INTERPRETACIJA BASNI I PRIA O IVOTINJAMA Seminarski rad

Predme Mentor:

Biha, april 2009. SADRAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................3 2. KADA I KAKO JE NASTALA BASNA..............................................................................4 3. BASNA (OBILJEJA I KARAKTERISTIKE).....................................................................5 4. PRIE O IVOTINJAMA (OBILJEJA I KARAKTERISTIKE).......................................7 4.1. Znaaj basni i pria o ivotinjama...................................................................................8 5. INTERPRETACIJA BASNE: VO I MI...............................................................................9 5.1. Tematsko idejni svijet basne: vo i mi..........................................................................9 5.2. Interpretacija....................................................................................................................9 6. INTERPRETACIJA PRIE: KUM PIJETAO I NJEGOVA DRUINA............................11 6.1. Interpretacija..................................................................................................................11 6.1.1. Idejna usmjerenost prie..........................................................................................12 7. ZAKLJUAK.......................................................................................................................13 PRILOZI...................................................................................................................................14 LITERATURA.........................................................................................................................14

1. UVOD Druenje s knjievnou je avantura koju nita drugo ne moe zamijeniti. itanje je putovanje neijom duom za koju, divnim udom, otkrivate da je vaa vlastita. Brojna istraivanja su dokazala da su prve godine godine uenja. Uenje u djetinstvu osposobljava dijete za samostalni ivot, to je oprema s kojom gradi svoj budui ivotni put. Oko 90% cjelokupnoga razvoja mozga se dogaa u prvih pet godina ivota. Kvaliteta djetetovog okruenja i raznolikost iskustava, pomau mu ostvariti puni potencijal. to e dijete prije spoznati da nisu zanimljivi samo vanjski podraaji, ve da postoji i ovjekov vlastiti unutarnji svijet, to e prije moi samostalno osvajati svijet i lake se uvati od njegovih negativnih strana. Osim abecede i tablice mnoenja potrebna nam je i sposobnost crpljenja ivotne snage, smisla za ljepotu, kreativnosti, uivanja u sitnicama i sl., a ipak sve to nikada ne dolazi samo od sebe, jer nabrojano moramo nauiti i iskusiti. U tom pogledu knjiga ima udesnu mo. U njoj se pred naim oima stvara ivot. Iz slova iskrcavaju lica kao da su od krvi i mesa. Ta lica nas navode da istinski suosjeamo s njihovim patnjama, da se do suza smijemo njihovim alama, da se radujemo i s njima sanjamo. Ona stvara na odnos prema ivotu, svijetu i sebi samima. itanjem dijete razvija svoj govor, nain izraavanja, matu, ui se razlikovati dobro od loeg, lijepo od runog, tuno od smijenog, stvarno od bajkovitog. Basne, kao jedan od najstarijih pripovjednih oblika i kao izrazito didaktika vrsta, pomau djeci ali i odraslima shvatiti odnose meu ljudima i svijet u kojem ive. Kroz druenje s razliitim ivotinjskim likovima upoznajemo razliite vrste karaktera, shvatamo da su ljudi razliiti i povezujemo njihove osobine s dobrim i poeljnim ili s loim i nepoeljnim, a iskustva likova pomau nam u suoavanju sa slinim problemima i u razumijevanju osjeaja drugih ljudi. Zbog svoje odgojne vrijednosti i kao svojevrsno odgojno sredstvo, basne imaju svoju nezamjenjivu ulogu u razvoju mlade linosti. Zato je vano ukazati na njihovu ulogu i znaaj. Za ovaj seminarski rad odabrala sam nekoliko zanimljivih narodnih basni i pria o ivotinjama kroz iju bih interpretaciju htjela prikazati neke ivotne istine i pouke. Ali prije toga je vano rei neto o porijeklu basne, odnosno, kako i kada je nastala i kako se dalje irila i mijenjala, kao i na neke njene ope osobine i vrijednosti.

2. KADA I KAKO JE NASTALA BASNA?

Tano vrijeme nastanka basne historija knjievnosti jo nije odredila. Kako porijeklo basne see u daleku prolost, jo nije tano utvreno je li joj pradomovina Grka, Egipat, Indija ili neka druga zemlja, ali je poznato da je najbogatije vrelo basni stara Indija, odakle su se irile na sve strane. Grci su ih uspjeno njegovali, preuzevi stare motive i dajui im svoj peat. Iz Grke, basna se iri u Rim i dalje u evropsku knievnost. Grka kultura i jezik izvrili su na tom podruju prvenstveno ulogu posrednika a ne izvornog stvaraoca. Nai su narodi preuzimali teme i od Grka, ali i iz starijih vrela od grkih, te ih preraivali prema svojim shvaanjima. Kako basne imaju mnogo internacionalnih motiva, teko je u njima odijeliti nae od tuega, a internacionalne su upravo zbog svoje forme izraavanja i zbog saetosti. Na se doprinos u grai basne najvie oituje u izboru ivotinja koje su vezane uz nae krajeve, tako se najee javljaju nespretni i lakoumni vuk koji simbolizira ljude koji ne mogu ili nee da radom i svojom vrijednou postignu bilo ta u ivotu, zatim lukava i prevrtljiva lisica kao olienje graana i onih ljudi koji su se lukavou morali sluiti da uspiju u ivotu. esti su i likovi bojaljivog zeca, naivne ovce, tvrdoglavog ali i simpatinog magarca i mnogi drugi.

Slika 1. Domae ivotinje

Sve se te ivotinje zbog svojih vlastitih svojstava povezuju uz pojedine slojeve feudalnog i graanskog drutva, ali naroito uz sline tipove ljudi razliitih zvanja i drutvenih pozicija. Iz svakog dodira sa bilo kojom ivotinjom osjea se konkretna stvarnost nekog drutva i doba a u tome im je glavna vrijednost. Cilj basne nije da slika ivotinje, nego pomou njih ljude u namjeri da ih poui ili ukori. U njoj su ivotinje date s mnogim antropomorfnim svojstvima, naroito darom govora. Nije bitno uoavanje ivotinjskih osobina, nego njihova primjena na ljudske odnose, pa je preneseni smisao basne znaajniji od konkretne slike 1. Sve narodne (usmene) pripovijetke, dakle i basne, nastale su i ouvale se na isti nain kao i narodne pjesme i ostale narodne umotvorine. Stvarali su ih daroviti ljudi i predavali ih svojoj okolini, pamtile su se i prenosile na mlaa pokoljenja, pritom one nisu neke mrtve, mehanike tvorevine koje idu od ovjeka do ovjeka i generacije do generacije, nego su iv organizam koji ivi po odreenim stvaralakim jezikim, t.j. knjievnim zakonima2. U basnama i priama o ivotinjama prenosi se iskustvo naroda, izraavaju tenje i stremljenja i otkrivaju osnovne karakteristike ljudi. Istovremeno simboliziraju moralno ponaanje, moralni odnos, uvodei nas u svijet prirode, u poznavanje ivotinja i u odnos ovjeka prema tom svijetu. Zato se rado sluaju i itaju jer se lako mogu primijeniti na neposredno ivotno iskustvo svakoga od nas.

1 2

R.Dafi, Knjievnost za djecu, Izd.Prosvjetni list, Sarajevo, 2006.(str.48) T.ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb, 1988.(str.238)

3. BASNA (OBILJEJA I KARAKTERISTIKE)

U periodu kada se kod djece javlja potreba stvaranja mosta izmeu svijeta bajki i svijeta injenica, te uspostavljanja ravnotee izmeu vanjskog i unutarnjeg svijeta, basna moe imati znaajnu ulogu u ostvarenju tog cilja, jer u sebi zadrava slikovitost, a oslobaa se bajkovitosti. Basna pripada pripovjednoj prozi. To je mala, saeta epska forma, to znai da u sebi nosi obiljeja epske strukture (dogaaj, likovi, fabula), ali se po svojim strukturnim obiljejima pribliava i drami. Smatra se da je basna i najstarija forma dramske umjetnosti, jer je nain izraavanja u basni izrazito dijaloki. U njoj se ostvaruje konflikt koji ne poprima jae dramatske razmjere i razvojne faze kao u dramskom djelu ali ini jezgro fabule. Dijalog kao primarna pripovijedna tehnika basne, temelji se upravo na konfliktu, odnosno sukobu meu likovima. Karakteristika basne je i to da ona na satirian nain prikazuje ljudsko ponaanje, djelujui na moral ljudi ismijava ljudske nedostatke i mane, kao i pojave u drutvu. Poto se slui sredstvima kominog izraavanja basna predstavlja ujedno i malu komediju. Ono po emu je basna kao knjievna vrsta ptepoznatljiva je njen slikovit nain govora, odnosno njen alegorijski smisao i znaenje. Dok je pria tijelo basne, pouka je njezin duh i dua a alegorija je odjea u koju se basna oblai3. Basna posrednim (prenesenim) nainom izraava svoje poruke, preko kojih utjee na etiko i socijalno oblikovanje djetetove linosti i na razvoj i spoznavanje moralnih ivotnih vrijednosti. Smisao alegorijskog izraavanja jeste taj, da se na indirektan nain kae neka ivotna istina i otkriju ljudske karakteristike i osobine.

Slika 2. Ilustrativni prikaz basne

Alegorija pokazuje openito i pojmovno u pojedinom. Svaki lik u basni utjelovljuje, personificira odreenu, tipinu ljudsku crtu. Zato se u basnama naivnost uvijek prikazuje u liku ovce, lukavost u liku lisice, okrutnost u liku vuka, itd. U basnama se alegorija moe shvatiti kao produena metafora odnosno, kada se metafora protee kroz sve dijelove basne. Svoju alegorijsku osnovu basna izgrauje na usvojenim predodbama o pojedinim svojstvima ivotinja (plaljivost zeca, vjernost psa, lukavost lisice, krvolonost vuka, glupost magarca i slino). Ustaljene osobine ivotinja u basni slue kao nain sporazumijevanja i saimanja. Kad je i najsaetija basna ima potpuno razvijenu i tipinu kompoziciju: ekspozicija (uvod) zaplet kulminacija rasplet, ali ima na kraju najee pouku. Pouka je bitni element basne. Svaka basna nosi u sebi neku pouku koja ima veliki odgojni potencijal. Poukom se eli ukazati (kroz likove ivotinja) na to kako su neke ljudske osobine dobre i poeljne, dok su druge kao to su: sebinost, lakomislenost, hvalisavost, lijenost, zavidljivost i slino, nepoeljne i loe. Pouka se iznosi u izravnoj formulaciji prije fabularnog toka ili se javlja kao
3

I..Rohrski, Basne, Izd.Pretisak, Karlovac, 1844. (str.104)

komentar dogaajima na kojima je fabula izgraena a nerijetko se javlja i na kraju basne, data u obliku poslovice. Jezik basne je jednostavan i razumljiv. Po formi moe biti pisana u prozi ili u stihovima. Basna je kratka pria, najee u jednoj epizodi a zasniva se na jednoj ideji. U njoj se daje jedan dogaaj ili situacija ali moe sadravati dva pa i tri dogaaja, iako rijee, koji zapravo potcrtavaju ideju i koji su kauzalno povezani. Kako se u basni vrlo slikovito u ivotinjama prikazuju prvenstveno ljudski karakteri, njihovi potezi i djela u ivotu, njihov moral i ivotni ideal, teite basne i nije na prikazu sloenih zbivanja, radnji i dogaaja, nego upravo na prikazu karaktera, zbog ega su preteno kratke i aforistine. U njima nema nita mitoloko, udesno (kao u bajkama), ve one djeluju realno, kao da bi i sami ljudi mjesto njih nastupali. Da bi se kroz dijalog i u toj kratkoj sugestivnoj formi moglo rei to vie, u basnama nema nikakvih opisa ili napomena o tome, kako neko izgleda ili ta radi, nego svaki lik izgovori one rijei i misli koje su njemu jedino svojstvene i na nain kako to on jedino moe. Graene na principu ogledala, jer nam je uvijek lake uoiti nedostatke, mane i pogrene postupke ako nam se pokazuju kod drugih a ne kod nas samih, svojim sugestivnim djelovanjem, princip basne je u izboru grae i u komponiranju likova u tome da ivotinje nastupaju kao ljudi i zato se one poistovjeuju s njima.

4. PRIE O IVOTINJAMA (OBILJEJA I KARAKTERISTIKE)

Za razliku od basni koje se temelje na jednoj epizodi i ideji a koje su po pravilu kompoziciono jednostavnije, prie o ivotinjama imaju vie epizoda i njihova kompozicija mora biti sloenija. Likovi ivotinja u priama o ivotinjama takoe lie po svojim postupcima na ljude, ali kod njih nisu naroito naglaene ljudske osobenosti. Uzbudljivi i smijeni doivljaji ivotinja vie imaju zabavni karakter nego to slue za pouku. Pria obuhvata vei broj likova i dogaaja, pa prema tome ima i razvijeniju fabulu od basne. Likovi pripadaju razliitim sredinama i nose razliita obiljeja (etika i idejna). Ton kod narodnih pria o ivotinjama je aljiv, ozbiljan ili satirino ironian. Poeci i zavreci su tipini i karakteristini, postupak in medias res. Kao ni kod basni, ni u priama se ne daje detaljan opis likova, prirode ili zbivanja. Daje se samo sutina zbivanja ili radnje. Likovi ivotinja u priama, svojim se postupcima zalau za plemenite stvari, ulau snagu i vjeru u borbu za pobjedu dobrog i pravednog. Ali i onda kada glavni likovi stradaju, njihova se rtva prikazuje tako, da se kod djece ne javlja sumnja o pravom putu i pravoj vrijednosti onih koji se bore za dobro i pravdu.

Slika 3. Ilustrativni prikaz prie o ivotinjama

I ovdje se susreu dvije oprene grupe likova: simpatini i nesimpatini likovi, domiljate i priglupe ivotinje, snalaljive i nespretne, dobre i zle itd., ali se ne postavljaju na samom poetku prie, nego se izgrauju kroz radnju kao opreni, suprotni tipovi upravo svojim postupcima i svojim moralom. Teme i motivi u priama o ivotinjama, kao i u basnama, imaju iroku internacionalnu rasprostranjenost. Ako se izuzme zamisao da se ivotinje ponaaju i govore kao ljudi, fantastinih predstava i udesnih situacija u priama o ivotinjama nema, nema ni zamiljenih bia, kao npr. adaja i slino.

Slika 4. U priama i basnama nema fantastinih i udesnih motiva kao u bajkama

Po tome su sline basnama ali i bitno razlikuju od bajki. Situacije u kojima se ivotinje nalaze zasnovane su na realnim ovjekovim zapaanjima koja su data u uoptenom vidu i u hiperbolisanim oblicima4. Iako su ivotinjski odnosi posmatrani iz ljudskih vidika, u osnovi prie o ivotinjama nisu zasnovane na alegoriji a ukoliko i ima alegorijskog smisla on je u ovim priama sekundarnog znaaja.

4.1. Znaaj basni i pria o ivotinjama Priati o ivotinjama da bi se reklo neto o ljudima nije nova pojava. U narodnim basnama ivotinje predstavljaju ljude sa njihovim dobrim ili loim osobinama, dok su ivotinje u narodnim priama vie tu da nas svojim simpatinim i hrabrim potezima i djelima nasmiju i zabave. U basnama i priama o ivotinjama itava je radnja zamiljena i izvedena pomou ivotinja kojima su date neke ljudske osobine kao to su hrabrost i smjelost, mudrost i dosjetljivost, potenje ali i nasilje, nepravda i kukaviluk i kroz koje govore stvarno ljudi.

Slika 5. ivotinje u basnama i priama utjelovljuju ljudske osobine

Ali se ipak radi o ivotinjama, jer je u svemu prihvaen princip ivotinjskog t.j. s jednog mogueg gledita ivotinja rjeavaju se problemi. Kod naih se pria o ivotinjama osjea distanca, udaljenost izmeu ovjeka i ivotinje, jer nisu do kraja i potpuno izjednaene s ljudima kao to je sluaj kod naprimjer indijskih pria gdje su ivotinje u svemu izjednaene s ljudima, primjereno njihovoj religiji i filozofiji.

V.Latkovi, Narodna knjievnost, Beograd, 1967. (str.77)

5. INTERPRETACIJA BASNE: VO I MI Teko svakome silnome i omraenome- to je pouka ove prie i govori o tome kako i najjai i najvei meu nama mogu zapasti u situaciju u kojoj sve to ne pije vode i kako valja biti dobar prema svakom stvoru ma kako malen ili velik on bio.Da bi se ironija situacije i njena moralna pouka naglasile protagonisti basne zastupaju potpuno razliite osobine kako vanjske tako i unutranje. Vo je ivotinja puna snage, masivnog i zastraujueg izgleda dok je mi malen i barem u odnosu na vola potpuno bespomoan. Moglo bi se pomisliti, i vo isprva tako i ini, da se njih dvojica nikad ne bi mogla nai u situaciji u kojoj mi moe zatrebati volu. Zato ga dotini i tjera sa sebe i ne dozvoljava mu neto to mu u sutini ni najmanje ne smeta. Iako je mi ljubazan i umiljat vo se ponaa arogantno i nadmono, prijetei mu ak i smru ako ga ovaj ne pusti na miru. Svoju oholost vo uskoro debelo plaa jer kad mu se konopac omota oko vrata i rogova i niko drugi osim mia ne uje i ne vidi njegov jad, on postaje manji od makova zrna i moli mia da mu pomogne. Iako je mi i sitan i slab njegove osobine dolaze u ovakvoj situaciji potpuno do izraaja. Svojim sitnim zubima on pregriza konopac i spaava volu ivot. Sva snaga i mo koju vo posjeduje su u odluujuem momentu bile potpuno beskorisne. udni su putevi ivotnji, narod je to oduvijek znao. Poenta je u tome da treba biti dobar i ljubazan prema drugima, mrnja, oholost i naduvenost ne vode niemu, jer ma koliko velik, pametan, snaan neko da bio nekad su upravo one oprene osobine one koje spaavaju ivot.

5.1. Tematsko idejni svijet basne: vo i mi U tematsko idejnom smislu, basna vo i mi govori o jednom malom miu i arogantnom i velikom volu, koji su dijelili mjesto boravka (pojatu) i koji su se igrom sudbine nali u neobinoj situaciji kada je snanom, velikom volu koji je sebe smatrao superiornim i vrijednijim biem od jednog obinog, sitnog mia, zatrebala pomo upravo jednog takvog, malog bia ije su sposobnosti i vjetine u tom kritinom momentu bile od presudnog znaaja za njegov ivot. U ovoj basni lik mia utjelovljuje neke od najljepih ljudskih karakteristika kao to su dobrota, spremnost da se drugom pomogne i svakako onu najbitniju a to je sposobnost da se nekom oprosti i uprkos njegovoj oholosti i bezobzirnosti pomogne.

5.2. Interpretacija U ovoj narodnoj basni, mogu se odmah primijetiti elementi i tipina obiljeja usmenog, narodnog kazivanja. Jezik je prost, svjetovan bez stilskog uljepavanja a odlikuje se jednostavnim nainom pisanja, upravo onako kako narod misli i govori. Jezik ujedno svojom jednostavnou olakava razumijevanje nekih nepoznatih rijei i pojmova preko kojih se i najvie osjeti narodni karakter basne. Vo i mi, kao dvije oprene slike, dva potpuno razliita karaktera, predstavljaju svojim ponaanjem vie razliitih ali suprotnih osobina ovjeka. Odmah u uvodu basne, prema pravilu in medias res, osjeti se ta razlika izmeu likova i odmah se da naslutiti karakter kojeg prezentira vo. Na prvi pogled stie se dojam ponosa i visokog dranja pojedinih ljudi ali i umiljenost i povrnost, to se jasno vidi kroz prvu dijaloku situaciju u tekstu: Zar ti nije irine po ovoj pojati, nego po mome hrbatu (kimi) da se igra, je li? Kroz ovu reenicu vidljiv je otresit stav vola prema miu a neprijateljski ton kojim je 9

izreena nagovjetava zaplet radnje i tihi konflikt koji nastaje upornou vola da miu dokae svoju vanost i veliinu, kroz pitanje: A ne zna ti ko sam ja? Time je pruena slika jedne arogantne, odvane osobe koju jedino krasi lano samopouzdanje i opasna samosvijest.

Slika 6. Mi personificira pozitivne ljudske osobine

U drugoj dijalokoj dionici teksta, mi odgovara na postavljeno pitanje, ime se saznaju karakter i osobine malog mia. Iako je puno manji i fiziki slabiji od vola, mi je svojim odgovorom odmah pokazao da njega krase potpuno drugaije osobine. Pokuavajui smiriti vola i spasiti situaciju, mi se obraa volu opisujui ga epitetima jak, velik, ime mu daje do znanja da je on itekeko svjestan njegove veliine i snage ali se istovremeno umiljava volu, nastojei tako pridobiti njegovu naklonost, govorei mu da je on pored toga i dobar i miran voko. Unato komplimentima i nastojanju malog mia da pridobije povjerenje vola, vo nije imao namjeru da uini tu uslugu malom miu, pa mu je uz to poeo jo i prijetiti, aludirajui na svoju fiziku nadmo: No bjes mene, e tako mi tvoje pogantine, a mojega junatva, ako samo repom mahnem, odletjee mrtav dovrh pojate. Sljedeu kompozicijsku jedinicu basne, ini situacija koja predstavlja ujedno i vrhunac radnje u kojoj se metaforiki prikazuje nepredvidivost ivota i sudbine koja budno eka pravi trenutak za osvetu. Kad je vo ostao sam u pojati svezan, zapleo se rogovima okolo konopa uz komentar: ... i doe mu konop okolo grla da ga zadui. Uz panian strah i borbu za ivot, vo se u jednoj sekundi vremena, transformirao iz ponosnog, snanog vola u bie koje oajno moli za pomo. Kako se kolo sree uvijek okree, doao je taj trenutak kada je volu jedini spas i nada bio mali mi kojeg je prije samo nekoliko dana nazvao nitavcem, iju pomo nikad nee trebati: Od hiljadu takvih nitavaca niti se bojim da mi mogu nauditi, ni uzdati da mi mogu pomoi... Kada je vo zatraio od mia da pregrize konop, mi je uz ironinu primjedbu dodao: Ja bih, ali ne smijem na tvoj vrat skoiti, apelirajui na volove nedavne rijei. U citatu koji je uslijedio, osjea se puni sjaj narodnog kazivanja i duha u kojem se vidi da je ovjek koji se nae u beznadenoj situaciji spreman na sve samo da izvue ivu glavu: Skai ne po vratu, nego i po oima, samo pomozi. Dobroudni mi je skoio i spasio vola od propasti, dokazavi time svoju pravu veliinu i vrijednost koja se nikad ne bi mogla mjeriti sa fizikom snagom to je jedino ime vo raspolae.

10

6. INTERPRETACIJA PRIE: KUM PIJETAO I NJEGOVA DRUINA

U svim naim narodnim priama o ivotinjama, primjetna je jedna karakteristika a to je da se krug tema i motiva u njima nije mijenjao jo od pradavnih vremena. Jedan dio ovih pria, naroito onih u kojima se govori o putovanju ivotinja, zadrao je u cjelini vrlo staru emu kompozicije, koja bi se mogla nazvati verinom5. Jedna ivotinja krene na put a njoj se, po nekom redu, stalno pridruuju nove. Susret sa svakom pojedinom ivotinjom obiljeen je jednolikim, kratkim dijalozima koji se doslovno ponavljaju pri svakom novom susretu. U prii Kum pijetao i njegova druina, taj se dijalog odvija izmeu pijetla i svake ivotinje koja mu se pridruuje, uvijek u istoj formi: Kud uri tako, kume pijetle? U svijet, u svijet odgovori pijetao sauvaj boe, zemljotres! Zgrade se rue, grede padaju! Odgovor svake pojedine ivotinje, unosi neto raznolikosti i ivosti u prianje, mada su i ta objanjenja esto stereotipna. Iako je kompoziciono sloenija od basne i ima vei broj dogaaja i likova, u prii o ivotinjama epizode nisu tako razraene kao u bajci ili npr. noveli. Iako su glavni nosioci radnje ivotinje, pijetao kao glavni lik, zatim patka, maka, pas, magarac, vo, pa i neke sitne ivotinje kao to su pele i slino, a iako su svi oni predstavljeni sa antropomorfnim svojstvima, odnosno priaju, razmiljaju, djeluju, pa i donose odluke poput ljudi, oni nisu sasvim i do kraja poistovjeeni s njima.

Slika 7. Kum pijetao i njegova druina

Naime, u prii o kumu pijetlu i njegovoj druini, pojavljuju se ak i obini ljudi u ulozi razbojnika, koje su ivotinje kao glavni protagonisti prie, vjeto nadmudrili i predstavili u loem svjetlu. Jezik ove prie je sasvim prost i jednostavan, proet raznim rijeima i izrazima koji se uju u obinom narodnom govoru i na nain koji otkriva neka narodna vjerovanja (da avo ili satana kanjava one koji ine nedjela), ali i sklonost obinog ovjeka da svim pojavama oko sebe, koje ne moe odmah razumjeti, pridaje nadnaravna svojstva. Radnja je prikazana realno, bez udesnih, fantastinih pojava ili bia. Sve domae ivotinje prikazane u prii, su u cjelini pozitivni, optimistini likovi koji zastupaju dobro i pravdu. Prie o ivotinjama nemaju taj zadatak da prenose moralne pouke ili da dublje zadiru u ljudsku podsvijest, kao to je sluaj kod narodnih basni, ali ipak one u sebi sadre skrivene poruke koje se otkrivaju kroz radnju i postupke likova.

6.1. Interpretacija Ova pria govori o avanturi nekoliko seoskih ivotinja koje radi lane uzbune naputaju svoj dom i svojim poduhvatom sasvim sluajno liavaju okolinu opasnih razbojnika. Lokalni pijetao paniar biva jedno jutro probuen od slamke koju je vjetar nanjeo. On poe da vie da je zemljotres i die veliku graju. Kako su ga ostale ivotinje zvale kumom i oigledno tovale,
5

V.Latkovi, Narodna knjievnost, Beograd, 1967. (str.78)

11

nekoliko njih se takoer prepade i poe za pijetlom iz sela put ume, jer se navodno svijet poeo ruiti. Kako su lutale dugo i besciljno ivotinje ogladnie i umorie se. Poto su se nale u umi pored jedne kuice u kojoj su se neki razbojnici upravo spremali da veeraju pijetao predloi da se posakrivaju i ponu da viu i urliu to glasnije i stranije mogu. ivotinje posluae i zarikae svaka na svoj nain iz sveg glasa. Na to se razbojnici prepadoe i otrae iz kue. Kako je trpeza ostala netaknuta ivotinje veerae i raspodijelie se po kui da se odmore. Jedan od razbojnika je u meuvremenu krenuo nazad do kue da izvidi stanje. Uavi u kuu htio je da zapali vatru ali ga u ognjitu doeka maka koja ga ogreba a potom pijetao iz dimnjaka zasu izmetom. Tako oslijepljen on otetura do lonca da se umije gdje ga patka posu vodom i natjera do stola gdje ga pas ugrize za nogu a potom magarac ritne volu na rogove. Sav izubijan i sluen razbojnik napusti kuu i otra nazad u umu. Usput srete svoje drugove koji su se takoer krenuli vraati. Poto su se poeli smijati njegovom izgledu on im ispria kako su ga u kui iznapadali i pretukli avoli i demonska stvorenja. Razbojnika druina se na to glavom bez obzira razbjea po umi i od tad nikad vie nisu vieni u tom kraju. Tako je pijetao zahvaljujui svojoj paniarskoj prirodi sebe i svoju druinu nenamjerno uinio..herojima.

6.1.1. Idejna usmjerenost prie Poruka koja proizlazi iz prie o kumu pijetlu i njegovoj druini je ta, da ovjek koji ini nedjela, koji svojim ponaanjem zastupa zlo i nepravdu, ne moe u ivotu dobro proi. Savjest koja se prikradala negdje u tamnom dijelu uma nesretnog razbojnika, stigla ga je neoekivano. Razbojnik je iznenadni napad ivotinja u mraku kue, protumaio kao kaznu za sva nedjela koje je u ivotu poinio, ne znajui da su njegovi napadai, ustvari bile seoske ivotinje koje su mirno spavale u kui. Poruka: Ne ini zlo jer kazna e stii, ne zna se kada i u kojem obliku!

12

7. ZAKLJUAK

Brojna znanstvena istraivanja su pokazala da je itanje djetetu od najranije dobi jednako vano za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama potrebi za hranom, zdravljem, odmorom, igrom, sigurnou i ljubavlju. Od trenutka kada dijete slua glas odraslog, ono postupno rijei povezuje s odreenim znaenjem. Djeci su potrebni pozitivni uzori, njihovi vlastiti junaci i heroji, na ijim e postupcima i karakteru graditi svoju sliku svijeta. Likovi ivotinja prikazani u basnama i priama o ivotinjama, imaju dvostruki efekat: prvo, ivotinjski svijet je blizak djeci, oni vole da sluaju i itaju o njima a kao drugo, pouke i poruke o ivotu i ljudima, lake dopiru do djece ako se prikazuju kroz likove ivotinja. Djeca na taj nain ue kako se postaviti prema ivotu i drugim ljudima, ue vanost prepoznavanja svojih ali i tuih osjeaja, pravilnog ponaanja, lake razumijevanje socijalnih odnosa i kao najvanije, ue razlikovati dobro od loeg i pravdu od nepravde. Pouke koje izraavaju ivotinje u basnama i priama o ivotinjama, uvijek su bez obzira na sadraj i likove koji su u njima zastupljeni, na strani dobrog i pravednog. Nikada nee zastupati ili braniti loe postupke svojih likova, niti e nastojati da prenesu pogrene vrijednosti i poruke na svoje itaoce. Kako je poznato da su djeca poput malih spuvi koje u sebe upijaju sve to uju i vide, vano je zato od samog poetka ulijevati u njih samo svijest o pozitivnom i ispravnom ali im i objasniti zamreni svijet odraslih u koji e kad tad ui i ostati.

13

LITERATURA

Dafi, R. (2006). Knjievnost za djecu. Sarajevo: Prosvjetni list. ubeli, T. (1988). Povijest i historija usmene narodne knjievnosti. Zagreb. Deli, M., Rodi, M., Rosandi, D., i Turjaanin, Z. (1974). Metodiki pristup knjievnoumjetnikom tekstu. Sarajevo: Veselin Maslea. Vukomanovi, N. (1990). Narodne pripovijetke. Sarajevo: Svjetlost. Zukovi, Lj. (1976). Narodna proza. Sarajevo: Veselin Maslea. ivi, I. (1844). Basne. Karlovac: Pretisak. Latkovi, V. (1967). Narodna knjievnost. Beograd. www.mudrac.ffzg.hr/itatomir/skripte/metodika.rtf. www.isvu.hr/javno/hr/vu9/nasprog/2006.shtml.

14