UNIVERZITET U ISTONOM SARAJEVU

SEMINARSKI RAD

TEMA:
KOMIKA U ERUDITNIM KOMEDIJAMA MARINA DRIA (OBLICI SMIJENOG)

SADRAJ:

1.

UVOD ................................................................................... 3

2.

KOMIKA U ERUDITNIM KOMEDIJAMA MARINA DRIA ............................................................................... 4

3.

ZAKLJUAK ..................................................................... 9

4. LITERATURA .................................................................. 10

1. UVOD

Uena komedija ili komedija erudita nastaje u razdoblju renesanse po ugledu na antike uzore. Zaetci prouavanja antike knjievnosti lee u bavljenju latinskim jezikom koji je krajem srednjovjekovlja (Huzinga, Jesen srednjega vijeka; Curtius, Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje) bitno pojednostavljen, a zbog prodora elemenata narodnih jezika i sve razliitiji pa stoga i vie ne udovoljava zahtjevima univerzalne. Osnivaju se humanistike akademije (Pomponije Leto osniva najuveniju u Rimu 1500.) po uzoru na antike koje se bave prouavanjem antikih pisaca - epskih, ali i dramskih. Budui da je bilo u duhu knjievne epohe povjerenje u ljudske sposobnosti, a od antikih ideala i vrijednosti preuzima se vjera u ljudski razum i vrline (virtu=vrlina) poinju se pisati vedra i djela koja analitiki prikazuju ljudske mane i poroke. Po uzoru na rimskoga komediografa arhajskoga razdoblja Tita Makcija Plauta (koji pak je bio pod utjecajem novoatike komedije Menadra) i Terencija stvaraju se komedije s ustaljenim ustrojem u inovima, tipinim ili stalnim licima (koja su preivjela jo iz vremena starogrkoga ulinoga kazalita - mima) i ivom govornom karakterizacijom. Posebna je komedija talijanskoga autora Nicola Machiavellija kojeg u istoriji kulture poznajemo i po svojem filozofskome tekstu - Vladar (koji velia vladare iz porodice de Medici), a koji je bitno uticao na hrvatskoga komediografa Marina Dria.

2. KOMIKA U ERUDITNIM KOMEDIJAMA MARINA DRIA

Po uzoru na antike tekstove razvijaju se karakteristine renesansne vrste: mitoloka drama (glavni predstavnik u Dubrovniku je Mavro Vetranovi) i pastorala (vrsta koja korijenje vue iz pastirskih romana helenistikoga razdoblja grke knjievnosti: Longo, Dafnis i Hloe).Tragedija se pie po uzoru na Senekine krvave komade. Marin Dri javlja se u vrijeme hrvatske renesanse. Spada u dubrovako-dalmatinski krug iz esnaestog vijeka. Obiljeja tog razdoblja su okretanje ovjeku, ovozemaljskom, iskoritavanju prilika i uivanju u ivotu, oivljavanje antikih vrsta komedija potuje trojno jedinstvo (prostor, vrijeme, radnju).1 Dundo Maroje je komedija erudita (uena komedija). Takoe je komedija intrige i karaktera zbog toga to opisuje razliite karaktere te se zasniva na zamrenom zapletu (intrigi), punom neoekivanih obrata i smijenih situacija. Tema djela je viestruka, od sukoba oca i sina te njihova krtost i raspinost (Dundo Maroje i Maro Maroje) te fortuna (Pomet vladar vlastite sree, sudbine). Pomet u svom monologu iznosi svjetonazor renesansnog ovjeka. Smatra da ovjek mora biti vjertouz prilagoavanja, to jest mora znati okrenuti sreu u svoju korist Ma se je trijeba s brjemenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu ko hoe renjat na svijetu., 2

1 2

Marina Simi, Boko Paunovi i dr.:Komino u djelima u doba renesanse, Zagreb (1989), str.124 Isto, str.127

zatim da snaga, talent, obrazovanje te ostale kvalitete nisu presudne za uspjeh u ivotu. Isto tako novac smatra vrhovnom vrijednosti jer omoguuje uivanje, ivotnu lagodnost to doivljava kao ideal Nije ga imat dinar er vidim mnoge s dinarmi potitene; nije ga bit doktur, jer vidim mnoge te brigate fantastike; nije a bit junak s maem u ruci, er su ti veekrat ali ubijeni ali ih su pune tamnice, nije ga bit tamnice, nije ga bit poeta, ni komedije umjet init, er tizijem svak ore i na svaki ga pir hoe operat, kao bastaha, a umjesto zahvaljenja da mu reku: Ne valja nita, ideni!, i da mu neprijatelji ostanu; nije ga bit muik, er tizijeh druzi ine pjet kad veu volju plakat imaju.3 Pomet se esto slui iskrivljenjim latinskim (makaronski) pokuavajui se prikazati uenijim nego to jest, ali i narodnim poslovicama kada se eli pribliiti Petrunjeli. Iz odlomka vidimo da pria tokavskom jekavicom te ubacuje reenice iz talijanskog i latinskog jezika. U prvom prologu negromant (arobnjak) Dugi Nos kae kako je putujui svijetom u Starim Indijama sreo ljude nazbilj i ljude nahvao. Ti su ljudi izmijeani u svim zemljama, oni se meusobno sukobljavaju u svakodnevnici. Ljudi nazbilj su bistri, duhoviti i snalaljivi ljudi dok su ljudi nahvao nesposobni i intelektualno bezizraajni. Pomet je jedini ovjek nazbilj u itavoj komediji. Ostale likove moemo svrstati u ljude nahvao zbog toga to su nesposobni te neki od njih su rasipni (Maro Maroje), a neki su krti (Dundo Maroje). Pometovo razmiljanje jeste diskutabilno jer ima dobre argumente, ali isto tako i one loe. Pomet smatra da pojedinac mora znati okrenuti sreu u svoju korist. Marin Dri je djelovao u 16. vijeku u razdoblju hrvatske renesanse. Ovaj pisac, nadimka Vidra, pripadao je dubrovakom krugu te je autor najuspjenije eruditne ili plautovske komedije Dundo Maroje. Uz potovanje vladajue poetike ove dramske vrste u njih je unosio duh i atmosferu renesansnog Dubrovnika. U djelu su vidljiva renesansna obiljeja: okretanje ovjeku, iskoritavanje prilika i uivanje u ivotu.
3

Marina Simi, Boko Paunovi i dr.:Komino u djelima u doba renesanse, Zagreb (1989), str. 133

Ova komedija potuje trojno jedinstvo prostora, vremena i radnje, a sastoji se od dva prologa i 5 inova. U prvom prologu se istie antiteza ljudi nahvao / ljudi nazbilj. Dugi Nos svojim prologom opisuje rat koji se vodio izmeu ljudi nazbilj ( poteni, dobri i lijepi ljudi) i ljudi nahvao (zli, pokvareni ljudi) , a to je rat koji se vodi i danas. Drugi prolog kratko najavljuje temu ovog djela, sukob izmeu oca, Dunde Maroja, i njegova sina, Mare Maroja, kojemu je dao 5000 dukata da ode u Firencu i postane trgovac. Sin izigrava oca te odlazi u Rim, gdje iskoristi priliku i pokazuje potpuno drugaiji karakter od svog oca. Antiteza je prisutna i u samoj temi djela. Nasuprot ocu koji je krti trgovac nalazi se rasipni sin. Svota novca od 5000 dukata je jedan autobiografski element. Naime sam Dri je imao porodini dug od 5000 dukata, a isto toliko je Maro potroio u Rimu. Taj novac nije potroen samo na njegove elje, nego na zahtjeve ene koju je Maro obasipao prividnim bogatstvom i laima. Iako je bio vjeren 3 godine, on joj je obeao da e je oeniti. Jedan od temeljnih motiva ovoga djela je svakako fortuna ili srea. Pomet je lik koji se vee uz taj motiv. On je vladar vlastite sree ( sudbine), optimist i hedonist. On sreu naziva srjea, dobra srjea, i esto je spominje, hvali ili proklinje. To je ukupnost povoljnih okolnosti koje, iskoriste li se u pravom trenutku i na pravi nain, pridonose pobijedi ovjekove inteligencije. Slijedei misao renesansnih filozofa, Dri dijeli shvaanje o ovjeku kao sreditu svemira: jakom, inteligentnom pojedincu koji sa svojim vrlinama i manama moe savladati ovjekovu najopasniju silu, prevrtljivu sreu.4 Pomet simbolizuje renesansna shvatanja. Kraj komedije nije sauvan, dopunio ga je Mihovil Kombol, ali kraj mora biti srean za sve likove. Dundo Maroje koji je doao za sinom u Rim, planira ga se odrei, no u saznanju da ako Maro sklopi brak sa Perom dobija sve bogatstvo, pohlepni starac ipak oprata svom sinu. Vano je naglasiti kako su sluge u ovom djelu snalaljivi pokretai radnje, a gospodari su naivni jer sluge upravljaju njihovim ivotima.

Miroslav Peri: Tematika djela Marina Dria, Zagreb (1988), str. 26

Dri je uveo ovu vrstu u hrvatsku knjievnost. Komedija predstavlja dogaaje iz svakodnevnog ivota, izmiljene ali ne i nemogue. Radnja je zapletena i u njoj uestvuje obini svijet koji se prikazuje u nedolinim situacijama ( trgovci, krmari, sluge, krae, podvale). Njezin cilj je da zabavljajui i pouava. este su situacije prepoznavanje i preruavanja, a likovi su tipizovane linosti, dijelom preuzete iz antike komedije, a dijelom iz renesanse stvarnosti. Za Dunda Maroja, bez sumnje najznaajniju svoju komediju, on je to ak uinio dva puta. Prvi put u onom opravdano glasovitom uvodnom monologu negromanta Dugoga Nosa, u kome se izmeu drugoga napominje i ovo: "Sad budui me vjetar opet k vami dognao, sreom vaom u ovo brijeme od poklad, odluio sam ne pro tako da vas kojomgodi lijepom stvari ne obeselim." Drugi put se uje od Dunda Maroja iz Prologa: "I videi se naoj Druini od Pometa ne putat pro poklade bez kojegodi feste, ili lijepe, ili grube, stavili su se za prikazat vam jednu komediju."5 Mnoina Drievih izjava te vrste, uvek na isti nain intoniranih i uvek u jednom pravcu usmerenih, zaista je impresivna, ali je osim toga i vrlo zavodljiva; ona bi mogla, kad bismo joj se pustili, da nas odvede do zakljuka, lakog i brzog, kako je cilj svoje literature a to onda znai: cilj literature uopte Dri video u pukom postizavanju zadovoljstva kod onih kojima se ta literatura obraa. Takvo shvatanje pesnikovog cilja ne bi u vekovima renesanse bilo nimalo neobino i Dri ne bi bio ni prvi a ni poslednji pisac toga doba koji bi ga branio.

Kakve su bile teorijske osnove na kojima je Dri podigao velianstvenu zgradu svojih komedija danas je jo najlake prozreti. Jer ve prvi dodir sa njima otkriva i najpovrnijem pogledu da su taj Dundo Maroje i taj Skup, taj Arkulin i taj Pjerin, taj Duho Krpeta i ta Mande zamiljeni uglavnom na jednoobrazan nain i sagraeni uglavnom po jedinstvenom postupku.6 Sve su one iz kola takozvanih eruditnih komedija to jest komedija koje su u zlatno doba italijanskog humanizma ponikle u obrazovanim
5

Sandra Joki , Marina Zlati: Dubrovaka knjievnost, Sarajevo (1989), str. 66 Isto, str. 69

sredinama iz predanog izuavanja i u prvi mah pobonog i ropskog, a posle i sve slobodnijeg i sve samostalnijeg podraavanja klasinog naslea. Renesansni teoretiari komediografskog posla, ba kao i njegovi praktiari uostalom. vie su dugovali Plautovim i Terencijevim komedijama no Aristotelovoj Poetici, u kojoj je nedostajao upravo deo posveen komediji, i vie no Horacijevim i Ciceronovim delima, u kojima se za njihove svrhe moglo nai tek poneto i u svakom sluaju nedovoljno. Danas se odvie dobro zna: Plaut i Terencije, i vie onaj prvi no ovaj drugi, nisu samo toj komediografiji omoguili da se rodi i nisu joj samo pomogli da stane na vlastite noge, ve su za nju bili, i ostali, za nju jo i trajni uzor, ak i onda kada je ona to pokuavala da porekne, i bili su, i ostali, za nju jo i nepresuni izvor izvor motiva, svakovrsnih zanatskih znanja i pojedinanih dosetki ak i onda kada je ona to pokuavala da sakrije.

3. ZAKLJUAK
8

Dri je svoje dijelo Dundo Maroje gradio na temeljima i u punom skladu s normama neke svoje unapred utvrene ili u trenutku izabrane poetike. Takav su put odvajkada prelazili svi veliki pisci i njega nije mogao mimoii ni znameniti komediograf iz starog, renesansnog Dubrovnika. A posebno je, i sasvim drugo, i u krajnjoj liniji nebitno pitanje da li se oni, i Dri sa njima, po tom putu kreu sa punom svjeu o svom inu ili samo voeni nejasnim stvaralakim nagonom. To bi znailo, i to stvarno i znai, da je i na "veseli dum Marin", kako smo dubrovakog pesnika odavno svikli da zovemo, srdano i intimno, ali moda i poneto nepromiljeno, oblikujui iz svojih poetskih snova jedan novi svet, imao pred oima ili u svjesti nekakav svoj "vjeruju", nekakav osobeni i naroiti skup istina vlastitih ili prisvojenih, svejedno do kojih je drao i u koje se i kao ovek, i kao pisac zaklinjao. U taj su se skup, kao to je i bilo prirodno, po nudi stekle istine mnoge i mnogovrsne, ali nas, za ovaj trenutak, najvie interesuju one koje okuplja iroki krug meditacija o poeziji i njenoj sutini, o njenoj misiji meu ljudima, o tokovima i o stranputicama njene sudbine, o njenim mogunostima i o njenim varkama, o sponama koje je vezuju za ljudski ivot i o onim drugim koje ljudski ivot vezuju za nju. Kakve su bile teorijske osnove na kojima je Dri podigao velianstvenu zgradu svojih komedija danas je jo najlake prozreti. Jer ve prvi dodir sa njima otkriva i najpovrnijem pogledu da su taj Dundo Maroje i taj Skup, taj Arkulin i taj Pjerin,taj Duho Krpeta i ta Mande zamiljeni uglavnom na jednoobrazan nain i sagraeni uglavnom po jedinstvenom postupku. Sve su one iz kola takozvanih eruditnih komedija to jest komedija koje su u zlatno doba italijanskog humanizma ponikle u obrazovanim sredinama iz predanog izuavanja i u prvi mah pobonog i ropskog, a posle i sve slobodnijeg i sve samostalnijeg podraavanja klasinog naslea.

4. LITERATURA
9

Miroslav Peri: Tematika djela Marina Dria, Zagreb (1988)

Marina Simi, Boko Paunovi i dr.:Komino u djelima u doba renesanse, Zagreb (1989)

Sandra Joki , Marina Zlati: Dubrovaka knjievnost, Sarajevo (1989)

10