SEDMICA I BIBLIJA

Petrovi Branko e-mail: bpshalom@yahoo.co.uk

Uvod
"On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini stanovnici su mu kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao ator svoj za stan." (Is.40:22) * * Vrijeme skupa sa prostorom predstavlja kategoriju vezanu za materiju, odnosno za Boje stvaranje, dok je Bog postojao i prije (ukoliko taj termin ovdje ima smisla): "U poetku bjee rije, i rije bjee u Boga, i Bog bjee rije. Ona bjee u poetku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje nije nita postalo to je postalo." (Jovan 1:13) "Ja mudrost... Gospod me je imao u poetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakog vremena. Prije vjekova postavljena sam, prije poetka, prije postanja zemlje." (Prie 8:12.22-23) "Ovo govori Isus, pa podie oi svoje na nebo i ree... I sad proslavi ti mene oe, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. ...jer si ti imao ljubav k meni prije postanja svijeta." (Jovan 17:1/a.5.24/b) Meutim, kao to je Gospod stvorio materijalni svijet (nebo i zemlju) da bi u njemu nastavao: "Ovako veli Gospod: nebo je prijesto moj i zemlja podnoje nogama mojim..." (Is. 66:1) "On je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao ator za stan" (Is. 40:22) "Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod." (Is. 23:24), isto tako je Gospod stvorio vrijeme koje on ispunjava odreenim aktivnostima. Osnovna karakteristika tog vremena, to je glavni zakljuak ovog djela knjige, predstavlja SEDMICA.

SEDMICA STVARANJA
Uvod
Prvo i drugo poglavlje prve knjige Mojsijeve predstavljaju jedan od najzagonetnijih izvjetaja Svetog Pisma. U ovom izvjetaju se prikazuje tok dogaaja u sedmici stvaranja ivota na Zemlji. Odnos biblijskih komentatora pa i hriana uopte prema njemu je dosta kontradiktoran. Dok manjina njih shvata ovaj izvjetaj doslovno, ogromna veina smatra da se ovdje radi o nekom vidu alegorijskog prikaza. No i taj alegorijski prikaz se razliito shvata. Veina ga uklapa u milione i milijarde godina teorije evolucije, dok postoji i jedan dio koji est dana stvaranja tumai kao est hiljada godina, oslanjajui se na stihove 2 Pet. 3:8 i Ps. 90:4. U ovom djelu knjige se pokazuje da cjelokupni mozaik Biblije (i same za sebe i u sklopu istorijskih injenica) ukazuje da se radi o doslovnim danima, a i da su navedeni stihovi istiniti. U prvom odjeljku emo se baviti samo prvim biblijskim izvjetajem, posmatranim samim za sebe. U narednom emo uoiti da sedmica u stvari predstavlja klju za razumijevanje Bojeg "obitavanja" u vremenu, a u treem, biblijsko-istorijskim konsekvencama tog saznanja. U dodatku ovog djela knjige, pozabaviemo se autorstvom, kao prvo itave prve knjige Mojsijeve, a potom i onoga to nas ovdje najvie zanima - samog izvjetaja o stvaranju. / /

BOG I VRIJEME
Boji Duh = sedam Duhova
Broj sedam igra znaajnu simboliku ulogu u Bibliji. Tako imamo sedmodnev stvaranja (zapravo estodnev stvaranja sa sedmim danom danom poinka), pa kao posledicu i neprekidni ciklus od sedam dana (1.Moj.2:1-3 i 2.Moj.20:10.11), zatim ciklus od sedam godina (3.Moj.25:2-4). Isto tako, u Otkrivenju imamo sedam crkava (Ot.1:4), sedam svijenjaka i sedam zvijezda (Ot.1:12.16.20), sedam iaka ognjenijeh (Ot.4:5), sedam Duhova Boijih, sedam peata, sedam truba, sedam gromova i na kraju sedam aa Bojeg gnjeva. U redovima koji slijede eli se rei da se ne radi samo o formalnoj slinosti, niti o samo simbolinom znaenju broja sedam. Kljunu ulogu u znaenju sedmice igraju "sedam Duhova Boijih" (Ot.1:4, 3:1, 4:5, 5:6). Da ovih sedam Duhova Boijih zaista predstavljaju svetog Duha koji se u Bibliji i teologiji navodi kao lan svetog Trojstva (ili svete Trojice, ako elimo da naglasimo njihovu individualnost) zakljuujemo iz sledeih stihova: "Blagodat vam i mir od onoga koji jest, i koji bjee, i koji e doi; i od sedam duhova koji su pred prijestolom njegovijem; I od Isusa Hrista, koji je svjedok vjerni..." (Ot. 1:4-5) Ovdje se navodi sveto Trojstvo, pri emu se za svetog Duha kae "sedam Duhova Boijih". Potvrdu ove hipoteze sve vie nalazimo, to vie uporeujemo sa ostalim djelovima Svetog Pisma. Dakle, moemo slobodno rei da, kao to je Bog jedan, a u stvari je Trojstvo, tako je i Duh jedan, a u stvari su sedam. Ovih sedam Duhova s jedne strane stoje pred prijestoljem Bojim (Ot.1:4), a s druge poslati su po svemu svijetu (Ot.5:6). Objekat tog poslanja su sedam crkava (Ot.1:11), a Duh je taj koji im govori (vidi Ot. 2:7.11.17.29, 3:6.13.22). Na osnovu toga se zakljuuje da je svaki Duh zaduen za po jednu crkvu. A opet kod stvaranja ivota na zemlji imamo situaciju da se "duh Boiji dizae nad vodom" (1 Moj. 1:2). Da li je mogue onda da je za svaki dan bio zaduen po jedan od sedam Duhova? A s druge strane, ko su tih sedam Duhova? Odgovor nalazimo isto u Otkrivenju, itajmo: "I vidjeh, i uh glas anela mnogijeh oko prijestola i ivotinja i starjeina... govorei glasom velikijem: dostojno je jagnje zaklano da primi SILU i BOGATSTVO i PREMUDROST i JAINU i AST i SLAVU i BLAGOSLOV." (Ot. 5:1112) Dakle tano sedam karakteristika. Da li se ovdje zaista radi o Duhu sile, o Duhu bogatstva, O Duhu premudrosti, o Duhu jaine, o Duhu asti, o duhu Slave i na kraju o Duhu blagoslova, ili je ovo sluajna koincidencija? U Bibliji je malo (bolje rei nimalo) sluajnosti. Potvrdu za to nalazimo u knjizi proroka Isaije: "Ali e izai ibljika iz stabla Jesejeva, i izdanak iz korijena njegova izniknue. I na njemu e poivati DUH GOSPODNJI, duh MUDROSTI i RAZUMA, duh SAVJETA i SILE, duh ZNANJA i STRAHA Gospodnjega. (Is. 11:1-2) Ovdje nedostaje jedino sedmi Duh (Duh blagoslova) i navedeni su malo drugaiji nazivi, ali je zato navedena teza oigledno potvrena. to se tie veze ovih sedam duhova sa sedam dana stvaranja najoiglednije je da sedmi (blagosloveni) dan

5 odgovara Duhu blagoslova. Dalje, ovjek je stvoren na "slavu Boju" u estom danu. A jagnje je postalo dostojno da PRIMI puninu svetoga Duha tek nakon Golgote: "I pristupivi Isus ree im govorei: dade mi se SVAKA vlast na nebu i na zemlji." (Mat. 28:18) U Otkrivenju nalazimo sedam Duhova jo na jednom mjestu, u slinoj situaciji kao u prvom sluaju, ali ovaj put u malo drugaijem rasporedu i s tim to je BOGATSTVO zamijenila HVALA: "I svi aneli stajahu oko prijestola i starjeine i etiri ivotinje, i padoe na lice pred prijestolom, i poklonie se Bogu. Govorei: amin; BLAGOSLOV i SLAVA i PREMUDROST i HVALA i AST i SILA i JAINA Bogu naemu va vijek vijeka. Amin." (Ot. 7:11-12) Dakle, za Boga Oca se ne govori ni o kakvom primanju sedam darova Duha, ve se samo potvruje i odobrava njihovo posjedovanje. Kada se, meutim, ovi Duhovi poreaju na odgovarajui nain, kao u Tabeli 41, dolazimo do potpunog poklapanja. U prvom sluaju (Ot.5:12) navoenje ide redom od gore lijevo, a u drugom (Ot.7:12) odozdo prema gore, pri emu se uzimaju parovi skupa. O daljim moguim implikacijama nemam namjeru da se bavim ve to preputam itaocima. SILA JAINA BOGATSTVO (HVALA) AST PREMUDROST SLAVA BLAGOSLOV Tabela 4 - 1. Tabelarni prikaz sedam darova koje prima jagnje (Ot.5:12), koji poredani na odgovarajui nain i kretanjem unazad odgovaraju Bojim atributima (Ot.7:12).

Blagosloveni dan
ovjek je stvoren na sliku Boiju u prostoru i vremenu, tj. duhovno. Iz tog razloga, kao to je kod Gospoda u stvaranju za svaki dan preovladavao po jedan Duh, a na kraju Duh blagoslova, tako i kod nas, ako "HODAMO PO DUHU", sedmog dana treba da preovladava Duh blagoslova. Tako je to u itavom vremenu od stvaranja prvog ovjeka. Zato je i danas sedmi dan, ABAT, blagosloven, jer u njemu i dan danas preovladava Duh BLAGOSLOVA. Zato je, ujedno, svetkovanje abata i unutranji ZNAK usklaenosti sa Duhom Bojim.

Trojstvo i estodnev stvaranja

Poznato je da se estodnev stvaranja moe podijeliti na dva djela od tri dana, pri emu se dobija interesantna tabela aktivnosti (T. 4-2) (Derek Kidner, POSTANAK, Starozavjetni komentari). isto formalno ova tabela podsjea na neki nain na Sveto trojstvo, ali da se ne radi samo o podsjeanju moemo zakljuiti iz antiparalele prikazane u Otkrivenju.

6 PRVI DAN a) Svjetlost b) Rastava svjetlosti od tame DRUGI DAN a) Gornja i donja voda b) Svod nebeski TREI DAN a) Kopno izdvojeno iz vode b) Biljni svijet ETVRTI DAN Izvori svjetlosti Rastavljaju dan od noi PETI DAN Ribe Ptice ESTI DAN Kopnene ivotinje Bilje dato za hranu

Tabela 4 - 2. Sistematizovani tabelarni prikaz Bojih aktivnosti tokom estodneva stvaranja.

Antitrojstvo
U prethodnom djelu knjige je uoeno tzv. sotonsko trojstvo: 1. Velika crvena adaja na nebu (Otkr. 12:3), 2. Zvijer koja izlazi iz vode (Otkr. 13:1), i 3. Zvijer koja izlazi iz zemlje (Otkr. 13:11). Takoe je uoeno da ovo trojstvo predstavlja negativnu kopiju Boanskog trojstva. Dalje smo uoili i da ikona zvjerina (Otkr. 13:14-15) predstavlja antitip (u negativnom smislu) prvog ovjeka - Adama. Na osnovu ove tzv. anti-slinosti moemo izvui izvjesne zakljuke i o samom svetom Trojstvu, kao to se moe vidjeti iz redova koji slijede.

Trojstvo i stvaranje
Kao to kod anti trojstva imamo da se anti-otac javlja na nebu, anti-sin izlazi iz vode, a anti-Duh sveti izlazi iz zemlje, tako se moe zakljuiti da je kod prvog i etvrtog dana odluujuu ulogu imao Bog-otac (jer se radi o stvaranju na nebu), kod drugog i petog Bog-sin (jer se radi o vodama i prostoru izmeu te dvije vode kao i biima koja ih naseljavaju), a kod treeg i estog Bog-Duh sveti (jer se radi o kopnu i kopnenim biima). Sve ovo je ematski prikazano u Tabeli 4-3. Boansko trojstvo Bog Otac Svjetlost nebeska tijela Bog sin More i nebo morska i nebeska bia Bog sveti Duh Kopno i bilje kopnena bia Sotonsko trojstvo zmaj na nebu zvijer iz mora zvijer iz kopna

Tabela 4 - 3. Tabelarni prikaz Boanskog trojstva sa njegovom oblau stvaranja uporeen sa anti-boanskim trojstvom sa njegovim mjestom pojave.

SEDMICA - KLJU GOSPODNJEG VREMENA

Tipologija izvjetaja o stvaranju
Kao to je ve reeno, prva stranica Biblije sadri jedan od najzagonetnijih izvjetaja. Koplja poinju da se lome ve kod prvih stihova: "U poetku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bjee bez oblija i pusta, i bjee tama nad bezdanom; i duh Boji dizae se nad vodom." (1 Moj. 1:1-2). /Neki pokuavaju (Derek Kidner, POSTANAK) da ove stihove prevedu sa: "U poetku KADA je Bog stvarao nebo i zemlju, (A zemlja bjee bez oblija i pusta, i bjee tama nad bezdanom; i duh Boji dizae se nad vodom.) Ree Bog..." Na ovaj nain se eli rei da su prva dva stiha paralelni stihovi sa stvaranjem opisanim u ostalim stihovima i da na taj nain tom stvaranju nije prethodilo NIKAKVO ranije stvaranje. Meutim dogaaji u estodnevu stvaranja se upravo hronoloki nadovezuju na ova prva dva stiha. Tak o je u petom stihu zapisano da "Bog odvaja svjetlost od TAME", dakle, tame koja je postojala ve ranije. Zatim u osmom stihu imamo da Gospod "svod naziva NEBO", oigledno, naziv dat po uzoru koji je ve postojao (inae zato bi davao novo ime)./ Dakle, moemo se sloiti da stvaranje neba i zemlje prethodi stvaranju ivota na zemlji. Za sada, to je jo nedefinisan period. Teistiki evolucionisti koriste ovaj period da proguraju milijarde godina, dok se u narednim redovima predlae model po kome se ovaj period smjeta u daleko daleko krai okvir. Nakon stvaranja neba i zemlje imamo period kada je "zemlja bila bez oblija i pusta", ili kako se jo moe prevesti: "A zemlja POSTADE bez oblija i pusta...". Ovo je opet dodatni period, period tame, odnosno noi, a na osnovu narednog odsjeka se zakljuuje da je i on iznosio pola dana, dakle isto kao ostale noi u sedmici stvaranja. Tek nakon ovog perioda zapoinje stvaranje ivota na Zemlji, jer kako pie u knjizi proroka Isaije: "Ovako veli Gospod Gospod, koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i nainio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je nainio da se na njoj nastava: ja sam Bog i nema drugoga." (Is. 45:19) Gospod stvara sistematski i planski. U prva tri dana se stvaraju fiziki uslovi za ivot (svjetlost i tama, voda i atmosfera, kopno), u ostala tri se ta ivotna sredina ispunjava (dnevno i nono vidjelo, bia u vodi i atmosferi, kopnene ivotinje). Na kraju, kao kruna stvaranja, dolazi ovjek. No, stvaranje ivota na zemlji ima jednu karakteristiku, koja se kao potka provlai kroz cijeli ovaj izvjetaj, a to je da sve to je stvoreno na zemlji u stvari predstavlja TIP neega to je ve postojalo prije. Drugim rijeima stie se utisak da Gospod pravi kopiju (tip) neega to je ve postojalo (arhetip). Tako, ve u prvom danu stvaranja:

8 "I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva no." (1 Moj. 1:5/a) Dakle, pojmovi DAN (ovdje se misli na dan kao obdanicu) i NO su ve postojali i prije poetka stvaranja, a dan i no koje mi imamo su samo njihova slika ili tip. Slino imamo u drugom danu: "A svod nazva Bog nebo." (1 Moj. 1:8) Dakle, nebo koje se die direktno iznad nas (zemljina atmosfera) u stvari predstavlja tip neba koje je postojalo ranije, a koje je ak i navedeno u prvom biblijskom stihu. U treem danu, opet imamo: "I suho nazva Bog zemlja, a zborita vodena nazva mora." (1 Moj. 1:10) Dakle, kopno na Zemljinoj kugli je tip neke "zemlje", a okeani i mora su tip nekog "mora". A u estom i sedmom stihu se spominje nekakva voda nad svodom, koja vjerovatno ima svoj arhetip (ovo je ona uvena voda koja je izazvala jo uveniji potop). I zaista, na drugim mjestima u Bibliji se spominje neka "voda nad nebesima": "Hvalite ga, nebesa nad nebesima i vodo nad nebesima!" (Ps. 148:4) "Kad pusti glas svoj, bue vode nad nebesima" (Jer. 51:16/a) Konanu potvrdu ove, da je nazovemo, hipoteze o tipizaciji, nalazimo kod stvaranja ovjeka: "Potom ree Bog: da nainimo ovjeka PO SVOJEMU OBLIJU, KAO TO SMO MI, koji e biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od sviju ivotinja to se miu po zemlji. I stvori Bog ovjeka po obliju svojemu, po obliju Boijemu stvori ga." (1 Moj. 1:26-27) A ako je ovjek stvoren po Bojem obliju, onda je logino pretpostaviti da je i okolina u kojoj je prebivao taj ovjek stvorena po okolini u kojoj prebiva sam Bog. Jer, kako bi se inae mogla odrati slinost, ako ne u potpuno istim okolnostima. Zato je na Zemlji posaen vrt (Eden), koji predstavlja tip Boje ue okolina - Neba. Zato je i taj vrt morao da u sebi sadri drvo poznanja dobra i zla, mjesto Sotoninog prisustva, jer je na nebu ve buktala Sotonina pobuna. (Sotona je, poput skakavaca iz Otkrivenja , za koje pie da "ne ude travi zemaljskoj, niti ikakoj zeleni, niti ikaku drvetu, nego samo ljudima koji nemaju peata Boijega na elima svojima." /Otkr. 9:4/, imao ogranienu slobodu djelovanja. Tek kada je Adam izgubio peat Boji, onda je zlo dobilo svoju veliku oblast djelovanja.) ak se moe pretpostaviti da se i esto ponavljani izraz "po svojim vrstama" (1 Moj. 1:11-12.21.24-25) moe sada prevesti sa "po svojim TIPOVIMA", dakle po tipovima neega to je ve postojalo. Uoivi, da je stvaranje ivota na zemlji u stvari tip nekog ranijeg stvaranja, i u pogledu dogaaja i u pogledu stvorenja i u pogledu vremena, zakljuujemo da je i sama sedmica stvaranja tip neke prethodne sedmice. O kakvoj se sedmici radi, i metodi uspostavljanja tipologije vremena, posveeno je naredno poglavlje.

Tipologija sedmice
Analizom Svetog Pisma nameu se dvije varijante koje idu u prilog navedenog razmiljanja. 1) Prva je DAN ZA GODINU: "A djeca vaa bie pastiri po pustinji etrdeset godina...

9 Po broju dana za koje uhodiste zemlju, etrdeset dana, NA SVAKI DAN PO GODINU, nosiete GRIJEHE svoje, etrdeset godina, i poznaete da sam prekinuo s vama." (4 Moj. 14:33-34) "A ja ti dajem godine bezakonja njihova brojem dana, trista i devedeset dana, i toliko e nositi bezakonje doma Izrailjeva. A kad ih navri, onda lezi na desnu stranu svoju, i nosi BEZAKONJE doma Judina etrdeset dana; PO JEDAN DAN DAJEM TI ZA GODINU." (Jez. 4:56), 2) a druga DAN ZA HILJADU GODINA i obratno: "Jer je tisua godina pred oima tvojima kao dan jueranji, kad mine, i kao straa nona." (Ps. 91:4) "Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan." (2 Pet. 3:8) S obzirom da je odnos dan za godinu uveden ljudima zbog njihovog grijeha, reklo bi se da nema veze sa odnosom koji je vezan za Gospodnje stvaranje koje bijae "dobro veoma". Tako preostaje ovaj drugi period. S druge strane kada se uzme period trajanja istorije ivota na zemlji od est hiljada godina na kraju koje e doi Gospod u slavi nebeskoj, skupa sa hiljadugodinjim carstvom: "I vidjeh prijestole, i sjeahu na njima, i dade im se sud, i due isjeenih za svjedoanstvo Isusovo i za rije Boiju, koji se ne poklonie zvijeri ni ikoni njezinoj, i ne primie iga na elima svojima i na ruci svojoj; i oivljee i carovae s Hristom HILJADU GODINA." (Ot. 21:4), dobijamo period od 7000 godina. Teoloku potvrdu ovakvog razmiljanja nalazimo u sledeoj paraleli: I dovri Bog sa sedmim danom (ili u sedmom danu) djelo svoje koje uini i odmori (AVAT = prestati s radom, odmoriti) I blagoslovi Bog /taj/ sedmi dan i posveti ga, jer u njemu poinu od sveg svog djela stvaranja koje naini. (1 Mojs. 2: 2-3) Blaen je i svet ko ima udjela u prvom vaskrsenju. Na njima druga smrt nema vlasti nego e biti svetenici Bogu i Hristu i carovae s njim hiljadu godina. (Otkr. 20:6) Dakle, kao to je blagosloven i posveen abat nakon Adamovog stvaranja, tako su blagosloveni i posveeni sudionici hiljadugodinjeg carstva velikog abata nakon 6000 godina borbe dobra i zla na Zemlji. Zaista, ako uzmemo u obzir da je za proteklih EST HILJADA godina Gospod ustvari stvarao jedan novi ivot vezan za Zemlju i itav svemir, stvaranje u kome smo sudionici mi, aneli a svakako i sam Gospod, koji je morao vie puta da direktno intervenie, pa i da uzme oblije palog ovjeka, dolazimo do zakljuka da je navedeni odnos - dan za 1000 godina malo dubljeg karaktera, nego to se to ini. Stihovi u Bibliji nemaju samo pjesniku vrijednost kako mnogi misle, ta vie pjesnike karakteristike su u stvari samo forma, sredstvo izraavanja "dubine, irine i visine" Bojeg karaktera. Od kada mi je ova hipoteza pala na pamet (u studentskom domu, "daleke" 1983. god.) do danas, nijesam naiao ni na jedno mjesto u Bibliji koje bi joj protivurjeilo. Naprotiv, to sam vie prouavao i govorio drugim istraiteljima Svetih spisa, nalazio sam sve vie i vie potvrda (ukljuujui i Crkvene oce, kao to emo imati priliku da se uvjerimo na kraju ovog poglavlja). Naa planeta je u proteklih est hiljada godina postala centar svemirskih zbivanja. Ona je poprite velike bitke izmeu Hrista i Sotone. Zna se da je sa Sotonine

10 strane prisutna jedna treina od ukupnog broja Bojih stvorenja (Ot.12:4), a sa Gospodnje vjerovatno i vie. To se moe povjerovati na osnovu uvenih rijei Jelisija proroka, koje je on uputio svome sluzi Gijeziju: "Ne boj se, jer je vie naih nego njihovijeh. I pomoli se Jelisije Govorei: Gospode otvori mu oi da vidi. I Gospod otvori oi momku, te vidje, a to gora puna kola ognjenijeh oko Jelisija." (2 Car. 6:1617) Zato preko proroka Isaije Gospod govori: "Jer, gle, ja STVARAM NOVA NEBESA I NOVU ZEMLJU... ...jer gle, ja STVARAM Jerusalim da bude veselje i narod njegov da bude radost." (Is. 65:17.18), gdje je namjerno koriten glagol "stvarati" u prezentu, kako stoji u originalu, umjesto u futuru, kako stoji u Daniievom prevodu. Mi smo dakle ivi sudionici i akteri tog stvaranja, koje e biti okonano sa drugim Gospodnjim dolaskom i konano hiljadugodinjim carstvom.

Boje sedmice stvaranja

Uoptavanjem dobijenog kljua za razumijevanje tipologije vremena na prolost i budunost, dolazimo do interesantnih rezultata. Poi emo redom. Gospod je stvorio ivot na Zemlji za est obinih, "naih" dana, a poinuo u sedmi. Sledea Boja sedmica stvaranja traje sedam hiljada godina, tj. dua je 360,000 puta od prethodne (uzeto je u obzir da proroka godina traje 360 dana, vidi poglavlje KALENADRI I BIBLIJA). A sledea e biti dua 360,000 puta od 7000 godina. Ako poemo unazad, dolazimo do Boje sedmice stvaranja koja je bila kraa 360,000 puta od sedam dana, ili: 7 dana : 360,000 = 7 x 24 asa : 360,000 = 7 x 24 x 3600 sekundi : 360,000 = 1.68 sekundi. Dan u tom stvaranju iznosi: 1.68 s : 7 = 0.24 sekunde. Dakle Nebo i Zemlja iz 1. Moj. 1:1. su stvoreni u prvih 1.44 sekunde, a to je za Gospoda iznosilo est dana, a za tadanja bia (ako su postojala, tj. stvorena u prethodnoj sedmici koja je 360,000 puta manja od 1.68 sekundi, a to je 4.7 mikro sekundi) 7000 godina. Ovim osnovnim sedmicama u kojima Gospod stvara, moemo dati radni naziv GOSPODNJE (BOJE) SEDMICE. Ono to je za nas sada vano jeste da shvatimo da za Gospoda sedam dana u kojima je stvorio ivot na Zemlji i "poinuo", predstavlja isti period kao sedam hiljada godina u kojima stvara ljudski rod i to je vano, pravi novi svemirski poredak. U ovom vremenu je obavljen plan spasenja palog ljudskog roda, ali je i Sotona skupa sa svojim anelima konano zbaen sa neba, kao to e i sa Zemlje, a Bojim anelima je konano otkriven karakter Boji s jedne strane , a i Sotononin s druge. Ovaj period je za Gospoda isti kao i 1.68 sekundi u kojima je u poetku stvoreno nebo i zemlja i nebeska bia. No sada se postavlja pitanje, da li je postojala sedmica kraa 360,000 puta od 1.68 sec. (odnosno 4.67 mikrosekunde)? Zapravo, koliko je Gospodnjih sedmica prethodilo Adamovoj? Navedena razmiljanja mogu se predstaviti grafiki, to je i uraeno na sl. 4 - 1. Sa grafika se sa lijeve strane vidi da sve sedmice imaju jedan isti poetak, a koji je

11 Hristos (Jovan 8:25). Svaka prethodna sedmica (na grafiku, svaka gornja) po naem raunanju predstavlja samo siuni djeli na poetku prvog dana naredne semice. Ovakav prikaz odgovara donekle LOGARITAMSKOJ predstavi u prirodnim naukama.

ovjeja sedmica
Nakon sedmice u kojoj je stvoren na praotac Adam, za Gospoda je poela nova sedmica koja je 360,000 puta dua od nae, dok je za nas ostala da vai ona stara. To ukazuje da mi kao stvorenja, koja su ipak samo SLIKA Boja, moemo samo da "kaskamo" za Gospodom, i to ako se udostojimo toga (Ot. 20:4 skupa sa Ot. 13:16-17). U najboljem sluaju mi moemo samo da pratimo Gospoda i da mu budemo slini (i to samo u najboljem sluaju: "I vidjeh, i gle, jagnje stajae na gori Sionskoj, i s njim sto i etrdeset etiri hiljade, koji imahu ime oca njegova napisano na elima svojima. ... oni idu za jagnjetom kud god ono poe..." (Ot. 14:1.4)), ali nikako jednaki. ovjek je stvoren na sliku Boju (tanije Hristovu, kao to e se vidjeti) i fiziki i duhovno i duevno, a i u vremenu. Zato je nama data sedmica i dan od odmora kao vremenska slika Bojeg stvaranja. Ali to nikako nije niti moe biti jednako originalu, za koga tee uvijek 360,000 puta vea sedmica. Za ovjeje sedmice se moe slobodno rei da teku LINEARNO, u odnosu na na pojam vremena. Potpuno analognu situaciju imamo i na planu stvorenja. Adam, na pra-predak stvoren je direktnim Bojim djelovanjem kao unikat na sliku i priliku Boju (to odgovara sedmodnevu u toku koga je on stvoren), dok su njegovi potomci nastali posrednim putem, isto na sliku Boju, to u potpunosti odgovara linearnom rasporedu ovjejih sedmodneva.

Adam zaista umro u danu iskuenja

Uvoenjem pojma Gospodnje sedmice moemo shvatiti ispunjenje upozorenja koje je Gospod saoptio prvom paru: "I zaprijeti Gospod Bog ovjeku govorei: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer U KOJI DAN okusi s njega, UMRIJEE." (1 Moj. 2:17), jer Adam je zaista umro u tom danu (930. godine), gledano u navedenom kontekstu. A moda ak i Gospodnji odgovor "onima koji se graahu da su Jevreji": "...razvalite ovu crkvu, i za tri dana u je podignuti." (Jovan 2:19), s obzirom da e nakon hiljadugodinjeg carstva ovdje biti sputen Novi Jerusalim u kome je "hram Gospod Bog svedritelj, i jagnje" (Ot. 21:22).

12 "U poetku stvori Bog nebo i Zemlju..." (1M. 1:1) 7 dana = 4.67 mikrosek..; dan = 0.67 mikrosekundi 1. dan 2. dan 3. dan 4. dan 5. dan 6. dan abat

P O E T A K = H R I S T O S

"U poetku stvori Bog nebo i Zemlju." (1M. 1:1) Sedmica koja direktno prethodi Adamovoj 7 dana = 1.68 sec; dan = 0.24 sec 1. dan 2. dan 3. dan 4. dan 5. dan 6. dan abat

Sedmica u kojoj je stvoren ivi svijet na Zemlji (1M. 1:3-31) 7 dana = bukvalnih sedam dana 1. dan 2. dan 3. dan 4. dan nebeska tijela 5. dan 6. dan

1 Moj. 2:19-20 abat

tama i vode i kopno i svjetlost atmosfera bilje

ptice i ivotinje i Imenovanje ribe ivotinja ovjek

(1Mojs. 2:22 - Otkr. 20:6) 7 dana = 7000 godina; dan = 1000 godina 1. dan Adam 2. dan Noah 3. dan 4. dan 5. dan 6. dan abat

od Avrama od Davida pagansko 'prosveeno' Boji do aula do Isusa narod

patrijarsi

Izrael

hrianstvo

sudi

"Na kraju" stvori Bog Zemlju (Mt. 6:10) i jezero ognjeno (Mt. 25:41, Ot. 20:10). A jezero ognjeno bjee TOHU i BOHU i bjee "tama najkrajnja". I Duh Boji dizae se nad jezerom... Sl. 4-1. Grafiki prikaz originalnih Bojih sedmica. Sedmice idu hronoloki odozgo prema dolje, a svaka naredna sedmica je sa nae take gledita 360000 puta vea od prethodne, dok za Gospoda trajanje svih ovih sedmica ima istu vrijednost, naime, sedam dana (2 Pet.3:8, Ps.90:4). Kao to se vidi sve sedmice imaju isti poetak - Hrista (Jovan 1:1).

13

Zakljuak
Na osnovu prethodne analize moe se zakljuiti da se Boanska realnost ne realizuje samo preko linosti (to smo analizirali u prethodnom djelu knjige), ve i preko vremena. Sedam Duhova Boijih je rasporeeno na sedam dana, od kojih je est namijenjeno za stvaranje, a sedmi za poinak (tanije, blagoslov). Za svaki dan stvaranja je naglaeno angaovana po jedna "linost" svetog Trojstva, dok se u sedmom danu sud i carstvo daje Bojim stvorenjima, pod Hristovim vostvom. U ovom danu je (vjerovatno) Adam dao imena ivotinjama, koje je sam Bog izveo pred njega. U tom istom danu e se i "carstvo i vlast i velianstvo carsko pod svijem nebom dati narodu svetaca vinjega" (Dan. 7:27). Ovdje se, svakako, radi o navedenim Gospodnjim sedmicama, dok su nae sedmice samo tip tih sedmica koje su vezane kako za prolost tako i za budunost. Tako se u ovoj Gospodnjoj sedmici sadri 360,000 ovjejih sedmica, isto kao to na sliku jednog Boga postoje milijarde ljudi. A i sam dan je podijeljen na dva djela: NO i DAN. Arhetip noi predstavlja zlo, koje postoji nezavisno od Boga koji je svjetlost i u kome nema tame. Tip noi i zla predstavljaju Sotona i njegovi sledbenici koji postoje i ine ono to ine, ali na svoju pogibao. Patnje i zla moraju da dolaze na svijet, jer oni slue za nae duhovno usavravanje, ali teko onome ko poslui kao sredstvo preko koga dolaze. Zato imamo zapisane rijei: "Iako i bijae sin Boij, ali od onoga to postrada naui se posluanju." (Jevr. 5:8) U prva tri dana imamo stvaranje uslova za ivot (svjetlost, doda i vazduh, i kopno i bilje), dok u naredna tri imamo tijela koja ispunjavaju te uslove (nebeska tijela koja plivaju u svjetlosti, ptice i ribe, i kopnene ivotinje koje se hrane biljem), kao to svjetlost prebiva u tami (bez tame, naime, nema svjetlosti), vazduh izmeu gornje i donje vode i bilje raste iz kopna. Interesantno je sledee razmiljanje. Ako se ivotinje stvorene u petom danu kreu dvodimenzionalno, ribe i ptice trodimenzionalno, postavlja se pitanje, kakav je odnos zvijezda prema svjetlosti?

14

NOVI IZVJETAJ STVARANJA

Uvod
Novo pitanje koje se namee glasi: da li Boje aktivnosti u svim NJEGOVIM sedmicama stvaranja odgovaraju jedna drugoj. Kada se uporedi sedmica stvaranja iz prva dva poglavlja prve knjige Mojsijeve sa istorijom ljudskog roda dobija se potvrdan odgovor. U ovom odsjeku e biti izloena istorija ljudskog roda u formi koja odgovara izvjetaju iz poetnih poglavlja Biblije. Dan u ovom NOVOM IZVJETAJU STVARANJA traje 1000 godina, pri emu prvih 500 godina svakog od ovih milenijuma predstavlja na neki nain period napredovanja sila tame, maltretiranja, progonstva Bojeg naroda i sl. (tj., da se izrazimo fizikim rjenikom, period porasta entropije). U drugoj polovini svakog milenijuma deava se suprotno, Boji narod dobija dominantnu ulogu u Zemaljskim zbivanjima. No, u izvjetaju koji bude slijedio napraviemo jednu malu izmjenu. Naime, dane emo raunati od njihovog stvarnog poetka (tj. od veeri), jer nema potrebe za raunanjem od polovine (tj. od jutra) poto je jasna razlika izmeu prve veeri i ostalih veeri. Prije no to preemo na navedeni izvjetaj, ukratko emo prepriati istoriju borbe izmeu Hrista i Sotone ovdje na Zemlji u svima razumljivoj formi. / /

Novi izvjetaj stvaranja /laika forma/

Ubrzo nakon svog stvaranja, prvi ljudski par je podlegao "silama tame", koja je kao to se iz biblijskog izvjetaja moe uoiti prekrila sav ljudski rod, pa ak i ostali ivi pa i neivi svijet na Zemlji. Tako se javlja Kain, bratoubica, i njegovi potomci: Enoh koji nije imao povjerenja ni u ljude ni u Gospoda, pa je sazidao grad, pa prvi siledija Lameh itd. Ali sa jutrom prvog dana (622 A.M., gdje je A.M. = Anno Mundi = broj godina od satvarenija svijeta) javlja se na drugoj strani Enoh koji je "ivio jednako po volji Boijoj" (1.Moj.5:24) i tako postao uzor i svjetlost svojoj generaciji. Kada je zavrio svoju misiju na Zemlji, Gospod ga je rastavio (987 A.M.) od tame ovoga svijeta. Ubzo potom "kad se ljudi poee mnoiti na Zemlji i keri im se narodie", opet tama nadvlada svjetlost jer "videi sinovi Boiji keri ovjeije kako su lijepe uzimae ih za ene kako htjee" (1.Moj.6:1-2), i "nevaljalstvo /bijae/ veliko na zemlji i misli srca njihova samo zle" (1.Moj.6:4-5). Ali "Gospod ree /1536 A.M./: nee se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo." (1.Moj.6:3) Zato Gospod ini da se razdvoji voda (Noje i njegovi potomci) od vode (tj. itave njegove pokvarene generacije) koju i uniti sveoptim potopom 1656 god. od stvaranja. Potom: "Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i ree im: raajte se i mnoite se i napunite zemlju..." (1.Moj.9:1) No ubrzo potom opet zavlada tama, tako da je Gospod bio primoran da saopti svom izabraniku Avramu (oko 2050 A.M.) da napusti svoj rodni grad Ur i da se

15 naseli u zemlju Hanan, gdje su njegovi potomci proveli kao "doljaci u zemlji tuoj, /kojoj/ e sluiti i /koja/ e ih muiti etiri stotine godina." (1.Moj.15:13) Nakon ovog perioda, Gospod (oko 2500 A.M.) preko svog sluge Mojsija izvodi svoj narod ("plodnu zemlju" /Mat.13:8./) iz Egipta ("mora"). Plodna zemlja raa rod (duhovne junake, poev od Mojsija do Davida). Sa Davidovim, a pogotovu Solomunovim padom (oko 3000 A.M.) nastupa period otpada koji konano rezultuje asirskim (oko 3350 A.M.) i vavilonskim (oko 3450 A.M.) ropstvom. U ovom periodu prvi put se nasluuje obraenje neznaboaca; sjetimo se kraljice od Sabe, Navuhodonosora, a pogotovu Kira Bojeg sluge (Is.44:28) koji je omoguio obnavljanje Jerusalima i povratak Bojeg naroda u zemlju obeanja. Na kraju ovog perioda dolazi i sam pomazanik (= Mesija = Hristos) Boji, otjelovljeni LOGOS Boji, kao Sunce pravde. U ovom periodu se konano razotkriva Sotona (= Mjesec, upravitelj tame), a "i koji mnoge privedoe pravdi /Hristu/ e se sjati kao zvijezde vazda i dovijeka" (Dan.12:3). Ubrzo sa poetkom petog milenijuma od stvaranja, tj. u prvim vjekovima nove ere nastupa progonstvo od strane rimskih careva, kada je pobijeno oko 3 miliona hriana. Zatim nastupa mnogo gora stvar, kompromis crkve sa tamom demoniziranog paganstva. U drugoj polovini prvog milenijuma nove ere (peti milenijum A.M.) nastupa obraenje naroda koji su upali u Evropu u velikoj seobi naroda. U tom periodu su i irilo i Metodije preveli Novi Zavjet na staroslovenski jezik. Potom, sa poetkom drugog milenijuma n.e. opet nastupa progonstvo Bojeg naroda, opet od strane rimskih careva, ali sada onih koji misle da "Bogu slubu ine" (Jov.16,2). U ovim progonstvima je "oieno" sa zemlje oko 50 miliona hriana. Sa poetkom druge polovine drugog milenijuma A.D. (estog A.M.) javlja se reformacija, koja sa svojim raznoraznim formama traje sve do dananjih dana. Kao to je Adam bio kruna prethodnog stvaranja, tako su 144.000 kruna ovog stvaranja. Oni su po karakteru potpuno slini Hristu, i "idu za njim kud god on poe" (Ot.14:4). * Sada smo ve u mogunosti da izloimo isti taj izvjetaj, ali sada u formi koju nalazimo u poetnim biblijskim poglavljima.

Novi izvjetaj stvaranja /biblijska forma/

1. U poetku stvori Bog nebo i zemlju, i iva bia na nebu i na zemlji. 2. A ivot na zemlji postade bez oblija Bojega i tatina (=hEVEL=Avelj), i bjee tama grijeha (Juda 14-15) nadvijena nad bezdanom (= ovjeanstvom, Ot. 17:15); i duh Boji dizae se nad vodom (= ljudima) (prvih pet stotina godina). 3. I ree Bog neka bude svjetlost. I bi svjetlost (= Enoh). 4. I poivlje Enoh jednako po volji Bojoj; i uze ga Bog da bi ga rastavio od tame ovog svijeta. 5. I Enohov karakter nazva Bog dan, a tamu grijeha nazva no; I to bi prva hiljada godina. 6. Potom nasta vee, pa no pokvarenosti i ree Bog: nee se duh moj dovijeka preti s ljudima neka im jo sto dvadeset godina. Neka budu rastavljeni ljudi (= vode).

16 7. I stvori Bog svod(?), i rastavi nevaljale ljude ije su misli svagda samo zle od pravednih i bezazlenih ljudi koji po volji Bojoj svagda ivljahu. I potom doe vee, druga hiljada godina. 8. I nasta no ropstva Egipatskog. Ali doe i jutro; 9. I ree Bog: neka izae narod moj iz Egipta, iz doma ropskoga i ode u "zemlju obeanja". I bi tako. 10. I narod svoj Izrailj nazva Bog zemlja, a ostale "narode, jezike, plemena i jezike" mora; I vidje Bog da je "zemlja dobra". 11. Opet ree Bog: neka pusti "dobra zemlja" iz sebe travu, bilje, to nosi sjeme ("jedan po sto, a jedan po est, a jedan po trideset" (Mt. 13:23)), i drvo rodno koje raa rod po svojim vrstama, u kojem e biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. 12. I pusti Izrailj iz sebe i Mojsija i Isusa sina Navina, a "ne bi dostalo vremena kad bi se stalo pripovjedati o Gedeonu i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugijem prorocima" (Jevr. 11:32), i "stablo Jesejevo" (Is. 11:1) i "pomazae Davida za cara nad Izrailjem" (2 Sam. 5:3, uporedi sa Dan. 4:20-22), "drvo usaeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u vrijeme, i kojemu list ne vene" (Ps. 1:3). I Gospod bi zadovoljan sa uraenim poslom. 13. Ali doe vee otpada, trea hiljada godina. 14. Potom doe Asirsko ropstvo (deset plemena), pa i Vavilonsko ropstvo (Juda i Venijamin), ali doe i jutro izbavljenja i ree Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i no, da budu znaci vremenima i danima i godinama; 15. I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. 16. I uini Bog da svijetle dva vidjela velika: vidjelo vee ("ljudi koji sjede u tami, vidjee VIDJELO VELIKO...", Mt. 4:16) - Isusa (koji "izbavi svoj narod od (tame) grijeha njihovijeh", Mt. 1:21) da upravlja danom, i vidjelo manje - Sotonu ("jer se sam Sotona pretvara u anela svijetla", 2 Kor. 11:14., imitirajui Hrista) da upravlja nou, i zvijezde - "koji mnoge privedoe pravdi" (Dan. 12:3). 17. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. 18. I da upravljaju danom i nou, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19. Potom doe vee i napuni se etvrta hiljada godina. 20. I nasta no progonstava Bojeg naroda od strane rimske imperije, ali doe (dodue uz kompromise) i jutro i ree Bog: neka vrve po vodi (narodima) ive due, i ptice (aneli) neka lete iznad zemlje "na slubu onima koji e naslijediti spasenje" (Jevr. 1:14). 21. I stvori Bog "ivotinju koja izlazi iz mora" (Ot. 13:1) i sve ive due to se miu - obraenici, to provrvjee po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I Gospod bi zadovoljan obavljenim poslom. 22. I blagoslovi ih Bog govorei: raajte se i mnoite se, i napunite vodu po morima i aneli neka budu u pomoi. 23. Potom se nadvi tama i napuni se peta hiljada godina. 24. I nasta "mrani srednji vijek" i opet progonstvo Bojeg naroda i opet od strane Rima, ali doe jutro reformacije, i ree Bog: neka zemlja pusti iz sebe due ive po vrstama njihovim, i stoku i sitne ivotinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. 25. I stvori Bog "carstva zemaljska" (Dan. 7:17, 8:20-21) po vrstama njihovijem, ("zvijer sa dva roga kao u jagnjeta", Ot. 13:11 i domae ivotinje - crkvu Boju po vrstama njezinijem i sve sitne ivotinje - ostale organizacije, po vrstama njihovijem). I Gospod bi zadovoljan uraenim poslom.

17 26. Potom ree Bog: da nainimo posebnu grupu po svom obliju, kao to smo mi, koja e biti gospodar od obraenika i od anela i od svih crkava i od cijele zemlje i od svijeh ivotinja to se miu po zemlji. 27. I stvori Bog narod svoj po svome obliju, po obliju svome stvori ga: muko -"Jagnje stajae na gori Sionskoj, i s njim sto i etrdeset i etiri hiljade, koji imahu ime oca njegova napisano na elima svojima... koji su bez mane pred prijestolom Boijim" (Ot. 14:1.5) i ensko - "Jerusalim varos svetu i novu, gdje silazi od Boga s neba, pripravljena kao nevjesta ukraena muu svojemu" (Ot. 21:2). 28. I blagoslovi ih Bog, i ree im Bog: raajte se i mnoite se i napunite zemlju ("Blago krotkima, jer e naslijediti zemlju.", Mt. 5:5), i vladajte njom i budite gospodari od "svakog plemena i jezika i koljena i naroda" (Ot. 14:6). 29. Tada pogleda Bog sve to je stvorio, i gle, bjee zadovoljan veoma. I doe vrijeme za "veliku veeru Boiju" (Ot. 19:17) i "veeru svadbe jagnjetove" (Ot. 19:9) i no suda nad "anelima" i nepokajanima. 30. Tako se dovri stvaranje u svemiru i na zemlji. 31. I svri Bog do sedme hiljade godine djela svoja koja uini; "i uhvati adahu, staru zmiju, koja je avo i sotona, i sveza je na hiljadu godina" (Ot. 21:2), i poinu Bog u sedmoj hiljadi godina od sviju djela svojih koja uini; 32. "Blaen je i svet onaj koji ima dijel u prvom vaskrseniju; nad njim druga smrt nema oblasti, nego e biti svetenici Bogu i Hristu, i carovae s njim hiljadu godina." (Ot. 21:6) /

Komentar
Ova paralela sa originalnim izvjetajem prve knjige Mojsijeve, poglavlje 1 i 2/a, mada pomalo nategnuta u nekim takama, ipak nam moe pomoi da bolje shvatimo Biblijski tekst iz izvjetaja o stvaranju. Tako, na osnovu paralele sa dogaajima koji su se desili u est hiljada godina istorije na Zemlji, moe se rei da bi stih 1 Moj. 1:2 vjerovatnije trebao glasiti ovako: "A zemlja POSTADE bez oblija i pusta...", jer originalna jevrejska rije hAJTA se moe prevesti i sa "biti" i sa "postati", to izaziva nedoumicu kod prevodioca. Ovo, svakako, nema veze sa uvenom teorijom restitucije (aktivnog jaza), po kojoj je stvaranju opisanom u Bibliji prethodilo jedno ili vie drugih, ali koja su bila neuspjena i iji su produkti uniteni i po kojoj dananji geoloki nalazi potiu iz tog doba, koje je, opet, trajalo eonima. Ovdje se jednostavno kae, da kao to su ivot i ivotna sredina na Zemlji, usled Adamovog pada postali "muka i nevolja duhu", tako je vjerovatno i Zemlja usled Sotonine pobune postala "tohu va vohu". Sa ovim poslednjim zakljukom se slae upravo sledei rezultat tipolokog rezonovanja. S obzirom da je svaki dan ovog novog stvaranja trajao po hiljadu godina (tj. svaka NO i obdanica po pet stotina godina), zakljuujemo da je i prva no sedmodneva stvaranja (tj period "tame nad bezdanom" /1.Moj.1:2/) trajala pola dana, isto kao i ostale noi. Dalje, interesantno je da u petom danu biblijskog izvjetaja poinje stvaranje ivih bia, dakle, rezultata stvaranja koji sadre "dah ivotni" (Prop.3:19), dok na poetku petog "dana" novog stvaranja imamo naroiti silazak Svetog Duha na Boji narod (Djela 2:1-4), kojim se, moemo slobodno rei podie njegov kvalitet i duhovni nivo. I kao to je ivotinjama dato bilje za hranu i sunce, mjesec i zvijezde za vidjelo, tako je i tom preporoenom Bojem narodu "pismo /u kome je opisan ivot i sudbina

18 prethodnih generacija/ od Boga dano" (2.Tim.3:16) kao hrana, a nama zadnjoj generaciji, preko istorije "uiteljice ivota", istorija, ivot i sudbina praktino svih prethodnih generacija. Sada na nama stoji, da li emo prihvatiti kao pouku ono to je isto ili ono to je neisto. Na osnovu ovih izvjetaja o novom stvaranju se vidi i kako tokom istorije no postaje sve mranija i mranija: 1. Prve dvije noi karakterie veliko nevaljalstvo i pokvarenost ljudi (pred Enohova i pred Nojeva generacija), 2. druga dva perioda noi ropstvo Bojeg naroda (egipatsko i asirsko-vavilonsko), a 3. trea dva najokrutnija progonstva (rimsko i papsko). Naravno Gospod doputa nevolje radi naeg popravljanja (Ot. 3:19, Is. 1:5, Jer. 2:30 itd.), ali to ne opravdava one preko kojih dolaze, poev od Kaina do duhovnog Vavilona na koga e pasti sva krv pobijenih na Zemlji (Ot. 18:24): "... jer je potrebno da dou sablazni; ali teko onom ovjeku kroz koga dolazi sablazan." (Mat. 18:7). /

Adam i prvi abat

Na osnovu navedenog razmiljanja, mogu se uspostaviti jo neke interesantne paralele. itajui Otkrivenje: "I vidjeh prijestole, i sjeahu na njima, i dade im se sud, i due isijeenih za svjedoanstvo Isusovo i za rije Boiju, koji se ne poklonie zvijeri ni ikoni njezinoj, i ne primie iga na elima svojima i na ruci svojoj; i oivljee i carovae s Hristom hiljadu godina. Blaen je i svet onaj koji ima udijel u prvom vaskrseniju; nad njim druga smrt nema oblasti, nego e biti svetenici Bogu i Hristu, i carovae s njim hiljadu godina." (Ot. 21:4.6), skupa sa odgovarajuim djelovima iz ostalog djela Biblije: "Ne znate li da e sveti suditi svijetu? Ne znate li da emo anelima suditi?" (1 Kor. 6:2/a.3/a) "Dokle doe starac, i dade se sud svecima vinjega, i prispje vrijeme da sveci preuzmu carstvo." (Dan. 7:22), zakljuujemo, da e za vrijeme hiljadugodinjeg carststva Boji narod suditi svemu to se deavalo u svemiru u proteklom vremenu pobune. Slino, za Adama imamo zapisano: "... Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako e koju nazvati, pa kako Adam nazove koju ivotinju tako da joj bude ime; I Adam nadjede ime svakom ivinetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj..." (1 Moj. 2:18/b-20/a) Oito, da se radi o dogaaju koji odgovara sudu za vrijeme hiljadugodinjeg carstva. Davanje imena u Biliji ima mnogo dublji znaaj, nego to mu mi dajemo. Sjetimo se Avrama i Sare (1 Moj.17:5.15), Isaka i Jakova (1 Moj. 17:19, 32:28), Jovana i Isusa (Luka 1:13.63, Mat. 1:21), kao i poruke Pergamskoj, Sardskoj i Filadelfijskoj crkvi (Ot.2:17, 3:5.12). Ako paralela vrijedi i vremenski, onda se davanje imena ivotinjama desilo na abat.

19 Poto e na hiljadugodinjem sudu biti razlueni "jarci od ovaca", vjerovatno je na svoj prvi abat i Adam iz nekog razloga podijelio ivotinje na iste i neiste. Zato se jo uoi potopa spominje ovakva podjela ivotinja (1 Moj. 7:2.8).

Alah ekber
S obzirom da ovjek, kruna prethodnog stvaranja predstavlja osnovnu eliju naroda i njihove krune 144000, zakljuujemo induktivno da su u (eventualnom) prethodnom stvaranju krunu predstavljali jednoelijski organizmi. Potvrda ove logike je i injenica da se i najvei organizmi na Zemlji zainju oplodnjom jednoelijskih organizama (tj. polnih elija). Isto tako zakljuujemo da bi krunu stvaranja koje je prethodilo tom stvaranju mogli da predstavljaju atomi, ... Ako uzmemo u obzir da su aneli stvorenja stvorena prije stvaranja ovjeka, zakljuujemo dalje da su aneli stvorenja na nivou elije, atoma, ... Daljom indukcijom zakljuujemo da sam Gospod predstavlja neko beskonano siuno bie. Bie, siunije od kvanta svjetlosti, koje upravlja itavim svemirom. Na ovaj nain postaje razumljivo kako je i Gospod od anela (jednoeliske forme) postao ovjek, oplodnjom sa Marijom Josifovom. Sve ovo su, svakako, samo spekulacije.

Adamovo i Evino vjenanje

Sledei tipski par predstavljaju Adamova i jagnjetova nevjesta. Ako ove dvije "linosti" Biblije odgovaraju istom tipu u pogledu linosti i dogaaja, onda je logino da bi trebalo i u pogledu vremena. I zaista, na osnovu izvjetaja iz knjige Stvaranja (1 Moj. 2:18-24) i Otkrivenja (21. poglavlje), moe se zakljuiti da se njihovo javljanje deava nakon gore navedenih dogaaja - davanja imena ivotinjama i hiljadugodinjeg carstva. Iz ovoga se izvodi zakljuak, da se ovaj dogaaj (tj. vjenanje) deava najvjerovatnije u prvom danu u sedmici, nakon prvog abata. Ovo je dosta smion zakljuak, naroito zato to u prvom poglavlju prve Mojsijeve nalazimo stihove koji kao da govore da je Eva stvorena u toku estog dana, prije poetka abata (1 Moj. 1:27-31). No, po mom miljenju ovaj problem se moe prevazii ako uzmemo u obzir da zadnji stihovi nemaju hronoloki karakter. U protivnom, dolazimo do kontradiktornih stihova. Prvi je: "I jo ree Bog: evo dao sam vam sve bilje to nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to e VAM biti za hranu." (1 Moj. 1:29), iz kojeg se vidi da se Gospod obraa Adamu i Evi skupa, dok se iz stiha: "I zaprijeti Gospod Bog ovjeku govorei: jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu." (1 Moj. 2:16), zakljuuje da se pri davanju instrukcija o ishrani, Gospod obraao samo Adamu, jer Eva jo nije bila ni stvorena. Osim toga Evinom stvaranju prethodi davanje imena ivotinjama, koje teko da je moglo da se obavi u istom danu kada su stvorene sve kopnene ivotinje i njen mu Adam. Moralo je da proe izvjesno vrijeme, da Adam shvati i osjeti da mu je potrebna ena. A to se moglo desiti jedino nakon davanja imena ivotinjama. Zato na kraju Adam daje ime i Evi, to je u stvari samo produetak izvjetaja o davanju imena.

20 Postoji jo jedna mogunost, a to je da je Eva, kao izuzetak iz cijelog stvaranja, stvorena na abat, to, takoe, ima tipsku konotaciju. Kao to je Isus prespavao preko abata, da bi se rodila njegova ena (tj. crkva), tako je moralo da bude i sa Adamom. Moda zato prema originalu pie: "I svri Bog U SEDMOM DANU /ili kao instr., SA SEDMIM DANOM/ djela svoja, koja uini." (1 Moj. 2:2)

Duhovno Sunce i Hrianska era

Periode dana karakterie propovjedanje rijei Boije i obraenje Gospodu kao plod tog propovjedanja. Zato je i rekao Gospod: "Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan; doi e no kad niko ne moe raditi. Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu." (Jovan 9:4) Tako imamo propovjednike dana: Enoha, Noja, Mojsija, samog Gospoda Isusa Hrista, irila i Metodija kod nas u petom danu i sveukupni pokret reformacije, zakljuno sa 144,000 u estom. Na osnovu gornjih rijei bi se moglo postaviti pitanje da li se sa odlaskom Gospodnjim (proljee 31 god.) zavrava ovaj dan od 1000 godina, tj. da li se tada puni etvrta hiljada godina od stvaranja? I da li taj trenutak treba raunati ba sa Gospodnjim odlaskom ili sa krajem "utvrivanja zavjeta s mnogima" (Dan. 9:27), to pada na jesen 34. god. No, ja sam ovdje izabrao bukvalni Gospodnji odlazak, jer bi se moglo rei da je ve u vrijeme Golgote nastupila no: "Nije li dan Gospodnji mrak a ne vidjelo? i tama, bez svjetlosti?" (Amos 5:20), i zar se nije poklopilo da je Gospod uhvaen ba uvee, kao to nije bilo sluajno da je poinuo ba u dan odmora - abat: "Tada ree im Isus: svi ete se vi sablazniti o mene ovu NO... " (Mat. 26:31) Dakle, kao radnu hipotezu emo uzeti da je na proljee 31. god. zapoela 4001. (odnosno zavrila 4000) godina od stvaranja. U tom sluaju, Gospod je roen 33.5 godina ranije, a to ispada jesen 3966. god., a 31. marta (navee) 1995. god. je zapoela 5965. godina.

Boja dobrota
Na kraju nekih dana sam se koristio rijeju "zadovoljan" umjesto "dobar" koja se koristi u originalnom izvjetaju stvaranja, jer smatram da prikladnije oznaava ono to se inae eli rei rijeju "dobar", zbog koje se opet mnogi ale na Gospoda: Kako moe da se javi zlo kad je Bog stvorio sve dobro? Gospod nije bolesni perfekcionista koji naizgled tei savrenstvu, a koje u stvari zavrava u pravom haosu, ve onaj koji radi kako najbolje umije i zavrava zadovoljan svojim rezultatima (vidi "KAKO BIRATI SUPRUNIKA", od Mavis Klein.). U Bibliji sreemo itavu gradaciju znaenja DOBROTE. Za Gospoda je dobar bio i vrabac i gavran kad ih je stvorio kao i ovjek, mada na drugom mjestu kae: "... Ne bojte se dakle, vi NADMAUJETE mnogo vrabaca." (Luka 12:7) "Pogledajte na gavrane... a koliko ste vi preteniji od ptica." (Luka 12:24), gdje je rije "bolji" u Vukovom prevodu zamijenjena sa "nadmaivati", to vie odgovara grkoj rijei DIAFERO. Stvorenje ne moe nikad biti savreno, jedino jedno stvorenje

21 moe biti savrenije i vrijednije od drugog. Opet za sve to je bilo stvoreno u sedmici stvaranja je bilo reeno: "Tada pogleda Bog sve to je stvorio, i gle, DOBRO bjee VEOMA." (1 Moj. 1:31) Vrhovni pojam dobrote je zato odlika jedino Gospoda: "... NIKO nije DOBAR osim jedinoga Boga." (Luka 18:19), gdje je namjerno stavljena rije "dobar" za grku rije AGATHOS umjesto "blag" kako je Vuk pogreno preveo. Slinu gradaciju dobrote stvorenih bia sreemo i u ljudskom rodu. Prvo vidimo da je Boji narod "dobriji" od ostalih naroda: "Vi ste sinovi Gospoda Boga svojega... Jer si narod svet Gospodu Bogu svojemu, i tebe izabra Gospod da si mu narod osobit izmeu svijeh naroda na Zemlji." (5 Moj. 14:1-2) S druge strane moemo vidjeti da je i sam Boji narod gradiran. Kao posebna, najvrijednija grupa navodi se 144,000 koja je pandan Adamu. Kao to je Adam stvoren kao kruna stvaranja na sliku Boju, tako i ovih 144,000 imaju ime Boje napisano na elima svojim i oni idu za jagnjetom kuda god ono poe. No poto oni predstavljaju temu za sebe za njih je rezervisan naredni odjeljak.

22

Dan od odmora danas

Obilje je argumenata koji govore u prilog posebnosti sedmog dana abata. Kao prvo, taj dan je blagosloven prilikom stvaranja ivota na Zemlji: I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan poinu od svih djela svojih, koja uini. (1 Mojs. 2:3) U okviru deset Bojih zapovjesti izgovorenih na gori Sinaj, takoe nalazimo: Sjeaj se dana abata da ga svetkuje. est dana radi svruj sve poslove svoje. A sedmi dan je abat JHVH-i Bogu tvojem. Tada nemoj raditi nijedan posao, ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivine tvoje, ni stranac koji je meu vratima tvojim. Jer je za est dana stvorio JHVH nebo i zemlju, more i ta je god u njima;a u sedmi dan poinu. Zato je blagoslovio JHVH dan abat i posvetio ga. (2 Mojs. 20:8-11) Posveenje i blagoslov sedmog dana (tanije sedme hiljade godina) nalazimo i na kraju Svetog Pisma: Blaen je i svet onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema oblasti, nego e biti svetenici Bogu i Hristu, i carovae s njim hiljadu godina. (Otkr. 20:6) Vjerovatno je to i razlog da broj sedam u praktino svim indoevropskim jezicima vodi porijeklo od jevrejske rijei abat (kod nas subota, na grkom sabaton, a na arapskom sabtun) koja znai: odmor, prekid rada. Na sanskritu se sedam izgovara sapta (pri emu je prelo u s, a b u p). Na grkom se ranije izgovarala septa, pa hepta, na latinskom septem. Odavde, nae sedam, francusko sept, italijansko sette, englesko seven, njemako sieben itd. Pravo je udo kako su se hriani i muslimani, valjda iskompleksirani jevrejskom arogancijom i sablanjeni idolopoklonikim odnosom prema abatu, usudili da promjene taj dan na prvi (tj. nedjelju), odnosno esti dan (dan). Prvi dan, dan asnog sunca nema praktino nikakve tipoloke karakteristike vezane za sedmini period, ako izuzmemo neka nakaradna silovanja crkvenih otaca, koji ga povezuju sa danom Gospodnjeg vaskrsenja. Naime, taj dan je arhetip obrtnih snopova, tj. prinoenja prvine od etve, to predstavlja godinji kvazipraznik, s obzirom da nije navedeno da se treba svetkovati: Jo ree JHVH Mojsiju govorei: Kai sinovima Izrailjevim, i reci im: Kad doete u zemlju koju u vam dati, i stanete eti u njoj, tada donesite snop prvina od etve svoje k sveteniku; A on neka obre snop pred Gospodom, da bi vam se primio; sutradan po abatu neka ga obre svetenik. (3 Mojs. 23:9-11) S druge strane, mnogo je vanije vrijeme prinoenja rtve pasha, nego vrijeme vaskrsenja rtve, to je oigledno u itavoj Bibliji. Tako gledano, muslimani su vjerniji hriani jer svetkuju dan prinoenja rtve (mada je i to godinji praznik, bez sedminog tipa), dok su hriani interedije, svetkujui rezultat rtve a ne sam in rtve. Jasno je da je muslimanski dan molitve petak nastao kao odgovor na jevrejsko i hriansko svetkovanje svojih sedmih dana.

23 Svetkovanje sedmog dana, meutim, ima jo jednu dimenziju, s obzirom da je zemljina kugla danas postala zapravo jedno globalno selo. Sam pojam dana, kao perioda omeenog zalascima sunca gubi smisao kako se pribliavamo polovima, a da ne govorimo za eventualnu svemirsku eru. U staro doba no je imala nedvosmislenu svrhu kao period odmora. ta da se radi danas u eri elektrifikacije, kada je no svijetla kao dan, kada postoji masa slubi i poslova koji se obavljaju 24 asa dnevno? Kako e da komuniciraju ljudi iz Japana i zapadne Kanade (ili drastinije iz Novog Zelanda i Havaja) ako ele da svetkuju abat, kad U Japanu abat poinje u petak ujutro, a u zapadnoj Kanadi zavrava u nedjelju ujutro, raunato po srednjoevropskom vremenu? Ako uraunamo i etvrtak vee i nedjelju vee, dobijamo da je za one koji svetkuju abat onemoguena poslovna i ostala svetovna komunikacija tri i po dana u sedmici. ini mi se da ova sveopta globalizacija predstavlja znak da se blii veliki abat hiljadugodinje carstvo svetih. Postavlja se pitanje da li e taj veliki abat ukinuti sedmini abat kao to je Hristova rtva na krstu ukinula prinoenje ivotinjskih rtava.

24

DODATAK
Autorstvo izvjetaja o stvaranju
Autorstvo 1. Mojsijeve knjige
Prva knjiga Mojsijeva se moe formalno podijeliti na odsjeke razdvojene reenicama u kojima se nalazi (veoma nezgodna za prevoenje) jevrejska rije TOLEDOT, koju je Danii preveo sa "postanje" (2:4), "dogaaji" (6:9, 37:2), "pleme" (10:1, 11:10.27, 25:12.19, 36:1.9). U svojim arheolokim iskopavanjima u Mesopotamiji P.J. Wiseman (New Discoveries in Babilonia about Genesis /Nova otkria u Vavilonskoj zemlji vezana za 1 Moj./) je ouio da svaki dokument napisan na glinenoj ploi u Asiriji i Vavilonu zapoinje direktno, bez naslova ili neeg slinog, a zavrava sa "zatitnim znakom izdavaa" (tzv. KOLOFONOM), koji pokazuje TITULU i IME vlasnika ploe. Na osnovu uporeenja TOLEDOT - segmenata iz 1 Moj. sa ovim otkriem kao i drugih argumenata (koji predstavljaju temu za sebe, pogledati navedenu literaturu) Prva knjiga Mojsijeva bi se mogla podijeliti na segmente prikazane u tabeli T. 4-1. Svaki ovaj segment, po uzoru na stare mesopotamske dokumente, zavrava sa kratkom TOLEDOT reenicom koja ima ulogu kolofona, pokazujui njegovo AUTORSTVO. Izmeu kolofona i narednog segmenta se nalaze neki detalji koje je dobavio vjerovatno editor cijele knjige, Mojsije. Usput budi reeno, na osnovu ove teorije se objanjavaju mnoge prividne protivurjenosti u ovoj knjizi. Kao prvo, oito je da je sastavlja (Mojsije) sa velikim strahopotovanjem vodio rauna da ne mijenja originalni tekst. Jedino je dodao neke male detalje radi povezivanja segmenata, zatim novonastala imena mjesta ili naroda. Isto tako je zamijenio dotadanje Boje ime EL ADAJ (2.Moj.6:3) sa JHVH, vjerovatno pod uticajem tree Boje zapovjesti da bi izbjegao asocijacije na idolopoklonstvo. Tako se objanjava javljanje ovog imena u knjizi iji sadraj prethodi momentu kada Gospod otkriva svoje novo ime (2.Moj.3:15, 6:3).

Gospod - autor prvog poglavlja Biblije !?

Ako bacimo pogled na navedenu tabelu, uoavamo da "potpis" svakog segmenta sadri ime autora tog segmenta. Izuzetak je prvi segment (kao i moda zadnji, no stih 2.Moj. 2,1/a jako podsjea na KOLOFON, ukoliko se rije "imena" zamijeni sa "TOLEDOT" - no, to nije od znaaja za nau tematiku). Autor sledeeg (drugog) segmenta je prvi ovjek Adam. Onda se samo po sebi zakljuuje, da je autor prvog poglavlja Biblije sam Gospod, moda na neki nain kao to je zapisao deset svetih zapovjesti. Da je Mojsije imao viziju u kojoj mu je prikazano stvaranje, on bi to i naveo, kao i mnogo puta kasnije. Dalje, u ovom segmentu se za Boje ime koristi ELOHIM, koje Mojsije iz strahopotovanja vjerovatno nije htio da mijenja. U sledeim poglavljima se koristi ime JHVH, koje je kao to je ve reeno vjerovatno zamijenio i unio Mojsije. Zato se u drugom poglavlju koristi i JHVH ELOHIM, valjda da bi povezao prvo ime sa drugim koje se koristi kasnije. Inae, ova stroga podjela Bojih imena na segmente je bila inspiracija za uvenu podjelu ovog djela Biblije na Jahvistiko i Elohistiko predanje.

25 R. br. 1 2 3 4 5 6 7 7-a 8 8-a 9 SEGMENT 1:1 do 2:4/a 2:4/b - 5:1/a 5:3 - 6:9/a 6:9/b - 10:1/a 10:2 - 11:10/a 11:10/b - 11:27/a 11:29 - 25:19/a /25:12 - 25:19 25:21 - 37:2/a /36:1 -36:43 37:2/b - 50:26 2 Moj. 1:1/a IME TOLEDOT-A TOLEDOT neba i zemlje TOLEDOT Adamov TOLEDOT Nojev TOLEDOT sinova Nojevih TOLEDOT Simov TOLEDOT Tarin TOLEDOT Isakov TOLEDOT Ismailov/ TOLEDOT Jakovljev TOLEDOT Isavov/ (TOLEDOT sinova Jakovljevih???) 37:1 11:27/b-28 25:19/b-20 10:1/b MOJSIJEVI DETALJI "kad postae" 5:1/b-2

Tabela 4 - 1. Prikaz podjele Prve knjige Mojsijeve na TOLEDOT segmente. (U prvoj koloni je redni broj segmenta. U drugoj je dat opseg segmenata. U treoj se nalazi "peat" ili "potpis" autora odgovarajueg segmenta. U etvrtoj koloni se nalaze detalji za koje se smatra da ih je dodao Mojsije. Uoiti da segmenti (7-a) i (8-a) imaju "peat" u naslovu, a (9) ga uopte nema, to se objanjava uticajem Egipatskih obiaja na Ismaila (kome je majka bila Egipanka), Isava (koji je ivio na granici prema Egiptu, a jedna ena mu je bila Ismailova ker).)

Nauna potvrda Biblijskih izvjetaja

Nauno opravdanje stvaranja (kreacije) i istorije ljudskog roda, onakvih kakvi su izneseni u Bibliji, danas je tema istraivanja mnogobrojnih naunikih krugova okupljenih oko raznoraznih tzv. KREACIONISTIKIH DRUTAVA. Obimna "kreacionistika" literatura se moe nabaviti u tim, irom svijeta razasutim drutvima. U najstroem smislu, kreacionistiki model stvaranja se, na osnovu biblijskih i istorijskih hronolokih podataka, bazira na sledeim postavkama: 1. Nebo i zemlja su stvoreni u "poetku", prije stvaranja ivota na zemlji; 2. Uslovi za ivot, kao i cjelokupni ivi svijet na Zemlji, ukljuujui i prvog ovjeka, su stvoreni za doslovnih EST dana; 3. Istorija ljudskog roda, od prvog ovjeka Adama do danas (pisano 1995 god.), traje neto manje od 6,000 godina. U labavijem smislu, kreacionistiki model se bazira samo na treem iskazu, a u jo labavijem prihvata se tzv. evolucionistiki kreacionizam, tj. napravljen je totalni kompromis izmeu Biblije i Darvinove teorije evolucije.

26 U redovima koji slijede teoloko-tipolokim argumentima, kao usputni rezultat, dolazi se do potvrde kreacionistikog modela. ta vie, ovdje se izlae jedan model stvaranja u kome se dobijaju i izvjesne cifre koje e vjerovatno biti mogue i empirijski provjeriti.

Kljuni pojmovi izvjetaja o stvaranju

Iz perspektive vremena, kljunu ulogu u prvom biblijskom izvjetaju predstavlja razjanjenje znaenja jevrejske rijei "JOM" (dan), kao i izraza "Va JeHI EREV Va JeHI VOKER, JOM...", sa ime emo se pozabaviti u narednim redovima. /

JOM
Osnovno znaenje ove rijei u Bibliji je "dan" i to kao puni, tj. period od 24 asa i kao "obdanica", tj. vrijeme od izlaska do zalaska sunca. Kao metafora, ova rije moe da oznaava neki znaajan momenat u istoriji Bojeg naroda i najee se koristi u sintagmi "JOM JHVH" (dan Gospodnji, vidi Is.13:6.9 Joil 2:1.11.31 i sl.), koja oznaava vrijeme Bojeg naroitog uplitanja u zemaljsku istoriju. Puni dan (JOM) se sastoji iz dana (mi ovdje imamo prednost, jer imamo i rezervni termin - obdanicu) i noi (LAJLA). U izvjetaju o stvaranju rije JOM se koristi kao vremenski period u kome je ostvarena svaka od est etapa stvaranja. Sve do sredine prolog vijeka, ova rije se tumaila bukvalno, tj. pod tim periodom se podrazumijevao obian dan, kao period od 24 asa. Meutim, pod uticajem Darvina i njegovog drutva, mnogi teolozi prave kompromis, poznat pod nazivom TEISTIKI EVOLUCIONIZAM, po kome "dani" u izvjetaju o stvaranju predstavljaju ogromne geoloke epohe. Ovdje se, svakako, pridravamo bukvalnog tumaenja, koje se kao to emo vidjeti u narednim poglavljima ovog djela knjige uklapa u cjelokupni kreacionistiko-biblijski mozaik, naroito onaj segment vezan za pojam vremena. No, da se ne bismo rasplinjavali, ovdje emo izloiti jedan jak teoloki argument koji podrava bukvalno razumijevanje rijei JOM. Zaista, kada uporedimo stihove iz izvjetaja o stvaranju: I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poinu od svjeh djela svojih koja uini. To je postanje neba i zemlje..." (1 Moj. 2:2-4/a) sa rijeima zapisanim u okviru etvrte Boje zapovjesti: "Jer je za est dana stvorio gospod nebo i zemlju, more i to je god u njima; a u sedmi dan poinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga." (2 Moj. 20:11), uoavamo kao prvo da se radi o istom dogaaju (stvaranju neba i zemlje), zatim o istim vremenskim periodima (est "radnih" dana + abat). No, dani stvaranja u etvrtoj Bojoj zapovjesti se poistovjeuju sa uobiajenim danima koje je narod Gospodnji brojao oko 2500 godina nakon stvaranja u Sinajskoj pustinji. Nemogue je i zamisliti da je skupina od preko milion primitivnih ljudi (do jue robova), ena i djece okupljenih oko gore Horiv, pod "danima" trebala podrazumijevati nekakve ogromne, evolucionistike vremenske periode. Sa ovakvim stavom se slau i crkveni oci:

27 Niko ne treba da misli da je estodnevno stvaranje neka alegorija; takoe je nedozvoljeno govoriti da je ono to je po opisu stvoreno odjednom, ili da su, toboe, u opisu dati nazivikoji ili nita ne znae ili znae neto drugo. Naprotiv, treba znati da kao to se pod nebom i zemljom razumije nebo i zemlja, tako i sve postalo to je reeno da je stvoreno i uvedeno u poredak poslije neba i zemlje sadri u sebi ne prazne nazive, nego sili ovih naziva odgovara sama sutina stvorenih bia. ... Jer iako su svjetlost i oblaci stvoreni odjednom, i dan i no prvog dana su trajali po dvanaest sati. (Jefrem Sirin, Tumaenje na Knjigu Postanja, t.3,d.6, citati iz estodnev tumaenje knjige Postanja, priredio Jovan Srbulj, Pravoslavna misionarska kola pri hramu Svetog Aleksandra Nevskog, Beograd, 1998) Oni koji ne prihvataju opteprihvaeno znaenje Svetog Pisma kau da voda nije voda, da je (to tvar) neke druge prirode i objanjavaju biljke i ribe po svom nahoenju. Oni, takoe, opisuju nastanak gmizavaca i zvijeri u skladu sa svojim poimanjima, kao to i tumai snova u skladu sa svojim sopstvenim namjerama tumae ono to vide u snovima. A ja kad ujem 'trava', razumijem 'trava'; i na isti nain shvatam sve kako je reeno: biljke, ribe, zvijeri i stoku. Jer se ne stidim jevanelja Hristova (Rimlj. 1:16)... Ovo, ini mi se, nijesu razumjeli oni koji pokuavaju da, odreenim prilagoavanjima i (alegorijskim) tumaenjima, pridaju neki svoj smisao. Ali to znai praviti se mudrijim od rijei duha i, pod tim izgovorom tumaenja, uvoditi svoje sopstvene misli. Zato emo razumijevati upravo onako kako pie. (Sv. Vasilije Veliki, estodnev, IX, 1)

28

No
Boansku no ne treba shvatiti antropomorfistiki. Ovdje se jednostavno radi o pasivnom, moda bolje rei INTROVERTNOM djelu dana, dok je dan kao obdanica EKSTROVERTNI dio dana. Na noni odmor je samo jedna grijehom izblijedela slika Bojeg nonog odmora (za koga pie: "Ne zna li? nijesi li uo da Bog vjeni Gospod, koji je stvorio krajeve zemalj-

poetak

vode i svjetlost svod

kopno i bilje

vidjela

ptice i ribe v j 21 peti dan

ivotinje i ovjek

ABAT

v j 5/b JEDAN dan

v j v j 8/b 13 drugi dan trei dan

v j 19 etvrti dan

v j 31 esti dan (sedmi dan)

a) ematski prikaz sedmice stvaranja na osnovu "paralelnog" tumaenja izraza "Va JeHI EREV, Va JeHI VOKER". poetak svjetlost vode i svod j v 8/b drugi dan kopno i bilje j trei dan v 13 vidjela ptice i ribe v j ivotinje i ovjek ABAT

tama nad bezdanom

v 5/b JEDAN dan

v 19 etvrti dan

v j v 21 31 peti dan esti dan

b) ematski prikaz sedmice stvaranja na osnovu "hronolokog" tumaenja izraza "Va JeHI EREV, Va JeHI VOKER". Slika 4 - 1. Grafiki prikaz varijanti doslovnog tumaenja sedmice stvaranja. Oba grafika su u sutini ista, a razlikuju se samo po trenucima poetka perioda od veeri (oznaeno sa "v") do jutra ("j"). Brojevi izmeu oznaka "v" i "j" oznaavaju odgovarajue stihove u 1.Moj. 1. pogavlje. Vidi se da su na drugom grafiku navedene oznake pomjerene za jedan puni dan. Na gornjem djelu oba grafika su navedeni odgovarajui objekti stvaranja, koji se vremenski potpuno poklapaju. ske, ne sustaje niti se utruuje?..." (Is. 41:28)). Pa i kod ovjeka no predstavlja introvertan period kada je centralni nervni sistem veoma aktivan. To je period sreivanja informacija primljenih tokom dana. Moda najbolji primjer za razumijevanje te prvobitne Boanske noi nalazimo u evaneljima:

29 "Tijeh pak dana izie /Isus/ na goru da se pomoli Bogu; i provede svu no na molitvi Boijoj." (Luka 6:12)

Va JeHI EREV, Va JeHI VOKER

Ovaj izraz se navodi est puta u izvjetaju o stvaranju (stihovi 5/b, 8/b, 13, 19, 23 i 31/b) i to na zavretku opisa svakog radnog dana stvaranja. Tumai se uglavnom na dva naina.

Paralelno tumaenje
Po prvom, koji je najire prihvaen, ovaj izraz predstavlja neku vrstu "paralele" sa opisom radnog dana iza koga slijedi. Na taj nain se eli naglasiti, smatra se, da "vee" (EREV) prethodi "jutru" (BOKER), a to je u skladu sa opte poznatom injenicom da dan u Bibliji traje od veeri (tj. zalaska sunca) do veeri. Ispostavlja se da je ovo, zapravo, i jedini "argument" koji podrava navedeno tumaenje, dok postoji poprilian broj zamjerki: (a) Zato se koriste rijei "vee" (EREV) i "jutro" (BOKER), umjesto "no" (LAJLA) i "dan" (JOM, u smislu OBDANICA), to bi vie odgovaralo paralelizmu? Meutim, mnogo vie zabune unose veeri prvog i sedmog dana. Naime, postavljaju se pitanja: (c) Kada to poinje "vee" prvog dana, kad vee predstavlja trenutak izmeu obdanice i noi, a nigdje se ne spominje da je postojala neka obdanica uoi prvog dana? (d) Zato se "vee" sedmog dana uopte ne spominje? (e) Dalje, normalno bi bilo da se kod ovakvog paralelizma koristi odreeni lan (tj. prefiks HA) ispred rijei EREV (vee) i BOKER (jutro) (pa i JOM - dan), kao to ga imaju recimo HAOR (svjetlost) i HAHHOEKH (vee) u etvrtom, za razliku od OR u treem i HHOEKH u drugom stihu, itd. jer slino evropskim jezima, odreeni lan se koristi uvijek kada se radi o neemu poznatom. Zato se u "King James" verziji engleskog prevoda na svim ovim mjestima koristi lan. Mogue opravdanje korienja paralelizma bi bila injenica da se u jevrejskom i ostalim semitskim jezicima ipak sree i naglaena upotreba imenica bez lana (vidi Gesenius, Kautsch, HEBREW GRAMMAR, 125,c), no to se radi samo u nekim iznimnim situacijama, dok je 1. poglavlje 1 Moj. knjige TIPIAN primjer pravilne, KOLSKE upotrebe lana.

Hronoloko tumaenje
Po hronolokom tumaenju, koje je gramatiki i semantiki daleko loginije, ovaj izraz se HRONOLOKI nadovezuje na izvjetaj o stvaranju u danu koji mu prethodi, tako da bi ispravniji prevod glasio: "Potom bi vee, pa jutro, dan...", (ili "doe veer, doe jutro", Derek Kidner, 1990. POSTANAK, Starozavjetni komentari, Dobra vest, Novi Sad), s obzirom da se kopulativno VAV u jevrejskom moe prevesti praktino bilo kojim veznikom, svakako, u zavisnosti od konteksta u kome se nalazi. Rije "potom" se koristi iz istog razloga u stihovima 6, 9, 14, 20, 24 i 26 istog ovog poglavlja. Drugim rijeima, po ovom tumaenju se eli rei da nakon svakog radnog dana stvaranja, koji traje od jutra do veeri, slijedi "vee" pa pasivni

30 dio (no) koji se zbog svoje nebitnosti uopte ne pominje, pa potom i "jutro", koje je ujedno i poetak dana stvaranja koji tek slijedi. No, u ovom sluaju ispada da radni dan traje od izlaska do izlaska sunca, to je oito u suprotnosti sa opte poznatim raunanjem dana od veeri do veeri (vidi dio II, OSNOVNI VREMENSKI PERIODI, Dan). Ali, ovaj problem se rjeava, kao to e se vidjeti, uzimanjem u obzir perioda "tame nad bezdanom", uoi poetka prvog dana (tanije obdanice) stvaranja. Sada sa postavlja pitanje, zato Gospod nije poeo raunanje prvog dana od POETKA, ve od jutra. Razlog se, po mom miljenju, nalazi u tome to taj prvi period "tame" ima neka specifina obiljeja koja ga sutinski razlikuju od ostalih perioda. Ovo pitanje e detaljnije biti obraeno u narednom poglavlju, ali ovdje emo samo napomenuti da se na POETKU te "noi" nalazi sedmica 360.000 puta manja od "obine", a u kojoj je takoe obavljeno izvjesno stvaranje. Iz tog razloga, Gospod zapoinje prvi radni dan stvaranja sa jutrom u kome kae "Neka bude..." (JeHI na jevrejskom ili FIAT na latinskom). Iz tog razloga se na kraju tog radnog dana ne kae "dan prvi" (JOM RION), kako stoji u Daniievom prevodu, ve "jedan dan" (JOM EHHAD, 1.Moj.1:5/b, kao to i pie u engleskoj revidiranoj standardnoj verziji /RSV/ Biblije). Zaista, kad god se ovaj izraz nae u Bibliji, on se prevodi na ovaj nain, dok se kao "prvi dan" prevodi samo u okviru sintagme BeJOM EHHAD LAHHODE ("prvog dana tog mjeseca", vidi Os.1:1, Ag.1:1, Nem.8:2) ili njene skraene verzije BeEHHAD LAHHODE ("prvog u tom mjesecu", vidi 2 Moj.40:17, 3 Moj.23:24, 4 Moj.1:1 itd.), dok se za na izraz "prvi dan" koristi uobiajena sintagma JOM RION. Time Gospod vjerovatno eli da naglasi da je period od jutra do jutra DUINSKI jednak jednom danu, dok se preutno podrazumijeva da prvi dan traje od "poetka" do veeri prvog dana. Bez obzira na razlike ova dva tumaenja izraza "Va JeHI EREV, Va JeHI VOKER", za nas je najbitnije da i po jednom i po drugom, na kraju krajeva ispada, da dan poinje sa veeri. Dalje, i po jednom i po drugom tumaenju, obdanica je glavni dio dana, a one se u potpunosti poklapaju u oba sluaja. Slinosti i razlike ova dva tumaenja su prikazani grafiki na sl. 4 - 1. Iz grafika se vidi da se stvaranje i u prvoj i u drugoj varijanti odvija u istim vremenskim terminima, dok se razlike i razlozi za prepirku nalaze samo u noima, koje su pasivni, nebitni dio dana.

31

LITERATURA
1. Dr. Charles V. Taylor, 1994. Who Wrote Genesis? Are the Toledoth Colophons?", CREATION ex NIHILO, Technical Journal, vol. 8/2. 2. David Rosevear, 1995. THE FIRST SEVEN DAYS OF THE UNIVERSE, Pamflet 299 (3/95), Creation Science Movement, Portsmouth. 3. Derek Kidner, 1990. POSTANAK, Starozavjetni komentari, Dobra vest, Novi Sad. 4. P.J. Wiseman, 1936. NEW DISCOVERIES IN BABILONIA ABOUT GENESIS, Marshall, Morgan and Scott, London. (odnosno savremeno izdanje iste knjige koje je pripremio njegov sin: 5. P.J. Wiseman, 1985. ANCIENT RECORDS AND THE STRUCTURE OF GENESIS, ed. Donald J. Wiseman, Thomas Nelson Publisher, Nashville.) 6. Marvin Lubenow, 1994. BONES OF CONTENTION, A Ceationist Assessment of Human Fossils, Baker Books, Grand Rapids.