NIH D E HAD ENGI I B OVA D MIJA KAO BEGO A AM O D LO UMJE DJEL U ETNO TI OST S S A

BIBLIO OTEKA: K KULTURN NASL NO LIJEE

Urednica Amra Meki, prof. Recenzent Nihad Kreevljakovi Likovno i grafiko oblikovanje DTP studio Sarajevo Publishinga Lektura i korektura Lektorsko-korektorska sluba Sarajevo Publishinga tampa Bemust Sarajevo Ova knjiga izdata je uz potporu Fondacije za izdavatvo/nakladnitvo. Sarajevo Publishing, d.d. Sarajevo, 2008. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati niti na bilo koji drugi nain reproducirati bez izdavaevog pismenog odobrenja.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 726.2.025.4(497.6Sarajevo) ENGI, Nihad Begova damija kao djelo umjetnosti : estetska metamorfoza kroz stoljea i posljednje konzervacije originaliteta / Nihad engi. -Sarajevo : Sarajevo Publishing, 2008. - 137 str. : ilustr. ; 25 cm (Biblioteka Kulturno naslijee) Nota o autoru: str. 131-132 str. 135-136. Bibliografija:

ISBN 978-9958-21-495-0

COBISS.BH-ID.

Nihad engi

BEGOVA DAMIJA KAO DJELO UMJETNOSTI

ESTETSKA METAMORFOZA KROZ STOLJEA I POSLJEDNJE KONZERVACIJE ORIGINALITETA

SARAJEVO PUBLISHING Sarajevo, 2008.

Bivim, sadanjim i buduim graanima Sarajeva.

Realizacija ovog projekta ne bi bila mogua bez neizmjerne podrke i ekspertne pomoi Elise Stefanini.

Zahvaljujem GAZI HUSREV-BEGOVOM VAKUFU na saradnji i stimulansu. Zahvaljujem na asistenciji Almedini Dedovi i Dini Abazovi. Nihad engi

"... Ova knjiga ini se kao neki zdravstveni karton Begove damije u kome su zabiljeene sve bolesti od kojih je u svojoj dugoj historiji bolovala. Tu se nalaze i uputstva o terapiji koja joj je potrebna, a kako bi ostala ono to jeste - jedan od najznaajnijih objekata islamske historije u cijeloj Evropi. Za sada je uraen samo dio toga, a kao garant pravilnog pristupa u nekoj, ako Bog da, budunosti sluit e upravo ovo djelo. Kao to i pie: 'spomenik kulture najbolje uva kultura onih kojima pripada'..." (Iz recenzije Nihada M. Kreevljakovia)

UVOD
Dovoljno je rei "Begova damija" pa da se pomisli na jednog posebnog bega i posebnu damiju, a toliko je begova podiglo damija i damija. I pitaju se ljudi: "A otkud to begova, pa toliko vea od careve?" Ima o tome pria i pria, te o begu, te o caru... Jedna od posljednjih pria govori o namjenskom i potpunom unitenju likovnih vrijednosti Begove damije kao i njenim prebojavanjem u bijelo, u talasima poslijeratne obnove, a druga, opet, o tome kako su sve njene slikarije kasnije u potpunosti vraene da budu onakve kakve su nekad bile. Ova napriavanja zahtijevaju svoje objektivno redimenzioniranje realnim sagledavanjem, da bi bar budui odnos prema ovom objektu mogao progredirati prema etiki ispravnijem. Naalost, za neosnovane prie ovo podneblje je plodno tlo, tako one rastu i sazrijevaju na opem nepoznavanju ili, bolje reeno neznanju koje je prisutno i u zvaninim, da ne kaemo strunim krugovima. Da bi Begovu damiju uope mogli valorizirati kao umjetniko djelo, mora se, u moguoj mjeri sagledati njeno stvaranje i proi put njenog postojanja koje je dugo ve 476 ljeta ili 490 lunarnih godinjih ciklusa. Tu se spotiemo o skromno i povrno znanje koje je, opet, prikriveno prosto proirenim neznanjem. Za dosadanja saznanja o Begovoj damiji treba zahvaliti iri Truhelki, Hamdiji Kreevljakoviu i Husrefu Rediu koji su se njome bavili i o njoj pisali. Historiar iro Truhelka je 1912. godine napisao prvi i najkompletniji rad pod nazivom Gazi Husrev-beg, njegov ivot i njegovo doba" za Glasnik Zemaljskog muzeja, u kojem je kao istinski ljubitelj lijepog dotakao teme historije umjetnosti opisujui objekte Gazi Husrev-bega. Potom, historiar Kreevljakovi 1930. godine pie, povodom etiristogodinjice damije, informativno jak tekst i koncizne kritike komentare o njenoj estetici. Pedesetih godina, arhitekta Husref Redi je napravio prvu profesionalnu arhitektonsku analizu Begove damije i dao pravac argumentovanijem atribuiranju. Bez obzira na popularno ignorisanje ovih analiza, ova pisanja su za razliku od prianja zasluna za ouvanje i dosadanje vrednovanje Begove damije. Time je ona, osim toga to slui kao glavni duhovni centar ovdanjih muslimana, postala kulturno-historijsko naslijee svih ljudi ovih prostora (htjeli oni to ili ne), a u sadanje vrijeme planetarnog globaliziranja, moemo rei da je jednim skromnim dijelom pripala i ogromnom naslijeu ovjeanstva (prihvatao to UNESCO ili ne). Nastala je kao glavni dio (lat. fulkro) arhitektonskog komplesa (tur. kulliye), zahvaljujui kojem je Sarajevo izraslo u kulturalno jezgro sa posebnim originalitetom. Tako kompleks kojem ona pripada velikim dijelom sainjava nukleus kojim Sarajevo i danas fascinira i zahvaljujui kojem opstaje kao kosmopolitski grad, zapaen u ambijentu kulture i umjetnosti. Stoga, ovaj ipak skroman, i ne tako veliki grad, budi svjetsko interesovanje koje se ne tumai na najispravniji nain.

Normalno je eljeti da i drugi potuju nae iskonske umjetnike ili uope kulturalne vrijednosti. Ipak, samo nama pripada obaveza kontinuirane spoznaje i ispravnog tretiranja tih vrijednosti, jer ako to nedostaje, iste je mogue u potpunosti izgubiti. Jedan spomenik kulture najbolje uva kultura onih kojima ona pripada. Ne treba misliti da o Begovoj damiji znamo dovoljno samo zato to je ona sastavni dio nae svakodnevne panorame. Nekima moe zvuati strano da Begovu damiju tek treba otkriti. Sva dosadanja pisanja o njoj su samo rasuti dijelovi kompliciranog mozaika spoznaje. Ona je stvarni duomo ovog grada (duomo, lat. domu(s) - boija kua; fr. dome - kupola, naziv za glavnu kupolu katedrale metropola). Stoga je prirodno nastaviti dublje istraivanje njenih umjetnikih, tehnolokih i historijskih karakteristika. To e nam na prvom mjestu trebati radi ispravnijeg odravanja njenog materijalnog postojanja kao i za egzaktnu kritiku istog. Tekst koji slijedi je rezultat restauratorskog zapaanja, istraivanja i analiziranja trenutno raspoloive dokumentacije i objekta. Pisan je na nain da bude javna i detaljna informacija u kojoj su saznanja o ovom objektu objedinjena; neto poput onog to je uobiajeno u sredinama koje kulturno-historijskom naslijeu posveuju istinsku panju.

KONTEKST VREMENA, POKROVITELJ, UMJETNIKI STIL, AUTOR I ATRIBUCIJA

Izgraena je 937. hidretske godine, odnosno 1530./31. godine. Kako tradicija nalae pri podizanju hajrova (dobroinskih djela javne namjene), obavezno bi se spjevao epigram iji bi posljednji stih sadravao hronogram, tj. skriveni datum u brojanoj vrijednosti slova, odnosno harfova, to je bila praksa jo kod Rimljana. Tako je iz zbira brojane vrijednosti harfova posljednjeg stiha epigrama Begove damije konstatovano vrijeme njenog nastanka.

Slika 1. Epigram Begove damije To je bilo planetarno vrijeme univerzalnog renesansnog talasa ili klasicizma koji se odrazio u umjetnikom svaralatvu razliitih kultura. U islamu je posebno prepoznatljiv u evolutivnom procesu arhitekture za vrijeme Osmanlija. Bilo je to vrijeme zenita Osmanske imperije, koju su kao svaku veliku imperiju pratili surovost i arm kulture. Tada je mala srednjovjekovna kraljevina Bosna potpala pod ogromno Carstvo, pa time postala i dijelom ogromnog, drugaijeg i raznovrsnijeg trgovako-kulturalnog prostranstva. Sa Osmanlijama je dola kultura sufizma i islama uope, a pod njihovom je upravom na Balkanu dolo do razvoja prvih evropskih kosmopolitskih gradova. Ta vremena sukoba Istoka i Zapada, kako ih nazivaju, ujedno su bila i vremena direktnog kontakta, razmjene i spontanog mijeanja razliitih kultura, a Balkan burna pozornica svega toga. Smatra se jednom od tajnih uspjeha

Osmanske imperije njena kosmopolitska karakteristika da ne odbacuje vrijedne i talentirane ljude koji su je prihvatali. Bezbroj je primjera ljudi koji nisu turkmenskog porijekla, a prosperirali su do vrlo znaajnijih pozicija, te ih nalazimo kao najpovjerljivije sultanove saradnike, vezire, vojskovoe, upravitelje pokrajina, kao vodee graditelje, ili uope vane (kljune) linosti. Ove i druge karakteristike, nimalo sluajno sline Rimskoj imperiji, inile su ovu dinastiju stoljeima dominirajuom na podruju Sjeverne Afrike, Bliskog istoka, Male Azije i Balkana. Spomenutu karakteristiku izdvajamo radi toga to su svi historijski sudionici nastanka Begove damije upravo te linosti. Pokrovitelj (vakif) damije je bio tadanji upravitelj Bosne, Gazi Husrev-beg, sin Ferhad-bega, koji je bio Bonjak (poginuo 1486. godine), i Selduke-sultanije, keri sultana Bajazita II (preminula oko 1512. godine i turbe joj je na tzv. Bajazitu - Istanbul). Imao je i sestru, Naslisa-sultaniju, koja je takoer boravila u Sarajevu. Kao sultanov unuk, vjerovatno je rastao na dvoru i pohaao prestine kole. Historiari ga opisuju uobiajenim karakteristikama velikih i plemenitih vladara. Gazija je viteka titula najvieg nivoa koja se dobijala samo za izuzetno izraenu hrabrost i vjetinu u bitkama, a beg prenosna plemika titula pa tako iste sainjavaju sastavni dio njegovog imena Husrev. Slika 2. Drvorez Benedikta Kuripeia kojim je ilustrirao prijem poklisara kralja Ferdinanda, Josipa Lamberga i Nikolu Juriia kod Gazi Husrev-bega na proputovanju za Istanbul. Gazi Husrev-beg je primio poklisare u selu Kovai pred Sarajevom, 13. septembra 1530. godine kada je gradnja Begove damije i itavog kompleksa bila u najveem jeku. Kuripei je putovao u ulozi tumaa i vodio dnevnik, te po povratku u Ljubljanu realizirao vrijedan putopis. Ovaj drvorez je, po svemu sudei, napravljen po sjeanju i opisu, te je jedna veoma rijetka ortaka rafiguracija Gazi Husrev-bega, a pored ovog u putopisu je opisan kao velik i krupan ovjek koji je veoma korektno i dosljedno velikom dostojanstveniku primio poklisare osiguravi im bezbrino putovanje. Linost desno mogao bi biti Murat-beg Tardi, s obzirom da ga Kuripei spominje kao vojvodu koji je izaao pred njih i dopratio ih do Gazi Husrev-bega.

"Sve do 1521. godine ne znamo nita pouzdano o Husrev-begu. Ove je godine bio sandak-beg u Smederevu. Kada je Sulejman I odluio 1521. udariti na Beograd kao klju bogate Ugarske, Husrev-beg je igrao vrlo vidnu ulogu u ovoj vojni pored bosanskog sandaka Kuuk Bali-bega Jahjapaia i drugih dostojanstvenika. Kada je Beograd pao, Husrev-beg se zamijenio za mjesto sa Kuuk Bali-begom. Sultan je rado na ovo pristao ifermanom od 15. septembra 1521. imenovao Bali-bega sandakom smederevakim, a Husrev-bega bosanskim. Dvokratnim kraim prekidom je upravljao Bosnom sve do svoje smrti 1541. godine." (H. Kreevljakovi, Spomenica...)

Slika 3. Sultan Sulejman I u vrijeme kampanje u kojoj je osvojio Beograd i Budim i izveo probnu opsadu Bea. Na tim pohodima je uestvovao i istakao se Gazi Husrev-beg. Historiari naglaavaju njegovu diplomatsku sposobnost u pregovorima koju je razvijao u svojim prvim iskustvima diplomatskog izaslanika u Rusiji... Ovo je detalj minijature iz manuskripta koji ilustrira spomenute pohode. (Biblioteka Topkapi, Istanbul) Prema ovom je evidentno da je Husrev-beg, potaknut svojim bosanskim porijeklom po ocu, elio biti upravitelj Bosne, pa je iskoristio povoljnu priliku da to i postane. Pod njegovom upravom je ovo podruje doivjelo ekonomsko-kulturalni prosperitet, a posebno u Sarajevu ostaje zapamen kao dobrotvor. Dao je izgraditi svoj kulliye (arhitektonski kompleks vienamjenskih graevina opeg dobra sa damijom u centru) kao svoje ivotno djelo dobroinstva. Podizanje takvih zadubina u sklopu kojih je damija, medresa, tekija, imaret itd. je uobiajena islamska tradicija koja proizilazi iz jednog od osnovnih pet uvjeta tj. artova, mnotva kur'anskih

ajeta i hadisa o dobrim djelima. Sve to obligira i upuuje muslimane na dobroinstvo, koje je kod osmanske dinastije postalo tradicija i razvilo se u formi vakufa, a osnove ovog pronalazimo jo kod prvih muslimana. To je bio ujedno i najefikasniji recept opeg prosperiteta i kulturalne ekspanzije. Uostalom, Sarajevo tako i nastaje kao grad, a i svi javni objekti tog vremena su podizani kao hajrovi, poev od onih manjih kao to su esme, sebilji, mektebi i manje damije, koje su pored monika podizali i pojedini muslimani iz najplemenitije ljudske pobude. One velike poput kompleksnih kulliya, damija, tekija i mostova su podizali plemii i vladari. Svi su oni mogli uvakufiti i kompletno imanje kad nisu imali nasljednika, u protivnom je to iznosilo treinu posjeda prema zakonskoj regulativi. Neki monici su to koristili da bi ovjekovjeili svoje ime ili iz prostog formalizma vlastele. Meutim, mnogobrojniji su oni drugi koji su to inili iz iskonske islamske tradicije inspirisane ljubavlju prema Bogu, te istinskog dobroinstva i plemenitosti, posveujui tome svoj ivot. Koncept Husrev-begove zadubine je klasian po osmanskoj tradiciji, a za vee podruje Balkana izdvaja se po raznovrsnosti i veliini. Za svog ivota podigao je damiju (mesdid -molitveni prostor opremljen za obavljanje dume i vaza, odnosno glavne sedmine molitve i propovijedi), a uz nju svoje turbe (natkriveni mezar, grobnica - mauzolej) i turbe prvog mutevelije (upravnik zaostavtinom - direktor vakufa). Nasuprot damije je podigao hanikjah (tur. tekija; ar. zawiya - objekat za dervie, njihov boravak, ceremonije i studiranje) i medresu (islamska, via kolska ustanova) koju je opskrbio bogatom bibliotekom koja je bila uz damiju do minareta, a na stranama harema mekteb (ustanova islamskog osnovnog obrazovanja), imaret (zajednika kuhinja humanitarnog karaktera) i musafirhanu (smjetaj za goste vakufa, siromane putnike i beskunike sa kapacitetom druge pomoi). Takoer je za to vrijeme izgradio kompleksan vodovod da bi opskrbio neizbjeni adrvan i abdesthanu u haremu, kao i javni toalet pored imareta i musafirhane. Za odravanje i aktivnost kompleksa je uvakufio svoje nekretnine u vidu zemljinih posjeda i duana, kao i kretnine u vidu vrijednih predmeta i gotovine. Dao je precizno osmisliti vakufname ili ono to bismo mogli smatrati oporukama, te je to, zajedno sa dobrom poetnom materijalnom osnovom, imalo rezultat da ovaj vakuf ubrzo postane finansijski mona i utjecajna institucija. Tako je vakuf nastavio graditi i kupovati objekte kao to su hamam (tursko kupatilo, slino rimskim banjama), bezistan (bazar, natkrivana trnica), nekoliko hanova (funduq -karavansaraj; boravina stanica za karavane - arhaini oblik trgovakog hotela) i mnoge duane, te od iznajmljivanja istih finansirao prestine prosvjetne i humanitarne aktivnosti, koje je, pored ostalog, obogatio i podizanjem prve humanitarne bolnice polovinom XIX stoljea. Zahvaljujui bogatoj osnovi i dobrom voenju, ovaj vakuf je uz uspone i padove uspio preivjeti mnoge nedae, i na jedan odreen nain i danas postoji i djeluje za razliku od mnogih vakufa. Zanimljivo je da nema informacija o tome da je Gazi Husrev-beg podigao druge damije ili vakufe. Izgleda da je on, kao vjet strateg, koncentrirao svu svoju finansijsku mo prema

11

neophodnostima za opi prosperitet kraja kojem je dobro elio i kojem je pripadao. On je ovim pokazao svoju kulturu i dobrotu, to ga izdvaja od mnogih drugih upravitelja Bosnom. Interesantno je spomenuti izuzetnu zadubinu njegovog dede, sultana Bajazita II (1481-1512), koji je u svom Ederinu (Jedrene) 1488. godine u sklopu vakufa dao podii damiju, darusifhanu (bolnicu za umobolne u kojoj se lijeilo termama i muzikom), kolu medicine, medresu, imaret i biblioteku. Takoer, znamo da je Bajazit II stimulirao i potovao univerzalni umjetniki genij i u njegovo vrijeme je dolo do prekretnice u kreativnom stvaralatvu koju biljee djela mimara Hajrudina. Iz italijanskih izvora saznajemo da je traio i od famoznog Leonarda (Leonardo da Vinci, 1452-1519) da projektuje most na Bosforu u Istanbulu 1501. godine, ali projekat nikad nije prevaziao fazu skiciranja. etiri godine poslije, istu narudbu je uputio Mikelanelu (Michelangelo Buonaroti, 1475-1564). Bajazit je ponudio da ga finansira preko banke Gondi di Firence, no tome Slika 4. Sultan Bajezit II, Galerija Topkapi se usprotivio papa Julio II, te do realiziranja projekta nije nikad dolo. Ove zanimljivosti otkrivaju interesantan ugao linosti sultana za vrijeme kojeg je umjetniki kreativitet na Istoku uao u dinaminiji evolutivni proces. To je rezultiralo briljantnim stvaralatvom u domenu arhitekture i onog to prati tu disciplinu, stvarajui remek djela koja stoljeima kontinuirano izazivaju ope divljenje umjetnike javnosti ovjeanstva. Gazi Husrev-beg je, s obzirom na svoj rang i imetak, dao napraviti znaajan kompleks koji nosi zaslugu da je jednu gotovo anonimnu kasabu (malo mjesto) pretvorio u ne samo urbanistiki, nego i kulturalno krasan i popularan eher (velegrad). To se najvie atribuira kvantitetu posveene panje didaktici i literaturi u konceptu vakufa. Njegova damija, kao i itav urbani kompleks, mali su i skromni za svijet, ali izuzetno monumentalni i velianstveni za vei dio Balkana. Podizanje kullya obiljeava poetak zlatnog doba Sarajeva. Ustoliena stilska definicija za Begovu damiju je tzv. ranoistanbulski stil. To se odnosi na rani period osmanskog klasicizma ili ranu renesansu Orijenta koja poinje velikim djelima mimara Hajrudina, od kojih je najistaknutiji primjer ve spomenuta zadubina Bajazita II u Ederinu (mimar - titula glavnog arhitekte na dvoru).

12

Slika 5. Kulliye Bajazita II, Ederin, dio duevne bolnice sa hamamom za terapije (lijevo) i biblioteka sa damijom (desno); arhitekta mimar Hajrudin, 1488. Kao to je susret i slobodnije izuavanje srednjovjekovnih kranskih umjetnika sa djelima kulture Grke i Rima tj. klasikom, rezultiralo stvaranjem klasicizma ili onog to popularno nazivamo renesansom, tako je susret islama preko Osmanlija sa djelima kulture Istonog rimskog carstva rezultirao stvaranjem osmanskog klasicizma ili orijentalne renesanse. U sakralnoj arhitekturi to prepoznajemo u procesu postepenog nadograivanja prvobitne (arapske) pravougaone osnove damija klasinim elementima arhitekture Istonog rimskog carstva: prvo pokrivanjem centra pravougaone osnove kupolom, zatim nadogradnjom prostora kible koji je natkriven jo jednom, neto manjom, polukupolom ili kupolom u produetku. Time se dobio tlocrt u obliku slova T i tako krajevi pravougaone osnove, koje ne pokriva
12

centralna kupola, postaju po tome zvane tetime, nie i natkrivene manjim kupolama. Ovako nastaju monumentalne tzv. vieprostorne damije koje biljee rani osmanski klasicizam, dok monoprostornu damiju dobijamo otklanjanjem tetima i prostora kible tj. zadravanjem centralnog kubusa sa kupolom.

U sklopu tog procesa, sofe (trijemovi) su natkrivene sa vie malih kupola, dok munara naputa zdepaste forme sa uim i kratkim nastavkom iznad erefeta, osvajajui visinu ujednaenom elegancijom. Kreativno-evolutivni proces orijentalnog klasicizma kulminira susretom osmanskih graditelja sa velianstvenom Aja Sofijom. Tako razvoj vieprostornog tipa koji je postigao visinu, poinje teiti prema jedinstvu prostora koje, na koncu, ostvaruje komponirajui simfonije kupola koje odjekuju horizontima Istanbula. Takoer, neizbjean kontakt i razmjena sa umjetnikim stvaralatvom drugih imperija, zainjavaju detalje renesansnih procesa. To se najbolje vidi na primjeru entile Belinija (Gientile Belini 1429-1507), kojem se atribuiraju introdukcije renesanskih elemenata u umjetniki izraz osmanskog klasicizma, iako je vidljivije prisustvo osmanske minijature i kostima u venecijanskom renesansnom slikarstvu iji je utemeljiva. Belini 1479. biva poslan kao najbolji venecijanski slikar, da u znak diplomatskog prijateljstva portretira sultana Mehmeda II el Fatiha (slika 6, slika 7). Za vrijeme svog boravka na sultanovom dvoru on dolazi u kontakt i oigledno analizira orijentalne kostime, to se vidi na primjeru slike "Veera u Emausu" (ilustrativna scena evaneoske epizode u kojoj su rafigurirana etiri gosta hodoasnika - slika 8 - detalj sa prikazom jednog od hodoasnika) u crkvi San Salvador, Venecija.
Slika 6. Mehmed II (G. Belini, 1479) Galerija Topkapi

Slika 7. Mehmed II (G. Belini), portret, The National Galery oj London

Slika 8. Veera u Emausu {Gena in Emaus), G. Belini, crkva San Salvador, Venecija

U tom razdoblju mimar Hajrudin prvi nagovjetava stvaranje posebnog autohtonog stila slobodnijim rjeenjima, stvarajui prva velika djela ranog klasicizma na kojima se prepoznaje tenja prema jedinstvu prostora, prvo u Ederinu, a zatim u Istanbulu (kulliye i damija Bajazita II). Poslije Hajrudina, osmanski klasicizam e dosei svoju ekstazu remek-djelima slavnog mimara Sinana. Izmeu ova dva velikana (Hajrudina i Sinana), titulu mimara je nosio Perzijanac Adem Esir Ali, manje zapaen, ali nita manje zasluan u procesu kreativne inovacije koja prethodi Sinanu. U vrijeme kada je on bio glavni arhitekt (mimar) podignut je urbani kompleks Gazi Husrev-bega. Od istanbulskih remek-djela atribuirana mu je jedino damija Selima I, mada ima i onih koji tvrde da je to djelo slavnog mimara Hajrudina. Ovo konfondirajue atribuiranje pokazuje da se Adem Ali nadovezao na Hajrudinov istraivaki koncept, pa su im djela u osnovi slina.

Slika 9. Damija Selima I, Istanbul, 1522. godine, presjek damije sa medresom i munarama, atribuirana mimaru Ademu Slika 10. Damija Selima I, Istanbul, 1522. godine, tlocrt damije sa medresom u tetimama i harem sa adrvanom

Adem (Acem) Esir Alije u svom ivotu proao put od zarobljenika u osmansko-perzijskom ratu, sve do dunosti mimara na sultanovom dvoru, koju je obavljao do 1538. godine, kada je preminuo. Nalazimo ga jo pod imenima Acem Ali Alaeddin i Acem Isa, a i oca potpisuje Abdulah, Abdulkerim ili Abdulvehab, to u sutini znai "Boiji rob". Ovo porodino ime nalazimo kod muslimana od iskona, a u osmanskom razdoblju je koriteno na nain da ne ostavlja precizne indikacije o porijeklu linosti, s obzirom da mnogi nisu bili narodi turkmenskog porijekla. Njegovo ime Adem znai stranac i koriteno je kao nominativ za Perzijance, a Esir - rob ili zarobljenik, to bi zajedno znailo Perzijanac Zarobljenik Ali, sin Boijeg roba. Malo se zna o njegovom porijeklu i profesionalnom formiranju. Smatra se nedovoljno istraen i neadekvatno vrednovan kao glavni arhitekt na dvoru sultana Selima I, pa tako Fertus Mosavi svoj lanak o njemu naziva "Zaboravljeni arhitekt". Zanimljivo je napomenuti daje sultan Selim I, sin sultana Bajazita II, iz ega proizilazi da je Selim I daida Gazi Husrev-bega. iro Truhelka prvi intuira i proksimativno atribuira da je neimar Begove damije mimar Sinan ili neki Sinanov uenik. Od ovog atribuiranja se odustaje nakon argumentirane analize arhitekte Redia. Historijski oslonac za atribuiranje Begove damije Sinanu proizilazi iz injenice da je Gazi Husrev-beg uestvovao u vojnama sultana Sulejmana I (Zakonodavca na Istoku, Velianstvenog na Zapadu) na kojima je bio i Sinan, pa su se ta dvojica mogli vrlo lahko sresti, s obzirom na njihov rang. Sinan nije osmansko-turskog porijekla, to takoer vidimo iz njegovog prezimena Abdulgafur (rob sveopratajueg Boga), koje je analogno Ademovom. Isto prezime je nosio i Husrev-begov otac, pa i to moe biti tumaeno kao njihova zbliavajua taka.

15

Meutim, u to vrijeme se Sinan bavio preteno vojnom ininjerijom. Kao jedno od njegovih ranih djela biljei se damija u Alepu 1536. godine, nakon ega projektuje za sultaniju Rokselane u Istanbulu, dok mimarom biva imenovan 1539. godine. O ranom Sinanovom periodu se zna malo toga, a kako se proslavio, mnogi ga prisvajaju i pripisuju mu djela (Mustafa Sai mu je atribuirao 334 objekta). Zbog njegove nedvojbene genijalnosti, zapadni ga historiari umjetnosti nazivaju "Mikelanelo Orijenta". Ipak, sagledamo li Begovu damiju, posebno upotrebu kontraposta na oblom tamburu glavne kupole, jasnou povrina i inovacijske nagovjetaje, nai emo evidentne slinosti sa njegovim djelima. Meutim, te slinosti proizilaze iz Sinanovog nadovezivanja na Hajrudinov i Ademov inovativno kreativni kurs. Sinanov uspjeh je zasjenio njegovog prethodnika koji nije napravio mnogo djela koja su zapazili analitiari, ali iji je doprinos u nastanku osmanskog klasicizma nedvojbeno znaajan. Begova damija je rijedak izvorni primjer vieprostornog tlocrtnog koncepta ("T") sa inovacijskim sadrajima koji e karakterizirati orijentalni klasicizam. Arhitekta Husref Redi nalazi 33 godine stariju Atik Ali-painu damiju u Istanbulu koja je identine osnove i forme, te za razliku od Begove, ima po jo jednu tetimu sa strana, pa je na njoj itljivije pravougaono porijeklo vieprostornog koncepta "T". Izgraena je 1497. godine, to pripada vremenu mimara Haj rudina.

Slika 11. Tlocrt Gazi Husrev-begove damije, Sarajevo

Slika 12. Tlocrt Atik Ali-paine damije, Istanbul

Na ovom primjeru se vidi koliko je Adem nastavljao razraivati uspostavljene osnove svojih prethodnika, ali to ne mora znaiti da mu je Atik Ali-paina bila uzorom za Begovu damiju. Analogiju ovih damija Redi nalazi u identinoj piramidalnoj organizaciji prostornosti i navodi

da su, po svim drugim elementima kao to su kupole, mihrabi, minberi, portali, mukarnasi na kibli itd. u potpunosti razliiti. Obje damije su, za svoje vrijeme, veoma savremena, znaajna i avangardna djela. Zanimljivo je da se Begovoj damiji jednoglasno pripisuju fascinantnija harmoninost formi i proporcija.

Slika 13. Presjek Gazi Husrev-begove damije, Sarajevo

Slika 14. Presjek Atik Ali-paine damije, Istanbul

Inovacijska savremenost je oigledna na tamburu glavne kupole koji ima plitke kontraposte u vidu pravougaonog zadebljanja izmeu svakog prostora i osam veih kontraposta, rasporeenih u parovima na okove kubusa. Upotrebu veih kontraposta zapaamo na pojedinim starijim damijama ugaonog tambura iz XV stoljea, dok plitke kontraposte na oblom tamburu sreemo u prvim ranim periodima klasicizma. Atik Ali-paina i Gazi Husrev-begova damija su meu prvima na kojima zatiemo kombinaciju razliitih kontraposta koje e kasnije, itekako, upotrebljavati i razraivati mimar Sinan.

Slika 15. Crte Gazi Husrev-begove damije, Sarajevo

Slika 16. Crte Atik Ali-paine damije, Istanbul

18

Slika 17. Plitki i veliki kontraposti ili kontraforti tambura Begove damije

Pogledamo li pored ovog eksterijer straga Begove damije, primijetit emo na oku dodira zida tetime sa zidom centralnog prostora, zanimljivo rjeenje sa mukarnasima u esencijalnoj formi.

Slika 18. Mukarnasi straga sa izdvojenim detaljem.Ovo esto sreemo u razraenoj varijanti kod Sinana, dok znaajni analitiari, kao Henri Stierlin, to smatraju iskljuivo njegovom inovacijom.

18

Ipak, sarajevski kulliye je nesumnjivo Ademov projekt to vidimo na primjeru portala, odnosno, po masivnim, skoro mastodontinim proporcijama, i spektakularno originalnoj organizacijskoj razradi mukarnasa, koji nam ukazuju na njegovu posebnost i kreativni

Slika 19. Pogled sa poda na mukarnase portala otkriva poseban kvalitet, originalnost i stilsku zrelost autora

Karakterizira ga i upotreba rozete ili krunog prozora, a njegov perzijski duh je najprepoznatljiviji na razigranoj liniji horizonta mihrabske krune i primjeni sinusoidnih lukova.

Slika 20. Kruna mihraba

20

Ademov originalitet je lake prepoznatljiv na primjeru Kurumli medrese, gdje su karakteristino zasjeeni gornji okovi kubusa pod kupolom glavne aule, to je primjena arhainih formi Selduka iz perzijskog podruja. Takoer su identinog porijekla i dimnjaci, u ovoj osmougaonoj osnovi i koninog pokrova, razliiti od formi koje su za dimnjake preferirali Hajrudin i Sinan. Identine karakteristike prepoznajemo na Ademovom djelu Coban Mustafa-pae gazbe.

Slika 21. Kurutnli medresa

Dakle, Adema Esira Alija nalazimo vie na detaljima nego na globalnoj, obino arhainoj formi koja prikriva njegov inovativni renesansni duh. Ne zna se je li sam Adem vodio realizaciju Gazi Husrev-begovog ll, te koliko je zasluga profesionalne izrade djelo nekog neimara. Bitno je imati u vidu da su se projekti tog vremena vie odnosili na makete nego na nacrte. Postoji argumentirana pretpostavka da je Sinan imao vodeu ulogu u gradnji, to se pored navedenih koincidencija oslanja na injenicu da se u to vrijeme sa svojim ininjerskim jedinicama nalazio u zoni. Sasvim je prirodno da je i on od nekog uio i iskustveno se bogatio. Poznate su damije koje je Sinan izgradio prije nego to je postao mimarom, kao Husrev-paina u Alepu 1537. godine i Hasseki Hurem u Istanbulu 1539. godine, ali ti njegovi rani radovi su ocijenjeni (profesor Redi) kao pravi poetniki na kojima se tek izdaleka nagovjetava Sinanov genijalitet, i to vie na poznavanju konstrukcija nego stilskim rjeenjima. Medutim, iako starija od prvih Sinanu atribuiranih damija, Gazi Husrev-begova je ocijenjena kao stilski zrelija. Ovome dodajemo da analitiar i arhitekt Fertus Mosavi, oslanjajui se na mnogobrojne izvore, navodi mimara Adema Esira Alija kao Sinanovog uitelja. Ovim je logino da je Sinan kao pripadnik hijerarhijski organiziranog vojnog tijela, vodio i materijalne realizacije projekata, tada glavnog mimara, Adema Esira Alija. Interesantno je da
20

npr. velianstvenu damiju Selemije u Konji (Konya) kod nekih analitiara nalazimo atribuiranu Ademu, a kod drugih Sinanu. itava zbrka upravo proizilazi iz toga to su oni zajedno radili, meusobno saraivali i pronalazili stilska rjeenja.

Slika 22. Damija Selemije

Meutim, ova i druga nerazjanjena atribuiranja potvruju koliko estetske slinosti sadre djela Haj rudina, Adema i Sinana, te koliko je kontinuirano nadograivanje neizbjean proces u nastanku svih epohalnih stilova, ma koliko ih mi prepoznavali u genijalitetu individue koju glorificiramo. Zanimljivo je navesti da se zona Sarajeva ispod ulice Golobrdice nekad zvala Mimar Sinanova mahala, to se pouzdano zna prema popisu sarajevskih mahala Mula Mustafe Baeskije. I danas tu postoji Mimar Sinanov mesdid, ali jo uvijek nije razjanjeno na kojeg se mimara Sinana odnosi, s obzirom da je postojao jo jedan mimar sa istim imenom. Nema analitiara koji je pisao o Begovoj damiji, a da nije primijetio da iza realizacije ovog objekta stoji posebno nadaren i vjet neimar. Inae, izvedba ovakvog objekta zahtijeva vrlo snalaljiv i improvizacijski duh graditelja, pa ovo traganje za identifikacijom te kreativne linosti navodi nas na hipotetiki zakljuak da je Gazi Husrev-beg za svoju zadubinu dobio projekt od mimara Adema Esira Alija u vidu makete, a zatim se za realizaciju obratio Sinanu, tada janjiarskom komandantu i ininjeru, koji se nalazio u zoni i koji je, po svemu sudei, rukovodio izvedbom projekta. To se vidi po razliitim dovitljivim nainima koritenja, tada skromnih, lokalnih resursa za realizaciju monumenta ovog nivoa i kreativnosti.

TEHNOLOGIJA GRADNJE I OSNOVE IZGLEDA

Slika 23. Begova damija oko 1950. godine

Osnovne dimenzije Begove damije su sljedee: frontalna irina je 32,40 m, skoro jednaka ukupnoj duini od 30,20 m, dok je visina kupole 24,40 m od ega je strijela kupole 4 m, a ukupna visina munare 45,60 m. Njeni zidovi su razliite debljine u donjoj zoni koja je, zavisno od zida 1,80 m (npr. tetime) ili 2,20 m (npr. kible). To su masivne zidine od kamena, povrne obrade, na temeljima od velikih kamenih blokova, meusobno povezanih metalnim klamfama koje su zalivene olovom.
23

Slika 24. Tehnologija zida Begove damije

Slika 25. Hatula u zida Begove damije Kamenje je kompaktnije zidano na povrinama zida, dok je unutranjost ojaana konstrukcijom drvenih hatula i punjena mjeavinom razliitih kamenih detrita i maltera na bazi masnog krea i fluvijalnog pijeska nejednake granulacije. Hatule su obino anticipirale zidanje dajui pravce horizontalnih i vertikalnih nivoa. Prije ugraivanja su ponekad nagorene tj. povrinski napaljene to im je davalo dugovjenost, odnosno efekat konzerviranja. Ovi zidovi zadravaju gotovo svu debljinu, sve do u visinu pandatifa, dok se od te take suavaju sa vanjske strane na 1,50 m. Ovo arhaino zakoenje kubusa su sva naknadna malterisanja fasade pokuala ispraviti, mada je paljivim osmatranjem to jo uvijek primjetno. Kako su novije fasade deblje, prilino su zaravnale ovu autentinu zakoenost gornjih okova kubusa, pa je lake primjetna na starim fotografijama.
24

Kupole na ovoj fotografiji supokrivene olovom. Plaviasta boja kupola je posljedica refleksa olova na starim kolor fotografijama sa poetka XX stoljea. Originalni nosivi lukovi u enterijeru i ulazi u tetime, sa unutranje strane, su

Slika 26. Kosina kubusa Begove damije

od peene cigle plosnate forme, odnosno od iste cigle kao i kupole. Nije samo luk izidan ciglom nego i okolica krivine luka, sve dok se nije postigla horizontala. Zid je nastavljen kamenom nakon ciglom postignute horizontale. To je sluaj samo na njegovoj unutranjoj strani, dok je vanjska u cijelosti od kamena. Kroz unutranjost sjevernog i dijela istonog zida prolazi servisno stepenite kojim se penje na tambur, pod glavnu kupolu, a koriteno je za odravanje nekadanjeg osvjetljenja. To je razlog zbog kojeg je zid glavnog tambura iri na istonoj strani. U tom stepenitu nalazimo prisustvo hatula i cigle u luku, kao i fragmentarne ostatke starog maltera. Debljina plosnatih cigli varira od 3 do 4 cm, irina je oko 20 cm, a dugake su oko 35 cm. Na nekim ciglama se razaznaju tragovi ice kojom je sjeena glina prije peenja.

Slika 27. Luk nad izlazom iz tetime

Slika 28. Zid unutar servisnog stepenita luka tetime

Pandatifi manjih dimenzija su obino graeni od cigle i grnarskih upova. Pravljeni od peene zemlje, upovi su vrsti i lahki; tako imaju veliku nosivu mo, pa su veoma pogodni za punjenje noseih svodova. Pored toga, imaju karakteristiku upijanja zvunog talasa, te ih obavezno nalazimo naizmjenino ugraene u zidove radi kontrole akustike. Za ovo su koriteni
25

upovi koji su prilikom proizvodnje deformisani ili lake oteeni pa su, izgubivi komercijalnu vrijednost prve namjene, prodavani kao graevinski materijal, to potvruju i ornamenti koje na njima esto nalazimo. Na tetimama Begove damije su pandatifi u cijelosti izgraeni od plosnate cigle i u svojoj unutranjosti su punjeni upovima. Pandatifi koji nose tambur glavne kupole su od grnarskih vodovodnih cijevi, u kombinaciji sa plosnatom ciglom i dijagonalnom hatulom po sredini pandatifa. Zidani su u naizmjeninim redovima cijevi i cigle. Po dijametru i uklopnom obliku otvora jasno se vidi da su u pitanju vodovodne cijevi.

Slika 29. Pandatif'glavne kupole 1997. godine

Tamburi pod kupolama su osmougaoni, osim glavnog tambura pod centralnom kupolom. Svi su tamburi sa unutranje strane od cigle, a sa vanjske od sedre. Sedra je upljikava i vrsta stijena, esto upotrebljavana za nosive svodove. Zbog mnotva upljina upija zvuni talas, te uestvuje u kontroli akustike. Zidani komadi sedre imaju 26 karakteristiku da, pomou vlage, meusobno razmjenjuju minerale koji kristaliziraju, pa je tako zid od sedre vremenom sve vri i kompaktniji. Glavni tambur je, za razliku od drugih, oble osnove, sa kontrapostima od

sedre, rasporeenim u parovima. Ukupno je osam velikih i osam plitkih. Dok velike kontraposte uoavamo sa lahkoom, plitki su konfondirani naknadnim zidarskim interventima, pri kojima su zazidani pojedini prozori. Usporedimo li ovaj tambur sa svim drugim ove vrste, ustanovit emo da bi trebao imati esnaest prozora, za razliku od aktuelnih devet nesrazmjerno rasporeenih. Srednja debljina zida ovog tambura je 55 cm, osim na istonoj strani gdje dosee 80 cm radi kontakta sa servisnim stepenitem u zidu. Sa vanjske strane, po rubu tambura, sporadino je opstala lijepa arhitravna profilacija. Sedru vidimo uzidanu i u prozorska okna, ali u ovom sluaju u unutranjosti svoda prozorskog okna. Prozori Begove damije imaju vanjske profilacije od bijelog kamena, fine obrade, u cjelovitim komadima. Centralni kubus, pod tamburom glavne kupole, na strani kible, ima jednu interesantnu deformaciju: gornja horizontalna eksterijerna profilacija je sa te strane prelomljena i djeluje kao otvoreno slovo "V".

Slika 30. Potkupola kible, "V" prijelom kubusa i tambursa kontrapostima

27

Takoer, ista deformacija je primjetna i sa unutranje strane na galeriji tambura, koja je na tom mjestu vidno ulegla za oko 30 cm. Smatra se da je nastala tokom gradnje. Poznato je da su stari neimari obino, nakon podizanja zidova i noseih lukova, obustavljali izgradnju na due vrijeme, putajui tako da se objekat asestira na teren. Nakon to bi se manifestirala oteenja od asestiranja, konsolidirali bi nosee lukove i popravili horizontalu, pa tek onda nastavili sa gradnjom tambura i kupole. Meutim, ovo prije moe biti naknadna posljedica hitnijeg oteenja koja je obnovom poprimila ovaj oblik. Bez obzira ta je razlog odstupanja od horizontale, ovo je pokazatelj o virtuoznoj neimarskoj dovitljivosti pri improvizaciji, a i estetski sasvim dobro djeluje. Damija je pokrivena sa osam kupola i jednom polukupolom. Prvih pet natkrivaju sofe, one su najmanje i najnie, osim srednje koja je neto via i vea, jer natkriva ulaz. Dvije masivne, vie i dublje natkrivaju tetime, dok je polukupola neto via i natkriva prostor kible, iznosei skoro pola od dominirajue glavne kupole iji je dijametar oko 13,30 m i natkriva centralni prostor. Ove kupole su izidane od plosnate cigle i sve do poetka XX stoljea su bile pokrivene olovom kojeg je, u novijim obnovama, zamijenio bakar. Olovo je izvrstan materijal za pokrov jer je, pored tehnikih prednosti, svojim plaviastim izgledom kompatibilno sa kamenom i daje potpuno drugaiji ton kolorita, za razliku od bakra. avovi poveza olovnih ploa su obli i gui jer su ploe manjih dimenzija, a samo olovo je manje perfektno, valovito, pa to sve skupa daje potpuno drugaiji arm eksterijeru. Dovoljno je pogledati damije na kojima je konzerviran olovni pokrov da se uvidi koliko je olovo estetski kompatibilno i tehniki funkcionalna i autentina tehnika. Naalost, moda bakra je istrijebila olovom pokrivene kupole u Sarajevu. Jedini oblinji primjer su olovom pokriveni dimnjaci Kurumli medrese, koja, po ovom materijalu, nosi svoj tako popularni naziv (tur. kurum - olovo), a zapravo izvorno ime je po Husrev-begovoj majci Selduke sultanije. Nije razjanjeno je li izvorno imala malterisanu fasadu. Mnogi su miljenja da je morala imati, smatrajui njene zidove sirovim i po rasprostranjenom ukusu neprilinim. Ipak, nakon detaljne analize ove teme, mislimo da njeni graditelji nisu bolovali od naeg perfekcionizma, to se vidi iz mnogih, uvjetno reeno, nepreciznosti. Pogledamo li sve preostale graevine u gradu iz orijentalnog perioda, koje nose tragove originalne fasade, primijetit emo da su ispod oronule fasade zidovi od erpia na kojima se vide hatule. Nalazimo da su fasade tog vremena obino od ok maltera koji je spravljan od slame, masnog krea i proteinskih ojaanja (jaja ili kazeina). Pijeska u ovom malteru nema; obino kreni malter punjen pijeskom sreemo koriten za zidanje kamenih zidina. Malterna fasada se koristila prvenstveno radi zatite erpia koji je podloan eroziji od kie, s obzirom da je spravljan od blata, slame i kobi, te drvenih hatula koje su podlone truhljenju.

28

Slika 31. Oronula fasada od ok maltera na orijentalnim objektima Sarajeva

Za mentalitet orijentalnog graditelja, fasada od maltera na kamenom zidu koji nema probleme erozije i ne zahtijeva odravanje, u svojoj osnovi je jednostavno nepotrebna. Jedino doba kada je Begova damija mogla dobiti prvu malterisanu fasadu radi estetike je vrijeme neoklasinih obnova koje su poetkom XIX stoljea preplavile grad. To je vrijeme kada su se orijentalni graditelji zarazili zapadnoevropskim parametrima estetike. Pa i ta fasada je bila u kombinaciji sa kamenim lukovima i obrubima prozora, prilino neravne povrine, odnosno kondicionirana krivinama zida od kamena povrne obrade. Pogledamo li druge damije od fino obraenog kamena krenjaka, primijetit emo upotrebu sedre oko prozora koja je izvrsna za tako neto, ali je drugaijeg izgleda, zidana, za na pojam, estetski nesrazmjerno. To je plastian pokazatelj koliko stari neimari nisu bolovali od patoloke estetike bazirane na uniformnosti i iluzionom perfekcionizmu. Kameni objekti su u to vrijeme malobrojni. Obino su kameni zidovi iz tog ranog perioda, u ovoj zoni, bili neto siroviji, to ne znai da su imali malterisanu fasadu ili da su zbog toga manje lijepi. Naprotiv, takvi kakvi jesu, oni su 29 ambijentalno mnogo kompatibilniji sa arijom u kojoj dominira drvo kao materijal. Koliko god kameni zidovi bili sirovi, oni su

olienje bogate gradnje tog vremena, koja garantira dugovjenost objektu. Zahvaljujui njihovoj otpornosti na poar, danas su jedine autentine gradevine arije. Potvrdu da Begova damija nije imala malterisanu fasadu nalazimo u tome to je sa vanjske strane graena integralno od kamena, dok sa unutranje strane nalazimo prilinu mjeavinu sa ciglom. Kako se ova analiza kosi sa operasprostranjenim miljenjem, ostaje neophodna zajednika materijalna istraga njene spoljanjosti. Za tako neto samo treba priekati da aktuelna fasada oroni. Dakle, njeni zidovi su, po svemu sudei, bili poput onih na Bursa-bezistanu, a prvu malterisanu fasadu je dobila u vrijeme "neoklasike". Ovu je zamijenila "austrougarska", koju je opet smijenila "postolimpijska" a ova izreetana ratom biva pokrivena aktuelnom. Posljednja fasada nije malterom pokrila sofe jer su od fino obradenog kamena, a i prvi metar od zemlje, poput sonde u autentinost. Ipak i ova posljednja skriva originalnu arhainost i zbunjuje posmatraa svojim modernizmom.

30

Slika 32. Begova damija i Bursa bezistan 1960./1970. godine

Nekadanji pod je, sudei po drevnim sjeanjima, bio od blok-cigle na kamenoj osnovi, izvorno sa prostrtim kurbanskim koicama, to je karakteriziralo podove monumentalnih damija, dok su drveni podovi karakterizirali manje mahalske damije. Pod Begove damije je, po svemu sudei, bio u dva nivoa, to je logino sagledamo li sline vieprostorne damije, poput onih u Bursi, koje jo uvijek imaju originalnu organizaciju poda. Podovi u tetimama i prostoru kible su uzdignutiji od centralnog prostora. Ovo ne treba iznenaditi i moe biti posljedica tadanjeg klasnog feudalnog drutva. Kako je aktuelni pod podignut i zaravnjen, vjerovatno 1885. godine, taj su nivo, u neto manjoj mjeri, zadrale i posljednje obnove. Ovaj zaravnjeni pod je skoro u cijelosti potopio baze stubova mahvila za otprilike 30 cm. Osjeaj potopljenosti je manji pogledamo li minber kojem nedostaje poetni dio prvog stepenika, to je otprilike 10 cm. Iz ovog proizilazi da je i Begova damija imala pod u dva nivoa u visini jednog stepenika od dvadesetak cm, to je dalo povoda da se zaravni. Posljednji radovi na podu, ugraivanjem sofisticiranog podnog grijanja, malo su popravili situaciju, ali i zadrali zaravnjenost, pa je ofklonjena mogunost dubljeg istraivanja i rekuperiranja.

Slika 33. Pod damije sultana Bayezita II Yildinma (Pravednog)

Munara je pozicionirana uz zapadnu tetimu i ima zaseban ulaz iz harema. Njena baza je izgraena u pjearu arenaru koji je obnavljan prije rata. Zapadna strana paralelopipedne 31 baze ima uklesanu zanimljivu oblu profilaciju koja opcrtava plitku niu razigranog sinusoidnog luka,

to estetski oivljava masivnu pravougaonu povrinu orijentalnim armom. To je interesantna, dublja profilacija, rijetka na naim prostorima i moe se protumaiti kao Ademova karakteristika. Zanimljivo je da kvadratna osnova baze ima prilagoenje na esnaestougaonu formu stabla dijagonalnim zasjecima popunjenim skladnim i profinjenim mukarnasima, koji djeluju kao stilizirani stalagmiti, a dno erefeta je jednostavno i bez mukarnasa. Na mnogim drugim munarama ove dobi i stila, sreemo obrnut odnos, odnosno ravne i jednake zasjeke u bazama, a dna erefeta bogato okiena mukarnasima. Na esnaestouganoj formi stabla munare, koje se protee od baze do erefeta, je prisutan uobiajeni reljefni ukras u obliku stilizirane floralne forme, tzv. istanbulskog ljiljana, koji se ponavlja na svakoj stranici. Po jedan je uklesan na poetke i krajeve svake od esnaest strana, pa je forma ljiljana itljiva i u pozitivu i u negativu. Ovaj nain ornamentiranja stabla munare obiljeit e osmanski klasicizam, pa e biti veoma moderan i u vrijeme osmanskog neoklasicizma, koji e poetkom XIX stoljea replicirati ovaj ornament na sve munare koje je obradivao.

Slika 34. Unutranjost vrha munare otkriva nam da je nastavak iznad erefeta bio preziivan i u potpunosti promijenjen i to ne tako davno. Toje jasno po tragovima mainske obrade greda i zastiti za drvo koja djeluje kao sintetiki impregnator. Vjerovatno se radi o restauraciji koja je izvedena polovinom osamdesetih. Po nekim starim fotografijama reklo bi se daje za ovaj zahvat postojala opravdanost.

Kompletno stablo ili fusto munare je od sedre, dok je spiralno stepenite veinom od pjeara. Ono to zbunjuje na munari je prilino jednostavno erefe za damiju na kojoj je svaka pogodna forma ukraena. Takoer i nastavak iznad erefeta djeluje malo neproporcionalno, odnosno, masivno stablo munare navodi na oekivanje neto krupnijeg nastavka, kao to je na svim munarama te dobi i stila. Meutim, ta uvjetno reeno nepreciznost, optiki je ini viom nego to jeste kada se gleda iz perspektive etaa, pa djeluje "kao zabodena u nebo", kako pie u jednom turistikom opisu. S obzirom na dramatinu prolost ovih prostora, po svemu sudei je erefe sa nastavkom bilo teko oteeno ili obrueno, pa je u naknadnim obnovama poprimilo ovaj zbunjujui, ali fascinantan izgled.
32

Slika 35. Begova damija 1970. godine

Slika 36. Munara 2004. g., aktuelni izgled nakon Slika 37. Munara posljednje Begove damije obnove 1892. godine izgledom kojijojje dao neoklasicizam poetkom XIX stoljea

33

Slika 38. Baza munare; na munarije intervenisano osamdesetih godina prilikom ega je pjear arenar mjestimino zamijenjen novim blokovima, a ulazni luk kojije bio spektakularno rijeen, (identian onom na ulazu minbera) zamijenjen ovim stilski neodredenim rjeenjem u bijelom kamenu

Slika 39. Fusto munare sa ukrasima; njen bijeli aspekt je posljedica kreenja sedre koja lahko apsorbira neistoe koje je izuzetno teko otkloniti

34

Njen harem, (ograeno intimno dvorite oko objekta, takoer, molitveni ambijent) koji aktuelno obgrljava prostor oko damije, po svemu sudei, nije autentian. Izvorno je prostor izmeu damije i Kurumli medrese sa hanikjahom najvjerovatnije bio otvoren, tj. medresa i hanikjah su bili u sklopu harema, to je sasvim prirodno za jedan kulliye. ini se loginim, ne samo sagledavanjem ovog urbanog kompleksa, nego i njegovom usporedbom sa svim drugim arhitektonskim cjelinama ove vrste, da su mektebi, medrese, tekije i biblioteke u sastavu harema. Drugi objekti kompleksa, kao imareti i musafirhana, su uz sam zid harema sa spoljanje strane i kapijom su povezani sa haremom. Ovo znai da je harem obuhvatao vei prostor i inio jedinstvenim ambijent sa drugim objektima kompleksa. Malo zbunjuje blagi dijagonalni odnos medrese i hanikjaha sa damijom, ali to je osjetno samo pri posmatranju iz tzv. ptiije perspektive. Takoer, kod drugih kulliya sreemo mala odstupanja od perfektnog pravougaonika ili odreene nesimetrije, posebno kada su se prilagoavali urbanom okoliu. Meutim, panoramnim sagledavanjem jo uvijek je mogue prepoznati prostor nekadanjeg harema, koji je bio bogat vrtovima. Dananji harem je nastao u urbanistikim promjenama nakon 1697. godine, pri kojim je nastala ulica Veliki mudeliti, a produetkom Saraa je presjeen prostor izmeu damije i medrese sa hanikjahom. To je napravio vakuf koji je izgradnjom duana, na utrb haremskog prostora i njihovim davanjem u zajam, popravljao svoju dramatinu finansijsku situaciju koja ga je zadesila nakon pohoda Eugena Savojskog i pljake. Iz istog razloga je npr. ekrijina damija u potpunosti okruena duanima. Ova, kao i druge urbanistike promjene kroz stoljea, srasle su sa gradom i postale dio njegove autentinosti.

Slika 40. Isjeak sa crtea rekonstruktivne makete koji prikazuje izgled Gazi Husrev-begovog kulliya nakon 1697. godine. Danas u haremu nedostaje zgrada biblioteke, a autentinost mekteba i hanikjaha je veoma naruena ve stoljeima.

35

Meutim, kontinuiranom izgradnj om veih zgrada u okolici, prilino je priguen dominirajui panoramski efekat kojim je damija nekad karakterizirala horizont sarajevske doline, poput Bruneleskove kupole u Firenci, dok je njen kulliye u potpunosti skriven, pa se sa ulice uope ne primjeuje njegova egzistencija.

Slika 41. Studija horizonta sarajevske doline arhitekte Juraja Neidhardta (oko 1970. godine)

36

UEE DUBROVAKIH KLESARA U IZGRADNJI

Od Truhelke saznajemo daje Gazi Husrev-beg, pored vjetog neimara sa Orijenta, u ispomo pozvao dubrovake klesare da "nadgledaju radove i obavljaju finije poslove". Tom zahtjevu su Dubrovani udovoljili 5. maja 1530. godine. To je ista godina za koju se smatra da je zavrena Begova damija; istina 937. hidretska see sve do 15. VIII 1531. godine, pa uzmemo li u obzir otru sarajevsku zimu u kojoj graevinska aktivnost zamire, zakljuujemo da su dubrovaki majstori uestvovali na zavrnici gradnje. Da ovu temu preciznije istraimo ponukalo nas je pitanje ta su dubrovaki klesari, koji su bili pod utjecajem italijanskih kola pa se bavili potpuno drugaijom prirodom skulpturalne forme, u stvarnosti, isklesali na Begovoj damiji? Zasigurno nisu poznavali mukarnase koji su kao reljefne forme tipini samo za islamsku umjetnost, ili forme ljiljana na ulaznom luku, mihrabskoj kruni i munari, koji su u ovoj formi klasini istanbulsko-perzijski, a kaligrafiju islama bolje da ne spominjemo. Osim ovih, drugih posebnih skulpturalnih formi na damiji nema. To bi znailo da ti klesari nisu bili umjetnici, ve su znali podizati snane i ravne zidove kojima Dubrovnik obiluje. Kod putopisca Evlije elebije itamo divljenje kvalitetu tih zidova. injenica da je to bio razlog njihovog pozivanja, takoer nije ba na stabilnim osnovama, jer je Gazi Husrev-beg na raspolaganju imao u kamenu vrsne Hercegovce, a ni zidovi damije nisu tog tipa, osim onih na sofama. U sluaju zidova nad sofama, tijesni smo sa vremenom jer su sofe, po svemu sudei, bile ve izgraene prije dolaska Dubrovana. Meutim, to se tie vodovoda i kanalizacije, Dubrovnik je u urbanim sredinama tog vremena prilino napredan u svom okruenju i to zahvaljujui kompleksnom vodovodu koji je u XV stoljeu kreirao Napolitanac Onofrio di Kava i kojim je, za napajanje male i velike fontane Dubrovnika, dovedena voda sa velike udaljenosti. Takoer, Dubrovnik je imao reguliran odvod tzv. crnih voda. To je doimalo bosanske namjesnike koji su poznavali Dubrovnik, te su rado koristili dominaciju svoje protektoratske pozicije. Ovo se da zakljuiti iz pisanih izvora Dubrovakog arhiva, na koje se oslanja Truhelka, iz kojih proizilazi da je 1506. godine, jo prije Gazi Husrev-bega, Feriz-beg pozvao Dubrovane na gradnju svog hamama, to podrazumijeva i gradnju vodovoda i odvoda (za Feriz-begov hamam voda je dovedena sa Sedrenika). Da je Gazi Husrev-beg pozvao Dubrovane da mu izgrade vodovod, po ugledu na Onofrijev, naveo nas je opis originalnog adrvana Begove damije iz kojeg se saznaje da je imao krunu osnovu i 16 lula kroz koje je tekla voda, to je identino velikoj fontani Dubrovnika, kao i to da je za adrvan dovedena voda ak sa vrela Crnila. Bio je to kompleksan vodovod koji je u jednom razdoblju napajao kompletan sjeveroistoni dio grada, sve do Ferhadije. Ne treba zaboraviti daje za adrvan, abdesthanu i begove hale reguliran odvod voda, za koji su nam rekli da jo uvijek dijelom funkcionira. Ovo su jedini objekti Gazi
37

Husrev-begovog kompleksa u iju izgradnju moemo smjestiti dubrovake majstore i to vie u tehnikom smislu nego u estetskom, s obzirom da je estetika Begovog adrvana bila tipino orijentalna. Inae, Sarajevo tog vremena obiluje vodovodima i majstorima koji su ih gradili, sujoldijama, pa pretpostavljamo da je prikljuivanjem Dubrovana sarajevskim majstorima, Husrev-beg elio postii neto posebnije i dugovjenije.

38

PORIJEKLO MATERIJALA OD KOJEG JE NAPRAVLJENA

Po pisanju fra Nikole Lavanina iz 1696. materijal za graenje je dobavljen iz Rogaia vie Blauja, sa navodnih ruevina crkve sv. Blaa. Ovaj neosnovani navod je pisan 166 godina nakon izgradnje Begove damije i sasvim sluajno pred sam dolazak Savojskog, te nije potkrijepljen informacijama. Samim tim, jo Truhelka argumentirano ispravlja i navodi da materijal moe potjecati samo sa neke rimske, a ne kranske graevine. Da se ne bi instalirao mehanizam razmiljanja po kojem je materijal za damiju obavezno rekuperiran sa nekog drugog objekta, Truhelka spominje pisanje Abdulaha ef. Kantamija, sa poetka XVIII stoljea, u kojem se navodi da je mramor za damiju vaen sa mejdana koji se nalazio pod Ozrenom. Ovoliko nesvakidanje interesovanje svakako proizilazi iz njene univerzalne ljepote i monumentalnosti koja je u to vrijeme bila doivljavana mnogo vie nego to nam se to danas ini. Meutim, spomenuti navodi se najvie odnose na njene monumentalne stubove sofa koji su prvi element koji doeka posjetioca i nikog ne ostavlja ravnodunim. Nakon konsultacija sa geolozima i iskusnim kamenorescima, saznali smo da se radi o kamenu generalno zvanom brea (lat. briccia - sedimentna stijena pomijeanih detrita, meusobno ulijepljenih geolokim procesima). Obino je bogatog kolorita od prisustva oksida eljeza pa varira od okera, preko crvene do bordo - smee, proaran bijelim i sivim damarima i detritima. Varijabilne je vrstoe, najvri na bijelim povrinama, dok je njegova slabost skriveno prisustvo pijeska u pojedinim damarima, pa na tim mjestima lahko puca i raslojava se, te je nezahvalan za obradu i vaenje na kamenolomima. Zbog svoje hromatinosti i razigranosti nijansi, bio je preferiran od Rimljana i drugih koji su vrednovali ljepotu, npr. Dioklecijanova menza u splitskoj palai, pa i stubovi od sive bree u samom foru (centru) kastruma (pravougaona rimska utvrda), ili naizmjenini elementi lukova sofa istanbulske Sulejmanije i Sukulu itd. Tragali smo i sretali taj kamen ugraen na mnogim mjestima i na kraju stekli dojam da su gromade poput onih od kojih su napravljeni stubovi Begove damije, izuzetna rijetkost. Naime, etiri stuba na sofama su visoki 4,90 m. Dva centralna su iz jednog komada, a dva sporedna su iz dva dijela. Na spojnicama izmeu dijelova i na sastavima sa bazama i kapitelima, nalaze se bronzani prstenovi oblika tore, debljine svega 1 cm. Sluili su da zadre olovo kojim su zalijevane jake metalne spojnice u unutranjosti spoja. Njihove proporcije su precizne po arinu, to iskljuuje njihovo eventualno rimsko i drugo porijeklo. Dijametar stabla (fusto) stuba je tano jedan tzv. istanbulski arin, odnosno 66,5 cm. Morali su biti pronaeni u cijelosti, veliki, da su sa neke ruevine, pa onda biti doklesani na ovu tipino orijentalnu jedinicu mjere.

39

Slika 42. Sofe i stubovi Begove damije

Sasvim je normalno da materijal svih starih graevina potjee iz oblinjeg okolia, izuzev onih objekata koji su u direktnom kontaktu sa plovnim rijekama i morima. Kada se radi o masivnom i tekom materijalu, pod oblinjim okoliem se podrazumijeva prostor na kojem nema visinskih prepreka. Upregnuti volovi uzbrdo su i nekako mogli vui, ali nizbrdo nisu mogli koiti. Obino se materijal sputao saonicama koje su koene konopcima, obavijenim oko namjenski fiksiranih greda i prenosnika, a volove bi upregnuli na ravnijim dionicama.

40

Slika 43.

Slika 44.

Takoer, sasvim je prirodno da stari graditelji prohujalih stoljea, koriste sve raspoloive resurse, pa i da recikliraju materijale sa ruevina i nekropola minulih kultura. U sluaju Begove damije to bi mogli biti jedino steci koje povremeno viamo ugraene u stare crkve i damije irom Bosne i Hercegovine. Steci, posebno oni anonimni, neukraeni, koji su svojom paralelopipednom formom idealni za temelje, nalazili su se na dohvat ruke. Ipak, kako su grobovi u pitanju, a svijet sujevjeran, sumnjamo daje recikliranje steaka imalo masovnu upotrebu. Na podruju Sarajeva, efik Belagi oko 1960. godine registrira u opini Vogoa pet nekropola, na Ilidi est nekropola, u Novom Sarajevu est nekropola, a u opinama Stari Grad i Centar dvije skupine prenesenih steaka. Po Kreevljakoviu, neka korita sarajevskih esmi su isklesana od steaka. Meutim, kada je graena Begova damija, sepulkralna kultura steaka je jo uvijek egzistirala fazom jenjavanja. Pri dnu zidova Begove damije, iz zemlje mjestimino izviruju veliki komadi kamena, poput onih na sofama, ali ni najmanji trag, da je neki od njih steak, nije identificiran. Realno gledano, materijal damije dolazi sa okolnih mejdana (kamenoloma). Meutim, da su masivni komadi za stubove vaeni sa nekog mejdana, poznavaocima materije je zvualo malo vjerovatno, jer taj kamenolom bi morao biti jo u to vrijeme razraen, a sama operacija vaenja ovolikih gromada je izuzetno teka i ravna ogromnom poduhvatu. Tako neto su mogli izvesti samo izuzetno iskusni i za ovo vrsni kamenari, a pored ovih stubova imali bismo jo primjeraka velikih komada bree u objektima grada. Zbog toga, najrealnije zvui varijanta geologa prof. Hazima Hrvatovia, da to mogu biti prikupljene stijene koje su se putem erozije odronile na pristupaan teren. Te stijene su pogodne jer su prirodnim putem selektirane kao kompaktni komadi. Ovo slikovito opisuje kako su stari graditelji koristili prirodne resurse okolia, pa iako sa ogranienim tehnikim mogunostima, koristei dovitljivost, jednako su uspijevali napraviti velianstvena djela. Od ovog privlanog kamena izgraen je kompletan mihrab, veina stubova mahvila, dijelovi minbera, okvir epigrama i ulazni otvor portala. Da lokacija kamenoloma bree nije nikakva tajna potvruju nizovi spektakularnih primjeraka, koje jo uvijek vidimo ugraene kao rubove trotoara iz vremena XIX i poetka XX stoljea. Neki od njih su identini koloritom i venaturama onim od kojih su najljepi dijelovi damije. Ovi lijepi plonici su velikim dijelom zamijenjeni betonskim, u vrijeme predolimpijskih obnova, a to je karakteristika i aktuelne obnove grada. Prisustvo ovog kamena primjeujemo u pojedinim objektima iz 70-tih i 80-tih godina, a zanimljivo je kako savremeni graditelji ignoriu ovako lijep materijal koji karakterizira lokalno geoloko podruje, pa su plonici, poput onih u ulici emerlijina, sve rjei preostali primjerci.

41

VELIKASTRADANJA
Kapitel istonog stuba sofe je, takoer, od bree, sa skladnim mukarnasima, izuzetne obrade. Kapiteli centralnih stubova su od vrstog bijelog krenjaka, drugog tipa mukarnasa koji se razvijaju sa tzv. visuljkom.

Slika 45. Istoni kapitel

Slika 46. Centralni kapitel, zapad

Meutim, kapitel zapadnog stuba je neto manji, drugaijeg razvijanja i tipa mukarnasa, loijeg kvaliteta, a sa unutranje strane dozidan za desetak centimetara da bi bio proporcionalan. Osim metalnog pojaanja u gornjem dijelu, kao i drugi kapiteli, on, takoer, ima i metalno pojaanje u svom donjem dijelu koje se usijeca u domalterisane mukarnase. Ti metalni opkovi su naknadni konsolidacijski interventi koji su postavljeni i u podnoje stubova.

42

Slika 47. Ezanta

Slika 48. Neoriginalni kapitel zapadnog stuba

Jo je Truhelka primijetio razliitost i neoriginalnost ovog kapitela, te ispravno zakljuio da se originalni kapitel nalazi nekoliko metara ispred istog stuba koriten kao ezanta (kameno uzvienje za mujezina u vrijeme ezana). I zaista, ezanta je samo za 2 cm krai od mjere tzv. graevinskog arina koji iznosi 75 cm, to je identino svim autentinim kapitelima sofa. Njegovi mukarnasi su identini onima na istonom kapitelu, iste veliine i jednako kvalitetno isklesani. Na njegovoj gornjoj povrini su evidentni kanalni usjeci koji su predispozicija za uklapanje metalnih profila koji horizontalno povezuju kapitele sa zidovima. Pozicija tih usjeka jo vie potvruje da je to kapitel ba sa zapadnog stuba. Zauuje koliko je u dobrom stanju. Ovdje je neizbjeno pitanje zato bi neko zamijenio potpuno neoteen kapitel za kapitel loijeg kvaliteta i manjih dimenzija? Jedino objanjenje je da se kapitel obruio prilikom neke velike devastacije, te se nije mogao ponovo uklopiti, pa je tako morao biti zamijenjen manjim. Primijetit emo da uz ezanta stoji stepenik za lake penjanje, koji je nedvojbeno komad jednog stuba, s obzirom na vrstu kamena i dimenzije. Ipak, postojei stubovi su cijeli, pa se namee pitanje da li je to viak od obrade jo u vrijeme izgradnje, ili je komad stuba koji je stradao u istoj devastaciji koja je prouzrokovala padanje kapitela? Na ovo se nadovezuje neobinost sofa Begove damije koje su sa bonih strana zazidane debelim zidovima sa velikim zastakljenim otvorima, te ne zavravaju sa stubovima ili polustubovima, to se oekuje pratei ritam formi. Ovo, kao i neka druga pitanja, i dalje ostaje nepoznanica. Osjeamo potrebu da pojasnimo tzv. narodska vjerovanja oko nastanka i upotrebe ezantaa. Sasvim je sigurno da nije postavljen da bi se preko njega gazija propinjao na ata, niti kao rtveni tron za kurbane, kao ni postolje za obavljanje erijatskih presuda, jer presude na koje se aludira su izvravane na drvenom, a ne kamenom postolju. On je jednostavno kapitel sa damije koji je ostavljen u ulozi ezantaa, te kad nema nikoga, na njemu se okupe golubovi da bi se probrkali u vodi koja ostaje u njegovom centralnom usjeku i koju kustos harema za njih redovno mijenja. Osim ove romantinosti, on je najevidentnije svjedoanstvo o velikom stradanju Begove damije. Dok vidljivu nakoenost stubova htijenjem moemo pripisati asestiranju objekta na teren, mnogi drugi tragovi navode na devastaciju velikih razmjera. Naime, pogledamo li glavnu kupolu sa sjeverne padine grada, primijetit emo da je prilino nepravilna, te podsjea na francusku kapu. Horizont kupole ili kalota sa istoka poinje pod otrim uglom, dok na zapadu zavrava pod tupim uglom. Ovo ostavlja dojam da je kupola preziivanjem poprimila ovaj nepravilni oblik. Zatim, sedam prozora koji nedostaju na tamburu pod istom kupolom su, evidentno, naknadni konsolidativni intervent. Potom, oigledno preziivanje gornjeg dijela munare i neautentinost erefeta potvruju da je bila ruena. Dodamo li ovom ve spomenuti tzv. 'V prijelom na strani kible centralnog prostora koji je u korenspondenci sa naknadno izidanim masivnim potpornim lukom u enterijeru, kao i dva manja, takoer, naknadna potporna luka, koji tretiraju svod izmeu tetima i centralnog prostora, dobit emo sliku o dramatinom momentu koji je sa sobom nepovratno odnio bitan dio njene autentinosti.

Slika 49. Deformirana kalota kupole koja se primjeuje i na staroj razglednici Begove damije sa kraja XIX stoljea, potvruje da je to posljedica davnih obnova. Njena plaviasta boja je refleks olovnog pokrova na starim fotografijama.

Prvi dogaaj koji biljei historija, a mogao je prouzrokovati ovoliko ruenje, je svakako onaj iz 1697. godine kada je stradao itav grad. Naime, to je period kada, do tad prosperitetno, Osmansko carstvo definitivno poinje padati, vidno oboljelo od korupcije i drugih tumora koji su simptomi dekadencije. Nakon to je druga opsada Bea 1683. godine neslavno prola, Habsburzi u alijansi sa Vatikanom i Venecijancima (Mleanima), finansiraju, organiziraju i realiziraju seriju vojnih ekspedicija u dubinu osmanske teritorije. Eugen Savojski, Francuz, malehan rastom, iz plemike porodice Savoja, biva sa podsmijehom odbijen za vojnu slubu kod francuskog kralja pa je odbjegao u slubu Habsburzima. Nakon to se istakao na odbrani opsjednutog Bea, postaje komandantom koji predvodi navedene vojne ekspedicije. Do tog vremena putopisci koji posjeuju Sarajevo opisuju grad sa bogatim i raznovrsnim trnicama, ugodnim i lijepim kuama rajskih vrtova i vonjaka, te zdrave i ivahne vode u obilju. Ovi opisi idu do te granice da kod zapadnjaka nailazimo na primjere opisa: "rajskog grada", "Damaska Evrope", "grada zlatnih kupola". Evlija elebi navodi da je Sarajevo najljepi grad Osmanskog carstva poslije Istanbula, a on je ovo Carstvo zaista preao uzdu i poprijeko, te iako je znao da pretjeruje, ovakvo poreenje u opisima drugih gradova izgleda nije ponovio. Dakle, Sarajevo za navedenu alijansu prije svega znai bogatstvo i prosperitet Osmanlija tj. islama u srcu kranske Evrope. Stoga je sasvim normalno da je Savojski imao nalog da usredsredi razaranje upravo na, za ovu alijansu, neprijateljske simbole, a kako u gradu nema objekata iz tog vremena koji u svojim zidovima ne nose tragove ovog razaranja, stie se utisak da je grad u cijelosti bio tumaen kao neprijateljski simbol. U svakom sluaju, Sarajevu je nanesen udarac koji ga je zauvijek promijenio, a ovim vojnim kampanjama su Osmanlije bili primorani potpisati Karlovaki mir 1699. godine. Ovaj period ovjeanstva karakterizira razvoj vatrenog oruja, a posebno dalekometne artiljerije ija prednost u vojnoj strategiji postaje presudna u bitkama, a hrabrost i vjetina lepravih vitezova sa sabljama ostaje pobjedonosna samo u epskim ispjevavanjima. Ovaj novi momenat otkriva bitnu strateku slabost Sarajeva koje je skoro u potpunosti bilo osvojeno. Tako su Savojine trupe danima ubirale ratni plijen, dok je otpor Sarajlija muku muio koncentriran na Vratniku i oko Bijele tabije.

 ovom dogadaju nalazimo zapisano samo da je Eugen Savojski spalio grad prepustivi ga vatrenoj stihiji, ali pored toga on je po svemu sudei dao razoriti one objekte koji su gradu najvie znaili. U njegovoj ekspediciji prati ga konte Marsili, general iz Bolonje, koja je u to vrijeme bila sastavnim dijelom Vatikana ili Papske drave. On je interesantna linost jer je sa raznih pohoda donosio mnogo nauno interesantnog materijala i zabiljeki za Univerzitet Bolonje i tako fondirao jedan njegov ogranak. Materijal sa pohoda po Bosni i danas se uva u njegovoj zbirci Univerzitetske biblioteke u Bolonji, pa iako je konsultacija manuskripti sasvim dostupna u ugodnim prostorijama, biblioteka hronika ne biljei ozbiljnije prisustvo naih istraivaa. Konte Marsili ie, takoer, i autor naistariieg crtakog prikaza Sarajeva.

Slika 50. Bolonja nafresci Franeska Franca 1505. godine

Slika 51. Crte Sarajeva, konte Marsili, 1697. godine

Ovaj crte Sarajeva nije vjerodostojan i raen je po sjeanju koje se konfondira sa Dobojem pa uzvienje sa tabijom smjeta u sredite grada. Nema objekta za koji bi mogli tvrditi da je prikaz Begove damije. Mnotvo munara predstavlja vie bogat grad nego broj damija, s obzirom da Bolonju u vrijeme Marsilia karakterie obilje tornjeva koji su abitativni i simboliu bogatstvo i uzvienje monih porodica, pa i ovo znaajno influira njegov crte. Sarajevo e se decenijama dizati iz pepela, a ovo e ujedno i oznaiti kraj zlatnog doba, pa u gradu nita vie kulturalno bitnije nee biti podignuto za vrijeme Osmanlija, izuzev vojnih objekata. Atribuiranje razaranja Begove damije Savojskom je sasvim logino, pa ipak on nije mogao bitnije nauditi strukturi objekta. To se vidi na popisu oteenih objekata ovog stradanja iz 1700. godine na kojem je i Begova damija. Njeno stanje je ocijenjeno dobrim, jer se u njoj obavlja namaz. Kako masivni potporni lukovi, za koje se tumai da su ak pretjerani, odraavaju strahovanje da se Begova damija mogla obruiti u cijelosti, pomislili smo kako je strukturalni udarac ovako masivnom objektu mogao nanijeti samo neki jai zamljotres. U Ljetopisu (hronici) Mula-Mustafe Beeskije pronalazimo biljeku: "Godina 1167. (29. X 1753. - 17. X 1754.). U mjesecu
45

saferu 1167. (od 28. XI do 26. XII1753.) godine, tri noi izmeu aksama i jacije, u isto vrijeme uzastopno, dogaao se zemljotres. Nakon toga su se kroz cijelu godinu uli svaki dan i svaku no ispod zemlje uestali udarci, slini udarcima u bavu ili bubanj." Odmah zatim u zapisu sljedee godine, 1168. (od 18. X 1754. do 6. X 1755.) izmeu ostalog navodi: "Popravljena je i ukrasena Husrev-begova damija". Kako u navodima nema spomena o ljudskim rtvama i materijalnim tetama, a i geolozi su izrazili uvjerljive sumnje u pretpostavku da je Sarajevo to vrijeme zadesio razoran zemljotres, protumaili smo da je ovaj potres, u vidu pukotina, naglasio ve postojee slabosti objekta iz prethodnog stradanja. Popravka i ukraavanje koje Baeskija spominje u narednoj godini, najvjerovatnije je prva opsenija obnova koju je poduzeo vakuf jo od 1697. godine. S obzirom da je vakuf morao pritedjeti sredstva za veliku obnovu, ovaj zemljotres je oznaio krajnje vrijeme evidentirajui posustajanje strukture. Poari su bili boljka svih starih gradova, a posebno onih u kojima je drvo bilo dominirajui materijal. Tako je Sarajevo, poput Feniksa, cikhno izgaralo pa se obnavljalo, a mnogi od tih poara nanosili su tetu Begovoj damiji i iziskivali obnavljanje njene estetike. U apsurdu realnosti, nas je zadesilo da budemo svjedoci posljednjeg velikog stradanja damije koje se odigralo u vremenskom razdoblju od 1992. do 1995. godine, tokom kojeg je kontinuirano gadana artiljerijom svih kalibara. Tako je ona, zbog onog to znai i simbolizira, ponovo, tri stoljea nakon Savojskog, bila metom destruktora.

Slika 52. i slika 53. Ratno oteenje kupole i zida servisnog stepenita su samo neka od mnotva oteenja

Begova damija je, dijelei dramatinu sudbinu ovog podneblja, u zaaranom toku historije, izmeu stradanja i zaputenosti, u vie navrata iz konkretne potrebe bivala obnavljana i nanovo ukraavana.

46

OBNOVE
Prva obnova o kojoj imamo neki pisani trag je upravo ona koju spominje Baeskija i koju tumaimo kao prvu veliku nakon serije parcijalnih intervenata, koji su prvom polovinom XVIII stoljea revitalizirali Begovu damiju. Pretpostavljamo da je u prvim fazama djelimino sistematiziran objekat za funkciju i ponovo izidan vrh munare sa erefetom, a pri posljednjoj etapi 1755. godine izidani potporni lukovi, ojaan tambur, popravljene sofe i ukraen enterijer. Kako ne znamo do koje granice je bila oteena (jer moe biti i vie nego to nam se ini), tako je veoma teko preciznije definirati koje su promjene na Begovoj damiji nanesene ovom obnovom. Meutim, sasvim je sigurno da su joj ti interventi dali novu osnovu izgleda koju e ona u velikoj mjeri zadrati do naih dana. Ova obnova se ne odlikuje virtuoznom majstorijom a ni studioznou kojom se odlikovala njena gradnja, pa je njome umanjena stilska elegancija objekta. Poduzeti interventi su prilino ojaali strukturu zahvaljujui emu ona sad pretendira da doivi pola milenija postojanja. Bez obzira na neimarsku skromnost, ovo je pristojno obavljeno pa sve donedavno nismo ni primijetili da je nekad bila u izrazito tekom stanju i obilno obnavljana. Likovni dekor, kojim je ona u to vrijeme ukraena, karakteriziraju osnove tzv. barokizma ili osmanskog baroka koji interpretira klasine forme, dajui vie pokreta i energinosti u kompoziciji, a izvedbu karakteriziraju slobodniji potezi kista i nervoznije komponiranje, kao i postepeno naputanje stilizacije. Tako su kreirani lepravi floralni ornamenti koncentrirani u pandatife, kupole i lukove i to sve na toploj sivoj podlozi koja je dominirala masovnim povrinama zidova. Hromatizam karakterizira arka crvena ili crvena ari koja se dobijala od oksida olova tzv. minio (takoer postoji daleko skupocjenija i jo jaa varijanta od merkurija tj. ive tzv. vermiljo). Pored crvene, idetificiramo jo smeu peenu zemlju i zelenu zemlju. Ne treba iznenaditi to to je ovo slikarstvo, sa prisustvom evidentnih baroknih utjecaja, sasvim u koraku sa vremenom. Ovo tumaimo na osnovu fotografija nekoliko fragmenata koji su dokumentirani prije 1992. godine. Na sreu, jo uvijek postoji nekoliko malih sondi ovog slikarstva na kupoli zapadne tetime. Pretpostavlja se da je damija bila redekorirana krajem XVIII stoljea, ali prisustvo ovog hromatskog sloja je indentificirano samo na minberu, pa je mogue da je to bio parcijalan intervent.

Slika 54. Primjer naputanja stilizacije 47

Slika 55. Fragment medaljona na fotografiji je rekonstruiran i interpretiran u posljednjem dekoriranju damije 2002. godine. Ovi fragmenti su jedini pronaeni primjerci slikarstva koje spominje Baeskija, a trag im je izgubljen izmeu 1992. i 1997. godine.

Druga bitna obnova realizirana je poetkom XIX stoljea u talasu orijentalnog neoklasicizma koji je preplavio grad. Skoro da nema damije koja nije doivjela obnovu u duhu ovog stila. Mnoge damije bez munare ili sa drvenom munarom dobile su zidanu munaru, a kamene munare su omalterisane. Ovaj stil karakterizira veliki estetski utjecaj Zapada koji je interpretiran uz prisustvo neizbjenog orijentalnog arhainog shvatanja. Tako nastaju i kompozicije koje moemo svrstati u tzv. trom-oley (trompe V oeil) slikarstvo. Ilustrativne primjere ovog likovnog fenomena imamo u ekrijinoj i Carevoj damiji. Zbog rafiguriranih baroknih ograda, stubova i drugih arhitektonskih elemenata sa kojima se prepliu biljni motivi, grekom je definiran kao "turski barok". Hromatski ga karakterizira masovna upotreba azurnoplave tj. ultramarin ili lapislazulij na iskljuivo bijeloj podlozi. Sporadino je prisutna i crvena digerica ili peena sijenska zemlja kao i jaka crna tj. avorio ili crna od slonovae. Najmasovnije interpretirani biljni element je vinova loza plavih listova i grozdova ili biljke iz porodice tzv. penjaica koje su manje ili vie stilizirane, ovisno od likovnih kapaciteta majstora. Obnova na Begovoj damiji u duhu osmanskog neoklasicizma je sigurno omalterisala damiju i munaru da bi prikrila arhainost objekta. Dekorativna likovna interpretacija, koliko moemo protumaiti sa krtih fragmenata, nije neto posebno odskakala od kliea tog vremena. Ovo, takoer, tumaimo na osnovu rijetkih fotografisanih sondi.

48

U toku ove obnove po minberu je oslikan bijeli lani mermer sivkastih venatura, tada novim i dragocjenim masnim bojama, koje su oaravale svojim sjajem. A da bi sve bilo u bogatom duhu stila, profilacije minbera obrubljivala je zlatna linija. Inae, oslikavanje mermernih hromatizama takoer je jedna od karakteristika orijentalnog neoklasicizma, koji je najradije interpretirao kombinaciju bijelog tzv. slonova kost sa zlatom. Takoer su i mukarnasi mihraba bili oslikani masnim bojama, ali bitno loijim hromatskim rjeenjem. Koju deceniju poslije, Begova damija je dobila svoju aktuelnu drvenariju tj. ograde na galeriji tambura, mahvilu, ursevima i pozadinskim separeima. Takoer je i ova drvenarija, jo u toku proizvodnje, bila prefarbana u bijelo (kao minber) masnim bojama, a hromatsku kombinaciju crvene, plave i bijele dala joj je obnova iz 1885. godine.

49

Slika 58. Hromatizam drvenarije je jo uvijek prepoznatljiv najednoj vrsti sehare u kojoj se drze duzovi i koja se i danas nalazi u uglu lijevo od mihraba. Ova sehara je ncdvojbeno nastala u isto vrijeme i od istog autora kojije projektovao svu drvenariju damije, samo to sa nje nije u cijelosti zguljena boja. Kreativna analogija je prepoznatljiva po sinusoidnom donjem rubu i stubiima koji su karakteristineforme. Sinusoidni rukohvat i stubii ovog gabarita karakteriziraju svu drvenariju u damiji. Vidjeti mahvil i staru fotografiju adrvana.

Od Kreevljakovia saznajemo da je 1860. godine autor drvenog natkrova za adrvan Salih ef. Muvekit, a na starim fotografijama primjeujemo da su kao sastavni dio adrvana bile nekad klupe identine forme. Ovo nas je navelo da u njemu prepoznamo kljunog protagonistu ovog dijela obnove. On je bio lan vakufa i po nasljednoj familijarnoj obavezi brinuo o Sahat-kuli i tanosti vremena po kojem su se ravnali vakat-namazi. Tako je njegovom imenu Salih Sidki Hadihuseinovi dodana titula muvekit, to znai onaj koji mjeri vrijeme, a njegov laboratorij koji se i danas nalazi u haremu pored abdesthane zove se po tome muvekithana. Medutim, on je poznat kao historiar i autor djela "Povijest Bosne" a ime otkrivamo jo jednu strast njegove multidisciplinarne kreativne linosti. Sagledavanjem ostataka ove obnove, paviljonski pokrov adrvana je njen daleko najkreativniji element.
50

Slika 59. adrvan, stara fotografija

50

Estetika Begove damije, kojom ona ulazi u nae dane, a stariji je pamte, nastala je u obnovi 1885. godine. "Naime, sedam godina prije toga, u znak dobrosusjedskih, bilateralnih odnosa izmeu dvije imperije, Osmanlije poklanjaju Bosnu i Hercegovinu Habsburzima." Kako austrougarska okupacija nije prola bez borbe, tako ni grad nije proao bez oteenja i razaranja. Kreevljakovi biljei da je u to vrijeme harem Begove damije bio sreditem otpora, te da su se tu odravale narodne skuptine i donoene mnoge vane odluke. Godinu dana poslije, na ovo se nadovezuje poar, za kojeg e vam stare Sarajlije rei daje bio podmetnut, a u kojem e stradati skoro itava arija. Ovi dogaaji su za Begovu damiju znaili laka oteenja i veliko zaprljanje dimom. Nakon toga e mudra i, takoer, kosmopolitska Austro-Ugarska monarhija poduzeti mnoge obnove na sarajevskim damijama i tekijama da bi smanjila tenzije sa populacijom koja je veliko zlopamtilo jo od Savojskog. Tih godina, u Beu, historiar umjetnosti Alois Riegel biva angairan od Zemaljske vlade da napravi nacrt Zakona zatite kulturno-historijskih spomenika na teritoriji Monarhije, a Sarajevo se, svojim orijentalnim karakteristikama, isticalo kao novo, interesantno i specifino podruje. Naalost, preminuo je prije kompletiranja svoga rada, pa je prava teta to se takvo, prvo zdravo razmiljanje, po tom pitanju, nije nikada implementiralo. To bi, sasvim sigurno, obnovama koje su uslijedile, dalo vie konzervacijskog karaktera, to bi se pozitivno odrazilo na ouvanje mnogih objekata i urbanih cjelina.

Obnova koja je uslijedila na damiji imala je purifikacijski stav prema povrini, pa je pritom sa zidova sruen najvei dio slikarija prethodnih dekora. Slikarstvo koje se potom egzibicioniralo na damiji, jo od savremenika bilo je s razlogom loe okarakterizirano. Naprimjer, ve Truhelka 1912. godine ocjenjuje to slikarstvo neuspjelim pokusom i kao glavni razlog navodi to to vrevom linija i eksperimentalnih motiva paralizira arhitektonski dojam objekta. Zavrava svoju kritiku sa eljom da se ova boja ostrue i greka ispravi. Takoer, Kreevljakovi kratko navodi da je damija tom prilikom hravo oslikana. U vrijeme te obnove, u Beu sazrijeva talas secesionizma koji se buni protiv banalnog gledanja zvaninih akademija na umjetniki kreativitet. U okrilju tih akademija stvaraju se standardizirani kliei kao rezultat istraivanja stilova raznih epoha i kultura. Od orijentalnih su najvie preferirali tzv. maurski stil, esto banalno i kiasto interpretiran. Naalost, na Begovoj damiji se desio teko definirajui hibrid provincijalne interpretacije tih kliea, banalno ukomponiranih do potpunog zasienja povrine. Bilo je, u toj vrevi poslastiarskih motiva, i pokoje elegantno rjeenje koje nije uspijevalo da doe do izraaja, kako zbog pretrpanosti tako i zbog kolorita. Bitno je razluiti da ovo, kao i najvei dio onog to je Austro-Ugarska napravila u Sarajevu, nema nikakve veze sa secesionizmom koje se esto spominje. Obino se radi o kasnom neoklasinom ehu koji, kad interpretira motive islamske umjetnosti, obino nazivaju pseudomaurski ili u sluaju renesanse pseudorenesansni itd. U sluaju ovog dekora ni pridodatak pseudo ne moe pomoi pri definiranju. Ovaj dekor je prilino dokumentiran na starim fotografijama, a pored njega ova obnova je na damiji napravila i bitne arhitektonske promjene.

Slika 60. i slika 61. Pojedini detalji dekora iz 1885. godine: dekor na fotografiji desno vidljivje i u pozadini fotografije lijevo

52

Sve je omalterisano novim malterom na prethodno obijen i oien zid. Rijetki opstali fragmenti prethodnih slikarija su ostali na teko dokuivim mjestima i zonama gdje je zid letimino oien. Lukovi na sofama su obojeni naizmjenino bordo, bijelo, a na svim masivnim povrinama zida, u enterijeru i na sofama, iscrtano je neto kao pravougaoni elementi od kojih svaki u svom lijevom donjem uglu ima tri polukrune linije poput kornera na fudbalskom stadionu. Zaista je teko povjerovati da je ovaj motiv trebao imitirati zid od fino obraenih kamenih blokova. U sklopu ovog slikarstva, vrijedne panje su svakako kaligrafrje Rakima Islamovia, kao i neka rjeenja kupola i dijelovi portala. Prilikom arhitektonskih promjena zaravnjen je pod, a prozorska okna gornjih prozora su promijenjena i stavljena sa unutranje strane. Ovo je imalo za posljedicu da je voda klizila, inae normalno zakoenim dnom prozora, radi linearnog ulaza svjetlosti, pa su isti zaravnjeni tj. dat im je pad prema vani. To je prilino umanjilo dnevnu svjetlost u centralnom ambijentu. Takoer, glavni ulaz, odnosno izlaz, je poprimio potpuno novu formu u enterijeru koja je karakteristina za eksterijer. Zazidane su mihrabske nie na sofama, a na njihovim mjestima su naslikane nove. Usput reeno, naziv "poslastiarski stil", prvi put je registriran vezano za ove naslikane mihrabe. Sve zajedno je bila masa likovno-arhitektonskih intervenata koji su sa starim objektom inili zbunjujue interesantan koktel. Tako neto nije postojalo nigdje drugo na planeti Zemlji. Ovo je bila reanimacija damije koja je najradikalnije promijenila njen izgled, to je utjecalo na budue obnove koje su zadrale upravo te promjene. Uprkos svemu, arhitekt Hans Nimetszhek i njegovi slavonski soboslikari su uspjeli ovim dojmiti obine ljude i utjecati na formiranje ukusa od kojeg ova sredina jo uvijek boluje.

Slika 62. Austrougarski dekor iz 1885. godine

Slika 63. Kaligrafija Rakima Islamovia slikana preko dekora iz 1885. godine

53

Ulaskom u XX stoljee, Begova damija postaje prva elektrificirana damija na svijetu i tom sveanom prilikom gubi izvornu iluminaciju i orijentalne lampe-uljanice, koje su noene nizom lanaca, vjerovatno nita drugaije od onog to vidimo na damijama koje jo uvijek imaju izvorni raspored svjetla. Prigodno je obiljeeno postavljanje skupocjenih "jugenstil" lustera kojima su zamijenjeni orijentalni. Od Kreevljakovia saznajemo da je umjetnik Salih Bekti 1860. godine napravio mukave, tj. velike svijee kao uspravne lampe oko mihraba. To su i danas jedini preostali elementi koje moemo smatrati autentinim osvjetljenjem koje pripada lancu neoklasinih obnova. Uoi etiristotog roendana spremala se velika proslava koja je trajala od 19. do 21. oktobra 1932. godine. Damija je za tu priliku okiena mnotvom elektrinih sijalica, a pozvani su i lokalni moleri da osvjee slikarije. Intervencija na slikarijama nije pokrivala itavu povrinu damije, nego se odnosila na njene najvanije elemente -mihrab, mahvil, portal itd. Moleri su bojom ponovili postojee motive i zanimljivo je da njihovo prebojavanje na nekim mjestima unosi poboljanje, a ponegdje pogoranje dekora. To upuuje da je jedan od tih molera bio likovno nadaren. Pedeset godina poslije, sve je djelovalo oronulim. Zaprljanost zidova je zatamnila ve, sam po sebi, taman kolorit, a boja se na mnogim mjestima ljutila. Damija je djelovala tmurno i vapila je za obnovom.

Slika 64. Okiena Begova damija tokom etiristogodinjice

54

Slika 65. Portal sa sofama sedamdesetih godina

55 Slika 66. Enterijer Begove damije sedamdesetih godina

Ipak poetkom osamdesetih godina, nakon mnogih sastanaka i nikad konkretiziranih dogovora nadlenih institucija, poelo se deavati neto konkretnije. Zapoelo je sondano ispitivanje, a na zapadnoj tetimi je otklonjen austrougarski sloj s ciljem otkrivanja autentinog orijentalnog dekora. I zaista, na zapadnoj tetimi se otkrio stari malter sa dekorom za koji bi se reklo, po onom to se naziralo na pandatifu, da je iz 1755. godine a fragmentarno se prostirao na dijelovima kupole iste tetime. Zanimljivo je da su izblijedjeli ornamenti pokrivali mnogo manju povrinu od oekivane. Ovo otkrie djelovalo je samo kao starinski malter toplo-sive boje sa veoma malo ornamenata. Malter je povrinski bio nagrubljen (natuen) zidarskim ekiem, tako daje ostao hrapav, tamo gdje nije otpao, da bi bolje primio naredni sloj maltera.

Slika 67. Slikarstvo koje se nazire na pandatifu zapadne tetime

Slika 68. Nagrubljen stari malter zapadne tetime

Pored ovog, sporadino otvarane sonde na pojedinanim mjestima pokazale su postojanje dijelova neoklasinog slikarstva na potpuno razliitom sloju ok maltera. Ova otkria su pobudila nadu da na zidovima Begove damije ima jo mnogo toga da se otkrije ispod austrougarskog sloja, kojeg su mnogi jedva ekali da se kutariu. Nakon toga slijedi niz beskrajnih sastanaka koji krajem osamdesetih godina rezultiraju formiranjem komisije Saveznog zavoda za kulturno-historijsko naslijee SFRJ zajedno sa Republikim zavodom za kulturno-historijsko i prirodno naslijee SR BiH, koji je nosio glavne ingerencije. Ova komisija imenuje iskusnog Bahtijarevia za glavnog restauratora koji je tih godina uspjeno zakljuio restauraciju Careve damije, koja je i danas najpozitivniji primjer tretiranja objekta koji ima vie ouvanih dekorativnih slojeva. Izgleda da je komisija donijela odluku o potpunom otklanjanju austrougarskog sloja koji je jednoglasno ocijenjen bezvrijednim. Ne osvrui se na profesionalnu etiku i pozive restauratora za postepenost u izvoenju, odluilo se za munjevitu akciju. U kratkom vremenskom periodu je sa enterijera u potpunosti eliminiran malterni sloj koji je nosio dekor austrougarske obnove, ispod kojeg su se ukazali goli zidovi na kojima se nije otkrilo nita vie od nekoliko navedenih fragmentarnih povrina orijentalnih dekora. Praktino, na oko 3500 kvadratnih metara

povrine zidova entrinera otkriveno je svega nekoliko metara slikane povrine. Ovo bi se moglo potkrijepiti i dokumentima, ali nema nijedne profesionalne biljeke o ovim radovima, pa se navedeno oslanja na lino sjeanje i rijetke fotografije. Poetkom devedesetih se sa vie panje pristupilo istraivanju kupola nad sofama, no to prekida rat. Sarajevo pada pod viegodinju opsadu, a pokrov Begove damije biva oteen ve na samom poetku. Dok su granate pravile nova oteenja, vremenske nepogode su uveavale propadanje preostalog na njenim zidovima. Nije registrirano ta je, od inae malo toga to je pronaeno, doekalo kraj opsade.

Slika 69. Kupola i munara Begove damije u vrijeme p r v e poslijeratne obnove. Zavrna faza postavljanja novog bakrenog pokrova djeluje kvalitetno izvedena. Nova malterisana fasada je pokrila staru oteenu fasadu na tamburu. Na ovoj fotografiji primjeujemo da je deformisana kalota kupole zadrala svoj oblik.

Obnova koja je uslijedila neposredno poslije rata bila je brzopleta i motivirana to brim stavljanjem u funkciju, ve dugi niz godina, neaktivnu damiju. Tako je zapostavljeno istraivanje i rekuperiranje damije kao umjetnikog djela i spomenika kulture. Samovoljom i nekvalificiranou su nanesene dodatne tete njenoj autentinosti. Radovi su povjereni uobiajenim graevinskim firmama koje su se rasturene i skoro bez strunog kadra, improvizirane, upustile u realiziranje, nepotkrijepljeno projektima i elaboratima. Istodobno su vjernici jedva ekali da obave namaz u, za njih, glavnoj damiji, dok su zatitarske institucije, u totalnoj egzistencijalnoj krizi, ekale sud o redefiniciji svog postojanja i inertne samo diskretno posmatrale. Uostalom, tad su sve pore drutva u ovoj napaenoj zemlji teile da prikupe sopstvene fragmente i prvo restauriraju sebe same. Ova situacija i karakteristike obnove su zajednike za skoro sve intervente na spomenicima kulture diljem Bosne i Hercegovine, pa ono to nije unitio rat, unitila je poslijeratna obnova. Tako, ako usporedimo ovu obnovu sa rasprostranjenim standardom u zemlji, ona spada meu one obzirnije.

Slika 70. Enterijer kible nakon malterisanja i u toku radova na podu 1997. godine

Slika 71. Sanacija ratnih oteenja na eksterijeru oko prozora

Goli zidovi enterijera jo od predratnih restauratorskih radova omalterisani su malterom na bazi krea i pijeska. Ostavljene su sonde preostalih fragmenata starih dekora, ali tako male i neosmiljene, da se sa njih malo ta razumije. Promijenjeni su rubovi donjih prozora pri emu su proireni za dvadesetak centimetara. Najloije i grubo je obraena drvenarija, dok glavni elementi kao mihrab, minber, mahvil i mukarnasi na kibli nisu bitnije tretirani. Ugradeno je sofisticirano podno grijanje, ime je pod uspostavljen na nii nivo od onog koji je uspostavio Nimetszhek 1885. godine. Zazidane su rupe od granata, a nova fasada ostavila je prvi metar od tla kao sondu u autentinost njenih zidova. Stubovi na sofama su mehaniki oieni tj. obrueni, a potom lakirani. Kompletan portal je prelakiran sintetikim smolastim materijama, a osnovna konstrukcija vrata je promijenjena. Sarajlije ie najvie zaboljelo nepotrebno preziivanje i betonsko ojaavanje haremskog zida kao i promjena, odnosno, rekonstrukcija drvenog pokrova adrvana. Ova obnova je ogledalo kompleksno zamrenog stanja u kojem se zatekla ova sredina po okonanju ratnih dejstava. Uinjene greke djelujukao nehotice, napravljene iznekompetentnosti, nesvjesno i u dobroj namjeri. Meutim, generalno gledano, ovim radovima je objekat graevinski osposobljen da doeka budue generacije, a ovo, s obzirom na nivo njegove oteenosti, je ipak . o ogroman posao koji ne treba nimalo omalovaavati. Sreom, mnoge greke su reverzibilne i d. u se ispraviti ili redimenzionirati studioznou, istrajnom voljom i moralnim djelovanjem.

58

Ulaskom u XXI stoljee odnos prema obnavljanju Begove damije nastoji se korigirati formiranjem strune komisije koja bi odobravala projekte i odgovorno nadzirala izvedbu istih. Tako, dvadeset godina nakon prvih predratnih restauratorskih komisija i intervenata, zapoinje posljednja faza obnavljanja Begove damije. Strunu komisiju su sainjavali: direktorica Kantonalnog zavoda za zatitu kulturno-historijskog naslijea, arh. Velida eli-emerli, predstavnik Rijaseta Islamske zajednice prof. Hasan Eminovi, historiar umjetnosti prof. dr. Ibrahim Krzovi, sekretar komisije Nidara Ajanovi i predsjednik komisije prof. arh. dr. Nedad Kurto. Prva odluka komisije je bila raspisivanje natjecateljskog konkursa za idejno rjeenje oslikavanja Begove damije. Prva nagrada nije dodijeljena, ali je odobren za izvodenje projekat idejnog rjeenja orijentaliste-kaligrafa Hazima Numanagia i mladog arhitekte Nihada Babovia, koji su dijelili drugu nagradu sa modernistikim rjeenjem likovnog umjetnika Kenana Solakovia. Lini angaman, kao sudionika u ovoj fazi obnove, uslijedio je nakon pismenog obraanja komisiji kojoj sam izrazio svoje kritike stavove, te dao ideje, prijedloge i konzervatorsko-restauratorske solucije. Na osnovu toga dodijeljeno mi je voenje konzervacije i restauracije preostalih originaliteta tj. mihraba, minbera, mahvila i portala, te harmoniziranje kolorita i voenje tehnike izvoenja novog oslikavanja. Odobreno idejno rjeenje za oslikavanje, ili bolje reeno, estetsku reanimaciju, u samom startu nije koncipirano kao rekonstrukcija nekog od izvornih dekora, jer su se za tako neto raspoloive informacije smatrale nedovoljnim. Izuzetak je samo ve navedeni medaljon iz 1755. koji je rekonstruiran i ukomponovan na ornamentiranju polukupole kible. Najveim dijelom ovo oslikavanje je nov koncept baziran prije svega na kaligrafskim kompozicijama koje prate ornamenti ija veina svoju inspiraciju nalazi u spektru ornamenata osmanskog klasicizma.
Slika 72. Novi dekor na kupoli i polukupoli enterijera (desno) Slika 73. Novi dekor na kupolama sofa (dolje)

59

Slika 74. Rekonstruirana hromatika mukarnasa sa kasnije pronaenim originalnim dekorom vrha (krova) minbera i sa novim kaligrafijama Hazima Numanagia kao i novim ornamentima oko prozora. Plastian primjer hromatskog ekvilibriteta izmau autentinog, rekonstruiranog i novog.

Komisija, a ponajvie prof. Krzovi i prof. Kurto, te autori i ja smo mnoge detalje projekta zajedniki modificirali i precizirali u toku same realizacij e zbog postizanj a to vee kompatibilnosti sa opim kulturolokim, a posebno stilskim karakteristikama arhitekture objekta. Pigmenti boja uvrtenih u kolorit su oni koji su tehnoloki postojali i bili koriteni u XVI stoljeu na teritoriji Osmanlija (npr. pigment koji poznajemo pod imenom tera dbmbra tj. zemlja ombre u peenoj i prirodnoj varijanti je na istoku Evrope pravljen i koriten pod nazivom "fina turska zemlja"; ili npr. kobaltno plava tj. tzv. tirkiz, ili turska plava kao azurna plava ili lapislazulij tj. ultramarin, ili ve pomenuta minio crvena itd.). Intenzitet nanesenih boja je smiren i u granici nenametljivog, dok je likovno teite dato na preciznoj, elegantnoj i stilski harmoninoj liniji crtea. Nenametljivost kolorita je prisutna u zonama normalnog pogleda, dok je na kupolama jai jer pripada posebnom vidokrugu. Sve zajedno je ukomponovano da stoji korak iza, i samo kao estetska podrka, samoj po sebi, elegantnoj arhitektonskoj harmoniji objekta. Estetska dominacija arhitektonskih formi je pojaana toplom svijetlosivom podlogom kojoj je data patinatura razliitog intenziteta radi

60

naglaavanja rafiniranih arhitektonskih profilacija i formi. Na brojnim mukarnasima, koji karakteriziraju kiblu Begove damije, uspjeli smo pronai mikroostatke originalne hromatske kompozicije, na osnovu kojih je vjerno rekonstruiran njihov izvorni izgled, koji karakterizira posebna inovativnost u koloristikom rjeenju strogo geometrizirane skulpturalne forme mukarnasa. Ovo je prvo i najznaajnije otkrie ove obnove, i to ne samo za Begovu damiju, nego i za mnotvo damija ovog stila i epohe. Djeluje posebno vano za one najvelianstvenije damije na kojima ne vidimo originalni hromatizam mukarnasa, pa ovi u Begovoj sada mogu posluiti kao rijedak ilustrativan primjer. Pozlata je uraena tradicionalnom metodom; koritenjem listia pravog zlata po recepturi restauratora, specijaliste za zlato, Tabaneli Katije. Materijalnu realizaciju slikarstva svojeruno i veoma kvalitetno su izveli Asim Efendi, Ismet Jamakovi, Fuad Memi i Zijad Ahmedhodi, a dijelom i Sead Manko, zidni dekorateri firme "Hercing". Sve kaligrafske kompozicije i njihove pratee ornamente je u reljefu, bojom i pozlatom svojeruno realizirao njihov autor Hazim Numanagi sa periodinim pomonikom Durakovi Izudinom. Naknadno izidani potporni lukovi prve obnove nisu dekorirani, nego je ornamentima praena originalna sagoma luka, tako

Slika 75. Harmonija hromatizma novog likovnog dekora sa rekonstrukcijama i restaurivrnim originalitetima na kibli 60

da posmatra moe lake razluiti izvorne forme enterijera damije. Dekorom su obrubljeni zazidani prozori na tamburu, pod glavnom kupolom, tako da se lake moe uoiti njihovo postojanje. Zahvaljujui Henda akiru i muteveliji Vatrenjak Mustafi, mnogi detalji zavrnog ureenja su dovedeni u harmoniju potivajui estetske potrebe ambijenta. Jedan od najznaajnijih je, svakako, pronalaenje autentinih kanata, (drveni zastori donjih prozora) njihovo restauriranje, adaptiranje i montiranje, to je izveo stolar Junuz Lazovi, a boju na njima je retuirao i svu drvenariju tonirao Dino Godinjak iz firme "Neimari", koja je, pored ovih, obavila mnotvo prateih poslova logistike, to je organizirao i primjerno vodio Avdo Mulaomerovi. Ovo najnovije oslikavanje nije najperfektnije rjeenje, jer bi uvijek moglo bolje i studioznije, ali kako su svi zahvati ovog tipa zamren splet okolnosti i rezultat zajednikog rada mnogih sudionika, tako su i ogledalo nas samih, naeg kulturnog nivoa i kapaciteta. Ovaj finalni rezultat je jedno, silom prilika, kompromisno rjeenje za koje vjerujemo da je velikim dijelom uspjelo ostvariti cilj vraanja estetskog dostojanstva na nivo koji Begova damija zasluuje. Definitivni sud o ovom pripada buduim generacijama koje e ovaj dekor konzervirati ili opet promijeniti.

ORIGINALNI ELEMENTI I NJIHOVA OBNOVA

Mihrab
Mihrab Begove damije je, nedvojbeno, remek-djelo na kojem se jasno prepoznaje rafinirana kreativnost neimara, koja je do maksimuma iskoristila hromatske i ritmiko-kompozicione estetske kapacitete bree, kreirajui ga, poput kolaa od kamena, u stilski veoma zrelu formu mihraba. Na njemu se najbolje prepoznaje spoj kreativne zrelosti projektanta i prirodne nadarenosti realizatora. Rasprostranjeno je miljenje da je mihrab orijentacioni element u damiji koji indicira pravac kible. Meutim, itava damija je orijentirana prema Mekki, pa samim tim, itav zid kible sa svim elementima na njemu ima tu, uvjetno reeno, orijentativnu ulogu. U Poslanikovo vrijeme mihrab nije postojao, nego se kao forma pojavljuje poslije njega i obiljeava centralno mjesto odakle je predvodio namaze prvih muslimana. Potvrdu ovome nalazimo i u rjeniku gdje je mihrab proelje, fasada; najbolje, odvojeno mjesto. Pronalazimo jo da se mihrab tumai kao mjesto borbe sa samim sobom, to zapravo proizilazi iz dublje analize prijevoda same rijei mihrab. Takoer, simboliki je doivljen kao prolaz ili vrata izmeu "ovog" i "onog" svijeta (dunjaluka i ahireta). Ovo posljednje nam objanjava mnoge analogije koje obino pronalazimo izmeu portala i mihraba. Obje arhitektonske forme su pravougaona ispupenja sa neizbjenim mukarnasima i veoma esto su, skoro u potpunosti, estetski identini. Kako nia portala zavrava sa ulaznim vratima, a nia mihraba je zatvorena poput peinske nie i simbolizira duhovni portal, tako molitveni prostor damije postaje meuprostor, mjesto mira, "niija zemlja" na granici svjetova. Postoje neosnovane sumnje u originalnost mihraba Begove damije koje proistiu iz njegove dobre ouvanosti i kretivno naprednog izgleda. Meutim, kreativna naprednost jeste osnovna karakteristika klasicizama, a dobra ouvanost je normalna, s obzirom da je brea vrst kamen koji u enterijernom ambijentu ima neogranienu istrajnost. Izmeu ostalog, breu ove venature nalazimo ugraenu u skoro sve originalitete damije, a i velika stradanja objekta nisu se ticala zida kible, pa je mihrab to prevaziao, po svemu sudei, skoro neoteen. Mihrab Begove damije djeluje neto zdepastije zbog masivnih proporcija koje ga karakteriziraju i ine daje u ekvilibriranom akordu sa okruenjem. Takoer, djeluje kao odsjeen u prizemlju, jer njegov stilobat tj. postolje ostaje potopljen u pod, a ovom doprinosi i drveni stepenik koji dodatno podie horizontalu poda za desetak cm du zida kible. Baza na koju se oslanja mihrab svojim postoljem je od sedre, to zakljuujemo po fotografiji koja dokumentira pripremne radove na podu.

63

Slika 76. Baza od sedre na koju se oslanja postolje od bree, a zatamnjeno prizemlje nise obiljeava granicu koju skriva drveni stepenik

Konstruiran je sa vie od etrdeset blokova bree razliite veliine, razigranog i varijabilnog hromatskog spektra. Mukarnasi su od oniksa (gr. - nokat, konkrecionalni krenjak boje i prozirnosti slian noktu), impresivno precizne obrade. Zadivljuje pogled sa poda koji nam otkriva bistru geometrijsku ritminost koja sa sedam krakova, u pet redova (stepenika), kao da ilustrira kristaliziranje materije u unutranjosti vrha semisferne mihrabske nie. Kompozicija mukarnasa je uokvirena pozlaenim olovnim okvirom oble profilacije.

64

Slika 77. Mukarnas mihraba

Gornji horizont mihraba zavrava formom krune koja se uzdie ispred zida vizuelno ezaltirajui mihrab u visinu. Takoer, kao mukarnasi, i kruna mihraba je komponirana na bazi sedam krakova floralno razigrane forme koja podsjea na okvire perzijskih minijatura.

Slika 78. Kruna mihraba

Kameni blokovi su spojeni metalnim spojnicama koje su zalivene olovom i mnoge su vidljive na spojevima gornje zone, bez tragova eventualnog estetskog kamufliranja. Ova nonalantnost nas vie zauuje kada opserviramo studioznu perfekciju kojom je ukomponiran svaki detalj i do maksimuma iskoriten estetski kapacitet bree. Prirodni pravci rasporeda bijelih detrita bree ukomponirani su tako da navode u centar. Razliiti hromatski spektri, kao to su tamniji i svjetliji, ili dominirajui uti oker i dominirajua bordo smea su naizmjenino ritmiki ukomponirani, a onaj kamen koji se izdvaja po tamnoi ili vrsti kolorita je centraliziran. Na rubovima mihrabske nie su modelirane uobiajene oble forme tzv. tore tj. arhaina forma rotondne knjige koje e kasnije postati frekventan motiv na mihrabima i portalima klasicizma. Ovakvi kameni mihrabi su izuzetno rijetki za nae podruje pa i ire. Usporeen je sa desetinama raznih kamenih mihraba i nije naen nijedan od istog kamena, niti slinog kompozicionog rjeenja. Mnogi mihrabi od mermera su monohromi, a oni polihromi su kameni kolai vie vrsta mermera karakteristinih boja i rijetki su, a susreemo ih u najistonijim zonama osmanske teritorije. Mihrabska kruna, kao element, je jedan od naina kojim se zavrava gornji horizont niih mihraba. Obino mihrabi koji su izdueniji i vii u gornjem dijelu zavravaju na dvije vode ili ravno. Prije konzervatorsko-restauratorskog interventa, mihrab Begove damije je bio izuzetno taman zbog zaaenosti i vieslojnog lakiranja u razliitim obnovama, a mukarnasi su u vie navrata bili prebojeni razliitim hromatskim rjeenjima. Konsolidiran i plombiran je samo u vrhu i desnoj strani krune. Kombiniranim hemijsko-mehanikim ienjem, uz posebne potekoe na mukarnasima, razaznali smo i otklonili dva bojena sloja. Prvi je bio tzv. austrougarski kojeg su karakterizirali

Slika 79. Mihrab prije restauracije

Slika 80. Mihrab nakon restauracije

fals-zlato od mesinganih listia i dominacija plave boje na preparativnom sloju od gipsa u zoni kaligrafija. Drugi sloj pripada neoklasinoj obnovi i izveden je masnim bojama u kombinaciji plave, oker i bijele, sa dodatkom intervenata zlatne boje. Otklanjanjem ovih slojeva otkriven je lijep oniks koji je, prirodom svog izgleda, daleko kompatibilniji sa breom. Tako su na mukarnasima otkriveni autentini interventi zlatom direktno lijepljenim na kamen, sa uravnoteenim bojenim interventima koji su samo konzervirani. U podnoju mukarnasa su u reljefu rekonstruirane uobiajene kaligrafije mihraba, na nain da se uklapaju u cjelinu, a paljivi posmatra e primijetiti da su sukcesivan intervent. Na stubiima oko rekonstruiranih kaligrafija u ulozi okvira, ostavljeno je hromatsko rjeenje neoklasine obnove kao svjedoanstvo tog dekora. Tri globalne cjeline kompozicije mihraba su obrubljene zlatnom linijom koja je rekonstruirana na osnovu identificiranih ostataka originalnog zlata u porama kamena.

Na lijevom oblom rubu mihrabske nie, odnosno tore, (u njenom gornjem dijelu) na neuoljivom mjestu prema unutranjosti, precizno je uklesan mali elif. Taj elif bi mogli protumaiti kao neku vrstu potpisa ili izraz autorove bogumilnosti, te smjestiti u onaj procenat mistike koju ovakvi objekti uvijek posjeduju. Da je ovaj mihrab pravo remek-djelo nije novost, s obzirom da jo Kreevljakovi to naglaava u svojim studijama o Begovoj damiji.

Minber
Minber (lat. pulpitum, propovjedaonica, uzvieno mjesto za propovjednika) se nalazi desno tj. zapadno od mihraba i po svom konceptu je jednoosobno stepenite koje vodi na natkriveno, uzvieno mjesto. Na poasnom, odnosno, najuzvienijem mjestu, na rahlama stoji otvoren Kur'an, a sa niih nivoa stepenita, petkom u sklopu dume, te za oba Bajrama, dri se vaz. Prije konzervatorsko-restauratorskog interventa, minber Begove damije zatiemo prefarbanim masnom bjelkastom bojom, tako da se samo na nekim dijelovima vidio zaprljan kamen, a krov, kojim je natkriveno poasno mjesto, bio je prefarban oker bojom.

Slika 81. Istona strana minbera 2000. godine 67

Slika 82. Minberfrontalno 1932. godine

 kompozicionoj osnovi minber je jednostavno trougao vertikalom naslonjen na kiblu, koji u dnu poinje portaliem, a zavrava malom kulom sa iljatim koninim krovom koji natkriva poasno mjesto. Na stepenite se stupa kroz dvokrilna vrata ugraena u kameni luk, nad kojim je u reljefu kaligrafski natpis prvog arta, a vrh iznad natpisa zavrava floralnom formom tzv. istanbulskog ljiljana. Ovaj portal minbera je toliki da se ovjek mora sageti pri ulasku, a stariji ljudi e uz osmijeh rei da to nije nimalo sluajno. Ograda koja prati stepenite je ukraena mnotvom prosjeenih formi heksagrama i ezagona. Stepenite zavrava poasnim mjestom i oko njega se uzdiu etiri kamena stuba koja dre akutne tj. tzv. prelomljene orijentalne lukove, na kojima je osmougaona osnova koninog krova; on zavrava alemom, te to ostavlja dojam male bajne kule. U horizontalnoj bazi minbera, sa istone strane ispod stepenita su tri nie u pravougaonim okvirima, sa sinusoidnim orijentalnim lukovima, posebne izvijenosti, koji zavravaju malim picem, analogno rjeenju na pravougaonoj osnovi munare. Srednja nia je otvorena i spaja se sa niom na zapadnoj strani. Zapadna nia je jedina na toj strani minbera i velika je toliko da se u njoj moe uuriti ovjek, pa na njenim stranama nalazimo male fragmentarne tragove spontanih zapisa od kojih je spominjanje Boga najuestalije. Ispod poasnog mjesta je prolaz koji zavrava lukom od bree kroz koji imam nastupa pred poetak namaza. Zapadna strana minbera je ujedno jedini diskretni kutak damije.

Slika 83. Nia minbera na zapadnoj skrivenoj strani. Restaurirani zeleni sloj sa jednostavnim ornamentom koji uokviruje niu. Dolje, desno nafotografiji se nazire ostavljena sonda nekadanjeg crvenog obruba iz 1755. godine. U samoj nisi postoje razliiti mali kaligrafski zapisi spontano ispisani koji su takoer konzervirani. Gore lijevo su ornamenti ograde koji se ne uklapaju toje posljedica stare obnove.

68

ienjem na istonoj strani, sa baze i ograde je skinut jedan sloj masne boje (bjelkaste sa oker okvirima) koji pripada interventu iz 1885. godine; zatim je otklonjen i drugi sloj, takoer masne boje, sa poetka XIX stoljea, kojom je slikan bijeli mermer sivkastih venatura sa obrubima boje zlata iz neoklasinog perioda. Pod ovim slojevima je otkrivena osnova od oniksa sa fragmentarnim ostacima zelene boje koja djeluje kao parcijalni sukcesivni intervent i ne susree se drugdje. Oniks je estetski vrijedan kamen fine obrade, prisutan samo na glavnoj, odnosno, istonoj strani, pa je ovim ienjem rekuperiran. Na zapadnoj tj. skrivenoj strani, na kojoj je kamen grube obrade presvuen tankim slojem ok maltera, otkriveni su veinom tragovi zelenog sloja i nekoliko veoma malih fragmenata slikarstva iz 1755. godine, pa su isti konzervirani i ostavljeni kao sonde na zelenom sloju, koji je takoer rekuperiran. Ovaj zeleni sloj, karakterizira esencijalna bijela traka koja uokviruje luk nie i na vrhu zavrava trolisnom floralnom formom. Otklanjanjem sukcesivnih bojenih slojeva sa istone strane tj. glavne strane minbera, otkrivena je ograda od kamena pjeara arenara, sa crvenom minio bojom u unutranjosti, prorezanih zvjezdastih i drugih ornamentalnih formi. Takoer je otkriven bojeni okvir ograde od zelene zemlje i minio crvene, tako da crvena boji oblu, a zalena ravnu profilaciju okvira ograde. Kamen je ostavljen neobojen po frontalnoj povrini, dok je unutranjost ornamenata obojena crvenom. Tako crvena u unutranjosti zvjezdastih proreza i u okviru ograde naglaava geometrijsku ritmiku ornamenta u kamenu pjearu arenaru.
Slika 84. Ograda poasnog mjesta nakon kompletirane restauracije Slika 85. Jedan od autentinih fragmenata polihromije ograde nakon ienja

69

Meutim, spektakularitet takve upotrebe boje na kamenu dobija puni smisao tek otrivanjem likovnog dekora na koninom krovu kule minbera. Ovim najznaajnijim otkriem rekuperirana je jedna cjelina originalnog dekora damije iz XVI stoljea, za koji se vjerovalo da je u potpunosti izgubljen. Do otkria slikarstva na krovu kule minbera dolo se sondanim ispitivanjem koje uvijek prethodi zahvatima ienja, i pronaeno je mnotvo bojenih slojeva, od kojih su najstariji polihromi. Uzeti uzorak je analizirala hemiar-konzervator dr. Antonela Tuci. Mikrofotografijom uvean uzorak za 167 puta razjanjava nam prisustvo etrnaest slojeva koji su naneseni na krov osmougaone osnove.
Slika 86. Stratigrafija minbera 1. tanki sloj ok maltera 2. preparativni kreni premazi 3. tamnosiva, gotovo, crna boja 4. minio crvena boja 5. kreni premazi na talogu praine 6. minio crvena koja vue na narandasto 7. veoma tanak bijeli premaz 8. veoma tanak crvenkasti sloj 9. bjelkasti sloj sa rijetkim crnim pigmentom 10. deblji bijeli sloj 11. tamnozeleni sloj 12. svijetlozeleni sloj 13. uti sloj 14. oker tamni na braon

Po ovoj analizi tumaimo da su slojevi 3 i 4 tragovi autentinog slikarstva, dok je sloj 5 preparativni premaz za sloj 6 sa kojim ini trag slikarstva iz 1755. godine. Slojevi 7 i 8 pripadaju nekom meuinterventu odravaj ueg karaktera. Sloj 9 pripada neoklasinoj obnovi sa poetka XIX stoljea, a sloj 10 austrougarskoj obnovi iz 1885. godine. Posljednja etiri sloja su periodina premazivanja odravajueg karaktera.

70

Slika 87. Donja zona krova kitle u toku ienja

Slika 88. Gornja zona krova u toku ienja

Zahvaljujui sloju praine, originalno slikarstvo je oieno uspjeno mehanikim otklanjanjem slojeva pomou hirurkih skalpela i strpljenja. Priroda konzervacijskog statusa materije nije dozvolila raslojavanje ovih slojeva radi njihove bolje analize. Samo jedan manji fragment prvog preslikavanja je djelimino raslojen i njegovom analizom ustanovili smo da je analognih karakteristika dekora iz 1755. godine.

Slika 89. i slika 90. Baza krova kule minbera prije retuiranja (lijevo) i nakon retuiranja (desno)

Glavninu ovog slikarstva karakterizira crvena minio pozadina sa harmonino stiliziranim floralnim ornamentom koji nije potpuno bijel, nego je toniran u boju identinu pjearu arenaru od kojeg je ograda. U prepletima ornamenta su u vertikalnom rasporedu plaviasto-sivi interventi. Osmougaona baza krova je zelene pozadine sa crvenim interventima u vertikalnom rasporedu, a polukruni profilacijski povez sa koninim nastavkom je samo zalene pozadine. Oduevljava 71

hromatska povezanost koju imaju geometrijski ornamentirana ograda i mehki floralni dekor na krovu kule. Autor je na ogradi ostavio neobojen pjear, bojom naglasivi urezan ornament, a na krovu tonira floralni ornament u boju pjeara na identino crvenoj pozadini. Tom profinjenou povezuje kamenu osnovu sa bojom ukraenim vrhom i geometrijsku vrstou koja dominira estetikom minbera sa mehkoom floralnog vrha koji zavrava alemom. Tako je povezivanjem ekstrema postignut melodian tok i likovna doreenost koja se razvija oko veeg, perfektnog trougla od bordo bree koji sainjava dominantan centar kompozicije minbera. Ovo podsjea na princip strogo geometrijskog mihraba koji, takoer, zavrava ivahno razigranom krunom floralnih motiva.

Slika 91. Kula minbera nakon restauracije

Slika 92. Osnovni dekor krova kule minbera

72

itav minber je kola razliitih vrsta kamena sa razliitim hromatskim i tehnikim karakteristikama. Primjetna je i odreena oskudnost u materijalu pri izgradnji, pa pojedini ukomponirani dijelovi odskau od jednoobraznosti. Meutim, to samo doprinosi armu koji odie dovifljivou i nonalantnou, pa bez obzira na odreene nejednakosti, sve se harmonino uklapa.

Detalj vrijedan panje je svakako mali virtuozni luk na portalu minbera od tri kamena. Identian ovom je karakterisao i ulaz u munaru ali on je promijenjen osamdesetih.

Slika 93. Luk portala minbera. Dva dijela su od bordo smee bree, a centralni je bijel kao vertikale oko vrata. Uklopni av izmeu njih je posebno razigrane sinusoide sa par stepenastih prekida. To je jedan od detalja na kojem je demonstrirana klesarska majstorija.

Iznad luka je reljefno izrezbarena kaligrafija u pjearu. To je osnovni islamski art koji podvlai jedinstvo Boga i izaslanstvo Poslanikovo. Ta reenica je napisana dva puta, ali tako da jedna poinje sa desne, a druga sa lijeve strane i krajevi harfova se dotiu i prepliu na sredini. Ovo je pozlaena kaligrafija na zelenkastoj podlozi i jedina je autentina kaligrafija u enterijeru damije.

Slika 94. Gornji dio portala minbera

Slika 95. Sonda ienja kaligrafije

Vrata ulaza nisu originalna, ali pripadaju prvoj obnovi iz 1755. godine. ienjem tri sloja razliitih prebojavanja sa vrata dolo se do potpuno ouvane autentine hromatike, koju skoro da nije bilo potrebno retuirati, tako da je njihov izgled u potpunosti autentian. Procijenjeno je da su od dudovog drveta, a njihov geometrijski motiv i crveno crni kolorit je omiljen u klasicizmu pa ga esto sreemo.
73

Slika 96. Vrata u toku ienja

Slika 97. Portal minbera nakon restauracije. Takoder, portal zavrava floralnim motivom, tzv. istanbulskim Ijiljanom, koji e kasnije karakterizirati orijentalni klasicizarn i postati jedan od najfrekventnijih motiva na lukovima, mihrabima, munarama kao i slikarijama. Svi detalji minbera imaju svoju loginu estetsku povezanost u likovnim reenicama kojc sainjavaju cjeline od kojihje komponiran.

74

Minber Begove damije je ovako rekuperiran u svojoj autentinosti to ga, po mnogo emu, ini posebnim. Njegova kompozicija u osnovi jeste jednostavna, staloena i prozrana, a njegove ornamentalne cjeline daju mu denetski arm bajkovitog.

Slika 98. Minber Begove damije nakon restauracije. Na zapadnoj ogradi primjeujemo odreenu aritmiju u ornamentima. To je posljedica neke od obnova pri kojoj je ova strana ograde bila krpljena dijelovima ograde sa mahvila pa se ornamenti ne uklapaju. Restauracija minbera, rekonstrukcija mukarnasa kible i kolorit novog slikarstva su u harmoniji emu najvie doprinosi nenametljivost novih slikarija na zidovima oko prozora. Obino minberi, kao element na kibli, ponekad prave odreenu neuravnoteenost jer je druga strana kible, suprotno od minbera, prazna. Meutim, ovo u Begovoj damiji nije osjetno zbog proporcije elemenata i prostornosti, kao i prisustva ursa koji popunjava suprotnu stranu.

75

urs
(U ovom sluaju urs znai uzvieno mjesto za sjedenje predavaa, stolica, prijesto.) Slui kao katedra sa koje se dre pridike i predavanja koja tretiraju razliite teme teologije i znanosti. Ustvari je ogradeno uzvienje za sjedenje, polukrune forme, koja svodi teinu na jednu zdepastu vertikalu iju bazu ne vidimo. Nalazi se na upranjenoj strani kible i prilino uravnoteava odnos rasporeda elemenata na njoj. Drugi urs koji imamo u Begovoj damiji nalazi se na istonoj strani centralnog prostora. Njima se nije posvetila neka posebna panja, pa ovom kratkom zabiljekom elimo to korigirati. Ne znamo da li su autentian element damije. Po arhainosti forme i crvenim visuljcima na rubu, reklo bi se da su postojali jo u XVIII stoljeu. Osnovu dananjeg izgleda su sigurno poprimili u neoklasinoj obnovi. Ona im je, vjerovatno, dala estetiku bijelog mermera sivkastih venatura i linijom boje zlata po rubovima kao i na minberu i mahvilu. Austrougarska obnova ih je obojila u kombinaciju crvene, bijele i plave, a aktuelnu estetiku su poprimili u usputnim sistematizacijama posljednjih obnova. Ovo je protumaeno po malim fragmentarnim ostacima boje u porama rubova i identino je sa svim drvenim ogradama damije. U vrijeme obnove ovi rezultati nisu bili poznati pa su ursevi samo povrno ureeni.

Slika 99. i slika 100. ursevi Begove damije nakon obnove

76

Mahvil
Mahvil je posljednji od fiksnih elemenata koji karakteriziraju enterijere velikih damija. Za rije mahvil pronalazimo znaenja: udruenje, drutvo, zborite, sastajalite. Rasprostranjen je i naziv musandara, meutim identino se nazivaju: drvene verande, drvene pregrade i ormari orijentalnih kua, hamama itd., stoga se vie odnosi na drvene pregradne odjele malih damija, nego na namjenski mahvil. Kao arhitektonski element mahvil je uporediv sa coro, uzvienje ili galerija za grupu pjevaa ili hor. U osnovi se radi o uzvienoj platformi ili galeriji sa koje se asistira molitveni proces u sakralnim objektima. U damijama se obino nalazi preko puta kible, a u ogromnim damijama ponekad je smjeten na kiblu sa druge strane mihraba, suprotno od minbera. To je prostor rezerviran za mujezine (mujezin-onaj koji zove ili doziva). Oni sa tog mjesta najavljuju vrijeme molitve uenjem ezana i ikameta, te asistiraju molitveni proces. Kako su na uzvienju, direktno vide imama te sinhronizirano prate i prenose imamovo voenje molitvenog rituala. Tako omoguuju onima koji su u tetimama, i ne vide imama, da sinhronizirano prate molitveni proces. U Begovoj damiji mahvil je pozicioniran suprotno od kible, desno do glavnog ulaza i povezan je sa jednim balkoniem na sofama, tzv. kandilj, sa kojeg mujezini, takoer omoguuju praenje i sinhroniziranje sa molitvenim ritualom onima koji se nalaze u haremu ispred damije. Danas veliki dio ovog funkcionira putem razglasa koji direktno prenosi imamovo predvoenje namaza.

Slika 101. Stubovi i kapiteli mahvila u toku ienja od zaprljanih lakova i ai, oblogama od celuloze i amonijevog karbonata sa odmjerenim vremenom djelovanja i pranjem destilovanom vodom 77

Mahvil Begove damije je pravougaona platforma koja se jednom stranom oslanja o zid, a sa preostale tri na niz od osam kamenih stubova. Dva stuba na uglovima su od bijelog kamena, a preostalih est od bree, razigranog kolorita i lijepih venatura. Samo je predzadnji stub zapadno natiklan tj. iz dva dijela, i povez je zakamufliran, dok su svi drugi od probranih monolitnih komada. Stablo ili fusto svakog stuba je kvalitetne obrade, ravnog gabarita i elegantnih proporcija. Na spojevima sa stopom i kapitelom su bronzani prstenovi uobiajene forme, koji su sluili da zadre olovo kojim su zalijevani metalni spojevi u sreditu. Kapiteli su od vrstog bijelog kranjaka i na spoju sa stubom poinju jednim redom mukarnasa po tzv. vratu kapitela (tal. colarino - ogrlica ili ogrlnik). Na ovaj kruni red mukarnasa nadovezuju se drugi mukarnasi ije forme ritmino prevode formu kapitela u kvadrat formirajui skale mukarnasa na uglovima. Prvi red arhitrava je od bree i blago je izboeniji od kapitela. Na njega se nadovezuje drugi stepenik arhitrava koji je od pjeara arenara sa dva niza mukarnasa koji navode vijenac na dimenziju platforme.

Slika 102. Mukarnasi arhitrava mahvila prije restauracije. Primjeujemo boju koja prelazi preko oteenog mukernasa na oku. Ova polihroma kombinacija je iz 1885. godine.

Slika 103. Mukarnasi arhitrava mahvila u toku ienja. Ispod austrougarskog sloja nisu naeni bitniji tragovi nekog drugogpolihromog rjeenja. Nie mukarnasa se vidi prvi stepenik arhitrava od bree.

Platforma i ograda od drveta nisu originalni. Datiraju iz 1860. godine. Drvena ograda je prvobitno bila bijele boje, najvjerovatnije sa imitacijom mermera kao i na drvenariji damije iz neoklasicizma. Originalna ograda sigurno bila od kamena, jer svi kameni mahvili uobiajeno imaju i kamenu ogradu. Ona je, po svemu sudei, bila od pjeara arenara sa zvjezdastim prorezima kao i ograda minbera. Najvjerovatnije su komadi ove originalne ograde mahvila oni kojima je popravljena zapadna ograda minbera.

78

Slika 104. Fotografija iz 1985. godine. Ovo je estetika mahvila koji mu je dala austrougarska obnova iz 1885. godine, a to je u osnovi izgled koji je datirao sve do posljednjih obnova. Podignuti nivo poda, po svemu sudei, uspostavljen od Hansa Nimetszheka potapa kompletne stope stubova i stilobat tj. postolje mahvila. Praktino, od originalnog mahvila ostaje vidljiva samo srednja zona, odnosno stabla stubova sa kapitelima i arhitravom.

Stubovi mahvila stoje na elegantnim stopama ili bazama koje karakterizira obla tora sa tanjirastim oblikom koji svodi formu stope na dimenziju stuba. Sve je na masivnom stilobatu koji, takoer, karakterizira elegantna obla profilacija ruba.

Slika 105. Fotografija posljednjih radova na podu pri kojima su rekuperirane tanjiraste forme stopa stubova. Markiranje ilustrira aktuelno stanje. 78

Posljednjom restauracijom mahvila oieni su stubovi, kapiteli i arhitrav otklanjanjem zaprljanih, vieslojnih lakova i boje sa arhitrava. Pored toga, plombirana su i mehanika oteenja, a kao zatitni sloj dat je premaz mikrokristaliziranog voska. Na ovom mahvilu je kristalno jasan izraz klasicizma, odnosno stilsko porijeklo od portala hramova iz grko-helenistike i staro-rimske arhitekture. Ako bismo ovaj mahvil virtualno rekonstruirali, shvatili bismo da on svojom harmoninou, kompozicijom i obradom kamena, nimalo ne zaostaje za mahvilima najvelianstvenijih damija svijeta.

Slika 106. Klasicizam je sa lahkoom prepoznatljiv na mahvilu. Dovoljno je dodati timpan i stilobat da se dobije izgled helenistikog hrama.

80

Portal
Najee koriten termin portal proizilazi iz talijanskog porta tj. vrata. Meutim, u traganju za autentinim nazivom nailazimo na arapski bevvabe i turski tadkapi. U arhitekturi znai: pravougaona, izboena, naglaena, ukraena struktura glavnog ulaza. Na damijama je portal estetski element kojem je posveena posebna panja. Obino je do te mjere naglaen pa gornjim okovima svoje potentne paralelopipedne forme, djeluje zabijen u mehki orijentalni luk sofa.

Slika 107. Gornji krajevi portala '

Portal Begove damije karakterizira dublja nia koja sa unutranjih, bonih strana ima male ukrasne mihrabe, elegantnih mukarnasa. Oni svojom formom razbijaju monotonost masivnih strana nie, dajui prozranost predulaznom prostoru portala.
Slika 109. Pronaeno urezbareno Allah ispod gipsanog nanosa u istonom tnihrabu portala

Slika 108. Mukarnasi ukrasnih mihraba u toku ienja zatamnjenog gipsanog nanosa iz 1885. godine 81

U dnu nie je, od probrane bree, otvor za vrata iji je luk sazdan od perfektno uklopljenih devetnaest kamenih blokova floralne forme. Naizmjenine su hromatske karakteristike, pa devet bijelih, poput zraka, stre prema spoljanjosti, dok deset bordo, prema unutranjosti, odnosno ulazu. Vrijedne panje su dvije elegantne forme isturene pod samim lukom. Pretpostavka je da su u pitanju predispozicije za dranje moda lampi ili..., medutim, likovno gledano, oni su jedan od detalja estetske profinjenosti klasicizma. Interesantno je zapaziti da su u pitanju dvije obrnute polovine jednog ljiljana ili floralnog motiva koji se, sa manjim varijacijama, pojavljuje na mihrabu, minberu, munari, pa i sainjava linearnu osnovu elemenata od kojih je sazdan luk pod kojim se nalaze. Reljefna forma, koja nadvija luk, u svom sreditu ima ugraden mali krug od bree. Ovaj motiv u cijelosti kao da prilagodava mehke krive linije luka u dominantnu ugaonu geometriju portala i daje linearnu paralelu pravougaonom epigramu.

Slika 110. i slika 111. Kompozicija ulaznog luka (lijevo). Poetak luka fazi ienja prilikom kojegje otklonjen zatamnjeni dekor iz 1885. kojije suavao vertikale ulaza ipoetke luka z a lOc m (desno)

Slika 112. i slika 113. Prije (lijevo) i poslije restauracije (desno), zone epigrama na portalu Begove damije 82

Epigram je centralna likovna cjelina kompozicije portala. Harfovi i ornamenti su kvalitetno uklesani u monolitnu plou vrstog krenjaka. Analitiari su ovaj epigram pozitivno vrednovali, i kao stilsku izvedbu kaligrafije, i kao spjev. Zanimljivo je da su autori epigrama morali sinhronizirano uklopiti lijepu poetinost u konciznu strofu i u zadnjem stihu, jo brojanom vrijedosti harfova, obiljeiti godinu, odnosno, kreirati hronogram, te tako rei sve to treba da se kae o dobrotvoru i damiji. Poznavaoci kaligrafije su primijetili da nedostaje jedna ili dvije take u tekstu, medutim to ne mora znaiti nita posebno. Sasvim je normalno da se u izvedbi ovakvih djela manje greke potkradu. Ovaj epigram se izdvaja svojom rafiniranom obradom pa mu je stilski srodan samo jo epigram na Gazi Husrev-begovom turbetu, dok su na Murat-begovom turbetu i Kurumli medresi epigrami razliitih autora, stila i izvedbe. Druge epigrame u Husrev-begovom ll nemamo, a u autentinost onog, na portalu Kurumli medrese, moglo bi se sumnjati, s obzirom da je iz dva dijela izrazito naglaene grube pozadine, to nije karakteristika starih epigrama. Reljefni floralni ornamenti koji ine splet oko stihova, daju epigramu portala Begove damije lepravost i mehkou, uokvirujui stihove u paralelno rasporeen vez. Ovi floralni motivi su identinih stilskih karakteristika kao ornamenti na krovu minbera. To je posebno prepoznatljivo na petolatinom centralnom motivu i eleganciji listova, pa nose isti kreativni otisak.

Slika 114, 115, 116, 117. Usporedba ornamenata na epigramu portala sa ornamentima na krovu minbera

Sasvim je prirodno da se pomisli kako su sve ove tzv. arabeske u osnovi istih standardnih motiva koji se ponavljaju u razliitim spletovima. Meutim, paljivom opservacijom otkrivaju se itekakve raziitosti izmeu djela kreativnih individua, posebno kada je u pitanju prva polovina XVI stoljea. Epigram portala Begove damije je uokviren masivnijim okvirom fino profilirane bree probranog kolorita. Profilacija okvira je identina profilu tore bronzanih prstenova na stubovima. Svojom masivnou i estetskim karakteristikama potentno izdvaja epigram u zasebnu likovnu cjelinu koju harmonino uklapa u kompoziciju portala. Za vrijeme sondanih ispitivanja, koja su prethodila ienju okvira, jasno su razluene sve bitne estetske promjene 83 koje su unosile velike obnove.

Slika 118. Stepenasta sonda epigrama 3 - zaprljan i smolama impregniran crveno, plavo-bijeli dekor iz 1885. (teko itljiv) 2 - bijeli lani mermer obnove orijentalne neoklasike sa poetka XIX st. 1 - obnova iz 1754./55. 0 autentini kameni okvir

Takoer su kaligrafije i ornamenti epigrama bili u vie navrata prefarbani, samo to na njima nismo uspjeli ovako slikovito razluiti te hromatske slojeve. Otklanjanjem ovih slojeva kombiniranim mehaniko-hemijskim ienjem, otkrivena je velikim dijelom autentina zelenkasta pozadina i na kaligrafijama sa ornamentima fragmentarni ostaci zlatnih listia na kamenu.

Slika 119. Rezultati ienja kaligrafija i ornamenata epigrama sa neoienom markiranom povrinom. Pored zelenkaste pozadine i fragmenata zlata primjetno je i manje mehaniko oteenje iz rata. 84

Retuiranje zelenkaste pozadine i harfova, sa ornamentima komadiima zlatnih listia, izvedeno je poentilistikom metodom samo tamo gdje su autentini ostaci nedostajali. Isto je bilo neophodno, s obzirom da samo oien epigram nije rezultirao dovoljno itljivim sa udaljenosti osnovne perspektive gledanja. (Restauriran epigram u prvom planu na 7. stranici.) Vrh nie portala zavrava spektakularnom kompozicijom mukarnasa. Ovo je moda naj oportunij e mj esto da bolj e proanaliziramo ovaj arhitektonski motiv koj i u islamskoj umj etnosti esto spominjemo, a o kojem, ustvari, malo znamo. Mukarnasi ili originalnije muharnasi, znae na arapskom jeziku dvostrena izboina krova ili karakteristika forme planinskog vrha, a mi ih semplifikacijom nazivamo stalaktitima. Meutim, ovo je samo njihov asocijativni naziv, s obzirom da daju impresiju viseih elemenata koji podsjeaju na peinske stalaktite. Smatra se da nastaju tokom devetog stoljea u perzijskoj zoni i veoma brzo su se razvili u razliitim izrazima na sva tadanja islamska podruja, pa neke od znaajnih primjeraka nalazimo u zonama Italije i panije. Dok je mnotvo motiva islamske umjetnosti u osnovi naslijeeno, pa razradeno, i esto dovedeno do perfekcije, mukarnasi su iskljuivo autohton proizvod islamske umjetnosti, pa u drugim ambijentima nemamo nita analogno. Rezultat su veoma napredne geometrijske prostorne razrade i najee su koriteni kao elementi ijim se kombiniranjem prelazi iz jedne forme u drugu. Na primjer, iz ugaone forme kvadrata u oblinu kruga, ili iz kruga u kvadrat, pa ih tako najee nalazimo na kapitelima, pandatifima, zakoenim uglovima, svodovima nia i kupola. Skoro uvijek obiljeavaju sakralni objekat, odnosno prisustvo molitvenog prostora ili mesdida, a njihovo iskljuivo koritenje kao ornamentalnog elementa, karakterizira mlae periode. Studija kojih su plod, po svemu sudei, spoj je analiza matematikih i geometrijskih pravila kristaliziranja materije. U praktinoj primjeni su se razvili u razliite tipologije i rodove po kojima bi ih mogli grupisati. Vie od 90% kompozicija mukarnasa su veoma impresivne simetrine razrade, stepenastog razvijanja geometrijskih formi, poput onih na mihrabu, a veoma su rijetka smjela rjeenja koja naputaju pravila i zalaze u prostranstvo apstraktnog univerzuma. Njihova simbolika je teko dokuiva tema o kojoj imamo obino teoloke i filozofske analize. Meutim, oni su pokazatelji koliko je nauka i umjetnost te dobi bila spojena i jedinstvena disciplina. Radi toga, estetizam kompozicija od mukarnasa, djeluje kao da je u njima objedinjena tadanja najnaprednija spoznaja nauke i umjetnosti, pa rezultiraju kao estetska posljedica alhemiarskih traganja u prostornoj geometriji. Kompozicija mukarnasa na portalu Begove damije je zaista neto posebno. To je smjelo rjeenje koje naputa standarde i o njoj je najbolje samo kratko rei da se radi o onom fenomenu univerzalne umjetnosti koji nazivamo remek-djelom. Ovu posebnost nam najbolje otkriva pogled sa poda, pa smo fotografiju markirali crnim i bijelim linijama, da bi se lake moglo spoznati o kojem nivou kompleksnosti geometrijske razrade je rije. Dok ova skrivena perspektiva otkriva virtuozan splet zvjezdastih motiva, koji kao da strogo nadgledaju ulaz u damiju, normalna vizija stepenastog svodenja nie njeno nas navodi prema ulazu.
85

Slika 120. Zvjezdasti motivi mukarnasa iznad portala. Markirana geometrijska kompleksnost kompozicije mukarnasa portala.

Ovi mukarnasi su prije bili veoma prigueni i nisu se uoavali, ne samo zbog velike zaprljanosti, nego i zbog sloja gipsa od 3 do 5 mm koji su na njih nanijele obnove XIX stoljea. To je zaoblilo otrinu skulpturalne forme to je zajedno sa neistoama, koje su se umalgamirale sa naknadno nanesenim smolama, rezultiralo skoro potpunim estetskim potiskivanjem.

Slika 121. Mukarnas nakon restauracije 85

Slika 122. Mukarnas prije restauraciji

Ovaj gipsani sloj, kao i boja austrougarske obnove, su se mjestimino ljutili i otpadali, to je bio razlog njihovog premazivanja smolama u nekoj od obnova. Ovaj intervent je veoma oteao otklanjanje ovog sloja u cilju rekuperiranja autentine plastike mukarnasa.

Slika 123. Otklanjanjem sloja iz 1885. otkriveni su fragmentarni ostaci dekora iz 1755. g. To je zelena zvjezdasta forma i crveni fragment na srednjem mukarnasu. Takoer je identificirana veoma tanka crna linija koja je nanesena direktno na kamen. Ona je ucrtana u uglove mukarnasa tako daje njome jo vie pojaan vizuelni efekat otrine i dubine skulpturalne forme. Ovi mukamasi su, kao i skoro kompletan portal, od kamena pjeara arenara, okerastog hromatizma. To je kamen veoma pogodan za obradu, ali nije dobar za gipsane slojeve koji na njemu skoro nikad nisu istrajni. 86

Slika 124. Vrh mukarnasa u procesu restauracije: prije, u toku ienja i nakon interventa

Slika 125. Zona lijevog ugla prvih redova na poetku i nakon kompletiranog interventa

Povrinu oko mukarnasa karakteriziraju dvije krune kaligrafije Rakima Islamovia oko kojih su floralni ornamenti na plavoj podlozi. To su praktino posljednji cjeloviti ostaci dekora iz 1885. godine. Ovo slikarstvo je ponovljeno 1930. godine od strane lokalnih molera koji su unijeli bitno poboljanje na floralne motive. Oni nisu ponovili banalne duple linije u listovima, pa su motivi dobili na istoi i eleganciji, to je rasteretilo kompoziciju. Okviri oko kaligrafija, koji su slikani sa sjenama da djeluju prostorno, prilino su pojednostavljeni, to im je dalo sirovost i pogoralo aspekt malih detalja. Meutim, njihovi slobodniji potezi etkom i neoptereena naturalnost, doprinijeli su da ova kompozicija bolje djeluje. S obzirom da sondana ispitivanja nisu pokazala prisustvo drugih dekorativnih slojeva, opredijelili smo se da konzerviramo ovu likovnu cjelinu kao svjedoanstvo dekora, a posebno kaligrafija lokalnog autora iz 1885. godine.

88

Slika 126. Istifloralni motiv tokom ienja i nakon kompletiranja intervenata restauracije

Slika 127. Kaligrafija Rakima Islamovia prije i nakon restauracije 89

Slika 128. Tokom ienja preostalih povrina portala pronaeni su fragmentarni ostaci dekora iz 1754./55. godine. Fragmeti floralnog dekora iz togperioda su lijevo, uzsam okvir i, naalost, nedovoljni za razaznavanje crtea. Zahvaljujui ovim malim ostacima, razjanjena je tehnologija ovog interventa na portalu. Ovi i svi drugi ostaci dekora iz 1755. su konzervirani, a na profilaciji okvira ovaj intervent je rekonstruiran kao simbolian estetski trag.

Od likovnih elemenata koje je nanijela obnova 1754./55. identificirali smo, pored zelenkastih zvjezdastih silueta, na sredini mukarnasa i tragove medaljona koji se naziru na ravnim povrinama. Ovi tragovi su opstali tamo gdje je krena preparacija bila tanka pa je kamen apsorbirao boju. To su vrlo mali tragovi koji se vide bolje pomou UV svjetla. Orijentalni neoklasicizam je dekorirao povrine portala arama mermera, veinom bordo tonaliteta, zidnom temperom, a okvirne profilacije arama bijelog mermera, masnom bojom. Samo na povrinama nie portala nismo uspjeli razaznati karakteristike ovog interventa. Gipsani sloj je bio nanesen na mukarnase 1885. godine, kada je itav portal dobio osnovu izgleda kojim je uao u moderna vremena. Mnogi mali tragovi i zapaanja tokom ienja pomogli su nam da razluimo originalitet i estetske promjene portala. U svom izvornom izgledu, po svemu sudei, portal nije imao slikane ornamente. Njegovu estetiku je karakterizirao hromatizam pjeara koji je dominirao povrinama, a razliite forme i koloriti su koncentrirani na kompozicionim cjelinama u nii portala. Izmeu ostalog, to se vidi i po mnogim malim rezbarijama na bokovima portala, gdje na vie mjesta nalazimo urezbareno, kaligafski nevjeto, Muhammed i Allah, a i jednu skrivenu
90

Slika 129. Portal 1990. godine

Slika 130. Portal 1997. godine

brojanu tabelu, vjerovatno, nekog davnog uenika medrese. Ovi spontani tragovi su, sasvim sigurno, nastali prije prve obnove, s obzirom da ih nalazimo ispod svih slojeva popunjenih kreom, koji je nanesen kao preparacija za prvo oslikavanje. Takoer su i mihrabi na sofama, integralno od pjeara i bez slikanih ukrasa, svojom esencijalnom formom mukarnasa, gotovo ostavljali utisak nedovrenosti. Medutim, oni upravo takvi kakvi jesu, sa minimalizmom svojih formi, izuzetno su kompatibilni sa portalom na kojem dominira pjear. Dananji izgled portala je poput kolaa od rekuperiranog originala sa razliitim fragmentarnim ostacima i likovnom cjelinom iz 1885. godine koju karakterizira plavi tonalitet, pa se sama po sebi izdvaja. Stoga su izbjegnuta geometrijska stratigrafska odvajanja i banalna naglaavanja oigledne razliitosti. Sve ovo je ostavljeno da poznavaocima materije ukazuje na brojne i radikalne promjene dekora koje su se desile i ostavile svoj trag, a sa posebnom panjom na estetsku ravnoteu, na nain da nepoznavaocima ne naruava estetski ugoaj.

91

Slika 131. Dananji izgled portala

Rekuperirani originalitet nam otkriva stilski harmonian i potentan portal, protkan delikatnim spojem prirodnog hromatizma meterijala, sa ivahnijim vezom na samom ulazu i epigramu, a svod mukarnasa, igrom sjena, nema potrebu za koloritskim naglaavanjem. Ovaj portal, kao i drugi dijelovi damije, su potvrda koliko je prava umjetnost skrivena u jednostavnosti.
92

Sofe (trijem)
Sofe su takoder ureene u posljednjoj obnovi. Novo slikarstvo na sofama je realizirano jo delikatnije nego u enterijeru, da ne bi ni najmanje ometalo arhitektonsku harmoniju objekta. udne su sofe Begove damije, pa i njihova autentinost dijelom djeluje kompromitirana. Ono to je na njima, nedvojbeno, original, dva su mihraba od pjeara i etiri monumentalna stuba. Mihrabi sofa esto iznenade svojom veoma jednostavnom, kristalno jasnom formom. Ali, upravo ta jasnoa u kojoj je elegancija postignuta rafiniranim proporcijama i osnovnim formama, jeste avangardni koncept klasike, pa bi se izvan konteksta stare graevine mogli doivjeti kao savremena rjeenja. Upotrebu najosnovnije forme mukarnasa primjeujemo jo na pozadini eksterijera damije, kao i u Kurumli medresi, pred ulazom u glavnu aulu. Ovi mihrabi su integralno od pjeara i, sami po sebi, dobrog stanja, pa smo zakljuili da je najpozitivniji intervent konzervacije na njima ne dirati ih. Stoga je samo kaligraf napisao dvije neupadne kaligrafije, tek toliko da bi se obuzdala volja za njihovim "ukraavanjem".

Slika 132. Istona strana sofa sa stubom nakon restauracije

Slika 133. Prve sonde ienja na gornjem dijelu istonog stuba

Zapadnu stranu zida sofa svakako karakterizira balkoni, tzv. kandilj, jer podsjea na lampu. To je, ve spomenuti, eksterijerni odjel mahvila. Osnovu svog sadanjeg izgleda dobio je u vrijeme orijentalne neoklasike, pa je na njegovoj drvenariji proksimativno rekonstruiran taj hromatski aspekt. Smatra se originalnim elementom damije, ali kako je u tijesnom odnosu sa oblinjim prozorom, budi sumnje u kvantitet autentinosti.

Slika 134. Stopa zapadnog monolitnog stuba. Markiran raspuknuti bronzani prsten oblika tore. Ispod i iznad prstena su naknadna metalna ojaanja postavljena u obnovama na sve baze i kapitele.

Slika 135. Na istom stubu u gornjoj zoni olovom plombirano veliko mehaniko oteenje

Sofe su kompletirane interventom na stubovima, sa kojih su kombiniranim ienjem ofklonjeni zatamnjeni lakovi, a nakon plombiranja i mimetiziranja brojnih mehanikih oteenja, dat im je premaz mikrokristaliziranog voska.

Slika 136. Stubovi sofa u toku ienja tj. otklanjanja smolastih nanosa i cementnih plombi

94

GAZIHUSREV-BEGOVO TURBE
Turbe, odnosno, natkriveni mezar, mauzolej ili memorijalna grobnica je objekat koji se osmanskom tradicijom podrazumijevao i podizao u sklopu kullyija za donatora i druge. Obino su turbeta otagonalne osnove i smatra se da je taj oblik inspirisan jerusalemskom tzv. Kupolom na stijeni" iz VII stoljea koja je prvo islamsko svetite tog oblika i prilagaeno ceremoniji ritualnog obilaska ili tevafa. To je oigledno ako pogledamo turbe halifa as-Munstanzir iz IX stoljea u perzijskoj Samari, kojim je u potpunosti reproduciran koncept jerusalemskog svetita. Meutim, od turbeta dinastije Ziyardi iz 1006. godine, koje je u obliku otagonalne kule sa koninim pokrovom, praktino otpoinje da se instalira praksa podizanja memorijalne grobnice za plemie i duhovne vode. Upravo ovaj oblik za turbe preuzima selduka dinastija to se automatizmom prenijelo na Osmanlije. Anadolskim susretom sa djelima klasike u evolutivnom renesansnom procesu, otagonalna kula koninog krova harmonizira proporcije i natkriva se kupolom polusferne kalote. Stoga, oblik Gazi Husrev-begovog turbeta reprezentira klasino turbe jer i jeste kreacija prijelaznog perioda izmeu ranog i visokog klasicizma.

Slika 137. Turbe halifa al-Munstanzir iz IX stoljea smatra se prvim islamskim mauzolejom

Slika 138. Selduko turbe Ali Djafera u Kayaseri iz XIV stoljea

95

Slika 139. Jerusalemska "Kupola na stijeni" na koju se ugleda turbe kalifa al-Munstanzir Slika 140. Primjer seldukog turbeta iz XIV stoljea u Kramanu od Karamanoglu Ala ed-Din Bey

Slika 141. Primjer osmanskog turbeta polovinom XV stoljea, Turbe Murata II

Slika 142. Gazi Husrev-begovo turbe (prva polovina XVI stoljea), fotografija osamdesetih godina XX stoljea

96

Od itavog kompleksa Gazi Husrev-begovog, na jednostavnosti turbeta je najprisutniji nagovjetaj kristalno bistre kompozicijske harmonije klasicizma, bez prisustva arhaizama i nespretne mastodontinosti. Bez obzira na razliite intervente kroz stoljea, turbe je ostalo prilino autentino, a jedini naknadni element, koji umjereno smeta osmatranje eksterijera, je natkrov nad portalom. Izgraeno je u cijelosti od sedre, a samo je portal od pjeara arenara i hree (lokalni krenjak) dok je kupola od plosnate cigle.

Slika 143. Gazi Husrev-begovo turbe prije restauracije

Ne znamo nita o izvornom dekoru enterijera. Aktuelni ornamenti datiraju iz 1893. i u pitanju je jedno elegantno dekorativno rjeenje neoklasinog manira. Prizemna zona zidova je obloena majolikom, kvalitetne produkcije koja priziva klasine motive, dok su ostatak kompozicije reljefne profilacije i ornamenti u tuko tehnici, prefabrikovani i montirani elementi na bazi gipsa. U prvom Slika 144. Enterijer Gazi Husrev-begovog pojasu iznad majolike ukomponirane su turbeta nakon posljednje restauracije kaligrafije Rakima ef. Islamovia izvedene fals zlatom na bjelkastoj osnovi, a on je autor i kaligrafija u krunim medaljonima priguenozelene pozadine. Istom tehnikom na heksagramima, u pojasu pod vijencem, kaligrafije je potpisao Ali Paginovi. Posebno je impresivan bijeli vijenac mukarnasa iz kojih se izvijaju naizmjenino masivni ljiljani kojima zapoinje tamnoplava kupola sa mnotvom pozlaenih heksagrama, pa sve djeluje veoma

97

prozrano i lagano. Zlatom su linearno obrubljene i sve bitnije profilacije bijelih reljefnih motiva to daje arm bogatog kraljevskog dvora. Kolorit kojim dominira bijela sa plavom pozadinom u gornjim dijelovima i priguenim okerom na zidovima, te interventi pozlatom su karakteristike neoklasicizma koji je pod inercijom odjekivao na ovim prostorima i poetkom XX stoljea. Meutim, sve je elegantno ukomponirano i nita ne distonira, pa bez obzira na veoma jak neoklasini manir, ovaj dekor je esto definiran i kao orijentalni liberti. Prije konzervatorskih radova, turbe je u svom enterijeru bilo velike zaprljanosti sa mnotvom mehanikih oteenja. To je prouzrokovala granata u posljednjem ratu koja je probila u unutranj ost i eksplodirala pa su se mnogi relj efni motivi obruili i rasuli. Prisutne su i strukturalne pukotine koje se proteu vertikalno po sredini svakog zida, povezujui prozore, a samo je na istonom zidu najizraenija i zalazi dublje i u kupolu. Ove pukotine su primjetljivije na svijetlom dekoru enterijera, a njihov poetak proizilazi iz samih temelja. Istragom oteenja nije utvrdeno prisustvo nekog starijeg dekora na zidovima, osim na bonom zidu ulaza: fragment slikanog lanog mermera ture izvedbe i dio zaaenog ok maltera koji su konzervirani i ostavljeni kao kvadratne sonde. Nakon preventivne konsolidacije, neistoe su otklonjene solucijom amonijevog karbonata sa kratkotrajnim oblogama od japanskog papira. ienjem se ustanovilo da je dekor preslikavan 1930. pa je i to preslikavanje otklonjeno u moguoj mjeri, a posebno tamo gdje je unosilo hromatske promjene u kolorit originala iz 1893. Komadi reljefnih ukrasa koji su otpali u vrijeme ratne devastacije bili su skupljeni i briljivo uvani od akira Hende, te su zahvaljujui tome, isti vraeni na njihova mjesta. Preostali nedostaci su rekonstruirani uzimanjem otisaka to je bilo relativno jednostavno, s obzirom da se kompozicija bazira na nekoliko ukomponiranih modela. Retuiranjem su mimetizirana plombirana oteenja i rekonstrukcije, a restauriran je i veoma devastiran kristalni luster, koji je svojim stilom sastavni dio ornamentalne kompozicije, a za koji bi se reklo da je postavljen od autora ove estetike. Kreator ove kvalitetne dekoracije je nepoznat, mada su na pojedinim fasadama zgrada uoljivi slini motivi i kompozicioni pristup, pa mislimo da bi se pomnijom istragom moglo doi do tog
Slika 145. Ornamentalni vijenac mnkarnasa sa Ijiljanima tokom ienja

98

Slika 146. Kupola enterijera nakon restauracije

Eksterijer turbeta je u talasu prve poslijeratne obnove grubo oien, a hronogram prefarban masnim bojama. Naim interventom smo na eksterijeru obuhvatili samo portal na kojem smo djelimino ublaili posljedice mehanikog ienja i rekuperirali hromatizam epigrama. Prenosimo prijevod epigrama u rimi po Safvet-begu Baagiu, iji mezar je simetrino sa zapadne strane damije. Prijevod glasi:

Ree jedan dovadija, Koji s dovom tarih sklada: Nek svaki dan Boiji rahmet i blagoslov na njega pada".
Po hronogramu ovog epigrama proizilazi da je Gazi Husrev-beg preminuo 1541. godine to historiari u veini sluajeva potvruju.

99

Slika 147. Epigram Gazi Husrev-begovog turbeta u toku ienja i nakon restauratorskog interventa

Veoma je lijep kaligrafski vez na tekstilu kojim je obloena kubura mezara (uporedivo sa sarkofagom) i ovo je najautentiniji kreativni eiement u turbetu.

Slika 148. Kaligrafski vez (gore) Slika 149. Sehara na zidu kible (lijevo)

Pored toga, na zidu kible stoji ustakljena polica u kojoj se nalazi jedan vid relikvije koji se koristio kao najprestinije odlikovanje odanim gradovima i regionima u posljednjim decenijama Osmanlija. Ovo je Sarajevu dodijelio sultan Abdul Aziz 1875., a radi se o maloj sehari (krinji) u kojoj je staklena boica sa pramenom Izaslanikove brade i ornamentirano platno kojim je bio pokriven njegov mezar u Mekki. Lepravi dekor enterijera iz 1893. je dao zaudnu dimenziju koja je nezamisliva posmatrajui turbe spolja. Ovo ga ini neobino originalnim, i veoma velianstvenim turbetom.

100

TURBE MURAT-BEGA TARDIA

Slika 150. Turbe Gazi Husrev-bega (desno) i turbe Murat-bega Tardia (lijevo) nakon obnove

Turbe Murat-bega Tardia nalazi se odmah do Gazi Husrev-begovog turbeta i osim to je manje, svim drugim je identino. Dekor enterijera je skromniji sa mnogo manje reljefnih formi. Meutim, iznad prozora je naslikan elegantan klasini floralni ornament probran sa ukusom i veoma elegantno izveden. Prijatnog kolorita, zanimljiv je i zbog vidljivih tragova pripremnog kalka koji proziru kroz boju. Kaligrafiju nad ulazom u enterijeru je napisao Muhamed Akif fals zlatom na zelenoj podlozi. Prema prijevodu Hazima Numanagia natpis glasi: Ovo mjesto je oslikano u doba mutevelije Mir Muhameda Behdeta", a to se odnosi na 1893. godinu. Kupola i zidovi su redekorirani 1930. te kako je to pristojno izvedeno i lijepo se uklapa sa dijelovima iz 1893., preferirali smo u cijelosti konzervirati ovu estetiku enterijera. Takoer, i ovo turbe je bilo pogoeno granatom u posljednjem ratu, pa je rekostruiran oblik i estetika istonog luka i pandatifa pod kupolom.

101

Slika 151. Dekorprozora u toku ienja

Slika 152. Natpis iznad idaznih vrata iz enterijera prije interventa

Slika 153. Nakon interventa sa pronaenim i integriranim originalnim fragmentima

102

Ovom prilikom je ureen i portal, pri emu je oien epigram od raznih prebojavanja masnim bojama. Ovaj epigram je loijeg kvaliteta i grube izvedbe, a Belagi ga je ovako preveo: "Kad Murat-beg preseli sa ovog svijeta, neko saznade pa ree: neka Bog blagoslovi duu Muratovu".

Slika 154. Epigram Muratovog turbeta tokom ienja (lijevo) i nakon restauracije (desno) Murat-beg je prvi mutevelija (upravitelj,

Slika 155. Dekor enterijera nakon obnove

odgovorni direktor vakufske institucije) koji nosi zaslugu gradnje novih nekretnina vakufa i njegovu transformaciju u utjecajnu filantropsku instituciju. Porijeklom je ibenanin, koji je kao djeak zarobljen, a smatra se da mu je Gazi Husrev-beg podario punu slobodu. Prosperirao je do plemikih i vitekih zvanja po sultanovom imenovanju, a historiari ga esto spominju kao izuzetnog vojskovou koji je izveo posljednja bitna osvajanja zapadnih strana, pa bio i imenovan upraviteljem sandaka. U narodu su ostale prie 0legendarnom prijateljstvu i saradnji izmeu ove dvojice velikana. Upravo iz tog prijateljstva proizilazi njegovo postavljanje za muteveliju, a kako nalae vakufnama, dunost se prenosi s koljena na koljeno tako da je on predak svim mutevelijama Gazi Husrev-begovog vakufa, pa i dananjem muteveliji Mustafi Vatrenjaku.

U Truhelkino vrijeme je izmeu ova dva turbeta postojala jedna prostorija za kustosa koja je naknadno izgraena, pa kako je inila neprikladno spajanje ova dva turbeta, demolirana je kasnije to je vratilo autentian izgled. 103

Slika 156. Pogled na kupole turbeta Murat-bega Tardia i Gazi Husrev-bega i Begove damije

Tradicijom se ustoliilo da dematlije prije izlaska iz harema, nakon obavljenog namaza, stanu pored turbeta da bi prouili dovu u znak zahvalnosti dobroiniteljima. Zanimljivo je da ova turbeta mahsuz posjeuju i vjernici iz razliitih krajeva, pa ponekad djeluje da su ona cilj neke vrste lokalnog hodoaa.

104

ADRVAN
(adrvan - od ar. veselo tee, jo tumaeno kao rajsko /denetsko/ vrelo, uporedivo sa fontanom) Nalazi se u okrilju damijskog harema i prvenstveno je namijenjen za abdest (purifikacijski ritual pred molitvu; lat. ablutidnem od abluere - prati, purificirati). Truhelka nam ostavlja prilino detaljan opis starog tj. autentinog adrvana koji je u haremu Begove damije bio prije sadanjeg. On biljei da je opravka tog orijentalnog adrvana izvrena 1772. (1186. hidretske) te da je bio krune osnove, prenika 4 m, sa reetkom u obliku kupole koja ga je natkrivala. Imao je 16 lula kroz koje je tekla voda, a pod svakom kubno korito za komotan oslon noge pri abdestu. Za ovaj adrvan, u vrijeme gradnje kompleksa dovedena je voda sa vrela Crnila, kompleksnim, i u to vrijeme, najduim vodovodom grada. Pronaena su preostala tri kamena kubna korita koja su opstala jer su koritena kao saksije za cvijee, a uz njih i nekoliko ploa kroz koje su izlazile esme ili tzv. lule. Zahvaljujui ovim elementima, koji su nekad bili sastavni dio autentinog adrvana, mogue je prilino obogatiti Truhelkin opis estetskim detaljima. Naime, karakteristini ornamentalni oblici su se nalazili na dva vanjska oka kubnih korita. U pitanju su forme tore (arhaine knjige) tj. poetni dijelovi za koje su se namotaji tore pridravali ili na kojima su stajali. Ovakva kubna korita obino nalazimo u hamamima, a na ornamentaliziranim okovima, skoro uvijek, oblike mukarnasa, a rjei su ovi oblici tore. Da su ova korita adrvanska tj. koritena za abdest, potvruju ulegnua u dnu korita, formirana od oslanjanja pete pri purifikacijskom ritualu. Ova korita su komotnija, anatomski veoma proraunata po mjeri ovjeka, za razliku od aktuelnih impostacija u modernim abdesthanama koje zahtijevaju pehlivansko umijee.

Slika 157. adrvanska korita

105

Pored ovog, ploe kroz koje su prolazile lule karakterizirala je elegantna plitka nia prelomlj enog luka. Dodatne dvije rupe oko srednjeg otvora za cijev su, po svemu sudei, supcesivne i iz vremena kada je uspostavljen mehanizam i instalirana topla voda. Kameni blok, koji se nalazi kao prag glavnog ulaza u harem iz Saraa, je jo jedan vei element koji bi mogao biti centralni dio stilobata autentinog adrvana. Na ovo nas navodi centralni otvor za dovodnu cijev kao i predispozicije za metalne spojnice koje su drale kamene vertikale hipotetinog vodoskoka.

Slika 158. Na ovoj fotografiji vidimo stari adrvan sa natkrovom prije austrougarske obnove. U centru primjeujemo osobe koje sjede na kubnim koritima. Primjetno je da su stranice adrvana bile zidane od kamena kao i kanal kojimje otjecala voda. Desno: jedna osoba odmara na ezantau koji ovdje djeluje viim radi toga to je nivo harema tada bio nizi. Takoder se jasno razaznaju klupe koje su nakad bile sastavni dio neoklasinog natkrova.

106

Ovaj autentini adrvan je natkriven 1860. oktagonalnim kupolnim natkrovom, na osam drvenih stubova kamenih baza. Karakterizirali su ga izrezbareni drveni kapiteli i plafon neoklasinih estetskih oblika. Inae, kompletna kompozicija ovog natkrova odie stilski zrelim neoklasinim izrazom koji je veoma elegantno estetski dorekao adrvan. Iako od drveta, izvorno je bio polihrom, odnosno drvo je bilo obojeno masnim bojama i sasvim je mogue da su bojom bile oslikane estetske karakteristike bijelog kamena, a kapiteli i stubovi temnijeg kolorita, to je normalno za navedenu epohu i stil. Kako ovaj natkrov neodofjivo podsjea na armantne paviljone ili kioske, dugo se smatralo da je djelo austrougarske obnove, iako je jo Kreevljakovi ustanovio da je njegov kreator Salih ef. Muvekit. Kameni autentini adrvan je u cijelosti promijenjen 1893. kada je napravljen aktuelni od brakog kamena, oktagonalne forme sa 8 esmi i elegantnim rjeenjem od tri krune kade za centralni vodoskok. Na najuzvienijoj kadi je pozlaena kaligrafija sa godinom izgradnje. Inae, radovi koji su izvedeni na Gazi Husrev-begovom kompleksu 1893. godine, odiu superiornijom kreativnou od prethodno izvedenih 1885. na dekoru damije, kada je prebojen Muvekitov kupolni natkrov u hromatizam naizmjenino ukomponirane plave, bijele i crvene boje. Ovako je kompletirana kompozicijska osnova adrvana koja i danas karakterizira harem Begove damije.

Slika 159. Crte adrvana

107

Nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme zabrane okupljanja, demontirane su etiri klupe koje su, izvorno, bile sastavnim dijelom drvenog natkrova. U valu prvih poslijeratnih obnova 1997. godine, bez opravdanih razloga i kao posljedica nestudioznosti i neprisutnosti kulture konzervacije, u potpunosti je zamijenjen drveni natkrov kopijom istog od novog drveta. Ova kopija je prilino kvalitetno izvedena i za razliku od originala hromatizam je postignut umjerenim toniranjem drveta, a pridodate su kaligrafije na plafon. (Ova apsurdna praksa pri obnovama djela od drveta nije novost u Sarajevu. Takoer, Sebilj kao centralni simbol grada, u talasima predolimpijskih obnova je promijenjen kopijom koja je postavljena na uzdignutije postolje i pridodata su kamena korita, a isto je napravljeno i 2006. sa pridodavanjem osvjetljenja na iji koncept oigledno utjeu ilustracije novogodinjih razglednica.) Preostali kameni dio adrvana je pristojno obnovljen 2002. to je izvela firma Neimari" pod vostvom Avde Mulaomerovia, dok je najtei posao ienja zacrnjenih kalkarnih inkrostacija izveo Dino Zili, a premontiranje pomjerenih kamenih blokova Zuhdija Omerbegovi i drugi. Problem svih adrvana je to su rezerva vode, pa se svo korijenje okolne vegetacije provlai kroz same pore i spojeve kamena u nastojanju da dou do vode u sunim periodima i tako svojim rastom pomjere ili raspuknu kamene blokove. Stoga je neophodno sistematsko odravanje i periodino saniranje eventualnih naprsnua. Bez obzira na sve, ovaj adrvan ostaje kao haremski dragulj, koji univerzalnim armom mami moderni supersticionizam da bacanjem novia oekuje ostvarenje elja.
Slika 160. Baza u toku ittenja 2002. godine Slika 161. lzgled plafona natkrova adrvana oko 1990. Primjetan ic crveno-plavo-bijeli hromatizam iz 1885.

108

Slika 162. Aktuelni izgled adrvana

109

REZIME
Mnoge ljude je Begova damija dojmila skladnom elegantnou i monumentalnou kojom odie ritam njenih formi. Najee se to pripisuje malom haremu koji onemoguuje posmatranje fronta damije, sa odmjerene udaljenosti, pa se posjetilac, ulaskom u harem, zatekne pred impozantnou sofa, a jo vie ostaje impresioniran enterijerom. Stoga su mnogi pokuali da identificiraju razloge njene fascinantnosti usporedbom mjera i proporcija. Tako je jo Truhelka zakljuio da je dimenzija centralnog prostora enterijera (13m?/13m?) u odnosu 2:1 sa visinom kupole (26m?). Te mjere nisu najpreciznije, jer dimenzija stranica centralnog prostora varira, pa joj je srednja vrijednost 13,35m, a i kupola je nia za l,5m od 26 m. Takav odnos 2:1 je veoma proksimativan i moe vaiti za mnoge potkupolne damije koje, ipak, ne ostavljaju ovakav utisak. Tu nepreciznost kod Truhelke primjeuje jo Redi i otkriva da se harmonija prostorne kompozicije zasniva na jednakostraninom trouglu, koji se dobija povezivanjem visinske take kupole sa krajnjim takama tetima, pa navodi da je to identino sa Atik Ali-painom damijom u Istanbulu. Medutim, bez obzira na ovu uvjetnu identinost, Begova damija je jednoglasno ocijenjena kudikamo kvalitetnijom i harmoninijom.

Slika 163. Begova damija

110

Takoer, trougao, kao forma, se dobija uvijek kada se pravim linijama povezu tri take, pa na svim vieprostornim damijama povezivanjem vrha kupole sa krajevima tetima dobijamo manje-vie jednakostranini trougao. Prema tome, tajna nije ni u trouglu, nego bi moglo biti da neke posebne tajne i nema, jer emocije koje ona budi u ljudskom senzibilitetu nalazimo normalne, s obzirom na stil, nivo i epohu kojoj pripada. Uobiajeno je itati o Begovoj damiji kako formalne hvalospjeve, tako i mnotvo letiminih navoenja u opisu starog Sarajeva. Kao stilsko rjeenje se podvlai "ranoistanbulski" stil o kojem, van balkanskog konteksta, nema traga. Ovaj nominativ, kao stilska klasifikacija, dobro zvui, ali ujedno najvie konfondira poetnu spoznaju o objektu, jer se radi o terminu koji se instalirao u lokalni leksikon. Ovim se izgubilo iz vida da je ona, ustvari, klasina tj. renesansna graevina ranog perioda i tako oznaava vrijeme kada kreativitet Evrope poinju karakterizirati elementi klasike u novim stvaralakim mehanizmima slobodnih rjeenja i inovativnih istraivanja. Upravo je Begova damija veoma rijedak ilustrativan primjer prijelaznog razdoblja evolutivnih renesansnih procesa na Orijentu Evrope, pa u osnovi odie arhainou, dok su mnogi njeni elementi i kompozicijski detalji inovativna, napredna i stilski zrela rjeenja. Stoga, nazvati stil kojem pripada samo prema gradu u kojem se orijentalni klasicizam najvie realizirao, rezultira zbunjujue. U novije vrijeme, uz navedeno stilsko definiranje, esto se spominje mimar Adem Ali kao njen arhitekt, ali u takvim reeninim sklopovima iz kojih proizilazi daje najvea njegova vrijednost to to je Perzijanac. Meutim, ako je mimar Sinan opeprihvaen kao Mikelanelo Orijenta, onda treba znati da kad govorimo o Ademu, onda govorimo o jednom npr. Donatelu Orijenta. Pa ako rani period orijentalnog klasicizma oznaavamo djelima mimara Hajrudina, visoki klasicizam mimar Sinanovim, onda prijelazni period izmeu ovih, svakako, oznaavaju kreacije mimara Adema. Njih trojica jesu bili glavni, ali nikako jedini protagonisti ovako epohalnog stila, pa stoga djeluje neobjektivno sva vrijedna dostigua, i autohtonu egzistenciju renesansnih procesa na Orijentu, pripisati Sinanovom nedvojbenom genijalitetu i time zasjeniti mnoge kreativne linosti. Takoer, lahko promakne iz vida da su mnogi kreatori te dobi bili multidisciplinarni i da izmeu nauke i umjetnosti skoro da nije postojala razlika. Prema tome, ako bolje pogledamo u personalitet nekog od mimara, sasvim sigurno, moemo pronai slikara, astrologa, pjesnika, alhemiara itd. Bez obzira na to, sve mimare smatramo iskljuivo arhitektima i svi drugi aspekti, a posebno onaj likovni, kojim su oni tretirali finalnu estetiku svojih djela, ostaju nepoznati i skoro u potpunosti neistraeni. Tako u itavom Istanbulu ne moete pronai damiju koja ima autentinu polihromiju zidnih mukarnasa, te, po tome pitanju, Begova damija sada prednjai. Moe iznenaditi saznanje da se renesansa odigrala i na Orijentu i to u okrilju osmanske dinastije, koja je razvojem tradicije vakufa instalirala sistem mecena, dajui posao mnogim majstorima raznih umjetnosti. Tako je renesansni proces prepoznatljiv ve na djelima iz XV stoljea. Za vrijeme XVI stoljea doivljava svoj vrhunac, a u XVII stoljeu prezentira barokne

111

karakteristike. Meutim, kontinuirano i dugotrajno slabljenje Osmanlija odraava se i na umjetniko stvaralatvo, koje pod inercijom konstantnog jenjavanja, nastavlja da se izraava u neoklasicizmu, pa ak jednim dijelom u Istanbulu posljednjim dakom prati liberti, da bi izgubilo korak i minulo sa modernim vremenima. Kako kultura konzervacije i restauracije jo nije dovoljno zaivjela na Istoku, tako jo uvijek nemamo dovoljno prezentacija koje tretiraju autentine primjere, ijim istraivanjem bi mogli saznati vie o originalnosti orijentalnog likovnog izraavanja u talasima famoznih stilova. Po dosad istraenom, slikarstvo orijentalnog klasicizma je karakterizirao umjeren spektar boja, staloen potez kista i kristalno jasna kompozicija geometrijskog i ritmikog organiziranja klasinih floralnih stilizacija. Iako, naizgled, prevashodno ornamentalno, paljivijom analizom, iza paravana lijepog, proeto je matematiki studioznim spletovima apsolutne harmonije i duhovne simbolike. Barok se, takoer, autohtono izrazio komponiranjem tzv. medaljona koji uokviruju klasine spletove. Van uokvirenja, kompozicije su leprave, a motivi sve manje stilizirani i sve vie rafiguriraju prirodne cvjetove. Kolorit poinje da karakterizira upotreba prvo samo jedne, a zatim i kombinacije ezaltirajuih ivih boja. Sve je kao u pokretu, a tome doprinosi i izvedba nonalantnim potezima kista. Na likovnim djelima iz neoklasicizma primjetno je da umjetnici Orijenta frekventiraju vile i dvorove na zapadu Evrope, pa u dijelovima svojih kompozicija interpretiraju arhitektonske motive sa baroknih vila i parkova. Sve su ee pojave i grotesknih vonih aranmana, slikanih mermera i zlatnih obruba. Kompozicija postaje statina, a koloritom kvantitativno dominira samo jedna boja. Takoer se sve vie primjenjuje sjena, a sve manje linearno iscrtavanje, a to je i vrijeme kada se oko i na mihrabima slikaju teatralni zastori. Mada ga karakterizira standardizacija, u nekim je sluajevima zainjen neizbjenim orijentalnim arhaizmom, pa odie neobinim kreativitetom. Sarajevo je centar najzapadnije zone osmanske teritorije i kao takvog su ga zapljusnuli svi ovi umjetniki talasi. Meutim, kroz ove izraze se proima jedan lokalni jezik i interpretacija koja karakterizira teritoriju Bosne i Hercegovine. To je jednostavan likovni izraz brdsko-planinskog podruja, koje je svojom gortakom, iskrenom prirodom, zainjavalo sve stilove, ponekad egzibirajui potpuno autohtonu interpretaciju. Pod ovim ne podrazumijevamo samo normalnu prirodnu postepenost prijelaznih perioda, iz kojih nalazimo islamske niane sa antropomorfnim i zoomorfnim motivima, razliite bosanske srednjovjekovne motive floralnih stilizacija ili ak astra na ornamentima damija. Ta posebnost lokalnog ukusa je najprepoznatljivija na stilizacijama stabala tj. raznog drvea koje je, kao motiv, karakteriziralo skoro sve damije XVI i XVII stoljea, a u Hercegovini se interpretiralo sa kontinuitetom, sve do potpunog jenjavanja u modernim vremenima. Nije samo po sebi slikanje stabla taj lokalni originalitet, jer je ono prisutno u razliitim krajevima, kulturama i epohama. Kao likovni motiv i arhaian simbol istie se jo u umjetnikom izrazu u srednjovjekovnoj Bosni, a prisutan je i kod Osmanlija. Ustvari, veoma je autohton nain na koji su slikana ta stabla, a zanimljiva je njegova lokalna masovna primjena i metamorfoza u razliitim stilskim epohama. Ovaj likovni motiv u svojoj jednostavnosti

112

protkan je estetskom profinjenou i simbolikom, pa iznenauje koliko je ornamentalno efektan i univerzalno dopadljiv. Sprovedena analiza se ne oslanja samo na skromne ostatke u Travniku, Mostaru, Stocu itd. nego i na potvrde koje nailazimo na starim crteima sarajevskih damija, a i dosadanja sondana ispitivanja su samo potvrdila prisustvo ovog motiva kao na primjeru ekrijine damije. Naalost, tokom stoljea, a posebno u posljednjih petnaest godina, originaliteti su tragino erozirali, pa je ostalo malo objekata sa kojih bi mogli bolje upoznati ovaj autohtoni likovni izraz Bosne i Hercegovine.

Slika 164. Tabaki mesdid u Sarajevu iz 1591. g. sa prikazom stabala od kojih razaznajemo empres i palmu sa datulama, a tu su jo dva stabla koja su slina prikazima jela i borova

113

Slika 165. lsabegovia damija, Sarajevo, sa prikazom stabala na sofama. Crte, kraj XIX st.

Slika 166. Kronja ljive oko 1725. g. u enterijeru Uzinovike damije u Stocu (originalni fragment rekuperiran i konzerviran 2004. godine) - ovaj fragment je veoma slian pronaenom u ekrijinoj damiji koji nije dokumentiran

Slika 167. (lijevo) Palma sa plodovima datula u saksiji Slika 168. (desno) empres u cvatu. Ovi i drugi primjerci koji su bili meu najspektakularnijim u BiH, ovako su izgledali neposredno prije nego su banalno ponovljeni bojom u posljednjoj obnovi. Tako danas na zidovima Karaoz-begove i Koskin-paine damije u Mostaru imamo primitivne surogate ovih originala.

114

Slika 169. alosna vrba (lijevo), smokva sa plodovima (desno), Karadoz-begova damija Mostar 2002.

Dakle, sasvim je mogue da su izvorno i dekor Begove damije, u prvoj zoni zidova, karakterizirala upravo stilizirana stabla. Od izvornog, na njoj jo uvijek postoji jedan astro motiv u sreditu kompozicije mukarnasa istonog pandatifa zida kible. Sa suprotne strane, na istom mjestu u sreditu mukarnasa zapadnog pandatifa kible, je cvijetni motiv u identinom krunom obliku i, takoer, u reljefu. Evidentna je analogija sa motivima koje nalazimo na stecima. Od likovnih, slikanih autentinosti, jedino su dekor na krovu kule minbera i epigram na portalu, neprikosnoveni originali. Mukarnasi kible su originalni skulpturalnom formom, dok je njihova rekonstruirana polihromija kompozicijskim konceptom autentina, a definitivnost ovog kolorita dala im je obnova iz 1754./55. Ovo je pouzdano, s obzirom da smo za vrijeme analize fragmenata, na osnovu kojih je realizirana rekonstrukcija, identificirali vie slojeva tj. nekoliko premaza kojima je ovaj kolorit prilino vjerno ponovljen.

115

Slika 170. Astro motiv Begove damije (lijevo), astro motiv sa steka (desno)

Otvori donjih prozora u enterijeru su, po svemu sudei, zavravali polusfernim svodovima nia akutnog luka, kao to je uobiajeno na orijentalnim objektima. Nismo pouzdano indentificirali koja od obnova je zatvorila svodove i napravila nesrazmjerne stepenaste udubine iznad prozora, mada bi to mogla biti prva opsena iz 1755. Inae, gornje prozore damija karakteriu tranzeni u ije otvore je ugraeno staklo. Pozicionirani su prema spoljanjosti debelih zidova dok bi unutranjost esto ornamentirali vitrai. Kako je puhano staklo u to vrijeme bilo lake praviti u obliku diskova, tako su i najuestaliji otvori na tranzenima kruni. Velike staklene plohe su bile zahtjevnije za proizvodnju, a i lahko se lome, pa ih nalazimo samo na donjim prozorima. Stoga, gornje nivoe karakteriu fiksna vitrana rjeenja u olovnim profilacijama sa metalnim okvirom ili samo kameni tranzeni sa ugraenim staklom. Meutim, tranzeni su najlomljiviji kao element objekta jer su u pitanju ipkasti prorezi u tanjim ploama pjeara. Stoga su originalni primjeri koji su opstali tokom burnih stoljea veoma rijetki, a na sarajevskim damijama gotovo da ih nema. Postojea solucija na prozorima Begove damije datira iz 1885. i nema nekakve veze sa izvornim aspektom. Prozorska okna sa staklom su postavljena na enterijer zidova dok je sa spoljanje strane montirana metalna mrea koja spreava golubove da przne prozorska okna. Dodamo li ovome da su dna prozora radi vode zakoena prema eksterijeru, sve djeluje nepotrebno iskomplicirano i estetski naizvrat okrenuto. Ovo zbunjuje, jer u osnovi oko ovog pitanja nema neke velike problematike, dovoljno je pogledati prozore na damijama diljem osmanske teritorije, da bi se iznalo jedno neutralno ali prikladno rjeenje. U svakom sluaju, nema nikakve dvojbe da je Begova damija nekad imala tranzene pa ak i vitrae. Po obiaju, kibla je bila najukraenija zona, pa bi se reklo da su na njoj bili neto posebniji prorezi na tranzenima

116

poput zvjezdastih na ogradi minbera, a i vrlo je mogue da je bila ukraena i vitraima, poput onih koje moemo vidjeti na etnografskoj ekspoziciji Zemaljskog muzeja, a potjeu sa bogatih kua osmanskog perioda. Ovo potkrepljuje i injenica da sunce direktno obasjava te otvore, pa udara u oi, a tranzeni i vitrai su opeprisutni, na damijama te dobi i stila. Njima se obino kontrolirao intenzitet svjetlosti koja je prolazila kroz ipkaste proreze. Njihov ornamentalni estetski doprinos je nemjerljiv, jer oni, pored toga to su diskretan i elegantan element eksterijera, razbijanjem i filtriranjem svjetlosti u zrake, djeluju na ukupnu estetiku enterijera, dajui joj magian arm deneta. Ne znamo koji su slikani motivi karakterizirali kupolu, pandatife i lukove. Po svemu sudei, to slikarstvo nije mnogo odskakalo koloritom i stilskom interpretacijom od dekora krova kule minbera. Ovaj dekor nije pokrivao velike povrine i bio je umjeren, kompoziciono organiziran, koncentriran samo na pojedinim zonama navedenih arhitektonskih formi. Tragovi slikarstva iz ovog perioda, kako nam rezultira, na zidovima Begove damije nisu nikad pronaeni. Pored ovoga, toplo siva podloga je dominirala prostranim povrinama njenih zidova. Ovakvu podlogu obino nalazimo kao izvorni tonalitet zidova, a posljedica je dodavanja pepela u kre. Naime, da se kre ne bi brisao sa zidova, prije razmuivanja gaenog masnog krea, u vodu bi se razmutio pepeo, pa tek nakon to bi se otkiselio, tom vodom bi se razrijedio kre kojim su bojeni zidovi. Ovo uzrokuje hemijsku reakciju cementifikacije krea, pa je isti stabilan na zidu i karakterizira ga sivi ton, za razliku od snijenobijele prirodne boje. Jedini originaliteti koji postoje, a ne mogu se vidjeti, pored navedenog stilobata mahvila, su jo baze i kapiteli polustubova u enterijeru. Baze su potopljene u pod, a kapiteli premalterisani ve stoljeima.

Slika 171.Kapitel polustuba sa zakoenjem

Slika 172. Stopa ili baza polustuba

117

U osnovi je malo tragova estetske autentinosti Begove damije, tako da mnogi zakljuci proizilaze iz analize stila, epohe, podneblja, malobrojnih tragova identificiranih na skoro sluajnim fotografijama kao i dokumentaciji posljednjih konzervatorskih intervenata. Veliko stradanje je nepovratno unitilo najvei procenat njene likovne i arhitektonske autentinosti. Meutim, spoznaja je nezaustavljiv proces, za koji je ponekad dovoljno samo malo preciznije osmatranje i povezivanje. Tako smo mnogo puta proli stepenitem kojim se kroz zid izlazi na kube, a da nismo primijetili jedan komad arhitrava ugraen u ugao. To je, nedvojbeno, naknadno ugraen kamen koji je tu postavljen da bi se popravio, inae najslabaniji, oak damije koji i danas prezentira pukotine i zahtijeva periodine popravke.

Slika 173. i slika 174. Kamena ploa obraene profilacije identificirana je u uglu servisnog stepenita. Po obliku profilacije, predispozicijama za metalne poveze, primjeni orijentalnih jedinica mjere i nainu obrade, u pitanju je komad arhitrava orijentalnog klasicizma. Vjerovatno se radi o gornjem profiliranom rubu nekadanjeg autentinog haremskog zida, koji je ugraen u oak damije, pri prvoj obnovi polovinom XVIII stoljea.

118

Na osnovu ovih i mnogih drugih detalja i injenica, proizilazi daje Begova damija kompletna, zajedno sa cjelovitim kulliye, bila, do u detalj, rafinirana i stilski ista kompozicija. Od obnove iz 1774./75. godine imamo sondu na kupoli zapadne tetime na kojoj vidimo slikani lanac i poetak jednog medaljona. Takoer, imamo i pojedine fragmente na zapadnoj strani minbera i portalu. Smatramo da je ovo oslikavanje ponovilo polihromiju mukarnasa i unijelo novine, posebno u vijenac kible. Tako isti odiu estetikom koju je ostvarila ova obnova zajedno sa rekonstruiranim medaljonima. Takoer, vrata minbera i kanati pripadaju ovom interventu. Iz neoklasinog obnavljanja ostaje na objektu samo oblik drvenarije, tj. ograde na galeriji tambura i pozadinskim separeima kao i osnova urseva. Eventualna rekonstrukcija kolorita ove drvenarije pripada budunosti. Pored ovog, u prvom poetnom redu mukarnasa mihraba, oko kaligrafija, konzervirani su motivi ovog likovnog dekora. Od obnove iz 1885. godine pored plavih povrina na portalu, ostaje u enterijeru portalni oblik koji je pridodao Hans N. sa drvenom krunom, na ijoj sredini se nalazi kaligrafija na kojoj pie maallah. Zanimljivo je da oko ove krune kaligrafije stoje zrake poput onih na baroknim oreolima. Ova kruna je konzervirana i ostavljena da svjedoi o ovoj obnovi zajedno sa ouvanim dijelovima tog dekora na portalu. Ovo poetino naglaavanje izlaza portalnom formom, kompozicijski se gura sa mahvilom, ali ipak odie posebnim armom pa, kao pridodat element, obogauje enterijer. Sve potkupolne damije Sarajeva su izgraene u vremenu ranog i visokog orijentalnog klasicizma, pa kako je izgradnja novih stala, samo su postojee obnavljane u duhu nadolazeih stilova. Dolaskom Austro-Ugarske na vlast, Sarajevo dobija osnove zapadno-evropskog grada. Uz mnoge pozitivnosti koje su se desile kasnije, prvobitno je to znailo i masovnu pojavu onog to obino nazivamo kiem, posebo na orijentalnim objektima. Zanimljivo je da taj ukus i danas prilino influir aktuelne obnove. Novo slikarstvo na Begovoj damiji nije rekonstruktivno ni po primijenjenim ornamentima, kao ni po stilskoj izvedbi. Ono je odraz tadanjeg maksimuma svih uesnika i posljedica kompromisa u ekvilibritetu razliitih vienja. Ono to smatramo zadovoljavajuim rezultatom ovog slikarstva je svakako to da je izbjegnut ki koji se rizikovao. Vidno ukraavanje neeg to je samo po sebi lijepo, esto je odraz formalne naivnosti koja proizilazi iz vizuelne memorije podsvijesti, zaraene ilustracijama slikovnica, famoznih bajki za djecu. Stoga, da se ne bi falsificirala autentinost, kompozicija je bazirana na kaligrafijama, a sve je izvedeno savremeno isto i nenametljivo. Na Begovoj damiji ostaje jo mnogo toga da se istrai, spozna i precizira, posebno kad se radi o njenom eksterijeru. Silom prolaznosti, Begova damija e opet biti obnavljana, a bogaenje spoznaje se deava kao prirodna posljedica kulturalnih procesa u blagostanju.

119

Ona je, bez sumnje, izvorno sva bila na nivou svojih originaliteta, ali mnoge promjene su kroz stoljea postojanja uinile to da ona danas istovremeno djeluje kao nita posebno, mediokritetno i provincijalno, kao i velianstveno, prelijepo i vrhunsko. Bez obzira na sve promjene, ona nikad nije izgubila svoju osebujnost i ne postoji nigdje vie osim tamo gdje su je neimari podigli, a mi je naslijedili prije skoro pola milenija. Jedan objekat kulturno-historijskog naslijea najefikasnije titi kultura onih kojima pripada, a moral iste jasno se reflektira u tome kako se uva i obnavlja to naslijee.

Uesnici u konzervaciji i restauraciji estetskih originaliteta Begove damije i turbeta

Struni tim: Nihad engi i Eliza Stefanini Struni saradnik: orijentalista i kaligraf Hazim Numanagi Suradnici i asistenti: Admir uni, Anita Kolari, Dina Abazovi, Jasmina Topagi, Lejla Porobi, Cristina Pifer, Eldar Resi, Selma Imirevi, Meliha Rifatbegovi, Mina Plani, Vildan Mulagi, Eldin i Nina...

A * Abdesthana - od per. abdest, (ab-voda, dest-ruka) lat. ablutinem od ablere - "prati" "purificirati" i han "kua"; servisna prostorija za obavljanje purifikacijskog rituala uz mesdid * Arhaino - arhaizam od lat. archicu(m) i gr. archaiks, antino, veoma staro, prvi, izvorni ili najstariji oblik; tendencija u umjetnosti koja naginje povratku prema izvornom, prvobitnom, primitivnom... * Atik - osloboen, slobodan, plemenit, ist, bistar, nestalan, nepostojan, svadljiv * Atribucija, atribuiranje - od. lat. attribuere; pripisati, prepoznati kao ... djelo neke linosti

LEKSIKON

B * Barok - fr. baroque, (nastaje od panskog barrueco i portugalskog barroco) inicijalno termin koji oznaava biser neregularne forme, potom termin koriten od teoretiara umjetnosti sa negativnom konotacijom sve do 1888. kada H. Wiffin pod ovim terminom oznaava promjene nastale u italijanskoj arhitekturi nakon renesanse; kod modernih analitiara oznaava manifestacije u kulturi u hronoloki varijabilnom terminu koji poinje drugom polovinom XVI st. i traje sve do neoklasicizma. * Baza - fundament; osnova, temelj, donji dio stuba na koju se oslanja fusto ili stablo, tzv. stopa stuba, donji dio zida u tlu na koji se oslanja graevina, osnova objekta, kompozicije, strukture * Beg - prenosna plemika titula koja se pridodaje imenu i oznaava pripadnitvo gospodi tj. vlasteli, vladarima (gospodarima); beg, bey - gospodin * Bevvabe - ar. portal - glavni ulaz, vrata tur. tadkapi ili kaapija (v. portal)

C * Car - od ant. Tssar "imperator" lat. cesar' cezar"; imperijalna titula, naziv za imperatora kod slavenskih populacija koriten i kao naziv za sultana (otuda Istanbul - Carigrad, Careva damija itd.)

* ekrija - tur. zanatlija koji pravi ekrke; drveni mlinski tokovi koje pokree voda, toak za vaenje kante iz bunara, drvena klepetaljka koja se okree u ruci u navijakom izrazu sree

120

 *urs - ar. kursijj -stolica, stolac, prijesto, pijedestal, znanost, nauka, uenjaci, naunici, uzvieno mjesto za sjedenje predavaa - propovjednika, stolica, prijesto, uzvieno mjesto na vertikali, (ponekad alternativa za minber)

D * Darusifhan od darussihha - bolnica i han "kua"; naziv za kuu zdravlja, duevnu bolnicu ponekad opremljenu hamamom u kojem su pored kupke i masiranja terapijski djelovali dervii duhovnom muzikom i ritualima (duhovno ljeilite) * Dervi - per. neovisan predani sljedbenik sufizma, pripadnik ili praktikant jednog tarikata npr. kadirijskog od Abdul Kadira Gajlania ili mevlevijskog od Mevlane Dellaludina Rumija itd.; pseudonim aik od ar. ak - ljubav, zanesen ljubavlju prema Bogu; (posebno predan, posveen Bogu, skroman, uljudan, strpljiv, human ovjek) * Duomo - lat. domus - boija kua; fr. dome - kupola, naziv za glavnu kupolu katedrale metropola

D * Damija - ar. dami sabiralite, islamski objekat za ugodno, zajedniko "socijalno" obavljanje vakat namaza ili dnevnih molitvi; mesdid tj. mjesto gdje se ini sedda, molitveni prostor opremljen za obavljanje dume i vaza, odnosno glavne sedmine molitve i propovijedi; proizilazi iz islamske obaveze da petkom i za Bajram muslimani uestvuju u zajednikoj molitvi dok sve druge vakat namaze mogu obavljati individualno; tako je mesdid iskonski naziv za svako mjesto molitve uope, a damijama se nazivaju mesdidi koji imaju minber i munaru; podizane kao glavni dio kulliya ili odvojene graevinske jedinice sa haremom kao filantropska zadubina jednog lica po kojem se imenuje; neke damije su kroz vijekove izgubile izvorno ime po pokrovitelju pa danas nose naziv prema lokaciji npr. Brdo damija, arijska damija itd.

E * Egzaktno - od lat. exdktu(m); 1. Izvedeno sa preciznou i bez greke 2. Neprikosnoveno tano, 3. Tana potvrda istine i si. * Epigram - od gr.-lat. epigrdmma; (epska grafika ili zapis epa) kratka poetska kompozicija inspirisana jednim motivom, u tradiciji st. Grke, st. Rimljana i islamskih dinastija, natpisi

122

na objektima koji opjevavaju djelo i donatora itd. natpisi na nadgrobnim spomenicima navedenih kultura; epigrafika - disciplina koja istrauje umjetnost komponiranja epigrama kroz historiju * Etika - od lat. ethica(m), gr. ethike i ethos - dio filozofije koji se bavi problemima i vrijednostima koji su u vezi sa ljudskim ponaanjem: (odreenja odnosa izmeu dobra i zla); normativna etika, opisna etika itd. (pisana i nepisana pravila i odrednice npr. ponaanja); Skup normativa kojih se pridrava individua ili zajednica (npr. moja etika, profesionalna etika, vjerska etika itd.)

F * Fluvijalan - od hx.fluvius "rijeka"; npr. fluvijalan kamen obraen vodom oble forme ili fluvijalni pijesak "rijeni pijesak" oblih zrna esto razliite granulacije * Fulkro - lat. fulcru(m) od fucire - podrati, poduprijeti. 1. Centralni tj. glavni dio jedne kompozicije, teorije, diskusije itd. 2. U mehanici taka oslonca poluge 3. U botanici organ kojim se neke biljke hvataju za oslonac * Fusto - od lat. fiiste{m), stablo, vertikalna osnova drveta koja vodi od korijenja do kronje, dio stuba od baze do kapitela; vertikalno tijelo koje vodi od baze do krova tornjeva ili u sluaju munare do erefeta

G * Gazija - ar. gazin, osvaja, ratnik, doslovno oznaava uesnika u "svetom ratu" proklamovanom od sultana; pobjedonosnog ratnika, heroja, junaka; proizilazi od gaza "sveti rat" osmanskih sultana, uporedivo sa dihad; naziv gazija kada prethodi imenu oznaava nosioca poasne viteke titule najvieg nivoa koja se dobijala samo za izuzetno izraenu hrabrost i vjetinu u ratovima

H * Hadis - sve to je rekao, uradio ili utnjom odobrio Poslanik, a ostaje zabiljeeno od njegove familije, prisnih pratilaca, svjedoka koji tako prenose epizode njegovog uenja, pouavanja i linog primjera * Hadis o dobrim djelima - kada ovjek premine prestaje vanost od svakog njegovog djela osim u tri sluaja: trajnog dobroinstva (graevine za ope dobro za koju je organizovano samofinansiranje i osigurana egzistencija npr. vakuf), zabiljeene znanosti kojom se ljudi i zajednice koriste (znanstvena knjiga) i dobrog djeteta koje se za njega moli (odgoj djeteta)
123

* Hadija ili hadi kao pridodatak koji prethodi imenu, naziv ili zvanje za osobu koja je obavila hodoasno putovanje u Mekku i ceremonije koje to podrazumijeva, linost koja je realizovala duhovno i materijalno najkompleksniji islamski art (vidi art) * Halvat - ar. samoa, usamljenost, povuenost, usamljeno mjesto, pustinjakovo prebivalite; * Hajr - ar. dobro djelo, objekat opeg dobra; kao rezultat filantropskog, dobroinskog, plemenitog djelovanja * Hanikjah per. naziv - tur. tekija; ar. zawiya - objekat za dervie, njihov boravak, ceremonije i studije (vidi tekija) * Harem - sveto, nepovredivo; haremluk (svetinja, sveto podruje) - "zabranjeno za nepristojnost"; zatieno od neprikladnog; ograeno (zatieno) intimno dvorite u kojem vae pravila kue; u sklopu damije takoer molitveni prostor, u sklopu stambenog objekta dvorite samo za intimu ue porodice, u sklopu individue lina skrivena intima; uporedivo sa "privacy" * Hatula - tur. armaturna drvena greda ugraena u zid koja najee stabilizira odnos vertikale i horizontale (ponekad samo horizontale) u konstrukciji graevinskih objekata * Hidra - naziv za dogaaj Poslanikove emigracije iz Mekke, u tada zvani Yathrib koji e postati Medina (Medinat al-Nebi) "Poslanikov grad". Vremenski odgovara 16. julu 622. po novoj eri. Halifa Omer I uveo je hidru kao poetak muslimanskog kalendara i tako ona oznaava poetak Islamske epohe od koje se odbrojavaju lunarne godine * Hipoteza, hipotetino - od gr. hypoteinousa kom. hipo "ispod" tezi "teza" stav, pretpostavka, najvjerovatnije, korespondentna mogunost, (po svemu sudei) * Hromatizam - od gr. chrdmo "boja", kolorit, karakteristika jedne ili vie boja, monohromo 'jednobojno', polihromo 'viebojno' * Hronogram - od gr. chronos - vrijeme i grafika ili zapis vremena; tur. tarih - datum skriven u brojanoj vrijednosti rimskih slova ili arapskih harfova (ebdeta), esto kao sastavni dio zadnjeg stiha epigrama I * Imaret - graevina, zadubina - naziv za javnu zajedniku kuhinju vakufa za uposlenike, uenike, dervie i takoer za siromane, uboge, unesreene stanovnike i putnike

K * Kalota - od gr. kalos "lijepo" fr. calotte u arhitekturi obli polusferni oblik "horizont", gabarit kupole npr. plitka kalota, duboka kalota; u anatomiji skup kostiju koji formiraju gornji dio lobanje kalotakranika * Kapitel - lat. capitellu(m) it. capo "glava"; vrh, gornji dio glava stuba

* Kasaba - ar. trstika, cijev, sviraljka, flauta, glavni gradi, naziv u osmanskoj terminologiji koji se odnosi na malo naselje gradskog tipa koje ima odreen broj zanatlija i trgovaca, damiju, mekteb i han pa potpada pod poreske olakice rezervisane za gradske sredine i ini administrativni centar manje regije "kadiluka" ili "nanije" * Kibla - ar. strana orijentisanja pri islamskoj molitvi, orijentativna strana svijeta koja pokazuje pravac prema Kabi u Mekki; u damijama zid sa mihrabom i minberom orijentisan prema Kabi * Klamfa - metalna spojnica od kovanog gvozda picastih savijenih krajeva za drvene grede, leptirasto irih nazubljenih krajeva u vie oblika za spajanje kamenih blokova * Klasicizam - kreativni evolutivni proces u nauci i stil umjetnosti koji otpoinje krajem XIV st. i do kraja XVI st. obuhvata kompletnu Evropu; zasniva se na analizi djela literature, likovnih umjetnosti i nauke st. grke i rimske civilizacije tj. klasike; popularno nazvan renesansom, obiljeava eru procvata nauke i kulture a posebno se prepoznaje u umjetnosti * Kontrapost, kontrafort - od lat. contra i post "mjesto" ili forte "snaga"; podupira, ojaiva; u arhitekturi zadebljanja, ispupenja ili luni elementi koji podupiru, ojaavaju centralni brod bazilika ili nosivi tambur kupole; npr. plitki kontrapost, duboki kontrapost, luna... Kulliye ar.sve, cjelokupno, potpuno, kompletno, termin za kompoziciju od vie elemenata; u arhitekturi kompleks raznih graevina podignutih u sklopu jedne zamisli npr. vakufa (arhitektonski kompleks, urbana cjelina od vienamjenskih graevina opeg dobra sa damijom u centru) * Kulturno-historijsko naslijee, kulturna batina, kulturno blago - skup vrijednosti u nekretninama i kretninama koji su proizvedeni od minulih kultura i prethodnih generacija, takoer vrijednosti kreativnih umijea, ope kulturalne vrijednosti socijalnih zajednica, populacija, ovjeanstva i prirode koje se nasljeuju, tite, odravaju i rekuperiraju * Kritika - od gr. kritike - umjetnost prosuivanja ili presuivanja; analiza kojom ocjenjujemo ili vrednujemo jedan rad, studiju, djelo umjetnosti...; sud, recenzija; moe biti pozitivna ali ee se odnosi na negativan komentar. * Konzervacija - od lat. conservatine(m); ouvati, sauvati, zatitom preservirati -(autentinim, izvornim); odravati u uvjetima bez negativnih utjecaja, odrati u odreenom statusu, prirodna tendencija o ouvanju sopstvene egzistencije, tijela, blaga itd. npr. konzervacija hrane za zimnicu, konzervacija predmeta ili objekata briljivim uvanjem i odravanjem; skup aktivnosti koji izuavanjem, praktino i pravno valoriziraju i tite kuturno-historijsko naslijee * Kosmopolitizam - od gr. kosmopolits, kosmo "svijet", polits "graanin", polis "grad"; karakteristika sredine, pravila, doktrine, karaktera... koji prihvata, dozvoljava, omoguava, tolerira egzistenciju i suivot rasnih, vjerskih i nacionalnih razlika.

125

* Kubbe - svod, kupola (vidi kupola) * Kupola - od lat. cupola(m) - upa "bure"; tur.-ar. kubbe- svod, ator, toranj, vrh; u arhitekturi semisferni natkrov objekata, oslanja se na ciklinu ili poligonalnu strukturu tambur, a ponekad u vrhu ima otvor za zenitno osvjetljenje ili tzv. tal. lenterna; termin kalota (kupole) odnosi se na formu ili gabarit (horizont kupole), npr. plitka kupola, duboka kupola, prelomljena ili akutna kupola, bulbeforme ili oblik glavice luka; takoer, kupola moe biti cikline, poligonalne i elipsaste osnove; kupola je naziv za dijelove predmeta npr. kape, ljema...; u politici termin koji oznaava nad-savjet vijea ministara, masonskih i mafijakih organizacija, kod Osmanlija kubbe vezir zvanje za linosti koji su sainjavali posebni dravni savjet sultana; kubbe-niin i kubbe vezir nazivi za linog sultanovog savjetnika i velikog vezira

M * Mahvil - udruenje, drutvo, zborite, sastajalite. Arhitektonski element monumentalnih damija, mahvil je uporediv sa oro - uzvienje ili galerija za grupu pjevaa ili hor. U osnovi se radi o uzvienoj platformi ili galeriji sa koje se asistira molitveni proces u sakralnim objektima. U damijama je namijenjen za mujezine i obino se nalazi preko puta kible, a u ogromnim damijama ponekad je smjeten na kiblu sa druge strane mihraba suprotno od minbera. Sa mahvila mujezini asistiraju neophodnu sinhronizaciju pri zajednikom molitvenom ritualu. Arh. element damije za koji je rasprostranjen i naziv 'musandara', meutim, identino se nazivaju: drvene verande, drvene pregrade i ormari orijentalnih kua, hamama itd. stoga se musandara vie odnosi na drvene pregradne odjele ili galerije malih damija nego na namjenski mahvil. * Mastodontian - od gr. masto-odontos, krupan molarni zub; u arhitekturi oblici, forme, elementi koji su ili tako djeluju masivni, krupni, ogromni, gigantni ponekad nezgrapni, npr. u geografiji mastodontine planine i masivi, u zoologiji slon je mastodontina ivotinja * Medresa - od ar. derese - uiti, mjesto uenja, islamska via kolska ustanova esto internatskog tipa "koled"; podizane u sklopu vakufa * Mekteb - od ar. mektub "pismo"; mjesto gdje se pie, kolska ustanova islamskog osnovnog obrazovanja; podizani u sklopu vakufa * Mihrab - proelje, fasada; najbolje, odvojeno mjesto; nia u istaknutoj paralelopipednoj formi na sreditu kible damija kao fulkro mesdida koja kao da obiljeava mjesto odakle je Poslanik predvodio prve molitve, ponekad podsjea na peinsku niu radi mukarnasa, a najee je simboliki doivljen kao prolaz ili vrata (portal) izmeu "ovog" i "onog" svijeta (dunjaluka i ahireta)

* Mimar - ar. mi'mar - graditelj, zvanje, titula glavnog arhitekte na dvoru osmanske dinastije koje se pridodaje imenu; odnosi se na glavnog kreatora odgovornog za projektovanje i izgradnju zadubina sultana i drugih velikodostojnika; uporedivo sa 'majstro' * Minber - ar. minber lat. pulpitum, propovjedaonica, uzvieno mjesto za propovjednika; u damijama nalazi se desno od mihraba i po svom konceptu je jednoosobno stepenite koje vodi na natkriveno uzvieno mjesto. Na poasnom, odnosno najuzvienijem mjestu, na rahlama stoji otvoren Kuran, a sa niih nivoa stepenita, petkom u sklopu dume, te za oba Bajrama, dri se vaz. * Mukarnas od ar. mohar'nas, dvostrean sloen krov, kurnas planinska izboina, nakostrijeen; prostorna geometrijska skulpturalna forma specifina inovacija islamske umjetnosti; dekorativno snaan i prilagodljiv element tipian za islamsku arhitekturu * Mudeliti - ar. dild "koa", koni povez, knjigovesci, zanatlije koji su ukoriavali i uvezivali knjige * Musafirhana - od musafir "gost", mustafir "putnik namjernik" i han "kua", "boravite" "prenoite"; smjetaj za goste vakufa, siromane putnike i beskunike sa kapacitetom druge pomoi (u sklopu vakufa besplatan sa obrocima za tri dana); ponekad se u vakufskoj musafirhani siromasima dijelila odjea i obua; podizani u sklopu vakufa * Mutevelija - (iz ar. od muteveli, zaduen, obavezan, odgovoran) zvanje upravnika, upravitelja, direktora vakufa (odgovorni za organizaciju, finansijsko voenje i djelovanje filantropske zadubine), onaj koji brine o ispravnom provoenju vakufname u praksi

N * Nekropola - od gr. nekrdpolis kom. nekrds "preminuli", "mejt", "mrtvac" i polis "grad" (grad mrtvih) naziv za stara, prehrianska i heretika groblja * Neoklasicizam - stil u umjetnosti, na pragu XVIII i XIX stoljea; savremen sa razvojem arheologije, iluminizma itd. za razliku od uzburkanog baroka pretendira ponovo proponirati modele harmonije i elegantne kompozicije tada smatrane svojstvenim samo antikim stilovima klasike i klasicizma; u postkasnom retardnom razdoblju stil koji za klasiku uzima razliite stilove i umjetnike izraze koje reinterpretira u novom (svom) maniru * Nukleus - lat. nukleu(m) nocciolo - "orah" ili tvrdo sjeme; 1. Centralni element (konstitutivni, zaetni) oko kojeg se razvija jedan grad, pria, ideologija itd. 2. U fizici centralni dio atoma. 3. U geologiji centar unutranjosti zemaljskog globusa itd.

127

P *Pandatif- tal. pennacchi ili trombe (trube); arh. element; sferni trougao, trougaona izvijena forma u enterijeru koja spaja kruni tambur sa kvadratom kubusa Poklisar - gr. apokrisiarios diplomatski predstavnik visokog ranga, kraljev politiki izaslanik, prenosnik povjerljivih dopisa * Portal - tal. porta "vrata", ar. bevvabe i tur. tadkapi "glavna vrata" U arhitekturi znai: pravougaona, izboena, naglaena, ukraena struktura glavnog ulaza * Potentan - od lat. potente(m), moan, energian, snaan; element, oblik, karakteristika koja odie energijom npr. onaj koji ima mo, moan izgled, moan izraz, moan glas... * Pseudo - gr. pseudos, 'lano', falsifikatno; kao dodatak terminima oznaava neto to ima povrinske analogije, prividnu estetsku slinost, u negativnom kontekstu oznaava neto to je puno lanih vrijednosti; za austrougarsku arhitekturu u drugoj polovini XIX stoljea generalni naziv "pseudoklasicizmi"...

R * Ranoistanbulski stil- lokalna stilska klasifikacija koja se odnosi na djela ranog osmanskog kalasicizma od kojih su neka najreprezentativnija djela u Istanbulu; ranorenesansnu arhitekturu na istoku Evrope * Renesansa- od lat. renasci 'ponovno roenje', preporod'; popularni naziv za klasicizam (vidi klasicizam) * Restauracija- od lat. restaurare = renovirati, revitalizirati, estetski dorei popraviti, rekonstruisati dijelove koji nedostaju, vratiti u prvobitno izvorno stanje, zdrav izgled: djelo umjetnosti, objekat, tijelo...

S * Sandak - od tur. sancak "zastava", dravna zastava; vea administrativno-teritorijalna jedinica kojom upravlja sandakbeg ili mir-i liva.. Vie sandaka sainjavali su paaluk. * Sandekbeg - vojni i administrativno-politiki upravnik jedne pokrajine (regiona) tj. sandaka kod Osmanlija * Secesija, secesionizam - od lat. secessidne(m), separacija, odvajanje, razdvajanje; termin sa kojim kvalinkujemo stil u umjetnosti koji e nastati krajem XIX st. /Minhen 1892., Be (Vienna) 1897., Berlin 18987; pokret eminentnih umjetnika koji e se nai u suprotnosti sa ustaljenim studijama tadanjih akademija i favorirati stvaranje autonomnih grupa slobodnih rinovatora ukusa i stila, to e oznaiti poetak nastanka savremene umjetnosti; novi stil je nominovan po paviljonu "secesija" 1898. arh. J.M. Olbrich; istodoban (istovjetan) sa
128

Belgijsko-Francuskim art nouveau (nova umjetnost) to postaje drugi naziv za secesiju; liberty je termin nastao po londonskim veleprodajnim magacinima kojih je vlasnik Arthur Lasenby Liberty, prodavali su ukusne predmete i tekstile koji su se dizajnom oslanjali na art nouveau i postali rasprostranjena moda; Jugendstilje jo jedan termin na koji nailazimo kao naziv za njemaku interpretaciju art nouveau a proizilazi od jugend "mladost" naziv asopisa nastao u Minhenu 1896. * Silahdar ili silihdar od ar. silah "oruje" i per. dar "imati" - kod Osmanlija dvorska vojna titula koja prethodi imenu (uporedivo sa inom visokog ranga paradnog generala); doslovno znai onaj koji brine o naoruanju, odnosi se na linog nosioca sultanovog naoruanja, pri ceremonijama paradira prvi sa desne sultanove strane, nosi o desnom ramenu sultanovu sablju. Silahdara na dvoru je bilo vie, a njihov starjeina nazivao se silahdaraga; oznaava linosti najpovjerljivijeg kruga sultanovih ljudi koji su postavljani za namjesnike provincija i nerijetko imenovani velikim vezirima, u bitkama esto prenosioci i izvrioci najpovjerljivijih sultanovih naredbi * Sofe - ar. sa/"red", poredati, kamena klupa hladnjak ili trijem; odignuti natkriveni, portikatni front monumentalne graevine sa stubovima * Sarai - tur. zanatlije koji izrauju razliitu opremu od koe * Sufizam od ar. safi "ist" ar. suf "vuna" i engleskog izgovora sufism, radi dervike odjee i kapa od vune, naziv za doktrinu jedne vrste islamske mistike koja smatra moguim direktan kontakt sa Bogom (ponizno postepeno pribliavanje Bogu, praenjem tarikata tj. precizne doktrine, duhovnog puta, pravca, usmjerenja...), duhovna karakteristika euroazijskih islamskih populacija, stimulisana i veoma omiljena kod sultana Osmanlija Sujoldije - tur. su voda, naziv za graditelje vodovoda i one koji su ih odravali

* adrvan - od per. sad "veselo" i revan "ii", "tei", od izreke veselo tee, jo tumaeno kao rajsko (denetsko) vrelo, uporedivo sa fontanom; ispred mesdida prevashodno namijenjen za abdest * art - ar. stavljanje uslova, uvjet, propis, obaveza, islamski kodeks; osnovnih pet: 1. Prihvatanje jednosti Boga i Muhammedovog izaslanstva, 2. Obavljanje pet dnevnih molitvi "vakat-namaza", 3. Ramazanski post (dnevna materijalna apstinenca i duhovna meditacija tokom mjeseca ramazana), 4. Hodoasno putovanje u Mekku (had) i 5. Sadaka - dobroinsko, filantropsko djelovanje; pomaganje siromanih i unesreenih, injenje djela opeg dobra * eher - pers. grad; u osmanskoj administrativnoj terminologiji vee naselje gradskog tipa sa vie muslimanskih mahala i najmanje etiri damije kao i mektebi, medresu, karavansaraj,

tekije, hamami, nekoliko arija sa veim brojem zanatlija i trgovaca; razvija se iz kasabe i postaje administrativni centar veeg regiona, pokrajine ili ejalet, beglerbegluk ili paaluk * erefet, od erefa ar. "ograda", "balkon", "loa", "tarasa", - cilindrini balkoni na munari za mujezina; ograena eksterijerna galerija na munari

T * Tambur - od pers. tabir i ar. tambur, naziv muzikog instrumenta, bubnja, doboa; u arhitekturi kruna ili poliugaona prstenasta forma koja nosi kupolu i prenosi teinu kupole na kubus, esto sa prozorima i kontrapostima * Tekija per. veliki ator, svratiste, utoite, naziv objekta za dervie, ar. zavija, per. hanikdh; objekat, arh. kompleks ili urbana cjelina rezervisana za dervie sa molitvenim prostorom (mesdid), uionicom, boravinim prostorijama, kuhinjom tipa imaret tj. humanitarnog karaktera itd.; (uporedivo sa samostanom ili manastirom); esto u misionarskoj humanitarnoj ulozi sa populacijom, arhaian oblik visoke obrazovne ustanove, bolnice za duhovno oboljele; podizane u sklopu kuliya ili odvojene graevinske jedinice kao filantropske zadubine jednog lica po kojima su imenovane npr. Sarajevske tekije nalazimo kao Isa-begova zavija, Gazi Husrev-begov hanikah, Hadi Sinanova tekija (vidi vakuf); danas svaka kua u kojoj se okupljaju i djeluju dervii * Trijem - sofe; odignuti natkriveni, portikatni front monumentalne graevine * Turbe - od ar. turah "zemlja", "prah", "praina" - natkriveni mezar, monumentalna memorijama grobnica, mauzolej; sepolkralna tradicija euroazijskog dijela islamskih populacija

U * Urbano - lat. urbanu(m), od iirbs "grad"; urbana cjelina - kompleks graevina racionalno i estetski ukomponovanih u jednu cjelinu; urbanizam - disciplina arhitekture; urban - pristojan, kulturan, civilan

V * Vakuf - ar. zaklada, zadubina, neotuiva imovina filantropska organizacija jednog lica u obliku dobrotvorne zaostavtine koja se pod ovim imenom razvija u tradiciji Osmanlija a ije korijenje prepoznajemo kod Selduka i Perzijanaca a proizlazi kao ispunjenje petog atra koji obliguje muslimana na milosre i djela opeg dobra; manifestuje se kao izuzetan recept kulturalne ekspanzije ili misionarstva; formira se slubenim pravnim dokumentom
130

vakufnamom; konceptualno uz donirani kompleks ili objekat bi se zavjetila i imovina u obliku plodnih njiva stupa, duana, bazara, hanova i si. da bi se dala u zakup i od tog prihoda izdravala funkcionalnost zadubine u nedogled (inspirisano tenjom da filantropsko djelo vjeno traje); vakuf je institucija ijeg prvog muteveliju (upravnika) imenuje pokrovitelj a brine o ispravnom koritenju sredstava i aktivnosti itavog sistema u skladu sa vakufnamom, kadija kao sudski organ nadzire ispravnost provoenja vakufname i ima autoritet smjene uprave vakufa u sluaju pronevjere; vakuf je esto osloboen od poreza i zakonski zatiena autonomna institucija; dunosti u vakufu su nasljedno prenosne funkcije (sa koljena na koljeno) * Vakufnama - javni slubeni dokument stila povelje kojim se reguliu pravne i imovinske problematike zaostavtine namijenjene za ope dobro, pie se po diktatu pokrovitelja uz prisustvo svjedoka, vjetaka i pravnika, a postaje punopravna nakon sudske ovjere; jedno lice moglo je uvakufiti putem vakufname svu svoju imovinu samo ako nema pravnih zapreka kao nasljednike u protivnom to nije iznosilo vie od treine imovine * Vaz - ar. "propovijed", "pridika"; (jednom sedmino i uoi praznika) imamovo savjetodavno moralno izlaganje vjernicima; svetenike javne upute, tumaenja, objave * Vezir - ar. pomonik, pomaga, ministar, kraljica u ahu, kod Osmanlija - veliki vezir zvanje najhitnijeg dunosnika vlasti, uporedivo sa prvim ministrom ili premijerom koji predsjedava vladom, vijeem ministara ili divanom; samo vezir - titula pojedinih namjesnika imperijalnih pokrajina

Z * Zenit - od ar. samt, sanit "putanja", "pravac", taka od koje vertikala sijee Sunevu putanju i oznaava najviu etapu putanje; vrhunac neega ili nekoga, npr. dogaaja, imperije, karijere...

LITERATURA
* Alajbegovi Ibrahim Peevija, Historija I (1520-1576) i Historija II (1576-1640), obrada Fehim Nametak; El Kalem, Sarajevo, 2000. *Baeskija, Mula Mustafa evki, Ljetopis (1746-1804), obrada Mehmed Mujezinovi; Veselin Maslea, Sarajevo, 1987. * Bejti, Alija, Ulice i trgovi Sarajeva, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. * Belagi, efik, Niani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Djela, knjiga III, Sarajevo 1978. * Belagi, efik, Leksikon steaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004. * Caretto Giacomo E., Lo Jacono Claudio, Ventura Alberto, Maometo in Europa - Arabi e Turchi in occidente 622-1922. /Muhamed u Evropi Arapi i Turci na zapadu 622-1922.; obrada Fratesco Gabrieli; Arnoldo Mondadori Editore S.p.a.Milano, 1982. * elebi, Evlija, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, obrada Hazim abanovi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1979. * eli, Demal, Sarajevo i okolica, Privredni vijesnik, Zagreb, 1990. * Donati-Giunti, Paolo, Legni Pietra e tera IVarte del costruirel, 1990. * Hadihuseinovi Salih Sidki Muvekkit, Povijest Bosne, El Kalem, Sarajevo, 1999. * Hammer, Joseph, Istorija Turskog (Osmanskog) carstva, Zagreb, 1979. * Historija osmanske drave i civilizacije, uvod: Ekmeleddin Ihsanoglu, IRCICA, Orijentalni institut Sarajevo, 2004. * Khan Gabriele Mandel, Valfabeto arabo, Mondadori, Milano, 2001. * Kreevljakovi, Hamdija, Sabrana djela, I-IV, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991. * Kulturna batina u Bosni i Hercegovini, Svjetlost, Sarajevo, 1987. * La nouva enciclopedia dell'arte garzanti, Milano, 1986. * Mueta-Aeri, Vesna, Sarajevo i njegova okolina u XV stoljeu, izmeu Zapada i Istoka, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005. * Newton, Charles, The decorative art of Arabia, Studio editions, London, 1996. * Redi, Husref, Studije o islamskoj kulturnoj batini, Veselin Maslea, Sarajevo 1983. * Smailbegovi, Esma, Prie o starom Sarajevu, Svjetlost, Sarajevo. * Speltz, Alesander, The history of ornament, Studio editions, London. * Spomenica Gazi Husrev-begove etiristogodinjice, Sarajevo, 1932. * Stierlin, Henri, Islam da Bagdad a Cordova, Architettura dalle origini dal VII al XIII secolo
132

(Iskonska arhutektura islama od VII do XIII stoljea); Taschen, Architettura del Mondo, (Arhitektura svijeta), Benedict Taschen Varlag GmbH, Kln, 1997. * Stierlin, Henri, Turchia Dal Selgiuchidi agli Ottomani (Turska od Selduka preko Osmanlija), Taschen, Architettura del Mondo, (Arhitektura svijeta), Benedict Taschen Varlag GmbH, Kln, 1997. * Tahmii, Sarajevo (mjera Sarajeva), Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1970. * Truhelka iro, Gazi Husrevbeg - njegov ivot i njegovo doba, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, XXIV, Sarajevo, 1912.

PORIJEKLO LIKOVNIH PRILOGA

1. Fotografija autora 2. Spomenica Gazi Husrev-begove etiristogodinjice... 3. Stierlin, Turchia... 4. Maometo in Europa... 5. Stierlin, Turchia... 6. Topkapi Sarayi Muzesi 7. The National Galerv of London 8. Maometo in Europa... 9-10. Stierlin, Turchia Dal Selgiuchidi agli Ottomani... 11-16. Redi, Studije o islamskoj kulturnoj batini... 17-21. Fotografije autora 22. Stierlin, Turchia... 23. Tahmii, Sarajevo... 24-25. Fotografija autora 26. Razglednica s praga XX stoljea 27-28. Fotografija autora 29. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 30-31. Fotografija autora 32. Kulturna batina u BiH... 33. Stierlin, Turchia... 34. Fotografija autora 35. Tahmii, Sarajevo... 36. Fotografija autora 37. Razglednica s praga XX stoljea 38-39. Fotografija autora 40-41. Redi, Studije o islamskoj kulturnoj batini... 42. Fotografija autora

43-44. Donati-Giunt, Legni Pietra e tera... 45-46. Fotografija autora 47. Truhelka, Gazi Husrevbeg... 48. Fotografija autora 49. Razglednica s praga XX stoljea 50. Palazzo Comunale, Bologna, centro stonco Edizioni Alfa, 1970. 51. Univerzitetska biblioteka Bologna, fotografija autora 52-57. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 58. Fotografija autora 59. Tahmii, Sarajevo... 61-64. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 65-66. Stara razglednica 67-68. Kulturna batina u BiH... 69. Kulturna batina posebnih vrijednosti poruena u ratu 1992-1995. 70-71. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 72. Guida Sarajevo... 73. Fotografija autora 74. Fotografija Vitorio Bergamaski 75-78. Fotografija autora 79. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 80. Fotografija autora 81. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 82. Stara razglednica 83-85. Fotografija autora

86. Fotografija Antonela Tuci 87-97. Fotografija autora 98. Fotografija Vitorio Bergamaski 99-103. Fotografija autora 104. Kulturna batina u BiH... 105. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 106-128. Fotografija autora 129-130. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 131-136. Fotografija autora 137-139. Stierlin, Islam... 140-141. Stierlin, Turchia... 142. Stara razglednica

143-157. Fotografija autora 158. Kreevljakovi, Sabrana djela... 159. Redi, Studije o islamskoj kulturnoj batini... 160. Fotografija autora 161. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 162-163. Fotografija autora 164. Tahmii, Sarajevo... 165. Baeskija, Ljetopis 166-170. Fotografija autora 171-172. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 173-174 Fotografija autora

135

NOTA O AUTORU
Nihad (Osman) engi roen je 1965. u Sarajevu. Prva saznanja o umjetnosti stie u Srednjoj umjetnikoj koli u Sarajevu, a profesiju restauratora-konzervatora u Beogradu. Od 1989. godine angaovan je na polju konzervacije od Republikog zavoda za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijea BiH, prvo kao spoljni saradnik, a potom kao uposlenik u odjelu restauracije. U vrijeme opsade Sarajeva radi na zbrinjavanju kulturno-historijskog naslijea, predvodei operativnu grupu pri komisiji Skuptine grada, a zatim kao zamjenik naelnika taba za zatitu kulturnog naslijea, realizirajui tako etrdeset dvije akcije spaavanja. Istovremeno uestvuje kao scenograf na snimanju dokumentarnog filma "ECCE HOMO", reiserke Vesne Ljubi. Polovinom 1994. odlazi u Italiju i na Venecijanskoj konferenciji zemalja Mediterana, i u drugim javnim prilikama, prezentira stradanje kulturno-historijskog naslijea Bosne i Hercegovine, a takoer i dokumentarni film o stradanju graana Sarajeva na kinematografskom bijenalu Venecije. Nakon lijeenja zadrava se u Bolonji i 1995. specijalizira na polju restauracije polikromih skulptura i zidnog slikarstva, istovremeno radei za razliite laboratorije restauracije djela umjetnosti. Od tog vremena postaje blizak saradnik i asistent profesora Camillo Tarozzija, sa kojim radi na vrhunskim djelima talijanskog srednjeg vijeka, renesanse, baroka itd. Zahvaljujui ovom, stie iskustvo na projektima restauracija internacionalnog znaaja djela velikih umjetnika kao to su: Duccio di Buoninsegna, Marco Palmezzano, Francesco Francia, Donato Creti, Vincenzo Onofri, Alfonso Lombardi, Albrecht Diirer itd. Od 1997. redovno, u sezonskim intervalima, samostalno radi na obnovi kulturno-historijskog naslijea Bosne i Hercegovine i realizuje konzervaciju zidnih kaligrafija Hadi Sinanove tekije, originaliteta Gazi Husrev-begove damije za koju harmonizira kolorit novog dekora, a restaurira i enterijere Gazi Husrev-begovog i Murat-begovog turbeta u Sarajevu; rekonstruira estetiku sofa Careve damije i konzervira originalitete dekora Ismail-kapetanove damije u Stocu, a potom i ornamentalni vijenac 136 musandare Handanije damije u Pruscu itd. Od 1998. poinje samostalno djelovati i u Bolonji, te realizuje znaajne restauracije djela talijanske renesanse i baroka umjetnika: Angelo Gabriele Pio, Antonio Gionima, Ercole Graziani Junior, Alesandro Tiarini itd. Godine 1999. po prvi put su objavljeni dijelovi njegovog radnog dnevnika u knjizi o skulptoru Alfonso Lombardiju ITACA izdavaa, a potom i broura o etikom pristupu konzervacije za Univerzitet u Trstu. Za kulturalno-historijski vodi kroz Sarajevo Balce Editora, pie o kulturno-historijskom naslijeu Osmanlija, a za godinjak "Batina", Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika BiH, lanak o restauraciji ornamentalnog vijenca musandare Handanije damije u

Pruscu. Objavljuje i studije o restauraciji osam ovalnih slika A. Gionima i slike E. Grazijani J. u katalogu izlobe "Splendori riscoperti a Budrio" Editrice Compositori. U posljednje vrijeme sarauje sa Cultural Heritage without Borders koji, takoer, objavljuju tekst o ornamentalnom vijencu Handanije damije u Pruscu koju su obnovili, te djeluje na njihovim projektima u Albaniji (dekori kua Gjirokastre) i Kosovu (restauracija Hadum damije u Gjakovici). Na studijama o likovnom fenomenu Hadi Sinanove tekije i Begovoj damiji kao djelu umjetnosti, pristupa detaljno i radi godinama, nastojei da koncizno i pristupanim izrazom otkrije svoja zapaanja iz perspektive restauratora, smatrajui da jedna konzervacija postaje konkretna tek kad rezultira pismenom studijom.

137

SADRAJ
UVOD...................................................................................................................................................................5 KONTEKST VREMENA, POKROVITELJ, UMJETNIKI STIL, AUTOR I ATRIBUCIJA..................................................................................................7 TEHNOLOGIJA GRADNJE I OSNOVE IZGLEDA .................................................................................... 22 UEE DUBROVAKIH KLESARA U IZGRADNJI ...............................................................................36 PORIJEKLO MATERIJALA OD KOJEG JE NAPRAVLJENA ....................................................................38 VELIKA STRADANJA.....................................................................................................................................41 OBNOVE ........................................................................................................................................................... 46 ORIGINALNI ELEMENTI I NJIHOVA OBNOVA...................................................................................... 62 Mihrab .................................................................................................................................................... 62 Minber .................................................................................................................................................... 66 urs ......................................................................................................................................................... 75 Mahvil ..................................................................................................................................................... 76 Portal....................................................................................................................................................... 80 Sofe (trijem) ............................................................................................................................................ 92 GAZI HUSREV-BEGOVO TURBE................................................................................................................. 94 TURBE MURAT-BEGA TARDIA ..............................................................................................................100 ADRVAN ......................................................................................................................................................104 REZIME ........................................................................................................................................................... 109 Uesnici u konzervaciji i restauraciji estetskih originaliteta Begove damije i turbeta......................................................................................................... 119 LEKSIKON ...................................................................................................................................................... 120 LITERATURA ................................................................................................................................................. 131 PORIJEKLO LIKOVNIH PRILOGA ............................................................................................................ 133 NOTA O AUTORU ........................................................................................................................................ 135 SADRAJ ........................................................................................................................................................ 137

v.,

137