bba <G mn. bb> (15. st.) bbac m <G bpca, V bpe, N mn. bpci, G bbc> pejor.

, babtina
augm. pejor., bbica hip., bbiica dem., bbrda pejor., babskara dem. pejor., bbua augm. bba (Senj); bba (DL) baba (RKKJ); b'aba (Gola, Varadin) od prasl. *bba stara ena (stsl. baba dadilja, rus. bba, polj. baba). Izvorno ekspresivna rije iz djejega jezika, s odrazima u svim slav. jezicima i s podudarnostima u baltijskome (lit. bba). Usporedba balt. i slav. oblika omoguuje bsl. rekonstrukciju *bb, no dalje su ie. usporednice nejasne. Srnnjem. bbe starica). je vjerojatno posuenica iz slav., no u mnogim jezicima postoje sline rijei iz djejega jezika (usp. turcizam bbo otac). Skok I: 82f., Gluhak 120, Sawski I: 171, Trubaev I: 105ff., Snoj 27.

bva <G mn. bv/-> (13. st.) bvast prid. <odr. ->, bavtina augm., bvica dem. hip.,
bavak <G bavka> dem., bavrina <N mn. bavrine> pejor. bva (DL); bva (Senj, Vrgada) bava (RKKJ) Od prasl. *bi velika (drvena) boca, bava (strus. bv, e. beva) rana je posuenica iz vlat. buttia boca (v. i bca), premda ima i miljenja da je ta rije posuena iz germanskoga, usp. stvnjem. botahha, njem. Bottich kaca to se ne slae glasovno, i njem. dijal. (bavarski Butschen posuda s rukom to ni glasovno ni znaenjski ne zadovoljava. Zamjena romanskoga tj. slav. je kao u rn (v.) < lat. rtine. Skok I: 86, Kiparsky 231f., Trubaev II: 107f.

bbura bot. Augmentativno-pejorativna tvorba od bba (v.), podudaran mak.

babura velika zelena paprika. U tom znaenju rije bbura moda je i posuena iz makedonskoga (preko makedonskih trgovaca povrem), ali u hrv. je zabiljeeno je i znaenje kukac, Millipeda; usp. slov. babra crv, Oniscus. Trubaev 113ff.

bv (bvara) m zool. vrsta morskog pua V. bva; tako se naziva zbog karakteristinog oblika. bdanj m <G -dnja, N mn. -dnjevi> (13. st.) bdnjara
bad (DL); bado (Vrgada) bedejn, beden, bede (RKKJ); b.de, (Varadin) Od prasl. *bdn izdubljeno drvo, drvena posuda (rus. dijal. bdnja mala bava, polj. bednia, to je posueno, posredstvom germanskoga) (usp. stengl. byden, stvnjem. stvnjem. bava, posuda) iz vlat. butina). (usp.i lat. buttis bava). Skok I: 86, Trubaev III: 113f., Kiparsky 233.

bcl m <G bacla> bcilrn prid. <odr. -rn> Ova rije dio je meunarodne znanstvene (medicinske)
terminologije; u hrv. je posuena, vjerojatno posredstvom njem. Bazille iz lat. bacillus tapi to je umanjenica od baculum tap. Naziv je motiviran time to su prvi otkriveni mikrobi izgledali poput tapia. Kluge 66, Snoj 27.

bdar prid. <odr. -dr> ivahan, bodar (?13. st.) bdrina , bdriti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ri, gl. im. -rnje>,
bdrst <G -osti, I -osti/-ou> Prasl. bdr budan, bodar od istoga korijena koji je u bdjeti (v.), usp. lit. budrs budan. U suvr. hrv. standardu pridjev bdar (v.) je rusizam, odraz istoga prasl. oblika kao i bdar. Vasmer 100.

bciti svr. <prez. bcm, pril. pr. -vi, prid. trp. ben> (17. st.) dobciti svr. <prez. dbcm, pril. pr. -vi, prid. trp. dben>,
dobacvati nesvr. <prez. dobcujm, pril. sad. dobcuji, gl. im. -nje>, izbciti svr. <prez. zbcm, pril. pr. -vi, prid. trp. zben>, izbacvati nesvr. <prez. izbcujm, pril. sad. izbcuji, gl. im. -nje>, nabciti svr. <prez. nbcm, pril. pr. -vi, prid. trp. nben>, nabacvati nesvr. <prez. nabcujm (se), pril. sad. nabcuji (se), gl. im. -nje>, pobcati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. pbacn>, pobciti <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. pbacn>, podbaciti svr. <prez. pdbcm, pril. pr. -vi, prid. trp. pdben>, podbacvati nesvr. <prez. podbcujm, pril. sad. podbcuji, gl. im. -nje>, predbaciti svr. <prez. prdbcm, pril. pr. -vi, prid. trp. prdben>, podbacvati nesvr. <prez. podbcujm, pril. sad. podbcuji, gl. im. -nje>, predbacvati nesvr. <prez. predbcujm, pril. sad. predbcuji, gl. im. nje>, razbcati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. rzbacn>, razbacvati nesvr. <prez. razbcujm, pril. sad. razbcuji, gl. im. nje>, ubacvati nesvr. <prez. ubcujm (se), pril. sad. ubcuji (se), gl. im. -nje>, ubciti <prez. bcm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. ben>, zabciti svr. <prez. zbcm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. zben>, zabacvati nesvr. <prez. zabcujm, pril. sad. zabcuji, gl. im. -nje>, zbciti svr. <prez. zbcm, pril. pr. -vi, prid. trp. zben>, zbacvati nesvr. <prez. zbcujm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> bc m <G baca>, backati se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. aji se, gl. im. -nje>, backnuti svr. <prez. bcaknm (se), pril. pr. vi (se), prid. rad. backnuo (se)>, bcati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bcati se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>, bciti se svr. <prez. -m se, pril. pr. -vi se, prid. trp. bcio se> bct (DL); bct (Senj); bocti (Vrgada); baciti (RKKJ) U hrv. glagoli bciti, bcati). zacijelo potjeu od prasl. *bdcati (e. bcat udarati), to je intenziv od istoga korijena od kojega je glagol bosti (v.); s istim sufiksom imamo bug. bcam udarati, rus. dijal. bcat' udarati. Znaenjska veza izmeu udarati i bacati slina je kao kod glagola msti (v.). Moda je od istog praoblika i slov. bacti puzati, polagano ii premda se znaenje ne slae dobro. Skok I: 84f., Gluhak 120, Trubaev I: 118f., Machek 41, BER I: 70.

bdem m bdemast prid. <odr. ->, bdemov prid., bdemovaa , bdemovina Turcizam, posvjedoen i u balkanskim jezicima) (usp. alb. bajam,
bug. badem). Turska je rije badem posuenica iz perz. bdm, bdam, a ova je pak iz skr. badama- badem. Skok I: 87, kalji 110.

bdminton m Posueno iz engl. badminton. Igra je dobila ime po eng. ljetovalitu

Badminton, na imanju Vojvode od Beauforta, gdje je 1872. po prvi put igrana ova igra koju su iz Indije donijeli engl. kolonijalni asnici. U Indiji se jedna varijanta badmintona naziva puna (poona). Snoj 27, Kluge 66, Chambers 71.

bdnjk m <N mn. -ci> bdnjaa , bdnjaica dem., bdnjak prid., bdnj prid.
Bdnjak (Senj); bok (Vrgada); bdok (DL) Badak, badak (RKKJ); B'adak (Varadin) Od prasl. *bdnj, v. badanj Veza je badnja i badnjaka u obiaju paljenja hrastova duba na Badnjak, to predstavlja ostatak poganskoga slavenskog obreda koji je uklopljen u kranske svetkovine. Ta etimoloka veza pretpostavlja znaenjski razvitak drvena posuda > drvo, dub > komad drveta to nekim lingvistima nije uvjerljivo. Stoga se pomilja i na izvoenje iz ie. korijena *dhewb-, *dhewbh-). (usp. got. diups dubok, lit. dubs). U slavenskome bi valjalo pretpostaviti metatezu *dhub- > *bd- a zatim izvoenje slav. sufiksom *-no-) (usp. slova. dijal. bedno dno). Izvorno bi znaenje bilo panj, dno odrezanog stabla. U svakom sluaju neposredna veza izmeu skr. budhny koji lei na dnu (u Rg-vedi epitet mitoloke zmije) i hrv. badnjaka (Gluhak) ne moe se uspostaviti, jer bi se prasl. *d) izgubilo ispred *n (kao u *dno) od *dhubno). U znaenju badnja veer, dan prije Boia na rije bdnjk (kao i slov. bdnik) zacijelo je utjecao i glagol bdti bdijeti. Skok I: 86f., Gluhak 121, Trubaev III: 114.

bgarka <D L -i> zool. vrst morskoga pua Izvedeno od istog korijena koji je u bgra (v.), zbog crvenogrimizne
boje (latinski se naziva purpura).

bjati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (16. st.) nabjati svr. <prez. nbjm, pril. pr. -vi, prid. rad. nabjao> bj m, bjati nesvr. <prez. bjm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>
bajati (RKKJ); b'ajati (Varadin) Od prasl. bjati arati (rijeima) (stsl. bajati, rus. bjat', polj. baja) > ie. *bheh2- (lat. fari kazati, gr. phm kaem), to je izvorno bio atematski glagol (prez. *bheh2-mi) Skok I: 93Gluhak 121f., Trubaev I: 138ff.

bger m Posueno iz njem. Bagger(maschine) to je sloenica iji je prvi dio

izveden od glagola baggern kopati bagerom. Taj je pak glagol posuen iz nizoz. baggeren to je denominativni glagol od imenice bagger blato. Kluge 54.

bgra (?13. st.) bagrnica Od prasl. bgr grimiz (stsl. bagr, rus. bgor, ukr. bhor). Rije
postoji samo u istonoslav. i junoslav. jezicima, usp. bug. bgra crvena boja). Vasmerovo povezivanje ovih rijei s gr. phgein pei, stvnjem. bahhan pei (ie. *bheh3g- / *bhh3g) nije nemogue, ali nije ni posve uvjerljivo, osobito sa znaenjske strane. Skok I 90, Vasmer I: 37, Trubaev I: 130ff.

bjka <D L -jci, G mn. -/-> (17. st.) bjica dem., bajkvit prid. <odr. ->
b,jka (Varadin) Od prasl. *bajka (mitoloka) pria, pria udesnog sadraja (rus. bjka, polj. bajka, izvedenica od glagola bjati (v.). Skok I: 93, Trubaev I: 141.

bjta <G mn. -/-> Rijei nema u ARj. Kao i slov. bjta posueno iz tal. baita ili
furlanskoga bite koliba. Dalja je povijest te rijei nejasna. ini se da su romanske rijei poput furlanskoga bite takoer posuene, ili iz nekoga nepoznatog izvora), (usp. bask. baitha kua), ili iz neke germanske rijei srodne sa stvnjem. baitn ekati. Usporednice u semitskim jezicima (npr. arap. baitun kua) zacijelo su sluajne. Skok I: 94, Snoj 28, Bezlaj I: 9, DEI I: 409.

bgra zb. (17. st) Izvorno je znaenje rijei zabiljeeno u 18. st. (Reljkovi) kao stado
stoke, a u Vojvodini znai i vrsta, soj. Rije je nejasnog postanja, ali vjerojatnom se ini pretpostavka da je od istog korijena kao i bgra grimiz, crvenilo (to Skok odbacuje). Razvitak bi znaenja bio crvenilo > boja > krdo stoke iste boje > vrsta, mnotvo. Druga je, spekulativnija, mogunost da je znaenje krdo stoke prvotno, te da je rije bgra povezana s korijenom koji je u rijeima bg, bgat, itd. Za znaenjsku vezu, usp.znaenja rijei blgo imetak, stoka. Moglo bi se raditi o izvedenici s prijevojnim duljenjem ili s dugim samoglasnikom po Winterovu zakonu (duljenje ispred zvunoga suglasnika u zatvorenu slogu). Tada bismo imali razvitak *bhog-reh2 > *bgr > hrv. bgra (cirkumfleks je oekivan ako je rije pripadala naglasnomu tipu s pominom akcentuacijom). U svakom je sluaju neobino da sline rijei nema u drugim slav. jezicima (barem u znaenju stado stoke). Vezu s engl. bugger predloenu u HER-u treba odbaciti. Skok I: 90, HER 80.

bajnt (bajnt) m (bajonta, bajunta <G> (19. st.) bajunt m <G bajuneta>, bajnetn prid. Posueno, moda posredstvom njem. Bajonett iz, fr. baonnette,
prema francuskom gradu Bayonne gdje se ta vrsta bodea poela izraivati. Skok I: 94, Snoj 28.

bka <D L -i, V bka/bko> hip. (18. st.) bkica dem.

baka (RKKJ) Moe biti od ranoga prasl. *babka to je izvedenica iz istoga korijena kao i bba (v.), s pravilnim nestankom *-b- u zatvorenu slogu. Meutim, moda je vjerojatnije da se radi o nepravilno izvedenom hipokoristiku od bba iz djejega jezika.

bgrem m <N mn. -i/-ovi> (19. st.) bagrmi m dem., bagrmica , bagrmk m <G bagremka, N mn.
bagremci>, bgremovac m <G -vca, N mn. -vci>, bgremovina Od starijega bgren, v. bgra

bh uzv. Onomatopeja, moda izvorno od istog korijena od kojega je prasl.

*baxati udarati (usp. rus. dijal. bxat' udarati). Skok I: 91, Trubaev I: 137.

baklr m <G bakalra> (19. st.) Posueno iz starijeg tal. baccalaro, to je od p. bacalao (usp.i port.
bacalhau). Rije je zabiljeena i kao baklj (Vuk, Boka) to je valjda posueno iz drugog romanskog idioma. Nejasna je daljnja povijest te rijei; nee biti da je u p. dospjela iz nizozemskoga) (usp. nizoz. kabeljauw) kao to misli Skok; vjerojatnije je da je smjer posuivanja obrnut, jer se u romanskome ova rije moe dovesti u vezu s lat. baculum tap (usp.i njem. Stockfisch). Skok I: 95, Snoj 29.

bhat prid. <odr. -> (16. st.) bahtiti se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -ti se, gl. im. bhanje>
bahat (RKKJ); b'ahat (Gola); b'ahati (Varadin) Pridjev tvoren istim sufiksom kao npr. u bgat od prasl. *bax ohol (starije hrv. bah) to je izvedeno iz glagola *baxati (s) hvalisati se (usp.npr. slov. bhati se). Taj je glagol ekspresivnim sufiksom *-xaizveden iz istoga korijena kao i hrv. bjati (v.), usp.i rus. bhar' hvalisavac. Od toga glagola valja razlikovati homonimno *baxati koje znai udarati (hrv. dijal. bhati, rus. dijal. bxat', e. dijal. bchati). Gluhak 121, Snoj 27, Bezlaj I: 8, Trubaev I: 134.

bknda <G mn. -/-> Nema u ARj. Posueno iz ma. bakancs, bokkancs bkar m (18. st.) Balkanski turcizam) (usp. ngr. mpakr, alb. bakr). Izvornik je tur.
bakr bakar, mjed. Snoj 29, Skok I: 96, kalji 112. baklva <N mn. baklve>

bhoriti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ri, gl. im. -rnje> (16. st.) bahrija , bhrje sr zb.
bhorit (DL) bahoriti (RKKJ) Denominativni glagol izveden od prasl. *baxor (usp.i slov. bahoriti arati, rus. bxar' hvalisavac). Od istog korijena od kojega je i bhat (v.). Skok I: 92, Bezlaj I: 8, Trubaev I: 136f.

Opebalkanski turcizam. Tur. baklava posueno je iz arapskoga bqlawa. Skok I: 96, Snoj 28, kalji 116.

bklja <G mn. bklj/-> (18. st.) bakljda , bkljonoa m <N mn. -e> Kao i slov. bkla posueno iz srvnjem. vackel (njem. Fackel, to je
posueno iz vulg. lat. fac(u)la (umanjenica od fax baklja). Zamjena hrv. b za njem. frikative v (izg. f) i w (izg. v) oekivana je kod starijih posuenica, u doba dok slavenski jo nije imao frikativa f (a odraz prasl. *v se izgovarao kao poluvokal w), usp. hrv. dijal. brtija od njem. Wirts(haus). Skok I: 96, Gluhak 122, Snoj 28, Kluge 244.

blkn m <G balkna> blknsk Posueno iz tal. balcone (moda uz posredovanje njem. Balkon). U
tal. balcone augmentativ od balco, to je posuenica iz nekoga germ. izvora (moda iz langobardskoga), usp. stvnjem. balco, balcho stup, potporanj. Skok I: 101f., Gluhak 122, Snoj 30, Chambers 72, DEI I: 412.

bktrija Rije iz meunarodne znanstvene (medicinske) terminologije;

preko njem. Bakterie od gr. baktrion tapi to je deminutiv od bktron tap. Kao i u sluaju rijei bcil (v.) naziv je motiviran tapiastim izgledom mnogih bakterija. Snoj 28, Kluge 74.

bln m <G balna> balni m dem. Posueno iz tal. ballone (moda uz posredovanje njem. Ballon).
Tal. ballone je uveanica od balla kugla to je rije germ. podrijetla) (usp. stvnjem. balla kugla); znaenje balon, platnena kugla punjena toplim zrakom proirilo se nakon leta brae Montgolfier 1783. Gluhak 122, Snoj 30, Chambers 72.

balda baldian, baldinst, bldn Uz posredovanje njem. Ballade posueno stfr. balade. U stfr. je
rije posuena iz stprov. balada ples, plesna pjesma to je izvedenica od glagola balar plesati; ishodite je lat. ballre plesati; v. blt. Snoj 29,, Chambers 73.

blvan m (17. st.) balvni m dem.

balvan (RKKJ) . 1. isto to bolvan 2. greda, balvan; b'alvan (Varadin) Od prasl. *blvan (rus. bolvn, polj. bawan idol, kumir). Rije je u prasl. dospjela iz nekog turk. jezika, moda iz avarskoga. ini se da je prvotno znaenje rijei bilo idol (osobito statua od drveta), usp. strus. blvan idol) i ma. slavizam blvny, to je zabiljeeno u znaenju idolum, statua, columna. ini se vjerojatnim tumaenje koje prihvaa Skok, prema kojemu je ishodite turkijsko balbal nadgrobni stup (na Orhonskim natpisima). Iz slinoga ili istoga izvora mogla bi biti i hrv. dijal. balban roda; u tur. balaban velik, golem ali u dijalektima oznauje i razne vrste ptica, npr. bukavca. Skok I: 103, Gluhak 123, kalji 120, Sevortjan II: 49f.

baldhn m <G baldahna> (17. st.) Preko njem. Baldachin posueno iz tal. baldacchino tkanina iz
Baldacca gdje je Baldacco tal. ime grada Bagdada. Isprva je baldacchino oznaivalo skupocjenu svilu iz Mezopotamije, a poslije je znaenje sueno na osobit komad luksuznoga namjetaja. Rije je u dijalektima zabiljeena i kao baldkin to je neposredno iz tal. Skok I: 100, Snoj 29, Kluge 75, DEI I: 412f.

blzam m balzamrati dv. <prez. balzmrm, pril. sad. -aji, pril. pr. -vi, prid.
trp. balzmrn, gl. im. -nje>

ble mn <N bla, G mn. bl> (18. st.) balaviti (se) svr. <prez. balavm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp.
balavljen>, obalavljvati (se) nesvr. <prez. obalvljuj (se), pril. sad. obalvljuji (se), gl. im. -nje>, baliti (se) svr. <prez. -m (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. baljen>, obaljvati <prez. obljujm, pril. sad. obljuji, gl. im. -nje>, zbaliti svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. zbaljen> blac m <G blca, N mn. -lci, G blc>, blavac m, blve sr <G ta, N zb. -d>, balvi m dem., balavrdija zb. ekspr., bliti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -li, gl. im. -ljnje>, blonja m <N mn. -e> pejor. Moda ostatak iz dalmatskoga, u vezi s rum. bale slina, usp.i slov. bala; rum. bale izvodi se iz operomanskoga *baba pjena (tal. bava, rum. -l nije pravilan odraz labijala, stoga je pretpostavka o posuivanju iz dalm. nategnuta. Bezlaj I: 10, Mayer-Lbke 853, DEI I: 468.

Posueno (preko njem. Balsam) iz lat. balsamum. U lat. je ova rije

dospjela iz gr. blsamon, a u gr. je posuena iz nekog semitskog izvora, usp. arap. bm balzamovac (drvo od kojega se dobiva balzam). Skok I: 102, Snoj 30, Kluge 57, Chambers 73.

bmbus m bmbusovina Preko njem. Bambus posueno iz srniz. bamboe i port. bambu. U
port. je rije posuena iz mal. bambu, a u mal. iz nekog dravidskoga jezika, usp.tamilski vampu. Zavrno -s rije je dobila zbog uene latinizacije botanikog nazivlja. Snoj 30, Kluge 57, Chambers 73.

bn m (12. st.) Rije proirena u junosl. jezicima (slov. bn, bug. ban, usp.i
slavizme ma. bn, rum. ban). Izvorno je posuena iz avarskoga bajan zapovjednik horde a kod Konstantina Porfirogeneta (10. st.) zabiljeena je u obliku boenos gospodar (kod Avara). U avarskome je rije vjerojatno iranizam, usp. avest. baa- bog premda ima i miljenja da je to izvorna turkijska rije, izvodiva iz praturkijskog korijena *by- bogat s usporednicama i u drugim altajskim jezicima (mongolskim, tungusko-mandurskim). Skok I: 104, Gluhak 123f., Snoj 30, BER I: 30, Sevortjan II: 27ff.

blega <D L -ezi/-i> (17. st.) izbalgati se svr. <prez. -m se, pril. pr. -vi se, prid. rad. izbalgao
se>

balgati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> Opebalkanska pastirska rije, usp. alb. bajg, balg. Dalje je
podrijetlo nejasno; Skok pomilja na ilirski ili traki supstrat. Skok I: 100.

bnlan prid. <odr. -ln> banalizrati dv. <prez. banalzrm, pril. sad. -aji, pril. pr. -vi,
gl. im. -nje>, banlnst <G -osti, I -osti/-ou>

blt m <G balta> balerna, balernka, baltn, baltnka, bltn Iz tal. balletto (moda uz posredovanje fr. ballet i njem. Ballett); u
tal. to je umanjenica od ballo ples to je od lat. glagola ballre plesati. Snoj 29, Chambers 73.

Posueno (vjerojatno uz posredovanje njem. banal) iz fr. banal.

Isprva je fr. banal znailo javno, otvoreno za upotrebu cijele zajednice; u stfr. je pridjev banal izveden iz imenice ban, koja je oznaavala okupljanje kraljevih vazala u feudalnoj slubi. Izvor je germ. (franaki), (usp. stvnjem. ban zapovijed). Snoj 30, Kluge 58, Chambers 74.

banna Opeeuropska rije koja je u hrv. dospjela posredstvom njem.

(Banane) i tal. (banana) iz port. banana. U port. je posuena iz nekoga jezika Gvineje (npr. volof banna). Gluhak 124, Snoj 30, Kluge 59, Chambers 74.

barka <D L -ci, G mn. bark> bark m <G baraka> Od njem. Baracke, to je posueno iz romanskih jezika (fr.
(baraque), tal. baracca). Prvotni je izvor p. barraca koliba, ator ali ta rije nema utvrenu etimologiju u p. Snoj 31, Kluge 60, Chambers 78.

bnka <D L -nci, G bnk> bniti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -i, gl. im. -nje>, bnkr m
<G bankra>, bankrstvo sr, bnkvn prid. Iz tal. banca stol, tezga to je iz stvnjem. bank tezga, klupa. Znaenje banka razvilo se preko tezga, stol na kojem su mjenjai i posuivai novca obavljali transakcije, slino kao u ngr. trpeza stol, banka. S tim je povezano bnkrot od tal. banca rotta razbijena tezga. Skok I: 105, Gluhak 124, Snoj 30, Kluge 58, Chambers 74.

brbar (brbarin) m barbarzam m <G -zma, N mn. -zmi>, barbarizrati dv. <prez.
barbarzrm, pril. sad. -aji, pril. pr. -vi, gl. im. -nje>, brbrstvo sr

Opeeuropska rije, posuena (preko lat. barbarus) iz gr. brbaros

koji nije Grk, stranac onomatopejskoga je podrijetla u grkome, gdje je isprva oznaivala onoga tko nerazgovijetno govori, mucavca) (usp.i skr. barbara mucav); znaenjski razvitak ( mucav, mutav > stranac) slian je kao u hrv. nazivu za Nijemce, koji se izvodi iz istoga korijena kao i pridjev nijm (v.). Snoj 31, Kluge 60, Chambers 76.

bnuti svr. <prez. bnm, pril. pr. -vi, prid. rad. bnuo> (17. st.) Od starijega i dijalektalnog bhnuti (Bosna), to je glagol izveden iz
onomatopejskog uzvika bh (v.). Srodna je tvorba primjerice rus. bxat udarati. Mogue je i da se radi o turcizmu, ili da je na znaenje hrv. rijei utjecalo tur. basmak udariti, nastupiti, pojaviti se; turski je glagol isprva posuen kao basati nailaziti, gaziti a potom je prema alternacijama u glagola tipa dahnuti / dihati / disati oblikovan glagol bahnuti. Skok I: 91, kalji 112.

brd m <N mn. -i/-ovi, G brd/-v> Uena posuenica iz europskih jezika (npr. engl. bard). Izvor je kelt.
(galski, *bardos rije zabiljeena kod antikih autora (npr. Strabon) a odraena u otonokeltskim jezicima (npr. vel. bardd). Bardi su kod Kelta bili pjesnici eulogija (pohvalnica), no u europskim se jezicima poopilo znaenje tradicionalni pjesnik, ueni pjesnik. Chambers 76.

-BAR, -BARA, -BARIKI u drugom dijelu rijei znai teak, teina, koji tei, tlai [kilobar] Od gr. bars teak; bros teina, tlak. br m <N mn. brovi> Od engl. bar (moda posredstvom njem. Bar to je od stfr. barre
daska, stol. U engl. je znaenje noni lokal prvo posvjedoeno u izrazu bar-room soba (u gostionici) sa stolovima ili prekama za posluivanje. Kluge 79. BAR-, BARI-, BARO- kao prvi dio rijei znai koji tei, tlai, koji se odnosi na teinu; tlako- [barisfera; barometar] Od gr. bars teak, usp.i bros teina, tlak.

brem (br) est. (17. st.) Balkanski turcizam) (usp.i bug. bre,, barm). Od tur. bari, barm).
U turski je bar), posueno iz perz. br barem. Skok 108f., Gluhak 125, BER 33, kalji 120.

brica biljka, Barbarea vulgaris. Nejasno, moda od mlaega prasl. *barvica, to bi bila posuenica
iz lat. barbarea.

bra1 <G mn. br> (14. st.) bartina augm., brica dem., brika <D L -ici>, barvit prid.
<odr. ->, bartina augm. pejor. bra (Vrgada) bara (RKKJ); b'ara (Gola, Varadin) Od prasl. *bra plitka vodena povrina (slov. dijal. barj, bug. bra, rus. cslav. bra, polj. barzyna); dublja etimologija nije jasna; veza s gr. brboros blato (Vasmer) je nategnuta, jer slav. jezici upuuju na korijen s laringalom; pretpostavka o posuivanju iz ilirskoga (Gluhak) je ad hoc i ne objanjava zapadnoslav. i istonoslav. odraze ove prasl. rijei) (usp.i e. dijal. bara, baina (Machek), polj. dijal. barzwka, rus. dijal. bar (Sawski), vjerojatno i polapski poro blato). Vjerojatnijim se i formalno besprijekornim ini izvoenje iz ie. *bheh2- svijetliti, sjati (LIV. s. v.), usp. ved. bhti sja, gr. phinein). Pravilno izveden pridjev iz toga korijena glasio je *bheh2ro-, od ega je kolektiv (i izvedena imenica . roda, *bheh2reh2 , iz ega se prasl. *bra), pravilno izvodi. Semantiki razvitak slian je kao u *bholHtobijel (lit. bltas) > prasl. *blto (v. blto). Izvorno je znaenje bilo ne samo movara, ve i rjeica, lokva, svaka mala vodena povrina (takvo je znaenje i danas u bug. dijalektima). Skok I: 109f., Gluhak 125, Vasmer I: 53, Machek 47, BER I: 32, Bezlaj I: 12, Sawski I: 191, Trubaev I: 153.

briti nesvr. <prez. brm, pril. sad. -ri, gl. im. -rnje> obriti svr. <prez. brm, pril. pr. -vi, prid. trp. bren> Glagol briti), postao je krivim dijeljenjem od *obvariti (od *obvariti), gdje je ob- prefiks, a vriti (v.) znai isto to i briti.

Gluhak 663. brka <D L -rci, G mn. -/-> (15. st.) brica dem., brkica dem. Posueno iz tal. barca; vlat. barca vjerojatno je od *brica, to je
posuenica iz gr. bris, a u grki je rije dospjela iz egipatskoga) (usp.koptski bar laa staroegipatski br). Prema drugom miljenju, vlat. barca je posueno iz nekog od predrimskih jezika Pirenejskog poluotoka. Skok I: 113, Gluhak 125, DEI 436.

brn m <G barna> (17. st.) Posueno iz ma. barsny. Maarska je rije orijentalnoga,
vjerojatno turkijskog podrijetla, usp.kipaki barn brokat. Skok I: 114, Snoj 32, MTESZ I: 225.

brut m (18. st.) barutna <G mn. barutn>, bartr <G barutra>, brutn prid.,
bartnjaa

bra2 <G mn. br> ovca crno-bijele dlake . rod od prasl. *br ovan (rus. bor, polj. ber), od istoga korijena
kao i prasl. *baran ovan (rus. barn, polj. baran). Skok 110.

Opebalkanski turcizam) (usp. bug. bart, rum. barut), iz tur.

barut, to je iz perz. brd. U perz. je rije zacijelo posuena iz bizantskoga gr. pyrts ognjeni (prah), to je izvedenica od gr. pr vatra. Skok I: 114, Gluhak 125, kalji 121, BER I: 34.

bs m <N mn. bsovi> (18. st.) bsi m dem., bsina augm., bsist m Od tal. basso nizak, dubok, to je od lat. bassus dubok, debeo. Snoj 33, Kluge 63. bsna <G mn. bsn/-> (17. st.)
basna (RKKJ) Od prasl. *basn (slov. bsen, rus. basn', basnja, polj. ba, od istoga korijena (*ba-) od kojega su i bjati, bjka (v.). U hrv. je rije najstariji oblik bsan <G bsni>, no u novijem je jeziku iz i-osnova prela u najeu deklinacijsku klasu imenica . roda (u a-osnove). Skok I: 115, Gluhak 126, Snoj 33, Trubaev I: 161.

Od prasl. *bat (slov. bt, rus. bat, polj. bat bi), to je imenica
izvedena iz glagola *batati udarati (rus. dijal. batt', bott'). U slov. je ova rije zabiljeena i s cirkumfleksom bt, to bi moglo odgovarati kraini u e. bat, odatle nesigurnost u rekonstrukciji prasl. akcenta. Slavenski korijen *bat udariti u vezi je s lat. battuere udarati i vel. bathu kovati novac, u oba sluaja s ekspresivnim udvajanjem suglasnika *-tt-. Svi bi navedeni primjeri mogli potjecati od ie. korijena *bheh2t(t)- udarati, ali ta rekonstrukcija nije sigurna (velka bi rije mogla biti posuenica iz lat.). Skok 120, Gluhak 126f., Snoj 33, Bezlaj I: 13, Vasmer I: 61f., Sawski 195f. BATI-, BATO- prvi dio rijei sa znaenjem dubina, dubok, koji se odnosi na dubinu; duboko-, dubino- [batiskaf; batofobija] Od gr. baths dubok; bthos dubina.

b pril. est. (16. st.)

b (DL, Senj, Vrgada) ba (RKKJ); b'a (Varadin) prasl. *b (strus. boju, stsl. bij posve, slov. b). Ruska je rije iz cslav., to znai da je ova rije ograniena na junoslav. prostor. Radi se o okamenjenim oblicima imenice *b, koja je vjerojatno znaila udarac (i-osnova), od istoga korijena od kojega je bhnuti udariti i buiti (v.). Vjerojatno je da se u tokavskom domai naslijeeni prilog, postao od *b, ukrstio s posuenim turcizmom ba, koji znai upravo, a potjee od tur. ba glava. Skok I: 117, Gluhak 126, kalji 122.

btica bot. Vjerojatno od bti (v.) batgati se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>
(19. st.)

btina (14. st.) razbtiniti svr. <prez. razbtnm, pril. pr. -vi, prid. trp.
razbtinjen>, razbatinjnk m <G razbatinjenka, V -e, N mn. razbatinjenci> btink m <V -e, N mn. -ci>, btiniti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ni, gl. im. -injnje>, btnstvo sr bina (DL) baina (RKKJ); bt'ina (Gola) Posuenica iz cslav. (stsl. batina). Ova je rije izvedena sufiksom *ina iz hipokoristine imenice prasl. *batja koja je oznaivala starijega srodnika (rus. btja otac, tata, e. bat'ja stariji brat). Kajk. ima baina (Jambrei) to je naslijeeno iz istog prasl. oblika. Batina je dakle izvorno ono to pripada starijim srodnicima. Ishodina imenica, prasl. *batja, ouvana je u hrv. dijalektima kao baa (ak.) i toponimima (npr. Baina). Skok I: 86, 120, Gluhak 126.

batljak m <G -ljka, N mn. -ljci, G btljk> (19. st.) Ekspresivno preobliena rije, povezana s badrljica struk trave od
zemlje do cvijeta (Skok); vjerojatno od glagolskoga korijena koji je u bosti (v.) iterativno-durativno -bdati. Skok 87f.

baljati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (19. st.)
teturati

dobaljati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad.

dobaljao/dobaljala >, ubaljati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. bauljao>, pobuk pril. baljk pril.

bariti (se) nesvr. <prez. brm (se), pril. sad. -ri (se), gl. im. rnje> zabrenst <G -osti, I -osti/-ou>, zabariti svr. <prez. zabrm, pril. pr. -vi, prid. trp. zabren>, zabaurvati nesvr. <prez. zabarujm, pril. sad. zabaruji, gl. im. -nje> Nejasna etimologija; rijei nema u ARj. Moda bariti ima veze s glagolom bhoriti kojemu je osnovno znaenje arati. Suglasnici h i esto alterniraju u tvorbi i morfologiji, usp. guh / zagluiti, vrh / vriti, ahura / aa, itd. Moda je u bariti zamijenilo h analogijom prema takvim parovima. Druga je mogunost da je (sa slinom izmjenom umjesto h) glagol izveden iz prasl. *baxur trbuh, mijeh, utroba (polj. starije bachurowaty trbuast, rus. bxur debeo ovjek, bug. dijal. bxur grubo ivotinjsko crijevo, usp.i varijantu *baxor istoga znaenja polj. dijal. bachr veliki trbuh, e. bachor dio kravljega eludca, *bauriti). Prvotno znaenje glagola bariti bilo bi spremiti u mijeh. Prva se pretpostavka ini vjerojatnijom zbog veega podudaranja znaenja, jer ini se da je prvotno znaenje glagola bariti obmanuti, prevariti. Sawski I: 181, BER I: 36, Vasmer I: 64. bt m <N mn. btovi> (15. st.) izbatnati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. zbatinn> bti m dem., btina <G mn. btn>, batn m <G batina>,
batinev prid., batnati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. nje> bt (DL, Senj, Vrgada) bat (RKKJ); bt (Varadin)

Ekspresivna tvorba; prilog pobuk pokazuje da je u osnovi imenica bk strailo, avet. posvjedoena u dijalektima. Prvotno je znaenje glagola baljati dakle zacijelo hodati kao strailo, avet. ini se da je b k izvedeno iz onomatopeje bau-bau za glasanje psa, ali to nije posve izvjesno. Skok I: 123. bviti se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -vi se, gl. im. -vljnje> (18. st.) dbava , dbaviti svr. <prez. dbavm, pril. pr. -vi, prid. trp. dbavljen>, dobvlj m <G dobavlja>, dbavljati nesvr. <prez. m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, izbvitelj m, zbaviti svr. <prez. m, pril. pr. -vi, prid. trp. zbavljen>, zbavljati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, izbavljnje sr, nbava , nbaviti svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. nbavljen>, nabvlj m <G nabavlja>, nbavljati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. nje>, nbvn prid., baviti svr. <prez. bavm, pril. pr. -vi, prid. trp. bavljen>, bavljati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. nje>, prbaviti svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. prbavljen>, prbavljati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, probvilo sr, prbava , prbaviti svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. prbavljen>, prbavljati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. nje>, probvljivst <G -osti, I -osti/-ou>, prbvn prid. bvit se (DL) baviti (RKKj); b'aviti (Varadin); bav'iti se (Gola) Od prasl. *baviti (slov. (bviti se, rus. bvit' nabaviti, polj. bawi ekati); izvorno intenzivno--kauzativna tvorba od glagola biti, ie. *bhowH-/ *bhowh2 (skr. bhvayti stvara). Znaenje je u prasl. vjerojatno bilo boraviti, bivati negdje (intenzivni smisao) ili proizvoditi, initi da to bude (kauzativni smisao). Skok I: 124, Snoj 34, Vasmer 35f., Sawski I: 197f.

bza bzln prid., bzian prid. <odr. -n>, bzilrn prid., bazrati dv.
<prez. bzrm, pril. sad. -aji, pril. pr. -vi, gl. im. -nje>, bzn prid. Europeizam, vjerojatno preko njem. Basis ili fr. base posueno iz gr. bsis stuba, podnoje; u gr. je bsis apstraktna imenica izvedena iz glagola banein ii. Snoj 34, Kluge 83.

b uzv. bati nesvr. <prez. bm, pril. sad. bi, gl. im. -nje>, bkati
nesvr. <prez. bm, pril. sad. bi, gl. im. -nje>, bkav prid. <odr. ->, bkavac m <G -vca, V -ve, N mn. -vci>, bektati nesvr. <prez. bkem, pril. sad. bkei, gl. im. -nje>, bknuti svr. <prez. bknm, pril. pr. -vi, prid. rad. bknuo> Onomatopeja, s podudarnostima npr. u polj. becze i rus. bkat' blejati, bekati.

bzdjeti nesvr. <prez. -dm, pril. sad. -di, prid. rad. bzdio/bzdjela , gl. im. bnje> (19. st.) Od prasl. *pzdti prdjeti (slov. pezdti, rus. bzdet' prdjeti, polj. bzdzie); veina je slav. jezika provela asimilaciju *p...d > b...d, usp.i lit. bezdti prdjeti, svi su ti oblici iz ie. *pesd-o- prdjeti, usp. lat. pedere prdjeti, gr. bden. Skok I: 125f., Snoj 511. bzn m <G bazna> Preko njem. Bassin posueno iz fr. bassin to se izvodi iz vlat.
*baccinium; ishodite je vjerojatno galska rije *bacca velika posuda.

biti (se) nesvr. <prez. bm (se), pril. sad. -i (se), gl. im. nje> (16. st.) zbenst <G -osti, I -osti/-ou>, izbiti svr. <prez. zbm, pril. pr. -vi, prid. trp. zben>, izbevati nesvr. <prez. izbujm, pril. sad. izbuji, gl. im. -nje> b.t (DL) b,iti (Varadin) Rije nejasne etimologije. Skok I: 128, Snoj 35, DEI I: 474, Bezlaj I: 15. bdk m <G bedka, V bde, N mn. bedci> (18. st.) bediti se nesvr. <prez. bdm se, pril. sad. -i se, gl. im. nje>, bdast prid. <odr. ->, bedasta <G mn. bedast>

Snoj 34, Kluge 84. bzga <G mn. bzg/bzg> bot. (19. st.) Stariji oblik bez sufiksa imamo u baz (15. st. ali i npr. kod Vrania)
i bza. Taj je oblik izvodiv iz prasl. *bz bazga, Sambucus (slov. dijal. (bz, rus. boz, polj. bez). Odatle je izveden pridjev *bzov bazgin, odakle poimenienjem imamo zova (v.). Sufiks -g, -ga imamo i u slov. bezg bazga, a vjerojatno je dodan analogijom prema fitonimu drzga (v.). Nema opeprihvaene etimologije; moda je od istog korijena od kojega i ie. *bheh2g'os bukva (lat. fagus, gr. (phgs hrast), no nije jasan odraz samoglasnika (ie. *eh2 bi dalo prasl. a, a u prijevojnoj praznini bi ie. *h2 dalo o ili bi ispalo). Trubaevljeva etimologija po kojoj je u ishoditu onomatopejski korijen kao u glagolu *bziti, *bzati (usp. hrv. dijal. bzati lutati) nije niim utemeljena. Skok I: 125, Snoj 38, Vasmer I: 100, Sawski I: 470, Trubaev III: 144ff.

Rije nejasne etimologije. Veina je etimologa smatra izvodivom iz

tur. dijal. bedaf glupan (usp.i standardno tur. bedbaht bijedan), pri emu je posuenica prilagoena domaem tvorbenom obrascu imenica na -k (usp.pridjev bdast bez toga sufiksa). Meutim, protiv posuivanja iz turskoga govori injenica da rije postoji i u slovenskome (bedk, bdast) i kajkavskome. Zbog toga neki izvode bdk iz slav. korijena koji je u bijda, usporeujui polj. biedak jadnik; pomak znaenja siromah > glupan posve je mogu. Samoglasnik -e- umjesto -ije znaio bi da je rije kajkavizam, to dobro odraava raspodjelu u dijalektima. Skokovo dovoenje u vezu spomenutih rijei s tal. dijal. bedano lud (Emilija, DEI I: 474) ne objanjava zato rijei nema u akavskome i ne objanjava zamjenu sufiksa. tal. bedano lud

bdem m Stariji je oblik ove rijei bden (17. st., Vuk). Opebalkanski
turcizam; (usp. bug. bedn, rum. bedean); polazite je tur. beden tijelo, zid iz arap. bdn tijelo. Semantiki je razvitak prilino nejasan, no vjerojatno treba poi od meuznaenja prepreka koje nije zabiljeeno. Skok I: 131, BER I: 39, kalji 128.

bazlika <D L -ici> Preko tal. basilica i lat. basilica posueno iz gr. basilik (oika)
kraljeva kua. U kasnoj je antici bazilika bila velika zgrada za trgovake i upravne poslove, a znaenje vrsta crkve je sekundarno. Snoj 34, Kluge 83.

bdr m <G badra> (19. st.) badrina , badriti dv. <prez. bdrm, pril. sad. -ri, pril. pr. vi, prid. trp. bdaren, gl. im. -rnje>, badrnica Iz tur. bacdar carinik, to je iz perz. bdr to je sloenica od b porez i osnove glagola dten drati. Skok I: 126Gluhak 127, kalji 127.

bdro sr <G mn. bedr> (16. st.) bdren prid., bedrnica , bedrnika <D L -ici>, bedrnjaa ,
bdrica dem. Od prasl. *bedro i *bedra (stsl. bedra, slov. bdro, rus. bedr, polj. biodro). Dovoenje ovih rijei u vezu s ie. korijenom *bhedh- koji je u glagolu bosti (v.) nije semantiki uvjerljivo. Usporedba s lat. femur bedro omoguuje rekonstrukciju ie. heteroklitske imenice *bhedhr (pri emu je lat. femur izvodivo disimilacijom f...b > f...m iz kolektiva *bhedhr). U slav. je prvotno *bedra, s prijelazom u a-osnove kao kod starih heteroklita *vesna proljee (gr. ar) i *voda (gr. hdr, hdatos). Rijei za dijelove tijela esto su bili heteroklita u ie. prajeziku, no problem je u tome to je ova rije posvjedoena samo u slav. i lat. Skok I: 131f., Gluhak 127f., Snoj 35, Trubaev I: 175ff., Sawski 199f.

bdjti nesvr. <prez. bdm/bdjm, pril. sad. bdi/bdji, prid. rad. bdo/bdjla , gl. im. bdjnje/bdjnje> (12. st.) prbdjeti svr. <prez. prbdm/prbdijm, pril. pr. -vi, prid. trp. probdjven>, probdijvati nesvr. <prez. -vm, pril. sad. -aji, gl. im. nje> bdt (DL) bdeti (RKKJ); bd'ti (Varadin) Od prasl. bdti (stsl. bdti, rus. bdet', e. bdti); poputlit. budti, prasl. *bdti je stativni glagol izveden sufiksom *-eh1- i iz ie. *bhudhbuditi se (skr. budhyate budi se, svjestan je, gr. pethomai, pyntnnomai doznajem). Gluhak 127, Snoj 35, Vasmer I: 66f.

bkovina (18. st.) drvo , Salix vitellina, uta vrba bkva <G mn. -kv/-/-> Izvorni je oblik beka, slov. bka, to je posueno iz dalmat., usp.
tal. vinco vrba; zamjena e za * < in pokazuje da se radi o staroj posuenici. Skok I: 133f.

beletrstika <D L -ici> Posueno iz njem. Belletristik, to je tvoreno od fr. belles-lettres

knjievnost, doslovno lijepa slova (gdje lettres slova znai i knjievnost, kao lat. litterae). Snoj 36, Kluge 96.

BI- kao prvi dio rijei oznaava dvojinu, dvoje, dva- put [bifokalan; bigamija; bilateralan] Od lat. prefiksa b-, to se pravilno razvio od *dwi-, iz istoga korijena kao u duo dva; usp. i lat. bni po dva.

bbati (se) nesvr. <prez. bbm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. bnzn m <G benzna> Od njem. Benzin, to je termin koji je 1833. skovao njem. kemiar
Mitscherlich na temelju naziva Benzoe-Sure benzojska kiselina. Benzoe je naziv za smolu drveta benzoe, a naziv je toga drveta preko p. benju posuen iz arap. lubn w javanski miris (prvi je slog pogreno protumaen kao romanski lan). Smola se stabla benzoe upotrebljavala kao miomiris, a uvozila se s Orijenta. Gluhak 128, Kluge 97f. BES-, v. BEZnje>

zbibnst, uzbbati se svr. <prez. zbbm se, pril. pr. -vi se, prid.
trp. zbbn>, uzbibvati se nesvr. <prez. uzbbvm se, pril. sad. aji se, gl. im. -nje> bbavica

Izvorno ekspresivna tvorba, no s potpunom usporednicom u slov. dijal. bbati njihati se, teturati. Skok I: 141, Snoj 39, Bezlaj I: 20.
BIBLIO- kao prvi dio rijei znai knjini, koji se odnosi na knjige [bibliofilija; biblioteka] Od gr. biblon knjiga (izvorno prema fenikom gradu Biblu gr. Bblos, gdje se isprva proizvodio papirus).

bsjeda (13. st.) probsjediti svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. probsjedio>,
subsjednk m <V -e, N mn. -ci> bsjedica dem., bsjediti dv. <prez. -m, pril. sad. -di, pril. pr. -vi, gl. im. bsjenje>, bsjednk m <V -e, N mn. -ci>, bsjedntvo sr besda (Senj); besda (DL, Vrgada) beseda (RKKJ) Od prasl. *besda govor (stsl. besda, slov. besda, rus. besda, polj. biesiada zabava). Najvjerojatnije je tumaenje prema kojemu je prasl. *besda isprva znailo sastanak, razgovor na sastanku, pri emu je korijen *sd- kao u sjsti (v.), a *be- je stari, neproduktivni prefiks, koji je morao znaiti zajedno (slian prefiks postoji u baltijskome, no ima durativno znaenje, npr. lit. be-). U strus. besda i znai mjesto gdje se sjedi. Znaenjska veza izmeu stastajati se i govoriti je kao u imenice zbor (v.) i iz nje izvedenoga glagola zboriti. Skok I: 140f., Gluhak 128, Snoj 37, Sawski I: 215f., Trubaev I: 211f., L. Wanstrat (ZfslPh 14, 1937: 101-103).

bickl m <G mn. -kl/-> bicklist m, biciklzam m <G -zma> Posueno iz fr. bicycle, bicyclette, to je sloenica od BI- (v.) i -CIKL
(v.). Snoj 40.

b m <N mn. bevi, G bv> (16. st.) balica , balo sr, blj m, bilja , baljica , bast prid. <odr. >, ba m <G bia>, bivalac m <G -aoca, V -aoe, N mn. -aoci>, bevati nesvr. <prez. bujm, pril. sad. buji, gl. im. -nje>, bi m dem. b (DL, Vrgada) bi (RKKJ); b'i' (Gola); b (Varadin) prasl. *bi (stsl. bi, slov. b i b, rus. bi, polj. bicz) imenica izvedena iz glagola biti2 (v.) rijetkim sufiksom *-, koji se pojavljuje jo npr. u u (v.). Skok I: 162, Snoj 40, Vasmer I: 89.

bstijlan prid. <odr. -ln> bestijlnst <G -osti, I -osti/-ou> Od lat. bstilis, to je izvedeno iz imenice bstia zvijer; razg. i dijal.
btija gadura je iz tal. dijal. bestia, to je takoer od lat. bstia. Snoj 37, Kluge 103.

bz prij. (12. st.)

bez (DL), takoer: brez i prz; bez (Senj), takoer: brez i prez koji dolazi samo u najstarijih govornika; bez (Vrgada), takoer: prez bez (RKKJ), takoer: brez; br'z (Gola); bz (Varadin), novije brz Od prasl. *bez (rus. bez) > ie. *bheg'h- (skr. balni osim). Moda treba poi od ie. sloenice *h2bh-eg'h gdje je prvi dio prijevojna praznina istoga korijena kao u b (v.), a drugi kao u prijedlogu iz (v.). Znaenjski pomak bio bi iz oba > osim ( > bez). Skok I: 143, Gluhak 128,, Snoj 57, Sawski I: 218f. BEZ- (u morfonolokim promjenama be-, bes-, be-, beza-) prefiks za tvorbu sloenica: . 1. imenikih; znai nedostatak, nijekanje ili suprotnost onoga to znai osnovna imenica [bespolnost; bezbroj] 2. pridjevnih; znai da tko ili to nema ono to znai osnovni pridjev [beuman; beutan; bezazlen] v. bz

-BIJ, -BIJA, -BIONT, -BIOTIKI, -BIOTIK, -BIOZA kao drugi dio rijei znai iv, ivo bie, ivljenje, ivui, koji je iv, ivotno [protobiont; eubiotiki; antibiotik; simbioza] Od gr. -bios -iv, koji ivi; bon ivui, ivo bie; biontiks ivotni; bsis ivljenje. bijda (13. st.) bjeda , obijditi svr. <prez. bijdm, pril. pr. -vi, prid. trp.
bijen>, objevati nesvr. <prez. objujm, pril. sad. objuji, gl. im. -nje>, pbjeda , pobjdiv prid. <odr. ->, pbjednk m <V -e, N mn. -ci>, pobjevati nesvr. <prez. pobjujm, pril. sad. pobjuji, gl. im. -nje> bijdan <odr. -dn, komp. bjdnij>, bijditi nesvr. <prez. -dm, pril. sad. -dei, gl. im. -nje>, bijdnk m <V -e, N mn. -ci>, bijdno pril., bijdnst <G -osti, I -osti/-ou> Od prasl. *bd (stsl. bda, rus. bed, e. bda), od apstraktuma *bhoydheh2 izvedenoga iz ie. korijena *bheydh- (lat. fidere vjerovati, gr. pethein uvjeravati). Lat. bd nesrea je zacijelo posuenica iz slavenskoga. Izvorno je znaenje ie. korijena bilo (drutvena) obaveza (usp. alb. be zakeltva, bes vjera od *bhidh-ti-eh2); odatle se razvilo znaenje ovisnost o drugoj osobi, prinuda a zatim, u slavenskome, nesrea. Izvorno znaenje u slav. uva denominativni glagol *bditi siliti, prinuivati (stsl. bditi, bug. bedj klevetati, itd.). Taj glagol potpuno odgovara got. baidjan prinuivati, siliti. Skok 148f., Gluhak 129, BER 39, Trubaev II: 54ff., EIEC 418.

bzjk m <V -e, N mn. -ci> bzjk prid., bezjtina

bezjak (RKKJ), takoer: Bezjak; bzjak (Varadin) od izraza bez jaja BEZ- i v. jaje

bijg m <N mn. bjgovi> (16. st.) dbjei (dbjegnuti, dobjati) svr. <prez. dbjegnm, pril. pr.
dbjegvi, prid. rad. dbjegao>, zbjei (zbjegnuti) svr. <prez. zbjegnm, pril. pr. zbjegvi, imp. zbjegni, prid. rad. zbjegao, prid. trp. zbjegnt>, izbjegvati nesvr. <prez. izbjgvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, zbjeglica m <N mn. -e>, zbjegltvo sr, izbjiv (izbjljiv) prid. <odr. ->, izbjivst <G -osti, I -osti/-ou>, nabjati se svr. <prez. nbjm se, pril. pr. -vi se, prid. rad. nbjeao se>, dbjei (dbjegnuti) svr. <prez. dbjegnm, pril. pr. dbjegvi, prid. rad. dbjegao>, pbjei svr. <prez. -egnm, pril. pr. -egvi, prid. rad. pbjegao>, pobjgulja pejor., prbjei svr. <prez. prbjegnm, pril. pr. egvi, prid. rad. prbjegao>, prbjeg m <V -ee, N mn. -ezi>, prbjei (prbjegnuti) svr. <prez. -egnm, pril. pr. -egvi, prid. rad. prbjegao/prbjegla >, pribjegvati nesvr. <prez. pribjgvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, prbjeglica m i , prbjete sr, rzbjei se svr. <prez. rzbjegnm se, pril. pr. -egvi se, prid. rad. rzbjegao se>, razbjati se svr. <prez. rzbjem se, pril. pr. -vi se, prid. rad. rzbjeao se> bjgati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bjgnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, imp. bjgni, prid. rad. bjgnuo>, bjegnac m <G -nca, V bjgne, N mn. -nci, G bjgnc>, bjegne sr <G -ta, zb. bjgnd> hip., bjkstvo sr, bjekati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bjenija , bjati nesvr. <prez. bjm, imp. bji, pril. sad. bji, gl. im. -nje> Od prasl. *bg (rus. beg, polj. bieg), apstraktna imenica od korijena *bg- bjeati (usp. hrv. bjei, polj. biec), lit. bgti bjeati, trati. Te su bls. rijei postale od ie. korijena *bhegw- od kojega je gr. phbos strah (usp. fbija). Duljina je korijenskoga samoglasnika u bsl. pravilna i oekivana po Winterovu zakonu. Skok I: 166f., Gluhak 133, Snoj 38, Trubaev II: 61f.

ball elo (u prvotnom smislu svijetli dio lica; skr. bhlam elo, lice ne pripada ovamo: to je kasno posvjedoena izvedenica iz glagolskoga korijena bh- svijetliti). Neoekivana prijevojna duljina u slavenskome (potvrena i akcentuacijom latv. bls) moda upuuju na izvornu korijensku imenicu *bhlHs bijela mrlja, bijela povrina od koje je slav. ouvao osnovu N jd., dok je u drugim jezicima (npr. gr., alb.) ouvana osnova kosih padea koji su imali prazninu. Skok I: 152ff., Gluhak 130, Snoj 36, Bezlaj I: 16, Vasmer I: 73, Trubaev II: 79f.

bijenle m Posueno iz tal. biennale, to je od

BI- (v.)

lat. biennalis dvogodinji, od

i annus godina.

bijs m <N mn. bjsovi/-i ekspr.> (12. st.) izobijstiti se svr. <prez. izbijstm se, pril. pr. -vi se, prid. trp.
izbijten/izbijen>, izobjevati se nesvr. <prez. izobjujm se, pril. sad. izobjuji se, gl. im. -nje>, nabjsniti se svr. <prez. nbjesnm se, pril. pr. -vi se, prid. rad. nabjsnio se>, bijst <G -esti, I -esti/-u>, pobjsniti svr. <prez. pbjesnm, pril. pr. -vi, prid. rad. pobjsnio/pobjsnila , prid. trp. pbjenjen>, pobjsnjeti (pobjnjeti) svr. <prez. pbjesnm, pril. pr. -vi, prid. rad. pobjsnio/pobjsnjela >, pobjnjelst <G -osti, I -osti/-ou>, razbjsniti (se) svr. <prez. rzbjesnm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. rzbjenjen>, razbjnjelst <G -osti, I -osti/-ou>, razbjnjeti se svr. <prez. rzbjesnm se, pril. pr. -vi se, prid. rad. razbjsnio se>, razbjenjvati se nesvr. <prez. razbjnjujm se, pril. sad. razbjnjuji se, gl. im. -nje> bijsan prid. <odr. bijsn>, bijsiti se nesvr. <prez. bijsm se, pril. sad. -si se>, bijsnk m <V -e, N mn. -ci>, bjsnilo sr, bjsniti nesvr. <prez. -nm, pril. sad. -ni, gl. im. -njnje>, bjesna , bjesnvit prid. <odr. ->, bjsnjeti nesvr. <prez. -nm, pril. sad. -ni, gl. im. -njnje>, bjnjk m <N mn. -c> Od prasl. *bs (stsl. (bs, rus. bes zao duh, polj. bies). Znaenje je u prasl. moralo biti ljutnja, gnjev, a rije je morala igrati ulogu i u slav. mitologiji. U baltijskome imamo usporednicu u lit. baisus straan, to je pridjevska u-osnova. Izostanak djelovanja RUKIpravila navodi na bsl. rekonstrukciju *bajd-su, usp. lat. foedus ruan. Skok I: 149, Gluhak 130.

bijl prid. <odr. -, komp. bjlj> (14. st.) izbijliti svr. <prez. zbijlm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbijljen>,
izbijljeti svr. <prez. zbijlm, pril. pr. -vi, prid. rad. izbijlio/izbijljela >, izbjeljvati nesvr. <prez. izbjljujm, gl. im. nje>, obijliti svr. <prez. bijlm, pril. pr. -vi, prid. trp. bijljen>, obijljeti svr. <prez. bijlm, pril. pr. -vi, prid. rad. obijlio/obijljela >, objeljvati nesvr. <prez. objljujm, pril. sad. objljuji, gl. im. nje>, pobijliti svr. <prez. pbijlm, pril. pr. -vi, prid. rad. pobijlio/pobijlila , prid. trp. pbijljen>, pobijljeti svr. <prez. pbijlm, pril. pr. -vi, prid. rad. pobijlio/pobijljela >, pobjeljvati nesvr. <prez. pobjljujm, pril. sad. pobjljjui, gl. im. -nje>, objelodniti svr. <prez. objeldnm, pril. pr. -vi, prid. trp. objeldnjen>, objelodanjvati nesvr. <prez. objelodnjujm, pril. sad. objelodnjuji, gl. im. -nje>, zabijliti svr. <prez. zbijlm, pril. pr. vi, prid. trp. zbijljen>, zabijljeti (se) svr. <prez. zbijlm (se), pril. pr. -vi (se), prid. rad. zabijlio/zabijljela (se) >, zbjel m, zabjelsati (se) svr. <prez. -m (se), pril. pr. -vi (se), prid. rad. zbjelasao (se)>, zabjeljvati (se) nesvr. <prez. zabjljujm (se), pril. sad. zabjljuji (se), gl. im. -nje> bijlac m <G -lca, V bijle, N mn. -lci, G bijlc>, bijliti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -li, prid. rad. bijlio/bijlila , prid. trp. bijljen, gl. im. -ljnje>, bijlka <N mn. bijlke>, bijlst <G -osti, I -osti/ou>, bijljeti se nesvr. <prez. bijlm se, pril. sad. bijli se, prid. rad. bijlio se/bijljela se , gl. im. -nje>, bjlaa <G mn. bjl>, bjeljica , bjelnce sr <G -a/-ta, G mn. bjlnc>, bjelnjak m <G -njka, N mn. -njci, G bjlnjk>, bjelsati se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. aji se, gl. im. -nje>, bjelsnuti se svr. <prez. -nm se, pril. pr. -vi se, prid. rad. bjelsnuo se>, bjl m <G bjela>, bjlan prid. <odr. n>, bjlica , bjliast prid. <odr. ->, bjlk m <G bjelka, N mn. bjelci>, bjlilo sr <G mn. bjll>, bjllja <G mn. bjllj>, bjelna <G mn. bjeln>, bjlkast prid. <odr. ->, bjlkinja , bjela <G mn. bjel>, bjlov m, bjlovina , bjlan prid. <odr. -n> hip., bjelav prid. <odr. ->, bjelkast prid. <odr. ->, bjeltak m <G -tka, N mn. ci, G bjltk>, bjljan m, bjeljvina , bjljika <D L -ici> bl (DL, Vrgada); bl (Senj) bel (RKKJ); b.li (Varadin) Od prasl. bl (stsl. bl, slov. bli, rus. blyj, polj. biay), lit. bltas bijel, latv. bls blijed, od ie. korijena *bhelH- bijel, iz kojega je jo izvodivo gr. phals bijel ( > *bhlHos), stsl. bl plamen, moda i alb.

bk m <V be, N mn. bkovi> (14. st.) bi m dem. hip., bina m <N mn. -e> augm. hip., bj prid., bka
<G mn. bk>, bkaa , bki m dem. hip., bki m dem. hip., bikijda , bkonja m <N mn. -e> hip. pejor., bkovina , bkulja pejor. bk (DL); bk (Senj) bik (RKKJ); bk (Varadin); b'k (Gola) Od prasl. *byk (slov. bk, rus. byk, polj. byk); izvorno onomatopejskoga postanja, ova je prasl. imenica od istog korijena koji je u lit. bukti zavijati, a tvorena je bsl. prijevojnim duljenjem koje je esto u izvedenih imenica; od istoga su korijena i imenica bka i iz nje izveden glagol biti (v.). Oblik bk bik odraava prasl. *bk s prijevojnom prazninom. Skok I: 95, Snoj 41, Vasmer I: 158.

bkica bot. blo sr (13. st.)

bil (DL) bilo (RKKJ) Od prasl. *bdlo, imenica tvorena od osnove glagola bti2 (v.) i sufiksa *-dlo-. Izvorno je znaenje bilo udaralo, ime se objanjava hrv. znaenje puls; znaenje planinski greben koje se susree i u bug. blo razvilo se preko znaenja komad drveta i greda za pokrivanje (usp. e. bidlo batina). BER I: 48, Sawski I: 248..

bljac m <G -ljca, N mn. -ljci, G bljc> (18. st.) bljaa

bjc (DL); biljc (Senj); bic (Vrgada) biac (RKKJ), Takoer: bi

rus. bser je iz cslav, kao i ukr. bser. U (dijalektalni) je praslavenski ova rije posuena iz nekog turkijskog izvora, vjerojatno iz bulgarskoga. Najraniji izvor je arap. busr biser. Skok I: 136, Gluhak 131, Vasmer I: 88, BER I: 49.

blje sr zb. (14. st.) bljr m <G biljra>, biljrstvo , bljica dem., bljka <D L -ljci, G
mn. bljk/->, bljkica hip., bljn prid. Od prasl. zbirne imenice *bylje (slov. bl, blka, rus. byl', polj. byle) to je izvedena iz prasl. *byti biti, v. biti1. Ie. korijen *bhuh2 od kojega je prasl. *bti nije znaio samo biti, ve i postajati, pa i rasti (gr. ph postajem, rastem), odatle su i u drugim jezicima is toga korijena izvedene imenice koje znae bilje ili biljka (npr. gr. phytn). Skok I: 158ff., Snoj 41, Trubaev III: 147f.

bskati nesvr. <prez. bskm/btm, pril. sad. -aji/bti, gl. im. nje/btnje> btati nesvr. <prez. -tm, pril. sad. -ti, gl. im. -tnje> bskup (13. st.) biskpija , bskupovati nesvr. <prez. -pujm, pril. sad. -puji, gl.
im. -nje>, bskupstvo sr Posueno iz lat. episcopus (moda uz posredovanje stvnjem. biscop, biscof), a to je pak od gr. epskopos biskup (izvorno je znaenje bilo nadglednik od glagola epi-skopen). Do posuivanja je moralo doi prilino rano, zbog prijelaza romanskoga ili germanskoga o u slav. u. Skok I: 157, Kluge 113.

bljeg m <N mn. -ezi> (16. st.) bljegovati dv. <prez. -gujm, pril. sad. -guji, pril. pr. -vi, gl. im. nje>, bljeica dem., bljeka <D L -ci, G mn. -ek/->, bljeiti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -i, gl. im. -nje>, bljenica , bljenk m <V -e, N mn. -ci>, bljentvo sr bilg (Vrgada); bilg (DL) bieg (RKKJ) Od dijal. prasl. *blg (bug. bleg, rus. belg). Rije nije zabiljeena u zapadnoslav. Standardni oblik bljeg ima ikavski odraz jata; ijekavski je zabiljeen u dijalektima (bjljeg). Slav. *blg posueno je iz nekoga turkijskog izvora, bulgarskoga ili (vjerojatnije) avarskoga, usp. tur. bilgi znanje, obavijest < znamenje. Gluhak 130f., BER 41.

bstar prid. <odr. -tr> (13. st.) razbstriti (se) svr. <prez. rzbistrm (se), pril. pr. -vi (se), prid.
trp. rzbistren>, razbistrvati (se) nesvr. <prez. razbstrujm (se), pril. sad. razbstruji (se), gl. im. -nje> bstrac m <G bistrca>, bstrk m <G bistrka, N mn. bistrci>, bstrica , bstrk m <G bistrka>, bistrna <G mn. bistrn>, bstriti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ri, gl. im. -rnje>, bistra <G mn. bistr>, bstrst <G -osti, I -osti/-ou> bstar (DL, Senj, Vrgada) bister (RKKJ); b'iste,r (Varadin) Od prasl. bstr brz, hitar (stsl. bystr, slov. bster, rus. bstryj brz, polj. bystry); u prasl. je ovaj pridjev bio est epitet rijeka i drugih tekuih voda, odatle se razvilo znaenje koji nije mutan posvjedoeno osobito u junoslav. Zbog toga su imena izvedena iz tog pridjeva esta u hidronimiji (npr. Bistrica). Ie. etimologija nije sigurna, ali vjerojatna je veza sa stnord. bysia izvirati velikom silom. Skok I: 157, Gluhak 131, Skok I: 157f., Snoj 43, BER I: 51, Trubaev III: 153f.

bljoder m v. bilje i v. derati

BIO- kao prvi dio rijei znai da se odnosi na ivot onoga to je u drugom dijelu [bioenergija; biografija; biologija; biosfera] gr. bos ivot.

bog m <N mn. -zi> (15. st.)

biouh (RKKJ) Rana posuenica iz bulgarskoga, postoji jo u strus. blug i bug. belug. BER I: 41f., Vasmer I: 73f.

btnga m <G mn.> (17. st.) pejor. Posueno iz ma. bitang skitnica, besposliar, to je iz
bintunge pljaka, plijen. Skok I: 158, Gluhak 131, BER 57, MTESZ I: 306.

stvnjem.

biortam m <G -tma, N mn. -tmovi> (20. st.) biortamsk, biortamski BIO- i v. ritam brati nesvr. <prez. brm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (16. st.) izbirati nesvr. <prez. -rm, pril. sad. -ri, gl. im. -nje>, izabrnk
m <G izabranka, N mn. izabranci>, izbrati svr. <prez. izabrm, pril. pr. -vi, imp. izabri, prid. rad. zabrao, prid. trp. zabrn>, izbr m <G izbira>, izbrati (zbirati) nesvr. <prez. zbrm/zbrm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, izbrljiv prid. <odr. ->, izbrljivac m <G -vca, N mn. -vci>, izbrljivst <G -osti, I -osti/ou>, prbirati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ri, gl. im. -nje>, zbrati nesvr. <prez. zbrm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> br m <G bira>, braln prid., bralte sr, brkati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> brt (DL) Od prasl. *birti (slov. -birati, bug. bram, rus. birt'); durativnoiterativni glagol izveden iz prasl. *brati (v. brati). Skok I: 201, Gluhak 131, Snoj 54, Sawski I: 250.

bti1 dv. (pomoni gl.) <prez. supl. jsam, enkl. obl. sam, odrini obl.
nsam/nijsam jez. knji. ekspr., 1. l. jd prez. bdm, impf. bjh/bjh, aor. bh/be sr, pril. sad. bdi, pril. pr. bvi, prid. rad. bo/bla > (12. st.) prebvalac m <G -aoca, V -aoe, N mn. -aoci>, prebvalte sr, prebvati nesvr. <prez. prbvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, pribvati nesvr. <prez. prbvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, pvobtan prid. <odr. tn>, pvobtnst <G -osti, I -osti/-ou>, smobtan prid. <odr. -tn>, smobtnst <G -osti, I -osti/-ou>, snbiti se svr. <prez. snbijm se, pril. pr. -vi se, prid. rad. snbio se>, snebvati se nesvr. <prez. snbvm se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>, zbat m, zblja , zbljnst <G -osti, I -osti/-ou>, zbti se svr. <prez. (3. l. jd) zbd se, pril. pr. zbvi se, prid. rad. zbo se, gl. im. zbe>, zbvati se nesvr. <prez. (3. l. jd) zbv se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje> be sr, bstvo sr <G mn. bstv>, bt <G mn. bt>, btak m <G -tka, N mn. btci>, btan prid. <odr. -tn>, btnst <G -osti, I -osti/-ou>, bva rijeca, bvati nesvr. <prez. bvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bivvati nesvr. <prez. bvujm, pril. sad. bvuji, gl. im. -nje>, bvstven prid. <odr. ->, bvstvo sr <G mn. bvstv>, bvstvovati nesvr. <prez. vujm, pril. sad. -vuji, gl. im. -nje>, jsnst <G -osti, I -osti/-ou>, jstan prid. <odr. -sn>, jstiti nesvr. <prez. jstm, pril. sad. -ti, gl. im. tnje>, jstvo sr bt (DL, Senj); bti (Vrgada) biti (RKKJ); b'iti (Gola,Varadin) Od prasl. *bti biti (stsl. byti, slov. bti, rus. byt', polj. by), lit. bti od ie. *bhuh2- (lat. fu bio sam, gr. phein postajati). Supletivni oblici prezenta takoer su naslijeeni: hrv. jsam potjee od prasl. *jesm (stsl. jesm i polj. jestem, od ie. *h1esmi (gr. eim, skr. smi, itd.).

bser m <G mn. bsr, zb. bsrje> (13. st.) bserak <G -rka, N mn. -rci> hip. dem., bsran prid. <odr.
bsrn>, bser(k)ast prid. <odr. ->, bseriti se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -ri se, gl. im. -rnje>, bsrje sr zb., bsrka <G mn. -erk/->, bsrnica , bisrnjaa Rije je posvjedoena samo u junoslav., usp. stsl. bisr, bug. bser;

bti2 nesvr. <prez. bjm, pril. sad. bji, prid. trp. bjn, gl. im. bjnje>
(13. st.) zbiti svr. <prez. zbijm, pril. pr. -vi, prid. trp. izbjen>, izbjati nesvr. <prez. zbjm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, izbj m <G izbija>, zbojak m <G -jka, N mn. -jci>, nabj m <G nabija>, nabjaa , nabjati nesvr. <prez. nbjm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, nabjenst <G -osti, I -osti/-ou>, nbiti (se) svr. <prez. nbijm (se), pril. pr. -vi (se), imp. nbj (se), prid. rad. nbio (se), prid. trp. nabjen/nbt>, nboj m, nbjnjaa , obj m <G obija>, biti svr. <prez. bijm, pril. pr. -vi, prid. trp. objen>, objati nesvr. <prez. bjm, pril. sad. -jaji, gl. im. -nje>, odbj m <G odbija>, odbjati nesvr. <prez. dbjm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, odbijnica , odbtak m <G -tka, N mn. -ci, G dbtk>, dbiti (se) svr. <prez. dbijm (se), pril. pr. -vi (se), imp. dbj (se), prid. trp. odbjen>, dbjan prid. <odr. -jn>, dbjnk m <N mn. -ci>, odbjnst <G -osti, I -osti/-ou>, pbiti (se) svr. <prez. pbijm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. pobjen>, pdbiti svr. <prez. -ijm, pril. pr. -vi, prid. trp. podbjen>, podbjati nesvr. <prez. pdbjm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, prbiti svr. <prez. prbijm, pril. pr. -vi, imp. prbj, prid. trp. prebjen/prbt>, prebjati nesvr. <prez. prbjm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, prbojac m <G -jca, V -je, N mn. -jci>, prbiti svr. <prez. prbijm, pril. pr. -vi, prid. trp. pribjen>, pribjati (se) nesvr. <prez. prbjm (se), pril. sad. aji (se), gl. im. -nje>, prboj m, prijboj m, probj m <G probija>, probjati (se) nesvr. <prez. prbjm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. nje>, prbiti (se) svr. <prez. prbijm, pril. pr. -vi, imp. prbj, prid. trp. probjen>, prboj m, prbojac m <G -jca, V -je, N mn. -jci>, prbjan prid. <odr. -jn>, probjnst <G -osti, I -osti/-ou>, razbj m <G razbija>, razbjati (se) nesvr. <prez. rzbjm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, razbjenst <G -osti, I -osti/-ou>, rzbiti (se) svr. <prez. rzbijm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. razbjen/rzbt, imp. rzbj>, rzboj m, rzbojte sr, rzbjnk m <V -e, N mn. -ci>, rzbjntvo sr, rzbjstvo sr, sabj m, sabjati nesvr. <prez. sbjm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, sbiti svr. <prez. sbijm, pril. pr. -vi, prid. trp. sabjen>, spodbjati (se) nesvr. <prez. spdbjm (se), pril. sad. aji (se), gl. im. -nje>, spdbiti (se) svr. <prez. spdbijm (Se), pril. pr. -vi (se), prid. rad. spdbio, prid. trp. spodbjen>, szbiti svr. <prez. szbijm, pril. pr. -vi, prid. trp. suzbjen>, suzbjati nesvr. <prez. szbjm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, ubj m <G ubija>, ubjati (se) nesvr. <prez. bjm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, bilac m <G -ioca, N mn. -ioci, G -ilc>, bitaan prid. <odr. -n>, bitanst <G -osti, I -osti/-ou>, biti (se) svr. <prez. bijm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. ubjen ekspr. knji.>, boj m, bojica m <N mn. -e>, bojit prid. <odr. ->, bojitst <G -osti, I -osti/-ou>, bjn prid., bjstvo sr <G mn. -tv/->, zbiti svr. <prez. zbijm, pril. pr. -vi, prid. trp. uzbjen>, zabj m <G zabija>, zabjati nesvr. <prez. zbjm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, zbt , zbtan prid. <odr. -tn>, zbiti svr. <prez. zbijm, pril. pr. -vi, imp. zbj, prid. trp. zabjen>, zbtnst (zbtst) <G -osti, I -osti/-ou>, zbj m <G zbija>, zbjati (se) nesvr. <prez. zbjm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, zbjen prid. <odr. ->, zbjenst <G -osti, I -osti/-ou>, zbti (se) svr. <prez. zbjm (se), pril. pr. zbvi (se), imp. zbj (se), prid. trp. zbjen> bjnje sr, btka <D L -i/bci, G mn. btk/->, btnica bt (DL) biti (RKKJ); b'iti (Gola, Varadin) Od prasl. *bti udarati (stsl. biti, rus. bit', polj. bi), od ie. *bheyH(avest. byente bore se, stir. benaid udara, stvnjem. bhal sjekira). Skok 161f., Gluhak 132, Snoj 43, Vasmer I: 88, Trubaev II: 99f. BIVE- kao prvi dio rijei znai da to pripada onome to znai drugi dio kad je postojao, a u momentu govora naziva se ili se podrazumijeva da je bivi [biveaustrijski; bivejugoslavenski] v. biti1

bjeluka <D L -ci/-i, G mn. -k/-> v. bijel i v. uho blg prid. <odr. -, komp. bl> (12. st.) blaga <G mn. blag>, blgst <G -osti, I -osti/-ou>, blilo sr,
bliti nesvr. <prez. blm, pril. sad. -i, gl. im. -nje> blag (RKKJ); blgi (Varadin) Od prasl. *blg dobar (stsl. blag, slov. blg, rus. dijal. blogo dobro, polj. bogi blag). Osnovno je znaenje dobar odakle se razvija znaenje ugodan i imetak kod poimenienih pridjeva u sr. rodu (hrv. blgo, slov. blag). U balt. jezicima nema usporednica (vezu s latv. balgans bjelkast treba odbaciti, jer intonacija te rijei upuuje na bsl. akut, dok prasl. *blg ima cirkumfleks). Neki lingvisti dovode pak *blg u vezu s ie. *bholg- sjaj (skr. bhrgas bljesak), a nije nemogua ni veza s avest. brg-, skr. bhas- molitva, obred. Skok I: 166f., Gluhak 133, Snoj 44, BER I: 52f., Vasmer I: 103, Trubaev II: 174.

blgjna <G mn. -> blgjnk m <V -e, N mn. -ci>

blagjna (DL) blag'e,jna (Varadin) v. blago. U standardnom je jeziku rije razmjerno kasno potvrena; u starijim se izvorima (do 19. st.) pojavljuju samo pridjev blagajni i izvedenice kao blagajnica, blagajnik, a u znaenju blagajna pojavljuje se imenica blagaonica.

blgdn m blgdnsk, blgdnski, blgdnji

blgdan (Senj, Vrgada); bljdan, bljdon (DL) blagdan (RKKJ) v. blag i v. dan

blgo sr (13. st.) ble sr <G -ta, zb. -d>, blane sr

blgo (Senj); blogo (Vrgada) blago (RKKJ); blgo (Varadin); bl'g (Gola) v. blag

blagvati nesvr. <prez. blgujm, pril. sad. blguji, gl. im. -nje> blagvalte sr, blagovanica , blagvatelj m
blagovt (DL); blagovti (Vrgada) blagovati, blaguvati (RKKJ); blagvati (Varadin) v. blag

blgovijst <G -esti, I -esti/-eu> (14. st.) blagvjesnik, blagvjesnk

Blgovist (DL) (RKKJ), Potvreno: Blagoveee i Blagovetee v. blag i v. vijest

blgva <G mn. -gv/-> bot. gljiva, Boletus regia (17. st.) Vjerojatno od blg (v.). Skok I: 166f. blnja <G mn. blnj> blnj m <G blanja>, blnjaa , blnjalica , blnjati nesvr.
<prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, blnjevina , blnjotina blnja (Senj) blaa (RKKJ) Od prasl. *boln koica, strugotina (rus. blon' meka koa, bolon izraslina na stablima, polj. bona tanka koa); ovu rije treba razlikovati od prasl. rijei *blna koja je znaila movarna livada (rus. boln'e, bug. blan, e. blna). O razlikama tih rijei (koje su kod Skoka pomijeane) svjedoi akcent: *blna je u vezi s hrv. blto (v.), dok bln koica, strugotina nema jasnu etimologiju. Neki je povezuju s gr. phols ljuska, no u gr. ta rije nije dobro posvjedoena. Ako je etimologija tona, gr. i prasl. odrazi upuivali bi na ie. *bholi-. Skok I: 168, BER I: 54, Vasmer I: 104, Machek 55, Trubaev II: 178.

bzran prid. <odr. -rn> (20. st.) bizrnst <G -osti, I -osti/-ou> Od fr. bizarre (moda uz posredovanje njem. bisarr). U fr. je rije
posuena iz tal. bizzarro to je isprva znailo bijesan, mahnit (usp. tal. dijal. bizza bijes, ludilo. Snoj 45, Kluge 114, DEI I: 538.

-BLAST, -BLASTIKI, -BLASTIJA kao drugi dio rijei upuuje na klicu, mladicu, klijam, niem [eritroblasti; hemoblastija] gr. blasts klica, to je imenica izvedena iz glagola blasten klijati, nicati. blto sr <G mn. blt> (13. st.) blce sr dem., bltan prid. <odr. -tn>, bltarica , blatce sr dem.
hip., bltina agr., bltte sr, bltiti dv. <prez. -m, pril. sad. -i, pril. pr. -vi, prid. trp. blen, gl. im. blnje>, bltnjaa , bltnjara pejor., bltnjav prid. <odr. ->, bltnjaviti (se) nesvr. <prez. -m (se), pril. sad. -vi (se), gl. im. -vljnje>, bltua blto (Senj, Vrgada); blto (DL) blato (RKKJ); bl'ato (Varadin) Od prasl. *bolto vlano, movarno zemljite, blato (slov. blto, rus. bolto movara, polj. boto), lit. baltas bijel; bal blato. Kao to pokazuje litavski, rije za blato izvedena je iz istoga korijena od kojega je pridjev bijl (v.). Znaenjska veza nije oigledna, ali posvjedoena je u mnogim jezicima, npr. u poljskome je jedna od rijei za blato, movaru upravo biel. Motivacija toj vezi moda je u bjelkastoj boji ilovae (Snoj). Skok I: 168f., Gluhak 134, Snoj 45, BER I: 54f.

blzrn prid. <odr. -> (20. st.) blzrnst <G -osti, I -osti/-ou>, blazrati dv. <prez. blzrm
(se), pril. sad. -aji (se), pril. pr. -vi (se), gl. im. -nje> Preko njem. blasiert posueno iz fr. blas, to je izvorno particip glagola blaser otupiti osjeaje izvorno opiti se (znaenje sauvano u fr. dijalektima); fr. blaser posueno je iz nizoz. blasen naduti se. Kluge 115, Picoche 48.

blen prid. <odr. -> blenk m <V -e, N mn. -ci>, blenst <G -osti, I -osti/ou>, blnstvo sr <G mn. -tv/-> bln (Vrgada); bln (DL) blaen (RKKJ); ble,ni (Varadin) Od prasl. *blaen blen (slov. blen, stsl. blaen), to je pridjev izveden od glagola *blati, v. blag

blebtati nesvr. <prez. blbem, pril. sad. blbei, gl. im. -nje> (18. st.) izblebtati svr. <prez. izblbem, pril. pr. -vi, prid. rad. izblebtao>,
nablebtati (se) svr. <prez. -m (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. nblebetn>, uzblebtati (se) svr. <prez. uzblbem (se), pril. pr. -vi (se), prid. rad. uzblebtao (se)> blebtalo sr, blebt m <G blebeta>, blebtav prid. <odr. ->, blebtavst <G -osti, I -osti/-ou>, blebtua , blbnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, prid. rad. blbnuo> Onomatopeja, podudarna slinim glagolima u slav. jezicima; (usp. bug. blej, rus. bljat'); u balt. skupini imamo latv. blt, a u drugim ie. jezicima usporeuje se npr. lat. flre plakati. Skok I: 171, Snoj 46, BER I: 56.

blvor m (16. st.) blavrak m <G -rka, N mn. -rci> hip. Rije posuena iz predslavenskog supstrata, moda iz ilirskoga,
usp. alb. bullar vrsta zmije, Pseudopus apus, to je u vezi s rum. balaur zmaj. Praoblik je mogao biti *bolauro- ili *bulauro-, pa neki lingvisti usporeuju gr. mlauros vrsta zmije i ime gr. junaka Belerofonta (gr. Bellero-phn, to bi znailo zmajoubojica). S druge strane, boll moe biti i posuenica iz lat. boa, vlat. bova s vulg lat. zamjenom tvrdoga praalb. *l umjesto vlat. v. (usp. i vlat. bolea salamandra); ta je rije mogla biti ukrtena vlat. odrazom lat. blua neman, to bi takoer dalo alb. boll. Sufiks *-auro svakako mora biti neslavenski i neromanski. Skok I: 169f., Solta 1980: 53f., Walde-Hofmann I: 110.

bljati nesvr. <prez. -jm, pril. sad. -ji, gl. im. -nje>, v. blenuti zabljati (se) svr. <prez. -jm (se), pril. pr. -jvi (se), prid. rad. zabljao (se)> blnuti svr. <prez. blnm, pril. pr. -vi, prid. trp. blnuo> (17. st.) zblenuti se svr. <prez. zblenm se, pril. pr. -vi se, prid. trp.
zblent>, zblentst <G -osti, I -osti/-ou>, zblnuti se svr. <prez. zblnm se, pril. pr. -vi se, prid. trp. zblnt>, zblnuti se svr. <prez. zblnm se, pril. pr. -vi se, prid. trp. zblnt> blntav prid. <odr. ->, blntavac m <G -vca, V -ve, N mn. -vci>, blentviti se nesvr. <prez. blntvm se, pril. sad. -vi se, gl. im. -vljnje>, blnto m <G -e> blnut (DL) bl'e,nuti (Varadin) Treba poi od praoblika *blenti, to je izvedeno iz primarnoga glagola prasl. *blsti (strus. bljasti grijeiti), lit. blsti spavati; od istoga je korijena i imenica bld (v.), to pokazuje da je ie. korijen *bhlendh(njem. blind slijep). Druga etimologija (Sawski) izvodi ovaj glagol iz praoblika *blehnuti, to bi bilo od istoga korijena koji je u blesav (v.). Sawski I: 258.

blzan m <G -zna, N mn. -zni, G blzn> (18. st.) blzniti dv. <prez. -m, pril. sad. blzni, pril. pr. -vi, gl. im.
blnjnje>, blznst <G -osti, I -osti/-ou> blazen (RKKJ) Od prasl. *blazn ludost (slov. blzen ludost, stsl. blazn pogreka, zabluda, rus. blzen' objeenjak, polj. bazen luak). Ova prasl. rije mogla bi biti u vezi s latv. blzt blebetati; razvitak bi znaenja bio nesuvisao govor > ludost. Skok I: 170f., Snoj 45, Vasmer I: 90.

blzina (15. st.) blzinr m <G blazinra>, blzinica dem.

blaza (DL) blazina (RKKJ); blaz'ina (Varadin) Od prasl. *bolzina, *bolzno podloga, daska (slov. blazna blazina, jastuk, rus. blozno daska, kaup. bozno daska na sanjkama), lit. baliena greda; u hrv. ovu rije potiskuje turcizam jstuk (v.). Prasl. *bolz-ina i srodne baltijske rijei izvode se iz ie. korijena *bhelh2g'- od kojega su i gr. phlagks okrugao panj, valjak i stnord. bjalki tap. Valja ipak upozoriti na slabost te usporedbe: bsl. rijei imaju cirkumfleks u korijenu, dok gr. phlagks jednoznano upuuje na korijen s laringalom. Mogue je da se laringal u bsl. pravilno izgubio iza *-ol-, dok grka rije potjee od korijena u praznini (*bhlh2g'-). U tom sluaju mogli bismo rekonstruirati ie. korijensku imenicu N *bholh2g'-s / G *bhlh2g'-os komad drveta, daska. Druga je mogua etimologija prema kojoj prasl. *bolzna dolazi od ie. i-osnove *bholg'his komad tkanine, jastuk, koja je jo dala avest. brzi jastuk, stir. bolg vrea, got. balgs vrea. Mogue je i da su se u slavenskome ie. rije za podlogu od tkanine i podlogu od drveta pomijeale (v. Matasovi 2004: 117). Skok I. 171, Gluhak 134, Snoj 45, Vasmer I: 103, Trubaev II: 183f.

blsav prid. <odr. -> pblesaviti svr. <prez. pblesavm, pril. pr. -vi, prid. rad.
pblesavio/pblesavjela >, poblesavljvati nesvr. <prez. poblesvljujm, pril. sad. poblesvljuji, gl. im. -nje>, zblesaviti se svr. <prez. -m se, pril. pr. -vi se>, zablesavljvati se nesvr. <prez. zablesvljujm se, pril. sad. zablesvljuji se, gl. im. -nje> blsaa , blsan m, blesriti se nesvr. <prez. blsrm se, pril. sad. -ri se, gl. im. -rnje>, blsast prid. <odr. ->, blsavac m <G -vca, V -ve, N mn. -vci>, blsaviti (blesviti) nesvr. <prez. -m, pril. sad. -vi, gl. im. -vljnje>, blesvko m hip., blsavst <G -osti, I -osti/-ou>, blesvtina , blsonja m <N mn. -e> pejor. blesav (RKKJ); bl'e,saf (Varadin) Od prasl. *blesn lud, glup (stpolj. blesny, kaup. dijal. blesn). Rijeblesn nema odraza u mnogo slav. jezika. Korijen *bles- iz kojega je ovaj pridjev izveden dovodi se u vezu npr. sa starosaskim blas sjajan, bljetav, no semantika motivacija te veze ne zadovoljava. Zbog toga je mogua i druga etimologija, po kojoj je *blesn disimilirano od *blsn < *blend-sn, gdje je korijen isti kao u bld (v.). Gluhak 135, Snoj 46, Sawski I: 257.

blijd prid. <odr. -, komp. blj> (15. st.) izblijdjeti svr. <prez. zblijdm, pril. pr. -vi, prid. rad.
izblijdio/izblijdjela , prid. trp. zblijen>, izblijdjelst <G -osti, I osti/-ou>, izbljevati nesvr. <prez. izbljujm, pril. sad. izbljuji, gl. im. -nje>, pblijediti svr. <prez. pblijdm, pril. pr. -vi, prid. rad. pblijedio/pblijedila , prid. trp. pblijeen>, poblijdjeti svr. <prez. pblijdm, pril. pr. -vi, prid. rad. poblijdio/poblijdjela >, pobljevati nesvr. <prez. pobljujm, pril. sad. pobljuji, gl. im. nje>, problijditi svr. <prez. prblijdm, pril. pr. -vi, prid. rad. problijdio/problijdila >, problijdjeti svr. <prez. prblijdm, pril. pr. vi, prid. rad. problijdio/problijdjela >, probljevati nesvr. <prez. probljujm, pril. sad. probljuji, gl. im. -nje>, ublijdjeti svr. <prez. blijdm, pril. pr. -vi, prid. rad. ublijdio/ublijdjela >, ubljevati nesvr. <prez. ubljujm, pril. sad. ubljuji, gl. im. -nje> blijditi nesvr. <prez. -m, pril. sad. -di, prid. rad. blijdio/blijdila , prid. trp. blijen, gl. im. blijnje>, blijdjeti nesvr. <prez. blijdm, pril. sad. blijdi, prid. rad. blijdio/blijdjela , gl. im. blijnje>, blijdst <G -osti, I -osti/-ou>, bljdiast prid. <odr. ->, bljdilo sr, bljdnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, prid. rad. bljdnuo>, bljeda , bljednjav prid. <odr. ->, bljednjavst <G -osti, I -osti/-ou>, bljhan <odr. -hn> bld (Senj); bld (DL, Vrgada) bled (RKKJ); bl.di (Varadin) Od prasl. *bld (slov. bld, stsl. bld, rus. bldnyj, polj. blady); usporednice postoje u lit. blavas blijed ( < *blaid-vas) i stengl. blt blijed; ie. korijen bio bi *bhloydh-. Skok I: 172, Snoj 45, Sawski I: 260.

blstati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (13. st.) zablstati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. zblistao>,
zablistvati nesvr. <prez. zablstvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>

blstaj m, blstav prid. <odr. ->, blstavac m <G -vca, N mn. vci>, blstavst <G -osti, I -osti/-ou> blistati se (RKKJ) (Gola), Potvreno: blist'av Od prasl. *blistati, *bliscati (stsl. bliscati, rus. blstat'), usp. lit. blikti izblijediti. Od istog korijena koji je i u blijesak (v.). Skok I: 173f, Sawski I: 263.

bltva bltvr m <G blitvra>, bltven prid. <odr. -> (16. st.)
bltva (DL, Senj, Vrgada) blitva (RKKJ) Kao i slov. bltva, posueno iz nekog romanskog izvora, srodnog tal. bietola blitva; ishodite je lat. btula, umanjenica od bta blitva, a praoblik hrv. rijei zacijelo je nastao ukrtanjem s lat. blitum loboda, to je posueno iz gr. blton. Doetak -va u hrv. i slov. pokazuje da se ova rije u slav. prilagodila deklinaciji imenica s N jd. -y, G -ve (kao *mrky mrkva, *smoky smokva), to je est obrazac meu imenicama koje znae jestive biljke i njihove plodove. Snoj 46, Walde-Hofmann I: 110.

blz prid. <odr. -, komp. bl> (13. st.) zblza pril., zbli pril., blinj prid., pbli pril., pnjbli prid.,
prblian prid. <odr. -n>, zblivati (se) nesvr. <prez. zblvm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, zblenst <G -osti, I -osti/ou>, zbliti (se) svr. <prez. zblm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. zblen, gl. im. zblinje> blsko pril. <komp. ble>, blskst <G -osti, I -osti/-ou>, blzak prid. <odr. blsk>, blizna <G mn. blizn>, blzst, blzu (I) pril. <komp. ble>, blzu (II) prij. (s G), bl m <G blia>, bliti se nesvr. <prez. blm se, pril. sad. -i se, gl. im. -nje>, blnj prid. (DL), Potvreno: blzak, blzak (Vrgada), Potvren komparativ od bliz, to se ne govori: bl bliz (RKKJ); bl'izi, bl'ize,k (Varadin) Od prasl. *bliz (stsl. bliz (slov. blzu blizu, rus. bliz, polj. dijal. blizo blizu). Ovaj prasl. pridjev obino se dovodi u vezu s latv. blizt udarati i lat. flgere udarati. Ie. korijen bio bi bhleyg'-. Razvitak bi znaenja bio slian kao u fr. prs, tal. presso blizu, pored od lat. pressus pritisnut (particip od premere pritisnuti). Iz istoga slav. korijena u hrv. jo u 16. st. postoji i oblik blzan blizanac, od prasl. *blizn (strus. blizno blizu, slov. blzen). Skok I: 173, Gluhak 136f, Snoj 47, Vasmer I: 92, Sawski I: 267ff, Trubaev II: 122..

blijsak m <G -ska, N mn. -sci/bljskovi, G -k/bljskv> (16. st.) dbljesak m <G -ska, N mn. -sci>, odbljeskvati nesvr. <prez.
odbljskujm, pril. sad. odbljskuji, gl. im. -nje>, dbljesnuti svr. <prez. dbljesnm, pril. pr. -vi, prid. rad. dbljesnuo>, prbljsak m <G -ska, N mn. -sci>, probljeskvati nesvr. <prez. probljskujm, pril. sad. probljskuji, gl. im. -nje>, prbljesnuti svr. <prez. prbljesnm, pril. pr. -vi, prid. rad. prbljesnuo/prbljesnula >, zablijtiti (zablijtati) svr. <prez. zblijtm, pril. pr. -vi, prid. trp. zblijten>, zbljeskati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. zbljeskn>, zabljeskvati nesvr. <prez. zabljskujm, pril. sad. zabljskuji, gl. im. -nje>, zabljesne sr, zbljesnuti svr. <prez. zbljesnm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbljesnt>, zabljesnjvati nesvr. <prez. zabljsnjujm, pril. sad. zabljsnjuji, gl. im. nje>, zabljevati nesvr. <prez. zabljujm, pril. sad. zabljuji, gl. im. -nje> blijskati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, blijtati nesvr. <prez. -tm (se), pril. sad. -ti (se), gl. im. -nje>, blijtiti (se) nesvr. <prez. -m (se), pril. sad. -ti (se), gl. im. -tnje>, blsikati nesvr. <prez. -im, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, blskati (se) nesvr. <prez. m (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, blsnuti svr. <prez. blsnm, pril. pr. -vi, prid. rad. blsnuo>, bljsak m <G -ska, N mn. -sci>, bljskalica , bljskati (se) nesvr. <prez. -m (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, bljskav prid. <odr. ->, bljskt m, bljesktak m <G -tka, N mn. -ci, G bljsktk> hip., bljesktav prid. <odr. ->, bljesne sr, bljsnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, imp. bljsni, prid. rad. bljsnuo>, bljtac m <G bljetca, G mn. bljtc>, bljtav prid. <odr. ->, bljetvilo sr, bljtavst <G -osti, I -osti/-ou> blsk (DL) blesek, blesk (RKKJ); bl'sk (Varadin) Od prasl. *blsk (slov. blsk, blsk munja, rus. blesk, polj. blask). U balt. jezicima najblia je usporednica latv. blaiskums pjega, usp.i lit. blaiktytis razvedriti se. Bsl. *blayska- blijesak neki izvode od ie. rijei za muju, usporeujui njem. Blitz munja (srvnjem. blitze) i lat. fulgur munja; meutim, njem. i lat. oblici izvodivi su iz ie. korijena *bhleg- / *bhlg-, dok baltoslavenske rijei upuuju na korijen *bhley- ili bhleyg-, dok je -sk- sufiks, izvorno pripadajui glagolu *bhley-sk'o- > stsl. bliskati (v. blstati), lit. blykti svjetlucati. Najblie su usporednice u germanskome, usp. stengl. blcan svijetliti, postati vidljiv, stfriz. blika pojaviti se. Usporedba bsl. i germ. oblika upuuje na praoblik *bhleyHg-, to nije posve uvjerljivo. Skok I: 172f., Snoj 46, LIV 73, Gluhak 35, Vasmer I: 92, Sawski I: 261, Boutkan & Siebinga 52.

bliznac m <G -nca, N mn. -nci, G blznc, N zb. blznd arh.>

(15. st.)

blzan m, bliznak m <G -nka, N -nki>, blzanatvo sr, blzne sr

<G -ta, zb. -d> hip., blizni m hip. dem., blznac m, blznd zb. bliznc (DL) blizanac (RKKJ) Od prasl. *bliznc (stsl. bliznc (stpolj. bliniec), Eimenica izvedena iz pridjeva blz (v.). U dijalektima i kod Vuka postoji i oblik blzne <G blzneta>, od prasl. *blizn (polj. blini, ukr. bliznj, bug. dijal. blizn). Sawski I: 264.

blk m <N mn. blkovi> (19. st.) blokda , blokrati dv. <prez. blkrm, pril. sad. -aji, pril. pr. vi, prid. trp. blkrn, gl. im. -nje>

U znaenju velika koliina neke grae posueno iz njem. Block,

to je srnizoz. blok klada; u znaenju skupina zgrada, etvrt posueno iz engl. (apartment) block, gdje je rije block etimoloki podudarna njem. Block, a u engl. je, preko starofrancuskoga, posuena iz niskonjem. ili nizoz. Glagol blokrati posuen je iz njem. blockieren, isprva u znaenju zaprijeiti put kladama, blokovima drveta. Snoj 47, Chambers 100.

bld m (14. st., ali pridjev bludan od 13. st.) nezabldivst <G -osti, I -osti/-ou>, rzbludan prid. <odr. -dn>,
rzbludnk m <V -e, N mn. -ici>, rzbludnst <G -osti, I -osti/ou>, smobldnk, smobldntvo sr, zbluda , zabldjelst <G osti, I -osti/-ou>, zabldjeti svr. <prez. zbldm, pril. pr. -vi, prid. rad. zabldio/zabldjela >, zbludnst (zblenst) <G -osti, I osti/-ou>, zabluvati nesvr. <prez. zablujm, pril. sad. zabluji, gl. im. -nje> bldan prid. <odr. -dn>, bldilite sr, blditi nesvr. <prez. -m, pril. sad. bldi, gl. im. blnje>, bldjeti nesvr. <prez. -m, pril. sad. bldi, gl. im. blnje>, bldnica , bldniiti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -i, gl. im. -nje>, bldnk m <V -e, N mn. -ci>, bldntvo sr <G mn. -tv/->, bldnst <G -osti, I -osti/-ou>, bldnja (DL), Potvreno: bldan (Vrgada), Potvreno: bldnica blod, blud (RKKJ); blt (Varadin); bl'|s

bljvati nesvr. <prez. bljjm, imp. bljj, pril. sad. bljji, gl. im. nje> (15. st.)

izbljvati svr. <prez. zbljujm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbljuvn>,
zbljuvak m <G -vka, N mn. -vci>, pobljvati svr. <prez. pbljujm, pril. pr. -vi, prid. trp. pbljuvn>, ubljvati svr. <prez. bljujm, pril. pr. -vi, prid. trp. bljuvn>, bljcnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, prid. rad. bljcnuo>, bljv m <G bljuva>, bljvak <G -vka, N mn. -vci, G bljvk>, bljvara , bljvotak m <G -tka, N mn. -oci>, bljvotina bluvati, buvati (RKKJ); bl'uvati (Varadin); bl|u'ati (Gola) blu, to je ie. *bhlewH- (lit. bliuti rikati, gr. phlen prelijevati se). Izvorno je znaenje ie. korijena zacijelo bilo izlijevati velikom silinom ili neto slino. Gluhak 136f., Snoj 47, Vasmer I: 91, Sawski I: 276.

Od prasl. *bljuvati, prez. *bljuj (slov. bljvati, rus. blevt', polj.

Od prasl. *bld (stsl. bld (rus. blud, polj. bd), to je apstraktna

imenica od istog korijena koji je u glagolu *blditi grijeiti (slov. blodti, rus. bludt', itd.), to je kauzativno-iterativni glagol podudaran lit. blandtis sramiti se. Korijen je u prasl. *blsti grijeiti (strus. bljasti, slov. blsti), to je od ie. *bhlendh mraiti se (lit. blstis, got. blinds slijep). Skok I: 173f, Gluhak 136, Snoj 47, Vasmer I: 95, Sawski I: 271, Kluge 119.

bljzgati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> bljzga <G mn. -/->, bljzgav prid. <odr. ->, bljzgavica Ekspresivan glagol, prasl. *bljuzgati (rus. bljzgat', polj. bluzga),
vjerojatno od istoga korijena koji je u bljvati (v.).

blna (blna) <G mn. bln> "Nerazumna osoba, glupan" (19.

st.) Zacijelo od istoga korijena koji je u bld (v.).

b rijeca (18. st.)

bo (RKKJ) Od prasl. *bo to je rjeca za isticanje i objanjenje (stsl. bo naime, rus. bo, e. bo, abo ali), lit. ba da, dakle. Sline sintaktike rjece postoje i u drugim ie. jezicima, usp. got. ba, arm. ba, avest. b dosta; s prijevojnim stupnjem *e usp. stprus. be i. Skok I: 176, Vasmer I: 97.

blza (20. st.) blzica dem. Od njem. Bluse, to je posueno iz fr. blouse. Podrijetlo fr. rijei
blouse, ije je izvorno znaenje odjea, nije razjanjeno. Kluge 121, Picoche 49.

bb m <G bba, N mn. bbovi> (15. st.) bbac <G bpca, N mn. bpci> hip. dem., bbak m dem., bbn prid.,
bbov prid., bbovina , bbovte sr bb (DL); bb (Vrgada) bob (RKKJ) (Varadin), Potvreno: bbe,k Od prasl. *bob bob, Vicia faba (slov. bb, rus. bob, polj. bb), usp. stprus. baba vrsta graha. od ie. *bhabhho- ili *bhobho- (lat. faba bob naizgled upuuje na ie. -a-, no pored labijala ie. *o moe takoer dati lat. -a-, usp. ie. *mori more > lat. mare). Izvedenica iz istoga korijena je stvnjem. bna grah (njem. Bohne) < *bho/a-bh-neh2. Budui da ova rije nije posvjedoena na istoku i jugu indoeuropskoga svijeta, mogue je da se radi o posuenici iz nepoznatoga srednjoeuropskog supstrata. Dvojbeno je jesu li etimoloki povezani gr. phaks grah i alb. bath, koji upuuju na korijen *bhak'-, takoer naizgled neindoeuorpske strukture. Skok I: 176f., Gluhak 137, Snoj 48, Vasmer I: 97, Trubaev II: 148, EIEC 55.

bljk uzv. (20. st.) Onomatopeja, usp.bljuvati. bljezgrija bljezgriti nesvr. <prez. bljzgrm, pril. sad. -ri, gl. im. -rnje>,
bljzgav prid. <odr. -> blzgarja (Varadin) Ekspresivna tvorba, v. bljk, bljvati

bljt m <N mn. bljtevi> (15. st.) bl m <N mn. blevi>, bljtac m <G -ca, N mn. -ci, G
bljtc> bl (DL) bu (RKKJ) Od prasl. *blju (slov. blj, Tamus communis, rus. arh. blju, Hedera helix, polj. bluszcz); ova je prasl. rije od istoga korijena od kojega je bljvati (v.), vjerojatno zbog otrovnih bobica brljanja koje izazivaju povraanje. U nekim slav. jezicima postoji i varijanta *plju, usp. hrv. dijal. pljt, rus. plju, vjerojatno zbog analokog utjecaja glagola pljvati (v.). Vasmer I: 96, Sawski I: 279.

bca <G mn. bc> (17. st.) bica dem. Od mlet. bozza to je, kao i tal. boccia, izvedenica od lat. buttis (v.
bva). Skok I: 177f., Gluhak 137.

bljtav prid. <odr. -> (18. st.) bljutaviti svr. <prez. bljutavm, pril. pr. -vi, prid. rad.
bljutavio>, obljutavljvati nesvr. <prez. obljutvljujm, pril. sad. obljutvljuji, gl. im. -nje> bljtast prid. <odr. ->, bljtavac m <G -vca, N mn. -vci>, bljutvilo sr, bljtavst <G -osti, I -osti/-ou>, bljutvtina bljtav (Senj, Vrgada) butav (RKKJ); b'utavi (Varadin) Od istog korijena od kojega je glagol bljvati (v.).

ba balte sr, br m, bati se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -aji

se, gl. im. -nje>

Od tal. boccia drvena kugla; igra je boanja podrijetlom talijanska,

gioco delle bocce. Podrijetlo tal. rijei boccia nije posve razjanjeno, no moglo bi se raditi o izvorno istoj rijei kao u bca (v.). Naziv boccia mogao je biti prenesen s drvenih boca na kugle prema ulozi boca u kuglanju, gdje se kuglama gaaju drvene boce. DEI I: 547.

bdar prid. <odr. -dr> (20. st.) obdriti svr. <prez. bodrm, pril. pr. -vi, prid. trp. bodren>,
bodrenst <G -osti, I -osti/-ou>, obodrvati nesvr. <prez. obdrujm, pril. sad. obdruji, gl. im. -nje> bdrilac m <G -ioca, V -ioe, N mn. -ioci>, bdritelj m, bdriti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ri, gl. im. -rnje>, bdrst <G -osti, I -osti/ou> Posueno iz rus. bdryj; hrvatska je istoznanica naslijeena iz prasl. bdar (v.). Gluhak 137.

bogt m <G bogata>, bogattvo sr, bgatiti nesvr. <prez. bgatm (se), pril. sad. bgati (se), gl. im. bganje>, bogtstvo sr <G mn. -tv/bogtstv>, bogtn m <G bogatna> pejor. Od prasl. *bogat (stsl. bogat, slov. bogt, rus. bogtyj, polj. bogaty), pridjev izveden iz imenice bg (v.). bgdan m zool. "Maia Squinado"
bogdn (DL)

Bg (bg) m <V Be, N mn. bgovi/bzi jez. knji.> (12. st.) bzboan prid. <odr. -n>, bzbotvo sr, bzboac m <G -oca, N
mn. -oci> pejor., bzbje sr, bzbonk m <V -e, N mn. -ci>, bzbontvo sr, bzbonst <G -osti, I -osti/-ou>, bzbonjk m <V -e, N mn. -ci>, jednboac m <G -ca, N mn. -ci>, jednbotvo sr, mnogboac m <G -oca, V -oe, N mn. -oci>, mnogobtvo sr <G mn. -tv/->, nboan prid. <odr. -n>, nbonst <G -osti, I osti/-ou>, neznbotvo sr, neznabac m <G -ca, V nznabe, N mn. -ci>, neznban prid. <odr. -n>, obogotvriti svr. <prez. obogtvorm, pril. pr. -vi, prid. trp. obogtvoren, gl. im. obogotvornje>, obogotvorvati nesvr. <prez. obogotvrujm, pril. sad. obogotvruji, gl. im. -nje>, obovalac m <G -aoca, N mn. -aoci>, obovatelj m, obovati nesvr. <prez. obvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, pbogu est., pboan prid. <odr. -n>, pbonk m <V -e, N mn. ci>, pobnjk m <G pobonjka, V pbonje, N mn. pobonjci> pejor., plubg m <N mn. polubgovi>, pbonst <G -osti, I -osti/ou>, zboga uzv., zbgom uzv. bogtati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bgati se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>, bginja , bogvati nesvr. <prez. bgujm, pril. sad. bguji, gl. im. -nje>, bogvsk prid., btvo sr <G mn. btv/btv>, bonstven prid. <odr. ->, bonstvenst <G -osti, I -osti/-ou>, bonstvo sr <G mn. banstv/- >, bica , bj prid. Bog (Senj, Vrgada); Bg (DL) Bog, bog (RKKJ); Bk, bk (Varadin); B'k, b'k (Gola) Hrv. bg postalo je od prasl. *bog (stsl. bog (slov. bg, rus. bog, polj. bg). Mnogi smatraju ovu rije posuenicom iz iranskoga ( ? skitskoga), gdje srodne rijei znae bogatstvo, udio, pa bi *bog isprva bio bog udjela, dobiti, usp. avest. baa- bog, skr. bhga- udio. Mogue je, meutim, i da se radi o naslijeenoj slav. rijei na koju je srodna iranska rije samo znaenjski utjecala. Ie. korijen bio bi *bhagudio, bogatstvo, usp. gr. phagon pojeo sam s pomakom znaenja dobio sam udio > konzumirao sam > pojeo sam. Skok I: 178ff., Gluhak 137f., Snoj 48f., Vasmer I: 98f., Sawski I: 296f., Trubaev II.

bginje mn <G mn. bginj> Posueno, preko njem. <mn.> Pocken, iz srvnjem. pocke (usp. i
stengl. pocc). Skok I: 182, Gluhak 139, Kluge 638.

bj m <G bja, N mn. bjevi/bji jez. knji.> (14. st.) desetboj m, dvboj m, ptoboj m, sdmoboj m, vebj m, viebjac m bjak <G -jka, N mn. -jci, G bjk> hip. dem., bojvati nesvr.
<prez. bjujm, pril. sad. bjuji, gl. im. -nje>, bjev prid., bojvit prid. <odr. ->, bjvn prid., bjn prid., bjnica , bjte sr, bjna <G mn. -/->, bjn prid., bjnk m <V -e, N mn. -ci>, bjntvo sr, bjvan prid. <odr. -vn>, bojvati nesvr. <prez. bjujm, pril. sad. bjuji, gl. im. -nje>, bjvnk m <V -e, N mn. -ci>, bojvnst <G -osti, I -osti/-ou> bj (Vrgada); bj (DL) boj (RKKJ); bj (Varadin) Od prasl. *boj borba, boj, bitka (slov. bj, rus. boj, polj. bj), to je imenica izvedena iz glagola *biti, v. bti2 . Skok I: 162, Snoj 49, Sawski I: 299f., Vasmer I: 100, Trubaev II: 167.

bja <G mn. bj> (17. st.) objiti (se) svr. <prez. bojm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp.
bojen>, bojenst <G -osti, I -osti/-ou>, pobjiti svr. <prez. pobjm, pril. pr. -vi, prid. trp. pbojn> bjnka <G mn. -/->, bojana , bjr m <G bojra>, bjice mn, bjilo sr, bojinica , bjitelj m, bjiti nesvr. <prez. -m, pril. sad. aji, gl. im. -nje> Opebalkanski turcizam, usp. tur. boya boja (usp. i alb. boi, rum. boia). Skok I: 182, Gluhak 139,, kalji 147.

bgac m <G bkca, V bke, N mn. bkci, G bgc> (18. st.) bgak prid., bokrija zb., bkija
bgec m, bogec (RKKJ); b'gc (Gola); bge,c v. Bog

-BOJAN kao drugi dio rijei znai da je rije u vezi s bojom [trobojan; viebojan] v. boja bjati se nesvr. <prez. -jm se, pril. sad. -ji se, gl. im. -nje> (13. st.) pobjati se svr. <prez. pbojm se, pril. pr. -vi se, prid. rad. pbojao
se>, pobojvati se nesvr. <prez. pobjvm se, pril. sad. -aji se, gl. im. nje>, pribojvati se nesvr. <prez. pribjvm se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje> bjzan <G -zni, I -zni/-nju>, bjznst <G -osti, I -osti/-ou>, bojljiv prid. <odr. ->, bojljivac m <G -vca, V -ve, N mn. -vci>, bojljivst <G -osti, I -osti/-ou> bojt se (DL, Senj); bojti se (Vrgada) bojati se (RKKJ); boj'ati se, Od prasl. *bojti s (stsl. bojati s, slov. bti se, rus. bojt'sja, polj. ba si), od ie. *bheyH bojati se (skr. bhyate, stvnjem. bibn drhtati). Od istoga je korijena lit. bijtis bojati se, a u slav. je prezentska osnova nastala pod utjecajem perfekatske (ie. *bhoyH-, usp. skr. bi-bhya boji se). Na laringal u korijenu upuuje prelomljena intonacija u latv. btis bojati se. Skok I: 183, Gluhak 139, Snoj 33, Sawski I: 297f., Trubaev II: 163ff., LIV 58.

bglj m (19. st.) obogljiti (se) svr. <prez. obgljm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp.
obgljen>, obogaljvati (se) nesvr. <prez. obogljujm (se), pril. sad. obogljuji (se), gl. im. -nje> bogljstvo sr

Izvedeno iz imenice bg, isprva u znaenju boji ovjek, to je u mnogim jezicima naziv za onemoalu ili siromanu osobu, (usp. sa slinom promjenom znaenja fr. crtin kranin > mentalno retardirana osoba, kreten. Snoj 49, Sawski I: 295f. bgat prid. <odr. -> (13. st.) obgatiti (se) svr. <prez. obgatm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp.
obgaen>, obogavati (se) nesvr. <prez. obogujm (se), pril. sad. oboguji (se), gl. im. -nje>, prbogat prid. <odr. ->

bjkot m (20. st.) bojkotrati dv. <prez. bojktrm, pril. sad. -aji, pril. pr. -vi, prid.
trp. bojktrn, gl. im. -nje> Posueno iz engl. boycott prema kapetanu Charlesu C. Boycottu (1832-1897), zastupniku irskih veleposjednika koji je odbio provesti agrarnu reformu u Irskoj; njegovi su se zakupnici Irci 1880. pobunili protiv njega na miran nain odbijajui svaki kontakt s njim i njegovom obitelji, to ga je navelo da se preseli u Englesku. Mri 54f., Snoj 49f.

blj prid. (blj blj <komp.>, v. dobar

b (Vrgada); bji (DL) boli, boi (RKKJ); b'oli (Gola, Varadin)

boljtak m <G -tka, N mn. -ci, G bljtk> Izvedeno iz komparativa bolji pridjeva dobar (v.) bmba <G mn. -/-> (17. st.) bombrdr m <G bombardra>, bombardrati dv. <prez.
bombrdrm, pril. sad. -aji, pril. pr. -vi, prid. trp. bombrdrn, gl. im. -nje>, bombstian prid. <odr. -n>, bombstinst <G -osti, I osti/-ou>, bmb m <G bomba>, bmbica dem. hip. Preko njem. Bombe posueno iz fr. bombe, tal. bomba; ishodite je lat. bombus tutnjava, buka, prasak, to je onomatopejska rije. Skok I: 187, Gluhak 141, Snoj 51, Vasmer I: 105, Chambers 105.

bk m <N mn. bkovi> (13. st.) bina augm., biti se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -i se, gl.
im. -nje>, bk pril., bn prid., bnica , bnk m <N mn. -ci>, bno pril., bnjk m <N mn. -ci>, bkat prid. <odr. ->, bkom pril. bk (Vrgada); bk (DL) bok (RKKJ); b'ok (Varadin) Od prasl. *bk (slov. bk <G bka>, rus. i polj. bok). Osnovno je znaenje u slav. strana, sekundarno dio tijela, stoga ne izgleda uvjerljivo povezivanje s lat. baculum tap (ta bi usporedba pretpostavljala da je temeljno znaenje kost, potom bedro u naposletku bok). Druga je mogunost da se radi o posuenici iz germ. *bakan stranja strana, lea, usp. engl. back, stvnjem. bah, ali ni ta pretpostavka semantiki nije uvjerljiva; germanska je rije takoer nejasne etimologije, bez ie. usporednica, a ne ini se osobito vjerojatnim ni da bi rije takva znaenja bila posuena. Jo je u prasl. iz *bok izveden kauzativni glagol *boiti ii postrance (e. boiti, ukr. boty). Skok I: 183, Gluhak 139, Sawski I: 300f., Trubaev II: 170, Snoj 50, Chambers 70.

bmbn m <G bombna> (20. st.) bombni m dem., bombonijra Eventualno preko njem. Bonbon iz fr. bonbon; u fr. je ta rije
postala udvajanjem od bob bon dobar, dobar, to je izraz kojim se tepa djetetu. Imenica bombonijra je od bonbonnire kutija s bombonima.

br m <N mn. brovi, zb. brje> (14. st.) brak m <G -rka, N mn. -rci, G brk> hip., bri m dem. hip.,
brk <G borka, N mn. borci>, brika <D L -ici>, brov prid., borvk m <G borovka>, brovina , brovte sr, borvit prid. <odr. >, borvnjk m <G borovnjka> br (DL); br (Vrgada) bor (RKKJ); br (Varadin); b'or (Gola) Od prasl. *br (borova) uma (stsl. bor, slov. br, rus. bor <G bra > borova uma, polj. br velika, osobito crnogorina uma). Prasl. je znaenje zacijelo crnogorina, osobito borova uma, a izvan slavenskoga najblie su usporednice u germanskome, usp. stengl. bearu uma, to je u-osnova kao i prasl. *bor (na izvornu u-osnovu ukazuju izvedenice sa sufiksom) -ov-, npr. brovina, brovte). Povezivanje s ie. korijenom *bher- otar (skr. bhti- otrica) nije sigurno iz semantikih razloga. Skok I: 188, Gluhak 141, Snoj 51f., Vasmer I: 106f., Sawski I: 335f.

-BOL, -BOLIKI, -BOLIJA, -BOLIZAM kao drugi dio rijei znai bacanje, hitac; bacam [diskobol; katabolizam] gr. bols baca; bol bacanje, hitac; bll bacam > bllein bacati. bl m <G -a, N mn. blovi, G blv> (16. st.) bzblan prid. <odr. -ln>, bzblnst <G -osti, I -osti/-ou>,
obolijvati nesvr. <prez. oblijvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, obljelst <G -osti, I -osti/-ou>, oboljnje sr, obljeti svr. <prez. bolm, pril. pr. -vi, prid. rad. oblio>, dbolovati svr. <prez. dbolujm, pril. pr. -vi, prid. trp. dbolovn> prestati bolovati pbol m <G -a>, pobolijvati nesvr. <prez. poblijvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, porazbolijvati se svr. <prez. (1. l. mn.) porazblijvmo se, pril. pr. -vi se, prid. rad. (3. l. mn.) porazbolijvali se>, prebolijvati nesvr. <prez. preblijvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, prebljeti svr. <prez. prbolm, pril. pr. -vi, prid. trp. prboljen>, razbolijvati se nesvr. <prez. razblijvm se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>, razbljelst <G -osti, I -osti/-ou>, razbljeti se svr. <prez. rzbolm se, pril. pr. -vi se, prid. rad. razblio se>, zabljeti svr. <prez. zbolm, pril. pr. -vi, prid. rad. zablio/zabljela > bl <G -i, I -i/blju, N mn. -i>, bla , blan prid. <odr. -ln>, bolica , boliv prid. <odr. ->, bolivst <G -osti, I -osti/-ou> bolsnica , bolsnk m <G bolesnka>, blestan prid. <odr. -sn>, bolerina pejor., bolljiv prid. <odr. ->, bolljivac m <G -vca, V ve, N mn. -vci>, bolljivst <G -osti, I -osti/-ou>, boltina , blnica , blnir m, blnk m <N mn. -ci>, bolnna <G mn. bolnn>, blovnje sr, bolvati nesvr. <prez. blujm, pril. sad. bluji, gl. im. -nje>, bljt , bljeti nesvr. <prez. (3. l. jd) bl, pril. sad. -i, gl. im. -ljnje>, boljtica , bljka <D L -ljci, G mn. -ljk> bl (Senj, Vrgada); bl (DL) bol (RKKJ); bl (Varadin) Od prasl. *bl <G bli >, (stsl. bol, rus. bol', polj. bole boljeti); kao to pokazuju slav. podudarnosti, u prasl. treba rekonstruirati iosnovu . roda. Jedine usporednice su u germ. jezicima, usp. stengl. bealu zlo, got. balwjan. Nije jasno od kojega bi ie. korijena valjalo poi, stoga je svaka dublja etimologija nesigurna. Skok I: 184f., Gluhak 140, Snoj 50, Vasmer I: 105, Sawski I: 315, Holthausen 12.

bra (19. st.) izbrati se svr. <prez. zbrm se, pril. pr. -vi se, prid. trp.
zbrn>, nbirati (se) nesvr. <prez. -rm (se), pril. sad. -ri (se), gl. im. -nje>, nbor m, nbranst <G -osti, I -osti/-ou>, nabrati (se) svr. <prez. nbrm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. nbrn>, nbori m dem., nbrnst <G -osti, I -osti/-ou>, nbrati (se) svr. <prez. nabrm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. nbrn>, brast prid. <odr. ->, brati (se) nesvr. <prez. brm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje> Etimologija nije posve razjanjena, no najvjerojatnje je imenica bra deverbalna tvorba od glagola brati, ije je prvotno znaenje buiti. Taj je pak glagol posuen iz njem. bohren buiti. Mogue je da se njem. posuenica ukrstila s domaom rijei, poteklom od prasl. *br nakupina (ste. bor gomila, skup, rus. dijal. bor zbor), koja je apstraktna imenica od glagola brti u znaenju skupljati (v.). Gluhak 141.

braviti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -vi, gl. im. -vljnje> (16. st.) nezabravak m, nzaborvan prid. <odr. -vn>, nezabravljen prid.
<odr. ->, nezaborvnst <G -osti, I -osti/-ou>, pozabraviti svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. pozabravio>, pozabravljati nesvr. <prez. pozabravljm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, probraviti svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. probravio>, samozborv m, zborv m, zabraviti (se) svr. <prez. -m (se), pril.

pr. -vi (se), prid. trp. zabravljen>, zborvan prid. <odr. -vn>, zabravljati nesvr. <prez. zabravljm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, zaborvljiv prid. <odr. ->, zaborvljivst <G -osti, I -osti/-ou>, zaborvnst <G -osti, I -osti/-ou> bravak m <G -vka, N mn. -vci>, bravn prid., bravte sr, brvnica , boravnna borvit (DL) Etimologija nije sigurno utvrena. Jasna usporednica postoji samo u bug. borvja raditi, baviti se ime, mak. boravi raditi, usp.i izvedeni bug. glagol zaborvja zaboravljati. Najvjerojatnije je braviti izvedeno imperfektivnim sufiksom -av- iz osnove glagola briti se (v.). Ta pretpostavka podrazumijeva da je u bug. i hrv. dolo do dalekosenoga pomaka u znaenju: boriti se oko neega > nastojati oko neega > baviti se ime (bug.) > boraviti, bivati na nekom mjestu (hrv.). Da je starije znaenje baviti se, posvjedoeno u bug., postojalo i u hrv., proizlazi iz znaenja glagola zabraviti, gdje prefiks za- ima slino znaenje kao u zmetnuti. Na razvitak znaenja u hrv. mogao je utjecati i glagol bviti se (v.) koji je takoer znaio boraviti. U tom smislu treba tumaiti Skokovu pretpostavku o ukrtanju glagola bviti se i briti se. Skok I: 188f., Gluhak 141f., BER I: 67f., Sawski I: 317, Trubaev II: 195f.

zalijevanje). U junoslavenski je rije posuena vrlo rano, zacijelo jo u 7-8. st., to se vidi po zamjeni lat. i poluglasom i lat. a slavenskim o (inae bismo u hrv. imali *basilik). Skok I: 116, BER I: 69, Kluge 83.

briti se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -ri se, gl. im. -rnje> (13. st.) izbriti svr. <prez. zborm, pril. pr. -vi, prid. trp. zboren>, nborac m <G -rca, V nbre, N mn. -rci>, obr m <G obara>, obrati nesvr. <prez. brm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, borina , obriti svr. <prez. borm, pril. pr. -vi, prid. trp. boren>, obriv prid. <odr. ->, obrivst <G -osti, I -osti/-ou>, prvobrac m <G -rca, G mn. prvbrc>, prvobrstvo brac m <G -rca, V bre, N mn. -rci, G brc>, brak prid., brba <G mn. brb/->, brben prid. <odr. ->, brbenst <G -osti, I -osti/-ou>, brev prid., brilac m <G -ioca, V -ioe, N mn. -ioci>, brilak prid., brilte sr, brn prid., brnica bort se (DL) boriti (se) (RKKJ); b'oriti se, (Varadin) Od prasl. *borti (s) (slov. borti se, slova. bori' sa, rus. dijal. bort'sja), to je kauzativ-intenziv od glagola *borti siliti koga, boriti se (rus. bort' prisiliti, polj. starije br si), to je podudarno lit. brti grditi, kuditi. U hrv. je osim boriti se zabiljeeno (od 16. st.) boriti u znaenju "napadati". U hrv. csl. zabiljeeno je brati u znaenju boriti se. Baltoslav. *barH- sadrava prijevojni stupanj *-o- ie. korijena *bherH3- udariti, raniti (lat. ferre raniti, ubosti, stvnjem. berjan udarati, gr. phar orati). Skok I: 189f., Gluhak 142, Snoj 52, BER I: 69, Vasmer I: 110, Sawski I: 331. brovac m <G -vca, N mn. -vci> bot. v. br bs prid. <odr. -> (13. st.) bostinja
bs (Senj, Vrgada); bs (DL) bos (RKKJ); bs (Varadin) Od prasl. *bs <G *bos>, (stsl. bos, slov. bs, rus. bosj, polj. bosy), lit. bsas bos. Od ie. *bhosos bos (stvnjem. bar bos, gol, arm. bok bos). Skok I: 191, Gluhak 142, Snoj 52, BER I: 69, Sawski I: 340, Trubaev II: 223.

bsti nesvr. <prez. bdm, imp. bdi, pril. sad. bdi, prid. rad. b/bla , prid. trp. bden, gl. im. bdnje> (13. st.) izbdati nesvr. <prez. zbdm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, zbosti svr. <prez. izbdm, pril. pr. -vi, prid. rad. zb/zbola , prid. trp. izbden>, nabdati nesvr. <prez. nbdm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, nbodica m <N mn. -e>, nbosti (se) svr. <prez. nabdm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. nabden>, obdati nesvr. <prez. bdm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bosti svr. <prez. obdm, pril. pr. -vi, prid. trp. obden>, pobdati nesvr. <prez. pbdm, pril. sad. -jui, gl. im. -nje>, pbosti svr. <prez. pobdm, pril. pr. -vi, imp. pobdi, prid. trp. pobden>, podbd m <G podbada>, podbdati nesvr. <prez. pdbdm, pril. sad. -aji, prid. trp. pdbdn, gl. im. -nje>, pdbosti svr. <prez. podbdm, pril. pr. -vi, prid. rad. pdb, prid. trp. podbden>, pribdaa , pribdati nesvr. <prez. prbdm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, prbosti svr. <prez. pribdm, pril. pr. -vi, prid. trp. pribden>, probdati (se) nesvr. <prez. prbdm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, prbod m, prbodte sr, prbosti (se) svr. <prez. probdm (se), pril. pr. -vi (se), imp. probdi (se), prid. rad. prb (se), prid. trp. probden>, trbd m, ubdaa , ubdati nesvr. <prez. bdm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bod m, bosti svr. <prez. ubdm, pril. pr. -vi, imp. ubdi, prid. rad. b, prid. trp. ubden>, zabd m <G zabada>, zabdalo sr hip., zabdljka <D L -ljci, G mn. -/->, zabdati nesvr. <prez. zbdm, pril. sad. aji, gl. im. -nje>, zbosti svr. <prez. zabdm, pril. pr. -vi, imp. zabdi, prid. trp. zabden, prid. rad. zb/zbola > bcka <G mn. bck/->, bckati nesvr. <prez. -m, pril. sad. aji, gl. im. -nje>, bckav prid. <odr. ->, bckavica , bcnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, prid. rad. bcnuo>, bactina , bdati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bdavica , bdlja <G mn. bdlj/->, bdnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, prid. trp. bdnt>, btkati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bdelj , bdljka <G mn. -ljk/-/->, bc uzv., bca , bcati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bckalo sr, bckati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bckav prid. <odr. >, bcnuti svr. <prez. bcnm, pril. pr. -vi, imp. bcni, prid. trp. bcnt>, bka <G mn. bk/->, bd m <N mn. bdovi>, bda , bdac m <G bca, N mn. bci, G bdc>, bde m, bde m, bdimice pril., bdlja <G mn. bdlj/->, bdljr m <G bodljra>, bdljast prid. <odr. ->, bdlj (bodljk) m <G bodlja>, bdljav prid. <odr. ->, bdljiica dem., bdljika <D L -ici>, bodljkar m <G bodljikra>, bdljikast prid. <odr. ->, bdljikav prid. <odr. ->, bdljikavst <G -osti, I -osti/-ou>, bdn prid., bdnuti svr. <prez. bdnm, pril. pr. -vi, prid. trp. bdnt>, bdovati nesvr. <prez. bdujm, pril. sad. bduji, gl. im. -nje>, bdvn prid., bdva <G mn. -dv/->, btkati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. nje> bst (DL, Senj); bsti (Vrgada) bosti (RKKJ); b'osti (Varadin) Od prasl. *bost <prez. bd >, (stsl. bosti, slov. bsti, rus. bost <prez. bod>, polj. bo), od ie. *bhodh- (lit. badyti bosti, lat. fodere kopati). Vokalizam *-o- u slav. je zacijelo od perfekatske osnove, dok prezentsku osnovu *bhedh- imamo u lit. bed ubadam, kopam, vel. bedd grob. Skok I: 191f., Gluhak 142, Snoj 52, Vasmer I: 99, Trubaev II: 223., EIEC 159. botnika <D L -ici> botnir m, botnik prid. Rije iz meunarodnoga znanstvenog nazivlja; (usp. njem.
Botanik). Tvorena je sufiksom za tvorbu naziva znanstvenih disciplina -ika od gr. botn trava, biljka (usp. i glagol botanzein skupljati biljke). Snoj 53, Kluge 128.

bsiljak m <G -ljka, N mn. -ljci, N zb. bslje> bsiljkov prid. Rana posuenica iz lat. basilicum (usp. bug. boslek, dijal. bosljak),
to je posueno iz gr. basilikn dosl. kraljevska (biljka), usp. gr. basiles kralj. Nije jasno zato se bosiljak u gr. naziva kraljevskim; neki misle da je to zbog plemenitog mirisa, a drugi zbog velike osjetljivosti pri uzgoju (potrebno mu je mnogo sunca i redovito

Bi m (13. st.) bievati nesvr. <prez. -ujm, pril. sad. -uji, gl. im. -nje>,
bin prid., binica , binjk m <N mn. -ci> Bo (DL, Senj, Vrgada) Boi (RKKJ); B'oi' (Gola); B'oi (Varadin) Kao i slov. bi, deminutiv od imenice Bg (v.). Isprva se rije Bi odnosila na Isusa, kao bojeg sina, a potom je poela znaiti blagdan Isusova roenja. U stpolj. boyc i znai boji sin, Isus. Gluhak 142ff., Snoj 53, Sawski I: 344.

BRADI- kao prvi dio rijei oznaava sporost, tromost, usporenost onoga to je u drugome dijelu [bradikardija; bradiseizmiki] gr. brads spor, polagan

brdva <G mn. -dv/-> brdviti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -vi, gl. im. -vljnje>
brdva (Senj) bradva (RKKJ) Od prasl. *bordy (stsl. brady, bug. brdva, slov. brdva). Distribucija ove rijei, koja je ograniena samo na junoslavenski, upuuje na zakljuak da je posuena iz balkanskogotskoga, meutim u got. korpusu odraz pragerm. *bard sjekira nije zabiljeen, usp. stvnjem. barta. Skok I: 196, Gluhak 145, BER 52f., Trubaev II: 201, Kiparsky 216. BRAHI- kao prvi dio rijei znai kratak, malen [brahilogija]
1

bokovina (bikovina) "Ilex Aquifolium" (19. st.) Izvedeno iz korijena koji je u Bi. Znaenjska je veza u boinim
obiajima: boikovinom se u dijelovima Hrvatske kiti kua na Badnjak, v. Bg, Bi. Podudarno je (osim sufiksa slov. bojakovna. Gluhak 144.

br m <G bora> "Paeonia" (17. st.) borak m <G -rka, N mn. -rci, G brk> hip. Izvedeno iz imenice Bg (v.), zacijelo zbog mitoloke vanosti
bourova cvijeta u poganskoj mitologiji i folkloru Slavena. Potpune podudarnosti postoje u drugim junoslav. jezicima; (usp. bug. bor i slov. bor). Gluhak 144, Trubaev II: 228.

gr. brakhs kratak

BRAHI- (BRAHIO-) kao prvi dio rijei znai da se drugi dio odnosi na ruku, ruke [brahidaktilija; brahiopodi] lat. brachium ruka; to je od gr. brakhn
2

brjda <G mn. -/-> (15. st.) Posueno iz mlet. braida, to je iz srlat. braida, a to je pak
posuenica iz langobardskoga, usp. njem. breit irok.

brbonjak m <G -njka, N mn. -njci> (18. st.) brbonjast, brabnjati Posueno iz balkanskog latiniteta; postoji i u bug. u oblicima
barabnka, brabnka, barbnka i brbnk (prema BER te rijei znae i murva, Morus alba). Ishodite je lat. vervellia (baca) ovji izmet, a na oblik je rijei u slavenskome mogla analoki utjecati imenica brv (v.). Glas n umjesto r postao je zacijelo disimilacijom r...l > r-n. Skok I: 195, BER I: 33.

Gluhak 145, Snoj 53. brjica meunarodna abeceda za slijepe osobe Prema izumitelju L. Brailleu (1809 1852) francuskom uitelju
slijepih koji je 1829. predloio sustav pisma s ispupenim tokama na papiru koje slijepci mogu prepoznavati prstima. Mri 57f.

brda (14. st.) bzbrad prid. <odr. ->, ndbradac m <G -aca>, obrdatiti svr.
<prez. obrdatm, pril. pr. -vi, prid. rad. obrdatio>, podbrdaa , pdbradak m <G -atka, N mn. -raci>, pdbradnk m <N mn. -ici>, podbravati se nesvr. <prez. podbrujm se, pril. sad. podbruji se, gl. im. -nje>, zabrdatiti (se) svr. <prez. -m (se), pril. pr. -vi (se), prid. rad. zabrdatio (se)>, zabrditi (se) svr. <prez. zbrdm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. zbren>, zabravati (se) nesvr. <prez. zabrujm (se), pril. sad. zabruji (se), gl. im. -nje> brdan m, brd m <G brada>, brdat prid. <odr. ->, brdati nesvr. <prez. brdm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, brdatst <G osti, I -osti/-ou>, bradtina augm. pejor., brdica dem. hip., brdonja m pejor., bradrina augm. pejor. brd (Senj); brod (Vrgada) brada (RKKJ); brda (Varadin) Od prasl. *bord <A brd >, (stsl. brada, slov. brda, rus. borod <A brodu>, polj. broda), usp. lit. barzd; bsl. rijei postale su od ie. *bhordheh2 brada (lat. barba, stvnjem. bart). Skok 195f., Gluhak 144f., Snoj 53, Sawski I: 319f., Vasmer I: 109, Trubaev II: 197.

brk m <N mn. brkovi> (13. st.) zvanbran prid., prdbrn prid. brn prid. Od prasl. *bork (stsl. brak, mak. brak), od ie. korijena *bher- brti
(v.) i brati. Rije je posvjedoena samo u dijelu junoslav. jezika (rus. csl. brak oito je preuzeto iz stsl.). Etimologija pokazuje da je institucija braka barem u dijelu praslavenskoga svijeta predstavljena kao izbor enidbenog partnera; u jugozapadnim rus. dijalektima brat'sja znai i eniti se. Skok I: 197, Gluhak 145, Sawski I: 323, Trubaev III: 162ff.

brniti nesvr. <prez. brnm, pril. sad. -ni, prid. trp. brnjen, gl.
im. -njnje> (14. st.)

nebrnjiv prid. <odr. ->, nebrnjivst <G -osti, I -osti/-ou>,

neobrnjiv prid. <odr. ->, neobrnjivst <G -osti, I -osti/-ou>, bramben prid., brana , obrniti svr. <prez. brnm (se), pril. pr. vi (se), prid. trp. brnjen>, obrnjiv prid. <odr. ->, obrnjivst <G -osti, I -osti/-ou>, pobrnati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. pbrann>, zbran m, zbrana , zabrniti svr. <prez. zbrnm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbrnjen>, zabranjvati nesvr. <prez. zabrnjujm, pril. sad. zabrnjuji, gl. im. -nje> brna , brnati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, brn m <G brana>, brnk m <G branka, N mn. branci>, brnilac m <G -ioca, V brnie, N mn. -ioci>, brniltvo sr, brnitelj m, brnitljstvo sr, brnjenk m <V -e, N mn. -ci>, brnjevina , brnjiv prid. <odr. ->, brnjivst <G -osti, I -osti/-ou> brant (Senj); bronti (Vrgada) braniti (RKKJ); brn'iti (Gola); brniti (Varadin) Od prasl. *bornti braniti, ne doputati (slov. brniti, rus. boront', polj. broni, glagol izveden od imenice *born borba, obrana (stsl. bran, slov. brn), hrv. brn), od istoga korijena koji je u briti se (v.). Tvorba imenice *born ima podudarnost u lit. barnis svaa. Skok I: 189f., Gluhak 145, Sawski I: 325f., Trubaev II: 204ff.

brdavica brdavir m, brdaviast prid. <odr. ->, brdaviastst <G -osti,

I -osti/-ou>, brdaviav prid. <odr. ->, brdaviica dem., brdavinjk m, brdvka <D L -vci, G mn. -avk/-> bradvica (Senj, Vrgada); bradavca (DL) bradavica (RKKJ); br'adavica (Varadin) Od prasl. *bordavca (slov. bradavca, rus. dijal. borodavca), to je izvedeno iz pridjeva *bordav, tvorenoga od imenice *borda (v. brda). Znaenjska motivacija nije posve jasna, no neki misle da je veza brade i bradavice u dugakim dlakama koje esto rastu iz bradavica. Snoj 53, Sawski I: 320.

brno sr (13. st.) brnara , brnast prid. <odr. ->, brnen prid. <odr. ->,
brannica , brnjaa , brnjav prid. <odr. ->, brnjaviti (se) nesvr. <prez. brnjvm (se), pril. sad. -vi (se), prid. trp. brnjavljen, gl. im. brnjavljnje> brno (Vrgada) brano (RKKJ) Od prasl. *brno brano, hrana (stsl. brano hrana, slov. brno hrana, poputbina (viaticum), rus. dijal. brono raeno brano). Ova rije u nekim jezicima znai hrana, a u drugima vrst brana ili ita, a usporednice u drugim ie. jezicima pokazuju da je ovo potonje znaenje starije, usp. lat. farna brano, to je izvedenica od fr pir, (krupno) brano. Got. barizeins jemeni i stnord. barr jeam upuuju na korijen *bhars- koji je mogao oznaivati neku itaricu, vjerojatno jeam. Oblik korijena (vokalizam *a) i njegova ogranienost na europske ie. jezike upuuju na zakljuak da se radi o posuenici iz nekog predindoeuropskog supstrata. Skok I: 191, Gluhak 146, Snoj 54, Sawski I: 330, Vasmer I: 110., EIEC 51.

<prez. sbirm, pril. sad. sbiri, gl. im. -nje>, sbrati svr. <prez. sabrm, pril. pr. -vi, imp. sabri, prid. trp. sbrn>, sbrn prid., sbrn prid. <odr. ->, sbrnst <G -osti, I -osti/-ou>, ubr m <G ubira>, birati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ri, gl. im. -nje>, brati svr. <prez. ubrm, pril. pr. -vi, imp. ubri, prid. trp. brn>, zbrjati nesvr. <prez. zbrjm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, zbrti (se) svr. <prez. zbrm (se), pril. pr. zbrvi (se), prid. trp. zbrn>, zbrj m <G zbrja, N mn. zbrjevi>, zbrjidba <G mn. -db/-/->, zbrjiti (se) svr. <prez. zbrjm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. zbrjen>, zbrjivst <G -osti, I -osti/-ou>, zbrjn prid. br m <G bera>, brba <G mn. -/brb>, brvo sr, brka <D L -rci/-i>, brnica Od prasl. *brti <prez. *ber > brati, uzimati (stsl. bratr, slov. brti, rus. brat', ber, polj. bra, bior), od ie. *bher- nositi (lat. fero, skr. bhrmi). Kao to pokazuju znaenja primjera iz ie. jezika, u prasl. je dolo do promjene znaenja ( nositi > ponijeti > uzeti, brati). Skok I: 201ff., Gluhak 147, Snoj 54, Sawski I: 485ff., Vasmer I: 80f.

brv m (13. st.) brvac m <G -vca, N mn. -vci, G brvc>, brvr m <G bravra>,
bravrija , brve sr <G -ta> dem., brvi m dem., brvetina , brvina augm. pejor., brvlj prid. brv (Senj); brov (Vrgada) (DL), Potvreno: brav brav (RKKJ) Od prasl. zbirne imenice prasl. *brv kastrirana sitna stoka i domae ivotinje (slov. brv ovca, rus. borovk jednogodinje tele, e. brav male domae ivotinje); najblia je usporednica ovim slav. rijeima stvnjem. barug kastrirano svinje, to upuuje na ie. u-osnovu *bhoru-. Skok I: 202f., Gluhak 147, Snoj 55, Sawski I: 331f.

brt m <zb. bra> (13. st.) pbratim m, pbratimiti se svr. <prez. -m se, pril. pr. -vi se, prid. trp.
pbratimljen>, pbratmstvo sr, pbratiti se svr. <prez. -m se, pril. pr. vi se, prid. rad. pbratio se>, polbrat m <zb. -aa>, sbrat m <zb. sbraa>, zbrtimiti se svr. <prez. -m se, pril. pr. -vi se, prid. trp. zbrtimljen>, zbrtimljenst <G -osti, I -osti/-ou>, zbratimljvati se nesvr. <prez. zbratmljujm se, pril. sad. zbratmljuji se, gl. im. -nje> bja (bjo) m <N mn.. -e, G bj> hip., brco m <G -> hip., brjan m hip. fam., brjko m hip., brjo m hip., brle m <V brle> hip., brtac m <G brca, N mn. brci> hip., bratnac m <G -nca, N mn. -nci, G brtnc>, brti m, brtija zb. pejor., brtimiti se <prez. -m se, pril. sad. -mi se, gl. im. -mljnje>, brtmstvo sr <G mn. -tv/->, brtiti se nesvr. <prez. m se, pril. sad. brti se, gl. im. brnje>, brtjenac m <G -nca, N mn. nci>, brtv prid., bratvati nesvr. <prez. brtujm, pril. sad. brtuji, gl. im. -nje>, brtovljev prid. <odr. ->, brtovlj prid., bratvtina , brtsk prid., brtstvenk m <V -e, N mn. -ci>, brtstvo sr <G mn. brtstv/brtstv>, brtued m brt (DL, Senj, Vrgada) brat (RKKJ); br'at (Varadin) Od prasl. *brtr (stsl. bratr, rus. brat, polj. brat), lit. brlis, broterlis, sve od ie. bhreh2tr brat (lat. frter, skr. bhrt). Kao to pokazuje stsl., u slav. je poopena osnova kosih padea, ie. *bhreh2tr- (usp. lat. <G jd. frtris>, a poslije se drugo -r- u hrv. izgubilo disimilacijom, odatle hrv. brt umjesto stsl. bratr. Skok I: 199f., Gluhak 146f., Snoj 54, Vasmer I: 118., Trubaev II: 238, Benveniste I: 212ff., EIEC 84, 479.

brva (brva) <G mn. brv> (16. st.) zbraviti svr. <prez. zbravm, pril. pr. -vi, prid. trp.
zbravljen>, zabravljvati nesvr. <prez. zabrvljujm, pril. sad. zabrvljuji, gl. im. -nje> brvr m <G bravra>, bravrija , bravrstvo sr, brvica dem.

Rije je zabiljeena i s akcentom brva, a od slav. jezika jedina

podudarnost postoji u bug. brva brava i mak. brava. Rije je proirena u balkanskim jezicima, no alb. brav i ngr. mprva vjerojatno su posuenice iz slavenskoga. Protiv povezivanja s romanskim rijeima poput fr. barre preka govori injenica da brva nije zabiljeeno u akavskom i kajkavskome. Zbog zemljopisne distribucije odraza pomilja se na predslavensko, moda trako podrijetlo, no mogua je i slav. etimologija; prasl. *brva mogla bi biti imenska izvedenica s duljenjem od korijena *bru- /*br- (kao prasl. *slva od *sluti, ili *trav, hrv. trva od *truti). Taj korijen imamo jo u hrv. dijal. brut klin, srp. csl. brut avao, bug. brut, te u prasl. *brv klada, brvno (npr. strus. brv, v. brvno). Ipak, neobino je to odrazi rijei *brva nisu zabiljeeni u sjevernim slav. jezicima, a nema ih ni u akavskom i kajkavskom. Skok I: 203, Gluhak 148, BER I: 72.

brti nesvr. <prez. brm, aor. brh, imp. bri, pril. sad. bri, prid.
rad. bro, prid. trp. brn, gl. im. brnje> (?15. st.)

izbrati svr. <prez. izabrm, pril. pr. -vi, imp. izabri, prid. rad.
zabrao, prid. trp. zabrn>, izbirati nesvr. <prez. -rm, pril. sad. ri, gl. im. -nje>, izabrnk m <G izabranka, N mn. izabranci>, izbr m <G izbira>, izbrati (zbirati) nesvr. <prez. zbirm, pril. sad. zbiri, gl. im. -nje>, izbrljiv prid. <odr. ->, izbrljivac m <G vca, N mn. -vci>, izbrljivst <G -osti, I -osti/-ou>, zbor m, zbrn prid., zbrnk m <N mn. -ci>, zbrati svr. <prez. zberm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbrn>, birati nesvr. <prez. -rm, pril. sad. ri, gl. im. -nje>, brati svr. <prez. obrm, pril. pr. -vi, prid. trp. brn>, pobr m <G pobira, V pbiru>, pbirati nesvr. <prez. rm, pril. sad. -ri, gl. im. -rnje>, pbrati svr. <prez. pobrm, pril. pr. -vi, imp. pobri, prid. trp. pbrn>, pbirati nesvr. <prez. -rm, pril. sad. -ri ), gl. im. -rnje>, prbor m, prbrn prid. <odr. ->, prbrnst <G -osti, I -osti/-ou>, prbrati svr. <prez. pribrm, pril. pr. -vi, prid. trp. prbrn>, probr m <G probira>, prbirak m <G -rka, N mn. -rci>, probrati nesvr. <prez. prbrm, pril. sad. -aji, gl. im. nje>, probrljiv prid. <odr. ->, prbrati svr. <prez. probrm, pril. pr. vi, prid. trp. prbrn>, razbirati nesvr. <prez. -rm, pril. sad. -ri, gl. im. -nje>, razbrati svr. <prez. razabrm, pril. pr. -vi, prid. trp. rzabrn>, sabr m <G sabira>, sabralte sr, sbirati nesvr.

brvo (brvo) uzv. Posueno iz tal. bravo dobar (prvotno znaenje je estok, divlji).
Dublja je etimologija nejasna; neki tal. bravo izvode iz lat. barbarus barbar, barbarski (v. barbar), a drugi iz lat. prvus pokvaren, zao, no obje su pretpostavke glasovno nategnute. Skok I: 203, Snoj 55, Chambers 114, DEI I: 593.

brzda <G mn. -/-> (14. st.) izbrzdati (se) svr. <prez. zbrzdm (se), pril. pr. -vi (se), prid.
trp. zbrzdn>, zbrzdnst <G -osti, I -osti/-ou>, izbrazdvati (se) nesvr. <prez. izbrzdvm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. nje>, izbrzditi svr. <prez. zbrzdm, pril. pr. -vi, prid. rad. izbrzdio>, prebrzditi svr. <prez. prbrzdm, pril. pr. -vi, prid. trp. prbren>, prebravati nesvr. <prez. prebrujm, pril. sad. uji, gl. im. -nje>, zabrzditi svr. <prez. zbrzdm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbren, prid. rad. zabrzdio>, zabravati nesvr. <prez. zabrujm, pril. sad. zabruji, gl. im. -nje>

 brzdast prid. <odr. ->, brzd m, brzdati nesvr. <prez. brzdm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, brzdica hip. dem., brzdina , brzditi nesvr. <prez. brzdm, pril. sad. -di, prid. trp. -en, gl. im. brnje>, brzgotina brozd (Vrgada); brzd (DL) brazda (RKKJ); br.zda (Varadin) Od prasl. *borzd <A *brzd >, (slov. brzda, rus. borozd, polj. brzda). Prasl. poljoprivredni termin za udubinu u zemlji nastalu oranjem. Vjerojatno je od istoga korijena koji je u briti se (v.), tj. od glagolskoga korijena koji je oznaivao radnju otrim oruem ili orujem. Od istoga je korijena ( ie. *bherh3-) u gr. phar orem, phros ralo. Skok I: 203f., Gluhak 148, Snoj 55, Sawski I: 333f., Vasmer I: 109. bbljati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (18. st.) izbbljati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. zbrbljn>,
izbrbljvati (se) nesvr. <prez. izbbljvm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, nbrbljati (se) svr. <prez. -m (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. nbrbljn>, zabbljati se svr. <prez. -m se, pril. pr. -vi se, prid. rad. zbrbljao se>, zabrbljvati se nesvr. <prez. zabbljvm se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje> brbljrija , bbljav prid. <odr. ->, bbljavac <G -vca, N mn. vci>, bbljavko m hip., bbljavst <G -osti, I -osti/-ou> Onomatopejski glagol podudaran slov. brbljti. Sline onomatopeje postoje i u drugim jezicima, usp. gr. borborz. Skok I: 204, Gluhak 148, Snoj 55.

zbrdac m <G -rca, N mn. -rci>, zbrdica , zbranin m <N mn. zbrani>, zbre sr bdr m, bdce <G -a/-ta, G mn. -c/-> hip. dem., brdljak m dem., bdina augm., brdvit prid. <odr. ->, brdvitst <G -osti, I osti/-ou>, bdsk prid., banin m <N mn. bani>, bnka <G mn. -/-> Od prasl. *brdo tkalaki ealj (slov. bdo, rus. brdo, polj. bardo); u junoslavenskome rije znai i brijeg, uzvisina, no znaenje tkalaki ealj e starije i ima potpunu usporednicu u latv. birds tkalaki ealj. Ove bsl. rijei izvedene su iz ie. korijena *bherh3- udarati otrim orujem (v. briti se). Poemo li od ie. *bhrh3dho-, najblia je usporednica u germanskome, usp. stvnjem. bord daska. Skok I: 204, Gluhak 148, Snoj 56, Vasmer I: 75, Trubaev II: 165.

bbt m brbriti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ri, gl. im. -rnje>, brbtati
nesvr. <prez. bbom, pril. sad. bboi, imp. bboi, gl. im. -nje>, brbkati nesvr. <prez. bbum, pril. sad. bbui, gl. im. -nje>, brbtati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> Onomatopejska tvorba sa sufiksom -ot kao u topot. Od istog korijena kao u glagolu brbljati (v.). Sline onomatopejske tvorbe postoje u mnogim slav. jezicima, usp. rus. borbott', slov. brbotti. U baltijskome tim slav. onomatopejama odgovara npr. lit. burbti mrmljati. Skok I: 204, Snoj 55, Sawski I: 415.

bcnuti (bknuti) svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, imp. bcni, prid.
rad. bcnuo> (19. st.)

bckati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bkati
nesvr. <prez. -m, pril. sad. bi, gl. im. -nje> Od prasl. *brknti baciti (slov. bcniti, rus. dijal. brknut' udarati). Glagol je tvoren sufiksom -n- od osnove *brk koja je jo u rus. brkat' baciti i hrv. bkati (izvorno je znaenje bilo razbacati, potom pobrkati). Glas -c- u brcnuti analoki je prenesen iz imp. brci. Mogua je i etimoloka veza s brsati (v.). Skok I: 204, 213, Snoj 55f., Sawski I: 418f., Vasmer I: 108.

brcati nesvr. <prez. (3. l. jd) brc (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje> (18. st.) nbrecati nesvr. <prez. nbrecm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, nbri svr. <prez. nbrknm, pril. pr. -vi, aor. nbrekoh, prid. rad. nbrkao>, nbreklina , nbrklst <G -osti, I -osti/-ou>, nabrekne sr, nabrknuti svr. <prez. nbrknm, pril. pr. -vi, aor. nabrknuh, prid. rad. nabrknuo>, nbrkntst <G -osti, I -osti/ou>, brecati se nesvr. <prez. -cm se, pril. sad. -aji se, gl. im. nje>, brecnuti se svr. <prez. brecnm se, pril. pr. -vi se, prid. rad. brecnuo se>, zabrktati svr. <prez. zbrekm, pril. pr. -vi, prid. rad. zbrektao> brcj m, brcnuti svr. <prez. -cnm (se), pril. pr. -vi (se), prid. rad. brcnuo (se)>, brculja , brati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -i, gl. im. -nje>, bre sr <G -ta>, briti nesvr. <prez. -m, pril. sad. i, gl. im. -nje>, brk m, brka , brkati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, brkt m, brknuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, imp. brkni, prid. rad. brknuo>, brktati nesvr. <prez. brkm, pril. sad. brki, gl. im. brktnje>, brktav prid. <odr. ->, brkulja (DL), Potvreno: brcnut se brecati se (RKKJ); br,cati se, (Varadin) Od prasl. *brcati, *brkati naduti se (slov. -brkniti, rus. dijal. brjknut', polj. -brzka), usp. lit. brnkti nadimati se. Akutska intonacija u bsl. upuuje na laringal u korijenu. U drugim ie. jezicima usporeuje se stnord. bringa grudi. Bsl. i germ. oblici mogu se svesti na ie. *bhrnHk-, to izgleda kao sloenica, no ta je rekonstrukcija problematina. Od ovoga glagola treba razlikovati prasl. *brkati glasno vikati (hrv. brkati, brktati, rus. brjkat', itd.), koji je zacijelo onomatopejskoga postanja. Skok I: 206f., Gluhak 148, Snoj 56, Vasmer I: 132, Sawski I: 372, Trubaev III: 23. bra <G mn. br> (16. st.) bra prid., brati nesvr. <prez. (3. l. jd) bra, pril. sad. -aji, gl.
im. -nje>, brst <G -osti, I -osti/ou> breja (RKKJ); br'ja (Varadin) Od prasl. *brdja (stsl. brda, rus. beraja), od ie. *bher- nositi, v. brti. Slian je razvitak znaenja u lat. forda brea, nosea, od *forid (usp. lat. ferre nositi. Akut u prasl. mogue je protumaiti duljenjem u imeniskim izvedenicama (to bi upuivalo na bsl. *brdj, usp. lit. ni brea od nti nositi), ili je korijen proiren laringalom (kao u brme), to bi upuivalo na bsl. *berHdj. Skok I: 206, Snoj 56, Vasmer I: 76f., Sawski I: 202.

bkati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (18. st.) prbrkati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. prkn>,
zbknst <G -osti, I -osti/-ou>, zbkati (se) svr. <prez. -m (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. zbkn>, zbrkvati (se) nesvr. <prez. zbkvm (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje> b m, bak m, bkalo sr, bkavica , bnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, prid. rad. bnuo> Iterativ-intenziv od bkati, bcnuti (v.) u osnovnom znaenju baciti. Skok I: 213.

brkinja biljka Sorbus torminalis (13. st.) Izvedeno sufiksom -inja od prasl. *brka, *brk (slov. brka, rus.
berka, brek, polj. brzk). Isti sufiks ima jo slova. brekya. Polj. oblik s nosnim (brzk) teko je objasniti. Dublja je etimologija nejasna, no rije bi mogla biti izvedena iz korijena koji je u brcati nadimati se (v.); sve druge etimologije, npr. izvoenje iz korijena *bher brati (Trubaev), ili povezivanje s germ. *berk breza (njem. Birke), jo su manje uvjerljive. Skok I: 206, Vasmer I: 77, Trubaev II: 194f.

bdo sr <G mn. bd> (12. st.) nzbrdica , nzbrdic pril., nzbrdo pril., pbe sr, pdbre sr,
zbrdan prid. <odr. -dn>, zbrdica , zbrdic pril., zbrdo pril.,

brme sr <G -na, N mn. bremna> (12. st.) obremniti svr. <prez. obrmenm, pril. pr. -vi, prid. trp.
obrmenjen>, obremenjvati nesvr. <prez. obremnjujm, pril. sad. obremnjuji, gl. im. -nje> brma <G mn. brm>, bremnak m <G -nka, N mn. -nci> hip., bremnce sr hip., bremnica , bremnit prid. <odr. ->, bremnitst <G -osti, I -osti/-ou>, bremce sr hip. brme (DL, Vrgada) breme (RKKJ); br'me, (Varadin) Od prasl. *berm (stsl. brm, slov. brme, rus. bermja), to je od ie. *bherHmen (skr. bhrman- noenje). Ie. korijen *bher nositi (v. brti), breme je dakle ono to se nosi. Skok I: 201, Snoj 56, Vasmer I: 77, Sawski I: 206f.

bgd m zemljini posjed (15. st.) Preko dalmatskoga posueno iz lat. virgultum grm, grmovit (s
prijelazom) *v > b kao u Bol od lat. vallum). esto u toponimiji.

Skok I: 208. brd m <N mn. brdovi> (18. st. Pridjev bridak posvjedoen je od 14. st.) bezbrdnjaa , zabrdjeti svr. <prez. zbrdm, pril. pr. -vi, prid. rad.
zabrdio/zabrdjela >

brdak prid. <odr. -tk, komp. brtkiji>, brdan prid. <odr. -dn>,
bridrati nesvr. <prez. brdrm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, brditi nesvr. <prez. -m, pril. sad. -di, gl. im. -nje>, brdjeti nesvr. <prez. dm, pril. sad. -di, gl. im. -nje>, brdnk m <N mn. -ci>, brtak prid. <odr. -tk>, britka , brtkst <G -osti, I -osti/-ou> Od prasl. *brd (e. bid kvar, teta, strus. bridyj surov); temeljno je znaenje otrica. Ova je imenica izvedena iz korijena koji je u glagolu brjati (v.). Od nje je jo u prasl. izveden pridjev *bridk (hrv. brdak, slov. brdek, rus. dijal. bridkj, polj. brzydki) u znaenju otar, te denominativni glagol *brditi strizati, svrbjeti (slov. bridti, rus. dijal. brdit'). Skok I: 209, Gluhak 149, Snoj 58, Vasmer I: 123, Sawski I: 378f., Trubaev III: 27.

brncati (brnati) nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. nje>

brnce sr hip.
brncat (Senj); brncati (Vrgada); brcot (DL) brenati (RKKJ); br,nati (Varadin); brenc'ati (Gola) Onomatopejski glagol podudaran slov. brnkati, rus. dijal. berenkt'. Snoj 56.

brskva <G mn. -sk/-> (18. st.) brskov prid., brskovaa , brskovina , brskvica dem. hip.,
brskvk m <G breskvka, N mn. breskvci> Od prasl. *brsky (slov. brskev, polj. (starije). brzoskiew), to je posueno iz lat. persica (poma) perzijsko voe. Breskve su u Europu dospjele preko Perzije, a onamo su uvezene iz Kine. Zamjena p za b u rijei *brsky jo je praslavenska, rus. prsik kasnija je uena posuenica iz lat. Tu je zamjenu najlake objasniti pretpostavi li se germansko posredovanje u posuivanju, usp. srvnjem. pfersich. Rus. bereskv vrsta salate, Lapsana communis vjerojatno nije etimoloki u vezi s rijei za breskvu, jer je teko povezati znaenja (radi se o posuenici iz lat. brassica kupus). Na varijantu *persky s ouvanim p- upuuje hrv. dijal. prska i bug. prska; za razliku od oblika *bersky ta je rije ograniena na slav. jugoistok i posuena je zacijelo izravno iz romanskoga. Gluhak 148f., Snoj 57, Sawski I: 208, Kluge 625, Vasmer I: 78.

brga <D L brzi, G mn. brg> (15. st.) bzbrian prid. <odr. -n>, bzbrinst <G -osti, I -osti/-ou>,
nbriga <D L -izi, G mn. nbrg>, nbrian prid. <odr. -n, komp. nebrnij>, pbrinuti se svr. <prez. pbrinm se, pril. pr. pbrinvi se>, prbrinuti svr. <prez. prbrinm, pril. pr. -vi, imp. prbrini, prid. rad. prbrinuo>, prebrinjvati nesvr. <prez. prebrnjvm, pril. sad. aji, gl. im. -nje>, rzbibriga <D L -izi>, zbrinuti (se) svr. <prez. -nm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. zbrint>, zbrintst <G osti, I -osti/-ou>, zabrinjvati nesvr. <prez. zabrnjvm, pril. sad. aji, gl. im. -nje>, zbrnuti svr. <prez. zbrnm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbrnt>, zbrntst <G -osti, I -osti/-ou>, zbrinjvalte sr, zbrinjvati nesvr. <prez. zbrnjvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> brgati se nesvr. <prez. -m se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>, brnuti (se) nesvr. <prez. brnm (se), pril. sad. brni (se)>, bran prid. <odr. -n>, brica dem. hip., brljiv prid. <odr. ->, brljivst <G -osti, I -osti/-ou>, brnst <G -osti, I -osti/-ou> Kao i slov. brga posueno iz tal. briga briga, svaa, neprilika. Tal. briga je zacijelo germ. podrijetla (vjerojatno iz langobardskoga), premda ima i miljenja da se radi o posuenici iz keltskoga (galskog) supstrata (usporeuje se stir. br snaga). Gluhak 149, Snoj 58, DEI I: 599.

brevjr m <G brevijra> (16. st.) Posueno iz lat. brevirium kratak popis (moda uz posredovanje
njem. Brevier), to je izvedeno iz pridjeva brevis kratak.

brza <G mn. brz> (13. st.) brzica hip. dem., brzk m <G brezka, N mn. brezci>, brzje sr
zb., brzov prid., brzovac m <G -vca, N mn. -vci>, brzovaa , brzovica , brzovina , brzvlje sr zb. breza (RKKJ); br'za (Varadin) Od prasl. *brza <G *brzy > breza, Betula alba (slov. brza, rus. berza, polj. brzoza), lit. bras, to je od ie. *bherHg'- breza (stvnjem. birihha, skr. *bhrja- vrsta breze). Rije za brezu bila je u ie. zacijelo korijenska imenica, s N jd. *bherHg's, G. jd. bhrHg'os. Bsl. oblici izvode se iz ie. osnove nominativa, dok sanskrtski oblik potjee iz osnove kosih padea (odakle je zacijelo i osnova lat. frxinus jasen). Gluhak 149, Snoj 57, Vasmer I: 77, Trubaev I: 201ff., EIEC 65ff., O. Szemernyi (Glotta 38, 1960: 225).

brigda brigdr m <G brigadra>, brigdist m, brgdn prid. Preko njem. Brigade posueno iz fr. brigade, a to je pak od tal.
briga svaa (v. brga). Imenica brigdr novija je posuenica iz njem. Brigadier (usp. i rus. brigadr). Gluhak 149f., Snoj 58, Kluge 135.

bglijz (bgljz) m (16. st.)

brglec, brgles, brglez, brgec (RKKJ); bgle,s (Varadin) Od prasl. *brglz, *brgl vrsta ptice, Sitta (slov. bglez, rus. berglz, polj. bargiel vrsta sjenice). U raznim slav. jezicima ovaj naziv oznauje razne vrste ptica, stoga je semantika rekonstrukcija nesigurna. Na osnovu *brgl upuuje polj. bargiel, usp.i ste. brhlec vrsta ptice. Izvan slav. jezika usporeuje se lat. fringilla djetli i gr. phryglos vrsta ptice, no glasovne podudarnosti nisu potpune. Moda se moe pretpostaviti ie. *bhrg-l vrsta ptice. Skok I: 208, Snoj 57, Sawski I: 416, Vasmer I: 75, Trubaev III: 166.

brjati nesvr. <prez. -m, imp. brj, pril. sad. brji, gl. im. -nje> (16. st.) zbrijati (se) svr. <prez. zbrijm (se), pril. pr. -vi (se), imp. zbrj 8se), prid. trp. zbrijn>, izbrijvati (se) nesvr. <prez. izbrjvm (se), pril. sad. -aji (se, gl. im. -nje>, nbrijanst <G -osti, I -osti/-ou>, nbrijati (se) svr. <prez. nbrijm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. nbrijn>, nebrijan prid. <odr. ->, brijati (se) svr. <prez. brijm (se), pril. pr. -vi(se), imp. brj (se), prid. rad. brijao (se), prid. trp. brijn> brco m <G -e> hip., brj m <G brija>, brjnica , brj prid., brtva <G mn. -tv/->, britvtina, brtvica, britvrina Od prasl. *brti <prez. *brj > brijati, strizati (stsl. briti, brj, slov. brti, brjem, rus. brit', brju). U hrv. je inf. brjati analoki prema glagolima na -ati, no u dijalektima je posvjedoeno i starije brti. Izvedenica brtva takoer je praslavenska, usp. slov. brtev, polj. brzytwa i e. bitva. Ove su slav. rijei postale od ie. korijena *bhriHrezati (skr. bhrti ree, stir. berraid ia). Skok I: 209f., Gluhak 150, Snoj 58, Sawski I: 389f., Vasmer I: 122.

brijg m <N mn. brgovi/brijzi jez. knji., N zb. brje> (13. st.) zbreina , ndbreje sr, brje sr, pdbrje sr, zbrje sr, zbrje
sr

brzak m <G -zga, N mn. -zgovi>, brzgalica , brzgljka ,

brzgavac m <G -vca, N mn. -vci>, brznuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, prid. rad. brznuo> brzgot (DL) brizgati (RKKJ); br'izgati (Varadin); briY;''ati

brgast prid., bregvit prid. <odr. ->, bregvitst <G -osti, I -osti/ou>, bri m hip. dem., bri m hip. dem., brina augm., breljak m <G -ljka, N mn. -ljci, G brljk> dem. hip., breljast prid. <odr. ->, brelji m dem., brijak m <G -ka, N mn. -ci, G brijk> hip. brg (DL, Vrgada) breg (RKKJ); brk (Varadin); br'k (Gola) Od prasl. *brg <G brga > strma obala (stsl. brg, slov. brg, rus. breg obala, polj. brzeg). Znaenje breuljak, uzvisina razvilo se u hrvatskome i u nekim drugim slav. idiomima (npr. u ukr. breh znai i obala i breuljak. Zbog primarnosti znaenja strma obala nije vjerojatno da je ova rije posuena iz germanskoga, ve se po svoj prilici radi o prasrodstvu sa stvnjem. berg (njem. Berg) brdo, skr. bhnt- velik, visok, arm. barjr visok, het. parku- visok, stir. bri brdo. Sve se ove rijei izvode iz ie. *bherg'h-/*bhrg'h- visok, ali zamjena ie. *g'h slavenskim g (umjesto oekivanoga z) ostaje nejasnom. U ie. prajeziku zacijelo treba rekonstruirati korijensku imenicu s N jd. *bherg'h-s (odatle germ. i slav. osnova) i s kosim padeima od osnove u prijevojnoj praznini *bhrg'h (G. jd. bhrg'hos). osnova kosih padea ouvana je u keltskom i- sa sufiksom -nt- u staroindijskom. Depalatalizacija je u slavenskome moda pravilna ispred doetnoga *-s u nominativu. Skok I: 210, Gluhak 150, Snoj 56, Sawski I: 203f., Trubaev I: 191ff., Vasmer I: 76, Kiparsky 101, 108, EIEC 269. brijst m <N mn. brijstovi, N zb. brije> (11. st.)
brst m brstk m <G brestka, N mn. brestci>, brstovaa , brstovina , brijstak m <G -tka, N mn. -sci, G brijstk> dem. hip. brst (DL); brst (Vrgada) brest (RKKJ); brst (Varadin); br'st (Gola) Od prasl. *brst brijest, Ulmus (slov. brst, rus. brest, polj. brzost); zacijelo od ie. korijena *bherHg'- svijetao, sjajan (zbog sjajne boje brijestove kore), usp. stvnjem. beraht sjajan, vel. berth lijep. Moda je isti korijen i u brza (v.). Snoj 57, Vasmer I: 78, Sawski I: 209, Trubaev I: 199f.

Od prasl. *brzgati prskati, rasprskavati (slov. brzgati, brzgati,

rus. brzgat', polj. bryzga), latv. brzgt prskati.

Gluhak 151, Snoj 59, Sawski I: 405. bk m <N mn. bci/bkovi> (16. st.) bzbrk prid. <odr. ->, obkatiti svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid.
rad. obkatio>

brtina augm. pejor., bi m dem., bina augm. pejor., brrina

augm. pejor., brkjlija m, bka m, bkat prid. <odr. ->, bkatiti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ti, gl. im. -nje>, bkica dem., bko m hip., bkonja m hip., bkulja , bkua bk (DL, Senj, Vrgada) brk, berk (RKKJ); b'rk (Gola) (Varadin), Potvrena mnoina: b'rki Od prasl. *bk iljast predmet (slov. bk , rus. dijal. bork drka pera, polj. bark gornji dio ruke, rame, e. brk pero). Znaenja su ove prasl. rijei u slav. jezicima prilino razliita, no zajednika im je sastojnica neto otro, iljasto. Dublja je etimologija nejasna, no mogua je veza s korijenom *bherh3- strati, udarati otrim orujem (v. briti se). Skok I: 212, Gluhak 151, Snoj 59, Sawski I: 419f.

bklja <G mn. -> (19. st.) bkljaa Vjerojatno izvedenica iz glagola bkljati baciti, preprijeiti, to je
ekspresivna tvorba od bkati, v. bcnuti. Osnovno je znaenje prepreka, ono to je baeno na put.

blog m <N mn. -ozi> (16. st.)

brlg (Vrgada) brlog, berlog, barlog (RKKJ) Od prasl. *brlg, *brlga spilja, jazbina divljih zvijeri (slov. brlg, rus. berlga, polj. barg), vjerojatno haplologijom od *brlo-log, gdje je prvi dio sloenice ouvan u polj. baro prljav leaj, a drugi dio znai leaj, leite, od korijena *leg- (v. li). Prasl. *brlo odgovara lit. burlas blato. Skok I: 213f., Vasmer I: 80, Trubaev III: 169f.

brsati nesvr. <prez. brm, imp. bri, pril. sad. bri, gl. im. nje> (18. st.) zbrisati svr. <prez. zbrim, pril. pr. -vi, imp. zbrii, prid. trp. zbrisn>, neizbrsiv prid. <odr. ->, neizbrsivst <G -osti, I -osti/ou>, brisati svr. <prez. brim (se), imp. brii (se), pril. pr. -vi (se), prid. rad. brisao (se), prid. trp. brisn>, pbrisati svr. <prez. im, pril. pr. -vi, prid. trp. pbrisn>, prbrisati svr. <prez. -im, pril. pr. -vi, prid. trp. prbrisn>, prebrisvati nesvr. <prez. prebrsvm, prid. rad. prebrisvao, prid. trp. prebrsvn>, zbrsati svr. <prez. zbrm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbrsn> brs m <N mn. brsovi>, brs m <G brisa>, brsalica , brsalo sr, brsljka <G mn. -/->, brsn prid. <odr. ->, brsnuti svr. <prez. nm, pril. pr. -vi, imp. brsni, prid. rad. brsnuo>, brisvnica brsat (Senj) brisati (RKKJ); br'isati (Varadin) Od prasl. *brsati (stsl. s-brysati, slov. brsati), to je intenziviterativ od *brsati (rus. brost' baciti). Rus. brkat' baciti upuuje na zakljuak da su se u slav. djelomice pomijeala dva glagola od korijena *brs- (to upuuje na ie. *brk'-) i *brk'- (od ie. *bhrk-, usp. latv. brukt otpasti). Hrv. bkati (v. bcnuti) moe upuivati i na prasl. *r i na *r. Gluhak 151, Snoj 58, Sawski I: 405. brzgati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (18. st.) ubrzg m <G ubrizga>, brizgati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi,
prid. trp. brizgn>, ubrizgvati nesvr. <prez. ubrzgvm, pril. sad. aji, gl. im. -nje>

bme (bmbe) m bot. (17. st.) Etimologija nepoznata. bnistra "uka, Genista" (16. st.) bnja <G mn. bnj/-> (19. st. Izvedenica brnjica posvjedoena je
u 16. st.)

bnjast prid. <odr. ->, bnjica U starijim izvorima brnjica znai i "prsten, kopa", no najstarije je
znaenje zacijelo ono koje imamo u suvremenom jeziku. Usporednice postoje samo u junoslavenskom, usp. slov. bna brnjica, bug. brna usna i u baltijskom, usp. lit. burn usta. Hrv. bnja , bnjica bile bi dakle izvedenice iz *brna u znaenju usna, kao u bugarskome, ili zbirno usnice. Kao etimoloki srodna rije navodi se jo arm. beran usta, no ta je usporedba nategnuta. Bsl. oblici upuuju na akut u korijenu, tj. na rekonstrukciju *b(h)rHno-. Skok I: 215, Snoj 59, BER I: 103, Sawski I: 422., Trubaev III: 130.

br m (16. st.) bronica , brast prid. <odr. ->, brevac m <G -vca, N mn. vci>, brika , brte sr, brnjak m <V -ae, N mn. -aci> br (DL, Vrgada) Od prasl. *brotj grimiz, biljka, Rubia tinctorum (slov. br, polj. brocz, e. brot), to je najvjerojatnije rana posuenica iz lat. brattea, bractea zlatna ploica, grimiz (prvo je znaenje temeljno, a drugo je nastalo zbog ukrtanja ove rijei s lat. blatta kap krvi, grimiz. Skok I: 215f., Sawski I: 388f., Walde-Hofmann I: 109, 114f.

brd m <G brda, N mn. brdovi/brdi ekspr. jez. knji.> (13. st.) zvanbrodsk prid., jednbrodan prid. <odr. -dn>, prebrditi svr.
<prez. prbrodm, pril. pr. -vi, prid. trp. prbroen>, prebrovati nesvr. <prez. prebrujm, pril. sad. prebruji, gl. im. -nje> brdr m <G brodra>, brdara , brodrac m <G -rca, N mn. -rci>, brodrica , brodrina , brodriti nesvr. <prez. brdrm, pril. sad. ri, gl. im. -rnje>, brdrnica , brdrnk m <N mn. -ici>, brodrstvo sr, brdica , brd m <G broda> dem. hip., brdina augm., brditi nesvr. <prez. -m, pril. sad. -di, gl. im. -nje>, brdiv prid. <odr. >, brdnk m <V -e, N mn. -ici>, brodvina , brdvlje sr zb. brd (Senj, Vrgada); brd (DL) brod (RKKJ); brt (Varadin) Od prasl. *brd gaz (rijeke) (slov. brd, rus. brod, polj. brod), usp. lit. brad hod po mulju, gacanje. Znaenje laa u hrv. je sekundarno, a starije znaenje gaz uva se u toponimima kao Slavonski Brod. Denominativni glagol od brd je *brodti gacati po vodi, mulju (hrv. brditi, slov. brodti, polj. brodzi), koji ima potpunu usporednicu u lit. bradti gacati. Od istoga je korijena prasl. *brest polagano ii, gacati (slov. brsti, rus. brest <prez. bred>, to takoer ima potpunu usporednicu u lit. brsti <prez. bred> gacati. Bsl. rijei mogu se izvesti iz ie. *bhredh- koraati, a najblia je usporednica alb. bredh skakutati. Skok I: 216, Gluhak 152, Snoj 57, 60, Sawski I: 382f., Trubaev III: 36f., Vasmer I: 120, 124, LIV 75f., Demiraj 108.

brnh m <N mn. -i, G brnh> brnhlan prid. <odr. -ln>, brnhijlan prid. <odr. -ln>, brnhije
mn

Preko srlat. bronchion, bronchia posueno iz gr. brgkhos, brgkhia

grlo, bronh. Snoj 60. BRONHO- kao prvi dio rijei znai da se drugi dio odnosi na dine putove, bronhije [bronhopneumonija] Od gr. brgkhos dunik.

br m <N mn. brevi> (19. st.) brran prid. <odr. ->, brorati dv. <prez. brrm, pril. sad. aji, pril. pr. -vi, gl. im. -nje>, brora Posueno iz fr. broche (moda posredstvom njem. Brosche). Francuska je rije postala od vlat. brocca spona, igla, zailjen predmet, a izvor joj je vjerojatno galski. Snoj 60, Chambers 118, Picoche 61.

brrrr uzv. Onomatopeja. bstiti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -i, gl. im. bnje> (18. st.) obstiti svr. <prez. brstm, pril. pr. -vi, prid. trp. bren/brten>,
pobstiti svr. <prez. pbrstm, pril. pr. -vi, prid. trp. pbren> bsnat prid. <odr. ->, bst m i <I -om, -i m/bu , N zb. be>, bstac m <G -sca, N mn. -sci, G bstc>, bstina brstt (Senj) brstiti (RKKJ) Denominalni glagol izveden od prasl. *bst list, pupoljak (hrv. i slov. bst, rus. dijal. brost', slova. brost bukvin pupoljak), usp. stvnjem. proz pupoljak i stengl. brustian brstiti. Ie. korijen je *bhrews bujati, nadimati se, iz kojega je jo hrv. brh (v.) i stir. bruinne grudi. Skok I: 218, Snoj 61, Sawski I: 400.

brj m <G brja, N mn. brjevi> (15. st.) izbrjiti (izbrjati) svr. <prez. zbrojm, pril. pr. -vi, prid. trp.
zbrojen>, izbrjiv, izbrjivst, nabrjati, nabrjati (nabrjiti) svr. <prez. nbrojm, pril. pr. -vi, imp. nbrj/nabrji, prid. trp. nbrojen>, nabrjiti, nabrjiv, odbrjati, odbrojvati, odbrjiti svr. <prez. dbrojm, pril. pr. -vi, prid. trp. dbrojen>, pobrjati, pobrjati (pobrjiti) svr. <prez. pbrojm, pril. pr. -vi, prid. trp. pbrojen>, prebrjiti (se) svr. <prez. prbrojm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. prbrojen>, prebrjati, prebrojvnje, prebrojvati, prebrjiv, razbrjiti svr. <prez. rzbrojm, pril. pr. -vi, prid. trp. rzbrojen>, ubrjati, ubrojvati, ubrjiti svr. <prez. brojm, pril. pr. -vi, prid. trp. brojen>, ubrjiv, ubrjivo, ubrjivst, zabrjati se, zabrjiti se (zabrjati se) svr. <prez. zbrojm se, pril. pr. -vi se, prid. trp. zbrojen> brj, brojev, brjalica, brjan, brojnice, brjati, brjan, brojnk, brjano, brjvn, brjidba, brjidben, brjilac, brjilo, brjitelj, brjiteljev, brjiti, brjiv, brjka, brjnica, brjnk, brjno, brjnst brj (Vrgada); brj (DL); brj (Senj) broj (RKKJ); brj (Varadin) Odprasl. *brj, to je imenska izvedenica od glagola brti, v. brjati; prvotno je znaenje moralo biti rezanje, zarezivanje, a znaenje broj razvilo se zbog primitivne tehnike brojanja zarezima na drvu. Na izvorno znaenje ukazuje jo e. broj borba, te denominalni glagol *brojiti (slov. brojiti, ali rus. dijal. broit' grepsti, polj. broi biti nestaan, itd.). Skok I: 209, Sawski I: 384f., Trubaev III: 39.

bljan m (17. st.) bljanovice mn

brljn (Senj) brlan, berlan, brlen, berlen, bran, beran, baran, bren, beren (RKKJ); b'ran (Varadin) Rije nejasne etimologije; moda ju je mogue izvesti iz *brstjan (hrv. brtan, od 16. st.), to bi bila izvedenica iz *brst pupoljak, mladica, v. brstiti, no pravilan bi odraz toga praoblika bio *bran, pa -l- ostaje neobjanjeno. Potpune usporednice postoje u slov. brljn, bug. brljan, a sline rijei za brljan imaju i drugi slav. jezici, npr. polj. dijal. brzestan, brzesztan. Skok I: 219, Snoj 61, BER I: 84.

brnca (17. st. U 16. st. u obliku brunza) brnan prid. <odr. ->, brnati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji,
gl. im. -nje> Moda kroz posredovanje njem. Bronze posueno iz tal. bronzo to je rije bez opeprihvaene etimologije. Jedni je smatraju (preko arapskoga) posuenom iz perz. birin mjed, bakar. Drugi je, izvode iz srlat. (aes) Brundisium bakar iz Brindisija (Brindisi je luka u junoj Italiji), a trei, pozivajui se na srlat. brodum, brundum bronca polaze od srgr. brontion stroj za proizvoenje grmljavine (u dramskim predstavama). Znaenjska veza bila bi u tome to je osnovni dio toga stroja bio izraen od bronce. Niti jedna etimologija ne zadovoljava u potpunosti, no ova posljednja je s glasovne toke gledita najprihvatljivija. Skok I: 217, Snoj 60, Kluge 137, Chambers 119, DEI I: 611.

btviti nesvr. <prez. -vm, pril. sad. -vi, gl. im. -vljnje> zbrtviti svr. <prez. zbrtvm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbrtvljen>,
zbrtvljenst <G -osti, I -osti/-ou>, zabrtvljvati nesvr. <prez. zabtvljujm, pril. sad. zabtvljuji, gl. im. -nje> btva , btvenica , btvilo sr, btvljnje sr brtviti (RKKJ); b'rtviti (Varadin) Glagol btviti izveden je iz imenice btva, a ova je pak tvorena od istoga korijena od kojega je prasl. *brt duplja, pelinjak, drvo s pelinjakom (slov. brt, rus. bort' umska konica, e. brt upljina u drvetu, polj. bar). Dublja etimologija je nejasna. Rije se ne spominje u ARj. Skok I: 219, Gluhak 152, Sawski I: 423, Trubaev III: 132.

brco m (19. st.) brucoijda Rije preuzeta iz studentskoga argona; tvorena je ma. sufiksom s- koji je dodan na osnovu bruc-, preuzetu iz glagola brcati dobivati stidne dlake. Taj je pak glagol zacijelo isprva znaio uprljati se, te je od istog korijana kao brkati (v.). Snoj 61.

tvrde povrine (to bi mogla biti i puka etimologija). Kao usporedba navodi se njem. dijal. Streichelbeere brusnica (usp. njem. streichen brisati, trti). Skok I: 220f., Snoj 61f.

brtlan prid. <odr. -ln> brutalizrati dv. <prez. brutalzrm, pril. sad. -aji, pril. pr. -vi,
gl. im. -nje>, brutlnst <G -osti, I -osti/-ou>

brjati nesvr. <prez. -jm, pril. sad. -ji, gl. im. -nje> (19. st.) zabrjati svr. <prez. zabrjm, pril. pr. -vi, prid. rad. zabrjao>,
zabrjiti svr. <prez. zabrjm, pril. pr. -vi, prid. rad. zabrjio> brj m, brjati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -i, gl. im. -nje>, brjiti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -i, gl. im. -nje> Onomatopejski glagol s usporednicama u drugim slav. jezicima, npr. mak. brui umi (o liu), rus. dijal. brujt' zujati. U baltijskome je slino lit. brutis probijati se. Gluhak 152, Sawski I: 391.

Posueno iz fr. brutal (moda uz posredovanje njem. brutal). Izvor

je srlat. brtlis, to je izvedeno iz lat. brtus teak, glup.

Snoj 62, Kluge 140. bv <I -i/bvlju, zb. bvlje> (13. st.) bvnara , bvno sr <G mn. bvn>, bvnjaa
brv, berv (RKKJ) (Gola), Potvreno: b'vn Od prasl. *bv klada (slov. bv, strus. brv, ukr. brva). Ie. korijen je vjerojatno *bhrewH- klada, prepreka, most od kojega su i njem. Brcke most i gal. brva most. Izvedenica bvno takoer je praslavenska (*brvno, usp. strus. brvno, stpolj. birzwno, bug. dijal. brvn). Skok I: 222, Gluhak 153, Snoj 62, Sawski I: 400f., Trubaev III: 63ff.

brkati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (19. st.) brukati (se) svr. <prez. -m (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp.
brukn> brka <D L brci/-i, G mn. brk>

Od prasl. *brukati uprljati (rus. brukt uprljati, polj. bruka), moda od starijega *brudkati (usp. polj. brudzi prljati); postoji i homoniman glagol *brkati (rus. brkat' baciti, bosti) s ekspresivnom varijantom *brhati (slov. brhati povraati, kaljati, bug. brxkam jako kaljati). Gluhak 152f., Snoj 61, Vasmer I: 127, Sawski I: 391f. brmbulj (brumbljak) m <N mn. brumbljci> zool. brndati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (19. st.) brndalo sr, brndav prid. <odr. ->
brundati (RKKJ); brndati (Varadin); br|nd'ati (Gola)

bvalj m <G -vlja, N mn. -vlji> zool. "Taenia Corenurus" v. bv bz prid. <odr. -, komp. b> (13. st.) dobzati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. dobzao>, nbzo
pril., ubzati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. brzn, gl. im. ubrznje>, brzanst <G -osti, I -osti/-ou>, ubrzvati nesvr. <prez. ubzvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, ubrzv m <G ubrziva>, bzo pril., zabzati svr. <prez. zabzm, pril. pr. -vi, prid. rad. zbrzao>, zabrzvati nesvr. <prez. zabzvm, pril. sad. aji, gl. im. -nje>, zbzati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. trp. zbzn>, zbrzvati nesvr. <prez. zbzvm, pril. sad. -aji, gl. im. nje> bzac m <G brzca, G mn. brzc>, bzk m <G brzka, N mn. brzci>, bzalica , bzan m <N mn. bzani>, bzati nesvr. <prez. m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bzica , bziav prid. <odr. ->, brzna <G mn. brzn>, bzst <G -osti, I -osti/-ou>, be pril. brz (DL); bz (Senj, Vrgada) brz, barz, berz (RKKJ) (Varadin), Potvren prilog: b'rzo Od prasl. *bz brz, hitar (slov. bz, rus. borzj, polj. bardzo vrlo); vjerojatno je stariji oblik *brzd ouvan u hrv. dijal. izvedenici brzdca planinski potok, te u bjrus. dijal. borzdo brzo, to odgovara obliku korijena u lit. burzds ivahan, ustar. Na postojanje stare u-osnove u slav. upuuje ste. brzk brz, rus. dijal. borzkm (prasl. *brzk, sa sufiksom -k koji redovito proiruje uosnove). Gluhak 153, Snoj 62, Sawski I: 427, Vasmer I: 107, Trubaev III: 135.

Onomatopejski glagol podudaran slov. brndati. Zacijelo novija

tvorba, zbog ouvane skupine un ispred okluziva.

Snoj 61. brs m <N mn. brsovi> (12. st.) izbrsiti (se) svr. <prez. zbrsm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp.
zbren>, zbrenst <G -osti, I -osti/ou>, izbruvati nesvr. <prez. izbrujm, pril. sad. izbruji, gl. im. -nje>, nabrsiti (se) svr. <prez. nbrsm (se), pril. pr. -vi (se), imp. nabrsi (se), prid. trp. nbren>, nabrusvati nesvr. <prez. nabrsujm (se), pril. sad. nabrsuji (se), gl. im. -nje>, nbren prid. <odr. ->, odbrsiti svr. <prez. dbrsm, pril. pr. -vi, prid. rad. odbrsio>, podbrsiti svr. <prez. pdbrsm, pril. pr. -vi, prid. trp. pdbren>, podbrusvati nesvr. <prez. podbrsujm, pril. sad. podbrsuji, gl. im. -nje> brs uzv., brs m <G brusa>, brs prid., brsr m <G brusra>, brsilac m <G -ioca, N mn. -ioci>, brsilica , brsilo sr, brusinica , brsitelj m, brsiti nesvr. <prez. brsm, pril. sad. brsi, prid. trp. bren, gl. im. brnje>, brsn prid., brsnk m <G brusnka, N mn. brusnci>, brnjaa brs (DL, Senj, Vrgada) brus (RKKJ); brs (Varadin); br|s (Goli)

Od prasl. *brus kamen za struganje, bruenje, brus (slov. brs, rus.

i polj. brus); od iste je osnove denominalni glagol *brusti (slov. brusti, e. brousit). Zacijelo od istoga korijena od kojega je brsati (v.), s usporednicama u baltijskome, usp. lit. brakti brisati. Skok I: 220f., Gluhak 153, Snoj 61, Sawski I: 393f., Trubaev III: 50.

bzojv m brzojviti, bzojvka, brzojvljati, bzojavn, bzojvno v. brz i v. jav, javiti brzplet (bzoplet) prid. <odr. -> brzpleto, brzpletst v. brz i v. plesti b uzv. Onomatopeja.

brsnica
brusn'ica (Varadin) Od prasl. *brusnica brusnica, Vaccinium vitis-idaea (slov. brsnica, rus. brusnka, polj. brusznica). Usporedba s lit. brkn brusnica pokazuje da treba poi od korijena *bhrewk- koji je u slav. proiren sufiksom *-sn-. Postoji i miljenje da je ime brusnice izvedeno iz istoga korijena koji je u brsiti, zato jer se plodovi brusnice lako taru o

bb est. onom. nabbati svr. <prez. nbbm, pril. pr. -vi, prid. trp. nbbn>,
nabubvati nesvr. <prez. nabbvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, razbbati svr. <prez. rzbbm, pril. pr. -vi, prid. trp. rzbbn>, razbubvati nesvr. <prez. razbbvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, zabbati se svr. <prez. zbbm se, pril. pr. -vi se, prid. trp. zbbn>, zabubvati se nesvr. <prez. zabbvm se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>, zbbati svr. <prez. zbbm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbbn> bbac m <G bpca, N mn. bpci>, bbalica m, bbalo sr pejor., bbant m <G mn. -nt>, bbati nesvr. <prez. bbm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bubtati (bubtati) nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nj>, bbnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, prid. trp. bbnt>, bbotac m <G -oca, N mn. -oci> Ekspresivno-onomatopejske tvorbe koje ne moraju etimoloki sve pripadati zajedno, ali koje su zacijelo utjecale jedne na druge. Glagol bbnuti u znaenju udariti podudarnost ima u polj. bba udarati, a bbati u znaenju udarati, sekundarno boljeti, u slov. bbati, polj. buba bolest. Iz toga je korijena zacijelo i bbanj (v.). Snoj 62f, Sawski I: 346f., 432.

b onom. biti se nesvr. <prez. bm se, pril. sad. bi se, gl. im. bnje>,
bka <G mn. bk/->, bkalo sr, bkati (se) nesvr. <prez. m (se), pril. sad. -aji (se), gl. im. -nje>, bkur m <G bukura>, bnuti svr. <prez. -nm, pril. pr. -vi, prid. rad. bnuo> Onomatopeja, moda nastala uz posredovanje slinih ma. rijei iz korijena bugy-, usp. ma. bugyborkol "kljuati, stvarati mjehurie", .

bd (bdi) vezn. Stari imp. budi, v. bti1 budla m <G budl> (16. st.) Balkanski turcizam (usp. alb. budal, bug. budala) iz tur. budala).
Turska je rije iz arapskoga bulad mn. od beld budala.

Gluhak 154. bditi nesvr. <prez. bdm (se), pril. sad. -di (se), gl. im. -nje> (13. st.) probditi svr. <prez. prbdm, pril. pr. -vi, prid. trp. prben>, probuvati nesvr. <prez. probujm, pril. sad. -uji se, gl. im. nje>, razbditi (se) svr. <prez. rzbdm (se), prid. trp. rzben>, rzbenst <G -osti, I -osti/-ou>, razbuvati (se) nesvr. <prez. razbujm (se), pril. sad. razbuji (se), gl. im. -nje> bdan prid. <odr. -dn>, bdilac m <G -ioca, N mn. -ioci>, bdilica , bdlnk m, bdiev prid., bditelj m, bdnica , bdnst <G -osti, I -osti/-ou> bdt (DL, Senj); bdti (Vrgada) buditi (RKKJ); bud'iti (Varadin) Od prasl. budti buditi, initi budnim (slov. budti, rus. budt', polj. budzi), izvorno kauzativ od korijena *bd- / *bud- (v. bdjti). Taj je kauzativ potekao iz ie. *bhowdheyeti budi (skr. bodhyati); isti je korijan npr. u gr. pethesthai doznati. Skok I: 127f., Gluhak 155, Snoj 63, Vasmer I: 135, Sawski I: 434. budnst <G -osti, I -osti/-ou>
budnost (DL) budunost (RKKJ); bud'unost (Varadin) Izvedeno iz participa *bdtje ono to e biti, od osnove *bdglagola bti1 (v.).

bba <G mn. bb> (17. st.) bbac m <G bpca, N mn. bpci, G bbc>, bbica dem. hip.,
bbina , bubljica , bubljiast prid. <odr. ->, bubljiav prid. <odr. ->, bubljiavst <G -osti, I -osti/-ou> buba (RKKJ) Od prasl. *bba oteklina, neto sitno i okruglo (slov. bba, rus. bba, e. buba). U rus. dijalektima bba znai i jagoda, bobica; korijen je zacijelo ekspresivan, u lit. se usporeuje bmba pupak, a u drugim se ie. jezicima kao usporednica navodi gr. boubn lijezda (odatle je naziv bubonska kuga). Gluhak 153f., Snoj 62, Vasmer I: 132, Sawski I: 346.

bbanj m <G -bnja, N mn. bbnjevi/-bnji jez. knji.> (16. st.) zabbnjati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. zbubnjao> bbn prid., bbnjr m <G bubnjra>, bbnjst prid. <odr. ->,
bbnj m <G bubnja>, bbnjati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bbnjava , bbnji m dem., bbnjte sr bba (DL, Senj, Vrgada) buban, buba, bubejn, buben, bube (RKKJ); bbe, (Varadin) Od prasl. *bbn bubanj, udaraljka (slov. bben, rus. buben, polj. bben), imenica tvorena iz onom. korijena bb (v.); iz nje je jo u prasl. izveden glagol *bbnati udarati u bubanj (hrv. bbnjati), polj. bbna, itd.). Slian je onom. korijen u lit. bambti brujati i u gr. bamban krgutati zubima. Skok I: 223, Sawski I: 349f.

bbreg m <N mn. -ezi> (16. st.) nadbbren (ndbubren) prid. bbrei m dem., bbreast prid. <odr. ->, bbren prid.,
bbrenjk m <N mn. -ci>, bbriti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ri, gl. im. -rnje> bubrg (Senj, Vrgada); bubrg (DL) bubreg, bubrek, bubrig (RKKJ); bbre,k (Varadin) Od prasl. dijal. *bubreg (bug. bbrek, bbrek, rus. bubrg ivotinjski bubreg). Ova je rije zabiljeena samo u junom i istonom slavenskom, a smatra se posuenicom iz nekog turkijskog jezika, zacijelo iz bulgarskoga (usp. tur. bbrek bubreg). Skok I: 224, Gluhak 154, Vasmer I: 133, BER I: 96.

bugica (bgaica) papir koji ima svojstvo upijanja tekuine Rijei nema u ARj. Izvedena je iz glagola bugcati "upijati" (kod
Stulia). Zacijelo od mlet. bugazar upijati. Skok I: 227.

bugriti (bgariti) nesvr. <prez. bgrm, pril. sad. -ri, gl. im. rnje> (16. st.) zabugriti svr. <prez. zabgrm, pril. pr. -vi, prid. rad. zabugrio>, zabugarvati nesvr. <prez. zabugrujm, pril. sad. zabugruji, gl. im. -nje> bugrtica (bugrica) Od imena Bugarin. Isprva se rije odnosila na pastirske pjesme
nomadskih Bugara

bcika zool. bcmast prid. <odr. -> (19. st. Oblik bucko pojavljuje se u 18. st.) bca (bcka) , bco (bcko) m Posueno iz ma. buczk debeo i nizak, usp.i ma. bucka malen
breuljak.

bha <D L -i, G mn. bh> (15. st.) bh m <G buha>, bhara , bhica dem., bj prid., bljiv
prid. <odr. ->, bljivst <G -osti, I -osti/-ou> buh (DL, Senj, Vrgada) buha (RKKJ); b'uha (Varadin) Od prasl. *blx buha (slov. blha, rus. blox, polj. pcha), lit. blusa, sve od ie. *bhlews- ili *plews- buha (gr. pslla, skr. pli-, arm. lu). Skok I: 229, Gluhak 155, Snoj 50, Vasmer I: 94, Sawski I: 273.

Skok I: 225.

bjd zb. <I -i/-u> Paprat, Pteris (19. st.) bujdika <D -ici>, bjadnica , bjs zb. Zacijelo zbirna imenica od glagola bjati (v.), s istim sufiksom kao
npr. u tld.

bkva <G mn. bkv/-, N zb. bkvlje/bkvje> (14. st.) bje sr, bkovac m <G -vca, N mn. -vci>, bkovaa , bkovica
, bkovina , bkvan m, bkvica , bkv m <G bukva> dem., bkvk m <G bukvka, N mn. bukvci> bkva (DL, Senj)) bukva (RKKJ); b'ukva (Varadin) Od prasl. *bky <G *bkve >, (slov. bkev, rus. buk, polj. bukiew), to je posueno iz germanskoga (moda gotskoga), usp. njem. Buche bukva (u prasrodstvu s lat. fgus bukva i gr. phgs hrast). Pored praoblika *bky postojao je u praslavenskome i oblik *bk, na to upuuje hrv. dijal. bk i rus. buk. Stsl. buky ime je drugoga slova glagoljske i irilike azbuke, a u proirenom smislu znai slovo; to se tumai obiajem drevnih Germana da tekstove pisane runskim pismom urezuju u bukovu koru. Skok I: 230f., Gluhak 156f., Snoj 64, Vasmer I: 139, Sawski I: 446f., Kiparsky 217f., Trubaev III: 90f.

bjati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje> (16. st.) nbujak m <G -jka, N mn. -jci>, nabjalst <G -osti, I -osti/ou>, nabjati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. nbujao (nabjao)>, razbjati se svr. <prez. -m se, pril. pr. -vi se, prid. trp. rzbujn>, razbujvati se nesvr. <prez. razbjvm se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje> bjan prid. <odr. -jn>, bjica , bjin prid., bjnst <G -osti, I osti/-ou> bjt (DL) Od prasl. *bujti divlje rasti (rus. bujt', polj. bujny bujan), od ie. *bhowh2- postajati (gr. ph bivati, postajati), v. bti1. Praslavenska je izvedenica *bjn bujan (usp. slov. bjen, rus. bjnyj, e. bujn). Nepotrebna je kaljieva pretpostavka o posuivanju iz tur. bymek rasti. Skok I: 230, Gluhak 156, Snoj 64, kalji 152, Vasmer I: 157, Sawski I: 439f.

bulzniti nesvr. <prez. blznm, pril. sad. bulzni, gl. im.

bulnjnje> (19. st.) bul'azniti (Varadin); b|kym'iti (Gola)

v. blazan izmijenjeno prema, v. budala i tur. bulanmak poludjeti bljiti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -lji, gl. im. -ljnje> (19. st.) izbljiti svr. <prez. zbljm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbljen>,
zabljiti se svr. <prez. zbljm se, pril. pr. -vi se, prid. trp. zbljen> bljav prid. <odr. ->, bljavst <G -osti, I -osti/-ou>, bljina

bka <D L bci, G mn. bk> (16. st.) zabati svr. <prez. zabm, pril. pr. -vi, prid. rad. zabao> ban prid. <odr. -n>, biti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -i, gl.
im. -nje>, bnst <G -osti, I -osti/-ou>, bk m <N mn. bkovi/bci>, bk m <G buka>, bukev prid., bkati nesvr. <prez. bkn, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bkavac m <G -vca, N mn. -vci> bka (Vrgada) buka (RKKJ); b'uka (Varadin); b'|j` (Gola)

Ekspresivna rije, podudarna

slov. bliti, bljiti, vjerojatno izvedena iz imenice *bula otekliona, izraslina (usp. slov. bla, e. boule). U hrv. je izvorno znaenje izbeiti oi, potom netremice gledati (izbuljenih oiju). Snoj 64f., Sawski I: 446f.

Od prasl. bka (stsl. buka, rus. bka strailo, e. bukati kriati). Izvorno onomatopeja, vjerojatno od istoga korijena koji je u bk (v.). Praslavenski su i glagoli *bkati glasno vikati ili udarati (rus. bkat', slov. bkati, e. boukati) i gotovo istoznaan *buti (slov. buti, rus. bat', e. buet). Skok I: 225, Gluhak 156, Snoj 63, Vasmer I: 140, Sawski I: 443f. bknuti svr. <prez. bknm, pril. pr. -vi, imp. bkni, prid. rad.
bknuo, gl. im. bukne> (16. st.)

bm uzv. Onomatopeja. bmbr m (18. st.) bmbarv prid.

b'umbar (Varadin) Izvorno onomatopejska tvorba, podudarna slov. bmbar glupan i ukr. bombar hrut. Skok I: 235f., Snoj 65.

izbktjeti svr. <prez. zbukt, pril. pr. -vi, prid. rad.

izbktio/izbktjela >, probktalst <G -osti, I -osti/-ou>, probktati svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. prbuktao/probktao>, probktjeti svr. <prez. -m, pril. pr. -vi, prid. rad. prbuktio/probktjela >, razbktati se svr. <prez. -m se, pril. pr. -vi se, prid. trp. rzbuktn>, razbktalst (razbktjelst) <G -osti, I osti/-ou>, razbuktvati se nesvr. <prez. razbktvm se, pril. sad. aji se, gl. im. -nje>, razbktjeti se svr. <prez. razbktm se, pril. pr. vi se, prid. rad. razbktio/razbktjela se >, zabktjeti svr. <prez. zbuktm, pril. pr. -vi, prid. rad. zabktio/rabktjela > bktati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bktinja , bktjeti nesvr. <prez. -m, pril. sad. -ti, prid. rad. bktio/bktjela , gl. im. -nje> buknuti (RKKJ); b'uknuti (Varadin); b|jm'nsh (Gola)

bna (16. st.) pbuna , pobniti (se) svr. <prez. pbnm (se), pril. pr. -vi (se),
prid. trp. pbnjen>, pobunjnk m <G pobunjenka, V pbunjene, N mn. pobunjenci>, pobunjvati (se) nesvr. <prez. pobnjujm (se), pril. sad. pobnjuji (se), gl. im. -nje>, podbniti svr. <prez. -m (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. pdbnjen>, podbunjvati nesvr. <prez. podbnjujm, pril. sad. podbnjji, gl. im. -nje>, zbuna , uzbniti svr. <prez. zbnm, pril. pr. -vi, prid. trp. zbnjen>, zbnjenst <G -osti, I -osti/-ou>, uzbunjvati (se) nesvr. <prez. uzbnjujm (se), pril. sad. uzbnjuji (se), gl. im. -nje>, zbuna , zabniti se svr. <prez. zbnm se, pril. pr. -vi se, prid. rad. zabnio se>, zabunjvati se nesvr. <prez. zabnjujm se, pril. sad. zabnjuji se, gl. im. -nje> bncati nesvr. <prez. -m, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bncav prid. <odr. ->, bnilac m <G -ioca, N mn. -ioci>, bnilo sr, bnitelj m, bniti (se) nesvr. <prez. bnm (se), pril. sad. -n (se), gl. im. njnje>, bnvan prid. <odr. -vn>, bnvnst <G -osti, I -osti/ou> bn (DL) buna (RKKJ) Denominativni glagol od prasl. *bun (bug. buna, rus. dijal. bnit' mukati). Isprva ekspresivna tvorba, moda od istog korijena koji je u bjati (v.). Na znaenje rijei bnvan , bncati moda je utjecala slinozvunica bnika (v.). Skok I: 236, Gluhak 157, Vasmer I: 144, BER I: 90, Trubaev III: 95f.

Od prasl. *buxtti gorjeti (slov. buhtti, ukr. dijal. buxtty); ekspresivna tvorba s nepotpunim podudarnostima u drugim slav. jezicima, npr. polj. bucha bacati se, slova. buchotat' praskati, itd. Vjerojatno od istog korijena koji je u bka (v.). Skok I: 225, Gluhak 156, Snoj 64, Sawski I: 363ff. bko m zool. ptica grabljivica, Pandion haliaetus (18. st.) Vjerojatno izvedeno iz korijena koji je u bka (v.) istim sufiksom
koji je u lpo, glvo, itd.

bnr m <G bunra> (17. st.) bunri m dem. Opebalkanski turcizam (usp. alb. bunar, bug. bunr), od tur. dijal.
bunar, usp. tur. pnar izvor, s promjenom p > b kao u dijalektizmu bsija zasjeda < tur. pusu. Skok I: 236, 243, Gluhak 157, kalji 154, BER I: 90.

bp rijeca Onomatopeja. bra <G mn. br> (13. st.) zburkanst <G -osti, I -osti/-ou>, zburkati (se) svr. <prez. -m
(se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. zburkn>, uzburkvati (se) nesvr. <prez. uzbrkvm (se), pril. sad. -aji 8se), gl. im. -nje> brn m <G burna>, bran prid. <odr. -rn>, brn m <G burna>, brina , burkati se nesvr. <prez. (3. l. jd) burka se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>, brkati se nesvr. <prez. (3. l. jd) brka se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>, brnica , brno pril. bur (DL, Senj, Vrgada) bura (RKKJ); b'ura (Varadin) Od prasl. *brja, *bura oluja, nevrijeme (stsl. burja, slov. brja, rus. brja, polj. burza); prasl. *brja apstraktna je imenica izvedena iz glagola *burti (hrv. dijal. briti se ljutiti se, rus. dijal. burt' udarati, ruiti). U hrv. je ova rije kontaminirana romanskim rijeima koje oznauju sjeverni vjetar buru, usp. mlet. bora, tal. bora. Ishodite je tih rijei gr. boras sjeverni vjetar (odatle lat. pridjev borelis sjeverni). Skok I: 238, 240, Gluhak 157, Snoj 66, Sawski I: 450, Trubaev III: 97.

bnda <G mn. -/-> (18. st.) bnd m <G bunda>, bndica dem. hip., bndv m Kao i slov. bnda posueno iz ma. kaput. Maarsku rije neki
izvode iz njem. bunt aren, no to znaenjski nije uvjerljivo. Skok I: 236, Gluhak 157, Snoj 65, MNTESZ I: 389.

bndeva (18. st.) bndevaa Rije nepoznatog podrijetla. Zabiljeena i u obliku bndava (ARj.).
Mogue je pomiljati na vezu s tal. dijal. bndola (Veneto), to oznauje vrst velike kobasice sferoidnog oblika koji podsjea na bundevu. Skok I: 236, DEI I: 559.

brag m <N mn. -zi> (19. st.) anat. trbuh, ivotinjski trbuh Podudarno rum. buric pupak, meglenorum. buris trbuh, rije
posuena iz jezika vlakih nomadskih stoara. Ishodite je lat. umbilicus pupak. Skok I: 239.

bnika (bnjika) <D L -ici> (18. st.) Od prasl. *blnika bunika, Hyoscyamus niger (usp. bug. dijal.
bunka), varijanta od prasl. *bln bunika (bug. bljan, rus. belen, e. bln), s usporednicama u germ. jezicima (stengl. belene, stvnjem. bilisa) i u gal. belenuntia, belenion, to upuuje na ie. korijen *bhelHn-. Mogue je da se radi o posuenici iz nekog predindoeuropskog jezika zapadne Europe; biljka ima blago narkotiko i halucinogeno djelovanje, odatle joj kulturna vanost; u Europi je, prema arheolokim nalazima, njezina upotreba poznata od neolitika. BER I: 59, Vasmer I: 72, Sawski I: 202, Delamarre 71, EIEC 267, E. Polom (JIES 18/1990: 334f.).

brek m Posueno iz tur. brek, to je iz perz. brek. Skok I: 240, Snoj 66, kalji 154. burlska <D L -sci, G mn. burlsk> brla , burlskan prid. <odr. -kn> Posueno (moda preko njem. Burleske i fr. burlesque) iz tal.
burlesca, . r. od burlesco aljiv; tal. rije izvedena je iz imenice burla ala koja vjerojatno dolazi od lat. burrae trice, beznaajnosti. U hrv. dijalektima (Dubrovnik) postoji i rije burla ala, koja je neposredno posuena iz lat. burla. Snoj 66, Walde-Hofmann I: 124, Chambers 127, Skok I: 241.

bnker m zabunkerrati (se) svr. <prez. zabunkrrm (se), pril. pr. -vi (se),
prid. trp. zabunkrrn> bunkr m <G bunkera>, bunkerrati dv. <prez. bunkrrm, pril. sad. -aji, pril. pr. -vi, prid. trp. bunkrrn, gl. im. -nje> Posueno (verijatno posredstvom njem. Bunker) iz engl. bunker, to je izvorno dijalektalna, kotska rije, koja je oznaivala klupu (usp. engl. bank klupa i v. bnka). U 19. st. bunker je znailo i prepreku na golfskom igralitu, a u 1. svj. ratu rije je dobila znaenje ukopane utvrde u rovovskom ratovanju. Snoj 65f., Chambers 126.

brza <G mn. -/brz> (19. st.) burzijnac m <G -nca, N mn. -nci, G burzjnc>, brzvn prid. U suvremenom znaenju posueno iz njem. Brse i fr. bourse, to
je iz nizoz. van de Borse, pred ijom su se palaom u gradu Bruggesu u 16. st. okupljali trgovci. Ta je obitelj mletakoga podrijetla, a izvorno se nazivala Della Borsa, od tal. borsa novarka. Ishodite je rijei borsa, vlat. bursa, byrsa, to je od gr. brsa koa. Snoj 52, De Agostini 279, DEI I: 569.

bnt m <N mn. -ovi> (19. st.) bntvan prid. <odr. -vn>, bntvnk m <V -e, N mn. -ci>,
bntovntvo sr, buntvnst <G -osti, I -osti/-ou> Preko rus. bunt pobuna, ustanak, posueno iz njem. Bund savez. I rije bntvnk takoer je balkanski rusizam (rus. buntvnik). U rus. je rije posuena iz polj. bunt, gdje je znaenje savez promijenjeno u pobuna, urota preko njem. izraza poput einen Bund machen napraviti savez (protiv koga), skovati urotu. Rije se na Balkanu vjerojatno proirila u 19. st. za balkanskih ustanaka protiv Turaka, koje je podupirala Rusija (usp. i bug. bunt ustanak). Skok I: 237, Gluhak 157, BER I: 90, Vasmer I: 144.

bs m <N mn. bsovi, zb. bsnje/bsje> (16. st.) nabusvnje sr bsaa , bsak m <G buska, N mn. -sci> dem., bsat prid. <odr. >, bsati nesvr. <prez. bsm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, bsn m <N mn. -enovi/-i>, busnjaa , bsika <D L -ici>, bsina , bsinjk m <N mn. -ci>, busvit prid. <odr. -> bs (DL, Senj); bs (Vrgada) b'|r (Gola)

bnja <G mn. bnj> (16. st.) bnjac m <G -njca, N mn. -njci>, bnjak <G -njka, N mn. -njci>,
bnjte sr Posueno iz tal. bugna ko, koarica, bugno konica. Skok I: 237.

Podrijetlo nije do kraja razjanjeno. Usporednica postoji samo u bug. bus, buser busen (usp. i zbirnu imenicu bug. buse). Neki pretpostavljaju da se radi o posuenici iz tal. bosso imir, Eto je odlat. buxus imir, a to je pak iz gr. pksis. Protiv je te pretpostavke znaenje (busen uvijek oznauje komad zemlje zajedno s travom i korijenjem u njoj) i zemljopisna ogranienost rijei bus, busen u junoslavenskome (nema je u slov.). Skok I: 242, BER I: 92.

bsati se nesvr. <prez. bsm se, pril. sad. -aji se, gl. im. -nje>
(16. st.) nbusit prid. <odr. ->, nbusitst <G -osti, I -osti/-ou> bsot se (DL) bsati se, (Varadin) Od prasl. *busati (s) (rus. dijal. bust' udarati), onomatopejska tvorba s nepotpunim usporednicama i u drugim slav. jezicima, usp. slov. btati udarati, rus. dijal. btat' udaranjem po vodi straiti ribe. Slina je onomatopeja i tal. bussare udarati, tako da u nekim hrv. govorima bsati moe biti i posuenica iz tal. Skok I: 23, Gluhak 157, Snoj 66.

bt m (18. st.) Balkanski turcizam (usp. rum. but, bug. but, alb. but), od tur. but,
bud. Gluhakova pretpostavka prasl. *but i usporedba s rus. dijal. but luk sijan pred zimu, obad izgleda nevjerojatna. Skok I: 245, Gluhak 158, kalji 165, BER I: 94.

butlja <G mn. butlj> Posueno iz fr. bouteille, to je izvorno od srlat. butticula,
umanjenica od buttis boca (v. bca).

Snoj 67. buzdvn (buzdhn) m <G buzdovna> (17. st.) bzde m <G -, D L -i>, bzdo m <G ->, buzdovndija m Balkanski turcizam (usp. bug. bozdugn), od tur. bozdoan.
Zabiljeeno i u obliku bozdhn, to pokazuje da je v sekundarno postalo radi uklanjanja hijata. Kao dio vojne terminologije rije je posuena i u ma. buzogny i u polj. buzdygan. Skok I: 246, kalji 157, Snoj 67, BER I: 63.

bsija (16. st.) busj m <G busija> pejor. Od tur. pusu, arh. pus. Skok I: 243, kalji 156. bn (bunac) m <G buna> bot. rod niskih primorskih grmova, Cistus (19. st.) Moda iz tal. busso imir, Buxus. biti nesvr. <prez. bm, pril. sad. -i, gl. im. -nje> (18. st.) zbenst <G -osti, I -osti/-ou>, izbiti svr. <prez. zbm,
pril. pr. -vi, prid. trp. zben>, probiti (se) svr. <prez. prbm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. prben, prid. rad. probio>, probuvati nesvr. <prez. probujem, pril. sad. -jui, gl. im. -nje>, zabant (zabunt) m <G mn. -nt>, zabuvati nesvr. <prez. zabvm, pril. sad. -aji, gl. im. -nje>, zabiti (se) svr. <prez. zbm (se), pril. pr. -vi (se), prid. trp. zben>, zabuv m <G zabuiva>, zabuvati se <prez. zbuujem se, pril. sad. -jui se, gl. im. -nje> b m <G bua>, b prid., ban prid. <odr. -n>, bilica , bilo sr, bljika <D L -ici>, botina Od prasl. *buti dizati buku, udarati (bug. ba udarati, rus. dijal. but' buati, e. buiti pucati dlu. buy udarati ekiem); ekspresivna tvorba, vjerojatno od istoga korijena koji je u bka (v.). S kratkosilaznim naglaskom je zabiljeeno biti u znaenju "udarati" (ARj.); taj oblik mogao bi se protumaiti kao intenzivna tvorba s duljenjem od istoga korijena. Skok I: 244f., Gluhak 158, Sawski I: 454, BER I: 95, Trubaev III: 101.

bzkati nesvr. <prez. bzm, pril. sad. -aji/bzi, gl. im. -nje> Od prasl. *bzikati, *bzykati zujati, zveati (slov. bzikati (rus.
dijal. bzkat', e. bzikat). Glagol bzikati u ARj. nije zabiljeen, no od istoga je korijena bzikaljka "trcaljka, siringa" (18. st.). Onomatopejska tvorba kakve postoje i u drugim jezicima, usp. engl. buzz zujati Snoj 67, Sawski I: 467f.