Professional Documents
Culture Documents
Didaktika - Poljak
Didaktika - Poljak
Vladimir Poljak kolska knjiga 1984. I. PREDMET I ZADACI DIDAKTIKE II. POJAM OBRAZOVANJA
1. Znanje 2. Sposobnosti
1. Znanje
Sistem ili logiki pregled injenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je pojedinac usvojio i trajno zadrao u svojoj svijesti. injenice su konkretnosti, odnosno pojedinosti o objektivnoj stvarnosti koje pojedinac spoznaje perceptivnim putem. Generalizacije su pojmovi, pravila, principi, metode, definicije, dokazi, kategorije. Stupnjevi znanja: 1. Znanje prisjeanja 2. Znanje prepoznavanja 3. Znanje reprodukcije 4. Operativno znanje 5. Kreativno ili stvaralako znanje
2. Sposobnosti
Sposobnost je kvaliteta linosti koja je tako formirana da uspjeno obavlja neku djelatnost. 1. senzorne ili perceptivne sposobnosti zasnovane na senzornoj aktivnosti, sposobnosti osjetilnog doivljavanja 2. manualne ili praktine sposobnosti temelje se na praktinoj aktivnosti 3. sposobnosti izraavanja odnose se na govor, itanje, pisanje, crtanje, slikanje, matematiko izraavanje, pjevanje, sviranje i izraavanje pokretima tijela. 4. intelektualne sposobnosti formiraju se na bazi ljudskog intelektualnog rada
Nastavni sadraji
1. materijalni stjecanje znanja prenaglaavanje didaktiki materijalizam 2. funkcionalni razvijanje sposobnosti prenaglaavanje didaktiki funkcionalizam 3. odgojni usvajanje odgojnih vrijednosti
C) Nastavni plan
Nastavni plan je kolski dokument kojim se propisuje: odgojno-obrazovna podruja odnosno predmeti koji e se pouavati u odreenoj koli, redoslijed pouavanja predmeta po razredima i broj sati tjedno za pojedini predmet.
V. STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA 1. osnovne etape nastavnog rada ili osnovne komponente nastavnog procesa
njima se odreuje osnovna struktura ili tok nastave. 1. pripremanje uenika za nastavu 2. obrada novih nastavnih sadraja 3. vjebanje 4. ponavljanje 5. provjeravanje
VI. MATERIJALNO_TEHNIKA OSNOVA NASTAVE 1. Izvorna stvarnost 2. Nastavna sredstva izvori znanja
Didaktiki oblikovana izvorna stvarnost, izvori znanja. Moemo ih podijeliti na: 1. auditivna nastavna sredstva 2. vizualna nastavna sredstva 3. audiovizualna nastavna sredstva 4. tekstualna nastavna sredstva
3. Tehnika pomagala prenosioci znanja, orue za rad 4. Tehniki ureaji 5. Nastavna tehnologija VII. SPOZNAJNA STRANA NASTAVE
Kad govorimo o spoznajnoj strani nastave imamo na umu primjenu spoznajnih funkcija promatranja, miljenja i prakse u procesu spoznavanja.
prikupljaju injenini materijal potreban za daljnji rad na razvijanju generalizacija. Zato promatranje jest jedan nain spoznavanja, ali nije potpuno spoznavanje
3. Praksa
Praksa je aktivan odnos ovjeka prema prirodi i drutvu. Praksa je povezana s ostalim spoznajnim funkcijama promatranjem i miljenjem. ovjek radei misli i mislei radi. Spoznajni trokut izraen u jedinstvu spoznajnih funkcija: MILJENJE
X
PROMATRANJE PRAKSA
X objekt spoznavanja koji je uenicima nepoznanica. Promatranjem - se zahvaa njegova vanjska pojavnost Miljenjem se zahvaaju odnosi meu pojedinostima radi upoznavanja biti objekta Praksom ili aktivnim odnosom prema objektu transformira se objekt radi upoznavanja njegove strukture i mijenjanja. Promatranjem se spoznaje njegova vanjska pojavnost, miljenjem bit samog predmeta, praksom njegova konkretna unutarnja struktura radi mijenjanja.
1. Metoda demonstracije
Demonstracija je u didaktikom pogledu prikazivanje u nastavi svega onoga to je mogue perceptivno doivjeti. Demonstrirati se moe: 1. demonstriranje statikih predmeta izvorna materija, materijalni proizvodi ljudskog rada, modeli (didaktiki preraen izvorni predmet u tri dimenzije), slike, shematski crte 2. demonstriranje dinamikih prirodnih pojava kad se prouavaju prirodni procesi koji u sebi obuhvaaju dinamiku strukturu. Eksperiment 3. demonstriranje aktivnosti demonstriranje to se radi i kako se radi, tj. upoznavanje dinamike strukture rada. Demonstriranje praktine aktivnosti, aktivnosti izraavanja i intelektualnih aktivnosti.
3. Metoda crtanja
Nain rada nastavnika i uenika pri emu se pojedini dijelovi nastavnih sadraja izraavaju crteom. Sadraj crtanja u nastavi: 1. crtanje grafikih znakova (voltmetar, topografski i kartografski znakovi) jednoznani su. 2. crtanje grafikih simbola apstraktni, mnogoznani (grb, ma..) 3. geometrijski crte 4. grafiko prikazivanje kvanitativnih odnosa 5. shematsko crtanje predmeta 6. shematsko prikazivanje procesa 7. crtanje na temelju promatranja i predodbe prirodnih predmeta 8. konkretizacija apstrakcije 9. ilustriranje fabule
4. Metoda pisanja
Nastavnik pie na kolskoj ploi moe biti saeto i opirno. Pie i u fazi pripremanja za nastavu. Ovu metodu koriste uenici gotovo na svakom nastavnom satu. S obzirom na stupanj samostalnosti moemo razlikovati: 1. vezane ili reproduktivne pismene radove prepisivanje 2. poluvezani ili poluslobodni pismeni radovi kad je ueniku unaprijed dan odreeni sadraj u nekom izvoru znanja, ali im je dana sloboda u pismenom izraavanju o tim sadrajima: diktati, dopunjavanje i proirivanje teksta, pismeni odgovori na pitanja, biljeke za vrijeme predavanja, konceptiranje (doslovno, doslovno konceptiranje s komentarom, konceptiranje parafraziranjem ili slobodno konceptiranje, saeto, marginalije). 3. samostalni pismeni radovi uenici slobodno odabiru sadraj i o tom se sadraju takoer slobodno pismeno izraavaju. Skice, molbe, izvjetaji, reportae, referati, knjievni radovi, znanstveni radovi.
10
2. pisan je na temelju propisanog nastavnog plana i programa 3. posebno je didaktiki oblikovan to ostale knjige nisu 4. uenici ga svakodnevno upotrebljavaju
6. Metoda razgovora
Nain rada u nastavi u obliku dijaloga izmeu uenika i nastavnika, pa i izmeu uenika. Zove se jo dijaloka metoda. Struktura razgovora: pitanje odgovor. Oblici metode razgovora: 1. Katehetiki oblik razgovora nastao u srednjovjekovnim kolama kao nain uenja crkvenih dogmi iz katekizma. Primjenjuje se kod reproduktivnog ponavljanja i provjeravanja egzaktnih podataka kao to su brojani podaci (godine u povijesti) kod reprodukcije generalizacija (definicija, pravila, zakona). 2. Sokratova metoda razgovora razvio poseban oblik razgovora sa svojim uenicima tzv. primaljsku metodu ili majeutiku. Sokrat je tumaio da e uz pomo primaljske metode razgovora to znai odreenim sistemom pitanja i odgovora pomoi sugovorniku da istina iz dubine izroni na povrinu njegove svijesti. Pitanja su alternativna. 3. Heuristiki oblik razgovora (gr. Heurisko=nalazim). Nastavnik primjenom heuristikih pitanja ukljuuje uenike u proces otkrivanja novih spoznaja. Primjenjuju se heuristika (razvojna, dijalektika ili lanana) pitanja. Heuristiki oblik razgovora tipian je nain za induktivni put u nastavi. 4. Slobodan oblik razgovora slian je razgovoru u obinom ivotu. Vezan je za odreenu temu, ali tok razgovora nije unaprijed odreen. 5. Diskusija (polemika, debata, rasprava). Najvii je i najekstenzivniji oblik razgovora u kojem se suprostavljaju miljenja, pobijaju argumenti sugovornika i iznose novi argumentiUvjet za primjenu je izvrsno poznavanje teme.
11
X. IZVOENJE TOKA NASTAVNOG PROCESA 1. Pripremanje ili uvoenje uenika u nastavni rad
Opi je zadatak pripreme: obaviti sve potrebne predradnje materijalno-tehnikog, spoznajnog, psiholokog, organizacijskog i metodikog karaktera koje e pridonijeti uspjenom izvoenju predvienog glavnog dijela nastavnog rada. Sadraj i nain pripreme ovisi o: 1. etapi koja slijedi nakon pripremanja 2. vremenu koje stoji na raspolaganju za cijeli nastavni rad Bitno je da pripremanje bude vremenski to krae, ali zato to efikasnije i efektnije.
2. dimenzioniranje znanja
Odrediti ekstenzitet, intenzitet i redoslijed znanja koje uenici na ovoj etapi trebaju usvojiti: 1. ekstenzitet ili irina znanja precizirati kvantitetu injenica i generalizacija. Vano je da za svaku generalizaciju nastavnik odabere toliko injenica da omogui svakom ueniku normalno napredovanje do generalizacije. 2. intenzitet ili dubina znanja taj aspekt znanja postie se stupnjem analize, odnosno dubinom ralanjivanja nastavnih sadraja. Osnovna pretpostavka za ostvarivanje 12
potrebnog intenziteta u obradi novih nastavnih sadraja je poznavanje naunog intenziteta, a to znai struna kvalifikacija nastavnika. Izmeu ekstenziteta i intenziteta znanja postoji proporcionalan odnos. 3. redoslijed, sistem ili struktura znanja potrebno je da uenici usvoje sistem ili struktura znanja to se postie logikim sreivanjem injenica i generalizacija.
3. Vjebanje
Ovom etapom ostvaruje se funkcionalni zadatak nastave razvijanje radnih sposobnosti. Da bi ovjek stekao radnu sposobnost za odreeni rad mora prethodno uvjebavati taj rad. Danas se nastoji preciznije izraziti struktura radnje algoritmom. Algoritam je sveukupnost apsolutno potrebnih operacija, odnosno aktivnosti, koje treba izvriti tono odreenim redom da bi se rijeio zadatak, odnosno izvela radnja. Opi didaktiki tok vjebanja: 1. predradnje za vjebanje ili instruktaa priprema radnog mjesta i potrebnog pribora, te vanost pouavanja u izvoenju radnje, tzv. instruktaa. Ona se sastoji u tome da najprije nastavnik uenicima demonstrira radnju vie puta, da bi uenici upoznali model radnje. Pri instruktai uenici upoznaju radnju u svim njezinim dijelovima i u cjelini. 2. proces vjebanja kad su upoznali radnju uenici prelaze na samostalno vjebanje. Faze vjebanja: 1. poetna faza slab uspon krivulje poetno ili uvodno vjebanje - najtee 2. sredinja faza velik uspon krivulje osnovno ili temeljno vjebanje kontinuirano ponavljanje. Rezultat temeljnog vjebanja je stjecanje vjetine u izvoenju praktine radnje. Vjetina je steena sposobnost pravilnog i brzog izvoenja radnje. 3. zavrna faza postupno smanjenje uspona sve do zastoja ili tzv. platoa zavrno ili dopunsko vjebanje formiranje navika. Navike su automatizirano izvoenje radnji, vii stupanj vjetine. 4. korektivno vjebanje organizira se samo za one uenike za koje se naknadno ustanovi da su za vrijeme vjebanja formirali pogrenu vjetinu i naviku.
13
Neki didaktiari smatraju da bi se na ovu etapu trebalo utroiti 50% ukupnog vremena u nastavi.
4. Ponavljanje
Zadatak je nastave da steena znanja postanu trajno vlasnitvo uenika, odnosno da se sprijei proces zaboravljanja. Razlika izmeu vjebanja i ponavljanja. Kod vjebanja panja je usmjerena na tehniku izvoenja radnje, kod ponavljanja na memoriranje injenica i generalizacija. Vrste ponavljanja: 1. reproduktivno ponavljanje 2. produktivno ponavljanje ponavljanje uz primjenu misaonih aktivnosti kao to su: usporeivanje, sintetiziranje, sistematiziranje, mijenjanje ili preinaavanje, rjeavanje hipoteze, konkretiziranje
5. Provjeravanje i ocjenjivanje
Utvruje se kako su ostvareni zadaci nastave materijalni, funkcionalni i odgojni.
2. samoprovjeravanje i samoocjenjivanje uenika - da kontrolira efikasnog svog naina rada 3. nastavnikovo provjeravanje i ocjenjivanje uenika najdominantniji oblik provjeravanja i
ocjenjivanja. Postoji vie naina provjeravanja uenika: 1. usmeno provjeravanje
14
1. Heuristika nastava
Pristae heuristike nastave naglaavaju da obrazovnu vanost imaju samo oni nastavni sadraji koje uenici potpuno razumiju, naprotiv , ono to ne razumijupotpuni je obrazovni promaaj. Kao bitna odrednica heuristike nastave istie se da nastavnici svojim nainom pouavanja misaono vode uenike do shvaanja obraivanih sadraja. Zato se spominju jo i ovi nazivi: razvojna nastava, genetika nastava i induktivna nastava. Karakteristike heuristike nastave: 1. dominantno mjesto u izvoenju heuristike nastave ima pouavanje nastavnika. Uenike u toku nastavnog procesa od poetka do kraja, sigurnim putem vodi nastavnik. 2. shvatiti sadraj znai da uenici steknu toan i jasan misaoni uvid u strukturu sadraja, tj. da im budu jasne funkcionalne veze i odnosi npr. izmeu uzroka i posljedica, dijela i cjeline 3. znanje zasnovano na shvaanju dobiva kvalitetu operativnosti, aplikativnosti, funkcionalnosti, primjenljivosti Nedostaci: teko je sve uenike misaono voditi i dovesti do shvaanja, neposredno komuniciranje ogranieno je na manji broj uenika, dominacija pouavanja nastavnika i voenje uenika ne pridonosi u velikoj mjeri osamostaljivanju uenika. Usprkos nedostataka ima opravdanje u suvremenoj koli, osobito kada je rije o tekim i sloenim nastavnim sadrajima koje uenici mogu shvatiti jedino uz pomo sigurnog voenja nastavnika.
2. Programirana nastava
Usvajanje znanja u malim koracima. Korak obuhvaa lanak i spoznajnu distancu izmeu dva uzastopna lanka. Primjeni prethodi izrada programiranog materijala od tima strunjaka. vrste programa: linearni i razgranati. Programirani materijal sastoji se od lanaka osnovnih dijelova programiranog materijala. Bitni dijelovi lanka: 1. saopavanje informacija 2. usvajanje informacija 3. formuliranje i rjeavanje zadataka 4. povratna informacija
15
Prednosti: uenici se putem malih koraka sigurno vode do cilja, uspjeh je osiguran u velikom postotku, povratnom informacijom uenici su motivirani za rad, rad uenika je individualiziran. Nedostaci: radi se o nastavnom sistemu sa strogim voenjem uenika koji onemoguava stvaralaki rad uenika. Nedostaju interpersonalni odnosi izmeu nastavnika i uenika i uenika meusobno.
3. Egzemplarna nastava
Didaktiki sistem koji ukljuuje pouavanje nastavnika i samostalan rad uenika, stvaralaki rad uenika i nastavnika. Karakteristike egzemplarne nastave:
4. Problemska nastava
Didaktiki sistem uz pomo kojeg se uenici u toku kolovanja osposobljavaju za rjeavanje brojnih ivotnih problema. Bitne karakteristike: 1. problem izraava neku suprotnost izmeu subjekta i objekta na tetu subjekta (poznatog i nepoznatog). Subjekt nastoji prevladati tu suprotnost rjeavanjem problema.
16
2. ako uenici sami rjeavaju uoeni problem, uz stanovitu pomo nastavnika, tada je to problemska nastava. U tom su sistemu u prvom planu uenici kao subjekti rjeavanja problema, dok je pomo nastavnika u drugom planu. 3. pri rjeavanju problema razvija se stvaralako ili kreativno miljenje. Za izvoenje problemske nastave uenici moraju ovladati irokim spektrom suptilnih misaonih operacija, i to operacijama upoznavanja (radi dobrog upoznavanja problema - poznatog) i operacijama stvaranja (radi rjeavanja nepoznatog).
5. Mentorska nastava
Vrlo je slina problemskoj nastavi. Razlika je u tome to se pouavanje nastavnika jo vie smanjuje i svodi uglavnom na povremene konzultacije za vrijeme rada, dok se poveava samostalan rad uenika i to od izbora problema prouavanja pa do njegova rjeenja. Taj sistem zahtijeva visok stupanj samodiscipline i sposobnosti i savladanu tehniku intelektualnog rada.
17
18
3. vremensko trajanje 4. meusobno usklaivanje i integriranje (sukcesivno, simultano, naizmjenino) 3. mjesto nastavnog sata u sklopu radnog dana i nastavnog procesa uope
2. Organizacija kolskog radnog dana 3. Organizacija rada u kombiniranim odjeljenjima 4. Domai radovi uenika XIV. DIDAKTIKI PRINCIPI 1. Izvoenje didaktikih principa
Didaktiki principi su odreena pravila kojima se rukovodi nastavnik u nastavnom radu da bi uspjeno ostvario njegove zadatke. Izvode se na temelju spoznaje objektivne zakonitosti nastavnog procesa. Nastava je proces koji ima sve oznake dijalektikog procesa, a to znai: kretanje, kretanje po uzlaznoj liniji, kretanje na temelju suprotnosti njihovih polova, te jedinstvo bipolariteta. 2. Princip zornosti i apstraktnosti Princip zornosti osigurava usvajanje injenica, a princip apstraktnosti usvajanje generalizacija. Zornost znai cjelovito osjetno doivljavanje. Zornost i apstraktnost su ovdje dva pola jedinstvenog dijalektikog niza na ijim krajevima stoje injenice i generalizacije. Uenje e s psiholokog stajalita biti efikasnije ako je utemeljeno na zornim sredstvima. (Gnoseoloka trijada promatranje-miljenje-praksa).
19
20
4. nabava i izrada nastavnih sredstava i pomagala, izrada prijedloga za njihovu nabavu 5. upoznavanje programa kolskih radio i tv emisija . Pripremanje je povezano s izradom godinjeg plana rada, tzv. makroplana. On obuhvaa teme, njihov redoslijed, broj sati, izvori znanja, korelacija sa srodnim predmetima
3. Tehnika pripremanja
Koriste se razna pomagala: 1. radne mape (predmetne, tematske) 2. biljenice 3. pismene priprave za nastavni sat
upoznaje se sve ono to je ve otkriveno, a to je preduvjet za daljnje napredovanje. Da bi se uinio veliki skok naprijed, treba poi nekoliko koraka unatrag (B.Brecht).
22