1

dr. Enes Kari

ISLAM I MUSLIMANI PRED SAVREMENIM IZAZOVIMA

odabrani tekstovi, eseji i intervjui

Biblioteka:

Savremeni islamski mislioci

Knjiga: 5

Izdava pdf-izdanja: www.bosnamuslimmedia.com 1430. hid. / 2009. god.

SADRAJ
UVOD .................................................................................................. 6

VJERSKE TEME ............................................................................ 7

SEDDA U NAMAZU.......................................................................... 8 Povremena i permanentna sedda ....................................................... 9 Ravnotea etiri elementa ................................................................ 10 Sedda licem uvjetovana seddom srca ............................................. 11 Ulazak ovjeka u svemirsku seddu .................................................. 13 Vraanje Izvoru i Poetku ................................................................ 14 BOANSKA SVJETLOST POSTA ..................................................... 17 Post kao privilegirani ibadet ............................................................. 17 Tri razine posta i postaa .................................................................. 19 Post i duhovna uranjanja .................................................................. 21 Post - kuanje predvorja vjenosti ..................................................... 23 to dalje od antropoteizma ............................................................... 24 Post kao istota u ime Boga kao put k Bogu ...................................... 25 EHID - SVJEDOK VELIANSTVENOG CILJA SVOJE SMRTI ....... 27

ISLAM PRED IZAZOVIMA MODERNOSTI................... 33

FUNDAMENTALIZAM PROKRUSTOVE POSTELJE ........................ 34 KLONIRANJE - FILOZOFSKA, ETIKA I RELIGIJSKA RAZMATRANJA ............................................................................... 39 Kloniranje ljudi i kriterij umjerenosti ................................................ 39 Kriterij granice ................................................................................ 42 Kriterij cjeline ................................................................................. 45

TEFSIRSKE TEME ..................................................................... 47

METODE TUMAENJA KUR'ANA ................................................... 48 Tumaenje Kur'ana Kur'anom .......................................................... 49 Tumaenje Kur'ana Tradicijom......................................................... 51

Racionalno tumaenje Kur'ana ......................................................... 53 Lingvistiko tumaenje Kur'ana ........................................................ 54 Stilistiko tumaenje Kur'ana ........................................................... 55 Sufijsko ili ezoteriko tumaenje Kur'ana .......................................... 56 Znanstveno tumaenje Kur'ana ......................................................... 57 Historijsko tumaenje Kur'ana .......................................................... 57 Tematsko tumaenje Kur'ana ............................................................ 58 Ostale metode tumaenja Kurana..................................................... 59 DESET ZAPOVIJEDI U NOVIJIM KOMENTARIMA KUR'ANA ........ 61 IBRAHIM - BOIJI PRIJATELJ.......................................................... 70 TEFSIR I PROBLEM ISLAMSKOG MILJENJA................................ 84 TUMAENJE KURANA I SUDBINA ISLAMSKOG SVIJETA ........ 105

ISLAM I ZAPAD: KA DIJALOGU ..................................... 123

KAKO DOI DO JUDEO-KRANSKO-ISLAMSKE KULTURE I CIVILIZACIJE? ................................................................................ 124 Kako povijest svjetskih religija itati pogledom kontinuiteta? ........... 126 Povijest kao zamka za meureligijski dijalog................................... 129 Kranstvo i islam danas opasnost monizma identiteta .................. 131 MUSLIMANSKO ISKAZIVANJE VJERE U EVROPI DANAS.......... 135 Razliita shvatanja "euro-islama" ................................................... 135 Islam kao "izbjeglica u Evropi" ...................................................... 136 Kako univerzalizirati nae evropsko iskazivanje islama? .................. 137 Insistiranje na univerzalnim kulturnim premisama islama u Evropi ... 140 ANTIMUSLIMANSKA HISTERIJA MEDIJSKOG DEMIJURGA ...... 144 Moni Zapad i lana slika o islamskom svijetu ................................ 144 Medijska dresura ima dalekosene posljedice .................................. 145 Mujezin sa damije u High Streetu ................................................. 146 Francuskinja sa alom i muslimanka sa mahramom.......................... 147 Suprotstavljanje antimuslimanskoj hajci.......................................... 148 Me .............................................................................................. 149 UNUCI HOMO SAPIENSA NA POETKU 3. MILENIJA ................. 151 al za maem ................................................................................ 153 Strana vremena ............................................................................ 154

PUTOPIS SA HADDA ......................................................... 156

REVDA ............................................................................................ 157 GALAKSIJE ..................................................................................... 171 AREFATSKA GORA ........................................................................ 185

UMMET KROZ POVIJEST ................................................... 199

NACRT OPE POVIJESTI ISLAMA ................................................ 200 Islam - "najmlaa"i "najstarija" vjera .............................................. 202 Arabijski ulazak u povijest ............................................................. 204 Nepouzdanost stereotipnih pristupa................................................. 207 Jezike i kulturne zone muslimanskog svijeta .................................. 210 Islam i Evropa i pitanje budunosti dvaju susjeda ............................ 217 Povijest islama i pogled u budunost............................................... 231 ZNAMENITI LJUDI MUSLIMANSKOG OVJEANSTVA............. 236 Svjetovi muslimanskoga ovjeanstva............................................. 236 Politiari, dravnici, halife, dinastije ............................................... 239 Osnivai pravnih kola, ulema, teolozi, uvari tradicije, sufijski pjesnici i mistici, komentatori Kur'ana........................................................... 245 Knjievnici, putnici, geografi, hemiari, matematiari, astronomi ..... 252

INTERVJUI ................................................................................... 257

IZETBEGOVI SVOJIM MILJENJEM NE PRIPADA "MLADIM MUSLIMANIMA" ............................................................................ 258 REIS CERI JE LUKAV FAJTER, OMUDRO U POLITIKIM IGRAMA .......................................................................................... 272 UVIJEK JE POLITIKA KORISTILA AHMEDIJU ............................. 289 VE ETIRI ILI PET GODINA DR. CERI JE SEBI UMISLIO DA JE SADA UPRAVO ON NA I VJERSKI I SVJETOVNI LIDER ............ 302

O AUTORU ................................................................................... 317

UVOD
Dragi itaoci, Pred vama je hrestomatija - zbirka tekstova i eseja dr. Enesa Karia, profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Dr. Kari je jedan od najpoznatijih savremenih islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini, a poznat je i esto citiran i u najpoznatijim naunim krugovima u svijetu. Tekstovi koje vam predstavljamo u ovoj hrestomatiji su predhodno objavljeni u nekom od asopisa islamske zajednice: Preporod, Novi Muallim, Glasnik Rijaseta IZ-e, Takvim, ili u nekoj od njegovih mnogobrojnih objavljenih knjiga. Tu su i etiri intervjua koje je dr. Kari dao poznatim bosanskim magazinima i novinama. Na kraju knjige nalazi se i biografija sa popisom njegovih do sada objavljenih knjiga. Tekstove smo rasporedili u vie tematskih cjelina radi lakeg snalaenja, a kroz njihovo iitavanje moi ete stei uvid u ideje, bogatstvo i irinu miljenja ovog islamskog uenjaka. A spektar oblasti kojima se bavi i tema o kojima pie dr. Kari je irok: od tumaenja Kur'ana, preko islamske povijesti i filozofije, do pitanja i problema koji se tiu savremenih drutvenih izazova... Nadamo se da e sa ovom hrestomatijom bar djelimino biti popunjena praznina na internetu kada je u pitanju djelo ovog savremenog bosanskog alima i mislioca.

Bosnamuslimmedia.com 2009. / 1430. h. god. 6

VJERSKE TEME

SEDDA U NAMAZU1

Kroz seddu struji Istina, njome se zalazi iza vremena i prostora, iza prolaznosti i propadanja, s njome se ulazi u ritam najviih javljanja Istine i ulazi u protok stvorenja to su se zaputila Gospodaru Ibni Darir at-Tabari u svome djelu Povijest naroda i kraljeva tvrdi da su stvaranje ovjeka i sedda (padanje niice) koju su, po Boijoj zapovijedi, uinili aneli/meleki pred ovjekom, doekani meu stvorenjima kao velika vijest. Jer, niice se pada samo pred Bogom kome niko ravan nije i koji nikom seddu ne ini. Autor Povijesti naroda i kraljeva u metaforiko-aluzivnoj formi govori ta je to sve znailo i kakve je duhovne dogaaje u svemiru potaklo. Daleko od toga da se mi ovdje zapuujemo u bespua pitanja boanskog i ljudskog, u krajnja znaenja, jo dalje da se na njih daju i odgovori. Ali, injenica je da je padanje niice meleka ovjeku Ademu (a.s.), prema kuranskim kazivanjima, to jest sam in sedde, razdvojio stvorenja na ona to su vjeito niice pred Bogom, na stalnoj seddi, i ovjeka, koji seddu ini samo povremeno. Dakako, ovdje mislimo na ono to nam preostane od ovjeka kada mu oduzmemo njegove dimenzije i mjere za koje se interesiraju fizika i biologija. Jer i bioloko-fiziko oitovanje ovjeka je na permanentnoj seddi. Sama ta strana ovjeka, ili te strane ovjeka, izvravaju vjerno zadatak od Boga uspostavljen. Tom stranom svoje biologije ovjek je ukljuen, mimo svoga odobrenja u univerzalnu, permanentnu, svemirsku seddu Bogu.

Tekst objavljen u Preporod br. 19/861 od 01. oktobar 2007. god.

Ali kako je u ovjeku pohranjena ona velianstvena iskra slobode i kako je ta sloboda zapretana u onom to teolozi i filozofi imenuju srcem, razumom, duom, strastima i putima, tako je ovjeku ostalo da prvi od stvorenja svojom voljom odlui hoe li ili nee niice padati pred Bogom. Povremena i permanentna sedda Nisu rijetka miljenja da je ovjek od Boga u zadatak dobio povremenu seddu iz razloga to je on halifa Boiji, namjesnik Boiji, zato to je ve nosilac emaneta ili pologa ponuenog od Boga, a to su ga odbili Zemlja, nebesa i planine. Ademu su aneli/meleki pali na seddu upravo zbog tog emaneta, ali mu je sedda meleka bila veliko znamenje i opomena da je upravo ovjek taj koji se zapuuje u svijet kunje, patnje, znanja, moi, slobode, rada, bolesti, smrti... Ademu je ostao ivot sa onim Boijim robovima koji su na permanentnoj seddi, koji su se poistovjetili sa svojom ulogom. Nigdje se bolje ne iskazuje odnos ovjekove povremene sedde i Allahovih stvorenja to su na stalnoj seddi kao u ajetima koji, ako ih izustimo ili ujemo, trae da niice pred Stvoriteljem padamo. A oni koji su kod Gospodara tvoga, oni se ne ohole da Mu iskau tovanje, i da samo Njega hvale, i samo pred Njim oni padaju niice. Allahu se klanja sve to je na nebesima i na Zemlji, i to milom ili silom ini, a i sjene njihove jutrom i naveer. Allahu niice pada sve ivo na nebesima i na Zemlji. Ti reci: Vjerovali vi u Kuran ili ne vjerovali, zbilja, oni kojima je i prije objavljivanja njegova podareno znanje, kad im se on ita, padaju licem niice. To su oni kojima je Allah podario blagodati: vjerovjesnici iz potomstva Ademova i od onih koje smo sa Nuhom nosili i iz potomstva Ibrahimova i Israilova i onih koje smo Mi uputili i Mi odabrali. 9

Zar ne vidi da Allahu niice padaju i oni to nabesima su i oni to na Zemlji su, i Sunce, i Mjesec, i zvjezde, i planine, i drvee, i ivotinje, i mnogi ljudi a mnogi i kaznu zasluuju. A kad im se kae: Niice Svemilosnom padnite! oni pitaju: A ko je Svemilosni? Zar da padamo niice jer nam ti nareuje? I to im zastranjenje poveava. I da im je ejtan lijepim prikazao djela njihova pa ih odvratio od Puta Pravoga, i oni nisu na Pravoj Stazi pa da se klanjaju Allahu, Koji ono to je skrovito izvodi na nebesima i na Zemlji, i Koji zna ono to skrivenim vi drite i to na javi iznosite. U Nae ajete vjeruju samo oni koji kad su njima opomenuti licem niice klanjaju i zahvaljuju, Gospodara svoga hvalei i oni se ne ohole. I Davud pomisli da smo Mi njega na kunju naveli, pa od svoga Gospodara oprosta zatrai, i niice licem na tle pade i pokaja se. Od Njegovih su Znakova i no, i dan, i Sunce i Mjesec! Ne padajte niice ni Suncu, ni Mjesecu, niice padajte samo Allahu, Koji ih je stvorio, ako vi samo robujete Njemu. Padajte niice Allahu i Njemu robujte! I zato, kad im se ui Kuran, niice ne padaju?! ...I Gospodaru svome niice padaj i tako Mu se priblii! Ravnotea etiri elementa Ako ovim ajetima treba objanjenje, onda ga je El-Gazali (Abu Hamid al-Gazali) najbolje formulirao govorei o ovjeku i seddi u svome djelu Ihjau ulumi d-din. U svakom ovjeku imaju etiri elementa: boanski, ejtanski, zvjerski i ivotinjski. Sve to sakupljeno je i nahodi se u ovjekovom srcu, kao da se u osnovi ovjekovoj nalaze svinja, pas, ejtan/sotona i 10

mudrac. Svinja je strast, ne odbacuje se svinja zbog boje, oblika i izgleda nego zbog razvrata i pohlepe. Pas je srdba i ne odbacuje se pas zbog boje, oblika i izgleda nego zbog zvjerstva koje nosi u sebi i nasilja... Svinja u ovjeku svojom prodrljivou vodi u razvrat i ono to je zabranjeno, a zvijer svojom srdbom vodi u nasilje i uznemiravanje. ejtan/sotona je taj koji raspiruje strast svinje i srdbu zvijeri i jedno drugom pomae i ejtanu ine dobro jer su oni njemu potinjeni i njemu su u poloaju niice, na seddi. Mudraca simbolizira um kome je zapovijeeno da otkloni ejtanovu spletku i um je prisiljen da ejtanovu obmanu otkrije svojom intuicijom i svojim zadobijenim svjetlom... da bi tako sve ilo po svome toku i da se mudraevim uzdama uspostavi ravnotea. Ukoliko nema ravnotee u tom sluaju svinja, pas i ejtan u ovjeku potine ovjeka i s njim upravljaju tako da je ovjek primoran da stalno trai naina kako da zasiti svinju u sebi, i zadovolji psa, i tako je stalno u robovanju ili psu ili svinji. Ovakvo je stanje veine svijeta, veli Abu Hamid al-Gazali, i nastavlja: Zaista je udo kako neko moe osuivati to to se idolopoklonici klanjaju i robuju kamenju, a kada bi mu zastor (koprena) bio s njega skinut i bila mu otkrivena bit njega samog, odnosno njegovo pravo stanje kako to vide oni koji su zadobili kaf (otkrovenje), sebe bi tada vidio kako svinji u sebi ini seddu ili ruku i oekuje njezin znak i nareenje. Kad god svinja zatrai neto da bi zadovoljila svoje prohtjeve on joj se odmah odazove u pribavljanju onoga to e je zadovoljiti. Sedda licem uvjetovana seddom srca ovjek se pomou sedde pribliava Allahu, kako to stoji na kraju sure Iqra. Koliko e ovjek u namazu i na seddi moi prodrijeti u tajne zavisi od njegove osobne istote. To prodiranje u tajne se od ovjeka do ovjeka razlikuje kako po snazi tako i po intenzitetu. Kada, ovjee, kae Traim utoite kod Boga! (Euzubillahi...), znaj da je ejtan tvoj neprijatelj koji ti je u stalnoj zasjedi, u tenji da tvoje srce odvrati od Boga iz zavisti to e razgovarati s Njim i pasti Mu na 11

seddu. Jer, ejtan je proklet, zato to je izostavio seddu kada ju je trebao uiniti Ademu. Kod sedde ovjek treba da obnovi svoje sjeanje na Allahovu veliinu... Sedda je najvei stepen tvoje poniznosti i pokornosti, spusti ovjee svoje lice, svoj najvelianstveniji dio na najnii nivo stvari, na prainu. Ako moe da izmeu tvoga lica i zemlje ne bude nita uini seddu na zemlji jer je to najbolji vid skruenosti i najbolji dokaz poniznosti. Ako uspije da svoj nagon stavi u takvu poniznost znaj da si ga stavio na pravo mjesto i da si dio vratio njegovoj cjelini, jer ti si od zemlje stvoren i njoj e se vratiti. Tada u svom srcu obnovi Boiju veliinu rijeima: Slavljen si moj uzvieni Stvaratelju, i to potvrdi opetovanjem jer jedno opetovanje je slabog uinka. Pa kada tvoje srce postane snano i kada se to manifestira, siguran budi u Boiju milost, jer milost Njegova hita ka slabosti i poniznosti, a ne oholosti i obijesti.... Lice je onaj najuzvieniji spoljni dio ovjeka. Uistinu, na licu (a ljudsko lice uzdignuto je nad licima svih drugih stvorenja) ovjek raspoznaje bol, radost, tugu, obijest, poltronstvo, zavist. Ono je taj otok postojanja kroz kojeg se iskradaju unutarnja stanja srca. Zato je sedda licem uvjetovana seddom srca. ivotinje licem na tle ne padaju, jer one ne zavide, ne mrze, nisu podle, itd. (ili, pak, ovjeku nije dato da sazna njihova ivotinjska stanja). Al-Gazali, budui da je pronikao u tajne srca kae: Srce ima svoju vidljivu vojsku, vidljivu okom. To su ruke, noge, oi, ui, jezik i ostali vidljivi ili nevidljivi organi. Svi su u slubi srca i potinjeni su srcu. Ono je to koje njima raspolae i nareuje. Organi su stvoreni da budu pokorni srcu, ne mogu mu se suprotstaviti niti se pobuniti. Kada srce naredi oku da gleda - ono gleda, jeziku da govori - on govori, rukama da dohvataju - one dohvataju... Potinjenost organa srcu slina je potinjenosti meleka Bogu - ne mogu Mu se suprotstaviti niti pogrijeiti i samo ine ono to se od njih trai. Ipak u neemu se razlikuju. Aneli/meleki su svjesni svoje sedde i pokornosti, svoje skruenosti i poniznosti, a organi su nesvjesni svoje potinjenosti srcu. Srcu je potrebna ova vojska jer mu je potrebna jahalica i opskrba za put 12

zbog kojeg je srce stvoreno, a to je put Bogu i prevaljivanje prostranstva i razina za dolazak tamo. Jahalica srca je tijelo, a opskrba znanje. Ono to srce vodi do opskrbe jeste dobro djelo. ovjek ne moe doi Allahu dok ne bude u tijelu i dok ne ostavi ovaj svijet. Najniu stepenicu mora ostaviti da bi doao do najvie... Ulazak ovjeka u svemirsku seddu Islamski klasici su ljudski duh, duu, zapravo njeno sredite smjetali u gornji dio tijela, srce i glavu. Donji dio tijela je strast i prostor poude, puti. Kada Ibn Arabi govori o seddi on ima u vidu takvu uslovnu podjelu. Ako se sedda jednog ovjeka posmatra u prostoru, na ravnoj plohi, zapaa se da su ova mjesta gdje je ljudski duh smjeten upravo na seddi na najnioj moguoj razini. Ibn Arabi ide dalje pa kae: erijatom je propisano klanjau da na seddi, kada je niice, izgovori - Slavljen si moj Uzvieni Stvoritelju! tri puta. Jednom za svoju senzibilnost i uvstvo, drugi put za svoju intuitivnost i matu, a trei put za svoj um. Ta radnja i postupak znai da Istina (Bog) isti (svoga roba, ovjeka) na mjestu gdje mu je on najblii, i hoe da rob/ovjek postane znan i preko osjeaja i preko intuicije i putem razuma i time se suprotstavlja ejtanu. Nije teko zakljuiti da Ibn Arabi u inu sedde vidi potpuno ulaenje ovjeka u svemirsku seddu, jedan preobraaj, obrat to se asovito zbiva, to na tren dovede u skladu vrijeme i vjenost. Na temelju kuranskih kazivanja znademo da su nebesa i zemlja sazdani u sedam katova, koji su vrsti i jaki. U ovjekovoj tjelesnosti najvre su kosti. O tome Ibn Arabi kae: Islamski pravnici se slau da seddu treba uiniti elom, ali su se razili oko toga da li je treba initi i dodirom nosa i tla, jer nos nije kost, nije ista kost i po svome sastavu blii je miiima nego kostima. Nos se razlikuje od ela. U hadisu je velianstvena uputa da se sedda uini elom, tj. da se ini na sedam kostiju poevi od ela, pa promisli o tome, ovjee. 13

Ali, najvelianstvenije rijei o namazu to ih je Ibn Arabi izrekao, preputajui Bogu krajnji sud da li je tako, jesu: Bog je naredio stvorenjima da ine seddu i seddu je uinio najbliim mjestom i stupnjem stvorenja Bogu svojim rijeima ini seddu i priblii se svom Gospodaru! Prema hadisu, ovjek je, takoer, najblii Bogu kad je na seddi. Mi znademo da prostorna relacija iznadu odnosu na Boga prema ajetima Bog je iznad svojih robova i Robovi Allahovi se boje svoga vinjeg Gospodara ista je kao i relacija ispod u odnosu na Njega. Jer, rob koji je niice pred Allahom trai svojim licem dolje kao to i rob u stojeem stavu trai gore. A kako rob na molitvi/dovi podigne svoje lice i ruke traei Gospodara, mada je On uinio da sedda bude mjesto najblie Allahu, onda znamo da se to odnosi samo na ovjeka. Boga nije, slavljen neka je On, ograniilo ono iznad od onog ispodniti ono ispod od onoga iznad, jer Bog je stvoratelj i onog iznad i onog ispod. Vraanje Izvoru i Poetku Boga ne ograniava ni to kada je obuhvatio Ar (Boansko Prijestolje), jer On obuhvata i zemaljsko nebo, Bog je sa nama gdje god bivamo mi. Njegovo Bie obuhvata sve, Ar, svemir, Zemlju, Bog nam je blii od vratne ile kucavice. Ibn Arabi je zagovornik univerzalne sedde u koju se ovjek povremeno svojom voljom utapa. ovjek je na zemlji u stanju tawila, odnosno u stanju vraanja svome Izvoru i Poetku, a seddom i namazom on ubrzava tawil. Islamski mistici u svojim uenjima naglaavaju da se proces vraanja svome Izvoru i Poetku moe ubrzati i u permanentnoj napregnutosti da se to postigne. Sufija Abdul Quddus iz Gangoha je svoju elju za Izvorom i Poetkom iskazao rijeima: Muhammed Arabljanin popeo se je na najvie Nebo i vratio se. Kunem se Bogom, da sam ja tamo dospio, ne bih se nikad vratio. hadise. Muhamed a.s. je o padanju niice, seddi, izrekao mnoge

14

Niim se ovjek ne moe pribliiti vie Bogu nego kroz skrivenu seddu. Nijedan musliman nee Bogu uiniti seddu, a da ga On nee podii za stepen i osloboditi grijeha. Neki ovjek ree Poslaniku: Moli Allaha da me uini od onih koji e zadobiti tvoj zagovor/efaat, a na to mu Poslanik odgovori: Pomozi me obiljem svojih seddi! Sedda je svjetlost skruenosti koja prosijava iz unutranjosti ka spoljanosti! Kada ovjek proui seddei-tilavet i spusti se na seddu ejtan/sotona se osami uplakan govorei: Teko meni, ovjeku je nareena sedda, pa je posluao i zadobie Dennet, a meni je bila nareena pa sam je odbio i pripada mi Dehennem! Kroz seddu struji Istina, njome se zalazi iza vremena i prostora, iza prolaznosti i propadanja, s njome se ulazi u ritam najviih javljanja Istine i ulazi u protok stvorenja to su se zaputila Gospodaru. ovjek seddom prekorauje obuhvaenost mjestom, smjetenost, redoslijed, poloaj i njihovim prekoraenjem ulazi u ljubav i snagu to pokree sunce i zvijezde. Dodir ela i tla razbuuje neznane razine, spaja ono za to ovjek uobraava da je odvojeno, i na seddi - ba kao to stanja u kojima se nahodi voda uvijek idu svojemu zadatku i svojoj biti - tako i ovjek duhom i tijelom potvruje onaj velianstveni zadatak to mu ga je Bog podario. Sedda je priznanje da izvan onog to je ovjek na zemlji sagradio i uobrazio da je velianstveno ima neto jo velianstvenije. Seddom za trenutak spoznajemo da je sve ono najvelianstvenije iz djela poezije, slikarstva, muzike, arhitekture, najdovitljivije umne konstrukcije od religije i filozofskih sistema do matematikih operacija samo blijedo sjeanje na nesavreni ivot za kojim se ne ali. Sedda nije samo ritual kojim bljesne znanje bezdimenzionalnih razina ve i znanje o ivotinji u sebi, koja pati od bolesti koja se sastoji

15

u tome to zaista ne moe da ivi bez sredstava koja ublaavaju njenu ud. Ali, daleko od toga da se sedda moe znanjem u rijei pretoiti. Vanije je neizrecivo iskustvo sedde i njegovo pomaljanje.

16

BOANSKA SVJETLOST POSTA1

Moda je odvie slobodno rei, ili pak tvrditi, da su neke obligatne dunosti (farzovi), koje se po islamu trebaju izvravati, najbolje sredstvo uranjanja u nikad dokraja dosene aspekte Boansko Bia i Njegove Tajne. Osim to se islamske dunosti ine i u djelo provode kao temeljne dunosti u vjeri, one su takoer i naini pribliavanja Bogu, Najdraem Izvoru, to jest one su ljestve naeg ljudskog uspravljanja u vjeri. Islamski post (saum ili sijam) i Svjedoenje Boije Jedinosti (ehadet) jesu ne samo ovjekove dunosti usredsreene na ovjeka,ve su po svojim nutarnjim znaenjima, boanska istina koja izvire iz Njegova Bia. U Kur'anu Bog velianstveni objavljuje ehadetom da je On jedan Bog: Va Bog je jedan Bog (Ve ilahukum ilahun vahid). Svakidanjim rijeima kazano, i Bog donosi ehadet, posvjedouje da je On jedan, jedini. Post kao privilegirani ibadet Ali, nije samo tako kad je posrijedi temelj svih temelja islama, ehadet, ve tako stvari stoje i sa postom. Na temelju jednog odabranog Poslanikova a.s. predanja (ili hadisi-kudsije) koje glasi: Post je u Moje ime (Post je moj!) i samo ja za njega nagraujem moe se zakljuiti da je Boanski Post najsavreniji, najuzvieniji i ni sa ijim postom usporediv nadnaravni in! To jest, Boije Bie posti, a da nikad nije zapostilo u svojoj svevjenosti.
Tekst je objavljen u Preporod - islamske informativne novine, br. 20/862, 15. oktobar 2007. god., sarajevo.
1

17

Tako su post i ehadet, ako se sagledaju u meusobnom odnosu kao neopozive dunosti Allahova tovatelja/roba/ovjeka, ogledalo iz jedne alegorije koja pripovijeda kako se bljesak zrake svjetla vraa svome Izvoru jer je od Njega i potekao! Bog Velianstveni svjedoi da je On jedan i jedini, tako se u Kur'anu Allahova svjedoenja javljaju kao temeljna misao islama - ehadet to ga ljudi, u vidu invokacije, esto izriu. Allahu d. e je svojstven post (to jest, On Svojim Boanskim Postom nije ovisan ni o emu, ni o hrani, niti o bilo ime o emu su ovisna stvorenja!), tj. nita Mu nije potrebno i Njegovo je Bie, Njegov Zat, apsolutno neovisan (o vremenu, mjestu, hrani, relaciji koja bi Ga uslovljavala, itd.). Allahov post je najvia metafora za post uope. Kao takav, Allahov post je neusporediv s postom Njegovih tovatelja/robova! Na slian se nain otvaraju staze i za promiljanje i drugih obligatnih islamskih dunosti, a posebno je to sluaj s namazom. Veina invokacija i sekvenci namaza su Boanske Rijei o Boijem Sopstvu/ Zatu i Boanskim Svojstvima/Sifat. Kako se posredstvom namaza posvjedouje, ili s ovjekove strane tei posvjedoiti, to to Bog uistinu jeste kao i negirati to to On ustinu nije - i budui da se to ini posredstvom Allahovih Rijei podarenih ovjeku da se pomou njih Bogu preda i okrene Mu lice svoje - onda je namaz (s Boijim Rijeima i ljudskim kretnjama i naklonima, gdje je najvei in padanje niice) najvee oitovanje odnosa ovjeka i Boga, ali i Boga i ovjeka. U svjetlu ovakvih tumaenja namaz je, dakle, vjerska obligatna dunost i in to u svojoj formalnoj strukturi na najsretniji nain objedinjava ehadet i post (saum), jer dok smo u namazu zabranjeno je jesti ili udovoljavati bilo kojoj potrebi tijela. Post kao Boanska karakteristika (Boiji sifat) je u djelu elGazalija i Ibn Arebija osvijetljen na identian nain. Vjerovatno je originalno vrelo takvih tumaenja poteklo od el-Gazalija, kojem Ibn Arabi, kada je tumaenje islamskog posta po srijedi, mnogo duguje. U sreditu el-Gazalijevih tumaenja posta kao Boijeg sifata jeste hadisi-kudsi Post je moj i samo ja za njega nagraujem (Assawmu li ve ene edzi bihi). 18

Prva logika cjelina hadisa (Post je moj) je kod islamskih mistika uvijek promiljana kao iskaz Ja postim, koji i el-Gazali u svojim tumaenjima upotrebljava u ovakvom znaenju. Za el-Gazalija se post odlikuje osobenou Allahovog svojstva to nije sluaj sa ostalim farzovima, kako to na temelju Allahovih Rijei prenosi Poslanik: Za svako dobro djelo ima deset do sedam stotina nagrada/sevaba osim posta. Post je moj, a ja u za njega podariti nagradu / Ebu Hurejre/. Post je pola strpljivosti i nagrada za njega je mimo odredbe o odreivanju nagrade i obraunu. Allah kae: ovjek naputa svoju strast, hranu i pie radi Mene, a post je Moj i Ja za njega podarujem nagradu! Meutim, ovaj hadisi-kudsi el-Gazaliju je samo poticaj da razvije svoje osobeno tumaenje posta. Fenomen strpljivosti koji moe razviti ljudsko bie (to se i na temelju Kur'ana potvruje) jedinstveni je sadraj ljudskog duha. Kad je razina stvorenja posrijedi, nita se u svemiru ne moe strpiti niti ima sposobnost strpljenje izuzev ovjekova bia. Strpljenje je, k tome, odlika ovjeka koji ima slobodu, koji kua slobodni ljudski in! Strpljenje je na temelju vjere u Boga najvaniji vid odbrane koju sami sebi moemo podariti i priutiti. Samo teka iskuenja dovode do trpljenja, a strpljenje je prevladano trpljenje. Tri razine posta i postaa Trpljenje je muka, bol i strah, a strpljenje je srea, radost i svjetlo. Glad je trpljenje, a post je strpljenje. Strpljenje u vrenju vjerskih dunosti prelazi u vie osjeanje kuanja mogunosti ljudskog duha i slobode u njemu. El-Gazali promilja strpljivost kao fenomen do koga ne mogu svi ljudi doi i samo je mali broj onih koji su u postu strpljivi. Post ima tri stupnja: A) Post obinog svijeta, B) post odabranih i C) post najodabranijih. Post obinih upranjava se u ustezanju od jela, pia i udovoljavanja strastima. Post odabranih je ne grijeiti ulom sluha, vida, mirisa, ne grijeiti govorom, ne grijeiti nogama, rukama i ostalim tjelesnim organima. Post najodabranijih je srcem postiti od profanih stvari i ovosvjetskih misli, i itavim se srcem 19

zabaviti samo Bogom! Ovu vrstu posta e - prema el-Gazaliju pokvariti i sama pomisao na neto drugo osim na Allaha i Sudnji dan, tj. pokvarie ga i pomisao na Ovaj svijet osim ako se time ne eli, u krajnjem sluaju, dobro za vjeru, jer je i to opskrba za Onaj svijet (ahiret) i ne pripada Ovom svijetu (dunja)". Ismail Hakki u svome mistikom komentaru Ruhu l-Bejan, donosi vrlo slina tumaenja tri stupnja ovjeanstva u odnosu na post. Postoji post obinog svijeta (saumu l-avvam), to je post u sustezanju od jela, pia, tjelesnih prohtjeva. Vii stupanj posta ukljuuje osim posta obinog svijeta i to da tjelesni i mentalni organi poste, to jest da se sustegnu od harama to ga mogu poiniti ovjekove ruke, noge, oi, jezik, srce, itd.. Takav post je post odabranih (saumu l-havass). Trea i najvia razina ljudskog posta je post koga poste najodabraniji (saumu ahassi l-havass), takvi se odriu svega, da bi se pribliili samo Bogu. Ukratko, jedino se ne odriu Njega! Islamski mistici, govorei o postu najodabranijih, iznosili su vrlo stroge kriterije za takav post, npr. prema el-Gazaliju, tvrde da, posta koji u toku posta bude pomislio o onome ime e se iftariti /omrsiti/ bie mu to upisano u grijeh, jer je to znak slabog strpljenja i nagovjetaj pomanjkanja oslonca na Allahovu blagodat i opskrbu. K tome, to je i nedostatak vrstog uvjerenja u od Njega obeanu opskrbu. Ovaj spomenuti stupanj su postizali samo Boiji vjeronavjestitelji/ poslanici, to je post vjerovjesnika i onih koji su iskreni i bliski Allahu. O tome ne treba mnogo teoretizirati ve treba praktino iskustvo postii, tvrdi elGazali. Post odabranih je, nastavlja el-Gazali, post dobrih ljudi, a to je post koji se sastoji u negrijeenju organima i on se oituje posredstvom sljedeeg: Oboriti pogled i ne gledati u ono to je pokueno i zabranjeno, niti gledati u bilo ta drugo to bi srce odvratilo od sjeanja na Allaha d. . Poslanik kae: Pogled je zatrovana Iblisova strijela i neka je Allahovo prokletstvo na njega. Ko pogled ostavi iz straha pred Allahom, Allah e mu dati iman iju e slast osjetiti u svome srcu. (Predanje Hakima od Huzejfe). 20

uvati jezik od lai i posrtaja, razvratnog govora, runih rijei, svae i dvolinosti. Pridravati se utnje, zaposliti jezik sjeanjem na Allaha i Kur'anom i to je post jezika. Mudahid prenosi hadis: Ogovoranje kvari post! Dvoje kvari post, ogovaranje i la. Post je tit - pa kada neko posti neka spolno ne opi, neka ne govori nepotrebne stvari. Ako ga neko napastvuje ili ga bude grdio, neka kae: Ja postim, uistinu! ulo sluha ustegnuti od sluanja svega to je vjerom zabranjeno. Jer, sve to je Allah zabranio initi, zabranio je i da se to slua. Zato je Allah izjednaio onoga koji slua i koji jede nedozvoljeno. utjeti na ogovaranje, ili sluati ogovaranje, je zabranjeno, a Allah kae: Vi ste tada poput onih koji ogovaraju. Zato je Allahov Poslanik i rekao: Onaj koji ogovara i koji to slua drugovi su u grijehu. (et-Taberi). Ustegnuti ostale organe od grijeenja: sprijeiti ruke i noge da ine haram, trbuh zatititi od strasti u vrijeme iftara. Post nema smisla ukoliko je to ustezanje od vjerozakonom dozvoljene hrane, ali koja je za iftarsko jelo spravljeno od haram zarade. Primjer toga je ovjek koji gradi dvorac, a rui pokrajinu. tavie, halal hrana kodi ovjeku ne svojom vrstom, ve ako se pretjerano konzumira, a svrha posta i jeste u tome da se hrana umanji. Haram je otrov koji upropatava vjeru. Ne uzimati pretjerano dozvoljenu hranu u vrijeme iftara. Nema ni jedne posude mre Allahu od stomaka prenapunjenog halalom. Kako e se posta okoristiti postom, koji je po svojoj naravi susprezanje Allahovog neprijatelja i strasti, ako posta prilikom iftara eli nadomiriti sve to to ga je prolo tokom dana a moda i vie?! Postao je obiaj da se kuhaju u mjesecu ramazanu razna jela, koja se ne jedu u ostalim mjesecima... , tvrdi el-Gazali. Post i duhovna uranjanja Ibn Arebi, ba kao i el-Gazali, islamski post dovodi u vezu s duhovnim uranjanjima i kontempliranjima o Boanskom postu. Bog veli: 'Post je moj', tj. Bog uva za Sebe to svojstvo, jer post je vjeiti i 21

nepromjenljivi Boiji atribut. Zbog toga je reeno da postu nema ravna ibadeta. A nema mu ravna ibadeta zbog toga to je post negirajue svojstvo, jer post je naputanje (negiranje) svega onoga to post kvari. Ibn Arebi, potom, donosi svoje prefinjeno tumaenje o postu, veli da to nije ibadet nalik drugim ibadetima, jer se ne sastoji od odreenih kretnji, to jest, post nije djelo kao druga dobra djela koja imaju vidljivu materijalnu posljedicu, npr. zekatom se dijeli imetak koji je vidljiv, itd. Ako se za post kae da jeste djelo, to je samo reeno u smislu metafore. (Stoga su komentatori Kur'ana uoilih da je post sam po sebi skrovit ibadet ne ini se radi pokazivanja ili rijaluka.!). Ibn Arebi napominje da post jeste svojstvo ovjekovo, ali samo uslovno svojstvo, a ne univerzalno i vjeno svojstvo, kao to je sluaj sa Boanskim postom. Jer Bog je iznad ogranienja hrane u apsolutnom smislu, a ovjeku ne treba hrana samo u odreenom, vremenskom periodu. Ibn Arebi je protumaio na svoj nain mnoge hadise o postu. Time im je dao novu sufijsku dimenziju koja, ako se promisli strogim teolokim pojmovnim instrumentarijem, gubi na svojoj dubini. Ibn Arebi, u vezi s hadisom: Posta ostavlja svoju hranu i pie Mene radi donosi tumaenja koja su na tragu slinih tumaenja datih od islamskih mistika/ehlu zikr. U njima se uvijek javlja neugasiva elja za viim, uzvienijim osjeanjem prakticiranja vjerskih dunosti prema Bogu. Zapravo, ta enja i elja same po sebi omoguuju jedno takvo vie iskustvo farza u ibadetu. to je iskustvo vie i (pot)punije, to je ovjek blie Bogu. Kako su samo velianstvena tumaenja Ibn Arebija koji je, govorei o hadisu: Kada nastupi ramazan pootvaraju se vrata denneta, a pozatvaraju vrata dehennema, i sputaju ejtani rekao: Ovaj hadis se odnosi na post. Vrata denneta se otvore jer posta ulazi u skriveni in koji nema svoju vidljivu stranu... post nije djelo organa ovjeka (ve ti organi apstiniraju, ne proizvodei bilo kakvo materijalno vidljivo djelo!). Rije dennet je u arapskom jeziku izvedena od rijei skrivenost, pokrivenost. A kad je posrijedi zatvaranje vrata od dehennema pred postaem - to je zato to dehennem (vatra), kada mu se pozatvaraju vrata, pojaa svoju estinu i plamenovi vatreni jedni druge deru! Tako je i sa postaem koji, 22

postei, zatvara vrata vatri svoje prirode, pa postom pridodaje jo jednu toplinu zato to ne upotrebljava sredstva za gaenje vatre. Bol od toga osjea u svojoj unutranjosti, pa tako jaa vatra njegove strasti zatvaranjem vrata uzimanju jela i pia. Tad se okuju ejtani koji su svojstva udaljavanja od Allaha d. . upravo zato to se oyjek tada pribliava Boijem vjenom svojstvu (samdanijjet). Post - kuanje predvorja vjenosti Islamski mistici su post (saum) kao Allahov sifat (Boansku karakteristiku) promiljali u saodnosu sa strpljivou (sabr) to je, reeno je, temeljna ovjekova prednost nad ostalim Allahovim stvorenjima (halk). Strpljivost je vii, duhovni izraz posta u kojem se javlja Boija pomo, ljepota, snaga, gdje se kuaju predvorja vjenosti u kojima ovjek postaje neovisan od svojih ili ljudskih strasti. Ali, nije to naputanje i zaboravljanje svoje, ovjeije, prirode, ve, zapravo, vraanje svojoj najtemeljnijoj naravi, kroz strpljivost. Posta se, Allaha radi, odrekao najniih poriva svoje due, da bi im se, iznova, vratio poraavajui ih. Poraavajui putenost i strast, to to ovjeka najee poraava, ovjek stie do najuzvienijih radosti, pobjeuje a ne ubija strast, ona mu postaje posluni rob nakon to je bila nadmoni gospodar. Post je, reeno je, onaj Allahov sifat (Boansko svojstvo) kojem se i ovjek, kroz vjersku dunost, pribliava.To je jedno od svojstava Boijeg Bia koja su u svojoj vjenoj nedosenosti otvorena prema ovjeku. Ovamo spadaju jo i Istina, Dobrota, Ljepota, jer i ovjek moe (na ljestvici svoga egzistencijalnog poloaja u hijerarhiji bia) biti istinoljubiv, dobar, lijep... Ali, ako se elimo postu predati kao batinici Boije objave (Kur'ana) u ijim kazivanjima je Allah (Njegov Zat) Svemoan, Stvoritelj, Sveznajui, Neovisan, Onaj kome se svako obraa, Iznad potrebe za hranom u apsolutnom smislu, ist od svega to je stvorenjima halal ili haram, tek tada nam islamski post najpotpunije 23

bljesne svojim znamenjem. Kur'anska kazivanja o Neovisnom Bogu (kojima, dakako, treba pridodati starozavjetna kazivanja o Bogu) kazuju da Bog posti svojim Boanskim postom. ist je i iznad svega onoga to stvorenja Njegova ele i za im ude. to dalje od antropoteizma Naravno, velika su vremenska prostranstva u kojima su nastajala ljudska kazivanja o Bogu, ili pak boanstvima kao politeistikim iluzijama. U tim kazivanjima vrhuni to to se danas naziva antropoteizam, njime se Boijem Biu pripisuju mnoga ovjeija svojstva od kojih je Bog ist i neovisan. Kur'anska kazivanja su svjedok protiv ovog ljudskog zastranjenja, ali - posredno - i grki i indijski mitski i religijski sadraji. U grkim i indijskim mitskim i religoznim tekstovima o Bogu se govori na nain koji je stran monoteistikom pogledu. Ako se, recimo, proui religija Veda u odnosu sa postom kao Boijim sifatom i atributom, zapaa se da, ak, ne postoji ni izdiferencirana misao o Bogu kao neovisnom i svemonom, a kamoli da se moe uoiti misao koja bi upuivala na Boiji post kakvog nasluujemo iz kur'anskih i starozavjetnih kazivanja. Nesumnjivo je da je Savren i Svemoan samo Onaj kojemu nita ne treba, koji je ist od potrebe, koji je Neovisan. Misao o Bogu koji posti (a da nikad nije zapostio!), koji, dakle, posti u svome Oduvijeku (el-Ezel) i Zauvijeku (el-Ebed), misao koju u monoteistikim objavama uvijek vidimo i crpimo iz svake rijei, jeste neto to se ne da uoiti u velikim minulim, ili pak i danas ivim, religijama koje, po svojemu najunutarnjijem ustroju i bitnom odreenju, nisu monoteistike. Naprotiv, esti su narodni idolopokloniki festivali u kojima ljudi konzumiraju svoje politeistike kumire ili boanstva, koja su spravili od hrane! To je jedno zapanjujue negiranje posta kao ibadeta radi Boga, negiranje bogotovlja u ime Boga kao Neovisnog Apsoluta! 24

Olimp iz stare Grke gdje su (u svijesti i vjerovanju starih Grka) boanski pehari i boanske gozbe, gdje se nemilice toi nektar i pije medovina, gdje boanstvima gospodari strast i sva ljudska slabost, taj i takav Olimp nije nikada mogao podrati rafinirana osjeanja o Jednom Bogu kao Istini, Svemoi, Pravdi. Dionizijske gozbe i sveanosti starih Grka posvjedouju da ovjek biva onakav kakvo mu je ono u ta vjeruje, na ta se oslanja u graninim situacijama svoga ivota. Dakako, u starih Grka bilo je slavnih izuzetaka, posebno meu njihovim filozofima. Platonova kazivanja o Bogu kao Najviem Dobru su pobuna protiv gozbi Olimpa, a takva je, dakako, i Aristotelova misao o Prvom Nepokretnom Pokretau. Na ovom mjestu kaimo da nije sluajno to su se muslimani u vrijeme svoga civilizacijskog uspona oduevili Platonom i Aristotelom, i njihovom filozofijom. Post kao istota u ime Boga kao put k Bogu Stari Grci dionizijskog i olimpskog svjetonazora nisu ni bili skloni, po sutinskim odreenjima svoje svijesti o boanstvima, vjerovati u Jednog Jedinog Boga, niti je mogla znaajnije zaivjeti monoteistika tradicija. Zato je tano da su grki mitovi i tradicija Olimpa u obliku nesavrenog religijskog sistema, prikazujui boanstvo kao nemono i pripisujui Mu ljudske kvalitete i odlike, strani ovjeku koji stremi ka uzvienom ivotu kakav su prakticirali veliki sufijski prvaci islama. Ako je ljudski post u ime Boga put k Bogu onda Grk olimpske provenijencije nije imao takav put! Kada se o postu kontemplira u ovim ozrajima, njegova istota bljesne kao u alegorijama monoteistikih kazivanja gdje je Bog svjetlost, Svjetlost Nebesa i Zemlje! Ibn Arebi je svoja kazivanja o postu, prema njegovom komentatoru Abdulvehabu a'raniju, zavravao konstatacijama da post znai istotu, da post jeste istota. a'rani, u svom djelu Kitabul jevakit vel devahir kae: O tome da je pokueno postiti ako se ovjek nije okupao nakon spolnog odnosa Ibn Arebi je rekao: Post nuno pribliava ovjeka Allahovom svojstvu, a neokupanost/dunupluk 25

udaljava ovjeka od Njegove Svevinjosti. Kao to se u jednom ne mogu sastaviti blizina i daljina tako se ne mogu sastaviti post i dunupluk. U poznatim Ibni Arebijevim opservacijama o istoi (i istoti!) dominantna je misao da je za nju potrebno prisiliti strast/nefs da bude odsutan, tj. da bude sam/izoliran, i na onim prostorima gdje nema neistoe. Post je istota jer pribliava Onome koji je ist i koji ni u emu nema sauesnika/takmaca (la erike lehu). Recimo na kraju ovog eseja da se svaki farz u svojoj punoi pomalja i zahvata samo u iskustvu. Neizrecivo se rijeima ne moe kazati. Uzvieno iskustvo posta pomalja se poput bljeska i raskriva u radosti punoj gladi i ei, u uzvienim osjeanjima to ih kuaju postaeve grudi ijim damarima kolaju ustreperjeli poboni osjeaji. Rijei to iskustvo tek izdaleka prate, kao to umorno i tromo oko nikad ne moe zadrati zalazei bljesak munje.

26

EHID - SVJEDOK VELIANSTVENOG CILJA SVOJE SMRTI1

Ne samo da je pogibija na Boijem putu garancija ehidskog ranga, ve i sama prirodna smrt na Bojem putu nosi iste takve garancije. ehid se na Danu Sudnjem pojavljuje sa svojim ranama i svojom krvi, ozarena lica govorei: Da sam, bogdo, deset puta poginuo i toliko puta proivljen bio! Toliko je, naime, velika nagrada i blaenstvo koje pripsaaju EHIDU! I Zna li ti mladiu, pravo i prvotno znaanje rijei EHID? Ovo pitanje sveano i strogo postavio mi je rahmetli hafiz Ibrahim efendija Trebinjac prije petnaest godina, na ispitu iz islamske tradicije (hadis) koja se slua osam semestara na Fakultetu Islamskih nauka u Sarajevu. Sjeam se da je pritom ovaj ueni profesor srkao aj i pripravljao cigaretu uvoznoga Kenta. Sve to on je radio polahko i otmjeno, ba kako i dolikuje ovjeku koji je savreno dobro znao napamet Kur'an. Znao je u svakom trenutku da vam odgovori gdje je spomenuta neka kur'anska rije, na kojoj stranici i u kom retku. Priao mi je jednom prilikom da je prouio napamet cijeli Kur'an u avionu tipa Boing 707, kad je iao na had... Sjeam se da je na razgovor o rijei EHID bio prije svega razgovor o vidiocu, svjedoku, sudioniku, o onom prisutnom. Bog je
Tekst je objavljen u: Preporod - islamske informativne novine, br. 1/2, 560/561, januar-februar 1994. god.
1

27

svjedok (EHID) svake stvari, svega. - kae Svevinji u Kur'anu. Naime, nikada stvar, nikada stvor(enje) ne moe biti izvan beskrajnog vidokruga svemogueg Stvoritelja Koji je posvuda, koji svemu svjedoi, koga sve svjedoi. Bog je svjedok svijeta, a svijet svjedoi Boga, vele islamski mistici. Eto zato je svjedoenje (EHADET) u islamu prvi uslov vjerovanja. Svjedoim da je - samo Jedan Bog! reenica je koju muslimani najee izgovaraju (EHEDU EN LA ILAHE ILLA'ALLAH) dok sauestvuju sa svijetom u predanosti Bogu. Komentari Kur'ana opisuju rije EHID (svjedok) navodei mnoge rijei izvedene iz istog stabla (HD). MEHED je, npr, mjesto gdje se skuplja mnogo ljudi (doslovno: mjesto gdje se svaki ovjek osvjedoava u postojanje mnogo ljudi) Inae, u Kur'anu se nahodi mnotvo mjesta gdje se ljudi vide kao svjedoci, gdje se istie znaaj ovjeka kao svjedoka izbori o odvanosti izricanja ljudskog svjedoenja i na ovom i na Onom svijetu. Takoer, ovjek je opisan i kao bie koga prate svjedoci, Allahovi meleki/aneli. Kad bi ovjek samo znao koliko je mnotvo svjedoka, to vidljivih to nevidljivih: u njemu, ispod i iznad njega, i sa strana njegovih, predano bi pazio na ine ruku svojih i skrovite misli due svoje. U Hiljadu noi i jednoj noi pjesnik jedan, tek aludirajui na skrovite svjedoke oko ovjeka, veli: Mnogo li je u Allaha blaga skrivenoga da ga umni shvate odve tanahnoga! II ovjek je, prema tome, svjedoee bie, ali je nad svjedocima Bog koji se u Kur'anu opisuje atributom Bdijui (al-Qahhar). Boije bdijenje je uslov javljanja stvari i bia na javu, u bivstvovanje. Sve su stvari, i sva bia,i cijeli svemir, samo trag Boji, trag koji se ne moe zamesti! - kau islamski mistici. On nema sna, sve drugo ima svoj san i svoj drijeme (tj. stanje kad nije svjedokom ni sebi ni drugome).

28

Ali, kako je pred ovjekom golema zadaa da se pribliava Bogu na Putu vjenog svjedoenja (na ovom svijetu pobonim zagledanjem u dubine nebeskog plavetnila, a na Onom svijetu vjenim razgovorom licem u lice i razdraganou zbog radosnog Gledanja u Njega), to ovjek, onda, ima zadau ostati budnim pri svakom svom inu, pa, dakako, i na smrtnom asu. I tada ovjeku ostaje da bude svjedokom, svojim svjedokom. U islamu je smrt opisana glasovitom Poslanikovom Predajom kao buenje. Ljudi spavaju, kad umru probude se! veli Poslanik. Od toga, moda, trebalo bi krenuti kad god se objanjava rije EHID u svom znaenju muenika, ahita/ehita, poginulog, palog (na Boijem Putu), rtve, postradalog... Jer i u tom znaenju rije EHID sadri intenciju vidioca, svjedoka, sudionika, onog prisutnog. Vidioc je jer mu oi, najee, ostaju irom otvorene (kau da duom zagledane u tom pravcu uprte), svjedok je jer se u tom trenu osvjedoava u Onaj svijet, ijim postaje sudionikom. Po islamu, ne samo ehid (muenik), ve i svaki ovjek na umoru i nakon smrtnog trena znade ko je kod njega, ko ga ispraa na Put i ko ga na prvim koracima s one strane prihvaa. To je poput povratka sjemenke, zrna u zemlju, u brazdu, u ralu, to je nalik zametanju klice, znaka novog buenja i ukotvljenja s tom biljke pupanicom. EHID je, prema tome, ovjek koji je posjednik svjedoenja (ehadeta) i koji je svjedok velianstvenog cilja svoje smrti, svoje pogibije. (Jer, u islamu, premda smrt i ivot nisu ovjekova djela, nego Boija, ovjek ipak moe uveliko, odreivati ciljeve svoga ivota i smrti). Koji su to velianstveni ciljevi ehade (tj. pogibije na Putu Boijem)? Tradicionalna islamska literatura spominje gotovo redovito prvi rang EHIDA - pogibija u odbrani vjere (mjesta vjere, zaviaja vjere, pripadnika vjere, istina vjere..) Onaj ko tako gine smrtni bol ne osjea. ehid osjea bol pogibije koliko i svaki od vas bol uboda (trna), ugriza (sitne ivotinje), kae Muhammed, Bog ga blagoslovio i podario mu mir. ehidske due u raju/dennetu doekaju zelene ptice, po dennetu 29

ih nose kud god due zaele. Oni ehidi koji poginu u boju ljutome tako da im i konj pod njima bude sasjeen a i njima samima krv da iklja - to su ehidi stepena velikoga! Ali, ne samo da je pogibija na Boijem Putu garancija ehidskoga ranga, ve i sama prirodna smrt na Bojem Putu nosi iste takve granice. U tom smislu se navodi Predaja: Men kutile fi sebilillahi fe huve ehid, men mate fi sebilillahi fe huve ehid... Dakako, irok je spektar osoba koja se ubrajaju u kategoriju umrlih na Boijem Putu. Uglavnom prevladavaju osobe koje umru uei nauku i znanje u ime Boga, tj, znanje koje nema za posljedicu proizvodnju nereda i haosa na svijetu. Takvi su ljudi u svom naumu pazili na granice koje je postavio sam Bog i nisu ih prestupali. Zatim su tu i one osobe koje umiru ili poginu u stranim mukama (neke Predaje nabrajaju trudnicu koja izdahne od poroajnih bolova, osobu koja umre od kuge, osobu koja strada od ruenja zida, itd.). Meutim samo onaj prvi rang EHIDA zasluuje da mu krv njegova bude nadomjetaj za obredno kupanje pred denazu/sahranu, a odjea nadomjetaj za bijele arafe/efine. Jer, EHID se na Danu Sudnjem pojavljuje sa svojim ranama i svojom krvi, ozarena lica i oka vesela. Govorie: Da sam, bogdo, deset puta poginuo i toliko puta proivljen bio! Toliko je, naime, velika nagrada i blaenstvo koje pripadaju EHIDU! III Predaje iz tradicionalnih islamskih vrela jo spominju da meu nie rangove ehida spadaju osobe koje poginu branei svoj dozvoljenim sredstvima steeni imetak (mal), zatim branei svoju krv (dem), te porodicu i njenu ast (ehl). No, komentatori prosuuju da je vrlo teko procijeniti kakvim se ko motivima rukovodio branei navedene vrijednosti, naime, vrlo je vano prisjetiti se kriterija koji u islamu vrlo visoko fungira - namjera djelovanja, tj. nijjet. Ljudi sude

30

po vanjtini stvari, a Allah zna ono unutarnje (nakanu)! - veli Muhammed a.s. To u isti mah znai da samo Bog znade ko jeste uistinu EHID, a ko to nije. Kriteriji koje ljudi uspostavljaju, ukoliko na poetku ne stoluje Boji kriterij, esto su nitavni. Upravo u vezi s tim prenosi se jedna Predaja o etvrtom halifi 'Aliji ibn Ebi Talibu. Naime, grupa nevjernika i idolopoklonika iz Mekke opkolila je i pod opsadom drala Medinu i njeno stanovnitvo (muslimani i Jevreji). Muslimani su se branili tako to su iskopali irok hendek sa strana koje su bile napadu najvie izloene. Sukob je trajao danima bez znaajnijeg pomjeranja linije branilaca i napadaa. Jednoga dana jedan idolopoklonik izae na dvoboj mladom 'Aliji ibn Ebi Talibu. Borba je dugo trajala i naposljetku 'Alija nadvlada idolopoklonika i paganina, obori ga i zamahnu da ga usmrti. U taj mah, meutim, paganin odozdo na nj' pljunu i Alija odmah zastade. Zato me ne ubije? - upita ga paganin. A 'Alija odgovori: Kad bi te sada ubio, nakon to si pljunuo na me, ja bih postupio po osobnoj mrnji, a ne u i me Boga. Kako se sada u moj cilj (odbrana slabode i vjere u ospjednutoj Medini) uplela i mrnja prema tebi, ja te neu ubiti! Ovaj motiv razvila je islamska mistika u sklopu svojih snanih podsticaja vitetva u islamu. Rani ratovi u islamskoj historiji obiluju ovakvim primjerima tadanjeg kodeksa ratovanja. Ovdje je takoer nuno spomenuti da se EHID bori da ivi a ne da umre, naime, on ne hlepi, naslijepo za smru, niti glavu nudi naslijepo za dennetska blaenstva. Pogreno je, naime, poistovjeivati instituciju ehida sa samoubojstvom koje je u islamu najstroije zabranjeno. Postoji na stotine klasinih islamskih djela koja o tome govore i stalno insistiraju na ouvanju izvorne intencije rijei EHID. EHID se, tvrde ta djela, bori zarad uzdizanja Istine Boje, rijei Boje. Na tom putu ehida prvi je uslov moralni - da njegovo djelo bude lieno line poude, gramzivosti, pljake, osvete. Jer, Bog prima samo ono djelo koje je u ime Njega iskreno uraeno. Za to se, kau komentatori islamske klasike, sam ovjek mora sa samim sobom na dvoboju nai i dobro svidjeti raune da li je izvojevao pobjedu u velikom dihadu (el31

dihadu-l-ekber), tj. borbi protiv strasti due svoje. Ne moe se valjano boriti ni nositi sa neprijateljem onaj ko nije pobijedio u tom Velikom Ratu, kau islamske knjige. Nije ehid, izriito kau, islamska djela, onaj ko pogine borei se za poloaj (menasib), za ratni plijen (maganim), niti onaj ko pogine a pritom se razmee junatvom (izharuadah), niti pak onaj ko hoe da stekne slavu (uhrah)... Na Onom svijetu takva osoba nee imati nagrade niti udjela. IV U gradovima iju je arhitekturu opeatila arhitektura islama lahko je uoiti tzv. ehitluke (ili ehitlike) mjesta gdje su sahranjeni branitelji tih gradova iz minulih vremena. Pravi ehidi su ivi, oni ne umiru i ne smatraj ih mrtvima! - to je poruka islama. Ko to ne vjeruje nek uzme pregrt zemlje sa mezara jednog od njih i nek stavi kraj svoje postelje. U jednoj od nadolazeih noi sanjae ehida kako mu izgovara neke rijei... (sjeam se da su mi u djetinjstvu tako govorili). U ovim danima kad smo svakojako stavljeni na kunju: i strahom, i glau, i unitavanjem imetka, i ivota, i plodova (kad se dakle u potpunosti ispunila prijetnja Boja iz Kur'ana, sura II, ajet 155), na brdima oko Sarajeva ginu banitelji, veina njih iz istone Bosne (Foa, Gorade, Viegrad) i veina njih siromana. Na mezarju ehida na Kovaima njihovi su mezari izdaleka nalik na zasijanu bau. Daj Boe da ih na Danu Sudnjem vidimo nasmijane i ozarene i iznikle poput travki, koje svjedoe Boje postojanje. A tako e biti sa istinskim ehidima jer, koje to sjeme ne nikne kad se u zemlju baci? Pa zato sumnjati u sjeme ovjekovo?! P S. Ovaj tekst posveujem Ismetu ljivi, sarajevskom imamu i vanrednom studentu III godine na Fakultetu Islamskih nauka. Poginuo je na Vracama u mjesecu lipnju 1992. 32

ISLAM PRED MODERNOSTI

IZAZOVIMA

33

FUNDAMENTALIZAM PROKRUSTOVE POSTELJE1

Kad se u kontekstu teme o fundamentalizmu u islamu govori o izvoru stanovite tradicije, nainu odnoenja prema tom izvoru, jednom rijeju tradicionalnosti, koja se povjesno javlja kao rezultat bivstvovanja tog izvora u vremenu i s ovjekom, mislim da je nuno imati na pameti naznaavanje sljedeih problema: 1. Rije izvor, izvorno razumijevanje izvora neke vjerske tradicije, konotira smisao da nije valjano odreeni izvor vjere (ili izvor tradicije openito) razumjeti osim na nain tzv. prvog izvornog razumijevanja izvora. Prema sintagmi izvorno razumijevanje izvora jasno je da pravo tumaenje moe i, zapravo, mora biti ogranieno samo na izvorno vrijeme u kojemu se taj izvor javlja! Druga vremena ne
Tekst objavljen u: KURAN U SAVREMENOM DOBU, knjiga II priredio: dr. Enes Kari, Izdava: Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. god. Prokrust je po grkoj mitologiji bio razbojnik koji je postao poznat po tome to je imao dvije postelje, jednu kratku i jednu dugaku. One koji bi navraali kod njega da prenoe on je muio i ubijao. Visoke bi stavljao u kratku postelju da legnu i obzirom da im postelja nije odgovarala Prokrust bi im odsjekao noge za viak koji tri preko kreveta. Niske rastom bi stavljao u dugaku postelju te bi ih razvlaio kako bi dostigli duinu kreveta. Naravno, ovi bi pod velikim mukama umirali. Prokrusta je ubio junak iz grke mitologije po imenu Thesus. Prokrustova postelja je izraz koji se koristi da oznai situaciju u kojoj se na silu pokuava neko uenje strpati u okvire koji mu ne odgovaraju, nastojei ili iz tog uenja izbaciti odreene dijelove ili dodati neke nove sa namjerom da takvo, nasilno promijenjeno uenje ponudi kao originalno. Kada govori o islamskoj tradiciji dr. Enes Kari koristi izraz 'Prokrustova postelja' da opie jedan fenomen, sluaj u kojem neko pokuava da svu irinu i bogatstvo poslanike tradicije strpa u uske okvire svog poimanja stvari. (Napomena prireivaa)
1

34

smiju, prema ovakvim tezama, imati podjednaka, pa moda i drugaija, prava na vlastita iskustva izvora vjere! 2. Sintagma prvo izvorno razumijevanje izvora takoer konotira logiki zakljuak da su dotini izvor pravo shvatili i jedini imali pravo da ga pravo shvate prvi recipijenti! Samo oni kojima je taj izvor najprije provrio imali su sreu da ga pravilno shvate! Druga, kasnija, pokoljenja pravilno e shvatiti izvor samo ako nemaju svoje vlastito nego njihovo, dakle tue, shvaanje i recepciju izvora! To takoer znai da se sintagmom prvo izvorno razumijevanje izvora jedno vrijeme oktroira, da je prva generacija "najsretniji ljudski nukleus", jer toj prvoj zajednici izvor izvorno pritjee i ona mora biti modelom za potonja vremena! U ovoj svojoj besjedi elim upravo dovesti u pitanje valjanost, tavie islamsku utemeljenost, ovakvih i slinih razumijevanja sintagme prvo izvorno razumijevanje. Naime, izvan svake je sumnje da rije izvor konotira i znaenje stalnog, permanentnog, izviranja. U islamu ta injenica ima posebnu vanost i kao posljedicu nepostojanje crkve. Izvor je, u principu, izvor svih i ni jedno vrijeme, ma kako ono daleko bilo od prve generacije recipijenata, ne smije biti lieno vlastitog zahvaanja Poruke iz svog duhovnog raspoloenja. U islamu je, naime izvor vjere u obliju Rijei Boije, a ne u obliju uskrsle osobe koja se pojavljuje u jednom periodu historije. To takoer znai da Rije Boija, budui da je rijek, pritjee neprestano i ne presahnjuje. Prva generacija nije zagatila tok ovog rijeka, nije ga u nekom obaveznom pravcu usmjerila, niti opeatila jedno konano razumijevanje i recepciju. Prema tome, ona ne samo da to nije uinila, ve - islamski gledano - nije ni mogla ni smjela uiniti! Nije mogla, jer u islamu nema privilegirane zajednice, nema privilegirane grupe, nema privilegiranog doba! Nije smjela, jer u islamu nema boga ispred Boga, niti ovjeka ispred ovjeka! Prva generacija nema pravo u ime drugih primiti islam, ve samo u ime svoje. Osnovna zamjerka koja se moe uputiti dananjem ekstremizmu koji nosi epitet islamski jest neuvianje injenice da prva generacija muslimana nije niti mogla ivjeti i iscrpiti svekoliku osebujnost izvora islama, Kur'ana, niti je, prema samom Kur'anu, to smjela uiniti sve da je mogla.

35

Kuran esto naglaava da tue ivljenje, tue zasluge i tue vrijeme nije i nae vrijeme! Minulim civilizacijama pripada ono to one zarade, naoj ono to ona zaradi (leha ma kesebet ve lekum ma kesebtum). Bog, kao pravedan, nije za jedno doba i jedne ljude vie Bog (i vie milostiv), a za druga vremena i druge ljude manje Bog (i manje milostiv)! Stoga, on Svoju Rije daje podjednako svim vremenima i svim ljudima, premda je svi ljudi i sva vremena podjednako ne razumijevaju niti jednako prihvaaju. Ovim smo ve dotakli problem dananjeg islamskog ekstremizma iji je jedan cilj restauriranje uzornog doba islama. Ali prethodno je potrebno objasniti dvije osnovne paradigme svakog ekstremnog fundamentalizma s obzirom na njihov odnos prema modelu kojeg ele restaurirati. Postoje tzv. dogoeni modeli, oni su se nekad zbili na "uzoran" nain i, budui da su "uzorni", cjelokupna ljudska praksa ima se saobraavati, vrednovati i vjerno provoditi prevoenjem ovog modela u zbilju. Sejjid Kutb, jedan od teoretiara ovakve recepcije tzv. Islamskog modela iz VII. vijeka, upravo naglaava da se u tzv. medinskoj zajednici zbilo uzorno islamsko drutvo! Sve to se poslije dogaalo ilo je pravcem udaljavanja od Modela! Mevdudi, indo-pakistanski teoretiar islamske savremenosti, ak tvrdi da islamska povijest, budui da se nije odvijala po uzoru na medinski model, islamskoj savremenosti nema ta ponuditi i iz nje se nema bilo ta pozitivno nauiti. Druga vrsta modela jesu zamiljeni i u budunosti projektirani modeli, kakav je, primjerice, vulgarno-marksistiki model komunizma. Taj model je jo uvijek nedogoen, jo ne-zgotovljen. No sadanja vremena, prema mnogim teorijama marksistike provencijencije, imaju se upravljati, usmjeravati i, po svaku cijenu prema tom buduem i za budunost projektiranom modelu, saobraavati. Poznati su tragini rezultati "ostvarenja" i prakticiranja tih zamiljenih modela u povijesti savremenog doba. Aksioloki gledano, manjkavost svih teorija o prolim ili buduim Modelima, prema kojima se ima saobraavati sadanje vrijeme, poiva u tzv. teoriji o aksijalnom dobu, aksijalnoj zajednici, 36

izabranoj iskupiteljskoj generaciji koja ne priznaje punoljetnost ovjeka i omoguava mu neposredno napajanje na boanskom izvoru. Tradicija u islamu, s druge strane, punovana je samo onda ako ne zaklanja izvore. Po mojem sudu, ekstremni fundamentalizam u islamu savremenog doba nije sposoban da razlui tri vana pitanja: 1. Tradicija ne moe zamijeniti izvore niti stati na njihovo mjesto. To znai da u islamu ni teoloka tradicija nije izvor vjere ve ljudsko shvaanje izvora vjere u nekom dobu, nekom mjestu, nekom duhovnom raspoloenju. Ekstremni fundamentalizam previa granicu izmeu izvora vjere i povijesnog prevoenja tih izvora u vrijeme. Ekstremni fundamentalizam, zapravo, daje boanske atribute neemu to je samo jedno prolo ljudsko shvaanje. Kur'an je, naime, uvijek otvoren za nova tumaenja; stoga nema konanog prevoda Kur ana budui da se ova Knjiga ne moe prevesti (jednom praksom) za sva vremena, ve se uvijek iznova prevodi i u vrijeme provodi! 2. Ekstremni fundamentalizam ne uvaava tzv. pozitivni fundamentalizam islama. Pod pozitivnim fundamentalizmom u islamu moe se nazvati obraanje na fundamente islama, Kur'an i Sunnet, iz svog doba i na nain punovanog zahvaanja izvornog toka Izvora iz svog duhovnog raspoloenja. Tumaenje Kur'ana iz svog vremena tradiciju islama oplouje i obogauje i ne doputa tradiciji da preraste u tradicionalizam. U islamu, naime, Kur'an je fundament ne na nain dokumenta koji je jednom (u davnom VII. vijeku) zatvoren u jedan oktroirani znaenjski sklop, ve je to fundament na nain nepresahnjujueg Izvora. Islam ne trpi vjene dogmatske sheme tradicionalizma ve je, kao religija ivota, pripravna za spontanost, otvorenost igre ivota! Otuda pozitivni fundamentalizam znai u najkraemu: podariti mogunost svakom vremenu da se obrati na Kur'an kao fundamentalni izvor, i ne prihvaati bezrezervno minula tumaenja (iz tueg vremena) kao zauvijek datu shemu i uzorni Model. 3. Ekstremni fundamentalizam ne uvia pogubnost svog zahtjeva za restauriranjem i bukvalnom rekonstrukcijom ivota muslimana Prvog Doba (iz Mekke i Medine). Time se islam, kao nesumnjiva univerzalna vjera, (koja je, kao i kranstvo, korespondirala 37

i korespondira sa Svijetom cjeline), kroz tumaenja ekstremnog fundamentalizma svodi na vjeru dva grada jedne geografske oblasti, vezuje za tlo, reducira na Arape, itd. Naime, ne moe se nikada sasvim vjerno restaurirati neka ruevina, jer se u restauratorske zahvate uvijek projiciraju i restauratorova shvaanja. Fundamentalisti, praktino, nisu fundamentalisti! Ovime smo, na kraju, doli i do pitanja je li monolitnost, fundamentalnost, cementiranost, u biti stvaranja Boijeg. Kuran slavi ovjeanstvo razliitih boja i jezika, hvali razliku i natjecanje u dobru kroz razliku, tako da se naprosto moe rei da ta Knjiga potvruje kako je Boije stvaranje i mogue samo kao stvaranje razlika! Bog ne stvara po principu kopiranja, klieiranja! Fundamentalizam Bogu nije svojstven, barem ne onaj s negativnim predznakom! Jer, Bog nee da bude Bog samo jednog doba, samo jednog naroda, samo jedne zemlje, ve je Bog u svakom vremenu, svim narodima, i svim zemljama! Kur'an tvrdi da je Bog "i na zemlji i na nebesima Bog". Stoga se uvijek treba podsjetiti kur'anskog stavka koji glasi: One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, i krani, i Sabijci - one koji su u Boga i u onaj svijet vjerovali i dobra djela inili doista eka nagrada od Gospodara njihova; niega se oni nee bojati i ni za im nee tugovati! (II, 62). Dakle, u islamu niko nije uvar rajskih kljueva. anse su podjednake u raznolikoj i spontanoj igri stvaranja dobra.

38

KLONIRANJE - FILOZOFSKA, ETIKA I RELIGIJSKA RAZMATRANJA1

Problem kloniranja ljudi u teolokim i filozofskim krugovima razmatra se uglavnom sa etikih stanovita. Argumenti protiv kloniranja ljudi u ovoj vrsti savremene teoloke i filozofske apologetske literature skoncentrirani su najee na tri kriterija za koje se dri da ih zagovornici kloniranja ljudi ne uzimaju uobzir. Ta tri kriterija su: kriterij umjerenosti, kriterij granice, i kriterij cjeline. Kloniranje ljudi i kriterij umjerenosti Kad se danas raspravlja o tome po emu je ova naa moderna civilizacija razliita u usporedbi sa civilizacijama drevnoga Babilona, Egipta, Perzije, Indije, Kine, Grke, Maja i Asteka, ili, na primjer, u usporedbi sa civilizacijama kranskog i islamskog srednjovjekovlja, mogue je dati mnoge tane i, ak, istinite odgovore. Dakako, da bismo imali relevantne odgovore potrebno je prethodno usaglasiti se o kriterijima po kojima sporeujemo nau modernu civilizaciju i spomenute drevne civilizacije. Poemo li, recimo, od kriterija umjerenosti koga su nauavale sve vjere ovih drevnih civilizacija, jasno se razluuje da je taj kriterij u drevnim vremenima zatitio ne samo prirodu od nasrtaja ovjeka, ve je zatitio i ljudsku prirodu od ovjekovog juria. Filozofi i vjeroutemeljitelji tzv. "osnog ili aksijalnog doba Sokrat, Buda, Konfuije, itd. ugradili su u svoja odgajateljska nauavanja i propovijedi zabrane koje zapoinju sa "Ne!" ili "Nemoj!".
1

Tekst objavljen u Novi muallim, God. IV, br. 13, str. 4-8, Sarajevo, 2003. god.

39

Ovo "Ne!" ili "Nemoj!" ovjeku svjetuju oprez spram injenja i djelovanja! Jer, ovjeanstvo doivljava neusporedivo vie nesree od ovjekova injenja, negoli od neinjenja. Vie suza ovjeanstvo roni od posljedica zle primjene ovjekova znanja, negoli od nedjelovanja neznanja.2 Kriterija umjerenosti nema bez zabrana. Stoga je posve razumljivo da su ljudske kulture i religije drevnih epoha bile utemeljene prije svega na zabranama upuenim ovjeku. Biblija i Kur'an govore o deset zapovijedi, i veinom su to zabrane. Znalo se, naravno, da ovo 'Ne!" ili "Nemoj!" koji su upueni ovjeku ne degradiraju ovjeka, ve prinose njegovu dignitetu, iznimnosti i moralnom uspravljanju na Zemlji, meu svjetovima minerala, biljaka i ivotinja, pa ak i meu duhovnim civilizacijama koje su vjere imenovale melekima/anelima, dinima, ejtanima/sotonama. Mineralima, vegetativnim i animalnim svjetovima Nebo nije nita zabranilo, niti im je, eo ipso, bilo ta zapovjedilo na nain kako se zapovjeda ovjeku. Svjetovi minerala, biljaka i ivotinja, ili to to imenujemo prirodom, ive zadato ravnomjerje, tavie, oni su ravnomjerje samo. Boije odravanje tog ravnomjerja u prirodi esto nam se uini okrutno. Jedne se ivotinje hrane drugim, biljke se o proljeu bude i njihov svijet uzbuja, ali s jeseni priroda neumitno zamire. Brzo razmnoavanje skakavaca gotovo istovremeno dovodi do brzog razmnoavanja ptica koje ih hametice pozoblju. U svemu tome vidimo kako svijet prirode sam sa sobom svia Bogom zapovjeeni raun, ma koliko taj raun bio nejasan naem umu. K svemu tome, potrebno je prisjetiti se i iznenadnih zemljotresa, poplava, razornih vjetrova... Nema te ljudske instance, nema tog ljudskog suda koji bi mogao pokrenuti sudski proces protiv Boga ili protiv prirode zbog zemljotresa, poplava, vulkanskih erupcija. Bez obzira na to koliko zastraujue monu
Kau da je Buda neinjenjem i negovorenjem poduavao: utio je pod smokvinim stablom, i vrlo malo "djelom djelovao" u Kapilavasti etrdeset godina i tako odgajao svoje uenike.
2

40

tehniku danas ovjek imao u svojim rukama, jo je uvijek za jedan obini zemljotres najdjelotvornija naa skruena molitva upuena Bogu! Pa ipak, to za na um neprozirno kretanje u svijetu prirode samo je jedno neprestano manifestiranje prirodne ravnotee. I samo je ovjek u stanju unijeti hotimini nered u svijet minerala, u vegetativni i animalni svijet. ovjeku se, stoga, ravnomjerje i umjerenost moraju zapovjediti, naloiti, narediti... zato to ovjek nije samo bie nunosti i prirode, ve i bie slobode i kulture. Jednom rijeju, ovjeka je Nebo mnogobrojnim zabranama htjelo zauzdati! Jer, ovjek nije samo bie prirode, nije on bie samo jedne prirodne/ivotne sredine, ve je bie svijeta. A to znai da je on bie mnogih mogunosti, i dobrih i loih, pa i onih etiki neutralnih. Vjerovatno su zbog ovih ovjekovih mogunosti, zbog ovog mnogostrukog suodnosa ovjeka i svijeta, ovjeku saopene mnoge religijske zabrane. One su tu pred ovjekovim pogledom, injenjem i miljenjem, kao upozorenje i kao opomena. Kazano jezikom svakodnevice, svi ti religijski i etiki sistemi, sva prava i zakoni jesu tu, u naem ljudskom svijetu, da se ne bismo meu sobom ophodili onako kako se ptice ophode sa skakavcima, lavovi sa antilopama, vukovi sa ovcama... Dananja osuda kloniranja ljudi, kojom su se oitovale vjerske zajednice koje djeluju u planetarnim razmeima, temelji se prije svega na drevnoj tradiciji umjerenosti. Kloniranje ovjeka je juri na ljudski dignitet, na kloniranje se gleda kao na gerilski rat scijentistikog i neodgovornog tehnikog uma koji se vodi protiv ljudske prirode. Kloniranje ljudi je pretjerivanje, na njega se u dananjoj teolokoj literaturi gleda kao na svojevrsni ustanak protiv Boanskog poretka u kome se stvaraju i raaju Njegova stvorenja. U dananjoj teolokoj literaturi se tvrdi da su religije drevnih civilizacija potvrdile ovjeka kao univerzalno bie, ali univerzum religijskih zapovijedi govori da je ovjekova univerzalnost proturjena i opasna. Beskraj zvjezdanog neba nad nama upuuje nam zov da krenemo put Nepoznatog i Dalekog, ali moralni zakon u nama opominje 41

da sve putove i sva sredstva ka dostizanju tog Dalekog nije doputeno koristiti. Posezanje za kloniranjem ljudi i kloniranjem ivih bia u ovom je kontekstu ravno izdaji kriterija umjerenosti u skladu s kojim ovjek treba ivjeti na zemlji.3 Kriterij granice Ovim dolazimo do kriterija granice ili onoga na ta nas opominje moralni zakon u nama kad god dopustimo da nas on opomene. Na taj moralni prag u nama posve raunaju kranstvo, islam, judaizam, budizam, itd., i glavno pozvanje tih drevnih uenja, kako prije tako i poslije onog to kulturna antropologija naziva osvitom civilizacije, jeste da u ovjeku razbudi spoznanje o granici, o mjeri, o onom neupitnom moralnom aksiomu. U islamskoj tradiciji postoji opsena literatura pod naslovom "o granicama" (hudud) koje ovjek ne smije prekoraivati. Kad izgovaramo nekoju Biblijsku ili Kur'ansku zapovijed, recimo, "Potuj oca svoga i majku svoju!", ili zabranu, kao onu: "Ne ini preljuba!"- te nam zapovijedi i zabrane razbuuju spoznanje o granicama, o tome da je recimo roditelj neprekriva granica djetetu a dijete roditelju, da je majka svojim majinstvom granica sinu, i da ona bdije nad tom granicom samo kao majka. Da majka postane sinu supruga, ili da otac postane mu svoje keri, to je krenje granice. Da muko preinaavamo u ensko, a ensko u muko, to je krenje granice. Da muko sa mukim, ili ensko sa enskim, seksualno ope, to je krenje granice. Iz religijskih uenja ova
Ova naa moderna civilizacija, koju zovu s pravom i tehnika, pogazila je mnoge kriterije, pa i onaj umjerenosti. Pozivam nas sve ovdje da razmislimo o injenici da je sada, dok ovdje raspravljamo, barem pet stotina miliona osobnih automobila u pokretu diljem svijeta, da je makar dvije hiljade aviona u zraku i da nikada ovoliko vatre i sagorijevanja potpaljenog ovjekovom rukom nije buktilo na Zemlji. Zar to ivimo u duhovnom raspoloenju vremena koje dri da je ova Zemlja bezgranina, i koje misli da je na njoj sve neiscrpno?!
3

42

je svijest o ovim i drugim granicama prela u mnoga dravna zakonodavstva. Sve moralno to imamo u graanskim, civilnim ili, ak, sekularnim zakonima i kodeksima svoje porijeklo duguje religiji. Ba kao to i sva toplina kojom priroda die nakon Suneva zalaska potie upravo od tog, a ne nekog drugog Sunca! Dakako, ovjek u svome upranjavanju relativne slobode moe kriti ne samo religijske zabrane i prekoraivati granice, ve moe kriti i same dravne zakone. Kloniranje ljudi i kloniranje drugih ivih bia je oito krenje mnogih granica. Naravno, kriti granice nije nikakva novina i tokom povijesti mnogi su ljudi to inili i ine, a ponekada su te granice bile prekrene i od strane cijelih civilizacija.4 ovjekovo prekoraenje granica religije su nazvale grijehom. Dok je, na primjer, po drutvenim i dravnim zakonima ubiti ovjeka zloin, dotle je po religiji to jo i veliki grijeh!5 Svi religijski propisi, zabrane, naredbe, i svi zakoni i propisi koji dolaze od strane drave, imaju svrhu ograniiti i privesti redu ljudsku slobodu i ljudsko znanje. Neobuzdana ljudska sloboda i neodgovorno ljudsko znanje dovode do samog praga haosa. Za ovo su najbolji dokaz razne vrste stranih bombi, od kojih su neke ve bile i upotrijebljene. Strane bombe su posljedica ljudskoga znanja, neodgovornog znanja, a ne neznanja. Kloniranje ljudi, istie se u teolokim i mnogim filozofskim tekstovima o kloniranju, jeste krenje od Boga ustanovljenih granica. Teolozi i filozofi, protivnici kloniranja, postavljaju sljedea pitanja: "Ko je kloniranoj osobi majka?" "Ko joj je otac?" "Da li je klonirano bie lieno tajne prirodnog stvaranja i spontaniteta?" "Imamo li pravo

Kur'an govori o Lutovu narodu koji je krio granice branoga ivota. Claude Levi-Strauss je, prouavajui tzv. primitivna drutva i zajednice do kojih nije doprla ni civilizacija kranstva niti civilizacija islama zapazio da te zajednice imaju savrene obiaje i sisteme tabua koji ne odobravaju ubojstvo, krau, incest i sl. U ovih su takozvanih primitivnih drutava svi temeljni porodini propisi vrlo slini propisima svjetskih religija. Majka je majka, i ona je granica. Kerka je kerka i ona je granica. Levi- Strauss je time razlono dokazivao da primordijalni ovjek uvijek ima i primordijalnu, pradavnu vjeru u Boga. (Vidi Claude Levi-Strauss, Strukturalna antropologija 2, izd. kolska knjiga, Zagreb, 1988., str.VIII - XI.)
4 5

43

kloniranjem liiti neko bie njegove osobnosti koju inae dobija stvaranjem?" Itd. Ukratko, imamo li pravo kopirati neije lice, taj zaudni otok tjelesnog kroz koji se naa dua zadivno pomalja i oituje, kojim dua naa gleda svu ovu zadivnost svijeta. To je lice u svakog od nas tako razliito, tako nae! To lice je Boiji peat kojim nam On jami nau autentinost, jami nam da nismo kopija, da nismo krivotvorina, ukratko, jami nam da nas je On stvorio u samo naoj osobnoj cjelini posveujui nam se takoer Boanskom Svekolikou, onom Svekolikou Svoje Milosti koju nam je Svu posvetio u trenu kad nas stvara! Hoe li se kloniranjem, a to znai kopiranjem, oskrnaviti znamenje i udo neponovljivosti svakog ovjekova lica i njegove posebnosti?! Kakav nam se to svijet nudi u kojem nas ele liiti prava da imamo samo nae lice, tako prepoznatljivo i vidljivo kroz nau zasebnu i ni s kim nepodijeljenu razdraganost i osmjeh, kroz na zasebni, sjetni pogled?! Jedan arapski pjesnik kae: "ovjee, nikada se nee moi nasmijati leima!" Ovim je pjesnik izrekao priznanje zadivljujuoj tajni ljudskoga lica na kojem je dragi Bog pohranio mnogo toga od nae osobnosti. Bog stvara, Bog ne kopira. Bog je jedan, ali sve to stvara stvara razliito. I Bog se nikada ne ponavlja. U dananjoj teolokoj i filozofskoj literaturi se tvrdi da sa ukidanjem ili krenjem jedne temeljne granice dolazi do ukidanja hiljada drugih granica. Na primjer, kad nam je moderna nauka omoguila prvi put surogat majku tad je prekrena granica, ali se to krenje nije zaustavilo kod jedne, ve je uslijedilo krenje mnotva granica: prirodnih, etikih, pravnih, religijskih, itd. Kad smo kod surogat majke, nerjeivo je etiko i vjersko pitanje za dijete roeno iz takva eksperimenta da "ona koja ga je rodila nije njegova majka, a da ga majka od koje zametkom potie nije rodila".

44

Problem je, naime, u tome da sa surogat majkom jedan problem rjeavamo, ali deset novih dobijamo. Sve to dananji teolozi dre velikim razlogom da gotovo rezolutno odbace kloniranje i da pritom opomenu ovjeka na granice. A zato je ovjeka potrebno opominjati ovim granicama? Vjerovatno stoga to su pred ovjekom mnogi iroki putovi, daleko iri nego li pred drugim stvorenjima. Dok su religije tvrdile da tim putovima hode sigurno samo oni putnici koji u svojoj popudbini imaju neprikosnoveno potovanje granica, dotle je epoha tehnologije u ovjeku razbudila pobunu protiv granica. Tehniki um slavi Prometeja i njegovu krau vatre od Boga. Karl Jaspers je u jeku doba tehnike (kako nazivaju XX stoljee) koja je pobila samo u dva svjetska rata vie od pedeset miliona ljudi, iz razloga odgovornosti u svome filozofijskom miljenju razvio uenje o ovjeku i graninim situacijama. Roenje je granica, spol - da budemo roeni kao muko ili kao ensko - je granica, to da budemo roeni a ne klonirani je granica, jezik je granica, bolest je granica, tjelesnost je granica, duhovnost je granica, smrt je granica... Granica i granina situacija je i to da smo sa ovim svojim a ne nekojim drugim licem, i da intetitet svoga lica ni s kim ne dijelimo, itd. Poruka Karla Jaspersa u njegovom uenju o "graninim situacijama" ljudske egzistencije je sasvim jasna: Nema te tehnike, nije mogua tehnika koja e na moralan nain prevladati ili ukinuti ove granine situacije ovjeka. Kriterij cjeline Sticanje svijesti o granicama i tovanju granica, omoguava spoznanje kriterija umjerenosti, koji je iznimno znaajan. Ali, u bliskoj vezi sa kriterijem umjerenosti i kriterijem granice dolazi i kriterij cjeline. ta je cjelina? ovjek, ptica, travka, glista... sve su to cjeline, ponaosobni primjeri cjeline. Ali sva bia svoju cjelinu ive unutar jedne druge, ire cjeline. Ona cjelina po kojoj ovjek jeste ovjek nije autonomna cjelina. ovjek je jo nekako vezan za mnotvo znanih i 45

neznanih cjelina, povezan je mnogolikim pupanim vrpcama sa vidljivim i nevidljivim cjelinama koje se nikada ne mogu presjei. ovjek die iz cjeline zraka, hoda sluei se cjelinom zemljine tee, hrani se iz cjeline animalnog i vegetativnog svijeta, itd. Kao da je naa ljudska cjelina jednaka naoj ljudskoj sudbini uzglobljenoj u cjeline i sudbine koje nas obuhvataju poput mirijada koncentrinih krugova oko nas. Tako stoje stvari kad razmatramo cjelinu s obzirom na njene vanjske aspekte. Ali, cjelina ima i unutarnje aspekte. Teolozi i filozofi, protivnici kloniranja, tvrde da se Boiji akt stvaranja odvija kroz stvaranje cjeline, a ne kroz njeno kopiranje, niti kroz njezino parcijalno stvaranje. Penino zrno je cjelina, mrav je cjelina, ptica je cjelina, ovjek je cjelina. Stvaranje je uvijek stvaranje cjeline. Nemogue je da nam se u nekojem aktu raanja rodi samo srce, ili samo plua, ili samo natkoljenice... tako potrebne za uspjeno presaivanje... Dakako, kloniranju se pokuavaju pripisati humane namjere i svrhe, tvrdi se da se iz tog neega dobijenog kloniranjem ili kopiranjem dobija ono to nam treba, dobija se, recimo, srce, bubrezi, koljena, itd., Da bismo dobili dio, moramo klonirati ili kopirati cjelinu, jer se dotini dio dobija samo iz cjeline, one cjeline koja ga je omoguila. Teolozi su posve jednoglasni da e se ovdje, u sluaju uspjeha kloniranja, postaviti niz etikih, pravnih i moralnih pitanja. To neto lieno je majke, oca, srodstva u cjelini, k tome, lieno je onoga to nazivamo duom, lieno je svoga jastva, svoga pogleda u dubine nebeskog plavetnila. I ma kakvo to neto bilo, i njega e biti zabranjeno ubiti u svrhu osiguranja resursa organa koga to neto, kako kau, nudi... Kloniranje je jo jedan pokuaj da tehnikom izgnamo smrt ili, ako to nije mogue, da je odgodimo. Kloniranje je i pokuaj tehnike da Bogu ukrade tajnu stvaranja, e da bi se ovjeku osmjehnula vjenost bez kuanja smrti. Religije tvrde da irna vjenost, ali da se do nje mora kroz smrt. Prisjeam se ovdje zakratko rijei Kur'ana iz sure "Zvijezda" (En-Nedm, 24), koje vele: "I zar da ovjek sve to poeli dobije?!" 46

TEFSIRSKE TEME

47

METODE TUMAENJA KUR'ANA1

Tokom etrnaestovjekovnog tumaenja Kur'ana mufessiri su ustanovili razliite metode posredstvom kojih su tumaili njegova znaenja i u svom vremenu objanjavali njegovu poruku. U jednom irem kontekstu moe se rei da su metode tumaenja Kur'ana u biti naini prevoenja Kur'ana svome dobu i iz svog doba. Vjeni Kur'an neprestano se otkriva mnogim vremenima. Prije negoli se ukae na najvanije metode tumaenja Kur'ana, nuno je rei da kur'anski stil nije pogodan za mnoge naine istraivanja. Historiar u njemu ne moe nai datume ili ere, strunjak za predislamsku poeziju ne nalazi u Kur'anu metar ili rimu predislamske poezije, paleograf e imati dosta neprilika jer su mnoge "strane" rijei u Kur'anu u dobroj mjeri arabizirane, a i samo kur'ansko pismo prolo je kroz nekoliko etapa svoga razvoja. Unato svim tim tekoama, u tefsirskoj literaturi nalazimo da su se jo od samih poetaka tumaenja Kur'ana izdiferencirale razliite metode tumaenja i razliiti tretmani Teksta. S obzirom na to da je kur'anski stil neuobiajen, a sama kazivanja poput blijeskova munja, i s obzirom na to da Kur'an rijetko objanjava rijei "horizontalno", prvi se njegovi recipijenti pitaju kakva je nakana nekih njegovih kazivanja. Poznato je da su mekanski idolopoklonici govorili da je Poslanik vra ili ludak (kahin ev mednun) jer su im se u poetku ajeti doimali kao stihovi arapskih proricatelja. Medutim, oito je da jezik nekog kahina nikada ne nudi bereket kakav je sadran u jeziku Kur'ana. Moe se kazati da je jezik Kur'ana od
Poglavlje iz knjige "UVOD U TEFSIR" Izdava: Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. god.
1

48

samog poetka pa sve do danas bio glavna determinanta svih metoda u tumaenju njegovog Teksta. Prema literaturi kojom raspolaemo, uoavamo da je do danas postojalo mnotvo metoda u tumaenju Kurana i da su se posebno izdiferencirala ova tumaenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. tumaenje Kur'ana Kur'anom tumaenje Kur'ana Tradicijom racionalno tumaenje Kur'ana lingvistiko tumaenje stilistiko tumaenje sufijsko ili ezoteriko tumaenje znanstveno tumaenje historijsko tumaenje tematsko tumaenje

10. ostala tumaenja Historijski je najstarija prva metoda u tumaenju Kur'ana, dok se historijsko tumaenje, kao i znanstveno, smatraju mladim i skoranjim. Izmeu drugih metoda koje nismo spomenuli izdvaja se i orijentalistiko kritiko-historijsko, koje je meu novijim pokuajima tumaenja Kur'ana. Tumaenje Kur'ana Kur'anom Reeno je na prethodnim stranicama da kur'anska fabula u mnogobrojnim kazivanjima nije niti u formi pripovijesti, niti drame, niti mudrih maksima, itd., ve da se Kur'an odlikuje posebnim stilom. esta su ponavljanja koja to u biti i nisu - nekada Kur'an na jednom mjestu, kao to tvrdi Muhammed Husejn Zehebl, iznosi opirno pojedinosti koje su na drugim mjestima koncizno reene. Primjerice, od mnogobrojnih kazivanja o ovjeku i njegovom padu na Zemlju 49

ponekad se najvie govori o Iblisu i njegovoj "drami", nekada se istiu meleki i njihovo pitanje koje su uputili Bogu, a esto je u centru sam ovjek i njegova "drama". Otuda e mnogi metodolozi tefslrske nauke primijetiti da u Kur'anu, zapravo, i nema opetovanja, ve da se uvijek iznosi neki novi momenat, neto to na drugim mjestima nije istaknuto u prvom planu. Stil Kur'ana je zato priinjavao tekoe kako islamskim tako i neislamskim znanstvenicima, jer ovjek je sklon da u Kur'anu prepoznaje "kontradiktornost" ukoliko ne proui sve o emu Kur'an u razliitim kontekstima govori. Zbog toga je bilo nuno da se kao primarni metod u tumaenju Kur'ana ustanovi tumaenje Teksta samim Tekstom. Jer, "ono to je Kur'an iznio na jednom mjestu saeto, na drugom je proireno, to je na nekom mjestu nejasno reeno, na drugom je objanjeno." Problematika openitih i posebnih ajeta te problematika poopavanja i postupak gdje se tekst smatra specifinim jedan je od naina tumaenja Kur'ana samim Kur'anom. Kao klasian primjer gdje sam Kur'an tumai sebe uzimaju se mnogi ajeti. Tako 37. ajet sure Bekare govori da je Adem primio "neke rijei od Gospodara svoga, i On mu oprosti ", a Ademove rijei nalazimo u 23. ajetu sure E`raf: I oni rekoe: "Gospodaru na! Sami smo sebi zlo nanijeli, a ako nam Ti ne oprosti i ako nam se ne smiluje, bit emo tad medu stradalnicima mi!". Smatra se da se ova dva ajeta meusobno nadopunjuju i da se razgovijetno zna da su tada Adem, a.s., i njegova ena izgovorili rijei pokajanja. Isto tako se uzima da je prvi ajet sure Maide jasniji ukoliko se proita i trei ajet iste sure. Takoder bi se iz 254. ajeta sure Bekare shvatilo da uope nema prijateljstva niti posrednitva na Sudnjem Danu: "0 vjernici, dijelite iz onoga ime smo vas Mi opskrbili, prije negoli dode Dan i kome nema ni trgovine, ni jaranstva, ni posrednitva!" , ukoliko se ne bi znalo za 67. ajet sure Zuhruf: "Toga Dana prijate ji e biti jedni drugima neprijate ji, osim bogobojaznih judi!" Spomenimo, izmedu mnogih drugih primjera, kur'ansko objanjenje rijei iz Fatihe (Maliki jevmid-din, Vladar(u) Dana Sudnjega) izvjesnim cjelinama sure Infitar, u kojoj se kae: 50

"Na Sudnjem danu gorjet e u njemu, i iz njega vie oni nikada nee biti izvedeni! Znade li ti ta je Dan Sudnji? I opet, znade li ti ta je Dan Sudnji? Dan kada dua dui nee moi nimalo pomoi, toga dana e vlast samo Allah imati. " Metod tumaenja Kur'ana Kur'anom vrlo rano je primijenjen u klasinim tefsirirna; Taberi i Ibn Kesir ga obilato koriste, a od novijih autora afirmiraju ga Subhi Salih, Muhammed Husejn ezZehebi, Muhammed Husejn `Ali es-Sagir, a donekle je vidljivo da ga koristi i Bintu-ati. Zanimljivo je da je njemaki orijentalista, profesor u Tbingenu, Rudi Paret, napisao opsean komentar Kur'ana primjenjujui upravo ovaj metod. On je iza svake kur'anske sintagme koja se ponavlja i na drugim mjestima u Kur'anu dao biljeke, a esto donosi i kompletne tekstove. Na taj nain tano se zna u kojim kontekstima Kur'an upotrebljava neke rijei. Nesumnjivo je da se posredstvom savremenih kur'anskih indeksa i glosara ovaj metod moe unaprijediti i ak dovesti do savrenstva. Tumaenje Kur'ana Tradicijom Pod Tradicijom u tefsiru se podrazumijeva hadis Poslanika, s.a.v.s., vijesti od ashaba, tabi`ina i tabei-tabi`ina, odnosno od ljudi prve i druge generacije muslimana, a do izvjesne mjere i drugih ranih generacija u historiji islama. Nuno je rei da se termin et-tefsirunnakli, tumaenje Kur'ana znanjem koje se prenosi od prvih generacija, u dobroj mjeri odnosi na tumaenje Kur'ana Tradicijom. Rije znanje (ilm) u tradicionalnom tefsiru oznaava znanje od Boga koje su prenijele starije generacije, dobivi ga od Poslanika, s.a.v.s. S druge strane, rije miljenje (rej ) oznaava osobni stav koji se dobio idtihadom ili drugim sredstvima otkrivanja Poruke i njenih aspekata. Sintagma et-tefsiru bir-reji odnosi se na tumaenje Kur'ana razumom i stoji naspram sintagme et-tefsiru bin-nakli. Naravno, tefsir nakli nema nita sa eklekticizmom gdje se nekritiki gomilaju tekstovi bez stvarne i sadrinske veze meu njima. 51

Poslanikov hadis je glavno sredstvo tradicionalnog metoda u tumaenju Kur'ana i obino je u ulozi specificiranja (tahsis). Kur'an, naime, rijetko donosi horizontalna objanjenja svojih rijei, pa su ashabi pribjegavah pitanjima koja su postavljali Muhammedu, a.s. Tako je Poslanik, a.s., objasnio da je "sredinji namaz" (es-salatulwusta) ustvari ikindijski namaz (salatul-asr ). Nesumnjivo je da je rije "sredinji namaz" openita (m) jer, praktino, svaki namaz moe biti "sredinji". Poslanikova izreka da je to ikindijski namaz ima ulogu specificiranja (tahsis) i mufessiri se toga dre. U tefsirskim djelima se takoder navodi da termin el-magdubu alejhim, oznaava neke jevreje, a termin ed-dllun oznaava neke krane. Zehebi, dakako, ne iskljuuje ni mogunosti laganja na Poslanika, a.s., da je neto rekao, jer u samom Kur'anu ima pomirljivijih stavova o kranima i jevrejima negoli u nekim hadisima koji se pripisuju Poslaniku, a to je pokazatelj da je postojala tenja da se na Poslanika lae. Poslanik je takoder objasnio i rijei "mnogo dobro" ( el-kewser ). Rekao je da je to rijeka "koju mi je dao moj Gospodar u dennetu" I mnogi ashabi, pa i tabiini objanjavali su kur'anske rijei posredstvom specificiranja, odnosno svoenja nekog termina ili poruke iz njene openitosti u posebnost. Ime Ibn `Abbasa, nesumnjivo, fungira kao najznaajnije meu imenima ashaba u tefslrskoj nauci. afija je ak izrazio sumnje glede mnogih predanja koje mu se pripisuju i glede frekventnosti njegova imena u tradicionalnom tefsiru, rekavi: "Od Ibn `Abbasa u tefsiru pouzdano je samo oko stotinu predanja". U tefsirskim djelima klasinog perioda Ibn `Abbas se javlja kao mufessir koji je o svakom ajetu poneto rekao na nain konkretizacije nekog kur'anskog termina. Osim imena Ibn Abbasa u tradicionalnom tefsiru esta su i imena Ibn Mes`uda, Ubejja ibn Ka`ba, `Alija ibn Ebi Taliba i drugih. Tradicionalni metod mnogo koristi i predislamsku poeziju uslijed njene slinosti sa jezikom iz vremena objavljivanja Kur'ana. Rijetko se u tradicionalnoj metodi tumaenja nailazi na osobno miljenje u smislu reja . Smatra se da je grijeh tumaiti Kur'an izrekama koje nisu u vezi 52

s Poslanikom, a.s., ili ashabima i tabi`inima. Ahmed ibn Hanbel e, uslijed profaniranja tradicionalne metode u tumaenju Kur'ana, rei da tri stvari nemaju uope osnova i razloga da postoje: tefsir, legendarne prie i pripovijesti o bojevima." Racionalno tumaenje Kur'ana Pod racionalnim tumaenjem Kur'ana (et-tefsiru bir-reji) podrazumijevamo metod kojim se specificiraju neke rijei Kur'ana na temelju vlastitog miljenja. Primjerice, rei za dine da su jedna vrsta mikroba, ili rei za kur'anske izraze koji se odnose na stvaranje ovjeka: 1. 2. 3. 4. 5. min hamein mesnn min salslin min sulletin min tn min turbin min tnin

da potvruju evoluciju itd., znai tumaiti Kur'an osobnim miljenjem. Racionalno tumaenje Kur'ana kao metod osobeno je po tome to se obilato koristi ljudskim povijesnim spoznajama: filozofijom, teologijom, naukom i sl. Racionalno tumaenje ne znai idtihad (jer u idtihadu mudtehid je i dalje nuno obazriv prema Kur'anu i Sunnetu i respektira ih), ve znai priznavanje razuma za izvor istine, a da se pritom respektira i Kur'an kao istina. Poslanik je prema racionalnom tumaenju bio kritian pa je rekao: "Ko tumai Kuran po svome miljenju pa i pogodi, pogrijeio je". Tako se tvrdi da je i Ibn Tejmijje bio obazriv prema ovom metodu u tumaenju Kur'ana. Rekao je: "to se tie tefsira istim miljenjem, on je haram". Takoder se prenosi i predanje od Ibn `Abbasa da je rekao da onoga ko o Kur'anu neto tvrdi bez znanja od Poslanika (ilm) eka dehennem.

53

Komentari Kur'ana pisani racionalistikom metodom rijetko sadre lance predanja (isnad) i rijetko se pozivaju na Poslanikovu tradiciju, a ako toga i ima, onda se koristi u subjektivne svrhe i van prvobitne Poslanikove nakane kakva je vidljiva u komentarima pisanim tradicionalnom metodom. U racionalnom tumaenju Kur'ana esta su zanemarivanja povoda objave, kiraeta, hadisa, drugih tekstova Kur'ana i sl., pa je to navelo mnoge mufessire da daju uvjete koje mora ispunjavati svaki egzegeta koji eli racionalistiki tumaiti Kur'an. Ti uslovi su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. poznavanje arapskog jezika poznavanje gramatike poznavanje morfologije poznavanje semantike poznavanje stilistike i retorike znati kiraete poznavanje povoda objave poznavanje derogiranih i derogirajuih ajeta poznavanje Poslanikova hadisa

Osim toga, racionalistiki komentator Kur'ana mora biti poboan, vrst u vjeri, te dobrih i plemenitih namjera prema islamu. Lingvistiko tumaenje Kur'ana Metod lingvistikog tumaenja Kur'ana polazi s podruja jezika Kur'ana i njegovu poruku propituje kroz njegov jezik. Rijei Kur'ana prouavaju se prvenstveno kroz svoju etimologiju, moraju se zatim znati u jednini, dvojini i mnoini. Dosta panje posveuje se i kolokaciji kur'anskih rijei, zatim vlastitim imenima ljudi, krajeva, naroda itd. koja su spomenuta u Kur'anu. Ovaj metod dosta panje posveuje i "stranim"

54

rijeima u Kur'anu, premda se i u klasinim i u novijim arapskim djelima govori da Kur'an ne sadri strane rijei uope. Lingvistiki metod u tumaenju Kur'ana esto koristi i predislamsku i islamsku poeziju (onu ranog perioda u islamu) kako bi se objasnile teke ili rijetke rijei u Kur'anu. Tako su nastala mnogobrojna djela s podruja lingvistikog tumaenja Kur'ana koja su poznata pod naslovom garbul-Kur'n. Lingvistiki metod tumaenja Kur'ana je, takoer, racionalistiki, ali je dozvoljen ukoliko se komentator koristi znanjem kiraeta, sebebi-nuzula, hadisa itd., kako bi njegovo tumaenje bilo u skladu sa islamskim gledanjem na Kur'an. Stilistiko tumaenje Kur'ana Ovaj metod blizak je lingvistikom metodu u tumaenju Kur'ana i, zapravo, predstavlja njegov ogranak. Ovdje se prvenstveno istrauje stil Kur'ana i nadnaravnost njegove poruke sa stanovita samog stila. Stilske figure kao to su metafora (medaz), metonimija (kinajeh) i druge (poreenje, parabola, asonanca) nairoko se prouavaju i porede sa predislamskom poezijom i odgovarajuim stilskim figurama. Nesumnjivo je da je Perzijanac Zamaheri usavrio kako lingvistiko tako i stilistiko tumaenje Kur'ana. Ovaj metod tumaenja Kur'ana urodio je plodom brojnih djela o "metafori" u Kur'anu (medzulKurn), te tekim i problematinim rijeima Kur'ana (mukilulKurn). Ibn `Abbas i Ebu `Ubejde uzimaju se kao utemeljitelji kako lingvistikog tako i stilistikog tumaenja Kur'ana. esto se ukazuje da je stilistiko tumaenje Kur'ana ipak stavilo u sjenu glavnu nakanu Kur'ana: vjersku poruku o jednom, jedinom Bogu. Smatra se da su se ove stilistike i lingvistike egzegeze iscrpile same u sebi, dok se tradicionalno tumaenje Kur'ana nije iscrpilo jer je priopavalo ovu poruku Kur'ana. Stil Kur'ana ne smije biti predmet oboavanja, bezgraninog glorificiranja nautrb objanjavanja glavne poruke Kur'ana, vjere u jednog Boga. 55

Sufijsko ili ezoteriko tumaenje Kur'ana Ukoliko se tefsirom smatra vanjsko prouavanje Kur'ana, prouavanje njegova jezika, stila, povoda objave, kiraeta itd., a te'vl tzv. unutarnjim (batin) tumaenjem, tada se je na tlu ezoterikog (batin) ili sufijskog tumaenja Kur'ana. Sufijsko tumaenje Kur'ana rijetko posee za neim izvan teksta Kur'ana, a ukoliko se to i ini, onda su u pitanju tzv. hadisi kudsi . Tekst Kur'ana promilja se u njegovoj slojevitosti, a mufessir "ponire" u njegove dubine traei prvotno znaenje rijei ( tevl ). Dakle, seneda i predanja uglavnom nema i nastoji se, uvoenjem ili otkrivanjem metafore i alegorije, proniknuti u dubine Teksta. Sufijsko tumaenje Kur'ana obino je vezano i za mistinu praksu i pobonost. Zerkei ak sufijsko tumaenje Kur'ana i ne smatra tefsirom ve tvrdi (E1-Burhan, 11, str. 170) da se tu radi o inspiraciji koju je sufija ili mistik dobio nakon itanja kur'anskog teksta. Osnovno je pravilo sufijskog tumaenja Kur'ana da Kur'an ima svoje dubine. U brojnim sufijskim tefsirima kae se: "Ne postoji kur'anski redak koji nema etiri smisla: egzoteriki (zahir), ezoteriki (batin), granicu (hadd), Boansku nakanu (muttala ). U irem objanjenju ovog pravila, koje je u temelju sufijske i ezoterike metode tumaenja Kur'ana, naglaava se da je egzoteriki nivo za usmeno predanje; ezoteriki za "unutarnje shvaanje"; granicu predstavljaju iskazi koji odreduju dozvoljeno i nedozvoljeno; Boanska je nakana ono to Bog namjerava ostvariti u ovjeku svakim retkom". Sufijski metod takoer je urodio plodom brojnih komentara Kur'ana koji su esto pisani i pod uticajem neoplatonizma, gnostikih ideja i helenizma, ali je njihova glavna inspiracija ipak Kur'an. Komentari ovakve vrste napisani su esto i u poeziji (kao npr. Rumijeva Mesnevija) i predstavljaju vrhunska djela u svjetskoj literaturi.

56

Znanstveno tumaenje Kur'ana Znanstveno tumaenje Kur'ana ogranak je racionalistikog tumaenja Kur'ana, a kao metod tumaenja osobeno je po tom to kur'anski tekst ita pod uticajem uvijek rastuih znanstvenih otkria i spoznaja. U El-Itkanu se govori da je izvjesni El-Mursi ve pokuao (prije pet ili est vijekova) znanstveno tumaiti Kur'an i, zapravo, zasnovati ga. Naravno, od samih poetaka tumaenja Kur'ana uoava se da postoje tendencije da se neki kur'anski tekst ita i tumai u skladu sa grkom (ili ptolomejskom) kosmologijom, grkom geografijom itd. Fahruddin Razi je u tome znaajan primjer. Znanstveno tumaenje Kur'ana kao metod naroito oivljava u XIX. i XX. stoljeu, kada je islamski svijet u dekadenci, a evropski u epohi sveopeg racionaliziranja. Pod uticajem zapadnih (evolucionistikih, fizikalnih i drugih) spoznaja mufessiri su tumaili sve to je spomenuto u Kur'anu. Dakle, za specificiranje nekog kur'anskog termina (tahsis) ne slui vie hadis ili izreka ashaba ili tabi`ina, ve se koristi nauka. Kur'anske rijei se esto, nategnutim lingvistikim analizama, trgaju iz svoga konteksta (sijak) i muffesir, sa znanstvenim spoznajama, uitava u njih svoja, esto proizvoljna, tumaenja. Protivnici znanstvenog metoda u tumaenju Kur'ana tako prigovaraju da je osnovna njegova slabost nepotivanje konteksta Kur'ana. Ne moe se u kur'anske rijei pohraniti sve to naunici "otkriju", pa je to i glavni razlog to je ovaj metod tumaenja Kur'ana u ozbiljnoj krizi. Historijsko tumaenje Kur'ana Ovaj metod zasnovan je u nekim svojim primordijalnim oblicima ve u doba ashaba i tabi`ina. Poznato je da je etvrti halifa `All ibn Ebi Talib posjedovao zbirku Kur'ana koja je ustrojena po redoslijedu objavljivanja, a i on i Ibn Mes`ud, kako biljei Tradicija, govorili su da ne postoji kur'anski ajet a da oni ne bi znali gdje je

57

objavljen, kada je objavljen, "zbog ega" je objavljen, i tome slino. Takav nain poznavanja Kur'ana u izvjesnoj je mjeri historijski. Nadalje, cjelokupna nauka sebebi-nuzula da se shvatiti kao historijsko prouavanje Kur'ana, jer sebebi-nuzul specifinije odreuje ta u Kur'anu oznaavaju neke rijei s obzirom na vrijeme objavljivanja kur'anskih cjelina. Meutim, historijski metod u tumaenju Kur'ana u pravom smislu te rijei sastoji se u tanom utvrivanju gdje i kada su ivjeli ljudi spomenuti u Kur'anu (Boiji poslanici, Je'dud i Me'dud, faraon, Merjema, Musaova, a.s., majka itd.), gdje su i kada ivjeli narodi koje Kur'an spominje (`Ad, Semud, Ejka, Irem itd.), te da li i danas postoje tragovi (peine, stijene, natpisi, graevine itd.) na temelju kojih bi se moglo utvrditi konkretnije o emu Kur'an govori, na ta aludira, odnosno da se iznae historijska specifikacija kur'anskog kazivanja. Paleografija (nauka o pismima u starom i srednjem vijeku) igra vidnu ulogu u historijskom metodu tumaenja Kur'ana. Tako se uporeuju rani kur'anski rukopisi i natpisi na pojedinim stijenama u Arabiji, iznalaze se slinosti izmeu arapskog pisma te drugih pisama semitskih jezika (hebrejskog, aramejskog, sirskog) a sve te spoznaje koriste da se tano specificira ta pojedine kur'anske rijei znae, da se odgonetne bar priblino znaenje socionima koje Kur'an spominje, itd. Takoer se koriste drugi izvori koji govore o tim narodima (a koji su pisani u kranskim samostanima zemalja ama, u hebrejskim sinagogama Bliskog istoka, u Perziji) te se uporeduju s Kur'anom i "informacijama" datim u njemu. Metod historijskog prouavanja i tumaenja Kur'ana znaajan je i glede uporednog prouavanja Kur'ana i Biblije, njihova jezika, tematike openito, pa i "historijskih" navoda koje te knjige sadre. Tematsko tumaenje Kur'ana U novije vrijeme izdiferencirao se jo jedan metod tumaenja Kur'ana - tematski (et-tefsirul-mevduijj). Sastoji se u tome da se na jednom mjestu prouavaju svi ajeti Kur'ana koje objedinjava ista tema. 58

Tako imamo tefsire koji govore samo o poloaju npr. ene u islamu, o islamu i kamati, o islamu i idolopoklonstvu, itd. itd. Takoer se prouavaju ajeti koji govore o poslanicima i poslanstvu, o eshatologiji, o ovom svijetu, i sl. Naravno, ovaj metod tumaenja Kur'ana ne smije zaboraviti na derogirane i derogirajue ajete, postepenost objave Kur'ana, povode objave Kur'ana i sl., odnosno, ne smije se samo kompilirati kur'anski tekst bez unutarnjeg ustrojstva kur'anskih ajeta u skladu sa islamskim uenjem i islamskim naslijeem koje se razvilo u okrilju fundamentalnih tokova tefsira. U ovom metodu uvia se i jedna isto ljudska i historijska tenja da se u kur'anskim kazivanjima otkriju teme, jer, kao to je vie puta na prethodnim stranicama reeno, Kur'an nije knjiga koja sadri poglavlja po "temama". Otuda e kritiari ovog metoda u tumaenju Kur'ana primijetiti da se ovdje zanemaruje tevkifi redoslijed kur'anskih poglavlja, to jest, ustrojstvo Kur'ana kakvo je dolo Muhammedu, a.s., diktatom Objave. S druge strane, uoavat e se da ovaj metod nudi mnogobrojne prednosti u odnosu na ostale metode u tumaenju Kur'ana jer uzima u obzir tekstualnu evidenciju Kur'ana, a to je nuno u tumaenju svakog temeljnog vjerskog teksta. Danas se, uglavnom, piu ovakvi tefsiri, tj. krai ogledi o vanijim "temama" Kur'ana. Ovaj metod esto se i zloupotrebljava i, sudei po knjigama koje su napisane po njegovim uzusima, uoava se da se esto ne potuju sebebi-nuzul, derogirani i derogirajui ajeti, niti prvobitno znaenje kur'anskih rijei. Oito je da se radi o nezrelim sintezama i nasilnim konstrukcijama sainjenim od kur'anskih ajeta kako bi se moglo sve dokazati Kur'anom, premda Kur'an nije o mnogo emu tome rekao ni rijei. Ostale metode tumaenja Kurana Na kraju treba naznaiti da se ovdje ni izdaleka nisu obuhvatili svi metodi u tumaenju Kur'ana. Tako se moe govoriti o ultra 59

`ijskom metodu koji Kur'an ita kao knjigu o porodici Muhammeda, a.s., o filozofskim itanjima Kur'ana gdje se u Kur'an uitavaju filozofska znaenja iz tradicije antike Grke, helenizma, stare Perzije, kranske skolastike, i sl. Vaan metod u prouavanju Kur'ana predstavlja i orijentalistiki kritiko-historijski pristup Kur'anu. On negira hadis i Muhammedove, a.s., izreke o Kur'anu, negira esto autentinost Kur'ana, proglaava kiraete za posebne zbirke Kur'ana, itd. Poseban metod tumaenja Kur'ana danas moe se uoiti u tzv politikim tumaenjima Kur'ana. Nastala su brojna djela o Kur'anu i dravi, Kur'anu i revoluciji, kur'anskom konceptu zajednice, Kur'anu i pravu, itd., itd. Politiko tumaenje Kur'ana ne treba brkati sa pravnim ili fikhskim tumaenjem Kur'ana. U ovom posljednjem mufessir se kree iskljuivo u polju kur'anskih tema kao to su post, zekat, nasljedstvo, testament, brak, itd. Fikhsko tumaenje Kur'ana je, takoder, pravo klasino tumaenje kojem se posvetila velika panja, a neki mufessiri (kao npr. Kurtubi) posvetili su mu mnoge stranice svoga komentara Kur'ana. Svi metodi u tumaenju Kur'ana pokazuju da je Kur'an neiscrpna Boija Rije koja e se uvijek prevoditi kroz tefsire, ali nee nikada biti iscrpljena. Otuda su klasini komentatori Kur'ana govorili da nakon svega, nakon bilo kojeg tumaenja, ostaje ovjekova dunost da kae da "Bog najbolje zna" (Allahu alemu) ta je rekao.

60

DESET ZAPOVIJEDI U NOVIJIM KOMENTARIMA KUR'ANA1

I Odve je poznato da se pojam dekaloga ili pojam Deset zapovijedi vezuje iskljuivo za judaizam i kranstvo, te da Dekalog ima rodno mjesto u Bibliji, tanije Starom zavjetu (Poglavlje Izlazak, 20.). Dekalog je grka rije (deka znai Deset a logos znai "rije, govor, zapovijed"), dekalog, prema tome, znai Deset zapovijedi. I Dekalog je za jevreje samo sredite vjere, a od jevreja i Starog zavjeta dekalog je preuzelo i kranstvo, "te na njemu izgradilo svoje moralne postavke".2 U arapskom jeziku Deset zapovijedi obino se prevodi sintagmom al-wasaya al- ashr. U Bibliji ili Svetom Pismu, u prijevodu na arapskom jeziku tampanom u Kembridu 1956. godine, ovako se prevodi/donosi Deset zapovijedi (navodimo ih u skraenom obliku): I) II) III)
1

La jekun leke alihetun ukhra emami (Nemoj imati drugih bogova osim Mene!), La tasna'a leke timsalen menhuten ve la sureten (Ne pravi sebi idola lijevanih ili klesanih!), La tentiq bi-smi r-rabbi ilahike batilen (Ne uzimaj uzalud

Tekst je objavljen u: Takvim za 2002. god., Izdava: Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo, 2002. 2 Vidi, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, uredio Anelko Badurina, Zagreb, 1985., str. 200.

61

IV) V) VI) VII) VIII) IX) X)

imena Gospodara/Jahve, tvog Boga!), Ekrim ebake ve ummeke likej tetule ejjamuke 'alel-erdi (Potuj oca svoga i mater svoju da dugo ivi na zemlji...!), La taqtul (Ne ubij!), La tezni (Ne ini preljuba!), La tesriq (Ne ukradi!), La tehed 'ala qaribike ehadete zurin (Ne svjedoi lano na blinjega svoga! ), La tetehi bejte qaribike la tetehi imre'ete qaribike (Ne poeli kue blinjega svoga, ne poeli ene blinjega svoga...!), i Ve la tetehi ej'en mimma li-qaribike (Ne poeli nikakve stvari blinjega svoga! ).3

U naoj javnosti malo je poznato da ima nekoliko muslimanskih autora koji su napisali djela ili barem krae odjeljke (u sklopu svojih opsenijih djela) pod naslovom Deset zapovijedi (al-wasaya al- ashru), ili barem spominju Deset zapovijedi kad tumae ajete sure Al-An'am (151-153.) ili pak suru Al-'Isra, 23. i dalje. Zadatak ove nae kratke rasprave je da svrati pozornost na samo neke od tih muslimanskih autora i na njihove rasprave naslovljene sintagmom Deset zapovijedi, odnosno na njihove komentare Kur'ana gdje su spomenuli Deset zapovijedi. Uz to, mnogo je vanije da ustanovimo, opet ukratko, gdje su razlozi da muslimanski autori slobodno koriste judeo-kransku sintaginu dekaloga - Deset zapoijedi i da je daju, ak kao naslov, svojim djelima. Valja odmah kazati da se u muslimanskih autora (kao to je npr. Mahmud eltut) znaenjski sadraj "kur'anskih" i "muslimanskih" Deset zapovjedi tek neznatno razlikuje od Biblijskog dekaloga, ali se razvidno vidi komentatorova elja da istakne neprolaznu vrijednost
Arapski prijevod biblijskoga teksta preuzeli smo iz eminentnog prijevoda Al-Kitab al-Muqaddas ay Kutubu l-'ahdi l-Qadim wa l-'ahdi 1-Dadid, Cambridge, 1956., str. 119-120.
3

62

snane moralne poruke u kur'anskim ajetima koji pobrajaju Deset vanih naela islama. U samim komentarima Kur'ana koje ovdje spominjemo malo je pokuaja da se izvri temeljita usporedba sa Biblijskim dekalogom. Mnogi komentari Kur'ana ak Bibliju ni ne spominju, ali ukazuju na Deset zapovijedi kao sredinje i susretino mjesto nebeskih vjera. Osim toga, esta upotreba sintagme Al-Wasaya al-Aru (Deset zapovijedi) govori mnogo i o tome da su muslimanski autori uoili retorike efekte njene upotrebe. Imenujui knjigu ili naslovljavajui nekoje poglavlje u svome komentaru Kur'ana sintagmom Deset zapovijedi, muslimanski autori ele kazati da je to to iznose vano, uzvieno, ozbiljno... II Mahmud eltut (umro 1963. god.), slavni rektor Al-Azharskog univerziteta, smatra se jednim od najautoritativnijih komentatora Kur'ana u Egiptu i islamskom svijetu u XX stoljeu. Zanimljivo je da je on u svom komentaru Kur'ana Tafsiru' l-Kur'ani l-Karim,4 jednom od najvanijih (naalost nedovrenih) komentara Kur'ana sastavljenih tokom XX stoljea, napisao itav odjeljak pod naslovom Al-Wasaya al'Aru va makanatuha fi' l-Islam, to u prijevodu znai Deset zapovijedi i njihovo mjesto u islamu. Tako naslovljeni odjeljak eltut pie nakon navoenja sljedea tri ajeta iz sure Al-An'am (151-153.): 151. Ti reci: "Doite da vam kazujem ta vama Gospodar va zabranjuje: da Mu ikoga ravnim smatrate! A roditeljima dobroinstvo inite, i djecu svoju zbog siromatva ne ubijajte! Pa Mi i vas i njih hranimo!
Mahmud altut, Tafsiru l-Kur'ani l-Karim (al-Ajza' al-'Ashara al-'Ula), Kairo, 198l. (osmo izdanje).
4

63

Ne pribliavajte se ma kakvu nemoralu, bio on javni ili skriveni! I ne ubijajte ovjeka koga je Allah zabranio ubiti, osim kad Zakon trai! Eto to vam On u dunost stavlja, da biste razmislili vi. 152. I imetku siroeta ne pribliavajte se, osim na nain najljepi, sve dok ono zrelost ne dostigne! I pravedno na litru i na kantar mjerite, Mi nikoga ne zaduujemo iznad mogunosti njegove! I kad govorite - pravedno govorite, makar bilo i protiv vae rodbine! I zavjet prema Allahu ispunjavajte. Eto, to vam Allah u dunost stavlja, da biste se opomenuli. 153. I evo, doista, Moga Puta Pravoga, slijedite njega! I ne slijedite puteve druge pa da vas oni onda u raskol stave spram Puta Njegovoga! Eto, to vam Allah u dunost stavlja, da biste se bojali Njega. Prema Mahmudu eltutu, znalci islama nazvali su ova tri ajeta, i ono to ti ajeti od ovjeanstva trae, imenom "Deset zapovijedi". eltut smatra da razlozi takvog imenovanja poivaju, sasvim sigurno, u injenici da se u tri navrata u naprijed navedenim ajetima spominju rijei zalikum vessakum - "Eto, to vam Allah u dunost stavlja..., to vam Allah poruuje!" Mahmud eltut smatra da ova tri ajeta sadre zabrane i naredbe, te ih on na arapskom pobraja ovim redom: El-iraku billah - Zabrana mnogobotva, naredba da se vjeruje (u) jednoga Boga. II) Ve bil-validejni ihsanen - initi dobro roditeljima. III) Ve la taqtulu evladekum min imlaqin - Zabrana edomorstva. IV) Ve la taqrebu l-fevahie - Zabrana bluda / zinaluka / nemorala. I) 64

V) Tahrimul-qatli - Nepovredivost ivota (zabrana ubijanja). VI) Ri'ajetu mali l-jetimi - Voditi brigu o imetku siroadi. VII) 'Ifau'u l-kejli ve l-mizani - Pravedno mjeriti i ne zakidati na vagi. VIII) Ve iza qultum fa'dilu ve lev kane za qurba - Pravedno svjedoiti, pa makar to bilo i protiv rodbine. IX) Ve bi 'ahdillahi evfu - Ispuniti zavjet prema Bogu. X) Ittiba'u siratillahi l-musteqimi - Slijediti Boiji, Pravi Put. Nakon to je objasnio ovih "Deset Boijih oporuka", tj. "Deset zapovijedi" na blizu pedeset stranica svoga komentara Kur'ana, Mahmud eltut zakljuuje da one postavljaju temelj vjerovanju u jedinost Boiju. Od poznatijih komentatora Kur'ana nakon rektora AlAzharskog univerziteta, Mahmuda eltuta, spominjemo na prvom mjestu ejha Muhammeda Al-Gazalija (Shaykh, Muhammad AlGhazali, umro 1996.). On je autor, meu ostalim djelima, i poznatog tematskog komentara Kur'ana (Al-Tafsir Al-Mawdu'i), prva dva sveska na arapskom izila su 1997. i 1999. godine. Usljed velikog interesa ovaj je komentar Kur'ana preveden i na engleski jezik i objavljen u prestino opremljenom izdanju.5 Engleski prevodilac ovog Al-Ghazalijeva komentara, Ashur A. Shamis, ove ajete iz sure Al-An'am (151-153.) preveo je na engleskom kako slijedi: Say. Come, I will tell you what your Lord has ordained for you. A. B. C. D. E. You should not take other gods besides Him. Show kindness towards parents. You should not kill your children for fear of destitution, because We provide for you and for them. Avoid foul sins, overt and covert. Do not kill a soul that God has forbidden to be killed, without the right justification to do so. This is what He

Shaykh Muhammad Al-Ghazali, A Thematic Commentary on the Qur'an, izdanje The International Institute of Islamic Thought, Herndon, 2000. (vidi stranicc 134 i i35.)
5

65

F. G. H. I. J.

urges you to do, so that you may understand. You have no right to any of an orphan's possesions, except what is required for his (her) own wellbeing, until he (she) comes of age. Observe fairness and justice in weights and measures, We never burden a soul with more than it can bear. Judge fairly and testify to the truth, even against your own kinsmen. Be true to the covenant of God. This is what He urges you to do, so that you may take heed. And, this is my path, a straight one. Follow it and do not follow other paths, for these shall lead you away from it. This is what He urges you to do, so that you may be fearful of God.6

Al-Ghazali, dakle, slovima A, B, C... razvrstava naredbe/zabrane iz ova tri ajeta, kako bi tako oznaio "Deset zapovijedi" u Kur'anu. On ih naziva al-wasaya al-ar, kako su to obino inili i mnogi drugi savremeni komentatori Kur'ana.7 Tako, poznati saudijski mufessir Muhammad 'Ali As-Sabuni za ajete 151-153. iz sure Al-An'am veli da sadre Deset zapovijedi. AsSabuni kae: "Svemogui Bog spominje Deset zapovijedi o kojima su saglasni svi nebeski vjerozakoni i na kojima se temelji srea ovjeanstva!"8 Ovim As-Sabuni ukazuje da je temelj i sr svih Boijih objava (Tevrata, Zebura, Indila, Kur'ana) ovih Deset zapovijedi. U svakoj nebeskoj knjizi Deset zapovijedi ine sr vjerovanja i temeljna naela moralnog ponaanja. Kur'an, kao posljednja Boija objava sadri Deset zapovijedi, sam Kur'an je svojim sadrajem svojevrsna konana potvrda
Vidi: Isto, str. 134 - 135. Engleski prevodilac Al-Gazalijeva tefsira arapsku sintagmu al-wasaya al- ashr prevodi rijcima TEN DIRECTIVES OR "COMMANDMENTS" (str. 135.) 8 Muhammad 'Ali As-Sabuni, Safwatu t-Tafasir, sv. III, Rijad, 1981., str. 107.
6 7

66

i opeaenje Deset zapovijedi. Muhammed Hamidullah je, takoer, poznati islamski pisac koji se bavio pitanjem Deset zapovijedi u islamu. U djelu Uvod u islam9 ovaj autor pronalazi Deset zapovijedi u suri Al-'Isra, 23-28. ajet. Nakon navoenja ajeta Muhammed Hamidullah kae: "Ove zapovijedi, uporedive s onim to su date Musau, ali obuhvatnije od njih, objavljene su Poslaniku za vrijeme Mi'rada."10 Takoer, Hamidullah u svome dvotomnom djelu Muhammed, alejhisselam iznosi sline tvrdnje o ovim zapovijedima. I mnogi drugi savremeni komentatori Kur'ana piu o Deset zapovijedi kao okosnici svih nebeskih vjera, islama meu njima posebno. U svojim komentarima oni ukazuju na veliku vanost injenice da sure Al-An'am i Al-'Isra donose Deset zapovijedi. III Ima, meutim, muslimanskih autoriteta koji imaju ak svoju verziju "Deset zapovijedi"! Hasan al-Banna (ubijen 1949.), osniva organizacije Al-Ikhwanu l-Muslimun (Muslimanska braa), izdiktirao je svojih "Deset zapovijedi" (Al-Wasaya al-'Ashru), a o tome su njegovi sljedbenici napisali duge komentare, ponekada ak i knjige.11 Nakon prvog itanja ovih Al-Bannaovih Deset zapovijedi primjeujc se da je rije o Deset pravila kojih se u svom svakodnevnom ivotu muslimani trebaju pridravati. Takoer, imamo li u vidu
Vidi stranice 102-103. sarajevskog izdanja Uvoda u islam iz 1989. godine (prijevod Sabine Berberovi). Naziv engleskog originala je Introduction to Islam, London, 1980. 10 M. Hamidullah, str. 103. 11 Abd al-'Azim Ibrahim Al-Mat'ani autor je knjige Al-Wasaya al-'Aru Lil-Imam Alahid Hasan Al-Banna, izdanje Daru -uruq, Kairo/Bejrut, 1976. Takoer, na zadnjoj korici knjige Al-Awlamatu Fi Mizani'1-Islam (Globalizacija na vagi islama), Kuvajt, 2001. donijeto je Deset zapovijedi Hasana Al-Banna-a.
9

67

injenicu da je Hasan Al-Banna bio osniva organizacije "Muslimanska braa" (osnovana u Kairu 1928. godine) njegovih Deset zapovijedi mogue je smatrati posebnim islamskim kodeksom njegovih pristalica. Sve nama dostupne arapske verzije ovog kodeksa Hasana alBenna-a donose sljedee maksime: I) II) III) IV) V) VI) VII) VIII) IX) "Poi da klanja namaz kad uje poziv (ezan), ma kakve bile okolnosti!" Ui Kur'an, ili ga itaj/istrauj ili sluaj kad ga dugi ui, ili spominji Boga! Nemoj traiti beskorisno nijedan dio svoga vremena!" "Trudi se da govori knjievni arapski jezik, jer to spada u znakove islama!" "Ne raspravljaj mnogo ni o emu, ma ta bilo posrijedi, jer prepirka ne donosi dobro!" "Ne smiji se mnogo, jer srce, koje je doprlo do Boga, smireno je i staloeno!" "Ne zbijaj ale, jer zajednica koja se bori i rtvuje zna samo za ozbiljnost!" "Ne podii glas svoj iznad mjere potrebne da te uje sluatelj, jer je to glupo, nepristojno i uznemirava!" "Kloni se ogovaranja pojedinaca i vrijeanja zajednica (organizacija), i govori samo ono to je dobro!" "Predstavi se onome koga sretne od svojih prijatelja, makar to on od tebe i ne traio, jer temelj naeg poziva/misije jeste drueljublje i meusobno upoznavanje!" "Dunosti je vie negoli to imade vremena. Stoga, pomai drugoga tako to e mu savjetovati da se koristi svojim vremenom, a akoli imade neku dunost onda u njenom vrenju budi saet i koncizan!"

X)

Hasan Al-Banna je, kao to vidimo, koncipirao svojih Deset zapovijedi shodno svome tumaenju islama i s ciljem izrade jednog islamskog kodeksa pripravljenog za potrebe pokreta "Muslimanska braa". Hasan Al-Banna ne vezuje koncept svojih "Deset zapovijedi" za 68

nekoji kur'anski ajet ili ajete. On, naprosto, manirom lidera Muslimanske brae posredstvom ovih pravila nastoji uiniti efikasnim operativni rad svojih aktivista i lanstva. Recimo na kraju da veliki broj komentatora Kur'ana posee za sintagmom Deset zapovijedi istiui, prije svega, vjene aspekte vjere u Boga koji se ovim zapovijedima naglaavaju. Tako Mahmud eltut za ovih Deset zapovijedi ukratko kae: "Ova naela jesu Pravi Put. Muhammed je poslan da ovaj Put objanjava i da njemu poziva, kao to su s tim ciljem poslani i svi prethodni Boiji poslanici!"12

12

eltut, navedeni tefsir, str. 393.

69

IBRAHIM - BOIJI PRIJATELJ1

IBRAHIM (Kur'an, 69 puta; vlastito ime u Kur'anu). IBRAHIM je Boiji poslanik, jedna od dominantnih poslanikih pojava u Kur'anu. U komentarima je poznat pod imenima "Boiji prijatelj, Allahov prijatelj" - to je uzeto iz Kur'ana, IV, 125.: "Allah je uzeo IBRAHIMA za prijatelja" - takoer poznat i po sintagmi "Prijatelj Svemilosnog" (Boga), kao i po imenu "Praotac/predak Boijih poslanika". (M. I. Ibrahim, 26). GLAVNE IDEJE: IBRAHIMU u Kur'anu se veli da je dobio neke rijei (kelimat) od Gospodara svoga kao kunju, pa je tim rijeima udovoljio - (II, 124); IBRAHIM je bio NUHOVE vjere i roda - (XXXVII, 83); U II, 125., spominje se lokalitet MEKAMU IBRAHIM, radi se o mjestu njegovog stajanja/namaza u dvoritu Mekkanskoga Hrama. IBRAHIM i sin mu ISMA`IL dobili su Boiju naredbu da (od kumira, kipova, idola) oiste HRAM u Mekki za hodoasnike - II,125. IBRAHIM moli Boga za sigurnost Mekke, i za opskrbu njezinih stanovnika plodovima - II,126. Temelje Svetome Hramu, pri jednoj njegovoj obnovi, podigli su IBRAHIM i sin mu ISMA`IL - II, 127. K tome, navode se (XIV, 37) Ibrahimove rijei u kojima on, obraajui se Bogu, veli da je nastanio "neke potomke

Tekst je objavljen u: Takvim Rijaseta IZ-e za 1998. god., Sarajevo, 1998.

70

svoje u dolini jednoj u kojoj se nita ne sije, kod Hrama Tvoga Svetoga..." (Komentari Kur'ana vele da je rije o nastanjivanju njegove ene Hadere i Isma`ila, njegovog sina, u Mekki, Hidaz. Vjera IBRAHIMOVA, monoteizam spominje se (II, 130) kao MILLETU IBRAHIM. IBRAHIM se u XVI, 120., naziva UMMET-om, moda i zbog toga to je on sam tada bio jedini monoteista, tj. ovjek predvodnik, odan Bogu i HANIF, odnosno to je u svome vremenu bio najvrijedniji ovjek. Tu su vjeru on i JA`KUB oporuili, svaki svojim sinovima, (II, 132). U II, 133., spominju se IBRAHIM, ISMA`IL i ISHAK kao preci JA`KUBOVIH sinova, koji vele da e robovati "Bogu JA`KUBOVU i Bogu njegovih predaka, IBRAHIMOVU, ISMA`ILOVU i ISHAKOVU. Rije HANIF spominje se u Kur'anu u najveem broju uz IBRAHIMA (kao npr. II,135), termin oznaava "ovjeka iste monoteistike vjere", tj. "nije bio od mnogoboaca, nije bio od onih koji Bogu pripisuju drugove, suparnike, takmace..." (II, 135) - u ono to mu je objavljeno treba vjerovati (II, 136); U II, 140., pobija se da su IBRAHIM, ISMA`IL, ISHAK i JA`KUB bili jevreji ili krani, dok se u II, 258., ukazuje na "onoga koji je sa IBRAHIMOM o Gospodaru (Bogu) njegovu raspravljao", a u istom (II, 258) on opisuje svoga Gospodara (Boga) kao Onoga koji oivljava i usmruje. Takoer, raspravljajui sa osobom spomenutom u II, 258., IBRAHIM kae "da Allah daje da Sunce na Istoku grane; daj ti da grane sa zapadne strane". U (II 260.) IBRAHIM moli da "mu Gospodar njegov (Bog) pokae kako proivljuje mrtve". Bog je odabrao, izabrao izmeu ostalih, i njegovu porodicu (III, 33.) U III, 67., veli se iznova da IBRAHIM "nije bio jevrej ni kranin". 71

U XXI, 51., rije je o IBRAHIMOVOJ zrelosti koju mu je Bog podario. U XXII, 78., govori se "o vjeri vaeg praoca IBRAHIMA", tj. praoca ljudi, praoca monoteistikog ovjeanstva. U VI, 74., spominje mu se otac, moda ipak predak, AZER "kad IBRAHIM ree svome ocu/pretku Azeru..." (usp. mnogobrojna egzegetska objanjenja/nagaanja da li je AZER bilo ime kipa kojemu je sluio Ibrahimov tac TAREH, i sl.). K tome, IBRAHIMU je Bog pokazao carstvo Nebesa i Zemlje (VI, 75). Ta cjelina/opis IBRAHIMOVA duhovnog zrijenja glasi: I tako Mi Ibrahimu pokazasmo Carstvo nebesa i Zemlje, da bi on meu onima to vrsto vjeruju bio. I kad mu veer pade, on zvijezdu vidje: "To je Gospodar moj!" - on ree. A kad zvijezda zade, Ibrahim ree: "Ja ne volim one koji zalaze!" I kad ugleda Mjesec kako izlazi, on uskliknu: "E, ovo Gospodar moj je!" A kad Mjesec zae, Ibrahim ree: "Ako me Gospodar moj ne uputi, bit u od onih koji su zalutali!" Pa kad vidje Sunce kako izlazi, Ibrahim uzviknu: "Evo Gospodara moga, evo najveega!" A kad Sunce zae, Ibrahim ree: "O narode moj! Ja nemam nita s tim to Allahu vi druge smatrate ravnim! Lice svoje ja predano i iste vjere okreem Onome Koji nebesa i Zemlju stvorio je! Ja nisam od onih koji druge Allahu smatraju ravnim!" (VI, 75-79) IBRAHIMOVI gosti su oni koji su mu navijestili roenje sina ISHAKA (XV, 51); IBRAHIM, mladi monoteista, rui kipove u hramu svoga naroda (XXI, 60); Mnogoboci ga bacaju u vatru (XXI, 69), ali Bog nareuje vatri da "bude hladna i spas IBRAHIMU". Kur'an poruuje da "u IBRAHIMU i u onima koji vjeruju "vi (ljudi) imate lijep primjer" ('USVEH HASENEH). IBRAHIMOVO rtvovanje sina ISMA`ILA spominje se u XXXVII,102-107; 72

IBRAHIMOVE i MUSAOVE "listine", tj. SUHUFI u kojima su poslanice Objave navode se u LXXXVII, 19.

KOMENTARI KUR'ANA u irokim potezima raspravljaju o mnogim aspektima IBRAHIMOVE, a.s., pojave u Objavi, u vjeri i u povijesti. Za njega se vezuju mnoge ideje, ustanove i obredi koje Kur'an spominje, ali komentari Kur'ana istiu i mnoga predanja i detalje o kojima Kur'an uti. O porijeklu IBRAHIMOVA imena komentator el-Kurtubi (II, 66) veli, pozivajui se na komentatora el-Maverdija, da je IBRAHIM sirijaka rije i da na arapskom, prema komentatoru Ibn `Atijjetu, znai "otac milostivi"... Kurtubi, domalo zatim, dodaje da esto imamo podudarnost znaenja u sirijakim i arapskim rijeima. Kurtubi na istom mjestu istie da je Ibrahim tako nazvan u sirijakom zbog milosti koju je iskazivao prema djeci. Kurtubi, potom, za Ibrahima, a.s., vezuje milost spram djece istiui da su Ibrahim i njegova ena Sara zadueni da se, sve do Dana Sudnjega, staraju o djeci vjernih koja umru u dobi djetinjstva. Kurtubi podsjea, potkrijepljujui ideju o Ibrahimu kao samilosnom skrbniku djece sve do Dana Sudnjega, da i sam El-Buhari navodi predanje u kojemu Muhammed, a.s., veli da je za vrijeme MI'RADA vidio Ibrahima, a.s., u DENNETSKOM PERIVOJU "sa mnogo djece od drugih ljudi". Isticanje Sare kao skrbniteljice umrle djece jasno je i po tome jer je ona, sve dok nije u svojoj poodmakloj starosti rodila sina Ishaka, bila nerotkinja. Delaluddin es-Sujuti (el-Itkan, IV, 60) takoer odobrava ovakvu etimologiju rijei IBRAHIM u kojoj se istie ideja milosti. On navodi jezikoslovca el-Davalikija koji kae da je rije Ibrahim stara i da nije arapska". Arapi ovo ime "izgovaraju na nekoliko naina", najpoznatiji izgovor je IBRAHIM, ali ga izgovaraju i kao IBRAHAM zatim kratko IBRAHaM i IBReHeM. Sujuti na istom mjestu kae da je to "sirijako ime koje znai otac milostivi". On u Itkanu (IV, 60) navodi, pozivajui se na autoritet 73

el-Kermanija, i drugu etimologiju za ime Ibrahim, od rijei ELBERHEMEH to, opet, znai "snana mo pronicanja". Ova etimoloka mogunost ukazuje na Ibrahimovo, a.s., posmatranje zvijezde, Mjeseca, Sunca i na njegovo brzo shvaanje da je iza, u svemu, ispred i iznad svega Bog! Komentatori Kur'ana navode IBRAHIMOVU LOZU, rodoslovno stablo, i uvijek ga povezuju s Boijim poslanikom NUHOM, a.s. Ibrahim je, po tom stablu, sin Azerov koji se jo naziva i TAREH koji je opet sin NAHORA a ovaj je sin ARUHA koji je sin RAGUA, ovaj je sin FALEHA, a ovaj je, zatim, sin ABERA, a Aber je sin ALEHA, a taj je bio dijete ARFEHADA, koji je sin SAMA, a Sam je sin Nuha, Boijeg Poslanika. (Ovakvu etimologiju navodi Sujuti, Itkan, IV, 60., mnogi je ponavljaju, manje ili vie u ovakvom obliku; na temelju toga vidimo utjecaje arapskih prijevoda Biblije i tradicije 'ISRA'ILIJJATA u ustanovljavanju genealogije mnogih Boijih poslanika, usp. arapski prijevod Biblije, (Cambridge, 1956., str. 17., gdje se navodi SAMOVO, odnosno SEMITSKO genealoko stablo. Ibrahim, a.s., imao je etiri sina (Kurtubi, II, 67): ISMA`ILA, ISHAKA, MEDJENA i MEDA'INA. I mnogi drugi istiu da je Ibrahim, a.s., porijeklom od Boijeg glasnika Nuha. Tako M.I. Ibrahim (el-Elfaz ve l-E`lam el-Kur'anijje, 27) veli da je Ibrahim, a.s., "roen u Babilonu prije mnogo hiljada godina, porijeklo mu je od Nuhova sina Sama..." M. I. Ibrahim na istom mjestu veli da je narod Babilona oboavao zvijezde i kipove, a oboavali su i svoga vladara Nemruda ibn Ken`ana. Azer, Ibrahimov otac, klesao je kipove za svoj narod i opsluivao ih... Isti autor veli da je "Ibrahim, a.s., odrastao ispravna vjerovanja". Kao dijete bio je skrivan, jer je vladar Nemrud, uvi da e se roditi muko dijete koje e dokrajiti njegovu vladavinu, naredio da se te godine umore sva muka djeca... (Ibn Kesir, 11, 204). Stoga mu se majka, dok ga je nosila, sklonila u peinu izvan grada i tamo ga rodila. Ovaj motiv komentatori Kur'ana dovode u vezu sa Musaovim, a.s., 74

roenjem i faraonovom naredbom o ubijanju muke djece. Ibrahimovo odrastanje, osim pod budnim okom majke, bilo je praeno i Boijim nadahnuem, jer je Ibrahim, ve kao mladi, nakon to je ispred peine posmatrao zvijezde, Mjesec i Sunce, dobio poslanstvo. Ibn Kesir (III, 246) veli u tom smislu da "Bog uvijek alje vjerovjesnike kao mladie, a i kad se kojemu znalcu podari znanje podari mu se jo za mladosti..." Stoga se u Kur'anu (XXI, 60), na istom mjestu veli Ibn Kesir, Ibrahima a.s. naziva "mladiem". U razvoju vitekih redova (FUTUVVET) u islamskoj kulturi i civilizaciji motiv Ibrahimove, a.s., mladosti imao je inspirativan utjecaj. Ibrahimovom iseljenju (HIDRETU) iz Babilona (iz Harana, ili pak iz Ura) u zemlje ama i u Mekku prethodilo je kanjavanje vatrom, lomaom! Prema starim babilonskim zakonicima, ovjek koji ustaje protiv tadanjeg mnogobotva kanjavao se spaljivanjem na vatri. "Spalite ga!" - povikae (sudije) - "i boanstva svoja osvetite, ako ete neto da inite!" (XXI, 68) Ibn Kesir (3, 247) veli da su Babilonci na lomau sabrali dosta drva ak bi se poneke ene, koje su bolovale, zavjetovale, ako ozdrave, donijeti drva na lomau... Ibrahim, a.s., baen je na lomau izgovarajui pritom rijei: "Boe, Ti si jedini na nebesima, a ja sam jedini koji Ti na Zemlji robujem!" Dibril mu je bio poslan tada, pitao ga je: "Treba li ti togod?" A Ibrahim a.s. mu je odgovorio: "Od tebe ne! Od Boga da!" Tada je uslijedila Boija intervencija: "Vatro, budi hladna i spas za Ibrahima!" (Kur'an, XXI, 69). Na ovom, kao i na mnogim drugim mjestima, primjeujemo monu egzegetsku dovitljivost komentatora. Panja se ovdje usredsreuje na rijei "hladna" i "spas(onosna)"! Komentatori kau da je ovo udo (MU'DIZA) bilo toliko intenzivno da mu je vatra sagala samo "uad" kojima je bio vezan! Dakle, praktiki, vatra ga je oslobodila! K tome, veli evkani (3, 415), "da iza 'hladnoe' vatre nije uslijedila Boija naredba da vatra bude i 'spasonosna', Ibrahim bi umro 75

od njezine studi!" udo prometanja vatrene toplote u hladnou osjetile su i ivotinje i pomogle da vatra bude hladna. evkani (3, 415) biljei da su sve ivotinje otpuhivale vatru od Ibrahima, osim gutera! On je vatru puhao na Ibrahima! Kurtubi objanjava "rijei" (KELIMAT), kojima je Ibrahim, a.s., bio od Boga na kunju stavljen, kao naredbe o ustanovljenju vanih kulturnih konstanti. (Prisjetimo se da komentatori Kur'ana vele da je Boiji poslanik IDRIS ljude uio oranju, sadnji, etvi, pripitomljavanju biljaka i ivotinja. Njegova se Objava sastojala u tome, dok Ibrahim, a.s., djeluje kao osoba koja ureuje zajednicu i koja je iritelj kulture. Kurtubi objanjava da se za Ibrahima a.s., kao Boijeg poslanika koji djeluje na razdiobnoj crti ovjeanstva, vezuju ideje vostva i imameta, te obnavljanja Svetoga Hrama kao "susretita ljudi". Za same "rijei" (KELIMAT) veli da su to dunosti koje su mu stavljene da ih izvrava. ta, odreenije, znae ove rijei? Kurtubi (2, 67) navodi niz miljenja: da su to "islamski propisi/polozi/zakoni", da je "na kunju stavljen islamom", "naredbama i zabranama", "klanjem svoga sina", "priopavanjem poslanstva". Ideja rtve, KURBANA takoer se uz IBRAHIMA nerazdvojno razmatra. Kurtubi (2, 67) navodi i druga miljenja o rijeima i za Ibrahima, a.s., vezuje mnoge konkretne ideje i ustanove kulture. Tako Kurtubi izdvaja ustanovu ienja: "Bog ga je iskuao ienjem", "pet ienja odredio mu je za glavu a pet za tijelo". Kad je "ienje glave posrijedi" odredio mu je 1)"potkresivanje brkova" 2) "ispiranje usta", 3) "ispiranje nosa", 4) "ienje zuba etkicom/misvakom" i 5) "eljanje/razdjeljivanje kose" (Kurtubi, 2, 67). KELIMAT o "ienju tijela" odnose se na 1) "podrezivanje nokata", 2) "brijanje malja iznad i oko spolovila", 3) "obrezivanje", 4) "odstranjivanje/upanje dlaka ispod pazuha", 5) "pranje mjesta 76

izluivanja izmeta i mokrae vodom". Ideje OBREZIVANJA i iseljenja HIDRE radi vjere zauzimaju jedno od glavnih mjesta u tumaenju Ibrahimove poslanike pojave. Tako se navodi (Kurtubi, 2, 68) da je komentator el-Hasan kazao da je Bog poslanika Ibrahima a.s. kuao sa est iskuenja: 1) zvijezdom, 2) Mjesecom, 3) Suncem, 4) vatrom, 5) iseljenjem/hidrom, i 6) obrezivanjem. Istiui ga kao poslaniku pojavu koja utemeljuje kulturu, Ibrahim je, prema komentatorima Kur'ana, mnogo ta uradio prvi uope meu ljudima (npr. vidi Kurtubi, 2, 68, zatim Taberi, I , 524. i dalje; takoer u tom smislu i Ibn Kesir, I , 228-229., i Zamaheri, I, 184-185.) Prema Kurtubiju, Ibrahim je "prvi koji se obrezao", prvi koji je "ugostio gosta", prvi koji je "brijao malje", prvi koji je "odrezao nokte", prvi koji je "potkresao brkove", prvi koji je "osijedio", (s ovim u vezi, Kurtubi 2, 73) navodi da je Muhammed, a.s., zabranio upati sijede vlasi; naime, svaki musliman koji osijedi u islamu, sijede vlasi bit e mu svjetlo na Danu Sudnjem... Nadalje, Ibrahim a.s. je bio prvi koji je "udario maem", prvi koji je "oprao stranjicu vodom", prvi koji je "obukao gae", takoer i prvi "koji je jeo poparen kruh", "prvi koji je govorio sa minbera/govornica", itd. Institucija obrezivanja (el-khitan) koja se vezuje za IBRAHIMA, a.s., u komentarima Kur'ana je, stoga, iroko izloena. Kurtubi (2, 08) istie da veina komentatora Kur'ana obrezivanje ubrajaju u tzv. "jae, naglaene sunnete, potvrene sunnete" i neto sto spada u samu "prirodu islama". Na kakvoj je asti ta institucija vidi se, veli Kurtubi, i po tome da je Muhammed, a.s., roen obrezan, tavie, takoer su (veli Kurtubi, 2, 69) i mnogi Boiji poslanici i vjerovjesnici (ADEM, IT, IDRIS, NUH, SAM, LUT, JUSUF, MUSA, UAJB, SULEJMAN, JAHJA, ISA, a.s.) roeni obrezani. (Predanja o samim imenima Boijih poslanika koji su roeni obrezani neznatno se, od jednog do drugog klasinog komentara Kur'ana, i od jednog do drugog predanja, razlikuju). 77

IBRAHIM je obrezao svoga sina ISMA`ILA u trinaestoj godini, a ISHAKA u sedmom danu. Kurtubi navodi, s ovim u vezi, mnoga predanja kojima eli specificirati najpogodnije vrijeme za obrezivanje muke djece. Navodi da je "Fatima (kerka Boijeg poslanika Muhammeda, a.s.) obrezala svoga sina u sedmom danu, ali da autoritet Malik to nije odobravao (smatrajui da je preuranjeno) i da su tako postupali Jevreji." Potom Kurtubi (2, 69) navodi da se muko dijete treba obrezati izmeu sedme i desete godine, a zatim navodi predanje od Buharija u kojem se veli da je neko pitao Ibn 'Abbasa koliko je imao godina kad je umro Boiji poslanik Muhammed, a.s., a on je odgovorio da je tada ve bio obrezan", (tj. imao je deset do trinaest godina). (Ovo govori da Ibn `Abbas pamti kad je bio obrezan i da je, za dananje prilike, njegovo obrezivanje obavljeno kasno). Kurtubi jo dodaje da raniji autoriteti nisu obrezivali muku djecu sve dok ne dostignu doba puberteta/polucije ili dok mu se ne priblie. (Danas, dakako, kad postoje dobri medicinski uvjeti, muko dijete treba obrezivati ranije i u skladu sa miljenjem lijenika). K tome, ulema smatra da je lijepo da se stari ovjek koji primi islam obree, tavie, komentator Kur'ana `Ata' veli da konvertitu u islam... "nije islam potpun dok se ne obree, pa ak da ima i osamdeset godina!" Kurtubi, stoga, navodi (2, 68) razliita predanja kad se Ibrahim, a.s., obrezao, izdvajamo predanje Ebu Hurejre (iz Malikova djela elMuvetta') da je Ibrahimu, a.s., bilo stotinu i dvadeset godina kad se obrezao, i da je nakon obrezivanja poivio jo osamdeset godina... Navode se jo i predanja da se obrezao kad je imao osamdeset godina. Komentatori Kur'ana, zbog toga jer je Ibrahimovo obrezivanje znak vrstine zavjeta na koji se obavezao pred Bogom, povezuju institucije obrezivanja i TAVAFA, tj. ophodnju oko SVETOGA HRAMA i tvrde da, "nakon toga nije vie niko od Ibrahimove vjere vrio had/hodoaenje Svetoga Hrama neobrezan". Ihrahimovo potomstvo, prema Ibn Kesiru (2/208), bilo je 78

mnogobrojno, tavie svi Boiji poslanici koji su uslijedili nakon Ihrahima, a.s., bili su iz njegova potomstva. A Ibrahimovo duhovno potomstvo meu monoteistima jeste brojem i utjecajem jedan od najznaajnijih segmenata ovjeanstva u ovom nama poznatijem i razvidnijem dijelu povijesti. Tako, arapski prijevod Biblije donosi vijest o Boijem obeanju Ibrahimu a.s. "... Svoj u blagoslov na te izliti i uiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj... (Postanak, 22/17) Ali, IBRAHIMOVO, a.s., obnavljanje Svetoga Hrama u Mekki komentatori Kur'ana smatraju jednom od najznaajnijih injenica u novijoj duhovnoj povijesti ovjeanstva. Prvo, IBRAHIMOVA, a.s., HIDRA u izravnoj je vezi sa obnavljanjem HRAMA i ima dva pravca, jedan u zemlje AMA (Palestina, Liban, dijelovi Sirije), a drugi u srce Arabije, samu MEKKU. evkani (3/412) veli: "Istaknuto je ve da je LUT, brati IBRAHIMOV, pa VELIANSTVENI ALLAH pripovijeda ovdje da je On spasio IBRAHIMA i LUTA u "zemlju koju smo blagoslovili za svijetove". Komentatori kau: "To je zemlja ama, a njih su dvojica bili u Iraku..." I Ibn Kesir (3/248-249) tvrdi da je Ibrahima, a.s., Bog spasio od neprijatelja i uputio ga kao MUHADIRA do zemalja ama. Ibn Kesir jo veli da je Ibrahim, a.s., na svom muhadirskom putu upoznao Saru, ona je bila kerka kralja (iz) Harana, i oenio se njome... To je jedno miljenje o njezinom porijeklu; drugo je da je ona kerka njegovog strica, te da je sa njom krenuo iz svoje zemlje kao muhadir... Dolaskom u Mekku Ibrahim i sin mu Ismail obnovili su Hram. Zamaheri (1/187) tvrdi da je Hram "i prije Ibrahima bio utemeljen", naime, pred sam poetak ljudstva na zemlji Hram je bio sputen s neba sav ureen draguljima iz denneta... Hram je imao dvoja vrata od smaragda, istona i zapadna. Bog je rekao Ademu, a.s.: "Spustio sam ti ovaj Hram to se oko njega obilazi, ba kao to se obilazi i oko Mojega Prijestolja!" Pa se Adem iz Indije zaputio Hramu pjeice, a meleki su ga susretali i govorili mu: "Neka ti je blagoslovljeno hodoae, o Ademe! Mi smo hodoastili ovaj Hram prije tebe na dvije hiljade godina!" Adem je uinio had eterdeset puta iz Indije do Mekke idui pjeice... 79

Tako je bilo sve do vremena Potopa (ET-TUFAN) kad je Bog podigao Hram na etvrto Nebo, a to je El-Bejtu-l-Ma`mur, a zatim je Bog Velianstveni naredio Ibrahimu gradnju/obnovu Hrama, a Dibril mu je pokazao mjesto Hrama... Zamaheri, nadalje, tvrdi (1/187) da ima predanja da je Bog Velianstveni odaslao sjene Hrama i da je Ibrahim, a.s., zovnut: "Gradi/obnovi Hram prema sjenama njegovim (tj. sjenama Ka`be), niti poveavaj, niti smanjuj!". Hram je, veli jedno drugo predanje, graen od tvari sa pet gorja: Sinajskoga, Turzejskoga, Libanskoga, Dudijskoga/Araratskoga, a sami temelji su sa gorja Hirskoga... (Zamaheri, 1,187). A sam Dibril donio je Crni Kamen (ELHADERU L-ESVED) sa neba... Komentatori Kur'ana, razumljivo, insistiraju na nebeskom porijeklu Ka`be, doista se ne moe nai da neko tvrdi suprotno. Ismail Hakki u svome tefsiru (1, 230) tvrdi da je Ka`ba nebeskog porijekla, jer "Bog je sazdao na nebesima hram, to je el-Bejtu l-Ma`mur, naziva se DIRAH (dvorac/hram na etvrtom nebu), a naredio je melekima da na zemlji sagrade Ka`bu na pravcu toga dvorca, istih dimenzija i izgleda..." Sintagma "obredi hodoaa/hada" (MENASIKU L-HADD) u izravnoj je vezi sa Ibrahimom a.s. Kur'anska Objava veli da je Ibrahim a.s. molio: "(Gospodaru na!) Obrede nae nam pokai!", to se izravno odnosi na vjerozakone islama i obrede hodoaa. Zamaheri (1, 188) ukazuje da se radi o "pokazivanju obreda hada ili njihovom odreivanju/definiranju". U vrlo tijesnoj simbolikoj vezi je Ibrahimovo obnavljanje Hrama i Muhammedovo, a.s., posredovanje meu kurejevikim plemenskim prvacima, pri popravljanju Ka`be, kad je on kao poteni, vjerni, estiti mladi, tj. EL-EMIN postavio Crni Kamen na njegovo mjesto. Ibn Hiam (1, 168. i dalje, poglavlje o restauriranju Ka`be u vrijeme Poslanikove mladosti) veli da bratstva plemena KUREJ nisu nala zajedniku rije ko e postaviti Crni Kamen na njegovo mjesto. Predloili su da onaj ko prvi naie ponudi rjeenje spora; naiao je 80

Muhammed, a.s., i kao estit i vjeran mladi odluio slijedee: Zatraio je jednu plahtu, poloio na nju Crni Kamen, zatim je plemenskim prvacima kazao da svi uzmu krajeve plahte i tako podignu Crni Kamen. Potom ga je on svojom rukom stavio na odgovarajue mjesto... Ovim se snano potcrtava veza Ibrahima, a.s., i Muhammeda, a.s., kao obnovitelja Svetoga Mekkanskoga Hrama. Institucija prinoenja rtve, KURBANA poznata je bila i prije Ibrahima, a.s. Kur'anska Objava spominje dvojicu Ademovih sinova koji su prinosili rtve, a njihova tefsirska imena su HABIL i KABIL. "I pripovjedi im pripovijest o dvojici sinova Ademovih, onako kako jest, kad su njih dvojica rtvu prinijeli, i od jednoga primljena bi, a od drugoga ne bi primljena!" Komentatori Kur'ana u razliitim kontekstima istiu da je upravo Ibrahim, a.s,. obnovitelj obreda rtve. Taberi (12, 79. i dalje) raspravlja, kroz desetine predanja, o tome ko je bio tzv. EZ-ZEBIH, tj. ko je, da li ISHAK ili ISMA`IL, trebalo da bude rtvovan? Napomenimo da se Taberi, prema predanjima, opredjeljuje za ISMA`ILA, koristei pritom u svrhu argumentacije sam kur'anski tekst (XI, 71) koji veli: A ena Ibrahimova bijae tu stajala i bijae se osmjehnula i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom! Dakle, Sari, eni Ibrahimovoj, meleki blagovijeu saopavaju da e ona roditi sina Ishaka, a da e Ishak imati sina Jakuba (njezina unuka). Taberi veli da upravo ovo proroanstvo, dato Sari, osporava da je Ishak bio namjeravani rtvovani sin, jer je u Ishaku bilo Boije obeanje dato Ibrahimu i Sari da e imati Ishaka, a potom od njega, Ishaka, dobit e unuka koji se zove Jakub! A kako da bude rtvovan kad se ve, na temelju proroanstva, znade da e imati sina Jakuba?! Taberi, posredstvom predanja, istie da je zapravo Isma`il taj koji je bio namjeren kao rtva.(Vidi odrednicu o KURBANU). Komentari Kur'ana naglaavaju da je Ibrahimova Hidra dovela do nastanka dva naroda, Jevreja i Arapa, Jevreji su od ISHAKA, a Arapi od ISMA`ILA. Komentatori, takoder, povezuju motiv Ibrahimove Hidre sa Hidrom Muhammeda, a.s. 81

Ibrahim, a.s., je omiljena tema mistikih komentara Kur'ana. Posebna panja posveena je ajetu 11, 260: "I kada Ibrahim upita: "Moj Gospodaru! Pokai mi kako proivljuje mrtve?" A Allah mu ree: "Zar ne vjeruje?!" "Vjerujem, ali hou da mi se srce smiri! - Ibrahim odgovori. "Uzmi etiri ptice!" - Allah mu naredi - "i isijeci ih, a zatim na svaku planinu njihove dijelove stavi! Pa ih potom pozovi, one e ti urei doi! Znaj da je Allah silan i mudar!" Ismail Hakki (1, 416-417) veli da je Ibrahim, a.s., doista zaklao pauna, pijetla, vranu i goluba, a neki vele da je mjesto goluba zaklao orla... Ove su ptice odabrane jer su najblie (po ivljenju) ovjeku i sabiru sve osobine ivotinja. Zaklao ih je, sve ih u dijelove sasjekao, i potom sve (perje, kosti, krv, crijeva...) izmijeao i na nekoliko planina razasuo... Potom je ptice redoslijedom zvao i posmatrao kako se svaka strvina u djeliima spaja sa glavom ptice kojoj i pripada, te vraa u svoje oblije. Ibrahim je posmatrao i udio se... No, ove etiri ptice jesu, takoer, i etiri svojstva (koja ovjek u sebi treba "zaklati"). Ta su se etiri svojstva, veli Ismail Hakki, derivirala iz etiri praelementa koji su iskvasali glinu iz koje je stvoren ovjek, a to su zemlja, voda, vatra i zrak... Svaki element sa svojim drugom/parom sainjava dva svojstva... Zemlji je par voda, a svojstva koja nastaju jesu pohlepa i tvrdiluk, gdje god se nae jedno takvo svojstvo nae se i drugo... Vatri je par zrak, iz tog para nastaje srdba i pouda/strast, a ta se dva svojstva nahode zajedno... Ibrahimu je nareeno da zakolje i ova etiri svojstva... pauna tvrdiluka, jer paun simbolizira tvrdiluk; naime, da se imetak ne ini lijepim tvrdici kao to se ini lijepim i paun sa svojim bojama, ne bi tvrdica njime ni tvrdiio... Zaklao je i vranu pohlepe, ona iz svoje pohlepe mnogo traga/zgre... Zaklao je i pijetla strasti/poude, on je po poudi poznat. Napokon, zaklao je i orla srdbe, a srdba se pripisuje orlu zbog 82

njegova ponaanja pri letenju iznad drugih ptica... Ismail Hakki veli da je ove ptice/svojstva Ibrahim zaklao i u sebi noem istine. Ljude koji u sebi unite tvrdiluk, pohlepu, poudu/strast i srdbu, nee saiati vatra dehennema. Stoga ni Ibrahima, a.s., vatra nije prila, jer nije bilo nikojeg puta da mu ona pristupi kad je bio silom iz katapulta baen na lomau. Naprotiv, vatra mu je bila "hladna i spas(onosna)"!

83

TEFSIR I PROBLEM ISLAMSKOG MILJENJA1

I Rije tefsir spominje se jedanput u Kur'anu (sura el-Furkan, 33. ajet) u znaenju objanjenje: "I nijedan primjer ti oni nee donijeti, a da ti Mi s Istinom neemo doi, i objanjenjem najljepim! Inae, korijen f-s-r nigdje se vie u Kur'anu ne spominje. ta znai rije tefsir na ovom mjestu u Kur'anu, i, potom, ta ona znai u kasnijoj povijesti tumaenja Kur'ana. Rjenici klasine arapske leksikografije, na primjer Ibn Manzur u rjeniku Lisanu l-'Areb, daju ovakva objanjenja trilitera F-S-R: Elfesru el-bejanu, to veli da el-fesru znai objanjenje, razjanjenje, tumaenje. Ibn Manzur navodi da je oblik vokalizacije ovog trilitera F-S-R u prolom vremenu aktiva a u imperfektu aktiv. K tome, Ibn Manzur veli da rijei fesserehu znae iznio je na vidjelo, pojasnio je i protumaio je. Domalo iza toga Ibn Manzur navodi vrlo vano miljenje da elfesru znai otkrivanje prekrivenoga/skrovitog a, a zatim veli da sama rije tefsir znai raskrivanje namjeravanoga znaenja (koje se namjeravalo kazati) u zakuastoj, nerazumljivoj, nejasnoj rijei/izrazu/sklopu Kur'ana.
Predgovor hrestomatiji tekstova o Kur'anu Kur'an u savremenom dobu, prireiva: dr. Enes Kari, Izdava: Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. god.
1

84

Te'vil znai prihvatanje jednog od dva mogua znaenja koje je sukladno vanjskom znaenju rijei. Dakako, ovo je tek jezika definicija rijei te'vil. Te'vila ima mnogo vrsta, zavisno u kojem podruju i u kojoj disciplini zatiemo tu rije. U sufizmu te'vil je sloena disciplina duhovnog zrijenja, "vraanja" Izvoru pa time i "izvornim", "pravim" znaenjima Kur'ana. Kod mu'tezilija, pak, te'vil je otkrivanje svih oblika prenesenih znaenja u Kur'anu, otkrivanje metafore, alegorije, i drugih stilskih figura u svetim tekstovima, itd. U iizmu, pak, autoriteti u te'vilu su imami, oni vode "pravom" znaenju Knjige (a to znai "pravom znaenju" cjelokupne stvarnosti). Rjenici moderne arapske leksikografije daju sljedea objanjenja korijena fesere: fesere ej'en: veddahahu, dakle, prema ovom ulomku, sintagma: fesere ej'en znai veddahahu tj. on je protumaio neto, razjasnio neto, itd. Autori rjenika El-Mu'demu lVesit vele jo da sintagma feseret-tabib, dosl. pregledao je ljekar znai pogledao je u bolesnikovu/pacijentovu mokrau/urin da bi utvrdio simptome njegove bolesti... Posebno je Sujuti (umro 911. H) insistirao na ovakvoj etimologiji rijei tefsir. Druga glagolska forma glagola f-s-r (dakle fessere) u istom rjeniku objanjena je ovako: "Protumaio je neto (znai): objasnio je to. A objasnio je ajete Kur'ana asnoga, znai: protumaio ih je i objasnio znaenja, tajne i propise koje Kur'an obuhvata/sadri." Ogromna islamska tefsirska literatura rije tefsir tumaila je, izmeu ostalog i na sljedee naine. Tefsir je povezan sa rijeju "fesr" koja je u obliku infinitiva, a u znaenju objasniti neto, otkriti pokriveno. Glagol te rijei dolazi na oblik kao i darebe ili nesare . Jezikoslovac Halil ibn Ahmed el-Farahidi (umro 175. po H) smatra da je rije "tefsir" od korijena "fesr" u znaenju "objanjenje". Ragib Isfahani (umro 502. H) smatra da su rijei "fesr" i "sefr" meuse znaenjski sline. Fesr se upotrebljava kada se eli istai neko racionalno znaenje, a sefr kada se hoe istai ulno, fiziko znaenje. Tako prva rije odslikava umni in, a druga ulno predoavanje. On, sluei se zakonima arapske etimologijske nauke permutiranja 85

(naroito) trilitera, veli da su rijei "fesr" i "sefr" bliskih znaenja, ba kao to su i one same medusobno sline. "Fesr" se uzima da bi se iskazalo neko racionalno znaenje, a "sefr" da bi se neto predoilo (fizikom) pogledu. U arapskom se jeziku veli: ("ena otkri svoje lice") i ("Svanu zora!"). Dakle, tefsirom se "otkrivaju" znaenja Kur'ana, ona nam se pomaljaju kao to se zora zabijeli i biva sve jasnija na obzorju! I jezikoslovac Emin el-Huli razmilja na tragu ovakvog etimolokog izvodenja rijei tefsir. Naime, tefsir je bez ikakve sumnje izveden iz jezgra (FSR-SFR) a u mnogolikim varijacijama ukazuje na otkrivanje. "Sefr" je materijalno, fiziko otkrivanje, a "fesr" apstraktno, unutranje otkrivanje (nekog smisla, znaenja, itd). Tefsir je vremenom, meutim, postao strogi termin nauke. Mnogi tvrde da tefsir kao "nauka tumaenja Kur'ana" obuhvata sve tzv. kur'anske discipline. Naravno, ima i onih koji podruje tefsira suavaju, tvrdei da se tefsir kao nauka bavi samo tzv. stvarnim, realnim (a ne prenesenim) znaenjem kur'anskih rijei, te propisa koji se iz njih deriviraju. Prema ovom miljenju, tefsir se ne bi smio baviti razmatranjem mnogih tema (politike, ekonomije, filozofije, drutva i povijesti openito) u odnosu na Kur'an, tj. ne bi se smio baviti prevoenjem Kur'ana u vrijeme. Gornje redukcionistiko miljenje hoe kazati da se tefsir bavi samostalnim kur'anskim rijeima i rijeima Kur'ana kad su u sklopovima, u "strukturi", kako bi kazali danas strukturalisti. Dakle, tefsiru se ovdje doznauje zaposlenje samo na razini jezika! (Naravno, takvo to nikad se nije prihvatilo, ve se tefsir smatrao i smatra ivom znanou koja se bavi, na kraju krajeva, temom prisutnosti Kur'ana u ivotu, u svijetu, u povijesti. Islamski modernizam je naroito insistirao na tome da se ivot muslimanskih drutava ima ocjenjivati po standardima Kur'ana. Te standarde, jasno, otkriva Kur'an). Trei pak misle da je, terminoloki gledano, tefsir stroga nauka tumaenja Kur'ana openito, a ne samo njegovog jezika. Tako smatraju ez-Zerkei (umro 794. H) i es-Sujuti. Prema Zerkeiju (el-Burhan, 2/148), tefsir znai znanje o objavljivanju ajeta, poglavlja Kur'ana, 86

njihovih sadraja, povoda njihove objave, mekanskog i medinskog redoslijeda i tematike, jasnih ajeta, ajeta sa dvosmislenim znaenjima, derogirajuih i derogiranih ajeta, opih i posebnih ajeta i kur'anskih iskaza, saetih i detaljnih ajeta. Zerkei tvrdi da su ovome neki pridodali i poznavanje ajeta koja se odnose na dozvoljeno (halal) i zabranjeno (haram) koji se iz ajeta razumiju, zatim na obeanje nagrade koja se navjetava u nekim ajetima, i na navjetenje kazne. K tome, mnogi govore o ajetima naredbe, zabrane i pouke. Sam Sujuti veli da je tefsir znanost pomou koje se postie razumijevanje Allahove Knjige objavljene Njegovom Poslaniku Muhammedu a.s., to je znanost koja objanjava znaenja Kur'ana, koja ustanovljava standarde izvoenja propisa i odredaba, sve to uz pomo nauka o jeziku, gramatike, sintakse, morfologije, semantike, retorike..., kao i uz pomo metodologije islamskog prava, nauke o povodima/okolnostima Objave, nauke o derogirajuim i derogiranim ajetima, itd. II Ovakve emo analize rijei tefsir nai kad god se taj termin tretira unutar klasinih obrazaca tumaenja Kur'ana. ta, meutim, znai tumaenje Kur'ana u savremenom dobu? ta ta Knjiga znai za savremeno doba i ta je savremeno doba u ovom kontekstu otkrilo i ta otkriva u Kur'anu? Da li postoji efikasan i djelotvoran savremeni i pritom islamski tefsir Kur'ana? Da li komentator Kur'ana danas mora gledati u simptome slabosti muslimanskih drutava dananjice da bi Kur'anom pomogao da ta drutva prevladaju krizu sa rjeenjima s kojima je i islam zadovoljan? U emu je, zapravo, preteni zadatak tefsira dananjice? U prouavanju kur' anske gramatike, stilistike, semantike, ili u prouavanju tzv. dekadence muslimanskih drutava na tragu metodologija i zakonitosti izvedenih iz Kur'ana? 87

Na stranicama koje slijede dat emo nae vienje ovih pitanja, a brojne studije koje itateljstvo ima priliku itati u ovim knjigama podastiru mnogobrojne odgovore na ova pitanja. Da bi se odgovorilo na pitanje ta je to "tumaenje Kur'ana u savremenom dobu", moramo objasniti ta se u ovom kontekstu misli kad se izgovori sintagma "savremeno doba", odnosno ta je "savremeno doba"? U novijoj islamskoj literaturi kritike provenijencije pod "savremenim dobom" misli se na vrijeme kad su zaostalost i nazadovanje islamskog i muslimanskog svijeta dostigli svoju najviu taku. Muhammed Abduhu (umro 1905. po Isa a.s.) veli: "Moemo kazati da je dahilijjet (neznanje, zaostalost, slabo stanje vjere...) danas vei od dahilijjeta i zabludjelih ljudi u vrijeme Vjerovjesnika, Allah ga blagoslovio i podario mu mir..." (el-Menar, I dio, Kairo, 1346. H, str. 27). Muhammed `Abduhu, dakle, alarmirajui ovim rijeima na jadno stanje muslimanskog svijeta, pouruje da se tom svijetu pritekne upomo novim tumaenjem, rekli bismo "savremenom i djelotvornim tumaenjem" Kur'ana. Time on misli da je upravo njegovo vrijeme vrhunac krize muslimanskog svijeta ne samo u dananjem razdoblju, ve unutar islamske povijesti openito! To ujedno znai da se vrhunac muslimanske nemoi poklapa sa vrhuncem moi Zapada! Prema miljenju mnogih, vrhunac krize islamskog svijeta zapoeo je intenzivnije svoje trajanje dolaskom Napoleonove vojske i Francuza u Egipat 1798. Samo sredite muslimanskog svijeta, izmeu ostalog i univerzitet el-Azhar, bili su osvojeni. Muslimanski historiar i hroniar el-Deberti, koji je bio savremenik dogaaja iz 1798., veli u svome djelu, Adaibu l-asari fitteradumi vel-ahbari da je izgovor za Napoleonovu ekspediciju bio spaavanje "ponienih krana" mislei ovim na navodnu ponienost Kopta i drugih kranskih sljedbi u Egiptu. El-Deberti, ovdje ga navodimo po citatima iz djela Muhammeda `Ammare ("Da li je islam 88

rjeenje? Kako i Zato?" - Kairo, 1995.) veli da su Francuzi tada obrazovali i jednu jedinicu sastavljenu od Kopta, ratovala je protiv zemljaka, muslimanskih Egipana - borei se rame uz rame sa Napoleonovom okupacionom vojskom. Bonaparta je obrazovao savjetodavno vijee (tzv. divan) koga el-Deberti naziva divanu lilmuevvereti kojem je kranskim manjinama pripalo polovina mjesta. Ukratko, u ovaj su divan uli peterica azharske uleme, dvojica predstavnika muslimanskih trgovaca, sedmerica predstavnika koptskih i drugih egipatskih krana i etrnaesterica Francuza! Koptskoj manjini, tj. njezinom predstavniku Jakubu je, prema rijeima tadanjeg hroniara el-Debertija, "bilo dozvoljeno initi sa muslimanima ta mu je volja" (cit. naveden prema 'Ammari, str.17). Francuske su okupacione vlasti, naravno, propagandno djelovale, i irile vijesti da je "doao kraj muslimanskoj vjeri i vremenima monoteista/muslimana", to na arapskom el-Deberti biljei ovim rijeima (po 'Ammari, str. 17). Bilo je to vrijeme neizrecivog oka za muslimane. Na samom elAzharu bilo je miljenja da je nemogue da se "nevjernika vojska" eta ulicama i sokacima Kaira a da to ne bude samo predveerje Smaka Svijeta i blisko nastupanje Sudnjeg Dana! Ovakvo je raspoloenje bilo prije svega posljedica jednog drugog, dugotrajnog trijumfalnog muslimanskog raspoloenja koje dr. Fikret Kari opisuje ovako: "Tokom vremena muslimani su izgradili uvjerenje o tome da je politiki uspjeh potvrda ispravnosti vjere. To uvjerenje je bilo temeljeno na okolnosti da je islam u prvom vijeku svog postojanja doivio ostvarenje u obliku vlastite politike organizacije drave - i da je u daljim vijekovima biljeio stalne uspjehe. I pored povremenih padova, muslimani su na viziji pobjedonosne prolosti oblikovali osjeanje samopouzdanja i nadmoi. Veliki politiki gubici tokom XIX vijeka uzdrmali su to osjeanje. U muslimanskim zemljama, meu misliocima, dravnicima i narodom javio se osjeaj da s njihovom historijom neto nije u redu. Psiholoki efekat kolonijalnih osvajanja je bio veliki - uzdrmala se vjera u tradicionalne ustanove i poredak stvari za koji se smatralo da je najbolji od svih moguih poredaka. Zapoelo je duboko 89

preispitivanje." (dr. Fikret Kari, "Drutveno pravni aspekt islamskog modernizma", Sarajevo, 1990., str. 30). III Doista, od Napoleonova iskrcavanja u Egiptu ubrzanije tee vrijeme kad je islam mnogostrano izazvan. Muslimani su jo i prije na razliitim stranama islamskog svijeta poeli promiljati narav i dimenzije tih izazova. I danas se o tome pojavljuju brojna djela, naroito od arapskih, turskih, pakistanskih i evropskih muslimana. Knjiga Munira efika, "Islam i izazovi savremene dekadencije" (na arapskom: London, 1983.), tipian je primjer literature koja za dekadencu muslimana i islamske kulture i civilizacije primarno okrivljuje Zapad, ili pozapadnjaene "elemente" unutar muslimanskih drutava, to je istovjetno dodatnoj optubi Zapada. Munir efik, kao i desetine drugih apologetski obrazovanih i usmjerenih muslimanskih autora, smatra da je sredinji problem zbog koga su muslimani u nepovoljnom poloaju tzv. fenomen pozapadnjaenja. Pozapadnjaenje, odnosno vesterniziranje muslimanskog svijeta odvija se totalno, na mnogim poljima. On izdvaja sljedea podruja (ovdje ih donosimo tek u rezimiranoj formi): 1) Ruenje drave muslimana. Zapadnjaci/kolonijalisti poeli su s ruenjem drave muslimanske zajednice/ummeta, ujedinjene oko zastave islama, kako bi na njezinome mjestu ustanovili pocijepani i iskomadani prostor koji e sadravati drave po zapadnom modelu. 2) Eliminiranje erijata iz graanskog zakona, potom reduciranje erijata na porodino pravo i osobni status ovjeka, a potom njegovo eliminiranje ak i odatle. 3) Ponitavanje/anuliranje islamskog programa iz kola i prosvjete, a potom ruenje velikih islamskih univerzitetskih centara. 4) Omalovaavanje vrijednosti uleme i obrazovanog sloja muslimana (...) a to se najee odvijalo udaljavanjem takvih ljudi iz 90

javnih sredita. 5) Namjerno iskrivljavanje islamske povijesti naglaavanjem njezinih negativnih elemenata. 6) Liavanje islamskog ummeta njegovog temeljnog, islamskog identiteta, kroz vraanje muslimanskih naroda predislamskoj povijesti a posredstvom naglaavanja paganskog i etnikog identiteta, te shvaanjem islama kao osvajake i okupacione sile... 7) Borba protiv islama eliminiranjem i udaljavanjem islamskih kriterija iz opticaja pri prouavanju idejnih, drutvenih, ekonomskih, politikih i prosvjetnih pitanja i problema. 8) Protiv onoga ko, pridravajui se islama, odbija pozapadnjaenje, koji odbacuje zavisnost i podreenost prozapadni slojevi poduzimaju napade. 9) Suprotstavljanje arapskom jeziku, ponekada uklanjanjem istog, knjievnog jezika iz upotrebe i uvoenjem dijalekata, kako regionalnih tako i lokalnih, a ponekada zamjenjivanjem arapskih slova za latinika. 10) Protivnici islama ne ustruavaju se boriti protiv islama iznutra, naroito kad se suoavaju sa globalnim islamskim preporodom... Autor ovih teza o poljima napada Zapada na islamski svijet, Munir efik, svemu jo prikljuuje irenje pozapadnjaenja i evropeizacije, kako ideoloki tako i civilizacijski. Zapravo, u knjizi ovog Palestinca to je sredinja taka koja se posmatra unutar etiri podruja: a) Pocijepanost islamskog svijeta b) Cionizam, c) Pozapadnjaenje i evropeiziranje, i d) Ovisnost o Zapadu. Nedostatak literature kojoj pripada djelo Munira efika jeste 91

prvenstveno u tome to ne razmatra na koji je nain islam prevladao prethodne izazove (grko i perzijsko kulturno i intelektualno nasljee, zatim Mongoli, kriari, graanski, meumuslimanski, ratovi itd.). Ta se literatura ne usuuje prepoznati dinaminost i otvorenost islama u klasinom dobu, islama koji je preuzimao na islamski nain mnoge "tue" sadraje, ali koji su unutar islamske "sinkretike" i "sintetike" preobrazbe postajali islamske institucije. Ne znamo da li ima igdje i da li je ikada postojao islam kako ga vidi apologetska muslimanska literatura. Ona posmatra islam kao supstancu u epruveti, kao zatienu stvarnost pod staklenim zvonom, kao monadu, zatvorenu u sebe, a ne kao dinaminu, ivotnu realnost koja, dakako, mora trpjeti izazove. K tome, kad se islam reducira na realitet na dnu epruvete onda i sam Zapad izgleda mnogo opasniji i mnogo vea nepoznanica negoli to stvarno jeste i to bi stvarno trebalo da bude! Otuda se pomalja potreba da se barem za pola preokrenu ova pitanja. Tj. nije li kolonijalizam posljedica, a ne uzrok, nije li nedostatak zajednikog ekonomskog trita muslimanskih zemalja posljedica a ne uzrok, nije li nepostojanje jednoga zajednikog informativnog sistema muslimanskih zemalja, (koji bi mogao ponuditi makar zajedniki crtani film islamskog duhovnog tonaliteta za muslimansku djecu!!!) posljedica dugotrajne dekadence muslimana, a ne njezin dananji uzrok. Ukratko, treba raspravljati i o davnanjim uzrocima muslimanske superiornosti, a ne samo o dananjim uzrocima muslimanske inferiornosti! Muslimani moraju (u)vidjeti i svoj dio krivice, i od Zapada hrabro preuzimati ono to je po muslimane dobro u ovom vremenu. Danas prvenstveno preuzimaju od Zapada ubitana oruja, rjee preuzimaju korisne obrasce uenosti, znanosti i tehnologije, napose one tehnologije koja nije ekoloki opasna! K tome, apologetska literatura mora (za)imati na pameti da postoje institucije i obrasci koji su nekada bili dobri, ali sada, ma koliko su nekada mogli biti doista islamski, ne odgovaraju muslimanskom 92

svijetu. Nekad je neto bilo islamsko i funkcioniralo je dobro! Ne znai da e i danas to funkcionirati dobro, ma koliko u knjigama itamo da je to prije osam stoljea bilo islamsko! Takoer, imaju institucije i obrasci koje muslimani nisu uope proizveli niti izumili, ali ti obrasci mogu, muslimanskim dinaminim prisvajanjem i preobrazbom, postati funkcionalno islamski i muslimanski. IV Jedna druga knjiga, koju je napisao dr. Muhammed `Ammara (ili, kako se negdje potpisuje ovaj profesor Kairskog univerziteta, `Immara) a koju smo ve spomenuli ("Da li je islam rjeenje? Zato i kako?") stoji na sredini puta izmeu apologetske literature koja hvali slavnu islamsku prolost i kritike muslimanske literature koju emo u ovom predgovoru kasnije navesti. Naime, zato se radi o sredini puta? Odgovor emo ponuditi nakon to navedemo Muhammeda `Ammaru na bosanskom jeziku. Ammara na poetku ove svoje knjige postavlja pitanja u kojima ne spominje samo krivicu Zapada, iz ega se imade razumjeti da, ma koliko Zapad mogao biti veliki kum tih problema, oni su sada domai i upravo sada ih muslimani moraju rjeavati kao svoje, rekli bismo, i to bez uobiajene protuzapadne kuknjave i protuevropske dreke. Dr. `Ammara nabraja deset podruja koja muslimane ine danas posebnim okeanom vjernika: 1) Muslimani imaju jedinstvenu i ispravnu Objavu i Knjigu meu nebeskim knjigama. `Ammara ovim eli kazati da bi i stanje muslimana trebalo biti danas dobro i valjano, ali, podrazumijeva se, nije takav sluaj. 2) Jedinstveno vjerovanje je druga karakteristika muslimana dananjice. To je vjerovanje ujedinilo muslimansku zajednicu, unato dugim stoljeima njezine povijesti, razliitim domovinama njezinih 93

naroda, brojnim jezicima njezinih nacionalnosti, raznolikosti onih koji su uli u islam... 3) Ammara nadalje smatra da muslimani imaju jedinstven Boiji zakon, erijat. Njega je ustanovio sam Bog, njegove su odredbe kao putokazi za islamski nain ivljenja, putokazi koji uvaju muslimana na pravom putu, e da bi dostigao ciljeve i svrhe ispravnog prakticiranja vjere... 4) Na etvrtom mjestu vaan faktor muslimanskog jedinstva za `Ammaru jeste islamska civilizacija koja je jedna i jedinstvena. Ona je obojena tonalitetom islama i razlikuje se od drugih civilizacija po sredinjem i uravnoteenom putu/nainu ivljenja... 5) Vjera u angairanu duhovnu i materijalnu borbu (tj. dihad) na Boijem putu. To vjerovanje pridodaje slavu muslimanima iz same slave Boije! Ovo angairano vjerovanje podstie muslimana, veli `Ammara, da vodi svijet i predvodi ovjeanstvo... 6) Naa batina je bogata, veli dalje dr. Ammara. Od nje su uile druge civilizacije svijeta. Ove rijei ne znae nita drugo doli, da danas od ovovremene muslimanske batine niko nita ne ui! 7) Sedmo mjesto `Ammara rezervira za "prostranu muslimansku domovinu". On istie da je prostor koji muslimani nastanjuju i obiljeavaju ogroman i da zaprema 35 miliona kvadratnih kilometara, od Gane na zapadu do Fergane na istoku, od korita rijeke Volge na sjeveru do ispod polutara na jugu... U ovim Ammarinim rijeima uitana je rezignacija zbog toga jer muslimani nisu djelotvorno povezali ovaj prostor, nisu ga danas komunikacijski, ekonomski, privredno unaprijedili. 8) Povezano sa sedmom postavkom o ogromnosti prostora koji muslimani nastanjuju jeste osma `Ammarina tvrdnja da "muslimanska domovina" kako veli on, raspolae sa najobilnijim i najskupljim bogatstvima svijeta. Muslimanski je svijet, u usporedbi sa ostatkom svijeta, prvi u nafti, manganezu, kromu, kalaju, boksitu, prirodnome plinu... drugi u bakru i fosfatu, trei u eljezu.., peti u olovu.., sedmi u 94

uglju... Ammara ovim eli kazati da su muslimani u onome to im je dao Bog posredstvom prirodne izdanosti u mnogo emu u svjetskome vrhu, ali su na dnu kad je posrijedi djelotvoran i efikasan odnos prema tom bogatstvu. On na ovoj osmoj skalini konstatira da najdue rijeke teku krajevima koje nastanjuju muslimani, da je u tim dolinama ponikao prvi zemljoradnik koji je ovjeanstvo nauio vjetini zemljoradnje, nabraja ogromna plodna tla, itd., ali u Ammarinim rijeima jeste kontekst jadanja i rezignacije koji izdaleka aludira na to da je najvie gladnih i izbjeglikih usta meu muslimanima. 9) Na devetom mjestu Ammara spominje onu mnogo puta spominjanu injenicu, broj muslimana u svijetu. On veli da ima preko milijardu i dvjesto i pedeset miliona muslimana danas, njih ujedinjuje jedno vjerovanje, civilizacija, vrijednosti i moralna naela. Oni sainjavaju 23 posto svjetskoga stanovnitva. Oekuje se da e uskoro sainjavati 27 procenata svjetske populacije, to je etvrtina ovjeanstva... Dakako Ammara i ovdje u kontekstu sugerira pitanja koja e na drugim stranicama svoje knjige i spomenuti, tj. da li kvantitet znai i kvalitet, ta se od ovolikog muslimanskog broja i mase moe oekivati. Drugim rijeima, hoe li to stanovnitvo biti puko gorivo za historiju... 10) Na samom kraju, na desetom mjestu, Ammara veli da meu pripadnicima ove zajednice ima bogatih ljudi koji posjeduju najvee novane svote. Odmah iza toga Ammara iznosi i jedan svoj lijepi san ti bogati muslimani bi mogli svojim novcem iskupiti muslimanske narode iz ropstva dugova!!! To bi bogatstvo bilo dostatno da zajami i uini muslimansku domovinu podrujem rasta, razvoja, bogaenja!!! Djelo Muhammeda Ammare opservira na oko dvije stotine stranica ovih deset predloenih teza. Pritom odmah veli da, unato svim mogunostima koje prua ovo bogatstvo, muslimanska zajednica danas ivi problem, ivi, doslovno prevedeno s arapskog, kripac! Taj problem, taj kripac potrebuje rjeenje i sistem. Razumije se samo po sebi da muslimanski pisci s ovom rijeju sistem ne misle i 95

nemaju namjeru kazati ita to bi bilo zajedniko sa filozofskim sistemima npr. njemake filozofije Kanta, Fihtea (Fichte), elinga (Schelling), Hegela... Kad muslimani alarmiraju na to da im nedostaje sistem danas, onda treba znati da u njihovim razmiljanjima nije rije o sistemima evropske filozofske provenijencije, sistemima koji su i samoga Boga "uveli" u sistem i "uhapsili" ga njime! Muslimanski pisci, kad danas koriste rije sistem, misle prije svega o potrebi ustanovljavanja efikasnog ivota muslimanskih drutava, pritom mislei da e se ta efikasnost postii ukoliko se rjeenja budu inspirirala na islamskim vrelima i obrascima, i, dakako, na efikasnom tumaenju tih vrela u dananjem dobu. Zanimljivo je da ovdje Ammara spominje rije red, poredak, sistem. Ima ve etiri stoljea otkako muslimanski reformatorski pisci spominju rije sistem (en-nizam), mislei pritom da upravo sistem, organizacija, ustrojstvo nedostaju muslimanskim narodima. Sve drugo posjeduju, ali ne i sistem! I onda kao da nemaju nita! Prisjetimo se ovdje tek nakratko naeg Bonjaka, Hasana Kafija Pruaka (1547-1616.) koji pie u ovom smislu znakovito djelo koje, na svoj nain, elaborira nadolazeu krizu glavne imperije tadanjeg muslimanskog svijeta, "Temelji mudrosti u ureenju svijeta" - Usulu lHikem fi Nizami l-Alem, i jednog drugog slinog djela iz pera Ibrahima Muteferrike (tampano u Istanbulu 1731. godine) pod vrlo slinim naslovom "Temelji mudrosti u ureenju naroda" - Usulu l-Hikem fi Nizami l-Umem. I jedno i drugo djelu meu svojim glavnim temama sadre problematiziranje sistema, odnosno njegovog slabljenja a mjestimice i iezavanja u muslimanskim drutvima. I dr. Muhammed Ammara se dotie politike efikasnosti muslimanskih drutava, neobino je vano da govori o slobodama, jedno poglavlje nosi naslov "o opim, graanskim slobodama" (fi lhurrijjati l-ammeti) Dr. Ammara je, inae, poznat u islamskom svijetu kao autor brojnih studija o ljudskim pravima (huququ l-insan). No, on smatra da su za istok vane varijacije jedne te iste 96

maksime o vladavini. Jer, "Kakvi ste, onako e se nad vama vladati" moe da vai i sasvim obratno - "Kako se nad vama vlada, takvi ste!" Ovim Ammara oito eli da podstakne svoje kolege, univerzitetske profesore, ali i muslimane openito da fenomen vladavine posmatraju u dinamici. Knjiga Muhammeda Ammare, po tipu obrade problema muslimanske krize, stoji na sredini izmeu literature "vapaja i plaa" i literature koja pokuava trijeznim muslimanskim umom i kritikom, prije svega nas muslimana samih i nae lijenosti, doi do valjanih praktinih odgovora koji nagovjeuju horizonte muslimanskog izlaska iz svoje globalne krize. Pa ipak, i kod njega ima i prokrade mu se mnogo oiglednih apologetskih mjesta. Jeka slavne prolosti i bijedne sadanjosti islama prisutna je gotovo na svakoj stranici, ali nigdje on odluno i odsjeno ne veli zato su muslimani imali slavnu klasinu prolost. Primjeri gdje dr. Muhammed Ammara iz nezavidne muslimanske dananjice uznosi i slavi velianstvenu muslimansku prolost jesu mnogobrojni. Ovdje emo izdvojiti samo neke. On smatra da muslimani u prolosti nisu imali problem dihotomije drave i onog to nije bila drava, naprosto zbog toga jer je, kako on smatra, "ummet" bio izuzetno snaan. Zapravo, on govori o ravnomjerju koje je postojalo izmedu drave i ummeta. Drava nije postala mehanizam iznad kojeg nije bilo nikoga, kao to danas iznad drave nema nikoje ljudske instance, ve je u klasinom dobu najopenitiji okvir u kojem se sve islamsko na povijesnoj ravni izraavalo bio okvir ummeta. Strogo su se razlikovale funkcije drave i funkcije ummeta. Dr. Ammara smatra, spomenimo to tek usputno, da je i vana klasina institucija zadubina ili vakufa (ewqaf) bila institucija ummeta, a ne drave. Zanimljivo je ovdje nabrojati doista impozantan broj oblasti najkonkretnijeg ivota koje je pratio vakuf, a to je, prema Ammari, bilo omogueno snanim ummetom! Vakufima su se odravale: 1) damije, 2) kole, 3) biblioteke, 4) omoguavalo prepisivanje rukopisa, 97

5) uvanje rukopisa 6) ouvanje rijetkih i skupocjenih stvari, ouvanje obiaja i tradicije 7) podizanje hanikaha za uitelje i uenike tesavvufa, 8) osnivanje kola za uenje Kur'ana napamet, 9) gradnju bolnica 10) ureivanje i poploavanje puteva, k tome sredstva iz vakufa koristila su se za 11) oslobaanje zarobljenika 12) opskrbu putnika dok se ne vrate kui, 13) ispomo za obavljanje hada, 14) osiguravanje zlatnoga nakita i kozmetikih sredstava udadbenicama/mladama koje su siromane, 15) opskrbu ena koje nemaju porodice..., 16) izgradnju prihvatilita za borce ili njihove porodice, ...17) pomo slijepim i invalidnim osoba, 18) lijeenje domaih ivotinja, ptica, 19) uvanje pripitomljenih ivotinja, 20) osnivanje ustanova za mlijeko, "mljekarnica" iz kojih su mlijeko dobivale ene dojilje, 21) prireivanje iftara i sehura za sirotinju, 22) osiguravanje sredstava za bae i vrtove s plodovima i hladovinom posebno namijenjenim za putnike, 23) nabavljanje posuda i zdjela za one koji ih ne mogu nabaviti, 24) opremanje denaza siromanih ljudi i samaca, 25) izgradnja sadaka-mezarja za umrlu sirotinju i samce, vakufi su, nadalje, sluili i u svrhu 26) osiguranja opskrbe za Mekkanski i Medinski Hram, za damiju el-Aksa, i sl., posebno za ulemu, studente, i sl., 27) za goste, dok je posebna vrsta vakufa bila namijenjena ekonomiji, kao npr. 28) za ustanovljenje trgovita za zanatske i obrtne organizacije zatim su tu i vakufi za 29) hanove, 30) za pekarske pei, 31) kupatila, 32) sebilje, 33) prijevozna sredstva preko rijeka i sl., 34) za fondacije iz kojih se pomau sakate osobe, 35) vakufi za pomo siroadima, 36) za brigu o zatvorenicima i njihovim porodicama, 37) davanje zajmova potrebitima i bez kamate, 38) vakufi iz kojih su se pomagale enidbe/ udaje onih koji su siromani, 39) izgradnja javnih mlinova za besplatno mljevenje, 40) podizanje prijelaza i mostova preko rijeka, klisura, klanaca... Itd., itd. ... Nema sumnje da je ovim dr. Ammara elio pokazati kako je u vrijeme slavne muslimanske prolosti podruje npr. vakufskih djelatnosti bilo sasvim u sklopu ummeta, a ne drave. Ummet je zasnovan na vjeri, moralu, udoredu, a drava na interesu, prinudi, itd. No, motivi dr. Ammare su, svakako, dublji. Oni su sadrani u pitanju zato muslimani danas ne mogu imati efikasne vakufe?!

98

I danas, kao i prije, ima bolesnika, putnika namjernika, siromanih mlada i udadbenica, zatvorenika, bolnica, pitomih ivotinja i ptica, postoje i dalje potrebe za javnim mlinovima... Zato nema ovom vremenu i dobu primjerenih i efikasnih vakufa?! Na ovo e nam pitanje odgovoriti mnogi drugi muslimanski intelektualci i njihov je odgovor uglavnom taan: U muslimana je danas na djelu opa kriza institucija! Muslimani ne znaju organizirati efikasne institucije, meusobno koordinirane ustanove, a ko ne zna organizirati institucije on ne zna za efikasan i dostojanstven sistem. Ko ne zna za takav sistem ne moe ni voditi bilo kakvu znaajnu rije u svjetskom sistemu dananjice! On je u tom svjetskom poretku sporedna strana. Naime, muslimani su imali dostojanstveno ivljenje zbog mnogo stvari, od kojih je jedna i ta da su poznavali druge vjere, kulture, strane svijeta, da su, ukratko, poznavali drugoga. Njihovo poznavanje drugoga bilo je motivirano iznutra, iz reda i poretka kojeg su ivjeli. Temeljito (u)poznavajui druge, muslimani su prisvajali njihova dostignua i batinu i "islamizirali" ih. Muslimani su usred svoga monog klasinog doba bili veliki "sinkretici" u svoju korist, "sinkretici" ne u vjeri jer vjera kod muslimana nije dolazila u pitanje, ve su bili "sinkretiki opredijeljeni" pri usvajanju izazovnih nazora, filozofija, tehnologija, zanata i umijea, itd., iz drugih kultura i civilizacija. Batina drugih dinamino je "primala islam", i to je bilo mogue onda kad su i sami muslimani imali dinamiki islam. Muslimani klasinog doba pokazali su se, k tome, i velikim sintetiarima! Velike muslimanske sinteze mogue je pratiti posvuda u djelima klasinog doba: arhitekturi, knjievnosti, filozofiji, misticizmu... U tome bi, a ne samo u monim muslimanskim armijama, trebalo traiti razloge dostojanstvenog muslimanskog ivljenja, na koje mnogi gledaju samo s nostalgijom i, naalost, ni sa im vie!

99

V U treu vrstu literature koja se obaveznije i odgovornije bavi teorijom krize muslimanskih naroda dananjice ubrajamo knjige koje njedre miljenja o pristupu muslimanskoj prolosti na dinamian nain. Ta literatura ne predvia ulazak muslimana u budunost natrake! Ovdje emo takvoj vrsti literature dati, razumije se, najvie prostora. Spomenimo odmah djelo Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana pod naslovom "Kriza muslimanskog uma". Djelo je izalo u Sjedinjenim Amerikim Dravama na arapskom jeziku (Herndon, Virginia, 1991.). Prva vrijednost ove knjige jeste u injenici da se ona ne udvara muslimanima. To vidimo i iz samog njezinog naslova. Muslimanima se kae da su u dubokoj krizi jer je njihov um u krizi! K tome, naslov knjige odreuje ne samo mjesto krize, njezino teite, ve i poruku da muslimanski um, ba on i niiji drugi, mora traiti muslimanima izlaske iz krize! Pritom se razumije da se bez poznavanja Zapada i bez islamski djelotvornog preraivanja Zapada nee moi danas iz te krize izai. K tome, uz esto spominjanje uma (aql), Ebu Sulejman spominje i slobodu (hurrijjetun). Muslimanski narodi i muslimanska drutva dananjice preteno su neslobodni narodi i neslobodna drutva. Dvije su osnovne vrste njihove neslobode: ona koja je unutarnja, koja je u biti njihova i oni je sami spram sebe i u sebi proizvode, i druga je vanjska, nju (pro)uzrokuje njihov prezren poloaj u odnosu na moni Zapad. Kako su muslimani zapali u ovakvu vrstu dvostruke neslobode? Ebu Sulejman odgovara da su muslimani ve vie od nekoliko stoljea pogreno shvatili opseg i dimenzije podruja na kojima muslimanska misao treba biti djelatna. Postoji problem podruja djelovanja muslimanskog miljenja. ta time misli ovaj profesor Meunarodnog islamskog univerziteta u Kuala Lumpuru, Malezija, 100

jeste zapravo sljedee: Islamski je metod miljenja obuhvatan, obuhvata sve, ali i sredstva, metode toga miljenja, jesu obuhvatne. Klasini islam poznavao je metodologiju tzv. sveobuhvatnog zahvatanja stvarnosti. Vidi se to po klasinoj muslimanskoj knjievnosti, teolokim sistemima, vojnim vjetinama, filozofiji, kulinarstvu, arhitekturi, itd. No, sa dekadencom i sa njezinim utjecajem, te sa osamljivanjem i izoliranjem misleeg vostva, zatim sa shvaanjem vjere u sklopu zapadnih obrazaca, muslimansko se miljenje gotovo svelo na duhovna pitanja i na osobni status ovjeka. Prof. Ahmed Ebu Sulejman, naravno, smatra da podruje muslimanskog djelovanja proistie iz samog pologa islama u univerzumu, jer, naime, cijeli je ivot, sa svim svojim biima i sastojinama, polje muslimanova pregalatva i djelovanja i stoga je musliman vjerom zaduen zadobiti znanje, prema svojoj mogunosti i svim islamski legitimnim sredstvima nauke i spoznanja (dakle `ilmom i ma`rifom, kako vele klasici) o stvarima ivota i bia. Ove rijei profesora Ahmeda Ebu Sulejmana treba shvatiti, kako je napomenuto, i kao kritiku redukcije podruja djelovanja uma koju su muslimani sami sebi nametnuli tokom nekoliko potonjih stoljea. Probleme koje danas muslimani imaju na tom polju ini se da je valjano dvovrsno i dvostrano protumaiti. Prvo, muslimanima nedostaje kontinuitet znanosti, jer svoje mone tradicionalne obrasce znanosti nisu u stanju brzo i za ivot efikasno oivjeti (ukoliko ih je uope mogue oivjeti!) zato to tu nedostaje kontinuitet. Drugo, sa znanostima koje nastaju po obrascima monog Zapada muslimani imaju problema, jer uoavaju, kako je to pokazao profesor Seyyed Hossein Nasr u svojim brojnim djelima, da su ti obrasci nastali ne u okrilju pobonog i tradicionalnog kranskog Zapada, ve upravo obratno, u okrilju bezbonog, titanskog i prometejskog Zapada! Stoga su muslimani pred tekim problemima, njihov je um u velikoj krizi zato jer vlastitim tradicionalnim znanostima, usljed nedostatka efikasnog kontinuiteta, ne mogu zahvatiti stvarnost ivota 101

pojedinaca i drutva danas Ahmed Ebu Sulejman se stoga zalae za promoviranje "obuhvatnosti islamskog miljenja" obuhvatnosti koja se nee ogledati samo u prouavanju svojih tradicionalnih znanosti, nego i u odvanom prouavanju naune batine Zapada. K tome, mora se imati, odmah pri polasku na ovaj teki put, ispravna spoznaja o potrebama muslimanskog ummeta i ovjeanstva openito, spoznaja o dananjim dometima ummeta, njegovim mogunostima, odnosima, izazovima... Sredinja rije u ovom djelu Ahmeda Ebu Sulejmana jeste, po naem miljenju, obuhvatnost. Kad dananji muslimani prilaze stvarima, bile one politike, ekonomske, socijalne, teoloke, itd., oni im prilaze redukcionistiki, bez uvida u cjelinu. To je stoga jer se dogodila, sugerira tako Ahmed Ebu Sulejman, duhovna promjena u tumaenju Svetih Tekstova, promjena u muslimanskoj metodologiji tumaenja, hermeneutike i egzegeze.. U klasinom su dobu sveti tekstovi (Kur'an i Sunnet) imali tretman cjeline, sve drugo je bilo u cjelini njih i spram te cjeline saobraavano, stoga su tada nauke bile ivotne. Danas su nauke koje se bave Svetim Tekstovima udaljene od ivota, sterilne su, i stoga, ukoliko se te svetoknjike nauke ne budu povezale sa drutvenim naukama, ostat e islamska uenost i islamske univerze ograniene samo na tumaenje tekstova, odvojene od polja drutvenih znanosti, problema kojim se one bave, i sl. VI Vidimo, dakle, da je Ahmed Ebu Sulejman dosljedan naslovu svoje knjige "Kriza muslimanskog uma". Obrazovni sistem muslimanskog svijeta je izloen posebno otroj kritici, ne samo njegovoj, ve i mnogih drugih muslimanskih angairanih intelektualaca dananjice. To se vidi i po nekim studijama u naoj hrestomatiji "Kur'an u savremenom dobu". Po ovim miljenjima, podjednaka se opasnost po muslimanske 102

obrazovne sisteme krije kako u nekritikom vesterniziranju programa, tako i u slijepom tradicionalizmu. To znai da se mora ii ka "sinkretizmu" u obrazovanju, ka "sintetiziranju" najboljih dijelova. A ko e odrediti ta su "najbolji dijelovi" zapadnog i islamskog obrazovanja? Odredit e muslimanski pregaoci kod kojih je odluka, koji su posjednici "odluke", zapravo, oni e to permanentno odreivati, jer se radi o procesu, ne o statinim i zgotovljenim rjeenjima. Muslimani danas iskazuju na polju obrazovanja nemo spram upoznavanja onog to im je bitno initi, k tome, muslimani se hvataju za nebitne i sporedne stvari. Moraju shvatiti, veli Ahmed Ebu Sulejman, da vanost poslova na reformi obrazovanja nije ravna vanosti dresiranja snanih naroda, niti se u tome dresiranju sastoji, ve pregaoci na polju obrazovne reforme moraju shvatiti da se vanost obrazovanja sastoji u lijeenju ummeta, koji je obolio i oslabio... Ahmed Ebu Sulejman stie do konanog kljunog termina svoje knjige - islamizma (el-islamijjetu). Naravno, ovdje nije mogue iznijeti sva znaenja koja on tim terminom podrazumijeva, ali je znaajno da se u sintagmi "obuhvatni islamizam" (el-islamijjetu -amiletu) podrazumijeva dinamini islam, obnoviteljski islam, moni islam, dostojanstveni islam, ekonomski efikasan islam, islam koji se hvata ukotac svojim ovovremenim rjeenjima sa savremenom stvarnou i njezinim izazovima, koji je korespondentan sa savremenou i njezinim izazovima. Zakljuujemo to na temelju injenice da Ahmed Ebu Sulejman insistira na spoznaji da muslimani moraju hrabro shvatiti da su dva podruja podjednako pripadna istom redu stvari: a) neprimjerena rjeenja (u politici, ekonomiji, obrazovanju, itd.) koja pridolaze iz ekstremnih oblika islamske prolosti i slijepog oponaanja nekadanje, ali sada zastarjele, prakse i tradicije, i b) rjeenja arogantnog i posvuda nadirueg juria vesternizirajuih rjeenja. Ono to trai, na kraju, Ahmed Ebu Sulejman jeste savremeni islamizam! To znai da se muslimani moraju odvaiti na jedan hrabar korak temeljitog preispitivanja ta je to doista ivo u njihovoj dugoj i bogatoj tradiciji, i onda nuno napraviti sintezu opstanka kroz 103

podsticaje to dolaze iz tri najvanija i temeljna podruja islamskog puta do preobraaja: a) Objave (el-wahj) b) Razuma (el-aql) i c) Svemira (el-kewn) Muslimani danas, u usporedbi sa svojim istovjernicima iz klasinog muslimanskog razdoblja, nisu dobri ni u tumaenju Objave, niti su efikasni u upotrebi razuma, a o svemiru da i ne govorimo! Takva je, ukratko, poruka knjige "Kriza muslimanskog uma". VII No, slabost dananje reformatorske muslimanske literature poiva u njezinoj openitosti, u mnotvu opih konstatacija i mjesta. Vidi to itatelj i iz ovdje navedenih arapskih sintagmi. Rjeenja ponuena u tzv. "irokim potezima" jo uvijek nisu i ona kratkotrajna, djelotvorna, konkretna rjeenja, rjeenja koja su uvijek izmjenjiva u skladu sa dinamikom bujanja ivota, u skladu sa raanjem sunca svaki dan! Tu i jeste glavni problem dananjeg islamskog miljenja, sadranog s jedne strane u mediju parola i parolakom animiranju miliona muslimana, i, s druge strane, u parolatvu muslimanske pobonosti bez (politikog, vojnog, ekonomskog) pokria! Na kraju, recimo da su ove prve dvije knjige "Kur'ana u savemenom dobu" koncipirane u skladu sa prireivaevom eljom da se kroz mozaik razliitih tekstova osjete ponekad gotovo sve intelektualne, moralne, politike, ideoloke, socijalne... napetosti koje vladaju dananjim islamskim svijetom. Hrestomatija e, ako Bog da, i u svescima III, IV i V, na kojima radimo, slijediti takvu koncepciju. U Sarajevu, ramazana 1417. /januara 1997. 104

TUMAENJE KURANA I SUDBINA ISLAMSKOG SVIJETA1

I. Potkraj XIX. stoljea Muhammed `Abduhu (Muhammad `Abduhu) napisao je jednu znaajnu maksimu novijeg tumaenja Kur'ana, koja je kasnije od mnogih njegovih sljedbenika prihvaena kao pokli: Bog velianstveni nas nee na Danu Sudnjem pitati o miljenjima ljudi i tome kako su oni razumjeli Kur'an, nego e nas pitati o Svojoj Knjizi koju je objavio zarad naeg naputka i nae Prave Staze!.2 Kako cilj ovog teksta nije onaj koji na pameti imaju reformisti ili modernisti u savremenim islamskim tokovima miljenja, to emo ovoj 'Abduhuovoj misli prii na vlastiti nain i u njezinom svjetlu razmotriti pitanja odnosa tumaenja Kur'ana i dananje sudbine islamskog svijeta. Muhammed `Abduhu izgovorio je ovu reenicu u vremenima bolnog shvatanja da komentari Kur'ana napisani od muslimana XVII., XVIII. i XIX. stoljea evropske ere, ne prate niti propitivaju sudbinu islamskog svijeta. Ti se komentari ne bave ovosvjetovnom i ovovremenom sudbinom muslimana. tavie, javilo se tu i tamo poneko vrlo glasno miljenje, da zapravo, muslimanima tih stoljea i ne trebaju novi komentari Kur'ana. Sam `Abduhu imao je neprilika kad je
Poglavlje iz knjige "UVOD U TEFSIR" Izdava: Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. god. 2 Tefsiru l-Menar, I, Kairo, 1346. (H), str. 26. (Ova reenica navedena je prema zabiljekama Abduhuova uenika i vjernog sljedbenika Raida Ridaa koju je on, kao i cijeli predgovor al-Menaru zapisao po uvenju.
1

105

obznanio prve dijelove svoga komentara Kur'ana el-Menara (alManr)3. I kako je samo (bilo) bolno saznanje da je dolo vrijeme kad veina islamskih znalaca ulam' smatra da im vie nije potreban novi komentar Kur'ana! Ta injenica pokazuje barem nekoliko nespornih stvari: u duhovnom raspoloenju muslimanskog osjeanja vremena dogodila se jedna krupna promjena: u neimanju elje niti podsticaja da se piu "novi komentari Kur'ana" dokaz je bijednog i prezrenog stanja muslimanskog svijeta tokom nekoliko potonjih stoljea; prvih deset stoljea islamske kulture i civilizacije obiljeeno je ne samo novim "komentarima Kur'ana" ve i permanentnim prouavanjem i "tumaenjem svijeta". Sasvim se jasno razaznavao princip tzv "pisanog Kur'ana" (al-Kur'nu t-tadwn) i "kosmikog Kur'ana" (al-Kur'anu t-takwn); jer, naime, pisati komentar Kur'ana kako valja moe samo ono vrijeme koje muslimanski mono zahvaa svijet u njegovoj punini. Takoer, samo ono vrijeme unutar muslimanske kulture koje je poniralo u kur'anske dubine i irine moglo je osigurati suvereno stanje muslimana u svijetu i islamsko tumaenje svijeta! II. Nema sumnje da je duhovno raspoloenje muslimanskih komentatora Kur'ana u prvim velikim komentarima Kur'ana bilo obiljeeno monim zahvatanjem u kur'ansku cjelinu. Kur'an je vrelo vjerske, politike, ekonomske, pravne, mistike... inspiracije. Iz tadanjih komentara islamske svete knjige pomalja se mona i, to je jo
Rei e, moda, neki savremenici nai da ne postoji nikakve potrebe za Menrom (Abduhuovim tumaenjem) i za razmatranjem o Kur'anu, jer su, eto, prethodni vjerski autoriteti promislili i Kur'an i Sunnet i derivirali propise! Nama preostaje samo da gledamo u njihove knjige..."
3

106

vanije, viestruka snaga i erudicija. Ta nam mo govori o muslimanskom oduevljenju kako Kur'anom tako i svijetom: planine Hindukua npr. sagledavane su, ba kao i kur'anske sure, i vjerski, i politiki, i mistiki... Prostor muslimanske vladavine bio je u istoj srazmjeri sa obimnou i opsenou komentara Kur'ana. Vrijedio je princip uporednog tumaenja Kur'ana i svijeta,4 naprosto zbog toga to je i jedno i drugo rije Boija i iz istog izvora. Ukratko, i jedno i drugo je znak Boiji ili beskrajni skup znakova Boijih na njegovim mnogobrojnim horizontima. Ne moe biti "islamski moan" u svijetu a nemati uvijek "novo, a zapravo duboko tradicionalno" i na Tradiciji islama utemeljeno tumaenje Kur'ana. To jest, i svijet i Kur'an pritiu nam i dotiu do nas poput brizgajueg izvora neke rijeke, ili poput monih valova mora uvijek su to vode i valovi koji su "isti, ali nam se pomaljaju kao razliiti". Takoer, u razliitim vremenima nuno je uvijek novo i na tradicionalnim metodama utemeljeno tumaenje i Kur'ana i svijeta.5 Ovdje se moramo prisjetiti, iako nakratko, da su muslimani imali najvee mistike ba onda kad su bili politiki, ekonomski i vojno najsnaniji! Mistiki komentari Kur'ana, npr, jednog Ibn 'Arebija (Ibn Arabi) isto tako odraavaju snagu tadanjeg muslimanskog bivstvovanja u svijetu kao i pravni komentari el-Kurtubija (al-Kurtub). Ili pak, to se toga tie, jeziki komentari Kur'ana od Zamaherija (az-Zamahar) pokazuju nam Kur'an kao mnogosmislenu knjigu, kao knjigu sa dubinama ak i vanjskih, jezikih smislova, na isti nain kao to nam se i Ibn Sinaovo djelo ifa (a-if) pomalja kao izvanredan komentar dubina Prirode.

Islamski klasici su esto ponavljali: "Kuran je kosmos koji zbori, kosmos je Kur'an koji uti!" Potrebno je naporedo sluati i govor Kur'ana i tiinu kosmosa, istovremeno i komplementarno tumaiti i jedno i drugo. 5 O islamskom pogledu na tradiciju vidi Seyyed Hossein Nasr, Traditional islam in the Modern World, London, 1990. Takoer, vidi Nasrovu studiju What is Tradition? objavljenu u njegovom djelu Knowledge and the Sacred, Lahore, 1988.
4

107

Kao to Zamaheri ne dozvoljava da se smisao Kur'ana zatvori u standarde iskljuivih dogmatskih itanja Teksta,6 tako ni Ibn Sin ne dozvoljava jednostrani niti ogoljeni pogled na Prirodu. U njegovom ifau raspoznajemo imperijalni muslimanski duh, muslimansku duu i muslimansko srce koje se oduevljava i Bogom i Njegovim stvorenjima. Naalost, gotovo da je nemogue nai dananjeg muslimanskog znanstvenika koji se na takav nain, tradicionalno utemeljen, bavi Prirodom. Kao da je Ibn Sin imao drugaije oi i drugaije ui za vienje i sluanje dubina svijeta. Ne moemo a da ne navedemo jedan fragment gdje ovaj komentator Prirode, Ibn Sin (ne zaboravimo da je on pisao i visokovrijedne komentare kraih kur'anskih sura), govori o ribama koje sluaju muziku: "Tvrdimo: ak sam vidio ribe koje poronjavaju za mjehuriima u koje su ubaeni mlijeni proizvodi, pa se onda one s lahkoom love. A vidio sam i ribe koje su upravljaju ka pjesmi, svirki lutnje i cimbala. Pa kad bi se primakle mjestu gdje se sjedi i svira, zauzele bi poloaj sluatelja i ne bi odlazile. A kad bi prestao zvuk muzike, ribe bi se razilazile. Ako bi se iznova zasviralo, vraale bi se. (...) Delfini i neke vrste riba bivaju zbunjene zvukom posua i tutnjavom grmljavine, i bjee na dno, pa se onda love kao da su pijane. K tome, ribe miriu, pa se neke pecaju na smrdljivi zadah, a neke opet kiselkastim smradom, neke slankastim a neke ljutim mirisom... "7 Ovaj fragment je jedan od hiljada Ibn Sinovih tumaenja, tanije tefsira (tafsr) Prirode. Ribe se ne posmatraju samo kao ekonomski resurs, gdje je posmatra lien bilo kakvog "uenja" o ribi kao znaku! K tome, Ibn Sin je pripadao stoljeima muslimanske svestranosti: u njegovim djelima i djelima mnogih njegovih savremenika od Maroka do krajnjih granija Perzije, a kasnije i dalje na
Kur'an ima svoja lica, on je s mnogo dubina i inogostran. Termin (zu vuduh) za Zamaherija znai, na vanjskom planu Kur'ana, isto to i unutarnje dubine (al-bawtin) Kur'ana u islamskom misticizmu. Treba znati da se i za istamske jezikoslovce i za islamske mistike termini (zu vuduh) i (bevatin) odnose podjednako i na Kur'an i na svijet. 7 Ibn Sina, a-ifa' (at-Tabi'iyyt), (al-Hayawn), 1-8, Kairo, 1970, str. 61.
6

108

Istok, kua se odnos umjetnosti i ivotinja (muzika i riba u navedenome fragmentu). To je bilo mogue ne samo kad su ivotinje u pitanju, ve i minerali, metali i druge tvari. Bilo je to mogue stoga to je islam ba kao islam pobudio najvee oduevljenje Bogom koje se ikada dotada pojavilo na Zemlji! Meutim, to "oduevljenje Bogom" rezultiralo je i "oduevljenjem svijetom", Prirodom, irokim zemaljskim prostranstvima. iroko i duboko zahvatanje kur'anske rijei rezultiralo je, isto tako, irokim i dubokim zahvatanjem svijeta. Ovdje esto spominjemo rije "tumaenje" u vezi sa tumaenjem svijeta i tumaenjem Kur'ana. Moe se sa sigurnou kazati da je jedna vana pozicija, koju je musliman imao u svijetu, i koju bi danas u svojim genetskim pamenjima morao probuditi s najveom razinom hitnosti, "pozicija tumaenja". Ma ta da itamo iz klasinog doba islama - mi susreemo tu poziciju. Uzmimo za primjer putopis Ibn Battte (Ibn Batttah). Taj moda najznaajniji putnik islama putuje s pozicijom tumaenja. On tumai svijet, on ga ne kritikuje. Njemu je svijet raznolik u Jedinstvu, i sam svijet islama mu je draesno raznolik u takvom Jedinstvu. Oko Ibn Battte se raduje svijetu biljaka, ivotinja, ljudi. K tome, Ibn Battta putuje s "imperijalnom" svijeu irokim stranama islamskog svijeta koji je u sebi islamski, kaemo islamski, apsorbirao cjelokupno preivjelo naslijee starih civilizacija Bliskog i Srednjeg istoka koje su islamu prethodile. Prisjetimo se samo kako Ibn Buttta tuguje zbog ruevnog i jadnog stanja onog drevnog aleksandrijskog svjetionika koji se nekoliko desetljea iza Ibn Batttine smrti doista i sruio. Danas, naalost, ne samo da muslimanski svijet ne posjeduje "imperijalno" raspoloenje duha, ve ne posjeduje ni puko duhovno raspoloenje koje bi kvalitativno usporedilo Ibn Batttina "putovanja" i Odisejeva "lutanja"! III. 109

Ibn Sin je mogao sasvim dobro islamski tumaiti prirodu8 zbog postojanja dobrog intelektualnog zalea u tumaenju Kur'ana. U to vrijeme diljem islamskog svijeta putnik bi naiao na mnoge kole tumaenja Kur'ana koje djeluju sasvim komplementarno. Muslimanski intelektualni centri i njihovi krugovi radovali su se raznolikim tumaenjima Kur'ana. Sam Zamaheri (p.n.a. 1144. po Is a.s.) bio je Perzijanac i mu'tezila, ali to nije smetalo kur'anolozima u Meki da ga pozovu kako bi im izloio svoja jezika tumaenja Kur'ana. tavie, prozvan je poasnim nadimkom "Boiji susjed" - dru'llh (grullh)! Danas ne moemo ni zamisliti situaciju u kojoj bi ne samo mekanski univerzitet, ve ni bilo koji drugi na tom podruju, pa ni sam al-Azhar, pozvao jednog iitskog autoriteta iz Koma ili, to se toga tie, mufesira iz Sarajeva, da im dri predavanja iz tumaenja Kur'ana ili neke druge islamske discipline. Isto vrijedi i obratno. Bolje rei, i sami muslimanski intelektualci razliitih zemalja dananjeg islamskog svijeta imaju najee priliku sastati se na nekom simpozijumu prireenom na Zapadu! To je samo jedna od mnogih posijedica "islamskog povlaenja u orijentalni mir9 tokom nekoliko posljednjih stoljea. To se povlaenje dosta i dogodilo i to raspoznajemo i po samim komentarima Kur'ana. Komentari Kur'ana nastali u doba "povlaenja islama u orijentalni mir" prestali su biti bujni i viedimenzionalni, izuzimajui, naravno, rijetke gdje se mona tradicija klasinog tumaenja Kur'ana ipak sauvala. To je izravna posljedica muslimanskog gubitka moi u ovome svijetu, ali i gubitka moi u djelotvornom tumaenju Knjige. Tumaenje Kur'ana mora imati vezu sa aktualnim stanjem muslimana, tj. samo aktualno stanje muslimana mora biti, i dosta i jeste uvijek bilo, stvarni komentar Kur'ana.
Vidi S.H. Nasrovo djelo An Introduction to Islamic cosmological Doctrines, London, 1978. Ova knjiga na najbolji nain govori o islamskom tumaenju Prirode u djelima Ihwnu s-Saf', Birunija i Ibn Sina. Sigurno je da su ova djela imala svoje pandane u monim komentarima Kur'ana iz tog doba. 9 Ovu Hegelovu reenicu nalazimo u njegovoj Filozofiji povijesti. Takoer, ona je nagovijetena i u njegovoj "Povijesti filozofije".
8

110

Muhammed `Abduhu zapaa da je stanje muslimana u potonjih nekoliko stoljea takvo da se ak moe govoriti o tome kako je "doba neznanja vjere u Jednoga Boga danas intenzivnije negoli u doba Poslanika Muhammeda a.s."10 `Abduhu misli na sam islamski svijet, bez obzira na to to se milioni primjeraka Kur'ana nalaze na policama njihovih kua i biblioteka! Ne moe se, naime, biti prezrenog poloaja u svijetu i pritom imati snanu i monu vjeru, odnosno, ne moe imati Onaj svijet bez valjane i djelotvorne uloge na Ovom svijetu. IV. Ovdje smo nekoliko puta izrekli sintagme islamski tumaiti prirodu, biti islamski moan u svijetu, "islamsko apsorbiranje naslijeda starih civilizacija", itd. Nuno je, naravno, svratiti pozornost na ta se ovdje pod tim sintagmama misli. Prvih deset stoljea islamske kulture i civilizacije posjedovalo je "islamsku" nauku, "islamsko" pjesnitvo, "islamsku" knjievnost, "islamsko" tumaenje Kur'ana, "islamsku" filozofiju, "islamsku" hereziografiju, itd. Sve to islam je imao naporedo i komplementarno. U miljenju i duhu muslimani su imali ono to su imali u samom svijetu povijesti i svijetu prirode - svestranost i svestrano zahvatanje svih dimenzija svijeta. Praktiki, glavni damari cijeloga ovjeanstva otkucavali su ondje gdje je bio moni islam. Mislimo da je tako bilo zahvaljujui vieslojnom i komplementarnom tumaenju Kur'ana. Svaki stavak (yah) bio je tumaen svestranim ljudskim potencijalima, tavie, svaka je rije u Kur'anu bila tumaena u zadivljujuem spektru razliitih mogunosti. Uzmimo ovdje za primjer kako su klasini komentatori Kur'ana tumaili rije ar-raqim (sura al-Kahf, 9). uveni al-Mwardi (umro 450.

10

al-Manr, 1, str.27

111

po Hidri) u svome komentaru Kur'ana navodi sljedea miljenja: "Imade sedam miljenja to znai ar-raqim: prvo: Oznaava ime sela odakle su Spavai Peinski (miljenje Ibn 'Abbasa); drugo: Ime brda, to miljenje zastupa el-Hasan (al-Hasan); tree: To ime oznaava ime doline (gdje se nalazi Peina), i to je miljenje komentatora ad-Dahkka; etvrto: To je ime njihova psa, misli Sa'id b. Dubajr; peto: Raqim je knjiga koja pie o Spavaima Peina.... esto: raqim je jedan narod..."'11

Osnovno to se kod Mawardija zapaa jeste transparentno tumaenje, "otvaranje ve sadranih mogunosti u Boijoj Rijei", kretanje koje nije pravolinijsko ve mnogolinijsko. Al-Mwardi s Kur'anom postupa onako kako Ibn Sin postupa s Prirodom, sagledava je vieslojno, po dubinama, usporeuje razliite slojeve meusobno. Otvara joj se prijateljski i svim srcem. Njihovo je vrijeme bilo vrijeme "monoga islama", vrijeme kad nije bio tefsir islamski a fizika zapadna. Upravo, kad fizika u islamskom svijetu prestaje biti islamska i sam tefsir postaje ili puka kompilacija ili puki kompendijum mnotva jednosmjernih miljenja i nekomunikativnih sadraja. U "tefsirima" klasinog doba vidi se sasvim jasno otvorenost islamske civilizacije i kulture, otvorenost na nain "islamskog pretumaenja" svih tradicija koje su ka islamskom kulturnom imperiju nadirale. Sjetimo se da u djelima islamskih filozofa "Aristotel postaje musliman"12, on dobija takvo pretumaenje koje je u suglasju sa
Al-Mawardi, Tafsir II, Kuwait, 1982, str. 467-468. Mnogi muslimanski filozofi, meu kojima spominjemo al-Farbija i udruenje Ihwnu s-Saf, navode kako je Aristotel sanjao Boijeg poslanika Muhammeda i kako mu Poslanik veli da bi on bio postao musliman da je ivio u vrijeme islama. Premda ovaj podatak trebamo shvatiti metaforiki, on ipak govori o otvorenosti, a ne uskogrudosti i tjeskobi, muslimanskog duha.
11 12

112

islamskim svjetonazorom, koje je funkcionalno, i njegova djela, u takvom kontekstu stvari, nisu mogla djelovati ruilaki na muslimansku duu. Takvo mono domae zalee bilo je u stanju provesti pretumaenje grke, perzijske, indijske i drugih kulturnih batina naprosto i zbog toga to su tadanji komentari Kur'ana osiguravali mono svjetonazorno zalee. Druga vana injenica koja se ne smije gubiti iz vida jeste muslimanska superiornost u domenu svjetovne moi. Iza Aristotelovih djela, kad su ih muslimani prevodili, nisu stajale grke armije. Muslimani klasinog doba nisu znali ta je duhovno raspoloenje inferiornosti. Islam klasinog doba, islam i kao vjera, i kao civilizacija, i kao kultura, i kao zalee viem pjesnitvu, velianstvenoj arhitekturi, itd. bio je jedan iroki islam, moni tradicionalni islam,13 u kome nije participirala jedna uskogruda i inferiorna dua. tavie, ak se i Hiljadu i jedna no moe sasvim pouzdano, u jednom irem smislu uzeti kao svojevrsni komentar Kur'ana, odnosno kao tivo koje govori o psihologiji, vjerovanju, standardu, eminentnosti jednog drutva ija je matrica bio Kur'an! Hiljadu i jedna no, zapravo, govori o drutvu gdje je islam totalno, ali ne i totalitaristiki, prisutan; u muslimanskom drutvu Hiljadu i jedne noi meleki (mal'ikah) i ejtani se, kao uostalom i dini, pojavljuju u okviru islamskog pogleda na svijet, islamskog Weltanschauunga, koji nije pomjeren iz svog leita ni babilonskom astronomijom i matematikom, ni perzijskim zoroastrizmom, ni bilo kojim uticajima Indije, niti grkom filozofijom. Naime, sve je to prisutno u tadanjem muslimanskom drutvu, ali je prisutno na nain koji je saglasan sa glavnim koordinatama islamskog pogleda na svijet. Ukratko kazano, sami su muslimani doprinijeli da svi spoljni uticaji na izvjestan nain "prime islam"! Samo ona vremena kad je islam imao islamsku knjievnost, islamsku fiziku i kozmologiju, islamsko pjesnitvo, itd., mogao se
Vidi o ovom vanom problemu Nasrova djela Traditional islam in the Modern World, zatim Islamic Studies, Bejrut, 1967, The Encounter of Man and Nature, London, 1968. Inae, sva njegova djela bave se i ovim pitanjima.
13

113

mono suoiti (i, naravno, plodotvorno susresti) sa spoljnim uticajima. To se moglo zbog irokog i otvorenog tumaenja Kur'ana koje je priskrbljivalo, kako smo vie puta ovdje istakli, mono zalede koje je oborualo muslimane duhom moi i superiornosti. Dakle, iako je islam kao kultura apsorbirao grku peripatetiku i platonistiku tradiciju, islam nije postao "grki islam"! Nadalje, iako su muslimani prevodili indijska djela, nisu postali duhovno Hindusi! Isto vrijedi i za primanje staroperzijskog naslijeda; muslimani su, naime, ostati muslimanima unato kulturnoj superiornosti stare Perzije i suoenja s njezinom batinom. To znai samo jedno: muslimani su bili ovosvjetski moni na "islamski nain". Ne moe se biti ovosvjetski inferiorno, a duhovno superiorno, odnosno, ne moe se posredstvom grke filozofije ostati "islamski moan" i djelotvoran u svijetu! Niti pak biti islamski moan a podlei grkom duhu! Osnovni problemi dananjeg islamskog svijeta pomaljaju se upravo otuda to muslimani hoe biti moni uz tuu tehnologiju, uz tuu fiziku, uz tuu vojnu industriju. Umjesto moi zadobili su inferiornost, umjesto mone i iste industrije sve vie imaju problema ekoloke naravi, umjesto vie svijeta i participiranja u njemu, muslimani savremenog doba esto gube i ovaj, a u velikoj mjeri, i Onaj svijet! No, na ove probleme vratit emo se domalo kasnije. V. Ovdje smo, isto tako, vie puta spomenuli sintagmu "klasino tumaenje Kur'ana". To je potrebno i objasniti, prije svega zbog toga to mi pod sintagmom "klasino tumaenje Kur'ana" ne mislimo samo na klasine tefsire, komentare Kur'ana obino vietomne i opsene, ve mislimo, prije svega, "na duh tumaenja Kur'ana iz doba civilizacijski monoga islama". Ibn Batttin Putopis pisan je kao izvanredni ivi komentar Kur'ana, tanije, komentar onih njegovih stavaka o putovanjima sa 114

znamenjima i poukom i stavaka o drugom, drugim vjerama, kranima, Sabejcima, politeistima... Ibn Haldunova Mukaddima (al-Muqaddimah) je, takoer, svojevrsni komentar Kur'ana o propadanju i nastajanju drutvenih organizama, o tome kako "Bog zamjenjuje jedne narode drugim narodima" na Zemlji. Ibn Hazmova Golubiina ogrlica jeste, pouzdano, suptilni komentar Kur'ana i Poslanikovih hadisa o odnosima izmeu suprunika, o zagledanju, aikluku i ednoj ljubavi. Ibn Manzurov rjenik Lisnu l-`arab jeste, takoer, iroki jeziki komentar Kur'ana, pisan dijahronijskom i sinhronijskom metodom, komentar iz koga vidimo kakva znaenja poprimaju rijei u irokim vremenskim rasponima... Sve ove i druge knjige pisane su s erudicijom "monoga islama" koji je u cjelokupnoj duhovnoj sferi, koju danas imamo zabiljeenu u knjigama, bio - komentar Kur'ana, prevoenje i privoenje Kur'ana u vrijeme i za vrijeme. Ali, naravno, moramo se prisjetiti da je i arhitektura tadanjeg doba, i kultura stanovanja, ishrane, itd., da je sve to bilo, na izvjestan nain, komentar Kur'ana. I sve to i jeste u islamu komentar Kur'ana. Izlino je ovdje navoditi da je i hortikultura bila komentar kur'anskih stavaka o dennetskim perivojima. K tome, islamska minijatura izravni je komentar Kur'ana, njegovih stavaka o stvaranju, povezanosti svijeta, prostora i vremena. Nita djelotvornije ne prevodi kur'ansku ideju lijepog od same islamske civilizacije, njezine muzike, adrvana, zelenila, damijskih svodova u Isfahanu... U ovom smjeru moglo bi se jo mnogo toga kazati, ali nema potrebe dalje pojanjavati nau ve sasvim jasnu nakanu: komentar Kur'ana nije samo ono to se napisano stavi izmeu dviju korica, islamski komentar Kur'ana je i ono to muslimani privedu na islamski nain civilizaciji, kulturi, naprosto sve ono to vidimo od kur'anskih ajeta "ostvareno" ili "protumaeno" u sferama ovog svijeta, ili pak u podrujima imaginacije, iluminacije, kontemplacije. To vidimo po izreci Hafiza: "Sve to sam postigao zahvaljujem Kur'anu"; kao to je poznato, Hafiz je bio, izmeu ostalog, sjajan pjesnik a ne komentator Kur'ana u uem znaenju te rijei. Takoer, Mimar Sinan je bio velianstveni graditelj, pa ipak, u njegovim lukovima i svodovima to ih je podario graevinama, koje je, zapravo, uklesao u kamen i zemne 115

tvari, mi vidimo komentar kur'anskih ajeta u svijetu, odnosno u svijetu monoga islama. Oito je da je svemu tome prethodilo jedno duhovno zalee, ono zalee koje je sve proimalo, sve pokrivalo na totalan, ne i totalitaristian, nain! Kad to kaemo, mislimo prije svega na opstojanje tradicionalni razlika meu tradicionalnim islamskim kolama miljenja, njihov meusobni najee tolerantni odnos. K tome, i drugi su u islamskoj civilizaciji i kulturi nali svoje mjesto, nisu bili poniteni, pobrisani. Nije potrebno naglaavati da je Jevrejima najbolje bilo ivjeti s muslimanima, da su u tim dugim periodima imali procvat svoje kulture i judaizma openito. To su bili periodi "Jevreja islama", da se posluimo rijeima Bernarda Lewisa.14 Takoer, kranske patrijarije ostale su tu gdje jesu, dolazak islama u krajeve njihove jurisdikcije nije potrao kranski istok! No, to je tema za drugo mjesto. Sada se postavlja pitanje koji je to bio kod koji je davao jedan jedinstveni duhovni tonalitet svim podrujima ivota u doba civilizacijski monoga islama. Prije svega, odgovor na to pitanje mora se traiti u "dinamikom tumaenju Kur'ana". U isto vrijeme Kur'an je tumaen i pravno, i politiki, i estetski, i mistiki... K tome, Kur'an je uvijek tumaen, neprestance je tumaen, svaki dan! Nadalje, Kur'an je u razliitim vremenima i mjestima "razliito tumaen". Ovdje je, mislimo, potrebno ukazati da je glavni problem u tumaenju Kur'ana danas neprecizno razumijevanje ove tvrdnje koja kae "da se Kur'an u razliitim vremenima ne recipira na isti nain", naime, ta tvrdnja nije nikakva blasfemija naprosto zbog toga to svaka generacija muslimana mora imati svoje tumaenje Kur'ana utemeljeno na Tradiciji, mora imati svoj prijevod Kur'ana utemeljen na Tradiciji! Sve to mora, naprosto mora, ukoliko eli imati svoje primanje islama, ukoliko ne eli biti puki parazit na bivim tumaenjima Kur'ana! Danas je to glavni problem muslimana, problem njihovih institucija, njihova racija, njihova razmiljanja. Oni nisu, globalno gledano, ostvarili svoje vlastito zahvatanje na kur'anskom vrelu, nisu
14

Bernard Lewis, The jews of islam, Princeton, 1984.

116

time osigurali duhovno zalee koje je u klasinom dobu bilo osigurano na uvijek svje nain.15 K tome, i bogatstvo koje imaju neki muslimanski krugovi nije bogatstvo kao proizvod rada, ve naprosto posljedica Boije milosti zvane nafta. Naravno, i sam Bog ima milosti koje su trajne, ali i one milosti koje ogranieno traju. Nafte e, naime, kad-tad nestati a islama nee nikada! I muslimani bi se nad tom injenicom trebali duboko zamisliti!16 Ali, i to je tema koja zahtijeva posebnu elaboraciju. VI. Sudbina islamskih naroda izravno je povezana sa tumaenjem Kur'ana, onim tumaenjem Kur'ana na koje smo ovdje svratili pozornost. Posluimo se sada primjerima, dijahronijski i sinhronijski, koji pokazuju zato je klasino tumaenje Kur'ana bilo dinamiko i zato je mnogo toga u savremenom tumaenju Kur'ana karikaturalno i, u najmanju ruku, nefunkcionalno za potrebe dananjih muslimana. Poimo, prije svega od nekoliko teza: a) Klasini islam imao je vlastitu islamsku znanost o drutvu i prirodi. Sljedstveno tome, mogao je imati intelektualne potencijale koji su komentarima Kur'ana osigurali prostor primjene, tanije drutvo sa standardom. (Vjera islam podrazumijeva i standarde ivljenja. Sam Kur'an njedri sliku dostojanstvenih ljudi, koji piju napitke iz pehara, koji sjede u lijepo uredenim prostorima itd.). I premda na zemlji ne moe biti raja, moe barem biti blijedih prijevoda rajskih slika kojih je Kur'an prepun.

Vidi djelo: 'Abu l-Hamid Ahmad Abu Sulayman, Azmatu l-aqli l-muslimi, Herndon, Virginia, 1981. Vidi posebno poglavlje o krizi muslimanskih institicija danas. 16 Ovu reenicu Fazlur Rahman ponavlja u nekoliko svojih djela, kao npr. u Duhu Islama (na Engleskom Islam), Chicago, 1987.
15

117

b)

Muslimani savremenog doba ne posjeduju svoju vlastitu znanost niti svoju vlastitu tehnologiju. Posjeduju ono to je tehnoloki otpadak ili treerazredni izum Zapada. Na temelju takvih sredstava oni ne mogu priskrbiti drutvene, a ni duhovne, pretpostavke u kojima e imati ansu, barem ansu za svoje na Tradiciji utemeljeno tumaenje Kur'ana.

Ovdje je ove dvije teze, koje se meuse dopunjuju, nuno konkretizirati u samim klasinim i novijim komentarima Kur'ana. Uzmimo za primjer Gazalijevo djelo Znamenje u Boijim stvorenjima17 i tefsir Tantavija Devherija (Tantawi Gawhari)18 I jedno i drugo djelo mogu se okarakterizirati kao tumaenja Kur'ana vanjskim fenomenima, dakle fenomenima koji, prije svega, interesiraju znanost. U Gazalijevom sluaju nain na koji se govori o tim fenomenima sasvim je islamski, u okvirima prostranog islamskog univerzuma. uenje koje otitavamo iz Gazalijeva pera jeste udenje na svoj vlastiti nain. Gazli je "kod kue" i kad govori o anatomiji oka ali i kad govori o ajetima koji zbore o ljudskom vienju, o oku naprosto! Ovdje se ne postavlja pitanje tanosti; ljudske spoznaje, naroito one znanstvene, evoluiraju, mijenjajuse i smjenjuju. to je vanije, postavlja se pitanje funkcionalnosti i shvatljivosti. I funkcionalnost i shvatljivost Gazali je osiguravao unutar prostranog okeana Tradicije, tradicionalnog, tj. svoga, tumaenja i svijeta i Kur'ana. Navedimo ovdje jedan Gazalijevfragment koji potvrduje posjedovanje tradicionalnog islamskog okrilja u tumaenju Kur'ana: Od (oplodne) tekuine velianstveni Allah stvara muko i ensko, i to nakon njezine preinake u zgusnutu kaplju, pa potom preinake te kaplje u zametak, pa potom zametka u meso, pa zatim mesa u kosti, a onda kosti oblae mesom i ojaava ga ivcima i ilama i povezuje ga sa
Na arapskom: Al-Hikmatu fi mahluqtillhi, izd. Bejrut, 1986. Umjesto tafsira Tantwija Gawharija mogli smo navesti i neki svjeiji primjer takve vrste. Produkcija jeftinog znanstvenog tumaenja Kurana naroito je popularna u Egiptu. Zaboravlja se da se "znanstvenim tumaenjem" Kur'ana ne mogu nipoto zalijeiti psiholoke posljedice Napoleonovog osvojenja Egipta!
17 18

118

venama. Onda stvara organe i udove, i sklapa ih, zatim On, velianstveni, zaokruuje glavu, na njoj prorezuje i stvara otvore za sluh, vid, nos i usta, te stvara i druge otvore. Oko je dao za vid, u uda oka spada tajna njegove biti, naime da ono vidi stvari - a to je stvar ija se tajna ne moe ni objasniti. Oko je, naime, Bog velianstveni sastavio iz sedam slojeva, svaki sloj imade karakteristiku i oblije svojstveno samo njemu. Pa, ako se izgubi jedan sloj oka ili iezne, oko tada ne moe da gleda! Posmotri samo oblik trepavica koje obujmljuju oko, te kako je Bog velianstveni stvorio trepavice i one kapke brza pokreta e da bi zatitili oko od neeg to u nj moe upasti i to ga moe uznemiriti, kao npr. praina ili to drugo. Tako su oni kapci i trepavice poput vrata koja se otvaraju u vrijeme kad je to potrebno i zatvaraju u vrjeme kad nema potrebe za gledanjem. A kako je bio cilj Stvoritelja da onim kapcima uljepa i oko i lice, On je stvorio trepavice ba po mjeri, da ne prekorauju duljinu koja bi tetila oku, a takoer, nije ih stvorio kratke pa da i tako ne bi natetile oku. Takoer je u vlanosti i tekuini oka stvorio neto to brie i odstranjuje sve ono to u njega upadne. K tome, posmotri kako je krajeve onih kapaka stvorio malo nie i sputene u odnosu na sredite oka e da bi ono to upadne u njega izalo na jednu od dvije strane. Takoer je On uinio da dvije obrve budu ures i ukras lica a i pokrivka oima... 19 Vidimo, dakle, da je u Gazalijevom miljenju prisutno i uenje i divljenje u isti mah, oduevljenje ljepotom kao koprenom iza koje se krije Boija Ljepota. Iz svake reenice iklja islamska superiornost i ukotvljenost. S druge strane, za Devherijev su tefsir kazali da sadri svega vie negoli komentara Kur'ana.20 Ovaj "komentar Kur'ana" odaje poraeni muslimanski duh, iaenost, prekid sa vlastitom pupanom vrpcom (Tradicijom). Gotovo na svakoj stranici autor neislamski i netradicionalno "tumai" kur'anske stavke. Sasvim se vidi tendencija
Al-Hikmatu fi mahluqtillhi..., str. 26 Vidi prikaz Tantwijeva tefsira Al-Gawhiru fi tafsiri l-Kurni l-Karim, u djelu dr. Muhammada Husayna Dahabija, At-tafsir wa l-mufassirun, Kairo. 1976, II. str. 505. i dalje.
19 20

119

trpanja tradicionalnih islamskih termina i pojmova kao to su meleki (mal'ikah), dini, itd. u sklop jednog tueg univerzuma, zapadnog neba koga Devheri nije u stanju shvatiti. I u njegovo vrijeme izgledale su karikaturalno sve one rasprave o telegrafu, elektrinoj struji, parobrodima.., koje su ule kao "komentar" Kur'ana. Jer, elektrina energija nije tradicionalni islamski din! Naime, ako jeste, kako to da islamski svijet sve do Tantawija Devherija nije znao pouzdano ta jeste din! Istom logikom mogu se osporiti i svi njegovi drugi "egzegetski" napori. I ovdje, opet, dolazimo do one tvrdnje da se tuom znanou, ma kako da se ona prenijela i poznavala - autentino ili povrno, kao u Devherijevom sluaju - ne moe tumaiti Kur'an, odnosno, tim se tumaenjem ne moe donijeti ni ekonomski, ni vjerski, ni politiki.., boljitak muslimanskom svijetu. Kao to je poznato, Devherijev komentar Kur'ana nije podstaknuo nastanak nijedne drutvene snage u islamskom svijetu koja bi makar pokuala promijeniti jadno stanje letargije u njegovom vremenu. Kao to se ni svaka biljka ne moe nakalemiti na svaku drugu, tako se ni duhovna naslijea ne daju presaivati na druga duhovna naslijea, usprkos plemenitim namjerama i ciljevima. Izlaz je, prije svega, u razvijanju vlastite znanosti, a da bi se to postiglo mora se poznavati i zapadna znanost - ne stoga to je ona superiorna danas, ve radi toga da se spoznaju njezini praktini uinci. Mora se poznavati naprosto na isti nain kao to i Gazali tvrdi u Munkizu (al-Manqid) da imaju ljudi koji su oboruani znanjem, koji su ukrotitelji zmija i za njih zmije nisu ni najmanja opasnost. Ukrotitelji i opinitelji zmija ne mogu biti svi ljudi! I upravo na tom polju danas u islamskom svijetu vlada poprilina zbrka. U Kairu ve godinama jedan ljekar tumai Kur'an,21 a opet, mnogi komentatori Kur'ana piu o medicini.22 Klasini islam
Mislimo na brojne pamflete Mustafe Mahmuda (Mustafa Mahmd). Brojna su djela o tome, pisana na brzu ruku, kao npr. knjiga Al-I'gz at-Tibbi fi lKur'ni l-Karim, od dr Sayyida al-Gamlja, Bejrut, 1975.
21 22

120

poznavao je u strogoj praksi podjelu rada. Postojala je svijest o Cjelini, i u klasinom islamskom periodu toj je Cjelini svaki umnik po nekom dobrom "automatizmu" doprinosio. VII. Islamski svijet danas je politiki opkoljen, upravo poput grada Sarajeva na mikro planu. To je, k tome, dodatni razlog dubokoj rezignaciji koja se vidi u dananjem tumaenju Kur'ana, ih je pak razlog emocionalnoj, eruptivnoj vrsti tumaenja Kur'ana. O tome e sada, u zavrnom dijelu ovog eseja, biti rijei. Kao to je iza one mone klasine islamske mistike postojala jaka politika mo, i obrnuto, iza jake politike moi islama postojao je, eto, izmeu ostalog i moan misticizam, na slian nain i danas iza muslimanskih misaonih ostvarenja moralo bi postojati neko svjetovno, sasvim svjetovno pokrie u snanoj i monoj organizaciji koja bi bila respektirana kako od drugih, tako - to je jo vanije - i od samih muslimana. Nije potrebno poimenice navoditi, ali ima komentara Kur'ana koji su pisani iz rezignacije, pa se, sljedstveno tome, uope ne bave savremenim problemima muslimana. tavie, primjeuje se i strah da se o tim problemima progovori primjereno mjestu i vremenu, a to opet ima za posljedicu eruptivne izljeve emocija ili pak pokuaj da se na zastarjeli i preivjeli nain rjeavaju sasvim urgentni problemi dananjice. Odmah treba kazati da se rjeenja savremenoh muslimanskih problema ne mogu nai zgotovljena u klasinim komentarima Kur'ana, ali se u njima moe nai trag jedne mone erudicije koja je nastojala protumaiti cijeli ljudski ivot u sjenama Kur'ana. Iz klasinih komentara Kur'ana treba uzimati egzegetske i hermeneutike principe, ne i njihova konkretna rjeenja! To je naprosto tako zbog toga to svaka generacija muslimana treba da ima odgovoran odnos spram Kur'ana i svoga vremena. 121

Rjeenja problema muslimana savremenog doba moraju poticati od samih muslimana, od njihova tumaenja Kur'ana i njihova tumaenja svijeta u kome ive. K tome, muslimani su i danas jako poboan svijet. Ali nikada kao danas muslimani nisu imali pobonost bez pokria, bez monog udjela u ovosvjetskoj moi. Diljem islamskog svijeta zamjeuje se i pobonost iz rezignacije, ali i manifestiranje erupcija i golorukog mahanja pred monim Zapadom. Valjalo bi to prije spojiti energiju pobonosti i energiju takve erupcije u jednu snagu koja e se sluiti lukavstvom uma i prefinjenou duha. Lukavstvo uma trebalo bi pridonijeti jednom islamskom konceptu znanosti zasnovanom na jo uvijek ivoj islamskoj Tradiciji. Prefinjenost duha trebala bi pridonijeti novim komentarima Kur'ana ija e "osnova" biti Tradicija, a "potka" rjeenja muslimanskih problema u savremenom dobu. Dihad muslimana savremenog doba nije u obaranju zapadnih dambo-detova, istinski dihad dananjih muslimana trebao bi biti pravljenje i proizvodenje takvih i drugaijih monih aviona u muslimanskim fabrikama. K tome, bolje je da muslimani imaju pokrie svoje iskrene pobonosti u vlastitoj moi, a ne u kritici tue moi. I sam Muhammed a.s. veli da su Bogu drai jai muslimani od onih slabijih!

122

ISLAM I ZAPAD: KA DIJALOGU

123

KAKO DOI DO JUDEO-KRANSKOISLAMSKE KULTURE I CIVILIZACIJE?1

Predavanje odrano uoi Ramazanskog bajrama 1428. godine, (11. oktobra 2007.) u Sarajevu na Osmom saboru provincijala franjevakog reda u evropskim zemljama - UFME - Union of Friars Minor in Europe Unija Male brae u Evropi. Drago mi je to sam pozvan da ovom besjedom sudjelujem u radu ovog skupa, iako nisam dobro upuen u mnoge teme o kojima se ovdje raspravlja. Organizator ovih vaih sarajevskih susreta naslovio je moje predavanje rijeima Kranstvo i islam: islamsko vienje tog odnosa. Moram priznati da je to za mene teka tema. Kao da se nalazim u podnoju planinskih masiva iji se visovi gube sad u izmaglicama oblaka, sad u plavome nebu. Osim toga, ta je islam danas ako ne ono to ine muslimani danas?! ta je kranstvo danas ako ne ono to ine krani danas?! A ko to moe sveobuhvatnim pogledom vidjeti njihova dananja djela i predvidjeti mogue posljedice? Ima i jedan posve drugi red injenica koji je mene ohrabrio da vam se i ja obratim. Prvo, to je grad Sarajevo u kojem se odrava ovaj skup. Sarajevo je grad o ijoj je mnogoreligijskoj povijesti napisano dosta istine, ali moda jednako tako i slatkorjeivih zabluda i neistina iz pera historiara svih ovdanjih konfesija.
Objavljeno u Preporod - islamske informativne novine, br. 21/863, 15. novembar 2007. god., Sarajevo.
1

124

Sarajevo je i korisna metafora, neu kazati paradigma, sretnih i nesretnih razgovora, dijaloga i debata izmeu kranstva, islama i judaizma. A mislim da ne treba posebno ponavljati da je povijest Sarajeva integralni dio evropske povijesti, ali i dio povijesti muslimana, pa, u irem kontekstu, i povijesti islama. Najnovija povijest Sarajeva, napose teki dani u opsadi u godinama 1992-1995., nisu nikome bile dobar vjesnik, pogotovo ne muslimanima u Evropi. Ali, ponekad pomislim da pripadam optimistima koji na tu dugotrajnu opsadu Sarajeva od srpskih snaga pogledaju kao na nepredvieno i neplanirano iaenje na opem toku savremene evropske demokratije, kao na nekakav nepredvieni odron na irokom putu, koga umni, marljivi i dobronamjerni ljudi brzo uklone i otvore put na obje strane. Iako ne moemo izbrisati naa sjeanja na opkoljene gradove, bolje je da nae nade temeljimo na konceptima otvorenih gradova. Snage Osmanske imperije su 1683. opsjedale Be, ali ta injenica ne treba da odreuje na dananji stav prema modernoj Republici Turskoj, ba kao to ni graani Sarajeva ne treba da gledaju na savremenu Republiku Austriju kroz boli koje je ovom gradu nanio austrijski vojskovoa Princ Eugen Savojski, koji je spalio Sarajevo 1697. godine. Mogli bismo se do prekosutra prisjeati tune povijesti opkoljenih gradova i nepredvidivih kolopleta sudbine s kojima se suoio ovjek, ali vjerujem da vjenim lamentiranjem nad opkoljenim gradovima neemo otvoriti puteve nadi u pomirenje. Uostalom, ovaj va eminentni skup u Sarajevu nije ni namjeren da se bavi povijeu, iako je dobro, radi mira i uzimanja pouke, podsjetiti se na uasni i krvavi protubosanski rat 1992-1995. godine, za koga nismo vjerovali da se uope moe desiti, a kad je izbio i potom dugo potrajao, esto smo mi mnogi, u stanju potpune duhovne shrvanosti i opkoljenosti, pomiljali da je zapravo svijet uvijek u ratu, a da su stanja mira meu ljudima puka iznimka! Danas, kad smo od godina 1992-1995. odmakli ve vie od desetljee, zahvaljujui kakvom-takvom bosanskom miru (a njega jo uvijek ponajvie sponzoriraju Evropa i Sjedinjene Amerike Drave), 125

sve vie smo skloni tvrditi da u Bosni nije bio nikakav vjerski sukob! Pa ipak, bez uzimanja uobzir religijske dimenzije taj se rat ne moe posve dobro objasniti. Druga injenica koja me ohrabrila da pred vama govorim vezuje se za Bosnu i Hercegovinu. Uvjeren sam da bi se to to sam kazao za Sarajevo moglo kazati i za Bosnu i Hercegovinu, kao i za susret kranstva, judaizma i islama u ovoj zemlji. Razumije se da je taj susret esto bio miroljubiv i, poput mnogih miroljubivih stvari, iskren na svestranu ljudsku sreu. Dakako, susret islama, kranstva i judaizma u Bosni i Hercegovini je esto prestajao biti susret u srei. Prelazio je i prerastao u natjecanje u onom to nije bilo natjecanje u dobru, pa i u natjecanje u sukobima, mrnji, neprijateljstvu. Neto slino vidimo s vremena na vrijeme u dananjoj Evropi: uznemirujue provokacije, medijsko igosanje, politiku diskriminaciju, neprihvatanje sekularnog sistema od nekih muslimanskih grupa, itd... Ali, u opem miroljubivom trendu koji Evropa danas promovira na svome tlu, te incidentalne pojave brzo zaboravljamo. Naravno, ne moe se kazati da sve evropske zemlje podjednako ele mir kod svoje kue, na evropskom tlu, i izvan evropskog kontinenta. Dobro je pogledati ta ine njihove vojske dok ratuju u Iraku, Afganistanu... Kako povijest svjetskih religija itati pogledom kontinuiteta? Pretpostavljam da vas je Balkan i do sada privlaio kao evropski region koji ve jedan milenij posvjedouje intenzivnije susrete kranstva, judaizma i islama. Imajui na pameti ovaj va boravak u Sarajevu drim da je balkansko iskustvo suivota razliitih vjernika, ili pak iskustvo sukoba meu njima sa svim traginim posljedicama, neobino vano za dananju Evropu, ili za onu Evropu kakva se kao megadravni demokratski projekat promovira i profilira od 1945. godine, odnosno od kraja Drugog svjetskog rata naovamo. Znam da vam je poznato da su Balkan mnogi evropski krugovi iz prolosti definirali kao podruje koje tek treba postati Evropa, ili 126

kao bure baruta, ili pak kao zemlju u kojoj je sve naopako, itd. Ni danas nisu rijetka takva odreenja Balkana iz nekih zapadnoevropskih krugova. Da li se jedan od uzroka takvih negativnih karakterizacija Balkana nahodi u injenici to se autohtoni islam u Evropi tako osebujno zakorjenio i iskazao upravo na Balkanu? Da li bi Balkan bio na takav nain teorijski ocrnjivan da u njemu ne ive muslimani, koji su ovdje i u prolosti i danas intenzivno primjetni u demografiji, geografiji, povijesti, kulturi i civilizaciji? To su pitanja na koja ne moramo sada davati odgovore, ali dok budemo tragali za odgovorima pratie nas sumnje i zebnje. Pa ipak, s obzirom na to to e se vjerovatno dogaati tokom XXI stoljea na Mediteranu i Evropi, Balkan je iznimno vaan region, on je jedna ila evropske zemlje koja e posigurno u godinama evropskog mira uroditi dobrim plodovima. Ovdje se sve od Istanbula do Zagreba vide panorame mnogih gradova koje su nalik Damasku, Bejrutu, Kairu, Jerusalemu. Naime, te panorame u velikom broju pokazuju svoje crkve i damije, uz pokoju sinagogu kao vjernu pratilju. Drugdje u svijetu takve standarde visoke komunalne kulture tek treba postii. Ako nas ideolozi globalizacije ne obmanjuju, sama globalizacija bi trebala (pri)pomoi irenju svih tradicionalnih vjera svim stranama na zemlji. Ba kao ni Mediteran, ni Balkan nije podruje obiljeeno prevalentno jednom vjerom. K tome, podruje Balkana je prostrani zaviaj domaih i stoljeima autohtonih pravoslavnih, katolikih, islamskih i, mjestimice, jevrejskih mikrokultura. Uz gorka iskustva sukoba i rata, ne treba zaboraviti ni duga razdoblja mira na Balkanu. Posebno je zanimljivo analizirati postojanje meuvjerskog mira, saradnje i tolerancije u onim periodima kad su Balkanom vladale velike imperije. Do nemira meu razliitim vjerama i vjernicima na Balkanu je dolazilo onda kad su imperije slabile, ili kad su povremeno imale segregacijski odnos i tretman prema onoj religiji koja nije bila religija njihova dvora, krune, kralja, sultana, imperatora... 127

Mislim da je u dananjoj dravnoj usitnjenosti Balkana dio odgovora zato najvei broj naroda i zemalja Balkana danas eli integriranje u Evropsku Uniju, jer u njoj vide jednu savremenu imperiju (iako je ona, sreom ili nesreom, bez krune, cara, kralja, imperatora, sultana). Posvuda se na Balkanu nadamo da e Evropska Unija svojom irinom i prostranstvom donijeti anse za mir ne samo kranima ve i muslimanima, anse za pravno i zakonito stanje za sve ljude i narode Balkana, za sve vjere, za sve vjernike i nevjernike. Naravno, ovaj moj optimistiki pogled na Balkan vrijedi samo ukoliko na region Balkana gledamo rukovoeni filozofijom kontinuiteta. Ako li, pak, na religije Balkana i Mediterana pogledamo rukovoeni itanjem i(li) vienjem njihovih povijesti u diskontinuitetu, nema toga ko e nas sprijeiti da, kao najgori ksenofobi, ponemo jedne vjere ovdje u Bosni (i ne samo ovdje) proglaavati dolim, a druge domaim, jedne kulture neevropskim a druge evropskim, itd. Balkanski, ali i svaki drugi prostor na kojem su se susretale tradicionalne svjetske religije, judaizam, kranstvo i islam, nije gubio ve je intenzivno dobijao na bogastvu svoga duhovnog kontinuiteta. Ti su se kontinuiteti (judaistiki, kranski, islamski...), po prirodi stvari, meuse nastavljali, meu sobom su stvarali prelazne akulturacijske prostore i sinkretizme, te potom nadopunjavali. Govorei posve metaforiki, prostor koji je judaizam obiljeio prekjuer, jo vie je dobio na svom duhovnom kontinuitetu sa jueranjim dolaskom kranstva, i sa dananjim dolaskom islama. Ali jednako tako, ko god na na Balkan, Mediteran i Evropu gleda oima kontinuteta nikada nee tvrditi da je jevrejsko prekjuer prestalo, niti e tvrditi da su prestali postojati i trajati kransko juer i islamsko danas! Naime, zadaa je miroljubivih ljudi da promoviraju koegzistenciju razliitih vremena na jednom prostoru, te razliitih prostora ili strana svijeta u jednom vremenu. Povijesno se pokazalo da nastanak kranskog istoka nije znaio iskorjenjivanje jevrejskog istoka, kao to ni muslimanski istok nije iskorijenio jevrejski ili kranski istok.

128

Takoer, isto bismo mogli ili trebali kazati i za jevrejski, kranski i islamski zapad. Tradicija islama na Balkanu i u Bosni nije injenica diskontinuiteta, ve kontinuiteta, ba kao to i tradicija kranstva u Egiptu, Siriji, Iraku, Libanu, itd. nije injenica diskontinuiteta, ve kontinuiteta. Taj je kontinuitet ugraen u velikom broju stoljea, ba kao to su i brojna stoljea ugraena u taj svekoliki i osebujni kontinuitet. Uvaena gospodo, ono to definitivno razara tradicionalne i religijske prostore i kontinutete one neprolazne Evrope i Mediterana (pa i svijeta openito) jesu ustanci i pobune protiv granica koje su Biblija i Kuran priznali ovjeku i ovjeanstvu. Neke od tih granica su: Muko je muko, a ensko je ensko! Porodica i brak su nuni za harmonino potomstvo! Svi imaju pravo na prirodno raanje, na oca i majku! Svi imaju pravo na integritet svoga lica i sopstva (a ne da im kloniranjem sopstvo bude kopirano i ukradeno)! Svi imaju pravo na dostojanstvenu smrt, itd. Na dostojanstvenoj odbrani ovih naela mogu biti saveznici svi tradicionalni muslimanski i kranski vjernici. To njihovo saveznitvo bie na dobro i svih drugih vjernika, pa i svih nevjernika. Dok smo pod opsadom stranih oruja, koja su najvei diskontinuitet ovjeanstva i koja mogu planetu Zemlju unititi kao jednu nebitnu sitnicu, imamo li mi danas ikakve anse da osiguramo pravo glasa ovim biblijskim i kuranskim granicama darovanim ovjeku?! Mislim da je danas daleko znaajnije da se, u dobu maine i ozonskih rupa, u dobu pobune same prirode protiv ovjekovih djela iz industrijske revolucije, ponemo zanimati takvim vrstama diskontinuiteta. Povijest kao zamka za meureligijski dijalog Neu se ovom prilikom baviti povijeu, ni dalekim kao ni proteklim prostranstvima vremena, gdje svi, i krani i muslimani, 129

mogu s podjednakim pravom i validnim dokazima pronai svoja dobra i loa stoljea, svoja dobra i zla lica. Ko stalno boravi i stanuje u prolosti izloen je opasnosti da se ophodi sa svojom povijeu kao slavnim dobom, iako esto nije ni svjestan da ga je koncipirao proricanjem unatrag, u prolost. Selektivno itanje povijesti esta je stupica u razgovoru meu razliitim ljudima, ta je stupica moda i najopasnija po dananje razumijevanje meu religijama i razliitim vjernicima, posebno u Evropi i na Zapadu, zato to su Evropa i Zapad dananja vojna, ekonomska, kulturna, civilizacijska... ila kucavica svijeta. Ba iz razloga svoje ogromne svjetovne moi Evropa i Zapad danas su najodgovorniji za mir u svijetu. U dananjoj eri globalizacije, za koju se tvrdi da otvara sve strane svijeta svim ljudima i svim religijama, posebno je opasno neodgovorno posezanje za povijeu i povijesnim pravima. Ako se svi ele otvoriti spram svih drugih, da li e im u toj nakani zasmetati njihove posebne, zasebne (mikro)povijesti koje esto nisu bile globalne, ve su se zbivale na malom prostoru? Kad je posrijedi religijska geografija naeg evropskog kontinenta, rei u samo to da svojim porijeklom kranstvo i islam ne dolaze u Evropu iz Evrope. Njihova je pradomovina i njihov korijen u semitskom blisko-istonom trokutu izmeu Crvenog Mora, Jeruzalema i Meke. Odatle su oni doli u Evropu na manje ili vie sline naine: irile su ih domae ili osvajake imperije, irili su ih njihovi misionari, takoer su ih irile i njihove kulture, civilizacije, filozofije. Zato ne kazati da su ih irila i njihova ovosvjetovna bogatstva, mo, utjecaj, itd. Kad je posrijedi na evropski kontinent, podsjeam vas da je Bizantska imperija (pri)pomogla irenju pravoslavlja, Osmanska imperija je (pri)pomogla irenju islama, ali i demografskom irenju pravoslavnih naroda, kao i jevrejskih kolonija. Uzimajui npr. uobzir samo nama najblia stoljea, Austrijsko carstvo, te kasnije Austrougarska pripomogli su irenju i stabilnosti katolianstva, itd.

130

Nikoji vjernici u Evropi (a to se toga tie ni drugdje u svijetu), ni jevreji, ni krani, ni muslimani, nisu mogli iriti svoje poglede na Onaj svijet bez blagodati i sredstava Ovoga svijeta, ma koliko Ovaj svijet bio prolazan, a Onaj vjean! Svako ima svoje periode kad nije mogao odoljeti draima zlatnog teleta, bez obzira koliko nas nae svete knjige svjetovale da je zlatno tele prokleto i pogano! Sve ovo govorim iz mnogih razloga, ali jedan razlog izdvajam, i drim ga posebnim: mi muslimani osjeamo zebnju kad god ujemo poklie da se Evropa kao megadrava treba definirati kao iskljuivo i ekskluzivno kranski kontinent! Ispravno je kazati: Evropa je i kranski kontinent, ali ne samo to. Jer, Evropa je i jevrejski kontinent, i muslimanski kontinent! Evropa je i sekularni kontinent, itd. Maloprije sam govorio o zajednikoj egzistenciji jevrejskog, kranskog i islamskog istoka. Jednako tako stvari stoje i kad je posrijedi zapadna strana svijeta. Danas svi trebamo uloiti napore da sintagma judeo-kransko nasljee dobije i svoju treu sastavnicu: judeo-kransko-islamsko nasljee! Samo tako emo biti pravedni prema naoj zajednikoj budunosti. I samo tako emo priznati ono to je doista bilo stoljeima s obje strane Mediterana. Kranstvo i islam danas opasnost monizma identiteta Vi ste ugledni prvaci franjevakog reda koji ve mnogo stoljea djeluju i pronose poruku i glas kranstva diljem svijeta, Evrope i, naravno, Bosne i Hercegovine. Upravo stoga to ste vi imali sluha i osjeaja za domae, zaviajne, regionalne posebnosti, vas koji ste ovdje danas u Sarajevu dobro je podsjetiti na mnotvo ovjekovih identiteta ne samo u nama blioj sadanjosti, ve i u prolosti. Takoer, vi ste unutar katolianstva promovirali dijalog. Red poput vaega promovirao je unutarnji pluralizam ili pluralizam iznutra katolianstva. Pokazalo se da su snage koje su podupirale dijalog unutar svojih vjera takoer opredijeljene i za dijalog meu razliitim vjerama. 131

Mnogo toga u vaoj franjevakoj tradiciji podsjea nas muslimane na tradiciju sufijskih redova u islamu. Ovim dolazimo do vanog pitanja, pitanja o identitetu ili identitetima. Dopustite mi malo leernosti kako bih objasnio svoje poglede o tome. Vi ste u bosansko-hercegovakim medijima ovih dana oznaeni kao franjevci u Evropi, evropski franjevci, i slino. Manje se istie, ili se uope ne spominje, da meu vama ima, recimo, panjolaca, Francuza, Nijemaca, Austrijanaca... Ovdanji mediji nisu istakli ni va regionalni identitet, recimo da li je neko od vas Katalonac, Bavarac, Provansalac... Nadalje, iz suhoparnih vijesti o vama ne znamo ni vae daljnje, osobne, identitete, npr. da li je neko od vas vegetarijanac, da li se sportski identificira sa Bajernom, Realom ili Ajaksom... Mogue je, naravno, da je nekima od vas franjevaki ili katoliki identitet najdrai, ali je posve mogue da su vam srcu bliski i drugi vai identiteti. Razmiljanje o mnotvu identiteta vano je u kontekstu susreta, dodira i sukoba povijesnog kranstva i islama. Oznaavanje ili reduciranje nekoje grupe ili nekog naroda na samo jedan identitet jeste neto najgore to moe pohoditi tu grupu ili taj narod. Jedan iskljuivi identitet esto jeste neije igosanje! Ovo velim zarad istine koja kae da nema ovjeka koji ima samo jedan identitet. Muslimani u Evropi, evropski muslimani, ba kao i krani na afrikoj i azijskoj strani Mediterana, imaju nekoliko meuse dopunjavajuih identiteta. Kao to tamo nije dobro gledati krane samo kao iskljuivo krane, tako nije dobro gledati ni muslimane u Evropi samo kao muslimane! Zadrimo li se na muslimanskom pitanju danas u Evropi, ima mnogo toga to se moe zamjeriti i samim muslimanima. Naime, mnotvo je muslimanskih udruenja, foruma i institucija koja u svojim djelovanjima sebe identitetno afirmiraju jedino kao muslimane. To nije 132

samo po sebi loe ako se afirmira univerzalizirani islam, ili ako se u krugu zaviajnih drutava na prijemiv nain pokazuje bogatstvo zaviajnih, narodnih, pa ak i tribalnih mikrokultura koje su proete islamom. Meutim, kao to ne stoji tvrdnja Evropa jednako je kranstvo, zato to kranstvo svojim univerzalizmom nadmaa Evropu, ali i zbog injenice da ima i postoji graanska Evropa, sekularna Evropa, Evropa regija, itd. na isti nain nije dobro da muslimani u Evropi istiu samo svoj islamski identitet, a da ne razvijaju i druge identitete. Politiki gledano, postoji demokranska Evropa, liberalna Evropa, socijaldemokratska Evropa, ponegdje naalost ima i pritajenih segmenata faistike Evrope, itd. Za muslimansku manjinu zapadna Evropa, kao njihova ne samo migracijska ansa, jeste prostor gdje muslimani mogu razviti svoje autohtone evropske politike identitete, kulturne identitete, svjetonazorske identitete, i slino. Te identitete mogu razvijati i dijeliti u saradnji sa Evropljanima drugih vjera, svjetonazora, itd. Za muslimane u Evropi dopunski identiteti nisu mimikrija, ti identiteti ne znae uvoenje glavnog identiteta na mala vrata! Demokratska i graanska Evropa nije opasnost po muslimanske identitete sve dok sami muslimani prihvataju takvu Evropu kao svoju domovinu, sve dok prihvataju njene drave kao svoje drave, dok prihvataju njena graanska prava i slobode kao svoja vlastita graanska prava i slobode, itd. Mnogi identiteti muslimana i krana ne poklapaju se sa vjerskim i religijskim identitetima, ali ih ne skrnave i ne negiraju. Mnotvo identiteta su ansa za zajedniko sudjelovanje ljudi razliitih vjera, krana i muslimana, na primjer. Na kraju, rekao bih da e dijalog islama i kranstva u XXI stoljeu biti moda najvanije svjetsko pitanje. Te dvije svjetske religije planetarno sainjavaju jednu cjelinu, njihovi su vjernici izmijeani, esto ive u zajednikim drutvima.

133

Pokazalo se da se drutveni obrasci za miroljubivu koegzistenciju razliitih ljudi i naroda, i razliitih vjernika i nevjernika, ne mogu uzimati iz davne prolosti. Prolo vrijeme je kao izmueno mlijeko, ne moe se vie vratiti u vime. Danas je potrebno raditi na domiljanju novih obrazaca suivota. Evropski demokratski razvoj nakon 1945. godine moe biti dobar uzor drutvima i dravama na Bliskom istoku koja imaju muslimansku veinu. S druge strane, ovjeanstvo se danas u velikom broju odaziva porukama islama i kranstva. Ni u dobu tehnike Boga ne moe odmijeniti nita, ni mono nuklearno oruje, ni sveopa medijska planetarizacija, ni obeanje o resursima koji se mogu dobiti kloniranjem. Svjetski mir danas svoje resurse mora potraiti i u porukama islama i kranstva. Otuda teka i plemenita zadaa tumaa islama i tumaa kranstva da temeljne poruke svojih vjera ponude miroljubivo, da u njima afirmiraju princip mira i ljudskog dostojanstva.

134

MUSLIMANSKO ISKAZIVANJE VJERE U EVROPI DANAS1

Razliita shvatanja "euro-islama" Vjerujem da pretpostavljate zato moram, na samom poetku, objasniti, bolje rei, opravdati naslov ove besjede. A moram to uiniti jer i ovaj naslov i njegovo objanjenje pokazuju usud dananjeg muslimanskog ivljenja u Evropi, tim prije to katoliki i protestantski teolozi danas nemaju potrebu objanjavati "katoliko iskazivanje vjere" ili "protestantsko iskazivanje vjere" u Evropi i na Zapadu. Gotovo da se u katolikoj i protestantskoj literaturi ne mogu nai naslovi tipa "eurokatolianstvo" ili "euro-protestantizam", ili su sasvim rijetki, ali smo svi svjedoci sve eih naslova i napisa, od Londona do Uralskog gorja, koji sadre sintagmu "euro-islam". Tom kovanicom, tim "euro-islamom", eli se mnogo toga kazati, ve prema tome ko i s kakvim ciljem govori o "euro-islamu". Ponekada je i sama ta sintagma svojevrstan primjer nekakvog semantikog geta, jednog usiljenog, vjetakog mirenja kontinenta Evrope i vjere islama. Kada muslimani danas u Evropi kau islam u Evropi ili "euroislam", kao da je na djelu i pravdanje i opravdavanje, ak i izvinjavanje, da islam nije rijetkost na evropskom tlu, da je on, zaboga, normalna stvar, "evropski fenomen", itd. Kad, s druge strane, evropski vladini slubenici i intelektualci, koji daju ton evropskoj politici spram vjera i vjerskih zajednica, izgovore sintagmu "euro-islam", to je najee uinjeno s neskrivenim ciljem svoga vlastitog konceptualiziranja islama
Tekst objavljen u: ZNAKOVI VREMENA, asopis za filozofiju, religiju, znanost i drutvenu praksu, Sarajevo, jesen 2003. Vol. 6, broj 21
1

135

u skladu sa postavkama, kako kau, liberalnih demokratija Zapada. Kao to se moe i pretpostaviti, "euro-islam" je za dananju evropsku scenu i mnoge njene sudionike "trojanski konj". Doista, mnogi muslimani danas tvrde da jesu za "euro-islam", onaj kojeg e oni, muslimanski Evropljani, definirati. No, tada se kod evropskih vlada i njihovih servisa javlja bojazan od navodnog muslimanskog osvajanja Evrope i posvojenja ovoga kontinenta mirnim putem. S druge strane, pak, pokuaji definiranja "euro-islama" u skladu sa konceptima evropskih liberalnih demokratija od vladinih servisa, u oima i srcima muslimanskih Evropljana esto izazivaju zebnju i veliki strah od reduciranja islama na jednu formu neeljene revizije, na neto to je ve vieno sa britanskim kolonijalnim eksperimentom zvanim "kadijanije" i "ahmedije". Islam kao "izbjeglica u Evropi" Znamo, dakako, injenicu, koja nije samo psiholoka, u onom to poiva iza dananje muslimanske upotrebe i insistiranja na sklopu zvanom "euro-islam" ili "islam u Evropi". Kada neko uz ime svoje vjere dodaje jo i ime kontinenta, to jest kada dodaje komponentu tla i zemlje, onda je posrijedi mnogo toga i mnogo svega na ta se hoe ukazati u sferi politike, kulture, prosvjete, medija, ljudskih prava, itd. Naime, dokazuje, pravda se i opravdava onaj ko osjea da ga ne priznaju ili da ga napola priznaju, koga hoe prisiliti da se osjea izgnanikom ili stanovnikom enklave, ili koji je, svojom krivnjom, zapao i samoreducirao se na poloaj kulturne, vjerske, politike... enklave! Tako se mi, evropski muslimani, muslimanski Evropljani, muslimani u Evropi, Evropljani u islamu, (oznaimo nas kako nam je volja),2 moramo iznova dokazivati, opet definirati, jo jednom (i po ko
ini mi se da je pogodno na ovom mjestu spomenuti kako odavno nai muslimanski autori u Bosni u imenovanju ovdanjih muslimana koriste pridjev bosanski. Nije to bez dubljih razloga. To je prije svega insistiranje na vrstom tlu za nesigurne stope. Prisjeam se, ovom prilikom, jednog sastanka u "Preporodu" iz 1992. godine i rijei
2

136

zna koji put) potraiti pouzdano uporite i vrsto tlo za nesigurne stope. Pogotovu to moramo u ovim godinama irenja Evropske Unije i pisanja Evropskog ustava, kada se uju i kad ima, promuklih, evropskim srednjovjekovljem ubualih i kriarskom memlom uulih, glasova koji zagovaraju uspostavljanje Evropske Unije na kranskim temeljima. Bez obzira na injenicu to se susret islama i Evrope na zapadnim, sjevernim i nekim istonim obalama Mediterana dogodio prije etrnaest stoljea, otkad traje, kako je to kazao Gibbon, doba "velike debate" izmedu islama i Evrope, odnosno od kada su islam i Evropa jedno u drugom, ipak se sa padom vanjskih obrua kolonijalizma tokom druge polovine XX stoljea, te useljavanjem arapske, turske, kurdske i balkanske radnike i izbjeglike sirotinje u zemlje Zapadne Evrope, aktueliziralo pitanje definiranja islama u Evropi openito i Evropskoj uniji posebno. Pritom je daleko manje pokuaja da se muslimani u Evropi prihvate definiranja Evrope, one Evrope kakvu oni ele ili kakvu bi poeljeli. Naalost, jo je posrijedi to jednostrano evropsko definiranje islama i muslimana, a vrlo je malo pokuaja da se i evropski muslimani odvae na svoje definiranje Evrope. Kako univerzalizirati nae evropsko iskazivanje islama? Ne bih ovdje govorio o etrnaest stoljea dugoj povijesti islama u Evropi,3 premda je, naravno, od velike koristi poznavanje povijesti i
rahmetli prof. dr. Muhsina Rizvia da je naziv "Bosanski Muslimani" vrlo pogodan kao nae nacionalno ime. Ukazivao je da se pridjevom "Bosanski" ukazuje na zemlju, na ono to ovdanje muslimane zemljom i domovinom odreuje. Kad je posrijedi nacionalna nomenklatura, zanimljivo je primijetiti da nije davno bilo kad je u Bosni bilo normalno kazati Bosanski Muslimani, Bosanski Hrvati, Bosanski Srbi. Ali, nakon agresije 1992-1995. godine, mnogi ovdanji muslimanski autori i dalje koriste sintagmu "Bosanski muslimani", dok hrvatski autori sve manje koriste sintagmu "Bosanski Hrvati", dok je sintagma "Bosanski Srbin" u dananjih srpskih autora gotovo kuna rije! 3 O povijesti susreta islama i Zapada vidjeti barem ova dva djela: Norman Daniel, Islam and the West, The Making of an Image, Oxford, 1993., takoer: Zafar Ishaq

137

bivih kulturnih i civilizacijskih obrazaca islama kojima se islam nekada u prolosti afirmirao i iskazivao na Zapadu i kao jedna evropska vjera, uz evropsko kranstvo i judaizam. Prolost, dakako, treba pametno pamtiti i to initi trijezne glave, jer ima posezanja za prolou koja donose nesreu. Abdulah arevi u jednoj od svojih knjiga govori o "neodgovornom posezanju za prolou". Napose muslimani danas, rekao bih diljem svijeta, poseu za prolim stoljeima i autoritetima ijem je miljenju istekao rok trajanja i danas ni u emu ne mogu biti djelotvorni. Vratimo se govoru o sadanjosti, nama valja ivjeti upravo ovu sadanjost i iz nje prigotovljavati budunost. Sve ovo istiem s ciljem svraanja pozornosti na injenicu da iskazivanje nijedne vjere u Evropi i svijetu nije pod tako velikom prismotrom kao iskazivanje islama. Danas nije lahko biti musliman ni u Parizu ni u Mekki, ni u Sarajevu ni u Los Angelesu. Ali, ponadajmo se, to je prolazno stanje duha ovog naeg doba u kojem moni Zapad trai jednog dugoronog stratekog neprijatelja. Kao vjera, islam nije "dogmatski" kompliciran. Samo Bog jeste Bog, ma ta da je On! Nema boanstva ispred ili uz Boga. Eto, to je, u najkraem, islam. Ali, unato tome, posvuda su danas u svijetu debate o pitanju "koji i kakav islam" elimo. Jasno nam je da se time ne misli na ona temeljna vjerska naela islama, na "dogme" i "aksiome" te vjere. Misli se, prije svega, na utjecaj islama u drutvu, na drutvene aspekte te vjere. To jest, kakav Islam i kakve muslimane climo na ulicama Berlina, Londona, Pariza, Milana... U naem kontekstu bismo kazali: Kakvi to muslimani elimo biti, a da budemo i Evropljani? Moemo li biti Evropljani a da ne ucvilimo islam? I tako dalje. Doista, u evropskoj literaturi o islamu danas, u raspravama koje su pisali i muslimani i nemuslimani, posvuda nalazimo to pitanje: koji i kakav islam ivjeti?" Posebno su muslimanske zajednice u Evropi i na
Ansari i John L. Esposito (ed.), Muslims and the West, Encounter and Dialogue, Islamabad i Washington, 2001.

138

Zapadu suoene sa svim konzekvencama tog pitanja. Openito uzev, u Evropi postoje tri vrste muslimana: a) b) c) Tradicionalne, autohtone muslimanske zajednice i narodi kao to su Bonjaci, Torbei, Albanci, itd. Muslimanski useljenici i gastarbajteri kojih ima najvie iz Turske, Sjeverne Afrike, te Indije, Pakistana i Bangladea. Evropski konvertiti u islam kao i muslimanska djeca roena u Zapadnoj Evropi iz tree generacije, iji je maternji jezik engleski, francuski, njemaki, panski...

(S tim u vezi kaimo da Bonjaci moraju imati iv i budan interes za prouavanje dananjih muslimanskih zajednica u Evropi i njihovo iskazivanje islama. To je gotovo u istoj mjeri vano koliko i profiliranje naeg muslimanskog iskazivanja vjere u Bosni i na Balkanu, u onom to je Evropa na na nain!) Naalost, naa znanja o dananjim muslimanskim zajednicama u Evropi su skromna, nemamo niti jednog instituta koji bi imao barem dva ili tri specijalista za ova pitanja. Po najnovijim statistikim podacima, objavljenim u Evropi, danas na ovom kontinentu ivi blizu etrdeset miliona muslimana iz sve tri naprijed navedene grupacije. Malo o njima znademo, ak ih ne pratimo ni na razini obine novinske informacije. Ali ono to se iz te literature zna o muslimanskim drutvima i zajednicama u Evropi karakteriziraju sljedee znaajke: nedostatak efikasne integracije muslimana u evropska i zapadna drutva, sporo ukljuivanje muslimana u javnu sferu ivota, mlitavo participiranje muslimana u politikom radu, tromo sudjelovanje u lokalnoj i nacionalnoj administraciji (ovdje smo ve kod neugodnog pitanja predstavnike demokratije, tj. Koga e izabrani muslimani predstavljati, da li muslimane ili, openito, graane, itd.), 139

neravnopravno uee u kolstvu (kao profesori, studenti, itd.), neadekvatna i neautentina zastupljenost u medijima, slabo razvijanje kola i kulturnih ustanova, itd.

Insistiranje na univerzalnim kulturnim premisama islama u Evropi Mislim da je danas najhitnija potreba muslimanskih naroda i muslimanskih zajednica na Zapadu da se potvrde i afirmiraju kao univerzalna zajednica koja e islam tumaiti i iskazivati univerzalno. Tako e Evropa za muslimane biti probavljivija. Na ravni muslimanskog iseljenitva u Zapadnoj Evropi, univerzalne kulturne premise islama znae, recimo, da bi "turske", "bangladeke", "bosanske", "marokanske" damije trebalo da, kroz proces univerzaliziranja islama u Evropi, postanu damije naprosto, ili evropske damije, gdje se islam kulturoloki iskazuje i oituje univerzalno. (Vidio sam, i to s radou istiem, neke damije na Zapadu gdje se hutba dri na dva ili tri jezika. To je dobar primjer univerzaliziranja jedne sekvence islamskog obreda). U civilizacijskom smislu to znai da univerzalniji obrasci islama na Zapadu imaju zadau da vremenom istisnu lokalne i kulturoloki neuspjeno presaene obrasce koje sa sobom na Zapad donose muslimani iz zemalja svoga porijekla, iz Indije, Pakistana, srednje Azije, Turske, Sjeverne Afrike itd. Mislim da je definiranje univerzalnih obrazaca islama na Zapadu danas jedna od najteih zadaa ijem rjeavanju i mi danas u Bosni moramo pripomoi. Jer, evropski muslimani nisu organizirani, niko ih efikasno ne predstavlja na ravni vjerskog reprezentiranja. Dakako, kad god govorimo o univerzaliziranju naih kulturnih i civilizacijskih obrazaca islama, u cilju postizanja dobroudnog sinkretizma islama i Evrope, ne treba zaboraviti ni pitanje ouvanja nacionalnog i kulturnog identiteta muslimana na Zapadu danas. Ovdje 140

se radi o razinama koje su jedna iznad druge, i ne bi ih trebalo posmatrati kao pomijeane. Recimo, za drugu i treu generaciju muslimana Zapada univerzalni islam je daleko vaniji od nacionalne i kulturalne posebnosti o kojoj jo imaju sjeanje ili to sjeanje nose njihovi roditelji iz zemalja svoga porijekla. U Bosni, Albaniji, Kosovu, u regiji Balkana openito, islam i nacionalno muslimanskih naroda nisu jedno protiv drugog. Islamom se pravi iskorak prema drugim muslimanima, nacijom se, pak, dijeli puko osjeanje zajednike povijesne sudbine i prostora. (Svjedoci smo danas kako mnogi na karikaturalan nain brkaju nacionalno, vjersko i folklorno. Ima primjera da se u Bosni danas iri i promovira isto arapska nonja, prilagoena pustinjskim klimatskim pojasevima. Oni koji je zagovaraju kau da je "islamska". To je tipian primjer neznanja granica izmeu vjerskog i univerzalnog i kulturolokog i regionalnog!). U Evropi slobodnih regija i religija kakva nam se obeava, univerzalno koncipiran islam, osloboen nacionalno-vjerskih efemernosti, mogao bi pomoi procese naeg muslimanskog evropeiziranja. Procese univerzaliziranja islama u Evropi, pa i na Balkanu (koji je Evropa na na nain), potrebno je ohrabriti. Vidljivo je da je univerzalnost islama to to danas odnosi prevagu nad nacionalnim i kulturalnim posebnostima muslimana na Zapadu. Ponovo istiem da se ovim ne eli kazati da je islam protiv nacionalnog identiteta, niti se hoe rei da je islam protiv kulturalnih razlika. Hou samo rei da je islam kroz povijest oslobaao ovjeanstvo od fetiiziranja nacionalne, kulturalne, jezike ili rasne posebnosti. Univerzalnost islama ide na prvom mjestu, to vidimo po muslimanskim studentima koji su roeni u Velikoj Britaniji i koji imaju britansko dravljanstvo, a iji su roditelji Pakistanci ili Bangladeani. Postavlja se pitanje da li su ti mladii i djevojke Britanci ili su oni, pak, Pakistanci, Bangladeani, ili su, na kraju krajeva, ti mladii i djevojke, naprosto, muslimani, muslimanski Evropljani? 141

To su sve vane sastavnice pitanja o identitetu, a pitanje dananjeg traganja muslimanskih Evropljana za identitetom zaokruuje glavne konture u definiranju islama u Evropi na jedan univerzalan nain. Nema mjesta strahovima od posebnog definiranja i konceptualiziranja islamske univcrzalnosti na Zapadu niti ima rnjesta strahovima od univerzalnosti evropskih muslimana ili muslimanskih Evropljana. Sve dok islam u Evropi budu definirali i za njime tragali muslimani u Evropi i na Zapadu, na takve definicije ne treba gledati kao na neku vrstu trojanskog konja. Koncept islama u Evropi danas, onaj koga afirmiraju i artikuliraju obrazovani i kulturno stasali muslimanski Evropljani, insistira na univerzalnim aspektima islama. U svojim radovima oni istiu da zaviajne (bangladeke, pakistanske, afrike, turske, bosanske...) muslimanske crte treba da imaju samo sekundarnu ulogu i, kao takve, bile bi namijenjene za privatnu i kunu sferu. Islam u Evropi treba biti univerzalno protumaeni islam, koji bi muslimanske Evropljane oslobodio od getoiziranja sebe i getoiziranja islama u Evropi i na Zapadu. Ali je vrlo vano i to da bi takav islam bio preprekom muslimanskog bezrezervnog ufanja u Evropu po svaku cijenu, ufanja u Evropu kao feti, u Evropu kao boanstvo! Smatramo da je iznimno vano u procesima ponovnog univerzalnog potvrivanja islama kao vjere u Bosni i na Zapadu koristiti se starijim i novijim djelima Evropljana koji su dokumentirano pisali o islamu iz razliitih aspekata ili o njemu pjevali. Djela Getea, Annemarie Schimmel, Louisa Masignona, Henrya Corbina, Murada Hofmanna, Tima Wintera, Hustona Smitha, Karen Armstrong, itd. su iznimno inspirativna i vana u stvaranju klime za nastanak novih djela koja se bave razliitim vjerskim, kulturolokim, civilizacijskim, umjetnikim i mnogim drugim aspektima islama na Zapadu. Posebno vaan zadatak koji moramo to hitnije rijeiti jeste pitanje afirmiranja islamske tradicije kao tradicije koja se, u civilizacijskom smislu, nastavlja na judeo-kransku tradiciju. Mi muslimani na Zapadu trebamo djelovati sintetiki i afirmirati civilizacijsku sintezu judaizma, kranstva i islama. Ja ovdje kaem 142

"civilizacijsku sintezu" i ne govorim o vjerskoj sintezi. Vjere su razliite i tu se moraju potovati razlike, ali se u civilizacijskom smislu islam danas moe sasvim ravnopravno pridruiti judaizmu i kranstvu na Zapadu. Ako kao muslimani afirmiramo judeo-kransko-islamsku civilizaciju na dananjem Zapadu, tada emo izbiti iz ruku argumente Bernardu Lewisu, Samuelu Huntingtonu i drugima koji na islam gledaju kao na jednu istonjaku vjeru. Pribliit emo se jednoj djelotvornoj sintezi koju zagovara Edward Said. A islam po sebi i jeste jedna takva mona sinteza.

143

ANTIMUSLIMANSKA HISTERIJA MEDIJSKOG DEMIJURGA1

Terorostiki napadi na New York i Washington su izazvali nevjerovatno veliku, rekli bismo zastraujuu antimuslimansku kampanju na Zapadu. I, kao to razborite ljude mora zabrinjavati terorizam, takoer ih, posve jednako, mora zabrinjavati i pripravnost javnosti Zapada da in terorizma apriori oznai islamskim i muslimanskim djelom! Sa CNN-a i BBC-a, da spomenemo samo televizijske stanice iz prvog medijskog reda, ve hiljadama puta ovih dana se ponavljaju sintagme islamski terorizam, islamski ekstremizam, islamski teroristi, islamski radikalisti, islamski fundamenta-listi Moni Zapad i lana slika o islamskom svijetu Nema toga razuma, ne postoji argument kojim biste medijskom demijurgu Zapada objasnili da stavljanje pridjeva islamski uz rije terorizam ne samo da nije precizno niti istinito, ve taj postupak, takoer, oteava poloaj muslimana na Zapadu, ali i Zapada u muslimanskim osjeanjima i razumu barem za narednih stotinu godinu. ta, uostalom, znai medijska dreka zvana islamski terorizam? I ko je, to bi uiteljica kazala, subjekt radnje koji se tu podrazumijeva? Jesu li subjekt radnje milijarda i tri stotine miliona muslimana, koliko ih danas ima u svijetu? Je li to muslimansko ovjeanstvo granitno snani teroristiki blok sastavljen od miliona teroristikih ealona i odreda
Tekst objavljen u asopisu Novi Selam, br. 1, septembar 2002. god. Izdava: Islamska zajednica Bonjaka u Njemakoj.
1

144

smrti, koji samo to nisu progutali ne samo Zapad ve i svu zemaljsku kuglu?! Zar monom Zapadu danas treba takva opa slika, lana, dakako, o islamskom svijetu?! Antropolog Richard W. Veekes je, u svojoj knjizi Muslimanski narodi (Muslim Peoples), zapisao da se opa muslimanska bijeda i siromatvo protee od obala Atlantskog do obala Tihog okeana. To siromatvo ivi pod razliitim reimima i manje ili vie ih podrava. Negdje su muslimani za kralja, negdje su za socijalizam i komunizam, negdje za vojnu huntu, negdje su, opet, za kapitalizam, a negdje za islamsku republiku Dobar je dio onih koji ive u viepartizmu i podravaju ga. Neki muslimani su samo po imenu muslimani, ali su sekularisti. Jedni su, opet, ije, drugi sunije, trei su sufije, etvrti selefije Ima ih trista miliona crnih, ima ih esto miliona bijelih, ima ih dvjesta miliona utih Kad profesori ovako ralanjuju stvari, oni time, zapravo, hoe kazati da ne postoji nekakav an bloc islamski ili muslimanski svijet, ve se mora patiti kad izgovorimo pridjev islamski u globalnim razmjerama kakve imamo argumente za konkretiziranje i personaliziranje. Postoji, dakako, islamski svijet, ali je on arolik, raznolik, rastegljiv, kao, uostalom, i svaki drugi ljudski svijet. Medijska dresura ima dalekosene posljedice Ali, medijski demijurg ne brine za uene analize, niti ih ikad misli uvaiti. Islamski terorizam, islamski ekstremizam, islamski radikalizam, itd., to treba po milion puta ponoviti, recimo sa CNN-a i BBCa, ne mislei na posljedice, ne mislei na budunost, recimo miliona kranske djece na Istoku i miliona muslimanske djece na Zapadu! Zato ovdje sueljavam kransku i muslimansku djecu? Naprosto, radi gole injenice to nikad ni na kojoj TV-stanici ni kransko, ni muslimansko, ni budistiko dijete nee uti sintagme

145

kranski ekstremizam, kranski radikalizam, niti e uti sintagme jevrejski radikalizam, jevrejski ekstremizam, itd. Medijska dresura ima dalekosene, vjerovatno ciljane, posljedice. Kad sjednu u kolske klupe i kad se upoznaju mali katolik, mali jevrej, mali budist i ono jadno muslimane, svi e na to siroto muslimane uprijeti prstom: Islamski ekstremist! Islamski terorist! Medijski demijurg koji tako ciljano igoe islam i muslimane projektira sukobe i antimuslimansko raspoloenje za narednih stotinu godina. Kome to treba? I zar se taj moe nadati unosnoj etvi? Mujezin sa damije u High Streetu Antiislamsko raspoloenje na Zapadu potpiruju mnogi mediji nakon to je splasnulo antijevrejstvo (poznatim faistikim rjeenjem jevrejskog pitanja kroz holokaust), a na hiljade je primjera antiislamskih i antimuslimanskih izraza koji su skoranjeg datura. Zanimljiv je i fenomen golemog jevrejskog doprinosa antimuslimanskom medijskom raspoloenju danas na Zapadu, to je, uglavnom, posljedica izraelskopalestinskog sukoba. Medijska slika muslimana na Zapadu je slika najezde Mongola. Naalost, mnogo je dizajnera te slike. Tako, 1993. godine, lan Britanskog parlamenta Winston Churchill (inae, unuk slavnog britanskog premijera W. Churchilla) izjavljuje za The Guardian (u broju od 29. maja 1993.) da e za pedeset godina mujezin pozivati Allahove vjernike sa damije u High Streetu, aludirajui na prekomjerno useljavanje muslimana u Veliku Britaniju. Takoer, Jean Marie le Pen, koji predvodi nacionalistiku partiju zvanu Le Front National u Francuskoj, poziva da se zaustavi islamizacija Francuske (Halt to Islamisation of France). Njegov kolega po antiislamskim uvjerenjima, Franz Schoenhuber, koji je lider desnog krila Republikanske partije (Republikaner Partei) u Njemakoj, veli: Nikad se zelena zastava islama nee vihoriti nad Njemakom. Kao da je ikad iko traio da se ta zastava zavihori nad Njemakom. U 146

ovaj kontekst spada i izborni slogan danske Napredne partije, koji glasi: Danska bez muslimana! Naalost, stvaranje antimuslimanskih medijskih stereotipa je dugotrajna tradicija na Zapadu. Ove stereotipe proizvelo je stotine i hiljade publikacija i knjiga o islamu na Zapadu koje su imale, da tako kaemo, neposredne povode. Jedan od insceniranih povoda koji se zove afera Selman Rudi proizveo je na deseti ne protuislamskih knjiga, a kad je grupa muslimanskih protestanata protiv Rudija spalila njegovu knjigu u Bradfordu (to je, svakako, in koji zasluuje osudu), diljem Zapada je dolo do pogrdnog opisivanja muslimana, a esto su pravljene i sasvim bespredmetne usporedbe muslimana i nacista. Muslimani su tada u medijima opisivani kao necivilizirani, netolerantni, a esto se, u prepoznatljivim medijskim manirima, govorilo da su muslimani takvi po prirodi svoje vjere. Francuskinja sa alom i muslimanka sa mahramom Ako je englesko govorno podruje bilo naroito zahvaeno antimuslimanskom kampanjom u povodu the Rushdie Affair, onda je francusko govorno podruje poravnalo stvari tako to je 1994. i 1995. godine medijski napuhalo tzv. aferu o mahramama, kad je na stotine kola u Francuskoj neblagonaklono gledalo na muslimanske uenice koje su nosile mahrame, a ponegdje su u toj zemlji ak i oati i pismeni dekreti o zabranama noenja mahrame u koli!!! Ziaudin Sardar je, izlaui sprdnji tzv. mahrama-aferu u Francuskoj (vidjeti djelo koje je Sardar priredio: Muslim Minorities in the West, London, 1995.), poluironino primijetio slijedee: Thus, a French woman with a scarf is chic, but a Muslim woman with a scarf is a threat to civilization! (Dakle, Francuskinja sa alom je ik, a ena muslimanka sa alom je prijetnja civilizaciji! Henry Louis Gates je usputno, prouavajui ovakvu antimuslimansku i antiislamsku kampanju u Evropi, primijetio da same rijei argumenta o muslimanskom faktoru podsjeaju na jezik kojim 147

se raspravljalo o jevrejskom pitanju u Engleskoj prije stoljee i po. A te su rasprave jednim dijelom anticipirale plinske komore holokausta! Openito je status islama u zapadnim medijima vrlo lo. Prisutna je ekspanzija negativnog imida islama. Televizijska slika je puna silueta nalik teroristi Osami bin-Ladinu i silueta islamskih ratnika iza kojih se vide damijske munare, dok oni gaze pustinjama i nastupaju preko sedam mora i preko sedam gora da progutaju Zapad!!! Medijski demijurg na Zapadu je prikazivanje islama sveo na jednu dizajniranu znaku, recimo turban. Znaka je, naravno, strafailo, te, samim tim, turban znai prijetnju i simbolizira islamski terorizam! Ali, u nekim medijima znaka moe biti zakrabuljena ena, bradati mukarac, devina stranjica ili komandos sa kalanjikovom! O medijskom pokrivanju islama palestinski kranin Edward Said je, ne tako davno, objavio zanimljivu knjigu pod naslovom Covering Islam (Medijsko pokrivanje islama). Ima nekoliko razloga koje je Edward Said potanko analizirao tumaei medijsku proizvodnju negativnih stavova o islamu i muslimanima na Zapadu, ali je itekako vano napomenuti da on u ovome vidi samo jednu novu formu orijentalizma, a Said tumai orijentalizam kao evropsku teoriju koja servisira i opravdava evropsku i zapadnu dominaciju nad Istokom. Istok u politici i ideologiji orijentalizma je vjetaki, reducirani i, u evropske (kolonijalne i postkolonijalne) svrhe, proizvedeni Istok. Primjerice, po klieima te redukcije, ena na Istoku nije ena, ona je zakrabuljena mumija! Suprotstavljanje antimuslimanskoj hajci Zapadna medijska slika o islamu je, dakako, umnogome redukcionistika. Taj redukzionizam vidimo na mnogo strana. Recimo, dok krani Irske republikanske armije imaju privilegiju da mogu biti teroristi, ali da pritom ne proizvode kranski ili katoliki terorizam, muslimani za razliku od krana ne mogu biti nikakvi 148

obini teroristi, oni mogu biti samo islamski teroristi. Osama bin Ladin nije samo terorist, on je islamski terorist!!! Ovakvih karikaturalnih primiera iz zapadnih medija imate koliko hoete. Naprimjer, atomske bombe danas imaju i krani, i jevreji, i hindusi, i budisti, i muslimani! Ali, samo je ona bomba koju imaju muslimani nazvana islamskom! I to se uinilo milion puta. Time se u jednom dijelu zapadnih medija hoe kazati da su u tih poganih muslimana i same bombe vjernici! Ko se suprotstavi takvom redukcionistikom projektu medijskog demijurga, njega taj medijski demijurg proglasi islamskim teroristom; pogotovo ako nosi muslimansko ime. Ima, dakako, dosta zapadnih novinara i univerzitetskih profesora koji su se suprotstavili i koji se suprotstavljaju antimuslimanskoj medijskoj hajci. Ameriki professor John Esposito, u svojim mnogobrojnim knjigama je upozoravao zapadne vlade na svu tetu koju proizvode mnogi mediji, reducirajui islam na dihad, a potom redukcija ide putanjom dihad jest jednako sveti rat! Takoer, mnogo je amerikih analitiara koji su upozorili na svu tetnost medijske upotrebe sklopova islamski radikalizam, islamski ekstremizam, islamski terorizam. ak i kad se javljaju grupe koje se u svojim teroristikim aktima pozivaju na islam, ni tada nije uputno ni dobro koristiti sintagme islamski ekstremizam, islamski terorizam i slino, jer se radi o neodgovornom poopavanju i ukljuivanju milijardu i vie stotina miliona muslimana u neto s im oni nemaju nikakve veze! Me Ali, mediji idu svojim redukcionistikim putanjama, a u narednim mjesecima i godinama muslimani na Zapadu ivjet e u zebnji i strahu. Na to upozoravaju neki zapadni mediji. Tako u britanskim novinama The Independent (od 19. juna 1993.) u uvodniku stoji da nije lahko biti musliman u Evropi danas (It is not 149

easy to be a Muslim in Europe today), a ta je uvodnika reenica izgovorena, kako vidimo, 1993. godine, kad su evropske novine bile preplavljene vijestima o orsokaku u kome se nalaze bosanski muslimani. Ipak, medijski primjeri koji trae uravnoteeniju sliku o islamu i muslimanima su, naalost, malobrojni. Prevlaujua je opa tenja da se o muslimanima i islamu pie kao o glavnom neprijatelju liberalnih demokratija Zapada. Ali, takav se neprijatelj mora medijski oblikovati, morate ga reducirati na znaku, klie ili zastavu na kojoj je turban, zakrabuljena ena, devina zadnjica ili estremisti brada. Ko tebe kamenom, ti njega kruhom!, kae se mudro u Evanelju. Ali, kruh moe pruiti i kruhom uzvratiti samo onaj ovjek koji nije prethodno sluao milione salvi ubitanih zapadnjakih kamenih rijei! A veina medija danas proizvodi samo kamene rijei!

150

UNUCI HOMO SAPIENSA NA POETKU 3. MILENIJA1

Umnici kau da je prva skalina u razumijevanju bilo koje forme vremena meteoroloko vrijeme. Jedna zraka sjetnog spoznanja probudi se u nama kad kine kaplje dobuju po prozorima i krovovima kua, kad kia lije po ednoj i usahloj zemlji, kad nakon oluje koraamo po opalom liu... Zraka koja ne samo da u nama budi spoznaju o prolaznosti, ve je ona brojanik prolaznosti same. Meteoroloko vrijeme nije jedina, ali jeste ovjeku najuoljivija forma svetog vremena, ma koliko ona bila po sebi divlja, nepredvidiva, neobuzdana, esto zloudna. Ali, gospodar svake forme vremena, pa i meteoroloke, jeste dragi Bog. Za to nam ne treba mnogo dokaza: Jo je uvijek na Zemlji najjai onaj zvuk od nebeske grmljavine, jo je uvijek uz sunev najjai onaj bljesak od munjine svjetlice! Dobro je to ni meteoroloka, ni sveta, ni vektorska vremena nisu uvjetovana ovjekovom voljom. Ono to je ovjeku dato od vremena jeste njegovo raunanje. Sunce i Mjesec dvije su kazaljke na nebeskom svodu. Njihov hod po ustanovljenim stazama neba u ovjekovu svijetu proizvodi dane i godine, stoljea i milenije.

Esej je objavljen u Glasniku Rijaseta IZ-e, br. 7-8, juli-avgust 1999. god. pod naslovom SA IME TO UNUCI HOMO SAPIENSA IZLAZE 2000. PRED DRAGOGA BOGA
1

151

Dakako, sretan je bio ovjek kad mu je meteoroloko vrijeme bilo jedina forma vremena koju je kuao. No, da li je ovjek ikada u svijetu ivio u samo jednoj formi vremena?! Ako, pak, jeste bilo takvog ovjeanstva, homo sapiens je tada imao sjeanje o vremenu kao nekakovom kontinuitetu dana, mjeseci i godina, kao nekakovoj elipsi izlazaka i zalazaka Sunca koja ga je dijelila od zadnje najrazornije snjene lavine, ili zadnjeg plavljenja rijeke, od potonjeg povodnja, ili prole sue, ili je, pak, raunao vrijeme od naroito dobre etve i otealog plastja i klasja... Pa ipak, ne bismo smjeli biti naivni i povjerovati da je ovjek ikada raunao vrijeme samo od Potopa. I Biblija i Kur'an svjedoe da ovjek nije bio dovoljno pametan da se neega takovoga pridrava. Homo sapiens prionuo je raunati vrijeme po ratovima, bitkama, osvajanjima, padovima gradova i zemalja... Veinu vremenskih era ovjeanstvo je zatemeljilo nakon nekojeg veeg prolijevanja krvi, nakon sijanja kostiju po zemlji, nakor iseljenja, egzodusa... Nije stoga nimalo zaudno da su predislamski Arapi ak i ratove poistovjetili s vremenom nazivali su ih svojim danima (ayyam al-`arab). U tome Arapi nisu sami. Pretkranski Grci imali su sline obiaje brojanja vremena, s tim to su svoje mnogobrojne ratove imenovali po toponimima (npr. Herodot spominje Bitku kod Salamine, Bitku kod Artemizija, Bitke kod Mileta...). U klasinim povijesnim djelima opaamo da vrijeme tee zemljom putevima na kojima su mu postaje bile mnogobrojne bitke, ratovi, bune... Ali, Arapi i Grci, ti slavni unuci homo sapiensa, ti uitelji ovjeanstva, znali su i za kratke periode mira! Kod jednih je u vrijeme hodoaa u Mekku, a kod drugih u vrijeme olimpijskih svetkovina i igara bilo ne samo zabranjeno, nego i sramota ratovati.

152

al za maem Ove minule dvije hiljade godina ovjeanstva od Isaa, a.s.. naovamo najintenzivnije su obiljeili krani i muslimani. I jedni i drugi imali su svoje epohe u svijetu. I doba svoga veta svijetu! U ovih dvije hiljade godina smjestile su se dvije svete ere, kranska koja evo navrava dva milenija, i muslimanska koja je u prvim desetljeima svoga petnaestoga stoljea! U ove dvije minule hiljade godina trebalo je da krani, a od 622. godine i muslimani, ire Zemljom svetu povijest; prvi su trebali na stranicama svete povijesti na Zemlji otvoriti eru jubavi a drugi eru pravde. Doista, esto su to i uspijevali, ali i krani i muslimani stranice svete povijesti listali su, idui naovamo, sve vie u opreci spram onog vremena koje se naziva profanom povijeu, ili pak jednostavnije, pukom historijom. Dakako, ni ljubav niti pravda nisu se mogle iriti Zemljom bez maa. Izreku: Nisam doao da donesem mir, nego ma!" - izgovorio je vjeronavjestitelj Isa, a.s. Izreku: Poslan sam pred Smak svijeta s maem!" - izgovorio je vjeronavjestitelj Muhammed, a.s. No, ako kranstvo i islam priznaju ma, ne znai da su kranstvo i islam izumili rat! Budui da je rat duboko u zakonu ovjekove sudbine, te su dvije vjere htjele rat privesti barem nekojim zakonima ljubavi, pravde, naina, protokola... Ma je, stoga, ustanovljen kao granica, kao razumna mjera, kao svetopovijesni znak! Koliko bi samo ovjeanstvo bilo sretnije da je ostalo pri Isusovu i Muhammedovu mau! Jer, ma je najselektivnije oruje koje je homo sapiens dosad u ruci drao. I jedno od najpotenijih oruja, jer je svatko do maa mogao

153

lahko doi, budui je dragi Bog posijao gvozdene rudae diljem cijele Zemlje. Nakon svega to je iza nas u ovom XX stoljeu, gotovo bi se moglo kazati da je ma moralno, humano oruje! Ubiti maem znailo je imati makar trunku hrabrosti, i pritom pribrati snagu i misao, i u potenoj borbi prii protivniku nadohvat ruke, vidjeti mu i upamtiti lice, uti hropac, i krik... I upamtiti zadnji pogled ... I moda se zbog prolivene krvi pokajati! K tome, od borbe maem do pomirenja i rukovanja udaljenost nije transkontinentalna! Ta je razdaljina tek koliko duljina jednog maa! U treem mileniju po Isau, a.s., ivjet emo sretno ako kranstvo i islam ukinu ovjeanstvu sva druga oruja, i vrate mu samo dobri stari ma! Ne uspiju li, ovjeanstvo ekaju strana vremena. Strana vremena Danas potomci homo sapiensa ive sve to vie u zaboravu formi vremena koje se naravnim okom, i uhom, i prirodnim umom recipiraju sa stranica Biblije i Kur'ana i otitavaju s kazaljki nebeskog svoda, sa i iza plavetnih horizonata, iz dalekih dubina nebeskog plavetnila... Danas su unuci homo sapiensa, kad je vrijeme posrijedi, u vremenskoj eri kao lancu nanizanom desetinkama, stotinkama, hiljadinkama... A kad je prostor posrijedi, danas su unuci homo sapiensa u molekulima, u atomima, u neutronima... Vremenske ere koje je moderna znanost promovirala nisu ustanovili Boije glasonoe ni svojim roenjem ni svojim iseljenjem! 'Vremenski prostor' u desetinkama, stotinkama, hiljadinkama..., i 'materijalni prostor' u molekulima, atomima, neutronima... ovjeka su postavili usred pojava koje se naravnim okom ne vide, naravnim uhom 154

ne uju, naravnim umom ne shvaaju, naravnom spoznajom dlana ruke ne pipaju... Otkrivena su strana i vrtoglava vremena, zakorailo se u nepoznate prostore po kojima se ne moe utrti nikoja sigurna staza. Era otkria moderne znanosti zapravo je era zakrivanja naravnog svijeta i ljepote njegovih horizonata. U modernoj znanosti nema molitve, nema svete povijesti, niti svete geografije, u toj znanosti ovaj svijet ni na ta ne ukazuje, ni na Boga, ni na onaj svijet! Nakon svih njezinih formula koje sazna, nema rata dizati ruke prema nebu! Kad je moderna znanost reducirala spoznaju vode na spoznaju njezine hemijske formule, spoznaju zemlje na spoznaju hemijskih elemenata koji je sainjavaju, spoznaju grmljavine na spoznaju naelektrisanih oblaka... - tad je i ovjek reduciran na puki stroj bez due, bez duha, bez budueg ivota. I tu je razlog zato u XX stoljeu visoka sveuilita i akademije nauka postaju projektanti plinskih komora, konclogora, etnikih ienja... Moderna znanost dresirala je i regrutirala mnogobrojno ljudstvo koje vie ne haje za srebrnim odsjajem mjeseine po visovima planina, za crvenilom neba nakon zapadanja Sunca na zapadu, za ljeskanjem morskih valova od obale i hridine... Moderna znanost svijet ita smjerom kosmos - haos - pakao, dok Biblija i Kur'an svijet itaju smjerom haos - kosmos - raj! Sudimo li po zlu koje su unuci homo sapiensa poinili u XX stoljeu, nemamo se emu nadati iza 2000. Sudimo li, pak, po nadi kojoj nas ui vjera u Boga, i poslije 2000. bit e mnogo ljudi koji e umirati prirodnom smru! Dragi Boe, podaj da ljudi u narednom mileniju bivaju raani prirodnim raanjem!

155

PUTOPIS SA HADDA

156

REVDA1

1. Dok iznova itam medinske i mekanske biljeke, u Sarajevu pada gusti snijeg, nastupio je 1. januar 2008. godine. Iako smo Aja i ja umorni od dalekog puta, kaemo da bismo opet ili. Velim joj da su Meka i Mekanski Hram u Kur'anu opisani kao mjesta ka kojima ljudske due eznu (sura Ibrahim, XIV, 37) i ljudi tamo rado putuju. Prisjeamo se zvukova i tonova pjesama nekakvih sitnih ptica, nevjerovatno brzog leta, u Poslanikovoj Damiji u Medini u asnom Mekanskom Hramu. Tih je ptica bilo vie kad smo bili na umri, sredinom septembra 2005. godine (na poziv prof. dr Ekmeleddina Ihsanoglua, generalnog sekretara Organizacije Islamske Konferencije). Tog septeinbra 2005. u Mekanskom Hramu i u Poslanikovoj Damiji bilo je mnogo vie male tek prohodale djece, njihov se pla uo jae i ee, kae Aja. Moda roditelji nerado vode malu djecu u vrijeme hada, kad je velika stiska i milioni hodoasnika, odgovaram joj. 2.

Objavljeno u: Preporod - islamske informativne novine, br. 9/875, 1. maj 2008. god., Sarajevo.
1

157

Poslanikova Damija u Medini, ili el-Mesdidu n-Nebevijju (Damija Vjerovjesnika Muhammeda, alejhiselam), prima pod svoje svodove i okrilje blizu devet stotina hiljada klanjaa i klanjaica. Ti su svodovi zapravo lijepi (rekao bih: slavoluni!) veliki mostovi. Kad stupite ispod njih, kao da koraate prostorima jednog velikog grada. Odmah se ugledaju lukovi na oblije mlaaka izmeu velikog broja stubova, sa pozlaenim oplatama (ako sam dobro vidio!) i mnogim pokretnim krovovima. Ne znam koliko treba da tih devet stotina hiljada klanjaica i klanjaa stupi u unutarnja krila Poslanikove Damije. Ali treba vie od dvadeset minuta da iziu na vie od petnaest ili dvadeset velikih vrata. Ili mi se tako uinilo! I sama su vrata (zapravo su to, najee, velike iroke kapije) ukraena, svaka ponaosob, nekim lijepim, brino i pomno obraenim metalom srebrenaste boje. Cijela Poslanikova Damija prostrta je skupocjenim ilimima, sve mirie jednom smjesom miomirisa, u kojem su s mjerom zastupljeni amber i ud, k tome, uje se i daleko i diskretno prisustvo nekog dezinficirajueg sredstva. Damija je besprijekorno ista, ista su i sva njena dvorita, ili trijemovi. Posvuda je mnotvo redara sa najsavrenijim usisivaima. Njihovi motori gotovo da se i ne uju. Sa svih strana Poslanikove Damije nalaze se ve spomenuta velika dvorita ili trijemovi, sva su poploana bijelim ili zagasitosivim mermerom, pretpostavljam da na tim povrinama moe klanjati jo oko milion ena i mukaraca. Zapravo, u dane kad se prikuio had, pred sami odlazak u Meku (13. decembra), vidio sam da su sva dvorita Poslanikove Damije puna i prepuna klanjaa i klanjaica. Sve to je u Poslanikovoj Damiji, i odmah oko nje, sve to se tu okom moe pregledati, bilo je ispunjeno enama i mukarcima, na namazu. Kad se to ljudsko more i hodoasniko mnotvo sputa na seddu uje se stostruki um, ili huk, kombiniran od miliona zvukova i 158

tihih kretnji, prvo od raznolike, najee tanke i njene platnene odjee i njenog kretanja kroz zrak, potom je tu zvuk pucketanja hrskavice i kostiju, uglavnom u koljenima, ali i u lanima stopala i u laktovima... A onda je tu um od mehkog dodira dlanova i lica od sagove, ilime, tepihe, sedade, ili od same gole mermerne ploe. I, naravno, tu su uzdasi klanjaa i klanjaica, ponekad i poneko tiho ridanje... U dane pred had svi namazi u Poslanikovoj Damiji su velianstvene i spontane smotre pobonoga ljudstva, ena i mukaraca. Nema namaza koji nije ispraen tajnovitim amorom, isprva, pred uenje ezana, amor je snaan, kao izdaleki huk nekog neobinog sedmerostrukog vjetra, ili olujne orljave, ali koja nee donijeti nikakvu tetu, ni poplavu. uju se poluglasno najrazliitiji jezici zemaljske kugle (tu sam osluhnuo neke jezike za koje mi se uinilo da su nalik malo sporijem cvrkutu ptica, kao da se svi njihovi glasovi oblikuju samo na usnama!). A potom mujezinov glas u vedrom medinskom nebu utia to huanje, uje se samo hod klanjaa, dodir stopala u papuama o mermerne ploe, potom dodir golih tabana. Ovo sam takoer vidio vie puta: Kad god se klanja na trijemovima Poslanikove Damije vidi se da ima onih koji pristiu sve do kraja svakog namaza. Zakasnili su na poetak namaza, ili na cijeli namaz, bili su negdje u oblinjim medinskim duanima i trgovinama, ili u hotelskim sobama, ili ih je zadralo toplo medinsko sunce, ili je bila stiska na brojnim mjestima obrednog pranja i uzimanja abdesta. I tako, sve do kraja samoga namaza te ene i mukarci pristiu, ujete i osjeate kako se srano bore da budu tihi i neujni, ali, ipak, ujni su, jer u hitnji ele nadoknaditi proputeno... U vau tiinu ulazi njihovo hodanje, tiho tapkanje, potom namasko aptanje i uborenje i tok molitvi i dova. Ovome sam se u Medini i Meki (u radosti) udio vie puta: Pravjene rijei Kur'ana su u ustima svih tih stotina hiljada ljudi. ujem najblie do sebe kako svaki harf, svako arapsko slovo, svaki 159

vokal, dugi ili kratki, polahko izgovaraju, kao da im u svojim prsima i grlu, potom na nepcima, jezicima, zubima, usnama... prave posebno, poasno mjesto, e da sve bude kako treba, da se sve obavi po redu, da koje slovo Kur'ana ne bi zaalilo kako nije primljeno s dobrodolicom i irokim prostorom u ustima, u duniku, u grlu, u grudima - na samom srcu! Taj prizor spontane i nediktirane pobonosti vidio sam vie puta sa prednjeg, sjevernog dvorita Poslanikove Damije. (Kur'an u ustima hodoasnica i hodoasnika pobudio mi je uspomene na nenu Hanifu, umrla je iza svoje osamdesete, pamtim dobro, jer sam to upamtio kao dijete, kako je za ranih sabaha aptala pravjene rijei Kur'ana, a kad je pogubila zube alila je za nekadanjim izgovorom, strahovala od Boije kazne to su joj rijei Kur'ana smekale na jeziku!). 3. Pisac ovih redaka sa tugom iznosi i ovo: zakasnio je (ili nikako nije iao!) na namaz u Poslanikovu Damiju, dva ili tri puta. Jednom je razlog bio ovaj: Neke je hadije astio orbom u oblinjem restoranu. Sjetio se tada jednog svoga prijatelja u Bosni koji mu je, na polasku na had, kazao: Poasti koji put obine hadije kakvom orbom! To je uinjeno nekoliko puta, iako je ovaj autor i sam posve obini hadija. Troak za orbe je zanemariv, ali se pamti dobra volja i divno mjesto gdje je volja pokazana. I pamte se ljudi koji su prihvatili dobru volju! Jednom je razlog neodlasku bila kratkotrajna bolest i iznemoglost. Bilo je to u Medini, 9. decembra, iznenada me zabolio stomak, ali i glava, morao sam ostati u postelji. Opratajui se sa mnom u hotelskoj sobi, sarajevski muftija Husejn ef. Smaji kazao mi je samo: 160

Eto, to ti je ovjek krhak! Zaboli ga stomak i ne moe nigdje. Vidi, moe ga tako zaboljeti i ruka, noga, lea, uho, bilo ta! I mora lei, ne moe nigdje! Eto, to ti je ovjek! (Dobro je znati i podsjetiti: glavobolja i proljev su najvei neprijatelji hadiji i hadinici! A ako se te dvije bolesti udrue, hadiji i hadinici nema druge negoli da sklope vrst savez sa svojim ljekarom! to prije to bolje!). Glavobolja se na vie mjesta spominje u Kur'anu. Jednom se specifino navodi (sura II, 196) kao posebno neprijatna neugodnost kad se obavlja had (ezen min re'sih). 4. Kad klanjate u sjevernom dvoritu Poslanikove Damije tad su iza vaih lea Sirija, Turska, Bosna, Evropa... Okrenuti ste u namazu, naravno, licem prema jugu, prema Meki i Kabi u njoj, i eljno ekate dan kad ete krenuti tamo, da obavite prvo umru, pa potom i had. U Medini mi je naumpalo i ovo: Kad u Bosni klanjamo (i kad iz Bosne klanjamo), tad smo istovremeno okrenuti licem u smjeru sva tri velika hrama islama: to su pravci, redom, jerusalemske Damije el-Aksa, Poslanikove Damije u Medini i, napokon, asnog Mekanskog Hrama. Iz sjevernog dvorita Poslanikove Damije najjasnije se vidi sva velianstvenost te graevine. Da dananji kraljevi Arabije nisu nita napravili osim ove Damije, njihovo bi djelo opet bilo velianstveno! - kae mi 8. decembra muftija Smaji. Proelni zidovi Poslanikove Damije, oni na koje se gleda iz sjevernog dvorita, visoki su po svoj prilici vie od petnaest metara. To je moja posve nesigurna procjena. Pri samom vrhu divnih zidova nalaze se nizovi ipkastih 161

prozora. Po svoj prilici, prozori su uraeni u nekom vrstom materijalu, nekom plemenitijem kamenju bijele boje, ili nekakvoj vroj sedri boje slonove kosti... U svakom sluaju ti su prozori u bezoblinom stanju boravili u toj plemenitoj sedri i u plemenitom majdanu sve dok im nisu doli sedroresci, i isklesali ih u vanrednoj ljepo ti. Svi ti prozori izdaleka vas darivaju ljepotom, lahkoom, prozranou, pa i pokojom pomisli da je ovaj svijet, naalost (ili naradost!), prolazan, nestalan, da je ovaj svijet sjena zaustavljena privremeno u kamenu, ili, pak, pokrenuta u oblaku, rijekama, morima, moda i na licima svih ovih ljudi... Na zidovima Poslanikove Damije sagraene su i nadstrenice nalik onim andaluskim, nekoliko njih, sa zelenim crijepom, potom slijede svi oni veliki prozori, sa zlatnim (ili pozlaenim?) muebcima. Iznad mnogih prozora koje sam ja vidio pie LA ILAHE ILLALLAH MUHAMMEDUN RESULULLAH! (Nema boanstva osim Boga, a Muhammed je Boiji Poslanik!). Sve prozore nisam vidio, trebalo bi nam dva ili tri dana, a mogue i vie, da sve divne detalje upamtimo i sa sobom ponesemo. Te arapske rijei ehadeta zapisane su u lijepoj kaligrafiji! Nekakve plave vitice istiu se jasno, ali mirno, iznad svakog prozora. Sve to, i ipkasti prozori, i andaluanskc nadstrenice, i (vjerovatno) pozlaeni muebci, i kamene ploe boje slonove kosti, ili malo umivenije i umirenije sive boje, sve to alje vaem oku jednu izdaleku namisao, ali ga dariva i jednom nutarnjom, nedvojbenom sugestijom: Poslanikova Damija je remek djelo savremene muslimanske arhitekture! Ljepota, lahkoa, ali i veliina, stanuju u tom zdanju. Eto zato je vano namaz (salat) klanjati i Bogu upuivati molbe (du'a) u umjetniki sreenom prostoru. Zadaa tog prostora je da ovjeka ponese, dovede i uvede u stanje ushienosti, potom u stanje njenosti, ganutosti, te potom, opet, ozarenosti. Krug se onda zatvara pobuenim stanjima obodrenja i ohrabrenja...

162

Velike damije, veliki tradicionalni hramovi svih svjetskih religija ... zapravo, sva monumentalna svetilita, esto su pravljena kao mali svijetovi, po obrascu: Treba saeti itave strane kosmosa u prizore sakralnih zdanja! Poslanikova Damija u Medini je jedan taj i takav, ali prvorazredni, arhitektonski svijet u malom, njene svjetiljke nas podsjeaju na zvijezde, njeni ilimi na prostrana polja, njeni stubovi na masivna gorja i neprohodne planinske lance, njeni pokretni i najee otvoreni krovovi na vedra, duboka i radosna nebesa... Ispred Poslanikove Damije u Medini moja misao je tuno krenula nekud jo, ne znam je li se zaputila i stigla nekamo dalje. Pitam se: Ako je mogue da muslimani danas sagrade ovako lijepu damiju, kojoj se divimo, da li je mogue da se muslimanima ponemo diviti i drugdje, na drugim stranama i poljima ivota? Da li je mogue igdje danas da muslimanima ponemo estitati na dobrim i pravednim drutvenim sistemima koji bi bili podignuti njihovim politikim umom? Da li je mogue da muslimanskim umnim naporom (ili idtihadom) doe do skladnog spoja ovjekove vjere, ovjekove slobode, drutvene pravde, za sve otvorene anse, pravino distribuiranog nacionalnog bogatstva? 5. Nisam mjerio, nisam slikao fotografskim aparatom, niti kamerom, samo sam gledao i zakljuio i ovo: Tri su najvanija historijska dijela Poslanikove Damije u Medini. Prvi je najstariji, to se mjesto naziva er-Revdatu l-muttahera ili ista Baa, edni Vrt. Tu je mezar/grob Muhammeda, alejhiselam. Tu su i mezari Ebu Bekra i Omera, prvog i drugog halife. Samo 163

mjesto gdje su mezari Boijeg Poslanika i prve dvojice halifa naziva se simbolino al-Hudretu l-mu'attareh ili Mirisna izba, Mirisna odaja. Tu je negdje nekad bila soba estite gospode Aie, Poslanikove ene, Majke Vjernika. U toj sobi je Muhammed, alejhiselam, preselio na Bolji svijet 632. godine po Isau, alejhiselam. Drugi dio Damije, koji se i sada dobro vidi, sagradila je Osmanska imperija. Vidi se arhitektonski utjecaj Carigrada, vidi se neto od svjetlosti Plave damije (Mavi Cami'i) Sultana Ahmeda. Trei dio Poslanikove Damije je najvei, najnoviji, najmonijih stubova i zidova. Nastao je neposredno prije ili za vrijeme Kralja Fahda bin Abdi 1-'Aziza. Spomenuo sam er-Revdatu el-muttaheru ili istu Bau! Hadije, bosanske pogotovo, to mjesto jednostavno i kolokvijalno zovu - Revda! Rekao bih da je to, ta nezaboravna Revda, glavna taka Poslanikove Damije, i sve Medine. 6. Odmah po dolasku u Medinu, meu naim hadijama iz Bosne prouje se apat: Noas u pokuati doi do Revde! I, doista, za dan ili dva, neke hadije i hadi-hanume ponu se ponosno hvaliti kako im je polo za rukom da dopru, kroz hiljade Turkinja i Turaka, ili Iranki i Iranaca, kroz hiljade Nigerijki i Nigerijaca... do Revde, dragog mjesta, gdje su rojevi hadija najgui, u desetinama hiljada... Mnogi priaju kako su tamo uspjeli klanjati namaz, dva kratka rekjata! To se sjeanje, potom, nosi kao nevidljivi duhovni trofej 164

okaen niz zadovoljne grudi. Bonjanke su jedne noi uspjele doi do Revde. Krenulo ih je blizu est stotina, vodile su ih Zehra Alispahi, Mujesira Zimi-Gljiva, Fatima Halilovi, uhra Terzi... Zehra je nosila zastavu drave Bosne i Hercegovine, da naim hadi-hanumama i damama bude znakom raspoznavanja. Meutim, kad je saudijska policajka pokuada od nje istrgnuti zastavu, Zehra se suprotstavila: Nije ovo obino platno, ovo je zastava moje zemlje. Spor se rijeio tako to je Zehra odloila Be-Ha zastavu u sobu one policajke... Zehra Alispahi, prof. Fatima Laevi, te jo neke gospoe ile su do Revde jednu no ranije, kao izvidnica. Tom prilikom su tamo vidjele veliku skupinu Iranki, posvuda je bio trans. Iranke su odnijele prevagu, Revda je tu no bila njihova, i niija vie, ile su te ponosite Iranke u svojim velovima i bile u nepreglednim valovima koji su se gibali samo u pravcu mezara Muhammeda, alejhiselam, ridale su, lile suze. Sutradan su nam nae hadi hanume priale o tom iranskom enskom moru... Nae su Bonjanke u njemu bile kao neprimjetna slamka. Ima noi kad je teko zakoraiti na zelene ilime koji obiljeavaju prostor Revde. Nekim naim hodoasnicama, Mujesiri Zimi-Gljivi i njenoj skupini hadinica, to je polo za rukom. 7. Ja sam Revdu posjetio sa egipatskim ambasadorom u BiH Ahmedom Khattabom, muftijom Smajiem i travnikim muftijom Nusretom Abdibegoviem. Uinili smo to 10. decembra, izjutra, oko pola jedanast. Ta se posjeta Revdi odvijala kroz nekoliko ljudskih vrtloga i u krugovima, nastupale su hadije Kazahstana, Kirgizistana, 165

Azerbejdana. Nas etverica probijali smo se kroz te hodoasnike bedeme iz Azije i - uspjelo nam je! tavie, kad su nas vidjeli na prostoru Revde, oni Kirgizi su nam napravili nekoliko stopa slobodne povrine, da klanjamo dva rekjata. Onda smo kroili jo nekoliko koraka, i nali se posve kraj mezara Muhammeda, alejhiselam, i mezara dvojice prvih halifa, Ebu Bekra i Omera. Na lijepim muebcima uz mezar Muhammeda, alejhiselam, pie: Es-Selamu alejke, ja resulallah! (Pozdrav tebi, Boiji Poslanie!). Kad sam klanjao dva kratka rekjata, muffija travniki Abdibegovi naao je jo malo dragocjenog prostora i kazao mi: - Hajde, klanjaj dva rekjata i za svoga rahmetli oca, Emin efendiju! Na ovom mjestu osjeanja su hitrija od misli. Piem ovdje kako je bilo. Meni na ovom mjestu, kraj Poslanikova mezara, nije na srce dolo nita iz dalekog svijeta i nita iz dubina povijesti islama, ve su mi, u emocijama, naumpali bosanski mevludi, kuni, dematski, potom svadbeni mevludi iz moga biljanskog travnikog zaviaja... Posve je pouzdano kad kaem da sam kao dvogodinje ili trogodinje dijete upoznao prve vijesti o Poslaniku Muhammedu posredstvom bosanskih mevluda. Kraj mezara Muhammeda, alejhiselam, stijenjen sa svih strana ljudskim mnotvom, duan da tu ostanem samo dvije ili tri minute, prisjetio sam se tih davnih mevluda iz moga biljanskog kraja. Obino su se izvodili nou, uz svijee i lambe petrolejke... Sva djeca i svi odrasli svi smo bili na koljenima, desna ruka na desnom, lijeva na lijevom koljenu! Mevlud se uio, bili smo okrenuti prema mome rahmetli ocu Emin ef., djeca su izvodila recitacije, ene su plakale, mukarci su istezali vratove (e da vide: Koji (ili koja) to sad tako lijepo zaui, pa nas sve raznjei?!), djevojke su dijelile erbe, nekakav momak u fesu bi dva 166

ili tri puta ustajao pa nas sve mirisao i kropio kapljama abenskih mirisa, jedna djevojka to isto je radila u enskim sobama, a najsveanije je bilo kad bi svi ustali da na nogama pozdravimo dolazak Muhammeda alejhiselama na Ovaj svijet, tog plemenitog sina arapskog roda i domovine! I kao da bi, od te sekvence DOEKA i ustajanja pred NJEGOV DOIAZAK, pa potom sjedanja, sam Boiji Poslanik stupio meu nas u na bosanski demat, da ostane ne samo do kraja mevluda, ve i da provede no s nama, da sve do zore boravi meu ovim bosanskim brdima i rasjeklinama izmeu njih. (Tvrd sam na suzi, rat 1992-1995. obesmislio je svako plakanje, ali, eto, u ponekoj oskudnoj suzi sve ovo iz Bosne dolo mi je kraj mezara Muhammeda alejhiselam). I tu, usred Revde, prisjetio sam se Konjevi Polja kod Vlasenice, i jednog mevludskog dogaaja, mogue da to bilo prije vie od etrdeset godina. Dakle, ta mevludska sveanost u Konjevi Polju, u kui porodice Muminovia, tekla je uobiajeno, svijet je u kunoj atmosferi sluao recitatore (uae!) mevluda, pomno pratio svaki detalj, a onda je jedan od recitatora poeo recitirati (uio!) poznatu epizodu iz Mevluda rahmetli Reada Kadia koja opisuje trenutak kad se Muhammed, alejhiselam, pred svoju smrt, opratao sa svojim drugovima, i kad je traio halala od svih. Minberu je pri'o, jecajima praen. O, kako je bio boleu ispaen! A onda je ime Boga spomenuo, I vaz dirljiv vjernim o smrti drao. Okren'o se zatim pa vjerne pitao Je l' ikome ita krivo uinio, Il' je moda nekom ta duan ostao? Nek mu sada kau dok nije krenuo Pred Tvorca svjetova, ivota i ljudi, 167

Pred kojeg se nosi tek srce iz grudi. Tad je, kako svjedoi Kadieva pjesan, ustao jedan Poslanikov drug, po imenu Uka, koji je kazao da je, nekada davno, njega, Ukaa, udario Muhammed, alejhiselam, i to biem, te da taj udarac, iako je bio upuen nehotice, on, Uka, jo pamti, i to ga mjesto jo boli. Evo te sekvence iz Kadieva Mevluda: "Poslanie Boiji tvoj bi jo me boli. Kod Tafe si mene s deve udario, Nehotice bjee, al' me zaboljelo! Pravedno bi bilo kad bih ti vratio, Udarac udarcem kad bih naplatio!" Kad je u Konjevi Polju recitator ovo izrecitirao, jedan od Muminovia mladia je ustao i glasno kazao kako on ne moe dopustiti da Uka nasrne na Muhammeda alejhiselama (Gdje e na Poslanika, zaboga?!). Traio je da se obustavi recitiranje! Eto, na prostorima Revde sjetio sam se i tog davnog dogaaja iz Konjevi Polja, i sjetio sam se da je evo tu, na prostorima Revde, Muhammed alejhiselam doista obavio dirljivo opratanje sa svojim Drugovima. U sebi sam, na prostorima Revde, ponovio preostale Kadieve stihove: Damija zabruja, gnjevan agor u se "Sram te bilo, Uka, vjeno stidio se! Zar ne vidi da je Pejgamber nam bolan, Zar e ga bievat', zar si i to voljan?!" Pejgamber ih smiri i sa tugom ree: 168

"uli ste Ukaa, udarac ga pee. Bi mu donesite, jer onaj ko zgr'jei, Udarac e primit' grijeha da se r'jei." Kad bi donesoe, Uka opet zbori: "Poslanie Boji ti si u koulji, A t'jelo je moje onda golo bilo, Zato me je dvaput vie zaboljelo!" Rahmetli Read Kadi je na ovom mjestu postigao izvanredan zaplet i vrhunac, Drugovi Boijeg Poslanika su (kao i onaj na mladi Muminovi iz Konjevi Polja) u nevjerici gledali, zar e doista taj Uka da biuje najdraeg ovjeka! Uzdah se otre, digoe se ljudi, Kad Pejgamber smae koulju sa grudi, Pa Ukau ree, bolno k'o da moli: " Biuj, biuj Uka, nek' i mene boli!" U trenu se onda ovo dogodilo: Uka zajecao, Vjernog zagrlio, Pa ozaren sreom kroz suze grcao: "Poslanie Boiji, uv'jek sam udio Da naslonim glavu na mubare grudi, Da osluhnem srce koje tol'ko ljubi!" Prebirajui po sjeanju Kadiev Mevlud, krenuo sam prema muebcima i ogradi oko Muhammedova, alejhiselam, mezara, htio sam ih dodirnuti ako ne i zagrliti. Ali, nisam uspio. Ljudsko mnotvo me pomjerilo ustranu, kao slamku! Travniki muftija Abdibegovi mi je samo kazao da sa udaljenosti od tri etiri metra rukom pozdravim 169

Alejhiselama. Tako je i bilo, iako mi je bilo ao. POST SCRIPTUM 1. Iza svakog namaza u Poslanikovoj Damiji klanjaju se denaze umrlim, mukarcima, enama, ali esto i djeci... Mujezin samo najavi: Es-Salatu ala l-amvati wa t-tifli, jerhamukumullah! (Denaza umrlima, i djetetu, Bog vam se smilovao!) Ili, pak, ako je umrlo vie djece, tad obznani: Es-Salatu ala l-amvati va l-atfali, jerhamukumullah! (Denaza umrlima i djeci, Bog vam se smilovao!). Taj glas mujezinov podsjeti vas/nas (onako i nizata, posve monotono, kao da kazuje najobiniju i najusputniju stvar!) da je Ovaj svijet prolazan, da umiru svi, i stanovnici Medine, ali i hodoasnici. Dakako, umiru i djeca, ona kojima je sueno da tu umru. POST SCRIPTUM 2. Nikada Poslanikova Damija nije bez ljudi. Neki ue Kur'an, tiho, oslonjeni na zidove ili na stubove, glasovi im idu nekamo gore i uvis, pod svjetiljke, roje se oko hiljada i hiljada arulja, odlaze u neki nadglas nalik zujanju pela, drugi, pak, sjede i razmiljaju, a neki i spavaju. Medina je mirniji grad od Meke, svijet se mirnije kree, vozai su obazriviji, potuju hodoasnike pjeake, trgovci su pristupaniji, uvijek su spremni za askanje i cjenkanje. Nadugo i nairoko, esto i pretjerano, hvale svoju robu, koja je, ini mi se, uglavnom dola iz Kine. 170

GALAKSIJE1

1. 13. decembra, u ranim popodnevnim satima, krenuli smo iz Medine prema jugu, prema Meki. Napokon idemo prema Haremi erifu, uju se radosne rijei u naim autobusima, lijepo poredanim pred velikim medinskim Elyas hotelom! Za koji as naputamo Svijetlu Medinu (el-Medinetu lMunevveretu), opratamo se sa Poslanikovim Gradom koji nas je prije osam dana doekao bliskoistonom i mediteranskom vedrinom, toplim hidaskim suncem, bljeteim zidovima i trijemovima Poslanikove Damije. I lijepom Revdom pod velikim zelenim kubbetom! U autobusima je ushienje, ali i nervoza: Zato ve ne krenemo? ta vie ekamo? I koga? Posvuda, kod nas i unaokolo, velika stiska, guva, urba, vreva, provjera spiskova, prebrojavanje putnika, pregled prtljaga, podjela svjee vode, uobiajena nelagoda i nervoza. Autobusa je mnogo, u nepregledu i posvuda, stiu i potom odlaze, na stotine ih je, i novih i starih, posve dotrajalih, s upaljenim motorima radi klime, jer danju su temperature visoke. 2.
Objavljeno u: Preporod - islamske informativne novine, br. 10/876, 15. maj 2008. god., Sarajevo.
1

171

I samo to pomislimo da emo krenuti, opet se desi neto to nas preputa ekanju. Neka torba je prevelika, ne moe stati, druga torba je prekobrojna, neiji kofer nedostaje, negdje se zagubio... (Raunam, onako, u sebi, i za sebe: Ako je hadija i hadinica etiri miliona, onda torbi i kofera ima esnaest miliona! Taj broj me tjei i smiruje, tavie, udim se kako se na polazak za Meku iz svih pravaca ne eka itav dan!). I tako, sjedimo u autobusima jo koju minutu, pet minuta, deset! Pa opet: minutu, pet ili deset minuta. ekanje za vrijeme obavljanja hada, nepredvieno ekanje, tavie: mnoga ekanja, sve to jeste neto za to se treba strpljivo pripremiti. K tome, treba znati: Da nema ekanja ovdje, bilo bi ga negdje tamo! Jer, nemogue je da tri ili etiri miliona ljudi prou za kratko vrijeme jedan obred na mjestu gdje moe stati dvije stotine hiljada ljudi! Vie puta sam uo potovanog hafiza Ismet ef. Spahia kako kae: Strpljenje je vrlina, zlata vrijedna, uvijek i svuda! A posebno u danima hada! Ininjer Rifet Feti, koji je obavio had 2006. godine, svjetovao me da se - sve dok sam na hadu - sprijateljim sa ekanjem, a ono se lake podnosi ako se sprijateljim sa strpljenjem. Kad se on vratio sa hada 2006. godine, rekao mi je da bi volio da i ja odem na had, da napiem o tome knjigu (evo, knjiica polahko nastaje). Jo mi je rekao da su (uz druge uzviene stvari hada, za koje pretpostavlja da ih ja ve znam iz knjiga) tri obine stvari itekako vane. Prva, ne brini se za kuu u Bosni. Ako si na hadu, a brine se ta je i kako je u kui koju si ostavio, i s ukuanima koje si ve poelio, i kako je u Bosni, onda nema pravu slast hada. Druga stvar je vrijeme. Kad si u Medini i Meki, u tolikom mnotvu hodoasnika, ne brini se za vrijeme! Ono ide mimo tebe, osim 172

tebe, ponad tebe, iznad tebe... Autobusi e sigurno kasniti, ve u polasku. Trea vana stvar je: Nemoj se inatiti za prostor, za to da dobije koju stopu vie! Kao to e sve biti, i proi, tako e za par minuta nestati i vrtlozi i hodoasnike stiske! esto sam se u Meki i Medini (i, dakako, na Arefatskoj Gori!) prisjeao ovih Rifetovih napomena, i savjeta da budemo strpljivi! Ono to osnauje ne samo strpljivost, ve i puko trpljenje, jesu obredi hada. Kad ste u obredima, kao da ste usred osjeanja nekakvog duga da se vlastito vrijeme treba pokloniti, posvetiti svim tim ritualima, kretnjama, ophodnjama, stajanjima, namazima, molitvama, prostorima, svetim ceremonijalima, vanim pojedinostima. To osjeanje smiruje i donosi spokoj, ono odgaja i pribliava pobonosti. 3. Druga injenica koja vas dariva spokojem i mirom meu milionima hadija mukaraca jeste posebna odjea, ihrami. Bez ihrama hadija (mukarac) nema hada! Ihrami su mukarcima na hadu conditio sine qua non! Svi mukarci su tokom najvanijih obreda hada posebno uniformirani u ihramima, koji se obuku, najee, jo u Medini (ili u mikatima, mjestima/lokalitetima koje je odredio Boiji Poslanik Muhammed alejhiselam, to jest u granijima koja poput koncentrinih krugova obiljeavaju sveti, nepovredivi, neporecivi prostor sa svih strana oko Meke). ene nemaju ihrama, one su u najveem broju pobono i smjerno nagizdane u svojim dugim crnim, bijelim, plavim, smeim... ogrtaima. Ihrami, ta bijela obredna odjea za mukarce na hadu, jesu izvanredan sveti izum, pradavno otkrie! 173

Pokuao sam, u samoj Medini i usred Meke, opisati zato su ihrami najprikladnija sveta i ritualna odjea koju sam ikada vidio. Ihrami se, svojom strukturom, sastoje od dva bijela i lijepo satkana arafa, oba jednakih dimenzija, na kojima nema nita iveno. Zrae bjelinom, svetou i sveanou, smiruju ljutnju, stiavaju bijes, razbuuju odgovornost spram svetih mjesta i vremena, i ljudi koji su tu u nepreglednim mnotvima. Po svemu se vidi da je tu onaj glavni razlog pa su ihrami na hadu odreeni i propisani kao vrlo praktina obredna odjea za mukarce, jer jedino to mukarac moe u ihramima bez smetnje initi jeste klanjanje, ophodnja oko Kabe (tavaf), stajanje na Arefatskoj Gori. Ihrami su posve nepraktini za brzo tranje, ili za neki fiziki naporan rad, bili bi prava smetnja za bilo kakvu borbu i neprijateljstvo! A ako se stalno ne uvaju, ne popravljaju i ne priteu, mukarac za tili as moe ostati go u svoj svojoj sramoti! Sramota bi bila tim vea jer bi se, nedajboe, nagost ukazala na najsvetijim mjestima! K tome, ihrami su bijeli, pa se uvijek treba voditi pomna briga da kao hadija boravi na istim mjestima, e da bi i ti i tvoji ihrami ostali isti, pripravni za daljnje obrede, i dolini za boravak u najsvetijim mjestima. Uz ihrame bi noenje sablje, maa, puke, koplja, noa, toljage... bilo toliko rogobatno, nezamislivo, runo, svetogrdno! Eto zato se vrijeme u kojem Kur'an zabranjuje svaku vrstu nasilja i rata erijatom naziva elehuru l-hurum (sveti mjeseci, mjeseci kad je haram ratovati!). Vidi se posve jasno ne samo slovna slinost izmedu rijei ihram i hurum! Intencija je: Poduiti ovjeka da se udalji od nasilja, od rata, od bijesa i mrnje, od naglosti i srdbe! Ihrami, ta gornja i donja bijela plahta, svaka duga vie od dva metra, smiruju milione mukaraca, dovode ih u stanje krotkog spokoja, te potom ozarenosti i ganutosti. Posigurno, ihramska odjea duhovno disciplinira mukarce! Donja plahta se omotava oko struka i nogu, s desna ulijevo (smjerom kojim se pie arapsko, hebrejsko i gotovo sva semitska pisma, ili, pak, smjerom kojim se obavlja tavaf ili ophodnja oko Kabe, 174

sredinjeg mjesta u asnom Mekanskom Hramu). Drugi dio ihrama ili gornja plahta prebacuje se preko grudi, lea i ramena, opet s desna ulijevo (s tim to se desno rame otkrije za vrijeme ophodnje oko Kabe). Osim dva ihrama, donjeg i gornjeg, osim te dvije izatkane bijele plahte, mukarac ne smije imati nikakve druge odjee: ni potkoulje, ni koulje, ni kape, ni gaa, ni ukura, ni gaica, ni arapa, ni rukavica... Na nogama mora imati papue, najjednostavnije papue, sa otkrivenim nonim prstima i otkrivenim petama! 4. Sve ovo posmatrao sam u Medini ili u oblinjem mikatskom mjestu Zulhulejfi: Hadije mukarci oblae ihrame, polahko prelaze u nepreglednu bjelinu, u ushitno bijetavilo! Hadinice se sreuju u istim raznobojnim platevima, i sve to podsjea me na nekakav veliki skup bijelih i svijetlih ptica na nekom velikom ptijem otoju ili arhipelagu sa kojeg treba poi na putovanje - prema jugu! Ili me, pak, podsjea na raznolike prie o postanku sada ve starog ali ipak Beskrajnog Svemira, koji se stalno iri: zvijezde su bile odluile da skrenu sa svojih putanja, pa su poele da se roje u svoja zvjezdana jata, a ta jata opet u druga, u galaksije. I svako svoju putanju ravna prema Sreditu koje neodoljivo privlai! Nastaje sprezanje, saimanje, hod u gustim mnotvima ka Sreditu, ka Meki i Kabi! irokim putevima sa osam voznih traka od Medine prema Meki idu autobusi, na stotine, na hiljade ih je! Iza naih lea je sjever i sjevero-zapad, satima putujemo, usput nam daju svjeu vodu i lan pakete! Hvala im, Bog ima dao! Meke. Sunce zalazi, a tamo daleko, na jugu, vidi se evak svjetlosti

Putovanje autobusima od Medine do Meke odulji se i potraje, put traje est ili sedam sati uzastopne vonje i stajanja, ali se zamor 175

potisne dragim iekivanjem susreta sa asnim Mekanskim Hramom. Veliki broj hodoasnica i hodoasnika, hadi-hanuma i hadija, ovaj Hram Svih Hramova e sada vidjeti i ugledati po prvi put! Ali i oni koji su Mekanski Hram ve vidjeli, i hodoastili nekada ranije, raduju se novom vienju, napose u doba hada, kad oko Hrama vriju okeani ovjekova prisustva i galaksije pobonosti muslimanskog ovjeanstva, kad mu u nepreglednim mnotvima postaju ivi nakit, bujajua rijeka s pritokama od miliona ena i mukaraca. 5. Iza ponoi (u prvim satima 14. decembra) stigli smo u nae hotele u mekanskom kvartu El-Azizija, blizu Mine i grandioznog spleta mostova, ne tako daleko od tzv. Demreta ili lokaliteta gdje hodoasnici i hodoasnice kamenuju prokletog sotonu ili ejtana. U satima pred svitanje, 14. decembra, nas petero: ambasador Ahmed Khattab, njegova ena Umejma, moja ena Aja i ja, te sarajevski muftija Husein ef. Smaji doli smo i stupili na prostore asnog Mekanskog Hrama ili el-Haremi -erifa. Ali, bili smo tek nekoliko koraka unutar perifernih prstenova stotina hiljada hodoasnika i hodoasnica. Bili su u nepreglednim platnima pulsirajueg ljudstva na velikim platoima, oko zidova asnoga Hrama. Lahko bi nam bilo da su svi ili tamo, prema velianstvenim kapijama i zidovima asnog Mekanskog Hrama! Takoer, lahko bi bilo da su izlazili iz njega, da su ili prema gradu, na sve etiri strane! Meutim, na nepregledno velikim i mermerom poploanim i mirisnim platoima, nali smo se meu dvije, tri ili etiri stotine hiljada pojedinanih volja, jedni su htjeli tamo, drugi ovamo, trei desno, etvrti lijevo, peti izmeu, esti su sjedili ili klanjali, sedmi su pili aj, 176

osmi su spavali, deveti uili Kur'an, deseti se slikali za uspomenu i dugo sjeanje... 6. Korak po korak, naa grupa od pet ljudi je, kao mali meteorit ili kao jedva primjetna kometa usred mnotva velikih pulsirajuih galaksija, ila paljivo naprijed, krenuli smo da obavimo umru ili preliminarnu (poasnu i prijehadsku) obrednu posjetu i ophodnju u asnom Mekanskom Hramu. Trebalo je izabrati pogodan ugao pod kojim stupiti u ljudsku rijeku koja je nadolazila, u plimu koja je bujala oko zidova Hrama, jaala srazmjerno pristizanju autobusa u Meku, sa svih strana... Nas petero bili smo nalik svemirskom brodu, kad se vraa u zemljinu atmosferu i kad trai pogodan ugao da zae u sve gue slojeve zranog omotaa nae planete. Nismo vie ili korak po korak, jer nismo mogli. Ili smo stopu po stopu, uli polahko na jednu veliku kapiju Hrama, stupili na velike natkrivene trijemove, osvijetljene svjetiljkama s visina i sa strana, i odbljescima sa ihrama! I sa sjajnih i svijetlih lica! Tamo, dolje, ugledali smo Kabu! uti u svojoj tajnovitoj crnini! Podigli smo desnice, okrenuli dlanove prema njoj! I izgovorili svjedoenje vjere ili ehadet: Nema boanstva osim Boga, Muhammed je Boiji Poslanik! Tek tada ugledao sam pokretnu sliku ljudske galaksije oko nepomine i utljive Kabe, ugledao sam sa daljine od kojih stotinu i pedeset metara kako se oko Kabe giba bijelo more, moda blizu jedne stotine hiljada ljudi, mukaraca i ena. Od njih tamo do vaeg oka ovamo, sa te (raz)daljine, stie nevjerovatna i nigdje drugdje viena slika: Kao da su sve te hiljade ljudi stajale na nekoj pokretnoj platformi, koja se kretala s desna ulijevo, oko nepominog Crnog Kockastog Sredita! 177

Pa ipak, pomnijim pogledom uoite kako bosonogi hodoasnici i bosonoge hodoasnice polahko koraaju, svako na svoja dva stopala! A onda vas, nakon to se osvijestite u svojim pogledima, polahko ponu osvajati zvuci i glasovi unutar i okolo Svetog Mekanskog Hrama. Najjai zvuci, nadstvarni horovi ljudskih glasova, stiu iz pravca same Kabe. Moete ih prispodobiti zujanju pela, padanju rodne kie, huanju rijeke, puhanju vjetra kroz gusto olistalu umu... Kakvu god usporedbu sa prirodnim fenomenima date, kakvu god predodbu zaimate, biete makar malo u pravu! Nali smo pogodno mjesto, dobar ugao, gdje i kako stupiti u prvu od sedam ophodnji! Krenuli smo u rijeku, u more, u galaksiju, u univerzum hodoasnika koji su ve tavafili (ili obavljali sedmokrunu ophodnju oko Kabe). Ponio nas je pravac s desna ulijevo, uspjeli smo stupiti u kolajue ljudstvo, nas petero bili smo zanemariva kometa, pritoka, kaplja, u toj preobilnoj rijeci ili galaksiji ljudstva. Ide se stopa po stopa, rijetko kad korak po korak! Tamo daleko, sa desne strane, ima veliko zeleno neonsko svjetlo! Uz pomo njega lake je brojati ophodne krugove, od prvog do sedmog! Dok obavljate tavaf ili ophodnju oko utljive Kabe, vi gledate u potiljke mukaraca (moraju biti gologlavi), ili u marame ena. Gledate u mnotvo ljudskih lea. Oni iza vas gledaju va potiljak, vaa lea! Idete naprijed, stupate krunom putanjom! Muslimanski ummet u ophodnji oko Kabe je okupljen u narode i plemena! To sam vidio, u to sam se osvjedoio dok sam tri puta, tokom svojih jedanaest mekanskih dana, u razliita doba, a uvijek su bila nona, obavljao tri sedmodjelna tavafa, ili sveukupno dvadeset i jednu ophodnju oko Kabe. Malezijke i Malezijci, njih sedam stotina, Iranke i Iranci, njih dvije hiljade, Nigerijke i Nigerijci, njih tri hiljade, Turkinje i Turci, njih etiri hiljade..., i tako redom, druge grupe i druge skupine, u hiljadama, iz spomenutih i nespomenutih muslimanskih naroda. 178

7. Tako je s tavafom ili krunom putanjom oko Kabe u njenoj tiini. Tu ljudi nisu podijeljeni na sudionike i posmatrae. Zapravo, svi ste i sudionici i posmatrai! Istovremeno! To i jeste dra te abenske scene, rekao bih. Obredi su tu kao zrak, nadomak svima! Izvolite, obavjajte obrede, udiite blagi zrak! Svi su sa svima drugima, obredi su vai podjednako koliko i svih drugih! Eto jednog od odgovora zato asni Mekanski Hram nije nikakav koloseum! Tu se osjeti jedno posebno osjeanje pripadanja! A onda dolazi pravolinijski hod, dvjema paralelnim irokim alejama ili avenijama, dugim nekoliko stotina metara, izmeu dva breuljka, Safe i Merve. Ide se prvo tamo, potom ovamo! Tako sedam pravolinijskih marruta! Na hadu uvijek vrijedi pravilo desne strane! Poinjete opet s desna, nastupate iroko poploanom desnom avenijom. Sada ve stotine hiljada hodoasnika gledate u lice, dok vas, koji idete s ove strane gledaju pravo u lice oni koji se vraaju onom paralelnom, nasuprotnom avenijom! Taj se hod zove sa'j, uurbano hodanje! (Eto, tim predjelima je hodala naa pramajka Hadera, majka Ismailova, ena Ibrahimova, alejhiselam! Traila je tuda vodu da napoji svoga sina!). Uurbano hodanje ili sa j moete obaviti na prvom, na drugom, na treem katu. ini mi se da grade i etvrti. Usporedivao sam tavaf i sa'j, njihove oblike! Dok ste u tavafu ophodnji oko elegantne Kabe, vae rijei, slavljenje Boga, zahvale, vaa velianja dragog Stvoritelja... sve to odlazi u/pod nebo, jer iznad Kabe nema nikakvog krova. Pravolinijske avenije za hod ili sa'j od Safe do Merve su natkrivene velianstvenim svodovima. Sve zahvale, velianja, slavljenja... izlaze iz stotina hiljada usta, odlaze do svodova, i potom se vraaju hodoasnicima na tjemena, u stostrukom ehu. 179

Darovani ste osjeajem da je sve ustreptalo, ustreperilo, uzdrhtalo, da sve hoe negdje nekuda i nekamo poi, poletjeti. Rairiti se. Tu se hodoasnice uhvate pod ruku, po nekoliko stotina njih, i onda njenim enskim glasovima donose tekbire! Vidio sam vie puta Indoneanke, u hiljadama. Nevjerovatna je simfonija njihovih tekbira i telbija! Glasovi tih horova odlaze do onih potkupolnih svodova, i vraaju se, u brujanju, u nestvarnom zvonu... Stotine i stotine hiljada hodoasnika i hodoasnica kreu se sinhrono, i upromase, i sve te skupine se iz svoje posebnosti oglaavaju molitvama u blagom horu. I dok traje taj obred, skupine se meuse i pribliavaju i udaljavaju, poput grozdova zvijezda na nebu. Kad vam se pribliavaju, tad njihov glas dobija na snazi, a onda se, nakon mimohoda, glas utiava i gubi u drugim, nadolazeim glasovima. I ovdje vrijedi ona napomena o kometi. Ako ste sami, ili u drutvu samo dvoje ili troje ljudi, vi kroz svemir asnoga Mekanskog Hrama prolazite kao kometa usamljenica, promiete pored golemih (turskih, iranskih, malajskih, nigerijskih, arapskih, uralo-altajskih, indijskih...) sazvijeda, nestajete onom svojom usamljenom stazom. Ima muslimanskih naroda koji se danas na hadu pokazuju u svojoj tradiciji, u svome ponosu, u svojoj politici, u svome stavu. Hoe da budu vieni i uoeni, ele da u vaem pogledu ostane njihova slika i prizor. I poruka. Desilo mi se jednom i ovo: Sa Ajom sam bio obuhvaen iranskim hodoasnikim mnotvom. Znao sam da su to Iranci i Iranke, znao sam po likovima, ali i po tome to su u molitvama iza spomena Allaha i Muhammeda alejhiselama spominjali i imama Aliju, etvrtoq halifu! Simfonija njihove galaksije ila je u trijadi: Allah, Muhammed, Ali... Allah, Muhammed, Ali! Pita me Aja: - Hoemo li i mi izgovarati isto? - Hoemo! - kaem joj! 180

Naprijed ide i predvodi nas jedan visoki Iranac, i na arapskom glasno govori: Hvala Bogu koji je poslao Muhammeda, Poslanika, i koji je uinio da Alija bude na imam! Iza njega njegova galaksija to ponavlja, sve rije po rije! Tako dva kruga, a onda smo se, cijepanjem one iranske galaksije, iznenada nali unutar berberskih sufija, ini mi se senusija! Slavili smo s njima Boga Velianstvenoga, i potom spominjali Muhammeda alejhiselama, i onda etvericu pravovjernih halifa, zaredom: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju! 8. Jednoga dana sam vidio na onim avenijama izmeu Safe i Merve, blizu stotinu i pedeset, mogue i dvjesta, vitkih djevojaka, jednakog rasta, visokoga, u utim kaketima, sa tunikama na kojima je dominirala narandasta boja. Djevojke su ile kao u stroju, pod korak, rekao bih! Boe, kakav je ovo sveti slet? - pitao sam se zajedno sa svojom enom. Ponavljam, bile su vitke i visoke (i lijepe, ako smijem kazati!). Pred njima je ila jedna njihova zapovjednica - djevojka predvodnica! Vidi se da je njihova enska galaksija probrana, njihov hod je bio poruka! Prilazim im, pitam jednu: - Odakle ste? - Iz Libana! Mi smo hizbullah! Nevjerovatna je simfonija koju je proizvodio njihov tekbir, i njihova telbija, i refreni njihovih ilahija, potom zvuci koji su se vraali ispod svodova onih lukova. Posve je istina kad kaem da su blagim djevojakim hodom pod korak ove Libanke proizvodile ritam koji kao da je dolazio od nekakvog duhovnog bubnja ispod. 181

A-llaaah! A-llaaah! - izgovarale su, ali je to bilo kao rajska muzika, kao nebeska pjesma ili himna koranica! (Ahmed Adilovi mi je kasnije priao da je ove djevojke Libanke, u narandastim kaketima, vidio kako, u istom stavu i poretku, obavljaju ophodnju Kabe!). 9. Sa etvrtog i najvieg kata asnog Mekanskoga Hrama posmatrao sam, (sa Ajom, Zehrom, Muhamedom Delaliem, Reufom Softiem) kratko i golim okom, onu svetu vrtnju i ushitnu ophodnju oko Kabe, gledao sam sve iz perspektive lastavice, vrapca, hudhuda, sa visine, sa udaljenosti od kojih tri ili etiri stotine metara... Sve to dolje, oko otmjene Kabe, jeste jedno zaudno bljetavilo sa ljudskih lica, bljetavilo koje zrai bojama mnogih prelaza, izmeu ukaste svjetlosti svijee i voska, i boje mjeseine o utapskoj noi, i boje mekanskih brda i obronaka planinskih masiva Tihame. Sve to tamo daleko, ti valovi ljudstva oko Kabe, podsjeaju me na nevjerovatnu smjesu, ne znam da li ju je ikada iko spravljao: smjesu zavrtjelog zrnja penice, kukuruza, jema, rai, zobi, rie... Devadu Hodiu sam tada mobitelom poslao ovu poruku: Selam Tebi, Tvojoj Aidi i snjenom Sarajevu! Ja sam u Meki! Gledam, evo, to ljudstvo dolje oko Kabe! Sa visine. Nevidljiva Stvoriteljeva Ruka, Ruka Svemonog i Vjenog Grnara, odozdo i ispod, sa svih strana, nevidljivo i sveprisutno, mijesi ovo ljudsko tijesto, osjea se tu negdje prisustvo Dibrila Snanoga kako sa svih strana dodaje vreve svjee vode sa Izvora Tekuega! A negdje je tu, posve blizu, i melek smrti, Azrail neumoljivi. On sa strane mjerka vremena i rokove. E da vidi ka kojoj e eni i mukarcu, ka kojem starcu i djetetu, pruiti svoju smrtnu kuku!

182

POST SCRIPTUM 1. Kad smo kod ihrama, jo uvijek se u Medini, u onim danima sveanog i enjivog polaska u Meku, meu naim hadijama, tu i tamo, prepriava jedna zgoda od prije nekoliko godina: Kad su nekom naem hadiji, nekom starom Bonji, nai vodii i instruktori pomagali da pravilno, i obredno validno, obue ihrame, on se estoko opirao propisu da skine i - gae! Na posljetku su mu kazali: Moe kako hoe, ali onda nema hada, dabe si doao, i propade ti etiri pet hiljada maraka! Kad je dola stvar do novca, tek tada se dedo povinovao propisu da sa sebe odstranu svu ivanu odjeu! POST SCRIPTUM 2. ene na hadu smiju imati ivanu odjeu, veina ena nosi duge bijele haljine i plateve, iako sam vidio da veliki broj hodoasnica nosi i crne ogrtae, crne abaje... Ni u Medini, ni u Meki, lica ena nisu pokrivena. Nema fereda, nema burki, nema zarova. Vidio sam tek desetak ili dvadesetak ena u feredama, meu tolikim stotinama hiljada ena... enski dio muslimanskog ummeta, ba kao i muki, na hadu pokazuje najrazliitije modele islamske odjee! Kaem: islamske odjee, ali to je odrednica koja je oblikom posve neodrediva, ali je funkcionalno prepoznatljiva. Funkcionalno, islamska enska odjea - takva kako sam je ja vidio na hadu - sastoji se u tome da se ugodnim i prirodno zdravim i neprozirnim platnom pokrije kosa, te potom tijelo osim ruku (aka) i stopala. Podrazumijeva se: Ta odjea je dovoljno iroka, i pritom kvalitetna i lahka, kako bi udovoljila potrebi da se ene osjeaju ugodno na visokim dnevnim temperaturama u Medini, Meki, na Arefatskoj 183

Gori, te na lokalitetima Muzdelife i Mine. Dakle, funkcionalnost, ugodnost i prijatnost jeste neto to odreuje najmanji zajedniki nazivnik islamske enske odjee. Sve drugo je u toj islamskoj odjei razliito: boja, modeli, materijal, oblik, itd. Ipak, rekao bih da u muslimanki na hadu ima jedna jedina zajednika injenica - to je marama! Raznobojne marame, najbrojnije su bijele, crne, potom plave, sive... pokazuju lica ena kao to se na nonom nebeskom svodu pokazuje pun mjesec o utapu, oivien rubovima noi... POST SCRIPTUM 3. Ako je nekom hadiji hladno, a u decembru, januaru i februaru i u Meki moe biti hladnih jutara ili veeri, naroito na visoravni zvanoj Arefatska Gora, tom zebljiavom hadiji se preporuuje da koristi dvostruke ihrame. K tome, kad had pada i u drugim mjesecima, i tada moe biti kratkotrajne hladnoe ako nou puhne pustinjski vjetar na Arefatskoj Gori, pa se i tada mukarcima preporuuje oblaenje ihrama na ihrame! POST SCRIPTUM 4. Ophodnja Kabe najkraa je na prostoru oko same Kabe, ali je u vrijeme hada tu i najtea, jer u jeku intenzivnih obreda tu esto boravi preko stotinu hiljada hodoasnika. Srea, asni Mekanski Hram danas ima nekoliko velikih katova, te se ophodnja moe obaviti i na najvioj razini ili etvrtom katu. Dakako, to je i najtei izbor, jer je radijus onih sedam krugova ophodnje na etvrtom nivou Mekanskog Hrama daleko iri.

184

AREFATSKA GORA1

1. Iz mekanskog kvarta el-Azizije, i od naih hotela, sve od 14. decembra pa narednih tri ili etiri dana mi, bosanske hadije, prevozili smo se turskim, irakim i iranskim autobusima. Nai vodii su nam dali instrukcije da se do asnoga Hrama tako prevozimo, da samo kaemo vozaima: Bosna! - i nee biti nikakvih zapreka. I doista, prijevoz je bio na vrijeme i bio je besplatan, u oba smjera. Turci, Iranci i Iraani su bili paljivi prema naim hadijama i hadi-hanumama, esto su im ustupali sjedita. Turski i iranski autobusi su bili novi i isti, iraki su bili uglavnom stari. Premda je saobraaj bio gust, nismo gubili vrijeme, i bili smo zbog toga radosni. Ali, autobusi su bili na raspolaganju samo tri dana. Iznenada su bili povueni, na nau veliku alost. Negdje od 16. decembra hiljade i hiljade hadija morali su se snalaziti kako znaju i umiju. Tada je zapoelo dovijanje: Kako doi do asnoga Hrama? I kako se vratiti natrag, do hotela? Jedna od opcija je bio veliki tunel za pjeake. Mnogi su ga koristili, oko ramena i lea omotavali su sedade i hasure, da ventilacija ne bi udarala do samih rebara! Ali, tunel su mogli koristiti samo oni koji se ne boje prehlade niti dugog pjeaenja. Vidio sam mnoge nae hadije i hadinice koje je jedno pjeaenje kroz ovaj tunel naprosto
Objavljeno u: Preporod - islamske informativne novine, br. 11/877, 1. juni 2008. god., Sarajevo.
1

185

pokosilo. Legli su u postelju, skolila ih je estoka prehlada. Ljekari su ih lijeili, trebali su prizdraviti, polazak na Arefatsku Goru bio je na samom pragu. A boravak i stajanje na Arefatskoj Gori je glavni dogaaj hada i cijelog hodoaa, jer Muhammed, alejhiselam, je kazao: Had je boravak na Arefatu (el-Haddu 'arefeh...)! Te Poslanikove rijei treba razumjeti u smislu da je boravak na Arefatskoj Gori neizostavni, najobligatniji dio hodoaa, hada. A druga opcija kako doi do asnog Mekanskog Hrama (i kako se vratiti do naih hotela na el-Aziziji) bila je jo gora, nje u se sjeati dok sam iv. Evo o emu je rije: Nekako u isto vrijeme kad su, kao po nekom nareenju, povueni oni lijepi turski i iranski autobusi, na mekanske ulice su, u velikom braju, stupili razni kamioneti, novi i stari dipovi, novi i stari kombiji, motocikli najrazliitijih tipova, vozila takozvanog karavanskog tipa, trokolice u stanju raspadanja, stara kola i harabatije kakve se ne mogu ni zamisliti... Morali smo se prevoziti njima, morali smo se cjenkati do u beskraj sa mekanskom i arabljanskorn sirotinjom, vlasnicima tog najudnijeg taxi parka koji sam ikada vidio, koji su po svoj prilici doli i iz oblinjih ili iz daljih oaza, e da zarade koji rijal prevozei hodoasniku sirotinju! Ponekada smo po osobi znali dati i po eterdeset rijala! Koliko je to paprena cijena vidi se po sljedeem: u Saudijskoj Arabiji se za jedan rijal moe kupiti skoro dva i po litra goriva! (Tri rijala su po vrijednosti priblino jedna naa konvertibilna marka). Negodovali smo, alili se, ali svima nam je bilo tako, pa i naem BiH ambasadoru u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, gospodinu Razimu oliu, kao i glavnom predvodniku nae hadske ekspedicije, muftiji Nusret ef. Abdibegoviu. Oni su nas bodrili, preporuivali su strpljenje, a gdje ono ne moe, onda eto nam - trpljenje! Takve smo savjete dobijali i od drugih naih muftija, vodia, i bosanskog rukovodstva za had. Ni njima nije bilo nita bolje. Nastavili smo plaati te najudnije taxi usluge na svijetu! Bilo 186

nam je ao vremena, zar da ga gubimo u najsvetijim islamskim mjestima?! Brzo smo se navikli, ali smo i dalje negodovali, protestirali, ponekada i ustro govorili protiv njihovih visokih cijena (i pritom pazili da nita ne preraste u svau i prepirku, jer na hadu toga ne smije biti!). Kad smo jednom vozau nekakvog kamioneta kazali: Haram ti je to toliko mnogo uzima od nas!, on je mirno kazao: Nema tu nikakvog harama jer - nagodili smo se! Jesmo, nagodili smo se, jer smo morali! 2. S tugom biljeim ove retke, tuga mi se obnavlja kad god se sjetim sve te muke, nereda i trpljenja hadinica i hadija, siromanih ena i mukaraca, sve u haosu prijevoza u Meki, u dane pred odlazak na Arefatsku Goru. Tako smo, jednom, izili iz nekakve klopocije, u blizini Mekanskog Hrama. Uio je ezan za popodnevni namaz, u pobonim ulicama i sokacima formirali su se safovi, sezali su gotovo pet stotina metara do prvih trijemova oko Hrama, sve u velikom prstenu ljudskog mnotva. Sve je bilo u bijelom. Nas nekoliko smo stajali, trebalo je nai prostora. A onda se desilo ovo: Jedan hadijski par iz Maroka pozvao je mene i Aju, dali su nam svoju hasuru i svoje mjesto, a oni su se povukli dva ili tri metra natrag, meu svoje zemljake. Nas je taj gest ozario, olakao nam je do beskraja, nestalo je tjeskobe! Bili smo veseli. Ima i nae se svugdje mnogo dobrih ljudi! Kasnije, kad smo sklanjali ikindijski namaz, zahvalio sam se onom Marokancu hadiji, pitao sam ga: Zato je ovakav haos u prijevozu?! emu tako loa organizacija?! A on mi je samo kazao: 187

- Had se nikada ne obavlja samotno! Niti je to obaveza koja se vri na samotnom i pustom mjestu! Had je mnotvo obreda u ljudskom mnotvu! ta bismo sami u asnom Mekanskom Hramu! E, ba ti hvala, velim u sebi! Tolike sam knjige i tekstove proitao o obredima hada, moda sam nekada naao neko slino objanjenje, ali se u to nisam mogao osvjedoiti dok nisam stigao u Meku u vrijeme hada! Pa ipak, elim dodati i ovo: U toj velikoj prevoznoj pometnji i meteu najtee je bilo onim najobinijim hodoasnicima, a mi, bosanske hadije, bili smo posve obini hodoasnici. ao nam je bilo vremena koje gubimo na bezuspjeno cjenkanje, a to vrijeme sam esto mjerio, i raunica je ispala ovakva: Ako smo u asnom Hramu proveli tri sata, onda smo u prijevozu do Hrarna i natrag, do hotela, provodili (to jest gubili!) najmanje tri sata! U ekanju povoljna prevoza, u guranju ramenima i rijeima, nasluao sam se najrazliitijih komentara. Ovo u Evropi ne bi bilo mogue! - govorili su jedni. Buljuci obine djeurlije tamo ne bi mogli navaliti na milione gosta neke olimpijade i prevoziti ih bez licence i bez ikakva reda! - dodavali su drugi. Trei su, opet, govorili: Neka malo! Nije to ba tako! Islamski svijet nije ba svugdje lo, pogledajte samo Tursku kako je danas sredila svoje puteve i infrastrukturu! A etvrti su govorili: Pa, Turska je dijelom u Evropi, to je zato! A onda su peti dobacili: Stanite, za Boga miloga, stanite! Iako Evropa ima dobre puteve i prevozne slube, zar nismo mi muslimani ba u toj Evropi nedavno postradali u desetinama i desetinama hiljada rtava?! A esti su opet primijetili: ta hoete? Pa, ovo je had! A had nije karneval! Strpite se! (Dok sam, jednom, ekao autobus susreo sam se sa Nezimorn Haliloviem Muderisom. Tjeio nas je: ta ete! Ovakvo je stanje naeg muslimanskem ummeta danas, ovaj nered u prevozu je slika ummeta u malom!). I tako, ta tri ili etiri dana pred odlazak na Arefatsku Goru, sluamo ili i sami domiljamo mnoge argumente koji su svi odreda sirotinjski. 188

A glavni problem svih sirotinjskih argumenata u tome je to ostaju pri sirotinjskam opravdanju. I sirotinjskom usporeivanju. Prijevoz u Meki, i od Meke do Arefatske Gore i natrag ne treba objanjavati nikakvim transkontinentalnim komparacijama, ve ga treba naprosto organizirati! - kae mi jedan na ljekar. Odnos prema obinim hadijama i hadinicama (a takvih je, ponavljam, na hadu najvie, oni satima ekaju da se nagode i potom sjednu ili stanu u neki prljavi i smrdljivi kamionet) jeste posve vjerna slika kako se veina muslimanskih vladara i vlada odnose prema svojim obinim graanima! - velim mu ja. I to mu kazujem nekakvim uenim tonom kao da otkrivam neto veliko. 3. I tako, 17. decembra u kasne sate, krenuli smo starim autobusima na Arefat. Ili smo prvo jednim pravcem, pa se ispostavilo da tuda nije. Potom smo se vrnuli, krenuli drugim pravcem i - naili na veliko guvu. Onda srno, nakon vonje u nekakvim evrntijama koje su trajale sat i vie, vidjeli da smo se zapravo nali kod asnog Mekanskog Hrama, i da se na autobus vratio gotovo na samo polazite! Uzdah se ote mnogima: Pa mi tek trebamo krenuti na Arefat! Tada sam, u kasne sate, shrvan tugom i umorom, poslao ovu poruku Muharem ef. Hasanbegoviu: Selam Tebi i Tvojoj gospoi dr. efiki! E moj ummete! Evo ve satima putujemo na Arefat u nekakvim klopocijama, Bog zna kad ema tamo stii! E moj ummete! Muharem ef. Hasanbegovi mi je poslao odgovor u kojem me tjeio svojim dobrim eljama, nadama i preporukama da bih ja o svom doivljaju hada trebao napisati kakvu knjigu. I da on od mene oekuje neto vrijedno. 4. 189

Negdje iza tri sata izjutra, 18. decembra, stigli smo u nae odredite na Arefatskoj Gori. Umor, nelagoda, ljutnja, utuenost, potitenost - sve to nestalo je netragom! Debelu Arefat ili Arefatska Gora! Tu je Muhammed, alejhiselam, obavio svoj Oprosni had 632, godine po Isau, alejhiselam. Procjene iz tog davnog doba govore da je tada moglo biti oko jedne stotine hiljada ljudi! A etrnaest stoljea kasnije, ove 2007. godine, ima nas hadija izmeu tri ili etiri miliona! Prvi prizor Arefatske Gore je priin u sami cik zore! To je posve nestvarna scena! Zrake svitanja padaju na Arefatsku Goru, a mi kao da se budimo na Buduem Svijetu! I kao da ekamo da se opet oglasi Israfilova truba, da zapone Dan Velikog Suda! Dok se na istonim horizontima ukazuje novi dan, dok se razdjeljuje bijela od crne niti praskozorja, dok se oekuje novo pokazivanje Sunea, za to vrijeme kod nas, oko nas, ispod nas, iznad nas Arefatska Gora izranja, pomalja se, i u naim pogledima daje priin naeg hodoasnikog mnotva kao vaskolikog svemira priblienih galaksija koje su tu doputovale da se zakratko odmore! Doista, meu svim glavnim obredima hada, boravak i stajanje na Arefatskoj Gori jedini je obred u kojem, na jednom istom mjestu i u jednom istom vremenu, uestvuju sve hadije, svi hodoasnici i hodoasnice! Otuda veliko prostranstvo Arefatske Gore. E da na svoj sveti arhipelag prihvati bijelo hadoasniko more, u nepregledima. 5. 190

Posvuda bjelina reflektora, atora, ihrama i ozarenost lica! A tamo, na onoj strani, istoni horizonti koji se sve vie bijele. A onda su zauili sabahski ezani sa turskih zvunika! S jedne strane je naa mala bosanska hodoasnika galaksija od oko dvije hiljade ljudi bila obuhvaena turskom galaksijom od preko stotinu hiljada ljudi! Potom su, dalje, bili Azerbejdanci, Uzbeci, pa potom jo neke hodoasnike galaksije naroda srednje Azije. Velim, zauili su sabahski ezani, po turskim mekamima. Svaka sekvenca je ponavijana etiri puta, svaki put od razliitog mujezina! Sluali smo te nebeske simfonije islama u arefatskom osvitanju! etiri mujezina (ili vie njih?) sve ponavljaju etiri puta! I sve to ine razliitom kadencom, razliitim tonom, drugaijom emocijom, nekad bodreom, nekad alovitom, nekad u kadenci koja pobuuje nadanje. Glasovi njihovi odlaze do mnotva okolnih visova Arefatske Gore, i otuda se iz kratkog boravka u svojoj metafizici, vraaju, i u odjecima kancentrino razastiru. I kao da se ona slova ezana pretvaraju u vjetrom razasute tulipane koji padaju po nama, uoblieni u svemilosnu milost Boga Velianstvenoga! Neko pronese glas da su ova etiri turska mujezina (ili vie njih?) zapravo carigradski mujezini iz sultanskih i carskih damija: Ejubove, Fatihove, Sulejmanove, Bajazidove i Ahmedove! Nisam to mogao provjeriti. Kad su sabahski ezani utiali bosanskim hadijama se iz naeg rukovodstva za had obratio Mirsad ef. Mahmutovi, kazao je ta nas oekuje danas, na Arefatskom Danu. A onda je Mahmutovi pozvao sarajevskog muftiju Husein ef. Smajia da nam bude imam za sabahski namaz!

191

6. Na Arefatskoj Gori prisjetio sam se ovih misli: Pustinje kao okeani pijeska, beskrajna mora objedinjena okeanima vode, hladna prostranstva kao okeani okovani ledom i snijegom, plodne ravnice i praume kao okeani rastinja, planinski masivi i gorja kao Zemljina kima... to je veim dijelom ova naa planeta Zemlja. Arefatska Gora je visoravan, sva od pijeska i pustinje. Okolo, po obodima diu se strani, najee suri i goli planinski masivi. Nema rastinja, osim onog drvea koje je zasaeno nalogom nedavnih saudijskih kraljeva (neka ih Bog za to nagradi!). To se drvee neprestano zalijeva, pogledao sam desetak stabala i vidio da pokraj svakog ima mala pipa, a iz nje kaplje - spasonosna voda. Nema nikakva razloga da bez provjeravanja zakljuim da i (pre)ostalih hiljadu i vie stabala, svako ponaosob, imaju svoj vjetaki izvor vode. Ali, kad zaari arefatsko sunce, tad je ono lie na onim stablima drae nemono. Kaem drae, a moda se radi o drveu iz srodne vrste. ini mi se da nema tako velikog stabla, ni tako guste kronje, koja bi bila u stanju zaustaviti arenje i prenje arefatskog sunca. Eto zato su kur'anske i hadiske aluzije, kae i pripovijesti o hladovini, posebno onoj na Danu Sudnjem, tako shvatljive na Arefatskoj Gori. 7. Rekoh maloprije: po obodima Arefatske visoravni vide se strani i goli planinski masivi! Nikad nisam vidio tako strane planine i brda! Arefatska Gora nalikuje brdima na Sinajskoj Gori, gdje je Musa/Mojsije primio Tevrat/Toru!

192

Tamo se zapuuju sufije, pustinjaci, isposnici, askete, pobonjaci... da budu blie Bogu. Kau: tijelo tamo utihne, a duh osnai. I na Arefatskoj Gori je slino! Arefatska brda su ogromna, a mi, ljudi u podnoju i dolje, neznatni smo, kao bijele perke koje vjetar samo to nekud nije otpuhao! Tu smo pozvani da se sjetimo svetih naela vjere, da se sjetimo kraja objave Kur'ana koji se zbio upravo tu, 632. godine po Isau, alejhiselam! Ponavljam, Arefatska Gora je strahotovna, njena brda na nae bijelo hodoasniko more netremice gledaju iz svoje veliine. Kao da je ta brda, takva velika i gromadna, Zemlja s mukom iz sebe povratila, kao da ih je raala iz najdubljih dubina i muka, kao da su joj bili, u tim njenim tektonskim bezdanima, jedan veliki teret - pa ih je izbacila i odahnula! itao sam o planinama oko Meke, o gorjima Tihame, o Arefatskoj Gori. Kau, to su vulkanske planine, tako se uarena lava izlila, i tako su se gorja skamenila, i dala ovu jedinstvenu pustinjsku varijaciju! Ponavljam: Boe, kako su to strana gorja i planine, crne, sure, crnilo prelazi u neku tamninu, pa u privid smee boje, pa potom u priin zatvorene ute boje. A Sunce pee u ta brda i pijesak u podnoju, a brda peku u nas, i u onaj pijesak ispod nas. Srea je da su stajanje i boravak na Arefatskoj Gori samo jedan dan! Opet se treba vratiti oazama ivota, opet treba natrag, u Meku, slatkovodnom i pitkom vrelu Zemzemovu. Druga srea je u tome to su nai atori od azbesta i dovoljno su debeli, pomaljaju se u bojama slonove kosti koja barem unekoliko zadrava suneve pripeke! A i spasonosnu vodu dijele posvuda i u izobilju, svjeina nadolazi ednoj jetri. Ali, okrjepljenje na Arefatskoj Gori nadolazi i u klanjanju i molitvama.

193

Sjetite se svojih ivih, pa svojih mrtvih, pa sebe! Sjetio sam se bivih hodoasnikih pokoljenja koja su tu nekada provela dan uoi Kurban bajrama! Ovdje, na hadu i Arefatskoj Gori, bili su nekada Muhammed, Boiji Poslanik, i njegovi Plemeniti Drugovi i Plemenite Drugarice, potom su tu bili veliki alimi prvih i potonjih vremena islama, el-Gazali, Ibn Arebi, es-Sujuti... Tu su i oni, na ovom vrelom pijesku, nekada i negdje klanjali! Tu je bio i moj otac rahmetli Emin ef. 1979. godine, sa svojim jaranom rahmetli Ramom ef. Dautoviem. (Desilo se da sam na hadu zajedno sa Raminim sinovima, Ferid ef. i Muharem ef.). Kako je svijet prolazan, kako je o toj prolaznosti lahko razmiljati na Arefatskoj Gori. 8. Kad se razdanilo izlazio sam podalje od naega arefatskog stanita i vidio da su iznad mnotva atorskih kampova pobodene nacionalne i dravne zastave. Turska zastava je bila pobodena na nekakvoj visokoj osmatranici. Kako se na Arefatskoj Gori pribliavalo podne, uo sam kako iz skoro svakog kampa dolazi poseban program, neka vrsta nacionalnih programa koji se raduju sutranjem Bajramskom danu. ulo se uenje Kur'ana, na razliite naine, razlijegale su se potom kaside, ilahije, mevludi, zikrovi, dove... A onda tekbiri: Bog je velik! Bog je velik! 9.

194

Pa ipak, zato ovih skoro dvadeset i etiri sata treba provesti na Arefatu? I zato, potom, krenuti nanie, na lokalitete Muzdelife i Mine? I zato sve to uiniti u velikoj povorci, u jednoj muslimanskoj i islamskoj procesiji od blizu etiri miliona ljudi? Odgovor je, moda, u sljedeem: Sve to tada vidite vaem oku dariva ivu sliku okeana koji je odluio postati velika rijeka, pa je potekao nekamo nanie, da bi tekao i tekao - opet prema uu, prema uvoru, prema asnom Mekanskom Hramu! Pa opet, zato Arefatska Gora? Teko je svete sadraje objanjavati razumom. Ali, makar mogu iznijeti jedan od svojih dojmova. Pustinja i pustinjski pijesak Semitima su bili oduvijek prostor koji je iroko rasprostrt izmeu ovjekove oaze, stanita, grada, izmeu Ovog Svijeta, ukratko, izmeu onog to je na neki nain ovjeku zaviajno i poznato, pustinja se, dakle, nahodi izmeu toga bliskoga i onog to je ovjeku daleko, to je tamo, to je Svijet Nepoznatog, Svijet Onostranog, Svijet Nedosenog... U tradiciji arapskog jezika znana je injenica o desetinama sinonimnih (i ne samo sinonimnih?) rijei za pijesak i pustinju, to je gotovo ekvivalentno desetinama sinonimnih (da li samo sinonimnih?) rijei za snijeg kod eskimskih naroda. Pjesnici Istoka, arapski, jevrejski, perzijski, indijski, berberski... opjevali su prizore vjetrom uskovitlanih pramenova pustinjskog pijeska, odavno su ti motivi nastanili njihove stihove i pjesme. Vjena Boanska Objava, Kur'an, suoava nas s jednom neprolaznom metaforom pustinjskih, pjeanih dina (usp. suru elAhkaf, XLVI). Nevidljivi vjetrovi poseu za vidljivim pijeskom i u tom susretu Vidljivog i Nevidljivog nastaje novi raspored pjeanih dina. Time Stvoritelj ovom (da li uvijek istom?) svijetu daje nanovo 195

novi lik i pojavu, novo lice i nalije, novi obraz i koprenu. Vjeno ga stvarajui. Komentatori i komentari Knjige Kur'ana vele da Kur'anska metafora o pjeanim dinama skriva, a zapravo raskriva, poruku o tome kako dragi Bog preseljava ljudske civilizacije diljem zemljinih prostranstava. Doista, posvuda se nahode razvaline i preostaci gradova. Kad se tamo naemo kao da vidimo kako se nekada divno ljudsko djelo runi u pijesak. Tako beskrajni pjeanici pustinja podsjeaju na stalno vraanje istog, na kontinuirano ponavljanje, na putovanje i samog ovjeka od zemnoga i pjeanog praha do divnoga stvorenja kojemu je dat najljepi sklad, najdivniji srazmjer , kako veli Knjiga. Koliko li je hadijskih narataja pod koprenama noi stiglo, boravilo i predanilo na Arefatskoj Gori, i potom, kad je nakrenula druga no, polo natrag, na Muzdelifu, Minu, pa do asnoga Hrama Mekanskoga, pa potom otilo svojim kuama, i pomrlo, nestalo netragom, osim onih tragova od dobrih djela. A dobra djela su vjeita veli dragi Bog u Kuranu (sura Peina, el-Kehf, 46). Na Arefatskoj Gori se bude posve kratko. Boravak tamo je simbol kratkog i prolaznog ivota na Ovom Svijetu. Ali i simbol proivljenja na Buduem Svijetu. 10. U prve sate 19. decernbra, pred zoru Kurban-Bajramskog Dana, krenuli smo sa Arefatske Gore na Muzdelifu i Minu. ekanje, pa opet ekanje, pa onda nada da e doi autobusi, pa potom ekanje... Sad strpljenje, sad trpljenje! Boe, to ti je ovjek! Prije samo nekoliko sati bili smo u klanjanju, na namazuima, ozareni u dovama i u naem bosanskam mevludu koji je vodio hafiz Ismet ef. Spahi, zamjenik reisu 1-uleme, i 196

ejh Sirija Hadimejli. A sada, dok ekamo autobuse, gotovo svi smo oborili poglede, kao da smo usred odsudne borbe za goli opstanak! (To su oni preokreti koji se dogaaju obinom hadiji na hadu!). Napokon, doli su autobusi, nakon tri ili etiri sata ekanja! Doli smo brzo na Muzdelifu, osvijetljenu hiljadama reflektora! Potom smo nabrali kamenie koji slue za kamenovanje prokletog ejtana! Gore, oko Arefatske visoravni velika, sura i gromadna brda, a sada, na Muzdelifi, beremo kamike! Brali smo ih i paljivo prebrajali, trebalo nam je 49 kamenia (sedam bacanja po sedam kamenia, tokom naredna tri dana), stavili smo ih u rogljeve ihrama, u torbice, ili u prazne boce iz kojih smo iskapili vodu na ednom Arefatskom Danu! Nakon spajanja akamskog i jacijskog namaza, sa Muzdelife smo, pred svitanje, krenuli prema Mini, prema mjestu gdje se kamenuje prokleti sotona! Pred nama se prostirao pravac Mine i Demreta, pa, tamo dalje, asnog Mekanskog Hrama. Valja nam ga opet pohoditi, narednih dana, i obaviti dva puta sedmodjelnu ophodnju. POST SCRIPTUM 1. Mostovi na lokalitetu Mine (tanije na Demretima) su velianstveni, iroki, prostrani. Tu se na nekoliko katova, i tokom nekoliko uzastopnih dana, kamenuje prokleti sotona! U sredini spleta tih mostova imaju tri stuba, oko njih nema vie nikakve guve. A samo prije nekoliko godina tu su ginule stotine hadija! Kad se hoe, moe se izbjei guva, treba samo upotrijebiti idtihad ili efikasno konstruktivno i rekonstruktivno miljenje! I sagraditi ono to ti nalae praktini um! Jer, zato bi nam obredi vjere bili muenje?! emu boravljenje u svetom, ako ono dovodi ovjeka na ivicu smrti?! Zar islam nije susret 197

ovjeka sa Bogom koji je Podaritelj ivota i radosti?! POST SCRIPTUM 2. Sa daljine od pedesetak metara gledao sam bijele, crne, crvene, ute, preplanule hodoasnike ruke, kako zamahuju, i u hiljadama pokreta, bacaju one kamenie na on kamene stubove. Tako se kamenuje prokleti sotona! uje se nadstvarni zvuk, ponekad nalik zvuku kovanja eljeza.

198

UMMET KROZ POVIJEST

199

NACRT OPE POVIJESTI ISLAMA1

I Pisati povijest islama, ili povijest bilo koje druge religije koja ima - ili za sebe tvrdi da ima - nebesko porijeklo, tu stalnu i izravnu pupanicu s Nebesima, jeste postupak pod velikim znakom pitanja. Zar se moe ovjek, taj goludravi dvononi smrtnik, drznuti i odvaiti na in pisanja historije, tavie povijesti, jedne vjere koja je potekla i stalno pritie u valovima iz dubina smislova i znaenja sadranih sve odavde do najskrajnjih bezdana Nebeskog Plavetnila, utisnutih kako na ruinim laticama i krilima muice tako i u Rijeima zapisanim na Nebeskoj Ploi Pomno uvanoj (arap. Levhi mahfuz, lat. Tabula Secreta )?! I da li je ovjeku dato da znade vrijeme bilo ega, da li moe taj kimenjak uspravnog hoda vjerodostojno nadnijeti svoju malu lobanju nad ogromna prostranstva i mijene povijesnog vremena, da i ne spominjemo vjenost?! Napokon, emu slue sve povijesti koje je dvonoac ljudski dosad napisao?! Jesu li to njegovi projekti iz njegove sadanjosti, osiono, jednostrano i subjektivno namaknuti na neizmjerljive tektonske naslage minulih vremenskih prostranstava, i jesu li svi takvi nabaeni projekti ravni tlapnjama, snovienjima, bludnjama i tumaranjima po pustinjama ne samo vremenskog ve i prostornog Nepovrata i Nedoina?! Ove retke moramo zapisati prije negoli se i sami, dakako sa
Hrestomatiji tekstova o Kur'anu Kur'an u savremenom dobu - II, prireiva: dr. Enes Kari, Izdava: Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. god.
1

200

svim popratnim usudom, sudbinom i kobi onih koji se paaju pisati historije i povijesti, prihvatimo posla da napiemo neto to je naprijed ambiciozno naslovljeno kao "Nacrt ope povijesti islama." II Islam ba kao islam'i ima i nema historiju, i ima i nema povijesti, barem tako sugerira islamska pravovjernost! Da objasnimo: rije islam znai pokornost Bogu, predanost Bogu, i taj termin oznaava ne samo ovjekovu predanost dragome Bogu, negoli i predanost Bogu koju iskazuje, prije bilo kojih ljudskih raunanja vremena na Zemlji, cijeli Univerzum sa svojim sazvijeima i zvijezdama, mravima i pelama, cvijeem i meteoritima, svim vidljivim i nevidljivim, zamjetljivim i nezamjetljivim nebeskim stazama... tavie, i kad je dragi Bog bio sam (premda je naemu razboru i (raz)umu teko i (za)misliti takvo neto poput samosti Boije koja je, eto, nekad bila i potrajala sve dok dragi Bog nije zapoeo stvarati i drugovati sa svojim stvorenjima!), i tada je Njegova vjera bila islam! Kur'an u nedogled ponavlja raznolike varijacije tvrdnje: "Doista je vjera kod Allaha - islam" (III:19). Eto, odatle sve naelne tekoe, posebno za zapadno itateljstvo, kad god se hoemo s ozbiljnijim pozvanjem baviti povijeu islama, islamom i povijesti, povijeu u islamu, islamom u povijesti... Uvijek nam islamska naela sugeriraju da ne zaboravimo, primjerice, neto takvo kao to je islamska povijest prirode, islamska povijest neba ili pak povijest mrava u islamu (tj. povijest mravlje predanosti Bogu). Nije, naime, pravedno prema drugim stvorenjima ako bi ovjek svodio kuanje islama (tj. predanosti Bogu) samo na sebe. Lahko je, naime, prikloniti se stereotipu i poeti onim poznatim, a u principu nedovoljno tanim, tvrdnjama kao to su: "Islam je najmlaa svjetska religija... Osnovao ju je Muhammed (570-632)... Objava Kur'ana zapoela je 610. godine..." itd., itd. Pisati tako povijest islama znai prikloniti se redukcionizmu i antropocentriki diktiranom 201

definiranju povijesti, pa tako i povijesti islama, koje zaboravlja izvorne intencije rijei islam, a i same poglede islama na muslima(na) tj. onoga ko je predan Bogu. Kur'an, zamalo na svakoj svojoj stranici, nudi pogled na svijet po kojemu su zvijezde muslimi (muslimani), tj. stvorenja Bogu predana, jednako kao i pele, mora, rijeke, mravi, nebeski katovi... A svi oni, zbog toga to su Bogu predana stvorenja, imadu nekakvu svoju povijest, sve od kad su stvoreni tee i odbrojava se i njima nekakvo, nama najee neznano i neuhvatno, vrijeme; tavie, i sam dragi Bog, kad imademo u vidu ona prostranstva vjenosti okrenuta naovamo koja je odvojio za svoja stvorenja, imade tu svojevrsnu supovijest sa svojim stvorenjima... No, isuvie bi krupni bili zahtjevi koje stavljamo pred ovjeka povjesniarske provenijencije sve kad bi, kakvim sluajem, on i mogao dovesti do rijei makar samo neke naprijed naznaene naporedne katove povijesti koje islamski Weltanschauung imade i podrazumijeva tako mono u svojim obzirima. Mnogo je vremenskih era koje nisu ovjekove i mnogo je stvorenja koja i ne haju za ovjekove ere. ak i onda kad samo svia perspektive i retrospektive svojih povijesti ovjeku preostaje previe, jer zaludu su pokuaji da se svijetu povijesti, pa i ljudske povijesti, svijetu prirode, pa i ljudske prirode, namakne bilo koji obru! Pogotovu je slabaan onaj obru kojeg ljudski razum eli namaknuti mnogolikim razinama beskrajnoga svijeta! Islam - "najmlaa"i "najstarija" vjera Rekosmo maloprije da je nedovoljno tano kazati da je "Muhammed osniva islama..." Naime, Kur'an govori o svim Boijim glasnicima, vjeronavjestiteljima i poslanicima, kao o osnivaima islama', te su sljedstveno tome i sami bili muslimani. Prema Kur'anu Adem (Adam) je bio prvi ovjek i, eo ipso, prvi musliman me' ljudskim rodom, a k tome i Boiji poslanik. Potom slijede muslimani i Boiji poslanici: Idris (Henok),Nuh (Noa), Hud, Salih, Ibrahim (Abraham, Avram), Ismail (Imael), Ishak (Izak), Jakub (Jakov), Musa (Mojsije), Harun (Aron), Isa (Isus) i Muhammed (a. s.)! Kur an veli da 202

su svi ovi nabrojani i izrijekom spomenuti Boiji glasnici, (a onih imenom nespomenutih Boijih glasnika bilo je ak 124.000!), ovjeanstvu donosili vijesti i poslanice o jednome Bogu, pravila o moralnome ivotu i navjetenja o Onome svijetu, zagrobnom ivotu. Vjerovati u to, i u jo nekolicinu stvari, i vriti vjerske obrede kao to su post, hodoae, namaz (uvjetno, islamska molitva), dijeliti vjerozakonom odreen porez, zekat, na Boijem putu... u sve to vjerovati i po tome initi, znai biti muslimanom... Islam je, dakle, u povijesti imao svoja razliita izdanja, rekli bismo. Svaki je Boiji glasnik, Boiji poslanik zapovijedao pokornost Bogu, predanost Bogu, koja se, kako rekosmo, na arapskom jeziku naziva islam i preporuivao je svojemu narodu, svojemu ljudstvu ivljenje u skladu s tom predanou! Prema Kuranu, posljednji Boiji poslanik Muhammed a.s. donio je islam cije1om ovjeanstvu. Eto zato je shematika historijskih udbenika koje su napisali muslimani klasinoga doba esto strana zapadnom itateljstvu. Primjerice, povjesniar Taberi (al-Tabari, umro 910.), zasigurno najvee ime klasine islamske historiografije, svoju Povijest naroda i kraljeva zapoinje od trenutka kad dragi Bog stvara Adema (Adama) u samom dennetu/raju! Potom na Taberi nie imena ostalih Boijih glasnika koje spominju Biblija i Kur'an, svojim vienjima povijesti prati mnogobrojne narodne zajednice (umem) i, naravno, same vladare/kraljeve (muluk). K tome, Taberi govori i o prijeljudskom vremenu, mnogobrojne su stranice gdje on govori o melekima (anelima) kao to je npr. Dibril (Gabrijel), Azrail (melek, aneo smrti), zatim je tu i rodoelnik svih ejtana (sotona) Iblis, itd. U svojoj Povijesti i u velikom Komentaru Kur'ana (najee se na arapskom naziva - Dami'u l-bejan fi tefsiri l-Kur'an) Taberi ukljuuje dijaloge nebesa i Zemlje sa Bogom, dijaloge nebesa i Zemlje i meleka/anela, anela i ovjeka, zatim Boga i ovjeka, Boga i Njegovih stvorenja, itd., itd. U jednoj mega-povijesti i mega-povijesnom projektu, zamiljenom na islamski nain, Taberi ukljuuje ljudsku povijest pa i povijest ljudskog kuanja predanosti Bogu, povijest islama ljudi, i to tek kao jedan segment povijesti. Zato tako postupa Taberi?

203

I zbog toga jer kao musliman ne pristaje ni na pomisao da od samog Muhammeda (a.s.) zapoinju islam, historija i povijest i da prije nije bilo nita vrijedno spomena; naprotiv, Taberi i njegove muslimanske kolege historiari prate vrijeme koje prethodi posljednjem Boijem poslaniku unutar duboke (islamske) veze i (islamskog) kontinuiteta koji postoji u vremenu izmeu Boijih glasnika Adama/ Adema, Henoka/Idrisa, Noa/Nuha, Abrahama/Ibrahima, Mojsija/Musaa, Arona/Haruna, Isusa/Isaa (da ih spomenemo njihovim biblijskim i kur'anskim nazivima) i samog Muhammeda (a.s.). Uostalom, sam Kur'an veli za ono to se Muhammedu (a.s.) saopava: A tebi se ne govori nita drugo osim ono to se i poslanicima prije tebe reklo! (XLI:43). Naravno, uvijek postoji problem interpretacije povijesti, a muslimanski kosmopolitski povjesniari najee Muhammedu (a.s.) prethodeu povijest interpretiraju islamski. Sie te interpretacije, kad je ovjekov aspekt posrijedi, jeste sljedei: Monoteizam je pravilo, monoteizam je prirodno stanje ovjekove vjere, jer "Bog je jedan po prirodi". Politeizam je devijacija, neprirodno stanje. Boiji glasnici, vjeronavjestitelji i poslanici dolazili su redovito kad god bi nekoji segment ovjeanstva, neko pleme ili narod zastranili iz monoteizma u politeizam. Tada su se dogaale one grandiozne i ljudskom duhu naroito zamjetljive Boanske intervencije u ljudskim povijestima. Adem/Adam, Henok/Idris, Noa/Nuh, Abraham/Ibrahim, David/Davud, Mojsije/ Musa, Isus/Isa i Muhammed a.s. jesu zrnca Biserja na traci Boanskih intervencija u ljudskoj povijesti. Islam nauava da su Tora /Tevrat, Davidovi Psalmi/Zebur, Evanelje/Indil, i Kur'an, veliki Boanski testamenti stavljeni na srce i pamet ljudstvu u nama najblioj povijesti ovjeanstva... Arabijski ulazak u povijest Pa ipak, velika veina dosad napisanih povijesti islama prati islam u onom izdanju koje je najpoznatije ovjeanstvu, i ide slijedom vremena i godina otkad se pojavio u Arabiji sa Boijim poslanikom 204

Muhammedom a.s. (570-632. godine) pa sve do dananjeg doba, hronoloki eksplicirajui kako se islam irio diljem Starog svijeta (Azija, Afrika, Evropa...), i kako je prisutan u mnogobrojnim dijasporalnim zajednicama Sjeverne i June Amerike i Australije. U samo praskozorje islama ali i vijekovima prije, Mekka i Medina, dva kljuna grada u oblasti Hidaza u Arabiji od samog "poetka" imaju neobino vanu ulogu. Mekka je bila jo od pradavnih, rekli bismo mitskih arabljanskih vremena, sredite arabljanskog politeizma, sa poznatim drevnim hramom Kabom ("Kockom"), u kojemu su, na kojemu su i okolo kojega su bila smjetena najpoznatija plemenska arabljanska boanstva predstavljena u likovima idola, kumira i kipova sagraenih od drveta, zemlje, opeke, kamenja... Ovaj hram, Kaba (ime kojeg Bonjaci esto jednostavno izgovaraju kao aba) bio je tek jedan eho tanahnog svearabijskog i svearabljanskog jedinstva. Mnogo vaniji eho tog jedinstva bio je isti arapski jezik, knjievni koine kojim je govorila mekkanska oligarhija i trgovaki stale, i u kojem su pjesnici vijekovima izgovarali poeziju visokoga stila. No, do islama, Arabija nije bila ujedinjena jednom religijom, ili, drugim rijeima kazano, jedna religija nikada nije prevladala Arabijom sve do dolaska islama. Judaizam, kranstvo i razliiti oblici idolopoklonstva u Arabiji su bili poznati, ali nijedno od toga nije izazvalo temeljite povijesne preokrete, niti Arabiju i Arape uvelo u povijest. S islamom se to dogodilo. Ima tome nekoliko razloga, ali je, u historijskoj retrospektivi gledano, najbitniji klimatska i geografska zatvorenost Arabije. Arabiju nikada nije osvojio vojniki nijedan drevni osvaja, ni faraoni, ni Rimljani, ni Aleksandar Makedonski, ni Perzijanci... Arabija je svoj preobraaj, koji ju je uveo u povijest zajedno sa Arapima, doivjela prije i nakon svega iz samoga monoteizma koji se naziva islam. Premda se, naravno, mogu voditi raznovrsne i dugotrajne rasprave, i doista one su se vodile i vode naroito unutar krugova evropske orijentalistike, o tome kako tumaiti islam, na ta svesti islam (pa jedni vele to je socijalni fenomen, drugi kau to je revolucija s religijskim predznakom, trei tvrde to je politika filozofija za 205

ujedinjenje Arabljana pod Muhammedom, etvrti vele da je islam ne ba uspjela imitacija judaizma i kranstva, prilagoena arabljanskom mentalitetu...), mi ipak velimo da se islam ne da ni na ta svesti, niti ga se moe autentino objasniti takvim eksternim i njemu tuim metodologijama. Islam je autentina vjera, koja se u Arabiji javlja prije svega kao vjera u dragoga Boga i u sve drugo to iz samog tog prvog poela slijedi (neprikosnovenost i nepovrjedivost ljudskog ivota, etiki ivot, budui svijet...), i Arabija se do 632. godine toj vjeri odazvala oduevljenjem koje je Hiam Dait (Hisham Djait) dobro nazvao "opijenost Bogom". Tu "opijenost Bogom" mi u kontinuitetu zapaamo diljem svih prostora islamske kulture i civilizacije, i diljem svih vremena islamske historije i povijesti. Uslijedili su uz taj matini tok vjere u Boga i popratni preobraaji arabljskog drutva i dotadanjeg duhovnog raspoloenja. Niko ne moe te preobraaje nijekati, niti im je mogue zanijekati drutvenu, politiku, ekonomsku, dravnu, vojnu, itd. narav. Ali je islam kao islam doao s pologom da bude prije svega vjera u dragoga Boga sa svim onim ta vjera u Boga znai. Dobro je islam ovdje i mnogo gdje drugdje u njegovim povijesnim oitovanjima shvaati kao uzrok, a ne kao posljedicu! Nije Arabija u elji za drutvenim preobraajem i sjedinjenjem razjedinjenih plemena dola do monoteizma, koji se naziva islam, nego su drutveni preobraaj Arabije i njezino ujedinjenje nakon 632. godine samo neke meu mnogobrojnim dalekosenim posljedicama pojave islama. Muslimanski autori uvijek na ovom razluivanju insistiraju kad god sa svojim zapadnim teolokim i povjesniarskim kolegama raspravljaju o slojevitom fenomenu islama. Pritom se, naravno, ne smiju zanemariti sva mnogolika i mnogobrojna (povijesna) prevoenja islama u teologiju, filozofiju, politiku, ekonomiju, dravu, imperiju.., tj. ne smiju se zanemarivati provoenja islama kao mnogobrojnih teolokih, politikih, ekonomskih, dravnih, imperijalnih... sistema od sedmog do dvadesetog stoljea n.e.

206

Nepouzdanost stereotipnih pristupa U periodu od 634. - 644. godine muslimanski su Arabljani znaajnije zakoraili izvan svoje domovine Arabije. U prvome redu bili su to vojni iskoraaji, ali i iskoraaji novog drutvenog sistema temeljenog na tadanjim efikasnim idealima islamskog ureenja svijeta. Bitka kod Jermuka godine 634. oznaila je poetak kraja istonim i junim provincijama Bizanta. Ve 635. arapske muslimanske vojske zauzele su Damask, Kisariju, Ednadin i Kinisrin. Sam Jerusalem zauzet je 638. godine, a Aleksandrija 641. Naporedo sa vojnim pohodima ka Bizantu, istom ako ne i intenzivnijom dinamikom halifine armije ile su ka perzijskim gradovima Isfahanu, Reju (639.) a zatim ka Hemezanu i Kermanu (644.). No, Perzija je ve praktiki pala u vojni kod Nihavenda, 642. Ovo je vrijeme golemih unutarnjih preobraaja cijeloga bliskoistonog regiona, vrijeme irenja islama podjednako i kao vjere i kao ivotnoga i kulturnog stila. S jedne strane, dinamizam irenja islama naroito je bio zamjetljiv u Perziji, koja je tokom mnogo vijekova bila duhovno superiornija u odnosu na svoje beduinske arabljanske susjede. U Perziji je nakon 642. godine i vojne kod Nihavenda bila poznata jedna krilatica koja, otprilike, glasi da " Perziju nisu pobijedili Arapi nego islam". Doista, teko je nai primjer u najparadoksalnijim povijesnim dogaanjima da je jedna drevna i duboko tradicionalna imperija, u tako kratkom vremenu, primila vjeru svojih vijekovima indiferentnijih susjeda. Od ovog vremena na pozornicu povijesti islamskog svijeta, stupit e brojne vee ili manje dinastije arapskog, berberskog, perzijskog, mongolskog, turskog, indijskog... porijekla. Meu Arapima izdvajaju se Emevije i Abbasije, meu Turcima Selduci i Osmanlije i tako redom... Spomenimo, ipak, izmeu stotinu i vie njih Murabitune, Muvehidune, Fatimije, Idrisije, Zejdije, Tulunije, Daferije, Sammanije, Gaznevije, Zijarije... Dinastije su bile utemeljitelji velikih gradova od Atlantika do Pacifika, koji su im postajali prijestolnice, razvijali se, a onda polahko padali u civilizacijski zaborav sa zalaskom zvijezde 207

odreene dinastije. Ovdje, dakako, moemo nizati godine zauzea i bitaka, kao recimo muslimansko zauzimanje Kipra 649. i Rodosa 654., i pritom zapasti u pogreku reduciranja svega to se tada dogaalo, to se prije svega dogaalo u velikim geografskim i vremenskim prostranstvima, na bitke, oganj i ma! Naravno, ne smiju se poricati vojni pohodi i ratovi, pa ni krv ni ma! No, mau, ognju i krvi nepravedno je davati prioritet, jer ga u stvarnosti uglavnom nisu imali. Mnogobrojni su primjeri kulturne, ekonomske, civilizacijske... a ne samo vojnike predaje cijelih oblasti. K tome, ne bismo uvijek bili sasvim dosljedni kad bismo govorili o predaji i potpadanju cijelih oblasti pod novi sistem koji se s velikim elanom radao; radije bi odgovaralo injenicama da se u mnogim sluajevima radilo o uzdizanju i uspravljanju mnogih regiona u sistemu koji je nadolazio i u mogunostima koje je pruao. U ovom je pogledu poznat sluaj grada Jerusalema koji nipoto nije doivio pad niti je muslimanskim ulaskom ostao bez svojih sinagoga i crkava, bez svoga duhovnog i civilizacijskog zraenja i znaenja kako za jevrejski, tako i za kranski i muslimanski svijet! Naprotiv, ono to se danas esto boleivo naziva multilateralnim, multikulturnim i multireligijskim drutvima u Jerusalemu imade svoj uzor tokom muslimanske politike prevlasti koja je trajala 1321 godinu... Velimo politike prevlasti, jer su kulturnu, civilizacijsku, naunu ... dominantnost esto uz muslimane imali i jevreji i krani stoljeima u ovom drevnom gradu. K svemu tome, islamsko irenje nije tu nipoto izuzetak. Nova je vjera esto potpomognuta kako svojom vjerskom dopadljivou, tako i ekonomskim, kulturnim i civilizacijskim poletom. Pritom, naravno, i vojnim osvajanjima i zauzimanjima. Ali, povijesnoj je nauci, barem kad je irenje islama posrijedi, jasno da ekspanzija islamskog Istoka i islamskog Zapada nije zatrla jevrejski niti kranski Istok, kao ni jevrejski niti kranski Zapad. Muslimani nisu unitili sjedite (patrijariju) niti jedne kranske sljedbe. Pogreno je i krivo itati povijest, pa i povijest islama, kroz crnobijelu optiku. Svijet, pa ni svijet historije i povijesti nije crno-bijelo 208

sazdan, nego su posrijedi nama vidljivi ili nevidljivi snopovi i spletovi mnogolikih boja i nijansi. Primjerice, da islam nije nastupao spram ostalog svijeta an block vidi se i po dugotrajnim unutarnjim graanskim (tj. meumuslimanskim) ratovima koji su se vodili u samoj Arabiji i na njezinim rubovima u samom prvom dobu "arapske provale", kako zapadni historiari vole nazvati rane vojne sukobe Arapa s jedne i Perzijanaca i Bizantinaca s druge strane. to je jo znaajnije, dvije po stilu vladavine suparnike dinastije klasine faze islama, emevijska (vladala od 661. do 750.) i abasijska (vladala od 750. do 1258.) imale su kako svoje uspone, tako i svoje uzmake pred svijetom koji su nastojale apsorbirati vojno, ekonomski, kulturno, civilizacijski... Crno-bijela itanja povijesti islama, ili bavljenje povijeu islama samo kroz hronike halifa i sultana, tj. dvorova vladara i kraljeva, dovela bi nas do nevjerovatno nepravednog reduciranja onog ionako neuhvatljivog bogatstva dogaanja, pojava, nijansi, pa i do previanja paradoksalnih odnosa kao to su tursko-mongolski, berbersko-arapski, perzijsko-turski, odnosa koji su prerastali u sukobe i trvenja ne samo vojne naravi... Mongoli su zauzeli Bagdad 1258. godine kao azijski ratniki i stepski narod, preteno amanistike vjere, dakle sruili su 'abbasijski halifat i prodrli u samo sredite islamske imperije. No, i sami su ubrzo primili islam i "uruili se u njega", kako to vole kazati povjesniari. Turci i Perzijanci su i sami dugo vodili meusobne krvave ratove kao muslimani. K tome, kordovski halifat u paniji je za dulje vrijeme bio smatran neprijateljem halifama u Bagdadu... To su tek neki primjeri unutarnjih trvenja i trusnih razdoblja unutar islamskog svijeta. Lahko je navoditi stereotipne klasine sintagme iz islamskih pravnih djela, kao to su podruje/svijet islama (darul-islam) zatim podruje/svijet rata (daru l-harb). Ove sintagme jesu poeljne kao opravdanje onima koji islamski svijet gledaju kao blokovsku cjelinu, bili ti posmatrai muslimani ili pak Zapadnjaci, tavie, one opravdavaju elju da se i sam zapadni svijet shvati kao jedan blok naspram svih ostalih. Poznata je krilatica u engleskoj orijentalistici i ne samo orijentalistici o "Zapadu naspram ostatka 209

svijeta" (The West and the Rest). No, bezbroj puta povijest je demantirala valjanost posmatranja svijeta u stereotipijama netanih generaliziranja i u vizurama i sklopovima blokovskih (politikih, religijskih, kulturnih, vojnih...) odnosa. Primjer muslimanske vladavine u paniji, gdje je Tarik ibn Zijad 711. prvi put stupio na obronke brda koji e po njemu dobiti u potonjoj evropskoj povijesti i samo ime (Gibraltar je panjolski izgovor arapske sintagme Debelu t-Tarik, Tarikova planina, Tarikovo brdo), pa do zauzimanja Toleda 712. pokazuje, uz Jerusalem, vie sretan negoli nesretan susret triju monoteistikih vjera, judaizma, kranstva i islama, i moda jo vie sretan susret kulturnih i civilizacijskih obrazaca temeljenih na tim vjerama. Jer, iz suhih podataka da je bitka kod Poatjea bila 732. i da su tada Arapi u Evropi zaustavljeni, zatim da je grad Lion osvojen 725., da je Salahuddin Ejjubi 1187. povratio od kriara Jerusalem, da je sultan Mehmed Fatih 1453. zauzeo Carigrad, da je 1459. palo Smederevo, pa time i Srbija pod vlast Osmanlija, da Arapi 1091., gube Siciliju i Junu Italiju, da Mahmud od Gazne u periodu od 997.-1030. zauzima velike dijelove Indije i osniva dinastiju Gaznevija.., dakle, iz svih tih godina "gubitaka i dobitaka" sad za jednu sad za drugu stranu ne ulazimo u ono u to bismo morali ui - konstante povijesti islama. Jezike i kulturne zone muslimanskog svijeta Mnogo je monumentalnih povijesnih tiva koja svjedoe da su u povijesti islama postojali narodi ija je uloga spram drugih manjih naroda nalik ulozi ptica i pela kad raznose sjemenke biljaka do drugih krajeva ili kad pomau njihovom procesu opraivanja. Toynbee, primjerice, samo za dva muslimanska naroda dodjeljuje ovu ulogu, Arapima i Perzijancima. Da budemo precizniji, Toynbee govori o arapskom polu i iranskom polu islamske civilizacije! Dakako, u povijest islama mogue je pronicati na razliite naine, a sami e rezultati zavisiti od kriterija koji se uzimaju kao polazite. 210

Negdje se islam irio dominantno dravom (Mala Azija), a sporedno posredstvom trgovaca, mistika (sufija), itd. Negdje se, opet, dominantno proirio posredstvom trgovaca i mistika, dok je drava bila sekundarna (malajski svijet). Berberi, primjerice, nisu bili dominantni dravni element niti su tu oduzeli primat Arapima, ali su, ipak, berberski trgovci i mistici irili islam junim obodima Sahare, te dalje okolo polutara i tropa u smjeru juga. To na ta Toynbee rauna vjerovatno je mjera dominantnosti, to jest koliko je neki muslimanski narod vrio svoj islamski utjecaj u vremenu, i koliko je taj utjecaj zapremio prostora. Toynbee, poavi od tog kriterija, nalazi u islamskoj civilizaciji dva pola, arapski i perzijski. Doista, uz blage izuzetke, sve to se u muslimanskom svijetu prostire od iranske visoravni na Istok nadahnuto je poglavito islamskim perzijskim duhovnim tonalitetom. S druge strane, poavi na Zapad sve je dominantniji islamski tonalitet arapske arome. Sejjid Husejn Nasr, meutim, ne doputa da se ovako globalnim i globalistikim generaliziranjima zanemari pravo bogatstvo izuzetaka. On veli da se na arapskom istoku zapaaju "sve posebne vjerske zajednice, na primjer nesajrije i sirijske alevije, koje su tokom vremena ostale geografski izolirane, ili na primjer Druzi, koji predstavljaju zajednicu za sebe, kako iz vjerskih tako i iz etnikih razloga. Svuda na Bliskom istoku susreemo mnogobrojne male zajednice koje posjeduju specifine kulturne forme, unutar jedne velike matice islamske kulture. U izvjesnom smislu, mogu im se pripojiti i arapske skupine kranskih vjeroispovijesti u Egiptu, Siriji, Libanu, Jordanu, itd., koje, iako nisu muslimanske, predstavljaju sastavni dio mozaika islamske kulture, kao to je sluaj i sa tradicionalnim istonim jevrejima koji ve stoljeima ive unutar islama". Profesor Nasr napominje da i iranski kulturni svijet, kao i arapski svijet, okuplja mnoge male kulturne cjehne koje su bile geografski izolirane ili koje se vezuju za posebne vjerske kole, kao to su na primjer sekte. Osim nemuslimanskih zajednica, sa kojima je ovdje gotovo isti sluaj kao i u arapskom svijetu, susreemo grupe kao to su 211

Ehlu l-Hak i Ali-Ilahi, razbacane po raznim planinskim regionima Irana, ili nedavno okupljeni narod Kafiristana, jedne afganistanske provincije preinaene u Nuristan." Dakle, generaliziranja tojnbijevskog tipa, bila posrijedi ona koja se tiu vremena islama ili ona koja se tiu prostora islama, potrebno je ublaiti ovakvim Nasrovim ekskursima to se odnose na itekako vane iznimke. Pritom napominjemo da sintagme vremena islama i prostori islama ne podrazumijevaju da su se tu, na istim mjestima, zatrla i da uope ne postoje vremena i prostori kranstva, judaizma, hinduizma. Rekli smo ve da nastajanje islamskog Istoka ili islamskog Zapada nije pobrisalo kranski ili jevrejski Istok i Zapad! Nedavno je pod urednitvom Riarda Viksa (Richard V. Weekes) izaao u Londonu veliki "svjetski etnografski pregled muslimanskih naroda" (Muslim Peoples - A World ethnographic Survey) koji nam sugerira da se islamski okean, povijesno gledano, barem donekle moe pratiti djelotvorno samo u okviru sistema koji su stalni ili su se dulje vrijeme odrali, kao to su jezici, zatim ve spomenute kulturne zone, te klimatske i geografske regije. Indo-evropska grupacije jezika je najbrojnije zastupljena u muslimanskom okeanu. Iran, Afganistan, Pakistan, sjeverna Indija, Banglade, odnosno jezici: perzijski, patu, pendapski, urdu, bengalski, balui, kurdski, sindski... jesu meu najvanijim u indo-evropskoj porodici jezika kojima muslimani govore, piu i razvijaju svoje kulture. Afro-azijska jezika porodica prostire se od Arabije do Senegala i po broju muslimana koji govore njezinim jezicima zauzima drugo mjesto. Njezini najdominantiniji jezici su arapski (govori ga vie od 120 miliona Arapa), zatim su tu berberski, hebrejski, hausa i somalijski. Trea najvea jezika porodica za muslimanski svijet jeste malajo-polineanska. Ovim se jezicima slui populacija na Madagaskaru, Malajskom poluotoka, Indoneziji i Filipinima. Uralo-altajska grupa jezika je na etvrtom mjestu u muslimanskom svijetu. Njima govori stanovnitvo Srednje Azije, tj. Turci, Tatari, Uzbeci, Ujguri, Kirgizi... 212

Peto mjesto zaprema nigero-kongoaka jezika porodica. Njome govore mnoge narodne grupacije Afrike, primjerice Bantu, Volof, Fulani, Mandingo... Ibero-kavkaska lingvistika porodica je na estom mjestu po zastupljenosti. Jezicima iz tog jezikog jezgra govore npr. Abhazi i Dagestanci. U ovim su jezicima nastali najvei jeziki spomenici muslimanskih naroda. Mnogi su muslimanski narodi tokom povijesti preuzimali ili zastalno preuzeli arapsko pismo, za to imamo perzijski, turski, urdu, bosanski, i mnoge druge primjere. Jezike zone muslimanskog svijeta, svaka za sebe, a potom unutar svake zone svaki jezik ponaosob u svojoj zapisanoj ostavtini, skrivaju i otkrivaju mnogobrojne povijesti unutar drugih, openitijih, povijesti. Ali se posvuda razgovijetno nazire jedan jedinstveni duhovni tonalitet islama. Ipak, tri su jezika u mnogostranim povijestima islama koji su najznaajnije nosili temeljna duhovna oitovanja islamskog duha, arapski, perzijski i turski, a potom im se znaajno pridruuje urdu, i drugi. Arapski je lingua sacra islamskog bogotovlja i muslimanskog svijeta, jezik Kur'ana, a k tome i medij najvelianstvenijih stranica islamske knjievnosti,od Hiljadu i jedne noi do remek djela kranskog arapskog pisca Halila Dubrana. Takoer, glavni komentari Kur'ana ve etrnaest stoljea piu se na arapskom kao oni od autora etTaberija (umro 910.), zatim ez-Zamaherija (u. 1144.), Ibn 'Arebija (u. 1240.), Ibn Kesira (um. 1373). Najpoznatiji komentar Kur'ana napisan u Evropi svakako je onaj napisan u Kordovi iz pera Ebu Abdillaha Muhammeda Ibn Muhammeda Ibn Ahmeda el-Ensarija el-Kurtubija (um. 1236.), koji se i sam potpisivao, kako to vidimo iz ovog njegovog poduljeg imena, kao Kordovljanin. Povijest susreta dvaju milenijima susjednih jezika, grkog i arapskog, a potom arapskog i latinskog, u sebi obuhvata povijest prevoenja filozofskih djela, u oba smjera. Povijest Mediterana nemogue je poznavati bez povijesti islama, niti pak bez povijesti 213

arapsko-hebrejsko-grko-latinskih jezikih susretanja i razmjena. Perzijski jezik, takoer, ima velianstvenu ulogu kao medij islamske duhovnosti. Komentarima Kurana, teozofskim raspravama, iijskoj gnozi, a k tome i velianstvenoj poeziji i filozofiji perzijski je jezik podario i omoguio britku lucidnost. Dakle, naprijed smo ve povezali natuknice o jezicima kojima govore muslimanski narodi i vidjeli dijelom da su iz dugovjekovnog islamskog utjecaja formirane kulturne zone islamskog svijeta. Kad se izvri grupiranje po najopenitijim standardima i paradigmama (zasebnost odreenog islamskog bogotovnog tipa, jezik, tipovi arhitekture, kultura stanovanja, pa i hortikultura...) dolazimo, prema Sejjidu Husejnu Nasru, profesoru na The George Washington sveuilitu, do sljedeih kulturnih zona islama: a) arapska, b) iranska, c) turska, d) indo-pakistanska, e) malajska, f) indonezijsko-polinezijska, g) crno-afrika, h) zona zemalja tzv. "perifernog islama" i i) dijasporalne muslimanske zajednice. U povijesti muslimanskog svijeta ove su se kulturne zone razvijale u regionima velikih prostranstava, obiljeenih konstantama i varijablama vjere islama, zatim jezika, rase, klime, morskih i rjenih obala, pustinje, stepskih krajeva i velikih ravnica. Preciznije govorei, kulturne zone islamskog svijeta mogle bi se u obliku skice predstaviti i ovako: 1) Suha podruja jugo-zapadne Azije. U dananjoj nauci ovo je podruje poznato kao Srednji ili Bliski istok, i, prema Richardu V. 214

Weekesu, ovo je samo srce arapske i dijelom turske islamske kulturne zone. Region karakteriziraju stjenovite planine, sa suhim rjenim koritima, a glavne su zemlje Saudijska Arabija, Jordan, Izrael, Sirija, Liban, Irak i Turska. Izuzimajui Turke, Kurde i Izraelce, stanovnitvo je gotovo u cjelini arapsko. Dominantni gradovi su Bejrut, Damask, Amman, Bagdad, Mekka, Jerusalem, Tel Aviv, Izmir, Istanbul i Ankara. Islam se proirio uglavnom u VII, VIII i IX stoljeu. 2) Delta rijeke Nila jeste danas domovina vie od 50 miliona Arapa (nekad su ovi stanovnici bili nearapi Egipani, veli R. V. Weekes). Region je gusto naseljen, po kvadratnoj milji ima gotovo vie od 2000 stanovnika. Islam se iri u VII stoljeu. 3) Mediteransku obalu Sjeverne Afrike, ili zemlje Magreba (to na arapskom znai "mjesto gdje sunce zapada") smatraju treom podzonom koja je dominantno arapska, ali sa mnogo predislamskih berberskih elemenata. Islam se ovdje proirio ve u VII stoljeu. 4) Arapi sve to je juno od zemalja Magreba nazivaju sudan (to znai zemlja koja pripada "crnim ljudima"). To je, naime, pojas irok hiljadu milja, protee se od Crvenog mora na istoku do Atlantika na Zapadu. Dominantne zemlje su Sudan, sa velikim podrujem uz gornji tok Nila, zatim oblast oko jezera ad (muslimanski narodi koji su tu poznati jesu Hausa i Kanuri), potom ogromni regioni du rijeke Niger u sjevernoj Nigeriji. irenje islama odvijalo se u VII, VIII i IX stoljeu. U mikro-regionima ove iroke oblasti islamizacija je obavljena i kasnije. 5) Oblast Etiopije i suhih ravnica, uma i morske obale sainjava kulturnu zonu sinkretistikog arapsko-domorodako-afrikog podtipa. Narodi koji su tu najbrojniji su Afari, Somali, Tigre i Oromoi. irenje islama odvijalo se uglavnom kad i u etvrtoj kulturnoj zoni islama. 6) Na estom mjestu prouavatelji islamskog svijeta izdvajaju istono-afriku obalu, umovitu oblast sa mnogim trgovakim gradskim sreditima. Ova se zona s pravom moe nazvati manjom arapskoperzijskom kulturnom zonom, nastalom stapanjem mnogobrojnih migracijskih zajednica ovih dvaju ali i drugih naroda. Stoga je u 215

kulturnom smislu ova zona izrazito sinkretika i nastajala je vievjekovnim migracijama. 7) Oblast srednje Azije obuhvata stepe koje su meu najprostranijim na svijetu. Ovdje je dominantno stanovnitvo narodi turskog porijekla, uglavnom govore jedan od jezika sa velikog turskog jezikog stabla. Dominantni gradovi su Takent i Samerkand, a dominantni narodi Uzbeci, Tatari, Turkmeni... Islam se ve u VIII stoljeu uvrstio u Transoksijani, a Arapi su tada ve bili stigli do Pamira i Tjen-ana. Ovoj zoni pripadaju i kineski muslimani. Sejjid Husejn Nasr tvrdi da je "kineski islam oduvijek bio u izravnom kontaktu sa turskim svijetom, i muslimani su ga stoljeima smatrali produetkom ove zone: oblast u kojoj ive kineski muslimani, u zapadnoj Kini, oni nazivaju istoni Turkestan (Turkistani sharqi). U Kantonu su ve u VIII stoljeu postojale muslimanske kolonije i arapski i perzijski trgovci, stigavi preko mora bili su poznati u ovoj pokrajini ve u to doba. Ali glavna islamska zajednica je bila ona koja se utvrdila na kraju svilenog puta, u zapadnoj Kini, i koja je ostala vezana za islamski svijet ovim dugim kontinentalnim putem." 8) Velikim arijskim migracijama negdje 2000 godina prije Isusa/Isa a.s. ustanovljena je od niza arijskih naroda velika kulturna zona koja see od Irana na zapadu do Bangladea na istoku. Ovaj iroki region govori mnogobrojnim jezicima indo-iranske porodice. Perzijanci su ovoj islamskoj kulturnoj zoni mnogo doprinijeli, zajedno s narodima koji u stotinama miliona nastanjuju indo-pakistanski potkontinent. 9) Juna Azija se, na kraju, uzima kao deveta velika kulturna zona islama. Ovaj region obiljeavaju rijeke, ume, poluotoka i velike otoke. Ovo je stanovnitvo konvertiralo u islam mnogo kasnije negoli je sluaj u zapadnim kulturnim zonama islama. Islam su poglavito irila, veli Richard V. Weekes, mistika bratstva i trgovci. Nasr veli da se "muslimanska vjera pojavila u ovom dijelu svijeta u XIII stoljeu sa dolaskom indijskih muslimana na Sumatru. U XV stoljeu islam se poeo iriti na Javi, postepeno potiskujui hinduistiko-budistiko carstvo u raspadanju." U kulturnom smislu islam je esto sa prethodnim 216

religijskim tradicijama stvorio u ovom regionu velike "sinkretike mostove"... Islam i Evropa i pitanje budunosti dvaju susjeda Kad se posmotri dananji evropski religijski mozaik, prvo to nam se iz njega pomalja jeste namisao da je Evropa preteno, ve gotovo dva milenija, u religijskom smislu "kolonizirani" kontinent. Iz velike enciklopedije religija to ju je priredio Mira Elijade (The Encyclopaedia of Religions, editor Mircea Eliade), jamano se vidi da Evropa nije rodni zaviaj niti jedne svjetske religije. Naime, sve dananje temeljne religije u Evropi jesu religije dole sa Istoka (judaizam, kranstvo, islam...), iz Azije, tog velikog "kotla vjera i kotla naroda". Svete zemlje i sveti gradovi dananjih religija koje se posvjedouju u Evropi, nisu u Evropi ve - u Aziji! Takoer, svete rijeke, sveta kamenja i sveta zdanja velikih svjetskih religija koje su pohodile Evropu, i na njezinom tlu uhvatile trajnijeg korijena, nisu u Evropi, nego u Aziji! Nije bestemeljno rei da se moda jedina uloga, koja bi se Evropi mogla dati u religijskom smislu, sastoji u nastanku brojnih religijskih sekti to e krvavo obiljeiti evropsku i svjetsku povijest. ta onda jeste Evropa u religijskom pogledu? Moglo bi se kazati, bez imalo bojazni od velike pogrjeke, da Evropa nije, kako to u jednom drugaijem kontekstu ree Edgar Moren, nita drugo doli zapadni "poluotok Azije". Veliki rukavci i matice povijesnih gibanja Evropu su najee zahvatali iz prostrane Azije. K tome, jezikoslovci vele da je indoevropska skupina jezika zapravo kima preko koje mi vidimo kako evropski narodi u velikom dijelu duguju ak i svoj puki bioloki korijen velikom azijskom stablu naroda. U tom kontekstu valja nakratko razmotriti kad se u arapskim djelima javlja pojam "Evropa". Rana muslimanska povijesna djela, naravno, ne vezuju kranstvo za Evropu, niti im je uope poznata takva shematika stvari. 217

Za njih su i kranstvo i islam kako dvije istone tako i dvije zapadne vjere, i nipoto ih nisu gledali kroz dananju crnobijelu optiku "islama kao istone i kranstva kao zapadne vjere", koju se namee u mnogim evropocentrikim krugovima. (Naime, ti krugovi nesvjesno nanose nepravdu prije svega samom kranstvu svodei ga na zapadnu i evropsku vjeru, a ono to nije, zato to, kao i sam islam, imade ili tvrdi da imade univerzalno pozvanje i misiju). Islam je upoznao kranstvo mnogo prije negoli Evropu! Upoznao ga je u mjestu svoga nastanka. Rani i klasini islam na Evropu gledaju s visine, opisuju nju, ak i u pozno vrijeme kriarskih ratova, kao podruje odakle stiu divlji vojnici koji ne znaju, eto, ni za izum anestetikih sredstava pri amputiranjima ruke ili noge, sredstava koja su u tadanjim arapskim i perzijskim bolnicama bile gotovo rutinska stvar! Islamske polemike protiv kranskih dogmi i rane kranske polemike protiv islamskih vjerovanja, Evropu i kranstvo ne stavljaju u religijskim nazivnikom povezani znakovni sklop. Radije se rukovode logikom: "Baka Evropa, a baka kranstvo!" Bolje kazati, rani i klasini muslimanski povjesniari esto imaju bolje miljenje o kranstvu negoli o Evropi. K tome, Evropa je Arapima bila poznata kao ime znano u grkoj mitologiji (ki nekog kralja u koju se zaljubio ak i sam vrhovni Bog Zeus), ili su ime "Evropa" povezivali za azijske hetitske rijei, koje su se odnosile moda, u prvo vrijeme, samo na Grku i grke otoke. Imade miljenja da je arapska rije Urubba (to znai Evropa), koju naroito mnogo susreemo u arapskim povijesnim djelima nakon to je Karlo Martel pobijedio Arape kod Poatjea 732., izvedena iz rijei ereb, moda u znaenju pust kraj, tamni i nenaseljeni kraj, tamna strana svijeta! Bilo kako bilo, godine 711. po evropskom raunanju vremena Evropa i islam susreli su se, ili je pak dobro kazati, sukobili su se u jednoj vojni kod dananjeg Gibraltara. Taj toponim, kako smo malo prije rekli, jeste dobro znana arapska sintagma "Debelu t-Tarik" Tarikovo brdo. To je mjesto ostalo u potonjim vremenima biljegom i imenom upravo po muslimanskom vojskovoi Tariku ibn Zijadu. Dakako, teko 218

je kazati da li su tadanji sukobi islama i Evrope imali 'blokovsko sudaranje", i da li su tadanji sudionici imali takvu semantiku dogaanja kakvu se iz dananjeg politikog i duhovnog raspoloenja vremena obino eli uitati u rano osmo stoljee. Naime, da li su tadanji Evropljani imali svijest o Evropi kao nekoj geo-cjelini, kao ekskluzivnom "kranskom prostoru", kako se danas, naravno pogreno, Evropu eli protumaiti. Na drugoj strani, u vezi s arapskim vojskama, postavlja se pitanje da li su te armije pri sukobu kod Gibraltara 711. imale pri sebi snanije razvijenu svijest o "imperijalnom nastupu" - svijest koja je bila kasnije snano razvijena u klasinom islamu - teko je sa sigurnou odgovoriti. Bilo kako bilo, od Tarika i Gibraltara 711. pa do 1492., kad je pala Granada, islam je u paniji bio, uz kranstvo i judaizam, domain. Andaluzija (arapski el-Endelus) postala je multikonfesionalno drutvo tokom mnogo vijekova i unutar razliitih sfera ivota, kulture, nauke, umjetnosti... Evo kako Roberto S. Lopez u svojemu djelo La nascita dell' Europa (Roenje Evrope), opisuje kao katolik svoje vienje ta su muslimani podarili Evropi, kakve su metamorfoze izazvali, u emu su se sastojale srednjovjekovne evropske anse koje su muslimani pobudili: "U veini zemalja koje su Arapi osvojili vladajui sustav, pravne ustanove, sam duh zakona, ak jezik i pismo, morali su se prilagoditi prorokovu uenju koje je sadrano ili u Kur'anu ili u usmenoj predaji vie ili manje vjerodostojnoj. Treba istaknuti da je to bio trijumf vjere, a ne teokracije: islam niti je imao niti ima posveeni kler, ni crkvenog poglavara a njegovi su kalifi bili nasljednici prorokovi samo u svjetovnom vladanju. U zemlje u kojima se taj trijumf najpotpunije oitovao treba ubrojiti Palestinu, Siriju, Egipat i sjevernu Afriku, to jest dobru treinu stare respublicae romanae upravo onu treinu u kojoj je najprije navjeivano evanelje. U emu je bila tajna privlanosti muslimanske vjere? 219

Povjesniar nije mjerodavan da izree svoj sud o pitanjima vjere, ali smije pripomenuti da je islam, dijete ranog srednjeg vijeka, bio primjeren svome vremenu koliko i kranstvo za kasni stari vijek u kojemu je i nastalo. Bila je to priprosta vjera jednog sasvim osiromaenog doba. Njezina temeljna naela bila su dovoljno apstraktna da zanesu mase. Njezin nepopustljivi monoteizam nije doputao probleme koji su razdvajali krane, kao to su tajne Trojstva ili znaenje svetih slika. Krist aen kao najvei prorok poslije Abrahama i prije Muhameda, bio je uostalom samo ovjek. Allah kao Elohim Staroga zavjeta, kojega je svojstva preuzeo, bio je nedostupan za poovjeenje u slici. Raj, naprotiv, otvoren svima onima koji su ivjeli ili umrli za vjeru, imao je sve ljudske oznake koje je strogost bogoslovlja odricala Tvorcu; bio je pun opipljivih, stvarnih radosti. Zapadnjaci nisu nikada oprostili Muhammedu njegove hurije, vjene djevice obeane blaenima; ali, ne obazirui se na hurije, raj to su ga prostoduni kranski pisci ranog srednjeg vijeka opisali vjernicima nije bio mnogo idealniji.Tim privlanostima moramo dodati i ugled koji je prirodno vezan uz vjeru jednog osvajakog naroda i materijalne koristi koje je obraenje na islam prualo podlonim narodima. Muslimani su za ono vrijeme zaista bili neobino snoljivi prema kranima, idovima i pristalicama Zoroastrovim, ali su im nametnuli poseban namet. Da ga ne plate, dovoljno je bilo da se obrate na islam; da bi se obratili dovoljno je bilo da se odreknu ili da ublae neka vjerovanja i da se priklone vjerovanju koje se sastoji od osnovnih naela zajednikih svim monoteistikim vjerama. Dvojbeno je jesu li Bizantici shvatili revolucionarnu vanost muslimanske vjere. Njihovi su teolozi u njoj tvrdoglavo gledali kransku herezu koju je izmislio luak ili varalica; tako su mislili i katoliki teolozi. Ali im nije izmaklo da Arapi nisu bili obini "barbari". Mjesto koje je do tada imala Perzija, kao protivnik i protuteza grkorimskoj zajednici, sada je pravno pripalo osvojiteljima Perzije. Ne gubei sasvim iz vida Zapad, koji je trebalo ponovo zadobiti, 220

ne povlaei vojsku s balkanskih granica kojima su zaprijetili novi barbarski narodi, drava i narod bizantski svu su panju obratili na glavno bojite; na podruja koja su zauzeli Arapi. Glavni grki povjesniar toga doba, Teofan, zamijenjuje jednog papu s drugim, ali je izvanredno upuen u nasljedstvo kalifa. U poetku X stoljea carigradski patrijarh obraa se kretskom emiru ovim rijeima: 'Dvije svjetske sile, Saraceni i Rimljani, sjaju poput dviju najsjajnijih nebeskih zvijezda. Zato moramo ivjeti zajedno kao braa, iako se razlikujemo po obiajima, navikama i vjeri'. Oito je da je ta diplomatska ljubaznost vie uvjetovana uzajamnim strahom nego pravom srdanosti. Svaka od tih "dviju sila" vrebala je priliku da se povea na raun druge; svaka je po svojoj vjeri oekivala osudu ili obraanje vjernika druge strane, prije ili poslije Stranoga suda. Ipak su se oba suparnika pomirila sa injenicom da ive ravnopravno jedan pored drugoga od polovine VIII stoljea, oekujui da trijumf Istine ukloni "eljeznu zavjesu" koja ih je dijelila. Ta je ravnotea bila rezultat estoke borbe koje je posljednja faza bio "hemisferski rat". Arapska plima i oseka povukla se poslije etiri bitke, od kojih su dvije bile u sreditu, a dvije na suprotnim krajevima golemog islamskog svijeta. Nai prirunici, koji su obraeni na poloaj Rima ili na griniki meridijan, spominju samo jednu bitku: poraz to ga je Karlo Martel nanio 732. izmeu Poitiersa i Toursa jednoj muslimanskoj prethodnici koju su pojaale akvitanske ete. Odjek te bitke na kranskom Zapadu bio je neusporedivo vei od njezine vojnike vanosti; polet Arapa nije bio dovoljan da ih due zadri u jednoj pokrajini koja je bila tako daleko od njihova polazita.Takav nam se zakljuak namee ako usporeujemo rezultate bitke kod Poitiersa s rezultatima jedne druge bitke u kojoj su Arapi, pojaani turskim etama, izvojevali pobjedu nad Kinezima na obalama Talasa, u Turkestanu godine 751. Tu su porazili najboljeg carskog generala T'anga i zarobili tisue vojnika. Kinesko irenje prema sredinjoj Aziji bilo je zaustavljeno, na 221

veliku radost pjesnika, koji su, poput Li Poa, drali da je ono krivo za beskrajno i nekorisno krvoprolie. Arapi nisu ili dalje, ak nisu ni iskoristili svoje pobjede na podruju Inda niti su se pojavili u dolini Gangesa. Na istonom kraju njihove drave, kao i na zapadnom, iscrpio se njihov polet. Naprotiv, u sreditu svoje drave, naspram svojih buduih prijestolnica (kao to su Damask i Bagdad) mogli su pokazati svu svoju mo. Ali tu su imali posla, sa Bizantskim carstvom, nesavladivim unato svim nesreama. Odbijeni nekoliko puta u blizini Carigrada, doivjeli su teak poraz od cara Leona III neprijatelja ikona kod Akroinosa, u Maloj Aziji godine 739. Bizantinci su jo jednom slavili pobjedu u pomorskoj bitki 747. Granica izmeu islama i kranstva se ustalila ili se gotovo ustalila na pola puta izmeu bizantske i arapske prijestolnice. Arapi su sauvali tri etvrtine teritorija otetog Bizantu, ali je Bizant postao bedem dovoljno velikog prostora da bi se mogla podii Evropa. Ako su Germani omoguili roenje Evrope, Arapi su je uinili neizbjenom. Da nije bilo Muhammeda Bizant, osloboen perzijske opasnosti, mogao se ponovo prihvatiti osvajakih Justinijanovih planova na Zapadu. Duhovna i gospodarska zajednica poveana na sjeveru, ali uvijek usredoena na Sredozemlje, mogla je nanovo procvjetati na starom stablu respublicae romanae i bez ponovnog politikog ujedinjenja. Ta je mogunost otpala, jer je Bizant bio prisiljen da se vojniki i trgovaki povue u ostatke svoje drave, pa su azijske i afrike obale Sredozemlja bile privuene i prikljuene islamskoj zajednici koja je teila Damasku i Bagdadu, zajednici drugaijoj po vjeri, jeziku, pravu, ustanovama i nainu ivljenja. Zapadna Evropa, preputena sama sebi, morala je traiti novu ravnoteu. Ugled svete stolice i dra uspomena na carstvo i dalje su je privlaili Mediteranu u ijem su sklopu jo bili velikim 222

dijelom: Languedoc, Provenca i Italija sve do prilaza Napulju i Bariju. Ali kao protutea starome zatvorenom moru, koje je postalo granica, jedan novi Mediteran, koji je obuhvaao Sjeverno i Baltiko more, tek izronio iz pretpovijesne magle, otvarao se germanskim i slavenskim narodima. Najotporniji narodi i najplodnija polja nalazili su se na pola puta izmeu ta dva mora, u poljoprivrednoj unutranjosti kontinenta. Ovdje e srednjovjekovna Evropa nai svoje novo gravitacijsko sredite nakon kratkog kolebanja: Aachen pod Karolinzima, Goslar pod salijskim carevima, najposlije i konano - Paris. Ne smijemo zamiljati kao iznenadni preokret ono to je bilo postepeni proces ustrojavanja. Stari uzlovi ne mogu se odjednom presjei, ve malo-pomalo poputaju u toku stoljea. Materijalno i moralno, Evropa ranog srednjeg vijeka bila je previe siromana da bi dostajala samoj sebi kao to je to bio grko-rimski svijet kojega je dio bila. Iako je meunarodna trgovina bila svedena na najmanju mjeru zbog ekonomske propasti Zapada, ipak je i dalje povezivala obale Sredozemlja i protegnula se na sjeverna mora. Rim, vjerska prijestolnica, i dalje je usmjeravao oslabljene duhovne tokove prema latinskome Jugu koji se nikada nije sasvim odvojio od Bizanta. Ni Arapi se nisu odvojili od zapadne Evrope; povijesni je paradoks to su oni sauvali vane grke tekstove i ponovo ih predali, od X stoljea, latinskom svijetu koji ih je izgubio. Glavna smetnja uzajamnim utjecajima izmeu katolike Evrope i njezinih susjeda, starih i novih, nije bilo neprijateljstvo ili meusobna antipatija, nego razlika u razini kultura, razlika koja nije u najveoj mjeri zavisila od razlinosti vjere. Bizant je, tako rei, oblaio svoju civilizaciju u isto ruho kao i katoliki Zapad, ali su tkanine bile bogatije. U izvjesnom smislu bilo mu je lake sporazumijevanje s Bagdadom (koji je za razliite haljine upotrebljavao iste tkanine) nego sa svojom siromanom i seljakom rodbinom. Kada itamo izvjetaje mnogobrojnih bizantskih i arapskih putnika to su 223

preli "eljeznu zavjesu", nalazimo vrlo mnogo znakova nesporazumjevanja i uzajamno zamjeranja, ali i otvorenog priznavanja potpune jednakosti na veini podruja, kao to su: politike ustanove, drutvene strukture, gradski ivot i intelektualni i trgovaki razvoj. Kakva li je razlika izmeu muslimanske panjolske i katolike Francuske! Da bi smo o tome imali priblinu sliku, neizbjeno netanu, jer nemamo ni brojanih podataka ni opih prikaza, zamislimo razliku, kakva je bila pred stotinu godina, izmeu jedne evropske nacije i njezinih kolonija. U ranom srednjem vijeku vjetina pisanja bila je rijetka sjeverno od Pirineja; juno, bila je gotovo openita u visokom drutvu i vrlo rasprostranjena meu gradskim puanstvom, iako ne i meu seoskim. Francuska je izvozila gotovo samo sirovine, a panjolska gotove proizvode. Civilizacija muslimanske panjolske (al-Andalus) u biti je poglavlje islamske povijesti, i zato neemo ni pokuati da je uvrstimo u knjigu posveenu povijesti Evrope. Dovoljno je napomenuti da je nakon tekih poetaka, pod namjesnicima koji su doli iz vrlo udaljenog kalifata, otpoelo doba uspona i izgradnje godine 750., kada je bila utemeljena nezavisna muslimanska drava s prijestolnicom u Cordobi. Nadolice Arapi, Berberi, robovi i svi mogui osloboenici, te prijanji osvajai iberski Rimljani, idovi i Germani, suraivali su u atmosferi snoljivosti. Svaka je skupina mogla sauvati svoju vjeru, svoje obiaje, ak i neprekinute veze sa svojim istovjernicima koji su ivjeli u drugim zemljama. Unato tome ugled islama pridobio je mnoge nove pristae, i arapski je postao glavni, ako ne i jedini jezik. Al-Andalus, emirat, kasnije kalifat kordobski, sjajio se kao sjajna zvijezda u zvjezdanom jatu muslimanskih drava koje su iz Kur'ana crpile zajedniko nadahnue razvijajui svaka svoja nacionalna svojstva. Kada je u X stoljeu dostigao vrhunac svoga razvoja, bio je po svome duhovnom, gospodarskom i politikom sjaju gotovo ravan Bizantskom carstvu koje je na suprotnoj strani Mediterana 224

zrailo nad Evropom. Nije bio daleko dan kada e se katolika Evropa, koja se uzdigla vlastitim snagama, moi okoristiti vezama sa svojim muslimanskim susjedima. Ali u ranom srednjem vijeku bila je od toga dvostruko daleko. Njezina civilizacija imala je drukije ruho i prostiju tkaninu. ak su i male kranske drave, nastale juno od Pireneja, od vizigotske jezgre, to su je osvajai nesmotreno zaboravili u planinama Asturije, drale da im je lake ako se nadahnjuju karolinkom i kapetovskom Francuskom nego kordobskim kalifatom. U XI i XII stoljeu Italija je bila s mnogo gledita bolji predvodnik islamskih utjecaja negoli "pet kraljevina" (Asturija, Leon, Kastilija, Navara i Aragonija) katolike panjolske." (Roberto S. Lopez, La nascita dell' Europa Secoli V - XIV - Ediozione italiana riveduta e ampliata, Paris, Vidi i zagrebako izdanje Roenje Evrope, godina 1978., str. 77 - 81). Ovaj uravnoteeni Lopezov fragment primorava nas da se prisjetimo prve vane i danas nezgasle injenice susreta islama i Evrope - injenice arapskog jezika i arapskog nazivlja, odnosno nazivlja preuzetog iz drugih vanih islamskih jezika. Naime, od spomenutog Gibraltara i Andaluzije i dalje od njih, sve do ponad Bosne, arapski jezik ili drugi jezici koje filolozi-kulturolozi nerijetko nazivaju islamskim, dali su Evropi na hiljade imena kroz toponime. Sevilju je arapski afirmirao kao Ibiliju, Kordovu kao Kurtubu, itd. Islamska je civilizacija pomogla da se mnogo toga u Evropi po prvi put imenuje (bosanski, hrvatski, i srpski jezik, primjerice, imaju tursku rije boja za boju uope, svoje rijei za boju kao opi pojam nemaju!). Naravno, nisu posrijedi samo toponimi. Kad izgovaramo rijei alkohol, aluminijum, astrolab, arsenal ... znadnimo da imademo posla sa rijeima, terminima i pojmovima koje su muslimani trajno podarili zapadnoj civilizaciji. Povjesniar Philip Hitti navodi da su "arapski astronomi ostavili besmrtne tragove svoje marljivosti o nebu, koje svako ko ita nazive zvijezda na jednom obinom nebeskom globusu (planetariju) moe lahko uoiti. Veina naziva zvijezda u, evropskim jezicima je arapskog porijekla, npr. Acrab (akreb, korpion) Algedi (el-dedi, jarac), Altair 225

(et-tair, leta), Deneb (zeneb, rep), Pherkad (ferkad, tele)..." Danas, kad naunici diljem Evrope, i zapadne civilizacije openito, izgovaraju rijei kao to su azimut, zenit, sinus, algebra, algoritam, cifra (u znaenju nule), i stotine jo drugih, esto nemaju pojma da su to u biti arapske rijei ija je upotreba rezultat rada i napora velikog vjerskog, intelektualnog i kulturnog genija islamski civiliziranog ovjeanstva. Povijest islama posvjedouje da su znanosti koje je promovirala islamska civilizacija uinile da ak i evropsko astronomsko nebo bude, umnogome i do dananjih dana, sa arapskim nazivima. Ovaj ekskurs o nazivlju zvijezda i astronomskoj terminologiji argumentirano sugerira da je pogreno misliti da se dvije ili vie vjera susreu samo posredstvom lica iju ulogu imenujemo uvjetno "vjerskom". Niti se vjere samo kroz vjerski personal susreu, niti se, pak, samo posredstvom njih sukobljavaju. Ponekad je rije o intenzivnijem susretu preko misticizma. Primjerice, islamski sufizam i tradicionalni isihazam bliskoistonog kranstva susreli su se plodonosno i ak izgradili jedan vijekovima dug odnos uzajamnog potovanja. (Isihazam s jedne i sufizam s druge strane pokazuju do koje je granice mogue da se dvije religije susreu i da pritom svaka ostane neoskrnavljena i zasebna u svojoj duhovnoj zaviajnosti). Osim mistika, ne zaboravimo nikada ni putnike, trgovce, umnike, filozofe... Dokaz da su muslimanski trgovci boravili mnogo prije muslimanskih vojnika na tlu Evrope nudi nam i sama numizmatika. Kovani zlatni, srebreni i openito metalni novac prvih islamskih halifa jo uvijek se pronalazi u dolinama Sene, Rajne, Dunava, Visle... Trgovinske veze su bile ive, a uz sve te veze i kulturni dodiri Sredozemni bazen jeste prostor darivanja i uzimanja, prostor civilizacija samoniklica i rasadnica. Judaizam, kranstvo i islam su, u nama najbliem i nama najrazvidnijem dijelu povijesti, uinili Sredozemlje ilom kucavicom Staroga svijeta. Polazei iz tog bazena te su se religije borile za svoj prostor i vojniki i duhovno. Ponajprije se u Sredozemnom bazenu i okolo njega ispunjavala ona Boija zapovijed naloena Ibrahimu (Abrahamu), ono proroanstvo samo njemu 226

saopeno, o kojemu govori Biblija: ... svoj u blagoslov na te izliti i uiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska - na obali morskoj... (Postanak, 22/17). Premda je islam u paniji i pod svodovima Alhambre ispisao mnoge najljepe stranice svoga "staroga vijeka" i same evropske povijesti, usprkos suprotnim miljenjima od kojih smo jedno naveli naprijed (ono od Fernanda S. Lopeza koji ne da rei da je povijest islamske panije dio evropske povijesti), ipak, slika o tom dijelu zajednike evropske i islamske epohe u srednjovjekovnoj je Evropi bila umnogome strana. Odjeke tog straha dobro vidimo i u novovjekovnoj Evropi, i to ne samo u crkvenim hagiografijama, ve i kod filozofa takozvanog evropskog prosvjetiteljstva. U svome djelu "Strah na Zapadu" Jean Delumeau (an Delimo) podsjea nas od ega je sve Evropa strahovala otkad znade za samu sebe, otkad je postala samosvjesna geo-cjelina. Evropa se tokom svoga samosvjesnog dijela povijesti, zakljuujemo od Delimoa, do kosti plaila dragoga Boga, zatim mora i pridolica s mora, potom jevreja, Turaka, kuge, muslimana, vjetica, pasa lutalica, stranaca, putnika nahodnika, irokih prostranstava... Ipak, najdugotrajniji strah Evropa je sebi zadavala od jevreja i muslimana. Godine 1571. Piccolomini, koji je kasnije postao papa Pije II, napisao je da se sve do pada Konstantinopola 1453. strah od islama osjeao uzlaznom putanjom, ali se nita ne moe usporediti s gubitkom toga grada! Sam Delimo smatra da kranski obraun sa muslimanima i jevrejima u paniji ima svoje korijene u dugotrajnom strahu od drugoga i drugaijega. Na mnogobrojnim stranicama Delimo opisuje strane periode evropske povijesti, koju muslimani i jevreji moraju itati i kao dijelove svoje povijesti. No, pogrijeili bismo prema svim Evropljanima kad ne bismo naveli mnogobrojne primjere pozitivnog evropskog stava spram islama i muslimana. Navedimo Delimoa: "Geografi, historiari, putnici, politiari i moralisti, nastojali su da shvate protivnika, divili se zakonima i vojsci Otomanskog carstva. 227

Gijom Postel (koji je bio veliki orijentalista) nije, dakle, jedini koji je dao vjeran i objektivan opis turskog svijeta. Historiar Paolo ovio (Giovio) pie da je "Solinian (tj. Sulejman Zakonodavac, op. E. Karia) sklon religiji i dareljivosti." U Kosmografiji Minsterovoj itamo da su "Turci veliki izvritelji pravde". Prirodnjak i ljekar Pjer Belon tvrdi da su muslimani "ljudi staloeni u svim poslovima". panjolac Laguna, posveujui Filipu II svoje djelo Putovanje u Tursku (1557), izgleda da je u uvodnom tekstu knjige podlegao antiotomanskoj strasti svojih sugraana. Ali, ubrzo se pokazuje da pri poreenju Turske i panjolske, autor hvali prvu, a iba drugu. to se tie Bodena, Montenja i arona, oni se jednoduno dive disciplini turske vojske, trezvenosti njenih vojnika i zakljuuju da "drava" koja odnosi tolike pobjede, mora biti da je "dobro ureena". No, veli studiozni Delimo, Evropa je vijekovima od svoga duhovnog vostva i Crkve dobijala nareenja da njezino stanovnitvo svaki dan izgovara "Zdravomarijo", molei se "nebu protiv otomanske prijetnje". Karlo V je u Njemakoj izdao nareenje da sve crkve imaju zvoniti takozvana "zvona od Turaka" to ih je podsjealo na stalnu opasnost. Diljem Evrope stoljeima su odravane mise protiv Turaka pod nazivom - contra turcos! Strah od islama koji je dominirao pukom Evropom samo je vrh ledenog brijega ispod kojeg su poivale hiljade rasprava koje su slikale najtamnijim bojama islamsku opasnost. Meu najznamenitije spise takve naravi spadaju, svakako, oni koji su islamskog poslanika Muhammeda Evropi stoljeima prezentirali kao najmonstruozniju pojavu u svekolikoj povijesti ovjeanstva. Stoga je ovdje nuno svratiti pozornost na te spise, da bismo pokazali u kakvoj duhovnoj klimi i u kakvome raspoloenju Evropa doekuje prve prijevode Kur'ana na latinski jezik. Prije svega treba spomenuti da Evropa nije svoje prve spoznaje o islamu i njegovom poslaniku Muhammedu dobila od panije muslimanskog perioda, to joj je, prirodno, bilo najlake postii, ve od blisko-istonih kranskih grupacija: Bizantinaca, Jermena, Sirijaca, 228

egipanskih Kopta... I ta je slika, barem se vidi po svjedoanstvima, bila namjerno dvostrana: s jedne strane, dobra i dobrohotna (da bi tako bila to lake "dovedena do podsmijeha"), ali, s druge strane, postojala je jedna druga slika, slika preziranja islama kao strane i prije svega nepoznate vjere. Alen Groriar (Alain Grorichard) u svojoj knjizi Struktura saraja, (zapravo studiji koja govori o azijatskom despotizmu kao tvorevini mate na Zapadu u XVIII stoljeu), iznosi mnoge dokaze koji idu u prilog takve predstave o islamu. S jedne strane, islamski je poslanik kranima Srednjeg vijeka prikazivan kao pravi aneo, kao bie koje nije deficiralo niti uriniralo, iji je znoj bio pravi miomiris... Kranski su pisci, na Istoku posebno, dobrohotno slavili Muhammedovo tijelo, nastojei tako unijeti u islam kranski problem tjelesnog... Dakako, iza ovih aneoskih legendi i opisa, veli Alen Groriar, krila se namjera da se to lake nakalemi predstava o poslaniku Muhammedu kao "nezajaljivom ljubitelju ena", kao osobi "koja je cijeli ivot vitlala svojim seksualnim sposobnostima i svojim maem". Doista, kranski i u potpunosti evropski Srednji vijek, bio je stoljeima preplavljen runim spisima o poslaniku Muhammedu, jer su se onoj zlatnoj legendi o njemu morale suprotstaviti mnogobrojne, takoer kranske, antilegende! Muslimanski pisci tek rijetko, i s gnuanjem, navode sadraje te srednjovjekovne kranske antilegende. U manastirima, na pergamentu i papirusu ispisani su najrazliitiji detalji kranske antilegende: "njihov muslimanski poslanik osim ena volio je i svoju magaricu; pio je vino dok se ne bi stropotao mrtav pijan; ak je i umro pijan, a tijelo su mu pojeli psi ili, u jo goroj verziji, svinje; posvuda se o njemu govorilo kao o lanom proroku..." Alen Groriar se i sam pita emu takvo ocrnjivanje islamskog Poslanika, i potom dodaje da je ono "posluilo kao podloga prvim pobijanjima Kur'ana". Ovdje tek uzgredno dodajmo da se kranski zapad ni u vrijeme takozvanog novovjekovlja nije odrekao strategije huljenja i ocrnjivanja Poslanika, a to je sve duboko impregnirano u orijentalistici. Naime, 229

ogromne su mentalne snage utroene u pobijanje Poslanikove tradicije (hadis i sunnet). Posredno, naravno, time se uvijek eli pripraviti tlo za pobijanje Kur'ana! Bizantijski teolozi i historiari, kao to su Teofan, Nikita, i mnogi drugi, estoko su napadali poslanika Muhammeda, redovito o njemu govorei kao o "barbarinu, Boijem neprijatelju, demonskom ovjeku, bezboniku, razvratniku, drzniku, krvoloku i, tavie, samom Antihristu..." Alen Groriar veli da su u Srednjem vijeku nekritiki "prihvaena ta u isti mah izmiljotinama ispunjena i pogrdna djela ija je sadrina prodirala u svjetovne krugove preko epopeja iz ciklusa o kriarskim ratovima i bogatila se nekim novim elementima. Ako su (na Zapadu) ueni ljudi poinjali da se zanimaju za Kur'an, to zanimanje uvijek je bilo uvjetovano eljom da se on pobija. Uostalom, sve do esnaestog vijeka (u kome e se razviti katedre za arapski jezik na velikim evropskim univerzitetima), ueni ljudi imat e na raspolaganju samo dva prijevoda Kur'ana na latinski (ili, bolje reeno, dvije verzije Vulgate koje su se veoma razlikovale od izvornog teksta)". Jedan Englez, Robert od Kettona, tj. Robert Kettonski, ostao je zapamen u povijesti islama i povijesti prevoenja Kur'ana kao prvi ovjek koji je obavio taj posao na tlu Evrope. On je 1143. godine objavio svoj prijevod na latinskom to je, svakako, obavljeno uz znanje Crkve. Robert Kettonski objavio je uz sami prijevod i jednu antimuslimansku Raspravu o polemici, i naravno, predgovor Pjera Preasnog, koji je Roberta Kettonskog podstaknuo na prevoenje i, po svemu se ini, organizirao taj rad. Dovoljno je samo spomenuti da u svom predgovoru Pjer Preasni o islamu govori kao o "saracenskoj jeresi i avolskoj sekti". Pa ipak, prema evropskom kontinentu i povijesti islama u Evropi (nije vano kako emo tu povijest specificirati, bilo kao povijest muslimanskih Evropljana, evropskih muslimana, muslimana u Evropi, Evrope u islamu...) ne smije se postupiti jednostrano i ocjenjivati svekoliko bogatstvo susretanja i sukobljavanja samo kroz redukcionizam ovih nekoliko primjera. 230

Evropa je meu najzastupljenijim kontinentima kad je prevoenje Kur'ana posrijedi; engleski, francuski, njemaki, ruski, talijanski... jezici imaju nekada i po desetak vrhunskih prevodilakih pokuaja uraenih samo u nekoliko potonjih desetljea. To govori o neprestanom evropskom interesiranju za islam, ali, dakako, zbori i o islamu kao neprestanom i izazovnom susjedu koji se ne da reducirati na pridoliku vjeru, na vjeru tuu evropskom kontinentu. Raspravljali smo ve u ovom eseju o tome, te bi se samo moglo jo dodati, zarad pobijanja zagovornika o vremenskim/ povijesnim pravima na odreene doline na zemlji, da se za islam moe kazati da je u Evropu doao juer, ali to ne govori nita drugo doli da je samo kranstvo dolo u Evropu dan prije, tj. prekjuer! Tako ovo vremensko pojednostavljivanje dvadeset stoljea kranstva i petnaest stoljea islama moe biti od koristi zagovarateljima ekskluzivistikih prostora! K tome, pred teolozima obje strane, pred oblikovateljima javnoga mnjenja, pred ljudima odluivanja i s jedne i s druge strane, nalazi se danas iznimno velika zadaa unapreivanja i proirivanja, na svim stranama, mediteranske debate i dijalokog raspoloenja. Proricanje "sukoba civilizacija" mora biti zamijenjeno projektima zajednikog ivljenja na zemlji. Milioni krana u Egiptu, Iraku, Libanu, Siriji, Sjevernoj Africi... i milioni muslimana u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemakoj... oekuju od mediteranskog i atlantskog dijaloga zatitu prava na raznoliko slavljenje Boga od ljudstva na Zemlji! Povijest islama i pogled u budunost Ova skica ne pretendira iznijeti sve planove gdje se povijest islama ogledala i ogleda u Evropi, niti je to, kako smo kazali na poetku eseja, mogue. Barem to nije u stanju uiniti ovaj autor. No, iz onoga to smo iznijeli ostaje injenica da su islam i Evropa dva vana susjeda, dvije najznaajnije posestrimske civilizacije novije povijesti 231

ovjeanstva. Kako se moe pogledati budunosti u susret? Posebno, kako to uiniti nakon Bosne 1992., (koja se dogodila tano 500 godina nakon Granade 1492.)? Mi ovdje ne velimo da iko od ljudi znade budunost. Kao vjernici u dragoga Boga duboko smo svjesni da samo On znade svu puninu bivih, sadanjih i buduih vremena. No, nije to razlog da se ne iznesu predvianja, slutnje, zebnje i strahovi od mogueg mediteranskog poara. Pogotovo je to u ovo predveerje nastupa treeg milenijuma vano. (Prisjetimo se da je u predveerje XX stoljea nastala literatura koja je taj vijek najavljivala kao stoprocentno mirnodopski, pa ipak, vie od stotinu i dvadeset miliona ljudi palo je kao rtve rata, progona, faistikih i komunistikih istki, etnikih ienja, graanskih sukoba i revolucija...). Poimo redom. Islam je u Evropi danas zastupljen autohtono (Bonjaci, Albanci, Torbei...) na Balkanu. Zastupljen je unutar dijasporalnih i gastarbajterskih zajednica u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemakoj, Austriji, Italiji... (priblino preko sedam miliona ljudi). K tome, zastupljen je i preko malog ali vrlo utjecajnog broja konvertita Britanaca, Francuza, Nijemaca... Dinamizam muslimanskih dijasporalnih zajednica u Evropi je itekako prisutan i zamjetljiv. Koristi se sloboda medija i javne rijei, posebno TV-stanica, postiu se nevjerovatno znaajni i kvalitetni programi u sferi manjinskog muslimanskog (dijasporalnog) obrazovanja (premda se, npr. u Velikoj Britaniji to obrazovanje od drave ne finansira), itd. Drugi jezik na kojemu se danas obraaju islamski mediji u Evropi i u svijetu iza arapskog jeste eng1eski. tavie, zabiljeeno je da engleski jezik prati u ovom pogledu ustopice arapski. Engleski tako postaje, htio to neko ili ne, islamski jezik. Evropska demokracija najnovijih vremena omoguila je muslimanskim dijasporalnim i gastarbajterskim zajednicama izuzetno znaajno i veliko podruje djelovanja. (Muslimanske dijasporalne zajednice koriste se blagodatima prakticiranja demokracije; pa ipak, 232

samo su rijetki pojedinci meu muslimanima u Evropi uspjeli postii ili pak dobiti znaajna sveuilina mjesta kao teoretiari demokracije). Ne postoje smetnje za sedmine namaze/molitve petkom, vjerska obuka je preputena samim islamskim zajednicama, i sl. No, muslimani koji imaju i dravljanstvo neke od evropskih zemalja ipak nisu lanovi parlamenta nijedne zapadno-evropske zemlje. Dopunski kulturni programi najee nisu sponzorirani od drave, dok je to sluaj sa kranskim i jevrejskim. K tome, postoji i problem da se od profesora muslimana zazire kad je posrijedi posao zvani Islamic studies na evropskim sveuilitima. Misli se da e ti ljudi biti a priori pristrani u korist islama. Ostaje, dakle, mnogo toga uraditi. No, jedna bi institucija u najnovijem dobu pripomogla buduem razvoju islamskog evropejstva i evropskog islamstva - sveevropska islamska zajednica. U Evropi se za njom osjea velika potreba, a njezine poslove i zadau mi prije svega vidimo u islamskom ekumenizmu. Dakle, muslimani Evrope morali bi biti institucionalno povezani unutar jedne efikasne organizacije vjerske naravi koja bi irila sporazumijevanje meu samim muslimanima Evrope, a potom meu muslimanima, kranima, jevrejima, budistima... Ta se institucija mora ukljuiti u one evropske institucije gdje joj lanstvo po naravi pripada. Stanje muslimana tokom povijesti u izravnoj je vezi sa muslimanskim razumijevanjem Kur'ana. Najbolja se povijest muslimanskih naroda moe napisati iz razliitih komentara Kur'ana. Naime, sasvim se vjerno mogu otitati pravci "prevoenja" i tumaenja Kur'ana, te duhovna raspoloenja vremena kroz koja su muslimani proli ili su ih ta vremena zatekla i iznenadila. Muslimani su u Kur'anu u minulim epohama pronalazili 'sve' i sve to su postigli tada imaju zahvaliti naporima koje su uloili u djelotvorno tumaenje te sveta knjige. Iz nje su deducirali pravo, naela ekonomske pravde, odgovore na filozofske izazove Grke, Perzije, Indije..., dinamizam vjere, tovanje prirode...

233

Danas je kur'anska rije, bilo po granama bilo sustavno, u sreditu cjelokupnog ivota islamskoga svijeta. Zahvaljujui mnogolikim politikim i vjerskim gibanjima i erupcijama na islamskom Istoku, Kur'an je danas pod zornom prismotrom Zapada, napose je pod prismotrom odnos muslimana prema Kur'anu. Ali, danas i muslimanima i nemuslimanima predstoji ponovno itanje Kur'ana, ponovne prevoenje Allahove Rijei. U dobu vladavine znanosti, zapravo sve vie terora znanosti, pred ovjekom dananjice, koji ivi ivot na Zemlji sve napuenijoj ovjekovim rodom, ali i ovjekovim radom i njegovim proizvodima, iskrsava pitanje: Da li e nas dragi Bog spasiti od znanja koje ne koristi? To jest, da li je dananja znanost jedno odgovorno znanje i koliko ona haje za odgovornou znanja spram cilja ka kojemu stremi? Ova su pitanja iznimno vana za muslimane ali i sve druge, jer se u svijetu dananjice ve posvuda osjeaju posljedice jedne velike duhovne promjene kroz koju je ovjeanstvo prolo. Nikada prije nije dulje trajao proces sistematskog i planetarnog obezduhovljenja ovjeanstva koliko u potonjih nekoliko stoljea. K tome, taj je proces prvi put globalan, njega znanost u glavnim svojim tokovima podstie po svojemu nutarnjem automatizmu. Pokazalo se, ipak, da proirivanje granica takvoga znanja ne samo da ne proiruje granice ljubavi, panje, milosti, nade..., nego, naprotiv, iri uasna prostranstva nepoznatog koje je prvi put u povijesti opasno nepoznato. To dananje nepoznato nije, kao biva prostranstva nepoznatog, objanjeno vjerom i uenjima zasnovanim na ozrajima vjere. Dananje nepoznato stvorila je znanost, ali ga nije u stanju valjano, i za ovjekovo dobro, objasniti. Nepoznato i nevieno o kojima govori vjera openito, a Kur'an i Biblija posebno, jesu podsticaji ljudskoj enji i radosti. Nepoznato to ga raskriva, ali ne objanjava, znanost jeste nepoznato bez nade, nepoznato s raljama jednog ponora i sunovrata proizvedenog ovjekovim rukama. Nepoznato vjere podstie umjetnost, nepoznato dananje nauke iri strah!

234

Stoga danas ovjeanstvu, muslimanskom ovjeanstvu posebno, predstoji iznova pomno itanje Svetih Tekstova, Kur'ana posebno. Svakom vremenu koje je provelo pomno itanje Kur'ana sam Kur'an je podario neizmjerne darove. To se vidi i po dosadanjem odzivu ovjeanstva Kur'anu na svim stranama svijeta. Gotovo podjednak broj crnih, bijelih i utih participira u ovoj vjeri. Posebno je vano da dananji muslimanski dio ovjeanstva pomou Kur'ana obnavljala mnogolike stabalice i mladice svojega duhovnog obnavljanja i osvjeenja. Muslimanima u najnovijoj povijesti predstoji epoha, dijelom su ve u nju ponegdje uspjeno zagazili, vlastitog protumaenja modernog svijeta. Od uspjenog obavljanja te zadae umnogome im ovisi dostojanstveno sudjelovanje u ivotu dananjeg ovjeanstva. Moderni tokovi dananjeg vremena ne smiju se zanemarivati niti naivno proglaavati "neislamskim". Takav rezon su dosada muslimani svijeta skupo plaali. Ako je, naime, Kur'an univerzalna knjiga, onda se muslimani moraju univerzalno baviti ne samo Kur'anom, nego i svijetom, ovim svijetom, usprkos svim tekoama koje se pritom javljaju. K tome, muslimani moraju biti prvi koji su zainteresirani za metapovijesni i povijesni dijalog s drugima, kako zbog svog poloaja u svijetu tako i zbog svoje obaveze prema Kur'anu. Ali, djelotvorni dijalog s drugima, kad su muslimani posrijedi, mogu je samo ukoliko se taj drugi dobro poznaje i ukoliko taj drugi znade da ga muslimani znaju. Ba kao to Kur'an na sebe svraa pozornost i oslovljava mnoge religijske denominacije, miljenja i vjerovanja, tako i muslimani moraju, danas vie negoli ikada prije, staviti do znanja drugima da im je stalo do dostojanstvenog sudjelovanja u dananjem svijetu. Danas velike svjetske religije moraju biti odgovorne ne samo svaka spram same sebe, negoli i svaka spram svake druge! Danas propast ili prezren poloaj nekog velikog dijela ovjeanstva ne bi znaio (niti je ikada znaio) unosnu etvu za druge dijelove ovjeanstva!

235

ZNAMENITI LJUDI MUSLIMANSKOG OVJEANSTVA1

Svjetovi muslimanskoga ovjeanstva Dva vana proroanstva, jedno biblijsko a drugo kur'ansko, na samom poetku privlae nau panju, jer svako na svoj nain nagovjetava geografiju ne samo muslimanskog, ve i cjelokupnog jednoboakog ovjeanstva za ovih potonjih etiri hiljade godina. Prvo proroanstvo, biblijsko, odnosi se na Ibrahima (Abrahama), jednog od najvanijih Boijih vjeronavjestitelja. U Bibliji se to proroanstvo iznosi u nekoliko mahova, a u jednom se ulomku veli da je Jahve jedne noi zovnuo Ibrahima i rekao mu: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih moe prebrojiti!" A onda (Jahve) doda: "Toliko e biti tvoje potomstvo!"2 Drugi biblijski ulomak koji govori o ovom proroanstvu spomenuo je, uz "zvijezde na nebu", i "pijesak na morskoj obali", tu monu semitsku metaforu kojom se od pradavnih vremena izraavala snaga, brojnost, mnotvo i iroka rasprostranjenost. Bog Velianstveni, veli se u Bibliji, ovaj put je rekao Ibrahimu: "... Svoj u blagoslov na te izliti i uiniti tvoje potomstvo

Tekst objavljen u: ATLAS ISLAMSKOG SVIJETA, Grupa autora, Izdava: Udruenje ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2004. god. 2 Prijevod naveden prema Biblija (Postanak, 15/5), izdanje Kranska sadanjost, Zagreb, 1974., str. 10. Arapski prijevod naveden je prema kembridskom izdanju, Cambridge University Press, 1956. godine, str. 22.

236

brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj... "3 Drugo proroanstvo je kur'ansko i nalazi se u suri Fatir (Stvoritelj), XXXV 27-28., i glasi: "... A ima planina bijelih i crvenih puteva, raznolikih boja, i onih tamnih, crnih! A ima ljudi, i ivotinja, i stoke isto tako boja raznolikih!"4 Kur'ansko proroanstvo nije upueno nekom Boijem poslaniku posebno. Ono spominje "puteve" po zemaljskim gorjima, staze "bijele, crvene i one tamne, crne". U ovoj kur'anskoj "metafori puteva" ita se nagovjetaj o hodu ovjeanstva "putevima islama" ili o irenju islama u sve ovjeanske rase, "bijele, crne i ute/crvene". I doista, Ibrahimovo (Abrahamovo) duhovno potomstvo meu monoteistima je brojem i utjecajem moda najznaajniji segment ovjeanstva u ovom nama poznatijem i razvidnijem dijelu povijesti. Njegov muslimanski dio je stoljeima bio kulturno, civilizacijsko i politiko sredite ovjekom najobiljeenijeg dijela svijeta. Taj je svijet u permanentnom potvrivanju: petnaest stoljea povijesti islama jest vrijeme mnogostranog izraavanja vjere islama, "irenja" islama u prostoru, vremenu, jezicima, kulturama, civilizacijama... Antropolog i etnolog Richard V. Weekes, u knjizi Muslim Peoples (Muslimanski narodi)5 tvrdi da ima tri stotine muslimanskih naroda, da govore gotovo svim velikim jezikim porodicama ovjeanstva i da ive u brojnim kultur(al)nim zonama svijeta. Richard V. Weekes navodi da muslimani govore ogromnim brojem jezika i jezikih porodica kao to su indo-evropska, afro-azijska,
Biblija, Postanak, 22/17. (str. 15). Prijevod moj, iz izdanja: Kur'an sa prijevodom na bosanski jezik, "Bosanska knjiga" Sarajevo, 1995., str. 437. 5 Vidi Richard V. Weekes (ed. ), Muslim Peoples - A World Ethnographie Survey, London, 1979.
3 4

237

malajo-polineanska, uralo-altajska, nigero-kongoaka, ibero-kavkaka i druge. Kad su posrijedi kultur(al)ne zone muslimanskog svijeta, Richard V. Weekes i Seyyed Hossein Nasr,6 meu ostalim, tvrde da postoji devet osnovnih: arapska, iranska, turska, indo-pakistanska, malajska, indonezijsko-polinezijska, crno-afrika, zona tzv. "perifernog islama" i kultur(al)na zona dijasporalnih muslimanskih zajednica. Svi ti narodi, svi ti jeziki, kultur(al)ni, civilizacijski svjetovi islamskog i muslimanskog ovjeanstva, dali su veliki broj znamenitih ljudi, velikana pojedinanog duhovnog izraza islama, na svim podrujima ivota i ovjekovog potvrivanja. Islamski svijet je imao i ima svoje glasovite dravnike, vojskovoe, teologe, naunike, ljekare, filozofe, geografe, povjesniare, leksikografe, knjievnike, pjesnike, muziare, likovne umjetnike, prevodioce, putnike... I kao to je islam pokrenuo i pokree mnoge narodne zajednice, tako je pokrenuo i pokree pojedince u kojima je islam duha i duh islama naao svoju pojedinanu realizaciju. U svim pojedinanim realizacijama islama vjera je nepresuivi i neprekidivi iskon drutvenih, kultur(al)nih i civilizacijskih horizonata. Kad su muslimanski narodi posrijedi, islamska se povijest moe itati praenjem koncentrinih krugova vremena i prostora, i u svakom krugu mogue je nai utrveni trag epoha ili razdoblja u kojima su se javili narodi i znameniti ljudi koji su preuzimali svjetionik islama ponijeli ga dalje i dublje, prostorom, vremenom, kulturom, civilizacijom. Arapi su iznijeli islam na svjetsku pozornicu, potom su ga preuzeli i ponijeli Perzijanci, zatim Turci... Slinu ulogu koju su imali Turci u Maloj i srednjoj Aziji, imali su Berberi u sjevernoj i saharskoj Africi primajui islam od Arapa, a potom su ulogu Berbera u Africi nastavili narodi kao to su Mandingo, Yaruba i drugi. U koncentrine krugove islama stupili su potom brojni narodi Indije,Malezije,
Vidi Seyyed Hossein Nasr, Jezike i kulturne zone muslimanskog svijeta, Takvim 1400., Sarajevo, 1979., str.115-132. Vidi, takoer, Seyyed Hossein Nasr, The Heart of Islam, Harper, San Francisco, 2002. (Posebno vidjeti poglavlje: Spectrum of Islam). Nasrovo djelo Srce islama izilo je na bosanskom (u prijevodu Reida Hafizovia, Nevada Kahterana i Enesa Karia) u izdanju "El-Kalema", Sarajevo, 2002. godine.
6

238

Indonezije... Novi koncentrini krug islama, onaj dijasporalni, koji se formira u zapadnoj hemisferi, opisan je u mnogim dananjim djelima tipa Islam u Evropi.7 U ovom petnaest stoljea dugom ulasku islama u vrijeme i povijest uoava se da islam nije, stvarajui svoj istok i svoj zapad, unitio ili pobrisao jevrejski istok i jevrejski zapad, niti je pobrisao kranski istok i kranski zapad. Islamska povijest najbolji je dokaz da na jednoj geografskoj strani svijeta moe biti vie naporednih i susjednih religijskih istoka i religijskih zapada! Politiari, dravnici, halife, dinastije Islam kao vjera temelj je muslimanskih drutava u ijim je njedrima stasalo nekoliko monih i, po svojim kultur(al)nocivilizacijskim uincima, u svjetskim razmjerima poznatih drava i hilafeta, ali i regionalnih i lokalnih drava i dinastija. U tom se kontekstu treba prisjetiti znamenitih politiara i dravnika islamske civilizacije. Period 632.-661. godine po Isau, a. s., poznat je kao doba etverice pravovjernih halifa (al-hulafa'u r-raidun). Ebu Bekr (632.634.), Omer b. el-Hattab (634.-644.), Osman b. Affan (644.-656.) i Alija b. Ebi Talib (656.-661.) utemeljili su hilafet prema republikanskom obrascu. Svi su bili izabrani od vrlo irokog i respektabilnog izbornog tijela ili skuptine znaajnih ljudi Medine, meu kojima je bilo sudaca, vojskovoa, znalaca vjere, pravnika, poslovnih ljudi i drugih autoriteta razliitih profila. Meu najvanijim postignuima etverice pravovjernih halifa jest utemeljenje prosperitetne drave ili hilafeta. Do 634. traje proces dravnog ujedinjenja Arabijskog poluotoka, 638. muslimani su u hilafet inkorporirali Jeruzalem koji postaje trei sveti grad islama. K tome, 641. godine hilafetu su prikljuene Sirija, Palestina i Egipat. Takoer, u
Vidi npr. Islam in Europe (The Politics of Religion and Community), edited by Steven Vertovec i Ceri Peach, London i New York, 1997.
7

239

periodu 644.-650., veina teritorije Perzije inkorporirana je u hilafet, kao i Afganistan i veliki dijelovi Sinda. irenje hilafeta nastavljeno je u ovom vremenu sjevernom Afrikom, a u njega je objedinjen i Kipar. U ovom formativnom dobu islama vojskovou Halida ibn Velida (um. 641.) opisuju kao najznaajnijeg vojnog stratega i tvorca tzv arapskog tipa konjikih odreda koji su se odlikovali brzim i efikasnim ofanzivnim manevrima. Halid ibn Velid nije izgubio nijednu bitku. I pored krvavih graanskih ratova i borbe za vlast izmeu Alije b. Ebi Taliba i njegovih protivnika iz reda aristokratije plemena Kurej, ovaj prvi period hilafeta omoguio je razvoj vanih dravnih i drutvenih institucija iji je ideal bila pravda ('adl) i jednakost (musawat). Ustanovljena je i razvijena vojska i policija, razvijeni su novani, poreski i potanski sistemi, utemeljene su obrazovne institucije u ijem je sreditu bio sistem medresa. Izgraene su vane putne komunikacije Bliskog i Srednjeg istoka, a arapski jezik postaje, uz svoju nezamjenjivu ulogu sakralnog jezika, jezik nauke, knjievnosti, biznisa, administracije... Krenuo je najvei val pismenosti i nauke u povijesti Sredozemlja i Bliskog i Srednjeg istoka. Spomenuti graanski ratovi u poznom dobu Prve etverice halifa doveli su do nastanka poznatih sljedbi islama, haridija, murdija i i'ija. Pogibijom Ali ibn Ebi Taliba i'ije dobijaju na svom zamahu, a Hasan (um. 669.) i Husein (poginuo na Kerbeli 680.), dva Alijina najpoznatija sina, sudjeluju, ili ih kasnije generacije muslimana koriste u stvaranju i'ijske tradicije islama Hasan i Husein, sa ocem Alijom, predstavljaju prva tri i'ijska imama. iizam otada postaje jedna od vanih injenica u sredinjim zemljama islama (istona Arabija, Irak, Liban, Egipat, Iran, Jemen...). Sa 661. godinom u Damasku se formira novi oblik hilafeta, dinastijski, koji utemeljuje istaknuta porodica plemena Kurej, Benu Umejjeh (Omejadi), koji su bili protivnici i takmaci i'ija. Osniva ove dinastije Mu'awija (vladao u periodu 661.- 680.) smatra se njihovim najznaajnijim halifom, ali su po svojim dravnikim sposobnostima ne manje vani i halife Abdu l-Melik (685.-705.) te Omer ibn Abdulaziz 240

(717.-720.). Napose je halifa Omer ibn Abdulaziz nastojao obnoviti izvorne tradicije prakticiranja halifske vlasti i spojiti politiku, moral i pobonost. Ovaj je halifa posebno zasluan za irenje islama na velikim podrujima srednje Azije. Ekspanzija islama odvija se i na drugom kraju svijeta. Tarik ibn Zijad je 711. godine preao Gibraltar i stupio na tle panije. Od tada tee osam stoljea duga povijest muslimana u paniji. Godine 750. na povijesnu scenu stupa druga vana dinastija ranoga islama, Benu l-'Abbas ili 'Abbasije, koji su takoer Arapi iz plemena Kurej. Ova dinastija prenosi prijestolnicu iz Damaska u Bagdad, "Grad mira", kako se spominje u knjievnosti toga vremena. Najpoznatiji halifa dinastije Abbasija je Harun er-Reid (786.-809.), kada ovaj hilafet dostie svoj vrhunac na dravnom, politikom, vojnom, kulturnom i civilizacijskom polju. Harun er-Reid je pospjeio i finansirao doba velike kulturne renesanse u Bagdadu i drugim gradovima hilafeta, podstakao je golemi razvoj islamskog prava (fikh), islamske tradicije (hadis), tumaenja Kur'ana (tefsir), knjievnosti (edeb), filozofije (hikmah)... U ovo vrijeme nastaje Bagdad iz Hiljadu i jedne noi, grad stasava u metropolu, broji nekoliko miliona stanovnika i s Bagdadom se u to vrijeme u svijetu brojem stanovnika mogao natjecati jo samo Peking.8 Politiku Haruna er-Reida nastavio je halifa El-Me'mun, koji je 830. godine podigao "Kuu mudrosti" (Bejtu lhikmah) ili veliki istraivaki i prevodilaki centar u Bagdadu. U ovoj se akademiji istakao kranin Hunejn ibn Ishak (um. 873.), koji je odlino znao grki i koji je rukovodio timom prevodilaca koji su grka filozofska djela prevodili na arapski. Godine 756. muslimanska panija se otcjepljuje od Abbasijskog hilafeta i pod Abdurahmanom I, potomkom Emevija, nastavlja svoj zaseban dravni i politiki ivot. panski muslimanski vladari uinili su Kordobu (u periodu 969.-1027.) najvanijim kulturnim sreditem Evrope.
O Bagdadu iz doba nastanka Hiljadu i jedne noi vidi: Robert Irwin, Hiljadu i jedna no na Zapadu, izd. "Ljiljan", Sarajevo, 1999.
8

241

Velika 'Abbasijska imperija u 10. stoljeu poinje slabiti, njenom ogromnom periferijom vladaju lokalne dinastije Hamdanije (Halep i Mosul), Bujije (zapadni Iran, potom neko vrijeme Bagdad), Ikije (Egipat, Sirija i Hidaz). U Egiptu se Ahmed ibn Tulun (um. 884.), namjesnik 'Abbasija, otcjepljuje od centralne vlasti. Istakao se velikim graevinskim poduhvatima u Kairu i Egiptu. U Tunisu, Egiptu i dijelovima Sirije na vlasti je u periodu 969.1171. i'ijska dinastija Fatimija. Ipak, jedan od najmonijih vladara na istonoj strani hilafeta bio je Mahmud iz Gazne (999.-1030.), koji je preuzeo vlast i uvrstio svoju mo u sjevernoj Indiji. Takoer, Mahmud iz Gazne je preoteo vlast dinastiji Samanija u Iranu. Mahmud je bio ovjek velikih sposobnosti, istaknuo se kao vojskovoa, sagradio je izvanredan dvor i organizirao efikasnu upravu. Meu najznaajnijim lokalnim dinastijama 11. i 12. stoljea izdvajaju se Selduci koji su 1040. godine od Gaznevida preuzeli zapadni Iran i zavladali Azerbejdanom. Meu njihovim vladarima bio je i sposobni sultan Tugrilbeg (doao na vlast 1055.), potom slijede sultani Arp Arslan (1063.-1073.), te Melikah (1073.-1092.) sa svojim slavnim vezirom Nizamul-mulkom. Do 1092. godine Turci Selduci su zavladali i Anadolijom i Sirijom. Vezir Nizamul-mulk je nagovijestio veliku ehli-sunnetsku renesansu u zemljama Iraka, Perzije, Sirije i turskim zemljama. Upravo je Nizamulmulk, u vrijeme glasovitoga Ebu Hamida el-Gazalija (1058.-1111.) osnovao univerzitet Nizamijja u Bagdadu, Nejsaburu i u drugim vanijim centrima Mezopotamije. Ipak, islamski svijet Srednjeg istoka krajem 11. i tokom 12. stoljea bio je poraen kriarskom okupacijom Jeruzalema. Godine 1171. kurdski vojskovoa Salahuddin Ejjubi osnovao je Ejjubijsku dinastiju u podrujima Kurdistana, a u podruje svoje vladavine uskoro je ukljuio Palestinu, Siriju, Jordan i Egipat. Salahuddin je zapoeo borbu protiv kriara, 1187. godine porazio ih i oslobodio Jeruzalem. Prethodno je u Egiptu sruio vlast iijskih 242

Fatimija i u toj zemlji zapoeo ponovno uvoenje sunizma. Potkraj 12. i tokom 13. stoljea iz dubina azijskih stepa u svijet islama nadiru Mongoli To vrijeme u nauci se naziva "doba mongolske prevage" u povijesti islama.9 Godine 1258. moni Hulagu Han zauzeo je Bagdad i oznaio kraj dinastije 'Abbasija. (U ovom periodu Mongoli prihvataju islam). Mongolski vladar Timur Lenk (1369.-1405.) nastoji uvrstiti vlast iz svoje prijestonice Samerkanda, osvaja Srednji istok i Anadoliju, te prostranstva oko samoga Delhija u Indiji. Ali, njegova su postignua bila kratkotrajna i driava se raspala nakon njegove smrti. Njegov kraj oznaio je defnitivno uvrenje i uspon jedne druge vane dinastije toga vremena, Osmanlija. Godine 1288. Gazi Osman osniva u Anadoliji, na samoj granici Bizantskog carstva, malu kneevinu koja e izrasti u jedan od najveih hilafeta, u poznato Osmansko carstvo. Gazi Osmanov sin Gazi Orhan (1326.-1359.) kneevinu pretvara u dravu sa prijestolnicom Bursom. Sultan Mehmed II el-Fatih osvaja 1453. godine Konstantinopol, dok osmanski sultan Selim I uvruje i proiruje carstvo, nanosi poraz perzijskoj dinastiji Safavida 1514, godine, a 1517. godine preotima od Mameluka Egipat i Siriju. U ovo doba na unutranjoj sceni islamske povijesti traje estoka borba za primat u sredinjim zemljama islama izmeu Osmanlija i Safavija. Sulejman Velianstveni (um. 1566.) jedan je od najuspjenijih osmanskih sultana, ija se vladavina smatra samim vrhuncem ove dinastije. Uvodio je zakone (otuda je prozvan i Zakonodavcem), vodio je znamenite vojne pohode, bio mecena i pokrovitelj djela koja je projektovao znameniti arhitekt Sinan Paa (um.1588. ). ah Ismail (1502.-1524.) prvo je osnovao sufijski red, a potom i samu dinastiju Safavija, zatim je osvojio cijeli Iran, gdje je ustanovio Safavijsku imperiju i ojaao istoimenu dinastiju. Ova dinastija je nametnula i'izam kao slubeni oblik islama u Iranu, progonila sunnije i
Ameriki historiar kulture Marshall G. S. Hodgson u svome trotomnom djelu Venture of Islam (Podvig islama), izd. The University of Chicago Press, 1974.. upravo tako naziva ulazak Mongola u svijet islama.
9

243

sunizam i time izazvala reakciju protiv iizma u Osmanskoj imperiji. Safavidi su bili na vrhuncu svoje slave i moi u vrijeme aha Abbasa I (1588.-1629.). On gradi velianstven dvor u Isfahanu, a na vojnom planu potiskuje Osmanlije iz Azerbejdana i Iraka. Vrijeme vladavine aha Ismaila i aha Abbasa I u i'ijskoj se literaturi oznaava "dobom safavijskog preporoda", jer su se tada javili najvaniji iijski mislioci, filozofi i teozofi koji su utrli put kulturnom procvatu iizma u Iranu i ijskom svijetu openito. Sline procese, ali na planu sunizma, imamo u tadanjoj mogulskoj Indiji gdje vladar Akbar (1560.-1605.) postie velianstvene rezultate u upravi i doprinosi ogromnom prosperitetu ovoga carstva. On je ojaao saradnju hindusa i muslimana i osvaja junu Indiju. Svojom vladavinom pospjeio je kulturni procvat. Jedan od njegovi nasljednika, ah Dihan (1627.-1658.), vladao je Mogulskom imperijom koja je dostigla svoj zenit. On je graditelj Tad Mahala, moda najljepe graevine iz ovog perioda. Mogulski vladar Aurangzeb (1658.-1707.) pokuao je da islamizira cijelu Indiju i time pobudio dugotrajno neprijateljstvo hindusa i Sika prema muslimanima. U Bosni i Hercegovini 16. stoljea najznaajnija politika i dravnika linost je Gazi Husrevbeg. On je 1537. godine utemeljio medresu, a prije toga i damiju i hanikah. Takoer, smatra se velikim mecenom Sarajeva jer je njegov vakuf bio jedna od najmonijih ekonomskih institucija u Bosni 16. stoljea. Istaknuti dravnik toga vremena je i Mehmed-paa Sokolovi (um. 1579.), koji je jedan od najsposobnijih velikih vezira Osmanske imperije 16. stoljea. Dunost velikog vezira je obavljao u nekoliko mandata i tokom etrnaest godina. Na Dalekom istoku, u zemljama koje se danas nazivaju Malezija i Indonezija, krajem 13. i poetkom 14. stoljea dolazi do intenzivnog irenja islama posredstvom trgovaca i dervikih redova. Na sjeveru Sumatre Malik as-Salih (vladao do 1290.) podstie muslimanske trgovce i sufije da slobodno putuju u unutranjost njegove zemlje i ire islam. Vladar Parameswara je u Melaki i iz toga grada tokom XV stoljea podsticao irenje islama. U XVI stoljeu pokrajina Aeh na sjeveru Sumatre, zahvaljujui irenju i procvatu trgovine i 244

prosperitetnog privrednog razvoja, doivljava veliki uspon. Osnivai pravnih kola, ulema, teolozi, uvari tradicije, sufijski pjesnici i mistici, komentatori Kur'ana Kad se trai odgovor na pitanje ko su znameniti ljudi islamske kulture, ko su njezini glasoviti pojedinci na podruju duha, slavne linosti na polju tumaenja svetih tekstova, izlaganja prava, filozofskog miljenja i sl., dobro je imati na pameti da se u tradicionalnoj islamskoj literaturi ovo pitanje ne smatra novinom. Ono je postavljeno ve po isteku prvih stoljea islama. Podsjeamo, u ovom kontekstu, da je jedno predanje poslanika Muhammeda, a. s., o "obnavljanju i obnoviteljima islama" utrlo stazu posebnog anra islamske literature koja je razmatrala i pomno biljeila znamenite ljude islama. To predanje glasi: "Bog e slati sljedbenicima islama na kraju svake stotine godina ljude koji e im obnoviti vjeru.10 Ova sveta Poslanikova izjava protumaena je na mnogo naina, ali uvijek u kontekstu irenja islama prostorima, vremenima, narodima, jezicima, kulturama, civilizacijama... U islamskoj povijesti, u razliita vremena islama, ali jednako tako i u razliitim prostorima islama, javljali su se i znameniti narodi i glasoviti pojedinci, mukarce i ene, koji su islam iznova potvrivali. Tako se u prvom stoljeu kao znameniti obnovitelji spominju imam Muhamed el-Bakir, Hasan Basri (um. 728.) i Ibn Sirin. Krajem prvog stoljea po Hidri i u prvoj polovini drugog mono se istie linost potovana i od sunnija i od ija, Da'fer es-Sadik (um. 757.). i'ije ga smatraju estim imamom, pokopan je u Medini, a cijeli ga islamski svijet smatra osnivaem duodecimalne ili isnaaerijske i'ijske pravne kole. Na polju erijatskog prava porede ga sa njegovim ehlisunnteskim savremenikom Ebu Hanifom.
Ovo predanje biljee brojni autoritativni komentatori. Vidi Mehmed Handi, Obnavljanje islama, komentar jednog hadisa u: Tefsirske i hadiske rasprave, priredio Enes Kari, izd. "Ogledalo", Sarajevo, 1999., str. 367-386.
10

245

U samo Poslanikovo vrijeme i neposredno iza njegove smrti istiu se i dvije ene, Hafsa bint Omer i Aia bint Ebi Bekr. Prva je odigrala zapaenu ulogu u kodifikaciji Kur'ana, a druga se istakla svojim politikim aktivnostima, a golemi je utjecaj izvrila u prenoenju hadisa i Poslanikove tradicije openito. Drugo stoljee islama na svojoj je pozornici vidjelo velianstvene pravnike, jer je hilafetu u ekspanziji bilo potrebno pravno i zakonsko ureenje ivota i drutva. Imam Ebu Abdillah Malik ibn Enes (um. 179. po Hidri) osniva je malikijske pravne kole u islamu. Uio je pred Sehl ibn Sa'dom, moda u to vrijeme jedinim preivjelim drugom Boijeg Poslanika. Malik ibn Enes je sastavio svoj uveni hadiski kompendij Muvetta, a u pravnikoj se nauci oslanjao na tradiciju. Moda najznaajnije mjesto u drugom stoljeu islama na podruju prava zauzima Ebu Hanifa an-Nu'man ibn Sabit (um. 150. po Hidri), osniva najrasprostranjenije pravne kole islama sve do danas. Djelovao je u Iraku (Kufa, Basra, Bagdad). U svojoj pravnoj nauci koristio je logiku i analogiju i time indirektno pomogao razvoju filozofskih kola u islamu. U drugom stoljeu islama takoer istaknuto mjesto zauzima pravnik i imam Muhammed ibn Idris e-afi'i (um. 204. po hdri u Kairu). Njegova su djela s podruja islamskog prava, kojima je utemeljio posebnu pravnu kolu islama - afijsku. Redu znaajnih pravnika krajem II islamskog stoljea pripada i Ahmed ibn Hanbel (um. 833.). I on je osniva pravne kole. Tradicionalist po opredjeljenju, istakao se u sabiranju Poslanikovih verbalnih predanja, hadisa. Ovo je bilo doba uvara tradicije, te dvije zbirke hadisa uivaju posebno potovanje od muslimana, Buharijeva i Muslimova. Muhammed ibn Ismail el-Buhari (um. 870.) sastavio je svoje djelo Sahih sa nekih est do sedam hiljada predanja. Muslim ibn Haddad (um. 875.) je u svome Sahihu donio takoer vrlo vanu zbirku Poslanikovih predanja. Islamska kultura i civilizacija je vrlo rano imala i svoje slavne jezikoslovce, gramatiare i filozofe jezika. Halil ibn Ahmed elFarahidi (um. 780.) radio je na reformi kur'anskog pisma i umnogome 246

olakao pravilno itanje temeljne knjige islama. Njegov savremenik Sibevejh (um. oko 793.) smatra se, uz halifu Ali ibn Ebi Taliba, ocem arapske gramatike iji je prvi sistematizator. U 3. islamskom stoljeu Ebul-Hasan el-E'ari (um. 935.) zauzima istaknuto mjesto kao prvi veliki sistematizator islamskog ehlisunnetskog teolokog miljenja. Ubrajaju ga meu glavne imame ehlisunnetskog pravca, a djelovao je na pomirenju ranog mu'tezilijskog i tradicionalistikog pogleda na pitanja islamskog vjerovanja. Osniva je tzv. atomistikog filozofskog pravca u promiljanju teolokih tema islama. E'arijev savremenik El-Maturidi (um. 944.) spada u red istaknutih teoretiara islamskog vjerovanja, ali je vremenom e'arizam postao popularniji od maturidizma. Ibn Derir et-Taberi (um. 923.) na polju tumaenja Kur'ana (tefsir) najvee je ime prvih pet stotina godina islama. Napisao je veliki komentar Kur'ana, ali i veliko historijsko djelo pod naslovom "Povijest naroda i kraljeva". Poznat je kao osniva "univerzalne historije" u islamu. U svojim glasovitim djelima et-Taberi je sistematski kompilirao sva relevantna predanja o Kur'anu, te iz hadiske, pravne i historijske nauke. U IV islamskom stoljeu mono se izdvaja i linost Ebu-Bekra El-Bakillanija, koji konsolidira atomistiki pravac u islamskom miljenju ehlis-sunnetske tradicije. Kao samonikli rukavac miljenja u islamu javlja se, krajem 1. i u 2. islamskom stoljeu, sufizam i tesavvuf. Ime jedne ene, Rabije elAdevijje (um. 801.), zauzima istaknuto mjesto u utemeljenju ove kole miljenja i duhovnog izraza. Njeno nauavanje sauvano je u okrilju brojnih fragmenata i mudrih kaa u ranim komentarima Kur'ana i pobonoj literaturi klasinog islama. Abu l-Kasim Muhammed elDunejd (um. 910.) i Husejn ibn Mensur el-Hallad (um. 922.) razvili su sufijsko miljenje i uzdigli ga na rang zasebne kole miljenja u islamu, dok je Ebu l-Kasim el-Kuejri (um. 1074.) napisao cjelovite komentare Kur'ana sa pozicija sufijskog miljenja i prakse. Sa njim 247

tesavvuf dostie ve sasvim izgraenu terminologiju. Ali, uspon sufizma nije znaio jenjavanje filozofije u prvim stoljeima islama. Filozofsko miljenje u islamskom svijetu tog vremena popularizira Jakub ibn Ishak el-Kindi (um. 870.). ivio je u Bagdadu i radio na prevoenju i tumaenju grkih filozofskih djela. U tom dobu na polju filozofije istie se u krupnom planu linost Ebu Nasra el-Farabija (um. 950.). Bio je pristalica racionalistike filozofije, takoer naklonjen i sufizmu. Na dvoru dinastije Hamdanida u Halepu bio je neko vrijeme i muziar. Ebu Ali Ibn Sina (980.-1037.), na Zapadu poznat kao Avicena, nastavio je razvoj filozofske tradicije koju su utemeljili El-Kindi i ElFarabi, i dao svoje vlastite prinose. Ibn Sina se pokazao kao svestrani enciklopedijski duh i napisao znamenite rasprave iz medicine, muzike,11 kozmologije, misticizma i teozofije. Njegovo medicinsko djelo Kanun na Zapadu je posluilo za utemeljenje medicine kao znanosti. Na polju politike filozofije ime bagdadskog filozofa ElMaverdija (um. 1058.) najee se navodi, a njegova djela nairoko konsultiraju. Njegovo djelo Al-Ahkam as-Sultanija predmet je posebnog prouavanja u Evropi kao izvor srednjovjekovnog muslimanskog politikog miljenja. Ibn Sinaov savremenik, Ibn Hazm (um. 1064.), filozof, pravnik, pjesnik, knjievnik, religijski komparativist, u muslimanskoj paniji oznaava jedan od vrhunaca klasine kulture islama. uveno mu je djelo Golubiina ogrlica. Ibn Hazmov zemljak Ibn Badde (um. 1138.), latinski Avempace, poznat je po svojim raspravama o Aristotelu i Plotinu. Filozof Ibn Tufejl (um. 1185.) pripada slavnom naslijedu muslimanskih filozofa panije, po svemu je nastavlja filozofskog miljenja Ibn Badde, a najpoznatije mu je djelo ivi sin Budnoga (Hajj ibn Jakzan). Linost Ibn Miskevejha (um. 1030.) istie se na podruju filozofije, povijesti i etike. Njegovo najpoznatije djelo je Tehzibu lO Ibn Sini kao teoretiaru muzike vidi: Muhammad Salih al-Mahdi. Music in Muslim Civilization, objav. Al-Furqan Islamic Heritage Foundation, London. 2002.
11

248

Ahlak, koje se cijeni kao najbolje djelo s podruja etike koje je napisao jedan musliman. Peto islamsko stoljee dalo je Abu Hamida el-Gazalija (1058.1111.), najvjerodostojnije ime klasinog islamskog miljenja, filozofije, teologije i tesavvufa. El-Gazali (latinski Algazel) svojim je miljenjem nastojao spojiti i pomiriti nauavanja islamskog misticizma ili tesavvufa sa drugim vjerskim naukama, napose kelamom i fikhom. S tim je ciljem napisao veliko djelo Ihja ulumi d-din (Obnova vjerskih znanosti). Prvi je na irokom planu izvrio kritiku filozofije. Iako je El-Gazali traio otvaranje sufizma prema egzoterikim naukama islama (kao i otvaranje egzoteriih nauka prema sufizmu), postojali su i dalje mistici koji su tesavvuf i sufizam briljivo prenosili i nauavali kao zaseban sistem. ihabuddin Ebu l-Futuh Jahja esSuhraverdi (um. 1191.) glasoviti je mistik takvog tipa, pisac dubokoumnih djela, stradalnik sufizma. Zbog svojih ideja ubijen od literalista. Najpoznatije mu je djelo Hikmetu l-Irak (Mudrost Prosvjetljenja). Ebu l-Velid Ahmed Ibn Rud (1126.-1198.), koji je najvie vremena proivio u Kordobi u muslimanskoj paniji, nije se sloio sa El-Gazalijevom kritikom filozofije i pobija je. Na Zapadu je Ibn Rud poznat pod imenom Averroes i slavan je prije svega po svojim komentarima Aristotelovih djela koji su prevedeni na latinski i potom na mnoge druge evropske jezike. El-Gazalijev mladi savremenik, Perzijanac Nasiri Husrev (um. 1074.) bio je ismailijski i'ijski propagandist, ali jednako tako i veliki historiar, teolog i filozof. U Perziji u XII stoljeu javlja se veliki komentator Kur'ana, Omer ez-Zamaheri (um. 1144.). Putovao je po tadanjim obrazovnim sreditima muslimanskog svijeta, a za vrijeme jednog boravka u Meki napisao je i svoj opseni komentar Kur'ana, El-Keaf koji pripada racionalistikom mu'tezilijskom pravcu tumaenja. Ez-Zamaheri je poznat i kao filolog, njegovo djelo Esasu l-Belaga je nenadmani stilistiki rjenik klasinog arapskog jezika. Perzijski genij ovog doba 249

dao je i Fahrudina er-Razija (um. 1209.), pisca velikog komentara Kur'ana Mefatihu l-Gajb (Kljuevi Onostranog). Perzijski svijet je u 10.,11.,12. i 13. stoljeu dao slavne pjesnike, meu kojima se posebno mono izdvaja ime Firdusija (ivio oko 934.1020.). Njegovo najpoznatije djelo ahnama, sa svojih 60.000 stihova, ubraja se u najvee epove u povijesti ovjeanstva. Feriduddin Attar (um. 1190.) svojim djelom najavljuje veliku generaciju perzijskih mistikih pjesnika. Attarovo najznaajnije djelo je Govor ptica (Mantiku t-Tajr). Ovo je doba kad je perzijski genij dao velianstvene mistike pjesnike: Sa'dija (1193.1292.) i Nizamija (1140.-1202.). Sa'di je porijeklom iz iraza, prave pokrajine Farsa (ili drevne Perzije), i smatra se najpopularnijim perzijskim pjesnikom svoga doba. Najpoznatija su mu djela Bustan i ulistan. Nizami je slavni romantini pjesnik svoga vremena, sastavio je priu u pjesmi pod naslovom Mednun i Lejla. Egipatski pjesnik Ibnu l-Farid (1181.-1235.) smatra se najpoznatijim sufijskim pjesnikom arapskog jezika poetkom XIII stoljea. On je izvrio golemi utjecaj i na samoga Ibn Arebija. Trinaesto stoljee po Isau, a. s., daje najprefinjenijeg sufijskog autora Muhjuddin Ibn 'Arebija (um. 1240.). Porijeklom je Arap iz muslimanske panije iz koje je krenuo na islamski istok i u tada znamenitim kulturnim sreditima irio svoja nauavanja. Napisao je brojna djela, meu kojima i Fususu l-Hikem (Dragulji mudrosti) i ElFutuhat el-Mekijje (Duhovna osvajanja Mekke). Neposredni nasljednik Ibn 'Arebija je Mevlana Delaluddin Rumi (um. 1273.), Perzijanac, autor Mesnevije ili velikog sufijskog komentara Kur'ana u poeziji. Hafiz irazi (1326.-1390.) najvei je pjesnik liriar u klasinom perzijskom jeziku. Sredinja tema njegova pjesnitva je ljubav, kako ona tjelesna, tako i ljubav koju su slavili mistici i teozofi. Izvrio veliki utjecaj na njemakog pjesnika Getea. U Indiji se u 15. stoljeu javlja Kabir (1140.-1518.), pjesnik monog stila i sinkretistike duhovnosti. Neki ga smatraju najveim 250

pjesnikom svijeta. Kao svojevrsna reakcija na zamah sufizma, javlja se Tekijjuddin ibn Tejmijja (um. 1328.), konzervativni reformator koji se oslanjao na strogo hanbelijsko pravno miljenje. U svojim brojnim djelima nastoji suzbiti uenja i kole miljenja u islamu za koje je smatrao da ne odraavaju intencije fundamentalnih naela islama. Poznat kao borac "protiv novotarija". Umro je u zatvoru u Damasku. Njegov uenik, tradicionalistiki komentator Kur'ana Imaduddin Ebi lFida Ismail Ibn Kesir (um. 1373.), ugradio je mnoge poglede uitelja u svoje tumaenje Kur'ana. Ebu Abdillah el-Kurtubi (um. 1272.) najpoznatije je ime meu komentatorima Kur'ana malikijske pravne kole. Porijeklom je iz Kordobe, odakle se preselio u Gornji Egipat. Njegovo djelo El-Dami'u li Ahkami l-Kur'an (Kompendij pravnih tumaenja Kur'ana) ubraja se u najvea pravna djela islamske kulture uope. Sa 10.-im stoljeem islama javlja se enciklopedist Delaludin es-Sujuti (um. 1505.), po mnogima najplodniji komentator Kur'ana i sistematizator islamske egzegetske i hermeneutike tradicije zrelog ili klasinog islama. Svoju karijeru je uglavnom proveo u Egiptu i u Kairu, gdje je napisao nekoliko opsenih komentara Kur'ana, a najpoznatije mu je djelo El-Itkan fi ulumi l-Kur'an (Prefinjeno izlaganje nauka Kur'ana). U Perziji se, tano etiri stoljea nakon Ibn 'Arebija i u jeku tzv. safavijskog preporoda, javlja Mulla Sadra irazi (um. 1640.), filozof, mistik, teozof i komentator Kur'ana. Sa njim 'irfani miljenje u Perziji zadobija svoj zreli izraz. Najpoznatije mu je djelo El-Esfaru l-Erbea elAklijje (etiri intelektualna putovanja). Mulla Sadrini savremenici Mir Damad (um. 1631.) i Mir Fendereski (um. 1641.) razvili su glavne tokove i'ijske metafizike i filozofije vududa. U istu ravan sa njima stavlja se i djelo filozofa Abdurezzaka Lahidija (um. 1661.). On je uenik Mulla Sadre, a prokomentirao je gotovo sva vanija djela perzijskog filozofskog naslijea. 251

U Indo-pakistanskom potkontinentu savremenik irazija je ejh Ahmed Sirhindi (um. 1624.), sufijski reformator i zagovornik preporodnih ideja meu muslimanima. ah Velijjullah (um. 1762.), indijski obnovitelj islamskog miljenja krupnoga formata, svoje ideje nastavlja na miljenje Ahmeda Sirhindija. Svi indijski obnovitelji islamskog miljenja koji su ivjeli u 19. stoljeu, npr. Ahmed Han Bahadur (um. 1898.), irag Ali (um. 1895.) i mislioci koji dolaze kasnije, kao Sejjid Emir Ali (um. 1928.) i Muhammed Ikbal (um. 1938.), mnoge svoje ideje crpe iz Sirhindijevih i Velijjullahovih djela. Obnoviteljske ideje praktiki je pokuao provesti Muhammed 'Ali (um. 1849.), upravitelj Egipta nakon Napoleonova upada 1811. godine. Muhamed 'Ali je nastojao reformirati i modernizirati egipatske upravne i obrazovne institucije. Borio se protiv pokreta vehabija u Arabiji i 1818. porazio ih. Reformatori islamskog miljenja i muslimanskog drutva iz 19. i 20. stoljea, kao Muhammed ibn Ali es-Senusi (um. 1832.), Demaluddin Afgani (um. 1897.), Muhammed 'Abduhu (um. 1905.), Reid Rida (um. 1935.), te drugi, nali su svoju inspiraciju dijelom i u idejama muslimanskih obnovitelja Indije. Knjievnici, astronomi putnici, geografi, hemiari, matematiari,

Islamska kultura je u svojoj osnovi kultura rijei, svete rijei. Plejade muslimanskih umnika su, u razliitim epohama povijesti islama, posvetili svoje ivote pronalaenju i itanju smisla i znaenja svete rijei i svete poruke na stranicama svijeta/prirode i na stranicama Kur'ana, i marljivo radili na njenom prevoenju u svoje stilove miljenja, umjetnosti, teoloke pravce, naune discipline, knjievne anrove... Poslanik Muhammed je uvaavao pjesnike, a odobrio je i neke kaside spjevane njemu u ast. Pjesnik Hassan ibn Sabit njegov je savremenik i dokaz ulaska ednog i moralno pounog pjesnitva u 252

islamsku kulturu. Poezija je kasnije, napose na dvoru halife Haruna er-Reida u Bagdadu, skinula sa sebe moralne koprene i postala jezik javnog mijenja i ures aristokratskog ivota. Pjesnik Abu Nuvas (um. 810.) i njegove kratke ljubavne pjesme ili gazeli sa dvora abbasijskih halifa izravno su stupale u svakodnevni ivot. Ovom raskonom ivotu koji je esto opravdavala poezija suprotstavila se sufijska poezija Ebu l-Atahijje (um. 828.). Pjesnik Ebu l-Atahijja je po zanimanju bio grnar, ivio je skromnim ivotom dervia i, unato panji halife Haruna er-Reida i godinjoj plai od 50.000 dirhema, nastavio je pjevati sufijske pjesme zvane zuhdijjat. Ebu l-'Ala el-Me'arri (um. 1057.), arapski pjesnik porijeklom iz Sirije, jedan je od najpoznatijih arapskih pjesnika perioda koji se oznaava srednjovjekovnom arapskom knjievnou. Njegova Poslanica o oprotenju (Risalatu l-gufran) spada u remek djela arapskog pjesnitva. Ali, muslimani su se vrlo rano istakli i u proznoj knjievnosti. Meu prvim znamenitim proznim knjievnicima islama treba spomenuti Ibnu l-Mukaffu (um. 757.), koji je preveo indijsku Panatantru na arapski i napisao brojna druga djela. Ibnu l-Mukaffu smatraju zaetnikom edeba ili lijepe knjievnosti islamskog perioda. On je istakao zahtjev da knjiievnost, ili edeb, treba da odgaja i donosi pouke. Knjievnik Ebu Osman Amr ibn Bahr el-Dahiz (um. 869.) autor je vie knjievnih djela. Njegova Knjiga o ivotinjama (Kitabu lhajevan), manje je biologijsko, a vie folkloristiko tivo, jer sabire arapska narodna predanja o naravi ivotinja. U El-Dahizovim djelima je zoologija jo uvijek grana filologije i literature (edeba). El-Dahiz se bavio i hemijom, opisao je procese suhe destilacije u dobijanju amonijaka. Badiu z-Zeman el-Hemezani (um. 1008.) utemeljitelj je knjievne forme mekamata, u rimovanoj prozi, punoj dramskih anegdota u kojima se prije svega istie stil arapskog jezika. Nastavitelj ove knjievne tradicije je El-Hariri iz Basre, po emu se proslavio. 253

Ebu l-Fered el-Isfahani (um. 967.) znamenit je u arapskoj knjievnosti po svome djelu Kitabu l-Egani (Knjiga pjesama). Opus Kitabu l-Egani smatra se najboljom riznicom arapske knjievnosti kakva se razvila do 10. stoljea po Isau, a. s. U ovo vrijeme nastaju i prve redakcije Hiljadu i jedne noi, slavnoga arapskog proznog djela iji se autor (ili autori) ne znaju. Poseban anr koji su muslimani razvili unutar knjievnosti je tzv knjievna geografija u kojoj su se u 10. stoljeu po Isau, a.s., istakli autori El-Istahri i El-Balhi. U djelima knjievne geografije oni su opisivali zemlje, narode, floru i faunu. Taj je anr vrlo brzo doveo do nastanka geografskih studija u uem smislu, a Jakut ibn Abdillah elHamevi (um. 1229.) napisao je u tu svrhu i svoj veliki Geografski rjenik, (Mu'demu l-buldan). U islamskom svijetu, 9., 10. i 11. stoljee po Isau, a. s., vrijeme je velikog uspona prirodnih nauka. Ebu Rejhan Muhammed ibn Ahmed el-Biruni (um. 1048.) bavio se astronomijom i napisao djelo o kretanju zvijezda. Poznate su njegove rasprave o rotaciji Zemlje oko njezine osovine, a precizno je odredio geografske irine i duine. Originalan je u svome prouavanju tzv. hidrostatikog principa. Njegova knjiga o Indiji, Kitabu l-Hind, prvorazredan je znak muslimanske univerzalnosti i zanimanja za druge kulture i civilizacije. Prouavao je drago kamenje i metale i prvi u svijetu odredio specifinu teinu nekih metala. Geografija, astronomija i matematika u islamskoj su se civilizaciji razvijale zajedno i uzajamno se podsticale. Jo je halifa ElMe'mun 830. u Bagdadu u, svojoj "Kui mudrosti", okupio brojne astronome i podigao astronomsku opservatoriju. Muhammed ibn Musa el-Havarizmi (um. 850.) istakao se u svojim matematikim studijama, a sastavio je i astronomske tablice, napisao je brojna djela iz aritmetike i algebre u kojima je izloio integralne raune i jednaine. El-Havarizmi je najvie uticao na Zapad da prihvati, umjesto rimskoga, arapsko obiljeavanje brojeva. Izvori koji su nam dostupni iz povijesti matematike spominju da 254

je Abu Kamil najpoznatiji muslimanski matematiar. ivio je u 10. stoljeu po Isau, a. s., i napravio najvee korake u aritmetici i algebri.12 Astronom El-Battani je 918. godine objavio svoja istraivanja o orbiti mjeseca i drugih planeta i u tom pogledu ispravio Ptolemeja. Omer el-Hajjam (um. 1123.), slavni pjesnik i pisac Rubaija, naprijedio je El-Havarizmijevu algebru. El-Hajjam se bavio i astronomijom i izradio kalendar "mnogo taniji od gregorijanskog".13 Abu Ali el-Hasan Ibn el-Hejsem (um. 1009.), latinski Alhazen, ivio je u doba Fatimida, proslavio se na polju matematike, astronomije, filozofije i medicine. Ipak, najslavnije mu je djelo iz optike, Kitabu lManazir. Osporio je Euklidove i Ptolemejeve teorije o tome da oko alje i zrcali zrake na vidna data. Unaprijedio je teoriju o poveavanju soiva. Nasiruddin et-Tusi (um. 1274.) posljednji je veliki astronom dinastije 'Abbasija. Slubovao je u velikoj opservatoriji Meragi, gdje je pribavio ili sam napravio mnoge astronomske instrumente. Sastavio je nove astronomske tablice. 'Abdullah Muhammed ibn Muhammed El-Idrisi (um. 1166.) porijeklom je iz panije i spada u red najpoznatijih muslimanskih geografa. Pisac je uvenih geografskih karata, a svoju karijeru proveo je u Palermu pod pokroviteljstvom Rodera II. U svojim geografskim raspravama El-Idrisi govori o loptastom obliku Zemlje. Slavni putnik i putopisac ovog doba bio je Ibn Battuta (um. 1377.). Nazivaju ga Marko Polo islamskoga svijeta, autor je poznate Rihle ili putopisa u kojem opisuje svoje putovanje iz Tandera (Maroko) u Delhi, Cejlon, Kinu, srednju Aziju, Anadoliju. Spomenuli smo slavnoga Ibn Derira et-Taberija (um. 923.) koji se proslavio i kao pisac univerzalne povijesti. Uz njegovo ime treba dodati historiare Muhammeda ibn Muslima ed-Dinavarija (um.
Vidi Roshdi Rashed, Science in Islam awd Classical Modernity. izdanje Al-Furqan Islamic Heritage Faundation, London, 2002. 13 Filip Hiti, Historija Arapa, preveo s engleskog Petar Pejinovi, izd. "Veselin Maslea", Sarajevo, 1988., str. 343.
12

255

889.) i Ebu l-Hasana Alija el-Mes'udija (um. 956.). Njegovo djelo Zlatne livade (Murudu z-Zeheb) iznosi sveobuhvatno opisanu povijest, protumaenu sa muslimanskog stanovita. Izuddin ibnu l-Esir (um. 1234.) u svojim je djelima nastavitelj djela et-Taberija i el-Mes'udija. Abdurahman Ibn Haldun (um. 1406.), filozof i historiar, napisao je znamenito djelo Mukaddima, u kome je iznio svoje poglede o "postanku, usponu, slabljenju i propasti" naroda i dinastija. Nastojao je da u povijesnim dogaanjima otkrije i opie zakone. Jedan od posljednjih velikih muslimanskih umnika i uenjaka klasinog razdoblja. U Osmanskom carstvu 17. stoljea najvie se istie Haddi Halifa (um. 1658.). U turskim izvorima poznat je po imenu Katib elebi, a njegovo djelo Kefu z-Zunun je bibliografskog i enciklopedijskog karaktera u kome su dragocjeni podaci o djelima i autorima iz mnogih naunih oblasti kojima se bavio tadanji i dotadanji islamski svijet. Uzimajui u obzir velikane islamskog duha koji su se punovano potvrdili u svim vanim podrujima duhovnih oitovanja i uspona ovjeanstva, George Sarton, historiar znanosti, jednom prilikom je kazao: "Glavnu zadau ovjeanstva izvrili su muslimani. Najvei filozof El-Farabi bio je musliman, najvei matematiari Abu Kamil i Ibrahim ibn Sinan bili su takoer muslimani, najvei geograf i enciklopedist El-Mas'udi bio je musliman, najvei historiar Et-Taberi, bio je isto tako musliman."14

George Sarton, Introduction to the History of Science, vol. I, Baltimore, 1927., str. 624. Citirano prema Filip Hitti, isto, str. 356.
14

256

INTERVJUI

257

Intervju Dana: dr. Enes Kari

IZETBEGOVI SVOJIM MILJENJEM NE PRIPADA "MLADIM MUSLIMANIMA"1

Razgovarao: Nerzuk urak Dr. Enes Kari profesor je Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Predaje predmete Povijest tumaenja Kur'ana, Kur'an u savremenom dobu i Fenomenologija islama u BiH. Tokom ljeta iz tampe e izii prvi tom njegovog obimnog i pionirskog djela Povijest islamskog miljenja u BiH dvadesetog stoljea. U nadahnutom razgovoru za Dane ovaj vrsni poznavalac "islamskog pitanja u Bosni" analizira pokret "Mladih Muslimana", sponu izmeu Bosne i islamskog miljenja, pribliava itaocima linost najboljeg bosanskog reisa Demaludina auevia i poredi ga sa aktualnim reisom Mustafom ef. Ceriem, dotie se odnosa islama i Zapada i, po skromnoj ocjeni autora intervjua, nekritiki valorizira domete islamske misli Alije Izetbegovia DANI: Gospodine Kariu, zahvaljujem Vam to ste mi omoguili uvid u Va jo neobjavljeni rukopis pionirske naravi radnog naslova Povijest islamskog miljenja u BiH dvadesetog stoljea. Koji su kljuni nalazi tog zahtjevnog istraivanja? KARI: Prvi svezak ovog mog opsenog djela koje ste spomenuli izai e, ako Bog da, na bosanskom i engleskom za nekoliko mjeseci u "El-Kalemu", izdavakoj kui Islamske zajednice u BiH. Kljuni nalazi moga istraivanja su sljedei: Nai islamski mislioci, poev od 1878. godine, nali su se pred zadaom vlastitog definiranja
1

BH Dani br. 253, Sarajevo, 19. april 2002. god.

258

bosanske i islamske modernosti. Modernost se tada nametala gotovo kao sudbina. U iskustvu evropske modernosti Bonjaci su kao muslimani bili itekako usamljeni i bez utrvenih staza. Naime, nama je u Bosnu 1878. godine umarirala Austro-Ugarska monarhija, a s njom i evropska modernost, ma ta to moglo tada znaiti. Muslimani u tada nepodijeljenoj Indiji imali su svoja iskustva modernosti, njima su bili umarirali jo davno prije Englezi. Ali, Indija je bila daleko i jedino to se od modernizma u islamu kod nas neposredno nakon 1878. godine moglo nai bili su tursko-osmanski modernistiki trendovi, a kasnije dolazi i do mladoturskog pokreta. U prvi mah je nakon 1878. godine u Bosni zavladao ok i pravi muk. Muhsin Rizvi naziva period 18781882. rijeima "gluho doba". Potom je dolo do otrenjenja i buenja. Za ovdanje islamsko miljenje od ogromne je vanosti da nai islamski mislioci u svojim knjigama, lancima, esejima, pamfletima (a takvih su napisali na desetine) odbijaju pomisao da, nakon dolaska AustroUgarske imperije 1878. godine, ive i misle islam pod nekom opsadom. A zapravo su, na latentan nain, osjeali nekakvo opsadno stanje, ili su ga ponekada sami proizvodili. Naime, pedeset i vie znaajnih bonjakih imena, ije sam islamsko miljenje nastojao predstaviti, posvjedoili su svojim iskustvom onu misao Mee Selimovia "da su Bonjaci ovdje ostavljeni, i da nisu prihvaeni". Isto vai ovdje i za islam. Premda je islam ovdje vijekovima imao svoju snanu domau, bosansku zaviajnu komponentu i konstantu, nakon sloma Osmanskog carstva u Bosni islam prestaje biti imperijalna stvar, barem za nas ovdanje. Islam postaje tada jedna od briga koje padaju iskljuivo na naa plea. Eto zato je od 1878. godine bilo potrebno definirati islam, ali sada izvan konteksta "islamskog okeana". A to je znailo definirati islam u kontekstu nadirue kranske Evrope, u kontekstu nadolazeeg modernizma. DANI: I, kako se islam, u tom kontekstu, odnosio prema Bosni? Da li se islamsko miljenje u BiH tokom prethodnog stoljea uvijek "ita" sa Bosnom i Hercegovinom ili pak postoje privremeni diskontinuiteti bilo na personalnoj, bilo na sadrajnoj razini?

259

KARI: Tokom 20. stoljea islamsko miljenje u Bosni je tematski raznoliko, problematski razueno. Ima u nas islamskih mislilaca koji su orijentirani prema Bosni, ali ih je bilo dosta i sa zakanjelim panislamizmom. Recimo, tokom zadnje decenije devetnaestog stoljea Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak objavljuje jednu svoju knjigu o islamu i bosanskim "muhamedovcima", kako je tamo reeno. U knjizi on tretira "budunost muhamedovaca" u Bosni, a to je znailo u Evropi. Ljubuak je, po naem miljenju, odlino zapazio da Bonjaci moraju svoj islam vezati umnogome za sudbinu svoje zemlje Bosne, ne odbijajui novonastalo evropsko stanje stvari. Evropu treba poznavati, protumaiti i tako je prihvatiti, pa e i nas Bosanske Muslimane ta ista Evropa prihvatiti. Drugim rijeima, beg Ljubuak skriveno ali vjeto kae da je i islam u Bosni koji vjerujemo pod austrougarskim carem dobar islam, pravi islam! A to je, dalje, po Ljubuaku, znailo da mi Bonjaci moemo biti muslimanski Evropljani, moemo biti evropski muslimani, ali se za takvo to moramo potruditi. Dabiev autonomni pokret, premda je poetno imao plemenite namjere, sijao je nepovjerenje prema naim evropskim mogunostima i ansama, i tako, naalost, podstaknuo mnoge Bonjake na iseljenje. DANI: Pokret "Mladih Muslimana" definirate kao vjerskosocijalni pokret i smjetate ga u "alternativno islamsko miljenje". Po tvrenju nekih pripadnika tog pokreta (Teufik Velagi, npr.), oni u svome programu uope nisu batinili ideju Bosne, da bi se naknadno historija poigrala i upravo jezgru tog antinacionalnog pokreta "namijenila" vulgarnu politiku ulogu "nacionaliziranja bosanskih muslimana". Kako se odnosite prema ovoj i slinim ocjenama te moete li pojasniti u odnosu na ta je mladomuslimanski pokret alternativan i da li takvo odreenje znai da je tokom rata protiv Bosne i Hercegovine politiko liderstvo SDA bilo "obojeno" alternativnim islamskim miljenjem (Izetbegovi, Behmen, Kasumagi)? U kom smislu alternativnim?

260

KARI: "Mladi Muslimani" su od 1939. do 1945. godine bili alternativa u smislu da su promovirali jedan netradicionalni, neulemanski, nehodinski islam. "Mladi Muslimani" su smatrali da je stara ulema uzaptila islam, da ga je svela na puki obred. O islamskom miljenju "Mladih Muslimana" u ovom mom djelu bit e ukupno oko stotinu stranica. Razumljivo je to se ja usredsreujem na njihovo islamsko miljenje, ali je takoer opravdano da mi vi postavljate prethodno pitanje. Prvo, mislim da o pokretu "Mladih Muslimana" treba govoriti izvan oznake, udbake i supovske retorike. U mojoj knjizi o "Mladim Muslimanima" govorim u kontekstu diskursa o modernim koncepcijama islama u muslimanskim drutvima. Oni su nesumnjivo bili jedan od izraza naeg ovdanjeg islamskog moderniteta. Drugo, drago mi je da nasluujete gdje je glavni problem mladomuslimanskog miljenja, recimo njihovog miljenja iz doba asopisa El-Hidaje (to znai "Uputa", "Naputak u islam"). Ve sam rekao da su "Mladi Muslimani" bili alternativni pokret jer su zaobilazili tradicionalnu islamsku ulemu i hode. Tu prvu fazu "Mladih Muslimana" treba imati na pameti, jer su se ti mladii sklonili pod kiobran jednog takoer alternativnog ulemanskog kruga poznatog kao "El-Hidaje". Krug "ElHidaje" imao je briljantne mislioce, vrsne teologe, islamiste i arabiste, Handia i Dobrau prije svih drugih. "Mladomuslimani" su, kako i samo ime kae, svojim stupanjem u drutvo "El-Hidaje" postali mlado krilo toga pokreta, omladinska sekcija za upuivanje muslimana u islam. Literatura koja je formirala "Mlade Muslimane" u prvoj fazi bila je iz kairskog antiulemanskog intelektualnog kruga koji je sam sebe nazvao "Muslimanska braa". Pokret "Muslimanska braa", kao i nai "Mladi Muslimani", nisu nastali u vakuumu, oni su bili proizvod jednog koncepta islama koji se sastojao u koncepciji moralnog preporaanja muslimanskog drutva u kojem se ivjelo. DANI: Pojasnite. KARI: "Muslimanska braa" su 1928. godine na svom osnivakom kongresu u Kairu kazali: Halife vie nema! Atatrk, Evropa, meunarodna zavjera, nije vie vano ko, ukinuli su nam 261

halifu. Muslimani su razjedinjeni, oni su roblje buroaskog kolonijalizma, a nakon ruske Oktobarske revolucije muslimani su postali takoer i roblje komunizma. Neto treba initi. "Muslimanska braa" nisu smatrali nacionalne drave izlazom za muslimane. Smatrali su da je izlaz u islamski orijentiranom moralnom preporodu, a kad se taj preporod ostvari, drugi e se ciljevi sami po sebi ostvariti. Otuda njihova parola "islam je muslimanu jedina domovina". I nai "Mladi Muslimani" imali su u poetku vrlo slinu kohezivnu matricu, u koli su trebali biti uenjem i moralom najbolji, u pomaganju starih i sirotinje najaurniji, u borbi protiv alkoholizma i drugih toksikomanija najhitriji, itd... Optuivali su ulemu i reisove za kompromiserstvo i ljigavost. U mladomuslimanskom miljenju naglasak na moralu, onom za koji su smatrali da ga promovira islam, odnio je prevagu nad naglaskom na politici, naciji, domovini. U kontekstu "Muslimanske brae" to je znailo da su ih u Egiptu uvijek pobjeivale nacionalne partije, ba stoga jer se "Muslimanska braa" nisu dokraja formirali kao politika partija. Kad je rije o naim "Mladim Muslimanima" nakon dolaska socijalistike i komunistike vlasti oni nisu ni mogli, niti su imali slobode i vremena da izrastu u politiku partiju. Napominjem da ja u ovoj svojoj knjizi ne donosim zakljuke o ideologiji "Mladih Muslimana" na temelju iskaza njihovih protivnika, komunista. To bi bilo isto kao kada biste o bogumilima zakljuivali na temelju dokumenata koje je pisala inkvizicija ili papinski istraitelji. Ili o Jevrejima na temelju gestapovskih izvjetaja. Izuzimajui otroumnog Mustafu Busuladia, stoji injenica da u prvo vrijeme (zakljuujem, naravno, na temelju "mladomuslimanskih" tekstova iz El-Hidaje od 1942. i 1943. pa dalje) "Mladi Muslimani" nisu razvijali islamsko miljenje koje bi se kulturno profiliralo kao "islam u Bosni". Mladomuslimanski tekstovi objavljeni u El-Hidaji mogli su biti podjednako itani muslimanima i u Egiptu, Ugandi, ili Sri Lanki... Bili su najee bezvremenski i "bezmjesno" intonirani. Govorim ovdje, naravno, o prvoj fazi "mladomuslimanskih" tekstova. DANI: Da li su takvi i tekstovi i ukupno "islamsko miljenje" Alije Izetbegovia? 262

KARI: Izetbegovi kao mislilac, i posebno kao islamski mislilac, dolazi kasnije. Kad je islamsko miljenje posrijedi, mislim da Alija Izetbegovi nije "Mladi Musliman". Ba zato to u mnogim svojim tekstovima i knjigama mnogo misli, a malo moralizira, Izetbegovi svojim miljenjem ne pripada "Mladim Muslimanima". Da se razumijemo, ja ovim ne tvrdim da Izetbegovi nekada nije bio "Mladi Musliman" ili da svojim uspomenama iz mladosti njima ne pripada. Ali, ako ocjenjujemo miljenje kao miljenje, a to je bila moja zadaa na stranicama knjige o kojoj je ovdje rije, zakljuio sam da veina Izetbegovievih teorijskih tekstova pripada prije svega jednom liberalnom islamu, rekao bih, jednom otvorenom islamu. ak bih kazao da veina Izetbegovievih tekstova pripada jednom sjajnom anru koji je nastao u dvadesetom stoljeu a nazvali su ga "islamskom teologijom i filozofijom osloboenja". Tu spada filozof i pjesnik Muhamed Ikbal, zatim Fazlur Rahman, potom Muhamed Asad, itd. Komparirao sam Izetbegovieve tekstove sa mnogim drugim srodnim tekstovima koje su napisali muslimani 20. stoljea na arapskom, njemakom ili engleskom jeziku. Vjerujte mi, govorim vam kao upuen ovjek, Izetbegovievo islamsko miljenje je u samom vrhu. Bog u tekstovima Alije Izetbegovia je Bog podaritelj slobode. U njegovoj odlinoj knjizi Islam izmeu Istoka i Zapada islam se naglaeno definira kao sloboda ovjeka, sloboda ovjeanstva za Boga, ali i za sve plemenite mogunosti ovjeka. A to znai, nadalje, da ovjek drugoga ovjeka treba darivati slobodom, ili mu slobodu barem ne uskraivati. DANI: Pomenuli ste El-Hidaje. Da li je i taj asopis koji je izlazio od 1937. do 1945. kao glasilo istoimene Organizacije ilmije Kraljevine Jugoslavije bio, poput "Mladih Muslimana", alternativan i ateritorijalan? U prilog ovom pitanju ponavljam Vau ocjenu da se u El-Hidaji "islam smatra najboljom domovinom Bonjaka", to "mirie" na panislamizam i prosto provocira pitanje koliko su nebeske, panislamistike ideje bile prisutne meu bosanskim muslimanima prije nego to e ih komunistika vlast satrapski, neljudski i brutalno "pronai" meu "djecom raja", meu Izetbegovievim "Mladim Muslimanima"? 263

KARI: El-Hidaje jeste bio panislamistiki list i to se nije nimalo krilo. Na stranicama El-Hidaje gotovo da ima vie tekstova o propaloj islamskoj paniji prije pet stoljea i o sadanjoj katastrofi u Palestini negoli o Bosni. Ali, sagledajmo razloge. El-Hidaji je kao asopisu od 1941. godine natureno hrvatstvo koje je, zapravo, bilo antijugoslavenstvo. "El-Hidajin" krug je pod teretom hrvatstva vrdao koliko i kako je znao i umio. Ali, ima jedna vana injenica koja pokazuje da ni "El-Hidaje" nije zaboravila Bosnu. Naime, najhrabriji i najbosanskiji potez kruga "El-Hidaje" bile su upravo Handieve "El- Hidajine" rezolucije iz 1941. godine. Te slavne rezolucije javno su govorile i javno ustale protiv progona i zvjerstava takozvane NDH poinjenih protiv Srba, Jevreja, Roma, i svih drugih naroda u Bosni. Muhidin Pelesi je za te rezolucije kazao da su u doba faizma predstavljale "krik slobode u porobljenoj Evropi". Kad, dakle, sudimo o "El-Hidaji", imadnimo na umu sve okolnosti, po mogunosti i veliki dio injenica. Dakako, "El-Hidaje" kao udruenje uleme i kao list jeste jedan veliki paradoks Bosne. Kao organizacija uleme, "El-Hidaje" je bila opozicija zvaninoj Islamskoj zajednici i reisu l-ulemi. Naprimjer, uvene su polemike oko modernizma u islamu izmeu reisa Fehima Spahe (dakle, zvanine Islamske zajednice) i Mehmeda Handia, koji je dugo godina bio predsjednik "El-Hidaje" i glavni urednik istoimenog asopisa. Ali, drutvo "El-Hidaje" se raspada sa smru Mehmeda Handia. To je sudbina svih moralnih pokreta. Period nakon 1945. godine nije pruao ovoj "El-Hidajinoj" matrici miljenja nikakve anse. DANI: Koji onda period u dvadesetom stoljeu smatrate "zlatnim dobom" islamskog miljenja u Bosni? Kako u toj prii "stoji" bosanski komunizam? KARI: Nae novije islamsko miljenje nisu, naalost, obiljeile epohe, ve uglavnom linosti koje su se javljale poput bljetavih meteorita koji bi, za kojih desetak ili dvadeset godina, zgasli. Kontinuitet se, naalost, esto prekidao. Ali se moe kazati da je aueviev i Pandin prijevod Kur'ana dogaaj, listovi Novi Behar, ElHidaje, zatim tuzlanski Hikjmet takoer su dogaaji. ukrija Alagi, 264

Muhamed Seid Serdarevi, Mehmed Handi, i drugi, jesu linosti od formata u islamskom miljenju. Islamsko miljenje u doba komunizma nije zgaslo. Husein ozo je najbolji predstavnik naeg islamskog miljenja u vrijeme socijalizma, dakle u drugoj polovini 20. stoljea. Konano, za vrijeme socijalizma otvoren je, ozinom i Kemurinom zaslugom, i Islamski teoloki fakultet, a sa energinim i ambicioznim Ahmedom Smajloviem dolo je do zapoljavanja velikog broja mladih ljudi u Islamsku zajednicu. Ipak, ozo je bio glavna pogonska snaga u naem islamskom miljenju druge polovine 20. stoljea. ozo je pravi nasljednik auevia, ali, naalost, nije bio reis. Bio je raskonog islamskog miljenja, komunikativan, uen, susretljiv, prijatan. Unosio je vedrinu i optimizam. Nae generacije s radou se sjeaju djela i djelovanja Husein-efendije oze. DANI: Zato ste povijest islamskog miljenja u BiH obogatili i sa nekoliko svjetovnjaka kao to su npr. profesori Filipovi i arevi? Da Vas nai ortodoksi ne proglase munafikom? KARI: Ja polazim od stava da je svako odgovorno i plemenito miljenje, na neki nain, i islamsko miljenje. Nerkez Smailagi, Muhamed Filipovi, Abdulah arevi, Kasim Prohi, da spomenem samo neke bosanske filozofe, svaki su na svoj nain dali ogromne doprinose naem filozofijskom miljenju. Ima mjesta u mojoj knjizi gdje sam mnoge njihove pasae protumaio kao vrijedne doprinose jednom islamskom miljenju u evropskom kulturnom kontekstu. Uostalom, arevi, Filipovi, Smailagi, Prohi... tradiraju jednu veliku filozofijsku batinu Bosne, onu od prije tristo, etiristo ili vie godina, tradiraju onu batinu o kojoj govori slavna Njemica Annemari Schimmel u svojih pedeset i vie knjiga o islamu. DANI: Da li se i u kojoj mjeri islamsko miljenje dvadesetog stoljea u BiH nadopunjuje sa katolikim, pravoslavnim i jevrejskim duhovnim miljenjem? Ima li sinkretizma u bilo kojoj epohi dvadesetog stoljea u BiH? 265

KARI: Kad me to pitate, sjetih se jedne ale koju su franjevci i hode u Bosni aptom prepriavali nakon donoenja komunistikog zakona o ukidanju ferede i zara 1950. godine. Naime, bosanski su franjevci kazali bosanskim hodama sljedee: "Bogami, propadosmo i mi i vi! Nae se, evo, otkrie odozdo, a vae odozgo. Spasa nam nema!" Ta ala pokazuje da su estiti ljudi Bosne brinuli o svim ovdanjim vjerama. Kad se radi o svojevrsnom sinkretizmu u miljenju, moe se rei da na razini temata i problema ima dosta zajednikih taaka. Kao i na razini nekih rjeenja. Recimo, u bosanskim katolikim asopisima prisutno je tematiziranje "vjerskog indiferentizma". Naime, smatralo se da je tzv. industrijski ovjek nekako manje religiozan, ili barem postaje indiferentan na institucionaliziranu vjeru u Boga. ozo je sa svoje strane pratio iste teme. Ima i drugih dodirnih taaka, teme vjere i drave, sekularizma i totalitarizma, kolektiviziranje ovjeka itd., sve je to zajednika sastavnica vjerskih razmiljanja u Bosni 20. stoljea. DANI: Profesore Kariu, nema govora o islamu bez govora o 11. septembru. Iako ovaj stav pati od uvrijeene iskljuivosti, on figurira kao jedan, moda dominantan pogled na recentni svijet. Uvjeren sam da su predrasude na dui rok zagospodarile naim ivotima i da su utkane i u politiku arhitekturu dejtonske Bosne i Hercegovine. Da budem precizan: "ljubavni odnos" meunarodne zajednice prema Republici Srpskoj proizvod je i "ljubavnog odnosa" Izetbegovieve vlasti spram putujuih trgovaca (pseudo)islamske revolucije. Slaete li se ili ste skloniji negirati ovu moju tvrdnju? KARI: Nigdje nije ljubav tako kratkotrajna kao u politici. I nigdje nije ponovna veza s tako velikim ansama kao u politici. Ko je mogao i pomisliti prije samo petnaestak godina da e doi vrijeme kad e Amerikanci bombardovati Afganistan. Mnogi pripadnici talibana su bili bivi mudahedini koji su se borili protiv Rusa uz obilje amerike pomoi. U kontekstu svega, pa i 11. septembra, ne znam da li je to to velite o Aliji ba dokraja tako. Kad o njemu razmiljam, sve vie imam u vidu injenicu da je on svoje najvanije politike odluke donosio u opsadnom stanju. Dvadeset gradova opkoljeno, zemlja opkoljena, itav 266

narod opkoljen. Hajde ostani pri pameti, a nekamoli pri pametnoj odluci! U pravu ste kad kaete da su se sada predrasude razularile. Mnogi na Zapadu misle o muslimanima da su divljaci, mnogi na muslimane gledaju kao na ljude ija je jedina filozofija unititi Zapad. Naravno, predrasude su kao moda, sreom mijenjaju se. DANI: Je li u pravu onaj muslimanski uenjak koji je kazao: "Otiao sam na Istok, vidio sam muslimane, ali nisam vidio islam. Otiao sam na Zapad, nisam vidio muslimane, ali vidio sam islam"? KARI: I sad bi taj uenjak za mnoge tzv. muslimanske zemlje takvo to kazao. Dananji svijet islama treba se jo umnogome efikasno institucionalizirati, to je ono to moe uzeti od Zapada. Niko ne brani Arapima da uspostave svoju zajedniku valutu, zajedniko trite. Nekada su ga, naravno, imali, trajalo je stotinama godina. Osmanska imperija je tokom est stotina godina imala konvertibilnu valutu za koju ste i u Londonu mogli kupiti ta god ste htjeli. A kad vam je konvertibilna valuta, onda vam je na cijeni i islam. U sirotinje je i sam islam sirotinja. ozo Husein bi nam esto govorio: "U koga je dobar Ovaj svijet, bit e mu dobar i Onaj svijet!" Mislim da je bio u pravu. DANI: Za kraj razgovora, malo u Vas "probosti" politikom. Svojevremeno ste u Danima izjavili da ste "za Aliju i Harisa". Za koga ste politiki danas, kada je Alija u mirovini, a Haris se pretvorio u neobaveznog politikog manekena globalnih medija po genijalnom naelu: Ti, Berize, i ti, Safete, radite, nije to za mene. Bolje da malo skoknem do CNN-a! KARI: Ta moja parola "za Aliju i Harisa" bila je zapravo parola sinteze. Ja sam za najiru politiku i stranaku sintezu u Bosni. Ako mi dopustite da izdiktiram prijedlog imena moje sadanje politike sinteze, onda bih svakako ubiljeio ljude kao to su Haris Silajdi, Hilmo Neimarlija, Zlatko Lagumdija, Bogi Bogievi, Alija Behmen, Zdravko Grebo, Nijaz Durakovi, Halid Genjac, Ivan Lovrenovi, Safet Halilovi, Karlo Filipovi, Beriz Belki, Gavrilo Grahovac, Faris 267

Gavrankapetanovi, Ivo Komi, Rasim Kadi... Ima tu jo ljudi koji su vini strpljivoj bosanskoj politici. Mislim da nije izlaz Bosne u bespotednoj borbi izmeu SDP-a i SDA! Izlaz je u sintezi. Ali, do nje, naalost, nee doi... DANI: Institucija reisa je onaj "vertikalni kd" koji generira sjeanje na duhovnu i tradicijsku pripadnost kako kod Bonjaka vjernika, tako i kod agnostika i ateista. Po Vaim istraivanjima, na koje "duhovne lidere" Bonjaci mogu biti najponosniji, odnosno koji su meu njima saobraavali muslimane prostoru i vremenu, evropskom muslimanskom identitetu i modernitetu? KARI: Institucija reisul-uleme ove godine navrava 120. obljetnicu. Ona je sama po sebi jedna modernistika, jedna evropska institucija, naravno u naem bosanskom muslimanskom kontekstu. Zato? Zato jer je Austro-Ugarska insistirala na, uvjetno kazano, islamskom hijerarhijskom osamostaljenju bosanskih muslimana od Istanbula. Dakle, i to govori o paradoksima nae moderne povijesti, jer smo mi Bonjaci "za iva halife" u Istanbulu dobili svoga reisa u Sarajevu, i to reisa koga su priznavala dva velika imperatora, onaj iz Istanbula, a i onaj iz Bea. Mnogi su muslimanski vjerski lideri Bosne i bosanskih muslimana na svoj nain doprinijeli tumaenju islama u skladu sa potrebama bosanskog vremena i mjesta. Ali bih iz prve polovine 20. stoljea posebno izdvojio Demaludina auevia. Uz njega, na jedan drugaiji nain, dolazi Mehmed Handi, i jo nekoliko ljudi. DANI: Zato je Demaludin auevi, po nekom opem miljenju, najbolji bosanski reis? Redovi koje ste napisali o ovom ne samo islamskom ve i bosanskom reformatoru su izvrsno tivo i za manje zainteresirane itaoce, a svojom ocjenom na poetku 20. stoljea - koju Vi parafrazirate - da bi se "Bonjaci lake privikli i polarnoj klimi negoli civilizacijskim promjenama koje su ih mljele", auevi me "kupio" za sva vremena, kao i svojevrsnom "odbranom Tunjinom", 268

odnosno odbranom "eira na muslimanskoj glavi". Profesore Kariu, izgleda da je Schopenhauer bio u pravu i da je progres ustvari regres, jer, itajui auevia, rekao bih da je on ispred nas, a mi iza njega. Kad kaem ovo "mi", kolokvijalno mislim na ljude dananjeg vremena. KARI: Demaludin auevi je spojio nekoliko karakteristika u svojoj osobi. Bio je obrazovan, odvaan, komunikativan, ustrajan, strpljiv. Ugledni hafiz Muhamed Panda tvrdi da je auevi bio osoba s aristokratskim blagim osmijehom na licu, bio je ovjek koga njegovi protivnici u raspravi nisu mogli uvrijediti. Opisuju ga kao pravog lidera koji je svoj bosanski krajiki mentalitet plodonosno univerzalizirao putujui i uei gotovo dva desetljea na vodeim univerzitetima Srednjeg istoka, od Istanbula do Kaira. Bio je pripadnik reformatorske kole u islamu, shvatio je da Bosni treba sinteza te na Evropu nije gledao kao na neprijatelja, ve je tvrdio, kao i njegov stariji prethodnik Ljubuak, da mi muslimani Bosne od Evrope imamo i moemo mnogo toga nauiti. auevi je uporno traio da se nae islamske obrazovne i kulturne institucije reformiraju po evropskim modelima. U takvim evropski organiziranim institucijama mi Bonjaci neemo prestati biti muslimani, ve emo biti jo efikasniji, bolji muslimani, tvrdio je auevi. Naravno, kako tvrdi i hafiz Tralji, auevi je imao mnogo konzervativnih protivnika. Takvi su raspravljali o eiru, o gaama i pelengaama, o feredama, i tako i sebe i njega zamajavali nepotrebnim temama, a za to vrijeme mislioci drugih naroda na Balkanu raspravljali su o institucijama, univerzitetima, dravi. Reisa auevia je trebalo posluati, trebalo je u nas reformirati kolstvo, osloboditi se mrtve tradicije, trebalo je inspirirati se jednostavnim islamom iz Kur'ana, emu je pozivao auevi. DANI: Jedno pitanje hipotetike naravi: ta mislite kako bi reis auevi, da je iv, gledao na "importirani islam", na njegove rigidne inaice koje su nastanile Bosnu, naroito na onu koja je enu izvela iz "vrta milovanja" i nadjenula joj pokrov, teki crni pokrov kvaziislamske skolastike i aseksualne estetike? Moda bi se auevi sloio i sa

269

ocjenom Oscara Wildea da je moda vie uticala na promjenu svijeta nego religije i ideologije? KARI: Nema sumnje da bi auevi bio protiv "uvoznog islama". auevi je bio svjestan da se jedna loa pojava ne moe ukinuti udvarajui joj se. Stoga je uvijek, sve do svoje ostavke 1930. godine, bio razborito rezolutan. auevi je sasvim sigurno bio svjestan dalekosenosti svoje koncepcije "islama u Bosni". Do te je koncepcije doao nakon dugotrajnog pripadnitva i lanstva u reformatorskom mladoturskom pokretu. Ovo, naravno, ne znai da je auevi bio ataturkovac, mada su ga u tampi optuivali za kemalizam. Mladoturski pokret sprva 20. stoljea i u treoj njegovoj deceniji nije vie bila jedna te ista stvar. DANI: Kako valorizirate reisovanje dr. Mustafe ef. Ceria s obzirom da je na suvremenik? KARI: Reis auevi imao je teke godine Prvog svjetskog rata, a reis Ceri teke godine agresije i genocida nad Bonjacima 19921995. godine. Reis auevi je bio obrazovan, i reis Ceri je izuzetno obrazovan. Te paralele, i jo poneka, stoje. Ali, reis auevi nije imao pred sobom odline anse koje, uza sve rezerve, prua suverena Bosna i Hercegovina, nije imao slobodnu Islamsku zajednicu u njoj. Reis auevi je morao u damiji uiti molitve za zdravlje austrougarskog cara i osmanskog sultana, kasnije i za srpskoga kralja. Reis Ceri je, to se tie toga, sasvim slobodan i nikakvoj politici ne mora uiti dove i molitve. Reis Ceri, dakle, ima ogromne anse slobodne Islamske zajednice u prilino suverenoj i sve vie slobodnoj Bosni i Hercegovini. Mi smo najslobodnija islamska zajednica na svijetu. Vjerujte mi da je ovo istina, jer ja mnogo putujem i makar neto svojim oima mogu vidjeti. U nas danas moete objaviti knjigu o islamu kakvu god hoete i zbog toga neete odgovarati. Predavanja moete drati gdje god hoete i kakva god hoete, ni zbog toga neete biti pozvani na odgovornost. Ali, u toj poplavi, u toj umi svega i svaega islamskog i nadriislamskog, ja ne vidim jednog plana, ne vidim odlune namjere da se unese elastinoga reda, da se unese jedna fina i profilirana islamska 270

sistematika, onakva kakva odgovara nama u Bosni i nama u Evropi. A Islamska zajednica bi morala svojim radom i svojim institucijama na blag nain "usistemljavati" stvari. anse Islamske zajednice da ona na vjerskom i kulturnom planu Bonjaka domisli sintezu jesu doista velike. Pred reisom Ceriem je, ako Bog da, barem jo jedno desetljee reisovanja. Ima ansu kao nijedan reis prije. A nisam siguran da li e nam ova evropska sloboda vjere, pa i vjere islama, zadugo potrajati.

271

Enes Kari, dekan Fakulteta islamskih nauka, a moda i budui reis

REIS CERI JE LUKAV FAJTER, OMUDRO U POLITIKIM IGRAMA1

Razgovarala: Alisa LEKI-MEHIEVI Prof. dr. Enes Kari, jedan od najcjenjenijih islamskih mislilaca dananjice, u ekskluzivnom interviewu Walteru govori o saradnicima udbe u Islamskoj zajednici, analizira rad aktuelnog reisa, govori o suprotstavljenim strujama unutar IZ, potvrujui da se autoriteti ove institucije ponaaju kao sveenstvo, o pojavi vehabija kae da je to pojava koja e proi kao hipi pokret, a o Preporodu da je to reimski list. Walter: Gospodine Kariu, do novinara ve due vrijeme stiu informacije o suprotstavljenim taborima unutar Islamske zajednice. Da je to istina postalo je jasno uz Ramazan, kada je objavljena tzv. zelena knjiga udbinih saradnika. Moete li otvoreno progovoriti o ovom problemu? KARI: Da budemo otvoreni i naisto, Islamska zajednica nikada nije bila bez raznoraznih halki, kako se to u nas voli kazati, nikada nije bila unisona. ak i u vrijeme socijalizma i za komunistike vlasti, Islamska zajednica je imala, negdje ispod povrine, ili negdje po strani, ali uglavnom uvijek negdje tu, vie suprotstavljenih seija u kojima su sjedili turbani razliitih duhovnih profila. Ukratko, IZ je uvijek imala, narodski kazano, vie lula kojima se moglo biti zapahnuto (ko je htio da bude zapahnut).
1

Intervju dat bosansko-hercegovakom magazinu Walter, 2003-2004. god.

272

Tabore o kojima govorite bolje je danas nazvati stilovima miljenja, razliitim pogledima na aktuelne stvari u IZ. Mislim da se medijima, i kroz medije, stvar uinila veom negoli to se iznutra IZ vidi, osjea, doivljava. Doista, u IZ svako normalno radi svoj posao, ne vidim niti ujem za bilo kakve trajkove i sl. O Zelenoj knjizi ponovit u ono to sam ve javno u vie navrata kazao. Samo nam gospodin Sulejman Tihi, odnosno dravna instanca, u tome moe pomoi. Islamska zajednica, njeni organi kao to su Reisul-ulema, Rijaset i sl., ako hoe tanu informaciju o tome ko je doista bio uhoda i pod kakvih uvjetima, neka zvanino i slubeno upitaju sadanju bh. vlast, sadanje dravne instance koje imaju arhive i slube. Da sam ja znaajnija instanca u IZ, ja bih to pitanje uputio naim vlastima. Mislim da sama IZ, bez pomoi i normalne procedure iz institucija drave, bez pomoi zakona o lustraciji koga nema, ne moe potjerati i istjerati stvar na istac jer ne znas ni kakvu stvar tjera, a ne zna ni to da li ima ikakvog istaca na vidiku. Ovako e biti jo neko vrijeme prie, ali e i ona, malo-pomalo, prestati. Walter: Neposredno po objavljivanju imena djelatnika Islamske zajednice koji su cinkarili Udbi, u petak, 14. novembra 2003. godine, na dan ulaska u itikaf, reisu-l-ulema je odrao hutbu u kojoj ovu knjigu proglaava politikim pamfletom, koji za cilj ima kaljanje imena Islamske zajednice i obraza bonjakog naroda u cjelini (?!) i preporuio utnju (zlato), nasuprot govoru (srebro). Ovakvi stavovi su se, sistemom domina, brzo prenijeli i u druge damije, pa su, do kraja Ramazana, a i poslije, imami ponavljali dematlijama sline stavove. Kako Vi komentirate ovo pitanje? KARI: Znam nekoliko naih reis-ul-ulema. Kao uenik prvog razreda Medrese vidio sam rahmetli reisa Sulejman ef. Kemuru, potom sam, kao student Islamskog teolokog fakulteta i kasnije kao asistent, imao priliku izbliza vidjeti rahmetli Naima Hadiabdia, sjediti s njim na sjednicama Nastavnog vijea Fakulteta islamskih nauka itd. Reisa Selimovskog, kao i rahmetli reisa Mujia, takoer sam sreo vie puta.

273

Uvjeravam Vas da svaki reisu-l-ulema ide linijom i putanjom manje tete, eli more mirnijih valova. Ni reis Ceri tu nije iznimka. Vjerovatno je ocijenio da bi radikalnije traganje za istom situacijom jo vie zamutilo stvari. Mislim da je tu hutbu koju spominjete medijski profilirao tako to na pojavu zelene knjige nije iao nokautom, ve je polahko i na poene htio da stvari amortizira, izmoralizira, da prui ansu onome to u teoriji informacija nazivaju redundancijom, ili nekakvim troenjem stvari samih od sebe. Pritom je imao u vidu snagu tabora u IZ o kojima Vi govorite (a ja ih nazivam stilovima miljenja) i, sasvim sigurno, procijenio da pusti stvar vremenu, to jest da malo vie Miljacke protee ispod njenih mostova. Ali, to nipoto ne znai da reis Ceric nee krenuti u odreeno pospremanje stvari, ili da ve nije krenuo. Da je krenuo onda, a to znai odmah, znailo bi da je podlegao eljama medija i sl. To nije uradio, jer je elio da stvar bude njegova, ili da tako izgleda. On je fajter, lukav je, omudro je u politikim igrama i kombinatorikama. Walter: Ipak, sudei po rukovodnim kadrovima, izgleda da su i dan-danas u Islamskoj zajednici na funkcijama udbini kadrovi (Muharem Omerdi, ef Vjersko-prosvjetne slube, Mirsad Mahmutovi, ef Ureda za dijasporu, Ahmed Mei, sekretar Sabora Islamske zajednice, a indikativno je i postavljanje Nurifa Heria za efa Pravne slube, nakon to je 100 godina studirao i u ratu diplomirao)? KARI: Vidite, jedno je na to gledati kao novinar, drugo kao politiar, tree kao reisu-l-ulema, etvrto kao obini hadija u damiji... Imena tih ljudi su spomenuta u zelenoj knjizi, to je tano, ali istinu po dubini i irini ne znamo. Istinu o njihovom angamanu moe nam dati samo meritorna dravna instanca, recimo gospodin Sulejman Tihi ili neki nadleni sud u BiH. Dravnoj instanci treba uputiti zvanian zahtjev, da javnosti i Islamskoj zajednici da zvanino objanjenje. Reisu-l-ulema i IZ ne upuuju taj zahtjev, ili mi ne znamo da su ga uputili. I ta preostaje? Vama novinarima preostaje da pitate reisa Ceria o tome.

274

Walter: Nezadovoljstvo je naraslo dotle da mnogi ve spominju vanredne izbore u IZ. Nije malo onih koji bi Vas voljeli vidjeti na mjestu budueg reisa? KARI: Draga Alisa, u Bosni je za reisa uvijek i svake godine, pa i ove, bilo najmanje pedeset kandidata otkako ta institucija postoji, a sada se novine digle i spominju mene kao, maltene, glavnog protukandidata. Vjerujte mi da mi nije lahko proi Ferhadijom, ljudi pitaju ta je to, hou li biti reis!!! Ali, stvar izgleda tako samo u novinama. Vjerujte, to je uveliano, predimenzionirano. Nema tu, niti e biti, bilo kakvih vanrednih izbora u IZ, niti ima bilo kakvog specijalnog nezadovoljstva. Gunanje je sasvim uobiajeno, rekao bih redovno. Znam da bi za medije bilo bolje da ima velike i stvarne praine i velike ljutnje. Ali, vjerujte, ili nema puno toga, ili nema nita od toga. I nadalje, ja nisam kandidat za reisu l-ulemu. Naredni izbori su 2005. godine, reis Ceri ima pravo na drugi mandat, njegova kandidatura je neupitna, legalna i legitimna. On radi dobro svoj posao, neke bi sektore mogao raditi bolje, naravno. Recimo, mogao bi se posvetiti vie i dugotrajnije naoj unutranjoj administrativnoj nesreenosti. Mogao bi biti vie u dematima, onim obinim, mahalskim, seoskim, mogao bi tamo, u damijama, susresti omladinu, a smanjiti malo susrete s njom po tribinama. Ali, nije samo do reisa Ceria, ima puno toga i do nas svih. Ponavljam, ako ga zdravlje bude posluilo i ako se kandidira, on e proi 2005. Mislim da nema rivala od koga treba strahovati. Walter: A zato niste kandidat za reisa? Zato Vi ne biste bili upravo glavni protukandidat reisu Ceriu? KARI: Ne mislite, valjda, da je dovoljno da vas novine uslikaju nekoliko puta i isture kao protukandidata i eto vas, vi ste reis! Ne kaem vam da nisam kandidat jer jo nije vrijeme kandidature, ve smatram da je stvar nepotrebno usmjerena ka neemu emu nije vakat. Reis Ceri radi svoj posao i iskusan je u tome. Zato ga opet ne 275

izabrati?! A ako hoete i dodatna objanjenja, evo, ja Vam ih nudim. Sadanji Sabor IZ i, openito, izborno tijelo koje bira reisa je ipak jedna dobro uhodana ekipa, reis Ceri nije bio ba u dubokom snu kad se Sabor birao i formirao. To je uglavnom iroko i demokratski izabrano tijelo, mislim da su izbori bili sasvim fer. injenica je da reis Ceri sa njima godinama radi, razumljivo je da ta iroka pozicija njemu daje velike anse. Da se razumijemo, tamo u Saboru IZ ja imam veliki broj prijatelja i svi oni mene hvale. Kau mi esto: pametan si, akademie Kariu, marljiv si, dobre knjige objavljuje. Ali, malo ko od njih bi za mene glasao ako bih bio protukandidat reisu Ceriu. Ovo Vam velim i zbog toga to sam nauio poneto iz izbornih maratona moga dragog prijatelja Harisa Silajdia sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegoviem. Velikom broju novinara, velikom dijelu nae javnosti, inilo se da e gospodin Silajdi dobiti izbore, ili se tijesno pribliiti Izetbegoviu. Znate kako je bilo, nema se tu ta mnogo priati. Walter: Viate li gospodina Hilmu Neimarliju? Kako je njegovo zdravlje? KARI: Dr. Hilmo Neimarlija je moj profesor iz Medrese i sa Islamskog teolokog fakulteta, ujemo se gotovo svaki drugi dan, a esto i viamo. U svom ivotu imao sam na stotine profesora i niko me kao Hilmo Neimarlija nije inspirirao za studij, za uenje, za lijepu knjievnost, za praenje trendova u savremenom islamu... Dr. Hilmo Neimarlija je nedavno imao jedan blai infarkt. Sada je kod kue, odmara se, ita. Dobio je od ljekara dozvolu da se vrati na posao. Fakultet ga s radocu oekuje. Walter: Zato je, po Vaim saznanjima, gospodin Hilmo Neimarlija, neprikosnoveni autoritet, podnio ostavku na funkciju predsjednika Sabora Islamske zajednice. Zdravstveni razlozi su, navodno, bili tek izgovor? KARI: Mislim da reis Ceri i dr. Neimarlija nisu dva tabora, oni su samo dva stila miljenja, pa moda i dva stila miljenja o tome 276

ta i kako radi Islamska zajednica. Mogue je da su imali otru debatu oko toga, ali to nije prvi put da oni tako uno raspravljaju. Oba su rjeiti, vispreni u argumentaciji i sl. Kad je posrijedi Neimarlijina ostavka, nejasno mi je da li ju je podnio ili bi bolje bilo kazati da ju je najavio. Uostalom, neka nama Hilme Neimarlije ivog i zdravog, dabogda on podnio jo sedamnaest ostavki! Walter: ta mislite o injenici da Preporod, glasilo Islamske zajednice, nije naao za shodno da objavi informaciju o njegovoj ostavci? KARI: Moda imaju dobar tira, pa im nisu potrebne dobre vijesti ili senzacije. Preporod je, to jest, moj istaknuti prijatelj gospodin Aziz Kadribegovi, u cijeloj ovoj stvari bio, kako se prije govorilo, pomalo reimski. Trebalo je objaviti da je dr. Neimarlija u pisanoj formi najavio ostavku. Taj in dr. Neimarlije nije za guranje pod tepih. Meutim, moda je Kadribegovi, u konsultacijama sa svojim saradnicima, zakljuio da je bolje ii onom bosansko-muslimanskom putanjom, nek stvar prenoi, novi dan nova nafaka i sl. Walter: U javnosti su se odavno pojavile informacije o navodnim finansijskim malverzacijama u vezi sa organizacijom odlaska hadija na had, organizacijom klanja kurbana... Jesu li ova pitanja regulirana nekim pravilnikom i kakva su uope Vaa saznanja o tome? KARI: Nisu mi poznate malverzacije o kojima govorite. No, dobro je da ste me o tome pitali, da Vam u povodu Vaeg pitanja kaem ta mislim o organiziranju hada, o servisiranju klanja kurbana, i sl. Ja mislim da je Islamska zajednica u pravu kad insistira da sve te, eminentno vjerske djelatnosti - budu unutar podruja rada Islamske zajednice. Ja ovdje, naravno, ne govorim u ime Islamske zajednice, na to nemam pravo, ali govorim kao jedan od upuenijih posmatraa. Naime, prije 1990. godine Islamska zajednica je u tim djelatnostima uglavnom bila autonomna. Kad je dola demokratija, Islamskoj zajednici je bukvalno, oduzeto, ili je na njenom polju rada napadnuto, 277

mnogo toga to je ona ve osvojila svojim znojem tokom pet stoljea. Oivljena su muslimanska humanitarna drutva, to je svakako sjajna stvar, ali, umjesto da ta drutva razvijaju i osvajaju nova podruja djelatnosti u naem drutvu, ta humanitarna drutva su se okomila na kurbane i sl. Drugi primjer, Islamska zajednica je desetljeima dobivala odreenu pomo od islamskih zemalja, recimo, od njihovih ministarstava za vakufe. Meutim, nakon demokratije, svi su krenuli u islamski svijet, i SDA, i SBH, i SDP, i svetac i otac. Gdje je prije Islamska zajednica bila sama, sada je jedna pored drugih. I stoga bi IZ morala u svome radu, u koncepciji, preivjeti jedno veliko pospremanje. Ona sada mora krenuti u utakmicu. Ovako stvar stoji i sa knjigama islamskog sadraja. Islamska zajednica je mislila da e imati monopol koji je imala u socijalizmu. Ali, avaj, gotovo sve joj se, umnogome i njenom krivnjom, izmaklo. Dakako, i Islamska zajednica treba da zna da ova demokratija ne doputa spavanje, pogotovo ti ne dopusta da bude neinventivan. Ukratko, ne da ti da uziva u staroj slavi i navici, ne da ti da bude, kako bi kazao Hegel, u orijentalnom snu, ve se mora pokrenuti. Mislim da se had moe organizirati bolje, u to je potrebno ukljuiti turistike strunjake i zapadne turistike agencije. Kao i one agencije iz muslimanskih zemalja koje su uspjene. Recimo, u Maleziji ima agencija za had koja obuava hadije za hodoae nekoliko mjeseci prije odlaska u Arabiju, u Meku i Medinu. Nekoliko mjeseci traju pripreme, organizira se niz seminara za upoznavanje islamske povijesti, znamenitosti i sl, tako da had na kraju doe kao vrhunac. Zato se to i kod nas ne radi? Nije, valjda, da u nas nema inventivnih ljudi. Takoer, Islamska zajednica mora, i moe biti, najjeftinija u svojoj ponudi hada i pruiti najkvalitetnije usluge. Zrani prijevoz nije skup. esto sam na putovanjima (putujem gotovo vie negoli reis Ceri, tako da je profesor Mustafa Spahi trebao i mene kritikovati) i vidio sam da avionske karte na Zapadu uope nisu skupe. Zato se kod nas za nae hadije ne bi angairala, recimo, austrijska avio kompanija, neka hadijama bude lijepo i neka had bude jeftin.

278

Walter: S tim u vezi, po kojem se pravilniku i po kojim pravilima rasporeuju sredstva od zekata i sadekatul-fitra? KARI: Ja sam profesor, nisam operativac u administraciji, tako da Vam preporuujem da te pravilnike pokupite u Rijasetu, ali o sredstvima koja dobija Fakultet islamskih nauka ja Vam mogu meritorno progovoriti. Islamska zajednica, to jest Rijaset, u potpunosti finansira rad Fakulteta (takoer i veliki dio budeta Gazi Husrevbegove medrese). Islamska zajednica je na osniva, ak i kada ostvarimo specifino lanstvo u Univerzitetu u Sarajevu, a to e, ako Bog da, biti za dva tri mjeseca, IZ e u potpunosti zadrati prava osnivaa. Od sredstava zekata i sadekatul-fitra finansira se sve to je na Fakultetu, recimo plae nastavnikog kadra, nastavne aktivnosti, grijanje, struja, ostale reije itd. Finansiraju se i mnoge aktivnosti studenata, iz sredstava zekata i sadekatul-fitra daje se i dobar broj stipendija i sl. Znam, naravno, da ovdje treba dodati i to da i samo postojanje Gazi Husrevbegove medrese i Fakulteta islamskih nauka pomae da se finansira i sama Islamska zajednica, to jest njena administracija, njeni sektori. Dakle, moe se kazati da stvar stoji i obrnuto. Ali, bolje je stvari posmatrati u sintezi. Islamska zajednica je mnogo uloila u Fakultet, ali je i Fakultet dao Islamskoj zajednici desetine izuzetnih profesora, muftija, glavnih imama, imama itd. No, Alisa, vjerujte, nije lova u Islamskoj zajednici. Vie godinjeg prometa ima jedna dobra evabdinica na Baariji nego li Islamska zajednica. Walter: Ramazanski moto Islamske zajednice bio je postom protiv droge i alkohola, to je praeno i odgovarajuim dambo plakatima. Zar nije bilo bolje da je Islamska zajednica novcem koji je dala za plakatiranje kupila vree cementa kako bi udarila temelje prvoj komuni za lijeenje narkomana pod nadlenou Islamske zajednice, po ugledu na katoliku crkvu, iz ijih komuna izlaze izlijeeni narkomani i dobri katolici (meu kojima je i znatan broj bivih muslimana)? KARI: Ja sam kritikovao tu i takvu kampanju protiv droge. Eto, i tu se vidi da se stil rada IZ mora dinamizirati, mijenjati, posuditi forme aktivizma kakve su prisutne kod malih vjerskih zajednica koje 279

idu od kue do kue, od vrata do vrata. Mi imamo polupraznih damija, zato ne kupiti svu tu mobilnu opremu koja se koristi u suzbijanju droge i zato te damije, neke njihove prostorije, ne preurediti u dispanzere? Takoer, sufijske redove Osmanska drava imala je, i pomagala ih, i odreivala im viestruku namjenu. Trebam li uope spominjati da su tekije, hanikahi i zavije bili i dispanzeri, duhovni hosteli, gdje se ovjek duhovno lijeio od zala ovoga svijeta. Evo vam jednog primjera kako se moe bolje i dinaminije. Fakultet, ako Bog da, kree sa kursom Porodica i dijete za nae studentice. Docent dr. Faris Gavrankapetanovi nas je podrao u tome. Kad smo stvar objasnili kantonalnom ministru obrazovanja i nauke, gospodinu Emiru Turkuiu, kao i ministrici zdravlja Zehri Dizdarevi, te predsjednici Skuptine Sarajevskog kantona Melihi Ali, svi su kazali da se to mora isfinansirati, da studentice Fakulteta islamskih nauka moraju imati najosnovnije medicinske spoznaje o tome. Znate, u nas je obrazovanje i u medresama i na Fakultetu islamskih nauka pro-muki koncipirano, studentice ue nekakav, nemojte me pogreno shvatiti, muki islam. Ja u nastojati, legalno i legitimno, putem procedure, da to promijenim. Eto i zbog toga u nas nema nae islamske borbe protiv droge, nemamo normalnog feministickog pokreta da muslimanke, studentice i uenice, ohrabrujemo da upozore na grubost u tumaenju islama kod nas. Treba nam puno vie inventivnosti. Walter: Ima li problema u Islamskoj zajednici? Prema pisanju Preporoda - nema, jer tamo moemo nai samo idiline tekstove o otvaranju damija, protokolarnim posjetama, hatma-dovama te estoke odgovore onima koji su se usudili promiljati o djelovanju aktuelnog reisa. Kako Vi komentirate aktuelnu ulogu Preporoda i angaman njihovog glavnog urednika gospodina Aziza Kadribegovia? KARI: U Islamskoj zajednici ima problema, naravno. Ne bih vam u odgovoru vrdao pa govorio o objektivnim i subjektivnim problemima, o tome da mi muslimani ivimo u enklavama i da moramo triput vie raditi da bi opstali. Preporod je novina IZ i uvijek je bila vezana za svakog reisa. Ni Preporod pod urednitvom Aziza 280

Kadribegovia, po naravi stvari, ne voli pisati o stvarima u Islamskoj zajednici koje e traiti od reisa angaman tipa da presijeemo, da raistimo stvari i sl. Drugo, danas je toliko drugih kritiara Islamske zajednice i reisa, da Preporod tu nikako ne bi mogao biti kurentan i njegove bi kritike bile karikaturalne. Pa ipak, dobro bi bilo da Aziz Kadribegovi reformira Preporod. Da ga koncepcijski dinamizira. Kako? Ima puno i nezgrapno pomijeanog islama i bonjastva na stranicama Preporoda. To treba dozirati. Takoer, temati se mogu osvjeiti. Na primjer, mogu se uzeti katolike novine i asopisi sa Balkana pa vidjeti kako prate teme vjere i industrijskog drutva, vjere i droge, vjere i vjerskog indiferentizma, vjere i politike, zatim kako prate krizu braka, pojavu individualizma i sl. Walter: Mustafa Spahi Mujki, jos jedan veliki autoritet u bonjakom narodu, naao se na estokom udaru nakon to je napisao kritiki i sasvim argumentiran tekst o reisovim putovanjima (koje je usporedio sa papinim), aludirajui na to da se odreeni krugovi u Islamskoj zajednici ponaaju kao sveenstvo, to je u islamu strogo zabranjeno. Kritike je doivio ak i na hutbi koju je drao njegov prvi roak, naibu reis Ismet ef. Spahi? KARI: Profesor Mustafa Spahi je napisao tekst u kojem postavlja jedno sasvim konkretno pitanje: zato reis putuje toliko koliko putuje? Trebalo je da mu nadlena institucija, to jest Rijaset i slube Rijaseta objasne, njemu osobno, ili u Ljiljanu, svrhu i uinke reisovih putovanja. Stvar se nije tako odigrala, drugi su mediji kazali da je na pomolu raskol u IZ itd. I dolo se do mnogih stvari, ak i do toga da sam ja protukandidat reisu i da me podrava ak i Omer Behmen, glavom i bradom. Pazite, dvojica Mustafa, i Spahi i Ceri, su vrlo sposobni ljudi. Dobro je to reis Ceri putuje, ali je dobro i to to Mustafa Spahi pita ta su uinci putovanja, gdje ste, gospodine, bili, koga ste susreli, ta ima IZ od svega toga?! Ja mislim da bi reis Ceri trebao da redovito, barem jednom mjeseno, izvijesti profesore naih medresa i naeg Fakulteta o IZ, o njenim projektima, zatim bi dobro bilo da organizira da ga ti ljudi, pa i zainteresirani iz graanstva, pitaju, 281

da slobodno kritiziraju neke njegove stavove ili miljenja, da trae odgovore o njegovim potezima koji su najee i potezi IZ... Znate, ako ste premijer, ako ste dekan, ako ste reis, vi tamo niste da bi vam se narod divio, ve da biste iri krug svojih saradnika i ljudi, pa i javnost, upoznali dokle je stigla institucija koju vi vodite. Walter: Da se rukovodioci u Islamskoj zajednici zbilja ponaaju kao uvrijeene mlade, uvjerili smo se i mi u Walteru. Pred proli bajram, nakon nekoliko naih kritikih tekstova, niko iz Islamske zajednice nije htio (ili nije smio) dati interview za na list. Vi ste me uvjeravali da se ne radi o cenzuri. Ipak, je li ovdje u pitanju neto puno opasnije od cenzure - autocenzura? KARI: Ne, mi doista nemamo ni cenzure ni autocenzure. ak bi se openito moglo kazati da smo mi najslobodnija muslimanska zajednica kad je posrijedi iskazivanje razliitih miljenja, tampanje razliitih knjiga, emitiranje razliitih emisija. Moglo bi se narodski kazati da je u nas sve na vraju, a za jedan tako malobrojan narod kao to smo mi - to je opasno. Ja bih ak volio da IZ uvede nekog konstruktivnog reda, jer u ovoj opoj slobodi (koja je, istina, gladnog stomaka i tanke pite) prolazi sve i svata, svako govori u ime islama, pojavlju se razni nestruni ljudi, ire primitivizam zaogrnut u karikaturalnu vjeru i sl. Mislim da ne grijee oni koji upuuju kritike da se ponekada mi u IZ ponaamo kao klerikalna sveenika zajednica. Ne prilazimo mladom ovjeku jezikom njegove generacije, ne dotiemo njegove probleme, mnogi nai tekstovi su pisani da mogu podjednako biti objavljeni i u Bijafri, i u Arabiji, i u vedskoj Takvi tekstovi su beivotni, drveni, nikakvi... Walter: Kako je mogue da se niko iz Islamske zajednice nije oglasio povodom sramne prodaje doniranog arapskog oruja Izraelu? KARI: Mnogi su muslimanski intelektualci u Bosni protestirali protiv te sramne prodaje. Nije mi poznato da li je IZ imala objavljen neki zvanian stav. 282

Walter: Kako je mogue da se niko iz Islamske zajednice nije oglasio povodom slanja bh. vojnika u okupatorsku misiju u Irak, ime smo definitivno, nakon prodaje oruja Izraelu, zalupili vrata prijateljskom arapskom svijetu? KARI: Vidite, u javnosti se ve odavno stekao dojam da su i nae bonjake stranke (tu su jedinstveni i SDA, SDP, SBH,) kao i Islamska zajednica - proameriki bez rezerve. Dojam nije bez osnova, a nije ni bez razloga. Mi, ovdanji muslimani, smo jedna sirotinja iji opstanak ovisi o stavu Sjedinjenih Amerikih Drava o Bosni. To je u ovih nekoliko postdejtonskih godina aksiom nae politike, pa i djelovanja reisa Ceria. Vjerujem da bi vam oni ponudili bolje odgovore na vae pitanje. Ali, politika je politika, ona nikada nije ustuknula pred moralom. Walter: Zasto se niko nije oglasio povodom nezakonitog izruenja tzv. alirske grupe? KARI: U Bosni su se oglasili mnogi. A ako mislite na Islamsku zajednicu, i tu su se oglasili mnogi. Ako mislite na reisa Ceria, traite da vam se o ovome oglasi. Walter: Zato, unutar Islamske zajednice, jo uvijek nije pokrenuta inicijativa da se zabrani naplaivanje uenja Kurana (denaze, tevhidi i sl.) ako je to - haram? KARI: Kao da je vae pitanje postavio neki vehabit. Prvo, odakle vam to da je haram? To je krupno kazati. Vidite, nisam o tome neki veliki strunjak. Mogu kazati samo to da je dosta stavova i miljenja o naim obiajima uz denaze, tevhide itd. objavljeno u nas tokom ovih pedeset ili ezdeset godina. O tome se bavio dugo i temeljito prof. Husein ozo i mnogi drugi. Posvuda u islamskom svijetu daruju se uai Kurana uobiajenim poklonima ili malim novanim prilozima. To je postao dobroudni folklor. Taj folklor 283

pomae da bude vie islama, a ne manje islama! Takoer, plaanje za uenje Kurana na denazama nije plaanje po nekakvoj tarifi, cjenovniku. Imami i hode tamo budu, platilo im se ili ne, dao im se neki simboliki fening ili ne. Alisa, vjerujte, imami, hode nisu nikada od toga zgrnuli kakav basnoslovni kapital, sve je to samo ali Boe muke! Nadalje, tevhidi, hatme, mevludi itd., to sve su korisne stvari i dobri obiaji kod nas. Tu se ovaj na industrijski ovjek, moderni ovjek, nae sa svojim prijateljima, spominju Boije ime, spominju Muhammeda a.s., sastali su se u ime dobra, razmijenit e dobra miljenja i sl. Moj savjet je uvijek da je dobro sve ono to omoguava vjeri vei prostor. Walter: Da li je pojava tzv. vehabizma u BiH hir muslimanske omladine koja je potpala pod utjecaj, kako se to voli rei, stranog elementa, ili je stereotipna interpretacija islama uleme, alima i hatiba dobrim dijelom odgovorna za pojavu ovoga fenomena? KARI: Prvo, ne bih se slozio sa generalizacijom da ulema, alimi i hatibi odravaju stereotipnu interpretaciju islama. Tanije je kazati da ima meu njima onih koji su stereotipni, ali ima i onih koji su iznimno vispreni ljudi i koji duboko i intelektualno proivljavaju i tumae vjeru, i koji su revnosni u ispunjavanju svih svojih obaveza. Drugo, ono to se vidi kod nas i to se ve naziva vehabizmom, jeste jedan trend i mikroproces koji ima pandane u kadizadelijama, koji su se bili rairili svojom propagandom o pravom islamu u Osmanskoj imperiji, pa i u Bosni, u vrijeme Mula Mustafe Baeskije. Kadizadelije su bili sljedbenici Kadi Zadea, krutog interpretatora vjere, koji je zagovarao unitenje svake normalne, razumne vizije o islamu, a bio je i protiv mistike interpretacije islama. I danas je u ovih vehabita gotovo ista matrica, isti stereotip. Uglavnom, takozvani vehabiti prilaze mladom ili neiskusnom ovjeku i kau mu da su oni sljedbenici pravoga islama, da Islamska zajednica nije nita, da je ona skup profitera, da je njeno tumaenje islama kompromisersko itd. Podmetanje i proturanje teorija o pravome islamu u Bosni je po nas muslimane, ali i po Bosnu kao evropsku dravu, pogubno, katastrofalno. Ideolozi tih teorija 284

impliciraju miljenje kako se u nas pet stotina godina islam nije dobro tumaio, kako smo mi danas nepravi muslimani, kako je Islamska zajednica sluganska itd. Zatim se protura miljenje da je turska kulturalna zona islama kompromiserska i prosufijska, te kako treba u nas promijeniti mezheb. Kod nas ponegdje vidite jo i to kako se neki mali broj Bonjaka arabizira nonjom, pojavom, vanjtinom i sl. Moe biti da e to proi, kao to je i hipi pokret proao netragom. Ali je vrlo vano da mi u Bosni ukaemo na ove pojave, da tumaimo islam na nain da to tumaenje nee biti iritirajue ni za sekularnog muslimana prof. dr Zdravka Grebu, kao ni za nekog starog hadiju u selu Suhom Dolu kod Travnika. Naa tradicija islama je univerzalna, na islam u kulturalnim aspektima ima svoje zaviajnosti koje su dobroudne. Neka imamo mevluda, neka imamo tevhida, neka se ue hatme, neka imamo mukabela itd. Nama islam treba kao vjera, kao kultura, kao civilizacija. Nemojmo troiti snagu, ovdje u Evropi, na nekakav sumnjiv ideoloki islam, na nekakav smrknuti islam. Islam je radost, a ne tekoa. Islam ne smije biti za nas tuga, teret i razvaljivanje zajednice. Ko hoe u Bosni ideologiju, neka, brate, napravi sebi politiku partiju i neka tamo proba. Eto zato Islamska zajednica treba brino uvati ovu nau islamsku tradiciju i sve to se tu podrazumijeva. Walter: U jednom naem istraivanju doli smo do zanimljivog rezultata koji govori da su ljudi, koji su od rata naovamo primili islam (mislimo na bive bosanske krane), uinili ovaj potez upravo pod utjecajem tzv. vehabija. Oni otvoreno istiu da to vjerovatno nikada ne bi uinili da su traili uzor u zvaninim islamskim institucijama u BiH. Kako objanjavate ovo? KARI: Ne bih se sa Vama u potpunosti sloio. Kad god imate takva istraivanja o navodnom ili stvarnom ulasku u islam, trebalo bi da napravite istraivanja i o izlasku iz islama. Mnogi nai ljudi po Americi, Evropi, Kanadi, Australiji, mnogi su oni pod udarom naputanja islama. Ja sam prije tri-etiri godine preporuio Preporodu jednu podlu knjigu koja je objavljena u Americi i koja govori kako treba postupati sa 285

Bonjacima da bi se preveli u neke protestantske denominacije!!! Rekao sam ve da islamska zajednica ima i visprenih i sterilnih kadrova, kao i svugdje, ali ona nije prozelitska. Prozelitizam bilo koje vjerske zajednice u Bosni vodio bi u stvarni rat u ovoj zemlji. Uvjeravam vas da je neizmjerljiv i veliki trud koji su Islamska zajednica i bosanski muslimani uloili u ovu petstogodinju tradiciju islama. Samo slijepci to mogu osporavati. Walter: Politika i islam. Danas u svijetu, kao i kod nas, postoje tendencije da se tzv. islamski politiki aktivizam ili, ako vie volite, politiki islam, smatra ideolokom podlogom za nastanak radikalizma, pa ak i terorizma. Ima li ovakav sud nauno elaboriranog osnova? KARI: U svijetu ima vrlo rairenih kola koje tvrde da su islam i politika jedno. U Iranu su danas, na primjer, hutbe petkom pravi politiki govori gdje drava govori kroz vjeru, a vjera kroz dravu. To nije nepoznato ni drugdje. Vjerski govor danas, to jest religijska retorika, posebno od nastanka ovakvog tipa medija, krcati su i politikim porukama. Kad, recimo, papa kritikuje individualizam u ivotu evropskog ovjeka, to znai da on kritikuje i vlade evropskih zemalja, ukoliko se one malo brinu o socijalnim programima za nezaposlene, za ugroene, za nevoljnike. Ali, u glavnini islamskog svijeta damija je prestala biti politika institucija prije vie od hiljadu godina. Dok su prve damije bile institucije sa viestrukom namjenom, vjerskom, politikom, obrazovnom, danas to one nisu jer se dogodila drutvena promjena. Naime, muslimani su odavno iz damije, kao i krani iz crkve, izuzeli mnoge prvobitne njima inherentne aktivnosti i prenijeli ih u parlamentarnu skuptinu, u politike partije, u univerzitete... Kad smo kod tzv. islamskog radikalizma, njega u islamskom svijetu ima, ali razlog mu nije islam, ve uglavnom nafta. Kao to razlog Irske Republikanske Armije nije katolianstvo, ve borba za vlast u Sjevernoj Irskoj. Mislim da je muslimanima mnogo vanije od bilo kakvih krutih tumaenja svoje vjere da se organiziraju u efikasnim demokratskim dravama u kojima e vjera biti slobodna, u kojima e 286

ljudi biti slobodni. Slobodni na nain odgovorne slobode, a ne slobode na nain razularenog drutva i raskalaene due. Takoer, danas u islamskom svijetu mnogi govore islam je rijeio sve, hajdemo se vratiti islamu itd. Imate i kod nas takvih hutbi, ponekada naiete na takvu retoriku. To su parole koje ne znae nita. Islam je tu, Kuran je tu, nema se potrebe vraati u nekakva daleka vremena, u nekakve nedoije. Bolje je kazati da je islam veliko i velianstveno vjersko, kulturno, civilizacijsko i simboliko vrelo i blago koje rjeava sve, ali se za to rjeenje ovjek mora potruditi, a ne biti parazit nad djelima i miljenjima iz starih vremena. Islamsko rjeavanje stvari ide uvijek iznova, brino pazei na kontinuitet tradicije, ne mrtve tradicije, ve one koja je djelotvorna i, na dobro ovjeka - iva! Oivljavanje islama ide uvijek sa ovjekovim trudom, sa trudom muslimana iz svake generacije i uz pomo umnih ljudi, recimo profesora muslimana razliitih disciplina, uz pomo uleme i sl. To je smisao idtihada, stalnog promiljanja islama u svrhu dobra svih ljudi. U Kuranu se veli za vjernike da ako oni pomognu Boga, Bog e i njih pomoi. To, izmeu ostalog, znai da tumai Kuran u skladu sa izazovima svoga vremena, da brino pazi na kontekst, da pomogne da islam ima dobru reputaciju i sl. Muslimani svoje davne autoritete treba da stave u historiju, a historiju treba da prouavaju u institutima. Nije sve uvijek i na svakom mjestu primjenljivo, takoer, nije sve od Ibn Tejmije primjenljivo u Bosni, nije sve od Gazalija primjenljivo u Bosni. Tekst i kontekst, ili to bi Arapi kazali, ajat i rivajat, jeste neto to ide uvijek zajedno. Walter: Kao strunjak za tefsir, ta mislite o pokrivanju lica enama? KARI: Reis auevi je to pitanje rijeio u naem kontekstu, za nae prilike. Njegovo rjeenje je jo uvijek aktuelno. Muslimanka neka nastoji odjeom biti onakva kakva je kad obavlja had, pokrivene kose, otkrivena lica, smjerna pogleda. Ali, ipak u Vas podsjetiti da

287

Kuran u krajnjemu insistira na odjei bogobojaznosti. Boija Rije izriito kae da je ta odjea najbolja. Walter: ta savjetovati bh. muslimanima i kakvu im, u ovom vremenu, uputiti adekvatnu bajramsku poruku? KARI: Prvo, ja sam skromni dekan Fakulteta islamskih nauka, drugo, rekao sam Vam da ove pameti nisam protukandidat reisu Ceriu na izborima 2005. i, tree, ne smatram se posebno vanom personom da bih mogao upuivati naciji nekakve poruke. Pa ipak, kad me ve pitate, rekao bih sljedee, onako za sebe i usputno. Nemojmo se ni po emu u Bosni getoizirati, zatvarati, povlaiti u tugu, pribjegavati sjeti. Ma kako bio straan genocid kojem smo bili izloeni, ili kojem smo i sada na druge naine izloeni, budunost e biti bolja. Kad god nas pogode trenuci pesimizma, odmah se treba sjetiti neeg lijepog, dobrog. Gdje je muka, tu je i olakanje. Uz opasnost raste i ono spasonosno. Jedna arapska poslovica veli da nema te sue koju ne prekine obilan i rodan pljusak kie. Mi smo muslimanski Evropljani i evropski muslimani, ovo je i naa zemlja. Mi moemo biti vodei evropski muslimani. Evo, to smo vidjeli i po izdanju Atlasa islamskoga svijeta, projekta kojim se treba ponositi i koji je u cjelosti raen u okviru Islamske zajednice i njenih ulemanskih krugova.

288

Intervju Dana: Enes Kari

UVIJEK JE POLITIKA KORISTILA AHMEDIJU1

Razgovarala: Vildana Selimbegovi Dekana Fakulteta islamskih nauka prof. dr. Enesa Karia (1958.) mnogi doivljavaju kao najozbiljnijeg kandidata za budueg reisa. Nekadanji ministar kulture i obrazovanja u Vladi RBiH, autor desetina knjiga, naunih radova, specijalizant Al-Azhara, Yalea, Oxforda, Univerziteta u Kairu, suradnik i dopisnik brojnih u svijetu relevantnih naunih asopisa, aktivni lan Kraljevske akademije nauka u Ammanu, za Dane govori o Islamskoj zajednici, zloupotrebi vjere u SDA svrhe, Mustafi ef. Ceriu, Aliji Izetbegoviu, Harisu Silajdiu DANI: Nedavno je Predrag Matvejevi, u jednom govoru, ocijenio da je jedan od kljunih problema dananjeg islama pitanje njegovog moderniteta, na ta odgovor moraju dati prije svega sami islamski teoretiari. Kako gledate na ovakve stavove? KARI: Tvrdnja gospodina Matvejevia je tana, ali je istina dananjeg islama i njegova odnosa spram modernosti daleko kompleksnija. Zapravo, ne radi se samo o fenomenu modernosti, jer je to tek jedno lice cijelog problema. Radi se o mnogolikim apsorpcionim moima dananjih muslimana i dananjeg islama. A nema sumnje da su te dananje muslimanske moi apsorpcije, one civilizacijske, kulturne, materijalne, ekonomske gotovo nikakve ili se sporo razvijaju. Da pojasnim: Kad su se muslimani prije vie od trinaest stoljea susreli sa Iranom i perzijskim nasljeem openito, apsorbirali su ga
1

BH Dani br. 383, Sarajevo, 15. oktobar 2004. god.

289

efikasno, mono, dostojanstveno. To znai, da su muslimanski apsorbitelji, u ovom konkretnom sluaju Arapi, apsorbirajui Perziju kulturno, dijelom postali perzijanizirani, ali su vjerom ostali muslimani. To vidite u knjievnosti, ali i u filozofskim i teolokim raspravama. Potom Arapi i Perzijanci (po vjeri muslimani) susreu indijsko nasljee, i dogaa se ista stvar akulturacije u mnogim pravcima! Otvoreni za kulturne vrijednosti drugog, sa otvorenim islamom u srcu oni prevode na arapski i perzijski indijska djela, Panatantru, Upaniade, Vede, itd. Islamski monoteizam, tevhid, nalaze i kod drugih i grade mnogolike kulturne sinteze, prave svojevrsne kulturne sinkretizme. Kroz tu dvostruku i mnogostruku kulturnu apsorpciju, kroz davanje i primanje, muslimani se kulturno obogauju, ali obogauju i prostranu Indiju. A kad je posrijedi stara Grka i helensko nasljee openito, moemo kazati da su ga klasini muslimani prouavali vie i od samih Grka! Tu je preuzimanje od Grka znailo davanje sebi, darivanje sebe, ali darivanje i cijeloga ovjeanstva! I danas Evropa zna antiknu Grku poglavito preko Arapa i muslimana i njihovih komentara, to jest muslimani su zainteresirali Evropu za jedan njen davni temelj! Poemo li dalje, Osmanska imperija, nama najblia kulturom, prostorom i vremenom, jeste moda i najvei izljev muslimanskog apsorpcionog duha. Malo je primjera u povijesti svijeta ija je valuta vie stoljea bila apsolutna mjera monetarne konvertibilnosti tada poznatog svijeta. Osmanska valuta je to bila. Sve su ovo periodi idtihada, i rije idtihad ne treba brkati sa rijeju dihad. Idtihad je muslimanski lan da prouava sebe, svoje duhovne temelje, ali i da prouava druge. Moglo bi se kazati da je idtihad onaj lan koji donosi nove djelotvorne sinteze, koje pomau islamu da ostane svje, prijemiv, atraktivan, a muslimanima pomau da daju novo i da ne budu puki paraziti na slavi vlastite prolosti. Ali, uspon Zapada, takozvanog modernog Zapada, vremenski se podudario sa jenjavanjem muslimanskih koncepata idtihada, kao i muslimanskih interesiranja za drugog. Dolo je do ustuknua, dolo je, kako kae Hegel, do povlaenja islama u orijentalni mir. Meutim, moderni Zapad ne da ni sebi, niti ikome drugom, da drijema. 290

Muslimanski svijet je bio koloniziran, potom neokoloniziran. Process koloniziranja i neokoloniziranja u muslimanskom svijetu bio je upjean samo na planu podjarmljivanja muslimana nadmonom tehnikom, a bilo je i perioda izvoza sekularnih ideologija, nastale su arapske i muslimanske verzije nacionalizma, komunizma, socijalizma, itd. Nosioci tih zapadnih izama obino su u muslimanskom svijetu vladajue elite, koje ostaju nepromijenjenje na vlasti i po pedeset godina. Ali, vjerski i kulturno muslimanski svijet nije koloniziran, on je ostao rezistentan, on se iz krila vjere i kulture opire projektima Zapada, posebno su vidljiva opiranja projektima Zapada kakve kreira dananja Amerika. To se opiranje vidi tokom cijelog dvadesetog stoljea, negdje ima tragine posljedice. Tano je da se muslimani danas ni u dobru ni u zlu ne mogu natjecati sa Zapadom. Kad je posrijedi natjecanje u dobru, muslimanske ekonomije su veinom slabe. Malo je muslimanskih zemalja koje svim svojim graanima pruaju ekonomsku ansu. Kad je, pak, posrijedi natjecanje u zlu, recimo bombama, Zapad je tu opet neusporedivo jai. Terorizam, pa i onaj kojeg na BBC-iju i CNN-u nazivaju islamskim, tek je obina praka, epuka i vodena trcaljka u usporedbi sa zapadnim arsenalima ubojitog oruja. DANI: ta to, ipak, muslimani danas mogu preuzeti sa Zapada? KARI: Danas od Zapada, ili, preciznije, od mnogih zapadnih demokratija, muslimani mogu preuzeti mnoga iskustva, recimo standarde potivanja ljudskih prava kao i, dijelom, potivanje Boijih prava. Od Zapada mogu nauiti i efikasno organiziranje drutvenih institucija, demokratsko funkcioniranje vlasti, itd. Tuno je ako u muslimanskom svijetu, ili u velikom njegovom dijelu, imate krvavo smjenjivanje vojnih hunti, ili naslijeivanje oca od strane sinova na vlasti, kao jedinu moguu promjenu vlasti! Takodjer, Bosanski muslimani, u dananjoj Evropi imaju ansu da se kulturno i islamski uzdignu, da uz pomo Evrope sa svojim ovdanjim susjedima Hrvatima i Srbima zaimadnu efikasnu dravu i efikasne politike, obrazovne, kulturne institucije Naravno, takvo to ne raste na grani. Morate raditi, morate upoznati Evropu i islam u 291

planovima njihove saradnje, a ne sukoba i trvenja Mislim da dananja Evropa zasigurno ne prijeti opstanku islama i muslimana! Nus-produkti evropske demokratije, npr. droga, vjerska indiferentnost, moralna dekadenca, raskalaenost, itd., sve to podjednako pogaa i tradicionalne krane Pronaimo u njima saveznike, i borimo se demokratskim sredstvima da u naim drutvima bude sve vie prostora, muslimanima za islam, kranima za kranstvo, itd. Moe se to, samo se treba potruditi, velim vam, treba raditi DANI: Gospodine Kariu, jeste li Vi za laiku, sekularnu dravu Bosnu i Hercegovinu? Bila bih Vam jako zahvalna ako mi na ovo pitanje odgovorite sasvim konkretno, kao to su to nedavno, na naim stranicama uinili Haris Silajdi i Mustafa Imamovi? KARI: Danas tu ne treba imati nikakve dileme: ja sam za civilnu dravu, za civilne dravne institucije. Ako sekularna drava ne znai privilegiranje ateistike ideologije, ja sam i za sekularnu dravu, onu koja se sa graanima i narodima iskljuivo rukovodi pravom i zakonom. Mislim da sam za potonjih sedam godina barem na petnaest javnih tribina u Bosni i Hercegovini razlono objasnio da je za narode, za graane, za ljude BiH evropska civilna drava najbolje rjeenje. ta to praktiki, i pojednostavljeno kazano, znai? U sluaju kad si naelnik jedne opine iz reda Bonjaka (kako se kae politikim argonom), podupirati civilnu dravu znai da u opini ne kuha nikakve bajramske halve, da ne vjea na zidove nikakve levhe, da ne preseljava damiju u opinu, ve da organizira opinske altere koji e raditi po zakonu, potovati radno vrijeme i sve graane Ako si naelnik iz reda hrvatskog naroda, podupirati civilnu dravu znai da teritorij opine ne obiljeava betonskim krievima, da u opini ne istie nikakve krieve, nikakva raspela, itd. Dakako, civilno organizirana opina takoer znai da se tamonji naelnik ne treba evropski dokazivati organiziranjem pijanki, banenja, terevenkiu prostorima opine. Dananja Evropa, civilna i sekularna Evropa, ne konzumira alkohol na radnom mjestu. 292

Naelnik, premijer, ministar on pomae civilnu dravu kad se mijea u svoj, a ne u hodin ili reisov posao! A i hoda ili reis pomau civilnu dravu kad se ne mijeaju u posao naelnika, ministra, premijera, lana Predsjednitva BiH Na primjer, naelnik Fehim kalji sebi se umijeao u posao i sada se od Bentbae do Kozje uprije ima kuda proetati i hajvan i insan U opini Stari Grad popravio je hiljade kvadrata asfalta, itd. To znai da Fehim kalji nosi u srcu La ilahe illallah! Ne treba mi njegovo La ilahe illallah kao predizborni slogan, parola ili transparent! Ne treba nam, kako kae narod, tarlahanje! Pusti to! Daj da vidim djelo. DANI: Drite li tetnom postojanje faktike simbioze izmeu SDA, SDS i HDZ, na jednoj, i Islamske zajednice, Srpske pravoslavne i Katolike crkve, na drugoj strani? KARI: Drim tetnim prije svega Ustav BiH to je tu simbiozu anticipirao, unio je kao aksiom. Ako se ne promijeni, taj e ustav barem jo trideset godina donositi tu simbiozu, bez obzira kako e i ko e se u tom trojstvu smjenjivati na vrhu drave BiH. Nekada tamo sa punom demokratskim procedurom mogu doi SDP/SBiH, SNSD i NHI, ali oni u konanici rade iste stvari i udovoljavaju realizaciji one ustavne anticipacije (tro)nacionalnog aksioma o kojem sam govorio. Ustav BiH, ovakav kakav jeste, trai od svih nas da nas oni koje izaberemo nacionalno predstavljaju. Nacija prije svega! A niko nas ne pita jesmo li samo to eljeli, i hoemo li da nas ivotno predstave, da nam bude bolje za na ivot, slobodu, napredak, a ne samo za taj nacionalni identitet, koji je jedan od petnaest identiteta koji moe imati. U vezi te simbioze o kojoj govorite da vam pripovjedim i ovo. Prije nekih godinu i neto bio sam sa gospodom Zdravkom Grebom i Ivanom Lovrenoviem na sijelu kod Lorda Edauna i kod tadanjeg amerikog ambasadora Bonda. Zametnula se ona dosadna pria o nacionalnim strankama na vlasti, itd. Nakon to sam iznio ovo to vam maloprije rekoh, upitao sam, tek retoriki, gospodina Edauna sljedee: 293

A zar SDP nije, kad je pobijedio na parlamentarnim izborima 2000. godine, u konanici ipak predstavljao samo Bonjake?! Hrvatski mediji, hrvatski korpus, Katolika crkva u BiH, tako su, uglavnom, doivjeli i tumaili pobjedu gospodina Zlatka Lagumdije. A isto tako i Srbi! To je tako zbog onog mrskog ustavnog aksioma, proteiranja (tro)nacije u Ustavu BiH, o kojem sam maloas govorio. Daj Boe da bude drugaije u BiH, daj da imadnemo sigurnu dravu u kojoj e strah za gubitak nacionalnog identiteta, vjerskog identiteta, itd. postati bezrazloan, izlian. Pa ipak, moj je dojam da emo se mi jo nagledati onih partijskih trijada koje smo ovdje spomenuli, bez obzira da li to bio trio SDA, HDZ i SDS ili to bio SDP/SBiH, SNSD i NHI. A uz njih e uvijek ii i hijerarhije vjerskih zajednica. DANI: Godi li Vam injenica da Vas mnogi vide kao najozbiljnijeg kandidata za reisul-ulemu? KARI: Godi! Naravno da mi godi! To je svojevrsno priznanje, to znai da sam dosad uradio vrijedne stvari im u meni dobar dio javnosti vidi budueg reisu l-ulemu. Ali, gospoo Vildana, pomislim da je gorko biti reisu l-ulema kad ga onako mediji karikaturalno pokau, gore ahmedija a dolje gae i, da oprosti ko ita, genitalije na gotovs, kao to su Dani uradili prije dvije sedmice sa reisom Ceriem. Vi ste probosanska novina i zato dozvolite da protestiram! Evo ovim putem protestiram! Takav tretman skroz-naskroz reis Ceri nije zasluio! Tekst gospodina Peanina koji ste objavili o reisu Ceriu je analitiki, on ima jedan nivo i sa stavovima Peaninova teksta se moe razviti plodna diskusija, ali mislim da nikome nije trebala onakva naslovna stranica! Neto pomislih, ako li nam ova evropska sloboda bude ovako napredovala u medijima, ne bih se iznenadio da neka od bosanskih novina objavi budueg reisa golog. Go ovjek i gola koa! Ba tako!

294

DANI: Po emu bi se Vi, kao reisul-ulema, razlikovali od gospodina Mustafe Ceria? KARI: Mediji i javnost mene su promovirali u potencijalnog kandidata na buduim izborima za reisa. A ja o tome nisam pojma imao. A o tome ni danas ne znam neto vie. To je istina, vjerujte mi. To sam kazao i prije izvjesnog vremena u nekim intervjuima. Sada sam dekan Fakulteta islamskih nauka. Ukazano mi je povjerenje, i tu, ako Bog da, ostajem do 2. oktobra 2005. Taj emanet i taj rok ja ne mogu pogaziti. Hoe li se ta iza tog datuma dogoditi, ja ne znam. Ko li dotle iv, ko li mrtav! Ali, rado bih kandidatima za budueg reisa pomogao da sastave svoj reisovski program i da se kritiki osvrnu na minule oblike rukovoenja Islamskom zajednicom sve tamo od 1882. od kad postoji ta institucija. Recimo, trebalo bi obavezno da novi reis, pa bio to Ceri ili neko drugi, nakon povratka sa idilinih simpozija i meureligijskih dijaloga iz Londona (Pariza, Kuala Lumpura, Dohe, Vaingtona, Rijada), posjeti bosanska sela: Gluhu Bukovicu, Zloselo, Suhi Do, Crni Vrh, Gladovik, Vukovije, Nevjestino selo i jo pokoje selo uzvjetar, kako bi kazao sjajni knjievnik Dafer Obradovi. Da reis i po Bosni napravi makar toliko hiljada koraka koliko po svijetu prevali hiljada milja. Da ta sela posjeti u vrijeme kad tamo nije neka nova duma, ili sveanost popraena ugodom, ve nenajavljeno. Tamo, u tim selima, tamo je onaj najtuniji preostatak bonjakog naroda. Potom, dobro bi bilo Islamsku zajednicu organizirati da iz stanja dobrovoljnosti, entuzijazma i volonterstva stupi u stanje organizirane institucije, gdje se potuje radno vrijeme, gdje ima procedura, gdje se ide u penziju kad treba da se ide u penziju, gdje imami ne kasne na namaske vaktove, a ni profesori medresa i Fakulteta islamskih nauka na posao i predavanja, itd. Vjerujte mi, mnoge institucije nae Islamske zajednice nalik su volonterskim i hobi klubovima, navrati kad hoe, ostavi kiobran, aktentanu, malo se proeta, obavi razgovore, i potom strugne, da bi sutra opet uradio isto

295

Jo neto! Danas bosanski muslimanski korpus ima osam medresa, jedan Fakultet islamskih nauka i dvije Islamske pedagoke akademije Trebalo bi da imamo najureeniji vjerski ivot. A nije ba sasvim tako. Tu sam i ja kao dekan odgovoran i kriv. Pogledajte samo kako se nekvalitetna i nedozrela tiva o islamu objavljuju u nas. Posvuda svako izdaje fetve, kao da je doputeno igrati se vjerom. Ima i primitivnih tiva i knjiica objavljenih u ime nekakvog islama koji ninato ne lii i nikakvom dobru ne vodi. K tome, veliki broj svrenika naih novopokrenutih medresa, ne zavrivi nikoji islamski ili drugi fakultet, stupi olahko u imamsku slubu, negdje su to pravi pravcati adolescenti, nezreli za tako odgovornu dunost. I ta onda imate posrijedi u velikom broju demata? Imate upravo to da jedan adolescent osamnaestogodinjak dri hutbu punu politikog naboja, sa ne znam kakvim i otkudanjim utjecajem, dri, dakle, hutbu uglednim dematlijama, zrelim ljudima, ininjerima, zanatlijama, privrednicima Ili imate dosadne hutbe, tako dosadne da bi na nekom svebosanskom takmienju iz dosadnih stvari stotine njih konkuriralo za prvo mjesto! Hutba je jednosmjerna komunikacija, ljudi je sasluaju i ne pitaju, potom odgunaju putem do kue Gotovo da su u nas danas sasvim rijetke hutbe koje kazuju ta po islamu valja a ta ne valja raditi, ta je halal zarada a ta nije, ta je sabur u braku, kako odgajati djecu u vjeri, ta znai potovati roditelje i starije, ta znai potovati kranina, jevreja, ta znai potovati uitelja, profesora, itd., itd. Naprotiv, svi bi da priamo sa minbere hoe li Turska uskoro u Evropsku uniju, pa onda ospemo paljbu po mrskom Zapadu, tom mrskom ejtanu ejtanskom I ja sam kao dekan Fakulteta islamskih nauka odgovoran to nije bolje. Mislim da sa naim studentima postiemo tek prosjene rezultate. Ali, nae unutarnje stanje nee biti bolje sve dok vrh nae Islamske zajednice ne donese odluku da se sa plana vanjske politike i sreivanja svjetskih stvari usmjerimo na plan domaeg terena!

296

DANI: Kako biste Vi reagirali da Vam neku nagradu dodijeli iri kojem predsjedava Henry Kissinger? Biste li mu izrazili posebnu zahvalnost, kao to je to uinio reis Ceri? KARI: Nagradu bih primio, recimo, od Elie Wiesela, ali je ne bih primio od Henryja Kissingera! Nagradu bih primio od Billa Clintona, ali je ne bih primio od Georgea Busha! Od Kissingera je ne bih primio, ako ne bih morao! A ako bih morao, onda bih izbjegao da mu se zahvalim! A ako bih mu se morao zahvaliti, onda bih to uinio privatno, i zamolio ga da tu zahvalu ne objavljuje! Eto, tu su neki izlazi. No, moda hadi Reis efendija u prvi mah nije znao ko stoji iza nagrade, pa se odluio da je primi. Pozadinu nagrade nismo znali ni mi mnogi koji smo mu srdano estitali. Ali, Vildana, pazite jednu stvar! Stranci nama upravljaju, to je jasno. Stranci su zaustavili finaliziranje genocida nad Bonjacima, I to je jasno! Stranci dobro znaju da je na Balkanu prisutno i vjersko trvenje, i da su ovdje vjerski lideri vani. Iz tog slijedi da stranci dobro znaju da u Bosni mogu odraivati svoje stvari i preko vjerskih lidera. Preko njih mogu efikasno disciplinarati politiare, bremzati ih, i slino. Pogotovu je to tako ako imate anemine politiare koji nisu u stanju efikasno upranjavati svoju poziciju. U prirodi je svake vlasti da hoe da se jo vie ovlasti. Vjerski lider uz vlast koju ima, eli jo da se dodatno ovlasti. I onda se pone mijeati u tui posao.

DANI: Imate li Vi razumijevanja za odluku francuske vlade o zabrani noenja vjerskih obiljeja u javnim kolama? KARI: Nemam. I ne razumijem odluku francuske vlade. ta dravi smeta ako mala katolkinja u koli nosi na laniu kri?! Ili jevrej onu svoju epicu kapicu?! Zar je marama na glavi neke muslimanske djevojke prijetnja savremenoj civilizaciji?! Ja sam protiv dravnog uredovanja odjee. 297

S druge strane, mislim da su muslimani ponegdje u Evropi naletjeli na tu udicu zvanu marama. Drugi e se baviti parama, berzama, itd., a mi muslimani maramama. Ne kaem da marama nije vana, vana je ali tek na osmom mjestu po vanosti! Ali, naalost, tragedija je u muslimana na mnogim mjestima u muslimanskom svijetu danas to su pogreno poredali rjeavanje svojih prioriteta. Imate neke muslimanske vlade koje dou na vlast i, umjesto da porade na planu poboljanja ekonomije, ljudskih prava, obrazovanja, i slino, one se ponu baviti propisivanjem odjee, odsijecanjem ruke za krau, itd. To je znak dekadence. U devetnaestom stoljeu propadajua Osmanska imperija bavila se preteno propisivanjem odjee za mukarce. Biljee da su u Sarajevu bile demonstracije kad su se smjenjivali saruci i fesovi. Potom su, sredinom dvadesetog stoljea i kasnije, bosanski muslimani prihvatili francusku kapu, a u velikom broju skinuli fes. Kad sam bio ak u Gazi Husrevbegovoj medresi prije dvadeset i vie godina, francuska kapa je bila nekakav odjevni znak muslimanstva. Sve apsurd do apsurda. DANI: Kako objasniti injenicu da su neke od islamskih zemalja, poput Saudijske Arabije, ampioni u krenju ljudskih prava? KARI: Prvo, ne bih Saudijsku Arabiju svrstao tako visoko u kritelje ljudskih prava. Tamo postoji smrtna kazna, ali postoji i u mnogim dravama SAD. S druge strane, Saudijska Arabija je prevalila veliki put modernizacije, ali se kao i mnoge muslimanske zemlje opire vesternizaciji. Promjene su tamo vidljive nabolje, beduinsko drutvo iz ranog dvadesetog stoljea preobraava se u velike gradske i polugradske sredine, sa visokim standardom ivota irokih slojeva stanovnitva, sa realnim prilikama da rade, da se koluju i zaposle. Tamo su globalni trendovi u ekonomiji, kolstvu, komunikacijama. Ne mogu a da ne priznam jednoj zemlji napredak i prosperitet ako posvuda vidim Saudijce, po Evropi i svijetu, u biznisu, u ekonomiji. Dinastija tamo jeste bogata, ali su i njeni graani u velikom prosjeku, u ogromnom prosjeku, bogati. 298

Naravno, uvijek moe bolje. Sada je tamo, u Saudijskoj Arabiji, na djelu opi dijalog. Svi su svjesni potrebe za reformama. Ali, reforme treba da dou iznutra, a ne prisilom sa Zapada. Ne bih volio da u Saudijskoj Arabiji reforme provodi Amerika, ali isto tako ne bih volio ni da ih provodi Al-Qaida. Dobro bi bilo kad bi osmanska tradicionalna varijanta islama tamo doivjela vee pravo glasa. U tom pogledu sam optimista. Ima muslimanskih zemalja koje kre ljudska prava. To je takoer tano. Raduje injenica da tamonji mediji o tome sve vie govore. DANI: Smatrate li da je u redu da se infratruktrura Islamske zajednice koristi u svrhu predizborne kampanje Stranke demokratske akcije, kao to je to bio sluaj uoi posljednjih izbora u BiH? KARI: Ne smatram! Nikad se s tim muljanjem nisam slagao. Moj je stav tu poznat, ali kakva korist od njega. emu te i takve karikaturalne scene promocije SDA naelnika na vjerskim sveanostima?! Zar smo to damiju reducirali na prolaznu politiku opciju?! Ili pak mislimo da su neke politike stranke zapisane i u Kuranu, pa smo ih duni gurati?! I zar damija nije damija svih ljudi koji joj pripadaju, koji mogu i imaju pravo biti u razliitim strankama, ali imaju pravo biti u islamu?! Zar to njima zatvaramo vrata?! Zato smo tako kratkovidi?! Zar smo to postali sektai?! Ali, uvijek je politika koristila ahmediju. Kau da je u vrijeme rahmetli Mehmeda Spahe jedan hoda bio angairan da narodu na zoran nain objasni da treba glasati za onu listu koja je gurala Maeka. Taj se hoda sjetio kako da to izvede. Stavio je ahmediju na glavu, uhvatio jednog velikog maka, i satima ga milovao kod glasake kutije! Njegovu predizbornu poruku teko da su i umobolni mogli pogreno razumjeti. DANI: Gospodine Kariu, na mjesto ministra kulture RBiH, stigli ste kao odabranik dr. Harisa Silajdia: javna je tajna da tada niste imali naklonost gospodina Izetbegovia. Kako Vi danas uskoro 299

e godina od Izetbegovieve smrti cijenite njegovo mjesto u historiji BiH? KARI: Prvo, kazao bih da ja nisam bio neki vaan ministar. Na Balkanu ministar obrazovanja i kulture nije toliko vaan. Ne umiljam da sam neto veliko dao naoj tadanjoj politici, obrazovanju, kulturi u vrijeme tog mandata 1994. -1996. godine. Shvatio sam to kao mobilizaciju. Prije tog angamana bio sam u nekim projektima u Vijeu kongresa muslimanskih intelektualaca, ak su me izabrali i za potpredsjednika, mene i rahmetli Kasima Begia. A predsjednik je bio rahmetli Alija Isakovi. Sarajevo je bilo ve mjesecima opkoljeno, glad, smrt i bijeda na sve strane. U vrijeme jednog susreta u Vijeu, moj dragi prijatelj dr Haris Silajdi mi je kazao: Kariu, nije vrijeme da sada u podrumu pie knjige. Hajde da radi! Nastojao sam, u tom ratnom vihoru, izbjei injenje tete. Ponegdje sam i pogrijeio. Sa predsjednikom Izetbegoviem ja nisam imao neke velike i vane slubene poslove, ali sam ga tada esto viao, a mnogi susreti su trajali satima. Imali smo i neka zajednika putovanja, a najvie se sjeam putovanja u eku gdje ga je doekao predsjednik Havel. Bio je to sjajan dvodnevni susret. U Pragu je predsjednik Izetbegovi odrao govor pred prepunom salom. Nastupio je briljantno, ne znam zato taj govor nikada nije objavljen. A sada da odgovorim na Vae pitanje. Predsjednik Izetbegovi je pozitivna linost nae novije povijesti. Uinio je mnogo dobra u tekim vremenima i s malo ili nimalo sredstava na raspolaganju. Volio bih da muslimani danas u svijetu imaju lidera nalik Izetbegoviu, koji je cijenio obrazovanje, itao svjetsku literature, volio filozofiju i poeziju Mnoge koncepcije islama koje je iznio, naroito one u knjizi Islam izmeu Istoka i Zapada i danas su mi bliske. Ili barem mogu nai valjane razloge zato je takve koncepcije imao. Ovih dana piem jednu malu knjiicu Islamsko miljenje Alije Izetbegovia. Nadam se da u je dovriti do kraja ramazana. DANI: Kad smo kod Ramazana, koja je Vaa poruka muslimanima uoi prvog dana posta? 300

KARI: Nisam ja pozvan da se obraam muslimanima. Ja sam jedan skromni dekan Fakulteta islamskih nauka, gdje odreda studira sirotinja i gdje rade nastavnici koji su, kao i njihov dekan, u velikim stambenim kreditima. A kad bih bio pozvan da upuujem ramazanske poruke, one bi bile vrlo kratke. Recimo: Potovani muslimani, ispostite ramazan predano. Volite svoga prijatelja umjereno, moda ete nekada doi na rije, pa ete odati svoje tajne koje ste meuse povjerili. A i kad se na nekoga srdite, inite to umjereno. Moda e vam osoba na koju se sada srdite postati jednoga dana prisni prijatelj, pa ete se stidjeti ta ste mu sve runo izgovorili! Eto, Vildana hanuma, u ovom smislu glasi jedna izreka Muhammeda Alejhiselama.

301

Dr. Enes Kari, dekan Fakulteta islamskih nauka

VE ETIRI ILI PET GODINA DR. CERI JE SEBI UMISLIO DA JE SADA UPRAVO ON NA I VJERSKI I SVJETOVNI LIDER1
kae dr. Enes Kari, aktuelni dekan Fakulteta islamskih nauka u estokom verbalnom okraju i nastojanju da u prvoj rundi nokautira aktuelnog reisu-l-ulemu. Intervju koji slijedi vjerovatno je najdramatiniji obraun kandidata za funkciju reisu-l-uleme koji je javno izreen u ukupnoj povijesti Islamske zajednice. Preporod: Potovani dr. Kariu prije nekoliko mjeseci izjavili ste kako se neete kandidirati na narednim izborima za funkciju reisu luleme. U meuvremenu, promijenili ste miljenje, tako da ste jedan od trojice kandidata (naravno u koliko to saborska komisija potvrdi) za funkciju prve linosti u Islamskoj zajednici. ta je uzrokovalo mijenjanje miljenja ili stava u relativno kratkom vremenskom periodu? Dr. ENES KARI: Da, prije nekoliko mjeseci nisam se namjeravao kandidirati za reisu l-ulemu. Meutim, nekoliko je vanih stvari opredijelilo moju drugaiju odluku. Prvo, mnogo uvaenih ljudi Islamske zajedniee, iz Sarajeva i drugih gradova i mjesta BiH, takoer, mnogo njih koji nisu u strukturama IZ, kontaktirali su me i izrazili svoje miljenje kako bih se ipak trebao kandidirati. Drugo, kad se ve pozivate na moje dileme od prije nekoliko mjeseci, ja sam takoer, imao pouzdane vijesti da se tokom aprila, maja i juna ove godine,gospodin dr. Ceri, sada reisu l-ulema u tehnikom mandatu, takoer nije elio kandidirati. To su mi rekli ljudi iz njegove blizine, njegovi, ali
Preporod - islamske informativne novine, br. 18/812 od 15. septembra 2005. god., Sarajevo.
1

302

nita manje i moji, prijatelji! Onda sam zakljuio: Ako se dr. Ceri koleba, znai da se toga poloaja zasitio, jer nepunih trinaest godina je veliko vremensko platno, gotovo jedan itav radni vijek! Dalo se to se moglo dati! Kolebanje dr. Ceria meni je takoer, znailo da je on osjetio da su ga se i drugi zasitili. Tree, sada, u dobar as, imam punih etrdeset sedam godina. Ako me Bog poivi, sada mogu najvie uiniti, imam iskustvo, znanje i energiju. A ako dr. Ceri sada dobije jo tih narednih sedam godina, moja gereracija e za sedam godina biti ve prestara da se s energijom, vitalnou i svjeinom suoi s izazovom i odgovornou kreiranja i voenja Islamske zajednice. Preporod: Po onome kako sa da stoje stvari, Va najozbiljniji, protivnik ili konkurent za poziciju reisu-l-uleme je aktuelni reisu-lulema dr. Mustafa Ceti. Evo Vam prilike za radikalnu kritiku njegovog dosadanjeg voenja Islamske zajednice? Dr. ENES KARI: Prvo Vam elim kazati kako ja nisam sklon nikakvoj radikalnoj kritici. Radikalizam nije moj nain, I ne samo to. Ja sam prije nekih tri ili etiri godine kazao da je Ceri kao reisu l-ulema tokom rata i neposredno nakon rata dao svoje, a ponajbolji udio za svog reisovanja dao je u objelodanjivanju naeg udesa i razglaavanju nae kataklizme po bijelom svijetu. Preporod je objavio tu moju pohvalu koju sam uknjiio na konto dr. Ceria. Ali, dr. Ceri je sve nekako od 2000. godine naovamo izgubio kompas. Ili ga dri u ruci, ali samo i iskljuivo za svoju upotrebu! Dok je rahmetli Izetbegovi bio iv, imao je kakvu - takvu granicu. Nakon Izetbegovieva odlaska na Onaj svijet, dr. Ceri je jo samo imao pred sobom autoritet dr. Hilme Neimarlije. Meutim, ubrzo se sukobio s njim, a mislim da je sukob izbio zato to dr. Ceri nije sklon institucionalnom radu i nije spreman, moda vie nema strpljenja da slua svoje saradnike. Nema ivaca uope da slua, Neimarlija je u takvim okolnostima morao otii. Ve etiri ili pet godina dr. Ceri je sebi umislio da je sada upravo on na i vjerski i svjetovni lider. Od tog vremena sve vie rastu njegove ambicije da se slika sa elnicima NATO-a, sa zvaninicima OESCE-a, i tako dalje. Tim nastupima on 303

doprinosi poveanju magli po naim bosanskim brdima i dolinama. Dr. Ceri misli da mi moemo u Evropsku Uniju kao vjerska grupacija. Sa ahmedijom na elu, a ne kao organizirana evropska drava. Iako to moe imati neke populistike efekte, ozbiljno uzevi, uvjeren sam da tu dr. Ceri strahovito koncepcijski grijei i da se takvim njegovim pristupom poveava opasnost i zamka da se nas Bonjake u evropskom i svjetskom kontekstu doivljava i svodi na konfesionalnu injenicu. U Evropu i u svijet mi treba da idemo kao drava, civilna i normalna drava. Tamo treba da nas vode respektabilni politiari. A reisu-l-ulema naka ide kod muftija, kod nadbiskupa i episkopa, kod ministara za vakufe,s kojima mu i jeste mjesto. Da se razumijemo, niko razuman ne moe biti protiv toga da vjerski poglavar putuje i da njegova zajednica ima i vanjsku politiku. Ali, da li na Rijaset redovno profilira i ustanovljuje platformu inostranih nastupa dr. Ceria? Tvrdim da ne profilira, niti je utvruje. A kako to znademo? Znademo na temelju injenice da dr. Ceri toliko putuje i toliko se objavljuje u medijima, da bi se Rijaset morao, praktiki, sastajati gotovo svake sedmice, ukoliko eli da reisa validno i punovano pripremi za te brojne nastupe. Ali, onaj ko zna nae stvarno stanje stvari - on znade da su te slike dr. Ceria po bijelom svijetu zapravo lijepo obojene zveke i baloni. To slikanje i ta diplomacija dr. Ceria je bez ikakvog stvarnog uinka i bez pokria. Od tih slika nema nekog velikog boljitka po nas i po Bosnu. Ako nije ovako kako, kaem demantirajte me! Recite mi: Kariu, nisi u pravu, jer su sada vee plae, imama i muderisa!!! Kariu nisi u pravu jer su sada vee imamske penzije!!! Kariu, nisi u pravu jer dr. Ceri je donio pet stotina studentskih stipendija za Fakultet islamskih nauka!!! Kariu, nisi u pravu jer dr. Ceri je svojim utjecajem donio stotine miliona dolara naoj Bosni!!! Dakle, recite mi sve to, demantirajte me, ali s argumentima! Preporod : Moje nije da Vas demantiram, niti da odgovaram umjesto prozvanog, moje je da postavljam pitanja... 304

Dr. ENES KARI: Pogledajte frizirane izvjetaje u Glasniku IZ! Svake godine dr. Ceri je u inozemstvu boravio u prosjeku stotinu dana! Ja sam osoba koja kompetentno zna inozemne destinacije dr. Ceria. Mnogi od tih simpozijuma su treerazredni skupovi. Njegov nedavni boravak u Londonu je posjeta jednom dematu, Bangladeanima, kojima treba pomo, i koji nama ne mogu pomoi. Mislim da se nikada na tako mogo skupova, pogotovo onih treerazrednog ranga ne bi tako frekventno pojavljivao, karidinal Bozani, ili recimo kardinal Pulji! Barem ne bi traili da to bude pod reflektorima medija. Uvjeravam vas! Gledao sam adrese inostranih destinacija dr. Ceria. Veina tih njegovih putovanja uinjena su udruenjima kojima treba neko egzotian da ih potvrdi. Treba im neki Mendela, da tako kaem. Naalost, dr. Ceri je prihvatio tu ulogu i obavljao ju je, i jo je uvijek obavlja, estradno! Pritom je zaboravio da on nije nikakav bosanski Mendela, i to mu se jednom mora kazati. Dr. Ceria nema ondje gdje ga treba biti, a, to su nai stvarni problemi. Deset godina je prolo iza rata, a imamske penzije su u, prosjeku stotinu i trideset maraka! To je problem dr. Ceria. On rjeava svjetske stvari, a ne rjeava materijalne, staleke i strukovne probleme Islamske zajednice. Ali, on to sebi ne da rei! Demantirajte me, ako nije tako. Recite, Kariu nisi u pravu, jer je dr. Ceri imao za svoga posljednjeg mandata stotinu regionalnih radnih susreta sa imamima, gdje je govorio, i jo vanije, sluao o njihovim hutbama, vjerskom radu, tekoama, mogunostima, plaama i penzijama!!! Naravno, nije imao takvih sastanaka, sastanaka sa znojem niti hoe da ih ima. Niti ih ima sa dematlijama na nain dvostrane komunikacije. Umoran je. Kao reisu l-ulema mora dopustiti da te demati izravno pitaju, a ne samo da dematlije gleda odozgo, sa paradnih otvaranja damija ili sa tribina u salama gdje je ambijent takav da se mora, ponaati kao politiar, a ne kao reis! Evo, ja sam puna dvadeset i etiri mjeseca dekan na Fakultetu islamskih nauka. Dr. Ceri nas na Fakultetu islamskih nauka nije niti jednom slubeno posjetio. Sve to bi dolazio, bilo je usputno i sa zvanincima koji su mu bili zanimljivi, npr. sa ambasadorima islamskih 305

zemalja. Kao da su mu oni vaniji od nas i naih problema. Ja ovo potonje kaem i sa velikom dozom tuge. Kao da smo izgubili dr. Ceria kao prijatelja. Onog dr. Ceria, glavnog imama Zagrebake damije, kome smo se svi ovdje u Sarajevu radovali prije nekih petnaest i vie godina. Sada su ta vremena prola. Preporod: ta je to na emu ete Vi insistirati u narednom mandatu i ta ete mijenjati (naravno ako pobijedite) od dosadanje prakse rada u Islamskoj zajednici? Dr. ENES KARI: Ako Bog da, ja u proi za reisu l-ulemu. Imam puno pavjerenje u kritiki sud lanova glasakog tijela. Prvo, kao reisu l-ulema ja u, ako Bog da, odmah predloiti Saboru IZ da se sadanji prihodi u Bejtu l-Mal raspodjeljuju tako to e medlisi (i njihovi demati) dobijati etrdeset i pet procenata, muftijstva pet procenata, a centralne institucije IZ u Sarajevu pedeset procenata. Predloiu Saboru IZ da iz ovog dijela koji e pripasti centralnim institucijama finansiramo medrese (onaj dio trokova koji ne finasiraju kantoni), islamske pedagoke akademije, Fakultet islamskih nauka i Fakultet za imame. Namjeravam predloiti mjerodavnim instancama da se taj fakultet otvori u Tuzli. Tuzla to zasluuje. Drugo, kao reisu lulema, odmah u traiti potpisivanje separatnog ugovora izmeu Islamske zajednice i drave BiH. Drava je duna da pomae rad vjerskih zajednica i to na modernom evropskom konceptu uvaavanja njihove duhovne, kulturne i socijalne misije. Takoer, traiu od drave da svi zaposleni u Islamskoj Zajednici, prije svih imami i muderisi, dobijaju pune dotacije za svoje penzijsko i socijalno osiguranje. To u uraditi na nain kako je to uradio muftija evko ef. Omerbai. Tamonja Islamska zajednica od Republike Hrvatske prima godinje oko dva miliona eura! Mi, Islamska zajednica u BiH smo veinska vjerska zajednica, a sada dobijamo vrlo malo. To to kantoni dijelom finansiraju medrese, to su duni, jer su to kole kao i svake druge. Da se tu ne koluju, kolovali bi se u nekoj drugoj koli i opet bi doli na dravni alter. Islamska zajednica se mora integrirati u drutvo, mora se baviti socijalnom skrbi, itd., stoga traimo da se finansijski 306

integriramo u drutvo, kako bismo mu mogli uzvratiti dobrim. Tree, dajem obeanje da u u prve dvije godine svoga reisovskog mandata osobno posjetiti sve demate, svako selo sa damijom i mektebom, posjetiu sve institucionaine jedinice Islamske zajednice. Podijeliu im matine knjige, jer Ustav IZ trai da demati imaju te knjige! Podijeliu dematlijama lanske knjiice, a Ustav IZ trai da lanovi IZ imaju knjiice. Traiu da plaaju lanarinu, jer ako hoe organiziranu Islamsku, zajednicu, takvu e dobiti samo uz plaanja lanarine. etvrto, pokrenuu veliku akciju zekata i sadekatu l-fitra. Molim vas, pogledajte koliki je na prosjek zekata i sadekatu l-fitra u protekle tri godine! Tri i po miliona KM! To je vie nego skromno u odnosu na volju i htijenje naih ljudi da podupiru rad Islamske zajednice. Preporod: Ali kako to realizirati u situaciji kad nam praktino treina dematlija gladuje... Dr. ENES KARI: Nemojte mi samo- prebacati da puno govorim o novcu. Nema sreene zajednice, pa ni sreene Islamske zajednice, bez sreenih finansija. Ja to pouzdano znam. Kao to znam organizirati institucije, bio sam gotovo dvije godine dravni i federalni ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, i to ministar koji nije napravio tetu, ve samo dobrotu. Takoer, bio sam predsjednik Upravnog odbora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gotovo pet godina, gdje sam imao velike uspjehe. Sada sam evo ve pune dvije godine dekan Fakulteta islamskih nauka. Za to vrijeme nai vanbudetski prihodi su bili izmeu petsto i esto hiljada KM! Fakultet smo opremili novom informatikom opremom, uskoro emo imati vie od trideset objavljenih udbenika! Za ove dvije godine Fakultet je naao i podijelio vie od stotinu i dvadeset stipendija razliitog, ali sigurno znaajnog iznosa. Ovakvim rezultatima ne moe se pohvaliti nijedan fakultet na sarajevskom univerzitetu. Studenti, profesori, docenti. i asistenti su zadovoljni pridruivanjem u Univerzitet u Sarajevu, ije pozitivne posljedice sve vie osjeamo.

307

Preporod: Kako Vi gledate na kritike reisu-l-uleme dr. Mustafe Ceria po razliitim nezavisnim magazinima, radiju i lokalnim TV stanicama koje dolaze od osoba iz Islamske zajednice koje se ubie priama o potrebi institucionalnog djelovanja? Dr. ENES KARI: Prvo, ne bih rekao da se ubie. Prije e biti da se sporadini izrazi kritike odmah preuveliavaju i doivljavaju kao neki, da vas na neki nain citiram, ubitani nasrtaji. Rije je o suvislim i odgovornim kritkama. Te kritike su uslijedile zbog toga jer nema dr. Ceria u radnim, ve uglavnom samo u paradnim posjetama naim institucijama. A nekima ne doe ni paradno! A kad doete paradno, vi sa svojim domainima ne moete razgovarati o stvarnim problemima. Da vam navedem jedan primjer. Negdje proljea ove godine pozvao me gospodin Muharem ef. Hasanbegovi, predsjednik Glavnog odbora Udruenja ilmijje u BiH, da se sa reisom dr. Ceriem obratim godinjoj skuptini tog uglednog tijela. Ja sam se, doista, osjeao vrlo neugodno da na tako reprezentativnom skupu imama na hadi reis efendija nije niti jednim pasaom u svojoj besjedi stavio do znanja da eli razgovarati o njihovim penzijama, plaama, daljnjem obrazovanju, strunim usavravanjima, strukturi demata ili slinim pitanjima. Meni se tu inilo da gledam dva svijeta. Jedan je bio svijet reisa Ceria, njegovi gegovi, ongleraji i akrobacije sa bjelosvjetskih simpozija, dok je drugi svijet bio onaj sirotinjski i posni svijet bosanskih imama. Mene je porazila injinica da niko od prisutnih imama nije ustao i kazao: Hadi Reis efendija, stanite, molimo Vas! Dajte malo budite konkretniji! Dajte malo da progovorimo o nama ovdje u Bosni, o naim dematima, penzijama, damijskim olucima! Za takva pitanja nije bilo prostora. Hadi Reis efendija ih je izvijestio o odnosima Amerike i Saudijske Arabije, o sukobu civilizaaja, i o jo po neemu sa bjelosvjetskih meridijana Ali, o tome kako nam rade demati u Ponjaviima, u Vragolovima, u Suhim Dolovima... o tome sa hadi Reis efendijom nije bilo rijei. Niti ju je on dopustio. Preporod : Nije valjda funkcija reisu-1-uleme da razgovara o damijskim olucima. Pa ta e mutevelije i hode raditi...? 308

Dr. ENES KARI: Ako Bog da, ja u bitii reisu l-ulema koji e biti, izmeu ostalog, i hoda. Ja sam hoda, ja sam dijete hode rahmetli Emin efendije Karia. U mojoj kui, u mojoj porodici ahmedija je na glavama Karia 380 godina! Ueni Korkuti su mojim precima dali idazetname. Moj otac Emin ef. je uio pred slavnim muderisom Dervi ef. Spahiem. Znam ta to znai: Stoga, biu reisu l-ulema koji e glavninu svoga vremena provoditi sa hodama i dematima. Kao to se kao dekan Fakulteta islamskih nauka sebi mijeam u posao, takoer u se kao reisu l-ulema sebi umijeati u posao. Ili u, ako u tome doivim neuspjeh, podnijeti ostavku! Preporod : Ovih dana Vi ste u Danima dobili svojevrsnu glorifikaciju od biveg predsjednika Sabora Islamske zajednice i donedavnog prvog saradnika aktuelnog reisu-1-uleme. Istovremeno, rad i ponaanje reisu-1-uleme Ceria je uglavnom komentirano u negativnom kontekstu. No, kako je i Vama i meni poznato, dr. Neimarlija je bio na elu Sabora est ili sedam godina (a po hijerarhiji Sabor je nadreen Rijasetu) a da on nikada niti jednu slinu primjedbu nije uputio na djelovanje reisu-l-uleme. Takoer, ne dao Bog da je zucnuo ita o vlastitoj odgovornosti kao predsjednika najvieg predstavnikog i zakonodavnog tijela Islamske zajednice. Moete li to komentirati? Dr. ENES KARI: Dr. Neimarlija nije gavorio o dr. Ceriu samo u negativnom kontekstu. Gospodine Kadribegoviu, prvo i prvo, Vi ste bili duni kao glavni i odgovorni urednik Preporoda da obavite intervju sa bivim predsjednikom Sabora IZ, dr. Hilmom Neimarlijom. Vi to niste uradili. Sjeam se dobro kako ste objavili njegovu ostavku. Nije je bilo na naslovnoj stranici Preporoda. Vijest o ostavci dr. Neimarlije objavili ste negdje unutra, a na naslovnoj stranici je bila krupna vijest kako e u Parizu, na dodjeli UNESCO-ve nagrade reisu Ceriu prisustvovati dvije hiljade zvanica! Mislim da je za Islamsku zajednicu daleko vanija bila vijest o ovoj Neimarlijinoj ostavci!

309

Preporod: Gospodine Kariu, da je gospodin Neimailija svoju ostavku podnio na sjednici Sabora i da ju je obrazloio pred lanstvom kojemu je est godina bio na elu, kao to je osnovni red ona bi dobila tretman kakav zasluuje. No, ispod svakog nivoa je bjeanje i nemanje hrabrosti da se suoi sa injenicama i istinom, posebno kad se radi o jednoj takvoj funkciji i odgovornosti pred muslimanima... Dr. ENES KARI: Nadalje, gospodine Kadribegoviu, onaj ko uspije iz svoga kruga izgubiti dr. Nermarliju kao najblieg saradnika, taj je doista ampion u nadmenosti! Dr. Ceriu je, naalost, polo za rukom da iz kruga svojih najbliih saradnika izgubi dr. Hilmu Neimarliju. Znam za njihove dugotrajne rasprave oko strategije voenja Islamske zajednice, koje su katkada prelazile u une prepirke. Nekim prepirkama sam, kao to Vi dobro znate, i prisustvovao. I znam da je dr. Ceri ostao gotovo uvijek nepopustljiv. Opet, samo kao primjer, izmeu mnogih: ako se obiljeava 120 godina organizirane Islamske zajednice, dr. Ceri ne doputa da se ta manifestacija nazove 120 godina Islamske zajednice, ve ultimativno trai da se ona nazove 120 godina institucije Reisu-l-uleme! Tako hoe, bez obzira to svi znademo da Islamska zajednica ne postoji zbog reisu l-uleme ve da reisu l-ulema postoji zbog Islamske zajednice. Rijaset nije vaniji od Islamske zajednice. Ali na plakatima 2002. godine je moralo biti kako dr. Ceri hoe! Rije je o tome da li mi svi u dr. Ceriu imamo sagovornika koji je spreman biti s nama ravnopravan, koji je spreman odstupiti od svoga argumenta ako mu se ponudi bolji. ini mi se da mi u njemu takvog sagovornika nemamo ve pet godina! I on je, naalost podlegao onoj slabosti ljudi na vlasti. Hoe da mu se ljudi bespogovorno dive! Nadalje, gospodine Kadribegoviu, sadanji reisu l-ulema dr. Ceri je iznad Rijaseta IZ, jer dr. Ceri taj Rijaset uglavnom ne konsultira za svoja svakodnevna objavljivanja. On za takvo to nema utvrene platforme od Rijaseta kao najvieg operativnog tijela IZ. Nae muftije esto saznaju da je dr. Ceri negdje na nekom putovanju ili da svijetu objavljuje neku deklaraciju iz novina. Kao to to saznajem i ja, koji sam dekan Fakulteta islamskih nauka i koji bi trebao znati kuda to ide i ta to radi poglavar IZ! Pitam Vas, da li je o ovoj famoznoj 310

Londonskoj deklaraciji, posljednjem, u nizu, bar do ovog trenutka, objavljivanju dr. Ceria koje je medijski oznaeno kao iznimno vaan dogaaj, raspravljao Rijaset? Da li je Rijaset utvrdio platformu londonskog nastupa naeg reis efendije? Zar su profesori Fakulteta islamskih nauka, pedagokih akademija pa i medresa trebali da o ovoj deklaraciji saznaju iz novina. Takoer, zato je zanemario Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca?! Zato i njih nije upoznao sa ovom deklaracijom ukoliko se doista radi o epohalnom papiru?! Eto, ini mi se, samo nekih razloga zato i drugi saradnici dr. Ceria mogu razmiljati o ostavci. Preporod : Prigovara se na javnost rada u Islamskoj zajednici i to se kao grijeh stavlja na lea reisa Ceria. Da li ste Vi kao profesor ili dekan Fakulteta Islamskih nauka mogli potpuno slobodno i samostalno djelovati odnosno da li ste bili ikada, onemogueni da iznesete svoje miljenje u javnosti, i da li se ikada (Vama ili bilo kome drugom od profesora i saradnika) dogodilo neto neprijatno nakon istupa u javnosti? Dr. ENES KARI: To, o emu Vi, govorite nije javnost. Javnost je mnogo ozbiljnija stvar. Gospodine Kadribegoviu, ne bih kazao da su nae institucije slobodne zato to se dr. Ceri ne mijea u njihov posao, ve su one slobodne upravo stoga jer su preputene samima sebi! A to i nije neka sloboda! Taktika dr. Ceria je sasvim jasna i lahko ju je proitati. On razmilja kao tipini pragmata na vlasti: Neu se mijeati u posao medresa, muftijstava, Fakulteta islamskih nauka, medlisa... ali u pritom aranirati stanje da se ni oni meni ne mijeaju u posao, u moja putovanja, u moju svjetsku politiku! Pa emo vidjeti kome je bolje! Naravno, na posljetku, u takvoj disperziji i nesaradnji, najbolje je dr. Ceriu. Nikog ne poziva na odgovornost, ali oekuje da ni njega niko ni zato ne pita. Otuda dr. Ceri ne primjeuje ni neke nae eventualne uspjehe. Niti ih nagrauje. Na primjer, dr. Reid Hafizovi je objavio blizu dvadeset ogromnih knjiga, ali dr. Ceri to ne vidi. Jer, da vidi on bi taj velianstveni ulemanski podvig, kao i rad mnogih vrijednih imama i vjerouitelja, nagradio i to medijski popratio. 311

Mi smo eljeli da Reisu-i-ulema, na primjer, donese stotinu stipendija studentima! Da donese pedeset hiljada KM za organiziranje simpozija o Ibn Haldunu ili o Huseinu ozi! Mi se uvijek nadamo i ekamo ispunjenje te elje. U najkraem, takvo stanje preputenosti naih institucija samima sebi nije dobro. Jer ono nam nee donijeti dobro organiziranu Islamsku zajednicu. Danas nemamo IsIamske zajednice koja bez problema i po proceduri moe smijeniti jednog muftiju! Vidjeli smo to nedavno, u sluaju muftije u Republici Sloveniji. Nemamo Islamske zajednice koja moe po socijalnoj pravdi poslati svoje uposlenike u penziju! Pogledajte samo, kolujemo mlade kadrove, a malo nas hoe u penziju sa navrenih 65 godina ivota, i sa etrdeset godina radnoga staa! Nemamo Islamske zajednice koja naem vjerniku moe ponuditi najbolje i najjeftinije organiziran odlazak na had. K tome, u dematima imamo ve nekoliko sluajeva, ubojstva iz vjerskih razloga, iz razloga tzv. pravoga islama, ali tamo se, na licu mjesta, vrh Islamske zajednice nije naao! Pogotovo se nije naao prije, da svojim radom u dematima sprijei i preduprijedi takve opasne pojave. Ja u kao reisu l-ulema traiti upravo suprotno. Rijasetove komisije, prethodno odobrene od Sabora IZ, pratie i pomagati rad svake medrese, muftijstva, medlisa, Fakulteta islamskih nauka. Ali, i te institucije mogu i trebaju pratiti rad samoga reisa i Rijaseta. Preporod : Jedan od podravalaca Vae kandidature (koji je koliko do juer bio protiv Vas) javno (NTV 99) tvrdi kako ovakvih izbora za reisu-l-ulemu nema ni u Junoj Koreji. Naravno, to je injenica jer tamo nema muslimana, ali kada je donoen Ustav Islamske zajednice (1997.) voena je viemjesena javna rasprava, a od njega i njemu slinih tada nije bilo primjedbi, ve je izraavano ope uvjerenje da je to najdemokratskiji ustav koji Islamska zajednica ima od svoga formiranja. Kakav je Va stav o tome? Dr. ENES KARI: U Junoj Koreji ima muslimana. Ali, nije 312

navoena Juna ve Sjeverna Koreja. I nije bila rije o Ustavu nego o proceduri izbora i pravilima predizbornih aktivnosti. Ali, ostavimo te sitnice po strani. Ovih dana iznova sam proitao mnoge bive ustave IZ: Ovaj to je sada na snazi posebno je bio predmet moje panje. Gospodin Muhamed Salki i dr. Hilmo Neimarlija su, pisanjem nacrta ovog aktualnog Ustava IZ uinili jedno dobro djelo. Naalost ne mogu se oteti utisku da je i ovaj ustav pravljen po mjeri linosti koja je sredinja, a to je aktualni reis, a ne po mjeri stvarnih potreba IZ-e. Ustav treba anticipirati sve potrebe razvoja IZ-e, a toga tamo jo uvijek nema. Ali, mislim da, je potrebno demokratizirati izbor reisu l-uleme, muftija, kao i dekana naih fakulteta i direktora medresa. Pa i dalje, glavnih imama, i sl. Na ta mislim? Gospodine Kadribegoviu, iako Vam dajem ovaj intervju, ja sam jo uvijek pretkandidat za reisu lulemu, premda sam predloen iz deset izbornih okruga! Ako se reisu lulema bira isti dan kad ga Sabor IZ odobrava, kad emo onda mi, ako budemo prihvaeni od Sabora IZ kao - da tako kaem - punovani kandidati, kad emo onda mi, dragi Azize Kadribegoviu, izloiti svoje programe, kad emo se predstaviti izbornom tijelu, kad emo pridobiti glasove na normalan nain?! Eto, ja Vas to pitam, gospodine Kadribegoviu. Pitam to javno, koliko je to logino? Koliko je to ozbiljno? U kojem javnom dokumentu IZ-e moete nai pravila o izboru Reisu l-uleme? Preporod: Kao i sva ostala dokumenta Pravilnik o izboru reisu l-uleme i zamjenika reisu l-uleme objavljen je u Glasniku nakon to su ga usvojili lanovi Sabora IZ-e. Koliko su oni ozbiljni, nije moje da sudim. No, htio sam Vas ovo pitati: po nekim analitiarima, ono to Vama osobno nedostaje, a to je neophodno linosti na poziciji reisu luleme, jeste nedostatak imamske prakse, rada u dematu, gdje su i najvei problemi u rukovoenju sa zajednicom. Moe li tome biti satisfakcija injenica da ste Vi sin hode, kao to to tvrdi bivi predsjednik Sabora dr. Hilmo Neimarlija? Dr. ENES KARI: Prvo, gospodine Kadribegoviu, ne radi se ovdje ni o kakvim satisfakcijama. Posrijedi je neto daleko znaajnije. 313

Ako kao redovni profesor Fakulteta islamskih nauka mogu poduavati nae budue imame tradicionalnim naukama Kur'ana, zato njima, i drugima, ne bih mogao biti reisu l-ulema? Drugo, ja sam dijete Islamske zajednice. Ono to se od mene trailo ispunio sam. Na vrijeme sam zavrio petogodinju GH medresu, potom sam na vrijeme zavrio dva fakulteta, na vrijeme pa i prije vremena - ja sam magistrirao i doktorirao! Imao sam potom barem est kvalitetnih specijalizacija i boravaka od Rijada i Kaira do Oxforda, Yalea i, UCSB... Objavio sam veliki broj knjiga i prijevoda. Bavio sam se i bavim se najsloenijim poslovima rukovoenja institucijama u kojima su ivi ljudi sa svim svojim problemima. Upravo su to moje komparativne prednosti u odnosu na dr. Ceria. Preporod: Dosta vanjskih primjedbi Islamskoj zajednici dolazi na temu tzv. vehabija te joj se zamjera krajnje neutralan odnos i nereagiranje u adekvatnom trenutku. Kako se Vi odnosite prema ovom problemu, ako je to problem, i kako uope (Vi i Vaa institucija) gledate na taj fenomen, posebno u kontekstu svjetske antiislamske kampanje? Dr. ENES KARI: Na Fakulte tu islamskih nauka izuavamo nau vjeru na naukovnim tradicijama kakve je iza sebe ostavila tradicionalna bosanska ulema, recimo reis auevi, hadi Mehmed ef. Handi, Husein ef. ozo, Dervi ef Spahi... To tradicionalno naukovanje nastojimo plodno osavremeniti postignuima sa Istoka i Zapada, ondje gdje je to mogue. Nisam primijetio da meu studentima ima ekstravagantnih tenji. Zato imamo mladie s bradama koje vidimo na ulicama naih gradova, koje ponegdje u medijima imenuju vehabijama?! Prvo, ni naa Islamska zajednica nije i nee biti imuna da na vlastitom podruju vidi muslimane na drugi nain. To je fenomen s kojim su se na Zapadu susrele tradicionalne kranske zajednice. Njima su se pojavili krani na drugi nain. Meutim, bonjaki velianstvene tradicionalne narod je malobrojan, Pored nae islamske nauke veliki je luksuz 314

eksperimentirati sa mezhebima i kojekakvim biljkama koje ovdje nemaju anse. Na'e tlo je pretvrdo za njihov korijen. K tome, Islamska zajednica mora svojim djelovanjem popuniti prostore koji su njeni, mora angairati i pokrenuti studente naih islamskih fakulteta i akademija, mora pokrenuti starije uenike i uenice naih medresa i od njih zatraiti, kroz relevantne projekte, da priu svojim vrnjacima, da im prue ruku. Mladii koje u nas nazivaju vehabijama jesu nai mladii, ali im mi nismo prili, nije im Islamska zajednica pruila prostor, vrijeme, blagu i iskrenu rije... Bio sam prije kojih etiri ili pet godina u Ensar damiji u Zenici. Drao sam predavanje. Mislim da je tada bilo nekoliko desetina tih naih mladia sa mnogo duim bradama od one koju je pustio na uvaeni naibu reis hafiz Ismet ef. Spahi. Gledali su me u poetku mrko, strogo, gledali su nekako kroz mene... Ipak, u svojoj besjedi sam kazao otvoreno da je na bonjaki prioritet civilna i evropska drava. To je na trajni prioritet. Nas ne moe spasiti promjena mezheba, niti na tom planu ima ikakve spasonosne teorije. Nemamo pravo na nemar spram nae tradicije niti na zaborav nae tradicionalne uleme! Mislim da sam u srcima tih mladia stekao nekakvo mjesto, ma koliko bilo sporedno. Preporod: Kakvo je Vae miljenje o institucionalizaciji muslimana u Evropi? Dr. ENES KARI: Smatram da to nije na posebno vaan prioritet. Kad je posrijedi na vjerniki cilj, na je prioritet da se mi ovdje, mi kao Islamska zajednica, institucionaliziramo i organiziramo. Kad je posrijedi na nacionalni cilj, na je prioritet multinacionalna i civilna, svjetovna evropska drava, Bosna i Hercegovina. Treba nam drava koja ima socijalne programe, koja se brine o slabima, nejakima, obespravljenima. Takvi i drugi programi su itekako razvijeni u Evropi. Iza muslimanskih doseljenikih zajednica po Evropi imaju i stoje kakve takve drave i zemlje Porijekla. Neka tamonje muslimanske zajednicc iskoriste pogodnosti i tekovine evropske demokratije i neka se izvole organizirati.

315

Mi Bonjaci smo u Evropi autohtoni, mi imamo svoju Islamsku zajednicu. Sa drugim slinim zajednicama moemo imati protokole o saradnji, i sl. Mislim da je nama, mislim sada na Islamsku zajednicu, vei prioritet imati dobre odnose sa evropskim obrazovnim fondovima, na primjer sa programima Tempus ili WUS za nae medrese i islamske fakultete i akademije, i slino, nego li da po ovoj ili onoj damiji u Evropi guramo ove ili one deklaracije. Te deklaracije ne traju ak ni koliko traje ljetni dan dopodne. Preporod: Naredni broj naeg lista u kome e, ako Bog da, biti objavljen i ovaj razgovor istovremeno je i broj kojim obiljeavamo 35 godina kontinuiranog izlaenja. Kako ste i Vi dugi niz godina bili jedan od njegovih vanjskih saradnika, molimo Vas za iskreno (ne prigodniarsko!) miljenje o njemu? Dr. ENES KARI: ta da kaem o Preporodu koji je list moje mladosti, list moje generacije, ali, koji mi nije, evo ve dvije pune godine - ponudio svoje stranice, da na njima, u formi ekskluzivnog intervjua, kao dekan Fakulteta islamskih nauka, predstavim svoj dekanski program?! Vi ste, gospodine Kadribegoviu do sada predstavili sve dekane Fakulteta islamskih nauka, ne i ovog koji je sada pretkandidat za reisu l-ulemu. Nemojte mi samo rei da tu nema makar malo politike. Preporod: Gospodine Kariu, Vi ste ipak malo pobrkali stvari. Preporod Vam je nudio intervju, no vi ste kazali kako je bolje da jedna druga osoba koja je bila ponajvie ukljuena u reformu Fakulteta, govori o Fakultetu. No, ta osoba je odbila Va prijedlog. Ali zato ste Vi govorili za druge medije i nimalo laskavo o Preporodu. Dr. ENES KARI: Preporod je nekada bio bolji, u godinama kad ste Vi bili mlai, i kad su na kormilu Islamske zajednice bili reisovi sa manje globalnim ambicijama. Ali, Vi ste moj istaknuti prijatelj, iskusan novinar. U mome reisovskom timu za Vas e biti mjesta, pa i u Preporodu koji e stati malo na zemlju. 316

O AUTORU

Dr. Enes Kari je roen 16. maja 1958. u Vinjevu, Travnik, Bosna i Hercegovina od oca Emin ef., i majke Sabihe. Osnovnu kolu je zavrio 1973. u HanBiloj (Travnik). Srednju (petogodinju) Gazi Husrev-begovu medresu zavrio je u Sarajevu 1978., a potom se iste godine upisao na Fakultet politikih nauka i Fakultet islamskih nauka. Na Fakultetu islamskih nauka diplomirao je 1981., a na Fakultetu politikih nauka 1982. godine. Postdiplomski studij iz filozofije je upisao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i magistrirao 1986. (tema: Odnos grke i islamske filozofije u enciklopediji Ihvanus-Safa). Doktorirao je 1989. godine na Filolokom fakultetu Univerziteta u Beogradu (tema: Hermeneutiki /tefsirski/ problemi prevoenja Kur'ana). Boravio je vie puta na specijalizacijama na univerzitetu AlAzhar, Kairskom univerzitetu, zatim na univerzitetu Yale (SAD) i Oxford (Vel. Britanija). Godine 2002. proveo je ljetnji semestar na Fullbrightovoj stipendiji na univerzitetu u Kaliforniji, Santa Barbara (UCSB). Na Fakultetu islamskih nauka izabran je za asistenta 1981. godine na predmetu tefsir (tumaenje Kur'ana). Godine 1986. izabran je za predavaa na istom predmetu, a potom 1989. i za docenta. Godine 1991. biran je za vanrednog profesora tefsira. Godine 1999. biran je u zvanje redovnog profesora na Fakultetu islamskih nauka, na predmetu tumaenje Kur'ana (tefsir). Tokom 1994.-1996. bio je ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi R&F Bosne i Hercegovine, 317

iji je predsjednik bio Haris Silajdi. Od 2. oktobra 2003. godine izabran za dekana Fakulteta islamskih nauka. Saradnik je na postdiplomskim studijama na Filozofskom, Pravnom i Fakultetu islamskih nauka. Akademske 2002-2003. predavao predmet ''Kultura islama'' na Univerzitetu u Ljubljani (Republika Slovenija). Uestvovao na mnogim simpozijima posveenim filozofiji, hermeneutikim /tefsirskim/ istraivanjima, povijesti tumaenja svetih tekstova (a posebno Kur'ana), globalizaciji, i sl. u Tunisu (1997.), Parizu (1997.), Leidenu (1998.), Hannoveru (2000.), Rijadu (2001.), Cambridgeu (1997.), Tokiju (1999.), Grazu (2000.), itd. Takoer je pozivan da dri predavanja na Institut fur Religionswissenschaft an der Karl-Franzens-Universitat, Graz, Karieva studija pod naslovom Historijsko-civilizacijski znaaj mistinog tumaenja Kur'ana (The Significance of Sufism in the History of Islamic Civilization: Its place and Value in the Universal and Perennial Process of Spiritual Inquiry) je odabrana u programima UNESCO-a i bit e objavljena u posebnim izdanjima posveenim razliitim aspektima islamske kulture (Various Aspects of Islamic Culture). Urednik ove sveske je prof. dr Ekmeleddin Ihsanoglu. Od 1990. godine lan je savjeta fondacije za ouvanje rukopisnog nasljea islama (Al-Furqan), koju je osnovao Ahmed Zeki Yamani 1991. godine u Londonu. lan je savjeta asopisa Islamic Studies (Pakistan), kao i savjeta asopisa American Journal of Social Sciences (Herndon, USA). U ljeto 2002. godine izabran za aktivnog lana Jordanske Kraljevske Akademije (Alu l-Bayt). Akademske slube U periodu 1976. - 1977. bio je glavni i odgovorni urednik Zemzema, zatim 1989. - 1990. glavni i odgovorni urednik Islamske misli. Bio je lan redakcije Zbornika Fakulteta islamskih nauka, Muslimanskoga glasa i Ljiljana. Urednik je Anala (asopis Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu). U periodu od 1984. do danas objavljivao je rasprave, prijevode (sa arapskog i engleskog), eseje, polemike i prikaze knjiga u sljedeim sarajevskim, zagrebakim i beogradskim listovima i asopisima: "Islamska misao'', "Dijalog'', "ivot'', "Kulturni radnik'', "Filozofska 318

istraivanja'', "Kulture istoka'', ''Znakovi vremena'', "Glasnik VIS''-a i "Takvim'', ''Lica'', "Izraz'', ''Muallim'', ''Osloboenje'', ''Dnevni Avaz'', ''Erazmus'', ''Slovo''... Enes Kari je objavio i nekoliko radova (posveenih islamu u Evropi i euro-islamskoj kulturnoj batini) na arapskom jeziku u dnevnim novinama A-arq al-Awsat, u kuvajtskom asopisu alMujtama'a, itd. Na arapskom jeziku objavio u rijadskom asopisu ''AlFaisal'' nekoliko studija koje se bave islamom u Evropi, susretom civilizacija. U ''Al-Faisalu'' objavio takoer i studiju o ivotu i djelu velikog alima Bosne, Mehmeda Handia. Obavio i objavio na desetine intervjua sa poznatim profesorima islamskih nauka kao to su Seyyed Hossein Nasr, Annemarie Schimmel, Abdalwahab Bouhdiba, Abdulhakim Murad, itd. Obavio je i intervju sa kraljem Maroka Hasanom II. Objavio je sljedee knjige iz oblasti tefsira, islamske filozofije i kulture: 1. Povijest islamskog miljenja u Bosnin i Hercegovini XX stoljea, izd. El-Kalem, Sarajevo, 2004. god. Opsena studija (694 str.) o najznaajnijim tokovima i nosiocima islamskog miljenja u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeu. 2. Bosanske muslimanske rasprave, (u sedam knjiga), izdanje izdavake kue ''Sedam'', Sarajevo, 2003. godine. U ovih sedam knjiga Kari je sabrao najznaajnije rasprave koje su napisali Bosanski muslimani na bosanskom jeziku u periodu izmeu 1890. i 1937. godine o temama napretka, obnove islamskih institucija, pitanjima opstanka muslimana u Evropi, itd. 3. Bonjaka ideja, izd. ''Globus'', Zagreb, 2002. Ovo djelo je napisano u saradnji sa prof. dr. airom Filandrom a bavi se ivotom i djelom Adilbega Zulfikarpaia, velikog bosanskog i bonjakog politiara i kulturnog mecene. 4. Reis Demaluddin auevi, prosvjetitelj i reformator (izdanje ''Ljiljana'' u dva sveska). Kari je priredio ovo izdanje za 319

objavljivanje u saradnji sa prof. dr Mujom Demiroviem. 5. Izabrana djela Mehmeda Handia (izd. Ogledalo, Sarajevo, 2000.) u est svezaka. Kari je ovo monumentalno izdanje priredio za objavljivanje u saradnji sa akademikom prof. dr. Esadom Durakoviem. U IV svesku objavljena je i opsena Karieva studija o Mehmedu Handiu 6. Malise Ruthven, Islam, preveo na bosanski Enes Kari. Ovo djelo na engleskom se pojavilo u izdanju Oxford University Pressa, u okviru biblioteke Very Short Introduction. Kariev bosanski prijevod ovoga djela objavljen je 2002. godine u sarajevu u izdanju izdavake kue ''ahinpai''. 7. Ebu Hamid El-Gazali, Savjeti vlastima, izd. El-Kalem, Sarajevo, 2001. godine. Kari je ovo djelo preveo sa arapskog originala (Et-Tibru l-Mesbuk fi nasihati l-Muluk), a bavi se Gazalijevom teorijom drave, upravljanja i vlasti. 8. Uloga srpskih orijentalista u opravdanju genocida nad muslimanima Balkana. Ovo djelo napisao je Norman Cigar na engleskom pod naslovom The Role of Serbian orientalists in Justification of Genocide against Muslims of the Balkans, a Kari ga je na bosanski preveo u saradnji sa Ahmetom Alibaiem. Pojavilo se u izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2000. godine. 9. Bernard Lewis, Kulture u konfliktu, izd. ''Ljiljan'', Sarajevo, 2002. godine. Kari je ovo djelo preveo sa engleskog originala, Cultures in Conflict. 10. Zapad i islam, ka dijalogu, zbornik predavanja priredio Ekmeleddin Ihsanoglu, preveli s engleskog Enes Kari i Ahmet Alibai, izd. ''el-Kalem'', Sarajevo, 2001. gdoine. U istanbulskom Centru za prouavanje islamske povijesti, kulture i civilizacije predavanja su odrali Hillary R. Clinton, Hajo Funke, Murad W. Hofmann, Ingmar Karlsson i Bassam Tibi o temi odnosa islama i Zapada. Knjiga Zapad i islam, ka dijalogu pisana je protiv teza Semuela P. Huntingtona o ''sukobu civilizacija''. 320

11. Essays (on behalf) of Bosnia, izd. El-Kalem, Sarajevo, 2000. Ova knjiga na engleskom jeziku je izbor iz dvije Karieve knjige eseja o Bosni i njenim duhovnim i religijskim komponentama, s posebnim osvrtom na islam. 12. Robert Irwin, Hiljadu i jedna no na Zapadu, izd. ''Ljiljan'', Sarajevo, 1999. godine. Robert Irwin, profesor arapskog jezika na univerzitetu Oxford, takoer i predava srednjovjekovne povijesti na univerzitetu St. Andrews, napisao je ovaj svoj prirunik za itanje Hiljadu i jedne noi s ciljem da pokae koliko tom klasinom arapskom zborniku pria duguje Evropa, zapravo koliko Hiljadu i jednoj noi duguju La Fontaine, Chaucer, Jacob i Wilhelm Grimm, Goethe, Umberto Eco, Irwing Washington, Pier Paolo Pasolini, P. Casanova, Jorge Luis Borges i mnogi drugi. Kariev bosanski prijevod ovog Irwinova djela ima 507 stranica. 13. erijatsko pravo u savremenim drutvima, priredili Fikret Kari i Enes Kari, izd. ''Pravni centar'', Fond otvoreno drutvo BiH, Sarajevo, 1998. Ovaj zbornik prevedenih tekstova sa arapskog i engleskog jezika fokusira se na savremena pravna tumaenja Kur'ana i erijata. Knjiga na 357 stranica govori o savremenim metamorfozama pravne hermeneutike Kur'ana i posljedicama tih metamorfoza po dananja muslimanska drutva. 14. Eseji od Bosne, izd. ''Sejtarija'', Sarajevo, 1999. Eseji o duhovnoj Bosni napisani u periodu 1996. 1999. 15. Semantika Kur'ana (hrestomatija tekstova), izd. ''Bemust'', Sarajevo 1999. Knjiga ima 736 stranica a selektirani tekstovi bave se u prvome redu pitanjima kur'anskog Weltanschauunga koji izvire iz kur'anskog jezika. Kari je odabrao tekstove koji o jeziku Kur'ana govore sa stanovita lingvistike koju je u Evropi inspirirao Ferdinand de Saussure, ali i W. von Humboldt i drugi sada ve klasini jezikoslovci i filozofi jeziko-analitike filozofije. Kari se posebno oslanja na djelo God and Man in the Qur'an od Toshihika Izutsua, u kojem se, sa stanovita semantikih studija, govori o ''kljunim rijeima'' (key terms) Kur'ana. Primarni cilj ove knjige je opi prikaz savremenih strukturalistikuih studija o Kur'anu, tj. Kur'anu kao kur'anskoj rijei, 321

kao kur'anskom govoru, kao kao kur'anskom jeziku, te napokon i Kur'anu kao svetome tekstu. Ova se Karieva hrestomatija bavi, istina sporednije, i pitanjima polisemije, homonimije, sinonimije, geminacije, haplologije... u Kur'anu. Donesene su i studije koje se bave povijeu klasine arapske leksikografije. 16. Naslov djela: Kuran u savremenom dobu I i II dio (hrestomatija tekstova), izd. ''Bosanski Kulturni Centar'' i ''El-Kalem'', Sarajevo 1998. godine. Ovo opseno djelo (ukupno 1450 stranica) meu svojim koricama tematizira savremene muslimanske i nemuslimanske teorije o Kur'anu. Ova hrestomatija razgovjetno pokazuje da danas imamo tradicionalna, racionalna, revivalistika, fundamentalistika, literalistika, mistika, egzistencijalistika, evolucionistika, ideologijska, scijentistika... itanja i tumaenja Kur'ana. Kariev odabir autora i tekstova otkriva njegovu namjeru da prezentira mnotvo dananjih divergentnih tumaenja Kur'ana koja su esto meuse suprotstavljena. S. H. Nasr, Jane Damen McAullife, R. A. Jullandri, J.J. G. Jansen, M. Fischer, John L. Esposito, Yvvonne Haddad, A. T. Welch, itd. samo su neki od autora tekstova u ovoj hrestomatiji. 17. Bosna sjete i zaborava (zbirka eseja), izd. Durieux, Zagreb, 1997. godine. Eseji su pisani u periodu 1988. 1997. godine i tretiraju neke aspekte duhovne Bosne (susret religijskih univerzuma, kranstva, judaizma i islama, Bosna kao dvostruko predvorje, Zapadu na Istok i Istoku na Zapad, i sl.). Nekoliko eseja iz ove knjige prevedeno je na njemaki i engleski jezik (vidi bibliog.). 18. Knud Holmboe, U susret Omeru Muhtaru (prijevod s engleskog ), izd. ''Bemust'', Sarajevo, 1996. Putopis kroz Sjevernu Afriku iz pera Knuda Holmboea tokom 1930. godine. Putopis govori o antikolonijalnoj borbi Omera Muhtara. 19. Toshihiko Izutsu, Sufizam i taoizam (prijevod s engleskog u saradnji sa Reidom Hafizoviem), izd. Logos, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1995. Toshihiko Izutsu, bivi profesor islamskih studija na Mc Gillu (Montreal, Kanada) je ovo svoje djelo napisao tokom skoro dvadesetogodinjeg boravka na islamskom istoku, posebno u Teheranu. 322

Sufism and Taoism je, po ocjenama poznavalaca ove tematike, najljepa i najbolje napisana komparativna i kontrastivna analiza ovih drevnih uenja, sufizma i taoizma, u engleskom jeziku. Sredinja tema djela je ovjek ili, bolje kazano, metahistorijska antropologija, tako kako je tumai sufizam i taoizam. Djelo sadri preko tri stotine duih citata od drevnih autoriteta sufizma (npr. Ibn 'Arabi) i taoisma (Lao Tzu i Chuang Tzu, itd.). 20. El-Ghazali, Znamenja u Allahovim stvorenjima (prijevod s arapskog), izd. ''Ljiljan'', Sarajevo, 1994., Drugo izdanje ''Ljiljan'', Sarajevo, 2001. godine. Ovo el-Ghazalijevo djelo je kosmoloka rasprava, a njena posebna vrijednost je u injenici da ona predstavlja opis i tumaenje fizikog i duhovnog neba u kojem su ivjeli klasini islamski filozofi. Nebo i Zemlja kao izvor ljepote, te estetski uitak koji ovjek ima kad gleda ''dubine nebeskog plavetnila'', posebna je tema ove el-Ghazalijeve rasprave. U Bosni je djelo nailo na dobar prijem, emu svjedoi i nedavno objavljeno drugo izdanje. 21. El-Ghazali, Nia svjetlosti (prijevod s arapskog), izd. Meihat Islamske zajednice u Zagrebu, Zagreb, 1995. Ezoterika rasprava o svjetlosti, u biti komentar kur'anskim stavcima koji govore o svjetlosti. Ova el-Ghazalijeva rasprava prevedena je na engleski, francuski, njemaki, ruski, talijanski, panski... S Karievim prijevodom bosanski se jezik pridruio evropskim jezicima u/na kojima se ita ova izvanredna el-Ghazalijeva rasprava. 22. Abdel-Wahab Bouhdiba, Vrt milovanja (izvorni naslov Sexuality in Islam, Seksualnost u islamu) (prijevod s engleskog u saradnji s Reidom Hafizoviem), izd. Ljiljan, 1994. Djelo Sexuality in Islam autora Abdel-Wahaba Bouhdibe, predsjednika tunianske Akademije nauka i umjetnosti, je doktorska disertacija odbranjena na Sorboni (Pariz). Djelo je filozofska rasprava, tivo koje raspravlja o statusu tjelesnog u islamu, o kulturi seksa i seksualnosti u islamskoj kulturi i civilizaciji. Ovaj Kariev i Hafizoviev prijevod naiao na veliki prijem itateljstva u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji. 23. Seyyed Hossein Nasr, Susret ovjeka i prirode (prijevod s engleskog ), izd. Svjetlost, Sarajevo, 1992., drugo izdanje ''El-Kalem', 323

2001. Ovo Nasrovo djelo, iji originalni engleski naslov glasi The Encounter of Man and Nature, The Spiritual Crisis of the Modern Man (Alen & Unwin, London, 1968.), je zbornik njegovih predavanja na univerzitetu u Chicagu (serijal tzv. ''Rockfelerovih predavanja'') koja je Nasr odrao tokom maja 1966. Profesor Nasr (danas radi kao redovni profesor na George Washington University, Washington D.C.) u ovom je djelu, sa filozofskog stanovita, izloio uzroke ekoloke katastrofe koja hara svijetom. Moto ove knjige je: ''Bez ovjekovog mira s nebom ne moe biti ni ovjekovog mira sa Zemljom!'' 24. S. M. H. Tabatabai, Kuran u islamu (prijevod s arapskog uraen u saradnji sa Nusretom anarom ), izd. Kulturno odjeljenje ambasade Islamske Republike Iran, Beograd, 1991. Djelo Kur'an u islamu primjer je suvremene iijske ezoterike rasprave o Kur'anu. Tabataba'i je tradicionalni iranski filozof koji je tokom XX stoljea napisao veliki ezoteriki komentar Kur'ana el-Mizan. Knjiga Kur'an u islamu umnogome je rezime tog njegovog opsenog komentatorskog kompendijuma. 25. Islamski fundamentalizam ta je to? (hrestomatija prireena u saradnji sa Nusretom anarom), izd. Meihat Islamske zajednice, Sarajevo, 1990. Tokom 1990. godine na Fakultetu islamskih nauka odran je simpozij o temi ''Islamski fundamentalizam ta je to? U istoimenom zborniku sabrane su rasprave i diskusije uesnika simpozija. 26. Ihvanus-safa, Rasprava ovjeka sa ivotinjama (prijevod s arapskog i predgovor), izd. ''El-Kalem'', Sarajevo, 1991. Ova je rasprava jedna od opsenijih poslanica iz ''Enciklopedije Iskrene Brae''. Rasprava je, tvrdi Kari u svom predgovoru za ovaj prijevod, pisana prije hiljadu godina i zanimljiv je primjer tadanjeg filozofijskog diskursa o kosmologiji i antropologiji, posebno o temama kao to su: retardiranost ovjekove tjelesnosti (u odnosu na tzv. animalnu tjelesnost), arhetipi rodova i vrsta, duhovnoj evoluciji i involuciji, itd. Ova je rasprava tokom XIX i XX stoljea na Zapadu ocijenjena dvojako: kao filozofska poslanica koja anticipira Darwina (npr. Fr. Dieterici, Die Philosophie der Araber im X. Jahrhundert, II:Die 324

Naturschauung und Naturphilosophie der Araber im zehnten Jahrhundert aus den Schriften der Lauteren Bruder, Der Darwinismus im X. und XI. Jahrhundert, Leipzig-Berlin, 1858-1891.) ali i kao ''pobijanja darvinizma'' stoljeima prije nastanka ovog evropskog izma. Rasprava je tokom XIX i XX stoljea prevedena na njemaki, engleski, ruski, itd. (Pogovor za ovo sarajevsko izdanje napisao je Devad Karahasan) 27. Ljudska prava u kontekstu islamsko-zapadne debate, izd. ''Pravni centar'', Sarajevo, 1996. U ovom zborniku Kari je preveo i prezentirao tekstove o temi ljudskih prava te o debati koja se o tome vodi izmeu nekih zapadnih i islamskih krugova. 28. Tumaenje Kur'ana i ideologije XX stoljea, izd. ''Bemust'', Sarajevo, 2002. Ovaj zbornik tekstova ima blizu 650 stranica i u njemu je Kari preveo i objavio tekstove o tumaenju Kur'ana u djelima Muhammeda Abduhua, Reida Ridaa, Sejjida Kutba, Abu l-Ala Mevdudija, Hasana Bennaa, Mahmuda eltuta i drugih savremenih mufessira. 29. Kuran u savremenom dobu (hrestomatija tekstova), izd. Svjetlost, Sarajevo, 1991. U ovom zborniku tekstova, pisanih od muslimanskih i nemuslimanskih autora, pokazuje se divergentnost savremenih pristupa Kur'anu. Autor herstomatije donosi tekstove od evropskih i amerikih kur'anologa s podruja dananjeg mistikog, jeziko-analitikog, tradicionalnog, racionalnog... tumaenja Kur'anskog teksta. Ova Karieva hrestomatija tekstova o Kur'anu bila je prva opsenija hrestomatija objavljena nakon poznatih djela Nerkeza Smailagia. Politika i ideologijska tumaenja Kur'anskog teksta javila su se i kao raliite ''teorije osloboenja'' muslimanskih naroda od kolonijalizma 30. Hermeneutika Kurana, izd. ''Filozofska istraivanja'', Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb, 1990. Djelo Hermeneutika Kur'ana je Karieva doktorska disertacija odbranjena na Filolokom fakultetu u Beogradu, 1989. godine. Tematika kojom se ova disertacija bavi privukla je pozornost asopisa i biblioteke Hrvatskog filozofskog drutva ''Filozofska istraivanja'', te je u cjelosti i objavljena u treem 325

kolu (1990. godine). Knjiga ''Hermeneutika Kur'ana'' bavi se klasinim pitanjima i problemima hermeneutike i egzegeze Kur'ana i pribliava tu problematiku naem itateljstvu koje je upueno u suvremene teorije recepcije. Komparativnom i kontrastivnom analizom Kari dokazuje da su na islamskom istoku u periodu od 700. -1400. godine nastale mnogobrojne teorije recepcije Svetoga Teksta, a mnoge su izvrile izravan utjecaj na evropske teorije recepcije. Kari posebno raspravlja, u nekoliko poglavlja, o hermeneutikim konsekvencama ''konsonantiziranja'' i ''vokaliziranja'' Kur'anskog teksta, te pitanjima koje ta dva procesa u ''itanjima Kur'ana'' (kiraetima Kur'ana) imaju u znanostima semitistike. ''Semiti u semitskim pismima prvo razumijevaju Sveti Tekst, tek ga potom itaju, dok veina indoevropskih naroda u svojim pismima prvo itaju Sveti Tekst, tek ga potom razumijevaju'', - jedna je od poruka ove Karieve knjige. U ovom djelu autor je pokazao da Gadamerove, Massignonove, Lohmanove, de Saussureove... teorije o govoru, jeziku i tekstu imaju svoje korespondirajue teorijske pandane u teorijama recepcije na islamskom istoku 31. Politika i ideologijska tumaenja Kurana i islama (hrestomatija tekstova), izd. Kulturni radnik, Zagreb, 1990. Zbornik tekstova koje je Kari preveo s arapskog i engleskog jezika. Tekstovi tematiziraju moderne ideoloke i politike interpretacije svetih tekstova, posebice Kur'ana. Ovaj se zbornik bavi teorijskim problemima ideologije revivalizma i fundamentalizma u tradicionalnim zemljama islama u kontekstu njihovog susreta sa Modernom. Zbornik ukljuuje i tekstove koji kritiki pokazuju kako ideoloki i politiki pokreti Srednjeg i Bliskog istoka koriste i utilitariziraju Poruku svoje Scriptura Sacra u borbi za inteletualnu, ideoloku, politiku, kulturnu, ekonomsku... (pre)vlast. Autori tekstova uvrtenih u ovaj zbornik su poznati profesori (Ivonne Haddad, John L. Esposito, Abdulaziz Sachedina, Michael M. J. Fischer, Khurshid Ahmad, Khalid M. Ishaque, itd.) 32. Uvod u tefsirske znanosti, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1986. Ovaj Kariev Uvod u tefsirske znanosti je fakultetski udbenik iz hermeneutike i egzegeze Kur'ana, napose herm. i egzeg. 326

klasinog perioda. Osim opisa problema kojim se bavila klasina islamska teorija recepcije svetog tiva, autor donosi i suvremene evropske hermeneutike i egzegetske teorije koje su Evropljani domislili tokom svog viestoljetnog susreta sa Kur'anom 33. Prijevod Kurana na bosanski, komentatorske biljeke i pogovor, izd. Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. Ovaj prijevod Kur'ana (1339 stranica) je plod Karievih uvida u klasinu i savremenu hermeneutiku i egzegetsku islamsku i zapadnu literaturu i izvore. Prijevod je objavljen zajedno sa originalnim tekstom, u formi face-toface. Kariev pogovor ''Kur'anski univerzum'', objavljen kao zavrni komentar svome prijevodu Kur'ana, je opsena rasprava koja tematizira mjesto Kur'ana u klasinoj i savremenoj duhovnosti islama. Posebno je stavljen akcenat na ulogu Kur'ana u dananjem svijetu i u dobu planetarnog ''susreta religija i kultura''. 34. Tefsir (proireno izd. ''Uvoda u tefsirsku nauku''), izd. Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. godine. Ovo proireno izdanje ''Uvoda u tefsirsku nauku'' objavljeno je kao dodatni komentar Karievom Prijevodu Kur'ana. 35. Enciklopedija Ihvanus-safa, izd. Vrhovno isl. starjeinstvo, Sarajevo, 1986. (Magistarska radnja objavljena u 500 primjeraka, bavi se djelom RASA'ILU AL-IKHWAN AL-SAFA (Traktati ili enciklopedija Iskrene brae, tajnog filozofskog saveza koji je ivio u Basri oko 950. godine po Isa a.s.). Kari u ovoj monografiji o ovoj drevnoj enciklopediji detektira i opisuje utjecaje grkog filozofijskog nasljea na klasino islamsko miljenje u Bagdadu, Basri i Kufi u X stoljeu. Kari je opisao traktate iz numerologije, geometrije, astronomije, geografije, muzike, logike (Porfirijeve Isagoge), zatim traktate koji se bave Aristotelovim Kategorijama, Prvim analitikama, Drugim analitikama, mineralogijom, meteorologijom, embriologijom, itd. Ovo se Karievo djelo bavi i pitanjem filozofijske terminologije, kako su drevni Arapi transkribirali grke filozofijske pojmove, itd. Ukratko, Karieva monografija o Traktatima ili Enciklopediji Iskrene brae opisuje na koji je nain ostvaren dijalog filozofa Bagdada iz X stoljea po Isa a.s. i grke filozofije iz vremena Pitagore, Sokrata, Aristotela, 327

Porfirija... 36. Crni tulipan, putopis hodoasnika iz Bosne, Izdava: Tugra, Sarajevo, 2008. god. (133 str.; 18,5 cm) 37. Galaluddin as-Suyuti: ivot i komentatorsko djelo, Izdavai: El-Kalem i Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2009., (452. str., 21 cm) 38. Pjesme divljih ptica, roman, Izdava: Tugra, Sarajevo, 2009. god. (415 str.; 21 cm) Dr. Enes Kari sada radi kao redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Posebno se bavi svojom uom oblau, povijeu tumaenja Kur'ana i metodologijom tumaenja Kur'ana.

328