PREZENTACIJSKA KOMUNIKACIJA

Riječ prezentiranje pojavljuje se u vrlo različitim kontekstima i obuhvaća velik broj

različitih aktivnosti;
-upoznavanje publike ili javnosti s nečime;
-uvođenje nečeg novog u standardnu ponudu/program;
-prikazivanje ili izlaganje na uvid drugim osobama;
-predlaganje neke ideje ili problema koji treba riješiti;
-izvođenje skraćenog/sažetog prikaza ideje, djela ili sl;
-službeno nuđenje nečeg drugim osobama;
-usmeno izlaganje uz potporu vizualnih ilustracija;
-uručivanje nečeg što zahtijeva odluku ili akciju;
-predstavljanje, upoznavanje s nekom važnom osobom;
-predlaganje kandidata za neki posao ili funkciju.

Latinska riječ praesento, praesentare znači: predati, nuditi, izložiti. Prema preciznijoj
definiciji prezentacija je formalizirani oblik poslovne komunikacije namijenjen
utjecanju na mišljenje i djelovanje neke ciljne skupine pojedinaca, pri kojem se uz
usmenu komunikaciju obično koriste i drugi kanali komuniciranja (npr. vizualni), te
tehnička i druga pomoćna sredstva.

Prezentacija je forma poslovnog komuniciranja koju je moguće primijeniti u

različitim situacijama u kojima je važno informiranje i uvjeravanje publike:
-držanje govora i predavanja;
-godišnji i drugi periodički sastanci;
-stručni skupovi i konferencije;
-prezentacije poslovnim odborima;
-financijski izvještaji;
-susreti proizvođača/dobavljača i prodavača;
-predstavljanje novih proizvoda;
-dislocirane prodajne prezentacije;
-poslovni pregovori;
-sastanci radnih grupa i timova;
-seminari, radionice i treninzi;
-konferencije za novinstvo i sajmovi.

Jedno anketno istraživanje pokazalo je da oko 50% informatičara dovoljno često drži
prezentacije da se one za njih mogu smatrati važnim komunikacijskim aktivnostima.
Na pitanje koji su kod informatičara najčešći razlozi za održavanje prezentacija,
odgovori anketiranih bili su (u zagradi je naveden postotak od svih odgovora
ispitanika): informiranje (40%), prodaja (30%), promocija (20%) i edukacija (10%).
Neverbalno i verbalno ponašanje prezentatora

Neverbalne poruke o kojima treba voditi računa prezentator vrlo su brojne: fizički
izgled, odijevanje, držanje tijela, kretnje/geste, izrazi lica, usmjeravanje pogleda,
stisak ruke, položaj u prostoru (npr. u odnosu na auditorij), ponašanje u vremenu,
rukovanje predmetima i prezentacijskini sredstvima, korištena sredstva i pribor,
osobne stvari, jačina, visina i boja glasa, podrhtavanje glasa, itd.

Verbalne poruke koje prezentator treba imati u vidu također su mnogobrojne, a

povezane su kako sa sadržajem, tako i s formom verbalnog izražavanja: izbor
svakodnevnih riječi (npr. treba izbjegavati riječi s neprimjerenim konotacijama),
strane riječi i tehnički izrazi, regionalizmi i žargon, poštapalice, imena osoba i
nazivi mjesta, riječi i rečenice na stranom jeziku, pozdravne riječi i rečenice te
zahvale i si, oslovljavanje i titule, dužina i struktura rečenica, nepotrebne
negacije i pasiv, retorička pitanja, činjenice i numerički podaci, usporedbe i
metafore, citati, poslovice, aforizmi, primjeri i anegdote.

Model komunikacijskog procesa (koji čine pošiljatelj, primatelj, komunikacijski

kanal, povratna veza, aspekti poruke i filteri) moguće je povezati s ponašanjem
prezentatora na sljedeći način:
-Prezentator treba voditi računa da je istovremeno izvor verbalnih i neverbalnih
poruka, te da o obje vrste poruka treba voditi računa kako bi ostvario željeni utjecaj
na primatelja.
-Praćenjem verbalnih iskaza i neverbalnog ponašanja primatelja prezentator može
dobiti povratne informacije (feedback) o efektima koje postiže tijekom prezentacije te
bolje upravljati učincima svoje prezentacije.
-Iz cjelokupne poruke koju prezentator oblikuje svojim nastupom, osim konkretnog
sadržaja, primatelj prima određene podatke o osobnosti prezentatora kroz njegovo
samootkrivanje, a stvara dojmove i o odnosu prezentatora prema primatelju, te manje
ili više reagira na apel ili način kako prezentator želi utjecati na njegovo ponašanje.
Prezentator treba nastojati pozitivno djelovati na primatelja kroz sve aspekte poruke,
pri čemu je posebno važan odnos koji pokazuje prema primatelju.
- Prezentator treba voditi računa i o perceptivnim, kognitivnim, emocionalnim,
sintaktičkim i asocijacijskim filterima koji utječu na njegovo oblikovanje poruke,
kao i na tumačenje poruke od strane primatelja. Ciljevi prezentacije i osobine
primatelja najvažniji su činitelji u oblikovanju poruke dok su subjektivnost i
usmjerenost na sebe izvori problema za prezentatora.

Osnovne komunikacijske vještine prezentatora za upravljanje osobnom verbalnom i

neverbalnom komunikacijom su samopraćenje i upravljanje dojmovima, odnosno
usmjerenost na opažanje i kontrolu vlastitog ponašanja u skladu sa situacijom,
očekivanjima publike i ciljnim dojmovima koje se želi ostaviti prije, tijekom i nakon
prezentacije.

Planiranje i priprema prezentacije

Djelotvorno i dojmljivo informiranje i promocija pomoću prezentacija utječu na

ugled, kredibilitet i status prezentatora i organizacije koju on zastupa. Nadalje,
prezentacije koje su namijenjene prodaji proizvoda ili usluga utječu na egzistenciju i
prosperitet poduzeća i ljudi koji u njima rade. Stručnjaci ističu da je priprema
prezentacije jedan od najhitnijih činitelja njenog uspjeha, zato je ulaganje u pripremu
prezentacije u pravilu vrlo isplativa aktivnosti

Koliko se prezentatori pripremaju za prezentacije? Jedno istraživanje provedeno

među informatičarima pokazalo je da se njih 47% nije pripremalo ili su se pripremali
samo nekoliko sati za prezentacije. Međutim, na pitanje koji činitelji najviše utječu na
uspjeh prezentacija, najčešći odgovori u tom istraživanju bili su povezani s dobrom
pripremom, a glasili su:
-djelotvoran način prezentiranja;
-razumljivost izlaganja/prezentacije;
-korištenje praktičnih/realnih primjera;
-j eđnostavnost/nekompliciranost;
-prilagođenost kupcu i njegovim interesima;
-uvjerljivost i dobar nastup prezentatora;
-zanimljivost prezentacije i zainteresiranost kupca.

Različiti načini pripreme prezentacije ilustrirani su odgovorima na anketno pitanje o

aktivnostima tijekom pripreme za prezentacije u praksi. Najčešći odgovori na to
pitanje bili su: a

-skiciranje teme, sadržaja ili koncepta prezentacije;

-priprema bilježaka, natuknica i podsjetnika za prezentaciju;
-izrada prezentacijskog materijala koji će se koristiti;
-čitanje/korištenje stručne literature u vezi s temom;
-predizvođenje, provjera i ocjena koncepta prezentacije;
-priprema konkretne ponude i koncepta ugovora.

Osim navedenih odgovora, u istoj anketi dobiveni su i drugi odgovori o načinima

pripreme koji su sukladni preporukama stručnjaka za izvođenje prezentacija:
-upoznavanje sa svim prednostima onoga što se prezentira;
-istraživanje potreba kupca i prilagođavanje prezentacije;
-priprema za moguća pitanja ili prigovore iz publike;
-predviđanje mogućih poteškoća i poduzimanje odgovarajućih akcija;
-temeljita obrada svakog segmenta prezentacije tijekom pripreme;
-upoznavanje problematike prezentacije do najsitnijih detalja;
-usmjeravanje pozornosti na bitno da se izbjegne odugovlačenje;
-vizualizacija (izrada slika, crteža, grafičkih prikaza i sl.);
-podrobna priprema sredstava i prostora za prezentaciju;
-ponavljanje ili uvježbavanje prezentacije koliko je to potrebno;
-stjecanje iskustva posjetom drugim tvrtkama i sajmovima;
-rad na otklanjanju treme i nesigurnosti kod prezentiranja.

Usporedite izložene rezultate sa svojim načinom pripreme prezentacija te iskoristite

spomenuta iskustva i preporuke!

Sljedeći podsjetnik za planiranje prezentacije nastaje kad se lista bitnih aktivnosti

povezanih s prezentacijskom komunikacijom strukturira i složi prema njihovom
približnom kronološkom redoslijedu:
1.Definiranje osnovnog poslovnog cilja (smisao prezentacije)
2.Ugovaranje vremena i mjesta održavanja prezentacije
3.Priprema prezentacije
3.1. Logistička priprema
3.1.1.Izrada plana pripreme
3.1.2.Istraživanje publike (osobine, potrebe, poznavanje proizvoda)
3.1.3.Definiranje konkurencije i konkurentnog proizvoda
3.1.4.Istraživanje teme (izrada liste osobina prezentiranog proizvoda)
3.1.5.Definiranje konkretnih ciljeva prezentacije i zadataka za prezentatora
3.1.6.Izrada liste raspoloživih tehničkih i drugih sredstava za prezentaciju
3.1.7.Prikupljanje potrebnih sredstava za prezentaciju
3.1.8.Određivanje trajanja prezentacije i drugih ograničenja
3.2.Definiranje strukture prezentacije
3.3.Prikupljanje i oblikovanje sadržaja prema definiranoj strukturi
3.4.Izrada prezentacijskih materijala (slajdova, folija, ilustracija ili si.)
3.5.Osobna priprema za prezentaciju
3.6.Priprema prezentacijskog prostora
4.Potvrda mjesta i vremena održavanja prezentacije
5.Slanje obavijesti ili poziva za prezentaciju
6.Pravovremeni dolazak i završne pripreme sredstava, materijala, prostora i dr.
7.Neformalno i formalno upoznavanje s publikom
8.Izvođenje prezentacije
9.Odgovaranje na pitanja i primjedbe
10. Postprezentacijske aktivnosti
Prije pripreme za prezentaciju korisno je na jasan i precizan način definirati ciljeve,
tj. što sve želimo postići svojim govorom ili prezentacijom. Brojne su koristi od
preciznog definiranja ciljeva prezentacije:
-Biramo publiku u skladu s našim ciljem i sadržajem govora ili prezentacije.
-Brže se organiziramo i usmjeravamo svoje aktivnosti.
-Planiramo prije nego započnemo raditi na govoru ili prezentaciji.
-Štedimo vrijeme tijekom pripreme jer radimo samo na bitnim stvarima.
-Utvrđujemo kriterije za izbor forme i sadržaja materijala za javni govor ili
prezentaciju.
-Usredotočeni smo i bolje organizirani u nastupu tijekom javnog govora ili
prezentacije.
- Bolje procjenjujemo uspješnost javnog govora ili prezentacije kroz stupanj u kojem
su postignuti postavljeni ciljevi.

Tijekom pripreme i izvođenja javnog govora i prezentacije imajte na umu sljedeću

izreku: "Prepreke se uvijek pojave kad skreneš svoj pogled s postavljenog cilja. "

Oblikovanje strukture prezentacije

Osnovna je struktura javnog govora i prezentacije jednostavna: 1) otvaranje; 2)

središnji dio; 3) zaključak. Detaljniju razradu ili oblikovanje strukture javnog govora
i prezentacije određuju prije svega cilj ili svrha i očekivana publika, zatim vrsta
sadržaja, te moguće standardne forme koje mogu biti pogodne za izvođenje određene
vrste govora ili prezentacije.

Preporučena struktura za kratke govore i prezentacije, koje treba brzo pripremiti ili
se izvode bez posebne pripreme (tzv. ad hoc prezentacije), izgleda ovako::
1.Otvaranje (izrazimo u jednoj ili dvije rečenice važan cilj koji želimo postići
govorom ili prezentacijom te tako usmjerimo pozornost publike i potaknemo njen
interes).
2.Najava tema (unaprijed nabrojimo najviše 3 ključne stvari ili teme govora ili
prezentacije što publici olakšava praćenje izlaganja jer se unaprijed objavljuje kako je
ono organizirano, tj. o čemu će se govoriti; više od 3 teme publika će teže zapamtiti
kad nema napisani sadržaj izlaganja).
3.Izlaganje tema (nakon najave, svaku od točaka govora ili prezentacije trebamo
izložiti i objasniti te potkrijepiti argumentima; pritom se mogu koristiti ilustracije,
usporedbe, statistički i drugi podaci, primjeri, pa čak i anegdote ili priče za
animiranje publike).
4.Rezimiranje (pri kraju izlaganja trebamo ponoviti ključne točke govora ili
prezentacije jer to pospješuje pamćenje sadržaja i pomaže publici da retrogradno
oblikuje sređenu predodžbu o temi i sadržaju; rezimiranje možemo završiti i
naglašenim zaključkom u jednoj ili dvije rečenice).
5.Poticanje publike na akciju (kod mnogih je govora ili prezentacija korisno
predložiti publici akcije koje su u skladu s ciljem govornika ili prezentatora, tj. koje
su povezane s procijenjenim potrebama i interesima publike).

Za različite prigode stručnjaci preporučuju prilagodavanje strukture javnih govora

i prezentacija, kao stoje to napravljeno u odnosu na sljedeće prezentacijske situacije i
ciljeve.

A. Definiranje problema
1.Izjavite što biste željeli da se događa drugačije.
2.Utvrdite što se nije promijenilo, a trebalo seje promijeniti.
3.Utvrdite što se promijenilo nagore od trenutka nastanka problema.
4.Nabrojite vjerojatne uzroke sadašnjih problema.
5.Izložite moguća rješenja za probleme.
6.Predložite konkretne akcije koje treba poduzeti.

B. Izlaganje prijedloga strategije

1.Navedite konkretan cilj ili ciljeve.
2.Opišite aktualnu situaciju u kojoj treba postići željeno.
3.Objasnite pozitivne posljedice ostvarivanja postavljenog cilja.
4.Izložite 1-3 moguće strategije.
5.Predložite najbolju od izloženih strategija i objasnite svoj izbor.
6.Nabrojite konkretne korake ili akcije koje treba poduzeti.

C. Uvjeravanje da se prihvati ideja ili prijedlog

1.Navedite cilj koji treba postići.
2.Izložite potrebe ili interese onih koje uvjeravate.
3.Nabrojite dobre osobine svoje ideje ili prijedloga.
4.Istaknite koje su sve koristi od ideje ili prijedloga za uvjeravane osobe.
5.Definirajte konkretne korake koje treba poduzeti.

D. Informiranje i iznošenje podataka

1.Nabrojite koje ćete vrste informacija prenijeti prisutnima.
2.Objasnite zadatak (zastoje važno da se saslušaju informacije).
3.Pojasnite nove riječi ili pojmove koje ćete eventualno koristiti.
4.Izlažući informacije, povezujte ih s interesima slušatelja.
5.Objasnite važnost tih informacija za zajedničke ciljeve.
E. Iznošenje loših vijesti
1.Izložite uvod, tj. pozadinu situacije ili problema (povijest, činjenice).
2.Jasno i jednostavno izrecite loše vijesti (prvi put).
3.Predložite jednu ili više mogućnosti između kojih treba izabrati.
4.Ponovite vezu između nabrojanih mogućnosti i loše vijesti.
5.Vodite publiku u nastojanju da izabere najpovoljniju mogućnost.

Posebno je važno dobro strukturirati prodajnu prezentaciju jer dobro odabrana

forma prezentacijskog komuniciranja može obaviti i do 50% posla potrebnog za
uvjeravanje drugih osoba. Prisjetite se uspješnih prodajnih prezentacija kojima ste
prisustvovali kao dio publike. Analizirajte strukturu i tehnike takvih prezentacija.

Dobra prodajna prezentacija stvara neodoljiv osjećaj želje za kupnjom prezentiranog

proizvoda. Primijenjene tehnike u pravilu nastoje postići da publika u prezentiranom
proizvodu prepozna mogućnost da zadovolji stvarne ili potencijalne potrebe ili želje,
koje u trenutku prezentacije procjenjuje vrlo važnima. Naravno, bitno je i da
prezentator ima kredibilitet, tj. da ga se doživljava kao osobu od povjerenja.

U strukturi prodajne prezentacije, nakon otvaranja i najave njenog cilja (npr. ponuda
nekog proizvoda, usluge ili projekta), slijede tipične faze prezentacijskog
uvjeravanja koje potiču na odluku o kupnji:
1.Prezentator utvrđuje, nabraja i naglašava sve ranije definirane ili pretpostavljene
potrebe publike, nakon čega su prisutni svjesniji brojnih neispunjenih težnji, želja,
mogućnosti.
2.Prezentator nabraja što više različitih povoljnih osobina ponuđenog proizvoda,
usluge ili projekta te nastoji te osobine na prikladan način dovesti u izravnu ili
neizravnu vezu s potrebama koje je prethodno učinio svjesnijima kod publike.
3.Prezentator ističe ključne vidove koristi i izvore zadovoljstva za publiku u slučaju
kupnje ponuđenog proizvoda, usluge ili projekta i to na način da je izvjesno
ispunjenje važnih potreba i interesa kupaca.
4.Prezentator predlaže sljedeći korak što ga prisutni trebaju učiniti kako bi ih
obvezao na kupnju, poput sklapanja ugovora, probne kupovine na određeni rok,
izbora povoljnih načina kupovanja na rate itd.

Dodatni prijedlozi za prodajne prezentacije: (a) upotrijebite više vremena za

opisivanje koristi nego za opis proizvoda; (b) opisujte samo one osobine proizvoda ili
usluge koje publika može lako razumjeti; (c) opisivanje koristi započnite riječina
"dakle, to za vas znači... ", "pri tome dobivate... " i sl.; (d) koristite novi vizualni
materijal za svaki korak prezentacije.
Priprema sadržaja prezentacije

Izbor sadržaja prezentacije vrši se s obzirom na odabranu strukturu prezentacije. U

početku je korisno identificirati širi skup potencijalnih sadržaja, da bi se potom iz tog
šireg početnog skupa postupno selekcioniralo korisnije, zanimljivije i atraktivnije
sadržaje dok se ne dobije skup sadržaja koji je optimalno prilagođen odabranoj
strukturi prezentacije, očekivanoj publici i raspoloživom vremenu (konačan rezultat
takve redukcije su dominantno korisni i zanimljivi sadržaji za određenu publiku).
Prema potrebi, izabrane sadržaje moguće je proširiti posebno atraktivnim sadržajima,
npr. primjerima, anegdotama, vizualizacijama i sl.). Kao podsjetnik za uspješniju
pripremu sadržaja prezentacije mogu poslužiti sljedeća pitanja:
1.Koji bi širi skup sadržaja mogao biti važan i upotrebljiv s obzirom na cilj
prezentacije?
2.Koji bi uži skup odabranih sadržaja mogao biti potencijalno korisniji i potrebniji
konkretnom kupcu?
3.Koji bi uži skup od odabranih sadržaja mogao najbolje privući pozornost i pobuditi
interes konkretnog kupca?
4.Koji od prethodno odabranih sadržaja nisu presloženi i teže razumljivi, tj. koji su
sadržaji lako shvatljivi te sigurno neće biti izvor poteškoća za publiku (i
prezentatora)?
5.Koji sadržaji su izrazito atraktivni i uspješno privlače i zadržavaju pozornost svake
publike pa ih je dobro rasporediti kroz cijelu prezentaciju?
6.Koji dodatni sadržaji mogu dobro dopuniti osnovnu nit prezentacije i pridonijeti
dinamici, zanimljivosti i boljoj strukturi prezentacije (anegdote, primjeri, poslovice
itd.)?
7.Koji se sadržaji trebaju dodatno vizualizirati, uvrstiti u tiskane materijale,
konkretizirati modelom ili primjerkom proizvoda?
8.Koje još sadržaje treba obvezno dodati osnovnoj temi ili ponudi da se ostavi
cjelovitiji i bolji dojam, dopuni ponuda i potakne veći interes publike (npr. za kupnju
prezentiranog proizvoda)?
9.Koji sadržaji će biti "u pričuvi" zbog eventualnih dodatnih interesa publike, kao i
za bolje i uspješnije animiranje publike (npr. humorom) te u slučaju pitanja ili
prigovora?
10. Koje je sadržaje najvažnije prikazati tijekom prezentacije te koje se može
zanemariti u slučaju nedostatka vremena ili opadanja interesa publike?

Prije nego što započne pripremu sadržaja prezentacije, prezentator bi trebao

razmotriti nekoliko ključnih elemenata koji će mu pomoći da izabere najpogodnije
teme ili sadržajne komponente izlaganja i na njih usmjeri svoje aktivnosti. Budući da
pojedinci ponekad započnu pripremu javnog govora ili prezentacije bez preciznog
cilja ili uvida u to što stvarno žele ili trebaju učiniti, a događa se i da tijekom
pripreme sadržaja izgube iz vida prvotni cilj ili si., preporučuje se prije početka rada
na sadržaju prezentacije napisati tzv. izjavu o svrsi prezentacije koja će biti dovoljno
precizna i obuhvatiti: (1) temeljni cilj prezentacije, (2) glavnu temu prezentacije, (3)
najprikladniju metodu i tehnike koje će biti primijenjene za iznošenje sadržaja.

Kod izbora teme i određivanja opsega sadržaja za prezentaciju treba imati u vidu
predviđeno ili raspoloživo vrijeme za prezentaciju, a ako nema nekih posebnih
ograničenja treba procijeniti koliko je vremena publika spremna i u mogućnosti
odvojiti za slušanje izlaganja. Prezentator koji je utvrdio precizna vremenska
ograničenja za trajanje prezentacije može optimalno uložiti raspoložive resurse u
pripremu sadržaja i prezentacijskih materijala, tj. za tu svrhu ne troši više nego što je
potrebno svojeg poslovnog vremena (ili svojih suradnika), kao i financijskih i drugih
sredstava.

Osim temeljnog cilja prezentacije, koji može biti povezan s informiranjem i/ili
uvjeravanjem, jedan od najvažnijih činitelja uspješnog izbora sadržaja prezentacije je
publika, odnosno njene potrebe i interesi, kao i osobine koje su vezane uz
potencijalne načine privlačenja i zadržavanje pozornosti pojedinaca u publici.

Potencijalni izvori informacija za javni govor ili prezentaciju vrlo su brojni, a u

zavisnosti su i od izabrane teme prezentacije. Za stručne teme prezentacija to mogu
biti stručne ili znanstvene knjige, priručnici i enciklopedije, specijalizirani časopisi,
dnevni i tjedni tisak, dokumenti državnih institucija, publikacije nevladinih
organizacija i interesnih grupa, statistički izvještaji, računalne baze
podataka/dokumenata, indeksi i katalozi, promotivni i reklamni materijali različitih
tvrtki, kao i različite vrste sadržaja koje je moguće naći na Internetu i World Wide
Webu. Podatke za prezentacije moguće je prikupiti i anketama, intervjuima,
opažanjem, analizom dokumentacije, računalnim pretraživanjem sadržaja i si.

Osim bitnih i najinformativnijih izjava tijekom prezentacije koje iznose suštinske

dijelove sadržaja/teme, potrebno je pripremiti dopunske sadržaje i materijale za
podržavanje osnovne teme izlaganja. To mogu biti primjeri ili statistički podaci koji
dokazuju neku tvrdnju, verbalne ili vizualne ilustracije (npr. ispričana priča ili
anegdota, analogije i upućivanje na zamišljanje neke situacije, stvarni ili računalni
model i simulacija, slika ili shema, videosnimka), kao i svjedočenja eksperata i/ili
korisnika nekog proizvoda ili usluge.

Različite vrste sadržaja koji dopunjuju ili podržavaju osnovnu temu izlaganja
potrebno je pripremiti i oblikovati u zavisnosti od elemenata strukture prezentacije. U
uvodnom dijelu izlaganja trebaju biti uključeni sadržaji koji uspješno privlače
pozornost publike, npr. osobna iskustva, atraktivne ili humoristične priče, citiranje
poznatih osoba, neuobičajena ili dramatizirajuća sredstva, dojmljive vizualizacije
poput uporabe video sekvenci, retorička pitanja, aktiviranje publike nekom
aktivnošću poput kviza i sl.

Nakon otvaranje prezentacije, ponekad treba publici izložiti sadržaje koji

osiguravaju lakše razumijevanja izlaganja koje slijedi. Unaprijed treba objasniti
manje poznate pojmove, a za bolje razumijevanje aktualne situacije korisno je
napraviti svojevrstan historijski pregled ranijih događanja. Prezentator također treba
pokazati koliko je osobno upoznat ili uključen u ono što je predmet izlaganja kako bi
pokazao da je za neku temu reprezentativna osoba i stvorio dojam osobnog
kredibiliteta.

U središnjem dijelu izlaganja potrebno je organizirati sadržaje prema nekom

prikladnom principu. Najčešći načini organiziranja sadržaja su:
- prostorni raspored (npr. kod opisa nekog geografskog ili arhitektonskog prostora,
tijeka putovanja ili ekspedicije itd.);
-kronološki raspored (npr. redoslijed nekih povijesnih događaja, tijek odvijanja
nekog procesa, slijed osobnih iskustava u nekom razdoblju itd.);
-raspored usporedba-kontrast (npr. poredbena analiza životinja iste vrste poput
divljih mačaka, tj. lavova, tigrova, leoparda i dr.; usporedba između različitih vrsta
kao što su sisavci tobolčari i drugi sisavci);
-kauzalni raspored (npr. uzroci i razvoj neke bolesti, razlozi nekog vojnog sukoba i
njihovo djelovanje na sukobljene strane itd.);
-raspored problem-rješenje (npr. u analizu problema neke sportske momčadi na kraju
je uključen niz mogućih solucija; nakon opisa znanstvenog problema izlažu se neka
poznata rješenja itd.);
-raspored spoznaja-odgovornost-lijek-cijena (npr. kod utvrđivanja nekog poslovnog
problema i načina rješavanja prvo se uviđaju razmjeri problema i definira tko ili što
snosi odgovornost, a potom se razmatra rješenje i način provođenja te troškovi
solucije).

Osim rezimiranja izlaganja i poticanja publike na sljedeći korak, završni dio

prezentacije može uključiti slične elemente kao i njen uvodni dio kako bi se postigli
dodatni efekti koji će dodatno utjecati na stavove publike i završni dojam. Osim
osobnih primjera, anegdota, priča i dr., u završnom dijelu prezentacije moguće je
uključiti publiku, npr. kratkom anketom putem dizanja ruku nakon postavljenih
pitanja, traženjem da prisutni iznesu svoja iskustva i sličnim metodama.

Oblici ili modaliteti izlaganja tijekom javnog govora i prezentacije zavise od

situacije. Primjerice, menadžeri i drugi govornici ponekad trebaju bez posebne
pripreme održati kraće izlaganje ili impromptu govor manje ili više brojnoj publici
(npr. timu ili odboru, odnosno na nekoj proslavi ili političkom skupu), pri čemu je
obično prisutna neposrednost i spontanost u ponašanju govornika, a govornik
ponekad smišlja sljedeće teme izlaganja tijekom samog govora. U praksi su također
dosta česti govori uz djelomičnu uporabu bilježaka (podsjetnika ili "natuknica") jer
govornik obično nije u mogućnosti pripremiti sve rečenice govora unaprijed, a kratke
bilješke su mu dovoljne da precizno izreče ključne stvari, organizira slijed
sadržaja/tema i podsjeti se o kojem konkretnom sadržaju/temi u nekoj fazi govora ili
trenutku treba izlagati, kao i na koji način. Na kraju, u praksi se javljaju i govori uz
uporabu rukopisa koji ponavljaju do u riječ precizno pripremljen sadržaj izlaganja sa
svim rečenicama koje su unaprijed predviđene i napisane za govor ili prezentaciju, pri
čemu govornik prethodno tekst (a) u potpunosti nauči napamet ili (b) manje ili više
čita napisani tekst govora. Za posebno važne govore ili kod često ponavljanih
prezentacija korisno je što manje improvizirati te u što više detalja pripremiti i
uvježbati govor.

Treba naglasiti da izbor načina izvođenja sadržaja javnog govora ili prezentacije
također ovisi o sljedećim činiteljima: (1) vremenu koje je na raspolaganju za
pripremu prezentatora; (2) mogućnostima prezentatora da precizno zapamti i
korektno reproducira sadržaj; (3) sposobnosti prezentatora da uspješno improvizira
tijekom izlaganja o njemu poznatoj temi; (4) uobičajenom stilu i preferencijama
konkretnog prezentatora; (5) razini i vrsti očekivanja publike, odnosno uobičajenoj
praksi u nekoj sredini; te (6) predviđenim uvjetima i sredstvima za prezentaciju.

Stvaranje dojma o kredibilitetu i stjecanje naklonosti publike

Kredibilitet prezentatora povezan je sa stupnjem povjerenja koji publika ima u njega,

njegove izjave i iznesene informacije, kao i u vjerojatnu kvalitetu i pouzdanost
proizvoda ili usluga koje nudi. Sljedeći činitelji utječu na kredibilitet govornika i
prezentatora (izaberite one na koje ćete pokušati utjecati kako biste unaprijedili
osobni kredibilitet tijekom pripreme i izvođenja javnog govora i prezentacije):
-Prethodna preporuka te renome govornika ili prezentatora i ustanove iz koje potječe.
-Odjeća, držanje, način kretanja, način i sadržaj govora, boja i ton glasa.
- Izgled i suvremenost opreme, prezentacijskih sredstava i drugih predmeta koje
govornik/prezentator ima sa sobom.
-Očekivana vrijednost i korisnost teme o kojoj se izlaže/prezentira.
-Dobro poznavanje sadržaja i sigurno rukovanje sredstvima za prezentaciju.
-Kvaliteta sadržaja, atraktivnost njihovog govora/prezentacije, zanimljivost.
- Osobni stil i način komuniciranja s publikom prije, tijekom i nakon
govora/prezentacije.
 Dojam o otvorenosti, iskrenosti, nenamještenosti i dobronamjernosti
govornika/prezentatora.
- Osjećaj publike da je vrijeme utrošeno za prisustvovanje javnom govoru ili
prezentaciji bilo korisno.

Prezentator može pokušati unaprijediti svoj kredibilitet kod publike i nekom od

sljedećih tehnika:
- Povezujući svoju osobnost s drugim osobama ili organizacijama koje su izvoi
kredibiliteta.
-Ističući stupanj akademskog znanja ili postignuća u nekom obrazovnom području.
-Naglašavanjem osobitih poslovnih ili drugih osobnih uspjeha.
- Navođenjem renomiranih korisnika nekog intelektualnog ili drugog proizvoda
svojeg rada.

Naklonost publike prije svega se postiže osiguravanjem dobrog prvog dojma kod
publike, tj. odgovarajućim izgledom, držanjem i ponašanjem govornika/prezentatora.
Naklonost se također može postići pokazivanjem adekvatnog odnosa prema publici te
potvrđivanjem očekivanja publike da će u prikladnoj atmosferi odslušati korisnu,
upotrebljivu i zanimljivu prezentaciju.

Privlačenje pozornosti publike

Jedan od najvećih problema s kojim se susreću prezentatori vezan je uz uspješno

zadržavanje pozornosti publike. Znatan dio publike prestaje pratiti sadržaj
nezanimljive prezentacije već nakon 1-3 minute, a neki će od tih nezainteresiranih
članova publike možda i započeti međusoban razgovor dok prezentator još izlaže ili,
pak, početi pokazivati znakove nepozornosti koji će se postupno prenositi i na druge
osobe u auditoriju. Rezultat je obično loš dojam o uspješnosti prezentacije i vještini
prezentatora, kao i nemogućnost da se uvjeri publiku koja nije primila sve bitne
informacije.

Iskusni prezentatori koriste različite tehnike za privlačenje pozornosti publike

tijekom prezentacije, a njihova uspješna primjena povezana je s uvježbavanjem
osobnih prezentacijskih vještina, dobrim planiranjem i pripremom prezentacije,
vođenjem računa o osobinama publike, kao i s odgovarajućim iskustvom u izvođenju
prezentacija. Nekoliko je osnovnih načela za privlačenje i zadržavanje pozornosti
publike tijekom prezentacije:
- Budite motivirani i usmjereni na to da osigurate stalan interes publike za praćenje
teme.
-Koristite primjere, neočekivane činjenične podatke (dobro vizualizirane), anegdote,
poslovice, izreke znamenitih ljudi, humor i slično.
-Koristite različite komunikacijske kanale (vizualni, auditivni, taktilni, kinestetički).
-Dobro tempirajte izmjenu atraktivnih vizualnih materijala i verbalnih sadržaja.
- Koristite dovoljno glasan, ritmičan, ne prebrz, razumljiv, adekvatno intoniran i
sadržajno interesantan govor.
- Izbjegavajte nepotrebno detaljiziranje i digresije.
- Uvijek iznova povezujte sadržaje javnog govora ili prezentacije s interesima
publike.
Pozorno pratite reakcije publike te prilagođavajte ritam i sadržaj
govora/prezentacije.

Sredstva za prezentacije i načela vizualizacije sadržaja

Kako bi informiranje i uvjeravanje publike bilo uspješnije, prezentator koristi

različita prezentacij ska sredstva za bolje i potpunije prikazivanje i opisivanje
određenog proizvoda, usluge, projekta ili ideje. Kvalitetna i atraktivna sredstva za
prezentaciju također povećavaju kredibilitet prezentatora i pomažu kod privlačenja
pozornosti publike. Sredstva za prezentacije mogu biti vrlo različita i u nekim
slučajevima će to biti konkretni proizvodi ili njihovi modeli, fotografije proizvoda,
prospekti, odnosno multimedijalno računalo i projektor, pa čak i pomoćna sredstva
poput dekoracije. Također, tijekom prezentacije moguće je koristiti više različitih
prezentacijskih sredstava. Slijedi popis uobičajenih prezentacijskih sredstava:
-ploča ili flip-chart,
-grafoskop i platno za projeciranje,
-audiouređaji i zvučnici,
-televizor i videorekorder,
-projektor za dijapozitive,
-računalni zaslon (monitor) ili videoprojektor,
-stolno ili prijenosno računalo,
-multimedijalno računalo,
-tiskani materijali (plakati, prospekti),
-konkretni modeli ili primjerci proizvoda,
-dekoracija, panoi, stalaže, rasvjeta i sl.

Vizualizacija je bitan dio prezentacija koje izvode informatičari jer je više od 90%
informatičkih prezentacija vezano uz različite vrste softvera i/ili hardvera koje je vrlo
teško ili nemoguće adekvatno prikazati samo riječima. Nadalje, u više od 95%
informatičkih prezentacija koristi se računalo, a u znatnom broju slučajeva uz
računalo se koristi i videoprojektor.
Nekoliko je temeljnih načela koja pomažu kod izbora i oblikovanja sadržaja za
vizualizaciju tijekom prezentacije:
-Jednostavanost, preglednost, razumljivost vizualnih prikaza.
-Dobro privlačenje pozornosti i animiranje publike vizualnim prikazom.
-Vizualni prikaz omogućuje brže i lakše shvaćanje složenih sadržaja.
-Vizualna ilustracija osigurava učinkovitu podršku verbalnom dijelu prezentacije.
-Vizualizacija ne odvraća pozornost publike od teme prezentacije.
-Vizualizacijom se nepotrebno ne troši vrijeme za prezentaciju.
-Vizualne ilustracije ne izazivaju negativne reakcije pojedinaca u auditoriju.
-Dobro je uklapanje pojedinih vizualnih prikaza s ostalim vizualiziranim sadržajima.
-Publika bez naprezanja percipira informacije na vizualnom prikazu.
- Osobitosti stila vizualiziranja u skladu su s osobinama publike i ciljevima
prezentacije.

Kad se za prezentaciju koristi računalo, treba unaprijed provjeriti može li auditorij

dobro percipirati prezentirane tekstualne i slikovne informacije. Prije svega, važno je
upotrijebiti kvalitetnu opremu (velik računalni zaslon ili projekcijski uređaj s
dovoljno kvalitetnim prikazom). Nadalje, prezentacija treba biti u adekvatnim
prostornim uvjetima (publika nije prekobrojna u odnosu na raspoloživa mjesta i ima
dobar položaj u odnosu na zaslon ili projekcijsko platno; na zaslonu nema refleksije, a
izvori svjetla mogu se prema potrebi zakloniti ili isključiti radi bolje vidljivosti
projekcije na platnu).

Za prezentacije u kojima se koristi računalo korisne su još neke važnije napomene:

-Treba koristiti što čitljiviji i veći font, kao i kontrastne pozadine za slova i crteže.
-Tekst treba sadržavati kratke i jednostavne izraze, te izražajne naslove za crteže,
grafikone i sl.
-Uputno je, ako publika nije dovoljno stručna, izbjegavati detaljniji prikaz ili analizu
presloženih sadržaja ili postupaka koji se npr. pojavljuju tijekom rada neke
informatičke aplikacije.
- Treba oblikovati jednostavnu i lako razumljivu vizualizaciju ključnih složenijih
sadržaja putem grafikona, crteža, tablica i sl.
- Praćenje i analizu vizualiziranih sadržaja moguće je poboljšati uporabom
pokazivača za usmjeravanje pozornosti na bitne dijelove vizualnih materijala.
- Važno je dobro uskladiti prikazivanje vizualiziranih sadržaja s verbalnim dijelom
prezentacije.
-Publici treba osigurati dovoljno vremena da promotri i shvati vizualni dio
prezentiranih informacija.
-Potrebno je pratiti reakcije publike i voditi računa da se publika ne izgubi u
praćenju onoga što joj je prezentirano vizualnim putem.
- Prije prezentacije sjednite tamo gdje će biti publika! Analizirajte vidljivost i jasnoću
vizualnog dijela svoje prezentacije. Osim navedenog, ne zaboravite da prezentatoi
svojini tijelom ne smije zaklanjati pogled publici, kao i da treba nastojati što više
gledati u prisutne, a ne samo u računalni zaslon ili na projekcijsko platno.

Osobna priprema prezentatora

Osobna priprema uključuje planiranje i organiziranje osobnog izvođenja prezentacije,

usvajanje sadržaja koji je bitan za podrobno poznavanje teme prezentacije,
uvježbavanje prezentacijskog nastupa, kao i rješavanje problema strepnje od nastupa
pred publikom i treme.

U završnim fazama pripreme za izvođenje prezentacije korisno je provjeriti na koji

način se namjerava ostvariti sljedeće važne ciljeve (ovu listu korisno je koristiti kao
podsjetnik i u natuknicama zabilježiti planirane načine realizacije svakog od
pojedinih ciljeva te pokušati realizirati planirano tijekom izvođenja prezentacije):
-Ostvarivanje dojma osobnog kredibiliteta prezentatora i povjerenja publike.
-Stjecanje naklonosti publike i uspostavljanje dobrog kontakta.
-Privlačenje pozornosti publike i razvijanje interesa za temu.
-Dobro pogođena struktura prezentacije u odnosu na ciljeve, temu i publiku.
-Pravilan izbor i oblikovanje osnovnih i dopunskih sadržaja prezentacije.
-Dobra priprema materijala za prezentaciju i uporaba prezentacijskih sredstava.
-Prikladno neverbalno i verbalno ponašanje prezentatora.
-Dobro tempiranje različitih elemenata strukture, sadržaja i korištenja pripremljenih
materijala.
-Uspješno odgovaranje na potencijalna pitanja i prigovore publike.
-Ostali željeni učinci ili efekti koje je moguće postići tijekom prezentacije.

Nekoliko dana prije prezentacije korisno je prilikom priprema primijeniti nekoliko

načela i uključiti dodatne aktivnosti koje pomažu uvježbanosti kod izvođenja
prezentacije i smanjivanju negativnog utjecaja treme:
-Unaprijed se pripremite (pravovremeno počnite s pripremom i, kad je to moguće,
osigurajte si rezervno vrijeme).
-Dobro isplanirajte sve što je vezano uz prezentaciju (loše je ako u zadnjem trenutku
otkrijete da ste nešto važno propustili napraviti tijekom pripreme).
-Napravite check-listu za djelotvorniju logistiku pripreme (posebno je važno za svaki
preostali dan do prezentacije definirati raspored aktivnosti koje ćete obaviti u sklopu
osobne pripreme te tako izbjeći vremenski tjesnac i nervozu koju donosi nedostatak
vremena za pripremu).
-Stupite u kontakt s osobama koje će biti u publici (bolje ćete upoznati njihove
potrebe i očekivanja, potvrditi ranije dogovore o mjestu, vremenu i temi prezentacije,,
a vjerojatno i uspostaviti bliskiji odnos).
-Vježbajte! Vježbajte! Vježbajte! (osjećat ćete mnogo manju strepnju od prezentacije-
ako utvrdite da ste je dovoljno uvježbali barem dva do tri dana prije roka).

Dan prije prezentacije već bi trebali biti pripremljeni svi sadržaji i materijali za
prezentaciju, a za uspješniju osobnu pripremu, osim uvježbavanja načina njenog
izvođenja, kao prezentator možete primijeniti i sljedeće aktivnosti:
-Zamišljajte prezentaciju, njen tijek i uspjeh (ovom tehnikom smanjuje se trema i
razvijaju pozitivna očekivanja, a korisna je i za modeliranje osobnog ponašanja pred
publikom).
-Proučite uspješne prezentacije (zadnji dan prije prezentacije moguće je u uspješnim
prezentacijama ili govorima pronaći neku tehniku ili oblik ponašanja kojim možete
uspješno poboljšati svoj nastup).
-Budite upoznati s veličinom grupe kojoj prezentirate (nije dobro ako vas iznenadi
broj osoba u auditoriju; brojniju publiku treba više animirati, dok je kod manjeg broja
osoba moguć neposredniji pristup, a treba očekivati i više pitanja na koja nije moguće
izbjeći odgovor).
- Upoznajte prostor u kojem ćete prezentirati (kad je to moguće, odaberite
najpovoljnije mjesto za sebe, publiku i sredstva za prezentaciju, pripremite prostor,
uklonite prepreke i isplanirajte način kretanja u tom prostoru).
- Vježbajte desenzitizaciju (ovom tehnikom smanjuje se osjećaj napetosti i treme u
odnosu na neki izvor strepnje, a stvara se i opušteno ili smireno osobno psihičko
stanje prije prezentacije; tehnika se koristi na način da što više prezentiramo pred
publikom, zamišljamo prezentaciju u opuštajućim uvjetima itd.).
-Nađite mentore ili pomoćnike za pripremu i uvježbavanje prezentacije (mnogo vam
može pomoći osoba koja daje iskren i precizan feedback o načinima na koje možete
unaprijediti prezentaciju, kao i koja upućuje pozitivne i ohrabrujuće poruke;
izbjegavajte mentore koji ističu samo ono što nije dobro i obeshrabruju porukama kao
npr. da "nemate šansu" za uspjeh u prezentaciji).
-Dobro i mirno spavajte (odmor je važan za očuvanje koncentracije i energiju koju je
potrebno uložiti u zahtjevne prezentacije, a odmoren i sabran prezentator također
ostavlja mnogo bolji dojam).

Na dan prezentacije treba napraviti završne pripreme, provjeriti da li je uzeto sve što
je potrebno za prezentaciju i na vrijeme se uputiti na lokaciju gdje je treba izvesti, a
također su bitna i sljedeća načela:
- Ne konzumirajte veće količine hrane ili pića prije prezentacije (treba izbjegavati
tešku hranu i alkoholna ili gazirana pića).
 Na vrijeme obavite provjeru prostora i postavljanje opreme za prezentaciju
(izbjegnite pripremu opreme pred publikom jer to ponekad ostavlja loš dojam; koliko
je to moguće, osigurajte da ništa ne zakaže na početku ili tijekom prezentacije).
-Davajte si ohrabrenja i pozitivne poticaje (trema se postepeno povećava na dan
prezentacije i zato je važno pozitivno razmišljanje i očekivanje u vezi prezentacije).
-Vježbajte (iskoristite priliku za još jedno ili dva ponavljanja ključnih i zahtjevnih
dijelova ili cijele prezentacije).

Neposredno prije prezentacije treba napraviti provjeru pripremljenosti materijala koji

će se koristiti, upoznati se s publikom i koristiti vježbe opuštanja te, između ostaloga,
obaviti neke od sljedećih aktivnosti:
- Provjerite da li je sve što vam je potrebno složeno i spremno za izvođenje
prezentacije.
-Koristite neku vježbu relaksacije, npr. polagano i duboko disanje, autosugestiju i sl.
-Ljubazno pozdravljajte druge osobe (vjerojatno ćete time ostaviti bolji dojam, a i
ljubazno će vam uzvratiti što će vas ohrabriti).
- Uključite se u ugodan razgovor (tako razvijate povjerenje kod publike i
unapređujete odnose pa je manja vjerojatnost neprijateljskih reakcija ako nešto
pogriješite, a i opušteniji ste jer bolje poznajete auditorij).
- Zapamtite imena prisutnih (u kasnijem razgovoru pokazat ćete veći interes za važne
osobe ako ste zapamtili njihovo ime i točno ih oslovili).
-Započnite na vrijeme (nemojte dopustiti da publika čeka ili da morate žuriti tijekom
prezentacije, odnosno završiti kasnije nego stoje planirano).
- Zatražite vrijeme potrebno za prezentaciju (publika ponekad nema u vidu
predviđeno trajanje prezentacije i može postati nestrpljiva, a moguće je i da pojedinci
imaju zakazane druge obveze te bi vas mogli požurivati ili početi prijevremeno
napuštati prostor u kojem izlažete).
-Prevladajte i uklonite osobne psihičke prepreke (znatan dio blokada koje sprečavaju
prezentatora da iskoristi svoje sposobnosti i potencijale uzrokovane su njegovom
osobnom nesigurnošću, manjkom samopouzdanja, negativnim mislima i
pesimizmom).
-Provjerite svoju odjeću i vanjski izgled (znajući da je vaš vanjski izgled u redu,
sigurniji ste u nastupu i možete uspješnije upravljati dojmovima pojedinaca u
auditoriju).
- Krenite samopouzdano i samouvjereno (prvi dojmovi o sadržaju prezentacije i
kredibilitetu prezentatora stječu se i na osnovi njegovog neverbalnog ponašanja;
neuvjerljiv nastup i nesigurno držanje prezentatora može potaknuti pojedince iz
publike na provokativna pitanja i primjedbe).
- Višak adrenalina pretvorite u uspješnu prezentaciju (umjerena napetost kod
prezentatora potiče na energičniji i dojmljiviji nastup dok potpuno smireni ili
"hladnokrvni" prezentatori ponekad ne ulažu dovoljno energije u zastupanje svojih
gledišta i uvjeravanje publike).

Za vrijeme prezentacije potrebno je kontrolirati svoje držanje i ponašanje

te upravljati dojmovima publike i pratiti njene reakcije, tj. korisno je voditi
računa o sljedećem:
-Uspostavite kontakt očima i glasom s prisutnima (tako djelujete neposredmje
i
bliskije auditoriju i pokazujete interes za prisutne).
-Govorite dovoljno polako da budete razgovjetni i normalno dišete
(ubrzavanje
govora povećava vjerojatnost pogrešaka u izgovoru riječi i nejasnog
izražavanja te skraćuje vrijeme koje vam je na raspolaganju za razmišljanje o
sljedećim riječima i
rečenicama koje trebate izreći, a u većoj mjeri otkrivate i svoju tremu).
-Vjerujte svojoj intuiciji (nastojte se ponašati spontano i prirodno jer reakcije
koje
djeluju previše kontrolirano obično nisu uvjerljive).
-Imajte sa sobom nešto poznato (većina poznatih medijskih ličnosti ima
neku
amajliju; ne morate biti praznovjerni, ali takve stvari mnogima "pomažu").
-Uvijek držite u ruci pokazivač, kemijsku olovku i sl. (pokreti rukama kad
držite
nešto smisleno poput olovke, pokazivača ili podsjetnika djeluju manje
nezgrapno od
pokreta praznim rukama koji nisu izvježbani u smislu govorničke gestikulacije).
-Upravljajte svojim tijelom i kretnjama (barem dio pozornosti trebate, osim
na
sadržaj govora, usmjeriti na svoje tijelo, držanje i kretnje, posebice ako
očekujete
određeni utjecaj treme).
-Gledajte kako se drugi drže i ponašaju (pogledi, izrazi lica, geste, držanje i
drugi
znakovi koje pokazuju pojedinci u auditoriju izvor su povratnih informacija
o
učincima vaše prezentacije te vam omogućuju bolju prilagodbu i
poboljšavanje
nastupa; ponekad ćete na osnovi reakcija publike shvatiti da trebate ubrzati
govor,
pojačati jačinu glasa, ubaciti neki primjer ili retoričko pitanje u svoje izlaganje ili
si.).
-Ostanite sabrani i promišljeni (što god da se dogodi tijekom vaše
prezentacije
trebate zadržati smirenost i ne očajavati ili bespotrebno prekidati nastup;
spontani
osmijeh ili kratka šala na vlastiti račun, uz eventualnu ispriku, često su bolja
reakcija
u slučaju manjih problema ili grešaka nego prekidanje prezentacije i
zamorno
ispričavanje publici).
-Završite ranije; ne kasnite (nije dobro trošiti vrijeme auditorija preko
očekivanja i
frustrirati pojedince koji jedva čekaju kraj prezentacije da obave druge za njih
važne
poslove; ukoliko stignete najvažnije stvari iznijeti par minuta prije
predviđenog
vremena, imat ćete više mogućnosti za druge oblike kontakta s publikom).

Osobna priprema za prezentacije jednako je važna kao i priprema sadržaja,

prezentacijskih materijala, opreme i prostora za prezentiranje. Mnogi od
elemenata pripreme za prezentacije korisni su i u pripremi javnih govora i
edukacija.