski autoriteti? Kako bismo trebali vrjednovati tarikate i njihove ejhove; gdje je njihovo mjesto u vjeri? Eto, u ovoj knjizi emo obraivati odgovore na sva ova pitanja i pokazati da pogreni odgovori na ova pitanja odreuju pogrene metode u poimanju vjere, a da pogrene metode bivaju povod za izmiljotine koje se iznose u ime vjere. Predlaemo da, nakon itanja ove knjige, one koji nastupaju u ime vjere upitate za njihove metode u poimanju vjere; da saznate koji odgovor daju na pitanje ''ta je temelj

vjee?'', te da prekontrolirate da li su te osobe u proturjenosti sa odgovorom (metodom) koji daju na ovo pitanje. Kada bismo uspjeli primijeniti bar to, mogli bismo ustanoviti u kakvoj su, zapravo, meusobnoj proturjenosti oni to se prezentiraju kao autoriteti u pitanju vjere. Kako na one koji neutemeljeno govore o vjeri, mi, isto tako moramo obratiti panju i na one ije se metode (teorije), koje brane, kose sa njihovom praktinom primjenom u ivotu. Oni koji obrate panju na praksu ovih ljudi, moda nee uspjeti shvatiti njihovo pravo vjersko ubjeenje. Ilustracije radi, odgovor koji daju na pitanje ''ta je temelj vjere?'' iziskuje da te osobe ive ivotom Talibana u Avganistanu, meutim njihov stil ivljenja uope ne lii na stil Talibana. To su ljudi kod kojih je prisutna proturjenost izmeu prakse i teorije koju brane. Ono to je potrebno uraditi nije produbljivanje jaza izmeu sistema (teorije, metoda) koji brane ovi ljudi, a niti mijenjanje njihovog stila ivljenja. Naprotiv, ono to treba uraditi jeste pravilno uspostavljanje temelja - metode i teorije, te ukinuti proturjenosti izmeu ivljenja i vjere. Meutim, pravilan rezultat moe nastati usljed poimanja vjere ispravnom, zdravom i prizemljenom metodom i nainom ivljenja koji nije izuzet od teorije. Ono to e osigurati sve to prvenstveno je pravilan odgovor na pitanje ''ta je temelj vjere?'' i stil ivota (praksa) koji je u potpunom skladu i neodvojiv od tog ispravnog odgovora. Upravo je to nain zatite vjere, sistema koji je Allah objavio, od zabluda, tradicije, ljudskog izrabljivanja, i samovoljnosti; naa metoda razdvajanja onoga to se temelji na vjeri od onoga to nema vjerske utemeljenosti, znai, zapravo, razgranienje onoga to je dolo od Allaha, d. ., i onoga to je ljudskog porijekla. Pedantnost u ovoj metodi e podii barijeru ispred nastojanja da se integrira ono to je od Uzvienog Allaga (temelj vjere) sa onim to je ljudska tvorevina (sa izmiljenim izvorom vjere), te da se to prezentira kao vjera (Allahov sistem).
POVIJEST VJERE JE BORBA RAZUMA I OPONAANJA

U periodima kada su dolazili, vjerovjesnici su uvijek preispitivali tradiciju; borili se protiv postojeih vjerovanja i tradicija, koji su u oprenosti sa vjerom objavljenom od Allaha, d. . itanjem Kur'ana, shvatamo da su se, inicirajui ljude na razmiljanje i koritenje razuma, pejgamberi organizirali protiv postojeih vjera i tradicija, koji su bili opreni vjeri koju im je Uzvieni Allah objavljivao. Kur'an poziva ljude na razmiljanje i analiziranje Allahovih dokaza prisutnih na zemlji, nebu i izmeu njih. Meutim, oni koji se opiru Kur'anu govore da su odani sistemu svojih predaka, odnosno da su dosljedni u slijeenju tradicije i da e nastaviti sa tom tradicijom. Najvei neprijatelji poziva vjerovjesnika na koritenja razuma tokom povijesti nisu bili racionalni protudokazi, nego upravo privrenost tradiciji. Oponaanje opeprihvatljivog sistema; sistema koji su slijedili oevi i preci, mnogima su se inili prihvatljivi od koritenja zdravog razuma. Vjera je tokom povijesti pozivala na razmiljanje, a supotni stavovi su branili tradiciju, odnosno na konzervatizam. udne li proturjenosti, danas se konzervativnost i tradicionalnost koristi u znaenju pobonosti. U vjeri koja se iznosi u Kur'anu, razum bi trebao dati smjernice ljudskom djelovanju. Tradicija, predubjeenja,

pa makar bila i socijalnog karaktera, te stavovi koje ne potvruju jasni dokazi i razum i koje ak prihvata veina, ne smiju biti vodilja u ljudskom ivotu. Onima koji, namjesto dokaza, svoje ivote usmjeravaju prema sistemima kojih su se drali njihovi preci, preporuujemo naredne ajete. (Vidi i: 31- Lukman 21, 14- Ibrahim 10, 11- Hud 62 i 109, 5- Al-Ma'ida 104, 7- Al-A'raf 28) Zar smo im prije Kur'ana dali Knjigu pa se nje pridravaju? Oni ak govore: "Mi smo zatekli pretke nae kako ispovijedaju vjeru i pratei ih u stopu mi smo na Pravom putu." I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskonim ivotom ivjeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke nae kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu." "Zar i onda" - govorio bi on - "kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaih upamtili?" A oni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u ono to je po vama poslano!" (43- Az-Zuhruf, 21-24) Iz navedenih kur'anskih ajeta vidimo da pridravanje ili slijeenje obiaja ili stavova koji dominiraju u zajednici ili meu veinom, nije dovoljno ljude na Pravi put i do Istine (Vidi 33. poglavlje knjige). Danas, meutim, vidimo da su ljudi vjeru preobratili u tradiciju, da su, bez istraivanja njihove utemeljenosti, bez preispitivanja da li se to nalazi u vjeri ili ne, mnoge stavove prihvatili samo to je to opeprihvatljiv stav, ili samo zato to ga je odobrio tamo neki ejh. Iz citiranog, 21. ajet sure ''Az-Zuhruf'' razumijemo da je van snage ono to se prezentira u ime vjere, a to se ne temelji na Objavi. Meutim, naredni ajeti pokazuju kako se nasljedstvo predaka stavlja ispred Allahove Knjige. Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum, za sve to e se, zaista, odgovarati. (17- Al-Isra' 36) Koji Kur'an sluaju i slijede ono najljepe u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni. (39- Az-Zumar, 18) Kada se pred nama pojave stavovi koji se iznose u ime vjere, to bismo trebali vrjednovati kroz prizmu ovih ajeta. Trebamo istraiti odgovore na pitanja kako i na emu se temelji to to se iznosi u ime vjere. U drugom poglavlju knjige emo vidjeti da je jedino i samo Kur'an izvor vjere, odnosno ono na emu se ona temelji. Ovim zakljukom emo preporuiti ljudima da svoju potpunu vjeru, bez manjkavosti i vika, pronau izravno u Kur'anu, a ne da vjeru prvo formiraju u svojim glavama i da je potom usiljeno trae u Kur'anu. U kasnijim poglavljima emo pokazati kako su se u predanjima (hadisi), za koja se tvrdi da ih je izrekao Muhammed, a. s., pored istine na teko odvojiv nain uvukle i izmiljotine, kako su ta, meusobno oprena, predanja izmiljena, kako su u proturjeju sa Kur'anom i logikom. Ukazivanje na to da hadisi ne mogu biti temelj vjere, ne predstavlja omalovaavanje Pejgambera, ve tenju da se oslobodi kleveta. Od vas elimo da, itajui sva ova pitanja, ne zaboravljajui prethodno citirani 36. ajet sure ''Al-Isra''', preispitate postojee svoje stavove, da, prisjeajui se 18. ajeta sure ''Az-Zumar'', imate u vidu da je prije svega potrebno sluati kako bi se slijedio put Kur'ana, da, ne zaboravljajui na poruke 21., 22., 23. i 24.

ajeta sure ''Az-Zuhruf'', preispitate svoje mogue predrasude, tradiciju, vjeru koju ste nauili od svojih predaka i da vjeru, koju Uzvieni Allah trai, izgradite na dokazima, a ne na tradiciji, obiajima.
KUR'AN NIJE U OPRENOSTI SA RAZUMOM

Najgora bia kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji nee da shvaaju. (8- AlAnfal, 22) ...On kanjava one koji nee da razmisle. (10- Yunus, 100) Allahov put je put razuma i savjesti. Vrsta bia koja su kod Allaha, d. ., na najgorem stupnju jesu ljudi koji su gluhi naspram istine i koji ne shvataju. Ovi ljudi ne koriste razum kojim ih je Allah odvojio od ostalih ivih bia; ne shvataju i ne vide Allahove dokaze. Zbog toga to je razum ove vrste ljudi pod hipotekom na putu predaka, obiaja, veine i samoproglaenih vjerskih autoriteta, oni ne osjeaju potrebu da razum koriste da bi razmiljali o Allahovim znakovima. Oni koji ne razumiju vjeru koja se objanjava u Kur'anu, vjeru su predstavili kao dogme, novotarije i sistem tekoa koje je gotovo nemogue primijeniti u ivot i izai nakraj sa njima. Ovakvim tumaenjima su stotine hiljada ljudi udaljili od vjere, a, tavie, mnoge su gurnuli u ateizam. Iz tog razloga je veoma bitno razdvojiti islam, koji se iznosi u Kur'anu, od ove tradicionalne vjere, ispunjene tekoama i neloginostima. Na taj nain e se islam objanjen u Kur'anu osloboditi pripisanih mu tereta, dodataka i redukcija. A, isto tako e se ponovno pridobiti mase koje su se udaljile od Kur'ana i islama. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaa, pa zato se ne opametite? (21- AlAnbiya', 10) Ova tradicionalna svijest, koja Kur'an doivljava kao nedovoljan izvor vjere, bila je faktor koji je utjecao da sa 278 godina zakanjenja u islamski svijet ue tamparija konstruirana 1450-ih godina; ovakva svijest je bila ta koja je, radi ubistva prijestolonasljednika, donosila fetve i tako sprovodila ubistvo ljudi, kao jedan od najveih grijeha istaknutih u Kur'anu. Opet, ova tradicionalna svijest, koja Kur'an doivljava kao nedovoljan izvor vjere, glavni je krivac za pojavljivanje divljih i primitivnih Talibana u Afganistanu, za nasilne i restriktivne iite u Iranu. Ova svijest je svoje izvjetaene komentare, svoje imame, molle i ejhove nainila izvorom vjere i u ime Allahovog islama iznijela nakaradna ustrojstva. Povrh svega, ljudi koji posjeduju ovu svijest, koja sebe proglaava kao ''jedinog predstavnika vjere'', anatemizirali su i nevjernicima proglasili sve one koji su izvan njih. (Vidi. 32. poglavlje)
CILJ KNJIGE

Istiui sve ove izmiljotine, cilj ove knjige jeste ukazivanje na injenicu da jedino Kur'an ima monopol nad vjerom, da mimo Kur'ana ni jedna osoba, ni jedan mesheb, ni jedan ejh, a niti jedna praksa ne moe nainiti nikakav dodatak, a ni dokidanja u vjeri.

Glavni cilj vjere je ovjek. Dovoditi ovjeka u proturjenost sa njim samim, sa njegovim ivotom jeste neuspjeh i razoarenje. U pravoj strukturi ismala nema mjesta toj proturjenosti. Meutim, izmiljena vjera, kao to emo se u to kasnije i uvijeriti, predstavlja gnijezdo proturjenosti, nespokojstva i neloginosti. Apsolutno je nezamislivo da vjera, koju je Allah predstavio kao sistem koji je u skladu sa ljudskim biem, bude u proturjenosti sa biti ljudskog stvaranja i sa razumom, kao najveom blagodati stvaranja. Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude nainio - ne treba se mijenjati Allahova vjera, ali veina ljudi to ne zna. (30- Ar-Rum 30) Samo je Allah, d. ., onaj koji donosi odredbe u vjeri. Kao jedino kompetentni, Allah je Svoju potpunu, neproturjenu, detaljnu i jasnu poruku dostavio putem Kur'ana. Determiniranje ovih injenica i prihvatanje kur'anskog islama, istovremeno znai neprihvatanje bilo koga, mimo Allaha, kao donosioca odredaba u vjeri. Iz tog razloga, ovaj poduhvat znai oduzimanje svih ovih nevaeih kompetencija iz ruku onih koji su, mimo Allaha, d. ., proglaeni vlasnicima vjere i usmjeriti se jedinom vlasniku vjere, Allahu, ne pripisujui Mu druga u Njegovim odredbama. Na Vjerovjesnik, Muhammed, a. s., preko kojeg je ljudima dostavljen Kur'an, koji je organizirao prve muslimane i koji se i sam drao Kur'ana, nije ljudima ponudio, naloio da se pie i u ime vjere ukazao na bilo kakav izvor osim Kur'ana. Ukoliko bi neka rije ili komentar, za to se tvrdi da je rekao Muhammed, a. s., bili u proturjenosti sa Kur'anom, ukoliko bi to bilo nadopunjavanje ili dokidanje neega iznesenog u Kur'anu, te rijei bi bile naruavanje ugleda i Kur'ana, a i Vjerovjesnika. U narednim poglavljima emo se upoznati sa arapskom, emevijskom i abasijskom tradicijom i obiajima, izmiljenim predanjima, sa svijeu koja je line stavove uvukla u vjeru i koja je, osobito sferu praktine primjene vjere, ispunila mnotvom izmiljotina. S time u vezi, spoznat emo zato, pri spomeni vjere, trebamo shvatiti samo Kur'an, i zato sa vjerom nemaju veze pitanja koja se ne spominju u Kur'anu. Osim toga, vidjet emo da se mnoga pitanja, koja se pripisuju vjeri i za koja iroke mase misle da se nalaze i u Kur'anu, zapravo ne nalaze u Kur'anu i da zbog toga nemaju nikakvog znaaja sa aspekta vjere. Dakle, pozivajui se na Kur'an mi emo se ponovno upoznati vjeru na njemin stvarnim temeljima.
OSLOBODIMO SE OKOVA KOJIMA SU TABUI OKOVALI RAZUM

Iznosei vjerske odredbe i postavke, kao osnovu emo uzeti jedino Kur'an i nastojat emo se suzdrati od iznoenja subjektivnih pogleda i komentara. Unato tome, ve sada moemo pretpostaviti da emo biti suoeni sa raznim optubama od strane onih koji nastupaju sa pozicija obiaja i tradicije. Sa sigurnou moemo konstatirati kako e, kako je to prethodno bio sluaj i sa mnogim piscima-istraivaima, i za nas, isto tako, rei da smo idovi, masoni ili neiji agenti. Svoju zaostalost konstantno pripisivati odreenim spoljnim silama, dokazivati sopstvenu nevinost, klasina je metoda tradicionalnih islamista kojom varaju sami sebe. Odmah elimo istai: nismo idovi,

agenti, a ni masoni! Mi smo istraivai Kur'ana, koji su, nakon sve prisutnijeg udaljavanja od pravog islama, smatrali dunou da svoje znanje prenesu i pretvore u knjige. Preporuujemo vam i savjetujemo da i ovu knjigu itate sa kritikim pristupom. Kur'an je jedina ispravna knjiga i jedini izvor vjere. A ideje koje emo ovdje iznijeti ispravne su u onoj mjeri u kojoj su u skladu sa Kur'anom. Ova knjiga je svojevrsni rad kojim se nastoji spasiti islam od svih izvankur'anskih utjecaja, koji ima za cilj da pokida lance kojima su obiaji, oponaanja i novotrije okovali razum. Bit emo veoma sretni ukoliko knjiga koju drite u rukama bude imala ak i neznatni doprinos na putu vaeg poimanja islama, vjere koju nalae Kur'an.

(2) VJERA U SKLADU SA KUR'ANSKIM AJETIMA ...

Moete se zapitati koja je razlika izmeu sistema koji se trenutno prezentira u ime vjere i vjere koja se iznosi u Kur'anu. U narednim poglavljima ete na detaljan nain vidjeti razliku izmeu kur'anskog islama i islama zasnovanog na obiajima i tradiciji.
ODREIVANJE IZVORA VJERE

Da bi iznijeli ove razlike, potrebno je prethodno odrediti izvor na kome se vjera zasniva. Nakon to shvatimo da je Kur'an jedini temelj vjere, u Kur'anu emo traiti dokaze i odgovore na pitanja koja nam se upute u ime vjere. Ilustracije radi, ako nas neko upita da li po vjeri postoji odredba po kojoj mukarci trebaju sjediti odvojeni od ena, odgovor emo potraiti u Kur'anu i, zbog toga to neemo naii na takvu zabranu, rei emo da takva zabrana ne postoji. Meutim, oni koji propagiraju tradicionalnu strukturu vjere, vjeri se ne poduavaju iz Kur'ana, ve iz ilmihala, od ejhova i hadisa koji su prepuni izmiljotina. Prema ovim izvan kur'anskim izvorima, odvajanje ena od mukaraca je uvjet, odnosno vjerski farz. (Za primjere poimanja vjere samo iz Kur'ana, vidi 35., 37. i 38 poglavlje.) Kada analiziramo sve to, pred nama se pojavljuje sljedee temeljno pitanje, koje je ujedno i rjeenje svih pitanja: ''Da li je, kao izvor vjere, dovoljan Kur'an?'' Kur'an je dovoljan, poto nema nedostataka, propusta i sadri sve propise koje se tiu vjere. Povrh svega, Kur'an i sam kae da je on jedini izvor vjere i da je u njemu sve saopeno. Meutim, prema onima koji su na oprenom stajalitu, vjera bi bila nepotpuna ukoliko pored Kur'ana ne bi postojao i hadis, idma i kijas. Iz toga se, kao temeljni izvor, uzima Kur'an i hadis. Mi emo, pak, u svojoj knjizi teite dati na dokazivanje da izvankur'anske rijei, koje se nazivaju hadisima, nisu povjerljive, jer ako pokaemo da, pored Kur'ana, ak ni hadisi ne mogu biti drugi izvor koji nadopunjava Kur'an, preostali e automatski biti iskljueni. (Radi shvatanja iskrivljenosti ostalih izvora, naroito vam preporuujemo da proitate 14. poglavlje ove knjige). Prema obiajnim islamistima, Kur'an je nedovoljan. Zapravo, radi dokazivanja dostatnosti Kur'ana, dovoljni su ak samo ajeti koje smo citirali u ovom poglavlju knjige. Da je Kur'an dovoljan, da sve objanjava i da daje potrebne detalje, govori, prije svega, i sam Kur'an. Tvrditi da se,

pored Kur'ana, osjea potreba i za ostalim izvorima znai proglasiti Kur'an nedovoljnim, a, povrh svega, usprotiviti se i negirati ove kur'anske ajete. Meutim, mi se neemo zadovoljiti time da kaemo da su, kao dokaz, dovoljni ak samo ovi ajeti, ve emo, iznosei i primjere kako su hadisi, koji se u kontekstu vjere smatraju ravnim autoritetu Kur'ana, proturjeni, nelogini i kako predstavljaju atak na Vjerovjesnika, viesmjerno pokazati pogreku vjerskog traganja mimo Kur'ana.
ONI KOJI KUR'AN SMATRAJU NEDOVOLJNIM

Oni koji nemaju dovoljno povjerenja u Kur'an, bit e oni koji e se, istiui kako pripadaju nekom meshebu ili nekom tarikatu, usprotiviti naem stavu. Oni koji se bave hadiskom naukom e nastaviti govoriti kako e islam ostati nepoznat, kako narodne mase nee shvatiti vjeru bez poznavanja zbirki hadisa, eriatski pravnici (fakihi) e, pak, govoriti da je to nemogue u nedostatku fikhskih knjiga, a mufessiri e govoriti kako e islam ostati nepoznanica bez prethodnog prouavanja tefsira u kojima je mnogo hadisa. Da li je vjera objavljena da bi je razumjelo cijelo ovjeanstvo, ili za razumijevanje samo nekolicine ljudi? Je li Vjerovjesnik pripadao nekom meshebu? Kojem meshebu su pripadali prva etvorica halifa? Da li se u Kur'anu govori o jednoj vjeri, ili pak o kojekakvim meshebima, kao to je Hanefijski, afijski; govori li se o alevijama, iitima, vehabijama?! Kada govori o uputi, da li Kur'an govori o sebi, ili, pak, o Buharijinoj, Muslimovoj zbirci hadisa, o djelima dvanaest imama, ilmihalima, o Muvattau?! Analizirajmo kur'anske ajete, pronaimo odgovor na ova pitanja i ustanovimo da li je Kur'an dovoljan kao jedini izvor vjere. Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (16- An-Nahl, 89) Kao to se vidi, u ajetu se kae da Kur'an sve objanjava i da nam slui kao uputa. Ako Kur'an sve objanjava, zato onda osjeati potrebu za izvorima kao to su Buharija, Muslim; emu potreba za knjigama ilmihala? Zato jo uvijek oekujemo pomo od mesheba, od Hambela, afije, iije, Hanefije, Daferije i Malikije, kada Allah, d. ., kae da je u Kur'anu dao objanjenje za sve? Kada nas je Allah, d. ., u Kur'anu nazvao muslimanima, zato nam to nije dovoljno i zato da koristimo imena kao to su Sunnit, iit, ili neka druga imena koja oznaavaju pripadnost nekom meshebu?
PRESUDA JE JEDINO ALLAHOVA

Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna. (12- Yusuf, 40) ...On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono to ti se objavljuje, niko ne moe izmijeniti rijei Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nee nai utoita nikakva. (18- Al-Kahf, 26-27) Smatranje da presuda pripada nekome drugome mimo Allaha, znai direktno skretanje sa Pravog puta i vjere. Odluke koje se donose meshebskim idtihadima, kijasom, idmaom ili pozivanjem na hadise, nisu Allahov sud. Dovoenjem ovih mesheba u istu ravan sa vjerom, znai da se Allahova kompetencija donoenja suda pridaje nekome

drugom. Allah nema ortaka u Svojim odlukama. Vjera ne moe biti lini stavovi i presude ljudi. Iz citiranog, 27. ajeta sure Al-Kahf razumijemo da se sprovoenje Allahove presude moe izvriti pridravanjem Allahove objave. Ne postoji niko ko moe izmijeniti Allahove rijei, ali su se tvrdnjama o postojanju derogacije u Kur'anu (proitaj 25. poglavlje) i apokrifnim hadisima meshebi odvaili da promijene Allahove presude. Allahove presude su sadrane u Allahovoj objavi Kur'anu. Inae, ne postoji drugi izvor za koji bi se moglo ustvrditi da predstavlja Allahovu rije kako bi se moglo ustvrditi da on sadri Allahov sud. Zbog toga to ''sud pripada jedino Allahu'' (12Yusuf, 40) i to ''On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka'' (18- Al-Kahf, 26), dini smo, kao jedini izvor i temelj vjere, prihvatati Kur'an, koji sadri sve Allahove odluke i sudove. Moramo znati da proturjeimo Allahovoj rijei - Kur'anu, ukoliko izvorom vjerskih presuda inimo knjige (bilo da je rije o meshebskim ilmihalima ili o zbirkama hadisa) koje nisu Allahove knjige i koje ne sadre Allahov sud. Imena ovih knjiga kao to su Buharija, Muslim, Ebu Davud i imena mesheba kao to su Hanefijski mesheb, afijski ili Daferijski, ukazuju na injenicu da presude iznesene u njima ne pripadaju Allahu, ve ljudima pod ijim imenima se i spominju njihova djela ili meshebi. A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela ini i koji govori: "Ja sam doista musliman!" (41- Fussilat, 33) Rijei Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove rijei niko ne moe promijeniti i On sve uje i sve zna. (6- Al-An'am, 115) Allahova vjera upotpunjena je okonanjem objave Kur'ana dok je na Vjerovjesnik bio iv. Kur'an je ispisan, nauen napamet i postao je naa uputa, kao izvor poznatog poetka i kraja. Zbirke hadisa, ije je zapisivanje bilo zabranjeno u vrijeme Muhammeda, a. s., poele su se pojavljivati sto-dvjesto godina nakon smrti Vjerovjesnika. Dok su, prema kur'anskim ajetima, Allahove rijei upotpunjene na kategoriki nepromjenjiv nain, iz nekog razloga ljudi se nisu zadovoljavali time i tragali su za novim rijeima. Prema takvom shvatanju, vjera je upotpunjena idtihadom imami afije, fetvama Dvanaest imama ili objanjenjima imama Hanefijskog mesheba. Analogno tome, takvo shvatanje nas upuuje na zakljuak da vjera prethodno nije bila upotpunjena pa su ljudima bili potrebni komentari, idtihad i objanjenja ovih autoriteta. Osim toga, zagovarai obiajnog islama se nisu zadovoljili samo time; u ishodu objanjenja potkrijepljenih tvrdnjama o derogaciji, oni su hadisima dokinuli kur'anske stavove i namjesto toga donijeli svoje komentare i svoje hadise Vidi: 25. i 26. poglavlje). Tako su doli u proturjenost sa prethodno citiranim ajetom koji kae da ne postoji niko ko moe promijeniti Allahove rijei.
KUR'AN SADRI SVE DETALJE

Zato da pored Allaha traim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? (6- Al-An'am, 114) Odlika Kur'ana se ne ogleda u tome da iznosi temeljna pitanja, a da nas, pri tome, za ona sporedna upuuje na druge knjige, ejhove, ilmihale i meshebe. Kur'an sam za sebe kae da je detaljan. Ukoliko se desi da odreenu zabranu, detalj, molitvu ne nalazimo u Kur'anu, to znai da ta zabrana, detalj ili molitva nema veze sa naom vjerom.

Ilustracije radi, to to u Kur'anu nema nikakvih formulacija koje su u vezi sa noenjem svile ili konzumiranjem dagnji i morskih rakova, ukazuje na injenicu da se svila moe nositi i da je muslimanima dozvoljeno da jedu dagnje i morske rakove. U Kur'anu treba traiti objanjenje koje se odnosi na zabranu odreenih djela, a nema potrebe traiti ono to je dozvoljeno. Naprimjer, dovoljno je to to se u Kur'anu ne nalazi zabrana koja se odnosi na zabranu noenja svile. Osim toga, nema dakle potrebe za ajetom koji se odnosi da doputanje noenja svile. Tu logiku moemo uoiti i u sljedeem kur'anskom ajetu: O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje, objasnit e vam se, ono ranije Allah vam je ve oprostio. - A Allah prata i blag je. (5- Al-Ma'ida, 101) Da kod vjernika ne bi izazvao potekoe prilikom njihovog provoenja, Allah, d. ., nije dao sud o mnogim pitanjima. U sluaju da je donio sud, tada bismo imali odgovornost i o tim pitanjima. U mnogim kur'anskim ajetima Allah kae da je vjera lahka i da ne eli da ljudima zadaje potekoe. Meutim, fabrikatori hadisa i meshepski autoriteti su iznosili stavove o pitanjima o kojima, kao da je to zaboravio, Allah, d. ., nije donosio Svoj sud, i tako stvarali potekoe u primjeni vjere. Loe je sve ono to vjera zabranjuje, ali vjera nije duna zabraniti sva ona djela koja su tetna. Odgovorni smo za izvravanje svih pitanja o kojima je vjera donijela svoj sud. Iz tog razloga, pitanja koja u vjeri nisu objanjena treba shvatiti kao sfere u kojima nam Allah daje slobodu i hitno bismo trebali nainiti ienje od aneksa koji su, mimo Kur'ana, uvrteni u vjeru. (Radi ireg uvida u ovo pitanje, proitaj 39. poglavlje).
ALLAH NE ZABORAVLJA

... Gospodar tvoj ne zaboravlja. (19- Merjem, 64) Na Gospodar, Allah, d. ., sve zna, a to ujedno znai da On, isto tako, zna i sve nae potrebe u kontekstu vjere. injenicu da Allah nije dao Svoj sud o odreenim pitanjima apsolutno se ne smiju shvatiti kao Njegov zaborav, ve kao Njegovu namjeru da nas u tom pitanju ostavi da slobodno prosuujemo. Da li se to oni koji objanjavajui pitanja o kojima Allah nije dao svoj sud, unose dodatke i nove detalje u vjeru, smatraju pametnijim od Sveznajueg Allaha, ili pak zanemaruju ovaj ajet i sve Allahove znakove u svemiru pa, po linom nahoenju, otkrivaju nedostatke u onome to je Allah objavio?! Primjera radi, ta ele oni koji, dok Uzvieni Allah nije opisao uniformu ene u smislu ''odavdje dovdje se treba pokriti'', su tu uniformu formulirali u ime Allaha?! Zato su Kur'an smatrali nedovoljnim i line stavove uvrstili u vjeru?! Moda se moe raspravljati o razlozima ovih pitanja, ali se ne moe raspravljati o tome da vjeri ne pripada ono to se ne nalazi u Kur'anu, da je, kao to se to vidi iz navedenog primjera, uniformiranje ena kleveta Allaha, Kur'ana, vjere! (Vidi 17. i 18. poglavlje.) A zar im nije dosta to to Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje?... (29Al-'Ankabut, 51) Naalost, obiajnim islamistima Kur'an nije dovoljan, nije dovoljan i nije dovoljan... Onima koji stavove meshepskih imama, koji su mnoge sudove sa hiljadama apokrifnih hadisa i krivih interpretacija ajeta pripojili vjeri, po svaku cijenu nastoje plasirati kao vjeru, Kur'an nije dovoljan! To je zato to Kur'an ne ambalaira enu onako kako bi to

tradicionalisti htjeli, ne nalae odvojeno sjedenje, ne zabranjuje umjetnost i kiparstvo, ne govori da su dopadljivi arapski obiaji, saruk, brada, dubeta. Iz tog razloga, mnogi se, umjesto da budu muslimani po Kur'anu, odluuju biti muslimani hanefijskog, afijskog ili iitskog mesheba. To je zbog toga to meshebi doputaju ovo pretvaranje obiaja u vjeru, ove zabrane ili naredbe. Umjesto da otvore Kur'an i upoznaju se sa vjerom, ljudi u svojim glavama formiraju vjeru, a kada nakon toga to ne upiju pronai u Kur'anu, usuuju se rei kako je Kur'an nepotpun. Naalost, kao to se to istie u prethodno citiranom ajetu, Kur'an nije dovoljan ni pojedinim ateistima, a ni pojedinim fabrikatorima vjere.
BESPRIJEKORNA KNJIGA

...U Knjizi Mi nismo nita izostavili... (6- Al-An'am, 38) Naalost, znaenje ajeta u kome Uzvieni Allah kae da u Knjizi nije nita izostavio ne mogu shvatiti oni koji Kur'an koriste kao knjigu koja se ui za due umrlih, koji namjesto njegovog znaenja vanost pridaju njegovoj melodinosti. On koji namjesto Kur'ana u prvom planu dre knjige ilmihala, koji namjesto znaenja obraaju panju na melodinost, koji namjesto ivih vode rauna o mrtvima i koji namjesto islama po Kur'anu preferiraju meshepski islam nee uspjeti shvatiti ni jasno znaenje ovih ajeta sve dok u prvom planu ne budu imali Kur'an, znaenje i ive ljude. ta vam je, kako rasuujete?! Zato ne razmislite? Ili, gdje vam je dokaz oiti? Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite! (37- As-Saffat, 154-157) ta vam je, kako rasuujete? Imate li vi Knjigu, pa u njoj itate da ete imati ono to vi izaberete? (68- Al-Qalam, 36-38) I sudi im prema onome to Allah objavljuje... (5- Al-Ma'ida, 49) Iz navedenih ajeta vidimo da se vjerski sudovi trebaju donositi i zasnivati na onome to je Uzvieni Allah objavio. Sudovi koji se ne zasnivaju na Knjizi koju je Svevinji objavio, nemaju vjerske utemeljenosti. Ne mogu, dakle, predstavljati vjerski sud. Ako se neka izreka ili postupak Muhammeda, a. s., prikazuje kao dokaz nekog suda koji je aneks Kur'anu, znajte da je taj hadis ili kleveta Vjerovjesnika ili je u vjeru uvueno neko pitanje, koje je lini Vjerovjesnikov stav i koje ne predstavlja vjerski sud. Kao to razumijemo iz 49. ajeta sure Al-Ma'ida, Vjerovjesnik je sudio samo prema Kur'anu, a u Kur'anu su, dakle, sadrani svi vjerski stavovi i sudovi. Ako kao izvor vjere prihvatimo samo Kur'an, pronai emo svoju vjeru ne osjeajui potrebu za nekim drugim izvorom ili autoritetom. (Pitanje poslunosti Allahu i Vjerovjesniku obradit emo u 27. poglavlju.) ...Ovo je samo pouka - Kur'an jasni (mubin). (36- Ya-sin, 69) Mubin, jedno od svojstava Kur'ana, dolazi od korijena ''bejene'', i dolazi u znaenju biti sasvim jasan, oit. Sa istom formulacijom susrest emo se i u drugim ajetima poput 1. ajeta 27. sure An-Naml, 2. ajeta 28. sure Al-Qasas, 2. ajeta 26. sure A-u'ara. Ovi ajeti koji istiu da je Kur'an jasan, daje odgovor onima koji kau da je Kur'an nerazumljiv sam po sebi; da Kur'an moemo razumjeti jedino uz pomo hadisa, pria o razlozima objave ajeta i uz pomo meshepskih imama. U 79. ajetu 27. sure An-Naml se, pak, kae ''...ti, doista, slijedi jasnu istinu''. Kur'an je knjiga koja iznosi istinu koja je preko Vjerovjesnika dostavljena ovjeanstvu. Iz tog razloga, sve ono to se pripisuje

Vjerovjesniku ima prolaznost jedino u sluaju da to potvruje Kur'an. Kur'an jasni je sam po sebi dovoljan svima nama da se upoznamo i sa naom vjerom, a i sa naim Vjerovjesnikom.
KO SLIJEDI KUR'AN, TAJ SLIJEDI I VJEROVJESNIKA

Reci: "Ja vas opominjem Objavom!"... (21- Al-Anbiya', 45) I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuje ono to ti objavljujemo... (13- Ar-Ra'd, 30) ...A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem... (6- Al-An'am, 19) A kad im se kazuju ajeti Nai, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur'an ili ga izmijeni!" - Reci: "Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono to mi se objavljuje..." (10- Yunus, 15) Kao to se vidi iz navedenih ajeta, Kur'an je objava, koje se Vjerovjesnik pridravao i kojom je opominjao. Kur'an je, isto tako, i knjiga koju su nevjernici odbijali i eljeli izmijeniti. Vjerovjesnikova dunost je bila da dostavlja Kur'an koji mu je objavljivan. Slijediti Vjerovjesnika znai slijediti Kur'an, vjerovati, djelovati i ivjeti prema sistemu Kur'ana. Na vjerovjesnik se u Kur'anu najee spominje rijeju ''resul''. Resul dolazi u znaenju ''poslanik'', i time je Allah naglaavao Vjerovjesnikovu dunost dostavljanja poruke koju je primao od Uzvienog Allaha. Kao to smo vidjeli iz navedenih ajeta, ta poruka je Kur'an. Nije postojalo upuivanje ni na koji drugi izvor, ni na jednu drugu knjigu. Da su postojale drugi izvori, druge objave koje, mimo Kur'ana, treba slijediti, Allah bi i njih naveo i traio da se i one slijede. Meutim, kada pogledamo na dananje stanje, vidimo da se stotinama tomova zbirki hadisa i knjiga fikha smatraju izvorima vjere i da se tako dovode u istu ravan sa Kur'anom. Tako je Kur'an, koji je u kontekstu vjere imao 100% autoritet i izvornost, sveden na jedan od niza izvora. Tako u novoformiranoj strukturi, meu mnogobrojnim djelima koja se smatraju izvorima vjere, Kur'anu, zapreminski, ne pripada ak niti 1%. Svi navedeni ajeti suprotstavljaju se ovoj logici koja umanjuje vrijednost Kur'ana, koja blati ugled Vjerovjesnika i pripisuje mu lane rijei (hadise).
KUR'AN IZVODI IZ TAME NA SVJETLO

Ti si, uistinu, poslanik, na Pravome putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga. (36- Ya-sin, 3-5) Elif Lam Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga. (14- Ibrahim, 1) Ova Knjiga (Kur'an) izvodi ljude iz tmine na svjetlo. Onaj koji slijedi ono to je Uzvieni Allah objavio (Kur'an) nalazi se na Pravom putu. Oni koji slijede Kur'an crpe snagu i imaju podrku kako ovih, tako i niza drugih kur'anskih ajeta. Dobro, odakle crpe snagu i u emu nalaze podrku oni koji slijede Fetavaji Hindije, koji slijede knjige kao to su Tirmizi, Muvatta, Buhari i Muslim i koji ih, zajedno sa Kur'anom, predstavljaju kao izvor vjere i na taj nain nastoje ugroziti monopol Kur'ana u vjeri? Kur'an je u vrijeme Vjerovjesnika ispisivan i uen napamet i u njemu apsolutno nema

nikakve proturjenosti i neloginosti. Nijedno drugo djelo, koje se predstavlja kao izvor, nije napisano dok je Muhammed, a. s., bio iv. Povrh svega, kao to emo to vidjeti u poglavljima u kojima analiziramo hadise i meshebe, ova tumaenja su u proturjenosti sa Kur'anom, sa samim sobom i sa logikom. Gdje je Kur'an koji je mnogo iznad vremena i razuma? A gdje su apokrifni hadisi i meshebi, koji su zaostali i koji ljude udaljavaju od islama? (Od 4. do 12. poglavlja analizirat emo tumaenja koja se smatraju ravnim Kur'anu i pokazati da nisu dostojni biti izvorom vjere.)
ISTE DEGENERACIJE VIDLJIVE SU I U KRANSTVU I U JUDAIZMU

A otkud da oni trae od tebe da im sudi kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? (5- Al-Ma'ida, 43) I sljedbenicima Indila smo bili naredili da sude prema onome to je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio - pravi su grjenici. (5Al-Ma'ida, 47) Uzvieni Allah je, putem vjerovjesnika, i prijanjim narodima slao knjige, suhufe i od njih traio da se pridravaju onoga to je objavljivao. idovi su primili Tevrat, koji je, poput Kur'ana, bio detaljan i koji je sve objanjavao. Meutim, oni se nisu zadovoljili samo sa Boijim rijeima. idovsko preferiranje detaljistikog pristupa, koji vidimo u suri Al-Baqara, od 67. do 71 ajeta, nastavljeno je i nakon smrti Musa, a. s. Kao rezultat ovakvog pristupa, proizveli su vjerske izvore mina (rije - hadis) i gamara (praksa sunnet). Guenje vjere u detaljima uz pomo izmiljotina pod imenom hadisa i sunneta, koje se pripisuju vjerskim svetinjama, nije svojstveno samo naoj vjeri. Kur'an kae da su krani Isaa, a. s., i vjerske poglavare nanili boanstvima i objanjava kako poslije ni sami nisu mogli potpuno slijediti svetkovine, koje su izmislili kao dodatak vjeri. Sve ove prie iz prolosti, u Kur'anu su navedene da bismo iz njih uzeli pouku. Meutim, rijeima ''to se desilo kranima i idovima'', pojedini samozvani autoriteti u vjeri pretpostavljaju da se to nee desiti i njima samima. A da li za takvo miljenje imaju dokaz i potporu u Kur'anu? Naravno da nemaju. Ovi autoriteti (!) koji su skloni prianju na osnovu pretpostavki, a ne na osnovu dokaza, ionako nemaju potrebu za dokazima, jer su inae dokazi i sami oni, a i prethodni autoriteti. Ovi ljudi su veoma skloni zbrajanju glava. Komentarom ''toliko ljudi tako kae, zar ste vi pametniji od njih?'', veina njih vjeruje na ishod prebrajanja ljudi. Dok veina krana govori da je ''Isa, a. s., Boiji sin'', ima i onih krana koji kau da je to samo figurativno, da Bog ne moe imati sina, da je Isa, a. s., jedino Bogu mio rob i vjerovjesnik. Dobro, da li su u pravu ovi krani u manjini, ili ova veina krana koji su katolike i pravoslavne velikodostojnike proglaavali svecima i koji tvrde da je Isa, a. s., Boiji sin?! Povrh svega, broj onih koji tvrde da je Isa, a. s., Boiji sin, daleko je vei od broja onih koji zastupaju obiajni islam. Kranska veina govori: ''Pogladajte kolika masa ljudi vjeruje i prihvata da je Isa Boiji sin. Nai sveci i velikodostojnici su veoma portvovani i revnosni, veliki ljudi. Oni tako kau i u zabludi su, a u pravu je vas nekolicina koja bolje zna od naih svetaca i sveenika?''. Uope nije zauujue to to je nain komentiranja onih koji zastupaju obiajni islam potpuno isti nainu na koji nastupa pomenuta kranska veina. Nadamo se da su kur'anski ajeti, koji istiu da povoenje za veinom odvodi u zabludu, i ovaj prizor koji ini kranska veina

dovoljni onima koji se bave brojem ljudi i koji namjesto dokaza vjeruju u evlije(!). (Vidi: 11. poglavlje u kome se navodi stav hz. Omera prema hadisima, 29. poglavlje u kome su iznesena pitanja u vezi sa kranima i idovima i 33. poglavlje u kome se daje odgovor onima koji se zanimaju veinom i prebrajanjem ljudi.) Mi vam objavljujemo jasne (beyyine) ajete i primjere iz ivota onih koji su prije vas bili i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali. (24- An-Nur, 34) ...da nevjernik ostane nevjernik poslije oigledna (beyyine) dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije oigledna (beyyine) dokaza... (8- Al-Anfal, 42) Prema Kur'anu, ljudi bi trebali slijediti jasne (beyyine) dokaze. Dakle, sa kur'anskim islamom je neuskladiva praksa obiaja, koja nalae da radimo ono to smo zatekli da rade nai preci, da do istine dolazimo pozivajui se na veinu. Prema Kur'anu, sam Kur'an je jasni dokaz (beyyine), a to znai da jasan dokaz slijede oni koji Kur'an doivljavaju kao izvor vjere. Mi u ovom Kur'anu objanjavamo (sarf) da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve vie otuuje. (17- Al-Isra', 41) Mi u ovom Kur'anu objanjavamo (sarrafna) ljudima svakojake primjere, ali veina ljudi nikako nee da vjeruje. (17- Al-Isra', 89) ...Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo (nusarriful) dokaze da bi se oni urazumili! (6- Al-An'am, 65) A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili (fassalna), da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali. (7- Al-A'raf, 52) Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg. (11- Hud, 1)
NIJE VJERA ONO TO NE SAOPAVA KUR'AN

Iz prethodno citiranih ajeta vidimo da sam Kur'an kae da Kur'an na razliite naine, objanjava, pomno iznosi i objelodanjuje potrebna objanjenja. U navedenim ajetima smo u zagradama naveli originalni oblik rijei kojima se naglaava nain kur'anskog iznoenja potrebnih saopenja. Rei da ''Kur'an upuuje na druge knjige, da je Kur'an temeljna knjiga i da se detalji nalaze u drugim knjigama'' znai suprotstavljanje i zanemarivanje svih ovih ajeta. Na isti nain su u proturjenosti sa Kur'anom i komentari tipa da ''mi ne moemo razumjeti Kur'an''. Glede kur'anskog saopenja, Kur'an razumiju vjernici. Nerazumijevanje Kur'ana jedna je od odlika nevjernika. Analiziramo li Kur'an, vidjet emo da se u Kur'anu nalaze svi potrebni detalji. Ilustracije radi, Kur'an kae da se u sluaju kada nema druge hrane, ali pod uvjetom da se ne pretjeruje, moe jesti i ono to je haram: meso uginule ivotinje, krv, svinjsko meso i meso ivotinje koja nije zaklana u ime Allaha, d. . U Kur'anu se spominje i to ta trebaju raditi oni koji su idui na had skratili kosu zbog neke bolesti na glavi. U Kur'anu se nalazi i to da je haram oeniti se majkom i majinom sestrom (tetkom). Nona molitva (ibadet) koja je farz jedino Vjerovjesniku se, isto tako, spominje u Kur'anu. Kur'an se dotie i sluajeva koji su uoljivi jedino u vrijeme dok je Vjerovjesnik bio iv kao tipa da Ebu Leheb nee postati vjernik, da e Bizantinci u skorije vrijeme izvojevati pobjedu. Navedeni, a i mnogi drugi primjeri dokaz su da Kur'an daje sve potrebne detalje. Koliko e ljudi zadesiti tako teka situacija da nee

moi nai nita od halal hrane da bi tako bio primoran jesti svinjsko meso ili meso uginule ivotinje? Broj onih koji se zbog bolesti moraju oiati dok su na hadu, nije ak ni jedan od hiljade. Dakle, u Kur'anu se nalaze detalji ija je mogunost deavanja jednom u ivotu ak jedne od hiljadu osoba veoma teka. Stupanje u brak sa majkom ili majinom sestrom gnusan je i odvratan in, koji je manje-vie svima poznat i na koji se nee odvaiti ak niti jedan od deset hiljada ljudi. Kur'an nije rekao da se to pitanje ionako zna, i to je saopio. Da li je uope mogue da Kur'an, koji sitie i zabrane, poput zabrane idovima da rade subotom, ne saopi sve zabrane koje se odnose na vjernike?! Da li je uope mogue da Kur'an pokae put onome koji na hadu skrati kosu, a da enama ako ve postoji ne saopi zabranu koja se odnosi na odijevanje ili neka druga pitanja?! Da li je uope mogue da se saopi doputenje, koje smo maloas istakli, onome ko je u tekoj situaciji, a da se, ako postoji, saopenje zabrane koja se odnosi na dagnje i morske rakove ostavi za neke druge izvore?! Da li je uope mogue da se navede posebna molitva koja je farz jedino Vjerovjesniku, a da se u Kur'anu ne nalaze namazi, koji su farz svim muslimanima?! Postoje oni koji tvrde da postoji jedna knjiga koja je objavljena od Allaha i da ona ne sadri sve injenice koje se odnose na vjeru. Kako je mogue da Allah poalje nepotpunu knjigu kojoj su neophodni drugi izvori?! Kako je uope mogue pomisliti da ono to je od Allaha ima potrebu za saopenjima, knjiga tefsira koje e napisati ovjek?! Da smo imali potrebu za znanjem o vjeri koje nadilazi zapreminu Kur'ana, Allah je mogao nainiti Kur'an 23 puta veim. Tako nas opet ne bi doveo u situaciju da osjeamo potrebu za drugim izvorima. Ako je Kur'an nepotpun u saopenjima o vjeri, zato je onda objavljen? Je li to Allah objavio samo jedan dio vjere, i jesmo li tako ostavljeni primorani da preostali dio traimo na drugim mjestima?! Allahove rijei su nepresune; Allah ne oskudijeva u rijeima. Uzvieni Allah je saopio vjeru u potpunosti i ne osjeajui potrebu ni za ijim hadisima i meshebima. Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije jo sedam mora, ne bi se ispisale Allahove rijei; Allah je, uistinu, silan i mudar. (31- Lukman, 27)
ZA RAZUMIJEVANJE KUR'ANA NISU POTREBNE KNJIGE TEFSIRA, HADISA, ILMIHALA I SL.

Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen itav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje uvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. Oni ti nee nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi neemo odgovor i najljepe objanjenje (ahsena tefsir) navesti. (25- Al-Furqan, 32-33) Kao to se vidi iz navedenih ajeta, nevjernici su uvijek opominjani Kur'anom i iz tog razloga njihove pritube uvijek su bile upuivane protiv Kur'ana. Komentare (objanjenja) koje treba dati su takoer u Kur'anu. Formulacija ''najljepe objanjenje'' jeste prijevod kur'anske formulacije ''ahsena tefsir'', a navedeni ajet je jedino mjesto u Kur'anu gdje se spominje rije ''tefsir''. Tako nas Uzvieni Allah obavjetava da se Kur'anom daje najljepe objanjenje Kur'ana. Meutim, mnogi hadisi, koji se smatraju ravnim Kur'anu, se isto tako spominju u knjigama koje se prodaju kao ''Tefsiri Kur'ana''. Kad ve Kur'an sadri najljepa objanjenja, onda druge knjige objanjenja (tefsiri) ne mogu biti izvor vjere. Naa vjera je razumljiva i sasvim potpuna i bez knjiga

tefsira. injenica da se, kao to smo to prethodno istakli, rijei sarf (potanko objanjavati) i fussilat (detaljno iznositi) koriste za Kur'an, su, isto tako, pokazatelji da Kur'an sadri sve detalje iskljuujui potrebu za bilo kakvom zbirkom hadisa, meshepskim knjigama i tefsirima. Milostivi pouava Kur'anu. (55- Ar-Rahman, 1-2) Mi smo duni da ga saberemo da bi ga ti itao. A kada ga itamo, ti prati itanje njegovo, a poslije, Mi smo duni da ga objasnimo. (75 Al-Kijamah, 17-19) Uzvieni Allah je na Sebe preuzeo obavezu pouavanja Kur'anu i objanjenje Kur'ana. Kur'an sam sebe pojanjava. Ako u nekom kur'anskom ajetu nije dovreno pitanje koje treba razumjeti, ono e postati razumljivo iz konteksta, dodatkom ili objanjenjem koje se daje u nekom drugom ajetu. Inae, Kur'an ne iziskuje knjige hadisa, tefsira, idtihada koje su mimo Kur'ana. Kur'an ni na jednom mjestu ne govori o ovim knjigama, o potrebi ovih izvora. Kur'an kae da Uzvieni Allah pouava Kur'anu, da ga On objanjava i da su u njemu samome navedeni najljepi komentari (ahsena tefsir). (injenicu da Kur'an sam sebe objanjava moemo ilustrirati sljedeim primjerom: 4. ajet 1. sure Al-Fatiha glasi: ''Vladara Dana vjere''. Oni koji ne znaju ta znai ''Dan vjere'' trebaju samo pretraiti Kur'an i nai e njegovo objanjenje. Oni koji budu analizirali 35. ajet sure Al-Hidr, 82. ajet sure A-u'ara', 20. ajet sure As-Saffat, 78. ajet sure Sad, te 11. ajet sure Al-Mutaffifin shavtit e da ovaj termin oznaava dan kada emo, nakon smrti, biti ponovno oivljeni. U Kur'anu se, poput navedenog primjera, nalaze sva objanjenja u vezi vjere, koja trebamo shvatiti. Kur'an sam sebe objanjava.)
VJEROVJESNIKOVA PRITUBA

Kur'an moramo staviti u centar vjere. Trebamo znati da emo slijeenjem Kur'ana slijediti Vjerovjesnika i da svoju vjeru moramo oistiti od svih kleveta i novotarija. U Kur'anu se na sljedei nain spominje jedina Vjerovjesnikova prituba na ummet pred Uzvienim Allahom: Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (25- Al-Furqan, 30) I doista, to je slika injeninog stanja kome doprinose mnogi oni koji kau da slijede Vjerovjesnika. Kur'an se, navodno, dri iznad svega ostaloga, neprikosnovena je svetinja, ali Kur'an se, zapravo, ne primjenjuje u svakodnevnom ivotu, postao je knjiga koja sama ne odreuje vjeru i pretvoren je u jednu od stotina vjerskih knjiga. Ljudi svoju vjeru ue iz ilmihala, a Kur'an se ui samo radi melodinosti, a nikako radi razumijevanja njegove poruke i na taj nain se izbjegava njegova primarna uloga. Svi ovi ajeti i objanjenja ukazuju na injenicu da prije svega sam Kur'an saopava da je on jedini izvor vjere. U kasnijim poglavljima emo u kontekstu konkretnih tema iznijeti dokaze da je Kur'an jedini izvor vjere, a koje nismo iznijeli u ovom poglavlju. Zapravo, ovi kur'anski ajeti su dovoljan dokaz da je Kur'an jedini izvor i da ukoliko treba postojati islam, da to onda treba biti islam po Kur'anu. Analiziranjem prvenstveno hadisa izmiljenih kao kleveta na Vjerovjesnika, mezheba, tarikata i obiaja, pokazat emo kako katastrofalan ishod nastaje usljed prihvatanja izvora koji su mimo Kur'ana. Uporedo sa svim ostalim poglavljima, paljivo itanje osobito 27. poglavlja osigurat e bolje shvatanje kur'anske postavke da je dovoljan samo Kur'an.

(3) POVRATAK KUR'ANU, A NE REFORMA ...

Sve vidljive primitivnosti, gnusnosti i proturjenosti, koje se izlau u ime islama, ukazuju na injenicu koliko je bitno da se masama hitno objasni istinska vjera. Muhammed Ikbal, koji je osjeao uznemirenost ovakvim prizorom, je 1920-ih godina govorio sljedee: ''Ako onima koji nisu muslimani elimo objasniti da je islam sistem izvanrednih vrijednosti, onda smo im, prije svega, duni rei da mi ne predstavljamo islam.'' Muhammed Abduh, koji je ivio prije Ikbala, istu injenicu je svojim rijeima izrazio na sljedei nain: ''Ako nas spominjanje islama asocira na probleme, zaostalost i proturjenosti, razlog tome nije islam, ve muslimani. Muslimani u ovom vremenu nemaju drugog imama mimo Kur'ana. Ovaj ummet nee ustati na noge sve dok postoje knjige poput onih koje se izuavaju na Al-Azharu. Duh koji e podignuti ummet jeste duh Kur'ana koji je dominirao u prvom periodu. Sve ono to je mimo Kur'ana jeste barijera postavljena izmeu ivljenja i poznavanja Kur'ana.'' to se pak tie Mehmeta Akifa Ersoya, on na sljedei nain opisuje sliku koja, unato Kur'anu, nastala degeneriranjem vjere: ''Ako je Kur'an cilj islama, onda smo u situaciji konstatirati da ne postoji neto to se zove islam. Kur'an je danas povuen na nebesa i zemaljski islam nema nikakve veze sa njim.'' Ameriki profesor arapskog porijekla, Ismail Faruki, ovako prenosi svoja zapaanja, koja, takoer, imaju isto znaenje: ''Islam nije ni stav i nain ivljenja dananjih muslimana, niti ovaj ili onaj period povijesti islama, a niti ono to iznosi ova ili ona knjiga napisana u ime islama. Islam je Kur'an.''

OVO NIJE POPULISTIKI TREND

Veliki broj ljudi od irokih narodnih masa do veine islamskih mislilaca ele da se korigira ono to se danas prezentira u ime islama i da se objasni da to nije islam. Ovo nije populistiki trend. Ovo, dakle, nije operacija koja se poduzima samo s ciljem da iroke mase postanu muslimani, da ljudi vie zavole islam. Ova operacija je nastala zbog toga je danas postojea situacija u proturjenosti sa Allahovom vjerom, sa Kur'anom kao jedinim izvorom vjere Uzvienog Allaha. Njen cilj nije vjera koja bi se svidjela ljudima, ve uspostavljanje vjere koju Allah eli i sa kojom bi bio zadovoljan. Na kraju, vjera koju propagira Kur'an ima strukturu punu tolerancije i ljubavi, u kojoj su ljudi spokojniji i koja im prua lagodnije ivljenje. To su injenice zbog kojih je to vjera koja se dopada ljudima. Njen glavni cilj nije dopadljivost ljudi; to je samo jedan od rezultata koji nastaje realizacijom glavnog cilja. Pokret koji ima za cilj ljudsku dopadljivost nije vjera koju eli Uzvieni Allah, ve se uobliava u okvirima individualnih, kulturnih stavova i politikih ciljeva. Takva je bila renesansa i reforma nastala nakon Francuske revolucije. Vjera ne moe biti ono to ne pripada Uzvienom Allahu, ono to je subjektivno; odnosno nita od onoga to je ljudsko.

SVI SU BILI BEZ MEZHEBA

U vrijeme Vjerovjesnika, Muhammeda, a. s., i prve etverice halifa nije postojao nijedan izvor mimo Kur'ana (Vidi 11. poglavlje). Ljudi su, bez pripadnosti bilo kakvom meshbu, bili direktno vezani za Kur'an. ivjeli su na nain kako je to Kur'an odreivao, a u pitanjima koja je Kur'an ostavljao slobodnim ponaali su se u skladu sa linim prohtjevima, obiajima i navikama. Niko nije govorio ja sam sunnit, pripadam hanefijskom ili afijskom meshebu; niko nije iznosio svoj stav istiui kako je iit, alevit ili daferit. Oni su govorili da su muslimani, Kur'an su doivljavali kao svoj putokaz i time su se zadovoljavali. ak i najneukiji beduini iz vremena Vjerovjesnika su se, prema svojim shvatanjima, koristili kur'anskim ajetima i prihvatali islam. Naa elja je da, bez koritenja etiketa kao to su Hanefi, ii, Daferi, Sunni, bez vezivanja za meshebe, budemo samo muslimani kao u tom periodu; da, bez uzimanja u obzir ostale izvore, budemo potinjeni Kur'anu, ije slijeenje eli Uzvieni Allah, koji je nepromjenjiv, neproturjean i koji je u skladu sa zdravim razumom i logikom. Tako e doi do uspostavljanja jedne vjere u jednog Allaha sa jednom Knjigom, a muslimani e se osloboditi ove slike iscjepkanosti i lai koje se pripisuju vjeri. Kada kaemo da trebamo biti kao muslimani iz tog perioda, mislimo da trebamo slijediti Kur'an kao to je slijeen u tom periodu, na smijemo prihvatati druge izvore vjere i trebamo biti muslimani bez etiketa. Inae, uzeti taj period kao uzor u organiziranju sfera u kojima nam Kur'an prua slobodu znai aneks na vjeru po Kur'anu. Ako pitanja o kojima Kur'an nije dao svoj sud shvatimo kao sferu nae slobodne inicijative, onda moemo ispraviti pogreke koje smo smatrali vjerskim odredbama. To je zbog toga to su izopaenosti u naoj vjeri nastala ponajvie uspostavljanjem ograniavanja u pitanjima koja je Kur'an prepustio naoj slobodi (vidi 39. poglavlje). Moramo prije svega znati da realiziranje svega ovoga od nas trai Uzvieni Allah. S time u vezi, mislimo da stavovi iz drugog poglavlja, koji govore o tome da je Kur'an jedini izvor vjere, predstavljaju dovoljan dokaz. Citiranje u narednim poglavljima knjige mnogih ajeta, koje nismo naveli u ovom poglavlju o dovoljnosti Kur'ana, jo vie e osnaiti ove ajete koji su ionako dovoljni. Nakon ovog poglavlja shvatit emo da su hadisi, u kojima su meusobno pomijeani istina i la, a koji se, kao takvi, smatraju svetim, doli u stanje bez povratka, odnosno u takvu poziciju u kojoj je nemogue razgraniiti istinu od lai. U sluaju kada bi, poput Kur'ana, hadisi bili izvor vjere, to bi znailo da je islam izopaen u takvoj mjeri da je nemogu povratak natrag. Iz tog razloga, pokazati da hadisi ne mogu biti izvor vjere znai oslobaanje i nae vjere, a i Vjerovjesnika od klevete i neistine. Kasnije emo pokazati kako su hadisi u proturjenosti i sa Kur'anom, i sa samim sobom, i sa logikom, a i to da ine dodatak Kur'anu. Povrh svega, kada vidite stav Vjerovjesnika i etverice halifa o pitanju pisanja i spaljivanja hadisa (vidi 4., 10. i 11. poglavlje), jo bolje ete shvatiti opravdanost ne ostavljanja mogunosti da bilo to mimo Kur'ana bude izvor vjere i uspostavljanja vjere samo na temeljima Kur'ana. Metod kojim se koristimo prilikom razgraniavanja izmiljene vjere od objavljene vjere jeste izvlaenje potrebnih dokaza do kojih dolazimo analiziranjem objavljene vjere (Kur'ana) i izmiljene vjere (hadisa, mesheba, ejhova). U tom kontekstu potrebno je koristiti se razumom onako kako to Uzvieni Allah zahtijeva i, na jasnim dokazima (beyyine), izvriti procjenu postojee strukture.

U protivnome, to bi znailo slijepu imitaciju, a to bi nas, opet, odvelo u istu poziciju sa strukturom kojoj se protivimo.
OSLOBODIMO VJERU OD KULTA LINOSTI

Prilikom saopavanja izmiljotina i stavljanja vjere pod kontrolu Kur'ana, potrebno je vjeru osloboditi od hegemonije gotovo kultnih ljudi, koji se smatraju neprikosnovenim autoritetima. Bez osigranja toga, ne moe se prihvatiti Sunniti i Aleviti, iiti i Hanefije, afije i Daferije. Zapravo, osloboditi vjeru od kultnih ljudi, koje svi smatraju bespogovornim, i proglasiti Kur'an kao jedini neprikosnoveni i bespogovorni autoritet, kako bi se ljudi oslobodili sunnizma, alevizma, iizma, hanefizma i postali samo muslimani. (U meuvremenu, mi smo, po pitanju slijeenja istinskog sunneta, sunniti, a u znaenju ljubavi prema hz. Aliji, mi smo iiti i alevije. Meutim, ono emu se mi protivimo nije etimoloko znaenje ovih pojmova, ve njihovo socioloko znaenje koje im je nametnuto, te njihova meshepska struktura, formirana unutar islama i koja je ispunjena dodacima na Kur'ana.) I govorit e: "Gospodaru na, mi smo prvake nae i starjeine nae sluali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli.'' (33- Al-Ahzab, 67) Dakle, trebalo bi izbjegavati posveivati Ebu Hanifu, afiju, Malika, Hanbela i prestati sa praksom njihovog dovoenja u poziciju osnivaa vjere; osloboditi se gluposti poput one u kojoj se kae da je ''Ebu Hanife toliko dobar ovjek da u snu 99 puta moe vidjeti Uzvienog Allaha.'' (Ova nevjerovatna tvrdnja spominje se u knjizi Fikhi Ekber na 321. stranici, a na istu moete naii i mnogim tekstovima koji veliaju Ebu Hanifu.) U meuvremenu, pored ovih meshepskih imama, trebali bi okonati i sa Buharijom, Muslimom, Tirmizijem, Ebu Davudom i ostalim muhaddisima i njihovim djelima, kojima se stvara guva i mete pred Kur'anom. iiti bi, isto tako, trebali odustati od tvrdnji da su njihovi imami nevini, da nikada ne grijee, ime svojim imamima gotovo pripisuju svojstva Vjerovjesnika i Kur'ana; ne bi smjeli priznavati izvor mimo Kur'ana, a ni autoritet mimo Vjerovjesnika. A alevije bi, kao vjerski izvor, pred sebe trebali uzeti Kur'an, a ne dede, koje smatraju svecima; trebali bi znati da nikoga ne ini superiornim injenica da potjee od Vjerovjesnikove loze. U Kur'anu se govori o tome kako je s Pravog puta skrenuo otac Ibrahima, a. s., i supruga Luta, a. s. Apsurdno je, uzme li se u obzir injenica da ak i za ivota Boijih poslanika njihovi blinji ponekad nisu mogli izbjei kaznu, traiti superiornost nekog Muhammedovog, a. s., potomka iz ko zna kojeg koljena i nedopustivo je da se pri tome zaboravi na Kur'an, ''Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju'' (16- An-Nahl, 89). Isto tako, ne zaboravimo da je svaki mesheb napravio i neto dobro. Svaki od mesheba veoma dobro shvata greke i nedostatke drugih mesheba. Sunniti veoma logiki kritiziraju slijepo slijeenje imama iitskog mesheba i njihovo proglaavanje za ljude koji ne grijee. Meutim, kasnije zaboravljaju da su svoje imame Hanefiju, afiju, Malika, Hanbela nainili nediskutabilnim, da su se, namjesto Kur'anu, potinili njima. S druge strane, pojavljuje se niz pitanja, ije je izvravanje farz prema jednom, a haram prema drugom meshebu i ako si hanefijskog mesheba ispravno je ovo, ako si afijskog ispravno je ono, a ako si hanbelijskog mesheba kau da je ispravno neto sasvim tree i tako, namjesto jedne objavljene od

strane Uzvienog Allaha, nastaje itav lanac vjera (Proitajte 14. poglavlje koje govori o meshebima). Oko koje veoma dobro percipira iitsko uzdizanje meshepskih imama, naalost, i samo je, isto tako, pronalo svog imama i postalo mu pokorno; istu greku to oko uoava kod drugih, ali ne primjeuje i kod sebe. Za druge govori da su izopaeni i nastrani, a sebe vidi kao mesheb, jedinu stranu spasa. Ako i vi slijedite i ako ste pokorni odreenim osobama, po emu se, onda razlikujete od drugih? Prema veini vas, najuzvienija osoba je ona koju vi slijedite, a ostali su izopaeni. Dobro, a prema kojim kriterijima i na osnovu ega dolazite do takvog stava? U sluaju da vam je kriterij Kur'an, onda vam i ne bi trebao drugi autoritet mimo Kur'ana i ne biste traili drugog donosioca vjerskih sudova. Problem, zapravo, i jeste u tome; Kur'an ne doivljavaju kao jedini izvor vjere. Meusobno se optuuju za one greke koje i sami prave.
TEOKRATSKI I ATEISTIKI FANATIZAM

Kao posljednja Boija objava, Kur'an je zbir onoga to na Stvoritelj od nas zahtijeva, odnosno zbir poruka koje je do nas proslijedio. Kur'an je Allahova objava koja daje odgovore i na nove situacije nastale usljed povijesnih promijena. Promjena je neizbijena, ali dati odgovor na novonastale uvjete fenomen je Knjige Uzvienog Allaha. Ova fenomenoloka slika utjee na injenicu da islam ne osjea potrebu za reformom. Meutim, dvije grupe: teokratski fanatici (vjerski nazadnjaci), koji nikako nisu eljeli odstupiti od izopaene vjere, i ateistiki fanatici, koji su se suprotstavljali vjeri, bili su u slubi ove izopaene vjere. Dok su teokratski fanatici vrsto prihvatali njene izopaenosti, govorei ''eto to je vaa vjera'', drugi su to koristili kao nain sticanja premije: ljude su nastojali udaljiti od vjere, ukazujui na takvu vjeru kao sistem bezizlaznosti. Proglaavajui nevjernicima svih onih mimo sebe, vjerski nazadnjaci se, pak, jo grevitije hvataju za svoje izopaenosti. Kao to se vidi, ove dvije razliite grupe raspolau istim kapitalom, ali ga koriste na razliite naine. Iz tog razloga, korigiranje vjere pozivanjem na principe Kur'ana najvee nedae zadalo bi upravo ovim grupama. Fanatini vjerski dumanin bit e onespokojen zbog izuzimanja materijala kojim nastupa protiv vjere, a vjerski fanatik e se, zbog izuzimanja strukture preobraene u obiaje, ljutiti i jo vie pribjei mekanizmima ekskomuniciranja i proglaavanja nekoga da e biti u Dehennemu. Ne smije nas zbuniti injanica da su oni koji ovo ekskomuniciranje provode u ime obiajne vjere profesori koji imaju katedre na univerzitetima, lideri tarikata i raznih frakcija; to su navodno prosvijeeni pisci o obiajnoj ili tradicionalnoj strukturi vjere. Kur'an nas upozorava na injenicu da se, prilikom iznoenja neke ideje, kao socijalnog sluaja, toj ideji prvo suprotstavljaju oni koji su se afirmirali i koji predstavljaju elitu u postojeoj strukturi. Analogno tome, zbog straha da e im autoritet biti poljuljan, da e eroziju doivjeti njihova karizma, koju su godinama gradili, na islam po Kur'anu prvi e nasrnuti oni koji na svojim katedrama godinama brane obiajnu vjeru, ejhovi koji su svoj tarikat uspostavili na ustrojstvu obiajne vjere. Podsjeanje na povijesnu lekciju koja nam govori da su vodei idovski vjerski poglavari bili oni koji su se odvaili na ubistvo Isa, a. s., osujetit e nau zbunjenost to e se oni koji se budu borili protiv islama po Kur'anu pojaviti u svojstvu vjerskih autoriteta. Vjeri nita i niko ne moe

priiniti veu tetu kao vjerski eksploatatori. Veina muslimana to veoma dobro vidi u inkvizicionog anatemiziranja krana, u ispovidanju pred svjetenicima. Meutim, isto oko, naalost, ne izraava istu osjetljivost kada eksploatatori njene vjere sebi daju za pravo da ljude proglaavaju nevjernicima i da ih proglaavaju stanovnicima Dehennema, u formiranju nove vjere mimo Kur'ana. Da, kako god su kranski svjetenici tiranizirali narod kako bi preuzeli monopol nad svojom vjerom, isto tiraniziranje desilo se i u naoj vjeri. Kako god su se u kranstvu prepriavale prie o natprirodnosti i nadmonosti izvjenih sveenika i tvrdnje da ih zbog toga treba slijediti i sluati, i u naoj vjeri prisutne su prie o natprirodnosti i nadmonosti odreenih ejhova, imama, evlija, prenosile su se i prie o tome kako su ti ljudi u snu ak i Boga vidjeli, te da ih zbog toga treba slijediti. Ono to nama pada u obavezu jeste da, pozivajui se na Kur'an, okonamo sa izopaenostima nastalih usljed unoenja u vjeru linih stavova Arapa-Emevija. Na taj nain e doi do pomirenja ljudi sa vjerom, koja je dovedena u kontroverzno stanje. Put rjeenja nije reforma, ve oivotvorenje povratka Kur'anu i vjere u skladu sa Kur'anom, a odbijanje lanih i izopaenih svetinja. Ovaj pokret nije ni rad na pomirenju mesheba: ne moemo insistirati na pomirenju izmiljotina i izopaenosti. Vjera je jedna i bit e izbaeno ono to je izmiljeno. Kur'an, koji je iznad mesheba i koji se ne zasniva na izmiljotinama, treba prihvatiti kao temelj i jedini izvor vjere. Emevije i Abasije su nainili reformu Allahove vjere - islama i, preobraanjem vjere, koja je bila samo islam, u imena kao to su hanefijski islam ili afijski islam, u ljudsku tvorevinu su preokrenuli neto to je moralo ostati samo Allahovo. Ono to danas treba uraditi nije reforma u Allahovoj vjeri, ve, u najmanju ruku, reforma u izopaenoj vjeri; odnosno, novo prestruktuiranje. A to je, zapravo, povratak sutini ili biti.
USTROJSTVO ISLAMSKE ZAJEDNICE

Ako na aktualnu situaciju pogledamo sa aspekta Turske, onda se, kao najbitniji uvjet sprovedbe prestruktuiranja, pojavljuje institucija Islamske zajednice (Meihat), sunnitskog opredjeljenja. Naalost, Meihat, koji na pitanja odgovara pozivajui se na sunnitski fikh i meshepski islam, a ne na Kur'an, novotarijama u vjeri smatra obiaje kao to su vezivanja krpica na turbeta ili paljenje svijea u turbetima. Kako je tragino to Meihat, koji upuuje na izvore koji plivaju u novotarijama, novotarijama smatra samo pojave sline navedenim! Osim toga, u srednjim vjerskim kolama i islamskim teolokim fakultetima dominira hegemonija hanefijskog sunnizma. Ovakav meshepski pristup, pak, podie barijeru izmeu masa i Kur'ana. (U predstojeim poglavljima emo bolje vidjeti jaz izmeu kur'anskog islama na jednoj i meshepskog islama na drugoj strani. Ovo meshepsko poimanje ivi zahvaljui sunnitko-hanefijskim vjerskim slubenicima, koji su naobrazbu stekli u srednjim vjerski kolama, a uz pomo takvih imama do najzabaenijih sela iri se vjera postavljena na temeljima mesheba i ilmihala, a ne na temeljima Kur'ana. Jednostrano uenje hanefijskog mesheba dominantan je u svemu - od institucije Meihata, teolokih fakulteta, do imam-hatipskih kola. Iz tog razloga, nuno je, prije svega, nainiti promjene u ovim institucijama i ustanovama. Inae, jo dugi niz godina neemo vidjeti druge novotarije mimo turbeta u kojima se pale svijee i veu krpice.

Drugi veliki mesheb u Turskoj jeste alevizam. Terminom ''Dem evi'', koji ima isto znaenje kao i damija i koji je izveden iz istog korijena, promijenjen je ak i naziv mjesta obavljanja molitve ovog mesheba. Zabranjuje se sklapanje braka izmeu sunnita i alevija, a fanatizmom oba ova mesheba mnogi ak odbijaju da idu na denaze sljedbenicima drugog mesheba. Sasvim je, dakle, oita taka do koje nas je doveo meshepski fanatizam. Smatramo da je jedini lijek protiv ove podjele, koja u sebi nosi smutnju opasniju od rasne podjele, da se svi oslobodimo svojih mesheba, da se okupimo jedino oko Kur'ana, da znamo da je halal ono to je po Kur'anu halal, a da je haram ono to je po Kur'anu haram i da odbacimo sve ostale autoritete. U protivnome, niti e pristalica hanefijskog mesheba postati alevija, a niti e alevija postati hanefija. Ako se pri tome prisjetimo jo i krvoprolia do kojih je u prolosti dolazilo zbog pogrenih tumaenja obiajnog islama, to je onda apsolutno nemogue. Jedini put izbavljenja jeste okupljanje oko Kur'ana kao nepromijenjenog Allahovog izvora i jedinog izvora zajednikog uvaavanja, te, namjesto deda, ejhova i imama, prihvatati Kur'an kao neprikosnoveni autoritet.
ONO TO PO HANEFIJSKOM MESHEBU IZISKUJE UBISTVO

to se tie Meihata (misli se na Meihat Republike Turske op. prev.), on bi, u kontekstu saopenja o vjerskim pitanjima, trebao definirati i odrediti svoj metod. Ako, prema Meihatu, hanefijski mesheb ima vjersku prolaznost i odrivost, onda bi se to, u kontekstu svakog pitanja, trebalo jasno iznijeti. Ilustracije radi, Meihat se mora izjasniti u pitanjima koja su u vezi ena, gdje Hanefijski mesheb stoji na stanovitu da kada bi tijelo mukarca bilo prekriveno gnojem i kada bi ena lizanjem oistila tijelo, ona se opet ne moe oduiti mukarcu, da je eni haram da putuje sama na udaljenosti preko 90 km, da ena nema pravo na razvod, da je haram rukovanje mukarca sa enom, da mukarac ak ne moe ni uti enski glas, te da se ne moe sjesti na mjesto gdje je sjedjela ena sve dok se to mjesto ne ohladi. (U 21. i 22. poglavlju proitat ete izmiljotine koje se odnose na enu.) Opet, prema Hanefijskom meshebu, smrtna kazna slijedi onoga ko promijeni vjeru. Ova odredba, koja se definira formulacijom ''Vadib je ubiti otpadnika od vjere'', vai za one koji se rode u muslimanskoj porodici, a potom postanu nevjernici. Prema Hanefijskom meshebu, silom se tjera na namaz, silom se tjera na post: tue se onaj ko ne klanja namaz i dri se u pritvoru dok ne poe klanjati. (Prema ostala 3 sunnitska mesheba ovakva osoba se ubija!) Osim toga, u Hanefijskom meshebu je veoma lahko postati kjafir (nevjernik). Ilustracije radi, prema Hanefijskom meshebu nevjernik je i onaj koji kae da su glupost neka od odredaba kao to su ''mukarac se ne moe rukovati sa enom'', ''ena ne moe prei udaljenost veu od 90 km'', ''ena se ne moe oduiti mukarcu ak ni kada bi olizala njegovo tijelo prekriveno gnojem'' ili bilo koji od hadisa koji su u vezi sa ovim ili slinim odredbama. Ako se nekom muslimanu ne svidi neki ''alim'', pa ga nazove ''alimiem'', on je, prema ehli sunnetskim vjerskim autoritetima, nevjernik, makar se i smatrao muslimanom (Vidi: Ahmed Ziyaeddin Gmhanevi, Ehli Snnet tikad). Ako, dakle, ova osoba i kae ''ja sam musliman'', ona je, prema Hanefijskom meshebu, nevjernik i treba je ubiti [jer je otpadnik od vjere (murted) zato to je postao nevjernik

nakon to je roen kao musliman]. Dakle, onaj ko misli da Hanefijski mesheb ima vjersku prolaznost, mora, isto tako, znati da ubistvo velikog dijela Turske i islamskog svijeta moe imati ''vjersku opravdanost''. Metod je veoma bitan u vjerskom poimanju. Ako branite Hanefijski mesheb, kako moete osuivati teroristike organizacije kao to je Hizbullah? Ove organizacije e pronai mnoga objanjenja u Hanefijskom meshebu, u ostalim sunnitskim ili iitskim izvorima, u zbirkama hadisa, koja e osigurati legitimnost njihovom teroru. Iz sljedeeg primjera moemo razumjeti kako je, u Hanefijskom meshebu, lahko nekoga proglasiti nevjernikom, a potom donijeti odluku o njegovom pogubljenju:

ODSIJECANJE GLAVE ONOME KOJI KAE DA NE VOLI TIKVU

Ebu Yusuf je jedan od trojice osnivaa Hanefijskog mesheba i, nakon Ebu Hanife, drugi najbitniji ovjek ovog mesheba. Jednog dana Ebu Yusuf ree: ''Na Pejgamber je volio tikvu.'' Na to jedan od prisutnih ree kako on ne voli tikvu. ''Onaj ko ne voli neto od Poslanikovog sunneta, suprotstavlja se Poslaniku; a onaj ko se suprotstavlja Poslaniku, taj se suprotstavlja Allahu, d. .'' uzvratio je Ebu Yusuf. Zbog toga to postaje nevjernik onaj ko se suprotstavlja Uzvienom Allahu, Ebu Yusuf je zatraio muemu i sablju kako bi osjekao glavu ovom ovjeku. ovjek se pokajao zbog izjave da ne voli tikvu i tako, na jedvite jade, sauvao glavu. Ovaj sluaj se u knjigama koje brane Hanefijski mesheb navodi kao dokaz koliko je Ebu Yusuf bio precizan u vjerskim pitanjima (Vidi: Ahmed Ziyaeddin Gmhanevi, Ehli Snnet tikad, str. 80). Ako neko smatra ispravnim mesheb iji jedan od osnivaa smatra vjerski potrebnim ubiti nekoga ko kae ''ja ne volim tikvu'', kako onda moe osuivati teroristike organizacije kao to je Hizbullah? Ovo pitanje se, prije svega, odnosi na elnike Meihata. Ako je va metod u poimanju vjere zastupanje stavova Hanefijskog mesheba, onda trebate braniti i sva ova objanjenja. Na stav i metod je poznat: tvrdimo da je Kur'an jedini izvor vjere; zastupamo formulu po kojoj je vjera = Kur'an! Iz tog razloga, pozivajui se na ovaj metod, suprotstavljamo se svim ovim tumaenjima hanefizma, sunnizma, koja se ne nalaze u Kur'anu i koja su u proturjenosti sa Kur'anom. Koji je va sistem? Kaete, naprimjer, da je ''prema Hanefijskom meshebu vadib klanje kurbana u vrijeme kurban-bajrama''. Ovim svojim komentarom, objanjenje jednog pitanja u skladu sa Hanefijskim meshebom, vi poistovjeujete sa vjerom. Analogno tome, objasnite i to kada je, prema Hanefijskom meshebu, vadib tui, zatvarati i odsijecati glave ljudima. Koji je va sistem? Da li je vjeru mogue shvatiti bez sistema? Zar nesistematino tumaenja vjere nije, isto tako, i unoenje u vjeru linih stavova? Mi upozoravamo: ukoliko se ne prestane sa nastojanjem da se vjera shvata prema sunnizmu i hanefizmu, onda emo konstantno biti primorani da se bakemo terorom koji se pojavljuje u ime vjere. Kategorino treba determinirati henefizam i sunnizam i osloboditi se hegemonije ovog mesheba, a osobito je to potrebno uiniti na nivou Meihata.

KONCEPCIJA MESHEBA NASLIJEENA OD OSMANLIJA

Pretpostavljamo da zvaninici Meihata osuuju teror. Meutim, isto tako je injenica i to da stavovi Hanefijskog mesheba (a i cijelog sunnitskog i iitskog islama) pruaju mogunost rasplamsavanju terora. Teror koji se danas irom svijeta provodi u ime islama, zasniva se upravo na ovim meshepskim zakljucima i apokrifnim hadisima. Koliko god bili dobronamjerni, morate objektivno procjenjivati i prezentirati sistem koji zastupate. Naalost, naom zemljom (Turskom op. prev.) se, jo od perioda Osmanlija, upravljalo principima i stavovima meshepskog islama. Osmanlijski sultani su bili halife sunnizma i bili su Henfijskog mesheba, koji je jedan od etiri sunnitska mesheba. Tokom ovog povijesnog procesa, naa vjera se na ovom podruju poistovijetila sa Hanefijskim meshebom. Svako pitanje koje se danas prezentira u ime vjere, od aspekta statusa ene do naina obavljanja molitvi, pod utjecajem je stava ovog mesheba. (Korijeni mesheba doseu sve do perioda Emevija i Abbasija. Vidi 13. poglavlje.) Reforma, koja se treba sprovesti, upravo je u ovom izopaenom sistemu (u svim postojeim meshebima!). Meutim, ta reforma se ne moe nazvati reforma vjere, jer bi to, zapravo, predstavljao povratak i okretanje biti, izvoru vjere Kur'anu. Apsolutno je nezamisliva i nemogua reforma Allahovog sistema, poto ne postoji niko i nita to bi moglo promijeniti Allahove rijei i Allahove sudove. Sasvim su oite promjene (reforme) i rezultati onoga to su sunnitski meshebi, hanefizam nainio u naoj vjeri. Ono to trebamo uiniti jeste odbacivanje stavova Hanefijskog mesheba i o svakom vjerskom pitanju od perspektive pogleda na enu do namaza izvui iz Kur'ana i na taj nain svoju vjeru uspostaviti i prestruktuirati na temeljima i principima Kur'ana. Ukoliko nam, u kontekstu nekog vjerskog pitanja, neko iznese neki zakljuak, sud, moramo mu postaviti sljedee pitanje: ''Na osnovu ega iznosite ovo objanjenje?'' Ukoliko se navedeno ne zasniva na Kur'anu, to onda ne predstavlja neto to nas obavezuje sa aspekta vjere. Bilo da je u pitanju ejh, bilo muftija; vjerski stavovi se ne vrednuju prema statusu osobe koja ih iznosi, ve samo prema kriteriju da li se aktualni stav zasniva na Kur'anu.
FORMULA SPASA

Formula izbavljenja od svih ovih nedaa veoma je jednostavna: uzeti u ruke Allahovu Knjigu, Kur'an, a sve ostalo odloiti ustranu. Sve molitve, vjersku etiku, ono to vjera iziskuje u meuljudskim odnosima; odnosno upoznavanje i sa teorijom i sa praksom pozivanjem na Kur'an. Znati da pitanja koja nisu zastupljena u Kur'anu nemaju nikakve veze sa vjerom, da nam je Uzvieni Allah dao slobodu odluivanja u pitanjima o kojima nije dao Svoj sud u Kur'anu. Ne osvrtati se ni na koji mesheb i ne osjeati potrebu ni za jednim imenom izuzev imena musliman. I na taj nain se ujediniti oko Jednog Allaha, jedne vjere i jedne Knjige.

(4) ANALIZA HADISA (SUNNETA) ...

U drugom poglavlju smo vidjeli da je Kur'an dovoljan kao izvor vjere i da se ne osjea potreba za izvorima mimo Kur'ana. U ovom poglavlju emo, analiziranjem pitanja kao to su prikupljanje hadisa i injenice da Vjerovjesnik nije dozvoljavao da se zapisuju hadisi, jo jednom vidjeti zato izuzev Kur'ana ne moe postojati drugi izvor vjere. A u 6., 7. i 8. poglavlju emo vidjeti kako se hadisi, koji se prenose kao kleveta Vjerovjesnika, sukobljavaju sa Kur'anom, logikom i kako su u meusobnoj proturjenosti, te emo se, glede posljedica koje prouzrokuju, osvjedoiti u katastrofalnost traenja drugih izvora mimo Kur'ana. U rjenicima vidimo da rije ''hadis'' znai ''rije, vijest''. to se tie rijei ''sunnet'', ona, pak, znai ''put koji se slijedi, naviknuti put, obiaj''. Prema uestalom koritenju u narodu, hadisom se nazivaju rijei za koje se tvrdi da pripadaju Vjerovjesniku, a sunnetom se naziva ponaanje, praksa i obiaji za koje se tvrdi da su pripadali Vjerovjesniku. U ovom poglavlju emo, isto tako, vidjeti nain koritenja rijei ''hadis'' u Kur'anu. (Vidi 16. poglavlje koje govori o koritenju rijei i termina ''sunnet''.) Zbog toga to se nain ponaanja objanjavao i prenosio rijeima, u svim knjigama koje govore o hadisu i sunnetu moemo vidjeti da se termin hadis koristi u znaenju sunneta, a isto tako i termin sunnet u znaenju hadisa. To, naprimjer, u uvodu svoje knjige na sljedei nain objanjava profesor Libanskog univerziteta, dr. Subhi es-Salih: ''Strunjaci iz nauke o hadisu su se sloili da su hadis i sunnet dvije rijei koje se koriste u meusobnim znaenjima. Iz pojmova hadis i sunnet se razumije da se neka rije, neko djelo, neka izjava ili svojstvo pripisuju Muhammedu, a. s.'' Iz tog razloga, kada u ovoj knjizi kaemo hadis, moete to svatiti i u znaenju sunneta, a i obrnuto: sunnet u znaenju hadisa. Analizu hadisa zapoet emo povratkom u period Muhammeda, a. s., a potom emo polahko doi do naeg perioda. Da Vjerovjesnik nije dozvoljavao biljeenje hadisa, da je zabranio pisanje svojih rijei injenica je koju priznaju ak i muhaddisi (strunjaci iz nauke o hadisu). U Muslimu, jednoj od dvije najpouzdanije zbirke hadisa, i Musnedu, djelu Ibni Hanbela, osnivaa Hambelijskog mesheba, prenosi se sljedei hadis i prihvata injenica da je Vjerovjesnik zabranio pisanje njegovih rijei: ''Od mene ne zapisujte nita mimo Kur'ana. Ko je od mene zapisao neto mimo Kur'ana, neka to uniti.'' (Muslim, Sahihi Muslim Kitabi Zuhd, Hanbel, Musned 3/12, 21, 33) Drugi, pak, hadis glasi: ''Ashabi su od Boijeg Poslanika traili doputenje da piu njegove rijei. Meutim, nije im dozvoljeno.'' (Darimi, es-Sunen) El-Hatib navodi sljedei hadis: ''Dok smo pisali hadis, doe Vjerovjesnik i upita ta je to to piemo. 'Rijei (hadise) koje smo uli od tebe', odgovorismo. 'Zar pored Allahove Knjige elite druge knjige? Narodi prije vas su skrenuli sa Pravog puta zato to su, pored Allahove, pisali druge knjige', ree Pejgamber.'' (El-Hatib, Takyid, str. 33) Od Tirmizija isto tako saznajemo sljedee: ''Traili smo od Boijeg Poslanika dozvolu da piemo njegove rijei, nije nam dozvolio.'' (Tirmizi, es-Sunen, K. Ilm, str. 11) Bilo u knjigama u kojima se analiziraju hadisi, bilo u knjigama u kojima se tvrdi da su hadisi izvor vjere, priznaje se Vjeovjesnikova zabrana zapisivanja njegovih rijei, te se

istie da je to radi izbjegavanja mogunosti mijeanja Vjerovjesnikovih rijei sa Kur'anom. Meutim, prema onima koji brane tradicionalni islam, iz hadisa bi se, kao i iz Kur'ana, trebao izvlaiti sud. Hadisi su, dakle, izvor vjere kao to je Kur'an. Dobro, ako je hadis jedan od izvora islama, zato je onda Vjerovjesnik zabranjivao pisanje hadisa? Kako je mogao dopustiti da ljudi budu nepotpuno podueni vjeri? Zato je, zabranom pisanja, pruio mogunost dodavanju neistina njegovim rijeima i mogunost zaborava dijelova njegovih izjava? Kur'an skree pozornost na pisanje, biljeenje; kae da se piu oporuke, dugovi. Ako su hadisi izvor vjere, kako je uope mogue da, dok se na jednoj strani preporuuje pisanje ak i oporuka i dugova, Vjerovjesnik zabrani pisanje izvora vjere?! Ako je Vjerovjesnik sprijeio zapisivanje jednog vjerskog izvora, zar time nije onemoguio potpuno i besprijekorno poduavanje vjeri? Kao to emo to i kasnije vidjeti, mnogi hadisi su izmiljeni. Da su hadisi izvor vjere, Vjerovjesnik bi traio da se oni zapisuju i ne bi se dogodilo da se, kao to je to sada sluaj, meu hadise uvue na desetine hiljada lai i izmiljotina. Meutim, kao to to razumijemo iz kur'anskih ajeta, Kur'an je dovoljan. A onaj koji je to najbolje shvatio nesumnjivo je na Vjerovjesnik, Muhammed, a. s. Kao to se vidi, Vjerovjesnikov sunnet nije bio ispisivanje hadisa u vidu knjiga koje bi bile aneks na Kur'an, ve, naprotiv, ve nepisanje. Vjerovjesnik nije ostao samo na tome da ne nalae pisanje hadisa, on je to, povrh svega, i zabranio. Dakle, pisanje hadisa nije bio obiaj Vjerovjesnika, ve zabrana. Zbog toga to je znao da ljudi vole detaljizirati, da posjeduju karakter sklon dijelenju na sekte (meshebe) i proglaavanju vjerovjesnika za boanstva, na Vjerovjesnik, koji je bio pronicljiv, zabranio je pisanje hadisa to bi prouzroilo sve to. Stanje do kojeg se danas dolo iziskuje od nas da jo jednom izrazimo potovanje Vjerovjesnikovoj obazrivosti i otroumnosti. ak samo Vjerovjesnikova zabrana pisanja hadisa dovoljna je onima koji imaju namjeru shvatiti.
MNOGOBROJNOST HADISA

Ahmed Emin iznosi sljedeu pametnu konstataciju, koja pokazuje stanje u fabrikovanja hadisa: ''Zanimljivo je da emo, ukoliko hadisima pristupimo na analitiki nain, uoiti da su oni u obliku piramide. Na samom vrhu piramide nalazi se period Allahovog Poslanika i to se vie sputamo nanie, piramida se sve vie iri. Kada stignemo do dna piramide, uoit emo koliko je ona ira u odnosu na period Vjerovjesnika. Meutim, suprotno je loginije, poto su oni koji su bili pored Vjerovjesnika ujedno bili i oni koji su najbolje poznavali ono to je Vjerovjesnik rekao (hadise). Poslije, njihovom smru e se smanjiti broj poznavalaca hadisa i na taj nain e se navedena piramida razvijati na suprotan nain. Ali, mi vidimo da se broj hadisa u periodu Emevija vei od broja u ovom periodu.'' (Ahmed Emin, Duha-ul-Islam) Prema tvrdnjama odreenih poznavalaca hadisa, postoji 2 miliona hadisa. Navodi se da su hadisi iz Buharijine zbirke, koja se istie kao najpouzdanija zbirka hadisa, odabrani izmeu 600 hiljada hadisa, Muslimova izmeu 300 hiljada hadisa, Ebu Davutova izmeu 500 hiljada. Takoer se navodi da je osniva mesheba Malik, u svojoj zbirci Muvatta uvrstio hadise koje je izabrao izmeu 100 hiljada hadisa, a Ibni Hanbel svoj Musned izmeu 750 hiljada hadisa. Ako uzmemo u obzir da je vjerovjesnitvo naeg

Vjerovjesnika trajalo oko 23 godine, to znai da je (23x365) 8395 dana proveo kao Vjerovjesnik. Imamo li u vidu podatak da postoji 2 miliona hadisa, to nas dovodi do zakljuka da je tokom svog vjerovjesnitva Muhammed, a. s., svakodnevno izgovorio preko 200 hadisa. Recimo bilo kome da zapie rijei i djela od prije godinu dana onoga sa kime je najvie vremena proveo: oca, majke, djeteta, mua ili supruge. Kada vidimo to to je zapisano, moemo shvatiti koliko je mnogo lai u tome iako je prolo samo godinu dana. Zamislite sada situaciju i injenicu da se prikupljanje hadisa Vjerovjesnika vrilo 200 godina nakon njegove smrti. Kada su vidljive izmiljotine u rijeima zapisanim nakon godinu dana, ta onda rei za vjerodostojnost rijei ispisanih nakon 200 godina?! Kae se da su autori svih ovih zbirki hadisa napamet znali sve ove hadise i da su u svoje zbirke uvrstili one hadise za koje su smatrali da su najvjerodostojniji. Da bi muhaddisi mogli rei koliko hadisa znaju, trebaju negdje zapisati sve hadise i prebrojati ih; u protivnome, niko ne moe ustvrditi da napamet zna 600 hiljada hadisa. Postavimo pitanje u drutvu u kome se, naprimjer, govori turski jezik sa koliko rijei priaju. Vidjet emo da, manje-vie, niko ne moe dati precizan odgovor. Kada se broj popne na cifru kao to je 600 hiljada, onda postaje nemogue da ovjek prebroji to to zna napamet.
VJERA BI BILA NEPOTPUNA KADA BI SE ZASNIVALA NA HADISIMA

Ako, pak, zamislimo da je to i tano, onda sitaucija postaje jo uasnija. Muslim navodi kako u svoju zbirku nije uvrstio svaki hadis za koji je smatrao da je sahih (kategorino vjerodostojan) (Muslim, 1. tom, str. 28). Prema Muslimovoj logici, hadis je izvor vjere, meutim u svoju zbirku ne uvrtava sve hadise koje smatra vjerodostojnim. Dakle, prema ovoj logici, naa vjera je nepotpuna! Obzirom da ne postoji garancija da je neki hadis, koji je zanemario Muslim, u svoju zbirku uvrstio neki drugi sakuplja hadisa, tradicionalistika logika u svojim izvorima nosi ovo objanjenje koje se samo proglaava nepotpunim. Buharija, koji kae da je hadis izvor vjere, znao je 600 hiljada hadisa, ali je u svoju zbirku uvrstio samo 6000-7000, odnosno 1% hadisa. Za preostalih 99% je ustvrdio da nam nisu potrebni ili da nisu vjerodostojni i nije ih uvrstio u svoju zbirku. Da su hadisi izvor vjere, onda bismo upotpunosti bili preputeni Buharijinoj nepristrasnosti i umijeu selektiranja. Kada bi hadisi bili neophodni i kada bismo imali u vidu stav da hadise treba prihvatiti kao izvor vjere, onda bi naa vjera bila nepovratno i nepopravljivo nepotpuna, poto je prosto nemogue da se u odbaenom dijelu od 99% ne nae hadisa koji su potrebni u koncipiranju vjere. Obzirom da Buharija nije meu ivima i obzirom da ne postoji niko ko bi mogao ustvrditi da zna onih 99% hadisa koje Buharija nije nije uvrstio u svoju zbirku, mi bivamo pristalice nepotpune vjere. Uzmimo u razmatranje Buharijinu tvrdnju da zna 600.000 hadisa. Zamislimo da se u svom ivotu Buharija nije niim bavio, da nikako nije spavao i da je, radi ustanovljavanja vjerodostojnosti hadisa i pouzdanosti lanca prenosilaca, za svaki hadis odvojio po 2 sata. Samo ovaj proces bi trajao preko 130 godina. Meutim, ako u obzir uzmemo njegovu tvrdnju da je, za razumijevanje jednog hadisa, jednog lanca i jedne karike u lancu, danima proveo na putovanju, onda bi, za provjeru vjerodostojnosti svih hadisa koje je znao, Buhariji trebalo vie od hiljadu godina. Ukratko, nerazumna je tvrdnja Buharije i ostalih sakupljaa hadisa da su provjerili vjerodostojnost svih hadisa

koje su znali i da su odabrali samo one najvjerodostojnije. Kur'an je izvor kojem se zna i poetak i kraj. Meutim, ljudi su umnoavali hadise rijeima ''uo sam jedan...'', ''U jednom se kae ovo...''. Jedan od najveih razloga to se u hadise uvuklo mnogo izmiljotina jeste injenica da hadisi ine izvor neodreenog poetka i kraja. Hvala Uzvienom Allahu to nam je podario Kur'an i da ne osjeamo potrebu za izvorom mimo njega. Zahvaljujui ovom Allahovom dobroinstvu mi smo pristalice jedne sasvim potpune i besprijekorne vjere. Onima koji su nas, svjesno ili nesvjesno, prikazivali kao pristalice jedne nepotpune, neodreene i proturjene vjere, bacimo ove hadise, koje pripisuju Vjerovjesniku, koje stavljaju ispred Kur'ana i koji su puni izmiljotina, i neka ostane samo Kur'an, koji e nas, kao neproturjean, besprijekoran i kao jedini izvor vjere, prosvjetljivati i voditi.
KAKO SU NASTALE ZBIRKE HADISA, KADA JE VJEROVJESNIK ZABRANIO PISANJE HADISA?

Zabrana pisanja hadisa, koju je uspostavio Vjerovjesnik, na snazi je bila i nakon Vjerovjesnikovog preseljenja na ahiret, u toku perioda etverice halifa, odnosno u vrijeme hz. Ebu Bekra, hz. Omera, hz. Osmana i hz. Alije. U 11. poglavlju knjige emo detaljno vidjeti kako su ova etverica halifa zaustavili nastojanje pisanja hadisa i kako su spalili hadise koji su bili ispisani. Prirodnim i uobiajenim se moe smatrati to to su svjedoci prepriavali dogaaje koji su se desili u vrijeme Vjerovjesnika, to su oni koji su razgovarali sa Vjerovjesnikom drugima prenosili ono to je tom prilikom Vjerovjesnik rekao. Meutim, to to je ashabima bilo zabranjeno da one koji tvrde da su neto uli od Vjerovjesnika pitaju za svjedoke i da zapisuju sve te razgovore, ukazuju na injenicu da se sa Vjerovjesnikovom opreznou nastavilo i nakon njega; da su progresivnim shvatanjem vidjeli kako hadisi mogu dovesti do degeneracije u vjeri i kako jedan postupak, koji se naizgled moe shvatiti normalnim, u budunosti moe izazvati katastrofalne posljedice. Istiemo to zato to je i u periodu etverice halifa bilo zabranjeno pisanje hadisa. Dakle, etverica halifa nisu dozvoljavali pisanje Vjerovjesnikovih hadisa iako su i sami znali za njihovu vjerodostojnost i dok su te rijei, odmah nakon Vjerovjesnikovog preseljenja na ahiret, jo uvijek bilo svjee u svijesti. Ukoliko se pojavi neko sa tvrdnjom da je bilo doputeno, zatraite da vam pokau neku zbirku hadisa koja je napisana u tom periodu. Uvjerit ete se da vam nee moi nita pokazati. Harevi kae sljedee: ''Hadise nisu pisali ni ashabi (osobe koje su vidjele Vjerovjesnika), a niti tabiini (osobe koje nisu vidjele Vjerovjesnika, ali su vidjele ashabe), ali su ih usmeno prenosili. Nema izuzetka u tome, osim nekoliko beznaajnih zapisa. Kada se rodio strah od gubljenja znanja i smrti uleme, Omer bin Abdulaziz je pismom naredio Ebu Bekr el-Hazmu da istrai i biljei hadise.'' to se tie novog halife, Jezid bin Abdulmelika, on je, nakon smrti Omera bin Abdulaziza, sa te dunosti povukao Ebu Bekr el-Hazma i one to su sa njim radili. Poslije je halifa Hiam prihvaen kao prvi sakuplja ez-Zuhrijevih radova na hadisima. Detaljno objanjavajui sva ova deavanja, Mahmud Ebu Reyye se, isto tako, dotie i pritiska koji je vren: ''Tabiini, kojima je nareeno prikupljanje hadisa, prihvatili su to tek nakon pritiska. Zbog onoga to se deavalo i zbog injenice da ashabi nisu sakupljali hadise, uputanje

u takvo to im je zadavalo dosta nevolja. Prenesene su sljedee ez-Zuhrijeve rijei: 'Nije nam se dopadalo zapisivanje hadisa. Iz nekog razloga, ti upravitelji su nas primoravali na to.''' (Mahmut Ebu Reyye, Muhammedi Snnetin Aydnlatlmas) Meutim, muhaddisi tradicionalnog islama ak ni period Emevija ne prihvataju kao period uredne klasifikacije. U postojeim zapisima biljeene su veoma razliite teme kao to su hadisi, fikh, poezija, vijesti, pomijeano i bez istraivanja stepena vjerodostojnosti. Gazali prenosi da je (druga generacija nakon Vjerovjesnika) smatrala loim pisanje hadisa i da su, poput njih, i potonji prenosili jedino hadise nauene napamet (Gazali, Ihja Ulumuddin, 1. tom, str. 79). Period Abbasija je prvi period u kome su hadisi razmatrani odvojeno i u koji je, po ovom pitanju, dao neovisna djela. Jedini rad ovog tipa s kraja drugog stoljea po Hidri jeste Muvatta, autora Malika, osnivaa Malikijskog mesheba. (Na 25. stranici svoje knjige Ed-Dibae el-Muzehheb, Ibni Ferhun pie kako je Malik u Muvattau sakupio blizu 10.000 hadisa, da je prekontrolirao ove hadise i svake godine vrio selekciju; na kraju je ostao samo mali broj njih, a da je malo due ivio vjerovatno bi ih sve odbacio.) Odmah nakon toga slijedi Musned, iji je autor Hanbel, osniva Hanbelijskog mesheba. Uoavamo da je i u knjigu Hanbela, koji je umro 241. godine po Hidri, kao i u Muvattau, ulo sve to se tih dana povlailo u poplavi rivajeta, bez, dakle, razdvajanja na sahih i zajif hadise i bez provoenja ozbiljne selektivnosti. Prije Buharije nije postojala ni inicijativa selektiranja hasida prema stepenu njihove vjerodostojnosti. Inicijativa za selektiranje hadisa na sahih i zajif poinje upravo sa Buharijom. U ishodu analize hadisa, vidimo da ova inicijativa nije bila dovoljna da bi se dolo do potrebnog rezultata. Od poznatih muhaddisa, Buharija je umro 256. godine po Hidri, Muslim 261. godine, Tirmizi 279., Ebu Davud 275., Nesei 303., a Ibni Madde 273. godine po Hidri. to se tie iitskih zbirki hadisa, one se razlikuju od sunnitskih, te niti sunniti priznaju pouzdanost iitskih zbirki, a niti iiti smatraju pouzdanim sunnitske zbirke hadisa. iitske zbirke hadisa nastaju u kasnijem periodu. Od poznatih iitskih muhaddisa, Kulani je umro 329. godine po Hidri, Babuvay 381., Dafer Muhammed Tusi 411., a El-Murtaza 436. godine po Hidri. Ilustracije radi, kada neka izjava, za koju se tvrdi da pripada Osmanlijskom sultanu Mahmutu II, ne bi bila zabiljeena ni u jednoj knjizi o povijesti i da je do naih dana dospjela samo putem prenoenja s uha na uho, koliko bismo povjerovali u vjerodostojnost ovih rijei? Kada bi se, povrh svega, reklo da je ova izjava od Mahmuta II do nas dola samo jednim lancem, na nain prenoenja od samo jedne osobe, a ta osoba od druge, a ta druga osoba od tree... Ko bi povjerovao u ove rijei? Premda, period od Mahmuta II, koji je umro 1839. godine, do danas mnogo je krai u odnosu na period izmeu Vjerovjesnikovog preseljenja na ahiret i pisanja prve poznate zbirke hadisa. A period koji je protekao od Vjerovjenikovog preseljenja do pisanja nekih poznatih zbirki hadisa dui je i vie nego duplo od ovog perioda. Kada su najpoznatiji muhaddisi pisali svoje zbirke, nalazilo se na hiljade hadisa koji su, zbog niza razloga sa kojima emo se upoznati u 5. poglavlju, bili toliko izopaeni da ih je bilo nemogue raistiti. To to ove zbirke hadisa sadre mnoge hadise koji su proturjeni Kur'anu, logici i drugim hadisima, jo jednom nam ilustrira katastrofalnost i opasnost traganja za drugim izvorom mimo Kur'ana. Piramida, o kojoj smo ranije govorili, naduvala se izmiljotinama kada se prelo na pisanje ovih zbirki. to se, pak,

tie ovih muhaddisa, umjesto da slijede Vjerovjesnika i etvoricu halifa i da se suprotstave pisanju hadisa, oni su, iako se to kosi sa Vjerovjesnikovom praksom, pod platom ljubavi prema Vjerovjesniku, pod imenom hadisa zabiljeili mnogo lanih i pogrenih izreka koje priinjavaju ogromnu tetu islamskom svijetu. Ne zaboravimo da je i izgovor onih koji su od Isa, a. s., nainili boanstvo, bila njihova ljubav prema Isau. Meutim, njihovi izgovori, kao ni izgovori naih muhaddisa, nisu dovoljni da prekriju njihove krivice.
TETE KOJE SU U PRENOENJU HADISA NAINJENE PROGLAENJEM NEPOGREIVOSTI ASHABA

Rije ashab koristi se za svakog muslimana koji je ak i iz daljine vidio Vjerovjesnika, pa makar i ne priao sa njim. Doneena od strane Buharije, ova definicija je naila na generalno prihvatanje. U poznatim zbirkama hadisa se, pod imenom derh ve tadil, ispituje pouzdanost govora, pamenje i vjera osoba od kojih se uo hadis. Premda, ivot bilo koga nije dovoljan da bi se istraila estitost, pamenje i ostale odlike svih hiljada ovih, tih i onih iz predanja po sistemu ja sam uo od ovog, ovaj je uo od onoga, nainjenih do 3. stoljea po Hidri. U tom kontekstu Ebu ame kae sljedee: ''Stavovi o prenosiocima hadisa su poprimili takve razlike da se samo jedan prenosilac prema jednima moe okarakterizirati kao poglavar (emir) vjernika, a prema drugima kao najvei laov meu ljudima.'' Dok je, naprimjer, Ikrime, prema Buhariji i mnogim poznatim muhaddisima, veoma pouzdan (muteber) prenosilac, on je, prema Muslimu, laov. Primjeri toga su mnogobrojni. Meutim, smatramo da je meu svim najinteresantniji primjer Buharije i Ebu Hanife: autor najpoznatije zbirke hadisa tradicionalnog islama, Buhari nepouzdanim (gajrisika) je proglasio Ebu Hanifu, elnika najveeg mesheba tradicionalnog islama, i od njega nije prenio ak niti jedan jedini hadis. Prema najpoznatijem muhaddisu nepouzdan je osniva najpoznatijeg mesheba, meutim prema imitatorskoj koncepciji tradicionalnog islama to su najpouzdanije i najpotovanije dvije osobe. U raspravama o pouzdanosti prenosilaca hadisa (derh ve tadil) vidljivo je toliko proturjenih komentara u najmanju ruku koliko i proturjenosti u hadisima. Zbog toga to su veina njih nepotrebni i zamorni, neemo se uputati u detalje. Vratimo li se na poetak teksta, svi ovi hadisi se prvo pripisuju ashabima na kraju lanca prenosilaca, potom se kae da se to ulo od Vjerovjesnika. ak ako se i ne doe do odreenog rezultata, osobe nakon ashaba su, ako nita, bivali predmetom rasprava. Meutim, kada se spomenu imena ashaba, rijei koje su uvene od ashaba prihvataju se vjerodostojnim bez obraanja panje na to ko je ta osoba za koju se kae da je ashab. Ni u jednom kur'anskom ajetu nema nita to bi upuivalo na preporuku da se vjeruje svakome onome ko je vidio Vjerovjesnika. Naprotiv, u Kur'anu se kritiziraju mnogi iz Vjerovjesnikovog okruenja, koji su govorili ''ja sam musliman''. U Kur'anu se, isto tako, navodi da su munafici uli meu muslimane. U 101. ajetu 9. sure At-Tawba kae se da ak ni Vjerovjesnik nije poznavao sve munafike (licemjere, dvolinjake) iz vremena u kome je ivio. Dobro, kako su muhaddisi znali licemjere, koje ni Vjerovjesnik nije uspijevao prepoznati? Kako e ustvrditi da osobe koje su prenijele hadis nisu neki od ovih munafika o kojim se govori? Ili su moda ovi meshepski imami

200 godina nakon njihove smrti uspjeli saznati koje su te osobe za koje se u Kur'anu kae da ih ni Vjerovjesnik nije mogao znati? Rat koji je, nakon smrti Vjerovjesnika, jedan dio ashaba vodio protiv drugih i meusobna optuivanja za nevjerovanje su, isto tako, pokazatelji da se ne moe vjerovati svakome ko kae da je ashab. Kao to je nainila niz pogrenih procjena u lancima meu ashabima, koncepcija, koji ashabe prihvata bespogovorno vjerodostojnim, opet je nainila greku time to je u globalu ashabe prihvatila pouzdanim. Kao to je na to pozornost skrenuo G. H. A. Juynboll, ako se dokae pogrenost tvrdnje da su svi ashabi pouzdani, cijela logika hadisa bit e pobijena. (Ovo pitanje emo detaljno obraditi u 12. poglavlju, gdje emo analizirati odreene fabrikatore hadisa.)
DO EGA DOVODI PRENOENJE HADISA PO ZNAENJU

Da bismo shvatili koliko su hadisi pouzdani, posluimo se igrom koja se danas igra u osnovnim kolama. Uzmimo jedan hadis od deset-dvadeset rijei i osigurajmo da se, meu sedam-osam osoba, ovaj hadis prenosi sa uha na uho. Koliko li e se vjerodostojno prenositi ovaj hadis? Ne smijemo, pak, zaboraviti da se taj i svi ostali hadisi uio napamet i tekstualno, a i sa lancem prenosilaca i da je u periodu vie stotina godina putovamo sa uha na uho, izmeu brda, planina, pustinja... Kada bismo ak i zanemarili razloge svjesnog iskrivljavanja hadisa, te da su izmiljeni lanci prenosilaca hadisa koji nisu imali taj lanac i kada bismo ak pretpostavili da su svi lanci vjerodostojni, a svi prenosioci hadisa dobronamjerni, hadisi opet ne bi mogli biti povjerljivi. Veliki dio narodnih masa, koji ne posjeduje dovoljno znanje o hadisima, smatra da su hadisi do nas dospjeli u izvornom obliku, od rijei do rijei, kako su izali iz Vjerovjesnikovih usta. Nastranu to to se u hadisima pomijeala istina sa izmiljotinama, ak ni sami muhaddisi ne mogu ustvrditi da su do nas dospjeli hadisi u obliku kako ih je Vjerovjesnik izgovorio. Mnogi muhaddisi, a prije svih Buharija, stoje na stanovitu da je dovoljno sauvati znaenje hadisa, da nije uvjet da se napamet ui izvorni tekst hadisa. To je, pak, dovelo do toga da su mnogi u hadise uvrstili line stavove, da su oni koji, iako u potpunosti nisu razumjeli, nisu razumjeli da nisu razumjeli iskrive tekst hadisa, a isto tako i njegovo znaenje. A i zbog toga to svaki prenosilac nije posjedovao memoriju da bi upamtio cijeli tekst hadisa, dolazilo je do prenoenja samo upamenih dijelova, a to je dalo povoda za odstupanje od znaenja. Unato svim ovim zamjerkama, Buharija, a i Ebu Hanife i afija, elnici dva najvea sunnitska mesheba, Hanefijskog i afijskog mesheba, smatrali su dovoljnim kazivanje po znaenju. Svi muhaddisi su suglasni u injenici da je Oprotajna hutba trenutak kada se Vjerovjesnik obratio najirem auditoriju i da ga je tom prilikom slualo preko 100 hiljada muslimana. Razliiti tekstovi ove hutbe, na kojoj je, dakle, prisustvovalo preko sto hiljada muslimana, pokazuju kako su iskrivljavanje hadisa i prenoenje hadisa po znaenju nainili izvrtanje teksta Oprotajne hutbe, za koji je oekivati da bude najpouzdaniji i nejvjerodostojniji hadis. Kada je reeno da je mogue prenoenje hadisa po znaenju, bitne promjene u znaenju nainjene su i time to se nije uo poetak ili kraj hadisa. Kada je od Ebu Hurejrea ula

da je Vjerovjesniku pripisao hadis: ''Nesrea se nalazi u trome: u kui, eni i konju'', hz. Aia je rekla: ''Zaklinjem se Allahom da to Allahov Poslanih nikada nije rekao. On je rekao ovako: Pristalice dahilijeta su ovako govorili: nesrea se nalazi u trome: u kui, eni i konju.'' Kao to se vidi, ovaj prigovor koji je od strane hz. Aie nainjen Ebu Hurejreu primjer je katastrofalnih posljedica koje nastaju usljed pruanja mogunosti i smatranja valjanim hadisa koji se prenose po znaenju, pri emu se ne prenosi poetak ili kraj hadisa. Zbog svih navedenih okolnosti muhaddisi, a u slinoj mjeri i prikupljai hadisa, dolazili su u konflikt po pitanju mnogih hadisa. Mnoge Buharijine hadise Muslim smatra apokrifnim, a mnoge Muslimove hadise, isto tako, Buharija smatra nevjerodostojnim. Pogotovo, u pristupu i procjeni hadisa osnivaa etiri mesheba, Ebu Hanife, afije, Malika i Hanbela ne postoji ni podjela na sahih, zajif, hasen hadise. Hadisima u koje su vjerovali i ne obraajui panju na mjerila hadiskih imama koji su sastavili Kutub-usSite (6 knjiga poznatih hadisa), etverica imama su osnovali svoje meshebe. Zbog slabog hadiskog znanja i zbog toga to je, zanemarujui hadise, u prvi plan isticao lini stav i miljenje, osniva najveeg mesheba, Ebu Hanife, je bio podvrgnut kritikama hadiskih imama, a od strane Buharije je proglaen za nepovjerljivu osobu.
LANCI PRENOENJA HADISA

Vidjeli smo da su ashabi proglaeni nepogreivim i da su unaprijed svi prihvaeni kao ljudi koji govore istinu. U periodu pisanja zbirki hadisa u ivotu nisu bili ni ashabi, a niti oni koji su imali priliku vidjeti ashabe (tabiini). Od Vjerovjesnika do pisanja ovih zbirki prolo je 6-7 generacija i prilikom prenoenja jednog hadisa prenosili su ga ljudi iz ovih 6-7 generacija. (Ovaj metod je sistematski zapoeo Buharija i hadisi su se prenosili bez ikakvog znanja od koga su doli. Uzme li se u obzir da je Buharija ivio 200-ih godina po Hidri, sasvim je nelogino da se, prema metodi koja nije postojala prije Buharije, pamte lanci prenosilaca hadisa.) Kasim Ahmed, koji je na isti nain kritizirao kazivanja hadisa, u svojoj knjizi Hadis i islam istie sljedea dva lanca prenosilaca: 1 Vjerovjesnik 2 Omer Ibni Hattab 3 Ibni Vakkas 4 Ibni Ibrahim et Taimi 5 Jahja Ibni Said el-Ensari 6 Sufjan 7 Abdullah Ibni Zubejir 8 Buhari 1 Vjerovjesnik 2 Aia 3 Urvan Ibni Zubejir 4 Ibni Shiab 5 Ukail 6 El Baith 7 Jahja Ibni Bukheir

8 Buhari Kada su se sakupljali ovi hadisi, na ahiret je ve bila preselila karika prenosioca koja slijedila poslije karike nakon Vjerovjesnika, pa ak i ona nakon te karike. Dakle, ve su bile umrle osobe kod koje su mogle potvrditi da li su prenosioci hadisa bili istinoljubivi ili nisu. Iz tog razloga, kada bi, na jedan nelogian nain, svi ashabi i bili prihvaeni kao istinoljubivi, nemogue je bilo izvriti provjeru istinoljubivosti znatnog dijela generacija nakon ashaba zbog toga to su, u vrijeme sastavljanja zbirki, ve bili mrtvi. Stoga, obzirom da ju je nemogue primijeniti na one u mezaru, bavljenje naukom, koju su sakupljai hadisa nazvali derh ve tadil, jeste zanimanje koje uope nije davalo razultate. Bilo je, isto tako, nemogue shvatitit i to da li su govorili istinu i oni to su tada bili u ivotu, poto su se, u periodu pisanja zbirki hadisa, muslimani nalazili na irokom geografskom prostoru. Do svih posljednjih karika iz lanca prenosilaca hadisa, koje su bile u ivotu, nije bilo mogue dospjeti na devi. Nemogue se bilo uvjeriti u istinitost rijei i onih do kojih se dolazilo. Kako u toku kratkotrajne posjete moe biti jasno da li neko govori istinu ili ne? Kako se vjera, koja iziskuje kategorinost, moe pozivati na tako subjektivne kriterije? Kao to se vidi, hadiski imam meshepske koncepcije je nadljudskih sposobnosti. Posjeduje takve sposobnosti da napamet zna stotinama hiljada hadisa i to sa lancem prenosilaca. Izmeu njih pronalazi one koji su najispravniji za nas. U lancu prenosilaca ima onih koje nikada nije vidio, koji su umrli prije no to je on i roen, ali to nema veze: hadiski imam zna da su i oni govorili istinu. Osobe koje ne bi mogao obraditi i ispitati ak ni neko ko bi ih posjeivao helikopterom, isti hadiski imam ih posjeuje na devi. Povrh svega, u toku jedne posjete ustanovi da li je pouzdan ili je laov. To su odlike hadiskih imama koje su posjedovali da bi mogli sastaviti te zbirke. Postoje jo i prie o njihovim duhovnim superiornostima, ali niti vi pitajte za njih, niti da mi govorimo o njima...
MI NISMO PRVI U IZNOENJU OVIH TVRDNJI

Muhaddis koji je doao do zakljuka da su u lancu, koji nastaje na nain ''ja sam uo od ovoga, ovaj od onoga, onaj od nekog drugog...'', svi pouzdani, bez obraanje panje na tekst, prihvata hadis sahihom (vjerodostojnim). Hadisi ove vrste nazvani su ahad hadisi. Najpriznatije zbirke hadisa, Buhari i Muslim, i poznata zbirka Kutub-us-Site nainjene su upravo od ovih ahad hadisa. Da bi nametnuli svoje stavove pune linih izmiljotina, tradicionalni islamisti poseu za orujem ekskomuniciranja: proglaavaju da e nevjernik biti onaj ko ospori ak samo jedan hadis iz Buharije i Muslima. Meutim, Buharija je osporio mnogo hadisa koji su se nali u Muslimovoj zbirci, a i Muslim u Buharijinoj. Prema tradicionalistima, ukoliko oni osporavaju jedan drugogo, to je dobro jer razilaenje (ihtilaf) alima predstavlja rahmet, a ako mi osporimo onda smo nevjernici. iiti ne prihvataju nijedan hadis ehli-sunneta. To to su muteziliti prigovarali na haridijsko pisanje hadisa i proglaavanje istih izvorom vjere, to je meu kelamistima (teolozima) bilo onih koji su govorili da su hadisi pretpostavke, afiine polemike u Basri zbog toga to se pozivao na izvore mimo Kur'ana i to to su u knjige u kojima se brane hadisi ule reakcije od strane murdija, primjeri su oponiranja

i osporavanja muhaddisa u vrijeme prikupljanja hadisa. O ovim povijesnim injenicama nisu upoznati oni to zagovarae islama po Kur'anu, odnosno one koji kau da hadis ne moe biti izvor vjere, pitaju: ''Jeste li vi prvi koji su se dosjetili toga? Zato to do danas niko nije aktualizirao?'' Hadisi su od samog poetka naili na osporavanja u smislu da oni ne mogu biti izvorom vjere. Meutim, oponenti su uutkani nepopustljivou i presijama centralnih autoriteta. Niti smo mi prvi koji iznose ove ideje, a niti su to novonastale ideje. Islam bez hadisa, koji se zasnivao samo na Kur'anu, jeste islam koji je postojao od samog poetka. Naprotiv, hadisi su se naknadno pojavili i podmetnuti kao vjera. Sa aljenjem uoavamo da oni koji Muslima i Buhariju predstavljaju kao osobe koje su prihvatili gotovo svi islamski alimi do danas, kao osobe koje su odmah biljeile ono to se pojavljivalo iz usta Vjerovjesnika, ne poznaju mnoga pitanja od prenoenja hadisa po znaenju, do lanca ovog prenoenja, od zabrane pisanja hadisa do meusobnog osporavanja muhaddisa, do toga da su se odreene grupe u cijelosti suprotstavljale hadisima. Naravno, posebna je i injenica da postoje i oni, koji, unato obavijetenosti o tome, to zanemaruju zbog meshepske opinjenosti. Hvala Uzvienom Allahu to nam je uinio da ne osjeamo potrebu za ovim zamrenim tomovima, koji su puni izmiljotina i pretpostavki, i to nam je objavio Kur'an, koji je u svakom pogledu dovoljan.
ESBABI NUZUL HADISI

Hadisi koji objanjavaju razloge objavljivanja odreenih kur'anskih ajeta zovu se esbabi nuzul hadisi. Kao to smo to vidjeli u 3. poglavlju, Kur'an je dovoljna, detaljna, jasna i knjiga, koja sadri sve vjerske sudove. Kur'an nema potrebe za hadisom; nita ne mijenja to to emo ime hadisa promijeniti u esbabi nuzul hadise. Kur'an sam sebe objanjava. Kada elimo saznati za neki vjerski sud, potrebno je samo da uzmemo Kur'an i prouimo sve ajete koji govore o tom pitanju. Upustiti se u analizu Kur'ana na nain uslovljen hadisima prepunim izmiljotina, znai mijeanje istote, nepomuenosti Kur'ana sa izmiljotinama i brojnim nepotrebnim detaljima. Da bismo isto uli glas Kur'ana, moramo uutkati glasove koji dolaze sa drugih frekfencija i svoje uho okrenuti samo prema Kur'anu. Oni ti nee nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi neemo odgovor i najljepe objanjenje (ahsena tefsir) navesti. (25- Al-Furqan, 33) Uzvieni Allah kae da On daje najljepe objaenje. Rije koju smo u citiranom ajetu preveli sa ''objanjenje'' jeste arapska rije ''tefsir''. Danas se hadisi, koji su nazvani esbabi nuzul hadisi, nainjeni materijalom knjiga tefsira (komentara Kur'ana). Uzvieni Allah kae da je Sm dao najljepi tefsir, a to znai da je Allahova vjera sasvim potpuna i bez tefsira koje piu ljudi. Povrh svega, smatramo da je meu esbabi nuzul hadisima procentualno vie izmiljenih hadisa u odnosu na ostale hadise. Knjige tefsira iz te oblasti pune su hadisa za koje je sasvim jasno da su odabrani bez brige o tome da li su sahih (vjerodostojni) ili su zajif (slabi), pa ak da i israilijat (stara idovska predanja). injenica da se jednim knjigama navode meusobno nepovezana kazivanja u stilu da je razlog objave istog ajeta prema jednoj verziji ovaj, prema drugoj onaj, prema nekoj treoj verziji je... ukazuje na

mnotvo izmiljotina u aktualnom kontekstu. Mnotvo izmiljotina u ovom pitanju je toliko oita da je ak Ibni Hanbel, koji je i sm muhaddis, meshepski imam i autor Musneda, rekao: ''Nema ni jednog vjerodostojnog hadisa po pitanju esbabi nuzula.'' Na elu najznaajnijih problema nalazi se stavljanje pameti pod hipoteku mesheba. Katastrofalnost toga postat e jasna kada se prisjetimo mnotva meshepskih izmiljotina i njihovih nerazumnih objanjenja. Oni to su meshepskim pristupom pisali tefsire Kur'ana, nastojali su Kur'an tumaiti u svjetlu svojih mesheba i davali su komentare koji nisu imali veze sa kur'anskim tekstom. Esbabi nuzul hadisi, koji na vie razliitih naina objanjavaju razlog objave isto ajeta, meshepskim mufessirima su predstavljali su opsean materijal da Kur'an prilagode svome meshebu i linim idejama. Inae, veina ovih esbabi nuzul hadisa su, u vrijeme pisanja hadisa, izmiljeni od strane onih koji su Kur'an eljeli podesiti linim i stavovima svoga mesheba. U uvodnom dijelu tefsira turskog mufessira Elmalili Hamdi Yazira nalazi se jedan ugovor koji je autor nainio sa zvaninim autoritetom. Petom stavkom ovog ugovora prihvata se da e tefsir biti nainjen u skladu sa idejama ehli sunneta i Hanefiskog mesheba. Prema rijeima prof. dr. Mehmeta Aydina, koncepcija ideolokog tefsira, ili meshepskog tefsira termin kojim se mi ee koristimo, pojavljuje se jo na prvim stranicama Elmalilijevog tefsira. Bez obzira kako iroko bilo njihovo znanje, koliko moe biti dosljedan tefsir onih to su svoj razum stavili pod hipoteku mesheba, koji nisu potvreni od strane Uzvienog Allaha? Nastojanja onih koji hadis prihvataju izvorom vjere da Kur'an komentiraju izmiljenim, izvankur'anskim svetostima, ne koristi niemu, osim to Kur'an dovode u jednu taku koja nema veze sa Kur'anom. Bilo da je ime te izmiljene svetosti meshepski imam, bilo ejh, bilo hadis, bilo esbabi nuzul...
SATANSKI STIHOVI SALAMANA RUDIJA ZAPRAVO SU EJTANSKI HADISI

Najvee nevolje koje je islamskom svijetu zadalo timaenje Kur'ana esbabi nuzul hadisima jeste injenica da su neprijatelji vjere te izmiljotine prikazivali kao islam i tako napadali na nau vjeru. Ilustracije radi, temelj knjige Salmana Rudija zasniva se na hadisima ovog tipa. Prema ovim izmiljenim hadisima, jednog dana dok je uio Kur'an, ejtan je prodrio u Vjerovjesnikovo tijelo i kroz njegova usta hvalio hvalio kumire Lat, Menat, Uzza, te rekao de se nadati u njihovo zalaganje (efaat). (Ovaj sluaj, poznat kao Garanik kazivanje, u svojoj knjizi Tevilu Muhtelifi-l Hadis prihvata i Ibni Kuteybe!) U hadisima se dalje navodi kako je, naime, Vjerovjesnik kasnije saopio da to nije rekao on, ve ejtan. Svjedoci smo da su mnogi muslimani psovali Salmana Rudija, da je Homeini izdao fetvu za njegovo ubistvo i da je taj sluaj prouzroio meunarodnu diplomatsku krizu. Niko se, meutim, nije odvaio osuditi prave krivce za ovaj sluaj: one koji su ove hadise koristili u svojim knjigama! Ionako, prema jednom stavu tradicionalnog islama nevjernik biva ak i onaj koji alima nazove alimiem! A muhaddisi koji brane ove hadise su ve etiketirani etiketom alim. Dakle, ako ove hadise branite u ime vjere onda bivate alim i vrijedni ste svakog ugleda, a ako, pak, poput Salmana Rudija, iste hadise koristite u ime ateizma, onda... Kako se, ako iz vjere ne odstranimo izmiljotine

koje se pripisuju vjeri, moemo ljutiti i osuivati Ilhana Arsela, Turana Dursuna, Salmana Rudija, Servera Tanillija, koji to koriste kao materijal za napad na vjeru? Da li bezgrijeni mogu biti oni koji su od vjere nainili nastran sistem, to su time dali doprinos porastu broja neprijatelja vjere i to neprijatelji vjere od tih nastranosti koriste kao svoje oruje?
TEFSIRI KUR'ANA

Vidimo da su mnoge knjige koje se na tritu pojavljuju kao tefsiri Kur'ana preplavljene esbabi nuzul priama. Kako god ilmihali ne predstaljaju nita sa aspekta vjere, nastojanje da se Kur'an prilagodi izmiljotinama se, isto tako, ne moe dovoditi u vezu Kur'anom. S druge strane, ovim kazivanjima (priama) se stvara slika prema kojoj su kur'anski ajeti objavljeni samo radi odreenog sluaja, da su lokalnog karaktera i da se obraaju ljudima u odreenom vremenskom periodu. A to je pristup koji zasjenjuje univerzalnost Kur'ana i njegove nadvremenske sudove. Kur'anski sudovi se ne mogu svesti na odreeni vremenski period i na samo jednu priu. To potvruje i 27. ajet sure At-Takwir, koji kae da je Kur'an opomena svjetovima, i 185. ajet sure Al-Baqara, koji kae da je Kur'an putokaz cijelom ovjeanstvu. Kada je to elio, Uzvieni Allah je opet u Kur'anu navodio razloge objave pojedinih kur'anskih ajeta. Ilustracije radi, sasvim je oito da se u Kur'anu istie razlog objave onih u ajetima u kojima se kae ''Pitaju te, reci...''. Ono to Allah, d. ., nije objasnio jeste ono to nam je nepotrebno; u Kur'anu je sve ono to nam je potrebno u kontekstu vjere. Oni koji su Kur'an smatrali nedovoljnim, osjetili su, naalost, potrebu za izmiljotinama i uinili su da se isti glas Kur'ana pomijea sa loim frekfencijama. Objanjavajui mnoga pitanja - od okruglog oblika Zemlje do kretanja Sunca i Zemlje, od formiranja embriona do nemijeanja podmorskih voda svoje fenomene Kur'an prezentira tako to na najljepi nain, prije 1400 godina, iznosi injenice koje je moderna nauka uoila u posljednjem stoljeu. to se tie onih koji kau da e tefsir Kur'ana nainiti sa hadisima, oni su padali u komino stanje, poput Ibni Kesira, u dolje navedenom neloginom objanjenju, tefsiru 29. ajeta sure Al-Baqara i 1. ajeta sure Al-Qalam: ''Kada je Allah poelio stvoriti Svoja stvorenja, stvorio je maglu od vode. Magla se uzdigla iznad vode i tom neemu to se uzdie dade ime 'nebo', to znai 'visina'. Potom je vodu uinio vrstom i od nje je stvorio samo jedno tle, koje je kasnije rasparao i od toga, u dva dana, u nedjelju i ponedjeljak, nainio sedam mjesta. Tle je stvorio na ribi, a ta riba je riba Nun o kojoj se u Allahovoj suri Al-Qalam govori kao 'Nun. Tako Mi kalema...' Riba je u vodi, a voda na kamenjaru. Kamenjar je, pak, na jednom velikom kamenu na kome ne raste ni jedna biljka. A kamen je na leima jednog meleka, melek na jednoj stijeni, stijena je vjetar. Eto to je stijena o kojoj hz. Lukman govori: 'Niti je bilo nebesa, niti Zemlje. Riba se zanjihala i pokrenula, Zemlja se potresla, a planine na njoj su se povukle i zaustavile. Zato su planine posaene po Zemlji.''' bni Kesir, Tefsir Kur'ana Od svih ovih hadiskih stavova i tumaenja nemogue se osloboditi prije no to se ustranu odgrnu izvori mimo Kur'ana. Pogledajte kako ugledni pjesnik Mehmet Akif Ersoy, koji je ogoren istom slikom, pjesmama iznosi svoje gnuanje na ovakva tumaenja:

Znate za one lakrdijae to se vaizima zovu Govorio bi jedan od njih, lupajui akom o petahtu: Sluaj, hej naivino, na emu dunjaluk stoji! Ispod zemlje nalazi se vo, a ispod njega riba; A ispod nje jedno silno more, kamenjar; Odnekle se Kurd ubaci: 'Zar ba tako, bolan hoda?! ta znai zar ba tako, ah, ti, neznalice stara?! Moje rijei nisu upotpunjene iz tampane, ve pisane knjige Ko ne vjeruje bit e nevjernik pravi, upamti to. ........ (Safahat) U drugoj pjesmi Mehmet Akif sljedeim rijeima grdi tipove koje naziva lakrdijaima (maskarom): Podmeui Vjerovjesniku, izmislio si hiljade gluposti Unitio si pravu, a montirao novu vjeru. Osuujui i grdei ovaj tip vjerskog autoriteta, Mehmet Akif nikada nije zapadao u beznae. A u narednim stihovima na sljedei nain govori o rjeenju i nainu oslobaanja od izmiljotina: Uzimajui inspiraciju direktno iz Kur'ana, Vjekovnoj spoznaji ne dozvolimo da o islamu govori.
PA U KOJE E HADISE, AKO NE U KUR'AN, VJEROVATI?

Ovaj podnaslov je prijevod dijela 185. ajeta 7. sure Al-A'raf. Moete se, isto tako, osvjedoiti da se u prijevodima Kur'ana rije hadis prevodi kao rije. To je, naravno, ispravan prijevod, poto arapska rije hadis i znai rije. Koritenje rijei hadis u ovom i u drugim ajetima i to to se, kao izvori ravni Kur'anu, hadisom nazivaju izmiljene rijei, jedan je od fenomena Kur'ana. Kur'an je na fenomenalan nain upozorio na hadise, koji e predstavljati problem za vjeru, koji e se pripisivati Vjerovjesniku, ali koji e jedini izvor vjere iznijeti na povrinu. Muhaddisi, koji su mnogo svojih lai pripisali Vjerovjesniku, su se mogli koristiti arapskim terminima kao to su agval (rijei), ahber (vijesti), hikem (mudrosti), ili nekim drugim terminom, kako bi naglasili Vjerovjesnikove rijei. injenica da su se muhaddisi, koji se meusobno proturjee u svakom pitanju, jednoglasno sloili da ove rijei nazovu hadisom i da ulaze u kategoriju ljudi na koje upozoravaju ovi ajeti, jedan je od nebrojenih fenomena Kur'ana. Kur'an nije izmiljena besjeda (hadis), on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (12- Yusuf, 111) U ovom ajetu u kome kae da Kur'an nije izmiljeni hadis, Uzvieni Allah isto tako naglaava i injenicu da Kur'an sve objanjava, a koju tradicionalni islamisti nikako ne uspijevaju shvatiti. Meutim, tradicionalisti isputaju iz vida da je Knjiga detaljna i, kao da su nedovoljni detalji Kur'ana, u vjeru unose hadise, obiaje i line stavove. Hadisi su i tu u glavnoj ulozi. Premda, iznosei svoj fenomen onima koji imaju namjeru razumjeti, isti ajet govori da Kur'an nije izmiljeni hadis. Pa zar e ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor (hadis) ovaj nee da povjeruju?

(18- Al-Kahf, 6) Iz citiranog ajeta razumijemo da je Vjerovjesnik tugovao zbog toga to ljudi nisu vjerovali da je Kur'an jedini hadis (govor). Vjerovjesnik nije nikoga pozivao na hadis mimo Kur'ana. On, isto tako, nikome nije rekao da zapisuje njegove hadise. Da su i Vjerovjesnikovi hadisi bili izvor vjere, Vjerovjesnik bi naredio da se i oni zapisuju; a, isto tako bi do svisnua tugovao zato to ljudi i u njih nee da povjeruju. Kur'an je jedini hadis (govor) za koji se borio Muhammed, a. s. i jedini hadis za koji je elio da ga slijedimo. Mimo sebe, Kur'an ne upozorava ni na jedan hadis koji trebamo slijediti. U sluaju kada bi, pored Kur'ana, i Vjerovjesnikovi hadisi (rijei) bili izvor vjere, Kur'an bi to naglasio u nekoliko ajeta. To to po tom pitanju ne postoji niti jedan ajet i to se rije hadis koristi na nain kako to Kur'an ukazuje, oit je dokaz da je naknadno izmiljen pojam hadisa u dananjem znaenju. To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje e - ako ne u Allahove rijei (hadise) i dokaze Njegove oni vjerovati? (45- Al-Dasiya, 6) Uzvieni Allah tako pita u navedenom ajetu. A odgovor, koji proizilazi iz naina djelovanja zagovaraa tradicionalnog islama, imitatora i sljedbenika sunnitskih i iitskih mesheba, glasi: vjerujemo u hadise (rijei) Buharije, Muslima, Svanaestorice imama, vjerujemo Ebu Davudu i Ibni Maddi. ... A ije su rijei (hadis) od Allahovih rijei istinitije? (4- An-Nisa', 87) Zato neka oni sastave govor slian Kur'anu, ako istinu govore! (52- At-Tur, 34) Nasuprot ovih kur'anskih rijei, u poznatoj zbirci hadisa Ebu Davud nastoje se spasiti hadisi, istiui da je Vjerovjesniku dat Kur'an i njemu slini hadisi. Te rijei, meutim, nisu dovoljne za spaavanje hadisa, poto hadisi nisu koliko i Kur'an; oni su koliinski mnogo, mnogo vei od Kur'ana. Povrh svega, hadis koji formulira ovu tradicionalistiku koncepciju u proturjenosti je sa prethodno citiranim ajetom koji kae da ne moe postojati hadis (govor) slian Kur'anu. Ima ljudi koji kupuju prie za razonodu, da bi, ne znajui koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih eka sramna kazna. (31- Lukman, 6) U 7. ajetu iste sure vidimo da ovi ljudi okreu svoje glave kada se ue ajeti. Kada bi oni koji, zbog meshepske opsjednutosti, zanemaruju ajete, itali ajete ne zbog melodinosti, ve radi njihovog razumijevanja, mnogo bolje shvatili ono to elimo objasniti kada iznosimo neki sud koji se zasniva samo na Kur'anu. (Pitanje kamenovanja iz 26. poglavlja dobar je primjer onima koji se, unato Kur'ana, pozivaju na hadis.) Rije hadis koja je u vezi sa Vjerovjesnikom u Kur'anu se koristi samo na dva mjesta i to u sljedeem kontekstu: O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela (...) raziite se ne uputajui se jedni sa drugima u razgovor (hadis). To smeta Vjerovjesniku... (33- Al-Ahzab, 53) Kada je Vjerovjesnik jednoj od svojih ena jednu tajnu (hadis) povjerio pa je ona odala - a Allah je to njemu otkrio - on joj je bio jedan dio kazao, a ostalo preutio... (66- AtTahrim, 3) Kao to se vidi, rije hadis, kojom se oznaava govor Vjerovjesnika, u Kur'anu se spominje dva puta. Meutim, koritenje aktualne rijei apsolutno nema nikakve veze sa sunnitskim i iitskim meshepskim stavovima. Iaret dvaju ajeta u kojima se rije hadis

koristi u znaenju Vjerovjesnikovih rijei od velikog je znaaja sa aspekta nae rasprave. Uzvieni Allah, Koji zna budunost, rije hadis koristi u znaenju linih Vjerovjesnikovih rijei, a ne u znaenju vjerskih uenja kako to tvrde sunniti i iiti. Povrh svega, u oba sluaja se rije hadis koristi u negativnom kontekstu. to se, pak, tie rijei 'sunnet', ona se u Kur'anu spominje u obliku da je 'sunnetullah' (Allahov sunnet, Allahov obiaj) jedini vaei sunnet. (Vidjet emo to u 16. poglavlju.) A rije 'idma' (i njene izvedenice), kojom se, isto tako, eli prikazati jedan drugi izvor islama, se u Kur'anu takoer konstantno spominje u negativnom kontekstu. To na fenomenoloki nain ukazuje na injenicu da je, poput hadisa i sunneta, Kur'an osudio i idma. (Za rije idma i njene izvedenice, vidi: 20- Ta-Ha 60, 70- Al-Ma'arid 18, 104Al-Humaza 2, 3- Ali 'Imran 173, 3- Ali 'Imran 157, 10- Yunus 58, 43- Az-Zuhruf 32, 26- A-u'ara' 38, 12- Yusuf 19, 10- Yunus 71, 20- Ta-Ha 64, 17- Al-Isra' 88, 22- AlHadd 73, 54- Al-Qamar 45, 28- Al-Qasas 78, 7- Al-A'raf 48, 26- A-u'ara' 39, 26A-u'ara' 56, 54- Al-Qamar 44)
TA URADITI SA VJERODOSTOJNIM HADISIMA?

Iz onoga to smo do sada iznijeli moe se izvui jasan odgovor na ovo pitanje. Sasvim je sigurno da meu hadisima postoji na desetine hiljada izmiljenih hadisa. Isto tako je sasvim sigurno da su apokrifni, lani oni hadisi koji su u proturjenosti sa Kur'anom, koji donose sud kao dodatak Kur'anu, i koji su u suprotnosti sa logikom i rasuivanjem zdravog razuma. Hadisi koji donose kojekakve dodatke u vjeru su bespogovorno lani zbog toga to su u proturjenosti sa ajetima koji saopavaju da je Kur'an detaljna knjiga koja nema nikakvih nedostataka i koja sve objanjava. Hadisi izvan ovih okvira mogu biti vjerodostojni, ali pod uvjetom da su u stopostotnom procentu u skladu sa Kur'anom. Obratite li panju vidjet ete da smo rekli 'mogu biti vjerodostojni'; ne kaemo da su 'sigurno vjerodostojni'. Odgovor na pitanje ''ta uraditi sa vjerodostojnim hadisima?'' glasit e: ''Ne moemo znati koji su hadisi vjerodostojni!'' Jedan dio apokrifnih hadisa moemo prepoznati prema prethodno navedenim mjerilima i pokazateljima, ali nikada ne moemo biti sigurni da li je neki hadis kategorino vjerodostojan, poto su hadisi, u iju smo se la sami uvjerili, i hadisi koji mogu biti vjerodostojni istih godina sakupljali od strane istih ljudi i sa istim mjerilima. Buharija, Muslim i ostali su 200-tih godina po Hidri nastojali pronai stvarne hadise, ali nisu uspjeli u tome. Kako to onda mi moemo uraditi 1400 godina nakon Hidre?! Rijei koje su u potpunom skladu sa Kur'anom, mogu biti rijei bilo kojeg muslimana koje su se pomijeale sa rijeima Vjerovjesnika. U narednom, 5. poglavlju emo vidjeti da je bilo onih koji su izmiljali hadise s namjerom da uinu dobro vjeri. Pa, stoga, hadisi koji su u potpunom skladu sa Kur'anom mogu biti rijei onih koji su navodno eljeli dati svoj doprinos vjeri. Poznato je i to da su prenosioci hadisa, pa ak i oni koji su prikupljali hadise govorili: ''Kada naete neke lijepe rijei, koje mogu koristiti ljudima, ne strahujte da na poetku kaete 'Vjerovjesnik je rekao...''' Ovakva formacija i vjerovatnoe formiraju i utjeu na na stav i prema onim hadisima koji ne ine nadopunu Kur'anu i koji nisu u proturjenosti sa Kur'anom. Iz tog razloga, ak i one rijei koje su i u skladu sa Kur'anom, a i koje ne

predstavljaju nikakav sud ne treba prenositi kao hadis i moramo se uvati od toga da vjerovjesniku pripisujemo ono to on nije rekao. Ako emo se ve pridravati Vjerovjesnikovih rijei, onda bi to trebale biti rijei (hadis) koje su, u skladu vjerovjesnike misije, izale iz Vjerovjesnikovih usta u vidu Kur'ana, dok je ljudima dostavljao poruku Uzvienog Allaha. Ove rijei, koje su, u sutini, rijei Allaha, d. ., ljudi su uli u obliku ljudskih rijei koje su izale iz usta Vjerovjesnika. Slijedei ovu poruku koju je dostavio Vjerovjesnik, mi slijedimo i Resula (Vjerovjesnika), i samu poruku (Kur'an), a isto tako slijedimo i Uzvienog Allaha, Koji je zapravo i poslao tu poruku.
NA CILJ JE SPRIJEITI UZIMANJE OTROVA, A NE ORBE

U ovom poglavlju smo vidjeli stav Vjerovjesnika, a stav etverice halifa prema hadisima vidjet emo u 11. poglavlju. Zato da se danas stavljamo u odbranu hadisa, ako se ima u vidu injenica da je Kur'an dovoljan, te injenica da je Vjerovjesnik, a kasnije i etverica halifa, zabranio zapisivanje hadisa, pa da su ak i spaljivali one koji su bili napisani?! Ako je polovina orbe otrov, a druga polovina orba, moemo li rei da se jedan dio toga moe jesti?! U hadisima se na isti nain, neodvojivo pomijeala istina i neistina. Kada kaemo da ne slijedite hadise, mi time ne elimo rei da ne uzimate orbu, ve elimo sprijeiti uzimanje otrova. Kur'an sadri sva potrebna vjerska pitanja, sva potrebna saznanja koja su u vezi sa Vjerovjesnikovim karakterom i onime to je on radio. Sve ono izvan toga suvino je. A, izdvojiti vjerodostojne podatke iz tog suvinog nemogue je. Nakon itanja 37. poglavlja u kome su izneseni aneksi koje su na vjeru po Kura'nu nainili hadisi i meshebi, moemo shvatiti zato je, kao stav, bolje uope ne davati primjere iz hadisa i koristiti se hadisima. ak da hadis i jeste u potpunom skladu sa Kur'anom, ne smijemo gubiti iz vida mogunost da se te rijei pripisuju Vjerovjesniku iako ih on nije izgovorio. Ne mora znaiti da je svaka rije koja je u skladu sa Kur'anom i rije koju je izgovorio Vjerovjesnik. Kur'an je jasna knjiga, koja vodi na najispravniji put. Ko god da kae neto to je u skladu sa Kur'anom, taj je rekao ispravno. Svjesni smo da e odreeni zlonamjernici ovaj stav nastojati prikazati kao nepotivanje Vjerovjesnikovih rijei. Pravo nepotivanje Vjerovjesnika jeste rei da Vjerovjesniku pripadaju rijei iz zbirki koje govore da su Vjerovjesniku napravljene arke, koje iznose gluposti o njegovom spolnom ivotu i koje Zemlju stavljaju na vola i ribu. Po kom se pitanju moe vjerovati u vjerodostojne rijei onih koji to prenose i ko to moe garantirati? Negirati rijei (hadise) mimo Kur'ana rezultat je ljubavi i potivanja Vjerovjesnika, poimanja vjere pripisujui je Uzvienom Allahu i prihvatanja Kur'ana kao jedinog i dovoljnog izvora vjere. Kao to je bilo onih koji su ljubav prema Isa, a. s., iskazivali proglaavajui ga za boga, isto tako ima i onih koji kau da vole Vjerovjesnika, a potom knjige, u kojima se prikazuje kao da je zaaran, da Allahu, d. ., pripisuje lane rijei i kao da je ostavio mnogo proturjenih sudova, prihvataju izvorom vjere i nevjernikom proglaavaju onoga ko zanijee bilo ta iz ovih knjiga. Vjerovjesnici su eljeli da vjerujemo u Uzvienog Allaha, da se veemo za Allahovu vjeru. Suprotno tome, nijedan vjerovjesnik nije elio da mu se pripisuju lane rijei, da se proglaava boanstvom ili da se ine aneksi na Allahovu vjeru. Ono ime bi vjerovjesnici najvie bili zadovoljni jeste da iskreno, ista srca i

besprimijesno slijedimo pravu vjeru, a nikako da se, pod izgovorom ljubavi prema Vjerovjesniku, udaljimo od istinske vjere, kao krani koji herojskim priama izraavaju ljubav prema vjerovjesnicima.

(5) NOVOTARIJE UVRTENE U VJERU, RAZLOZI IZMILJANJA HADISA ...

U prva tri, a osobito u treem poglavlju vidjeli smo, pozivajui se na Kur'an, kako je Kur'an dovoljan u pitanjima vjerskih sudova. Iznosei injenice vezane za metode sakupljanja hadisa, u etvrtom poglavlju smo vidjeli zato hadisi, ogrnuti platom svetosti, ne mogu biti izvor vjere. Pitanja u tehnici prikupljana hadisa, koja smo vidjeli u tom poglavlju, kao to je proglaavanje ashaba nepogreivim i prenoenje hadisa po znaenju, objanjavaju postavku kako se mogu pojaviti izmiljeni hadisi, iako ne postoji nikakva loa namjera. U ovom poglavlju neemo se doticati izmiljotina koje su nastale u ishodu metoda prikupljanja hadisa, zato to smo se u njih uvjerili u 4. poglavlju. U ovom poglavlju emo u 10 taaka analizirati anekse na vjeru, koji su svjesno nainjeni. Na taj nain emo shvatiti razloge izmiljanja u izmiljotinama ije emo primjere vidjeti u 6., 7., 8. i 9. poglavlju.
1) IZMILJOTINE RADI DEGENERIRANJA, KVARENJA VJERE

U cilju omalovaavanja, prikazivanja nae vjere kao vjere ispunjene glupostima i dovoenja u stanje nemogue za prakticiranje iste, neprijatelji vjere su izmislili mnogo hadisa. Poslije su s istim namjerama koristili te hadise sami oni, a i mnogi ateisti koji su ivjeli poslije njih. Skrivajui u sebi nevjerovanje, mrnju i zlobu prema islamu, mnogi munafici, koji su se, pod platom iskrenih vjernika, umijeali meu narod, kao prvenstveni cilj su, prije svega, imali naruavanje islamskog vjerovanja i unoenje sumnji i nedoumica u srca vjernika. S time u vezu, oni su, pod imenom hadis, Vjerovjesniku pripisali na desetine hiljada izmiljotina, koje je teko pojmiti i zamisliti, koje mute razum i za koje apsolutno ne postoji mogunost da ih je Vjerovjesnik izgovorio. Kur'anski ajeti ukazuju na injenicu da su se jo za vrijeme Vjerovjesnikovog ivota munafici umijeali meu muslimane. Poznati ateista Abdulkerim bin Ebil Avda, koji je u vrijeme halife Mehdija uhvaen radi pogubljenja, prije samog pogubljenja daje sljedeu zastraujuu izjavu: ''Vi me ubijate, ali ja sam u vaoj vjeri izmislio 4000 hadisa koji halal ine haramom, a haram halalom.'' Ako uzmemo u obzir da Kur'an sadri preko 6000 ajeta, onda moemo shvatiti zastraujua izopaenja koja mogu prouzroiti injenica da je samo jedna osoba ustanju izmisliti 4000 hadisa! Pored toga, iznosi se podatak da su Ahmed bin el Duvejbari, Muhammed bin Ukea i Muhammed bin Temim izmislili preko 10.000 hadisa o Vjerovjesniku [Ibni Hader, Lisanu'l Mizan]. Zehebi navodi kako je Ahmed bin Abdullah izmislio na hiljade hadisa, pozivajui se pri tome na hadiske imame, kako je, isto tako, Dinar Ebu Mikjes, koji je tvrdio da je bio sluga kod Enesa bin Malika, prenio jednu stranicu punu izmiljotina, za koju je tvrdio da je uo od Enesa bin Malika (Zehebi, Mizan). Knjige muhaddisa pune su priznanja o izmiljotinama svjesno nainjenim u cilju izopaenja vjere. Sasvim je oito postojanje ovih izmiljotina, ali na

to se neko moe pozivati kako bi mogao garantirati da se ove izmiljotine danas nisu umijeale u knjige poznatih knjiga hadisa? Ko je prepoznao munafike o kojima govori Kur'an i koji su postojali za ivota Muhammeda, a. s., i munafike koji su se pojavljivali tokom naredna dva stoljea i tako svoje zbirke zatitio od izmiljenih hadisa koje su oni fabrikovali?!
2) IZMILJOTINE ZBOG POLITIKIH RAZILAENJA

Nije prolo ak ni 40 godina nakon Vjerovjesnikovog preseljenja na ahiret, a ve su se pojavili sukobi izmeu hz. Alije i Muavije. Nakon ovog perioda islamski svijet ulazi u politika razilaenja iz kojih nee biti povratka. Politiki podjeljene zajednice su umijeem smatrali proturjeivanja i meusobna oponiranja na mnogim poljima; izmiljali su hadise koji podravaju njihove politike stavove, a vjerovanje u njihov politiki pokret predstavili su kao jedan od Allahovih farzova. U meuvremenu, veliali su sopstvene lidere, a omalovaavali lidere oporbene, protivnike strane. Halili navodi podatak da su iiti izmislili oko 300.000 hadisa koji govore o hz. Aliji, te objanjava kako su, isto tako, izvrtali rijei hz. Alije (Halili, el-Irad). Taj broj je za oko 50 puta vei od broja kur'anskih ajeta. Mislei na iite: ''Allah im duu uzeo, toliko su hadisa izopaili!'', rekao je neko ko se odvojio od iita (Muslim, Sahihi Muslim). Veoma lijep primjer fabriciranja hadisa iz politikih pobuda predstavlja gubljenje vremena u apsurdnim i ispraznim viestoljetnim i izvan-kur'anskim natezanjima izmeu stava sunnita, koji hz. Ebu Bekra smatra superiornijim u odnosu na hz. Aliju i to prezentira kao jedan od uvjeta svojih mesheba, i stava iita, koji su vjeru u superiornost hz. Alije pretvorili u imanski art. Kada se islam ispolitizirao, oni to su vlast drali u svojim rukama, vjeru su oblikovali prema eljama masa. Prilikom svega toga, vjeru su koristili i kao instrument i oblikovali su je prema linim politikim ciljevima i interesima to je dovelo do nastanka aneksa na vjeru, a i izuzimanja onoga to u odreenom vremenu nije odgovaralo.
3) IZMILJOTINE ONIH KOJI MISLE DA JE VJERA NEPOTPUNA I KOJI, NAVODNO, SPAAVAJU VJERU

Mnogi oni koji su poznati kao vjernici najljepu formulaciju stanja muslimana pronali su u rijeima Jahja bin Saida: ''estite osobe nismo nigdje doivjeli laovima koliko u hadisima.'' Jedan od onih koji su priznali ovu injenicu je i Muslim, prireiva jedne od dvije zbirki hadisa za koje se tvrdi da su najpouzdanije. Muslim od Ebu Zennata prenosi sljedee: ''U Medini sam se susreo sa stotinu osoba, svi su pouzdani, ali njihovi hadisi nisu uzimani.'' (Muslim, Sahihi Muslim, 1. tom, str. 13). Kao to se vidi, injenica da su i mnogi navodni vjernici izmiljali hadise bila je poznata ak i samim muhaddisima. Ovakvi tipovi ljudi, koji veoma cijene svoje line stavove, misle da ine veliku uslugu vjeri kada u nju uvrste lini stav i to smatraju jednim veoma umjesnim djelom. Ilustracije radi, oni koji su u vjeru uvrstili odvojeno sjedenje mukaraca i ena, ega nema u Kur'anu, moda su na svoj nain eljeli sprijeiti blud i izopaenje vjere. Meutim, moraju znati da je Uzvieni Allah mislio bolje od njih, da Allah, d. ., nije zaboravan i da bi, da je to bilo potrebno, u Kur'anu dao sud o tome. Misliti da e vjeri

uiniti uslugu ako u nju uvrste neto o emu Allah, d. ., nije dao Svoj sud primitivan je nain razmiljanja, a pogubne posljedice toga su vidljive. U 14. poglavlju emo vidjeti kako su se, mimo hadisa, pod imenom idtihada, u vjeru uvukli lini sudovi i stavovi. One koji vjeru doivljavaju oskudnom za njihove line stavove i koji time, navodno, pomau vjeru, a i one koji daju sud o pitanjima koja je Allah ostavio slobodnim i to prezentiraju pod platom vjere, moemo uvrstiti u klasu onih koji spaavaju vjeru, doivljavajui je nepotpunom.
4) IZMILJOTINE RADI DOPADLJIVOSTI VJERE

Ova stavka djelomino lii na 3. stavku; grupu ljudi koji se bave izmiljotinama iz ove stavke line oni koji misle da e spasiti vjeru, oni koji nisu obavijeteni o tome da je Allah, d.., taj koji spaava vjeru. Stvarna briga ovih ljudi jestu nastojanja da vjeru uinu dopadljivom, da ibadete prikau prijatnim. Ova populistika tenja doprinijela je da se u vjeru, koji je Svevinji objavio, uvuku izmiljeni hadisi i komentari. Meu onima koji se mogu svrstati u ovu grupu ima i onih, kao to je Ebu Ismet Nuh, koji su za vrline svake sure izmislili hadise. Postoje oni koji su, u cilju velianja Vjerovjesnika, proizvodili hadise koji govore o Vjerovjesnikovoj superiornosti. Prenosi se da su, u cilju sopstvenog opravdavanja, ovi fabrikatori hadisa govorili sljedee: ''Mi nismo smiljali lai u ime Vjerovjesnika; naprotiv, radili smo to s ciljem jaanja vjere koju je dostavio Vjerovjesnik.'' [Ibni Hader, Feth-ul Bari]. To, kao to emo dolje vidjeti, ukazuje na to da, izmiljanje hadisa tog tipa, oni ak nisu doivljavali kao la; inei takva uasna djela, oni su se moda nadali i sevapima. ''Mi laemo u korist Vjerovjesnika i tako potpomaemo njegov erijat'' (Ibnul Devzi, K. Mevzuat). Kao to se vidi, aktualni fabrikatori hadisa Kur'an doivljavaju nepotpunim; oni se, povrh svega, nisu ograniili samo na izmiljanje hadisa, ve jo i liderstvo u pobonosti nisu nikome preputali. Oni koji su poznati kao ekstremno poboni, ovakvim svojim odlikama doli su u poziciju jednog od najopasnijeg reda u vjeri, poto su oni neko koga narod voli i kome vjeruje, ijim rijeima se pridaje vanost, a djela uzimaju za primjer. Rijei koje oni predstavljaju kao hadise bespogovorno se prihvataju i ne podvrgavaju se kritici. Tako je isti islam jo vie udaljen od kur'anskog duha, a, sa svim svojim primjesama, novonastala struktura smatrala se besprimjesnim islamom.
5) IZMILJOTINE S CILJEM DA SE MESHEBI I IDEJE PRIKAU ISPRAVNIM

U atmosferi u kojoj se udaljilo od modela islama zasnovanog samo na istoj objavi Kur'anu, u kome se ljudske rijei prezentiraju kao sud Uzvienog Allaha i u kome je osnaen jedan tradicionalni model zasnovan na hadisu, ljudi su na sasvim razliite naine poeli poimati vjeru. Ovakva situacija dovela je do nastanka razliitih mesheba, tabora i ideja, koje su se razilazile u vjerskim pitanjima i koje su, u kontekstu poimanja i prakticiranja islama, meusobno nepomirive. Ljudi su se prestali baviti podravanjem Kur'ana i poeli su sa branjenjem mesheba. A inei to, oni su osjeali potrebu da se pozovu na izmiljene hadise, kako bi, kroz usta Vjerovjesnika, hvalili svoj, a poniavali i van snage stavljali ostale meshebe. To sve su inili s ciljem da dokau ispravnost

svojih stavova; da time izvre utjecaj na mase, kako bi ih privukli u svoj mesheb. U tom smislu moemo se uvjeriti u izniljotine elnika Hanefijskog mesheba: ''U mome ummetu pojavit e se osoba sa imenom imami afija. On e mome ummetu nanijeti vie tete od ejtana. A opet, u mome ummetu e se pojaviti ovjek po imenu Ebu Hanife i on e biti svjetlost mog ummeta.'' (Ibnu Arrak, Tenzih-u-eria, 2. tom, str. 14). U meuvremenu ni pristalice afije nisu stojali skrtenih ruku, te su, kao odgovor, izmislili hadis koji e spasiti njihovog imama: ''Kurejijski alim (Imami afija) e svako mjesto na Zemlji ispuniti znanjem.'' Zar je, nakon ovakvih ''hadisa'' za oekivati da e pristalice Malikijskog mesheba ostati ravnoduni; i oni iznose svoje hadise: ''Doi e vrijeme kada e se kretati na duga putovanja u potrazi za naukom, a nee biti veeg alima od medinskog alima (imami Malik).'' Takva je situacija u sunnitskim meshebima, a kako su Kaderije izmiljali hadise ilustrira se pozivanjem na rijei Ebu Reda Muhriza, biveg pristalicu jednog Kaderijskog mesheba: ''Ni sluajno ne prenosite neto od Kaderija! Vallahi, mi smo, u cilju pridobijanja ljudi za na mesheb, izmiljali hadise i nadali se da emo time postii sevape. Tako sam ja za Kaderijski mesheb pridobio 4000 ljudi.'' (El Derhu Ve'l Tadi'l, 1. tom, str. 32)
6) IZMILJOTINE POD PRISILOM

Kao to smo to i prethodno istakli, prisile, prijetnje i muenja osobito Emevijskih halifa zauzimaju znaajno mjesto u poetku akcije prikupljanja hadisa. Dokaz toga su sljedee rijei Ez-Zuhrija, za koga se tvrdi da je bio prvi sakuplja hadisa: ''Nije nam se svialo pisanje hadisa. Iz nekog razloga, ti vladari (Emevijske halife i njihovi ljudi) su nas prisiljavali da to radimo.'' Prilikom prikupljanja hadisa pod prisilom, prikupljani su oni hadisi koji su se sviali aktualnom vladaru, koji su podravali poimanje vlasti, kulture, tradicije i povijesti postojee uprave, a odbacivani su oni koji su bili opreni navedenom. Zbog toga to su se ionako hadisi prenosili po znaenju, mnogi hadisi su se, igrom rijei, koristili u cilju pretvaranja obiaja u neto to se nareuje. Naprimjer, kada se objanjavalo neto to je Vjerovjesnik radio po linom opredjeljenju, izraavalo se u stilu ''Vjerovjesnik je zapovijedio...'', ''Vjerovjenik je naredio...'', na nain koji iskljuuje Vjerovjesnikovu elju. to se pak tie svih ovih izmiljotina i odstupanja od znaenja, to se, bez ikakve sumnje, deavalo u skladu sa stavovima dominirajue klase; klase koja je vrila prisilu radi prikupljanja hadisa. Izmiljotine koje su pod prisilom uvrtene u vjeru, nisu ograniene samo na period Emevija i naredni period Abbasija. Novotarije, koje su se u ovom periodu, u veini sluajeva, u vjeru unosile putem izmiljenih hadisa, poslije su se, pod prisilom halifa i valija, pojavljivale pod imenom ''fetva'' i ''idtihad''. Stavovi, idtihad i fetve, poput onih iz perioda Osmanlija da se hilafet, sultanat moe sa oca prenositi na sina, da, za dobrobit drave, sultani mogu ubijati svoju nedunu brau, uvijek su se donosile pod prisilom, a to ukazuje na injenicu da, u cilju jaanja svog utjecaja, aktualna vlast nije prezala ak ni od izopaenja vjere. Ne zaboravite da su sve ove fetve, koje nose etiketu ejh-ul-islama, donoene od strane ljudi koji su postavljani i platu primali od aktualne vlasti.

7) IZMILJOTINE RADI OSIGURANJA MATERIJALNE KORISTI

Oni to su putovali i prikupljali hadise, ovaj posao su poeli obavljati voeni idejom materijalne dobiti. Ilustracije radi, navodi se da je Jakub bin Ibrahim pristao na prenoenje hadisa pod uvjetom da mu se za to plati jedan dinar. Ebu Najm El-Fadl je, isto tako, za svako prenoenje hadisa traio da mu se to plati. Jedan od njegovih uenika, Ali bin Dafer, je rekao sljedee: ''Pisali smo hadise od Ebu Najm El-Fadla, a zauzvrat je od nas uzimao dragocjene drahme (srebrni novac). Kada bismo imali drahme niske vrijednosti, na to je uzimao i pare.'' ube bin Haddadu, koji je, nakon preporuka da se od siromaha nikako ne biljee hadisi, rekao da je Umera bin Hafsa bogat, da nee slagati i da se, prema tome, od njega mogu uzimati hadisi, Ali bin Asim je dao sljedei odgovor: "Vidjeli smo mnogo bogataa koji lau (El Kifaye, str. 155). Bilo je i onih koji su proizvodili hadise po narudbi muterija. U cilju poveanja prodaje odreene robe, mnogi trgovci su plaali hadiske meetare da im izmisle hadise koji su govorili o koristi te robe. Primjer ove tvrdnje mogu posluiti hadisi koji govore o koristima koritenja lijepih mirisa, a koji su izmiljeni na inicijativu trgovaca mirisima. Primjeri fabrikatora hadisa su i oni poput Ebul Muhezzema, koji je, kako to istie ube bin Haddad, za samo jedan kuru izmiljali 70 hadisa.
8) IZMILJOTINE RADI OSIGURANJA DUHOVNE KORISTI

Nakon smrti Vjerovjesnika i perioda etverice halifa, odreenim ljudima, poznatim kao pripovjedai pounih pria, je u naviku prelo da sjede po damijama i mesdidima i da prisutnima, koji su ih okruivali u vidu halke, vaze i dijele savjete. Zapravo, te ljude je vie zanimala slava i visok stepen u oima naroda, nego vaz i dijeljenje savjeta. Svoje vazove su pripremali na nain da ih dovedu do ovog cilja. Zbog toga to su znali da put do slave prolazi kroz vjeru, koja je znaajan faktor u oima naroda, kroz provociranje vjerskih osjeaja, oni su drali vazove na nain da su rasplamsavali te emocije; trudili su se da dramatinim govorima narod primoraju na pla. U tu svrhu su svoje govore kitili udnim priama, koje su smislili pripisujui ih Vjerovjesniku i tako ubjeivali i vrili utjecaj na narod. Na elu vazova kojima se najvie utjecalo na narod nalaze se vazovi kojima se opisuju Dennet i Dehennem. Unato injenici to je u Kur'anu izneseno sve ono to je potrebno znati o Dennetu i Dehennemu, ovi pripovjedai pounih pria su bogatu riznicu koju su pronalazili u izmiljenim hadisima naroito izdano koristili u ovo kontekstu kako bi jo vie rastuili, zbunili i ushitili narod. Poslovni uspjeh ovog sektora prolazio je kroz prekomjerno izmiljanje hadisa. Jedan od sluajeva koji, u ovoj otunoj slici, ovjeka moda najvie moe nasmijati jeste sluaj kada je, nakon to je jedan od spomenutih pripovjedaa, pjesnik Kulsum, rekao da garantirano u Dehennem nee ui onaj ko jezikom mogne dodirnuti vrh nosa, prisutni demat poeo to i probati. Ibn-ul-Devzi sljedeim rijeima opisuje ove tipove ljudi: ''Meu je bilo onih koji su lica mazali raznim bojama i na taj nain postizali ukastu boju lica. Time su se hteli prikazati kao bogobojazni vjernici izblijedjelog tena od pretjeranog posta. Drugi su koristili so, kako bi u eljenom trenutku mogli pustiti suze. Druga pak grupa pripovjedaa je u svojoj predstavi ila toliko daleko da bi se bacali sa vrha nalickanog

kjursa ili bi, na nain neobian sluateljima, svoje neiskrene prie prenosili uz pretjerane gestikulacije, udarali bi o kjurs, trkarali uz i niz stepenice.'' (Ibn-ul Devzi, el-Kussas vel Muzekkirin, str. 93) Analiziramo li malo svoju okolinu, vidjet emo koliko slinosti ima izmeu ove vrste ljudi, na koje upozorava Ibn-ul Devzi, i onih koji istim metodama danas eksploatiraju neuko puanstvo. Tipovi pretjeranih gestikulacija, krokodiljih suza, slina i udaraca o govornicu, sve nas podsjeaju na ove arlatane, koje je u prolosti opisao Ibn-ul Devzi. Meu pekulantima je bilo i onih poput Dafera bin Nastur Feraba, koji je ustvrdio da ima 320 godina, da je vidio Vjerovjesnika i da je zahvaljujui Vjerovjesnikovoj dovi doivio toliku starost. Retenova pozicija takoer lii na ovu. Ovi ljudi koji su ivjeli u IV i VIII stoljeu po hidri, tvrdili su da su ashabi, a Reten je ak sastavio i zbirku od 300 hadisa i oko sebe okupio prilian broj pristalica.
9) IZMILJOTINE RADI UVRTAVANJA U VJERU TRADICIJE I OBIAJA

Kur'an je dao smjernice u odreenim sferama ljudskog ivota, a mnoga pitanja o kojima se nije izjanjavao, preputena su ljudskom sudu i izboru. To smo detaljno vidjeli u drugom, a vidjet emo i u 39. poglavlju. U ovim pitanjima u kojima su slobodni, ljudi se ponaaju u okvirima svoje tradicije, obiaja i linog svjetonazora. Ilustracije radi, Kur'an ne daje smjernice o tome da li trebamo jesti rukama, viljukom ili tapiima. U Kur'anu nema objanjenja o tome da li odjea mukarca i ene treba biti saruk, dubbe, trebali li nositi kravatu, koulju ili kimono. Obzirom da smo slobodni u opredjeljenju u pitanjima koja nisu precizirana, to znai da, prema Kur'anu, mi moemo odabrati bilo koju od navedenih solucija iz primjera naina objedovanja ili odijevanja. A rei da e u izboru bilo koje solucije predstavljati dodatni sevap ili grijeh znai doi u proturjenost sa Kur'anom. Znaajan dio dodataka na islam po Kur'anu u periodu Emevija i Abbasija desio se upravo unoenjem obiaja i tradicije u islam po Kur'anu, a sve pod peatom svetosti. Kur'an je Knjiga kojoj se zna i poetak, a i kraj i u njemu nema nikakve formulacije, ni izraza kojim se preporuuju obiaji i tradicije. Obzirom da je to tako, jedini preostali put bio je da se, izmiljenim hadisima i jednim poimanjem sunneta, koji se ne spominje u Kur'anu, u vjeru uvrste i nainu svetinjama i pitanja koja je Kur'an prepustio naem slobodnom odabiru. Tako je, zahvaljujui arapskoemevijskom rasizmu i plemenskom rasuivanju, pod platom sunneta, u vjeru uvrteno mnogo izvanvjerskih elemenata, od arapskog jezika do naina odijevanja tog perioda, od menija do naina obavljanja fiziolokih potreba. (Radi detaljnijeg upoznavanja, vidi 16. poglavlje.)
10) IZMILJOTINE NASTALE USLJED PRENOENJA U ISLAM IZMILJOTINA DRUGIH VJERA

One koji se bave prenoenjem ovih izmiljotina moemo podijeliti u dvije grupe: prvu grupu ine oni to su svjesno unosili izmiljotine u vjeru kako bi izopaili islam, nainili ga neloginim ili kako bi islam poistovijetili sa svojom izvornom vjerom, kojoj su nekada pripadali. U drugu grupu, pak, spadaju oni to se, unato prelasku na islam, nisu mogli osloboditi svoje stare vjere i obiajnih navika, te su to prenijeli u islam.

idovske poune prie (israilijati), kranske prie, idolopokloniki obiaji, amanski obiaji (kod Turaka) u islam su se uvukli uvijek u ivdu hadisa ili idtihada. Posmatrajui sa aspekta zapremine, idovske poune prie, zvane israilijat, zauzimaju prvo mjesto na izvoru izmiljotina, a na drugom mjestu su kranske prie, zvane mesihhijat. Zbog toga to su prethodno korijene pustile u drugim religijama, one su jednostavnije i lake ule u islam. Ovdje emo se, dakle, pozabaviti samo sa israilijatima i mesihhijatima. Najznaajniji meu onima koji su u islam unijeli israilijate jesu Kab el Ahbar, Vehb bin Munebbih i Abdullah bin Selam. Zbog toga to smo se, govorei o odreenim znaajnim fabrikatorima hadisa, u 12. poglavlju dotakli i njih, proitajte to poglavlje kako biste vidjeli koliko su pouzdani israilijatski izvori. Muslimani, pak, nisu vidjeli nita loe u tome da, pored kur'anskih ajeta, prepriavaju prie. Eto, upravo je to bio jedan od izvora fabrikovanja hadisa. Danas se u mnogim knjigama, a prvenstveno tefsirima i zbirkama hadisa moemo susresti sa stotinama izmiljotina koje potjeu od ovih ljudi. Kao ilustraciju, navest emo samo dva primjera. Izmiljotina, koja se plasira pod imenom hadis israilijatskog porijekla, koja se prenosi od Vehb bin Munebbiha, glasi: ''Narod Beyt-ul-Makdisa su Allahove komije. Allah je duan da Svojim komijama ne ini azab. Onaj ko bude sahranjen u Beyt-ul Makdisu bit e osloboen od kaburskog ispitivanja i tjeskobe.'' A izmiljotina, koja se spominje i u Kurtubijevom tefsiru, a koja potjee od Kab el Ahbara, glasi: ''Kada ga je Uzvieni Allah stvorio, Ar je rekao: 'Allah nije stvorio veeg mahluka (stvorenje) od mene.' Te se isprsi i zaljulja. Allah ga je obavio takvom gujom koja je imala sedamdeset hiljada krila, na svakom krilu sedamdeset hiljada pera, na svakom peru sedamdeset hiljada lica, na svakom licu sedamdeset hiljada usta, a u svim ustima po sedamdeset hiljada jezika. Njena usta svaki dan Allahu tespih ine onoliko koliko je kapi kie, listova drvea, zrna pijeska i kamena; koliko je dunjalukih dana i broja svih meleka. Guja je smjetena na aru, a ar dosee tek do pola nje. Eto, tek tada ar poe bivati skroman.'' A kao ljude koji su doprinijeli unoenju mesihhijata, odnosno izmiljenih kranskih pria, u islam moemo istai Temim ed-Dariu i Ibn Durejda. Isaov, a. s., ponovni dolazak na Zemlju, Deddal, melek smrti, Dennet i Dehennem podruja su gdje je najvie zastupljeno izmiljotina mesihhijata. (U 20. poglavlju emo vidjeti kako su pitanja Isaovog, a. s., povratka, Mehdije i Deddala nanijela duboke rane naoj vjeri, islamu.) Kako god su veoma gnjevni na muslimane koji se pozivaju samo na Kur'an, kao jedini izvor vjere, tradicionalni islamisti se veoma ljute i na to to strani analitiari islama, isto tako, iznose i izraavaju nepovjerenje prema hadisima. Bez obzira koja je namjera ovih istraivaa, ono to nas zanima jeste nauna vrijednost koju oni iznose. Neosporna injenica je da su ove osobe, koje posjeduju okruenje slobode, koje nije prisutno u muslimanskim zajednicama, iznijele i veoma ozbiljna pitanja, a i pitanja o kojima treba razmisliti i uzeti ih u obzir. Njihovim radovima treba objektivno pristupati, ukazati na njihove zablude i okoristiti se ispravnim faktima koje iznose. Smatramo da se osobito u djelima analitiara Goldzihera, Schacht Van Kremera, Sprengera i Dozija nalazi niz taaka kojima se mnogi mogu okoristiti. Najpoznatiji od njih, Goldziher, kae sljedee: ''Rijei rabbanija (idovski, kranski vjerski autoriteti), citati iz izopaenih Novih Zavjeta, uenja grke filozofije, izrazi

perzijskog i indijskog porijekla i jo mnogo toga je putem hadisa ulo u islam. Sve to je, direktno ili indirektno, dolo u poziciju produkata islamske kulture. Opet, veliki dio vjerskih pounih pria se, isto tako, uvukao u islam. Ukoliko izvrimo analizu materijala koji se koristi u hadisima i nainimo usporedbu sa vjerskom kulturom idova, vidjet emo da je veliki dio ovog drugog uvuen u islamsku vjersku kulturu.'' (Goldziher, El Aqide ve--eria, str. 42-43)

(6) PROTURJENOSTI KUR'ANA I HADISA ...

U prethodnim poglavljima knjige prvo smo, formulacijama samog Kur'ana, objasnili da je Kur'an jedini izvor vjere. Potom smo, kroz iznoenje Vjerovjesnikovog stava o nepisanju hadisa, kroz iznoenje posljedica prenoenja hadisa po znaenju i kroz analiziranje jo mnogih pitanja, vidjeli zato hadis ne moe biti izvor vjere. to se, pak, tie ovog poglavlja, u njemu emo vidjeti kako se hadisi, izmiljeni u ishodu prihvatanja hadisa vjerskim izvorom, proturjee sa jedinim izvorom - Kur'anom. Dakle, uvidjet emo rezultate nainjenih pograaka i spoznati znaaj povratka Kur'anu, jedinom izvoru vjere. U cilju pokazivanja hadisa koji se proturjee sa Kur'anom, izabrali smo hadise najpoznatijih zbirki hadisa; hadise manje poznatih zbirki preputamo vaoj procjeni. Postojanje hadisa koji su proturjeni Kur'anu dovoljan je razlog za odbacivanje svih hadisa, za povratak Kur'anu i za ponovno poimanje vjere. Postoji na hiljade hadisa koji su proturjeni Kur'anu. Smatramo da je, za ilustraciju nae tvrdnje, dovoljno da u ovom poglavlju navedemo deset primjera. Inae, u saopenjima u toku mnogih pitanja u ovoj knjizi izlau se hadisi koji se proturjee Kur'anu. Otkud mi znamo da je Kur'an rije Uzvienog Allaha? Kao odgovor na ovo pitanje, neki mogu rei da to sam Kur'an kae. Dobro, a ta emo rei ako, u cilju klevete Allaha, d. ., neko pokae druge knjige i kae: ''I ovo je od Allaha!''? Ustvrditi da je Kur'an rije Uzvienog Allaha moemo jedino analizom Kur'ana i procjenom istinitosti onoga to on navodi. Raspravljati o ispravnosti Allahove Poruke u direktnoj je vezi sa samom Porukom. Ako istom logikom analiziramo hadise, vidjet emo da li su dostojni biti izvorom Allahove vjere, ili, pak, nisu. Kako god se rasprava o tome da li je Kur'an izvor vjere ili nije moe voditi kroz prouavanje samog Kur'ana, isto tako se pitanje da li je hadis izvor vjere ili nije moe rijeiti prouavanjem hadisa. Na primarni cilj jeste da, analiziranjem Kur'ana i hadisa tokom cijele knjige, ustanovimo ta je izvor vjere i kakav taj izvor treba biti. Hadisi koje emo navesti u ovom i u narednim poglavljima pokazat e nam koliko hadisi mogu biti dostojni(!) biti izvorom vjere. Hadisi koje u ovoj knjizi podvrgavamo kritici, jesu hadisi zastupljeni u najpoznatijim zbirkama hadisa, koje muhaddisi prihvataju. U razmatranje nismo uzimali hadise koje muhaddisi odbacuju, za koje kau da su apokrifni (mevzu). Primjeri takvih hadisa su sljedei: ''Kada ga je htio stvoriti, Allah je potjerao konja i tjeranjem ga je oznojio. Od tog znoja ga je poslije stvorio.'' ili ''Meleke je Allah stvorio od dlaica sa Svojih prsa i ruku.'' ili ''Allahove oi su oboljele i meleki su Mu doli u posjetu.'' ili ''Sanjao sam

Allaha. Bio je u liku lijepog mladia duge kose. Bio je u zelenoj odjei i imao je zlatne nanule.'' (bni Kuteybe, Hadis Mdafas str. 66 67). Tano je da poznati muhaddisi dematniraju prenosioce izmiljenih hadisa ovog tipa i da odbacuju ove hadise. Meutim, kada u ovom i narednim poglavljima vidimo hadise iz najpoznatijih, najvjerodostojnijih i napovjerljivijih zbirki hadisa, shvatit emo se u tim zbirkama na nerazdvojiv nain pomijeala la sa istinom, kako niemu nije koristilo nastojanje da se, prilikom prikupljanja hadisa, izdvoji istina od lai. Obzirom da je Kur'an dovoljna i potpuna Knjiga, koja sadri sve detalje, nije ni bilo potrebe za ovakvim nastojanjem i trudom. A zato oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge proturjenosti. (4- An-Nisa', 82) Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti! (15- Al-Hidr, 9) Iz navedenog ajeta sure An-Nisa' saznajemo da izvor nae vjere nema proturjenosti. Govorei da je Kur'an neproturjean, Uzvieni Allah nas poduava i ispravnosti Kur'ana, a i odlici koju izvor vjere treba posjedovati. to se, pak, tie postojanja hadisa koji su proturjeni hadisu, to je dokaz da hadisi nisu od Allaha, d. ., i da ne mogu biti izvor vjere. Osim toga, iz 15. ajeta sure Al-Hidr saznajemo da je Kur'an zatien i da, na taj nain, kao izvor vjere imamo Knjigu koja ne moe biti izopaena i izmijenjena. U ovom i naredna tri poglavlja vidjet emo kako su hadisi u proturjenosti sa Kur'anom, sa samim sobom i sa logikom, da, analogno tome, nisu zatieni i da su, na nepopravljiv nain, pomijeani sa hiljadama izmiljotina. U ovim poglavljima emo, dakle, vidjeti strane posljedice nastale usljed prihvatanja hadisa kao izvor vjere, te emo, isto tako, bolje shvatiti potrebu povratka Kur'anu - jedinom, neproturjenom i zatienom izvoru nae vjere.
1) ZAR ALLAH, D. ., IMA LISTOVE NOGU?

Kuran: ''... Niko nije kao On!..'' (42- A-ura, 11) Hadis: "Da bi vjerovjesnicima dokazao Svoj identitet, Allah, d. ., e na ahiretu otkriti noge i pokazati im listove.'' (Muslim Iman 302, Buhari 97/24, 10/29, Hanbel 3/1) Dobro obratite panju na zbirke u kojima se ovaj hadis spominje. U, navodno, najispravnijim zbirkama Muslima i Buharije, gdje se kae da e nevjernik biti svako onaj ko zanijee samo jedan hadis! Prema logici muhaddisa, nevjernik je onaj ko zanijee ovaj hadis, a onaj ko povjeruje u njega bit e pravi musliman. Zar, naspram ajeta, koji kae da nita nije kao Uzvieni Allah, ima potrebe objanjavati glupost izmiljotine po kojoj, bez ikakvog upuivanja na figurativnost, Uzvieni Allah ima listove nogu i da e ih pokazati na ahiretu?
2) RUKUJE LI SE ALLAH, D. .?

Kuran: ''i niko Mu ravan nije!" (112- Ihlas, 4) Hadis: "Allah se sastao i rukovao sa mnom. Svoju ruku stavio je izmeu mojih ramena, tako da sam na grudima osjetio hladnou Njegovih prsta.'' (Hanbel 5/243) Opet, u ovom hadisu se, bez ikakvog upuivanja na zakljuak da je rije o figurativnosti, istiui da ima prste i da su oni hladni, materijalizira i daje lik Uzvienom Allahu. Navedeni hadis je u proturjenosti sa mnogim ajetima, poput citiranog ajeta sure Ihlas u kome se kae da nita nije kao On. Prihvatljivo bi bilo da se ''ruka'' u hadisu koristila u figurativnom znaenju i da to nije upuivalo na ljudsku ruku. Ilustracije radi, kada kaemo ''sve je u Allahovim rukama'', sasvim je oito da se time istie kako je sve podvrgnuto Allahovoj kontroli. Meutim, niko ne moe izvui takvo figurativno znaenje ovog hadisa, u kome se Allahu pripisuju hladni prsti. Povrh toga, u ovom hadisu se nalazi i apsolutno neprihvatljiva formulacija koja kae da se Uzvieni Allah rukovao sa Vjerovjesnikom. Jesu li sada pravi muslimani muhaddisi, meshebisti, koji ove hadise smatraju vjerom, ili su pravi muslimani oni koji vide pogreke u hadisima i koji Kur'an smatraju dovoljnim?
3) UBIJA LI SE ONAJ KOJI PROMIJENI VJERU?

Kuran: ''U vjeri nema prisiljavanja...'' (2- Al-Baqara, 256) Hadis: "Ubijte onoga koji promijeni vjeru.'' (Nesei 78/14, Buhari 12/1883) Mnogi su ivotima platili zbog ovih izmiljotina onih koji su hadisima nastojali prevazii Allahov sud, koji su Allahovu vjeru eljeli kreirati prema sopstvenim stavovima. Hadisi poput ovih su u glavama pristalica radikalnih vjerskih organizacija legalizirali sva krvoprolia koja su inili. Ogranizacija islamske zajednice osuuje one koji podrume svojih kua pretvaraju u mezarluk, ali ista Organizacija islamske zajednice hvali i preporuuje zbirke hadisa kao to su Buharija i Nesei, i navodi ih kao izvor vjere. ta to treba da znai?! Uzaludno je suprotstavljati se ovim krvoproliima, ako branite sunnizam, poto su dokazi, koji e posluiti kao tamelj ovim krvoproliima, zastupljeni u sunnitskim knjigama hadisa i meshepskim objanjenjima.
4) TA JE UMRLI KRIV?

Kuran: ''Da nijedan grjenik tue grijehe nee nositi.'' (53- An-Nadm, 38) Hadis: "Umrli biva podvrgnut azabu zbog toga to njegova porodica plae za njim.'' (Buhari - K. Demiz 32, 33, 34) Ovaj hadis, koji nije u skladu ni sa zdravim razumom, a niti sa opom logikom Kur'ana, je takoer jedan od primjera kako su izmiljotine proturjene Kur'anu i zdravom razumu.
5) OTKUD OVO NEPRIJATELJSTVO PREMA ENI?

Kuran: ''Nijednom trudbeniku izmeu vas trud njegov neu ponititi, ni mukarcu ni eni - vi ste jedni od drugih.'' (3- Ali 'Imran, 195) Hadis: ''Dobra ena meu enama je kao bijela vrana meu stotinu vrana.'' (Buhari 9/1391) Dok Kur'an otvorenim dri put onim mukarcima i enama koji ine dobra djela, hadisi pred enama stavljaju prepreku. Pitanje ene je jedno od najzastupljenijih pitanja i tema hadisa izmiljenih u cilju klevete Vjerovjesnika. (Radi detaljnijeg upoznavanja sa ovim pitanjem, vidi poglavlje 21. i 22.)
6) RECITE, KO JE TIRANIN?

Kuran: ''...I tirani jo govore: "Vi samo zaarana ovjeka slijedite!"'' (25- Al-Furqan, 8) Hadis: Vjerovjesnik je u Medini zaaran od strane jednog idova. Danima je hodao ne znajui ta radi.'' (Buhari 76/47 Hanbel 6/57, 4/367) Na prigovor Muhammeda Abduha i Mutezile na ovaj hadis, Muhammed Ebu ehbe na sljedei nain staje u njegovu odbranu: ''Iako je Abduh negirao hadis o zaaranosti, mnogi alimi kao to su el Maziri, el Hattabi, Kadi Ijaz, Ibn Tejmijje, Ibnul Kajjim, Ibn Kesir, En-Nevevi, Ibn Hader, el Kurtubi i Alusi dokazali su da je on vjerodostojan u svakom pogledu.'' ehbe istie da su Buhari i Muslim isto tako prihvatili ovaj hadis, te, pozivajui se na hadise, sljedeim rijeima iznosi ono to se deavalo u ishodu arki: ''Vjerovjesniku su napravljene arke, tako da je mislio da je stupao u spolni odnos sa svojim enama, ali nije. Sufjan je rekao da je to bio najjai sihir (arka).'' (Ebu ehbe, Snnet Mdafas, str. 152-153) to se tie Kur'ana, on kae da su tirani (zalimi) oni koji kau da je Vjerovjesnik zaaran. Veina najpovjerljivijih (!) muhaddisa, pak, tvrdi da je Vjerovjesnik bio zaaran. Molimo vas da, u okvirima pravila logike, iz ovih postavki izvuete zakljunu premisu i da kaete ko je tiranin (zalim).
7) IMA LI OPORUKE U NASLJEDSTVU?

Kuran: ''O vjernici, kada vam se priblii smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoe dvojica pravednih roaka vaih ili neka druga dvojica, koji nisu vai - ako ste na putu, a pojave se znaci smrti...'' (5- Al-Mai'da, 106) Hadis: "Nema oporuke za nasljednika.'' (Hanbel 14/238) Oporuka se u Kur'anu objanjava i u citiranom ajetu sure Al-Ma'ida, a i drugim ajetima. Ono to ostane izvan oporuke dijeli se onako kako to Kur'an preporuuje. Ovaj hadis koji ponitava oporuku zapravo je nastojanje da se poniti jedan oiti kur'anski sud.
8) JESU LI NAJVEE PATNJE ZA SLIKARE?

Kuran: ''Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit e manje grijehove od toga kome On hoe.'' (4- An-Nisa', 48) Hadis: ''Slikari su osobe koje e u Dehennemu biti izloene najveim patnjama.'' (Buhari -Tesavir, 89) Prema Kur'anu, najvei grijeh koji ovjek moe poiniti jeste irk (pripisivanje druga Allahu, d. .). Uzvieni Allah kae da nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, te saopava da moe oprostiti sve grijehe mimo toga. Analogno tome, oni koji e biti izloeni najveim patnjama jesu oni koji Mu pripisuju druga. Meutim, prema gore citiranom Buharijinom hadisu, slikari e na ahiretu biti podvrgnuti najveim patnjama. (Hadise koji su izmiljeni u ishodu neprijateljstva prema umjetnosti moete proitati u 18. poglavlju.) Ovaj hadis je prije svega u proturjenosti sa Kur'anom. Postoje i drugi hadisi koji su u proturjenosti sa ovim hadisom, koji je, osim toga, u proturjenosti i sa logikom. Ilustracije radi, prema jednom drugom hadisu, oni koji igraju ah bit e u Dehennemu izloeni najveim patnjama (Byk Gnahlar, Hafz Zehebi, str. 96-97).
9) NOSI LI SE ZLATO I SVILA?

Kuran: Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, a na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlaemo dokaze ljudima koji znaju.'' (7- Al-A'raf, 32) Hadis: "Zlato i svila halal je enama moga ummeta, a mukarcima je haram.'' (Muslim 2/16) Zlato i svila su predmeti za ukraavanje za ene, a, isto tako, i za mukarce. Nisu zabranjeni ni u jednom kur'anskom ajetu. Uzvieni Allah kae da ovi ukrasi vjernicima mogu koristiti i na ovom svijetu i pri tome ne ini razliku izmeu mukaraca i ena. Ovaj hadis od Muslima, za koga se tvrdi da mu je svaki hadis vjerodostojan, u proturjenosti je sa navedenim kur'anskim ajetom.
10) KOJE VRSTE JE RIBA KOJA PROUZROKUJE ZEMLJOTRES?

Kuran: ''Poslije toga je Zemlju okruglom uinio.'' (79- An-Nazi'at, 30) Hadis: "Zemlja je na ribi. Kada riba mrdne glavom, na Zemlji se desi zemljotres.'' (Objanjenja u Tefsiru, Ibni Kesir 2/29 68/1) Dok na krajnje fenomenoloki nain Kur'an saopava mnoga pitanja, kao to su formiranje ebriona, nastanak kosmosa, te da je Zemlja elipsoidnog oblika i da vjetrovi imaju ulogu oplodnje (ovo pitanje smo na detaljan nain obradili u knjizi Kur'an nenadmani fenomen), izmiljotinama poput gore navedene, koje su uvrtene u hadise i pripisane Vjerovjesniku, proturjene su i Kur'anu, i logici, a i otkriima moderne

nauke. Upitajmo one koji Zemlju smijetaju na ribu, ovu svijest koja zemljotrese dovode u vezu sa pomijeranjem glave ribe na kojoj stoji Zemlja: je li to slatkovodna ili slanovodna riba? Je li to delfin, ili je kit, ili je, moda, mrena?! Molimo vas, pronaete jo koji hadis i rasvijetlite nam nejasnoe!

(7) PROTURJENOSTI HADISA I HADISA ...

Kao to smo to vidjeli u prethodnom poglavlju, Uzvieni Allah kae da bdije nad Kur'anom i da u njemu nema nikakvih proturjenosti. injenicu da je Kur'an neproturjean, Allah, d. ., istie kao dokaz da je Kur'an Njegova rije. Tako postaje jasna potreba neproturjenog i zatienog izvora vjere. Voeni tom logikom, u 6. poglavlju smo naveli primjere proturjenosti Kur'ana i hadisa i time pokazali da hadisi ne mogu biti izvor vjere. to se tie ovog poglavlja, u njemu emo pokazati i da su hadisi meusobno proturjeni, da su nezatieni, te emo, prema tome, jo jednom dokazati da oni ne mogu biti izvor vjere. Na taj nain emo jo jednom shvatiti da su se u hadise uvukle lai, koje je nemogue razdvojiti od istine. ak ako hadis i nije proturjean Kur'anu, drugom hadisu i logici, on je samo pretpostavka. A vjera se nikako ne moe zasnivati na pretpostavkama. Iz tog razloga, nijedan hadis se ne moe percipirati kao vjera; nijedan hadis ne predstavlja nita sa aspekta vjere. Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore. (6- AlAnam, 116) Veina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono to oni rade. (10- Yunus, 36) O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh. (49- AlHudurat, 12) Iz citiranih ajeta vidimo da se veina ljudi povodi za pretpostavkama, koje, meutim, ne mogu nimalo biti od koristi. Nastojati vjeru izgraditi na hadisima, znai izgraditi vjeru na loim, neodrivim temeljima kao to je pretopstavka. Meutim, mi ve imamo zatien, neproturjean, sasvim zdrav temelj, koji je ujedno i mudiza sa svih aspekata, a to je Kur'an. Sada emo kroz 10 primjera vidjeti kako su hadisi u meusobnoj proturjenosti, te emo se tako uvjeriti da oni ne mogu biti temelj islama.
1) MOE LI POSTA DATI KRV?

1. hadis: ''Post e biti pokvaren i onome ko daje, a i onome ko vadi krv.'' (Tirmizi Post 60 / Ebu Davud Post 28 / Buhari Post 32) 2. hadis: ''Vjerovjesnik je dao krv dok je postio.'' (Ebu Davud Post 29-30 / Tirmizi Post 59 / Buhari Medicina 11)

Da je Vjerovjesnik rekao da davanje krvi kvari post, sasvim je sigurno da on lino ne bi dao krv dok posti. Povrh svega, u Kur'anu se kae da post kvari jelo, pie i spolni odnos. Dakle, kao to je proturjean drugom, prvi hadis je, isto tako, proturjean i Kur'anu. Navedeni hadisi, koji su zastupljeni u tri od est zbirki hadisa, koje su prihvaeni kao najpouzdanije zbirke, dokaz je kako su proturjeni hadisi uli ak i u te zbirke.
2) U KOM SMIJERU SE MOGU OBAVLJATI FIZIOLOKE POTREBE?

1. hadis: ''Ne okreite se prema kibli bilo da obavljate malu, bilo veliku nudu.'' (Hanbel 3/12) 2. hadis: ''Zbog toga to neki ljudi nisu blagonaklono gledali da se okree prema kibli prilikom obavljanja male i velike nude, Vjerovjesnik je naloio pravljenje toaleta okrenutog prema kibli, kako bi dokinuo ovu novotariju (bid'at).'' (Buhari 4/11) Dok se u jednom od navedenih hadisa zabranjuje okretanje prema kibli prilikom obavljanja nude, u drugom hadisu je, pak, i sam Vjerovjesnik bio taj koji je krio tu zabranu. Kao to se vidi, pripisivanje hadisa Vjerovjesniku, zapravo je sa sobom donijelo niz kleveta na Vjerovjesnika.
3) MOE LI SE POLJUBITI ENA U VRIJEME POSTA?

1. hadis: ''Vjerovjesnik je ljubio svoje ene dok je postio.'' (Ibn-i Kutejbe, Hadis Mdafas 372) 2. hadis: ''Kada je upitan o stanju postaa koji poljubi svoju enu, Vjerovjesnik je odgovorio: 'Post mu je pokvaren.''' (Ibn-i Kutejbe, Hadis Mdafas 372) Pored navedenog djela Ibn-i Kutejbe, ovi hadisi se, isto tako, nalaze i u poznatih est tomova zbirke Kutub-u Sitte. Meutim, mi smo na ove hadise naili u Ibn-i Kutejbovom djelu, koje predstavlja svojevrsno nastojanje da naprasnim komentarima spasi proturjene i nelogine hadise. Ako se u neloginost i proturjenost hadisa elite uvjeriti iz djela nekoga ko brani ove hadise, onda vam preporuujemo djelo Odbrana hadisa (Hadis Mdafas) autora Ibn-i Kutejbe. Dok je, prema jednom predanju, Vjerovjesnik ljubio svoje ene u vrijeme posta, u drugom hadisu je rekao da to kvari post. Sasvim je oito da je bar jedan od ovih hadisa izmiljen. A prihvatiti, pak, oba hadisa vjerodostojnim znai povjerovati kako je (Boe sauvaj!) Vjerovjesnik osoba koja ne zna ta radi, koja ima proturjeno ponaanje ili da je senilan. Iz tog razloga, Vjerovjesniku emo izraziti najveu poast ukoliko se prihvatimo Kur'ana, a odbacimo sve ono to se, u vidu hadisa, njemu pripisuje.
4) MOE LI SE JEDAN NAMAZ KLANJATI DVA PUTA?

1. hadis: ''Ukoliko neko od vas bude klanjao namaz kod kue, pa poslije pristigne imama na namazu, neka pristupi na namaz iza njega. Drugi namaz e mu biti nafila.'' (Ibn-i Kutejbe, Hadis Mdafas 366) 2. hadis: ''Ne klanjajte jedan namaz dva puta u toku dana.'' (Ebu Davud 2/56) Drugi hadis je u proturjenosti i sa prvim hadisom, a i sa Kur'anom. U Kur'anu se velia klanjanje namaza. Kakva teta moe biti od toga to bi se jedan namaz klanjao dva puta? Ovaj hadis, koji u odreenim situacijama moe biti razlog neklanjanja namaza, spreava ljude da to vie veliaju Allaha, d. .
5) KAKO SE OBAVLJA MALA NUDA?

1. hadis: ''Ne vjerujte onome ko vam kae da je Vjerovjesnik stojei obavljao malu nudu.'' (Suneni Nesei 1-2/25) 2. hadis: ''Vjerovjesnik je stigao do smetlita jednog naroda i stojei obavio malu nudu. (Buharija, 1/167) Unato tome to nas uope ne zanima ova praksa koja se istie u prvom hadisu i koja nije navedena u Kur'anu, vidimo da je veoma prisutna u tradicionalnom poimanju islama. Shodno izmiljotinama, koje kau da je Vjerovjesnik zabranio obavljanje male nude stojei, ''sunnetom'' je okarakterizirano obavljanje male nude sjedei, to odreenima ljudima moe izazvati nelagodu, i od toga se oekivao sevap. A obavljanje nude stojei doivljavalo se runim djelom.
6) KAKO SE PIJE VODA?

1. hadis: ''Vjerovjesnik je zabranio da se voda pije stojei.'' (Ebu Davud 4/No:3717) 2. hadis: ''Vidio sam Vjerovjesnika kako stojei pije vodu, kao to vi vidite mene.'' (Ebu Davud 4/No:3718) Iako je u proturjenosti sa drugim, prvi hadis iz navedenog primjera je naiao na vei prijem u odnosu na drugi hadis u kome se kae da je Vjerovjesnik i sam pio vodu stojei. I danas moemo primijetiti kako oni koji preferiraju tradicionalni islam piju vodu sjedei i u tri gutaljaja i kako misle da i time ine sevap.
7) MOE LI ENA U VRIJEME MENSTRUACIJE UI U DAMIJU?

1. hadis: ''Vjerovjesnik je uao u dvorite damije i rekao: 'Ovo je sasvim sigurno: damija nije hala ni denabetu, a ni eni koja ima menstruaciju.''' (Muslim, Hajz 11 / Ebu Davud, Taharet 104 / Tirmizi, Taharet 101 / Nesai, Hajz 18) 2. hadis: Vjerovjesnikova ena je priala: ''Iako je neka od nas imala menstruaciju, Vjerovjesnik je stavljao glavu u njeno krilo i uio Kur'an. Kada smo imale

menstruaciju, ile smo u damiju kako bismo neto odnijele Vjerovjesniku.'' (Nesai, Hajz 19) Dok prema jednom hadisu ena koja ima menstruaciju ne moe ulaziti u damiju, prema drugom hadisu ena koja ima menstruaciju moe ulaziti u damiju. (Kako je ena koja ima menstrauciju udaljena od ibadeta vidjet emo u 2. pitanju 35. poglavlja, u dijelu o namazu 36. poglavlja i u 21. poglavlju.)
8) MOE LI SE NA HADDU STUPITI U BRAK?

1. hadis: ''Kada se Vjerovjesnik oenio sa Mejmunom, oboje su bili u ihramima.'' (Nesei 5-6/179) 2. hadis: ''Osoba u ihramu (koja je na haddu) ne moe se ni oeniti, ni zaprostiti djevojku, a niti sklopiti neiji brak.'' (Nesei 5,6/249) U Kur'anu je objanjen nain obavljanja hadda. A svjedoci smo gomile proturjenosti nastalih usljed nezadovoljavanja Kur'anom i nastojanja da se vjera uspostavi na hadisima.
9) MOE LI MUKARAC OTKRITI LISTOVE NOGU?

1. hadis: ''Vjerovjesnik je sreo ashaba koji je imao otkrivene listove nogu i rekao mu: 'Pokrij listove nogu, jer su i to stidna mjesta.''' (Tehzib-ut-Tezhib 2/69) 2. hadis: ''Vjerovjesnik je leao u kui na boku, sa otkrivenim listovima nogu. Ebu Bekir je zatraio dozvolu da ue. Ostavi sasvim miran, Vjerovjesnik mu je dao dozvolu. Zatraio je Omer, na isti nain je i njemu dozvolio.'' (Hanbel, 1/71) Prema jednom od navedenih hadisa, listove nogu treba pokriti, a iz drugog hadisa se vidi da Vjerovjesnik nije pokrio listove iako su mu se drugi pribliili. Upravo su pojedini meshebi uzeli prvi hadis i na osnovu njega u vjeru uvrstili nunost u smislu da je mukarcima farz pokrivanje od koljena do stomaka.
10) TA SA KOOM UGINULE IVOTINJE?

1. hadis: ''Koa biva ista, ukoliko se obradi'', rekao je Vjerovjesnik. Kasnije je naiao na uginulu ovcu i rekao: ''Okoristite se njenom koom.'' (Buhari 72/30) 2. hadis: ''Ne koristite se ni koom, a ni nervima uginule ivotinje'', rekao je Vjerovjesnik. (Hanbel 4/310, 311) Prema Kur'anu, haram je jesti meso uginule ivotinje. to se, pak, tie zabrane koritenja koe uginule ivotinje, u Kur'anu se ne nalazi nikakav sud o tome. Glede citirana dva hadisa, koji govore o tom pitanju, prema jednom je doputeno koritenje koe uginule ivotinje, a prema drugom je zabranjeno.

Baviti se hadisima koji su pretvoreni u gomilu proturjenosti nee niemu koristiti osim to e nas udaljiti od Kur'ana, Knjige za koju Uzvieni Allah kae da u njemu neemo nai nikakve proturjenosti. Iz tog razloga, jedina prituba Vjerovjesnika Muhammeda, s. a. v. s., na svoj ummet na Ahiretu bit e sljedea: Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (25- Al-Furqan, 30)

(8) PROTURJENOSTI HADISA I LOGIKE ...

Primjeri koje smo naveli u prethodnim poglavljima iznose da je Kur'an zatien, konsekventan, upotpunjen, neproturjean i da posjeduje odlike da bude jedini izvor vjere; da, suprotno tome, hadisi nisu zatieni, da nisu konsekventni, da su proturjeni i da hadisi, koji su samo pretpostavka, ne mogu biti izvor vjere, te da, obzirom da je Kur'an dovoljan i detaljan, nema ni potrebe za time. Primjerima koje emo navesti u narednim poglavljima, ovu tezu emo postaviti na jo postojanije temelje. to se tie ovog poglavlja, u njemu emo nastojati dokazati kako su hadisi proturjeni i logici. Prema Kur'anu, ljudi bi trebali stalno razmiljati; trebali bi vidjeti Allahove dokaze bilo u kosmosu, bilo u svom stvaranju, bilo u Kur'anu. Iz Kur'ana razumijemo da grijee oni koji nastoje formirati vjeru bez razmiljanja, prema broju ljudi, obiajima, tradiciji i opoj prihvatljivosti. Prema Kur'anu, blagodat Uzvienog Allaha razum je u savrenom skladu sa kosmosom i Allahovom Knjigom, koja nam slui kao putokaz u poimanju kosmosa i ivota. Rei da je razum, kao jedan dio ovog sklada, u proturjenosti sa vjerom, upustiti se u poimanje vjere iskljuujui razum, traiti vrlinu ne u koritenju razuma, ve u njegovom nekoritenju teza je neprijatelja vjere ili onih koji iracionalne postavke unose u vjeru. Kako razum moe biti u proturjenosti sa vjerom?! Zar razum nije blagodat kojom nas je obdario Uzvieni Allah?! Zar nas Kur'an na stotine mjesta ne poziva na razmiljanje?! Allah alje neist na one koji nee da razmisle. (10- Yunus 100) Ovaj ajet isto tako ukazuje i na razloge neisti koja se, u ime islama, uvrtavaju u vjeru. Obzirom da u knjigu ne moemo uvrstiti stotine hadisa koji su proturjeni razumu, zadovoljit emo se sa deset primjera takvih hadisa. Analiza ovih hadisa doprinijet e boljem poimanju neisti koja se alje na one koji nee da razmisle. Na ono to iznosimo, tradicionalni islamisti uvijek uzvraaju rijeima: ''To su neprijatelji Vjerovjesnika! Negiraju rijei naeg Pejgambera! Naeg Vjerovjesnika ne uzimaju u obzir...'' Prilikom itanja svakog od hadisa, koje iznosimo kao ilustraciju svoje teze, jo jednom dobro razmislite: Je li to negiranje hadisa spaavanje Vjerovjesnika od klevete, ili je to, pak, klevetanje Vjerovjesnika? Zar prihvatanje hadisa ne predstavlja prihvatanje i odobravanje lai koje su pripisane Vjerovjesniku? Zar oni koji kau da su hadisi izvor vjere nisu sauesnici u ovoj kleveti i laima? Molimo vas da ova poglavlja, koja se odnose na proturjenosti hadisa sa Kur'anom, logikom i sa samim sobom, proitate razmiljajui i o ovim pitanjima.

1) JETRA RIBE KOJA NA SEBI DRI ZEMLJU

Hadis: ''Zemlja je na leima ribe. Oni koji uu u Dennet e prvo biti poaeni jetrom ove ribe.'' (Buharija, 3/51) Kako oni koji Vjerovjesniku nastoje pripisati glupost da se Zemlja nalazi na ribi ili volu, pored savrenih kur'anskih objanjenja o zaobljenosti Zemlje, kretanju Zemlje, Sunca i Mjeseca i stvaranju kosmosa, mogu ustvrditi jo i glupost da e se u Dennetu jesti jetra one ribe na kojoj stoji Zemlja i ije mrdanje prouzrokuje potres Zemlje?! Gospodu koja mogne objasniti ovo pitanje molimo da objasne i sljedee pitanje: U jednom hadisu se kae da se Ar nalazi na leima 8 divokoza. (Vidi: Ebu Davut, Sunnet 19 / Tirmizi hadis br: 3320 / Ibni Madde, Mukaddima 193) Hoete li nam neto vie rei o tim kozama? Osim toga, u hadisu o divokozama se kae da je razdaljina izmeu Zemlje i nebesa ili sedamdeset jedna, ili sedamdeset dvije, ili sedamdeset tri godine. Je li ta razdaljina iznosi sedamdeset tri godine kada se ide pjeice, ili je moda sedamdeset tri godine kada se ide na devi?!
2) ZAR DA BOG BUDE ISTO TO I VRIJEME?!

Hadis: Vjerovjesnik je upitan gdje je Allah bio prije stvaranja Zemlje i nebesa, a on je odgovorio: ''Bio je u jednom oblaku; iznad njega i ispod njega bio je zrak.'' (Hanbel, 4/11) Hadis: Allah je vrijeme. (Muvatta, 56/3) Zato se ova glupa objanjenja uvijek nalaze u hadisima, a nikako u Kur'anu?! Hanbel je osniva jednog od etiri mesheba koji se predstavljaju kao najispravniji meshebi i njemu pripada istoimena zbirka hadisa - Hanbel. A druga zbirka hadisa, u kojoj je nalazi citirani hadis, jeste Muvatta, koja pripada Maliku, koji je, takoer, osniva jednog od etiri mesheba. Navedena dva hadisa su isto tako dovoljna ilustracija i mesheba onih koji su te gluposti uvrstili u svoje zbirke. I zrak, koji je nainjen od atoma, i vrijeme, koje ini promjena materije, stvoreni su zajedno sa materijom. Sasvim je oito da oni koji kau da je ''Allah vrijeme; da je Allah bio u oblaku, a da je oko oblaka bio zrak'' uope ne razumiju Kur'an, da su apsolutno neupueni u to ta je vrijeme i zrak i da imaju veoma nizak stepen naobrazbe.
3) JE LI MUSA, A. S., IZVADIO OKO MELEKU AZRAILU?

Hadis: ''Melek smrti je doao Musa, a. s., i rekao: 'Prihvati poziv svoga Gospodara'. Na to je Musa, a. s., udario meleka po oku i izvadio ga. Melek se odmah vratio Allahu i rekao: 'Poslao si me Svome robu koji ne eli umrijeti. On mi je izvadio oko.''' (Sahihi Muslim, 10/176) Ovaj hadis koji je u totalnoj oprenosti sa logikom i zdravim rasuivanjem u isto vrijeme predstavlja i uvredu Musaa, a. s. Da li je uope mogue da od smrti bjei Allahov poslanik uzornog morala; da, povrh svega, vadi oko meleku i da se tako

oslobaa smrti?! Ovaj hadis je uvrten u Sahihi Muslim, koji se predstavlja kao zbirka hadisa bez ikakve greke, a isto tako i u druge poznate zbirke. Bez ikakve sumnje, nemogue je povjerovati u bilo koji hadis, u bilo koju rije onih koji za ovaj hadis tvrde da je vjerodostojan i koji ga uvrste u svoju zbirku.
4) DA LI JE UOPE MOGUE DA VJEROVJESNIK BUDE TIRANIN?

Hadis: ''Grupa ljudi iz plemena Urejne i Ukejle su doli u Medinu i primili islam. Kada im je nakodio medinski zrak, Vjerovjesnik im je preporuio da se napiju devine mokrae. Ljudi su rastjerali deve, a obanina su ubili. Vjerovjesnik je naloio da se uhite; odsjekao im je ruke i noge, izvadio oi i ostavio ih je da umru u pustinji bez vode. Kada smo im htjeli dati vode, Vjerovjesnik nas je sprijeio.'' (Buharija, Medicina 5/1; Hanbel 3/107, 163) Koji kur'anski ajet nalae vaenje oiju i ostavljanje da se umre u pustinji bez vode? Oni koji su, u cilju legitimiziranja linih zvjerstava, izmislili ovaj hadis, Vjerovjesnika predstavljaju kao zloinca i time ine nevienu uvredu Najasnijem ovjeku ljudske povijesti.
5) KAKO SE GASI POAR?

Hadis: ''Kada vidite poar, donesite tekbir, jer izgovaranje tekbira (Allahu ekber) gasi poar.'' (Ramuz-el-Hadis) Zbog toga to Ramuz-el-Hadis nije poznata kao ostale zbirke hadisa, u ovoj svojoj knjizi smo malo mjesta posvetili hadisima iz te zbirke. Meutim, upravo je to jedna od najprodavanijih zbirki hadisa u Turskoj i sadri mnogo hadisa koji su slini citiranom hadisu. Ukoliko neko bespogovorno prihvati ovaj hadis kao vjerodostojan, moda bi, zajedno sa vatrogasnom ekipom (moda ak i bez vatrogasaca), na mjesto poara trebao voditi hor, koji bi uio tekbire.
6) BITNO UPOZORENJE U VEZI SA SPOLNIM ODNOSOM

Hadis: ''Kada neko od vas stupi u spolni odnos, neka ne gleda u spolni ogran svoga suprunika, poto gledanje u spolni organ prouzrokuje sljepilo.'' (Fejz-ul-Kadir, 1326) Ova neobina izmiljotina e posluiti kao znaajan materijal u rukama onih koji se ele sprdati sa vjerom. A moda je upravo sprdanje sa vjerom i kleveta Vjerovjesnika bio cilj onih to su izmislili ovaj hadis. Uspostaviti zabrane ili potekoe na seksualni ili openiti ivot ovjeka, koje Kur'an nije uspostavio, predstavlja tiraniju i atak na Kur'an. Naspram hadisa ove vrste, koji ograniavaju spolni ivot, postoje i krajnje neumjesni hadisi koji govore o superiornom spolnom ivotu Vjerovjesnika i njegovih ashaba. Jedan od ovih hadisa govori o tome kako su se, nakon zavrenih obrede hada, ashabi zaputili svojim enama, a iz njihovih spolnih organa je kapala sperma [Buharija, Had, 81; Muslim, Had, 141]. Prema drugom hadisu, Vjerovjesnik je posjedovao spolnu mo ravnu 30 drugih mukaraca [Sahihi Buhari]. A, opet, drugi hadis govori o

tome kako bi, nakon to bi negdje vidio lijepu enu, Vjerovjesnik odmah pohitao kui i stupao u spolni odnos sa svojom suprugom Zejneb [Buharija, Poklon, 8]. Sada sami odluite da li nepotivanje Vjerovjesnika znai prihvatanje ovih hadisa, ili pak njihovo negiranje!
7) ENA KOJA LIE GNOJ

Hadis: ''Kada bi tijelo mukarca bilo prekriveno gnojem i kada bi ena lizanjem oistila tijelo, ona se opet ne bi mogla oduiti mukarcu.'' (Ibni Hader el-Hejtemi, 2/121) Na elu pitanja tradicionalnog islama o kojima je najvie izmiljeno hadisa nalaze se pitanja u vezi sa enama. Oni koji u Kur'anu nisu uspijevali pronai sud o enama koji bi se poklapao sa njihovim stavom i koji su nastojali da u vjeru unesu okvire u koje su nastojali uvui enu, izmislili su mnotvo hadisa o tom pitanju. U 21. poglavlju, u detaljno obraenom pitanju ene, moete nai primjere i drugih izmiljenih hadisa koji govore o toj temi.
8) TA URADI, O KOZO?

Hadis: ''Ajet koji nareuje ubistvo kamenovanjem oenjenih/udatih koji su poinili blud, bio je ispisan na listu koji se nalazio ispod kreveta hz. Aie. Kada je Vjerovjesnik umro i dok je hz. Aia bila zauzeta oko njegove denaze, kroz otvorena vrata kue ula je koza i pojela tu stranicu. Tako se u Kur'anu nije nala smrtna kazna kamenovanjem, ali je nastavljeno sa tim sudom.'' (Ibni Made 36/194; Hanbel 3/61, 5/131) Ovaj i drugi apsurdni hadisi koji zastupaju ubijanje kamenovanjem nanijeli su veliku tetu islamu. Ovim hadisima se: 1. dokida kur'anski sud o onima koji ine blud, 2. donosi se novi sud kao aneks na sud Kur'ana, 3. tvrdi da je Kur'an nepotpun, 4. brani glupost kao naprimjer da je koza naruila Kur'an. U 26. poglavlju emo se specijalno pozabaviti znaajem ove nevjerovatne tvrdnje koja se brani i koja je, u ishodu neprihvatanja dostatnosti Kur'ana, uvrtena u najpoznatije zbirke hadisa.
9) KAKAV JE TO KAMEN?

Hadis: ''Hader-ul-Esved je iz Denneta. On je bio bjelji od snijega i grijeh nevjernika (murika) ga je uinio crnim.'' (Hanbel, 1/307) Hadis: ''Hader-ul-Esved je Allahova desna ruka na Zemlji. Sa njom se rukuje sa ljudima sa kojima eli.'' (Dami-us-Sagir, 1/151) Ova vrsta hadisa izmiljenih radi Hader-ul-Esveda (Crnog kamena) povod je za primitivne ceremonije u Kabi prilikom hadda. Kada bi, onaj ko ne poznaje islam, vidio kako se ljudi meusobno gaze da bi dotakli Crni kamen, mogao bi ak pomisliti

da su odreeni ljudi ovaj kamen nainili kumirom. Ovi hadisi su i prije bili predmetom ismijavanja. Ideja o nepouzdanosti hadisa branjena je u vrijeme Abbasija, a Mutezili, koji su poslije nestali u politikoj konjukturi, zbijali su ale sa onima koji brane ovaj hadis i govorili: ''Ako je, prema ovom hadisu, kamen zvani Hader-ul-Esved pocrnio zbog murikih grijeha dok je Kaba bila u posjedu idolopoklonika, sada bi, obzirom da je Kaba u rukama muslimana, ovaj kamen trebao pobijeljeti.''
10) SPASI SE, AKO MOE

Hadis: ''Onaj ko u svome srcu ima oholosti koliko i zrnce gorice, nee ui u Dennet. Opet, onaj ko u svome srcu ima imana koliko zrnce gorice, nee ui u Dehennem.'' (Buharija, 81/51) Postoji mnotvo hadisa koji zbog sitnih djela ovjeka alju u Dennet, a isto tako postoji i mnotvo hadisa koji zbog nekog najmanjeg djela ovjeka alju u Dehennem. Ovaj nelogian pristup se, kao u navedenom primjeru, ponekad izraavao u jednom te istom hadisu. Najvea uvreda i ljaga, koju je mogue nainiti Vjerovjesniku, jeste ustvrditi kako je on izgovorio ove hadise. Kur'an, knjiga koju nam je, kao poruku, Vjerovjesnik dostavio od Uzvienog Allaha, jedini je izvor nae vjere, islama. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaa, pa zato se ne opametite? (21- AlAnbiya', 10)

(9) DODACI HADISIMA ...

Da bismo ispravili odreene zablude, jo jednom emo naglasiti jednu veoma bitnu taku, koju smo protezali kroz prethodna poglavlja. Neki mogu rei kako se mogu koristiti hadisi koji nisu proturjeni Kur'anu, drugim hadisima i logici. Meutim, ne smije se gubiti iz vida injenica da su prenosioci ovih hadisa isti oni prenosioci koji se spominju i u lancu prenosilaca proturjenih hadisa. Kako moemo povjerovati u rijei onih koji prenose hadise koje smo ovdje naveli? ak ukoliko se hadisi i ne proturjee Kur'anu, ostalim hadisima ili logici; ukoliko bilo kojim pojmom sevapa ili grijeha, sunneta ili mekruha donosi aneks na neku logiku vjere, opisu Denneta ili Dehennema, znai da je taj hadis ili komentar hadisa izmiljotina. Iznosei ovu tvrdnju, na umu imamo Kur'an, koji za sebe kae da je objanjenje za sve, da je, dakle, dovoljan i da je jedini izvor vjere. Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (16- An-Nahl, 89) Iznijeti kategorizaciju sevapa ili grijeha kao dodatak na Kur'anski sud, proturjei se

ovom ajetu i ajetima iji smo jedan dio citirali u 2. poglavlju. Iz tog razloga, ukoliko hadis iznosi neto to se ne razumije iz Kur'ana ili ukoliko se komentarom hadisa ine kategorizacije pojmova sevapa, grijeha, sunneta, mekruha, o emu Kur'an ne daje svoj sud, onda je, shodno injenici da je Kur'an objanjenje za sve, taj hadis ili komentar izmiljotina. Ovdje se moe pojaviti novo pitanje. Da li je vjerodostojnim moe smatrati neki hadis ukoliko se ne proturjei sa Kur'anom, drugim hadisima ili logikom i ukoliko se donosi aneks na kur'anski sud? Odgovor na ovo pitanje je: ''Ne znamo!'' Kako moemo znati kada je tja hadis uzet iz zbirki onih koji prenose tolike lai?! Povrh svega, zato da se bakemo hadisima sumnjivog izvora, kada je Kur'an dovoljan i objanjenje za sve?! Zato da polaemo nadu u hadise, koji su pretpostavka; zato da time krimo naredbu Uzvienog Allaha, kad On u Kur'anu kae da se ne povodimo za pretpostavkama?! Zar da, 1400-tih dogina po Hidri, mi ispravljamo proturjenosti, lai i neloginosti koje su se, prilikom njihovog sakupljanja 200-300-ih godina po Hidri, uvukle u hadise?! Sve ovo je, zapravo, posljedica smatranja Kur'ana nedovoljnim i neshvatanja katastrofa, koje su u vjeri nastale usljed pridavanja vanosti hadisima. A narednih 10 primjera ilustracija je hadisa koji u vjeru unose logiku ili praksu koja se ne spominje u Kur'anu.
1) MOLITVA SA RAUNALJKOM

Hadis: ''Namaz koji se klanja u dematu, 27 puta je bolji od namaza koji se ne klanja u dematu.'' (Buharija, Ezan 30 / Muslim, Mesdid 249 / Muvatta Demaat 1) Ako i ne uoavamo da je ovaj hadis u proturjenosti sa Kur'anom, drugim hadisom ili logikom, mi i opet moemo rei da on predstavlja izmiljotinu, poto na sline naznake neemo naii u Kur'anu. Isti sluaj je i sa hadisima koji kau da je dvadeset sedam ili sedamdeset puta bolji abdest koji se uzima uz koritenje misvaka ili namaz koji se klanja sa sarukom (almom).
2) OBRATI PANJU NA LIJEVU RUKU

Hadis: ''Ne jedite i ne pijte lijevom rikom, poto ejtan jede i pije lijevom rukom.'' (Hanbeli 2/8, 33) U kolama odreenih tradicionalistikih vjerskih grupa od udaraca otjeu ruke djeci koja jedu lijevom rukom, tuku se i bude djeca koja spavaju na stomaku. Razlog ove prakse, koja naruava psihologiju djece, jesu upravo ovaj i njemu slini hadisi.
3) CEREMONIJE U VEZI SA NOVOROENETOM

Hadis: ''Vjerovjesnik je naredio da se sedam dana po roenju djetetu nadije ime, da se okupa i oisti od neisti, te da se zakolje kurban.'' (Tirmizi, Edeb 63/2834; Ebu Davud 2837) Onaj ko proita ovaj hadis moe rei kako u njemu nema niega loeg. Meutim, u Kur'anu se ne nalazi nikakav sud o tome da se djetetu nadije ime sedmi dan po roenju ili o potrebi klanja kurbana. Dakle, izmiljotinu predstavlja i ovaj hadis, koji u islam unosi odredbu koja nije formulirana Kur'anom. Nije, znai, nuno da hadis precizira

neto tetno. tavie, ako, kao sevap, hadis unosi u vjeru ak i neto to je dobro, ili ako za neto to je tetno kae da je mekruh, opet se razumije da je on izmiljotina, jer ima svojstvo aneksa na kur'anske sudove. Razlog ovih izmiljotina moe, kao to smo to naveli u 5. poglavlju, biti iz nastojanja da se vjera prikae dopadljivom. Meutim, bilo koji da je razlog u pitanju, dodati Allahovoj vjeri neto ljudsko jeste mijeanje ljudskog sa onime to je od Uzvienog Allaha, a to znai izdaju vjere.
4) HOEMO LI POBITI PSE CRNE DLAKE? JE LI DEVA STVORENA OD EJTANA?

Hadis: ''Ubijte sve pse crne dlake, jer su oni ejtani.'' (Hanbeli 4/85, 5/54) U kur'anskoj suri Al-Kahf govori se o mladiima i njihovom psu. Istiu se pohvale na raun ovih mladia i ne kae se nita protiv njihovog psa. Ako se ne sjeate ovih ajeta, ako, isto tako, ne znate ni hadise o tome da su u vrijeme Vjerovjesnika psi hodali po mesdidu, ako vam ak ovaj ovaj hadis nije ni nelogian, onda ovaj i ostale hadise koji govore protiv pasa moete odbaciti samo zato to unose u vjeru neto to se ne spominje u Kur'anu. Zbog ovakvih hadisa fabrikovane su i druge izmiljotine poput one koja kae da pas kvari abdest, a ljudi su udaljeni od svog najblieg prijatelja iz svijeta ivotinja. Zapravo, mnogo je izmiljenih hadisa koji se odnose na svijet ivotinja. Ilustracije radi, u jednom hadisu se kae da horoz pjeva zato to vidi meleka, a da magarac njae zato to vidi ejtana (Vidi: Sahihi Muslim). Drugi, pak, hadis govori o tome da je mi zapravo ivod i da zbog toga ne pije mlijeko deve (Vidi: Sahihi Mslim - Zuhd). Hadis je i to da je vrana nastrana (fasik) (Vidi: Buharija 59/16; Hanbeli - Musned 2/52). Hadis koji kae da je deva stvorena od ejtana, mogao bi posluiti kao razjanjenje odreenih nepoznanica u biologiji (!) (Vidi: Hanbeli - Musned 4/85). Postoje i hadisi koji kau da je maka stvorena od kihanja lava, a svinja od kihanja slona (Vidi: El-Medruhin 1/101). Svi ovi hadisi, sa sudovima koji se ne spominju u Kur'anu, bili su povod da se islam shvati kao nelogina vjera. Sada emo se obratiti onima koji tvrde da se islam ne moe zasnivati samo na Kur'anu. Prema metodu vaeg poimanja vjere, hadisi su izvor vjere. U tom sluaju, prema vaem metodu, trebali bismo prihvatiti i ova objanjenja koja se spominju u najpouzdanijim zbirkama hadisa. Slaete li se sa time? Ako se ne slaete, to znai da ete doi do zakljuka da je jedino Kur'an pouzdan i da u tom sluaju vjeru treba uiti iz Kur'ana. A ako, pak, prihvatate ove hadise, nama ne preostaje nita drugo osim da kaemo: neka vam je Uzvieni Allah na pomoi!...
5) MIJENJATI PAJZ SERVIS AKO JE OD SREBRA!

Hadis: ''Vjerovjesnik nam je zabranio da jedemo i pijemo iz zlatnog i srebrnog sua.'' (Buharija, 12/1952) U Kur'anu nema ni ovakvog suda, a niti zabrane. Uvesti u vjeru odredbu ovakvog tipa znai smatrati Kur'an nedovoljnim i initi anekse na Kur'an.
6) KO NEKOME ODSIJEE 3 PRSTA, BOLJE MU JE DA ODSIJEE I ETVRTI

Hadis: ''Kazna za odsijecanje prstiju ene je u vidu plaanja odtete u devama i to na sljedei nain: za jedan prst deset deva, za dva prsta dvadeset deva, za tri prsta trideset deva, za etiri prsta dvadeset deva.'' (Muvatta 43/11; Hanbel 2/182) Nema nita neobino u tome to onaj, bio mukarac ili ena, ko namjerno ili nenamjerno odsijee nekome prste treba, kao kaznu, dati obeteenje. Meutim, u Kur'anu nije naznaeno obeteenje koje se spominje u navedenom hadisu. Dakle, ljudi mogu odrediti obeteenje u skladu sa vremenom i uvjetima u kojima ive. Ako se u odreenom periodu i davalo obeteenje slino tome, komentar da je to obeteenje univerzalno i da ga uvijek treba davati u vidu plaanja u devama predstavlja izmiljotinu i dodatak vjeri. Povrh svega, navedeni hadis je i nelogian. Kako to da obeteenje za odsijecanje tri prsta iznosi trideset deva, a za etiri prsta dvadeset?
7) JESTE LI OSUNETILI SVOJE ENE?

Hadis: ''O, Atijja, osuneti se, ali ne idi duboko. Suneenje (putanje krvi) uljepava lice, a muu prua vee zadovoljstvo.'' (Gazali, Ihja Ulumuddin, 1/382) U Kur'anu se ne spominje ni sunneenje ene, a niti mukarca. Mogu se sunnetiti oni koji misle da je sunneenje korisno za zdravlje, ali moe biti i onih koji se ne ele sunnetiti. To nije imperativ vjere. Kao to se vidi iz navedenog hadisa, sunneenje ene je, isto tako, praksa koja je u islam unesena sa etiketom hadisa. Prema hadisu, ena bi se trebala sunnetiti pod uvjetom da ne ide duboko. Ova praksa e proljepati (!) lice eni, a njenom muu e pruiti vee zadovoljstvo. Jeste li osunetili svoje ene, kerke, vi koji do nebesa uzdiete Gazalija i koji mu nadjevate imena Hudet-ul-islam (Potvrda islama), Zeyn-ud-din (Ukras vjere), vi koji ispravnom smatrate Gazalijevo uenje i koji hadise drite ravnim Uzvienom Kur'anu?! Ako niste osunnetili svoje ene i svoje kerke, ta ekate?! Ili se to, moda, protivite hadisima?! Ili vam se, moda, ne svia sunnet?! Zar ne znate da e, prema izmiljenim komentarima, biti nevjernik onaj kome se ne sviaju ovi izmiljeni sunneti?! Naalost, ovi aneksi, koji su uvueni u vjeru, razlog su da se islam doivljava kao sistem koji je nemogue sprovesti u praksu. Naalost, ovakvim objanjenjima i komentarima su se, poput Gazalije, bavili i ljudi od autoriteta, koji su najozbiljnije shavatani.
8) KOJE JE TO DRVO! KOJI JE TO ZUB! KOJA JE TO KOA!

Hadis: ''U Dennetu ima jedno drvo pod ijom e hladovinom jaha na jahaoj ivotinji putovati stotinu godina.'' (Ibn-i Made, Zuht 39; Muslim, Dennet 6; Tirmizi, Dennet 19) Hadis: ''Nevjernici e u Dehennemu imati kutnjake kao planina Uhud, a debljina njihove koe bit e kao razdaljina od tri dana.'' (Sahihi Muslim)

Hadis: ''Stanovnici Dehennema e toliko narasti da e od une resice do vrata biti koliko razdaljina od sedamsto godina.'' (Hanbel, Musned) Hadis: ''Siromasi moga ummeta e 500 godina prije ui u Dennet od bogataa.'' (Tirmizi, Ibn-i Made) Ova objanjenja, koja se ne spominju u Kur'anu, predstavljaju anekse na pitanje poimanja Denneta i Dehennema. Kur'an je dao potrebne opise Denneta i Dehennema. Uzme li se u obzir ta injenica, onda iznoenje ovih objanjenja stvara osnovu za nedvoljno pridavanje znaaja onome to Kur'an iznosi. U hadisima moemo naii na mnogo opisa Denneta i Dehennema kojih nema u Kur'anu. Bilo da su logina, ili nelogina, ne treba obraati panju ni na jedno od ovih objanjenja. Hadisi su neprihvatljivi ne samo u sferi prakse, ve i podruju donoenja nekog dodatnog vjerskog poimanja.
9) ABDEST NAKON JEDENJA MESA DEVE

Hadis: ''Vjerovjesnik je upitan za jedenje mesa deve. 'Ako ste ga jeli, odmah uzmite abdest', odgovorio je vjerovjesnik.'' (Ebu Davud 1/185) Nigdje u Kur'anu neete naii na sud da meso deve kvari abdest. Iz tog razloga, ovaj sud, koji oteava sprovedbu islama, predstavlja aneks na vjeru po Kur'anu. Pojedini meshebi su, u skladu sa navedenim hadisom, iznijeli stajalite da onaj koji jede meso deve treba ponovno uzeti abdest. (U 36. poglavlju emo govoriti o abdestu, na nain kako o tom pitanju govori Kur'an.)
10) GAZALIJEV RECEPT ZA SPAS

Hadis: ''Ko u utorak, u pola obdanice, ili kada se Sunce uzdigne na nebu, klanja namaz od deset rekata i na svakom rekatu proui Fatihu, Ajet-ul-Kursiju i tri puta Ihlas, u knjigu njegovih djela 70 dana nee biti upisan grijeh, a ako umre u toku ovih sedamdeset dana, umrijet e kao ehid i bit e mu oproteni sedamdesetogodinji grijesi.'' (Gazali, Ihja Ulumuddin, 1/539) Hadis: ''Ko u srijedu, kada se Sunce uzdigne na nebu, klanja namaz od dvanaest rekata i na svakom rekatu proui Fatihu, Ajet-ul-Kursiju, tri puta Ihlas i tri puta Muavezetejn (Felek i Nas), jedan oglaiva ispod Ara e povikati: 'O, Allahov robe, oproteni su ti proli grijesi. Allah je od tebe uklonio patnju mranog kabura i kijametsku surovost. Ti vie nema potrebe za pretjeranim djelima.' i taj dan postigne sevap pejgambera.'' (Gazali, Ihja Ulumuddin, 1/540) Opisivanjem namaza koji se ne spominju u Kur'anu, Gazali je u Ihja Ulumuddinu, koji se smatra jednim od najznaajnijih klasika islamskog svijeta, unio dodatke u vjeru. Prema hadisima koje navodi Gazali, muslimanu je dovoljno da jednog utorka u sedamdeset dana klanja jedan namaz ili da jedne srijede klanja jedan namaz koji e mu biti dovoljan za cijeli ivot. Jednim namazom je mogu oprost sedamdesetogodinjih

grijeha i postozanje sevapa pejgambera. Oni koji ne znaju za ova objanjenja, neka uzmu imam-i Gazalijevo djelo Ihja Ulumuddin, gdje e nai recept spasa koji se postie klanjanjem samo jednog namaza! Imam-i Gazali iznosi ove nepojmljive izmiotine i uporno pokuava objasniti kako razum ne moe ii ovim putevima, kako e se razoarati onaj koji razumom ide ka cilju. U raspravama sa filozofima, Gazali je dao vrhunske komentare, ali, naalost, isti uspjeh nije uspio pokazati u podruju fikha, hadisa i tasavvufa.
SMATRATE LI DA OVI HADISI ZASLUUJU DA BUDU TEMELJ ISLAMA?

Nakon to smo objasnili da hadisi ne mogu biti izvor islama, hadise smo analizirali sa aspekta: 1. Kur'ana, 2. Ostalih hadisa, 3. Logike i 4. Dodataka. Pored dokazivanja da hadisi ne mogu biti izvor vjere, na taj nain smo pokazali da Kur'an mora biti jedina uputa i izvor islama. Pojedini hadisi koje smo koristili u ovim poglavljima u proturjenosti su i sa Kur'anom, i sa ostalim hadisima, i sa logikom, a ujedno unose i dodatne sudove u vjeru. Meutim, hadise koji su ulazili u sva etiri poglavlja ili koji obuhvataju dvije ili tri stavke, mi smo analizirali pod jednim naslovom i sa aspekta te stavke dokazali neodrivost tih hadisa. Zbog toga to od knjige nismo eljeli nainiti enciklopediju, u svakom poglavlju naveli smo samo po deset primjera. Nadamo se da e sve ovo ovdje izloeno osigurati poimanje kur'anskog svjetla i mranjatva onoga to se plasira pod imenom hadisa i to se, naalost, pripisuje Vjerovjesniku. Sada se obraamo onima koji kau da su hadisi izvor na kome se zasniva islam i koji govore ''ja sam hanefijskog mesheba'', ''afijskog'' ili ''ja sam malikijskog mesheba'': Smatrate li da ovi hadisi zasluuju da budu izvorom islama? Ako je va odgovor ''smatram da ne zasluuju'', u tom sluaju vi morate zanemariti sve hadise i napustiti svoj mesheb, poto se svi primjeri koje smo ovdje naveli nalaze u, prema muhaddisima i meshebistima, najprestinijim, najispravnijim zbirkama. Ako su ove zbirke nepouzdane, gubi se i odrivost mesheba, poto e time biti poraena njihova koncepcija. U okruenju u kome nema hadisa i mesheba, kao izvor vjere ostaje jedino Kur'an. Inae, to i jeste ono to eli Uzvieni Allah. U 2. poglavlju smo vidjeli da Allah, d. ., u Kur'anu kae da je Kur'an potpun, da sve objanjava, da je dovoljan i da sadri sve detalje. S ciljem jaanja ideje da je Kur'an jedini izvor islama, u zadnja etiri poglavlja dali smo primjere hadisa koji se od strane odreenih krugova plasiraju pod platom izvora vjere. Ako ste shvatili da je Kur'an izvor vjere, onda odloite ustranu svoje znanje zasnovano na mashebu i hadisu; teoriju i praksu vjere uite jedino i samo iz Kur'ana. Ne zaboravite da se vaa prethodna saznanja moda zasnivaju na tradiciji, a tradicija na meshebskom uenju i hadisima. Iz tog razloga, veoma je bitno da svoj pristup i prestruktuiranje svog pogleda na vjeru obavite iskljuivo na osnovama

Kur'ana. A ako, pak, va odgovor glasi ''smatram da hadisi zasluuju da budu izvor islama'' onda vas molimo da to vie uite Kur'an, a potom proitajte i hadise... I on (Kur'an) je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje. (27- An-Naml, 77)

(10) AKO HADIS PRESUDI HADISIMA ...

Kao to smo i prethodno vidjeli, Kur'an i razum opovrgava veinu rijei koje se plasiraju pod imenom hadis. Pored toga, postoje i hadisi koji iznose sud o ovim hadisima, plasiranim kao izvor vjere, i koji iznose njihovu neodrivost. Primjere toga vidjeli smo u analizi hadisa u 4. poglavlju i u 7. poglavlju gdje je bilo rijei o proturjenostima hadisa sa hadisima. Presuujui hadisima na osnovu hadisa, u ovom poglavlju nemamo namjeru da odbacimo jedan dio hadisa, a da, pri tome, prihvatimo i sakupimo one koji nam odgovaraju. To je zbog toga to jedno takvo nastojanje (osobito za one koji su svjesni dananje situacije) doivljavamo kao produenu ruku tendencije doivljavanja Kur'ana nedovoljnim. Obzirom da je Kur'an dovoljan, moramo se zadovoljiti njime i ne polagati nade u komentare i saopenja u kojima su isprepletene lai sa istinom. Cilj nam je da pokaemo kako su hadisi, koje su sami izmislili putem odabira izmeu onih koji im, meu hadisima sa nizom razliitih znaenja, najvie odgovaraju, proturjeni naprasnim komentarima, koji iznose tvrdnju da su hadisi izvor islama. ak je sunnitsko i iitsko sastavljanje zbirki hadisa proturjeno onome to se istie u hadisima koje i sami prihvataju: vjerovjesnikovoj zabrani biljeenja hadisa. Obratimo panju na sljedee hadise koji su u vezi sa ovim pitanjem, a koje smo citirali i u 4. poglavlju: ''Traili smo od Boijeg Poslanika dozvolu da piemo njegove rijei, nije nam dozvolio.'' (Tirmizi, es-Sunen, K. Ilm, str. 11) ''Dok smo pisali hadis, doe Vjerovjesnik i upita ta je to to piemo. 'Rijei (hadise) koje smo uli od tebe', odgovorismo. 'Zar pored Allahove Knjige elite druge knjige? Narodi prije vas su skrenuli sa Pravog puta zato to su, pored Allahove, pisali druge knjige', ree Pejgamber.'' (El-Hatib, Takyid, str. 33)
VJEROVJESNIK JE ZABRANIO PISANJE HADISA

Obratite panju: ove hadise kojima Vjerovjesnik zabranjuje pisanje hadisa prenose oni koji zbirke hadisa prihvataju kao izvor islama. Kada su vam ve poznati ovi hadisi, zato onda piete i sastavljate knjige hadisa?! Je li to moda elite ustvrditi da ste pametniji od Vjerovjesnika?! Ili kako se vie od Vjerovjesnika brinete o vjeri?! Nije zadovoljavajue objanjenje kojim se gotovo stalno pravdate: ''Vjerovjesnik je tada zabranio pisanje hadisa, jer je postojala mogunost mijeanja hadisa sa kur'anskim ajetima. Sada piemo knjige hadisa, poto ne postoji opasnost mijeanja sa Kur'anom.'' U sluaju da su, poput Kur'ana, hadisi izvor vjere i da je Vjerovjesnik zabranio pisanje hadisa, da ih je osudio na zaborav, zar ne bi bila nepotpuna vjera koju je dostavljao?! Ako su hadisi izvor vjere i ako ine jedan njen neophodan segment, zar se ne bi uvali putem pisanja?! Nisu se mijeale kur'anske sure, pa zato bi se onda hadisi mijeali?!

Dobro, da li moda postoji neki hadis koji kae da se hadisi zapisuju kada proe opasnost od mijeanja sa Kur'anom?! Na kraju, obratit emo se onima koji svoju vjeru zasnivaju na hadisima: prema sudu ovih hadisa, morate spaliti i unititi knjige hadisa. Da li se pridravate sudu ovih hadisa? Svjedoci smo da se putem hadisa u vjeru unose halal i haram djela koja ne precizira Kur'an. S time u vezi, analizirajmo sljedee hadise: ''O Ljudi, vatra se rasplamsala i pribliile su se smutnje poput nereda mrane noi. Zaklinjem se Allahom da nemate nita to biste mogli upotrijebiti protiv mene; nisam dozvolio nita mimo onoga to Kur'an dozvoljava. Nisam zabranio nita mimo onoga to Kur'an zabranjuje.'' (Ibni Hiam Siret 4 str. 332) ''Allah je uspostavio odreene neizbijene obaveze (farzove), ne proputajte ih. Odreene stvari je zabranio, njih ne inite. A, iz milosti prema vama, a ne zbog zaborava, na odreene stvari nije podsjeao, njih ne istraujte.'' (Mahmud Ebu Reyye, Muhammedi Snnetin Aydnlatlmas, str. 403) ''Dozvoljeno je ono to je Allah dozvolio u Svojoj Knjizi, zabranjeno je ono to je zabranio. Slobodno je ono o emu je utio. Prihvatite ono to je Allah ostavio slobodnim i znajete da Allah nita ne zaboravlja.'' (Ebu Davud, K. Etime 39; Tirmizi K. Libas 6; Ibni Made K. Etime 60; El-Muradaat str. 20) Prema ovim hadisima, ne postoje zabrane (harami) mimo onoga to je Kur'an naglasio. Kako sada moete rei da je haram rukovati se sa enama, sluati muziku, crtati?! Svjesni smo da ste se, prilikom iznoenja tih tvrdnji, pozivali na izmiljene hadise. Meutim, prema sudu upravo citiranih hadisa, Vjerovjesnik nije zabranio nita to nije zabranjeno u Kur'anu. Dakle, prema sudu ovih hadisa, Vjerovjesnikovi hadisi nisu oni hadisi za koje tvrdite i koje pripisujete Vjerovjesniku. ''Trideset godina poslije mene je hilafet, a poslije toga sultanstvo (melikiyet)...'' (Sahihul-Buhari) Obratite panju: prema zbirci hadisa, koja se smatra najvjerodostojnijom, Vjerovjesniku se ne svia period nakon 30-ogodinjeg hilafeta. I doista, period etverice halifa (Ebu Bekr, Omer, Osman, Ali) trajao je 30 godina. U ovom periodu nije je bio formiran neki mesheb, a niti je, pored Kur'ana, sastavljena neka zbirka hadisa (Vidi, 11. poglavlje). Zato ne ivimo islam bez mesheba, iji je jedini izvor kur'an, kao u ovom periodu? Zapravo, mi smatramo da je ovaj hadis izmiljen od strane pristalica hz. Alije, koji ne vole Emevije. Meutim, prema ehl-i sunnetu, nevjernik je onaj koji zanijee samo jedan Buharijin hadis. Zato, u tom sluaju, ne opravdavate ovaj hadis i ne palite zbirke hadisa, kao u periodu etverice halifa?! Zato vjerujete zbirkama hadisa i meshebima formiranim pod kontrolom i upravom vladara, sultana nakon etverice halifa?!
STAV HADISA: HADISE TREBA UNITITI

Do sada smo navodili hadise koji osuuju i zabranjuju pisanje hadisa, unoenje u vjeru i djela Vjerovjesnika koja su izvan domena vjere, te da se hadisima neto dozvoljava ili zabranjuje, odnosno ini halalom ili haramom. Tako smo se uvjerili u postojanje hadisa koji podravaju islam iznesen u Kur'an, pa ak i hadisa koji nalau unitavanje hadisa. Prilikom analize odredaba koji su aneks na vjeru po Kur'anu, zanimljiva je injenica da

postoje i niz hadisa koji su protiv ovih odredaba. Postoji izmiljeni hadisi koji kae da je Vjerovjesnik mukarcima naredio pokrivanje listova nogu, ali postoji i hadis koji kae da su listovi nogu Vjerovjesnika bili otkriveni i koji, dakle, osuuje prethodni hadis. Postoji objanjenje Hanefijskog mesheba koje kae da se morski rak i dagnje ne mogu jesti, ali postoji i hadis ostalih mesheba koji kae da je dozvoljeno jesti sve morske proizvode. Postoje izmiljeni hadisi koji kau da je mukarcima haram nositi svilu i zlato, ali postoje i hadisi koji kau da su ashabi pored Vjerovjesnika nosili svilu, da je Vjerovjesnik jedno vrijeme nosio zlatni prsten i hadisi koji dokidaju ostale hadise u ovom kontekstu. Naspram hadisa koji zastupaju odvojeno sjedenje mukaraca i ena, koji kau da je haram enski glas, postoje hadisi koji kau da su ashabi, mukarci i ene na istom mjestu uzimali abdest, te da su meusobno raspravljali. Rjeenje se nalazi u tome da se uvidi dostatnost Kur'ana i da se svaka novotarija ili dodatak mimo Kur'ana zasniva na izmiljenom hadisu ili na pogrenom komentaru. Postoje takvi hadisi za koje postoji mogunost da ih je izgovorio Vjerovjesnik, ili da izraavaju neto to je Vjerovjesnik obiavao raditi. Meutim, dodavanjem ''Pejgamber je naredio...'' na poetak ovih rijei, svakodnevna Vjerovjesnikova praksa se pretvara u naredbu, te se na taj nain ak i neto to je tano pretvara u klevetu Vjerovjesnika. Ili, neispravni komentari hadisa doveli su do toga da su u vjeru uvrtavani Vjerovjesnikovi stavovi o pitanjima, koja je Uzvieni Allah ostavio slobodnim; odnosno, u podruja vjere unoene su slobodne sfere ivota. Ilustracije radi, to Allah, d. ., u Kur'anu nije dao detalje u vezi sa odijevanjem znai da onaj ko eli moe obui odijelo, da neko moe nositi kimono, dubbe ili bilo koju drugu nacionalnu nonju. Sasvim je vjerovatno da se Vjerovjesnik odluivao za lokalnu nonju: dubbe i anteriju. Meutim, tu odjeu su, zbog tradicije, nosili i idolopoklonici, a i najvei Vjerovjesnikovi neprijatelji. Dakle, stav Vjerovjesnika o ovom pitanju nije prakticiranje vjere, ni sevap, ve njegovo lino opredjeljenje u kontekstu onoga to je Allah, d. ., prepustio slobodnoj inicijativi. Meutim, ono to je Vjerovjesnikovu odjeu uvrstilo u vjeru nije sam hadis, ve pogrena interpretacija, komentar tog hadisa. Sljedei hadis je primjer za ispravljanje pogrenih komentara podvrgavajui ih kontroli Kur'ana: ''Znajte da e upasti u nevolje kada bude eo ono to je posijao onaj koji bude sijao neto mimo Kur'ana. Od sada i vi sijte i slijedite Kur'an. Nainite ga dokazom vaeg Gospodara i savjetnikom svojih dua. Ako se vaa miljenja ne podudaraju sa njim, onda okrivljujte svoje miljenje (komentar, izbor); ako su vae elje protivne njemu, onda okrenite lea svojim eljama.'' (Nehd-ul-Belaga, str. 55) Svi hadisi su pretpostavka, a prema Kur'anu, vjera se ne moe zasnivati na pretpostavkama. Sasvim je sigurna nevjerodostojnost, pogrenost komentara i hadisa koji su proturjeni Kur'anu i koji donose aneks na Kur'an. to se, pak, tie hadisa koji ne proturjee Kur'anu i koji su u skladu sa njim, pretpostavka je vjerovati da ak i oni predstavljaju Vjerovjesnikove rijei.
JEDINO I SAMO KUR'AN

Opet, prema odreenim hadisima, Vjerovjesnik je pravio odreene greke u vjerskim pitanjima mimo dostavljanja Kur'ana i prakticiranja Kur'ana. Iz tog razloga, pogreno je izvoditi anekse na Kur'an iz Vjerovjesnikovog ivota i izvan onoga to nije saopeno

Kur'anom, jer su to, kako se razumije i iz gore citiranog hadisa, sfere u kojima su ljudi preputeni slobodnom rasuivanju. S time u vezi, navest emo i sljedee hadise: ''Kada je Vjerovjesnik doao u Medinu, Medinelije su kalemili hurme. 'ta radite?', upitao ih je Vjerovjesnik. 'Mi smo tako radili', odgovorie. 'Moda je bolje da to ne radite', uzvratio je Vjerovjesnik. Medinelije su posluali preporuku Vjerovjesnika, prekinuli su sa ovom praksom i hurme su prestale raati. Kada su ga podsjetili na to, Vjerovjesnik im je rekao sljedee: 'Ja sam samo ovjek. Prihvatite ono to vam naredim u vezi vjere. A kada vam preporuim neto to je moj stav, onda sam ja samo ovjek.''' (Muslim, K. Fazail 140; Ibni Hanbel 3/152) ''Vjerovjesnik je na Bedru za logor odabrao mjesto koje je bilo blizu vode. Jedan od ashaba, El-Habbab bin el-Munzir, rekao mu je sljedee: 'O, Allahov Poslanie, je li ovo mjesto koje je Gospodar odabrao i na koje te je smjestio, tako da mi ne moemo nita rei? Ili je to lini stav, prijedlog i ratna varka?' Vjerovjesnik je odgovorio: 'Ovo je lini stav i ratna varka.' Na to je el-Habbab uzvratio: 'Ovo uope nije dobro mjesto za konaenje. Ustanimo i napravimo logor pored vode koja je najblia protivnikom taboru. Poslije tamo iskopajmo bunar i deponirajmo vodu tako da mi moemo piti, a oni ne.' 'U pravu si', uzvratio je Vjerovjesnik i uradio onako kako je on rekao.'' (Ibni Hiam, Es-Sireh tom 1 str. 620; Taberi, Et-Tarih, tom 2 str. 144) ''Ja sam samo ovjek. Donosite mi vae meusobne sporove. Za oekivati je da neki od vas bolje izraze svoje dokaze od drugih kako bih ja, nakon to ih ujem, donio sud u korist njih. Ako nekome (nepravedno) donesem sud od prava njegovog brata, neka on nikako ne uzima to neto to je pravo njegovog brata. Za onoga koji uzima nepravedno, mogu odvojiti jedino pare vatre.'' (El Kadi Iyaz, E-ifa, tom 2, str. 179) Prema sudu ovih hadisa do sada: 1- Nema izvora halala (dozvoljenog) i harama (zabranjenog) mimo Kur'ana. 2- Nee se praviti zbirke hadisa, a postojee treba unititi. 3- Vjerovjesnikovim stavovima mimo vjere (Kur'ana) nee se davati neki vjerski znaaj i nee se unositi u vjeru. Bez ikakve sumnje, pozivajui se na Kur'an, mi saznajemo da je Kur'an dovoljan i bez nedostataka, te da, mimo Kur'ana, nemamo potrebe za hadisom i bilo kakvim slinim izvorom. Ono to ovdje elimo pokazati jeste injenica da se, kao i sa svime ostalim, oni koji unose dodatke u vjeru proturjee i sa hadisima koje uvrtavaju u izvore koje sami proizvode.