Robert Mikac Afganistan / Nikad zavren sukob biblioteka POLEMOS izdava Naklada Jesenski i Turk za izdavaa Mio Nejami

urednik biblioteke Ozren Zunec izvrni urednik Goran Batina recenzenti: prof. dr. Davorka Mati doc. dr. Mirko Bilandi predgovor Vlatko Cvrtila lektura Zlata Santri grafiki urednik: Boris Kuk tisak: Zrinski d.d., akovec listopad 2008. www. j esenski-turk.hr CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 678468. Robert Mikac Afganistan Nikad zavren sukob Naklada Jesenski i Turk Zagreb, listopad 2008. KNJINICA ZELINA SADRAJ I.PREDGOVOR (Vlatko Cvrtila).....................................7 II.PREGLED KRATICA...............................................13 1. UVOD......................................................................21 Terminoloko odreenje pojmova.....................................25 2. POVIJEST AFGANISTANA.....................................43 2.1. Geopolitiko okruenje.................................................48 2.2. Etnika raznolikost........................................................54 2.3. Afganistanska zamka i uspon mudahedina............59 2.4. Borba za Afganistan i pobjeda talibana......................80 Zakljuak poglavlja..............................................................92 3. INTERVENCIJA......................................................95 3.1. Dan nakon kojeg je sve postalo drugaije..................98 3.2. Operacija Enduring Freedom....................................105 3.3. Poetak kraja irokih operacija..................................114 Zakljuak poglavlja............................................................118 4. FAZA STABILIZACIJE...........................................125 4.1. Bonnska konferencija..................................................127 4.2. Uspostavljanje misije ISAF-a.....................................130 4.3. Izgradnja institucija i izbori.......................................138 4.4. Donatorske konferencije.............................................140 Zakljuak poglavlja............................................................146 5. REFORMA SIGURNOSNOG SEKTORA................149 5.1. Afganistanska nacionalna vojska (ANA).................150 5.2. Afganistanska nacionalna policija (ANP)................156 Afganistan / nikad zavren sukob 5.3. Razoruanje, demobilizacija i reintegracija (DDR).....159 5.4. Reforma pravosua.....................................................164 5.5. Borba protiv narkotika................................................166 Stanje na terenu...................................................................168 Zakljuak poglavlja............................................................173 6. POKRAJINSKI REKONSTRUKCIJSKI TIMOVI.....193 6.1. Nastanak pokrajinskih rekonstrukcijskih timova...197 Civilno-vojna suradnja................................................201 6.2. Faze proirenja.............................................................205

6.3. Problemi vezani uz razvoj..........................................206 Zakljuak poglavlja............................................................208 7. RAZVOJ VLASTITIH SPOSOBNOSTI I VANJSKI UTJECAJI.............................................211 7.1. Uspostava pravnog okvira.........................................212 Milenijski razvojni ciljevi............................................213 Afganistanska nacionalna razvojna strategija.........214 Afganistanski ugovor..................................................217 7.2. Forum "6+2".................................................................220 7.3. Suradnja s Pakistanom................................................234 Zakljuak poglavlja............................................................238 8. ZAKLJUAK..........................................................241 9. LITERATURA.........................................................257 Knjige i studije....................................................................257 Dokumenti...........................................................................263 lanci na interneru.............................................................264 Intervjui................................................................................266 Vlastiti intervjui..................................................................267 10. PRILOZI...............................................................269 1.1. Vaniji dogaaji...........................................................269 1.2. Vanije konferencije vezane uz razvoj Afganistana ...270 1.3. Karte i tablice...............................................................271 O AUTORU...............................................................................272 I. PREDGOVOR Svako razdoblje u razvoju civilizacije moemo promatrati s obzirom na kljune dogaaje koji su obiljeavali to vrijeme. U analizama povijesnih razdoblja uobiajeno se upuujemo prema identifikaciji kljunih dogaaja, aktera i njihovih meusobnih odnosa. Dogaaji, akteri i odnosi stvaraju poredak koji odreuje dinamiku unutar prostora i vremena. Analize u podruju drutvenih znanosti nastoje identificirati kljune elemente svakog poretka, kao i dogaaje koji najavljuju njegovu promjenu. Potreba istraivanja proizlazi i iz injenice da su novi poreci uvijek sloeniji od starih. U istraivanjima meunarodnih odnosa i politike uobiajeno je dananje studije zapoinjati analizom poretka hladnog rata od pobjede nad faizmom, koji je po svom karakteru bio bipolarni, pa sve do raspada istonog komunistikog bloka. Usporedbe sa starim poretkom pokazale su viedimenzionalnost i kompleksnost novog poretka koji mnogi analitiari obiljeavaju unipo-larnim. Teko je rei kako postoji samo jedna paradigma kojom bismo mogli objasniti to se to dogodilo u posljednjih dvadesetak godina. Razne kole meunarodnih odnosa nastojale su evidentirati faktore koji su utjecali na strukturiranje svjetskog poretka te su, pratei njihove transformacije, davale prosudbe kako e oni djelovati u novim uvjetima. Moemo rei kako je to vie-ma-nje uspjena metoda obrazlaganja suvremenog svijeta i odnosa u njemu. Meutim, treba isto tako rei kako se u prosudbama Vlatko Cvrtila meunarodnih dogaanja sve vie pojavljuje SAD i njegovo djelovanje u meunarodnom prostoru. Smatra se kako se takvim pristupom moe ostvariti potpuniji uvid u suvremena svjetska politika, gospodarska i sigurnosna dogaanja jer se svjetski poredak moe oznaiti unipolarnim u kojemu SAD ima ulogu vodee politike, gospodarske i vojne sile. Osim toga, svjetska se dogaanja danas sve vie promatraju i kroz sigurnosna pitanja i procese. U tom podruju SAD igra posebno vanu ulogu s obzirom na dogaaje od 11. rujna 2001. godine i teroristiki napad na SAD. I do tada je SAD bio vodea drava u novom svjetskom poretku koja je sudjelovala u njegovu upravljanju koritenjem paradigme ljudskih prava i irenja demokracije. Teroristiki napad na SAD otvorio je mogunost novog upravljanja svjetskim poretkom u kojemu ljudska prava i demokraciju zamjenjuju interesi nacionalne sigurnosti. To je podrazumijevalo i promjenu naina sudjelovanja SAD-a u upravljanju svjetskim poretkom to je rezultiralo pojaanim koritenjem vojnih i sigurnosnih instrumenata u osiguranju nacionalne sigurnosti SAD-a, kao i globalne sigurnosti. Nasuprot SAD-u, suverenoj i sredinjoj dravi unipolarnog svjetskog poretka, kao neprijatelj se

pojavljuje Osama bin Laden i njegova mrea teroristikih organizacija. Nova teroristika prijetnja promijenila je i prirodu meunarodnih sukoba, to je zahtijevalo znaajne reformske pothvate u organizaciji sustava nacionalne sigurnosti i jaanju njegovih sposobnosti djelovanja u uvjetima asimetrinog sukoba. Teroristike organizacije potpuno su drugaija vrsta neprijatelja od onih s kojima su se drave suoavale u prijanjem vremenu. Drave su sredinji imbenici suvremenog svjetskog poretka. Njihov nastanak vezuje se uz VVestphalski mir i posljednjih 450 godina drave su dominirale sveukupnom meunarodnom komunikacijom. Megaterorizam je u svjetsku politiku uveo nove dimenzije geopolitike koja vie nije fokusirana samo na sigurnosne probleme koji proizlaze iz odnosa meu dravama nego i iz odnosa s mnogim ne-dravnim akterima. Predgovor Globalizacija i megaterorizam, svatko na svoj nain, smanjuju regulativne sposobnosti drava i poveavaju potencijale neteri-torijalnih i umreenih oblika novih organizacija. Ovaj proces dovodi u pitanje i vrijednost moi temeljene na resursima i dravi, dakle organizacijskoj formi koja je dominirala meunarodnom komunikacijom unatrag nekoliko stoljea. Rekonfiguracija moi i strukture temeljene na njoj proces je koji ojaavaju sljedee pojave: nastajanje transnacionalnih skupina, porast transnacionalnog kriminala, poveanje ilegalnih i legalnih migracija, utjecaj globalnih medija te militarizacija planeta koja se oituje kroz nastojanje da se u borbi protiv terorizma koriste oruane snage. Pogledajmo koje nam naslijee donosi VVestphalski sustav. On je dizajnirao centristiki sustav teritorija/drava koje su bile odreene suverenitetom i teritorijalnim priznatim integritetom od svjetskog sustava jer su priznavale hijerarhijsku organizaciju prostora i politikih interesa. Promjene u toj organizaciji uvijek su injene na nasilan nain od onih koji takvu raspodjelu moi temeljene na resursima (teritorij) nisu priznavale. Sustav drava u sebi je nosio stalno prisutan sukob izmeu teritorijalno organiziranih pravnih i politikih entiteta gdje je postojala velika sloboda izbora unutarnjeg ureenja i svjetskog sustava koji je poivao na geopolitikoj i hegemonskoj logici stalnog odravanja i poveanja moi s ciljem to izvjesnijeg opstanka u potencijalno neprijateljskom svijetu. Teritorijalne jedinice su promovirale jednakost prema unutra, ali u meunarodnom sustavu su i te kako bile pod pritiskom logike sile i nejednakosti (logika jednakosti nasuprot logici nejednakosti). Da bi se te frustracije smanjile, drave su vrlo esto donosile odluke o poveanju moi kroz modernizaciju vlastitih vojnih i sigurnosnih sustava. VVestphalski sustav pravno je strukturirani sustav koji se temelji na meunarodnom pravu koje jami jednakost drava, zatitu suverenosti i na doktrini neintervencije. Samo potpuno suverene drave mogu sudjelovati u takvom poretku i oekivati da e se prema njima postupati potujui prethodno spomenuta naela. Sustav ima svoju funkciju ako svi u njemu, ili barem znaVlatko Cvrtila ajna veina, djeluju u skladu s pravilima koje je taj sustav stvorio. Ako toga nema, tada rastu ogranienja uinkovitosti sustava da svoje unutarnje probleme rjeava temeljem kompromisa. Proces koji prati neuinkovitost narastanje je novih izazova koji dodatno optereuju cjelokupni sustav. S obzirom na to da takva dinamika nanosi tete sustavu, postavlja se pitanje tko e i kako odgovoriti na nove izazove. Sadanji je svjetski sustav doveo u sukob najmanje dva projekta novoga svijeta, koje uvjetno moemo nazvati globalni i apoka-liptiki. Pri tome se globalno odnosi na antiteroristiku koaliciju, dok se apokaliptini vezuje uz megaterorizam i njihove namjere nanoenja izravnih i neizravnih teta globalnim pokuajima uspostave mira. Svjetski konsenzus nije mogue postii (pitanje je li uope i mogu u novim uvjetima), pa stoga i ne treba uditi reakcija SAD-a da se, zajedno sa saveznicima, pozabavi upravljanjem novim svjetskim poretkom koristii silu i mo kojom raspolae. U zakljuku moemo rei kako je VVestphalski sustav stoljeima odravao dualizam: na jednoj strani jednakost drava prema meunarodnom pravu i hijerarhiju drava u meunarodnim odnosima. Hijerarhija je dakako podrazumijevala i geopolitiko rasuivanje i ponaanje drava, to je vrlo esto dovodilo do sukoba i nasilja u meunarodnim odnosima. Oba konstitutivna elementa bila su usmjerena prema ostvarenju sile i moi kroz teritorijalni suverenitet i kroz geopolitiku kontrolu odnosa meu dravama koritenjem hegemonskih mehanizama (velike sile i supersile). VVestphalski sustav prestaje funkcionirati pojavom drava koje ne mogu pridonositi zajednikom cilju, a to je ostvarivanje mira, ve upravo suprotno, postaju glavni izazivai miru. VVestphalski sustav promovira normativne potencijale sustava. Kada se netko ne eli ponaati u skladu s normama, vrlo je teko zadrati iskljuivo normativni pristup. Treba naglasiti kako se normativni pristup nije primjenjivao nikada u potpunosti, jer je njegova primjena ovisila o geopolitikim obiljejima sustava koji su usmjereni prema stjecanju moi, a to se vrlo esto dogaalo kroz primjenu nasilja.

Predgovor VVestphalski sustav potraio je spas u formiranju svjetske organizacije koja je trebala limitirati agresivno ponaanje drava u meunarodnim odnosima. Stvorena je organizacija Ujedinjenih nacija, a u okviru nje mnotvo agencija koje su poele djelovati na rjeavanju problema s kojima se ovjeanstvo suoavalo. Nastavilo se s razvojem meunarodnih pravila koja su donoena konsenzusom, a poela su se primjenjivati kada ih je ratificiralo dvije treine drava. Dananji je svijet jako nestabilan dijelom i zato to se nalazi u razdoblju kreiranja novih odnosa koji se vie nee temeljiti iskljuivo na suverenitetu i teritorijalnom integritetu, ve e razvijati nove oblike upravljanja vrlo kompleksnim svjetskim poretkom. U njemu se danas nalazi puno vie igraa nego prije. To nisu vie samo drave nego mnoge meudravne i meunarodne organizacije koje se bave nekim od pitanja opstanka suvremenog ovjeanstva. VVestphalski sustav danas nema dovoljno kapaciteta i regulatornih sposobnosti za upravljanje novim sloenim poretkom s mnotvom novih igraa. No, bez obzira na to, stara struktura nastoji zadrati svoje pozicije u upravljakim strukturama bez obzira na nove realnosti, pa smo stoga svjedoci jo uvijek prisutnih geopolitikih poteza s ciljem ostvarenja to vee moi. Danas ivimo u svijetu u kojem se preklapaju pokuaji stvaranja novih odnosa i novih upravljakih struktura, s otporima koji ele zadrati staru strukturu. Rujan 2001. godine definitivno je zaustavio razvoj koji je imao ansi za stvaranje novih struktura. Megaterorizam je uspio uiniti ono to su prieljkivale stare strukture proizale iz VVestphalskog sustava. Drave su se ponovno okrenule pojmovima nacionalna sigurnost i nacionalni interesi, ponovno su znaajna sredstva usmjerile prema militarizaciji i pripremama za ratovanja, ali ne vie na svom teritoriju, ve u onim prostorima koji su naznaeni kao potencijalno izvorite ili mobilizacijsko sredite suvremenih teroristikih organizacija. Ponovno su na svjetsku politiku scenu stupile paradigme neprijatelja, koje je teko vizualizirati na politikoj karti svijeta. Vlatko Cvrtila Afganistan i dananja mirovna operacija u toj zemlji vana je prijelomnica u meunarodnim odnosima. Od intervencije do danas napisano je mnotvo studija o razliitim aspektima svega onoga to se dogaalo i dogaa danas u Afganistanu i oko njega. Interes istraivaa usmjerava se prema analizama koje pokuavaju identificirati sve vane procese i projekte koji su usmjereni prema stabilizaciji Afganistana. Meunarodna zajednica pokrenula je veliki pothvat pomoi Afganistanu ukljuujui u meunarodnu operaciju vojne, politike, gospodarske i druge kapacitete. Po svojim dimenzijama i obiljejima, radi se o jednoj od najsloenijih meunarodnih misija. Knjiga koja je pred vama sveobuhvatna je i vrlo informativna studija o samom Afganistanu, ali i mirovnoj operaciji iz pera izravnog sudionika operacije. S obzirom na pristup, koji je kombinacija analize literature i osobnog iskustva, ova knjiga predstavlja izuzetno vaan istraivaki pothvat, koji raspravlja o jednom sluaju koji ima vrlo vane utjecaje na rekonfiguraciju meunarodne strateke okoline. Prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila II. PREGLED KRATICA ACBAR Agency Coordinating Body For Afghan Relief Agencija za koordinaciju dostave pomoi Afganistanu AIHRC Afgan Independent Human Rights Commission Nezavisno afganistansko povjerenstvo za ljudska prava ANDS Afghanistan National Development Strategv Afganistanska nacionalna razvojna strategija AMF Afgan Militia Forces Snage Sjevernog saveza ANA Afgan National Army Afganistanska nacionalna vojska ANP Afgan National Police Afganistanska nacionalna policija ANBP Afghanistan's New Beginnings Programme Program afganistanskog novog poetka CENTCOM Central Command Sredinje zapovjednitvo amerike vojske CIA Central Intelligence Agency Sredinja obavjetajna agencija SAD-a

CIMIC Civil Military Cooperation Civilno-vojna suradnja CJTF Combined Joint Task Force Namjenske snage iz razliitih rodova vojske vie zemalja Afganistan / nikad zavren sukob DDR Disarmament, Demobilization, Reintegration Razoruanje, demobilizacija, reintegracija GWOT Global War on Terror Globalni rat protiv terora ICRC International Committee of the Red Cross Meunarodni odbor Crvenog kria IMU Islamic Movement of Uzbekistan Islamski pokret Uzbekistana ISI Inter Service Inteligence Pakistanska tajna sluba ISAF International Securitv Assistance Force Misija Internacionalnih stabilizacijskih snaga KAIA Kabul Afgan International Airport Kabulska zrana luka KCP Kabul City Police Kabulska gradska policija KHAD Khadamat-e Etela'at-e Davvlati Afganistanska obavjetajna sluba KMNB Kabul Multi National Brigade Kabulska multinacionalna brigada LOTFA Law and Order Trust Fund for Afghanistan Program koji osigurava donatorsko prikupljanje novca za plae pripadnika ANP-a MDG Millennium Development Goals Milenijski razvojni ciljevi MI-6 Military Intelligence, Section 6 Vanjska obavjetajna agencija Velike Britanije NATO North Atlantic Treaty Organization Sjevernoatlantski savez NGO Non-Governmental Organization Nevladine organizacije NGHA Non-Governmental Humanitarian Agency Nevladine humanitarne agencije NDS National Directorate for Security Afganistanska tajna sluba Pregled kratica OEF Operation Enduring Freedom Operacija Trajna sloboda PDPA Peoples Democratic Party of Afghanistan Narodna demokratska stranka Afganistana PfP Parmership for Peace Partnerstvo za mir PRT Provincial Reconstruction Team Pokrajinski rekonstrukcijski tim RSP Reintegration Support Project Projekt reintegracijske potpore SAD Sjedinjene Amerike Drave SSR Security Sector Reform Reforma sigurnosnog sektora

UN

United Nations Ujedinjeni narodi UNAMA United Nations Assistance Mission in Afghanistan UN-ova misija u Afganistanu UNDP United Nations Development Programme Razvojni program UN-a United Nations Office on Drugs and Crime UNODC Ured UN-a za borbu protiv kriminala i zloporabu droga United States Agency for USAID International Development Agencija SAD-a za meunarodni razvoj Odgovoriti na pitanje kako je to Afganistan postao posrnula zemlja nemogue je ako se ne uzmu u obzir utjecaji i upletanja sa strane u zbivanja. estim spominjanjem islama, kao dominan-te religije na irem podruju Afganistana, i njegove poveznice s ratnim zbivanjima nismo eljeli nanijeti tetu vjeri niti uvrijediti bilo kojeg potovatelja islama. Naprotiv, htjeli smo jasno istaknuti razliku izmeu vjere i njezine zloporabe. Jer velika veina vjernika islamske vjeroispovijesti ne misli poput onih koji se u borbi za svoje ciljeve pozivaju na vjeru i nanose joj tetu, a koji su mala, ali snana manjina u islamskom svijetu. Mogu rei da sam upoznat s istinskom vjerom, potujem nju i njezine sljedbenike i namjera mi nije bila izjednaavati vjeru i nasilje. Isto tako knjiga nije antiameriki nastrojeno djelo, kakav bi dojam pojedini itatelji mogli stei, ve je plod nastojanja da se kritiki ispita utjecaj uskog dijela vladajue elite SAD-a na zbivanja u Afganistanu. Knjigu sam namijenio u prvom redu stradalima od protupjeakih mina u toj ratom opustoenoj zemlji. Moj skroman dar njima neka bude cjelokupan iznos autorskog honorara. Ova knjiga ne bi bila realizirana bez nekoliko presudnih momenata, boravka u Afganistanu, suradnje s kolegama i dragim ljudima te potpore profesora, recenzenata, urednikog tima i obitelji. Mnogi su me nadahnjivali za pisanje knjige. Iz bojazni da ne izostavim nekoga iz pojedinane zahvale, to bi bila neoprostiva pogreka, izraavam skupnu zahvalu svima koji su pomogli da se knjiga objavi. Vjerujem da e se sve drage osobe koje su me oplemenile svojim prijateljstvom prepoznati u zahvali. Zahvaljujem svima, bez vas ne bih bio ono to jesam, bez vas ne bi bilo ovog djela. Va sam vjeni dunik. Autor Knjigu posveujem napaenim duama Afganistana KNJINICA ZELINA 1. UVOD Nakon sovjetsko-afganistanskog rata, u sloenom regionalnom i globalnom okruenju, punom dvojbi i izazova, kao posljedica zanemarivanja graanskog rata u Afganistanu i nesnalaenja globalnih geopolitikih subjekata, Afganistan je postao sigurna luka za meunarodne teroristike mree. Nedavno uznapredovalo nasilje samo je posljednje poglavlje u tridesetogodinjem ratu u Afganistanu. Prema Rubinu Barnettu, sukob je poeo kao ideoloka bitka hladnoga rata, razvio se u graanski sukob etnikih frakcija te je potom postao centar irega konflikta izmeu Zapada i islamskih teroristikih grupa (Rubin, 2006b.). Meu brojnim teroristikim skupinama koje su djelovale u Afganistanu, Al-Qaida je oznaena kao ona koja je uspjela izvesti tada mnogima nezamislivo teroristiki napad na New York i VVashington, 11. rujna 2001. godine. Reakcija na taj in bila je operacija Enduring Freedom.1 Ubrzo su postignuti primarni ciljevi misije, svrgavanje talibana i protjerivanje Al-Qaide iz Afganistana. Meutim, realizacija sekundarnih ciljeva, meu njima najznaajniji: reforma sigurnosnog sektora, obnova administracije i upravljanja, Ministarstvo obrane SAD-a prvotno je vojnu operaciju napada na Afganistan planiralo nazvati operacija Infinite Justice (Beskonana pravednost). Korijeni naziva Infinite Justice mogu se povezati s operacijom Infinite Reach kojom su, 1998. godine, izvedeni zrani udari po uporitima Osame bin Ladena u Afganistanu, kao reakcija na teroristike napade na veleposlanstva SAD-a u Keniji i Tanzaniji. Ime operacije Infinite Justice promijenjeno je jer je postojala mogunost da bi takvim imenom uvrijedili muslimane koji vjeruju da samo Allah moe osigurati beskonanu (boansku) pravednost. Ime operacije Infinite Justice promijenjeno je 25. rujna 2001. godine u Enduring Freedom. Afganistan / nikad zavren sukob

obnova pravnog poretka te gospodarska i socijalna obnova, dugoroni su projekti, ovisni o mnogim imbenicima u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. SAD je predvodio "koaliciju voljnih" u operaciji Enduring Freedom koja je bila pokrenuta kao preventivni rat radi obrane nacionalne sigurnosti SAD-a. Prema Davorinu Lapau, optuivi za taj napad Osamu bin Ladena i njegovu teroristiku organizaciju Al-Qaidu, Sjedinjene Amerike Drave, pozivajui se na osudu teroristikog ina u rezoluciji Vijea sigurnosti UN-a 1368(2001) te openito na program borbe protiv terorizma, to je iznesen u rezoluciji 8/1373(2001), proizvoljnim tumaenjem spomenutih rezolucija uzimaju si za pravo da upotrebom sile svrgnu talibanski reim te uhite, po njihovu miljenju odgovorne za spomenute teroristike ine (Lapa, 2007.). Odluka o formiranju meunarodnih snaga pod mandatom UN-a donesena je na Bonnskoj konferenciji 5. prosinca 2001. godine. Uspjenim diplomatskim djelovanjem (UN-a, SAD-a i Njemake) osigurana je nazonost pobjednikih afganistanskih etnikih frakcija2 u Bonnu, poetkom prosinca 2001. godine, te je postignut Bonnski sporazum. Tijekom bonnskog zasjedanja, sve strane u sporazumu dogovorile su se da je potrebno angairanje internacionalnih snaga pod UN-ovim mandatom, koje bi bile zaduene za sigurnost i pomo privremenoj upravi u Kabulu. Zajednikim sporazumom trasiran je put prema misiji ISAF-a (International Securitv Assistance Force). Misija ISAF-a odobrena je 20. prosinca 2001. godine rezolucijom 1386 Vijea sigurnosti UN-a te snage ukljuene u misiju djeluju kao stabilizacijske snage u Afganistanu. Meunarodne snage u misiji ISAF-a trebale su omoguiti tranzicijskim vlastima i UN-ovoj misiji za pomo u Afganistanu siguran rad na podruju glavnog grada Kabula 1 njegove okolice (NATO prirunik, 2006.). Potrebno je naglasiti njihovu prvotnu ogranienost na podruje Kabula i okolice, 2 Rije je o pripadnicima Sjevernog saveza koji je okupljao snage mudahe-dinskih etnikih frakcija (preteno Tadika, Uzbeka i Hazarijaca) koji su bili suprotstavljeni talibanima, preteno etnikim Patuncima. Iako je uvrijeen naziv za pripadnike patunskog naroda - Patuni te haza-rijskog - Hazari, ispravni nazivi su: Patunci i Hazarijci (Hrvatski opi leksikon, 1996.). 1. Uvod kasnijim rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a misija je proirena. Za to vrijeme, operacija Enduring Freedom, izravan odgovor SAD-a i drava ukljuenih u "koaliciju voljnih" na dogaaje od 11. rujna 2001. godine, bila je usredotoena na borbene akcije eliminiranja terorista. Zajedniki je cilj objema misijama uspostava sigurnosti i reda u zemlji, to se pokuava ostvariti u sklopu projekata unutar faze stabilizacije i rekonstrukcije. Cilj je knjige istraivanjem pronai odgovor na glavno istraivako pitanje: Jesu li rezultati stabilizacije i rekonstrukcije u Afganistanu est godina nakon intervencije dovoljni za dugoronu stabilizaciju i obnovu zemlje? Zapoet emo na taj nain da prvo objasnimo uzroke vjerom obojenog terorizma koji dolazi iz Afganistana te emo kratko dotaknuti izvore tog terorizma koji korijene vuku s Bliskog istoka - od arapskog nacionalizma preko islamskog radikalizma pa sve do terorizma u kojem se njegovi poinitelji pozivaju na vjeru. Zapoet emo na taj nain zato to su dogaaji iz novije povijesti Afganistana obiljeeni velikim utjecajem pokreta i skupina proi-zalih s Bliskog istoka. Afganistan je bio, zbog svog geografskog poloaja, unutarnjeg politikog ureenja i viestoljetnog naina ivota, poprilino izoliran od vanjskih utjecaja kada je rije o islamskim gibanjima. Takvo stanje potrajalo je do druge polovice 70-ih godina 20. stoljea koje su obiljeene unutarnjom borbom protiv komunistike (ateistike) vlasti i njenih reformi, napadom SSSR-a te ukljuivanjem veeg broja islamskih militanata u zapoeti sukob. Potom je potrebno obratiti pozornost na noviju povijest Afganistana i prilike u okruenju, posebno u drugoj polovici 20. stoljea i na poetku 21. stoljea. Svakako treba prikazati etniku raznolikost zemlje te objasniti uzroke podjela: prema ograncima u islamu (suniti i ijiti), plemenskoj pripadnosti te socijalnim, drutvenim i razlikama u obrazovanju. Vano je objasniti kako je dolo do ideolokog sueljavanja na prostoru Afganistana koji Afganistan / nikad zavren sukob je postao glavno bojno polje hladnoga rata te se nakon toga pretvorilo u graanski sukob etnikih frakcija. Svi navedeni dogaaji bili su potpomognuti vanjskim subjektima. Nakon povlaenja SSSR-a iz Afganistana 1989. godine, a pogotovo zavretkom hladnoga rata, Afganistan je prestao biti zanimljiv slubenim politikama zapadnih zemalja koje su ga promatrale kao samo jo jedan sukob u nekoj dalekoj zemlji. Takvo stanje potrajalo je sve do teroristikih zlodjela 11. rujna 2001. godine. U opisivanju dogaaja nakon 11. rujna 2001. godine, dana nakon kojeg se sigurnost u cijelom svijetu poima drugaije, vano je prikazati motive napada i njihove pokretae. Isto tako, na kojim osnovama i kako je dolo do formiranja antiteroristike koalicije, njezina djelovanja na podruju Afganistana te kakve su posljedice intervencije kojom je poeo globalni rat protiv terorizma.

Da bi bilo mogue zapoeti ekonomsku i socijalnu obnovu zemlje u postkonfliktnom periodu, najprije je potrebno postii visok stupanj sigurnosti i stabilnosti zemlje. Predvieno ostvarenje tih ciljeva odreeno je reformom sigurnosnog sektora koja je oznaena kljunim procesom za uspjeh stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. Reforma obuhvaa pet stupova: (1) obuku i opremanje afganistanske nacionalne vojske (Afgan National Army - ANA), (2) reformu i opremanje afganistanske nacionalne policije (Afgan National Police - ANP), (3) reformu pravosua, (4) borbu protiv narkotika, te (5) razoruanje, demobilizaciju i reintegraciju (Di-sarmament, Demobilization, Reintegration - DDR program). U reformi sigurnosnog sektora, uz utjecaj stranih snaga, izrazito je vaan razvoj vlastitih sposobnosti - afganistanske vlasti nakon reforme moraju biti sposobne preuzeti ulogu nositelja sigurnosti i stabilnosti u zemlji. Istraivat e se smjerovi razvoja reforme te prouavati deklarirani prioriteti u reformi, razmatrat e se naini razvijanja mehanizama institucija te sagledati odnosi meu zapoetim procesima. Nakon kvantitativne analize, procijenit e se njihova uspjenost i vanost za napredak Afganistana. 1. Uvod Uspjean prijelaz iz faze intervencije u fazu stabilizacije i rekonstrukcije okvir je politikog i vojnog djelovanja u modelu pokrajinskih rekonstrukcijskih timova koji od svog nastanka i proirenja pokazuju nain realno ostvariva napretka u zemlji. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi novost su koja se dokazuje kao uinkovito i korisno sredstvo pomoi pri stvaranju sigurnog okruja. Omoguuju angairanim zemljama sudionicama, meunarodnim organizacijama i nevladinim udrugama da pomognu vladi Afganistana u obnovi zemlje (NATO prirunik, 2006.). No usprkos mogunosti razvoja, potrebno je oznaiti to prijei njihov napredak te ispitati i upozoriti na probleme zastoja u prijelazu u viu fazu. Posljednje poglavlje istraivanja usmjereno je prema vrlo znaajnim okolnostima za stabilizaciju zemlje koje se ogledaju u razvoju vlastitih sposobnosti i prikazu utjecaja vanjskih subjekata. Vano je promatrati Afganistan kao dio ire regije, kao prostor Euroazije, raskrije putova koje je izrazito podlono geopolitikim i geostratekim utjecajima. Nakon elaboriranja rezultata istraivanja vezanih uz postavljeno glavno istraivako pitanje, namjera je oznaiti jesu li napori uloeni u stabilizaciju i rekonstrukciju bili dostatni, a ako nisu, oznaiti koji su jo napori potrebni prema dugoronoj stabilizaciji. Znajui da se Afganistan trenutano nalazi na prijelomnici - stabilizacija ili ponovni ponor - ovaj rad pokuava oznaiti probleme i razloge zaokreta u napretku Afganistana. Isto tako, nastoji se upozoriti na okolnosti koje bi Afganistan mogle odvui u ponor. Kako se Afganistan trenutano nalazi izmeu stabilizacije i dezintegracije, prikazom uspjenosti faza stabilizacije i rekonstrukcije, izloit e se to je proputeno uiniti (objektivno i subjektivno) te koje se zadae oekuju. Komparativna istraivanja omoguila su analizu uinaka stabilizacije u Afganistanu. U knjizi su oznaeni uzroci koji su doveli do toga da je Afganistan posrnuo, da je kao zemlja pruao Afganistan / nikad zavren sukob utoite najopasnijim teroristikim organizacijama na svijetu i da je tijek stabilizacije podjednako ovisan o unutarnjim i vanjskim imbenicima. Knjigom se nastoji pridonijeti rasvjetljavanju uzroka dananjih svjetskih problema: islamski radikalizam, vjerski terorizam i globalna nesigurnost. Iako su opisani procesi izrazito ivi i aktualni te se stalno mijenjaju i proiruju, nastojali smo dati prikaz razloga zato se suvremeni Afganistan nalazi izmeu stabilizacije i dezintegracije. Metodoloki okvir Metodoloki okvir knjige ini: > komparativno istraivanje literature > analiza politikih djelovanja vezanih uz Afganistan > aktivno sudjelovanje na terenu i promatranje procesa > intervjui na terenu i konzultacije sa strunjacima na podruju sigurnosti. Istraivanje literature pokazalo je da je djelovanje meunarodnih subjekata bilo presudno u primjeru Afganistana. U otkrivanju uzroka problema suvremenog Afganistana pokuali smo se koncentrirati na relevantne i pouzdane izvore i autore, premda je do znaajnijih statistikih podataka bilo teko doi. Svakako vaan dio obuhvatila je analiza politikih smjerova subjekata znaajnih za Afganistan, usporedba njihovih slubenih politika i kontinuiteta njihova djelovanja. Na ovu knjigu uvelike je utjecao autorov boravak u Afganistanu, sudjelovanje u misiji ISAF VII.3 Promatrali smo kako se odvija proces u samoj zemlji te zabiljeili razmiljanja stanovnika o napretku u razvoju i o doprinosu internacionalnih snaga. Za hrvatska vojna glasila intervjuirali smo neke visoke vojne asnike, koji su upravljali misijom ISAF-a na terenu, kao i s predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova RH koji su povezani s

Autor je u Afganistanu boravio kao asnik OS RH, od veljae do kolovoza 2005. godine. 1. Uvod misijom u Afganistanu.4 U razgovoru s njima doznali smo slubene stavove o stratekim ciljevima, otkrili su to misle o tome koliko e trajati misija i to se planira ostvariti u Afganistanu. Svi prikupljeni podaci, ponajprije oni koji imaju vremenski odmak i zavrili su kao procesi, obraeni su deskriptivno. Iako je bilo potrebno zbog sagledavanja pojedinih procesa nekoliko se puta vraati na poetak, deskriptivnim objanjenjima nastojao se ostvariti bolji slijed i prikaz uzroka problema koji su generirani u Afganistanu. Analitikim naelima pokualo se objasniti zato su pojedini procesi vezani, to oni obuhvaaju i zato ih ne moemo promatrati odvojeno. Neki sloeni procesi rastavljeni su i reorganizirani u vie analitikih rubrika. Potom su argumen-tacijskim pristupom jasno prikazani suprotstavljeni procesi te je napravljena razliku meu njima. Pojedina poglavlja obraivana su nizanjem dogaaja i procesa, u kojima su dani argumenti "za" i "protiv" odreenih procesa. Terminoloko odreenje pojmova Ono to je nekome terorizam, drugom je borba za slobodu. M. Cherif Bassiouni Afganistan, zemlja koja je postala utoitem teroristikih organizacija, SAD-u se vratio poput bumeranga, ali ne samo SAD-u nego i SSSR-u i Pakistanu. Tijekom 8o-ih godina 20. stoljea SAD je uvelike potpomogao razvoj islamskih boraca u Afganistanu ("boraca za slobodu" prema predsjedniku Reaganu), da bi nakon povlaenja Sovjeta iz zemlje slubena politika napustila njih, ali i zemlju (to nije sluaj i s CIA-om). Zanemarena zbivanja na podruju Afganistana gorko su ih 11. rujna 2001. godine podsjetila na upletanje u prolosti. Nakon toga SAD se ponovno vraa na poprite nekadanjih aktivnosti, odluan u nakani da ovaj put nee napustiti Afganistan dok ne rijei razloge dolaska. No ubrzo 4 Hrvatski vojnik; broj 34 (svibanj 2005.), broj 38 (lipanj 2005.), broj 44-45 (srpanj 2005.), broj 50 (rujan 2005.) Afganistan / nikad zavren sukob emo vidjeti da je realnost poneto drugaija. Mogle bi se povui paralele s prijanjim i sadanjim intervencijama u Afganistanu i Iraku.5 U obje zemlje vraaju se ispravljati ono to su propustili. No izgledno je da oslobaanje naroda i pacificiranje obiju zemalja ima sasvim suprotna obiljeja. Jer, robusnim, na vojnim principima zasnovanim rjeenjima, bez ekonomske i socijalne obnove, nisu mogue pobjede u borbi protiv terorizma. Posljednje intervencije u obje zemlje pokrenute su kao rat protiv terorizma. Istodobno se za ciljeve intervencija u obje zemlje istie uklanjanje organizatora terorizma sa sekundarnim ciljevima uspostave i izgradnje demokratskih institucija, to svakako treba pozdraviti. Meutim ispravan bi nain ("pravi put") bio uvoenje demokracije kao nain borbe protiv terorizma jer se terorizam ne moe pobijediti vojnim snagama. Terorizam se moe pobijediti borbom ideja, omoguavanjem napretka stanovnitva, pruanjem jednake prilike za uspjeh svima, omoguavanjem suivota. Pobjeda nad teroristima i platformama na kojima se regrutiraju i hrane svoj gnjev moe se postii samo irokim multidimenzionalnim pristupom otklanjanja uzroka terorizma. Navedeno se moe ostvariti samo suradnjom veine svjetskih imbenika. Inicijalni problem je u apsolutno razliitim stajalitima i razmiljanjima suprotstav-ljenih u sukobu oko globalnih pitanja u svijetu, a to su openito suprotstavljena stajalita Zapada i muslimanskog svijeta. Pitanja kao to su globalizacija, sloboda trgovine, dostupnost energentskih izvora i njihova eksploatacija, pitanja slobode izraavanja i ljudskih prava, oneienja i pitke vode, glad i siromatvo, odrivi razvoj i suivot samo su neke teme koje se promatraju dijametralno suprotno u razliitim dijelovima svijeta, s obzirom na razlike u snazi, mogunostima i vrijednostima. Dok SAD propagira dostupnost energetskih izvora (najvie ih troe, a nemaju ih dovoljno), s druge strane onemoguava njihovu dostupnost potencijalnim Afganistan - pomaganje borcima protiv SSSR-a, potom ostavljanje zemlje u graanskom ratu te povratak nakon 11. rujna 2001. godine. Irak - Pustinjska oluja 1991. godine, istjerivanje irakih snaga iz Kuvajta, povlaenje da bi se ponovno vratili trenutnom okupacijom iz 2003. godine radi svrgavanja Sad-dam Husseina, to su mogli uiniti ve 1991. godine. 1. Uvod rivalima Kini i Indiji. Kina i Indija su u posljednjem desetljeu izuzetno ekonomski uspjene zemlje i stopa njihova ekonomskog rasta vea je od SAD-a, za industriju potrebno im je svakim danom sve vie energije (nafte i plina) kako bi nastavile takav progresivan rast. SAD se, kako na vojnom i politikom, tako i na energetskom polju, ponaa kao hegemon, ne doputajui drugima onoliko energije koliko bi eljeli. Na taj nain usporava rast njihove industrije i ekonomije. SAD brani nacionalne interese i na podruju Perzijskog zaljeva, ali i ire regije,

kontrolirajui izvore nafte, osiguravajui njenu eksploataciju i onemoguujui opskrbu drugih. Osim kontrole izvora nafte, izuzetno je vano nalaziti se i na distributivnim smjerovima nafte. Prema Chalmersu Johnsonu, nestankom SSSR-a, a s njime i razloga za ameriku politiku obuz-davanja, vode SAD-a bili su toliko naviknuti na dominaciju nad polovicom zemaljske kugle da im je bila nezamisliva pomisao na to da je se odreknu. Mnogi su Amerikanci jednostavno zakljuili da su "dobili" hladni rat i da su tako zasluili imperijalne plodove pobjede (Johnson, 2005.). No nije nam cilj napisati antiameri-ki nastrojeno djelo, nego prikazati stanje u Afganistanu, kojem je neprincipijelna politika SAD-a uvelike kumovala. Afganistan se naao u vremenskom i prostornom mlinu razliitih utjecaja ne samo u svojoj regiji nego na irem prostoru Bliskog istoka, u islamskom svijetu, u mlinu obuzdavanja irenja sovjetskog komunizma, kontrole energetskih putova, a sve u okviru dogaaja koji su bili prevelik zalogaj za Afganistance. Ovisno o mjestu i vremenu u kojemu ivimo, politikoj podjeli, civilizacijskim i kulturnim razlikama, pogledi i stavovi o najaktualnijim procesima razlikuju se, ne postoje opeprihvaena objanjenja pojmova. Terorizam kao pojam postoji jako dugo, a teroristika djela prepoznata su i prvi put opisana prije nekoliko stoljea. No u posljednjem desetljeu broj teroristikih djela znatno je porastao, o njihovim uincima uvelike se govori i pie. Zbog toga se na uzroke i usmjerenost teroristikih djela gleda razliito te imamo vie stotina definicija terorizma. Afganistan / nikad zavren sukob Posljednjih tridesetak godina terorizam je postao jedan od prvorazrednih drutvenih problema, problem veine visokorazvijenih zapadnoeuropskih zemalja, primjerice panjolske, Njemake, Italije, Velike Britanije, ali i June Amerike, Argentine, Brazila, Venezuele, ilea, Bolivije te zemalja Azije, Indije, Sri Lanke, Turske, kao i bliskoistonih zemalja, a nije zaobiao ni afrike zemlje. Na podruju Bliskog istoka nastale su brojne organizacije koje su izvele cijeli niz teroristikih akcija usmjerenih protiv Izraela, ali i protiv zapadnih, posebno amerikih interesa (Vukasovi, 2006.). U novije vrijeme, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljea, pojavljuje se islamski terorizam u Aliru, Egiptu, Libanonu, Sudanu i Tunisu. Teroristike organizacije svoja su teroristika djelovanja usmjeravale i prema reimima u vlastitim zemljama koje su smatrale prozapadno orijentiranima. ezdesetih godina prolog stoljea bliskoistoni je konflikt izmeu arapskih zemalja i Izraela izaao izvan okvira regije. Nakon to je arapska nemo na bojnom polju dokazana u etiri rata s poniavajuim ishodom za arapske zemlje, mnogi su se okrenuli drugim metodama borbe, terorizmu. Prekretnica je poraz u treem izraelsko-arapskom ratu 1967. godine. Tim porazom arapski nacionalizam prerasta u radikalizam, a neki aktivisti kreu i putem terorizma. O terorizmu se ne moe govoriti openito. Izuzetno je vano znati ili pokuati odrediti njegovu pozadinu, prema kome je usmjeren i kojim se metodama teroristi slue da bismo mogli dati ocjenu njegova djelovanja. Mirko Bilandi navodi da je terorizam nesumnjivo jedna od najistaknutijih politiko-sigurno-snih znaajki suvremenog svijeta. To je fenomen koji se generira iz politikog podruja. Kao spoj politike i nasilja, Bilandi dalje navodi da terorizam ima tri temeljna elementa: (1) uzroke koji dovode do politikog nasilja koje prerasta u terorizam, (2) teroristike akte koje najee izvode teroristike organizacije, ali nerijetko i drave te (3) protuteroristiku politiku, odnosno protuteroristiko djelovanje (Bilandi, 2007.). Prema Radovanu Vukadinoviu, terorizam je strah koji se unosi horizontalno i 1. Uvod vertikalno. Prijetnja silom ili upotreba sile, uz strah kao posljedicu, mogu se uzeti kao glavne odrednice fenomena koji se inae stalno mijenja i prilagoava novim uvjetima. Dalje, Vukadino-vi spominje to nije terorizam. Prema Vukadinoviu, terorizam nije oblik gerilskog ratovanja, nije ni politiki ni ideoloki pokret. To je metoda kojom odreene grupe, koje imaju neka svoja politika, filozofska ili religijska uvjerenja, djeluju kako bi destabilizirale odreenu zemlju ili regiju i kako bi promovirale svoja religijska, ekstremistika, radikalnomarksistika, rasna ili faistika uvjerenja (Vukadinovi, 2004.). Vlatko Cvrtila smatra da je terorizam postao glavna prijetnja svjetskoj sigurnosti (Cvrtila - Bari, 2004.). Hikmet Cetin, visoki civilni predstavnik NATO-a u Afganistanu, govorei o karakteru terorizma, smatra da je terorizam, pogotovo danas, globalnog karaktera i vie nego ikada u nepredvidljivom obliku, stoga mora biti urno suzbijen radi sprjeavanja efekta snjene kugle (Cetin, 2004.). Na pitanje zato je dolo do velike ekspanzije terorizma u svijetu, Paul VVilkinson odgovara da se pokazao jeftinom, niskorizinom metodom koja donosi rezultate u borbi razliitih skupina i reima (VVilkinson, 2003.). Unutar strategije EU za suzbijanje terorizma, terorizam je definiran kao prijetnja svim dravama i svim ljudima. On je ozbiljna prijetnja naoj sigurnosti, vrednotama naih demokratskih drutava te pravima i slobodama naih graana. Terorizam je kriminal i neopravdan je bez obzira na okolnosti. S obzirom na njegovu mnogoznanost, moemo govoriti o povijesti terorizma, uzrocima, protumjerama, ideologijama, organizacijskim strukturama, metodama postupanja.6 Posebno emo se osvrnuti na terorizam povezan s vjerom.

Neki se u svojim promatranjima terorizma usredotouju na poinitelje, ciljeve ili tehnike. No prema Virginiji Held, samo su dva obiljeja terorizma vana za njegovo razlikovanje od drugih oblika nasilja. Prvo, terorizam je usmjeren na one koji ne sudjeluju u borbi. Ta karakteristika odvaja ga od nekih oblika ratovanja. Drugo, teroristi koriste nasilje u dramatine svrhe - usaivanje straha u ciljanu skupinu esto je znaajnije od opipljivog rezultata. Tim hotiminim stvaranjem straha terorizam se razlikuje od obinog umorstva ili napada (Stern, 2006.). Afganistan / nikad zavren sukob Sve tri monoteistike svjetske religije (islam, judaizam i kranstvo) imaju tijekom povijesti poveznicu s borbom, sukobima u kojima je vjera bila pokreta. Prema Jessici Stern, veina vjerskih terorista promovira mjeavinu vjerskih i materijalnih ciljeva, primjerice, stjecanje politike moi kako bi se nametnula posebna interpretacija vjerskih zakona ili pozivanje na vjerske tekstove da se opravda zauzimanje spornih teritorija (Stern, 2006.). Mi smo se usredotoili na islam dananjeg doba, gdje problemi nastaju kod tumaenja Kur'ana kao nasilnog koncepta, bilo da takvo tumaenje dolazi od vladara, vjerskih dostojanstvenike (uleme), sveenstva (mule), razliitih pokreta, skupina ili pojedinaca. Takvo tumaenje Kur'ana prema kojem je odobreno nasilje pronalazimo u uenjima unutar pravaca islama, npr. vahabizma7, slubene religije Saudijske Arabije, i deobandizma8, prisutnog na podruju Afganistana i Pakistana. Moramo naglasiti da je rije o odreenom broju propagatora, odnosno tumaa te da se ne mogu svi sljedbenici tih pravaca poistovijetiti s oniVahabizam je vrsta tradicionalizma u islamu koji je utemeljio koncem 17. i poetkom 18. stoljea Muhamed ibn Abd el-Vahhab, tzv. reformator islama, podrijetlom iz Saudijske Arabije. Vahabizam se zasniva na redukcionistikim i izvornim idejama o islamu te se njegova interpretacija islama razlikuje od drugih islamskim smjerova kao to su sunizam, sufizam i ijizam. Vahabizam nastoji zadrati muslimane na izvornoj interpretaciji islama bez daljnjih znanstvenih, teorijskih i si. posredovanja u interpretaciji. Samim tim vahabizam je interpreta ti vni tok koji nema svoju literaturu, koji nema svoje miljenje, te duhovni tok koji zagovara krajnje reduciranje ovjeka kao pojedinca i muslimana kao lana zajednice. Vidi vie: Curak, 1998. Deobandsku kolu utemeljili su 1867. godine, Reshid Ahmed Gangohi i Ka-sim Nanautovij. Deobandi je grad udaljen oko stotinu i pedeset kilometara od Delhija u Indiji. Deobandska kola pripada hanefitskoj pravnoj koli i zagovara strogo potovanje islamskih pravila. Najvie je sljedbenika u Pakistanu, u okolici grada Karachija, te medu Patuncima u Sjeverozapadnoj pograninoj pokrajini (NVVFP - North West Frontier Province) i pokrajini Baluistan. Sljedbenici tvrde da je temeljni razlog stagniranja muslimana prihvaanje vrijednosti zapadne civilizacije, odnosno zavedenost nemoralom. Osim isticanja nunosti pobonosti osobe, Deobandska kola okupljala je muslimane u borbi protiv britanske okupacije. Nakon smrti prve generacije osnivaa prihvatili su neke rune obiaje kao to je lo tretman ena i negativan stav prema muslimanima ijitima. Neki vodei autoriteti talibanskoga reima pohaali su ove vjerske kole - medrese. Sljedbenici kole ne prihvaaju nikakav oblik hijerarhije u muslimanskom drutvu, iskljuuju plemensku i monarhijsku pripadnost. 1. Uvod ma koji se zalau za nasilni koncept tumaenja Kur'ana. To su primjeri konzervativne, ali i nasilne interpretacije vjere. Mnogi stoga smatraju da je vahabizam pokret za sebe (ne smatraju ga reformistikim jer reforma bi znaila napredak, a u primjeru va-habizma i deobandizma to je nazadovanje) i da bi ga trebalo iskljuiti iz sunitskog toka islama te ga promatrati zasebno (Algar, 2004.). No vahabiti su uvjereni da je njihova reforma pravi put, a da svi ostali nazaduju. Prema Hamidu Algaru, profesoru i predavau perzijske i islamske znanosti, vahabizam u dugoj i bogatoj povijesti islamske misli ne zauzima posebno vano mjesto. Intelektualno beznaajan, vahabitski pokret imao je sreu pojaviti se na Arapskom poluotoku u blizini Nejda (Meke i Medine), u zemljopisnom aritu muslimanskog svijeta. Njegovi zatitnici, obitelj Saud, takoer su imali sreu da u 20. stoljeu steknu golemo bogatstvo od nafte, koje su koristili za irenje vahabizma u muslimanskom svijetu i drugdje. Bez ova dva imbenika (rije je o politikoj ulozi obitelji Saud koja se povezuje s vahabitskim pokretom i bogatstvu u petrodolarima) vahabizam je mogao lako ostati u povijesti kao sporedno i kratkotrajno sektako gibanje. Ta dva imbenika, uz druge suvremene tenje u islamskom svijetu, omoguila su vahabizmu stanovitu dugovjenost (Algar, 2004. i Schvvartz, 2005.). Prema Abdulu Hadiju Palazziju, Vah-hab je uspjeno preobratio nepismene beduine koji su ivjeli u pustinji Nejd, ukljuujui i Muhameda ibn Sauda, vou oruane skupine, na svoju verziju islama. Vahhab i Saud dogovorili su suradnju: Saud e biti emir, politiki lider, dok e Vahhab biti eik, vjerski voa. Vahhab je izdao vjerski dekret, fetvu, kojom sve nevahabite proglaava nevjernicima, dajui Saudu "plat vjerskog legitimiteta koji mu je trebao da bi proganjao nedune ljude". Tako su Saudovi batinai postali "borci dihada" ovlateni ubijati "nevjernike" (Stern, 2006.). Osim u prolosti i danas postoje primjeri da vjerski dostojanstvenici sudjeluju ili potiu nesnoljivost ili ak oruanu borbu svim sredstvima (i terori-

Afganistan / nikad zavren sukob zam je doputena opcija).9 Njih je potrebno istaknuti, osuditi i ne izjednaavati s vjerom u cjelini. Takvi elementi uspijevaju isplivati na povrinu dijelom i zbog nedostatka organizacijske strukture islama. U islamu nema hijerarhije (uz izraenu podijeljenost na sunite i ijite), kao to je, primjerice, ima u Katolikoj crkvi, koja bi omoguila voenje vjernika i upravljanje najznaajnijim procesima to se tie vjere. Drugi je dio problema vezan uz obrazovanje. Iako su pripadnici islamske vjere dali snaan doprinos kako razvoju prirodnih, drutvenih i humanistikih znanosti, tako i u umjetnosti, nepismenost je velik problem i danas.10 Navedeni razlozi nisu jedini, no svakako omoguuju manipulaciju vjernicima. Na koncu, a to pokazuju brojni primjeri, najvee su rtve radikala upravo muslimani, a to im je donijelo mnogo patnje i stradanja te tetilo vjeri. rtve i patnje muslimanskog stanovnitva mnogostruko su vee od onih to su ih vjerski radi-kali nanijeli zapadnom stanovnitvu. Dodatan je razlog tolikom stradanju i nejedinstvo muslimana. Umjesto da pokuaju rijeiti probleme unutar vlastitog vjerskog korpusa, njihove probleme rjeavaju zapadnjaci koji se previe u to ne razumiju. Kako su navedene negativnosti utjecale na sudbinu cijelih generacija, vidjet emo na primjerima afganistanskih izbjeglica u kampovima Abu Hamza al-Masri, radikalni islamski klerik i bivi imam u damiji u Fin-sbury parku u sjevernom Londonu koji je otvoreno zagovarao djelovanje Al-Qaide i ostalih teroristikih skupina u "svetom ratu protiv nevjernika". Omar Abdel Rahman, duhovni voa teroristikih skupina Islamski dihad i Gamma al-Islamya, koji je na molitvama u damijama u New Yorku okupljao oko sebe sljedbenike voljne na ukljuivanje u "rat protiv kriara". Veliki muftija Jeruzalema Mohammad Amin al-Husayni tijekom osnivanja Izraela i nakon toga poticao je na antisemitizam prema Zidovima, ali i prema onim arapskim strujama koje su zagovarale arapsko-idovsku suradnju u razvoju Palestine. Postoji itav niz mula i ulema u Saudijskoj Arabiji koji se pozivaju na "sveti rat". Drastian pad u razvoju zemalja s veinskim muslimanskim stanovnitvom (iako to nije generalno pravilo) moe se uoiti nakon kolonijalnih osvajanja, posebice Velike Britanije. Nepismenost je odlika podruja Bliskog istoka, jer zemlje poput recimo Malezije nemaju takav problem. U interesu je zapadnih sila da stanovnitvo tog podruja bude nepismeno i neobrazovano kako bi se vladajue elite obrazovale u zemljama zapadnog svijeta, stjecale njihove navike, bile pripremljene za blisku suradnju s njima i vladale takorei do beskonanosti. 1. Uvod Pakistana (ali i Irana) tijekom sovjetsko-afganistanskog rata, ali i nakon njega. Sljedei problem nastaje zbog naina interpretacije islamskih mislioca. Ovisno s kojom pozadinom tumai islamskih mislioca dolaze imamo apsolutno suprotstavljena stajalita 0 njihovim porukama. Navedimo primjere Abula-Ala Maududi-ja (nije odobravao nasilne metode) i Sayyida Qutba (ostavljao je prostor za nasilje), koji su se zalagali za borbu protiv nevjernika i stvaranje islamskih drava prema erijatskom zakonu." Oko uloge Sayyida Qutba postoje mnoga suprotstavljena miljenja, jedni ga smatraju velikim misliocem i borcem za islamsku stvar, drugi ga optuuju za podravanje nasilja. Njegovim porukama inspirirane su generacije lanova i simpatizera Muslimanske brae prvo u Egiptu, pa na podruju Bliskog istoka, a poslije i u Pakistanu 1 u Afganistanu. Njegove poruke su ive i danas. Dok najoitiji primjer iskrivljenog tumaenja Kur'ana - gdje dvojba o iskrivljenosti ne postoji - jest pozivanje na dihad voe teroristike organizacije Al-Qaide, Osame bin Ladena. Kao pojedinac koji nije dio religijskog reda, bin Laden nema nikakvo uporite za pozivanje na dihad. Usprkos tome, uspijeva mobilizirati odreenu grupaciju ljudi za svoje ciljeve. Dihad je uvijek rezultat zajednice, a ne pojedinca. Tumaei reformu u islamu, bin Laden i njegovi istomiljenici dihad nastoje prikazati kao esti stup islama koji je obveza svakog pojedinca te istiu da za njegovo proglaenje nije potrebna fetva vjerskih dostojanstvenika. Pet stupova islama su: oitovanje pripadnosti islamu, obredna molitva (namaz pet puta na dan), ramazanski post, vjerski prinos (zekat) i hodoae u Meku (had). Maloprije spominjani znaajan pojam koji se upotrebljava globalno, ali i pogreno interpretira, jest dihad. Dihad je po11 erijat (arapski Shar'ia) se uobiajeno prevodi kao "islamski zakon". To, meutim, nije zakon nego skup propisa, naela i vrijednosti iz kojih su izvedeni zakonodavstvo i pravna znanost (Sardar - Malik, 2002.). Prema drugom miljenju, erijat je sustav boanskog prava koji regulira bogotovanje, obrede, ponaanje i pravna pitanja poput poslovnih ugovora, braka, razvoda i nasljeivanja. Krajnji je cilj tog sustava vjernikov ulazak u raj. erijat propisuje put u spasenje (Lunde, 2002.). Afganistan / nikad zavren sukob

jam puno iri od "svetog rata", kako ga se prevodi. Precizniji prijevod je "ciljana, usmjerena borba" i moe imati vie oblika. Kada se teroristike skupine pozivaju na dihad ("sveti rat") zbog obrane vjere, islama i prikaza ciljeva borbe onda govorimo o "religijskom terorizmu". Religiju zloupotrebljavaju i oni koji je namjerno pogreno interpretiraju zbog legitimizacije zagovaranog kolektivnog nasilja, i oni koji takvo pogreno tumaenje namjerno prihvaaju i produbljuju zbog legitimizacije diskri-minatorne reakcije na takvo kolektivno nasilje (Dereninovi, 2005.). Prema predaji, poslanik Muhamed kazao je da je "najbolji dihad onaj to ga ovjek vodi sa samim sobom". To znai borba protiv vlastita ega, pohlepe i nezasitnosti.12 Dihad se, primjerice, moe voditi u svrhu drutvenog razvoja zajednice. On moe biti i umni - voditi se protiv opresivna i totalitarnog miljenja ili za duhovno uzdizanje drutva. Naposljetku, dihad moe imati oblik fizike borbe protiv ugnjetavanja ili agresije. Dihad je, dakle, mnogo vie od obinog "svetog rata". Nadalje, ne moe bilo tko proglasiti dihad protiv bilo koga. Primjerice, jedna islamska zemlja ne moe objaviti dihad drugoj, niti jedan diktator moe objaviti dihad zemljama koje su sklopile savez protiv njega. Dihad zahtijeva suglasnost cijele muslimanske zajednice i jasno odreivanje neprijatelja kao agresora ili ugnjetavaa bespomonih rtava (Sardar - Malik, 2002.). No, kada su muslimani ugroeni od vanjskog neprijatelja i prijeti im likvidacija u velikoj mjeri, tada vjerski dostojanstvenici uobiajeno proglaavaju borbu za obranu vjere i muslimana. Muslimani doivljavaju islam kao nain ivota, ni liberalnim ni radikalnim, ve ga smatraju srednjim putem koji prua odgovore na sve situacije u ivotu ljudi te je dihad sastavni dio njihova ivota.13 Prema Dereninoviu, dihad je izraz kojim se u islamu oznaava obveza svih vjernika 12 Navedenu borbu koju svaki musliman vodi cijelog ivota, prijatelj Ernad Fer-hatbegovi opisuje kao: "ne samo najbolji ve i najvei dihad, jer ne postoji vei neprijatelj nego to je ovjek sam sebi, odnosno njegovo ponaanje prema drugima i okolini." 13 Islam je za muslimane nain ivota jer Kur'an i Hadisi (rijei i djela poslanika Muhameda o raznim situacijama koje se tiu ivota, rada i prakticiranja vjere) definiraju sve aspekte ivota muslimana. 1. Uvod da srcem, jezikom, rukom i maem nastoje ugoditi Bogu, to se u zapadnim medijima najee netono prevodi kao "sveti rat muslimana protiv nevjernika", premda iz Kur'ana jasno proizlazi da je upotreba sile i neprijateljstva u kontekstu dihada ograniena na pravednu samoobranu (Dereninovi, 2005.). Nadalje, vano je objasniti vezu izmeu pojmova fundamentalisti - muslimani. Muslimani su pripadnici islamske vjere. Fundamentalisti su vjernici aktivisti koji zahtjevaju da vjera bude okvir svake politike.14 Fundamentalisti ne vide islam samo kao vjeru nego i kao medij djelovanja na ijoj platformi ele uiniti promjene u politici, pravu, gospodarstvu i u poimanju vrijednosti. Cilj im je osnivanje jedinstvene islamske drave koja bi obuhvaala sva geografska podruja gdje ive muslimani, a ukljuivala bi jedinstvo vjere, erijata, politike i drave. Politizacija vjere je znaajan faktor meunarodnih odnosa, pogotovo u pitanju islama, to je jedno od sredinjih sigurnosnih pitanja dananjice. Vano je naglasiti da su sredstva kojima se slue fundamentalisti razliita, od aktivne politike borbe do primjene nasilja pa sve do teroristikih zlodjela. Budui da je terorizam politiki motivirano nasilje, fundamentalisti koji se u borbi za svoje ciljeve slue teroristikim zlodjelima, a pozivaju se na islam, islamski su teroristi. Ale Debeljak smatra da suvremeni fundamentali-stiki pokreti openito nude univerzalni, apsolutni i obuhvatni recept korjenite preobrazbe drutvenih, kulturnih, ekonomskih i politikih odnosa, struktura i institucija (Debeljak, 2003.). Islamski fundamentalisti prodiranje zapadnjakih vrijednosti, utjecaja i ekonomije smatraju kvarenjem islamskih vrijednosti i obiaja. Glavne krivce, osim Zapada, vide u vladama islamskih zemalja koje to omoguuju. Fundamentalisti ele povratak izvornoj istoi uenja Kur'ana te formiranje teokratske drave u kojoj bi 14 Fundamentalizam je izvorno kranski, protestantski pojam. Osim u kranstvu, gdje i danas postoje fundamentalistike struje, ali su ostale u manjini iako ne bez utjecaja, fundamentalizam postoji i u judaizmu, unutar kojeg ima vanu politiku ulogu, inspirirajui strategiju otvorenog sukobljavanja s Palestincima i teritorijalne ekspanzije Izraela. No jedino je u islamskim zemljama fundamentalizam postao politikim i drutvenim imbenikom. Afganistan / nikad zavren sukob religija bila jedino izvorite zakona (***Povijest; suvremeno doba (1985.-2007.) i kronologija, 2008.). Borba protiv terorizma obuhvaa brojne mjere, mehanizme i radnje koje su usmjerene k predvianju, prevenciji, sprjeavanju i uklanjanju posljedica teroristikih djela. Borba protiv terorizma postala je prioritet NATO-a i jedan od prioriteta ostalih subjekata meunarodnog prava, UN-a, EU, gotovo svih drava u svijetu. Nakon napada 11.

rujna 2001. godine, prvi put u povijesti NATO-a dolazi do aktiviranja lanka 5. VVashingtonskog ugovora. Prema Davidu Venessu, borba protiv terorizma mora se temeljiti na prepoznavanju i razumijevanju problema. Veness dalje navodi da se protuteroristika aktivnost mora snanije oslanjati na obavjetajni rad u pogledu prevencije, onemoguavanja te odvraanja od teroristikih djela, a to se moe postii otvorenim djelovanjem s ciljem suprotstavljanja u fazama izvianja, pripreme, napada i bijega. Zakljuuje da je krajnji cilj stvoriti paukovu mreu koncentrinih krugova sigurnosti koji tite ciljeve i teroristima oteavaju logistiku i potporu. Da bi takva djelatnost bila realizirana, potrebno je internacionalizirati djelovanje, koje mora biti fleksibilno kako u razmiljanju tako i u pristupu (Va-ness, 2003.). Borba protiv terorizma intervencijom u Afganistanu postala je "globalni rat protiv terorizma". Uzdignuta je na najviu, razinu stratekog planiranja i upotrebe resursa najpozvanijih svjetskih drava i organizacija. Iako takav rat nije rat, prema osnovnim obiljejima ratnog sueljavanja, jer ne postoji klasino bojno polje, ne postoje vojne formacije suprotstavljene jedna drugoj niti stalnost vojnih operacija, proglaavanjem borbe ratom htjela se postii maksimalna mobilizacija i angairanje svih dostupnih resursa zbog pobjede u sukobu. I dok je u prolosti veina ratova voena meu dravama ili unutar njih (graanski ratovi), sasvim novo vienje sukoba i ratovanja nastupilo je nakon teroristikih napada na SAD 11. rujna 2001. godine, odnosno, zapoinjanjem globalnog rata protiv terorizma. Tradici1. Uvod onalne karakteristike oruanih sukoba modificiraju se i upravo u novom tisuljeu dobivaju nove konture. Rije je o ratovima u kojima postoji neravnotea izmeu sukobljenih strana, a konaan ishod rata, polazei od kriterija snage, nije izvjestan. To su ratovi u kojima su na jednoj strani drave, ili ono to moemo nazvati ustaljenim poretkom, dok su na drugoj strani nedefinirane i nekonvencionalne snage, koje moemo nazvati i silama izazova (Tatalovi, 2007.). Takve ratove nazivamo asimetrinim ratovima. Potrebno je jo malo pozornosti posvetiti propagandnoj krilatici "rat protiv terorizma", poglavito iz kuta gledanja vodeih ljudi politiko-vojnog establishmenta SAD-a, koji smatraju opravdanima preventivne napade i preventivne ratove pri emu ne uzimaju u obzir meunarodna pravna uporita, pravne norme, miljenje veine saveznika ili institucionalne odluke, npr. Organizacije UN-a. Povjesniar Arthur Schlesinger ml., savjetnik predsjednika Johna F. Kennedvja, na prvu obljetnicu napada 11. rujna 2001. godine primijetio je da "jedan od zapanjujuih dogaaja proteklih mjeseci jest predstavljanje preventivnog rata kao legitimnog i moralnog instrumenta amerike vanjske politike... U vrijeme hladnog rata zagovornici preventivnog rata bili su otpisani kao gomila luaka... Politika obuzdavanja kojoj je pridodano i zastraivanje izvojevala je pobjedu u hladnom ratu. Nakon nestanka SSSR-a svi su zahvaljivali nebu to ludi zagovornici preventivnog rata ni u jednoj od kljunih zemalja nikada nisu doli na vlast. Danas, na alost, ini se kao da su na vlasti u SAD-u" (Johnson, 2005.:i2). Ranije spominjane asimetrine ratove uzrokuju asimetrine prijetnje. Asimetrine prijetnje, prema Sinii Tataloviu, odnose se na situacije u kojima drava ili drutvo u cjelini nije suoeno s teko naoruanom i jakom vojnom silom na koju odgovara istom takvom, ve, naprotiv, s nesimetrinom prijetnjom koja dolazi od slabog protivnika, skupine ljudi ili ak anonimnog pojedinca. Te prijetnje ne nose opasnost pretvaranja u veliki konvencionalni rat Afganistan / nikad zavren sukob drava razvijenog svijeta, ali su jednaka, ako ne i vea opasnost za nacionalnu i meunarodnu sigurnost (Tatalovi, 2007.). Prema Juri Vujiu, asimetrine prijetnje preokupacija su sigurnosnih analitiara diljem svijeta. To su tokovi kontrabandi i proliferacije (irenje nuklearnog oruja, terorizma, droga, ilegalnih migrana-ta, zaraznih bolesti, pranja novca, biolokog i kemijskog oruja) te prijetnje vitalnim gospodarskim tokovima i lukama (naftovodi, svjetski trgovinski centri, uzletita, tajni arhivi, meunarodne financijske mree) (Vuji). U pogledu sigurnosti, sve veu pozornost dobivaju novi sigurnosni izazovi za koje Vlatko Cvrtila smatra da su: terorizam, organizirani kriminal, proliferacija oruja za masovno unitenje. Cvrtila nadalje istie da pitanja dananje sigurnosti ne ukljuuju vie samo teritorijalni integritet, obranu ili prijetnje, vojne pripreme, kupovanje suvremenog naoruanja, nego i pitanja kao to su unutarnjopolitika stabilnost, gospodarska sigurnost, nove prijetnje (Cvrtila - Bari, 2004.). Nadalje, sigurnost je jedan od temeljnih fenomena ljudskog drutva u svim fazama njegova razvoja. Bez obzira na to je li rije o sigurnosti pojedinca, drave, skupine drava ili meunarodne zajednice, uvijek se radi o nastojanju da se osiguraju vrijednosti i stanja za koja se smatra da su od vitalnog znaenja. Dalje autori objanjavaju da je sigurnost interes, cilj i vrijednost, ali i stanje te svjesno htijenje, odnosno, djelatnost kako pojedinca tako i drutva, drave i meunarodne zajednice. Sigurnost je strukturni element opstanka i djelovanja pojedinca, drutva, drave i meunarodne zajednice, ona je jedna od temeljnih ivotnih funkcija (Tatalovi - Bilandi, 2005.).

Vrativi se s openitih objanjenja kljunih termina svjetske sigurnosti na zbivanja u Afganistanu, potrebno je dati dodatna pojanjenja sigurnosti i stabilnosti u zemlji. Najbolje objanjenje tekog poloaja Afganistana - da bismo shvatili to sve utjee na njegovu unutarnju i vanjsku stabilnost - daje Vlatko Cvrtila. Geostrateki gledajui, Afganistan je zemlja smjetena na ra1. Uvod skriju regija Irana, Pakistana, Indije i Arapskog mora nasuprot regijama srednjoazijskih drava. Takva pozicija afganistanskom teritoriju i planinskim prolazima daje znaenje jo od najranije povijesti. Cvrtila navodi da je dananji Afganistan pseudodr-ava smjetena u podruju osjetljivih zona srednje Azije. To je zona kontakata izmeu bivih carstava i civilizacija i podruja s raznolikom populacijom te kompliciranim, hijerarhijski organiziranim identitetima koje moemo geopolitiki nazvati "crnim rupama" (Cvrtila, 2004.). Da bismo shvatili to utjee na stvaranje "crnih rupa" na primjeru Afganistana, potrebno je sagledati to potkopava njegovu stabilnost. Nakon intervencije, a sada u fazi sukoba niskog intenziteta, asimetrine prijetnje Afganistanu mogu se svrstati u etiri grupe, a posljedica su: > teroristikih aktivnosti vezanih uz djelovanja talibana, Al-Qaide i drugih teroristikih skupina ije su aktivnosti usmjerene jednako prema internacionalnim snagama, sredinjoj vlasti i njihovom zajednikom radu > akcija lokalnih vojnih voa koji kontroliraju velika podruja Afganistana i trae dominaciju u sukobima sa suprotstav-ljenim grupacijama zbog prevlasti i kontrole putova > organiziranog kriminalnog djelovanja, pomanjkanja prava i ope nesigurnosti, ime je proet cijeli Afganistan, a ruralna podruja u prvom redu > proizvodnje i trgovine narkoticima te aktivnosti vezanih uz tu djelatnost koja ima dublju pozadinu od povrinski vidljivih polja maka, a sve to kontroliraju lokalni vojni voe. U promatranju stabilnosti, jednaku pozornost treba usmjeriti prema sagledavanju unutarnjih i vanjskih faktora koji utjeu na sigurnost i nesigurnost odreenog podruja. Nestabilnost u Afganistanu preteno generiraju podruja bez uprave, koja su puna asimetrinih prijetnji i kao takva postaju pogodna za bujanje organiziranog kriminala i ekstremizma te organiziranje teroristikih djelovanja. Uz te lokalne utjecaje asimetrinih prijetnji, na opu nesigurnost i nestabilnost utjeu i unutarnji faktori. Afganistan / nikad zavren sukob Uzroci su i meuetniki sukobi, desetljea ratova, nepismenost, slab ekonomski razvoj koji ne prati populacijski rast, korupcija, sporo odvijanje reforme sigurnosnog sektora i mnogi drugi. 2. POVIJEST AFGANISTANA Geografski poloaj Afganistana moe se okarakterizirati kao pojedinano najznaajniji element koji je utjecao na sve dobro ili sve loe, to je oblikovalo povijest zemlje, njezinu etniku raznolikost, njezinu ekonomsku i politiku situaciju u regiji i svijetu. Magnus i Naby, 1998. Da bismo dobili odgovor na pitanje zbog ega je Afganistan postao utoitem za razliite mree i frakcije teroristikih skupina koje zastrauju i teroriziraju cijeli svijet, potrebno je vratiti se u povijest zemlje i tu traiti uzroke dananjih problema. Nakon II. svjetskog rata Afganistan se nije mogao oduprijeti SSSR-u te je polako uvlaen u njegovu sferu utjecaja. Od 1979. do 1989. godine trajao je afganistansko-sovjetski rat. Porazom i povlaenjem SSSR-a, na alost, u Afganistanu nisu prestale borbe, ve su nastavljene u graanskom ratu prokomunistikih snaga protiv mudahedina. Mudahedini nadvladavaju 1992. godine prokomunistike snage, no tada zapoinju meuetnike borbe za vlast u Kabulu i kontrolu prometnica u zemlji. U tom periodu dolazi do najveeg razaranja Kabula. Godine 1994. u okolici Kandahara stvara se talibanski pokret. Talibani su vrlo brzo postigli znaajne vojne uspjehe, 1996. godine zauzeli su Kabul te su gotovo uspjeli svladati sve protivnike skupine i zauzeti Afganistan u cijelosti. Graanski rat trajao je sve do 2001. godine, sve do operacije Enduring Freedom, kada se pretvara u Afganistan / nikad zavren sukob sukob u kojem je na jednoj strani antiteroristika koalicija, a na drugoj talibani i Al-Qaida. Od povlaenja SSSR-a, graanski rat na podruju Afganistana zaboravlja se, glavni svjetski takmaci okrenuli su se drugim izazovima. SSSR se ubrzo raspao i prestao postojati, a SAD se namee kao predvodnik slobodnog svijeta u "novom svjetskom poretku" preputajui Afganistan vrtlogu graanskog rata. Tek su povremeno zbivanja u Afganistanu bila predmetom interesa izvan njegovih granica, zemlja je bila preputena propadanju u sve dublji ponor. Sve do 11. rujna 2001. godine, dogaaja koji su iz temelja promijenili poimanje globalne sigurnosti, a posljedica su desetljea

zanemarivanja zbivanja u Afganistanu. Talibanski reim u Afganistanu pruao je utoite mnogim teroristikim skupinama, a meu njima i Al-Qaidi i njezinom voi Osami bin Ladenu. Bin Laden i njegovi sljedbenici pozivaju se na vjerski rat protiv Zapada i obranu islamskih vrijednosti koje smatraju ugroenim nazonou zapadnih trupa u muslimanskim zemljama. No tek sagledavanjem dubine uzroka problema mogu se uklanjati posljedice, za to je potrebno nastojanje cijele meunarodne zajednice. Uzaludan je trud jedne strane ako druga ostaje pasivna ili se ne zauzima za jedinstven pristup suzbijanju terorizma. Isto tako, preteno jednostranim, na vojnom principu zasnovanim rjeenjima ne moe se doi do rjeenja ni afganistanskog problema ni vjerom obojenog radikalizma ire perspektive. Valja naglasiti nekoliko injenica. Afganistan nije izvorite islamskog terorizma, ve je bio pogodno tlo za obuku i boravak razliitih vjerskih radikala koji su se tom pogodno-u uvelike koristili. Islamski terorizam svoje korijene vue s Bliskog istoka, gdje je zapoeo arapskim nacionalizmom, koji se potom pretvara u radikalizam da bi na koncu evoluirao u terorizam. Poetkom sovjetsko-afganistanskog rata dolo je do velikog priljeva islamskih radikala (esto su nazivani arapskim 2. Povijest Afganistana Afganistancima1) u Afganistan, u borbu protiv vojske SSSR-a. Dodatan poticaj bili su represivni progoni radikalista iz Egipta i Sirije, koji su doli u Pakistan i Afganistan. No to ne bi previe utjecalo na zbivanja u Afganistanu, jer bi bili utopljeni u masi, da nisu dodatno potaknuti, da im nije dana bura u jedra. Zalet su im dali ponajprije oni koji ih danas nastoje suzbiti svim silama. Iza 19 otmiara koji su samoubilake napade na New York i Washington izveli otetim zrakoplovima stajala je AlQaida s Osamom bin Ladenom na elu. Istragom je utvreno da su se teroristi pripremali vie od dvije godine, da su ivjeli i obuavali se u SAD-u i Njemakoj.2 Da bismo shvatili kako je Al-Qaida iz Afganistana, s dvije i pol do tri tisue pripadnika, uspjela doi do razine planiranja, organiziranja i provoenja viegodinjih napada, u prvom redu na amerike ciljeve diljem svijeta, a koji su kulminirali 11. rujna 2001. godine, napadom na teritoriju SAD-a, potrebno je sagledati terorizam u iroj perspektivi, dananji rat protiv terorizma na tlu Afganistana te to stoji iza tih meusobno povezanih zbivanja. Prilikom napada 11. rujna 2001. godine, Al-Qaida je bila tek vrh ledene sante raznih teroristikih organizacija i skupina vjerskih radikala koji su iskoristili Afganistan kao sigurnu luku. Domai su vlastodrci talibani, pored Al-Qaide, pruali "gostoprimstvo" i mnogim drugim islamskim radikalima iz drava sredinje Azije, Saudijske Arabije, afrikih zemalja, Kine, Turske i mnogih drugih. Svi su se oni proteklih desetljea borili u Afganistanu, ostvarili raznovrsne kontakte i mree financiranja, a kada su se vratili u svoje zemlje, zapoinjali su nove sukobe Izraz arapski Afganistanci primjenjuje se za one islamske radikale koji su doli u Afganistan boriti se na strani mudahedina u dihadu i stei vojnu obuku kako bi prenijeli dihad u svoje zemlje. Mnogi od njih nisu ak ni bili Arapi. Iako kod toga moramo biti izuzetno oprezni jer mnogi upozoravaju na neloginosti u rezultatima istrage, neloginosti o sposobnostima osumnjienih kao i na mnoge nerazjenjene pojedinosti vezane uz 11. rujna 2001. godine. Vidi vie: Bulow, 2005. i Domazet, 2007. Afganistan / nikad zavren sukob vodei "svoje male ratove".3 Talibanski pokret relativno je nova snaga koja je uspjela u jako kratkom roku zauzeti preteno cijeli Afganistan te nametnuti islamski fundamentalistiki poredak. Kao takvi, bili su otvoreni prema dolasku svih istomiljenika u Afganistan. Pitanje "kako su uspjeli izvesti napad 11. rujna" treba preformulirati u pitanje "zato su to uspjeli uiniti". Analizom zbivanja na podruju Afganistana dobiti emo odgovor. U noviju povijest naroda Afganistana ujahala su etiri jahaa apokalipse: prvi je konj bijelac - oznauje ratove, drugi je rian - simbol nasilja i graanskih sukoba, trei konj je vranac, koji znai glad i oskudicu, a etvrti konj je sivac, koji simbolizira raspad drutva. Sve odreda apokaliptina zbivanja obiljeila su posljednjih 30 godina povijesti naroda u toj zemlji. I ta slika doista nije preuveliana jer Afganistan je postao crna rupa, poprite najvee humanitarne katastrofe potkraj 20. stoljea, nijemi film bez odgovora za patnje Afganistanaca. Mnogi istiu da nakon 11. rujna 2001. godine svijet vie nikada nee biti isti. U pravu su. Prema predsjedniku Bushu, terorizam je dosegnuo viu dimenziju i borba protiv terorizma pretvorila se u rat. Terorizam, koji je danas sve prisutniji na svim stranama svijeta, ima svoju dugu povijest. Neki izvori tvrde da je, u obliku idovske teroristike skupine zelota (Stern, 2006.), poznat jo iz vremena Isusa Krista. Dalje, u 7. stoljeu, primjer su, muslimanski haridije koji su bili odgovorni za ubojstvo etvrtog kalifa Alije. Ve smo ranije spomenuli da terorizam ima svoju povijest (sada smo vidjeli do kuda see poetak te povijesti) te da je mnogostruko opisivan. Sto je to sada utjecalo na promjenu u pristupu terorizmu da je borba protiv terorizma proglaena ratom, da je bavljenje terorizmom prelo iz domene

civilnih struktura u sferu vojnog angamana? to je to novo i drugaije u ovom inu od stoljea ispunjenih teroristikim zlodjelima? Dogaaj "okida" bio je napad 11. rujna 2001. i injenica da se dogodio Primjer je indonezijski sveenik Ja'far Umar Thalib koji se borio u Afghanista-nu, a u Indoneziju se vratio da bi poduavao na pesanrenu, vjerskom seminaru. Nakon izbijanja vjerskih nasilja na Molukim otocima, Ja'far je osnovao Laskar dihad kao protuteu kranskim paravojnim snagama koje su djelovale na tom podruju te se uputao u nemilosrdne borbe s njima (Stern, 2006.). 2. Povijest Afganistana na teritoriju trenutano jedine supersile na svijetu, a izveden je "izvana"4. Stav o napadu "izvana" preteno zastupaju vladajue strukture SAD-a. Postoje razliita gledita da li je teroristiki in doao izvana ili iznutra. Mirko Bilandi smatra da dogaaji 11. rujna predstavljaju napad iznutra.5 Kod mnogih je taj in izazvao ok, nevjericu, uenje. Pogotovo u SAD-u. Jer dotad se terorizam uvijek dogaao ili nekome drugome ili negdje daleko, no sada se to dogodilo na teritoriju SAD-a, njima.6 Amerika je dotad, zbog svog geografskog poloaja, omeena pasivnim susjedima sa sjevera i juga te nepremostivim oceanima s istoka i zapada, bila izuzeta od veih teroristikih napada izvana, n. rujna 2001. godine iz korijena se mijenja pristup i percepcija vlade SAD-a o internacionalnom terorizmu. Teroristiki in od 11. rujna 2001. dodatno je potaknuo stavove da u novim konceptima sigurnosti SAD vie nee teiti odreenoj izolaciji. Mijenja se pristup sigurnosti, s "neprijatelja iznutra" prelazi se na "neprijatelja izvana". A za pucanj tog terorizma - kojem se svi slau da je promijenio svijet oznaeno je da je stigao iz Afganistana, u koji su se nakon toga slile sve sile ovog svijeta u globalnom ratu protiv terorizma. 4 Prvi put se u povijesti dogodilo da je teritorij SAD-a ugroen teroristikim inom "izvana". Teroristiko djelo nisu izveli "domai", ve vanjski teroristi i to je, prema ocjeni vladajue strukture u SAD-u, nedopustivo. Taj in je izazvao opu mobilizaciju svih raspoloivih resursa u SAD-a u otkrivanju, a potom i u kanjavanju krivaca. Da bismo bili precizniji, potrebno je istaknuti da su u povijesti zabiljeeni napadi na teritorij Amerike izvana samo tijekom napada Engleza u ratu od 1812. - 1814. godine, kada SAD jo nije predstavljao svjetsku velesilu, te japanskim napadom na Pearl Harbour 1941. godine, kada je napadnut teritorijalni suverenitet SAD-a jer se radilo o napadu na njihov posjed na otoju Havaji u Tihom oceanu, koje su poetkom stoljea kolonizirali, ali koji je udaljen od sredinje kopnene mase teroritija SAD-a. Navedeni napadi bili su ratne operacije dok su dogaaji 11. rujna 2001. teroristika zlodjela. 5 Autorovi razgovori s gosp. Bilandiem. 6 Dosadanji vei napadi na amerike ciljeve u svijetu: 1983. napad kamionom punim eksploziva - zrana luka u Beirutu - 241 poginuli ameriki marinac, 1988. eksplozija Pan Amova zrakoplova iznad kotske - 259 poginulih, 1993. eksplozija u Svjetskom trgovinskom centru u Nevv Yorku - 6 poginulih i tisue ozlijeenih, 1998. napadi kamionima natovarenim eksplozivom - amerika veleposlanstva u Tanzaniji i Keniji - 225 poginulih, 2000. napad na brod USS Cole u luci Aden u Jemenu - 17 poginulih. Afganistan / nikad zavren sukob Mnogi pokuavaju shvatiti, a meu njima i sami traimo odgovore na pitanja: kakva je to zemlja Afganistan i kamo ide? Nai prvi odgovori lee u povijesti zemlje u koju emo se uputiti. 2.1. Geopolitiko okruenje Na prostoru dananjeg Afganistana doticale su se i sukobljavale civilizacije, uzdizala i propadala carstva. Godine 329. prije Krista Aleksandar Veliki osvojio je podruje Afganistana, srednju Aziju, a potom i Indiju. Dio njegovog nasljea vidljiv je i danas u spoju indoeuropske kulture na podruju dananjeg Afganistana. Preko toga prostora sukobljavale su se perzijska i arapska kultura, svaka ostavljajui svoje tragove. Godine 654. Afganistan je pregazila arapska vojska i stigla do rijeke Amu Darja na granici sa srednjom Azijom. Sa sobom je donijela svoju novi vjeru - islam. Malo je zemalja na svijetu iju povijest, politiku i karakter naroda toliko odreuje zemljopisni poloaj kao to je to sluaj s Afganistanom (Rashid, 2001.). Afganistan je 1219. godine pregazio mongolski osvaja Dingis-kan, ostavljajui dio svog naslijea (kojemu pripada dananji narod Hazarijci - mjeanci Mongola i lokalnih stanovnika). Nakon toga, sve do danas, Afganistanom su prolazile mnoge vojske. Posljednji veliki sukobi novije povijesti, ako izuzmemo dananji rat protiv terorizma, bili su konfrontacija carske Rusije i Britanskog imperija iz Indije, ali bez izravnog sueljavanja te sovjetsko-afganistanski rat. Afganistan je uao u moderno doba usporedno s europskom kolonizacijom Azije. Za razliku od veine drugih drava u Aziji, Afganistan je uspio izbjei da ga Britanci koloniziraju ili da ga zauzmu Rusi, ali nije uspio izbjei britanske i ruske (kasnije sovjetske) utjecaje na vlastitu politiku. Rivalstvo carske Rusije (koja je prije toga asimilirala

podruja sredinje Azije) i Britanskog imperija iz Indije poznato je kao "The Great Game" (Velika igra geopolitika nadmetanja oko euroazijske sfere utjecaja).7 Britanci su, vladajui Indijom koja je bila njihov izravni protektorat, nepre7 Izraz "The Great Game" (Velika igra) nastao je prema engleskom pjesniku Rudvardu Kiplingu (1865. - 1936.) koji ga je prvi upotrijebio (Mirsa, 2004.). 2. Povijest Afganistana stano zadirali u prostor Afganistana. Prepreka u utjecaju bila je carska Rusija koja je teila, iz suprotnog smjera, domoi se luka toplih mora Indijskog oceana (umjesto izlaza kroz Dardanele) zbog irenja vlastitog imperija i utjecaja.8 Ni Britanija ni carska Rusija nisu bile spremne za izravno sueljavanje, ve su nastojale neizravno djelovati na podruja izmeu sredinje Azije i indijskog potkontinenta sa aritem u Afganistanu, koji se zbog takvih odnosa snaga nalazio kao u kripcu (Ostoji, 1987.). Kolika je geostrateka vanost prostora Afganistana svjedoi izjava lorda Curzona (britanskog upravitelja Indije u ime britanske krune, od 1899. do 1905.) da je Afganistan zajedno s ostalim zemljama sredinje Azije dio ahovnice na kojoj e se odluivati o primatu i dominaciji svijetom. Poveznice s Velikom igrom vidljive su jo i danas u mnogim geostratekim i geopolitikim potezima vezanim uz Afganistan (Nova velika igra).9 Vidi kartu 1. Iako ni jedni ni drugi nisu uspjeli zauzeti Afganistan, znatan je bio njihov utjecaj na procese u zemlji. Britanci su bili aktivniji u svojim nastojanjima da zauzmu Afganistan, tri su puta pokuali vojnim putem (prvi afganistanskobritanski rat 1839. -1842., drugi rat 1878. - 1880., trei rat 1919. godine), dok su sovjetske intervencije (1925., 1929. i 1930. godine) bile lokalnog karaktera, a ne nastojanja da se okupira cijela zemlja. SSSR je, nakon to je rijeio pogranine razloge upada vojske u Afganistan i postigao cilj, povlaio vlastite snage na svoj teritorij.10 Nakon svakog pokuaja invazije Britanaca iz Indije na Afganistan i poetnih uspjeha, razna bi se etnika plemena ujedinila, uspjela ih pobijediti i protjerati natrag u Indiju. Vraali bi se potom svakodnevnom naPerzija i Turska bile su kudikamo tei protivnik od Afganistana, tako da je postavljeni interes bio u smjeru Afganistana. Geostrateki gledano, Afganistan je smjeten na podruju vjenih sfera interesa i utjecaja. Na Afganistan se gleda kao na zemlju koja prua velike transportne mogunosti za prijenos velikih koliina nafte i plina s podruja kaspijskog bazena i sredinje Azije prema drugim zemljama. Intervencije 1925. i 1930. godine bile su relativno ogranienog djelovanja i s malim brojem snaga, dok je intervencija 1929. godine ukljuivala tisue vojnika i imala za posljedicu tisue poginulih (Hammond, 1984.). Afganistan / nikad zavren sukob inu ivota ne marei za nove ugroze i vladare, no stranu vojsku nisu trpjeli na svom teritoriju. Iako Britanci nisu uspjeli pokoriti zemlju, uspjeli su nametnuti odreenu vrstu protektorata koji su zadrali sve do 1919. godine. Treim afganistansko-britanskim ratom 1919. godine Afganistanci su se uspjeli osloboditi britanskog protektorata. Na unutarnjoj politikoj sceni, godine 1933. Mohammad Za-hir Shah dolazi na prijestolje kao kralj. Vladao je Afganistanom autokratski punih 40 godina, sve do 1973. godine, kad ga je s prijestolja zbacio lan vlastite obitelji, Mohammad Daud. Daud je preuzeo vlast tijekom kraljeva boravka u slubenom posjetu Rimu. Daud je bio premijer od 1953. do 1963. godine, kada ga je kralj Mohammad Zahir Shah smijenio s te dunosti. Ubrzo nakon odlaska Dauda s mjesta premijera kralj je prihvatio mnoge reforme koje je Daud predlagao, 1964. godine uveden je program "Nove demokracije", koji je ukljuivao donoenje ustava", osnivanje parlamenta12, izbore13, slobodu tiska14 i mogunost formiranja politikih stranaka. Odmah je formirana PDPA (People's Democratic Party of Afghanistan - Narodna demokratska stranka Afganistana) stranka s Nurom Tarkijem na elu. Nakon smjenjivanja, iduih deset godina, bivi premijer Daud ekao je mogunost i kovao planove o preuzimanju vlasti. Uspio je 1973. godine. Pomogli su mu lijevo orijentirani asnici afganistanske vojske. Daud je imao uporite u vojnim krugovima jer je i sam, prije nego to je postao premijer bio asnik, general kopnene vojske i zapovjednik vojnih snaga. Do11 Ustav iz 1964. nije ograniio kraljeve ovlasti te on nije odgovarao nikome. Usto, pratio ga je glas lijenog vladara koji je esto putovao u inozemstvo. 12 Parlamentom su dominirali konzervativci koji nisu doputali nikakav napredak. Treina parlamentaraca bila je nepismena i nisu mogli donositi odluke jer im je gotovo redovito nedostajao kvorum. Kada bi kakav zakon i uspjeli donijeti, kralj ga je obino stopirao ulaganjem veta. 13 Izbori su odrani tek 1965. i 1969. godine, dok oni predvieni za 1973. nikada nisu odrani. Na izbore je izilo tek desetak posto biraa. 14 Sloboda tiska bila je daleko od slobodne i njihova kontrola bila je izrazita nakon 1969. godine.

2. Povijest Afganistana datan razlog vojne podrke Daudu bio je taj to je za vrijeme svog premijerskog mandata osiguravao vojsci velike koliine modernog naoruanja iz SSSR-a. Iz istog razloga i Sovjeti su poticali vojne asnike kolovane u SSSR-u da podre Dauda. Dolaskom na vlast Daud je bio energian u provoenju reformi uzdajui se u snaan dravni aparat, to su odobravali oni koji su mu pomogli pri dolasku na vlast (Hammond, 1984.). Osim lijevo orijentiranih vojnih asnika Daudovo preuzimanje vlasti podrala je i frakcija PDPA stranke Parcham, to je on nagradio postavljenjem nekolicine njihovih lanova u novu vladu. Nakon preuzimanja vlasti Daud se proglasio predsjednikom, uspostavio Republiku Afganistan te se obratio SSSR-u za pomo u modernizaciji ustroja drave. Na vanjskopolitikoj sceni nakon II. svjetskog rata Afganistan, kao izolirana i zatvorena zemlja, ostvaruje prve kontakte i prijateljske ugovore sa SSSR-om te u Afganistan stiu sovjetski vojni i civilni strunjaci, kao savjetnici. Paktovima, sporazumom o nenapadanju, razvojnim kreditima te drugim oblicima pomoi, SSSR polako stavlja Afganistan pod svoju sferu utjecaja. Od 1956. do 1978. SSSR je dao Afganistanu 1,26 mlrd. dolara ekonomske pomoi i 1,25 mlrd. dolara pomoi u oruju (Rashid, 2001.). SSSR je bio glavni dobavlja pomoi i kredita za Afganistan, no ni SAD nije bio po strani. Tijekom navedenog perioda osigurali su Afganistanu 533 milijuna dolara pomoi (Barnett, 2002.). Inozemni novac omoguio je vladajuoj eliti da izradi snanu vojsku, kole, prometnice i dravni aparat bez izravnog zadiranja u hijerarhiju lokalnog sustava funkcioniranja. Drava nije imala razvijene sustave ili su bili slabo razvijeni mehanizmi prikupljanja poreza od zemljoposjednika, trgovine, carine te je veinu vlastitih financijskih potreba osiguravala zaduivanjem u inozemstvu. Vidjet emo kako su kasniji pokuaji agrarne reforme i uvoenje naplata za proizvodne i uslune djelatnosti proli i to su prouzroili. Afganistan je stranim silama bio privlaan zbog bogatstva mineralnih izvora, potencijala infrastrukturnog razvoja i mogunosti Afganistan / nikad zavren sukob smjetaja vojnih baza (Saikal, 2004.). Planinskim masivima zakljuanoj i etniki razjedinjenoj zemlji bilo je teko othrvati se takvom pritisku Sovjetskog Saveza sa sjevernih granica. Osim unutarnjih problema te sve veeg upletanja Sovjeta, Afganistan je imao nesreene bilateralne odnose sa svojim jugoistonim susjedom, Pakistanom. Konfrontacije izmeu Afganistana i Pakistana nastale su zbog pitanja teritorija i Patunaca (i danas su to arine toke u odnosima dvaju susjeda). Kada su se Britanci povlaili iz Indije, stvorena je drava Pakistan (1947. godine). Vlada Afganistana nadala se da e se Patuncima koji ive u pakistanskoj Sjeverozapadnoj pograninoj pokrajini pruiti mogunost da odaberu - ili da budu neovisni ili da se prikljue Afganistanu. Afganistanci su tvrdili da su patunska podruja u novoformiranoj dravi Pakistan etniki i povijesno povezana s Afganistanom, jer u prolosti je Sjeverozapadna pogranina pokrajina bila dio Afganistana. Usprkos tim tenjama, Britanci su bili odluni da Patunci u tom podruju ostanu unutar Pakistana (Hammond, 1984.). Sve izraeniji loi odnosi izmeu Afganistana i Pakistana kulminirali su sredinom 1950-ih, kada Pakistan zatvara svoje granice za trgovinu s Afganistanom.'5 Potrebno je spomenuti da je meusobna granica izuzetno dugaka, 2430 km. Zatvaranjem granice s pakistanske strane stvoren je nepremostiv problem za Afganistan. Iako je toliko dugaku granicu bilo nemogue u potpunosti kontrolirati, Afganistan je ostao odsjeen od trgovine putem pakistanskih luka i vlastite dijaspore. Kao posljedica toga, Afganistan se sve vie okree SSSR-u i dolazi pod njegov snaan utjecaj. Pritisak SSSR-a na neutralnost Afganistana postajao je sve snaniji i Afganistanu je bilo sve tee opirati se. S vremenom konfrontacija s Pakistanom postaje sve izraenija, to dodatno koristi SSSR i prua skrivenu vojnu pomo Afganistanu zbog eventualne pakistanske prijetnje. Zbog duge povijesti graninih problema (prije s britanskom Indijom, a sada Spor oko granice Afganistana i Pakistana nikada nije zavrio. Afganistan je jedina zemlja koja je glasovala protiv ulaska Pakistana u organizaciju UN-a. Afganistan je lan UN-a od 19. studenog 1946. godine. 2. Povijest Afganistana s Pakistanom), slabe vojske i privrede, Afganistan je iao linijom manjeg otpora, popustio pritisku i "prihvatio" saveznitvo jakog susjeda - SSSR-a te potpao pod njegovu sferu utjecaja. S druge strane SAD, ne elei ostati pasivan na zbivanja u regiji, uspostavlja prisne odnose s Pakistanom, kao protuteu sovjetskom upletanju u Afganistan iako Afganistanu odobrava odreen broj kredita. Razloge afganistanskog pribliavanja SSSR-u i udaljavanja od SAD-a treba traiti i u injenici da je 1954. godine SAD odbio dati pomo Afganistanu. Tadanji afganistanski premijer Daud poslao je u VVashington svoga brata, koji se sastao s dravnim tajnikom Johnom Fosterom Dullesom te zatraio vojnu pomo, no bez uspjeha. Nakon toga obratili su se SSSR-u, koji im vojnu pomo "velikoduno" prua. Dulles je, kako prenosi Robert Neumann, odbijanje pomoi Afganistanu obrazloio na nain da pozicija i slabe komunikacije, kao i visoki logistiki zahtjevi koje bi SAD trebao ispuniti, veliki su rizici koji bi mogli eskalirati u pogoranje odnosa u hladnom ratu

(Hammond, 1984.). Takvo stanje odravano je desetljeima sve do dogaaja koji e iz temelja promijeniti odnose u regiji i dodatno uiniti situaciju u Afganistanu nepovratnom u smislu smirivanja napetosti te e biti dodatni okida za niz negativnih promjena u zemlji. U veljai 1979. godine u Iranu, na zapadnim granicama Afganistana, dolazi do islamske revolucije. Nakon trodnevnih ulinih borbi u Teheranu, 11. veljae 1979. godine pao je reim prozapadne monarhije posljednjeg iranskog aha i vodstvo Iranom preuzima ajatolah Homeini. Islamska revolucija u Iranu bila je veliko iznenaenje za Sjedinjene Amerike Drave koje gube glavnog saveznika u regiji, svrgnutog aha Muhameda Rezu Pahlavija te postaju dodatno zainteresirane za zbivanja u Afganistanu. Iranska islamska revolucija nije odgovarala ni SAD-u ni SSSR-u. Pratei razvoj zbivanja u Iranu, SSSR nije elio ponavljanje islamske revolucije u Afganistanu niti regionalni domino efekt koji bi se mogao proiriti na muslimanske srednjoazijske republike u Afganistan / nikad zavrSen sukob sastavu SSSR-a (podsjetimo da je SSSR uspio jednakom metodom, domino efektom, proiriti komunizam u sve srednjoazijske drave). Sovjetski nain zaustavljanja navedenih procesa bila je vojna intervencija u Afganistanu, kojom su nastojali zaustaviti irenje islamske revolucije iz Irana u Afganistan i dalje te pruiti podrku posrnuloj Narodnoj demokratskoj stranci Afganistana PDPA, komunistikoj stranici, kojoj su pomogli da doe na vlast. Islamska revolucija bila je jedan od okidaa za intervenciju. S druge strane, SAD ulae dodatne napore u svoj odnos s Pakistanom, nastojei tako kompenzirati gubitak regionalnog partnera Irana. Na q'elokupnu lou perspektivu Afganistana utjecalo je i to to privreda, kao ozbiljniji mehanizam, nikada nije zaivjela na dravnoj razini. Kakva-takva proizvodnja odvijala se u veim gradovima. Infrastruktura je bila slabo razvijena, to je dodamo oteavalo bilo kakvu proizvodnju. Drava nikada nije razvila mehanizme ubiranja i naplate dravnih pristojbi (porezi, carine) iz kojih bi mogla financirati unutarnje potrebe, ve se neprekidno zaduivala, preteno kod SSSR-a. Stanovnici Afganistana preteno su se bavili uzgojem ovaca, poljodjelstvom, sitnom trgovinom i obrtom te neizostavnim uzgojem maka namijenjenim proizvodnji opijuma i heroina. Razlog su tek 10-12 posto obradivih povrina u cijeloj zemlji, uestale sue i nedostatak vode, uniteni sustavi natapanja tijekom ratova i velike povrine pod minama. 2.2. Etnika raznolikost Troje moe uvati tajnu samo ako je dvoje od njih mrtvo, Benjamin Franklin Afganistan je smjeten izmeu Bliskog istoka, sredinje Azije i indijskog potkontinenta, bez izlaska na more, s velikim planinskim masivom Hindukuem (najvii vrh 7315 metara) koji razdvaja zemlju na dva dijela. Sjeverno je omeen granicama s Turkmenistanom, Uzbekistanom i Tadikistanom, s istoka malim dijelom s Kinom, na jugoistoku dugakom granicom s Paki2. Povijest Afganistana stanom te sa zapada granicom s Iranom. Afganistan je duboko u kopnu Azije zatvorena zemlja. Procjenjuje se da ima priblino 32 milijuna stanovnika (***CIA; VVorld Fact Book - Afghanistan). Etnike skupine afganistanskih naroda nikada nisu prihvaale niti priznavale granice, jer granice dijele i raslojavaju njihove etnike korpuse u nekoliko drava. Afganistan kao prostrana zemlja (647.500 km2), s preteno neobradivim povrinama, istovremeno je nastanjen nomadskim, poljoprivrednim i gradskim stanovnitvom koje esto pripada istom plemenu, te je sauvalo rodbinske veze ali i zadralo potpuno razliite naine ivota. Osnivaem dananjeg Afganistana smatra se Ahmad ah Ab-dali koji je vladao plemenskim carstvom od 1747. do 1772. godine. Nakon njega drava se ponovno raspada u niz manjih cjelina. Zbog toga, Afganistan je bio lakim plijenom vanjskim osvajaima. Stoljetne vanjske pretenzije prema njihovu teritoriju, premda osvajai nisu imali uspjeha, uzrokovale su da su se Afganistan-ci nakon svakog gorkog iskustva sve vie povlaili u izolaciju i zatvarali strancima. Na unutarnjem planu, Afganistanci ive ne marei za trenutnu vlast sve dok ona ne pone zadirati u njihov prostor i nain ivota. To je zato to unutar plemena imaju samodostatnu hijerarhiju i svoj nain viestoljetnog ivota. Istovremeno, prostor obiljeava stoljetni suivot razliitih kultura, ali i este erupcije unutarvjerske i etnike nesnoljivosti, zatiranja i unitavanja svega drugaijeg. Zbog toga je sauvano vrlo malo povijesnih znamenitosti. Afganistanci nastoje ivjeti "slobodno" od vanjskih osvajaa i unutarnjih politikih okvira te su slobodu spremni portvovno braniti. Prema vjeri, najvei broj Afganistanaca su muslimani - 99 posto - uz tek 1 posto drugih vjerskih skupina zajedno (Hindusi, Sikhi i Zidovi). Sljedbenici islama u Afganistanu podijeljeni su u dvije grupe, veinske sunite (80 posto preteno Patunci, Tadici, Uzbeci) i manjinske ijite (20 posto - preteno Hazarijci) (***CIA; VVorld Fact Book Afghanistan). Veina afganistanskih sunitskih

Afganistan / nikad zavren sukob muslimana pripada hanefitskoj pravnoj koli vjerovanja.16 ijiti muslimani najvie su zastupljeni u etnikoj grupaciji Hazarijaca, potom nekoliko patunskih plemena, nekoliko tadikih klanova i Ismaeli zajednica. Islam je duboko ukorijenjen u etnikim skupinama, sve do 1925. godine erijat bio je zastupljen na cijelom podruju Afganistana. Za razliku od vjerske podjele etnike, kulturoloke i jezine podjele mnogo su kompleksnije. Svaka etnika grupa razlikuje se kako unutar etnikog korpusa tako i u odnosu na druge etnike grupe i ima vlastiti jezik, podrijetlo i tradiciju. Dva su slubena jezika u Afganistanu, pato i dari (perzijski). Dari jezikom preteno se slue Tadici i Hazarijci, na sjeveru, zapadu i u sredinjem Afganistanu. Patunci se slue pato jezikom, dok se Uzbeci, Kirgizi i Turkmeni na sjeveru Afganistana slue dijalektom turskog jezika koji se govori u sredinjoj Aziji. Svi Patunci dodatno potuju i patunvali, drutveni kodeks koji plemenskom vijeu daje ovlasti da donosi vane odluke i kazne. Patunci se vie od svih drugih skupina okupljaju unutar plemenske zajednice. Proces islamizacije, koji tei prevladavanju plemenskih, etnikih i rasnih opredjeljenja, ovdje nikada nije uspio potisnuti plemensku pripadnost. Patunvali, obiajno pravo, u osnovi je laiko, pa se u mnogo emu razilazi s islamom. Kako se ta dva sustava iskljuuju, povijest Afganistana isprepletena je borbom erijata i plemenskog kodeksa (Jevti, 1989.). Velika razvedenost terena kao i iznimno teka prohodnost u Afganistanu su s vremenom stvorili i veliku raznolikost medu stanovnitvom. Najbrojnija etnika skupina su Patunci koji ive U okviru sunitskog toka islama postoje etiri pravne kole (postoje male razlike u uenju islama izmeu tih pravnih kola, pa ih mnogi sunitski muslimani smatraju u osnovi istim): Hanefitska kola najvie je zastupljena u Turskoj, na Balkanu i Kavkazu, sredinjoj Aziji, kineskom Turkestanu, Afganistanu, Pakistanu i Indiji. Malikitska kola - muslimani u gornjem Egiptu, sjevernoj Africi osim Libije, dijelovima zapadne Afrike, Sudan, Kuvajt i Bahrein. Safiitska kola - donji Egipat, Palestina, istona Afrika, Indonezija, arapske zemlje Bliskog istoka, Kurdi, muslimani u Indijskom oceanu i jugoistonoj Aziji. Hanbelitska kola - Saudijska Arabija, Oman i Katar. Vidi vie: Lunde, 2002. 1. Povijest Afganistana u sredinjem dijelu zemlje te na njezinome junom i istonome dijelu. Patunci ine otprilike 42 posto ukupnog stanovnitva i tijekom povijesti bili su najdominantniji. Patunci su podijeljeni Durandovom linijom 1893. godine na one u Afganistanu i vei dio u britanskoj Indiji (dananji Pakistan).17 Kao najvea etnika grupacija i relativno najznaajnija, dijele se u dvije glavne podgrupe, na klan Durrani iz kojeg su dolazili kraljevski vladari i klan Ghilzai koji je predvodio dihad (svetu borbu) protiv Sovjeta. Tijekom povijesti, oduvijek su jedni na druge gledali kao na rivale, to je posebno dolo do izraaja kod formiranja talibanskog pokreta kada su gotovo svi vladajui mule dolazili iz klana Durrani te nisu prihvaali Patunce klana Ghilzai. Sljedea po veliini etnika skupina su Tadici - 27 posto ukupnog stanovnitva. Tadici su perzijskoga podrijetla i naseljavaju sjeverozapad drave. Nakon njih po brojnosti dolaze Hazarijci - oko 9 posto. Za njih se kae kako su u Afganistan stigli kao pomone trupe u vojsci Dingis-kana za njegova osvajanja du tradicionalnoga Puta svile. Posljednja iz kvarteta velikih etnikih skupina su Uzbeci, turkofoni narod koji naseljava sjever drave te dio zapadnih pograninih podruja prema Pakistanu, a ine priblino 9 posto ukupnog broja stanovnika. Nakon njih, u manjim postocima, zastupljeni su Turkmeni, Balui, Nuristani, Chahar Aimak, Arapi, Kirgizi, Iranci. Afganistanci stoljeima ive prema etnikoj i vjerskoj pripadnosti te se okupljaju unutar plemenske zajednice, to je najvie izraeno kod nomadske populacije koja se kree irokim prostorima Afganistana i okolnih drava. "Stacionarno stanovnitvo" (zemljoradnici i urbano stanovnitvo) ivjelo je drugaije. Urbano stanovnitvo najvie je profitiralo od razvoja zemlje. Kako su imali Sir Mortimer Durand bio je britanski tajnik vanjskih poslova u Indiji tijekom njezina izravnog protektorata pod britanskim imperijem. Dobio je zadatak uspostaviti granicu izmeu britanske Indije i Afganistana. Granicu je odredio ucrtavanjem linije na karti, koja je kasnije nazvana po njemu. Durandovom linijom nanesena je velika povijesna nepravda i razdvajanje etnikih skupina. Najvea nepravda nanesena je Patuncima, iji je etniki prostor Durandovom linijom podijeljen na dva dijela, tako da ih je u trenutku podjele u Afganistanu bilo od 10 do 12 milijuna, a u britanskoj Indiji priblino 40 milijuna. Afganistan / nikad zavren sukob muslimana pripada hanefitskoj pravnoj koli vjerovanja.'6 ijiti muslimani najvie su zastupljeni u etnikoj grupaciji Hazarijaca, potom nekoliko patunskih plemena, nekoliko tadikih klanova i Ismaeli zajednica. Islam je duboko ukorijenjen u etnikim skupinama, sve do 1925. godine erijat bio je zastupljen na cijelom podruju Afganistana. Za razliku od vjerske podjele etnike, kulturoloke i jezine podjele mnogo su kompleksnije. Svaka

etnika grupa razlikuje se kako unutar etnikog korpusa tako i u odnosu na druge etnike grupe i ima vlastiti jezik, podrijetlo i tradiciju. Dva su slubena jezika u Afganistanu, pato i dari (perzijski). Dari jezikom preteno se slue Tadici i Hazarijci, na sjeveru, zapadu i u sredinjem Afganistanu. Patunci se slue pato jezikom, dok se Uzbeci, Kirgizi i Turkmeni na sjeveru Afganistana slue dijalektom turskog jezika koji se govori u sredinjoj Aziji. Svi Patunci dodamo potuju i patunvali, drutveni kodeks koji plemenskom vijeu daje ovlasti da donosi vane odluke i kazne. Patunci se vie od svih drugih skupina okupljaju unutar plemenske zajednice. Proces islamizacije, koji tei prevladavanju plemenskih, etnikih i rasnih opredjeljenja, ovdje nikada nije uspio potisnuti plemensku pripadnost. Patunvali, obiajno pravo, u osnovi je laiko, pa se u mnogo emu razilazi s islamom. Kako se ta dva sustava iskljuuju, povijest Afganistana isprepletena je borbom erijata i plemenskog kodeksa (Jevti, 1989.). Velika razvedenost terena kao i iznimno teka prohodnost u Afganistanu su s vremenom stvorili i veliku raznolikost meu stanovnitvom. Najbrojnija etnika skupina su Patunci koji ive 16 U okviru sunitskog toka islama postoje etiri pravne kole (postoje male razlike u uenju islama izmeu tih pravnih kola, pa ih mnogi sunitski muslimani smatraju u osnovi istim): Hanefitska kola najvie je zastupljena u Turskoj, na Balkanu i Kavkazu, sredinjoj Aziji, kineskom Turkestanu, Afganistanu, Pakistanu i Indiji. Malikitska kola - muslimani u gornjem Egiptu, sjevernoj Africi osim Libije, dijelovima zapadne Afrike, Sudan, Kuvajt i Bahrein. Safiitska kola - donji Egipat, Palestina, istona Afrika, Indonezija, arapske zemlje Bliskog istoka, Kurdi, muslimani u Indijskom oceanu i jugoistonoj Aziji. Hanbelitska kola - Saudijska Arabija, Oman i Katar. Vidi vie: Lunde, 2002. 2. Povijest Afganistana u sredinjem dijelu zemlje te na njezinome junom i istonome dijelu. Patunci ine otprilike 42 posto ukupnog stanovnitva i tijekom povijesti bili su najdominantniji. Patunci su podijeljeni Durandovom linijom 1893. godine na one u Afganistanu i vei dio u britanskoj Indiji (dananji Pakistan).17 Kao najvea etnika grupacija i relativno najznaajnija, dijele se u dvije glavne podgrupe, na klan Durrani iz kojeg su dolazili kraljevski vladari i klan Ghilzai koji je predvodio dihad (svetu borbu) protiv Sovjeta. Tijekom povijesti, oduvijek su jedni na druge gledali kao na rivale, to je posebno dolo do izraaja kod formiranja talibanskog pokreta kada su gotovo svi vladajui mule dolazili iz klana Durrani te nisu prihvaali Patunce klana Ghilzai. Sljedea po veliini etnika skupina su Tadici - 27 posto ukupnog stanovnitva. Tadici su perzijskoga podrijetla i naseljavaju sjeverozapad drave. Nakon njih po brojnosti dolaze Hazarijci - oko 9 posto. Za njih se kae kako su u Afganistan stigli kao pomone trupe u vojsci Dingis-kana za njegova osvajanja du tradicionalnoga Puta svile. Posljednja iz kvarteta velikih etnikih skupina su Uzbeci, turkofoni narod koji naseljava sjever drave te dio zapadnih pograninih podruja prema Pakistanu, a ine priblino 9 posto ukupnog broja stanovnika. Nakon njih, u manjim postocima, zastupljeni su Turkmeni, Balui, Nuristani, Chahar Aimak, Arapi, Kirgizi, Iranci. Afganistanci stoljeima ive prema etnikoj i vjerskoj pripadnosti te se okupljaju unutar plemenske zajednice, to je najvie izraeno kod nomadske populacije koja se kree irokim prostorima Afganistana i okolnih drava. "Stacionarno stanovnitvo" (zemljoradnici i urbano stanovnitvo) ivjelo je drugaije. Urbano stanovnitvo najvie je profitiralo od razvoja zemlje. Kako su imali Sir Morrimer Durand bio je britanski tajnik vanjskih poslova u Indiji tijekom njezina izravnog protektorata pod britanskim imperijem. Dobio je zadatak uspostaviti granicu izmeu britanske Indije i Afganistana. Granicu je odredio ucrtavanjem linije na karti, koja je kasnije nazvana po njemu. Durandovom linijom nanesena je velika povijesna nepravda i razdvajanje etnikih skupina. Najvea nepravda nanesena je Patuncima, iji je etniki prostor Durandovom linijom podijeljen na dva dijela, tako da ih je u trenutku podjele u Afganistanu bilo od 10 do 12 milijuna, a u britanskoj Indiji priblino 40 milijuna. Afganistan / nikad zavren sukob mogunost obrazovanja, sve su se vie razlikovali od drugih slojeva drutva, ponajprije od nomadske populacije. Takve e razlike dovesti do podjela i sukobljavanja na unutarnjopolitikoj pozornici 70-ih godina 20. stoljea. lanovi urbane obrazovane elite kolovali su se na kabulskom sveuilitu i u inozemstvu (SSSR i SAD) te su dolazili u doticaj s idejama revolucionarnim za shvaanje tradicionalnog Afganistana. Afganistanski vojni asnici kolovali su se uglavnom u SSSR-u, mnogo manje u SAD-u. Oni su dolazili u kontakt sa sustavima i slubama koje su se nastojale uvui u njihove redove i postati podsustav unutar njih samih. Za to se vrijeme vjerska elita kolovala u Saudijskoj Arabiji i Egiptu. Svi oni zajedno (obrazovane elite, vojni asnici i vjerski poglavari) povratkom u Afganistan ili djelovanjem izvana eljeli su mijenjati monarhiju, ali na principima koji su se bitno razlikovali i bili nepomirljivi. Isto tako, nomadska plemenska drutva bila su iznimno nepovjerljiva spram

centralne vlasti, poglavito reformi koje su zapoele, ali i prema promjenama to su ih predloile urbane (kolovane) elite iako su bili pripadnici istih etnikih korpusa. GLAVNE ETNIKE GRUPACIJE U AFGANISTANU ETNIKE GRUPE POPULACIJA (u postocima) PRIMARNI JEZIK VJERSKE GRUPACIJE Patunci 42 pato suniti Tadici 27 dari veinom suniti Hazarijci 9 dari ijiti Uzbeci 9 dijalekt uzbekog suniti Chahar Aimak 4 dari veinom suniti Turkmeni 3 dijalekt turskog suniti Balui 3 balui suniti Ostali 3 / / Tablica 1. Pokazatelj glavnih etnikih grupacija u Afganistanu 2. Povijest Afganistana 2.3. Afganistanska zamka i uspon mudahedina U doba monarhije, za vrijeme vladavine kralja Mohammada Za-hira Shaha (od 1933. do 1973.) javljaju se razliite struje koje su teile promjenama u organizaciji afganistanskog drutva. Javljaju se tenje za veom islamizacijom drave, koju zagovara islamska opozicija. Vjerski voe bojkotirali su svaku odluku vlasti ako je nisu smatrali dovoljno islamskom (Jevti, 1989.). Pored reform-ske struje koja je eljela promjene s veim naglaskom na islam, druga inicijativa se zalagala za promjene prema marksistikim i komunistikim naelima. Pokret utemeljen na vjerskom pristupu podijelio se po modelu: tradicionalisti - vjerski autoriteti te modernisti - predstavnici tehnike i humanistike elite. Obje skupine (tradicionalisti i modernisti) isticale su da vlast nema legitimnost za voenje zemlje jer postaje previe inspirirana ne-islamskim tradicijama. Tradicionalisti nisu teili za vlau, nego za dosljednijom primjenom erijatskog zakona, dok su modernisti traili radikalne promjene u drutvu i stvaranje moderne drave zasnovane na islamu. Zbog takvih stavova modernisti su okvalificirani islamistima ili radikalima. Islamisti su 1958. godine osnovali organizaciju pod nazivom Jamiat-e Islami (Islamski savez). Da podjele nisu bile specifine samo za vjerske struje svjedoe podjele i meu onima koji su se zalagali za promjene na marksistikim i komunistikim naelima. Nedugo nakon osnivanja (1965. godine) stranka PDPA se podijelila na nekoliko frakcija. Dvije najznaajnije su Khalq (Narod), koju je vodio Taraki, i Parcham (Zastava) koju je vodio Babrak. Do podjele je dolo zbog organizacijskih razlika i interesa njihovih elnika i grupacija koje su zastupali. Taraki i khalqisti zastupali su lenjinistiki tip stranke s ciljem okupljanja radnike klase te s uporitem u Patuncima preteno iz ruralnih krajeva. S druge strane, Babrak i parchamisti zastupali su ire nacionalno-demokratsko okupljanje, a pristupali su im nepatunci koji su govorili dari i bili dio urbane i kolovane elite (Hammond, 1984.). I prije nego to je organizirana ira platforma djelovanja protiv monarhije, dolo je do konfrontacija u oporbi na vie razina. Radikalne koncepcije Afganistan / nikad zavren sukob islamista prouzroile su sukobe meusobno te s onim slojevima drutva koji su teili organizaciji drutva prema marksistikim i komunistikim naelima. Openito, konfrontacije meu njima, kako na stranakim tako i na unutarstranakim pozicijama, nastupile su zbog dijametralno suprotnih stajalita o ureenju afganistanskog drutva. Isla-misti su se zalagali za ukidanje svih neislamskih oblika poretka u muslimanskom drutvu, ukljuujui i plemensku i monarhijsku pripadnost (kako smo istaknuli, rije je o konfrontaciji s etnikim kodeksom Patunaca, patunvalijem), za snanije patrijarhalno drutvo i ogranienu ulogu ena (samo u socijalnim podrujima). Za tradicionaliste, preteno pripadnike vjerske elite i njihovih sljedbenika, spomenuli smo da su se zalagali za dosljedniju primjenu erijatskog zakona teei tradiciji bez aspiracija prema vladanju. Unutar PDPA stranke, iji su pripadnici teili marksi-stiko-lenjinistikom ureenju drave, nisu se mogli dogovoriti o ciljevima, nositeljima i metodama svoga pokreta. Tako da je krajem 6o-ih godina 20. stoljea vidljiva iskra sukoba i poetak podjele afganistanskog drutva po svim linijama. To je poetak kidanja drutvenih veza. Islamisti su bili najaktivniji u svojim tenjama te su na oruanu borbu (dihad) protiv komunista pozvali i druge dijelove afganistanskog drutva. Potrebno je naglasiti da islamisti nisu bili jedinstveni oko pokretanja oruane pobune. Kako dravne institucije nisu dijelile njihov stav, a tradicionalisti su ostali suzdrani, islamisti (fundamentalisti) zapoinju konfrontaciju i s vlau. Doli su u sukob sa svima. Takvim svojim nastupom izazvali su otru reakciju vlasti protiv sebe. Sve to koriste komunisti koji se poinju uvlaiti u sve pore afganistanskog

drutva, pogotovo dravne administracije. Potrebno je naglasiti da afganistanski komunisti nastoje ostvariti to bolju suradnju s komunistima iz SSSR-a kako bi dobili podrku i pomo za svoje ciljeve. Ne treba posebno isticati da je to Komunistika partija SSSR-a objeruke 2. Povijest Afganistana prihvatila kao dio nastojanja da se komunizam proiri. Dodatna konfrontacija izmeu islamista i komunista nastaje nakon to je Sardar Mohammad Daud 1973. godine doao na vlast. Dolaskom na vlast uspostavio je Republiku Afganistan te je vladao prilino autokratski, to je obiljeje svih vladara tijekom povijesti Afganistana. Daud je postavio nekoliko pripadnika Parcham frakcije PDPA stranke u vladu zato to su mu pomogli u puu. Takav potez dodatno je razjario islamiste jer su sada njihovi protivnici komunisti bili dio vladajue strukture u Afganistanu. Daud se represivnim dravnim aparatom koristio u sukobu s islamistima. U pristupu suprotstavljanju centralnoj vlasti islamski pokret nije bio jedinstven. Jedan od radikalnijih voa Gulbuddin Hekmatvar zahtijevao je proglaavanje dihada, dok je voa pokreta i organizacije Jamiat-e Islami Burhanudin Rabani smatrao da nisu zadovoljeni uvjeti za pokretanje oruane borbe. Uz podrku pakistanskog premijera Alija Bhutta, radikalna struja pokreta Jamiat-e Islami na elu s Gulbuddinom Hekmatvarom zapoinje oruanu pobunu 1975. godine. Slabo povezani s narodom i vjerskim voama, bili su osueni na neuspjeh. Neuspjeh je imao velike posljedice za organizaciju Jamiat-e Islami u cjelini, ne samo za one najradikalnije koji su zapoeli sukob. Mnogi lanovi organizacije su uhieni ili likvidirani (Jevti, 1989.). Nakon neuspjelog ustanka, organizacija Jamiat-e Islami dijeli se na dvije grupe, Burhanudin Rabani ostaje na elu organizacije, a Gulbuddin Hekmatvar osniva Hizb-e Islami (Islamska stranka).18 Nakon neuspjelog ustanka Daud se koristi represivnim metodama u suzbijanju islamskog pokreta koji ga je ugroavao. Daud dodatno osnauje svoju poziciju, preuzima sve znaajne funkcije: dravnoga poglavara, predsjednika vlade, ministra vanjskih poslova i ministra obrane. Godine 1977. saziva Lova jirgu, skuptinu plemenskih starjeina koja donosi novi ustav te njega potvruje na mjestu predsjednika. Osim toga, Daud provodi otre mjere Od tog vremena do danananjih dana Gulbuddin Hekmetvar pokazuje netoleranciju i neprijateljstvo prema svima koji ne dijele njegova uvjerenja. Afganistan / nikad zavren sukob represije prema frakciji unutar PDPA stranke, Khalq, te se pokuava ograditi i od dijela frakcije Parcham koja mu je pomogla pri dolasku na vlast. Daud na infrastrukturnom planu uz sovjetsku pomo poinje razvijati eljezniku mreu i industriju te provodi nacionalizaciju i zemljinu reformu (Tabak, 2001.). Takvi "radikalni" potezi izazvali su otpor stanovnitva u ruralnim krajevima. Uz sukob izmeu sredinje vlasti i islamista, Daud je protiv sebe zbog zapoetih reformi sada okrenuo i politiki neutralne stanovnike. Sve bi to jo i mogao kontrolirati, no ono to mu je uskoro presudilo bilo je odricanje saveznitva s Parchamom. U oujku iste godine (1977.) "predsjednik" Daud od svojih prijatelja i roaka sastavlja vladu iz koje potom posve iskljuuje parc-hamiste koji su bili partneri u prethodnom sazivu vlade. Nakon to je iz vlade iskljuio lanove Pachama, Taraki i Babrak odluuju Khalq i Parcham ujediniti. Usprkos prividnom ujedinjenju PDPA stranke, unutarstranake borbe se nastavljaju. Ujedinjenje je bilo vie nego oportuno, bez obzira na prepreke, jednaka im je bila zajednika e za vlau, vlast pod svaku cijenu. Dodatno, u studenome 1977. godine izbijaju trajkovi na koje je Daud odgovorio represijom. Daud je uvrijedio i pojedine stanovnike Afganistana nastojei suzbiti aktivnosti Muslimanske brae (Hammond, 1984.). Muslimanska braa su u Afganistanu i Pakistanu (Peshawar) radila na humanitarnim i socijalnim aktivnostima. Djelovanje su poeli u Egiptu i susjednim zemljama, dolaskom u Afganistan i Pakistan pored humanitarnih aktivnosti ubrzo su postali baza islamskih legionara, pogotovo nakon sovjetske invazije na Afganistan (Roy, 2007.). Do 1978. Daud je svojim potezima protiv sebe navukao i gnjev studenata, intelektualaca, vojnih asnika te pojedine lanove srednje i vie klase. Zatvara Ta-rakija, Babraka i Amina. Ozbiljni ekonomski problemi potresali su zemlju, nezaposlenost je bila velika, nekoliko stotina tisua Afga-nistanaca bilo je prisiljeno otii u ekonomsku emigraciju u Iran i druge zemlje Perzijskog zaljeva. Daud je imao problema s otplaivanjem stranih kredita, dolazi do nestanka hrane, poveavaju 2. Povijest Afganistana se porezi. Sve to dovodi do spontanog ustanka 27. travnja 1978. godine, kojeg je organizirala stranka PDPA, uz pomo onih istih vojnih asnika koji su Dauda doveli na vlast. Travanjski ustanak jo je poznat i kao Saurska revolucija (Saur - travanj). Tijekom jednodnevnog vojnoga pua 27. travnja 1978. u borbama stradava Daud, veina njegove obitelji i velik broj njemu odanih ljudi. Vojno vodstvo pua na vlast dovodi u Daudovim istkama zatvorene voe PDPA stranke Tarakija, Amina i Babra-ka. Drava mijenja ime - Republika Afganistan postaje Demokratska Republika

Afganistan; PDPA postaje jedina doputena stranka i njezin voa Nur Muhammad Taraki postaje predsjednik revolucionarnog vijea i predsjednik vlade. Tijekom vladavine pokuali su uvesti reforme i modernizirati zemlju, objavili su petogodinji plan i uspostavili represivni dravni aparat sovjetskog tipa. Taraki ini mnoge od greaka svog prethodnika. Otvoreno se konfrontirao s islamistima te produbio jaz izmeu komunista na vlasti i vjerske zajednice tradicionalista koji dotad nisu pruali aktivan otpor centralnoj vlasti. U socijalnoj obnovi zemlje vlast je otvorila mogunost obrazovanja ena, to je izazvalo velike otpore tradicionalista. Tako je protiv svog reima Taraki pokrenuo i vjerske voe i islamiste. Nastavio je nacionalizaciju zemlje koju je poeo Daud, to je pojaalo velike otpore stanovnitva. Tako je sada centralna vlast protiv sebe imala vjersku zajednicu (tradicionaliste), islamiste (moderniste) i lokalno stanovnitvo, uz frakcijsku unutarstranaku borbu otprije. Svi problemi i otpori koji su zbog njih nastali s vremenom su se multiplicirali, a vlast je kao odgovor dodatno poveavala represivne metode. Spontani oruani ustanak koji je zbog toga izbio u srpnju 1978. godine, u podruju Nurestana, proirio se i na druga podruja Afganistana. U ustanku protiv komunistike vlasti snage su udruili predstavnici afganistanskih plemena nezadovoljni reformama koje je provodila centralna vlast i islamisti, koji otpoetka pruaju otpor komunistikoj vlasti. Nastaje Afganistan / nikad zavren sukob spoj otpora na plemenskoj i vjerskoj osnovi. Vjerski su lideri u ljeto 1978. godine proglasili dihad u borbi protiv komunistike vlasti (Hammond, 1984.). U takvoj tekoj situaciji sredinja vlast nastoji zakljuiti to je mogue vie bilateralnih sporazuma sa SSSR-om i dobiti od njega bilo kakvu pomo da bi se stanje u zemlji barem malo poboljalo. U prosincu 1978. godine dvije zemlje potpisuju Sporazum o prijateljstvu, dobrim odnosima i suradnji, koji je zamiljen kao nastojanje da se proiri njihova suradnja na ekonomskom, kulturnom, znanstvenom, tehnikom, obrazovnom, zdravstvenom, informativnom te vojnom podruju. O tome kakva je konfuzija vladala tih nekoliko godina u Afganistanu svjedoi injenica da je ameriki veleposlanik Adolph Dubs 14. veljae 1979. godine otet i ubijen u meteu koji je zahvatio Kabul.'9 Iako su motivi ustanka viedimenzionalni (agrarna reforma, razliito shvaana prava ena, suprotstavljanje komunizmu), ubrzo sukob poprima obiljeja rata izmeu komunizma i islama, a islamski karakter borbe posebno dolazi do izraaja nakon intervencije SSSR-a. U zemlji brojnih suprotnosti islam je bio jedino zajedniko vezivno tkivo.20 Kao to je bio i na podruju Bliskog istoka u suprotstavljanju kolonizatorima, borbi protiv Izraela te sprjeavanju zapadnjake modernizacije. Kako nacija u afganistanskom drutvu, s obzirom na etniku strukturu, nije mogla biti poveznica, islam je postao jedini logian izbor i pokreta otpora. Protivnik razliitih struktura afganistanskog drutva Nakon tog incidenta SAD nije imao ambasadora u Kabulu sve do 2002. godine, a ambasadu su zatvorili 1989. godine zbog pogoranja sigurnosne situacije u zemlji izazvane graanskim ratom. Etniki su Afganistanci izuzetno podijeljeni (Patunci, Tadici, Uzbeci, Ha-zarijci i ostali) uz unutarnje podjele u svojim etnikim korpusima pa ak i plemenima, lako su gotovo svi stanovnici Afganistana muslimani, podjela na veinske sunite i manjinske ijite vrlo je izraena. Velike su i drutvene podjele: trgovci, nomadi, poljodjelci i stoari, potom zemljoposjednici i ljudi bez vlastite zemlje. Isto tako, obrazovani su preteno nastanjeni u veim gradovima, a manje obrazovani imaju i manje mogunosti. Podjele su izraene i na teritorijalnom principu izmeu sjevera i juga zemlje. Potrebno je naglasiti i razlike u pogledima na ulogu ena u drutvu. 2. Povijest Afganistana (komunistika vlast, pa SSSR) nije mogao biti proglaen protivnikom nacije jer nacija nije bila element afganistanskog jedinstva. Poveznica svih Afganistanaca bila je religijska pripadnost, tako da je zajedniki protivnik proglaen protivnikom vjere. Iako su se suniti (Patunci, Tadici, Uzbeci) i ijiti (Hazarijci) zajedniki borili protiv vlasti, svoje meusobne sukobe nisu prevladali. Tako je dolo do svojevrsnog konsenzusa da je protivnik islama centralna vlast, a kasnije je to postao vanjski osvaja, SSSR. Ustanku se prikljuuju i vee plemenske grupacije. Prije intervencije SSSR-a, protiv sredinje vlasti, digli su se najprije Nuri-stanci u istonim podrujima i Hazarijci u sredinjim podrujima zemlje. Potom su se digli Uzbeci i Tadici u sjevernim i sjever-noistonim podrujima Afganistana, a posljednji su se ustanku prikljuili Patunci (Rubin, 2002.). Svi borci protiv komunista (islamisti, plemena, lokalno stanovnitvo, ulema) nazvani su mudahedinima, svetim ratnicima. Priblino u isto vrijeme dolazi i do pobune unutar redova afganistanske vojske. Prve pobune izbile su u oujku 1979. na zapadu zemlje, u gradu Heratu, blizu iranske granice. Inicijalni plamen bila je skrivena iranska pomo (mjesec dana prije u Iranu se zbila islamska revolucija). Tijekom godine, ustanci u vojarnama irili su se zemljom poput poplave nakon pucanja brane, vojska vie nije postojala kao organizirani sustav te su Sovjeti polako gubili unutarnjeg saveznika i bili prisiljeni vojno intervenirati kako bi zatitili vlastite

interese. Do invazije SSSR je imao na podruju Afganistana oko 4500 vojnih i politikih savjetnika (vjerojatno pripadnika KGB-a) te njihove obitelji. Ustanak u Heratu bio je obiljeen zvjerskim ubojstvima i masakriranjem sovjetskih savjetnika, na to Sovjeti nisu htjeli ostati prekrienih ruku. Zaotravaju se i frakcijske borbe unutar PDPA stranke te frakcija Khalq nadvladava frakciju Parcham. Hafizullah Amin 14. rujna 1979. rui s vlasti Tarakija koji biva ubijen. Amin nastavlja nemilosrdno dotadanjim partijskim putem, pri emu ne uspiafcanistan / nikad zavren sukob jeva niti umiriti pobunjenike niti ih vojno pobijediti. Istodobno se pogorava odnos sa SAD-om (zbog ubojstva amerikog veleposlanika poetkom godine), ali i SSSR-om (koji trai polaganije te uinkovitije reforme, obuzdavanje vojnih pobuna, reakciju na ubojstva svojih ljudi u zemlji). Veinu susjednih drava, k tome, optuuju za pomaganje pobune (Tabak, 2001.). Svi navedeni dogaaji kulminirali su sovjetskom intervencijom u Afganistanu. Jedan od razloga vojne intervencije SSSR-a u Afganistanu bio je taj to je SSSR svim silama nastojao na vlasti u Afganistanu odrati PDPA stranku, koju su razdirale unutarstra-nake borbe. Prema Barnett R. Rubinu, Sovjeti su doli u Afganistan trasirati promjenu vlade, od jedne frakcije komunistike partije u drugu (Shaikh, 2007.). Isto tako, Sovjeti su bili zabrinuti za vlastite investicije u Afganistanu. Preuzmu li vlast opo-nenti, realna je opasnost da nee moi naplatiti vlastite uloge. Jednako vaan razlog bio je gospodarskog karaktera, povezan s geografskim poloajem Afganistana. Sovjeti su bili privueni moguim infrastrukturnim razvojem zemlje, bogatstvom mineralnih resursa, a najvie lokacijom u srcu sredinje Azije i mogunou kontrole putova, utjecaja na ostale zemlje i pribliavanja lukama Indijskog oceana. Sovjeti su dodatno eljeli sprijeiti irenje islamske revolucije iz Irana te se snanije postaviti prema Pakistanu u kojem je poeo proces militarizacije i islamizacije21, provodei pritom tzv. Brenjevljevu doktrinu.22 Nezaobilazan razlog bilo je i "probijanje obrua" koji je SAD sa svojim saveznicima nametnuo oko njihovih granica jo daleke 1947. godine predstavljanjem nove strategije nacionalne sigurnosti, u kojoj je jedna od glavnih toaka bilo i "zadravanje komunizma" (con-tainment) u dosegnutim granicama. Artvom Borovik, koji je iz21 Godine 1977., general Muhammad Zia ul-Haq izvrio je vojni udar, svrgnuo predsjednika Zulfikara Alija Bhutta (oca Benazir Bhutto), te ga dao 1979. godine pogubiti. Ulogu Zije ul-Haqa u zbivanjima u Afganistanu vidjet emo kasnije. 22 Prema Brenjevljevoj doktrini, zemlji u kojoj upravljaju komunisti trebalo je na sve naine pomoi da se komunisti odre na vlasti, tj. onemoguiti promjenu vlasti upotrebnom svih raspoloivih sredstava. 2. Povijest Afganistana vjetavao iz Afganistana, analizirao sovjetsku politiku prema so-vjetsko-afganistanskom ratu te istraivao uzroke rata, navodi da je u pozadini odluke o ratu i nekoliko osobnih razloga. Borovik tvrdi, prenosei miljenje nekih strunjaka s kojima je kontaktirao, da je Brenjev23, bio u izuzetno dobrim odnosima s Taraki-jem, kojega je Amin svrgnuo s vlasti i dao pogubiti. Isto tako, u Moskvi su sumnjali da je Amin ameriki agent jer je studirao na sveuilitu Columbia u New Yorku, kao to su po toj retorici bili sumnjivi svi koji su ili boravili u inozemstvu ili imali vezu s inozemstvom. Borovik dalje navodi da su Brenjevu mnogi zamjerali ambiciju da bude zapamen kao voa koji je proirio zonu sovjetskog utjecaja sve do Tihog oceana, tamo gdje nikada prije nisu bili. Georgij Arbatov, znanstvenik koji je poznavao Brenje-va vrlo dobro i esto se susretao s njim, kazao je Boroviku da je Brenjev potkraj 1970-ih bio emocionalno i psihiki nestabilan za voenje polusatnog "inteligentnog" razgovora, a kamoli za donoenje politikih odluka. Dodatni je razlog napada na Afganistan elitistiki pristup odluivanju u SSSR-u. Sve odluke donosio je uski krug ljudi, Brenjev, Ustinov (ministar obrane), Andro-pov (prvi ovjek KGBa) i Gromiko (ministar vanjskih poslova), bez konzultacija s irim krugom eksperata (Borovik, 1990.). Invaziju na Afganistan Brenjev je zapovjedio 24. prosinca 1979. godine. SSSR je izveo napad na Afganistan s priblino 30.000 vojnika, a operacija je nazvana Storm 333. Odmah svrgavaju i likvidiraju predsjednika Hafizullaha Amina (27. prosinca 1979.) te za predsjednika postavljaju Babraka Karmala, jednog od voa Parcham frakcije u PDPA stranci. Sovjeti su intervenciju opravdali pozivom koji su im uputili domai, afganistanski revolucionari nakon to su sami zapoeli revoluciju. Sovjetski napad iznenadio je sve lanice NATO-a, ukljuujui i SAD. SAD se brzo pribrao od poetnog oka, odluio je iskoristiti mogunost uvlaenja ideolokog neprijatelja u zamku te ga 23 Brenjev je vladao SSSR-om od 1964. do 1982. godine. Afganistan / nikad zavren sukob tako dugorono uvui u sukob i ukloniti izravnu prijetnju SSSR-a prema Europi i naftnim interesima SAD-a u Perzijskom zaljevu (Zinn, 2003.). Glavni planer uvlaenja SSSR-a u afganistansku zamku bio je Zbignievv

Brzezinski, savjetnik predsjednika Jame-sa Earla artera za nacionalnu sigurnost. Brzezinski osmislio je strategiju kako Sovjete uvui to dublje u zamku, demoralizirati ih i konano dovesti do sloma SSSR-a. Postoje razmiljanja da je SAD sve to osmislio puno prije sovjetskog napada na Afganistan te da je modelirao ustanke i tako dodatno potaknuo intervenciju Sovjeta. Iako postoje uporita za takve stavove24, ini se da su to bili pojedinani napori, a ne institucionalno djelovanje.25 Smatram da su uvelike zakazale analitike procjene politikih i obavjetajnih sustava SAD-a o mogunosti napada SSSR-a na Afganistan. Tonije, politika nije obraala dovoljno pozornosti na obavjetajne izvore. Unutar samog Afganistana drutveno raslojavanje dovelo je do oruanih ustanaka protiv centralne vlasti. Dolazi do pobune zemljoposjednika, razliitih etnikih plemena, uleme te vojnih snaga. Na vanjskom planu, veliko iznenaenje za SAD bila je iranska islamska revolucija (veljaa 1979. godine) svrgavanje aha Reze Pahlavija (dolazak na vlast omoguile su mu amerike i britanske tajne slube operacijom Ayax 1953. godine, kojoj je cilj bilo svrgavanje premijera Muhameda Mosadeka zbog nacionalizacije naftnih izvora u vlastitoj zemlji i oduzimanja koncesije amerikim i britanskim naftnim kompanijama) i gubitak glavnog regionalnog saveznika. Iznenaenje je bila i 444-dnevna talaka kriza u amerikom veleposlanstvu u Teheranu (od 4. studenog 1979. do 20. sijenja 1981. godine), koju je SAD pokuao rijeiti ubacivanjem specijalnih snaga amerike vojske Delta (od 24. do 26. travnja 1980. godine), no bez uspjeha, to je omoguilo globalnu medijsku propagandu iranskog vodstva kroz dulje razdoblje. Gubitkom Irana SAD se okree 24 Od travnja 1979. godine pod pritiskom Brzezinskog savjetnici iz SAD-a poinju se redovito sastajati s voama afganstanskog oruanog otpora (Borovik, 1990.). 25 O suprostavljenosti u najviim razinama vlasti u SAD-u o pitanju Afganistana, vidi vie: Hammond, 1984. 2. Povijest Afganistana snanijoj suradnji s teokratskom Saudijskom Arabijom i milita-riziranim Pakistanom. U odabiru stratekih partnera SAD se vodio vidljivo pragmatinim i oportunistikim smjernicama, nisu se previe zamarali injenicama da su navedene drave daleko od slobodne demokracije koju esto istiu kao cilj vlastitih intervencija u drugim dravama. U Pakistanu je 1977. godine general Muhammad Zia ul-Haq izveo vojni udar, svrgnuo predsjednika Zulfikara Alija Bhutta te ga dao 1979. godine pogubiti. Saudijska Arabija svoju mo i utjecaj zahvaljuje najveim zalihama nafte na svijetu. Nafta i politika temelj su globalne moi, to dovodi do neraskidive veze Saudijske Arabije i SAD-a. Saudijskom Arabijom od 1932. godine apsolutistiki vlada obitelj Al-Saud. Slubena religija u Saudijskoj Arabiji je vahabi smjer sunitskog islama ije su uenje eljeli proiriti te su sustavno radili na tome. Ako moemo zakljuiti da je SAD bio u najmanju ruku iznenaen razvojem dogaaja u Iranu i Afganistanu, a da je uspostava snanijih odnosa sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom nastavak oportunistike vanjske politike, govorimo o zaaranom krugu iz kojeg nema izlaska lako. Nakon iranske revolucije i nakon to je SAD izgubio Iran, SSSR se moda uplaio da e SAD, u zamjenu za Iran, nastojati Afganistan pretvoriti u svoj satelit, to bi ih dovelo blizu njihovim granicama kao nikad prije. Vjerojatno je taj razlog ubrzao sovjetske pripreme za intervenciju. Isto tako, zakazao je ameriki sustav obavjetavanja o gomilanju sovjetskih vojnih snaga na granici s Afganistanom. Moemo zakljuiti da je SSSR intervenirao u Afganistanu jer im je to svojim propustom SAD omoguio. Meutim, kada je ve do intervencije dolo, SAD ju je odluio iskoristiti i uvui to je mogue dublje Sovjete u af-ganistansko pitanje te ih izloiti to veim gubicima. U poetku intervencije Sovjete nisu zabrinjavali mudahedi-ni, kao pokret otpora u formiranju, ve su ih na vei angaman bile prisilile vojne pobune tadanje afganistanske vojske koja se poela fragmentirati i biti sve manje podlona centralnom zapovijedanju predsjednika Babraka Karmala. Tijekom sovjetske inAfganistan / nikad zavren sukob tervencije i na poetku rata, afganistanska se vojska razjedinila i postala vezana uz plemenske i oportunistike linije borei se za one koji su mogli i bili spremni plaati njene usluge. Sovjeti su poetkom invazije uspjeli, kao i Britanci tijekom 19. stoljea, zauzeti sve vee gradove, ali irok prostor Afganistana ostao je nekontroliran te su se u tim podrujima poele voditi borbe protiv sovjetskih snaga.26 Takvu situaciju odluili su iskoristiti Amerikanci. Potpomogli su mudahedine stvarajui od njih res-pektabilnu snagu suprotstavljenu vojnom angamanu SSSR-a u Afganistanu. Zapoeta borba afganistanskih islamista protiv centralne komunistike vlade, koja je dobila obiljeje vjerske borbe protiv komunista, napadom SSSR-a poprima oblike oslobodilakog rata protiv vanjskog napadaa. Naueni na teke uvjete ivota i neprestane borbe, Afganistanci su se pokazali meu najeim i najvrim borcima na svijetu. Uz poznatu injenicu da je puno vei moral kada se brani vlastita kua i vlastiti prag, u donekle ravnopravnoj borbi branitelji su poeli pobijedivati to je nagnalo Sovjete na sve vei vojni angaman. Sporadina i mjestimina borba protiv Sovjeta prerasla je u pokret. Prema Olivieru Rovu, protiv Sovjeta vodila su

se dva naina borbe: plemenski rat i dihad. Plemenski rat bio je usko povezan s teritorijem, u njemu su sudjelovala plemena (esto i razliite etnike grupe i razliite plemenske skupine unutar iste etnike grupe) koja su pripadala istom podruju i koja su stoljeima dijelila iste vrijednosti i nain ivota, kao npr. plemena iz doline Panjsir. Kroz povijest, a tako i protiv Sovjeta, borili su se ne izlazei izvan svog podruja. S druge strane, dihad (podsjetimo dihad je od strane vjerskih lidera proglaen tjekom ljeta 1978. kao borba protiv centralne komunistike vlade, napadom sovjeta dihad je nastavljen) je bio ireg opsega, vodio se na teritoriju cijelog Afganistana, ukljuivao je islamske legionare iz cijelog svijeta i zadovoljavao se samo konanom pobjedom (Roy, Kako se povijest ponavlja vidljivo je i danas, situacija je gotovo identina - vojska SAD-a i NATO-a prividno kontrolira gradove, a iroka i otvorena podruja Afganistana nisu uope kontrolirana. 2. Povijest Afganistana 2007.)- Plemenski nain ratovanja prisutan je tijekom cijele povijesti Afganistana, posljednji put su se u novijoj povijesti opekli Britanci u tri afganistansko-britanska rata. Afganistanci su izuzetno vezani za svoje korijenje, obitelj, plemensko ureenje, bez obzira na to je li rije o nomadskom ili "stacionarnom" stanovnitvu. Svi oni imaju svoj izvor i svoje uporite. Nikada nisu prihvaali profesionalizaciju, militarizaciju, centralizam, pogotovo u vojnom smislu, jer bi ih to odvojilo od njihovih korijenja, ve su, ako je bilo nuno, ratovali na kunom pragu. Vano je naglasiti da su se prije sukoba, u prolosti, zbog posjeda, ispae, vode, dogovarali o mjestu sukoba, a kada bi bitka zavrila, vraali su se svakodnevnim poslovima. To je vano znati zbog naina ratovanja Afganistanaca. Nikad nisu imali ni formacije, ni zapovjednike, ni uniforme, niti su vidljivo nosili oruje. Nikada nisu imali "one vrijednosti" zbog kojih im danas SAD ne priznaje status "ratnih zarobljenika". Iako voeni eljom za borbom protiv vanjskog protivnika, Afganistanci nisu mogli primjenjujui pristup plemenskog ratovanja previe uiniti protiv mnogostruko opremljenijih i sofisti-ciranijih Sovjeta. Stoga im je svaka pomo sa strane dobrodola i bili su je spremi prihvatiti od svih (najvie su pomagali SAD, Saudijska Arabija, Pakistan). Sovjeti su u rat bili prisiljeni slati sve vie i vie vojnika i opreme, uputajui se u sve nemilosrdnije borbe s Afganistancima, trpei neoekivane gubitke te se uvlaei dublje i dublje u sukob, a oekivali su brzu intervenciju. U svibnju 1985. u Peshavvaru se sastaju predstavnici sedam pobunjenikih sunitskih frakcija te osnivaju Ittehad-i-Islami Afghan Mujahidin (Islamsku uniju afganistanskih mudahedina). Slino tome, u listopadu 1987. pod iranskim pokroviteljstvom nastaje Hizb-i Wahadat-i Islami (Islamska stranka jedinstva), udruga osam skupina pobunjenika ijitske sljedbe (Tabak, 2001.). Zbog neuspjeha u borbama, u svibnju 1986. godine na predsjednikom mjestu Babraka Karmala zamjenjuje Muhammad Najibu-llah, dotadanji ef afganistanske obavjetajne slube KHAD Afganistan / nikao zavren sukob (Khadamat-e Etela'at-e Davvlati). Pod njegovim vodstvom tei se nacionalnom pomirenju te se pokuava pregovarati s pobunjenicima. Ublaavaju se reformska nastojanja, uvodi viestranaje i smanjuje ukupna represija u dravi. U studenome 1987. godine Najibullah postaje predsjednikom drave, donesen je novi ustav, a zemlja opet mijenja ime i postaje Republika Afganistan. Taj razvoj kulminira u travnju 1988. provoenjem viestranakih izbora koje mudahedini proglaavaju prijevarom i bojkotiraju te se nastavljaju sukobi (Tabak, 2001.). SAD je poticao i usmjeravao obavjetajne slube u Saudij-skoj Arabiji, Pakistanu i Egiptu, uz Izrael kao ve tradicionalnog saveznika, na pomo mudahedinima (pomo je bila izravna i neizravna). Sudjelovao je u financiranju, opremanju i uvjebavanju islamskih radikala za borbu protiv SSSR-a u Afganistanu. Preko tajnog djelovanja CIA-e i osobnim kontaktima, osigurano je jedinstvo nepomirljivih zemalja i sustava, Saudijske Arabije, Pakistana i Egipta27 s Izraelom, te ak Kinom. SAD i Saudijska Arabija uloili su najvie. Saudijska Arabija viestruko je nadma-ivala davanja SAD-a, kupovane su zalihe ruskog naoruanja u Egiptu, Izraelu (Izrael je posjedovao veliku koliinu sovjetskog naoruanja zaplijenjenog tijekom arapsko-izraelskih ratova), Libanonu i Kini, te je potaknuta proizvodnja dodatnog ruskog naoruanja u licenciranim tvornicama u tim zemljama. Oruje je potom zranim putem dostavljano u Pakistan i distribuirano preko ISI-ja (Inter Service Inteligence - pakistanska tajna sluba) favoriziranim mudahedinskim skupinama. Ironija je da su Sovjeti ubijani naoruanjem proizvedenim u SSSR-u, to e se poslije ponoviti sa Stinger raketama u sluaju borbe protiv Amerikanaca. SAD nije elio u prvim godinama sukoba dostavljati vlastito naoruanje afganistanskim borcima kako se ne bi stekao 27 Egipatski predsjednik Sadat, kojega su zbog potpisivanja mirovnog sporazuma s Izrealom (Camp David, 17. 9. 1978.) islamski fundamentalisti proglasili izdajicom, ukljuivanjem u akciju dostave naoruanja afganstanskim borcima protiv Sovjeta pokuao je djelomino popraviti lou sliku o sebi pred svojim protivnicima. 2. Povijest Afganistana

dojam da su angairani u sukobu. Zanimljiva je suprotnost u politici SAD-a prema zemljama u regiji. Iste godine, 1979., zapoeli su borbu protiv islamskog fundamentalizma u Iranu, a u Afganistanu su islamski fundamentalizam poticali. Zapoete procese nastavili su oblikovati iduih desetak godina - u Iranu suzbijati, u Afganistanu poticati. Zajednika nastojanja SAD-a, Saudijske Arabije i Pakistana bila su usmjerena prema formiranju plaenike vojske koja je bila spremna boriti se protiv zajednikog neprijatelja. Godine 1981. Ronald Reagan izabran je za predsjednika SAD-a (1981. - 1989.) dok je Margaret Thatcher bila premijerka Velike Britanije od 1979. do 1990. godine. Njih dvoje zajednikim su naporima nastojali pomoi borbi protiv Sovjeta vie od svojih prethodnika. Da bi se to ostvarilo, potpomognut je razvoj nacionalizma i radikalizma u sredinjoj Aziji (unutar Uzbekistana i Tadikistana). Bijela kua i Downing Street pomagali su vjerske radikale prikazujui ih kao borce za slobodu. Islamske zemlje osiguravale su veliku novanu pomo, regrutirale velik broj boraca koje su obuavali na svom teritoriju ili ih slali u CIA-ine kampove za obuku u Afganistanu i Pakistanu. SAD je preko CIA-e osiguravao vojne instruktore i vojnu pomo, ukljuujui i Stinger projektile za borbu protiv sovjetskih zranih snaga.28 CIA i britanska tajna sluba MI-6 (Militarv Intelligence, Section 6) otvoreno su koristile pakistanski teritorij, preko njega djelovale u Afganistanu i na taj nain imale strateku dubinu za svoSmatra se da je znatna koliina visokotehnoloki razvijenog amerikog oruja, ukljuujui i Stinger protuzrakoplovne projektile, zavrila u arsenalu protivnika SSSR-a. Tako sofisticirano oruje jednostavno je nemogue bilo nabaviti bez pomoi CIA-e. Smatra se da je veina tog oruja, u desetljeima nakon dopremanja, jo uvijek u Afganistanu i u upotrebi. Al-Qaida ga se domogla i napada saveznike njihovim vlastitim orujem. Amerikanci su ak otkupljivali Stinger rakete za milijunske dolarske iznose od razliitih militantnih frakcija koje su pak za taj novac kupovale manje sofisticirano oruje, ali zato jednako ubojito. Afganistan / nikad zavren sukob je operacije.29 Pakistan je preko svoje tajne slube ISI odigrao najveu ulogu u opremanju, obuavanju i slanju novih boraca u afganistanski rat dok je, s druge strane, saudijska obavjetajna sluba bila "zrani most" izmeu SAD-a i Afganistana. Zajednika koordinacija tajnih slubi odvijala se na tjednim sastancima koji su odravani u Islamabadu (Shaikh, 2007.). Potrebno je jo malo pozornosti posvetiti CIA-i za koju smo ve vidjeli da je nezaobilazan subjekt u afganistanskom pitanju. Sredinja obavjetajna agencija (Central Intelligence Agen-cy - CIA) neovisna je civilna obavjetajna agencija vlade SAD-a osnovana 1947. godine National Security Actom koji je potpisao predsjednik Harry S. Truman. Zadaa CIA-e je da primarno prikuplja i analizira podatke o stranim vladama, korporacijama i pojedincima te da analitikom obradom tih podataka stvara informacije za potrebe amerike vlade i njezinih odbora. Sljedea znaajna uloga CIA-e je propagandna aktivnost i odnosi s javnou, stvaranje vlastite istine te tajne operacije (eng. cover opera-tions) u inozemstvu kao komponenta politike vlade SAD-a pod okriljem predsjednika SAD-a.30 Dok su tajne operacije u gotovo svim sluajevima zabranjene prema meunarodnim zakonima (Coleman, 2005.), agencija o njima pie kao o normalnim aktivnostima svog djelovanja. Mnogi autori (Bulow, 2005., Chom-sky, 2002., Chomsky 2004., Coleman, 2005., Domazet, 2005., Domazet, 2007., Johnson, 2005. i Risen, 2006.) opisuju CIA-u kao znaajan instrument amerike vanjske politike, no Bilandi daje kirurki preciznu odrednicu te pojavnosti. Bilandi smatra da je CIA "zbog realizacije tajnih akcija i uspjenog ostvarenja amerikih nacionalnih interesa postala ne samo bitan akter amerike vanjske politike, ve i subjekt meunarodnih odnosa. Iako vrlo efikasno sredstvo za ostvarenje nacionalnih interesa, tajne akcije su u svojoj biti intervencionistiki mehanizam i gotovo sva 29 Direktor CIA-e VVilliam Casey tijekom jednog od svojih posjeta Pakistanu zajedno s predsjednikom Zijom ulHaqom odlazi u Afganistan na odravanje smotre mudahedinskih postrojbi (Rashid, 2001.). 30 CIA - slubene stranice, dostupno na: https://www.cia.gov/ 2. Povijest Afganistana djelovanja CIA-e iz tog spektra su protuzakonita" (Bilandi, 2005.:22i). CIA izvore dobiva od Kongresa SAD-a, no Kongresu ne polae raune, ve je pod izravnom ingerencijom predsjednika SAD-a. Stoga se mnogo puta tijekom povijesti pokazalo da je CIA uspjela postati podsistem unutar svih pora amerikog drutva, otporna na sve oblike kontrole kada je u pitanju njezino djelovanje.31 Vidljivo je to i na primjeru Afganistana. Nakon afganistansko-sovjetskog rata, unato tome to slubena politika SAD-a vie nema interesa za zbivanja u zemlji, CIA ostaje ukljuena u graanski rat etnikih frakcija protiv vlasti prokomuni-stikog predsjednika Najibullaha nastojei postii njegovo svrgavanje. To je postala najvea operacija CIA-e u povijesti, koju je vie-manje uspjeno provodila sama bez kontrole Kongresa SAD-a. Svi pokuaji Kongresa SAD-a da dobije uvid u djelovanje agencije, kojoj odobravaju sredstva za djelovanje, bili su bez uspjeha. James Risen tako pie: "Kada se 1991.

godine raspao Sovjetski Savez, zavrila je prvobitna misija CIA-e. Agencija je osnovana 1947. godine s jednom jedinom svrhom - za voenje rata protiv sovjetskog komunizma - te su za mnoge narataje CIA-inih agenata sva ostala pitanja bila drugorazredna" (Risen, 2006.'.14). Nestankom crvene opasnosti trebalo je pronai nove ugroze kako bi mogli opstati (narkokarteli u Latinskoj Americi, Fidel Castro, islamski fundamentalisti) i autonomno djelovati. Isto tako, vano je spomenuti da se paralelno s pomaganjem mudahedina u borbi protiv Sovjeta nastojao sprijeiti iranski utjecaj na zbivanja u Afganistanu. Iran je, nakon dolaska ajato-laha Homeinija na vlast, bio snaga koja nije odgovarala nikome u regiji. Na Iran su kao ijitsku zemlju (vjerska matica iji ta) odavna s animozitetom gledale arapske i preteno sunitske drave. Iranska islamska revolucija nije odgovarala nikome u regiji. Glavnim ciljevima vanjskopolitikog djelovanja Irana moe se istaknuti: nastojanje irenja ijitskog islama u cijeli sviCIA uvelike ignorira izvrni nalog [tadanjeg] predsjednika Geralda Forda, kojim je zabranio "poduzimanje politikih ubojstava i kovanje zavjera radi poduzimanja politikih ubojstava" (Coleman, 2005.). Afganistan / nikao zavren sukob jet i stvaranje jedinstvene svjetske islamske drave, regionalno suprotstavljanje sunitskim zemljama, ureenje Afganistana prema vlastitim zamislima, konfrontacija sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom u Afganistanu te pomo Hazarijcima. Isto tako, zbog iranskih protuizraelskih stavova Iran je bio predodreen za to da ga njegovi protivnici predvoeni SAD-om pokuaju destabilizirati. U tom svjetlu, SAD i Saudijska Arabija potaknuli su tadanjeg prijatelja, irakog diktatora Saddama Husseina, na rat protiv Irana (1980. - 1988.) sa svrhom zaustavljanja prijetnje izvoza ijitskog radikalizma. Uloga Saudijske Arabije i Pakistana i njihova podrka mud-ahedinima i poslije talibanima moe se promatrati kroz regionalnu prizmu, tj. sukob ijitskog Irana i sunitskih Saudijske Arabije i Pakistana. Preko Afganistana sve se prelamalo te dolazi do podjele na sunitsko-ijitski svijet. U tom kontekstu dogodio se i iransko-iraki rat. Saudijska Arabija ukljuivanjem u afga-nistanski sukob mogla se rijeiti vlastitih nezadovoljnih vjerskih radikala upuujui ih u pakistanske medrese (islamske teoloke kole). Pakistanski predsjednik Zia ul-Haq imao je plan uvrstiti islamsko jedinstvo te pretvoriti Pakistan u predvodnika muslimanskog svijeta i poticati islamske skupine u zemljama srednje Azije. ISI dodatno radi na inicijativi o prikupljanju radikalnih islamista iz cijelog svijeta koji bi doli u Pakistan te se prikljuili borbi afganistanih mudahedina. U tome su imali financijsku, logistiku i materijalnu pomo SAD-a. Pakistan je preko svojih veleposlanstava omoguivao svima koji se ele boriti na strani mudahedina da bez viza dou u pakistanske vojne logore za obuku ili medrese. Svjetska muslimanska liga sa sjeditem u Sa-udijskoj Arabiji te Muslimansko bratstvo i palestinski islamisti-ki radikali prikupljali su dobrovoljce i povezivali ih s Pakistanci-ma. Od 1982. do 1992. u pomo afganistanskim mudahedinima stiglo je oko 35.000 muslimanskih radikala iz 43 islamske zemlje (Rashid, 2001.). Preteno su prikljuivani skupini Hizb-e Islami Hekmatvara. Olivier Roy taj je proces, kako navodi Ahmed 2. Povijest Afganistana Rashid, opisao kao "zajedniki pothvat Saudijske Arabije, Muslimanskog bratstva i stranke Jama'at-i islami, koje je spajao ISI" (Rashid, 2001.). Sredite arapskih Afganistanaca nalazilo se u uredima Svjetske muslimanske lige i Muslimanskog bratstva u Pashavvaru, a na elu mu je bio Abdulah Azam, Palestinac iz Jordana. Azam je uspostavio dobre odnose s Hekmatvarom i Ab-dulom Rasulom Sayyafom, snanim mudahedinskim vojnim vodama. Sayyaf je u ime saudijskih vlasti promicao vahabizam. Zbog sve veeg priljeva saudijskih dobrovoljaca u Pakistan, ISI je molio direktora saudijske tajne slube Itihbarat princa Turki-ja bin Fejsela da pronae jednog lana kraljevske obitelji koji bi stao na elo saudijskih dobrovoljaca, to bi svjedoilo o predanosti saudijske kraljevske obitelji dihadu. Donesena je odluka da to bude Osama bin Laden. Iako bin Laden nije bio lan kraljevske obitelji, bio joj je dovoljno blizak i dovoljno bogat da preuzme ulogu voe saudijskih dobrovoljaca. Dolaskom u Afganistan, bin Laden se Azamu divio kao svojem voi. Nakon Azamova ubojstva 1989. godine, bin Laden je preuzeo njegovu organizaciju i zajedno s Aymanom al-Zawahirijem osnovao Al-Qaidu kao sredite za arapske dobrovoljce i sredite potpore njihovim obiteljima, centar ireg okupljanja islamskih radikala. Uz nesnalaenje mnogih subjekata meunarodne zajednice i informacijsku blokadu o zbivanjima u Afganistanu, ni Organizacija UN-a dugo nije uspijevala uiniti znaajnije iskorake u pokuaju da zaustavi rat u Afganistanu. Pogotovo zato to su u sukob bile uvuene dvije stalne lanice Vijea sigurnosti, SSSR i SAD. No usprkos svim preprekama, pod okriljem UN-a, 14. travnja 1988. godine u Zenevi je odrana konferencija o prekidu rata u Afganistanu. Na konferenciji su sudjelovali predstavnici UN-a, SAD-a, SSSR-a, Afganistana i Pakistana. Dogovoren je prekid sukoba i povlaenje sovjetskih trupa iz Afganistana, koje je zapoelo 15. svibnja 1988., a

zavrilo 15. veljae 1989. godine. Zavretkom sovjetsko-afganistanskog rata, koji je zapoet u uem kontekstu promatranja kao sukob ideologija, a u irem kontekstu kao suAfganistan / nikad zavren sukob kob oko regionalne strateke kontrole, nastavljen je graanski rat izmeu PDPA vlade i mudahedina. Porazom Sovjetskog Saveza ubrzo i slubena politika SAD-a gubi znaajnije interese za to podruje i za zbivanja u Afganistanu. No CIA i dalje ostaje ukljuena u opremanje i obuavanje islamskih boraca nastojei pridonijeti svrgavanju komunistike vlade koja je imala svoje uporite u Kabulu. U samom Afganistanu, nesmanjenom estinom, nastavljen je graanski rat mudahedina protiv vladinih snaga te meuetniki sukob izmeu dobro naoruanih etnikih frakcija koje su se borile za prevlast nad teritorijem i kontrolom putova. Dolazi do totalnog sukoba svih frakcija oruanih grupa, "svi protiv svih", u kojem najvie stradavaju neduni, lokalno stanovnitvo. Zavretkom sovjetsko-afganistankog rata, pobjedom nad "okupatorima i nejvernicima", mnogi strani islamski borci nisu sudjelovali u graanskom ratu u zemlji, nego su, voeni idejom dihada i obrane ugroenih muslimana, krenuli na sve strane svijeta. Njihova odredita bili su Sudan, Somalija, Indonezija, Ceenija, Bosna i Hercegovina32, Kamir. Sporazumom iz Zeneve samo je izbaen SSSR iz Afganistana, ali nije ugovoren oblik vlasti u zemlji niti je prestala stizati pomo zaraenim stranama u Afganistanu. CIA, Saudijska Arabija i Pakistan s jedne strane te Iran s druge strane nastavljaju pomagati mudahedine, a SSSR pomae vladu u Kabulu, pa se rat nastavlja, sada kao graanski. Zavretkom sovjetsko-afga-nistanskog rata do izraaja dolaze nedostaci mudahedinskih koalicija, koje su politiki i vjerski podijeljene te nesposobne za klasino ratovanje. Podsjetimo da su Afganistanci preteno bili orijentirani na plemenski nain ratovanja. Jedini koji je razvio "moderni" konvencionalni nain voenja operacija bio je Tadik Massud iz doline Panjsir. Nedostaci mudahedinskih koalicija dolaze do punoga izraaja poetkom 1989. godine, kada mud32 SSSR se povlai iz Afganistana 1989. godine, a rat u Bosni i Hercegovini poinje u travnju 1992. godine. Prvi mudahedini stiu 3-4 mjeseca nakon to je rat poeo. Velik broj pridolih mudahedina, da bi doli u Bosnu i Hercegovinu, morao je proi preko teritorija Republike Hrvatske. 2. Povijest Afganistana ahedini, ohrabreni povlaenjem Sovjeta, poinju napad na Ja-lalabad, strateki vaan grad na prometnici izmeu Kabula i Pe-shavvara u Pakistanu, s idejom premjetanja onamo privremene vlade. Teke borbe dovode do jaanja sovjetske pomoi i uspostave zranog mosta za opskrbu Kabula u oujku 1989., a Naji-bullah uvodi i strou vojnu upravu u zemlji. To pretvara napad mudahedina u dugotrajnu opsadu, a o ishodu bitke odluila je organiziranost i tehnika opremljenost vlasti iz Kabula. Veliki gubici kod Jalalabada (oko 10.000 boraca) dovode i do sukoba te podjela meu mudahedinima. Sredinom 1989. godine oni se naelno dijele na umjerenije i fundamentaliste, meu kojima vano mjesto zauzimaju pripadnici vahabitskog smjera islama (Tabak, 2001.). Pripadnici vahabitskog smjera islama pokazat e se kao znaajan imbenik u iduim desetljeima sukoba. Sljedei veliki neuspjeh mudahedina koji se moe pripisati looj taktici jest poraz u borbi za grad Gardez u jesen 1991. godine. Iako su povukli svoje snage, Sovjeti su i dalje osiguravali veliku logistiku potporu reimu predsjednika Najibullaha, u vrijednosti procijenjenoj na 3 - 4 mlrd. US dolara godinje, do kraja 1991. godine (Rubin, 2002.). Predsjednik Najibullah i njegove snage uspijevali su boriti se do 1992. godine, do poraza u bitki za Kabul, to je znailo konanu pobjedu mudahedina nad vladinim prokomunistikim snagama. Sovjetsko-afganistanski rat trajao je od 1979. do 1989. godine. Postao je centar hladnoga rata i bio je prostor neizravnog sueljavanja globalnih svjetskih sila. Rat je prouzroio velika stradanja sukobljenih strana, ponajprije civilnog stanovnitva, golema razaranja Afganistana, velike migracije i humanitarne katastrofe, siromatvo i bijedu, totalno unitenje ionako siromane infrastrukture, a velike povrine su se nale pod minama. SSSR je nemilosrdno bombardirao i unitavao svu infrastrukturu, to iz osvete za vlastite rtve, to iz bezobzirnosti prema ljudima, kulturi, zemlji. Unitavajui sve, uzrokovali su nemogue uvjete za povratak izbjeglog stanovnitva, koje se vraalo na ogoljenu i Afganistan / nikad zavren sukob spaljenu zemlju. Procjene su da je broj rtava na afganistanskoj strani priblino 1,5 milijuna, od ega je 90 posto civila, a isto je toliko i ranjenih. Treba naglasiti da je svih godina rata, poevi od 1979. godine pa sve do dananjih dana, prvo je na udaru svih strana u sukobu bila obrazovana elita afganistanskog drutva, koja je trpjela nemilosrdno fiziko i kulturno eliminiranje. U doba sovjetskog povlaenja, proq'enjuje se da je bilo vie od 3,2 milijuna afganistanskih izbjeglica u Pakistanu, dok je Iran u istom vremenu prihvatio vie od 2,2 milijuna izbjeglica (Rasanavagan, 2004.). U samom Afganistanu bilo je izmeu 2 i 3 milijuna unutar zemlje preseljenih

ljudi (Rubin, 2002.), izbjeglih zbog sukoba i etnikih ienja. Sve to upozorava na veliku humanitarnu katastrofu na podruju Afganistana. 2.4. Borba za Afganistan i pobjeda talibana Nakon povlaenja vojske SSSR-a, u Afganistanu je nesmanjenom estinom nastavljen graanski rat mudahedina protiv vladinih snaga te izmeu dobro naoruanih etnikih frakcija pod vodstvom lokalnih vojnih voa koji su se borili za prevlast nad teritorijem i kontrolu putova. Iako je slubena politika SAD-a izgubila interes za Afganistan, CIA i ISI nastavili su podupirati islamske borce protiv komunistikog reima. Glavni su trkai, uzdanice CIA-e i ISI-ja u njihovim nastojanjima, bili patunski lokalni vojni voe, mudahedini Gulbuddin Hekmatvar i Abu Sayyaf, sa svojim oruanim skupinama. Abdul Raso-ul Sayyaf bio je jedan od "velikih sedam" mudahedinskih politikih voa tijekom dihada protiv Sovjeta. Diplomirao je na Al-Ansar sveuilitu u Kairu, a pripada fundamentalistikom vahabi smjeru islama, to mu je osiguralo financijsku potporu privatnih saudijskih izvora. Obrazovan, uz financijsku pomo i nepokolebljivu vjeru, stvorio je snanu vojsku i stekao iroku popularnost.33 Filipinska muslimanska teroristika grupa, koja je otela i drala u zatoenitvu tri amerika dravljanina tijekom 2002. godine, nazvala se Abu Savvaf u ast dobrom profesoru (Schroen, 2006.). 2. Povijest Afganistana Zavretkom sovjetsko-afganistanskog rata, iako su sukobi nastavljeni, velik broj islamskih legionara napustio je Afganistan. Zbog sve vee uoene tendencije nevoljnosti Afganistanaca za nastavkom sukoba34 preostali arapski Afganistanci - uz no-vopridole - postaju znaajna komponenta u sukobima. Promotrimo stoga razlike meu njima. Izvrstan prikaz razlike izmeu domaih Afganistanaca i pridolih boraca (arapskih Afganistanaca) dao je Stephan Schwartz. Prema Schvvartzu domai i pridoli borci (preteno vahabiti) uvelike su se razlikovali. Arapski Afganistanci bili su preteno mladi iz Saudijske Arabije i zemalja Zaljeva koji su mislili da je rat neto divno. Afganistanski muslimani borili su se za svoju zemlju, svoj kuni prag, svoju slobodu, svoju zasebnu kulturu i svoje islamske obiaje, a arapski Afganistanci borili su se za svoje tumaenje islama te bijeg iz dosadne svakodnevice u kojoj je smrt bila promatrana kao proi-enje, postati "ehidom"35 znailo je postati uzvienim. S druge pak strane, afganistanski muslimani odbijali su umrijeti za takve ciljeve. Poinju se oitovati dvije krajnosti istinski dihad afganistanskih muslimana nasuprot "lanome" dihadu arapskih Afganistanaca (Schvvartz, 2005.). Razlika je bila u ciljevima borbe. Lokalni mudahedini borili su se za osloboenje zemlje od napadaa SSSR-a, grupirani u etnike vojne skupine, a arapski Afganistanci borili su se za globalni dihad, kojim su nastojali internacionalizirati ciljeve svoje borbe. Mudahedinski lokalni vojni voe imali su svoja uporita u raznim podrujima Afganistana, preteno nastanjenima pripad34 Sukob se nastavio no svakako je potrebno zabiljeiti da se odreen broj Afganistanaca "umorio" od ratovanja te su eljeli da sukob prestane. Njihov glavni cilj, protjerivanje vjerskog neprijatelja - SSSR-a, bilo je postignut. 35 ehid je religiozni termin u islamu, koji doslovno znai "rtva". To je titula koja se daje muslimanima nakon smrti, ako umru ispunjavajui religijske zapovijedi ili tijekom rata za religiju. ehidom se smatra osoba ije je mjesto u raju zajameno, prema ajetu iz Kur'ana: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga." esto se u novije vrijeme ehidima nazivaju (samoprozvani) bombai samoubojice, s ime se ne slae veina ulema, objanjavajui takvu akciju samoubojstvom, to je po islamu velik grijeh. Afganistan / nikad zavrSen sukob nicima njihove etnike grupacije. Paralelno s borbama protiv komunistike vlasti kontrolirali su vlastita etnika podruja te se nadmetali s ostalim vojnim voama u kontroli veih teritorija. Patunac Gulbuddin Hekmatvar sa svojom Hizb-e Islami skupinom kontrolirao je jugoistoni dio Afganistana u pokrajinama uz pakistansku granicu. Tadici Burhanuddin Rabbani i Ahmad Shah Massud (obojica pripadnici skupine iz doline Panjshir koja e biti znaajna snaga svih desetljea sukoba, sve do dananjih dana) kontrolirali su podruja sjeverno od Kabula prema granici s Tadikistanom. Mudahedinski zapovjednici imenovanih etnikih skupina natjecali su se tko e prije ui u Kabul, poraziti prokomunistike vladine snage predsjednika Najibullaha i zavladati gradom. General Rashid Dostum, Uzbek, kontrolirao je pokrajine na sjeveru Afganistana prema granici s Uzbekistanom i s uporitem u Mazar-e Sharifu. Tadik Ismail Khan kontrolirao je grad Herat na zapadu Afganistana i pokrajine koje su vezane uz Herat, dok je Hazarijac Abdul Ali Mazari kontrolirao podruja veinski nastanjena Hazarijcima, pokrajine Bamivan i Hazara-jat u sredinjem dijelu Afganistana. Autokratska vladavina, podmiivanje i neosjetljivost prema problemima stanovnitva - to su obiljeja vladanja gotovo svih lokalnih voa. Osim sklapanja povremenih i kratkotrajnih interesnih saveza meu raznim

mudahedinima, stalna je bila nesnoljivost prema pripadnicima drugih etnikih grupa i vjerskih frakcija. Borbu protiv svih drugaijih obiljeilo je stalno ugnjetavanje, protjerivanje, etniko ienje, ubijanje i masakriranje. U travnju 1992. godine, savez Tadika i Uzbeka uspijeva svladati vladine snage i zauzeti Kabul, na veliko nezadovoljstvo rivala, Patunca Hekmatvara koji je pokuavao isto (Hekmatvar je bio najvei korisnik pomoi Pakistana).36 Borbe za Kabul ne prestaju, Gulbuddin Hekmatvar sa svojom Hizb-e Islami skupinom pokuava grad preoteti od Tadika i Uzbeka. Poraeni predsjed36 Patunci su prije toga stoljeima vladali Kabulom. 2. Povijest Afganistana nik Najibullah skrio se u bazu UN-a unutar grada i imao njihovu zatitu koju mudahedini, osvajai grada, nisu dovodili u pitanje. Kabul je u to doba bio multietniki grad sa 1,2 milijuna stanovnika koji je doekao mudahedine kao osloboditelje. Za predsjednika je izabran Tadik Burhanuddin Rabbani, dok je voa mudahedina Ahmad Shah Massud, briljantni vojskovoa, no nevian politikom upravljanju, bio zaduen za vojnu komponentu i nastavak borbe. Za sve Patunce to je bio velik udarac jer nakon njihove stoljetne vladavine Kabulom, sada su ga kontrolirale druge etnike skupine.37 Multietniki rat nastavljen je nesmanjenom estinom donosei destrukciju, raseljavanje i humanitarnu krizu u sve veem opsegu. Lokalni vojni voe borili su se za teritorij i za osobni interes, esto mijenjajui saveze i vodei borbu ravnajui se trenutnim interesima. Sve je to dodatno pogoralo situaciju i ivome uvjete, ponovno se dogaaju prisilna raseljavanja stanovnitva, to se kasnije pokazalo kao jedan od najznaajnih imbenika uspona talibana. Kako mudahedini, poglavito njihovi vojni zapovjednici, nisu mogli, a ni htjeli zaustaviti sukobe, potaknuti razoruanje i uvesti kakav-takav red u zemlji, pojavio se novi pokret koji je to pokuao na radikalan nain. Bili su to talibani, druga generacija mudahedina, nezadovoljni jer se ne provodi islamski nain ivota.38 Talibani su se distancirali od mudahedina pokuavajui biti pokret za proienje drutva. Islam, drutvene promjene i dihad shvaali su na sebi svojstven nain. Da bismo pokuali shvatiti fenomen talibana, treba citirati Ahmeda Rashida: "Talibani ne predstavljaju nikoga do sebe i ne prepoznaju islam do svoga" (Rashid, 2001.). Kabul, koji je inae bio izrazito lijep grad i nosio je naziv "istoni Pariz", svoja je najvea razaranja, od kojih se nikada nije oporavio, doivio u tom razdoblju meuetnikih sukoba za prevlast nad njim. Obiljeja tog razaranja jasno su vidljiva i danas. Svi ostali sukobi dodatno su devastirali taj nekadanji biser sredinje Azije. Talib na arapskom znai student, dok je mnoina taliban. Afganistan / nikad zavren sukob Na stvaranje talibanskog pokreta utjecali su unutarnji i vanjski faktori: graanski rat izmeu mudahedina koji su se diskreditirali, kako u narodu tako i meunarodno, neuspjeh mudahedina u formiranju kakve-takve stabilne drave, raspad komunistikog sistema na globalnoj razini, tenje slubene politike Pakistana u otvaranju komercijalnih putova prema zemljama sredinje Azije i trasama energetskih izvora s podruja kaspijskog bazena (otkriveni izdani izvori nafte i plina) prema Pakistanu (kako za zaradu od tranzita, prerade i prodaje nafte, tako i za potrebe vlastite industrije jako edne nafte). Plan o naftovodu na liniji Peshawar - Jalalabad - Kabul - Mazar-e Sharif - Tashkent nije ostvaren zbog graanskog rata. Glavna uzdanica Pakistana, Hekmatvar, koji je izgubio borbu za Kabul, nije uspio osigurati taj pravac. U to je vrijeme Benazir Bhutto izabrana za premijerku Pakistana. Slubena politika okree se drugom pravcu: Quetta - Kandahar - Herat - Turkrnenistan.39 Nastojao se osigurati dvosmjerni tranzitni pravac, kako za trgovinu tako i za protok turkmenistanske nafte i plina, koji bi se spojio na pakistansku mreu u pokrajini Baluistan.Vidi kartu 2. Talibanskom pokretu pristupili su veinom Patunci. Nisu htjeli ukljuiti druge etnike skupine, a kada i jesu, bili su to rijetki primjeri. Kao pokret, zalagali su se za uvoenje erijatskog (islamskog) zakona te za islamizaciju Afganistana. Talibani su uglavnom obuavani kao polaznici u pakistanskim medresama, vjerskim okupljalitima koja vode mule. Mule su bili srce talibanskog pokreta (Rasanavagan, 2004.). Uporita talibanskog pokreta bila su u podrujima pod patunskim upravljanjem u Afganistanu te u medresama u izbjeglikim kampovima u Pakistanu. Pakistanska obavjetajna sluba ISI je kroz medrese izrazito jako utjecala na talibanski pokret, gradila ga i usmjeravala ga prema vlastitim zamislima. Prema Olivieru Rovu, direktoru francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraivanja (CNRS) koji je 1998. godine kao Benazir Bhutto bila je premijerka Pakistana dvaput; od 1988. do 1990. te od 1993. do 1996. godine. Pod pritiskom islamista priznala je talibanski reim u Afganistanu 1996. godine. Na izborima 1997. godine je poraena. 2. Povijest Afganistana konzultant UN-ova Ureda za koordinaciju pomoi Afganistanu neko vrijeme proveo u toj zemlji te je dobar poznavatelj prilika u regiji, protalibanski pokret izrastao je iz mree vojno orijentiranih medresa (Rasanavagan,

2004.). Vano je naglasiti, da je rije o privatnim medresama, o militantnim medresama koje su bile ukljuene u mobilizaciju svojih polaznika na osnovi vjere za potrebe ratovanja.40 Velik broj talibana roen je u izbjeglitvu u Pakistanu (u okolici grada Peshavvara), nije nikada proao tradicionalnu izobrazbu koja bi obuhvaala prirodne i drutvene znanosti, nije ak niti upoznao povijest svoje zemlje, dostupno im je bilo samo vjersko uenje u medresama. Medrese su preteno vodili isto tako ne previe educirani mule koji su u svom uenju teili idealnom islamskom drutvu kakvo je u 7. stoljeu predstavio poslanik Muhamed i kakvo su eljeli stvoriti. Postojali su, i jo postoje, razliiti smjerovi uenja u medresama, no svi su uglavnom okrenuti prema islamu kakav je bio za vrijeme poslanika Muhameda i teili su tako urediti budue afganistansko drutvo. U tome se isticala Deobandi kola islama zastupljena u medresama u Pakistanu (Rubin, 2002. i Metcalf, 2002.). Snaan utjecaj na oblikovanje talibanskog pokreta u medresama imala je i Saudijska Arabija, koja je, s Pakistanom, izdano financirala vjerske kole i njihovu gradnju. Pakistan, kao mnogostruko siromanija zemlja, nije se mogao oduprijeti saudijskom vahabizmu koji je uao u svaku poru pakistanskog drutva te pridonio stvaranju podsustava unutar samog Pakistana.41 Talibani su se poeli okupljati 1994. godine na podruju Kan-dahara, predvoeni mulom Mohammedom Omarom. Omar je 40 Primjer su medrese pod upravljenjem mevlane Fazlura Rahmana koji je vodio fundamentalistiku stranku Jamiat-i-Ulema Islam (JUI), koju su podupirali Patunci u Baluistanu i u Sjeverozapadnoj pograninoj pokrajini. 41 Isto tako treba naglasiti irenje vahabizma u Bosnu i Hercegovinu, na Kosovo, u eeniju, Inguetiju, Dagestan, Kamir, Indiju, Filipine, Tadikistan, Uzbekistan, Sudan. U mnogim zemljama je vahabizam uhvatio vrste korijene, dok se u ureenijim drutvima nije uspio zadrati, kao na primjer u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Afganistan / nikad zavren sukob bio siromaan i skroman mula, njegova obitelj nije se mogla povezati s korijenima poslanika Muhameda, ali se uspio svojom usmjerenou prema cilju nametnuti kao voda novog pokreta. Kao takav, uivao je potporu mnogih uitelja u medresama (Ra-sanavagan, 2004.). Ciljevi borbe talibana bili su: suprotstavljanje i svrgavanje korumpiranih mudahedina, povratak Afganistana prema njima istinskim islamskim korijenima, razoruanje, uvoenje reda i poticanje trgovine. Za razliku od mudahedina, koje je podupirao ISI, talibani su imali i potporu ISI-ja i vojske te politiara, koji su im i materijalno pomagali (Rasanavagan, 2004.). U Pakistanu su talibani polazili medrese koje je vodio spretni mevlana Fazlur Rahman sa svojom fundamentalistikom strankom Jamiat-iUlema Islam (JUI), koju su podravali Patunci u Baluistanu i u Sjeverozapadnoj pograninoj pokrajini. Mevlana Rahman u to je vrijeme bio politiki saveznik premijerke Benazir Bhutto i imao je pristup vladi, vojsci i ISI-ju. (Rashid, 2001.). Svaka vjerska stranka ili vjerska struja u Pakistanu ima svoju mreu medresa. U formiranju talibana veliku ulogu odigrala je i Darul Uloom Haqqania medresa, smjetene blizu Peshavvara. Predvodnik Darul Uloom Haqqania medresa je mevlana Sami ul-Haq, upravitelj kole i sin osnivaa, bivi senator i vana osoba u pakistanskoj opoziciji desnog krila (Stern, 2006.). Kako pakistanski kolski sustav nije funkcionirao, medrese su bile popularne, kolovanje je u njima bilo besplatno, polaznici su imali smjetaj, dobivali su hranu i knjige. Ne treba posebno naglaavati to to znai za siromane pakistanske i afganistanske obitelji kao i za milijune afganistanskih izbjeglica u Pakistanu. U poetku borbi talibani su prilino lako zauzeli Kandahar i 12 pokrajina Afganistana te je Kandahar postao najsnanije uporite talibana, odatle se vladalo osvojenim podrujima. Vrlo lako su porazili razliite plemenske skupine, razoruali stanovnitvo te otvorili ceste kako bi se omoguila trgovinska razmjena izmeu srednjoazijskih zemalja, Afganistana i Pakistana. Pakistanski vojni asnici bili su savjetnici talibanima za borbena djelovanja i logistiku. U donoenju odluka konzultirali su se s vjerskim voama Deoban2. Povijest Afganistana dskih kola u Pakistanu te su se iz tih kola regrutirali studenti za borbe u Afganistanu. Procjenjuje se da su studenti iz pakistanskih medresa inili 20 - 30 posto svih snaga u borbama (Rubin, 2002.). Od 1994. do 1996. godine, koristei veliku pomo Pakistana i Saudijske Arabije, uz neslaganje meu mudahedinima, talibanski pokret brzo se i poprilino neometano razvijao. Prema Ha-midu Algaru, slubeni kontakti izmeu saudijskih vlasti i talibana 1995. godine odvijali su se preko mevlane Fazlura Rahmana (Algar, 2004.). Talibani, pripadnici veinskog patunskog naroda, do krajnjih su granica naelektrilizirali patunski nacionalizam. Patunci su vladali Afganistanom tristo godina, ali su vlast ne tako davno preuzeli manji afganistanski narodi. Talibanske su pobjede pobudile nadu u ponovnu dominaciju Patunaca u Afganistanu (Rashid, 2001.). Talibani su ubrzo, dijelom vojnim pobjedama, dijelom uz predaju protivnika, a velikim dijelom uz podmiivanje, zauzeli vei dio Afganistana te doli do Kabula. Grad je u meuvremenu od "istonog Pariza" postao ruevina pod granatama Hizb-e Islami grupe Gulbuddina Hekmatvara koji ga je pune etiri godine

pokuavao preoteti od etnikih grupa Tadika, Uzbeka i Hazarijaca. Branitelji grada su se povremeno brutalno sukobljavali unutar grada te ga dodatno unitavali. Dana 27. rujna 1996. godine, uz velike gubitke, talibani zauzimaju Kabul, postrojbe branitelja se povlae iz grada. Stanovnici Kabula, koji su etiri godine prije doekali mudahedine kao osloboditelje, a koji su se nakon zauzimanja grada osilili te pljakali i ugnjetavali stanovnike, sada su na isti nain doekali talibane (Chomskv, 2002.). Da je rije o jo ekstremnijim i nemilosrdnijim gospodarima pokazali su odmah nakon ulaska u grad. Provalili su u UN-ovu bazu, izvukli i masakrirali biveg predsjednika Najibullaha te ga mrtvog objesili ispred predsjednikog posjeda. Gulbuddin Hekmatvar, kojega su ovaj put talibani preduhitrili u zauzimanju grada, nije se priklonio ni talibanima ni poslije Sjevernom savezu (fronta formirana na osnovi borbe protiv taliAfganistan / nikad zavren sukob bana), nego se povukao u svoj dom u Teheranu, sve do 7. listopada 2001. godine i napada SAD-a na Afganistan. Tada se vratio u zemlju i aktivirao svoju mudahedinsku skupinu Hizb-e Islami u borbi protiv SAD-a i koalicije. Talibani su u Kabulu i svim zauzetim podrujima provodili torturu, bili su nemilosrdni prema svima, pogotovo prema pripadnicima drugih etnikih skupina, te su uskratili sva prava enama. Zatvorili su sve enske kole i doputali enama da izau iz kua samo u rijetkim prilikama. Izlaske su ograniili ak i u sluajevima hitnih medicinskih potreba. enama su zabranili da rade u javnim slubama. Zabranili su sve oblike drutvenog ivota i sporta, ukinuli televiziju i novine. Nisu priznavali strane institucije i nisu doputali dostavu humanitarne pomoi. Talibani su stvorili teokratsku dravu prema vlastitoj interpretaciji islama. Ekstremnim shvaanjem eri-jata zgrozili su mnoge Afganistance i ostali muslimanski svijet. Njihov je islamski fundamentalizam bio toliko ekstreman da je bacio ljagu na islamsku poruku mira i snoljivosti te na sposobnost islamskih vjernika da ive s pripadnicima drugih naroda i vjera. Njihov e islam nadahnuti jedan novi ekstremistiki oblik fundamentalizma diljem Pakistana i srednje Azije, koji ne prihvaa nikakav kompromis s tradicionalnim islamskim vrijednostima, drutvenim strukturama ni s postojeim ustrojem drava (Rashid, 2001.). Sve to dovelo je do politike i diplomatske izoliranosti Afganistana od vanjskog svijeta. Povremeno su pokuavali utjecati na meunarodno priznanje svoje vladavine, no bez znaajnih uspjeha, te su se povlaili u jo veu izolaciju. Afganistan pod talibanima slubeno su priznali samo Pakistan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Afganistansko mjesto u UN-u drao je mudahedinski predsjednik Burhanuddin Rabba-ni, koji je vladao Kabulom od 1992. do 1996. godine. Velik dio prihoda ostvarivali su od carina na prijevoz robe kroz podruja pod njihovom kontrolom, od uzgoja maka za proizvodnju opijuma i heroina, financijskim potporama iz Saudijske Arabije i Pakistana te pomoi patunske dijaspore iz Karachija i Dubaija (Rubin, 2002.). Talibani su zabranili hai jer ga je koristilo lokal2. Povijest Afganistana no stanovnitvo, no opijum i produkt opijuma, heroin, nisu jer ga koriste nevjernici na Zapadu, to je "poeljno", a njima slui kao izvor nepresunog financiranja, to je jo poeljnije. Nakon zauzimanja glavnoga grada Kabula, talibani su nastavili progon mudahedina i povela se borba za Afganistan u cijelosti. Mnogi predstavnici patunskih plemenskih elita nisu odobravali talibanski pokret te su napustili Afganistan i preselili se u Pakistan. Talibani dolaze pod sve vei utjecaj arapskih Afganistanaca i njihove interpretacije islama, jer su oni bili sposobni osiguravati neprestani dotok svjeeg novca, nove borce i oruje, sve to je potrebno za nastavak ratovanja. Do 1998. godine talibani su uspjeli postii kontrolu nad gotovo cijelim Afganistanom. Prijetila je opasnost da e potpuno poraziti razjedinjene mudahedine, sada rastegnute i nepovezane u enklavama sjevernog, istonog i sjeveroistonog Afganistana. Procjenjuje se da su mudahedini kontrolirali od 5 do 10 posto povrine cjelokupnog Afganistana. Pritisnuti, voe mudahedina sastali su se i odluili osnovati zajedniki savez u borbi protiv talibana. Osnovali su Sjeverni savez, poznat jo kao i Ujedinjena fronta. Sjeverni savez bio je pod politikim vodstvom Burhanuddina Rabbanija, a vojnom komponentom zapovijedao je Ahmad Shah Massud. Tijekom sukoba, Sjeverni savez dobivao je vojnu pomo od Rusije, Indije, Irana i zemalja sredinje Azije, koje su strahovale od irenja islamskog radikalizma u njihovo podruje. Zanimljivo je da su i Rusi izdano pomagali mudahedinima, samo nekoliko godina nakon poraza. Sagledavajui geostrateko okruenje, Rusi su odluili aktivno potpomagati snage koje su ih porazile jer bi bili izloeni jo veoj prijetnji ako bi se ekstremizam prelio preko granica Afganistana, a to se lako moglo dogoditi. S druge strane Saudijska Arabija i Pakistan su orujem, vojnom pomoi i gorivom opskrbljivali talibane. Osim toga, Saudijska Arabija i Pakistan osiguravali su talibane prijeko potrebnim, stalno novim snagama iz medresa te internacionalnim islamskim radikalima. Afganistan / nikad zavren sukob

Malo se zna o talibanima kad je rije o strukturi, nainu zapovijedanja i njihovim vodama. Talibani su bili jedinstven lokalni fenomen i ne treba ih poistovjeivati s Al-Qaidom. Talibani su bili zainteresirani za Afganistan po njihovoj mjeri, spremni su bili u realizaciji svojih ciljeva prihvatiti bilo iju pomo, nisu bili zainteresirani za globalno teroristiko djelovanje, to je odlika Al-Qaide, ve za ureenje Afganistana po vlastitim zamislima. Talibani su prihvatili pomo Al-Qaide, zauzvrat im pruili utoite, a Al-Qaida je postala podsustav unutar talibanskih redova koji oni nisu mogli niti htjeli nadzirati. Za to vrijeme, Al-Qaida je razvila svoju meunarodnu mreu i iz baza u Afganistanu djelovala je globalno. U poetku su talibani uivali simpatije mnogih u arapskom svijetu. Oni sebe nisu smatrali dijelom globalnog dihada, ve afganistanskim rjeenjem za afganistanske probleme. Kako su zabranili sva moderna sredstva, kamere, fotoaparate, veina njihovih voa nikada nije snimljena, nikad viena u medijima. Nikada nisu publicirali vlastite zakone i pravila, ve su ih prenosili usmenom predajom, na vjerskim slubovanjima kao jedinom doputenom mjestu okupljanja, te proglasima svakog petka na javnim smaknuima. Voa talibana mula Mo-hammed Omar nije elio naputati Kandahar, ve su u njegovu tronu medresu dolazili ratni zapovjednici i ostali mule iz cijelog Afganistana. Samo jednom bio je u Kabulu, i to vrlo kratko, zbog konsolidiranja talibanskih redova. Nije bio politiki vian, nije elio uti niti razumjeti probleme naroda pa je sve obavljao preko svojih zastupnika. Talibani veinu svojih dogovora nisu potovali. U zauzetim su gradovima za predstavnike vlasti postavljali iskljuivo mule Patunce. U govornim podrujima dari jezika uope nisu imali predstavnike koji razumiju dari jezik. Kao skromno obrazovani, mule nisu znali kako vladati niti kako upravljati gradovima i pokrajinama. Usto, radno im je vrijeme bilo iznimno kratko - samo nekoliko sati na dan (Rasanavagan, 2004.). Mula Omar tek se jednom sastao sa stranim predstavnikom, specijalnim UN-ovim predstavnikom za Afganistan Lakh-darom Brahimijem, u trenucima kada je prijetila opasnost napa2. Povijest Afganistana da Irana na talibane jer su talibani, zauzevi Mazar-e Sharif 1998. godine, masakrirali djelatnike iranske ambasade.42 Iran je mobilizirao ak 200 tisua pripadnika oruanih snaga i rasporedio ih na granicu s Afganistanom. U pogledu zapovjedne strukture, talibani su imali Vrhovno islamsko vijee u kojem je bilo deset mula, a sjedite Vijea bilo je u Kandaharu, pod vodstvom mule Omara.43 Kandaharska ura bila je vrhovno zapovjedno tijelo u cijelom Afganistanu, bez obzira na Kabul kao glavni grad. Svi pripadnici Vrhovnog vijea bili su pripadnici Durrani Patunaca. U svoje redove nisu primali ni predstavnike Patunaca klana Ghilzai ni drugih etnikih skupina. Sljedea po vanosti bila je Kabulska ura, u kojoj su bili zastupljeni ministri talibanske vlade. Tree vijee bila je Vojna ura s vojnim zapovjednicima. Kabulska i Vojna ura bile su apsolutno podlone Vrhovnoj uri u Kandaharu i totalno nesamostalne u odluivanju (Rasanavagan, 2004.). Formacije talibanskih redovitih snaga nikada nisu prelazile 30 tisua pripadnika, prema potrebi su provodili mobilizaciju te prihvaali nove studente iz pakistanskih pograninih medresa (Rashid, 2001.). Talibani nisu nikada niti pokuavali definirati dravu, dravne institucije i zakone. Najvjerojatnije zato to nisu znali kako bi ta drava trebala izgledati, s kojim dravnim mehanizmima Etnika ienja, genocid i masakri obiljeili su meuetniku povijest Afganistana sve do dananjih dana. Ne tako daleko u povijesti, tijekom prvog afganistan-sko-britanskog rata koji je poeo 1838. godine, Afganistanci su masakrirali svu britansku vojsku na svom teritoriju. U masakru je ubijeno 15 tisua vojnika, cijela britanska vojska. U borbama oko Kabula 1993. godine sunitski Tadici pod zapovijedanjem Ahmada Shaha Massuda pobili su mnoge ijitske Hazarijce. Nakon talibanskog osvajanja Mazar-e Sharifa 1997. godine, Sjeverni savez konsolidirao je vlastite redove, krenuli su u protuofenzivu i preuzeli grad. Preteno Uzbeci i Hazarijci vrlo lako su preuzeli grad, nanijeli velike gubitke talibanima te masakrirali velik broj zarobljenika. Pogotovo su nemilosrdni bili prema arapskim (ne-afganistanskim) talibanima. Ne mogavi se pomiriti s gubitkom Mazar-e Sharifa, talibani 1998. godine izvode ofenzivu i zauzimaju Mazar-e Sharif. Osveujui se za masakr godinu prije nad vlastitim snagama, masakrirali su izmeu est i osam tisua Hazarijaca, boraca i civila (Rashid, 2002.). Shura - [ura] - vijee Afganistan / nikad zavren sukob (parlament ili ura ili Loya jirga). Militantni islamisti potpuno ignoriraju organizacijsko-politiki element - ne postoji koncepcija drave, vlasti i ekonomije, samo ope teze: "Kur'an je rjeenje" ili "Kur'an je na ustav." Kao takve, nisu ih mogle priznati ostale drave, emu su povremeno teili. Zakljuak poglavlja Iz povijesti Afganistana mogu se iitati mnogi uzroci dananjih teko premostivih globalnih prepreka. Nalazei se na Putu svile, Afganistan je bio popritem osvajanja, pretenzija i sukobljavanja mnogih kolonijalnih sila. Na

primjeru Afganistana vidljive su povijesne pogreke "crtaa karata" i njihovo zanemarivanje realnosti situacije na terenu. Prostor dananjeg Afganistana obiljeava velika etnika raznolikost, vjerska nesnoljivost, utjecaji razliitih vjerskih pravaca, postojanje monarhije do 1973. godine. Peat dananjem Afganistanu i njegovoj raslojenosti dale su sovjetske i britanske pretenzije prema njegovu teritoriju, oruani otpori te, konano, neizravno vojno sueljavanje glavnih rivala hladnoga rata. Afganistan je bio najvea CIA-ina operacija u povijesti, u kojoj su Amerikanci potroili tijekom deset godina rata priblino tri mlrd. dolara. Za borbu protiv ideolokog protivnika angairano je nekoliko desetaka tisua islamskih boraca iz mnogih arapskih zemalja koji su se borili u Afganistanu (Ra-sanayagan, 2004.). Informacije o broju stranih boraca koji su bili ukljueni u afganistanski rat razlikuju se od autora do autora. Rasanayagan tako navodi brojku od 25 tisua, a Rashid 35 tisua. Tonu brojku nemogue je utvrditi, no najvjerojatnije je stvarna brojka negdje izmeu. Nadalje, ratovi u Afganistanu potvrdili su da su nastojanja osvajaa osuena na neuspjeh ako nakon zauzimanja veih gradova nemaju dostatne vojne snage za kontrolu irokih prostora. Sama vojna okupacija nikako ne osigurava prihvaanje nametnutog autoriteta. Sveti ratnici (mudahedini), nakon to su uz veliku pomo protusovjetski orijentiranih pomagaa izborili po2. Povijest Afganistana bjedu u sovjetsko-afganistanskom ratu (1979- - 1989.), nastavili su grabeljivu meusobnu borbu za prevlast nad teritorijem i protiv komunistike vlade u Kabulu. Graanski rat iznjedrio je novu snagu, talibane, pokret za "proienje i povratak izvornom islamu". Islamski borci bili su uvjereni da je poraz SSSR-a njihova pobjeda, to nije sasvim tono. Pobjeda nad SSSR-om rezultat je portvovnosti islamskih boraca, politikog utjecaja SAD-a, neadekvatnog pristupa SSSR-a voenju rata, financijske moi Saudijske Arabije, militarizacije Pakistana, uz velika stradanja afganistanskog stanovnitva. Zato je to vano? Uvjereni da su uspjeli pobijediti tada jedan od dva svjetska imperija, islamski borci nadaju se da e na isti nain uspjeti pobijediti i drugi, danas jedini preostali svjetski imperij. Istina je, razumljivo, drugaija. Kako nisu mogli sami pobijediti sovjetski, tako nee moi pobijediti ni ameriki imperij, bez obzira na rtve s obje strane i trajanje sukoba. A vrijedi i obratno. Uza sav utjecaj svjetskih i regionalnih subjekata, moderna povijest Afganistana ne moe se promatrati bez povezanosti s Pakistanom. Nema cjelovite slike stanja u Afganistanu bez analize pakistanskog utjecaja na rat i mir u regiji. Pakistan je pokuao urediti Afganistan po vlastitoj mjeri, osigurati si transportne putove preko njegova teritorija.44 Granica izmeu Afganistana i Pakistana predmet je spora. Obje zemlje imaju pretenzije prema susjednom teritoriju, vjeto se pritom koristei Patuncima u pa-tunskom podruju s obje strane granice za ostvarivanje svojih 44 Mnogi autori zastupaju tezu, a medu njima ju najbolje obrazlae Ahmed Rashid, da uz navedene razloge regionalnog metea dodatne razloge upletanja vanjskih subjekata u prostor Afganistana treba traiti u nastojanju da se uspostave tranzitni putovi za prijenos nafte i plina. Osim Pakistana i Irana, u tome su sudjelovale i privatne kompanije iz SAD-a (Unocal) i Argentine (Bridas) (Rashid, 2001.). afcanistan / nikad zavren sukob ciljeva.45 Dodatno je Pakistan, kao relativno uska zemlja46 u odnosu na Indiju, nastojao u Afganistanu ostvariti strateku dubinu u odnosu na neprekinut sukob s Indijom. Vidi kartu 3. Nekoliko je prijelomnih dogaaja u jako kratkom vremenu nepovratno promijenilo sliku regije i prouzroilo erupciju nasilja i desetljea krvoprolia. Regiju su uzdrmala smaknua trojice afganistanskih predsjednika, Sardara Mohammada Dauda, Nura Mohammada Tarkija i Hafizullaha Amina (svaki je nasljednik dao pogubiti svog prethodnika, naposljetku su Sovjeti pogubili Amina) tijekom 1978. - 79. godine. U to vrijeme dolazi do vojnog pua u Pakistanu (1977. godine) i smaknua predsjednika Zulfikara Alija Bhutta (4. travnja 1979.) te do islamske revolucije u Iranu (veljaa 1979.), gdje SAD gubi regionalnog saveznika. U isto vrijeme zapoinju ustanci islamista, plemenskih zajednica i lokalnog stanovitva u Afganistanu, dolazi do pobune afganistanske vojske protiv centralne vlasti i sve veeg utjecaja SSSR-a, a sve to dovodi do napada SSSR-a na Afganistan iste godine. Godinu dana poslijen izbija rat izmeu Iraka i Irana. Paralela se moe povui sa statusom Palestinaca na Bliskom istoku i nastojanjem arapskih zemalja da njima manipuliraju. U odnosu na Indiju, Pakistan djeluje kao uska zemlja jer iz Indije je mogue raketama dalekog dometa pogoditi svaku toku u Pakistanu, to obrnuto nije sluaj, ali razvojem modernog naoruanja navedene razlike sve se vie smanjuju. 3. INTERVENCIJA

Krajnje rtve mjera koje su donesene u ime "borbe protiv terora" jesu - sami Amerikanci. Vlada SAD-a je ta koja djelotvorno manipulira dogaajima od 11. rujna, kako bi bolje provela vlastitu politiku. Nije svijet ono to se posljednjih mjeseci uspjeno mijenja, ve je to politiki smjer SAD-a. Jednostavna mentalna vjeba: Zamislite samo gdje bi predsjednik Bush bio bez 11. rujna. Slavoj iek, 2002. Od 1989. godine Sjedinjene Amerike Drave i druge zapadne zemlje ignorirale su nesmiljeni graanski rat u Afganistanu. Do 11. rujna 2001. godine pojavili su se svi mogui pokazatelji da je Afganistan postao velika prijetnja za meunarodnu i regionalnu stabilnost. Zbog iznimno loih humanitarnih uvjeta, graanskog rata, velikog izbjeglikog vala, trgovine narkoticima, tvrde linije talibana na vlasti i poveanja broja teroristikih skupina, zapadne su sile trebale shvatiti da se kriza pribliava. Dana 11. rujna 2001. Afganistan se svijetu predstavio na okrutan i tragian nain i svijet se toga dana zauvijek promijenio. Devetnaest otmiara samoubojica uspjelo je uzdrmati SAD kao nitko prije. Krivcima za teroristike napade poinjene 11. rujna u SAD-u oznaeni su Osama bin Laden i Al-Qaida. Premda pojedini strunjaci imaju dijametralno suprotna stajalita o poiniteljima napada 11. rujna 2001. godine, neemo analizirati njihove stavove, no valja ih imati na umu (Bulow, 2005. i Domazet, 2007.). Nakon tog teroristikog ina meunarodna pozornost konano se, iako zakasnjelo, vraa prema Afganistanu. Afganistan / nikad zavren sukob SAD je zatraio od talibanskog reima izruenje Osame bin Ladena i njegovih terorista, ali u takvom vremenskom roku i pod uvjetima koji su talibanima, kao dezorijentiranom reimu, bili teko ostvarivi. SAD javno obznanjuje to su poruivali talibanima od sijenja 1999. godine: da ih smatraju suodgovornim za napade Al-Qaide te da e se odnositi prema njima sukladno tome (Rubin, 2002.). Jasno je da Al-Qaida ne bi mogla tolike godine planirati i organizirati napade, ponajprije na ciljeve SAD-a, da nije imala sigurno utoite u kojem joj je bilo sve dostupno - obuka, financijska sredstva, komunikacije i nadahnue. injenica je da su talibani uspjeli pretvoriti Afganistan u sigurnu luku za mnoge teroristike organizacije zbog nemara SAD-a i drugih zapadnih zemalja. Afganistan je postao sreditem svjetske teroristike mree. Nakon teroristikih zloina SAD se poeo pripremati za globalni rat, a da nije proveo opsenu istragu o teroristikim djelima, za koju se zalagala veina lanica NATO-a, niti su ozbiljnije razmatrali mogunost da odgovorni, osim vojnom intervencijom, budu uhieni i izrueni te izvedeni pred sud. Traeno je izruenje bin Ladena, no mula Omar to odbija. Amerikanci su okirani i trae osvetu. Dan nakon 11. rujna 2001. godine, uslijedio je odgovor pokretanje globalnog rata protiv terorizma. Kriarski pohod predsjednika Busha nije imao vremena za NATO saveznike, nije ih htio ekati, ve s antiteroristikom koalicijom, 25 dana nakon teroristikog ina, 7. listopada 2001. godine, kree u napad na Afganistan. lanice NATO-a, sve odreda, podrale su SAD i izrazile spremnost za pomo SAD-u u borbi protiv terorizma, no nisu bile spremne za pokretanje operacija irokih razmjena na tlu Afganistana (uloga NATO-a bit e objanjena u iduem poglavlju). Amerikancima je bilo nuno, jo prije nego to se slegne praina sruenih tornjeva, oznaiti odgovorne i poeti pripreme za osvetu. Pritom se nisu potovala naela koja SAD i Velika Britanija1 sugeriraju i nameu 1 Britanci su svoje ukljuenje u napad nazvali operacija Veritas, u izjavi "Her Majesty's Government's Campaign Objectives" danoj 16. listopada 2001. godine. Dostupno na http://www.globalsecurity.org/military/library/news/2001/10/ uk-011016-terror-objectives.htm 3. Intervencija svima ostalima. Nisu stigli bolje razmotriti situaciju i donijeti odluke o procesima i mehanizmima koje bi bilo nuno uspostaviti u Afganistanu nakon vojne intervencije, ve su se odluili na ad hoc rjeenja. Prema Allenu S. VVeineru, magnituda dogaaja od 11. rujna temeljito je promijenila pristup amerike vlade meunarodnom terorizmu. Nakon 11. rujna, Bushova administracija odbacuje prethodne protuteroristike pristupe, koji su bili kombinacija mehanizama diplomatskih aktivnosti, ekonomskih sankcija i meunarodno koordiniranih zakonskih mjera. Umjesto toga, Bush objavljajuje da je SAD angairan u ratu protiv terorizma (VVeiner, 2005.). Pripremom bojnog polja, osiguranjem stratekog vanjskog kruga, ubaenim djelovanjem obavjetajnih elemenata i uz potporu Sjevernog saveza zapoela je zrana akcija usmjerena protiv talibana i Al-Qaide. Operacija antiteroristike koalicije nazvana je Enduring Freedom. Operacija Enduring Freedom ubrzo je uspjela postii svoje primarne ciljeve, svrgavanje talibana, unitenje strukture Al-Qaide u Afganistanu i njeno protjerivanje iz zemlje. No, ubrzo se pokazalo da rezultati nisu toliko znaajni koliko se oekivalo, a veina talibana i gotovo cijela zapovjedna struktura Al-Qaide nala je sklonite u Pakistanu, dovodei tako Pakistan do toke usijanja. Intervencija SAD-a i antiteroristike koalicije, iako uz odobrenje NATO-ovih saveznika, bila je ishitrena u pogledu

ciljeva koji se ele postii u Afganistanu te naina njihova postizanja. Meu euroatlantskim saveznicima nije bilo jedinstva. Primjerice, za prethodnu veliku operaciju SAD-a, Pustinjsku oluju, pripremali su se est mjeseci, a bila je mnogostruko manje zahtjevna jer su ili "samo" na izbacivanje irake vojske iz Kuvajta. Operacijom Enduring Freedom ili su na fiziku intervenciju u Afganistanu, to je mnogo zahtjevnije od operacije Pustinjska oluja. Usto, vojno-politiki vrh SAD-a dao je svojim planerima iznimno kratak rok za pripremu napada. Afganistan / nikad zavren sukob 3.1. Dan nakon kojeg je sve postalo drugaije Napadom na SAD 11. rujna 2001. godine njegovi su organizatori uspjeli ostvariti dva cilja. Prvo, uspjeli su napasti SAD "izvana", prvi put u povijesti SAD-a kao globalne sile2, i time pokazati da se, prevladavajui strah od smrti, moe ugroziti kudikamo snaniji protivnik bilo kad i bilo gdje. Tim inom stekli su mnotvo sljedbenika u slubi terorizma potkrepljujui svoje iluzije da je SAD zmaj od papira. Drugo, uspjeli su izazvati gnjevnu reakciju SADa i ustar odgovor po ciljevima protivnika, ponajprije u muslimanskom svijetu. Iluzorno bi bilo razmiljati da planeri i izvritelji teroristikog ina na SAD nisu raunali na odmazdu irokih razmjera. Napadom ciljeva u muslimanskom svijetu, dodatnim stacioniranjem vojnih snaga na Arapskom poluotoku, grubom potragom za protivnicima, planeri teroristikog djela predvidjeli su da e se pojaati antipatija prema SAD-u i Zapadu (zapadni svijet poistovjeuju sa SAD-om) ponajprije u arapskom svijetu. Simbolika je u odabiru ciljeva napada 11. rujna 2001. godine. Nevjerica je bila to vea jer je netko uspio na teritoriju SAD-a udariti na simbole zapadnog imperijalizma, Svjetski trgovinski centar i Pentagon. Zato su za ciljeve napada odabrali te objekte? Zato to je Svjetski trgovinski centar utjelovljenje zapadnog kapitalizma (imperijalizma), a Pentagon simbol zapadne vojne moi koja omoguuje irenje imperijalizma i stvaranje globalnog hegemonizma. "Kriarski pohod" na Afganistan, kako su ga okvalificirali Bush te nosioci moi i utjecaja u SAD-u, uinio je da jedna od ionako najsiromanijih zemalja na svijetu postane jo siromaKako je ve spomenuto, u povijesti su zabiljeeni napadi na teritorij Amerike izvana samo tijekom napada Engleza u ratu od 1812. do 1814. godine, kada SAD jo nije bio svjetska velesila, te japanskim napadom na Pearl Harbour 1941. godine. Tada je napadnut teritorijalni suverenitet SAD-a jer se radilo o napadu na njihov posjed na otoju Havaji u Tihom oceanu koje su poetkom stoljea kolonizirali, ali koji je udaljen od sredinje kopnene mase teritorija SAD-a. 3. Intervencija nijom, posebice nakon "tepiha bombi" i njima prouzroena unitavanja. Intervencija je afganistanskom narodu, uz unitenje ionako skromne infrastrukture, donijela i velike kolateralne rtve (Zinn, 2003.). Jedina krivnja tog naroda bila je da je ivio izrazito teko pod vladavinom prvo mudahedina, potom talibana koji su pruali utoite mnogim teroristima, meu njima i Osami bin Ladenu i Al-Qaidi. Izraz "kriarski pohod", izrazito loe odabran za rat protiv terorizma u Afganistanu, bio je pravi dar Osami bin Ladenu i svim njegovim sljedbenicima jer je dodatno raspirio antiamerikanizam i mrnju prema Zapadu podsjeajui na prolost prema kojoj u arapskom svijetu osjeaju gorinu kada su u pitanju kriari. Sto je uzrok tolikoj mrnji prema Zapadu (odnosno "razvratnoj civilizaciji Zapada" - prema Al-Qaidi), a SAD utjelovljuje Zapad? Kako netko uope postaje vjerski radikal? Cime se hrani njihov bijes u borbi protiv ciljeva, ponajprije SAD-a, ali i Zapada? Odgovori na ta pitanja, kao i odgovor na pitanje kako je Afganistan postao sigurnom lukom za vjerske teroriste, kriju se u povijesti islamskog aktivizma pa kasnije i terorizma. Fenomeni su proizali iz dinamike bliskoistonih drutava, a preneseni su na podruje Afganistana. Napad 11. rujna 2001. nastavak je Al-Qaidine borbe protiv SAD-a, iji poetak moemo smjestiti u 1990. - 91. godinu. Nakon irake okupacije Kuvajta 1990. godine, bin Laden3 je predloio saudijskoj kraljevskoj obitelji da formira muslimansku internacionalnu vojsku koja bi oslobodila okupirani Kuvajt. To se nije dogodilo, nego je kraljevska obitelj dopustila ulazak velikog broja vojnika SAD-a na tlo Saudijske Arabije i bila njihov saveznik 3 Bin Laden je doao u sredite meunarodne pozornosti 1980-ih u Afganistanu zbog svoje uloge u afganistanskom otporu protiv sovjetske okupacije. Da pomogne otpor, bin Laden je osiguravao novac i pomo, gradio kampove za obuku i dovodio velik broj dobrovoljaca iz arapskih zemalja. Godine 1988., pri kraju rata bin Laden, zajedno s Egipaninom Avmanom al-Zawahirijem, osniva Al-Qaidu (arapski - "baza"), organizaciju koja povezuje i koordinira islamske fundamentalistike skupine diljem svijeta. Afganistan / nikad zavren sukob

u Pustinjskoj oluji 1991. godine, to je izazvalo gnjev bin Ladena i njegovih sljedbenika.4 Godine 1998. Osama bin Laden, Ayman al-Zawahiri, Abu Jasir Rifai Ahmad Tah, Saik Mir Hamzah i Fa-zlur Rahman Khalil (voa grupe HUM, Harakat-ul-Mujahideen, koji ima isto ime i prezime kao ve spominjani mavlana Fazlur Rahman, voa JUIja) na skupu u pokrajini Host objavljuju proglas kao zajednika organizacija pod nazivom "Meunarodna islamska fronta za dihad protiv idova i kriara". U tom proglasu daju "zapovijed" za borbu protiv SAD-a te navode motive borbe: > iskoritavanje resursa Arapskog poluotoka > podravanje diktatorskih reima na Bliskom istoku i u ostalim muslimanskim zemljama, utjecaj na njihovu politiku te omoguavanje tim reimima da ostanu na vlasti i tlae lokalno stanovnitvo5 > odravanje vojnih baza na Arapskom poluotoku te namjera i mogunost da iz njih napadaju druge muslimanske zemlje > podravanje Izraela i odvraanje meunarodne pozornosti od okupacije Palestine. Nakon teroristikih napada na SAD 11. rujna 2001. godine, uveden je nova paradigma u meunarodnim odnosima, globalni rat protiv terorizma (Global War on Terror). Predsjednik Bush je objavom globalnog rata teroristima i proglaenjem Osovine zla6 Godine 1992. Osama bin Laden se posvaao s princom Naifom, ministrom unutarnjih poslova, koji se ali kralju Fahdu te ubrzo bin Laden postaje per-sona non grata u Saudijskoj Arabiji. Vlade u muslimanskim zemljama optuuju da su korumpirane, da ih je SAD postavio ili da ih podrava te da na taj nain promiu zapadnjake ciljeve. Mnogi su diktatori na tom podruju vazali SAD-a koji ih odrava na vlasti dok slue njegovim geostratekim i geopolitikim interesima. Mnoge od tih zemalja, deklarirani prijatelji SAD-a, suzbijaju ljudska prava, gaze bilo kakvu opoziciju i liberalno miljenje, suzbijaju bilo kakve oblike sindikalnog udruivanja. Uza sve vee siromatvo, ostala je jedino mogunost vjerskog izraavanja. Jedino to jo nije zabranjeno to su vjerska okupljanja. Predsjednik Bush je 29. sijenja 2002. godine u obraanju naciji proglasio "Osovinu zla" u koju je uvrstio Irak, Iran i Sjevernu Koreju. 3. Intervencija napravio iskorak u dotadanjem poimanju borbe protiv terorista. Dogaaji od 11. rujna i reakcije na njih promijenili su poimanje globalne sigurnosti iz temelja. Operacije Enduring Freedom 2001. (Afganistan) i kasnije Iraqi Freedom 2003. (Irak) kao dio globalnog rata protiv terorista otvorile su rasprave o odabiru pravog naina obrauna s teroristima. Krenulo se u uklanjanje posljedica, a ne uzroka terorizma protiv kojeg je pokrenut globalni rat. Za Busha i njegov ui kabinet borba protiv terorista prioritet je nacionalne sigurnosti. Proklamiraju rat te trae jasno izjanjavanje drava jesu li su s njima ili protiv njih. SAD ima izraenih problema s obuzdavanjem pobjednikog mentaliteta. U elji da kontrolira i usmjerava novi svjetski poredak, ostalim je saveznicima pokuao nametnuti nain suprotstavljanja teroristima proglaavajui borbu globalnim ratom. Takvim pristupom, u situaciji koju obiljeava izrazito kompleksno okruenje, gdje ne postoji klasino bojno polje i gdje neprijatelj nije vidljiv, proglaenje globalnog rata protiv terorista zahtijeva golem ljudski i financijski potencijal. Pored toga, predstavnici SAD-a esto su isticali da doprinos europskih lanica NATO-a nije dovoljan. lanice NATO-a u veini su bile apsolutno suglasne da je terorizam postao globalna prijetnja najvie razine, no nisu mogle prihvatiti ameriki pristup rjeavanju pitanja terorizma. Rat protiv terorizma proglaen je zbog straha od nevidljivog, ali izrazito monog protivnika. Bilandi smatra da je terorizam u suvremenim uvjetima najopasniji sigurnosni izazov za SAD, moda i vea stvarna opasnost nego to je to bio SSSR u doba hladnog rata. Argument koji to uvjerljivo dokazuje, prema Bilandiu, jest injenica da se terorizam iskazao kao vrlo vitalna kategorija, kao pojava koja ne pokazuje nikakve intencije da se urui pod vlastitom teinom kao to je to bio sluaj s bivim SSSR-om (Bilandi, 2005.). Isto tako bilo je zanimljivo razmotriti i druga razmiljanja akademskih krugova o tome to e novi koncepti sigurnosti, nain suprotstavljanja terorizmu globalnim ratom donijeti i kakve e promjene u percepciji sigurnosti nastupiti. U to vrijeme, Afganistan / nikad zavren sukob mogla su se proitati, dodue, tek rijetka djela da je takav nain djelovanja unutar SAD-a pokrenuo proces podrivanja graanskih prava, promjene zakona, ija je navodna svrha globalni rat protiv terorizma, dok je stvarni cilj jaanje poloaja vladajuih struktura. Mogla su se uti razmiljanja da je nakon nestanka komunizma nastao vakuum u oznaavanju ciljeva potrebnih zbog provoenja globalne dominacije i regionalnih borbi. Kada se spustila praina sruenih tornjeva, mnogi su prognozirali da je borba protiv terorizma sljedea stepenica u nizu

samopromocija i nametanja kolektivne svijesti, prvo kod kue, a potom, kada domaa scena bude uspjeno apsolvirana, njen izvoz "onima kojima je potrebna" (***Antologija neslaganja; onkraj 11. rujna, 2004.). Mnogi su u svojim istupima 11. rujna 2001. godine prikazivali kao dan koji oznaava prekretnicu cijelog ovjeanstva te isticali da je potrebno pokrenuti iroke akcije svim sredstvima u obraunu s teroristima, ali i onima koji ih podravaju i simpatiziraju. Mnogi ameriki strunjaci za pitanja sigurnosti, s kojima sam imao prilike razgovarati ili sluati njihova predavanja po raznim konferencijama, istiu da su okviri meunarodnih zakona i pravnih normi previe ograniavajui za potrebe borbe protiv terorizma. Rijetki su se u toj buci uspjeli oduprijeti drugaijim razmiljanjem. Osuujui teroristiki in, izrazili su strah u to e se reakcija na taj in pretvoriti i kakve e tektonske poremeaje unijeti u poimanje slobode i slobodnog svijeta. Uz pozivanje vjenog kritiara politikih sustava SAD-a Noama Chomskog na oprez i smirenost, potrebno je istaknuti i razmiljanje Slavoja i-eka, uglednog slovenskog filozofa. iek osuuje teroristike napade na SAD, no isto tako osuuje i napad na Afganistan kao osvetu. iek smatra da je in koji je Amerika osjetila dio nasilja koje definira nau sadanjost. Isto tako, napominje da je ono to se dogodilo u New Yorku i VVashingtonu neusporedivo manje strano od onoga to se dogaalo na podruju bive Jugoslavije, u Ruandi i na mnogim drugim mjestima (iek, 2002.). Prema Chalmersu Johnsonu, terorizam tog dana nije nita drugaiji od terora to ga SAD provodi godinama u Srednjoj i Junoj Americi 3. Intervencija (Brazil, ile, Urugvaj, Paragvaj, Bolivija, Argentina, Ekvator, Panama, Nikaragva, Grenada).7 injenica da je ameriku reakciju nakon 11. rujna vodio i usmjeravao kontroverzni predsjednik poput Busha mlaeg imala je niz posljedica. Njegovi su savjetnici bili nositelji ideologije uspostave mira u svijetu, na vlastiti nain, nastavka uspostavljanja novog svjetskog poretka, poevi od Bliskog istoka do uvoenja modela preventivnih udara bilo kada i bilo gdje u svijetu ovisno o procjeni ugroenosti nacionalne sigurnosti. Izraziti unilaterizam SAD-a u orijentaciji na uspostavljanje novog svjetskog poretka vidljiv je u tri elementa: (i) poeo je novi "svjetski rat dobra protiv zla" u kojem su ratovi u Afganistanu i Iraku bili njegovi kljuni trenuci, (2) SAD rat nastavlja s pristankom UN-a ili bez njega (primjer Iraka) te sa saveznicima koji su ih spremni slijediti, (3) konani cilj je pobijediti od-metnute drave, reime, grupe te proiriti podruje vladavine demokracije(***Povijest; suvremeno doba (1985.-2007.) i kronologija, 2008.). Takav pristup ne samo da smeta miroljubivim oponentima i ratobornim militantima, protivnicima SAD-a, nego je donio razdor i izmeu najjaih zapadnih saveznika. Bush je politiki napao one koji su se usprotivili metodama uspostave novog svjetskog poretka i nainu obrauna s teroristima, ponajprije Francusku i Njemaku (navedene zemlje svoju su reakciju nazvale "povijesno ne"). Napad je Amerikancima razbio iluziju o nepovredivosti drave u kojoj ive. Na unutarnjem planu, liberalno drutvo postalo je ugroeno visokim i irokim pristupom militarizacije te ograniavanjem i smanjivanjem javnih sloboda. Davor Dereninovi istie da borba protiv neprijatelja svim sredstvima podrazumije7 Paralelu u broju rtava 11. rujna 2001. godine moemo povui s amerikim bombaniranjem Panama Cityja kada je poginulo izmeu 3000 i 4000 panamskih civila. Naime, 20. prosinca 1989. godine George H. W. Bush poslao je 26.000 vojnika u Panamu da maknu s vlasti tamonjeg vou Manuela Norie-gu, nekadanjeg saveznika i ovjeka CIA-e koji se prestao pokoravati zapovijedima iz VVashingtona (Johnson, 2005.). Afganistan / nikad zavren sukob va i takve "obrambene modele" ijom primjenom najugroeniji postaju upravo oni koje bi takvi modeli navodno trebali zatititi. Dalje navodi: "Stoga i ne udi da je amerika javnost ubrzo nakon donoenja tzv. Patriotskog zakona 2001. godine shvatila da e na prvoj liniji udara biti upravo ameriki graani, a ne oni koji su sruili 'blizance' i njihovi istomiljenici" (Dereninovi, 2005.7). Pod strahovito jakim medijskim pritiskom u SAD-u, u manjoj mjeri i u Europi, vladajui elementi zapadnog drutva uspjeli su izazvati opsjednutost terorizmom, histerian strah od teroristikih napada, nesvjesno (ili ne) raspirivi neprijateljstvo prema islamu nedovoljno jasnom retorikom odvajanja terorista od njihove vjerske baze. Isto tako, reakcijom na teroristiki in, traenjem krivaca i fokusiranjem na Afganistan, a zaobilazei Saudijsku Arabiju, pokazala se sva neprincipijelnost slubene politike SAD-a. Petnaestorica od devetnaest osumljienih otmiara samoubojica bili su Saudijci, no ni u jednom trenutku vrh SAD-a nije zatraio odgovornost Saudijske Arabije, prijatelja i partnera u regiji. Nakon napada 11. rujna 2001. godine, a prije intervencije u Afganistanu, SAD je zatraio bespogovorno izruenje Osame bin Ladena i Al-Qaidinih pripadnika. Talibanski je reim, na elu s mulom Omarom, to odbio, uz eventualnu mogunost izruenja ako se udovolji njihovim zahtjevima - pruanje dokaza o odgovornosti za teroristiki akt, diplomatsko priznavanje talibana i njihove vlade, prekid pomoi Sjevernom savezu i odreena humanitarna pomo. Jasno da SAD nije elio pristati na navedene zahtjeve talibana i nakon postizanja potrebnih

uvjeta (formiran strateki vanjski krug i saveznitvo sa Sjevernim savezom), krenuli su u napad na Afganistan (Rasanavagan, 2004.). Moe se ironino primijetiti da se SAD vraa na mjesto zloina popraviti nedovren posao iz svoje prve intervencije u Afganistanu. 3. Intervencija 3.2. Operacija Enduring Freedom Dan nakon teroristikog napada, sve zemlje lanice NATO-a osudile su teroristika zlodjela te su poele rasprave o nainu i modelima eventualne intervencije protiv poinitelja. Sve lanice NATO-a sloile su se o aktiviranju lanka 5. VVashingtonskog ugovora, koji je sredinja klauzula ugovora, temeljne povelje NATO-a, koja kae da se oruani napad na jednu saveznicu smatra napadom na sve lanice.8 Dan nakon teroristikog napada 11. rujna, prvi put u povijesti Sjevernoatlantskog saveza, lanice su se pozvale na lanak 5. VVashingtonskog ugovora. Pozivanje na lanak 5. isprva je bilo samo za sluaj da je napad organiziran izvan SAD-a. To je bilo potvreno 2. listopada 2001. godine, nakon to su ameriki dunosnici iznijeli rezultate istrage o napadima pred Sjevernoa-tlantskim vijeem9, sa zakljukom da je teroristika mrea Al-Qa-ida odgovorna za te napade. lanice NATO-a donijele su 4. listopada 2001. godine niz mjera kojima su poduprle ameriku borbu protiv terorizma. Te su mjere ukljuivale razmjenu i suradnju na podruju obavjetajnih slubi, opa doputenja preleta i pristup morskim i zranim lukama postrojbama SAD-a i ostalim save-znicama u operaciji protiv terorizma. Pojedine lanice NATO-a sudjeluju u skladu sa svojim resursima i sposobnostima, ako to SAD zatrai (***Transformirani NATO, 2004.). Iako su aktivirale lanak 5., nisu sve lanice bile spremne prihvatiti operaciju velikih razmjera i bilo je upitno koliko je koja lanica spremna vojnim snagama na terenu sudjelovati u toj intervenciji. 8 Sjevernoatlantski ugovor, VVashington DC, 4. travnja 1949., lanak 5.:"Potpi-snice smatraju da se oruani napad na jednu ili vie njih, u Europi ili Sjevernoj Americi, treba smatrati napadom na sve njih i zato se slau da e u sluaju takvog oruanog napada svaka od njih, pozivajui se na pravo individualne ili zajednike samoobrane iz lanka 51. Povelje Ujedinjenih naroda, pomoi potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajui odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, ukljuujui uporabu oruane sile, da bi vratile i odrale sigurnost Sjevernoatlantskog podruja. Svaki takav oruani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Vijeu sigurnosti. Takve mjere moraju se zaustaviti kada Vijee sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i odravanje meunarodnog mira i sigurnosti." 9 Najvii Odbor unutar NATO-a za donoenje odluka. Afganistan / nikad zavrSen sukob Razmatranjem nauenih lekcija iz prethodnih saveznikih operacija i vojne doktrine voenja ratnih djelovanja, bilo je jasno da se samo zranim djelovanjem po protivnikim ciljevima ne mogu ostvariti ciljevi napada. Podsjetimo se na operaciju Alli-ed Force protiv Jugoslavije 1999. godine, gdje nisu ostvareni svi predvieni ciljevi operacije. Sve to, ali i "potreba" fizikog eliminiranja protivnika, stavilo je pred SAD nunost kopnene operacije. Kako je predsjednik Bush zahtijevao brz odgovor, nije ostavio previe mogunosti zapovjednitvu vojske SAD-a u pogledu stratekog razvijanja operacija, suradnje sa saveznicima, osiguranja logistike potpore. Prije intervencije bilo je potrebno osigurati strateki vanjski krug, suglasnost i pomo okolnih zemalja za napad SAD-a na Afganistan. SAD je osigurao koritenje Karshi Kanabad (K2) baze u Uzbekistanu, zrane baze Manas u Kirgistanu, zrane luke Jacobabad u Pakistanu, zrane baze Mi-ssaragh u Omanu, vojnih baza u Kataru, britanskog otoka Die-go Garda u Indijskom oceanu, potom doputenje preleta preko mnogih zemalja regije. Pripremu bojnog polja i osiguravanje informacija s terena obavili su pripadnici amerike CIA-e (Schro-en, 2006.) i britanskog MI-6 terenskim djelovanjem. Kako lanice NATO-a nisu bile sinkronizirane u pogledu intervencije, SAD je krenuo u osnivanje koalicije voljnih i uspostavio je kontakte s antitalibanskim snagama u Afganistanu, Sjevernim savezom. Vojni odgovor na teroristiki napad 11. rujna 2001. godine jest operacija pod nazivom Enduring Freedom. Vidi kartu 4. Enduring Freedom je borbena operacija u kojoj je koalicija, predvoena amerikom vojskom, imala za cilj svrgavanje i unitenje talibanskog reima koji se povezuje s Osamom bin Lade-nom i teroristikom organizacijom Al-Qaidom, oznaenim krivcima za napad 11. rujna 2001. godine na SAD. Samo 25 dana nakon 11. rujna 2001. godine, SAD kree u rat u ime nacionalne sigurnosti i zatite prava na slobodu, pri emu 3. Intervencija su sekundarni ciljevi bili osloboditi Afganistan i donijeti mu stabilnost.10 Nakon saveznikih tepiha avionskih bombi, Sjeverni savez krenuo je u kopnenu ofenzivu te su zauzeti svi gradovi u Afganistanu, krenuvi od sjevera prema jugu." Talibani su se, uz stradavanja prilikom bombardiranja njihovih poloaja, uglavnom bez veeg otpora

preteno povukli u planinske predjele ekajui zatije da bi se mogli pregrupirati i nastaviti gerilsku borbu protiv meunarodnih snaga i Sjevernog saveza. Prema kanadskom vojnom povjesniaru Seanu M. Malo-neyju, operacija Enduring Freedom odvijala se u etiri faze: 1. poetna faza koja ukljuuje djelovanja zranih snaga i snaga specijalnih postrojbi 2. uvoenje lakog pjeatva koje je imalo ulogu osiguranja podruja operacija 3. pokret veih formacijskih snaga u osigurane baze i akcije eliminacije znaajnijih uporita talibana i Al-Qaide 4. prijenos ovlasti u osiguranim podrujima na druge snage tijekom faze stabilizacije. Da nisu svi protivnici jednaki svjedoi podatak da na poetku operacije, iz okruenog Kunduza doputena je zrana evakuacija pakistanskih asnika i djelatnika ISI-ja koji su se borili na strani talibana. Zrani koridor odobrilo je sredinje zapovjednitvo Govor predsjednika Busha, redovita konferencija za novinare, 11. listopada 2001. godine, "President Holds Prime Time News Conference", dostupno na URL http://www.whitehouse.gov/news/releases/2001/10/20011011-7.html U zranom djelovanju koalicijskih snaga prvo je bila unitena protuzrana obrana talibana, potom su napadi bili usmjereni prema unitenju talibanskih i Al-Qaidinih zapovjednih i kontrolnih mehanizama i komunikacija, nakon toga su djelovanja usmjerena prema kopnenim snagama koje su bile u direktnoj borbi sa Sjevernim savezom. Tijekom bombardiranja zamijeeno je da su talibani i Al-Qaida postavljali svoja uporita pored civilnih objekata to je uzrokovalo civilna stradavanja. Pritisnuti izrazito snanim koalicijskim bombardiranjem, kopnenom ofenzivom Sjevernog saveza i djelovanjem amerikih, britanskih, australskih i novozelandskih specijalnih postrojbi, talibani i Al-Qaida ubrzo su gubili znaajna uporita. Mazar-e Sharif je zauzet 9.11., Herat 11.11., Kabul i Ta-lalabad 14.11.2001. godine. Razbijene su se snage povlaile prema Kandaharu i podrujima uz afganistanskopakistansku granicu. Afganistan / nikad zavren sukob amerike vojske (CENTCOM), a Kunduz je zauzet 26. studenoga 2001. godine (Malonev, 2005). Nakon pada talibana, svi mudahedinski ratni zapovjednici, iz vremena prije talibana, vratili su se u podruja koja su prije kontrolirali i ponovno postali lokalni vladari." Najvee rtve stalnih sukoba, stanovnici Afganistana, ponovno su postali ugroeni, sada izloeni saveznikim bombama i kolateralnim pogibeljima. Ubrzo nakon intervencije prvi ciljevi operacije Enduring Freedom bili su ispunjeni, potom je uslijedila faza u kojoj je SAD elio uhvatiti sve elnike Al-Qaide i to je postavljeno kao prioritet. S druge strane, za Afganistance, svrgavanjem talibana i razbijanjem Al-Qaide, zavrio je graanski rat i njihovi prioriteti bili su usmjereni prema stabilizaciji i obnovi. Vidljivo je da se prioriteti nisu podudarali. Talibani su svrgnuti s vlasti, bili su rascjepkani, naneseni su im veliki gubici te su diskreditirani kao ideologija. No, mnogi od njih nisu napustili Afganistan (glavni smjer povlaenja bio je prema Pakistanu i u Pakistan), ve su se zadrali u pokrajinama i vodili gerilsku borbu protiv meunarodnih snaga i Sjevernog saveza. Pojedini talibani promijenili su stranu, a neki su ak pokuavali ostvariti politiko djelovanje. U iduim godinama u novi afganistanski parlament, prvi "slobodni" nakon gotovo 30 godina, uli su mnogi lokalni vojni voe -kritelji ljudskih prava ("ratni zloinci"), krijumari narkoticima te pojedini talibani. Primjer takvih "novih parlamantaraca" su antisovjetski vojni voe Abdul Rasul Sayyaf i Haji Mohammad Mohaqeq, koji su ratujui za prevlast nad Kabulom od 1992. do 1996. krivi za smrt oko 50.000 ljudi (***Compiled by the Embassy of Afghanistan in Canada, 2005.). Prema Human Rights VVatchu, mnoga mjesta najviih predstavnika vlasti u Afganistanu zauzeli su oni koji su krili ljudska prava u sukobima (do 60 posto parlamentaraca izravno je ili neizravno sudjelovalo u krenju ljudskih Izuzetak su Tadik Ahmad Shah Massud koji je podlegao ozljedama u atentatu 9. rujna 2001. godine i Hazarijac Ali Mazari koji je preminuo u taliban-skom zarobljenitvu u oujku 1995. godine. 3. Intervencija prava). Ta organizacija spominje biveg ministra Mohameda Qasima Fahima, potom Arsala Rahmanija, biveg visokopozici-oniranog talibanskog ministra, Shera Mohammada Akhunzada, guvernera pokrajine Helmand (***Afghanistan: VVarlords Domi-nate New Parliament, 2005.). Nakon razbijanja talibana, nastavljena su borbena djelovanja kojima je cilj bio otkrivanje i eliminiranje razbijenih skupina Al-Qaide. Al-Qaida je razorena kao infrastruktura u Afganistanu te je njezina mogunost globalnog djelovanja iz Afganistana zaustavljena. Ubrzo se pokazalo da je to bilo tek privremeno. Iako je Al-Qaida istjerana iz Afganistana, nije unitena njezina jezgra. "Baza" i dalje funkcionira i proizvodi globalni terorizam bez uporita u

zemlji koja bi im pruala sigurnost kao Afganistan. Al-Qaida kao organizacija moe funkcionirati i bez dravne zatite. Tako su navodno napadai na SAD, samoubojice, vie od dvije godine ivjeli i obuavali se u SAD-u i Njemakoj. Poslije se pokazalo da SAD i koalicija nisu uspjeli uhvatiti znaajnije voe talibana i Al-Qaide. Isto tako, pokazalo se da ljudski gubici meu talibanima nisu bili toliki koliko su isticali vojni i politiki voe koalicije. Relativno neosjetljivi na vlastite gubitke, talibani su uspijevali ubacivati sve vie i vie boraca u borbu, u prvom redu iz izbjeglikih medresa u Pakistanu. Al-Qaida, koju su ameriki ratni zrakoplovi "sravnili sa zemljom", unato estokim udarcima koje je pretrpjela, vratila se okrutnija, spremnija, organiziranija i u svakom pogledu beskompromisnima. Al-Qaidu, ili bilo kakvu organizaciju takvog tipa, ne mogu zaustaviti bombardiranja konvencionalnim ili taktikim nuklearnim udarima niti iani kavezi Guantanamo baze na Kubi (Kalini, 2006.). Alternativna politika u zaustavljanju Al-Qaide i slinih organizacija trebalo bi biti uklanjanje uzroka njihova nastanka, a ne puka fizika eliminacija. U veoj mjeri pozornost treba posvetiti prevenciji, a ne represiji. Valja raditi na vjerskoj i kulturnoj snoljivosti. Treba prestati podravati totalitarne elemente drugih drava. Ljudima treba hrana, a ne ideologija, treba im zatita, a ne oruje. Afganistan / nikad zavren sukob Vojno napredovanje operacije Enduring Freedom nije pratila izgradnja institucija drutva. Razlog tome je nesnalaenje saveznika, nerazumijevanje prilika te prebrza priprema same akcije, djelomino i zbog nedostatka vremena. Ubrzo je bilo vidljivo da je u startu napravljen propust - nije prepoznata vanost socijalne i ekonomske komponente afganistanske sigurnosti, ve su akcije usmjerene na jednodimenzionalni vojni pristup rjeavanju problema, to je uvelike ugrozilo mogunost uspjenog razvoja. Pokazat e se da je izgubljeno vrijeme teko premostiva prepreka u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje koja je uslijedila. Pokretai intervencije precijenili su svoje mogunosti, a podcijenili situaciju na terenu. Kada je o vojnom aspektu rije, nisu poslali dovoljan broj snaga, a to se ekonomskog aspekta tie, nije se dovoljno ulagalo u gospodarstvo, zanemarene su socijalne (ne)prilike. Napredak je bio jedva vidljiv i nerazmjeran, prioriteti razvoja nisu bili postavljeni, nedostajalo je koordinacije, politiki sustav nije funkcionirao, sigurnost nije postignuta. Poetni period isto je tako obiljeen sveopim nedostatkom humanitarne pomoi, pa je Afganistancima, uz prirodne katastrofe (sua i poplave), i dalje ivot bio vrlo teak. Dvije godine poslije u Iraku se pokazalo da lekcije iz Afganistana nisu nauene, odnosno da nisu primijenjene ako su prepoznate pa nauene. Nakon 11. rujna 2001. godine, najznaajnija promjena u regiji dogodila se u Pakistanu, koji je napravio najvei zaokret u svojem odnosu prema Afganistanu i talibanima. Pakistan slijedi politiku djelovanja SAD-a. Slubena pakistanska politika koja je sponzorirala talibane, pod pritiskom SAD-a okrenula se za 180 stupnjeva i postala lanicom antiteristike koalicije. Pakistanska vojska postavila je znaajne kopnene snage na afganistansko-pakistansku granicu onemoguavajui znaajnije povlaenje terorista na njihov teritorij. Kao rezultat toga, na granici su zarobili velik broj neprijateljskih pripadnika koji su najveim dijelom predani snagama SAD-a.13 Veina uhvaenih terorista i neprija13 Pakistanske snage zarobile su vie talibana i terorista nego kanadske, njemake i francuske snage zajedno. 3. Intervencija teljskih snaga transportirana je u zarobljeniki kamp X-ray u zaljevu Guantanamo na Kubi.14 Pozicija Pakistana u regiji izrazito je osjetljiva, kao i njegov utjecaj na zbivanja u Afganistanu, ali i unutarnja situacija u Pakistanu. Posebnu pozornost treba obratiti na to da Pakistan raspolae zavidnim nuklearnim arsenalom. Moe se pretpostaviti to bi se dogodilo da teroristi uspiju destabilizirati Pakistan te doi do sredstava iz nuklearnog arsenala. Operacija Enduring Freedom donijela je strateku promjenu u sredinjoj Aziji, junoj Aziji i na podruju Bliskog istoka. Talibani su svrgnuti s vlasti, Al-Qaida se odmetnula u planine, ali Afganistan nije postao sigurna zemlja. Uz svrgavanje talibana i protjerivanje Al-Qaide, moemo istaknuti najznaajnije rezultate operacije Enduring Freedom: > pokazivanje odlunosti reagiranja SAD-a na takvu ili slinu prijetnju i dokazivanje da je SAD prva, jedina i posljednja supersila15 > potvrivanje odlunosti primjene preventivnih napada protiv svakoga tko se ne podvrgava pravilima koje uglavnom propisuje SAD16 14 Svi zarobljenici okvalificirani su kao nezakoniti borci i Amerikanci im ne priznaju status ratnih zarobljenika. To je jasno za Al-Qaidu, no i talibane smatraju nezakonitim borcima pravdajui to injenicom da tijekom rata nisu nosili vojne odore, da nisu imali oznake inova ni otvoreno nosili oruje niti bili ustrojeni kao vojna formacija te da su bili vrsto povezani s Al-Qaidom. Jo uvijek, est godina nakon zarobljavanja, dre ih veim dijelom unutar

vojnog zatvora amerike baze u Bagramu, tajnim mjestima po Afganistanu i u kampu X-ray u Guantanamo zaljevu na Kubi. Status ratnih zarobljenika ne daju im jer bi tada tim teroristima i borcima po enevskoj konvenciji trebali dati odreena prava, to svakako ele izbjei. Dodatno navode da se Guntanamo ne nalazi na teritoriju SAD-a, pa uhienici ne uivaju mogunost zatite amerikih zakona. 15 Izraz "prva, jedina i posljednja supersila" na svijetu uao je u iru upotrebu od vremena kada ga je poeo koristiti Zbignievv Brzezinski pokuavajui njime pojaati tezu da je SAD trenutno na vrhuncu politike, vojne i gospodarske moi te da nee nikome pruiti mogunost da takvo stanje dovede u pitanje ili da se priblii (Brzezinski, 1999.). Na taj nain SAD postaje Rim modernog doba. 16 Govor predsjednika Busha u obraanju naciji: "Danas smo fokusirani na Afganistan, ali bitka je ira. Svaka nacija mora se odluiti. U ovom sukobu nema neutralnih. Vlade koje sponzoriraju bezakonje i ubojice nevinih, postaju ubojice i moraju biti izvan zakona" (VVashington DC, 7. listopada 2001. godine). Afganistan / nikad zavren sukob > zastraivanje ostalih "kriminalnih"17 drava ("rogue States") da ne pruaju sigurnost i utoite teroristima (Somalija kao skroz "posrnula drava" nee biti zaplaena, dok Sirija i Libija sigurno hoe, transfromacija Libije vie je nego oita u posljednjim godinama), inae e ih stii "zasluena pravda" > "betoniranje" pozicije SAD-a u sredinjoj i junoj Aziji (Nova velika igra, novi odnos s Pakistanom koji je do napada 11. rujna 2001. godine izravno pomagao talibane, a sada je "prividno" okrenuo stranicu, vre postavljanje prema Iranu, srednjoazijskim republikama, Rusiji, Kini, Indiji)18 > barem prividno zaustavljanje sukobljavanja interesa Irana, Pakistana i Saudijske Arabije na tlu Afganistana, no u zamjenu za novog vladara - SAD. Tijekom 2002. godine "koalicija voljnih" narasla je na 68 zemalja. Akcije su u potpunosti vodene iz CENTCOM-a (Tampa, Florida), 7000 milja od Afganistana, tehnologijom koja omoguuje realistino planiranje povezujui zemaljske, zrane, pomorske i specijalne operacije.19 Na terenu, u Afganistanu, zapovjednitvo operacije Enduring Freedom pod stoerom je Combined Joint Task Force 180 (CJTF - 180). Koncept CJTF oznaava multinacionalne, vienamjenske, operativne snage sastavljene od zemalja lanica NATO-a i drava partnera radi provoenja odreenih vojnih zadataka. Termin "task force" oznaava namjenski formi17 Iako se u literaturi izraz "rogue States" najee prevodi s posrnule zemlje, miljenja smo da takav prijevod ne objanjava u potpunosti znaenje engleskog izraza te da "rogue states" nisu nikakve posrnule drave ve one koje su u suvremenoj teoriji meunarodnih odnosa definirane "kriminalnim" jer se ne ponaaju u skladu s prihvaenim normama meunarodnih odnosa. Takve zemlje karakteriziraju zajednika obiljeja: autoritativna vlast - okrutni tretman vlastitih graana, sponzoriranje terorizma, proliferacija oruja za masovno unitavanje. 18 Pakistan, sada kao glavni saveznik SAD-a u regiji, ima, kao rezultat saveznitva, velika gibanja islamista u vlastitoj zemlji, koji su i prije bili vrlo aktivni. 19 Koliki je opseg planiranja govori podatak da je u tijeku operacija CENTCOM zapovijedao snagama koje su upotrebljavane i premjetane iz 267 vojnih baza, smjetene na 30 lokacija u 15 zemalja, koristei doputenje preleta preko 46 zemalja. 3. Intervencija rane snage za odreene specifine zadae. Termin "joint task force" oznaava formiranje namjenskih snaga iz razliitih rodova vojske. Sveobuhvatni termin "combined joint task force" znai formiranje namjenskih snaga iz razliitih rodova vojske vie zemalja. CJTF - 180 oznaava zapovjednitvo snaga antiteroristike koalicije (Cehuli, 2003.). Uz Pentagon koji je bio usmjeren na vojno voenje operacija, State Department je vodio politiki okvir djelovanja u prvoj fazi operacije, koji se moe prikazati kroz korake: > "humanitarni interesi" > upotreba meunarodnih pravnih mehanizama > operacije stabilnosti (ukljuujui i operacije odravanja mira) > izgradnja institucija drave. Unutar SAD-a, koji je bio na elu operacije u Afganistanu (operacija Enduring Freedom, faze stabilizacije i rekonstrukcije zemlje), postojali su suprotstavljeni interesi. Isprepletenost prioriteta izmeu predsjednika Busha, kao vrhovnog zapovjednika oruanih snaga, Pentagona i State Departmenta, ponekad nije ostavljala dojam sinergijskog djelovanja u zajednikom ostvarivanju ciljeva, to je zbunjivalo mnoge. U trenutku kada se zdruenim djelovanjem zranih snaga, Sjevernog saveza i specijalnih postrojbi koalicije uspjelo ostvariti primarne ciljeve napada, procijenjeno je da se iz faze intervencije pristupi fazi stabilizacije. Prema

proqenama, prijelaz iz faze intervencije u fazu stabilizacije bio je u lipnju 2002. godine. Za to vrijeme, u segmentu borbe protiv terorista, operacije irokog konvencionalnog karaktera zamijenjene su operacijama specijalnih postrojbi usmjerenih prema otkrivanju i eliminiranju preostalih skupina talibana i Al-Qaide. U skladu s tim, glavnina snaga iz operacije Enduring Freedom bila je ukljuena u reformu sigurnosnog sektora. Afganistan / nikad zavren sukob 3.3. Poetak kraja irokih operacija Nakon poetne faze intervencije i oekivanog uspjeha u tom dijelu intervencije saveznika, potrebno je podvui nekoliko pojava znaajnih za daljnji tijek operacije u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. Trebalo je odrediti smjernice u fazi stabilizacije i rekonstrukcije jer mnogo je lake pobijediti u ratu nego ostvariti pobjedu u miru ili, za Afganistan, u trenutku sukoba niskog intenziteta. Sigurnosna situacija u Afganistanu bila je puna asimetrinih prijetnji koje su sprjeavale uspostavu mira i poetak izgradnje dravnih institucija. U sklopu reforme sigurnosnog sektora bilo je potrebno izgraditi snage sigurnosti, postii stabilnost u zemlji da bi se civilnim institucijama drave i drutva omoguilo da preuzmu svoju ulogu. Sigurnost i stabilnost preduvjeti su za socijalnu i ekonomsku obnovu, kao i za budue privlaenje stranih investicija, povratak stanovnitva i poetak rada kolskog sustava. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi (PRT) trebali su posluiti kao progresivni model prijelaza iz faze intervencije u faze stabilizacije i transformacije te su, u pokrajinama, oni zamiljeni kao nositelji te faze. Na ishod stabilizacije utjecao je i odabir stratekog partnera u sukobu s talibanima, a to je Sjeverni savez. Tog "neprirodnog" saveznitva poslije su se "pravi saveznici" htjeli preutno odrei. Jer, pripadnici Sjevernog saveza osvjedoeni su ratni zloinci koji su godinama terorizirali afganistanski narod. Odabir Sjevernog saveza za stratekog partnera u borbi protiv talibana moda je bio u prvom trenutku nuan, no svakako vrlo lo izbor. Takav izbor, u izrazito kratkom roku, kad se odluka o napadu na Afganistan donosila u nekoliko dana, bio je logian, ali nikako i ispravan. Uz to to im je omogueno da se, poput Fenixa, ponovno uzdignu iz pepela, u prvim tjednima rata dostavljana im je velika vojna i financijska pomo. Tim inom SAD je ponovio vlastite pogreke iz afganistansko-sovjetskog rata u koji se upleo i stvorio sadanje lokalne vojne vode. Carl Conetta navodi da je to bila "pogodba s vragom" (Conetta, 2002.). Teko je povjerovati da 3. Intervencija SAD, s mnotvom eksperata, moe "nenamjerno" dva puta ponoviti istu greku ili da je vjerovao da e moi kontrolirati voe Sjevernog saveza. Bilo je jasno da navedena grupacija prekaljenih pustinjskih ratnika nije podlona nikakvom obliku kontrole i uinjena je velika pogreka omoguujui "gospodarima kaosa" da ponovno stupe na scenu. Spomenuti lokalni vojni voe izali su iz rata bolje opremljeni i naoruani, s vlastitim privatnim vojskama plaenika, predstavljajui glavnu prepreku u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje.20 Oni su danas u mnogim segmentima drutva i politike stvarni vlastodrci u Afganistanu (Svvanstrom - Cornell, 2005.). Pojedinci meu njima posjeduju zavidnu vojnu snagu koju po broju aktivnih i pripadnika koje mogu mobilizirati te po vojnoj mehanizaciji moemo izjednaiti s veliinom vojnih snaga prosjenih malih drava svuda u svijetu (meu kojima je i Hrvatska). Financiranje i opremanje hladnog pogona svojih privatnih vojski lokalni vojni voe ostvaruju preteno trgovinom narkoticima i drugim ilegalnim poslovima. Sigurnosni izazovi u iduem periodu u Afganistanu, nakon intervencije SAD-a i koalicije voljnih, okarakterizirani su kao asimetrine prijetnje, a ne vie kao konvencionalne prijetnje oruanog sukoba. Jer razorena su talibanska i Al-Qaidina sredita, infrastruktura, komunikacije te je ubijen i/ili uhvaen velik broj njihovih pripadnika. U tom trenutku vodile su se tek mjestimine gerilske borbe, i to sa snanom dominacijom saveznika. Snage u operaciji Enduring Freedom poglavito su nastojale pronai glavne kreatore zbaenog talibanskog reima i voe Al-Qaide. No usprkos tome, svake godine dolazi do sve veih sukoba s pripadnicima Al-Qaide, talibana i mudahedinske skupine Hizb-e Islami pod vodstvom Hekmatvara. Sukobi se odvijaju uglavnom u neprohodnim i zbog nadmorske visine nepristupanim jugoistonim i junim podrujima uz granicu s Pakistanom. Nakon Sada su ti isti lokalni vojni voe, koji imaju zasluge kao saveznici s poetka rata, glavne prepreke u radu sredinje afganistanske vlasti, pokrajinskih vlasti i pokrajinskih rekonstrukcijskih timova, jer oni sa svojim paravojskama kontroliraju golema podruja Afganistana i zapreka su napretku zemlje. Afganistan / nikad zavren sukob svake zime, kada traje zatije u borbama, protivnici saveznikih snaga pregrupiraju se, regrutiraju nove borce, nabavljaju sofisti-ciraniju opremu te sve vie poinju primjenjivati taktiku bombaa samoubojica upotrebljavajui eksplozivne naprave, u to sam se i sam mogao uvjeriti tijekom boravka u misiji. Taktika sve vee upotrebe improviziranih eksplozivnih naprava i bombaa samoubojica preuzeta je iz Iraka, gdje se pokazalo da na takav napad saveznici nemaju odgovora. Ne napadaju se samo saveznici i institucionalni sustavi nego se sve vie napada

i javna sigurnost, ne marei pritom za kolateralne rtve, tovie, tei se to veem stradavanju zbog privlaenja pozornosti. Neprijatelje saveznika ne zabrinjavaju previe rtve meu vlastitim stanovnitvom, jer je cilj pokazati da domae snage sigurnosti i saveznici nisu sposobni uspostaviti javni red i mir, sigurnost i stabilnost. Potom, protivnici saveznika svakog proljea, svaki put s veim uspjehom, kreu u ofenzivu. Godine 2006. bili smo svjedoci frontalnih napada na saveznike kampove, preuzimanja kontrole nad irokim nebranjenim podrujima unutranjosti Afganistana, zauzimanja manjih gradova i njihova stavljanja pod vlastitu kontrolu. Sve navedeno posebno je izraeno u podruju uz granicu s Pakistanom. U 2007. godini, prema procjenama, talibani su kontrolirali vie od 50 posto afganistanskog teritorija. Pesimistina su predvinja za 2008. godinu da e talibani doi do Kabula te da e se povesti borba za glavni grad. Teko mi je i pomisliti kakve bi posljedice tada bile za sve. To se apsolutno ne smije dopustiti. Navedena podruja uz granicu s Pakistanom, poput slinih u drugim dijelovima zemlje, a isto tako "neupravljiva", puna su asimetrinih i konvencionalnih prijetnji i kao takva postaju pogodna za bujanje organiziranog kriminala i ekstremizma te za organiziranje teroristikih djelovanja. Razlozi za to su nedovoljan broj saveznikih vojnika, nedovoljno osposobljene afganistanske snage, prespora reforma sigurnosnog sektora te nepovjerenje prema korumpiranim lokalnim vlastodrcima. 3. Intervencija Valja istaknuti pozitivne i negativne uinke operacije Enduring Freedom za stanovnike Afganistana, dok e pojedini spomenuti uinci biti detaljnije obraeni u iduim poglavljima. Kao pozitivne uinke operacije Enduring Freedom u poetnoj fazi svakako vrijedi istaknuti i pozdraviti: > protjerivanje Al-Qaide iz Afganstana i svrgavanje talibana > privremeno zaustavljanje sukoba koji u pojedinim dijelovima zemlje traju od 1978. godine, od poetka ustanka protiv sredinje komunistike vlasti > otvaranje mogunosti za uspostavu sigurnosti i stabilnosti > mogunost da se dugorono pokua utjecati na iznimno lou humanitarnu situaciju u zemlji i dostavu pomoi, mogunost vraanja izbjeglica i u zemlji premjetenog stanovnitva > prekid nadmetanja regionalnih zemalja na prostoru Afganistana. Kao negativne uinke operacije Enduring Freedom moemo istaknuti: > u poetnim tjednima sukoba pogorava se ionako loa humanitarna situacija, ponajprije izbjeglica21 > prekomjerna uporaba sile ("deadlv force") i mnotvo neeljenih ("collateral victims") rtava22 > zatvaranje osumnjienih bez znanja ili uz minimalnu suradnju s afganistanskim predstavnicima vlasti, onemoguujui im pravo na branitelja, izvoenje osumnjienih pred vojne sudove i dugotrajno odgaanje podizanja op21 Usprkos otroj zimi, SAD je izvrio otar pritisak na Pakistan da zatvori svoje granine prijelaze s Afganistanom u tjednima prije operacije Enduring Freedom, kako bi se sprijeila dostava pomoi talibanima i AlQaidi. Zbog zatvorenih granica nije bila doputena dostava ionako oskudne humanitarne pomoi izgladnjelom stanovnitvu u Afganistanu, koja se inae odvijala preko Pakistana. 22 Broj rtava se izuzetno dobro prikriva i onemoguuje se njihovo sustavno praenje iz neovisnih izvora. Opravdanja i upotreba izraza "collateral dama-ge" mogu se smatrati krajnje licemjernim. Afganistan / nikad zavren sukob tube (pojedini optueni u zatvoru su utamnieni nekoliko godina prije poetka procesa)23 > provodei vojne i obavjetajne operacije kre pojedine odredbe meunarodnog ratnog prava i meunarodnog humanitarnog prava, dovodei u pitanje vladavinu prava u Afganistanu, odbijajui zahtjeve vlada Afganistana i Pakistana da se revidiraju statusi osumnjienih24 > pripadnici Sjevernog saveza odmah nakon pokretanja operacije iskoristili su priliku i dali se u pljaku, pale i otimainu. Kako su se borili uz snage amerikih specijalnih postrojbi, a u savezu i uz voenje snaga SAD-a, ta spoznaja ocrnjuje SAD i koaliciju > povratak lokalnih vojnih voa na njihove stare pozicije i opstruiranje napretka zemlje. Zakljuak poglavlja Sva djela islamskih radikala koja su povezana s terorizmom treba najstroe osuditi. Organizirajui teroristiki napad 11. rujna 2001. godine, teroristi su napravili prekretnicu u poimanju sigurnosti i obrane od terorizma. Pretvorili su borbu protiv terorizma u globalni rat, u kojem je teko odrediti smjer i nastojanja u suzbijanju protivnika, otvarajui mogunosti za iroki raspon akcija. Na ureenje Afganistana poslije svrgavanja talibana utjecat e tri meusobno povezana dogaaja.

Prvo, nakon pokretanja operacije Enduring Freedom, svrgavanja talibana i zauzimanja najznaajnijih gradova25, od usposta23 Vojska SAD-a i CIA imaju vlastiti zatvoreniki sustav u Afganistanu, koji je gotovo u potpunosti izvan vladavine prava, ne doputaju obilaske i kontakte sa zatvorenicima, ni obiteljima ni braniteljima (osim ICRC-u). 24 I Human Rights VVatch je zabrinut zbog stanja u navedenim zatvorima. Zabrinutost raste zbog tajnovitosti postupanja prema zatvorenicima, onemoguavanja pristupa zatvorenicima, nepoznavanja njihova broja te spoznaje da nijedna osoba zatvorena od poetka napada nije dobila status ratnog zarobljenika niti prava prema enevskoj konvenciji. 25 Mazar-e Sharif je zauzet 9.11., Herat 11.11., Kabul i Jalalabad 14.11. te Kandahar 6.12.2001. godine. 3. Intervencija ve Privremene afganistanske vlade, koja je izabrana Bonnskim sporazumom 5. prosinca 2001. godine do poetka njezina funkcioniranja i uspostavljanja elemenata afganistanske nacionalne sigurnosti (vojska, policija, pravosue, granina kontrola), prolo je previe vremena. Jer razvoj situacije na terenu prouzroio je stvaranje sigurnosnog vakuuma u Afganistanu u koji su uli lokalni vojni voe sa svojim paraformacijama. Popunili su prazninu i vie ih nije bilo mogue istisnuti. Djelomino se slaem s argumentima i razmiljanjima da je pokuaj uspostave institucija vlasti u uvjetima kaosa u kojem je Afganistan bio od 1989., a osobito od 1992. godine, kompleksan proces za koji je potrebno puno vremena. Meutim, prevladava miljenje da su se navedeni poetni procesi presporo odvijali. Privremena vlada nije imala mehanizme i sredstva kojima bi u tim presudnim poetnim mjesecima samostalno utjecala na sigurnosnu situaciju u zemlji, ve je bila ograniena na nedovoljnu pomo meunarodne zajednice koja je bila prvotno ograniena samo na Kabul. Lokalni vojni voe ponovno su doli do starih pozicija u predjelima vlastitih etnikih korpusa, a Privremena vlada nije imala mogunosti nadgledati uspostavu reda i sigurnosti. Isto tako, u startu je napravljen propust jer nije prepoznata vanost socijalne i ekonomske komponente afganistanske sigurnosti, ve su akcije fokusirane na jednodimenzionalni vojni pristup rjeavanju problema. Takav odnos nastavljen je godinama poslije svrgavanja talibana, uz jedinu razliku - utjecaj iz Kabula pokuao se proiriti na cijelu zemlju. Drugo, u prvim danima operacije Enduring Freedom, a i kasnije, bilo je vidiljivo da politiki i vojni vrh SAD-a favorizira Patunce (Schroen, 2006). Na takav razvoj dogaaja posebno su osjetljive bile druge etnike skupine u Afganistanu, posebno Tadici, koji su bili predvodnici organizirane borbe protiv talibana. Tree, snage koje su intervenirale pogrijeile su poistovjeujui Afganistance i arapske Afganistance. Arapski Afganistanci su islamski borci koji su doli u Afganistan zbog dihada protiv Sovjeta, ali su u Afganistanu ostali kao strana u graanskom ratu. Afganistan / nikad zavren sukob Dok su imali zajednikog protivnika, SSSR, borili su se protiv njega. Nestankom zajednikog protivnika (1989. godine SSSR-a i 1992. godine prokomunistike vlade Najibullaha) veina od njih otila je iz Afganistana, dok su neki su ostali te su se uz druge pridole borce borili sada jedni protiv drugih. Formiranjem talibana 1994. godine pojedini se prikljuuju njima, a isto tako i Al-Qaidi, dok se neki, i dalje prikljueni mudahedinskim grupama, bore protiv njih. Velika je fluktuacija stranih boraca meu suprotstav-ljenim grupama. S druge strane, Afganistanci su esto mijenjali strane u sukobu - najprije unutar mudahedinskih redova, kasnije su se neki od njih, prikljuivali i talibanima (uglavnom Patunci). Nisu se prikljuivali Al-Qaidi, no ona se uvukla u njihove redove i postala podsistem. Kao to se ne mogu poistovjetiti Afganistanci i arapski Afganistanci, razlikovati treba i talibane od pripadnika Al-Qaide. Al-Qaida je teroristika organizacija i tu ne treba troiti rijei, no talibani su neto sasvim drugo. Iako su bili vrlo okrutni i rigidni u svojim naelima i nainu borbe, oni su strana u sukobu, graanskom ratu. Imali su nesreu da im se Al-Qaida infiltrirala u redove. Inae nisu bili puno okrutniji od svojih protivnika mudahedina. Talibanima nije priznato da su bili strana u sukobu, nisu pozvani na Bonnsku konferenciju, i izjednaeni su s Al-Qaidom te je nastavljen njihov progon nakon intervencije i time stvoren nepremostiv jaz. Odluka SAD-a da talibanima ne prizna status ratnih zarobljenika u suprotnosti je i s meunarodnim humanitarnim pravom.26 Takav stav pokazuje nepoznavanje povijesti i naina ivota Afganistanaca. Kao to se razlikuju plemenski rat i dihad, razlikuju se talibani i Al-Qaida. U toj usporedbi talibani bi bili grupa koja je iz povijesnih razloga vodila plemenski rat, a Al-Qaida je provodila dihad. Talibani 26 Koncept prema kojemu SAD ne priznaje status ratnih zarobljenika talibanima, prema Dereninoviu, izazvao je brojne kritike jer ne udovoljava meunarodnopravnim standardima naela potenog suenja, omoguava zadravanje osoba u vremenski neogranienom trajanju i ne osigurava pravo na sudsku zatitu. Naposljetku, on je

problematian i s aspekta potovanja preuzetih meunarodnopravnih obveza SAD-a jer je suprotan odredbama Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima (MPGPP) i meunarodnim ugovorima kojima je regulirano meunarodno humanitarno pravo (Dereninovi, 2005.). 3. Intervencija su ratovali preteno na teritorijalnom principu, oko mjesta stanovanja, te su za potrebe veih operacija provodili mobilizacije ili prihvaali studente iz privatnih vojno orijentiranih medresa. S druge strane, Al-Qaida je imala svoj stalni sastav boraca, islamske legionare, koji su doli ratovati, koji su stalno vjebali i bili bolje opremljeni od talibana. Tako su jedinice Al-Qaide, kojih je bilo mnogo manje nego talibana, bile udarna snaga (rekli bismo specijalne postrojbe) u borbi protiv mudahedina. Kako su svi afganistanski borci tijekom povijesti, pa i talibani, vezani za svoje korijene, obitelj, plemensko ureenje, dom, nikada nisu prihvaali profesionalizaciju, militarizaciju, centralizam, potogovo u vojnom smislu, te stoga nikada nisu niti bili ustojeni u vojne postrojbe zapadnog tipa. Dok je cijela povijest zapadnog svijeta obiljeena ratovima i razvojem vojnih vjetina do razine znanosti, Afganistanci nikada vojsci i vojnom ureenju nisu pridavali toliko vanosti. Nikada nikoga nisu napadali, nikoga osvajali, nikome nametali svoje vrijednosti, nisu razvijali vojsku kao organizacijsku strukturu koja bi ratovala. Ratovali su samo kad su morali, odnosno kad su oni koji se smatraju razvijenijima dolazili da bi ih porobljavali, odnosno samo onda kad su ih "velike nacije" napadale. U tom sudaru svjetova - jednog modernog, sofisticiranog (zapadnog), koji napada i kolonizira, i onog drugog kojega koloniziraju i pokrtavaju jer je to u "njihovom interesu" - pobjednici piu povijesne stranice. Plemenski ratnici, iz kojih su iznikli i talibani, nisu razvijali moderne vojne snage jer nisu planirali napasti Zapad, nisu imali vojni ustroj (organizaciju, voenje i zapovijedanje, uniforme), nisu otvoreno nosili oruje ve su bili i ostali - stanovnici svojega kraja. Oduvijek su bili, prvo - ratari, stoari, nomadi, pa tek onda ratnici. Za razliku od onih s kojima se bore, koji dolaze izvana, a koji su uvijek prvo - vojnici, pa tek onda sve ostalo. Talibani su strana u sukobu, poraeni nakon operacije Enduring Freedom, te svakako imaju pravo na priznavanje statusa ratnih zarobljenika. Talibanske zloine treba procesuirati i osuditi, no bez dijaloga i kompromisa s talibanima nema rjeavanja afganistanskog pitanja, kako god to bilo teko Afganistan / nikad zavren sukob nekome shvatiti. Oni su dio afganistanskog naroda kao to su to i mudahedini koji su sada na vlasti. Afganistan je poprite teko zaustavljiva sukoba. S jedne su strane talibani, Al-Qaida, lokalni vojni vode, Hekmatvarova mudahedinska skupina Hizb-e Islami, razne oruane bande i krijumari sa svojom "pucaj i tri taktikom". Odlikuje ih nepred-vidivost, mnogobrojnost, brzina, sve vea mobilnost, laka opremljenost i spremnost da rtvuju vlastite ivote. Postati ehidom, pogotovo za arapske Afganistance, pitanje je najvee ovozemaljske asti. S druge su strane saveznici (SAD, koalicija, Sjeverni savez, kasnije i NATO) vrhunski vojni stroj, krajnje sofisticiran, teko naoruan i opremljen, vrsto se uzdajui u svoje oklopne zatite, veliku vatrenu mo i naprednu tehnologiju, ali izrazito netolerantan prema vlastitim gubicima. Takav sraz dviju strana na koncu ne daje nikome prednost i osnova je za dugotrajni sukob koji, kako vrijeme odmie, vie ide naruku protivnicima saveznika jer su spremni na rtve. Saveznici trebaju eliminirati stotinu neprijatelja da bi eventualno pokolebali jednog. S druge strane, uklanjanjem jednog zapadnog vojnika, neprijatelji saveznika uspijevaju zastraiti stotine drugih. Situaciju najbolje oslikava fraza iz povijesne bitke kod Termopila izmeu Spartanaca i Perzijanaca, 480. godine prije Krista. Usprkos individualnoj vojnoj superiornosti Spartanaca, brojnost Perzijanaca bila je kljuna za pobjedu. Perzijanci su uspjeli "svojim strelicama zakloniti sunce", probiti oklope Spartanaca i tako pobijediti bolju vojsku. Poetkom 2002. godine, dok su se tek nazirali obrisi budue Afganistanske nacionalne vojske (ANA), prerano je bilo govoriti o analizi razvoja, ulozi i sposobnostima ANA-e kao treeg faktora u sukobu koji se moe pokazati kao klju stabilizacije. Proces vezan uz ustrojavanje ANA-e bit e posebno obraen u nastavku. Za ovu fazu potrebno je istaknuti da je bonnskim procesom obuka i rekonstrukcija snaga ANA-e dodijeljena predstavnicima SAD-a te da je prvi njihov borbeni angaman zabiljeen 23. srp3. Intervencija nja 2002. godine u operaciji VVarrior Sweep pod vodstvom snaga SAD-a. Godinu poslije ANA je bila strukturalno izgraena, ali bez funkcionalne sposobnosti te e jo dosta vremena proi dok ne preuzme temeljne zadae koje se postavljaju pred nacionalnu vojsku. Isto tako, treba se prisjetiti da su vjerske fundamentaliste, politikim preferencijama ojaale tajne slube SAD-a, Pakistana i Saudijske Arabije kao borce za slobodu (mudahedine), koristei ih u borbi protiv komunistikog Sovjetskog Saveza. Obuavali su ih, opremali i poticali na borbu protiv ideolokog protivnika Sovjetskog Saveza. U tom procesu nisu vodili rauna o tome to bi se moglo iz tog pokreta iznjedriti kada ga vie ne budu trebali, kada

je ostvaren cilj - slabljenje ideolokog protivnika. Miljenja sam da je puno vei grijeh od stvaranja islamskih radikala to to su ostavili afganistanski narod u graanskom ratu dobro naoruanih i vjerom pokretanih frakcija. Moemo zakljuiti da je globalni rat protiv terorizma tek na poetku i da mu je teko predvidjeti kraj. 4. FAZA STABILIZACIJE Ako stane ispred mene i samo me pogleda, to zna o mojoj unutarnjoj boli, i to ja znam o tvojoj? ak ako se bacim na pod ispred tebe, zaplaem, i kaem Ti o mojoj unutarnjoj boli, da li e znati neto vie o meni, vie nego to e znati o paklu, jedino zato to Ti netko kae da je vrue i uasno? Dakle, mi bismo morali stajati jedni ispred drugih isto tako puni straha, kao da stojimo ispred vrata pakla! Franz Kafka Nakon faze intervencije trebalo je nai politiko rjeenje koje bi omoguilo stvaranje sigurnosnog i politikog okruja, nuna za djelovanje afganistanskih vlasti. Snage na terenu, u operaciji Enduring Freedom, gledano s aspekta SAD-a, bile su strateki usmjerene na daljnju borbu protiv talibana i Al-Qaide. Njihovo usmjeravanje na vojnu zatitu stabilizacijskih ili mirotvornih snaga (UN snaga ili snaga pod UN-ovim mandatom ili privremenih domaih snaga) predstavnici SAD-a nisu eljeli prihvatiti. SAD i koalicijske snage proirile su svoje djelovanje u Afganistanu humanitarnim programima. U humanitarnim aktivnostima bili su vodea snaga, isto kao to su bili i u intervenciji.1 Jedini su imali dovoljno sredstava, potrebno osoblje, iskustva iz pret1 Poetna faza humanitarnih aktivnosti bila je usmjerena na dostavu uglavnom elementarnih ivotnih potreptina lokalnom stanovnitvu, onima koji su imali sreu da se nalaze u blizini djelovanja postrojbi SAD-a jer pomo, zbog relativno malog broja snaga i velike prostranosti zemlje, do mnogih nije mogla stii. 4. FAZA STABILIZACIJE Ako stane ispred mene i samo me pogleda, to zna o mojoj unutarnjoj boli, i to ja znam o tvojoj? ak ako se bacim na pod ispred tebe, zaplaem, i kaem Ti o mojoj unutarnjoj boli, da li e znati neto vie o meni, vie nego to e znati o paklu, jedino zato to Ti netko kae da je vrue i uasno? Dakle, mi bismo morali stajati jedni ispred drugih isto tako puni straha, kao da stojimo ispred vrata pakla! Franz Kafka Nakon faze intervencije trebalo je nai politiko rjeenje koje bi omoguilo stvaranje sigurnosnog i politikog okruja, nuna za djelovanje afganistanskih vlasti. Snage na terenu, u operaciji Enduring Freedom, gledano s aspekta SAD-a, bile su strateki usmjerene na daljnju borbu protiv talibana i Al-Qaide. Njihovo usmjeravanje na vojnu zatitu stabilizacijskih ili mirotvornih snaga (UN snaga ili snaga pod UN-ovim mandatom ili privremenih domaih snaga) predstavnici SAD-a nisu eljeli prihvatiti. SAD i koalicijske snage proirile su svoje djelovanje u Afganistanu humanitarnim programima. U humanitarnim aktivnostima bili su vodea snaga, isto kao to su bili i u intervenciji.1 Jedini su imali dovoljno sredstava, potrebno osoblje, iskustva iz pret1 Poetna faza humanitarnih aktivnosti bila je usmjerena na dostavu uglavnom elementarnih ivotnih potreptina lokalnom stanovnitvu, onima koji su imali sreu da se nalaze u blizini djelovanja postrojbi SAD-a jer pomo, zbog relativno malog broja snaga i velike prostranosti zemlje, do mnogih nije mogla stii. Afganistan / nikad zavksbn sukob hodnih operacija i tenju da naprave pomak i u tom segmentu. SAD je najvie novca i drugih sredstava uloio u obnovu Afganistana, vie nego svi ostali saveznici zajedno. Ali svi ti visoki iznosi pomoi ocijenjeni su izrazito malima jer je cijelu zemlju trebalo izgraditi ispoetka. S druge strane, uspjenim diplomatskim djelovanjem UN-a, SAD-a i Njemake osigurana je nazonost velikog dijela pobjednikih afganistanskih frakcija na konferenciji u Bonnu poetkom prosinca 2001. godine. Rezultat konferencije je Bonnski sporazum koji je postavio privremenu afganistansku upravu pod vodstvom Hamida Kharzaija.2 Tijekom Bonnske konferencije sve su se strane sporazumno dogovorile da je potrebno angairati internacionalne snage pod UN-ovim mandatom koje bi bile zaduene za sigurnost i pomo privremenoj upravi u Kabulu. Odlueno je da to bude misija ISAF-a, koja je uspostavljena 20. prosinca 2001. godine rezolucijom 1386 Vijea sigurnosti UN-a. Proces izgradnje institucija proveden je prvo parlamentarnim, potom predsjednikim te pokrajinskim izborima, prvim slobodnima nakon mnogo vremena. Za stabilnost Afganistana pored procesa stabilizacije i izgradnje institucija vano je promatrati i uzgoj opijumskog maka i sve vezano uz to. Za uspostavu demokracije u zemlji koja vie od polovice svog dravnog prihoda ostvaruje trgovinom narkoticima potrebno je vrijeme, nita se ne moe provesti brzo. Da bi se sve predvieno ostvarilo i pokrenuo razvoj dugoronih projekata potrebna je pomo velikih razmjera, za koju je najprikladnije

2 Hamid Kharzai roen je 24. prosinca 1957. godine u Kandaharu. kolovao se u Kabulu i u Indiji na sveuilitu u Simlai. Njegov otac bio je bivi lan parlamenta u Afganistanu, ubijen je 1999. godine. Kharzai je bio voa Popalzi plemena unutar Durrani patunske populacije. Karijeru je zapoeo kao savjetnik guvernera i diplomat. Napadom SSSR-a na Afganistan pridruuje se otporu te 1982. godine postaje direktor operacija pokreta Afgan National Liberation Front (ANLF). Pobjedom mudahedina nad prokomunistikim snagama i osvajanjem Kabula 1992. godine, Kharzai postaje zamjenik ministra vanjskih poslova u prvoj mudahedinskoj vladi. Razvojem talibanskog pokreta Kharzai ih simpatizira donirajui im novac i oruje, no ubrzo se ograuje od njih. Nakon dogaaja od 11. rujna 2001. godine Kharzai postaje politiki aktivan u nastojanjima da se razvlaste talibani i uspostavi nova vlast u Afganistanu. 4. Faza stabilizacije ostvarivanje putem donatorskih konferencija. Donatorske konferencije iznimno su vane za uspjeh zapoetih procesa u Afganistanu. 4.1. Bonnska konferencija Kako je, nakon ruenja talibanskog reima, nastao sigurnosni vakuum u Afganistanu, SAD je razmatrao naine kako uspostaviti funkcioniranje drave. Organizacija UN-a odbila je sudjelovati na terenu svojim humanitarnim i razvojnim mehanizmima bez snane vojne zatite. Snage u operaciji Enduring Freedom bile su borbeno usmjerene prema unitavanju i hvatanju neprijatelja i vojno zapovjednitvo SAD-a nije eljelo preuzeti osiguranje novih vlasti vojnim putem. SAD je, svakako, bio zainteresiran za politiko rjeenje te je traio i vei angaman euroatlantskih saveznika. S druge strane, snage Sjevernog saveza nisu eljele strane snage kao zapovjednike u ponovno osvojenom Kabulu, a oni sami nisu bili pouzdan partner za osiguravanje eventualnih UN-ovih snaga koje bi se razmjestile u glavnom gradu. U pripremama za Bonnsku konferenciju UN je obeao voama Sjevernog saveza da e moi utjecati na broj pripadnika meunarodnih stabilizacijskih snaga rasporeenih u Kabulu (Malonev, 2005). Na konferenciji se pokuala osigurati politika, vojna i gospodarska platforma za Afganistan u fazi nakon intervencije. Rezultat svih tih nastojanja, pregovora i dogovora bio je kompromis u obliku Bonnskog sporazuma.3 Bonnska konferencija odrana je 5. prosinca 2001. godine. Postavljeni su glavni politiki i vojni ciljevi razvoja Afganistana te odreeni nuni uvjeti za uspostavu afganistanskih institucija. Odreene su obveze i smjernice za meunarodne subjekte u pruanju pomoi, izgradnji i rekonstrukciji afganistanskih institucija. U privremenoj upravi bilo je puno nepatunaca. Tri najznaajnija ministarstva preuzeli su i suvereno kontrolirali predstavnici 3 Bonnski sporazum je ponajprije sporazum izmeu pobjednikih frakcija Afganistanaca, a nadziran i proveden uz pomo UN-a. Afganistan / nikad zavrSen sukob tadike etnike skupine iz doline Panjsir, Ministarstvo obrane - Muhammed Qassem Fahim, ujedno potpredsjednik privremene uprave, Ministarstvo unutarnjih poslova - Yunus Qanooni i Ministarstvo vanjskih poslova - dr. Adbullah Abdullah. Njihov utjecaj i snaga razumljivi su jer su bili najbolje organizirana skupina protutalibanskih boraca. Bonnska konferencija potvrdila je njihov status trenutno najjae skupine u Afganistanu. Poloaj privremenog premijera, Patunca Kharzaija koji je podrijetlom iz Kandahara, nije bio jednostavan jer su u Privremenoj vladi dominirali predstavnici drugih etnikih skupina ljutiti na Patunce koji su najveim dijelom tvorili talibanski pokret. Na Bonnskoj konferenciji dogovoreno je ponovno uspostavljanje stalnih vladinih institucija. Sporazumno je dogovoreno da Burhanuddin Rabbani svoje ovlasti predsjednika Afganistana prepusti novoizabranoj privremenoj vlasti 22. prosinca 2001. godine.4 Bonnskim sporazumom nisu obuhvaeni predstavnici poraenog talibanskog reima tako da konferencija nije bila mirovna, nego je postignut dogovor trenutne pobjednike strane u sukobu. Taj dan rauna se kao dan kada je inaugurirana Privremena vlada u Kabulu i pokrenut bonnski proces. Dogovoreno je da sve vojne snage, svi mudahedini, afganistanske oruane snage i etnike oruane grupe budu pod kontrolom i zapovijedanjem privremene vlasti te da sve radnje privremene vlasti moraju biti usuglaene s rezolucijom 1378 Vijea sigurnosti UN-a (donesene 14. prosinca 2001. godine) i drugim rezolucijama Vijea sigurnosti povezanima s Afganistanom. Isto tako je dogovoreno da e izvanredna Loya jirga biti organizirana najkasnije est mjeseci nakon uspostave privremene vlasti.5 Takoer je dogovoreno da izvanrednu Loya 4 Burhanuddin Rabbani je predsjednik Afganistana bio od travnja 1992. godine, od vremena mudahedinskog osvajanja Kabula. Rabbani je uao u Kabul kao politiki voa tadike etnike vojske, kasnije izabran za politikog vodu Sjevernog saveza. Usprkos tome to je Sjeverni savez pod naletima talibana bio sveden na jako mali teritorij, a talibani su kontrolirali gotovo cjelokupni Afganistan, Rabbani je uspio zadrati poziciju te je predstavljao Afganistan u UN-u.

5 Lova jirga ili Velika skuptina nije ustanova poznata kao parlament u zapadnim zemljama, to je okupljanje svih plemenskih voa u Kabulu da bi se rijeio odreeni problem. 4. Faza stabilizacije jirgu otvori bivi kralj Muhammad Zahir Shah, to bi znailo svojevrsno pomirenje Afganistanaca jer je kralj jo uvijek uivao velike simpatije razliitih etnikih skupina. Dogovoreno je da e izvanredna Lova jirga odluivati o prijelaznoj vlasti, ukljuujui i administrativna tijela koja e pak voditi Afganistan do slobodnih izbora. Na izvanrednoj Lova jirgi bit e realizirana prijelazna uprava te e prestati mandat privremenoj upravi. Dogovoreno je da se slobodni izbori odre najkasnije dvije godine od osnivanja izvanredne Love jirge te da provedbom slobodnih izbora bude zakljuen Bonnski sporazum. Sljedea je strateka stepenica sazivanje ustavne Lova jirge dogovoreno je da e biti sazvana najkasnije osamnaest mjeseci od uspostave prijelazne vlasti, a na njoj treba biti donesen novi ustav Afganistana. Sve te procese do formiranja vlastitih snaga sigurnosti vojno bi trebale osiguravati strane snage. Nazonost stranih vojnih snaga i savjetodavna pomo tek izabranoj Privremenoj vladi, nunost su - zakljuile su sve strane u bonnskom procesu, sve do potpune reforme vojske, policije i pravosua. Strane vojne snage u Afganistanu bi trebale ostati sve dok reformirane vlastite sigurnosne snage ne budu sposobne odgovoriti na izazove na terenu. Meunarodne snage bile su prvotno predviene samo u Kabulu, kako bi osiguravale funkcioniranje privremene vlasti, UN-ovo osoblje, te red u gradu. Naknadno je dogovoreno irenje mandata meunarodnih snaga u druge urbane centre i ostala podruja Afganistana. O teini stanja u Afganistanu potkraj 2001. i poetkom 2002. godine najbolje svjedoi da kada je privremena uprava uspostavljena, dravni sustav bio je u totalnom kolapsu. Politika i ekonomska infrastruktura zemlje bila je totalno unitena. Sustav vrijednosti bio je totalno poremeen a drutvene veze pokidane. U pojedinim dijelovima zemlje vladale su razliite oruane frakcije s uspostavljenom vlastitom administracijom. Dravni administrativni sustav nije postojao. Prometnice su bile u izraAfganistan / nikad zavren sukob ito loem stanju. Nije postojala zdravstvena sluba ni kolski sustav. Dravna je riznica bila prazna, javni fondovi i vlasnitvo izgubili su svoju vrijednost. U tako zabrinjavajuoj situaciji privremena uprava preuzela je kontrolu nad politikim vodstvom. Situacija u kojoj se nala Privremena vlada bila je izuzetno teka i kompleksna. Dobili su dravu, izborenu krvlju u vie od dvadeset godina neprekidnog rata, bez resursa i uvelike ovisnoj o vanjskim subjektima. Zbog toga je cilj Bonnskog sporazuma bio rekonstrukcija institucija u Afganistanu. Koliko se u tome uspjelo, vidjet emo u sljedeim poglavljima. Zatvaranjem ciklusa projekata iz Bonnskog sporazuma stvoreni su uvjeti za poetak stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. Temeljem Bonnskog sporazuma uinjeno je mnogo kada je rije o sigurnosti, upravljanju te ekonomskoj i socijalnoj obnovi. No isto tako bilo je propusta i kanjenja u provedbi zadanih ciljeva. Na temeljima Bonnske konferencije organizirane su konferencije na kojima se raspravljalo o razvoju situacije u Afganistanu kako bi se moglo pravodobno reagirati. 4.2. Uspostavljanje misije ISAF-a O misiji ISAF-a odlueno je 20. prosinca 2001. godine u sklopu rezolucije 1386 Vijea sigurnosti UN-a.6 Razlog uspostave ISAF-a je pruanje pomoi afganistanskoj Privremenoj vladi i stvaranje sigurnosnog okruja u Kabulu i okolici, tj. ISAF postoji da bi sluio afganistanskom narodu, a ne da vlada njime. Pripadnici oruanih snaga Velike Britanije odreeni su za prve zapovjednike misije ISAF I u Afganistanu; Britanci su poslali i najvie vojnika u ISAF Od svojega poetka 2001. godine do danas, ISAF djeluje u skladu s rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a o Afganistanu: br. 1386(2001), br. 1413(2002), br. 1444(2002), br. 1510(2003), br. 1563(2004), br. 1623(2005), br. 1659(2006), br. 1707(2006), br. 1776(2007); te o potpori meunarodnim snagama u borbi protiv terorizma: br. 1368(2001), br. 1373(2001). Za definiranje ovlasti misije ISAF-a kljune su dvije rezolucije Vijea sigurnosti UNa: br. 1386(2001) i br. 1510(2003). 4. Faza stabilizacije misiju.7 Dolaskom u Kabul poetkom 2002. godine bili su ogranieni na djelovanje u podruju grada i njegove blie okolice. Vojno-tehniki sporazum izmeu Islamske Republike Afganistana i ISAF-ovih snaga potpisan je 6. sijenja 2002. godine. Dogovorene snage od 4500 vojnika bile su dostatne samo za osiguranje Kabula, ne i za neto vie. Prema analizama, trebalo bi angairati do 30 tisua dobro uvjebanih i opremljenih vojnika da bi se postigli znaajniji uspjesi za ovu fazu: uvoenje reda i sigurnosti i u ostalim gradovima, razoruanje, obuka ANA-e i ANPa, irenje utjecaja sredinje afganistanske vlasti na pokrajine, vea humanitarna pomo.

Human Rights VVatch navodi da se za ograniavanje misije ISAF-a samo na podruje Kabula zauzimao SAD, koji nije dopustio ire djelovanje kako bi za sebe i partnere ukljuene u operaciju Enduring Freedom osigurao neometano djelovanje u unutranjosti zemlje. Na taj je nain ovlasti za provoenje sigurnosti izvan glavnoga grada SAD podijelio lokalnim vojnim monicima, to je vrlo lo izbor (***Afghanistan's Bonn Agreement One Year Later; A Catalog of Missed Opportunities, 2005.). Treba spomenuti da misija ISAF-a sve don. kolovoza 2003. godine nije bila pod NATO-ovim zapovjednitvom. Ukljuivanje NATO-a u operacije u Afganistanu, preuzimanjem voenja i zapovijedanja operacijom ISAF-a, druga je "out of area" misija od njegova utemeljenja 4. travnja 1949. godine.8 Misija ISAF-a postala je NATO-ova vodena vojna operacija potpore miru (Peace Support Operation) 2003. godine, kad je UN promijenio mandat misije u skladu s poglavljem VII. Povelje UN-a, dopustivi uporabu sile u potpori mira, u skladu s pravilima uporabe sile (Ru7 Nakon Britanaca, misijom ISAF II zapovijeda Turska, misijom ISAF III zdruene su Nizozemska i Njemaka, ISAF IV NATO zapovjednitvo, ISAF V Kanada, ISAF VI EUROCORPS, ISAF VII Turska, ISAF VIII Italija, ISAF IX Velika Britanija, ISAF X SAD. 8 Prva "out of area" NATO operacija bila je 1999. godine kada je SAD predvodio NATO u napadima na SR Jugoslaviju tijekom kosovske krize, gdje su imali za cilj pokuaj zaustavljanja irenja izbjeglikog vala i brutalnog krenja etnikih i drugih ljudskih prava. Razlike izmeu navedenih operacija vie su nego oite po opsegu, trajanju, trokovima i potrebnom ljudskom potencijalu, ali i politikim implikacijama i odlunosti za provedbu operacije prema ciljanom zavretku. Afganistan / nikad zavren sukob les of Engagement). S obzirom na vodstvo i koncept planiranja u NATO-u, operacija se dijelom financirala iz zajednikih sredstava NATO-a, a dijelom sudjeluju pojedine drave sudionice u operaciji, bez obzira na to jesu li one lanice NATO-a ili nisu.9 NATO-ovo ukljuivanje u Afganistanu odgovor je Sjevernoa-tlantskog saveza na krizne situacije koje obuhvaaju vojne operacije i operacije upravljanja krizama. NATO operaciju upravljanja krizama provodi kao jednu od svojih temeljnih zadaa, a u sluaju Afganistana prvi put se pozvao na lanak 5. VVashintonskog ugovora. Prema stratekom konceptu NATO-a iz 1999. godine, jedna od temeljnih zadaa NATO-a je upravljanje krizama. Koncept obvezuje NATO na sudjelovanje u uinkovitom sprjeavanju sukoba i u upravljanju krizama, to obuhvaa i operacije za odgovor na krizne situacije. Nuno je savjetovanje, dogovor o upravljanju krizama, vojnim sposobnostima te planiranje za sluaj civilnih izvanrednih stanja (NATO prirunik, 2006.). Danas je primarni cilj Sjevernoatlantskog saveza uspjean angaman u Afganistanu. U fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje nastupio je zastoj jer nije angairan dostatan broj vojnika koji bi sudjelovali u prijeko potrebnim procesima uvoenje reda i sigurnosti i u ostalim gradovima (ne samo u Kabulu). K tome, kasnilo se s razoruanjem ilegalnih oruanih skupina, demobiliziranih pripadnika Sjevernog saveza i lokalnog stanovnitva, s obukom ANA-e i ANP-a, kao i sa irenjem utjecaja sredinje afganistanske vlasti na pokrajine te s dostavom vee humanitarne pomoi. Takvom odlukom "cementirano" je zateeno stanje, puno su se tee ostvarivali popratni projekti te nije iskoriten pozitivni val zapoetih promjena. Isto tako, stanovnitvo se uplailo da e opet biti preputeno loim vladarima svojih sudbina jer u poetku nije bilo angairano dovoljno saveznikih vojnika. Za takvu odluku vie je razloga: Vidi vie: http://www.morh.hr/isaf/isaf_opcenito.asp 4. Faza stabilizacije i UN je, prije Bonnske konferencije, dao odreene garancije Sjevernom savezu da e moi utjecati na broj angairanih vojnika ISAF-a. 2. Vei angaman nije odobravala Rusija jer to bi smanjilo njezin utjecaj u Afganistanu. Pristajali su tek na simboline snage. Rusi su, na iznenaenje zapadnih saveznika, iskoristili priliku i u poetnim danima operacije Enduring Freedom dodatno proirili svoj utjecaj. Po miljenju mnogih, vratili su se na pozicije kao prije izbijanja afganistan-sko-sovjetskog rata.'" 3. Mnoge zemlje lanice NATO-a, ponajprije europske, nisu bile spremne poslati vee vojne formacije u Afganistan." 4. Vei angaman nije odobravao ni SAD, jednostavno zato to je procijenio da je u zamahu operacije Enduring Freedom i da bi vee angairanje snaga u misiji ISAF-a smetalo slobodi njihova djelovanja prema ciljevima talibana i Al-Qaide.

Osim rezolucija UN-a o Afganistanu, djelovanje misije ISAF-a definirano je Bonnskim sporazumom iz prosinca 2001., potom 10 Rusi su odmah, im je bilo mogue, osigurali zrani most prema zranoj luci u Bagramu (stratekom gradu za kontrolu prilaza Kabulu sa sjevera) i opskrbljivali Sjeverni savez koliinama oruja i opreme koje mu SAD nije mogao dostaviti. Rusi su savjetovali Tadicima da se poure (na protivljenje SAD-a, a uz podrku predsjednika Pakistana Musharrafa) sa zauzimanjem Kabula, to su oni i uinili, po istom scenariju po kojem su Rusi na Kosovu jednostrano "zauzeli" Pritinu tijekom meunarodne "humanitarne intervencije" na podruju bive Jugoslavije. Tako je Rusija neposredno proirila svoj utjecaj u Afganistanu. Rusija se ponovno radi konsolidacije unutarnje politike scene i svakogodinjeg izraenog ekonomskog rasta vraa na svjetsku pozornicu kao globalni igra. Svojom povrinom, energetskim resursima, razvojem vojnih potencijala te kontrolom distributivnih putova energije, Rusija ponovno postaje zainteresirana kako za regionalna tako i globalna zbivanja. A Afganistan je oduvijek predstavljao interes za vladajue klase ruskog drutva zbog svog poloaja, transportnih mogunosti preko svoga teritorija, vjerskih radikala i snaga NATO-a na svome teritoriju. 11 Tako su, primjerice, Njemaka i Turska svoje sudjelovanje uvjetovale time da se misija ne proiruje. Takav stav navedene zemlje imaju od poetka misije, najvie je to dolo do izraaja 2006. i 2007. godine, koje su bile prijelomne jer talibani su upravo u tim godinama napravili veliki povratak. Usprkos tome, njihove su snage bile rasporeene uglavnom na mirnom sjeveru zemlje (Nijemci s oko 3200 vojnika, a Turci su, kada sudjeluju u misiji kao vodea nacija, brojni, a kada nemaju taj poloaj, imaju malo, preteno stoernog osoblja). Afganistan / nikad zavren sukob vojno-tehnikim sporazumom koji je meunarodna zajednica potpisala s Privremenom afganistanskom vladom, te Kabulskim sporazumom iz 2005. godine, potpisanim s novoizabranom afganistanskom vladom. Oba se sporazuma odnose na naine potpore meunarodne zajednice uspostavi mira i sigurnosti u Afganistanu, kao pomoi u izgradnji institucija drave. Funkcioniranje Islamske Republike Afganistana kao moderne, suverene, demokratske drave koja samostalno upravlja i djeluje na cijelom svom teritoriju oznait e kraj operacije ISAF-a.12 Vojnu strukturu ISAF-ovih snaga moemo podijeliti na: > stoer ISAF-a - zapovijeda KMNB-om (Kabul Multi National Brigade), jedinom operativnom brigadom ISAF-a. Stoer je mjerodavan za suradnju i koordinaciju sa snagama u operaciji Enduring Freedom, sudjeluje u reformi sigurnosnog sektora > KMNB - taktiki stoer ISAF-a, svakodnevno odgovoran za planiranje i voenje operacija i vojno-civilne suradnje > regionalna zapovjednitva (Regional Commands) - trenutno je pet regionalnih zapovjednitava koja pokrivaju odgovornou podruje cijelog Afganistana (sredinje zapovjednitvo locirano je u Kabulu, sjeverno zapovjednitvo je u Mazar-e Sharifu, zapadno zapovjednitvo je u Heratu, juno zapovjednitvo je u Kandaharu i istono zapovjednitvo u Bagramu) > KAIA (Kabul Afgan International Airport) - pomo afganistanskom Ministarstvu civilnog zranog prometa u sveukupnom voenju zrane luke > pokrajinske rekonstrukcijske timove (koji e biti posebno obraeni u jednom poglavlju). Organizacija i struktura mijenjaju se kako se mijenja tijek misije. U poetku su strukturu ISAF-a inili: stoer ISAF-a, KMNB i KAIA. Poslije su i pokrajinski rekonstrukcijski timovi uli u 12 Vidi vie: http://www.morh.hr/isaf/isaf_opcenito.asp 4. Faza stabilizacije strukturu misije. A najvei pomak, i kad je rije o poveanju broja pripadnika i pokrivanju podruja odgovornosti, dogodio se 2006. godine NATO-ovim preuzimanjem zapovijedanja nad svim operacijama u Afganistanu.13 Operacija ISAF-a zamiljena je u pet faza. Prva faza bila je procjena stanja i priprema, a ukljuivala je operacije u Kabulu. Druga je faza geografsko irenje na podruje cijeloga Afganistana, trea je stabilizacija, a etvrta tranzicija. Posljednja faza predvia povlaenje iz Afganistana. Za operativnu provedbu operacije zadueno je Vrhovno zapovjednitvo saveznikih snaga u Europi (SHAPE), u Monsu (Belgija), zajedno sa Zapovjednitvom zdruenih snaga (JFC) u Brunssumu (Nizozemska). Na politikoj razini ISAF surauje s afganistanskim vlastima, UN-ovom misijom u Afganistanu (UNAMA), UNovim agencijama, meunarodnim organizacijama, nevladinim organizacijama, humanitarnim agencijama. ISAF provodi projekte civilno-vojne suradnje (civil militarv cooperation - CIMIC) na podruju cijelog Afganistana, fokusirajui se ponajprije na programe nune za odravanje osnovnih uvjeta ivota, kao to su: osiguranje pitke vode, gradnja prihvatnih centara i pomo pri obnovi kua, osposobljavanje elektrinih postrojenja i infrastrukture,

obnova kola i zdravstvenih ustanova. Uz osiguranje kratkoronih projekata, svrha je misije da omogui Afganistancima da sami budu nositelji razvoja, a da stranci samo pomognu savjetima ili donacijama. Samo za usporedbu, 2005. godine ISAF je imao oko 9000 pripadnika (od toga polovica su bili vojnici raznih rodova i grana, a drugu polovicu snaga inili su civilni strunjaci), dok NATO-ovim preuzimanjem zapovijedana nad svim snagama u Afganistanu broj pripadnika ISAF-a raste na vie od 30.000. Kad je NATO preuzeo voenje operacije u kolovozu 2003., znatno je povean broj drava koje se ukljuuju u misiju. Rezultat je vea i jaa struktura ISAF-a u podruju operacija. Veliki napori tada se ulau u planiranje i provedbu operacije. U isto vrijeme UN je mandat misije proirio na cijeli teritorij Afganistana. Otad do danas podruje odgovornosti ISAF-a irilo se na sjever (etapa I. dovrena u listopadu 2004.), zapad (etapa II. dovrena u rujnu 2005.), jug (etapa III. dovrena u srpnju 2006.) i istok (etapa IV. dovrena u listopadu 2006.). Dovrenjem posljednje etape irenja zavrila je druga faza misije. Afganistan / nikad zavren sukob U godinama nakon intervencije operacijom Enduring Freedom postalo je jasno da sa svakim proljeem talibani i Al-Qaida postaju sve opasniji. Istodobno rezultati misije ISAF-a protekom vremena postaju sve opipljiviji. Na samo osnivanje misije mnogi su gledali kao na "europsko sudjelovanje u Afganistanu nepovezano s ratom protiv Al-Qaide" (Malonev, 2005.). Mnoge europske zemlje vodile su se tom logikom prilikom odluke o slanju i razmjetaju svojih vojnika u Afganistanu, to je vidljivo i danas kao veliki kamen spoticanja izmeu saveznika s obiju obala sjevernog Atlantskog oceana. Problem je ne samo nedovoljan broj vojnika nego i nacionalna ogranienja koja ne omoguuju veu uporabu postrojbi, ponajprije u otvorenom traenju i eliminiranju neprijatelja. Prema smjernicama misije ISAF-a, rezultati su u Kabulu bili ubrzo vidljivi, postignuta je velika stabilnost, normaliziran ivot u gradu, ostvareni su uvjeti za slobodan rad i djelovanje Privremene vlade i njenih institucija. U suradnji s Privremenom vladom uklonjeni su paravojni elementi i oruane skupine iz Kabula te su potpuno obustavljeni frakcionaki sukobi u samom gradu. ISAF je donio stabilnost i aktivno se ukljuio u rekonstrukciju sigurnosnog sektora. Misija ISAF-a uglavnom je ispunila svoju zadau u Kabulu.'4 Pojedini autori, poput Seana Maloneva, dovode u pitanje uspjenu ulogu ISAF-a u prvim godinama nakon intervencije. Navode da ISAF-ove snage nisu bile ni snage za odravanje mira (Peace keeping), ni za podrku miru (Peace support), a kamoli snage za nametanje mira (Peace enfor-cement) u Kabulu. Snage Sjevernog saveza (znane jo kao Afgan Militia Forces AMF), Kabulska gradska policija (KCP) i tajna sluba (NDS) bile su snage koje su osiguravale mir u Kabulu. ISAF im je tek asistirao kao to stoji i u imenu ISAF-ovih snaga (International Securitv Assistance Force). Pomo se ogrania14 ISAF je osiguravao predsjednika Kharzaija i njegove ministre. Nakon pokuaja atentata na Kharzaija i atentata na njegove ministre, osiguranje Kharzaija preuzela je privatna zatitarska kompanija DvnCorp. DvnCorp je sastavljen od bivih vojnih specijalaca amerike vojske i pod izravnim je utjecajem vojnih i politikih krugova iz SAD-a. 4. Faza stabilizacije vala na lokalnu i povremenu taktiku razinu (Malonev, 2005.). Takoer navode da ISAF najvie vremena provodi u osiguranju svojih snaga i svojih instalacija (izrazito snano utvrene baze zapovjednitva ISAF-a, KAIA-e i KMNB-a) te osiguravajui VIP posjetitelje. Vea ostvarenja misije i nisu bila realno provediva zbog malog broja vojnika. Misija ISAF-a imala je napoetku 2007. godine oko 35.000 pripadnika (vojnika i civilnih strunjaka) iz 37 razliitih zemalja.15 Za usporedbu, u fazi stabilizacije Bosne i Hercegovine, nakon potpisivanja Davtonskog sporazuma 1995. godine, angairano je 60.000 saveznikih vojnika i vojnika iz partnerskih zemalja. Bosna i Hercegovina je teritorijem (51.129 km2) vie od 12,5 puta manja od teritorija Afganistana (647.500 km2), a u politiki i vojno kudikamo stabilnijoj situaciji na njezinu teritoriju bilo je angairano gotovo dvostruko vie vojnika nego u Afganistanu. Po modelu pokrivenosti teritorija saveznikim vojnim snagama u BiH, u Afganistanu bi trebalo angairati priblino 760.000 vojnika, tj. gotovo 22 puta vie nego to ih je angairano 2007. godine. Potpuno je jasno da je brojka od gotovo 22 puta vie vojnika neostvariva, ali pokazuje da je potreban vei angaman saveznika u Afganistanu ako se ele znaajniji koraci u stabilizaciji i potom u rekonstrukciji zemlje. RAND u svojim analizama prenosi da je u prve dvije godine nakon svrgavanja talibana meunarodna financijska pomo po stanovniku Afganistana iznosila samo 52 dolara u usporedbi s 1400 dolara po stanovniku Bosne i Hercegovine. RAND dalje navodi usporebu saveznikih snaga na Kosovu i u Afganistanu. Na Kosovu je bilo ukljueno 20 vojnika na 1000 stanovnika, a u Afganistanu jedan vojnik na 5000 stanovnika.

Sirenje misije ISAF-a vezano je uz rezolucije Vijea sigurnosti UN-a. Poetni mandat ISAF-a bio je ogranien na podruje Kabula. Rezolucijom 1510 Vijea sigurnosti, od 13. listopada 2003. godine, proirena je uloga ISAF-a u potpori afganistanskim vla15 Dostupno na http://www.nato.int/ISAF/structure/structure_structure.htm Afganistan / nikad zavrSen sukob stima na podrujima izvan Kabula. Slijedom te rezolucije, NATO je proirio svoje podruje djelovanja u Afganistanu. U 2004. godini misija se iri na sjeverne pokrajine, a 2005. godine u zapadne. U srpnju 2006. godine misija ISAF-a proirena je na june, a u studenom iste godine na istone pokrajine te je 2007. imala kontrolu nad dvadeset pet pokrajinskih rekonstrukcijskih timova i njihovom infrastrukturom. Vidi kartu 5. Unato kritikama, postoji vrsta odlunost u misiji ISAF-a i meu onima koji njome upravljaju da nee napustiti Afganistan dok ciljevi misije ne budu ispunjeni. U to sam se uvjerio intervjuirajui te razgovarajui s visokim zapovjednicima na terenu. Misija ISAF-a je neupitni prioritet NATO-a i njegova glavna preokupacija. NATO se naao u poziciji da je Afganistan pitanje opstojnosti i ispit koji se mora poloiti. Proteklih godina esto sam na konferencijama vezanim uz sigurnosna pitanja imao priliku uti od djelatnika NATO-a i strunjaka poveznih s NATO-om da danas NATO ima tri prioriteta: Afganistan, Afganistan i Afganistan. 4.3. Izgradnja institucija i izbori Proces izgradnje institucija i pripreme za provedbu izbora poele su deklariranjem ciljeva s tim u vezi na Bonnskoj konferenciji u prosincu 2001. godine. U Bonnu je izabrana privremena uprava i odreeni su jasni koraci u razvoju politikog sustava Afganistana. Afganistansko drutvo i povijesno trpi od nepoznavanja politikih procesa. Svim etnikim skupinama svojstvena je u prvom redu plemenska pripadnost, a treba spomenuti i dugogodinji utjecaj monarhije, nepismenost, zatvorenost i, u krajnjem sluaju, nezainteresiranost za politike procese. Jedina konstanta (politikog okupljanja) bila je Lova jirga. U povijesti njome su mnogi na vlasti nastojali manipulirati iz osobnih razloga (naoitiji primjeri su kralj Muhammad Zahir Shah i nakon njega Daud). Tako je poetak izgradnje i uspostava institucija drave, po modelima poznatima na zapadu, bio vie nego Sizi-fov posao. 4. Faza stabilizacije Privremena vlada susretala se, ispunjavajui deklarirane ciljeve iz Bonnskog sporazuma, s brojnim tekoama. Glavni problemi koji su bili izraeni u 2002. i 2003. godini veim dijelom zadrali su se i do dananjih dana: > izravna i neizravna opasnost od talibana i Al-Qaide > nedovoljan broj snaga i u operaciji Enduring Freedom i misiji ISAF-a > nedovoljna ulaganja u projekte znaajne za dravu > neispunjavanje obveza koje su preuzeli donatori > uglavnom nedostatak vladavine prava, najizraenije u pokrajinama i oblastima daleko od Kabula > prisutnost vie od 1800 ilegalnih oruanih skupina u Afganistanu16 > spora reforma sigurnosnog sektora > loa sigurnosna situacija > problem uzgoja maka, njegove prerade i trgovine narkoticima. Na konferenciji u Bonnu dogovoreno je da e izvanredna Lova jirga biti organizirana najkasnije est mjeseci od uspostave privremene vlasti te da e ona odluivati o prijelaznoj vlasti, ukljuujui i irok spektar administrativnih tijela koja e pak voditi Afganistan do slobodnih izbora. Rokovi su potovani, izvanredna Lova jirga odrana je u lipnju 2002. godine i na njoj je izabrana Prijelazna vlada17. Obavljena je primopredaja vlasti i mandat Privremene vlade je prestao. Bonnskim sporazumom usuglaeno je da se slobodni izbori odre najkasnije dvije godine od odravanja izvanredne Love jirge. Izbore je trebalo trasirati i postaviti temelj donoenjem novog ustava. Dogovoreno je da se osamnaest mjeseci nakon uspostave Prijelazne vlade sazove Vlada Afganistana je, u suradnji s misijom UNAMA, uspjela pobrojiti vie od 1800 ilegalnih oruanih skupina pod zapovijedanjem lokalnih vojnih voda. Treba obratiti pozornost na razlikovanje termina Privremena vlada i Prijelazna vlada. Zbog slinosti znaenja rijei privremena i prijelazna moglo bi doi do zabune. Privremena vlada (vlast) bila je uspostavljena potkraj 2001. godine Bonnskim sporazumom i djelovala je do uspostave Prijelazne vlade (vlasti) na izvanrednoj Loya jirgi odranoj u lipnju 2002. godine. 1 Afganistan / nikad zavren sukob ustavna Lova jirga. Novi je ustav trebala donijeti ustavna Lova jirga. Ustavna Loya jirga odrana je 2003. godine, kako je bilo i predvieno Bonnskim sporazumom, a novi ustav donesen je u sijenju 2004. godine.18 Donoenjem

novog ustava krenulo se u organiziranje prvih slobodnih izbora nakon dugo vremena. Predsjedniki izbori odrani su 19. listopada 2004. godine. Za predsjednika je na pet godina izabran Hamid Kharzai, dotadanji predsjednik najprije Privremene, a potom Prijelazne vlade. Nakon predsjednikih izbora, na red su doli parlamentarni i pokrajinski izbori koji su odrani u rujnu 2005. godine. Uspjenim parlamentarnim i pokrajinskim izborima zakljuen je Bonn-ski sporazum, kako je bilo i dogovoreno. 4.4. Donatorske konferencije Za pokretanje institucija i funkcioniranje drave bila su nuna inozemna donatorska sredstva i stalna pomo, sve do uspostave vlastitih izvora financiranja. Afganistanski predstavnici na Bonnskoj konferenciji procijenili su da e trokovi budue rekonstrukcije, ukljuujui i humanitarnu pomo, iznositi izmeu 22 i 45 mlrd. amerikih dolara (Rasanavagan, 2004.), to e se pokazati optimistinim s obzirom na realnost i naknadno prikupljena sredstva. Sredstva su namicana razliitim oblicima bilateralne suradnje, pomoi vladinih i nevladinih organizacija, no najvie na donatorskim konferencijama. U mnotvu organiziranih dona-torskih konferencija u svijetu i samom Afganistanu potrebno je istaknuti samo one najznaajnije. Prva donatorska konferencija odrana je 22. sijenja 2002. godine u Tokiju. Zakljucima Bonnske konferencije i formiranjem afganistanske privremene vlasti, trebalo je osigurati sredstva za poetak ostvarivanja Bonnskog sporazuma, tj. za omoguavanje rada Privremene vlade. Poetna sredstva trebala su biti prikupljena na Tokijskoj konferenciji. Na konferenciji je sudjelovalo 18 Lova jirga se sastoji od gornjeg doma parlamenta (Meshrano jirge) i donjeg doma parlamenta (VVolesi jirge). 4. Faza stabilizacije vie od 60 drava, a donatori su se obvezali Afganistanu dati 5,2 milijarde dolara. No usprkos obeanjima, prikupljeno je oko 4 milijarde dolara (***Donors pledge $4.5 billion in Tokyo, 2002.). Treba istaknuti da je to bila znatna poetna injekcija, prijeko potrebna, no opet premala gledajui stvarne potrebe. UN, Svjetska banka i Azijska razvojna banka izraunale su da je za poetnu fazu rekonstrukcije potrebno 10,2 mlrd. dolara (Goodson, 2005.). Konferencija u Tokiju je, osim prikupljanja novaca za rad Privremene vlade, znaajna jer su na njoj osigurana i sredstva za poetak reforme sigurnosnog sektora (reforma Afganistanske nacionalne vojske, reforma Afganistanske nacionalne policije, projekt razoruanja, demobilizacije i reintegracije, reforma pravosua i borba protiv narkotika). Nakon toga, potrebno je istaknuti konferenciju vezanu uz DDR projekt (Disarmament, Demobilization, Reintegration - razoruanje, demobilizacija, reintegracija). Zbog definiranja programa unutar DDR projekta i njihova financiranja, japanska i afganistanska vlada dogovorile su sazivanje donatorske konferencije o DDR projektu u Tokiju. Konferencija je odrana 22. veljae 2003. godine, pod nazivom Konsolidacija mira (DDR) u Afganistanu - promjena smjera "od oruja do orua", uz sudjelovanje predstavnika iz trideset pet zemalja, UN-a, EU i deset meunarodnih organizacija. Japan, kao domain konferencije, bio je ujedno nositelj projekta razoruanja, demobilizacije i reintegracije snaga AMF-a (snage Sjevernog saveza) u Afganistanu. Na konferenciji, uz razmjenu miljenja, dogovorena su tri programa kojima e se pridonijeti uspjenosti DDR projekta: mirovni proces, domaa sigurnost i pomo pri rekonstrukciji. Tim programima Japan je uvelike pridonio uspjenosti DDR projekta. Sljedea znaajna donatorska konferencija odrana je u Berlinu od 31. oujka do 1. travnja 2004. godine, pod nazivom Meunarodna afganistanska konferencija. Donatori su se tijekom konferencije obvezali na prikupljanje pomoi od 8,2 mlrd. dolara Afganistan / nikad zavren sukob u sljedee tri godine. Ta svota moe djelovati impresivno, no afganistanska vlada procijenila je da je za potrebe rekonstrukcije u tom periodu potrebno osigurati 27,5 mlrd. dolara, dvostruko vie nego to je obeano na Tokijskoj i Berlinskoj konferenciji (Goodson, 2005.). Na konferenciji je deklarativno pruena podrka operaciji Enduring Freedom. U Berlinskoj deklaraciji stoji da su se sudionici konferencije usuglasili da je odgovornost za sigurnost i provoenje prava i reda u cijeloj zemlji u nadlenosti Afganistanaca. Na konferenciji je istaknuto da je prisutnost ISAF-a pod NATO-ovim zapovijedanjem, u skladu s rezolucijama UN-a, kao i snaga u operaciji Enduring Freedom, potrebna i da je uslijedila na zahtjev i uz dobrodolicu afganistanske vlade te da e te snage u zemlji ostati dok novi elementi afganistanske sigurnosti i ANA ne budu formirani i sposobni sami obavljati svoj dio postavljenih obveza.'9 Prisutnost amerikih snaga u Afganistanu dodatno je potvrena u Zajednikoj deklaraciji o amerikoafganistanskom stratekom partnerstvu, koju su potpisala dvojica predsjednika, Bush i Kharzai, 23. svibnja 2005. godine (***Joint Declaration of the United States - Afghanistan Strategic Partner-ship, 2005.). U deklaraciji se

spominje "sloboda djelovanja" amerikih snaga na terenu, no uz prethodno usuglaavanje s afganistanskim vlastima. Isto tako, iz deklaracije je jasno da je nazonost snaga SAD-a u Afganistanu izravno povezana s borbom protiv terorizma i pobunjenika te da Afganistan, nakon to se problemi rijee, nee postati stalna baza SAD-a. Konferencija odrana u Parizu od 28. veljae do 2. oujka 2005. godine nije bila izravno posveena Afganistanu, ve se o Afganistanu raspravljalo u irem spektru tema. Parika konferencija bila je znaajna zbog velikog broja ministara, ravnatelja agencija i drugih visokih predstavnika koji su se sloili da je 19 Kako djelovanje vojske SAD-a i koalicije u operaciji Enduring Freedom nije "pokriveno" rezolucijama UN-a, uporite u svojoj nazonosti u Afganistanu imaju u pozivu izreenom na konferenciji i u Deklaraciji o partnerstvu izmeu SAD-a i Afganistana iz 2005. godine. 4. Faza stabilizacije nuno poveati napore kako bi oni kojima je potrebna, pomo i dobili. U pogledu Afganistana, Parika deklaracija poticala je donatore na zajedniki pristup pomoi Afganistanu i preuzetim obvezama prema vladi Afganistana. Poetkom 2006. godine, tonije 31. sijenja i 1. veljae, odrana je Londonska donatorska konferencija. Konferencija je sazvana kako bi se razmotrili rezultati postignuti u Afganistanu, odredile nove obveza i zacrtali projekti za poboljanje razvoja. Konferenciju su otvorili britanski premijer Blair, predsjednik Afganistana Kharzai i glavni tajnik UN-a Kofi Annan. Na konferenciji je sudjelovalo vie od ezdeset izaslanika i predstavnika zemalja ukljuenih i zainteresiranih za obnovu Afganistana. Konferencija je imala tri cilja: > predstavljanje projekta afganistanske vlade pod nazivom Afganistanski sporazum (Afghanistan Compact) i uspostavljanje Zdruenog afganistansko-meunarodnog odbora za koordinaciju i nadzor (Joint Afghan International Coordination and Monitor Bord) > predstavljanje projekta afganistanske vlade Privremena nacionalna razvojna strategija (Interim National Development Strategv, I-ANDS) > omoguavanje prikupljanja donatorske pomoi za nastavak zapoetih programa i projekata. Afganistanski sporazum nastavak je Bonnskog sporazuma koji osigurava okvir za meunarodnu angairanost u Afganistanu u sljedeih pet godina. Odreuje zajednike obveze i smjerove, upuuje na rezultate, a sve kako bi se uskladili napori afganistanskih vlasti i meunarodne zajednice. Zadaa je Zdruenog afganistansko-meunarodnog odbora za koordinaciju i nadzor praenje provedbe Afganistanskog sporazuma te kontrola troenja donatorskog novca. Privremenom nacionalnom razvojnom strategijom odreuju se vladini prioriteti za ubrzavanje razvoja, poveanje sigurnosti, suzbijanje trgovine narkoticima i jaanje vladinih institucija. 1 Afganistan / nikad zavren sukob Zakljuci Londonske konferencije sadre kritike osvrte na dotad uinjeno u reformi sigurnosnog sektora te su dane upute za nastavak reformi. Usuglaeno je da e se ANA i ANP obuavati pod nadzorom donatorskih zemalja te da se nee samo nastaviti obuka snaga sigurnosti nego e se pokuati rijeiti i niz doktrinarnih i operativnih problema. Naglaeno je da s ekspanzijom uzgoja maka te prerade i trgovine narkoticima, unutar reforme sigurnosnog sektora treba staviti naglasak na borbu protiv narkotika. Istaknuto je da e se stanje nesigurnosti i sukobi u Afganistanu nastaviti sve dok amerike i snage NATO-a obavljaju zadae za koje su zaduene afganistanske snage sigurnosti, ponajprije ANA i ANP. Donatorskim konferencijama uinjeno je mnogo u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. Osiguran je prijeko potreban novac za obnovu zemlje, no potrebno je dati nekoliko napomena koje razbijaju iluziju uspjeha ovakvog oblika pomoi: 1. Donirana sredstva ne koriste se racionalno, veliki iznosi odlaze na politiku korupciju i financiranje potroake, uvozno orijentirane politike. U Afganistanu se nita ne proizvodi, sve to je potrebno uvozi se, i to iz zemalja koje su ga oslobodile. Na taj se nain donirani novac, kao i onaj od kredita, ponovno vraa donatorima, a podinjavajui na taj nain Afganistan, dugorono se od njega stvara "potroaki ovisnik", propagira se globalizacija i zapadni nain ivota. Sve to uzrokuje otpor i materijale za propagandu protuvladinim elementima. 2. Uz pobrojene razvojne ciljeve na donatorskim konferencijama, nuni su vei zajedniki napori snaga u operaciji Enduring Freedom i misiji ISAF-a za suzbijanje trgovine narkoticima, obnovu sigurnosnog sektora (pravosudnog sustava, vojske i policije), razvoj infrastrukture i opskrbu energijom. Afganistanskim vlastima treba pomoi da budu samodostatne, pridonijeti odrivom ekonomskom razvoju. Openito, potrebna je vea sinergija snaga NATO-a i onih u operaciji Enduring Freedom. 4. Faza stabilizacije

3. Nuna je bolja civilno-vojna suradnja u fazi stabilizacije i transformacije zemlje jer strane vojne snage ne mogu biti efikasne u rjeavanju vojnih pitanja bez potpore civilnog sektora. Svi su oni stranci i ne razumiju zemlju i potrebe stanovnika te nemaju pristup potrebnim obavjetajnim podacima. U stabilizaciju i rekonstrukciju treba to vie ukljuiti Afganistance, ali i vojne snage iz regije, u prvom redu iz muslimanskih zemalja. Oruane snage Turske, i kao lanica NATO-a i kao provjerene vojne snage, izvrsne su za poveznicu prema stepenici vie u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. Turska bi bila najbolji izbor za voenje snaga iz regije. No, pretpostavka je da bi zbog sekularizma u Turskoj, pogotovo u njezinim oruanim snagama, poneke zemlje u regiji imale prigovor na takav odabir, prije svih Saudijska Arabija. Osim navedenih donatorskih konferencija, valja spomenuti i konferencije koje su bile organizirane s drugim temama, ali je bilo rijei i o prilikama u Afganistanu, a znaajne su jer se na njima okuplja ista grupacija ljudi. Tako je jedna od spomenutih i Deklaracija dobrosusjedskih odnosa, odrana u Kabulu, 2002. godine. U toj deklaraciji predstavnici Afganistana vide sebe kao sredinji "most", kako u rekonstrukciji Afganistana tako i kao motor razvoja budue regionalne suradnje. Deklaracijom iz Dubaija iz 2003. godine i Deklaracijom o suradnji u suzbijanju narkotika s Berlinske konferencije 2004. godine istaknuta je nunost bolje suradnje u podruju sigurnosti, gospodarstva i borbe protiv narkotika. Afganistanska vlada osnovala je sa susjedima trojna povjerenstva za nadzor granica. Takvo povjerenstvo s Pakistanom ukljuuje predstavnike SAD-a, a povjerenstvo s Iranom ukljuuje predstavnike Velike Britanije. Na konferenciji u Bikeku 2004. godine raspravljalo se o programima regionalne ekonomske suradnje. Afganistan / nikad zavrSen sukob Zakljuak poglavlja Efikasna borba protiv terorizma zahtijeva zdruene vojne i nevojne mjere, horinzontalne i vertikalne antiteroristike i protu teroristike aktivnosti te suradnju u provedbi diplomatskih, razvojnih i infrastrukturnih projekata. Vano je raditi na izgradnji mira, reformi sigurnosnog sektora te na vraanju povjerenja ljudi u institucije drave, uz naglasak na socijalnu i ekonomsku obnovu. Naglasak valja staviti na procese vezane uz sljedee imbenike: Sigurnost - usprkos poetnim uspjesima operacije Enduring Freedom i misije ISAF-a, njihovoj velikoj pomoi pri izgradnji institucija i provoenju izbora, percepcija sigurnosti svake se godine pogorava. Zapovjednicima na terenu nedostaje vojnika za provoenje operacija protiv Al-Qaide i talibana, pa se zadrava status quo. Sigurnost je usko povezana s donatorskim ulaganjima u Afganistan, bez kojih nisu mogui pomaci u razvoju zemlje. Donatori ne ele ulagati u podruja koja nisu sigurna za njihove investicije. Mnoge "humanitarne" organizacije na terenu paravan su za ilegalne djelatnosti, vlastitu promociju i bogaenje te financiranje ilegalnih skupina (Herold, 2004., Huggler, 2005. i Bello 2006.). U pogledu razoruanja i demobilizacije pripadnika AMF-a, rezultati su vidljivi no potrebno je uloiti jo vee napore da se razoruaju i demobiliziraju ilegalne oruane grupe. Sve vea proizvodnja i trgovina narkoticima minira sve postignuto u reformi sigurnosnog sektora. Stanje sigurnosti u Afganistanu mora se poboljati ako se eli napredak zemlje i uspjeh u borbi protiv terorizma. Izgradnja institucija kljuni je imbenik u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. Bonnskim sporazumom zapoeti su procesi uspostave politikog sustava, a parlamentarnim i pokrajinskim izborima zakljuen je proces vezan uz Bonnski sporazum. Uinjeno je mnogo, no ostaje dojam da se moglo i moralo uiniti vie, posebno u izgradnji institucija na niim razinama vlasti, 4. Faza stabilizacije prije svega u pokrajinama i oblastima. Na niim razinama vlast ili ne funkcionira ili nije kompetentna. Potrebno je uloiti vie napora da bi zaivjela vladavina prava (policija, vojska, pravosue, zatvorski sustav) te da bi sredinja vlast imala stvarni utjecaj. Ekonomski razvoj - nuna je i transparentna ekonomska strategija. Velik dio afganistanskog prorauna ine donacije iz inozemstva, to je neodrivo. Pretpostavlja se da je gotovo polovica prorauna iz donacija, to sredinju vlast ostavlja nemonom, ovisnom i podreenom donatorima te se tako ostvaruje neoko-lonijalizam novog doba.1 Tu su i kreditna zaduenja i velik dio (postotak) sive ekonomije (sredstva ostvarena trgovinom narkoticima). Nune su gospodarske reforme, ostvarivanje ekonomskog rasta, privlaenje stranih investicija te razvijanje mehanizama drave u prikupljanju poreza i carina. Mnogi monici u pokrajinama i lokalni vojni voe naplauju poreze, cestarine i carine, no taj novac ne ide u dravni proraun, ve ga zadravaju na lokalnoj razini, te se bogate ili financiraju privatne para-vojne formacije. Nuno je ulaganje u poljoprivredu, osiguranje reproduktivnih sirovina, davanje dravnih poticaja i osiguranje otkupa proizvedenih sirovina. Time bi se smanjilo siromatvo i

zadrali ljudi na zemlji, a ne bi se irila polja maka. Razvoj malog i srednjeg poduzetnitva omoguili bi povoljni krediti koje mora osigurati drava. Provedba socijalnih i drutvenih programa iznimno je vana. Od 70 do 90 posto Afganistanaca je nepismeno te je nuno ulaganje u kolstvo. Opismenjavanje i profesionalna izobrazba proces je koji ne trpi odgode, kao ni osiguranje zdravstvene i veterinarske zatite. Jer predviena je ivotna dob stanovnika Afganistana 43 godine, jedna od najniih na svijetu, a stopa smrtnosti novoroenadi meu najviima je u svijetu! Treba ulagati u razvojne programe i otvaranje novih radnih mjesta, to je povezano s ekoListu donatorskih davanja vidi na http://www.undp.org.af/Funding/index. htm Afganistan / nikad zavren sukob nomskim razvojem, treba ljudima omoguiti izbor i dati im priliku da svojim radom mogu prehraniti sebe i svoju obitelj. Dnevni iznos koji zarauju i s kojim ive stanovnici Afganistana meu najniima je u svijetu - manji od jednog amerikog dolara. Bez socijalnih i drutvenih programa nema napretka u Afganistanu. Ljudima je, vie od svega, potrebno vratiti dostojanstvo, humanost i osjeaj da ima perspektive. Uz snage u operaciji Enduring Freedom i misiji ISAF-a, postoji jo jedna vojna komponenta stranih snaga na terenu koja se nigdje ne spominje. Rije je o korporacijskim vojskama privatnih kompanija, kao to su DvnCorp, Blackvvater i druge. Privatna vojna organizacija DvnCorp ak osigurava predsjednika Kharzaija (Herold, 2004.) te obuava afganistanske snage sigurnosti2 i sudjeluje u borbi protiv trgovine narkoticima u zemlji (Schne-ider, 2007.). Navedene korporacijske vojske sastavljene su od bivih vojnih specijalaca amerike i britanske vojske, britanskih Gurka te raznih pustolova sa zapada koji ele brzu zaradu. I dok se vode rasprave o ugroavanju i krenju ljudskih prava i kola-teralnim rtvama za koje su odgovorni savezniki vojnici, dok se ralanjuju vojnotehniki sporazumi i rezolucije o tome to je saveznicima doputeno, a to nije u slobodi djelovanja na terenu, o iznosima koji su potroeni za rat u Afganistanu i tko e to platiti, korporacijske vojske rade u tiini i potpuno izvan svakog sustava u Afganistanu. Pretpostavke su da su pod izravnim utjecajem vojnih i politikih krugova iz SAD-a, no prilino je nejasna njihova misija, nain djelovanja, sustav financiranja, broj pripadnika, evidencija stradalih. Izgraene su kao podsustav, vidljive su na terenu, no nevidljive za prikaz svoga funkcioniranja. DvnCorp web stranice, dostupno na: http://www.dyn-intl.com/subpage. aspx?id=47 5. REFORMA SIGURNOSNOG SEKTORA Afganistan je nona mora, toka. Clare Short, 2001. Bez reforme sigurnosnog sektora napredak u Afganistanu nije mogu. Reforma sigurnosnog sektora obuhvaa pet stupova, podijeljenih po zemljama nositeljima projekata i najznaajniji je aspekt ostvarivanja sigurnosti i stabilnosti u Afganistanu. Re-formski stupovi obuhvaaju: (1) obuku i opremanje Afganistanske nacionalne vojske (ANA), koju provodi SAD, (2) reformu i opremanje Afganistanske nacionalne policije (ANP), to je zadaa Njemake, (3) reformu pravosua, za koju je zaduena Italija, (4) borbu protiv narkotika, za koju je zaduena Velika Britanija, (5) razoruanje, demobilizaciju i reintegraciju (DDR projekt), u koje je najvie ukljuen Japan. Osim zemalja zaduenih za provedbu reforme sigurnosnog sektora, sve zemlje lanice NATO-a i koalicije sudjeluju u projektima, ovisno o preuzetim obvezama i trenutnim mogunostima. U procesima sudjeluju u velikoj mjeri i UN, Svjetska banka i EU. Reforma sigurnosnog sektora dogovorena je Bonnskim sporazumom u prosincu 2001. godine, a prikupljanjem novca na donatorskoj konferenciji 22. sijenja 2002. godine u Tokiju omoguen je njen poetak. Reforma sigurnosnog sektora ocjenjuje se krucijalnim projektom za uspjeh u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje i njoj u Afganistan / nikad zavrSen sukob ovoj knjizi posveujemo i najveu pozornost. U projektu reforme sigurnosnog sektora sudjeluju i dravne institucije Afganistana. Dravne vlasti sudjeluju u reformi ponajprije pridonosei provedbi stratekih dokumenata i mjera za prihvat pomoi iz do-natorskih fondova (razvoj vlastitih afganistanskih sposobnosti bit e obraen u posebnom poglavlju). U razmatranju reforme sigurnosnog sektora poseban naglasak treba staviti na korupciju te s njom povezan nepotizam koji uvelike umanjuju nastojanja u reformama. Korupcija bitno smanjuje povjerenje javnosti i ograniava legitimitet dravnih institucija. Posebno je izraena kod zadravanja pozicija ilegalnih paraformacija te u trgovini narkoticima, djelatnostima koje su meusobno isprepletene. Uz takvo stanje u

pokrajinama i oblastima smanjuje se mogunost konsolidacije dravnog autoriteta i vladavine prava, a povezano s time i reforme sigurnosnog sektora. 5.1. Afganistanska nacionalna vojska (ANA) Vojska, kao organizirani sustav, prestala je postojati jo u vrijeme vladavine predsjednika Najibullaha.1 Ostaci ostataka vojske iz tog doba priklonili su se mudahedima, talibanima ili drugim formacijama, preteno se borei za golu plau, za one koji su mogli i bili voljni isplatiti je. Na konferenciji u Bonnu 5. prosinca 2001. godine dogovoreno je da nositelj reforme Afganistanske nacionalne vojske bude SAD. Uz SAD i afganistanske vlasti, za reformu ANA-e, zadueni su i sudionici operacije Enduring Freedom te partneri NATO-a. Nakon snimanja situacije i procesa, zajedno sa snagama ukljuenim u operaciju Enduring Freedom, pripadnici vojske SAD-a zapoeli su reformu afganistanske vojske. Opravdane su bile procjene da bi zateene oruane formacije Sjevernog saveza i ostatke nekadanje afganistanske vojske bilo teko kontrolirati i takvim sustavom Tijekom komunistike vladavine nacionalna vojska raslojavala se u frakcijske snage poevi od 1979. godine, a potpuno se raspala padom Kabula i Najibullaha 1992. godine. 5. Reforma sigurnosnog sektora upravljati. Na obnavljanje takvog sustava nije se moglo raunati, ve je trebalo krenuti u izgradnju oruanih snaga. Postavljalo se pitanje na koji nain i koliko pripadnika AMF-a (snaga Sjevernog saveza) treba ukljuiti u novu vojsku, Afgani-stansku nacionalnu vojsku (ANA-u). Odlueno je da e se nastojati to vie pripadnika AMF-a integrirati u ANA-u. Zapovjednici AMF-a bili su izrazito protiv uspostavljanju ANA-e jer su oni bili zapovjednici pobjednike vojske i nisu bili spremni odrei se svojih vojnih formacija. Bonnskim sporazumom dogovoreno je da sve vojne snage, svi mudahedini, afganistanske oruane snage i etnike oruane grupe trebaju biti pod kontrolom i zapovijedanjem privremene vlasti. To znai da svi pripadnici Sjevernog saveza, gdje je to mogue, trebaju biti ukljueni u novoformiranu afgani-stansku nacionalnu vojsku. U reformi ANA-e, uz vojsku SAD-a i snaga ukljuenih u operaciju Enduring Freedom, sudjelovale su snage NATO-a te je reforma i obuka snaga ANA-e oznaena jednom od kljunih zadaa NATO-a. Reforma ANA-e, uz reformu ANP-a, uvjet je za postizanje afganistanske unutarnje i vanjske sigurnosti i jedan od kamena temeljaca uspjeha afganistanske vlade. NATO je pokazao odlunost u provedbi reforme sigurnosnog sektora sve dok afganistanske sigurnosne snage ne budu sposobne same se obraniti i othrvati problemima bez pomoi izvana. Da je taj proces pun suprotnosti, vidimo na primjeru zapovjednika Sjevernog saveza Fahima Khana, Tadika koji je zauzeo Kabul 14. studenog 2001. godine. Fahim Khan je, dogovorom iz Bonna, u vladi Hamida Kharzaija obnaao dunost ministra obrane i zapovjednika ANA-e, a ujedno je imao vlastitu jaku vojnu formaciju koje se nije bio spreman odrei. Kao ministar obrane i onaj koji bi trebao biti zamanjak u reformi oruanih snaga, na tu reformu gledao je sa skepsom, protivei se uspostavljenju ANA-e. Formiranje ANA-e i njeno osposobljavanje oznaeno je kljunim za stabilizaciju Afganistana. To se odvijalo teko, pred 1 Afganistan / nikad zavren sukob planere izgradnje ANA-e postavljen je i cilj - ukljuiti razliite etnike skupine, to je zbog prijanjih sukoba meu njima bilo teko provedivo jer je meu njima vladalo veliko nepovjerenje. Sjeverni savez bio je skeptian prema ANA-i i ukljuivanju vlastitih snaga, bojali su se da bi u ANA-i mogli dominirati Patunci kao najvea etnika grupacija u Afganistanu. Strah je bio posebno izraen zbog toga jer su uglavnom Patunci bili u redovima talibana, protiv kojih su se druge etnike skupine pod Sjevernim savezom borile. Izgradnjom ANA-e trebalo je osigurati i civilni nadzor nad vojskom i njezinu podreenost sredinjim vlastima, to je isto tako pojam nepoznat na tim prostorima. Obuka prve bojne ANA-e zavrila je i. svibnja 2002. godine u Afganistanskoj vojnoj akademiji u Kabulu. Instruktori su bili ameriki specijalci.2 Puno toga nije ilo kako je bilo planirano u poetku reforme ANA-e. Primjerice, 2003. jo nisu bili uspostavljeni ANA i ANP, odnosno jo nisu funkcionirali. Tako su snage AMF-a bile jedine operativne snage na terenu. U provedbi reforme Afganistanske nacionalne vojske javili su se brojni problemi: > unitena infrastruktura i objekti ^ nedostatak jedinstvenog sustava naoruanja i opreme > nedovoljan broj instruktora > nepismenost kao kamen spoticanja i jezina barijera

> isplata plaa vojnicima i dezerterstvo > nevoljko sudjelovanje u vojnim operacijama protiv talibana. Unitena infrastruktura i objekti - tijekom desetljea ratovanja vojna infrastruktura je devastirana i trebalo ju je obnoviti da bi mogla poeti obuka pripadnika ANA-e. Najznaajniji objekti koji su obnovljeni i voeni uz nadzor vojske SAD-a su Vojna 2 Zapovjednitvo vojske SAD-a donijelo je odluku da e se pripadnici ANA-e obuavati na razinama vojnika, desetina, vodova, satnija i bojni. Vee vojne formacije od navedenih u poetku, zbog mnogih okolnosti, nisu uzete u razmatranje. S. Reforma sigurnosnog sektora akademija u Kabulu i Kabulsko vojno sredite za obuku (Kabul Militarv Training Center - KMTC). Isto tako, bilo je potrebno obnoviti sredita za novaenje u cijelom Afganistanu. Nedostatak jedinstvenog sustava naoruanja i opreme - pripadnici AMF-a, koji su bili ukljuivani u ANA-u, donosili su sa sobom oruje kojim su se sluili tijekom desetljea sukoba i koje je nabavljeno iz najrazliitijih izvora. Sav taj arsenal bio je nekompatibilan, prije svega po kalibru streljiva, preteno zastario i svakako neprikladan za opremanje novih snaga. Za potrebe snaga ANA-e, saveznici su osigurali vie od 50.000 komada lakog naoruanja, 110 oklopnih transportnih vozila, 12 helikoptera i milijune komada streljiva. Opremanje snaga ANA-e nastavlja se.3 Nedovoljan broj instruktora - za tako zahtjevan projekt obuke tolikog broja vojnika velikim problemom pokazao se nedovoljan broj instruktora. Instruktori su najiskusniji borci, provjereni u borbi i zapovjednicima je teko donijeti odluku o instruktai i dugotrajnije se odrei njihovih znanja i vjetina zbog treninga snaga ANA-e, jer su im takvi borci potrebniji u borbi. U poetnim fazama obuavanja problem je bio i to to su kandidati imali razliita vojna iskustva i vjetine. Kandidati za nove snage bili su ljudi iz cijelog Afganistana, bivi pripadnici AMF-a, ali i ljudi bez vojnog iskustva. Osim toga, uz Amerikance, u obuci su sudjelovali i Britanci i Francuzi, pa su se metode obuavanja razlikovale meu instruktorima, to je dovelo do odreenih taktikih razlika u obuenosti meu formacijama ANA-e.4 Nepismenost kao kamen spoticanja i jezina barijera - i danas su ti problemi izraeni jer je velik broj Afganistanaca, kandidata za ANA-u, nepismen te se slui samo jednim jezikom (dari ili paU opremanje snaga ANA-e, ukljuila se i Republika Hrvatska donacijom pjeakog naoruanja i streljiva. Indija je sudjelovala u obuci ANA-e s malim brojem vojnih instruktora, to je izazivalo velike otpore u Pakistanu koji se plaio blieg saveza Afganistana i Indije. Afganistan / nikad zavren sukob to), a koalicijske snage nisu mogle angairati dovoljan broj prevoditelja za oba jezika. POKAZATELJ TIJEKA OSPOSOBLJAVANJA ANA-e I ANP-a VRIJEME ANA ANP 2002. / / travanj 2004. 7000 nema dostupnih podataka veljaa 2005. 24.OOO 28.000 proljee 2006.27.OOO nema dostupnih podataka sredina 2006. / 30.395 poetak 2007. 3O.5OO nema dostupnih podataka proljee 2007.35.OOO nema dostupnih podataka poetak 2008. 5O.OOO nema dostupnih podataka KRANJl CILJ KRAJ 2010. 7O.OOO 62.000 Tablica 2. Pokazatelj tijeka osposobljavanja ANA-e i ANP-a Veliki problemi vezani uz isplatu plaa vojnicima i dezerterstvo - uz obuku i opremanje, vojska SAD-a morala je osigurati i plae vojnicima.5 Cesti su bili primjeri da zbog neisplaivanja plaa (iz subjektivnih i objektivnih razloga) vojnici trajkaju i demonstriraju po Kabulu i tako dodatno naruavaju ionako nestabilnu sigurnosnu situaciju. Problem povezan s isplaivanjem plaa bila je i visoka stopa dezerterstva. Pojedini bi vojnici jednostavno tijekom obuke ili nakon nje otili kuama sa svom opremom i orujem i nisu se vie vraali.6 Vojnici na obuci zaraivali su 30 dolara mjeseno, 50 dolara mjeseno bila je plaa onih koji su uspjeno zavrili obuku, a plaa vojnika u aktivnim postrojbama kretala se do 70 dolara, ovisno o dunosti i specijalnostima. Novanim nagraivanjem eljelo se privui i zadrati vojnike u sustavu.

Sustav vrijednosti u drutvu takav je da taj in nije bio neobian, niti su postojali znaajniji instrumenti koji bi tome stali nakraj. Prema izvjetaju objavljenom u Interntional Crisis Groupu u oujku 2004. godine, procjenjuje se da je do sredine oujka dezertiralo oko 3000 vojnika ANA-e. Tijekom ljeta 2003. godine dezertera je bilo oko 10 posto od ukupnog broja vojnika. 5. Reforma sigurnosnog sektora Osim toga, Afganistanci su izrazito vezani za svoju obitelj i teko je naputaju. Mnogi bi prilikom premjetanja postrojbi u udaljenija podruja Afganistana dezertirali. Stoga je bilo teko osigurati sredstva za obuku, opremanje i isplaivanje plaa pripadnicima snaga ANA-e. Nevoljko sudjelovanje u vojnim operacijama protiv talibana - iako se raunalo da e biti odreenih "otpora" reformi ANA-e i da e Afganistanci izbjegavati borbu protiv talibana, nije se moglo pretpostaviti da e to biti snano izraeno. Pripadnici ANA-e teko se odluuju za borbu protiv talibana jer je rije o pripadnicima istog naroda, samo na suprotnim stranama bojinice.7 Pripadnici ANA-e sudjeluju u borbama jedino ako moraju i ako je rije o operaciji koju vode saveznici. Sami se teko odluuju na izravnu borbu, ne potuju ratna prava i obiaje ratovanja, te ine tako veu tetu nego korist.8 Usprkos problemima, osposobljavanje i popunjavanje snaga ANA-e odvija se uzlaznom putanjom, opravdavajui napore i sredstva uloena u taj projekt. U sklopu snaga ANA-e, poetkom 2007. godine bilo je 30.500 vojnika.9 Treba naglasiti da za veu uspjenost snaga ANA-e nedostaje tekog naoruanja, nedovoljna je zrana potpora operacijama, operativni proraun nije dostatan. Nadalje, ANA je jo uvijek ovisna o vojnoj potpori NATO-a i koalicije te o financiranju SAD-a. Projekt se ocjenjuje relativno uspjenim. Jedan je od razloga uspjenosti reforme snaga ANA-e u tome to je rije o tek unovaenim vojnicima, dok su se mnogi od 62 tisue demobiliziranih vojnika snaga AMF-a prikljuili policiji, privatnim zatitarskim 7 Prvi vojni borbeni angaman trupa ANA-e, pod vodstvom koalicijskih snaga SAD-a, u borbama protiv suprotstavljenih snaga zabiljeen je 23. srpnja 2002. godine u operaciji VVarrior Svveep. Operacije su vodene u Zormat oblasti pokrajine Paktive. 8 Prema Human Rights VVatchu, problem se javlja jer se pripadnici ANA-e uputaju u pljaku i povremeno prekomjerno upotrebljavaju silu, to na njihove instruktore baca loe svjetlo. 9 Izvor: http://www.nato.int/issues/isaf/fact_sheet.htm 1 Afganistan / nikad zavren sukob tvrtkama ili organiziranim krimmalnim skupinama, a ponekad i svima njima (Rubin, 2006b.). 5.2. Afganistanska nacionalna policija (ANP) Na konferenciji u Bonnu, 5. prosinca 2001. godine, dogovoreno je da nositelj obnove i obuke Afganistanske nacionalne policije bude Njemaka, uz veliku pomo SAD-a. Reforma ANP-a ukljuivala je obuku i opremanje gradskih policija, granine policije i policije zaduene za cestovni promet. Postavljeni su ciljevi i rokovi za provedbu reforme. Za provedbu temeljne obuke za sve segmente nacionalne policije rok je bio do sredine 2006. godine, a rok za cjelokupnu obuku policije zaduene za cestovni promet do sredine 2008. godine. Planirajui reformu ANP-a vodilo se rauna o zadaama koje bi ona morala ispunjavati, a to su: jaanje vladavine prava, suzbijanje korupcije i kriminala, borba protiv proizvodnje, prerade i trgovine narkoticima, razoruavanje ilegalnih skupina, zatita ljudska prava i ravnopravnosti spolova, izgradnja povjerenja u ANP i upoznavanje javnosti sa zadaama ANP-a. Cilj reforme ANP-a je stvoriti moderne i respektabilne policijske snage koje e primjenjivati zakone i odravati red, zadovoljiti sigurnosne potrebe u razvoju zemlje te biti profesionalne, kompetentne, dobro trenirane i operabilne. Projekt obuke i ustrojavanja ANP-a Nijemci su podijelili u tri dijela: > obuka policijskih snaga > rekonstrukcija policijskih objekata u cijelom Afganistanu sredstvima iz njemakih fondova > reforma ANP-a (***Assistance for rebuilding the police force in Afghanistan, 2005.). 5. Reforma sigurnosnog sektora U obuku policijskih snaga, uz veliku pomo SAD-a, Njemaka je uloila znatne napore. Poetni problemi vezani uz reformu ANP-a slini su onima s kojima su se susretale zemlje ukljuene u reformu ANA-e. Bilo je potrebno obnoviti policijsku akademiju u Kabulu, jer je ona bila nositelj strune reforme ANP-a, a ostvareni napori vidljivi

su u funkcionalnom dijelu rada ANP-a. Poela je obnova policijske infrastrukture u cijelom Afganistanu, izgraena je zgrada Ministarstva unutarnjih poslova, uspostavljeni stoeri granine policije, prometne policije, policije za borbu protiv narkotika i odjel kriminalistike policije. Izgraeni su ili obnovljeni objekti nekoliko stoera kabulske gradske policije i stoera pokrajinskih policija. Njemaka je do 2007. u rekonstrukciju ANP-a uloila vie od 70 milijuna eura. Isto tako, treba spomenuti da vie od 25 posto godinjih sredstava koje EU putem programa LOTFA (Law and Order Trust Fund for Afghanistan) donira Afganistanu dolazi iz njemakog prorauna.10 LOFTA fond je 2002. godine osnovao UNDP. Plae za pripadnike ANP-a isplauju se iz LOTFA fonda. Najvei donatori tog fonda su EU i SAD. Novac e se iz fonda isplaivati, predvieno je, sve dok afganistanski proraun ne bude sam mogao to pokrivati. Sredstvima iz LOTFA fonda financiraju se tri programa koji su oznaeni kao nuni za razvoj ANP-a. Rije je o obuci i opismenjavanju policijskih slubenika (procjene su da se oko 70 posto nepismenih javlja za policijski posao), podizanju strunosti zapovjedne strukture te poveanju plaa i povlastica (pokuava se dostii standard ANA-e) kako bi se zadrali policijski slubenici u sustavu. Nijemci su pomagali afganistanskim vlastima u izradi zakona i dokumenata vezanih uz strukturu, personalni ustroj i organizaciju policijskih snaga za cijeli Afganistan. Potom je slijedila reforma inova i platnih razreda. Od poetka je uveden proces nadzora i obuke instruktora. Vidi vie: http://www.undp.org.af/WhoWeAre/UNDPinAfghanistan/Pro-jects/sbgs/prj_lotfa.htm Afganistan / nikao zavren sukob Kako je regionalna suradnja od ivotne vanosti za sigurnost u Afganistanu i funkcioniranje ANP-a, Njemaka je organizirala Doha-II. konferenciju o graninom menadmentu u Afganistanu - regionalni pristup, u Kataru u veljai 2006. godine. Na konferenciji su razmatrani aspekti regionalne perspektive s kojima se susreu sve zemlje regije, a najizraeniji problemi su u Afganistanu. Zakljueno je da je nuna bolja suradnja graninih policija u regiji. Iako je izgradnja policijskih snaga u postkonfliktnom drutvu nunija nego izgradnja vojske, meunarodna pozornost nije dovoljno posveena izgradnji Afganistanske nacionalne policije. Mark Schneider izvrsno zapaa da je podcijenjeno ulaganje u izgradnju afganistanskih policijskih snaga, a preuveliana njihova uloga. Navodi da su financijska i struna ulaganja Njemake i SAD-a bila neznatna. Obuka je obuhvaala samo nekoliko tjedana treninga, to svakako nije dovoljno. Zbog toga je, primjerice, od svibnja 2006. do svibnja 2007. godine etiri puta vie policajaca poginulo u borbi protiv neprijatelja u odnosu na snage Afganistanske nacionalne vojske (Schneider, 2007.). Policija je bila prednja linija borbe protiv terorizma, ilegalnih prekograninih aktivnosti, krijumarenja, lokalnih vojnih voa i organiziranog kriminala. Zatita rekonstrukcijskih projekata, ukljuujui prometnice na nemirnom jugu, jo je jedna izazovna zadaa za ANP. Na svim tim zadaama proteklih godina diljem zemlje ANP je izgubio mnogo vie svojih pripadnika nego ANA, koalicijske snage i ISAF u borbama protiv pobunjenika i kriminalnih aktivnosti (Jalali, 2006.). Uza sva nastojanja, uspjenost reforme i djelotvornost ANP-a pokazala se upitnom. Sustav je funkcionirao samo u Kabulu gdje je bila i najvea koncentracija napora, moi i novca, o emu je posebno pisao Mare Herold (Herold, 2004.). Prema UN-ovim i drugim izvjeima o stanju ANP-a, vidljivo je da izvan Kabula ANP ima malo mogunosti to se tie zapovijedanja, uporabe opreme i objekata, a sve je dodatno pojaano 5. Reforma sigurnosnog sektora nefunkcioniranjem pravosudnog i zatvorskog sustava. Strunjaci koji se bave istraivanjem krijumarenja narkotika istiu da se kriminal vezan uz proizvodnju, preradu i transport narkotika poveava zbog nefunkcionalnosti policije. Visokopozicionirani zapovjednici koji su se demobilizirali iz AMF-a, Ministarstva obrane i ANA-e zaposlili su se u ANP-u te su, iz oportunistikih razloga, postali glavni zatitnici krijumara narkotika (Rubin, 2006b.). Kada usporedimo ciljeve i zadae reforme ANP-a sa situacijom na terenu, reforma bi se u dosadanjem tijeku mogla ocijeniti neuspjenom. No treba naglasiti da reforma ANP-a tee dalje. Premda je ocijenjena trenutano neuspjenom, kao i reforma pravosua i borba protiv narkotika, za razliku od njih, ima izgleda za uspjeh. Potrebno je pozdraviti i pohvaliti sve dosadanje napore uloene u reformu ANP-a i sve one koji e uslijediti, no svakako moraju biti vei. 5.3. Razoruanje, demobilizacija i reintegracija (DDR) Na konferenciji u Bonnu 5. prosinca 2001. godine dogovoreno je da nositelj projekta razoruanja, demobilizacije i reintegracije (Disarmamant, Demobilization and Reintegration - DDR) bude Japan. Uz Japan i afganistanske vlasti, za djelovanje na DDR projektu zadueni su i sudionici operacije Enduring Freedom, partneri NATO-a, meunarodne organizacije i, svakako, UN.

Zbog definiranja programa unutar DDR projekta i njegova financiranja, japanska i afganistanska vlada dogovorile su sazivanje donatorske konferencije u Tokiju. Konferencija je odrana 22. veljae 2003. godine pod nazivom Konsolidacija mira (DDR) u Afganistanu - promjena smjera "od oruja do orua", uz sudjelovanje predstavnika iz trideset pet zemalja, UN-a, EU i deset meunarodnih organizacija. Na konferenciji su postavljeni jasni ciljevi za provedbu DDR projekta te rokovi. Precizirano je da e DDR projekt trajati do 30. lipnja 2006. godine. Prije same konfeAfganistan / nikad zavren sukob rencije, afganistanske vlasti su na terenu ve bile poele raditi na razoruanju i demobilizaciji pripadnika AMF-a, a pomo osigurana na konferenciji u Tokiju omoguila je bru i bolju provedbu projekta. Afganistanskim vlastima nuna su bila financijska sredstva, bez kojih nisu mogli postii znaajnije rezultate. Uz preuzete donatorske obveze, postavljene rokove, razmjenu miljenja, na konferenciji je dogovoren i paket mjera koji je sadravao tri programa kojima e se pridonijeti uspjenosti DDR projekta. Programi su podijeljeni na mirovni proces, domau sigurnost i pomo pri rekonstrukciji. Tim programima Japan je uvelike pridonio uspjenosti DDR projekta. Provedba DDR projekta poela je u rujnu 2003. godine pilot-programima, a sredinom 2004. godine projekt je postao dostupan i na nacionalnoj razini. Afganistanska vlada svojim je programima dala maksimalan doprinos projektu. Jedan od glavnih napora afganstanske vlade bio je usmjeren na izradu stratekih dokumenata i mehanizama putem kojih e biti prihvaena i usmjeravana donatorska pomo. Izraen je program afganistanskog novog poetka (Afghanistan New Beginnings Program - ANBP) koji je ostvaren u sklopu UN-ova razvojnog programa koji je omoguio nesmetan tijek DDR projekta. Na terenu, DDR projekt bio je usmjeren na dobrovoljno razoruanje, demobilizaciju i potom reintegraciju AMFovih vojnika u afganistansko drutvo nakon vie od dvadeset godina neprekidnih sukoba. Projekt je bio otvoren svim pripadnicima AMF-a koji su to eljeli. Rije je o grupaciji AMF vojnika koji nisu bili ili htjeli biti ukljueni u novoformiranu ANA-u. Uspjeh DDR projekta bio je u uskoj vezi s uspjenou reforme svih ostalih stupova, ponajprije reforme ANA-e i ANP-a. Svi ti projekti reforme u meusobnoj su ovisnosti i neuspjeh jednog od njih nepremostiva je prepreka u realizaciji drugih projekata. Uz DDR projekt usko su bili vezani i neki drugi projekti, kao to je rasputanje ilegalnih oruanih grupa te prikupljanje 5. Reforma sigurnosnog sektora i oduzimanje ilegalnog oruja. Projektom rasputanja ilegalnih oruanih skupina (Disbandment of Illegal Armed Groups - DIAG) obuhvaena je reintegracija oko 100.000 pripadnika u vie od 1800 ilegalnih oruanih skupina. U sklopu projekta prikupljanja i oduzimanja ilegalnog oruja (Heavy VVeapons Can-tonment) nastoji se prikupiti to vie ilegalnog oruja. Uspjeno je prikupljeno oko 10.000 komada tekog naoruanja i vie od 34.000 lakog naoruanja, koje je potom stavljeno na raspolaganje ANA-i i ANP-u. Glavne su prepreke DDR projektu slaba linija zapovijedanja i voenja, mala odgovornost lokalnih zapovjednika sredinjoj vlasti, animozitet izmeu oruanih skupina, manjak javnog povjerenja u produktivnu alternativu i nemogunost zamjenskog izvora zarade. Lokalni zapovjednici i vojnici odrekli bi se oruja, dosta im je rata, no kao i mnogi drugi, svoje oruje trebali bi predati Ministarstvu obrane, kojemu ne vjeruju. Prema njihovu miljenju, to bi bilo kao da predaju oruje suprotnoj frakciji koja bi mogla upotrijebiti to oruje protiv njih. Mnogi stoga nisu predali oruje. Ljudi u ruralnim krajevima vide sredinju vlast kao frakciju, ne vjeruju joj, pogotovo ne ministru obrane Fahimu Khanu. Svemu tome treba dodati da Afganistanci oruje smatraju obiteljskim blagom, ali i prilikom da se na razoruanju zaradi." DDR projekt je zakljuen 30. lipnja 2006. godine, kako je bilo i planirano. Do tada je kroz proces razoruanja prolo 63.380 AMF vojnika, 62.044 su demobilizirana, a 60.645 ih je izabralo sudjelovanje u reintegracijskom procesu. Broj vojnika koji je proao kroz DDR projekt razlikuje se od izvora do izvora, no u konanici kree se oko navedenih pokazatelja. Potrebno je napomenuti da je sudjelovanje u DDR projektu bilo na dobrovoljno osnovi. Japanska je vlada odreenim iznosom pokuala u sklopu DDR projekta otkupljivati oruje od oruanih skupina. No pojavio se problem jer su mnogi u tome vidjeli mogunost zarade, pa je dolo do krijumarenja preteno starog oruja iz okolnih zemalja, koje je za novanu naknadu ustupano Japancima. Tako je taj pokuaj neslavno zavrio. Afganistan / nikad zavren sukob DDR projekt pokazao se i financijski opravdanim. Izdvajanjem vojnika iz AMF-a (koji su bili na plai Ministarstva obrane) na njihovim plaama utedjelo se vie od 120 milijuna amerikih dolara. Ta sredstva usmjerena su u reformu obrambenog sustava i modernizaciju.

DDR PROJEKT BROJANI POKAZATELJI O PRIPADNICIMA AMF-a KOJI SU USPJENO PROLI KROZ PROCESE RAZORUANI DEMOBILIZIRANI REINTEGRIRANI 63.380 62.044 60.645 POTPROJEKT UNUTAR DDR-a Projekt namijenjen prikupljanju ilegalnog oruja Projektom je prikupljeno Komada tekog naoruanja Komada lakog naoruanja 34.000 Tablica broj 3. Pokazatelj uspjenosti DDR projekta Nemogue je posve tono izraunati koliki je financijski angaman svakog projekta, pa tako i DDR projekta. Zbog poslovine aurnosti Japanaca, o DDR projektu imamo najvie dostupnih pokazatelja, u odnosu na druge projekte i sveukupne procese u Afganistanu. Prema dostupnim podacima, japanski dunosnici izraunali su da je DDR projekt bio vrijedan 141 milijun amerikih dolara. Doprinos donatorskih zemalja prikazan je u tablici broj 4. Da bi osigurala nastavak demobilizacije i reintegracije bivih AMF-ovih vojnika, a nakon zakljuivanja DDR projekta, afganistanska je vlada, u suradnji s UNDP-om, preko Programa afganistanskog novog poetka (ANBP) pokrenula Projekt reintegra5. Reforma sigurnosnog sektora cijske podrke (Reintegration Support Project - RSP).12 Znaenje RSP-a je trostruko: prvo, otvorila se mogunost za demobilizaciju i reintegraciju vojnika koji nisu obuhvaeni DDR projektom; drugo, pruila se mogunost educiranja vojnog osoblja unutar sustava ANA-a zbog omoguavanja napredovanja u slubi i tree, omogueno je stjecanje novih znanja i vjetina svim demobiliziranima tako da budu uspjeni u alternativnim zaposlenjima. ZEMLJA IZNOS DONACIJA Japan 91 milijun USD Velika Britanija 19 milijuna USD Kanada 16 milijuna USD SAD 9 milijuna USD Nizozemska 4 milijuna USD Norveka 0,8 milijuna USD vicarska 0,5 milijuna USD EU komisija 0,1 milijun USD UKUPNO 141 milijun USD Tablica 4. Pokazatelj novanih doprinosa DDR projektu DDR projekt je ocijenjen u potpunosti uspjenim te je kudikamo najuspjeniji projekt u reformi sigurnosnog sektora. Razlog je u dobrom upravljanju afganistanskih vlasti (kojima su izdano pomogle donatorske zemlje, posebno Japan) i predanom sudjelovanju partnera u projektu. No, najveu zaslugu za uspjenost projekta imaju stanovnici Afganistana, koji su u DDR projektu prepoznali vrijednost i mogunost rjeavanja problema demobilizacije, reintegracije, razoruanja i predaje ilegalnog oruja. 12 ANBP - Program afganistanskog novog poetka je vladin program razvijen uz pomo UNDP-a. ANBP je program koji je razvijen usporedno s DDR projektom. Bilo je jasno da vremenskim zavretkom DDR projekta svi pripadnici AMF-a nee biti pravodobno demobilizirani i reintegrirani u afganistansko drutvo, zbog toga ANBP nastavlja proces tamo gdje je DDR projekt stao. Afganistan / nikad zavren sukob 5.4. Reforma pravosua Bonnskim sporazumom dogovoreno je da Italija bude nositelj projekta reforme pravosua13 te da sustav bude uspostavljen u suradnji s UN-om. Zadae su bile uiniti pravosudni sustav neovisnim. Poetnim problemima oznaeni su sveprisutna nesigurnost i nepostojanje sustava pravosua (emu su pridonijela desetljea rata i posebno vladavina talibana) te nepovjerenje stanovnitva prema institucijama drave pa je to povjerenje trebalo vratiti. Generalne procjene bile su da ne postoji dobra komunikacija i koordinacija na svim razinama izmeu

postojeih i sudova u formiranju te da je voenje sustava slabo. Zakljueno je da e bez reforme pravosudnog sustava i uspostave snanog zakonodavstva napori uloeni u reforme ostalih stupova sigurnosnog sektora (posebno reforme ANP-a i borba protiv narkotika) biti uzaludni. Jer ako nema pravosudnog sustava koji e procesuirati ono to su ostvarili pripadnici ANP-a i svi ukljueni u borbu protiv narkotika, uzaludan je njihov trud. Kao vodea zemlja u reformi pravosua, Italija je u suradnji s UN-om, organizirala konferenciju u Rimu pod nazivom Rimska konferencija o pravosuu u Afganistanu, 19. i 20. prosinca 2002. godine. Uz Italiju, sudionici su reforme pravosua i ostale zemlje ukljuene u misiju ISAF-a i operaciju Enduring Freedom. Organizacija UN-a institucionalnom suradnjom ukljuila se u projekte reforme, putem svojih agencija i programa (UNAMA, UNDP, UNODC). Na Rimskoj konferenciji dogovorena je i predstavljena strategija obnove pravosudnog sustava u Afganistanu. Odreen je cilj reforme - domai pravosudni sustav treba biti izgraen u skladu s islamskim naelima, meunarodnim normama i vladavinom prava afganistanske pravne tradicije. Kao nedostaci koje u poetku treba ukloniti oznaeni su: pravosudni sustav ima pro13 Italija je preuzela znaajne uloge u Afganistanu, jako je zainteresirana za napredak reforme sigurnosnog sektora i poboljanje sigurnosne situacije u zemlji. Italija je pruala utoite kralju Zahiru Shahu od 1973. godine, od vremena kad je kralj vojnim puem zbaen s prijestolja, do njegova povratka u Afganistan. 5. Reforma sigurnosnog sektora blema s manjkom kvalificiranog osoblja i sudaca, devastiranim objektima i nejasno odreenim zatvorskim sustavom. Doneseni su zakljuci kojima e se reforma pravosudnog sustava temeljiti na dva potprojekta: ostvarivanju i podupiranju politikih procesa u izgradnji pravosudnog sustava te osiguravanju financijske i tehnike pomoi potrebne za reformu pravosua. Uz Italiju kao nositelja, u reformi pravosua sudjeluju afganistanske vlasti, UN te donatorske zemlje u izgradnji sustava. Jedan od znaajnih koraka u reformi zakonodavstva bilo je donoenje novog ustava (novi ustav donesen je u sijenju 2004. godine). Novim ustavom odreeno je da je Vrhovni sud najvii pravosudni organ u Afganistanu. UN je putem UNDP-a ukljuen u uspostavljanje pravosudnog edukacijskog sustava, potom u obnovu objekata Ministarstva pravosua, Vrhovnog suda i Ureda dravnog odvjetnitva. S vremenom je uoeno da zemlje sudionice u reformi forsiraju vlastite zamisli te da ne postoji koordinacija. Vidljivo je to u paralelnom postojanju dvaju legalnih edukacijskih sustava - Fakulteta prava i politikih znanosti (po uzoru na francuski model) i Fakulteta erijatskog prava. Takvim nekoordiniranim nastojanjima, posredno i neposredno, svaki sudionik reforme nastojao je ostvariti osobni primat i dugorono vezati pojedine dijelove afganistanskog pravosudnog sustava za svoje institucije. U reformi zatvorskog sustava zabiljeeno je uspjeno djelovanje UNODC-a. Kljuna promjena u reformi zatvorskog sustava provedena je u premjetanju zatvorskog sustava (zatvori i zatvorska administracija) iz djelokruga Ministarstva unutarnjih poslova u djelokrug Ministarstva pravosua. Najvei je problem funkcioniranje sustava u podrujima izvan "otoka zvanog Kabul". U glavnom gradu, gdje je koncentracija vladinih institucija, meunarodnih snaga i organizacija najvea, ostvaren je odreeni napredak u reformama, ali i tu su vidljivi Afganistan / nikad zavren sukob problemi. No svi ti problemi progresivno se poveavanju kako se udaljenost od Kabula i drugih gradova poveava. Problem su mali sudovi u oblastima i pokrajinama, udaljeni od Kabula, sa slabim sustavom komunikacija, nedovoljnim brojem sudaca i administrativnog osoblja te slabim nadzorima nad djelovanjem sudova. Pravosudni sustav u ruralnim krajevima trpi zbog nedovoljno educiranih djelatnika, izraene korupcije, nepotizma, a ponegdje ak i opeg bezakonja. Takvo je stanje u pravosuu kontraproduktivno i prua izrazito lou sliku lokalnom stanovnitvu. Osim toga, tijekom 2006. i 2007. godine paralelni sustav vlasti talibani su uspostavili u junim i jugoistonim pokrajinama koje granie s Pakistanom. Naime, talibani su u tim podrujima toliko snani da zdruene snage NATO-a, operacije Enduring Freedom i domae snage sigurnosti ne mogu uspostaviti ni kontrolu nad tim podrujem, a kamoli ostvariti uvjete za pravilno funkcioniranje vlasti. Na tom prostoru talibani su razvili svoje sustave upravljanja. O kakvom je odnosu snaga na terenu rije govori i to da su talibani uspostavili svoje sudove koji djeluju bolje od onih legitimnih. Ljudi se najprije obraaju njima, imaju vie povjerenja u te sudove nego one vladine koje oznaavaju korumpiranima, sporima i loima (Rubin, 2006b.). Ne funkcioniraju ni drugi sustavi institucija koje bi trebale biti sposobne osigurati osnovne potrebe drave: sigurnost, provoenje prava, pruanje usluga i pravne zatite. Afganistanskim vlastima nedostaje osoblja i

infrastruktura potrebna za provedbu osnovnih funkcija drave i drutva. Zbog toga je reforma pravosua ocijenjena neuspjenom. 5.5. Borba protiv narkotika Konferencijom u Bonnu (5. prosinca 2001. godine) za borbu protiv narkotika zaduena je Velika Britanija. Uz Veliku Britaniju, Afganistan i UN, kao glavne poluge te reforme, u provedbi sudjeluju snage iz operacije Enduring Freedom, partneri NATO, meunarodne organizacije i svakako regionalne zemlje. Borba protiv 5. Reforma sigurnosnog sektora narkotika sigurno je najtei i najkompleksniji od svih pet stupova reforme sigurnosnog sektora. Borba protiv narkotika zadire u sve pore afganistanskog drutva, u opstojnost ljudi koji ive od uzgoja maka, tie se svih u dravnoj slubi (policija, pravosue, vojska, carina, poljoprivreda, sredinja vlast) te utjee na stabilnost u regiji. Trgovina narkoticima nezakonita je djelatnost, ali prihodi od nje kao dio sive ekonomije posredno ine velik priljev novca u ionako upljikavom dravnom proraunu. Tako borbu protiv narkotika treba promatrati i kroz prizmu namicanja sredstava potrebnih za dravne investicije, na koncu i za borbu protiv narkotika. Afganistanska vlada opravdava borbu protiv narkotika, ulae znatne napore i spremna je za svaki oblik suradnje sa zainteresiranim partnerima vezanim uz tu problematiku. Nastojanja afganistanske vlade bit e obraena u zasebnom poglavlju u kojem se govori o razvoju vlastitih sposobnosti. Ovdje e biti dan prikaz angamana koji ostvaruju inozemni sudionici ovog projekta. Izmeu 1992. i 1995. Afganistan je proizvodio izmeu 2200 i 2400 tona opijuma godinje, parirajui Burmi, najveem svjetskom proizvoau maka i preraivau opijuma sredinom 90-ih. No, 1997. godine, irenjem talibanskog teritorija prema Kabulu i dalje na sjever, proizvodnja opijuma u Afganistanu popela se na rekordnih 2800 tona. Samo dvije godine poslije, 1999. godine, proizvodnja se poveala na 4500 tona opijuma, s tendencijom daljnjeg rasta (***Afghanistan Opium Survev, 1999.). Prema podacima UNODC-a, ureda UN-a za borbu protiv kriminala i zloporabe droga, seljaci dobiju manje od 1 posto ukupnog profita ostvarena opijumskom trgovinom, 2,5 posto ostaje u Afganistanu meu preprodavaima, a 5 posto se utroi u zemljama kroz koje heroin prolazi na putu prema zapadu. Najvei dio zarade ide krijumarima i dilerima u Europi i SAD-u, krajnjim odreditima narkotika. Putovi distribucije narkotika Produkt prerade opijuma, heroin, pokazao se nepresunim izvorom financiranja talibana, lokalnih vojnih voa i ilegalnih Afganistan / nikad zavrSen sukob oruanih skupina. Svima im je bilo svojstveno da su ulagali maksimalne napore u proizvodnju, preradu i prodaju narkotika (Rasanavagan, 2004.). Usprkos borbi protiv narkotika, posao nesmetano cvjeta i stalno se poveava. Krijumari narkotika razgranali su transportne putove i uspostavili kontakte s inozemnih kriminalnim grupama u prebacivanju narkotika iz Afganistana prema potroaima u cijelom svijetu. Kopnenim putem organiziraju se konvoji koji prenose narkotike do susjednih zemalja. Na jug putovi vode preko be-ludistanskih pustinja, prema lukama na obali Pakistana, pa dalje. Na sjeveru nastoji se stii do zemalja sredinje Azije. Prema zapadu, zaobilazei Teheran, putovi idu prema istoku Turske, potom balkanskom rutom do zemalja Europe. Na istok prema rastuem kineskom tritu. Ruska mafija, koja je veze s narko-podzemljem u Afganistanu uspostavila tijekom sovjetske okupacije zemlje, koristi svoje mree za prijenos narkotika u Rusiju i Europu. Isto tako, u trgovinu narkoticima izrazito snano ukljuene su i turske i kineske kriminalne skupine. Problem povezan s narkoticima izravno i neizravno pogaa sve zemlje regije. Osim to se preko njihovih teritorija odvija transport narkotika prema zapadu, gdje postiu najviu cijenu, velika koliina ostaje i u njima za lokalnu konzumaciju. Na taj nain u zemljama regije stvoreni su milijunski ovisnici o drogama, to izravno pogaa politiku i ekonomiju svih tih zemalja. Krijumarenje droga u tranzitnim je dravama dovelo do znatnog poveanja broja HIV pozitivnih, oboljelih od side te znatno poveanje organiziranog kriminala i prostitucije. Stanje na terenu U sklopu borbe protiv narkotika u Afganistanu, cilj je smanjiti povrine pod makom, sprijeiti proizvodnju opijuma i njegovu preradu u heroin te onemoguiti krijumarenje opijumskih produkata. Galopirajua narkoindustrija utjee na politiku, sigurnosnu i ekonomsku nestabilnost zemlje te s njome povezanu sveprisutnu korupciju. Sve to velika je opasnost za legalno iza5. Reforma sigurnosnog sektora branu afganistansku vladu. Afganistan ne moe oekivati razvoj demokracije sa stabilnim dravnim aparatom i vladavinu prava sve dok trgovina narkoticima dominira njegovom ekonomijom.

Velika Britanija i SAD, kao dvije zemlje koje su najvie ukljuene u borbu protiv narkotika, razvile su paket mjera sastavljen od pet meusobno povezanih programa kojima nastoje odgovoriti na izazove narkoindustrije: > program javnog informiranja usmjeren je na poticanje afganistanskih seljaka da prestanu uzgajati mak i sudjelovati u trgovini opijumom > program zamjenskih izvora zarade - njime se nastoji, putem raznih agencija i organizacija (npr. USAID), uspostaviti ekonomska alternativa uzgoju maka > program eliminiranja i iskorjenjivanja - njime se nastoji sprijeiti uzgoj i iskorijeniti povrine pod makom > program zabrane povezan je s izgradnjom afganistanskih kapaciteta da mogu otkriti i unititi laboratorije u kojima se prerauju narkotici, ukljuuje zabranu i sprjeavanje uvoza kemikalija potrebnih za preradu i rafiniranje opijuma te uhienje glavnih krijumara > program reforme pravosudnih organa i primjene zakona - njime se nastoji pomoi afganistanskim vlastima u izgradnji kapaciteta za uhiivanje, procesuiranje te kanjavanje krijumara i korumpiranih dunosnika. U borbi protiv narkotika sudjeluju i sljedei imbenici: > Timovi s programom eliminacije maka (Poppy EHmination Program Teams - PEP) sastavljeni su od 8 do 10 Afganistanaca i inozemnih savjetnika koji rade s pokrajinskim dunosnicima u provedbi programa javnog informiranja, zamjenskih izvora zarade, u programu eliminiranja i iskorjenjivanja maka te u programu zabrane. Usto, nastoje pravodobno osigurati dostavu legitimnog sjemena seljacima. Timovi PEP-a ustrojeni su i operativni na pokrajinskoj razini. Afganistan / nikad zavrSen sukob > Afganistanske snage za iskorjenjivanje maka (Afgan Eradication Force - AEF) nastale su iz neuspjenih snaga (Afghan Central Poppy Eradication Force - CPEF). Navedene vladine snage operativne su po potrebi na podruju cijele zemlje. Utemeljio ih je i opremio SAD te ih logistiki podupire. > Nacionalna postrojba za borbu protiv narkotika (National In-terdictional Unit) usmjerena je na smanjenje krijumarenja i na procesuiranje odgovornih. Osnovala ju je te je savjetodavno vodi amerika Uprava za borbu protiv narkotika (Drug Enforcement Administration - DEA). Proizvodnja opijuma dola je do izraaja nakon afganistan-sko-sovjetskog rata. Naime, tijekom afganistanskosovjetskog rata Sovjeti su unitavali agrokulture u Afganistanu, sjekli su briljivo uzgajane vonjake, spaljivali ume, unitavali stoljetne sustave natapanja, a sve u ime osvete, unitavanja sklonita mudahedinima i onemoguavanja povratka izbjeglog stanovnitva. Kad se stanovnitvo vratilo, nije moglo uzgajati tradicionalne poljoprivredne kulture. Dodatne probleme inili su im teko obradivo i nekvalitetno zemljite, nedostatak kia te potpuno uniteni sustavi natapanja. Zbog toga su se seljaci okrenuli uzgoju maka, kao jedinoj brzoj i isplativoj alternativi u ionako izrazito tekom okruenju. Borbu protiv narkotika moemo promatrati i kroz prizmu zainteresiranih u sukobu oko uzgoja maka: > seljaka koji ga uzgajaju > krijumara > birokracije > potranje za narkoticima > regionalne suradnje zemalja na suzbijanju krijumarenja > snaga u operaciji Enduring Freedom, misiji ISAF-a i domaih snaga sigurnosti. Svaka od navedenih grupacija ima svoje vienje stvarnosti vezano uz uzgoj maka, svoju istinu i ogranienu mogunost manevra. 5. Reforma sigurnosnog sektora Afganistanske sigurnosne snage nisu jo dosegnule razinu da se same mogu uhvatiti u kotac sa sigurnosnim pitanjima u zemlji, a najmanje u pitanjima sprjeavanja, suzbijanja i iskorjenjivanja uzgoja maka i trgovine narkoticima. Svaka godina nanovo je rekordna po proizvodnji opijuma, potvrujui najpesimisti-nije pretpostavke o nemogunosti zaustavljanja tog trenda. Tako je 2005. godine proizvedeno 4100 tona opijuma, ve 2006. godine proizvedeno je 6100 tona opijuma, a za 2007. godinu predvialo se poveanje 34 posto, sveukupno 8200 tona opijuma (***Afghan opium production at record high, 2007.). To je priblino polovica BDP-a Afganistana. Prema procjeni UNODC-a, tijekom 2007. godine proizvodnja opijuma u Afganistanu ini 93 posto cjelokupne svjetske proizvodnje (***Security in Afghanistan, 2007.). Opijumski novac utjee na korupciju afganistanskog drutva od vrha do dna. Za preradu opijuma u heroin u zemlju se prokri-jumari tisue tona kemikalija. Da bi se to ostvarilo, konvoje tite ilegalne paravojne formacije, no ponekad su ukljueni i ANA i ANP. Opijati slobodno prolaze u Iran, Pakistan, zemlje sredinje Azije. Polja maka su netaknuta jer su lokalni

dunosnici zastraeni, glavni trgovci opijumom nikada nisu osueni jer su lokalni suci podmieni, a vii dunosnici ute o svemu jer i oni dobivaju svoj dio. A i pojedini guverneri pokrajina i vladini dunosnici ponegdje su glavni narkoigrai (Herold, 2004.). Potkraj 90-ih godina 20. stoljea susjedni Pakistan bio je vei proizvoa narkotika od Afganistana. Zbog ega onda jednostrano promatranje Afganistana, kada se polja maka prostiru s obje strane granice? Moda zato stoje Pakistan ipak pripadnik antiteroristike koalicije, saveznik SAD-a u regiji i zemlja s nuklearnim kapacitetom. Da bi se postigao uspjeh u borbi protiv narkotika u Afganistanu, na zemlju treba promatrati kao na dio ire regije (kao dio sredinje Azije ili Euroazije), a ne kao na izoliran sluaj. Seljaci su u cjelokupnom zbivanju sasvim druga pria, trenutano nemaju alternativu uzgoju maka. Da bi se postigli rezultati Afganistan / nikad zavren sukob \ i odvratilo seljake od uzgoja maka, potrebni su snaniji razvojni programi (uz postojee) i vea donatorska pomo. Seljacima treba omoguiti dugoroni izvor prihoda. Iskorjenjivanje maka s polja prije znaajnijeg ekonomskog razvoja neefikasno je i puno suprotnosti (Rubin, 2006b.). Pokrajina Helmand srce je talibanskog otpora i proizvodnje opijuma. Prema procjenama, polja maka zauzimaju samo 4 posto afganistanske obradive povrine, no u zemlji koja pati od sua i nedostatka kie, mak, kao kultura koja zahtijeva minimalno vode, privlaan je seljacima, pogotovo u sunijim podrujima. Seljaci se pitaju to je s obeanim poslovima, gradnjom kanala za natapanje, obeanim zamjenskim kulturama i njihovim otkupom, obeanim stadima stoke, gradnjom prometnica. I mnogim drugim obeanjima. Isto tako, za poslove koji se nude plae su puno manje od mogunosti zarade uzgojem maka. S druge strane, seljaci su prisiljeni uzgajati mak, nemaju drugu mogunost, talibani i Al-Qaida ih na to prisiljavaju, prijete smru njima i lanovima njihovih obitelji. Kada sagledamo razloge, seljaci ne uzgajaju mak zbog neke zarade, jer ionako ive ispod civilizacijskog minimuma, ve to rade zbog prisile i pukog preivljavanja, nalazei se na samom dnu tog "uasnog hranidbenog" lanca. Napor britanskih snaga koje se bave borbom protiv narkotika uzaludan je ako i druge lanice NATO-a ne rade isto. Dogaaji na terenu nespojivi su s misijom saveznikih snaga u Afganistanu, no ipak su svakodnevni. Amerike snage u junim i jugoistonim podrujima Afganistana uspostavile su neki oblik preutnog saveznitva s lokalnim vojnim voama na zajednikoj borbi protiv talibana (Friborg, 2004). Zbog nedovoljnog broja vojnika koalicijskih trupa, snage SAD-a spremne su i na ovakvu suradnju samo da bi ostvarile napredak u borbi protiv talibana, pritom okreui glavu od trgovine narkoticima lokalnih vojnih voa. A oni su jednako zainteresirani za suradnju s vojskom SAD-a jer borei se zajedno rjeavaju se talibanske konkurencije u proizvodnji i trgovini narkoticima. 5. Reforma sigurnosnog sektora Malo je primjera obustave proizvodnje opijuma i prelaska na alternativne biljne sorte (pamuk ili uzgoj voa). Seljacima koji su prestali uzgajati mak nije dovoljno samo dati sjeme zamjenskih kultura, a ne osigurati im plasman tih proizvoda (nema infrastrukture, ponajprije prometnica, skladita...). A opijum ne zahtijeva vee trokove skladitenja i ne gubi svojstva i nakon loeg skladitenja, kao voe na primjer. Usto, stanovnitvo radije raspolae odreenom koliinom opijuma, koji uvijek mogu prodati ili zamijeniti za robu, nego novcem koji je tijekom prolosti zbog hiperinflacije brzo gubio vrijednost. Trgovinu narkoticima mogu sprijeiti: borba protiv korupcije na svim razinama, uhienja i procesuiranje onih koji su ukljueni u trgovinu narkoticima, poboljanje granine kontrole, bolja obuka i jaanje policije. Dakako, treba unaprijediti i pravosudni sustav. Nadalje, susjedne zemlje trebaju uiniti vie; moraju zaustaviti nelegalne prelaske granice, prestati podravati i financirati etnike i vjerske paravojske u Afganistanu, ne smiju im pruati utoite na svom teritoriju. Zatim treba pojaati borbu protiv terorista i lokalnih vojnih voa ("gospodara kaosa"). Pobunjenici ne mogu biti pobijeeni bez zaustavljanja trgovine narkoticima, to je za njih nepresuan i ivotno vaan izvor financiranja. Pitanje opijuma odavna je prelo iz domene civilnih struktura te zahtijeva zajedniku civilno-vojnu suradnju. Zbog svega navedenoga, projekt se ocjenjuje neuspjenim. Zakljuak poglavlja Dva od pet stupova reforme oznaena su relativno uspjenima dok su tri ocijenjena podbaajima. Kao relativno uspjenim projektima reforme sigurnosnog sektora oznaeni su: reforma ANA-e i DDR projekt. Najuspjeniji meu svim stupovima reforme, DDR projekt, jedini je imao i vremensko ogranienje trajanja, uspjeno je voden i priveden zavretku. Sto se tie reforme snaga ANA-e, taj se stup reforme moe ocijeniti relativno uspjenim jer, usprkos izraenim problemima, puno su vei pozitivni uin-

Afganistan / nikad zavren sukob ci tog sektora od negativnih uinaka. Reforma ANP-a, reforma pravosua i borba protiv narkotika ocijenjeni su podbaajima. Procjene i razlozi neuspjeha? Analizom i istraivanjem utvreni su mnogi razlozi neuspjeha, a najbolji prikaz neuspjeha je uvid u stanje na terenu i nepovjerenje stanovnitva prema institucijama i programima unutar ta tri stupa reforme sigurnosnog sektora. Na koncu, sve je pitanje uloenog i kao posljedica toga dobivenih rezultata. Dvije fatalne slabosti vlade Afganistana danas su ministarstva unutarnjih poslova i pravosue. Oznaeni su korumpiranima i bez osnovnih vjetina, opreme i sredstava. Bez efikasne i potene administracije, policije i sudstva, drava ne moe uiniti puno da omogui unutarnju sigurnost (Rubin, 2006b.). U neuspjela tri stupa reforme sigurnosnog sektora uloeno je puno manje novca, napora i sinergijskog djelovanja nego to je potrebno da bi se mogli oekivati uspjeni rezultati. Problem je i u tome to zemlje, koje su krenule kao nositelji odreenih projekata, nisu niti mogle naslutiti s kakvim e se problemima susresti na terenu i koliko ljudskih i financijskih potencijala trebaju uloiti u ostvarivanje cilja. Osim toga, mnogi se propusti mogu pripisati nedostatnoj komunikaciji i koordinaciji meu subjektima koji su bili ukljueni u projekte. Iznimno je vano sve uspjehe i neuspjehe u reformama povezati s pitanjem nesigurnosti u Afganistanu koja je mnogostruko oteavala pozitivan razvoj situacije vezane uz reforme sigurnosnog sektora. Prema Barnettu R. Rubinu, dva su izvora nesigurnosti u Afganistanu: prvi su neprijatelji vlade, a drugi lanovi same vlade. U objanjenje prve skupine izvora nesigurnosti ne treba iroko ulaziti, rije je uglavnom o poznatim oponentima (talibanima, Al-Qaidi i mudahedinskoj skupini Hekmatvara). Druga skupina izvora nesigurnosti, koja je prikrivena, puno je opasnija za dugoroni razvoj Afganistana. Nju predstavljaju protivnici vlade, ali koji sjede u samoj vladi i parlamentu. Rije je o lokalnim 5. Reforma sigurnosnog sektora vojnim voama koji su dobili pozicije u najviim tijelima vlasti, bilo Bonnskim sporazumom, bilo na izborima te su imali mogunost opstruirati svaki pokuaj napretka (Shaikh, 2003). Navest emo samo neka od najzvunijih imena: Ismail Khan'4 i Abdul Rashid Dostum15. Bonnski sporazum samo im je potvrdio zateeno stanje na terenu i dao im legitimnost. Isto tako, provedbom izbora mnogi od njih uspjeli su osigurati sudjelovanje u legitimnoj vlasti. Izvor problema su i oni koji su financirali i pruali utoite neprijateljima sredinjih vlasti. Bez financijske pomoi iz razliitih fundacija, logistike potpore i sklonita, ponajprije u Pakistanu, talibani i Al-Qaida izgubili bi dugoronu mogunost ugroavanja afganistanskih snaga sigurnosti i snaga unutar operacija Enduring Freedom i ISAF. Koliko god je znaajan za odravanje i ak jaanje pozicija neprijatelja afganistanskih vlasti financijski i logistiki utjecaj na situaciju, isto je toliko znaajan i diskurs u strategiji prema Afganistanu i nesnalaenje u postojeoj situaciji u redovima najviih razina, u SAD-u, onih koji donose odluke. Rije je o neprincipijelnoj politici SAD-a prema Afganistanu. Naime, State Department ulae mnogo truda u pomaganje sredinjim vlastima u Kabulu, ini to i Pentagon, ali Pentagon na terenu preferira suradnju s 14 Jedan od prvih ustanika protiv komunistike vlasti u Afganistanu potkraj 1970-ih i invazije SSSR-a. Bio je guverner Herata, tijekom vladavine talibana biva zarobljen, no uspjeno bjei iz njihova zatvora u oujku 2000. godine. Porazom talibana ponovno preuzima vlast u Heratu i okolnim pokrajinama. Kharzai ga je u rujnu 2004. godine smijenio s mjesta guvernera Herata, ali ga je ubrzo zbog njegove velike popularnosti i snane paramilicije morao vratiti u politiku kako bi izbjegao oruani sukob. Postavio ga je na mjesto ministra energije i voda, u Kabul, pokuavajui ga na taj nain odvojiti od snane baze u Heratu. 15 Bivi komunistiki voa etnike uzbeke skupine Junbish-1 Milli-yi kontrolirao je sjeverni Afganistan prema granici s Uzbekistanom do 1998. godine, sve do bijega u inozemstvo pred talibaniskim snagama. Svrgavanjem talibana vratio se u Mazar-e Sharif i kontrolirao etiri sjeverne pokrajine. Dao je ostavku na mjesto voe Junbish-I Milli-yi kako bi 1. oujka 2005. godine preuzeo poziciju zapovjednika glavnog stoera afganistanske vojske. S te pozicije je razrijeen poetkom 2008. godine zbog optubi za otmicu biveg saveznika potom rivala Akbar Baija. Dostum i vlada Afganistana sve vrijeme se nadmeu nad kontrolom sjevernog Afganistana. Afganistan / nikad zavren sukob lokalnim vojnim voama. Pentagon ne samo da surauje nego i novano pomae vojne voe koji imaju svoje paravojne formacije i totalitarno vladaju pokrajinama.16 Istina je da ti isti vojni voe borbeno djeluju protiv talibana i Al-Qaide, i to puno uspjenije od pripadnika ANA-e, istina je da oni sami pokuavaju utjecati na razvoj i napredak u pokrajinama kojima vladaju, pa ak postoje primjeri dobro voenih gradova i pokrajina s napretkom vidljivijim nego to bi ga sredinja vlast realno mogla postii. No, sve to je sekundarno nastojanje, primarno se

svuda i uvijek svodi na maksimalno ugaanje sebi, na poboljanje vlastitog statusa. Primjer je i smijenjeni Ismail Khan iz Herata, koji se godinama trudio i uspijevao u nakani da pobolja ivotne uvjete u Heratu. Od poetka otpora sovjetskoj okupaciji, iji je inicijator bio, vodio je Herat poprilino uspjeno, no sve to provodio je autokratskom metodom te je "kastinski" uredio ivot u Heratu. Lokalni vojni voe sva sredstva ostvarena od carina i drugih poreza, od trgovine narkoticima (koju podupiru i tite) zadravaju sebi, afganistanski proraun ostaje bez toga novca. Da ironija bude vea, mnogi od tih lokalnih vojnih voa legitimni su zastupnici u Lova jirgi i visokopozicionirani dunosnici sredinjih vlasti. Kada se sagledaju kontradiktornosti amerike politike prema Afganistanu, postavlja se pitanje tko je vodi, State Department ili Pentagon. Afganistanskom narodu je svejedno, ionako preteno nisu upueni u politiku "globalnog hegemona" niti ih previe zanimaju trvenja amerikih dunosnika. Sve to vide jest loe stanje i jo loija perspektiva Afganistana. esti su primjeri, i to dokumentirani (Human Rights VVatch), da lokalni vojni vode pljakaju, iznuuju, bezrazlono zatvaraju i openito zlostavljaju stanovnitvo, a sve pod okriljem i zatitom amerikih trupa na terenu. To znai da su vojni voe, izravno i neizravno, plaani novcem poreznih obveznika SAD-a i drugih zemalja. Velik dio toga zabiljeio je Afgan Independent Human Rights Commission (AIHRC). se [od r^surusej :_ vjxv^ sefod i^sunjsed eU(SJAOd euspoA |Aopej6 0 |UAe|6 !^su!fej>|Od epuaBan B !M|SQ U 6900 i>jsf!pu| jnSer Sa M9N Bf|pU| o O B|LUIS ujb6|puel|o 3^ j0-f"euepue }mox uuex u,bjb_ pBqeiuB|S|3fl?lE _JBDBUIJK , . uc;cijs ui;; o,ubjsiubBjv C BU! :;ueniB!?q ; c> U'Ebo^. peq'ezAa_____ L V^L^i / qo?n>)EddsiUoii64ri6'-~------^--x ^ 1 "-:-c\ qeuBU,|yVs|Aj ', -^U_Eyfij9^ UBlS!U8LU>|jni lltlliSI:*--^ Q Ajbiaj ieosni/\i ____ PEJ!B(ri| \ qesp>j \ seqqv a-jepuegl o uBaiJ9

L1BJ| --RBMMSBI/M iBqer3L|SV oi Karto 2: Nastojanja Pakistana da trasira naftovode Navoi Uzbekistan Turkmenistan ^SamaTkandj^Lpiimobo^ rvirgiStan _DuTadikistan V Mary Meymaneh Aybak -eBagtrlan ,.. (----' - ) \ ^' Bamian oo '0"aI ^adabad Chaghcharan May% giianrKabul jM^ad Baraki Baraki CjT\ Afganistan Tarin Kowt Ghazm Gardez. Zareh Sjharn Peshavvar ^ Srinagarj 'Ra\*alpind|lslam^ad / Oalat Zaranj LashkaOah Kandahar 0 .-v-ST Pakistan Iran Indija Legenda i________ O Q Podruje pod nadzorom talibana rujan 1996. Podruja pod nadzorom Sjevernog saveza 1.10.2001-8.10.2001. Podruja na kojima se skupljaju izbjeglice iz Afganistana j Dravne granice Saveznike zrane baze na poetku sukoba Vjerojatne baze Osame bin Ladena Zrani napadi saveznikih snaga Ofenzive Sjevernog saveza Pravci kretanja izbjeglica Karta 4: Kopnena ofenziva Sjevernog saveza Afganistan / nikad zavren sukob Glavni grad Afganistana Kabul je multietniki grad smjeten 1800 metara nad morem s procijenjenim brojem stanovnika od 3 do 4 milijuna. Smjeten na platou izmeu planinskih lanaca Hindukua s ogranienim prostorom irenja grada - svaki dio se nastoji iskoristiti za ivot. Afganistan / nikad zavren sukob Pored obnove u posljednjih nekoliko godina veina graevina u Kabulu je u derutnom stanju zbog desetljea ratnih razaranja. Afganistan / nikad zavren sukob Motorizirana ophodnja pripadnika ISAF-a Kabulom. Afganistan / nikad zavren sukob Uniteni tenkovi i transportna vozila iz afganistansko-sovjetskog rata postali su nezaobilazni dio pejzaa po cijeloj zemlji.

Afganistan / nikad zavren sukob Prosjena policijska postaja Kabulske gradske policije na jednoj od ulaznih toaka u grad. Kabulski policajci rade u vrlo skromnim i esto za rad nedostatnim uvjetima. Afganistan / nikad zavren sukob Pripadnici Kabulske gradske policije postrojeni prigodom uruenja certifikata o zavrenoj obuci koju su provodili pripadnici ISAF-a. Aktivnosti obuke afganistanskih snaga sigurnosti posebno se cijene na svim razinama afganistanske vlasti i meunarodne zajednice. Afganistan / nikad zavren sukob Ostaci nekadanjeg sjaja: Kraljeva palaa izgraena 1920-tih najveim dijelom devastirana je tijekom afganistansko-sovjetskog rata. Zavretkom tog rata palau su dodatno unitavali etnike skupine u graanskom ratu gdje je glavni cilj bio zauzimanje Kabula. De\iihtuana kraljevska grobnica Afganistan / nikad zavren sukob Kabul iz zraka: prenapueni grad od 3 do 4 milijuna stanovnika koji su stisnuti na uskoj povrini uz rijeku imenom Kabul s velikim prilivom novih stanovnika. Afganistan / nikad zavren sukob Nepristupaan teren uokolo Kabula. Openito teren u Afganistanu je izuzetno neprohodan. U zemlju se teko ulazi a jo tee izlazi. Za svaki znaajniji ulazak/izlazak potrebno je koristiti se zranim putem. Usprkos nastojanjima da se DDR projektom razoruaju Afganistanci, mnogi su zadrali u privatnom vlasnitvu impresivan arsenal naoruanja i vojne tehnike. Slike na stranicama 184. -182. su iz arhive pripadnika ISAF-a. 6. POKRAJINSKI REKONSTRUKCIJSKI TIMOVI Rat u Afganistanu nije poeo s talibanima i nee nuno zavriti njihovim uklanjanjem. International Crisis Group, 2001. Nastali kao model proirenja "ISAF efekta" izvan Kabula, pokrajinski rekonstrukcijski timovi (PRT-ovi) most su izmeu faze intervencije i faze stabilizacije i rekonstrukcije. Smjeteni u glavnim gradovima pokrajina, zadaa im je prenositi utjecaj sredinje vlasti i sudjelovati u izgradnji kapaciteta lokalnih institucija. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi nositelji su lokalnog razvoja. Kao interdisciplinarne jedinice razlikuju se u modelima, strukturi i ciljevima djelovanja. Bili su podijeljeni na one koje su osnovale koalicijske snage pod operacijom Enduring Freedom i one koje je osnovao ISAF, pod NATO-ovim zapovjednitvom. NATO-ovim preuzimanjem zapovijedanja svim operacijama u Afganistanu, svi PRT-ovi su ujedinjeni pod jednim zapovjednitvom. Glavna prepreka u radu su im: nepovoljna sigurnosna situacija, spora reforma sigurnosnog sektora, nepostojanje institucija u pokrajinama, organizirani kriminal, korupcija, nepismenost, nedostatak resursa. NATO nastavlja s deklariranom podrkom afganistanskim vlastima u pruanju sigurnosti i napretka u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. U Afganistanu je poetkom 2008. ukupno 26 PRT-ova, kojima se upravlja iz pet regionalnih zapovjednitava Afganistan / nikad zavren sukob (Regional Commands). Uloga je regionalnih zapovjednitava da koordiniraju sve civilno-vojne aktivnosti pripadnika PRT-ova u svojim zonama odgovornosti. Regionalna zapovjednitva su Sredinje zapovjednitvo u Kabulu, Sjeverno zapovjednitvo u Mazar-e Sharifu, Zapadno zapovjednitvo u Heratu, Juno zapovjednitvo u Kandaharu i Istono zapovjednitvo u Bagramu. Teritorijalnom nadlenou zapovjednitva obuhvaaju: > Sjeverno zapovjednitvo - 5 PRT-ova (Kunduz, Fevzabad, Mevmaneh, Pol-e Khomri i Mazar-e Sharif) > Zapadno zapovjednitvo - 4 PRT-a (Herat, Farah, Cjaleh-ye Now i Chaghcharan) > Juno zapovjednitvo - 4 PRT-a (Kandahar, Lashkar Gah, Tarin Kowt i Qalat) > Istono zapovjednitvo - 13 PRT-ova (Bagram, Sharan, Ghazni, Gardez, Asadabad, Jalalabad, Panjshir, Mitharlam, Khovvst, Nurestan, Logar, Bamvan, i VVardak).1 Sredinje zapovjednitvo pod svojim nadlenou nema PRT-ove. Sva regionalna zapovjednitva i PRT-ove podupiru i etiri logistike baze, smjetene na etiri strane Afganistana (Mazar-e Sharif, Herat, Kandahar i Bagram). Pokrajinski rekonstrukcijski timovi zdrueni su oblici multinacionalne suradnje vojnih i civilnih strunjaka te su nastavak zapoetih operacija na tlu Afganistana. Oznaeni su kao prijelaz iz faze intervencije u fazu stabilizacije i rekonstrukcije u Afganistanu. Poslije su proirivani pod utjecajem NATO-ove misije prenosei "ISAF efekt" izvan

Kabula. Rekonstrukcijski timovi mogu se opisati kao interdisciplinarne, administrativne jedinice ispred kojih se postavljaju mnoge zadae, a ujedinjuju ih tri sredinje: podrka i proirenje utjecaja sredinje afganistanske vlasti, stvaranje sigurnosti i rekonstrukcija zemlje. NATO web stranice, dostupno na: http://www.nato.int/isaf/topics/recon dev/prts.html 6. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi REGIONALNO ZAPOVJEDNITVO IME PRT-a DRAVA NOSITELJPOKRAJINA Kunduz Njemaka Kunduz Fevzabad Njemaka Badakhshan SJEVER Mevmaneh Norveka Farvab Pol-e Khomri Maarska Baghlan Mazar-e Sharif vedska Balkh Herat Italija Herat ZAPAD Farah SAD Farah Qaleh-ye Now panjolska Badghis Chaghcharan Litva Ghovvr Kandahar Kanada Kandahar JUG Lashkar Gah Velika Britanija Helmand Tarin Kowt Nizozemska Uruzgan Cjalat SAD Zabul Bagram SAD Parvvan Sharan SAD Paktika Ghazni SAD Ghazni Gardez SAD Paktia Asadabad SAD Kunar Jalalabad SAD Nangarhar ISTOKPanjshir SAD Panjshir Mitharlam SAD Laghman Khowst SAD Khovvst Nurestan SAD Nurestan Logar eka Logar Bamyan Novi Zeland Bamvan VVardak Turska VVardak Tablica 5. Nositelji PRT-ova i pokrajinska rasporeenost Afganistan / nikad zavren sukob Postoje uglavnom dva oprena stajalita o razlozima formiranja pokrajinskih rekonstrukcijskih timova (PRT-ova) u Afganistanu i njihovih uinaka. S jedne strane prevladava miljenje da su PRT-ovi unaprijed predvieni i pripremljeni mehanizmi angamana vojne nazonosti meunarodnih snaga u Afganistanu, uz operacije Enduring Freedom i International Securitv Asistence Force (ISAF), kao jedan od tri vojna modula, samo s manjim brojem ukljuenih snaga i poneto drugaijim zadaama. S druge su strane stajalita da je osnivanje PRT-ova vezano uz nastavak operacije Enduring Freedom i poslije ISAF-a, kada se uvidjelo da poetne faze obiju operacija ne donose rezultate onom brzinom kojom su oekivani. PRT-ovi su jedan od elemenata u iroj vojnoj-civilnoj strategiji koja ukljuuje operaciju u tijeku Enduring Freedom, ekspanziju NATO/ISAF-a, uspjean nastavak Bonnskog sporazuma, programe pomoi vlade SAD-a, obuku i upotrebu ANA-e i policijskih snaga te diplomatski angaman s afganistanskim susjedima (***Provincial Recon-struction Teams, 2005.). Unato tome to postoje razliita miljenja o tome zbog ega su osnovani, pokrajinski rekonstrukcijski timovi nastavak su zapoete intervencije u Afganistanu i slue kao most prema fazama stabilizacije i rekonstrukcije (Se-dra, 2004.). Ekspanzija "ISAF efekta" odobrena je rezolucijom 1510 Vijea sigurnosti od 13. listopada 2003. godine, koja omoguuje irenje ISAF-a u druga podruja Afganistana. Treba naglasiti da donoenje odluka o proirenju misije ISAF-a ovisi o donoenju odluka NATO-a koji upravlja misijom. Misija ISAF-a i PRT-ovi koje je osnovao NATO podrani su rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a: 1386,1413,1444, 1510,1563,1623,1659,1707 i 1776. Nakon poetne faze intervencije trebalo je pristupiti fazama stabilizacije i rekonstrukcije, jer mnogo je lake pobijediti u ratu nego ostvariti pobjedu u miru. Za Afganistan to znai, u vrijeme sukoba niskog intenziteta, mnogo asimetrinih prijetnji. Prvi

6. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi PRT osnovao je prije dolaska NATO-ovih snaga, unilateralno, SAD potkraj 2002. godine. Ideja PRT-a bila je uspjean model utjecaja ISAF-a na Kabul, preko malih vojnih baza, proiriti cijelim Afganistanom putem "ISAF efekta".2 6.1. Nastanak pokrajinskih rekonstrukcijskih timova Vano je spomenuti da su koalicijske snage na poetku operacije Enduring Freedom djelovale kao saveznici sa Sjevernim savezom i lokalnim monicima. Sjeverni savez preteno je bio sastavljen od mudahedina koje su talibani svrgnuli s vlasti u Afganistanu 1996. godine. Do napada SAD-a na podruju Afganistana vodio se graanski rat izmeu talibana i Sjevernog saveza, koji je preteno bio stisnut u enklave i na sjevernom dijelu zemlje. Sada su ti isti vojni vode, koji imaju zasluge kao saveznici s poetka rata, vratili svoje stare pozicije i uporita i glavna su prepreka u radu PRT-ova jer svojim paravojskama kontroliraju golema podruja Afganistana i prepreka su irenju utjecaja afganistanskih vlasti u pokrajinama. Sigurnosni izazovi u Afganistanu nakon intervencije SAD-a i antiteroristike koalicije vie nisu konvencionalne prijetnje oruanog sukoba. Tijekom prvih tjedana operacije Enduring Freedom, uz velika bombardiranja talibanskih snaga, razorena su njihova sredita, infrastruktura, komunikacije te je ubijen i/ili uhvaen velik broj njihovih pripadnika. Oruani sukobi koalicije i Afganistanske nacionalne vojske (ANA), koju je obuavao SAD, s tali-banskim formacijama traju i danas te su najei od poetka intervencije provedene potkraj 2001. godine. Nesigurna su preteno "neupravljiva" podruja u Afganistanu koja su puna asimetrinih Male isturene baze u prostoru protivnika, preteno vojnih elemenata, uz pridodane civilne strunjake nisu novost kao model organiziranog djelovanja. Poznati su primjeri amerikog modela uspjenog djelovanja duboko u pozadini protivnikova prostora s poetka 20. stoljea. Od 1899. do 1902. godine amerika vojska upotrijebila je vie od 500 takvih vojnih baza s pridodanom civilnom komponentom u borbi protiv "filipinskih pobunjenika". Vidi vie: Deady, 2005. Afganistan / nikad zavren sukob prijetnji i kao takva postaju pogodna za bujanje organiziranog kriminala i ekstremizma te za organiziranje teroristikih djelovanja. Amerika vojna sila porazila je talibane i iz gradova ih otjerala u brda, a u brdima su ionako kod kue (Kalini, 2006.). Nakon intervencije, a sada u fazi sukoba niskog intenziteta, Afganistan je izloen asimetrinim prijetnjama uzroci kojih su: > teroristike aktivnosti vezane uz djelovanja talibana, Al-Qaide i drugih teroristikih organizacija, usmjerene jednako prema meunarodnim snagama, sredinjoj vlasti i njihovu zajednikom radu > lokalni vojni voe, koji kontroliraju velika podruja Afganistana i trae dominaciju u sukobima sa suprotstavljenim grupacijama radi prevlasti i kontrole putova > organizirano kriminalno djelovanje, pomanjkanje prava i opa nesigurnost u cijelom Afganistanu, a ponajprije u ruralnim podrujima > proizvodnja i trgovina narkoticima te aktivnosti vezane uz tu djelatnost koja ima dublju povijest od povrinski vidljivih polja maka, a sve pod kontrolom lokalnih vojnih voa. Uz te lokalne subjekte asimetrinih prijetnji, na opu nesigurnost i nestabilnost u zemlji utjeu i unutarnji faktori: nepismenost, slab ekonomski razvoj koji ne prati populacijski rast, korupcija, sporo odvijanje reforme sigurnosnog sektora i razoruanja, demobilizacije i reintegracije (DDR program) te mnogi drugi. Poetkom 2002. godine sredinje zapovjednitvo amerike vojske (CENTCOM) sa stoerom u Tampi na Floridi, a s podrujem odgovornosti od Afrikog roga do sredinje Azije, stvara koncept zdruenih regionalnih timova (Joint Regional Teams - JRTs). Koncept je zamiljen kao kombinacija vojnih i civilnih elemenata, smjetenih u malim bazama u glavnim gradovima pokrajina. Zbog velike povrine Afganistana, pokrajine nisu bile pokrivene koalicijskim snagama, a poslije, nakon uspostave ISAF-a, ni 6. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi NATO-ovim snagama. Tako se pokuala ostvariti nazonost meunarodnih snaga putem PRT-ova.3 Predsjednik Hamid Kharzai, tada privremeni predsjednik afganistanske Privremene vlade, prihvatio je takav koncept s velikim oduevljenjem. Na zahtjev predsjednika Kharzaija, ime koncepta promijenjeno je u "pokrajinske rekonstrukcijske timove", tako da se stavi naglasak na njihovu pomo sredinjoj vlasti preko njenih pokrajina. Naziv zdrueni regionalni timovi odgovarao bi lokalnim ratnim vladarima. "Lokalni vojni voe vladaju regijama, a guverneri vladaju pokrajinama", istaknuo je predsjednik Kharzai (Dziedzic - Seidl, 2005.).

Uloga PRT-ova u potpori sredinjoj afganistanskoj vlasti ogleda se u irenju njezina utjecaja u pokrajine i u pomoi pri izgradnji institucija drave. Jedna od glavnih zadaa u stabilizaciji i rekonstrukciji Afganistana koju u pokrajinama razvijaju PRT-ovi jest reforma sigurnosnog sektora. Koristei se iskustvima razliitih meunarodnih operacija, sagledavajui njihova polazita i uinke, jasno je da operacije iskljuivo vojnog karaktera vie ne mogu samostalno funkcionirati i iznijeti pobjedu, tj. pobijediti u miru. Samo vojnim angamanom sukob se moe zaustaviti, moe se nadzirati prekid vatre i provoenje rezolucija i sporazuma, sve do poraza neprijatelja. No, za stabilizaciju i rekonstrukciju drutvenih vrijednosti potreban je iri angaman, to ukljuuje i civilne strunjake, njihova znanja i vjetine. Osim toga, postoji izraena potreba koordinacije i suradnje sa svim imbenicima na terenu, od vladinih institucija, razliitih nevladinih organizacija, nevladinih humanitarnih agencija, donatora, do brojnih privatnih kompanija, od kojih su mnoge ve prisutne na terenu nekoliko desetljea. Civilno-vojna suradnja u Afganistanu izrazito je znaajna jer stvara uvjete za obnovu i rekonstrukciju poslijeratnog drutva i njegovih institucija (Sedra, 2004.). Sama vojna komponenta nije dostatna jer su vojni ciljevi usmjereni na pobjedu na bojnom poSnage u operacijama Enduring Freedom i ISAF na velikom i irokom prostoru Afganistana izgledale su kao pribadae na karti. Afganistan / nikad zavrSen sukob Iju, a civilni strunjaci bez vojne pomoi i zatite ne mogu, zbog pomanjkanja sigurnosti, razvijati svoje programe. Prvi PRT osnovano je unilateralno SAD u Gardezu potkraj 2002. godine. Potom su formirani PRT-ovi u ostalim podrujima Afganistana. U poetku su PRT-ove osnivale amerike snage i njima predvoena koalicija, a poslije ih je poeo osnivati i NATO. Na taj nain nastojao se iriti uspjean "ISAF efekt" po cijelom Afganistanu. Veina PRT-ova osnovana je tijekom 2003. i 2004. godine u glavnim gradovima pokrajina, gdje afganistanska Privremena vlada nije imala dostatan utjecaj. Osim navedenoga, ta podruja nisu bila pokrivena djelovanjem ni nevladinih organizacija ni humanitarnom pomoi. Sastav, ustroj i podruje djelovanja svakog PRT-a razlikuje se od podruja do podruja. Njihov sastav ovisi o procjeni situacije i potreba u samoj pokrajini, a prije svega o mogunostima angairanja vojne i civilne komponente zemlje koja ga vodi. Ovisnost je izraena i u ljudskim, financijskim i tehnikim potencijalima lanica. Osim toga, sastav PRT-ova ovisi o konceptu misije pojedine zemlje i nacionalnim ogranienjima. Usprkos ukupnoj snazi i najveim ljudskim potencijalima, tehnikim i financijskim mogunostima, PRT-ovi koje je vodila amerika vojska brojano su najmanji, imaju od 60 do 80 pripadnika ukupno. Istodobno PRT u Kunduzu, koji je vodila Njemaka, imao je 375 pripadnika, a PRT u Mazar-e Sharifu, to ga je vodila Velika Britanija, imao je oko 100 pripadnika (Dziedzic - Seidl, 2005.). Vidi kartu 6. Modeli PRT-ova dijele se prema nainu funkcioniranja, zemlji koja je nositelj zadaa i projektima koje provode. Postoje tri modela: ameriki, britanski i njemaki model. Amerikanci su, uz temeljne zadae vezane uz ulogu i zadau PRT-ova (podrka i proirenje utjecaja sredinje afganistanske vlasti, stvaranje sigurnosnog okruja i rekonstrukcija), odmah bili usmjereni na stvaranje projekata brzog uinka ("quick impact project"), pri6. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi dobivanja srca i umova ("hearts and minds") lokalnog stanovnitva i dostave pomoi.4 Zbog nedostatne koordinacije s drugim subjektima, na terenu se djelovanje preklapa s humanitarnim organizacijama. Zbog takvih aktivnosti i netransparentnosti u vezi s ulogom i zadaama PRT-ova i operacije Enduring Freedom, lokalnom stanovnitvu stvara se zbunjujua slika. Za to vrijeme Britanci su se drali primarno zadanog koncepta zadaa: stvaranja sigurnosnog okruja dostupnom reformom sigurnosnog sektora, izgradnje institucija i ekonomskog razvoja. U amerikom i britanskom modelu vojna i civilna komponenta, uz poneka mimoilaenja u pogledu uloge i prioriteta misije, djeluju to je mogue vie zajedniki. Drugaiji je primjer PRT-a u Kunduzu koji vode Nijemci, gdje su vojna i civilna komponenta te njihove zadae odvojeni, gdje je civilna komponenta u izravnoj vezi s Berlinom. Da bi se pokazao omjer snaga u operaciji Enduring Freedom i snaga ISAF-a, na poetku osnivanja PRT-ova, treba spomenuti brojke iz 2003. godine. U to vrijeme u operaciji Enduring Freedom sudjelovalo je oko 11.000 pripadnika borbenih postrojbi, u misiji ISAF-a oko 6500 pripadnika stabilizacijskih snaga, a pojedini PRT-ovi imali su od 60 do 373 pripadnika civilnih i vojnih formacija. Iskustva s terena pokazala su da e i formacija od 100 vojnika u PRT-u uvelike pridonijeti poboljanju sigurnosne situacije u podruju djelovanja. Civilno-vojna suradnja

Nunost vojne i civilne suradnje u radu PRT-ova ogleda se u tome to su im zadae isprepletene, upueni su jedni na druge i samo uzajamnim radom mogu ostvariti zacrtane ciljeve. 4 Klasini primjeri projekata brzog uinka ("quick impact project") i pridobivanja srca i umova ("hearts and minds") su sagraene kole, ali s nedovoljnim brojem nastavnika. Vrlo esto je manjkava i njihova zatita, jer su uitelji kao predstavnici dravnih institucija izloeni napadima talibana i fizikoj likvidaciji. Drugi primjer su .izgraene bolnice, ali bez zaposlenog medicinskog osoblja. Afganistan / nikad zavren sukob Vojna komponenta usredotoena je na sigurnost, stvaranje javnog reda i mira, zatitu snaga i stvaranje dojma prisutnosti na terenu. Osim pokazivanja prisutnosti na terenu i provoenja patrola prisutnosti, izvode rekonstrukcijske poslove, posreduju izmeu lokalnih paravojnih formacija i provode zadae iz spektra vezana za reformu sigurnosnog sektora. Intencija je smanjiti mogunost ugroze kako za sebe tako i za ostale komponente PRT-ova, a sve kako bi se omoguilo provoenje zadaa - razvoj lokalnih kapaciteta. Zbog malog brojanog sastava, vojna komponenta PRT-ova borbeno ne djeluje, ve su kroz svoje programe i projekte usredotoeni na druge zadae. Zapovjednik svakog PRT-a je vojni asnik. Zbog izdvojenosti i udaljenosti od veih sredita i vojnih baza kao krajnju mogunost zatite moe koristiti zranu borbenu potporu i daljinsko raketno navoenje radi obrane baze. Dok se pripadnici PRT-ova nastoje pribliiti lokalnom stanovnitvu, vojnici u operaciji Enduring Freedom orijentirani su ponajprije na borbena djelovanja. Vojna komponenta u globalnom ratu protiv terorizma ne vidi prednju liniju tog sukoba niti vidi neprijatelja oko sebe, ve ga smatra utkanim u prostor koji ih okruuje i sav je prostor bojno polje. Zbog gerilskog naina ratovanja talibana i specifinosti sukoba niskog intenziteta, obje strane koriste se svim sredstvima za nanoenje gubitaka suprotnoj strani i nastoje poraziti neprijatelja. Svi vojnici razmiljaju o raznim mogunostima iskoritavanja taktike prednosti pa tako postoje primjeri djelovanja pripadnika PRT-ova suprotno njihovu glavnom usmjerenju. To stvara izrazito zbunjujuu sliku lokalnom stanovnitvu o ulozi pripadnika PRT-ova i o netransparentnosti ciljeva svih meunarodnih snaga. Civilnu komponentu PRT-ova ine strunjaci raznih ministarstava i uprava koji su zadueni za ekonomski razvoj i diplomatsko djelovanje te policijski instruktori. Civilna komponenta obuhvaa od 5 do 10 posto pripadnika PRTova. Civilni strunjaci obuavaju lokalne guvernere, suce i policijske zapovjedni6. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi ke radi izgradnje drutva, u mnogim podrujima Afganistana dotad nepoznata i neuspostavljena. Civilni strunjaci u radu s lokalnim dunosnicima susreu se s velikim problemima - nepostojanje ustroja dravnih institucija i organa. Gotovo nepremostive probleme ini velika nepismenost, drutveno ureenje u obliku plemenske organizacije, velika korupcija i nepotizam, neprihvaanje i nedoputanje napretka. Osim navedenoga, civilna i vojna komponenta zajedno rade na izgradnji i obnovi lokalnih kapaciteta upravljanja (sudstvo, policija, granina sluba, zajednike patrole, mentorstvo) i infrastrukture (bolnice, postrojenja elektrine energije, vodoopskrba, policijske postaje, sudnice, zatvori, mostovi, prometnice, donacija opreme) nastojei maksimalizirati resurse i zajedniki trud. Nevladine humanitarne agencije vaan su imbenik na samom terenu. Pojedine su u Afganistan stigle mnogo godina prije same intervencije dok su mnoge agencije i nevladine organizacije stigle noene "CNN efektom" i poprilino je nejasna njihova uloga. U mnotvu stvarnih humanitarnih agencija i onih koje se tako deklariraju njihovo je djelovanje raznoliko, kao i prisutnost na terenu. Najvea razlika izmeu njih i komponenti PRT-ova je u gleditu na prostor nuan za obavljanje humanitarne djelatnosti unutar podruja djelovanja PRT-ova (Borders, 2004.). Humanitarne agencije vide svoj "humanitarni prostor" u tome da ih se malo ili gotovo nikako ne vee uz vojnu komponentu PRT-ova. To opravdavaju nunou rada u kojem "moraju biti" nepristrani. U oima lokalnog stanovnitva, paravojnih formacija, lokalnih vojnih voa i talibana nipoto ne smiju biti povezani s njima "neprijateljskim" snagama (pripadnicima PRT-ova). Meu pripadnicima humanitarnih agencija postoji bojazan da e se vojska kod razmjene informacija posluiti njihovim spoznajama i to iskoristiti za ciljeve borbe protiv talibana i onih koji ih podravaju i simpatiziraju. Afganistan / nikad zavren sukob Sve tri dosad nabrojene komponente (vojna i civilna komponenta PRT-ova te humanitarni djelatnici razliitih organizacija) na terenu razliito shvaaju sigurnost, kako sveopu, tako pogotovo osobnu. Humanitarni djelatnici potpuno su nenavikli pridavati pozornost svojoj zatiti, misle da im transparentnost njihove djelatnosti prua odreenu sigurnost, to se moe smatrati prividnom sigurnou. I civilni strunjaci PRT-ova manje se koriste

zatitom, ne razmiljaju o vlastitoj sigurnosti i osiguranju tijekom obavljanja dunosti, opravdavajui se da ih to sputava u obavljanju poslova. Istodobno, vojnicima je na prvom mjestu zatita vlastitih snaga, a potom zadae. Humanitarni prostor te naini njegova suavanja i ugroavanja najbolje su vidljivi na primjeru Meunarodnog odbora Crvenog kria (International Committee of the Red Cross - ICRC), koji djeluje u Afganistanu posljednih tridesetak godina. Djelovanje ICRC-a nakon operacija Enduring Freedom i ISAF-a u mnogoe-mu je tee nego prije tih operacija. Problem za ICRC je u tome to ih se sada povezuje sa "zapadnjacima" i na taj je nain onemogueno njihovo slobodno kretanje, prelaenje preko linija sukoba i nesmetano obavljanje njihove misije. Za ICRC, a to vrijedi i za druge humanitarne agencije, jako je vano da ih se ne povee s vojnim snagama koje djeluju na podruju Afganistana, inae postoji opasnost da se nau u kategoriji nepoeljnih. Negativni primjeri, koji su utjecali na dodatnu nesigurnost humanitarnih agencija, bila su operativna djelovanja, preteno amerikih specijalnih postrojbi u poetnim godinama rata, koje su se, odjevene u lokalnu odjeu, koristei se vozilima bez registarskih oznaka, pokuavale to vie prilagoditi i sliiti lokalnom stanovnitvu i na taj nain motriti, prikupljati informacije i provoditi borbena djelovanja. Specijalne postrojbe primjenjuju taktiku preruava-nja da bi ostvarile operativnu prednost, smanjile vlastite gubitke i osigurale obavjetajne podatke koji bi im normalnim djelovanjem bili onemogueni. Takvih primjera ima i danas, samo ne u tolikom opsegu kao poetnih godina intervencije jer je obveza 6. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi noenja vojnih odora djelomino regulirana 2004. godine. Takvi primjeri negativno utjeu na percepciju svih stranaca i izravno su povezani sa sigurnou humanitarnih djelatnika na terenu koji su i najizloeniji pogibelji (Friborg, 2004.). 6.2. Faze proirenja Na podruju Afganistana poetkom 2008. djelovalo je 26 PRT-ova. Do ujedinjenja svih PRT-ova pod NATO-ovim zapovjednitvom, bilo je 14 PRT-ova koje su vodili SAD i koalicijske snage, 9 PRT-ova NATO, a etiri su osnovana pod zajednikim zapovjednitvom. Prvi PRT osnovao je SAD u studenome 2002. godine u Gardezu, potom su slijedili PRT-ovi u Bamivanu, Kunduzu, Mazar-e Sharifu, Kandaharu i Heratu poetkom 2003. godine. Lokacije prvih triju PRT-ova odabrao je predsjednik Kharzai po modelu da se osigura irenje utjecaja sredinje vlasti u podruja najznaajnija za Afganistan, u sredita okupljanja etiriju najveih etnikih grupacija. Ujedno je bilo znaajno osigurati prisutnost koalicijskih snaga u sreditima svrgnutog talibanskog reima, a sada ponovno uspostavljenim uporitima lokalnih vojnih voa, te u to doba najtvreg meu njima, Ismaila Khana (Perito, 2005.). Sljedei PRT-ovi bili su formirani u podrujima gdje nije bilo nikakvih djelovanja nevladinih organizacija i humanitarnih agencija. Kada su se stvorile pretpostavke sigurnosti i poetka reforme sigurnosnog sektora te kada su stigli predstavnici nevladinih i humanitarnih organizacija, PRT-ovi su se pomicali u manje sigurna podruja. Kod odabira lokacije znaajnu ulogu ima UNAMA (misija UN-a u Afganistanu) koja omoguuje lake povezivanje svih imbenika na terenu (Dziedzic - Seidl, 2005.). irenje PRT-ova odvijalo se u etiri faze, u smjeru obrnutom od kretanja kazaljki na satu poevi od sjevera Afganistana (sjever, zapad, jug pa istok). Razlog tome su mirna sjeverna podruja Afganistana, za razliku od inae oduvijek nemirnih i sukobima uzavrelih podruja uz granicu s Pakistanom. Osim toga, i osiguranje PRT-ovih baza bitno je drugaije od klasino Afganistan / nikad zavren sukob snano zatienih koalicijskih i baza ISAF-a, koje se mogu vidjeti u Kabulu, ali i drugim gradovima u Afganistanu. Baze PRT-ova su bitno slabije utvrene zbog resursa, strukture i aktivnosti te drugaije uloge. Kad govorimo o uinku PRT-ova u fazi stabilizacije i rekonstrukcije zemlje, postoje razliita miljenja o imbenicima potrebnim za najbolje obavljanje pojedinih faza. Prilikom toga vano je istaknuti miljenje profesora Michaela J. McNernevja, direktora meunarodnih odnosa u Uredu zamjenika tajnika ministarstra obrane SAD-a, zaduena za operacije stabilnosti: "Stabilizacija i rekonstrukcija su evoluirajui koncept, ali mogu biti vieni kao raskrije izmeu vojno voenih operacija stabilnosti i civilno voenih rekonstruirajuih aktivnosti" (McNernev, 2006.). Michael J. McNernev sudjelovao je na projektu pokrajinskih rekonstruk-cijskih timova od 2002. do 2004. godine i pritom posjetio est od prvih osam osnovanih PRT-ova. 6.3. Problemi vezani uz razvoj Unato ostvarenim uincima, postoji velik prostor za napredak rada PRT-ova. Javljaju se problemi vezani uz nedostatak te uz nedovoljnu potporu resursima. Zapovjednicima PRT-ova ograniene su mogunosti u pogledu ostvarivanja projekata i pokretanja novih.

Ad hoc priprema za misiju izazov je za sve elemente PRT-a. Prema Michaelu J. McNernevju, vojni zapovjednici nisu uvijek sigurni u ulogu civilnih strunjaka u PRT-ovima. Vojne postrojbe PRT-ova koje vode Amerikanci upuuju se na teren s minimalnom pripremom za rad s civilnim strunjacima. McNernev dalje istie da se civilni strunjaci pripremaju samo s na nekoliko sastanaka u Pentagonu i u VVashingtonu, prije upuivanja u misiju. To je svakako nedostatno za kvalitetno obavljanje dunosti u meteu afganistanskih bespua. Britanska su iskustva drugaija. Njihove vojne i civilne komponente pripremaju se zajedno i za6. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi jedno se upuuju u misiju. Na taj se nain bolje povezuju i upo-znavaju svoju misiju, kako vojne tako i civilne aktivnosti. U poetnim godinama osnivanja PRT-ova problem je bila nedostatna komunikacija meu PRT-ovima, a pogotovu sa sredinjim zapovjednitvima. Osnovana su regionalna zapovjednitva kako bi se komunikacija i koordinacija poboljale. Nedostatak komunikacije posebno je vidljiv u radu s humanitarnim organizacijama, pa se nepotrebno troe resursi, jer se isti posao obavlja dvaput. Velik problem jezina je barijera i nepoznavanje kulture i obiaja afganistanskih naroda. Zbog navedenog, svi elementi PRT-ova potpuno su ovisni o malom broju prevoditelja koji nisu profesionalni i ije su mogunosti veinom ograniene. Podruja djelovanja ili podruja odgovornosti svakog PRT-a iznimno su velika, pogotovo kada se uzmu u obzir mali broj pripadnika, ogranienost brojem vozila i u veini sluajeva izrazito nepristupaan teren. Zbog ograniene mobilnosti i logistike potpore, PRT-ovi su preteno svedeni na podruja u svojoj neposrednoj blizini uz poneke iznimke (tako da postoji tek mogunost "Fly a flag" prisutnosti). Potrebno je istaknuti probleme netransparentosti vezane uz PRT-ove, kako u samom Afganistanu, tako i u zemljama sudionicama i donatorskim zemljama. Nema dovoljno informacija o tome to je to koncept PRT-a, koja je njegova uloga i zadaa te koji su njegovi uinci. UN, SAD i drugi donatori stvaraju programe treninga i nadzora programa na vladinoj razini, no na razini pokrajina ti isti programi mnogo su slabije izraeni. Nesnalaljivost na terenu posljedica je preestih rotacija, u prvom redu civilnih segmenata PRT-ova. Snage se smjenjuju svakih est mjeseci ili krae, pa se u tako kratkom vremenu ne moe objektivno sagledati situacija na terenu. Odnosno, to vrijeme nije dovoljno da bi se steklo povjerenje lokalnog stanovnitva, i te kako vano za postizanje napretka u stabilizaciji i rekonstrukciji. Afganistan / nikad zavren sukob Kao posljednji problem navest u nedostatan broj PRT-ova. Usprkos problemima, oni su uspjean model stabilizacije i rekonstrukcije (McNernev, 2006.). Do poetka 2008. osnovano ih je samo 26, to nije dovoljno, te su vezani uz glavne gradove pokajina. Kad bi ih bilo vie, dodatno bi se irio "ISAF efekt". Ovom dinamikom irenja PRT-ova bit e potrebna desetljea da bi se ostvarila potpuna stabilizacija i rekonstrukcija zemlje, ako se tome tei. Postoje razmiljanja da je NATO-ova strategija irenja malih, izdvojenih baza kao model uspjenosti u fazi stabilizacije nerealna, jer talibani su demonstrirali svoju kontrolu nad irokim prostorom i pretvarajui PRT-ove u tek izdvojene i okruene "otoke". Zakljuak poglavlja Pokrajinski rekonstrukcijski timovi obavili su glavne zadae koje su postavljene pred njih: podrka sredinjoj afganistanskoj vlasti, sigurnost i rekonstrukcija. Osim toga, pomogli su pri povratku izbjeglica, provedbi izbora, obnovi kola, bolnica i druge infrastrukture. PRT-ovi usto pomau da se teren razminira, posredno i neposredno da se stanovnitvo zaposli. Takoer su posredovali izmeu sukobljenih frakcija, provodili razoruanje te pridonosili irenju utjecaja afganistanskih vlasti u pokajinama. Uz pomo PRT-ova ogranieno je i smanjeno djelovanje lokalnih vojnih voa, no jo uvijek ostaje velik problem proizvodnje i trgovine narkoticima, korupcija i organizirani kriminal te slab sustav granine kontrole. Unato problemima, PRT-ovi su zasluni za napredak u podrujima u kojima su uspostavljeni i na taj nain, razvijanjem lokalnih kapaciteta, afganistanskom narodu stvara se slika o mogunostima voenja svoje zemlje. Generalno gledano, PRT-ovi su program niskog rizika i niske cijene ("low risk and low cost") te velikog politikog dobitka za svaku zemlju nositelja takvog projekta. Uspjenim voenjem PRT-a pokazuje se sposobnost za daljnje akcije meunarodne zajednice. 6. Pokrajinski rekonstrukcijski timovi Oruane snage RH imaju znanja i snage prihvatiti se viso-kozahtjevne zadae voenja jednog od PRT-ova, kao dio multinacionalnih snaga unutar tog PRT-a. Pritom treba uzeti u obzir nekoliko znaajnih izjava i zakljuaka elnika NATO-a. Na Konferenciji NATO-a odranoj u Istanbulu 2004. godine elnici NATO-a istaknuli su da je glavni cilj Saveza ureenje globalnih meunarodnih odnosa i traenje partnera koji su voljni djelovati zajedno sa Savezom.

Uspjeh u Afganistanu oznaen je kao najznaajniji cilj NATO-a. Osim toga, vano je istaknuti i izjavu biveg glavnog tajnika NATO-a lorda Robertsona "da e svima onima koji nisu spremni ii u Afganistan, Afganistan doi k njima." Postojei, ali i budui PRT-ovi model su za stabilizaciju i rekonstrukciju zemlje. Izvrenje njihove uloge moe se smatrati uspjeno ako lokalne snage preuzmu upravljanje u svim dijelovima zemlje. A u tome im PRT-ovi pomau - sudjelovanjem u izradnji lokalnih institucija koje omoguuju uspostavu sigurnosti, razmjenom informacija, provoenjem razvojnih projekata, obukom lokalnih lidera i pripadnika izvrnih vlasti. 7. RAZVOJ VLASTITIH SPOSOBNOSTI I VANJSKI UTJECAJI Od nacije koja je bila talac terora i terorizma, Afganistan je danas rastua demokracija. Demokratsko ureenje, reprezentativni nacionalni parlament i legitimno izabrana vlada, to su sve pokazatelji obnovljene afganistanske drave, koja sve vie napreduje u ostvarivanju sigurnosti i proirenju rekonstrukcije. U interesu je cijeloj meunarodnoj zajednici osigurati pomo u konsolidaciji zemlje, na njezinu putu prema miru, demokraciji i, iznad svega, sigurnosti, koja podupire rezultate na svakom drugom polju. Kofi Annan Sav napor koji ulou inozemne snage ne moe pasti na plodno tlo ako institucije afganistanskih vlasti nisu spremne prihvatiti pomo. Inozemna pomo nije od koristi ako si Afgnanistanci sami ne pomognu. Bez razvoja vlastitih sposobnosti ne moe se oekivati rjeavanje sigurnosne situacije, provedba reforme sigurnosnog sektora te uspjeh stabilizacije i rekonstrukcije zemlje. Jasnim smjerovima razvoja, odreivanjem prioriteta i razvijanjem vlastitih mehanizama ostvaruju se pretpostavke napretka. Donoenjem srednjoronih razvojnih planova i nacionalne strategije razvoja omogueni su instrumenti prihvata i raspodjele donatorske pomoi. S inozemnim partnerima usuglaene su procedure i modeli za prihvat pomoi. U tom dijelu Azije, nakon "Velike igre", tijekom i sovjetskih i britanskih utjecaja i pretenzija iz prolosti, moemo govoriti o p Afganistan / nikad zavren sukob "Novoj velikoj igri". Teritorijalne, ekonomske, vjerske pretenzije stoljeima su prisutne i nezaobilazne na podruju Afganistana. Afganistan treba promatrati u irem kontekstu regije, a isto tako i kao sredite globalnih interesa koji su se sukobljavali na njegovu teritoriju. Strani interesi, mnoge koalicije, promjene strana i interesa obiljeavaju sudbinu Afganistana, kako u samoj zemlji, tako i u odnosima globalnih i regionalnih subjekata zainteresiranih za zbivanja u Afganistanu. Uzimajui u obzir utjecaj vanjskih subjekata, za izgradnju afganistanskih kapaciteta nuni su sljedei imbenici: > uspostava snanog pravnog okvira za poduzimanje akcija koji podrazumijeva donoenje stratekih dokumenata i programa nunih za razvijanje suradnje s inozemnim partnerima, razvoj vlastitih sposobnosti i ostvarivanje mogunosti prihvata donatorske pomoi > razvijanje snanog konsenzusa izmeu "6+2" zemlje o napretku suradnje izmeu est susjeda s kojima Afganistan granii i koji bi trebali biti ivotno zainteresirani za stabilizaciju u Afganistanu te neizostavna suradnja s SAD-om i Rusijom > Snanija suradnja s Pakistanom, usprkos predodbi o Pakistanu u regionalnom kontekstu; posebnu pozornost treba posvetiti bilateralnim odnosima Afganistan - Pakistan, izvoru postojeih problema, i njihovu rjeavanju. 7.1. Uspostava pravnog okvira Uz ve spominjane i obraene nune uvjete za poetak izgradnje institucija, donoenje ustava, provedbu izbora i sudjelovanje u procesu reforme sigurnosnog sektora zajedno s inozemnim partnerima, u ovom poglavlju obradit emo donesene strateke dokumente i programe znaajne za razvoj Afganistana. Strateke dokumente izradili su domai strunjaci uz veliku savjetodavnu pomo stranih eksperata. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji Uz doneseni ustav i mnoge druge zakone, stratekim dokumentima najznaajnijima za razvoj Afganistana oqenjuju se: > Milenijski razvojni ciljevi > Afganistanska nacionalna razvojna strategija (Afghanistan National Development Strategv - ANDS) > Afganistanski ugovor (Afghanistan Compact). Milenijski razvojni ciljevi

Organizacija UN-a u rujnu 2000. godine donijela je Milenijsku deklaraciju kojom su se svjetski lideri obvezali da e raditi zajedno na osiguranju mirnijeg svijeta, razvijanju prosperiteta i pravde. Osim toga, obvezali su se na smanjivanje siromatva, poboljanje ivotnih uvjeta, ostvarivanje prava i demokracije, na veu sigurnost te na zatitu okolia. Vie nego optimistina zamisao bila je da e lanice UN-a nastojati ostvariti zakljuke iz Milenijske deklaracije do 2015. godine. Na osnovi UN-ove Milenijske deklaracije, afganistanska vlada je 2005. godine objavila dokument Milenijskih razvojnih ciljeva kojim daje pregled zaduenja i obveza Afganistana radi ostvarivanja napretka zemlje (***Millennium Development Goals, 2005.). Rije je o studiji koja je rezultat devetomjesenog rada afganistanske vlade i meunarodne zajednice. Dokumentom su postavljani visoki ciljevi koji bi trebali biti ostvareni do 2020. godine. Milenijski razvojni ciljevi su: > iskorjenivanje ekstremnog siromatva i gladi (daju se savjeti kako to uiniti) > uvoenje obvezne osnovne kole (istie se problem enskog kolovanja) > promicanje spolne jednakosti > smanjivanje smrtnosti djece > poboljanje medicinske zatite rodilja > prevencija spolno prenosivih i zaraznih bolesti > osiguranje odrivosti prirodnih resursa > uspostavljanje globalnog partnerstva za razvoj Afganistan / nikad zavren sukob > poveanje sigurnosti > poboljavanje javnog informiranja i "socijalne mobilizacije". Milenijski razvojni ciljevi dugoroni je strategijski dokument afganistanske vlade. Afganistanska nacionalna razvojna strategija Afganistanska nacionalna razvojna strategija (Afghanistan National Development Strategv - ANDS) nastala je na temelju Milenijskih razvojnih ciljeva. Milenijski razvojni ciljevi sluili su kao okvir i dio su ireg procesa iz kojeg se razvila Afganistanska nacionalna razvojna strategija. Afganistanska nacionalna razvojna strategija srednjoroni je razvojni dokument afganistanske vlade u kojem su objanjeni modeli i smjernice kako bi trebalo ostvariti ciljeve postavljene u Milenijskim razvojnim ciljevima. Nacionalnu razvojnu strategiju obiljeavaju tri vizije koje daju uvid u mogunosti razvoja Afganistana i plan kako u sljedeim godinama provoditi ciljeve iz Milenijskih razvojnih ciljeva, a to su: > Sigurnosna vizija - daje uvid u nastojanja kako izgraditi drutvo, s dravnim monopolom nad upotrebom sile, a radi zatite afganistanskog drutva. Uz suradnju s meunarodnim partnerima, planira se izgradnja dobro organiziranih, uvjebanih i profesionalnih snaga vojske i policije. > Upravljaka vizija - objanjava kako razviti Afganistan u stabilnu demokraciju s trodiobom vlasti (zakonodavna, izvrna i sudska) uz potrebne elemente kontrolnih mehanizama provjere i ravnotee meu njima. > Gospodarska vizija - predvia se izgradnja liberalnog trita. Unutar sigurnosne vizije rastui problem terorizma oznaen je kao najvea prijetnja sigurnosti Afganistana. Uz znane terori7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji stike prijetnje, vlada Afganistana je, u suradnji s misijom UNA-MA, uspjela pobrojiti vie od 1800 ilegalnih oruanih skupina pod zapovijedanjem lokalnih vojnih voa. Terorizam, ilegalne oruane skupine, kriminalne aktivnosti, proizvodnja narkotika i nesigurnost koju svi oni generiraju ometaju proces stabilizacije i obnove zemlje te su prijetnja uspostavi politike stabilnosti. Borba protiv narkotika, o kojoj se govori u sigurnosnoj viziji, jedno je od vanih podruja u razvoju Afganistana. Da bi se smanjila opasnost od spomenutih prijetnji, unutar sigurnosne vizije oznaena su dva strateka podruja na kojima treba djelovati da bi se postigli zadani ciljevi, naznaeni okvirnim projektima: (1) Nacionalna sigurnosna strategija - pokriva sve operativne sigurnosne aktivnosti te (2) Nacionalna strategija reforme sigurnosnog sektora - postavlja okvir za izgradnju kapaciteta sigurnosnog sektora kako bi mogao obavljati zadae bez inozemne pomoi. O ciljevima upravljake vizije govori se kroz prizmu demokratskog upravljanja i zatite ljudskih prava, koji su oznaeni kao temelj napretka u Afganistanu. Afganistanska vlada pokuat e provedbom mjera iz tog dokumenta omoguiti napredak u razvoju kapaciteta da bi osigurala osnovne mehanizme potrebne narodu Afganistana. Novim

ustrojem svih dravnih organa i mjerama koje su predviene omoguit e se vladavina zakona, zatita ljudskih prava i borba protiv korupcije. Reforma pravosua oznaena je kao prioritet u programima afganistanske vlade i meunarodne zajednice. Do zavretka 2010. godine predvia se provedba reforme javne administracije, rekonstrukcija i izgradnja novih modela javnih slubi. UN-ova konvencija protiv korupcije trebala je biti ratificirana do kraja 2006. godine, a nacionalno prihvaena do kraja 2007. godine, uz mehanizme nadzora provedbe koji bi trebali biti u funkciji do kraja 2008. godine. Afganistan / nikad zavren sukob Velik se napredak predvia u radu Nacionalne nezavisne izborne komisije do kraja 2008. godine, a sastavljanje popisa biraa, zajedno s izdavanjem identifikacijskih nacionalnih dokumenata, do kraja 2009. godine. Planira se dodatna podrka sudjelovanju ena u politikom i drutvenom ivotu Afganistana. Do kraja 2010. godine trebali bi biti doneseni svi zakoni, poslani pravosudnim institucijama te dostupni javnosti. U funkciji bi trebale biti i sve pravne institucije u pokrajinama. Uspostava zemljinih knjiga predvia se do kraja 2008. godine. Velike napore zahtijevat e podruje ljudskih prava. Poboljanje mehanizama za zatitu ljudskih prava predvia se do kraja 2010. godine. Poboljanje zatite ljudskih prava planira se i u sklopu provedbe Akcijskog plana za mir, pravdu i pomirenje, koji bi trebao biti zavren do kraja 2008. godine. Ciljevi predvieni gospodarskom vizijom ralanjeni su strategijom ekonomskog i socijalnog razvoja. Strategija ekonomskog i socijalnog razvoja obuhvaa pet sektora: (1) infrastruktura i prirodni izvori, (2) obrazovni sustav, (3) zdravstvo, agrokultura i ruralni razvoj, (4) socijalna sigurnost i ekonomsko upravljanje, (5) razvoj privatnog sektora. Prioritetom je oznaena skupina stanovnitva koja ivi u bijedi. Prema proq'enama, potreban je rast prorauna vie od 9 posto godinje da bi se ti ciljevi mogli poeti ostvarivati te da bi se moglo ozbiljnije razmiljati o stvarnom poetku eliminacije narkosektora i napretku zemlje.1 Nacionalnom razvojnom strategijom pozivaju se partneri, NATO u sklopu misije ISAF-a, SAD kroz operaciju Enduring Freedom i drugi koji sudjeluju u reformi sigurnosnog sektora da nastave podupirati afganistansku vladu u uspostavi i odravanju sigurnosti i stabilnosti. Pozdravljaju se njihovi napori da Ciljevi su doista optimistini. Samo 6 posto Afganistanaca ima pristup elektrinoj energiji, i to preteno u veim gradovima. Afganistanska telekomunikacijska mrea najslabije je razvijena na svijetu, sa samo 1,6 telefona na 1000 stanovnika. Predviena je gradnja nacionalnog prstena cesta, i to do kraja 2008. godine (to je nemogua zamisao). 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji afganistanske sigurnosne snage postanu potpuno operativne. Naglaava se da operacija Enduring Freedom treba uspostaviti usku suradnju s afganistanskim vlastima i ISAF-om kako bi se obavile zadae na terenu. ISAF se poziva da proiri nazonost u Afganistanu, kao i broj PRT-ova. Naglaava se nunost suradnje sa susjednim zemljama - kako bi se ostvarile sigurnosne pretpostavke znaajne za Afganistan i za regiju. Postavljeni su vremenski okviri za njihovu provedbu. Prema strategiji, predviena je meunarodna vojna nazonost (ISAF, operacija Enduring Freedom i PRT-ovi) u Afganistanu do kraja 2010. godine. Isto tako, uz pomo meunarodne zajednice, do kraja 2010. godine predvien je zavretak transformacije ANA-e, ANP-a i granine slube te njihova puna funkcionalnost, kao i borba protiv narkotika i 70 posto razminiranog teritorija zemlje. U pogledu ilegalnih oruanih skupina postavljen je rok za njihovo potpuno razoruanje u svim pokrajinama - do kraja 2007. godine. Afganistanski ugovor Tijekom Londonske konferencije 31. sijenja i 1. veljae 2006. godine predstavljen je Afganistanski ugovor (Afghanistan Compact), za idue petogodinje razdoblje (do kraja 2010.). Afganistanski ugovor odreuje zajednike obveze na etiri kritina podruja: (1) sigurnost, (2) upravljanje, vladavina prava i ljudska prava, (3) ekonomski i socijalni razvoj te (4) borba protiv narkotika. Na konferenciji je istaknuto da se Afganistanskim ugovorom, u nastavku Bonnske, Tokijske i Berlinske konferencije, potvruju navodi svih koji rade na prosperitetu Afganistana. Ciljevi su Afganistanskog ugovora, uz dogovorene zajednike obveze na etiri kritina podruja, da se predloe rjeenja za zavretak sukoba u Afganistanu, da se ojaaju dravne institucije i civilno drutvo, da se uklone teroristike prijetnje, obnove kapaciteti i infrastruktura, smanji siromatvo te ostvare mehanizmi omoguavanja osnovnih ljudskih potreba. Afganistan / nikad zavren sukob Za razliku od Bonnskog, koji je bio sporazum izmeu pobjednikih frakcija Afganistanaca, a nadziran i proveden uz pomo UN-a, Afganistanski je ugovor zajednika obveza vlade Afganistana i meunarodne zajednice da surauju u sljedeih pet godina. Afganistanskim ugovorom planiraju se ostvariti zamisli iz nacionalne razvojne

strategije (ANDS) u petogodinjem razdoblju. Afganistanski ugovor nastao je na osnovi Bonnskog sporazuma i osigurava okvir za suradnju izmeu Afganistana i meunarodne zajednice te meunarodnoj zajednici daje smjernice kako pomoi Afganistanu. Osim toga, Afganistanskim se ugovorom omoguuje kontrola troenja donatorskog novca jer je uoeno da se ne troi racionalno. Ugovorom su uspostavljeni mehanizmi kako bi se to ispravilo. Njime je predvieno da kroz dravne mehanizme proe najmanje polovica donatorske pomoi, a da se ostalo prepusti na upravljanje donatorima i nevladinim organizacijama. Prije uspostave Afganistanskog sporazuma manje od etvrtine donatorske pomoi ilo je kroz vladine mehanizme. Najvei dio novca bio je na raspolaganju nevladinim organizacijama, pa je bilo vrlo teko pratiti i nadzirati troenje. Isto tako, u Afganistanskom se ugovoru dodatno obrauju ciljevi prije postavljeni u reformi sigurnosnog sektora, kojima se predvia formiranje ANA-e od 70.000 pripadnika i ANP-a od 62.000 pripadnika. Afganistanskim ugovorom iskazuje se zahvalnost za dosadanju donatorsku pomo i upuuje na daljnju pomo. Poziva se na koordinaciju s Parikom deklaracijom iz 2005. godine o poveanju pomoi i njezinu usmjeravanju u vladine programe i projekte. Tako bi se izbjeglo da na projektima rade i donatori i vlada, sprijeile pogreke u provedbi i usmjerilo bi se prema dugoronim ciljevima. Svi strateki dokumanti koje je donijela afganistanska vlada u meusobnoj su vezi. Rije je o kratkoronom, srednjoronom i dugoronom planiranju koje je pred sebe vlada postavila. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji Valja spomenuti i ostale razvojne dokumente, projekte i programe: Program afganistanskog novog poetka (Afghanistan's New Be-ginnings Programme - ANBP) vladin je program razvijen uz pomo UNDP-a.2 ANBP je program koji je razvijen usporedno s DDR projektom to ga je vodio Japan. Bilo je jasno da zavretkom DDR projekta svi pripadnici AMF-a nee biti pravodobno demobilizirani i reintegrirani u afganistansko drutvo, zbog toga ANBP nastavlja proces tamo gdje je DDR projekt stao. Reforma sredinje Afganistanske banke (Da Afghanistan Bank) vrlo je vana zbog zaustavljanja galopirajue inflacije i uspostave monetarne stabilnosti. Vlada je reformirala sredinju Afganistan-sku banku u skladu sa zakljucima Bonnskog sporazuma. Godine 2002. putene su u optjecaj nove novane vrijednosti i zaustavljena je hiperinflacija te je u prvim godinama nakon Bonna ostvaren rast BDP-a (rast BDP-a u 2002. 29 posto, rast BDP-a u 2003. 18 posto te predvieni rast BDP-a u 2004. 16 posto) (Oliver, 2004.). No, da ne bismo bili zavarani uspjenou statistikih pokazatelja, treba spomenuti da se u prvim godinama nakon intervencije polovica BDP-a odnosila na utrak od trgovine drogama, potom priblino 40 posto novca bilo je od donatorskih priloga i tek 10 posto proraunskog novca namireno je vlastitim mehanizmima. Uspostavljen je registar s bazama podataka 0 visini donatorskih davanja i preuzetim obvezama, koji je dio UNDP paketa za podrku afganistanskoj vladi u koordinaciji i upravljanju donatorskom pomoi. Registar je uspostavljen uz pomo talijanske i nizozemske vlade te biroa za stanovnitvo, izbjeglice i migracije ministarstva SAD-a. Registar daje jasan prikaz pomoi osigurane Afganistanu, ralanjene po svakom projektu.3 Dostupno na http://www.undpanbp.org/ Vidi vie: http://203.215.43.35/html/dad/index.html Afganistan / nikad zavren sukob 7.2. Forum "6+2" Pojam "6+2" zemlje prvi je upotrijebio bivi glavni tajnik UN-a Kofi Annan. Rije je o est zemalja s kojima Afganistan granii (Iran, Turkmenistan, Uzbekistan, Tadikistan, Kina i Pakistan) plus SAD i Rusija. Regionalnim pristupom i suradnjom "6+2" zemlje nastoji se ubrzati rjeavanje problema u Afganistanu. Takoer treba ukljuiti UN, EU, Saudijsku Arabiju i Indiju. Samo regionalnom suradnjom uspostavi mira, a to vrijedi i za druga slina podruja u svijetu, moe se prijei na globalnu razinu. Isto tako, bez regionalnog mira nema ni mira u svijetu. Razmotrimo stoga utjecaj navedenih na zbivanja u Afganistanu. Angaman SAD-a u Afganistanu zapoinje cijelim spektrom pomoi mudahedinima u njihovoj borbi protiv SSSR-a osamdesetih godina prolog stoljea. Nekoliko je oblika te "pomoi": > Vojna pomo mudahedinima, koja je u prvim godinama sukoba bila ostvarena kupnjom preteno sovjetskog oruja u zemljama posrednicama (Egipat, Izrael) te njegovo dostavljanje u Afganistan (***The VVorld's Hot Spots Afganistan, 2004.). U kasnijim godinama sukoba obilno su pomagali, ponajprije novano, umreavanje regionalnih partnera te donacijom vlastitog oruja (meu kojima se istiu Stinger - protuzrakoplovne rakete). Dijelu oruja gubi se trag i pojedine Stinger rakete zavrile su u Iranu. Provodili su obuku mudahedina i islamskih radikala u kampovima u Afganistanu.

> Izravno poticanje Saudijske Arabije i Pakistana na novaenje dodatnih snaga, islamskih fundamentalista koji su upuivani u Afganistan u borbu protiv sovjetskih snaga. Na taj nain stvorena je jezgra islamskih boraca koji su se prekalili u Afganistanu te se poslije kao afganistanski veterani rasprili svijetom vodei svoje "male ratove".4 Saudijska Arabija zapravo je iskoristila SAD za irenje svog utjecaja u regiji iako pod kiobranom SAD-a te se slina paralela moe povui s uvlaenjem politike SAD-a na poetku rata izmeu Iraka i Irana 1980. godine. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji > Plan je CIA-e da prouzroi sukobe u Uzbekistanu i Tadi-kistanu, da isprovocira sukob vladinih snaga s islamistima ubaenim s afganistanskog teritorija, tako da se onemogui logistika potpora sovjetskim snagama u Afganistanu, koja se odvijala preko tih zemalja.5 Nakon sovjetskog povlaenja iz Afganistana 1989. godine, SAD uglavnom gubi interes za Afganistan, ali njihov angaman je vidljiv: > U poetku uspona talibana simpatizirali su ih kao pokret zbog njihova suprotstavljanja Iranu. Vjerovali su da e talibani uspjeti uspostaviti red u zemlji i osigurati neome-tanost distributivnih putova nafte Turkmenistan Afganistan - Pakistan (***The VVorld's Hot Spots Afganistan, 2004.). > Nakon otkivanja iznimno velikih prirodnih resursa nafte i plina u kaspijskom bazenu, SAD pokuava uspostaviti bilateralne kontakte te pomae dravama sredinje Azije u svjetlu irih geostratekih i geopolitikih interesa ("Nova velika igra"), a Afganistan je oznaen srcem operacija. > "Ne razumiju" zbivanja u Afganistanu, irenje graanskoga rata te poetak transformacije Afganistana u zemlju pogodnu za utoite mnogim radikalima i teroristima. > CIA nastavlja raditi na ruenju prokomunistike vlade u Kabulu. Kao rezultat dugogodinje nestabilnosti u Uzbekistanu i Tadikistanu, koji se nisu s uspjehom transformirali prema demokraciji nakon osamostaljenja i izdvajanja iz SSSR-a, bili smo svjedoci graanskih ratova u tim zemljama tijekom prve polovice devedesetih godina prolog stoljea. Veliki utjecaj na izazivanje sukoba i sudjelovanje u graanskom ratu imali su islamski radika-li, ponajprije vahabiti, koji su doli s ratom opustoenog prostora Afganistana, no uz potporu i sufinanciranje iz redova vladajuih struktura Saudijske Arabije. Afganistan / nikad zavren sukob 7.2. Forum "6+2" Pojam "6+2" zemlje prvi je upotrijebio bivi glavni tajnik UN-a Kofi Annan. Rije je o est zemalja s kojima Afganistan granii (Iran, Turkmenistan, Uzbekistan, Tadikistan, Kina i Pakistan) plus SAD i Rusija. Regionalnim pristupom i suradnjom "6+2" zemlje nastoji se ubrzati rjeavanje problema u Afganistanu. Takoer treba ukljuiti UN, EU, Saudijsku Arabiju i Indiju. Samo regionalnom suradnjom uspostavi mira, a to vrijedi i za druga slina podruja u svijetu, moe se prijei na globalnu razinu. Isto tako, bez regionalnog mira nema ni mira u svijetu. Razmotrimo stoga utjecaj navedenih na zbivanja u Afganistanu. Angaman SAD-a u Afganistanu zapoinje cijelim spektrom pomoi mudahedinima u njihovoj borbi protiv SSSR-a osamdesetih godina prolog stoljea. Nekoliko je oblika te "pomoi": > Vojna pomo mudahedinima, koja je u prvim godinama sukoba bila ostvarena kupnjom preteno sovjetskog oruja u zemljama posrednicama (Egipat, Izrael) te njegovo dostavljanje u Afganistan (***The VVorld's Hot Spots Afganistan, 2004.). U kasnijim godinama sukoba obilno su pomagali, ponajprije novano, umreavanje regionalnih partnera te donacijom vlastitog oruja (meu kojima se istiu Stinger - protuzrakoplovne rakete). Dijelu oruja gubi se trag i pojedine Stinger rakete zavrile su u Iranu. Provodili su obuku mudahedina i islamskih radikala u kampovima u Afganistanu. > Izravno poticanje Saudijske Arabije i Pakistana na novaenje dodatnih snaga, islamskih fundamentalista koji su upuivani u Afganistan u borbu protiv sovjetskih snaga. Na taj nain stvorena je jezgra islamskih boraca koji su se prekalili u Afganistanu te se poslije kao afganistanski veterani rasprili svijetom vodei svoje "male ratove".4 Saudijska Arabija zapravo je iskoristila SAD za irenje svog utjecaja u regiji iako pod kiobranom SAD-a te se slina paralela moe povui s uvlaenjem politike SAD-a na poetku rata izmeu Iraka i Irana 1980. godine. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji > Plan je CIA-e da prouzroi sukobe u Uzbekistanu i Tadi-kistanu, da isprovocira sukob vladinih snaga s islamistima ubaenim s afganistanskog teritorija, tako da se onemogui logistika potpora sovjetskim snagama u Afganistanu, koja se odvijala preko tih zemalja.5 Nakon sovjetskog povlaenja iz Afganistana 1989. godine, SAD uglavnom gubi interes za Afganistan, ali njihov angaman je vidljiv:

> U poetku uspona talibana simpatizirali su ih kao pokret zbog njihova suprotstavljanja Iranu. Vjerovali su da e talibani uspjeti uspostaviti red u zemlji i osigurati neome-tanost distributivnih putova nafte Turkmenistan Afganistan - Pakistan (***The VVorld's Hot Spots Afganistan, 2004.). > Nakon otkivanja iznimno velikih prirodnih resursa nafte i plina u kaspijskom bazenu, SAD pokuava uspostaviti bilateralne kontakte te pomae dravama sredinje Azije u svjetlu irih geostratekih i geopolitikih interesa ("Nova velika igra"), a Afganistan je oznaen srcem operacija. > "Ne razumiju" zbivanja u Afganistanu, irenje graanskoga rata te poetak transformacije Afganistana u zemlju pogodnu za utoite mnogim radikalima i teroristima. > CIA nastavlja raditi na ruenju prokomunistike vlade u Kabulu. Kao rezultat dugogodinje nestabilnosti u Uzbekistanu i Tadikistanu, koji se nisu s uspjehom transformirali prema demokraciji nakon osamostaljenja i izdvajanja iz SSSR-a, bili smo svjedoci graanskih ratova u tim zemljama tijekom prve polovice devedesetih godina prolog stoljea. Veliki utjecaj na izazivanje sukoba i sudjelovanje u graanskom ratu imali su islamski radika-li, ponajprije vahabiti, koji su doli s ratom opustoenog prostora Afganistana, no uz potporu i sufinanciranje iz redova vladajuih struktura Saudijske Arabije. Afganistan / nikad zavren sukob Politika SAD-a prema Afganistanu obiljeena je ad hoc pokuajima rjeavanja problema. Takav se pristup pokazao nedoreenim i nedosljednim te se njime problemi ne mogu ukloniti.6 Globalni rat protiv terorizma donio je bitne promjene u unutarnjoj politici SAD-a, a zbog toga i na globalnoj razini u komunikaciji s ostalima: > U SAD-u su proglaavanjem globalnog rata protiv terorizma najvee rtve postale liberalna demokracija i pravna drava. Bushovim odlukama omogueno je izvoenje sumnjivih stranaca pred tajne vojne sudove, bez mogunosti da se brane i ale vioj instanci. Prihvaeni su zakonski akti koji odobravaju odreeni stupanj muenja zatvorenika, u svrhu iznuivanja priznanja za teroristika djela i prokazivanje sudionika. Ti sudovi imaju mogunost izricati smrtne kazne. > Bush ima "problem" s percepcijom da je SAD u ratu (ratu protiv terorizma) te da je on u prvom redu ratni predsjednik. Njegova primarna djelatnost tako je okrenuta u tom smjeru.7 > Nekadanju borbu protiv komunizma SAD zamjenjuje borbom protiv terorizma, koja je postala tako irok pojam da je odmah uvrtena u globalnu strategiju, a teroristi su svi oni i sve one drave koje ne prihvaaju SAD kao neupitnog hegemona. > Bushova politika svu pozornost pridaje globalnom ratu protiv terorizma, a zanemaruje identifikaciju i rjeavanje 6 Takvih primjera u amerikom pristupu i rjeavanju problema u regiji ima podosta, a moemo izdvojiti odnose SAD - Irak, SAD - Pakistan. Od toga da su odnosi izuzetno dobrima do nametanja sankcija. SAD bi se umijeao, pokuao rijeiti problem, no zbog nedosljednosti amerike politike preputali su navedene drave da se dalje same suprotstavljaju izazovima koji su bili preveliki za njih same. 7 Bush je tijekom svoja dva mandata bio openito orijentiran na vanjsku politiku. Slubena politika SAD-a tijekom svoje povijesti ima bipolarnu orijentaciju, ili su preteno okrenuti unutarnjoj sceni teei izolaciji ili vanjskopolitikom planu teei globalnoj dominaciji a zanemarujui unutarnju scenu. Bush je predstavnik druge struje. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji politikih problema koji su do njega doveli. Borba protiv terorizma zahtijeva iroku svjetsku potporu, a da bi se ona ostvarila, potrebno je saveznike uvjeriti da je to globalni cilj, a ne zadovoljavanje amerikih interesa. > Proglaenjem "osovine zla" uinjena je pogreka, no usprkos tome nastoje internacionalizirati cilj vlastite vanjske politike i rade drugu greku nastojei uvrstiti sve pod globalni rat protiv terorizma, nudei samo dvije mogue strane u sukobu. Pogrene procjene vidljive su na terenu u Afganistanu: > Velikim problemom pokazalo se to to politiku strategiju djelovanja ponekad umjesto State Departmenta razvija Pentagon. > Pentagon preferira suradnju s lokalnim vojnim vodama kojima tolerira da vode zemlju izvan Kabula. Cesti su primjeri, i to dokumentirani (Human Rights Watch), da lokalni vojni voe pljakaju, iznuuju, bezrazlono zatvaraju i openito zlostavljaju lokalno stanovnitvo, a sve to pod okriljem i zatitom amerikih trupa na terenu. To znai da porezni obveznici SAD-a i drugih zemalja izravno i neizravno plaaju vojne voe. Nemile dogaaje zabiljeila je i Nezavisna afganistanska komisija za ljudska prava (Afgan Independent Human Rights Commission - AIHRC).

> Politika SAD-a nije se dobro pripremila za patunski pojas, danas nema politike strategije za to podruje - vojni voe kao saveznici u ratu protiv talibana ne prihvaaju ameriki program za Afganistan niti djelovanje sredinjih afganistanskih vlasti. > Politika koju SAD vodi u Afganistanu ostavlja mu malo prostora da proziva druge drave za krenje standarda meunarodnog prava i meunarodnog humanitarnog prava, poglavito kad je rije o odravanju zatvora i uvjetima u njima te postupanju sa zatvorenicima. S druge strane, State Department objavljuje svake godine izvjetaje o Afganistan / nikad zavren sukob stanju ljudskih prava u kojima optuuje druge za zlostavljanje zatvorenika, a SAD to radi svuda po svijetu (tajni zatvori CIA-e, otmice ljudi, tajni preleti, X-ray na Kubi i mnogi drugi primjeri). y Pogreka je SAD-a u odnosu s Pakistanom u tome to se usmjerio na suradnju samo s jednim ovjekom, predsjednikom Musharrafom, umjesto da ide na institucionalnu suradnju. To nije nita neobino, jer kada se bolje promotre i analiziraju odnosi s Pakistanom, dolazi se do zakljuka da slubena politika SAD-a nema vremena za Pakistan, zemlju i ljude. > Poetak rata protiv Iraka dok nije rijeena situacija u Afganistanu. Taj rat je ono najgore to se moglo dogoditi Afganistanu. Poetkom tog rata veina panje, resursa i snaga preusmjerena je na to bojite, a Afganistan je postupno zanemarivan. Na operativnoj i taktikoj razini to je najbolje vidljivo u izvlaenju specijalnih postrojbi uvjebanih za protugerilsko ratovanje i njihovo preusmjeravanje u Irak. Te postrojbe zamijenjene su nedostatnim brojem regularnih pjeakih ili ak priuvnih postrojbi koje nisu niti obuene niti spremne uhvatiti se u kotac s teroristima. > SAD postavlja vlastite ciljeve pred saveznike NATO-a, na koje oni gledaju drugaijim oima. Saveznici ne ele prihvatiti obvezu voenja totalnog gerilskog rata na jugu i jugoistoku Afganistana, ve se radije dre mirnijih sjevernih podruja zemlje. > Posljednja, a moda najznaajnija, primjedba tie se situacije nakon intervencije, to je vidljivo i na primjeru Iraka, nekoliko godina nakon Afganistana, gdje se mogu povui paralele - SAD nema strategije za rjeavanje sukoba, a ciljevi su samo puste elje.8 Nema nastojanja da se izgradi nacija poslije sukoba. Odnosno, provodi se s pogrenim ljudima i na pogrean nain. Ako bismo eljeli otii korak Osim toga, ne potuju vrijednosti i kulture zemalja koje su doli osloboditi. Vrijednosti cijelog naroda i tekovine najranijih civilizacija nazivaju hrpom "smea" (Galbraith, 2007.). 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji dalje, mogli bismo rei da SAD ima strategiju za Afganistan, a ona se sastoji u tome da ne dopuste prelijevanje sukoba izvan granica, to njima omoguuje da u sukobu niskog intenziteta imaju stalno prisutne snage u zemlji i politiki utjecaj u cijeloj regiji. Rusija - nakon vojnog poraza Sovjetskog Saveza i povlaenja 1989. godine iz Afganistana, dolo je do dezintegracije SSSR-a, kojemu je poraz u Afganistanu bio jedan od uzroka.9 Nakon raspada SSSR-a svaka od zemalja lanica bila je okrenuta vlastitim problemima. Rusija kao najvea zemlja biveg saveza i sada tek regionalna sila, ali s globalnim interesima, ubrzo se ponovno okrenula zbivanjima u Afganistanu. Interesi Rusije su sprijeiti irenje islamskog utjecaja preko sjevernih afganistanskih granica (problem Ceenije, Tadikistana i Uzbekistana). Zbog toga su Rusi pomagali antitalibanskoj koaliciji. Isto tako imali su namjeru zatititi prokomunistike vlade u zemljama sredinje Azije. Vano je bilo k tome kontrirati regionalnim rivalima Pakistanu i Saudijskoj Arabiji. Treba istaknuti da je Rusija sredinom devedesetih godina prolog stoljea zapovijedala sa 25 tisua vojnika, namjenski formiranih snaga iz sastava 11 zemalja potpisnica ugovora o sigurnosti u Aziji (Commonvvealth of Independent States - CIS), rasporeenih na junu tadikistansku granicu prema Afganistanu radi sprjeavanja prelijevanja sukoba preko granice. Alarmantnim je ocijenjen pad Kabula 1996. godine u ruke talibana (Rasanavagan, 2004.). Nakon hladnog rata - promatrajui politiku Rusije prema Afganistanu i regiji kroz prizmu odnosa sa SAD-om dolazi do promjene pristupa. Konfrontirajui odnosi tijekom hladnog rata prerastaju u partnerske odnose nakon hladnog rata. Doju9 Chalmers Johnson smatra da se SSSR raspao iz tri glavna razloga: "unutarnje gospodarske suprotnosti izazvane ideolokom krutou, imperijalne raste-gnutosti i nesposobnosti za provoenje reformi" (Johnson, 2005.). Afganistan / nikad zavren sukob eranji protivnici hladnoga rata, Rusi su bili prvi koji su pruili podrku SAD-u u antitalibanskoj ili antiteroristikoj koaliciji, iako nisu vojno potpomogli koaliciju. Razlozi za savez vie su nego oiti, time im je omoguena vea sloboda u unutarnjoj politici, posebno kod brutalnog guenja ustanka u eeniji. Rusima ne treba

odobrenje ni od koga, pogotovu ne od SAD-a, za ono to rade u "vlastitom dvoritu", ali pruanjem potpore SAD-u u antiteroristikim nastojanjima dobivaju preutno odobrenje za ono to sami provode kod kue i sigurno je da SAD to nee dizati na velika zvona kao to je inio u prolosti. Razlog je i vea ekonomska pomo zapada koju Rusija moe oekivati i potraivati zbog svoje potpore SAD-u te dogovor da e novoformirana ANA biti opremljena orujem ruskih proizvoaa. Na koncu, trebamo si postaviti pitanje: za koju bi to zemlju Rusi Amerikancima dali pristanak za napad? Odgovor je jednostavan: za onu iz koje su se morali povui porazom, nakon desetogodinje agresije, devastiranja cijele zemlje i, prema slubenim statistikama, 15.000 poginulih vojnika.10 Ta nesretna zemlja zove se Afganistan. Saudijska Arabija stalno je ukljuena u zbivanja u Afganistanu. Najprije je sudjelovala u financiranju i opremanju mudahedina djelujui zajedno na terenu s Pakistanom, pod pokroviteljstvom SAD-a. Sudjelovanje Saudijske Arabije, SAD-a i Pakistana u financiranju, obuci i naoruanju mudahedina, procjenjuje se na vie od 40 mlrd. dolara, a Saudijska Arabija sudjelovala je s priblino polovicom tog iznosa (Mirsa, 2004.). U Afganistanu je Saudijska Arabija bila zainteresirana za konfrontaciju s Iranom (eljeli su sprijeiti irenje iranskog ijitskog islama te ga openito izolirati) i za promicanje sunitskog vahabi smjera islama (Ra-sanavagan, 2004.). Prema neslubenim izvorima, a temelje se na autorovim razgovorima sa sovjetskim sudionicima rata, brojke o stradavanjima mnogo su vee - do 40.000 poginulih vojnika. Navedeno ipak treba uzeti s rezervom. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji Porazom mudahedina i usponom talibana podupirali su talibane zbog ideoloke ekspanzije vahabizma. Talibanska interpretacija islama bila je, naime, bliska shvaanju Saudijaca." Iako su bili saveznici s Pakistanom u zbivanjima vezanim za Afganistan, podrivali su unutarnje ureenje u Pakistanu i stvarali podsisteme irenjem vahabizma u pakistanskim medresama. U regionalnom kontekstu bili su zainteresirani i za irenje vahabizma u podruje drava sredinje Azije te su stoga podravali i poticali IMU (Islamic Movement of Uzbekistan) u irenju vahabizma prvo u Uzbekistan pa potom i druge drave sredinje Azije (Rashid, 2002.). Prema Seanu Malonevju, "nejasno je gdje tono vahabizam prestaje, a poinje ekonomska geopolitika Saudijske Arabije" (Malonev, 2005.). Zapravo, religijski utjecaj Saudijske Arabije na zemlje regije transformirao bi se ubrzo u politiki utjecaj. Saudijska Arabija koristila se vjerom u politike svrhe. Dodatno je Arabija nastojala sprijeiti rastui utjecaj Irana na podruju Kavkaza, ponajprije u Azerbajdanu. Vahabizam se proirio u drave sredinje Azije radi iskoritavanja prirodnih resursa u tom podruju. Vahabiti su imali znaajan utjecaj u eeniji, borei se na strani eenaca protiv Rusa. Vahabizam je proiren u ratom razruenu eeniju, Inguetiju i Dagestan, redom podruja s muslimanskom veinom, nastojei promijeniti njihove kole uenja islama i podrediti ih vahabi smjeru. Spomenuta nestabilna podruja nisu bila preteak zalogaj za izrazito prodorne i nemilosredne sljedbenike vahabizma. Prema Stephenu Schvvartzu, vahabiti su fiziki likvidirali mnoge e-enske lidere u borbi protiv Rusije te su pokretu nametnuli svoj peat utemeljen na brutalnoj borbi i terorizmu (Schvvartz, 2005). Noam Chomskv smatra da je, osim biveg talibanskog reima, Saudijska Arabija najekstremnija fundamentalistika drava u islamskom svijetu, koja je bila najprije muterija Velike Britanije, a potom i SAD-a, gdje su talibani bili izdanak saudijske verzije 11 Saudijska Arabija bila je jedna od triju zemalja koje su slubeno priznale talibanski Afganistan, uz Pakistan i Ujedinjene Arapske Emirate. Afganistan / nikad zavren sukob islama (Chomskv, 2002). Usprkos takvom tumaenju, potrebno je istaknuti da su postojale velike razlike izmeu talibanskog i saudijskog fundamentalistikog reima. irei vlastiti utjecaj i sprjeavajui irenje utjecaja Irana kako u regiji tako i u Afganistanu, Saudijska Arabija je, u suradnji sa SAD-om, potaknula i potpomagala Sadama Huseina u ratu protiv Irana (irako-iranski rat 1980. 1988.). Kuvajt je bio najizdaniji financijer Iraka u njegovu ratu protiv Irana.12 Na opasnost od vahabizma upozorava ameriki pisac Step-hen Schvvartz, koji izraava strah od tog smjera islama. Schwartz pie: "Kada su predsjednik Bush i drugi zapadni lideri uvjeravali svoju publiku da terorizam nema nita s islamom, a to su ponavljale islamske ustanove u mnogim muslimanskim i nemu-slimanskim zemljama, istodobno su bili i u pravu i u krivu. Ton islama kakav je potaknuo Osama bin Laden i njegovi sljedbenici ne predstavlja ni veinu muslimana niti predstavlja tradicionalne islamske vrijednosti. Ali, nije ni to stvar pukog kidnapiranja vjere. Ekstremistiki lik islama, koji opravdava nasilje i razjaru-je mrnju, odraava bogate i mone interese. Taj lik posjeduje ideologija poznata kao vahabizam, "kult smrti" koji je slubeni religijski postav saudijskog kraljevstva i na koji su Saudijci, koristei financijsku mo crpljenu iz bogatih naftnih prihoda, potroili desetljea - i milijarde dolara - izvozei je ostatku svijeta, od Pakistana i Indije do Balkana, Filipina, Zapadne Europe i same Amerike.

Usprkos mnoenju teroristikih skupina s razliitim zvunim imenima i pristaama, stvarni izvor naeg problema jest izopaenje islamskog uenja od vahabitskog kulta koji prebiva u srcu saudijskog establishmenta, navodnih prijatelja u regiji. Kao to je dobro poznato ostaloj milijardi muslimana u svijetu, veina kojih nisu vahabiti i opiru se nametanju vahabizma svojim drutvima, ovaj kult se irio desetljeima, i to, kakve li iroVeliki dug Iraka Kuvajtu bio je jedan od vanih razloga irake okupacije Kuvajta u kolovozu 1990. godine. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji nije, pod zapadnom zatitom. Mi smo odgojili tu guju upravo u naim njedrima" (Schvvartz, 2005: 21. - 22.). Iran je oduvijek bio snano zainteresiran za zbivanja u Afganistanu. Iran je povijesno povezan s prostorom i etnikim skupinama sredinje Azije, dijele zajedniku kulturu, etniku pripadnost i jezik. Tadici i Hazarijci govore dari jezikom, varijantom perzijskog (staroiranskog) jezika. Osim toga, afganistanski Hazarijci su iji-ti kojima je Iran vjerska matica. Iran je Hazarijcima, povremeno i Tadicima i Uzbecima, kao i Ismailu Khanu (lokalnom vojnom voi iz Herata), u skladu s mogunostima, davao ekonomsku, politiku i vojnu pomo. Tijekom sovjetsko-afganistanskog rata Iran je elio izgraditi odreeni stupanj povezanosti sa SSSR-om na taj nain to je podupirao komunistiki Najibullahov reim u Kabulu. Zauzvrat, oni nisu dirali neovisnost Hazarijata (podruja pod kontrolom ijitskih Hazarijaca). Na ekonomskom planu, nakon smirivanja situacije, nadali su se otvaranju svojih pomorskih luka za trgovinu robom iz zemalja sredinje Azije. Tijekom vladavine talibana Iran je svesrdno pomagao Haza-rijce jer su se talibani posebno okomili na njih. Svih godina rata u Afganistanu Iran je prihvaao velik broj izbjeglica iz Afganistana te pruao utoite i obuku borcima protiv talibana. Iran se dodatno umijeao jer su se regionalni rivali, Pakistan i Saudijska Arabija, ukljuili u rat na strani talibana koji su bili posebno nemilosrdni prema Hazarijcima. Na iransko upletanje u zbivanja u regiji utjecao je i SAD, koji je svakako nastojao izbjei Iran na putu transporta nafte i plina iz kaspijskog bazena te je od tri pravca forsirao ili pravac Turkmenistan - Afganistan - Pakistan ili Turkmenistan - Azerbajdan - Gruzija - turska luka Cevhan na Sredozemnome moru. Taj drugi pravac na koncu je i realiziran, a njime je za njegove pokretae ostvaren dvostruki dobitak - izbjegavanje Irana i Rusije. Srednjoazijske drave (Turkmenistan, Uzbekistan, Kazahstan, Kirgistan i Tadikistan), sve odreda lanice biveg SSSR-a, s proAfganistan / nikad zavren sukob islama (Chomskv, 2002). Usprkos takvom tumaenju, potrebno je istaknuti da su postojale velike razlike izmeu talibanskog i saudijskog fundamentalistikog reima. irei vlastiti utjecaj i sprjeavajui irenje utjecaja Irana kako u regiji tako i u Afganistanu, Saudijska Arabija je, u suradnji sa SAD-om, potaknula i potpomagala Sadama Huseina u ratu protiv Irana (irako-iranski rat 1980. 1988.). Kuvajt je bio najizdaniji financijer Iraka u njegovu ratu protiv Irana.12 Na opasnost od vahabizma upozorava ameriki pisac Step-hen Schwartz, koji izraava strah od tog smjera islama. Schwartz pie: "Kada su predsjednik Bush i drugi zapadni lideri uvjeravali svoju publiku da terorizam nema nita s islamom, a to su ponavljale islamske ustanove u mnogim muslimanskim i nemu-slimanskim zemljama, istodobno su bili i u pravu i u krivu. Ton islama kakav je potaknuo Osama bin Laden i njegovi sljedbenici ne predstavlja ni veinu muslimana niti predstavlja tradicionalne islamske vrijednosti. Ali, nije ni to stvar pukog kidnapiranja vjere. Ekstremistiki lik islama, koji opravdava nasilje i razjaru-je mrnju, odraava bogate i mone interese. Taj lik posjeduje ideologija poznata kao vahabizam, "kult smrti" koji je slubeni religijski postav saudijskog kraljevstva i na koji su Saudijci, koristei financijsku mo crpljenu iz bogatih naftnih prihoda, potroili desetljea - i milijarde dolara - izvozei je ostatku svijeta, od Pakistana i Indije do Balkana, Filipina, Zapadne Europe i same Amerike. Usprkos mnoenju teroristikih skupina s razliitim zvunim imenima i pristaama, stvarni izvor naeg problema jest izopaenje islamskog uenja od vahabitskog kulta koji prebiva u srcu saudijskog establishmenta, navodnih prijatelja u regiji. Kao to je dobro poznato ostaloj milijardi muslimana u svijetu, veina kojih nisu vahabiti i opiru se nametanju vahabizma svojim drutvima, ovaj kult se irio desetljeima, i to, kakve li iroVeliki dug Iraka Kuvajtu bio je jedan od vanih razloga irake okupacije Kuvajta u kolovozu 1990. godine. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji nije, pod zapadnom zatitom. Mi smo odgojili tu guju upravo u naim njedrima" (Schvvartz, 2005: 21. - 22.). Iran je oduvijek bio snano zainteresiran za zbivanja u Afganistanu. Iran je povijesno povezan s prostorom i etnikim skupinama sredinje Azije, dijele zajedniku kulturu, etniku pripadnost i jezik. Tadici i Hazarijci govore dari jezikom, varijantom perzijskog (staroiranskog) jezika. Osim toga, afganistanski Hazarijci su iji-ti kojima je Iran vjerska matica. Iran je Hazarijcima, povremeno i Tadicima i Uzbecima, kao i Ismailu Khanu

(lokalnom vojnom vodi iz Herata), u skladu s mogunostima, davao ekonomsku, politiku i vojnu pomo. Tijekom sovjetsko-afganistanskog rata Iran je elio izgraditi odreeni stupanj povezanosti sa SSSR-om na taj nain to je podupirao komunistiki Najibullahov reim u Kabulu. Zauzvrat, oni nisu dirali neovisnost Hazarijata (podruja pod kontrolom ijitskih Hazarijaca). Na ekonomskom planu, nakon smirivanja situacije, nadali su se otvaranju svojih pomorskih luka za trgovinu robom iz zemalja sredinje Azije. Tijekom vladavine talibana Iran je svesrdno pomagao Haza-rijce jer su se talibani posebno okomili na njih. Svih godina rata u Afganistanu Iran je prihvaao velik broj izbjeglica iz Afganistana te pruao utoite i obuku borcima protiv talibana. Iran se dodatno umijeao jer su se regionalni rivali, Pakistan i Saudijska Arabija, ukljuili u rat na strani talibana koji su bili posebno nemilosrdni prema Hazarijcima. Na iransko upletanje u zbivanja u regiji utjecao je i SAD, koji je svakako nastojao izbjei Iran na putu transporta nafte i plina iz kaspijskog bazena te je od tri pravca forsirao ili pravac Turkmenistan - Afganistan - Pakistan ili Turkmenistan - Azerbajdan - Gruzija - turska luka Cevhan na Sredozemnome moru. Taj drugi pravac na koncu je i realiziran, a njime je za njegove pokretae ostvaren dvostruki dobitak - izbjegavanje Irana i Rusije. Srednjoazijske drave (Turkmenistan, Uzbekistan, Kazahstan, Kirgistan i Tadikistan), sve odreda lanice biveg SSSR-a, s proAfganistan / nikad zavren sukob komunistikim vladarima, nerazvijenim sigurnosnim sektorom i gospodarstvom te velikom etnikom razliitou, bile su relativno neotporne prema utjecajima iz Afganistana koji su prijetili prelasku njihovih granica. Zbog velikog iseljenitva (primjer je Tadikistan - tadika manjina u Afganistanu brojnija je od Tadika u Tadikistanu) i te kako su bili zainteresirani za svoje nacionalne manjine u Afganistanu. Strahovali su od islamskog utjecaja u vlastitim dravama - primjer je vahabizam koji je Saudijska Arabija pokuala proiriti u drave sredinje Azije. Tijekom svih godina sukoba nastojali su biti nezainteresirani za dogaaje u Afganistanu jer su ionako imali previe vlastitih problema. Isto tako, snaga svake drave pojedinano nije bila dostatna za akciju. Iz tih razloga u povijesti nije bio prevelik problem Rusiji, poslije SSSR-u, pa i SAD-u, ostvariti odreene utjecaje u tim dravama. Ujedinjeni narodi nastojali su tijekom godina afganistansko-sovjetskog rata, kao i tijekom graanskog rata mudahedina i talibana, zaustaviti sukobe, postii trajni prekid vatre, omoguiti dostavu humanitarne pomoi i izgradnju kakvih-takvih institucija. Glavni tajnik Kofi Annan pokuavao je na razliite naine utjecati na prekid sukoba u Afganistanu. Usmjeravao je svjetsku pozornost na probleme vezane uz Afganistan, slao specijalne predstavnike da pokuaju sa zaraenim stranama dogovoriti prekid vatre i dostavu humanitarne pomoi. Annan se susretao s dravnicima susjednih drava i pokuao utjecati na njih da zaustave financiranje i pomaganje frakcija u sukobu. Javno je imenovao Iran i Pakistan, mudahedine i talibane, kao krivce za sukob. Organizirao je Forum "6+2" (est susjednih drava + SAD i Rusija) kako bi se zajedniki pokuao dogovoriti prekid rata. UN je kao organizacija nametnuo sankcije na uvoz oruja Afganistanu, no bez uspjeha. Svi napori UN-a mogu se ocijeniti neuspjenima zbog nedostatnih mehanizama koji su im na raspolaganju. Namee se stoga pitanje: funkcionira li UN na temelju postavki iz Povelje UN-a ili je samo poprite za izmjene gledita i provoenje odluka pet stalnih lanica Vijea sigurnosti? 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji Svoja nastojanja na terenu UN je konkretizirao stalnom misijom u Afganistanu, politikom misijom - UNAMA. UNAMA je uspostavljena 28. oujka 2002. godine rezolucijom 1401 Vijea sigurnosti UN-a. Njen mandat u slubi je podrke procesima ponovne izgradnje Afganistana, a time nastoji poduprijeti zakljuke Bonnskog sporazuma. Mandat UNAMA-e obnavlja se na godinjoj osnovi i ima est glavnih elemenata: pruanje politikih i strategijskih savjeta u mirovnom procesu, osiguravanje usluga eksperata i dranje ureda u Afganistanu, pomo vladi Afganistana u provedbi Afganistanskog ugovora, promocija ljudskih prava, osiguravanje tehnike pomoi, nastavak upravljanja svom UN-ovom humanitarnom pomoi (oporavak, rekonstrukcija i razvoj aktivnosti) u koordinaciji s afganistanskom vladom. UNAMA koordinira podrku meunarodnih subjekata u politikoj i ekonomskoj obnovi Afganistana (Rubin, 2007.). Isto tako, UN je puno uinio programima uklanjanja ukopanih mina, u unitavanju neeksplodiranih naprava i prikupljanju ilegalnog oruja. Utjecaj UN-a vidljiv je i hvalevrijedan u mnogim projektima i programima koji ipak nisu presudni za prekid nasilja i uspostavu boljeg ivota na nacionalnoj razini. NATO se u svojoj drugoj intervenciji "izvan podruja odgovornosti" naao pred najveim ispitom, suoavajui se s ne previe svijetlom budunou razvoja situacije. NATO je odluan - ostat e u Afganistanu sve dok stanovnici Afganistana ne budu sposobni sami se obraniti i othrvati problemima bez pomoi izvana. Takav stav dao nam je i

jedan od intervjuiranih zapovjednika misije ISAF-a, general Ernst-Otto Berk (Mikac, 2005c). No, do toga e proi jo puno vremena, u prvom redu zato to se sukobu ni priblino ne nazire zavretak. NATO je stalno suoen s nedovoljnim brojem vojnika u bespuima Afganistana, koji su preteno ogranieni na sigurnost snano utvrenih baza. Za to vrijeme, protivnici NATO-a stalno poveavaju raznovrsnost i broj snaga, njihovu mobilnost te obavjetajne sposobnosti, a rezultat je uspostava sve vee kontrole nad ruralnim podrujima Afganistana. Afganistan / nikad zavkSen sukob Velik su problem za NATO nacionalna ogranienja vojnih kontingenata. Ona onemoguuju izravnu borbu protiv protivnika. Drave lanice NATO-a, ukljuene u misiju u Afganistanu, osjetljive su na ljudske gubitke i iznose uloene u misiju. Umjesto poveanja broja vojnika, svjedoci smo potezima povlaenja trupa iz Afganistana. A na taj nain ne mogu se ostvariti strateki ciljevi napretka u misiji, ve se nastojanja svode na taktike dosege koji nisu strateki znaajni. Neizvjesna je sudbina NATO-a u Afganistanu. Postavlja se pitanje: to e biti ako se sukob produlji, kako dalje? Barnett R. Rubin smatra da je NATO-ovim preuzimanjem zapovijedanja nad operacijama od SAD-a Afganistan postao prvo bojno polje globalnog rata protiv terorizma, ali isto tako i testno polje za budunost Sjevernoatlantskog saveza (Rubin, 2006b.). Uspjeh NATO-a u Afganistanu ocjenjuje se kljunim za budunost Sjevernoatlantskog saveza, gdje se neuspjeh i ne uzima u obzir kao mogunost. Vidljivo je da NATO, u prvom redu drave lanice koje daju znaajniji obol u Afganistanu, nisu spremne na desetljeima dugo angairanje u Afganistanu. U prilog NATO-u ne ide ni povijest koja svjedoi o "Afganistancima" kao strpljivim i ustrim borcima, koji se nee pomiriti dok imaju strane trupe na vlastitom teritoriju, bez obzira na njihovu svrhu.'3 Pesimistina su predvianja Brenta Scovvcrofta, biveg savjetnika predsjednika SAD-a za nacionalnu sigurnost u dva mandata14: "U sluaju poraza u Afganistanu, NATO e se raspasti" (***Allies Deeplv Divided on Eve of Summit, 2006.). Takav je stav preuvelian, NATO se sigurno zbog Afganistana nee raspasti, bez obzira na ishod njegova angamana u zemlji. Svi se unutar NATO-a slau da je potreban snaniji doprinos u Afgani13 Rije je o talibanima, koji imaju uporite u narodu i borba protiv njih je pokuaj ostvarivanja nemogueg. Prevelike su civilizacijske i kulturne razlike da bi se mogli "pomiriti" i prestati sa sukobima. Mislim da e sukob trajati "vjeno". 14 U uredu od 1974. do 1977. za vrijeme predsjednika Geralda Forda te od 1989. do 1993. za vrijeme predsjednika Georgea H. VV. Busha. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji stanu, no ne ele poveati broj vojnika niti skromna financijska sredstva, a neki i smanjuju veliinu svojih kontingenata. Ne ele ukloniti nacionalna ogranienja koja onemoguuju upotrebu snaga u najzahtjevnijim zadaama - borbenim djelovanjima, te se ne ele spustiti s mirnog sjevera na uzavreli jug. To nas dovodi do zakljuka da je, iako je cilj svima isti, raspodjela zadaa nerazmjerna postavljenim ciljevima. Takav odnos postavlja pitanje ravnopravnosti drava lanica Saveza. Tako je trenutano Afganistan ahovska ploa za testiranje snaga u odnosima izmeu lanica NATO-a. Ovakvim odnosom snaga NATO ne moe pobijediti u sukobu u Afganistanu, to ne mora znaiti slabost za Sjevernoatlant-ski savez jer bi vojna pobjeda bila plaena previsokom cijenom, ve elnici NATO-a moraju traiti politiko rjeenje koje bi obuhvaalo pristup Afganistanu kao prostoru ire regije. Rjeenje za sadanju situaciju nije samo u zemlji nego i u odnosu drugih subjekata prema Afganistanu. Nijednom narodu ne mogu se trajno nametnuti odreena rjeenja primjenom vojne sile, ve to treba ostvariti irokim pristupom razliitim mehanizmima. Indija je tijekom povijesti uvelike utjecala na zbivanja u Afganistanu. Tijekom graanskog rata u Afganistanu podravali su protivnike talibana zbog umijeanosti Pakistana koji ih je podravao. Razlog tome je rivalstvo s Pakistanom te mogunost, koju su koristili i jedni i drugi, za dodatno dizanje meusobnih tenzija zbog Kamira.15 Glavni izvor sukoba izmeu Indije i Pakistana je Kamir, Indija tvrdi da se ondje bori protiv islamskog terorizma, a Pakistan tvrdi da Indija tom podruju ne doputa samoodreenje i da sama provodi terorizam velikih razmjera. I jedno i drugo je, na alost, u osnovi tono (Chomskv, 2002.). Nevladine organizacije predstavljaju dvije strane medalje. Neke od njih provode vrijedne i portvovne akcije na terenu te izazi15 Sukobljavanja izmeu Pakistana i Indije stalna su u podruju Kamira, uz dva rata, 1965. i 1971. godine. Uz pomo Sovjeta Indija je 1974. godine izvela svoje prve nuklearne pokuse. Pakistan se potom snanije okrenuo SAD-u. Afganistan / nikad zavren sukob

vaju iskreno divljenje. Osim humanitarnih aktivnosti, pojedine organizacije ine i velike napore da se mnoga podruja u Afganistanu oiste od mina. Potrebno je istaknuti da su mnoge nevladine organizacije stigle u Afganistan noene "CCN efektom" te mnoge od njih nisu stvarne humanitarne organizacije za koje se predstavljaju, ve su stigle zbog posrednitva i vlastitog profita. Kao takve potiu troenje te njihovi djelatnici ive na neprimjereno visokoj nozi. To se najbolje vidi u Kabulu, gdje je njihov nain ivota totalno neprimjeren situaciji u kojoj se zemlja nalazi (Herold, 2004., Huggler, 2005. i Bello 2006.). One istinske prisutne su u Afganistanu godinama i to ne daju na velika zvona, ve u tiini rade svoj posao koji im je nakon intervencije izrazito otean nazonou mnogih "sestrinskih" humanitarnih organizacija koje u svojoj biti to nisu. 7.3. Suradnja s Pakistanom Pakistan je oduvijek bio zainteresiran za unutarnja zbivanja u Afganistanu. Obje zemlje neraskidivo su bile povezane u prolosti, imaju burnu sadanjost i neizvjesnu budunost. Za izrazito dugaku granicu obje zemlje vjeruju da im je nanijela tetu te obje imaju teritorijalnih pretenzija. Obje su zemlje nastojale vjeto manipulirati Patuncima koji ive preteno u graninom pojasu obiju drava (vidi kartu broj 3, Patunski pojas).'6 Tijekom sovjetsko-afganistanskog rata Pakistan je pomagao mudahedi-ne. Nadali su se pobjedi mudahedina i postavljanju patunskog propakistanskog reima u Kabulu (glavna uzdanica bio je Hekmatvar sa svojom mudahedinskom skupinom Hizb-e Islami). Isto tako, Pakistan je bio ukljuen u zbivanja u Afganistanu radi sprjeavanja irenja utjecaja Indije na Afganistan i vjenog straha od sedam puta veeg susjeda te su pakistanski vojni stratezi tvrdili da e na taj nain Pakistan dobiti "strateku dubinu" u Patunci vjeruju da je njima, kao etnikoj skupini, uinjena najvea nepravda jer je granicom njihov etniki korpus razdijeljen na dva dijela. Patunce bi zadovoljilo samo osnivanje vlastite drave, na teritoriju gdje stoljeima ive, Patunistana. Drava bi imala priblino 50 milijuna ljudi. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji odnosu na stalnog suparnika, Indiju. S druge strane, nastojao se sprijeiti utjecaj Irana - iji su ciljevi bili dijametralno suprotni ciljevima Pakistana - na Afganistan. Pakistansko opredjeljenje da uredi Afganistan po vlastitoj mjeri izazvalo je ire interese u regiji. Mnogi nisu bili spremni ostati po strani i promatrati mijeanje Pakistana u unutarnje ureenje Afganistana. Nakon to su se Sovjeti povukli iz Afganistana, a Hekmatva-ra u zauzimanju Kabula nadjaale snage drugih etnikih skupina na koje Pakistan nije imalo utjecaj, Pakistan se okrenuo pomaganju razvoja talibanskog pokreta. U talibanskom pokretu Pakistan je vidio mogunost za ostvarivanjem vlastitih ciljeva u Afganistanu (ureenje Afganistana po svojoj elji i otvaranje transportnih putova prema zemljama sredinje Azije te naftnih podruja kaspijskog bazena prema Pakistanu). Imali su dobre uvjete za ostvarivanje takvog cilja: pomo SAD-a i Saudijske Arabije, velik broj Patunaca u pakistanskoj vojsci (oko 20 posto) i izrazito efikasnu tajnu slubu, ISI.17 Iako je Pakistan svojom pomoi obiljeio talibane, ne moe se rei da je stvorio pokret, ali je i te kako pridonio njegovu formiranju. Pakistan je preko svoje slube ISI bio snaan vjetar u jedra talibana, omoguujui njihov strelovit uspon i utjecaj. Novaenja novih boraca obavljala su se u privatnim vojno orijentiranim medresama, rairenima diljem Pakistana. U 1971. godini bilo je samo 900 medresa u Pakistanu, ali do kraja 1988. godine bilo ih je 8000 uz 25.000 neregistriranih, u kojima se obrazovalo vie od pola milijuna studenata. Kako je pakistanski kolski sistem doivio kolaps, medrese su postale jedina mogunost kolovanja djeacima iz siromanih obitelji (Roy, 2007.). Pogotovo onih koji su kao izbjeglice stigli iz Afganistana te su utjecali na poveanje broja medresa. Kao takve bile su izvrstan medij za novaenje. Treba posebno naglasiti da sve medrese nisu bile u funkciji regrutiranja boraca za rat u Afgani17 Treba naglasiti da je pomo Saudijske Arabije Pakistanu bila vrlo vjeto upakirana u nastojanja pomoi protiv irenja utjecaja SSSR-a i Irana. Istodobno je Saudijska Arabija izgraivala i oblikovala podsisteme u Pakistanu prema pretenzijama irenja vlastitog utjecaja. Afganistan / nikad zavren sukob stanu. Preteno su takve bile privatne, one u rukama pojedinih fundamentalista, npr. mevlane Fazlura Rahmana, voe stranke Jamiat-i-Ulema Islam (JUI), i mevlane amija ul-Haqa, voe Darul Uloom Haqqania medrese. Osim toga, u devedesetima je Afganistan postao zanimljiv kao mogua baza za kamirske ustanike. Talibani su vjeto manipulirali tom pakistanskom potrebom, znajui da im Pakistan ne moe nita odbiti dokle god pruaju utoite militantima iz Kamira i Pakistana. Talibani nisu Pakistanu pruili strateku dubinu u odnosu na Indiju, no zato je Pakistan pruao strateku dubinu za talibane u odnosu na Afganistan.

Pakistan je pomogao u stvaranju opasnosti koja se vie nije mogla kontrolirati te je postala i unutarnji politiki problem Pakistana. Stvoreni kaos vratio im se poput bumeranga (kao to se taj bumerang vratio i SAD-u u obliku teroristikih napada 11. rujna 2001. godine). Kada je general Pervez Musharraf vojnim puem u listopadu 1999. godine zbacio legitimnu vladu Navva-za Sharifa i postavio vojni reim na vlast, Pakistan je ve bio na rubu ekonomskog i socijalnog kolapsa (Rasanavagan, 2004.). Usprkos tome, nastavio je pomagati talibane sve do 11. rujna 2001. godine, kada se pod izuzetno jakim pritiskom SAD-a morao odluiti za prekid sponzorstva i staviti se na stranu antitali-banske koalicije. Takva odluka Musharrafa naelektrizirala je pa-kistansko drutvo koje je vertikalno i horizontalno podijeljeno. Pod pritiskom SAD-a, Musharraf je poduzeo bitne promjene u redovima gornje razine vojnih asnika pakistanske vojske, kako bi smijenio generale koji su bili protalibanski orijentirani. Taj potez bio je rizian za Musharrafa, jer su procjene bile da je oko 30 posto tadanjih pripadnika vojske (koja broji oko 750 tisua vojnika) izrazito proislamistiki orijentirano uz 20 posto Patunaca u redovima vojske.'8 Pakistan je danas zemlja na rubu politikog, Pakistan je zemlja s nuklearnim orujem, no bez potrebne ekonomske osnove za tu vrstu "snage". 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji ekonomskog i socijalnog ponora u kojoj cvjeta kriminal - trgovina drogom, krijumarenje, korupcija, nepotizam, nasilje. Sve to se dogaa u Afganistanu odraava se u Pakistanu te je Pakistan postao ogledalo Afganistana. Kao dio antiteroristike koalicije, Pakistan je rasporedio ukupno 80.000 vojnika koji su patrolirali afganistanskopakistan-skom granicom u poecima operacije Enduring Freedom. Mus-harrafov reim pokuavao je igrati dvostruku igru i nije se posve drao obveza preuzetih iz antiteroristike koalicije. U poecima intervencije uhvatili su velik broj pripadnika Al-Qaide i talibana te ih predali vojsci SAD-a. Da bi se smirile unutarnje napetosti u samom Pakistanu, ponekad su uhiene militante putali. Naime, vrlo snana grupa umirovljenih asnika (i ne samo umirovljenih) podravala je talibane. Musharraf sa svojim snagama ne moe uiniti puno u anti-teroristikoj borbi, jer i sam ima nepremostivih problema. Ne moe nadzirati mnoge dijelove vlastite zemlje, u prvom redu podruja van kontrole u pokrajinama VVaziristan, Baluistan i Sjeverozapadnoj pograninoj pokrajini. Musharaf je ak sklopio pakt s "vladarima" tih podruja, prepustivi im dokraja upravljanje, u zamjenu za mir u drugim dijelovima Pakistana.19 I iz tih podruja potpuno su povuene regularne pakistanske snage reda i sigurnosti. Uz navedeno, sjeverni Baluistan, Sjeverozapadna pogranina pokrajina i VVaziristan u Pakistanu povezani su s pokrajinama Kandahar, Paktika i Paktia u Afganistanu koje su sredita talibanske gerilske borbe. U tim podrujima, ponajprije u gradu Cjuetti, talibani imaju svoj stoer koji pakistanske snage reda i sigurnosti ne ometaju. Zauzvrat, talibani ne izazivaju sukobe u Pakistanu (Rubin, 2006c). Unutar antiteroristike koalicije PakiIsto tako, nekoliko drugih regija u okolnim islamskim zemljama generira nestabilnost. To su: dolina Ferghana u Uzbekistanu i Seistan u Iranu. Ta su podruja islamistika uporita, totalno naputena od vlastitih reima i meunarodne zajednice (neupravljiva podruja). Obiljeava ih velika ekonomska nerazvijenost, siromatvo, nezaposlenost (do 90 posto ak) i veliki natalitet. Afganistan / nikad zavren sukob stan pomae u hvatanju pripadnika Al-Qaide. No protiv talibana ne poduzima nita, osim u sluaju pritiska SAD-a. International Crisis Group u svim svojim studijama i lancima koji su vezani uz Afganistan navodi da nema stabilnog Afganistana bez promjene odnosa Pakistana prema Afganistanu. Zakljuak poglavlja ivot je u Afganistanu teak, ljudi su razoarani, veina ne vidi vei napredak u stabilizaciji i rekonstrukciji zemlje. Kabul se kudikamo snanije razvija nego ostali dijelovi zemlje iako je i grad sam spoj nevjerojatnih razlika. Na nacionalnoj razini tek su neto razvijeniji vei gradovi (Herold, 2004.). Vidljivo je da se ulau napori u stabilizaciji i rekonstrukciji zemlje, no svi imaju dojam da su nedostatni i spori. Sredinja vlast ima malo utjecaja izvan Kabula i to je osnovni problem u njezinu funkcioniranju. Kaotina situacija bit e pogorana jer patunski guverneri i plemenski voe ne pomau sredinjoj vlasti. Isto tako, afganistanska vlada, predsjednik ili ministarstva imaju jako malo utjecaja na smjer i razvoj amerike vojne strategije i politike u Afganistanu. No, morali bi zahtijevati postupanje SAD-a u skladu s meunarodnim pravom i preuzetim obvezama. Afganistan ne bi bio Afganistan kakvim ga danas znamo da nije bilo tolikog utjecaja vanjskih subjekata. Uz toliko sukoba i pretenzija, zakulisnih igara i razjedinjenosti, Afganistanci su veinom bili tek pasivni promatrai svoje sudbine. U unutarnjim relacijama, desetljeima je najvie 30.000 manjkavo naoruanih boraca (mudahedini, a poslije talibani) uspjelo drati kao taoce cijelu populaciju s vie od 30 milijuna stanovnika. Sve to bila je izvrsna podloga za bujanje svih oblika nasilja. SAD je povremeno pokuavao leteom diplomacijom smanjiti tenzije i

pridonijeti rjeavanju situacije u Afganistanu, no veinom bez uspjeha. Pokrenuli su plimni val koji vie nisu mogli usmjeravati niti obuzdati. 7. Razvoj vlastitih sposobnosti i vanjski utjecaji SAD je, uz Japan i Njemaku, novano i na druge naine najvie pomogao Afganistanu poslije 11. rujna 2001. godine. Procjene seu do toga da je SAD donirao sredstva vie nego sve druge zemlje zajedno. Nijedna zemlja nije toliko znaajna za stabilizaciju Afganistana kao Pakistan. Uzaludan je trud svih ostalih ako Pakistan ne promijeni svoju politiku prema Afganistanu. Pakistan je zemlja na opasnom rubu, zemlja s velikim unutarnjim problemima i raslojavanjem te moemo samo nagaati to bi bilo da se "Afganistan" dogodi Pakistanu. Unato svim unutarnjim problemima, Pakistan bi morao pomoi Afganistanu, a tako bi najbolje pomogao i samom sebi. Nuna je vea kontrola poroznih granica jer mnoge studije potvruju da je logistika potpora ostvarena iz Pakistana presudna za odravanje talibana i Al-Qaide u Afganistanu. Pakistan bi napokon trebao temeljem obavjetajnih podataka osigurati hvatanje glavnih voa Al-Qaide i eventualno talibana (jer se oni javno okupljaju u Pakistanu, primjer je grad Cjuetta)20. Sljedei korak bio bi suzbijanje aktivnosti pakistanskih ekstremista koji su odgovorni za nasilje s obje strane granice. Govor generala Jamesa Jonesa, glavnog zapovjednika snaga NATO-a, upuen Kongesu SAD-a u rujnu 2006. godine (Rashid, 2006b.). 8. ZAKLJUAK est godina nakon zbacivanja talibana, meunarodnoj zajednici nedostaje zajednika dijagnoza to je potrebno uiniti da bi se zemlja stabilizirala, kao i zajedniki paket ciljeva. SAD, koji zahtijeva veu obvezu od saveznika, mora shvatiti da njegove unilateralne akcije slabe volju drugih. A za to vrijeme, oni koji se dre po strani moraju prihvatiti da je sudjelovanje u Afganistanu pitanje globalne sigurnosti i moraju uiniti vie. International Crisis Group, 2008. Jesu li rezultati stabilizacije i rekonstrukcije u Afganistanu est godina nakon intervencije dovoljni za dugoronu stabilizaciju i obnovu zemlje? Povijest Afganistana svjedoi o spirali nasilja koje je krenulo kao plamen otpora prema sredinjoj vlasti, prvo monarhiji potom komunistikoj vladavini. Otpor je pokrenut zbog unutarnjih problema vezanih uz reforme koje je pokrenula sredinja vlast te bi vjerojatno ostao u okvirima Afganistana da se redom sve regionalne zemlje plus SAD nisu uplele u zapoete konfrontacije. Sve one potpomogle su ustanak radi ostvarivanja svojih ciljeva. Nakon sovjetskog napada na Afganistan, SAD, Saudijska Arabija i Pakistan pokrenuli su snaan proces uvlaenja Sovjeta u sve dublji ponor afganistanske zamke, u emu se nisu birala ni sredstva ni metode. Pokrenuti su nezaustaljivi procesi organiziranja otpora upotrebom boraca za obranu vjere. Nitko se na Zapadu Afganistan / nikad zavren sukob nije pitao to e donijeti tolika pomo, novaenje, obuavanje i poticanje islamskih fundamentalista. Nije se razmiljalo hoe li formirani pokret biti prijetnja koja moe eskalirati izvan prostora i pretvoriti se u neto mnogo vie od endemskog problema. Prema utjecajnom Zbignievvu Brzezinskom, s ijim su se miljenjem slagali mnogi, nije bilo upitno to je bilo vanije u svjetlu povijesti, stvaranje mudahedina ili pad sovjetskog imperija, nekoliko proaktivnih muslimana ili osloboenje sredinje Europe i zavretak hladnoga rata (Rashid, 2001.: 130., preuzeto iz Olivier Roy, "Afghanistan, from Holu War to civil War", Princeton University Press, 1995.)Sve navedeno, ali i prisutnost amerikih trupa u muslimanima svetoj zemlji, Saudijskoj Arabiji, od priprema za provoenje operacije Pustinjska oluja pa do dananjih dana, potpirivalo je mrnju islamista prema SAD-u, a nakon intervencije u Afganistanu jo snanije. I prije teroristikih zloina 11. rujna 2001. godine bilo je oito da je Afganistan postao glavnom prijetnjom regionalnoj i meunarodnoj sigurnosti. Nije trebalo ekati da se dogode napadi na Nevv York i VVashington da bi se poduzele odreene mjere o pitanju Afganistana. Nakon teroristikog 11. rujna, potreba za ustrim odgovorom zamutila je vid i perspektivu te je umanjila mogunost manevra i prijeko potrebnog dijaloga. Prva faza koalicijske intervencije u Afganistanu izvedena je, s vojnog gledita, vrlo precizno, tono prema planu. No ona politiki i strateki nije bila uspjena jer se temeljila na pogrenoj procjeni uzroka problema, snage otpora i njegova trajanja. Poetni ciljevi intervencije uspjeno su ostvareni, svrgnuti su talibani te je Al-Qaida protjerana iz Afganistana, no strateki ciljevi nisu ostvarni u ovoj fazi. Umjesto uvrivanja legalnih vlasti, pod vodstvom predsjednika Kharzaija, to bi podrazumijevalo kon-solidiranje i jaanje afganistanskih snaga sigurnosti i sposobnosti, prevladava pristup vlastitog rjeavanja problema, a posljedica je dezintegracija i slabljenje unutarnjih sposobnosti te jaanje snaga otpora.

8. Zakljuak Svi su ameriki napadi za SAD opravdani jer tite visoke nacionalne interese. Rat vie nije rat, ve je "rat za mir". Ratni zrani napadi preimenovani su u "zrane kampanje", dok su invazije ili intervencije preimenovane u "humanitarne asistencije". Broj poginulih se umanjuje, podrobno skriva i onemoguava njegovo objavljivanje, a vijesti o stradavanjima proglaavaju se zlonamjernima i dezinformacijama. Javnosti i medijima bile su dostupne samo informacije koje su dolazile iz Ministarstva obrane SAD-a. Vojska SAD-a monopolizirala je pravo na podatke i informacije iz Afganistana. Ali nita ne moe skriti sve glasnije uzvike protivljenja takvom, njihovom svijetu. Jo bi se nekako i mogli opravdati, nepouzdanou podataka, nedovoljno jasnom perspektivnom i ponekom promaenom akcijom, no teko je opravdati to to su omoguili lokalnim vojnim voama povratak u najvie razine vlasti u Afganistanu. Rije je o voama Sjevernog saveza koji su godinama devastirali "svoje" i kojima je intervencija u Afganistanu dola kao zgoditak na lutriji, uzdigla ih je iz pepela i dala im mo o kakvoj nikada nisu sanjali. Problem je u tome to su sve snage u Afganistanu inile zloine te je od dva zla trebalo odabrati manje, iako se mnogi nee sloiti s time. Talibani su svrgnuti s vlasti, i Al-Qaida protjerana iz zemlje, no nije bilo dovoljno vremena da se operacija bolje pripremi te da se ostvari ira i brojnija koalicija voljnih, ponajprije dragocjenih snaga iz muslimanskih zemalja. Izmeu operacije Enduring Freedom i NATO-ove misije ISAF postoje velike razlike u ciljevima i zaduenjima, to otvara prostor u kojemu se Afganistanci i afganistanske vlasti ne snalaze najbolje. Usprkos NATO-ovu preuzimanju zapovijedanja nad svim operacijama u Afganistanu 2006. godine, SAD je zadrao oko 10.000 vojnika pod vlastitim zapovijedanjem u operaciji Enduring Freedom (***Countering Afganistan's insurgencv: No qu-ick fixes, 2006.). Koalicijske snage u operaciji Enduring Freedom, kojima je primarna misija protuteroristika borba, imaju slobodu djelovanja u vlastitim operacijama pod samoproglaenim praAfganistan / nikad zavren sukob vom SAD-a u obrani nacionalnih interesa. Oni su stigli u Afganistan u prvom redu kako bi provodili "obranu nacionalnih interesa" SAD-a od terorizma, a tek potom pomogli afganistanskim vlastima. Snage ISAF-a, pod UNovim mandatom, svoju ulogu primarno ostvaruju pomaui afganistanskim vlastima, djelujui kao stabilizacijske snage, a sekundarno u antiteroristikim aktivnostima. Usprkos drugaijim ciljevima, obje misije rade na stabilizaciji i rekonstukciji zemlje te ostvaruju odreene napretke, no oni bi se mogli oznaiti poprilino simbolinima. Sigurnost je prijeko potrebna kako bi mogao zapoeti politiki razvoj, obnova administracije i upravljanja, obnova pravnog poretka te gospodarska i socijalna reforma. Stvaranje uvjeta za postizanje javne sigurnosti vano je za razvoj zemlje, potrebno je ukloniti prijetnje s kojima se svakodnevno suoavaju Afganistanci. Meunarodna usmjerenost na borbu protiv terorizma ne smije zasjeniti pogled i bavljenje prijetnjama koje multipliciraju lokalni vojni voe, organizirani kriminal, korumpirani dravni i lokalni slubenici te nekompetencija upravljanja. Takve prijetnje esto nanose tetu stanovnitvu vie od teroristikog nasilja (Jalali, 2006.). Sve navedeno, i svi propusti i sve dobro uinjeno do sada, dalo bi nadu u svjetliju budunost Afganistana, da nije bilo novog rata. Glavnim razlogom zaustavljanja stabilizacije i rekonstrukcije Afganistana ocjenjujem rat u Iraku. Do napada SAD-a na Irak ostvarivan je odreeni napredak u Afganistanu, no poetkom operacije Iraqi Freedom smjer napretka okrenuo se i Afganistan opasno klizi prema dezintegraciji. Napad na Irak veliki je udarac za proces stabilizacije i rekonstrukcije Afganistana iz vie razloga. Na taj nain fokus amerike slubene politike i svjetske javnosti s Afganistana se usmjerio na Irak. Time je Afganistan postao drugorazredni interes i zapoeti procesi bili su usporeni. SAD je gotovo svu svoju panju i mo usmjerio na Irak, odbijajui ozbiljno raditi na izgradnji institucija u Afganistanu. Ionako nedostatne snage na terenu poeli su izvlaiti da bi ih mogli upo8. Zakljuak trijebiti u ratu u Iraku. SAD je sve vie forsirao NATO da preuzme veu ulogu i odgovornost u Afganistanu kako bi oni mogli biti primarno fokusirani na Irak. To im je i uspjelo NATO-ovim preuzimanjem zapovijedanja nad svim snagama u Afganistanu. Usprkos tome, SAD je zadrao autonomnost vlastitih operacija putem operacije Enduring Freedom. Za Afganistan nije bilo dovoljno "zapadnih" vojnika, novca, nije bilo jasne strategije niti su ravnomjerno poduzimali inicijative zapadni i afganistanski elnici. Za pogoranje situacije na terenu, najgorim se pokazala primjena teroristikih modela borbe iz Iraka u Afganistanu. Amerikanci su povlaili vojnike uvjebane u borbama u Afganistanu za potrebe novog rata u Iraku, a Al-Qaida je neobranjivu taktiku nanoenja gubitaka saveznicima iz Iraka poela primjenjivati u Afganistanu. Dolo je do inverzije dogaaja. NATO zbog vlastitih organizacijskih slabosti u odluivanju i mobiliziranju resursa nije trenutano u mogunosti napraviti znaajnije pomake u borbi protiv terorista. U posljednje dvije godine najznaajnije osobe1 izravno

ukljuene u proces donoenja odluka u NATO-u mnogo su puta isticale nedostatnost broja vojnika za borbene operacije na jugu zemlje. Problem nije vidljiv samo u nedovoljnom broju vojnika, velik je problem to to zakoni pojednih lanica koje imaju velike kontingente ne doputaju njihovu upotrebu u borbenim aktivnostima.2 No broj vojnika nije povean niti su ukinuta nacionalna ogranienja za upotrebu ve rasporeenih postrojbi te se ne moe oekivati napredak u postizanju sigurnosti i stabilnosti. Openito govorei, meunarodne institucije i ostali subjekti meunarodne zajednice nisu u stanju preuzeti vodstvo od SAD-a u jaanju stabilnosti i sigurnosti u Afganistanu. Prema VVilkinsonu, UN ne moe zadovoljiti rastue zahtjeve za peacekeepingom i humanitarnim intervencijama, to Ameriki general James Jones, glavni vojni zapovjednik NATO-a (sada vie nije na toj dunosti), trenutani glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer i trenutani ministar obrane SAD-a Robert Gates (2008.). Najoitiji je primjer Njemaka, to otvoreno i sve vidljivije nervira politiko-vojni vrh SAD-a. Afganistan / nikad zavren sukob sve vie ine regionalne organizacije (VVilkinson, 2003.). Stoga bi svi oni zajedno, SAD, NATO, UN, EU i ostale znaajne meunarodne organizacije i regionalne zemlje morali zajedno uloiti vie sinergijskog djelovanja da bi se otvorila mogunost za postizanje sigurnosti i stabilnosti u Afganistanu. Openito, problemi koji se nameu meunarodnoj zajednici jesu viestruko vee potrebe za intervencijama u svijetu od realno mogue provedivih, svjedoci smo zanemarenih humanitarnih katastofa (Kongo, Ceenija, Ruanda, Tibet, Kamir, Istoni Timor, palestinska podruja). Isto tako, VVilkison istie da postoji znatna opasnost od "zamora odravanjem mira" koju pokazuje meunarodna zajednica. VVilkinson ide i dalje te spominje da u nekim od sluajeva tekih unutarnjih sukoba, na primjer u Aliru, Afganistanu i Mianmaru ili Darfuru danas, meunarodna zajednica nije mogla ili nije eljela poduzeti znatnije napore da zaustavi sukob. Posljedice za ljudska prava stanovnitva bile su katastrofalne (VVilkinson, 2003.). Svi nabrojeni vanjski subjekti trebali bi zajedno vie raditi na izgraivanju unutarnjih subjekata nacionalne sigurnosti Afganistana (politika baza, policija, vojska) kako bi oni postali relevantan imbenik i bili sposobni samostalno se uhvatiti u kotac s unutarnjim problemima. Paralelno bi vanjski subjekti trebali raditi i poticati regionalnu suradnju te onemoguavati da vanjski faktori utjeu na situaciju u zemlji tako da se elementi sustava afganistanskog drutva mogu baviti samo internim problemima koji su u kombinaciji s vanjskim ugrozama trenutano nepremostive prepreke. Sustav afganistanske sigurnosti je u izgradnji i prekrhak je da bi se bavio i unutarnjim i vanjskim utjecajima na pitanja nacionalne sigurnosti, u tome im je potrebna pomo. Pojedinanim djelovanjem, bez maksimalne koordinacije, uspjeh nije realno oekivati. Isto tako, problem je percepcija smjera djelovanja u sluaju Afganistana. Puno vie napora ulae se u uklanjanje posljedica, uzroci se zanemaruju. Samo vojnim pristupom ne mogu se postii zadani ciljevi. Vojska ne moe pobijediti terorizam, korupciju, glad, neimatinu. Vojna komponenta izuzet8. Zakljuak. no je vana i nezamjenjiva, no ne i presudna. Mnogostruko vie napora potrebno je uloiti u procese koji moraju ii usporedno s vojnim angamanom, a vidljivi su u socijalnoj i ekonomskoj obnovi, obnovi upravljanja te razvoju administracije. Zemlje donatori dosad su uinile mnogo za Afganistan, no ipak nedovoljno. Ulazei u rat, potkraj 2001. godine, morali su biti svjesni da to nee biti kratkotrajna intervencija, ve dugotrajni sukob. I da nije dostatno pobijediti na bojnom polju, a ne pobrinuti se za sigurnost i rekonstrukciju zemlje. To u pogledu Afganistana znai mnogostruko vee izdatke od trokova vojnih operacija. Osim toga, mnogi donatori ne ispunjavaju preuzete obveze, to onemoguuje ostvarivanje projekata.3 Agencija za koordinaciju afganistanske pomoi (Agencv Coordinating Body for Afghan Relief - ACBAR) navodi da se -osim to glavni donatori nisu doznaili obeanih 10 mlrd. US dolara - 40 posto donirane pomoi vraa u bogate zemlje u obliku korporativnih profita i savjetodavnih trokova. ACBAR u svom izvjeu donosi obeane iznose najznaajnijih donatora te iznose uplaene za potrebe rekonstukcije Afganistana kao i nedostatke u uplatama (VValdman, 2008.). ACBAR navodi da je time mogunost postizanja mira ugroena jer zapadne zemlje nisu ispunile preuzete obveze. Meunarodna zajednica je od 2001. godine obeala Afganistanu pomo od 25 mlrd. dolara, no donirano je samo 15 mlrd. dolara. Isto tako, vano je dati preporuke u pogledu troenja donatorskog novca. Donatori ga troe po vlastitom nahoenju te nerazmjerno ulau sredstva. Trebalo bi pratiti nastojanja afganistanske vlade putem Nacionalne razvojne strategije i tako omoguiti pravilnije i ravnomjernije usmjeravanje ionako premalih resursa. Primjerice, u sedam godina globalnog

Prva donatorska konferencija odrana je 22. sijenja 2002. godine u Tokiju, donatori su obeali 5,2 mlrd. dolara, no usprkos obeanjima, uspjeno je prikupljeno oko etiri mlrd. dolara. Isto se dogaalo sa svim sljedeim donatorskim konferencijama. Popis svih donatora vidi na: http://www.undp.org. af/Funding/index.htm Afganistan / nikad zavren sukob rata protiv terorizma SAD je potroio na Afganistan i Irak vie od 500 mlrd. dolara, a za 2007. godinu odobreno je dodatnih 100 mlrd. Dolara (Kosiak, 2007.). To je golem novac, mnogostruko vei od predvienog za obnovu zemlje. Koliko se troi novca za ratne sukobe u Afganistanu i Iraku govori nevjerojatan podatak da bi samo za troak jednog dana spomenutih ratova svi gladni u Africi imali hrane cijelu jednu godinu. Savjetnik meunarodne humanitarne udruge Oxfam za aktivnosti u Afganistanu Matt VValdman navodi da su dnevni vojni trokovi SAD-a u Afganistanu 100 milijuna dolara, a ulaganje svih donatora zajedno 7 milijuna dolara - na dan (VValdman, 2008.). Reforma sigurnosnog sektora ocjenjuje se kao najznaajniji projekt za Afganistan, jer su obnova administracije i upravljanja, obnova pravnog poretka te gospodarska i socijalna obnova, kao dugoroni projekti neprovedivi ako se ne postigne sigurnost i sta-blinost zemlje. Dva od pet stupova reforme sigurnosnog sektora ocijenjena su uspjenima ili relativno uspjenima - to su reforma ANA-e i DDR projekt. Reforma ANP-a, reforma pravosua i borba protiv narkotika ocijenjeni su podbaajima. Razloge treba traiti u nedovoljnom ulaganju napora i resursa svih ukljuenih u te procese. Za razliku od dobro ustrojene reforme afganistanske vojske, za koju je zaduen SAD, ali koja nije dala oekivane rezultate iako je u nju uloeno najvie sredstava, pokazatelji vezani uz Afganistansku nacionalnu policiju dijametralno su suprotni. Cesto tek neto vie od privatne policije, snage ANP-a gotovo u svakoj oblasti djeluju vie kao izvor nesigurnosti nego instrument zatite (***Countering Afghanistan's Insurgencv: No Quick Fixes, 2006.). Borba protiv narkotika ocjenjuje se najneuspjenijom komponentom od svih pet stupove reforme jer galopirajua proizvodnja opijuma ugroava afganistansku sigurnost na pet naina: utjeu-i na njezinu vojnu, politiku, ekonomsku, socijalnu sigurnost i zatitu okolia (Svvanstrom - Cornell, 2005.). S vojnog gledita, heroinska industrija glavni je izvor financiranja oponenata legi8. Zakljuak timnih vlasti, to im omoguuje pozicije, kupnju naoruanja, novaenje novih lanova te poveanje popularnosti meu lokalnim stanovnitvom. Na politikoj razini, pripadnici heroinske industrije duboko su povezani s predstavnicima lokalne, regionalne i nacionalne vlasti u svim strukturama afganistanskog drutva. U ekonomskim okvirima, trgovina narkoticima kreirala je alternativnu ekonomiju i s time povezanu socijalnu stranu ivota seljaka, uzgajivaa maka, koja im omoguuje ostvarivanje zarade i dobivanje kredita, sve ono to im nije dostupno od mjera kojima bi bio pokriven uzgoj legalnih agrokultura. Zbog uzgoja maka i njegove prerade u opijum, zagauje se tlo, ionako mali izvori vode, dolazi do erozije i oneienja tla insekticidima te izazito toksinim kemikalijama, to se dugorono negativno odraava na ionako male obradive povrine. Opijumska industrija jedan je od vodeih izazova za razvoj zemlje i vodei uzrok konfrontacija. Potpora sredinjoj vlasti u prenoenju njezina autoriteta iz glavnoga grada u pokrajine i udaljenija podruja Afganistana, putem pokrajinskih rekonstrukcijskih timova, pokazala se uspjenim projektom. Rekonstrukcijski timovi i koalicija vodena SAD-om te NATO pokazali su se uspjenima i u suradnji s humanitarnim i nevladinim organizacijama koje djeluju na terenu. Okvir PRT djelovanja pokazao je da ciljevi humanitarnih organizacija i vojnih operacija nisu nekompatibilni, nego da se u stvarnosti meusobno nadopunjuju (Sedra, 2004.). Preporuke vezane uz misiju PRT-ova su da bi se trebali usmjeriti na njima primarno, kao to su reforma sigurnosnog sektora, izgradnja vladinih kapaciteta na lokalnoj razini, potpora razoruanju te promicanje transparentnosti. PRT-ovi bi trebali institucionalizirati mehanizme koordinacije i suradnje s humanitarnim agencijama u obliku pozitivne razmjene informacija. Isto tako, potrebno je pred sve PRT-ove postaviti mjerila njihove uspjenosti u provedbi zadaa. Vojne i civilne komponente PRT-ova ne bi se nikako trebale mijeati u prostor humanitarnog djelovanja postojeih agencija na terenu, njih neizravno dovoditi u opasnost, a slad zbunjujuu sliku lokalnom stanovnitvu. Isto Afganistan / nikad zavren sukob tako, ne bi trebale sudjelovati u humanitarnim akcijama ako one nisu krajnje nune, kao ni ostvarivati projekte brzog uinka (qu-ick impact project). Unato odreenim propustima i promaenim projektima, PRT-ovi su uspjean politiko-institucionalni vojno-civilni okvir koji treba svakako nastaviti i znatno poveati njihov broj da bi se iskoristio pozitivni utjecaj. Afganistanske vlasti se trude, ali ne dovoljno. Njihov trud mora biti izraeniji i transparentniji. Morale bi napokon poduzeti odluujue mjere u hvatanju glavnih lokalnih vojnih voa, kriminalaca i krijumara koji sprjeavaju

stabilizaciju zemlje. Ne mogu oekivati da e meunarodne snage uiniti ba sav posao za njih. Odavno su prepoznati procesi i oznaeni pripadnici organiziranog kriminala (pojedini od njih sjede u vladi i parlamentu) i ako ele ostvariti promjene, potrebni su radikalni potezi i poetak stvarnog ienja u vlastitoj kui. Kada raiste u svom dvoritu, poslat e jasnu sliku svima, ponajprije Pakistanu, i tada mogu oekivati znaajniji napredak. Afganistanske vlasti ele da VVashington smanji nepopularne unilateralne akcije unutar Afganistana i da se umjesto toga usredotoi na Pakistan. Studije o pobunjenicima pokazuju da su logistika i potporna mrea suradnika kritina komponenta za njihovo odravanje. Vlade SAD-a i Afganistana se slau, iako ponekad od predstavnika SAD-a dolaze kontradiktorne izjave, da talibani uivaju "sigurnu luku" u Pakistanu, ali se razlikuju u analizama uloge slubene politike Pakistana. Pakistan jasno demantira da on bitnije utjee na situaciju u Afganistanu. Prema Rubinu R. Barnettu, uspjeh nije mogu bez dosljedne strategije SAD-a, ne samo prema Pakistanu i prema Afganistanu nego i prema pakistansko-afganistanskom odnosu. Svi su u ovom sukobu gubitnici, no svakako najvei gubitnici su stanovnici Afganistana, zbog neprekidnog sukoba u kojem su samo neduni promatrai i esto kolateralne rtve. U podruju tridesetogodinjeg rata i terora, bez elementarnih ivotnih uvjeta 8. Zakljuak i mogunosti zadovoljenja osnovnih civilizacijskih potreba, velika je vjerojatnost da svi Afganistanci boluju od posljedica posttraumatskog stresnog sindroma, koji nepovratno utjee na njihovu percepciju, poimanje i vrednovanje ivota. Na velikom je gubitku i islam, koji je zbog izvrtanja i uporabe u pogrene svrhe povezan s terorizmom u oima "zapadnog svijeta", a sve zbog aice talibana, terorista i svih inih vjerom obojenih teroristikih organizacija koje se pozivaju na islam. Potrebno je jo spomenuti da razjedinjenost u muslimanskom svijetu Olivier Roy ocjenjuje neuspjehom "politikog islama". Roy u uzrocima podijeljenosti u islamskom svijetu izraava neto drugaiju razdjelnicu izmeu ljudi i drave (Roy). Oznaava da je muslimansko drutvo u 20. stoljeu podijeljeno izmeu dvije kontradiktorne strukture. Na jednoj su strani klanovi, plemena i etnike grupe, a na drugoj strani su drava i religija. Usto, vana je povijesna injenica da drave u arapskom svijetu - dok se europski narodi nastoje udruiti u nacionalne drave, i na to gledamo kao na neto normalno u procesu evolucije svakog naroda - imaju tekoa s odreenjem dravnosti. Razlog je potpuna odsutnost politike teorije drave/nacije i jo vrlo utjecajna islamska teorija umme kao zajednice svih muslimana koja premauje dravne granice. Ako bi SAD elio poeti rjeavati uzroke islamskog terorizma, trebao bi se primarno usmjeriti prema korijenima tog terorizma, a ne uklanjanju posljedica. U muslimanskom svijetu to bi znailo ili otkazati pomo podobnim reimima ili traiti promjenu - liberalno trite, slobodu tiska, javne izbore i parlamentarizam, zatitu ljudskih prava. To sve moda bi dovelo do stvaranja civilnog drutva koje ne bi toleriralo da eksploatiraju njihovo prirodno bogatstvo amerike naftne kompanije, to svakako nije razvoj poeljan SAD-u u svjetlu njihove trenutane dominacije izvorima i tokovima crnoga zlata. No s druge strane eksploatacija nafte u zemljama kao to su Saudijska Arabija, Afganistan / nikad zavren sukob Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar, Libija pridonijela je snanom razvoju tih zemalja. U tim zemljama nema poreza niti se plaaju trokovi infrastrukture, to stanovnicima omoguuje malo lagodniji ivot. SAD isto tako ima problema u usklaivanju vlastitih stratekih i taktikih ciljeva, kratkoronih i dugoronih programa te globalnih i regionalnih interesa. Odlikuje ih bavljenje problemima na mahove i nerjeavanje problema dokraja. Zapanjujua je ignorancija i neshvaanje sri problema koje treba rijeiti i stalna usmjerenost na posljedice problema.4 Isto tako, anganman SAD-a u Afganistanu obiljeen je nedovoljnim brojem strunjaka koji imaju iskustva u izgradnji institucija i izgradnji nacije nakon sukoba. Tome je razlog nepripremljenost za misiju te ad hoc angairanje nedovoljno strunih ili, bolje reeno, podobnih u neprimjerenim ulogama, dok stvarni eksperti ostaju po strani. Svemu tome ide u prilog i zabluda o stvaranju "Novog Srednjeg istoka" koji bi odgovorao amerikim interesima. Po svemu sudei, meunarodni angaman u Afganistanu nee uspjeti ovakvim okvirom djelovanja. Vie se nikako ne moe skriti da SAD nema jasnu strategiju niti smjer politikog djelovanja ni u Afganistanu ni u Iraku te gubi oba rata. Vrlo vjerojatno e slubena politika SAD-a pokuati raznovrsnim manevrima prikazati svoj angaman uspjenim ili relativno uspjenim, no realnost je da nisu uspjeli. injenica je da su obje zemlje manje sigurne i manje stabilne sada nakon intervencije nego prije njih. O tome svjedoi broj civilnih rtava u obje zemlje od poetka operacija. Za Afganistan je SAD od poetka intervencije djelomino odgovoran za uspostavu reda, sigurnosti i stabilnosti, a za Irak potpuno od samog poetka okupacije. Koliko su u tome uspjeni govore podaci o

golemim civilnim rtvama, koje, mora se priznati, veinom nisu stradale u izravnim vojnim operacijama, ve u internom sukobljavanju zaraenih frakcija. Povijesno gledajui, ma koliko boravili u Afganistanu i Iraku, Britanci i Sovjeti bili 4 Primjerice, prema navodima Petera W. Galbraitha, predsjednik Bush jo 2003. godine nije znao za suprotstavljenosti grupacija unutar islama, sunita i ijita (Galbraith, 2007.). 8. ZakljuCak su prisiljeni na povlaenje. Ni NATO ni SAD iz toga podruja ne mogu otii kao pobjednici. No to ne znai da e tamo biti bolje kad se povuku. Ruevine ruevina mogu iznjedriti samo jo zadrtije ekstremiste (Kalini, 2006.). Predvianje je da e na podrujima obiju zemalja, Afganistana i Iraka, svojim povlaenjem ponovno napraviti kidanje ionako krhkih drutvenih veza meu narodima koje e ostaviti u razorenim zemljama. Isto tako je vrlo upitna sudbina NATO-a koji se preduboko uvukao u Afganistan da bi se mogao bez posljedica za budunost Saveza izvui iz tog sukoba. Situacija u Afganistanu, Iraku, Pakistanu, Iranu i ostalim konfliktima pogoenim muslimanskim zemljama nije rezultat iskljuivo konspirativnog, kolonijalnog i imperijalistikog Zapada, bilo u francuskoj-britanskoj ili amerikoj varijanti, ve treba uzeti u obzir i kompleksnost regije, esto neprijateljske i rivalske odnose medu bliskoistonim zemljama, borbu za regionalnu prevlast (Saudijska Arabija protiv Irana, prije Egipta, Irak protiv Irana, itd.). Isto tako treba uzeti u obzir unutarnje socijalne, ekonomske i politike razlike koje generiraju probleme. Pokazalo se da je globalni rat protiv terorizma ili borba protiv terorizma prevelikog opsega da bi se njime unilateralno mogla baviti ak i najsnanija zemlja na svijetu - SAD s nekoliko svojih najbliih drava saveznica. Terorizam se pokazao prevelikim izazovom i uzrokom podjela meu dravama saveznicama zbog pristupa borbi protiv terorizma. Samo sveopim konsenzusom mogu se umanjiti posljedice i sprijeiti nova teroristika djela. Situaciju u Afganistanu prikazali ste vrlo runom slikom, ali moram priznati da je to to kaete istina. Moj otac je znao citirati staru perzijsku poemu: "Ako ti se ne svia odraz u ogledalu, ne razbijaj ogledalo, razbij svoje lice." pismo Nejata Khalilija, 1992. Ljudi jedne od najsiromanijih zemalja na svijetu uspjeno su se odupirali supersilama. Morali su se boriti za vlastite ivote u svjetskom sustavu nametnutom od drugih. Ako je situacija u Afganistanu danas runa, nije to zato to bi stanovnici Afganistana bili runi. Afganistan nije samo ogledalo Afganistanaca; on je ogledalo svijeta. odgovor Barnetta R. Rubina, 1992. Nitko nikad nije zauzeo Afganistan. Autor 9. LITERATURA Knjige i studije ***(iaa6.) Hrvatski opi leksikon. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea. ***(2oo4.) Antologija neslaganja; onkraj 11. rujna. Zagreb: Jesenski i Turk. ***(2004.) The World's Hot Spots Afganistan. Greenhaven Press. ***(2004.) "Transformirani NATO". NATO: Public Diplomacy Di-vision. ***(2004.) "Provincial Reconstruction Teams and Humanitarian-Militarv Relations in Afghanistan". Save the Children. ***(2005.) "Assistance for rebuilding the police force in Afghanistan". German Federal Foreign Office: Federal Ministry ofthe Inte-rior, prosinac 2005. Dostupno na URL http://www.bmi.bund. de/Internet/Content/Common/Anlagen/Broschueren/2006/ Polizeiliche_Aufbauhilfe_in_Afghanistan_en,templatel d=raw,property=publicationFile.pdf/Polizeiliche_Aufbauhil-fe_in_Afghanistan_en.pdf ***(2005.) "Provincial Reconstruction Teams". USAID, srpanj 2005. Dostupno na URL http://stabilization.developmentga-teway.org/uploads/media/stabilization/USG%20interagency %2oreport.pdf ***(20o6.) "Countering Afganistan's insurgency: No quick fixes". International Crisis Group - Asia Report Ni2}, studeni 2006. Afganistan / nikad zavrSen sukob ***(20o6.) NATO prirunik. Bruxelles: Public Diplomacv Division. ***(2007.) Novi obrozi suvremenog terorizma i antiterorizma: Hrvatsko motrite. Zagreb: Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu.

***(20o8.) Povijest; suvremeno doba (1985.-200<j.) i kronologija. Roto-lito Lombarda - Piotella: Jutarnji list. ***(20o8.) CIA; VVorld Fact Book - Afghanistan. Dostupno na URL https://www.cia.gov/library/publications/theworld-factbo-ok/geos/af.html. Algar, Hamid (2004.) Vahabizam. Zagreb: Hasanbegovi. Bilandi, Mirko (2005.) "Tajne operacije CIA-e kao komponenta vanjske politike SAD-a u posthladnoratovskom razdoblju". Zagreb: jesenski i Turk. Polemos broj 8. Bilandi, Mirko (2007.) "Terorizam: pojam, sadraj, struktura i paradoksi", u: Novi obzori suvremenog terorizma i antiterorizma: Hrvatsko motrite. Zagreb: Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu. Borders, Robert (2004.) "Provincial Reconstruction Teams in Afghanistan: A Model for Post-Conflict Reconstruction and Development". Journal of Development and Social Transformati-on, United States Army. Dostupno na URL http://stabilization. developmentgateway.org/uploads/media/stabilization/bor-ders.pdf Borovik, Artyom (1990.) The Hidden War. New York: Grove Press. Brzezinski, Zbigniew (1999.) Velika ahovska ploa. Varadin: In-terland. Biilow, Andreas (2005.) CIA i 11. rujan; meunarodni terorizam i uloga tajnih slubi. Zagreb: Detecta. Cetin, Hikmet (2004.) "Afghanistan at the Crossroads of Hi-story". Turkish Policy Quarterly, ljeto 2004. Dostupno na: http://www.turkishpolicy.com/images/stories/2004-02-glo-balsecurity/TPQ2004-2-cetin.pdf Chomsky Noam (2002.) 9.11.. Zagreb: Jesenski i Turk. Chomsky, Noam (2004.) Stari i novi svjetski poretci. Zagreb: Jesenski i Turk. Coleman, John (2005.) Diplomacija prijevarom: izdajniko ponaanje britanske i amerike vlade. Zagreb: Detecta. 9. Literatura Conetta, CarI (2002.) "Strange Victorv: A critical appraisal of Ope-ration Enduring Freedom and the Afghanistan war". Cambrid-ge, Massachusetts: Commonivealth Institute, 30. sijenja 2002. Cvrtila, Vlatko (2004.) "Politika geografija i geopolitika". Zagreb: Fakultet politikih znanosti. Cvrtila, Vlatko - Bari, Robert (2004.) "Europska sigurnost". Zagreb: Fakultet politikih znanosti. ehuli, Lidija (2003.) Euroatlantizam. Zagreb: Politika kultura. ehuli, Lidija (Ed.) (2007.) Sipan 2006 - Yearbook. Zagreb: Politika kultura. Deady, Timothy K. (2005.) "Lessons from a Successful Counte-rinsurgency: The Philippines, 1899 - 1902". Parameters, proljee 2005. Dostupno na URL https://carlisle-www.army.mil/ usawc/Parameters/o5spring/deady.htm Debeljak, Ale (2003.) Suvremeni fundamentalizam i sveti rat. Zagreb: Jesenski i Turk. Dereninovi, Davor (2005.) Ogledi 0 terorizmu i antiterorizmu. Zagreb: Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu. Domazet, Davor-Loo (2005.) Gospodari kaosa. Zagreb: Udruga Sv.Jurja. Domazet, Davor-Loo (2007.) Klonovi nastupaju. Zagreb: Detecta. Dziedzic, Michael J. - Seidl, Micheal K. (2005.) "Provincial Reconstruction Teams and Military Relations with International and Nongovernmental Organizations in Afghanistan". United States Institute of Peace, rujan 2005. Dostupno na URL http://www.usip.org/pubs/specialreports/sr147.pdf Friborg, Anders T. (2004.) "Afghanistan: Lessons learned from a post-war situation". Copenhagen: Danish Institute for International Studies. Dostupno na URL http://www.diis.dk/graphi-cs/Publications/WP2004/afr_af ghanistan.pdf Galbraith, Peter W. (2007.) Kraj Iraka. Zagreb: VBZ. Goodson, Larry (2005.) "BuIIets, Ballots and Poppies in Afghanistan". Journal of Democracy, Volume 16, broj 1, sijeanj 2005. Dostupno na URL http://muse.jhu.edu/demo/journal_of_de-mocracy/voi 6/16.1 goodson.pdf Afganistan / nikad zavren sukob Hadi, Osman N. (1986.) Muhammed A.S. i Kur'an: osvrt na historiju islamske kulture. Zagreb: Starjeinstvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Hammond, Thomas T. (1984.) Red Flag over Afghanistan: The Com-munist Coup, the Soviet Invasion, and the Consequences. Colora-do - Boulder: VVestvievv Press. Huntington, Samuel (1998.) Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka. Zagreb: Izvori sutranjice. Hussain, Touqir (2005.) "U.S. - Pakistan Engagement". United States Institute of Peace, Special Report 145, kolovoz 2005. Jalali, Ali A. (2006.) "Future of Afghanistan". Parameters, proljee 2006. Dostupno na URL http://www.carlisle.army.mil/usawc/ Parameters/o6spring/jalali.pdf Jevti, Miroljub (1989.) Savremeni dihad kao rat. Beograd: IRO "Nova knjiga".

Johnson, Chalmers (2005.) Ameriki rubikon; Militarizam, tajnovitost i kraj Republike. Zagreb: Golden marketingTehnika knjiga. Kalini, Pavle (2003.) Teror i terorizam. Zagreb: Jesenski i Turk. Kalini, Pavle (2006.) Idemo dalje. Zagreb: Profil. Kohlmann, Evan F. (2005.) Al-Qa'idin dihad u Europi, afganistan-sko-bosanska mrea. Zagreb: Ljevak. Kosiak, Steven M. (2007.) "The cost and funding of the global war on terror (GVVOT)". Center for Strategic and Budgetary Assessments, 18. sijenja 2007. Dostupno na URL http://www. comw.org/pda/fulltext/0701kosiak.pdf Lapa, Davorin (2007.) "Rat protiv terorizma - bellum publicum ili bellum privatum?", u: Novi obzori suvremenog terorizma i antiterorizma: Hrvatsko motrite. Zagreb: Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu. Lunde, Paul (2002.) Islam: vjera, kultura, povijest. Zagreb: ZNANJE d.d.. Maloney, Sean M. (2005.) Enduring the Freedom. VVashington, D.C.: Potomac Books, Inc. McHugh, Gerard (2004.) "Provincial Reconstruction Teams and Humanitarian - Military Relations in Afghanisan". Save the 9. LlTBRATURA Children. Dostupno na URL http://www.humanitarianinfo. org/darfur/uploads/rnilitary/iVIilitary%2oPRTs%2oin %2oAfg hanistan_Sepo4%2oby%2oSCUK.pdf McNerney Michael J. (2006.) "Stabilization and Reconstruction in Afghanisan: Are PRTs a Model or a Muddle?". Parameters, zima 2005./2006. Dostupno na URL http://www.rusi.org/ downloads/assets/PRTs_model_or_muddle_Parameters.htm Milardovi, Anelko (2004.) Pod globalnim eirom; drutva i drave u tranziciji i globalizaciji. Zagreb: Centar za politoloka istraivanja. Mirsa, Amalendu (2004.) Afghanistan: The Labyrinth of Violence. Velika Britanija: Polity Press. Ostoji, Mile (1987.) Velika igra. Zagreb: Alfa. Perito, Robert M. (2005.) "The US Experience with Provincial Reconstruction Teams in Afghanistan". United States Institute of Peace, listopad 2005. Dostupno na URL http://www.usip.org/ pubs/specialreports/sri52.pdf Rasanayagam, Angelo (2004.) Afghanistan: A Modem History. London: I.B.Tauris. Rashid, Ahmed (2001.) Taliban; Militant Islam, Oil and Fundamen-talism in Central Asia. New Haven and London: Yale Univer-sity Press. Rashid, Ahmed (2002.) Jihad: The Rise of Militant Islam in Central Asia. New York: Penguin Books. Risen, James (2006.) Ratno stanje; tajna povijest CIA-e i Bushove administracije. Zagreb: Zadro. Roy, Olivier (2007.) The Failure ofPolitical Islam. London: LB. Tauris. Rubin, Barnett R. (2002.) The Fragmentation of Afghanistan. New Haven and London: Yale University Press. Rubin, Barnett R. (2006a.) "Afghanistan's Uncertain Transition from Turmoil to Normalcy". Council on Foreign Relations, oujak 2006. Rubin, Barnett R. (2006b.) "Still Ours to Lose: Afghanistan on the Brink". Council on Foreign Relations, 21. rujna 2006. Rubin, Barnett R. (2006c.) "Afghanistan at Dangerous Tipping Point". Council on Foreign Relations, 6. listopada 2006. Afganistan / nikad zavren sukob Rubin, Barnett R. (2007.) "Saving Afghanistan". Foreign Affairs, sijeanj/veljaa 2007. Sardar, Ziauddin - Malik Zafar A. (2002.) Islam za poetnike. Zagreb: Jesenski i Turk. Saikal, Amin (2004.) Modem Afghanistan: A History ofStruggle and Survival. London: I.B.Tauris. Schroen, Gery C. (2006.) First in Afghanistan. New York: Ballan-tine Books. Schvvartz, Stephen (2005.) Dva lica islama. Zagreb: Selman. Sedra, Mark (2004.) "Civil - Military Relations in Afghanistan: The Provincial Reconstruction Team Debate". Ministarstvo vanjskih poslova Kanade. Dostupno na URL http://www.asiapacificresearch.ca/caprn/afghan_project/m_sedra.pdf Sedra, Mark - Middlebrook, Peter (2005.) "Revisioning the International Compact for Afghanistan". Foreign Policy in Focus, studeni 2005. Dostupno na URL http://www.fpif.org/fpiftXt/2C)12 Stern, Jessica (2006.) Terorizam u ime Boga; Zato ubijaju vjerski militanti. Zagreb: Slovo. Swanstr6m, Niklas L. P. - Cornell, Svante E. (2005.) "A Strategic Conflict Analysis of Afghanistan". Central Asia-Caucasus

Institute, 20. kolovoza 2005. Dostupno na URL http://www. isdp.eu/files/publications/nswanstrom/o5/nso5strategicconflict.pdf Tatalovi, Sinia - Bilandi, Mirko (2005.) "Osnove nacionalne sigurnosti". Zagreb: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Tatalovi, Sinia (2006.) "Koncepti sigurnosti na poetku 21. stoljea". Zagreb: Meunarodne studije, god. 6, br. 1. Tatalovi, Sinia (2007.) "Rat i novi sigurnosni izazovi". Zagreb: Meunarodne studije, god. 7, br. 1. Taylor, Max - Horgan, John (Ur.) (2003.) Terorizam u budunosti. Zagreb: Golden marketing. Thier, Alexander J. (2004.) "Reestablishing the Judical System in Afghanistan?". CDDRL VVorking Papers, broj 19,1. rujna 2004. 9. Literatura Dostupno na URL http://iis-db.stanford.edu/pubs/20714/Ree-stablishing_the_Judiciary_in_Afghanistan.pdf Veness, David (2003.) "Sukob niskog intenziteta i visokog uinka", u: Taylor, Max - Horgan, John (Ur.) Terorizam u budunosti. Zagreb: Golden marketing. Vuji, Jure "Postmoderna geopolitika". Dostupno na URL http:// www.cpi.hr/download/links/hr/8158.pdf Vukadinovi, Radovan (2004.) Meunarodni politiki odnosi. Zagreb: Politika kultura. Vukadinovi, Radovan et alii (2006.) NATO u meunarodnim odnosima. Zagreb: Fakultet politikih znanosti. Zinn, Howard (2003.) Terorizam i rat. Zagreb: Prometej. iek, Slavoj (2005.) Irak; posueni ajnik. Zagreb: Ljevak. VValdman, Mart (2008.) "ACBAR Press Statement". Agency Coor-dinating Body for Afghan Relief. Dostupno na URL http://www. acbar.org/downloads/ACBAR%20Press%20Statement%200n %2oAid%2oEffectiveness %20_English%2oVersion%2025%20 Mar%2oo8_.pdf VVeinbaum, Marvin G. (2006.) "Afghanistan and Its Neighbors". United States Institute of Peace, Special Report 162, lipanj 2006. Dostupno na URL http://www.usip.org/pubs/specialreports/sr162.pdf VVeiner, Allen S. (2005.) "Law, just war, and the international fight against terrorism: Is it war?". CDDRL Working Papers, broj 47, rujan 2005. VVilkinson, Paul (2003.) "Politika, diplomacija i mirovni procesi: izlazi iz terorizma?", u: Taylor, Max - Horgan, John (Ur.) Terorizam u budunosti. Zagreb: Golden marketing. Dokumenti ***(i999.) "Afghanistan Opium Survey". United Nation. ***(20oo.) "Afghanistan Opium Survey". United Nation. ***(200i.) "Afghanistan Opium Survev". United Nation. ***(200i.) "Agreement on provisional arrangements in Afghanistan pending the re-establishment of permanent government institutions". UNICIBonn, prosinac 2001. Afganistan / nikad zavren sukob ***(2003.) "Afghanistan's New Beginnings Programme". UNDP/ Vlada Afganistana, travanj 2003. ***(2004.) "Report of the High-level Panel on Threats, Challenges and Change, A more secure vvorld: Our shared responsibility". United Nations, listopad 2004. ***(2005.) "Millennium Development Goals". Islamic Republic of Afghanistan. Country Report 2005, Vision 2020. ***(2005.) "Joint Declaration of the United States - Afghanistan Strategic Partner-ship". The White House, 23. svibnja 2005. ***(2005.) "Afghanistan Opium Survey". United Nation. ***(2oo6.) "The Afghanistan Compact". Londonska konferencija 0 Afganistanu, 31. sijenja - 1. veljae 2006. ***(2oo6.) "Interim Afghanistan National Development Strategy". Islamic Republic of Afghnanistan. lanci na inteinetu ***(2002.) "Donors pledge $4.5 billion in Tokyo". Reliefiveb. Dostupno na URL http://www.reliefweb.int/rw/rwb.nsf/ AllDocsByUNID/8cefbco5fd3d7f79ci256b4aoo32d5a7 ***(2003.) "A Conversation with Hamid Algar". Campus Watch in the Media. California Monthly, lipanj 2003. Dostupno na URL http://www.campus-watch.org/article/id/718 ***(2005.) "Afghanistan's Bonn Agreement One Year Later; A Catalog of Missed Opportunities". Human Rights Watch, 5.

prosinca 2005. Dostupno na URL http://www.hrw.org/backgrounder/asia/af ghanistan/bonn 1 yr-bck.htm ***(2005.) "Afghanistan: VVarlords Dominate New Parliament". Human Rights Watch, 17. prosinca 2005. Dostupno na URL http://www.rawa.org/hrw-sam.htm ***(2oo5.) "Compiled by the Embassy of Afghanistan in Canada". Afghan Neios, 20. prosinca 2005. Dostupno na URL http:// www.afghanemb-canada.net/en/news_bulletin/2005/december/2o/index. php ***(20o6.) "Allies Deeply Divided on Eve of Summit". SPIEGEL, 27. studenog 2006. Dostupno na URL http://www.spiegel.de/ international/spiegel/o,i5i8,450940,oo.html 9. Literatura ***(2007.) "Afghan opium production at record high". ABC Nervs, 28. kolovoza 2007. Dostupno na URL http://www.abc. net.au/news/stories/2007/08/28/2016978.htm ***(2007.) "Securitv in Afghanistan". International Crisis Group, rujan 2007. Dostupno na URL http://www.crisisgroup.org/ home/index.cfm?id=307i Bello, VValden (2006.) "Humanitarian Intervention: Evolution of a Dangerous Doctrine". Focus on the Global South, 19. sijenja 2006. Dostupno na URL http://www.focusweb.org/content/ view/8i8/26/ Burton, Mare (2003.) "New Zealand to lead Provincial Reconstruction Team in Afghanistan", 7. srpanj 2003. Dostupno na URL http://www.beehive.govt.nz/node/17264 Haqqani, Husain (2005.) "Pakistan is plaving a Cat and Mouse Game". GulfNeivs, 19. listopada 2005. Dostupno na URLhttp:// www.gulf-news.com/Articles/WorldNF.asp?ArticleID=i87493 Herold, Mare W. (2004.) "An Island named Kabul". Cursor, 6. prosinca 2004. Dostupno na URL http://www.cursor.org/sto-ries/kabul.html# 1 Huggler, Justin (2005.) "Afghan candidate calls for expulsion of 'corrupt' NGOs". Civil Society Nezvs, 13. rujna 2005. Dostupno na URL http://www.civicus.org/new/content/corruptNGOs.htm Metcalf, Barbara D. (2002.) "Traditionalist Islamic Activism: De-oband, Tablighis, and Talibs". Social Science Research Council. Dostupno na URL http://www.ssrc.org/septii/essays/met-calf.htm Oliver, Christian (2004.) "Afghan GDP Growing Fast but Risks Inflation Rise". Reuters, 15. rujna 2004. Rashid, Ahmed (2006a.) "Afghanistan: On the Brink". Neiv York Review, 22. lipnja 2006. Dostupno na URL http://www.ahme-drashid.com/publication/afg/articles/files/OntheBrink.pdf Rashid, Ahmed (2006b.) "Accept Defeat by Taliban, Pakistan tells NATO". Daily Telegraph, 29. studenog 2006. Dostupno na URL http://www.ahmedrashid.com/publication/afg/articles/ files/AcceptDefeat.pdf Afganistan / nikad zavren sukob Rashid, Ahmed (2006c.) "Losing the Battle for Hearts and Minds". Daily Telegraph, 11. rujna 2006. Dostupno na URL http:// www.ahmedrashid.com/publication/afg/articles/files/Losing %20the%2obattle%2ofor%2ohearts %2oand%2ominds.pdf Rashid, Ahmed (20o6d.) "Securitv, Nation Building and Demo-cracy: Pakistan, Afghanistan". Centerfor Peace and Human Se-curity, 27. travnja 2006. Rashid, Ahmed (2007.) "Taleban Takeover of Town Could Mark Start of Military Offensive". Euroasian Net, 5. veljae 2007. Dostupno na URL http://www.eurasianet.org/departments/ insight/articles/eavo20507.shtml Roy, Olivier "Neo-Fundamentalism". Social Science Research Council. Dostupno na URL http://www.ssrc.org/septii/essays/roy.htm Schneider, Mark L. (2007.) "Testimony to the U.S. House Foreign Affairs Committee on Counternarcotics and Police Training in Afghanistan". International Crisis Group, 4. listopada 2007. Dostupno na URL http://www.crisisgroup.org/home/index. cfm?id=5iio&l=i Tabak, Igor (2001.) "Krvave planine". Hrvatski vojnik, broj 78, prosinac 2001. Dostupno na URL http://www.hrvatski-vojnik. hr/hrvatski-vojnik/782002/planinei.asp Vukasovi, Boo (2006.) "Korijeni i uzroci terorizma (II. dio)". Hrvatski vojnik, broj 96-97, srpanj 2006. Dostupno na URL http:// www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/096-972006/teror.asp iek, Slavoj (2002.) "Godina proputenih prilika". Feral Tribune, 27. kolovoza 2002. Intervjui

Curak, Nerzuk (1998.) Intervju dana, Dani, broj 73, 13. travnja 1998. Intervju s Reidom Hafizoviem. Dostupno na URL http://www.bhdani.com/arhiva/73/inter.htm Shaikh, Nermeen (2003.) Q&A AsiaSource Interview, svibanj 2003. Intervju s Barnettom Rubinom. Dostupno na URL http:// www.asiasource.0rg/news/special_reports/rubin2.cfm 9. Literatura Shaikh, Nermeen (2007.) Q&A AsiaSource Interview, 23. oujka 2007. Intervju s Barnettom Rubinom. Dostupno na URL http://asiasource.org/news/special_reports/rubin.cfm Vlastiti intervjui Mikac, Robert (2005a.) "Stekli smo izniman ugled i na vojnom i civilnom podruju". Hrvatski vojnik, broj 34, svibanj 2005. Intervju s Pjerom imunoviem, nacionalnim koordinatorom RH za NATO u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. Mikac, Robert (2005b.) "Namjera nam je stvoriti okruenje za normalan ivot u Afganistanu". Hrvatski vojnik, broj 38, lipanj 2005. Intervju s Draenom Hrastiem, lanom hrvatskog tima u sklopu PRT-a za obnovu u Afganistanu. Mikac, Robert (2005c.) "Nuni suradnja i povjerenje s lokalnim snagama". Hrvatski vojnik, broj 44-45, srpanj 2005. Intervju s generalom Ernst-Ottom Berkom, zamjenikom zapovjednika Kabulske multinacionalne brigade (KMNB). Mikac, Robert (2005d.) "Ovdje smo da pomognemo". Hrvatski vojnik, broj 50, rujan 2005. Intervju s brigadnim generalom Claudiom Grazianom, zapovjednikom Kabulske multinacionalne brigade (KMNB). KNJINICA ZELINA 10. PRILOZI 1.1. Vaniji dogaaji 1973. monarhija zamijenjena republikom 27. travnja 1978. Travanjski ustanak - Saurska revolucija veljaa 1979. islamska iranska revolucija 24. prosinca 1979. sovjetska invazija na Afganistan 1980. poetak rata Irak - Iran (1980. - 1988.) 14. travnja 1988. konferencija u Zenevi - sporazum o prekidu rata 15. veljae 1989. zavretak povlaenja sovjetskih trupa iz Afganistana travanj 1992. mudahedini zauzimaju Kabul, kolaps administracije predsjednika Najibullaha (1986. - 92.) 1994. poetak talibanskog pokreta rujan 1996. talibani zauzimaju Kabul 11. rujna 2001. teroristiki napad na SAD 5. prosinca 2001. Bonnska konferencija 22. sijenja 2002. Tokijska donatorska konferencija sijeanj 2004. donesen novi ustav 31. oujka 2004. Berlinska donatorska konferencija 19. listopada 2004. predsjedniki izbori 19. rujna 2005. parlamentarni i pokrajinski izbori rujan 2006. trojni susret Bush, Kharzai, Musharraf u Bijeloj kui 4 Afganistan / nikad zavren sukob 1.2. Vanije konferencije vezane uz razvoj Afganistana 5. 12. 2001. Bonn Bonnska konferencija 22.1.2002. Tokio Prva donatorska konferencija 2002. Kabul Deklaracija dobrosusjedskih odnosa 13. 3. 2002. Berlin Druga donatorska konferencija 17. 5. 2002. ZenevaTrea donatorska konferencija 1.12.2002. Bonn Druga bonnska konferencija 19.-20.12. 2002. Rim Rimska konferencija o pravosuu u Afganistanu 22. 2. 2003. Tokio Konsolidacija mira (DDR) u Afganistanu - promjena smjera od oruja do orua 2003. Dubai Dubai deklaracija 31.3.- 1.4. 2004. Berlin Meunarodna afganistanska konferencija

18. - 19. 5. 2004. Doha Konferencija o policijskoj rekonstrukciji u Afganistanu 2004. Bikek Konferencija o regionalnoj ekonomskoj suradnji 28. 2. - 2. 3. 2005. Pariz Parika konferencija 31.1.- 1.2.2006. London Londonska donatorska konferencija veljaa 2006. Doha Doha-II. konferenciju o graninom menadmentu u Afganistanu - regionalni pristup 10. Prilozi Karte i tablice Karta 1iri prostor Afganistana Karta 2Nastojanja Pakistana da trasira naftovode Karta 3Patunski pojas Karta 4Kopnena ofenziva Sjevernog saveza Karta 5Faze proirenja misije ISAF-a Karta 6Pokrajinski rekonstrukcijski timovi Tablica 1 Pokazatelj glavnih etnikih grupacija u Afganistanu Tablica 2 Pokazatelj tijeka osposobljavanja ANA-e i ANP-a Tablica 3 Pokazatelj uspjenosti DDR projekta Tablica 4 Pokazatelj novanih doprinosa DDR projektu Tablica 5 Nositelji PRT-ova i pokrajinska rasporedenost Sve karte velikoduno je izradio prijatelj Andrija Antolovi. O AUTORU Robert Mikac roen je 5. sijenja 1974. godine u Zagrebu, gdje se i kolovao. Zavrio je postdiplomski studij na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu, podruje kolovanja drutvene znanosti, polje politologija, grana meunarodni odnosi i nacionalna sigurnost. Magistrirao je o temi "Suvremeni Afganistan izmeu stabilizacije i ponovne dezintegracije." Na objavljivanje ove knjige autora je potaknulo i snano utjecalo prijanje zaposlenje u Oruanim snagama Republike Hrvatske. Tijekom profesionalnog razvoja u OS RH autor je obnaao niz dunosti, posljednja meu njima bila je dunost zapovjednika satnije ope vojne policije, a najznaajnije iskustvo iz tog razdoblja svakako je boravak u misiji ISAF VII u Afganistanu od veljae do kolovoza 2005. godine. Odatle i inspiracija za pisanje knjige. Za spomenutu misiju Robert Mikac je odlikovan medaljom NATO-a, a Talijanski kri dodijelio mu je talijanski ministar obrane. Od ostalih aktivnosti vrijedi istaknuti da je bio dopisnik za asopis "Hrvatski vojnik" iz Afganistana tijekom mirovne misije. Kontakt: e-mail: robert.mikac@yahoo.com mobitel: 00385 91 1771 919