224. GRKO KAZALITE Prije 2500 godina, dvije tisue godina prije Shakespearea, kazalite je roeno u Ateni.

Izmeu 600 g.pr.Kr. i 200 g.pr.Kr. stari Atenjani stvorili su kazalinu kulturu, ija je forma, tehnika i tehnologija trajala dva tisuljea, a tada su stvorena djela koja su i danas meu najboljima. Kazalite se u antikoj Grkoj razvilo iz religioznih obreda koji seu do 1200 g.pr.Kr. U to vrijeme, Grku su nastanjivala primitivna plemena. U Trakiji se razvio kult koji je tovao Dioniza, boga ljudske i agrikulturne plodnosti. Najkontroverznija praksa kulta je bilo nesputano plesanje i iskazivanje emocija koje su stvarale drukije stanje uma. To izmijenjeno stanje je bilo poznato kao ecstasis, od koje je proizala rije ekstaza. Kult se postepeno irio, te je oko 600 g.pr.Kr bio prihvaen irom Grke, a svakog proljea odravale su se ritualne igre u ast Dionizu, kojih je najvaniji dio bio ditiramb. Obino ga je izvodio zbor od pedeset ljudi obuvenih u satirske kostime. Iako je poeo kao religiozni ritual, ditiramb se tijekom vremena razvio u prie, drame i izvoenje istih. 600 g.pr.Kr. Atena je bila najznaajnije sredite, te se tamo Dionizov kult razvio u kazalite. Grko ili Atensko kazalite se katkad naziva i Atikim, jer je Atena smjetena na Atici. 600 g.pr.Kr. Arion iz Metimne je napisao sve formalne stihove ditiramba, a nekih 75 godina poslije Tespis je uveo prvog glumca. Protagonist je sudjelovao u interakciji sa korom. Tespisu se takoer pripisuje zaetak putujuih kazalinih grupa, jer je putovao Grkom sa svojom trupom. Kola su im sluila kao scena. 534 g.pr.Kr. Pizistrat, vladar Atene, je promijenio Dionizov festival i uveo dramska natjecanja. Natjecanja su postala iznimno popularna. Arhont je birao sudionike, a choregoni su bili sponzori izvoaa. ak je i tada bilo poreznih olakica. Kada bi choregon financirao izvoaa bio bi osloboen poreza te godine. Tijekom ovoga vremena konstruirana su i velika kazalita, npr. ona u Delfima, Atiko kazalite i Dionizovo kazalite u Ateni. Izgraeno u podnoju Akropole imalo je mjesta za 17 000 gledatelja. Natjecanja bi privukla i do 30 000 ljudi.

Rijei teatar i amfiteatar potjeu od grke rijei theatron koja je oznaavala drveno gledalite uzdignuto na jednoj strani brda. Slino je i orchestra proizala iz grke rijei za platformu koja se nalazila izmeu uzdignute scene i gledalita. Grko kazalite se sastoji od tri glavna dijela: skene, orchestre i koilona.

Orchestra je bila gotovo okruglo mjesto, smjeteno ispred scene, nasuprot publike. U sreditu orchestre je bio tyhmeli, koji je u ranim godinama sluio kao oltar, a kasnije je oznaavao mjesto gdje je stajao voa kora. Postoje neki dokazi o pravokutnim orchestrama, ali okrugle su dominirale, jer su bile najblie Dionizovom kultu. Krug je navodno imao natprirodne moi. Proskenij je prostor ispred skene, tamo su se drame postepeno sve vie odvijale. Ona strana skene koja je bila okrenuta prema publici imala je sliku hrama ili palae. Kako se razvila scenografija, tako su se poele

postavljati oslikane drvene povrine sa raznim temama. Izmeu skene i sjedala nalazila su se dva ulaza, Parodoi, kroz koje su ulazili ljudi i lanovi kora, da bi stupili na scenu. Ako bi dolazio netko iz desnog, znailo bi da dolazi iz grada ili luke, a iz lijevog bi znailo da dolazi iz polja ili dalekih krajeva. Ravan krov iznad skene se zvao Theologion i bio je posveen bogovima. Koilon je bio gledalite grkog kazalita. Isprva su gledatelji sjedili oko orchestre, a kasnije su poeli graditi (prvo od drveta, zatim i kamena) Koilone. Oblik je polukruan, a razdijeljen je u dva dijela, stariju i mlai kaveu, koje su razdijeljene sa dvije diazome prolazi na sredini i vrhu gledalita, koji omoguuju pristup u oba dijela. Prednja sjedita su se zvala Proedria i bila su rezervirana za slubenike i sveenike. Godinja natjecanja u Ateni su trajala gotovo cijeli dan, i to po nekoliko dana. Glumci su nosili malo ili nimalo minke. Umjesto toga imali su maske sa pretjeranim facijalnim izrazima. Takoer su nosili i cothorni, kone izme koje su bile vezivane do koljena. Scenografija je bila tura, a kako se vanost premjestila sa kora na glumce, sva akcija se prebacila

na scenu. Izmeu 600 g.pr.Kr. i 500 g.pr.Kr. ditiramb se razvio u novu formu, tj. tragediju. Rije tragedija je proizala iz grkih rijei tragos (koza) i ode (pjesma) i priala je prie koje su bile namijenjene poduavanju religioznih lekcija. Tragedije nisu bile samo drame sa traginim krajem, one su opisivale ivotne putove ljudi koji su upravljali svojim sudbinama prema koliziji sa drutvom, ivotnim pravilima, ili sa sudbinom. Koji god bio korijen svega toga, protagonistova kolizija sa ve navedenim stvarima bila je neizbjena i neopoziva.

Tradicionalna tragedija se u Eshilovo vrijeme sastojala od slijedeih dijelova: Prolog opisivao je situaciju i postavljao scenu Parados oda koju pjeva kor dok ulazi na scenu Pet dramatinih scena izmeu kojih dolazi komos interakcija protagonista i kora Exodus klimaks i zakljuak Prema Aristotelovim teorijama, koje je iznio u Poetici, osnovna namjena tragedije je bila da u gledaocima izazove strah i razne emocije, te ih samim time oisti od njih. Taj se proces zvao catharsis, tj. katarza. Najvaniji dramatiari toga doba Eshil je dramatiar, koji je pretvorio ditiramb u dramu. Dodao je drugog glumca (antagonista) da sudjeluje u interakciji sa protagonistom, a broj ljudi u koru je sveo na 12, naspram originalnih 50. Predstavio je scenografiju i razne rekvizite, a njegovi 'Perzijanci' su prva drama ikada napisana. 486 g.pr.Kr. Eshil je poraen na natjecanjima od Sofokla. Sofoklo je dodao treeg glumca, te je naglasio dramu izmeu ljudi, a ne toliko izmeu ljudi i bogova. Sve u svemu Sofoklo je pobijedio 20 puta na natjecanjima.

Eupirid je pak pobijedio samo pet puta, ali je zato postao popularniji od Sofokla i Eshila zajedno. Euripidove drame nisu bile o bogovima i plemiima, nego o pravim ljudima. Smjetao je seljake naspram princeza i davao im emocije slinih teina. Govorio je o zaboravljenim slojevima drutva, enama, robovima, starcima.

Njemu se pripisuje uvoenje prologa, a i deus ex machina, tj. brzo rjeenje nekih labavih zapleta. Euripid je u svoje vrijeme proglaavan heretikom, esto je bio ismijavan u Aristofanovim djelima. Tragedija nije bila jedini produkt cvjetajue Atenske kazaline kulture; komedija je takoer proizala iz toga. Ne samo da su Grci napisali komedije koje su dugo opstale, nego su takoer postavili temelje za komedije iz Elizabetinskog, Rimskog i modernog doba. Povijesni razvoj komedije nije tako dobro dokumentiran, kao kod tragedije. Aristotel u Poetici iznosi da je komedija prije njegova vremena bila smatrana obinom i trivijalnom no kada je napokon prepoznata kao umjetnika forma, siroe je odjednom imalo puno oeva. Grci tvrde da je nastala u njihovoj demokraciji, a zasluge si takoer pripisuju Megarijani sa Sicilije. Grka komedija je imala dva stadija, novu i staru komediju. Predvodnik stare bio je Aristofan, a nove Meandar.

U vrijeme Sofoklove smrti, krajem 5.st. pr.Kr., 128 godina nakon Eshilove pobjede na prvom natjecanju drama u Ateni, zlatno doba grke drame je polako dolazilo kraju. Atena, ija je slobodoumna kultura rodila kazalite, bit e pregaena od strane Spartanaca 404 g.pr.Kr.

- tragini protagonist

- protagonist komedije