Gaudium et spes (1965.

) DRUGI VATIKANSKI SABOR, PASTORALNA KONSTITUCIJA(1) GAUDIUM ET SPES (RADOST I NADA) O CRKVI U SUVREMENOM SVIJETU (7. 12. 1965.) PREDGOVOR Unutranja povezanost Crkve s itavim svijetom 1. Radost i nada, alost i tjeskoba ljudi naeg vremena, osobito siromanih i svih koji trpe jesu radost i nada, alost i tjeskoba takoer Kristovih uenika, te nema niega uistinu ljudskoga a da ne bi nalo odjeka u njihovu srcu. Krdansku zajednicu naime sainjavaju ljudi, koje u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti na njihovu hodu prema Oevu Kraljevstvu. Oni su primili poruku spasenja da je iznesu pred svakoga. Zato zajednica krdana doivljava sebe doista usko povezanom s ljudskim rodom i s njegovom povijedu. Kome se obrada Sabor 2. Stoga Drugi vatikanski sabor, poto je dublje istraio misterij Crkve, upravlja sada svoju rije ne vie samim sinovima Crkve i svima koji zazivaju Kristovo ime nego bez oklijevanja svim ljudima sa eljom da svima izloi kako shvada prisutnost i djelovanje Crkve u suvremenom svijetu. Koncil ima dakle pred oima svijet ljudi, to jest cjelokupnu ljudsku obitelj sa sveukupnom stvarnodu u kojoj ivi; svijet kao pozornicu povijesti ovjeanstva, obiljeen njegovim pothvatima, njegovim porazima i pobjedama. Krdani vjeruju da je taj svijet, ljubavlju Stvoriteljevom sazdan i uzdravan, dodue dospio u ropstvo grijeha, no da ga je raspeti i uskrsli Krist, slomivi mod Zloga, oslobodio da se prema Bojem planu preobrazi i tako doe do svoje potpunosti. U slubi ovjeka 3. U nae se dane ovjeanstvo, zadivljeno nad svojim vlastitim iznaadima i nad svojom vlastitom modi, ipak esto tjeskobno pita o sadanjem razvitku svijeta, o poloaju i ulozi ovjeka u svemiru, o smislu svojih individualnih i kolektivnih napora te, napokon, o posljednjoj svrsi stvari i ljudi. Stoga Sabor, svjedok i tuma vjere svega Bojega naroda to ga je Krist okupio, ne moe rjeitije dokazati njegovu povezanost, potivanje i ljubav prema cijeloj ljudskoj obitelji kojoj pripada nego da s njom zapone razgovor o tim razliitim problemima, donosedi svjetlo iz Evanelja i pruajudi ljudskom rodu one spasonosne sile koje sama Crkva, voena Duhom Svetim, prima od svog Utemeljitelja. Radi se o tome da se spasi ljudska osoba i da se bolje izgradi ljudsko drutvo. ovjek, dakle, kao neto jedno i cijelo, s tijelom i duom, srcem i savjedu, razumom i voljom, bit de sredite svega naeg izlaganja. Zato Sveti Sabor, priznavajudi visoki ovjekov poziv i tvrdedi da je u ovjeka usaena neka boanska klica, prua ovjeanstvu iskrenu suradnju Crkve da se ostvari ono bratstvo sviju koje odgovara ovjekovu pozivu. Crkvu pri tome ne vodi nikakva zemaljska ambicija, ona eli samo jedno: nastavljati pod vodstvom Duha

Tjeitelja djelo samoga Krista koji je doao na svijet da posvjedoi istinu (usp. Iv 18, 37), da spasi, a ne da sudi; da slui, a ne da mu drugi slue.2 UVODNE KONSTATACIJE POLOAJ OVJEKA U SUVREMENOM SVIJETU Nada i tjeskoba 4. Da bi Crkva mogla izvravati tu zadadu, dunost joj je da u svako vrijeme ispituje znakove vremena i tumai ih u svjetlu Evanelja. Tako de onda modi, na nain kako odgovara svakom narataju, odgovoriti na vjena ljudska pitanja o smislu sadanjeg i bududeg ivota i o njihovu meusobnom odnosu. Treba, dakle, upoznati i shvatiti svijet u kojem ivimo, njegova oekivanja, tenje i esto dramatian znaaj. Neke vanije znaajke dananjega svijeta mogu se ocrtati ovako. Danas ovjeanstvo proivljava novo razdoblje svoje povijesti, u kojem se duboke i brze promjene postepeno proiruju na cijeli svijet. One su proizale iz ovjekove inteligencije i stvaralatva, povratno djeluju na samog ovjeka, na njegove individualne i kolektivne sudove i elje, na njegov nain miljenja i djelovanja to se tie stvari i ljudi. Zato ved moemo govoriti o pravom drutvenom i kulturnom preobraaju koji zadire takoer u vjerski ivot. Kao to se to dogaa u svakoj krizi rasta, taj preobraaj donosi sa sobom i ne male potekode. Zato, dok ovjek svoju mod toliko proiruje, ipak je uvijek ne uspijeva staviti sebi u slubu. Trudedi se da dublje prodre u najtanje zakutke svoje due, esto postaje sve nesigurniji sam sebi. Stopu po stopu jasnije otkriva zakone drutvenog ivota, ali je neodluan kojim bi ga smjerom upravio. Nikada ovjeanstvo nije raspolagalo tolikim bogatstvom, mogudnostima i ekonomskom modi, pa ipak jo ogromni dio puanstva u svijetu trpi glad i oskudicu kao i potpuni analfabetizam golemog postotka ljudi. Nikada ljudi nisu imali tako izotreni smisao za slobodu kao danas, dok u isto vrijeme nastaju novi oblici drutvenog i psihikog ropstva. Svijet tako ivo osjeda svoje jedinstvo i uzajamnu ovisnost pojedinaca u nunoj solidarnosti, a ipak je zbog sila koje se meusobno bore teko rastrgan; jo traju otri politiki, drutveni, ekonomski, rasni i ideoloki razdori a stalno prijeti opasnost posvemanjeg sverazornog rata. Istina, raste izmjena misli, no same rijei kojima se izriu vrlo vani pojmovi u razliitim ideologijama poprimaju vrlo razliito znaenje. Napokon, marljivo se nastoji ostvariti savreniji vremeniti poredak a da se ne postizava jednako duhovni napredak. U tako zamrenoj situaciji mnogi nai suvremenici nisu u stanju pravo raspoznati vjene vrijednosti niti su ih sposobni valjano uskladiti s novim. Otuda ih spopada nemir i oni se trzaju izmeu nade i tjeskobe kad se pitaju o sadanjem toku dogaaja. Taj tok ljude izaziva, tovie sili ih da trae odgovor. Duboke promjene u svijetu 5. Dananji nemir i promjene ivotnih prilika povezane su sa dubljim preobraajem, tako da u obrazovanju sve vedu vanost zadobivaju matematike i prirodoslovne i antropoloke znanosti a na praktinom podruju tehnika koja iz tih znanosti proistjee. Taj mentalitet pozitivnih znanosti oblikuje kulturu i nain miljenja drugaije nego u prolosti. Tehnika se tako razvila da preobraava lice zemlje te ved nastoji zagospodariti i svemirskim prostorima. ovjeji um iri svoju vlast u neku ruku i nad

vremenom: nad prolodu pomodu povijesne znanosti a nad bududnodu prognoziranjem i planiranjem. Napredak biolokih, psiholokih i drutvenih znanosti omogudava ovjeku ne samo bolju spoznaju samoga sebe nego mu takoer pomae da primjenom tehnikih metoda izravno utjee na drutveni ivot. ovjeanstvo sve vie misli kako da predvidi i sreuje svoj demografski prirast. Sama se povijest tako ubrzano razvija da je pojedinci jedva mogu slijediti. Sudbina ljudske zajednice postaje jedna, pa se vie i ne dijeli na razliite povijesti. Tako ovjeanstvo sa statikoga shvadanja poretka stvarnosti prelazi na dinamino i evolutivno, a odatle nastaje nova neizreciva kompleksnost problema, koja zahtijeva nove analize i nove sinteze. Drutvene promjene 6. Time tradicionalne mjesne zajednice kao to su patrijarhalne obitelji, klanovi, plemena, sela, razne skupine i drutvene povezanosti danomice proivljavaju sve dublje promjene. Postepeno se iri tip industrijskog drutva, koji neke narode vodi u ekonomsko blagostanje i posve preobraava stoljedima ustaljena poimanja i oblike drutvenoga ivota. Usporedo raste urbanizacija: bilo rastom gradova i gradskog stanovnitva bilo prodiranjem gradskog naina ivota meu seosko stanovnitva. Nova i sve prikladnija sredstva drutvenog saobradaja omoguduju laku informaciju o dogaajima te brzo irenje ideja i nazora, to sve izaziva lanane reakcije. Ne smije se podcijeniti ni injenica da se ljudi pod pritiskom raznih uzroka sele i tako mijenjaju nain ivota. Tako se bez prestanka mnoe vezanosti ovjeka s njegovim blinjima, i ta socijalizacija rada nove vezanosti a da to ipak uvijek ne unapreuje odgovarajude sazrijevanje osobe niti uvijek promie doista osobne odnose (personalizacija). Takav razvoj, dakako, jasnije dolazi do izraaja meu narodima koji ved uivaju blagodati ekonomskog i tehnikog napretka, ali zahvada i narode u razvoju koji ele i u svojim zemljama postidi blagodati industrijalizacije i urbanizacije. Ti narodi, napose oni s drevnijim predajama, osjedaju potrebu za zrelijom i osobnijom upotrebom slobode. Psiholoke, moralne i vjerske promjene 7. Promjena mentaliteta i struktura esto dovodi u pitanje tradicionalne vrijednosti, napose meu mladima, koji su esto nestrpljivi, dapae se zbog nezadovoljstva i bune, pa svjesni svoje vanosti u drutvenom ivotu ele to skorije u njemu vriti svoju ulogu. Zbog toga roditelji i odgojitelji pri vrenju svojih dunosti nerijetko nailaze na sve vede potekode. Pa i batinjene ustanove, zakoni, nain miljenja i osjedanja ne mogu se uvijek, ini se, zgodno uskladiti sa sadanjim prilikama pa odatle nastaju teke smetnje u ponaanju i u samim njegovim normama. Nove prilike, napokon, utjeu i na vjerski ivot. S jedne ga strane izotreniji kritiki duh isti od maginog shvadanja svijeta i od preostatka praznovjerja te zahtijeva vie osobno i djelotvornije prianjanje uz vjeru, tako da mnogi dolaze do ivljeg iskustva Boga. S druge pak strane sve ire mase praktiki naputaju religiozni ivot. Drukije nego u prijanjim vremenima nijekanje Boga ili religije i potpuna indiferentnost prema njima nisu vie nita neobino niti stvar pojedinca; danas se takav stav rado prikazuje kao zahtjev znanstvenog napretka ili nekog novog humanizma. Sve se to u mnogim zemljama ne izrie samo filozofskim teorijama nego je veoma nairoko zahvatilo knjievnost, umjetnost, tumaenje humanistikih znanosti i povijesti, dapae i dravno zakonodavstvo, pa to mnoge zbunjuje.

Neuravnoteenosti modernog svijeta 8. Tako nagle promjene, koje se esto neposredno odvijaju, dapae i sama jasnija svijest o tom neskladu u svijetu, raaju ili povedavaju proturjeja i neuravnoteenosti. I u samom se pojedincu ede raa nesklad izmeu suvremenog praktinog intelekta i teoretskog miljenja, koje ne uspijeva svladati mnoinu svojih spoznaja niti ih prikladno srediti u sinteze. Jednako se javlja nesklad izmeu brige za praktinom uspjenodu i zahtjeva moralne savjesti, a vrlo esto i izmeu kolektivnih uvjeta ivota i preduvjeta za osobnu misao, tovie i za kontemplaciju. Konano, nastaje nesklad izmeu specijaliziranosti ovjekove djelatnosti i jednog sveobuhvatnog pogleda na svijet. U obitelji napetosti niu ili pod pritiskom demografskih, ekonomskih i socijalnih prilika, ili zbog sukoba izmeu starih i novih generacija ili iz novih drutvenih odnosa izmeu mukarca i ene. Velika trvenja nastaju takoer izmeu rasa, tovie izmeu razliitih slojeva u drutvu, izmeu naroda u izobilju i onih koji su slabi i trpe oskudicu; konano, izmeu meunarodnih ustanova koje su nastale iz tenji naroda za mirom i propagandne nametljivosti vlastite ideologije ili kolektivnih egoizama unutar nacija i drugih grupa. Odatle uzajamno nepovjerenje i neprijateljstva, sukobi i iskuenja, kojima je ovjek u isto vrijeme i uzrok i rtva. Sve opdenitije tenje ovjeanstva 9. Meutim raste uvjerenje da ovjeanstvo ne samo moe i mora sve vie uvrdivati svoje gospodarstvo nad stvorenim svijetom nego da povrh toga mora uspostaviti takav politiki, socijalni i ekonomski poredak da sve bolje slui ovjeka i pomogne pojedincima i grupama da afirmiraju i razvijaju sebi svojstveno dostojanstvo. Zato mnogi odluno zahtijevaju dobra kojih se, zbog nepravde ili nejednakosti raspodjele, po svom najdubljem uvjerenju osjedaju lienima. Narodi u razvoju kao i oni koji su tek nedavno postali nezavisni, ele da sudjeluju u blagodatima suvremene civilizacije ne samo na politikom nego i na ekonomskom polju i da slobodno vre svoju ulogu u svijetu, a ipak iz dana u dan raste razmak a veoma esto ujedno i zavisnost, pa i ekonomska, od drugih naroda koji su bogatiji i koji se bre razvijaju. Narodi koje pritite glad zovu na raun bogatije narode. ene zahtijevaju pravnu i injeninu ravnopravnost s mukarcima tamo gdje je jo nisu postigle. Radnici i seljaci hode ne samo da zarauju ono to im je nuno za ivot nego ele da u radu razvijaju svoje osobne vrijednosti, dapae da uzmu svoj udio u upravljanju ekonomskim, drutvenim, politikim i kulturnim ivotom. Po prvi put u povijesti ovjeanstva sad su svi narodi uvjereni da se blagodati civilizacije mogu i moraju protegnuti stvarno na sve. A pod svim se tim zahtjevima krije dublja i opdenitija tenja: pojedinci i skupine eaju za punim i slobodnim ivotom dostojnim ovjeka te stavljajudi sebi u slubu sve to im dananji svijet moe tako obilno pruiti. Osim toga narodi se sve vie trude oko ostvarenja neke sveopde zajednice. Tako nam se dananji svijet pokazuje u isto vrijeme snanim i slabim, sposobnim da ini najbolja i najgora djela, a pred njim se otvara put slobode ili ropstva, napretka ili nazatka, bratstva ili mrnje. Osim toga ovjek postaje svjestan da o njemu ovisi hode li na dobro upraviti sile koje je sam pokrenuo i koje ga mogu ili satrti ili mu sluiti. Zato sam sebi postavlja pitanje. Dublja pitanja ovjeanstva

10. Neuravnoteenosti od kojih trpi suvremeni svijet u stvari su povezane s onom osnovnom neuravnoteenodu kojoj su korijeni u ovjekovu srcu. Naime u samom se ovjeku sukobljavaju mnogi elementi. S jedne strane kao stvorenje iskustveno doivljava svoju viestruku ogranienost, a s druge se osjeda neogranienim u svojim eljama i pozvanim na vii ivot. I dok ga privlae mnoge stvari, neprestano je prisiljen meu njima birati i nekih se odricati. tovie, kako je slab i grenik, nerijetko ini ono to nede, a to bi htio, ne ini.3 Prema tome, ovjeka mui podijeljenost u njemu samom, a odatle se raaju tako brojni i toliki razlozi takoer u drutvu. Mnoge, dakako, ivot u praktinom materijalizmu odvrada da ne vide jasno dramatinost toga stanja, a mnoge barem bijeda spreava da o tom stanju razmiljaju. Mnogi misle da de nadi smirenje u kojem od raznolikih tumaenja svijeta koja se iznose. Neki od samog ljudskog napora oekuju istinsko i potpuno osloboenje ovjeanstva te su uvjereni da de budude ovjekovo kraljevanje na zemlji ispuniti sve elje njegova srca. Ima i takvih koji, zdvajajudi nad time da ivot nema smisla, hvale smionost onih koji se, dredi da ljudska egzistencija po samoj sebi i nema nikakva znaenja, trude da joj sve znaenje dadu iz svog vlastitog genija. Uza sve to pred suvremenim razvojem svijeta danomice su sve brojniji oni koji ili sami postavljaju ili s novom otrinom osjedaju najtemeljitija pitanja: to je ovjek? Koji je smisao patnje, zla, smrti, to i nadalje traje premda je ostvaren ovolik napredak? emu te pobjede koje su postignute uz tako visoku cijenu? to ovjek moe drutvu dati a to moe od njega oekivati? to de biti poslije ovoga zemaljskog ivota? A Crkva vjeruje da Krist, koji je za sve umro i uskrsnuo,4 po svojem Duhu prua ovjeku svjetlo i snagu da moe odgovoriti svom vrhovnom pozivu. Nema pod nebom drugog imena danog ljudima po kojem oni treba da se spase.5 Ona vjeruje takoer da se u njezinu Gospodinu i Uitelju nalazi klju, sredite i cilj sve ljudske povijesti. Osim toga, Crkva tvrdi da se na dnu svih promjena nalazi mnogo toga to je nepromjenljivo i to ima svoj najdublji temelj u Kristu, koji je isti juer i danas i uvijek.6 Koncil, dakle, eli govoriti svima u svjetlu Krista, slike Boga nevidljivoga, Prvoroenca svakog stvorenja,7 da osvijetli misterij ovjeka i da surauje u iznalaenju rjeenja za goruda pitanja naeg vremena. PRVI DIO CRKVA I OVJEKOV POZIV Odgovoriti poticajima Duha 11. Boji narod, pokretan vjerom kojom vjeruje da ga vodi Duh Gospodnji koji ispunja svijet, trudi se da u dogaajima, potrebama i eljama koje dijeli s ostalim ljudima naeg vremena razabere koji su u tome istinski znakovi Boje prisutnosti i Bojih nakana. Vjera, uistinu, sve stvari rasvjetljuje novim svjetlom i oituje nam Boje nakane o cjelovitom ovjekovu pozivu te tako usmjerava duh prema zaista humanim rjeenjima. Sabor u prvom redu eli u tom svjetlu prosuditi i s njihovim boanskim izvorom povezati one vrijednosti koje su danas najvie u cijeni. Te su naime vrijednosti, ukoliko su plod ovjekova talenta to mu ga je Bog dao, veoma dobre; no, zbog pokvarenosti ovjejeg srca, nerijetko bivaju skrenute s dunog smjera te zato trebaju proidenja. to Crkva misli o ovjeku? to bi trebalo preporuiti za izgradnju suvremenog drutva? Koje je konano znaenje ljudske djelatnosti u svemiru? Ta pitanja trae odgovor. Po tome de se jo jasnije oitovati da Boji narod i ovjeanstvo, u koje je taj narod ukljuen,

uzajamno slue jedan drugome; tako se poslanje Crkve ukazuje kao religiozno te tim samim duboko ljudsko. I. GLAVA DOSTOJANSTVO LJUDSKE OSOBE ovjek na sliku Boju 12. Po gotovo istom uvjerenju vjernika i nevjernika sve na zemlji treba biti ureeno prema ovjeku kao svom sreditu i vrhuncu. No to je ovjek? On je o sebi izrekao i izrie mnoga miljenja, razliita, pa i suprotna, u kojima se esto ili toliko uzvisuje da sebe smatra apsolutnim mjerilom ili se snizuje do oaja, odakle je tjeskoban i smeten. Te tegobe Crkva produduje do dna. Pouena boanskom objavom, moe na njih dati svoj odgovor kojim bi se ocrtao pravi poloaj ovjeka, da bi se obrazloile njegove slabosti i da bi se ujedno moglo priznati pravo njegovo dostojanstvo i poziv. Sveto pismo, naime, ui da je ovjek stvoren na sliku Boju, sposoban da spozna i ljubi svoga Stvoritelja, da je od njega postavljen za gospodara nad svim zemaljskim stvorenjima,8 da njima upravlja i njima se slui slavedi Boga.9 to je ovjek, da ga se spominje? Ili sin ovjeji da se za nj brine? Uinio si ga malo manjim od anela, okrunio si ga slavom i adu, dao si mu gospodstvo nad djelima svojih ruku. Sve si mu stavio pod noge (Ps 8,5-7). No Bog nije stvorio ovjeka sama: od poetka muko i ensko stvori ih (Post 1, 27). Njihovo zdruenje tvori prvi oblik zajednice osoba. ovjek je naime po svojoj najdubljoj naravi drutveno bide i bez odnosa s drugima ne moe ni ivjeti ni razviti svoje sposobnosti. Stoga Bog, kako opet itamo u Svetom pismu, vidje sve to je stvorio i bijae veoma dobro (Post 1, 31). Grijeh 13. ovjek, utemeljen od Boga u pravednosti, no pod utjecajem Zloga, ved je na poetku povijesti zloupotrebljavao svoju slobodu diudi se protiv Boga i eledi da svoj cilj postigne izvan Boga. Iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali zahvalnost kao Bogu nego je potamnjelo njihovo nerazumno srce i klanjali su se i iskazivali tovanje stvorenju mjesto Stvoritelju.10 To to doznajemo po boanskoj objavi slae se i sa samim iskustvom. Ako, naime, ovjek pregleda u svoje srce, nalazi da je sklon na zlo i uronjen u tolike jade, koji ne mogu potjecati od njegova dobrog Stvoritelja. Ne htijudi esto priznati Boga kao svoje poelo, ovjek je poremetio i duno usmjerenje prema svom posljednjem cilju i ujedno sav sklad sa samim sobom, s drugim ljudima i svim stvorenjima. Tako je ovjek u samom sebi podijeljen. Zbog toga sav ivot ljudi, i pojedinaca i skupina, prua sliku borbe, i to dramatine, izmeu dobra i zla, izmeu svjetla i tame. tovie, ovjek otkriva da je nesposoban da sam od sebe uspjeno suzbija nasrtaje zla, tako se svatko osjeda kao okovan verigama. No sam je Gospodin doao da oslobodi ovjeka i da ga ojaa, obnavljajudi ga iznutra i izbacujudi napolje kneza ovoga svijeta (usp. Iv 12,31) koji ga je drao u ropstvu grijeha.11 A grijeh umanjuje samog ovjeka spreavajudi ga da postigne svoju puninu. U svjetlu te objave nalazi svoj konaan razlog i uzvieni poziv i duboka bijeda to je ljudi doivljavaju. O strukturi ovjeka

14. ovjek, tijelom i duom jedan, jest po samoj svojoj tjelesnosti zbir elemenata materijalnog svijeta, tako da po ovjeku dosiu svoj vrhunac i podiu glas da slobodno slave Stvoritelja.12 Stoga ovjeku nije doputeno da prezire tjelesni ivot. Naprotiv, on svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim asti kao od Boga stvoreno i odreeno da uskrsne u posljednji dan. Ipak, ovjek, ranjen grijehom, osjeda pobune tijela. Stoga samo dostojanstvo ovjeka trai da Boga proslavljuje u svome tijelu13 i da ne dopusti da slui zlim sklonostima svoga srca. ovjek se zbilja ne vara kad se priznaje viim od materijalnih elemenata i kad se ne smatra svodivim na golu est prirode ili na anonimni element ljudskog drutva. Svojom unutranjodu on uistinu nadilazi sveukupnost stvari: u te dubine ovjek zalazi kad se vrada u srce, gdje ga eka Bog, koji ispituje srce,14 i gdje on pred Bojim oima sam odluuje o svojoj sudbini. Stoga priznavajudi u sebi duhovnu i besmrtnu duu, nije rtva lanog utvaranja koje proistjee samo iz fizikih i socijalnih uvjeta nego, naprotiv, dohvada samu duboku istinu stvari. Dostojanstvo razuma, istina i mudrosti 15. ovjek, participirajudi na svjetlu Bojeg uma, ispravno sudi da po svom razumu nadvisuje sve stvari. Neumornom upotrebom svog genija tokom stoljeda ovjek je, zacijelo, napredovao u empirikim znanostima, u tehnici i umjetnikom stvaranju. A u nae vrijeme postigao je zamane uspjehe, napose u istraivanju materijalnoga svijeta. ovjek je ipak uvijek traio i nalazio dublju istinu. Um se naime ne ograniuje na same fenomene nego je sposoban da s pravom sigurnosti dosegne i inteligibilnu stvarnost, premda je uslijed grijeha djelomino pomraen i oslabljen. Konano, razumna se narav ljudske osobe usavruje i treba da se usavri mudrodu, koja blago privlai ovjeji duh da trai i ljubi istinu i dobro, pa kad je ovjek njome proet, ona ga po vidljivim stvarima vodi k nevidljivima. Nae pak doba, vie nego prola stoljeda, treba takve mudrosti, kako bi sve to ovjek novo otkriva postalo humanije: u pogibelji je, naime, bududnost svijeta ako ne bude mudrijih ljudi. Osim toga valja primijetiti da mnogi narodi, koji su dodue ekonomski siromaniji, ali mudrodu bogatiji, mogu u tom drugima pruiti znatnu pomod. Darom Duha Svetoga ovjek po vjeri dolazi do promatranja i suivljavanja s misterijem Boje volje. Dostojanstvo moralne savjesti 16. U dubini savjesti ovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas, to ga uvijek poziva da ljubi i ini dobro a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti naeg srca: ini ovo, a izbjegavaj ono. ovjek naime ima u srcu zakon to mu ga je Bog upisao. U pokoravanju tom zakonu jest isto ovjekovo dostojanstvo, i po tom zakonu de mu se suditi.15 Savjest je najskrovitija jezgra i svetite ovjeka, gdje je on sam s Bogom, iji glas odzvanja u njegovoj nutrini.16 U savjesti se divno otkriva onaj zakon kojemu je ispunjenje ljubav prema Bogu i blinjemu.17 Time to su vjerni savjesti, krdani se povezuju s ostalim ljudima u traenju istine i istinskom rjeavanju tolikih moralnih problema koji nastaju u ivotu pojedinaca i u ivotu drutva. Dakle, to vie prevladava ispravna savjest, to se vie osobe i drutvene skupine udaljavaju od slijepe samovolje i nastoje se prilagoditi objektivnim normama moralnosti. Ipak se nerijetko dogaa da je savjest uslijed nesavladiva neznanja u zabludi a da time ipak ne gubi svoga dostojanstva. Ali to se ne moe redi kad se ovjek malo brine da trai istinu i dobro i kada savjest zbog grene navike pomalo postaje gotovo slijepa.

Veliina slobode 17. No ovjek se moe obratiti k dobru samo u slobodi. Tu slobodu nai suvremenici uvelike cijene i strastveno trae. I s pravom! Ali se esto zalau za nju na lo nain, kao da bi bilo doputeno sve to godi, pa i zlo. Prava sloboda je, naprotiv, izuzetan znak Boje slike u ovjeku. Bog je naime htio ovjeka dati u ruke vlastite odluke18 tako da sam od sebe trai svoga Stvoritelja i da slobodno prianjajudi uza nj doe do potpuna i blaena savrenstva. Dostojanstvo ovjeka zahtijeva, dakle, da radi po svjesnom i slobodnom izboru, to jest potaknut i voen osobnim uvjerenjem, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili po isto vanjskom pritisku. Do takva dostojanstva ovjek dolazi kada, oslobaajudi se svakog robovanja strastima, ide za svojim ciljem odabirudi u slobodi dobro te svojom umjenodu i zdunodu nastoji sebi pribaviti prikladna sredstva. ovjekova sloboda, ranjena grijehom, moe to usmjerenje prema Bogu uiniti potpuno djelotvornim samo uz pomod milosti Boje. Svatko de pak morati pred Bojim sudom poloiti raun o svome ivotu, za sve to je uinio dobra ili zla.19 Misterij smrti 18. Zagonetka ljudskog poloaja dostie vrhunac pred licem smrti. Ne mui ovjeka samo bol i sve vedi rasap tijela nego ga takoer, dapae jo vie, mui strah od ugasnuda za vazda. I po prirodnom nagonu svog srca ispravno sudi kad s jezom odbija posvemanje razorenje i nepovratno skonanje svoje osobe. Klica vjenosti to je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju, buni se protiv smrti. Svi pokuaji tehnike, ma kako bili korisni, ne mogu smiriti tjeskobu ovjeka: naime, produenje biolokog trajanja ne moe mu utaiti one elje za daljnjim ivotom koja je neodoljivo ukorijenjena u njegovu srcu. Dok je pred smrdu nemodno svako matanje, Crkva, pouena boanskom objavom, tvrdi da je Bog stvorio ovjeka za blaeni cilj s onu stranu zemaljske bijede. tovie, krdanska vjera ui da de ta tjelesna smrt, od koje bi ovjek bio poteen da nije sagrijeio,20 biti jednom pobijeena kada svemogudi i milosrdni Spasitelj vrati ovjeku spasenje to ga je svojom krivnjom izgubio. Bog je naime pozvao i poziva ovjeka da itavim svojim bidem prione uza nj u vjenom zajednitvu nepropadljivog ivota. Tu je pobjedu Krist izvojevao uskrsnuvi na ivot, poto je svojom smrdu oslobodio ovjeka od smrti.21 Svakome ovjeku koji razmilja vjera, predoena solidnim argumentima, prua odgovor na tjeskobna pitanja o njegovoj bududoj sudbini; ujedno mu omoguduje da u Kristu bude u zajednitvu sa svojom predragom, ved preminulom bradom, ulijevajudi mu nadu da su oni ved postigli pravi ivot kod Boga. Oblici i korijeni ateizma 19. Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta to je ovjek pozvan u zajednitvo s Bogom. Ved od samog svog postanka ovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji to ga je Bog iz ljubavi stvorio i to ga iz ljubavi stalno uzdrava. ovjek ne moe ivjeti punim ivotom po istini ako tu ljubav slobodno ne prizna i svome se Stvoritelju ne povjeri. Ipak mnogi medu naim suvremenicima ne uviaju tu intimnu i ivotnu povezanost s Bogom ili je izriito zabacuju. To ide dotle da ateizam treba ubrojiti meu vrlo ozbiljne pojave naega vremena. Zato je potrebno da bude razmotren s velikom panjom. Imenom ateizma oznauju se pojave koje su meu sobom veoma razliite. Neki naime Boga izriito nijeu, dok drugi dre da ovjek ne moe o Bogu uopde nita tvrditi; drugi opet pristupaju

prouavanju pitanja o Bogu takvom metodom da se dobiva dojam da to pitanje nema smisla. Mnogi, neopravdano prekoraujudi granice pozitivnih znanosti, uporno tvrde da se sve objanjava samom tom znanstvenom metodom, ili nasuprot ne doputaju vie uopde nikakve apsolutne istine. Ima takvih koji toliko uzvisuju ovjeka da vjera u Boga gotovo gubi svoju snagu; oni su, kako se ini, vie zauzeti time da afirmiraju ovjeka negoli da zanijeu Boga. Neki opet sebi Boga tako predouju da onaj lik koji zabacuju nikako nije Bog Evanelja. Ima i takvih koji pitanja o Bogu uopde ne nainju: kao da uopde nisu iskusili religioznog nemira, pa i ne vide emu bi jo vodili brigu o religiji. Ateizam, osim toga, nerijetko nastaje iz silovitog protesta protiv zla u svijetu, ili iz toga to se nekim ljudskim dobrima neopravdano pripie oznaka samog apsolutnog dobra, tako da onda ta ljudska dobra zauzmu mjesto koje pripada Bogu. I sama dananja civilizacija moe esto oteati pristup k Bogu, ne iz same sebe, ved ukoliko je suvie upletena u zemaljske stvari. Oni koji svojevoljno nastoje udaljiti Boga od svoga srca te izbjedi religiozna pitanja, protiv diktata vlastite savjesti, nisu dakako bez krivnje. Ali ipak neku odgovornost za to snose esto i sami vjernici. Ateizam naime promatran u cjelini, nije neto izvorno, ved proizlazi iz razliitih uzroka. Meu te uzroke treba ubrojiti takoer kritiku reakciju protiv religija, i to u nekim krajevima posebno protiv krdanske religije. Zato ne malu ulogu za postanak tog ateizma mogu imati vjernici, ukoliko treba redi da oni zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netonim i pogrenim izlaganjem nauke ili takoer nedostacima svoga religioznog, moralnog i socijalnog ivota, pravo lice Boga i religije prije zakrivaju nego otkrivaju. Sustavni ateizam 20. Moderni ateizam pokazuje esto i sistematski izgled. Osim drugih uzroka takva ateizma, tu se elja za osamostaljenjem ovjeka tjera dotle te se podiu potekode protiv bilo kakve ovisnosti o Bogu. Oni koji ispovijedaju takav ateizam upinju se tvrdedi da se sloboda sastoji u tome da je ovjek sam sebi svrha, jedini graditelj i demijurg svoje vlastite povijesti. A to se, kau oni, ne moe sloiti s priznavanjem Boga, zaetnika i svrhe svih stvari, ili bar takvu tvrdnju o Bogu ini posve suvinom. Toj nauci moe idi u prilog osjedaj modi to ga ovjeku donosi dananji tehniki napredak. Meu oblicima dananjeg ateizma ne smijemo mimoidi onaj koji osloboenje ovjeka oekuje prije svega od njegova ekonomskog i socijalnog osloboenja. Taj oblik ateizma tvrdi da religija po svojoj naravi smeta takvom osloboenju, ukoliko ovjekovu nadu usmjerava prema bududem i iluzornom ivotu te ga time odvrada od izgradnje zemaljskog grada. Zato se zastupnici te nauke, kada preuzmu upravu drave, estoko bore protiv religije te ire ateizam, sluedi se pri tom onim sredstvima pritiska kojima raspolae javna vlast, pogotovo u odgoju mladei. Stav Crkve prema ateizmu 21. Vjerno odana i Bogu i ljudima, Crkva ne moe prestati da sa alodu i sa svom vrstodom ne odbacuje kao to je i prije odbacivala22 one pogubne nauke i postupke koji proturjee razumu i opdem iskustvu ovjeanstva, a ovjeka skidaju s njegova priroenog dostojanstva. Ipak Crkva nastoji otkriti u dui ateista sakrite uzroke nijekanja Boga, i dri da ih treba ozbiljno i to dublje pretraiti, jer je svjesna vanosti pitanja to ih podie ateizam i jer je vodi ljubav prema svim ljudima. Crkva vrsto dri da se priznavanje Boga nipoto ne protivi ovjekovu dostojanstvu, bududi da to dostojanstvo ima svoj temelj i

svoje potpuno savrenstvo u samom Bogu. ovjek je od svog Stvoritelja postavljen u drutvo razuman i slobodan, ali jo i vie: kao sina ga poziva u samo boansko zajednitvo da bude dionikom srede kojom je On sam sretan. Crkva osim toga ui da eshatoloka nada ne umanjuje vanost zemaljskih zadataka, ved da naprotiv ispunjenje zemaljskih zadataka dobiva odatle nove pobude. Nasuprot, ako se izgubi boanski temelj i nada u vjeni ivot, ovjekovo dostojanstvo biva veoma teko povrijeeno, kao to se to danas esto moe jasno vidjeti. Zagonetka ivota i smrti, krivnje i patnje ostaje tada bez rjeenja, tako da ljudi nerijetko padaju u oaj. Meutim svaki ovjek ostaje sam sebi nerijeeno, nerazgovijetno pitanje. Nitko ne moe potpunoma potisnuti spomenuto pitanje u nekim trenucima, osobito u vanijim dogaajima ivota. Jedino Bog, koji poziva ovjeka na dublje razmiljanje i na poniznije traenje, daje potpun i posve siguran odgovor na to pitanje. A lijek protiv ateizma moemo oekivati od adekvatnog izlaganja nauke, ali jednako tako i autentinog ivota Crkve i njezinih lanova. Crkva naime treba da uini prisutnim i tako redi vidljivim Boga Oca i njegova utjelovljenoga Sina, neprekidnom obnovom i oidenjem same sebe pod vodstvom Duha Svetoga.23 To se ponajprije postie svjedoanstvom ive i sazrele vjere, to jest vjere koja je tako odgojena da moe jasno prozreti tekode te ih nadjaati: Divno svjedoanstvo takve vjere davali su i daju mnogobrojni muenici. Ta vjera mora oitovati svoju plodnost time to proimlje sav ivot vjernika, pa i profani, te to ih pokrede na pravdu i ljubav, posebno prema siromanima. Napokon, da se oituje prisutnost Boja, najvie pridonosi bratska ljubav meu vjernicima, koji u duhovnoj jednodunosti surauju za vjeru Evanelja24 te se oituje kao znak jedinstva. A Crkva, premda potpuno zabacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi, vjernici i nevjernici, moraju zajedniki raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta u kojemu zajedno ive. A toga ne moe biti bez iskrenog i razboritog dijaloga. Crkva se, dakle, ali na diskriminaciju izmeu vjernika i nevjernika koju neki upravljai drava nepravedno uvode, ne priznavajudi temeljna prava ljudske osobe. A za vjernike Crkva trai efektivnu slobodu i mogudnost da na ovom svijetu sagrade takoer hram Boji. A ateiste ljubazno poziva da otvorena srca promotre Evanelje Kristovo. Jer Crkva jako dobro zna da se njezina poruka slae s najdubljim eljama ljudskoga srca, kada titi dostojanstvo ljudskog poziva, vradajudi nadu onima koji ved oajavaju nad svojim viim odreenjem. Poruka Crkve ne samo da ovjeku ne umanjuje ved osigurava svjetlo, ivot i slobodu za njegov napredak. Nita osim toga ne moe zadovoljiti ljudskoga srca: Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce nae dok ne poine u tebi.25 Krist, novi ovjek 22. Misterij ovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Rijei. Adam, prvi ovjek, bio je naime slika onoga koji je imao dodi,26 Krista Gospodina. Krist, novi Adam, objavljujudi misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i ovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvienost njegova poziva. Nije, dakle, nikakvo udo to gore iznesene istine u njemu nalaze svoj izvor i u njemu dosiu svoj vrhunac. On koji je slika nevidljivog Boga (Kol 1, 15)27 jest i savreni ovjek koji je Adamovim sinovima vratio slinost s Bogom, koja je ved prvim grijehom izobliena. Bududi da je u njemu ljudska narav bila uzeta, a ne unitena28 time je ona i u nama uzdignuta na veoma visoko dostojanstvo. Utjelovljenjem se naime Sin Boji na neki nain sjedinio sa svakim ovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmiljao ljudskim umom, a odluivao ljudskom voljom,29 ljubio je ljudskim srcem. Roen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama slian osim u grijehu.30 Nevini jaganjac, prolivi slobodno svoju krv, zasluio nam je ivot. I u njemu nas je Bog pomirio sa sobom i meu nama31 i otrgnuo nas iz ropstva

avla i grijeha. Svaki od nas moe zato redi s Apostolom: Sin Boji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao (Gal 2, 20). Trpedi za nas nije nam samo dao primjer da idemo njegovim stopama32 nego nam je otvorio i put; i dok njime stupamo, ivot se i smrt posveduju i dobivaju novi smisao. Postavi jednak slici Sina, koji je Prvoroenac medu mnogom bradom33, krdanin prima prve plodove Duha (Rim 8, 23), po kojima postaje sposoban da ispuni novi zakon ljubavi.34 Po tome se Duhu, koji je zalog batine (Ef 1, 14), itav ovjek iznutra obnavlja, sve do otkupljenja tijela (Rim 8, 23): Ako li zbilja stanuje u vama Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Isusa Krista od mrtvih oivjet de i vaa smrtna tjelesa radi svog Duha koji stanuje u vama (Rim 8, 11).35 Nuda i dunost uistinu nagone krdanina da se kroz mnoge nevolje bori protiv zla i da podnese i smrt. Ali pridruen pashalnom misteriju, kao to je suoblien Kristu u smrti, tako, nadom ohrabren, ide u susret uskrsnudu.36 To ne vrijedi samo za one koji vjeruju u Krista nego i za sve ljude dobre volje u ijim srcima milost nevidljivo djeluje.37 A bududi da je Krist umro za sve38 i da je konani ovjekov poziv stvarno samo jedan, i to boanski, moramo drati da Duh Sveti prua svima mogudnost da se, na nain koji je Bogu poznat, pridrue tom pashalnom misteriju. Takav je i toliki misterij ovjeka, misterij koji vjernicima jasno otkriva krdanska objava. Po Kristu i u Kristu razrjeuje se zagonetka boli i smrti koja nas, izvan njegova Evanelja, satire. Krist je uskrsnuo, svojom je smrdu unitio smrt i darovao nam ivot39 da, kao sinovi u Sinu, viemo u Duhu: Abba, Oe.40 II. GLAVA LJUDSKA ZAJEDNICA Namjera Koncila 23. Jedna od vanih karakteristika dananjeg svijeta jest porast meusobnih odnosa meu ljudima, emu vrlo mnogo pridonosi dananji tehniki napredak. Ipak se bratski dijalog meu ljudima ne ostvaruje u tom napretku, nego mnogo dublje u onom zajednitvu osoba koje trai uzajamno potivanje njihova punog duhovnog dostojanstva. Krdanska objava mnogo pomae da se primie zajednitvo meu osobama, te nas uvodi u dublje shvadanje zakona drutvenog ivota, koje je Stvoritelj upisao u duhovnu i moralnu narav ovjekovu. No kako je u novijim dokumentima crkvenog Uiteljstva veoma opirno izloena nauka o ljudskom drutvu,41 Koncil podsjeda samo na neke vanije istine i iznosi njihove temelje u svjetlu objave. Osim toga istie neke posljedice koje su od posebne vanosti za nae doba. Komunitarni karakter ovjekova poziva u Bojem planu 24. Bog koji se oinski brine za sve, htio je da svi ljudi tvore jednu obitelj i da se meusobno susredu kao brada. Svi su, naime, stvoreni na sliku Boga, koji je izveo sav ljudski rod od jednoga ovjeka i nastanio ga po svoj povrini zemaljskoj (Dj 17, 26), te su svi pozvani k jednom te istom cilju, k Bogu samomu. Zbog toga je ljubav prema Bogu i prema blinjemu prava i najveda zapovijed. A Sveto nas pismo ui, da je ljubav prema Bogu neodjeljiva od ljubavi prema blinjemu: i ako ima koja druga zapovijed, sadrana je u ovoj rijei: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe! Ljubav je ispunjeni Zakon (Rim 13, 9-10; 1 Iv.4, 20). To je pak od veoma velike vanosti za ljude, koji su iz dana u dan sve ovisniji jedni o drugima, i za svijet, koji se danomice sve vie ujedinjuje. To vie, Gospodin Isus, kad moli Oca da svi budu jedno kao to smo i mi jedno (Iv 17, 21-22), otvara ljudskom razumu nedokuive poglede i daje da naslutimo da

postoji slinost izmeu jedinstva boanskih osoba i jedinstva sinova Bojih u istini i ljubavi. Ta slinost jasno pokazuje da ovjek, koji je na zemlji jedino stvorenje to ga je radi njega samoga Bog htio, ne moe potpuno nadi sebe osim po iskrenom darivanju samoga sebe.42 Uzajamna ovisnost ovjekove osobe i ljudskog drutva 25. Iz drutvene ovjekove naravi je oito da su rast ljudske osobe i razvoj samoga drutva ovisni jedni o drugome. Poelo, naime, subjekt i svrha svih drutvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba, jer ona po samoj svojoj naravi u svemu ima potrebu drutvenog ivota.43 Drutveni, dakle, ivot nije ovjeku neto pridodano. Zato on u povezanosti s drugima, uzajamnim uslugama i dijalogom s bradom razvija sve svoje sposobnosti i moe odgovoriti svome pozivu. Meu drutvenim vezama koje su nune za ovjekov razvoj neke, kao obitelj i politika zajednica, neposrednije odgovaraju njegovoj intimnoj naravi; druge naprotiv proizlaze vie iz njegove slobodne volje. Danas se iz vie razloga umnoavaju meusobni odnosi i zavisnost, a odatle nastaju razliita udruenja i ustanove javnog i privatnog prava. Premda ta injenica, koju nazivamo socijalizacijom, nije zacijelo bez opasnosti, ipak donosi sa sobom velike prednosti koje omogudavaju da se uvrste i unaprijede odlike osobe i da se osiguraju njezina prava.44 No ako se ljudska osoba okoriduje tim drutvenim ivotom da bi ispunila svoj poziv, pa i vjerski, ipak se ne moe zanijekati da se ljudi, zbog drutvenih prilika u kojima ive i u koje su od djetinjstva uronjeni, esto odvradaju od dobra i potiu na zlo. Sigurno je da neredi, koji su tako esti u drutvenom ivotu, djelomino dolaze od napetosti koje nastaju zbog ekonomskih, politikih i drutvenih struktura. No dublji njihovi korijeni jesu ljudska sebinost i oholost, koje kvare takoer i drutvenu sredinu. Tamo gdje je sama stvarnost iskrivljena posljedicama grijeha, ovjek, od roenja sklon na zlo, nalazi opet nove poticaje na grijeh; i on ih, bez velikih napora i milosti, ne moe nadvladati. Promicanje opdeg dobra 26. Kako se meuovisnost ljudi svakim danom povedava i proiruje na itav svijet, opde dobro, to jest skup onih uvjeta drutvenog ivota koji grupama i pojedincima omoguduje da potpunije i lake dou do vlastitog savrenstva, danas sve vie postaje opdenito te zbog toga obuhvada prava i dunosti koje se odnose na itavo ovjeanstvo. Zato svaka skupina mora voditi brigu o potrebama i zakonitim tenjama drugih skupina, dapae o opdem dobru itave ljudske obitelji.45 No u isto vrijeme raste i svijest o uzvienom dostojanstvu koje pripada ljudskoj osobi; ona nadilazi sve stvari i njezina su prava i dunosti univerzalna i nepovrediva. Treba dakle uiniti pristupanim ovjeku sve ono to mu je potrebno da ivi uistinu ljudskim ivotom, kao to su hrana, odjeda, pravo na slobodan izbor ivotnog zvanja i na osnivanje obitelji, pravo na odgoj, na rad, na dobar glas i potovanje, na potrebnu informiranost, pravo da radi prema ispravnoj normi svoje svijesti; pravo na zatitu sfere privatnog ivota te na opravdanu slobodu i na religioznom podruju. Drutveni poredak, dakle, i njegov razvitak moraju uvijek imati za cilj dobro osoba, jer red stvari treba da se podredi osobnom redu, a ne obratno. To je i sam Gospodin naznaio kad je rekao da je subota stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote.46 Taj se poredak treba neprestano razvijati, temeljiti na istini i izgraivati na pravdi te je potrebno da ga oivljava ljubav; a u slobodi mora iz dana u dan nalaziti sve ovjeniju ravnoteu.47 Da se to izvede, treba provesti obnovu mentaliteta i dalekosene socijalne promjene. Duh Boji koji divnom providnodu upravlja tok vremena i

obnavlja lice zemlje, prisutan je u tom razvoju. A evaneoski je kvasac pobudio i dalje budi u ljudskom srcu neodoljiv zahtjev za tim dostojanstvom. Potivanje ljudske osobe 27. Prelazedi na praktine i vane konsekvencije, Koncil eli naglasiti potovanje ovjeka; svatko mora smatrati svoga blinjega, ne izuzevi nikoga, kao drugoga samoga sebe u prvom redu vodedi brigu o njegovu ivotu i o sredstvima koja su mu potrebna za dostojan ivot,48 da ne nasljeduje onog bogataa koji nije vodio nikakve brige o siromanom Lazaru.49 U naim danima posebice postoji hitna i neodlona obaveza da budemo blinji ba svakom ovjeku i da mu, kad se s njim sretnemo, djelotvorno pomognemo: starcu od svih naputenu, stranom radniku nepravedno prezrenu, izbjeglici, djetetu iz nezakonite veze koje nezaslueno trpi zbog grijeha koji nije njegov, gladnome koji se poziva na nau savjest podsjedajudi nas na Gospodinovu rije: Meni ste uinili koliko ste uinili jednomu od ove moje najmanje brade (Mt 25, 40). Povrh toga sve to se protivi samom ivotu, kao to je ubojstvo bilo koje vrste, genocidi, pobaaji, eutanazija pa i svojevoljno samoubojstvo; sve to potvruje integritet ljudske osobe, kao to su sakadenja, tjelesna i moralna muenja, psiholoke prisile; sve to vrijea ljudsko dostojanstvo, kao to su neljudski uvjeti ivota, proizvoljna hapenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladei; zatim, nedostojni uvjeti rada, gdje se s radnicima ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama, nego kao s prostim sredstvima zarade: svi ti i slini postupci zacijelo su sramotni ved sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju vie kaljaju one koji tako postupaju nego one koji nepravdu trpe, i u proturjeju su sa Stvoriteljevom adu. Potivanje i ljubav prema protivnicima 28. Potivanje i ljubav moraju se protegnuti i na one koji drugaije od nas misle i rade u drutvenim, politikim ili vjerskim pitanjima. Jer, sa to vie ovjenosti i ljubavi prodremo u njihov nain miljenja, lake demo modi s njima zapodjenuti dijalog. Naravno, ta ljubav i dobrohotnost nipoto nas ne smiju uiniti ravnodunima prema istini i dobru. tovie, samo ljubav potie Kristove uenike da svim ljudima navjeduju spasonosnu istinu. Ali treba razlikovati zabludu, koja se uvijek mora zabaciti, od zabludjeloga, koji uvijek zadrava osobno dostojanstvo, pa i kad je optereden lanim ili manje tonim religioznim shvadanjem.50 Bog je jedini sudac i ispitiva srdaca. Stoga nam zabranjuje da sudimo o ma ijoj unutarnjoj krivnji.51 Kristova nauka trai da oprostimo i uvrede52 a zapovijed ljubavi protee i na neprijatelje, jer zapovijed Novoga zakona glasi: uli ste da je reeno: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone i klevedu (Mt 5, 43-44). Bitna jednakost svih ljudi i socijalna pravda 29. Bududi da su svi ljudi, oduhovljeni razumnom duom i stvoreni na sliku Boju, iste naravi i istog porijekla, i jer svi, od Krista otkupljeni, imaju isti poziv i isto boansko odreenje, treba da im se sve vie priznaje temeljna jednakost sviju. Nisu, istina, svi ljudi jednaki po fizikoj sposobnosti i po razliitim umnim i moralnim modima. No svaka diskriminacija u temeljnim pravima osobe na drutvenom ili kulturnom polju, ili zbog spola, rase, boje koe, drutvenog poloaja, jezika ili religije mora se prevladati i

ukloniti jer se protivi Bojoj nakani. Treba uistinu poaliti to jo uvijek ta temeljna prava osobe nisu posvuda osigurana, kao to je na primjer sluaj kad se eni nijee da slobodno izabere mua, da prihvati odreeni ivotni stale ili da ima pristup jednakom odgoju i kulturi koja se priznaje muu. Povrh toga, iako su meu ljudima opravdane razliitosti, jednako dostojanstvo osoba zahtijeva da se stvore ovjeniji i pravini uvjeti za ivot. Prevelike naime ekonomske i drutvene nejednakosti meu lanovima ili narodima jedne te iste ljudske obitelji izazivaju sablazan i protive se socijalnoj pravdi, pravinosti i dostojanstvu ljudske osobe, kao i drutvenom i meunarodnom miru. Privatne i javne ljudske ustanove neka nastoje sluiti ovjejem dostojanstvu i svrsi. Neka se i odluno bore protiv svakog oblika drutvenog i politikog zasunjivanja te osiguraju temeljna ljudska prava pod bilo kojim politikim reimom. Isto je tako nuno da se te ustanove pomalo usklade s duhovnim vrijednostima, koje su najvie od svih, pa premda je koji put potrebno mnogo vremena da dou do eljenog cilja. Potrebno je izdidi se nad individualistiku etiku 30. Dubok i brz preobraaj prilika sve hitnije zahtijeva da ne bude nikoga koji bi se, ne gledajudi na tok stvari i zbog inertnosti, zadovoljio isto individualistikom etikom. Dunostima prema pravednosti i ljubavi sve se vie udovoljava na taj nain da svatko prema vlastitim mogudnostima i obazirudi se na potrebe drugoga pridonosi opdem dobru te unapreuje i pomae javne i privatne ustanove koje slue poboljavanju uvjeta ljudskog ivota. Ali ima i takvih koji, dodue, zastupaju irokogrudne i velikodune ideje, no u stvari uvijek tako ive kao da ih uopde nije briga za potrebe drutva. Dapae, mnogi u nekim zemljama takoredi nita ne dre do socijalnih zakona i propisa. Nije malen ni broj onih koji se ne ustruavaju da izbjegavaju opravdane poreze ili druge obaveze prema drutvu sluedi se pri tom raznim smicalicama i prijevarama. Drugi opet omalovaavaju neke propise drutvenog ivota, kao na primjer one koji se tiu zdravstvene zatite ili ureenja saobradaja, ne pazedi nita na to to takvom nebrigom dovode u opasnost vlastiti ivot i ivot drugih. Svi neka uzmu k srcu da meu glavne dunosti suvremenog ovjeka ubroje drutvene obaveze i da ih obdravaju. to se svijet vie ujedinjuje, to dunosti ljudi oitije prerastaju zasebne skupine i pomalo se proiruju na itav svijet. A to se ne moe ostvariti ako i pojedinci i skupine ne budu u sebi uzgajali i u drutvu irili moralne i socijalne vrline. Tako de, uz nunu pomod Boje milosti, postati zaista novi ljudi i graditelji novog ovjeanstva. Odgovornost i sudjelovanje 31. Da bi pojedinci to bolje ispunili dunost svoje savjesti prema sebi i prema razliitim grupama iji su lanovi, potrebno im je osigurati to obuhvatniju unutarnju kulturnu izobrazbu, sluedi se pri tom silnim sredstvima kojima ovjeanstvo danas obilno raspolae. U prvom redu odgoj omladine, bez obzira na drutveno porijeklo, treba tako urediti da se pojave muevi i ene koji de biti ne samo intelektualno izobraeni nego i izgraene linosti, jer upravo takve potrebuje nae doba. No do takvog osjedaja odgovornosti ovjek jedva dolazi ako mu ivotni uvjeti ne doputaju da postane svjestan svoga dostojanstva i da odgovori svom pozivu sluenjem Bogu i blinjima. Ljudska, naime, sloboda esto slabi kad ovjek padne u skrajnju bijedu, kao to se obescjenjuje kad on, ivedi odvie lagodno, zatvara sebe kao u neku zlatnu osamu. Ona, naprotiv, jaa kad ovjek preuzima na sebe neizbjeive nunosti drutvenog ivota, ako prihvada mnogostruke zahtjeve ljudske solidarnosti i svojski se stavlja u slubu

ljudske zajednice. Stoga treba poticati kod svih volju da preuzmu svoj dio odgovornosti u zajednikim pothvatima. I valja pohvaliti postupak onih drava u kojima to je mogude vie graana u istinskoj slobodi sudjeluju u voenju javnih poslova. Treba ipak voditi rauna o stvarnim prilikama svakog pojedinog naroda i o nunoj stabilnosti javne vlasti, a da bi svi graani bili spremni uestvovati u ivotu raznih skupina koje ine drutveno tijelo, potrebno je da u njima nau vrednote koje de ih privudi i raspoloiti ih da slue drugima. S pravom moemo smatrati da je bududnost ovjeanstva u rukama onih koji budu znali bududim pokoljenjima pruiti razloge ivota i nade. Utjelovljena Rije i ljudska solidarnost 32. Kao to je Bog stvorio ljude ne da ive pojedinano nego da formiraju drutvene zajednice, tako se njemu takoer svidjelo da posveti i spasi ljude ne izolirano, neovisno od svake veze meu njima, nego da uini od njih jedan narod, koji de ga priznavati u istini i sveto mu sluiti.53 Ved od poetka povijesti spasenja on je izabrao ljude ne samo kao pojedince nego kao lanove odreene zajednice. Bog je te izabrane, objavljujudi svoju zamisao, nazvao svojim narodom (Izl 3, 7-12), s kojim je povrh toga sklopio i savez na Sinaju.54 Taj zajedniarski znaaj usavren je i dovren djelom Isusa Krista. Sama je naime utjelovljena Rije htjela biti dionikom ljudske zajednice. U Kani je Krist prisustvovao svadbi, svratio je u Zakejevu kudu, blagovao sa carinicima i grenicima. Navodedi najobinije socijalne elemente i sluedi se izrazima i slikama iz obinog svakidanjeg ivota, on je objavljivao Oevu ljubav i uzvieni ovjeji poziv. Posvetio je ljudske veze, u prvom redu obiteljske, koje su izvor drutvenog ivota. Svojevoljno se podloio zakonima svoje domovine. Htio je ivjeti ivotom radnika svoga vremena i svojega kraja. U svom je propovijedanju jasno naloio sinovima Bojim da se jedan prema drugome ponaaju kao brada. U svojoj je molitvi molio da svi njegovi uenici budu jedno. tovie, sama je sebe, sve do smrti, prinio za sve, kao Otkupitelj sviju. Nitko nema vede ljubavi od ove: poloiti vlastiti ivot za svoje prijatelje (Iv 15, 13). Apostolima je pak svojim zapovjedio da svim narodima navijetaju evaneosku poruku da bi ljudski rod postao Boja obitelj u kojoj bi punina zakona bila ljubav. Prvoroenac meu mnogom bradom ustanovio je poslije svoje smrti i uskrsnuda, po daru svojega Duha, meu svima koji ga s vjerom i ljubavlju primaju, novu bratsku zajednicu, naime u svome Tijelu, to je Crkva; da se u tom Tijelu svi, kao udovi jedan drugome, meusobno pomau ved prema razliitim darovima koji su im dani. Ta solidarnost treba da neprestano raste sve do onog dana kad doe do svoje punine: tada de ljudi, milodu spaeni, kao obitelj ljubljena od Boga i Krista, njihova brata, dati savrenu slavu Bogu. III. GLAVA LJUDSKA DJELATNOST U SVIJETU Problem 33. Svojim radom i duhom ovjek je uvijek pokuavao da svoj ivot sve bogatije razvije. Danas je, osobito pomodu znanosti i tehnike, proirio i neprestano dalje iri svoje gospodarstvo gotovo nad itavom prirodom, te se ljudska obitelj, zahvaljujudi povedanim mnogostrukim putovima razmjene meu narodima, sve vie priznaje i oblikuje kao jedna jedinstvena zajednica na itavom svijetu. Zbog toga

mnoga dobra, koja je nekod ovjek prvotno iekivao od viih sila, danas pribavlja ved vlastitim radom. Pred tim golemim pothvatom, koji ved zahvada itav ljudski rod, ljudima se namedu mnoga pitanja. Koji je smisao i vrijednost te ljudske djelatnosti? Kako se treba sluiti svim tim stvarima? Koja je svrha tih pojedinanih i zajednikih napora? Crkva, uvarica blaga rijei Boje, iz kojega crpi naela religioznog i moralnog reda, premda nema uvijek spremna odgovora na svako pitanje, ipak eli svjetlo Objave povezati sa strunim znanjem sviju, da bi se osvijetlio put kojim je ovjeanstvo upravo krenulo. Vrijednost ljudske djelatnosti 34. Za vjernike je jedno sigurno: pojedinana i kolektivna ljudska djelatnost, taj divovski napor kojim ljudi tokom vjekova nastoje poboljati svoje ivotne uvjete, promatran sam u sebi, odgovara Bojoj zamisli. ovjek, stvoren na sliku Boju, primio je nalog da sebi podloi zemlju sa svime to ona sadrava, da upravlja svijetom u pravednosti i svetosti55 te da priznajudi Boga stvoriteljem svega k njemu upravi sebi i sveukupnu stvarnost, da time to su sve stvari podvrgnute ovjeku bude ime Boje slavljeno po svojoj zemlji.56 To takoer vrijedi i za najobinije dnevne poslove. Muevi i ene koji, pribavljajudi za sebe i za svoju obitelj sredstva potrebna za ivot, tako razvijaju svoju djelatnost da prikladno slue drutvu, s pravom mogu smatrati da svojim radom dalje razvijaju Stvoriteljevo djelo, da slue dobrobiti svoje brade i da osobnim radom doprinose povijesnom ostvarenju Boje zamisli.57 Stoga krdani i ne pomiljaju da se dostignuda to su ih ljudi svojim genijem i silama stvorili suprotstavljaju Bojoj modi i kao da bi razumno stvorenje bilo takmac Stvoritelju. Naprotiv, oni su uvjereni da su pobjede ovjeanstva znak veliine Boje i plod njegove neizrecive zamisli. to pak vie raste mod ljudi, to se dalje protee i njihova pojedinana i skupna odgovornost. Iz toga se jasno vidi da krdanska poruka ne odvrada ljude od izgradnje svijeta niti ih potie da zanemare dobro drugih ljudi, nego ih naprotiv na to jo vrde obavezuje.58 Norme ljudske djelatnosti 35. Ljudska djelatnost kao to iz ovjeka proizlazi tako je prema njemu i usmjerena. ovjek naime svojim radom ne samo da preobraava stvari i drutvo ved usavrava samoga sebe. Mnogo toga ui, razvija svoje sposobnosti, i samoga sebe premauje. Taj razvitak, ako se ispravno shvati, vrijedi vie nego samo nagomilavanje vanjskog bogatstva. ovjek vie vrijedi po onome to jest negoli po onome to ima.59 Isto tako sve ono to ljudi ine da se postigne veda pravda, ire bratstvo i ovjenije ureenje u drutvenim odnosima vrijedi vie nego sam tehniki napredak. Taj napredak naime moe dati materijalnu bazu ljudskom unapreenju, ali je nesposoban da ga sam po sebi ostvari. Stoga je norma za ljudsku djelatnost ono to je prema zamisli i volji Bojoj u skladu s istinskim dobrom ovjeanstva i to omoguduje ovjeku kao pojedincu ili kao lanu zajednice da razvije i ostvari svoj potpuni poziv. Opravdana autonomija ovozemnih stvarnosti 36. Mnogi nai suvremenici kao da se boje da se iz odved uske povezanosti izmeu ljudske djelatnosti i religije ne bi sapela autonomija ljudi, drutava i znanosti. Ako pod autonomijom ovozemnih stvarnosti podrazumijevamo da stvorene stvari pa i sama drutva imaju vlastite zakone i vrijednosti koje ovjek

mora pomalo otkrivati, primjenjivati i sreivati, onda je sasvim opravdano zahtijevati takvu autonomiju: to je ne samo zahtjev ljudi naeg vremena nego to odgovara i volji Stvoritelja. Sve naime stvari ved time to su stvorene imaju svoju konzistenciju, istinu, dobrost, vlastite zakone i ustrojstvo; to ovjek mora potovati tako da pojedinim znanostima ili umijedima prizna njihove vlastite metode. Stoga se metodiko istraivanje ni u jednoj struci, ako se vri doista znanstveno i po moralnim naelima, nikad nede stvarno protiviti vjeri, jer profane i vjerske realnosti imaju izvor u istome Bogu.60 tovie, onaj koji nastoji ponizno i ustrajno prodrijeti u tajnu stvari, njega, a da toga i nije svjestan, kao da vodi ruka Boga, koji uzdrava sva bida i ini da budu ono to jesu. Neka nam zato bude slobodno poaliti neke stavove, kojih je nekada bilo i meu samim krdanima zbog toga to nisu dovoljno shvatili opravdanu autonomiju znanosti. Ti su stavovi, postavi izvorom napetosti i sukoba, mnoge duhove doveli do toga da smatraju da se vjera i znanost protive jedna drugoj.61 No ako se pod autonomijom vremenitog podrazumijeva da stvorene stvari ne ovise o Bogu i da njima moe ovjek raspolagati bez obzira na Stvoritelja, svatko tko vjeruje u Boga uvia neispravnost takova stava. Stvorenje naime bez Stvoritelja iezava. Uostalom, svi koji vjeruju, pripadali oni bilo kojoj religiji, uvijek su uli njegov glas i oitovanje u govoru stvorenja. tovie, kad je Bog zaboravljen, stvorenje postaje neshvatljivo. Ljudska djelatnost pokvarena grijehom 37. Sveto pismo a s njim i vjekovno iskustvo ui ljudsku obitelj da ovjeji napredak, koji je veliko dobro za ovjeka, nosi u sebi i veliku napast. Kada se naime poremeti hijerarhija vrednota, time to je zlo ispremijeano s dobrim, pojedinci i razne skupine gledaju samo na svoje vlastite interese, a ne na interese drugih. Pa onda svijet vie nije mjesto pravoga bratstva, a povedana mod ovjekova prijeti unitenjem samoga ovjeanstva. Svu ljudsku povijest proima teka borba protiv modi mraka. Ta borba, koja je zapoela ved od poetka svijeta trajat de po rijei Gospodnjoj62 sve do posljednjeg dana. Ubaen u tu borbu, ovjek se mora neprestano boriti da prione uz dobro. I jedino uz velike napore i pomod Boje milosti moe postidi svoje unutarnje jedinstvo. Zato Kristova Crkva, puna pouzdanja u Stvoriteljev plan, priznaje da ljudski napredak moe sluiti istinskoj sredi ljudi. Ali ona ipak ne moe a da ne razglauje onu Apostolovu: Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu (Rim 12, 2), to jest onom duhu tatine i zlobe koja ljudsku djelatnost, odreenu da slui Bogu i ovjeku, pretvara u sredstvo grijeha. Ako, dakle, netko zapita kako bi se moglo svladati to bijedno stanje, krdani ispovijedaju da se sve ljudske djelatnosti to se dnevno nalaze u opasnosti zbog oholosti i neurednog sebeljublja moraju proidavati i privoditi k savrenstvu Kristovim kriem i uskrsnudem. ovjek, kojega je Krist otkupio i uinio novim stvorenjem u Duhu Svetome, moe i mora ljubiti stvari koje je sam Bog stvorio. Ta od Boga ih prima, na njih gleda i potuje ih kao da upravo izlaze iz Boje ruke. Za njih zahvaljuje boanskom Dobroinitelju, njima se slui i uiva ih u siromatvu i slobodi duha i tako je uveden u pravi posjed svijeta, kao onaj koji nita nema a sve posjeduje.63 Sve je vae, a vi ste Kristovi, a Krist je Boji (1 Kor 3, 22- 23). Ljudska djelatnost dovedena do savrenstva u pashalnom misteriju 38. Rije Boja, po kojoj je sve postalo i koja je sama postala tijelom i prebivala na ljudskoj zemlji,64 ula je kao savren ovjek u povijest svijeta i u sebi rekapitulirala.65 On nam objavljuje da je Bog ljubav (1 Iv 4, 8) i ujedno nas ui da je nova zapovijed ljubavi osnovni zakon ljudskog savrenstva pa, prema tome,

i preobrazbe svijeta. Toliko onima koji vjeruju u boansku ljubav donosi sigurnost da je svim ljudima otvoren put ljubavi i da nije uzaludno nastojanje da se ostvari opde bratstvo. Takoer opominje da se ta ljubav treba vriti ne samo u velikim stvarima nego, i to u prvom redu, u redovitim ivotnim prilikama. Podnijevi smrt za sve nas grenike,66 svojim nas primjerom ui da i mi trebamo nositi kri to ga tijelo i svijet stavljaju na lea onih koji idu za mirom i pravdom. Krist, koji je svojim uskrsnudem postavljen za Gospodina i kome je dana sva vlast na nebu i na zemlji,67 snagom svoga Duha ved djeluje u srcima ljudi. U njima ne budi samo elju za bududim vijekom nego takoer samim time nadahnjuje, proiduje i uvrduje ona velikoduna nastojanja kojima se ljudska obitelj trudi da pobolja ivotne uvjete i da tom cilju podloi svu zemlju. A darovi su Duha razliiti: dok jedne poziva da otvoreno svjedoe o svojoj elji za nebeskim obitavalitem i da ivim uvaju to svjedoanstvo u ljudskoj obitelji, druge zove da se posvete zemaljskom sluenju ljudima pripremajudi tom slubom gradu za nebesko kraljevstvo. On ipak sve oslobaa, da se, poto su se odrekli samoljublja i navrnuli ljudskom ivotu, na slubu sve zemaljske energije, vinu prema onoj bududnosti kada de samo ovjeanstvo postati ugodan prinos Bogu.68 Gospodin je svojima ostavio zalog te nade i popudbinu toga putovanja: sakramenat vjere u kojem se plodom prirode to ih je ovjek uzgojio pretvaraju u njegovo slavno Tijelo i Krv. To je veera bratskog zajednitva, anticipacija nebeske gozbe. Nova zemlja i novo nebo 39. Nepoznato nam je vrijeme dovrenja zemlje i ovjeanstva,69 a ne znamo ni nain preobrazbe svemira. Prolazi, dodue, vanjski lik ovoga svijeta, izoblien grijehom.70 No poueni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima de vladati pravednost71 i gdje de blaenstvo ispuniti i nadvisiti sve elje za mirom to se raaju u ljudskom srcu.72 Tada, poto smrt bude pobijeena, sinovi de Boji biti u Kristu uskrieni, i ono to je bilo sijano u slabosti i raspadljivosti obudi de neraspadljivost,73 ostat de ljubav i njezina djela,74 i od ropstva prolaznosti oslobodit de se sva stvorenja75 to ih je Bog stvorio radi ovjeka. Opomenuti smo, dodue, da ovjeku nita ne koristi ako itav svijet zadobije a sam sebe izgubi.76 No iekivanjem nove zemlje nipoto ne smije oslabiti, nego dapae razdubiti u nama brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji, koje ved moe pruiti neku sliku novog svijeta. Stoga, iako treba dobro razlikovati ovozemni napredak od porasta Kristova kraljevstva, ipak je taj napredak, ukoliko moe pridonijeti boljem ureenju ljudskog drutva, od velike vanosti za Boje kraljevstvo.77 Vrednote ovjejeg dostojanstva, bratskog zajednitva i slobode, sve te dobre plodove prirode i naega truda koje budemo po Gospodinovoj zapovijedi i u njegovu Duhu na zemlji razmnoili, nadi demo poslije opet, ali oidene od svake ljage, prosvijetljene i preobraene, kada Krist bude predao Ocu vjeno i sveopde kraljevstvo: kraljevstvo istine i ivota, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.78 Ovdje na zemlji Kraljevstvo je ved otajstveno prisutno; a kada doe Gospodin dovrit de se. IV. GLAVA ZADADA CRKVE U SUVREMENOM SVIJETU Meusobni odnosi Crkve i svijeta

40. to smo rekli o dostojanstvu ljudske djelatnosti, sve je to temelj odnosa izmeu Crkve i svijeta i baza za njihov meusobni dijalog.79 Pretpostavivi stoga sve ono to je ovaj Koncil ved izrekao o misteriju Crkve, treba da u ovom poglavlju promotrimo tu Crkvu ukoliko je ona prisutna u ovome svijetu te s njim ivi i radi. Proiziavi iz ljubavi vjenog Oca,80 u vremenu utemeljena od Krista Otkupitelja, okupljena u Duhu Svetom,81 Crkva ima cilj koji je spasiteljski i eshatoloki, koji se moe potpuno postidi samo u bududem vijeku. No ona je ved tu na zemlji prisutna, sabrana iz ljudi, lanova zemaljskoga grada, koji su pozvani da ved tokom povijesti ovjeanstva tvore obitelj sinova Bojih, koja treba da neprestano raste do dolaska Gospodinova. Krist je tu obitelj ujedinjenu, istina, radi nebeskih dobara i njima obdarenu sazdao i uredio na ovome svijetu kao drutvo82 i opskrbio je prikladnim sredstvima vidljivog i drutvenog jedinstva.83 Tako Crkva, koja je ujedno vidljivi skup i duhovna zajednica,84 hoda zajedno s itavim ovjeanstvom i sa svijetom proivljava istu zemaljsku sudbinu; ona je kao kvasac i takoredi dua ljudskog drutva,85 koje ima da se u Kristu obnovi i preobrazi u Boju obitelj. To pak uzajamno proimanje zemaljskoga i nebeskoga grada samo se po vjeri moe shvatiti. Dapae, ono ostaje misterij ljudske povijesti, koju grijeh smuduje sve dok se potpuno ne objavi slava sinova Bojih. Ali Crkva, idudi za svojim spasonosnim ciljem, ne posreduje ovjeku samo boanski ivot nego odsijeva takoer, i to na itam svijet, svjetlo koje je odraz tog ivota, osobito time to lijei i uzdie dostojanstvo ljudske osobe, uvrduje povezanost ljudskog drutva te daje dublji smisao i uzvienije znaenje svakidanjem ovjejem djelovanju. Tako Crkva vjeruje da preko svojih pojedinih lanova i po itavoj svojoj zajednici moe mnogo pridonijeti da ljudsku obitelj i njezinu povijest uini ovjenijom. Osim toga katolika Crkva rado i mnogo cijeni ono to su druge krdanske Crkve ili crkvene zajednice zajednikim nastojanjem pridonijele ili to pridonose u ostvarenju tog istog cilja. Ujedno je vrsto uvjerena da joj svijet, pojedinci i drutvo, svojim sposobnostima i djelatnodu mogu mnogo i na razne naine pomodi u pripremanju putova za Evanelje. Ovdje demo iznijeti neka opdenita naela kako da se ispravno promiu ovi meusobni uzajamni odnosi i uzajamno pomaganje na podrujima koja su im na neki nain zajednika. Pomod koju Crkva eli pruiti pojedincima 41. Dananji je ovjek na putu k potpunijem razvoju svoje osobnosti i sve vedeg otkrivanja i utvrivanja svojih prava. Crkva, kojoj je povjereno da objavi misterij Boga, koji je konana svrha ovjekova, otkriva ujedno ovjeku smisao njegove vlastite egzistencije, to jest najdublju istinu o ovjeku. Crkva dobro zna da samo Bog, kome ona slui, odgovara najdubljim eljama ljudskoga srca, koje nikada ne mogu potpuno zasititi zemaljska srca, koje nikada ne mogu potpuno zasititi zemaljska dobra. Ona zna takoer da ovjek, neprestano potican od Duha Bojega, nede nikada biti sasvim ravnoduan prema problemu religije, kao to to potvruje ne samo iskustvo prolih stoljeda nego i mnogostruka svjedoanstva naega vremena. ovjek de naime uvijek eljeti da makar i nejasno sazna koje je znaenje njegova ivota, njegove djelatnosti i njegove smrti. Ved sama prisutnost Crkve dozivlje mu u pamet ta pitanja. No jedino Bog, koji je stvorio ovjeka na svoju sliku i od grijeha ga otkupio, moe u potpunosti odgovoriti na njih. On to ini objavom u Kristu, svome Sinu, koji je postao ovjekom. Tko god slijedi Krista, savrenog ovjeka, i sam postaje vie ovjekom. Iz te vjere Crkva moe ouvati dostojanstvo ljudske naravi od svih promjenljivih miljenja koja, na primjer, ovjeje tijelo previe ponizuju ili ga previe uzdiu. Nikakav ljudski zakon ne moe tako osigurati osobno dostojanstvo i slobodu ovjeka kao to to moe Kristovo Evanelje koje je

Crkvi povjereno. To naime Evanelje navjeduje i proglaava slobodu djece Boje, odbacuje svako ropstvo koje konano proizlazi iz grijeha,86 sveto potuje dostojanstvo savjesti i njezinu slobodnu odluku, neprestano opominje da se svi ljudski talenti podvostrue na slubu Boju i na dobro ljudi, te konano svakog ovjeka preporuuje ljubavi sviju.87 Sve to odgovara temeljnom zakonu krdanske ekonomije spasenja. Iako je, naime, isti Bog i Spasitelj i Stvoritelj, Gospodar i povijesti ovjeanstva i povijesti spasenja, ipak se u tom istom boanskom redu ne samo ne oduzima opravdana autonomija stvorenja, a pogotovo ovjeka, nego se dapae obnavlja na svoje dostojanstvo i u njemu se uvrduje. Snagom, dakle, Evanelja, koje joj je povjereno, Crkva proglauje ovjeja prava te priznaje i uvelike cijeni dinamizam kojim se u dananje vrijeme ta prava posvuda promiu. Ipak to gibanje treba da se prome evaneoskim duhom te da se zatiti protiv svake vrste lane autonomije. Izloeni smo, naime, napasti da smatramo kako su naa osobna prava samo tada potpuno sauvana kad smo osloboeni od svake norme boanskog zakona. No tim se putem dostojanstvo ljudske osobe nikako ne spasava, nego dapae gubi. Pomod koju se Crkva trudi dati ljudskom drutvu 42. Jedinstvo ljudske obitelji mnogo se uvrduje i upotpunjuje jedinstvom obitelji djece Boje, koja je utemeljena na Kristu.88 Dodue, misija koju je Krist povjerio svojoj Crkvi kao njoj vlastitu, nije niti politikog, niti ekonomskog, niti socijalnog reda: svrha, naime, koju joj je odredio, religioznoga je reda.89 Ali upravo iz te religiozne misije izviru zadaci, svjetlo i sile koje mogu posluiti da se ljudska zajednica izgradi i uvrsti po Bojem zakonu. Isto tako, gdje je potrebno, ved prema prilikama vremena i mjesta, i sama Crkva moe, dapae i mora, promicati djela koja su odreena da slue svima, napose siromanima, kao to su djela milosra ili druga djela te vrste. Crkva, nadalje, priznaje to god ima dobroga u suvremenom drutvenom dinamizmu: napose razvoj prema jedinstvu, proces zdrave socijalizacije i graanskog i ekonomskog udruivanja. Promicanje jedinstva povezano je s najdubljom misijom Crkve, bududi da je ona u Kristu kao sakramenat ili znak i sredstvo najueg sjedinjenja s Bogom i jedinstva svega ovjeanstva.90 Tako Crkva pokazuje svijetu da pravo vidljivo socijalno jedinstvo izvire iz jedinstva dua i srdaca, to jest iz one vjere i ljubavi na kojima je, u Duhu Svetome, njezino jedinstvo nerazrjeivo sazdano. Snaga, naime, koju Crkva moe unijeti u dananje ljudsko drutvo jest ona vjera i ljubav koje se oivotvoruju, a ne u nekom izvanjskom gospodstvu koje bi se vrilo isto ljudskim sredstvima. Osim toga Crkva po svojem poslanju i po svojoj naravi nije vezana ni uz koji posebni oblik ljudske kulture, niti uz bilo koji politiki, ekonomski ili drutveni sistem. I zato ba ona moe biti, uslijed te svoje univerzalnosti, veoma uska veza meu razliitim ljudskim zajednicama i dravama, samo ako se one pouzdaju u nju i ako joj stvarno priznaju istinsku slobodu da moe izvriti to svoje poslanje. Stoga Crkva opominje svoje sinove, pa i sve ljude, da u tom obiteljskom duhu sinova Bojih prevladaju sve razdore meu narodima i rasama te da iznutra daju vrstodu legitimnim ljudskim udruenjima. to god dakle ima istinito, dobro i pravedno u najrazliitijim ustanovama to ih je ovjeanstvo osnovalo i neprestano ih osniva, sve to Koncil promatra s velikim potovanjem. Osim toga on izjavljuje da Crkva eli pomagati i promicati sve te ustanove koliko to o njoj ovisi i ukoliko je to spojivo s njezinom misijom. Ona nita ne eli are nego da se na korist svih moe slobodno razvijati pod bilo kojim politikim reimom koji potuje osnovna prava osobe, obitelji i priznaje zahtjeve opdeg dobra.

Pomod koju se Crkva trudi pruiti ljudskoj djelatnosti preko krdana 43. Koncil potie krdane, koji su graani jednoga i drugoga grada (tj. svjetskog i duhovnog), da nastoje svojim zemaljskim dunostima vjerno udovoljavati, i to voeni evaneoskim duhom. Ostavljaju istinu oni koji zato to znaju da ovdje nemamo stalna prebivalita, nego da traimo budude91 misle da zbog toga mogu zanemariti svoje zemaljske dunosti, zaboravljajudi da ih sama vjera jo vie obavezuje na njih, svakoga prema njegovu pozivu.92 Jednako se varaju oni koji, obratno, misle da se mogu tako predati zemaljskim poslovima kao da su ovi posve tui vjerskom ivotu, koji bi se po njihovom miljenju sastojao samo u vrenju nekih ina kulta i nekih moralnih dunosti. Taj nesklad kod mnogih izmeu vjere koju ispovijedaju i svakidanjeg ivota treba ubrojiti meu najtee zablude naeg vremena. Tu su sablazan ved u Starom zavjetu proroci estoko igosali,93 a u Novom zavjetu se sam Isus daleko vie zaprijetio tekim kaznama.94 Neka se stoga ne suprotstavljaju krivo profesionalne i socijalne djelatnosti s jedne i vjerski ivot s druge strane. Krdanin koji zanemaruje svoje vremenite dunosti zanemaruje i svoje dunosti prema blinjemu i prema samom Bogu te dovodi u pogibelj svoje vjeno spasenje. Neka se krdani radije vesele to, po uzoru Krista koji je provodio ivot radnika, mogu sve svoje zemaljske djelatnosti obavljati tako da ljudska, obiteljska, profesionalna, znanstvena ili tehnika nastojanja ujedinjuju u ivotnu sintezu s religioznim vrednotama pod ijim se uzvienim vodstvom sve upravlja na slavu Boju. Laici su specijalno, iako ne iskljuivo, nadleni za svjetovne zadade i djelatnosti. Kada, dakle, djeluju kao graani svijeta, bilo pojedinano bilo skupno, ne samo da se trebaju potivati zakoni koji su svojstveni pojedinoj struci nego de nastojati da steknu i pravu strunost na tim podrujima. Rado de suraivati s onima koji rade na istim ciljevima. Svjesni zahtjeva svoje vjere i puni njezine snage treba da bez oklijevanja, gdje god ustreba, poduzmu nove inicijative i da ih u djelo provode. Njihova ved pravilno formirana savjest mora nastojati da boanski zakon bude upisan u ivot zemaljske zajednice. Od svedenika pak neka laici oekuju svjetlo i duhovnu snagu. No neka ne misle da su njihovi pastiri uvijek tako struni da na svako pa i teko pitanje to iskrsne imaju ved gotovo konkretno rjeenje ili da su oni upravo za to poslani. Neka radije sami, prosvijetljeni krdanskom mudrodu i s potovanjem uvaajudi nauavanje Uiteljstva,95 preuzmu svoju odgovornost. Vie puta de ih u nekim prilikama sam krdanski ivotni nazor prikloniti nekom odreenom rjeenju. A ipak de drugi vjernici, vodeni ne manjom iskrenodu, kao to se to ede i opravdano dogaa, drukije suditi o istoj stvari. Ali ako mnogi ova razliita rjeenja, dalje od nakane onih koji ih zastupaju, olako povezuju s evaneoskom porukom, moraju se sjetiti da nikome nije slobodno da u spomenutim sluajevima prisvaja crkveni autoritet iskljuivo za svoje miljenje. Neka pak uvijek nastoje da iskrenim dijalogom uzajamno rasvijetle probleme, neka uvaju meusobnu ljubav i brinu se ponajprije za opde dobro. Laici, koji aktivno sudjeluju u itavom ivotu Crkve, ne samo da su duni da proimlju svijet krdanskim duhom nego su takoer duni da u svemu, i to usred ljudskog drutva, budu Kristovi svjedoci. Biskupi pak, kojima je povjerena dunost da upravljaju Crkvom Bojom, neka sa svojim svedenicima Kristovu poruku tako propovijedaju kako bi zemaljske djelatnosti vjernika bile proete svjetlom Evanelja. Svi pastiri neka povrh toga imaju na pameti da svojim svakidanjim ponaanjem i svojom zauzetodu96 oituju svijetu lice Crkve, po kome ljudi rasuuju o snazi i istinitosti krdanske poruke. Neka ivotom i rijeju zajedno s redovnicima i svojim vjernicima dokazuju da je Crkva, sa svim darovima koje sadrava, samom svojom prisutnodu neiscrpivi izvor onih energija koje dananji svijet najvie treba. Ustrajnim studijem neka se tako osposobe da mogu izvriti svoju ulogu u dijalogu sa svijetom i s ljudima bilo kojeg miljenja. Napose neka im budu na srcu rijei ovoga Koncila: Bududi da se

ovjeanstvo danas sve tjenije sraduje u graansku, ekonomsku i socijalnu jedinicu, to je jo potrebnije da svedenici zajednikim nastojanjem i sredstvima te pod vodstvom biskupa i vrhovnog svedenika, uklanjaju svaki razlog razdvajanja, kako bi itavo ovjeanstvo bilo privedeno k jedinstvu Boje obitelji.97 Iako je Crkva snagom Duha Svetoga ostala vjerna zarunica svog Gospodina i nikada nije prestala biti u svijetu znak spasenja, ona ipak dobro zna da je tokom duge njezine povijesti meu njezinim lanovima,98 klericima i laicima, bilo i takvih koji su se iznevjerili Bojem Duhu. I u nae vrijeme Crkva dobro zna kolika je razlika izmeu poruke koju navijeta i ljudske slabosti onih kojima je povjereno Evanelje. to god povijest sudila o tim nedostacima, mi ih moramo biti svjesni i protiv njih se snano boriti da ne nanose tetu irenju Evanelja. Isto tako Crkva dobro zna koliko i sama mora neprestano na osnovi vjekovnog iskustva dozrijevati u razvijanju svojih odnosa sa svijetom. Vodena Duhom Svetim, Crkva, naa Majka, ne prestaje poticati svoje sinove da se proiste i obnove kako bi znak Kristov jo jasnije zablistao na licu Crkve.99 Pomod to je Crkva prima od dananjeg svijeta 44. Kao to je za svijet vano da prizna Crkvu kao drutvenu stvarnost povijesti i kao kvasac svijeta, tako sama Crkva dobro zna koliko je primila od povijesti i razvoja ovjeanstva. Iskustvo prolih stoljeda, napredak znanosti, bogatstva sakrivena u razliitim oblicima ljudske kulture, to sve omoguduje da bolje upoznamo narav samog ovjeka i to otvara nove putove k istini, korisni su takoer i Crkvi. Ona je, naime ved od poetka svoje povijesti nauila izraavati Kristovu poruku sluedi se pojmovima i jezikom razliitih naroda te ju je pokuala osvijetliti i mudrodu filozofa: i to sa svrhom da Evanelje prilagodi shvadanju sviju i, koliko je bilo potrebno, zahtjevima mudraca. I taj prilagoeni nain navijetanja objavljene rijei mora ostati zakonom svake evangelizacije. Tako se naime u svakom narodu stvara mogudnost da na svoj nain izrazi Kristovu poruku i ujedno se promie ivotna razmjena izmeu Crkve i razliitih kultura naroda.100 Osobito u nae vrijeme, kad se stvari veoma brzo mijenjaju i kada naini miljenja variraju, potrebna joj je napose pomod onih koji ive u svijetu a strunjaci su u poznavanju raznih ustanova i disciplina, te shvadaju njihov unutarnji mentalitet, pa bili oni vjernici ili nevjernici. Dunost je svega Bojeg naroda, osobito pastira i teologa, da uz pomod Duha Svetoga sluaju, razabiru i tumae razna miljenja naega vremena te ih prosuuju u svjetlu rijei Boje, kako bi se objavljena istina mogla uvijek dublje uoiti, bolje shvatiti i prikladnije izloiti. Bududi da posjeduje vidljivu socijalnu strukturu, znak svoga jedinstva u Kristu, Crkva se moe takoer i razvojem ljudskog drutvenog ivota obogatiti, pa se stvarno i obogaduje: ne u tom smislu kao da bi joj nedostajalo neto u konstituciji koju joj je Krist dao, nego da bi upravo tu konstituciju dublje upoznala, bolje izrazila i sretnije je prilagodila naem vremenu. Crkva sa zahvalnodu osjeda da i kao zajednica i u svojim pojedinim sinovima prima raznoliku pomod od ljudi svih stalea i poloaja. Svi oni, naime, koji pridonose razvoju ljudske zajednice na podruju obitelji, kulture, ekonomskog i socijalnog ivota kao i na podruju nacionalne i meunarodne politike, doprinose ne malu pomod prema Bojem planu i crkvenoj zajednici ukoliko ona ovisi o izvanjskim uvjetima. tovie, Crkva priznaje da se ak samim protivljenjem svojih protivnika i progonitelja uvelike koristila i da se to moe i nadalje.101 Krist, alfa i omega

45. Crkva kad sama pomae svijet i kad od njega mnogo prima tei jedino za tim da doe kraljevstvo Boje i da se ostvari spasenje svega ljudskoga roda. Uostalom, sve dobro koje narod Boji za vrijeme svoga zemaljskog putovanja moe pruiti ljudskoj obitelji dolazi odatle to je Crkva sveopdi sakrament spasenja,102 koji oituje i ujedno ostvaruje misterij Boje ljubavi prema ovjeku. Rije naime Boja, po kojoj je sve stvoreno, sama je postala tijelom da kao savren ovjek sve spasi i u sebi sve rekapitulira. Gospodin je cilj ljudske povijesti, toka prema kojoj smjeraju elje povijesti i civilizacije, sredite ljudskog roda, radost svih srdaca i punina njihovih tenji.103 Njega je Otac uskrisio od mrtvih, uzvisio i posadio o svoju desnu postavivi ga sucem ivima i mrtvima. U njegovu Duhu oivljeni i ujedinjeni putujemo prema konanom dovrenju ljudske povijesti, koje potpuno odgovara planu njegove ljubavi: Obuhvati pod jednu glavu u Kristu sve to je na nebesima i to je na zemlji (Ef 1, 10). Sam Gospodin veli: Evo! Dolazim naskoro i plada moja sa mnom da svakome naplatim prema njegovu djelu. Ja sam Alfa i Omega. Prvi i Posljednji. Poetak i Svretak (Otk 22, 12-13). DRUGI DIO NEKI GORUDI PROBLEMI Predgovor 46. Poto je izloio kakvo je dostojanstvo ljudske osobe i na kakvu je zadadu, i individualnu i drutvenu, pozvana da ispuni u cijelome svijetu, Koncil sada u svjetlu Evanelja i ljudskog iskustva obrada panju svih na neke posebne gorude probleme ovoga vremena, koji najvie zaokupljaju ovjeanstvo. Meu mnogim pitanjima koja danas zabrinjavaju sve ljude treba posebno spomenuti: brak i obitelj, kulturu, ekonomsko-socijalni i politiki ivot, solidarnost naroda i mir. Potrebno je da pojedina ova pitanja osvijetlimo naelima to dolaze od Krista. Tako de krdani imati putokaz, a svi de ljudi biti prosvijetljeni u traenju rjeenja tako brojnih i zamrenih problema. I. GLAVA PROMICANJE DOSTOJANSTVA BRAKA I OBITELJI Brak i obitelj u suvremenom svijetu 47. Spas osobe te ljudskog i krdanskog drutva usko je povezan sa sretnim stanjem u branoj i obiteljskoj zajednici. Stoga se krdani zajedno sa svima koji visoko cijene tu obiteljsku zajednicu iskreno vesele raznim pomodima kojima danas ljudi zahvaljuju napredak u promicanju ove zajednice ljubavi i u njegovanju ivota i kojima se podupiru supruzi i roditelji u njihovoj uzvienoj zadadi; krdani odatle oekuju jo vede blagodati dok ih nastoje promicati. Dostojanstvo te ustanove ipak ne sja svagdje istom jasnodom, jer je potamnjuje poligamija i poast rastave, tzv. slobodna ljubav i druge deformacije. Pored toga brana se ljubav vrlo esto oskvrnjuje sebinodu, hedonizmom i nedoputenim postupcima kojima se spreava raanje. Dananje ekonomske, socijalno-psiholoke i politike prilike unose osim toga ozbiljni nered u obitelji. Konano u nekim se dijelovima svijeta sa zabrinutodu opaaju problemi koji

proizlaze iz porasta puanstva. Sve to titi savjesti. No ipak se snaga i vrstoda brane i obiteljske ustanove pokazuju i time to duboke promjene dananjega drutva, unato potekodama koje odatle izbijaju, vrlo esto i na razliite naine oituju istinsku narav te ustanove. Zato Koncil, izlaudi jasnije neka poglavlja crkvene nauke, eli pouiti i ohrabriti krdane i sve ljude koji nastoje da tite i promiu izvorno dostojanstvo braka i njegovu uzvienu i svetu vrijednost. Svetost braka i obitelji 48. Intimna zajednica branog ivota i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima, sazdaje se branom vezom, to jest osobnim neopozivim pristankom. Tako se ljudskim inom, kojim supruzi sebe uzajamno predaju i primaju, raa takoer, pred drutvom, po boanskoj uredbi vrsta ustanova: ta sveta veza u cilju dobra kako roditelja i potomstva tako i drutva ne ovisi o ljudskoj samovolji. Sam je naime Bog zaetnik braka, koji je opskrbljen razliitim dobrima i ciljevima:104 sve je to od najvedeg znaenja za odravanje ovjeanstva, za osobni napredak i vjenu sudbinu pojedinih lanova obitelji, za dostojanstvo, vrstinu, mir i dobrobit same obitelji i itavog ljudskog drutva. Po svojoj pri rodnoj svojstvenosti sama ustanova enidbe i brana ljubav usmjerene su k raanju i odgoju djece i nalaze u tom svoju krunu. I tako mu i ena, koji po branom savezu vie nisu dvoje, nego jedno tijelo (Mt 19, 6) intimnim sjedinjenjem osoba i ina pruaju jedno drugome pomod i slubu te doivljavaju smisao svoga jedinstva i iz dana ga u dan sve vie produbljuju. To intimno sjedinjenje kao uzajamno darivanje dviju osoba a i dobro djece zahtijevaju punu vjernost branih drugova i njihovo nerazdruivo jedinstvo.105 Krist Gospodin je blagoslovom obasuo tu mnogostruku ljubav koja je potekla iz vrela boanske ljubavi i koja je sazdana na sliku njegova sjedinjenja s Crkvom. Kao to je, naime, nekod sam Bog savezom ljubavi i vjernosti priao svome narodu,106 tako sada Spasitelj ljudi i Zarunik Crkve107 dolazi u susret krdanskim supruzima po sakramentu enidbe. Ostaje i nadalje s njima da se u meusobnom predanju stalnom vjernodu ljube, kao to je on ljubio Crkvu i sama sebe predao za nju.108 Prava brana ljubav uzeta je u boansku ljubav te se otkupiteljskom Kristovom snagom i spasonosnim djelovanjem Crkve upravlja i obogaduje da tako supruge uspjeno privede Bogu, da im pomogne i utvrdi ih u uzvienoj zadadi oca i majke.109 Stoga se krdanski supruzi, radi dunosti i dostojanstva svoga stalea, jaaju i na neki nain posveduju posebnim sakramentom;110 ispunjavajudi svoju branu i obiteljsku misiju snagom toga sakramenta te ispunjeni Kristovim duhom koji itav njihov ivot proimlje vjerom, ufanjem i ljubavlju, sve vie se pribliuju osobnom savrenstvu i meusobnom posvedenju i, stoga, zajednikom proslavljivanju Boga. Ako roditelji prednjae primjerom i zajednikom obiteljskom molitvom, djeca de, i svi koji ele u krugu obitelji, lake nadi put ovjenosti, spasenja i svetosti. Supruzi de pak, u svom dostojanstvu i zadadi oinstva i majinstva, brino ispunjavati dunosti odgoja, osobito vjerskog, to u prvom redu na njih spada. Djeca, kao ivi lanovi obitelji, na svoj nain pridonose posvedivanju roditelja. Zahvalnodu, odanodu i povjerenjem odgovorit de na dobrodinstva svojih roditelja, te de im, kao to se djeci pristoji, biti pri ruci u tekodama ivota i u starakoj osamljenosti: Svi neka potuju ivot udovaca i udovica koji se hrabro prihvati kao nastavak branog poziva.111 Obitelj neka svoja duhovna bogatstva velikoduno dijeli s drugim obiteljima. Tako de krdanska obitelj, jer nastaje iz enidbe, koja je slika i sudionitvo u savezu ljubavi izmeu Krista i Crkve,112 otkriti svima ivu prisutnost Spasitelja u svijetu i istinsku narav Crkve, kako ljubavlju supruga, nesebinom plodnodu, jedinstvom i vjernodu, tako i ljubaznom suradnjom svih njezinih lanova.

Brana ljubav 49. Boja rije poziva vie puta zarunike i supruge da hrane i njeguju istom ljubavlju zaruke, a nerazdijeljenom i produdenom ljubavlju brak.113 Mnogi nai suvremenici visoko cijene pravu ljubav izmeu mua i ene, koja se oituje na razliite naine, ved prema estitim obiajima naroda i vremena. Ta izrazito ljudska ljubav, bududi da struji od osobe k osobi, privrenodu slobodnog htijenja, obuhvada dobro itave osobe. Stoga je ona kadra posebnim dostojanstvom obogatiti tjelesna i duevna oitovanja te ih oplemeniti kao elemente i posebne znakove branog prijateljstva. Tu ljubav se Gospodin udostojao iscijeliti, usavriti i uzdignuti je posebnim darom svoje milosti i ljubavi. Ujedinjujudi ljudsko i boansko, takva ljubav navodi supruge da se slobodno daruju jedno drugome dokazujudi to njenim osjedajima i djelom. Ona proima sav njihov ivot;114 tovie ona se sama usavrava i raste velikodunim izvravanjem. Daleko dakle nadvisuje puku erotiku privlanost koja, bududi da se uzima egoistiki, brzo i bijedno iezava. Ta se ljubav posebno izraava i dopunjuje u samom branom inu. Zato su ini kojima se supruzi meusobno intimno i isto sjedinjuju asni i dostojni. Kad se obavljaju na doista ljudski nain, izraavaju i produbljuju meusobno darivanje, kojim se supruzi, radosni i zahvalni, uzajamno obogaduju. Ta ljubav koju potvruje uzajamna vjernost a nadasve posveduje Kristov sakrament, ostaje nerazrjeivo vjerna tijelom i duom u sredi i nesredi. Zato iskljuuje svaki preljub i rastavu. Isto tako, ako se prizna osobno dostojanstvo ene i mua u uzajamnoj i potpunoj ljubavi, jasno se pokazuje jedinstvo enidbe koje je Gospodin potvrdio. Za ustrajno vrenje obaveza ovog, krdanskog poziva trai se osobita krepost: zato de supruzi milodu okrijepljeni da provode svet ivot, postojano gajiti i molitvom traiti vrstodu ljubavi, velikodunost i duh rtve. Istinska de se brana ljubav vie cijeniti i o njoj de se stvoriti zdravo javno miljenje ako se krdanski supruzi istaknu svjedoanstvom vjernosti i harmonije u toj ljubavi kao i brinim odgojem djece te ako se sa svoje strane zauzmu u nunoj kulturnoj, psiholokoj i socijalnoj obnovi u prilog braka i obitelji. Mlade treba na vrijeme i na prikladan nain pouiti i to najbolje u krugu same obitelji o dostojanstvu brane ljubavi, njezinoj zadadi i njezinom izraavanju: tako odgojeni u istodi modi de u svoje vrijeme nakon estitih zaruka podi na vjenanje. Plodnost braka 50. Brak i brana ljubav su po svojoj naravi usmjereni prema raanju i odgoju potomstva. Djeca su, bez sumnje, najdragocjeniji dar braka i uvelike pridonose dobru samih roditelja. Sam Bog, koji je rekao: nije dobro da ovjek bude sam (Post 2, 18) i koji je ovjeka od poetka stvorio kao muko i ensko (usp. Mt 19,4), htio mu je udijeliti neko posebno sudionitvo u svome stvarateljskom djelu: on je blagoslovio mua i enu i rekao im: Rastite i mnoite se (Post 1, 28). Prema tome, pravo njegovanje brane ljubavi kao i sva narav obiteljskog ivota to otuda proizlazi ne zanemarivi ostale svrhe braka idu za tim da supruge uine odluno spremnima da surauju s ljubavlju Stvoritelja i Spasitelja, koji po njima iz dana u dan umnoava i obogaduje svoju obitelj. U toj dunosti prenoenja i odgajanja ljudskog ivota to treba smatrati njihovim svojstvenim poslanjem, supruzi znaju da su suradnici ljubavi Boga Stvoritelja i na neki nain njezini tumai. Stoga de ispuniti svoju zadadu s, ljudskom i krdanskom odgovornodu i s pouljivim potovanjem prema Bogu; sporazumno de i zajednikim nastojanjem stvoriti sebi ispravan sud imajudi pred oima svoje osobno dobro i dobro ved roene djece ili djece za koju predviaju da de se jo roditi;

prosudit de i materijalne i duhovne prilike svoga stanja; vodit de, konano, rauna o dobru obiteljske zajednice; o potrebama vremenitog drutva i same Crkve. U krajnjoj liniji taj sud moraju donijeti sami brani drugovi pred Bogom. No krdanski supruzi neka budu svjesni da u nainu svoga postupanja ne mogu raditi samovoljno, nego su uvijek obavezni slijediti svoju savjest, koju treba uskladiti s Bojim zakonom; neka rado sluaju crkveno Uiteljstvo, koje taj boanski zakon pravovaljano tumai u svjetlu Evanelja. Taj boanski zakon pokazuje puno znaenje brane ljubavi, titi je i pokrede prema njenom uistinu ljudskom savrenstvu. Na taj nain krdanski supruzi, pouzdavajudi se u Boju providnost i njegujudi duh rtve,115 dok s dubokim osjedajem ljudske i krdanske odgovornosti slue prenoenju ivota, oni slave Stvoritelja i tee k savrenosti u Kristu. Meu supruzima koji na taj nain ispunjavaju zadadu koju im je Bog povjerio, treba posebno spomenuti one koji razboritim i zajednikim dogovorom velikoduno prihvadaju da dostojno odgoje i brojniju djecu.116 No brak nije ustanovljen samo za raanje djece. Sama naime narav nerazrjeivog saveza meu supruzima kao i dobro djece zahtijevaju da i meusobna ljubav branih drugova zauzme mjesto koje joj pripada, da napreduje i dozrijeva. Zbog toga i kad nema djece, esto puta tako eljkovane, brak ostaje kao zajednica i zajednitvo itavog ivota i zadrava svoju vrijednost i nerazrjeivost. Brana ljubav i potivanje ljudskog ivota 51. Koncil zna da supruzi, u elji da skladno provode brani ivot, mogu esto u nekim dananjim ivotnim prilikama biti sprijeeni te se nadi u okolnostima u kojima se, bar privremeno, broj djece ne moe povedati. Tada nije lako sauvati vjernost u ljubavi i potpuno zajednitvo ivota. Gdje je pak prekinut intimni brani ivot, nerijetko moe dodi u opasnost i vjernost supruga i dobro djece: tada je naime u pogibelji i odgoj djece i potrebna hrabrost da se prihvati daljnji porod. Ima onih koji se usuuju na te probleme donijeti neasna rjeenja, pae ne prezaju ni pred ubojstvom. Takvima Crkva doziva u pamet da ne moe biti istinske opreke izmeu Bojih zakona o prenoenju ivota i njegovanja prave brane ljubavi. Bog, Gospod ivota, povjerio je ljudima uzvienu zadadu da odravaju ivot, i tu dunost moraju vriti na nain dostojan ovjeka. Zato treba ved od zaeda najbrinije tititi ivot; a pobaaj i edomorstvo uasni su zloini. ovjekova seksualnost kao i njegova mod raanja, udesno nadilaze ono to se dogaa kod niih stupnjeva ivota. Zato treba s velikim potovanjem cijeniti ine koji su vlastiti branom ivotu i koji su usklaeni s pravim ljudskim dostojanstvom. Stoga, kad se radi o usklaivanju brane ljubavi s odgovornim prenoenjem ivota, moralnost postupaka ne ovisi samo o iskrenoj nakani i o ocjeni motiva nego je treba odrediti prema objektivnim kriterijima, koji se temelje na samoj naravi osobe i njezinih ina, kriterijima koji, u okviru iskrene ljubavi, potuju potpuni smisao uzajamnog darivanja i raanja koje odgovara ovjeku. To se pak ne moe postidi ako se iskreno ne njeguje krepost brane istode. Sinovima Crkve koji se dre tih naela, nije doputeno radi reguliranja poroda idi putovima to ih je crkveno Uiteljstvo tumaedi Boji zakon osudilo.117 Svima neka bude oito da se ljudski ivot i dunosti njegova prenoenja ne ograniuju samo na ovaj svijet niti se mogu samo po njemu mjeriti i shvatiti, nego da su uvijek u vezi s vjenim odreenjem ljudi. Promicati dobro braka i obitelji

52. Obitelj je u neku ruku kola potpunije ovjenosti. Ali da bi mogla potpuno ostvariti svoj ivot i misiju, potrebna je dobrohotna izmjena misli, uzajamno savjetovanje branih drugova i briljiva suradnja roditelja u odgoju djece. Oevo uede veoma je vano za njihovu izgradnju, ali treba osigurati i majinsku brigu u kudi, to je potrebno osobito maloj djeci, a da se pri tom ne zaboravi opravdano socijalno promaknude ene. Djecu treba tako odgajati da, kad odrastu, mogu s punom svijedu odgovornosti slijediti zvanje, pa i svedeniko ili redovniko, i izabrati svoj ivotni poziv, te da, ako se vjenaju, mognu osnovati svoju obitelj u povoljnim moralnim, socijalnim i ekonomskim uvjetima. Zadada je roditelja ili skrbnika da razboritim savjetima budu vodii mladima pri osnivanju obitelji, a oni treba da ih rado sluaju, no ipak se moraju uvati da ih izravno ili neizravno ne prisiljavaju bilo na sklapanje enidbe bilo na izbor odreenoga branog druga. Na taj nain obitelj, u kojoj se susredu razliiti narataji i meusobno se pomau radi stjecanja punije ivotne mudrosti i usklaivanja osobnih prava s drugim zahtjevima drutvenog ivota, sainjava temelj drutva. Zato svi oni koji imaju neki utjecaj na zajednice i socijalne skupine treba da efikasno doprinesu promicanju dobrobiti braka i obitelji. Dravna vlast neka smatra svojom svetom dunodu da prizna pravi znaaj braka i obitelji, da ga titi i podupire, da uva javni moral i promie kudnu dobrobit. Roditeljima mora biti osigurano pravo da raaju djecu i da je odgajaju u krilu obitelji. Obazrivim zakonodavstvom i razliitim mjerama treba zatititi i na prikladan nain pomodi i onima koji su na alost lieni dobra obitelji. Krdanski vjernici, koristedi sadanji as118 i razlikujudi to je vjeno od promjenjivih oblika, neka marljivo promiu vrednote braka i obitelji. Neka to ine svjedoanstvom vlastitog ivota i slonom suradnjom sa svim ljudima dobre volje. Tako de, nadvladavi tekode, izboriti obitelji to joj je potrebno i one pogodnosti koje odgovaraju novom vremenu. U tu de svrhu biti od velike pomodi krdanski osjedaj vjernika, ispravna moralna savjest ljudi, mudrost i struna sprema onih koji su dobro upudeni u svete znanosti. Strunjaci, osobito u biolokim, medicinskim, socijalnim i psiholokim naukama, mogu mnogo pridonijeti za dobro braka i obitelji i za mir savjesti ako budu nastojali da objedinivi svoj znanstveni rad dublje osvijetle razliite uvjete koji pogoduju zdravoj regulaciji ljudskoga raanja. Dunost je svedenika da, stekavi nuno poznavanje obiteljske problematike, promiu poziv supruga u njihovu branom i obiteljskom ivotu razliitim pastoralnim sredstvima, propovijedanjem rijei Boje, liturgijom i drugim duhovnim pomagalima, te da im ljudski i strpljivo pomau u tekodama i jaaju ih u ljubavi kako bi se stvorile obitelji koje uistinu zrae. Razliite ustanove, osobito obiteljska udruenja, neka se trude da mlade i same brane drugove, napose one koji su tek stupili u brak pomau poukom i djelom te ih nastoje odgojiti za obiteljski drutveni i apostolski ivot. Napokon sami supruzi, stvoreni na sliku ivoga Boga i stavljeni u istinski red osoba, neka budu jednoga srca, jedne misli i u uzajamnoj svetosti ujedinjeni119 da, slijededi Krista, poelo ivota,120 postanu po radostima i rtvama svoga zvanja, po svojoj vjernoj ljubavi, svjedoci onog misterija ljubavi to ga je Gospodin svojom smrdu i uskrsnudem objavio svijetu.121 II. GLAVA PROMICANJE KULTURNOG NAPRETKA Uvod

53. Vlastitost je same ljudske osobe da jedino putem kulture, to jest njegovanjem prirodnih dobara i vrijednosti, doe do prave i potpune ovjenosti. Stoga, kad god se radi o ljudskom ivotu, priroda i kultura su meusobno vrlo tijesno povezane. Opdenito rije kultura oznauje sve ono ime ovjek izgrauje i razvija mnogostruke svoje drutvene i tjelesne darove te nastoji da spoznajom i radom sebi podvrgne svijet; ini sve ovjenijim drutveni ivot, i to u obitelji kao i u cijelom graanskom drutvu, moralnim napretkom i napretkom institucija; konano, tokom vremena izraava, saopduje i uva u svojim djelima velika duhovna iskustva i tenje da slue napretku mnogih, dapae i cijelog ovjeanstva. Prema tome, ljudska kultura sadri nuno povijesni i socijalni aspekt te ta rije esto poprima socioloko pae i etnoloko znaenje. U tom se smislu govori o vie kultura. I doista, razliite zajednike ivotne prilike i razni oblici organiziranja ivotnih dobara niu iz razliitih naina kako se ovjek slui stvarima, kako radi, kako se izraava, kako prakticira svoju vjeru i kako se ponaa, kako stvara zakone i pravne institucije, kako unapreuje znanost i umjetnost i kako njeguje lijepo. Tako se iz tradicionalnih tvorevina oblikuje batina, vlastita svakoj pojedinoj ljudskoj zajednici. Tako se stvara odreena i povijesna sredina u koju se uvrtava ovjek, ma iz kojeg on naroda i vremena bio, te iz koje on crpi dobra za unapreenje kulture i civilizacije. 1. odjeljak POLOAJ KULTURE U DANANJEM SVIJETU Novi ivotni oblici 54. ivotne su se prilike modernog ovjeka sa socijalnog i kulturnog stanovita tako duboko promijenile da je opravdano govoriti o novom razdoblju ljudske povijesti.122 Odatle se otvaraju novi putovi prema golemom usavravanju i daljnjem irenju kulture. Njih je pripravio golem razvoj prirodnih, humanistikih i socijalnih znanosti, napredak tehnike, razvitak u izgradnji i boljoj organizaciji sredstava drutvenih komunikacija. Zato moderna kultura ima neka osobita obiljeja: takozvane egzaktne znanosti uvelike razvijaju kritiki osjedaj; novija psiholoka istraivanja dublje tumae ljudsku djelatnost; povijesne znanosti mnogo pridonose da se stvari promatraju pod vidom njihove promjenljivosti i razvoja; naina ivota i ponaanje sve se vie ujednauju; industrijalizacija, urbanizacija i ostali uzroci koji pogoduju zajednikom ivotu stvaraju nove kulturne oblike (masovna kultura), a odatle nastaju novi naini miljenja, djelovanja i upotrebe slobodnog vremena; povedana razmjena meu pojedinim narodima i socijalnim skupinama ire otvara svima i svakome blago razliitih oblika kulture i tako malo-pomalo nastaje univerzalniji oblik ljudske kulture, koji to vie promie i izraava jedinstvo ovjeanstva to vie potuje osobitost svake kulture. ovjek stvaralac kulture 55. Sve vie raste broj mueva i ena svih slojeva i narodnosti koji su svjesni da su stvaratelji i pokretai kulture vlastite zajednice. U cijelom svijetu sve vie raste smisao za samostalnost i ujedno za odgovornost, a to je od vrlo velike vanosti za duhovnu i moralnu zrelost ovjeanstva. To biva jo oitije ako imamo na umu sjedinjavanje svijeta i poslanje koje nam je zadada: da izgradimo bolji svijet u istini i

pravdi. Na taj smo nain svjedoci raanja novog humanizma u kojem se ovjek definira prije svega po odgovornosti prema svojoj bradi i prema povijesti. Potekode i zadaci 56. U tim prilikama nije udo da ovjek koji se osjeda odgovornim za napredak goji velike nade, ali isto tako tjeskobno gleda na mnogostruke postojede suprotnosti koje on sam mora rijeiti. to treba uiniti da intenzivirana kulturna razmjena, koja bi morala voditi k pravom i plodnom dijalogu meu razliitim skupinama i narodima, ne unese pometnju u ivot zajednica, ne uniti mudrost prea i ne ugrozi osobite odlike svakog pojedinog naroda? Na koji se nain zalagati za dinamiku i ekspanziju nove kulture, a da se pri tom ne izgubi iva vjernost batini tradicija? To se pitanje posebno namede ondje gdje se kultura koja nastaje iz velikog prirodoznanstvenog i tehnikog napretka mora uskladiti s kulturom koja se prema raznim tradicijama hrani klasinim studijem. Na koji nain uskladiti tako brzu i sve rasutiju specijalizaciju pojedinih disciplina s potrebom da se od njih stvori jedna sinteza i da se u ovjeku sauvaju sposobnosti kontemplacije i divljenja koje vode k mudrosti? to valja uiniti da svi ljudi postanu dionicama kulturnih dobara u svijetu upravo kada kultura onih koji su struniji postaje sve rafiniranija i sve sloenija? Na koji nain, konano, priznati kao zakonitu autonomiju koju kultura trai za sebe a da se pri tom ne upadne u isto ovozemni, dapae religiji neprijateljski humanizam? Uza sve te suprotnosti ljudska se kultura danas mora razvijati tako da cjelovito i skladno odgoji ljudsku osobu i da pomae ljudima da izvre zadatke na koji su, bratski sjedinjeni u jednoj ljudskoj obitelji, pozvani svi, a napose krdani. 2. odjeljak NEKA NAELA ZA ISPRAVNO PROMICANJE KULTURE Vjera i kultura 57. Na svom putovanju prema nebeskoj domovini krdani treba da tee za onim i cijene to je gore.123 To ipak ne umanjuje nego dapae povedava vanost njihove zadade da surauju sa svim ljudima na humanijoj izgradnji svijeta. I stvarno, misterij krdanske vjere prua im neprocjenjive poticaje i pomod da sa vedim zalaganjem izvre taj zadatak, a osobito da otkriju pun smisao toga djela po kojem kultura zadobiva svoje prvorazredno mjesto u cjelovitom ovjekovu pozivu. Kada, naime, ovjek radom svojih ruku ili pomodu tehnike obrauje zemlju da donese plod i postane dostojnim prebivalitem itave ljudske obitelji i kad svjesno sudjeluje u ivotu socijalnih grupa, on tada ostvaruje Boji plan, koji je bio objavljen na poetku vremena, da, naime, podvrgne sebi zemlju124 i dovri stvaranje, a ujedno razvija i samoga sebe. U isti mah opsluuje veliku Kristovu zapovijed da se stavi u slubu svoje brade. Kada se ovjek, nadalje, bavi razliitim znanostima, kao to su filozofija, povijest, matematika, prirodne znanosti i kad njeguje umjetnosti; moe vrlo mnogo pridonijeti da se ljudska obitelj uzdigne do viih naela istine, dobrote i ljepote, i do stvaranja suda od opde vrijednosti, da se tako jo jasnije rasvijetli onom divnom Mudrodu koja bijae od vjenosti kod Boga sve s njime rasporeujudi, igrajudi se na zemlji, radujudi se drugovanju sa sinovima ljudskim.125 Tim samim se ljudski duh, slobodniji od robovanja stvarima, moe

lake izdidi do kontemplacije i klanjanja Stvoritelju. tovie, poticajem milosti on postaje spreman da upozna Rije Boju, koja je, prije negoli je postala tijelom da sve spasi i obuhvati pod jednu glavu u sebi, bila ved u svijetu kao istinsko svjetlo, koje rasvjetljuje svakog ovjeka (Iv 1,9-10). Dakako, dananji napredak znanosti i tehnike, koje po svojoj metodi ne mogu prodrijeti u najdublje temelje stvarnosti, moe pogodovati stanovitom fenomenizmu i agnosticizmu, kada se metoda istraivanja, vlastita tim disciplinama, neopravdano, smatra vrhovnim pravilom za otkrivanje svake istine. Postoji, dapae, opasnost da de ovjek, pouzdavi se previe u dananja otkrida, misliti da je sam sebi dostatan i da vie ne treba traiti uzvienije vrednote. No te loe strane stvari ne izviru nuno iz moderne kulture i ne smiju nas uvoditi u napast da ne priznamo njezine pozitivne vrijednosti. Meu te vrijednosti ubrajaju se: znanstveni rad i stroga kritinost u znanstvenom istraivanju, nunost zajednikog rada u ekipama, osjedaj meunarodne solidarnosti, sve ivlja svijest odgovornosti strunjaka da pomognu pa i zatite ljude, spremnost da svima osiguraju povoljne ivotne uvjete, osobito onima koji su lieni osobne odgovornosti ili koji pate zbog kulturnog siromatva. Sve to moe na neki nain znaiti pripravu na prihvadanje evaneoske poruke a boanska ljubav onoga koji je doao da spasi svijet moe toj pripravi dati oblik. Mnogostruki odnosi izmeu Kristova Evanelja i kulture 58. Izmeu poruke spasenja i kulture postoje mnogostruke veze. Bog je, naime, objavljujudi se svome narodu sve do svog punog oitovanja u utjelovljenome Sinu, govorio na nain koji je odgovarao kulturama razliitih vremena. Isto tako je i Crkva, ivedi tokom stoljeda u razliitim prilikama, koristila tekovine raznih kultura, da bi svojim propovijedanjem pruila i izloila Kristovu poruku svim narodima, da bi je istraila i dublje shvatila te izrazila u liturgijskom ivotu kao i u raznolikosti ivota zajednica vjernika. No u isto vrijeme Crkva, poslana svim narodima svih vremena i svih zemalja, nije navezana iskljuivo i nerazdruivo ni na koju rasu ili narodnost, ni uz kakav posebni nain ivota, ni uz kakav stari ili noviji obiaj. Vjerna svojoj vlastitoj predaji i ujedno svjesna svog univerzalnog poslanja moe uspostaviti zajednitvo s razliitim oblicima kulture. Time slui obogadenju i same Crkve i razliitih kultura. Kristovo evanelje stalno obnavlja ivot i kulturu paloga ovjeka, a suzbija i uklanja zablude i zla koja proizlaze iz trajno prijetede zavodljivosti grijeha. Ono neprestano proidava i uzdie moral naroda. Ono nadzemaljskim darovima iznutra oplouje, uvrduje, usavrava i u Kristu obnavlja vrline i talente svakoga naroda i doba.127 Crkva ved time to ispunja svoje poslanje128 unapreuje i pridonosi kulturi i civilizaciji, a svojim djelovanjem pa i liturgijskim, odgaja ovjeka za unutarnju slobodu. Usklaivanje razliitih oblika kulture 59. Iz navedenih razloga Crkva doziva svima u pamet da kultura mora idi za cjelovitim razvojem ljudske osobe, za dobrom zajednice i itavoga ljudskog drutva. Zato je potrebno tako njegovati duh da se uzmogne razvijati sposobnost divljenja, prodiranja u bit, kontemplacije i oblikovanja osobnog suda, te odgajanja religioznog moralnog i socijalnog osjedaja. Bududi da kultura proizlazi neposredno iz razumne i drutvene naravi ovjekove, ona neprestano zahtijeva pravu slobodu da bi se mogla razvijati i zakonitu mogudnost da samostalno djeluje prema vlastitim naelima. Ona, dakle, s pravom trai potivanje i uiva stanovitu nepovredivost unutar granica opdeg dobra, potujudi dakako prava osobe i prava zajednice,

bilo posebne bilo opde. Sveti Sabor, pozivajudi se na ono to je nauavao Prvi vatikanski sabor, izjavljuje da postoje dva reda spoznaje, koji su razliiti, tj. vjere i razuma, i da se Crkva ne protivi tome da se umjetnost i znanost, svaka u svom djelokrugu, slue svojim naelima i svojom metodom. Zato priznavajudi tu opravdanu slobodu, Crkva potvruje zakonitu samostalnost kulture, a osobito znanosti.129 Sve to takoer zahtijeva da ovjek, potujudi moralni red i opdu korist, moe slobodno istraivati istinu, oitovati i iriti svoje miljenje i njegovati bilo koju umjetnost. To konano iziskuje da bude po istini obavijeten o dogaajima javnoga ivota.130 Zadada je javnih vlasti ne da utvruju to je vlastitost kulturnih oblika, nego da se brinu za uvjete i osiguraju sredstva za promicanje kulturnog ivota na dobrobit sviju, pa i nacionalnih manjina pojedinih drava.131 Zato treba pod svaku cijenu idi za tim da kultura, otuena vlastitom cilju, ne bude prisiljena sluiti politikoj ili ekonomskoj vlasti. 3. odjeljak NEKE NEODGODIVE ZADADE KRDANA GLEDE KULTURE Pravo na kulturne blagodati mora se priznati svima i provoditi u djelo 60. Bududi da se mnogima danas prua mogudnost da se oslobode bijede neznanja, najsuvremenija je zadada naeg vremena, osobito za krdane, da ivo porade kako bi se na ekonomskom i na politikom, na nacionalnom i na internacionalnom polju donijela temeljna naela pomodu kojih bi se posvuda priznalo i ostvarilo pravo svih na kulturu i civilizaciju u skladu s dostojanstvom ljudske osobe, bez obzira na rasu, spol, narodnost, religiju ili drutveni poloaj. Zato je potrebno svima osigurati dovoljno kulturnih dobara, osobito onih koja sainjavaju takozvanu osnovnu kulturu, da ne bi mnogi, zbog toga to su nepismeni ili zbog nedostatka odgovorne aktivnosti, bili sprijeeni da zaista ljudski surauju na opdem dobru. Zato treba nastojati da se onima koji su za to sposobni dade mogudnost nastaviti vii studij, i to na taj nain da oni koliko je to mogude zauzmu one funkcije i vre one uloge i slube u drutvu koje odgovaraju njihovim prirodnim sposobnostima i steenoj spremi.132 Tako de i svaki pojedinac i drutvene zajednice svakoga naroda dodi do svog potpunog kulturnog razvitka u skladu s vlastitim sposobnostima i tradicijama. Treba, osim toga, poduzeti sve da svi postanu svjesni svoga prava na kulturu i dunosti da se izobraze te da u tom pomognu i drugima. Ima uistinu tu i tamo ivotnih i radnih uvjeta koji onemoguduju ljudska nastojanja oko kulture te zato u ljudima unitavaju zanimanje za nju. To vrijedi osobito za seljake i radnike: njima treba osigurati takve radne uvjete koji nede spreavati, nego de naprotiv promicati njihovu ljudsku kulturu. ene danas ved rade gotovo na svim podrujima ivota; zato je potrebno da one uzmognu potpuno preuzeti svoju ulogu prema svojim vlastitim sposobnostima. Zbog toga de biti zadada sviju da se prizna i promie specifino i nuno uestvovanje ene u kulturnom ivotu. Odgoj na integralnu kulturu 61. Danas je tee nego nekod ostvariti sintezu raznih grana znanja i umjetnosti. Dok, naime, raste obujam i razlinost kulturnih elemenata, u isti se mah za pojedine ljude umanjuje sposobnost da ih shvate i organski usklade. Tako sve vie iezava slika univerzalnog ovjeka. Ipak svakom ovjeku ostaje i nadalje obaveza da sauva integralnost svoje osobnosti, u kojoj se istiu vrijednosti razuma,

volje, savjesti i bratstva. One se sve temelje u Bogu Stvoritelju a u Kristu su udesno ozdravljene i uzdignute. Majka i hraniteljica tog odgoja je u prvom redu obitelj: u njoj djeca, okruena ljubavlju, lake naue istinsku hijerarhiju stvarnosti, dok se prokuani oblici ljudske kulture gotovo prirodno prelijevaju u mladenaki duh koji se razvija. Za taj odgoj postoje u dananjim drutvima povoljni uvjeti, osobito zbog sve vedeg irenja knjiga i novih sredstava kulturnog i drutvenog saobradaja, koja mogu posluiti univerzalizaciji kulture. Bududi da je posvuda skradeno radno vrijeme, danomice za mnoge ljude rastu mogudnosti slobodnog raspolaganja. Neka se slobodno vrijeme upotrijebi za odmor, za jaanje duevnog i tjelesnog zdravlja, i to: slobodnim aktivnostima i studijem, putovanjima u druge zemlje (turizam) koja profinjuju ovjekov duh a povrh toga uzajamnim poznanstvima obogaduju ljude, napokon sportskim vjebama i priredbama koje pomau da se ouva psihika ravnotea, takoer u zajednici, i da se uspostave bratski odnosi meu ljudima svih stalea, narodnosti i rasa. Neka dakle krdani surauju na tome da skupne kulturne manifestacije i akcije, koje su svojstvene naem vremenu, budu proete ljudskim i krdanskim duhom. No ipak sve te pogodnosti ne mogu ostvariti integralni kulturni odgoj ovjeka ako se zanemari duboko pitanje o znaenju kulture i znanosti za ljudsku osobu. Sklad izmeu kulture, civilizacije i krdanstva 62. Premda je Crkva mnogo pridonijela napretku kulture, iskustvo ipak pokazuje da nije uvijek lako uskladiti kulturu i krdanstvo zbog razloga to ih je povijest uvjetovala. Te tekode nisu nuno na tetu vjerskog ivota; tovie, one mogu potaknuti duh da tonije i dublje shvati vjeru. Naime novija istraivanja i otkrida znanosti, a isto tako povijesti i filozofije postavljaju nova pitanja koja imaju posljedica i za sam ivot te i od teologa trae nova istraivanja. Teolozi se osim toga pozivaju da potujudi metode i zahtjeve vlastite teolokoj znanosti stalno trae prikladniji nain kako da krdansku nauku saopde ljudima svoga vremena; jedno je, naime, sam poklad vjere, ili vjerske istine, a drugo je nain kako se one izraavaju, dakako u istom smislu i s istim znaenjem.133 Neka se u duobrinikoj slubi dovoljno priznaju i primjenjuju ne samo naela teleologije nego takoer i otkrida profanih znanosti, u prvom redu psihologije i sociologije; tako de se i vjernici privesti k idem i zrelijem vjerskom ivotu. Na svoj nain su takoer knjievnost i umjetnost od velike vanosti za ivot Crkve. One nastoje razumjeti narav vlastitu ovjeku, njegove probleme i njegovo iskustvo u pokuaju da upozna i usavri samoga sebe i svijet. Trude se takoer da otkriju njegov poloaj u povijesti i u svemiru, da osvijetle ljudske bijede i radosti, potrebe i modi i da naslute bolju sudbinu ovjeka. Tako one mogu prididi ovjeji ivot koji one, ved prema vremenu i kraju, izraavaju u mnogostrukim oblicima. Treba stoga poraditi da umjetnici osjete da ih Crkva priznaje u njihovoj djelatnosti i da uivajudi odgovarajudu slobodu lake uspostave odnose s krdanskom zajednicom. Crkva treba da prizna i nove umjetnike smjerove koji odgovaraju naem vremenu prema naravi raznih narodnosti i zemalja. Neka se prime u svetite kada prikladnim izrazom koji odgovara zahtjevima liturgije uzdiu duh k Bogu.134 Tako se bolje oituje spoznaja Boga; evaneosko propovijedanje postaje shvatljivije ovjejem umu, te se pojavljuje kao sraslo s ljudskim prilikama. Treba dakle da vjernici ive u najtjenjem dodiru s drugim ljudima svoga vremena i da nastoje potpuno proniknuti njihov nain miljenja i osjedanja, iji je odraz kultura. Poznavanje novih znanosti i teorija kao i najnovijih otkrida treba da poveu s krdanskim obiajima i izlaganjem krdanske nauke, da bi religiozni ivot i moralna neporonost u njima napredovali u korak sa znanstvenom spoznajom i neprestanim tehnikim napretkom; tako de sve modi prosuivati i tumaiti s

pravim krdanskim osjedajem. Oni koji se bave teolokim znanostima u sjemenitima i na sveuilitima neka nastoje sa strunjacima drugih znanosti suraivati zajednikim silama i planovima. Teoloko istraivanje neka ujedno produbljuje spoznaju objavljene istine a vezu s vlastitim vremenom neka ne zanemari, kako bi moglo pomodi ljudima koji su izuili razliite znanstvene grane da dou do boljeg poznavanja vjere. Ta de suradnja uvelike koristiti i naobrazbi crkvenih slubenika, jer de oni modi prikladnije izloiti naim suvremenicima nauk Crkve o Bogu, ovjeku, i svijetu, tako da de oni radije prihvatiti tu rije.135 tovie, poeljno je da vedi broj laika stekne dovoljnu naobrazbu u svetim znanostima te da se mnogi od njih profesionalno dadu na taj studij i da ga produbljuju. No da bi oni mogli vriti taj svoj zadatak, treba vjernicima, i klericima i laicima, priznati potrebnu slobodu istraivanja, miljenja kao i poniznog i odvanog izraavanja svoga mnijenja tamo gdje su kompetentni.136 III. GLAVA EKONOMSKO-SOCIJALNI IVOT Neki vidovi ekonomskog ivota 63. I u privredno-drutvenom ivotu treba takoer potovati i promicati dostojanstvo ljudske osobe, njezin cjelovit poziv i dobro itavog drutva. ovjek je naime zaetnik, sredite i svrha svega privrednodrutvenog ivota. Poput svih drugih podruja drutvenoga ivota, i moderna je ekonomija obiljeena sve vedim ovjekovim gospodstvom nad prirodom, sve gudim i jaim odnosima i meusobnom ovisnodu graana, skupina i naroda kao i sve edim zahvatima politike vlasti. Ujedno je napredak u nainu proizvodnje i u organizaciji razmjene dobara i slubi uinio privredu prikladnim sredstvom da bi mogla bolje zadovoljiti povedane potrebe ljudske obitelji. Ipak ima razloga i za zabrinutost. Mnogi ljudi, osobito u ekonomski razvijenim zemljama, ini se, kao da se ravnaju jedino zahtjevima ekonomije; gotovo sav njihov osobni i drutveni ivot proet je ekonomizmom, kako u dravama s kolektivistikom ekonomijom tako i u onim drugima. U trenutku kad bi porast privrede samo da se racionalno i humano upravlja i koordinira mogao ublaiti socijalne nejednakosti, on se sve ede pretvara u njihovo zaotravanje, tu i tamo ak u pogoravanje socijalnih prilika onih koji su slabi i u preziranje siromanih. Dok ogromnom mnotvu ljudi nedostaje ono najnunije za ivot, neki, pa i u manje razvijenim zemljama, ive u izobilju ili rasipaju dobra. Rasko i bijeda ive jedno uz drugo. I dok nekolicina raspolae najvedom vladu odluivanja, dotle su mnogi lieni skoro svake mogudnosti osobne inicijative i odgovornosti, ivedi esto u uvjetima ivota i rada koji su nedostojni ljudske osobe. Sline se ekonomske i socijalne neuravnoteenosti zapaaju izmeu poljoprivrede, industrije i usluga, kao i izmeu razliitih krajeva jedne te iste drave. Iz dana u dan nastaje sve ozbiljnija suprotnost, koja moe dovesti u opasnost sam mir u svijetu. Ljudi naeg vremena osjedaju sve ivljom svijedu te nejednakosti jer su duboko uvjereni da bi velike tehnike i ekonomske mogudnosti kojima raspolae dananji svijet mogle i morale ispraviti o alosno stanje stvari. Zato svi trae mnoge reforme u ekonomskosocijalnom ivotu i promjenu mentaliteta i ponaanja. U tom je cilju Crkva tokom stoljeda u svjetlu Evanelja razradila i pogotovu u ovo zadnje vrijeme iznijela naela pravde i jednakosti to ih trai zdrav razum kako za ivot pojedinaca i drutva tako i za meunarodni ivot. Koncil eli naglasiti ta naela s obzirom na dananje prilike i iznijeti neke smjernice imajudi na umu prije svega zahtjeve ekonomskog napretka.137

1. odjeljak EKONOMSKI RAZVOJ Ekonomski razvoj u slubi ovjeka 64. Danas se s pravom vie nego ikada radi na tome da se poveda poljoprivredna i industrijska proizvodnja te proiri mrea usluga, da bi se tako rijeio problem porasta stanovnitva i zadovoljilo sve vedim eljama ovjeanstva. Zato treba potpomagati tehniki napredak, otvorenost prema novomu, nastojanja oko stvaranja i proirenja poduzeda, adaptaciju raznih metoda proizvodnje i ive napore svih onih koji sudjeluju u proizvodnji, jednom rijeju sve ono to slui tome razvoju. No osnovni cilj te proizvodnje nije puko umnoavanje proizvedenih dobara niti dobitak ili gospodovanje nego sluenje ovjeku i to itavome. ovjeku prema hijerarhiji njegovih materijalnih potreba i prema zahtjevima njegova intelektualnog, moralnog, duhovnog i religioznog ivota; kaemo bilo kojem ovjeku, bilo kojoj skupini ljudi, bilo koje rase ili kraja svijeta. A zato se ekonomska djelatnost treba razvijati prema vlastitim metodama i zakonima u granicama moralnog reda138 tako da se ostvari Boji plan s ovjekom.139 ovjekova kontrola ekonomskog razvoja 65. Ekonomski razvoj mora ostati pod ovjekovim nadzorom. Ne smije se prepustiti samovolji nekolicine ljudi ili skupina koje imaju u ruci preveliku ekonomsku mod, a ni samoj politikoj zajednici ni nekim modnijim nacijama. Naprotiv, treba da to je mogude vedi broj ljudi na svim razinama, a na meunarodnom planu svi narodi, aktivno sudjeluju u ravnanju tim razvojem. Jednako je potrebno, da se spontane inicijative pojedinaca i njihovih slobodnih udruenja koordiniraju te prikladno i organski usklade s pothvatima javnih vlasti. Ekonomski se rast ne smije prepustiti niti samom gotovo mehanikom toku ekonomske djelatnosti pojedinaca niti samo modi javne vlasti treba stoga smatrati zabludom isto tako one nauke koje se u ime krivog pojma slobode opiru potrebnim reformama kao i one koje temeljna prava pojedinih osoba i skupina rtvuju koletivnoj organizaciji proizvodnje.140 Uostalom, neka se sjete graani da imaju i pravo i dunost a to treba da im prizna i javna vlast da prema svojim mogudnostima doprinesu pravom napretku svoje zajednice. Osobito u zemljama u razvoju, gdje neodgodivo treba upotrijebiti sva raspoloiva sredstva, oni koji svoja bogatstva dre neiskoritena teko ugroavaju opde dobro. Isto vrijedi i za one koji izuzevi osobno pravo na iseljenje liavaju svoju zajednicu bilo materijalnih bilo duhovnih sredstava koja su joj potrebna. Treba ukloniti goleme privredno-drutvene nejednakosti 66. Da se uzmogne udovoljiti zahtjevima pravde i pravinosti treba se ivo zaloiti da se potivanjem osobnih prava i vlastitosti svakog naroda to bre uklone goleme ekonomske nejednakosti koje su povezane s individualnom i socijalnom diskriminacijom koje danas postoje a esto se povedavaju. Isto tako treba u mnogim krajevima, zbog posebnih potekoda poljoprivrede bilo u proizvodnji bilo u prodaji dobara, pomodi seljacima da se poveda proizvodnja i prodaja, da se provedu nune promjene i

modernizacije i da se postigne pravian dohodak. U protivnom de seljaci ostati, kako se to esto dogaa, graani drugoga reda. Ti pak poljodjelci, osobito mladidi neka marljivo rade na tom da poboljaju svoju strunu spremu, bez ega ne moe biti napretka u poljoprivredi. Pravda i pravinost takoer zahtijevaju da promjenljivost koja je nuna za ekonomiju u razvoju bude ureena tako da izbjegne neizvjestan i ugroen ivot pojedinaca i njihovih obitelji. to se tie radnika koji dolaze iz drugih naroda ili zemalja a koji svojim radom pridonose ekonomskom razvoju nekoga naroda ili kraja, valja se brino uvati svake diskriminacije u napladivanju ili uvjetima rada. Osim toga treba da ih svi, a napose javne vlasti, ne dre pukim sredstvima proizvodnje, nego osobama i pomognu im da dovedu k sebi svoju obitelj i da si pribave pristojan stan te da se zalau za njihovo ukljuenje u drutveni ivot naroda ili kraja koji ih prima. No ipak, koliko je mogude, neka se izvori rada stvaraju u njihovim krajevima. U dananjim ekonomskim previranjima kao i u novim oblicima industrijskog drutva, u kojima se, na primjer, sve vie primjenjuje automatizacija, treba se pobrinuti da se svakome osigura dostatno i prikladno zaposlenje kao i mogudnost odgovarajude tehnike i strune spreme. Moraju se takoer zajamiti sredstva za ivot i ljudsko dostojanstvo onih koji se, osobito zbog bolesti ili starosti, nalaze u vedim tekodama. 2. odjeljak NEKA NAELA O SVEUKUPNOM SOCIJALNO-EKONOMSKOM IVOTU Rad, radni uvjeti i slobodno vrijeme 67. Ljudski rad koji se obavlja u proizvodnji i izmjeni dobara ili na podruju ekonomskih usluga, ima vedu vrijednost negoli ostali elementi ekonomskog ivota jer su ovi samo sredstva. Taj naime rad, obavljao ga netko samostalno ili ovisno o poslodavcu, neposredno proizlazi iz osobe koja kao da predmetima utiskuje svoj peat i podvrgava ih svojoj volji. ovjek svojim radom redovito uzdrava ivot i svoj i svojih, povezuje se sa svojom bradom i slui im, moe iskazivati autentinu ljubav i dati svoj prilog dovrenju Bojeg stvaranja. tovie, drimo da se ovjek, prikazujudi Bogu svoj rad, pridruuje otkupiteljskom djelu Isusa Krista, koji je, radedi u Nazaretu vlastitim rukama, dao radu uzvieno dostojanstvo. Iz toga proizlazi za svakoga ovjeka dunost da savjesno radi, kao i pravo na rad. A zadada je drutva da prema konkretnim prilikama sa svoje strane pomae graanima da uzmognu nadi priliku za dostatan rad. Konano, vodedi rauna o funkciji i produktivnosti svakoga, o stanju poduzeda i o opdem dobru, rad valja tako nagraivati da se ovjeku osiguraju sredstva za dostojno materijalno, drutveno, kulturno i duhovno ivljenje svoje i svojih.142 Bududi da je ekonomska djelatnost vedim dijelom plod udruenog ljudskog rada, nepravedno je i neovjeno organizirati ga i urediti tako da bude na tetu bilo kojeg radnika. ede se, meutim, dogaa, pa i u nae dane, da su radnici u nekom smislu robovi vlastitog rada. To se nipoto ne moe opravdati tzv. ekonomskim zakonima. Treba stoga sav proces proizvodnje prilagoditi potrebama osobe i njezinim ivotnim odnosima, i to u prvom redu kudnoga ivota osobito to se tie majki obitelji, imajudi uvijek u vidu spol i dob. Radnicima treba takoer dati mogudnost da samim radom razvijaju vlastite sposobnosti i svoju osobu. Premda u tom radu upotrebljavaju svoje vrijeme i svoje sile s dunom odgovornodu, ipak neka svi imaju dovoljno odmora i slobodnog vremena za obiteljski, kulturni, socijalni i vjerski ivot. Dapae treba da imaju prilike da slobodno razvijaju svoje snage i sposobnosti, koje moda mogu razvijati u svom profesionalnom poslu.

Sudionitvo u poduzedima i u opdem ekonomskom poslovanju. Radni sporovi 68. U privrednim se poduzedima udruuju osobe, to jest slobodni i samostalni ljudi, stvoreni na Sliku Boju. Stoga, imajudi na umu slubu svakoga pojedinca vlasnika, poduzetnika, kadrova i radnika sauvavi potrebno jedinstvo uprave, treba raditi na tome da svi aktivno uestvuju u upravi poduzeda i to na nain koji valja prikladno odrediti.143 No bududi da se odluke o opdim ekonomskim i socijalnim uvjetima, o kojima ovisi bududnost radnika i njihove djece, vrlo esto ne donose u samom poduzedu, nego u viim nadletvima, treba da radnici sudjeluju i kod donoenja takvih odluka, bilo sami izravno, bilo putem svojih slobodno izabranih predstavnika. Meu temeljna prava ljudske osobe treba ubrojiti pravo radnika da slobodno osnivaju udruenja koja de ih uistinu predstavljati i doprinositi da se ekonomski ivot ispravno organizira, kao i pravo da mogu slobodno sudjelovati u radu tih udruenja, bez opasnosti represalija. Zahvaljujudi tako organiziranom sudjelovanju, povezanom s unapreenjem ekonomske i socijalne izobrazbe, kod svih de sve vie rasti svijest vlastite zadade i odgovornosti i tako dodi do toga da de se, prema svojim vlastitim sposobnostima i darovima, osjetiti aktivnim lanovima u itavom djelu ekonomskog i socijalnog razvitka i ostvarenja opdeg dobra. U sluaju ekonomsko-socijalnih sporova, potrebno je potruditi se da se mirno nae rjeenje. Premda se uvijek valja najprije posluiti iskrenim dijalogom meu strankama, trajk moe ipak i u dananjim prilikama ostati nuno sredstvo, iako posljednje, za obranu vlastitih prava i za ostvarenje pravednih zahtjeva radnika. Ali neka se to prije potrae putovi da se opet uspostave pregovori i dijalog za izmirenje. Zemaljska dobra namijenjena svim ljudima 69. Bog je zemlju i sve to ona sadri namijenio svim ljudima i svim narodima, tako da bi stvorena dobra morala pritjecati po pravinosti svima, pod vodstvom pravde i ljubavi.144 Ma kakvi bili oblici vlasnitva, prilagoeni zakonitim institucijama pojedinih naroda, prema razliitim i promjenljivim okolnostima, uvijek treba paziti na tu opdu namjenu dobara. Zato ovjek, sluedi se tim dobrima, ne smije nikada drati da su stvari koje zakonito posjeduje jedino njegove nego ih takoer treba smatrati i kao zajednike, u tom smislu to one mogu koristiti ne samo njemu jedinome nego takoer i drugima.145 Uostalom svima pripada pravo da posjeduju dio dobara dovoljan pojedincu i njegovoj obitelji. To je bila misao crkvenih otaca i nauitelja, koji su nauavali da su ljudi duni pomagati siromahe, i to ne samo od svojega suvika.146 A tko se nalazi u krajnjoj nudi ima pravo da sebi pribavi potrebno od tuega.147 Bududi da u svijetu ima mnogo ljudi koji trpe glad, Koncil zaklinje sve, i pojedince i vlasti, da, imajudi na pameti onu otaku izreku: Nahrani onoga koji umire od gladi jer ako ga nisi nahranio ubio si ga,148 prema svojim mogudnostima stvarno stave na raspolaganje i upotrijebe svoja dobra pruajudi osobito onima, bilo pojedincima bilo narodima, sredstva kojima oni sami mogu sebi pomodi i razvijati se. esto je u ekonomskim slabije razvijenim drutvima opda namjena dobara djelomino ostvarena putem obiaja i tradicija koje su vlastite toj zajednici a koje svakom lanu osiguravaju najnunija dobra. Treba se ipak uvati toga da se neki obiaji smatraju nepromjenljivima ako vie ne odgovaraju novim zahtjevima dananjeg vremena; s druge pak strane ne smije se nerazborito raditi ni protiv estitih obiaja koji ne prestaju biti vrlo korisni samo ako se zgodno prilagode dananjim prilikama. Slino u ekonomski vrlo razvijenim zemljama moe mrea institucija za socijalno zbrinjavanje i osiguranje sa svoje strane

pridonijeti da se opda namjena dobara provede u djelo. Nadalje je vrlo vano promicati razvoj slubi za obiteljske i socijalne potrebe, osobito one koje se brinu za obrazovanje i odgoj. Pri ureivanju svih tih institucija treba bdjeti da graani ne zauzmu prema drutvu stav pasivnosti, izbjegavanja tereta preuzetih dunosti i odbijanja slubi. Investicije i novana sredstva 70. Investicije, sa svoje strane, moraju idi za tim da osiguraju zaposlenje i dovoljne prihode kako dananjem tako i bududem stanovnitvu. Svi oni koji odluuju o tim investicijama i organizaciji privrednog ivota pojedinci, skupine ili javne vlasti duni su imati pred oima te ciljeve i biti svjesni svoje teke obaveze da, s jedne strane, bdiju kako bi i pojedinci i itava zajednica bili opskrbljeni dobrima koja su potrebna za dolian ivot, a s druge strane da predvide budude situacije te osiguraju pravilnu ravnoteu izmeu zahtjeva sadanje potronje, pojedinane i skupne, i zahtjeva za investiranjem u korist bududeg pokoljenja. Treba takoer da uvijek imaju pred oima neodloive potrebe ekonomski slabije razvijenih naroda i krajeva. to se pak tie valute, valja pripaziti da se ne povrijedi dobro vlastite zemlje i dobro drugih naroda. Treba osim toga osigurati da oni koji su ekonomski slabiji ne pretrpe nepravednu tetu kod promjena vrijednosti novca. Privatno vlasnitvo i posjedovanje dobara. Problem latifundija 71. Vlasnitvo i ostali oblici privatnog raspolaganja vanjskim dobrima pridonose tome da osoba doe do izraaja i uz to daju ovjeku mogudnost da vri svoju zadadu u drutvu i privredi. Stoga je vrlo vano nastojati oko toga da i pojedinci i grupe imaju pristup gospodarenju vanjskim dobrima. Privatno vlasnitvo ili neki drugi oblik gospodarenja vanjskim dobrima daju svakome uistinu neophodan prostor za osobnu i obiteljsku samostalnost te ih treba smatrati proirenjem ljudske slobode. Konano, bududi da stimuliraju odgovorno vrenje slube, tvore jedan od uvjeta graanskih sloboda.149 Oblici takvog gospodarenja ili posjedovanja danas su raznoliki te postaju iz dana u dan sve razliitiji. Uza sve socijalne fondove, prava i slube to ih daje drutvo svi ti oblici ostaju ipak vaan izvor sigurnosti. Reeno vrijedi ne samo za vlasnitvo materijalnih nego takoer i nematerijalnih dobara, kao to su to strune sposobnosti. Pravo na privatno vlasnitvo ne protivi se pravu razliitih oblika drutvenog vlasnitva. Prijenos dobara u drutveno vlasnitvo moe vriti samo nadlena vlast prema zahtjevima opdeg dobra i unutar njegovih granica uz pravinu nadoknadu. Osim toga na javnu vlast spada da preduhitri da ne bi tko zloupotrijebio privatno vlasnitvo protiv opdeg dobra.150 I samo privatno vlasnitvo ima po svojoj prirodi takoer drutveni karakter koji se temelji na zakonu opde namjene dobara.151 Zanemari li se taj drutveni karakter, vlasnitvo na mnogo naina moe postati prigoda za pohlepu i teke nerede te time izlika poricateljima da dovedu u pitanje i samo pravo na vlasnitvo. U mnogim zemljama koje su ekonomski slabije razvijene postoje veliki, pa i vrlo prostrani poljoprivredni posjedi, koji se tek polovino obrauju ili se iz spekulantskih razloga uopde ne obrauju, dok je vedi dio puanstva bez obradive zemlje ili je ima vrlo malo, a s druge se strane povedanje poljoprivredne proizvodnje oito pokazuje kao neodgodivi zahtjev. esto unajmljeni radnici ili oni koji obrauju unajmljeni dio takvih posjeda primaju pladu ili prihod koji je nedostojan ovjeka; nemaju ni pristojnog smjetaja a posrednici ih izrabljuju. Lieni svake sigurnosti ive u takvoj osobnoj ovisnosti da im je uskradena gotovo svaka mogudnost

inicijative i osobne odgovornosti a prijei im se i svaki kulturni napredak i svako sudjelovanje u drutvenom i politikom ivotu. Nune su stoga, prema razliitim sluajevima, reforme: da se povedavaju prihodi, poprave radni uvjeti, poveda sigurnost kod unajmljivanja i da se podupire osobna inicijativa; dapae, da se nedovoljno obraivani posjedi podijele onima koji de takvo zemljite modi uiniti plodnim. U tom sluaju treba da im se osigura pomod i neophodno orue, osobito odgojna sredstva i mogudnost prave organizacije zadrugarskog tipa. Svaki put kad opde dobro trai eksproprijaciju, naknada treba da bude odmjerena po pravinosti, uzevi u obzir sve okolnosti. Ekonomsko-socijalna djelatnost i Kristovo kraljevstvo 72. Krdani koji aktivno sudjeluju u suvremenom ekonomsko-socijalnom razvoju i bore se za pravdu i ljubav neka budu uvjereni da mogu mnogo pridonijeti blagostanju ovjeanstva i miru svijeta. U tim djelatnostima, radili oni pojedinano ili udrueni, neka svijetle svojim primjerom. Poto su stekli doista neophodno struno znanje i iskustvo, neka se u zemaljskim poslovima dre ispravne hijerarhije vrednota, vjerni Kristu i njegovu evanelju, tako da sav njihov individualni i drutveni ivot bude proet duhom Blaenstava, a osobito duhom siromatva. Svaki tko slijededi Krista trai najprije kraljevstvo Boje, prima odatle vredniju i idu ljubav za pomaganje sve svoje brade i za dovravanje djela pravde pod nadahnudem ljubavi.152 IV. GLAVA IVOT POLITIKE ZAJEDNICE Suvremeni politiki ivot 73. U nae se vrijeme opaaju duboke promjene takoer u strukturi i u ustanovama naroda; one su posljedica njihova kulturnog, privrednog i drutvenog razvoja. Te promjene imaju velik utjecaj na ivot politike zajednice, osobito to se tie prava i dunosti sviju glede upotrebe graanske slobode i postizanja opdega dobra te glede sreivanja odnosa graana meu sobom i prema javnoj vlasti. Iz ivlje svijesti o ljudskom dostojanstvu raa se u raznim dijelovima svijeta nastojanje da se uspostavi takav politiko-pravni poredak u kojem de biti bolje zatidena prava ljudske osobe u javnom ivotu, kao to su prava slobodnog sastajanja i udruivanja, pravo na izraavanje vlastitih miljenja te pravo na privatno i javno ispovijedanje vjere. Zatita prava osobe jest, naime, nudan uvjet da graani, bilo pojedinano ili udrueni, mogu aktivno sudjelovati u ivotu i upravi javnih poslova. Kod mnogih se usporedo s kulturnim, privrednim i drutvenim napretkom pojaava elja da preuzmu vedu odgovornost u ureivanju ivota politike zajednice. U svijesti mnogih sve je ivlje nastojanje da se sauvaju prava nacionalnih manjina ne zanemarivi kod toga njihove dunosti prema dravnoj zajednici. Povrh toga stalno raste potovanje prema ljudima koji imaju drukije miljenje ili ispovijedaju drugu vjeru. U isto se vrijeme uspostavlja ira suradnja s ciljem da se svi graani, a ne samo neki povlateni, mogu doista sluiti osobnim pravima. Osuuju se, meutim, svi oblici politikog ureenja koji su na snazi u nekim zemljama a koji spreavaju graansku i vjersku slobodu, umnoavaju rtve politikih strasti i zloina te se, umjesto da vlast upotrebljavaju na opde dobro, njome slue u korist jedne stranke ili samih vlastodraca. Da se

uspostavi doista humani politiki ivot, nema nita bolje nego njegovati unutarnji osjedaj pravednosti, dobrohotnosti i sluenja opdem dobru i uvrdivati temeljna uvjerenja o pravoj naravi politike zajednice, o njezinu cilju, o ispravnom izvravanju i granicama javne vlasti. Narav i svrha politike zajednice 74. Pojedinci, obitelji i razne skupine to sainjavaju graansku zajednicu svjesni su vlastite nedostatnosti da ostvare potpuni ljudski ivot i uviaju potrebu ire zajednice u kojoj de svi svakodnevno udruivati svoje sile u cilju sve savrenijeg ostvarenja opdeg dobra.153 Radi toga oni osnivaju politiku zajednicu razliitih oblika. Politika zajednica, dakle, postoji radi tog opdeg dobra. U njemu ona nalazi svoje puno opravdanje i smisao, iz njega proizlazi njezino izvorno i vlastito pravo. Opde pak dobro obuhvada sve one uvjete drutvenog ivota u kojima ljudi, obitelji, i udruenja mogu potpunije i lake postidi svoje usavrenje.154 No mnogi su i raznovrsni ljudi u politikoj zajednici, te mogu opravdano biti skloni razliitim miljenjima. Da se, dakle, politika zajednica ne bi raspala zbog toga to svatko slijedi svoje miljenje, potrebna je vlast koja de snage svih graana upravljati prema opdem dobru, ali ne mehaniki ni despotski, nego prije svega kao moralna sila, koja se oslanja na slobodu i na svijest odgovornosti. Oito je, stoga, da se politika zajednica i javne vlasti temelje na ljudskoj naravi i zato pripadaju redu koji je Bog predodredio, iako je oblik reima i izbor rukovodioca preputen slobodnoj volji graana.155 Isto tako slijedi da se vrenje politike vlasti, bilo unutar zajednice kao takve bilo u predstavnikim tijelima drave, mora uvijek odvijati u granicama moralnog reda, i to s ciljem da se ostvari opde dobro shvadeno dinamiki prema pravnom poretku koji je ved zakonito uspostavljen ili ga treba uspostaviti. Tada su graani u savjesti obavezni na poslunost.156 Odatle se takoer jasno vidi odgovornost, dostojanstvo i vanost i onih koji upravljaju. Gdje pak javna vlast prelazi granice svoje nadlenosti te tlai graane, oni neka ne uskraduju onoga to od njih objektivno zahtijeva opde dobro; ali neka im bude slobodno da brine svoja prava i prava svojih sugraana protiv zloupotrebe te vlasti dredi se onih granica koje zacrtava naravni i evaneoski zakon. Konkretni oblici u kojima politika zajednica sreuje svoje ustrojstvo i izvravanje javne vlasti mogu biti raznoliki, ved prema razliitom mentalitetu pojedinog naroda i povijesnom napretku. Ali uvijek moraju sluiti tome da formiraju ovjeka odgojena, miroljubiva i dobrohotna prema svim ljudima, na korist itave ljudske obitelji. Suradnja svih u politikom ivotu 75. Potpuno je u skladu s ljudskom naravi da se nau takve pravno-politike strukture koje svim graanima sve bolje i bez ikakve diskriminacije pruaju stvarnu mogudnost da slobodno i aktivno uestvuju kako pri izradi pravnih temelja politike zajednice tako i pri upravljanju dravom, pri odreivanju djelokruga i ciljeva razliitih ustanova i pri izboru rukovodilaca.157 Neka se stoga graani sjete da imaju pravo i ujedno dunost da se slue svojim pravom glasa u korist opdeg dobra. Crkva smatra vrijednim hvale i potovanja djelo onih koji se na slubu ljudima posveduju dobru drave i uzimaju na se teret te odgovornosti. Da bi suradnja graana, udruena sa svijedu odgovornosti, postigla poeljan uinak u svakodnevnom politikom ivotu, potreban je pozitivni pravni poredak, u kojem de biti prikladno razdijeljene slube i organi javne vlasti i ujedno osigurana efikasna, ni o kom ovisna, zatita prava. Neka se prava svih osoba, obitelji i skupina, kao i njihovo sluenje tim pravima, prizna, potuje i

promie158 zajedno s dunostima koje obvezuju sve graane. Meu tim dunostima potrebno je podsjetiti na obavezu da se dravi daju materijalne i osobne usluge koje zahtijeva opde dobro. Oni koji su na vlasti neka se uvaju da ne prave zapreka obiteljskim drutvenim i kulturnim udruenjima, kao ni posrednim tijelima ili ustanovama i da ih ne lie njihovih zakonitih i uspjenih akcija. Neka se, naprotiv, trude da ih rado i sreeno unapreuju. Graani pak, pojedinano ili udrueni, neka se uvaju da ne daju preveliku mod javnoj vlasti; ali i da od nje bezrazlono ne zahtijevaju previe usluga i koristi tako da se ne umanji odgovornost pojedinih osoba, obitelji i drutvenih skupina. Sve sloenije prilike naeg vremena sile dravne vlasti da sve ede posreduju u pitanjima drutvenog, privrednog i kulturnog ivota da bi tako stvorile povoljnije uvjete koji de graanima i skupinama pomodi da se u slobodi uspjenije trude oko ostvarenja potpunog ovjekova dobra. U razliitim krajevima svijeta i kod naroda s razliitim stupnjem razvoja mogu se zamisliti razni odnosi izmeu socijalizacije159 te osobne neovisnosti i napretka. No gdje se koritenje prava privremeno ogranii radi opdeg dobra, im se prilike promijene, treba da se to prije ponovno uspostavi sloboda. Nehumano je da politika vlast zauzima totalitarne ili diktatorske oblike koji vrijeaju prava osobe ili drutvenih skupina. Graani treba da goje velikodunu i vjernu ljubav prema domovini ali bez duhovne skuenosti, to jest tako da istodobno imaju pred oima dobro itave ljudske obitelji, koja je zdruena raznim vezama izmeu rasa, naroda i drava. Svi krdani treba da u politikoj zajednici postanu svjesni svog posebnog poziva; oni naime trebaju da dadu primjer razvijajudi u sebi svijest dunosti i zalaganja za opde dobro a djelima valja da pokau kako je mogude uskladiti vlast sa slobodom, osobnu inicijativu sa solidarnodu i potrebama itavog drutvenog tijela, potrebno jedinstvo s plodnom raznolikodu. U ureenju vremenitih stvari neka priznaju kao legitimna miljenja koja se meusobno razilaze i neka potuju graane koji, pa i udrueni, poteno brane svoje miljenje. A politike stranke moraju promicati ono to se po njihovu sudu trai za opde dobro; ali nikada nije doputeno vlastitu korist pretpostaviti opdem dobru. Da bi svi graani bili sposobni izvravati svoju ulogu u ivotu politike zajednice, treba posvetiti veliku brigu graanskom i politikom odgoju. Taj je odgoj veoma potreban danas, i to narodu, napose mladei. Koji su sposobni ili bi se mogli osposobiti za politiko zvanje, koje je teko ali ujedno i vrlo plemenito,160 neka se pripremaju za nj i neka se trude da ga revno obavljaju ne maredi za svoju osobnu korist ni za materijalne probitke. Neka besprijekorno i razborito nastupaju protiv nepravde i nasilja, protiv samovolje vlasti i netolerantnosti pojedinog ovjeka ih politike stranke; neka se iskreno i pravino, dapae, s ljubavlju i politikom hrabrodu, posvete dobru svih. Politika zajednica i Crkva 76. Veoma je vano, osobito u pluralistikom drutvu, da ima ispravan pojam o odnosima izmeu politike zajednice i Crkve te da se jasno razlikuje ono to vjernici bilo pojedinano bilo udrueni rade u svoje ime kao graani voeni svojom krdanskom savjedu od onoga to oni rade u ime Crkve skupa sa svojim duhovnim pastirima. Crkva koja se, zbog svoje slube i nadlenosti, nikako ne podudara s politikom zajednicom niti se vee uz bilo koji politiki sistem, znak je ujedno i uvar transcendentnosti ljudske osobe. Politika zajednica i Crkva su, svaka na svom podruju, neovisne jedna o drugoj i autonomne. Obadvije su, iako s razliita naslova, u slubi osobnog i drutvenog poziva istih ljudi. Tu de slubu to uspjenije vriti na dobro svih to obadvije budu vie ile za zdravom meusobnom suradnjom, vodedi dakako rauna o prilikama mjesta i vremena. ovjek nije ogranien samo na ovozemaljski red,

nego ivedi u ljudskoj povijesti u cijelosti posjeduje svoj vjeni poziv. Crkva pak, utemeljena u Otkupiteljevoj ljubavi, doprinosi da se unutar svake drave i meu svim narodima proiri pravda i ljubav. Propovijedajudi evaneosku istinu i osvjetljujudi svojom naukom i vjernikim svjedoanstvom sva podruja ljudskog djelovanja, Crkva potuje i primie takoer politiku slobodu i odgovornost graana. Kad se apostoli i njihovi nasljednici sa suradnicima alju da ljudima navjeduju Krista Spasitelja svijeta, u vrenju svog apostolata oslanjaju se na mod Boju, koji vrlo esto u slabosti svjedoka oituje snagu Evanelja. Treba da svi koji se posvete slubi Boje rijei koriste putove i sredstva Evanelja, koja se u mnogoemu razlikuju od sredstava ovozemaljskih drava. Dodue, ovozemne stvari i one koje u ljudskom poloaju nadilaze ovaj svijet, usko su meusobno povezane. I sama se Crkva slui vremenitim stvarima koliko to zahtijeva njezina misija. Ali ona ne stavlja svoju nadu u povlastice to joj ih prua graanska vlast. tovie, ona de se odredi koritenja nekih zakonito steenih prava kad se ustanovi da bi se njihovim koritenjem mogla dovesti u sumnju iskrenost njezina svjedoanstva ili ako nove prilike trae drugo ureenje. Ali je pravo da uvijek i svagdje s istinskom slobodom propovijeda vjeru, nauava svoju socijalnu nauku, da nesmetano vri svoju slubu meu ljudima te da izrie moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose na politiki poredak, kada to trae temeljna prava ljudske osobe ili spas dua upotrebljavajudi sva i samo takva sredstva koja su u skladu s evaneljem i s dobrom sviju, ved prema razliitosti vremena i situacija. Vjerna Evanelju i vredi svoju misiju u svijetu, Crkva, kojoj je zadatak da promie i uzdie to je god istinito, dobro i lijepo u ljudskoj zajednici,161 uvrduje mir meu ljudima na slavu Boju.162 V. GLAVA PROMICANJE MIRA I IZGRADNJA ZAJEDNICE NARODA Uvod 77. U ovim naim godinama, gdje ljude prititu preteke nevolje i tjeskobe zbog ratova koji jo bjesne ili nam prijete, itava je ljudska obitelj dola do odsudnog asa u razvoju svoje zrelosti. Dok se malo po malo prikuplja te posvuda postaje svjesnija svog jedinstva, ovjeanska obitelj ne moe ostvariti svoj zadatak, to jest izgraditi ovjeniji svijet za sve ljude na itavoj zemlji, ako se svi unutarnjom obnovom ne obrate k istini mira. Zato poruka Evanelja, u skladu s viim tenjama i idealima ovjeanstva, u nae vrijeme blista novim sjajem kad proglaava blaenima stvaraoce mira, jer de se zvati sinovima Bojim (Mt 5, 9). Stoga Koncil, poto je osvijetlio pravi i uzvieni pojam mira i osudio neovjenost rata, eli krdanima upraviti arki poziv da uz pomod Krista, tvorca mira, surauju sa svim ljudima da se meu njima uvrsti mir u pravdi i ljubavi, i da se pripremi to je za mir potrebno. Narav mira 78. Mir nije puka odsutnost rata, niti se svodi jedino na uspostavu ravnotee meu protivnikim silama. On ne nastaje niti iz nasilne vladavine, nego se doista s pravom naziva djelom pravde (Iz 32, 7). Mir je plod reda to ga je u ljudsko drutvo utisnuo njegov boanski Utemeljitelj i to treba da ga ostvare ljudi, koji eaju za sve savrenijom pravdom. Bududi da je opde dobro ovjeanstva u osnovi, dodue

odreeno vjenim zakonom, ali je ono u svojim konkretnim zahtjevima tijekom vremena podvrgnuto stalnim promjenama. Mir se nikada ne stie jednom za uvijek, nego ga stalno treba graditi. Osim toga, bududi da je ljudska volja nestalna i ranjena grijehom, ostvarenje mira trai od svih trajno svladavanje strasti i budnost zakonite vlasti. No to ipak nije dovoljno. Takav se mir na zemlji moe postidi samo ako se osigura dobro osoba i ako ljudi s povjerenjem i slobodno meusobno izmjenjuju bogatstva uma i srca. Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna vrsta volja da se potuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod takoer ljubavi, koja ide dalje od onoga to moe izvesti pravda. Meutim, zemaljski mir to se raa iz ljubavi prema blinjemu odraz je i uinak Kristova mira, koji izlazi iz Boga Oca. Sam, naime, Utjelovljeni Sin, knez mira, svojim je kriem sve ljude pomirio s Bogom, ponovno uspostavivi jedinstvo svih u jednom Narodu i u jednom Tijelu. U svom je tijelu ubio mrnju163 i slavom svoga uskrsnuda izlio je Duha ljubavi u ljudska srca. Stoga se svi krdani usrdno pozivaju da se provodedi u ivot istinu ljubavi (Ef 4, 15) ujedine sa svim doista mirotvornim ljudima da bi izmolili i izgradili mir. Voeni istim Duhom ne moemo a da ne pohvalimo one koji se u borbi za svoja prava odriu nasilnih ina i poseu za sredstvima obrane koja su, uostalom, na raspoloenju i slabijim, dakako, pretpostavivi da je to mogude bez povreda prava i dunosti drugih ili zajednice. Ljudima kao grenicima uvijek prijeti opasnost rata i prijetit de sve do Kristova dolaska. Ali ako ujedinjeni u ljubavi nadvladaju grijeh, nadvladat de i nasilje, dok se ne ispuni rije: Prekovat de svoje maeve u plugove, svoja koplja u srpove, nede vie narod dizati ma proti narodu, nede se vie uit ratu (Iz 2, 4). 1. odjeljak IZBJEGAVATI RAT Treba obuzdavati neovjetvo rata 79. Iako su posljednji ratovi nanijeli naem svijetu goleme materijalne i moralne tete, rat u nekim dijelovima zemlje i danas nastavlja svoje pustoenje. tovie, dok se u ratu upotrebljava bilo kakvo znanstveno oruje, njegova okrutna narav prijeti da zaradene dovede do divljatva koje kudikamo nadilazi divljatvo minulih vremena. Osim toga, sloenost dananjih prilika i zamrenost meunarodnih odnosa omoguduje da se prikriveni ratovi produljuju novim metodama, i to podmuklim i subverzivnim. U mnogim je sluajevima i upotreba teroristikih metoda novi oblik ratovanja. Imajudi pred oima to alosno stanje ovjeanstva, Koncil prije svega eli dozvati u pamet trajnu vrijednost naravnoga prava naroda i njegovih opdih naela. Sama savjest ovjeanstva sve odlunije proglaava ta naela. Stoga su ini koji se svjesno protive tim naelima kao i zapovijedi koje te ine nalau zloin, pa ni slijepa poslunost ne moe ispriati one koji ih izvravaju. Meu takve ine treba u prvom redu ubrojiti one kojima se na bilo koji nain ili bilo kojim sredstvima sistematski unitava jedan itav rod, narod ili narodna manjina, i to se mora najotrije osuditi kao strane zloine. Valja, meutim, uvelike pohvaliti odvanost onih, koji se ne boje da se otvoreno suprotstave onima koji nalau takve zloine. Postoje u pogledu rata razne meunarodne konvencije, koje je potpisalo dosta drava kako bi vojnike akcije i njihove posljedice uinile to manje neovjenima. Takve su konvencije one koje se odnose na sudbinu ranjenika, zarobljenika i razni drugi sporazumi te vrste. Te ugovore treba obdravati; tovie, svi, osobito

javne vlasti i strunjaci u tim pitanjima, moraju koliko im je mogude nastojati te ugovore usavravati kako bi bolje i efikasnije pridonijeli da se obuzdava neovjenost ratova. Povrh toga izgleda da bi bilo pravino da se zakoni ovjeno pobrinu za sluaj onih koji po svojoj savjesti nede da se slue orujem a ipak prihvadaju da u drugom obliku slue ljudskoj zajednici. Rat dakako nije iskorijenjen iz ivota ovjeanstva. I dokle god bude postojala pogibelj rata i dokle god ne bude meunarodne nadlene vlasti koja de raspolagati prikladnim ma, dotle se nede modi zanijekati vladama, poto budu iscrpljene sve mogudnosti mirnih pregovora, pravo na zakonitu obranu. Dravnici i ostali koji su odgovorni u dravnoj upravi duni su da tite opstanak naroda koji su im povjereni, postupajudi ozbiljno s tako ozbiljnim stvarima. No jedno je upotrijebiti oruje u opravdanoj obrani naroda, a drugo je htjeti podjarmiti druge narode. Oruna mod ne opravdava svaku upotrebu te modi u vojne ili politike svrhe, niti je samim tim to je rat nesredom ved buknuo protivnim strankama sve doputeno. Oni pak koji sluedi domovini vre vojniku dunost neka se smatraju slubenicima sigurnosti i slobode naroda, i ako ispravno vre tu dunost, istinski pridonose uvrdenju mira. Totalni rat 80. Napretkom znanstveno proizvedenog naoruanja raste u neizmjernost strahota i izopaenost rata. Ratni pothvati uz upotrebu takvih oruja mogu prouzroiti golema i nepredvidiva unitenja, koja zbog toga daleko prelaze granice zakonite obrane. tovie, kad bi se u punom opsegu upotrijebila ta sredstva koja se ved nalaze u arsenalima velikih sila, dolo bi do meusobnog, gotovo potpunog unitenja zaradenih strana, a da se i ne govori o mnogim pustoenjima to bi iz toga slijedila u ostalom dijelu svijeta i o smrtonosnim uincima koji bi bili posljedica upotrebe takva oruja. Sve nas to sili da ponovno promotrimo pitanje rata s potpuno novog gledita.164 Neka znaju ljudi naeg vremena da de morati teko odgovarati za svoje ratne pothvate jer de o njihovim dananjim odlukama uvelike ovisiti tok bududih vremena. Imajudi to na umu ovaj Sveti Sabor prihvada osude totalnog rata to su ih izrekli posljednji pape165 i izjavljuje: Svaki ratni in koji ide za unitenjem itavih gradova ili prostranih krajeva zajedno s njihovim stanovnitvom bez razlike jest zloin protiv Boga i protiv samoga ovjeka, to treba odluno i bez oklijevanja osuditi. Posebna se pogibelj dananjeg rata sastoji u tome to onima koji su naoruani novim znanstveno proizvedenim naoruanjem prua takoredi priliku da poine takve zloine te, po nekoj neumoljivoj povezanosti, moe nagnati ljudsku volju na najokrutnije odluke. Da se to, dakle, ne bi ubudude nikad dogodilo, biskupi cijeloga svijeta sakupljeni zajedno zaklinju sve ljude, a osobito upravljae drava i vrhovne vojne zapovjednike da neprestano odvaguju u svijesti toliku odgovornost pred Bogom i pred itavim ovjeanstvom. Trka u naoruanju 81. Znanstveno oruje, u stvari, ne gomila se jedino zato da se upotrijebi za vrijeme rata. Bududi da se misli da vrstina obrane obiju strana ovisi o sposobnostima svake da munjevito uzvrati udarac protivniku, to gomilanje oruja, koje iz godine u godinu postaje ozbiljnije, na paradoksalan nain slui da zastrai eventualne napadae. Mnogi u tom vide kao od svega najefikasnije sredstvo da se sada osigura neki mir meu narodima. to god se o tom nainu zastraivanja reklo, ljudi neka znaju da utrka u naoruavanju kojoj pribjegava prilino mnogo drava nije siguran put da se zajami mir, i takozvana

ravnotea koja iz te trke proizlazi nije siguran i istinski mir. Umjesto da se time uzroci rata uklone, opasnost je da se, to vie, postepeno povedaju. Dokle god se basnoslovne svote ulau u uvijek nova oruja, nije mogude nadi dovoljno lijeka tolikoj dananjoj bijedi itavog svijeta. Umjesto da se uistinu korjenito izlijee razdori meu narodima, oni zarazuju nove dijelove svijeta. Bit de potrebno da se pronau novi putovi, koji de proizidi iz obnovljena duha, da bi se ta sablazan uklonila i da bi se mogao uspostaviti istinski mir oslobodivi svijet tjeskobe koja ga pritite. Stoga je potrebno iznova proglasiti: trka u naoruavanju je jedna od najteih rana ovjeanstva i nepodnoljivo oteduje siromane. I valja se jako bojati da de, ako potraje, jednoga dana poroditi sva smrtonosna unitenja za koja ved sprema sredstva. Opomenuti katastrofama to ih je ovjeanstvo omogudilo, upotrijebimo odozgo darovani nam asak to ga uivamo da s vedom svijedu vlastite odgovornosti naemo putove kojima bismo mogli prevladati svoja sporenja na ovjeka dostojniji nain. Boja providnost uporno od nas trai da se oslobodimo staroga robovanja ratu. Ako se odreknemo uiniti toga napora, ne znamo kamo nas vodi taj zlokobni put kojim smo krenuli. Bezuvjetna osuda rata i meunarodno nastojanje da se izbjegne rat 82. Stoga nam je jasno da moramo svim silama pripremiti trenutak kada de, uz pristanak naroda, biti mogude potpuno zaboraviti svaki rat. To, dakako, zahtijeva da se ustanovi neki sveopdi javni autoritet priznat od sviju koji de imati u rukama efikasnu mod da svim narodima zajami sigurnost, pravdu i potovanje njihovih prava. No prije nego bude mogude ustanoviti taj poeljni autoritet, potrebno je da se sadanje najvie meunarodne instancije svojski posvete traenju prikladnih sredstava da se doe do opde sigurnosti. Bududi da mir mora izvirati iz meusobnog povjerenja meu narodima, a ne da se narodima nametne oruanim terorom, svi moraju raditi na tome da napokon prestane trka u naoruanju i da se stvarno zapone s razoruanjem koje se dakako nema provoditi samo s jedne strane nego obostrano istim ritmom na osnovi zajednikog dogovora uz stvarna i efikasna jamstva.166 Ne treba, meutim, omalovaavati pokuaje koji su ved uinjeni ili koji se ine da se ukloni opasnost rata. Radije treba podrati dobru volju vrlo mnogih koji, iako zauzeti ogromnim brigama svoje visoke slube, ipak, potaknuti svijedu svojih velikih odgovornosti, nastoje ukloniti mrski im rat premda ne mogu ne vidjeti zamrenost stvarnog stanja. Treba usrdno moliti Boga da im dadne snage da ustrajno poduzimaju i odluno privedu kraju to djelo najvede ljubavi prema ljudima kojim se muevno izgrauje mir. To sigurno od njih danas zahtijeva da svoj um i svoje srce raire preko granica vlastite zemlje, da napuste nacionalni egoizam i pohlepu da gospodare drugim narodima te da njeguju duboko potovanje prema itavom ovjeanstvu, koje koraca prema svojem sve vedem jedinstvu uz tolike tekode. Prouavanja koja su se do sada odvano i neumorno vodila o pitanjima mira i razoruanja i meusobni kongresi koji su se bavili tim pitanjima valja smatrati prvim koracima k rjeenju tako tekih pitanja i treba ih ubudude jo ivlje promicati ako se ele postidi stvarni rezultati. No ipak neka se ljudi uvaju toga da se pouzdaju samo u nastojanja nekolicine a da ne vode brigu o vlastitim stavovima. Dravnici, koji su odgovorni za opde dobro svoga naroda a ujedno i promicatelji dobra cijeloga svijeta, uvelike ovise o javnom mnijenju i stavovima mnotva. Nita im ne koristi to se trude oko izgradnje mira dokle god osjedaji neprijateljstva, prezira i nepovjerenja, rasne mrnje i ideoloke tvrdoglavosti meusobno dijele i zavaaju ljude. Zato je neodgodivo potrebno da se odgoji novi mentalitet i da se javnom mnijenju dade novi smjer. Oni koji se posveduju odgoju, osobito mladei, ili oni koji oblikuju javno mnijenje neka najvanijom svojom

dunodu smatraju brigu da srca ljudi odgoje za nove mirotvorne osjedaje. A svi mi moramo promijeniti svoje srce i trebamo gledati na itav svijet i na one zadatke koje mi, svi zajedno, moemo poduzeti da na rod uznapreduje. Ne smije nas prevariti lana nada. Ako se ne uklone neprijateljstva i mrnje i ako se ne zakljue vrsti i poteni ugovori o bududem univerzalnom miru, ovjeanstvo bi, koje se ved nalazi u kritinoj opasnosti premda je u posjedu zauujude znanosti, moglo pogubno biti dovedeno do onoga asa u kojem vie za nj nede biti drugog mira osim stravinog mira smrti. Ipak se Kristova Crkva, nalazedi se usred sadanjih tjeskoba, dok izgovara ove rijei, ne prestaje vrsto nadati. Naem vremenu ona hode da opet i opet, u zgodan i nezgodan as navijesti Apostolovu poruku: Pazite! sad je pravo vrijeme da se preobraze srca, evo, sad je dan spasenja.167 2. odjeljak IZGRADNJA MEUNARODNE ZAJEDNICE Uzroci razdora i njihovi lijekovi 83. Da bi se izgradilo mir trai se prije svega da se iskorijene uzroci nesloga izmeu ljudi, koji izazivaju ratove, u prvom redu nepravde. Mnogi od njih proizlaze iz prevelikih ekonomskih nejednakosti i zbog toga to nuna pomod stie prekasno. Drugi pak izviru iz pohlepe za vladu i prezira prema osobama i, ako traimo dublje razloge, iz ljudske zavisti, nepovjerenja, oholosti, i drugih sebinih strasti. Bududi da ovjek ne moe podnositi toliki nered, slijedi da svijet i bez strahota rata ostaje stalno zatvoren napetostima i nasiljima. A kako se povrh toga ova zla nalaze i u meunarodnim odnosima, da bi se ona nadvladala i sprijeila te da bi se uguila neobuzdana nasilja, neophodno je potrebno da meunarodne ustanove bolje i vrde surauju i usklauju vlastito djelovanje ta da se neumorno stimulira stvaranje organizacija koje de promicati mir. Zajednica naroda i meunarodne ustanove 84. Da bi se u ovo vrijeme kad se razvijaju uske meuovisnosti meu svim graanima i svim narodima zemlje, prikladno trailo i uspjenije ostvarilo sveopde dobro nuno je ved sada da se zajednica naroda organizira prema poretku koji odgovara njezinim sadanjim zadacima, vodedi posebnu brigu o onim brojnim krajevima koji jo danas trpe nepodnoljivu oskudicu. Da se to postigne ustanove meunarodne zajednice moraju, svaka sa svoje strane, udovoljiti raznim potrebama ljudi, kako na podruju drutvenog ivota (u koji spadaju prehrana, zdravstvo, odgoj, rad) tako i u nekim posebnim prilikama koje tu i tamo nastaju, kao to je opda potreba da se pospjei napredak naroda u razvoju, da se doskoi tekodama izbjeglica rasutih irom svijeta kao i da se pomognu iseljenici i njihove obitelji. Ved postojede meunarodne institucije, opde ili regionalne, sigurno su vrlo zaslune za ovjeanstvo. One predstavljaju neke prve pokuaje da se postave meusobni temelji itavoj ljudskoj zajednici da bi se rijeila vrlo ozbiljna pitanja naeg vremena, to jest da se svuda po svijetu poradi oko napretka i da se predusretnu ratovi u bilo kojem obliku. Na svim tim poljima Crkva se raduje duhu istinskog bratstva koje cvate izmeu krdana i nekrdana i koje se upinje da se intenziviraju pokuaji oko prevladavanja neopisive bijede.

Meunarodna suradnja na ekonomskom polju 85. Dananja povezanost ovjeanstva zahtijeva uz to uspostavljanje vede suradnje na ekonomskom polju. Premda su se gotovo svi narodi osamostalili, oni su jo uvijek daleko od toga da bi bili slobodni od prevelikih nejednakosti, od svakog oblika nepravedne ovisnosti i da bi se nali izvan svake opasnosti ozbiljnih unutranjih tekoda. Razvitak neke drave ovisi o pomodi u ljudstvu i u novcu. Potrebno je odgojem i profesionalnim formiranjem pripraviti graane svake drave za razliite slube ekonomskog i socijalnog ivota. U tu svrhu trai se pomod stranih strunjaka, a ovi neka se, dok su u tom poslu, ne ponaaju kao oni koji gospoduju, nego kao pomagatelji i suradnici. Materijalna se pomod dravama u razvoju nede pribaviti ako se oblici dananje svjetske trgovine iz temelja ne promijene. Povrh toga moraju napredne zemlje pruati i druge pomodi bilo u obliku novanih doprinosa, ih zajma ili novanih investicija; neka se to s jedne strane daje sa irokogrudnodu i bez gramzivosti a s druge prima sa svim potenjem. Da bi se istinski sredile opde ekonomske prilike potrebno je ukloniti nerazmjernu trku za profitom, nacionalne ambicije, poudu za politikom dominacijom, militaristike spekulacije i makinacije oko irenja i nametanja ideologija. Predlau se razliiti ekonomski i socijalni sistemi; poeljno je da strunjaci u njima nau zajednike temelje zdrave svjetske trgovine; to de se lake postidi ako se pojedinci budu odrekli svojih predrasuda i budu spremni za iskreni dijalog. Neke korisne norme 86. Za tu nam se suradnju slijedede norme ine oportunima: a) Neka narodima u razvoju bude vrlo mnogo stalo do toga da izriito i odluno tee za punim ljudskim usavravanjem svojih graana kao i za ciljem napretka. Neka imaju na umu da napredak nastaje i raste prije svega iz rada i duhovnih sila samoga naroda, jer je potrebno da se oslanja ne samo na tuu pomod nego i na vlastita sredstva koja treba potpuno razviti te gajiti vlastitim talentom i tradicijom. Neka se u tom pokau kao prvi oni koji imaju vie utjecaja na druge. b) Izvanredno je vana zadada naprednih naroda da narodima u razvoju pomognu postidi gore spomenute ciljeve. Radi toga neka izvre kod sebe samih one mentalne i materijalne prilagodbe koje su potrebne da se uspostavi ta univerzalna suradnja. Tako u trgovini sa slabijim i siromanijim narodima neka savjesno paze na njihovo dobro; ovima je naime utrak koji dobiju prodajom svojih proizvoda potreban za vlastito uzdravanje. c) Dunost je meunarodne zajednice da ekonomski razvoj sredi i stimulira, no tako da se sredstva namijenjena u tu svrhu stave na raspolaganje to efikasnije i u potpunoj pravinosti. Zadada je takoer te zajednice, razumije se uz obdravanje principa supsidijarnosti, da se ekonomske prilike u itavom svijetu tako srede da se razvijaju po naelu pravde. Neka se ustanove prikladne institucije za promicanje i sreivanje meunarodne trgovine, pogotovu s narodima u razvoju, i za izravnavanje nedostataka koji proizlaze iz prevelike nejednakosti u modi meu nacijama. Takvo sreivanje povezano s tehnikom, kulturnom i novanom pomodi mora pruati narodima u razvoju potrebne potpore da mogu prikladno ostvariti razvoj svoje ekonomije. d) U mnogim je sluajevima urgentna reforma ekonomskih i socijalnih struktura; no treba se uvati od prenaglih, nezrelih tehnikih rjeenja, pogotovu od onih koja se, dok pruaju ovjeku materijalnu olakicu, protive i idu na tetu njegovoj duhovnoj strukturi. Jer ne ivi ovjek samo od kruha nego od svake rijei koja izlazi iz usta Bojih (Mt 4, 4). A bilo koji dio ljudske obitelji nosi u sebi i u svojim boljim

tradicijama neki dio duhovnog blaga koje joj je Bog povjerio premda mnogima nije poznato odakle ono proizlazi. Meunarodna suradnja glede porasta puanstva 87. Osobito je nuna meunarodna suradnja s obzirom na one narode koje danas dosta esto, osim tolikih drugih tekoda, prititu posebno one koje proizlaze iz brzog porasta puanstva. Urgentna je potreba da se punom i zauzetom suradnjom sviju, pogotovo bogatijih nacija, istrai nain kako bi se ono to je potrebno za ivot i pristalo obrazovanje ljudi moglo osigurati i pruiti itavoj ljudskoj zajednici. Mnogi bi narodi mogli znatno poboljati uvjete svog ivota kad bi uz potrebnu naobrazbu preli od zastarjelih metoda poljoprivredne proizvodnje na nove tehnike naine primjenjujudi ih svojim prilikama uz nunu razboritost, i kad bi se povrh toga uspostavio bolji drutveni poredak i provela pravedna agrarna reforma. Unutar vlastite nacije politika vlast ima glede puanstva, u granicama vlastitih kompetencija, prava i dunosti, tako npr. u vezi sa zakonodavstvom o drutvu i o obitelji, sa seljenjem seljaka u grad, s informacijama o stanju i potrebama nacije. Bududi da su danas duhom toliko zaokupljeni tim pitanjem, poeljno je da katoliki strunjaci, osobito na univerzitetima, o tome brino poduzimaju istraivanja i inicijative te da ih dalje produbljuju. Bududi da mnogi tvrde da se porast stanovnitva zemlje ili barem nekih naroda treba radikalno smanjiti svim sredstvima i bilo kojim interventom javne vlasti, Koncil moli sve da se suzdre od rjeenja koja se privatno ili javno promiu a ponekad i namedu a koje se protive moralnom zakonu. Jer po neotuivom pravu ovjeka na brak i raanje djece odluka o broju djece ovisi o ispravnoj odluci roditelja i ne moe se nikako prepustiti sudu javne vlasti. Bududi da sud roditelja pretpostavlja ispravno formiranu savjest, vrlo je vano da se svima omogudi da dou do odgoja prave i istinske ljudske odgovornosti koja se, vodedi rauna o okolnostima, ravna po Bojem zakonu; to ipak zahtijeva da se posvuda poboljaju odgojni i drutveni uvjeti a prije svega da se prui religiozna formacija ili barem cjelovita moralna pouka. Ljudi neka se na razuman nain informiraju o znanstvenom napretku to se tie metoda koje mogu biti roditeljima od pomodi kod kontrole raanja kad je njihova sigurnost dokazana i kad je jasno da se slau s moralnim zakonom. Uloga krdana u meunarodnom pomaganju 88. Neka krdani drage volje i svim srcem surauju na izgradnji meunarodnog reda s istinskim potivanjem legitimnih sloboda i prijateljskim bratstvom sviju, i to vie to se vedi dio svijeta jo uvijek mui u takvoj bijedi da sam Krist kao da u siromasima zaziva svoje uenike na ljubav. Neka ne bude sablazni ljudima da neke nacije, kojih se poede vedi dio graana krasi krdanskim imenom, obiluju izobiljem dobara dok druge ostaju bez potrebnih sredstava za ivot i mue se u gladi, bolestima i potpunoj bijedi. Slava i svjedoanstvo Kristove Crkve su duh siromatva i ljubavi. Treba dakle hvaliti i pomagati one krdane, pogotovu mlade, koji se svojevoljno nude da pomognu drugim ljudima i narodima. tovie, dunost je itavog Bojeg Naroda, kojemu biskupi trebaju u tom prednjaiti rijeju i primjerom, da, koliko moe, olaka bijedu dananjeg vremena, i to, kao to je bio stari obiaj Crkve, ne samo od svojega suvika nego i od osnovnoga. Nain kako de se pripomodi sabirati i dijeliti, da ne bude strogo jednoobrazno organizirana, neka se ipak rasporedi po nekom planu u biskupijama, nacijama i po itavom svijetu, spojivi, gdje to god bude zgodno, akciju katolika s ostalom krdanskom bradom. Jer duh

ljubavi ne zabranjuje plansku i organiziranu provedbu socijalne i karitativne akcije, nego je tovie nalae. Zbog toga je potrebno da se oni koji se kane posvetiti slubi zemalja u razvoju izobraze takoer u prikladnim institutima. Efikasna prisutnost Crkve u meunarodnoj zajednici 89. Kada Crkva na osnovi svog boanskog poslanja svim ljudima propovijeda Evanelje i dijeli bogatstva milosti, pridonosi posvuda jaanju mira i polaganju vrstog temelja bratske zajednice ljudi i naroda: poznavanje Bojeg i prirodnog zakona. Zbog toga mora Crkva svakako biti prisutna u samoj zajednici naroda da bi pospjeila i pobudila suradnju meu ljudima; i to preko svojih javnih ustanova kao i punom i iskrenom suradnjom sviju krdana koja se inspirira jedino eljom da svima slui. To de se postidi to uspjenije ako sami vjernici, svjesni svoje ljudske i krdanske odgovornosti, budu teili da ved u vlastitom podruju ivota pobude volju za spremnu suradnju s meunarodnom zajednicom. U toj stvari neka se posveti posebna briga odgoju mladei, kako kod vjerskog tako i kod graanskog odgoja. Sudjelovanje krdana u meunarodnim ustanovama 90. Jedan od izvrsnih oblika meunarodnog djelovanja krdana jest bez sumnje suradnja koju oni bilo kao pojedinci bilo udrueni pruaju u samim ustanovama za meunarodnu suradnju koje ved postoje ili de biti stvorene. Zajednici naroda, koju treba izgraditi u miru i bratstvu, mogu povrh toga mnogostruko posluiti i razliite meunarodne katolike organizacije, koje treba jaati povedanim brojem dobro formiranih suradnika, novanom pomodi koja im je potrebna i prikladnom koordinacijom snaga. U naim naime vremenima umjenost djelovanja i potreba razgovora zahtijevaju udruene inicijative. Takva udruenja de osim toga mnogo pridonijeti razvijanju smisla za univerzalne probleme, to sigurno dolikuje katolicima, i oblikovanju svijesti istinski univerzalne solidarnosti i odgovornosti. Poeljno je napokon da katolici, da bi mogli kako treba ispuniti svoju zadadu u meunarodnoj zajednici, aktivno i pozitivno nastoje suraivati kako s odijeljenom bradom koja ispovijedaju zajedno s njima evaneosku ljubav tako i sa svim ljudima koji eaju za istinskim mirom. Koncil pak pred golemim mukama, koje i sada prititu vedi dio ovjeanstva, da bi posvuda promicao pravdu zajedno s ljubavlju Krista prema siromasima, misli da je vrlo pogodno ustanoviti neki organizam univerzalne Crkve ija bi dunost bila da pobudi zajednicu katolika da se promie napredak zemalja koje su u bijedi i socijalna pravda meu narodima. ZAKLJUAK Zadade pojedinih vjernika i mjesnih Crkava 91. Sve ovo to je ovaj Sveti Sabor iznio iz blaga crkvene nauke namijenjeno je da pomogne svim ljudima naeg vremena, bilo da vjeruju u Boga bilo da ga izriito ne priznaju, da jasnije uvide svoj cjelovit poziv i da bolje usklade svijest sa uzvienim dostojanstvom ovjeka, da nastoje oko univerzalnog i dublje utemeljenog bratstva i da, potaknuti ljubavlju, irokogrudnim i zajednikim naporom odgovore na neodloive zahtjeve naega doba. Istina, ovo izlaganje, zbog golemih razlika u prilikama i oblicima ljudske kulture u svijetu, ima u vedini svojih dijelova namjerice samo opdeniti karakter: dapae, premda

iznosi nauku koja je ved usvojena od Crkve, ona de se morati izgraditi i proiriti, bududi da se nerijetko radi o stvarima koje podlijeu neprestanom razvitku. Imamo meutim pouzdanje da mnogo od toga to smo iznijeli oslanjajudi se na boansku rije i evaneoski duh moe postati svima valjana pomod, osobito kad vjernici pod vodstvom pastira budu proveli u djelo primjenu tih naela na pojedine narode i mentalitete. Dijalog meu ljudima 92. Crkva, snagom svoga poslanja da osvijetli itav svijet evaneoskom porukom i da sve ljude bilo kojeg naroda, rase ili kulture sjedini u jedan Duh, jest znak onoga bratstva koje dozvoljava i jaa iskren dijalog. Zato se, meutim, trai da prije svega promiemo u samoj Crkvi meusobno cijenjenje, potivanje i slogu priznavajudi svaku zakonitu raznolikost, da bi se uvijek plodonosnije uspostavljao dijalog izmeu sviju koji sainjavaju jedan Boji Narod, bilo da su pastiri bilo ostali vjernici. Jae je naime ono to sjedinjuje vjernike nego ono to ih dijeli; neka bude u nunim stvarima jedinstvo, u nesigurnome sloboda a u svima ljubav. Naa misao se ujedno obrada bradi koja jo uvijek ne ive s nama u potpunom zajednitvu i njihovim zajednicama s kojima smo ipak vezani ispovijedanjem Oca i Sina i Duha Svetoga te vezom ljubavi, imajudi naime na umu da takoer mnogi koji ne vjeruju u Krista danas oekuju i ele jedinstvo krdana. to vie naime to jedinstvo modnom snagom Duha Svetoga bude napredovalo u istini i ljubavi to de vie biti svemu svijetu obedanje jedinstva i mira, Stoga sjedinjenim snagama i u sve prikladnijim oblicima da se danas uspjeno postigne taj veliki cilj nastojmo da sve bolje, slijededi Evanelje, bratski suraujemo u pruanju slube ljudskoj obitelji koja je u Kristu Isusu pozvana da bude obitelj sinova Bojih. Naa misao se obrada i svima koji priznaju Boga i u svojim tradicijama uvaju dragocjene religiozne i humane elemente, eledi da sve nas otvoreni dijalog dovede do toga da vjerno primimo poticaje Duha i spremno ih izvrimo. elja za takvim dijalogom koji polazi iz iste ljubavi prema istini, dakako uz potrebnu razboritost, ne iskljuuje s nae strane nikoga pa ni one koji njeguju visoka dobra humanosti a jo uvijek ne priznaju njezinog Zaetnika, pa ni one koji se protive Crkvi te je na razliite naine progone. Bududi da je Bog otac poelo i svrha svega, pozvani smo svi da budemo brada. I zato, pozvani tim istim ljudskim i boanskim pozivom, moemo i moramo bez prevare u pravom miru suraivati na izgradnji svijeta. Izgradnja i dovrenje svijeta 93. Krdani, sjedajudi se Gospodinove rijei po tom de poznati svi da ste moji uenici ako se budete ljubili meusobno (Iv 13, 35), ne mogu nita are eljeti nego da to irokogrudnije i uspjenije slue ljudima ovoga vremena. Stoga, prianjajudi vjerno uz Evanelje i sluedi se njegovim silama, povezani sa svima koji vole i gaje pravdu, prihvadaju golemi posao koji se ovdje na Zemlji treba obaviti a o kojem trebaju dati rauna Onome koji de sve suditi u posljednji dan. Nede svi koji kau Gospodine, Gospodine! udi u kraljevstvo nebesko, nego oni koji ine volju Oca168 i koji se djelotvorno ladaju posla. A Otac hode da u svim ljudima priznamo brata Krista i da ga djelotvorno ljubimo rijeju i inom, svjedoedi tako za istinu, i da drugima posredujemo tajnu ljubavi nebeskog Oca. Tim putem de se ljudi po itavom svijetu pobuditi na ivu nadu koja je dar Duha Svetoga da budu napokon jednom primljeni u miru i vinjem blaenstvu u domovini koja blista Bojom slavom. Onomu koji snagom to djeluje u

nama moe uiniti neogranieno vie od onoga to moemo moliti ili misliti njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu kroz sva pokoljenja i sve vjekove. Amen (Ef 3, 20-21). Sve ovo u cjelini i pojedinostima to je u ovom Dekretu odreeno prihvatie Oci Svetog Sabora. I mi apostolskom vladu od Krista nam predanom sve to, zajedno s asnim Ocima, u Duhu Svetom odobravamo, odluujemo i odreujemo te zapovijedamo da to to je saborski odreeno na slavu Boju bude proglaeno. U Rimu, kod Sv. Petra, dne. 7. prosinca 1965. Ja, PAVAO, biskup katolike Crkve (slijede potpisi Otaca) _____________ 1 Pastoralna konstitucija CRKVA U SUVREMENOM SVIJETU ima dva dijela, no ipak tvori jedinstvenu cjelinu. Konstitucija se naziva pastoralnom stoga to na temelju doktrinalnih naela kani iznijeti stav Crkve prema dananjem svijetu i ljudima. Stoga nije ni prvi dio bez pastoralne nakane, ni drugi bez doktrinalne. Dakle u prvom dijelu Crkva razlae svoju nauku o ovjeku, o svijetu u koji je ovjek poloen i o svojem stavu prema njima. U drugom dijelu potanje promatra neke vidove suvremenog ivota i ljudskoga drutva, i to napose pitanja i probleme koji danas kod toga izgledaju hitniji. Zato se u ovom drugom dijelu gradivo, promatrano u svijetlu doktrinalnih principa, sastoji ne samo iz trajnih nego takoer iz vremenski uvjetovanih elemenata. Stoga valja ovu konstituciju tumaiti prema opdim normama teolokog tumaenja, vodedi dakako rauna, osobito u njezinom drugom dijelu, o promjenljivim okolnostima s kojima su stvari o kojima se ovdje radi po svojoj naravi povezane. 2 Usp. Iv 3, 17; 18, 37; Mt 20, 28; Mk 10, 45. 3 Usp. Rim 7, 14 sl. 4 Usp. 2 Kor 5, 15. 5 Usp. Dj. 4, 12. 6 Usp. Heb 13, 8. 7 Usp. Kol 1, 15. 8 Usp. Post 1, 26; Mudr 2, 23. 9 Usp. Crkv. 17, 3-10. 10 Usp. Rim 1, 21-25. 11 Usp. Iv 8, 34. 12 Usp. Dan 3, 57-90. 13 Usp. 1 Kor 6, 13, 20. 14 Usp. 1 Kr 16, 7; Jer 17, 10. 15 Usp. Rim 2, 14-16. 16 Usp. PIO XII., Radioporuka de conscientia christiana in iuvenibus recte efformanda, 23. III. 1952.: AAS 44 (1952.) 271. 17 Usp. Mt 22, 37-40; Gal 5, 14. 18 Usp. Crkv 15, 14. 19 Usp. 2 Kor 5, 10.

20 Usp. Mudr 1, 13; 2, 23-24; Rim 5, 21; Jak 1, 15. 21 Usp. 1 Kor 15, 56-57. 22 Usp. PIO XI., Enc. Divini Redemptoris, 19. III. 1937.: AAS 29 (1937) 65-106; PIO XII., Enc. Ad Apostolorum Principis, 29. IV. 1958.: 1961: AAS 53 (1958) 601-614; IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra, 15. V. 1961.: AAS 53 (1961) 451~53: PAVAO VI., Enc. Ecclesiam suam, 6. VIII. 1964.: AAS 56 (1964) 651653. 23 Usp. II. VAT. KONCIL, Dogm. konst. Lumen gentium, I, 8: AAS 57 (1965) 12. 24 Usp. Fil 1, 27. 25 Sv. AUGUSTIN, Confess. I. 1: PL 32, 661. 26 Usp. Rim 5, 14 Usp. TERTULIJAN, De carnis resurr. 6: Quodcumque limus exprimebatur, Christus cogitabatur homo futurus PL 2, 282; CSEL 47, str. 33, 1, 12-13. 27 Usp. 2 Kor 4, 4. 28 Usp. II. CARIGRADSKI, kan. 7: Neque Deo Verbo in carnis naturam transmutato, neque carne in Verbi naturam transducta: Denz. 219 (428). Usp. i III. CARIGRADSKI: Quemadmodum enim sanctissima atque immaculata animata eius caro deificata non est perempta (theotheisa ouk anerethe), sed in proprio sui statu et ratione permansna: Denz. 291 (556). Usp. KALCEDONSKI: Hin duabus naturis inconfuse, immutabiliter, indivise, inseparabiliter agnoscendum: Denz. 148 (302). 29 Usp. III. CARIGRADSKI: Ita et humana eius voluntas deificata non est perempta: Denz. 291 (556). 30 Usp. Hebr 4, 15. 31 Usp. 2 Kor 5, 18-19; Kol 1, 20-21. 32 Usp. 1 Pet 2, 21; Mt 16, 24, Lk 14, 27. 33 Usp. Rim 8, 29; Kol 1, 18. 34 Usp. Rim 8, 1-11. 35 Usp. 2 Kor 4, 14. 36 Fil 3, 10; Rim 8, 17. 37 Usp. II. VATIKANSKI, Dogm. konst. Lumen gentium, II, 16: AAS 57 (1965) 20. 38 Usp. Rim 8, 32. 39 Usp. Bizantska uskrsna liturgija. 40 Usp. Rim 8, 15 i Gal 4, 6; usp. i Iv 1, 12 i 1 Iv 3, 1-2. 41 IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra, 15. V. 1961. AAS 53 (1961) 401-464 i Enc. Pacem in terris, 11. IV. 1963.; AAS 55 (1963) 257-304; PAVAO VI., Enc. Ecclesiam suam, 6. VIII. 1964.: AAS 56 (1964) 609-659. 42 Usp. Lk 17, 33. 43 Usp. SV. TOMA, 1 Ethic. Lect. 1. 44 Usp. IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 418. Usp. PIO XI. Enc. Quadragesimo anno, 15. V. 1931.: AAS 23 (1931) 222. sl. 45 Usp. IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 417. 46 Mk 2, 27. 47 Usp. IVAN XXIII., Pacem in terris: AAS 55 (1963) 266. 48 Usp. Jak 2, 15-16. 49 Usp. Lk 16, 19-31. 50 Usp. IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris: AAS 55 (1963) 299 i 300. 51 Usp. Lk 6, 37-38; Mt 7, 1-2; Rim 2, 1-11; 14, 10-12.

52 Usp. Mt 5, 43-47. 53 Usp. Dogm. konst. Lumen gentium, II, 9: AAS 57 (1965) 12-13. 54 Usp. Izl 24, 1-8. 55 Usp. Post 1, 26-27; 9, 2-3; Mudr 9, 2-3. 56 Usp. Ps 8, 7. 10. 57 Usp. IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris: AAS 55 (1963) 297. 58 Usp. Poruka svijetu saborskih otaca na poetku II. Vat. sabora, listopada 1962.: AAS 54 (1962) 882. 59 Usp. PAVAO VI., Nagovor diplomatskom zboru, 7. I. 1965.: AAS 57 (1965) 232. 60 I. VATIKANSKI, Dogmatska konstitucija De fide catholica, 2. pogl. Denz. 1785-1786 (3004-3005). 61 Usp. Msgr. Pio PASCHINI, Vita e opere di Galileo Galilei, 2. sv. Edit. Vatic. 1964. 62 Usp. Mt. 24, 13; 13, 24-30 i 36-43. 63 Usp. 2 Kor 6, 10. 64 Usp. Iv 1, 3 i 14. 65 Usp. Ef 1, 10. 66 Usp. Iv 3, 6; Rim 5, 8-10. 67 Usp. Dj 2, 36; Mt 28, 18. 68 Usp. Rim 15, 16. 69 Usp. Dj 1, 7. 70 Usp. 1 Kor 7, 31; Sv. IRENEJ, Adversus haereses, V, 36: PG 8, 1221. 71 Usp. 2Kor 5, 2; Petr 3, 13. 72 Usp. 1 kor 2, 9; Otkr 21, 4-5. 73 Usp. 1 Kor 15, 42. 53. 74 Usp. 1 Kor 13, 8; 3, 14. 75 Usp. Rim 8, 19-21. 76 Usp. Lk 9, 25. 77 Usp. PIO XI., Enc. Quadragesimo anno: AAS 23 (1931) 207. 78 Uvodni hvalospjev na blagdan Krista Kralja. 79 Usp. PAVAO VI., Enc. Ecclesiam suam, III: AAS 56 (1964) 637-659. 80 Usp. Tit 3, 4: philanthropia. 81 Usp. Ef 1,3. 5-6. 13-14.23. 82 II. VATIKANSKI, Dogm. konst. Lumen gentium I, 8: AAS 57 (1965) 12. 83 Ondje II, 9: AAS 57 (1965) 14; usp. I, 8: AAS n. mj., str. 11. 84 Ondje I, 8: AAS 57 (1965) 11. 85 Usp. ondje IV, 38: AAS 57 (1965) 43 s bilj. 120. 86 Usp. Rim 8, 14-17. 87 Usp. Mt 22, 39. 88 Dogm. konst. Lumen gentium II, 9: AAS 57 (1965) 12-14. 89 PIO XII., Nagovor povjesniarima i umjetnicima od 9. oujka 1956.: AAS 48 (1956) 212: Njezin Boanski Utemeljitelj Isus Krist nije joj predao nikakav nalog niti odredio nikakav cilj kulturne naravi. Cilj koji joj Krist oznauje je strogo religiozne naravi () Crkva treba da vodi ljude Bogu da mu se predaju bez pridraja ()Crkva ne moe nikada izgubiti s vida taj strogo religiozni i nadnaravni cilj. Smisao sve njezine djelatnosti, do posljednjeg kanona njezina Kodeksa, jest da direktno ili indirektno vodi tome.

90 Dog. kons. Lumen gentium I, 1: AAS 57 (1965) 5. 91 Usp. Hebr 13-14. 92 Usp. 2 Sol 3, 6-13; Ef 4, 28. 93 Usp. Iz 58, 1-12. 94 Usp. Mt 23, 2-23; Mk 7, 10-13. 95 Usp. IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra, IV: AAS 53 (1961) 456-457; usp. ondje I: AAS n. mj. str. 407, 410-411. 96 Usp. Dogm. konst. Lumen gentium, III, 28: AAS 57 (1965) 35. 97 0ndje III, 28: AAS n. mj. str. 35-36. 98 Usp. Sv. AMBROZIJE, De virginitate, VIII, 48: PL 16, 278 99 Usp. Dogm. konst. Lumen gentium, II, 15: AAS 57 (1965) 20. 100 Usp. Dogm. konst. Lumen gentium, II, 13: AAS 57 (1965) 17. 101 Usp. Sv. JUSTIN, Dialogus cum Tryphone judaeo, pogl. 110: PG 6, 729: (izd. C. de Otto, 3 izd. Jena 1897) 391-393: sed quanto magis talia nobis infliguntur, tanto plures alii fideles et pii per nomen Iesu fiunt. Usp. TERTULIJAN, Apologeticus, pogl. L. 13: Corpus Christ., ser. lat. I, 171: Etiam plures efficimur, quotiens metimur a vobis: semen est sanguis Christianorum!. Usp. Dogm. konst. Lumen gentium II, 9: AAS 57 (1965) 14. 102 Usp. Dogm. konst. Lumen gentium VII, 48: AAS 57 (1965) 53. 103 Usp. PAVAO VI., Nagovor, 3. veljae 1965. 104 Usp. Sv. AUGUSTIN, De bono coniugii, PL 40, 375-376 i 394; Sv. TOMA, Summa Theologiae, Suppl. q. 49, art. 3 ad 1; Decretum pro Armenis: Denz. 702 (1327); PIO XI, Enc. Casti connubii: AAS 22 (1930) 547548: Denz. 2227-2238 (3703-3714). Usp. Os 2; Jer 3,6-13; Ez 16 i 23; Iz 54. 105 Usp. PIO XI., Enc. Casti connubii: AAS 22 (1930) 546-547: Denz. 2231 (3706). 106 Usp. Os 2; Jer 3,6-13; Ez 16 i 23; Iz 54. 107 Usp. Mt 9,15; Mk 2,19-20; Lk 5,34-35; Iv 3,29; usp. takoer 2 Kor 11,2; Ef 5 27; Otkr 19,7-8; 21,2.9. 108 Usp. Ef 5,25. 109 Usp. II. VATIKANSKI, Dogm. konst. Lumen gentium II, 11; IV, 35; V, 41: AAS 57 (1965) 15-16, 40-41, 47. 110 PIO XI., Enc. Casti connubii: AAS 22 (1930) 583. 111 Usp. 1 Tim 5,3. 112 Usp. Ef 5, 32. 113 Usp. Post 2,22-24; Posl 5,15-20; 31,10-31; Tom 8,4-8; Pj 1,2-3: 2.16; 4,16 do 5,1; 7.8-14; 1 Kor 7,3-6; Ef 5,25-33. 114 Usp. PIO XI, Enc. Casti connubii: AAS 22 (1930) 547, 548: Denz. 2232 (3707). 115 Usp. 1 Kor 7,5. 116 Usp. PIO XII., Nagovor Tra le visite, 20. sijenja 1958.: AAS 50 (1958) 91. 117 Usp. PIO XI., Enc. Casti connubii: AAS 22 (1930) 559-561: Denz. 2239-2241 (3716-3718): PIO XII. Nagovor Kongresu talijanskog udruenja primalja, 29. listopada 1951.: AAS 43 (1951) 835-854; PAVAO VI., Nagovor kardinalima prigodom svog imendana i prve godinjice svoga izbora, 23. lipnja 1964: AAS 56 (1964) 581-589. Po odredbi Vrhovnog Svedenika neka su pitanja za koja je potrebno daljnje i dublje istraivanje, povjerena Komisiji za prouavanje problema puanstva, obitelji i nataliteta da bi Papa, kada

ta Komisija izvri svoj zadatak, donio svoj sud. Nauavanje Crkve ostaje kakvo jest i Sabor nema nakane da sada predlae konkretna rjeenja. 118 Usp. Ef 5, 16; Kol 4, 5. 119 Usp. Sacamentarium Gregorianum: PL 78, 262. 120 Usp. Rim 5, 15 i 18; 6, 5-11; Gal 2, 20. 121 Usp. Ef 5, 25-27. 122 Usp. Uvodne konstatacije ove Konstitucije, br. 4-10. 123 Usp. Kol 3, 1-2. 124 Usp. Post 1, 28. 125 Usp. Post 8, 30-31. 126 Usp. Sv. IRENEJ, Adversus haereses, III, 11,8 (izd. Sagnard, str. 200; usp. ondje 16,6; 21,10-22; 22,3 itd., str. 290-292, 370-372, 378 itd.). 127 Usp. Ef 1,10. 128 Usp. rijei Pija XI. Msgru M.-D. Rolandu Gosselinu: Il ne faut jamais perdre de vue que 1objectif de 1Eglise est devangeliser et non de civiliser. Si elle civilise, cest par 1evangelisation: Semaines sociales de France, Versailles 1936, 461-462. 129 I. VATIKANSKI, Konst. Dei Filius, pogl. IV.: Denz. 1795, 1799 (3015, 3019). Usp. PIO XI., Enc. Quadragesimo anno: AAS 23 (1931) 190. 130 Usp. IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris: AAS 55 (1963) 260. 131 Usp. IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris: AAS 55 (1963) 283; PIO XII., Boidna radioporuka, 24. prosinca 1941.: AAS 34 (1942) 16-17. 132 Usp. IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris: AAS 55 (1963) 260. 133 Usp. IVAN XXIII., Govor prigodom otvaranja Sabora, 11. listopada 1962.: AAS 54 (1962) 792. Usp. II. VATIKANSKI, Dekret Optatam totius i Deklaraciju Gravissimum educationis. 134 Usp. II. VATIKANSKI, Konst. o sv. liturgiji Sacrosanctum Concilium, br. 123: AAS 56 (1964) 31; PAVAO VI., Govor rimskim umjetnicima, 7. svibnja 1964: AAS 56 (1964) 439442. 135 Usp. II. VATIKANSKI, Dekret Optatam totius i Deklaraciju Gravissimum educationis. 136 Usp. II. VATIKANSKI, Dogm. konst. Lumen gentium, IV, 37: AAS 57 (1965) 42-43. 137 Usp. PIO XII., Radioporuka prigodom Dana obitelji, 23. oujka 1952.: AAS 44 (1952) 273; IVAN XXIII., Nagovor ACLI-u, 1. svibnja 1959.: AAS 51 (1959) 358. 138 Usp. PIO XI., Enc. Quadragesimo anno: AAS 23 (1931) 190 sl.; PIO XII., Radioporuka prigodom Dana obitelji, 23. oujka 1952.: AAS 44 (1952) 276 sl.; IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 450; II. VATIKANSKI, Dekret Inter mirifica, I, 6: AAS 56 (1964) 147. 139 Usp. Mt 16,26; Lk 16,1-31; Kol 3,17. 140 Usp. LEON XIII., Enc. Libertas praestantissimum, od 22. lipnja 1888.: ASS 20 (1887-1888) 597 sl.; PIO XI., Enc. Quadragesimo anno: AAS 23 (1931) 191 sl.; Isti, Enc. Divini Redemptori: AAS 29 (1937) 65 sl.; PIO XII. Boidna radioporuka, od 24. prosinca 1941.: AAS 34 (1942) 10 sl.; IVAN XXIII. Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 401-464. 141 O problemima poljoprivrede usp. napose IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 341 sl. 142 Usp. LEON XIII., Enc. Rerum novarum, od 15. svibnja 1891.: ASS 23 (1890-1891) 649, 662; PIO XI., Enc. Quadragesimo anno: AAS 23 (1931) 200-201; Isti, Enc. Divini Redemptoris: AAS 29 (1937) 92; PIO XII., Boidna radioporuka, od 24. prosinca 1942.: AAS 35 (1943) 20; Isti, Govor od 13. lipnja 1943.: AAS 35

(1943) 172; Isti, Radioporuka panjolskim radnicima, od 11. oujka 1951.: AAS 43 (1951) 215; IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 419. 143 Usp. IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 408,424,427; ali izraz curatione uzet je iz latinskog teksta enc. Quadragesimo anno: AAS 23 (1931) 199. Za razvoj pitanja usp. PIO XII., Govor od 3. lipnja 1950.: AAS 42 (1950) 485~88; PAVAO VI., Govor, 8. lipnja 1964.: AAS 56 (1964) 574-579. 144 Usp. PIO XII., Enc. Sertum laetitiae: AAS 31 (1939) 642; IVAN XXIII., Govor kardinalima prigodom tajnog konzistorija, 14. prosinca 1959.: AAS 52 (1960) 5-11; Isti, Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 411. 145 Usp. Sv. TOMA, Summa Theologiae II-II, q. 32, a. 5 ad 2; ondje q. 66, a. 2; usp. tumaenje kod LEONA XIII., Enc. Rerum novarum: ASS 23 (1890-1891) 651; usp. takoer PIO XII., Radioporuka prigodom 50godinjice Rerum novarum, 1. lipnja 1941.: AAS 33 (1941) 199; Isti, Boidna radioporuka od 24. prosinca 1954.: AAS 47 (1955) 27. 146 Usp. Sv. BAZILIJE, Homilia in illud dictum Evangelii secundum Lucam Destruam horrea mea, et maiora aedificabo, itemque de avaritia, br. 2 (PG 31, 263); LAKTANCIJE, Divinarum Institutionum, knjiga V., De iustitia, pogl. 5 (PL 6, 565 B); Sv. AUGUSTIN, In loannis Evangelium, Tract. 50, br. 6 (PL 35, 1760); Isti, In Psalmum CXLVII enarratio, br. 12 (PL 37, 1922); Sv. GRGUR, XL Homiliarum in Evangelia libri duo, knjiga I, hom. 20 (PL 76, 1165); Isti, Regulae pastoralis liber, pars III, cap. 21 (PL 77, 87): Sv. BONAVENTURA, In 111 Sent., d. 33, dub. 1 (izd. Quaracchi III, 728); Isti ln IV Sent, d, 15, p. IIa. 2, q. 1 (n. izd. IV, 371b) q. De superfluo (ms. Assisi, Bibl. commun. 186, ff. 112. a 113. a); Sv. ALBERT VELIKI, In Ill Sent., d. 33, a. 3, sol. 1 (izd. Borgnet XXVIII, 611); Isti, In IV Sent., d. 15. a. 16 (cit. izd. XXIX, 494~97). to se tie odreenja suvika u nae vrijeme, usp. IVAN XXIII., Radiotelevizijska poruka od 1. rujna 1962: AAS 54 (1962) 682: Dovere di ogni uomo, dovere impellente del cristiano e di considerare il superfluo con la misura delle necessita altrui, e di ben vigilare perche lamministrazione e la distribuzione dei beni creati venga posta a vantaggio di tutti. 147 Ovdje vrijedi staro naelo: In extrema necessitate omnia sunt communia, id est communicanda. S druge strane, to se tie kriterija, opsega i naina na koji se primjenjuje to naelo izneseno u tekstu; osim priznauh modernih autora, usp. Sv. TOMA, Summa Theologiae II-II, q. 66, a. 7. Jasno je da za pravilnu primjenu toga odlomka treba da se ispune svi uvjeti koji se moralno trae. 148 Usp. GRACIJAN, Decretum, can. 21, dist. LXXXVI (izd. Friedberg I, 302). Taj odlomak se nalazi ved u PL 54, 591 A; usp. Antonianum 27 (1952) 349-366. 149 Usp. LEON XIII., Enc. Rerum novarum: ASS 23 (1890-1891) 643646; PIO XI., Enc. Quadragesimo anno: AAS 23 (1931) 191; PIO XII., Radioporuka prigodom 50-godinjice Rerum novarum, od 1. lipnja 1941.: AAS 33 (1941) 199; Isti, Boidna radioporuka od 24. prosinca 1942.: AAS 35 (1943) 17; Isti, Radioporuka na 5. godinjicu poetka rata, 1. rujna 1944.: AAS 36 (1944) 253; IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 428-429. 150 Usp. PIO XI, Enc. Quadragesimo anno: AAS 23 (1931) 214; IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 429. 151 Usp. PIO XII., Radioporuka prigodom 50-godinjice Rerum novarum, 1. lipnja 1941.: AAS 33 (1941) 199; IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 430. 152 O pravilnoj upotrebi dobara prema Novom zavjetu, usp. Lk 3,11; 10,30 sl.; 11,41; 1 Petr 5,3; Mk 8,36; 12,29- 31; Jak 5,1-6; 1 Tim 6,8; Ef 4,28; 2 Kor 8,13 sl.; 1 Iv 3,17 sl. 153 Usp. IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 417.

154 Usp. Ondje. 155 Usp. Rim 13,1-5. 156 Usp. Rim 13,5. 157 Usp. PIO XII., Boidna radioporuka od 24. prosinca 1942.: AAS 35 (1943) 9-24; Isti, Boidna poruka od 24. prosinca 1944.: AAS 37 (1945) I1-17; IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris: AAS 55 (1963) 263, 271, 277, 278. 158 PI0 XII., Radioporuka prigodom 50-godinjice Rerum novarum, 1. lipnja 1941.: AAS 33 (1941) 200; IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris: AAS 55 (1963) 273, 274. 159 Usp. IVAN XXIII., Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961) 416 160 PIO XI., Govor voama Sveuiline katolike federacije: Discorsi di Pio XI. (izd. Bertetto), sv. I, Torino 1960., 743. 161 Usp. II. VATIKANSKI, Dogm. konst. Lumen gentium, II, 13: AAS 57 (1965) 17. 162 Usp. Lk 2,14. 163 Usp. Ef 2, 16; Kol 1, 20-22. 164 Usp. IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris, od 11. travnja 1963.: AAS 55 (1963) 291: Zato je u ovo nae doba, koje se dii atomskom energijom, strano pomisli da bi rat bio ikako podesan dati naknadu za povrijeena prava. 165 Usp. PIO XII., Govor uesnicima VIII. kongresa Svjetskog udruenja lijenika od 30. rujna 1954.: AAS 47 (1954) 589; Isti, Boidna radioporuka od 24. prosinca 1954.: (1955) 15 sl.; IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris: AAS 55 (1963) 286-291: PAVAO VI., Govor u Ujedinjenim Nacijama 4. listopada 1965.: AAS 57 (1965) 881- 882. 166 Usp. IVAN XXIII., Enc. Pacem in terris, gdje se govori o razoruanju: AAS 55 (1963) 287. 167 Usp. 2 Kor 6, 2. 168 Usp. Mt 7, 21.