Bakar je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Cu, atomski (redni) broj mu je 29, a atomska

masa mu iznosi 63,546(3). Dobivanje bakra: Bakar se najee dobiva iz svih ruda, ali se mora prethodno koncentrirati uklanjanjem jalovine. Koncentriranje se vri postupkom flotacije (lat. fluo - plivati) tako da se sitno samljevena ruda pomijea s puno vode u koju je dodano sredstvo za pjenjenje (posebna vrsta ulja). Ruda zaostaje u povrinskom pjeneem sloju jer se ne kvasi, a jalovina tone na dno (premda joj je gustoa manja od gustoe rude). Daljnjim postupkom izdvaja se ulje i vraa natrag u proces flotacije, a nastali koncentrat ide u daljnju preradu. Mehanika priprema rude obuhvaa sljedee operacije: drobljenje i klasiranje, suenje, briketiranje i mijeanje rude s talionikim dodatkom (tj. sastavljanje punjenja pei - smjesa rude i/ili koncentrata i talionikog dodatka), dok se kemijska priprema svodi na arenje i podeavanje sastava talionikog dodatka. U metalurgiji bakra primjenjuje se nekoliko naina arenja: -obino arenje provodi se radi uklanjanja konstitucijske vode iz karbonatnih ruda i koncentrata, a vri se pri temeperaturi od 250C -klorirajue arenje kojim se oksidne i sulfidne rude prevode u klorid topljiv u vodi (CuCl2), a vri se pri temperaturi 500-600C -ulfatizirajue arenje prevodi sulfidne rode u sulfat bakra topljiv u vodi -oksidirajue arenje provodi se radi uklanjanja suvinog sumpora u sulfidnim rudama -aglomerirajue arenje kojim se okrupnjava materijal kako bi se mogao taliti u peima. Za dobivanje bakra koristi se nekoliko metoda: suha ili pirometalurka, mokra ili hidrometalurka i elektrometalurka. 1. Suha, pirometalurka metoda: Koristi se za preradu bogatih i srednje bogatih sulfidnih ruda i ruda samorodnog bakra. Najvanija ruda za dobivanje bakra je bakrena pakovina (CuFeS2) koja se prethodno ari radi uklanjanja dijela sumpora, a ostatak se uglavnom sastoji od Cu2S, FeS i Fe2O3. Dalje se ruda taljenjem prevodi u "bakreni kamen" (bakrenac, koji je uglavnom smjesa CU2S i FeS) to se vri u grotlenoj pei koja se puni smjesom koncentrirane rude, koksa i kvarca. Nizom reakcija u razliitim dijelovima pei sumarno nastaje ugljikov monoksid (grotleni plin) i talina bakrenca (gustoe 4-6 g/cm3) na kojem pliva troska (eljezovi oksidi vezani u silikate gustoe 3-4 g/cm3): Fe2O3 + SiO2 + C -> Fe2SiO4 + CO Daljnja prerada odvija se prebacivanjem taline bakrenca u prethodno zagrijan konverter (iznad 900C) i propuhivanjem zrakom. Pri tome najprije eljezov sulfid prelazi u oksid, a zatim se vee s kvarcem koji mu se doda u trosku, a sumpor izgara: FeS + 3/202 -> FeO + SO2 + 468kJ 2FeS + SiO2 -> Fe2SiO4 + 75kJ

Kada najvei dio eljeza prijee u trosku, preostali Cu2S se oksidira i nastaje sirovi bakar prema reakcijama: Cu2S + 3/2O2 -> Cu2O + SO2 + 389kJ 2Cu2O + Cu2S -> 6Cu + SO2 - 125 kJ Reakcije su sumarno egzotermne (oslobaaju toplinu) pa nije potrebno dodatno zagrijavanje 2. Mokra (hidrometalurka) metoda: Ova se metoda koristi za dobivanje bakra iz siromanih ruda odnosno otpadnih proizvoda drugih procesa, npr. pri proizvodnji sumporne kiseline iz pirita. Postupak se sastoji u tome da se ruda tretira pogodnim otapalom (npr. razrijeena sumporna kiselina) da bi se bakar preveo u otopinu iz koje se kao metal izdvaja elektrolizom ili cementacijom. Za izdvajanje metalnog bakra elektrolizom kao netopljive anode koriste se olovne ploe, a kao katode tanki listii istog bakra. Izdvajanje bakra iz otopine cementacijom vri se reakcijom metalnog eljeza s ionima bakra: Cu^2+ + Fe -> Cu + Fe Elektroliza kao nain izdvajanja metalnog bakra ima prednost pred cementacijom jer se dobiva ii bakar. Nakon proizvodnje bakra, suhom ili mokrom metodom, dobije se sirovi bakar istoe 94-97% koji sadri primjese: eljeza (Fe), nikla (Ni), sumpora (S), Cinka (Zn), antimona (Sb), bizmuta (Bi), kositra (Sn), olova (Pb), selenija (Se) i telurija (Te), a ponekad srebra (Ag), zlata (Au) i platine (Pt). Radi poboljanja svojstava (plastinosti i elektrine provodljivosti) primjese se moraju ukloniti pri emu se koriste dva postupka rafinacije bakra: rafinacija taljenjem i elektrolitika rafinacija. Rafinacija taljenjem provodi se u peima tako da se kroz talinu sirovog bakra i dodataka stvaranje troske najprije propuhuje zrak pri emu ishlape olovo, Cink, arsen i kositar, a eljezo i nikal prelaze u trosku. Nakon toga nastali bakrov(I)-oksid (CU2O) reagira s bakrovim(I)-sulfidom (Cu2S) dajui elementarni bakar i plin sumporni dioksid (SO2) koji se iz gline istjeruje snanim mijeanjem pri emu dolazi i do oksidacije ostataka sumpora. Zaostali Cu2O reducira se pomou drvenog ili kamenog ugljena. Na koncu se proieni bakar, istoe e od 99% sa cjelokupnim sadrajem plemenitih metala lijeva u ploe debljine oko 3 cm koje slue kao anode pri konanoj elektrolitikoj rafinaciji. U kadama za elektrolitiku rafinaciju bakra katode su od istog bakrenog lima, a elektrolit je otopina bakrovog(II)-sulfata (10-14%) i sumporne kiseline (5-10%). Proputanjem elektrine struje anoda se otapa pri emu bakar i neistoe poput eljeza, nikla, kobalta i Cinka prelaze u otopinu, a plemeniti metal i i ostale neistoe se taloe i tvore "anodni mulj". Povremeno se ioni bakra reduciraju na katodi taloei se u gusti crveni sloj istog bakra. Dobiveni anodni mulj je polazna sirovina u proizvodnji prisutnih plemenitih metala.

Svojstva i upotreba bakra: Bakar je metal svijetle crvenosmee boje, kubine plono centrirane kristalne reetke. Nije polimorfan. U istom stanju relativno je mekan, ali vrlo ilav i rastezljiv. Lako se kuje, valja (na hladno i vrue) i izvlai u vrlo tanke ice. Moe se meko i tvrdo lemiti i zavarivati. Odlino provodi elektrinu struju i

toplinu. Relativno je postojan na zraku, a izlaganjem utjecaju atmosferilija dobiva zeleno-bijelu patinu (malahit) koja ga titi od daljnje oksidacije. Patina moe biti i drukijeg kemijskog sastava (hidroksisulfat, hidroksiklorid), ovisno o istoama u atmosferi. Patina se esto i umjetno stvara na raznim predmetima (npr. bakrenim krovovima i skulpturama) radi zatite od utjecaja atmosfere. Zbog pozitivnoga redoks potencijala bakar se ne otapa u kiselinama koje nemaju sidacijsko djelovanje. Zagrijan na zraku lako prelazi u crni bakrov(II)-oksid (CuO) i obratno; zagrijani CuO u prisutnosti reducensa lako otputa kisik pa ova reakcija moe sluiti za odreivanje vodika (nastaje voda) i ugljika (nastaje CO2) u elementarnoj analizi organskih spojeva. Zbog izuzetno visoke elektrine i toplinske vodljivosti, otpornosti prema koroziji i dobrih mehanikih svojstava bakar ima vrlo iroku primjenu, naroito u elektrotehnici. Veina eletrinih vodova (osim dalekovoda gdje se koriste aluminij i elik (struja tee samo povrinom vodia radi skin efekta do kojega dolazi pri visokom naponu) bakar je preskup i ne odgovara namjeni) izrauje se od bakra. Slui za izradu grijaa, uparivaa, cijevi i kotlova u prehrambenoj industriji. U graevinarstvu se primjenjuje za izradu velikih pokrova koji, zbog svojstava bakrene patine, imaju veliku trajnost i specifian izgled. U metalurgiji ima veliku primjenu kao legirajui metal.

Legure bakra: Legure bakra su vani tehniki materijali odlinih mehanikih svojstava. Mogu se dobro lijevati i obraivati metodama tople i hladne deformacije te termikim metodama. Uz to bakrene legure su vrlo dobri vodii elektrine struje i topline, a izuzetno su otporne prema koroziji i habanju. Prema sastavu bakrene legure mogu se podijeliti na: tehnike legure bakra, bakar s manjim dodacima primjesa, mjedi i bronce. Proizvode od bakra (ukljuujui i legure) sve vie istiskuju razne vrste elika i drugih jeftinijih materijala. Tehniki bakar sadri najmanje 99,5% bakra, a ostalo su primjese. Najvanije su vrste: -Visokoprovodljivi elektrolitiki bakar, ETP-bakar (99,90% Cu; 0,4% O), upotrebljava se za izradu elektrinih sabirnica, sklopki i prekidaa, tiskarskih valjaka te kao materijal za izradu krovnih pokrova i bakrene galanterije u graevinarstvu. -Visokoprovodljivi bakar bez kisika, OFHC-bakar (99,92% Cu, bez rezidualnog kisika) najii je konstrukcijski metal koji se danas koristi u industriji za vodie, elektronske cijevi, elektrine sabirnice, grijae, radijatore, uljna hladila itd. -Arsen bakar (99,65% Cu; 0,025% P; 0,30% As) se upotrebljava za izradu bojlera, radijatora, izmjenjivae topline, cijevi za kondenzaciju, itd. Bakar s manjim dodacima ima visok sadraj bakra (iznad 98%), a osobine mu ovise o dodacima. Najvaniji su: -Kadmij-bakar (99,00% Cu; 0,6-1,0% Cd). Upotrebljava se za elastine dijelove aparata koji se zagrijavaju ili leme, izradu posuda, elektrine vodove i elektrode za zavarivanje.

-Krom-bakar (99,50% Cu; 0,5% Cr) i telurij-bakar (99,50% Cu; 0,5% Te). Odlikuju se vrstoom na visokoj temperaturi, otpornou na koroziju i lakom mehanikom obradom. Koristi se za izradu elektroda za zavarivanje, elektromotore i za dijelove elektrinih aparata. -Berilij-bakar legure Tip1 i Tip2 (Tip1: 98% Cu; 2% Be i Tip 2: 97% Cu; 0,4% Be; 2,6% Co). Ove legure imaju visoku vrstou i tvrdou, a upotrebljavaju se za telefonske vodove, dijelove u rotorima elektromotora i za izradu opruga. Mjedi: Mjedi su legure bakra i Cinka kojima se mogu dodati i manje koliine drugih metala (Sn, Fe, Mn, Ni, Al i Si). Mjedi su se donedavno puno vie koristile u industriji i obrtu, a najpoznatije su: -Tombak mjedi: Tombak (94% Cu; 5% Zn; maks 0,03% Pb; maks 0,05% Fe), crveni tombak (90% Cu; 10% Zn; maks 0,05% Pb; maks 0,05% Fe), zlatni tombak (85% Cu; 15% Zn; maks 0,06% Pb; maks 0,05% Fe), svijetlocrveni tombak (80% Cu; 20% Zn; maks 0.05% Pb; maks 0,05% Fe) i uti tombak (65% Cu; 34% Zn; maks 0.15% Pb; maks 0,05% Fe). Ove se legure upotrebljavaju za izradu nakita, ukrasa, elastinih cijevi, kouljica zrna za municiju, itd. -Mjedi za kovanje (60% Cu; 39% Zn; 0,30% Pb; 0,07% Fe) koriste se za izradu limova, traka, ipki i slinih proizvoda. -Mjedi za zavrtanje (58% Cu; 40% Zn; dodaci do 2%) koriste se za sitne dijelove istrumenata, zupanike satova, gravirane skale, zakovice i sl. -Mornarika mjed (Cu 60%; Zn 39%; Sn 1%) otporna je na koroziju, jeftina je, a koristi se u brodogradnji u obliku ploa, traka i ipki. Bronce: Bronce su legure bakra i kositra, a odlikuju se visokom vrstoom i tvrdoom te visokom otpornou na koroziju. Znaajne su bronce za valjanje (sadre 6-9% Sn) i lijevanje (4-10% Sn). Nekada su se koristile za lijevanje topovskih cijevi, a danas uglavnom za leajeve, dijelove crpki, armaturu parnih kotlova i sl. -Aluminijske bronce (sadre 5-12% Al) otporne su na atmosfersku i kemijsku koroziju, imaju visoku vrstou i tvrdou i lijepu zlatnu boju. Upotrebljavaju se za izradu biuterije, nakita, kovanog novca, zupanika, ventila, itd. -Fosforne bronce (sadre 0,1-0,3% P) otporne su na korozivno djelovanje morske vode, pogodne za hladno valjanje i razvlaenje. Upotrebljavaju se u pomorskoj strojogradnji, za izradu raznih ventila i sl. Od ostalih legura bakra poznato je "novo srebro" (55-60% Cu, 19-31% Zn i 12 26% Ni), bijele boje i lijepog sjaja, antikorozivno je i lako se obraduje deformacijom, te konstantno (60% Cu i 40% Ni) kojemu se otpor gotovo ne mijenja s temperaturom (tj. ima vrlo mali temperaturni koeficijent otpora) pa se koristi za izradu reostata i u mjernoj tehnici.

Spojevi bakra: Bakar tvori spojeve s oksidacijskim brojem +1 i +2. Vodene otopine bakrovih(II) spojeva su stabilnije od otopina bakrovih(I) spojeva, a u suviku pojedinih aniona (molekula) mogu se kompleksno vezati u sol ili ion, npr.:

CuCl + 2NH3 -> [Cu(NH3)2]Cl CuCN + 3KCN -> K3CU(CN)4 Cu(OH)2 +2OH- -> [Cu(OH)4]^2CuCl2 x 2H2O + 2H20 -> [Cu(H2O)4]^3+ + 2ClPoznati su mnogobrojni spojevi bakra, a neki od vanijih su: -Bakrovi(I)-halogenidi su CuCl, CuBr i CuI. Bakrov(I)-klorid (CuCl, nantokit) upotrebljava se kao katalizator pri sintezi akrilonitrila i u industriji nafte za dekoloriranje i desulfuriranje. Takoer se koristi za denitriranje umjetne svile i ienje acetilena. Jodid (CuI, marit) reverzibilno mijenja boju s temperaturom (bijel je pri 20C, crven pri 40C, sme pri 70C) pa se koristi kao niskotemperaturni indikator. -Bakrov(I)-oksid (Cu2O, kuprit i halkotrihit) otapanjem u NH3 i NH4Cl daje bezbojnu otopinu koja s najmanjom koliinom kisika pomodri pa slui kao reagens na kisik. Na povienoj temperaturi plinoviti vodik, ugljikov(II)-oksid i ugljik lako ga reduciraju u metalni bakar, a klor i brom ga oksidiraju u CuO. Upotrebljava se za proizvodnju crvene glazure u keramici, crvenog (aventurinskog) stakla, tzv. "antifouling" boja (koje spreavaju razvoj morskih organizama i biljaka na podvodnom dijelu broda) te za zapraivanje sjemena radi unitavanja tetnih gljivica. -Bakrov(I)-cijanid (CuCN) upotrebljava se kao elektrolit pri elektrolitskom pobakrivanju, za dobivanje masti protiv trahoma i konjuktivitisa, a koristi se i kao insekticid. -Bakrovi(I)-sulfidi: Cu2S, (halkozin, bakrov sjajnik) i CuFeS2 (halkopirit, bakrova pakovina). CuFeS2 ima ute tetragonske kristale i najvanija je ruda bakra iz koje se dobiva oko etvrtina svjetske proizvodnje bakra. -Bakrovi(II)-halogenidi su dibromid i diklorid, CuBr2 i CuCl2. Bromid (CuBr) se upotrebljava se: za bromiranje u organskoj kemiji, kao katalizator u reakcijama polimerizacije, izomerizacije, esterifikacije i u fotografiji. Fluorid-dihidrat (CuF2 x 2H2O) upotrebljava se za keramike glazure i emajle. Klorid (CuCl2) se upotrebljava kao moilo u industriji boja i u tisku tekstila, za rafinaciju bakra, zlata i srebra, za dobivanje ive mokrim postupkom, za zelenu vatru u pirotehnici, za unitavanje korova i zapraivanje sjemena. -Bakrov(II)-hidroksiklorid (CuCl2Cu(OH)2) upotrebljava se za pripremanje fungicida (npr. protiv peronospore na vinovoj lozi), a poznat je po nazivu bakreno vapno (bakreno vapno). Prireuje se mijeanjem hidroksida s neutralnim supstratima (talkom, vapnencem) i sredstvima koja olakavaju disperziju u vodi i prijanjanje na listu. -Bakrov(II)-oksid (CuO, paramelakonit i tenorit) crn je kristalian prah netopljiv u vodi. Slabo je topljiv u amonijaku i amonijevu kloridu, ali je lako topljiv u kiselinama, amonijevu karbonatu i kalijevom cijanidu. U otopini ima iskljuivo lunat karakter pa otapanjem u kiselinama daje razliite bakrove(II)-soli. Upotrebljava se za proizvodnju drugih spojeva bakra, zatim crnih, zelenih i modrih stakala, glazura i emajla te vodia s negativnim koeficijentom elektrinog otpora. Koristi se i kao katodni depolarizator u elektrolizi alkaInih klorida, kao pozitivna elektroda u galvanskim lancima, za proiavanje kisika od primjesa vodika i mineralnih ulja od sumpora te kao imitacija dragog kamenja.

-Bakrovi azidi (CuN3 i Cu(N3)2) eksplozivno se raspadaju ve pri slabom udaru pa se koriste kao inicijalni eksplozivi. -Bakrov(II)-sulfat (CuSO4) bezvodan daje zelenobijele ili sivobijele kristale koji na sebe lako veu vodu dajui stabilne hidrate s jednom,tri ili pet molekula vode. Budui da s najmanjom koliinom vode pomodri, upotrebljava se za dokazivanje malih koliina vode, npr. u alkoholu. -Bakrov(II)-sulfat pentahidrat (CuSO4 x 5H2O, modra galica) najznaajnija je sol bakra, a bila je poznata jo starim Egipanima. Plinije je opisao njezinu proizvodnju u panjolskoj, a 1880. godine otkriveno je njezino fungicidno djelovanje to je potaklo njenu industrijsku proizvodnju. U prirodi se nalazi kao lazurno modri, triklinski, kristali minerala halkantita koji su lako topljivi u vodi. Od pet molekula kristalne vode etiri su kompleksno vezane za bakarni, a peta na sulfatni ion. Industrijski se dobiva otapanjem bakra u razrijeenoj sumpornoj kiselini. Moe se dobiti i kristalizacijom iz elektrolita preostalog od rafinacije bakra te djelovanjem sumporne kiseline na bakrov oksiklorid (Bigourdan-Bebin postupak). Najvie se upotrebljava pomijeana s gaenim vapnom kao fungicid (bordoka juha) protiv peronospore na vinovoj lozi i biljnih tetoina na krumpiru, vokama i rajici. Koristi se jo i kao aktivator pri flotaciji ruda kobalta, olova i cinka, za unitavanje alga u rezervoarima, vodovodima i bazenima, za konzerviranje drveta, zatim kao elektrolit u galvanskim lancima i kupkama za pobakrivanje, a u medicini protiv gljivinih infekcija. -Bakrov(II)-acetat (Cu(CH3COO)2 x H2O) ima tamnozelene monoklinske kristale topljive u vodi. Upotrebljava se za pobakrivanje, kao katalizator u proizvodnji anhidrida octene kiseline iz acetaldehida i za proizvodnju boja. Spoj Cu(CH3COO)2 x 3Cu(AsO2)2 je tzv. vajnfurtsko zelenilo koje slui kao slikarska boja, ali i kao otrov protiv kukaca. Ioni bakra su slabo otrovni za ovjeka, ali zato su vrlo snaan otrov za nie organizme (bakterije, gljivice) iz ega proizlazi velika upotreba spojeva bakra kao fungicida. Sadraj [sakrij]

1 Svojstva 2 Rasprostranjenost i pojava 3 Povijest upotrebe 4 Dananja upotreba 5 Bioloka uloga

Svojstva [uredi]

Bakar Bakar je crvenkasto-smekasti metal, vrlo kovak i savitljiv, jedan od najboljih vodia elektrine struje, koji se pod utjecajem atmosferilija nakon duljeg vremena presvue patinom od bazinog karbonata. Grijanjem na zraku daje bakrov(II) oksid. Bakar se otapa u oksidirajuim kiselinama (duina, vrua sumporna, itd.) Rasprostranjenost i pojava [uredi] Na Zemljinoj povrini se najee pojavljuje kao plavi azurit, zeleni malahit ili kao crvena stijena. Povijest upotrebe [uredi] Bakar je bio poznat u davnim vremenima. Neka od najveih starih nalazita bakarne rude nalazila su se okolo velikih jezera na granici SAD-a i Kanade, pronaeno je vie od 10 000 mjesta iskopa od kojih neka potjeu iz 3000. godine p.n.e., iji grumeni su mogli dosegnuti teinu od 100 kilograma. Geokemijska analiza je potvrdila da je taj bakar bio eksportiran do June Amerike jer su njegovi tragovi naeni u grobovima Inka, a postoje realne teorije da je taj bakar bio prodavan i Egiptu i drugim Bliskoistonim zemljama posrednitvom takozvanih "Naroda s mora". Zbog svoje mekoe, bakar se u poetku koristio za nakit, no otkriem obrade hladnim postupkom dobili su dvostruku tvrdou, ime su dobili alat i oruje potrebne tvrdoe. Jedina mana te obrade je bila krhkost. Najstariji dokazi koritenja bakra potjeu iz 8000. godina p.n.e. iz Turske, Cayonu Tepesi, u blizini kojeg se nalaze rudnici bakra koji se i danas eksploatiraju. Sve vea upotreba bakra uzrokovala je promjene u tadanjem drutvu. Pojavile su se skupine prvih specijalista, rudara, kovaa, metalurga. Sve vanija je bila potraga za tom rudom. Tako se s vremenom do 3800. godine p.n.e, proirila upotreba bakra po cijelom Mediteranu i obalama Atlantika. Upotreba bakra je bila toliko rairena da je cijelo povijesno razdoblje nazvano bakreno doba (eneolitik). Paralelno s bakrom, dolo je i do eksploatacije zlata, srebra i olova. Oko 3500. godine otkrivaju arsen koji dodaju bakru, ime poveavaju njegovu tvrdou, a time nastaje arsenova bronca. Dananja upotreba [uredi] Najznaajnija upotreba bakra je u elektronici (dalekovodi, generatori) budui da je bakar vrlo dobar vodi elektrine struje. Bakar je i dobar vodi topline te se koristi i za izradu cijevi za grijanje. Osim toga se koristi za izradu razliitih metalnih predmeta (kotlova, lijebova), za pokrivanje krovova, itd. Osim istog bakra, rairena je i upotreba bakrovih slitina (bronce, mjedi) te spojeva (bakreni sulfat modra galica).

Najvaniji proizvoai bakra su ile, Sjedinjene Amerike Drave, Indonezija, Australija i Peru. Bakar je glavni izvozni proizvod i osnova gospodarstva DR Konga i Zambije (pokrajina Katanga). Bioloka uloga [uredi] Esencijalan metal - za sve ive vrste u sastavu enzima (u veoj koliini) otrovan, posebno za beskraljenjake.

Wjenik ima znaenje rijei bakar