Cuvari praga Vrijeme u kojem ivimo bremenito je promjenama koje se dogaaju na svim razinama.

Mnoge se dojueranje sigurne luke rue, ostavljajui za sobom prazninu neizvjesne budunosti. Korjenite promjene u drutvu esto uzrokuju i individualne krize i potiu na pitanja o smislu i svrsi ivota. Korjenite promjene u drutvu dovode u pitanje mnoge stare vrijednosti i opevaee norme ivljenja i ponaanja.. Ljudi poinju traiti sebe i svoje mjesto pod suncem. Takva traganja esto dovode do kriza. Kinesko slovo za krizu, weichi, sastoji se iz dva znaka od kojih jedan znai opasnost, a drugi ansu.. Sudei, prema tome, kriza bi bila opasna ansa ili opasnost koja prua ansu. Naime, ivot nije statian ve dinamian proces tijekom kojeg se mijenjamo, rastemo i razvijamo. Dok se jedan dio nas grevito dri starog i poznatog, drugi nas dio vodi prema naprijed kako bismo, osvajajui predjele novog i nepoznatog, uili, razvijali se i rasli u psiholokom i duhovnom smislu rijei. Put iz starog u novo vodi kroz probleme i zadatke koje oni pred nas postavljaju. Svaki problem pred kojim se naemo predstavlja izazov i prua priliku da nauimo neto o sebi i u svoj ivot unesemo kvalitetne promjene. No, put do promjene vodi kroz preispitivanje i odricanje od starog i poznatog te otvaranje prema novom i nepoznatom, a to nije lako. Kada se naemo pred naizgled nerjeivim problemom, rui se cijeli na dotadanji svijet. Sve to smo bili, sve u to smo vjerovali, odjednom biva dovedeno u znak pitanja.. Jasno nam je jedino da na stari nain vie ne ide. Novi jo ne znamo. U takvim se trenucima osjeamo kao da smo se odjednom nali u mranom hodniku; vrata, kroz koja smo proli, za nama su se zalupila a ona nova, kroz koja bismo mogli ili trebali izai jo ne moemo vidjeti. Niotkuda ni traka svjetla. Nestalo je ono to smo tako dobro poznavali i to je predstavljalo cijeli na dotadanji ivot; umjesto toga, stojimo sada pred prazninom novog i nepoznatog. Sve je dovedeno u pitanje - vjera, smisao, ivot sam. Razum i trodimenzionalna svijest ovjeka ne vide tu nikakvog izlaza. Poinju izranjati pitanja, strahovi, sumnje... Naime, poput djeteta u utrobi, koje se pupanom vrpcom grevito dri svoje majke, i mi smo pupanom vrpcom vezani za sve ono to nam ivot ini poznatim, predvidljivim i sigurnim mjestom za ivljenje. Bojimo se promjene, jer svaka promjena znai odricanje od starog i poznatog, te suoenje s novim i nepoznatim, to u sebi moda krije opasnost da budemo povrijeeni. ak i onda kad je to staro dotrajalo i u svojoj sutini odavno mrtvo, trudimo se iz petnih ila umjetno mu produiti vijek. Ogroman je ljudski strah od promjene! Nesvjesni toga da smo u sutini duhovna bia, mnogi se ljudi vezuju za materijalni svijet, okolnosti i ljude koje na svom putu sreu te se pod svaku cijenu trude kontrolirati ivot i odrati stvari onakvima kakve misle da bi trebale biti. No, naa je dua svjesna toga da su uenje i duhovni rast mogui jedino kroz promjenu. Stoga nas stavlja pred razliite kunje sueljavajui nas s tekom boleu ili smru, rastavom, ratom, elementarnom nepogodom i sl. Kada se naemo pred jednom takvom situacijom u trenutku se rui cijeli na dotadanji sustav i ini nam se da stojimo pred zidom. Vrata za nama su zatvorena i ne moemo natrag a kroz vrata koja vode prema naprijed - ne vidimo niti znamo kako ih nai. Tu stupa na scenu ono to neki ezoterini pravci nazivaju "uvarem praga". Mali uvar praga zastraujui je lik satkan od naih unutarnjih utvara, strahova i blokada i pojavljuje se pred nama svaki put kada smo spremni napraviti novi korak u smislu svog unutarnjeg, tj. duhovnog razvoja. On se tada pojavljuje poput prepreke koja nas upozorava na to koje nas sve opasnosti ekaju, usudimo li se napraviti taj korak. Zastraeni tim prijetnjama, mnogi ljudi odustanu. Samo oni koji se, usprkos strahu usude riskirati i napraviti korak te proi pored njega, mogu ii dalje, prema eljenom cilju. Nakon nekog vremena oni e imati prilike susresti se s "velikim uvarem praga". Za razliku od prethodnoga, veliki je uvar praga prekrasno bie satkano iz svjetlosti koji, poput kerubina s ognjenim maem prijei put dalje onima koji nisu spremni sva svoja znanja i sposobnosti odgovorno i svjesno dijeliti s drugim ljudima. Samo oni koji su u svom ljudskom razvoju doli do najvie toke, mogu proi pored velikog uvara praga. Ma kako ga nazivali, uvar praga je arhetipski lik koji postoji otkako je svijeta i vijeka i, na ovaj ili onaj nain, on se pojavljuje pred nama svaki put kada nas naa dua povede korak dalje kao da eli ispitati koliko smo uistinu spremni napraviti taj korak. U bajkama i predajama mnogih naroda on se javlja kao zastraujui uvar (zmaj ili zmija ili straan div) nekog tajnog blaga do kojeg mora doi glavni junak. Tek pobijedi li ga, uspije li svladati tu neman, junak moe postii ono to je naumio. Po mom je miljenju jedan od najboljih opisa uvara praga dao Franz Kafka u svojoj pripovijeci "Ispred zakona".

Ispred zakona stoji vratar. Tom vrataru dolazi ovjek sa sela i moli ga, da ga pusti u zakon, no vratar mu odgovara, da mu sada ne moe dopustiti da ue. ovjek razmisli malo i potom upita: "A kasnije? Hou li onda kasnije moi ui?" "Moda", odvrati mu vratar, "ali sada ne". Budui da su vrata koja vode do zakona jo uvijek otvorena, a vratar se maknuo ustranu, ovjek se sagne da kroz vrata pogleda u unutranjost. Spazivi to, vratar se nasmije i ree: "Ako te to tako mami, pokuaj proi usprkos mojoj zabrani. Ali upamti: ja sam moan. A ja sam samo posljednji po inu. Tamo ispred svake dvorane stoji jo po deset vratara, sve jedan moniji od drugog. Ve sam pogled na treeg ak ni ja ne mogu izdrati." Takve potekoe ovjek sa sela nije oekivao; ta, govorili su da je zakon svagda i svakome pristupaan, no kad malko pozornije pogleda vratara u bundi, njegov iljasti nos, dugu, prorijetku, crnu tatarsku bradu, odlui ipak radije priekati, dok mu ovaj ne dopusti ui. Vratar mu dade klupicu, te naredi, da sjedne s jedne strane vrata. Sjedei ondje, proveo je ovjek mnogo dana i godina. Mnogo je puta pokuao ui, mnogo je puta vrataru dosaivao svojim molbama. Vratar je esto razgovarao s njime, ispitivao ga o njegovoj domovini i o mnogo emu drugom, no sve to bijahu sama ravnoduna pitanja, kakva postavljaju velika gospoda, a naposljetku bi uvijek iznova rekao da ga jo ne moe pripustiti. ovjek, koji se bjee pripremio za put, upotrijebio je tota, ne bi li nekako podmitio vratara. Ovaj je, istina, primio sve te darove, ali njegov odgovor na kraju sveudilj bijae: "Ja to uzimam samo zato da ne bi rekao da si togod propustio napraviti." Za silnih tih godina, ovjek je gotovo netremice promatrao vratara. Posve je zaboravio na druge vratare, a ovaj ovdje, inilo mu se, jedina je prepreka za ulazak u zakon. Proklinjao je svoj nesretni udes, prvih godina bezobzirno i u sav glas, poslije, kad ostarje, glas mu postade tii i samo jo sebi gunae u bradu. Postade djetinjast i, kako je dugogodinjim promatranjem vratara upoznao i buhe u njegovu krznenom ovratniku, poe i njih moliti da mu pomognu skloniti vratara. Najzad mu oslabi vid, i nije vie znao postaje li uistinu sve oko njega mranije ili ga samo oi varaju. No usprkos tomu, sada je u mraku razabirao neki sjaj, to neugasivo izbijae kroz vrata zakona. Polako je tako prolazio dan za danom i najzad mu dani bijahu izbrojani. Pred samu smrt, u glavi mu se sva iskustva tih dugih godina sloe u jedno pitanje, koje dosada jo ne bjee postavio vrataru. Rukom mu dade znak, da se priblii, jer vie nije mogao uspraviti tijelo, koje postajae sve ukoenije. Vratar se morao sagnuti duboko k njemu jer ovjek se bijae jako smanjio. "A to bi sada jo htio znati?" upita ga, "ta, ti si nezasitan." "Svi streme k zakonu", odvrati ovjek, "pa kako onda da za svih tih silnih godina nitko osim mene nije traio da ue?" Vratar shvati, da je ovjek ve na izdisaju, i da bi dopro do njegova sluha, koji se ve gubio, izdere se na nj: "Ovdje nitko drugi nije mogao biti priputen, jer ovaj ulaz bijae odreen samo za tebe. A sada ga idem zatvoriti."

uvar praga nije neko nezavisno bie, koje je stvorila neka mo izvan nas iji bi zadatak bio sprijeiti nam napredovanje na naem putu. Oblik tom arhetipskom liku daje nae neznanje; u njemu se ogledaju svi strahovi i otpori, svi negativni obrasci, loe misli i osjeaji iz nae prolosti, sve ono ega se svjesno ili nesvjesno jo uvijek grevito drimo. Onaj dio u nama koji je vezan za prividni svijet stvari i nepromjenjivih odnosa ne eli promjenu i pokuava se zatititi od svega to bi ga moglo uzdrmati. Pojavljujui se u obliku uvara praga, on nas eli zastraiti i natjerati da odustanemo. U vremenima promjene i krize, koju misao na promjenu uzrokuje, uvara praga susreemo na razliite naine i na razliitim razinama: u snovima i u vizijama, u liku neke konkretne osobe ili situacije u naem svakodnevnom ivotu. I dok s jedne strane osjeamo da je nuno napraviti neki korak, uvar nas praga odgovara od njega donosei pred nas cijelu paletu zastraujuih slika i misli te najrazliitijih ideja koje bi nas mogle navesti na to da se ne pomaknemo s mjesta. (To je ona vjena igra yina i yanga o kojoj su oduvijek govorili istonjaki mistici). uvar praga moe na sebe uzeti toliko lica koliko je oblika ovjekova bia koje tei za vjenim ivotom, a najee se javlja u liku koji nam je tog trenutka najstraniji. Tri su glavne vrste "zemaljske hrane" koje ovjeka dre u iluziji odvojenosti od duhovnoga svijeta i vezuju ga uz svijet privida: seksualnost, mo i posjedovanje. Nabrojene su teme u svezi s tri prva energetska sredita ili akre. esto se uvar praga javlja u svezi s tim podrujima kao glas koji nas plai i zadrava da ne bismo napravili neki korak, npr. napustili posao koji nas ne zadovoljava i na kojem se osjeamo frustriranima i potraili drugi. U takvim se situacijama pojavljuje u obliku upornih misli ili poruka nekoga iz okoline, govorei: "Ma, nemoj to. Ovdje si siguran, ovdje zna to

moe oekivati, a tko zna to te tamo eka..." i sl. Njegov je glas snaan i, uvi ga, ovjek se boji napraviti bilo to, ak i onda kada, primjerice, za svoj rad na dotinom radnom mjestu ve mjesecima nije dobio plau, kada ga pretpostavljeni ikaniraju i sl. Iz istih razloga ljudi ostaju u odnosima koji ih vie ne zadovoljavaju, ne usuujui se traiti nita za sebe ni odbiti ono to ne ele, iz straha od samoe, naputenosti, osude okoline... Pored individualnih uvara pragova postoje i kolektivni, poput politiara, vojske, crkve, banaka i sl. koji nam nude razliite oblike zabluda, npr. "Ako nemate novaca, ne oajavajte. Mi vam nudimo mogunost kredita. Kupite danas, platit ete sutra" itd. (kao da e sutra to platiti netko umjesto nas). uvar praga javlja se i u obliku rasprodaja, na kojima znamo kupiti i stvari koje zapravo ne elimo, samo zato to su jeftine... Pod maskom prividne sigurnosti, uvar praga nas zapravo dri prikovanima za staro i ne da nam naprijed ve nas potie da ostanemo u cipelama koje smo ve prerasli iz straha da moda neemo nai nove koje vie odgovaraju naoj sadanjoj mjeri. Jednom kada je prevladan, sav na strah ini nam se nitavnim i smijenim, a nova sloboda, koju smo svojim izborom dobili daje nam snagu se suoimo sa svim preprekama koje nam stoje na putu, te ih svladamo. Smijati se, rizik je da ispadne budala. Plakati je rizik izgledati sentimentalan. Posegnuti za drugim je rizik uplitanja. Otkriti osjeaje rizik je otkriti svoje pravo ja. Izloiti ideje i snove pred svjetinu rizik je da ih se izgubi. Voljeti nekog je rizik da ljubav ne bude uzvraena. ivjeti je rizik umiranja. Pokuati znai riskirati pogreku. Ali riskirati se mora Jer najvea je opasnost nita ne riskirati. ovjek koji nita ne riskira, ne ini nita, nema nita, nije nita i postaje nita. On e moda izbjei patnju i bol, ali ne moe nita nauiti ni osjetiti, mijenjati se ni rasti, ljubiti ni ivjeti. On je okovan svojim stavovima, on je rob. On je proigrao svoju slobodu. Samo onaj koji se usudi, istinski je slobodan. (***) Ne prepoznamo li glas uvara praga i ne prepoznamo li kakav je smisao kunje pred koju nas stavlja, zastat emo zastraeni i nesposobni pomaknuti se, privezani za aveti prolosti, projicirajui svoj unutranji pakao na svijet i ljude oko nas.. Samo oni, koji se usude, mogu ii naprijed. Samo oni koji se usude pogledati u tamu, mogu zaista stii do svjetla. To je jednostavna istina, koju znaju svi posveeni i svi oni, koji otvorena srca kroe putem istine ne bojei se rizika, koji donosi novo i nepoznato. Uspijemo li prepoznati i prevladati svoj strah i otpor te, usprkos njima, nastaviti put, uskoro emo spoznati da uvar praga, kojeg smo doivljavali kao zastraujueg protivnika, u sutini nije protivnik ve zatitnik, koji nam pomae da svojim putem ne idemo prebrzo, ve svjesno i odgovorno napredujemo korak po korak. Kad stojimo pred njim, a to se dogaa u svakoj krizi u kojoj se naemo, ini nam se, u naem strahu, da znamo odgovore na sva ivotna pitanja. Ostajemo prikovani pred pragom novog poetka, pred novim vratima koja nas ekaju, i moemo za to nai brojna objanjenja, psiholoka, filozofska ili ak religijska, ali - ivot prolazi mimo nas. Nakon nekog vremena - a katkada moe protei i cijeli jedan ljudski vijek - ponovno emo napustiti stavove na koje

nas je naveo na strah i opet poeti ivjeti. Do nove krize. Usudimo li se, pak, suoiti se sa svojom tamom i strahom te proi pored "uvara praga", imat emo prilike vidjeti kako se ta tamna zastraujua sila najednom transformira u svjetlo koje nas prati dalje na naem putu. Ono to nas je strailo, bile su samo aveti prolosti i naa vezanost za stvari koje su morale umrijeti kako bi napravile mjesta neem novom. uvar se praga, od demonskog bia koje nas strai, pretvorio u anela uvara. Samo se nesvjesni i nepaljivi ljudi potpuno identificiraju s dogaajima i situacijama koje ivot pred njih donosi. Ljudi koji kroe putem istine i samospoznaje znaju da je sve to se dogaa i sav materijalni svijet - tek pozornica i ifra kojom se objavljuje ono nevidljivo. Svaka je ivotna kriza ispit i prilika za predah i pitanja, te korak prema naprijed. Svaka je ivotna kriza, ma kako bolna i teka bila, prilika za novi poetak, za novo roenje due; za inicijaciju. Upravo u krizi savreno smo slobodni budui da sam osjeaj krize znai da je dotinom odsad zauvijek zatvorena jedna mogunost, no istovremeno, na jednoj dubljoj razini, pred njim se otvara bitno vie mogunosti no to ih je ikada bio svjestan. Sve u prirodi ima svoj tijek i svoje vrijeme, sve je u prirodi podlono kozmikom zakonima i ciklusima raanja i umiranja. Sva mudrost svijeta sastoji se u tome da prepoznamo te faze u naim ivotima i na njih reagiramo na odgovarajui nain, odnosno da pustimo neka umre ono to je staro i dotrajalo, kako bismo time napravili mjesta za roenje neeg drugog, novog. To je prirodan proces, prirodan tijek stvari. Sva mudrost svijeta sastoji se u tome da prepoznamo glas uvara praga i osluhnemo, a onda se okrenemo svojoj unutarnjoj mudrosti i zamolimo je za vodstvo i podrku pri prvom koraku te potom, usprkos strahu, usprkos neznanju, krenemo. Svi slijedei koraci ukazivat e nam se putem. (iz knjige "Tragajui za sobom")