Atomski napad na Hiroimu i Nagasaki

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije Idi na: navigacija, trai Atomski napad na Hiroimu i Nagasaki desio se 6. i 9. augusta 1945.godine, i bio je direktan povod za japansku kapitulaciju 15.augusta kojom je zavren Drugi svjetski rat. Pretpostavlja se da je 129.000 ljudi poginulo u napadima, a da je dva puta vie umrlo od direktnih posljedica: radijacije, gladi, opekotina itd. ezdeset godina poslije napada, ljudi i dalje umiru od posljedica atomskih bombi, jer je kod preivjelih ustanovljen nadprosjean broj oboljelih od raka i visokog krvnog pritiska. Atomske bombe na Hiroimu i Nagasaki su bile prve i do sada jedine, takve bombe koje su koritene u ratu. Ta dva grada su postali vaan simbol u borbi za svijet bez atomskog oruja.

Sadraj
[sakrij]

1 Prethodna deavanja 2 Izbor Hiroime i Nagasakija za ciljeve napada 3 Napad na Hiroimu 4 Napad na Nagasaki 5 Vojno-politiki rezultati napada 6 Debata o ispravnosti bombardovanja o 6.1 Za o 6.2 Protiv 7 Vanjski linkovi

Prethodna deavanja [uredi]

U junu mjesecu 1945. godine su Japanci bili potueni na svim veim frontovima. Meutim, Japan nije bio pobjeen i pretpostavljalo se da su imali 2 miliona vojnika i jedan vei broj pilota kamikaza spremnih da po svaku cijenu brane japanska ostrva. Ameriko ratno rukovodstvo je htjelo izbjei invaziju ostrva jer su znali da bi imali velike gubitke u ljudstvu. Iako je japanski car uvidio da je rat izgubljen i htio ga je okonati to prije, japansko ratno vodstvo je jo uvijek mislilo da imaju anse za pobjedu te nije prihvatalo ni pomisao na kapitulaciju. U Potsdamskoj deklaraciji od 26. jula 1945. saveznike sile su zaprijetile Japanu sa "totalnim razaranjem" ukoliko ne prihvate kapitulaciju, to je japanska vojska energino odbila.

Istovremeno sa tim deavanjima, nauni projekt pod imenom "Manhattan project" je zavrio radove zapoete 1942. godine - rad na atomskom naoruanju koje je bilo namjenjeno da se upotrijebi u ratu protiv nacistike Njemake. Iako su nacisti kapitulirali 9. maja, radovi na projektu su nastavljeni; testiranje ove mone bombe 13. jula je zavreno sa dobrim rezultatima. Ameriki predsjednik Harry S. Truman je htio brz zavretak rata sa Japanom i odobrio je koritenje atomske bombe, da bi se na taj nain Japan primorao na kapitulaciju.

Izbor Hiroime i Nagasakija za ciljeve napada [uredi]

Napadima su prethodile intenzivne diskusije o izboru ciljeva napada. Osnovni preduslov je bio da ciljevi moraju imati vojnu vanost. Jedan od prijedloga, stari japanski carski grad Kjoto, je otpao. Umjesto toga, izabrani su gradovi Hiroima i Kokura. Od svih 66 veih gradova u Japanu, 59 ih je bilo ve dosta razrueno u ranijim napadima, a ova dva grada su do tada bila uglavnom poteena od veih razaranja. Zbog velike oblanosti nad Kokurom na dan napada, avioni su nastavili prema Nagasakiju pa je bomba baena na taj grad, iako je oblanost bila jo vea. Alternativa je bila da se napad odgodi.

Napad na Hiroimu [uredi]

Hiroima poslije napada Prva atomska bomba, Little Boy, pala je na industrijski grad Hiroima ujutro 6. augusta 1945. godine u 8 sati i 15 minuta. Bila je to bomba bazirana na uranu, sa razarajuom moi od 15-16 kilotona TNT-a (iako neki izvori imaju drugaije podatke, ovaj se smatra najpouzdanijim). Bomba je imala formu cilindra, 305 cm duine, dijametra 71 cm a bila je teka oko 4 tone (4 000 kg), od toga je 60 kg bio uran. Napad je predvodio pukovnik Paul Tibbets koji je upravljao avionom iz kojeg je baena bomba na Hiroshimu - Enola Gay. Uestvovalo je 7 aviona tipa B-29. Bomba je baena sa visine od 10.000 metara, a detonirala se oko 550-580 metara iznad zemlje s ciljem da se dobije maksimalan efekat. Izmeu 90.000 i 120.000 stanovnika Hiroime i okolnih sela je prema pretpostavkama ubijeno na licu mjesta u detonacijama ili od posljedica ranjavanja u nekoliko narednih dana.

Napad na Nagasaki [uredi]

Nagasaki, 9. august 1945. lan posade jednog od B-29 aviona slikao je ovaj gljiviasti oblak visine 18 km. Druga bomba, Fat man, pala je na grad Nagasaki 9. augusta u 11 sati i 2 minute prije podne. Ova je bomba imala jo jau razarajuu mo nego prva, cirka 21-25 kilotona TNT-a, a eksplodirala je na oko 500 metara visine. Imala je formu jajeta, duina 325 cm, dijametar od 153 cm, a njena teina je bila 4 650 kg. Ova je bomba bila bazirana na plutonijumu. Prvobitni cilj napada je bio grad Kokura ali zbog velike oblanosti i nepogodnih vremenskih prilika, avioni su nastavili prema Nagasakiju pa su bombe baene na taj grad, iako je oblanost bila jo vea. Alternativa je bila da se napad odgodi. Pretpostavlja se da je u ovom gradu poginulo izmeu 60.000 i 70.000 ljudi u direktnom napadu ili u nekoliko narednih dana. Ovaj napad je predvodio major Charles W. Sweeney, u avionu tipa B-29 pod imenom Bock's Car.

Vojno-politiki rezultati napada [uredi]

Atomski napadi na Hiroimu i Nagasaki dali su japanskom caru mogunost da se suprostavi vojnom vrhu koji je bio protiv bilo kakvog oblika predaje. Njegov govor emitovan na radiju 14. augusta u kojem je rekao da Japan "mora prihvatiti situaciju i snositi posljedice" smatra se zavrnom rijei rata, to se tie Japana. Dan poslije, 15. augusta 1945. godine, Japan je kapitulirao, a ugovor o kapitulaciji potpisan je 2. septembra na amerikom ratnom brodu USS Missoury u blizini Tokija. Trebalo je mnogo vremena da bi svijet shvatio potpune posljedice atomskog bombardovanja zbog cenzure koja je uslijedila prema preivjelima i novinarima. ak ni danas nisu poznate potpune cifre o poginulima.

Debata o ispravnosti bombardovanja [uredi]

Za [uredi]
Ameriki zvanini stav glasi da je do atomskog bombardovanja moralo doi jer bi posljedice invazije na japanska ostrva uzela prevelike rtve. Do tada je ve oko 200.000 amerikih vojnika poginulo samo u ratu sa Japanom, u borbi za Okinavu maj-juni 1945 poginulo je oko 110.000 japanskih i 12.000 amerikih vojnika. Japanske trupe su grevito branile svaki pedalj zemlje sa svim moguim sredstvima, civilne rtve su se mjerile u stotinama hiljada. Do predsjednika Trumana su dole procjene da bi mogua invazija mogla kotati ivota oko pola miliona amerikih vojnika i jo vie japanskih civila, sa obzirom na bitku za Okinavu i estinu tamonjih borbi. Iako je broj rtava od atomskih bombi premaio sve procjene (radijacija je bila i tada poznata, ali njen efekat je bio podcjenjivan), smatra se da bi broj rtvava jednog konvencionalnog rata, ukljuujui invaziju japanskih ostrva i borbe lice u lice, odnio daleko vie ivota. Branioci atomskih napada takoer podsjeaju na naredbu izdatu od japanskog ministarstva odbrane 1. augusta 1944. godine, u kojoj se prijeti strijeljanjem preko 100.000 zarobljenih saveznikih vojnika u sluaju amerike invazije japanskih ostrva. Neki historiari tvrde da su SAD htjele brz zavretak rata da bi na taj nain izbjegli sovjetski prodor na istok.

Protiv [uredi]
Kritiari atomskog bombardovanja tvrde da je Japan pokuavao poeti pregovore o kapitulaciji, ali da su ih Amerikanci ignorisali. Umjesto toga, upotrijebili su atomsko naoruanje najvie da bi prestraili budue neprijatelje, Sovjetski savez. Takoer se pekulie da SAD nisu htjele da veliki novac uloen u Manhattan projekat ode u nepovrat bez da se novo oruje upotrijebi. Neki kritiari takoer tvrde da ni iz vojno-stratekog pogleda nije bilo razloga za upotrebu atomskih bombi. Velika bombardovanja i razaranja japanskih gradova su ve bila unitila njihovu vojnu industriju i prehrambenu proizvodnju do te mjere da su bili u kritinom stanju. Na to se mora dodati sovjetsko proglaenje rata Japanu; pitanje nije bilo da li su Japanci spremni na nastavak ratovanja - oni vie nisu mogli ratovati zbog nedostataka oruja i prehrane. Jedan od kritiara upotrebe atomskog naoruanja bio je i Albert Einstein. On je ranije, pod strahom da bi nacisti mogli napraviti atomsku bombu, zajedno sa drugim istaknutim fiziarima potpisao pismo u kojem se zahtjeva od predsjednika Roosevelta da usavri atomsko naoruanje. Kada je kasnije vidio pusto i razaranje na mjestu atomskih bombardovanja , predomislio se. Ameriki vojni generali Douglas MacArthur i Dwight D. Eisenhower su takoer bili kritiari upotrebe atomskog oruja. Meutim posljedice atomske bombe baene na Hiroimu i Nagasaki vide se i danas s pojavama tumora i povienog krvnog pritiska kod pojedinih stanovnika zemlje.

Vanjski linkovi [uredi]