BITKA KOD LA PLATE

Gordon Landsborough

Dogodilo se jednom Bilo je to 1937. godine u vrijeme krunidbe Nj. Vel. Kralja Georga VI. Pred Spitheadom se okupljala glavnina britanskih vojno-pomorskih snaga za sveani mimohod u ast novog vladara. Prisustvovali su i brodovi predstavnici ratnih mornarica drugih zemalja. Jednog sjajnog, sunanog popodneva, dva su se ratna broda plovei uzdu kanala nala zajedno na putu prema Spitheadu(1). Jedan je od njih bio njemaki bojni brod Admiral Graf Spee, posljednja prinova Hitlerove ratne mornarice. Drugi brod bila je britanska krstarica Achilles. Admiral Graf Spee je do maksimuma poveao brzinu, da bi se s manjim ratnim brodom utrkivao do Spitheada. Achilles je prihvatio izazov. Pobijedio je Achilles ... 1 Spithead je vanjsko sidrite Southamptona, sjeveroistono od otoka Wight, gdje su se odravale parade britanske flote. 1 Prva rtva bio je parobrod Clement, oceanski brod tramper od 5.050 tona nosivosti, vlasnitvo brodarskog drutva Booth Line, na putovanju za Bahiu, Salvador. Bio je 30. rujan 1939. godine, do podne. Vremenske su prilike bile povoljne, a brazilska se obala nalazila zapadno od njih. Ponovo su bili pri svretku jo jednog putovanja i ne slutei da e se za koji as zatei u vrtlogu ratnih opasnosti. H. J. Gill, trei oficir palube, bio je na strai kad je motrilac povikao: Brod lijevo od pramca! Gill usmjeri svoj dvogled prema horizontu i poe motriti udaljeni brod. Gillova je domovina bila u ratu s Njemakom ve vie od tri tjedna. Zapravo, posadi Clementa nije objava rata donijela nikakve promjene; nije bilo ni podmornica da ih progone, niti aviona ili oboruanih trgovakih brodova koji bi pucali na njih. Ovdje pred obalama June Amerike rat im se inio dalek i nestvaran, neakko neshvatljiv, kao neto to su zametnuli u svojim srcima. Sunce je sjalo i dan je bio vedar. Iako je njihov brod plovio u cik-caku, to je bila mjera predostronosti u doba rata, nitko nije vjerovao da e ih rat uistinu zahvatiti tako brzo poslije objavljivanja neprijateljstava. Ali ipak se desilo: Brod lijevo od pramca! Dobar se oficir ne izvrgava opasnostima. Stoga je Gill ve usmjerio svoj dvogled prema udaljenom brodu, ekajui da doe blie, kako bi ga mogao identificirati. Nije trebao dugo da eka. Nepoznati je brod plovio ravno prema njima, pa su, zbog naina na koji se izdizao iznad horizonta, mogli zakljuiti da se kree velikom brzinom. U 11 h i 15 min trei oficir prihvati doglasnu cijev i pozove zapovjednika broda, kapetana Harrisa, koji je upravo siao u svoju kabinu. Kapetane, to je ratni brod koji juri prema nama pod pramanim kutom od 45 lijevo. Dolazim odmah gore odgovori zapovjednik. Kapetan Harris se brzo popeo na most i pogledao prema ratnom brodu to se pribliavao. Bio je udaljen jo nekoliko milja, a budui da je dolazio pramcem prema njima, bilo ga je teko identificirati. Nije davao nikakve signale, a nije se mogla razabrati ni bilo kakva zastava. Kapetan Harris ree: To bi mogao biti Ajax. Bilo je nevjerojatno da se neki neprijateljski ratni brod nalazi tako daleko od Njemake, od koje ga razdvaja i mono brodovlje britanske ratne mornarice, a osim toga bilo je poznato da se kraljevski brod Ajax zadrava u vodama June Amerike.

Nekoliko su asaka oba oficira promatrala pribliavanje broda, jo uvijek pokuavajui ga identificirati. Brod je odbacivao ogromne pramane valove, pa je Gill procijenio: Mora da plovi brzinom od 30 vorova. Kapetan Harris doda: ini se da emo dobiti posjetioce. Izvjesite zastavu, a ja u obui drugi kaput. Rekavi to sie dolje. Jo uvijek je vjerovao da se radi o Ajaxu, koji jezdi takvom brzinom vjerujui da pretjee neki njemaki trgovaki brod, to bi se mogao sam potopiti, ako mu se za to ostavi dovoljno vremena. Kada se kapetan Harris vratio na most, ovaj put elegantan u svom istom, bijelom sakou od uniforme, nepoznati se ratni brod nalazio jo samo tri do etiri milje daleko, inei se golem u jarkom svjetlu tropskog sunca. Ali jo uvijek nije vijao zastave i nije im davao nikakve signale. To je poelo bivati zagonetno, a moda su oficiri promatrajui ga, osjetili i neku tjeskobu. Netko je dolje na palubi povikao: Avion uzlijee! Jedan je hidroavin naglo poletio s palube ratnog broda, izbaen katapultom u zrak. Pa naravno, i Ajax je imao hidroavin .. . Prvi oficir palube dotravi gore kad je hidroavion zaokrenuo prema njima, upita svog zapovjednika: Da li da pokaemo plou s imenom naeg broda? Kapetan Harris kimne glavom, a prvi oficir htjede poi. Nainio je tek nekoliko koraaja, kad li se hidroavion poe brujei obarati prema njima. Oficiri i ostali lanovi posade zabezeknuto su zurili u gromoglasno lijetalo, koje se poelo strmoglavljivati u smjeru uzdunice njihova broda. A onda su se dogoaji poeli odvijati zaprepaujue brzo. Uinilo se kao da se drvenarija na mostu oko oficira provaljuje i raspada. U zaglunoj buci hidroaviona uli su i tektanje mitraljeskih rafala iznad svojih glava. Letimice su ugledali njemake oznake pod krilima hidroaviona, koji ih je obasipao mitraljeskom vatrom. Kapetan Harris uo je prvog oficira palube Jonesa kako vie: 0 Boe, pa to je vabo! Istovremeno je zapovjednik Clementa ve zaustavljao svoj brod. Na brodu nije bilo topa, pa je to bilo sve to je mogao uiniti u pokuaju spaavanja njihovih ivota. Da li da spremim amce za spaavanje, zapovjednice, upita prvi oficir. Kapetan Harris potvrdi glavom, gledajui i dalje hidroavion, koji se vraajui ponovo usmjerio ravno na njih. Svi ljudi na palubu, naredi zapovjednik, i iskrenite van sohe s amcima. Brod je gubio na brzini, to je mogao uoiti i pilot hidroaviona, ali se inilo da mu je to svejedno. Opet se sunovratio prema brodu, zasipa- jui ga mitraljeskim mecima. Prvi oficir palube naglo se zateturao, a krv mu iknula iz desne ake i podlaktice. Na palubi su ljudi bijesno vikali protiv napadaa urei se spustiti amce u vodu. Hidroavion se opet vratio, a meci ponovno zapraie po palubi za amce i po zapovjednikom mostu. Ali sada su ga svi lanovi posade spremno doekali sakrivi se u zaklone, pa ovaj put nitko nije ranjen, premda je kormilarnica ostala razlupana od metaka. Prema neposrednom nareenju kapetana Harrisa, dolje u radio-stanici, radiotelegrafist je poeo odailjati signale opasnosti RRR. Prema signalnom kodeksu to je znailo: Napao me avion. Radio-telegrafist je, zatim, pokuao emitirati geografske koordinate broda, ali se jo prije toga na ratnom brodu pojavio signal: Stop! Obustavite rad vae ra- dio-stanice! Kapetanu Harrisu nije preostalo nita drugo nego da poslua. Mogao je vidjeti kako su se topovi kalibra 280 milimetara uperili prema njima, dovoljno moni da ih raznesu iz vode, ako bi samo i malo oklijevao. Stoga je naredio radio-telegrafisti da doe na palubu, a posadi povikne da se ukrca u amce i napusti brod. Znao je da e Clement biti potopljen. Jedino se tjeio to su uspjeli predati radiogram; radio-

telegrafist je izvjetavao da je njegovu poruku uhvatio jedan brazilski brod, koji e vjerojatno dalje emitirati i tako im dozvati pomo. Kapetan Harris je urno ubacio tajne brodske dokumente u kanvasnu vreu s posebnim utegom, pa ih se otarasio bacivi ih preko ograde, a zatim se prikljuio svojim ljudima u jednom amcu. Tek to su se otisnuli, stigao je jedan izviaki amac s ratnog broda. utljivo i mrko gledali su britanski mornari u lica neprijateljskih pomoraca. Bili su to mladi ljudi, zaareni i uzbueni svojom pobjedom. Uzeli su u svoj amac zapovjednika Clementa i upravitelja stroja te ih vratili na naputeni tramper. Britanci su trebali da otvore ventile za samopotapanje broda, kako im rekoe Nijemci, pa je upravitelj stroja usluno otvorio neke ventile. Meutim, naplavie se samo balastni tankovi, i nekoliko sati kasnije Clementa su morali potopiti paljbom s bojnog broda, iz topova kalibra 150 milimetara. Nijemci su unato svojoj artiljerijsko-kaznenoj upadici ostali krajnje uljudni prema svojim rtvama. Emitirali su obavijest preko radija: Molimo da spasite amce s parobroda Clement, na poziciji 09 45' S i 34 04' W. Poziv je bio uhvaen, pa je sljedeeg dana jedan brazilski parobrod pronaao jedan amac. Ostala tri amca stigla su dan kasnije u Maceio. Kapetana Harrisa i inenjera Bryanta prekrcao je zapovjednik njemakog ratnog broda na grki parobrod Papalemos, koji ih je ostavio na Kapverdskim otocima 9. listopada. Izvjetaji su brzo prodrli do Admiraliteta u Londonu; depni bojni brod, Admiral Scheer, neoekivano je svojatao pobjedu nad prvom rtvom drugog svjetskog rata u junoamerikim vodama. Oficiri i posada Clementa znali su da je to Admiral Scheer, jer je to ime stajalo na trakama kapa njemakih mornara u izviakom amcu, te na samom ratnom brodu, tovie, to je ime bilo ispisano na obje strane pramca i na krmi njemakog gusara. Bez svake sumnje, to je bio Admiral Scheer. I tako je poela neprijateljska varka, koja je obmanjivala britanski Admiralitet vie od dva mjeseca. 2 Nekoliko sati nakon to je Clement odaslao svoj signal opasnosti, stigla je, i do ne ba posvema nespremnog Admiraliteta u Whitehallu, vijest o potapanju britanskog broda u neprijateljskoj akciji pred brazilskom obalom. U poetku saznalo se samo da je Clement potopljen, no, da li je to uinio neki naoruani trgovaki brod, ili koji jo straniji napada, nije se znalo sve do 2. listopada. Zatim se s brazilskog broda, koji je pokupio jednog od Clementovih amaca, emitirala dramatina poruka da je atlantski gusar njemaki depni bojni brod Admiral Scheer. Depni bojni brod, to ne ba nepoznato Hitlerovo oruje, bio je, dakle, puten da harai Junim Atlantikom. Bila je to grdna novost, ali ju je britanski Admiralitet i oekivao. Ve je konstrukcija tih brodova ukazivala na njihovu ulogu u jednom eventualnom ratu, pa su jo mnogo prije izbijanja neprijateljstava poduzete sve mogue taktike mjere za suzbijanje pljakakih pohoda ovih velikih, jako naoruanih njemakih gusara. Iz sjeanja lordova u Admiralitetu nije se jo izbrisao uspjeh njemakog grabeljivca Emdena, u ratu 1914 1918 godine. Do 9. studenog 1914, ova je laka krstarica potopila esnaest trgovakih brodova u Indijskom oceanu i Bengalskom zaljevu, s ukupnom tonaom od 66.146 tona. Takoer je zaplijenila i oslobodila jedan savezniki brod i dvanaest brodova neutralaca s ukupno 53.000 tona. Sve se to postiglo s jednim razmjerno malenim brodom, po svojoj veliini beznaajnim u usporedbi s depnim bojnim brodovima te ni s priblino tako ubojitim naoruanjem. Emden je imao deplasman od samo 3.592 tone i topove kalibra 105 milimetara, a maksimalna mu je brzina iznosila 24 vora. Ako je tako maleni i spori

brod mogao uiniti onoliku pusto u tako kratkom vremenu, koliku bi onda groznu tetu prouzrokovao saveznikim ratnim naporima jedan Hitlerov depni bojni brod? To je pitanje zabrinjavalo britanski Admiralitet jo prije objave rata, ali na sreu britanska javnost nije trebala da sudjeluje u tim brigama. U stvari, Emden nije bio duga vijeka. Napokon ga je prisilila na borbu australijska krstarica Sydney, deplasmana 5.600 tona, naoruana topovima kalibra 152 milimetra i bra od njemakog broda za dva vora. Sydneyeva nadmona artiljerija brzo je likvidirala nasilnika, no strunjaci nisu vjerovali da bi se depne bojne brodove moglo tako lako otkriti i potopiti. Naime, graeni su tako da im se ne moe brzo ui u trag, a imali su vatrenu mo, kojom bi vjerojatno prvo potopili njihove protivnike, ukoliko bi dolo do bitke. Nije problem traganja zabrinjavao Admiralitet, premda ni utvrivanje poloaja jednog bojnog broda, koji se brzo kree irokim prostranstvima oceana, samo po sebi nije bilo nimalo lagan zadatak. Problem je bio u tome: to e se dogoditi kad se utvrdi njegova pozicija? Naime, mislilo se, da u itavoj britanskoj ratnoj mornarici postoje samo tri bojna krstaa, Hood, Repulse i Renown, dovoljno brza i mona da se uhvate u kotac s depnim bojnim brodom s nekom nadom za uspjeh. U zdruenoj francuskobritanskoj floti bilo je samo pet tako snanih jedinica. Hitlerovi su mu savjetnici govorili, da e svaki drugi brod jednostavno poiniti samoubojstvo, ukoliko tragajui naie na depne bojne brodove, jer su ovi, zbog veeg dometa i vee vatrene moi svojih topova, mogli unititi sve to se svojom brzinom moglo mjeriti s njima. A bili su tako teko oklopljeni, da se inilo kao da su neranjivi. Depni bojni brodovi bili su logian odgovor Njemake na pokuaje Saveznika izmeu dva svjetska rata, da je podrede u pomorstvu. Kad ve Njemakoj nisu dopustili da ima mornaricu velikih i monih ratnih brodova, onda je ono to je sagradila trebalo da po svojim svojstvima nadmai svaki brod sline kategorije na svijetu. Zato je glavni zapovjednik njemake ratne mornarice, veliki admiral Raeder, pokrenuo gradnju tzv. depnih bojnih brodova, uvodei time jedan novi faktor u raunima suparnikih pomorskih sila. Njemaka vojnopomorska snaga unitena je u ratu 19141918. Godine 1914. njezina je flota druga po snazi u svijetu, ali nakon poraza ostala je samo sa est zastarjelih bojnih brodova tipa Deutschland. Kad je poniena Njemaka zatraila primirje, njezinim je modernijim ratnim brodovima nareeno da dou u Scapa Flow(2)Kasnije su ih potopile vlastite posade, da ih ne bi preuzeli Britanci i ostali Saveznici. Nevolje su poele s potpisivanjem mirovnih uvjeta meu zaraenim narodima. Francuska, iskusivi strahote rata vie nego bilo koja druga zemlja, zahtijevala je potpuno razoruanje Njemake, a Britanija je, zabrinuta zbog nove republike u Rusiji, eljela odrati jednu djelomino naoruanu Njemaku, koja bi djelovala kao bedem protiv komunistikih nadiranja prema zapadu. Ostvario se uobiajeni kompromis, pa je sklopljen glasoviti (a za neke zloglasni) Versajski ugovor. Njemakoj nisu dopustili odravati i graditi podmornice, jer je na tome inzistirala i Britanija. Ali, mogla je odravati malenu povrinsku flotu za vlastitu obranu, ako bi je Rusija napala na Baltiku. Ta bi se flota sastojala od spomenutih zastarjelih bojnih brodova, iz vremena prije ere dreadnoughta(3), zatim od 2 Scapa Flow je bila velika baza britanske ratne mornarice na Orkneyskom otoju. 3 Dreadnought se zvao jedan britanski ratni brod izgraen 1906. god. kao prototip tadanjih bojnih brodova, pa se naziv dreadnought zadrao dosta dugo i kao sinonim za pojam bojnog broda.

est lakih krstarica i nekoliko torpiljarki. Versajskim ugovorom Njemakoj se zabranjivala gradnja bilo kojeg ratnog broda s deplasmanom veim od 10.000 tona, pa se i oekivalo da e takvi ratni brodovi sluiti uglavnom za obalnu obranu. Nijemci stvarno nisu itavo jedno desetljee pokuavali graditi bilo kakav ratni brod do te granice, jer su jo trpjeli od posljedica dugakog i stranog rata. Bili su jo bolesni od poraza i zaokupljeni unutranjim problemima borbe politikih stranaka za vlast. To je bilo u doba kad su i sile pobjednice dobrovoljno ograniile planove svog vlastitog vojno-pomorskog programa, elei sprijeiti utrku u naoruanju i njeno sakaenje privrede. Godine 1921. sastali su se na vojnopomorskoj konferenciji u Washingtonu predstavnici pet sila, tj. Velike Britanije, Sjedinjenih Drava, Francuske, Japana i Italije, gdje su se sloili sa stanovitim restrikcijama u gradnji novih ratnih brodova. Zakljueno je da e zadrati svoje velike bojne brodove i bojne krstae, a da ubudue nee graditi krstarice s deplasmanom preko 10.000 tona. Svaka se od ovih zemalja stavila na istu razinu s njemakim ogranienjem, meutim, kao to e se kasnije i vidjeti, s jednom vanom razlikom. Istina na jednoj se kasnijoj konferenciji pet pomorskih velesila sporazumjelo o gradnji nekih bojnih brodova, ali ovdje se odluilo da se nikakav ratni brod ispod odreene tonae nee graditi. Poslijeratna vojnopomorska politika admirala Raedera bila je u davanju Njemakoj bojnih brodova, koji su prividno ogranieni na 10.000 tona, ali stvarno su izmeu konvencionalnih krstarica takve veliine i mnogo snanijih bojnih brodova. Posljedica je takve politike, da su njegovi depni bojni brodovi zadobili izuzetan poloaj. Raeder je elio dobiti sintezu najboljeg od te dvije kategorije brodova, pa je u tome i uspio. Iako u poetku ove pomorske sile nisu ograniile broj krstarica koje bi se smjele graditi unutar utvrene granice deplasmana, 1930. i ponovno 1935. godine sporazumjele su se i u brojanom ogranienju za krstarice naoruane topovima kalibra 203 milimetra. Sve je ovo odgovaralo naroito Britaniji, koja je trebala vei broj manjih ratnih, a ne nekoliko monih bojnih brodova. No, ovo je, inae, zbog smanjivanja poreskih nameta hvalevrijedno ogranienje kasnije dalo prednost neskrupuloznom, suludo vlastohlepnom njemakom diktatoru. Jo i prije dolaska Hitlera na vlast Nijemci su poeli izigravati uvjete Versajskog ugovora gradei brodove koji su prividno odgovarali ogranienju od 10.000 tona deplasmana. Meutim, vojnopomorski strunjaci ubrzo poee sumnjati da Njemaka gradi brodove iznad te tonae. Godine 1929. zapoeta je gradnja jednog broda u zamjenu za jedan od brodova stare dreadnought klase Deutschland, koji je bio odreen za rezalite. Ovaj se brod stvarno trebao da zove Deutschland. Godine 1931. admiral Raeder je poeo gradnju drugog brodazamjene, Admirala Scheera, a 1932. god. poeli su radovi na treem ratnom brodu Admiralu Grafu Speeu. Ova su tri broda iznenadila svijet poslije svog porinua, vijui zastavu nove njemake republike sa zloslutnim kukastim kriem. Bili su mnogo kvalitetniji od suvremenih ratnih brodova u gradnji, pa se odmah znalo da su poremetili konvencionalnu vojnopomorsku strategiju. Gradnja svakog broda stajala je 3,750.000. Lstg., to je bila fantastina svota prema standardima tridesetih godina za brodove te veliine. Usprkos Versajskom ugovoru, njihov je deplasman iznosio gotovo 13.000 tona, umjesto doputenih 10.000 tona.

Ali nadimak depnih bojnih brodova nisu dobili toliko zbog svoje veliine, koliko zbog ubojite snage, usredotoene na njihovom 190 metara dugakom trupu, koji je uzgred reeno, nainjen zavarivanjem, upotrebom aluminija gdje god je to bilo mogue. Raederu nije vie trebalo staromodno zakivanje limova! Umjesto konvencionalnih parnih turbina depni su bojni brodovi skrivali u svojoj utrobi dizel maine od 54.000 KS, koje su omoguavale plovidbu od 10.000 morskih milja pri brzini od 15 vorova na sat, bez opskrbe gorivom, a maksimalna im je brzina iznosila 27,7 vorova, to je bilo mnogo za brodove njihove veliine. Ali vojnopomorski su se strunjaci najvie zgranuli nad njihovim naoruanjem. Depni bojni brodovi nosili su po est topova kalibra 280 milimetara, smjetenih u po dvije trocijevne topovske kule, zatim po osam topova kalibra 150 milimetara, est protuavionskih topova kalibra 102 milimetra te osam torpednih cijevi. Takoer su imali po dva hidroaviona, koje se moglo izbaciti katapultom s njihovih paluba. Njihov palubni i boni oklop bio je neobino debeo, pa se mislilo da ga granate s naih krstarica, iz topova kalibra 203 milimetra, ne mogu probiti, osim ako gaaju s veoma male udaljenosti. S vatrenom moi i zatitnim oklopom bojnog broda te brzinom i sposobnou manevriranja velike krstarice i prema tadanjem Raederovom hvalisanju, mogli su umaknuti svakom brodu jaem od sebe. Svojim topovima mogli su smraviti sve brodove koji bi se pokuali s njima mjeriti u brzini. Bilo je jasno da su depni bojni brodovi graeni za obaranje ogranienja vojnopomorske snage poslijeratne Njemake te kao zamjena za vie drugih brodova razliite namjene. Za razliku od poetka prvog svjetskog rata, Njemaka je u drugi svjetski rat ula s brojano inferiornom ratnom mornaricom. Oevidno je zanemarila ovaj rod svojih oruanih snaga (osim podmornica), posve se pouzdavajui, i po trei put u jednom stoljeu, u mo i sposobnost svoje savreno opremljene kopnene armije. ini se da je Hitler 1939. godine namijenio skromnoj njemakoj ratnoj mornarici diverzantsku ulogu, pa su i depni bojni brodovi trebali da prikuju uza se panju neusporedivo veeg dijela snane britanske i francuske flote. Izuzev podmornica, od kojih je Hitler 1939. godine imao vjerojatno oko 80 jedinica, njemaka se ratna mornarica sastojala od dva bojna krstaa srednje veliine, Scharnhorsta i Gneisenaua, koje je Hitler sagradio protivno Versajskom ugovoru, zatim od tri depna bojna broda, dvije teke krstarice Bluchera i Admirala Hippera, od oko pola tuceta krstarica, naoruanih topovima kalibra 152 milimetra, kao i od nekoliko naoruanih trgovakih brodova. U gradnji su se nalazili Bismark i Tirpitz, od po 45.000 tona, zatim teka krstarica Prinz Eugen, naoruana topovima kalibra 203 milimetra te jo neki brodovi. Njemaka nije imala nosae aviona, ali je gradila dva. Brojano su flote Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske bile znatno nadmonije od Hitlerove flote, ali su zastarjele po konstrukciji svojih brodova, pa se u tome krila prednost za njemakog diktatora. Ipak je kombinirana francusko-britanska flota raspolagala s glavninom od dvadeset i jednog bojnog broda i bojnih krstaa, s pedeset i devet krstarica te s mnotvom lakih krstarica, razaraa, torpiljarki itd., kao i nosaima aviona. Premda su mnogi od ovih brodova bili stari i nesuvremeni za jedan moderni rat, Njemaka se ipak morala sukobiti s injenicom da je brojano u znatnom zaostatku. Naroito je Britanija jo gospodarila morem. To je diktiralo njemake vojnopomorske pripreme za rat to ga je Hitler elio, a utjecalo je na konstrukcijske nacrte svih sagraenih brodova, to je najvie dolo do

izraaja pri gradnji snanih depnih brodova. Deutschlandu, Admiralu Scheeru i Admiralu Grafu Speeu dodijelili su ulogu oceanskih vukova, za koju su bili upravo savreno sazdani. Prije izbijanja rata admiral Raeder je kriomice porazmjestio svoje depne bojne brodove kao izgubljene po svjetskim morima, da bi bili spremni ako se rat proiri i na druge zemlje poslije Hitlerove invazije na Poljsku. Za odravanje depnih bojnih brodova na otvorenom moru imao je tankere i opskrbne brodove, stacionirane na stratekim podrujima, pa su se ti nasilnici mogli opskrbljivati gorivom i namirnicama te se mjesecima drati, a po potrebi ak i vie od godinu dana, podalje od kopnenih baza. Njegovi depni bojni brodovi, vani na moru, znali su dobro svoje zadatke u trenutku izbijanja rata. Trebali su da napadaju brodove vane za neprijateljsku privredu, naroito za otonu Britaniju, toliko ovisnu o sirovinama i namirnicama iz svih krajeva svijeta. Ali britanski je Admiralitet znao da su njemaki bojni brodovi na otvorenom moru, a znao je i to to moe od njih oekivati kad zapone rat. Zato je ve mjesecima prije izbijanja rata izraen plan za nadmudrivanje i suzbijanje neprijatelja u trenutku opasnosti. Pokazalo se da je to jedan od najteih zadataka. Zbog jakosti depnih bojnih brodova, za njima je trebalo tragati grupama brodova. Britanski brodovi, bri od njemakih, ali po svojoj snazi slabiji, ako doe do susreta, svojom neustraivou, pomorskovojnom vjetinom i koncentracijom artiljerijske vatre paralizirali bi prednosti tih veih ratnih jedinica. No, nije bilo lako objasniti kako da britanski brodovi dou toliko blizu da povrijede oklop njemakih brodova, a da sami prije toga ne budu razneseni u komadie. Topovi kalibra 280 milimetara s depnih bojnih brodova imali su za nekoliko milja vei domet od topova britanskih i francuskih krstarica. Prema Raederovoj teoriji, ak ako bi depne bojne brodove i prestigie nadmonije snage, s lakoom bi ih mogli tui sa znatno vee udaljenosti od djelotvornog dometa protivnikih topova kalibra 152 i 203 milimetra. To bi izgledalo kao kad se boksa poigrava sa svojim protivnikom, udarajui ga duim rukama sa sigurne udaljenosti. S tim su se problemom suoile britanska i francuska ratna mornarica, ali usprkos tome lovake su grupe ratnih brodova jo prije izbijanja rata spremno ekale da depni bojni brodovi zaponu svoj koljaki pohod, i nadale se dobroj srei ako ih stignu. Strunjaci nisu znali da su depni bojni brodovi opremljeni njemakim ekvivalentom radara. U usporedbi s dananjim aparatima to je bila jedna jo neusavrena naprava. Iako nedovoljno efikasna i podlona kvarovima, njemakim je gusarima ipak davala sjajnu prednost nad njihovim protivnicima, koji jo nisu imali takvih aparata. Na tom aparatu Nijemci su ipak mogli vidjeti svoje protivnike daleko iza horizonta u svim smjerovima oko sebe. inilo se nemogue da bi potjerne grupe brodova ikad mogle dostii gusara, koji ih moe vidjeti s velike udaljenosti te pravovremeno poduzimati mjere da ih izbjegne. Samo je jednom Admiral Scheer vien u akciji. To se odigralo 1937. godine. Nedaleko panjolske obale jedan republikanski avion bombardirao je brod Deutschland i prouzrokovao smrt nekoliko lanova posade. Na 29. svibnja Admiralu Scheeru je nareeno da za odmazdu bombardira nezatieni grad Almeriju, pa je ostalo bez krova 8.000 ljudi, uz ogromnu tetu i mnogo ranjenih. Nijemci su to slavili kao veliku pobjedu, uveliavajui je zbog propagande. Kasnije su, opet s problematinom tonou, na slian nain govorili o bitki kod La Plate.

Kad je stigla prva vijest o napadu na Clementa, britanski Admiralitet nije nekoliko dana u to bio siguran, da li je napada jedan od depnih bojnih brodova, ili neka od naoruanih njemakih trgovakih krstarica, za koje se znalo da su u junom Atlantiku. Neizvjesnost se stvarno nastavila jo neko vrijeme, ak i poslije izvjetaja preivjelih brodolomaca, koje je iz njihovih amaca spasio brazilski parobrod, jer je u opisivanju neprijatelja bilo nekoliko karakteristinih proturjenosti. Meutim, s vremenom se zakljuilo da se radi o depnom bojnom brodu koji je poeo haraiti u vodama junog Atlantika. Ubrzo poslije toga stigao je, na nesreu, jedan drugi izvjetaj, koji je bacio sumnju na identitet i moguu poziciju gusarskog broda. Saznalo "se, naime, da je jedan depni bojni brod napao norveki trgovaki parobrod Lorentz Hansen, na tri stotine milja istono od New Foundlanda. Posada je izvjetavala da se radi o depnom bojnom brodu Deutschland, pa se sumnjiava mornarika obavjetajna sluba pitala, nije li to moda isti bojni brod koji je potopio i nesretnog elementa. . . Tek se nakon nekog vremena saznalo da to nije isti depni bojni brod, ve da dva njemaka ratna broda vrljaju Atlantikom u potrazi za plijenom. Brod Ravalpindi bio je sljedea rtva Deutschlanda, nastavljajui kratku povijest tog broda. Ravalpindi je bio naoruani britanski trgovaki brod, a kad ga je Deutschland sa svojom neusporedivo jaom artiljerijom napao, hrabro je nasrnuo na njemakog gusara, otetivi ga poneto svojim malim topovima i potonuvi konano u bitki s uzdignutom zastavom. Poslije toga je Deutschland pourio kui uz neutralnu obalu Norveke, veoma pogodnom rutom za njemake brodove to plove prema domovini. I opet se britanska mornarika obavjetajna sluba nala u nedoumici zbog vijesti da je Admiral Scheer aktivan u junoamerikim vodama, jer se taj brod, prema njihovim obavjetenjima, nalazio u njemakim vodama. Bez obzira da li je bio u pitanju Deutschland ili Admiral Scheer, potjera je poela. Gusar se slobodno kretao po irokom moru, ugroavajui britanske interese. Trebalo ga je to prije maknuti s puta. I tako je poela jedna, dotada moda najopsenija, potjera za jednim neprijateljskim ratnim brodom. Proli su tjedni prije nego to je britanski Admiralitet primio nove izvjetaje o gusarevim akcijama, premda je u tom vremenu moni depni bojni brod nastavio napadati iz zasjede i potapati trgovake brodove u Junom Atlantiku. 3 Svitalo je na Junom Atlantiku 5. listopada, ni tjedan dana nakon potapanja Clementa. Kapetan J. Robison, zapovjednik Newtona Beecha, parobroda od 3.000 tona nosivosti, u vlasnitvu drutva Ridley, Son Trully, Newcastle-on-Tyne, primio je izvjetaj da je neprijateljski bojni brod Admiral Scheer zapoeo svoje operacije u junim vodama, pa su Robisonovi motrioci bili na oprezu. Na putu iz Cap Towna za Ujedinjeno Kraljevstvo nalazili su se sjeverno od Sv. Helene, osamljenog komadia kopna u Atlantiku. U Cap Townu montiran je jedan top kalibra 102 milimetra, ali ga je kapetan Robison s pravom otpisao kao korisno oruje ako naiu na razbojniki depni bojni brod. Umjesto toga on se jedino nadao da e nastaviti svoj put, ne ugledavi nijedan neprijateljski brod. Budui da se prema posljednjem izvjetaju gusar nalazio negdje u blizini brazilske obale, nekoliko tisua milja daleko, Robison nije bio osobito pesimistian. Spavao je na svom leaju, kad ga je oko est sati s mosta pozvao prvi oficir palube. To je

ratni brod koji nam se brzo pribliava uo je kapetan, pa je zbog nedavnog dogaaja s Clementom u pidami pourio na most. Ugledao je ratni brod u brzoj plovidbi, kako se odbacujui velike pramane valove, usmjerio ravno prema Newtonu Beechu. Nalazio se jo oko 6 milja daleko. Robison je prvo pomislio da to nije britanski brod, pa mu je odmah sve postalo sumnjivo. Naredio je radio-telegrafisti da bude spreman za odailjanje signala opasnosti, ukoliko se pokae da je bojni brod neprijateljski, a zatim je pourio dolje da presvue pidamu. Osjeao je da bi mu njegova redovna zapovjednika odora mogla bolje posluiti u danima koji dolaze. Vraajui se prema mostu s malo nade u sretan ishod dogaaja, bacio je u more svoje tajne dokumente, jo prije nego je identificirao nadolazei brod. Kad je stigao na most, ratni brod se nalazio ve gotovo suboice, pa ga je i prepoznao kao depni bojni brod Admiral Graf Spee. Robison je prvo pomislio da se dva depna bojna broda kreu Atlantikom, pa je naredio radio-telegrafisti da zapone odailjati poruku o opasnosti. Poruka je emitirana tri puta, a zatim im je njemaki brod signalizirao da obustave emitiranje, jer e u protivnom otvoriti vatru na Newtona Beecha. Na alost, kapetan se Robison pokorio tom nareenju, te uvidjevi besmislenost otpora, naredio svojim ljudima da ne pucaju iz 105 milimetarskog topa. Jedan praskavac protiv takvog neprijatelja samo bi prouzrokavao nepotrebno krvoprolie. Britanski su se pomorci iznenadili to Newton Beech ne bijae odmah potopljen, nego je kao ratni plijen s njemakom posadom morao slijediti gusara. Robisonove su se sumnje poveale, pa je njemakim oficirima koji su doli na Newton Beech govorio kako je sluajno uo preko radija da je Graf Spee potopio Clementa prije nekoliko dana. Nijemci su odmah zanijekali da bilo to znaju o Clementu, pa se kapetan Robison na trenutak pokolebao u svojim sumnjama. Meutim, idueg je dana uz bok Newtona Beecha pristao jedan motorni amac, pa je kapetan Robison posluavi nareenje siao da razgovara s komandantom Grafa Speea. Na bojnom brodu predstavili su ga kapetanu Hansu Langsdorffu i susret s njim bio je uljudan, jer se njemaki komandant, ovjek stare kole, prilikom prijema svog zarobljenika strogo pridravao odreenih formalnosti. Nakon nekoliko trenutaka razgovora, Langsdorff sasvim neoekivano ree: Moji mi oficiri rekoe, kako vjerujete da je Graf Spee ve potopio neki drugi britanski brod? Zbog stanovitih razloga kapetan je Robison ustrajao pri svojoj prii, nehajno potvrdivi kako je preko Admiraliteta javljeno da je Graf Spee potopio Clementa. Izgleda da je njegova izmiljotina zvuala veoma uvjerljivo, jer je gotovo istovremeno Langsdorff slegnuvi ramenima potvrdio da je to istina. Langsdorff je potvrdio da su svoju prvu rtvu napali pod imenom svog broda-blizanca Admirala Scheera, ali nije objasnio zato su tako postupili. Kapetan Ro- bison, kog su zadrali na Grafu Speeu, pokuao je sam sebi objasniti stvar. Rat je igra na prevaru. Langsdorff je ovim potezom elio zavarati neprijatelja, ije bi se snage na taj nain rasprile u potrazi za nepostojeim brodom. Istovremeno, britanska se mornarika obavjetajna sluba udila to su Nijemci posadi prve potopljene lae dopustili da sretno stigne do obale sa svojim informacijama. inilo se da je neprijateljevo otkrivanje poetka svojih operacija u Junom Atlantiku loa strategija, no, kapetan je Robison prvi shvatio zato bijae tako uinjeno. Langsdorff se, to se kasnije i objasnilo, namjeravao pojaviti negdje drugdje, ali zaista kao Graf Spee. U stvari, to je i uinio u Indijskom oceanu, dopustivi posadi jednog drugog broda da se doepa obale, s vijestima da Graf Spee harai uzdu

istone afrike obale. Tako bi se vojnopomorske snage suprotstavljene Njemakoj, razvukle u liniju fronta radi suzbijanja opasnosti od dva bojna broda, a ne od jednoga, to bi, naravno, uzrokovalo rasipanje brodova i ljudstva. Bili bi odvueni s podruja, koja bi neopravdano ostala oslabljena. Nije poznato koliko je lukavi blef kapetana Robisona utjecao na Langsdorffove planove, ali sigurno se zbunio saznavi da je Admiralitet prozreo njegovu varku. Kad je kapetan Robison, na nesreu, izgubio zapovjedniki poloaj, mogao je jedino paziti, ekati i nadati se da e njegove radio-depee uhvatiti neki brod te ih uputiti britanskim snagama na tom podruju. Ali sati su prolazili, pa je, ne primjetivi nikakav znak pribliavanja saveznikih ratnih brodova, zakljuio da njegove depee nisu uhvatili. Odailja je bio veoma slab, znao je to i suvie dobro. Ali ipak nije gubio nadu ... Vijesti s Newtona Beecha zaista su uhvaene. Britanski brod Martand uhvatio je samo dio poruke, ali dovoljno da sazna kako je Newtona Beecha napao jedan njemaki bojni brod. No, zbog nekog razloga, upuivanje depee nije uspjelo. Meutim, Graf Spee je plovio u susret svojoj treoj rtvi. 4 To je bio brod Ashlea, od 4.222 tone nosivosti, vlasnitvo drutva Clifford Shipping Co., Ltd, takoer iz Newcastle-on-Tynea, na putu iz Durbana za Freetown s teretom eera. Kapetan C. Pottinger prvi je zamijetio Grafa Speea, na udaljenosti od 10 milja s lijeve strane pramca. To je bilo 7. listopada, vie od sedmicu dana nakon posljednjih vijesti o gusarskom brodu koji je potopio Clementa. U poetku pribliavanje nije bilo sumnjivo. Imao je obrise poput nekog francuskog ratnog broda,pa je Pottinger pretpostavljao da bi to mogao biti Dunkerque. Zato je i nadalje zadrao svoj kurs te promatrao kako ih ratni brod brzo sustie. Poto je dolazio tono pramcem prema njima, s Ashleaa se nije moglo vidjeti kakvu zastavu vije. Tek kad je brod promijenio kurs i postavio se bono, s Ashleaa su ugledali veliki njemaki kukasti kri kako stri iznad krme ratnog broda. Ali tada je ve bilo kasno da se bilo to uradi. Istovremeno, dok su se na Ashleau zaprepastili ugledavi protiv sebe moni neprijateljski ratni brod, primili su prijetei signal da ne upotrijebe svoju radio-stanicu, jer e u protivnom njemaki brod otvoriti vatru. Drugim signalom nareeno im je da se zaustave. Kapetanu Pottingeru nije preostalo nita drugo no da poslua, ali dok je izdavao svoja nareenja, otrao je dolje i uzeo tajne brodske papire. Poto se njemaki ratni brod nalazio sasvim blizu, bojao se baciti dokumente u more, premda su bili u specijalnoj vrei s utegom. Pretpostavljajui da bi ih Nijemci mogli izvui iz mora, osobno ih je bacio u ognjite kotla. Kad se vratio gore, most su ve zaposjeli Nijemci, koji su se uzverali na njegov brod. Njemaki oficir nije ba bio zadovoljan, no, samo je naredio zapovjedniku Ashleaa da svoje ljude ukrca u amce, jer e im razoriti brod. Nijemci su potopili brod topovskim mecima, a posada s Ashleaa se prekrcala na Newtona Beecha, koji je ubrzo stigao s horizonta. Idui dan Nijemci su potopili i Newtona Beecha. Bio je prespor za praenje bojnog broda. Kapetan se Langsdorff na to nevoljko odluio, jer se time na Grafu Speeu nalo previe ljudi. Prekrcavi britanske mornare na svoj brod, potopio je Newtona Beecha takoer topovskim granatama.

Zbog brzog zarobljavanja, s Ashleaa nije odaslan nikakav radio-zov, pa je Admiralitet u Londonu jo uvijek oekivao novosti o gusaru s junog Atlantika. U svakom sluaju Admiralitet je oekivao vijesti o depnom bojnom brodu Admiralu Scheeru, a ne o Grafu Speeu. U Admiralitetu su i dalje iekivali iako je njemaki gusar nastavio s napadanjem, potapanjem ili zarobljavanjem britanskih brodova. 5 etvrta rtva dola je u vidik Graf Speeovog otrookog motrioca uveer 10. listopada, takoer u vodama izmeu Sv. Helene i Ascensiona. Taj je brod bio vei od prva tri koje su Nijemci ulovili; teretni lajner od 8.000 tona nosivosti, pod nazivom Huntsman, a pripadao je brodarskom drutvu Harrison Line. Posada je brojila preko 80 ljudi, a zapovjednik je broda bio kapetan A. H. Brown, rodom iz Cheshirea. Oko est sati uveer, oficir strae izvijestio je zapovjednika da neki ratni brod, s desne strane, na udaljenosti od oko 5 milja, brzo plovi prema njima. Kapetan Brown je odmah doao na most da motri doljaka te poslije nekoliko asaka, znajui da Francuzi djeluju negdje u blizini, zakljuio da je to francuski ratni brod Dunkerque. Kad se ratni brod velikom brzinom pribliio, na njegovoj se krmi vidjela francuska zastava, pa se inilo da je nagaanje kapetana Browna ispravno. Meutim, kad je brod bio na udaljenosti od jedne milje, najednom su vidjeli, na svoje zaprepatenje, kako se francuska zastava sputa, a na njezinom se mjestu pojavljuje veliki njemaki kukasti kri. Iako je tada bilo ve kasno da se neto uini, kapetan Brown je ipak smjesta naredio da se poalje poruka preko radija. To je bila druga radio-depea koja nikad nije stigla do cilja. Naime, ba je u to vrijeme bio period mirovanja za radio-operatore, pa nijedan radio-telegrafist nije uhvatio Huntsmanov zov. Na Huntsmana se prekrcalo nekoliko vrlo mladih, ali veoma dobro naoruanih njemakih mornara, iji je komandir naredio kapetanu Brownu da svojim brodom slijedi Grafa Speea. Kapetan Langsdorff je, kako se moglo naslutiti, bio u nedoumici. Na Grafu Speeu nije imao vie mjesta za daljnjih i prekobrojnih osamdesetak zarobljenika, a on nije bio ovjek koji bi potopio Huntsmana i pustio posadu da pluta u amcima sredinom beskrajnog Atlantika. Za tog se njemakog zapovjednika moe rei da je bio neokaljani borac i humani protivnik. Nekoliko dana kasnije posada s Huntsmana ugledala je trei brod na horizontu. Ubrzo su ga identificirali kao njemaki tanker i zakljuili da je to brod za opskrbu gorivom Grafa Speea. Tada jo nisu znali da e ime tog njemakog trgovakog broda uskoro zujati oko itave kugle zemaljske; da je to ime spojeno s podlou te da e britanskoj ratnoj mornarici dati jedan novi epos o hrabrosti i neustraivosti. Bio je to Altmark. Huntsman je opljakan, a Graf Spee za uzvrat opskrbljen, a zatim su svi zarobljenici prekrcani na Altmarka i zatoeni pod palubom. Natjerani poput opora u neiste i neudobne prostorije, patei zbog zbijenosti i nedovoljne ventilacije, britanski su pomorci prvi put osjetili to stvarno znai biti ratni zarobljenik na otvorenom moru. Bilo im je sueno da jo dugo vremena ovako razmiljaju o svojoj situaciji. Huntsman je raznesen dinamitom, poto je s njega ugrabljeno svo gorivo i sve ivene namirnice, a zatim su Graf Spee i Altmark krenuli dalje. Kapetan se Langsdorff odluio maknuti iz blizine otoka Ascension, ispravno pretpostavljajui da e taj otok ubrzo postati baza za britanske brodove progonitelje. Znajui da potjera za njim postaje sve intenzivnija, odluio je za neko vrijeme napustiti Atlantik i pokuati sreu u Indijskom oceanu.

Ali i na tom putu bojni brod je sreo i petu rtvu. U zoru 22. listopada, kapetan Langsdorff je svom hidroplanu tipa Arado naredio da traga za neprijateljem poprijeko njihova kursa. Za kratko vrijeme avion se vratio s izvjetajem o prisutnosti jednog trgovakog broda, gotovo tono sprijeda. Kapetan Langsdorff je odmah promijenio kurs i krenuo prema njemu. To je bio parobrod Trevanion od 5.299 tona nosivosti, vlasnitvo drutva Haim Shipping Company, Newcastle-on-Tyne, a zapovjednik mu bijae Velanin iz Barrya, kapetan J. W. Edwards. S Trevanionom nije ilo lako. Otkrivi gusara, kapetan Edwards je naredio svom radio-te- legrafisti da poalje depeu o tome. Graf Spee je odmah signalizirao: Ne emitirajte nita, ili u otvoriti vatru! Kapetan Edwards je ipak spremno naredio: Nastavite s emisijom! Graf Spee je smjesta otvorio vatru svojim mitraljezima, s udaljenosti od oko 100 metara, zasipavajui mecima zapovjedniki most i gornju palubu. Radio-telegrafist je obustavio emisiju, ali kapetan Edwards poleti do njega i ree: Poaljite tu poruku, i to itavu, i tako je emisija nastavljena. Graf Spee je opet zapucao svojim mitraljezima, a nekoliko se metaka zabilo u radio-sta- nicu. Kapetan Edwards je popustio tek kad je saznao da je itava depea poslana u eter. Zatim je bacio svoje tajne dokumente u more i tek se tada predao odredu koji je zaposjeo brod. Sat kasnije Trevanion je, raznesen eksplozivom, ubrzo potonuo dok su njegovu posadu ve zarobili na Grafu Speeu. Za vrijeme mitraljiranja nitko nije ranjen, pa je kapetan Langsdorff jo uvijek s ponosom mogao govoriti svojim zarobljenicima da u njegovim dosadanjim akcijama nije izgubljen nijedan ljudski ivot. Britanski su ratni zarobljenici potovali, pa ak i voljeli njemakog zapovjednika, a on je uvijek bio uljudan i obazriv, postupajui s njima kao s lanovima svoje posade. Ali, nije bilo tako i s Altmarkom. Kapetan J. S. Dau bio je, bez sumnje, nacista, pa se inilo da po slubenoj dunosti mrzi britanske mornare. Nije se mnogo trudio da ublai njihove nevolje u zaguljivim potpalubnim prostorijama. elei spas, molili su se da ih britansko ratno brodovlje stigne i da toj individui Dauu dade to ga slijedi. Meutim, britanska je ratna mornarica lovila naslijepo, bez ikakva podatka o boravitu gusarskog broda, od trenutka kada je Clement napadnut skoro pred mjesec dana. Trevanionov radiogram nije nitko uhvatio. 6 Dok su u potrazi za Grafom Speeom grupe krstarica i razaraa proeljavale beskrajne prostore Atlantskog oceana, depni bojni brod je neometano umaknuo oko najjunijeg iljka Afrike te poeo svoj lov u Indijskom oceanu. Krstarei uzdu obale i drei se izvan njezina vidika, na udaljenosti od samo dvadesetak milja, kapetan Langsdorff je, jo prije nego je ugledao svoju sljedeu rtvu, stigao do toke ispred Lourenco Marquesa u Portugalskoj Istonoj Africi. Ali to bijae maleni brod Africa Shell, od samo 706 tona nosivosti, tanker u vlasnitvu poduzea Anglo-Saxon Petrolium Company, pa je njegov teret bio bezvrijedan za njemakog gusara. Kapetan F. G. Dove, zapovjednik Africa Sheila, opazio je pribliavanje bojnog broda neto nakon podneva. On je vijao francusku zastavu, pa je i kapetan Dove, poput ostalih skipera(4) prije 4 skiper naziv za zapovjednika koji je ujedno i vlasnik broda, ali u irem smislu upotrebljava se openito za zapovjednika, kao kod nas barba (samo na trgovakim brodovima).

njega, neko vrijeme mislio da se radi o francuskom brodu. Zatim mu je odjednom sve postalo sumnjivo, pa je, prema vlastitim rijeima, potpraio pete pred nepoznatim brodom. Golemi se bojni brod naao u situaciji da goni najmanju svoju rtvu na koju je do tada nabasao. Poela je trka prema obali. Napinjui se iz petnih ila Africa Shell je uspio doi u zatitu neutralnog mora. Bili su ve dobrano unutar neutralnih teritorijalnih voda, kad je njemaki brod otvorio paljbu jednim od svojih topova kalibra 150 milimetara. Tane je palo na krmu, ali je kapetan Dove znao da e ga sljedei plotun iz mora raznijeti u komade. Bacio je svoje dokumente preko ograde, odredio poziciju broda na karti i ustanovio da se nalazi samo dvije milje od obale. Kad ga je kapetan Langsdorff dao dopremiti na Grafa Speea, Dove je uzaludno protestirao. Africa Shell bijae opljakan a zatim potopljen .... No svijet jo uvijek nije znao za haraenje njemakog gusara, jer ni ovaj brod nije mogao emitirati upozorenje. Naime, Africa Shell uope nije imao radio-stanice .... Ali, premda su kapetana Dovea zadrali kao zarobljenika na njemakom bojnom brodu, kapetan Langsdorff nije, na sveope uenje, niim sprijeio posadu britanskog tankera da veslajui doe do obale. Imali su samo dvije milje puta, pa su za sat-dva stigli do kopna, te se o njihovoj dogodovtini proulo u svim krajevima svijeta. Jo se jedan gusarski bojni brod pojavio na otvorenom moru! Depni bojni brod se probio u Indijski ocean, pa se tako teren pretraivanja proirio na dva oceana; trebalo je pretraiti dva oceana zbog neuhvatljiva neprijatelja, i to u trenutku kad su ratne potrebe bile nepodnoljiv teret za britansku ratnu mornaricu, ija je snaga stvarno bila jo na mirnodopskoj razini. Iako privremeno, usamljeni Hitlerov razbojnik bio je u prednosti. Prednost se te noi jo i poveala, jer je kapetan Langsdorff dopustivi da se sazna o njegovom prisustvu u Indijskom oceanu, odmah najveom moguom brzinom krenuo opet u Atlantik. Neka nagaaju gdje sam, bio je moto kapetana Langsdorffa tokom tih tjedana, a brzinom svojih manevara zacijelo je naveo svoje progonitelje da i dalje tragaju u nepoznatom. 7 Sljedeoj rtvi uspjelo je odaslati signal opasnosti, koji je uhvatila i dalje emitirala britanska mornarika radio-stanica u Simonstownu. To je bio Doric Star, sedma rtva gusara, a prvi brod koji je u posljednja dva mjeseca emitirao vijest lovakim grupama po junoj hemisferi. Doric Star bijae velianstveni plijen; Blue Star Lineov teretni brzopruga od preko 10.000 tona nosivosti, s teretom maslaca, sira i smrznutog mesa iz Novog Zelanda i Australije za Ujedinjeno Kraljevstvo. Graf Spee se nalazio na krstarenju u svom starom lovitu oko Sv. Helene nasred Atlantika, kad ga je oko podneva 2. prosinca njegov izviaki avion obavijestio da vidi dim na horizontu. Opskrbivi se prije nekoliko dana gorivom s Altmarka, Graf Spee se brzo pribliio svom najveem plijenu na koji je do tada naiao. Gusarski se brod za ovu priliku kamuflirao, postavivi jedan lani dimnjak, pa je jo s nekim lanim preinakama mogao izgledati, bar s odreene udaljenosti, kao britanski bojni krsta Renown. Napad na Dorica Stara bio je odstupanje od do tada uobiajene i tako uspjene taktike kapetana Langsdorffa, pa se jedino moe nagaati o razlozima zbog kojih je izvren. Pri napadima na svoje prijanje rtve kapetan Langsdorff je lukavstvom dolazio tako blizu svom plijenu, da je ovaj imao veoma male nade za upozoravanje radiom o pribliavanju neprijatelja.

Ali kad je pilot izvijestio o prisutnosti Dorica Stara, Langsdorff je otvorio vatru na taj Blue Star Lineov brod, dok se jo nalazio oko 15 milja daleko, pruivi tako britanskom brodu dovoljno vremena za odailjanje upozorenja o gusaru. Ova udna i neuobiajena promjena taktike uvukla je konano Grafa Speea u bitku, a uzrokovala je i smrt njegova zapovjednika. Jo je neobinije u tom napadu s velike daljine, to se gusar, onako preruen u britanski ratni brod, mogao posve pribliiti britanskom linijskom teretnjaku, a da se njegova rtva ne uzbuni, ba kao to se desilo i u ranijim prilikama. No, Langsdorff je otvorio vatru, a zabezeknuta britanska posada na Doricu Staru vidjela je kako granata eksplodira u njihovoj neposrednoj blizini. Odmah su se ogledali za brodom to puca na njih, ali im se ocean inio siguran u svojoj osamljenosti. Bilo je to iznenaujue. Zatim je netko iznio teoriju da to mora biti podmornica, pa su se svi poeli okretati za komandnim tornjem podmornice, ali on se nije mogao vidjeti. Nekoliko minuta kasnije, jo dok su svi bili zbunjeni, motrilac je ugledao iznad horizonta jarbol Grafa Speea te ga je odmah pogreno zamijenio s periskopom podmornice. Uskoro je ipak postalo i suvie vjerojatno da ih napada neki njemaki ratni brod, ali jo prije toga je zapovjednik Dorica Stara, kapetan W. Stubbs, naredio oficiru radio-telegrafisti, Williamu Comberu, da na najbri mogui nain odaalje izvjetaj o gusaru. Eto, jednom je rtva imala vremena emitirati upozorenje, a udno je to je kapetan Langsdorff promijenio svoju taktiku koja je omoguila takav ishod. Comber se latio posla, ali su ga s Grafa Speea poeli ometati s drugim radioodailjaem, to su ga uzeli s Newtona Beecha, te mu oteavah emitiranje. Langsdorffa su obavijestili o Doric Starovoj drskosti, koja se nastavila i poslije signala za obustavljanje emitiranja, pa je zapovjednik Grafa Speea naredio da se opet otvori vatra. Ispaljeni je plotun podbacio, pa su radio-telegrafisti na Grafu Speeu izvijestili da je Doric Starovo emitiranje prestalo. Teretni brod se zaustavljao noen jo svojom inercijom, dok je njegova posada iskretala sohe s amcima za spaavanje, spremajui se da napusti brod. Graf Spee je velianstveno doklizio da preuzme svoj plijen. Najednom je Doric Starov radio poeo opet dramatino otkucavati izvjetaj o gusaru. Radiotelegrafist, oficir Comber nije se jo predao. Prije nego je Graf Spee mogao omesti radio-depeu, tj. njezin bitni dio taj je dio depee odaslan i uhvatio ga je neki drugi brod te ga uputio dalje. Ali to Langsdorffu nije bilo poznato pravovremeno, a nije ni znao da je to prva karika u lancu koji e uvui njegov brod u bitku i pridonijeti ispisivanju nove stranice britanske vojnopomorske historije. Langsdorffu je ovaj plijen bio potreban. Doric Star je bio relativno novi brod, jedan od najboljih teretnjaka uope. Plovei dalje do sljedeeg sastanka s depnim bojnim brodom, on bi mu bio isto toliko koristan kao i Altmark. Odred za zaposjedanje plijena napustio je Grafa Speea i popeo se na Dorica Stara, ali ubrzo nakon toga signalizirao je runim zastavicama poruku svom brodu, koja je poremetila lijepe Langsdorffove planove kako da se okoristi tim teretnjakom. Strojevi namjerno onesposobljeni prema nareenju upravitelja stroja ... bila je vijest s Dorica Stara. Inenjer je predvidio Langsdorffove namjere pa je odluio da, u doslovnom smislu rijei, polomi mehanizme. Na Langsdorffovu veliku alost, brod se morao potopiti. Ali Langsdorff je bio izigran na jo jedan nain. Doric Starov teret mesa, maslaca i sira dobro bi doao za promjenu u ishrani njemakih mornara, ali kad su kapetana Stubbsa upitali kakav teret prevozi, on je odgovorio: Vunu. I na sreu, po nekoliko bala vune nalazilo se na ivenim namirnicama, pa kad su otvorena pojedina grotla i u njima otkrivena samo vuna, Nijemci su izgubili interes te prestadoe s daljnjim pretraivanjem broda.

Kapetana Langsdorffa je zabrinjavalo to se je dio Doric Starove depee moglo eventualno uspjeno emitirati, pa je napeto iekivao dok su njegovi radio-operatori prislukivali depee drugih radio-stanica. Dva sata kasnije, ba kad je sam sebi estitao to je njegov ulov obavljen nezapaeno, dobio je radiogram iz radio-stanice. Netko je prenosio Doric Starovu poruku. Tajna Langsdorffova boravita, tj. toan geografski poloaj njegova broda objavljen je cijelom svijetu! Bilo je vrijeme da Graf Spee napusti ove vode, koje su postale grob za pet rtava tog gusara. Dok je Langsdorff jo planirao svoj sljedei pokret, donesoe mu ubrzo, jednu za drugom, jo dvije depee. Prva se odnosila na jednu isprekidanu poruku s nekog britanskog ratnog broda, kojom se prenosi Doric Starov izvjetaj o gusarskom brodu i njegovoj poziciji, a druga je sadravala vijest da je radio-stanica u Simon- stownu uhvatila izvjetaj i da ga prenosi Admiralitetu u Whitehall. Lov na Grafa Spee je poeo. Kapetan Langsdorff je odluio zaploviti prema obali June Amerike, prilino daleko od plovne rute Rt dobre nade Freetown, na kojoj je on lovio, pa je sad njegov brod najveom moguom brzinom napustio sada ve opasno podruje. Langsdorff je jo uvijek pokuavao nadmudriti svoje neprijatelje, vjerujui da e britanska ratna mornarica prihvatiti kao posljednju pretpostavku da bi njegovo novo boravite moglo biti u blizini obale, gdje je pala njegova prva rtva. Do tog je trenutka mislio da je njegova strategija u Indijskom oceanu prouzrokovala odvlaenje velikog dijela vojno- pomorskih snaga s plovnih putova Junog Atlantika, te da jedinice britanske ratne mornarice jure prema pozornici njegove posljednje akcije, tj. prema podruju Sv. Helene. Gotovo nezabrinut, kapetan Langsdorff je tada pridavao mnogo veu vanost sastanka s Altmarkom kad situacija s gorivom postane kritina, pa je Grafa Speea usmjerio k vodama za koje je vjerovao da su iste od neprijateljskih brodova. 8 Nekoliko sati kasnije, u zoru 3. prosinca namjerivi se na jo jedan veliki teretnjak, kapetan Langsdorff nije mogao odoljeti povoljnoj prilici da uhvati jo jedan plijen. To bijae brod Tairoa od priblino 8.000 tona nosivosti, vlasnitvo brodarskog drutva Fur- ness, Withy Line, pod zapovjednitvom kapetana W. B. S. Starra iz Liverpoola. Kapetan Starr je prethodnog dana saznao o izvrenom napadu na nesretnog Dorica Stara, pa je skrenuo na zapad da bi izbjegao opasno podruje. To je bila kobna odluka u svjetlu buduih dogaaja, jer je gusar krenuvi prema zapadu, nabasao na Tairou. Ne znajui to je to potopilo Dorica Stara, da li podmornica, naoruana trgovaka krstarica, ili bojni brod, odnosno, znajui samo to da je Doric Star bio napadnut, kapetan Starr se uznemirio, pa se naao na mostu jo prije zore. Tako se i desilo da je u praskozorje ugledao lijevo od pramca slabi dim gusarskog broda. Kapetan Starr nije mogao sa sigurnou identificirati dolazei brod kao neprijateljski, jer je jo bio daleko, pa je stoga oklijevao s odailjanjem jednog S.O.S. radiograma. Tada je ugledao francusku zastavu na ratnom brodu, pa se opet poeo osjeati sigurnijim. Ali ipak je paljivo motrio nepoznati brod, naredivi da amci za spasavanje budu spremni za sputanje. Pripremio se za akciju ako bi taj brod uinio bilo kakav neprijateljski pothvat.

Najednom je posada Tairoe vidjela kako se na ratnom brodu podie drugi barjak, pa im je zastao dah kad ugledae lepranje ogromne zastave s kukastim kriem. Bili su nadmudreni, jer se gusar nalazio samo dvije milje daleko, a njegovi moni topovi upereni ravno prema njima. Kapetan Starr je ugledao signal: Zaustavite vae strojeve!, a jedna je granata eksplodirala blizu broda, da pokae kako se napada ne ali. Kapetan Starr je odmah naredio svom radio-telegrafisti da emitira depeu: Napadnut od njemakog bojnog broda Admiral Scheer, zajedno s njegovom geografskom pozicijom. Na Grafu Speeu su odmah otkrili upotrebu odailjaa, pa je bojni brod otvorio vatru da bi zaustavio radio-depeu. Granate su polomile zapovjedniki most, oficirske kabine i radio-stanicu, a krmilarski je ureaj ostao onesposobljen. Prije no to je radio-stanica pretvorena u kr, radio-telegrafist P. J. Cummins pokuavao je dva puta poslati depeu, te je leei na podu otkucavao poruku, sve dok krhotine granata nisu unitile aparaturu. Za ovo je hrabro djelo kasnije odlikovan. Ali, to je mnogo vanije, depea je uhvaena, pa je eter satima brujao o novostima kako je gusar opet napao i zarobio jedan brod. Radilo se naravno o Admiralu Scheeru. Sad se inilo tako sigurnim da djeluju dva bojna broda, tj. Admiral Scheer u Atlantiku (prema izvjetaju posade Clementa) i Graf Spee u Indijskom oceanu, zbog izvjetaja posade Africa Shella. Poslije svega, blef kapetana Langsdorffa je bio uspjean. Kapetan Langsdorff je opet odluio zadrati veliki teretnjak kao matini brod za Grafa Speea, ali se opet razoarao. Ustanovilo se da je brod neupotrebljiv zbog oteenog krmilarskog ureaja, pa je stoga Langsdorff naredio da ga se potopi. Posada Tairoe od 81 ovjeka prebaena je na bojni brod, koji je ve bio neugodno natrpan zarobljenicima iz prijanjih napadakih pothvata, a zatim je torpedirana. im je nesretna Tairoa nestala u Atlantiku, Langsdorff je odredio kurs prema zapadu i zaplovio prema frekventnom podruju rijeke La Plate, udaljenom 2.000 morskih milja. Mogao je birati smjer po itavom golemom oceanu, mogao je ploviti na sjever, jug, istok ili zapad, kao sitna toka na beskrajnom moru. Ali on je odabrao ba ono mjesto, na kojem e, tako je bar mislio, sa sigurnou moi nastaviti svoje ubojite akcije, a da ipak bude daleko od neprijatelja. Ali ipak je jedan oficir britanske ratne mornarice pokazao prstom na pomorsku kartu i rekao: Ovdje e se pojaviti sljedei put. On je mislio na Admirala Scheera, ali njegov je prst ostao na podruju ispred La Plate. On je ak samosvijesno prorekao tono vrijeme kad bi neprijatelj trebao da stigne do tog podruja, pa je svojim brodovima izdao nareenje da isplove i presretnu neprijatelja. To bijae komodor Henry Harword, komandujui oficir Junoamerikog diviziona, iz sastava Amerike i Zapadnoindijske eskadre. 9 Nije puko nagaanje komodora Harwooda ponukalo da idue operacijsko podruje depnog bojnog broda postavi pred ue La Plate. Njemu se inilo loginim da gusar eli napustiti frekventnu rutu i sada kad je put od Rta dobre nade do Freetowna postao opasan, mislio je da e depni bojni brod krenuti u neko drugo podruje. Pitanje je bilo samo u koje? Komodor Harwood se odluio za La Platu, jer su tim vodama plovili dragocjeni tereti iz June Amerike, naroito tereti mesa i itarica, koji su bili vrlo vani za britanske ratne potrebe. Komodor Harwood je, jo kao kapetan fregate 1937. godine, dodijeljen Junoamerikom divizionu. Za vrijeme bolesnike odsutnosti viceadmiraia S. J.

Meyricka, Harwood je preuzeo zapovjednitvo diviziona, a komandni brod mu je bio Kraljevski brod Exeter. Komodor Harwood se specijalizirao za torpede jo tokom prvog svjetskog rata dok je slubovao na krstarici Sutlej i na bojnom brodu Royal Sovereign. etiri godine, poevi od 1922, slubovao je u planskom odjeljenju Admiraliteta, a nakon toga zapovijedao je Kraljevskim brodom London, kao komandant sastava I eskadre krstarica. Zatim je bio dvije godine lan nastavnikog zbora Kraljevske vojnopomorske akademije, a odatle je premjeten u Junoameriki divizion. Harwood je dobro govorio panjolski i svakako je svojim drutvenim aktivnostima pridobio mnogo prijatelja za Britaniju u Junoj Americi. Britanski ugled je bio na visini, to se pokazalo kao veoma sretna okolnost tokom ratnih godina, naroito u Urugvaju i ileu, gdje su dvije britanske krstarice, tj. Exeter i Ajax izvrile sjajne spasavalake pothvate prilikom potresa u Conceptionu. Pod Harwoodovim zapovjednitvom formirana je jedna od potjernih grupa, sa zadatkom da pronae i uniti depni bojni brod, pa je zanimljivo razmotriti koliko su njihove anse u tom pogledu bile prividno beznadne. etiri su krstarice sainjavale Harwoodovu potjernu grupu: Exeter (komandant kapetan fregate F. S. Bell), Cumberland (komandant kapetan fregate W. H. G. Fallowfield), Achilles (komandant kapetan fregate W. E. Parry), i Ajax (komandant kapetan fregate C. H. L. Woodhouse). etiri broda ... ali je komodor Harwood rijetko kad imao sva etiri na raspolaganju, i to zbog problema u opskrbi gorivom uz neutralnu obalu u doba rata. Prema prihvaenim uvjetima neutralnosti, nijedna zemlja nije smjela dopustiti zaraenom ratnom brodu da se opskrbi gorivom u njezinim vodama vie od jedanput u tri mjeseca. Za Junoameriki divizion to je znailo da mora popunjavati zalihe goriva i obavljati popravke na Falklandskim otocima u Junom Atlantiku, gotovo 1.900 milja daleko od Rio de Janeira i 1.000 milja od Montevidea. inilo se da je uvijek jedna od njegovih krstarica u plovidbi na jug radi dopune svojih zaliha goriva, tako da je Harwood ostao straariti uzdu dugake junoamerike obale samo sa tri broda, te istovremeno tragajui za misterioznim depnim bojnim brodom, za kojeg se pretpostavljalo da je Admiral Scheer. Bilo je, naravno, previe oekivati od tako skromnih snaga da mogu djelotvorno straariti uz tri tisue milja razvuenu obalnu liniju, kao i na prostranom podruju ispred June Amerike. Sve to je komodor Harwood mogao uiniti bilo je to, da se mjestimino pojavljuje u junoamerikim lukama, to je uzrokovalo predugo zadravanje njemakih trgovakih brodova u luci te njihovo punopravno interniranje. U tom pogledu Britaniji su mnogo pomogli izvjetaji agenata i prijatelja iz svih zemalja June Amerike, od kojih je dobivala korisne podatke o njemakim brodovima u tamonjim lukama. Ali nisu sva obavjetenja bila korisna u svako vrijeme. Tako je npr. Harwood primio 8. rujna depeu od Admiraliteta, kojom ga se obavjetava da su se tri njemaka broda, General Artigas, Monte Pascoal i Gloria sakupila nedaleko najjunije toke June Amerike, ispred obale Patagonije. Izvjetaj je upuivao na mogunost da ovi brodovi prihvate njemake rezerviste iz junoamerikih drava, naroito iz Argentine, sa svrhom da se napadne i zaposje- dne Falklandsko otoje. Ajax je odmah poslan da sprijei takav pokret. Ali nepunih 48 sati kasnije, jedna druga depea dovela je u sumnju ispravnost one prve. Sada su obavjetajci u Junoj Americi mislili da njemaki rezervisti nisu

opasni, te da se potencijalna prijetnja ta tri nacistika gusara moe donekle zanemariti. I tako je Ajax odmah opozvan. Neposredno nakon toga stigla je i trea depea da se bojazan nastavlja, jer se njemaki rezervisti i dalje koncentriraju u junoamerikim lukama. Mogli su jedino imati za cilj, ponovljeno je u izvjetaju, da napadnu Falklandsko otoje, koje u tom trenutku nije bilo dovoljno zatieno s nekoliko manjih obalnih topova. I poslije svega Ajax je morao zapoeti svoj dugaki skok prema Falklandima. Za britanskog komodora ivot moe postati pakao, ako postavlja previe zahtjeva ratnim jedinicama, koje nisu sasvim dovoljne da izvre veinu zadataka to se od njih oekuju. Ali budui da je to openita okolnost u britanskoj ratnoj mornarici tokom bilo koje faze rata, komodor Harwood je vjerojatno izustio poneku mornarsku te nastavio svoj posao. Ajax, taj brod mnogih putovanja, nepredvieno se istaknuo i time, to je bio prvi britanski brod koji je potopio jednog neprijatelja u drugom svjetskom ratu. Dana 3. rujna 1939. godine u 13 h 30 min, samo tri sata nakon objave rata Njemakoj, ugledao je brod za koji se ispostavilo da je njemaki. To je bio parobrod Olinda, na putovanju iz Montevidea za Njemaku, s teretom vune, koe, pamuka i starog eljeza. Okolnosti nisu bile povoljne za Ajaxa jer je odred mornara morao zaposjesti brod i skinuti posadu s Olinde, nakon ega je brod potopljen. No, to nije bilo dosta, pa je drugog dana Ajax ulovio jo jedan njemaki trgovaki brod i potopio ga. Taj je imao 7.000 tona nosivosti, a zvao se Carl Fritzen. Kapetanu Woodhousu se urilo da uspjeno ratuje. Woodhouse je za vrijeme prvog svjetskog rata sluio kao porunik korvete i porunik fregate na Kraljevskom brodu Bristol. Bio je unaprijeen u in kapetana korvete 1927. godine, a kapetana fregate 1934. Za zapovjednika Ajaxa doao je 1937. godine. Zanimljiva je injenica da se Kr. brodom Bristol zatekao u bitki kod Falklandskih otoka protiv njemake, tzv. kineske eskadre kojom je zapovijedao admiral Graf von Spee. Hitler je imenovao trei i posljednji od svojih depnih bojnih brodova po von Speeu, koji je postao gotovo legendarni heroj za svoje sunarodnjake. Admiral von Spee, njemaki grof, odluno je pobijedio britansku eskadru admirala Cradocka, 1. rujna 1914, godine ispred luke Coronel u ileu. U toj su bitki potopljeni Monmouth i Good Hope., uz mnogo izgubljenih ivota, prije nego su borbu prekinuli Britanci. To je bio uobiajeni britanski lo poetak rata, ali takav je poraz zaprepastio naciju, dok je u Njemakoj izazvao ekstazu radosti. Ali 8. prosinca 1914. situacija se dramatino okrenula, kad je eskadra admirala Sturdeea zatekla Nijemce kod Falklandskog otoja i unitila ih, kojom prilikom je von Spee potonuo sa svojim brodom. Prema tome, kapetan Woodhouse je imao dugotrajno iskustvo u ratovanju u vodama Junog Atlantika, pa mu je ve prvih mjeseci drugog svjetskog rata sluilo na ast to je ulovio nekoliko neprijateljskih brodova. Uskoro je trebao da sudjeluje u jednoj drugoj pobjedi u junim vodama, koja je takoer odjeknula svijetom ... Potpuno nesvjestan sjajnih Harwoodovih zakljuaka, kapetan Langsdorff je plovio prema frekventnom podruju La Plate. Miljae da se putem dosta odmorio, pa da moe nesmetano uiniti jo koji lov. Harwood se malo prije toga prekrcao s Exetera na Ajax, pa se naao na toj manjoj krstarici kad je Graf Spee udobno plovio prema lovitu, preko sunane puine toplog Junog Atlantika.

Graf Spee se 6. prosinca na sredini Atlantika sastao s uskoro zlogasnim Altmarkom, na kojeg je prekrcao vei dio posade Tairoe i Dorica Stara, te uzeo ivene namirnice i gorivo. Razili su se dogovorivi se za novi sastanak poslije nekoliko dana na podruju La Plate. Oba su se broda zatim spremala da jurnu u Njemaku, jer je Graf Spee do tada bio besprekidno na moru od sredine mjeseca kolovoza, te mu je bio potreban remont. Ostavivi sporijeg Altmarka iza sebe, Langsdorff je pohrlio na sjeverozapad da bi izvrio jo nekoliko brzih prepada prije dugakog i opasnog putovanja kroz hladna mora oko svoje rodne Evrope. Jo jedan dan je zadrao taj kurs, sve dok je bio siguran da se nalazi blizu trgovake rute za junoamerike luke, pa je sada nestrpljivo oekivao da naie i deveta rtva. U takvom iekivanju primio je iz Berlina vijest o pokretima britanskih ratnih brodova u junoj hemisferi. Ajax, Achilles, Exeter i Cumberland nalazili su se uzdu obala June Amerike, a Renown i Ark Royal s drugim brodovima, koncentrirali su se na zapadu Afrike, s krstaricama Sussex i Shropshire iz Capetowna i Simonstowna. Njemaka je imala mnogo prijatelja koji su joj slali izvjetaje iz Afrike i Amerike. U predveerje 7. prosinca paljivi motrilac na Grafu Speeu ugledao je dim. Promijenili su kurs i potegnuli prema brodu, za koji se ubrzo ustanovilo da je maleni trgovaki brod, ali ako je britanski, onda je vrijedan da ga se potopi. Bio je britanski, i deveta rtva u stupici njemakog gusara. Bijae to Streonshalh od 3.895 tona nosivosti, a pripadao je drutvu Marwood Steamship Company of Whitby. Teret se sastojao od ita, utovarenog u Rosariju za Ministarstvo prehrane Ujedinjenog kraljevstva. Posada je brojala 32 lana, a zapovjednik bijae kapetan J. R. Robinson. Kapetan Robinson je itao na donjem mostu kad je prvi oficir palube siao s mosta i rekao: ini mi se da je neki jedrenjak na horizontu. Jedrenjak!? To je bilo zanimljivo. Kapetan poe odmah na zapovjedniki most i izvue svoj dalekozor. Sad je brod bio ve blie, pa kapetan uzvikne: To nije jedrenjak, to je borbeni vrh jedne krstarice! On spusti dalekozor i ozbiljno se zamisli. uo je za Doric Starovu depeu od prije nekoliko dana te je znao da se u blizini nalazi njemaki gusar. Ali moda to nije gusar nego britanska krstarica. Nije imalo smisla odailjati S.O.S. ako se pokae da je brod prijateljski, a kapetan je imao osjeaj da je brod britanski. No, svejedno je naredio da se amci za spaavanje opskrbe namirnicama i iskrenu van na svojim sohama da bi bili spremni za sputanje. Zatim je usmjerio svoj dalekozor prema dolazeem bojnom brodu. Ovaj se stalno pribliavao tono s pramcem prema njima, tako da Robinson nije mogao itati njegove zastavne signale, to je bilo ba po Langsdorffovoj elji. Brod je dolazio i velikom brzinom, pa se kapetan Robinson sve vie uznemiravao. Ali najednom, posve iznenada, kad je bio blizu Streonshalha, depni bojni brod je promijenio kurs i kapetan Robinson odmah ugleda zastavu koju je taj brod vijao iznad svoje krme bila je to najvea nacistika zastava koju je ikada vidio. Istovremeno su mogli proitati i zastavne signale: Ako emitirate preko svog radija, smjesta u otvoriti vatru! Odstojanje je bilo sigurno za pogodak, pa kapetanu Robinsonu nije preostalo nita drugo nego da se povine otrom nareenju njemakog broda. Robinsonov radio je utio, ali je kapetan bio aktivan. Zavitlao je brodske dokumente u more, u oteanoj vrei, kojom su svi trgovaki brodovi bili opskrbljeni jo na poetku neprijateljstava. Zaustavio je brod i naredio da

se amci otisnu. Meutim, posadi ne bijae doputeno veslati prema veoma udaljenoj obali, kao to je to bio sluaj s ljudima Africa Shella, ve joj je nareeno da se prekrca na gusarski brod. lanovi posade dooe nevoljko i smrknuto zbog tako neoekivana zarobljavanja. Odred njemakih mornara popeo se na Streonshalha, gdje ga je doekao neprijazan izraz lica kapetana Robinsona, tog dva puta torpediranog veterana iz prvog svjetskog rata. Izvrio je pretres, pa je neto plijena prenijeto na bojni brod, koji je polagano kruio oko nepominog britanskog teretnjaka. Tada su prekrcali i kapetana Robinsona, pa je na svoje iznenaenje (a sigurno i na svoju radost), naao svoje zemljake ve na njemakom ratnom brodu. Rekli su mu da se s njima dobro postupalo, toliko dobro koliko se moglo oekivati u tim okolnostima, pa je s olakanjem saznao da se osvaja pokazao kao vrlo dobro odgojeni gusar. Robinson je dobio obrok crnog kruha i margarina te neto kave, a kasnije au piva. Streonshalh je potopljen bombama koje su bile smjetene u svako od njegova etiri skladita, a zatim se Graf Spee poeo klizei udaljavati s groblja svoje posljednje rtve. Pet mjeseci po moru, desetak tisua morskih milja plovljenja, devet britanskih rtava s ukupno 50.089 tona nosivosti, a ni jedan izgubljeni ljudski ivot! Zarobljenici na brzom Grafu Speeu shvatili su da se njihov njemaki osvaja ponosi svojim uspjehom, pogotovo zato to se moe pohvaliti da nitko nije poginuo zbog njegovih akcija. Zarobljenici su bili svjesni da mogu biti sretni to padoe u tako dobre ruke. A kako bi tek sretni bili oni jadnici to se preznojavaju u svom bijednom poloaju na paklenskom brodu Altmark. Svaki od njih dao bi sve na svijetu da se moe vratiti uljudnom i asnom kapetanu Langsdorffu, umjesto da pati na brodu koji nije bio konstruiran za primanje tolikog broja ljudi. Ali nitko nije mogao promijeniti njihov poloaj. Bili su zarobljeni i zarobljenici su morali ostati jo mnogo tisua morskih milja, sve dok se naoe na pragu Njemake ... Nekoliko minuta poslije svitanja, 13. prosinca, Graf Spee je ugledao krupne jarbole jo jednog broda. Preko razglasa je nareeno: Brod na borbu!, a posada je zaposjela svoje borbene stanice, dok je depni bojni brod pojurio najveom brzinom, hrlei prema jo jednoj rtvi. Zatim je s motrilita odjeknuo povik, veoma hitan i ispunjen nekim prizvukom, kakav se jo nije uo. Brod ispred njih ne bijae nenaoruani, bespomoni teretnjak, ve ratni brod jedna krstarica. A oni upadljivi, masivni jarboli otkrili su im da je to britanski ratni brod Exeter. 10 Komodor Harwood se odluio. On plovi brzinom od oko 15 vorova, zakljuio je Harwood, tako da bi mogao stii do arinog podruja kod Rio de Janeira ujutro 12. prosinca, ispred La Plate do podne istog dana, a do Falklandskog otoja 14. prosinca. Tako bi to bilo, ako bi depni bojni brod ostao jo haraiti u Atlantiku po naim prometnim arterijama. Ali pitanje je bilo prema kojem podruju e se uputiti? Ipak, komodor Harwood je bez oklijevanja rekao: Rijeka La Plata, i odmah naredio svojoj lovakoj grupi da se pripremi za susret s gusarom. Razvitkom situacije komodoru Harwoodu su ostala na raspolaganju samo tri broda, koji su trenutno bili nadaleko rastureni. Kad su stigle vijesti o napadu na Dorica Stara, krstarice Ajax i Exeter su se nalazile u Port Stanleyu(5), prepustivi se veoma potrebnom odmo5 Port Stanley je bila pomona mornarika baza na Falklandskim otocima. ru i popravcima vlastitim sredstvima. Achilles se nalazio u blizini Rio de Janeira, a Cumberland na rijeci La Plati. Nikakve druge vojnopomorske snage nisu bile

dovoljno blizu da bi mogle djelotvorno sudjelovati u planovima komodora Harwooda, kad je zakljuio da bi se depni bojni brod mogao pojaviti pred La Platom. Krstarici Cumberland, brodu s topovima kalibra 203 milimetara, bio je prijeko potreban temeljiti popravak, pa je komodor Harwood naredio da krene odmah na Falklande radi popravaka svojim vlastitim sredstvima. Meutim, upozorio je kapetana Fallowfielda neka bude u stanju pripravnosti i spreman za pokret uz upotrebu dva propelera im dobije za to nalog. Ajaxu je naredio da smjesta isplovi, Exeteru da ga slijedi im zavri reparaturu 8. prosinca, a Achillesu da uplovi u Montevideo radi popune svojih zaliha goriva, a zatim da ga napusti takoer 8. prosinca, pa da se tako sve tri krstarice koncentriraju na podruju ispred ua La Plate, 12. prosinca. Strogo se odravao prekid radiotelegrafskog saobraaja, im je emitirana Harwoodova depea jer intenzivna aktivnost radio-stanica nije smjela biti povod koji e otjerati depni bojni brod to se pribliava. Harwood je imao tri broda prema jednom neprijateljskom, ali je samo u jednom pogledu imao prednost. Njegova je najvea krstarica u usporedbi s depnim bojnim brodom bila jo uvijek malena i potpuno nesuvremena, kako su to pokazali novi brodovi admirala Readera. Jedino bila je neto bra. Gradnja krstarice Exeter (ime je dobila po gradu u zapadnoj engleskoj pokrajini odakle je bila i veina posade), zapoeta je 1928, a dovrena 1931. godine. Zbog zastarjele konstrukcije bila je predmet kritike u vojnopomorskim krugovima. Meutim, za depne se bojne brodove nije moglo rei da su zastarjeli u bilo kojem pogledu. Prema stvarnom deplasmanu depnih bojnih brodova od priblino 13.000 tona, Exeter je imao samo 8.390, a Ajax i Achilles bili su znatno manji, s deplasmanom od 6.985 tona. Exeter je nosio est topova kalibra 203 milimetara u tri dvostruke topovske kule, zatim etiri protuavionska topa kalibra 105 milimetara te est torpednih cijevi. Brzina mu je bila 32 vora. Topovi kalibra 280 milimetara s depnih bojnih brodova mogli su izbacivati projektile teke 304 kilograma na udaljenost od 27.420 metara, prema Exeterovom dometu od 24.678 metara i najveim njegovim granatama teine samo 116 kilograma. Exeter se stvarno mogao savladati na razlici dometa od oko dvije milje, ali ak ni to nije bio najznaajniji inilac u bilo kojoj eventualnoj bitki. Njemaki su bojni brodovi bili masivno oklopljeni i na svojim vitalnim dijelovima zatieni elikom debljine 102 milimetra, s unutranjim oklopom od 38 milimetara, a na njihovim topovskim kulama bili su elini limovi od 178 milimetara debljine. Kad bi Exeterove granate padale na depni bojni brod, osim kad bi to bilo iz veoma malog odstojanja, ne bi mogle prodrijeti kroz neprijateljski oklop i prouzrokovati bilo kakvo oteenje. Ali zato je svatko znao, a dogaaji su to i potvrdili, da ako jedna granata kalibra 280 milimetara padne na tanano oklopljenu krstaricu, moe je stvarno izbaciti iz akcije. Teoretski, depni su bojni brodovi uz svoje nadmono naoruanje i sa svojim masivnim oklopom, mogli upravo s prezirom slomiti otpor jednog malog Exetera. Pa kakve su onda izglede za uspjeh protiv jednog modernog depnog bojnog broda imale jo manje krstarice Ajax i Achilles? Ajaxova kobilica poloena je 1933, a gradnja broda zavrena 1935. godine; glavno naoruanje sastojalo se od osam topova kalibra 152 milimetra, ugraenih u etiri dvostruke topovske kule, zatim, od osam protuavionskih topova kalibra 105 milimetara te osam torpednih cijevi. Gradnja Achillesa zapoela je 1931, a zavrila 1933. godine, a imao je isto naoruanje kao i Ajax. Ajax i Achilles sa svojom tankom elinom koom, kao titom od 304 kilograma tekih granata mogli su za uzvrat izbacivati granate od 45 kilograma, za tri milje krai

domet. Vojni teoretiari u Njemakoj govorili su da britanske krstarice hrle u smrt ako zaplove prema oekivanom Admiralu Scheeru; depni bojni brod bi ih potopio jednu za drugom jo prije nego bi uspjele doi dovoljno blizu da ga otete svojim topovima. Strunjaci su oito imali krivo, premda su u ovom sluaju trebali da budu u pravu. ak ni injenica da su sve tri manje krstarice bile bre od bojnog broda nije se inila kao prednost, jer vjerovatno bi ih njihova brzina mnogo prije dovela u domet tekih projektila od kojih bi ih svaki pojedini mogao potopiti. Ipak, na britanskoj su strani bila dva vana i presudna initelja, ak i usprkos neprijateljskom tekom oklopu i 280 milimetarskim topovima: to su bile britanska vojnopomorska vjetina i odvanost. 11 Achilles je dodijeljen Junoamerikom divizionu 27. listopada 1939. Nalazio se pod zapovjednitvom kapetana fregate W. E. Parryja, koji je stupio u ratnu mornaricu 1905. godine te zavrio svoje kadetovanje u Dartmouthu s pet odlinih ocjena na porunikom ispitu. Bio je strunjak za torpeda, a slubovao je na Birminghamu u Velikoj floti tokom prvog svjetskog rata. Kasnije je bio operativni oficir na nosau aviona Eagle u Kini, zatim rukovodilac protupodmornikog zavoda u Portlandu te u Imperijalnom vojnom koledu. Napokon se ukrcao na Achillesa 1938. godine. Achilles je ustupljen vladi Novog Zelanda kao kolski brod za pitomce te se prilikom izbijanja rata zatekao u Aucklandu. Njegovu je posadu sastavljalo 327 Novozelanana, od kojih i nekoliko Maora. Kapetan Parry je brzo uoio da u Novozelanana nema rasne netrpeljivosti te da su oni gotovo fanatino ponosni na svoje maorske sunarodnjake. Bio je to dobar brod, s dobrom i discipliniranom posadom, pa se komodor Harwood obradovao primivi vijest da su ga dodijelili njegovom sastavu. Kad je naredio da se Ajax i Exeter sretnu u La Plati, Achilles je patrolirao ispred Pernambuca i Cabadella, smetajui njemakim trgovakim brodovima koji su se nalazili unutar stupice, ne usuujui se isploviti. Brazilska je avijacija izala da izvidi prisutnost tog ratnog broda ispred svoje obale te je mnogo pridonijela opoj konfuziji, identificirajui Achillesa kao depni bojni brod. To ba nije pomoglo i onako preoptereenom britanskom Admiralitetu, ali ih je kapetan Parry mogao umiriti na vrijeme. Plovei na jug Achilles je pristao u luci Montevidea zbog opskrbe gorivom, gdje su ga Urugvajci, koji su bili prijateljski nastrojeni prema britanskoj stvari i suvie gorljivi u iskazivanju svojih osjeaja, izvanredno doekali. U meuvremenu se Ajax pourio pridruiti Achillesu i Exeteru na podruju La Plate. Dana 5. prosinca primio je depeu od britanskog pomorskog ataea u Buenos Airesu, da je njemaki parobrod Usukuma, od 7.800 tona nosivosti, napustio Bahiu Bianca 4. prosinca u 19 sati. Pretpostavljajui da e se njemaki trgovaki brod pokuati dohvatiti luke unutar teritorijalnih voda, Harwood je odmah naredio Ajaxu da hitno krene za Montevideo. Ova se pretpostavka pokazala izvanredno tonom. Bila je predznak uspjeha njegovih pogaanja o depnom bojnom brodu, za kojeg je Harwood jo uvijek mislio da je Admiral Seheer. Dana 5. prosinca u 19 h 10 min zapaen je dim nekog parobroda na horizontu, pa je promijenjen kurs i Ajax mu se pribliio. Bila je zaista Usukuma! Kapetan Woodhouse je naredio da se taj brod zaustavi a zatim je na njega poslao odred

svojih mornara. Ali posada Usukume je imala dovoljno vremena da sama potopi svoj brod. Ajax se zatim, stotinjak milja istono od Montevidea, pridruio Achillesu. Dva dana kasnije prikljuio im se i Exeter. Sada je potjerna grupa bila spremna. Usukuma je bila samo jedna upadica u redovitim poslovima Ajaxa. Sljedei sati i dani bit e mnogo znaajniji. Komodor Harwood je zatim odabravi poloaj za susret s njemakim gusarom postavio svoje brodove na poziciju 32 S i 47 W. To je bilo frekventno podruje na kojem se stjeu mnoge pomorske prometnice prema uu La Plate. Dakle, situacija koja tono odgovara jednom povrinskom napadau. Dana 12. prosinca komodor Harwood je svojim kapetanima javio kratka, saeta i jasna uputstva za borbu. Moj plan je, glasila je njegova poruka, da se tri krstarice zajedniki suprotstave jednom depnom bojnom brodu. Napasti odjednom, bilo danju, bilo nou! Tradicionalno prihvaanje borbe u britanskoj ratnoj mornarici napad! Po danu nastupiti kao dvije jedinke. Prvi divizion, tj. Ajax i Achilles zajedno, a Exeter odvojeno, da bi se omoguilo bono gaanje. Prvi divizion e usredotoiti svoju topovsku paljbu. Po noi e brodovi ostati u normalnoj formaciji u razmaknutom stroju. Tog su dana tri broda manevrirala kao da djeluju dva diviziona, izvodei koncentraciju i vjebe bonog obuhvaanja neprijatelja. Kad se to zavrilo, nastupilo je iskuenje iekivanja da bi se ustanovilo da li su rauni njihova starjeine bili ispravni. Moda su to bili za komodora Harwooda i suvie kritini sati, ali on to nije pokazivao. Sigurno je posumnjao u svoja vlastita proricanja. inilo se gotovo nevjerojatno da e u zoru sljedeeg dana slika biti ba takva kakvu je on prorekao, s neuhvatljivim, toliko traenim njemakim bojnim brodom, to s horizonta usluno dolazi ravno u njihove ruke. Zaista previe nevjerojatno .. . Svitanje u zoru 13. prosinca 1939. U poetku malo svjetla a zatim se nita vie nije vidjelo osim uobiajenog tihog mora Junog Atlantika. Posade su se nalazile na svojim jutarnjim borbenim stanicama. Zatim se jae rasvijetlilo kad se sunce poelo dizati iznad ruba obzorja, a dvije duge sive sjene nisko u vodi mogle su se raspoznati kao Achilles i Exeter. Brodovi su se poeli prestrojavati u borbeni poredak te je utoliko bivalo jo svjetlije. Plovili su brzinom od 14 vorova u kursu 060, na elu formacije Ajax, iza njega Achilles, a jednu milju iza njega, na zaelju Exeter. Ajax je prvi opazio dim, jednu gotovo beznaajnu brazgotinu nad horizontom, s lijeve strane pramca. To je bilo u 06 h 09 min. Kapetan Wodhouse je izvijestio komodora Harwooda, koji je ba siao dolje. Signalizirajte Exeteru da se primakne tom poloaju i ispita o emu se radi naredio je Harwood doavi opet na palubu. Exeter je potvrdio primitak depee, pa se kapetan Bell izdvojio iz linije brazde i pojurio na sjever prema dimnom oblaku. Kapetan fregate Bell je unaprijeen u taj in 1938. godine. Kao zastavnik slubovao je na krstarici Cumberland i Challenger, a kasnije na Canadi jo za vrijeme prvog svjetskog rata. Mnogo kasnije bio je komandant bojnog krstaa Renown. Kapetan Bell je prislukivao nagaanja oko sebe o udaljenom uperku dima, ali je svoje miljenje zadrao za sebe. Gotovo u isti as netko ree da moe razabrati depni bojni brod, ali za dvije-tri minute prevladalo je ope miljenje da se radi o trgovakom brodu. Zatim, posve neoekivano, uinilo se da se dim die, pa se moglo jasnije vidjeti to nadolazi. Ugledali su borbenim ureajima opremljen vrh ratnog broda!

Smjesta su klaksoni zabrujali na uzbunu, a istovremeno je odaslana depea komodoru Harwoodu: Mislim da je to depni bojni brod. Za as je s britanske krstarice nestalo raspoloenje stvoreno redovitim poslom i monotonijom. Brodom je prostrujala uzbuenost i ona napeta jeza to prethodi svakoj bitki. Ta pojavio se, evo, neuhvatljivi njemaki gusar, koga su lovili dva i pol mjeseca. Bio je sada u njihovom vidokrugu i oni su jurili prema njemu, pa im ovaj put ne moe izmai. Nitko nije klicao od veselja, ali je to bio trenutak to razdire ivce, jer su svi znali da e to biti prva pomorska bitka drugog svjetskog rata, a oni su, evo, trebali da sudjeluju u njoj. Plan komodora Harwooda, koji se uvjebavao prethodne veeri, primjenjivao se sada u neposrednoj akciji. Eskadra se smjesta prestrojila u dva diviziona, prvi divizion Ajax i Achilles, a drugi Exeter, ili, drugim rijeima, manje krstarice treba da progone i da se bore zajedniki, dok e Exeter djelovati zasebno. Exeter je krenuo na sjeverozapad, dok su ostale dvije krstarice pojurile najveom brzinom to su im omoguili njihovi prenapregnuti strojevi u razilaznom kursu na sjeveroistok. Tako bi depni bojni brod doao izmeu dva diviziona i bio prisiljen istovremeno se boriti s obojicom, zbog ega e se smanjiti koncentracija njegove artiljerijske vatre. Moglo se vidjeti kako depni bojni brod jezdi velikom brzinom, ne pokuavajui izbjegnuti bitku. Samo dvije minute nakon to je kapetan Bell poslao depeu komodoru Harwoodu, njemaki je ratni brod otvorio paljbu svojim glavnim naoruanjem protiv Exetera. Dvije minute kasnije i Exeter je otvorio vatru svojim topovima kalibra 203 milimetra, u 06 sati 20 minuta. Njemaki bojni brod je jo uvijek nadolazio, to je s obzirom na nareenja data Langsdorffu iz Berlina, bilo iznenaujue. 12 Uloga njemakog povrinskog gusara bila je da dodijava neprijatelju te da vee nerazmjerno velike vojnopomorske snage u njihovom nastojanju da ometu njegovo djelovanje. Trebao je da ranjava bez opasnosti, a da on sam ne bude ozlijeen, da napada bespomone trgovake brodove i da se ne uputa u borbu s nijednim neprijateljem, ak i slabijim od Grafa Speea, ako bi postojala i najmanja opasnost oteenja broda. Kapetan Langsdorff je dobio sasvim odreeno nareenje da pobjegne ispred svakog saveznikog ratnog broda ne uputajui se u borbu, pa ak ni s trgovakim brodom, ako je ovaj dobro naoruan. I to nije bila politika kukaviluka, ve zdrava vojnopomorska taktika, sraunata za to da poslui postizanju ciljeva Njemake bolje nego jedna bravurozna pomorska bitka. Njemaka ratna flota bijae i suvie skromna da bi riskirala oteenje i samo jedne svoje jedinice, jer bi i najblae oteenje tokom neke inae uspjene bitke moglo biti fatalno za depni bojni brod, koji krstari tako daleko od svoje domovine. U stvari, problem je bila razdaljina od tisue i tisue milja izmeu broda i dobro opremljenih mornarikih brodogradilita Njemake, gdje bi se mogli izvriti vei popravci. S lukama po cijelom svijetu, Britanci su uvijek mogli popraviti neko oteenje u razumnom roku i svoj brod ubrzo vratiti natrag da patrolira na otvorenom moru. Ali kad bi Graf Spee pretrpio neku povredu recimo prodor ispod vodene linije, ili oteenje svoje mainerije, to bi zaista bilo katastrofalno, ak i u sluaju da dobije bitku i sigurno napusti bojite. Ako njegova vlastita posada ne bi mogla popraviti oteenje na otvorenom moru, brod bi morao projuriti kroz palir batinaa na dobro uvanim sjevernoatlantskim prilazima Evropi, plovei daleko na sjever i nastojei neopaeno kliznuti niz Sjeverno

more do Njemake. A to je razdaljina od svojih 12.000 morskih milja - to je suvie dugaak put za popravak oteenja, a i suvie dugo vrijeme izbivanja iz akcije. Nareenja Langsdorffu bila su decidirana, ali je on u zoru 13. prosinca, kad je ugledao masivne jarbole Exetera, ipak itavih petnaest minuta drao svoj kurs ravno prema britanskim ratnim brodovima. A zato? To su se upitali i britanski komodor i zapovjednici krstarica, a isto tako admiral Ra- eder i Hitler u Berlinu, im su to saznali, a pitali su se godinama kasnije i vojnopomorski stratezi irom svijeta. uvajte se neprilika nareeno je Langsdorffu, kao i ostalim zapovjednicima povrinskih gusarskih brodova. On je ipak tog sudbonosnog 13. prosinca hotimice nastojao zametnuti borbu s nekim britanskim ratnim brodom. Ako to nije bilo traenje neprilika, onda nije bilo nita. Rekli su mu neka radije pobjegne pred neprijateljem nego da riskira oteenja. Opremili su ga i radarom da bi imao pregled nad svojim protivnicima. Toga se dana inilo da e biti neprilika, a nije bilo nikakvih upozorenja o tome to se nalazi iza horizonta, ali ipak, nema sumnje, da su njegovi motrioci s viih motrilakih poloaja, na kojima su neprestano straarili, ugledali Exetera prije nego to su britanske krstarice vidjele zloslutni dim njemakog broda. Da je Langsdorff htio, imao bi vremena skrenuti na stranu i prostora za pobjei te neupadljivo umaknuti u prostranstva okolnog mora, budui da neprijatelj nije imao korisnu, dalekovidnu radarsku aparaturu. Da je Langsdorff naredio neprimjetno povlaenje, ne bi tog dana dolo do strahovite pomorske bitke i do dramatinog svretka jednog od najboljih ratnih brodova svijeta, bez obzira na proroanstva svih onih koji su vidjeli poetak te borbe. A to se Langsdorffa tie, ne bi dolo do njegove osobne tragedije tragedije koju su rastrubili na najglasniji mogui nain po svim novinama svijeta, tako da je to bilo dovoljno da potrese i neprijatelje Njemake. Harwoodu bi jedino preostalo da iekuje brod koji se nikad nee pojaviti. Poslije nekoliko sati ili nekoliko dana diskreditirali bi ga kao proroka, ne saznavi nikad kako je savreno tono bilo njegovo proricanje. Tim pukim sluajem ne bi mu pripala iskazana priznanja, premda bi ih s pravom zasluio. Nerazjanjiv postupak protivnika, pri tako slabim izgledima za vlastiti uspjeh, dovodi ili do slave, ili do tame zaborava. Istini za volju, bilo je izvjetaja da su se Langsdorffovi motrioci zabunili u Exeterovim jarbolima. Prema obavjetenjima koja je Langsdorf primio iz Berlina, vjerojatno preko June Amerike, najavljeno je putovanje Highlanda Monarcha, jednog osobito vrijednog broda od 14.000 tona nosivosti, vlasnitvo Royal Mail Linea, s rijeke La Plate za Britaniju. ini se da je Langsdorff pretpostavljao kako e se taj brod nai u konvoju, pa kad su opazili Exeterove jarbole, moda su ih zamijenili s jarbolima nekog razaraa. A razara se uope ne moe mjeriti s jednim monim bojnim brodom. Moda je Langsdorf zamiljao kako e taj maljuni ratni brod pomesti s morske povrine i raznijeti ga iz vode jednim ubojitim plotunom iz svojih golemih topova, a zatim se zaletjeti u sredinu bespomonog konvoja, ba kao vuk meu krezube ovce. Istina, Langsdorffu su rekli neka ni najmanje ne riskira te se ne uputa u okraj ni s najmanjim britanskim ratnim brodom, jer uvijek postoji fatalna mogunost oteenja. Ali je Langsdorff moda bio sit neprestanog izbjegavanja i umoran od toga da ne ini nita, osim da lovi i unitava tropotave trampere, koji nalikuju preplaenim starim gospoama.

Odgojen za zvanje borca, moda u lakoumnom raspoloenju nije mogao odoljeti iskuenju da stupi u kreevo s tradicionalnim neprijateljem svoje zemlje. Uskoro se vraao kui, pa je moda i to bio odluujui faktor. Moda je razmiljao i o tome to e se desiti ako bude oteen. Maleni brod poput razaraa, umovao je Langsdorff, vjerojatno ne bi mogao bitno izmijeniti njegova oekivanja za sretan povratak, a ako bi trebalo izvriti popravke osim onih koji se mogu obaviti na moru, ubrzo bi ih otklonili u Njemakoj. Mogue je, takoer, da mu se pomisao na okonanje tog putovanja u bljesku slave uinila neodoljivom. Nikad prije nije jedan snani bojni brod imao takvu priliku da ranjava neprijateljsko brodovlje. Mogao ih je sada, kako vjerovae moda Langsdorff, raspriti i unititi bez urbe, uz potapanje moda vie brodova za nekoliko sati, nego to je to uinio kroz sve ove dosadne mjesece po moru. A junoamerika obala bijae dovoljno blizu da bi britanski mornari mogli sretno stii do nje u svojim amcima. More je bilo mirno i inilo se da e takvo i ostati jo nekoliko iduih sati. Tako bi se udovoljilo i njegovim obzirima prema ivotima pomoraca s trgovakih brodova. Ali to su sve samo nagaanja i pretpostavke. Pravi motiv Langsdorffovog postupka nee se nikad saznati. Dokumenti koji bi moda razotkrili te motive, kasnije su sluajno spaljeni, jer je neki mladi oficir krivo razumio jedno nareenje svog zapovjednika. Nijedan ovjek nije dosljedan u svim svojim akcijama, pa je i Langsdorff tog dana pogrijeio, na radost neprijatelja svoje zemlje. Raun mu je bio isto tako pogrean kao i onda kad je s velike udaljenosti otvorio vatru na Dorica Stara, i tako mu omoguio da preko radija upozori o gusarskom napadu. Kapetan Langsdorff se nalazio u svojoj kabini na zapovjednikom mostu, odmarajui se ili spavajui, kad je dolazak zore osvijetlio podruje bitke. Na palubi se nalazio njegov Arado, hidroplan, njegove oi u prijanjim susretima, kad bi mu radar zakazao. Ali tog dana je hidroavion ostao neupotrebljiv i rastavljen na palubi, gdje su ga mehaniari pokuavali popraviti prethodne veeri. Dogaaji su se urotili protiv njemakog zapovjednika. Da je imao svoj Arado, tajne ispod horizonta potpuno bi mu bile poznate. Da li bi u tom sluaju pobjegao? Jedan od njegovih motrilaca kosio je pogledom po svom luku horizonta, zastavi malo te opet vraajui pogled. Prola je dua stanka dok je tako zurio i dok se malo jae razdanilo. Tada se zauje nagli povik prema mostu: Brod desno od pramca! Langsdorffa pozvae iz njegove kabine. Oficir strae je znao za iekivanja u vezi s Highland Monarchom, pa je moda zakljuio da su planovi njegova zapovjednika za presretanje broda dobro procijenjeni. Moda je lakoa, kojom su pljakali i sretno izmicali, stvarala u njemu neko pouzdanje, koje se tog jutra pretvorilo u nemarnost. Langsdorff je zurio kroz svoj dvogled. Brod se nalazio 17 milja daleko prema pokazivanju daljinomjera. Izdao je zapovijed: Brod na borbu!, pa su klaksoni zabrujali po cijelom brodu, tjerajui posadu da u suludoj stisci i jurnjavi zaposjedne svoja borbena mjesta. Jo nekoliko jarbola, ulo se odozgo. Povik s motrilita trgnuo ih je svojim zlogukim naglaskom to je zatreperio u tim rijeima. Bilo je, dakle, vie brodova na horizontu. Da li je to moda konvoj? Graf Spee je jo uvijek umjerenom brzinom krstarenja klizio vodama Atlantika, zadravajui svoj kurs prema nepoznatim brodovima. A onda prepoznae jedan od brodova i zaprepastie se. Jedan je oficir provjeravao masivne jarbole i nadgradnju, koja je ba izvirala ispod horizonta, pa su iz prirunika o podacima ratnih

brodova zakljuili da to nije razara nego krstarica, a jedino je britanska krstarica Exeter mogla imati te masivne jarbole kao ovaj brod na horizontu. Exeter sa est topova kalibra 203 milimetra. Prije nego je Langsdorff imao vremena da probavi te novosti, s motrilita zauo se jo jedan krik identifikacije. Ostali vitki jarboli pripadali su dvjema razaraima, izvjetavao je izvia. Langsdorff je imao nareenje da umakne pred protivnicima kao to su bili ova krstarica i dva razaraa. Ali, usprkos svim nareenjima nije promijenio kurs, to je dokaz protiv kasnijih optubi radi kukavtine. Vidjeli su ga kako zuri naprijed kroz svoj dvogled, i dalje namjerno plovei u okraj koji je mogao izbjei. Konano se okrenuo i pozvao k sebi svoje oficire. Takva koncentracija ratnih brodova, zakljuio je Langsdorff, moe jedino znaiti da je u blizini neki konvoj. Pa dobro! Oni e se pobrinuti za Exetera i udesit e razarae ako im stanu na put. A nedovoljno zatieni konvoj, koji moe po volji potopiti to bi bila sada jedinstvena prilika u ivotu! Dogaaji tog dana mogli bi postati prava katastrofa u povijesti britanskog pomorstva. Tog dana e Graf Spee doi na svoj raun. I Langsdorff je zadrao svoj kurs ... O njemu, kapetanu Langsdorffu, nalazili su se u kartoteci britanskog Admiraliteta svi podaci, osim saznanja da e dva puta postupiti sasvim nepredvidivo i tako se zaplesti u bitku. Tog 13. prosinca 1939, Langsdorff je bio blizu etrdeseteste godine ivota. Roen 20. oujka 1894, bio je ovjek predodreen za more. Karijera mu je bila asna, a zbog svoje inteligencije i dopadljivosti unapreivali su ga i tokom onih godina kad je to drugima bilo uskraeno. ovjek koji e zapovijedati jednim od najboljih Hitlerovih brodova trebao je da bude vrstan, a tokom itavog svog slubovanja on je impresionirao druge svojom nadarenou i svojim sposobnostima. Stupio je u njemaku carsku ratnu mornaricu u mjesecu travnju 1912. godine, u vrijeme kad se jedan drugi nazovi-diktator spremao za rat. Tokom tog rata, koji je zauvijek slomio njemake nade o gospodstvu nad morima, Langsdorff je slubovao prvo kao porunik korvete, zatim autant i torpedni oficir na Medusi, a onda kao autant i signalni oficir na brodu Grosser Kurfurst. Kasnije je postao komandant u pomonoj minolovakoj flotili u Sjevernom moru, a potom komandant minolovca M-36 i M-76, sve do kraja rata. Dana 25. prosinca 1917. unaprijeen je u in porunika fregate, i to je bilo njegovo posljednje unapreenje u mornarici koja se vie nee nazivati carskom. Uskoro je ona postala meta, najprije onima koji su od nje zazirali, a kasnije pak cilj onih koji su je eljeli, jer je mogla pridonijeti usponu na vlast, za kojom su udjeli politiki manijaci. Langsdorffovoj karijeri nisu ba pomogla ogranienja njemakih vojnopomorskih snaga poslije Versajskog ugovora, ali unapreenja su stizala redovito. Dana 1. travnja, 1922. godine unaprijeen je u in porunika bojnog broda, a godine 1925. djelovao je kao oficir za vezu izmeu ratne mornarice i vojske. Godine 1932. postao je autant ministra odbrane, a to je poloaj koji odgovara poloaju mornarikog tajnika pri prvom Lordu britanskog Admiraliteta. Za ovako iznimno napredovanje u slubi Langsdorff je svakako bio nadaren. Langsdorff nije zapovijedao Grafom Speeom kad su o tom brodu pisali uvodni novinski lanci, prilikom mimohoda u Spitheadu 1937. godine, ali, po svemu sudei, on je ipak sudjelovao u toj ceremoniji. Ukrcao se na brod 1938. godine kao tabni oficir glavnokomandujueg njemake ratne mornarice, admirala Carlsa. Kasnije, te iste godine, preuzeo je zapovjednitvo nad depnim bojnim brodom.

Dana 25. kolovoza, 1939. oprostio se od svoje supruge te isplovio s brodom iz Wilhelmshavena, znajui da se sprema rat i da kree na putovanje, koje e biti dugako i opasno i s kojega moda nema povratka. Kapetan Langsdorff je imao najpovoljnije miljenje o Britanskoj ratnoj mornarici, koja je smrvila bivu Njemaku carsku ratnu mornaricu, u kojoj je on prvobitno slubovao. Naputajui Njemaku on je sigurno znao da e s obzirom na meunarodnu situaciju, vjerojatno buknuti rat uz sudjelovanje Velike Britanije, te je bio potpuno svjestan u kakve e ga pogibelji uvaliti njegova gusarska uloga. Do tog asa bio je sretne ruke, sve mu je uspijevalo te nije bilo nijedne mrlje na njegovoj linosti. U Berlinu su se oduevili njegovim krstarenjem, pa su indirektno spominjali njegove uspjehe u tampi, ali ipak jo nisu smjeli izriito spomenuti Langsdorffa i Grafa Speea. Sretni Langsdorff. Ali ni u 06 h 00 min tog 13. prosinca Langsdorff nije znao da je njegova sretna trka zavrena. Dok je Graf Spee podrhtavao od ubrzanog rada svojih snanih strojeva, Langsdorff je konferirao sa svojim oficirima i razraivao plan borbe. Prvo na Exetera! Njega treba izbaciti iz bitke, prije nego uspije shvatiti to ga je pogodilo. Zatim na razarae .... Njegova ratna zastava hitro je istaknuta, leprajui ponosno s kukastim kriem, koji nikad nikome nije donio nita dobra. Istovremeno su njegovi izviai javili da se na vrhu jarbola Exetera vijori njegova ratna zastava ta neokaljana zastava, koja je jo uvijek ulijevala vie potovanja i odanosti nego bilo koja druga zastava na svijetu. Exeter je dobacio svoj izazov tu nije bilo problema da protivnik umakne. Ugledali su Grafa Speea i o bitki je bilo odlueno. Od trenutka kad ga je Exeter ugledao, a imao je veu brzinu, Graf Spee vie nije mogao izbjei bitku. To je bilo u trenutku kad je Langsdorff znao da je prekasno za mijenjanje odluke i prekasno da umakne prije no to ga otkriju, kad je niz izvjetaja njegovih izviaa vjerojatno pretvorio njegov vedri, jutarnji optimizam u groznu, napetu sumnju. Prva vijest koju je primio govorila je da je more isto iza nadolazeih ratnih brodova. Nigdje nije bilo konvoja, a on se nepotrebno upustio u rizik! A zatim jo jedna kratka, naoko, nesmiljena vijest: ratni brodovi su se razdvojili, to je bio kobni znak, te pojurie da bi obuhvatili njemaki bojni brod. I konano je stigla vijest, koja ga je sigurno obeshrabrila, premda to nikad nije pokazao svojim oficirima. Oni drugi jarboli nisu pripadali razaraima, to su bile krstarice! Poslije tih izvjetaja Langsdorff je sigurno poalio svoju naglu odluku da napadne. Bile su to tri krstarice, dodue sitne ribe u usporedbi s njegovim silnim brodom, ali britanske! Znao je da se iz ove bitke nee izvui s nekoliko sitnih oteenja, jer se ovakva vrsta sree ne deava u borbi protiv veoma disciplinirane i dobro izvjebane britanske ratne mornarice. Ipak Langsdorff nije naredio da se izbjegne bitka. On je moda zamiljao bitku tako, da e smlaviti svoje protivnike prije nego oni njemu budu mogli nanijeti povrede, pa je njegov brod i dalje jezdio da ih dokraji. Langsdorff napreac izda nareenje koje se moe raunati kao poetak bitke kod La Plate. Njegovi topovi, kalibra 280 milimetara, okrenue se prema Exeteru. Odjednom je brod zadrhtao. Ljudima se inilo da e im ui popucati od teine gromoglasnog zvuka, a potom su prve masivne granate poletjele iz topovskih usta visoko u zrak, u proraunatom luku, koji e ih dovesti tono tamo gdje se nalazi Exeter. Ujutro 13. prosinca, nesretni zarobljenici na Grafu Speeu, koji i nisu bili ba tako nesretni, probudie se od zavijanja klaksona i od lupe brzih nogu nad glavom. To je bila galama to titi ovjeka, a koju je veina od njih vie puta ula ve prije.

Opet su ukebali nekog bijednika, pomisl e sigurno zarobljeni, posjedavi uzbueno na svoje pokrivae. Po uobiajenim zvukovima ljudi to zaposjedaju svoja borbena mjesta, neposredno su zakljuili da je Graf Spee opet ulovio u stupicu neki trgovaki brod. Uskoro e morati stvoriti prostor za nove zarobljenike, to je bio problem za njih isto tako kao i za kapetana Langsdorffa. Bili su neudobno natrpani, tu u pregratku ispod pramane topovske kule i bez novih drugova zarobljenika. Pa ipak, bilo bi lijepo vidjeti nekoliko novih lica i uti posljednje novosti. No, odjednom su zarobljenici hitro poskakali na noge, osjeajui instinktivno da ovog puta postoji neka razlika u nainu na koji posada Grafa Speea pristupa borbi. inilo se da ovaj put postoji neka razlika u nainu jurnjave ljudi, koji su dovikivali neto, a sve je to odudaralo od uobiajenih okolnosti prilikom brodske uzbune. Tog su trenutka zarobljenici poeli bivati sumnjiavi, i dok su uz nestrpljenje osjeali i malo nade u svojim srcima, podilazila ih je neka jeza. Iznenada jedan njemaki oficir utri k njima i povikne: Gospodo, bojim se da vas danas moram ostaviti da se snalazite sami kako znate. Poslije ovih rijei koje su ih presenetile , okrenuo se i pojurio opet van; vrata se za njim zalupie, te je zarobljenicima bilo jasno da e biti zakljuani. Za neko vrijeme pogledavali su jedan drugoga, dok su im mozgovi brzo usvajali sve dojmove o komplikacijama to se kriju iza rijei i postupka tog oficira. Njihov prvi munjeviti zakljuak bio je ispravan, jer su shvatili da je Graf Spee uletio u nevolju, te da e biti uvuen u borbu. Netko je izmeu njih poeo klicati od veselja; pa tamo vani je britanska ratna mornarica i njezini brodovi pucaju na Nijemca to je potopio njihove brodove. Onda je klicanje prestalo. Ogledae se po svojoj prostoriji. Znali su da se nalaze iza elinog oklopa, jer ih je i Langsdorff uvjeravao da se nalaze na najsigurnijem dijelu broda, ali to onda ako brod bude teko oteen pa potone, a oni ostanu zakljuani u svojoj elinoj kutiji... ? Ljudi su prestali misliti o tome. Pa britanska ratna mornarica je tamo vani i oni e je podravati ovdje, u srcu neprijateljskog broda. Odjednom i posve nenajavljeno, val je zvukova udario u metalne zidove njihove tamnice te se inilo da e se od toga svi zateturati. Neposredna pomisao mnogih bila je i to, da je Graf Spee ve bio pogoen u borbi, ili je pretrpio ozbiljnu eksploziju. Trenutak kasnije, oamuene pameti, shvatili su pravu istinu. Za- prepaujua i iznenadna eksplozija bila je paljba jednog od monih 280 milimetarskih topova iznad njihovih glava. Nalazili su se tono ispod topovske kule, pa su u sljedeih osamdeset minuta morali trpjeti gromoglasnu tutnjavu i tresak ovih ogromnih topova. Kad su na Exeteru zabrujali klaksoni da se zaposjednu borbene stanice, mnogi pomislie da je to uobiajena vjeba ili lana uzbuna. Vidjevi nakon toga eksploziju u moru sasvim blizu broda, uslijedie uzbudljivi i tmurni komentari. Sad je dolo ono pravo! Otrijeznie se od zaostale pospanosti im shvatie da se sada bore za vlastite ivote. Zastavni signali zavijorie se na Ajaxu. I ova je bitka poela s jednim historijskim upozorenjem, jer je komodor Harwood dao izvjesiti signale admirala Nelsona u bitki kod Tra- falgara, 21. listopada, 1805. godine: Engleska oekuje da svaki ovjek ispuni svoju dunost.(6) Brodovi su sada plovili u divergentnim kursevima, tj. Ajax i Achilles kao prvi divizion, reui morsku pjenu poput uznemirenih morskih ptica, smanjujui naglo odstojanje od neprijatelja, a poveavajui brzinu do maksimuma, premda im je za to trebao gotovo cijeli sat. Exeter je napustio liniju i promijenio kurs u pravcu zapada, prema prethodnom Harwoodovom planu. Britanske su se krstarice namjeravale nai

s obje strane njemakog broda, kao kad se rastvore klijeta za orahe da bi ga zdrobila. Ali su znali da je to veliki i veoma tvrd orah. Tri vitke lake krstarice britanske ratne mornarice parale su mirno subtropsko more prema monom depnom bojnom brodu. Golemi topovi Graffa Speea bili su ve okrenuti prema Exeteru. Prvi teki plotun granata od 304 kilo6 England expects that every man will do his duty. grama, kalibra 280 milimetara je podbacio. Sljedea salva bila je ve na svojoj putanji, dok su se topovske posade na Exeteru pripremile da otvore paljbu svojim manjim, ali ipak snanim topovima. Udaljenost je bila 17.654 metara kad je depni bojni brod prvi put opalio, a onda se naglo smanjivala dok su etiri broda jezdila u susret. Odstojanje manje od 17.000 metara ... Bilo je to nevjerojatno. Odbacivi svoje prednosti, Langsdorff je stvarno ponitio svrhu s kojom su izvedeni nacrti i konstrukcija njegovog depnog bojnog broda. Komodor Harwood rekao je kasnije, da im je Langsdorff pruio ansu da preive, jer je uao u blisku borbu, umjesto da se dri podalje ... U tom sluaju izgledi za britanske krstarice bili su minimalni. Graf Spee je trebao da vodi bitku na velikom odstojanju, ali on to nije uinio. Langsdorff je trebao da ostane tako dugo dok je to mogue, na odstojanju sigurnom od oteenja, prouzrokovanih britanskim topovima, umjesto to je dao Britancima priliku, pribliivi se ak na razmak s kojega ga mogu otetiti topovi kalibra 203 milimetra. etvrt sata nakon to su opaeni vrci Exeterovih jarbola, Langsdorff je krenuo ravno u bitku. Da se okrenuo i poeo odmicati, to bi bio taktiki manevar koji bi prisilio Britance da ga polagano sustiu, nalazei se stalno u dometu njegovih opasnih topova, dok bi on gotovo uvijek bio izvan djelotvornog dometa njihovih. Vjerojatno bi mogao tui po lakim britanskim krstaricama skoro cijeli sat, uz mali rizik da i njega otete. Tokom tog sata njegova je precizna artiljerija trebala da se sigurno obrauna s neprijateljskim brodovima, ili da ih barem dobrano osakati. Ali je Langsdorff, ija je taktika u posljednjih nekoliko dana njegova ivota bila nepredvidiva, odluio da odmah dovede svoj brod u domet svih britanskih topova. Istina, u poetku je sav uspjeh bio na njegovoj strani. Njegov drugi plotun pao je direktno iza krme Exetera. Trei i etvrti plotun takoer je gromovito promaio, a u to vrijeme je Exeter otvorio vatru u 06 h 21 min, sedam minuta poslije opaanja udaljenog dima s bojnog broda i samo tri minute nakon prvog Graf Speeovog plotuna od 280 milimetara. U jurnjavi da se doepa Grafa Speea, prvi divizion je vidio kako njihova posestrima-krstarica gnjuri kroz mlazove mora, koji su se oko nje dizali uvis od rasprsnutih granata. Britanski brod je izmicao i skretao sa svog kursa, izbjegavajui pogotke i zavaravajui neprijateljsku artiljeriju, ali se cijelo vrijeme neumorno pribliavao mnogo snanijem bojnom brodu, dok su mu topovi rigali dim poslije izbacivanja 203 milimetarskih granata na Grafa Speea Exeter se sada pribliio na oko 16.000 metara, ali su njegovi prvi plotuni podbacili. Za Ajaxa i Achillesa mogao je biti jedino lo ishod u toj bitki, premda je Graf Spee, nepotrebno doao u blisko kreevo s Exeterom. Sve to su Nijemci trebali da uine bilo bi to, da dre svoje glavno naoruanje usredotoeno na Exetera, i on bi sigurno za nekoliko minuta bio zbrisan s vodene povrine. Britanski bi artiljer- ci postupili ba tako, u to su bili sigurni. Ali tek to je Langsdorff otvorio vatru iz svih svojih topova, kalibra 280 milimetara, koji su izbacivali odjednom 1.824 kilograma rotirajueg elika i eksploziva u svakom plotunu, naredio je da jedna topovska kula zapone paljbu na Ajaxa.

To je bila jo jedna pogrena odluka kapetana Langsdorffa. Skretanje topovskih cijevi s jedne mete na drugu iziskivalo je vremena, a vrijeme je ilo u prilog Britancima, jer je omoguilo manjim krstaricama da se priblie na domet s kojeg mogu upotrijebiti svoje topove kalibra 152 milimetara. Stratezi su kasnije dokazivali da je Langsdorff trebao da odlui o svojoj taktici prije otvaranja vatre, a ne da mijenja metu tek to je bitka poela. Isti ti stratezi sloili su se u tome da je Langsdorff trebao da usredotoi sve svoje glavno naoruanje na Exetera, sve dok ga ne izbaci iz borbe, ali kako je prelazio s jednog cilja na drugi (to je Langsdorff opetovano inio prvih pet minuta), on je opet odbacio ostale prednosti koje su se krile u svojstvima depnog bojnog broda. Ajax bijae pod vatrom Grafa Speea od 6 h 18 min, a tada Achilles postade cilj. Pomono naoruanje bojnog broda, topovi kalibra 150 milimetara, koncentriralo se sada na manje krstarice. Ovi su topovi bili samo za sitnicu slabiji od glavnog naoruanja Ajaxa i Achillesa, tj. od njihovih topova kalibra 152 milimetra. Svojom neodlunou u tim prvim kritinim minutama, Langsdorff je sam utro put svome unitenju, omoguivi Exeteru, koji se brzo primicao, da smanji daljinu, i dajui njegovim artiljercima dovoljno vremena da napune topove i ispale, ponovno ih napune i ispale, te tako natete neprijatelju vie nego to su to sami mislili. Nije Exeter bio poteen u borbi; neki topovi kalibra 280 milimetara jo su ga urakljivali, a etvrttonske granate grmjele su sve blie britanskoj krstarici, usprkos izvanrednoj taktici izbjegavanja, koju je primijenio njezin zapovjednik. Ali da je bilo pogodaka u pravom trenutku, bilo bi smrti i razaranja po cijelom brodu, to su svi znali. U tom trenutku Exeter bijae jo neozlijeen, pa su u tim presudnim trenucima, dok su se dva ratna broda pribliavala u susret jedan drugome, i kapetan Bell i svi njegovi ljudi imali na umu samo jednu misao: Pogoditi Nijemca prije nego on pogodi nas!. Treba kazniti Grafa Speea prije nego njegov zapovjednik skrene sve svoje topove protiv svog najopasnijeg protivnika. Pokuajmo izbaciti taj sretni pogodak, koji bi na neki udesni nain pronaao jednu slabu toku na tom, kako se pretpostavljalo, neranjivom bojnom brodu. Exeter je doao u pakleni poloaj da ga mlati njegov vei protivnik. Kao vea krstarica bio je najopasniji, a osim toga htio je privui neprijateljsku vatru na sebe, kako bi omoguio manjim brodovima da djeluju s kraeg odstojanja. On je i privukao neprijateljevu vatru, pa je odjednom poela strana i ubitana tua po Exeteru, koja ga je za nekoliko minuta ve na poetku bitke gotovo razorila kao borbenu jedinicu. Udarci po Exeteru poeli su u 06 h 22 min. Jedna granata kalibra 280 milimetara eksplodirala je u moru blizu sredine broda. Osim buke od pucnjave svojih vlastitih topova kalibra 203 milimetra, momci na Exeteru uli su eksploziju i vidjeli svoje drugove kako umiru, kad je metalni oblog 280 milimetarske granate probuio velike rupe njihova relativno tankog oklopnog lima. U tren oka je na Exeteru nastao pokolj. Izbila je vatra, a elektrini su vodovi onesposobljeni. Veze bijahu oteene, a njihov hidroplan i reflektori ostadoe izreetani i neupotrebljivi. Hidroplan su zapravo morali baciti u more, zbog opasnosti od eksplozije njegovih benzinskih tankova. Bilo je ubijenih ljudi. Posada desne torpe- dne cijevi je sva izginula, a i na drugim je dijelovima broda raspreni elik kidao udove i tje- lesa mornara, ostavljajui za sobom trag smrti i umiranja. Exeter je prvi put okuao snagu tih 280 milimetarskih topova, a imao je sreu to je to bio gotovi promaaj, a ne direktni pogodak. inilo se da se Exeter stresao od tog udarca, a

zatim se kao na skokove nastavio pribliavati Grafu Speeu, koji je naglo zaplovio u cikcak liniji, dok su Exeterovi topovi ispaljivali plotun za plotunom gotovo dva puta bre nego to se vraala ona zastraujua vatra iz 280 milimetarskih topova njemakog broda. To je bila ona estoka i precizna paljba s Exetera, koja je prisilila gusara da poduzme tako nagle manevre izbjegavanja i zbog ega je smanjena njegova tonost gaanja. Ba zbog toga se itavo njegovo glavno naoruanje oborilo na tu krstaricu s topovima kalibra 203 milimetra, ime je omogueno manjim krstaricama da se jo vie primaknu njemakom brodu. itavo vrijeme dok je Exeter primao na sebe glavnu neprijateljsku vatru, manje su krstarice nastojale postii maksimalnu brzinu i pribliiti se na odstojanje, s kojega e i njihovi razmjerno slabani topovi kalibra 152 milimetra moi nauditi. Jo je nekoliko granata zafijukalo oko Exetera, a onda se opet jedan 280 milimetarski projektil zabuio u njega ovaj put to je bio izravni pogodak. Ali brod je i opet imao sreu, i to upravo nevjerojatnu. Jedna glomazna granata od 304 kilograma iznenada se zabila u palubu iza druge topovske kule, poletjela kroz ambulantu punu ranjenika, probivi put kroz bok broda, a da se uope nije rasprsnula! Samo je nekoliko ljudi ranjeno od krhotina koje su pratile streloviti prolaz granate kroz brod, ali su svi bili svjesni da je srea na njihovoj strani. Da -je granata eksplodirala, lista poginulih bila bi veoma dugaka, a uinak za brod katastrofalan. No, sljedea 280 milimetarska granata eksplodirala je na brodu. To se zbilo u 06 h 25 min. Posadi koja je svoju artiljerijsku akciju na topovima obavljala poput robota, inilo se sada da borba traje ve satima, a u stvari, prolo je samo 11 minuta od kada su tog ranog jutra prvi put ugledali dim Grafa Speea. Exeter je ba ispaljivao svoj osmi plotun; u pet minuta izbaeno je gotovo tri tone jakog eksploziva prema njemakom brodu, koji je divlje izmicao udarcima. Tada je britanska krstarica pretrpjela direktni pogodak i s jednim je metkom stvarno izbaena iz bitke. Dvije minute prije toga Graf Spee je promijenio kurs, skrenuvi snano ulijevo, da bi mogao voditi borbu s desnog boka. Sada njemaki brod nije vie jurio frontalno u bitku, ve je pokuavao ploviti u usporednom kursu s divizionom. To bijae taktika koju je Langsdorff trebao da primijeni od poetka, a inilo se da je zloslutna za britanske brodove. 13 Bilo je strano za vidjeti razorno djelovanje ovog eksplodiranog 280 milimetarskog zrna. Rasprslo se prema drugoj topovskoj kuli, izbacilo iz akcije oba topa i ubilo osam lanova posade, elini oklop je rasporen poput vlanog kartona, pa je pravo udo to je netko uope ostao iv poslije estine eksplozije tog projektila prema topovskoj kuli. Ali, ta jedna granata uinila je jo vee tete i na drugim mjestima. Njezine krhotine su izreetale zapovjedniki most te poubijale svo osoblje na njemu osim zapovjednika i dva oficira. Polomile su, takoer vodove za vezu u kormilarnici, to je znailo da je Exeter sada brod nesposoban za manevriranje, koji aavo juri prema svom, jo uvijek neozlijeenom protivniku. Ali, ipak se nije pomiljalo na naputanje borbe. Exeteru su ostali jo neki topovi sposobni za paljbu, a i sva njegova brzina da se odri s neprijateljem. Kao da se nastala zbrka pretvorila u nekakav red, kad je u lice ranjeni kapetan Bell potrao do krmenog komandnog poloaja te poeo upravljati kretanjem broda pomou lanca sastavljenog od ljudi, koji je zavravao u donjem dijelu kormilarnice. Usmenim

nareenjima to su se prenosila od jednog do drugog ovjeka, kapetan Bell je poveo svoj brod natrag u bitku. Exeter je skrenuo natrag u kurs i otvorio paljbu s preostalim topovima. Graf Spee, vidjevi da je ranio svog najveeg protivnika poduzeo je sve da ga zbrie s povrine mora. Njegovi topovi urakljivali su opet neustraivog Exetera, pokuavajui smjestiti na njega jo koju granatu, koja bi ga potpuno izbacila iz borbe, ali jo je nekoliko minuta taj devonski(7 )brod preivio. U to vrijeme Ajax se plovei jo uvijek brzinom od 27 vorova pokuao primaknuti neprijatelju na oko 13.600 metara. S tog dometa ne bi ak ni njegove granate kalibra 152 milimetra, teke samo 45 kilograma, bile beznaajne. Pod vatrom i za sigurno teko pogoen Langsdorffovim hicem, Exeter je smanjivao udaljenost izmeu sebe i njemakog bojnog broda, pa je ba zbog toga Langsdorff nastavio protiv njega paljbu sa svojim glavnim naoruanjem. Ali sada, usprkos stranim oteenjima koje je Exeter pretrpio, njegovi su topnici poeli pogaati bojni brod. Svako toliko ras- prslo se poneko zrno na Grafu Speeu, o emu 7 Devon je zapadna pokrajina u Junoj Engleskoj. U njoj se nalazi i grad Exeter. je komandir krmenog kontrolnog tornja obavjetavao svoje ljude izvikivanjem. Posade topova, borei se na slijepo u svojim kulama, oduevljeno su klicale prilikom svakog uspjelog pogotka i bjesomuno radile dalje da bi odrale intenzitet svoje paljbe. I tada je Exeteru uspio pogodak bitke! Bio je to udarac koji je prouzrokovao vie tete nego i jedna druga granata koja je pala na neprijatelja. Graf Spee je silovito vrludao i premda je izmicao britanskim mecima sada su ga intenzivno bombardirali, i to topovima sa sve tri krstarice. Meutim, granate nisu inile veliku tetu na debelo oklopljenom Grafu Speeu, osim to su, kako se inilo, jo vie zagoravale ivot nervoznoj njemakoj posadi. Onda je jedan sretni, 203 milimetarski pogodak eksplodirao ravno na artiljerijskom kontrolnom tornju Grafa Speea. To je bilo poput udarca akom u oi neprijatelja, pa je neko vrijeme prednost prela mnogo vie na stranu manjih brodova. Projektil, koji se rasprsnuo na kontrolnom tornju Grafa Speea, usmrtio je vie oficira i visokostrunih rukovalaca instrumentima, polomivi takoer, veoma vani daljino- mjer i druge sprave te pokidavi kabele za vezu. Do izvrenja privremenih popravaka, glavno je naoruanje Grafa Speea tokom sljedeeg presudnog dijela borbe, moralo gaati nezavisno od kontrolnog tornja, pa je prema tome i tonost gaanja znatno smanjena. To je opet dalo malo predaha herojskoj posadi Exet era, koji je jo uvijek brazdio naprijed, odluan da se i dalje bori s neprijateljem. Bistrinu jutra prekrili su dimni oblaci bitke, a tiinu zore na mirnom junom Atlantiku razdirala je rika monih topova, to su sipali smrt jedan protiv drugoga. Sada se inilo da su se britanski brodovi naglo primaknuli svom protivniku, poput pohlepnih pasa koji ele zariti svoje zube u grkljan svog neprijatelja. A inilo se, takoer, da je Graf Spee nekako oamuen estinom napadanja, jer se manji neprijatelj neumoljivo pribliavao u susret njegovoj stranoj artiljeriji od 280 milimetara. Kasnije su britanske posade saznale za demoralizaciju mladih i neiskusnih njemakih mornara, u tom vremenu dok bijahu izloeni britanskim udarcima. Oko njih su drugovi padali u agoniji, smrtno ranjeni, ili ve mrtvi. A zar ih nisu uvjeravali nekad da nikakav brod nikad nee moi raniti Grafa Speea? Zar im Langsdorff nije govorio da se nikad nee uputati u pomorsku bitku, jer ne postoji nita na moru to ih moe uhvatiti? Nijemci posve zbunjeni, znali su sada da im je brod oteen, dodue ni priblino toliko kao Exeter, ali im to nije bilo poznato. Exeterove rane premaile su svojim

obimom oteenja sva tri ostala broda sudionika bitke, ali da su Nijemci to i znali, nali bi malo utjehe u tom saznanju. Kako se inilo, Langsdorff je sada bacio protiv najvee britanske krstarice i neto od svoje pomone artiljerije, jer je htio na svaki nain uutkati one 203 milimetarske topove, ak i po cijeni smanjenja vatre protiv Ajaxa i Achillesa. Pa ipak je Exeter, lukavo izbjegavajui estoku tuu njemakih granata, jo uvijek jezdio za Graf Speeom, pa se vidjelo kako Exeterovi precizni pogoci jedan za drugim eksplodiraju na tekom oklopu bojnog broda. Ljudstvu se u borbi to vrijeme inilo veoma, veoma dugo, jer su od polupromaenih metaka ostali izreetani Exeterovi bokovi i stvoren za- tor meu njegovom hrabrom posadom. A tek je bilo prolo sedam minuta od trenutka kad je Exeter prvi put ispalio svoj itavi plotun i kad je primio svoj drugi i trei direktni pogodak. Oba su pogotka bila od granata kalibra 280 milimetara te su prouzrokovala strahoviti mete. Bilo je pravo udo to su Exeterovi strojevi ostali neoteeni, tako da se usprkos eksplozijama mogao odrati u borbi. Prvo golemo zrno rasprslo se na glavnom sidru, nainivi ogromnu rupu na boku broda, neposredno iznad vodene linije i uzrokujui poar u skladitu boja. Plamen se brzo irio usprkos naporima ugroene posade da se bori protiv vatre. Dim je obavio cijeli brod, obavjetavajui tako neprijatelja o nevolji u kojoj se Exeter nalazi. Kroz dim i plamene jezike moglo se vidjeti iskrivljena i osakaena tjelesa novih mrtvaca, jer ih je razorna snaga eksplozije raznosila uokolo. Meu ispresavijanim elinim limovima, polomljenim cjevovodima i viseim icama prizor je bio jezovit. Druga teka granata od 280 milimetara pala je skoro odmah nakon prve. Probila se kroz palubu i eksplodirala, nainivi nevjerojatnu tetu. inilo se da se prod tetura u svom hodu, ali onda je opet ivnuo. Njegov zapovjednik nije znao za drugu misao, nego da mora napadati neprijatelja te da tog dana pobjeda ovisi mnogo vie o duhu i odlunosti ovih ljudi koji su ivjeli u tradiciji, nego o topovima i elinim limovima oklopa. ak i u tolikoj opasnosti za svoj napaeni brod, kapetan Bell je uoio jedan momenat kad bi lansiranje torpeda moglo uspjeti. Bila su ispaljena torpeda, te glatke smrtonosne strelice to jure bez skretanja prema svom cilju. itave dvije minute zadravali su svoj smjer i sada se inilo da e pogoditi bojni brod. I tada, gotovo u posljednjem trenutku, Graf Spee je naglo promijenio kurs, to bijae dokaz da su torpeda primijeena, pa su tako i prola pored njega. Lansiranje ovih torpeda bilo je odluujue za itavu bitku. Da li je bio zaprepaten injenicom to je jedva izbjegao torpedni napad, ili se podsjetio da ak i bojni brod moe biti ozbiljno oteen jednim spretnim torpednim pogotkom, no Langsdorff je prekinuo bitku. O tome nema sumnje. U 06 h 34 min, samo 17 minuta otkako je smiono uletio u boj i otkako su njegovi veliki topovi poeli bljeskati protiv manjih ratnih brodova, Langsdorff je odluio prekinuti borbu. Moda je to bilo privremeno, moda je to bila dobra taktika s obzirom na stanje njegovog kontrolnog tornja. Nije mogla biti posrijedi kukavtina, ve sigurno samo obzir prema svom brodu i njegovoj posadi. Koji god bio razlog naputanja borbe, Graf Spee je neposredno nakon izmicanja od lansiranih Exeterovih torpeda, kako se vidjelo, poloio dimnu zavjesu u koju se sakrio. Ajax i Achilles takoer su iskoristili dimnu zavjesu, ali zato da se prikljue blie, te su kao prvo ustanovili da je Graf Spee izveo jo jednu naglu promjenu kursa i brzao prema sjeveru da bi napustio borbu.

Britanske su krstarice takoer smjesta promijenile kurs. Nisu htjele dopustiti njemakom gusaru, koji je uinio tolike tete britanskom trgovakom brodovlju da umakne iz borbe. ak i tako u bjeanju, iako je to bjeanje mogla biti ispravna i korisna taktika za Grafa Speea, da ju je primijenio kada su britanske krstarice bile jo izvan dometa, on je svojim glavnim i pomonim topovima odravao jaku vatru, pa je njemaki brod opet imao uspjeha. Exeter bijae jo uvijek glavna meta, pa je u 06 h 40 min ponovno na njemu dolo do tragedije. Primio je daljnja dva direktna pogotka iz velikih njemakih topova. Dvije su granate od 280 milimetara eksplodirale uz zaglunu buku i estinu, izbacivi krstaricu ovaj put posve sigurno iz borbe. Ona je dobro izvrila svoj dio posla, ranivi bojni brod mnogo tee, nego to je to tada sama mogla pretpostaviti, te privlaei na sebe gusarsku vatru kako bi spasila manje krstarice. Exeter se borio dvadeset minuta i postao sada olupina, ali je tog trenutka slava ove bitke pripala njemu. Prvi od dva direktna pogotka zdrobio je prvu topovsku kulu, pogodivi desni top. Drugi pogodak eksplodirao je u glavnim podoficirskim nastambama te je prouzrokovao mnogo tete, ukljuivi i izazivanje poara. Svi su kompasi postali neupotrebljivi, pa se kapetan Bell posluio jednim obinim kompasom iz amca za spaavanje. Neslomljivom smionou, s potpuno osakaenim brodom, Bell je jo uvijek progonio Graja Speea, premda je mogao rukovati samo s etvrtom topovskom kulom, iz koje se pucalo bez artiljerijskog direktora, tj. samo uz pomo individualnog nianjenja. Kao efikasna borbena jedinica Exeter je bio gotov, ali dok je god mogao odvratiti neto od neprijateljeve vatre s lakih krstarica, kapetan se Bell nije htio izvui iz boja. Opet je ispalio s lijevog boka svoje torpede i promaio, ali je vidio nagli izbjegavajui manevar njemakog broda, a zatim i isputanje druge dimne zavjese. Oito je Exeter vrlo uspjeno dodijavao svom protivniku. No, ni Ajax ni Achilles nisu se izvukli neoteeni. Poput hitrih lovakih pasa to teku za kopitima prestraenog konja, oni su dosaivali neprijatelju plovei u cik caku te vjetinom svog manevriranja remetili metu neprijateljskim ar- tiljercima. Porunik fregate E. D. G. Lewin pilot hidroaviona Seafox na Ajaxu, s porunikom fregate R. Kearneyem kao izviaem, uzletio je svojim hidroplanom, iako su ga morali katapultirati u zrak bez obustavljanja paljbe vlastitih topova, to je bio znaajan i izuzetno opasan pothvat. Poletio je zato da bi izvjetavao brodsku artiljeriju, ali iz tehnikih razloga nije mogao uspostaviti radio-vezu s ploveim sastavom brodova, ve tek etvrt sata kasnije, pa tako nije bio od pomoi kao to se oekivalo da e biti. Iznenadno je jedan plotun granata kalibra 280 milimetara eksplodirao u moru blizu Achillesa, pa su ba kao i u sluaju Exetera, krhotine glomaznog projektila probijale sebi put kroz ljude, kao i kroz elik. Kapetana Parryja je oborilo na mostu, pa se neko vrijeme nalazio u nesvjestici, krvarei jako iz rana na glavi i na nogama. Kad je doao k sebi ustanovio je da rukovanje artiljerijskom vatrom ne funkcionira te da su topovi utihnuli. Unutar kule centralnog nianjenja pobijeno je mnogo ljudi dok su svi drugi bili oamueni ili ranjeni te trenutano nesposobni za akciju. Kad je naredio da upravlja paljbe odmah nastavi rad, Achilles se jo jednom vinuo u borbu. Neto kasnije su i kulu centralnog nianjenja doveli u red, pa je opet poela efikasna paljba. Exeter se jo uvijek nalazio u borbi, ali je voda prodirala u njegov pramac, koji je bio preteak za tri stope, a osim toga brod se nagnuo na desni bok za deset stupnjeva. Moglo se jo pucati iz etvrte topovske kule i iz jednog topa kalibra 105

milimetara, a posade tih topova stavljale su ih u akciju kad god je bilo mogue. U 06 h 48 min brod je opet bio teko pogoen sa dva zrna od 280 milimetara, da i ne spominjemo ostale metke koji su dolazili od Graf Speeove pomone artiljerije. Sada je Exeter poeo zaostajati, jer je pri veoj brzini ukrcavao suvie vode, ali gotovo jo je itav jedan sat odravao vatru protiv neprijatelja iz te jedine, etvrte topovske kule, sve dok uslijed poplave nije dolo do prekida u dovodu elektrine energije. Tek tada je etvrta topovska kula umuknula. Gotovo cijeli jedan sat Exeter je podnosio glavne udarce bitke, privlaei vatru na sebe i zadavajui ozbiljna oteenja neprijateljskom brodu, za kojeg se pretpostavljalo da je nepobjediv. U tom asu na Exeteru je bilo vie poginulih nego na svim drugim brodovima sudionicima bitke, ukljuivo i Grafa Speea. Kao posljedica Exeterove drske neustraivosti bilo je ve sada oko etrdeset mrtvih i preko ezdeset umiruih. Nijemci su imali nepobjedivi brod, ali su Britanci imali nepobjedive ljude. Pa i sada se jo kapetan Bell nije htio povui iz borbe. S brodom koji sve vie uranja u vodu, gotovo bez ijednog za paljbu sposobnog topa i zaostajui u gonjenju neprijatelja, on se jo uvijek pokuavao odrati u borbi s leprajuom ratnom zastavom. 14 Bilo je sad jasno da Langsdorff bjei. To bijae zagonetno njegovim protivnicima, koji nisu znali kako im je artiljerija bila precizna i kolika su oteenja njihove manje granate prouzrokovale na bojnom brodu. Na Grafu Speeu, zbunjena posada nije bila nacistu s taktikom svog zapovjednika, dok joj je moral opao zbog brzine zbivanja tokom proteklog sata. Nisu nikad oekivali da e uzmicati na takav nain, a ipak su se nalazili u bijegu! Iza njih su dolazile dvije male krstarice da prihvate borbu, i to sada kad je Exeter ve naputao bojno polje. Pribliavale su se na samoubilaki domet, a paljba britanskih topova od 152 milimetra bila je de- mpralizirajue precizna. Svaki as bojni je brod urakljivao sa svim svojim topovima ove dvije krstarice umjesto tri, ali ipak, one su, zahvaljujui svojoj izvanrednoj pomorskoj vjetini, uglavnom izbjegavale oteenjima. Sada je njemaki gusar plovei u naglom cikcaku esto upotrebljavao dimne zavjese da bi se zatitio od bre britanske artiljerije, ali su i Achilles i Ajax iskoristili te zavjese da pod njihovom zatitom dou jo blie neprijatelju. Graf Spee je stvarno u toku jednog sata osam puta ispustio dimnu zavjesu. Meutim, u 06 h 46 min znaajno se promijenio kurs Grafa Speea. Njegov bijeg prema sjeveru pretvorio se naglo u ludu jurnjavu prema zapadu, u pravcu junoamerike obale. Kako su minute prolazile, a njemaki gusar zadravao svoj kurs, taktika je postajala sve zagonetnija. Na britanskim brodovima nisu razumjeli zato njemaki brod plovi prema obali, jer je za gusara sigurnije da se dri otvorenog mora, nego blizine kopna. S vremenom je postalo oito da se Langsdorff namjerava dohvatiti neke junoamerike luke, pa je tako tajnovitost tog poteza postala jo vea. Ako Langsdorff povede Grafa Speea u luku, izvrgnut e se opasnosti da ga zatvore u klopku. Zato je, dakle, tako postupio? Zato se nije bar sada okrenuo da zbrie Exetera, a zatim da odmiui vodi borbu cijeli dan, plovei sve dublje u Atlantik, s nadom da e u nooj tami umai svojim progoniteljima. To bijae taktika koju je trebalo primijeniti; tako su barem mislili

njegovi progonitelji. Ali da se zbog privremene sigurnosti sklone u neku neutralnu luku, to Britanci nisu mogli shvatiti. Kad se kasnije pokualo razumjeti Langsdorffovu odluku o bjeanju u luku, tvrdilo se da je s gorivom stajao kritino. Prema toj postavci on je trebao da se hitno opskrbi novim koliinama goriva, premda nije vjerojatno da bi Graf Spee za nekoliko sljedeih sati iscrpio svoje zalihe. Brod je ukrcao naftu 6. prosinca, pa bi trebao da ga ima za jo nekoliko dana. Bilo kako bilo, on je plovio cijeli dan, dokazavi tako da je imao dovoljno goriva koje bi ga odvelo u nonu tminu, negdje do Altmarka, koji nije mogao biti daleko. Ali Langsdorff je iz svojih vlastitih razloga, jer je moda bio sit borbe i klanja, hotimino poveo svoj brod u kripac, gori od onoga to su mu predstavljale dvije male krstarice na otvorenom moru. U 07 h 12 min dvije su britanske krstarice postigle svoju maksimalnu brzinu, pa je sada komodor Harwood izvrio smioni pokuaj da se dovoljno priblii i doe u poloaj iz kojeg bi mogao svojim topovima kalibra 152 milimetra nanijeti neprijatelju ozbiljnija oteenja. Moda se kao igraka prepustio u ruke neprijatelja, jer su se sada poslije Exeterova povlaenja iz borbe, svi Graf Speeovi topovi kalibra 280 milimetara, mogli usredotoiti na preostale progonitelje. im su se Ajax i Achilles pribliili Graf Speeu, otvorili su vatru iz svih svojih topova, u ijem se dometu naao njemaki gusar. U strahovitoj buci brodovi su podrhtavali od estine itavih plotuna. Tri puta u jednoj minuti njihovi su topovi kalibra 152 milimetra izbacivali svoj smrtonosni teret na neprijatelja, dok su se manji topovi pridruili paklenoj tutnjavi im su doli na djelotvorni domet. U 07 h 16 min primjeeno je da je Graf Spee pod zatitom dimne zavjese drastino promijenio svoj kurs. Vidjelo se odjednom da najveom brzinom prekida svoj put i skree gotovo ravno na jug, plovei direktno prema osakaenom, bespomonom Exeteru. Komodoru Harwoodu se priinilo da je Langsdorff promijenio svoju odluku o uzmicanju te da je sada pohrlio da dotue veu krstaricu. Harwood je odmah naredio da se Ajax i Achilles jo vie priblie, tako da odvrate vatru od Exetera. Moda je Langsdorff stvarno namjeravao zbrisati jednog od svojih neugodnih progonitelja, moda je krenuo da potopi Exetera. Ali im je iziao iz dimne zavjese, naao se pod paklenskom vatrom sa dvije krstarice. Istina, sa svojim topovima kalibra 280 milimetara tri puta je obasuo Ajaxa na relativno malom odstojanju od 10.000 metara, ali je njegova pomona artiljerija traljavo gaala, pa se priinjalo da stalno prebacuje u prostor izmeu dvije krstarice. Zrna kalibra 152 milimetra s Ajaxa i Achillesa pogaala su svoj cilj, dok je gore u zraku porunik fregate Kearney iz svog Seafoxa signalizirao: Dobar hitac, im je opazio da pogoci dobro padaju. Odmah se mogao vidjeti crveni plamen na sredini njemakog gusara gdje je buknuo poar. Moda je uporna i precizna vatra s britanskih krstarica zastraila Langsdorffa i odvratila ga od njegova cilja, pa je bez kolebanja i napreac jo jednom naglo promijenio kurs, nastavivi ponovno bjeati na zapad prema junoamerikoj obali. Meutim, u 07 h 25 min situacija je opet dramatino prevagnula u korist njemakog broda. Odjednom se uinilo da se Ajax zaustavio u vodi, kad ga je jedna snana eksplozija zanjihala. Jedno tane od 280 milimetara pogodilo je direktno krmeno nadgrae. Metak je probijao svoj put kroz razne kabine, zatim kroz bunar tree topovske kule, lomei maineriju kule ispod kazamate, prije nego to se rasprsnuo u kabini komodora Harwooda. Neki dijelovi eksplodira- ne granate udarali su i po barbeti etvrte topovske kule, te su deformirali kulu.

Tako je jedan pogodak izbacio iz borbe i treu i etvrtu Ajaxovu topovsku kulu, ubivi etiri i ranivi est lanova posade iz tree kule. Sada je Graf Spee imao za protivnika stvarno samo jednu krstaricu i pol, pa je borbena premo bila znatno na njegovoj strani. Komodor Harwood, jo uvijek nepovrijeen usred kra na svom komandnom brodu, pomislio je sada da Langsdorff stvarno okree zato da bi napao krstarice, pa je odmah naredio da se lansira iz svih torpednih cijevi, kako bi se sprijeila takva namjera. U 07 h 27 min Ajax je jo uvijek mogao odravati svoju brzinu, okrenuo je udesno i ispalio etiri torpeda. Udaljenost je iznosila samo 8190 metara, to bijae upravo neugodno blizu velikim Graf Speeovim topovima, ali je to ipak bio preveliki domet za torpede. Torpeda su promaila. Graf Spee je sigurno opazio kako nailaze, jer je odjednom naglo zaokrenuo na 130 stupnjeva ulijevo te se vie nije vraao u svoj zapadni kurs tokom iduih nekoliko minuta. Ali, ipak je njemaki gusar, kako se inilo, izgubio svoje trenutno pouzdanje te nije nastavio s opasnim napadom. Britanska mornarica je jo uvijek diktirala bitku, premda je bila u podreenom poloaju s obzirom na svoje naoruanje. Graf Spee se skrio pod zatitu jo jedne dimne zavjese. U 07 h 31 min porunik fregate Kearney javio je sa Seafoxa: Pribliavaju se torpedi, a zatim je dodao proi e po krmi pored vas. Graf Spee je sada pokuavao Ajaxu vratiti milo za drago. No i pored Kearneysovog umirivanja Ajax je pokuao odgovarajuim manevrom izbjegnuti nastalu opasnost, pa su torpedi projurili daleko od svog cilja. Krstarice su sada dodijavale Grafu Speeu s najmanje udaljenosti u toj bitki. Smiono su dohrlile na razmak od svega 7280 metara te su mlatile po velikom bojnom brodu sa svime ime su raspolagale. Svaki as vidjelo se kako se njihove granate rasprskavaju na Grafu Speeu. Ali postalo je jasno da zrna od 152 milimetra ne mogu prodrijeti kroz debeli oklop, kojim je vei brod bio zatien. Ona su avolski uznemirivala Nijemca, ali ga nisu mogla osakatiti. Svi su gusarevi topovi bili jo uvijek u akciji te je opet ispaljivao iz svih svojih topova na krstarice, koje su mu bile tako blizu. Pucao je iz est topova kalibra 280 milimetara te iz osam kalibra 150 milimetara, koji su bili gotovo tako veliki kao najvei topovi Ajaxa i Achillesa, a zatim jo i iz est protuavionskih topova kalibra 105 milimetara. Krstarice je spaavala njihova sjajna pomorska vjetina, ali to nije moglo ii u beskonanost. Oito nisu mogle raniti Grafa Speea, pa je postalo oito i neizbjeno da e on postii nekoliko direktnih pogodaka, a zatim ih raznijeti s vodene povrine. Komodor Harwood se morao odluiti. Izgleda da je jedan izvjetaj s Ajaxa nametnuo daljnju taktiku, jer se mislilo, naime, da je na izmaku sa svojom municijom. Izvjetaj je govorio da brod ima samo jo 20 % svoje municije, no kasnije se, meutim, ustanovilo da se to odnosilo samo na prvu topovsku kulu, koja je odravala vatru tokom itave bitke, ali su preostale tri topovske kule raspolagale jo s dovoljno municije. Tako je komodor Harwood naredio prekid borbe, pa su se obje krstarice poele izvlaiti iz dometa njemakih topova. Za vrijeme svog povlaenja one su jo pucale, dok je Graf Spee protiv njih uposlio svu svoju djelotvornu artiljeriju. Krstarice su ba prekidale borbu kad je neoekivano jedan od posljednjih plotuna s gusarskog broda pogodio Ajaxa. Salva granata od 280 milimetara obasula je brod, pa je krhotina jednog metka pogodila i slomila gornji nastavak velejarbola. Pokidane

su sve antene, pa neko vrijeme Ajax nije mogao emitirati radio-signale, sve dok nisu postavili pomone antene. Isputajui dimnu zavjesu, obje su krstarice sada brzo izmicale iz dometa njemakih topova, a zatim su ga s udaljenosti od 27.000 metara od njemakog broda nastavile pratiti tokom itavog dana 13. prosinca, i to Achilles s desne, a Ajax s lijeve strane od krme Grafa Speea. Exeter je polako poeo popravljati svoja oteenja, koliko to bijae mogue. U 11 h 05 min signalizirao je izvjetaj komodoru Harwoodu: Sve topovske kule izvan djelovanja. Poplavljen na pramanom dijelu do sigurnosne pregrade br. 14, ali jo uvijek mogu ploviti s 14 vorova. Harwood je odgovorio sljedeom depeom: Nastavite do Falklandskog otoja kojom god moguom brzinom, bez prenaprezanja vaih sigurnosnih pregrada. Nije htio da Exeter ostane i nadalje u borbi. I tako je olupina nekada krasnog ratnog broda Exetera izila iz bitke kod La Plate, vidajui rane svojih ranjenika i zamatajui mnoge svoje mrtve, spremne za sahranu. Porunik fregate Lewin spustio se s neba u 09 h 12 min, poto je njegova uloga korektora artiljerijske vatre prestala prestankom paljbe. Sada je zapoelo gonjenje s velike udaljenosti, jer su krstarice poput sjene slijedile Grafa Speea. Meutim, iduih nekoliko sati nije vie dolo do borbe. Usprkos nepovoljnim uvjetima za prihvaanje Seafoxova hidroplana te zahvaljujui izvanrednom manevriranju pilota i zapovjednika broda, operacija je izvrena glatko i sigurno, bez gubitka u vremenu. U Berlinu su Raeder i Hitler primali izvjetaje o bitki i Langsdorffovoj odluci da uplovi u luku. Mora da je bio zaprepaujui udarac za njemake lidere kad su saznali da njihov moni ratni brod bjei ispred krstarica britanske ratne mornarice, pa je nesumnjivo od tog trenutka poeo pokuaj pronalaenja formule za spaavanje vlastitog obraza. Nije se smjelo dogoditi da se o zemlji, koja je tek zagazila u rat, govori o dramatinom obratu ratne sree ve na samom poetku neprijateljstava. Komodor Harwood je sada odaslao depeu Cumberlandu pozivajui ga s tisuu milja udaljenog Falklandskog otoja. A ipak, to je bio jedini britanski brod koji ih moe pravovremeno stii i pomoi im u bitki koja ih eka. Brodu je uz punu brzinu trebalo trideset sati da bi stigao do bojita. To je znailo da bi se Ajax i Achilles sami i bez pomoi morali uhvatiti u kotac s velikim bojnim brodom, ako bi ovaj obnovio bitku. Ali Graf Spee nije tokom nekoliko iduih sati pokazivao mnogo volje za borbu. Istina, Achilles se, precijenivi neprijateljevu brzinu, u 10 h 05 min naao samo na 20.093 metara udaljenosti, nato su Graf Speeovi topovi gnjevno ispalili dvije salve, od kojih je jedna pala upravo neugodno blizu tog broda s novozelandskom posadom. Achilles je uurbano pustio dimnu zavjesu te se pourio na prikladniju distancu. Pogodak u ovoj fazi bitke ne bi nikome odgovarao izuzev kapetanu Langsdorffu i njegovoj posadi, kojoj je bilo potrebno neto to bi joj podiglo moral. Malo zatim, nakon to su Exeteru naredili da otplovi za Falklandske otoke, Cumberland ih je upravo naputao velikom brzinom. Exeteru je trebalo tri dana da bi stigao onamo. Bio je izudaran i gotovo bespomoan da se brani. Kad je stigao pred Port Stenley nisu ga mogli prepoznati zbog izmijenjenog izgleda, pa su topove za obranu luke zaposjele posade, spremne da otvore vatru na sumnjivi ratni brod. Ali kad je Exeter, nedavno naputen od Cumberlanda, pristao uz gat, hrabru i izmuenu posadu doekala je dobrodolica tamonjeg puanstva. ak i poslije sedamnaest godina ljudi su se sjeali i govorili: Ako nita drugo, narodu Falklanda treba odati priznanje zbog naina kojim se za nas brinuo. Graani su ili u luku nosei pokrivae i rabljenu odjeu da razdraganim srcem prihvate ljude, koji su toliko toga propatili i oito jo uvijek trpjeli od posljedica bitke.

Falklanani su pozivali mornare svojim kuama, brinuli se o ranjenicima, pa stanovnitvu Port Stanleya nita nije bilo teko uiniti za momke s Exetera. 15 Od svih sudionika bitke najstranije i najneugodnije trenutke proivljavali su zarobljenici na Grafu Speeu. Jedna je stvar nalaziti se na palubi i boriti se, no sasvim je drugaije biti zatvoren u klopki jedne eline prostorije, ispod topovske kule iz koje grme topovi. Omamljenim i zagluenim zarobljenicima vrijeme je prolazilo veoma polagano. Bojni brod se ponekad tako jako naginjao, da su zabrinuti zatoenici bili sigurni da je brod pogoen i tone. U drugim pak sluajevima granate su eksplodirale tako blizu njihove tamnice, da su osjeali kako ih zapljuskuje val eksplozije. Od jedne rasprsnute granate iznenada se razletie krhotine po prostoriji kad je popustila spona pregradne stijene, pa se priinilo da e se napraviti otvor na palubi. Odneen je poklopac jednog svjetlarnika, pa su mogli vidjeti van kroz pukotinu prouzrokovanu metkom kalibra 152 milimetra. Zarobljenici su izviali kroz taj otvor koliko je bilo mogue. Od poetka borbe stekli su dojam da njemaka posada nije svim srcem sudjelovala u toj bitki. Nijemci su zarobljenicima izgledali nekako jadni i prestraeni. Bili su vrlo mladi, koliko se moglo vidjeti, gotovo jo djeaci od 1822 ili 23 godine. Kad je bitka zavrila, zarobljenici-promatrai vidjeli su kako se pored njihova zatvora odvlae mrtvi, koje su Nijemci poeli stavljati na hrpu. Bio je to sablasan prizor. Poslije nekog vremena leevi su se od dnevne vruine poeli raspadati, pa se irio neugodan zadah, iako su mrtvace polijevali iz mrka i obilno prskali tekuinom za raskuivanje. inilo se, meutim, da su mrtvi i ranjeni mnogo vie impresionirali posadu Grafa Speea, nego britanske zarobljenike. Svugdje se uokolo vidjelo bolesne ljude, a itave su se procesije vukle prema nunicima, kao da je prizor tog masakra bio previe teak za njemake momke. Borbeni je duh bio na niskoj razini, pa je moda i to pridonijelo Langsdorffovoj odluci da krene u luku. Njegova posada nije bila u borbenoj kondiciji, premda bi se moglo i upitati, zato nije bila? Zatvorenici nisu imali osobito miljenje o stezi koja je vladala na njemakom gusarskom brodu te su smatrali da je i to utjecalo na opadanje morala tokom bitke. Prisjeali su se onoga to su vidjeli prije bitke, a to nije bila vrsta discipline koja bi se mogla oekivati u britanskoj ratnoj mornarici. Ljudi su obiavali puiti kod topova, a esto se vidjelo i motrioca s cigaretom u ustima. Britanci su takoer opazili da nijedan od niih oficira nije pozdravljao svoje nadreene, te je u ponaanju ljudstva prema svojim oficirima bilo previe familijarnosti. Prijateljstvo pomae dobrom raspoloenju na brodu, ali ne i suvie slobodna i labava atmosfera, esto su meu sobom komentirali zarobljenici. Zanimljivo je, kako se inilo, da Langsdorff ne rukovodi ba potpuno svojim brodom, jer se oslanjao na svog pomonika, drugog po rangu, jednog oficira pruskog tipa. No stega ipak nije bila na visini. Kad je njemaka posada stupila u borbu, doimalo se odmah da njezin moral opada, to su utamnieni, od kojih su mnogi ranije sluili u ratnoj mornarici, ubrzo opazili, a znali su i razlog tome. Nitko nije dolazio u blizinu zatvorenika, nego tek etiri do pet sati poslije prestanka paljbe. Tada se ve bitka pretvorila u progon, tj. Graf Spee je ve bjeao stalno prema zapadu, a dvije su ga krstarice iz daljine pratile u stopu.

Odjednom sunjevi zaue kako vani netko vie: Jeste li vi unutra svi dobro? Na brodu su se, dakle, sjetili prisutnosti zarobljenika. Oni odgovorie da nisu pretrpjeli nikakvih ozljeda, ve da su samo edni i gladni, jer toga dana nisu jeli. Pola sata kasnije otkljuali su vrata a jedan je njemaki mornar donio posudu punu limunade i neto crnog kruha. To je sve to su dobili. Zatim su vrata nad njima opet zakljuali. Kasnije, u popodnevnim satima vrata su opet otkljuali te im donijeli jo limunade i dvije konzerve kobasica. Objasnie im da su kuhinje bile van pogona te da nema tople hrane ni za koga na brodu. Sati su prolazili u zlovolji i potitenosti. Ponovnu paljbu izdrali su do veeri, a tada se uvalie u svoje visaljke. Osjeali su se posve bespomono leei i sluajui topovsku grmljavinu iznad glave. Bili su radoznali kako e zavriti bitka, ali ne ba i osobito sretni s obzirom na svoju budunost. Ubrzo nakon to su Exeteru naredili da napusti borbu, komodor Harwood je primio depeu od svog protivnika Langsdorffa. Sadraj radiograma bio je dramatian, ali je sadravao novosti koje su iznenadile britanskog komodora. Ova je depea otkrila da depni bojni brod koji progone nije Admiral Scheer, kao to su mislili, nego Graf Spee. Depea je glasila ovako: Molim vas pridi- gnite amce za spaavanje koji pripadaju britanskom parobrodu. No, kad dooe do tog mjesta, nije bilo nikakvih amaca da ih dignu. Langsdorff je ugledao jedan nesretni britanski trgovaki brod ravno na svom kursu, i odmah se spremio da ga potopi, premda se nalazio u bijegu. Brod se zvao Shakespeare, imao je 5.000 tona nosivosti, a plovio je prema rijeci La Plati. Graf Spee se najednom oborio na svoju posljednju rtvu te ispalio hitac upozorenja, kao nalog da se brod zaustavi. Zatim je Langsdorff signalizirao zapovjedniku broda da se sa svojom posadom spusti u amce za spaavanje, jer da je spreman potopiti brod torpedom. Sve su to promatrale krstarice s velike udaljenosti, koje su u stopu slijedile Graf Speea, ali su bile predaleko da bi mogle intervenirati. Meutim, zapovjednik Shakespearea donio je vlastitu odluku, pa nije ni pomiljao na to da napusti brod. Odbio je dati nareenje svojoj posadi, koja se postrojila i promatrala njemaki bojni brod kako zauzima poloaj za lansiranje torpeda. Trenutak je bio kritian; posada Shakespearea stajala je nepomino na palubi, dok je Graf Spee dolazio tako zastraujue kako je to samo bilo mogue. I trenutak je proao. Langsdorff naglo naredi da Graf Spee zaplovi u starom kursu prema Montevideu, pa je projezdio pored iznenaenog Shakespearea, koji se udom udio to ga je poslije svega toga neprijatelj ostavio netaknutog. Ljudi sa Shakespearea kasnije su uvijek osjeali potovanje prema kapetanu Langsdorffu kao ovjeku koji ak ni u ratu nije olako oduzimao drugome ivot. Komodor Hanvood je pak mislio da se radilo o lukavstvu kako bi se odgodilo gonjenje. No, do toga nije dolo, jer se zapovjednik Shakespearea nije htio s posadom ukrcati u svoje amce za spaavanje. Ubrzo nakon toga, porunik fregate Washborn izvjestio je Achillesovog zapovjednika da je na opem pravcu bjeanja Grafa Speea opaen neki udni brod. Isprva je imao oblik trgovakog broda, ali su izviai odjednom opazili da brod ima aerodinamian dimnjak i udnu siluetu. Sve to je Washborn znao bilo je da je taj brod na tolikoj udaljenosti imao neugodan izgled ratnog broda, a znao je i to da se najblii prijateljski ratni brod nalazio na Falklandskim otocima.

Neobian izgled tog broda podudarao se s obavjetenjima o Hitlerovim novim krstaricama klase Hipper, pa su o tim sumnjama odmah i obavijestili kapetana Parryja. Ova je novost Achillesovog zapovjednika odmah dovukla na most, pa je doavi gore rekao: Mislim da treba da se jo malo pribliimo prije nego obavijestim. Pripremite topove. Poslije nekoliko asaka otrog promatranja uinilo se da nema nikakve sumnje. Kapetan Parry je zakljuio da se radi o krstarici klase Admiral Hipper, koja hrli u pomo Grafu Speeu. Naredio je da se Ajaxu preda radio-depea o neprijatelju: Ajax. Opasnost. Neprijatelj na vidiku! Osupnuti komodor Harwood zatraio je daljnje informacije, na to je kapetan Parry odgovorio: Pretpostavljam da je krstarica s topovima kalibra 203 milimetra. Potvrdit u. Na objema britanskim krstaricama zavladala je napetost u oekivanju novog neprijatelja, koji je sam za sebe i bez pomoi Grafa Spe- ea bio jai nego obje ove krstarice zajedno. inilo se da bitki kod La Plate nee biti kraja. Komodor Harwood je odmah naredio Achillesu da se ne uputa u borbu s nadolazeom krstaricom, jer to bi znailo sigurno samoubojstvo. Za oba britanska broda bilo je mnogo bolje da iz daljine slijede svoje strane neprijatelje, u nadi da e konano ipak stii mnogo snanije pojaanje, koje e protiv njih izii na megdan. Bila je to prilino jalova nada s obzirom na rasprenost britanskih vojnopomorskih snaga u tom trenutku. Exeter je hramljui prema jugu primio depeu s nareenjem da se dri podalje od obale i upozorava o novom neprijatelju. Sljedeih pola sata sve su se oi na objema krstaricama okretale prema pridolici na horizontu, ali ipak nije ni najmanje popustila pozornost prema brzom Grafu Speeu. Napetost je dosegla svoj vrhunac kad se udaljeni brod polagano izdigao iznad horizonta ... Onda je svima odlanulo, kao da je njima prostrujalo neko olakanje, jer im je bilo kao da su izvojevali jo jednu pobjedu. To nije bio njemaki ratni brod. Sada su ga mogli identificirati kao francuski brod neobina izgleda, parobrod Delane. On je neduno sjekao svoj put prema La Plati, ni ne slutei kakvu je uzbunu prouzrokovao svojim aerodinaminim dimnjakom i udnim nadgraem. Ne bijae svjestan da je uletio u okrajak jedne dramatine pomorske bitke. Kapetan Parry je poslao poruku Ajaxu: Pogrena uzbuna. Sad su mogli odahnuti. Imali su jedino da na neki nain nadmudre i potuku monog Grafa Speea. Jedino njega ... Kako je dan odmicao inilo se kao sigurno da je odredite njemakog gusara rijeka La Plata, pa je Ajax opet emitirao upozorenje svim britanskim trgovakim brodovima da ga izbjegavaju. Ipak, sve do zadnjeg asa, nitko nije stvarno vjerovao da e se mnogo snaniji i razmjerno neoteeni njemaki brod namjerno dati blokirati u uu La Plate. Osoblje na britanskim brodovima, koje nikad ne bi pribjeglo ovakvoj, prezira vrijednoj taktici, uznemireno je sumnjalo u neko lukavstvo, u neto to se uskoro ima dogoditi. Bilo je, naime, nezamislivo, da Graff Spee bjei pred njima bez ikakve daljnje borbe. Pa ipak, cijelo to vrue popodne on je nastavio bjeati, grabei pod sobom morske milje, sve dok nije uplovio u teritorijalne vode. No, Graf Spee se, meutim, nenadano okrenuo poput razjarene zvijeri, to hoe da ritne svoje muitelje te ispalio na Ajaxa dva plotuna kalibra 280 milimetara. Odstojanje je iznosilo 23.660 metara i artiljerija je dobro gaala. Prvi plotun je

podbacio, ali je pao tono u kurs broda. Poto je Ajax brzo skrenuo, drugi je plotun pao u njegovu brazdu. Kao da se obeshrabrio svojim promaajem da iznenadi britanske krstarice, Graf Spee je ponovno poeo odmicati na zapad, prema uu La Plate. Ali sad je nadoao jedan zainteresirani promatra borbe, koja se opet poela rasplamsavati nastankom tame. To bijae jedan drugi ratni brod. 16 U Montevideu je nastalo veliko uzbuenje kad su uli novosti o bitki nedaleko urugvajske obale. U 16 h 42 min urugvajska krstarica Uruguay primila je nareenje da isplovi radi izvjetavanja o situaciji izvan teritorijalnih voda. Kapetan fregate Fernando J. Fuentes i njegova posada imali su povlasticu da budu svjedoci jednog uzbudljivog gonjenja i zavrne faze jedne ogorene bitke, koja je poela u praskozorje tog dana. U 18 h 14 min motrioci s Uruguaya ugledali su ratni brod koji se pribliuje, a za koji se kasnije pokazalo da je Graf Spee. Promatrajui ga, opazie da je veliki bojni brod promijenio kurs i ispalio dvije salve u neku dimnu zavjesu na horizontu. Zatim se vratio u svoj kurs, te je pribliavajui se motriocima bivao sve vei i vedi. Urugvajci nisu mogli proitati zastavne signale s njemakog broda, jer ih je zastirao artiljerijski kontrolni toranj. Kapetan Fuentes naredi da se izvjesi signal sljedeeg sadraja: Vidim vae signale, ali ih ne mogu proitati. Pretpostavljam da su upozorenje o postojanju opasne zone. To ne bijae dovoljna procjena situacije, jer se dolaskom noi bitka opet razbuktala. Prema izvjetaju kapetana Fuentesa, preostali dio bitke vodio se u urugvajskim teritorijalnim vodama, u sjeni obalnih breuljaka. Ponekad bi se Uruguay, kako je stajalo u izvjetaju, pribliio britanskoj krstarici Ajax na manje od dvije milje, drei tako korak sa zaraenim brodovima. Zalaskom sunca britanski su se brodovi douljali blie svome protivniku, osjeajui da je doao kritini trenutak. Ako im Graf Spee umakne u mraku, udvostruivi brzinu plovidbe i usmjerivi svoj pramac prema otvorenom moru, oni bi poslije svega mogli izgubiti svoj plijen. U to vrijeme jo nisu imali radara, pa vjerojatno ne bi mogli njemaki brod slijediti kroz no. Krstarice su ponovno otvorile vatru, nastojei jo vie otetiti Grafa Speea i natjerati ga prema uskom grlu rijeke La Plate. Taktika komodora Harwooda bila je sjajna! Kad je sunce zalazilo naredio je da se oba broda priuljaju tako da obris bojnog broda bude prema zalazeem suncu, a oni su ostali u sve dubljoj sjeni istono od Grafa Speea. Kasnije, nastankom tmine, manevrirali su tako da su gusara uhvatili prema pozadini sjajnih svjetala, to su ukraavala obalu zemlje, neutralnu u vrijeme rata. Dvojbeno je, da li je Graf Spee poslije zalaska sunca uope vidio svoje progonitelje, koje je obavijao mrak podalje od obale. Jedino ih je moda zapaao po blijesku topova to su ga pokuavali osakatiti kad je nestalo dnevno svjetlo. Achilles se pribliio bojnom brodu ak na 5 milja, namjeravajui ga pogoditi i raniti, kako ne bi mogao poiniti vie nikakve lukavtine. Za vrijeme trke prema ulazu u La Platu ,Langsdorff je nekoliko puta dao isputati dimne zavjese da bi se zatitio od tone artiljerije svojih progonitelja. Kad je mogao, takoer je ispaljivao svoje topove kalibra 280 milimetara, svakako se jo nadajui

nekom uspjehu u posljednjem trenutku. Ali to je bila jalova nada, jer je komodor Harwood briljantno diktirao tok bitke. Da bi pogodio gotovo nevidljive ciljeve, Langsdorffu bi trebalo mnogo vie sree nego to je imao tog traginog dana svog ivota. Brzajui u duboku sjenu urugvajske obalne linije, Achilles je naglo otvorio teku paljbu protiv bojnog broda. Graf Spee je odgovorio svojim 280 milimetarskim topovima, i to moda vie iz oaja, jer se Achilles jedva mogao vidjeti. Prema izvjetaju Ajaxa, Achilles je ispalio pet plotuna da bi zajaio njemakog gusara. Sada ve znatno unutar teritorijalnih voda, Graf Spee je ispalio nove plotune u 21 h 32 min, 21 h 40 min i 21 h 43 min, ali kako je komodor Harwood kasnije izvijestio, to je bilo vjerojatno samo zato da taj brod s novozelandskom posadom dri na pristojnoj udaljenosti. Naime, Achilles je bio i suvie zamraen cilj da bi ga se moglo ozbiljno pogoditi. itavo to vrijeme Ajax se prikradao s jedne junije toke iza English Banka(8), elei presjei put Grafu Speeu, ako bi ovaj u posljednji trenutak pokuao naglo strugnuti natrag i zaploviti na otvoreno more. No, u 00 h 50 min 14. prosinca, borba na moru se zavrila, ali ne i na kopnu. Iscrpljena, premlaena i obeshrabrena njemaka posada oborila je sidro na vanjskom sidritu Montevidea. Poprijeko prilazu luci, dvije su krstarice poele neprekidno patrolirati, kako bi bile sigurne da njemaki brod nee promijeniti svoju odluku i isploviti u toku noi. Nije isplovio. 8 English Bank je pliina ispred ua La Plate. 17 Graf Spee se nalazio u luci, ali se bitka kod La Plate nije jo zavrila. Sad je tek poela diplomatska borba, spojena sa stranim blefiranjem i trkom protiv vremena. Ta druga bitka poela je zapravo ve popodne, kad se prvi put ukazala mogunost da bi Graf Spee mogao zaploviti prema La Plati. Komodor Harwood je o tome izvijestio britanskog pomorskog ataea u Montevideu, kapetana fregate H. W. McCalla. Pomorski atae je zatim primio obavijest da bojni brod uplovljava u Montevideo, pa te noi osoblje britanskog poslanstva nije spavalo. Vrzmajui se zabrinuto u tami rijeke La Plate, komodor Harwood je davao vanost mogunosti da im Graf Spee umakne u noi. Ue je bilo iroko, pa ga dva broda vjerojatno ne bi mogla bez pomoi svojim patroliranjem obuhvatiti cijelo. Zato je od kapetana McCalla radio-depeom zatraena pomo. Pomorski atae je odmah sakupio odreeni broj tegljaa i aviona i unajmio ih da iziu i patroliraju te da odmah spremno obavijeste ako se njemaki gusar makne sa svog sidrita. Tegljai su trebali da straare za vrijeme mraka, a avioni da polete u zoru i otkriju Graf Speea, ako bi on, prevarivi strau, pobjegao opet u Atlantik. Tokom noi, u satima najtjenje suradnje, komodor Harwood i britanski poslanik u Mon- tevideu, Mr. E. Millington-Drake izmijenili su nekoliko radiograma. Sadraj depea komodora Harwooda glasio je: Graf Spee se mora zadrati u luci Montevidea pod svaku cijenu dok ubrzo ne stigne pojaanje. Pojaanje, Ark Royal, Renown, Neptune, Dorsetshire, Shropshire, Cumberland i tri razaraa, hrlili su ravno prema La Plati. Bili su moni i velianstveni brodovi, poneki od njih mogao je zbrisati depni bojni brod s povrine mora, samo kad bi pravovremeno stigao. Ali ba je u tome bila nevolja. Oni nisu mogli stii na vrijeme. Jedino pojaanje, koje je komodor Harwood mogao oekivati, bio je Cumberland, pa se, bez

potcjenjivanja ovog hrabrog broda moe rei da se zbog svojih dimenzija gotovo i nije mogao smatrati opasnim protivnikom jednom depnom bojnom brodu. Zaista se nije mogao nadati da e biti bolje sree nego hrabri Exeter, pa su ga strunjaci na Ajaxu i Achillesu stvarno otpisali u slinoj ulozi; trebao je da postane brod-meta, kako su oni proricali, da privue na sebe vatru kao to je to inio Exeter, u nadi da e se manje krstarice zbog takve diverzantske taktike, uspjeti lukavo priuljati neprijatelju i zadati mu teke udarce. Sve to nije sprijeilo Cumberlanda da prenapregne svoje kotlove u naporu da stigne na vrijeme do La Plate i da vjerojatno sudjeluje u jednoj bitki s njemakim bojnim brodom. Cumberland je zaista izvrio rekordno putovanje za brod svoje klase, stigavi do La Plate za samo 34 sata, raunajui od trenutka kad je digao svoje sidro na Falklandskim otocima. Ali, ma kako brzo plovio na sjever, Cumberland nije mogao stii prije pola noi 14. prosinca, dakle, gotovo itavih 24 sata, za kojih su samo Achilles i ispremlaeni Ajax stajali izmeu Grafa Speea i slobode, ukoliko bi se bojni brod odluio uiniti smioni potez u tmini otvorenog mora. Dvadeset i etiri sata. Zadrite njemaki bojni brod u Montevideu najmanje 24 sata, pod svaku cijenu, urgirao je komodor Harwood, a to je stvorilo i jedan komini obrat u borbi diplomatske taktike na kopnu. Kad je britanski poslanik prvi put primio depeu s obavijeu o Graf Speeovoj prividnoj namjeri da trai zaklonite u Montevideu, odmah je pourio do urugvajskog ministra vanjskih poslova Dr. Guania, zahtijevajui da se njemakom brodu ne dozvoli azil, pa ni privremeno. U to vrijeme je Mr. Millington-Drake mislio da je Graf Spee sigurno teko oteen jer bjei pred britanskim krstaricama. Tek je kasnije shvatio da su britanski brodovi mnogo tee oteeni. Zato je svojom taktikom u poetku elio prisiliti njemakog gusara da izie na more, prije nego to bude imao vremena popraviti svoje naoruanje. Zato je ogoreno i podugako govorei estoko protestirao, kad je urugvajski ministar izjavio, da prema pravilima meunarodnog ratnog prava, ratni brod zaraene strane ima pravo proboraviti u neutralnoj luci 24 sata, ako ostane due, bit e interniran. To nije odgovaralo britanskim interesima. Oni su iziskivali da sami Britanci potope ili zarobe Grafa Speea, te mu onemogue da na bilo kakav nain umakne iz internacije i opet zapone svoju tetnu rabotu. Na kopnu, u britanskom su poslanstvu jo uvijek pokuavali oboriti odluku Urugvaj aca o dvadesetetirisatnom azilu, kad im je jedna depea komodora Harwooda otkrila jezovitu istinu. Graf Speeovo naoruanje nije bilo bitno oteeno, pa ako bi njemaki gusar isplovio, samo bi jedna mala neoteena krstarica mogla prihvatiti borbu, ili u najboljem sluaju, jedna krstarica i pol, ako se uzme u obzir brzina kojom je Ajax izvrio svoje zakrpe. Od tog trenutka britanski je poslanik poduzeo sve da bi zadrao Grafa Speea u luci Montevidea. On je stvarno i dalje podravao fikciju da eli neodgodivo istjerivanje Grafa Speea na more, ali to je sad bio blef u prilog miljenju Nijemaca, da jake britanske snage ekaju vani na izmoreni bojni brod. Meutim, McCall je poduzeo nekoliko korisnih mjera da bi zadrao Grafa Speea u luci. Pozvavi tegljae da straare vani na sidritu, takoer je sazvao u poslanstvo sve zapovjednike britanskih trgovakih brodova u Montevideu te im izdao nareenja. Jedan od brodova, bez obzira da li je spreman za isplovljavanje ili nije, morat e isploviti odmah kad to naredi poslanik. Prema propisima meunarodnog ratnog prava, na koje su se sve stranke posljednjih nekoliko sati esto pozivale, nijedan

zaraeni ratni brod ne smije napustiti neutralnu luku 24 sata od odlaska nekog trgovakog broda protivnike zemlje. Britanski parobrod Ashworth krenuo je smjesta na more, a Mr. Millington-Drake se odmah pozvao na klauzulu o 24-satnom zadravanju zaraenog ratnog broda. Usluni i za suradnju spremni Urugvajci, odmah su to prihvatili. Budui da su bili i suvie spremni suraivati s Britancima, njemaki je poslanik kasnije protestirao. Izjavivi da Urugvajci nisu ba tako neutralni, ve izrazito probritanski usmjereni. Ali nije se mogao prepirati o 24 satnoj zabrani isplovljenja nakon odlaska britanskog trgovakog broda. To je jasno obrazloeno u propisima meunarodnog ratnog prava. Osim toga, kapetan Langsdorff je sada molio za dugaak rok zadravanja da bi osposobio svoj brod za novu borbu. Britanski je poslanik obavijeten o molbi Grafa Speea za produetak boravka u luci, ali nije ba bio siguran da li je stvarna svrha te molbe izvrenje popravaka na brodu. Pomiljao je da bi to mogao biti blef, koji bi njemakom brodu dao vremena da tokom jedne vrlo tamne noi neopaeno kidne kroz vanjsko sidrite. Stoga je naredio da jo jedan britanski trgovaki brod otputuje kasnije tog istog dana, da bi se britanski poslanik jo jednom mogao pozvati na klauzulu o 24 satnom zadravanju zaraenog ratnog broda. Predloio je da se toga imaju pridravati, pa se u suradnji s Urugvajcima osigurao protiv Graf Speeovog naputanja luke. 18 U tom asu svijet je ve znao za bitku. Od Japana do Amerike, od Novog Zelanda do Njemake, sva tampa i sve radio-stanice donosile su razne verzije o bitki kod La Plate, ali malo je od tih verzija bilo tonih. Nijemci, okirani to moraju izvjetavati o svom mnogohvaljenom depnom bojnom brodu, koji je pobjegao pred manjim britanskim krstaricama, prikazali su stvar znatno drugaije od britanskog izvjetaja. Ministar propagande Reicha dr. Goebbels je vritei govorio da su se Britanci ponijeli nehumano prema jednom ratnom brodu, napadnuvi ga s veim sastavom brodova. Izvjetaj britanskog Admiraliteta drao se nekih aspekata bitke, ali je znatno odudarao od istine drugih. To je potaknulo B.B.C. da izmilja nove storije, s jedinom namjerom da dovede u zabludu neprijatelja, koji e ih sigurno uti. Prema B.B.C.-u. Graf Spee se nalazio u stupici u Montevideu, dok se pred estuarijem La Plate okupljala mona britanska flota, oekujui gusara da izie i umre. Sve do dananjeg dana, mnogi ljudi po cijelom svijetu jo uvijek vjeruju u tu priu, jer je kasnije istina mnogo tee prodirala nego propaganda neposredno poslije bitke. Na objema krstaricama, koje su strpljivo patrolirale onkraj ua La Plate, ljudi su uli izvjetaje B.B.C.-a o monom pojaanju britanskih ratnih brodova, pa su hitro pohrlili na palubu da ih vide. Ostali su zbunjeni jer ne ugledae nita osim jednog tegljaa koji je straario zajedno s njima. Klimali su glavama; u B.B.C.-u su, dakle, laljivci, jer vani nije bilo nikakve snane flote osim Achillesa i Ajaxa, s polovinom svojih neupotrebljivih topova. Ali kapetan Langsdorff i njemaki ambasador su vjerovali britanskim radiovijestima, u to se uvjerio britanski konzulat u Montevideu. Iz Sjedinjenih drava stigli su novinski izvjestitelji i snimatelji da bi izbliza vidjeli sljedeu fazu bitke, iji im je prvi dio, eto, izmaknuo panji. Pristizali su avionima tokom vie sati, dok su ih britanski slubenici na kopnu doekivali, dokazujui tako svoju dobru volju i uslunost. Tokom nekoliko sati brujali su brzojavi s izvjetajima ovih reportera iz neutralne zemlje. Neki su javljali kako su odletjeli daleko izvan ua

rijeke La Plate te slikovito opisivali gladne brodove to ekaju na nesretnog Grafa Speea da pomoli svoj nos iz neutralne luke. Drugi su pak javljali o prisutnosti Renowna u blizini Rio de Janeira koji da je digao sidro jezdei na jug prema La Plati, kamo e stii u pravom trenutku u kojem e se Nijemac poeti boriti. To bijahu poraavajue novosti za Langsdorffa, u koje moda i nije vjerovao, sve dok mu vlastiti motrilac nije javio o prisutnosti Renowna na britanskom sidritu. To je bila greka u identifikaciji, prouzrokovana moda razigranim ivcima i imaginacijom, koja je postala preosjetljiva pod djelovanjem radio-vijesti primljenih na Grafu Speeu. Ali sam je Langsdorff to prihvatio, pa je to moda diktiralo sve njegove kasnije odluke. Sad je zaista bio kao zatvoren u boci, s malo nade da e umaknuti, dok se strahovita sila isprijeila izmeu njega i slobodnog mora. No, inilo se da se ni Langsdorffu ne uri. U stvari, izgledalo je da je on optereen drugim problemima, od kojih, kako je mislio, nijednog ne treba javiti svojim gospodarima u Berlinu. Objanjenje njegova poraza na moru iziskivalo je podosta vremena. No, bez obzira na takve razloge, protekle sate Cumberland je imao dovoljno vremena da dohrli i pridrui se manjim britanskim krstaricama. 19 Zarobljenici na Grafu Speeu zaspali su u svojim visaljkama tokom smirene noi koja je uslijedila poslije bitke. Nakon nekoliko sati, dok je jo uvijek vladala tama, uli su budei se, kako se otvaraju vrata. Porunik fregate Hertzberger, jedan od Langsdorffovih oficira, uao je govorei im. Isprva nisu razumjeli to im govori, neto kao: Gospodo, vi ste sada slobodni, poto ulazimo u luku Montevidea. U tom asu strojevi se zaustavie, a tiina postade sablasna. Poslije nekoliko trenutaka netko se ispetljao iz svoje visaljke i pogledao kroz razbijeni svjetlarnik. uli su preplaeni uzvik, a zatim je momak poeo zazivati: Istina je, istina! Mogu razabrati svjetla Montevidea! Nalazili su se u luci i premda je Hertzbergerov iskaz bio samo predujam, mogli su oekivati da e uskoro opet okusiti slobodu. Oduevljeni su se nagomilali oko Hertzbergera, oficira koji je bio obljubljen meu zarobljenicima. On im je ispriao da je na Grafa Speea ispaljeno osam torpeda, ali da su svi promaili. Oficir je izgledao izmoren, ali se trudio da se smjeka kad je rekao: Nadam se da vie nikad neu doi u dodir s britanskom ratnom mornaricom. Hertzberger je rekao kako je na Nijemce ostavila veoma dubok dojam hrabrost malih krstarica, koje su se u svom napadu na Grafa Speea pribliile ak na etiri milje. Posebice ih je impresionirala Exeter ova odluka da se nastavi boriti i onda kad je postalo jasno da je jedva sposoban za borbu. Neke od zapovjednika trgovakih brodova poveli su gore da se oproste od Langsdorffa, kog su nali jo uvijek sa smijekom na licu, ali veoma izmuenog i potitenog. Kad je uao kapetan Dove (s Africa Stara), kapetan Langsdorff ree da mu eli stisnuti ruku. Odao je veliko priznanje britanskim brodovima, rekavi da je njihova artiljerija bila velianstvena. U ranijim razgovorima s britanskim kapetanima Langsdorff je ispriao da je bio gost admirala Cunninghama u vrijeme vojnopomorske parade kod Spitheada te da su ga predstavili Kralju i Kraljici, to je drao za veliku ast. Govorio je o Hitleru, i dok se inilo da ba osobno nije previe oduevljen diktatorom, izjavio je kako misli da je Hitlerov dolazak na vlast koristan za Njemaku. Sloio se s time da Nijemci ne uivaju suvie slobode, ali da je to za njih takoer korisno.

Langsdorff je govorio kako se nadao da e se vratiti u Njemaku za Boi, ali Deutschlandovo potapanje Rawalpindija uinilo je Sjeverni Atlantik suvie vrelim za pokuaj brzog putovanja kui, pa se odluio zadrati na jugu. Rekao je da je njegova posada sastavljena od bijednih momaka te da meu njima nema mnogo dobrih mornara. Dodao je jo, da je u Njemakoj bilo teko izgraditi ratnu mornaricu poslije prvog svjetskog rata, posebno naglasivi da je bilo teko postii pravi tip mornarikih oficira. Sada, u svom posljednjem susretu sa zapovjednicima, priinjao se uzbuen kad ih je obavijestio da nee isploviti s vie od tisuu ljudi na brodu, trenutno nesposobnom za more. Rekao je da bi to bilo samoubojstvo. Prema miljenju kapetana Dovea, Langsdorff je bio dentlmen u najstroijem smislu rijei, suvie plemenit za posao koji je obavljao, i koji nikad nije trebao preuzeti. inilo se da je Langsdorffu veoma ao to se njegova zemlja nalazi u ratu s Britanijom te ree da je nevolja u tome to su se Hitler i Chamberlain prvobitno sporazumjeli, a zatim je Hitler preko svoje obavjetajne slube u ehoslovakoj saznao neto to ga je okrenulo protiv Chamberlaina, pa je izgubio svako povjerenje i u britansku vladu. Dao je kapetanu Doveu za uspomenu jednu mornarsku kapu s trakama Grafa Speea, a zatim se zatoenici vratie u svoje odaje da ekaju osloboenje. Ali vrijeme je prolazilo i ljudi postadoe nemirni, jer se inilo da o njima u njihovom zatoenitvu nitko ne vodi brigu. Posada Grafa Speea je bila zaposlena bojenjem broda i popravljanjem oteenja. Poslije svitanja donijeli su im dolje neto hrane, ali to bijae premalo, pa su oni na svaki nain traili slobodu i ne vie crnog kruha. Objasnie im da nije bilo mogue kuhati hranu, pa da i posada prima iste obroke. Uljudni im je kapetan Langsdorff poruio da se ispriava zbog slabe hrane. Dolo je i popodne, a oni su jo uvijek bili zarobljenici, premda se nalazie u neutralnoj luci. Nisu znali, iako su nagaali kakve grevite napore poduzimlju britanski slubenici u Montevideu zbog njihova oslobaanja. Pribojavali su se da njemaki brod ne bi iznenada mugnuo prema izlazu iz luke i njih ponio sa sobom. Oko pet po podne, kad je ve gotovo zamrla svaka nada, doao je jedan oficir naredivi im da za pola sata budu spremni za naputanje broda. Oni su ve satima bili spremni, pa im se posljednjih pola sata inilo kao vjenost. Onda se opet otvorie vrata te ih jedan nasmijeeni njemaki oficir povede do mjesta gdje je jedan teglja ekao uz bok broda. To je bio velianstveni trenutak za ljude od kojih su neki bili zatoenici itavih 65 dana. Kad su obavljene imigracijske formalnosti, na obali su ih predali osoblju britanskog konzulata. ekala ih je velika skupina Urugvajaca, priredivi im velianstven doek, dok su prema Nijemcima bili drugaiji, grdei ih i nazivajui kukavicama. Na Grafu Speeu je tokom borbe poginulo 37 ljudi, a 75 je bilo to tee, to lake ranjeno. im se razdanilo njemaka je posada prionula na posao oko brodskih oteenja. Ta su bila mnogo tea nego to su Britanci pretpostavljali. Njihova je artiljerija izvrsno gaala, pa su postigli oko 6070 pogodaka. Sad je trebalo odstraniti mnogo polomljenih komada, popraviti elektrine vodove, zaepiti rupe od granata i dovesti brod, koliko god je bilo mogue, u njegovo prijanje stanje efikasnosti. Ali je posada, umorna od svog neobinog iskuenja i demoralizirana zbog bjeanja pred neprijateljem, koji je teoretski trebao da bjei pred njom, radila bezvoljno. Dr. Otto Langmann, njemaki poslanik u Montevideu, doao je na brod prije zore. Bio je to debeljko s cvikerima, veoma neobljublien u Urugvaju. Njegova prva izjava

Langsdorffu bila je, u stvari, prijekor. Rekao je da je Langsdorff potraio zaklonite u pogrenoj luci. To je bilo zaprepaujue za jednog pomorca, koji je moda malo znao o politici, ali mu je Langmann ispriao koliko je Urugvaj probritanski usmjeren i kako bi bolje uinio da je poveo Grafa Speea u argentinsku luku, tj. u Buenos Aires. Argentina je bila faistiki nastrojena na liniji Njemake i Italije te simpatizer totalitarnih drava. Britanija da e upregnuti sve svoje snage da bi Urugvaj posluno udovoljio njezinim eljama, izjavljivao je Langmann neugodno. Ali svo to dodijavanje Langsdorffu bijae suvino, jer se, ionako, u odluci nije nita vie moglo mijenjati; Graf Spee se nalazio unutar luke Montevidea i nije mogao lako otuda izii. Tada je njemaki pomorski atae iz Buenos Airesa doletio u Montevideo. Doveo je sa sobom civilne tehniare da pomognu pri popravljanju broda, a to bijae dobro, jer su tog dana sve urugvajske tvrtke uporno odbijale da uine Grafa Speea spremnim za more. Vidjevi oteenja njemaki inenjeri odmah izjavie da je nemogue izvriti popravke u vremenu kraem od 14 dana. Dr. Langmann je odmah zatraio 14-dnevni boravak broda u Montevideu. Jo uvijek je neodreeno kakva je bila njemaka taktika, ali vjerujui da su ih sada blokirale nadmonije snage te ne elei da ih interniraju tokom itavog rata, oni su moda htjeli dobiti na vremenu, u nadi da e se neto preokrenuti u njihovu korist. Jedna od teorija bijae, da ako Graf Spee uspije privui na sebe panju dovoljno dugo, Hitler bi na brzinu poslao svoje podmornice da ugroze britansko ratno brodovlje, za koje se pretpostavljalo da se nalazi nedaleko od obale. U svoj toj zbrci Graf Spee bi mogao umai jedne mrkle noi. Kakvi god bili razlozi, Nijemci su na najsuroviji nain zahtijevali 14-dnevni boravak broda. Britanski poslanik je, i ne znajui zato to Nijemci trae, odmah protestirao protiv njihova zahtjeva, a Urugvajci uhvaeni izmeu ekia i nakovnja, uinie kompromis, te brodu odobrie boravak od 72 sata, koji se imaju raunati od izvrene inspekcije njihovih mornarikih strunjaka. Prema tome, taj je rok poeo tek poslije inspekcije, tako da se, sve u svemu. Graf Speeovo vrijeme boravka u Montevideu protegnulo na preko 90 sati. U petak, 15. prosinca, dok su vani patrolirali Achilles, Ajax, a sada ve i Cumberland, britanski opskrbni brod Olynthus, s kapetanom L. N. Hillom, iziao je da opskrbi gorivom navedene krstarice. Vrijeme bijae loe, pa su teki valovi ubrzo okonali ovaj pothvat, nakon to je Ajax uspio ukrcati samo 200 tona nafte. Situacija s gorivom nije ba bila najsretnija za britanske brodove, jer su svi imali skromne zalihe poslije dugih putovanja tokom proteklih dana. U stvari, da je Graf Spee iziao iz luke i plovio podulje vrijeme, britanske bi krstarice morale odustati od progona zbog nedostatka goriva. Graf Spee se u Montevideu, jo u prvim satima boravka u luci, opskrbio gorivom uz jedan strahoviti tempo s njemakog opskrbnog broda Tacoma, koji je tamo ekao. Graf Spee je mogao isploviti u svako doba, ali Langsdorff nije poduzimao nikakav smjeli pothvat da se doepa slobode. Bio je u vezi s velikim admiralom Raederom u Berlinu, pa se ini da su sve kasnije Langsdorffove akcije bile diktirane iz njemakog Admiraliteta. itav se svijet svo vrijeme uzbuivao novinskim izvjetajima, koji su govorili da je Hitler osobno telefonirao Langsdorffu u Junu Ameriku. To vjerojatno nije bilo istinito, ali je anti-hitlerovski svijet bio obdaren priama o tekim Hitlerovim psovkama to su Langsdorffa slabije snage natjerale da potrai zaklonite. Njemaka je ovom bitkom mnogo izgubila na ugledu, pa nikakva histerina propaganda nije mogla umanjiti britansku pobjedu. Langsdorffov se uljudni

i humani postupak prema svojim rtvama u potpunosti prikazao u tampi i na radiju te je postao veoma potovani i popularni neprijatelj. On je svakako zadobio simpatije Britanaca i Amerikanaca poslije objavljene prepirke s njegovim gospodarom, jer se pokazao kao dentlmen, to Hitler sigurno nije bio. Izmeu konferiranja sa slubenicima njemakog poslanstva, sastanaka s Urugvajcima i nadgledanja oteenja koje je trebalo popraviti, Langsdorffa je zapala jo jedna tuna obaveza 15. prosinca, kad su Nijemci trebali sahraniti svoje mrtve. To je bila prilika za propagandu u neutralnoj zemlji, pa su Nijemci (vjerojatno politiar dr. Langmann, prije nego pomorac kapetan Langsdorff) obilno iskoristili taj moment. Zatraeno je odobrenje od urugvajskih vlasti za sahranu poginulih Nijemaca na kopnu, uz sve vojnike poasti. Urugvajci su bez oklijevanja udovoljili toj molbi. Sahrana je za gotovo sve radio-stanice u svijetu bila veoma privlaan dogaaj, a komentatori iz mnogih zemalja javljali su svoje dojmove s te alobne ceremonije. Bili su prisutni takoer i predstavnici tampe, pa su za nekoliko sati fotografije tog dogaaja tiskane u glavnim novinama Evrope i Amerike. Snimatelji za filmske novosti snimili su tisue metara filma, da ih za nekoliko sati razaalju po cijelom svijetu. Na momente je itav dogaaj nalikovao vie na neku cirkusku priredbu nego na sprovod mladih ljudi, koji su nasilno poginuli u interesu jednog suludo vlastoljubivog megalomana. Limena glazba Graf Speea predvodila je mrtvaku povorku ulicama Montevidea, prepunih promatraa. Iza lijesova stupao je Langsdorff s velikim i dotjeranim odredom svoje posade. Meu mnotvom nalazilo se mnogo Nijemaca i neto njemakih simpatizera, koji su odavali poast nacistikim pozdravom dok je procesija lagano prolazila. Ali veina Urugvajaca, iako puna potovanja prema mrtvima, mnogo je manje simpatizirala Nijemce nego popularne Britance. Ipak je sveana sahrana izvrena bez ijednog neugodnog incidenta koji bi mogao pokvariti ceremoniju. U bijeloj odori, ukraen odlikovanjima, s nacistikim amblemom na desnoj strani grudi, kapetan Langsdorff je odrao kratko posmrtno slovo nad lijesovima. Fotografije su ga prikazale kako stoji iznad njih, prekrivenih nacistikim zastavama. Pogled mu je bio prazan, a lice izmodeno. Oko njega se nalazilo nekoliko njemakih civilnih linosti, meu njima i cvikera dr. Langmann. Gotovo pri kraju ceremonije snimatelji filmskih novosti uhvatili su jedan, za propagandu veoma zanimljiv moment. Kapetan Langsdorff je posuo zemljom svaki pojedini lijes prije nego to je nestao iz vida golema mnotva to se natisnulo na groblje. Nakon toga Nijemci su stali u nepomini stav mirno, spremni za posljednji pozdrav pokojnicima. Svi pozdravie nacistikim pozdravom svi osim jednoga. Ruka kapetana Langsdorffa podigla se do kape na pravilni mornariki pozdrav. To mora da je prenerazilo njemake propagandiste kad je sveope potovani Langsdorff, u tom posljednjem odavanju poasti mrtvima, odbacio nacistiki pozdrav i zamijenio ga s tradicionalnim. Mnogima se to inilo takoer i kao odbacivanje nacizma, pa je tampa u Britaniji i Americi ubrzo proirila tu pretpostavku. Na slikama s ceremonije vidi se njemaki poslanik kako otro gleda na Langsdorffa dok salutira, a prema izrazu poslanikova lica mogle su se oekivati neugodnosti za kapetana, kad vie nee biti promatraa. Moda je do takvih neugodnosti i dolo, ali o tome to su oni razgovarali u etiri oka nema nikakvih podataka. U svakom sluaju, Langsdorff gotovo i nije mario za njemake ambasadore, jer je u tom asu vjerojatno ve sam odredio svoju sudbinu.

Propagandisti su na objema stranama bezobzirno iskoristili pogreb da bi vrijeali svog neprijatelja. Berlin je kipio od bijesa protiv Britanaca, kad je objavljen jedan izvjetaj, kako su se britanski pomorci, osloboeni s Graf Speea, pomokrili na grobove pokojnika te bacili na jedan lijes pasju crkotinu. injenica je, naprotiv, da su neki od prijanjih zatoenika, ukljuivi zapovjednike trgovakih brodova, prisustvovali pogrebu, uplativi prethodno novac za kupnju vijenaca koji je nosio natpis: Na spomen hrabrim ljudima mora od njihovih drugova iz britanske trgovake mornarice. Ali poto rat ostaje rat, ovo se nije nikad reklo njemakom narodu, pa je on i nadalje vjerovao sve najgore o bivim britanskim ratnim zarobljenicima. Za uzvrat, na drugoj su strani objavljeni izvjetaji da neki lijesovi nisu sadravali trupla, ve runo oruje i municiju, koje e njemaka peta kolona u Montevideu iskopati i upotrijebiti. No, ni o ovome nema nikakvih dokaza. 20 Na kopnu su diplomati vodili svoje bitke, dok su sive vuje siluete britanskih krstarica vrebale onkraj estuarija La Plate, drei nesretnog Langsdorffa unutar luke. A u eteru se vodila uljiva propagandna borba, puna optubi i demantija, koje je jedna zaraena nacija upuivala drugoj. U Njemakoj su poduzimali oajnike napore da bi narod uvjerili kako je bitka kod La Plate ne samo njemaka pobjeda, ve da su se protivnici ponijeli podlo i opako. Njemaka novinska agencija svojatala je pobjedu Hitlerovom Reichu, jer da su i Achilles i Exeter potopljeni, a Ajax da je pobjegao. Graf Spee je bez oteenja uplovio u Montevideo da napuni svoje zalihe ivenih namirnica i goriva. Po Njemakoj su odzvanjale takve vijesti, pa su se ak odravale i pobjednike sveanosti. ak i dvadeset etiri sata kasnije, kad je istina ve trebala da bude poznata Ribbentropu i Goebbelsu, s laima se, to se tie njemakog naroda, nastavilo, ali ovaj put s nekim finim razlikama. Njemaka je novinska agencija objavila 15. prosinca u 13 h 15 min po srednjem grinikom vremenu sljedei izvjetaj: Njemaki ratni brodovi krstarili su tri i pol mjeseca otvorenim morem. Kroz to razdoblje nanijeli su najozbiljnije tete britanskom brodovlju, natjeravi u kripac britanske lae gdje god su ih sreli. Kasnije e se moi objaviti pravi opseg velikih uspjeha koje su postigle njemake krstarice. Depne bojne brodove poeli su nazivati krstaricama Britanci su neprestano lovili njemake brodove, ali zbog nadmone pomorske strategije Nijemaca nisu postigli ni najmanji uspjeh. Prema izvjetajima iz Montevidea, Graf Spee se u srijedu, oko 6 sati ujutro, susreo sa tri britanske krstarice, s Exeterom, Achillesom i Ajaxom, na toki oko 20 milja istono od Punta del Este, ispred ua La Plate, to se do sada smatralo kao neosporna sfera britanske atlantske flote. Njemaki je bojni brod odmah otvorio vatru. Tutnjava topova mogla se jasno uti u ovom obalnom ljetovalitu, oko 50 milja udaljenom od bojnog polja ... Kasnije se vidjelo da je krstarica Exeter smrvljena tekim plotunima s Grafa Speea, dok je britanska krstarica Ajax utekla. Nadgrae Exetera ubrzo je izgledalo kao kaotina gomila izvitoperenog elika i eljeza. Isto tako zbrisan je i zapovjedniki most. . .. Daljnji plotuni s Graf Speea prisilili su britansku krstaricu da se okrene i napusti borbu. Bitka je zavrila pobjedom Graf Speea, koji je uveer uao u ue La Plate i usidrio se u

luci Montevidea. On nije samo prisilio Exetera na naputanje borbe, nego je, takoer, zabiljeio ozbiljne pogotke na Achillesu i Ajaxu. Graf Spee je pogoen samo s nekoliko granata. Prema nepotvrenim vijestima luke policije, Graf Spee ima nekoliko mrtvih i ranjenih, a britanski su brodovi imali na stotine mrtvih i ranjenih. A tada je uslijedila la koja je trebala Njemaku ispuniti gnuanjem prema kukavikim britanskim protivnicima. Saznali smo da su Britanci krei meunarodne propise ispaljivali na Grafa Speea plinske granate, koje su sadravale iperit... meu ranjenicima ima dosta sluajeva trovanja plinom. Naveli su iperit, tj. oruje koje ispunjava svijest ljudi uasom, a to bijae la izreena odmah u poetku, da bi se zadobile simpatije njemakog naroda, tako da ne primijeti promjenu to e nastati u kasnijim njemakim izvjetajima o bitki. Prvi je iznio tvrdnju o upotrebi iperita njemaki poslanik u Montevideu dr. Langmann, i to poslije svoje posjete Graf Speeu, ujutro 14. prosinca. On je tvrdio da veina ranjenih Nijemaca trpi od povreda prouzrokovanih plinskim bombama, ukljuujui i nekoliko patnika s onim ozljedama. Sad je njemaka novinska agencija spremno iskoristila tvrdnju o upotrebi iperita protiv njemakog broda. Slaba strana njihova komunikea bio je navod, da je Graf Spee pobio svoje protivnike, a zatim pourio u luku. Ali zato, mogli bi upitati smeteni Nijemci. Ako su Britanci bili potueni, zato Graf Spee nije nastavio s krstarenjem po moru? Kao posljedica upotrebe plina nastala je opasnost trovanja zaliha ivenih namirnica na Grafu Speeu, pa je zapovjednik broda odluio ui u rijeku La Platu da bi izmijenio zalihe. Isti taj izvjetaj govorio je i to, da Exeter, prema posljednjim informacijama, lei osakaen pred uem La Plate u oekivanju da e ga ote- gliti, dok je prema nepotvrenim izvjetajima, britanska krstarica Achilles potopljena. Stajalo je i to, da je pobjeda ostavila snaan dojam na ameriki narod te da su deseci hiljada ljudi u Montevideu klicanjem izraavali svoje divljenje za herojsku bitku, u kojoj se jedan osamljeni ratni brod borio najmanje protiv tri britanska Najmanje protiv tri britanska. Time su ve poeli utirati put za prihvatljiviji izvjetaj o neem to se pribliava porazu. Taj nedvojbeni navod o unitenju Exetera i potapanju Achillesa, emitiran po itavom svijetu, prouzrokovao je tjeskobu u Britanskoj Imperiji, gdje se tome kadikad vjerovalo. Meutim, poneki Amerianin kome su se radio-izvjetaji iz Berlina inili zagonetnima, mogao je naii na razne pukotine u komunikeu, od kojih je ne ba najmanja bila i pitanje za kog vraga bi Britanci upotrebljavali granate s iperitom protiv jednog elino-oklopljenog bojnog broda? Ta je pripovijest mogla zadovoljiti civile u Njemakoj, ali teko da bi djelovala na iskusne pomorce. Usprkos tome, Nijemci su satima, pa ak i danima, prodorno rastrubljivali svoje optube u vezi s iperitom. Kako je ta pria o trovanju iperitom zapravo poela, to nije jasno. Po jednoj je verziji ta varka krenula u svijet kad je jedan njemaki lijenik doao na Grafa Speea s dr. Langmannom jo prvog jutra u Montevideu. Mrtvi su bili izloeni na srednjoj palubi broda i ponovno poprskani jakim sredstvom za raskuivanje. Njemaki je lijenik najednom izjavio da je to dezinfektivno sredstvo iperit, pa kad se la izlegla, poela je odmah nemilo ivjeti. Da bi se stvar raistila, vlada je sazvala komisiju od istaknutih urugvajskih medicinara da pomno pregleda mrtve i ranjene. U toj komisiji nalazio se i prvi kirurg Montevidea, dr Walter Meerhoff, koji je bio njemakog porijekla. Komisija je

jednoduno odbacila optubu, ali poto je istina u ratu ranjiva, nije preplaila dr. Goebbelsa. La o upotrebi iperita i dalje se razvijala. Njemaka novinska agencija je 16. prosinca objavila sljedei iskaz, koji je bio u sukobu sa svim tadanjim neutralnim izvjetajima: Dobro poznati urugvajski okulist, profesor, dr. W. Meerhoff primio je brzojav od engleskog dnevnika News Chronicle, u kojem ga se moli, budui da je neutralni medicinski autoritet, da ispita navodno trovanje mornara plinom na njemakoj krstarici Graf Spee... Dr. Meerhoff je ustanovio nesumnjivo prisustvo tipinih simptoma ozljeda od iperita . . . Dr. Meerhoff je brzojavno priopio svoje nalaze News Chroniclu. Berlin se jo danima drao svojih optubi o tome da je iperit bio upotrijebljen, ali tada su Nijemci govorili jo jedino sebi. Pribliavala se zavrnica o bitki kod La Plate. Berlinski je radio znao to e biti, pa su se vijesti opet postepeno mijenjale, da bi postale prihvatljive za propagandom opijenu publiku. U poetku su tu svoju navodnu pobjedu Nijemci uinili jo impresivnijom: Iz pouzdanih se izvora saznaje da su u toj pomorskoj bitki sudjelovali i britanski avioni. Tokom borbe nekoliko britanskih izviakih aviona razorile su strahovitim pogocima Graf Speeove granate. Teke britanske gubitke potvrdili su brojni vjerodostojni svjedoci. Zatim je Berlin poeo isticati s kakvim su se protivnikom sukobili njihovi viteki mornari. Britanci su bili posve nehumani i nedostojni da bi se mogli usporediti s Herrenvolkom. Njemaka novinska agencija je takoer 16. prosinca izvijestila da je Exeter uspio iscrpsti dio vode iz svojih spremita te se uz pomo plime nekako osloboditi, premda je ve bilo spremno 200 kreveta u Buenos Airesu. Govori se da je britanska krstarica pretrpjela tako velika oteenja, da vjerojatno elei izbjei ulazak u neku argentinsku luku, radije nastavlja put za Falklandsko otoje. Ova je tema razraena u subotu 17. prosinca. Reeno je kako su lijeniku pomo za Exeterove ranjenike odveli na daleke Falklande, umjesto da su ranjenike donijeli k britanskim lijenicima i bolniarkama. etiri doktora, deset bolniarki, sedam ambulatnih kola i deset litara krvi odneseno je iz Buenos Airesa na Falklandske otoke, zajedno sa 180 postelja. Ove su injenice izazvale veliko uenje u argentinskim krugovima, izvikivala je njemaka propaganda. Istie se da je vie od 150 tekih ranjenika na Exeteru izloeno patnjama mukotrpnog viednevnog putovanja na krstarici, koja se sporo kree uz jaki boni nagib, a to sve samo zato da bi se sprijeilo da domoroci u nekoj argentinskoj luci makar i izdaleka vide teko izudarani britanski brod. Takav se postupak smatra potpuno neovjenim, jer e se zbog zakanjele lijenike pomoi broj preminulih na Exeteru sasvim nepotrebno poveati. Ton se mijenjao i na jedan drugi vani nain. Isprva je Berlin rastrubio sjajnu pobjedu, iz koje je Graf Spee iziao gotovo neoteen. Ali za nekoliko dana njemaki su glasnogovornici lupetali o premonim snagama protiv kojih se Graf Spee borio. On je, dodue, osigurao eventualnu pobjedu, ali je sada leao u Montevideu tako ozbiljno oteen, da mu je potrebno bar 15 dana da ga se opet osposobi za more. To bijae neobian obrat, mogu samo kod propagandista. Njemaka je od tog asa poela grditi Urugvaj. Protestirala je to ta junoamerika drava pokazuje pristranost prema Britancima i prisiljava na naputanje luke jedan osakaeni ratni brod, koji se ne moe braniti dok se izvan luke okuplja mono britansko ratno brodovlje. Berlin je pripremao svoj narod da prihvati ok kad zaista nastane. Admiral Raeder i Hitler donijeli su stranu odluku, ukoliko se to ticalo svretka Grafa Speea.

Dok su propagandisti na objema stranama nastojali stvar prikazati kao pobjedu svoje zemlje, tri su broda marljivo straarila ispred irokog estuarija rijeke La Plate. Dolaskom Cumberlanda situacija je za komodora Harwooda postala neto laka, jer je sada imao tri broda za patroliranje na tri plovna kanala koji vode izvan luke Montevidea. Dana 15. prosinca, Olynthus je opet opskrbio krstarice gorivom, pa je poslije toga komodor Harwood mogao slobodno disati. Sad se mogao boriti te proganjati neprijatelja, ako Graf Spee izie. Bilo je monotono to stalno patroliranje pred sidritima s kojih put vodi u luku, a kako se jedan dan nizao za drugim, ljudi su na krstaricama postali nestrpljivi, jedino eljni da Nijemac izie i da se bitka zavri, bilo ovako, bilo onako. Ali Langsdorff nije izlazio, ili mu sada nareenja iz Berlina nisu to doputala. Britanske su se krstarice vidjele samo u satima danjeg svjetla; neprijazni, sivi brodovi, koji ga izazivaju da izie van i da se bori, a koji obeavaju lom ako to uradi. Njemaka je pijunaa bila loa, pa je jedan izvjetaj za drugim govorio o znatnom okupljanju brodova u La Plati. Kasnije je artiljerijski oficir s Grafa Speea kao sigurno identificirao Arka Royala i Renowna kako patroliraju zajedno s krstaricama, pa se Langsdorffu i njemakom poslaniku situacija uinila nemoguom. Kako je jedan iskusni oficir mogao uiniti takvu greku, to nije jasno, ali je injenica da ju je uinio. U subotu, 16. prosinca, britanske su krstarice pretrpjele mali strah. Ajax je katapultirao svoj avion da izvia nad lukom Montevidea. Pilot je dobio uputstva da svoje izvianje obavi izvan teritorijalnih voda. Kad se vratio u 08 h 30 min donio je zloslutne vijesti. Pilot nije mogao opaziti Grafa Speea zbog slabe vidljivosti, ali dok je letio u blizini plutae-vidae(9), neoekivano su odozdo otvorili na njega vatru. Najednom su na britanskim krstaricama zakljuili da je Graf Spee napustio svoj vez te pokuava pobjei, pa je na britanskim brodovima nastalo uzbuenje, sve dok iz Montevidea nije stigao izvjetaj da se Graf Spee jo uvijek nalazi u luci. Kasnije se ustanovilo da je vatra dola 9 S obzirom na plitko podruje ua La Plate, na pojedinim mjestima radi oznaavanja plovidbenih ruta, nalaze se fiksne usidrene plutae, koje nou daju svjetlosne, a takoer i zvune signale, ako nastane magla i slaba vidljivost. s argentinske straarske topovnjae, stacionirane na Recaladi.(10) Otprilike u isto je vrijeme komodor Harwood primio upozorenje od Admiraliteta, da se ne uputa u borbu s Graf Speeom, unutar granice od tri milje urugvajskih teritorijalnih voda. Stoga je komodor Harwood pomaknuo svoju patrolu tako da ne povrijedi teritorijalna prava, ako doe do bitke. Jedan od njegovih problema bili su i prebaeni meci koji bi padali na Montevideo, kad bi borba poela na uu rijeke. Sva su se tri broda nala pred problemom odabiranja poloaja za borbu, koji ne bi proirio patrolirano podruje, jer bi, inae, Nijemac mogao neopaeno umai. Jo uvijek podravajui gigantski blef, koji je Nijemce vukao za nos, B. B. C. je odjednom objavio upozorenje o neprijateljskim podmornicama koje plove prema La Plati. Upozorio je da je Admiralitet naredio imaginarnim razaraima da krenu u obranu imaginarnih velikih brodova, koji nestrpljivo ekaju da njemaki gusar izmili van. Berlin se posve zadovoljio da se sada na podruju rijeke La Plate nalaze britanski bojni brodovi i eventualno nekoliko francuskih ratnih jedinica. Kapetan Langsdorff je ak primio nareenje da fotografira navodnog Ark Royala, ako je to ikako mogue, jer je zbunjeni njema10 Recalada je stanica za rijene peljare pilote, koji vode brodove do Buenos Airesa. To je usidreni brodi, s kojega se slubujui peljari prekrcavaju na brodove to trebaju njihovu uslugu, koja je obavezna.

-ki Admiralitet zaista vjerovao da je taj brod ve ranije potopljen. Nijemci meutim nisu uspjeli iznajmiti jedan avion, pa je odbijanje Urugvajaca da im pomognu bio znaajan dokaz njihove naklonosti prema Britancima. U Berlinu su Hitler i Raeder raspravljali i odluili o sudbini Graf Speea. Raeder je obavijestio Hitlera, da se kapetan Langsdorff eli probiti iz luke Montevidea prema vie prijateljski nastrojenom Buenos Airesu s druge strane irokog ua. Hitler se protivio svakoj akciji koja bi mogla dovesti do interniranja bojnog broda, a Grafa Speea bi svakako internirali, zadravi ga u luci due od doputena 72 sata boravka do 17. prosinca. Raeder je izloio tekoe na koje e brod naii ako bude morao borbom probijati svoj put, makar i na relativno malenoj udaljenosti, od Montevidea do Buenos Airesa. Raeder je, naime, vrsto vjerovao vijestima o koncentraciji britanskih bojnih brodova u uu. Jedino rjeenje bilo je potapanje broda. Hitler je odluio da Langsdorff potopi brod ako se Graf Spee ne moe suprotstaviti britanskim snagama. Hitler nije donio odluku zbog ljudi koji bi mogli izgubiti svoje ivote u jednoj ve izgubljenoj bitki, ve iz politikih razloga. Ako ne moe pobijediti, onda e uskratiti svojim neprijateljima pravo da svojataju pobjedu. Potapanje Graf Speea bi na neki nain oduzelo britanskim mornarima oekivani plijen, a Hitlerovi bi propagandisti mogli jo iz toga izbiti neku korist, to bi im bilo posve nemogue ako brod bude potopljen u borbi. Ali Langsdorff nije elio potopiti svoj brod, pa su njegovi ljudi oajniki radili pod njegovim rukovoenjem da bi osposobili brod za more. Na kopnu je uzbuenje doseglo vrhunac groznice kad su ljudi vidjeli oite pripreme za novu borbu. Deseci tisua naroda nagrnuli su u grad, pa je za nekoliko sati bilo nemogue nai sobe u hotelima, ili kakav drugi smjetaj. Stotine tisua oiju bilo je stalno okrenuto prema sivom njemakom bojnom brodu, s posadom koja radi ludom uurbanou. U podruju luke natiskali su se gledaoci ekajui trenutak kad e se Graf Spee pokuati probiti van. Svi su se nadali da e kao s glavne tribine promatrati pomorsku bitku tono ispred luke Montevidea. Malo se radilo u urugvajskom glavnom gradu dok je Graf Spee leao u luci. Inae, nije se o drugom raspravljalo osim o bojnom brodu i neposrednoj bitki, koju je uzbueno puanstvo iekivalo. ini se da je Langsdorff, usprkos pritisku iz Berlina, namjeravao iskoristiti trenutak i prebjei u Buenos Aires, ali tada su njegovi planovi propali. Britanski pomorski atae je naredio da jo jedan trgovaki brod isplovi, i to parobrod Dunster Grange. Brod je napustio Montevideo u 17 h 00 min dne 16. prosinca. Britanski je poslanik odmah podnio zahtjev o zabrani njemakom bojnom brodu da napusti luku u iduih 24 sata. Ovo je lukavstvo za Langsdorffa znailo da ne moe odabrati trenutak bijega, eventualno tokom mraka, rano 17. prosinca, pa bi mogao napustiti luku po danjem svjetlu. I tako su opet Britanci diktirali uvjete bitke. Isplovljenje Dunster Grangea bio je straan udarac za Langsdorffa, jer slubeno nije smio napustiti Montevideo prije 18 h 15 min 17. prosinca. Budui da je njegova vremenska granica za izbjegavanje internacije istjecala u 20 h 00 min istog dana, ostalo mu je manje od dva sata za naputanje luke i to jo po dnevnom svjetlu. To su sigurno bile poraavajue nade za neki uspjeh. Zacijelo je to za Langsdorffa znailo kraj. Teko je danas shvatiti koliko se intenzivnog uzbuenja nagomilalo u junoamerikoj luci u tih nekoliko kritinih dana, kad je Langsdorff donio odluku. Milionima ljudi po itavom svijetu pomorska bitka to se ima voditi pred gledalitem junoamerikih graana, inila se neizbjenom.

Sad su ve komentatori iz svih amerikih radio-korporacija te iz drugih zemalja bili na licu mjesta, iz sata u sat opisujui dogaaje usporedo s porastom napetosti. Radio-programi irom svijeta prekidani su novim pojedinostima iz Montevidea. Zanimljivo je razmotriti unatrag kako je neznatan utjecaj izvrila njemaka propaganda na komentatore. ini se da se posve ispravno nije vjerovalo njemakoj verziji, pa su ameriki ko mentatori odluno dali svoju vlastitu verziju, koja je bila mnogo blie istini. Ameriki Associated Press je ve 14. prosinca odbacio njemaki izvjetaj, objavivi sljedee: Poslije estoke 14-satne borbe sa tri britanska ratna broda, izvanredni nacistiki bojni brod Admiral Graf Spee od 10.000 tona lei danas blokiran i izreetan u luci Montevidea. United Press of America takoer je tono objavio broj mrtvih i ranjenih na Graf Speeu: Ustanovljeno je da sada na njemakom ratnom brodu ima 36 mrtvih i 60 ranjenih. Sedam ambulantnih kola poelo je rano jutros odvoziti ranjenike. Njihovi promatrai, dolje u luci, takoer su opovrgli prve njemake izjave da je Graf Spee pretrpio samo laka oteenja. Associated Press je 14. prosinca objavio nedvojbeno izvjetaj iz prve ruke: Na Grafu Speeu se vide tri velika prodora, jedan na krmi, a ostala dva na pramanom dijelu, a zatim je bez sustezanja dodano: Graf Spee je uletio u stupicu, a onda se pokuao izvui. Kasnije je United Press javio: Pregledom vanjtine Graf Speea otkrivena su ozbiljna oteenja, pa se moe zakljuiti da brod nee moi krenuti na more vlastitim strojevima. Bokovi Graf Speea probueni su na sedam mjesta, a dio nadgraa je odnesen pogocima. Sudei po onome to se moe vidjeti na vanjskom dijelu broda, ini se vjerojatnim da je Graf Spee iznutra ozbiljno oteen. Poslije ovoga njemake su se verzije, naravno, mijenjale, nazirui pomalo skoru agoniju broda. Dok su ranije javljale da su sva oteenja pretrpjele samo britanske krstarice, sada su otkrili da je Graf Spee izudaran i ne moe se uputiti na more. The New York World Telegram je uvodnim lankom ukratko prikazao situaciju: Britanci dre posmrtnu strau Grafu Speeu. A New York Sun je ovako komentirao dogaaj: Najvea je ironija to se prva prava pomorska bitka ovog rata morala odigrati u sigurnosnoj zoni. Ova je borba oborila teoriju da su njemaki bojni brodovi sigurni od svakog, osim od veeg broja saveznikih ratnih brodova. Ako je njemaki brod namjerno uao u ovu bitku, onda e se to zabiljeiti kao znaajna britanska pobjeda. Mornariki e strunjaci morati revidirati svoje miljenje o depnim brojnim brodovima. Dok se mnotvo sve vie gomilalo, svjetska je tampa takoer preispitala, a zatim odbacila njemaku propagandu da su Britanci upotrijebili iperit. Dana 15. prosinca Associated Press je objavio sljedei izvjetaj: ezdeset i dva britanska zatoenika s Grafa Speea danas su odluno opovrgla njemake optube da su napadai njemakog bojnog broda ispaljivali protiv njega iperitne granate, pa su se ponudili sami kao ivi dokaz svojih tvrdnji. Jedan od est kapetana s trgovakih brodova je izjavio: Tokom itave borbe njemaki su mornari nosili plinske maske, ali mi nismo imali nijedne. Dana 16. prosinca i United Press i Associated Press objavie glasinu sljedeeg sadraja: Dolaze njemaki brodovi? Po Montevideu se mnogo govorka da jedinice njemake flote, ukljuivi i oceanske podmornice, pokuavaju stii do La Plate prije isplovljenja Grafa Speea. Njemaki krugovi odbijaju dati bilo kakav komentar o tim glasinama.

Moda se u tim izvjetajima krije razlog zbog kojeg su Nijemci htjeli dobiti na vremenu. Da su im odobrili da brod ostane 14 dana u luci Montevidea, svata bi se jo moglo desiti. No, pri kraju Graf Speeovog boravka u Montevideu, komentatori su prestali razbijati glavu o izvjetajima njemake novinske agencije. Sad je ve i njihova publika eljela znati kakva je sudbina odreena depnom bojnom brodu. Reporteri su nagaali i esto bili veoma blizu istine. Tipian je bio izvjetaj United Pressa: Nulti sat za odlazak Admirala Grafa Speea je osam sati uveer, po lokalnom vremenu. Nema jo nikakve indicije da li e se ratni brod podvri interniranju, ili e krenuti na ocean. Jedan kasniji izvjetaj United Pressa dodao je prvome i ovo: Kako se pribliava rok odlaska Grafa Speea, ovlateni njemaki izvori priznaju da nemaju informacije kakva su nareenja upuena ratnom brodu, ali misle da se vjerojatno brod ne bi dao internirati. Meutim, neto kasnije, iste noi, United Press je senzacionalno citirao poluslubene novine El Pueblo, koje su objavile Langsdorffove rijei prije isplovljenja: Ako ne mogu prodrijeti kroz pomorsku blokadu, potopit u svoj brod u osam uveer. Ali to je sve tek prethodilo dogaajima. Za iscrpljene, ali strpljive britanske posade, koje su poput vukova straarile pred izlazom iz luke i nadale se da e Graf Spee sada izii da se bori, bio je to ohrabrujui moralni poticaj. 21 U 17 h 17 min 16. prosinca, komodoru je Harwoodu stigla jedna depea od prvog lorda Admiraliteta, Mr. Winstona Churchilla. Harwoodu se javlja da ga je Nj. Vel. Kralj, s velikim zadovoljstvom imenovao zapovjednikom najasnijeg reda od Batha, a kapetana Parryja, Woodhousea i Bella, pratiocima zapovjednika tog reda. Od 13. prosinca 1939. godine komodor Harwood je unaprijeen u in kontraadmirala britanske ratne mornarice. Britaniju i njezinu Imperiju preplavilo je veselje zbog te prve pobjede nad starim neprijateljem, a posebno su se svi oduevili tradicionalnom hrabrou britanske ratne mornarice u sukobu s nadmonim protivnikom. Priznanja su bila tek simbol panje britanskog naroda tim hrabrim i nepokolebljivim momcima. Kontraadmiral Sir Henry Harwood odmah je o odlikovanjima obavijestio brodove pod svojim zapovjednitvom, zajedno s jednom drugom depeom prvog pomorskog lorda, koja je glasila: Njihova lordstva ele izraziti vama, zapovjednicima brodova, oficirima i posadama kraljevskog broda Ajaxa, Achillesa i Exetera svoje najvie priznanje za odvanost i odluan nain kojim se vodila bitka protiv Admirala Grafa Speea. Moral na britanskim krstaricama bio je na svom vrhuncu u tim zavrnim satima, kad je Langsdorff imao odluiti izmeu borbe do smrti i samopotapanja svog divnog broda. Na Grafu Speeu je moral njegove mlade posade sigurno bio tako nisko kao nikada ranije. Neposredno prije trenutka za isplovljavanje ili mogunosti interniranja, Langsdorff je odrao zavrnu konferenciju sa svojim viim oficirima i s njemakim pomorskim ataeom u Mon- tevideu. Dugo su raspravljali o svojim alternativama. Langsdorff ih je obavijestio da su propali oajniki pokuaji dr. Langmanna za produetak boravka broda. Urugvaj je bio nepokolebljiv. Usprkos Langmannovom obrazloenju da je Graf Spee i suvie oteen za izlazak na more te da ne bi mogao

napustiti luku, obavijestili su ga da e Urugvaj biti prisiljen internirati brod kroz cijelo vrijeme rata, ukoliko ne napusti luku u 20 h 00 min. Hitler je rekao da ne smije doi do internacije. Langsdorff je rekao svojim oficirima da vrijeme to mu je odobreno, nije dovoljno da se zakrpa brod, jer, kako je tvrdio, trebalo ga je mnogo vie. Na to je jedan od njegovih oficira nabacio: A zato sami ne stvorimo dovoljno vremena? Poslije svega Graf Spee je jo uvijek bio strano naoruan, pa bi teta koju bi mogao nanijeti Montevideu, ako ga napadne, bila ogromna. Jedino bi Urugvajci mogli protestirati, mislio je predlaga, ali bi malo mogli uiniti da je Langsdorff bezobzirno odluio ostati u luci. Ali Langsdorff nije prihvaao takve prijedloge, pa je rekao: Ako ostanemo ovdje i prkosimo Urugvajcima, bojim se da e britanski brodovi ui i udesiti nas, to bi vjerojatno bila istina. U svakom sluaju, Langsdorff je znao da je to bolje nego da kri meunarodne odnose. Urugvaj je mogao biti jedna malena i razmjerno slabo branjena zemlja, ali je bio dio Amerike, a Ameriani bi odluno titili jedan drugoga ako bi dolo do rata. Predsjednik Roosevelt je ve objavio namjeru da poalje snane vojno-pomorske snage na jug do Montevidea da bi zatitile Urugvaj, ako Urugvaj misli da je ugroen. Posljednja konferencija se beznadno otegnu- la. Internacija nije dolazila u obzir, a isto tako ni daljnji boravak u luci. Sad su Langsdorffovi strunjaci bili u dvojbi o ansama ako pokuaju uiniti korak prema Buenos Airesu. Problem je bila veoma plitka voda po kojoj bi se trebalo ploviti. Usisni bi se otvori rashladne vode mogli zaepiti muljem, tada bi se strojevi pregrijali i vjerojatno zaustavili. A preko mogunosti da brod postane nepomina meta topovima snanog neprijatelja, nije se moglo olako prijei. Nastalo je pitanje, o kakvoj se zapravo prednosti uope i radi, ako se treba probiti prijeko do Buenos Airesa? Premda je Argentina moda bila vie prijateljski nastrojena, ipak bi se morala pridravati propisa o postupcima neutralne zemlje u vrijeme rata. Grafu se Speeu ne bi dopustilo da ostane tamo beskonano, pa bi jednom morao otploviti, a bez obzira kad bi se to dogodilo, sigurno bi ga vani ekala britanska ratna mornarica. Glavni argumenat protiv daljnje borbe ipak je bilo to, to nitko nije vjerovao da e brod dugo ostati na povrini, ako ovaj put doe u domet neprijateljskih topova. Bilo je tamo vani toliko brodova, govorili su jedan drugome; Renown, Ark Royal, Cumberland i drugi moni brodovi skupljali su se oko ua La Plate, ekajui samo na njih .. . A na njih su stvarno ekali samo Cumberland, Achilles i Ajax, samo s malo svojih topova koji su mogli pucati. Admiral Harwood je kasnije rekao da bi nadmo bila na Langsdorffovoj strani da se odluio na jedan noni proboj. Procijenio je britanske anse pri presretanju Grafa Speea samo s cca 30%. Ali britanska je propaganda, kojoj se uvijek ba ne moe odati priznanje, ovaj put kompletno obmanula neprijatelja, za kog se misli da je strunjak u dobivanju rata na rijeima. 22 Posljednji sati prije mogunosti internacije stvorili su atmosferu napetosti na tri patrolirajue krstarice, a i kod slubenika britanskog poslanstva na kopnu. Agenti u luci i nadalje drei pod najstroom prismotrom depni bojni brod, izvjetavali su o svakom pokretu koji bi mogao biti neki znak Langsdorffovih namjera. Ove izvjetaje je pomorski atae smjesta javio radiom admiralu Harwoodu.

Prvi izvjetaji admiralu Harwoodu, u nedjelju ujutro 17. prosinca, govorili su da su aparati za zavarivanje i druga teka oprema s Grafa Speeja odnijeti na obalu. Oficiri i ljudi britanskih krstarica smatrali su to znakom da Graf Spee kani izii i boriti se. Sada, dok su iekivali i straarili, napetost je na britanskim brodovima postala gotovo nepodnoljva. Jer, doe li do jedne nemilosrdne, zavrne borbe, pa ma kako se oni hrabro borili, ostaje injenica da su oni krstarice, suprotstavljene jednom od najboljih bojnih brodova na svijetu. Sljedei hitni radiogram iz Montevidea krstaricama kazivao je (a emitirali su ga uzbueni komentatori i amerika publika), da je izmeu 300 i 400 ljudi napustilo Grafa Speea, prekrcavi se na njemaki opskrbni brod Tacomu, koji lei blizu njega. To je kasnije dalo povoda glasinama da se mlada Langsdorffova posada pobunila protiv daljnje borbe jer su joj ivci bili slomljeni zbog ranijeg estokog napada britanskih krstarica. Objavljeno je da je ova pobuna doista diktirala zavrni tok Langsdorffove akcije. Britanska je tampa zaigrala na tu kartu, jer su u ratu sve stvari fair, a propagandistima je najmanje stalo do istine. No, Langsdorffov izvjetaj nikada nije spomenuo pobunu, pa se to moe smatrati vie nagaanjem, nego istinom. U 17 h 20 min, gotovo ve na isteku roka za Grafa Speea, zapovjedniku britanskog sastava stigla je jo jedna poruka; njemaki gusar je prekrcao jo 700 ljudi, zajedno s prtljagom, na Tacomu. Admiral Hanvood je, uvi ove novosti, shvatio da se Graf Spee namjerava sam potopiti. Odmah je naredio svom divizionu da se primakne plutai-zvidai, pa su sve tri krstarice potegnule prema Montevideu, brzinom od 25 vorova. Hanvood je namjeravao pokuati zaposjesti Grafa Speea prije nego to dospije potonuti. Zapljena jednog abandoniranog neprijateljskog bojnog broda, znailo bi konano onemoguivanje, u kripac stjeranog neprijatelja, to bi Goebbels ovaj put teko mogao objasniti. Langsdorff je sad obavijestio lukog kapetana da e isploviti u 18 h 15 min, pa su za nekoliko minuta cijeli grad kao i posade s pribliavajuih se britanskih krstarica, saznali za tu odluku. U to je vrijeme podruje luke bilo ve krcato promatraima, koji su bili uzbueni vie nego ikada prije. Radio-komentatori su klopotali bez prestanka, govorei o znaajnim ili beznaajnim pojedinostima, a sve da bi se uzbuenje jo vie povealo. Radio-vijesti primale su sada i krstarice, pa su bile isto tako zanimljive i za britanske mornare dok su ekali na svojim borbenim stanicama. Malo nakon objave o vremenu Langsdorffova isplovljenja jedna je velika nacistika zastava zaleprala na prednjem jarbolu Grafa Speea, a nekoliko trenutaka kasnije jo se jedna zavijorila s velejarbola. Histeriju na obali nije se vie moglo kontrolirati kad je polagano dignuto jedno sidro, jer sad su svi sigurno znali da brod izlazi u susret svom neprijatelju. I drugo je sidro izvueno, kako se inilo dosta teko, cijedei sa sebe mulj lukog dna, a tada se golemi brod poeo isprva neprimjetno pomicati. Mnotvo je bilo tiho te je promatralo, znajui da se na brodu nalazi jedan hrabri zapovjednik i ne vie od 60 oficira i mornara. Da li je istina, pitali su se na kopnu, da je nekoliko ljudi dobrovoljno otilo sa svojim zapovjednikom boriti se na smrt i potonuti s brodom, kako su se o tome pronosile glasine? Kasnije se ustanovilo da je mnotvo od tri etvrt milijuna ljudi gledalo kako Langsdorff vodi svoj brod iz luke bez pomoi tegljaa. Pred njim su plovila dva tegljaa i jedna penia iz Buenos Airesa, drei korak s bojnim brodom i izazivajui mnoga nagaanja svjetine na obali. Tada se vidjelo da i Tacoma die sidro i nastavlja ploviti za bojnim brodom.

Ogromna gomila ljudi bila je sada sigurna da e doi do bitke. Isto su se u to uvjerili i radio-komentatori, ije je govorenje postalo histerino dok su javljali milionima slualaca po cijelom svijetu o oekivanoj bitki. Premlaeni, ali jo uvijek sposobni Graf Spee kretao se prema van, gdje su se vidjele britanske krstarice kako hrle prema njemu. Za mnoge to je bio suvie uzbudljiv trenutak, pa su novine drugi dan pisale o stotinama onesvijetenih, o nekoliko nesretnika ije srce nije izdralo taj psihiki napor, o ozlijeenima od njihanja i stiskanja velikog mnotva vidjeti vrhunac dananje neizvjesnosti i napetosti. U daljini je zabrujao jedan avion, pa su ljudi u gomili odmah govorili jedan drugome da je britanski. Ali avion nije pokuavao ni doi iznad teritorijalnih voda, niti napasti. Harwood je naredio pilotu Ajaxova aviona da motri i izvjetava, naroito ako se bude otkrilo da je predvieno samopotapanje Grafa Speea varka, to bi se pokazalo ako bi bojni brod iznenada opet ukrcao svoje ljude s Tacome. Pilotov izvjetaj je brzo doao natrag do posade triju britanskih krstarica. Prvo, javljeno je da Graf Spee plovi ravno prema njima, uz pratnju tegljaa, penie i Tacome. To je ono to su oni i oekivali i emu su se moda i nadali. Krstarice su zadrale svoj kurs prema bojnom brodu, koji se pribliavao S aviona je stigla vijest: Graf Spee je promijenio kurs! Plovi prema zapadu, prema plovnom putu za Buenos Aires. Najednom se situacija promijenila. Graf Spee se, dakle, nije spremao na borbu, niti se namjeravao potopiti. Spremao se poi u jednu drugu, moda vie prijateljsku luku.... Ali, Graf Spee ipak nije krenuo prema Buenos Airesu. Malo nakon skretanja u novi kurs, vidjelo se da gubi na brzini, a zatim se zaustavio. S udaljenosti, s koje je samo kruei britanski avion mogao jasno razabrati to se zbiva, vidio je da su dva argentinska tegljaa i penisa pristali uz bok njemakog gusara. Poslije svega brod je trebao da umre i to od ruke svog zapovjednika. 23 Na brodu je ostao samo odred za potapanje da bi obavio svoj zadatak, a ostatak posade s Grafa Speea uzverao se na peniu koja je vijala argentinsku zastavu. Nakon toga penia je otplovila. Sunce je zalazilo kad se drama pribliavala svom svretku. Na velikom njemakom bojnom brodu ljudi su uurbano radili, nastojei otvoriti dno i podmetnuti poar, koji e mu izbaciti utrobu i uiniti ga bezvrijednim za bilo kog. Mora da je to bio tuan i nesretan trenutak za one koji su na njemu ivjeli i koji su prema njemu osjeali ljubav, to se stvara kod veine ljudi na veini brodova. Izraniti ga, razoriti, i od tog krasnog, naoko ivog objekta, uiniti olupinu, to im je naredio njihov zapovjednik. A tek Langsdorff .... Kakve su bile njegove misli u tom uasnom trenutku prije svretka njegova broda, broda kojim je zapovijedao s toliko ponosa? Te su misli sigurno bile gorke, veoma gorke, letei svuda i stalno se vraajui na trenutak kad je sam morao odluiti o svojoj sudbini. Imao je enu i djecu, majku i oca, i toliko prijatelja u dalekoj domovini. Ljudi, koji su vidjeli Langsdorffa kako hoda na svom nepominom i utihnulom brodu, kau da je tada ve bio samo svoja sjena ovjek koji je zapeatio svoju kob smru Grafa Speea. Graf Spee je zavrio svoje posljednje putovanje dok su se jo postavljali naboji za razaranje. Poeo se opet pomicati, zakreui dok nije iziao s plovnog puta i zabio svoj pramac u mekani mulj. Kasnije su britanske i amerike novine pisale da je pokvareni divljak namjerno potopio svoj brod u plovnom putu, koji pripada narodu to

mu je pruio utoite. Ali Langsdorff nije bio podao ni osvetljiv; injenica je da je mirno poveo i unitio svoj brod na mjestu gdje nee smetati ni ugroavati plovidbu drugim brodovima. Kad se brod konano nasukao, Langsdorff je naredio da se obori sidro, vjerojatno zato da bude siguran kako Graf Spee nee odplutati sa svog groba koji mu je odabrao i polei se u duboki plovni kanal. Zatim je Tacoma poslala bar- kase prema veem brodu te preuzela odred za potapanje. Langsdorff je bio posljednji od svih zapovjednik koji se okrenuo prije no to zakorakne sa svog broda te pozdravio zastavu koju je sada moda i mrzio. Bio je to veliki kukasti kri, koji je ispunjavao zebnjom srca tolikih britanskih pomoraca tokom prolih mjeseci. Tacoma i ostali brodovi odmaknuli su se do sigurne udaljenosti, a tada je u tjeskobnoj tiini svaki ovjek na njima stajao nijemo i gledao na naputeni, nepokretni bojni brod, ija se silueta isticala prema umiruem suncu. Svretak je nastao u 20 h 54 min. Langsdorff je hotimice tono uskladio vrijeme razaranja Grafa Speea s trenutkom zalaska sunca. Najednom su se prepali i oni koji su to oekivali. Iz unutranjosti broda rasplamsala se grozovita eksplozija te se inilo da se palube rasprskavaju. I dok je teka grmljavina tutnjala u uima promatrajue posade, krhotine s broda letjele su visoko u zrak. Smjesta je po brodu poeo harati strahoviti plamen od pramca do krme, a veernje se nebo zacrnilo od dima to se irio u vis poput visoka tornja. Na Tacomi i argentinskoj penii svaki je ovjek u tom trenutku stao mirno, uz nacistiki pozdrav svaki ovjek, osim Langsdorffa, koji je ostao vjeran staroj tradiciji u ovom satu svoje vlastite agonije. Langsdorffov je pozdrav bio onaj stari, koji se upotrebljavao meu asnim i potenim ljudima mnogo prije nametljivog Hitlera. Na obali se uzvinuo gromoglasni uzdah bezbrojnih promatraa kad su vidjeli razaranje Grafa Speea. Ljudi uokolo luke bili su dosta blizu da osjete potrese uzastopnih eksplozija na brodu kad se zapalie njegove municijske komore. Nono nebo se zabijelilo od plamenih bljeskova eksplodirajue municije. Svaku pojedinost toga dogaaja opisivali su i razglaavali natiskani radio komentatori. Kasnije su razne agencije brzojavljale svojim novinama vlastiti prikaz dogaaja. United Press je izvjestio ovako: Graf Spee je veeras ispred Montevidea potonuo u plamenu poslije eksplozije za koju se pretpostavlja da je nastala u municijskoj komori. Sad se vidi samo jo vrh nadgraa. Vjeruje se da nijedan lan posade nije ubijen u ovom spektakularnom potapanju velikog depnog bojnog broda, koji je bio ponos Njemake ratne mornarice. Vatra, to je izbila odmah poslije eksplozije, proirila se od pramca do krme, a s gorue brodske mase dim se razvukao preko neba. Jedan kasniji izvjetaj United Pressa glasio je: Graf Spee lei na dnu ua, upravo izvan plovnog kanala to vodi k vanjskoj luci Montevidea. Nije vjerojatno da e brod sasvim potonuti i nestati iz vida. Brodovi u luci zatrubili su sirenama kada je javljeno o eksploziji na Grafu Speeu. Gomile ljudi nagrnule su na istaknute poloaje da vide svretak bojnog broda. Iz luke Montevidea potekla je velika kolona malih plovila, koja su se urila do mjesta eksplozije. Urugvaj je najvie sudjelovao u tom spektaklu. Ali znatno ispred povorke motornih amaca nalazila se jedna urugvajska topovnjaa i teglja s lukim funkcionarima, koji ba nisu bili nacistu kako postupiti u ovakvim okolnostima. inilo se da su posebice ozlojeeni to vide argentinsku zastavu u svojim vodama, kao i zbog injenice to se posada Grafa Speea otpremala prema Buenos Airesu. Topovnjaa je zaustavila flotilu, ne htijui joj dozvoliti nastavak putovanja, ak ni kad je Langsdorff doao na teglja i objasnio, da je sve to je uinio bilo uz privolu urugvajskih vlasti.

Bio je to neugodan trenutak koji je ukazivao na pomanjkanje osobnih obzira kada se ljudi zarate. Naime, na tegljau su se nalazili britanski oficiri i funkcionari; neprijatelji se naoe rame uz rame, ali ipak nije dolo do nikakvih incidenata, nikakva izraza neprijateljstva prema njemakom kapetanu. Uljudni su Britanci stajali po strani, doputajui Langsdorffu da se nagodi s uvrijeenim Urugvajcima. Izmijenjene su radio-poruke s kopnom i konano je, kako se inilo, preko volje doputeno Langsdorffu i njegovim ljudima da nastave ploviti preko irokog ua rijeke za Buenos Aires. Naputeni brod iza njih kao da se savijao od bola u svojoj agoniji, poto mu je vatra spalila srce, a on poeo tonuti u mulj. Britanske krstarice, suvie udaljene da bi mogle sprijeiti planove o samopotapanju, stigle su u posljednjim trenucima danjeg svjetla, kad je neprijateljski brod ve zahvatila paklenska vatra. Shvativi da je neprijatelj uniten, svi su na britanskim brodovima poludjeli, kliui u deliriju radosti. Sad je, bez svake sumnje, bitka kod rijeke La Plate zavrila njihovom pobjedom. Poetkom noi i Achilles i Ajax su zajedno doli u blizinu pakla, oznaenog kao Graf Spee. Posade brodova su klicale jedna drugoj do promuklosti. Bio je to jedan od najznaajnijih trenutaka njihova ivota, moda s izuzetkom jednog jo znaajnijeg koji ih eka kad e se vratiti da im domovina iskae poast. Novost je stigla u sve dijelove svijeta, a u mnogim svojim dijelovima bila je iskrivljena, da bi se prilagodila domaoj potronji. Storija je odsvirana prvo u Njemakoj. Zapravo su samo jedanaest redaka posvetili potapanju broda, a i to bijae umetnuto meu ostale ratne vijesti. Njemako puanstvo mora da se zaprepastilo zbog promjene u nainu izvjetavanja, jer dogaaj je najprije ispunjavao glavne naslove, a zatim su ga zabacili kao triavu stvar, jedva vrijedna da se spomene. Dana 18. prosinca, njemaka vrhovna komanda objavila je komunike: Izmeu Moselle i Palatinske ume vodila se s obje strane neto ivlja artiljerijska vatra. Njemake zrane snage izviale su nad istonom Francuskom i nad Sjevernim morem. Njemaki su avioni doli do Shetlandskih otoka i do Portsmoutha na jugu. U vie navrata njemaki su avioni pogodili britanske obalne patrolne brodove, pa je jedan patrolni brod bombardiran i potopljen. Uveer su britanski avioni pokuali doi do njemake obale. Urugvajska vlada nije odobrila Grafu Speeu vrijeme boravka potrebno za popravljanje broda. Na voa i vrhovni komandant naredio je zapovjedniku da brod razori izvan urugvajskih teritorijalnih voda. Nakon toga se pojavie daljnji komunikei, proirivi temu i nastojei samopotapanje svog dragocjenog bojnog broda prikazati kao trijumf. Da bi odvratili panju domaih ljudi, obnovili su priu o uvredama nanesenim poginulima s Grafa Speea. Njemaka novinska agencija ponovila je optubu 20. prosinca: Upravo smo saznali da je za vrijeme sahrane 36 poginulih mornara s Grafa Speea dolo do sramotnih prizora. Britanski mornari s raznih brodova to se naoe u luci, popiali su se na mrtvake lijesove, mijaukali u pozadini za vrijeme posmrtnog opijela poginulima, a vrhunac takva ponaanja nastao je poslije sahrane, kad su bacili krepanog psa na grob njemakih mornara. Zanimljivo je nagaati o bitki i razmotriti, kako bi se rat na morima, bar to se britanske ratne sree tie, moda izmijenio, da je njemakom brodu uspjelo pobijediti svoja tri manja protivnika. Teoretski je, bez svake sumnje, bojni brod trebao da potpuno eliminira britanske krstarice. Da je umjesto kapetana Langsdorffa Grafom Speeom zapovijedala jedna odlunija a manje plemenita linost, moda bi britanski brodovi prestali postojati. Trijumf bitke pripao bi Nijemcima, a moral bi im se podigao

zbog pobjede nad britanskom ratnom mornaricom, koju su respektirali. Ohrabrena uspjehom, moda bi se njemaka vojno-pomorska strategija osmjelila, uz teke posljedice za britansko brodovlje. Ali poslije onoga to se dogodilo, poraz je kod Nijemaca stvorio kompleks manje vrijednosti, koji je imobilizirao, ili preteno imobilizirao preostalu Hitlerovu povrinsku flotu. Pobjeda kod La Plate znaila je mnogo vie od unitenja jednog depnog brojnog broda, a s njime i mita o njemakoj nepobjedivosti. To je dovelo do pretjeranog opreza u Hitlerovoj povrinskoj floti, koja je esto prelazila u stanje nepokretnosti. A to ba nije najbolji nain za voenje rata na moru. 24 Bitka kod La Plate se nije jo zavrila, bar to se tie novinskih naslova u svjetskoj tampi. Dana 20. prosinca 1939, dakle, manje od tri dana nakon razaranja Grafa Speea, novinari, koji su jo uvijek lunjali po Buenos Airesu, doli su do jo jedne senzacionalne vijesti: Kapetan Langsdorff se ubio! Mnogi od njegovih oficira i momaka slutili su sudbinu koju si je namijenio, ali i pored toga potreslo ih je to je morao umrijeti besciljno, osim ako za nekoga ast ne znai nita. Ljudstvo s njemakog bojnog broda bilo je smjeteno u mornarikom arsenalu u Buenos Airesu, dok su se s dr. Langmannom na visokom nivou vodile rasprave o njihovoj budunosti. Uveer 19. prosinca, Langsdorff je pozvao na posljednji sastanak svoje ljude u mornarikom arsenalu te im je odrao oprotajni govor. Nije ih izravno obavijestio o svojoj namjeri, ali mnogi su nesretno predosjeali zato im se obraa i govori kao ovjek koji se oprata zauvijek. Rekavi im da se raziu, Langsdorff je obiao svoje kolege oficire i podijelio im za uspomenu predmete iz svog privatnog vlasnitva te se posljednji put rukovao. Tada je otiao u svoju sobu kao ovjek koji vie ne eli ostati na ovom svijetu. Sigurno je razmiljao o svojim dragima, koji ga nikad vie nee vidjeti i koji moda nee shvatiti to se sprema uraditi. Ali za Langsdorffa, komu je nareeno da potopi svoj brod bez borbe, protivno kako ga je tradicija odgojila, ivot vie nije bio podnoljiv. Znao je da e biti izloen podrugivanju i preziru zlobnika ako nastavi ivjeti. ak i ovdje u Buenos Airesu, navodno prijateljski raspoloenom prema Njemakoj, njegov se postupak otro kritizirao. On bi se trgnuo kad su za njim izvikivali: Kukavica! U nonoj samoi Langsdorff je izvadio zastavu pod kojom je slubovao prije nego je morao odati poast bastardnoj insigniji jedne politiki opake ideologije, njemakom nacizmu. Poloivi zastavu carske Njemake na pod i prekrivi se njome, Langsdorff se ustrijelio. To je bio kraj ovjeka odgojenog za ratovanje, koji je ipak ispoljavao najveu ovjenost kad god je to bilo mogue, ak i uz svoj rizik te rizik svog broda. S vie Langsdorffa na svijetu moda ne bi bilo ratova koji od svojih sudionika trae napore da bi bili ovjeni. Njegova je karijera bila niz sjajnih i zaslunih unapreenja, pa ipak mu je donijela svretak koji je posluio samo propagandistima zaraenih zemalja. tampa je u svijetu nenaklonjenom Hitleru, razglasila da je to bila gesta odbacivanja Fiihrerove nacistike politike, pa su novinski naslovi isticali znaenje Langsdorffovog izbora zastave za svoju pogrebnu ponjavu. U Njemakoj su govorili da je tog ovjeka na rubu internacije natjerala u smrt jedna nenaklonjena neutralna drava. I Langsdorffov sprovod 21. prosinca bila je opet jedna jako publicirana stvar. Odali su mu sve vojnike poasti i sada nije bilo nikakva znaka neprijateljstva u nepreglednom mnotvu ljudi, koje se kretalo prema njemakom groblju izvan Buenos

Airesa. Prisustvovali su predstavnici argentinske vojske i mornarice, njemaki ambasador u Argentini te oficiri i mornari s Grafa Speea. Koraajui polagano s posmrtnom povorkom bio je tu i jedan britanski predstavnik. To bijae kapetan Pottinger s parobroda Ashlea, koji je zastupao britanske zarobljenike to su s njemakim bojnim brodom doli u Montevideo. U njihovim srcima nije bilo ni najmanje zlonamjernosti prilikom smrti tog ovjeka, zbog kojeg su izgubili svoje brodove, jer oni su ga se sjeali samo kao ovjeka, koji je uinio sve da im ublai ratne nevolje. Njihovo se potovanje oitovalo i vijencem to ga je kapetan Pottinger nosio, kupljenim od priloga bivih zarobljenika. I jedan je drugi vijenac poslan u ime ovjeka koji je prouzrokovao itavu tragediju, i to ne samo za Langsdorffa. Traka je nosila Hitlerovo ime .... Argentinska se vlada najpaljivije odnosila prema njemakim mornarima, odavi svoju poast preminulom zapovjedniku Grafa Speea. Ipak, Argentina je bila neutralna zemlja, pa je njezina neutralnost nametala poduzimanje mjera, s obzirom na Nijemce koji su tamo ostali. Objavljeno je da e ih internirati. Smjesta je poela druga diplomatska bitka o sudbini Graf Speeove posade. Berlin je vritao da je to gruba diskriminacija, a ne akt neutralnosti. Oficire i posadu Grafa Speea treba izjednaiti s brodolomcima te ih repatrirati, tvrdili su u Berlinu. Britanija bijae spremna strogo progovoriti ako Argentina pokae znakove slabosti pred ispraznim nacistikim prijetnjama i zastraivanjima. Ali argentinska je vlada objavila da je to njezina konana odluka, te da Nijemci moraju u zatoenitvo do svretka rata prema propisima meunarodnog ratnog prava. U poetku su Nijemci puteni slobodni na svoju rije, ali zbog nekih izgreda izmeu njih i probritanskih dijelova argentinskog puanstva, nastala je stroa internacija. Pritisak se vrio i na urugvajsku vladu zbog ranjenika koji su jo uvijek leali tamo u bolnici. Ali ni Urugvajci se nisu dali zastraiti, pa je onih 40 ljudi iz bolnice ostalo u stalnoj internaciji. Mali uspjeh za Njemaku bilo je to, to se dvanaestorici oficira i mornara dopustilo da se prikljue osoblju njemakog poslanstva u Montevideu. To bijae skromna utjeha za gubitak 1140 mladih Nijemaca, koji su poginuli ili ostali internirani, a to je bio rezultat onog znaajnog Harwoodova presretanja njihova broda, u zoru onog kobnog dana ispred ua La Plate. Bitka kod La Plate silno je podstakla britanski presti u cijeloj Americi te odnijela mnoga priznanja smionim momcima, koji su izvojevali tu bitku za Britaniju. Jedno od priznanja bio je i ek na 1.000. Lstg., sakupljen prilozima britanske zajednice u Argentini, zato da se novac podijeli lanovima obitelji poginulih pomoraca u bitki. I Argentina i Urugvaj su imali mogunost odati priznanje pobjednicima. Jednog nezaboravnog dana poslije internacije njemake posade (zajedno s posadom Tacome, ija je akcija opskrbe gorivom jednog zaraenog ratnog broda takoer obuhvaena propisima ratnog prava), Ajax je polagano uplovio u unutranjost luke Montevidea. Morao je proi blizu mjesta gdje je u plitkoj vodi leala aava i jo uvijek dimea olupina Grafa Speea. Ogromna masa svijeta uputila se prema luci, priredivi velianstven doek Sir Henry Harwoodu i njegovim ljudima. Doavi na kopno, posada je ustanovila da je grad njezin, jer su joj irokogrudni Urugvajci pruili najugodnije trenutke ivota. I u Argentini je bilo gotovo isto tako. Novozelandski brod Achilles je doivio pobjedniku dobrodolicu, stigavi u Buenos Aires, gdje mu bijae doputeno proboraviti 48 sati da bi mogao obnoviti zalihe goriva i ivenih namirnica. Mnogo kasnije je i Exeter doivio iste takve ovacije.

25 Poslije bitke lordovi Admiraliteta postadoe veoma naklonjeni krstaricama Harwoodova diviziona. Kad izvreni popravci omogue brodovima putovanje preko oceana, svaki treba da se vrati u svoju zemlju, tj. Ajax i Exeter u Englesku, a Achilles u Novi Zeland. Smatralo se da su posade svakako zasluile da svoj dopust provedu u domovini. I tako se 21. sijenja 1940. prije zore Ajax tiho uuljao u Plymouth Sound(11), ali jo uvijek bez svog velejarbola. To se brzo proulo po gradu, pa je sakupljeno mnotvo klicanjem pozdravljalo brod cijelim putem do brodogradilita u Devonportu. Kad je brod stigao, pozdravili su ga glavni zapovjednik Zapadne zone, admiral Sir Martin Dunbar-Nashmith te zamjenik gradonaelnika Plymoutha, Alderman Modley. Bio je to sjajan prijem, a puanstvo Plymoutha je iskazalo srdanu dobrodolicu posadi Ajaxa kad je sila na kopno. 11 Plymouth Sound vanjsko sidrite Plymoutha Na alost, kontraadmiral Sir Henry Harwood se nije nalazio na Ajaxu. On je u meuvremenu premjestio svoj admiralski stijeg na jednu drugu krstaricu te ostao na dunosti zapovjednika junoamerikog sastava. Ipak narod je Plymoutha bio sretan da primi krstaricu, premda je Ajax etamski brod, pa su srca i misli stanovnika Plymoutha ostala vie vezana za krstaricu Exeter, ija se posada sastojala od ljudi iz ove zapadne pokrajine. Nije bilo po srijedi, naravno, nikakvo potcjenjivanje Ajaxa, ali oni su eljeli vidjeti svoje sinove i svoje mueve. Exeter se vratio u Englesku poslije dugo vremena. U Devonu su znali kako je brod bio teko ispremlaen te da se samo uz velike napore mogao pripremiti za more na udaljenim Falklandskim otocima. Pomiljali su ve i da brod onako osakaen kakav je bio, nee moda nikada ni zavriti to dugako putovanje od vie hiljada milja kroz zaraena mora.... Jednog jutra u veljai 1940, kad je svjetlo polagano obasjalo i iznijelo na vidjelo ratno- dobno brodovlje u luci Plymoutha, ljudima je zastao dah kad je netko prepoznao taj dragi brod. Poput munje, gradom je obiao povik: Exeter se vratio! Exeter, njihov domai brod, krstarica to je primila na sebe neprijateljsku vatru i toliko stradala samo da bi se postigla pobjeda. Taj njihov brod leao je sada usidren oko jednu milju od gata. Iz cijelog Plymoutha narod je poeo hrliti da vidi pristajanje broda u Devonportu(12). Iz kua, trgovina i ureda razdragani su ljudi nagrunuli na uzvisinu i istaknute poloaje, koji su se zacrnili od naroda to je nastojao vidjeti izranjeni brod kojim se toliko ponosio. Exeter se polagano pokrenuo uz plovni kanal prema pristanitu, stalno se pribliavajui tako da su ljudi mogli vidjeti njegovu posadu, postrojenu na palubama. Vidjeli su takoer, ali nisu mogli uti brodsku limenu glazbu kraljevskih mari- naca kako svira Exeterovu pjesmu: Mi smo s Exetera, mi smo ba sa zapada. Bio je to trenutak silnog uzbuenja za svakog prisutnog. Posada ga nikad nee zaboraviti. inilo joj se da je nagraena za sve ono to je pretrpjela, strahovite udarce u borbi, dane neizvjesnosti i neudobnosti dok su epesali prema Falklandskom otoju, kao i riskantno putovanje iz Port Stanleya u domovinu. Nita nije bilo objavljeno britanskoj publici o Exeterovom vraanju, ali se inilo da Berlin zna neto o Exeterovom plovljenju kui. A posada nee nikada zaboraviti ni ovo putovanje. Na brodu se govorilo da je Hitler naredio zapovjednicima svojih podmornica da potope Exeter pod svaku cijenu, kako bi doao do propagandnog uspjeha poslije izgubljene bitke.

U svim fazama svog putovanja prema domovini Exeter se nalazio pod pratnjom jer12Devonport je brodogradilini dio plymouthske luke. -je jo uvijek bio teko oteen i nesposoban da se djelotvorno bori, pa mu je bila potrebna zatita. Dan za danom stizala su upozorenja o podmornicama, pa su se Exeterovi eskortni brodovi zalijetali izvan kursa i bacali dubinske bombe. Postalo je monotono. No, ak i nekoliko sati prije dolaska na Plymouth Sound, uinjen je vratolomni pokuaj likvidiranja Exetera, pa se meu posadom govorilo da je uniten velik broj podmornica. Neki su navodili velik broj od 14 jedinica. Bila je to visoka cijena da bi se postigao propagandni uspjeh, a Njemcima konano nije uspjelo nita uiniti. Exeter se sada nalazio ovdje u zaljevu Plymoutha, iv, iako ne zdrav, na putu da doivi najsjajniji doek u svom ivotu. Ogromno mnotvo ljudi gromko je klicalo, sve dok se nije uinilo da ljudska bia ne mogu proizvesti takav zvuk. To je bio delirij radosti i sree. A svaki radnik u luci uzeo je eki ili komad nekog metala, udarajui njime o eljeznu plou i pridonosei tako zaglunoj buci, kao da o tome ovisi njihov ivot. Exeter se vratio. Nitko nee zaboraviti taj dan. Dok je prolazio pored Mount Wisea, zgrade glavnog taba vrhovnog zapovjednika, tamo se nalazio i Prvi lord Admiraliteta, Mr. Winston Churchill da primi pozdrav. Da bi odali poast hrabrom Exeteru, uz Mr. Churchilla okupila se i grupa odlinika, ministar financija Sir John Simon, Prvi pomorski lord Sir Dudley Pound te Sir Martin Dunbar-Nashmith. A bilo je prisutno jo mnogo drugih istaknutih ljudi i ena da bi odali poast herojima pri povratku. Kad je Exeter proao mimo Mount Wise, Mr. Churchill i ostali odlinici ukrcae se na jednu motornu barkasu te uz neprestane ovacije uzdu cijelog puta, slijedie brod tri milje sve do njegova obalnog veza uz zid brodogradilita. Ta se grupa ukrcala na Exetera i na srednjoj palubi postrojenu posadu Mr. Churchill je pozdravio sljedeim rijeima: U ovoj tmurnoj, tamnoj zimi, kad se osim ratne mornarice mi ostali i nalazimo i ne nalazimo u ratu, u ovim dugim zimskim mjesecima, kad smo morali promatrati agoniju Poljske, a sada i Finske, sjajan podvig kod La Plate u kojem ste vi odigrali tako znamenitu ulogu doao je kao bljesak u tami, kao uzdignuta zastava na bojnoj pozornici, donosei sa sobom ohrabrenje za sve one koji se bore, za nas i za nae saveznike, donosei sa sobom opravdanu radost slobodnim ljudima i slobodnim narodima po itavom svijetu. Morate priznati da ste imali sreu to ste se nali na mjestu dogaaja kad se ukazala prilika. Kao to znate, vai drugovi iz Britanske ratne mornarice po cijelom svijetu, gorljivo i udno oekuju priliku da ponove va primjer. Ovdje u Plymouthu, gdje nae flotile uvaju zapadne prilaze i gdje su pod rukovodstvom admirala Nashmitha postignuti tako znaajni uspjesi u protupodmornikom ratovanju, ovdje vam moemo posebno estitati na srei, koja vam je omoguila da se borite u jednoj pomorskoj bitki na tradicionalan nain, umjesto rvanja s minama i njemakim podmornicama, kako to nai drugovi u ovim flotilama trebaju da ine. Ova velika bitka dugo e se spominjati u pjesmi i narodnoj predaji. Kad ste jutros plovili uzvodno i ulazili u luku te gledali kako svjetina klie na obalama, ovjek bi pomislio da se tu nalaze drugi gledaoci u sjeni velike prolosti, nosei nas natrag u dane Drakea i Raleigha, u dane tih slavnih morskih vukova prohujalih vremena. Da su se njihove due pojavile na ovoj pozornici, vi biste im

mogli rei: I mi, vai potomci, znamo ratovati jer nismo zaboravili ono emu ste nas uili. Moda nas eka mnogo mjeseci, pa ak i mnogo godina ogorene borbe, pa moramo gledati u budunost sa ivotnom snagom punom odlunosti. Svi ste vi izgubili dobre drugove i suborce kojih danas nema ovdje s nama, ali vi ste tu i va hrabri brod se vratio da razveseli srca vaih sunarodnjaka. A vi ste se vratili s vrstim saznanjem da ste djelovali izvanredno, da ste vjerno izvrili veliki zadatak, da ste ispunili svoju dunost na ast domovine. Poslije odranog govora ljudi su na brodu saznali za ugodnu vijest da mogu ii na kopno. Zapazilo se da je prva sila brodska maka, koja je preivjela borbu zajedno s brodskim kanarincem. Ona je tapkala preko silazne daske ispred grupe mornara za izlaz, pa je moda na svoj nain proslavila povratak, isto kao to su namjeravali uiniti i nestrpljivi mornari, u krugu svojih obitelji i prijatelja. Ali za posade Ajaxa i Exetera sveanosti nisu zavrile 15. veljae. Sljedei dan je tri stotine oficira i mornara paradiralo pred Stonhouse Bridgeom i gradskom vijenicom, a tokom cijelog puta slavljeni su kao heroji. Zatim im je prireen graanski objed, na kojem je odrano nekoliko zdravica. Ovakvi prizori su se ponovili na novozelandski nain 22. veljae u Aucklandu, kad se njihov ponosni brod vratio kui u svoju matinu luku. Izmeu rta Takapuna Head i North Head nala se velika flota malih plovnih objekata da ga pozdrave, a u luci je svaka zvidaljka i sirena jeala za burnu dobrodolicu svom neustraivom brodu. Da bi iskazali poast svojim ratnicima, doli su i lord Galwey, generalni guverner Novog Zelanda, zamjenik predsjednika vlade, g. Peter Fraser te ostali lanovi vlade. Auckland bijae ukraen i pun zastava, a ubrzo se formirala velika povorka da bi stupala zajedno s junacima do aucklandske gradske vijenice, gdje ih je pozdravio Mr. Fraser. Oekivali smo, rekao je on, da e se ovi momci pokazati dorasli najuzvienijim tradicijama Kraljevske ratne mornarice, ali oni su nadmaili sve ono to su od njih oekivali prijatelji ili neprijatelji. Na kraju njegova govora proitani su brzojavi britanske i australske vlade, kao i brzojav francuskog ministra mornarice. Predstavnici Maora poklonili su kapetanu Parryju jednu prekrasnu hasuru s narodnim motivima. Gospodin Eden, ministar za dominione, je u ime vlade Ujedinjenog kraljevstva poslao sljedeu poruku vladi Novog Zelanda, prilikom povratka Achillesa u Auckland: Vlada Nj. Velianstva u Ujedinjenom kraljevstvu saznala je s velikim zadovoljstvom o dolasku ratnog broda Achillesa u Novi Zeland, neposredno nakon velike bitke koja je dovela do unitenja Admirala Graffa Speea. Herojstvo i iskustvo kojim je Achilles odigrao svoju ulogu u toj znaajnoj pobjedi dugo e se pamtiti u analima vojnopomorske povijesti, a pridonijelo je sjajnom nizu novozelandskih dostignua u borbi za slobodu i pravdu, u koju smo ukljueni. Novi Zeland se moe s punim pravom ponositi svojim sinovima koji su pruili tako izvanredan dokaz o doprinosu Novog Zelanda zajednikoj pobjedi. Osobito nam je drago to Kr. brod Achilles stie kui u Novi Zeland onog istog dana kad Nj. Vel. Kralj vri smotru oficira i ljudstva Kr. brodova Ajaxa i Exetera. Mi bismo bili sretni da se i oficirima i ljudstvu Kr. broda Achilles istovremeno omogui ista takva poast u Londonu, pa premda to ne- doputaju okolnosti mi ih uvjeravamo da e njihov viteki udio u toj bitki ostati trajno prisutan u sjeanju svih nas. Svim oficirima i mornarima Kr. Broda Achilles, vlada Nj. Velianstva u Ujedinjenom

kraljevstvu alje svoje najtoplije pozdrave i najbolje elje za sreu i uspjeh u budunosti. Pa i ovo jo ne bijae kraj priznanja iskazanih pobjednicima s La Plate. Povratkom dviju od te tri krstarice u Britaniju, pojavio se zahtjev da se ljudima s ovih brodova oda svenarodna i lokalna poast. Koliko god je bio buan njihov doek u Plymouthu, mislilo se da bi i Londonu trebalo omoguiti da oda poast u ime cijelog naroda, za koji je ova bitka i bila izvojevana. Tako je 23. veljae dopremljeno posebnim vlakom 760 oficira i mornara sa dvije krstarice do eljeznike stanice Waterloo, odakle su, predvoeni mornarikom limenom glazbom iz Chathama, marirali preko westminsterskog mosta do Vojarne konjike garde. London je iziao na ulice za ovu zgodu te je gusti palir ljudi uzdu cijelog puta prilikom ovog zavrnog mara priredio posadama iskrene i gromke ovacije. Bilo je prisutno moda milion ljudi da ih vide i da im odaju poast za njihovo junatvo. Uz posade krstarica stupalo je i est kapetana s trgovakih brodova, est bivih zarobljenika Graf Speea. U jednom rezerviranom uglu na trgu nalazila se rodbina lanova posade koji su izgubili ivote u borbi za domovinu. Kad su se brodske posade porazmjestile na tri strane praznog trga, na oblinjem se Admiralitetu otvorie vrata iz kojih je zatim iziao Nj. Vel. Kralj George VI, odjeven u odoru admirala flote. Iza njega su ili Vojvoda od Kenta, Mr. Winston Churcill, svi lanovi Admiraliteta, ministar predsjednik Mr. Neville Chamberlain te ostali ministri i istaknute linosti. S jednog istaknutog balkona, Nj. Vel. Kraljica Elizabeta je u prisutnosti otmjenih dama promatrala dolje pompoznu ceremoniju. Rijetko je ijedna druga parada imala tako istaknutu publiku. Zapovjednici brodova predstavljeni su Nj. Vel. Kralju, koji je zatim obiao postrojene posade, a potom podijelio ratna odlikovanja. Nakon toga slijedio je jo jedan triumfalni mar kroz oduevljene londonske ulice do historijskog Guidhalla, gdje ih je pozdravio gradonaelnik Londona, a zatim i Mr. Churchill. Bilo je jo nekoliko govorancija, mnogo pozdravnih brzojava i poruka od ranjenih drugova s Falklandskog otoja i iz Montevidea. Bio je to velianstven dan za momke, koji su bili zbog toga sretni, ali i spremni protestirati da je i previe toga bilo s njima uinjeno. To bijae zavrni dio bitke kod La Plate. Poslije nekoliko sedmica ljudi su se vratili na svoje dunosti, jer je rat poprimio neumoljivi i zloslutni obrat, pa gozbama i sveanostima vie nije bilo mjesta. Momci s Exetera, Ajaxa i Achillesa savjesno su sluili svojoj domovini u godinama koje su dole. Mnogi su dali svoje ivote, bilo u borbi, bilo kao japanski zarobljenici ,kad je Exeter potopljen u kasnijim borbama na Pacifiku. Mnogi su bili ranjeni, a mnogi ostadoe doivotni bogalji. 26 Incident s Altmarkom No, samopotapanjem ispremlaenog depnog bojnog broda, dogaaj se s Grafom Speeom jo nije zavrio. Dvije stotine devedeset i devet rtava ovog haralije nalazilo se jo uvijek u njemakim rukama, a to je za britansku javnost bila nepodnoljiva situacija. Od trenutka kad se saznalo da se britanski pomorci nalaze zarobljeni na opskrbnom brodu Altmark postavljen je zahtjev: Ulovite taj brod! Mr. Churchill je naredio da se Altmark pronae i britanski pomorci spase pod svaku cijenu, pa je tako poela druga gigantska potjera po svjetskim morima za jednim osamljenim brodom, koji kao da je nestao poslije potapanja Grafa Speea. I

nakon nekoliko tjedana nije stigao nijedan izvjetaj o tragu tog tamnikog broda, premda su svi brodovi na svijetu paljivo izviali radi njega. Zatim je 2. veljae 1940. objavljen neprijateljski izvjetaj da se Altmark sretno dohvatio jedne njemake luke. Ogromno bijae njemako oduevljenje zbog izigravanja mone britanske pomorske snage, dok je u Britaniji, koja ne bijae vina potitenosti, ba protivno od toga, zavladala odreena depresija. Ali njemaki je izvjetaj sadravao sitnu greku. Bio je netoan u jednom veoma bitnom aspektu, jer se Altmark 2. veljae nalazio jo tisue milja daleko od Njemake. Izvjetaj bijae obina obmana da bi Britanci povukli svoju potjeru i tako omoguili njemakom brodu da se neopaeno provue kroz Sjeverno more. No, to nije zavelo britanski Admiralitet ,koji je nastavio svoju neumornu potragu za tim brodom. Altmark se odvojio od depnog bojnog broda 7. prosinca. Nekoliko dana kasnije zapovjednik broda, kapetan Dau, primio je depeu da je Graf Spee teko oteen u borbi s britanskim krstaricama, pa je morao potraiti zaklonite u jednoj junoamerikoj luci. Kasnije je stigla jo jedna depea, s informacijom o unitenju depnog bojnog broda, ali ta se vijest skrivala pred zatoenicima. To je znailo da opskrbni brod nema vie koga opskrbljivati, pa je njegova namjena u junim morima postala bespredmetna. U svakom sluaju, Altmark je bio dugo po moru, te mu je bio potreban remont, isto kao i posadi odmor, pa je sve to iziskivalo jedan dugaak i riskantan put natrag do Njemake. Istovremeno je Berlin shvatio propagandnu vrijednost zarobljenika na Altmarku. Gubitak Graf Speea bio je straan udarac prestiu njemake ratne mornarice, pa se smatralo da e paradiranje sa zarobljenim britanskim pomorcima neto pridonijeti podizanju uzdrmanog morala. Stoga je kapetanu Dauu poslano nareenje da plovi za Njemaku. Rekli su mu da bude maksimalno oprezan, kako bi neopaeno sproveo svoj brod, pa su ak izvrene pripreme za odravanje trijumfalnih povorki kroz Berlin, Hamburg, Bremen i druge glavne gradove. Parada sa zarobljenicima bilo bi neto poput trijumfa starih Rimljana, u svakom sluaju, neto to je mnogo vrednije za moral njemakog naroda, nego bilo koja propaganda za spaavanje obraza nad Graf Speeovom katastrofom. No, prije svega Altmark je trebao da prevali udaljenost od oko 15.000 morskih milja, i to kroz za njemako brodovlje neprijateljske vode. Jer sigurno je britanska ratna mornarica gospodarila morima krajem 1939. i poetkom 1940. godine. Kapetan Dau je krenuo na jug, plovei sve dalje od Njemake, dok nije stigao u hladne vode junog Atlantika. Ovdje je dangubio tri tjedna, da bi gonjenje prestalo samo od sebe. Bilo je to veoma neugodno razdoblje i za posadu i za zatoenike jer su dani bili olujni, a hladnoa prodorna. Za zarobljenike to bijae nemilo i tje- skobno vrijeme jer su imali malo rezervne odjee. Smjetaj je bio lo. Sabijenim kao opor u neudobnim skladitima, bez sanitarnih ureaja i bez elektrinog svjetla, rijetko im dopustie da iziu na palubu i malo razbiju one beskrajne sate dosade. Vjerojatno njihove misli nisu ba pothranjivale njihov moral, jer im se sudbina inila samo kao izbor izmeu eventualnog zarobljenitva u Njemakoj i utapljanja poslije nekog kreeva na moru. Kapetan Huntsmana se sluajno naao meu ovim zarobljenicima, premda je mogao ostati s drugim zapovjednicima s trgovakih brodova na Grafu Speeu. Ali on je imao na svom brodu Laskarde, pa je sumnjajui da e s njima dobro postupati na Altmarku zamolio kapetana Langsdorffa neka ga prebaci na taj zarobljeniki brod da na njih pazi. Udovoljili su njegovoj molbi.

ivotni uvjeti na Altmarku bili su loi, pa je tampa u svijetu, prijateljski naklonjena Britaniji, proglasila Altmarka za brod-pakao, a kapetana Daua prozvala brutalnim zlotvorom. No ipak se neki od zarobljenika nisu s time sloili. Oni su naglaavali da su takvi uvjeti bili nametnuti kapetanu Dauu, pa ih on i nije mogao poboljati. Trebao je da smjesti veliki broj ljudi, a jedina prostorija za tu svrhu bila je nedovoljna i posve neprikladna. Osim toga, zarobljenika je bilo vie nego njegove posade, gotovo dva naprama jedan. To je iziskivalo stroge sigurnosne mjere, pa je dnevno ostajalo veoma malo vremena za zarobljenike da se progibaju na palubi. U nekim je stvarima bio obziran. Dopustio je da se u prazne sanduke od municije postavi kokosovo vlakno i tako naprave udobni leajevi, a zatim je poslao dolje i gunjeve, s jednog zaplijenjenog, a zatim potopljenog broda. Kasnije je poslao jo i neto posteljine i stvari samih zarobljenika, koje su bile pokupljene s njihovih brodova. Ali u nekim je stvarima bio bezobziran. Bio je brz u kanjavanju, trpajui krivce u samicu, uz dijetu od kruha i vode, a bolesnim je ljudima ograniavao mogunost posjeivanja brodskog lijenika. Kao linost, kapetan Dau se pred zarobljenicima pokazao na kontradiktoran nain. Bio je postariji, tj. 67 godina, kako je to sam izjavio jednomu od britanskih oficira. Nije se nikad pojavljivao u odori, ali je uvijek nosio neko sivo ili plavo odijelo. Govorio je dobro engleski, samo bi ponekad oklijevao oko neke rijei. Govorilo se da je bio zarobljenik u Engleskoj za vrijeme prvog svjetskog rata. To iskustvo, kako su govorili, pridonosilo je njegovoj velikoj mrnji prema Britancima, premda on vjerojatno ne bi u Engleskoj mogao toliko pretrpjeti u zarobljenitvu, koliko su pretrpjeli britanski pomorci na Altmarku. Dau, koji je govorio da je u ratu 19141918. zapovijedao podmornicom, bio je vjerojatno nacist. Svakako je na Altmarku bilo previe pozdravljanja i velianja Hitlera, a Fuhrerove slike su ukraavale brod u tolikom broju, da je to ilo na ivce britanskim zarobljenicima. Odmah na poetku njihova krstarenja, kapetan Dau je pozvao sve zarobljenike da ih pozdravi. Na poetku je njegov ton bio umjeren, iako beskompromisan. Znam, nije vaa krivica to ste zarobljenici, rekao je, ali ipak nemam nikakve samilosti prema vama. Ako se ne budete pokoravali nareenjima, prisilit u vas da se pokoravate. Zatim se inilo da brzo gubi kontrolu nad sobom i da gotovo bijesni nad svojim zarobljenim sluateljstvom. S njemakim zarobljenicima u junoj Africi se ne postupa tako dobro kao s njima ovdje, povikao je Dau. U Africi su Nijemci nagruvani u uroenike kolibe, te moraju spavati na podu. U njegovom nacistikom mozgu bila je to uvreda to Nijemci moraju spavati u uroenikim kolibama. Ovaj je brod, nastavio je Dau u svojoj bijesnoj engletini, bio na jednoj miroljubivoj misiji iz Port Arthura za Rotterdam kad ste nam vi Englezi nametnuli rat. Ali Engleska nee dobiti ovaj rat i ovaj put nee biti Versajskog mirovnog ugovora. Morat ete se prilagoditi uvjetima na ovom brodu, jer mi nemamo kolonija kao to je juna Afrika, gdje bismo smjestili nae zarobljenike. Ali ubrzo e Njemaka imati opet svoje kolonije. Klepetao je dosta dugo, ne govorei uvijek jasno ono to je pokuavao rei, skaui esto s jednog predmeta na drugi. U nekih zarobljenika izazvao je neprijateljska osjeanja, tako da je kasnije jedan britanski kapetan rekao da su ih Nijemci htjeli poniziti i da su uvjeti na brodu bili dosta ugavi, a ni postupak svakako nije bio human. Mnogi se nisu previe tuili na postupak, te se inilo da nisu ogoreni na Daua, bez obzira to je o njemu pisala tampa u Britaniji.

Dau nikada nije doao dolje da nam prijeti rekao je jedan od britanskih oficira, to je podnoljiva ocjena od strane ovjeka s kojim se sigurno nije postupalo bolje nego s njegovim drugovima. Kad su zarobljenici saznali, a to je bilo neizbjeno, da su Grafa Speea u bitki pobijedile krstarice, neki su govorili da se to ne bi dogodilo da je depnim bojnim brodom umjesto previe dentlmenskog Langsdorffa zapovijedao Dau. Disciplinac Dau, ija je hrabrost bila uoljivo velika, borio bi se ogorenije i takav bi ovjek moda s topovima kalibra 280 milimetara pobijedio. I opet je to bio jedan pravi kompliment od ljudi koji su se gnjevili u njegovom zatoenitvu. ini se da se posada Altmarka sastojala od dosta pristojnih momaka, sudei prema prividnoj tuzi to gledaju nesreu svojih drugova pomoraca. Na mnoge su im naine pokuavali olakati sudbinu, krijumarei im duhan, papir i ponekad posebne obroke hrane. Ali tako se nije ponaala straa koja je bila prekrcana s Grafa Speea da straari nad njima. Dvadeset mladih njemakih mornara, pod vodstvom mladog porunika korvete Schmidta, bilo je predvieno da bdije nad zatoenicima. Pokazalo se da su to neugodni mladi prostaci, koje nisu trpjeli ni britanski zarobljenici, ni posada Altmarka. Dok su prolazili ti muni tjedni dolazilo je do svae pa ak i do tunjave izmeu Graf Speeovih i Altmarkovih mornara, pa je kapetan Dau naredio prvima da se zadravaju u svojim prostorijama, osim kad su u slubi. Schmidt je ostavljao dojam prilino ljubeznog ovjeka, ali po svemu sudei, smatrao je svojom dunou da smanjuje moral britanskih pomoraca koliko god je to vie mogue. Povremeno bi dolazio s glasinama koje su trebale da budu uznemirujue. Jednog dana ree kapetanu Brownu: Kapetane, rat je za vas krenuo loe. Potopili smo Barkama.(13) Brown je izvadio svoju lulu iz usta i upitao ravnoduno: Znate li jo koju smijenu priu? No, bilo je gubitaka u britanskoj trgovakoj floti. udna se stvar dogodila odmah nakon to je Altmark neoekivano zaplovio prema hladnom junom moru. Zarobljenicima se poboljala hrana. Koliine su bile vee, a obroci sadravahu neobino obilje. Jednom su dobili ak i smrznute trenje. Za rjeenje ove tajne saznali su kad im je brodski tesar, jedan dobroudni, brbljavi Nijemac to je ivio dvadeset godina u Americi, jednog dana doapnuo: Graf Spee .... kaputt! Kaputt? Zar potopljen? Zarobljenici su u nevjerici nagrnuli oko malog Nijemca. On se, izgleda, zabrinuo zbog njihova zanimanja te se povukao, gledajui paljivo i u strahu da li je koji oficir Altmarka sve to promatrao. 13Barham bojni brod od 31.100 tona deplasmana. Za nekoliko asaka svi su zarobljenici u raznim skladitima saznali za novost: Graf Spee je potopljen! Znai da britanska ratna mornarica ne ljenari u zapeku. Bijeli stijeg(14) je na moru i opet trijumfira, a to im je ulijevalo nadu. Ratna mornarica e uloviti Altmarka isto tako kao to je ulovila i Grafa Speea. A onda e biti slobodni! Ta pomisao je za zarobljenike bila tako opojna kao i alkohol. Ali novost je prouzrokovala nevolju za nekog na Altmarku, za brodskog tesara. Jedan britanski mornar nepromiljeno je htio prikljetiti porunika Schmidta kad je ovaj doao u obilazak zarobljenikih prostorija s pitanjem: ujte, to se to govori da je Graf Spee kaputt? Schmidt ga je zaueno pogledao. Zatim je brzo istupio i uzrujano upitao: Kako vi to znate? Tko vam je to rekao? Vi ne biste smjeli znati takve stvari.

Poletio je odmah raportirati kapetanu Dau, a onda je nastala strana uskomeanost, koja je potrajala satima. Sumnja se konano usmjerila na nesretnog malog tesara, koji je sve priznavi, odmah baen u samicu. Zarobljenici su se zgrozili,naroito ovjek koji se izbrbljao, kad su uli da kapetan Dau kani smaknuti tesara. Dau je bio stvarno podivljao, pa su vjerovali da je zaista u stanju likvidirati malog Nijemca. Tada su na neki misteriozni nain nauli da je brodski lijenik14 Bijeli stijeg (White Ensign) zastava Britanske ratne mornarice, bijelo polje, s kriem Sv. Georgea u lijevom gornjem uglu. -najenerginije intervenirao, pa je jadni nesretnik dobio 15 dana strogog zatvora uz kruh i vodu, umjesto odreda za strijeljanje ili konopca na kraju kria nekog jarbola. Ovaj je doktor bio veoma omiljen meu zarobljenicima. Bio je dovoljno vrst da se suprotstavi Dauu, pa je sa zarobljenicima postupao na isti nain kao i sa Nijemcima. Od poetka se nije ustruavao izjaviti da ne vjeruje u to da e Hitler dobiti rat, pa bi esto o tome razgovarao sa zarobljenicima. Kad e to zavriti? upitao je jednog dana potiteno. Pa tek je poelo, doktore odgovorie mu nepokolebljivo britanski mornari. Rat bi zavrio mnogo bre kad biste se otarasili Churchilla rekao je njemaki doktor, a u tome je vjerojatno imao pravo. Britanski pomorci, nalazei se pod strogom straom, te veinom zatoeni u svojim oajnim brodskim skladitima, odravali su vezu s brodskim ivotom na Altmarku kao i s ostalim dogaajima preko Laskara s Huntsamna. Ovim ljudima bijae doputeno hodati po brodu, jer se s njima postupalo vie kao s neinteligentnim bezopasnim biima, nego kao s ljudskim stvorenjima. Bili su to prezreni stvorovi, za koje se mislilo da su nesposobni da prouzrokuju neki nered. Morali su raditi u brodskoj kuhinji te obavljati razne druge poslove po Altmarku. Uzgred reeno, ovim Laskarima je bilo najtee na brodu. Imali su najbjedniji smjetaj, bili su posljednji pri dnevnim obrocima hrane, kao i u drugim stvarima. Na primjer, svako jutro se izdavalo deset posuda s vodom (osim ako su zarobljenike kaznili zbog povrede nekog propisa) da bi se tri stotine ljudi umilo. Prvo su dolazili do vode oficiri palube i stroja, a zatim mornari bijelci. Tek je iza njih doputeno Laskarima da se operu. Pa ipak je njihov bivi zapovjednik kasnije tvrdio da su oni bili najii ljudi na brodu. Njemakog su tesara konano oslobodili, pa su ga zarobljenici radosno pozdravili. Danima nije s njima razgovarao, ali naposljetku, poto je bio okorjeli i neobuzdani brbljavac, imao im je rei jo vie novosti. Ali ovaj put su vijesti bile loe. Ark Royal(15) je napadnut bombama i potopljen, a Rusija je navijestila rat Engleskoj. To bijae uznemirujue. Tesar je govorio istinu o Grafu Speeu, pa moda je u pravu i s ovim informacijama, pomislie zarobljenici zabrinuto. Ali ipak mu ovaj put nisu vjerovali. Da su poeli vjerovati u takve vijesti, njihov bi se moral srozao u tom neugodnom zatoenitvu. Stoga nisu eljeli popustiti, jer bi njihovo poputanje uinilo njihovu tamnicu jo nesnosnijom. Nada ih je odravala tokom tih otegnutih dana, u divljim i hladnim talasima dalekog junog Atlantika. 15 Ark Royal nosa aviona, od 22.600 tona deplasmana. 24 A bili su to teki dani: litra ustajale vode dnevno, slaba hrana te najvie sat i pol da se malo proeu palubom, dok i to nije obustavljeno. Nekoliko puta je palubna etnja zabranjena, tako da su zarobljenici po 10 dana ostajali dolje, mokri od kapavina kondenzirane vlage sa stropa i stijena svoje

tamnice. Jednom se to dogodilo jer je jedan zarobljenik za vrijeme palubne vjebe bacio u more bocu sa S.O.S. porukom. Izvia je odmah napravio uzbunu, pa je Altmark smanjivi brzinu doao u krugu u blizinu boce, koju su zatim izvukli mreom na dugakom tapu. Drugi put se nevolja oborila na njih zbog neopreznosti jednog modelara. Kao to je uobiajeno kod mornara, mnogi su zarobljenici tratili vrijeme svoje prisilne dokolice rezbarenjem krasnih oblika iz drveta. ak bi i za vrijeme palubnih etnji znali nastavljati svoj posao, pa je jednog dana netko nepromiljeno bacio u more svoj izrezuckani komad drveta. Taj su in krivo protumaili, pa je nesretni ovjek svata iskusio, a njegovi drugovi morali podnijeti viednevni zatvor. Prijateljski raspoloeni Altmarkovi mornari znali su se apuui razgovarati sa zarobljenicima. Britanski su se pomorci zaudili nad nazorima svojih njemakih drugova. Posada je Altmarka mislila, da su Britanci najokrutnija rasa na svijetu, nedostojna da sebe naziva civiliziranom. Oni su bili duboko uvjereni da se u Engleskoj jo uvijek sprovodi praksa rezanja ruke ovjeku koji je okrivljen za krau. Kad je svaki od prisutnih britanskih pomoraca spremno podigao obje ruke i poeo se hvaliti da su oni svi samo grupa okorjelih lopova, Nijemci su smeteno gledali, ali ostadoe nepokolebani u svom uvjerenju, da su Englezi brutalan narod, koji sada treba da ispata zbog te svoje brutalnosti. Nijemci su se jedino nadali da nikad nee pasti kao zarobljenici u ruke Engleza. Pa ipak, Nijemci su se pristojno ponaali usprkos svim glupostima kojima su bili nakljukani. Drugo, sasvim iskreno bilo je miljenje, da se rat odvija veoma nepovoljno za Engleze. Mi emo dobiti rat, znali su govoriti naduveno, a ve sada vam je ostalo malo brodova u vaoj ratnoj mornarici. A vama Graf Spee!, odbrusili su obino Britanci na to udno njemako miljenje. Doao je i Boi. To je trebao da bude tuan dan za zarobljenike, ali su se oni nekako othrvali toj prigodi te ju pretvorie u malo veselje. Kapetan Brown, koji je donio sobom na Altmarka neto od svojih zaliha, porazdijelio je 15 kg duhana u svenjiima po 50 grama. I Novu godinu su proslavili dosta buno i s pjesmom: O, davna, slavna prolost. To bijae korisno nastojanje da se odri moral, jer su zapravo imali malo razloga za pjesmu, u silovitim, ledenim vjetrovima bliskog Antarktikog mora, kao zarobljenici u akama opasnog neprijatelja. Ali oni su pjevali koliko god su mogli, da bi odrali svoje vlastito raspoloenje te pokazali neprijatelju kako ne postaju maloduni. Ratna mornarica e doi i izvui ih iz ovoga zla. znali su govoriti u povjerenju tako da Nijemci uju, ali Britanci su u to zaista vrsto vjerovali. Sad su pokuali eksperimentirati s celofanom i suenim liem od aja. Nastala je oskudica u cigaretama, pa je oaj puaa postao tolik, da se za 50 cigareta nudilo jedno odijelo. U svima je zavladalo loe raspoloenje tokom tih tjedana besciljnog krstarenja junim Atlantikom. Prostorije su zaudarale od naftenih limenki, koje su sluile kao improvizirani nunici; nekoliko ljudi se razboljelo, pa je doktor odjurio po lijekove za njih. Jednog dana dobili su loe meso, pa ga je jedan mornar odmah bacio na straara s Grafa Speea. Naao se u samici prije no to je mogao razmisliti o onom to je uinio. Kapetan Dau nije trpio nikakve znakove nediscipline na brodu. Nekoliko dana kasnije trebalo je izolirati dva ovjeka. Postali su toliko potiteni i fiziki slabi, da se brodski lijenik pobojao da e enuti umom. Bili su to teki dani za te ljude.

Meu zarobljenike ponekad su putene u opticaj razne deprimirajue glasine, ali su one promaile svoju svrhu. Dana 6. sijenja, porunik im je Schmidt osobno doao rei vane novosti. Jedva su ekali da izie. Znali su da e im rei neto bombastino, jer je Schmidt govorio tako odbojno. Neko je vrijeme otezao, ali je kasnije iziao s gorkom istinom. Mr. Hore-Belisha je dao ostavku(16) ili je smijenjen sa svog poloaja. 16 Ministar rata u Chamberlainovoj vladi. Schmidt se iznenadio kad su ljudi jednostavno upitali: Pa to onda? Ako je vijest imala svrhu da ih demoralizira, onda je promaila. Ali kasnije je bilo i drugih novosti koje su zabrinjavale zarobljenike. Govorilo se o nekom mirovnom paktu u Rimu. Nitko nije tono razumio o emu se tu radi, ali Nijemci su izgledali veoma zadovoljni sami sobom, pa je jasno proizlazilo da takav pakt nije ba najpovoljniji za britanske interese, kakav god on bio. Dana 23. sijenja, nova se vijest munjevito proirila brodom. Pakt o kojem su Nijemci govorkali, bio je ugovor kojim bi Rusija i Italija pristupile u rat protiv Britanije. Sad je novost na neke zarobljenike uinila teak dojam, ali veina je ipak slegla ramenima i rekla: Ta hajdete, molim vas. Tko vam je rekao tu glupost? Nain na koji su takve glasine kolale po brodu natjerao je neke zarobljenike da shvate kako je to dio odreene politike kapetana Daua da uniti njihov moral. 27 Kad se inilo kao da nikad vie nee napustiti olujama ibanu, sivu pusto junog Atlantika, brod je bez ikakva upozorenja promijenio kurs i poeo ploviti s odreenom namjerom put sjevera. Proli su sati dok su zarobljenici to mogli zapaziti, a dani dok su mogli povjerovati da je kapetan Dau konano zapoeo dugako i opasno putovanje natrag u svoju domovinu. Sve to se znalo bilo je, da Altmark plovi u veliki rizik, pa ih je to radovalo onih nekoliko minuta, koliko su im dopustili ostati na palubi. Postepeno su se udaljavali od hladnog podruja, pa je i ivot bivao neto laki i podnoljiviji. Meutim, oni nisu imali nikakvih iluzija o tom putovanju. Britanska ratna mornarica sigurno je vani u potrazi za Altmarkom, a Dau nije ostavljao dojam ovjeka koji se odrie borbe. Postojala je mogunost da ih spase, ali je bilo oito da e mnogi od njih ostati ranjeni u toku takve operacije. Ipak su se stoiki prestali brinuti o takvim mogunostima, pa su razmiljali o drugim stvarima. ista ih je znatielja natjerala da otkriju ime koje je Altmark sada nosio. Oni su znali da je brod jo u svojoj plovidbi na jug promijenio identitet i izvrio neke vanjske izmjene na sebi da bi se maskirao ako bi se namjerili na neki drugi plovni objekt. Zarobljenici su svaki put brzo saznali o promjeni imena broda. Grupa zarobljenika sakupila bi se na kraju krme. Jednog od svojih drugova ostali bi drali za pete i zaklonjenog iza sebe spustili naglavce preko krme, da bi mogao proitati ime koje je tamo bilo ispisano bojom. Jednom se brod zvao Hangshund, ali sad je imao ameriko ime Chirqueue. Ovo saznanje ih je zadovoljavalo, premda se inilo da nema nikakve praktine vrijednosti. Pa ipak, ova su mala lukavstva nad neprijateljem podizala njihovo raspoloenje, dajui materijal za razgovor i nagaanja. Kad je putovanje na sjever jednom zapoelo, zarobljenici oficiri na Altmarku poeli su odreivati poziciju broda, a za tu svrhu upotrijebili su jedan grubo izraeni sekstant(17), pa su u svojim raunima bili vjerojatno samo priblino toni. Na poetku svog putovanja njemaki se brod drao dobrano vani, po sredini Atlantika, odmiui velikom brzinom dalje, kad god bi ugledao dim na horizontu. Mislilo se da Altmark moe postii brzinu od 26 vorova. Ljudi su us-

Sekstant je instrument za mjerenje visine nebeskih tijela iznad horizonta, a ta visina jedan je od glavnih elemenata astronomske navigacije. -tanovili da se i protiv svoje volje dive sjajnoj pomorskoj vjetini kapetana Daua tokom ovog dijela putovanja. U svakom sluaju, taj je ovjek morao biti izvrstan pomorac, vodei lako naoruani trgovaki brod tolike mjesece, a da ga brodovlje britanske ratne mornarice u potrazi za njemakim brodovima ne otkrije. Zarobljenici su se jedino nadali da e ta srea uskoro napustiti kapetana Daua. Tokom prolaenja kroz tropske zone zatoenici su trpjeli kao u agoniji: imali su malo vode za okrepu, dok je ventilacija brodskih skladita bila strahovito loa. Izuzev nekoliko minuta dnevno, oni su stvarno morali ivjeti pod palubom. To je potrajalo tjednima, pa je zdravlje mnogih ozbiljno ugroeno. No malo pomalo, vrijeme je opet postalo hladnije, kako je kapetan Dau vjeto dovodio jo uvijek neotkrivenog Altmarka gotovo do obala Islanda, a tada promijenio kurs na istok prema obali Norveke, koja je tada bila neutralna. Dana 14. veljae 1940. Altmark je sigurno uplovio u neutralne vode. Drei se norveke obale, moi e u neutralnim vodama doploviti ravno do Njemake. Zarobljenici su to znali, a od te im se pomisli jeila koa. Poslije gotovo pet mjeseci suanjstva sad se inilo neizbjenim da e zavriti u nekom zarobljenikom logoru, sve do konca rata. U brodskim skladitima Altmarka raspoloenje je spalo na veoma niske grane, dok je u Njemakoj poraslo. Ve su bile u toku velike pripreme za doek Altmarka. Kapetana Daua bi odlikovali zbog svog junakog pomorskog podviga, a zamisao o paradiranju zarobljenih britanskih mornara pred Herrenvolkom trebala je da se ostvari u nekoliko gradova. No, britanska vlada nije odustala od gonjenja Altmarka, premda su novine tjednima ironino pisale o nesposobnosti ratne mornarice da pronae taj brod sa zarobljenicima. Kako su tjedni prolazili, potraga za Altmarkom se sve vie usmjeravala prema obali Norveke, jer se ispravno pretpostavljalo da se zarobljeniki brod mora spustiti niz sigurnosni koridor norvekih teritorijalnih voda da bi stigao u Njemaku. Izviaki avioni Britanskog ratnog zrakoplovstva (R.A.F.) stalno su patrolirali uz norveku obalu, s posebno uvjebanim posadama za identificiranje broda. Dana 16. veljae tri su aviona poletjela iz Engleske na svoje redovito izvianje. U poetku je vidljivost bila slaba, ali je kasnije zasjalo sunce da bi pomoglo tragaima. Kako su sistematski proeljavali fjordovima nazupanu obalu da bi ugledali brod, drei se cijelo vrijeme izvan granice od tri milje da ne povrijede teritorijalna prava, mogli su dolje vidjeti samo smrznuto more. Neki jasni tragovi kroz sante leda oznaavali su prolaz brodova, koje su avioni slijedili gdje god se to moglo izvesti. Poslije nekog vremena jedan je od aviona vidio dolje dim te se spustio blie da ispita stvar. Srce pilota je zaigralo. Njega su na brzinu nauili traiti brod slian tankeru od 20.000 tona, koji su zadnji put vidjeli obojenog u crno, sa utim ili bijelim nadgraem. Avion se spustio jo blie prema brodu, koji je orao svoju brazdu kroz more pusto ledom. Tada pilot opsuje neto i potegne dalje. Ovaj je brod bio slian Altmarku, s crnim trupom i ukastim nadgraem, ali mu je oblik bio drugaiji. Neposredno nakon toga pilot ugleda jedan drugi brod ispred sebe, ali je ovaj bio obojen sivo. Opet mu se pribliio da provjeri ... i vidio da se dimnjak nalazi na krmi, to bijae karakteristina osobina Altmarka, pa su pilotove nade opet porasle. Kruio je oko broda na stanovitoj udaljenosti dok mu se i drugi avion pridruio, pazei i dalje na brod i ispitujui ga pomno zbog drugih osobina koje bi potvrdile da je to Altmark.

17

Sva tri pilota bila su sada uzbuena, gotovo sigurna da je to konano misteriozni Altmark. Prvi put je sada ugledan nakon to su zapovjednici trgovakih brodova u Montevideu 14. prosinca 1939. izvijestili o njegovom postojanju. No, piloti su morali biti sigurni. Svi su se redom u isti as obruili na brod, letei prema njegovoj krmi, gotovo na morskoj povrini, a oima uprtim tamo gdje bi se trebalo da pokae ime broda. Oni su vidjeli, a nisu mogli vjerovati onome to vide, jer su bili toliko sigurni da brod nosi lano ime. Ali ime je bilo ispisano velikim slovima, itljivo ak i u onom hipu dok su pogledom preletjeli brod: Altmark. Kasnije su piloti priali da su zaurlali od veselja, a posade njihovih aviona klicale s uzdignutim palcima u znak pobjede. Avioni se opet digoe i odletie, kruei jo malo neko vrijeme dok Londonu nije otkucana dramatina radio-poruka: Nali smo Altmarka! Na brodu ne bijae znakova ivota, kao da bez posade uporno probija svoj put kroz ledene sante. Piloti su bili upozoreni da je brod naoruan protuavionskim topovima, pa su mnogo riskirali letei tako blizu. Meutim, nitko nije pokuavao pucati na njih, moda zbog teritorijalnih voda, koje su brodu pruale zatitu. Avioni se vratie u svoje baze, ali sada je tek poela hajka. Iz Admiraliteta su stigla nareenja ratnim brodovima da presretnu zarobljeniki brod. Istovremeno je novost o otkrivanju Altmarka emitirana preko B.B.C.-a i osvanula u jutarnjim izdanjima britanskih ratnodobnih novina. Jedna itava nacija grozniavo je iekivala sljedee sate. Oni su znaili gorko razoaranje naroito za nesretne pomorce na zarobljenikom brodu. Saznavi da su u norvekim teritorijalnim vodama i uzevi u obzir sve to to sa sobom povlai, poeli su oajavati. Znali su da bi pomo trebala da doe brzo, ako uope dolazi. Sad su bili jo samo nekoliko dana plovidbe udaljeni od Njemake, bez nade da e ih spasiti, jer bi takav pokuaj britanske ratne mornarice bio u suprotnosti s neutralnim statusom Norveke. Tuga i potitenost u brodskim skladitima doli su, u doslovnom smislu rijei, do granice samoubojstva. Ali nada je ponovno bljesnula kad je norveka torpiljarka Trygg ugledala Altmarka i morala ga identificirati. To se dogodilo jo prije, nego to su ih pronali avioni R.A.F.-a. Torpiljerka se pribliila i njezin je zapovjednik zatraio da mu dopuste pregledati brod. Dolje u skladitima, zarobljenici su uli glasove i osjetili prisutnost norvekog broda uz njihov bok. Najednom je nastala paklena buka kad su zarobljenici pokuali svratiti pozornost Norveana na svoju prisutnost. Ljudi su poeli lupati po metalu sa svakojakim eljeznim komadima, koji im dooe do ruku. Lupajui posuem i udarajui praznim limenkama, vikali su i vritali u sav glas te svojim zvidaljkama davali S.O.S. signale. Svi su se sloili kako je nemogue da brod uz njihov bok ne uje ovu strahovitu galamu to dolazi ispod palube. Nijemci, vjerojatno razjareni zbog ove kakljive situacije, pogasili su i ono malo svjetala to je zarobljenicima bilo doputeno, ali tamo u skladitima to uope nije moglo smanjiti intenzitet graje. Stoga je posada Altmarka dovukla mrkove i poela zarobljenike koji su vikali, polijevati morskom vodom u obilnim mlazovima. Za uzvrat ovi su pokuali prodrijeti kroz otvorena grotla, pa su ih Nijemci silom vraali, uz pomo eljeznih motki i otkoenih pitolja. Pa ipak se ova jezovita gungula nastavila, jer su britanski pomorci oajniki pokuavali skrenuti panju na svoju jadnu situaciju. Tada su Nijemci pokrenuli palubna vitla s namjerom da prigue toliku graju, ali i to je bilo bezuspjeno. Nema opravdanog objanjenja da zapovjednik norveke torpiljarke, toboe, nije uo tu zaglunu buku. tavie, on je poslije kratkog pregleda

broda, opazivi da je Altmark naoruan protuavionskim topovima, otiao sa svojom torpiljarkom. Kad su ove injenice postale poznate, podigao se val srdbe u Norvekoj kao i u drugim zemljama, pa je 19. veljae 1940. u norvekom parlamentu trebalo braniti taj incident. Obrana je glasila da Norveka nije znala da Altmark nosi ratne zarobljenike kroz njezine teritorijalne vode. S obzirom na to da je itav ostali svijet to znao, objanjenje je bilo veoma krhko, pa za jake probritanske elemente u Norvekoj sasvim neprihvatljivo. U stvari, malena i gotovo nezatiena Norveka, poznavala je Hitlerove agresivne namjere prema njoj, pa se i previe plaila nekog incidenta koji bi Njemakoj posluio kao izgovor za napad. Oaj je zahvatio mokre i drhtave zarobljenike, ustanovivi da su opet naputeni te da je norveka torpiljarka odmaglila. Sada su zaista vidjeli samo svoj kraj. Ako Norveka pristane uz Njemaku, nema niega to bi Altmarka sprijeilo da ih odnese u zarobljenitvo. Osjeali su da se sada brod bre kree, kao da se kapetan Dau nastojao to prije otarasiti svoje odgovornosti. Kapetan Dau je, takoer nastojao kaznili ljude koji su mu se pokuali oduprijeti, kad se norveki zapovjednik nalazio na Altmarku, pa je dao izvjestiti jednu obavijest, s naslovom: Obavijest zarobljenicima, sljedeeg sadraja: Zbog dananjeg ponaanja zarobljenici e umjesto redovitih obroka dobiti kruha i vode tek sutra. Nadalje, naredio sam da poslije ovoga ni oficir koji vodi nadzor nad zarobljenicima, niti brodski lijenik ne obilaze zarobljenike. Bilo koji ozbiljni sluaj bolesti moe se prijaviti prilikom dodjeljivanja hrane. Zapovjednik J. S. Dau, na moru 15. veljae 1940. Sljedei dan zarobljenici su uli zujanje aviona oko broda, pa je nada opet usplamsala, jer nada uvijek tinja u ljudima, koji su hrabri i odluni. Znai, da se na njih nije zaboravilo; R.A.F.(18) ih je opet pronaao. !8 R.A.F. Royal Air Force, Kraljevske zrane snage, tj. Britansko ratno zrakoplovstvo. 28 Jedan britanski razara, pojurivi prema poziciji oznaenoj u izvjetaju R.A.F.ovih pilota, ugledao je Altmarka 16. veljae po podne. Jedna depea zaustavila je i dva druga razaraa, pa su i oni pohrlili prema zarobljenikom brodu, javljajui istovremeno novosti Admiralitetu, koji je ve bio zaokupljen primanjem sline depee. Izdano je kratko saopenje za tampu, uz napomenu da je Altmark opaen. I dok je jedan obmanuti narod ekao u nepodnoljivoj neizvjesnosti, sati su prolazili bez izvjetaja da je na Altmarka izvrena abordaa te da je tri stotine sunarodnjaka osloboeno. Istina je, naime, da se situacija pokazala izvanredno delikatnom. Zarobljeniki brod se strogo drao unutar granice norvekih voda od tri milje, a dva su norveka ratna broda isplovila da osiguraju nepovredivost njegovih teritorijalnih prava. To su bile takoer torpiljarke, imenom Skaro i Kjell. Malo prije tog dramatinog susreta, inilo se da je Altmark opet zapao u nevolju. Glavni mornariki zapovjednik u Bergenu nije se posve zadovoljio situacijom, pa je odaslao jedan od deurnih ratnih brodova da presretne Altmarka. Kad se patrolni brod pojavio, zapovjednik je zamolio da mu dopusti pregledati Altmarka, ali kapetan Dau je ovaj put odbio zahtjev. Skrenuo je panju na injenicu da Altmark vije nacistiku ratnu zastavu, da je naoruan i uvrten u njemaku flotnu listu. Prema tome da ima puno pravo odbiti inspekciju, pa se poslije kraeg objanjavanja norveki patrolni brod nerado udaljio.

Zatim se ustanovilo da je Altmark upotrebljavao svoj radio, a poto je to bilo zabranjeno za ratne brodove u norvekim teritorijalnim vodama, uloen je prigovor. Kapetan Dau je odgovorio da mu nije bilo poznato kako je time prekrio jedan norveki propis, pa da se zato ispriava. Bilo kako bilo, on je ovaj put raporti- rao sve to je imao rei svojim gospodarima u Berlinu. Skaro i Kjell postavie se izmeu tri britanska razaraa i njihova plijena, te im naredie da se dre na svojoj udaljenosti. Britanski su razarai zapravo mogli lako prijei preko te zapreke, ali Britanija se nije nalazila u ratu s Norvekom, a zapovjednici ratnih brodova nisu poticani na to da kre neutralni suverenitet. Kapetan fregate P. L. Vian, na razarau Cos- sak, zapovjedao je ovom britanskom flotilom. Ozlojeen situacijom, ali drei se usprkos tome podalje od velikog njemakog broda, Vian je jedino mogao izvjetavati Admiralitet, dok se drao u korak s Altmarkom, na njegovom brzom potezu prema domovini. Vrijeme je sada radilo protiv Britanaca. U Oslu se vodila strahovita diplomatska bitka, jer je britanski poslanik vrio sav mogui pritisak na norveku vladu da bi zaustavila Altmarka i oslobodila zarobljenike. Norveani su pak pronalazili sve mogue tehnike razloge, samo da ne poduzmu bilo kakvu akciju. To je znailo da sati prolaze, a da prednost prelazi iz britanskih ruku u njemake. Uveer 16. veljae postalo je oito da Norveani zbog svojih vlastitih razloga ne kane nita poduzeti. Britanija je izgubila diplomatsku bitku, jer Norveka nije pokuala nita da bi oslobodila utamniene britanske pomorce. U tom asu Altmark je skrenuo u Josing Fiord, koji je naroito uzak i opasan za plovidbu, pa je tu ostao tokom zadnjih sati dnevnog svjetla. Dva norveka ratna broda zauzela su poloaj pred ulazom u fjord da bi sprijeili ulazak britanskim razaraima, koji su sada neprekidno patrolirali u blizini fjorda, slino kao to su to inili Ajax i Achilles ispred Montevidea. Na Cossaku je kapetan Vian zakljuio da zarobljeniki brod eka mrak, kako bi mogao nastaviti svoj put niz obalu, ili moda oekuje njemake ratne brodove ili avione da ga oslobode. Bilo je iznenaujue da nikakva njemaka ratna jedinica nije jo stigla na lice mjesta, premda se znalo da u Wilhelmshavenu lee dva nova bojna krstaa, jedna teko oklopljena krstarica te nekoliko lakih krstarica i razaraa. Na Cossaku su osjetili zabrinutost, kao da je neki od tih brodova ve krenuo u pomo Altmarku. Kad bi bilo tako, Britanci bi morali djelovati brzo, ako su uope namjeravali neto postii, jer se od tri malena razaraa nije moglo oekivati da se suprotstave velikim njemakim brodovima. Nestrpljivi kapetan Vian uao je u teritorijalne vode te se pribliio ulazu u fjord. Jedan norveki ratni brod doao je brzo do njega i rekao mu da ne smije ii dalje. Kapetan Vian upita: A znate li vi da je Altmark zarobljeniki brod, koji nosi gotovo tri stotine britanskih zatoenika? Po inu vii norveki oficir hladno je odgovorio da su Altmarka pregledali prethodnog dana, da on ne zna nita o nekim zarobljenicima te da ima nareenje da pazi na neometano Altmarkovo plovljenje kroz norveke teritorijalne vode. On je takoer izjavio da je njemaki brod nenaoruan, premda mu je to trebalo biti oito da nije istina. On da je oficir s odreenim nareenjima, pa prema tome da ne moe ni za dlaku odstupiti od primljenih instrukcija. Kapetan Vian se povinuo odlunosti tog ovjeka pa se opet povukao. Ponovno je poslao izvjetaj u London traei uputstva. Moda je britanski kabinet sada ve shvatio da je diplomatska bitka izgubljena te da mora upotrijebiti druge metode za oslobaanje zarobljenika. I zaista je u tom smislu Mr. Churchill, uz suglasnost kabineta, poslao kapetanu Vianu uputstvo; ono bijae saeto i u pravom smislu erilov-

ski sastavljeno, a sastojalo se od svega pet rijei: Uite odmah i oslobodite ih!! Bilo je to samo pet rijei, ali za britanske mornare, zabrinute za sigurnost svojih sunarodnjaka, to je znailo veliki preokret. Najednom se situacija izmijenila britanska ratna mornarica je opet izbila na vrh. No, stvar nije mogla proi lako. Bilo se ve smrklo, ali je srebrnasta mjeseina obasjavala snjene vrhunce planina, ostavljajui fjord u najdubljoj sjeni. Obino se za uvoenje brodova u fjord upotrebljavao peljar, no britanska mornarica nije mogla ekati nikakvog peljara, premda nijedan lan Cossakove posade nije nikad prije uplovio u Josing Fiord. Kapetan Vian je, naredivi da se pripremi odred za abordau pod vodstvom porunika bojnog broda B. T. Turnera, uveo Cossaka u fjord. Naredio je, takoer, da se zapale reflektori, pa su uli u fjord iza intenzivnog snopa svjetlosti, koja je odmah otkrila Altmarka. Najednom naioe norveki ratni brodovi te htjedoe znati to Vian namjerava. On im je glatko odbrusio: Idem potraiti Altmarka. Izazov je bio otvoren, a suverenitetska prava zaboravljena. Nitko nee umaknuti s britanskim zarobljenicima pred nosom britanske ratne mornarice! Norveani su neto protestirali, no Vianu nije stalo do prepirke. Rekao im je da mogu, ako ele, staviti zajedniki odred za abordau, ali da se on u svakom sluaju prihvaa akcije. Na to je norveki zapovjednik izjavio da e prijei na Cossaka i poi zajedno s abordanim odredom, ali je u zadnjem asu promijenio svoju odluku, pa je itavo vrijeme tog prepada ostao na britanskom razarau. Fjord, kojim je tako dugo vladala tiina, najednom postade buan od ljudskih povika, od jeke raznih naredbi i uma Altmarka, kad je pokrenuo svoje strojeve, ugledavi Cossakove reflektore to zasljepljuju Njemcima oi. Altmark se usmjerio prema Cossaku. Trenutak je bio pun dramatine napetosti. Britanski su mornari oekivali da e Altmark uskoiti u borbu sa svojim topovima, ali umjesto toga on kao da jo uvijek ne eli povrijediti do sada iskazanu benevolentnu norveku neutralnost. Kapetan Dau je jednostavno pokuao svojim pramcem naletjeti na razara. Vian je uspio izbjei taj opasni njemaki pothvat, premda je u fjordu bilo veoma malo manevarskog prostora, pa je Cossakovim pramcem priao uz krmu zarobljenikog broda. Bio je to uzbudljiv trenutak, neto kao iz stare tradicije britanske ratne mornarice. Porunik bojnog broda Turner je uz jurini pokli preskoio na njemaki brod, praen s trideset svojih ljudi s Cossaka, naoruanih do zuba. Prebaen je jedan konop i oba broda privezana jedan uz drugog. Na Altmarku se nalazilo 157 Nijemaca, a od toga oko 20 s Grafa Speea, ali ini se da ih je brzina i smionost napada demoralizirala. Bili su naoruani, ali kratko vrijeme nisu upotrijebili svoje oruje. Zatim se razvio otpor i poelo pucanje. Prvi je pogoen jedan narednik-vodnik s Cossaka, i to teko ranjen. Maleni se oboruani odred zaletio meu Nijemce, tukui ih pesnicama ili svojim orujem, kao s toljagama, pa je prisilio neprijatelja da se povlai. Sad su se britanski mornari rastrali po brodu da bi pronali svoje zarobljenike. Tu je dolo do daljnjih okraja s njemakom posadom, koja je poela upotrebljavati svoje revolvere. Borbe su bile kratke, ali krvave. Turner je naao kapetana Daua na mostu. Altmark je tonuo. Dau je priznao da ima zarobljenike na brodu, pa su ga smjesta uhapsili, a jedan ga je britanski mornar uvao s pukom i bajonetom. Turner je sada zahtijevao kljueve od brodskih skladita u kojima se nalaze zarobljenici, ali nije dobio nikakvu pomo jer se kljuevi nisu mogli pronai.

Dolje u tivama, trgnuti iz jednog neugodnog sna, kad je Altmark pokuao rasjei Cossaka, zarobljenici su odjednom shvatili da je u toku smioni pokuaj njihova spaavanja. Naglo su poskakali na noge i oslukivali, a zatim je jedan od oficira priao jednoj kulji za promatranje i poeo izvikivati novosti o onome to se dogaa. Vani je bio reflektor, brodovi su se pribliavali. Svi su ga dobro uli kako vie: Bit emo spaeni!, a zatim se uo sraz kad se Cos- sak priljubio uz Altmarka. Naglo su pogaena njihova svjetla dok su oni sluali hice i glasove ogorene borbe gore na palubi. A tada je za zarobljenike nastupio divan trenutak; jedan je poklopac grotla nasilno otvoren, a netko je povikao: Ima li tu dolje Engleza? Odozdo se zaula itava rika a zarobljenici se poee gomilati naprijed. I onda je dopro do njih, sada ve historijski povik: Ratna mornarica je ovdje! Doite na palubu! Mornarica je ovdje!! Na ovo je nastalo neopisivo klicanje zarobljenika, pa su zatim kao rijeka u valovima izbijali na palubu i stiskali ruke mornarima iji su im nasrtaji i vitetvo donijeli spas. Ali borba nije jo bila gotova. Altmarkovo ljudstvo se sputalo u amce. Neki dooe do obale i poee pucati na Cossaka, ranivi nekoliko lanova njegove posade. Odmah je odgovoreno otrom vatrom, pa je u nastavku borbe, dok se uspjelo prebaciti sve zarobljenike na Cossaka, poginulo est Nijemaca, a mnogi su ranjeni. Izbezumljeni Berlin, kojemu je u zadnji as iz ruku izmaknula pobjednika parada sa zarobljenicima, mnogo je govorio o tim brutalnim ubojicama, meutim injenino je ustanovljeno da su prvi akt agresije poinili sami Nijemci. Drugi njemaki amac se razbio, kad su se ostali lanovi Altmarkove posade pokuali njime udaljiti, pa je jedan ovjek pao u ledeni fjord. Jedan britanski oficir je zaronio i izvukao ga van, to je bio hrabar pokuaj spasavanja, ali beskoristan, jer je taj ovjek neto kasnije izdahnuo. To bijae svretak dogaaja s Altmarkom, odnosno pravi zavretak Graf Speeovog krstarenja. Nastala su diplomatska natezanja oko toga tko je postupio pravo, a tko krivo, ali za 299 spaenih ljudi to nije bilo od nikakve vanosti. Oni su neudobno natrpani na britanskom razarau ibali prema kotskoj luci Leith, no poslije svih onih mjeseci brige i straha sada se zaista o niemu nisu brinuli. Ta ili su kui. Ili su svojim kuama u zaraenoj Engleskoj, na kratki ali radosni satanak sa svojim obiteljima. Zatim su krenuli opet natrag na more da plove na brodovima, koje je Britanija tako nuno trebala za odranje svog ivota. Krenuli su opet u opasnosti oceana da se susreu s rojevima neprijateljskih podmornica, da pate i da ponekad poginu, kao to su pomorci trgovake mornarice uvijek ginuli kad je narod morao ratovati. Ali to je sudbina ljudi to su odabrali more za svoj kruh taj teki i opasni ivot. A Britanija uvijek nekako pronalazi ljude za svoje brodove u svojim trenucima oajne potrebe.

KRAJ