MARIN DRI NOVELA OD STANCA PRIKAZANA U MARTOLICE HAJDINOVA NA PIRU

IMENA STANAC, vlah VLAHO, MIHO, DIVO PEICA, mladi Dubrovani VILE, VLAH maskari

Prizor prvi Prizor drugi Prizor trei Prizor etvrti Prizor peti Prizor esti Prizor sedmi

Prizor prvi
(Nonici govore: VLAHO, MIHO) VLAHO Ognjili ti kosti! to se ne javljae'? Ktijah te probosti, da se ne otkrivae. MIHO Ne bjeh te poznao, ter oto malo sad nijesam te tropijao. VLAHO Nijes' pratik, jo si mlad. MIHO Vidi li minu ovu? VLAHO Vidim, sva je rdava.

MIHO Bila je na provu ! VLAHO Zato je krvava! MIHO Nu uka' tu tvoju ! Daj da se sijecamo. VLAHO Ne kaem ja moju, nego kad se krimamo. MIHO Nut obraza od krim'je! to 'e taj brokjerina? VLAHO init skakat umije s Duiinijeh skalina gamad'ju kako s' ti. MIHO Zatoj sad bjeae . VLAHO Sad ti dah sto liti ! MIHO Koga ono tjerae? VLAHO Po muku boju, smih ! MIHO Izreci ! to e bit? VLAHO Sad sastah na vratih - ne mogu od smijeha rit. MIHO U one pr'jateljice ... VLAHO frotu njekijeh mladijeh ... MIHO ... koja penga lice ? VLAHO ... i satjerah ih svijeh. MIHO Ho mi rijet u koga? VLAHO Rijet ti u sve poslije. MIHO Iz Podmirja u onoga ? VLAHO Po muku boju, nije ! MIHO Zanijekao s' ! Smijean t' si, taji stvar od nita ! VLAHO U one, udan t' si, starei s Garita. MIHO

Kurvine zlostare, s kijem ti se 'e sastala ! Obraza od bokare ka je tri opala ! VLAHO A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca iz kue izit smio? MIHO Bogme imam smijena oca! Kuu mi zatvori, ma ja, kad veeram fengam po le gori; a ja ti omijeram kako u se kalat niz njeku funjestru. i, kad podu svi spat, obuem se u pjastru; elatu na glavu, brokijer na bedru u as stavim, a ravu ovu minu na pas pak se niz konopac na ulicu kalam, a mudri moj otac u odru mni da sam. VLAHO Smijeni su oci ovi ! Nee im se njekad da su i oni bili svi lovci kako i mi sad, ki nono lovimo kako i jeji. MIHO Taki e' svijet ! VLAHO Neg er se bojimo hasasa, ja u t' rijet . . . MIHO Useru hasase ! Ter to e hasasi ? Od Place uva' se, indje svudi lazi. VLAHO Ho'mo ta ! Gdigodi ima to ? MIHO Je li tvoj ? Bogme imam. VLAHO Da hodi ! MIHO Nu prvo uj ovoj ! Sino je doao njeki Vlah smijean i nebog nije naao u gradu nigdje stan, ter se je prislonio prid fontanu uz mir; kozle je donio i grudu i jedan sir. njime sam dosada sprdao - smijean je ! ma mu glava pada oda sna, ljuljan je. Da' da mu kugodi novelu uinimo ! VLAHO Per Dio, da' , da hodi ! - Koga ovo vidimo ? Sad u na nj udarit. MIHO

Da' mu deset liti ! VLAHO Ki e vrag ovo bit? Vrag se e njim biti. MIHO Ne basta t' animo, po muku boju, to! Da' da mu se javimo. - Cumpare, fa motto !

Prizor drugi
(VLAHO, MIHO, DIVO PEICA ) DIVO Sta largo, ne srti, er te sad tropijah ! MIHO Cumpare, tko si ti? DIVO Nije me od vas pero strah. MIHO Divan je po boga ! VLAHO Koji Divan ? MIHO Peica ! VLAHO A prem udah toga ! MIHO Skrijmo ova gvozdjica ! Divane a brate, hodi sjemo k nami; na stari Radate, bogme e do s nami. DIVO Vi li ste ? Addio ! Njeki me vrag sada malo nije ubio. VLAHO Na kom mjestu ? Kada ? DIVO Bjehu tri ; ma im dah potege, imi ja ! MIHO to je to ? Para Vlah ! DIVO Nu hud'mo, pod'mo tja; Vlahu u njekomu novelu uinit. VLAHO Da se ide k onomu ! MIHO Komed'ja e ovo bit. DIVO Ogrn' se kapom ti i hran' mi baretu;

sad ete viditi, obadva sje'te tu.

Prizor trei
(STANAC, DIVO; VLAHO, MIHO skriveni.) (Ovdi DIVO, obuen na vlaku, sa STANCEM govori.) DIVO Dobra kob, junae ! to si tuj takoj sam? STANAC Zdrav, mili moj brae, ovo ni sam ne znam ! Sinoka u ovi grad uljezoh estiti, u kom ni star ni mlad ne ktje me primiti na stan svoj ; ter, ne znav kud se inud svrnuti, k vodi idoh ovdi uprav da bih poinuti. Studena vodica umjesto pr'jatelja ter mi je druica, a kami postelja; i meni t' nije spat nego bdjet i javi danicu svitlu zvat da bil dan objavi, u nonoj da tmasti zloinac ki mene ne bude pokrasti kon vode studene. Trak sam donio: kozlece, grudicu, od ta sam onas mnio primiti aspricu. Ovdi sam toj takoj ; ma nu mi kai sad tko si ti, brate moj, er ti sam veomi rad. DIVO S Gacka sam trgovac, govedi trgujem, vri mi pritio lonac, duan se ne ujem; putujem na suho, more mi drago ni,85 spim s uha na uho, zlo mi se i ne sni: u vjeru ne davam, jamac se ne hitam, na vrat ne prodavam, mo'e posle inim sam. STANAC estit se kae ti i obrazom svitlim i dobrom pameti i tvojim trgom tim. DIVO Ne mjerim ja gori nebeske visine; ni pamet ma nori tej morske dubine ; u srijedu udaram, blaeni gdi idu, sam sebe ne varam hode u nevidu. STANAC Ti s' njeki razumnik, vi8u ja, brate moj ; ja dosad nijesam vik besjedit uo takoj. DIVO Ako je ki razum i mudros u meni, taj mudros ni taj um od Gacka, brate, ni. Ja prvo u ovi grad kad dodoh estiti

bijeh star a ne mlad jak sam sad viditi. STANAC Da to se s' pomladio? DIVO Pomladio, brate moj ! Bradat sam i sijed bio. STANAC Koje je udo toj ? ! DIVO U ovi grad jednome ja dooh na Ivanjdan i srjeom mojome ne nadoh nigdi stan, ter k vodi tuj sjedoh u ovoj prem dobi; tuj malo pojedoh, pak me sanak dobi. I spei ja takoj uh gdi se igraju tej igre, brate moj, i pjesni spijevaju, da duu moju tad obujmi vea slas ner se izrit moe ikad. Probudih se u taj as i vidjeh kon vode, tuj gdje s' ti, gdi vile tanace izvode gizdave i mile. Prui se jedna od njih, hvati me za ruku, a druga Ijepa od svih pozlatnu jabuku pokloni tuj meni. Tretja ree: Hodi, pri vodi studeni ter nam kolo vodi ! etvrta: Pij, ree, ako bude piti, noas razum stee kim e slavan biti ! Napih se, brate moj, i jabuku primih i tanac pri ovoj vodi njimi zvodih. Praah ih za ime; zvahu se, junae, imeni udnime ! STANAC Spovje mi, moj brae ! DIVO Jednojzi Perlica, drugojzi Kitica, tretjojzi Pavica, a Propumanica etvrtoj bjee ime; ma bjee Pavica batesa nad svime, koja penga lica. S sobom me na dvore tej vile vodie i mene do zore slastima pojie. Svukoh se od tada iz koe jak zmija, opade mi brada, idoe dlake tja; a mlada koica lati se na meni kakono plitica na kojoj pisma ni. Ja ostah mlad! to, mlad? Domaa mene ve ne poznavae tad ni kt'jae sa mnom le: veljae: Neu te ! Ti nijesi ki si bio ! Ali 'oj kosti ute !

STANAC Da si ju si bio? DIVO Bogme ju nalandah, a ona bijedna vie; od mene ju bjee strah, ma me pak obie. Veljah joj : Kuko zla, to li t' sam drai star negli mlad ? Je li, a ? I ne ima jo za har ? STANAC Ah, uda kih sada ovdi se nasluah ! I sijeda mi 'e brada, a ne uh ja toj, ah, koliko kon vode ! I ja znam er vile tanace izvode kakono snig bile. I ja sam njekada njimi tance izvodio ma sam bio sve tada kako sam i prije bio. oek da se pomladi, udo je velje toj ! DIVO Nije svakoj bradi toj dano, brate moj. Kako se zove ti ? STANAC Stanac se zovem ja, s rijeke Pive. A ti? Ka' mi milos tvoja. DIVO Zovem se Sedmi mu, prezime Dugi nos, na sebi kako spu nosim dom gdi sam gos. Pijem vince bez vodice; voda mi je bistra mila, gdi ma Ijubi mije lice kad je od rue venac svila. STANAC Brate Sedmi mue ali t' Dugi nose, moj poteni drue, ne jele te ose ! DIVO Da sam mlijeko ali m...s, ose bi me izjele. STANAC Oto si slai vas neg to beru pele. Ku ti dae travu tej vile, kai mi. DIVO Travu na ime bravu, ka cti liti i zimi, njome se pomladih; liti i zimi rada, od trava oda svih ona je najslada. STANAC Gdi ve se nahodi, umije mi to riti? DIVO Sjutra pri ovoj vodi mo ju e viditi: prvu vil upazi, ima ju pri sebi; in' noas da ne spi, er e doi k tebi.

STANAC Gdi bih se po srjei i ja ovdi pomladio ! DIVO Bogme ti u rei, ne bi prvi bio. STANAC to bi Miona dala, domaa mo'a mila ! DIVO Bogme bi uzigrala ! STANAC Ah, rada t' bi bila gdje je ona hubava mladica a ja star. DIVO Bila bi 'oj zabava. STANAC Bogme bi 'o' bilo u har ! er ne bi naprijeda uza me plakala grijav peu leda, ma bi mirna stala. DIVO Nemoj se pripasti, ako bi tej vile noaska u tmasti iz vode isplile i htjele s tobom tanaac izvodit, er srjeom tvojome mogao bi estit bit. STANAC Rekao t' sam er i prije s vilam sam opio. Ohaj, strah me nije, nijesam vik straiv bio. DIVO Vjerujem, a bogme s' prem junak viditi. STANAC Dano mi 'e toj s nebes. DIVO Ima li to piti ? STANAC Vodica je uza me. DIVO Taj drijevo i kami nosi - taj nije za me i zbogom ostani ! STANAC Kudi se otpravi ? DIVO Poi u domome. STANAC Ci moje l,jubavi postoj jo sa mnome. DIVO S tobom bih jo sidio, ma bi mi domaa vikala: Gdje s' bio? ka je bogme udaa! Deblja je neg via, a ima nos od pedi

a gubicu od mia, a od osla ledji, po kih ju pobubam jak po talambahu, a ona skriplje zubam. STANAC Dri ju u strahu. Kobila obijesna bez uzde pruca se, a ena nesvjesna bez straha osijeca se. DIVO Ah, mudro ti umje. rit ! Sjutra te za tuj ri budem lijepo gostit, tako mi zdrav Radi ! Zbogom mi ostani, Stane, dobri drue ! STANAC Sa mnom se opet stani, moj ve Osmi mue. DIVO Nijesam Osmi mu neg Sedmi Dugi nos, nosim dom kako spu na sebi gdi sam gos. STANAC Oto se zarekoh ! Prosti, Sedmi mue, jezikom utekoh . DIVO Prosto t', zbogom, drue ! (Othodi DIVO.)

Prizor etvrti
(DIVO, VLAHO, MIHO) DIVO Ovo smjenijega, brate, Vlaha od svijeta; nije ga ludega od Rta do Mljeta. MIHO Pod' s vragom? Boci mi pukoe od smijeha. VLAHO Bogme smijeh ! DIVO Reci mi . . . VLAHO Ho'mo ta ! DIVO . . . istiha jesam li kako umio njim sprdat? MIHO Podi tja ! vazda si vrag bio, a sad si kolik ja. DIVO Kozle me delekta koje uza nj vei ! VLAHO

Vrag ! Ho'mo domom ta. DIVO Smijenijeh tvojijeh rijei! Ne bih za perperu dao kozleta onoga s bisaci, na vjeru ! Sluaj mene tvoga ! Ovi Vlah vjeruje sve to mu se veli. MIHO Da nas on ne uje ! DIVO Tko se ono bijeli? VLAHO Na pir maskari idu. DIVO Prem su na prepozit ! Kad opet izidu, ah, smijeno ti e bit ! Pod'mo ih per Dio zvat, prije neg na pir podu molit i skondurat da ovamo dou. Scijenit e Vlah ovi da su vile zbiljne. MIHO Pod' ih sam ti zovi - oni as e do. DIVO Ne ! po'mo svi ujedno, ter emo kugodi novelu zajedno ordenat. MIHO Da hodi Per Dio e smijeno bit, ako sam jedan bao usktjebudu uinit. VLAHO Hod' brzo ! to si stao? (Ovdi othode, a STANAC sam govori.)

Prizor peti
STANAC, sam Ah, vile vilice, molju vas boga rad, vodene diklice, pridite ovdi sad, tudinu da meni razgovorak date pri vodi studeni, vee ne krsma'te, Vaima liposti nije slike na sviti, a sione kriposti tko e vae izriti ? Moete od stara mlada uiniti, a slavn'jega dara nije inoga na sviti. (Ovdi dohode MASKARI, obueni kako vile, i STANCOM se rugaju.)

Prizor esti

(STANAC; MASKARI obueni kao vile.) VILA Junae, dvigni se ! STANAC Da bude, gospoje ! VILA Na, uzmi, napij se ! STANAC Na potenje tvoje ! VILA Da bi se pomladio i da bi t' probilo ! STANAC Tomu bih rad bio, bog te uo, ma vilo ! VILA Nemojmo krsmati, sestrice gizdave, neg pod'mo iskati kriposne sve trave kijem emo ovoga u osla satvorit. STANAC Nemojte, zaboga ! Bijedan, to e ovoj bit? ! VILA Pod'mo ga junaka u pticu stvoriti. STANAC Neu mo bisaka letei nositi. Nemojte, molju vas ! VILA A mi ga 5tvorimo u pakljenu napas, da ene straimo. STANAC Nemojte, u tmasti er mi se e bijedna domaa pripasti, Miona ma vrijedna. VILA Stvor'mo ga buhome, ter e k Mioni skoknut. STANAC Nemojte ni tome, er me e utuknut. Rad bih se pomladit, Miona bi rada toj. VILA Od ko'e dobi ho bit? STANAC Od dvaes godi takoj. domaa e mo a mlada, a ja sam, vile, star. Da 'o' dodem mlad sada, bogme bi 'oj bilo har. VILA Da t' bude to pita! Sjedi tuj malo sad. STANAC A bit u vazda va, teke istom da sam mlad.

VILA Lipo ti 'e gledati po polju ovemu. VILA Ljepe bilje brati razliko po njemu. VILA Jo ljepe pri vodi tanaac voditi. Hodi, kolo vodi, ki putem gre, u'e ti? (Odgovaraju druzi MASKARI na vlaku obueni.)

Prizor sedmi
(STANAC; MASKARI obueni kao vile, MASKARI obueni kao seljaci.) MASKAR Tko zove ovamo ? VILA Vile su ljuvene ! Hodi da igramo kon vode studene. MASKAR Vi li ste, gospoje, vodene diklice, kim se rue goje na bil vrat i lice? Mnogo smo udili da bismo kad s vami tanaac vodili slavnim gospodami. VILA Uhit' se s tizim ti a ti s tim ! S ovim ja - kolo u voditi. STANAC Ja li bih na odmet tja ? VILA Ti nas e gledati, ter nam e rit paka ki e bolje igrati od ovih junaka. STANAC Da bude, gospoje ! Istom se spomeni od potrjebe moje va ures ljuveni. MASKAR Sviri, glume veseljae, udri er nam srce uzavri; pod nogami nije nam drae, a imamo krila u igri. Ovdi tanac vode, pak vile govore.) VILA Gizdavi Vlaii, pita'te koju stvar! Hrabreni mladii, bit vam e svaki dar. MASKAR Da biste inili da se ne staramo. toj bismo sad ktili, udimo toj samo; er je teka staros, ne moe skakati

a laka je mlados, sve bi ktjela igrati. Volio bih mrtav bit neg kad vi igrate, da ja budem sidit kako i ti uza te. STANAC Sokoli se ! takoj nee vele iziti da u i ja ovakoj lotar star siditi. Sad, vile, ako ikad, Stanca pomozite, uin'te da sam mlad - Stancu se umolite ! MASKAR Gospoje, prvo nas, pak njega oprav'te. STANAC Doao sam pride vas - tej rijei ostav'te ! VILA Junaci, muite ! Svih emo smiriti . dolu svi sjedite ! - Uz ove sjedi ti. STANAC Da bude, diklice, na vau zapovijed, moje violice ! Nut, to sam veoma sijed ! VILA Odsada n'jedan vas nemoj progovorit progovorivi onas jezik e izgubit ! I lijepo slua'te to vam mi velimo. MASKAR to zapovijedate, da vam pogodimo ! VILA Kad mi reemo: Stane, progovori! i svih zazovemo, tad usta otvori. VILA Kriposti zvizda svih zovemo na pomo, svitlosti od kojih dii se mrkla no. VILA Zovemo i cvitja i bilja ostala, dragoga prolitja ki su as i hvala. VILA Odzdala i odzgara sve moi molimo da Stanca od stara mlada uinimo. VILA Nu mi da' sjemo mas, da Stancu najprvo uinim svijetao obraz, i da' mi toj drvo. (Ovdi STANCA omre i sveu mu ruke i bradu mu ostrigu govorei. ) Da bi se pomladio i da bi mnogo lit drag i mlad Mioni bio; i pod da si estit. (Uto mu kozle i to je u bisacijeh dvignu iza njih ostali i ostave mu dinara to ta prate valja i otidu tja. Uto se on od varke osvijesti i skoi za njimi vikajui.) STANAC Kozle mi ! Bog te ubio ! Je li tko ? Pomaga' !

Prem ti sam ludak bio ! Nije ovo bez vraga ! Bijedan se pomladio - ostrigoe bradu ! Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu ? ! Kozle mi uhiti ! Je li tko ? Dri ga ! A, brate. uje ti ? Poteci stigni ga !

Svrha