Egejske civilizacije bronanog doba

4. Mikenska i kasnokikladska religija i sakralna arhitektura

Do 1960. g. dokazi mikenske i LC religijske arhitekture sastojali su se samo od svetita unutar kue neodreenog oblika iz LH IIIC perioda, a od tada je dolo do nevjerojatnih otkria u Mikeni, Tirintu, Ayia Iriniju na Keosu i Phylakopiju na Melosu. Njima valja pridruiti i podatke s lineara B iz Knosa i Pila, koji se odnose na mikensku kultnu praksu. Na podruju mikenske citadele junije od kruga A i jugozapadno od palae, arheolozi W. Taylor i G. Mylonas otkrili su kompleks vjerskih graevina poznat kao kultni centar. Najpoznatije graevine unutar centra nazvane su hram ili kua s idolima i kua s freskama. Od ostalih tu su Tsountasova kua i nekoliko oltara na terasi ispred.

Hram / Kua s idolima Hram je graevina megaroidna tlocrta koja se sastoji od trijema, predsoblja, glavne prostorije nazvane soba s platformama i dvije nadogradnje koje se otvaraju s njezine stranje strane. Zapadna nadogradnja je malo trokutno podruje nazvano sjenica ili nia, a istona nadogradnja mala pravokutna soba kojoj se prilazi stubama iz sobe s platformama, nazvana soba s idolima. Trijem je prostor irine 4,5 m koji nije sadravao nita znaajno osim nekoliko vaza. Ruevine na jugozapadu su zagonetne. Ulaz s te strane zazidan je odmah nakon pustoenja citadele na kraju LH IIIB razdoblja. U sreditu sobe s platformama nalazi se uzvieno pravokutno podnoje sa zaobljenim kutovima presvueno bijelom glinom. Poloaj sugerira da je to moglo biti ognjite, ali nisu naeni nikakvi tragovi gorenja. Nasuprot istonom zidu nalazio se niz stuba koje su vodile do sobe s idolima. Du sjeverne strane sobe nalazilo se nekoliko ukraenih platformi raznih visina. Na SI platformi stajao je enski idol in situ s donjim krajem uzidanim u platformu i mali glineni trononi rtvenik.

Sjenica i soba s idolima Sjenica je trostrani prostor s kamenom podlogom koja se izdie prema sjeveru i istoku, u koji se ulazilo iz sobe s platformama s juga. Izloeni temelj unutar sobe imao je neku kultnu vanost s pogledom na uzvienje u centralnoj sobi. Sadravala je brojne dijelove golemih terakotnih figura, koji rekonstruirani donose najmanje polovicu tijela originalnih figura. Spojevi izmeu fragmenata naenih u nii i onih iz sobe s idolima dokazuju da su figure pohranjene u dvije nadogradnje u isto vrijeme. Soba s idolima veliine 2m sadravala je fragmente oko 8 golemih terakotnih figura visine 0,50-0,60 m, od kojih su 3 najouvanije bile okrenute licem prema zidu. Jedna je figura neto manja, vis. 0,28 m, ena koja se dri za grudi oslikana motivima tipinim za LH IIA ili rano LH IIIB razdoblje. Ostali nalazi ukljuuju posude, ealj od bjelokosti, figuricu od bjelokosti, skarabej s imenom Tiye, ene Amenhotepa III. (1. pol. 14. st.), nekoliko zrna jantara, dijamant, 3 glinena tronona stola, 6 terakotnih zmija (dvije cijele) promjera 0,22 - 0,28m. Vrata od sobe s platformama do sobe s idolima zazidana su i okreena prije velikoga pustoenja

Kua s freskama Dostupna je samo s JZ strane i nije povezana s hramom. Nije u cijelosti istraena tako da sobe u Z dijelu jo nisu poznate. Zapadna strana pravokutnoga megaroidna prostora zauzeta je ulazom, a drugi ulaz na JI vodi u sobu s freskama.

Soba s freskama dim. 5,3 x 3,5 m u sreditu ima veliko ovalno ognjite na ijim je krajevima neko stajalo drveno stupovlje. Uokolo je pronaeno cijelih keramikih posuda. Uza sjeverni zid stajao je larnaks, a oko njega je lealo nekoliko vaza. Du june strane sobe nalazila se klupa vis. 1 i irine 0,70 m pokrivena slojem velikih kamenih ploa. Prostor unutar nje sadravao je brojne keramike posude, nekoliko olovnih posuda, kamenu glavu buzdovana, kamenu vazu, 2 izrezbarene figure od bjelokosti, lava koji lei uzdignute glave i glavu mladia dio ezla ili komad pokustva. U JI dijelu sobe nalazila se velika platforma prislonjena uza zid od cigala od blata, a s njezine sjeverne strane stuba u obliku etvrtine kruga. Iznad njih, na zidu, stajala je freska s 5 ljudskih figura.

Na desnoj strani ispred stupa nalazi se enska figura okrenuta nadesno koja dri koplje ili ezlo. Ona gleda u drugu ensku figuru okrenutu nalijevo, koja stoji ispred drugoga stupa i dri neto to bi mogao biti veliki ma iji vrh lei na tlu. Izmeu te dvije figure, koje su prije boice nego smrtnice, nalaze se dvije manje muke figure okrenute nadesno, jedna iznad druge, na uskoj vertikalnoj traci. Na nioj razini i na manjoj udaljenosti nalijevo nalazi se manja enska figura koja stoji ispred jo jednog stupa. Dri dva snopa ita i ini se da je ispred sebe imala propetu ivotinju iji se identitet ne moe pouzdano utvrditi. ini se da je itava soba ispunjena malo prije velikoga pustoenja na kraju LH IIIB perioda jer nema tragova paljenja ni unitenja na razini poda. Freska po kojoj je soba dobila ime prije toga je okreena. Na J kraju sobe s freskom otvara se soba oblika slova L, soba sa slonovaom, jer su u njezinu S dijelu otkriveni brojni komadi bjelokosti. Na niskom podnoju u JZ kutu sobe stajala je mala oslikana enska figura uzdignutih ruku. Ispred nje je bila hrpa s 44 zrna lanoga dragog kamenja. Pod sobe bio je ispunjen krhotinama vaza.

Terakotne figure U obje graevine ukupno je otkrivena 21 figura od kojih je tek nekolicina potpuna. Nema suglasja po pitanju postupka prepoznavanja spola. Ruke figura postojano su podignute; kod 4 figure podignute su obje ruke moda da bi drale ogrlicu napetu izmeu ruku, u 4 sluaja figure imaju ruke ispruene naprijed i u laktovima savinute prema gore kako bi ispred sebe drale kultni predmet koji je kod 2 figure djelomice sauvan, 3 figure imaju desnu ruku ispruenu naprijed, a lijevu vertikalno podignutu u pozi nositelja zastave. Tijela su izlivena iz kalupa, a glave imaju osovinu. Predstavljaju tovatelje, tj. zavjetodavce. Tri dobro ouvane manje figure nesumnjivo su enske. Jedna je naena u sobi sa slonovaom, druga u sjenici i trea u sobi s idolima. Oslikana enska figura uzdignutih ruku naena u sobi sa slonovaom oblikom podsjea na grko slovo psi (), poznati tip malih mikenskih enskih figurica, figura iz sobe s idolima dri svoje grudi, a trea ima oblik krukolikog vra s dodanom glavom i rukama. Sauvano je i 17 zmija koje su vjerojatno bile dodatak podzemnog ili zemljanog kulta.

Tirint Malo megaroidno svetite otkriveno je na podruju Unterburuga u Tirintu i sastoji se od niskog trijema koji se otvara prema maloj glavnoj sobi prislonjenoj stranjim zidom uza zid Unterburga. Glavna soba u sreditu ima ognjite, a uza stranji zid je prislonjena klupa, raspored koji se moe usporediti sa svetitem dvostruke sjekire u Knosu. U upotrebi je tijekom LH IIIC perioda. U svakoj od faza na klupi u glavnoj sobi stajale su enske figure uzdignutih ruku obojane uzorkom.

Ayia Irini Svetite u Ayia Iriniju nalazi se unutar utvrenog naselja, s tri je strane okrueno ulicama i prolazima, a ulaz se nalazio na JI. Pravokutna je oblika, tripartitna plana (predvorje, glavna soba i 2 odaje na zaelju), dim. 23 x 6 m, i ima iznimno dugu povijest s kontinuitetom od MC (18. st.) do helenistikoga razdoblja (3. st. pr. Kr.). JI dio nije sauvan zbog prodora mora i erozije. U sreditu glavne sobe stajali su razni sadraji kultne opreme: ognjite, trononi rtvenici, a u stranjem dijelu klupa s drvenim statuama boanstava i glinene figurice i drugi zavjetni predmeti. Stranje su prostorije sluile kao skladita ritualnih predmeta.

enski kipovi U slojevima hrama iz oko 1440. ili kasnije otkriveno je preko 50 enskih terakotnih kipova visine od 0,70 m do prirodne veliine. Figure uglavnom stoje uspravno dok su neke blago nagnute naprijed savijenih koljena. Sve nose duge suknje, a noge im nisu prikazane. Nekima su suknje otvorene pri dnu, drugima zatvorene. Na nekim torzima vide se jakne s otvorenim prslucima i kratkim rukavima u minojskom stilu. Druga torza izgledaju gola, ali su sigurno bila djelomice pokrivena bojom. Oko vrata nose ogrlice ili vijence. Kosa im je skupljena u dvije debele pune visoko na glavi s dugim pramenovima sputenima niz lea. Izraene su iz dva dijela: suknje do struka i torza modeliranog oko vertikalne drvene motke s grudima oblikovanima oko alica i horizontalne motke u visini ramena, dok je glava izraivana oko vrha prve motke. Koa je bojana bijelo, tkanina uto, a ogrlice crveno. Nakon modelacije figure su peene, a drvena bi oprema izgorjela. Figure predstavljaju zavjetodavke, tovateljice, prije negoli boice i sveenice. Sve osim jedne nainjene su prije potresa iz oko 1440.

Phylakopi Svetite u Phylakopiju posljednje je istraeno, ali prvo u cijelosti objavljeno 1985. Kompleks od dva svetita nudi zanimljive toke usporedbe i kontrasta s hramom u Ayia Iriniju i kultnim centrom u Mikeni. Z svetite izgraeno je u LH IIIA2 p. (oko 1360.), zid na jugu koji stvara otvoreni prostor oko 1300., utvrdni zid ispred njega i manje I svetite dodani su u ranom LH IIIB p. oko 1270., a sve graevine su teko oteene u velikom potresu oko 1120. Uruile su se stranje prostorije i J polovica Z svetita, a preivio je jedino SZ oltar i I svetite iz kojega dolaze male terakotne figurice, minijaturne zlatne maske figurica i fragmenti nojeva jaja. Zapadno svetite imalo je otare u SI, SZ i JZ uglu s mukim i enskim figuricama i prolaz u dvije manje sobe flankiran prozorima, od kojih je J izbijen i pretvoren u niu. U istonom svetitu dim. 4,8 x 2,2 m naene su volovske figurice, glineni etveronoci i 10-ak peata.

Mikenska religija prema dokazima Linear B dokumenata Dokumenti iz Knosa U Knosu su boanstva spomenuta u kontekstu koji se bavi njima prikazanim rtvama, esto u odreenim vremenima, npr. u odreenim mjesecima. Metode i raspored rtava bili su, ini se, strogo odreeni. Neka se vremena spominju kao O-U-TE-MI (ou themis = loa"). Spomenuta su sljedea boanstva: 1. PO-TI-NI-JA / Potnia (gospodarica") 2. A-TA-NA PO-TI-NI-JA / Potnia (iz?) Atane ("Atena"?) 3. A-RE / Ares? 4. E-NU-WA-RI-JO / Enyalios (kasnije tipian klasini epitet za Aresa) 5. PA-JA-WO-NE / Paiawon (kao "Paian", kasnije klasini epitet za Apolona) 6. PO-SE-DA-O-NE / Posejdon 7. E-NE-SI-DA-O-NE / Enosidas ("Enosigaios" ili onaj koji trese zemlju") 8. DI-WO / Zeus 9. DI-WI-JA / Diwia (enska dvojnica Zeusa) 10. PI-PI-TU-NA / Diktynna?? 11. DA-PU-RI-TO-JO PO-TI-NI-JA / Potnija od labirinta 12. E-RE-U-TI-JA / Eleuthia (Eileithyia, klasina boica poroda) 13. E-RI-NU / Erinys? (ime koriteno za klasinu Furiju ili za epitet Demetre) Dvije statue primaju rtve, ali su vjerojatno vjersko osoblje: 1. A-NE-MO I-JE-RE-JA / hiereia anemon (sveenica vjekova) 2. QE-RA-SI-JA / Teiresias?? (poznati vidioci mitova prolosti) rtve se esto prinose: 1 PA-SI TE-O-I / pasi theoi (svim bogovima)

Problemi Podatci s dokumenata Lineara B u Knosu ne mogu se povezati s minojskim religijskim prikazima u umjetnosti, niti se spominju bik, duple sjekire i uobiajeni minojski simboli, vjerojatno zato to je tablice produkt mikenske vladavine koja je djelomice potisnula prethodnu slubenu minojsku religiju. Svetita se rijetko spominju posebnim nazivom. Vie se puta spominje Amnisos gdje su se oboavali Eileithya, Erinys, Ares i dr. bogovi, Daidaleion gdje su se prinosile rtve svim bogovima i Diktaiou, moda peina na planini Dikte, poznata kao mjesto Zeusova roenja. Kao beskrvne rtve spominju se lonac meda, anis i korijander, vrevi ulja, vuna, sir, jeam, vino. rtve esto dolaze iz skladita palaa, to znai da su slubene. Metoda rtvovanja se ne opisuje. Jedan mjesec nosi naziv po zeusu (Diwios), a jedna se svetkovina naziva TE-O-PO-RI-JA (theophoria), vjerojatno svetkovina usporediva s onom prikazanom na fresci s procesijom u Knosu. U Knosu se najee spominje sveenica vjetrova koja prima med za moi koje udjeljuje. QE-RA-SI-JA je moda proroica koja tumai let ptica ili um drvea.

Dokumenti iz Pila Donose mnogo iri raspon informacija od onih iz Knosa. Ne pojavljuju se isto minojska boanstva kao Eileithyia i Pipituna/Diktynna ve iskljuivo grka boanstva, a omjer mukih i enskih boanstava je gotovo jednak, to je u suprotnosti s dojmom koji se stjee prouavanjem prikaza u umjetnosti. 1. PO-TI-NI-JA / Potnia Kao i u Knosu, Potnija ima vei broj epiteta od kojih su neki lokalni, a jedan se dio odnosi na podruje utjecaja. Epitet A-TA-NA zasada je nepoznat na kopnu. (a) PA-KI-JA-NI-JA / Sphagianeia?? (lokalni epitet) (b) I-QE-JA / Hippeia (podruje utjecaja: od konja"?) (c) A-SI-WI-JA Aswia (lokalni) (d) NE-WO-PE-O ? (e) U-PO-JO ? 2. PO-SE-DA-O-NE / Posejdon (po uestalosti najvanije boanstvo u Pilu) 3. PO-SI-DA-E-JA / Posidaieia (enska dvojnica Posejdona) 4. DI-WE/DI-WI-JE-U / Zeus 5. DI-WI-JA / Diwia (enska dvojnica Zeusa) 6. E-RA / Hera (pojavljuje se na tablici zajedno sa Zeusom ) 7. A-TI-MI-TE / Artemida 8. E-MA-A / Hermes? 9. A-RE-JA / Ares? 10. DI-WO-NU-SO-JO / Dioniz (mogue osoba, a ne bog)

11. PE-RE-*82 / Peleia? 12. I-PE-ME-DE-JA / Iphimedeia (Posejdonova ljubavnica i majka divova Otosa i Ephialtesa) 13. MA-NA-SA ? 14. TI-RI-SE-RO-E / Trisheros? (trostruki junak"??) 15. DO-PO-TA / Despotas? (gospodar") 16. MA-TE-RE TE-I-JA / Mater theia (boginja Majka") 17. WA-NA-SO-I / Wanasoi (dvije kraljice"?) 18. DI-PI-SI-JO-I / Dipsioi (edni"?) Umjesto svi bogovi" kao i u Knosu, tekstovi ponekad jednostavno spominju: 1. TE-O-I / bogovi 2. TE-O / bog Kultno osoblje Za razliku od Knosa gdje se spominje samo sveenica vjetrova, u Pilu se spominje velik broj sveenika oba spola: 1. 2. 3. 4. 5. 6. I-JE-RE-U / hiereus (sveenik) I-JE-RE-JA / hiereia (sveenica) KA-RA-WI-PO-RO / klarwiphoros (nosa kljua" nejasne funkcije) PU-KO-WO / purkooi (straari vatre"?) KI-RE-TI-WI-JA (posipaica ita potvrena i u Knosu) I-JE-RO-WO-KO / hierourgoi (sveti radnici", moda oni koji su ubijali rtvene ivotinje).

Festivali U tekstovima iz Pila spominju se dva glavna i vie manjih festivala: 1. RE-KE-TO-RO-RI-JO / lekhestroterion (?) (pripremanje leaja {za sveti brak Posejdona i Potnije?}).

2. TO-NO-E-KE-TE-RI-JO / thronohelkesterion(?) (postavljanje trona"). Moda povezano s oboavanjem dviju kraljica.

3. ME-TU-WO NE-WO (festival novoga vina posveen Mater Theia) 4. TU-RU-PTE-RE-JA / thrypteria (ceremonija proslave cijeenja voa?)

LH I posude-vafejski pehar i alabastron

LH I Rana mikenska keramika (LH I - II, 16.-15. st.) kombinira raniju MH tradiciju s utjecajima keramikih stilova LM IA faze (Lakonija, Argolida), kako u oblicima posuda (poluloptasti pehari, Vafio pehari, alabastroni, krukoliki krazi), tako i u oblicima dekoracije. Argivska se keramika od poetka iskazuje najkvalitetnijom po svojoj sjajnoj boji gline i sivo-crnim biljnim, morskim i geometrijskim motivima i snano utjee na druge stilove kopna. Omiljeni su motivi jo uvijek spirale i dr. apstraktni motivi, a tijela posuda dijele se u horizontalna polja LH I posude uglavnom su manje, dok su vee posude zdjele i krateri - jo uvijek izraene u MH tradiciji mat keramike.

LH IIA-B

LH IIA keramika vrlo je slina onoj LHI perioda i pokazuje malo promjena. Uporaba sjajne boje je dominantna, a najei su motivi papirus, tzv. sakralna bjelokost i zailjeni luk, posebice na amforama Dvorskog stila s biljnim i morskim motivima koje su se izvozile ak i na Kretu.
LH IIB keramika odreena je prije svega Ephyrenskim stilom pojedinanih motiva na povrini vaze, popularnim na peharima (prvi su otkriveni na lokalitetu Korakou, antika Ephyra, kod Korinta), bokalima i vrevima. Oni su samo jedan segment preteito stiliziranih i stereotipnih motiva kopnenoga podrijetla ljiljana, brljana i dr. Jo uvijek se javljaju i pojedini primjerci mat keramike.

Tijekom LH IIIA1 perioda popularni pehari prethodne faze se povisuju i dobivaju plie tijelo i duu nogu predstavljajui prijelaznu formu prema kiliksu. Vafio pehari iezavaju i preputaju mjesto mikenskim peharima. Apstraktni motivi, ukljuujui i one organizirane u horizontalnim trakama, postaju prevladavajua dekoracija, a najee su spirale. LH IIIA2 keramika je konzistentno visoke kvalitete gline i uniformne dekoracije na podruju Argolide, Atike i drugih regija Mikenskoga svijeta, a suvremeni minojski stilovi imaju malo upliva. Stilizirani biljni, ivotinjski ili jednostavni linearni motivi organizirani u grupe dekoriraju kilikse, vreve, kratere, skifose i lonce s istaknutom osnovom. Mikenska se keramika izvozi do Sirije, Palestine, Egipta i panjolske. Krajem faze na pojavljuje se Piktoralni stil uglavnom s ljudskim figurama, dvokolicama, konjima i prikazima bika, izraivan u Berbati u Argolidi i distribuiran sve do Cipra gdje je bio iroko imitiran.

LH IIIB Tijekom LH IIIB perioda suvremeni minojski stilovi imaju minimalan utjecaj na heladsku keramiku. Popularnost kiliksa poinje opadati, a postaju popularne duboke zdjele i krateri. Ipak, tijekom cijele se faze pojavljuju i neoslikani kiliksi. Ornamentika je naglaeno apstraktna, a motivi su organizirani u frizove, to doprinosi homogenosti stila. Nastavlja se produkcija Piktoralnog stila.

Submikenske vaze (Asine, Argos, salamina)

U LH IIIC periodu (12. st.), nakon razaranja palaa, umjetnika je uniformiranost prekinuta i pojavljuje se i evoluira velik broj regionalnih stilova. Stil itnice, primjeri kojega su otkriveni u podzemnom skladitu pokraj Lavljih vrata ima jednostavnu linearnu dekoraciju kao oblik stilistike simplifikacije. Argivske radionice razvijaju tzv. Zatvoreni stil, karakteristian po brojnim apstraktnim motivima koji pokrivaju cijelu posudu. Nastavlja se izraivati i Piktoralni stil s ratnim scenama koji evoluira, dok je na Dodekanezu, Kikladima i Kreti popularan Octopus stil s prikazima hobotnica, riba, ptica i komplementarnih motiva. Krajem Mikenskog perioda pojavljuje se tranzicijski sub-mikenski stil 11. st., preteito malih posuda s obinom linearnom dekoracijom, koje su prethodnici geometrijskih stilova. Najei oblici su krateri i lonci sa drkama oblika stremena na lanom vratu.