Sadraj

Uvod . 2 Povijest nastanka televizije .. 3 Pojava televizije u Hrvatskoj 6 Tehnologija televizije .. 8 Rad modernih televizijskih kua .. 10 Zakljuak .. 11 Literatura .. 12

Uvod

Televizija, prijenos pokretne slike i zvuka na daljinu odreenim sustavom veza, najrairenije je tehniko, kulturno i medijsko ostvarenje u 20. stoljeu. Principe televizijskog sustava s katodnom cijevi postavio je jo 1907. Rus B.L. Rozing. O nastanku i razvoju televizije moemo govoriti o dva razdoblja. U prvome mehanikome, televizijske slike producirane su pomou mehanikih ureaja (diskova ili zrcala). Na taj nain uspio je J.L. Baird 1925. u Londonu ostvarit prijenos ive slike, ali na udaljenost samo nekoliko metara. Ipak, uspjenijim se pokazalo elektroniko razdoblje u razvoju televizije. Korak naprijed znaio je 1923. pronalazak elektronskoga analizatora slike (iconoscope) za Radio Corporation of America (RCA) ruskog emigranta Vladimira Zworykina. Meutim, mnogi istraivai tvrde kako se poetak televizije vee za 7. rujan 1927. Tog dana Phill Taylor Farnsworth (1906-1971) u laboratoriju u San Franciscu uspio je prenijeti elektroniku sliku bez uporabe mehanikih naprava. Desetak godina kasnije u svijetu su postojale ve 23 televizijske postaje. Televizija je nastavila ubrzan razvoj kabelskim, satelitskim i digitalnim stazama. Na naim podrujima, televizija se pojavila sredinom 20. stoljea. Ne moe se rei da nije bilo pojedinanih pokuaja na tom polju, ali tek 1956. godine, i to 15. Svibnja dolazi do prvog slubenog emitovanja programa u Hrvatskoj. O nastanku televizije, prvim emitovanjima i nekim osnovnim pojmovima iz televizijske tehnike, govori se u nastavku ovog seminarskog rada.

Povijest nastanka televizije

Televizija dolazi od grke rijei tele - daleko i visio - gledanje, pogled1. Televizija je telekomunikacijski sistem za emitiranje i primanje pokretnih slika i zvuka sa velikih daljina. Poeci dananjih televizijskih sistema datiraju od vremena kada je Willoughby Smith godine 1873. otkrio fotokonduktivitet kemijskog elementa selenija, te otkria skenirajueg diska od strane Paula Nipkova godine 1884. Svi praktini televizijski sistemi koriste fundamentalnu ideju da se prizor skenira kako bi se kroz odreeno vrijeme reprezentirao preko signala. Tu reprezentaciju prima ureaj koji e obrnuti proces skeniranja. Konani ureaj, televizor, koristi ljudsko oko koje e rezultat tog procesa protumaiti kao koherentnu sliku. Dok su elektromehanike tehnike televizijskog prijenosa slike bile razvijene prije drugog svjetskog rata, uglavnom od Charlesa Francisa Jenkinsa i Johna Logie Bairda, televizijski sistem koji se u potpunosti koristio elektronikom je razvijen od strane Philoa Taylora Farnswortha, Vladimira Zworykina i drugih te je omoguio masovnu distribuciju televizijskih programa. Nakon godina eksperimentalnog emitiranja koje su se mogli gledati samo u posebno opremljenim kuama, komercijalna televizija je poela s radom u SAD i Velikoj Britaniji prije drugog svjetskog rata.

Slika: Televizija iz 1930. Godine Izvor: http://webograd.tportal.hr/Miha29/medijskakultura/televizija

Prve televizijske emisije koje odgovaraju modernoj definiciji (vie od 240 linija) su emitirane u Velikoj Britaniji 1936., tzv. "Sistem A" je koristio 405 linija2.

Rije televizija moe oznaavati osim cijelog televizijskog sustava i televizijski prijemnik (obino ga zovemo televizor), te televizijsku tvrtku (HRT, RTL i Nova TV su primjeri tv tvrtki koje imaju dravnu koncesiju za emitiranje u Hrvatskoj).
2

http://vijesti.gorila.hr/gorilopedija/tehnologija/multimedija/povijest_televizije 3

Dok je u Britaniji, a kasnije i u drugim zemljama, monopol nad televizijom imala drava te je emitiranje televizijskog programa financirala iz budeta i televizijske pretplate, dotada se u SAD televizija razvijala preko privatnih televizijskih stanica, a program je financiran preko reklamiranja. Televizija je veoma mlad nain novinarske komunikacije. Iako TV kao medij ima svoje poetke u kasnim 30-im godinama 20.stoljea, za roenje TV novinarstva kao novinarske vrste obino se uzima vrijeme izvjetavanja s krunjenja britanske kraljice Elizabete, u svibnju 1953. Otada je televizija u nekim elementima nadmaila druge vidove novinarskog izvjetavanja, a zahvaljujui svojoj rasprostranjenosti zasluna je za to to su najiri krugovi javnosti bolje obavijeteni o svijetu u kojemu ive. Velike tvrtke u SAD potkraj 30-ih pokuavaju razviti televiziju u boji. CBS je u kolovozu 1940. novinarima predstavio sustav u boji, a prvo javno prikazivanje odrano je u sijenju 1941., pola godine prije poetka redovnog emitiranja (crno-bijelog) programa u SAD. FCC je formirao poseban odbor NTSC (National Television System Committee) sa zadaom da proui probleme televizije u boji i preporui sustav3. Godine 1953. po prvi puta je slubeno u Americi predstavljena televizija u boji, ali trebala je doradu jer je bila vrlo loe kvalitete.

Slika: Televizija iz 1953. Godine Izvor: http://webograd.tportal.hr/Miha29/medijskakultura/televizija

Daljnji napredak televizijskog emitiranja bio je predvidiv. Vrlo se mnogo novaca ulagalo u poboljanja kvalitete slike ne bi li emitiranje bilo lake, bolje i primjerenije vremenima i tehnolokom napretku. Naime, ve 1960. godine Njemaka je imala 4 milijuna televizijskih gledatelja. Pratio se informativni program, vremenske prognoze, zabavni program, snimali su se i pratili filmovi, a sve se uvelike financiralo iz propagandnog programa.

Damir MATKOVI, Televizija igraka naega stoljea, Hrvatski almanah, Zagreb 1995. 4

U Nizozemskoj je Philips neposredno poslije rata prikazao sustav televizije u boji. U Francuskoj je Henri de France potkraj 1959. javno predstavio svoj sustav nazvao SECAM (Sequentiel Couleur a Memoire), a kompanija CFT (Compagnie francaise de Television) najavila proizvodnju prvih prijamnika u boji. Sustavom SECAM je 29. travnja 1960. ostvaren prvi prijenos programa u boji izmeu Pariza i Londona. Telefunken i Institut za radiodifuznu tehniku (Institut fur Rundfunktechnik) iz Hamburga poetkom 1960. su poeli razvijati varijantu amerikog sustava koja je pod imenom PAL (Phas on Alternate Lines) javnosti predstavljena 1962. U Europi su poetkom 60-ih bila istodobno zavrena dva meusobno inkompatibilna sustava televizije u boji: SECAM i PAL. Za PAL su se opredijelili: SR Njemaka, Austrija, Belgija, panjolska, Velika Britanija, Irska, Finska, Norveka, vedska, Nizozemska i Portugal. Za SECAM su se opredijelili: SSSR, Rumunjska, ehoslovaka, Albanija, Madarska, Poljska i Bugarska, te Jugoslavija i Grka. Zemlje biveg Istonog bloka poele su polako naputati SECAM. Velika Britanija bila je prva europska zemlja koja je dopustila privatnu, komercijalnu televiziju. Poticaj je jo 1951. dala konzervativna vlada. ITV (Independent Television) je za ire podruje Londona poeo emitirati u rujnu 19554. Uloga televizije bila je tolika da je odreivala gotovo sve. Emitirale su se predsjednike kampanje, reklamirali su se razni proizvodi, prenosile su se predstave s Brodwaya, donosile su se vijesti iz svih dijelova svijeta to je smanjilo udaljenost izmeu stanovnitva iz svakog kutka svijeta. Tiskovine i radio prijemnici nakratko su postali minorni jer je televizijska groznica harala. Ubrzo je televizijska industrija postala vodea i najprofitabilnija industrija. Vodee mjesto u proizvodnji televiziijskih prijamnika zauzeo je Sony koji je 1957. godine predstavio prvi televizijski prijemnik s tranzistorima umjesto elektronikih cijevi. Prvi satelit Sputnik 1 lansiran je 1957. godine u Rusiji, dok 1960. Amerika lansira svoj prvi komunikacijski satelit Echo 1 A. Tada poinje epoha satelitskog prijenosa pa nam tako danas stiu vijesti i slike ak i iz najudaljenijih krajeva. Austrija je posljednja zapadnoeuropska zemlja koja jo ne doputa osnivanje privatnih televizijskih postaja. Republika Austrija i savezne zemlje zajedniki su osnovale javno radiotelevizijsko poduzee ORF (Osterreichischer Rundfunk) koje je u sijenju 1957. poelo

Damir MATKOVI, Televizija igraka naega stoljea, Hrvatski almanah, Zagreb 1995. 5

emitirati redovni televizijski program 6 dana u tjednu. ORF ima dva televizijska kanala, FS 1 i FS 2. 1965. godina je vana jer od tada, kua NBC poinje sa emitiranjem programa u boji pa se ve od 1969. godine poinje s emitiranjem poznate djeje emisije Sesame Street.

Slika: 1979. Tranzistorska televizija Portland 19" TC-961DP Izvor: http://webograd.tportal.hr/Miha29/medijskakultura/televizija

Tada se poinje i raspravljati o utjecaju televizije na stanovnitvo i poinje se uviati koliko uz pozitivne, dostupnost informacija, i negativan uinak televizija moe imati. Televizijska je industrija dalje se razvijala osamdesetih godina 20. stoljea. Poeli su se masovno snimati filmovi, serije, uspjenice koje su privlaile mnoge ljude ispred TV ekrana, ali to je najbitnije, donosile su ogromne koliine novaca.

Pojava televizije u Hrvatskoj Svaka drava u Europi je televiziju protumaila kao izravni nastavak ranijih komunikacijskih sustava: telegrafije, telefonije i radija. Kako je drava jedini vlasnik tih sustava, isto naelo primijenjeno je i na televiziju. Tako je bilo i u Hrvatskoj. S druge strane, politika je televiziju odmah prepoznala kao masovni medij koji moe manipulirati i oblikovati javno miljenje pa tako eventualno destabilizirati reim i dravu. Zato je radije televiziju zadrala pod nadzorom dajui joj status javne slube kojoj je, propisavi obveznu pretplatu, zajamila prihod. Prvi TV prijemnik u Hrvatskoj izradio je oko 1930. pionir radiotehnike Josip Lonar po uzoru na Nipkowljeve rotirajue ploe. S njime je, uz velike smetnje, 1930. primio signale TV emisija iz Londona i Berlina. O TV prijemu stanice London u Zagrebu izvijestio je engleski asopis "Television", a o prijemu TV stanice Berlin njemaki asopis "Fernsehen"5.
5

http://www.hrt.hr/index.php?id=173&tx_ttnews[cat]=96&tx_ttnews[tt_news]=326&tx_ttnews[backPid]=185&c Hash=7a4a5cb205 6

Hrvati su prvi susret sa televizijom imali 1939. Tada je na Zagrebakom zboru predstavljena televizija, a nizozemska tvrtka Philips tu je postavila svoj televizijski studio. Na sajmu se moglo televiziju gledati deset minuta a na programu su prikazani umjetnici, glumci i pjevai. Taj dogaaj u Zagrebu izazvao je atrakciju koja je privukla brojne posjetitelje. Ipak, tek 50-ih godina javljaju se prvi eksperimentalni programi u Hrvatskoj, a prvi televizijski program emitiran je 15. svibnja 19566. Tada je obiljeena 30. obljetnica rada Radio Zagreba. Te godine poelo je pokusno emitiranje Televizije Zagreb. Naveer, 15. svibnja 1956., slika iz Bea preko Graza i Slovenije stigla je u Zagreb. Pojava televizije smatrala se fenomenom na hrvatskom tlu. Sve to je trebalo u tom trenutku, bio je repetitor na Sljemenu i televizijski prijamnik u kui. 15. svibnja 1956. poinje s radom prvi TV odailja s hotela Tomislavov dom na Sljemenu. Reemitirao je programe postaje RAI 1, a prvi TV prijenos uivo s gala otvorenja Zagrebakog velesajma zbio se 7. rujna iste godine7. Prvi prijenos sportskog dogaaja uivo dogodio se u svibnju 1957. s maksimirskog stadiona. Marconi reportanim kolima s tri kamere te pripadnom opremom za prijenos slike i zvuka uspjeno je realiziran izravni prijenos nogometne utakmice izmeu Italije i Jugoslavije. 1961. godine u Hrvatskoj je evidentiran jedan prijemnik na 453 stanovnika. Danas televizor vie nije povlastica za bogate i obrazovane, tako da dva ili vie u jednom domainstvu nije nita neobino. 1966. godine instaliran je odailja od 10 kW na Sljemenu i poelo je eksperimentalno emitiranje Drugog programa Televizije Zagreba s povremenim emitiranjem u boji. Godine 1968. Televizija Zagreb je prenosila koncert pop-glazbe iz Opatije: uivo i prvi put u boji. 1972. godine poinje stalno emitiranje Drugog programa Televizije Zagreba. Godina 1975. je oznaena kao poetak emitiranja dnevnih novosti. Kronika i Zagrebaka panorama pokrivale su regionalni, komunalni i gradski ivot Zagreba, Osijeka, Rijeke, Splita, Varadina, Bjelovara, Siska, Karlovca i Gospia8. Nakon samostalnosti Hrvatske Radiotelevizija Zagreb preimenovana je u Hrvatsku radioteleviziju-HRT, a 1994. godine doputeno je osnivanje privatnih televizijskih postaja.

Koir, M., Zgrablji, N., Ranfl, R., ivot s medijima, Prirunik o odgoju za medije, Doron, Zagreb, 1999 http://webograd.tportal.hr/Miha29/medijskakultura/televizija ibid

Brojnim istraivanjima utvreno je da je u Hrvatskoj televizija najiskoriteniji javni medij, a najgledanije je u terminu od 19 do 24 sata9. Nacionalna televizija treba potovati interese i pokrivati podruja kojih se komercijalne televizije odriu, zbog toga svi pretplatnici plaaju pretplatu. Problem je ipak poputanje Nacionalne televizije zbog konkurencije sa komercijalnom, to uzrokuje mijeanje ozbiljnog i komercijalnog sadraja10.

Tehnologija televizije
Temeljni princip televizije je pretvaranje pokretne slike u elektrini signal pogodan za prijenos, te obrnuti proces kod prikaza. Za razliku od filma koji snima sliku na dvodimenzionalni medij, televizija mora svesti informaciju o pokretnoj slici na samo jednu dimenziju. To se postie razlaganjem slike na pojedinane linije koje se nalaze jedna ispod druge. U poetku razvoja to se radilo mehanikim putem. To je ubrzo zamijenjeno elektronskom zrakom upravljanom elektrinim ili magnetskim poljem (elektronska cijev). Danas se za snimanje koriste i poluvodiki elementi s prijenosom naboja (CCD), a za prikaz postoji i vie digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma). Princip televizije sa slikom u boji zasniva se na pojavi da se veina boja i njihovih nijansi moe dobiti mijeanjem svjetlosti iz tri izvora koji svaki za sebe daje dojam crvene, zelene i plave boje (tzv. RGB sustav)11. Analogna televizija je jo uvijek prevladavajua tehnika emitiranja u veini drava svijeta (mada se moe raspravljati da li je rije o manje razvijenim dravama). U uporabi je nekoliko videostandarda za format slike i nain kodiranja boje: PAL - prenosi se 25 slika (50 poluslika) u sekundi koje imaju po 625 linija SECAM - 25 slika (50 poluslika) s 625 linija NTSC - 30 slika (60 poluslika) s 525 linija

Koir, M., Zgrablji, N., Ranfl, R., ivot s medijima, Prirunik o odgoju za medije, Doron, Zagreb, 1999

10

http://www.hrt.hr/index.php?id=173&tx_ttnews[cat]=96&tx_ttnews[tt_news]=326&tx_ttnews[backPid]=185& cHash=7a4a5cb205
11

http://www.wikipedia.hr 8

Noviji ureaji za prijem podravaju sva tri standarda i imaju izbornike za odabir pravoga odvojene po kanalima. Ako se koristi televizija krivog standarda, koji ne podrava prijemnik, i dalje e se vidjeti slika, ali e doi do pomaka boja (to obino daje crnobijelu ili titravu sliku). Elektronikim putem je to mogue jednostavno ispraviti pomakom faze (spajanjem kondenzatora izmeu vodia) (PAL i SECAM), koji su slini. NTSC moe pri krivom koritenju izazvati efekt "suene slike" s "odrezanim stranicama" (widescreen nain). Tehnologija koja dolazi, emitirana bilo putem satelita, zemaljskih odailjaa ili kabelom. Postie se vea rezolucija slike od analogne TV (525/625 linija analogna - 1080 linija navie HDTV). Osim toga, ovo omoguuje i mnoge napredne usluge. Kvaliteta slike i zvuka je openito bolja od analogne. Meutim, digitalna televizija po svojoj definiciji ima vrlo lijepu sliku i ton do otre granice, kada signal postaje previe distortiran. Analogna televizija ima blagi prijelaz, dok kod digitalne ili ima signala ili ga nema. Kad ga ima, moe ga biti u prekidima (digitalne smetnje) ili, ako je jaina signal preko 50% posto (teoretski, u praksi 65% jaine signala je potrebno) to se smatra kvalitetnim digitalnim signalom. Veina ureaja za digitalni prijem ima ugraene vizualne indikatore jaine signala. Po samom svom nainu rada, digitalni signal je manje podloan "analognim" smetnjama (prirodni ili umjetni um ("brum")) i zbog toga daje bolje rezultate pri slabijem signalu. Najbitniji naini prijenosa digitalnog televizijskog signala su zemaljski DVB-T, kabelski DVB-C i satelitski DVB-S12. Digitalna televizija emitira sliku drugaijeg omjera visine i irine od analogne televizije. Dok taj omjer kod analogne TV iznosi 4:3, kod digitalne televizije on iznosi 16:9. Odnos 4:3 u upotrebi je jo od 1889. kada je W.K.L. Dickson u laboratoriju T.A. Edisona eksperimentirao s pokretnim slikama, te odluio napraviti film upravo tog omjera. Televizija nije imala nikakvog razloga ne prihvatiti upravo taj omjer. Meutim taj omjer ne moe gledatelju pruiti potpun uitak gledanja jer je ljudski vid najbolji unutar vidnog polja od 30 stupnjeva, dok omjer 4:3 ulazi u vidno polje od samo 10 stupnjeva.

12

http://www.wikipedia.hr 9

Rad modernih televizijskih kua

Televizija je u naelu poduzee srednje veliine. Europske javne televizije najee imaju od 1.000 do 3.000 zaposlenih13. Unato industrijskim razmjerima i vrlo razvijenoj podjeli rada, proizvodnja televizijskog programa je zapravo proizvodnja prototipova. Proces traje dugo, zahtijeva velika novana sredstva, veliki broj ljudi i niz stupnjeva do oblikovanja zavrnog proizvodnja: emisije. Uvoenje novih tehnologija, za razliku od nekih drugih djelatnosti (npr. automobilska industrija), nije osjetnije povealo proizvodnost rada. Smanjenje broja zaposlenih to ga posljednjih godina provode europske javne televizije vie je posljedica financijskih tekoa nego tehnolokog napretka. Televizija funkcionira po naelu inverzne ekonomije: vee ulaganje u program ne znai ne veu proizvodnju ni veu zaradu. Vea proizvodnja znai samo vei troak. Ipak, europske su javne televizije u razdoblju od 1988. do 1994. poveale godinji opseg emitiranog programa u prosjeku za 55%. Trokovi proizvodnje programa u istom razdoblju poveali su se za 52%. Javne televizije, lanice Eurovizije, 1994. su u prosjeku godinje emitirale vie od 13.000 sati programa. Ako televizijska kua, openito govorei, godinje emitira 13.000 sati programa, to ne znai da ga toliko mora i proizvesti. Najavne i odjavne pice (poetak programa, pice tvdnevnika, pice emisija) predstavljaju ve oko 250 sati programa. Javne televizije imaju i neke obveze koje im je propisala drava: izvjetavanje o radu ili prijenosu rasprava iz parlamenta, govori predsjednika drave, praenje predizbornih djelatnosti, itd. Ovisno o zemlji, to iznosi oko 5-7% ukupno emitiranog programa. Na emitiranje reklama otpada 8-15% vremena. Zatim dolaze reprize, kojima pribjegavaju sve televizije. Najee se repriziraju filmovi jer tv-postaje obino s distributerom zakljuuju ugovor koji im doputa da film emitiraju dva ili vie puta. Postaja moe reprizirati i vlastiti program: snimka "antologijskog" gola ili koa moe se ponoviti i stotinjak puta na godinu. Kada se sve zbroji, pada da svake godine treba priskrbiti oko 60% novog programa14. Program se moe naruiti ili se mogu kupiti ve gotove emisije. to je televizija bogatija, to proizvodi vie vlastitog programa. U krajnjem sluaju, postaja moe kupovati (ili preuzimati) cijeli program i vlastitu proizvodnju svesti samo na spikersku najavu programa.
13 14

Matkovi D., Televizija igraka naega stoljea, Hrvatski almanah, Zagreb 1995. ibid 10

Programi se dijele na dvije kategorije: prolaznu i trajnu. Prolazni su oni programi koji poslije prvog emitiranja vie nemaju komercijalnu vrijednost. U tu kategoriju spadaju informativni programi (tv-dnevnici, izravni prijenosi) i tv-igre, kvizovi, odnosno veina studijskih emisija. Trajni program su prije svega filmovi i serije koji se mogu reprizirati i uvijek e imati dovoljno gledatelja. Bogatije televizije imaju i bogatiju zalihu trajnog programa.

Zakljuak
Mediji su kompleksan pojam koji oznaava sustave javnog informiranja. Slue za rasprivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadraja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najirih slojeva stanovnitva. Pojavom televizije, gdje se uz vijest plasira i slika, svijet informiranja ulazi u novu fazu koja traje i danas. Danas moemo slobodno rei da je televizija apsolutno najmoniji medij, ako stvar promatramo kroz drutveni utjecaj. Razvoj televizije zapoeo je veoma davno, jo u zadnjim decenijama 19. Stoljea, a kod nas emitovanje televizijskog programa javlja se 1956. Godine. Od tada, pa sve do danas, televizija je prola kroz nekoliko razvojnih etapa, a daljim razvojem tehnologije, otvaraju joj se i nove mogunosti. Prije pola stoljea program na televiziji emitirao se tek koji sat na dan dok je danas popunjeno svih 24 sata u danu. Televizija je bila i ostala podruje kontraverzi; ponekad se smatra prozorom u svijet, a ponekad je zlo, koje sistematski lae o svemu to se zaista zbiva u stvarnom svijetu. Bez ikakvih dvojbi, glavna prednost televizije je u vizualnoj prezentaciji slika, rijei, glazbe i atmosfere.

11

Literatura: Koir, M., Zgrablji, N., Ranfl, R., ivot s medijima, Prirunik o odgoju za medije, Doron, Zagreb, 1999 Matkovi D., Televizija igraka naega stoljea, Hrvatski almanah, Zagreb 1995. http://www.hrt.hr/index.php?id=173&tx_ttnews[cat]=96&tx_ttnews[tt_news]=326&tx _ttnews[backPid]=185&cHash=7a4a5cb205 http://vijesti.gorila.hr/gorilopedija/tehnologija/multimedija/povijest_televizije http://www.post.ba/marka.php?idMarke=111 http://www.wikipedia.hr

12