ERIKSONOVA TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA

LICNOSTI

Erikson je dao psihosocijalnu teoriju razvoja licnosti koja je bazirana na rjesavanju kriza
karakteristicnih za pojedine stadije razvoja. On tvrdi da covjek u svom psihosocijalnom razvoju
prolazi kroz osam stadija, ali se njihov raspored ne moze decidno vremenski odrediti zbog toga sto
svaki pojedinac ima svoj tempo razvoja. Svaki psihosocijalni stadij je vezan za odredenu vrstu krize
koja nastaje kao posljedica Iizioloske maturacije organizma i socijalnih zahtjeva koje pojedincu
postavlja okolina u pojedinim razvojnim razdobljima. Da bi pojedinac mogao uspjesno rijesiti krizu
narednog stadija, mora biti uspjesno razrijesena kriza prethodnog stadija ili prethodnih stadija.
Prvi stadij: Povjerenje-nepovjerenje (od 0 do 1. godine)
Stadij povjerenje naspram nepovjerenja obuhvata prvu godinu zivota, a odgovara oralnom stadiju
psihoseksualnog razvoja licnosti. Kriza ovog stadija ocituje se u stjecanju temeljnog (ne)povjerenja u
odnosu prema okolini. Za razvoj zdrave licnosti, osobito je vazno stjecanje povjerenja i stvaranje
osjecaja sigurnosti u odnosu prema svojoj okolini, a razvoj te sigurnosti i pouzdanja ovisi najprije o
osobi koja se brine za dijete. Majke ili osobe koje ih zamjenjuju svojom adekvatnom brigom i njegom,
usaduju kod djeteta pouzdanje u odrasle i povjerenje u odnosu na njih.
Kriza ovog stadija nastaje kada se uz povjerenje razvija i nepovjerenje, a ona ce biti veca, sto je omjer
izmedu situacija koje uvjetuju povjerenje i situacija koje uvjetuju nepovjerenje manji, odnosno onda
kada se javlja vise situacija nepovjerenja nego situacija povjerenja. Stvaranje nepovjerenja kod djeteta
izazivaju neadekvatni postupci majcine brige za dijete kao: odbacivanje ili zanemarivanje djeteta;
nepouzdanost ili nepotpuna briga; ambivalentni osjecaji roditelja u odnosu na dijete; neslaganja
izmedu roditelja; nesigurnost roditelja, etc.
Drugi stadij: Autonomija-ponizenje (od 2. do 3. god.)
Dragi stadij psihosocijalnog razvoja obuhvata aproksimativno drugu i trecu godinu zivota. Kod djeteta
se razvija misicni sustav sto omogucuje aktivnije djelovanje djeteta na okolinu. Roditelji mogu utjecati
na aktivnosti djeteta tako sto ce istu podrzavati (dopustati) ili pak zabranjivati (ogranicavati). Osnovna
kriza ovog stadija sastoji sc u istovremenom pojavljivanju dobrohotnosti socijalne okoline u odnosu na
djetetove postupke sa jedne strane i prisiljavanja, sa druge strane. Povoljno rjesenje ove krize sastoji se
u postepenom razvoju djetetove samokontrole, ali bez negativnog utjecaja na pojam o sebi
(samopostovanje). Nepovoljno rjesenje ove krize, dovodi do osjecaja nesamostalnosti, gubitka
(samo)kontrole, sumnje i osjecaja kontroliranosti od strane okoline. Ako se kriza povoljno rijesi, onda
to podrazumijeva nastavak razvoja.
Treci stadij: Inicijativa-krivnja (od 4. do 6. god.)
Treci stadij psihosocijalnog razvoja obuhvata period od cetvrte godine i traje sve do kraja
predskolskog perioda, tj. do pocetka Iormalnog skolovanja. Taj period je period inicijativnosti kada se
povecava vlast djeteta nad okolinom, ali i njegova odgovornost, zbog cega je ovo razdoblje obiljezeno
krizom inicijativa naspram krivnje. Inicijativa se nadovezuje na vec stecenu autonomiju i povjerenje.
Djecja aktivnost uglavnom je sada usmjerena ka cilju, a glavna vrsta aktivnosti je igra, zbog cega je
Erikson ovaj period nazivao i periodom igre. Djeca tijekom igre razvijaju svoje kognitivne
sposobnosti, sto im omogucuje stvaranje razlika izmedu vanjskog i unutarnjeg svijeta. Ritualizacija
koja je karakteristicna za ovaj stadij razvoja jeste dramaticka ritualizacija djeca uzivaju u igranju
uloga, nosenju kostima, imitiranju odraslih, etc.
Cetvrti stadij: Produktivnost-inferiornost (od 7. do 12. god.)
Cetvrti stadij po Eriksonu obuhvata skolski period. Dijete tada mora nauciti kontrolirati razigranu
mastu i imaginaciju i podvrgnuti se Iormalnom skolovanju. Dijete mora ovladati citanjem, pisanjem,
racunanjem, suradivanjem sa drugima i drugim aktivnostima, pri cemu se kod njega trebaju razvijati
marljivost i upornost. Kriza ovog stadija nastaje onda kada se kod djeteta pojavi osjecaj inIeriornosti, a
koji se razvija onda kada dijete nije sposobno (tako misli ili mu drugu sugeriraju) da rijesi zadatke
koje poduzima. Pozitivno rjesenje krize jeste savladavanje ,tehnoloske strane svijeta", a rezultira sc
pojavom vrline kompetencije. Ako se kriza nepovoljno rijesi kod djeteta se javlja osjecaj inIeriornosti
i nekompetencije.