STUDIRANJE U EUROPI 2

Publikaciju izdaju: Akademski centar Banjaluka Studentski dani Mostar

Autori: Draen Kovaevi Miodrag Petrovi Lektor: Nataa Glii Izdavanje podrao: OESS BiH Banjaluka, studeni 2004

SADRAJ I OPI DIO PRIZNAVANJE I DODATAK DIPLOMI STUPNJEVI I ZVANJA OSIGURANJE KVALITETA, AKREDITACIJA I EVALUACIJA KREDITNI SUSTAV MOBILNOST II POSEBNI DIO Albanija Austrija Belgija (Flamanska zajednica) Belgija (Francuska zajednica) Bjelorusija Bugarska Velika Britanija Grka Danska Estonija Island Italija Letonija Litvanija Luksemburg Makedonija Malta Maarska Moldavija Norveka Njemaka Poljska Portugal Republika Irska Rumunija Rusija Slovaka Slovenija Srbija i Crna Gora Ukrajina Finska
3

7 9 33 67 95 119 147 149 150 152 153 154 156 157 159 161 163 164 165 167 169 171 172 173 175 176 177 179 181 182 184 185 187 188 190 192 193 194

Francuska Nizozemska Hrvatska eka vajcarska vedska panija III APPENDIX VISOKO OBRAZOVANJE U BiH Rezultati ankete "Koliko ste (ne)zadovoljni studiranjem?" Izvod iz dokumenta OESS "Reforma obrazovanja" EUA institucionalna evaluacija sveuilita u BiH EUROPSKI DOKUMENTI Lisbonska konvencija Bolonjska deklaracija Praki kominike Berlinski kominike POPIS EUROPSKIH NACIONALNIH UDRUGA STUDENATA IV LITERATURA

196 198 199 200 202 203 205 209 211 213 223 239 245 247 260 263 267 275 287

I OPI DIO

PRIZNAVANJE I DODATAK DIPLOMI

DEFINICIJA Priznavanje je postupak u kojem kompetentno tijelo vrednuje obrazovnu kvalifikaciju neke druge zemlje u kontekstu prihvatljivosti nositelja kvalifikacije na domae programe obrazovanja i/ili upoljavanja. VRSTE PRIZNAVANJA Postoje dvije osnovne vrste priznavanja: akademsko tj. ono koje stupa na snagu kada student eli prei na drugu visokoobrazovnu ustanovu, i struno (priznavanje za strune svrhe) tj. ono koje omoguuje diplomiranom studentu da svoje zvanje upotrijebi na tritu rada. Bolonjski proces u obzir uzima oba navedena tipa priznavanja. AKADEMSKO PRIZNAVANJE Akademsko priznavanja odnosi se na priznavanje programa, zvanja ili diploma jedne (domae ili strane) visokoobrazovne ustanove od strane druge. Obino se ovaj vid priznavanja vri u svrhu nastavka studija na novoj instituciji (kumulativno priznavanje). Ako priznavanje iskljuuje ponovno studiranje bilo kojeg elementa studijskog predmeta, govori se o tzv. naprednom priznavanju. Sljedei vid akademskog priznavanja je tzv. priznavanje putem supstitucije, koje podrazumijeva priznavanje studija izvedenih na bilo kojoj ustanovi, pri emu oni mogu da zamijene komparabilno razdoblje studija na matinoj ustanovi. Postoje tri osnovne razine akademskog priznavanja i odnosnih instrumenata koji se koriste: - priznavanje kvalifikacija, ukljuujui prethodno obrazovanje i profesionalno iskustvo, u cilju upisa na sveuilite. Instrumenti su Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje su potrebne za upis na sveuilite (Pariz, 1953) i Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija (Lisabon, 1997), kao i mnogobrojni bilateralni sporazumi izmeu pojedinih europskih zemalja, - priznavanje kratkoronih studijskih programa u vezi sa mobilnou studenata. Instrument koji se odnosi na ovaj vid priznavanja je ECTS (transferabilni krediti), - priznavanje punih zvanja. Odnosni instrument je Diploma Supplement. PROFESIONALNO (STRUNO) PRIZNAVANJE Profesionalno priznavanje odnosi se na priznavanje pojedinih profesija. Ovaj postupak je ve ozakonjen u zemljama EU. De facto i De iure priznavanje De facto priznavanje sprovodi se u oblasti profesija ije meusobno priznavanje jo nije regulirano, odnosno u sluaju kada nije uspostavljena nacionalna praksa za priznavanje date profesije. Ovo je ujedno i najproblematinije podruje priznavanja zasad. De iure priznavanje vlasniku zvanja koje je regulirano meu pojedinim zemljama donosi pravo na posao u svojoj struci u drugoj zemlji.
7

EKVIVALENCIJA I PRIZNAVANJE to se tie poreenja akademskih kvalifikacija izmeu pojedinih zemalja, postoji razlika izmeu ekvivalencije i akademskog priznavanja. Ekvivalencija se odnosi na detaljnu komparaciju svih predmeta koji ulaze u sastav studija, dok akademsko priznavanje predstavlja iri pristup evaluaciji koji se uglavnom odnosi na cjelokupno obrazovanje studenta. Obino se ovaj posljednji termin koristi u kontekstu zvanja ili diplome, ali moe da podrazumijeva i period studija koji je student zavrio (npr. kroz Erazmus program). Za razliku od ekvivalencije, akademsko priznavanje zasniva se na ulozi i opoj razini studija u kontekstu stvaranja osnove za upoljavanje ili nastavak studija. U sluaju akademskog priznavanja, zvanja i periodi studiranja mogu da se priznaju ak i ako sami programi nisu ekvivalentni. Konkretan primjer akademskog priznavanja je dodjela zvanja svrenom studentu u drugoj zemlji za studije koji su sprovedeni u vlastitoj zemlji ili prijem studenta na dalje studije u drugoj zemlji bez dodatnih ispita i posebnih uvjeta. ZAKONSKA REGULATIVA Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje su potrebne za upis na sveuilite (Pariz, 1953) predstavlja najvaniji dokument koji regulira ovu oblast i jo je na snazi. Njome se definiraju naela prijema studenata na strana sveuilita na bazi dokumentacije o prethodnom obrazovanju koje je sprovedeno u vlastitoj zemlji. Potpisnici ove konvencije su: Austrija, Belgija, BiH, Hrvatska, Kipar, eka, Danska, Francuska, Finska, Njemaka, Velika Britanija - Sjeverna Irska, Grka, Island, Republika Irska, Izrael, Italija, Lihtentajn, Luksemburg, Makedonija, Malta, Holandija, Novi Zeland, Norveka, Poljska, Portugal, Slovaka, Slovenija, panija, vedska, vajcarska i Turska. Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija (Lisabon, 1997) nastala je kao rezultat nastojanja UNESCO/CEPES i Vijea Europe da stvore jedan dokument koji bi zamijenio sve ostale koji se odnose na oblast akademskog priznavanja. Konvencija je zasnovana na naelima procedura pravilnog akademskog priznavanja uz prihvatanje postojeih razlika ukoliko one nisu sutinske. Samu sutinu Konvencije predstavlja transparentnost procedura koje se koriste prilikom akademskog priznavanja. Ovu konvenciju potpisale su mnoge zemlje koje su ujedno i potpisnice Kulturne konvencije Vijea Europe i UNESCO (Lisabon, 1997). U zemljama EU na snazi je Amsterdamski sporazum prema kojem je svaka zemlja lanica odgovorna za organizaciju i sadraj vlastitog obrazovanja. Drugo, nema nijedne odredbe kojom bi se nametnula obveza akademskog priznavanja (osim za pojedine specifine profesije). Ipak, Europsko povjerenstvo snano podrava meusobno priznavanje akademskih titula i kvalifikacija izmeu razliitih obrazovnih sustava, prvenstveno kroz pojedine programe, kakav je Erazmus. Pored toga, veliki doprinos napretku u ovoj sferi daje i NARIC (Mrea nacionalnih informativnih centara za priznavanje diploma). Nacionalni centri koji pripadaju mrei duni su zainteresiranim studentima dati sve informacije o procedurama priznavanja diploma u pojedinim zemljama.
8

Pitanjima priznavanja znaajno mjesto dodijeljeno je i u okviru Bolonjske deklaracije (1999) i Prakog kominikea (2001): Usvajanje sustava lako itljivih i uporedivih zvanja kroz implementaciju dodatka diplomi, kako bi se unaprijedilo zapoljavanje europskih graana i meunarodna kompetititivnost evropskog visokog obrazovanja (Bolonja 1999). Ministri su posebno ohrabrili univerzitete i druge institucije visokog obrazovanja da u potpunosti iskoriste postojee nacionalno zakonodavstvo i evropske alate, sa ciljem olakavanja akademskog i profesionalnog priznavanja zvanja kako bi graani mogli efikasno koristiti njihove kvalifikacije, kompetencije i vjetine u cijelom podruju europskog visokog obrazovanja. Ministri su zatraili od postojeih organizacija i mrea kao to su NARIC i ENIC da promoviraju, na institucionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, jednostavno, efikasno i fer priznanje, koje se reflektuje na istaknutoj raznolikosti kvalifikacija (Prag 2001). U cjelosti, Bolonjska deklaracija i Praki kominike jasno ukazuju na nune korake ka unapreenju priznavanja u Europi: - svijest o postojanju zakonskih sredstava, prvenstveno Lisabonske konvencije, i primjena pripadnih naela; - suradnja nacionalih tijela za priznavanje (ENIC/NARIC) sa pripadnim visokoobrazovnim ustanovama i njihova meusobna suradnja na europskoj razini; - sveobuhvatna upotreba kredita i dodatka diplomi. Preporuke Vijea Europe za pitanja priznavanja, Ministarski sastanak u Lisabonu, 11-12. travnja 2002. Preporuke visokoobrazovnim ustanovama: - da diskutiraju o izlaznim rezultatima i kompetencijama pojedinih kvalifikacija, kako bi se doprinijelo tome da se procedure priznavanja pomjere sa formalnih pitanja (kao to su duina studija i nazivi pojedinih studijskih programa) na procedure koje bi bile zasnovane na rezultatima studentovog uenja, - da nastave razvijati suradnju izmeu ustanova koja e dovesti do stvaranja zajednikih zvanja i drugih oblika automatskog priznavanja, kao i da poduzmu mjere izgradnje povjerenja koje bi dovele do irokog prihvatanja meusobnog priznavanja, - da ispitaju koje informacije o priznavanju one nude, da osiguraju da studenti i druge zainteresirane stranke budu korektno informirane, - da ispitaju kako su te informacije dostupne, da osiguraju to izvoenje na pristupaan, transparentan i efikasan nain, - da osiguraju adekvatnu unutarnju strukturu, da omogue sprovoenost procedure priznavanja na efikasan i transparentan nain, - da osposobe odgovarajue ljudske resurse koji bi bili sposobni prihvatiti izazove, a posebice osiguraju da svo osoblje (akademsko i administrativno) bude potpuno svjesno najboljih europskih praksi u ovoj oblasti, - da ukljue pitanja i procedure priznavanja u svoje interne procedure osiguranja kvaliteta, nastave razvijati ove oblasti za svoje dobro, kao i za dobro osoblja i studenta. Preporuke akademskim mreama, ukljuujui i studentske organizacije: - da osiguraju potpunu svijest svog lanstva o pitanjima i praksi priznavanja, kako bi bio postignut koherentan pristup ovim pitanjima diljem Europe,
9

- da nadgledaju pitanja priznavanja kako bi bili u stanju da, kad se za to ukae potreba, prue povratnu informaciju europskoj visokoobrazovnoj zajednici o oblastima najbolje prakse, - da rade na postizanju konsenzusa o izlaznim rezultatima i kompetencijama, kako bi se dalje unaprijedio europski pristup u ovim pitanjima. Preporuke mreama ENIC i NARIC: - da ispitaju naine na koje se moe oformiti europska virtuelna platforma za priznavanje koja bi nakupljena postojea znanja i iskustva uinila vidljivijim i pristupanijim a sve to u cilju unapreenja postojee dobre prakse i osiguravanja ire europske svjesnosti i vidljivosti cjelokupnog procesa, - da razviju suradnju i razmjenu sa nacionalnim i europskim tijelima za osiguranje kvaliteta, da osiguraju da pitanja priznavanja budu pokrivena procedurama osiguranja kvaliteta, - da ispitaju primjenljivost sustava voenja buduih studenata (npr. u vidu informatora o pitanjima priznavanja i spiskova sa osnovnim pitanjima koja oni treba da uzmu u obzir), da pomognu studentima u izboru pitanja koja treba da postave kad biraju ustanovu i kad se bave pitanjima priznavanja, - da pomognu relevantnim akademskim i drugim partnerima u uspostavljanju okvira za opis izlaznih rezultata studiranja, - da ispitaju mogunosti formiranja meunarodne radne skupine koja bi formirala europski pravilnik dobre prakse za pruanje informacija o priznavanju. Preporuke vladama: - da osiguraju potencijale nune za reformu institucionalnog rukovoenja u oblasti priznavanja, da ohrabre visokoobrazovne ustanove u razvoju efektivnih i efikasnih institucionalnih procedura u radu sa pitanjima priznavanja, - da osiguraju adekvatno zakonodavstvo, da dovedu visokoobrazovne ustanove i tijela za priznavanje u poziciju da primijene najbolje europske modele, - da osiguraju adekvatne ljudske i finansijske resurse u resornom ministarstvu, ENIC/NARIC i na institucionalnoj razini, koji bi bili u stanju prihvatiti nove izazove priznavanja, - da stvore jedinstveni nacionalni sustav za priznavanje koji bi djelovao posredstvom ENIC/NARIC, - da ukljue pitanja priznavanja u djelokrug adekvatnih tijela za osiguranje kvaliteta. Preporuke Vijeu Europe, po mogunosti kroz partnerstvo sa UNESCO, Europskim povjerenstvom i drugim meunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama: - da nadgleda implementaciju Lisabonske konvencije i primjenu pojedinih mjera u pojedinanim zemljama, ukljuujui tu i sve jazove koji postoje izmeu zakonodavstva i implementacije, kako bi se dobila povratna informacija za potrebe bolonjskog procesa, nacionalnih vlada, europske akademske zajednice, ukljuujui i studente i druge zainteresirane strane. Preporuke resornim ministrima: - da, kao odgovor na sumnje dijela visokoobrazovne zajednice, ukljuujui tu i neke studente, pojasne da nova struktura studija osigurava tri osnovne svrhe visokog
10

obrazovanja: pripremu za izlazak na trite rada, pripremu za ivot aktivnog graanina drutva i pripremu za nastavak osobnog usavravanja, - da podre daljnji rad na pitanjima izlaznih rezultata studiranja, na nacionalnoj i europskoj razini, - da podre jaanje europske svijesti o pitanjima priznavanja, kroz jaanje postojeih mrea i promociju otvorenijeg pristupa relevantnim informacijama, - da pozovu sve europske drave da ratifikuju Lisabonsku konvenciju, kao osnovni element kojim se olakava stvaranje zajednikog europskog visokoobrazovnog prostora. LISABONSKA KONVENCIJA O PRIZNAVANJU Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija je konvencija koju su zajedno pripremili Vijee Europe i UNESCO i koju su potpisali nacionalni predstavnici na skupu u Lisabonu (8-11. travnja 1997). Ova konvencija, koja se obino naziva lisabonskom, u meuvremenu je ratificirana u gotovo svim europskim zemljama. Integralni tekst i kontinuirane izmjene na popisu potpisnika mogu se pronai na http://conventions.coe.int (traiti ETS 165). Meu glavnim tokama ove konvencije nalaze se sljedee: - vlasnici kvalifikacija izdatih u jednoj zemlji imaju jednaku mogunost pristupa vrednovanju svojih kvalifikacija u drugoj zemlji, - nee biti diskriminacije u pogledu spola, rase, boje koe, jezika, religije, politikih stavova, nacionalnog, etnikog ili drutvenog porijekla nositelja pojedinih kvalifikacija koji trae priznavanje, - na tijelu koje vri vrednovanje kvalifikacija lei odgovornost dokazivanja da neki aplikant ne ispunjava relevantne zahtjeve za priznavanje kvalifikacije, - svaka zemlja priznaje kvalifikacije - bilo da se radi o pristupu visokom obrazovanju, razdoblju studiranja ili visokoobrazovnim kvalifikacijama - na slian nain kao to je to sa korespondirajuim kvalifikacijama u vlastitom visokoobrazovnom sustavu, ukoliko ne moe dokazati da postoji znaajna razlika izmeu vlastitih kvalifikacija i kvalifikacije za koju se trai priznavanje, - priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija koje su izdate u drugoj zemlji treba da vodi ka jednom ili obome od sljedeeg: a) pristup daljnjim studijima u okviru visokog obrazovanja, ukljuujui tu i eventualne odgovarajue ispite i pripreme za doktorate pod istim uvjetima koji vrijede i za studente iz zemlje u kojoj se priznavanje trai; b) upotreba akademskih zvanja, predmet zakona i pravila zemlje u kojoj se priznavanje trai. Pored toga, priznavanje olakava i pristup na trite rada. - sve zemlje e pokrenuti procedure procjene da li izbjegle i raseljene osobe ispunjavaju relevantne uvjete za pristup na visoko obrazovanje ili za zapoljavanje, ak i u sluajevima gdje se njihove kvalifikacije ne mogu dokazati dokumentirano. - sve zemlje e pruiti informacije o svojim ustanovama i njihovim studijskim programima. - sve zemlje e osnovati nacionalne informativne centre, iji e jedan od najvanijih zadataka biti da ponudi savjetodavne usluge iz oblasti priznavanja stranih kvalifikacija studentima, diplomiranim studentima, poslodavcima, visokoobrazovnim ustanovama i drugim zainteresiranim strankama.
11

- sve zemlje trebaju stimulirati svoje visokoobrazovne ustanove da izdaju dodatak diplomi svojim studentima, kako bi olakali proces priznavanja. Dodatak diplomi predstavlja instrumet koji su zajedno formulirali Europsko povjerenstvo, Vijeet Europe i UNESCO i koji ima za cilj da opie kvalifikaciju na jednostavan i razumljiv nain i da ju povee sa visokoobrazovnim sistemom u okviru kojeg je ona izdata. Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija predstavlja najvaniji zakonodavni dokument za priznavanje u Europi danas i sadri principe tzv. dobre prakse koji se odnose na priznavanje kvalifikacija koja daju pristup visokom obrazovanju, priznavanje perioda studiranja i priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija. Lisabonska konvencija naglaava znaaj postojanja transparentnih kriterijuma i procedura, kao i individualnih prava na jednak i fer tretman. Ova konvencija stupila je na snagu poevi od 1. veljae 1999. godine. Ona ujedno predstavlja i jedan od kljunih standarda za bolonjski proces i uspostavljanje europskog visokoobrazovnog procesa do 2010. godine. Ona ima dvostruku funkciju: u pravnom smislu, ona predstavlja meudravni sporazum koji ima status zakonskog standarda za priznavanje kvalifikacija koje pripadaju visokoobrazovnim sustavima zemalja potpisnica konvencije kao i kvalifikacija obuhvaenih dodatnim dokumentima. U irem smislu, konvencija slui kao vodi dobre prakse i, kao takva, moe biti primijenjena za sve kvalifikacije, bez obzira na njihovo podrijetlo. U tom smislu Lisabonska konvencija predstavlja standard koji daleko prevazilazi svoje legalne okvire. U jednom lanu konvencije predvia se da komitet za njenu implementaciju moe da usvoji i dodatne dokumente. Dosad su usvojena tri takva dokumenta: - Preporuke za meunarodne kvalifikacije (1999); - Preporuke za kriterijume i procedure za evaluaciju stranih kvalifikacija (2001); - Zbornik dobre prakse u okviru transnacionalnog obrazovanja (2001). Dva od ta tri dokumenta, kao to se moe vidjeti iz njihovih naziva, odnose se na kvalifikacije koje nisu dio nacionalnih obrazovnih sustava, iji je znaaj uveliko narastao od kada je konvencija potpisana pa do danas. Upravo to je, sa naglaskom na osiguranje kvaliteta, najmarkantniji napredak koji je od 1997. godine ostvaren u oblasti akademskog i profesionalnog priznavanja. U okviru istraivanja Vijea Europe koje je meu vladinim predstavnicima izvreno 2002. godine u okviru pripreme za seminar pod nazivom Pitanja priznavanja u bolonjskom procesu, 33 od 58 predstavnika potvrdilo je da su u njihovim zemljama izvrena prilagoavanja u zakonodavstvu koje se tie priznavanja, a kao posljedica Lisabonske konvencije. to se tie svijesti o onome to je u njihovim zemljama na visokoobrazovnim ustanovama proizvela Lisabonska konvencija, samo devet resornih ministarstava i jedna rektorska konferencija smatraju da su rezultati vrlo visoki. ak 16 ministarstava i 19 rektorskih konferencija izrazilo je oekivanja razumne svijesti, a 10 ministarstava i 10 rektorskih konferencija smatra da njihove visokoobrazovne ustanove nisu dovoljno svjesne postojanja Lisabonske konvencije i onoga to ona sa sobom donosi. Jo su skeptinija rukovodstva visokoobrazovnih ustanova: samo 3% smatra da je njihovo akademsko osoblje veoma dobro svjesno Lisabonske konvencije, a 28% ukazuje na razumnu razinu svijesti, dok ak 42,5% izvjeuje o niskoj razini svijesti. Dodatnih
12

17% potvruje kompletnu nesvjesnost svog kadra o pitanjima obraenim u samoj konvenciji. U svakom sluaju, najzabrinjavajui podatak bio je da 7% ustanova izjavljuje da uope nema podataka o Lisabonskoj konvenciji. to se tie samih studenata, samo dvije od ispitanih 37 studentskih organizacija obuhvaenih ovim istraivanjem ukazuju na visoku razinu svijesti ustanova na kojima studiraju. Oko 30% smatra tu razinu osrednjim, a vie od polovice misli da njihove ustanove nisu dovoljno svjesne ili su potpuno nesvjesne Lisabonske konvencije. Podaci ukazuju da je nastavno osoblje na litvanskim ustanovama dosad najinformiranije (22% osoblja smatra se takvim). Zemlje koje slijede su po ovoj karakteristici poprilino udaljene na ljestvici: Holandija (8%) i Norveka (7%). Visok procenat razumne razine svjesnosti susree se u Estoniji (83%), Rumuniji (67%), Slovakoj (56%), ekoj (51%) i vajcarskoj (50%). Najvii procenti potpune nesvjesnosti prisutni su u Holandiji (58%) i Velikoj Britaniji (45%). U odnosu na stepen prethodnog obrazovanja, a i prema Lisabonskoj konvenciji (1997) koja predstavlja osnovni administrativni okvir u ovoj oblasti, razlikuje se: 1. Priznavanje kvalifikacija koje omoguuju pristup visokom obrazovanju; 2. Priznavanje razdoblja studiranja; 3. Priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija (zvanja). 1. Priznavanje kvalifikacija koje omoguuju pristup visokom obrazovanju Osnovno naelo Lisabonske konvencije je da kvalifikacija koja daje pristup visokom obrazovanju u jednoj zemlji potpisnici daje isto pravo kandidatu u drugoj zemlji potpisnici. Pri tome se sugerira vrednovanje kandidatove kvalifikacije kako bi se utvrdilo da li ona zadovoljava ope kriterije za pristup visokom obrazovanju. Pristup je, dakle, prvi korak prema upisu. U nekim sluajevima pristup automatski znai i upis, ali u veini sluajeva upis je drugi korak prema studiranju, pa svi kandidati kojima je odobren pristup nee biti upisani. Zemlja potpisnica moe odbiti priznavanje ako se pokae da postoje znaajne razlike izmeu opih zahtjeva za pristup i zahtjeva zemlje pristupnice u kojoj je kvalifikacija steena. Te razlike mogu biti u vezi sa sadrajem osnovnog i srednjeg obrazovanja. Primjeri bi bili: - znaajne razlike izmeu opeg obrazovanja i specijalizovanog tehnikog obrazovanja; - razlika u duini kolovanja koja znaajno utie na sadraj nastavnih programa; - postojanje, nepostojanje ili obim odreenih predmeta, kao to su uvjetnii kolegijumi ili neakademski predmeti; - znaajna razlika u fokusu kao to bi bila razlika u programu koji je dizajniran za pristup visokom obrazovanju ili programa koji je dizajniran kao priprema za posao. Navedeni primjeri ukazuju na podruja u kojima moe doi do znaajne razlike. Treba naglasiti da ne treba smatrati znaajnom svaku razliku u tim podrujima. Kao ope pravilo u vrednovanju uvedeno je da, ako postoje znaajne razlike izmeu dvije kvalifikacije, na zemlje potpisnice apeluje se da vrednuju kvalifikacije bez automatskog uporeivanja duine kolovanja koje prethodi kvalifikaciji. Dunost je strana potpisnica ili ustanove koja eli odbiti priznavanje da dokau da su razlike znaajne. Primjeri postojanja posebnih uvjeta za pristup studijima na odreenoj visokoobrazovnoj ustanovi su:
13

- taj studij je otvoren samo za nositelje diplome iz prirodnih znanosti ili, u drugom sluaju, za klasiare iz vieg srednjeg obrazovanja; - znanje iz odreenog predmeta, kao to su klasini ili moderni jezici, fizika, kemija, matematika, filozofija; - razdoblja strune prakse, - svako dodatno svjedoanstvo koje se potrauje uz kolsku diplomu. Posebne zahtjeve treba traiti samo ako su apsolutno neophodni s obrazovnog stanovita. Ni u kojem sluaju oni ne mogu biti izgovor za neproputanje studenata sa kvalifikacijama iz druge zemlje potpisnice. Kao ope pravilo, od kandidata s kvalifikacijama steenim u drugim zemljama potpisnicama moe se traiti da ispune iste dodatne uvjete kao i kandidati iz te zemlje potpisnice. Zemlje potpisnice i njihove visokokolske ustanove bi trebalo da budu iroke ruke pri odluivanju zadovoljavaju li studenti kvalifikacijama izdatim u drugoj zemlji potpisnici takve uvjete. Pored toga, dodatni uvjet za pristup visokom obrazovanju mogu biti, i esto jesu, prijemni ispiti organizirani i standardizirani na nacionalnoj dravnoj razini. Ako je dodatni prijemni ispit zahtjev za uopeni pristup u visokom obrazovanju u jednoj zemlji, druge zemlje potpisnice mogu traiti da njihovi kandidati ispune taj uvjet prije nego im odobre pristup. Isto tako, strane mogu kandidatima ponuditi opciju da te dodatne zahtjeve ispune u zemlji u kojoj su podnijeli zahtjev za pristup, tako da ponude poseban ispit slian onome u zemlji u kojoj su stekli kvalifikaciju ili nuenjem dodatnih pripremnih kurseva. Selektivni prijem postaje sve vie pravilo u velikom dijelu europske regije. Prijem na visokokolske ustanove ili na odreene programe na visokokolskim ustanovama, moe biti ogranien zbog finansija, zbog kapaciteta, da bi bio ogranien broj ljudi koji se bavi odreenom profesijom ili zbog drugih razloga koji ne ugroavaju osobna prava na pristup visokokolskim ustanovama. Sustav kojim se sprovodi selektivno primanje na visokokolske ustanove razliit je u razliitim zemljama. Taj sustav moe biti na nacionalnoj razini, podnacionalnoj ili na razini pojedinane ustanove. Razliiti sustavi, selektivnog prijema, kao to je npr. numerus clausus, danas su u primjeni. Srovoenje selektivnog prijema bi ipak trebalo da bude nediskriminirajue. Naroito ne smije iskljuivati nositelje kvalifikacija iz drugih zemalja potpisnica samo na osnovu podrijetlo njihove kvalifikacije. Treba ipak naznaiti da, u nekim ogranienim sluajevima, dravljanstvo i prebivalite mogu biti odluujui kriterijum za prijem u odreene vrste visokog obrazovanja, kao to su vojne akademije ili na visokokolske ustanove ija je iskljuiva svrha priprema studenata za funkcije koje su ograniene na dravljane te zemlje. U nekim zemljama to mogu biti studiji koje pripremaju studente za posao u dravnim slubama, ili odreenim granama dravnih slubi. U nekim zemljama pristup nekim vrlo skupim studijima, kao to je medicina, moe takoe biti ogranien na dravljane i/ili osobe koje imaju prebivalite u toj zemlji. Nadalje, svaka ustanova zadrava pravo odbiti prijem inae kvalificiranom kandidatu koji ne moe pokazati da u dovoljnoj mjeri vlada nastavnim jezikom ili jezicima u toj ustanovi. To ne mora nuno biti slubeni jezik drave u kojoj se ustanova nalazi. Primjer je podnositelj zahtjeva za prijem na studij koji je iskljuivo na engleskom jeziku u ustanovi koja je u dravi gdje je slubeni jezik neki drugi jezik. Drugi je primjer kandidat na Katalonskom sveuilitu, za koji, ovisno od studija, uvjet moe biti znanje katalonskog, a ne panskog jezika. U Lisabonskoj konvenciji postoji i odredba da, kad jedna zemlja potpisnica prihvata netradicionalne kvalifikacije kao osnovu za pristup visokokolskim ustanovama, ona
14

treba da uzme u obzir i kandidate koji su stekli netradicionalne kvalifikacije u drugim zemljama potpisnicama na slian nain kao i kandidati koji su stekli netradicionalne kvalifikacije u zemlji potpisnici u kojoj se trai priznavanje. Ovim se ni na koji nain ne obvezuju strane u kojima nema odredbi koje daju pristup visokom obrazovanju na osnovu netradicionalnih kvalifikacija. Termin netradicionalne kvalifikacije odnosi se na kvalifikacije razliite od srednjokolskih kvalifikacija koje se tradicionalno prihvataju kao osnova za pristup visokom obrazovanju (uz dodatne ope ili specifine prijemne ispite ili zahtjeve), kao to su odreena radna ili ivotna iskustva. Netradicionalne kvalifikacije mogu omoguiti opi pristup visokom obrazovanju ili pristup samo odreenim vrstama visokog obrazovanja. 2. Priznavanje razdoblja studiranja Razdoblja studiranja provedeni u inostranstvu priznaju se, sukladno s Lisabonskom konvencijom, ako nije mogue pokazati znatnu razliku izmeu razdoblja studiranja provedenih u inostranstvu i dijela visokokolskog programa koji ta razdoblja treba da zamijene. Dunost je zemlje potpisnice ili ustanove koja eli odbiti priznanje da pokae da su dotine razlike znatne. Uvaava se mogunost da je tijelu nadlenom za priznavanje tee pokazati postojanje znatnih razlika u sluaju priznavanja razdoblja studiranja, nego to je to sluaj sa priznavanjem pristupnih kvalifikacija ili visokokolskih kvalifikacija. U ovome sluaju postoji, stoga, potreba za dodatnim objanjenjima, koja bi mogla predloiti mrea ENIC, uzimajui u obzir dosadanja iskustva visokokolskih ustanova. Na primjer, iako bi pri definisanju znatnih razlika trebalo uzeti u obzir kvalitet i glavne razlike u sadraju programa, zemlje potpisnice treba da pokau fleksibilnost u svojim definicijama. Posebno se upozorava na injenicu da kruta definicija pojma znatne razlike u odnosu na sadraj studija moe lako osujetiti akademsku mobilnost. One zemlje potpisnice koje nemaju sustav za priznavanje kao zamjenu treba da prue sustav vrednovanja. Postoje i neki faktori koji mogu olakati priznavanje razdoblja studiranja u inozemstvu, posebice u okviru organiziranih programa mobilnosti. Prethodni sporazumi izmeu ustanove koja je izdala kvalifikaciju i one pri kojoj se trai priznavanje mogu znaajno olakati priznavanje. Takvi prethodni sporazumi e esto biti sporazumi izmeu dvije ili vie ustanova, sklopljeni ne samo zbog pojedinih studenata, ve i u okviru zajednikog programa koji se odnosi na vie studenata i pokriva razdoblja od nekoliko godina. Takvi sporazumi mogu biti bilateralni, sporazumi izmeu veeg broja visokokolskih ustanova ili sporazumi unutar organiziranih programa razmjene kao to su Socrates (Erasmus), TEMPUS, NORDPLUS ili CEEPUS, ili unutar okvira opeg sporazuma o priznavanju parcijalnih ispita, kao to su Pravila o vrijednosti nordijskih ispita srednje razine koja je usvojio Nordijski savjet ministara (Nordiska ministerrdets beslut om nordisk tentamensgiltighet). Oni takoer mogu ukljuivati upotrebu sustava prenosa bodova, kao to je ECTS (European Credit Transfer System). Vano je i da aplikant priloi dokumentiran dokaz uspjenog zavravanja razdoblja studiranja za koje se trai priznavanje, kao i da visokokolska ustanova izda prikladnu dokumentaciju svojim inozemnim studentima koji provode jedno razdoblje studiranja na toj ustanovi.

15

3. Priznavanje visokoobrazovnih kvalifikacija Uvaavajui injnicu da odluke o priznavanju mogu ovisiti i od drugih imbenika, pored znanja i vjetina potvrenih visokokolskom kvalifikacijom, Lisabonska konvencija ipak insistira da zemlje potpisnice trebaju priznati visokokolske kvalifikacije postignute u visokokolskom sustavu bilo koje druge zemlje potpisnice osim ako je mogue pokazati znatnu razliku izmeu kvalifikacija ije se priznavanje trai i podudarnih kvalifikacija u zemlji u kojoj se trai priznavanje. Naglaava se da razlika mora biti i znatna i relevantna kako je to definiralo tijelo nadleno za priznavanje. Priznavanje ne moe biti odbijeno iz razloga koji su nebitni za kvalifikaciju ili svrhu zbog koje se priznavanje trai. Odgovornost je zemlje potpisnice ili visokokolske ustanove koja eli odbiti priznavanje da pokae da je pomenuta razlika znatna. Potrebno je uiniti razliku izmeu znanja i vjetina potvrenih visokokolskom kvalifikacijom i ostalih zahtjeva za priznanje u svrhu zaposlenja na osnovu date kvalifikacije. Posebice u sluaju profesija propisanih posebnim pravilima, nadlena tijela stranaka mogu odrediti dodatne uvjete za priznavanje zavrnih visokokolskih kvalifikacija u svrhu zapoljavanja, kao to su zahtjevi u pogledu razdoblja strune prakse kao dodatnih ili naknadnih elemenata visokokolskih programa, ili zadovoljavajua jezika kompetitivnost u slubenom ili regionalnom jeziku (jezicima) zemlje u kojoj se trai priznavanje. Takvi dodatni uvjeti za priznavanje zavrnih visokokolskih kvalifikacija u svrhu zapoljavanja nisu pokriveni Lisabonskom konvencijom, nego su definirani u nacionalnim zakonima. Tijela nadlena za priznavanje zavrnih visokokolskih kvalifikacija su veinom visokokolske ustanove, ali to mogu biti i ostala tijela, najee osnovana posebice za ovu svrhu. Ovo je, na primjer, sluaj sa njemakim Staatsprfung (eng.: first examinations) za medicinu, stomatologiju, farmaciju, pravo i obrazovanje uitelja. Da bi se zatitio posebni javni interes u ovim profesijama, njemaka ministarstva propisala su glavna ispitna podruja za ove visokokolske programe u Njemakoj. Ipak, odgovornost za kvalitet nastave i istraivakog rada ostaje u potpunosti na sveuilitu, i dravni ispitni centri sastavljeni su uglavnom od nastavnog osoblja visokokolske ustanove koja prua pojedini studij, tako da sveuilita smatraju da su Staatsprfungen na istoj akademskoj razini kao i sveuiline diplome i jednako su prihvaene u svrhu prijema na doktorske studije. Zemlje potpisnice koje nemaju sustav za priznavanje treba kao zamjenu da ponude sustav vrednovanja. Priznavanje se moe uzeti u obzir u svrhu jednog ili oboje od: - prava traenja pristupa bilo kojem daljnjem visokokolskom studiju i/ili specifinim studijima ili ispitima u bilo kojoj stranci. Dozvola posebice ukljuuje pravo da se trai pristup obrazovanju za sticanje doktorata; - prava nositelja kvalifikacija izdatih u drugoj zemlji potpisnici da koriste svoja strana akademska zvanja. Nadlena tijela stranaka mogu odobriti pravo na upotrebu akademskog zvanja u tono onakvom obliku kako je on originalno izdat u stranci, ili u nekom drugom obliku. Umjesto toga, ona mogu odobriti i pravo na upotrebu podudarnog naslova zemlje u kojoj se trai priznavanje.

16

NARIC (NATIONAL ACADEMIC RECOGNITION INFORMATION CENTRES) NARIC predstavlja mreu nacionalnih centara za akademsko priznavanje (priznavanje diploma i odnosnih kvalifikacija) koja u svom radu pokriva zemlje EU i zemlje tzv. europskog gospodarskog regiona, kao i pridruene zemlje srednje i istone Europe i Kipar. Kratak istorijat Mrea je uspostavljena jo 1984. godine sa namjerom sveobuhvatnog reguliranja priznavanja zvanja i olakane integracije pojedinanih obrazovnih sustava. Sve zemlje koje su pristupile mrei ubrzo su formirale nacionalne centre koji svim zainteresiranim nude savjete i informacije koje se odnose na priznavanje ne samo diploma, ve i pojedinih razdoblja studiranja provedenih u inozemstvu. Korisnici Glavni korisnici usluga centara i cijele mree su visokoobrazovne ustanove, studenti i njihovi savjetnici, roditelji, nastavnici, kao i potencijalni poslodavci. Rad nacionalnih centara Ovi centri koje su formirala ministarstva obrazovanja u pojedinim zemljama u najveem broju sluajeva odgovorni su i za rad na implementaciji Konvencije o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija koju su donijeli UNESCO i Europsko povjerenstvo. U skladu s tim, NARIC je integriran sa ENIC mreom Vijea Europe i UNESCO iji misija i ciljevi su skoro isti. Pa ipak, s obzirom na to da su u najveem broju zemalja visokoobrazovne institucije autonomne u odluivanju o broju stranih studenata, rad centara ograniava se na pruanje savjeta i informacija u vezi sa inozemnim sustavima visokog obrazovanja. Pojedinani nacionalni centri prvenstveno omoguuju pristup informacijama o procedurama priznavanja u pojedinim dravama i o nadlenim tijelima za priznavanje tamo gdje to nisu ovakvi centri. U usluge ovakvih centara spada i pruanje informacija o inozemnim obrazovnim sustavima i priznavanju stranih diploma. ENIC i NARIC mree u praksi Glavni medij za sprovoenje Lisabonske konvencije na terenu i, openito, za unapreenje priznavanja u Europi je ENIC mrea. U cilju unapreenja priznavanja u Europi, ENIC mrea tijesno surauje sa NARIC mreom. I dok su ENIC (European Network of Information Centres) zajedniki osnovali Vijeat Europe i UNESCO, NARIC (National Academic Recognition Information Centres) osnovan je od strane Europskog povjerenstva. Sve zemlje koje su izvorne potpisnice Bolonjske deklaracije imaju ENIC/NARIC urede. Ove dvije mree posebice su bile aktivne u posljednjih nekoliko godina, poslije konferencije u Pragu, u doprinoenju realizaciji Lisabonske konvencije na poljima koja su povezana sa ciljevima bolonjskog procesa. U lipnju 2001. godine, ENIC mrea pripremila je dokument pod nazivom Preporuke za kriterijume i procedure vrednovanja stranih kvalifikacija, kao dodatak Lisabonskoj konvenciji (http://www.cepes.ro/hed/recogn/groups/recomm_assess.htm.). Istom prilikom pripremljen je jo jedan dokument - Zbornik dobre prakse u oblasti transnacionalnog obrazovanja (http://www.cepes.ro/hed/recogn/groups/transnat/code.htm). Oba dokumenta
17

naknadno je usvojio i Komitet za Lisabonsku konvenciju o priznavanju. tavie, pripremljen je i izvjetaj pod nazivom Pitanja priznavanja u bolonjskom procesu (http://www.cepes.ro/hed/recogn/network/Riga_enic/final_rec.htm), koji je predstavljao osnovni ishod konferencije u Lisabonu odrane u aprilu 2002. godine. Na ovoj konferenciiji postalo je uoljivo da se razumijevanje priznavanja mora podvrgnuti dubokim izmjenama ako se bolonjski ciljevi ele ostvariti: od formalnog priznavanja stranih zvanja ka njihovom osjetnijem i sofisticiranijem vrednovanju unutar obrazovanja ili sustava zapoljavanja ciljne zemlje. Na ovoj konferenciji istaknuta je vitalna uloga informiranosti u oblasti priznavanja i date preporuke razliitim akterima kako da unaprijede priznavanje (http://www.bologna-berlin2003.de, Bologna seminars). Koliko su visokoobrazovne ustanove svjesne postojanja ENIC i NARIC mree? im su Finalne preporuke Lisabonske konferencije (2002) izdate, problem nije bio u manjku informacija o pitanjima priznavanja, nego je to postalo njihovo mnotvo i kako ih struktuirati tako da budu od koristi. Jedan od najvanijih zadataka ENIC/NARIC je pruiti savjetodavne usluge visokoobrazovnim ustanovama o primjerima dobre prakse u oblasti priznavanja i da ih informira o postignutim pomacima na europskoj i meunarodnoj razini. I pored toga to postoji konstantna i bliska suradnja visokoobrazovnih ustanova sa ENIC/NARIC mreama, postavlja se pitanje koliko je kvalitetna ta suradnja u pojedinim zemljama. U istraivanju koje je sprovedeno upravo za potrebe Lisabonske konferencije (2002), sedam je zemalja istaklo jaanje uloge ENIC/NARIC mrea. ak 70% ministarstava i preko 50% rektorskih konferencija je u okviru Trends 2003 izvjea izrazilo da smatra da je ova suradnja bliska. Jedna etvrtina ministarstava i neto vei broj rektorskih konferencija na suradnju zasad gleda kao na ogranienu, a samo jedno resorno ministarstvo i dvije rektorske konferencije smatraju da suradnja i ne postoji. to se tie odgovora visokoobrazovnih ustanova, takoer sadranih u istraivanju povodom Trends 2003 izvjea, oni su pesimistiniji: samo njih 20% (27,5% sveuilita i 16% ostalih ustanova visokog obrazovanja) izvjeuje o tijesnoj suradnji sa pripadnim ENIC/NARIC centrima. Dvadeset etiri procenta smatraju suradnju sa ovim centrima ogranienom, a skoro jedna etvrtina ukazuje na nepostojanje bilo kakve suradnje. to je jo gore, njih 28% iskreno priznaje da ne zna ni ta je ENIC/NARIC. U zemljama jugoistone Europe 50% visokoobrazovnih ustanova nema suradnju sa ENIC centrima, 25% ne zna ta je ENIC, a oko 50% akademskog osoblja nije svjesno postojanja Lisabonske konvencije. Treba ipak napomenuti da ova relativno visoka razina neupoznatosti sa ENIC/NARIC mreom koji vlada meu visokoobrazovnim ustanovama makar djelimino moe da se objasni injenicom da su centri ove mree visokoobrazovnim ustanovama esto poznati pod drugim imenima (npr. NUFFIC u Holandiji, ZAB u Njemakoj, AIC u Letoniji, itd.). Meu studentima, njih etvrtina signalizira postojanje bliske suradnje na relaciji izmeu njihovih ustanova i ENIC/NARIC centara, a njih neto vie tu suradnju oznaava kao ogranienu. Samo oko 12% studenata misli da suradnja ne postoji, a nekih 14% pogreno misli da ENIC/NARIC centri ne postoje u njihovim zemljama, ali to opet moe biti posljedica razliitih nomenklatura.
18

Prema raspoloivim podacima, najbolja situacija u pogledu suradnje izmeu visokoobrazovnih institucija i ENIC/NARIC centara vlada u Estoniji (86%), vedskoj i Irskoj (53%) i Norvekoj (45%). Suradnja najee ne postoji u Italiji i paniji (40%), Poljskoj i Francuskoj (36%), Litvaniji, Rumuniji i Sloveniji (33%). Institucija ENIC/NARIC nepoznata je ak za 47% visokoobrazovnih ustanova u Danskoj i Francuskoj, za njih 42% u Njemakoj i vajcarskoj, za 38,5% u Maarskoj, a za 37% u Turskoj. AKTUALNI TRENDOVI Postojanje procedura priznavanja i svijest o njima Preko 70% studentskih organizacija u Europi izjavljuje da su njihovi lanovi iskusili probleme u svezi sa priznavanjem prilikom povratka sa studiranja provedenog na nekoj drugoj instituciji, a njih 17% smatra da se to deava esto. to se tie internih regulativa o razliitim oblicima priznavanja koje same donose visokoobrazovne ustanove, najsvjeiju analizu zasad donosi Trends 2003 izvjee. Izgleda da velik broj ustanova, njih oko 82% (u zemljama jugoistone Europe ak 85%) posjeduje takvu regulativu za priznavanje studija u inozemstvu: u Austriji, Bugarskoj, Italiji, Norvekoj, Poljskoj i Velikoj Britaniji ova brojka se kree izmeu 92 i 97%. S druge strane, u Litvaniji samo 67% ustanova posjeduje ovakve interne procedure za priznavanje, u Danskoj 64%, a u Turskoj tek 47%. Priznavanje pojedinih studijskih razdoblja provedenih na drugoj ustanovi unutar iste zemlje iznenaujue je slabije razvijeno od priznavanja razdoblja studiranja u inozemstvu, ali 66% visokoobrazovnih ustanova tvrdi da posjeduje mehanizme za ovu potrebu. U Estoniji, Irskoj, vedskoj i Velikoj Britaniji govori se o 80% ustanova sa ovakvim mehanizmima, u Portugalu ih je 47%, a u Grkoj najmanje - svega 40%. Svega oko 12% studenata smatra da njihova ustanova posjeduje ovakvu regulativu. to se tie procedura priznavanja znanja steenih na drugim ustanovama unutar iste zemlje, 65% ustanova odgovara potvrdno na pitanje o njihovom postojanju. U vodeoj grupi zemalja ovdje su vedska (80%), Estonija (86%), Irska (87%) i Velika Britanija (91%). Na drugoj strani niza su Maarska sa 51% i Grka sa 40%. Studentska percepcija govori u prilog samo oko 18% ustanova koje posjeduju procedure za ovaj vid priznavanja. Najslabija je toka u sustavu priznavanja priznavanje stranih zvanja. Svega 58% visokoobrazovnih ustanova izjavljuje da posjeduje internu proceduru po ovom pitanju, sa ak 83% pozitivnih odgovora u Holandiji, 86% u Estoniji i 93% u Velikoj Britaniji, ali svega 45% u Letoniji, 42% u Danskoj, 38% u Bugarskoj, 33% u Rumuniji, 32% u paniji, 20% u Grkoj i 13% u Litvaniji. Neoekivano je to da studenti ovu oblast priznavanja ocjenjuju kao najnapredniju - njih treina smatra da ustanove na kojima oni studiraju vre ovaj vid priznavanja. Veoma je vano ta povodom procedura priznavanja imaju da kau visokoobrazovne ustanove. Njih 5% izjavljuje da ne posjeduje niti je ikad posjedovalo bilo kakvu proceduru za priznavanje, a najvei procenat ovog nedostatka susree se u Grkoj (10%), Danskoj i Litvaniji (13%), te u vajcarskoj (14%). Vie od treine studenata misli da
19

njihove ustanove ne posjeduju internu regulativu za priznavanje i da rjeenja problema priznavanja donose od sluaja do sluaja, a skoro njih etvrtina nema informacija o pitanjima priznavanja. Sasvim je vidljivo i jasno iz ovih podataka da je prostora za poboljanja dosta, posebice u nekim zemljama. Poboljanja se oekuju i u internoj komunikaciji visokoobrazovnih ustanova sa studentima koji izgleda da nisu uvijek svjesni postojanja procedura priznavanja. Meutim, injenica da preko 40% studentskih organizacija izvjeuje da se na njihovim ustanovama sprovodi ovakva procedura na zahtjev, zasigurno predstavlja dobar znak. Nadopuna ECTS: Dodatak diplomi Poetni spisak akcija predvienih Bolonjskom deklaracijom obuhvata i uvoenje dodatka diplomi kao kljunog instrumenta za kreiranje sustava lako razumljivih i uporedivih zvanja. Dodatak je diplomi dizajniran sa ciljem da olaka kako akademsku mobilnost izmeu pojedinih ustanova, tako i mobilnost osoba koje trae posao na europskom tritu rada. U sadanjoj tranzitornoj situaciji, u kojoj paralelno postoji mnotvo razliitih starih i novih struktura zvanja, dodatak diplomi ima presudni znaaj. Poslodavci jo nisu upoznati sa dodatkom diplomi, to i nije neko iznenaenje kada se zna da je on tek nedavno uveden. Veina udruga poslodavaca ukazuje da su povremeno imali probleme sa priznavanjem stranih zvanja, ali nijedna od njih nije izrazila postojanje izrazite upoznatosti sa dodatkom diplomi. Nedovoljna informiranost poslodavaca objanjava injenicu da ih svega pet nalazi dodatak diplomi vrlo korisnim dokumentom, a jo etiri razumno korisnim. Evidentno je, dakle, da udruga poslodavaca jo nisu osjetila nunost postojanja pomonih sredstava u vrednovanju stranih zvanja i kvalifikacija: nijedno od ispitanih udruga nije potvrdilo da je esto ukljueno u ovu oblast, njih je sedam povremeno ukljueno, a 10 ih nije aktivno po ovom pitanju uope. U nekim zemljama dodatak diplomi uveden je ak i prije Bolonje, npr. u Belgiji i ekoj. U drugim zemljama (Austrija, Njemaka, Grka, Letonija, vedska, vajcarska, panija) vanost dodatka kulminirala je kroz zakonodavnu reformu poslije pristupa bolonjskom procesu, dok preostale planiraju da dodatak diplome uine jednom od zakonskih obaveza u bliskoj budunosti. Kao i sa ECTS, postoji znaajan jaz izmeu makro i mikro razine, izmeu ministarskih odluka i posljednjih stepenica u hijerarhiji izdavanja dodatka diplomi tj. svakodnevne realnosti na pojedinim odsjecima. Ove nepodudarnosti najee su rezultat nesporazuma oko podjele odgovornosti izmeu pojedinih odsjeka i centralne administracije, problema sa softverom i slino. Zbog svega navedenog, prednosti i postojeih prepreka, Europsko povjerenstvo identificiralo je sveobuhvatno uvoenje dodatka diplomi kao prvi korak i jedan od sastavnih elemenata akcionog plana poznatog pod nazivom Od Praga do Berlina. Europsko povjerenstvo smatra da su uvoenje dodatka diplomi i ECTS dvije komplementarne aktivnosti. Upravo zato je jo 2002. godine Europsko povjerenstvo inzistiralo na spajanju dvije skupine - Grupe ECTS savjetnika i Grupe promotera dodatak
20

diplomi - u jednu skupinu, kojom bi koordinirala Europska sveuilina asocijacija. Vlade, tijela za osiguranje kvaliteta i visokoobrazovne ustanove mogu samo imati koristi od poveanja razine svijesti o postojanju ove skupine strunjaka i redovitih konsultacija sa njima na nacionalnoj i regionalnoj razini. DODATAK DIPLOMI ta je Diploma Supplement? To je dokument koji se izdaje studentu zajedno sa diplomom o zavrenim studijima i iji je cilj poveanje meunarodne transparentnosti i olakavanje procedura akademskog i profesionalnog priznavanja programa i zvanja. Dizajniran je tako da sadri opis same prirode, razine, sadraja i statusa studijskih programa koje je individua ije se ime nalazi na diplomi pohaala i uspjeno privela kraju. Dodatak diplomi ne sadri nikakve slobodne procjene, elemente poreenja i povlaenja paralela, niti sugestije za priznavanje diplome. Uveden je kao sredstvo kojim se tedi vrijeme, novac i energija i stvoren je tako da ga je lako prilagoditi lokalnim potrebama. Izdaju ga nacionalne institucije u skladu sa obrascem koji su zajedno stvorili i u opticaj na 11 jezika pustili Vijee Europe (Europsko povjerenstvo) i UNESCO. Sastoji se od osam dijelova (informacije o vlasniku kvalifikacije, informacije o kvalifikaciji, informacije o stepenu kvalifikacije, informacije o sadraju i postignutim rezultatima, informacije o ulogama kvalifikacije, dodatne informacije, certifikacija, informacije o nacionalnom visokoobrazovnom sustavu). Svih osam dijelova uvijek mora biti ispunjeno. Tamo gdje neka informacija nije data mora da stoji propratno objanjenje o razlozima izostavljanja. ta nije dodatak diplomi? To nije Curriculum Vitae, ne moe da zamijeni originalni transkript ili kvalifikaciju, niti garantira automatsko priznavanje diplome koju prati i steene kvalifikacije. Koristi od DS ta dodatak diplomi donosi studentu? - diploma sa dodatkom je itljivija i komparabilnija u meunarodnim okvirima, - precizan opis steenih znanja, vjetina i kompetencija, - objektivnost i mogunost realne procjene postignutih rezultata, - laki pristup berzi zapoljavanja i rada, - ire mogunosti nastavka studija. ta dodatak diplomi nudi sveuilitu? - veu transparentnost samih kvalifikacija, - olakan proces akademskog i profesionalnog priznavanja, - uvoenje zajednikog okvira koji je prihvaen diljem Europe, a samim tim i jaanje autonomije na dravnoj razini, - bolju procjenu svih kvalifikacija u meunarodnim okvirima,
21

- promociju sveuilita na meunarodnom planu, - utedu vremena, budui da daje odgovore na mnoga administrativna pitanja koja se redovito ponavljaju, kad je rije o prenosivosti i priznavanju diploma. Svrha DS Pod izravnim uticajem ubrzanih ekonomskih, politikih i tehnolokih promjena, u svijetu se pojavljuje sve vie novih kvalifikacija. To primorava pojedine drave da konstantno vre izmjene u svojim obrazovnim sustavima i strukturama. S druge strane, sve je vei i stupanj mobilnosti vlasnika diploma u potrazi za meunarodnom verifikacijom postignutih rezultata. Sve u svemu, nepriznavanje i nizak stupanj evaluacije kvalifikacija danas predstavlja globalan problem. Budui originalni dokumenti sami ne sadre dovoljnu koliinu informacija, veoma je teko i nezahvalno precizno izmjeriti razinu i funkciju bilo koje kvalifikacije bez detaljnih propratnih objanjenja. Jednostavno, Diploma Supplement predstavlja odgovor na sve ove izazove, budui: - unapreuje transparentnost visokog obrazovanja, - adekvatno prati ubrzane promjene u sustavima kvalifikacija u svijetu, - stimulira mobilnost, - unapreuje tonost procjene svih kvalifikacija. Novi model Revizijom prvobitne strukture Diploma Supplement-a (iz 1988. godine) konstatirana je potreba njegove dodatne revizije i transformacije. Novi model koji su zajedno sainili Europsko povjerenstvo, Vijee Europe i CEPES/UNESCO testiran je u razdoblju 19971998. u okviru pilot projekta koji je obuhvatao sveuilita iz razliitih zemalja. Od 1999. poelo se sa njegovim uvoenjem u redovitu proceduru. Model dodatka diplomi razvili su Europsko povjerenstvo, Vijee Europe i UNESCO/CEPES. Svrha je dodatka pruiti neovisnee podatke koji e poboljati meunarodnu transparentnost i adekvatno akademsko i profesionalno priznavanje kvalifikacija. Napravljen je da opie prirodu, razinu, kontekst, sadraj i status studija uspjeno izvedenih od strane individue ije ime se nalazi na originalnom dokumentu. On ne moe da bude predmet slobodnih procjena, poreenja ili prijedloga o priznavanju. Informacije sadrane u svih osam sekcija treba da budu navedene. Tamo gdje nema svih informacija, dodatno objanjenje treba da prui razlog. Struktura DS INFORMATION IDENTIFYING THE HOLDER OF QUALIFICATION INFORMACIJE O NOSIOCU DIPLOME/KVALIFIKACIJE 1.2. Family name(s) / Prezime(na): 1.3. Given name(s) / Ime(na):
22

1.4. (Place) Date of birth / (Mjesto) datum roenja (dan/mjesec/godina) 1.5. Student identification number or code (if available) / Identifikacioni broj studenta ili ifra (ukoliko postoji): INFORMATION IDENTIFYING THE QUALIFICATION INFORMACIJE KOJE BLIE ODREUJU KVALIFIKACIJU 1.6. Name of qualification and (if applicable) title conferred (in original language) / Naziv kvalifikacije i (ukoliko postoji) odgovarajua titula (na jeziku originala): 1.7. Main field(s) of study for the qualification / Glavno podruje(a) studija za sticanje kvalifikacije: 1.8. Name and status of awarding institution (in original language) / Naziv i status institucije koja izdaje diplomu (na jeziku originala): 1.9. Name and status of institution (if different from 2.3) administering studies (in original language) / Naziv i status institucije (ukoliko se razlikuje od 2.3.) koja obavlja administrativne poslove studija (na jeziku originala): 1.10. Language(s) of instruction/examination / Jezik(ci) nastave/ispita: INFORMATION ON THE LEVEL OF QUALIFICATION INFORMACIJE O NIVOU KVALIFIKACIJE 1.11. Level of qualification / Nivo kvalifikacije: 1.12. Official length of the programme / Zvanino trajanje programa studija: 1.13. Access requirements / Potrebni uslovi za upis: INFORMATION ON THE CONTENTS AND RESULTS GAINED INFORMACIJE O SISTEMU I SADRAJU STUDIJA I POSTIGNUTIM REZULTATIMA 1.14. Mode of study / Nain studiranja: 1.15. Programme requirements / Sistem i pravila studiranja 1.16. Programme details (e.g. modules or units studied) and the individual grades/marks/credits obtained (if this information is available on an official transcript this should be used here) / Detalji programa studija (predmeti, moduli, kursevi) i dobijene pojedinane ocjene/krediti (ukoliko su ove informacije raspoloive u obliku zvaninog prepisa ocjena, treba ga priloiti ovdje): 1.17. Grading scheme and, if available, grade distribution guidance / Sistem ocjenjivanja i (ukoliko je raspoloiva) uobiajena raspodjela ocjena 1.18. Overall classification of the qualification (in original language) / Ukupna klasifikacija kvalifikacija (na jeziku originala): INFORMATION ON THE FUNCTION OF QUALIFICATION INFORMACIJE O AKADEMSKIM I PROFESIONALNIM MOGUNOSTIMA KOJE PRUA KVALIFIKACIJA 1.19. Access to further study / Prohodnost prema daljim studijama: 1.20. Professional status (if applicable) / Profesionalni status (ukoliko je od znaaja) ADDITIONAL INFORMATION / DODATNE INFORMACIJE 1.21. Additional information / Dodatne informacije: 1.22. Further information sources / Izvor dodatnih informacija:
23

CERTIFICATION OF THE SUPPLEMENT OVJERA DODATKA DIPLOMI 1.23. Date / Datum: 1.24. Signature / Potpis: Capacity / Funkcija potpisnika: 1.2. Official stamp or seal / Zvanini peat: INFORMATION ON THE NATIONAL HIGHER EDUCATION SYSTEM INFORMACIJE O NACIONALNOM SISTEMU VISOKOG OBRAZOVANjA Uputstva za pripremu dodatka diplomi 1. Informacije o vlasniku diplome 1.1 Puno ime i prezime 1.2 Ostala imena 1.3 Dan, mjesec i godina roenja 1.4 Konstatacija da je student bio upisan na program za koji se dodatak diplomi izdaje. Ovdje se stavlja i identifikacijski studentski broj za one zemlje u kojima je u upotrebi sustav numeracije. 2. Informacije o kvalifikaciji 2.1 Pun naziv kvalifikacije u originalu. Ako je kvalifikacija dvostruka, to treba biti naznaeno, kao i eventualna mogunost da data kvalifikacija donosi neku nacionalno prihvaenu titulu (npr. Doctor, Ingenieur, itd.). Navode se i sluajevi da su zvanja zakonom zatiena. 2.2 Osnovna oblast studija kojom se definira oblast glavnih predmeta, npr. politika i povijest, molekularna biologija, menadment, itd. 2.3 Naziv ustanove koja dodjeljuje kvalifikaciju. Najee, iako ne uvijek, radi se o ustanovi koja ujedno i organizira studije. To moe biti i ustanova koja je na neki nain ugovorno akreditovana od neke druge ustanove, sveuiline ili strune, ili ak same drave, a ponekad je to i strana ustanova. Ovdje se konstatira i status ustanove koja dodjeljuje kvalifikaciju: privatna/neovisna, privatna i priznata od drave, dravna i, ukoliko jeste, ko ju je akreditovao. Konano, naznaava se i osnovna nacionalna obrazovna klasifikacija ustanove (npr. sveuilite, Fachhochschule, Technical College, Grande Ecole, itd.). 2.4 Ustanova koja sprovodi studijski program. U nekim sluajevima ona se ne podudara sa ustanovom koja dodjeljuje kvalifikaciju. I ovdje je potrebno navesti status ustanove, akreditacioni subjekt i nacionalnu obrazovnu klasifikaciju ustanove. 2.5 Jezik/jezici na kojima je kvalifikacija steena. 3. Informacije o stupnju kvalifikacije 3.1 Toan stupanj kvalifikacije i njeno mjesto u specifinoj nacionalnoj dravnoj strukturi kvalifikacija. Ovdje treba da bude objanjen lokalni obrazovni okvir (npr.
24

Undergraduate/Postgraduate, Baccalaureate + x godina, itd.) i naznaene eventualne druge informacije relevantne za datu kvalifikaciju na nacionalnoj razini. 3.2 Zvanino trajanje studijskog programa izraeno u tjednima ili godinama i aktuelno radno optereenje studenta izraeno u predvienom naporu koji student za kompletiranje datog programa mora da uloi (predavanja, vjebe, ispiti, uenje kod kue, ...). Ovdje se kao mjera moe koristiti broj radnih sati po tjednu uz broj tjedana ili opis karakteristian za dati nacionalni sustav (npr. jedna godina redovitih studija). 3.3 Karakter i trajanje programa neophodnih za upis na dati program (na koji se dodatak diplomi odnosi). Ovo je od posebnog znaaja u sluajevima kada intermedijerni studijski programi predstavljaju pretpostavku za nastavak studiranja. 4. Informacije o sadraju i postignutim rezultatima 4.1 Nain studija moe biti razliit: redovit, vanredan, intermitentni (sendvi), Distance Learning, itd. 4.2 Pojedinosti (ako uope postoje) o pravilima koja definiraju minimalne standarde za dobijanje date kvalifikacije, tj. bilo koja obvezna komponenta ili obvezan praktian element, da li se svi ti elementi moraju polagati odvojeno, pravila o obveznom pisanju teze/disertacije, itd. Ovdje dolaze i sve pojedinosti koje pomau u daljnjem definiranju same kvalifikacije, prvenstveno informacije o zahtjevima za uspjean prolaz, a ako su dostupni navode se i pojedinosti o izlaznim rezultatima, vjetinama, kompetencijama i ciljevi koji su u svezi sa datom kvalifikacijom. 4.3 Pojedinosti o svakom pojedinanom elementu ili dijelu kvalifikacije i njihova teina. Navodi se spisak svih ocjena koje je student dobio za pojedine elemente (predmete) koji ine dati studijski program. Treba da budu pokriveni svi ispiti, ukljuujui i eventualnu tezu/disertaciju, kao i da li je ona odbranjena ili ne. Sve ove informacije obino su dostupne u formi transkripta (veoma koristan obrazac za transkripte je formiran za ECTS). Mnogi sustavi zasnovani na kreditima nude detaljne transkripte koji mogu da budu integrirani u Diploma Supplement. Ako su dostupne, navode se i informacije o zaraenim kreditima. 4.4 Informacije o skali ocjenjivanja i prolaznim ocjenama koje se odnose na datu kvalifikaciju tj. ocjene izraene u procentima (od moguih 100%, pri emu minimalna prolazna ocjena predstavlja 40%). Razlike u sustavima ocjenjivanja izmeu pojedinih sustava su ogromne. Tako, ocjena koja odgovara 70% od maksimalne u nekim dravama smatra se kao visoka, dok u drugima istodobno predstavlja slabu prolaznu ocjenu. 4.5 Ako u datom sluaju ima smisla, navodi se generalna klasifikacija za kvalifikaciju na koju se Diploma Supplement odnosi, npr. First Class Honours Degree, Summa Cum Laude, Merit, Avec Distinction, itd. 5. Informacije o ulozi kvalifikacije 5.1 Da li ova kvalifikacija u zemlji u kojoj je izdata normalno omoguava nastavak akademskih/profesionalnih studija, posebice onih koji vode sticanju druge kvalifikacije ili stupnja studija, npr. mogunost upisa doktorskih studija u Maarskoj. Ako je odgovor potvrdan, nuno je specificirati ocjene i standarde koji moraju biti zadovoljeni za ovu progresiju. Navodi se i to da li je data kvalifikacija zavrno zvanje ili prolazna stepenica u hijerarhiji zvanja.
25

5.2 Pojedinosti o eventualnom pravu na rad ili profesionalni status koji vlasnik kvalifikacije ima. Koje su specifine mogunosti koje data kvalifikacija donosi, u smislu zapoljavanja ili bavljenja samom strukom i koji je organ kompetentan da o tome odlui. 6. Dodatne informacije 6.1 Sve dodatne informacije koje nisu prethodno navedene, a relevantne su za procjenu karaktera, stupnja i koristi date kvalifikacije npr. sticanje kvalifikacije obuhvatalo je i studiranje/praksu u drugoj ustanovi/preduzeu/zemlji, i pojedinosti o njima. 6.2 Ostali korisni izvori informacija i reference koje nude vie pojedinosti o datoj kvalifikaciji, npr. internet prezentacija sveuilita/fakulteta/nacionalnog informacionog centra, NARIC (National Academic Recognition Information Centres) / Vijea Europe/UNESCO/ENIC (European National Information Centres za akademsko priznavanje i mobilnost). 7. Certifikacija 7.1 Datum izdavanja dodatka. Ne mora da se poklapa sa datumom kada je kvalifikacija steena. 7.2 Ime i potpis ovlaenog lica. 7.3 Pozicija ovlaenog lica 7.4 Peat institucije koja izdaje Diploma Supplement. 8. Informacije o nacionalnom visokoobrazovnom sustavu STATISTIKE S obzirom na to da je bolonjski proces pokrenut kao inicijativa vlada europskih drava sa primarnim ciljem uspostave sustava lako razumljivih i uporedivih zvanja, zvui pomalo iznenaujue da samo dvije treine ministara oekuje da e taj proces znaajno olakati akademsko priznavanje. Njih 20% smatra da e doi do neznatnih poboljanja, a za 10% to je jo teko rei. Jedno ministarstvo smatra da bolonjski proces nee imati nikakvog uticaja, a postoji i jedno miljenje da e se njime ak iskomplicirati situacija sa priznavanjem. Rektorske konferencije su ak manje optimistine od predstavnika ministarstava i manje od polovine ih oekuje neke velike napretke. S druge strane, skoro 55% visokoobrazovnih ustanova smatra da e Bolonja umnogome olakati priznavanje, a najoptimistinije su tehnike ustanove (62%). Narednih 21% oekuje blage izmjene nabolje a skoro isti broj ustanova smatra da je za procjene rano. Skoro da nema nijedne visokoobrazovne ustanove u Europi koja oekuje negativan ili nikakav uticaj. Najjae vjerovanje u siguran napredak iskazuju visokoobrazovne ustanove u Bugarskoj, Estoniji, Grkoj, Italiji, Litvaniji, Portugalu, Rumuniji, paniji i zemljama jugoistone Europe (70-86%). Na drugom kraju ljestvice su britanske ustanove (27%). Studenti dijele miljenje ustanova na kojima studiraju. Njih oko 45% oekuje od Bolonje da donese jasne napretke u oblasti priznavanja, jedna etvrtina oekuje neznatne promjene nabolje, a oko 28% misli da jo nije vrijeme za prave procjene. Samo je jedna
26

studentska organizacija zasad izrazila strah da Bolonja moe zakomplicirati pitanja priznavanja. Evo i nekih podataka sadranih u Trends III izvjetaju (2003), a koji se tiu priznavanja: Openito uzevi, koliko je akademsko osoblje na vaoj ustanovi svjesno postojanja Lisabonske konvencije i procedura priznavanja? 1. Ne ba svjesno 42,5% 2. Prilino svjesno 27,8% 3. Skoro potpuno nesvjesno 16,8% 4. Nema dostupnih informacija 7,4% 5. Vrlo svjesno 3,1%. Da li vaa ustanova ima suradnju sa ENIC/NARIC u vaoj zemlji? 1. Ne znam ta je ENIC/NARIC 28,0% 2. Nema suradnje 24,5% 3. Postoji samo ograniena saradnja 23,8% 4. Da, suradnja postoji 20,7% Da li e tenja ka uspostavi europskog visokoobrazovnog prostora olakati procese akademskog priznavanja? 1. Da, znatno 54,4% 2. Da, neznatno 20,9% 3. Zasad je to teko rei 20,3% 4. To uope nee uticati 0,9% 5. To moe zakomplicirati proces priznavanja 0,8%. Da li na vaoj ustanovi postoji interna procedura priznavanja? 1. Da, za razdoblje studiranja u inozemstvu 81,9% 2. Da, za razdoblje studiranja na drugoj ustanovi u zemlji 65,6% 3. Da, za zvanja steena na drugim ustanovama u zemlji 65,1% 4. Da, za priznavanje stranih zvanja 57,9% 5. Ne 5,5%.

27

STUPNJEVI I ZVANJA

28

UVOD Reforma naina opisivanja i shvatanja sveuilinih zvanja i razina predstavlja temelj bolonjskog procesa. Bolonjski proces tei uspostavljanju potpune transparentnosti izmeu pojedinih europskih visokoobrazovnih sustava, a sredstvo za njeno postizanje pronaeno je u formiranju dva osnovna ciklusa koji dijele visokoobrazovnu sferu na dvije razliite razine. Kako bi se prevazili problemi u svezi sa razvojem nastavnih planova i programa, priznavanja stranih zvanja, mobilnosti i evaluacije i akreditacije na meunarodnoj razini, potrebno je precizno poznavanje prirode razliitih kvalifikacija u itavoj Europi. ZAKONSKA REGULATIVA Bolonjska deklaracija (1999): ... Prihvatanje sustava za jednostavno tumaenje i uporeivanje zvanja, a takoer i uvoenjem dodatka diplomi, da bi se unaprijedila prohodnost za zapoljavanje europskih graana i internacionalna konkurentnost europskog sustava visokog obrazovanja; prihvatanje sustava koji je u naelu zasnovan na dva ciklusa, dodiplomskom i postdiplomskom. Pristup e drugom ciklusu zahtijevati uspjeno okonanje prvog ciklusa, koji traje najmanje tri godine. Stupanj koji se postie poslije prvog ciklusa e biti takoer prepoznatljiv za europsko trite radne snage kao odgovarajui stupanj kvalifikacije. Drugi ciklus e voditi na magistarski i/ili doktorski stupanj kao to je sluaj u veini europskih zemalja. Prakim kominikeom ova konstatacija je dodatno produbljena i uvedeno je deset naela za akciju. Svako od deset prakih naela u svojoj osnovi odnosi se na uvoenje zajednikih i efektivnih deskriptora pojedinih kvalifikacija. Tako, usvajanje sustava lako itljivih i usporedivih stupnjeva kako bi se doprinijelo priznavanju diploma zahtijeva zajednike i jasne deskriptore. Nadalje, usvajanje sustava koji je sutinski zasnovan na dva osnovna ciklusa studiranja pretpostavlja odreene sporazume o prirodi u ulozi pojedinih stupnjeva. Uspostava kreditnog sustava sama za sebe predstavlja jedan od pristupa kojim se opisuju i kvantificiraju kvalifikacije, kao i nain kojima se one ine jo transparentnijim. Unapreenje mobilnosti nastavnog osoblja, studenata i istraivaa moe biti olakano samo ako za sve postoji zajedniko razumijevanje pojedinih kvalifikacija. Takoer, unapreenje europske suradnje na polju osiguranja kvaliteta zahtijeva transparentan i, ako je to mogue univerzalan, pristup kvalifikacijama, njihovim deskriptorima i drugim spoljnjim pitanjima koja se odnose na kvalitet i visokoobrazovne standarde. Dodatna e transparentnost izmeu postojeih programa i razine doprinijeti i promociji tzv. europske dimenzije u visokom obrazovanju. to se tie doivotnog uenja, postizanje bilo kojeg konsenzusa koji se odnosi na opis pojedinih zvanja i stupnjeva mora imati implikacije na strukturu kvalifikacija, nesveuiline kvalifikacije i stupnjeve, a samim tim i sve stadijume i sve tipove obrazovanja. Naposljetku, atraktivnost europskog visokoobrazovnog prostora sigurno e profitirati kada itljivost i usporedivost europskih visokoobrazovnih zvanja postane stvarnost i kada se uspostavi zajedniki okvir kvalifikacija.

29

MODELI Sorbonska je deklaracija dala preporuku o organiziranju studija u okviru dva sukcesivna ciklusa: (do)diplomskom i postdiplomskom, ali njome nisu prezicirana vremenska razdoblja neophodna za kompletiranje ovih ciklusa. Diskusije koje su uslijedile bile su fokusirane na uvoenje tzv. europskog modela sa tri osnovna stupnja kvalifikacija, pri emu su prva dva (do)diplomska a posljednji postdiplomski.: - Bachelor (3-4 godine) - Master (5 godina) - Doctor (8 godina). Pa ipak, ubrzo je klasini 3-5-8 sistem openito oznaen kao rigidan i teko ostvariv u europskom regionu. Model kojem se tei izgleda ovako: - sub-stupanj (certifikat, diploma) - 1-2 godine - prvi stupanj (Bachelor, Honours, ostali) - 3-4 godine - magistarski stupanj (Master) - 5 godina - doktorski stupanj - varijabilan (7-8 godina) Pri tome bi, u svakom sluaju, umjesto u godinama trajanja, duina studiranja trebalo da bude izraena u kreditima (bodovima). Zvanje koje odgovara prvom ciklusu (Bachelor ili njegov ekvivalent) dodjeljuje se studentima koji su demonstrirali znanje u oblasti studija koja se nadovezuje na njihovo ope sekundarno (srednje) obrazovanje. Ovo razdoblje studiranja, zasnovano na naprednim udbenicima, obino je na obrazovnoj razini koji se odnosi na proirenu osnovnu bazu znanja koja se iz date oblasti stie. Zvanje koje odgovara drugom ciklusu (Master ili njegov ekvivalent) dodjeljuje se studentima koji su demonstrirali znanje koje se nadovezuje na ono iz prvog ciklusa, znaajno ga proiruje i ustanovljava osnovu ili priliku za razvoj i/ili primjenu originalnih ideja (obino kroz istraivanje). ZAJEDNIKI IMENITELJI ZVANjA Zajedniki imenitelji europskih Bachelor zvanja 1. Bachelor zvanja predstavljaju visokoobrazovne kvalifikacije koje kvantitativno odgovaraju 180-240 (ECTS) bodova, to dalje normalno odgovara trogodinjim ili etvorogodinjim redovitih studijima; 2. Bachelor zvanja, koja se najee odnose na prvi studijski ciklus, mogu se stei bilo na tradicionalnim sveuilitima ili na struno usmjerenim visokoobrazovnim ustanovama; Bachelor su programi razliitih orijentacija i profila, kako bi u sebe prihvatili razliitosti individualnih, akademskih i potreba trita rada; 3. U cilju poveanja transparentnosti vano je da specifina orijentacija i izlazni rezultati studija koje data kvalifikacija nosi budu sadrani u njenom nazivu i objanjeni dodatkom diplomi koji se izdaje studentima; informacije o pojedinim programima treba da budu jasne i transparentne kako bi studenti bili informirani prilikom izbora programa; 4. Bachelor zvanja koja slue kao prelazne kvalifikacije i priprema studenata za naredni stadijum studija, treba da budu zasnovana na odgovarajuim nastavnim planovima i programima; na njih se ne smije gledati samo kao na dio jednog dueg studijskog ciklusa,
30

budui neki studenti mogu izabrati da promijene smjer, dobiju zapoljenje ili upiu se na program narednog stupnja ili specijalistiki program koji nudi druga ustanova; Zajedniki imenitelji Master zvanja u Europi 1. Master zvanje predstavlja drugostupanjskuu visokoobrazovnu kvalifikaciju. Pristup Master programu obino zahtijeva kompletiranje Bachelor programa na priznatoj visokoobrazovnoj ustanovi. Bachelor i Master zvanja treba da imaju definirane razliite izlazne rezultate i trebaju biti dodjeljivana na razliitim razinama. 2. Studenti koji steknu Master zvanje moraju postii odreenu razinu znanja i razumijevanja, ili visoku razinu umjetnikih vjetina, koji im omoguuje da integriraju svoje znanje, da se nose sa kompleksnou, da formuliraju stavove i svoje zakljuke prezentiraju kako strunjacima, tako i nestrunjacima (laikim krugovima. ) Studenti sa Master zvanjima posjeduju vjetine potrebne za nastavak svojih studija ili istraivanja u preteno samousmjerenom, autonomnom smislu. 3. Sva Bachelor zvanja treba da omoguuju slobodan pristup Master studijima, a sva Master zvanja treba da omogue pristup doktorskim studijima. Prelaz sa Master razine na doktorske studije bez formalne dodjele Master zvanja treba uzeti u obzir ako student pokae da posjeduje nune pretpostavke (znanja i vjetine). 4. Bachelor i Master programi treba da budu definirani na bazi svog sadraja, kvaliteta i izlaznih rezultata, a ne samo u skladu sa trajanjem programa ili njegovim formalnim karakteristikama. 5. I dok trenutano Master programi normalno odgovaraju 90-120 ECTS bodova, minimum bi trebalo da iznosi 60. Isto kao to trajanje i sadraj Bachelor zvanja variraju, postoji potreba za slinu fleksibilnost i na Master razini. 6. U odreenim oblastima i dalje mogu postojati integrirani jednostupanjski programi koji vode sticanju Master zvanja. 7. Programi koji vode sticanju Master zvanja mogu imati razliite orijentacije i mogu odgovarati razliitim profilima, s ciljem da se uskladi razliitost individualnih, akademskih i potreba radnog trita. Master zvanja se mogu stei na sveuilitima, a u nekim zemljama i na drugim visokoobrazovnim ustanovama. 7. Kako bi se poveala transparentnost vano je specifinu orijentaciju i profil date kvalifikacije objasniti dodatkom diplomi koji se izdaje studentu. OSNOVNI TERMINI Unitarni visokoobrazovni sustav podrazumijeva postojanje samo jednog osnovnog tipa visokoobrazovnih ustanova u jednoj zemlji, na kojem se sprovode svi studijski programi koji vode sticanju razliitih kvalifikacija i stupnjeva. Neki od programa mogu biti nauno-istraivaki orijentirani, drugi su struno orijentirani, a preostali pripadaju opim akademskim programima. Binarni (dualni) visokoobrazovni sustav sadri dva tipa ustanova: klasina sveuilita (koji kombiniraju nastavu i nauno-istraivaki rad) i nesveuiline (koje su vie struno orijentirane sa ili bez dodatne primjene rezultata istraivanja).

31

Jednostupanjski se sustav sastoji samo od jednog integriranog studijskog programa. Taj program zavrava zvanjem koje omoguuje upis doktorskih studija. Jednostupanjski programi susreu se u okviru kako unitarnih, tako i binarnih sustava. Dvostupanjska struktura studijskih programa obuhvata najmanje dva stupnja, pri emu svaki od njih zavrava sticanjem zvanja koje omoguuje graenje profesionalne karijere ili nastavak studija. Kompletiranje drugog stepnja obvezno osigurava i upis na doktorske studije. I ovaj strukturni tip zastupljen je i u unitarnom i u dualnom sustavu. Jednodijelni doktorski studiji su integralni i donose meunarodnu PhD titulu. Dvodijelni doktorski studiji podrazumijevaju dva stupnja u realizaciji doktorata (meunarodno PhD zvanje i tzv. vii doktorat). Upis na drugi stupanj nije uvijek uslovljen okonanjem prvog. Postoji itav spektar razliitih inicijativa, perspektiva, tehnika i praktinih primjena koje su razvijene u meuvremenu sa ciljem pravljenja distinkcije izmeu pojedinih kvalifikacija i stvaranja kvalifikacionih okvira. Neke od njih predstavljaju nacionalne, a neke su opet meunarodni poduhvati. Bez obzira na to, sve one proizilaze iz zajednike potrebe da se kvalifikacije i njihove strukture uine to transparentnijim. SVRHA UVOENJA DVOSTUPANJSKOG BA-MA MODELA Uvoenje dvostupanjskog Bachelor-Master sustava studija predstavlja prvi korak u stvaranju europskog okvira kvalifikacija. Postojea je dvostupanjska struktura studija sama po sebi kruta pa se stoga poelo tragati za sofisticiranijim rjeenjima. Nacionalni okviri kvalifikacija predstavljaju proste sustavne opise obrazovnih kvalifikacija gdje su izmjereni i meusobno povezani u cjelinu svi pojedinani obrazovni rezultati. Europski okvir kvalifikacija podrazumijeva stvaranje zajednike strukture ili arhitektonike unutar koje bi bile smjetene pojedine nacionalne kvalifikacije. Znaajno je ovdje istai da to ne bi znailo stvaranje identinih kvalifikacija u pogledu njihove sadrine i naina sticanja. Taj labavi europski okvir kvalifikacija trebalo bi samo da stvori kontekst unutar kojeg bi ve postojee kvalifikacije bile smjetene. Njegova svrha je da ini bazu (osnovni pristup) za izraavanje razliitih kvalifikacija. U realizaciji tog cilja, on bi koristio sve one koncepte i sredstva koji mogu da doprinesu transparentnosti i usporedivosti kvalifikacija. Isto tako, europski okvir kvalifikacija bi kao takav artikulirao i unutar sebe smjestio detaljnije i razraenije nacionalne okvire kvalifikacija. Postojei nacionalni okviri su veoma kompleksne strukture koje poivaju na postizanju specifinih ekonomskih, drutvenih i politikih ciljeva. Velik je broj zemalja koje stoga podvrgavaju stalnim analizama svoje strukture kvalifikacija iz istog razloga iz koga su i potpisale Bolonjsku deklaraciju - zbog modernizacije vlastitog obrazovnog sustava, kako bi on postao sposoban da se suoi sa izazovima globalizacije. Nacionalni okviri kvalifikacija znatno se meusobno razlikuju (npr. neki koriste ECTS, drugi koriste druge kreditne sustave, a kod nekih kreditni sustavi jo ne postoje) i predvieni zajedniki europski okvir mora da bude dovoljno fleksibilan kako bi ukljuio sve takve varijacije. Svrhe okvira kvalifikacija u visokom obrazovanju su: - eksplicitno objanjenje svrha i ciljeva pojedinih kvalifikacija;
32

- nacionalno i meunarodno podizanje razine svijesti graana i poslodavaca u odnosu na kvalifikacije; - poboljanje pristupa i drutvene ukljuenosti; - olakavanje nacionalnog i meunarodnog priznavanja i mobilnosti; - definiranje meusobnog odnosa pojedinih kvalifikacija - prepoznavanje aktuelnih pravaca razvoja, kao i prepreka. Vano je istai da europski okvir kvalifikacija, ma kakav na kraju bio, treba da predstavlja samo iru strukturu koja e u sebe inkorporirati detaljne nacionalne okvire sa svim njihovim varijacijama koje proistiu iz razliitih nacionalnih prioriteta i kultura. AKTUALNI EUROPSKI TRENDOVI Povrna analiza bolonjskog procesa moe da ukae da je kreiranje sustava lako razumljivih i usporedivih zvanja, koja bi bila zasnovana prvenstveno na dodiplomskom i postdiplomskom ciklusu studija, stvarna svrha Bolonje. Nesumnjivo je da su pitanja studijskih ciklusa i zvanja u samoj sutini reformi, ali njihovo izdvajanje i izdvojeno promatranje predstavljalo bi kratkovidno tumaenje cjelokupnog problema. U veini sluajeva reforme kombinuju uvoenje nove Bachelor-Master strukture sa kreditnim sustavom i sustavom certifikacije kvaliteta novih programa (akreditacija). (Guy Haug, ChristianTauch, Trends in Learning Structures in Higher Education II, Helsinki 2001, p.31.). Ovakav stav, sadran u Trends II izvjetaju, relativno davno je ukazao da nacionalne reforme najvie obeavaju tamo gdje je primijenjen sveobuhvatan i podroban pristup. Nekoliko godina kasnije, dakle danas, reformski proces dobija na snazi i brzini u svim dijelovima Europe i postaje sve oiglednije da se svi aspekti tog procesa meusobno viestruko proimaju i nadovezuju - reforma nastavnih planova i programa, kreditni sustavi, komparabilnost, priznavanje, osiguranje kvaliteta, itd. - i da je njihovo uspjeno tretiranje mogue samo kroz dosljedan i sveobuhvatan rad. Tako, izolirano uvoenje dvostupanjske strukture studija ima smisla samo ako je u funkciji prvog koraka na putu ka postizanju transparentnog sustava zvanja. Dosad je relativno malo pozornosti posveeno potrebi zajednikog definiranja kriterija za pojedina zvanja, radnog optereenja, deskriptora za pojedine razine, itd. U svim zemljama pokrenute su neke reforme, posebice u oblastima za koje se vjerovalo da su reforme u njima urne sa nacionalne perspektive. Meutim, kako se reforma odvija, postaje sve jasnije da rjeenja po hitnom postupku sa sobom nose rizike od stvaranja novih inkompatibilnosti i da se, kad se jednom postigne odreen stupanj komparabilnosti struktura, otvaraju sasvim novi horizonti sa sasvim novim izazovima, kao to su deskriptori razine, izlazni rezultati, okviri kvalifikacija, itd. Slijedi pregled osnovnih europskih stremljenja u ovoj oblasti. Europski ministri obrazovanja su u Pragu pozdravili zakljuke Helsinke konferencije iz veljae 2001. godine o dodiplomskim zvanjima. Ti zakljuci sadre preporuku da dodiplomska zvanja treba da nose izmeu 180 i 240 ECTS bodova, to je dalje ekvivalentno 3 do 4 godine redovitih studija. Takav prvi stupanj ili ciklus studija koji se stie nakon relativno kratkog razdoblja studiranja bio je zaista nepoznat u veini kontinentalnih europskih visokoobrazovnih sustava. Danas se, meutim, skoro svugdje uvodi ovaj model, uvijek u skladu sa helsinkom preporukom o trajanju studija. Evo samo jednog konkretnog primjera: maarska sveuilita ranije su nudila dugotrajne
33

jednostupanjske programe koji su trajali 5-6 godina, a sada su uveli dvostupanjsku strukturu u kojoj 180 ECTS bodova odgovara prvom ciklusu a narednih 120 odnosi se na drugi ciklus. Diljem Europe postoji zajedniki i jasan trend ka dodjeljivanju 180 ECTS bodova prvom ciklusu, ali postoje i sluajevi kada se govori o 210 ili 240 bodova. I iako uglavnom nema problema koji bi se odnosili na dodiplomske studije koji su prekratki sve to odgovara sumi manjoj od 180 bodova univerzalno se tretira kao tzv. sub-degree level, jo postoji nekoliko zemalja koje nude dodiplomske programe koji su predugi u odnosu na predvienu normu: bilo da oni nose preko 240 bodova ili zato to su kombinirani sa dugim postdiplomskim programima (npr. 240 + 120 bodova). Ovakav je na primjer sluaj u Sloveniji, kao i u jo nekim zemljama srednje i jugoistone Europe. U visokoobrazovnoj tradiciji ove skupine zemalja postoji duboko ubjeenje da ne moe biti valjanog visokoobrazovnog zvanja nakon svega tri godine studiranja, unato pozitivnim iskustvima iz drugih obrazovnih sustava. To dalje neizbjeno poveava pritisak na dostupne resurse namijenjene visokoobrazovnim ustanovama u tim zemljama. to se tie magistarskih zvanja, nedavna studija koju je sproveo Andrejs Rauhvargers (Christian Tauch, Andrejs Rauhvargers, Survey on Master Degrees and Joint Degrees in Europe, September 2002, EUA) pokazuje da i pored toga to jo postoje znaajne razlike u trajanju i arhitektonici, preovlauje trend da magistarska zvanja zahtijevaju ukupno 300 ECTS bodova. Ovakva magistarska zvanja mogu biti dodijeljena ili na kraju dugih integriranih programa ili, kroz dvostupanjsku strukturu, nakon kompletiranja drugog stupnja. Konferencija u Helsinkiju o magistarskim zvanjima, koja je odrana u oujku 2003. godine dala je sljedeu preporuku: Dok magistarski programi normalno vrijede 90-120 ECTS bodova, minimalan zbir bodova za magistarsku razinu trebalo bi da bude 60. S obzirom na varijacije u duini i sadraju Bachelor programa, i ovdje postoji potreba za slinom fleksibilnou kao i kad je rije o magistarskim programima. (27. Conference on Master-level degrees, Helsinki 14 15. March 2003, Conclusions and Recommendations, p.5.). Najee primjenjivani obrazac je 180 bodova za Bachelor plus 120 bodova za Master zvanje. Master zvanje moe da nosi i manji broj bodova, ovisno od duine i sadraja prethodnog Bachelor programa, ali minimum od 60 bodova za postdiplomsku razinu mora biti ispotovan. U nekim zemljama, kao to su vedska i Holandija, aktuelna je i kombinacija 180 bodova za Bachelor plus 60 bodova za Master zvanje. Ipak, pod uticajem bolonjskog procesa vedska je zapoela reviziju postojee strukture studija trenutano je u tijeku rasprava o definiranju dodiplomske i postdiplomske razine kako bi se osigurala kompatibilnost vedskih zvanja sa zvanjima u ostalim europskim zemljama. Za tu svrhu resorno ministarstvo postavilo je i posebnu projektnu skupinu (29. Cf. Memorandum, Assignment to review certain issues relating to university degrees, 26. April 2002, and Fact Sheet: Review of certain issues concerning higher education qualifications, December 2002, both published by the Swedish Ministry of Education and Science). U Velikoj Britaniji postoje jednogodinji magistarski programi koji tipino odgovaraju 75-90 ECTS bodova, budui se radno optereenje izraunava na osnovu cijele kalendarske godine, a ne na dvosemestralnom osnovu. Ovakvo tumaenje nastavlja biti predmet rasprava izmeu britanskih i kontinentalnih visokoobrazovnih ustanova. Postoji i potvren trend da medicina i njoj sline discipline u veini zemalja jo zahtijevaju postojanje posebnih shema, najee u vidu dugih integriranih programa koji
34

nose 300 ili vie ECTS bodova, ali radi se o izuzecima od konvergentnog trenda koji je prisutan u veini ostalih disciplina diljem Europe. Zajednika inicijativa za kvalitet (Joint Quality Initiative - JQI) JQI predstavlja neformalnu mreu za osiguranje kvaliteta i akreditaciju Bachelor i Master programa u Euvropi. Njen je osnovni cilj stvaranje transparentnosti izmeu pojedinih Bachelor i Master studijskih programa. Zemlje sudionice u ovoj inicijativi su: Austrija, Belgija, Danska, Njemaka, Irska, Italija, Holandija, panija (Katalonija), vedska, vajcarska i Velika Britanija. JQI je dosad odrala dva bitna sastanka. Prvi je u veljai 2002. godine odran u Dablinu pod nazivom Mjerljivi standardi za Bachelor i Master programe i rezultirao stvaranjem onoga to se danas oznaava kao Dablinski deskriptori. Drugi dogaaj, ije je osnovno dostignue postao tzv. Amsterdamski konsenzus, odran je u oujku iste godine na inicijativu ministara obrazovanja Holandije i Flandrije (Belgija), a u organizaciji CHEPS. Dablinski deskriptori Dablinski je sastanak imao za cilj uvoenje tzv. deskriptora za Bachelor i Master zvanja koji e postati zajedniki za cijelu Europu. U tu svrhu analizirano je nekoliko postojeih nacionalnih i regionalnih projekata i inicijativa kako bi se definirale karakteristike pojedinih visokoobrazovnih kvalifikacija i kako bi se uspostavila taksonomija i okviri za definiranje odnosa izmeu kvalifikacija. Takoer, u obzir su pri diskusiji uzeti i rezultati istraivanja koje je sprovedeno prije samog skupa u svim zemljama sudionicama ove inicijative. Konstatirano je da postoji irok spektar programa koji vode sticanju Bachelor zvanja a meusobno se razlikuju u sadraju, nainu sprovoenja i nomenklaturi. Tako se, na primjer, u velikom broju europskih zemalja razlikuju profesionalna i akademska Bachelor zvanja. Slino je i sa Master zvanjima gdje je raznolikost podjednako izraena. Na sastanku su se u Dablinu sloili da svaki pojedini deskriptor treba da ukazuje na generalne izlazne rezultate datog studijskog programa. Deskriptor bi trebao uzeti u obzir studije kao cjelinu i znanja i vjetine koje su rezultat steene kvalifikacije. Predvieno je da se oformi deskriptor za svaku kvalifikaciju, a ne deskriptor koji bi bio zajedniki za odreeni studijski stupanj. Dakle, openito, u skladu sa bolonjskim naelima, zakljueno je da je potrebno pronai jedan jedinstveni deskriptor za sva Bachelor zvanja i, slino tome, jedan zajedniki deskriptor za Master zvanja. Ovi zajedniki deskriptori bi postali jo relevantniji ako bi u sebi sadravali detaljnije profile ili specifikacije pojedinih studijskih programa (pojedinane komponente programa kao to su uvjeti upisa na dati program, njegov sadraj, nain realizacije, itd.), a taj detaljniji opis programa bi, u stvari, predstavljao most ili vezu izmeu bilo kojeg nacionalnog visokoobrazovnog okvira i programa neke ustanove. to se forme deskriptora tie, konstatirano je da oni trebaju biti formulirani jezikom i stilom koji je razumljiv za sve zainteresirane, a posebice za studente i njihove donatore, poslodavce, visokoobrazovni kadar i javnost.
35

U zakljuku, Dablinski deskriptori predstavljaju prijedlog kojim se tei ka uvoenju jedinstvenih deskriptora - referentnih podataka o sposobnostima i kvalitetima vlasnika pojedinih Bachelor i Master zvanja dodijeljenih unutar europskog visokoobrazovnog prostora. Bolonjski seminar u Helsinkiju o Bachelor zvanjima (veljaa 2001) rezultirao je nizom preporuka koje su pred praki skup upuene europskim ministrima obrazovanja. On je bio usredotoen na zajednike imenitelje za prvi ciklus studija - Bachelor studije. Pored toga, definirane su prednosti Bachelor-Master strukture nad tradicionalnom strukturom studija. Konstatirano je da je Bachelor-Master struktura postala svjetski standard. Nadalje, u zavrnom dokumentu potvreno je da promocija mobilnosti u Europi zahtijeva poveanu transparentnost i komparabilnost europskih obrazovnih kvalifikacija. Kako bi se pronali ovi zajedniki kriteriji za definiranje Bachelor zvanja, neophodan je okvir koji bi bio dovoljno fleksibilan da prihvati nacionalne varijacije, ali, u isto vrijeme, i dovoljno precizan da moe posluiti kao definicija. Slijedi niz imbenika koji se smatraju tzv. zajednikim imeniteljima europskih Bachelor zvanja: - Bachelor zvanja predstavljaju visokoobrazovne kvalifikacije koje kvantitativno odgovaraju 180-240 (ECTS) bodova, to dalje normalno odgovara trogodinjim ili etvorogodinjim redovitim studijima; - Bachelor zvanja, koja se najee odnose na prvi studijski ciklus, mogu se stei bilo na tradicionalnim sveuilitima ili na struno usmjerenim visokoobrazovnim ustanovama; Bachelor su programi razliitih orijentacija i profila, kako bi u sebe prihvatili razliitosti individualnih, akademskih i potreba trita rada; - U cilju poveanja transparentnosti, vano je da specifina orijentacija i izlazni rezultati studija koje data kvalifikacija nosi budu sadrani u njenom nazivu i objanjeni dodatkom diplomi koji se izdaje studentima; informacije o pojedinim programima treba da budu jasne i transparentne kako bi studenti bili informirani prilikom izbora programa; - Bachelor zvanja koja slue kao prelazne kvalifikacije i priprema studenata za naredni stadijum studija, treba da budu zasnovana na odgovarajuim nastavnim planovima i programima; na njih se ne smije gledati samo kao na dio jednog dueg studijskog ciklusa, budui neki studenti mogu izabrati da promijene smjer, dobiju zapoljenje ili se upiu na program narednog stupnja ili specijalistiki program koji nudi druga ustanova. Na seminaru je zakljueno i to da postoji vrsta potreba za bliu suradnju izmeu visokog obrazovanja i drutva u cjelini i da postoje razliiti naini na koje Bachelor zvanja mogu biti relevantna za zajedniko europsko trite rada. I dok postoji mnotvo nastavnih planova i programa koji trebaju biti usmjereni ka specifinim profesijama i momentalnom ulasku na trite rada, drugi treba da pripreme studente za dalje studije. Svi nastavni planovi i programi treba da obuhvataju transverzalne vjetine i znanja koje treba da imaju svi aktivni graani u Europi, a to dalje podrazumijeva dugoroni razvoj obrazovnih sadraja. U budunosti, visokoobrazovni sustavi treba da nude neovisne i krae programe Bachelor tipa koji bi bili prvenstveno trino orijentirani. Preporueno je da se u svim oblastima studija uspostave razumni mehanizmi tranzicije sa Bachelor na Master programe, kako unutar istog visokoobrazovnog sektora, tako i izmeu razliitih sektora.

36

Istraivanje Europske sveuiline asocijacije o magistarskim i zajednikim programima u Europi (rujan 2002) Europska sveuilina asocijacija (EUA) je u rujnu 2002. godine u Briselu, na osnovu prethodnog istraivanja, lansirala novi projekat o magistarskim i zajednikim europskim zvanjima. Cilj je projekta pronalaenje dobrih primjera u postojeim studijskim programima i uspostavljanje modela za stvaranje i odravanje takvih programa. Znaaj se EUA istraivanja prvenstveno sastoji u demonstraciji postojee prakse u ovoj oblasti, prepoznavanju postojeih trendova i sainjavanju preporuka o trajanju i strukturi europskih magistarskih programa. Kljuni dio istraivanja kae sljedee: Osnovni zakljuak je da, i pored toga to jo postoji velika varijabilnost u trajanju i strukturi studijskih programa unutar Europskog visokoobrazovnog prostora, postoji dominantan trend ka stvaranju Master programa koji zahtijevaju ekvivalent od 300 ECTS bodova, iako se mogu pronai i primjeri neto duih ili kraih programa. Nadalje, predlae se da se u daljnjim raspravama o bolonjskom procesu sudionici sloe oko definicije da Master zvanja u europskom visokoobrazovnom prostoru normalno zahtijevaju kompletiranje 300 kredita, od kojih minimalno 60 moraju biti steena na postdiplomskoj razini u oblasti odgovarajue specijalizacije. To bi omoguilo postojanje sljedeih obrazaca: - 180 bodova za Bachelor + 120 bodova za Master; - 240 bodova za Bachelor + 90 bodova za Master (od kojih do 30 ili do 60 mora biti steeno kroz prethodne studije u tijeku zavrne Bachelor godine, tako da za postdiplomski nivo ostaje da se prikupi minimalno 60 bodova); - 300 bodova za Master (integrirani programi). Pomenuto istraivanje zakljuuje i da ostvarenje europskog visokoobrazovnog prostora zahtijeva vie slaganja oko broja kredita nunih za sticanje Master zvanja i upozorava da prekratki programi mogu imati problema sa potpunom priznatou. Isto tako, konstatira se da je definicija 180-240 bodova za Bachelor zvanja prihvaena diljem Europe, dok tone brojke nisu jo utvrene za Master zvanja. Oekivalo se da e slian konsenzus o tom pitanju biti postignut na seminaru u Helsinkiju u oujku naredne godine. Projekat reforme obrazovnih struktura u Europi (2001-02, 2003-04) - Tuning projekat Radi se o iroko obuhvatnom projektu koji analizira odgovor sveuilita na Bolonjsku deklaraciju. Konzorcijum od preko 100 sveuilita istraivao je reformu visokoobrazovnih nastavnih planova i programa na europskoj razini. Projektom su zajedno rukovodili Sveuilite iz Groningena (Holandija) i Sveuilite Deusto iz Bilbaoa (panija). Zakljuci prve faze projekta (2002-03) prezentirani su na zavrnoj konferenciji u svibnju 2002. godine (www.relint.deusto.es/TuningProject/index.htm or www.let.rug.nl/TuningProject/index.htm). Projektom je proizveden velik interes lanova Europskog parlamenta, strukovnih asocijacija i akademskog osoblja. Otvarajui konferenciju u svojstvu lana EU povjerenstva za obrazovanje i kulturu, gospoa Vivien Reding je rekla i sljedee: Zato se Tuning projektu poklanja toliko pozornosti i zato su oekivanja od njega tako velika? Vjerujem da je to zbog toga to je Tuning projekat u samom srcu bolonjskog procesa. Naziv tuning roen je iz ideje da sveuilita ne tee harmonizaciji svojih studijskih programa ili stvaranju bilo kakvog konanog europskog programa nego jednostavno tee elementima konvergentnosti i zajednikog razumijevanja. Zatita razliitosti u europskom obrazovanju bila je postavljena kao vrhovni cilj.
37

Ovaj projekat koncentrirao se na sljedee oblasti studija: biznis, obrazovne znanosti, geologija, povijest i matematika koje pripadaju tzv. unutarnjem krugu, dok tzv. sinergistiku skupinu sainjavaju fizika, kemija, jezici, humanitarni razvoj, pravo, medicina, strojarstvo i veterina. Osnovni su ciljevi projekta: - postizanje visokog stupnja europske konvergentnosti u visokom obrazovanju u pet glavnih oblasti studija (biznis, obrazovne znanosti, geologija, povijest, matematika) kroz definiranje zajedniki prihvaenih profesionalnih i obrazovnih rezultata; - razvoj strunih profila i eljenih izlaznih rezultata, u smislu znanja, vjetina i kompetitivnost u pet pomenutih oblasti; - poboljanje transparentnosti u obrazovnim strukturama i nastavljanje sa inovacijama kroz razmjenu iskustava i prepoznavanja primjera dobre prakse; - stvaranje pet europskih mrea koje bi mogle predstavljati primjere dobre prakse i koje bi ohrabrile uvoenje inovacija i kvaliteta i u druge discipline; - razmjena informacija u svezi sa reformom nastavnih planova i programa u pet glavnih oblasti, kao i stvaranje modela strukture nastavnih planova i programa za svaku od tih oblasti, ime bi se unaprijedili procesi priznavanja i europskih integracija diploma; - stvaranje veza izmeu ove sveuiline mree i drugih srodnih tijela, s ciljem dalje konvergencije u pet naznaenih oblasti; - izrada metodologije za analizu zajednikih elemenata i podruja specifinosti i razliitosti i za njihovu harmonizaciju; - povezivanje sa drugim oblastima studija gdje bi se kroz sinergistike uticaje mogli podstai slini procesi; meu tim oblastima, u kojima se ve sprovode projekti harmonizacije, su: jezici, humanitarni studiji, kemija, fizika i pravo; - koordinirano djelovanje sa svim akterima ukljuenim u proces harmonizacije obrazovnih struktura (ministarstva, rektorske konferencije, sveuilita). Projektom su analizirani i praktini naini stvaranja integriranog europskog visokoobrazovnog prostora koji je predvien bolonjskim procesom. Stvoren je set zajednikih mjera ija e realizacija doprinijeti konvergenciji nacionalnih obrazovnih struktura u etiri kljune oblasti: - konsultiranje europskih poslodavaca i diplomiranog zaposlenog kadra o ulozi i znaaju generalnih kompetencija tj. vjetina koje su zajednike svim studijskim programima; - ispitivanje kompetencija specifinih za datu oblast; - prilagoavanje ECTS paneuropskom okviru akumulacije kredita zasnovanog na izlaznim rezultatima studiranja; - poetak ispitivanja kompleksnih veza izmeu nastavnog procesa i njegove evaluacije (ovo je bio prioritet druge faze projekta). Na osnovu rezultata jedne obimne ankete koja je o znaaju generalnih i specifinih kompetitivnosti u okviru projekta sprovedena meu velikim brojem svrenih studenata, poslodavaca i sveuilinih nastavnika, potvreno je vrsto slaganje studenata i poslodavaca o osnovnim kompetencijama koje treba da postoje u nastavi na razini visokog obrazovanja. One podrazumijevaju: kapacitet za analizu i sintezu, kapacitet za uenje i rjeavanje problema, kapacitet za praktinu primjenu znanja, voenje rauna o kvalitetu i vjetinama upravljanja informacijama. Miljenje nastavnog kadra neznatno se razlikuje, i to samo u postavljanju ovih prioriteta. Rezultati ankete potvrdili su i postojanje slaganja meu mnotvom razliitih zemalja. Konkretan rezultat projekta je prepoznavanje i postizanje konsenzusa o zajednikim specifinim kompetitivnostima za sljedee discipline: poslovna administracija, kemija,
38

obrazovne discipline, geologija, povijest, matematika i fizika. Jasno je da su zajedniki temelji za prvi studijski ciklus, za dodiplomske studije, mogui za svaku od tih disciplina. Meutim, nije utvreno da je to mogue za postdiplomske studije. tovie, nije potvreno ni da bi to trebalo da bude cilj. Od druge faze projekta se u to vrijeme oekivalo da povea broj oblasti (disciplina) koje se obrauju. Postignuti su sljedei rezultati: - metodologija je u oblasti harmonizacije obrazovnih struktura unaprijeena, posebice u pomenutih pet disciplina, to bi se u narednom projektu moglo aplicirati i na druge discipline; - formiran je set generalnih i specifinih kompetitivnosti ili izlaznih rezultata studija za tih pet disciplina, koji je takoer veoma koristan gledano u iroj perspektivi; - identificirane su glavne prepreke u procesu meusobnog pribliavanja na razini obrazovnih struktura i mogui naini njihovog prevazilaenja; - na europskoj je razini uspostavljena zajednika metodologija za mjerenje radnog optereenja studenata u odnosu na pojedine strune profile i izlazne rezultate studija, ukljuujui tu znanje, vjetine i kompetitivnosti; - stvorena je platforma za pokretanje rasprave sa strukovnim asocijacijama o ovom pitanju; - usvojeno je konano izvjee koje daje primjere konvergencije i harmonizacije europskih obrazovnih struktura na razini pet projektom obuhvaenih disciplina; - usvojen je paket preporuka ministarstvima, rektorskim konferencijama, sveuilitima i Europskom povjerenstvu. Tuning projekat se nije usredotoio samo na obrazovne sustave, nego i na obrazovne strukture i sadraje studija i njime je utvreno da je harmonizacija visokoobrazovnih zvanja u dvostupanjsku strukturu (dodiplomski i postdiplomski programi) mogua kada se kvalifikacije porede u smislu njihovih izlaznih rezultata i kompetencija, izraenih kroz integriranu primjenu ECTS kao sustava za akumulaciju kredita. Izraena su dva strateka dokumenta koja prouavaju ECTS sa aspekta akumulacije (a ne samo prenosa!) kredita i koji su doli do istih zakljuaka: - jedinstveni okvir za akumulaciju kredita zasnovan na ECTS trebalo bi da pokrije cijelu Europu i obuhvati i sustav indikatora razine i deskriptora kvalifikacija; - krediti pruaju informacije o kompleksnosti, kreativnosti, sofisticiranosti i dubini nastavnog procesa; - postoji jasna veza izmeu obrazovnih struktura, izlaznih rezulata studija, radnog optereenja studenata i izraunavanja kredita; - kompetitivnost zahtjeva transparentno definiranje izlaznih rezultata i kompetitivnosti unutar okvira primjene kredita, ime se olakava komparabilnost; - krediti sami po sebi ne pruaju mnogo informacija, poto oni ne predstavljaju indikator koji je dovoljan da definira razinu rezultata studija; oni postaju mnogo praktiniji i korisniji ako su povezani sa razinama studiranja; - objanjenje kredita (u kontekstu nastavnih planova i programa) doprinosi preciznom objanjenju obrazovnih standarda; - 60 ECTS kredita (bodova) predstavlja radno opetereenje (ukljuujui sve studentske aktivnosti) tipinog studenta tijekom jedne akademske godine, koje donosi komplet adekvatnih izlaznih rezultata. to se tie mjerenja radnog optereenja, i dalje su na sceni dva modela. Prvi, tradicionalni, izraava se u odnosu na vremenske odrednice (potroeno vrijeme), a drugi
39

u odnosu na izlazne rezultate tj. steene kompetencije. Oba modela imaju svoje prednosti a savremeni trendovi postepeno se usmjeravaju ka sve iroj primjeni ovog drugog. Od Prake konferencije na ovamo uinjeni su znaajni pomaci u mnogim zemljama. U vie od polovice zemalja, prema podacima koje daju resorna ministarstva, od 2001. godine do danas sprovedena je reforma visokoobrazovnog zakonodavstva, a u jo 40% ukazuje se na neposredne nakane da se to uradi. Novi zakoni o visokom obrazovanju doneseni su u paniji (prosinac 2001), Francuskoj (travanj 2002), Norvekoj (srpanj 2002), Austriji (kolovoz 2002) i Belgiji (travanj 2003), Mnogo je sluajeva gdje se ove zakonske izmjene odnose na tipove i strukturu zvanja. U oko 40% zemalja dvostupanjska struktura studija postojala je i prije potpisivanja Bolonjske deklaracije (Velika Britanija, Irska, Malta, Bugarska, eka, Danska, Letonija, Poljska, Turska, Grka). Pored toga, nije mali ni broj zemalja koje su takoer od ranije posjedovale dvostupanjski sustav ali su poslije pristupa bolonjskom procesu prili njegovom prilagovanju novim zahtjevima Europskog visokoobrazovnog prostora. U tu skupinu spadaju Belgija, Hrvatska, Finska, Francuska, Norveka, Portugal, SCG. Postoje i sluajevi gdje su (bile) neophodne radikalne promjene, kao to je to u Francuskoj, gdje tradicionalno konano sveuilino zvanje (maitrise) koje je vrijedilo 240 bodova sada prua mogunost upisa Master studija koji vrijede 300 bodova. Postoje i zemlje u kojima je do uvoenja dvostupanjskog studiranja dolo kao rezultat bolonjskog procesa (Austrija, Estonija, Italija, Lihtentajn, Holandija, Rumunija, neke zemlje jugoistone Europe), a u nekima (Njemaka, Danska, mnoge srednjoeuropske zemlje) bolonjski proces pojavio se upravo u razdoblju sprovoenja reformi na nacionalnoj razini, zapoetih prije 1999. godine. Na kraju, neke zemlje se izjanjavaju da jo ne posjeduju dvostupanjsku strukturu, ali da ju planiraju uvesti (Maarska, Slovenija, panija, vajcarska, neke zemlje jugoistone Europe). U vajcarskoj, na primjer, pristup ovom pitanju razlikuje se od ostalih europskih zemalja po tome to umjesto zakonskih obveza nadleni organi izdaju smjernice za koordinaciju. Tako je vajcarska ve zapoela primjenu novog modela bez ikakve prethodne zakonske promjene (resorno ministarstvo je nacionalnoj rektorskoj konferenciji dalo u nadlenost pitanja reforme, a ova je u prosincu 2002. godine donijela odreene smjernice koje su sada u fazi implementacije (Directives de la CRUS pour le renouvellement coordonn de lenseignement des hautes coles universitaires suisses dans le cadre de Bologne, CRUS 02 215, dcembre 2002). U paniji je u veljai 2003. godine resorno ministarstvo Vijeu za sveuilinu koordinaciju prezentiralo detaljan prijedlog za prilagoavanje tradicionalnog panskog sustava dvostupanjskom modelu, poslije ega je uslijedilo razdoblje vrlo ivih i konstruktivnih rasprava meu predstavnicima vlade i visokoobrazovnih ustanova. Slino tome, novi zakon u Belgiji (Flamanska zajednica) iz travnja 2003. godine, takoer je uveo u upotrebu zvanja Bachelor i Master. Uobiajeno je da se zakonski odredi i rok vaenja starih modela ili do kojeg mora biti zavrena tranzicija na novi dvostupanjski model. U Francuskoj, na primjer, oekuje se da reforma na sveuilitima koja je zapoela u travnju 2002. godine bude dovrena do poetka akademske 2005/06. godine. U Italiji, gdje je sustavna transformacija zapoeta u 2001/02. kolskoj godini, ve sada reforma je u cjelosti operativna. Reforma strukture zvanja u Norvekoj zavrena je krajem 2003. godine. Novi austrijski zakon o sveuilitima iz 2002. godine dozvoljava uvoenje novih studijskih programa samo ako su oni dvostupanjski. U relativno malo zemalja visokoobrazovnim ustanovama ostavljeno je na volju da same odlue da li e i kada
40

pristupiti reformskom kursu (Poljska, Njemaka). U nekim zemljama osnovani su odbori strunjaka koji imaju zadatak izraditi prijedloge reforme visokog obrazovanja u skladu sa bolonjskim principima. Takav je sluaj u Finskoj gdje je jedan takav tim predloio da dvostupanjska struktura treba da bude implementirana u svim studijskim oblastima do kolovoza 2005. godine, sa Bachelor zvanjima koja odgovaraju 180 bodova i Master zvanjima koja nose dodatnih 120 ECTS bodova. Openito govorei, nijedno ministarstvo nije u cjelosti odbacilo bolonjsku ideju o stepenovanju studija. Evo saetog pregleda aktualnih europskih trendova u oblasti studijskih stupnjeva i zvanja: 1. Pritisak vlada za skraenje studija, u cilju, prvo, skraivanja stvarnog trajanja studija na predvienu duinu (u veini zemalja prosjeno studiranje traje 2-4 godine due od predvienog) i, drugo, uvoenje tzv. prvog stupnja (u vidu Bachelor-a) u zemljama sa tradicionalno dugotrajnim i integralnim programima. Upravo su nedavne reforme u Njemakoj i Austriji rezultirale uvoenjem novih Bachelor/Master programa (ustanove ih sprovode na dragovoljnoj osnovi i paralelno ve postojeim programima), dok su u Italiji i Francuskoj u istu svrhu reorganizirani postojei programi. Uvoenje Bachelor stepena donosi niz prednosti: uvode se novi studijski programi sa zagarantiranom razinom kvaliteta (formalno su akreditirani), vlasnici ovog zvanja prihvatljivi su na europskoj berzi rada i zapoljavanja, postoji jasna odvojenost ovih programa od postdiplomskih. 2. Uvoenje kratkih magistarskih programa (12 mjeseci) predstavlja veliku mogunost za mobilnost na unutareurpskoj razini i meunarodnu kompetentnost. 3. Brisanje otre granice izmeu sveuilinog i nesveuilinog sektora visokog obrazovanja u zemljama sa binarnim sustavom. Tome je posebice doprinijelo sve ire uvoenje razliitih sustava transferabilnih kredita. 4. Uvoenje kontrole (i osiguranja) kvaliteta, evaluacije i akreditacije nastave donijelo je sveuilitima vei stupanj autonomije. Prije svega, tei se kompatibilnosti, odnosno uvoenju standarda i za ovu oblast, gdje bi se vie od trajanja studija vrednovali izlazni rezultati nastave u okviru pojedinih programa studiranja. Akreditacione agencije, koje se osnivaju, postepeno poinju da svojim aktivnostima pokrivaju ne samo nacionalne, ve i pomenute transnacionalne ustanove i njihov kvalitet. 5. Razvoj tzv. transnacionalnog obrazovanja (na engleskom jeziku), koje nude razne meunarodne ustanove na bazi franiza ili pomou elektronskih uila. Koliko su zakonske reforme promijenile stanje na ustanovama? Kao to se i moe oekivati, postoji jaz izmeu promjena predvienih nedavnim zakonskim izmjenama i realnosti na pojedinim institucijama. Pa ipak, brojke koje se odnose na institucionalnu razinu izgledaju vrlo ubjedljivo: jedna treina ustanova ve je posjedovala dvostupanjsku strukturu studija i prije pristupa bolonjskom procesu, a 21% ustanova ju je uvelo kao rezultat potpisivanja Bolonjske deklaracije. Neto vie od 36% ima namjeru da ovakvu strukturu uvede u praksu a svega 7,5% se izjanjava da nema namjeru to uraditi. Ovisno od vrste ustanove, skoro dvije treine sveuilita funkcionira
41

na osnovu sprovoenja dvostupanjskih programa, a u sluaju ostalih visokoobrazovnih ustanova ta brojka je ispod 50%. Ustanove koje pripadaju ekonomskim naukama posebice su aktivne u ovom kontekstu (skoro 60%), dok najvie oklijevaju tehnoloke i tehnike ustanove (oko 45%). Postoje sluajevi gdje resorna ministarstva i obrazovne ustanove razliito doivljavaju reformski proces. Tako na primjer, holandsko ministarstvo ukazuje da su dva ciklusa u visoko obrazovanje uvedena kao rezultat bolonjskog procesa, dok preko 40% ustanova u istoj zemlji tvrdi da je dvostupanjsku stukturu u svom radu primjenjivalo i prije postojanja bolonjskog procesa. Suprotan sluaj postoji u Bugarskoj i ekoj gdje ministarstva insistiraju na postojanju dvostupanjskog visokog obrazovanja i prije 1999. godine, a oko 55% ustanova u ove dvije zemlje smatra da je ovaj trend uveden tek sa potpisivanjem Bolonjske deklaracije. Iz podataka se vidi da je Bolonja posebno jak uticaj imala u zemljama u kojima su vlade definirale rok za obvezan prelazak na novi model. Polovica ustanova u Holandiji, njih 62% u Norvekoj i 74% u Italiji promijenilo je svoju strukturu studija kao rezultat bolonjskog procesa. Tamo gdje su odluke o ovakvom reformskom kursu donesene tek nedavno ili gdje je odluivanje ostavljeno na volju visokoobrazovnim ustanovama, visok je procenat onih ustanova ija je odluka (zasad samo ona) bila pozitivna: 52% u Njemakoj, 53% u Austriji, 59% u Maarskoj, 67% u Sloveniji, 72% u Portugalu i ak 82% u paniji. Naelno oponiranje dvostupanjskog strukturi studija nije esto, sa izuzetkom Grke i Litvanije gdje su procenti ustanova koje su izrazile svoju nespremnost za ovakvim restruktuiranjem relativno visoki (25% i 19%). Studentska percepcija postojeeg stanja iroko potvruje stanovite visokoobrazovnih ustanova: skoro dvije treine studentskih organizacija izjanjava se da njihove ustanove ili ve posjeduju dvostupanjsku strukturu studija ili ju upravo uvode. Od dvostupanjskog ka trostupanjskom modelu: ukljuivanje doktorskih studija u bolonjski proces I pored toga to je Bolonjska deklaracija eksplicitno spomenula doktorske studije, diskusije o postdiplomskom ciklusu dosad su se uglavnom odnosile na magistarske studije. S druge strane, potreba za dodatnim struktuiranjem doktorskih studija u Europi ponavljano se naglaava tijekom nekoliko posljednjih godina. Upravo stoga su direktori za visoko obrazovanje i predsjednici rektorskih konferencija zemalja EU na svom redovitom godinjem sastanku u Kordobi 2002. godine usvojili preporuke koje istiu relevantnost doktorskih studija za bolonjski proces (Meeting of Directors General of Higher Education and Presidents of Rectors' Conferences of the EU/EEA, Cordoba, 7-9 April 2002, see http://www.bologna-berlin2003.de). Oni su prilino optimistino konstatirali i da je bolonjski proces u velikoj mjeri ve doprinio eliminaciji razlika u oblasti doktorskih studija diljem Europe u pogledu njihove strukture, sadrine, formalnih aspekata i orijentacije. Sudionici ovog skupa podrali su uspostavljanje struktuiranih doktorskih studija, ukljuujui tu i stavke evaluacije kvaliteta i ansi za zapoljavanje kao kriterija za dizajniranje takvih studija. Oni su istaknuli potrebu za postojanjem zajednikih europskih programa na doktorskoj razini, potporu mobilnosti studenata na doktorskim programima i stvaranje okvira europskog doktorata. Pomenute preporuke zakljuuju da je davanje sredinje uloge doktorskim studijima, obuci mladih istraivaa i stvaranju europskog visokoobrazovnog prostora i, jo preciznije, europskog prostora znanja prioritet. U tom kontekstu osnovan je EURODOC, asocijacija doktoranata i mladih istraivaa iz razliitih europskih zemalja (http://www.eurodoc.net). EURODOC
42

je osnovan 2002. godine u paniji i ima za cilj stvoriti platformu za diskusiju doktorantima, kao i pruiti im mogunost zastupanja interesa na institucionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Svima je jasno da europske tradicije koje su jo prisutne u mnogim disciplinama (npr. ostavljanje doktoranata uglavnom da se oslone na svoje sopstvene resurse, bez dovoljne institucionalne potpore) iz mnogo razloga vie nisu adekvatne potrebama suvremenih drutava. tovie, one predstavljaju prepreku ostvarenju jedinstvenog europskog visokoobrazovnog prostora i europskog istraivakog prostora. Doktorski programi, tamo gdje postoje, a posebice se to odnosi na zajednike doktorske programe, spadaju u najprivlanije znaajke zajednikog europskog visokoobrazovnog prostora. Ali, trenutano, zainteresirani doktoranti jo se susreu sa konfuznom raznolikou nacionalnih i institucionalnih struktura koje su sve osim lako razumljivih i usporedivih. I dok je jedan dio europskih zemalja otpoeo sa procesom restruktuiranja doktorskih studija, u drugima se i dalje potencira tradicionalni model striktno individualnog mentorstva. Rezultati obimnog istraivanja pokazuju da je Europa danas po pitanju organizacije doktorskih studija podijeljena na dva osnovna tipa: u 18 sluajeva mentorstvo doktoranata je na individualnoj bazi, a u 17 sluajeva pored individualnog mentorstva doktorantima su na raspolaganju i normalni (kontinuirani) doktorski programi. Tradicionalni je model prevalentan u Grkoj , Slovakoj, Bugarskoj, Irskoj i Rumuniji, kao i u zemljama jugoistone Europe. U sljedeim zemljama velik je udio visokoobrazovnih ustanova koje doktorantima nude redovita predavanja: Francuska, eka, Finska, Norveka, Poljska, Italija, vedska, panija. Sljedei indikator struktuiranosti/individualnosti doktorskih studija je (ne)primijenjenost kreditnih sustava. U oko 20% europskih zemalja u ovu svrhu primjenjuje se ECTS, a u neto manje od 20% zemalja primjenjuju se drugi kreditni sustavi. Gotovo polovica zemalja nema kreditni sustav u okviru doktorskih studija, a od njih 15% nema namjeru ni da ga uvodi u budunosti. Primjer primjene ECTS na doktorske studije susreemo u austrijskom zakonu o sveuilitu koji precizira da zvanje doktora zahtjeva minimalno 120 bodova, dok 240 ili vie bodova vodi ka sticanju PhD zvanja. Najvea stopa primjene ECTS u okviru doktorskih studija susree se u Estoniji, paniji, vedskoj i Finskoj, a najvei otpor dolazi iz Irske, Velike Britanije i vajcarske. Reforma nastavnih programa, zapoljavanje svrenih studenata, e-uenje Poto je diferencijacija izmeu dodiplomskog i postdiplomskog ciklusa studija relativno nova u veini kontinentalnih europskih zemalja, jasno je da se stvarna reforma ne moe zaustaviti na prostom razdjeljivanju tradicionalnih jednostupanjskih programa na dvije polovice (jedna malo vea, jedna malo manja), a da pri tome nastavni programi ostaju nepromijenjeni. Bolonjska deklaracija predlae da se ovaj problem treba rjeavati osguranjem relevantnosti dodiplomskih (prvostupanjskih) zvanja na tritu rada. Posljedino, osnovna briga nastavnog osoblja, trgovakih unija i studenata usredotoena je na termin mogunost zaponjenja (employability). ak 40% studentskih organizacija koje su sudjelovale u istraivanju koje je sprovedeno za potrebe Trends III izvjea, smatra da se previe pozornosti poklanja produkciji diplomaca koje je mogue zaposliti, na tetu tradicionalnih prednosti akademske edukacije. Njih oko 20% gleda na Bachelor-Master strukturu studija kao na pokuaj vlada drava da skraenjem studija utede novac, a jo 17% pribojava se da bi stvaranje novih zvanja moglo da opstruira mobilnost.
43

Openito govorei, dananje diskusije postaju sve konstruktivnije, sa sve manje polemikih tonova nego to je to bilo prije nekoliko godina: veina bivih kritiara shvatila je da se mogunost zapoljenja ne odnosi na stvaranje diplomaca prema potrebi poslodavaca, nego se tie odgovornosti visokoobrazovnih ustanova prema svojim diplomcima i itavog niza novih mogunosti koje zvanja na razini Bachelor nude studentima (kao i tritu rada). Pozitivne kritike studentskih organizacija u svezi sa uvoenjem dvostupanjske strukture studija jo su vanije od postojeih zamjerki: oko 50% njih smatra da e Bachelor-Master struktura osigurati vie mogunosti individualnog uenja i olakati mobilnost, a 12,5% eksplicitno je pozdravilo porast mmogunosti zapoljenja kojim je uvoenje novih zvanja rezultiralo. U posljednje vrijeme, nakon Prakog kominikea, pokrenuto je nekoliko inicijativa. Nedavna studija Stivena Adama daje sveobuhvatan pregled trenutane situacije (Stephen Adam, Qualification structures in European Higher Education, Study prepared for the Danish Bologna Seminar, Copenhagen, 27-28 March 2003). Adam nalazi da su mnoge europske zemlje u posljednje vrijeme usvojile dvostupanjsku strukturu kvalifikacija koja je zasnovana na razlikovanju Bachelor i Master zvanja, ali je to uraeno sa malo razumijevanja za stvarne razlike koje postoje izmeu ova dva stupnja. Neke reforme po ubrzanoj proceduri oslonile su se na uproena rjeenja gdje su stara zvanja grubo rearanirana bez uzimanja u obzir postojeih standarda. Projekti poput JQI ili Reforma obrazovnih struktura u Europi tee da odgovore na ovu problematinu situaciju uvoenjem deskriptora i pokuajem definiranja izlaznih rezultata i kvalifikacija za pojedine razine i discipline. Mnogo je visokoobrazovnih ustanova koje su ukljuene u realizaciju ovih projekata, ali se veina ipak bori za reformu nastavnih planova i programa. Tako, u oko polovici zemalja, veina ustanova krenula je u ovu reformu kao rezultat Bolonje. to se tie samih ustanova, njih 28% izvjetava da je pristupilo reformi nastavnih programa na svim odsjecima, a u 25% sluajeva reforme se zasad sprovode samo na nekim odsjecima. U nekim zemljama ovaj procenat je i znatno vii: u Holandiji je 42%, u vajcarskoj 43%, u Bugarskoj 54%, u Letoniji 55%, u Estoniji 57%, u Norvekoj 66%, u Italiji 74%. S druge strane, u Belgiji, Francuskoj, Finskoj i Grkoj je preko 40% visokoobrazovnih ustanova na kojima se jo nije zapoelo sa reformom nastavnih programa, u Turskoj ova cifra ide do 53%, u Portugalu 63%, u zemljama jugoistone Europe 75%, a u paniji do najviih 82%. Ovi ekstremni rezultati u Portugalu i paniji posljedica su injenice da u ovim zemljama visokoobrazovne ustanove jo ekaju da im dravni organi dostave detaljan plan primjene dvostupanjske strukture studija. Pored niza sluajeva gdje se kae da e ova reforma da otpone uskoro, treba rei da postoji i nekoliko njih gdje ta potreba jo nije prepoznata. Zanimljivo je, u tom kontekstu, da ak 77% ustanova u Velikoj Britaniji spada u ovu posljednju skupinu. Openito, sveuilita su tek neto svjesnija potrebe za ovom reformom od ostalih visokoobrazovnih ustanova. Kao najvaniji kriterij za praenje reforme u oblasti nastavnih planova i programa, spominje se mogunost zapoljenja i u tome se slau svi akteri u oblasti visokog obrazovanja. Ograniena ukljuenost profesionalnih (strukovnih) asocijacija u reformu nastavnih planova i programa S obzirom na to da je upravo mogunost zapoljenja jedno od osnovnih pitanja koja su u svezi sa reformom nastavnih planova i programa, bilo bi logino oekivati da se profesionalne asocijacije i poslodavci ukljue u dizajniranje i restruktuiranje postojeih
44

planova i programa. Meutim, povratna informacija koje daju visokoobrazovne ustanove ne pokazuje da je ba tako. Samo u tri drave (Litvanija, Velika Britanija, Irska) ukazuje se na postojanje ovakvih veza u velikom obimu (na preko 50% ustanova). Posebice delikatna situacija po ovom pitanju je u zemljama jugoistone Europe (manje od 15% ustanova), ali i u Turskoj, Rumuniji, Poljskoj, paniji, Portugalu i Grkoj (takoe oko 15%), kao i u vedskoj i Norvekoj (20%), te Njemakoj (22%). Bachelor: validno zvanje ili samo odskona daska? Bachelor zvanja imaju potpunu priznatost kao zavrna na britanskim ostrvima. Tako u Irskoj 33% studenata, a u Velikoj Britaniji njih oko 50% prekida visoko obrazovanje poslije ovog stupnja. Meutim, ako govorimo o cijeloj Europi, slika je mozaina: malo je ustanova (oko 17%) koje oekuju da njihovi korisnici napuste ustanove nakon sticanja Bachelor zvanja, to ukazuje na evidentan nedostatak povjerenja u aktuelnu relevantnost ovih zvanja na tritu rada. Posebice je mali broj ovakvih ustanova u Francuskoj (4%), Portugalu (6%), vajcarskoj, paniji i Italiji (7%), Austriji (9%) i Njemakoj (10%), dok je taj procenat sveden doslovce na nulu u Estoniji, Poljskoj i Grkoj. Pored opeg nepovjerenja, razlozi nepopularnosti ovog prvog ciklusa studija zasigurno su i relativno kratko razdoblje koji je protekao od njegovog uvoenja, a samim tim i nedovoljna upoznatost s njim, kao i eventualne manjkavosti samog sadraja ovakvih skraenih programa za koje studenti esto smatraju da im nee donijeti vjetine i kompetencije koje e im sutra biti neophodne u procesu zapoljavanja. Ovo posljednje je, ako se jo dublje krene sa analizama, posljedica injenice da poslodavci jo nisu ukljueni u proces formiranja nastavnih planova i programa. Tako nastaje zaarani krug koji moe biti prekinut samo poboljanjem komunikacije izmeu visokoobrazovnih ustanova i industrije. U sljedeim zemljama postoji uravnoteen stav po ovom pitanju: Slovaka, Poljska, Finska, vajcarska i Francuska. To su dakle zemlje gdje je broj onih koji nakon sticanja Bachelor zvanja pristupaju Master studijama znatno vei. Prelazak sa Bachelor na Master razinu Na Helsinkoj konferenciji (oujak 2003) konstantirano je slijedee: Upis na Master programe obino zahtijeva posjedovanje Bachelor zvanja steenog na akademski priznatoj visokoobrazovnoj ustanovi. Bachelor i Master zvanja treba da imaju razliite definirane izlazne rezultate i treba da budu dodijeljeni na razliitim razinama (...) Sva Bachelor zvanja treba da otvore pristup Master studijima.... (Conference on Masterlevel degrees, Helsinki 14 -15 March 2003, Conclusions and Recommendations, p.4). Odgovornost za definiranje uvjeta upisa na Master programe varira diljem Europe. Prema informacijama koje dolaze od visokoobrazovnih ustanova, u oko 30% sluajeva ova odgovornost ostaje na institucionalnoj razini, dok 26% ustanova dozvoljava odsjecima da sami definiraju uvjete za svoje programe. Skoro 20% ustanova nije se jo ni dotaklo ovog problema. Zemlje u kojima se favorizira centraliziraniji pristup ukljuuju vajcarsku, Norveku, Irsku, Veliku Britaniju, Italiju, Bugarsku, Poljsku i Tursku, dok je u Njemakoj, ekoj i zemljama jugoistone Europe ovo uglavnom ostavljeno u nadlenost pojedinih odsjeka na visokoobrazovnim ustanovama. U Portugalu i paniji, visokoobrazovne ustanove jo ekaju na politike odluke o zapoinjanju strukturnih reformi i upravo zbog toga preko 50% ustanova nije jo diskutiralo pitanje pristupa Master studijskim programima.
45

Potreba za deskriptorima, indikatorima razine i okvirima za kvalifikacije Dok je uvoenje dvostupanjskee strukture studija dovelo do znaajnog napredka u mnotvu zemalja potpisnica Bolonje, postoji realna opasnost da stvaranje BachelorMaster strukture zamaskira velike razlike koje postoje izmeu postojeih razina i njihove praktine primjene... To bi moglo da unazadi bolonjski proces. (Stephen Adam, Qualification structures in European Higher Education, Study prepared for the Danish Bologna Seminar, Copenhagen, 27-28 March 2003, p.i). Visokoobrazovne reforme uvijek su predstavljale nacionalno, regionalno ili institucionalno pitanje, prije nego europsko ili meunarodno, a bolonjski proces ne predstavlja pokuaj promjene ove realnosti. U Bolonji i Pragu postavljen je niz ciljeva, ali kako su pojedine zemlje poele sa njihovom implementacijom, tako je porasla i vanost da se osigura da cjelokupan proces ne dovede do jo vee konfuzije, nego upravo da ju smanji. Prije potpisivanja Bolonje, svima je bilo poznato da su nacionalni visokoobrazovni Rustavi bili zaista veoma razliiti i nekompatibilni. Da bi se izbjegao rizik da bolonjski proces dovede do novih problema u ovoj oblasti, na seminaru o strukturi kvalifikacija u Kopenhagenu, predloen je niz koraka: Ministarski sastanak u Berlinu iz rujna 2003. godine treba ohrabriti izradu nacionalnih okvira kvalifikacija za vlastite visokoobrazovne sustave... Oekuje se i pokretanje aktivnosti na stvaranju veoma bitnog okvira kvalifikacija za europski visokoobrazovni prostor, sa tenjom da se nacionalni okviri artikuliraju unutar jednog zajednikog okvira... Na svakoj odgovarajuoj razini okviri kvalifikacija nastaju kroz opisivanje kvalifikacija u pogledu adekvatnog radnog optereenja, razine, kvalitete, izlaznih rezultata i profila... Unutar sveobuhvatnih pravila za okvire kvalifikacija, pojedinane ustanove imaju poprilinu slobodu u dizajniranju vlastitih studijskih programa. Okviri nacionalnih kvalifikacija, kao i europski okvir, treba da budu dizajnirani tako da pomau visokoobrazovnim ustanovama u razvoju njihovih nastavnih planova i programa. (Recommendations of the Danish Bologna Seminar, Copenhagen, 27-28 March 2003, p.1-2). Primjeri okvira kvalifikacija zasnovanih na eksternim referentnim kriterijumima - deskriptorima kvalifikacija, deskriptorima razine, izlaznim rezultatima studiranja - postoje ili su u procesu uvoenja u Engleskoj i Velsu, kotskoj, Irskoj i Danskoj. Ovi kriterijumi ni na koji nain ne propisuju unaprijed sr nastavnih programa za pojedine discipline, nego sadre neke sasvim openitee deskriptore, ime ne ugroavaju postojeu raznolikost nastavnih programa. Vlade i visokoobrazovne ustanove treba da tee uvoenju okvira kvalifikacija, kao jednog od prioriteta naredne faze bolonjskog procesa. Nacionalni okviri morae biti usklaeni sa jednim prihvatljivim, neuznemiravajuim i veoma vanim europskim okvirom kvalifikacija, kako bi se obuhvatila ogromna raznolikost europskih obrazovnih zvanja (Stephen Adams, op.cit, p.i). PREDNOSTI NOVOG MODELA Prednosti razvoja Bachelor zvanja Dugotrajni prvi ciklusi studija sa visokim procentima odustajanja ili produenog trajanja studiranja predstavljaju probleme koji su zajedniki mnogim europskim zemljama. Dobro isplanirani i efikasno realizirani Bachelor programi pomau u smanjivanju broja studenata koji prekidaju studiranje bez ikakve kvalifikacije i, na taj nain, Bachelor programi olakavaju ovoj skupini studenata pronalaenje adekvatnog mjesta na tritu rada i doprinose skraenju vremena trajanja cjelokupnih studija.
46

Dvostupanjska Bachelor-Master struktura studija nudi nekoliko prednosti u poreenju sa dugotrajnim i esto nefleksibilnim programima koji izravno vode sticanju magistarskih titula i koji su postali tradicionalni u mnogim zemljama. Glavna prednost sastoji se u tome da se studentima nude programi koji im dozvoljavaju vie individualne fleksibilnosti, koja takoer doprinosi razvoju mobilnosti. Dvostupanjska struktura, nadalje, ostavlja prostor za nacionalnu i meunarodnu mobilnost tako to doprinosi modularizaciji studijskih programa. U vrijeme doivotnog obrazovanja jedan od najznaajnijih imbenika koji govore u prilog dvostupanjske strukture je to to ona omoguuje interakciju izmeu studiranja i radnog ivota. Veina struno orijentiranih visokoobrazovnih ustanova trenutano nudi Bachelor zvanja i u mnogim zemljama uvode se i Master zvanja. Ovaj razvoj predstavlja dobru osnovu za diverzifikaciju visokoobrazovnih programa. Takoer, on moe dati doprinos i efikasnijoj uporabi resursa jer studenti vie nisu primorani da mijenjaju studijsku orijentaciju pri prelasku sa jedne razine na drugu. Dvostupanjska je struktura postala svjetski standard. Njeno e usvajanje olakati jednostavnije procedure priznavanja europskih zvanja kako unutar europskih granica, tako i u meunarodnom smislu i uiniti ih privlanijim za meunarodne studente koji e ee birati opciju studiranja u Europi. Relevantnost na tritu rada U europskoj je tradiciji da visoko obrazovanje Europe nikad nije bilo izolirano ostrvo. Postoji stoga jaka potreba za bliom suradnjom izmeu visokog obrazovanja i drutva na jednoj iroj ravni. Pa ipak, znaaj za trite rada ne bi smio ugroziti kulturne vrijednosti koje visoko obrazovanje ima. Postoje mnogi naini kako Bachelor zvanja mogu postati relevantna na zajednikom europskom tritu rada. I dok mnogi studijski programi treba da se koncentriraju na specifine profesije i momentalan pristup tritu rada, drugi treba da poslue studentima kao priprema za nastavak studija. U europskim zemljama, na tritima rada, potreba za visokoobrazovnim kadrom sve je izraenija. Realizacija ovog trenda prilino je oteana u zemljama u kojima se nude samo dugotrajni jednostupanjski programi. Zato se sa stanovita trita rada oekuje od visokoobrazovnih sistema da studentima ponude neovisne, krae studijske programe Bachelor tipa koji bi prvenstveno sluili za svrhe trita rada. U isto vrijeme postoji i potreba za osavremenjavanjem i nadgradnjom vjetina i kvalifikacija postojee radne snage. Mnoge europske visokoobrazovne ustanove nude studijske programe namijenjene studentima iz inozemstva. Da bi doprinijele ovom cilju, mnoge ustanove izabrale su put razvoja obrazovanja kroz iroku upotrebu stranih jezika. Ovakav pristup je razumljiv i dobrodoao jer se njime poveava globalna atraktivnost i kompetentnost visokoobrazovnih ustanova u manjim lingvistikim podrujima. Pa ipak, uspostavljanje europskog visokoobrazovnog prostora ne smije voditi ka stvaranju jednojezikog svijeta u visokom obrazovanju. Unutar tog prostora vlade i visokoobrazovne ustanove treba da uine svaki nuan napor da osiguraju predavanja stranim studentima na njihovom maternjem jeziku, ak i ako je predvieno da se sami studijski programi odvijaju na nekom drugom jeziku i ako dobro poznavanje jezika zemlje u kojoj strani studenti studiraju nije preduvjet za upis. Multikulturalnost, pluralizam i jezike vjetine ostaju internim vrijednostima europskog visokog obrazovanja.
47

Uvoenje zajednikih magistarskih zvanja na europskoj razini treba da postane vana odlika europskog visokog obrazovanja koja promovira unutareuropsku suradnju i privlai nadarene studente i istraivae sa drugih kontinenata da studiraju i rade u Europi. Posebnu pozornost treba posvetiti uvoenju mehanizama osiguranja kvaliteta i rjeavanju pitanja priznavanja u oblasti zajednikih studijskih programa. U svrhu veeg broja studenata sa drugih kontinenata, potrebno je i dodatno istraiti i ohrabriti mogunosti disperzije europskog visokog obrazovanja posredstvom podrunih kampusa kojim upravljaju konzorcijumi europskih sveuilita. Uticaj dvostupanjske strukture na mobilnost Unutareuropska mobilnost Daljnji razvoj unutareuropske mobilnosti (razmjene) pretpostavlja velike napore vlada i visokoobrazovnih ustanova u nastojanju da ojaaju i proire interinstitucionalne sporazume koji bi osigurali potpuno priznavanje studijskih razdoblja i kredita prikupljenih u inozemstvu. To takoer podrazumijeva i koherentnu primjenu ECTS diljem cijelog europskog visokoobrazovnog prostora, kao to je to naglaeno u dokumentu pod nazivom Kljuni aspekti i preporukama sa Cirike konferencije o ECTS. to se tie unutareuropske (vertikalne) mobilnosti, od vlada i ustanova oekuje se da osiguraju jednak tretman Bachelor zvanja iz svih zemalja koje pripadaju zajednikom europskom prostoru visokog obrazovanja, to predstavlja formalan preduvjet za upis na magistarske studije. Mobilnost izmeu Europe i svijeta Da bi se privuklo to vie studenata i mladih istraivaa izvan Europe, potrebne su odreene mjere potpore. Jedna takva aktivnost je marketinka kampanja europskih visokoobrazovnih ustanova na drugim kontinentima. Drugu mjeru bi predstavljalo stvaranje meunarodnih studijskih programa koji bi se izvodili na nekoliko glavnih svjetskih jezika. Neki okvirni uvjeti, kao to su uvjeti upisa i smjetaja za osobe sa drugih kontinenata, pravila u vezi sa radnim dozvolama i studentskim servisima, moraju biti poboljani kako bi olakali pristup ove studentske populacije europskom visokom obrazovanju. Odnos izmeu stare i nove strukture studijskih programa U veini zemalja studenti koji su upisani na stare studijske programe mogu prenijeti svoje rezultate na nove Bachelor-Master programe. Ovakva situacija postoji na Kipru i Malti, zatim u Francuskoj, Italiji, Bugarskoj, Slovakoj, Holandiji, Njemakoj, Finskoj, Norvekoj, Danskoj, Estoniji, Letoniji i Litvaniji. Studenti koji ve posjeduju neko iz stare strukture visokoobrazovnih zvanja u rangu Bachelor mogu upisati magistarske studije u novoj strukturi (Austrija, Njemaka, Holandija, Letonija, Estonija). Potpuno neovisna struktura zvanja bez ikakvih veza sa postojeom strukturom uvedena je u Belgiji (Flamanska zajednica), BiH, Hrvatskoj, Slovakoj, ekoj i na Islandu. Za i protiv Dvadeset nacionalnih studentskih udruga smatra da uvoenje Bachelor-Master strukture studija donosi prednosti studentima, a samo njih etiri se tome protivi, dok su se tri udruge suzdrale od iznoenja stava po ovom pitanju. Glavni razlozi pruanja potpore reformi strukture studija su mobilnost, transparentnost i fleksibilnost. Pored toga, studenti smatraju da e im nova struktura omoguiti da bre diplomiraju i tako im pruiti
48

priliku za novi izbor oblasti studiranja. Takoe, nije rijetko izraen stav da e nova struktura sa sobom donijeti i dublje znanje, visoke obrazovne standarde i vee mogunosti zapoljavanja. Oni koji se protive reformi kao razloge za to navode: skraenje studija kao osnovni razlog za reformu, moguu kaotinu situacija usljed izostanka paralelne reforme nastavnih planova i programa, rijetku primjenu dodatka diplomi i ECTS na novouvedene studijske programe. Postoji ak i miljenje da e uvoenje Bachelor-Master strukture umanjiti stopu zapoljavanja svrenih studenata, kao i strah od financijskih izdataka u svezi sa odravanjem ovakvog dvostupanjskog sustava u odnosu na postojee trokove. Osnovne slabosti Reforma strukture studija ponekad ne uzima u obzir raznolikost pojedinih europskih visokoobrazovnih sistema. Radikalne promjene mogu dovesti do velike mobilizacije resursa i energije koji bi inae mogli biti upotrijebljeni u druge svrhe. Zlouporabe nove strukture, prema nekima, ogledaju se i u uvoenju nekih nedobrodolih stvari kao to su: kolarine, brojana ogranienja pri upisu na magistarske studije, obvezno sudjelovanje na svim predavanjima. Sve to ini sustav manje transparentnim. Prisutan je i rizik da bi nova struktura mogla potisnuti druge postojee sustave visokoobrazovnih zvanja. Potreba je za promjenom nejasna jer ne postoji izraena pedagoka potreba za nekim veim promjenama, a nova struktura bi mogla unijeti i dodatnu konfuziju na trite rada jer je poslodavcima teko definirati svoje potrebe u odnosu na nova, jo neprovjerena, zvanja. Postoje i strahovanja u drutvu da studenti sa Bachelor zvanjima nee biti dovoljno obrazovani i kvalificirani i da e Bachelor zvanja biti potcijenjena poto veina studenata tei magistarskim titulama. Postoje i sluajevi gdje se neka Bachelor zvanja ne uklapaju u postojee potrebe trita rada i gdje studenti nakon diplomiranja imaju problema pronai posao. Nedostatak koordinacije i informiranosti jo predstavlja problem, bez obzira na bolonjski proces koji se sprovodi u svim zemljama. Naglaava se i to da reforma strukture studija predstavlja uvoenje previe slobode za visokoobrazovne ustanove i, to je jo gore, za pojedine fakultete i institute. Bachelor-Master struktura Mnogo je studentskih udruga koje smatraju da je nova struktura studija manje fleksibilna od stare. Neke od njih istiu da je implementacija, naalost, samo na papiru a da stvarne akcije zasad izostaju. Postoje i miljenja da je nova struktura unijela samo kozmetike izmjene i postojea zvanja samo uinila manje naunim, a vie trino orijentiranim. U nekim sluajevima postoje tendencije da sveuilita ili fakulteti sami jednostavno podijele studijske programe na dva dijela bez ikakvih prateih izmjena i preimenovanja postojeih struktura. I Bachelor i Master zvanja su previe akademska to Master programe ini dostupnim samo za mali broj studenata. U jednom broju zemalja postoji evidentan problem nastavka studija na Master razini ako je prethodno zvanje steeno u okviru stare strukture. Nije rijedak ni stav da trogodinje trajanje studijskih programa smanjuje obim vertikalne i horizontalne mobilnosti. Za studente koji ele da se koncentriraju na nauni prilaz svojim studijima, moe da predstavlja optereenje to to moraju studirati zajedno sa studentima koji su zainteresirani samo za praktinu primjenu studija. to se tie studenata koji tee Bachelor zvanjima, s druge strane, oni moraju studirati i one predmete koji ih uope ne interesiraju. Zbog ovih obveznih predmeta i obveznog postojanja sekundarne oblasti studija, ova nova struktura sve vie poinje da
49

lii na sustav srednjeg obrazovanja. Uticaj studenata i njihova ukljuenost u procese odluivanja o sadraju i strukturi studija ostao je malen. Po nekima, postoji mogunost i da e, iz financijskih razloga, progresija kroz drugi (magistarski) stadij biti oteana. Takoer, ukazuje se i na moguu socijalnu i spolnu diskriminaciju kao posljedicu uvoenja nove strukture studija. STATISTIKE Procenat visokoobrazovnih ustanova u Europi sa dvostupanjskom strukturom studija: 1. Preko 75%: 16 zemalja 2. 50-75%: 8 zemalja 3. 25-50%: 12 zemalja 4. Manje od 25%: 3 zemlje. Koja je najvia razina do koje vaa ustanova obrazuje studente? 1. Doktorski 51,1% 2. Master 23,5% 3. Bachelor 20,6%. Da li se na vaoj ustanovi primjenjuje dvostupanjska Bachelor-Master struktura studija, u skladu sa Bolonjskom deklaracijom, u veini akademskih oblasti? 1. Ne jo, ali je planirano 36,2% 2. Da, ona je postojala i prije Bolonjske deklaracije 32,3% 3. Da, uvedena je kao rezultat Bolonjske deklaracije 20,9% 4. Ne, nije u planu da se to uradi 7,5%. Da li je vaa ustanova u posljednje vrijeme pokrenula reformu nastavnih planova i programa u svezi sa Bolonjskom deklaracijom? 1. Ne jo, ali e to uiniti u bliskoj budunosti 33,3% 1. Da, na svim odsjecima 27,7% 3. Da, na nekim odsjecima 24,8% 4. Ne, ne vidimo potrebu za tim na naoj ustanovi 10,9%. Koliki se na vaoj ustanovi pridaje znaaj mogunosti zapoljenja diplomiranih studenata, kada se radi o restruktuiranju nastavnih planova i programa? 1. Vrlo veliki 55,7% 2. Veliki 35,8% 3. Ne veliki 5,3%. Da li su strukovne asocijacije i poslodavci ukljueni u formiranje i restruktuiranje nastavnih planova i programa zajedno sa relevantnim fakultetima i odsjecima? 1. Da, ponekad 40,3% 2. Da, uvijek 31,5% 3. Rijetko 25,1%. Da li od dvostupanjske strukture studija oekujete da dovede do toga da studenti prekidaju sa studijima poslije sticanja Bachelor zvanja ili da nastave magistarske studije na istoj ustanovi?
50

1. Neki e prekinuti studiranje, a neki e upisati magistarske studije 32,0% 2. Mnogi e nastaviti sa studijima na Master razini 29,4% 3. Mnogi e prekinuti studije sa sticanjem Bachelor zvanja 16,9% 4. Za sada je teko rei 13,6%. U kontekstu dvostupanjske strukture studija, da li je vaa ustanova u posljednje vrijeme definirala uvjete upisa na magistarske studije? 1. Da, u okviru generalne politike ustanove 29,7% 2. Da, svaki odsjek/fakultet brine o uvjetima upisa na svoje programe 26,4% 3. Ne, na naoj ustanovi ovakva pitanja jo nisu diskutirana 19,4% 4. Nije primjenljivo 18,1%. Ako vaa ustanova dodjeljuje doktorska zvanja, kakva je struktura doktorskih studija na vaoj ustanovi? 1. Nije primjenljivo 37,3% 2. Predavanja pored mentorstva 32,2% 3. Individualno mentorstvo samo sa supervizijom 17,8%. Koliko vanosti rukovodstvo vae ustanove pridaje razvoju zajednikih studijskih programa sa inostranim ustanovama? 1. Osrednje 42,3% 2. Mnogo 31,2% 3. Malo 24,4%. Koliko vanosti rukovodstvo vae ustanove pridaje razvoju zajednikih zvanja sa inozemnim ustanovama? 1. Osrednje 37,2% 2. Mnogo 31,1% 3. Malo 28,2%. Primjena Bachelor-Master strukture zvanja Visokoobrazovne ustanove u paniji, Kipru, Albaniji, Bugarskoj, Velikoj Britaniji, pribaltikim republikama, Danskoj, vedskoj, Finskoj i Islandu koriste ovu strukturu. Neke zemlje, kao to su Albanija, Irska i vedska, ovu strukturu koristile su i prije poetka implementacije bolonjskih ciljeva. Veina studentskih udruga istie da je primjena ove strukture planirana za razdoblje nakon implementacije bolonjskih ciljeva (Francuska, vajcarska, Austrija, Njemaka, Belgija, Holandija, Italija, panija, Portugal, SCG, BiH, Slovenija, Rumunija, Maarska, Slovaka, eka, Finska, Norveka). U sluaju vajcarske, Finske, Francuske i Malte precizirano je da e nova struktura biti primijenjena samo u nekim sektorima. U nekim sluajevima ti e sektori predstavljati pilot projekte uvoenja Bachelor-Master strukture studija. Uvoenje Bachelor-Master strukture studija U veini zemalja Bachelor-Master predstavlja uobiajenu strukturu koja je uvedena umjesto stare verzije. Ovakva je situacija u Bugarskoj, Islandu, Norvekoj, Danskoj, Finskoj, Estoniji, Letoniji, Litvaniji, Holandiji, Belgiji (Flamanska zajednica), Slovakoj, ekoj, BiH i Albaniji. U Finskoj, meutim, ova struktura postoji samo u sveuilinom sektoru, a na nekim ustanova koegzistiraju stara i nova struktura. Tako, na primjer,
51

politehnike u Finskoj zasad ne koriste novu strukturu, a pomenuta koegzistencija postoji i u Francuskoj, Njemakoj, Austriji i Italiji. Nove strukture jo nisu prisutne u visokom obrazovanju Malte, SCG, Hrvatske, panije, Belgije (Valonska zajednica), Holandije, Irske i vedske. U vajcarskoj postoji dugoroni cilj da se postojea struktura studija postepeno zamijeni novom. Tako je i u Italiji, Austriji, Maarskoj, Njemakoj, Belgiji (Valonska zajednica) i paniji. vedski model podrazumijeva prilagoavanje postojeeg sustava novoj strukturi prije nego njegovu potpunu zamjenu novom strukturaom. Trajanje studija Prosjeno trajnje studija znatno varira. U Belgiji (Flamanska zajednica) primjetna je razlika izmeu sticanja sveuilinih i nesveuilinih zvanja. Isto vai i za Sloveniju gdje sveuilini studiji traju 4-6 a ne sveuilini 3-4 godine. U Italiji i ekoj razlike postoje izmeu pojedinih ustanova, a ne u ovisnosti od visokoobrazovnog sektora ili oblasti studija. Sline razlike postoje i u vajcarskoj, Slovakoj i Litvaniji. Nastavak studija poslije sticanja Bachelor zvanja Istraivanje koje je sprovedeno pokazalo je da se posebni uslovi upisa i tzv. numeri clausi (brojna ogranienja) primjenjuju pri upisu na Master studije u veini zemalja. Takva je situacija na Kipru, u Albaniji, Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji, Velikoj Britaniji, Holandiji, Njemakoj, ekoj, vedskoj, Finskoj (politehnike), Litvaniji i Estoniji. Samo u nekoliko zemalja (univerziteti u Finskoj, ustanove u Slovakoj, Holandiji, vedskoj i Danskoj) postoji mogunost izravnog prelaska na magistarske studije, bez bilo kakve dodatne selekcije u odnosu na postojea zvanja aplikanata. ZAJEDNIKA ZVANJA (JOINT DEGREES) Definicija Na osnovu Rauhvargerove studije i preporuka sa dva seminara odrana u Stokholmu (svibanj 2002) i Mantovi (travanj 2003), a u nedostatku zvanine europske definicije, mogue je makar postaviti radnu verziju definicije zajednikih zvanja. Sva ona moraju imati sve ili neke od navedenih znaajki: - programi su oformljeni i odobreni zajedniki od strane nekoliko ustanova; - studenti sa svake ustanove koja sudjuluje u programu dio programa studiraju na drugim ustanovama (ali nije neophodno da studiraju na svim ustanovama koje sudjeluju u suradnji na konkretnom programu); - boravci studenata na drugim ustanovama predstavljaju vremenski znaajan dio cjelokupnog studijskog programa; - razdoblja studiranja i poloeni ispiti na partnerskim institucijama priznaju se potpuno i automatski; - partnerske ustanove realiziraju nastavni program zajedniki i surauju i u svezi sa prijemom studenata i ispita; - nastavno osoblje svake ustanove treba da predaje i na drugim ustanovama, zajednikim snagama formira nastavni plan i program, kao i zajedniku komisiju za prijem studenata i ispite. - nakon zavravanja programa student bi trebalo da dobije ili nacionalno zvanje svake ustanove na kojoj je studirao ili zajedniko zvanje koje je obino u formi nezvaninog
52

certifikata ili diplome (Cf. Andrejs Rauhvargers, High Expectations - Joint Degrees as a Means to a European Higher Education. In: NAFSA International Educator, Washington, Spring 2003, pp.26-31, 48). U skladu sa ovim preporukama, zajedniko zvanje bi trebalo predstavljati visokoobrazovnu kvalifikaciju koju zajedniki izdaju najmanje dvije visokoobrazovne ustanove na bazi studijskog programa koji su zajedniki osnovali i/ili zajedniki ga realiziraju, sa mogunou suradnje i sa drugim ustanovama. Zajedniko zvanje dodjeljuje se u formi: - zajednike diplome, pored nacionalne diplome; - zajednike diplome koju izdaju ustanove koje nude program, a koja na zahtjev mora biti izdata zajedno sa nacionalnom diplomom. Osnovna naela Nositelji zajednikih zvanja treba da, na zahtjev, imaju adekvatan pristup transparentnoj evaluaciji svoje kvalifikacije. Kompetentni organi za priznavanje treba da priznaju strana zajednika zvanja osim ako nisu u stanju pokazati da postoji znaajna razlika izmeu datog zajednikog zvanja za koje se trai priznavanje i komparabilne kvalifikacije u sastavu njihovog nacionalnog visokoobrazovnog sustava. Naini dodjele Postoji nekoliko naina dodjeljivanja zajednikih zvanja. Izdavanje jednog pojedinanog zvanja u ime obje (ili svih) ustanova trenutano je kompatibilno sa zakonskim propisima samo u Velikoj Britaniji i Italiji. Dodjela dva odvojena zvanja (Double Degree) ea je i ve uobiajena praksa. U veini zemalja, meutim, obje opcije kose se sa postojeim zakonima i jedina preostala mogunost je izdavanje jednog certifikata od strane jedne ustanove pri emu on na neki nain objanjava specifine izlazne rezultate studija. U odsustvu specifine zakonske regulative za zajednika zvanja, validni postaju svi nacionalni zahtjevi propisani za normalna zvanja koji onda definiraju karakteristike kao to su specifina imena i klasifikacija programa, pravila osiguranja kvaliteta, specifini zahtjevi za precizan tekst certifikata i jezik izvoenja nastave, itd. Neki zakoni o visokom obrazovanju ne dozvoljavaju studentima da budu istodobno upisani na vie od jedne ustanove ili trae od studenta da provede bar 50% vremena studiranja na domaoj ustanovi gdje moraju da brane i svoju finalnu tezu. Tako na Islandu vaee zakonodavstvo predvia da samo jedna ustanova pojedinano moe biti odgovorna za jedno zvanje ime se u ovoj zemlji iskljuuje mogunost sticanja zajednikih zvanja. Pa ipak, sve ei dogaaji poput Austrijsko-slovakog vorkopa odranog u Bratislavi u svibnju 2003. godine pokazuju da ovo pitanje privlai sve vie pozornosti. EUA pilot projekat o zajednikim Master zvanjima Europska sveuilita asocijacija uz financijsku potporu Europskog povjerenstva trenutano sprovodi pilot projekat o zajednikim Master zvanjima. Izabrano je 11 postojeih zajednikih Master programa, u projekat su ukljuena 73 europska sveuilita, a cilj je utvrivanje faktora koji ove programe ine uspjenim i atraktivnim i pronalaenje rjeenja za zajednike probleme. Konani rezultati projekta prezentirani su na Berlinskoj
53

konferenciji u rujnu 2003. godine ali je ve dokument iz travnja iste godine ponudio listu zanimljivih zapaanja (EUA Joint Master pilot project, Inter-Network Thematic Meeting, Discussion Working Document, April 2003). Taj dokument prikazuje mree koje sudjeluju kao pionire koji predstavljaju korak naprijed u sadanjim bolonjskim reformama na multiplim nacionalnim razinama i zato se susreu sa brojnim preprekama. Te prepreke uglavnom su sadrane u financijskim ogranienjima (esto kao rezultat nepriznavanja programa na nacionalnoj razini), razliitim procedurama regrutiranja i prijema polaznika, razliitim Bachelor/Master strukturama, razliitim kategorijama plaanja kolarina, problemima osiguranja kvaliteta i akreditacije, upotrebe ECTS i dodatka diplomi, itd. Spisak prepreka ukazuje na sredinju poziciju zajednikih zvanja u bolonjskom procesu, poto su svi bolonjski ciljevi i sve aktivnosti na neki nain povezani sa pitanjem zajednikih zvanja. Sve vie preovlauje stav i meu studentima i meu akademskim osobljem o velikom znaaju zajednikih Master programa koji osjetno prevazilazi njegove nedostatke. Zakonska regulativa Ministri obrazovanja su u Bolonji i u Pragu pozvali na umnoavanje tzv. zajednikih programa i zvanja kao na logian korak koji je u svezi sa svim ciljevima bolonjskog procesa: bila to suradnja na polju osiguranja kvaliteta, priznavanja zvanja i kvalifikacija, transparentnost i konvergentnost europskih visokoobrazovnih sustava, uveanje mobilnosti studenata i osoblja, zapoljavanje diplomiranih studenata na meunarodnom tritu rada i, konano, unapreenje atraktivnosti europskog visokog obrazovanja za studente iz drugih dijelova svijeta. U Prakom kominikeu (2001) doslovno stoji: U cilju ojaavanja vanosti europske dimenzije visokog obrazovanja i zapoljavanja diplomiranih studenata, ministri su pozvali sektor visokog obrazovanja da povea razvoj modula i programa na svim razinama, sa europskim sadrajem, orijentacijom ili organizacijom. Ovo se naroito tie modula i programa koji se nude u partnerstvu od strane institucija iz razliitih zemalja i koji vode sticanju priznatog zajednikog stupnja. Vlade i drave koje su potpisnice Lisabonske konvencije o priznavanju trebaju izvriti reviziju svog zakonodavstva sa posebnim osvrtom na uklanjanje svih zakonskih prepreka priznavanju zajednikih zvanja i, gdje je to potrebno, da uvedu zakonsku osnovu koja e ovo priznavanje olakati. Svrha Mnogo je motiva koji navode ustanove da nude zajednike programe i zvanja. Sa aspekta europskih tijela i nacionalnih vlada, oni predstavljaju sredstvo jaanja pripadnosti europskim tokovima i proirivanje mogunosti zapoljavanja poslije diplomiranja. Rad na unapreenju atraktivnosti regiona koje mnoge nacionalne i regionalne vlade imaju u svom programu takoer je motiv za ovu relativnu novinu koja se sve intenzivnije primjenjuje unutar Europskog visokoobrazovnog prostora. Iz perspektive visokoobrazovnih ustanova, zajedniki programi i zvanja predstavljaju sredstvo osavremenjavanja postojeih studijskih programa, sticanja meunarodne akreditacije, jaanje kompetitivnosti ustanove ili sticanja dodatnih prihoda (posredstvom uvoenja franiza za pojedine programe i zvanja).
54

Aktuelni trendovi Od ministarskog sastanka u Pragu desilo se nekoliko dogaaja u svezi sa zajednikim programima studiranja, od kojih je najznaajnije izdavanje studije o trenutanom stanju u zemljama koje sudjeluju u Socrates programu. Pored toga, vedska i Italija poduzele su inicijativu za organizaciju seminara i konferencija o zajednikim zvanjima i integriranim programima, a koji su doveli do definiranja detaljnih preporuka (Seminar on Joint Degrees, Stockholm, 31 May 2002, Seminar on Integrated Programmes, Mantova, 11-12 April 2003 - for the conclusions of both seminars, see http://www.bologna-berlin2003.de, Bologna seminars). Rauhvargerova studija u centar pozornosti dovela je dosta novih pitanja. I iako u zemljama potpisnicama Bolonjske deklaracije visokoobrazovne ustanove makar do jedne odreene mjere imaju ve uspostavljene zajednike programe pa ak i zajednika zvanja sa partnerskim ustanovama iz inozemstva, to je najee rezultat samostalne inicijative pojedinane ustanove. Resorna ministarstva stoga esto nisu u poziciji dati pouzdane podatke o stvarnom stanju stvari i, to je jo gore, zakonodavstvo u mnogim zemljama ne pokriva oblast zajednikih zvanja ili ih ak iskljuuje. Prirodno je da je bilateralna suradnja uobiajenija od multilateralne, ak i kad se radi o mreama koje su uspostavljene za multilateralnu suradnju. Priznavanje Zajedniki studijski programi koje formiraju dvije ili vie visokoobrazovnih ustanova u razliitim zemljama predstavljaju prvi korak ka sticanju zajednikih zvanja i obino ne predstavljaju zakonski problem. Situacija postaje mnogo sloenija u mnogim zemljama kad je rije o zajednikim zvanjima: dodjela zajednikih zvanja i njihovo priznavanje na nacionalnoj razini jo predstavlja zakonski problem u veini analiziranih drava. Upravo zato su Komitet za usmjeravanje visokog obrazovanja i istraivanja i Vijee Europe imali raspravu u listopadu 2002. godine kada je usvojen niz preporuka. U njima se ohrabruje Komitet za Lisabonsku konvenciju o priznavanju da uzme u obzir usvajanje dodatnog teksta konvencije - Priznavanje zajednikih zvanja, a od vlada se trai da izvre reviziju nacionalnih zakonodavstava i odstrane sve prepreke realizaciji zajednikih programa i zvanja (41 Council of Europe Steering Committee for Higher Education and Research, Meeting Report, Strasbourg 3-4 October 2002, p.12, http://www.coe.int.). Studijske oblasti to se tie disciplina, zajednika zvanja postoje u svim oblastima studiranja, a najee se susreu u ekonomiji i tehnikim studijima, poslije ega slijede pravo i menadment. Zanimljivo je da oblasti kao to su arhitektura i medicina relativno esto oznaene kao oblasti u kojima je posebno teko kreirati zajednika zvanja. Sve je vie inicijativa za suradnju na polju doktorskih studija, posebno u vidu zajednike supervizije teza i disertacija, to vodi ka sticanju jednog zvanja (sa napomenom o binacionalnom karakteru istraivanja) ili dva odvojena zvanja. Zajednika zvanja su najkarakteristinija za Master studije i postoje u manje-vie svim zemljama sudionicama Socrates programa. Daleko je manje ovakvih zvanja na Bachelor razini.
55

ta ministarstva, ustanove i studenti zaista misle o ovome? Nalazi Trends 2003 izvjea koji se odnose na zajednike studijske programe i dodjelu zajednikih zvanja uglavnom su poraavajui. Izgleda kao da u veini zemalja ni vlade ni ustanove jo nisu otkrile pravi potencijal zajednikih programa i zvanja. Samo oko 20% ministarstava pokazuje da ovo pitanje smatra vrlo bitnim (Italija, Lihtentajn, Portugal, Rumunija, vedska, Turska, Velika Britanija), a prema veini ministarstava i rektorskih konferencija zajedniki programi i zvanja su samo od srednjeg znaaja. Ovo pitanje je, pored zapoljavanja svrenih studenata, jedan od rijetkih primjera gdje su visokoobrazovne institucije svjesnije vanosti nego to su to resorna ministarstva. Skoro jedna treina ustanova je kako za zajednike programe, tako i zajednika zvanja, izjavilo da su to pitanja od velikog znaaja. Najjau potporu pruile su ekonomske ustanove (oko 50% ih smatra da su ovo pitanja od velikog znaaja). Narednih oko 40% visokoobrazovnih ustanova nalazi da su ovo pitanja od umjerenog znaaja, dok se u preostalim sluajevima pored pitanja zajednikih programa i zvanja stavlja etiketa manje vano ili nevano. Potpora ovom pitanju bolonjskog procesa naroito je jaka u zemljama jugoistone Europe (45%), zatim u Francuskoj (55%), Rumuniji (60%) i Italiji (63%), a gotovo izostaje u Estoniji, Finskoj i vajcarskoj (oko 14%), te u Norvekoj i vedskoj (oko 6%) i Velikoj Britaniji (4,5%). Potpora studenata analogna je opisanoj potpori sveuilita: skoro treina studentskih organizacija smatra da su ovo vrlo vana pitanja, preko 40% ih etiketira kao pitanja od umjerenog znaaja, a oko jedna etvrtina ih smatra relativno nevanim. Zakonska regulativa i finansijske olakice U oko polovini zemalja (19), prema podacima koja daju ministarstva, zakonodavstvo trenutano ne dozvoljava realizaciju zajednikih zvanja. Jedna treina ministarstava daje potvrdan odgovor kada se radi o administrativnom ureenju ovog pitanja a u pet zemalja zakonodavstvo u ovoj oblasti nedavno je izmijenjeno. Meutim, ak se i ovi potvrdni odgovori uglavnom odnose na primjenljivost tzv. duplih zvanja koja su ve postala tradicionalno obiljeje ili na izdavanje zajednikih certifikata sa objanjenjem specifinih izlaznih rezultata datog programa, a samo izuzetno radi se o konceptu supranacionalnih programa i zvanja do kojih oni dovode. Lisabonska konvencija o priznavanju jo nije pokrila ova pitanja niti su ona rijeena meusobnim priznavanjem na nacionalnoj osnovi. Amandman Lisabonske konvencije o uvoenju pravih zajednikih zvanja je u pripremi i gotovo je sigurno da e sline promjene uslijediti i u ostalim europskim dokumentima koji su u vezi sa akademskim priznavanjem. Izgleda da je nedvosmislena inkorporacija zajednikih zvanja u zakon o visokom obrazovanju, u kombinaciji s financijskim olakicama za ustanove koje takva zvanja dodjeljuju, prava rijetkost. Jedan primjer takvog pristupa ovom pitanju predstavlja novi austrijski zakon o sveuilitu (2002) kojim se zajednika zvanja definiraju kao jedan od kriterija za sticanje prava na financijske olakice. Vie od polovine ministarstava izjasnilo se da su unaprijedili ovaj sustav kroz dodjelu stipendija namijenjenih studentskoj mobilnosti. Naalost, nema preciznih podataka o veliini fondova dostupnih za ovu svrhu. Jedna treina ministarstava takoer potvruje financijske olakice za mobilnost osoblja, a jedna treina za pokretanje i razvoj samih programa. S druge strane, skoro 30% resornih ministarstava uope nije pruilo financijsku potporu zajednikim programima i zvanjima.

56

Zajednika europska zvanja u praksi Glavni interes neeuropskih studenata za europsko visoko obrazovanje odnosi se na magistarske i doktorske studije (drugi i trei ciklus). Kreiranje zajednikih europskih zvanja na ovim razinama, koja zajedno dodjeljuje nekoliko europskih ustanova moglo bi postati zatitni znak posebnosti europskog visokoobrazovnog prostora. Ve postoji vrsta baza za europsku suradnju na ovom polju. Nekoliko stotina visokoobrazovnih institucija prikupilo je sva svoja desetogodinja i dua iskustva studentskih razmjena steena kroz sudjelovanje u Erasmusu i drugim programima za mobilnost. Takoer, institucije koje od ranije operiraju sa ECTS danas su strune u procjeni nastavnih programa drugih ustanova i definiranju meusobne ekvivalentnosti i kompatibilnosti. Tome treba dodati i injenicu da danas postoji velik broj mrea kako na europskoj, tako i na nacionalnoj razini, kroz koje studenti mogu slobodno da se kreu sa ustanove u jednoj zemlji na ustanovu u drugoj zemlji, a u kontekstu datog zajednikog studijskog programa. Primjer regionalne suradnje predstavljao bi EUCOR, mrea suradnje izmeu francuskih, njemakih i vajcarskih sveuilita u regionu Gornje Rajne. Jo svjeiji primjer je osnivanje Oresund sveuilita, mree koja obuhvata 12 danskih i vedskih sveuilita. Postoje takoer i ustanove koje de facto ili de iure predstavljaju binacionalna sveuilita, kao to je Evropsko sveuilite Viadrina u Frankfurtu i Oderu - na njemako-poljskoj granici, kao i Transnacionalno Limburg sveuilite (flamansko-holandska suradnja) ili novoformirani Bugarsko-rumunski intersveuilitni europski centar (BRIE) u Ruseu i uruu. Jo jedan vid potpore razvoju zajednikih programa i zvanja pruaju vee ustanove kao to je Francusko-njemako sveuilite (FGU) u Sarbrikenu, koji nije, kao to mu samo ime kae, pravo sveuilite ve vie dvonacionalni centar koji promovira i podrava suradnju izmeu visokoobrazovnih ustanova ne samo u pograninom predjelu nego i bilo gdje u Francuskoj i Njemakoj. FGU je nedavno lansirao i programe potpore zemljama treeg svijeta za proirenje njihovog spektra aktivnosti na polju visokog obrazovanja i njegove internacionalizacije. Naposljetku, nije mali ni broj aktivnosti koje se zainju na tzv. Grassroot razini. Brojni zavodi diljem Europe davno su prevazili uglavnom labave okvire suradnje u okviru Erasmusa i uspostavili mree za kreiranje zajednikih programa i zvanja. To mogu biti tematske mree, mree izmeu ustanova ili zavoda sa slinim profilima (kao to su lanovi Cluster ili Time mrea, Coimbra ili Santander grupa ili IDEA lige). Neke od njih, poput one pod nazivom Campus Europae, imaju ambiciozne ciljeve razvoja potpuno integriranih programa koji bi vodili ka sticanju stvarnih europskih zvanja. Ali, openito, nije velik broj ustanova koje shvataju potpuni potencijal koji upotreba zajednikih zvanja ima u zauzimanju strateki bitnih pozicija na meunarodnom studentskom tritu. Ono to je u svemu ovome gorui problem je injenica da se veina ovih programa realizuje kao rezultat individualnih inicijativa pojedinih profesora podranih zahtjevima studenata koji ele da im se prui prilika za studiranje u inozemstvu. Ako politike institucije, rektorske konferencije i visokoobrazovne ustanove ele zaista iskoristiti postojee znanje i iskustvo i stvoriti stvarne mogunosti za uvoenje zajednikih zvanja kao jedne od odlika europskog visokoobrazovnog prostora, oni e biti primorani paljivo razmisliti i sustavno pokuati da promoviraju zajednika zvanja kao svoj strateki cilj. U veini zemalja to podrazumijeva i izmjene u postojeem visokoobrazovnom zakonodavstvu, ali i analizu usvojenih direktiva i definicija za zajednike programe i zvanja, kako na nacionalnoj, tako i na europskoj razini.
57

Bolonjski proces e kroz uvoenje europskih zvanja u smislu stvaranja supranacionalnih zvanja vjerovatno profitirati. Veliku stimulaciju vladama i visokoobrazovnim ustanovama da nastave sadanjim pravcem, daje jedna od novih inicijativa Europskog povjerenstva. Europsko povjerenstvo je, shvatajui potencijal koji zajednika zvanja na postdiplomskoj razini imaju, lansirala Erasmus Mundus program. Ovaj program europskih magistarskih studija ima za cilj procvat atraktivnosti Europe kao destinacije za studiranje. Od 2004. godine Erasmus Mundus prua potporu i samim visokoobrazovnim ustanovama u njihovim nastojanjima da uvedu zajednike studijske programe i osnuju fondove za dodjelu stipendija za mobilnost studenata, nastavnika i istraivaa u vaneuropskim okvirima. Prednosti zajednikih zvanja I pored problema tipologije programa, zajedniki studijski programi imaju velik potencijal kao sredstvo za stimulaciju akademske mobilnosti i suradnju izmeu visokoobrazovnih ustanova. Kao takvi, zajedniki programi igraju vanu ulogu u doprinosu uspostavi europskog visokoobrazovnog prostora, kao to je to istaknuto na samitu o visokom obrazovanju u Pragu. U cilju jaanja znaaja europskih dimenzija visokog obrazovanja i zapoljavanja diplomiranih studenata, ministri su pozvali sektor visokog obrazovanja da povea razvoj programa sa europskim sadrajem, orijentacijom ili organizacijom. Ovo se naroito tie programa koji se nude u partnerstvu od strane institucija iz razliitih zemalja i koji vode sticanju priznatog zajednikog zvanja.

58

OSIGURANJE KVALITETA, EVALUACIJA I AKREDITACIJA

59

OSNOVNI TERMINI U bilo kakvoj diskusiji o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju, od iznimnog je znaaja krenuti od definiranja terminologije koja se koristi. Akreditacija (Accreditation): dodjeljivanje statusa koji, na osnovu revizije u odnosu na unaprijed definirane standarde, daje dozvolu, priznanje, a ponekad i licencu za rad nekom programu ili ustanovi*. To je vid priznavanja da program ili institucija ispunjava predviene standarde. To je formalna i javna odluka o kvalitetu ustanove ili programa koja podlijee ciklinoj evaluaciji u odnosu na usvojene standarde (CRE, sada EUA, 2001), zasnovana na eksplicitnim minimalnim (threshold) zahtjevima **. To je proces eksterne revizije kvaliteta koji se koristi za analizu osiguranja i poboljanja kvaliteta visokoobrazovnih ustanova i programa (CHEA, 2000). I pored razliitih definicija, oblika i funkcija, akreditacija uvijek mora imati sljedee karakteristike: - da osigura da visokoobrazovni programi ili ustanove ispunjavaju odreene standarde (minimalne ili standarde izvrsnosti); - da ukljuuje nivelisanje (vidi dole); - da su ocjene zasnovane iskljuivo na kriterijumima kvaliteta, a nikad na politikim prilikama, i da su uvijek iskljuive (yes or no); - naglasak je na odgovornosti (accountability). Agencija (Agency): organizacija ili ured odgovorna za pripremu, koordinaciju i sprovoenje evaluacionih ili akreditacionih procedura, ali koja ne odluuje o onome to e se raditi poslije toga. Obino se ovaj termin koristi kolektivno, a komitet je, u stvari, taj koji donosi konane odluke o evaluaciji. Nivelator (Benchmark): referentna toka ili kriterij u odnosu na koji se neto mjeri. Nivelisanje (Benchmarking): postavljanje razine u odnosu na koje se mjeri kvalitet ili proces prepoznavanja i uenja na osnovu dobre prakse. Izjave o nivelatorima (Benchmark statements): opa oekivanja o standardima (razinama studentskih ostvarenja) za date stupnjeve i oblasti studiranja. One predstavljaju referentne toke u okviru osiguranja kvaliteta, prije nego to se donose konkretne izjave o nastavnim programima. (Primjeri nacionalnih izjava o nivelatorima za pojedine subjekte nalaze se na http://www.ljaa.ac.uk, a meunarodni okvir dostupan je na http://www.relint.deusto.es/Tuning) Kriteriji (Criteria): referentne toke za ocjenu kvaliteta ulaznih jedinica i proces. esto se koristi kao sinonim termina standardi. Evaluacija (Evaluation): bilo koji proces koji vodi ka ocjenjivanju i/ili preporukama koje se tiu kvaliteta. Moe biti interna (samoevaluacija) i eksterna (izvode ju eksterni strunjaci ili inspektori). Evaluacioni tim (Evaluation team): isto kao i revizioni tim. Ex ante evaluacija (Ex ante evaluation): vrednovanje kvaliteta prije pokretanja odreenog programa ili otvaranja odreene ustanove, obino kao preduvjet za dodjeljivanje dozvole za rad. Ex post evaluacija (Ex post evaluation): vrednovanje kvaliteta nakon to je program pokrenut ili ustanova otvorena, kako bi se utvrdile snage i slabosti. Eksterna evaluacija (External evaluation): evaluacija kvaliteta koju sprovodi izabrani tim strunjaka koji nisu povezani sa ustanovom koja je predmet evaluacije.
60

Usklaenost sa svrhom (Fitness for purpose): jedan od moguih kriterija za utvrivanje da li odreena ustanova posjeduje kvalitet ili ne, a mjeri se u odnosu na ono to je postavljeno kao cilj ustanove. Usmjeravanje ka poboljanju (Improvement orientation): evaluacija kojom se opisuju snage i slabosti neke ustanove kako bi se lake postigla poboljanja i koja, po mogunosti, sadri sugestije kako to postii. Interna evaluacija (Internal evaluation): isto kao i samoevaluacija (self-evaluation), sprovodi se kao oblik upravljanja kvalitetom ili kao priprema za eksternu evaluaciju. Licenciranje (Licensing): dodjela dozvole za rad novoj ustanovi ili za uvoenje novog studijskog programa, ako oni ispunjavaju utvrene kriterijume za kvalitet. Procjena kvaliteta (Quality assessment): sinonim je revizija kvaliteta (ljuality revienj). Evaluacija koja obuhvata njenu eksternu dimenziju*. Evaluacija samog kvaliteta ustanove ili programa. Osiguranje kvaliteta (Quality assurance): politika, procesi i aktivnosti odravanja kvaliteta. U obrazovanju: sredstva na osnovu kojih odreena ustanova moe sa sigurnou i izvjesnou garantirati da e odravati i unapreivati svoje obrazovne standarde i kvalitet. Kontrola kvaliteta (Quality audit): evaluacija procesa odravanja kvaliteta koje ustanova sprovodi*, proces ispitivanja institucionalnih procedura osiguranja kvaliteta i standarda i da li su postignuti sporazumi primijenjeni na efikasan nain. Komisija za kvalitet (Quality commission, committee): struno tijelo koje bira vlada ili skupina visokoobrazovnih ustanova za obavljanje specifinog zadatka uspostave kvaliteta ustanova ili njihovih programa, a esto i za izraavanje miljenja o pitanjima koja se odnose na visoko obrazovanje. Unapreenje kvaliteta (Quality enhancement): procedure i aktivnosti koje se sprovode kako bi se kontinuirano poboljavao kvalitet. Upravljanje kvalitetom (Quality management): skup mjera koje se redovito sprovode s ciljem osiguranja kvaliteta odreene ustanove. Naglaava poboljanje kvaliteta kao cilj. Revizija kvaliteta (Quality review): isto kao i procjena kvaliteta. Evaluacija koja obuhvata njenu eksternu dimenziju*. Tim za reviziju (Review team): isto kao i evaluacioni tim, struni komitet. Samoevaluacija (Self-evaluation): isto kao interna evaluacija. Standardi (Standards): oekivani izlazni rezultati obrazovanja, kompetencije za koje se oekuje da ih diplomirani student posjeduje. Postoje opi standardi za odreenu razinu zvanja (npr. Bachelor ili Master) ili standardi specifini za dati predmet. Kvalitet (Quality): usklaenost sa svrhom (Juran), prilagoavanje uslovima (Krozbi), u obrazovanju: tekui proces osiguranja diseminacije usvojenih standarda koji bi trebali osigurati da svaka obrazovna ustanova na kojoj je kvalitet postignut, ima potencijal da ostvari i visok kvalitet sadraja i rezultata. Kultura kvaliteta (Quality culture): stvaranje visoke razine internih mehanizama vrednovanja kvaliteta na ustanovama. Ona podrazumijeva sposobnost ustanove ili nekog njenog programa da potpuno, u svom svakodnevnom radu, uspostavi osiguranje kvaliteta. KVALITET

61

Koncepti kvaliteta Osigurati kvalitet rada, postati to kvalitetniji obrazovni servis definitivno je postala sutinska svrha djelovanja svih visokoobrazovnih ustanova koje imaju za cilj biti konkurentne, a samim tim i uspjene. Zato je upravo kvalitet postala najee koriena rije u svim diskusijama koje se tiu visokog obrazovanja, a i obrazovanja uope. Pa ipak, sam pojam kvaliteta i dalje ostaje nedovoljno definiran. Postoje mnogi razliiti naini shvatanja pojma kvaliteta, koji uglavnom odraavaju interese razliitih aktera visokog obrazovanja. Tako, kvalitet predstavlja multidimenzionalni i esto subjektivni koncept (PHARE Multicountry Handbook, 1998). Evo nekoliko osnovnih suvremenih teoretskih koncepata koji pokuavaju dati to potpuniji odgovor na pitanje: to je kvalitet? Kvalitet u smislu izvrsnosti: ova definicija odraava tradicionalno akademsko shvatanje kvaliteta kao tenje onom najboljem. Kvalitet kao nulta greka (zero errors): Ovu ideju najlake je primijeniti u masovnoj industriji u kojoj specifikacije krajnjeg proizvoda mogu biti detaljno definirane, a standardizirane mjere uniformnih proizvoda odgovaraju ovim specifikacijama. to se tie proizvoda visokog obrazovanja, diplomiranih studenata, od njih se ne oekuje da budu identini i zato ovo shvatanje kvaliteta nije uvijek primjenljivo na visoko obrazovanje. Kvalitet kao mjera prilagoavanja cilju: Potrebe korisnika, kako studenata, tako i ostalih (poslodavci, akademska zajednica, dravni organi), lee u centru ovog poimanja pojma kvaliteta. Biti kvalitetan u ovom kontekstu znai prilagoditi sadraj ponude usluga iskazanim potrebama korisnika. Okrenutost ka korisniku svakako predstavlja osnovnu prednost ovog koncepta, a kao njegova osnovna slabost navodi se esta raznolikost iskazanih potreba, kao i njihova relevantnost. Ova slabost posebno dolazi do izraaja u velikim i diverzifikovanim visokoobrazovnim sustavima, u kojima postoji itav niz ciljeva kojima se treba prilagoditi. Kvalitet kao transformacija: Ovaj koncept svoje uporite nalazi u studentima: to je bolja visokoobrazovna ustanova, na njoj e vie biti ostvaren cilj osposobljavanja studenata odgovarajuim specifinim vjetinama i znanjima koji e im dalje omoguiti da ive i rade u drutvu zasnovanom na znanju. Ovakva percepcija kvaliteta naroito je adekvatna kada postoje znaajne promjene u profilu studenata, na primjer, kada drutveno-politike promjene dovedu do olakavanja pristupa visokom obrazovanju za velik broj studenata sa posebnim potrebama. Prema ovom konceptu, kvalitet podrazumijeva pet kljunih elemenata (Harvey and Knight, 1996, p. 117): - doivljaj kvaliteta kao transformacionog procesa koji ima za cilj unaprijediti iskustva studenata; - cjelovit pristup kontinuiranom poboljanju; - otvorenost i reaktivnost kao sredstva sticanja povjerenja; - naglasak na efektivnoj akciji; - eksterno nadgledanje, mjerljivo internim procedurama. Iako je ovaj koncept prilino popularan, teko je intelektualni kapital mjeriti u ovom kontekstu (Lomas, 2002).
62

Kvalitet kao mjera dostizanja praga: Pretpostavlja se postojanje izvjesnih normi i kriterija, jednom rijeju standarda, koji predstavljaju prag kvaliteta, gdje sve institucije koje zadovoljavaju postavljeni prag bivaju oznaene kao kvalitetne visokoobrazovne ustanove. Nesumnjiva prednost ovakvog pristupa jeste da je on objektivan, jednostavno provjerljiv i jednoobrazan u odnosu na cijeli sustav visokog obrazovanja. Osnovni nedostatak, meutim, ogleda se u statinosti postavljenih normi, koje se veoma teko i sporo mijenjaju i prilagoavaju u odnosu na promijenjene uvjete. Otuda standardi gotovo uvijek zaostaju za potrebama, pa visokoobrazovne ustanove nemaju stimulaciju da se prilagode novonastalim okolnostima, ukljue u nova saznanja u pojedinim oblastima, odnosno poveaju svoj kvalitet. U najveem broju europskih visokoobrazovnih sustava, prag kvaliteta definira se preko minimalnih standarda koji obuhvataju opu definiciju eljenog znanja i vjetina koje diplomirani strunjak treba posjedovati. Sve ustanove koje zadovoljavaju minimalne standarde stiu pravo da postanu visokoobrazovne ustanove. Od njih se, meutim, oekuje da definiraju i svoje dodatne ciljeve i poveaju svoj kvalitet ostvarivanjem i tih ciljeva. Pa ipak, koncept minimalnih standarda uglavnom se koristi samo kao polazna toka na putu ka kvalitetu. Kvalitet kao novana vrijednost: Koncept odgovornosti u oblasti raspolaganja i ograniavanja javnih fondova je sredinji u ovoj definiciji kvaliteta (Lomas, 2000). Kvalitet u smislu unapreenja ili poboljanja: Ovaj koncept insistira na neprestanom radu na kontinuiranim poboljanjima. U okviru ovog tradicionalnog shvatanja, kvalitet se promatra sa aspekta unaprijed postavljenih kriterija koji treba da se realizuju. Sama akademska zajednica, prema ovom konceptu, najbolje moe procijeniti ta je to to u datom momentu predstavlja maksimum kvaliteta i upravo u tome, u potenciranju institucionalne autonomije obrazovnih ustanova i akademskih sloboda u okviru njih, lei osnovna vrijednost ovog koncepta. Nedostatak ovog koncepta predstavljaju problemi mjerenja poboljanja i injenica da dokazi o postojanju poboljanja nisu uvijek jasno i odmah uoljivi. Najprihvaenija definicija kvaliteta u visokom obrazovanju je ona koja potencira prilagoenosti svrsi. Ipak, konsenzus po ovom pitanju ne rjeava pitanje znaenja kvaliteta u visokom obrazovanju, nego samo prebacuje diskusiju na jedno drugo pitanje: koja je svrha visokog obrazovanja? I pored svega, koncept kvaliteta ostaje prilino nejasan jer izraava relativnu (iako primjetnu) razliku jedne stvari od druge. Pa ipak, kvalitet je univerzalno prihvaen kao preduvjet uspjeha. Neki procesi i standardi kvaliteta preuzeti su u visoko obrazovanje iz drugih sektora, npr. ISO 9001:2000 standardi. Meunarodna organizacija za standardizaciju (International Organization for Standardization - ISO) predstavlja svjetsku federaciju nacionalnih tijela za standardizaciju iz 140 zemalja. Osnovana je 1947. godine i predstavlja nevladinu organizaciju ija je misija unapreenje razvoja standardizacije diljem svijeta i, posljedino, olakavanje meunarodne razmjene robe i usluga, kao i razvoj suradnje u intelektualnoj, naunoj, tehnolokoj i ekonomskoj sferi aktivnosti. ISO je ustanovila standarde i proces certifikacije za njihovo ostvarenje. to se tie izravne veze ISO sa visokim obrazovanjem, postoji tendencija da sve vie sveuilita trai certifikaciju za
63

svoje neakademske usluge (kao to su prostor i oprema za konferencije, studentski servisi - smjetaj, savjetodavne usluge), a znatno rjee za interne procedure nadgledanja kvaliteta ili za akademski proces u cjelini. Dosad je jedna europska agencija za osiguranje kvaliteta (Agencia per la Qualitat del Sistema Universitaria Cataluyna) zatraila i dobila ISO 9002 certifikat za procedure koje inae sprovodi. Model kontinuiranog poboljanja kvaliteta Europske fondacije za upravljanje kvalitetom (European Foundation for Quality Management - EFQM), model izvrsnosti (Excellence model) predstavlja jo jedan primjer standardizacije u oblasti biznisa i privrede, koji posjeduje i varijantu za servise javnog sektora. Impuls za osnivanje EFQM izrodio se iz elje za uspostavljanjem jednog europskog okvira za poboljanje kvaliteta. Nekoliko sveuilita u Velikoj Britaniji, Njemakoj i Turskoj koristi ovaj model, a i u Maarskoj drugi je krug akreditacije visokoobrazovnih ustanova bio zasnovan na njemu. Razvoj novih oblika visokog obrazovanja, kao to su e-uenje (e-learning) i transnacionalno obrazovanje, raa potrebu za uvoenjem novih standarda i kriterija u visokom obrazovanju, kako na nacionalnoj, tako i na institucionalnoj razini. Postoje suprotstavljeni stavovi po pitanju uvoenja istih ili razliitih standarda i evaluacionih pristupa za razliite segmente tercijarnog obrazovanja i po pitanju njihove primjenljivosti na tradicionalne i nove oblike visokog obrazovanja. Oni koji smatraju da isti standardi mogu biti primijenjeni i na ove nove obrazovne forme dalji put razvoja vide u definiranju akademskih standarda i kvalifikacija u kontekstu izlaznih rezultata studiranja i kompetencija, umjesto u tradicionalnom kontekstu. Argumenti za prihvatanje jednakih standarda i kvalifikacija u oba oblika visokog obrazovanja, tradicionalnog i novog, obuhvataju tenju ka usklaivanju razliitosti i olakavanju doivotnog uenja. OSIGURANJE KVALITETA (QUALITY ASSURANCE - QA) Osnovni cilj bolonjskog procesa je definiranje i praenje europskih standarda kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja. Preduvjet za to svakako je stvaranje komparabilnih metoda i kriterija za procjenu kvaliteta nastave i nauno-istraivakog rada. Godine 1998. Vijee Europe preporuio je jau suradnju na ovom polju. Kao odgovor na preporuke Vijea i bolonjske ciljeve, osnovana je Europska mrea za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA). Poev od 1999. godine, ENQA prikuplja informacije o provjerenim praktinim iskustvima, kao i o najnovijim pristupima u sferi procjene i osiguravanja kvaliteta. Prvi rezultati koji su se odnosili na uvoenje europskih standarda u sustav zvanja, prezentirani su u Amsterdamu u vidu dokumenta pod nazivom "Europska dimenzija osiguranja kvaliteta". Uslijedio je projekat koji je paralelno realiziran na 70 europskih sveuilita, u okviru koga su uvedeni referentni kriteriji za poreenje nastavnih pristupa i konanih zvanja u sedam oblasti (predmeta): poslovni studiji, uiteljski studiji, geologija, povijest, matematika, kemija i fizika. U kontekstu osiguranja kvaliteta, evaluacija zajedno sa akreditacijom predstavlja instrumente kontrole standarda kvaliteta. ta je Quality Assurance (QA)?
64

To je proces za osiguranje razvoja i primjene prihvaenih standarda u obrazovanju, koji bi obrazovne institucije trebalo uiniti kvalitetnijim, prvenstveno u pogledu programa koje one nude. To je proces koji se stalno obnavlja, s obzirom na to da se obrazovni stnadardi stalno mijenjaju. Osiguranje kvaliteta akademskih programa ujedno znai i osiguravanje kvaliteta znanja samih studenata. Istorijat Osiguranje kvaliteta nastalo je kao principijelna metodologija u poslovnom svijetu na Zapadu tijekom pedesetih i ranih ezdesetih godina prolog stoljea. Iako, dakle, koncept osiguranja kvaliteta nije nov, odgovarajua terminologija i metodologija koje su sada u uporabi, nedavno su uvedene. Dakle, osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju donedavno je bila rijetka aktivnost. Sve donedavno prevladavalo je miljenje da se kvalitet ne moe mjeriti ali moe da se konstatira tamo gdje je prisutan. Meutim, tijekom posljednje dvije decenije, pojavio se veliki broj imbenika koji je doveo u pitanje tradicionalistika shvatanja kvaliteta u visokom obrazovanju. Ovi faktori doveli su do toga da osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju postane sredinji cilj zvanine politike vlada i vaan upravljaki mehanizam visokoobrazovnih sustava diljem svijeta. (Van Damme, 2002, p. 6). Osiguranje kvaliteta predstavlja osnovni pokreta procesa promjena u europskom visokom obrazovanju koje su uslijedile poslije potpisivanja Bolonjske deklaracije, Prakog kominikea i Berlinske deklaracije i oznaen je kao jedan od prijedloga za diskusiju u okviru GATS (Global Agreement on Trade in Services) o daljoj liberalizaciji trita obrazovnih usluga Zakonska regulativa Pet kljunih dokumenata u oblasti visokog obrazovanja u posljednjih nekoliko godina su: Magna Charta Universitatum (1988), koja podrava autonomiju sveuilita, mora da bude preduvjet za unapreenje prilagodljivosti sveuilita zahtjevima dananjeg drutva koji se stalno mijenjaju. Ministarski sastanak na Sorboni (1998) dodijelio je visokom obrazovanju glavnu ulogu u razvoju Europe kroz stvaranje zajednikog europskog visokoobrazovnog prostora. Bolonjska deklaracija (1999) kojom su se zemlje potpisnice sloile da e konkretno raditi na poveanju kompetentnosti Europe kroz itav niz mjera koje imaju za cilj stvaranje europskog visokoobrazovnog prostora. Ove mjere obuhvataju usvajanje sustava lako razumljivih i uporedivih zvanja, kreditni sustav i suradnju u oblasti osiguranja kvaliteta na europskoj razini. Konvencija iz Salamanke (2002) o europskim visokoobrazovnim ustanovama postavlja kvalitet kao osnovni elemenat europskog visokoobrazovnog prostora i kao osnovni preduvjet za meusobno povjerenje, relevantnost zvanja, mobilnost, kompatibilnost i atraktivnost. Slino tome, Praki kominike (2001) definira kvalitet kao glavni faktor koji odreuje kompetentost i atraktivnost europskog visokog obrazovanja. U rujnu 1998. godine Vijee je ministara izdalo preporuke o europskoj suradnji u oblasti osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju. U tim preporukama kae se da visok kvalitet obrazovanja predstavlja cilj svih lanica EU. Apeluje se i na suradnju s ciljem
65

uvoenja efikasnih i prihvatljivih metoda osiguranja kvaliteta. Postoje mnogi razlozi zato europska konzistentnost u pogledu kvaliteta i standarda u visokom obrazovanju predstavlja imperativ. Jedan od najvanijih je postizanje javnog povjerenja u kvalitet obrazovanja. Takoer, sve je vea briga i zbog rastueg broja neakreditiranih sveuilita. Oni za odreenu cijenu nude diplome prestinih neakreditiranih sveuilita na osnovu znanja i ivotnog iskustva, a ne na osnovu testova, predavanja, knjiga i intervjua. Unato zabrinutosti zbog legitimnosti i kredibiliteta ovih ustanova, programi koje one nude ponekad mogu legitimno zavriti dodjelom autentine diplome. Ovi lani programi doveli su do naglog porasta interesiranja i aktivnosti diljem svijeta, koji se tiu prirode osiguranja kvaliteta i njegovog mjesta u visokom obrazovanju. U europskim dimenzijama, u skladu sa Bolonjskom deklaracijom, osiguranje kvaliteta predstavlja vitalni aspekt bilo kojeg sustava lako razumljivih i usporedivih zvanja, kao i europske atraktivnosti i kompetentnosti u svijetu. Njegova vanost za kreiranje procedura priznavanja, olakavanje mobilnosti, poveano povjerenje i izbjegavanje sputanja standarda, iroko je prepoznata od strane veine europskih zemalja. Osiguranje kvaliteta, nadalje, pretpostavka je i za potpunu autonomiju sveuilita. Bologna (1999): Angairamo se na koordiniranju naih politika kako bismo postigli slijedee kratkorone ciljeve (...): Promocija Europske suradnje u osiguravanju kvaliteta, sa osvrtom na razvoj usporedivih kriterija i metodologija. Prag (2001): Ministri (...) posebice cijene napredak postignut u oblasti osiguranja kvaliteta. (...) Ministri prepoznaju vitalnu ulogu koju sustav osiguranja kvaliteta igra u postavljanju standarda visokog kvaliteta i u olakavanju komparabilnosti kvalifikacija diljem Europe. Oni takoer podstiu tjenju suradnju izmeu mrea za priznavanje i osiguranje kvaliteta. Naglaava se nunost blie europske suradnje i meusobnog povjerenja, kao i prihvatanje nacionalnih sustava za osiguranje kvaliteta. Nadalje, oni podstiu sveuilita i ostale visokoobrazovne ustanove da ire primjere dobre prakse i stvaraju milje za meusobno prihvatanje mehanizama za evaluaciju i akreditaciju/certifikaciju. Ministri apeliraju na sveuilita i ostale visokoobrazovne ustanove, kao i na nacionalne agencije i ENQA, da u suradnji sa odgovarajuim tijelima iz zemalja koje nisu ulanjene u ENQA surauju na polju osnivanja zajednikog okvira najboljih praksi. Zato je uspostavljen QA? Osnovni razlozi bili su: - studentske razliitosti (razliite drave, razliit socijalni status, razliita razina obrazovanja, itd.), - potreba ouvanja i razvoja autonomije visokoobrazovnih ustanova, - priznavanje stranih kvalifikacija i titula i mogunost akademskog transfera, - unapreenje procesa zapoljavanja. Izazovi sa kojim se susree visoko obrazovanje diljem svijeta: - potreba za osiguranjem kvaliteta i standardima koji e dovesti do omasovljenja visokog obrazovanja. Ovaj proces ubrzan je posljednjih godina dvadesetog stoljea kada je mnogo zemalja shvatilo da njihov ekonomski razvoj djelimino ovisi od dostupnosti kvalitetnog visokog obrazovanja veini populacije, a ne samo malobrojnoj eliti. Meutim, ta ekspanzija nije uvijek bila dobro isplanirana i kontrolirana;
66

- ekspanzija broja studenata sa financiranjem koje ostaje konstantno ili se ak smanjuje rezultirala je manjim sredstvima koja se ulau u jednog studenta. Ovakvo stanje izazvano je neefikasnom upotrebom dostupnih resursa. Primjeri ovakve neefikasnosti su pretjerano visok odnos nastavni kadar - studenti i dupliranje programa na mnogim malim ustanovama sa poveanjem trokova; - povean zahtjev za odgovornou visokoobrazovnih ustanova kao posljedica dodjeljivanja vee autonomije u oblasti nastavnih planova i programa, upisu studenata, primanju nastavnog kadra u radni odnos. Meutim, poveana autonomija nije uvijek praena adekvatnim potezima u oblasti financiranja i stratekog planiranja; - suoavanje sa novim izazovima u pogledu mogunosti zapoljenja diplomiranih studenata u drutvu zasnovanom na znanju; - doprinos postizanju drutvenog i politikog blagostanja, u smislu pristupa visokom obrazovanju i jednakosti svih. Svrha osiguranja kvaliteta Postoji stalna debata o tome da li naglasak eksternog osiguranja kvaliteta treba biti stavljen na odgovornost ili na poboljanje i o tome kako postii odgovarajui balans izmeu ove dvije svrhe. Pod odreenim okolnostima kao to su ubrzan rast broja nereguliranih privatnih ustanova ili uvoenje novih tipova ustanova i kvalifikacija, sasvim je pravilno da se naglasak stavi na odgovornost. Meutim, sa razvojem efikasnijih i sofisticiranijih mehanizama za interne procedure osiguranja kvaliteta, raste pritisak da se pomenuti balans pomjeri sa odgovornosti u pravcu poboljanja. tovie, ako su zahtjevi za eksterno osiguranje kvaliteta (odobravanje novih programa) previe rigidni, moe postojati ogranienost za demonstraciju poboljanja i data ustanova vjerojatno nee biti dovoljno fleksibilna da reagira brzo i inovativno na nove zahtjeve koji se pred nju postavljaju. Obuhvatnost osiguranja kvaliteta Ova obuhvatnost obino je definirana oblikom i veliinom samog visokoobrazovnog sustava. Postoji tendencija da jedna jedinstvena nacionalna agencija evaluira sve visokoobrazovne ustanove i programe (i sveuiline i nesveuiline), premda postoje neke znaajne iznimke u zemljama u kojim postoje odvojene agencije odgovorne za razliite tipove programa i ustanova, kao i za razliite regione i svrhe. Te iznimke ne odraavaju samo razliite stadije razvoja jednog visokoobrazovnog sustava, nego su posljedica i irih politikih i kulturnih procesa. Postoji ira i ua definicija obuhvatnosti osiguranja kvaliteta. U irem smislu, osiguranje kvaliteta obuhvata (Middlehurst, 2001; ENQA): - pravila: ukljuujui zakonski okvir, upravljanje sustavom i odgovornosti; - obrazovni proces: upis studenata, nastavni planovi i programi, ocjenjivanje studenata; - dizajn i sadraj nastavnih programa: odobravanje i/ili akreditacija; - iskustva studenata: zatita korisnika, studentska iskustva, albe i zahtjevi; - izlazni rezultati: kvalifikacije, certifikati, transkripti, dodatak diplomi, transferabilnost, priznavanje. ENQA
67

Preduvjet za postizanje kvaliteta u visokom obrazovanju stvaranje je komparabilnih metoda i kriterija za procjenu kvaliteta nastave i nauno-istraivakog rada. Godine 1998. Vijee je Europe preporuilo jau suradnju na ovom polju. Kao odgovor na preporuke Vijea i ciljeve Bologne, osnovana je Europska mrea za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA - European Network for Quality Assurance in Higher Education). Poev od 1999. godine, ENQA prikuplja informacije o provjerenim praktinim iskustvima, kao i o najnovijim pristupima i diskusijama u sferi procjene i osiguravanja kvaliteta. Prvi rezultati, koji su se odnosili na uvoenje europskih standarda u sustavm zvanja, prezentirani su u Amsterdamu u vidu dokumenta pod nazivom Europska dimenzija osiguranja kvaliteta. Uslijedio je projekat koji se paralelno realizirao na 70 europskih sveuilita, u okviru kojeg su uvedeni referentni kriteriji za poreenje nastavnih pristupa i konanih zvanja u sedam oblasti (predmeta): poslovni studiji, obrazovni studiji, geologija, povijest, matematika, kemija i fizika. U kontekstu osiguranja kvaliteta, akreditacija i evaluacija predstavljaju instrumente kontrole standarda kvaliteta, a sprovode ih adekvatne agencije u pojedinim zemljama. EVALUACIJA Vrste Razlikuje se institucionalna i programska evaluacija. Institucionalna je evaluacija usredotoena na upravljanje institucijom i njen menadment i to kako u financijskom tako i u akademskom smislu. Ocjenjuju se ciljevi, aktivnosti i prioriteti. Programska se evaluacija odnosi na jedan studijski program u okviru koga se stie odreeni akademski stupanj i procjenjuju nastavni sadraji i naini njihovog izvoenja. Evaluacija predstavlja osnovnu aktivnost kojom se osigurava kvalitet nastavnog procesa u visokom obrazovanju. Evaluirati znai procijeniti nastavne i akademske studije na datom predmetu/zavodu/programu. Prednosti i nedostaci u obrazovnom procesu predstavljaju se analitiki sa prateim sugestijama za unapreenje kvaliteta. Pored toga, u odnosu na subjekt koji vri samu evaluaciju, ona se moe sprovoditi interno i eksterno. Interna evaluacija (Samoevaluacija) Ciljevi Kao prvi stupanj u procesu evaluacije, samoevaluacija ima tri glavna cilja: da podnese saeto ali obuhvatno izvjee o tome kako institucija vidi kvalitet upravljanja i stratekog planiranja, da analizira jae i srednje oblasti rada institucije i predloi poseban plan akcije, da osigura okvir u okviru kojeg e institucija biti ocjenjivana od strane timova za evaluaciju. Proces e samoevaluacije rezultirati izvjeem - jednim od kljunih dokumenata zajedno sa spoljanjim izvjeem o evaluaciji. Izvjee o samoevaluaciji glavni je nain da
68

institucija priopi informacije o sebi. Ali jednako je vano, ako ne i vanije, da je to izvjee mjesto gdje e preduzee izloiti svoje kritino razmiljanje o nainu poslovanja i odravanja kvaliteta kao centralne vrijednosti u njenom stratekom donoenju odluka. Zato je vano da izvjee o samoevaluaciji ne treba da bude samo opisno, ve i evaluativno i sintetiko. To znai da treba ocijeniti jake i slabe toke u kontekstu ogranienja, opasnosti i mogunosti i pokae i meusobnu povezanost razliitih elemenata stratekog planiranja i kvaliteta upravljanja. Osim toga, analiza treba da uzme u obzir promjene koje su se desile u skorijoj prolosti kao i one koje se predviaju u budunosti. Znaaj Samoevaluacija ima dvostruku ulogu: Proces samoevaluacije je razmiljanje institucije kao kolektiva i mogunost za poveanje kvaliteta bilo koje oblasti koja je dio procesa samoevaluacije. Izvjee o samoevaluaciji osigurava informacije timu za evaluaciju, sa naglaskom na strateke i kvalitetne aktivnosti u svezi sa poslovanjem. Cilj obje uloge je potvrditi i poveati sposobnost sveuilita za poboljanjem rada. Samoevaluacija se sastoji u sustavnom prikupljanju administrativnih podataka, sprovoenju ankete meu studentima, kao i moderiranih razgovora sa studentima i nastavnicima. U pripremi evaluacijskih formulara sudjeluju strani i neovisni strunjaci, to omoguava objektivno postavljanje kriterija. Samoevaluacija se moe koristiti kao pripremna faza za eksternu evaluaciju, u smislu prikupljanja podataka koji e kasnije biti od koristi u radu stranih eksternih strunjaka. U sluaju interne evaluacije, trenutano stanje vrednuje se prvenstveno u odnosu na vlastite planove koje je data ustanova prethodno postavila pred sebe. Izvoenje samoevaluacije 1. Samoevaluacija upravnog odbora i (privremene) operativne skupine Da bi se osigurao uspjeh samoevaluacije institucija postavlja upravni odbor i nekoliko operativnih skupina. Upravni odbor treba pruiti iroko i detaljno miljenje o instituciji, a ne djelimino miljenje o njenom poslovanju i treba imati slijedee osobine: njegovi lanovi su na dobrom poloaju da procijene jake i slabe toke, skupina je prilino mala (oko pet ljudi) da bi se osigurala njena efikasnost, on predstavlja glavne birae u instituciji (akademsko osoblje, studente i administraciju) da bi maksimalno poveao sudjelovanje svih glavnih subvencionista, on bira jednog sekretara da napie izvjee za koje e biti odgovoran predsjedavajui. Upravni e odbor takoer obrazovati operativne skupine koje e ispitivati specifine oblasti kao to su menadment, pomona sredstva, financijsku kontrolu, obuku i usavravanje osoblja, studentske slube, spoljni odnosi, meunarodne aktivnosti itd. Kao i upravni odbor najbolje je da ove operativne skupine ukljuuju glavno birako tijelo institucije (akademsko ili administrativno osoblje, studenti). Samoevaluacija e rezultirati izvjeem koji e biti izloen timu za evaluaciju, a za koji e biti odgovorno rukovodstvo institucije. To ne znai da se rukovodstvo institucije ili svi lanovi institucije slau sa svim izjavama u izvjeu o samoevaluaciji. Veoma je bitno za
69

uspjeh samoevaluacije da informacije o proceduri, ciljevima ovog procesa slobodno krue po sveuilitu. 2. Lista provjere i njena uporaba Budui e se lista provjere koristiti i za samoevaluaciju i spoljnu evaluaciju vano je ubiljeiti sve toke na listu. Ako su neka pitanja nevana ili ako je nemogue osigurati neke informacije to treba zabiljeiti u svezi sa tim pitanjima. Ope je pravilo da se na sva pitanja daju odgovori ili komentar. Oekuje se da e se svako pitanje tumaiti i ocjenjivati imajui na umu karakteristike nacionalnog sustava i odreene institucije. Stoga bi moglo biti korisno da upravni odbor za samoevaluaciju prilagodi listu provjere nacionalnom kontekstu i specifinim ciljevima institucije prije poetka svog rada. Svaka toka u svezi sa samoevaluacijom sastoji od opisa i analize ukljuujui komentare o tome kako odreena jedinica planira da rijei identificirane probleme. Tim e za evaluaciju potvrditi injenice i evaluacije na kasnijem stupnju. Opi kontekst za analizu na stupnju spoljanje i samoevaluacije bit e stupanj na kojem se ciljevi i zadaci institucije meusobno dodiruju. Specifina samoevaluacija usmjerava se na etiri strateka pitanja: to institucija pokuava uraditi? Kako institucija pokuava to uraditi? Kako institucija zna da to funkcionira? Kako se institucija mijenja da bi se poboljala? Evo ta lista provjere sadri: I Uvod Razlozi za ukljuivanje sveuilita u program za institucionalnu evaluaciju, Sastavljanje tima za samoevaluaciju, ukljuujui bilo koju operativnu skupinu. II Nacionalni i institucionalni kontekst Kratak pregled nacionalnog obrazovnog sustava to bi bilo od koristi za tim za evaluaciju npr. broj i tip institucija u zemlji, Kratka prezentacija institucije - kratak povijesni pregled - zemljopisni poloaj sveuilita - broj fakulteta, istraivakih instituta, laboratorija - broj i podjela studenata po razinama (studenti osnovnih studija, postdiplomci), po fakultetima, i trendovi preko pet godina - financije: financiranje vlade (koliina i procenat totalnog prorauna) , drugi izvori financiranja (vrsta i procenat totalnog prorauna), procenat financiranja istraivanja u okviru totalnog prorauna), Koje jake i slabe toke sveuilite vidi u svojoj organizaciji i potencijalu? Koje su njegove preporuke za poboljanje rada? III Institucionalne norme i vrijednosti: ta institucija pokuava uraditi? A. Zadatak Ovaj dio stavlja naglasak na zadatke i ciljeve institucije. Na ovom stepenu, naglasak analize stavlja se na norme i ciljeve koje je institucija sebi postavila. Koliko god nejasne
70

izjave o zadatku institucije bile, one trebaju pruiti najvei povod za konkretnije ciljeve i planove. Tim za evaluaciju e naroito biti zainteresiran za strategiju koju je institucija izabrala, s obzirom na njen prostor i profil, naroito: Kakvu ravnoteu ta institucija pokuava postii to se tie njenog lokalnog, regionalnog, nacionalnog i meunarodnog poloaja? Kakvu ravnoteu ta institucija pokuava postii izmeu razliitih aktivnosti: predavanja, istraivanja i drugih usluga? Koji su akademski prioriteti te institucije tj. na koje nastavne programe, oblasti istraivanja, itd. ona stavlja poseban naglasak? Koji su didaktiki pristupi kojima ta institucija pridaje poseban znaaj (npr. detaljno prouavanje sluaja, problemsko uenje, seminari)? Kojem stupnju centralizacije i decentralizacije ta institucija tei? Kakav treba da bude odnos institucije prema njenim agencijama za financiranje (dravnim i ostalim kao to su ugovori o izvoenju istraivanja)? Kakav treba da bude odnos te institucije prema drutvu (spoljnim partnerima, lokalnoj i regionalnoj vladi) i njeno angaovanje u javnim debatama? Kakva treba da bude politika te institucije u odnosu na meunarodne odnose (na evropskoj i meunarodnoj razini)? B. Ogranienja Ovaj je dio usredotoen na ogranienja na koja institucija nailazi pokuavajui ostvariti svoje ciljeve i planove. Pristup bi ovdje trebalo biti EVALUATIVAN i SINTETIKI i objasniti kako ogranienja i mogunosti i unutranja i spoljna utiu na zadatak i ciljeve koje ta institucija treba ispuniti. Pitanja koja treba razraditi su slijedea: Evaluacija autonomije institucije (u zakonskom kontekstu) s obzirom na: - izbor i imenovanje akademskog (nastavnog i istraivakog) i administrativnog osoblja, - izbor studenata (studenti u tradicionalnom smislu i odrasli studenti), - predavanja i uenje (otvaranje i zatvaranje fakulteta, stepenovanje zvanja, programi studiranja, specijalizacije u okviru programa studiranja, kursevi, didaktiki pristupi), - istraivanje (otvaranje i zatvaranje laboratorija za istraivanja, pojedinani i timski projekti), - razvoj preduzetnikih aktivnosti (kompanije sporednih proizvoda, naunih parkova, inkubatora, - financije. Evaluacija sadanje regionalne i nacionalne situacije na tritu rada Evaluacija infrastrukture u odnosu na broj studenata i osoblja: broj i veliina zgrada, laboratorija, biblioteka itd., njihova lokacija, starost i uvjeti u kojima rade objekti, instalacije. Evaluacija odnosa student/osoblje (najnii, najvii i niski odnosi) Evaluacija drugih ogranienja. C. Kako institucija pokuava to uraditi? U praksi institucija sprovodi svoje aktivnosti (predavanja, istraivaki rad i druge usluge) i poslovanje na specifian nain koji ukljuuje njene zadatke i ciljeve (dio A.1) i uzima u obzir specifina ogranienja sa kojima se suoava (dio A.2 ). Neizbjena protivrjenost izmeu onoga to treba da bude (norme i vrijednosti) i onoga to zaista jeste (specifina organizacija i aktivnosti) ukazuje na jake i slabe toke te institucije. Upravo je analiza
71

jakih i slabih toaka ta koja ini sljedeu fazu samoevaluacije. Akademske aktivnosti - Opis programa studiranja, istraivakih odjeljenja, obrazovnih pristupa itd. Ovo moe biti kratak opis ukoliko neki programi ili pristupi, predavanja ili istraivanja ne zasluuju posebno pominjanje jer reflektuju akademski profil institucije npr. problemsko uenje; jedinstveni i veoma veliki istraivaki institut). Evaluacija toga kako ovi programi i organizacione jedinice odraavaju zadatke i ciljeve. Financije - Koji je ukupan proraun sveuilita, ukljuujui plae, ugovore itd.? - Koji procenat dodjeljuje drava, studentske uplate, privatni izvori (istraivaki ugovori, fondacije itd.)? - Da li je suma koju drava dodjeljuje ukupna suma ili ako nije koji je procenat sume rezerviran za dodjelu? - Koje se sume dodjeljuju fakultetima, odsjecima, po kojem kriterijumu, da li su ove sume definirane od strane sveuilita? - Koji dio prorauna je pod sredinjom kontrolom? - Koje sume bi se mogle koristiti za implementaciju novih inicijativa? - Kakve su procedure dodjele novca u okviru sveuilita - ko donosi odluke u svezi s tim? - Analize jakih i slabih toaka sveuilita i predloeni plan akcije o tome kako popraviti slabosti i poveati broj dobrih aktivnosti? Aktivnosti poslovanja - Opis prakse poslovanja: koje su uloge administratora, ureda i fakulteta/instituta na centralnoj razini? Da li postoji koordinacija meu fakultetima/institutima i kako izgleda? ta rukovodstvo institucije (npr. rektor, predsjednik, itd.) kontrolira i odluuje? ta dekani fakulteta kontroliraju i ta odluuju u svezi sa: - izborom akademskog i administrativnog osoblja, - izborom studenata, - financijama, - akademskim aktivnostima, - razvojem preduzetnikih aktivnosti, - politikom istraivanja, - evaluacijom o tome kako poslovanje odraava zadatke i ciljeve institucije, - analizom o dobrim i slabim tokama i predloenim planom akcije o tome kako bi popravili slabosti i pojaali dobre strane. IV Kvalitet poslovanja Kvalitet kontrole ili kvalitet nadzora se ne odnosi na kruti "menaderski" proces ve na bilo koji mehanizam - od pojedinane evaluacije kursa od strane studenata do nacionalnog kvaliteta evaluacije istraivanja, nastave, meunarodnih programa pod koji ukljuuje podatke koji su prikupljeni i evaluativnu procjenu u svezi sa aktivnostima institucije. Na slijedea pitanja treba naroito obratiti pozornost: Koji su mehanizmi kontrole kvaliteta na raspolaganju? Koliko se esto koriste?
72

Kako institucija integrira kvalitet nadzora i politiku te institucije? Fokus ostaje na razini poslovanja koji je u izravnoj svezi sa kvalitetom nadzora. Na primjer, ako se sprovedu evaluacije studentskih kurseva, kako jedinice koja se time bavi (program, odsjek itd.) rukuje rezultatima ovih evaluacija kad oni izlaze van okvira normi koje je ta jedinica uspostavila. Ili ako je istraivaki institut regularno ocijenjen od strane nekog spoljnog tijela, do koje mjere rukovodstvo institucije radi na predloenom planu akcije. V Strateki menadment i sposobnost za promjene Kako se institucija mijenja da bi se poboljala? Do sada se analiza bazirala na detaljnom opisu i analizi kvaliteta poslovanja na svim institucionalnim razinama. U ovom dijelu, analiza prelazi u ulogu kvalitetnog poslovanja kao poluga za promjenu. Pitanja kojima se treba baviti su slijedea: Kako institucija odgovara na zahtjeve, opasnosti i mogunosti koje su prisutne u njenoj spoljnoj sredini? Kako su predstavnici iz spoljne sredine ukljueni u strateki menadment institucije? Kakve se promjene mogu oekivati u ciljevima koje je postavila institucijama? Kako moe da se postigne bolji spoj, na jednoj strani, izmeu sadanjih i buduih zadataka i ciljeva i na drugoj strani sredstava (studijskih programa, istraivanja)? Kakvu ulogu kvalitet, kvalitetna kontrola i poslovanje igraju u ovom razvoju? VI Specijalni fokus Ako sveuilite eli moe posvetiti oko pet strana izvjea o samoevaluaciji, analizi specifine teme ili aktivnosti. Ova posebna tema je ona koja je bila izabrana za vrijeme procesa registracije. Tema treba da dobije isti tretman kao to je naznaeno naprijed, i da pratimo etiri glavna pitanja koja su vodea u izvjeu o samoevaluaciji: ta institucija pokuava uraditi? Kako institucija pokuava to uraditi? Kako institucija zna da to funkcionira? Kako se institucija mijenja da bi se poboljala? VII Dodaci Zato to je tim za evaluaciju meunarodni, od institucija se trai da obuhvate sljedee: Organizacionu tabelu fakulteta, institucije, Organizacionu tabelu centralne administracije i pomonih slubi (osoblje rektorata, biblioteke...), Organizacionu tabelu upravne strukture (rektorat, savjet/senat, dekani i savjeti fakulteta, sveuilini komiteti itd.), Broj studenata u cijeloj instituciji sa analizom fakulteta, u posljednjih tri do pet godina, Broj akademskog osoblja (po akademskom rangu i fakultetu) za cijelu instituciju, za razdoblje od posljednjih tri do pet godina, Indikatori troenja novca institucije na nastavu i istraivanje po fakultetu u posljednjih tri do pet godina. Institucija je slobodna da doda bilo koju drugu informaciju, ali se od nje zahtijeva da ogranii broj i duinu dodataka striktno na ono to je neophodno da se razumiju izjave i argumentacija u izvjeu o samoevaluaciji. Ovi podaci su znaajni samo ako se tumae u nacionalnom i institucionalnom kontekstu.
73

3. Izvjee o samoevaluaciji Putem uvoda od institucije se trai da objasni nain na koji je samoevaluacija izvedena: ko su bili lanovi tima za samoevaluaciju (upravni odbor i operativne skupine)? S kim su suraivali? Do koje mjere se raspravljalo o izvjeu? Koji su bili pozitivni elementi i tekoe na koje se nailazilo u procesu samoevaluacije? Glavni dio izvjea o samoevaluaciji e pratiti zaglavlja 3.1. iste provjere kroz 3.5. Izvjee e teiti da postavi ravnoteu izmeu opisa i analize. Poetna toka analize su zadaci i ciljevi institucije, upravo na osnovu toga e institucija biti ocjenjivana. Opis e se koristiti da potvrdi analizu. Analiza e osvijetliti jake i slabe toke svakog zaglavlja. Zakljuak e analizirati jake i slabe toke i ponuditi specifinu akciju za otklanjanje slabosti i poveanje broja dobrih planova i aktivnosti. Kratak zakljuak ima sljedee karakteristike: - Poto je cilj evaluacije da unaprijedi poboljanje kvaliteta, prednost je biti to otvoreniji i samokritiniji. Zato jake i slabe toke treba jasno istai, naroito je dobro izbjegavati skrivanje slabih toaka. - Jake i slabe toke o kojima se nije raspravljalo u glavnom dijelu izvjeaa ne treba iznenada da se pojave u zakljuku jer nee biti potvrene i transformisae zakljuak u lobiranje od strane institucije. - Jake i slabe toke o kojima se raspravljalo u glavnom dijelu izvjea ponovo e se spomenuti u zakljuku. - Planovi za otklanjanje slabih toaka ponudit e se u zakljuku u obliku specifinog plana akcije. Maksimalan zakljuak izvjea o samoevaluaciji je 20-25 stranica ukljuujui dodatke u vidu podataka i druge mogue dodatke. Razlog za ovako relativno kratko izvjee je da se stavi fokus na strateki menadment institucije bez udubljivanja u specifinosti svih fakulteta i svih aktivnosti. Institucionalni program evaluacije tei da primijeni "laku" proceduru, ne zahtijevajui vie "birokratskog" posla nego to je potrebno. Zato se institucije ohrabruju da iskoriste bilo koji postojei podatak i dokumente. Izvjee o samoevaluaciji pie se djelimino za internu publiku (lanove osoblja institucije i studente) a djelimino za tim za evaluaciju. Tim za evaluaciju posjeduje znanje o viem obrazovanju i poslovanju vieg obrazovanja ali budui dolaze iz raznih zemalja, moe im nedostajati duboko znanje o viem obrazovanju i zemlji institucije koju ocjenjuju. Institucije treba da imaju to na umu kada piu svoje izvjee. Izvjee o samoevaluaciji treba da proita i potpie rukovodstvo institucije prije njegovog slanja timu za evaluaciju. Od najvee je vanosti za voenje ovog projekta, a naroito za posjete evaluatora da se potuju rokovi. Glavni razlog za ovako krut raspored je da ne treba vie tri do etiri mjeseca izmeu samoevaluacije i posjete evaluatora jer se institucije vremenom mijenjaju. EKSTERNA EVALUACIJA U sklopu eksterne evaluacije, tim revizora obilazi odreenu ustanovu ili jedan njen dio i vri reviziju kvaliteta akademskih studija i nastave. Revizori su u ovom sluaju obino razni predavai ili osobe iz strune prakse, a njihov zadatak sastoji se u voenju diskusije sa studentima i mladim naunicima i prezentaciji konanog izvjea.
74

Ponekad eksternu evaluaciju ustanove sprovodi agencija specijalizirana za datu oblast. Za razliku od interne evaluacije, ovdje se aktuelna situacija procjenjuje prvenstveno sa aspekta dokle se stiglo u realizaciji opeprihvaenih obrazovnih standarda. Osnovni parametri koji se evaluiraju U ove parametre spadaju: upisna politika, broj ispisanih studenata, stupanj prolaznosti studenata na ispitima, prosjeno trajanje studija, osposobljenost nastavnog kadra za izvoenje nastave, realan angaman nastavnog kadra, broj realiziranih meunarodnih akademskih razmjena, materijalni resursi i financijski izvori ustanove. Pored toga, pozornost se pri evaluaciji obraa i na karakteristike samog sustava visokog obrazovanja: njegovu (de)centraliziranost, broj ustanova, itd. Evaluiraju se: 1. Subjekti nauno-nastavnog procesa (njihova teoretska i praktina obuenost i kvalitet interakcije izmeu sudionika nauno-nastavnog procesa) 2. Programi (njihov kvalitet, postavljeni ciljevi, kontinuitet i dinamika) 3. Ustanove (nain rukovoenja i zastupljenost svih subjekata, potencijali, razvojni i strateki programi, organizacioni menadment). 4. Akreditacija (prvenstveno se evaluiraju oni parametri koji nisu ispunjeni, a njihovo ispunjavanje predstavlja preduvjet za akreditaciju). Izvoenje eksterne evaluacije Preliminarna posjeta: Program rada i predloeni rasporedi Za sveuilite, cilj je preliminarnog posjeta: da bolje upozna sveuilite sa ciljevima i procedurama programa, uglavnom da bi ubrzala "strateki razvoj" sveuilita i jo u veoj mjeri pripremi poslovanje sveuilita za promjene, da pronae teme za drugu fazu samoevaluacije i da im odgovarajui tijek (npr. otvoren i samokritiki pristup korisniji je od propagandnog pristupa), da privue pozornost lanova institucije za nastupajuu evaluaciju. Sa stanovita evaluatora preliminarni posjet ima sljedee ciljeve: da se steknu uvjeti za iroko razumijevanje konteksta sveuilinog nacionalnog vieg obrazovanja da se razumiju svi segmenti rada institucije u svezi sa studentima, osobljem, financijama, zgradama i lokacijom da se razumiju strukture i procesi stratekog donoenja Odluka u okviru sveuilita (planiranje, siguran kvalitet, nastava i istraivaki rad, financijski tokovi, kadrovska politika) Da se razvije osjeaj za vana lokalna pitanja uzimajui u obzir strateko poslovanje za poveanjem kvaliteta; Da se trae i pronau dodatne informacije za izvjee o samoevaluaciji; Da se sastavi program glavne posjete. Molimo vas da obratite pozornost da evaluatori nee praviti preliminarno izvjee za sveuilite u ovoj fazi. Takoer, praktini dogovori oko glavnog posjeta tima za evaluvaciju ne smiju se
75

zaboraviti: Odluiti o datumima glavnog posjeta tima za evaulaciju i sveobuhvatan raspored posjeta, Odluiti koje fakultete i druge institucije posjetiti, sa kojim ljudima razgovarati, itd., Posjetiti radne sobe koje e tim za evaluaciju koristiti za vrijeme svoje posjete. Obratite pozornost da suprotno od glavnog posjeta evaluatora, preliminarni posjet nema za cilj vrenje evaulacije ili procjene. Preliminarni posjet doprinosi razumijevanju evaluatora specifinih karakteristika sveuilita. Izbor osoba koje evaluator sree veoma je vaan, on obuhvata akademsko i neakademsko osoblje, kao i razliite profile studenata. Naglasimo da se evaluatori ele sresti sa "prosjenim" studentima i "prosjenim akademskim osobljem (to jest ne treba da svi budu lanovi senata ili vijea). Indikativna lista osoba i tijela sa kojima tim za evaluaciju treba da se sretne obuhvata: Rektora i druge lanove rektorata, Upravni odbor za samoevulaciju ukljuujui bilo koji operativni tim, Predstavnike osoblja ureda za meunarodne odnose, financijskih slubi, odjeljenja za kvalitet poslovanja, upravu, odjeljenje za planiranje, odjeljenje za koordinaciju istraivakih aktivnosti, odjela za odnose s javnou itd., Predstavnike spoljnih ulagaa i partnera (vlasti, privrede, medija), Delegaciju senata/vijee sveuilita, Dekane i kolegijum dekana, Studente i postdiplomce, Jedan ili dva fakulteta, jedan ili dva posebna centra (ako postoje). Da bi diskusija bila otvorena i iskrena, najbolje je da bude malo sudionika na svakom sastanku: ne vie od tri ili etiri osobe sa sveuilita, izuzev za studente koji vie vole vee skupine do osam sudionika. Iz istog razloga osoba za koordinaciju aktivnosti na sveuilitu ne treba da bude prisutna na svim sastancima. Tim za evaluaciju nee izvjeivati o izjavama pojedinaca. Fokus Programa institucionalne evaluacije je na sveuilitu kao instituciji; ovo e olakati otvorenu komunikaciju. Preliminarni posjet traje dva dana, nju izvode tri evaluatora i tajnik tima. Izmeu svakog sastanka ostavlja se oko deset minuta da bi skupina ula i izala, da ne da evaluatorima nekoliko minuta da razmijene miljenja o prethodnim sastancima ili da unesu promjene u planove za sljedei sastanak. Takvi kratki odmori - pored stanki za kavu - mogu takoer biti korisni da se nadoknadi vrijeme ako su neki sastanci trajali due nego to se oekivalo. Ako tim za evaluaciju treba da se premjesti sa jedne lokacije na drugu (npr. na drugi fakultet), ostaviti dovoljno vremena za to. Dovoljno vremena treba ostaviti timu za sjednice na kojima se razmjenjuju utisci, pripremaju sljedei sastanci i raspravlja o povratnom odgovoru sveuilita. Druga opcija za organizaciju rasporeda posjeta je slijedea: Umjesto posjeta fakultetima i drugim organzacionim jedinicama, sastanci bi se mogli usredotoiti na tematske subjekte prevazilazei sveuiline jedinice. Tako na primjer, osim opeg upoznavanja i susreta sa upravnim odborom, rektoratom itd. sastanci bi mogli da se organiziraju oko slijedeih tema. Istraivanje i kvalitet: sastanak sa predstavnicima sveuilinog odbora za istraivaki rad, vodeim akademcima sa nekoliko fakulteta ili iz istraivakih jedinica i buduim doktorima znanosti. Obrazovanje i kvalitet: sastanak sa predstavnicima sveuilinog odbora za nastavu, suradnici u nastavnom procesu, izabrani referenti za studentska
76

pitanja i redoviti studenti. Centralne administrativne slube: sastanak sa vodeim lanovima sveuilinog osoblja o odnosima izmeu centralne uprave i decentraliziranih jedinica. Koja god opcija se izabere, raspored za preliminarni posjet mora biti unaprijed odreen preko za to odreene osobe na sveuilitu i tajnika tima za evaluaciju. Osoba za ostvarivanje kontakata koja je izabrana od strane sveuilita izvrit e neophodne dogovore oko preliminarnog posjeta, ukljuujui osiguranje prevoza za tim za evaluaciju do i sa zrane luke, hotelske rezervacije i raspored sastanaka. Ta osoba, takoer, osigurava ploice sa imenom za sastanke, dijeli kratke biografije sudionika i informira sudionike sa sveuilita o ciljevima preliminarnog posjeta uope i posebnog sastanka na kojem sudjeluju. Od preliminarnog do glavnog posjeta: dodatna dokumenta Kao rezultat preliminarnog posjeta, tim e za evaluaciju ukazati na jedan broj predmeta koje treba obraditi u kratkim dodatnim biljekama u izvjeu o samoevaluaciju (oko pet stranica za svaki predmet). Tim takoer moe traiti dodatna dokumenta o specifinim predmetima (sustav financiranja prorauna na primjer), zanimljivim aspektima sveuilita ili slabim tokama otkrivenim za vrijeme preliminarnog posjeta. Molimo vas da poaljete posebna izvjea o evaluaciji i bilo koju drugu traenu informaciju svim lanovima tima i tajnitvu ovog programa u Briselu najmanje tri tjedna prije glavnog posjeta tima za evaluaciju. Glavna evaluacija (glavni posjet tima za evaluaciju) Razdoblje izmeu preliminarnog i glavnog posjeta bit e oko dva do tri mjeseca. Za vrijeme glavnog posjeta, zadatak tima za evaluaciju je da stekne dobro utemeljeno stanovite o stratekom kvalitetu poslovanja u instituciji kao cjelini. Ova procjena je spoljno gledite na instituciju - ali na osnovu dobrih informacija, poto e evaluatori dobiti strukturalnu informaciju kroz samoevulaciju i preliminarni posjet. Fokus glavnog posjeta koji vie nije usmjeren na razumijevanje onoga to je specifino o ovom sveuilitu, ve na istraivanje da li, kako i sa kakvim rezultatima su sveuiline strateke politike implementirane kroz instituciju. Raspored posjeta mora biti ugovoren izmeu osobe za kontakt sa sveuilita i tajnika tima unaprijed. Poslije glavnog posjeta evaluatora Evaluatori e formulirati pisano izvjee zasnovano na usmenom izvjeu prezentiranom na kraju njihovog posjeta. Nacrt e izvjea biti dostavljen rektoratu u roku od mjesec dana od dana posjeta. Rektorat mora reagirati na ovo izvjee sa stanovita. injeninih greaka i to je najvanije, sa stanovita korisnosti izvjea za nastavak procesa na instituciji. Odgovor institucije mora biti poslat tajnitvu za izvoenje ovog programa koji e ga proslijediti predsjedavajuem tima. Zajedno sa timom za evaluaciju, predsjedavajui upotpunjuje dokument. Ovo konano izvjee bit e zvanino poslato rektoru sveuilita u roku od tri mjeseca poslije glavnog posjeta, na taj nain zavravajui glavni proces evaluacije. Na ovom stupnju, moe se rei, da se ovaj program zavrava i od sveuilita ovisi da li e koristiti ovo izvjee za poboljanje sopstvenog rada. Ovaj program moe pomoi u nastavku ovog procesa kao to smo spomenuli naprijed.
77

Evaluaciono izvjee Nakon sprovedene evaluacije, treba da uslijedi izvjee o efikasnosti mjera osiguranja kvaliteta na datoj ustanovi. On obuhvata pregled imbenika koji su prethodno kontrolirani, kao i preporuke za njihovo prilagoavanje ranije utvrenim standardima. Zato se veoma esto dijelovi evaluacionog izvjea ugrauju u strateka dokumenta razvoja pojedinanih institucija visokog obrazovanja. Nije rijetkost ni da se miljenja studenata, kao konanih konzumenata visokog obrazovanja, inkorporiraju u konanu verziju izvjea, gdje se smatraju operativnim preporukama koje ustanova treba paljivo analizirati. Od posebnog znaaja je ukljuivanje strunjaka iz oblasti privrede, administracije i same nastave, u oblikovanje konane verzije izvjea. Na taj nain postie se svestranost analize kvaliteta. Javnost evaluacijskog izvjea je slijedee diskutabilno pitanje. Javno izvjee moe se negativno odraziti na upisnu politiku ustanove o kojoj je pisan, ali moe da bude i preporuka kvaliteta. Tajnou izvjea u pitanje se moe dovesti i transparentnost itave procedure. Pojedine zemlje razliito odluuju o ovom pitanju: u Francuskoj i Belgiji izvjea o sprovedenoj evaluaciji su javni, dok su u Njemakoj samo za internu upotrebu. Osim nastave, evaluira se i komponenta nauno-istraivakog rada. Ovdje se evaluacija vri na nekoliko razliitih razina: na nacionalnoj razini, na razini pojedinanih ustanova, istraivakih programa i, na kraju, na razini pojedinanih projekata. I ovdje se primjenjuju eksterni i interni tip evaluacije. Follow-up procedura Follow-up procedura obuhvata sve postupke koji imaju za cilj provjeriti dokle se stiglo sa realizacijom mjera koje su preporuene u prethodnom evaluacijskom izvjeu. Ovaj vid kontrole vri povjerenstvo koje formira sama ustanova, jer je jedino ona odgovorna za sopstvenu standardizaciju. Ovo je, ujedno, i mehanizam kojim svaka ustanova dokazuje svoju spremnost i odlunost za uspostavljanje i osiguravanje kvaliteta u svom radu i djelovanju. Kratak pregled procesa evaluacije 1. Registracija to se tie procedure dragovoljne evaluacije kao to je ova i inicijativu da se sudjeluju u programu preuzima sveuilite u obliku registracije prezentirane od strane sveuilita ovom programu, slijedei godinji poziv lanovima. 2. Samoevaluacija Samoevaluacija je prvi korak u ovom procesu. Nju izvodi osoblje institucije nad kojom se vri evaluacija. Kroz samoevaluativna izvjea, tim e za evaluaciju dobiti opis i analizu institucije. Dobra samoevaluacija osvjetljava snagu i slabosti, opasnosti i mogunosti, i osigurava na taj nain strateki kontekst za donoenje odluka u okviru institucije. U idealnim uvjetima izvjee o samoevaluaciji treba da rezultira specifinim planom aktivnosti koji je podrobno interno razraen. Na taj nain, proces e podstaknuti instituciju da razmilja o pristupima implementaciji promjene i uvee unutranji kvalitet kontrole poboljanja koja su u tijeku kao i strateko planiranje i razvoj.
78

Krajnji je cilj samoevaluacije omoguiti vlasnitvo svim lanovima institucije nad novonastalim poboljanjima. To e pomoi instituciji u fazi implementacije. Da bi se uspjeno postigao ovaj cilj bitno je dobro prouiti proces samoevaluacije: dobar e proces donijeti dobre rezultate i za izvjee i za implementaciju promjene. Po zahtjevu, ovaj e program pruiti potporu sveuilitima koji poinju proces samoevaluacije. Dodaci 5. i 6. pruaju dodatne informacije o ovoj temi. Tajnitvo ovoga programa u Briselu e sa zadovoljstvom uputiti zainteresirane institucije na susjedna sveuilita koja su sudjelovala u programu. 3. Spoljanja evaluacija Spoljanja verifikacija i savjet poveavaju pozitivne efekte institucionalne samoevaluacije. Njih sprovode oni koji vre evaluaciju u okviru programa institucionalne evaluacije. Osim toga, funkcije su tima za evaluaciju i da: potvrde istinitost sadraja izvjea samoevaluacije, podrobno proue unutarnji kvalitet upravljanja institucijom, preporue oblasti koje bi se mogle dalje razvijati i omogue priliku za dijalog izmeu evaluatora i sveuilita radi uvrivanja sopstvenog znanja steenog kroz procese evaluacije. Program institucionalne evaluacije okuplja tim za evaluaciju koji je posebno odreen za svako sveuilite koje sudjeluje u programu. Svaki tim se sastoji od tri rektora i tajnika sveuilita od kojih nijedan nije iz zemlje ije se sveuilite ocjenjuje. Institucionalni program evaluacije ima za cilj da konstituira timove koji bi uspostavili ravnoteu izmeu razliitih regionalnih i disciplinarnih pozadina, uzimajui u obzir profil sveuilita. Poto se napie poetno izvjee o samoevaluaciji, evaluatori dva puta posjeuju sveuilite. (Preliminarni posjet tajnika moe se dogovoriti kao opcija ako sveuilite smatra da bi to moglo olakati proces samoevaluacije). Za vrijeme dvodnevnog preliminarnog posjeta naroita pozornost se posveuje uzajamnom razumijevanju: evaluatori testiraju njihovo razumijevanje sveuilita, njegovog zadatka, etosa i konteksta, sveuilina se zajednica blie upoznaje sa procesom i fokusom institucionalnog programa evaluacije. Pitanja i teme koje su pokrenute za vrijeme preliminarnog posjeta obino vode biljeenju dodatnih primjedbi na izvjee o samoevaluaciji koji je sastavilo sveuilite. Preliminarni posjet predstavlja jednu od glavnih razlika izmeu programa i drugih procedura evaluacije. Ona pomae da se premosti kulturni jaz koji bi mogao postojati izmeu sveuilita i njegovih meunarodnih posjetitelja i otvori mogunosti za nastavak pruanja potpore procesu evaluacije. Poslije preliminarnog posjeta slijedi glavni posjet (tri dana) iji je zadatak ispitati kvalitet sveuilinog stratekog menadmenta. Evaluatori e potvrditi tonost izvjea o samoevaluaciji i bilo koje posebno dodatno izvjee. Na osnovu onoga to su saznali kao i na osnovu svog znanja o drugim sveuilitima u drugim zemljama, evaluatori e uspostaviti "dijagnozu" da bi mogli dati savjet sveuilitu. Posjet se zavrava usmenim izvjeem, praenim podrobnijom pisanom verzijom zakljuaka. 4. Izvjee o evaluaciji
79

Tim za evaluaciju pie izvjee koje se alje instituciji da ispravi neke injenine greke. Glavna uloga ovog izvjea je osigurati instituciji i njenim glavnim rukovoditeljima pisani dokument koji slui kao izvjee o sadanjem stanju te institucije i kao osnova za budui razvoj i poboljanja. Institucionalni program evaluacije ne tiska ovaj dokument, ali podstie sveuilite da to uradi. 5. Daljnji koraci: praenje evaluacije Slanjem izvjea o evaluaciji zavrava se proces institucionalne evaluacije. Za sveuilite, meutim, tada poinje pravi rad: diskusija i (kritika) implementacija opaanja i preporuka evaluatora moe poeti. Ovaj program spreman je da pomogne sveuilitu u nastavljanju procesa na razliite naine i informirat e instituciju o oblastima u kojima moe da bude od pomoi. Trenutano ovaj program nudi tri tipa nastavka procesa: trenutani nastavak, za sveuilita koja ele imati jednog ili dva strunjaka na raspolaganju radi implementacije specifine aktivnosti, klub institucija koje su sudjelovale u programu radi pomoi mrei institucija u okviru udruenja: lanovi kluba e se sretati jednom godinje za vrijeme godinje skuptine ovog programa, praenje evaluacije koja se zahtijeva u okviru nekoliko godina poslije poetka evaluacije. Agencije za evaluaciju Evaluacijske agencije predstavljaju tijela, organizirana na razliitim razinama, koja preko svojih strunjaka vre eksternu evaluaciju. Njihov je primarni zadatak da koordiniraju sve aktivnosti, planiraju vrijeme sprovoenja i rokove evaluacije, kao i da utvrde metodologiju i sadraj i uspostave kontakt sa samim strunjacima. U najveem broju sluajeva (Francuska, Portugal, itd.), agencija je odgovorna samo za logistiku i nema mehanizam da sama pokrene inicijativu za sprovoenje evaluacije, da utie na javnost izvjea ili realizaciju preporuka nakon to je evaluacija realizirana. Postoje, dakle, podijeljene nadlenosti izmeu agencije i strunjaka. Ipak, na drugoj strani, postoje zemlje kao to su Danska i Holandija, gdje agencije igraju kljunu ulogu u evaluacijskoj proceduri, poevi od samog obuavanja strunjaka i ustanova i odreivanja polja evaluacije, preko izbora tehnike, sprovoenja, izrade i prezentiranja izvjea, pa sve do praenja rezultata koje je evaluacija proizvela. Ovdje evaluacija prestaje da bude jednokratni proces i postaje proces sa trendom stalnog razvoja i nadogradnje. Praktini modeli Prvi praktian oblik sprovoenja evaluacije, karakteristian za paniju i Belgiju, obuhvata iskljuivo akademsku evaluaciju, gdje se ne ulazi u stanje kvaliteta ostalih komponenti (opreme, sredstava, itd.), poto on ne ovisi iskljuivo od same ustanove koja se evaluira. S druge strane, Danska i V. Britanija prakticiraju evaluaciju svih predvienih initelja visokog obrazovanja. Samim tim, u proces vrednovanja moraju biti ukljueni ne samo visokoobrazovni, ve i strunjaci iz oblasti preduzetnitva, menadmenta, trita rada, vlade i drugih.
80

Evaluacija visokoobrazovnih ustanova u Austriji i R. Irskoj sadri elemente obje prethodno opisane procedure. Tako, evaluacija akademskih komponenti striktno je odvojen proces, ali ne iskljuuje i obavljanje evaluiranja i ostalih, neakademskih komponenti. Svjetski registrator kvaliteta (WQR) S obzirom na to da u svijetu postoji vie agencija u oblasti evaluiranja visokoobrazovnih sustava i procesa (IAUP, INQAAHE, UNESCO), javila se potreba za formiranjem jedinstvenog tijela koje bi na jednoj vioj razini objedinilo sve te agencije. Upravo sa tim ciljem stvoren je WQR. AKREDITACIJA Kao i evaluacija, i akreditacija ima za cilj kontrolu i osiguravanje kvaliteta prilikom uvoenja novih programa (ex ante steering), ali i redovito sprovoenje kontrole i nadzora nad kvalitetom ve postojeih ustanova i njihovih programa (ex post steering). Akreditacija tj. certifikacija pojedinih studijskih programa sprovodi se nakon to se revizijom ustanovi da su zadovoljeni minimalni standardi za sadraj i specijalizaciju, kao i za struni znaaj programa koji se uvodi i koherentnost i konzistentnost njegovog osnovnog koncepta. Akreditacija je istodobno proces i stanje. U naelu, proces je transparentan, formalan, eksteran i vremenski ogranien, a ustanovi u okviru koje se sprovodi donosi priznanje kvaliteta i stanje ravnopravnog tretmana sa ostalim akreditiranim ustanovama. Isto tako, akreditacija je procedura koja se vri redovito. Sprovode ju agencije koje i same podlijeu procesu eksterne evaluacije. Povijest Postupak akreditacije u visokom obrazovanju prvi put je poeo da se primjenjuje u SAD poetkom XX stoljea. Osnovna je ideja tadanje akreditacije bila uspostavljanje jednog opeg reda i sustava u formiranju visokoobrazovnih ustanova, a kasnije e se ispostaviti da akreditacija zajedno sa evaluacijom ima izravan znaaj u procjeni prednosti i nedostataka svake pojedinane ustanove, to dalje studentima prua mogunost da u skladu sa svojim osobnim eljama i potrebama odaberu ustanovu na kojoj e studirati. Takoer, jo od samog poetka funkcioniranja procesa akreditiranja, studentima je otvorena i mogunost promjene ustanove na kojoj studiraju. Upravo su studenti bili ti koji su dakle od samog poetka imali ponajvie koristi od akreditacije. Ameriki model akreditacije i danas se smatra najsustavnijim nainom provjere (ocjene) kvaliteta u visokom obrazovanju. Za razliku od SAD, u Europi je sve do osamdesetih godina prolog stoljea visoko obrazovanje bilo pod relativno vrstom kontrolom drave. Drava je bila ta koja je jedina imala pravo da u skladu sa odgovarajuom zakonskom regulativom osniva visokoobrazovne ustanove i daje im pravo da dodjeljuju razliite stupnjeve akademskih zvanja. Samim tim, akreditacija i evaluacija, koja joj po pravilu prethodi, bile su sve
81

donedavno nepoznanica za europski kontinent na kome se za njima jednostavno nije osjeala potreba. Vremenom, meutim, proirivanje autonomije sveuilita i posljedino jaanje uloge njihovog neposrednog rukovodstva, proizvelo je potrebu za vrednovanjem rada visokoobrazovnih ustanova, i to prvenstveno u pogledu racionalnog iskoritavanja i potronje raspoloivih resursa, ostvarivanja zacrtanih ciljeva i postizanja predvienog kvaliteta programa i nastave. Relativno novi momenti, kakvi su zasigurno proces globalizacije i razvoj novih tehnologija, postaju sastavni dio svih sfera ivota, pa tako i visokog obrazovanja, u zadnjoj deceniji prolog stoljea. Tako, na europskom tlu poinju da se osnivaju visokoobrazovne ustanove porijeklom iz vaneuropskih zemalja, koje nude nove, za Europu dotad nepoznate i drugaije studijske programe. Nadalje, uenje na daljinu predstavlja jo jednu novinu koja nagovjetava nagli razvoj transnacionalnog obrazovanja. Suoen sa ovim promjenama, veliki broj europskih visokoobrazovnih ustanova trai uvoenje jasnih akreditacionih procedura koje bi postale sastavni dio njihove strategije za istupanje na meunarodnu scenu. U nedostatku ovakvih procedura, velik dio tehnikih sveuilita diljem Europe u poetku je posegnuo za alternativnim rjeenjem koje se ogledalo u angairanju postojeih amerikih agencija za koje su ovaj projekat i sprovele. Danas u veini zapadnoeuropskih zemalja postoje formirane neovisne agencije za evaluaciju i akreditaciju, iji je osnovni cilj da kroz sprovoenje redovite evaluacije od ranije akreditiranih ustanova, doprinesu poboljanju kvaliteta obrazovnih programa. Nasuprot tome, osnovni trend u istonoeuropskim zemljama upravo je akreditacija visokoobrazovnih ustanova i rad ovakvih agencija najveim dijelom zasad je usmjeren na nju. Vrste akreditacije Postoje dva osnovna tipa akreditacije: 1. Institucionalna, koja predstavlja priznavanje statusa ustanove u cjelini na osnovu definirane strukture upravljanja i ciljeva, vre ju regionalne nevladine organizacije, a odnosi se i na dravne i na privatne ustanove. 2. Profesionalna, koja podrazumijeva priznavanje obrazovnih programa i akademskih stupnjeva u pojedinim oblastima studiranja, a vre ju privatne agencije pod pokroviteljstvom profesionalnih organizacija.

Procedura Akreditovanje svake ustanove odvija se u tri koraka:

82

1. Utvrivanje standarda i kriterija koji e se koristiti pri akreditaciji (zasnovani su na miljenju vanjskih strunjaka, akademske zajednice i samih studenata), 2. Interna akreditacija (obuhvata samu evaluaciju i izradu evaluacionog izvjea), 3. Eksterna akreditacija (vri ju eksterno tijelo, ime se postie potrebna nepristrasnost i analitinost, a kao krajnji rezultat proizilazi konano izvjee sa preporukama). Znaaj akreditacije za studenta Kvalitet studijskog programa koji se postie i odrava procedurom akreditacije kao i njegovo stalno prilagoavanje opim promjenama u datoj brani i nastavnoj metodologiji uope, za studenta predstavlja sr samog nastavnog procesa. Pomenute promjene istiu potrebu za to obimnijom i to svestranijom razmjenom informacija, a tako se unapreuje transferabilnost i mobilnost studenata, to u daljnjoj uzrono-posljedinoj konstrukciji povlai i meusobno priznavanje studijskih razdoblja izmeu pojedinih zemalja. Znaaj akreditacije za ustanovu Akreditirana ustanova od neakreditirane ne razlikuje se samo po certifikaciji (a samim tim i kvalitetu) programa, koja je svakako kljuna, ve i po nizu drugih karakteristika: ona je atraktivnija kako za domae, tako i za strane studente, efikasnija je u pogledu birokracije i financijskog poslovanja, ima bolju meunarodnu poziciju. Internacionalizacija, multidisciplinarnost, autonomija i javnost rada (transparentnost) predstavljaju vrstu osnovu rada takve ustanove. Znaaj akreditacije za poslodavca Uvoenjem akreditacije u sferu visokog obrazovanja, poslodavci dobijaju mogunost pronalaska i zapoljavanja struno orijentiranog i adekvatnog kadra, sposobnog za potpuno ukljuivanje u proces rada. Praktina iskustva U jednom broju zemalja, poput Njemake, agencije za akreditaciju uspostavlja drava zajedno sa rektorskom konferencijom te zemlje. Takve agencije dalje djeluju kao neovisne i partnerske. S druge strane, u SAD postoji primjer da akreditacionu agenciju osniva sveuilina asocijacija. U ovom sluaju, rezultati akreditacije nisu pravno obvezujui, ali se meu ustanovama razvija naglaen natjecateljski duh. Tamo gdje jo ne postoje nacionalne i regionalne, niti djeluju europske i globalne agencije, akreditacija moe da se obavlja na bazi postojeih bilateralnih i meunarodnih sporazuma. Instrument je akreditacije studijskih programa relativno nov u Europi, ali je sve ire prihvaen u zemljama koje su zvanino pristupile Bolonjskom procesu. Tako akreditacija postaje filter koji onemoguava pojavu i razvoj na tritu ustanova i programa sa nejasnim i nekompaktnim sadrajima i ciljevima, ime se u punoj mjeri postie zatita potencijalnih korisnika, odnosno, studenata.
83

KREDITNI SUSTAV

84

PORIJEKLO ECTS je uveden u okviru ERASMUS/SOCRATES programa izmeu 1988. i 1995. godine. Osmiljen je kao pomono sredstvo za priznavanje kurseva studentima koji su bili ukljueni u pomenuti program razmjene, a koje su odsluali na nekom drugom sveuilitu. U prvi mah, kao pilot program razvijen je paralelno na 145 europskih sveuilita. Sa pojavom bolonjskog procesa, ECTS prerasta u jedan od osnovnih alata neophodnih za dostizanje nekoliko postulata bolonjske deklaracije. DEFINICIJA ECTS je jedinstveni sustav bodova koji se dodjeljuju pojedinim kursevima/modulima (kao i drugim oblicima savladavanja programa studija) koji omoguava: prepoznatljivost i poreenje programa i sadraja, prenos i akumulaciju steenih bodova, mobilnost studenata na europskim sveuilitima, i tako doprinosi: transparentnosti planova i programa, poveanju mogunosti izbora za studente, proirivanju meusveuiline suradnje, stvaranju europskog obrazovnog prostora. ECTS nije nain za uniformiranje sadraja, strukture ili ekvivalencije studijskih programa. Ove elemente reguliraju same visokokolske ustanove. ECTS je kodeks dobre prakse koji osigurava transparentnost i olakava priznavanje (dijela) studija obavljenih na nekoj drugoj visokokolskoj instituciji i neophodan je preduvjet mobilnosti. ECTS je teorijski sustav koji je uveden u praksu. To je sustav dodjele i transfera akademskih kredita (bodova), kojeg je u okviru Erazmus programa u razdoblju1988-95. eksperimentalno uvelo 145 sveuilita u zemljama EU i EFTA, i to u pet razliitih oblasti studiranja: menadment, kemija, povijest, strojarstvo, medicina (to je tzv. unutarnji krug ustanova). U cilju priznavanja inozemnih studija, prvenstveno privremenog studiranja na drugom sveuilitu, veina europskih sveuilita uvela je ECTS (European Credit Transfer System). Ovim sustavom formirana je za sva sveuilita zajednika skala pomou koje se u kreditima (bodovima) izraava radno optereenje koje student mora podnijeti da bi kompletirao pojedine studijske jedinice (predmete). Tako, najee, jedna godina studiranja donosi studentu 60 bodova. Ovim sustavom omogueno je mjerenje i poreenje postignutih visokoobrazovnih rezultata i njihov transfer sa jedne ustanove na drugu. ECTS se moe koristiti i u okviru jedne ustanove ili izmeu ustanova u okviru jedne zemlje. Jedan od osnovnih alata za izgradnju jedinstvenog prostora europskog obrazovanja je ECTS - europski sustav prenosa bodova, koji nacionalnim sustavima diljem Europe osigurava, prije svega, transparentnost u odnosu na druge obrazovne sustave, trite rada i studente i omoguava efikasnu pokretljivost studenata i profesora na razini Europe.
85

Opa naela i mehanizmi sustava ECTS prihvaeni su diljem Europe i predstavljaju danas ve univerzalan sustav komunikacije izmeu akademskih institucija.Premda je polazna ideja u razvoju ovog sustava bila poveanje mobilnosti studenata u jedinstvenom europskom prostoru visokog obrazovanja, iskustva su pokazala da uvoenje principa ECTS istodobno podstie svaku ustanovu i na reformu vlastitih obrazovnih programa, te na postizanje vee fleksibilnosti u obrazovnoj djelatnosti kao pretpostavke jedne ire lepeze izlaznih profila i na promjene u organizaciji nastave usmjerene ka poveanju efikasnosti studija. Pored osnovne ideje o prenosu bodova, danas se smatra da ovaj sustav treba biti dograen u smislu akumulacije bodova tijekom studija (ECTAS), premda u ovom domenu jo postoje odreene dileme o opim mehanizmima. Upravo su to razlozi koji podstiu visokoobrazovne ustanove na ubrzane pripreme za uvoenje sustava ECTS. KLJUNI ELEMENTI ECTS ECTS se zasniva na tri kljuna elementa: 1. Informacija (o instituciji, programu i postignuu studenta) 2. Meusobni ugovor institucija i studenta 3. Broj bodova = optereenje studenta MALI RJENIK ECTS ECTS (European Credit Transfer System) - europski je sustav prenosa bodova/kredita osmiljen kao jedinstven sustav koji omoguava laku prepoznatljivost i poreenje razliitih obrazovnih programa na sveuilitima i drugim visokoobrazovnim ustanovama u zemljama Europe. Sustav je zasnovan na bodovima koji izraavaju optereenje studenta u savlaivanju odreenog programa studija (60 bodova za akademsku godinu, 30 za semestar, 20 za trimestar). Primjena sustava ECTS u sveuilinoj praksi doprinosi pokretljivosti studenata u europskom prostoru visokog obrazovanja, uz mogunost prenosa i akumulacije bodova steenih u razliitim ustanovama, pa time predstavlja i osnov kvalitetne meusveuiline suradnje i studenata i nastavnika. Credits - bodovi/krediti su kljuni elemenat ECTS. Oni se dodjeljuju pojedinim kursevima/modulima/predmetima, kao i drugim oblicima savladavanja predvienog programa studiranja (seminari, projekti, ispiti, rad na terenu, disertacije, itd.). Oni, nadalje, predstavljaju kvantitativno mjerilo ukupno uloenog rada studenta u savlaivanju predvienog gradiva i dodjeljuju se studentima poslije uspjenog okonanja odreenog programa. Student workload - optereenje studenta u savlaivanju odreenog programa/predmeta/kursa predstavlja relativno mjerilo ukupnog rada studenta koji podrazumijeva vrijeme provedeno na nastavi (predavanja, vjebe, konsultacije), kao i vrijeme provedeno u pripremi za nastavu, radu na projektima i u izradi seminarskih i drugih radova, praksi i dr. Optereenje se iskazuje putem brojane vrijednosti (broj bodova) u odnosu na ukupno optereenje tijekom akademske godine (60 bodova). Student Application Form - formular za prijavljivanje studenata za studije na drugoj visokoobrazovnoj ustanovi dokument je ECTS koji obuhvata osnovne podatke o studentu
86

i matinoj ustanovi. Prijava se popunjava uz konsultacije sa ECTS koordinatorom matine ustanove i uz nju se prilae prijedlog ugovora o studiranju i prijepis ocjena. Learning Agreement - ugovor o studiranju na nematinoj visokoobrazovnoj ustanovi predstavlja dokument kojim se definira program studiranja za svakog studenta, a potpisuju ga student, matina ustanova i ustanova-domain. Ovim ugovorom osigurava se priznavanje sprovedenog programa na ustanovi domainu od strane matine ustanove. Sainjava se kao preliminarni dokumet i moe se mijenjati tijekom boravka studenta uz suglasnost svih potpisnika. Transcript of Records - prijepis je ocjena dokument koji ustanovi-domainu prua podrobne podatke o prethodno realiziraom obrazovnom programu na matinoj ustanovi (iskazanom i putem ECTS bodova za svaki poloeni predmet/kurs) i postignutim rezultatima u njegovom savladavanju za studenta koji podnosi prijavu. Uspjeh studenta iskazuje se kako na osnovu vaeeg domaeg sustava ocjenjivanja, tako i primjenom ope skale ECTS ocjena. Information Package - informacioni paket/informator o studijima predstavlja vodi kroz program i pravila studija na odreenoj visokoobrazovnoj ustanovi, koji daje cjelovitu informaciju o obrazovnim profilima, predmetima/kursevima (obveznim i izbornim) i sustavu studiranja. On obvezno mora da sadri opis sadraja predmeta, predvienog optereenja za njihovo savladavanje (izraeno ECTS bodovima) i detalje o sustavu polaganja ispita i nainu ocjenjivanja. Istodobno, ovaj vodi zainteresiranim studentima i akademskom osoblju treba pruiti informacije o samoj ustanovi, uvjetima ivota (smjetaj, osiguranje, medicinska skrb) i ostalim aktivnostima na odreenom sveuilitu, fakultetu i njegovim odsjecima. Diploma Supplement - dodatak je diplomi i dokument koji se prilae uz diplomu ili drugi dokument o zavrenom odreenom stupnju studija (certifikat, akademski stupanj), s ciljem da prui podrobniji uvid u razinu, prirodu, sadraj studija, sustav i pravila studiranja na odreenoj visokoobrazovnoj ustanovi. Ovaj dokument sainjava nacionalna visokoobrazovna ustanova koja izdaje i diplomu, u skladu sa opim modelom ovog dokumenta koji je usvojen na europskoj razini. Recognition of Diplomas/Qualifications - priznavanje diploma i kvalifikacija je postupak priznavanja odreene kvalifikacije steene u drugom obrazovnom sustavu, uz procjenu i utvrivanje ekvivalenta diplome/akademskog zvanja/kvalifikacije u odnosu na domai sustav i vaeu domau nomenklaturu. KRATKA POVIJEST Europska zajednica kroz bolonjski proces promovirae meusveuilinu suradnju kao mono sredstvo unapreenja kvalitete obrazovanja, a mobilnost studenata i nastavnog osoblja predstavlja dominantan element te suradnje. Program Erasmus jasno pokazuje da studiranje u inozemstvu moe biti posebice vano iskustvo, i to ne samo u smislu upoznavanja drugih zemalja, ideja, jezika i kultura, ve i kao vaan element u ostvarivanju akademske i profesionalne karijere.
87

Priznavanje studiranja i diploma jeste preduvjet za stvaranje otvorenog europskog obrazovnog prostora u kojem se studenti i profesori mogu kretati bez prepreka. Upravo zbog ovih razloga razvijen je europski sustav prenosa bodova. To je u poetku bio pilot projekat 144 europska sveuilita u okviru programa Erasmus, u cilju unapreenja priznavanja u inozemstvu diploma i dijelova studija okonanih u matinoj zemlji. Ubrzo, ECTS je prestao da bude samo pilot projekat, te je ukljuivanjem veeg broja europskih sveuilita dobio mnogo iru europsku dimenziju. OSNOVNE ZNAAJKE ECTS je, prije svega, efikasan instrument kreiranja transparentnosti programa koje nude visokoobrazovne ustanove i diploma koje izdaju. ECTS gradi mostove meu ustanovama i time iri mogunost izbora za studente. Sustav olakava institucijama priznavanje rezultata studenata u savladavanju odreenog programa studija putem upotrebe ope prihvaenih mjera - bodova/kredita i ocjena - i osigurava jedinstven pristup u tumaenju nacionalnih sustava visokog obrazovanja diljem Europe. ECTS se zasniva na tri osnovna elementa: 1. na informacijama o visokoobrazovnoj ustanovi koje daju uvid u nastavne programe i druge ope uvjete i ivota i rada studenta potencijalnim partnerskim ustanovama i zainteresiranim studentima; 2. na informacijama o studijskom programu koji je student pohaao i njegovom uspjehu u savladavanju programa; 3. na meusobnom ugovoru izmeu partnerske ustanove i studenta, ime se osigurava priznavanje programa studija koje je student uspjeno okonao na odreenoj ustanovi. Upotreba ECTS bodova omoguava procjenu ukupnog optereenja studenta prilikom savladavanja nekog dijela studijskog programa, ali ne i toga kako je student savladao to gradivo. Ocjene, izraene paralelno primjenom lokalnog naina ocjenjivanja i kao ECTS ocjene (prema dogovorenoj jedinstvenoj skali ECTS) predstavljaju mjerilo postignutog uspjeha. ECTS BODOVI ECTS bodovi predstavljaju numeriku vrijednost (izmeu 1 i 60) koja se dodjeljuje predmetima/kursevima kako bi se opisao koeficijent optereenja studenta prilikom savladavanja predvienog gradiva. Oni oslikavaju kvantitet rada koji svaki predmet/kurs zahtjeva u odnosu na ukupnu koliinu rada koja je potrebna da se zavri cijela godina studija na odreenoj ustanovi, tj. predavanja, praktini rad, seminari, konsultacije, rad na terenu, samostalno uenje - u knjinici ili kod kue - i ispite ili druge aktivnosti procjenjivanja postignutog uspjeha. Dakle, ECTS bodovi predstavljaju cjelokupan rad studenta, a ne samo vrijeme provedeno u nastavi. Dodjeljivanje ECTS bodova
88

Prilikom izraunavanja broja bodova za odreeni predmet/kurs, treba uzeti u obzir dva polazita i standarda: 1. jedna akademska godina nosi 60 bodova, jedan semestar 30, a trimestar 20 bodova; 2. student prilikom studiranja radi (sudjeluje na nastavi i konsultacijama, priprema se za nastavu, ui, priprema seminrske radove, projekte i sl.), kao i svaki drugi radnik, ne vie od osam sati dnevno, pet dana u tjednu, tj. ukupno 40 sati tjedno. Kvantitativna procjena optereenja studenta u savladavanju odreenog studijskog programa predstavlja jedan od najveih izazova u primjeni sustava bodova, posebice ako se ovaj sustav primjenjuje u smislu akumulacije bodova tijekom studija. Premda jo ne postoji opa saglasnost o kriterijima ove procjene, slijedei primjeri mogu posluiti u orijentacijskoj procjeni i poetnom sagledavanju mogue raspodjele bodova u okviru odreenog nastavnog programa. Na veini europskih sveuilita semestar (nastava + ispitni rokovi + praznici) traje 22,5 tjedna, to pomnoeno sa 40 sati tjedno daje ukupno 900 sati. Broj bodova koji pripada jednom kursu u trajanju od jednog semestra (X) je izravno proporcionalan broju sati (Y) koje student provede na nastavi tog kursa, pripremajui se za nju, piui referate, seminarske radove i sl. Na taj nain moe se postaviti slijedea proporcija: X : 30 bodova = Y : 900 sati Primjer: Ako se jedan kurs sastoji od dva sata predavanja i dva sata laboratorijskih vjebi tjedno, a institucija uz konsultaciju studenata ocijeni da je za jedan sat predavanja prosjenom studentu potreban jo jedan sat uenja, a za jedan sat laboratorijskih vjebi trebaju dva sata za pripremu i uenje poslije toga, onda do vrijednosti Y dolazimo na slijedei nain: 2 sata predavanja x 12 tjedana = 24 sata rada 2 sata vjebi x 12 tjedana = 24 sata rada 2 sata uenja za predavanja x 12 tjedana = 24 sata rada 4 (2x2) sata pripreme za vjebe i uenje poslije x 12 tjedana = 48 sati rada Ukupno: Y = 120 sati rada. Kada se primijeni prethodno pomenuta proporcija, dobije se vrijednost od etiri boda za ovaj kurs. Kvantitativna procjena potrebnog individualnog rada studenta za uspjean zavretak odreenog programa je nesumnjivo najtei dio u primjeni cjelokupne procedure. Ona ovisi od naune discipline i sloenosti predvienog programa. Pri tome, treba imati u vidu vrijeme potrebno za sakupljanje i odabiranje materijala u svezi sa temom i predmetom, za itanje materijala, pripremu pismenog i usmenog dijela ispita, pisanje seminarskog (ili zavrnog) rada, neovisni rad u laboratoriji. U procjenama je korisno primijeniti i globalna pravila o vremenu potrebnom za savladavanje pisanog teksta: - student prve godine moe da proita 4-5 stranica za jedan sat, ukoliko pisani tekst nije previe kondenzovan i/ili sloen; ova procjena odnosi se na pripremu usmenog ili pismenog ispita, seminarskih i drugih radova;
89

- za studente viih godina studija broj stranica po satu iznosi 6-7; - za pisanje jednog teksta (seminarski, zavrni rad, itd.); potrebno je vrijeme koliko i za savladavanje 50 stranica teksta (monografije, nauni radovi, lanci). Proraun optereenja studenta moe se svesti i na kolsku godinu studija. Ako se prihvati prosjek od 40 radnih tjedana tijekom jedne kolske godine i optereenje od 40 sati tjedno, tada se dobije ukupno 1600 sati rada studenta tijekom jedne kolske godine. S obzirom na to da jedna kolska godina nosi 60 bodova, proizilazi da jedan bod odgovara priblino 27 radnih sati. Student moe da izabere kurseve u jednom semestru, uz konsultaciju sa koordinatorom matine ustanove koji je zaduen za rad sa studentima, tako da se u naelu uklopi u 30 bodova po semestru. Uzimanje vie ili manje kurseva, pa time i bodova, dozvoljeno je jedino uz odobrenje koordinatora na njegovoj ustanovi. Uporabu decimala u bodovanju (npr. 1,82 bodova) treba izbjei ili barem ograniiti na polovinu boda. Premda uporaba decimala u bodovanju moe biti matematiki tona, to moe stvoriti probleme jer veina ustanova ne smatra da je potrebna takva preciznost u dodjeljivanju bodova. U modularnim programima u kojima svi kursevi nose istu teinu, ili tamo gdje postoji sustav bodovanja koji se zasniva na radu studenta, potrebno je izvriti konverziju. Na primjer, norveki sustav je modularan i zasniva se na bodovima, sa 20 bodova po godini studija. Da bi se norveki bodovi konvertovali u ECTS, potrebno je samo pomnoiti njihovu vrijednost sa tri i dobija se ekvivalentna vrijednost u ECTS bodovima. Za ostale sustave bodovanja koji se zasnivaju samo na vremenu provedenom u nastavi konverzija u ECTS mogua je pod uvjetom da se uraunaju i ostali pomenuti aspekti rada studenta. Ponekad se susree nejednaka raspodjela koeficijenata optereenja meu semestrima u okviru jedne godine studija, no ovo ne bi trebalo da predstavlja vei problem ukoliko godina ukupno nosi 60 bodova. Ukoliko je takva situacija, napomena u informatoru sprijeit e iznenaenja za studente koji sastavljaju program studiranja u inozemstvu koji ukljuuje kurseve razliitih godina studija. Opa je filozofija ECTS omoguiti fleksibilnosti i to se dosljedno primjenjuje i u sluaju dodjeljivanja bodova. Na institucijama ostaje da pokau dosljednost u dodjeljivanju bodova slinim studijskim programima. Prema dosadanjoj praksi, raspodjela ECTS bodova moe se vriti na dva naina: 1. polazei od optereenja studenta na odreenom predmetu/kursu (odozdo na gore); 2. prema ukupnom optereenju studenta za zavretak cijelog programa (odozgo na dole). Prema prvom nainu raspodjele bodova, sredinje mjesto zauzima konkretan predmet/kurs kojem se dodjeljuju bodovi, neovisno od ostalih kurseva u okviru programa. U tome je i najvei nedostatak ovog metoda raspodjele bodova - nejasno je kakav je poloaj odreenog predmeta/kursa u odnosu na druge, kao i na opi plan studija.
90

esto se dogaa da predmetni nastavnik precijeni ili potcijeni svoj predmet, to izravno utie na procjenu potrebnog rada studenta. Praksa je pokazala da je drugi metod daleko bolji, premda moda na prvi pogled kompliciraniji. Polazna osnova ovog pristupa je cjelokupan nastavni program odreenih studija, pri emu se krajnji rezultat nastavnog procesa definira na tri razine: - na razini cjelokupnog programa na osnovu kojeg student dobija zvanje; - na razini svake godine studija u okviru tog programa; - na razini svakog predmeta/kursa/modula. Pod pojmom krajnji rezultat nastavnog procesa podrazumijeva se steeno znanje, analitike vjetine, praktine vjetine, itd. U sljedeem koraku vri se procjena koliko je vremena potrebno da bi se postigao svaki od navedenih krajnjih rezultata nastavnog procesa. Proraun se zasniva na pretpostavci ta jedan prosjean student moe da uradi za odreeno vrijeme. U sluaju da se ovaj proraun ne poklapa s raspoloivim vremenom, neophodno je nainiti kompromis izmeu razine znanja i vjetina prema predvienim krajnjim rezultatima nastavnog procesa, s jedne strane, i raspoloivog vremena, s druge strane. To znai da e se najvjerojatnije morati prilagoditi krajnji rezultat nastavnog procesa i realnije procijeniti ukupno trajanje studija za prosjenog studenta. Ukoliko se ovaj proces izvede na pravi nain, bit e poznato koliko je vremena dovoljno za svaki predmet/kurs/modul i koliki broj bodova se tim jedinicima dodjeljuje. MODULARIZACIJA NASTAVE U nekim obrazovnim sustavima programi studija podijeljeni su na cjeline - module. Cilj je modularizacije nastave bolje profiliranje nastavnih sadraja i njihovo povezivanje usmjereno ka postavljenim ciljevima ukupnog nastavnog programa. U iroj tematskoj oblasti bitnoj za odreenu zavrnu kvalifikaciju, moduli obuhvataju blokove nastave i drugih aktivnosti studenata (praktina nastava, terenski rad, rad na projektima, seminarski radovi) usmjerenih ka sticanju specifinih znanja i vjetina. Postoji vie razina modularizacije nastave, pri emu je modul uvijek jedan zatvoreni dio neke cjeline (predmeta, skupine predmeta ili cijelog obrazovnog profila). Naini modularizacije nastave veoma su razliiti i ne mogu se dati ope preporuke. U nekim sluajevima modularizacija podrazumijeva grupiranje manjih nastavnih cjelina iz odreene oblasti, a u drugim podjelu velikih blokova nastave na manje cjeline, pri emu je jedan od ciljeva i postizanje ravnomjernije raspodjele optereenja studenata tijekom studija. Moduli mogu biti obvezni i izborni, poeljno je da nose priblino isti broj ECTS bodova, a njihovim kombiniranjem moe se osigurati raznovrsnost izlaznih profila. NAJEA PITANJA PRI UVOENJU ECTS Kojim kursevima bi trebalo dodijeliti ECTS bodove? ECTS bi bodove trebalo dodijeliti svim kursevima - obveznim i izbornim. Bodove treba dodijeliti i radu na projektima (naunim i strunim), radovima, disertacijama i praktinom radu, ukoliko su ove aktivnosti sastavni dio programa, kako na osnovnim tako i na postdiplomskim studijima. Da li ECTS bodovi odreuju razinu ili teinu kursa?
91

Ne. Razina kursa ne moe biti odreena ECTS bodovima. Kurs koji je napredniji ili na vioj razini ne mora da nosi vie ECTS bodova od kursa nie razine. U sustavu ECTS razina kursa opisana je u informacionom paketu institucije. Tu su navedeni ciljevi kursa, metode predavanja i uenja koji se koriste, nain ocjenjivanja i opis sadraja kursa. Ovi elementi se po potrebi dopunjuju u kontaktima meu profesorima. Sve ovo pomae studentu i koordinatoru matine ustanove da procijeni podesnost odreenog kursa za prijenos i razinu na kojem e biti priznat u programu u matinoj ustanovi. Da li su ECTS bodovi u izravnoj svezi sa satima nastave? U najjednostavnijem sluaju - da, ali treba ponovno naglasiti da se ECTS bodovi ne zasnivaju samo na satima nastave (predavanja, seminari, vjebe, konsultacije), ve na kompletnom radu koji ta nastava inicira. Kada se kurs od godinu dana na ustanovi sastoji samo iz tradicionalnih predavanja, konsultacija i ispita, veoma je vjerojatno da je obim nastave u izravnoh svezi sa radom studenta, pa i sa ECTS bodovima kursa. Priroda ovog odnosa moe se mijenjati kako se kurs razvija; ovo e biti oigledno ako uzastopne godine kursa imaju razliit zbir sati nastave, a pri tome bi svaka godina trebalo da nosi zbir od 60 bodova. Susjedne ustanove koje poduavaju studente razliitih sposobnosti mogu da izaberu razliite strategije poduavanja. Jedna ustanova, na primjer, moe da organizira kurs od pet bodova u 24 sata predavanja, 6 sati konsultacija, 30 sati pripreme za nastavu i 60 sati uenja prije ispita, dok druga ustanova moe isti kurs da organizira u 24 sata predavanja, 36 sati konsultacija, 60 sati pripreme za nastavu i 30 sati uenja. Obje ustanove postiu uporedive rezultate sa istim koeficijentom optereenja i dodjeljuju isti broj ECTS bodova, premda su im rasporedi sati nastave veoma razliiti. Razliiti tipovi nastave (predavanja, eksperimentalni rad, vjebe, terenski rad) podrazumijevaju razliit rad i angaman studenta, pa time i njihov tretman u izraunavanju ukupnog optereenja mora biti razliit. Na primjer, jedan sat rada u laboratoriji mogao bi se vrednovati kao etvrt ili pola sata predavanja, u ovisnosti od prakse ustanove. Kada je rad na projektu veim dijelom samostalan, treba poi od procjene koje je vrijeme u tijeku godine potrebno da se uz puno radno vrijeme projekat zavri, to jest treba razmiljati u tjednima, a ne u satima. Da li se izbornim kursevima dodjeljuju bodovi? Kao to je reeno, izbornim kursevima moraju se dodijeliti bodovi na isti nain kao i obveznim kursevima. Ono to je izborni kurs na jednoj ustanovi, moe biti obvezan na drugoj. Na nekim ustanovama izborni kursevi nisu dio redovitog programa studija, ve mogu da budu dodatna aktivnost. Ovakvim kursevima dodjeljuju se bodovi kao da su dijelovi redovitog programa. Problem procjene formalne duine studija U nekim visokoobrazovnim sustavima prosjeno vrijeme koje je studentima potrebno za zavretak studija due je od propisanog trajanja studija. ECTS bodove uvijek treba dodjeljivati propisanoj duini studija, a ne prosjenom vremenu koje je lokalnim studentima potrebno da bi te studije zavrili. Na nekim je ustanovama studentima dozvoljeno da ispite podijele u vie ispitnih rokova ili da ih odloe dok ne budu sigurni da e ih uspjeno poloiti. Gostujui studenti obino ne mogu koristiti ove pogodnosti, budui da svoje obveze moraju ispunjavati na vrijeme, kako bi mogli nastaviti kolovanje na matinoj ustanovi u slijedeem semestru ili godini. U informatoru treba jasno naznaiti ovakve situacije, u kojima bi gostujui student
92

mogao biti u nepovoljnijem poloaju u odnosu na lokalne studente, to bi mu moglo oteati postizanje uspjeha i dobijanje bodova. Tako bi student i koordinator mogli sainiti realan program koji gostujueg studenta nee dovesti u nepovoljan poloaj na ispitima. Koja je razlika izmeu dodjele bodova kursevima i dodjele bodova studentima? ECTS su bodovi namijenjeni kursevima, ali student dobija bodove samo ako uspjeno zavri kurs, prema vaeim kriterijima na ustanovi gdje kurs pohaa. Drugim rijeima, studenti ne dobijaju ECTS bodove samo za pohaanje nastave ili zbog boravka u inozemstvu ili na drugoj domaoj ustanovi. Oni moraju poloiti ispite prema propisima ustanove domaina i time ispuniti ciljeve kursa koje propisuje program ustanove. Proces procjene uspjenosti studenta na pojedinim predmetima moe imati razliite oblike: zavrne ili parcijalne, pismene i/ili usmene ispite, ocjene pismenih radova ili projekata tijekom kursa, testove za provjeru znanja tijekom nastave, prezentacije na seminarima i dr; ovakve informacije trebale bi se nalaziti u informacionom paketu ustanove. ta se deava u sluaju da gostujui student ne moe da izae na ispit? Neki programi sastoje se od kurseva koji traju due od jedne kolske godine, uz razliite pratee aktivnosti (seminarski radovi, kolokvijumi i sl.) ije uspjeno okonanje predstavlja preduvjet za izlazak na ispit. Takav sustav moe uzrokovati probleme gostujuim studentima koji su proveli jedan semestar ili godinu na ustanovi domaina. Oni bi samo mogli da sudjeluju u nastavi tog kursa, ali ne i da dobiju osjenu i pratee ECTS bodove. Ustanove u ovoj poziciji, ako ele da koriste ECTS, mogu prilagoditi svoje programe gostujuem studentu. U sluaju da zadre status quo, preporuuje se prilagoavanje u smislu dodjeljivanja ECTS bodova razliitim dijelovima kursa i organiziranju ispitivanja za pojedine dijelove kursa. Dugorono je rjeenje ovog problema da ustanove koje uvode ECTS prilagode koncept nastave tako to bi viesemestralne kurseve podijelile na vie jednosemestralnih. Problem razliitog sadraja i obima ispita na matinoj i ustanovi domainu Kao to je ve reeno, puno priznavanje podrazumijeva ne samo to da razdoblje studiranja na drugoj ustanovi zamjenjuje uporedno razdoblje studiranja na matinoj ustanovi, ve i to da ispiti poloeni na drugoj ustanovi zamjenjuju ispite na matinoj. Iskustva programa Erasmus i ECTS pokazuju da je veina ustanova u mogunosti garantirati svojim studentima potpuno priznavanje. Ponekad, matini ispiti pokrivaju iri opseg predmeta i ne mogu biti formalno zamijenjeni. U tim sluajevima matina ustanova mora studentu pruiti garanciju da e ispiti poloeni na domaoj ustanovi biti uzeti u obzir na najbolji mogui nain, npr. izuzimanjem odgovarajueg dijela gradiva pri polaganju zavrnog ispita na matinoj ustanovi. PRENOS ECTS BODOVA Matina ustanova i ustanova domain pripremaju i razmjenjuju prijepise ocjena i drugih podataka za svakog studenta koji odlazi da studira na nematinoj ustanovi u zemlji ili inozemstvu i pri tome koristi ECTS prije i poslije razdoblja studiranja na nematinoj ustanovi.
93

Student ima pravo dobiti prijepis ocjena za svoje potrebe. Matina ustanova priznaje broj bodova koje su njeni studenti stekli na partnerskoj ustanovi u zemlji ili inozemstvu, tako da bodovi za poloen predmet/kurs zamjenjuju bodove predviene od strane matine ustanove. Ugovor o uenju studentu unaprijed daje garanciju da e bodovi za odobren program studija biti preneseni. ta se deava u sluaju neuspjeha na ispitu? Dodjeljivanje je bodova odgovornost ustanove domaina i studenti se ponekad vrate kui sa neto manje bodova nego to su oekivali. Ako ustanova domain nudi sopstvenim studentima drugu ansu prilikom procjenjivanja znanja, gostujui student bi trebalo da iskoristi tu mogunost. Kada to nije mogue, pitanje daljnjeg napredovanja studenta ostaje na matinoj ustanovi, u skladu sa njenim pravilima. Uvijek postoji mogunost da student u sljedeem semestru nadoknadi broj bodova nekim drugim kursom, kako bi mu konaan zbir bodova na kraju studija bio maksimalan. U sluaju ozbiljnijeg neuspjeha student bi trebalo da ponovi razdoblje studiranja na matinoj ustanovi, produavajui svoje studije. Bodove iz kurseva u kojima je student bio uspjean svakako bi trebalo da budu preneseni. ECTS KOORDINATORI U sustavu ECTS, koordinatori imaju vrlo vanu ulogu. Sveuilita koja koriste ECTS imenuju sveuilinog ECTS koordinatora i po jednog ECTS koordinatora za svaki odsjek ili fakultet na sveuilitu. Njihov je zadatak da se bave administrativnim i akademskim aspektima ECTS i savjetuju studente. Zadaci koordinatora u sprovoenju ECTS navedeni su u opim crtama, ali mogu biti razliiti od sveuilita do sveuilita. Ustanova sama odluuje o podjeli nadlenosti izmeu koordinatora i drugog osoblja koje se bavi meu sveuilinom suradnjom. Zadaci sveuilinog ECTS koordinatora Opi zadaci ECTS koordinatora na razini sveuilita su: - briga o tome da sveuilite sprovodi ECTS u skladu sa opim naelima i prihvaenim mehanizmima ECTS; - promocija ECTS na sveuilitu i van njega, npr. u meunarodnim programima suradnje; - omoguavanje sprovoenja ECTS na sveuilitu i pruanje potpore koordinatorima po odsjecima; - informiranje studenata o mogunostima koje prua ECTS; - koordinacija rada koordinatora po odsjecima u pripremi, izradi informacionih paketa i njihovoj distribuciji partnerima. Zadaci ECTS koordinatora na razini fakulteta i odsjeka su: Koordinator je odsjeka osoba za kontakt sa studentima i nastavnim kadrom unutar odsjeka ili fakulteta i ima zadatak da se bavi praktinim i akademskim aspektima primjene ECTS, kao to su: - informiranje studenata o praktinim pojedinostima ECTS, npr. osiguranje informacionih paketa sa partnerskih ustanova;
94

- pomo studentima pri popunjavanju prijave o studiranju, priprema ostalih dokumenata ECTS (ugovor o uenju, prijepis ocjena), sprovoenje procedure priznavanja ECTS bodova, itd; - komunikacija izmeu matine ustanove i ustanove domaina pri razmjeni prijava za studiranje i diskusiji o moguem programu studiranja (izbor predmeta, trajanje programa), kao i u razjanjavanju pojedinosti u svezi sa uvjetima studiranja na drugoj ustanovi; - informiranje kolega na odsjeku o primjeni ECTS u dodjeljivanju kredita pojedinanim predmetima/kursevima na odsjeku ili fakultetu; - priprema segmenta informacionog paketa koji se odnosi na odsjek/fakultet na kojem je koordinator. I sveuilini i koordinatori po odsjecima imaju zadatak pomoi u ukljuivanju gostujuih studenata kako u obrazovne programe na njihovoj ustanovi, tako i ukupan ivot i rad na sveuilitu. Kroz stalne kontakte sa svojim studentima koji studiraju na nekoj drugoj ustanovi koordinatori brinu o njihovom napredovanju u studijima i pomau u rjeavanju drugih pitanja boravka i rada studenata. DOKUMENTI ECTS Studentska prijava Nakon to je student odabrao ustanovu domaina, pregledao informacioni paket i konsultovao ECTS koordinatora na matinoj ustanovi, on popunjava odgovarajuu prijavu. Da bi popunio prijavu, student mora imati jasnu predstavu o tome kakav program studija eli pratiti na ustanovi-domainu i da se o tome konsultuje sa koordinatorima za ECTS matine ustanove na razini katedre/odsjeka i fakulteta. Student, takoer, moe u svojoj prijavi navesti drugu ili treu opciju za ustanovu domaina, za sluaj da prvi izbor ne bude prihvaen. U tom sluaju student e, uz odobrenje koordinatora, morati pripremiti poseban ugovor o uenju za svaku predloenu ustanovu. Ugovor o uenju Kada se student, matina ustanova i ustanova domain dogovore o programu studija u inozemstvu, one potpisuju ugovor o uenju koji se prilae uz prijavu. Ovaj ugovor, koji opisuje program studija u inozemstvu, mora biti prihvaen i potpisan prije odlaska studenta na drugu ustanovu. Pravilna i uspjena primjena ugovora o uenju od vitalnog je znaaja za ECTS. Student se u ugovoru o uenju saglaava da prihvata studije u inozemstvu kao integralni dio svojih studija. Matina ustanova studentu garantira da e u potpunosti priznati kurseve koji su navedeni u ugovoru. Ustanova bi posebnu pozornost trebala posvetiti tome tko e u njeno ime potpisati ugovor. Poeljno je da ustanova studentu dostavi pisani dokument gdje je precizirano na koji e se nain izvriti priznavanje kurseva, na primjer, koji kursevi e se
95

smatrati zavrenim na ustanovi-domainu. Ako e program studija biti samo djelimino priznat, to mora biti navedeno u ugovoru. Ustanova domain potvruje da je program studija prihvatljiv i da se ne kosi sa njenim pravilima. Meutim, u sluaju da termini odravanja pojedinih kurseva nisu poznati u vrijeme potpisivanja ugovora, postoji mogunost da se neki kursevi poklapaju u konanom dnevnom rasporedu. Slino tome, mogue je da se ne zna da li e se dovoljno studenata prijaviti za kurseve za koje postoji minimalna kvota studenata. U sluaju kurseva na kojima postoji ogranienje broja studenata, ustanova prilikom potpisivanja ugovora o uenju garantira mjesto na kursu pod uvjetom da je ono u vrijeme potpisivanja slobodno. Primjerak potpisanog ugovora o uenju trebalo bi da bude dat svim stranama, matinoj ustanovi, ustanovi domainu i studentu. Promjene u ugovorenom programu studija Studenti e, po dolasku na drugu ustanovu, iz razliitih razloga moda morati da mijenjaju ugovoreni program studija: preklapanja u dnevnom rasporedu, neprikladnost izabranih kurseva (po razini ili sadraju) i slino. Zbog toga obrazac ugovora o uenju dozvoljava promjene u prvobitno ugovorenom programu studija. Sve tri strane moraju biti saglasne sa promjenama da bi puno priznanje svih kurseva pohaanih na drugoj ustanovi bilo zagarantirano. Vano je da student zna da konani izbor kurseva i programa studija mora biti odobren od strane obje ustanove kako bi bio priznat u potpunosti. Promjene u prvobitnom programu studija bie navedene na poleini ugovora o uenju i potpisane od strane studenta i koordinatora obje ustanove. Mora se naglasiti da bi promjene u prvobitnom programu studija trebalo izvriti u relativno kratkom periodu po dolasku studenta na ustanovu domaina. Primjerak novog ugovora o uenju trebalo bi da bude proslijeen studentu i koordinatorima na obje ustanove. Ponekad je neophodno da ustanove osiguraju druge dokumente u skladu sa vlastitim vaeim pravilima. Preporuuje se, meutim, da ustanova primjenjuje istovjetan obrazac za studentske prijave za sve ili barem za veinu partnerskih ustanova. Prijepis ocjena i drugih podataka Prijenos bodova izmeu matine ustanove i ustanove domaina se u ECTS sustavu ostvaruje razmjenom dokumenta koji se naziva prijepis ocjena. Prijepis ocjena predstavlja dokument koji daje informacije o ukupnom optereenju studenta u tijeku savladavanja odreenog studijskog programa i o postignutom uspjehu. Svaki predmet/kurs koji je student uspjeno savladao naveden je u prijepisu ocjena, uz pratee podatke o steenim ECTS bodovima i odgovarajuim ocjenama, prikazanim paralelno prema lokalnom sustavu ocjenjivanja i ECTS skali ocjenjivanja. Kombinacija ECTS bodova i dobijenih ocjena daje uvid i u kvantitet rada pri savladavanju odreenog programa i u postignuti uspjeh studenta. Ovjeren prijepis ocjena dostavlja se svim ukljuenim stranama, matinoj ustanovi, ustanovi domainu i studentu.
96

Prijepis ocjena studenata koji naputaju matinu ustanovu kako bi u odreenom razdoblju studirali u inozemstvu ili na nekoj drugoj domaoj visokoobrazovnoj ustanovi, treba da sadri podroban opis prethodnog studiranja i prilae se uz studentsku prijavu koja se alje ustanovi domainu. Neki podaci koji nisu dostupni u momentu slanja prijave mogu se i naknadno dostaviti (ocjene za tekuu godinu studija i sl.). Dostavljanje prijepisa ocjena kao kvalitativnog i kvantitativnog mjerila prethodnog rada studenta olakava postupak prijema na drugu ustanovu i olakava ECTS koordinatorima ustanove domaina da odrede da li je razina predmeta/kurseva predloenih u prijavi odgovarajua i da li su ispunjeni i drugi preduvjeti za ukljuenje studenta u odreeni studijski program. Prijepis ocjena sa ustanove domaina glavni je dokument koji osigurava priznavanje i prijenos steenih ECTS bodova pri povratku studenta na matinu ustanovu ili u sluaju nastavka studija na nekoj drugoj ustanovi domainu. Postoji mogunost da student zavri studije i stekne diplomu na ustanovi domainu, pri emu prijepis ocjena predstavlja dragocjenu podlogu za procjenu prethodno steenih znanja i ispunjenosti drugih uvjeta. Treba naglasiti da prijepis ocjena predstavlja sastavni dio i dodatka diplomi, dokumenta koji doprinosi lakem priznavanju i procjeni steenih kvalifikacija, kako u akademskoj javnosti, tako i na tritu rada. Ponekad je neophodno da ustanove osiguraju i druge vrste prijepisa ocjena ili odgovarajue dokumente u skladu sa specifinim institucionalnim ili nacionalnim propisima o priznavanju diploma i kvalifikacija. Ustanove koje koriste ECTS skalu ocjenjivanja imaju slobodu da primjenjuju svoju verziju prijepisa ocjena pod uvjetom da ona sadri kljune elemente postavljenog modela. Dodatni podaci, kao to su prolaznost i prosjene ocjene na odreenim ispitima, takoer su korisni za procjenu ukupnog uspjeha studenta. ECTS skala ocjenjivanja ECTS predstavlja podlogu za priznavanje studija u inozemstvu upravo stoga to nudi jedinstvenu osnovu mjerenja i poreenja uspjeha studenata. ECTS skala ocjenjivanja razvijena je kao nain jedinstvenog prikaza postignutog uspjeha studenata, ime se u dobroj mjeri prevazilaze izrazite razlike u sustavima ocjenjivanja u europskim zemljama. Iskustvo u dosadanjoj primjeni ECTS ukazuje da je upravo adekvatan sustav prijenosa ocjena jedan od kljunih problema studenata koji sudjeluju u razmjeni. ECTS skala ocjenjivanja sainjena je sa ciljem da pomogne ustanovama u adekvatnoj procjeni i prijenosu ocjena dobijenih na nekoj drugoj ustanovi i u drugom sustavu ocjenjivanja. Svaka visokoobrazovna ustanova sama odluuje o nainu prevoenja sopstvenih ocjena na ECTS skalu, koristei pri tome opa uputstva koja e biti prikazana. Pri tome treba naglasiti da ECTS ocjena ne zamjenjuje lokalnu ocjenu, s obzirom na to da se rezultati postignuti na ispitima iskazuju na oba naina. Europska pomona skala ocjenjivanja Iz mnogih diskusija voenih tijekom razvoja ECTS sustava zakljueno je da bi se prijenos ocjena mogao uspjeno sprovesti uz primjenu pomone skale koja bi bila
97

razumljiva u svim europskim zemljama. Koncept pomone skale zasnovan je na slijedeim pretpostavkama: - skala je dovoljno definirana kako bi sve ustanove mogle da ju koriste za utvrivanje ekvivalentne ECTS ocjene za svoje predmete/kurseve; - ECTS ocjena daje dodatne podatke uz ocjenu ustanove, ali ju ne zamjenjuje; - ECTS skalu ocjenjivanja razumiju druge ustanove, koje zatim mogu dati odgovarajuu ocjenu na sopstvenoj skali svim studentima sa ECTS ocjenama. Drugim rijeima, pomona skala poveava transparentnost sustava ocjenjivanja, ali istodobno ne predstavlja smetnju niti eliminira daljnju primjenu skala ocjenjivanja prisutnih u praksi razliitih zemalja. U razvoju modela jedinstvene ECTS skale ocjenjivanja razmatrane su varijante zasnovane na strogo numerikim vrijednostima, kao i one preteno kvalitativnog karaktera, zasnovane na interpretaciji kljunih rijei kao to su dovoljan, dobar, odlian, itd. Meutim, nijedan pristup sam po sebi nije davao zadovoljavajue rezultate, pa je ECTS skala ocjenjivanja zasnovana na kombinaciji kljunih rijei i numerikih vrijednosti. ECTS skala ocjenjivanja (ECTS grading scale) Ocjena A (10% studenata) - Odlian (izuzetan uspjeh sa neznatnim grekama)/Excellent (outstanding performance with only minor errors); Ocjena B (25% studenata) - Vrlo dobar (iznad prosjeka, ali sa ponekom grekom)/Very good (above the average standard but with some errors); Ocjena C (30% studenata) - Dobar (openito dobar rad, ali sa dosta greaka)/Good (generally sound work with a number of notable errors); Ocjena D (25% studenata) - Zadovoljavajui (solidan, ali sa znaajnim nedostacima)/Satisfactory (fair but with significant shortcomings); Ocjena E (10% studenata) - Dovoljan (zadovoljava minimalne kriterijume)/Sufficient (performance meets the minimum criteria); Ocjena FX - Nedovoljan (potreban dodatni rad za uspjeno okonanje)/Fail (some more work required before the credit can be awarded); Ocjena F - Nedovoljan (potrebno znatno vie rada)/Fail (considerable further work is required). Opredjeljenje za odreeni broj razina na ECTS skali uvijek predstavlja kompromis. Manji broj razina ocjenjivanja na skali daje premalo podataka za rangiranje postignutog uspjeha, dok vei broj podrazumijeva preciznost koja u praksi ne postoji. Pratee definicije, posebno za pet prolaznih ocjena, dodatno olakavaju razumijevanje i primjenu ove skale. Ako se student po svom uspjehu nalazi meu prvih 10% u generaciji, njegov uspjeh se prema ovoj skali oznaava kao odlian, sa ECTS ocjenom A. Mnogo je pozornosti posveeno definiranju ove granice od 10%. Manji bi postotak bio previe restriktivan, a vei bi umanjio vanost vrhunske ocjene za izuzetne rezultate. Slini argumenti mogu se postaviti i za ostale razine ocjenjivanja na ECTS skali, s raspodjelom 10-25-30-25-10 koja je odabrana prema iskustvu.
98

ECTS skala olakava prijenos ocjena danih prema lokalnim skalama ocjenjivanja, ali ih ne zamjenjuje. Nain primjene ECTS skale Nemogue je definirati jedinstven odnos izmeu skala ocjenjivanja koje se primjenjuju u zemljama Europe. U veini zemalja postoji opi sustav ocjenjivanja koji se primjenjuje u svim visokoobrazovnim ustanovama, ali ipak sa moguim razlikama u njegovoj interpretaciji. Definicija donjeg praga prolaznosti moe varirati meu ustanovama, a i uporaba cijele skale ocjena znatno varira od ustanove do ustanove, od godine do godine i od predmeta do predmeta. Zbog toga je jedna od osnovnih pretpostavki adekvatne primjene ECTS skale ocjenjivanja njezina dovoljna definiranost i razumljivost, to ustanovama treba omoguiti samostalno donoenje odluka o njezinoj primjeni. Uklapanje ocjena odreene ustanove u ECTS skalu ocjenjivanja obavlja se na sljedei nain: - ustanova mora raspolagati podacima o raspodjeli ocjena koje daje svojim studentima; - da bi se dobila raspodjela 10-25-30-25-10, granice meu ocjenama treba postaviti na ukupno 10%, 35%, 65% i 90% od ukupnog broja studenata koji su poloili dani ispit; - nekada nije mogue precizno povui granicu od 10% za najbolju ocjenu A, pa se zbog toga uzima u obzir opisna ocjena odlinosti. Skala je umnogome utemeljena na statistici, ali statistiku treba kombinirati s opisnim pristupom koji ova skala paralelno sadri. Na primjer, prilikom dodjeljivanja ECTS ocjene A, britanska ustanova koja najviu ocjenu dodjeljuje za 8% svojih studenata moe odluiti da prihvati definiciju odlinosti predvienu na ECTS skali, a talijanska ustanova koja najviu ocjenu dodjeljuje za 14% svojih studenata e vjerojatno morati napraviti razliku meu svojim odlinim studentima. S druge strane, najvia ocjena se na panjolskim ustanovama dodjeljuje za manje od 5% studenata i zbog toga je previe restriktivna u odnosu na definiciju odlinosti predvienu ECTS skalom. - u sluaju kada smjer pohaa vrlo mali broj studenata, stroga podjela po obrascu 10-2530-25-10 nije mogua. Meutim, iskustvo je pokazalo da su tada mogua dva rjeenja: a) ocjene na nekoliko smjerova sline razine mogu biti ukljuene u zajedniku raspodjelu; b) formiranje raspodjele za razdoblje od pet godina pokazuje ujednaenije rezultate; - ECTS ocjene od A do E povlae za sobom dodjeljivanje bodova, dok se za ocjene FX i F bodovi ne dodjeljuju. Meutim, razlika izmeu ocjena FX i F moe utjecati na odreivanje budueg programa studija manje uspjenih studenata. One ustanove koje ne prave razliku meu razinama neprolaznosti koriste samo ocjenu F. Moe se zakljuiti da postoji irok prostor za primjenu ECTS skale ocjenjivanja koji obrazovnim ustanovama prua znaajnu slobodu. Ova fleksibilnost razumljiva je s obzirom na razlike u sustavima ocjenjivanja. Informacijski paket Informacijski paket ustanove koja ulazi u sustav ECTS, jedan je od osnovnih materijala koji zainteresiranim studentima i akademskom osoblju slui kao informator o samoj ustanovi, mogunostima studija (predmeti/smjerovi, obrazovni programi i nain njihove
99

realizacije), uvjetima ivota (smjetaj, osiguranje, zdravstvena skrb) i drugim prateim aktivnostima na odreenom sveuilitu, fakultetu i njegovim odsjecima. S obzirom na to da ovaj materijal predstavlja po pravilu i prvi kontakt zainteresiranih studenata, nastavnika i/ili ECTS koordinatora sa odreenom ustanovom, on istovremeno treba biti i sveobuhvatan i saet pregled aktualnog stanja, dostupan na internet adresi ustanove, u elektronskoj formi ili kao tiskani materijal. Informacijski paket treba biti sastavljen na jeziku zemlje i barem na jednom od svjetskih jezika, a preporuuje se i razmjena ovih materijala izmeu ustanova potencijalnih partnera u meunarodnoj razmjeni studenata. Cilj informacijskog paketa je omoguiti studentima i njihovim mentorima da steknu objektivan uvid u program studija koji nudi odreena ustanova, njegovu razinu i procjenu napora studenta da ga svlada (uz saet opis programa i pratee ECTS bodove za svaki predmet), nain polaganja ispita i sustav ocjenjivanja, to je i pretpostavka pravilnog izbora studijskog programa u sveuilinoj razmjeni koju promie ECTS. U izradi informacijskog paketa/informatora odreene ustanove (sveuilita, fakulteta), korisno je slijediti preporuenu osnovnu strukturu i sadraj ovog dokumeta. Veina europskih sveuilita ima na svojim internet stranicama informacijske pakete sastavljene upravo u skladu s ovim opim postavkama, uz prisutne razlike u obujmu i strukturi prikazanih informacija. Prilikom izrade informacijskog paketa fakulteta korisno je pogledati i informacijske pakete fakulteta iz srodne oblasti. Osnovna struktura i upute za pripremu informacijskog paketa Uvod (Introduction) Daje se kratak uvod o glavnim postavkama ECTS i ciljevima uvoenja ovog sustama u danoj ustanovi. Ustanova (The Institution) A. Ime i adresa ustanove: Daje se puno ime i adresa, broj telefona i faksa, te e-mail adresa. Korisno je priloiti i kartu grada, gradske jezgre, sveuilita, te naznaiti lokaciju ustanove. B. Akademski kalendar: Naznauje se datum poetka i zavretka akademske godine, nain organiziranja nastave (semestri, trimestri), kao i razdoblja glavnih ispitnih rokova i raspusta. C. ECTS koordinator: Navodi se ime i prezime, adresa, broj telefona i faksa, e-mail adresa ECTS koordinatora, kao i vrijeme koje je najpogodnije za uspostavljanje osobnog kontakta. Isti podaci navode se i za zamjenika koordinatora, u sluaju njegove odsutnosti. D. Osnovni podaci o ustanovi: Daje se kratka povijest ustanove, kao i podaci o njezinoj veliini (broj upisanih studenata, nastavni kadar), statusu (dravna, privatna, sveuilite ili druga vrsta visokoobrazovne ustanove), organizaciji i strukturi. E. Postupak i propisi za upis studenata: Informacije o upisu trebaju obuhvaati sve detalje koji studentu olakavaju prijavljivanje, a to su: - rokovi prijavljivanja i upisa studenata, kao i dokumenti koji se prilau i rokovi za njihovo podnoenje; - informacije o eventualno potrebnoj dodatnoj pripremi za upis i prijemnim ispitima za odreene programe;
100

- potrebno poznavanje jezika na kojem se odvija nastava, ukljuujui i vrstu dokaza (potvrde, certifikati, poloeni testovi) o potrebnoj razini njegovog poznavanja, pripremni teajevi za svladavanje potrebne razine. Praktine informacije o opim uslovima studiranja (General Practical Information) A. Administrativne formalnosti za boravak u zemlji: Informacije o proceduri dobivanja privremenog boravka, vize, radne dozvole (ako je potrebna), kao i o drugim detaljima vezanim za administrativne postupke u skladu sa nacionalnom regulativom. B. Informacije o prometnim vezama: Informacije o prometnim vezama s gradom u kojem se ustanova nalazi, kao i podaci o kontakt osobi pri dolasku u sjedite ustanove. C. Cijene i uvjeti ivota: Informacije o prosjenim trokovima ivota u zemlji, uz eventualne primjere na osnovu kojih je mogue procijenti trokove za boravak studenta, uz naznaku posebnih mogunosti (studentski restorani, menze i sl.). D. Uvjeti smjetaja: Informacije o razliitim opcijama smjetaja (studentski domovi, privatni smjetaj, mogunost smjetaja osoba u pratnji studenta, smjetaj za osobe s posebnim potrebama), usporedne prosjene cijene i rokovi prijavljivanja za organiziran smjetaj, adresa kontakt osobe u vezi s rjeavanjem problema smjetaja. E. Zdravstveno osiguranje: Medicinske usluge i uvjeti njihove upotrebe, uvjeti za studente s posebnim potrebama (adresa kontakt osobe u sluaju posebnih potreba), police osiguranja koje je mogue koristiti i druga alternativna rjeenja u skladu s propisima zemlje. F. Ope mogunosti studiranja na ustanovi domainu: knjinice i njihova opremljenost i lokacija, vrijeme rada i drugi uvjeti za koritenje knjininog fonda), uvjeti za rad u laboratorijima, kompjuterska oprema i informacijski centri, mogunost rada u bolnicama za studente medicine i slino. G. Druge praktine informacije: Informacije o javnom prijevozu, bankama i slino. H. Izvannastavne i slobodne aktivnosti: Informacije o studentskim organizacijama i mogunostima ukljuivanja gostujuih studenata, sportske i kulturne aktivnosti koje prate sveuilini ivot studenata, mogunosti za rekreaciju i sl. Odsjek (The Department) A. Ope informacije o odsjeku: Daju se podaci o ECTS koordinatoru odsjeka, kratak opis strukture i organizacije, broj studenata i nastavnog osoblja, naznauju se osnovni pravci znanstvenog rada. Daje se kratak prikaz mogunosti rada u laboratorijima, raspoloiva oprema i knjinini fond kojim odsjek raspolae. Navode se obrazovni programi i duina trajanja studija do zavretka odreenog stupnja. Daje se opi prikaz nastavnih metoda, nain polaganja ispita vrednovanje ostalih aktivnosti studenata (laboratorijski ili terenski rad, kao i predvieni zavrni ispiti ili diplomski radovi i nain njihove izrade i obrane). U sluaju razliitih naina polaganja ispita, navode se detalji u poglavlju o pojedinanim predmetima. Daje se opis sustava ocjenjivanja koji se primjenjuje. B. Struktura kvalifikacija: Daje se opis i struktura vaeih nastavnih programa i opih uvjeta koje student mora da zadovolji za dobivanje odreenog akademskog zvanja/kvalifikacije. Preporuuje se izrada dijagrama strukture studija ili tabelarnog pregleda svih predmeta koje obuhvaa jedan studijski program sa naznakom broja ECTS bodova dodijeljenih pojedinim predmetima i/ili programskim cjelinama. C. Pojedinani predmeti/smjerovi: Prikaz predmeta je kljuni dio informacijskog paketa i po pravilu sadri podatke o svim predmetima/smjerovima koje nudi odreeni odsjek. Posebno se navodi da li se predmeti grupiraju u vee cjeline (module, blokove) i kakvo je
101

mjesto ovih cjelina u ukupnom programu studija. U sluaju da studiji na odreenom stupnju zahtijevaju i istraivaki rad (npr. magistarska teza), potrebno je naznaiti nain izrade i obrane rada i broj predvienih ECTS bodova. Podaci o predmetima trebaju sadravati: naziv predmeta i odgovarajuu ifru za laku identifikaciju predmeta u komunikaciji s drugim ustanovama, kratak opis programa predmeta koji omoguava razumijevanje njegovog sadraja od strane studenata i drugih potencijalnih partnera, procjenu razine predmeta to podrazumijeva jasnu naznaku potrebnog prethodnog znanja (uz navoenje predmeta koje prethodno treba poloiti i preporuku literature koju treba koristiti za pripremu), postavljenih ciljeva i liste preporuene literature, naznaku o obveznim i izbornim predmetima/smjerovima, imena nastavnika i suradnika, duinu trajanja nastave (broj tjednih sati, semestar i godina studija, uz naznaku mjesta predmeta u ukupnom pregledu/dijagramu strukture studija), metode nastave i svladavanja gradiva (predavanja, konzultacije, vjebe, laboratorijske vjebe, seminari, terenski rad i dr.) s naznaenim brojem tjednih sati i ukupnim brojem tjedana trajanja odreene aktivnosti, nain polaganja i trajanje ispita (oblici provjere znanja tijekom nastave, njihova uestalost i vrednovanje, vrednovanje praktinog rada i drugih oblika individualnog rada, nain i termini prijave ispita), posebnu naznaku predmeta na kojima se nastava izvodi na nekom od stranih jezika, ECTS bodove predviene za odreeni predmet/smjer u skladu s opim postavkama ECTS i uz naznaku broja bodova za bitne aktivnosti predviene programom predmeta (laboratorijski rad, terenske vjebe), teze i disertacije. AKTUALNI TRENDOVI I PREPORUKE Opi zakljuak koji se moe izvesti na temelju analize koju je provela Europska udruge sveuilita (EUA) u 30 europskih zemalja je da veina zemalja primjenjuje ECTS sustav, bilo kao jedini vaei sustav bodova ili je u tijeku usvajanje ovakve regulative, ili kao sustav za mobilnost studenata. U veini zemalja koje su ranije primjenjivale vlastiti sustav bodova sada se paralelno primjenjuje i europski ECTS sustav, s trendom da on postane i nacionalni sustav bodovanja. Promjene strukture studija u smislu prihvaanja dvostupanjskih programa studija, preporuenih Bolonjskom deklaracijom, po pravilu su praene prihvaanjem ECTS sustava. Uvoenje ECTS sustava je u nekim zemljama zakonski regulirano, dok je u drugima to prihvaena praksa bez posebne zakonske regulative. Na temelju analize primjene ECTS sustava na razini Europe, mogu se izvui sljedee ope konstatacije i prijedlozi: - jo uvijek postoji izraena raznovrsnost trajanja i strukture studija u europskim zemljama, ali sa prevladavajuim trendom o prihvaanju 300 ECTS kredita kao opeg mjerila ukupnog programa na razini magistarskih studija (Master degree). U praksi jo postoje izvjesna odstupanja u smislu neto kraih i neto duih programa; - postoji opi stav da magistarski studiji u Europi trebaju odgovarati ukupno 300 ECTS kredita, od kojih najmanje 60 mora biti ostvareno na razini osnovnih studija u oblasti daljnje specijalizacije na magistarskom programu. Predlau se sljedei modeli za ostvarenje ovog cilja: a) 180 bodova osnovnih studija + 120 bodova magistarskih studija;
102

b) 240 bodova osnovnih studija + 90-120 bodova magistarskih studija (od toga 30-60 moe biti steeno na zavrnoj godini osnovnih studija uz uvjet da najmanje 60 bodova ostane na razini magistarskih studija) c) integrirani program od 300 nedjeljivih bodova. Treba napomenuti da magistarski programi s ukupno 60 bodova mogu biti prihvatljivi samo ukoliko im prethode osnovni studiji sa 240 bodova u istoj ili bliskoj oblasti studiranja. Priznavanje kraih programa na europskoj razini je diskutabilno i teko prihvatljivo. - u nekim europskim zemljama jo postoje primjeri veoma dugih osnovnih, dodiplomskih studija od 5-6 godina, to nije u skladu s meunarodnom definicijom dodiplomskih i postdiplomskih studija. Moe se smatrati da je vlastiti interes ovih zemalja da restruktuiraju ovakve programe i usklade nazive s meunarodno prihvaenom nomenklaturom. - u zemljama u kojima paralelno postoje dugi (270-300 bodova) i kratki (60-120 bodova) programi magistarskih studija (skoro polovica europskih zemalja), uglavnom se ne pravi razlika u njihovom akademskom vrednovanju. Smatra se da dodatak diplomi u velikoj mjeri olakava sutinsko vrednovanje programa studija i time priznavanje odgovarajuih diploma i akademskih stupnjeva; - opeprihvaen uvjet za upis magistarskih studija je prethodni zavretak osnovnih studija na sveuilinoj razini. Meutim, u porastu je broj zemalja koje dozvoljavaju prihvaanje i ekvivalentnih, esto manje formalnih kvalifikacija prethodno steenih na ustanovama profesionalnog vieg obrazovanja; - oblast medicine i srodnih znanosti zahtijeva neto drugaiju shemu u odnosu na ostale oblasti visokog obrazovanja. Postoje primjeri (Danska) uvoenja dvostupanjskog programa studija i u oblasti medicine, pri emu je zadran ukupan broj od 360 ECTS bodova, sa 180 na razini magistarskih studija. SVRHA ECTS to ECTS prua studentu? - upoznavanje novih zemalja, ideja, jezika i kultura, - profesionalno i akademsko usavravanje kroz kolovanje u inozemstvu, koje je obvezno priznato i od strane drugih ustanova, - redovitu nastavu na inozemnom sveuilitu zajedno s domaim studentima, - mogunost nastavka studija u inozemstvu, jer student nije obvezan vratiti se na matino sveuilite, ve mu je dozvoljeno ili da se prijavi za nastavak studija na dotinom sveuilitu, gdje je proveo razdoblje razmjene, ili ak da izabere neko tree strano sveuilite. to ECTS prua visokoobrazovnoj ustanovi? - transparentnost nastavnih planova i programa, u vidu pruanja detaljnih informacija o svim programima i zvanjima koja se nude, - reorganizaciju odnosa izmeu strukture nastavnih programa, optereenja studenata i izlaznih rezultata, - doprinos odgovornosti i autonomiji sveuilita u oblasti vrednovanja studenta, - pristup informacijama o inozemnim nastavnim planovima i programima, - uvoenje zajednike procedure za akademsko priznavanje.
103

Kako studenti i ustanove koriste ECTS? 1. Planiranje programa studija u inozemstvu Studenti koji ele da studiraju u inozemstvu prvo kontaktiraju koordinatore na svojim sveuilitima koji im daju informacijske pakete partnerskih sveuilita u inozemstvu. Na osnovu toga student bira one programe koji su svojom razinom i sadrajem u skladu s procedurama priznavanja na matinom sveuilitu. ECTS krediti pomau studentu u izboru studijskih programa koji su realni u pogledu radnog optereenja. 2. Osiguravanje potpunog akademskog priznavanja Prije nego to student ode na partnersko sveuilite, neophodno je da program koji e pohaati bude odobren i od matinog i od njemu partnerskog sveuilita. U tom sluaju, ako student uspjeno zavri predvieni program, obje ustanove obvezne su ga priznati. To znai da e period studiranja u inozemstvu, izraen u zaraenim ECTS bodovima, zamijeniti ekvivalentan period studiranja koji bi se inae proveo na matinom sveuilitu. 3. Kako se vri prijenos zaraenih kredita? Ustanove za svakog studenta ponaosob izdaju razmjenske transkripte koji sadre rezultate studenta izraene u studijskim kreditima. Prije odlaska na razmjenu, student dobiva primjerak transkripta od matinog sveuilita. Isto se deava i poslije zavrene razmjene, s tim to transkript u tom sluaju izdaje strano sveuilite i on se odnosi na rezultate postignute tijekom razdoblja provedenog na tom sveuilitu. 4. Nastavak studiranja u inozemstvu Kao to je ve reeno, razlog zato student nakon provedenog predvienog perioda na stranoj instituciji eli ostati, moe biti stjecanje odreenog zvanja ili prelazak na treu ustanovu. I u tu svrhu moe posluiti ECTS koji u procesu donoenja konane odluke stranom sveuilitu prua tone informacije o svim akademskim rezultatima koje je student dotad postigao. Dokle se stiglo s primjenom ECTS? Danas se ECTS primjenjuje u vie od 1000 visokoobrazovnih institucija.

104

POKRETLJIVOST

105

UVOD Pokretljivost mladih ljudi, studenata, nastavnika i znanstvenih djelatnika predstavlja prioritet EU. Pojedinana pokretljivost postaje sve vanija u eri Interneta i gospodarske globalizacije. Trenutano, tek oko sto tisua mladih godinje sudjeluje u europskim razmjenama u oblasti obrazovanja, osposobljavanja i uenja jezika. Izmeu 1987. i 1999. godine vie od milijun mladih, studenata, uitelja i nastavnika iskusilo je ivot u drugoj europskoj zemlji kroz programe pokretljivosti koje podravaju programi EU: Socrates, Leonardo da Vinci i Youth. Tijekom istog razdoblja, tisue istraivakih radnika bile su u prilici da nastave svoj rad u inozemstvu uz pomo stipendija iz Marie Curie programa. Predsjednik skupine nacionalnih strunjaka koji su bili zadueni za pripremu dokumenta Europske komisije koji je pod nazivom Putovnica za pokretljivost - Uiti drugaije Uiti u inozemstvu tiskan 2001. godine na svim slubenim jezicima EU, Jean Germain, naglaava: Stvaranje Europe utemljene na znanju takoer e zahtijevati da svi koji se bave obrazovanjem napuste jedno od svojih najdubljih vjerovanja, vjerovanje da su njihove nastavne metode najbolje. Za to e biti potrebna mata, dijalog i obostrano razumijevanje Vrijeme je za otvorenost duha i usporedbu ideja. Od svih ciljeva bolonjskog procesa, unapreenje pokretljivosti zasigurno predstavlja najkonkretniji cilj, jedan od onih koji spada u skupinu nekontroverznih i kojeg svi isto tumae. Pored toga, unapreenje pokretljivosti u kontekstu bolonjskog procesa moe se promatrati i kao instrument za ostvarenje svih ostalih ciljeva cjelokupnog procesa. DEFINICIJA Pokretljivost podrazumijeva slobodu studenta da sam izabere ustanovu na kojoj e da pohaa nastavu, bilo privremeno ili trajno, odnosno sa ostavljenom neogranienom mogunou prijelaza s jedne ustanove na drugu koja je kompatibilna. Otvaranje visokoobrazovnih ustanova prema stranim studentima predstavlja jedan od osnovnih preduvjeta za realizaciju pokretljivosti. S dolaskom stranih studenata postie se internacionalizacija. U uem smislu, studentska pokretljivost odnosi se na studijsko razdoblje provedeno uglavnom u inozemstvu nakon ega slijedi povratak u matinu ustanovu. U posljednje vrijeme, termin pokretljivost sve se vie odnosi na mogunosti prijelaza nastavnog kadra, bilo u obrazovne, predavake ili znanstveno-istraivake svrhe. OBLICI Horizontalna pokretljivost Horizontalna pokretljivost odnosi se na studijsko razdoblje provedeno u nekoj drugoj zemlji. Vertikalna pokretljivost Pod vertikalnom pokretljivou podrazumijeva se da student cijeli studijski ciklus sa stjecanjem odreenog zvanja provodi u inozemstvu.
106

EU programi Tijekom posljednjih godina, Europska komisija inicirala je nekoliko razliitih studentskih, postdiplomskih i nastavnikih programa pokretljivosti. Ovi programi otvoreni su kako za graane EU, tako i za zemlje koje su kandidati za prijam u EU i lanice tzv. Europskog ekonomskog podruja. Odljev mozgova (Braindrain) Ovaj iroko udomaeni termin odnosi se na proces kojim jedna zemlja gubi svoje najtalentiranije i najobrazovanije ljude zato to oni, zbog nedostatka prilika za rad i napredak u svojoj zemlji, bivaju prinueni da odu u druge zemlje. ADMINISTRATIVNI OKVIR Cijeli je niz dokumenata koji su uslijedili nakon Bolonjske deklaracije, a koji potenciraju akademsku pokretljivost kao jedan od osnovnih naela na putu k realizaciji zajednikog europskog visokoobrazovnog prostora. Glavna trilogija koja obuhvaa Bolonjsku deklaraciju (1999), Praki komunikej (2001) i Berlinski komunikej (2003), dakle dokumente doneene na visokoj evropskoj razini i potpisane od strane ministara prosvjete, predstavlja kraljenicu za unapreenje akademske pokretljivosti u Europi. Potpisivanjem Bolonjske deklaracije (1999) od strane ministara prosvjete iz tridesetak zemalja, Europa je odluno krenula ka uspostavljanju jedinstvenog europskog prostora visokog obrazovanja do 2010. godine: (...) stvaranje Europskog visokoobrazovnog prostora kao kljuni nain unapreenja pokretljivosti graana. (...)Promicanje pokretljivosti prevazilaenjem prepreka ka efektivnoj praksi slobodnog kretanja s posebnom pozornou na: za studente, ukljuivanje u mogunosti studiranja i obuavanja kao i drugih odgovarajuih servisa; za nastavnike, istraivae i administrativno osoblje, prepoznavanje i valorizacija razdoblja provedenog u istraivanju, nastavi ili obuavanju po europskoj shemi bez ugroavanja statutarnih prava. Teevine iz Bolonje su potvrene usvajanjem Prakog komunikeja (2001): Ministri su istaknuli da je cilj poboljanja pokretljivosti studenata, nastavnika, istraivaa i administrativnog osoblja, kako je napisano u Bolonjskoj deklaraciji, od najvee vanosti. Zbog toga su oni potvrdili svoj stav da nastavljaju s uklanjanjem svih prepreka za slobodno kretanje studenata, nastavnika, istraivaa i administrativnog osoblja i naglasili drutvenu dimenziju pokretljivosti. Konstatirali su da postoje mogunosti za pokretljivost, koje nude programi Europske zajednice i napredak koji je ostvaren na tom polju, npr. u provoenju Plana djelovanja za pokretljivost, odobrenog od strane Vijea Europe u Nici 2000. godine. Naredni, za sada najsvjeiji, korak nainjen je u Berlinu (2003). O pokretljivosti konkretno, Berlinski komunikej kae: Pokretljivost studenata i akademskog i administrativnog osoblja predstavlja temelj uspostave europskog visokoobrazovnog prostora. Ministri naglaavaju vanost pokretljivosti kako za akademsku i kulturnu, tako i za politiku, socijalnu i ekonomsku sferu. Oni sa zadovoljstvom konstatiraju da su se pokazatelji pokretljivosti od njihovog posljednjeg sastanka uveali zahvaljujui takoer
107

znaajnoj potpori programa Europske unije, i suglasni su da preduzmu neophodne korake za poboljanje kvalitete studentske pokretljivosti i pokrivenost prateim statistikim podacima. Oni jo jednom potvruju svoju namjeru da uine svaki napor kako bi uklonili sve prepreke pokretljivosti unutar europskog visokoobrazovnog prostora. U svezi s unapreenjem studentske pokretljivosti, ministri e poduzeti neophodne korake za osiguranje prenosivih nacionalnih zajmova i stipendija. Vaan korak u osiguravanju administrativne potpore pokretljivosti bio je i dokument koji su na izvanrednom sastanku u Lisabonu u oujku 2000. godine potpisali elnici drava i vlada EU - Lisabonska strategija o stvaranju Europe utemeljene na znanju. Tom prilikom su se obvezali da e Zajednici podariti najdinaminije gospodarstvo na svijetu, a da je nain na koji e to postii ubrzanje gospodarskog rasta kroz iskoritavanje jedne od glavnih prednosti starog kontinenta, njegove sive materije: znanja, inteligencije, kreativnosti. Vea pokretljivost studenata, uitelja, nastavnika i istraivaa bit e od vitalnog znaaja za uspjeh ovog nastojanja. Nadalje se kae da prvi cilj mora biti osiguranje optimalne efikasnosti provoenja programa Socrates, Leonardo da Vinci i Youth. To je sluaj sa novom generacijom programa koji su pokrenuti za period 20002006, a koji se temelje na decentraliziranom, brem i uinkovitijem sustavu upravljanja koji je blii graanima Europe. elnici zemalja EU objavili su da e nastojati da promicati transparentnije priznavanje diploma, kvalifikacija, te studijskih programa i programa za osposobljavanje posvuda u EU. Oito, stvaranje dinaminog gospodarskog podruja utemeljenog na znanju nije samo pitanje pokretljivosti. Lisabonska strategija takoer e zahtijevati i kompletiranje jedinstvenog trita, razvoj poduzetnike kulture i stvaranje istinskog europskog istraivakog podruja. Stimulirat e se pokretljivost meu znanstvenicima, a komunikacijska mrea visoke brzine povezivat e sve ustanove za poduavanje i istraivanje u EU, kao i knjinice i centre za osposobljavanje. Uslijedio je niz sastanaka na visokoj razini na kojima je osobna pokretljivost prepoznata kao meunarodni politiki prioritet. Tako su na sastanku u Okinavi u proljee 2000. godine, ministri prosvjete zemalja skupine G8 (SAD, Francuska, Njemaka, Japan, Italija, Kanada, Velika Britanija, Rusija) takoer naglasili vanost meunarodnog iskustva za sve. Navodei uspjeh programa Erasmus, ministri G8 sloili su se da e u narednih deset godina udvostruiti broj nastavnika, studenata, znanstvenika i obrazovnih administratora koji stjeu iskustvo u inozemstvu. elnici drava i vlada EU su se na sastanku u Nici u prosincu 2000. godine sloili da e uiniti sve kako bi poveali pokretljivost studenata i nastavnika u Europi. Usvojen je plan djelovanja za pokretljivost, kutija za alat, koja obuhvaa 42 praktine mjere i koja e se provesti u svim dravama lanicama u skladu sa specifinim karakteristikama svake zemlje. Prve konkretne mjere odobrene su na sastanku Vijea Europe u Stokholmu u oujku 2001. godine.

PREDNOSTI
108

Internacionalizacija vlastitog visokoobrazovnog sustava Ovaj proces oznaen je kao jedan od prioritetnih u nekoliko europskih zemalja (Italija, panjolska, Portugal, Austrija, Grka, Maarska, Slovenija). Popunjavanje upranjenih radnih mjesta Jedan od vrstih razloga za stimulaciju dolaska iz inozemstva svakako je manjak kvalificiranog kadra (R. Irska) za pojedine oblasti. Razvoj znanstveno-istraivakog rada Dobar dio programa pokretljivosti usmjeren je k mladim strunjacima koji se aktivno bave znanstveno-istraivakim radom. U cilju razvoja znanosti i tehnologije na dravnoj razini, kao i ukljuivanju u rad na ve postojeim osnovama (aktualni znanstveni programi koji se provode u postojeim centrima irom Europe), mnogo je drava koje su zainteresirane da privuku to vei broj osoba ovakvog profila (R. Irska, Njemaka, Finska). Razmjena i usavravanje nastavnog kadra Zakonom iz 1999. godine, u Italiji je kao dodatni kriterij za izbor nastavnika uvedeno razdoblje provedeno na nekom inozemnom sveuilitu. To je ujedno i kriterij za napredovanje. Oekuje se da ovaj oblik usavravanja nastavnog kadra uskoro postane obvezan i u Belgiji (Valonska zajednica) i u Francuskoj. Pokretljivost na razini pojedinih federacija Za zemlje federalnog ureenja (Njemaka, panjolska, vicarska) donedavno je bio veoma karakteristian nizak stupanj protoka studenata izmeu konstitutivnih jedinica federacije. Pokretljivost u okviru jedne zemlje U gotovo svim zemljama istone i srednje Europe jo je relativno teak proces prebacivanja studenta sa jedne na drugu visokoobrazovnu ustanovu, pa ak i s jednog studijskog programa na drugi, u okviru iste ustanove. Male drave Island, Malta, Lihtentajn, zatim baltike republike sasvim logino pokazuju posebnu zainteresiranost za izvoz studenata, s ciljem njihovog usavravanja, pa ak i zapoljavanja u europskim okvirima. ire mogunosti zapoljavanja Uenje, studiranje, osposobljavanje ili provoenje istraivanja u inozemstvu - sve su to naini za poboljanje mogunosti zapoljavanja. Sasvim je sigurno da e na europskom tritu rada u bliskoj budunosti mnogo kvalitetnije proi oni koji su jedan dio svog kolovanja proveli izvan matine ustanove. Studije sprovedene na europskoj razini potvruju da mladi koji su studirali u inozemstvu esto najbre pronalaze posao i ostvaruju meunarodnu karijeru koja ujedno podrazumijeva i veu odgovornost.

Zbliavanje ljudi
109

Dolazak mladog radnika Europske volonterske slube kao pomo centru za mlade u mom malom grkom selu stvorio je ozbiljan problem jer on je bio Turin! objanjava Spiros Tsotos, direktor Vijea mladih Korintskog okruga. U stvari, bio je Nijemac turskog podrijetla, ali su mladi u selu bili bijesni zbog njegove prisutnosti. Njegovi domaini iz centra za mlade velikim naporima uspjeli su postii da ga njegova nova sredina prihvati. Stvari su se konano smirile i do kraja svog estomjesenog boravka on je stekao brojne prijatelje. Cijelo je selo bilo u suzama kada je odlazio! Nakon nekoliko mjeseci, ak ga je u Berlinu posjetilo nekoliko mladih Grka. Poduzea ljude s inozemnim iskustvom smatraju donositeljima kvalifikacija i znanja koja doprinose konkurentnosti. Moje profesionalno iskustvo u inozemstvu me je nauilo da se Britancima, Francuzima ili Nijemcima ne obraa na isti nain, objanjava Sverine Ribeaudeau, direktor belgijskoga ureda marketinke tvrtke Adelphi International Research. Na svom sadanjem poslu trenutano traim novog pomonika. Oito, to mora biti netko tko je meunarodno orijentiran i govori dva ili tri europska jezika. Nadamo se da emo zaposliti nekog tko je radio u inozemstvu ili je bio zaposlen u poduzeu koje je usmjereno na meunarodno trite. INSTRUMENTI (PROGRAMI) Europski programi pokretljivost studenata Programi Socrates (obrazovanje), Leonardo da Vinci (strukovno osposobljavanje) i Youth (uglavnom mladi volonteri) predstavljaju odgovor EU na sve veu potranju za pokretljivou meu mladim ljudima, studentima i nastavnicima. Mladi istraivai se mogu prijaviti za stipendije Marie Curie. U veini sluajeva, potpora se realizira posredstvom znanstvenih zaklada i poduzea. Izmeu 1987. i 1999. godine, vie od milijun pojedinaca iskoristilo je pogodnosti europskih programa za pokretljivost kroz dodjelu stipendija i unapreenje suradnje izmeu tisua kola, sveuilita, centara za osposobljavanje, poduzea i nevladinih organizacija. Program Socrates, koji je stupio na snagu 1995. godine, omoguio je da 500.000 mladih ljudi provede studijsko razdoblje u nekoj drugoj europskoj zemlji. Program Leonardo da Vinci omoguio je da oko 130.000 pripravnika svoje mogunosti zaposlenja povea u inozemstvu. Programom Mladi za Europu (Youth for Europe), omogueni su kratki razmjenski posjeti za 400.000 mladih. Jo 5.200 sudjelovalo je u europskoj volonterskoj slubi. Vie od 3.200 istraivaa primilo je stipendije Marie Curie u sklopu etvrtog okvirnog istraivakog programa. U sklopu petog okvirnog programa koji je zavren 2002. godine dodijeljen je ekvivalent od jo 8.600 jednogodinjih stipendija istraivaima, od kojih je nekoliko tisua imalo prigodu raditi u jednoj od ustanova Udruenog istraivakog centra kojim direktno upravlja Europska komisija. Poetak 2000. godine oznaio je poetak nove faze u programima Socrates i Leonardo da Vinci, dok su projekti Mladi za Europu i Europska volonterska sluba objedinjeni u novi program pod nazivom Youth. Raspoloivost veih sredstava omoguila je udvostruenje broja korisnika i proirivanje spektra njihovih aktivnosti u odnosu na prethodno razdoblje.
110

Ovi programi imali su i izuzetan kvalitativni uinak. Razvoj modela meuinstitucionalne suradnje, razmjena dobrih praksi, osposobljavanje voditelja pokretljivosti, pozornost koja se poklanja primanju pojedinaca koji sudjelovanju u programima pokretljivosti i mjere irenja informacija ine ove programe monim sredstvom u stvaranju okruenja koje sve vie pogoduje pokretljivosti. U programima Socrates, Leonardo da Vinci i Youth sudjeluje ukupno 31 zemalja. To su 15 zemalja lanica EU (Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Njemaka, Grka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, panjolska, vedska i Velika Britanija), tri zemlje iz europskog ekonomskog prostora (Island, Lihtentajn i Norveka) i 13 zemalja koje su u procesu prikljuivanja EU uz posebne procedure (Bugarska, Cipar, Estonija, Maarska, Letonija, Litvanija, Malta, Poljska, eka, Rumunjska, Slovaka, Slovenija i Turska od 2001/2002). Poveanje prorauna koji se izdvaja za visoko obrazovanje Najbolji primjer je panjolska koja je nedavno utrostruila proraunska sredstva koja su namijenjena studentima koji namjeravaju da dio studija provedu izvan zemlje. Labaviji uvjeti za izdavanje studentskih viza Bilo da se radi o skraivanju same procedure za dobivanje studentske vize ili uope uvoenju olakica za sve graane koji dolaze iz EU, stimulacija pokretljivosti vri se i kroz uvoenje ove maksimalno konkretne mjere. Decentralizacija procesa donoenja odluka o pokretljivosti Ova nadlenost, kao dio autonomije sveuilita, danas pripada samim ustanovama u vedskoj, Belgiji (Francuska zajednica) i jo nekim europskim zemljama. Suvino je i govoriti o poveanju efikasnosti samog sustava studentskih razmjena koja se na ovaj nain moe postii. Uvoenje baze podataka o priznavanju stranih kvalifikacija Priznatost prethodnog razdoblja studiranja je jedan od najvanijih kriterija za studenta prilikom izbora destinacije za nastavak studija. Ovakva baza podataka je od 2002. godine u uporabi u Norvekoj. Uvoenje kreditnog sustava Standardizacijom u oblasti vrednovanja radnog optereenja studenta, koja se, izmeu ostalog, postie i uvoenjem zajednikog modela bodovanja, pokretljivost dobiva na svom punom akademskom efektu. Prilagoavanje sustava programa i zvanja Nita manje od prethodnog nisu znaajne ni same promjene u hijerarhiji titula, iji se sustav takoer treba kretati u pravcu standardizacije. Uvoenje dodatka diplomi Diploma supplement je jo jedan nain kojim se postie lake prihvaanje studenata sa drugih (stranih) ustanova bilo na pojedine studijske programe, bilo u radni odnos.
111

Direktive Europske unije o priznavanju profesija EU je u nekoliko navrata, pratei suvremeni trend promjena koji vlada u akademskom ivotu europskog kontinenta, raspravljala na temu pokretljivosti i dala preporuke koje se u prvom redu odnose na omoguavanje to lakeg prijelaza studenata i nastavnog osoblja iz jedne drave u drugu. Konferencije/seminari Doslovno je na stotine seminara i konferencija, bilo na lokalnoj, dravnoj ili europskoj razini, odrano od potpisivanja Bolonjske deklaracije pa do danas na temu pokretljivosti i internacionalizacije visokog obrazovanja. Socrates/Erasmus program Erasmus predstavlja visokoobrazovni sektor programa Europske zajednice poznatog pod nazivom Socrates, koji se odnosi na obrazovanje u cjelini. Program se provodi od 1987. godine, financira ga EU i sastoji se od niza mjera i aktivnosti koje imaju za cilj pruiti potporu djelovanju europskih visokoobrazovnih ustanova u oblastima pokretljivosti i razmjene studenata i nastavnog osoblja. Erasmus omoguava studentima da studiraju u inostranstvu izmeu tri i 12 mjeseci. Njegov dosadanji uspjeh ini ga pionirskim i vodeim programom za europsku pokretljivost. Njegovo osnovno naelo je da matina ustanova treba u potpunosti da prizna studijsko iskustvo steeno u inozemstvu, uglavnom zahvaljujui akademskom sustavu transfera bodova. Ime Program nosi ime uvenog filozofa, teologa i humanista Erazma Roterdamskog (14651537). Neumorni protivnik dogmatske misli na svim poljima ovjekovog djelovanja, Erazmus je, u neprestanoj potrazi za znanjem i iskustvom, ivio u nekoliko razliitih dijelova Europe. Ciljevi Visoko obrazovanje igra kljunu ulogu u proizvodnji visokokvalificiranih ljudskih resursa, diseminaciji i primjeni znanstvenih otkria, proirenju znanja kroz uenje, prilagoenju stalnim potrebama drutva za novim kompetencijama i kvalifikacijama i obrazovanju buduih generacija u europskom kontekstu. Sve nabrojane uloge od vitalnog su znaaja za dugoroni razvoj kontinenta. Koje zemlje sudjeluju? Jo 2000. godine, za razdoblje do 2006., dogovoreno je da u programu mogu sudjelovati studenti iz 30 zemalja: 15 zemalja EU, 3 EEA zemlje (Island, Lihtentajn i Norveka) i 12 pridruenih (Bugarska, eka, Cipar, Estonija, Maarska, Letonija, Litvanija, Malta, Rumunjska, Poljska, Slovaka i Slovenija). Aktivno se pregovara i o ukljuenju Turske u ovaj program. Koji su ostali uvjeti? To su: status redovitog studenta, zavrena najmanje prva godina studija i poznavanje jezika na kojem se izvodi program (pripremne teajeve moe organizirati kako matino, tako i strano sveuilite).
112

to program donosi? Studenti koji ispunjavaju predviene uvjete, preko ureda za meunarodne odnose na svom sveuilitu, mogu se informirati o svim tekuim razmjenskim programima (koja sveuilita su dostupna, koji fakulteti, koje zemlje, itd.). Nakon prijavljivanja i eventualnog prijma na neko od stranih partnerskih sveuilita, mogue je aplicirati i za odreene stipendije koje se nude u okviru Erazmusa. Kako doi do stipendije? U praksi, na tisue studenata svake godine biva financirano iz fondova koje ovaj program nudi. Uglavnom se na ovaj nain pokrivaju dodatni trokovi kolovanja, kao to su trokovi puta, uplata jezinih teajeva, trokovi ivota u drugoj zemlji. Stipendija se odnosi na cijelo razdoblje studiranja provedeno u inozemstvu, iako gotovo nikad ne pokriva cjelokupne trokove, ve samo razliku financijskih trokova ivota izmeu vlastite i zemlje razmjene. Kada i gdje se ide? Vrijeme koje se kroz sudjelovanje u ovom programu moe provesti na sveuilitu u drugoj zemlji iznosi izmeu tri mjeseca i jedne cijele akademske godine. Najee se studenti u inozemstvu koluju jedan ili dva semestra. Uvijek treba imati u vidu da akademski kalendari znaajno variraju od zemlje do zemlje. Da li se stranom sveuilitu plaa kolarina? Jedno od pravila Socrates/Erasmus programa je da se nijedna usluga sveuilita u inozemstvu ne naplauje. Studenti eventualno mogu biti duni platiti trokove osiguranja, lanarinu za studentsku organizaciju, fotokopiranje, laboratorijski materijal i slino, po cijeni koja vai i za domae studente. Da li e matino sveuilite priznati ovo razdoblje studiranja? Odgovor je potvrdan, poto ovaj program predstavlja sastavni dio studijskog programa na matinom sveuilitu. Sporazumom o obrazovanju predviena je obveza svakog sveuilita a da svakom studentu u potpunosti prizna razdoblje provedeno na sveuilitu u drugoj zemlji, u okviru Socrates/Erasmus programa. to je ECTS Sporazum o obrazovanju? To je sporazum koji student potpisuje s matinim i sveuilitem na kojem e privremeno boraviti u okviru ovog programa. Radi se o neformalnom dokumentu kojim se preciziraju predmeti koje e student sluati na stranom sveuilitu. Na kraju razdoblja provedenog u inozemstvu, strano sveuilite studentu, kao i matinoj ustanovi, izdaje transkript s postignutim rezultatima (izraenim kroz europske kredite). Ovakve transkripte danas izdaje preko 1000 sveuilita u Europi. Uloga studentskih organizacija Europske studentske udruge predstavljaju jedan od kljunih aktera na podruju visokog obrazovanja, prvenstveno s obzirom na broj studenata koje okupljaju i informativne kanale koji su im dostupni. Godine 2000., tri vodee europske udruge studenata (AEGEE, ESIB i Erasmus Student Network) potpisale su protokol o formiranju tzv. Europske skupine za vezu (European
113

Liaison Group) za univerzitetske studentske organizacije irom Europe. Predstavnici ove tri organizacije imaju pravo da redovito sudjeluju na konzultativnim sastancima Europske komisije koji se odravaju prije svakog sastanka Potkomiteta za Socrates program u visokom obrazovanju (tri puta godinje), zajedno sa predstavnicima ostalih europskih organizacija (sveuilita i drugih visokoobrazovnih ustanova). Svaka od tri organizacije ima svoju specifinu ulogu. ESIB (bivi European Students Information Bureau, a danas National Unions of Students in Europe) predstavlja krovnu organizaciju koja okuplja nacionalne studentske unije iz 33 europske zemlje. Poto se lanstvo bira na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, ESIB predstavlja najreprezentativnije studentsko tijelo u Europi. Upravo iz tog razloga ESIB je ukljuen u sve politike inicijative koje se deavaju na europskoj razini, od Bolonja procesa do aktivnosti Europske mree za osiguranje kvalitete nastave (ENQA - European Network on Quality Assurance). ESN (Erasmus Student Network) je formirala Europska komisija 1990. godine. Ova mrea okuplja Erazmus i bive Erazmus studente iz svih zemalja koje su ukljuene u ovaj program. Predstavnici ove udruge prvenstveno su ukljueni u rjeavanje pitanja koja se tiu Socrates/Erasmus programa i studentske pokretljivosti uope. AEGEE (Association des Etats Generaux des Etudiants de lEurope) je paneuropska interdisciplinarna udruga studenata koja okuplja oko 15.000 lanova sa preko 200 europskih sveuilita. Interes ove udruge je primarno u pitanjima koja se odnose na Europsku uniju i europske integracije u cjelini, ne samo u oblasti obrazovanja. Zahvaljujui aktivnom sudjelovanju u sveuilinom ivotu, ove i ostale studentske organizacije mogu dati znaajan doprinos boljem funkcioniranju studentskih razmjena i uope europskih programa koji se trenutano provode. tovie, od studentskih mrea se oekuje podizanje studentske svijesti o razliitim europskim pitanjima i dilemama. Nekoliko je osnovnih naina na koji studentske organizacije mogu dati svoj doprinos u ovoj oblasti: - asistiranje u radu meunarodnih ureda na sveuilitima (koje provode Socrates program), i to prvenstveno u aktivnostima kao to su informativne i promotivne kampanje, prijam i pomo stranim studentima u tijeku razmjenskog razdoblja, organiziranje posebnih dogaanja, itd. - fakultetske (monodisciplinarne) organizacije mogu sudjelovati u radu tzv. tematskih mrea (Socrates/Erasmus Thematic Networks), koje predstavljaju otvorene forume za raspravu, analizu i razvoj europske dimenzije u danoj oblasti studiranja (npr. u tehnikim, medicinskim i drugim studijima). Neke organizacije su ve punopravne lanice ovakvih mrea. - sve studentske udruge na razini Europe mogu dobiti financijsku pomo od EU u okviru Socrates programa (pod tokom Pridruene mjere) za organiziranje konferencija i seminara o specifinim pitanjima koja se odnose na podruje europskog visokog obrazovanja, ako mogu jamiti znaajnu europsku participaciju i dodatnu vrijednost koju e ostvariti (npr. konferencije o sadraju studija kao to su pravo, politike znanosti i sl. se iskljuuju, kao i godinje skuptine udruenja). - europske uruge studenata odreena sredstva mogu dobiti i u svrhu pokrivanja svojih operativnih (tekuih) trokova koji su neizbjeni ukoliko udruga eli organizirati europske aktivnosti. Ovaj vid grantova dodjeljuje se u okviru Youth programa meunarodnim nevladinim omladinskim organizacijama, gdje svakako spadaju i europska studentska udruenja.
114

Program u praksi Erasmus je otvoren za sve tipove visokoobrazovnih ustanova (za koje se obino koristi termin sveuilite), sve akademske discipline i sve razine visokog obrazovanja, ukljuujui i doktorske studije. Pored sredinje aktivnosti Erazmusa, koju predstavlja pokretljivost studenata, u posljednje vrijeme sve vie se inzistira na stvaranju tzv. europske dimenzije u sklopu nastave svakog sveuilita. To, u sutini, znai da se sve vie energije ulae u uvoenje europskih perspektiva u nastavne programe koje pohaaju domai studenti. Vie pozornosti posveuje se i razmjeni nastavnika, transnacionalnoj reformi nastavnih planova i programa, kao i uspostavljanju paneuropskih tematskih mrea. Od kolske 1987/88. pa sve do 1999/2000. kroz Erazmus program je svoje privremeno obrazovanje u inozemstvu nalo oko 750.000 studenata s 1.800 univerziteta irom Europe. Predvieni proraun za studentske stipendije u okviru Erazmusa, za period 2000-2006. iznosi 750 miliona eura. Dodatne fondove osiguravaju sama sveuilita, javne i dravne ustanove i druge organizacije. Ostali potprogrami u okviru Socrates programa Comenius je akcija u sklopu programa Socrates koja se usredotouje na prvu fazu obrazovanja, od vrtia do osnovnokolske i srednjokolske razine. Uenici imaju dvije mogunosti za pokretljivost: ogranieni broj moe pohaati projektne sastanke u inozemstvu zajedno s nastavnicima, a neki razredi (u dobi od najmanje 14 godina) mogu sudjelovati u programima razmjena za uenje jezika. Nastavnici pripravnici mogu dio svog poetnog osposobljavanja provesti u inozemstvu. Iskusni nastavnici i drugi prosvjetni djelatnici mogu sudjelovati u razmjenskim programima, studijskim posjetima, praktinom osposobljavanju u poduzeima i daljnjim obrazovnim programima. Gruntvig promie pokretljivost svih kategorija djelatnika zaposlenih u oblasti obrazovanja odraslih. Lingua indirektno promie pokretljivost stimulirajui uenje jezika tijekom cijelog ivota. http://europa.eu.int/comm/education/programmes/socrates/socrates_en.html Leonardo da Vinci program Ovaj program strune prakse uveden je 1994. godine i trenutano se nalazi u svojoj drugoj fazi za koju je predvieno da traje od 1. sijenja 2000. godine do 31. prosinca 2006. Osnovna svrha programa je stvaranje Europe znanja kroz jaanje suradnje u oblasti obrazovanja i prakse. Program podrava cjeloivotno uenje (Lifelong Learning), zatim inovativne transnacionalne inicijative koje promiu znanja, sklonosti i vjetine neophodne za uspjenu integraciju u svijet industrije i rada i koji stvaraju nove veze sa drugim inicijativama, prvenstveno sa Socrates i Youth programima. Sudionici programa smjetaju se u ustanove, odnosno poduzea za struno osposobljavanje u inozemstvu i tamo ostaju u razdoblju od tri tjedna do devet mjeseci u sluaju poetnog osposobljavanja, tri do 12 mjeseci ako se radi o studentima i dva do 12 mjeseci ako se radi o mladim djelatnicima i nedavno diplomiranima. Razmjene ukljuuju strukovne nastavnike, savjetnike za profesionalnu orijentaciju, obrazovne savjetnike itd. Mogu trajati od jednog do est tjedana. Studijski posjeti organiziraju se za strunjake za strukovno osposobljavanje.
115

http://europa.eu.int/comm./education/programmes/leonardo/leonardo_en.html Tempus program U cilju reforme visokoobrazovnih sustava istone Europe nakon pada Berlinskog zida, proveden je u razdoblju 1990-93. Tempus I program. Poslije toga, program je provoen jo tri puta (Tempus II, Tempus IIbis i Tempus III 2000-06). Dakle, Tempus program osmiljen je za uspostavljanje i razvoj suradnje na podruju vieg obrazovanja sa Novim nezavisnim dravama, Mongolijom i zemljama srednje i istone Europe koje nisu ukljuene u program Socrates. Ovaj program zasniva se na suradnji izmeu visokoobrazovnih (i kulturnih) sustava razliitih europskih zemalja i pokretanju multinacionalnih aktivnosti u znanstvenoj, kulturnoj, ekonomskoj i drutvenoj sferi ivota. http://www.etf.eu.int/tempus.nsf Kako Tempus funkcionira? Tempus stimulira lanice EU i partnerske zemlje da uspostave suradnju i formiraju radna tijela - konzorcije. Konzorciji zatim implementiraju pojedine projekte koji se u Tempus terminologiji oznaavaju sa JEP (Joint European ProjECTS). Ovi projekti moraju imati jasno definirane ciljeve. Financijska sredstva dodjeljuju se za razdoblje od dvije ili tri godine. Tempus nudi i tzv. IMG (Individual Mobility Grants) pojedincima koji rade na visokoobrazovnim institucijama u svrhu rada na pojedinim poljima u stranoj zemlji. kKo moe sudjelovati? Postoji niz razliitih ustanova koje se nakon uspostave konzorcija mogu prijaviti za opisane grantove: sve visokoobrazovne ustanove, neakademske ustanove, kao to su nevladine organizacije, pojedine biznis kompanije, poduzea i sve javne ustanove. Koje se zemlje mogu financirati iz Tempus fonda? - zapadnobalkanske zemlje (Albanija, BiH, Hrvatska, BJR Makedonija, Srbija i Crna Gora (oznaavaju se kao CARDS zemlje) - istonoeuropske i srednjoazijske zemlje (Armenija, Azerbajdan, Bjelorusija, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Moldavija, Mongolija, Ruska Federacija, Tadikistan, Turkmenistan, Ukrajina i Uzbekistan (u slubenoj nomenklaturi poznate kao Tacis zemlje) - u lipnju 2002. godine Vijee ministara EU donijelo je odluku o proirenju Tempus programa i na regiju Mediterana, ukljuujui tu: Maroko, Alir, Tunis, Egipat, Palestinu, Jordan, Siriju i Liban. Izraelu je ostavljena mogunost sudjelovanja na bazi samofinanciranja. Koje zemlje mogu sudjelovati u Tempus programu na bazi sufinanciranja? - 10 donedavno zemalja kandidata za prijam u EU (Bugarska, eka, Estonija, Maarska, Letonija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovaka i Slovenija) - lanice Grupe 24 koje nisu u EU (Australija, Kanada, Island, Japan, Cipar, Malta i Turska). Tko upravlja programom?
116

Nadlena institucija je Europska komisija, Generalni direktorat za obrazovanje i kulturu, Jedinica Tempus program - sporazumi sa SAD/Kanadom. Tehniku potporu omoguuje European Training Foundation (ETF). Program Youth - Program za mlade Program za mlade Program Youth ima za cilj mladim ljudima omoguiti stjecanje znanja, vjetina i kvalifikacija koje e biti temeljem njihova budueg ivota, promicati njihov inicijativni i poduzetniki duh i stimulirati njihovu kreativnost. On obuhvaa dva osnovna potprograma. Program Mladi za Europu podrava transnacionalne razmjene mladih starosti od 15 do 25 godina koje traju jedan tjedan. Projekti razmjene moraju se odnositi na konkretnu temu, kao to je borba protiv rasizma, umjetnost, glazba, programi protiv ovisnosti ili informatike tehnologije. Europska volonterska sluba (European Voluntary Service - EVS) je projekat za mlade ljude starosti od 18 do 25 godina koji ele provesti nekoliko mjeseci radei na dobrovoljnoj osnovi u organizaciji domainu u inozemstvu. On pokriva podruja zatite okoline, umjetnosti, kulture, rada s djecom, mladima ili starijim ljudima, batine, sporta i razonode. EVS obino traje od est do 12 mjeseci. http://europa.eu.int/comm./youth/program/index_en.html Ostatak svijeta EU je takoer zakljuila i razliite sporazume sa Kanadom, Kinom, SAD, Indijom i Japanom, kojima je cilj poveati suradnju na podrujima obrazovanja i kulture, posebno putem razmjena koje ukljuuju mlade i nastavnike. http://europa.eu.int/comm./education/programmes_en.html Pokretljivost za istraivae Pojedinane stipendije Marie Curie dodjeljuju se za jednu do dvije godine kako bi se potpomoglo istraivako osposobljavanje mladih postdoktorskih studenata na stranim istraivakim institutima. Neke stipendije izriito su rezervirane za primatelje koji se ele vratiti u regiju zajednice iz koje potjeu, a koja je slabije razvijena. Druge se dodjeljuju iskusnim istraivaima s namjerom da se pobolja prijenos znanja i tehnologija izmeu poduzea i sveuilita. Ove stipendije pomau u financiranju osposobljavanja mladih istraivaa u industrijskom ili komercijalnom okruenju. Programi kratkog boravka takoer omoguuju mladim istraivaima doktorantima da dio svojih studija zavre u inozemstvu i da rade s meunarodno priznatom skupinom u svom specijalistikom podruju. http://www.cordis.lu AKTUALNI TRENDOVI Generalno gledano, broj i odlazeih i dolazeih studenata je u stalnom porastu irom Europe. I dok toni podaci jo nisu dostupni, i visokoobrazovne ustanove i predstavnici resornih ministarstava i rektorskih konferencija slau se u nesumnjivom napretku koji je tijekom posljednjih nekoliko godina postignut na ovom podruju. Tzv. ulazni tip pokretljivosti (incoming mobility) biljei vei porast u starijim lanicama EU nego u zemljama koje su upravo pristupile Uniji. S druge strane, izlazna pokretljivost (outgoing mobility) takoer je u porastu, posebno sa sveuilita u Njemakoj, Grkoj, Italiji, Portugalu, panjolskoj, Bugarskoj, ekoj,
117

Poljskoj, Rumunjskoj, Slovakoj, Litvaniji, Letoniji, Cipru i Malti. Samo Nizozemska i Velika Britanija predstavljaju primjere konstantnosti ili ak eventualnog pada izlazne pokretljivosti studenata. Opi podaci se ne razlikuju znaajnije ni kada je u pitanju ulazna pokretljivost, samo je distribucija zemalja donekle izmijenjena. Sasvim je razumljivo i u skladu s oekivanjima da u ovoj sferi najvei porast biljee zapadnoeuropski sveuilita, na elu sa njemakim, danskim, finskim, irskim, talijanskim i panjolskim. U zemljama koje su nedavno pristupile EU, svega etvrtina ustanova izvjetava o stagnaciji broja stranih studenata dok veina biljei pozitivan trend porasta. Ako se promatra aspekt studentske pokretljivosti na relaciji prema neeuropskim dravama, treina europskih drava biljei znaajan porast broja studenata s drugih kontinenata, a slijedi jo jedna treina u kojoj je trend porasta neto blai. Prednjae Austrija, eka, Finska, Francuska, Njemaka, Island, Malta, Nizozemska, Poljska i panjolska. U Sloveniji i Danskoj prema dostupnim podacima vai status ljuo, a etiri potpisnice Bolonjske deklaracije biljee negativan trend (Francuska zajednica u Belgiji, Bugarska, Rumunjska i Slovenija). to se tie meusobnog odnosa ulazne i izlazne pokretljivosti, veina visokoobrazovnih ustanova izvjetava o disbalansu u korist izlazne pokretljivosti (domai studenti koji studiraju na ustanovama u inozemstvu). Tako se kao najvei neto uvoznici studenata istiu pojedine ustanove u Francuskoj, Nizozemskoj, Danskoj, vedskoj i, povrh svih, Irska i Velika Britanija u kojima spomenuti disbalans postoji u sluaju preko 80% visokoobrazovnih ustanova. Pokretljivost nastavnog osoblja na veini ustanova u preko dvije treine zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije takoer je u porastu u tijeku posljednje etiri godine. Poveana su i financijska sredstva iz javnih fondova namijenjena u svrhu pokretljivosti u veini zemalja koje su jo od ranije lanice EU, za razliku od onih koje su joj nedavno pristupile gdje je ovaj trend porasta rijetkost. Pa ipak, ne moe se rei da je broj i razina stipendija namijenjenih za ovu svrhu bilo gdje dovoljan da bi omoguio jednake mogunosti pokretljivosti i studentima koji potjeu iz financijski manje privilegiranih sredina i obitelji. Ono to nedostaje i za im postoji urna potreba je sveeuropska baza podataka o pokretljivosti, ukljuujui i podatke o financijskim i socijalnim uvjetima. Samo na ovaj nain bit e omogueno praenje cjelokupnog razvoja procesa pokretljivosti i usporedba pojedinih regija u svijetu. Mnogo je visokoobrazovnih institucija koje izvjetavaju o znatno poboljanim uvjetima studentske pokretljivosti u posljednje 2-3 godine. Tom poboljanju prvenstveno su doprinijeli tzv. servisi za dobrodolicu i orijentaciju koji su, prema dostupnim podacima, unaprijeeni na vie od tri etvrtine ustanova. Nadalje, preko polovica ustanova navodi da je unaprijedila praksu izvoenja jezinih teajeva (60%), pruanja savjetodavnih ustanova (60%), organiziranja drutvenih i kulturnih aktivnosti (58%), uvjete smjetaja (57%) i pruanje informacija o mogunostima studiranja na drugim ustanovama (56%). Nasuprot tome, asistiranje prilikom pronalaenja zaposlenja tijekom studija, koje
118

omoguuje i studetima koji financijski ne stoje tako dobro da ipak studiraju u inozemstvu, postalo je praksa veoma malog broja ustanova (ispod 30% u veini zemalja). Pojedinano gledano, u zemlje koje u posljednje vrijeme ulau najvee napore da unaprijede sustave potpore pokretljivosti studenata spadaju panjolska, Slovaka, Bugarska, Rumunjska, Grka i Estonija. Za razliku od njih, na drugom kraju ove ljestvice, prema vlastitim podacima, nalaze se zemlje poput Nozozemske, Belgije, Islanda i veina drava s podruja bive Jugoslavije. S izuzetkom Republike Irske i Velike Britanije, u svim europskim zemljama evidentan je trend porasta i u oblasti pokretljivosti nastavnog kadra, kako izvjetava vie od dvije treine ministarstava i rektorskih konferencija. Najnoviji podaci o Erazmus programu potvruju ovaj stabilan trend za posljednjih pet godina. Konkretno, u 2003. godini stopa rasta pokretljivosti nastavnika dostigla je 8%. Naroito su pokretni nastavnici iz Finske, Belgije i Lihtentajna. S druge strane, najee destinacije stranih nastavnika su opet zapadnoeuropske zemlje (Njemaka, Francuska, panjolska, Italija i, vie od svih, Velika Britanija). PREPREKE U stvarnosti postoje brojne prepreke pokretljivosti. Usprkos nesumnjivom napretku, studenti, mladi volonteri, nastavnici i istraivai i dalje se suoavaju sa socioekonomskim, jezinim, psiholokim i praktinim administrativnim problemima kada odlaze ivjeti i kolovati se u inozemstvu. Europska komisija objavila je jo 1996. godine Zelenu knjigu kojom su utvrene prepreke pokretljivosti. Vizni reim Ova prepreka posebno je izraena ako se govori o pokretljivosti izmeu zemalja koje nisu u Europskoj uniji i EU zemalja. Velika diverzifikacija zvanja i programa Nepodudarnost zvanja i studijskih programa predstavlja prepreku meusobnom priznanju izmeu pojedinih visokoobrazovnih ustanova iz razliitih zemalja, to dalje oteava prihvaanje stranih studenata u svrhu privremenog studiranja. Jezici Neznanje stranih jezika nesumnjivo je glavna prepreka pokretljivosti. Stoga, prema rijeima Njolfganga Mackienjicza iz Vijea Europe za jezike: Mala djeca trebaju uiti europske jezike i kulturu od najranije dobi jer je za njih takav pristup potpuno prirodan. Svi uenici bi trebali imati mogunost da neke predmete, kao to su povijest i zemljopis, ue na stranom jeziku, a izvan redovite nastave treba ponuditi igre koje ukljuuju upotrebu jezika. Prepreke transnacionalnom osposobljavanju za nezaposlene Oni koji trae posao po pravilu gube svoje pravo na naknadu za nezaposlene i socijalnu pomo ako se ukljue u osposobljavanje u drugoj dravi lanici EU tijekom razdoblja dueg od tri mjeseca. tovie, postoje sluajevi gdje se pri povratku u neke zemlje suoavaju s novim obveznim razdobljem ekanja prije vraanja naknada.
119

Psiholoke barijere Roberto Ruffino iz talijanske udruge Intercultura smatra da, iako postoje financijske i administrativne potekoe u svezi s pokretljivou, glavna prepreka je psiholoke prirode. Istraivanja su pokazala da veina talijanskih studenata godinu dana provedenih u inozemstvu smatra kao tek neto vie od praznika! Neki to smatraju i kao prigodu za usavravanje znanja stranog jezika ili odreenog predmeta, ali samo 11% to vidi kao sredstvo za irenje horizonta. Kako bi se ovi stavovi promijenili, elio bih da mogunosti za pokretljivost zaponu u dobi od est godina! Administrativni problemi stranaca Mladi diplomirani studenti koji stjeu neplaeno radno iskustvo u drugoj dravi lanici nisu ukljueni u koordinaciju programa socijalnog osiguranja EU, s obzirom na to da ne spadaju ni u djelatnike ni u lanove njihovih obitelji. Ovaj nedostatak preciznog zakonskog statusa oduzima im sva prava na socijalno osiguranje. Mogu se javiti i posljedice po pravo boravka u sluajevima kada transnacionalno osposobljavanje traje due od tri mjeseca. Volonteri se suoavaju sa slinom situacijom kada im neke zemlje oporezuju ak i novanu pomo za smjetaj i podmirivanje ivotnih trokova. Teritorijalna priroda studentske pomoi U veini drava lanica studenti gube pomo od drave ako svoje studije nastave u drugoj zemlji EU. Oporezivanje pomoi za istraivanje Budui da zemlje domaini obino tretiraju korisnike ove vrste pomoi kao djelatnike oni su obvezni plaati porez na dohodak i doprinose za socijalno osiguranje. Priznavanje akademskih i strunih kvalifikacija Netko tko eli studirati ili se ukljuiti u osposobljavanje u drugoj dravi lanici izvan okvira programa Zajednice suoava se s problemom nedostatka recipronog priznavanja kvalifikacija, programa za osposobljavanje i razdoblja studiranja. Nedovoljna informiranost Claude Vitre, direktor udruge za struno osposobljavanje Inter-change smatra: Iznimno je vano osigurati prodiranje informacije do razine malih gradova, tehnikih kola i lokalnih ovlatenih tijela. Za zemlju poput Francuske, s visoko razvijenom mreom udruga za osposobljavanje, nije posebno teko otvoriti vrata strancima u kontekstu programa za pokretljivost. S druge strane, razmjene su ograniene nedostatkom prikladnih informacija u svezi s osnovnim mogunostima. Druge praktine prepreke Tekoe pri otvaranju bankovnog rauna ako nemate slubeno boravite u stranoj zemlji ili esto uskraivanje osobama u programima pokretljivosti istih snienja cijena javnog prijevoza ili istog pristupa sportskim i kulturnim ustanovama koje uiva domae stanovnitvo - sve su to nedostaci koji, kada se uzmu zajedno, stvaraju istinske prepreke pokretljivosti.
120

Drugi niz problema javlja se usljed injenice da mobilnost umnogome ovisi o prisutnosti sposobnih djelatnika tj. sveuilinih nastavnika, rukovoditelja programa osposobljavanja, instruktora i sl. Obuka i potpora koju dobivaju ovi rukovoditelji pokretljivosti znatno varira od jedne regije do druge, pa ak i meu institucijama. Pozornost koja se poklanja njihovoj obuci i objedinjavanju njihovih iskustava bit e od bitne vanosti za razvoj pokretljivosti u godinama koje dolaze. Najprije nastavnici! Ako mladi ljudi ne budu pokretniji, to moe biti uzrokovano injenicom da oni koji su odgovorni za njihovo obrazovanje sami jo nisu uvjereni u prednosti pokretljivosti, napominje Bengt Nilsson iz Europske udruge za meunarodno obrazovanje. Poduavanje u inozemstvu tijekom nekoliko mjeseci nesumnjivo ukljuuje dodatan rad i tek malo priznanje. Nastavnikova karijera moe time biti i blokirana, usprkos tome to bi je takav angaman trebao unaprijediti. Moje zanimanje: voditelj pokretljivosti Prema rijeima Christine Pedicchio sa Sveuilita u Trstu: Oni koji su odgovorni za programe razmjene na sveuilitima, centrima za osposobljavanje ili lokalnim ovlatenim tijelima i agencijama moraju govoriti nekoliko jezika, poznavati europske obrazovne sustave i biti potpuno upueni u zakonodavstvo koje se odnosi na razliite kategorije osoba koje su kandidati za sudjelovanje u programima pokretljivosti kao i u detalje relevantnih programa. To je teak zadatak koji zasluuje istinsko uvaavanje. Dobar voditelj za pokretljivost moe uistinu dati kljuan doprinos i rijeiti mnoge od problema koji se javljaju pri provoenju programa. Najvei problemi s kojima se studenti suoavaju u toku studiranja u inozemstvu u svezi su s priznavanjem njihovih kvalifikacija. Ostali problemi uglavnom se odnose na financiranje i pristup socijalnim sustavima u stranoj dravi. Financijske i administrativne barijere Jedan od sutinskih uzroka niskih stopa pokretljivosti je nedovoljan stupanj financiranja studenata koji sudjeluju u programima pokretljivosti. Prema miljenju ESIB, utjecaj ekonomske i obrazovne pozadine studenta s jedne strane i, s druge strane, brojne i nepotrebne administrativne procedure takoer su este prepreke pokretljivosti studenata. Upravo iz tog razloga ESIB kod svih zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije inzistira na urnoj uspostavi Europskog fonda za pokretljivost, kao i na jamenje jednakih uvjeta za pristup stranih studenata svim socijalnim servisima koji se nude domaim studentima. Diskriminacija prilikom prijma stranih studenata Prema ESIB podacima, u oko 60% sluajeva pristup stranim studentima na visokoobrazovne ustanove u drugoj zemlji, u pogledu zahtjeva koji se pred njih postavljaju, isti je kao i za domae studente. Pa ipak, u oko treini sluajeva postoji jasna diskriminacija, koja moe biti pozitivna ili negativna. Primjeri pozitivne diskriminacije obino potjeu iz zemalja u razvoju, gdje postoje sluajevi kada su strani studenti izuzeti od polaganja prijamnog ispita ili ak postoje posebna pravila i upisne kvote za studente sa obiteljskim ili kulturalnim vezama sa zemljom ili odreenom nacionalnom manjinom. Negativna diskriminacija odraava se kroz postojanje visokih kolarina za strane
121

studente, kao i kroz postojanje seta posebnih zahtjeva prilikom upisa (dodatni ispiti, dokaz o savrenom poznavanju jezika, itd.). Problemi integracije stranih studenata Prema ESIB analizi nesumnjiva je ukljuenost visokoobrazovnih institucija kao i samih studentskih organizacija u proces integracije stranih studenata. Nasuprot tome, drave ne pokazuju veliki interes za rjeavanje ovog problema. Moda najsvjetliji primjer kad je u pitanju dravna odgovornost u vezi sa poveanjem broja stranih studenata predstavlja Finska i Centar za meunarodnu pokretljivost (CIMO) koji je tamo uspostavljen. Ukljuenost u proces integracije stranih studenata u domai visokoobrazovni sustav (ESIB): 8 nema podataka 14 visokoobrazovne ustanove i studentske unije 4 studentske unije 7 visokoobrazovne ustanove 3 dravni organi. Pregled glavnih prepreka (ESIB) Po rijeima stranih studenata, financijske i jezine barijere predstavljaju glavne prepreke pokretljivosti. Odmah nakon njih slijede problemi priznavanja i problemi u svezi s kulturnom integracijom. Smjetaj, pravne prepreke, birokracija i nedostatak informacija takoer se spominju kao prepreke, ali od manjeg znaaja. U sluaju tzv. izlazne pokretljivosti (studenti koji odlaze da studiraju u inozemstvu), financijski i problemi priznavanja dolaze na prvo mjesto, a nita manje vani nisu ni manjak informacija i jezini deficiti. Pored svega navedenog, puki nedostatak prilike za studiranje u inozemstvu predstavlja prepreku per se u nekim europskim zemljama. Naime, ak 80% studenata oznaava trokove studija kao osnovnu prepreku studiranju u inozemstvu. Drugi vodei problem (identificira ga 42% studenata) u svezi je s akademskim priznanjem i postojanjem jezinih barijera. Zapoljavanje tijekom studiranja, ostale prepreke Postoji jo cijeli niz prepreka, koje se rjee javljaju, kao to su: nemogunost pronalaska posla u tijeku studiranja, obiteljske obveze, iznajmljivanje stambenog prostora i drugi financijski izdaci koji su neizbjeni ak i prilikom kratkih studijskih posjeta. Nedavna studija o socioekonomskim uvjetima u kojima ive i rade europski studenti (provedena u osam zemalja EU) potvrdila je relevantnost ovog problema: veina studenata je, prema ovoj studiji, zaposlena dok studira (najmanje u Belgiji - 50%, a najvie u Nizozemskoj 77%) i upravo na taj nain stjee izmeu 24% (Francuska zajednica u Belgiji) i 54% (Austrija) svojih ukupnih mjesenih primanja, troei u prosjeku neto vie od etvrtine svog vremena za taj posao (11 sati tjedno u veini zemalja) u poreenju s preostale tri etvrtine (31 sat) koliko im ostaje za studiranje. Prevazilaenje prepreka

122

Prvi cilj mora biti uklanjanje prepreka s kojima se i dalje suoavaju studenti, osobe u programima osposobljavanja, mladi volonteri i nastavnici, usprkos onome to je EU ve postigla na ovom polju. Politiki angaman Preporuka Europskog parlamenta i Vijea ministara sadri brojne mjere osmiljene kako bi se uklonile prepreke pokretljivosti. Budui da je namjera ohrabriti sve drave lanice da uloe vee napore u svojoj vlastitoj sferi, preporuka predstavlja najprikladnije sredstvo uklanjanja prepreka pokretljivosti povezanih s tako razliitim faktorima kao to je priznavanje diploma i kvalifikacija, pravo na boravak, socijalno osiguranje ili oporezivanje. U praksi, na dravi lanici je da osigura da se pokretljivost nikada ne ometa niti kanjava. To znai da mora poduzeti sve potrebne korake da osigura transparentnost kvalifikacija, kako bi prednosti od stjecanja iskustva u inozemstvu bile to vee, posebno u akademskim i strunim krugovima u zemlji podrijetla. Drave lanice stoga bi morale omoguiti korisnicima programa pokretljivosti da uivaju iste pogodnosti kao i dravljani zemlje domaina koji se bave istim aktivnostima, kao to su sniene cijene putnih karata za studente, novana pomo za smjetaj i ivotne potrebe te pristup knjinicama i muzejima. Na konkretnijoj razini, drave lanice pozivaju se da osiguraju da razdoblja studiranja provedena u inozemstvu budu akademski priznata. U ovu svrhu stimulira se koritenje Europskog sustava prijenosa bodova (European Credit Transfer System - ECTS) i njegovo postupno proirivanje na sva podruja obrazovanja. Drave lanice takoer bi trebale uiniti sve to je mogue kako bi olakale integraciju (vodstvo, usluge obrazovne psihologije, itd.) gostujuih studenata u obrazovni sustav zemlje domaina i njihovu reintegraciju u nacionalni obrazovni sustav. Svaka se zemlja takoer stimulira da poduzme mjere kako bi osigurala da ljudi koji prolaze osposobljavanje u inozemstvu ne budu diskriminirani s obzirom na sustave zdravstvene i socijalne pomoi. Daljnji se prijedlozi poblie odnose na mlade koji odlaze u inozemstvo u sklopu programa Europske volonterske slube, na primjer, kako bi se osiguralo da oni i dalje primaju obiteljske doplatke. U preporuci se takoer predlae da drave lanice moraju uzeti u obzir posebne probleme koje nastavnici mogu imati s porezom i socijalnim osiguranjem. Drugi prijedlog odnosi se na europska razdoblja osposobljavanja koja bi olakala nastavnicima da iskuse pokretljivost. Openito govorei, to je osmiljeno kako bi se dala naknada onima koji su odabrali europsku pokretljivost, uglavnom kroz priznanje onoga to bi se trebalo smatrati vrijednim iskustvom u karijeri. ECTS Europass osposobljavanje Od 1. sijenja 2000. godine Europass dokument o osposobljavanju izdaje se pojedincima koji zavre europski program osposobljavanja u svezi s poslom (pathnjay) kako u svojoj domovini tako i u inozemstvu. Ovaj dokument koji izdaje Zajednica prua zapis o razdobljima osposobljavanja zavrenim u drugoj dravi lanici. On sadri osnovne informacije o nositelju, njegovom trenutanom strunom osposobljavanju i razdobljima osposobljavanja provedenim u inozemstvu.
123

Kutija za alat: plan djelovanja za pokretljivost Putem operativne potpore preporuci o pokretljivosti, drave lanice pozvale su na provoenje ambicioznog plana djelovanja za pokretljivost. Na Vijeu Europe u Nici u prosincu 2000. godine, elnici EU potvrdili su da razvoj pokretljivosti za sve one koji ue i koji poduavaju u Europi predstavlja vaan politiki cilj. Pozdravljajui plan djelovanja, naglasili su sljedee mjere: - usavravanje jezinih vjetina; - uspostavljanje internetskog portala koji daje pristup razliitim europskim izvorima informacija o pokretljivosti; - priznanje razdoblja provedenih u inozemstvu na programima sa diplomom; - osposobljavanje nastavnog i administrativnog osoblja koje je ukljueno u profesionalni rad sa pokretljivou, rukovoenjem, savjetodavnim uslugama i izradom projekata za pokretljivost; - izrada i usvajanje prikladne povelje za primanje stranih studenata; - uspostavljanje inventara programa pokretljivosti i primjera dobre prakse za razmjene studenata i instruktora; - odreivanje razliitih oblika financijske potpore raspoloive za pokretljivost od strane institucija EU, nacionalnih vlada, lokalnih ovlatenih tijela, ostalih izvora iz javnog te privatnog sektora. Spontana pokretljivost Bilo da su sudjelovali u programima Socrates, Youth ili Leonardo da Vinci ili uope ne znaju za mogunosti koje nudi EU, svake godine na tisue ljudi eli studirati, poduavati, polaziti na osposobljavanje ili raditi u nekoj drugoj europskoj zemlji. Tobias Flessenkemper iz Foruma mladih vjeruje da i toj spontanoj pokretljivosti treba pruiti potporu. Mnogi Europljani ve ive u gradovima poput Londona, Pariza ili Minhena. Oni ili ne znaju za relevantne programe koje nudi Zajednica ili ne zadovoljavaju kriterije za prijavu. S druge strane, ovi mladi ljudi ele biti informirani o svojim pravima i znati koliko kotaju, na primjer, stomatoloke usluge. To znai da i oni definitivno imaju potrebu za informacijama. Mjere, njih 42, koje su navedene u planu djelovanja imaju tri glavna cilja: - definirati i proiriti mogunosti za pokretljivost u Europi; - unaprijediti adekvatne oblike financijske potpore; - poveati pokretljivost i poboljati uvjete za nju. Predloene mjere nisu obvezne. Pod bilo kojim okolnostima bilo bi teko dogovoriti skup relevantnih prijedloga za cijelu Europsku uniju. Situacija, a stoga i adekvatni odgovori, variraju od jedne zemlje do druge. Plan treba smatrati vie kao kutiju za alat koja nudi irok raspon mogunosti. Velike varijacije u sveuilinim i obrazovnim rasporedima ponekad stoje na putu sinkronizaciji razdoblja pokretljivosti. Razvoj europskog akademskog kalendara bio bi vrijedno sredstvo utvrivanja razdoblja konvergencije, kako u akademskim modulima tako i u modulima za struno osposobljavanje. Nedostatak usklaenih propisa jedna je od najveih prepreka pokretljivosti. Uvoenje Europske karte pokretljivosti za mlade omoguilo bi mladim ljudima da bilo gdje u Europi steknu vrijedno iskustvo, a da pri tome zadre prednosti koje im daje njihova matina zemlja. Nastavnici bi takoer mogli svoje osposobljavanje, u cijelosti ili
124

djelimino, provesti u drugoj dravi lanici. Uz to, drave lanice pozvane su da otvore pridruena europska nastavnika radna mjesta ili radna mjesta s europskom orijentacijom. Radna skupina predstavnika drava lanica kojom predsjeda Europska komisija nadgledat e provoenje ovih razliitih mjera i sastaviti izvjee o napretku svake dvije godine. Jednakost za sve! Prema rijeima Manje Klemeni iz Europske asocijacije studenata: Jedan od glavnih interesa koji izraavaju studenti je da, bez obzira na sudjelovanje u programima EU, mladi ljudi koji ive u drugoj dravi treba da uivaju jednak pristup zdravstvenoj brizi, kulturi, uslugama prevoza i drugom kao i mladi koji su dravljani te zemlje. Virtuelna mobilnost - dopuna fizikoj mobilnosti Dananja komunikaciona sredstva, kao to je Internet, omoguavaju kontakt s ljudima koji ive u drugim zemljama, govore stranim jezicima i potiu iz razliitih kultura, kae Piet Henderikx, direktor Ureda za meunarodne odnose na Katolikom univerzitetu u Louvainu. Ako se vjeto koriste, ovi resursi predstavljaju odlian alat za uenje. Odraslima koji polaze osposobljavanje mora se ponuditi mogunost kraih posjeta inozemstvu te omoguiti im da rade kod kue ili u lako dostupnim resursnim centrima. Priznavanje (akademsko i profesionalno) Osnovno pitanje u svezi a oba oblika mobilnosti (horizontalna i vertikalna) je pitanje akademskog i profesionalnog priznavanja. to se tie horizontalne mobilnosti, priznavanje treba biti rijeeno implementacijom kreditnog transfer sustava. U sluaju vertikalne mobilnosti, rjeenje problema priznavanja trai se u reguliranju priznavanja kvalifikacija, adekvatnoj primjeni Lisabonske konvencije o priznavanju i uvoenju dodatka diplomi. Od vlada, kao i od samih visokoobrazovnih ustanova oekuje se da sprovedu nabrojane mjere kako bi unaprijedili oba oblika mobilnosti. Upravo akademska vrijednost studijskog razdoblja provedenog u inozemstvu morala bi da bude jedan od glavnih stimulusa za donoenje odluke o studiranju u inozemstvu. Dakle, samo osigurano potpuno priznavanje ovih studijskih perioda moe da ih uini smisaonim sa akademske toke gledita. Integracija U rjeavanje problema kulturalne integracije stranih studenata obino su ukljuene studentske organizacije. Finska, Austrija i Bugarska predstavljaju najpozitivnije primjere kada se govori o tzv. student-to-student tutoring. Visokoobrazovne ustanove esto nude stranim studentima jezike kurseve, kao i pristup servisima za pronalaenje adekvatnog smjetaja i pruanju drugih socijalnih usluga. Pa ipak, postoji niz zemalja u kojima se jo ne poklanja posebna pozornost studentima koji dolaze iz inozemstva. Za potpuniju integraciju u drugi nacionalni obrazovni sustav od znaaja je i ukljuivanje u rad postojeih studentskih organizacija. Prema dostupnim podacima, u najveem broju europskih zemalja (21) ovaj vid integracije je evidentan, a u nekim zemljama (Francuska, Maarska, Austrija, Slovenija) postoji ak i praksa da strani studenti formiraju zasebne odjele (klubove) unutar postojeih organizacija. Postoje i sluajevi gdje strani studenti
125

imaju pravo da glasuju (biraju), ali ne i da se kandidiraju za pojedine pozicije u strukturi studentske udruge (da budu birani). Takoer, u zemljama EU ponekad postoji razliit tretman prema studentima iz zemalja koje nisu lanice EU u odnosu na studente koji dolaze iz EU. Upravo sporazumi koji se usvajaju na dravnoj razini osiguravaju jednaka prava studentima koji dolaze iz drugih zemalja. Smjetaj stranih studenata U svezi sa uvjetima smjetaja, strani studenti najee imaju isti tretman kao i domai studenti. Oni obino bivaju smjeteni u studentske domove zajedno sa domaim studentima ili pronalaze privatni smjetaj. U Slovakoj, na Kipru i Malti, kao i u Norvekoj, Letoniji, Bugarskoj i Hrvatskoj, strani studenti bivaju obino smjeteni odvojeno. U rjeavanje pitanja smjetaja stranih studenata mnogo vie od studentskih organizacija ukljuene su same visokoobrazovne ustanove, ako se izuzmu zemlje poput Finske, Malte, Austrije i vajcarske koje se mogu smatrati kao primjeri najbolje prakse aktivne ukljuenosti studentskih organizacija u pomo stranim studentima pri pronalaenju relativno jeftinog smjetaja. Postoje i primjeri pozitivne diskriminacije gdje se stranim studentima nude najbolji uvjeti smjetaja. Primjeri negativne diskriminacije po pitanju trokova smjetaja takoer nisu rijedak sluaj u Europi. Pristup nacionalnom sustavu studentskih stipendija i kredita Openito, nacionalni sustavi studentskih stipendija i kredita nisu dostupni stranim studentima, bilo da se radi o privremenom ili stalnom studiranju u stranoj zemlji. Malo je sluajeva gdje postoji dostupnost i to pod posebnim okolnostima npr. ako se radi o studentima koji su prethodno bili zaposleni i doprinijeli sigurnosnom sustavu ili ako postoje bilateralni sporazumi. U Italiji, Velikoj Britaniji, vajcarskoj i Norvekoj za strane studente postoji poseban sustav za financijsku potporu. U Bugarskoj, Slovakoj i Bosni i Hercegovini postojei nacionalni sustavi u potpunosti su dostupni stranim studentima, a na Malti ovakav sustav ne postoji ni za domae studente. Pristup ostalim servisima Iako u veini sluajeva strani studenti imaju pristup ostalim (socijalnim) servisima, postoje podaci za 11 europskih zemalja gdje to nije sluaj. Tako, na primjer, u Nizozemskoj strani studenti nemaju povlastice koje inae imaju domai studenti u javnom prometu, a u Njemakoj, Estoniji, vajcarskoj i vedskoj slina neravnopravnost postoji u odnosu na sistem zdravstvene zatite. kolarine U najveem broju sluajeva strani studenti trokove kolovanja plaaju podjedanko kao i domai (7 zemalja) ili vie (12 zemalja). Visoko obrazovanje besplatno je za strane studente u sedam zemalja (Njemaka, Albanija, Slovaka, vedska, Danska, Finska, Norveka). U pogledu cijena kolarina za studente iz EU i zemalja koje nisu lanice EU postoji diskriminacija prema ovim drugima u pet zemalja EU. Pa ipak, ukoliko se radi o programima privremenog studiranja u inozemstvu (ErasmusSocrates), u veini sluajeva strani studenti osloboeni su obveze plaanja kolarina jer iste, prema pravilima tih programa, ve plaaju na matinim ustanovama. Organizacija jezikih kurseva
126

ESIB istraivanja ukazuju na injenicu da se kursevi jezika za strane studente organizuju u ak 24 zemlje iako ponekad nisu besplatni (u pet zemalja). Obino se radi o kursevima koji se organiziraju povremeno u unaprijed predvienim terminima, a postoje i sluajevi gdje su oni dostupni tijekom cijele godine. Nepostojanje ovih kurseva navodi se kao problem na nekim visokokolskim ustanovama na Malti, te u Italiji i Francuskoj. Ostavljena mogunost prenosa stipendije ili studentskog kredita i otvaranje savjetodavnih servisa bilo u inozemstvu ili u vlastitoj zemlji pokazale su se kao konkretne mjere koje su umnogome doprinijele prevazilaenju prepreka studentskoj mobilnosti. Ove povlastice, prema dostupnim podacima, postoje ve u deset europskih zemalja. Uvoenje ECTS i dodatka diplomi, kao i pokretanje posebnog sustava financijske potpore za strane studente takoer su od ogromnog znaaja u smislu stimulacije studiranja u inozemstvu. Doprinos su svakako dali i uvoenje Bachelor-Master sheme studiranja, organiziranje jezikih kurseva za strane studente, kao i potpisivanje niza bilateralnih sporazuma. No, i pored toga, predstavnici devet nacionalnih studentskih udruga u Europi smatraju da u njihovim zemljama povodom ovog problema nisu pokrenute nikakve mjere jo od potpisivanja Bolonjske deklaracije. Jedna od stimulativnih mjera za studentsku mobilnost posebno karakteristina za skandinavske zemlje i Njemaku je uvoenje tzv. portabilnih (prenosivih) stipendija. U sluaju istraivaa i naunih radnika i njihovog boravka u drugoj zemlji, sve je vie sluajeva gdje dolazi do olabavljivanja uvjeta njihovog privremenog boravka (npr. u Velikoj Britaniji) Prema podacima koje je prikupila struna skupina na visokoj razini za poboljanje mobilnosti naunih radnika i istraivaa, osnovana od strane EU sa ciljem potpore kreiranju jedinstvenog europskog istraivakog prostora, procedura dobijanja viza posebno je uproena za predstavnike nastavnog osoblja i naunih radnika koji posjeuju ustanove u inozemstvu, gdje se sve ee govori o kategoriji tzv. akademskih viza. Pored toga, brani partneri ovih osoba dobijaju automatsku radnu dozvolu. Nadalje, u Francuskoj Kastler fondacija stranim istraivaima na raspolaganje stavlja ak i personalnu pomo. Postoje i primjeri (Danska, Finksa, Nizozemska, vedska) sniavanja poreza na osobni dohodak za ogranieno razdoblje boravka stranih istraivaa. Ali, to se tie poreza na studentske stipendije, tu se situacija razlikuje od jedne do druge zemlje. I prema podacima koje daju predstavnici iz same sfere visokog obrazovanja, osnovnu prepreku mobilnosti predstavlja nedovoljno izdvajanje sredstava za studentske stipendije i zajmove, odnosno za stipendije namijenjene za istraivake radove i projekte. Prema zvaninim odgovorima predstavnika resornih ministarstava i rektorskih konferencija (Upitnik u okviru Trends III izvjetaja), javni fondovi za svrhu akademske mobilnosti uveani su u otprilike polovini potpisnica Bolonjske deklaracije - uglavnom u zapadnoeuropskim zemljama (Austrija, francuska zajednica u Belgiji, Danska, Finska,
127

Francuska, Njemaka, Irska, Italija, Nizozemska, Norveka, Portugal, panija, vedska, Velika Britanija). STATISTIKE Generalno uzevi, u veini europskih drava svega 10% (ili ak i manje) studentske populacije je mobilno. Protok studenata Izlazna mobilnost (domai studenti u inozemstvu) U okviru ove kategorije treba razlikovati studente koji privremeno studiraju u inozemstvu posredstvom dostupnih studijskih programa (programme students) i one koji odlazak na inozemnu obrazovnu ustanovu odlaze samostalno i obino cijeli studijski ciklus kompletiraju u inozemstvu (free movers). Podaci o ovoj drugoj skupini znatno su oskudniji iako ukazuju da se u veini sluajeva radi o 1-10% domae studentske populacije. O neto viem procentu izvjetavaju Nizozemska (12%) i Albanija (20%). S druge strane, Bosna i Hercegovina je predstavnik zemalja gdje je ovaj procenat ispod 1. to se tie studenata koji su korisnici postojeih studijskih programa, dostupni podaci su za ovu kategoriju u svakom sluaju brojniji. I ovdje se u ubjedljivo najveem broju sluajeva radi o 1-10% ukupne studentske populacije jedne zemlje. Dakako najpopularniji od svih ponuenih programa je Socrates-Erasmus, a za njim slijede ostali EU programi (Leonardo, Tempus), kao i pojedini regionalni programi (Nordplus za skandinavske zemlje, CEEPUS sa zemlje srednje Evrope) i tzv. country-to-country programi (DAAD za Njemaku, OAD za Austriju) iji znaaj je posebno velik u zemljama koje jo nisu pokrivene EU programima (balkanski region). Konano, mree kojima pojedine lokalne ustanove pripadaju, predstavljaju znaajan izvor prilika za mobilnost u zemljama poput Malte, Bugarske, SCG i BiH. Ulazna mobilnost (strani studenti) I ovdje vrijedi uvjetna podjela na dvije kategorije: programme students i free movers. Prema podacima koje nude nacionalne studentske udruge prosjean broj stranih studenata kree se izmeu 1 i 10% u preko 20 europskih drava. Najvei udio stranih studenata biljee Velika Britanija, Njemaka i Belgija. Broj studenata koji su na privremeno studiranje u drugu zemlju doli posredstvom nekog od regionalnih ili EU programa nalazi se u istom intervalu u najveem broju europskih zemalja. Zanimljivo je da neke zemlje (francuska zajednica u Belgiji, Francuska, Njemaka, Portugal, Island) biljee vei broj studenata koji spadaju u kategoriju free movers nego studenata koji za ovu svrhu koriste pojedine programe. Preference Najvei broj stranih studenata, to je i logino s obzirom na ukupne brojeve studenata po pojedinim zemljama, potie iz Francuske, Njemake, panije i Italije. Kad se govori o kategoriji free movers, najveu disperziju pokazuje studentska populacija Grke. S druge strane, najpopularnije destinacije za europske studente u okviru ponuenih programa su Njemaka, Francuska, Velika Britanija, panija i Italija. Evropski free
128

movers opet najee odlaze u SAD, Veliku Britaniju i Njemaku, nakon ega slijede Italija i Austrija. Sa stanovita regionalnih i kulturalnih fenomena, vidljive su jake veze pojedinih europskih zemalja (Portugal, panija, Francuska) sa studentima iz njihovih bivih prekookeanskih kolonija (Afrika, Juna Amerika) koje se dijelom objanjavanju i jezikom kompatibilnou. Prisutni su i drugi regionalni uticaji, kao to su atraktivnost austrijskih sveuilita za studente sa podruja jugoistone Europe i multilateralni protok studenata unutar Skandinavije. Jedina dostupna komparativna europska studija (Eurostudent 2000, objavljena 2002. godine) pokriva podatke o mobilnosti za samo jedan dio zemalja EU. Prema toj studiji, udio studenata koji jedan studijski period provode u inozemstvu varira izmeu 10% (Francuska i Republika Irska) i 19% (Njemaka). Meutim, taj je procenat znatno manji ako se u obzir uzmu samo oni studenti koji su bili upisani kao strani studenti na nekoj visokoobrazovnoj ustanovi u inozemstvu i varira izmeu 3% (Italija i Francuska) i 9% (Finska). to se tie podataka o mobilnosti diplomiranih studenata, 4-5% visokokvalifikovane radne snage u EU potie iz drugih zemalja, a vie od polovine mobilnih diplomaca iz EU zapoljava se u nekoj drugoj zemlji EU iako ih se veina vraa u domovinu poslije odreenog broja godina provedenih u inozemstvu. Evo i nekih podataka sadranih u Trends III izvjeu (2003), a koji se tiu mobilnosti: Porast tzv. izlazne mobilnosti na visokoobrazovnim ustanovima u razdoblju 2001-2003: 1. Znaajan: 33,1% 2. Blag: 40,8% 3. Ne postoji: 14,6% 4. Naprotiv, dolo je do pada 5,1% 5. Nema informacija 3,7% Porast tzv. ulazne mobilnosti na visokoobrazovnim ustanovama u razdoblju 2001-2003: 1. Znaajan: 32,8% 2. Blag: 42,7% 3. Ne postoji: 15,7% 4. Naprotiv, dolo je do pada: 2,4% 5. Nema informacija: 3,4% Disbalans izmeu ulazne i izlazne mobilnosti studenata: 1. Znaajno vei broj studenata koji su doli nego onih koji su otili 20,7% 2. Sline razine 27,3% 3. Znaajno vei broj studenata koji su otili nego onih koji su doli 44,2% 4. Nema informacija 4,5% Uticaj uvoenja dvostupanjskog sustava zvanja na horizontalnu mobilnost: 1. Znaajan: 23,9% 2. Blag: 50,4%
129

3. Ne postoji: 18,9% 4. Negativan 1,9% Uticaj uvoenja dvostupanjskog sustava zvanja na vertikalnu mobilnost: 1. Znaajan: 44,0% 2. Blag: 43,1% 3. Ne postoji: 7,4% 4. Negativan: 0,0% Poboljanje pojedinih studentskih servisa u cilju poboljanja uslova za realizaciju studentske mobilnosti: 1. Servis za dobrodolicu i orijentaciju: 77,6% 2. Jeziki kursevi: 60,3% 3. Savjetodavni servis 59,6% 4. Drutvene i kulturne aktivnosti: 57,9% 5. Akademsko mentorstvo 57,4% 6. Servis za pomo pri pronalaenju smjetaja: 56,9% 7. Informacije o uslovima studiranja na drugim ustanovama: 56,4% 8. Pomo u pronalaenju posla: 13,3% Izvori stipendija za studentsku mobilnosti, pored Erasmus stipendija: 1. Nacionalni organi vlasti: 50,5% 2. Visokoobrazovne ustanove 39,9% 3. Drugi meunarodni izvori: 33,3% 4. Regionalni i lokalni organi vlasti: 27,8% 5. Privatni sektor: 21,3% 6. Ne postoje: 17,3% 7. Dobrotvorne i religijske organizacije 9,7% Porast mobilnosti nastavnog osoblja u razdoblju 2001-2003: 1. Znaajan: 18,3% 2. Blag: 47,7% 3. Ne postoji: 27,2% 4. Naprotiv, dolo je do pada: 2,6% 5. Nema informacija: 2,0%

130

II POSEBNI DIO pregled stanja po zemljama

131

ALBANIJA Struktura studija Vrste ustanova U Albaniji trenutano postoji: 8 sveuilita (Universitet), 1 akademija (Akademi), 1 institut i nekoliko viih (nesveuilinih) kola (Shkolle e Larte jo Universitare). Programi i zvanja Nesveuilino je obrazovanje postsekundarnog karaktera, traje est ili sedam semestara i slui za radno osposobljavanje nastavnika u osnovnim kolama i medicinskih sestara. Prvi stupanj sveuilinog obrazovanja zavrava dodjelom adekvatne diplome Pri tome, prvi stupanj najee traje 4-6 godina (uglavnom osam semestara, 10 za tehnike, a 12 za medicinske znanosti), a zvanje koje se stie je Titull. Drugi stupanj (postdiplomski studiji) traje 1-2 godine i vodi sticanju zvanja Kandidat i Shkencave. Ovaj dio kolovanja obuhvata i pisanje i obranu teze iz odgovarajue oblasti studija. I na kraju, trei stupanj, koji traje 3-5 godina nakon zavretka drugog, sastoji se od individualnog studijskog programa i nauno-istraivakog rada. Dodjeljuje se titula Doktor I Shkencave (doktor znanosti). Uvjeti za prijem na doktorske studije obvezno podrazumijevaju nauno-istraivake aktivnosti i objavu publikacija. Kandidat je, pod nadzorom mentora, duan pripremiti i obraniti odabranu disertacijsku tezu. Pri tome, postoji i sustav ocjenjivanja. Upis Pored zavrene srednje kole, uvjet za upis je i obvezan prijemni ispit kojeg zajedno pripremaju visokoobrazovne institucije i resorno ministarstvo. O numerus clausus-u odluuju same ustanove. Broj mjesta ogranien je na svim ustanovama. Upis stranih studenata vri se preko Zavoda za odnose sa inozemstvom koji postoji pri resornom ministarstvu. Obvezno je i polaganje ispita iz albanskog jezika na Fakultetu za jezike i kljievnost. Upis se vri u srpnju svake godine. Akreditacija i priznavanje diploma Priznavanje stranih diploma vri pomenuti zavod Ministarstva za obrazovanje i znanost. Kreditni sustav Jo u uporabi nema kreditnog sustava. U fazi pripreme je formiranje sustava koji bi bio kompatibilan sa ECTS. Pokretljivost Nema nacionalnog programa potpore studentima koji se odlue za ovaj vid studiranja, ali postoje bilateralni sporazumi sa pojedinim stranim obrazovnim ustanovama kroz koje se financira jedan broj studenata.
132

Albanija je ukljuena u Tempus program. AUSTRIJA Struktura studija Vrste ustanova U Austriji postoje sljedei oblici visokoobrazovnih ustanova: - sveuilite i sveuilite za umjetnost i glazbu - Fachhochschule (instituti za struno tehniko vie obrazovanje) od 1994. godine. - sveuilini centar za nastavak obrazovanja (Dunavsko sveuilite Krems) - privatna sveuilita (nakon akreditacije) - (Berufs)Pdagogische Akademie (koled za obrazovanje nastavnika) - Akademie fr Sozialarbeit (nesveuilini koled za socijalni rad) - Akademien fr paramedizinische Berufe (koled za paramedicinsko osoblje). Programi i zvanja Postoje dva tipa sveuilinih programa na prvom stadiju: Ordentliche Studien koji su dui (4-5 godina, odnosno est za medicinu, stomatologiju i veterinu) i kratkoroni programi koji donose certifikat. Orrdentliche Studien donosi zvanje Diplom ili Magister za datu oblast (npr. tehnike znanosti) i podijeljen je na 2-3 stupnja. Svaki stupanj zavrava diplomskim ispitom iz jednog ili vie predmeta. Drugi stadij, doktorski programi, traju minimalno dvije godine, sastoje se od pisanja i obrane doktorske teze (Dissertation) i polaganja zavrnog usmenog ispita (Rigorosum). Svaku doktorsku tezu prethodno moraju odobriti najmanje dva profesora i ispitno povjerenstvo. Doktorski studiji u oblasti medicine su trodijelni, pri emu svaki dio zavrava doktorskim ispitom, a na kraju treeg uspjenim kandidatima se dodjeljuje titula Doktor (Dr.). Trei stadij studija je tzv. Habilitation i on se zasniva na posebnim naunim ostvarenjima nakon sticanja doktorata i na izdavanju monografije. Ova posljednja kvalifikacija nije akademska, ve se radi samo o posebnom sveuilinom zvanju. Neka sveuilita nude visokoobrazovne programe koji zavravaju sticanjem titule Master of Advanced Studies (MAS) ili Master of Business Administration (MBA), pri emu se predavanja za ove programe odvijaju na njemakom i engleskom jeziku. Fachhochschule programi traju minimalno etiri godine i zavravaju sticanjem zvanja koja su analogna sveuilinim zvanjima uz prefiks FH. Pa ipak, ovakvo zvanje, uz dva dodatna semestra nastave i polaganje ispitne razlike, nositelju opet omoguava pohaanje doktorskih programa na sveuilitima. Fachhochschule pokriva oblasti elektronike, meunarodnog biznisa, softver ininjeringa, automatike, multimedija, itd. Zvanja su u skladu sa pravilima EU. Trogodinja Akademija za socijalni rad zavrava diplomskim ispitom i sticanjem titule Diplomsozialarbeiter. Na sveuilitima se od 1999. godine stiu zvanja Bachelor i Master, poslije ega slijede doktorski programi. Nakon zavravanja prvog stupnja studija, veina buduih sveuilinih nastavnika dobija status asistenta i, kasnije, napredna zvanja (doktorat, Habilitation). Od 1993. ovaj konani izbor vre rektori sveuilita. Sticanje statusa sveuilinog profesora zahtijeva
133

Habilitation ili srazmjernu akademsku, naunu ili umjetniku kvalifikaciju, kao i poziv od odgovornog sveuilinog organa. Status je profesora definitivan, sa iznimkom nedavno uvedene kategorije profesora po ugovoru, ija trajnost ugovora iznosi maksimalno dva petogodinja razdoblja. Upis Osnovni je uvjet zavrena srednja kola, a posebni uvjeti za pojedine programe odnose se na zemlju koja je izdala certifikat o zavrenoj srednjoj koli. Prijemni ispit, osim na umjetnikim akademijama, postoji i na Fachhochschule, gdje je samim tim broj mjesta ogranien. Numerus clausus na drugim ustanovama nije primjenljiv. to se stranih studenata tie, status ravnopravan austrijskim studentima imaju studenti iz Luksemburga, Lihtentajna i italijanske pokrajine Bolcano kojima je maternji jezik njemaki. Ostali moraju da posjeduju kvalifikaciju analognu maturi koja je dovoljna za pristup na sveuilite u zemlji iz koje student dolazi. Potrebno je i dobro poznavanje njemakog jezika (ako postoji sumnja, obvezno je polaganje ispita iz jezika pismeno i usmeno). U svrhu unapreenja jezikih sposobnosti, veina sveuilita organizira kurseve. U svakom sluaju, preduvjet za prijem stranih studenata je postojanje slobodnih mjesta. Kreditni sustav U Austriji ne postoji nacionalni sustav bodovanja, ve se primjenjuje ECTS. Sustav je zasnovan na radnom optereenju i na dodjeljivanju 60 bodova po akademskoj godini. Jedan ECTS bod priblino odgovara 25 radnih sati studenta. Zakon o sveuilinim studijima sadri odredbe koje dozvoljavaju korienje ECTS kao akumulativnog sustava (komentari u novom zakonu o sveuilitu iz 2002. godine). Zakonski je predviena upotreba ECTS na sveuilitima i fakultetima umjetnosti, kao i na visokim strunim kolama (Fachhochschulen). Procjenjuje se da je do sada preko 50% ustanova primijenilo ECTS. Nema podataka o upotrebi ECTS u akumulativne svrhe. Akreditacija i priznavanje diploma Evaluaciju stranih kvalifikacija vri NARIC. Uz to, Austrija je potpisnik Europske konvencije o ekvivalenciji diploma, kao i mnogobrojnih unilateralnih i bilateralnih sporazuma sa nizom europskih zemalja (Jugoslavija, Luksemburg, vajcarska, Hrvatska, Slovenija, Maarska, Bugarska, Lihtentajn, Vatikan, Poljska, Holandija, Portugal, Italija, panija, BJR Makedonija, Njemaka). Od multilateralnih sporazuma, potpisana je Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija (1997). Usko vezano za uvoenje ECTS u Austriji bilo je i uvoenje dodatka diplomi u razdoblju 2002/03, koje je zahtijevalo stvaranje visokosofisticiranog informativnog sistema neophodnog za izdavanje. Pokretljivost Postoji nacionalni sustav pomoi za studiranje u inozemstvu u trajanju do 20 mjeseci. Austrija je sudionik vie transnacionalnih programa: CEEPUS, Leonardo, Socrates.
134

BELGIJA (FLAMANSKA ZAJEDNICA) Struktura studija Vrste ustanova Postoje sveuiline (Universiteit) i 30-ak nesveuilinih (Hogeschol) ustanova visokog obrazovanja. Ove druge mogu biti jednostupanjske (trogodinje) ili dvostupanjske (2+2 ili 2+3 godine). Programi i zvanja Jednostupanjski programi (tri godine trajanja) donose titulu Greadue in ... i to prvenstveno u oblasti socijalnog rada, raunovodstva, zdravstva, industrije, trgovine, poljoprivrede, nastave, informatike, primijenjenih umjetnosti i medija. Dvostupanjski nesveuilini programi (traju 2+2 godine) obuhvataju teoretsku i praktinu nastavu, kao i istraivaki rad i donose kvalifikaciju Licentiat in... u istim oblastima. Sveuilino obrazovanje poslije prve dvije (u nekim oblastima tri) godine donosi titulu Kandidaat ili u nekim sluajevima Baccalaureus. Nastava na ovoj razini obuhvata prvenstveno odabranu oblast i metodoloke predmete. Naredne 2-3 godine studiranja na sveuilitu zavravaju sticanjem titule Licentiaat, a nastava koja se sprovodi ima za cilj da studenta pripremi za samostalan rad u znanosti ili u primjeni naunih saznanja. Trei stupanj studiranja podrazumijeva studiranje na doktorskim programima, koje nude oba tipa institucija. Dozvoljen je transfer sa jednog tipa ustanova na drugi. Za izvoenje nastave na visokoobrazovnim ustanovama neophodno je posjedovanje titule doktora iz date oblasti. Upis Neophodna je diploma zavrene srednje kole, a u nekim sluajevima, tipa medicinskih, arhitektonskih, saobraajnih i pomorskih fakulteta, organiziraju se i prijemni ispiti. Broj mjesta nije ogranien. Posjedovanje diplome koja im omoguava upis na domaa sveuilita, dovoljan je preduvjet i za pristup visokom obrazovanju za strane studente u Flandriji. Ipak, za njih je prijemni ispit obvezan u svim disciplinama. Pored toga, neophodno je da strani studenti dokau i da dobro vladaju holandskim jezikom. U tu svrhu sveuilita sprovode pripremne jezike kurseve. Akreditacija i priznavanje diploma Nadlean je NARIC-Flanders, koji djeluje u okviru Administracije za visoko obrazovanje. Multilateralni sporazumi koji Flamanskoj zajednici omoguuju razmjene studenata su: europske konvencije o priznavanju visokoobrazovnih kvalifikacija (1986, 2000), Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilita (1972), Europska konvencija o ekvivalentnosti studijskih razdoblja (1972). Dodatak diplomi uveden je na sve visokoobrazovne ustanove u ovom dijelu Belgije u razdoblju 1991-94. Zbog neophodnosti sprovoenja drugih reformi u sferi visokog obrazovanja, trenutano je odloena revizija ove prakse.
135

Kreditni sustav Pored postojeeg kreditnog sustava na nacionalnoj razini, neke ustanove koriste i europski sustav transferabilnih kredita. Broj bodova izraunava se na osnovu radnog optereenja studenta. Do sada je sustav bodovanja primjenjivan samo u cilju transfera kredita. Postoji 60 bodova po godini, a ukupan godinji broj sati varira izmeu 1500 i 1800. Zakon koji regulira primjenu sustava bodovanja kao sredstva za transfer bodova, na snazi je jo od 1991. godine za sveuilita, a od 1994. i za nesveuilini sektor. ECTS je u potpunosti primijenjen kao sredstvo za transfer bodova, a dodjela odreenog broja bodova nastavnim programima je uobiajena. Meutim, primjena LA, ToR i ECTS bodovnih sustava ovisi od samih ustanova. Postoje i ustanove koje ve uveliko primjenjuju neke elemente principa akumulacije unutar postojeeg zakonskog okvira. Pokretljivost U pravilu, drava ne prua financijsku potporu za studiranje u inozemstvu. Zajednica je ukljuena u Leonardo, Lingua, Petra i Socrates programe razmjene studenata. BELGIJA (FRANCUSKA ZAJEDNICA) Struktura studija Vrste ustanova I ovdje postoje sveuiline i nesveuiline institucije visokog obrazovanja. Pri tome, kratkoroni i dugoroni sveuilini programi nisu povezani i komplementarni i ne ine cjelinu u pogledu nastavnih programa i metoda. Nesveuilino visoko obrazovanje se obavlja u Hautes ecoles i takoer moe biti kratkorono i dugorono. Dugorono nesveuilino brazovanje je na razini sveuilinog. Programi i zvanja Kratkorono obrazovanje donosi kvalifikaciju Gradue u razliitim oblastima (npr. poljoprivreda, ekonomija, socijalne oblasti i umjetnost). Dugoroni kursevi na nesveuilinim institucijama zavravaju sticanjem zvanja Ingnieur Industriel, Ingnieur Commercial (industrijski ili trgovaki inenjer), Licenci, Arhitekte itd. Prvo sveuilinoo zvanje (nakon 2-3 godine studija) je Candidat(e), a nakon naredne 2-4 godine stie se zvanje Licencie, Pharmacien, Ingenieur, Maitre (u kompjuterskim znanostima, ekonomiji i primijenjenim ekonomskim znanostima), Docteur en Medicine ili Docteur en Medicine Veterinaire. Postdiplomski studij (trei stupanj) donosi doktorat u datoj oblasti i traje minimalno etiri godine. Upis Preduvjet za upis je zavrena srednja kola, a neke oblasti studiranja postavljaju i specifine zahtjeve, pa je tako na primjer kvalifikacioni ispit za sve kandidate, ili njihovo rangiranje na bazi prethodnih akademskih rezultata, obvezna praksa koja se sprovodi na saobraajnim fakultetima.
136

Od 1997/98. limitirajue mjere uvedene su i za upis na medicinske fakultete (vrednuje se tzv. pripremno sveuilino obrazovanje ili candidat). Ni ovdje se ne primjenjuje numerus clausus. Akreditacija i priznavanje diploma Prvi dodaci diplomama, zajedniki za sva sveuilita, podijeljeni su u kolskoj 2001/02. godini, a u procesu je uvoenje ove prakse i u Hautes Ecoles. U biti, nema specifinog obvezujueg zakona, ve se dodatak diplomi izdaje na dragovoljnoj osnovi. Kreditni sustav U dijelu Belgije koji predstavlja francusko govorno podruje nikad se nije primjenjivao nacionalni sustav bodovanja te je, shodno tome, usvojen ECTS kao sustav bodova na sveuilitima i visokim kolama (Hautes Ecoles). Sustav je zasnovan na radnom optereenju studenata koje se izraunava na osnovu razliitih aktivnosti procesa uenja (teorijski kursevi, seminari, laboratorijski rad, itd.). Postoji 60 bodova godinje, a akademska godina obino se sastoji od 1600 studentskih radnih sati, od ega oko 800 sati kontakata (rije je o prosjenim vrijednostima). Dosad je ECTS bio primjenjivan samo kao sustav transfera bodova. Premda nijedan zakonski propis ne nalae upotrebu ECTS kao sustava transfera, njegovu primjenu podstiu i resorno ministarstvo i akademske vlasti u oba sektora visokog obrazovanja. Pokretljivost Openito, ne prua se financijska pomo domaim studentima za studije u inozemstvu, bilo privremene ili kompletne. BJELORUSIJA Struktura studija Vrste ustanova Na visokoobrazovnoj sceni Bjelorusije trenutano figurira preko 40 dravnih i 13 ostalih ustanova, gdje spadaju: sveuilita, akademije, instituti, vie kole i nauni instituti.

Programi i zvanja Sveuilino obrazovanje u Bjelorusiji traje pet godina i zavrava dodjelom Diplom o Vyshem Obrazovanii. Paralelno s tim, studenti sa visokim ocjenama i minimalno 300 dodatnih sati nastave, mogu da dobiju i diplomu o sticanju zvanja Bakalavr. Baklavr program obuhvata osnovne naune discipline, psihologiju, pedagogiju i strane jezike. Nositelji zvanja Bakalavr mogu pristupiti magistarskim studijama koje podrazumijevaju 1-2 godine naprednog studijskog programa koji donosi titulu Magistr. Nastava je
137

koncentrirana na izabranu oblast i sprovodi se u okviru individualnih programa. Zavrava pripremom i javnim prezentiranjem magistarske teze. Trei stupanj sveuilinih studija (postdiplomski studiji) u Bjelorusiji su Aspirantura i Doktorantura. Ove programe pohaa budue pedagoko i nauno osoblje. Ovaj stupanj ujedno je i dvodijelni. Prvi dio studija traje minimalno tri godine i obuhvata odgovarajui nastavni program, specijalne ispite i javnu odbranu teze. Zavrava sticanjem zvanja Kandidat Nauk. Drugi sukcesivni dio zavrava dodjelom zvanja Doktor Nauk i obuhvata nauno-istraivaki program i javnu odbranu disertacije. Teze za disertaciju dodjeljuje Disertacioni savjet, pod nadzorom Vrhovnog dravnog komiteta za ateste. Postoji i mogunost za sprovoenje doktorskih istraivanja i sticanje adekvatnih titula i bez pohaanja postdiplomskih studija. U tom sluaju visokoobrazovne i naune institucije u zemlji su te koje pruaju potporu istaknutim pojedincima i pronalaze im mentore. Sveuilini predavai obrazuju se na specijaliziranim institutima ili na sveuilitima i, nakon diplomiranja, poinju sa svojim radom u struci kao predavai asistenti, u cilju sticanja neophodnog praktinog iskustva. Svakih pet godina oni su duni upisati naredni program, kako bi unaprijedili svoje predavake vjetine i samo znanje iz oblasti koju predaju. Upis Diploma o zavrenom bilo kojem tipu srednjeg obrazovanja predstavlja osnovni preduvjet za upis na sveuilite. Nadalje, veina sveuilita organizira i prijemni ispit (iz 3-4 relevantna predmeta). Umjesto prijemnog ispita iz vie predmeta, ponekad se sprovodi intervju sa kandidatima iz jednog predmeta. Svaki kandidat godinu dana prije upisa moe da upie i pohaa pripremni kurs koji organiziraju sveuilita. Poseban set uvjeta postavlja se za studiranje umjetnosti, tjelesni odgoj i arhitekturu. Za redovite studente postoji i starosno ogranienje prlikom upisa. Neophodna je i zdravstvena potvrda. O numerus clausus odluuju same obrazovne ustanove. Strani studenti koji ele studirati u Bjelorusiji moraju posjedovati diplomu koja je ekvivalentna bjeloruskoj diplomi o zavrenoj opoj srednjoj koli, odnosno zvanje magistra za upis na postdiplomske studije. Nakon prilaganja svih neophodnih dokumenata i eventualnog upisa, strani student potpisuje ugovor. to se poznavanja jezika tie, ukoliko student ne vlada jezikom na kojem se izvodi nastava, postoji mogunost da pohaa kurs u trajanju od jedne godine. Na kraju kursa duan je da polae ispit iz datog jezika. Oni koji ne poloe ovaj ispit, ne mogu biti primljeni i bivaju zamoljeni da napuste zemlju. Kreditni sustav Postoji kreditni (zachet) sustav na pojedinim ustanovama, koji se realizira posredstvom testova i potvruje da su ispunjeni svi predvieni zahtjevi. Pokretljivost Ovu oblast pokriva Zavod za meunarodne odnose Ministarstva za obrazovanje, a programi u koje je zemlja ukljuena su: ACCELS, Sporazum o suradnji sa Rumunijom, Slovakom i Bugarskom, bilateralni sporazumi o razmjenama studenata sa Kinom,
138

Litvanijom i Poljskom, DAAD program razmjena, Protokol o razmjenama sa Njemakom i Tempus program. BUGARSKA Struktura studija Vrste ustanova U Bugarskoj postoje nesveuiline ustanove za visoko obrazovanje (Kolej) i sveuiline ustanove, a to su sveuilita (Universitet) i specijalizovane akademije (Akademija) i instituti (Institut). Programi i zvanja Nesveuilini programi donose zvanje Specialist po... koje se stie nakon tri godine strunog obrazovanja na akademijama. Ovi programi zavravaju polaganjem dravnog ispita. Zvanje Bakalavur, koje je uvedeno novim zakonom (1995) stie se zavretkom sveuilinog obrazovanja u trajanju od najmanje etiri godine. Zavrava obveznim polaganjem dravnog ispita ili odbranom diplomske teze. Sveuilini programi koji traju 5-6 godina ili ak i vie odgovaraju tituli Magistur. Ovo zvanje moe se stei jednogodinjim programom nakon sticanja zvanja Bakalavur. I ovdje je kao zavrni korak obvezan dravni ispit ili obrana diplomskog rada. Trogodinji program nakon sticanja zvanja Magistur donosi doktorat (Doktor). Nastavni programi su individualni i sastoje se u pripremi i obrani doktorskih disertacija, uz naunu superviziju. Dozvoljeno je da za pojedine oblasti ovaj program sprovode i pojedine naune institucije (Bugarska akademija nauka, Akademija poljoprivrede, itd.). Upis Kriteriji za upis variraju u ovisnosti od tipa ustanove i posebnih uvjeta koje pojedine ustanove mogu zahtijevati (diploma o zavrenoj srednjoj koli sa pismenim ispitom/ispitima, testovi ili selekcija na osnovu rezultata postignutih u srednjoj koli). Visokoobrazovne institucije su autonomne i, prema tome, mogu same da izaberu oblik prijemnog ispita. Takoer, institucije redovito primjenjuju numerus clausus. to se tie upisa stranih studenata, visokoobrazovne ustanove svake godine u skladu sa specifinim uslovima odreuju broj studenata iz ove kategorije koje e upisati. Pored ekvivalentne srednjokolske diplome, uvjet za upis je i posjedovanje preporuke kvalificiranih osoba i/ili ustanova iz zemlje odakle student dolazi, kao i jedna godina pohaanja kursa iz bugarskog jezika prije samog upisa na sveuilite (zavrni ispit polae se na Institutu za strane studente). Kreditni sustav U Bugarskoj se primjenjuje ECTS. Ovaj sustav uveden je u okviru Erasmus programa na 14 od 42 bugarska sveuilita. Amrico sveuilite u Bugarskoj i Novo bugarsko
139

sveuilite primjenjuju drugaije bodovne sustave, premda potonja ustanova koristi i ECTS. Sustav je bodovanja zasnovan na radnom optereenju studenata, ali se ne koristi kao sustav akumulacije. Postoji 60 kredita godinje, a godinji broj sati nije zvanino propisan. Uvoenje ECTS u Bugarskoj nije zakonska obveza. Prvi put je pomenuto u Stratekom planu Ministarstva prosvjete i znanosti iz 1999. godine, a zatim i u Planu za 2002. godinu. ECTS se jo ne primjenjuje i kao sustav akumulacije. Pokretljivost Ovo pitanje nije rijeeno na razini drave, premda postoji spektar programa inozemnih ustanova koje, na bazi bilateralnih sporazuma, nude svoju pomo studentima koji izaberu da studiraju van granica Bugarske. Bugarska je sudionik slijedeih programa razmjene: 2000+ projekat, CEEPUS, Copernicus, ENIC, Eurydice, Leonardo, Phare, Socrates II, Tempus, UNESCO programi, Unevoc, Vifax-Acct-Francophonie. Akreditacija i priznavanje diploma Bugarski ENIC (Bugarski centar za ekvivalentnost i pokretljivost) osnovan je pri resornom ministarstvu i ima sve nadlenosti u oblasti priznavanja kvalifikacija steenih u inozemstvu. Konanu odluku u oblasti akademskog priznavanja ima samo ministarstvo. Multilateralni sporazumi kojima je Bugarska pristupila: Lisabonska konvencija (1997), UNESCO konvencija o priznavanju studija, diploma i zvanja u Europi (1979). Dodatak diplomi u Bugarskoj promoviran je na nekoliko naina: Nacionalni informativni seminar (2001), informativni seminari organizirani od strane sveuilita (proljee 2001). Sve u svemu, veina sveuilita iskazala je spremnost za uvoenje ovog europskog standarda, te Ministarstvo za obrazovanje i znanost trenutano razmatra mogunosti stvaranja zakonskog okvira za uvoenje ove procedure na nacionalnoj razini i za priznavanje dodataka diplomama koje izdaju strana sveuilita. VELIKA BRITANIJA Struktura studija Vrste institucija Visokoobrazovne ustanove obuhvataju sveuilita, kolede visokog obrazovanja i mali broj sveuilinih koleda. Godine 1992. izbrisana je podjela na sveuilita i politehnike. Veina sveuilita sastavljena je od pojedinanih fakulteta.

Upis
140

Sve vee ustanove su neovisne u donoenju upisne politike i svaka od njih ima sopstvene uvjete upisa. Upis je natjecateljskog karaktera (postoji numerus clausus) i svaki program ima neke specifine zahtjeve. U veini sluajeva, trai se zavrena opa srednja kola sa naprednim rezultatima ili ekvivalentna kvalifikacija. Ipak, veina ustanova otvorena je i za starije aplikante koji imaju dosta iskustva, ali im nedostaje formalno zvanje. Procedura za prijem stranih studenata, kao minimum preduvjeta predvia posjedovanje ekvivalentnih dokumenata o zavrenoj srednjoj koli i poloen test iz engleskog jezika. Pri tome, kako javne, tako i privatne ustanove, organiziraju pripremnu nastavu iz jezika. Programi i zvanja U Velikoj Britaniji diplome u visokom obrazovanju ne dodjeljuju se na nacionalnoj razini, ve ih institucije izdaju pojedinano. Tako je sveuilitima, sveuilinim koledima i malom broju ostalih koleda ostavljeno pravo da dodjeljuju sopstvena zvanja i kvalifikacije. Ipak, dodjelu zvanja na veini ostalih koleda vrednuju eksterna tijela, kao to su pojedina sveuilita ili nacionalno tijelo za akreditaciju. Samim tim kvalifikacije i zvanja variraju od ustanove do ustanove, a prema zvaninoj nacionalnoj nomenklaturi obuhvataju dodiplomska i postdiplomska zvanja. U dodiplomska po svom karakteru spadaju dvogodinja Higher National Diploma i jednogodinji Higher National Certificate, kao i Bachelor zvanje koje se stie nakon 3-4 godine studiranja (u medicini i veterini - nakon pet godina). U okviru Bachelor zvanja dalje se razlikuju Ordinary Non-honours, Third-class Honours, Second-class honours (sa dvije potkategorije i First-class honours). Postdiplomska nastava obuhvata mnotvo Master programa koji obino traju 1-2 godine i doktorske programe koji najee vode sticanju PhD titule. Kreditni sustav U Engleskoj i Velsu dosad nije bilo kreditnog sustava, ali su mnoge ustanove primjenjivale sustav koji se zasnivao na bivem CNAA sustavu. Poto je sve vie ustanova koji uvode novi sustav - CATS (Credit Accumulation and Transfer Scheme), oekuje se njegovo brzo ozvanienje. Mnoge ustanove koriste i ECTS. U kotskoj postoji okvirni nacionalni sustav zasnovan na 120 bodova, dok za ostatak V. Britanije nacionalni sustav ne postoji. Meutim, ostatak V. Britanije pokrivaju konzorcijumi koji su, u biti, meusobno usklaeni i zasnivaju se na 120 bodova. Sustav bodovanja naelno se koristi u svim dijelovima visokoobrazovnog sustava na razini osnovnih i magistarskih, ali ne uvijek i doktorskih studija. U Velikoj Britaniji nema zakonske regulative koja bi se izravno odnosila na ECTS. Pa ipak, znaajan broj ustanova u okviru Erasmus programa koristi ECTS kao sustav za transfer, ali se ECTS ne koristi kao sustav akumulacije. Meutim, postojanje opisanog britanskog sustava znak je da e primjena ECTS kao sustava akumulacije bodova biti konkretizirana. Akreditacija i priznavanje diploma Strane diplome vrednuje NARIC (Nacionalni centar za akademsko priznavanje i informiranje).
141

Pored toga, Velike ja Britanija potpisnik niza meunarodnih sporazuma koji reguliraju pitanje meusobnog priznavanja diploma, kao to je: Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja (1979). Neto poput dodatka diplomi, u okviru Progress File u Velikoj Britaniji uveden je tzv. Transcript. Tei se uspostavi kompatibilnosti izmeu ova dva dokumenta, a dosta ustanova sa sve vie simpatija gleda na sam Diploma Supplement, koji donosi vie informacija nego Transcript. Pokretljivost Pomo se daje kako studentima koji na strana sveuilita odlaze samo na odreeno razdoblje, tako i onima koji tamo borave cijelim tijekom studija. Razmjene se realiziraju prvenstveno kroz Socrates program. GRKA Struktura studija Vrste ustanova Visoko obrazovanje u Grkoj uglavnom pruaju sveuilita, kojih je 18 i instituti tehnolokog obrazovanja, kojih je 14. Ovi posljednji predstavljaju nesveuiline sektore i sadre minimalno dva fakulteta koji su dalje podijeljeni na zavode. Zakoni: Zakon o sekundarnom i visokom obrazovanju (1985), Zakon o ustanovama sveuiline razine i otvorenim sveuilitima (1992). Programi i zvanja Na sveuilitima i tehnolokim institutima u Grkoj stie se zvanje nakon 4-5 godina studiranja. Programi, koji su pravljeni s osnovnim ciljem da se to kvalitetnije izae u susret zahtjevima radnog trita, a koje je u procesu stalnih promjena, sadre i obvezne i izborne predmete i odlikuju se velikom fleksibilnou. Meutim, evidentan je problem transfera studenta sa tehnolokog instituta na sveuilite. Intermedijarni postdiplomski studiji, nakon 1-2 godine, ukljuujui i istraivaki rad i izradu teze, donose diplomu, a zavrna titula, stie se nakon minimalno tri godine studija. Sa uspostavom Nacionalnog savjeta za obrazovanje i Odjela za evaluaciju i certifikaciju, uskoro e biti odreeni kriteriji i procedure evaluacije i akreditacije studijskih programa na svim sveuilinim smjerovima. Za izbor u redove nastavnika potrebno je posjedovati doktorat iz date oblasti, steen u zemlji ili u inozemstvu. Zahtjev za prijem u red profesora analizira tijelo sainjeno upravo od profesora, a osnovni kriterijumi su prethodno radno iskustvo i razina doktorske teze koju je kandidat obranio. Upis Prema novim zakonskim propisima, upis ovisi od rezultata dobijenih u izlaznom certifikatu koji dodjeljuje zajedniko tijelo svih srednjih kola (ustanovljeno 1998. godine), ime je ukinut ispit na nacionalnoj razini, a broj raspoloivih mjesta prestao biti ogranien.
142

Strani studenti moraju posjedovati adekvatnu diplomu o prethodnom kolovanju, odgovarajue preporuke i certifikat o sposobnosti sluenja grkim jezikom, kojeg nakon ispita dodjeljuju sveuilita u Atini i Solunu. Kreditni sustav Nacionalni sustav bodovanja primjenjuje se na obe razine na grkim visokoobrazovnim ustanovama. Ovaj je sustav zasnovan uglavnom na satima kontakta, ali se moe primjenjivati i paralelno sa ECTS. Nedavno su pojedine ustanove restruktuirale svoje nastavne programe uzimajui u obzir radno optereenje studenata i alocirajui 240 kredita etvorogodinjim programima, u skladu sa pravilima ECTS. Interna akumulacija bodova mogua je na mnogim katedrama, a prijenos bodova sa jedne na drugu ustanovu moe se sprovesti po odluci vijea katedre na koju student eli prei. Primjena nacionalnog sustava bodovanja propisana je zakonom koji je na snazi od 1982. godine. Katedre mahom omoguavaju priznavanje akademskih kvalifikacija i nastoje da pravila ECTS primijene alocirajui bodove zasnovane na radnom optereenju. Rektorska konferencija podrava primjenu ECTS, a mnoge tehnike ustanove primjenjuju pravila ovog sustava. Akreditacija i priznavanje diploma Za procjenu stranih kvalifikacija nadleni su Institut za tehnoloko obrazovanje i meusveuilini centar za priznavanje stranih akademskih titula. Vaei multilateralni sporazumi iz ove oblasti EU: Europska konvencija o ekvivalentnosti razdoblja studija (1960) i Europska konvencija o priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1959). Premda je ovaj model u Grkoj u prvi mah toplo pozdravljen, njegovo uvoenje oekuje se tek nakon to visokoobrazovne ustanove rijee niz aktualnih tehnikih problema. Faktor koji je dodatno oteao situaciju je studentsko neslaganje sa nedavnom reformom koja je donijela promjene u statusu tehnolokih instituta u odnosu na sveuilita. Pokretljivost Grka je ukljuena u Erasmus, Lingua i Tempus program. DANSKA Struktura studija Vrste ustanova Sveuilita (Universitet i Musikkonservatorium) su institucije koje nude uglavnom ope oblasti studija, dok je na specijaliziranim nesveuilinim institucijama mogue sticati zvanja iz pojedinih specifinih oblasti. Ukupan broj ustanova prelazi 200, od ega je pet sveuilita sastavljenih od pojedinanih fakulteta i 10 specijaliziranih ustanova za oblast tehnikih znanosti, veterine, farmacije, umjetnosti, arhitekture, poslovnih studija i glazbe. Veinu ustanova financira drava.
143

Programi i titule Sveuilite nakon 3-3,5 godine ope nastave iz izabrane oblasti ili 1-2 predmeta donosi Bachelor zvanje. Naredne 2-2,5 godine studiranja sa specijaliziranim nastavnim programima donose titulu Candidatus(a). Iznimka su programi u oblasti medicine, farmacije i veterine koji se ne mogu stepenovati i traju 5-6 godina integralno. Nakon sticanja zvanja Candidatus(a), trei stupanj predstavljaju trogodinji nauni studiji sa dodjelom PhD (Master) titule. Njeno sticanje, pored naunog rada i obrane teze, zahtijeva i predavaki rad kao i suradnju u oblasti istraivanja. Sveuilita mogu dodijeliti i tradicionalne doktorate, za ta je neophodno 5-8 godina individualnog i originalnog nauno-istraivakog rada i javna obrana doktorske teze. Nesveuilino obrazovanje traje 1-4 godine. Postoji i jedan broj srednjoronih nesveuilinih programa koji traju 3-4 godine i donose zvanja iz pojedinih specifinih oblasti (nastavnici, socijalni radnici, medicinske sestre). Ove ustanove odnedavno imaju zakonsko pravo da dodjeljuju tzv. strune Bachelor titule, bilo samostalno ili ako su u suradnji sa pojedinim stranim visokoobrazovnim institucijama prikupili odobrenja da izdaju njihova Bachelor i Master zvanja. U sklopu nesveuilinog obrazovanja koluju se knjiniari, nastavnici osnovnih i srednjih kola, socijalni edukatori, medicinske sestre, fizioterapeuti i sl. Nastava obuhvata teorijski i praktini dio i zavrava realizacijom tromjesenog individualnog projekta. Otvoreni su i novi programi iz oblasti poljoprivrede, dizajna, prehrambene industrije, hotelijerstva i turizma, financija, tehnologije i energetike, IT i elektronike, kompjuterskih znanosti, industrijske proizvodnje, laboratorijskih tehnika, komunikacija, meunarodnog marketinga, itd. Upis Restriktivne mjere postoje samo u pojedinim studijskim skupinama, kao to su medicina i nastava, dok je u svim ostalim sluajevima pristup slobodan. Za upis na sveuilite ili srednjoronu nesveuilinu instituciju, potrebno je imati poloen gimnazijski ispit (iz 10 predmeta) ili diplomski ispit neke strune srednje kole. Ostale neakademske ustanove moda nemaju kao uvjet poloene pomenute ispite, ali mogu imati svoje sopstvene zahtjeve za prijem studenta. Za strane studente postoji posebna kvota mjesta. Ogranienja u pogledu broja ne postoje za studente iz EU, kao ni za izbjegla lica. Osnovni uvjet upisa je posjedovanje ekvivalentne diplome za upis na sveuilite, a u veini programa postoje i posebni uvjeti, kljuno je poznavanje danskog jezika koje se provjerava putem testiranja. Studieskolen organiziraju pripremne kurseve. Kreditni sustav Dosad nije bilo nacionalnog kreditnog sustava premda su mnoge institucije za visoko obrazovanje od ranije primjenjivale sopstveni sustav bodovanja ili su koristile ECTS. Ipak, u svim prepisima i certifikatima diploma izdatim poslije 1. rujna 2002. godine od strane svih danskih visokoobrazovnih ustanova, kako sveuilinih tako i nesveuilinih, primjenjuje se ECTS. Pravni okvir za to predstavljala je ministarska odluka iz studenog 2000. godine.
144

Stupanj primjene ECTS u Danskoj danas je veoma raznolik, to pokazuje i istraivanje sprovedeno unutar nesveuilinog sektora. Sve ustanove primjenjuju ECTS bodove (tj. numeriki dio ECTS) - mnoge upotrebljavaju ECTS format za opis sadraja programa (odnosno za kvalitativni dio ECTS), a samo je nekoliko ustanova u potpunosti integriralo individualne formulare za apliciranje, sporazum i prijepise ocjena u proceduri mobilnosti (odnosno dinamikom dijelu ECTS). Skala sa ocjenama se ne primjenjuje. Akreditacija i priznavanje diploma Priznavanje stranih diploma na osnovu preporuka Danskog centra za procjenu stranih kvalifikacija, koji ujedno predstavlja i danski ENIC/NARIC, vre same visokoobrazovne ustanove. Pomenuti centar je polazna toka i za informiranje i procjenu o stranim zvanjima i njihovoj komparabilnosti sa danskom shemom zvanja. Danska trgovaka agencija zainteresiranim studentima nudi sve informacije o instrukcijama Europskog povjerenstva za meusobno priznavanje diploma. Za diplome iz oblasti zdravstva nadlean je Zdravstveno nacionalno vijee. Vaei multilateralni sporazumi: Lisabonska konvencija (1997), Europska konvencija o osnovnoj ekvivalentnosti razdoblja sveuilinih studija (1990), Osnovne direktive Europskog povjerenstva o uvoenju sustava za meusobno priznavanje visokoobrazovnih diploma za tzv. regulirane profesije (1988), sporazum o meusobnom priznavanju diploma izmeu nordijskih zemalja (1975), Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1959), Europska konvencija o ekvivalentnosti razdoblja sveuilinih studija (1956). Uvoenje prakse dodjele dodatka diplomi predvidio je zakon iz rujna 2002, prema kojem su sve visokoobrazovne ustanove u zemlji dune svim studentima koji diplomiraju poslije tog datuma izdati dodatak diplomi na engleskom jeziku. Pokretljivost Postoji pravilo u nordijskim zemljama da se domaem studentu koji studira u inozemstvu pomo moe pruiti u trajanju do maksimalno est godina. To znai da drava podrava, kako privremeno studiranje u inozemstvu, tako i kompletno razdoblje studiranja proveden na inozemnom sveuilitu. Danska je pristupila velikom broju multi- i bilateralnih programa razmjene: EUUSA/Kanada, Leonardo, Nordplus, Socrates/Erasmus, Tempus, itd. ESTONIJA Struktura studija Vrste ustanova Dvije su vrste visokoobrazovnih ustanova u Estoniji. Prvu skupinu ine one koje nude akademske i strune programe na sveuilinoj razini (sveuilita i njegovi ekvivalenti), a predstavnici druge su one institucije koje nude nesveuiline strune programe (tzv. primijenjene obrazovne ustanove). I sveuilita mogu ponuditi ovakve nesveuiline programe.
145

Postoji est javnih i devet privatnih sveuilita, kao i osam dravnih i 10 privatnih nesveuilinih ustanova visokog obrazovanja. Programi i zvanja Nesveuilini programi traju 3-4 godine, bazirani su na praktinoj nastavi i donose zvanje Diplom. Zavretkom prvog kruga sveuilinih studija koji traje etiri godine, stie se akademsko zvanje Bakalaureusekraad. Po zavretku drugog kruga (dvije godine) vri se promoviranje u istraivako ili struno Magistrikraad. Studenti koji steknu zvanje magistra, mogu se prijaviti na doktorske studije (Doktoriope). Upis Osnovne uvjete za pohaanje tercijarnog obrazovanja propisuje Ministarstvo obrazovanja. Budui studenti moraju posjedovati diplomu o zavrenoj srednjoj koli i diplomu o poloenim nacionalnim ispitima (iz tri predmeta). Ponekad mogu postojati i posebni uvjeti, koje odreuje sama ustanova i koji variraju ovisno od njenog tipa. Broj mjesta na javnim sveuilitima utvruje drava, dok svaka visokoobrazovna ustanova ima pravo osigurati i odreeni broj dodatnih mjesta, pri emu ti studenti poinju plaaju kolarinu. O broju stranih studenata odluuju ustanove. Strani studenti, pored posjedovanja odgovarajue dokumentacije, moraju polaiti i 2-3 prijemna ispita, kao i dobro vladati estonskim, engleskim, njemakim ili ruskim jezikom. Kreditni sustav Sve visokoobrazovne (akademske i strune) ustanove u ovoj zemlji primjenjuju nacionalni kredit-transfer sustav, pri emu je 40 kredita, odnosno, bodova ekvivalentno programu jedne akademske godine. To dalje znai da je jedan bod kompatibilan sa 40 radnih sati. Konverzija u ECTS je mogua, pri emu jedan nacionalni bod vrijedi koliko i 1,5 ECTS bod. Sustav je bodovanja zasnovan na radnom optereenju studenata i odgovara 40 radnih sati tjedno, 40 bodova godinje i 40 tjedana u akademskoj godini, to ukupno daje 1600 sati godinje, premda to nije i zvanino ureeno. Sustav se koristi i za akumulaciju. Nacionalni akademski sustav bodovanja uveden je u skladu sa Zakonom o sveuilitu i Standardom za visoko obrazovanje, koji se primjenjuju u cijelom tercijarnom sektoru poevi od 1995. godine. ECTS krediti i dodatak diplomi primjenjuju se u okviru Socrates i Erasmus programa, a veina ustanova u Estoniji primjenjuje ih dragovoljno. Dakle, ECTS se koristi kao sustav transfera izmeu estonskih i europskih sveuilita. Unutar zemlje primjenjuje se nacionalni sustav bodovanja kao osnov za ovakav transfer. Akademski bodovi koriste se za akumulaciju: diploma osnovnih studija zahtijeva 120 nacionalnih ili 180 ECTS bodova, diploma magistarskih studija zahtijeva dodatnih 80 nacionalnih ili 120 ECTS bodova, dok doktorska diploma zahtijeva dodatnih 160 nacionalnih ili 240 ECTS bodova. Akreditacija i priznavanje diploma
146

Svakih sedam godina Visokoobrazovni savjet za kontrolu kvaliteta duan je evaluirati nastavne programe na svim ustanovama. Istim postupkom vri se i akreditacija privatnih sveuilita. Za procjenu zvanja steenih u stranim dravama nadlean je estonski ENIC/NARIC Fondacija Arhimed, dok konanu odluku donose same ustanove. Meunarodni sporazumi koji se primjenjuju su: Sporazum izmeu Ruske Federacije i Estonije o ekvivalentnosti visokoobrazovnih kvalifikacija (1998), Lisabonska konvencija (1997). Nakon realizacije zakonske regulative, od kolske 2002/03. pristupilo se praktinom uvoenju dodjele dodatka diplome i na tlu Estonije. Trenutano se dokument izdaje samo na zahtjev, ali se uskoro oekuje prelazak na obvezno izdavanje. Pokretljivost Za studiranje u inozemstvu dostupni su fondovi (koji se daju u vidu zajmova). Meunarodni programi u kojima Estonija sudjeluju: ISEP (International Student Exchange Programme), Socrates/Erasmus, Tempus. ISLAND Struktura studija Vrste ustanova Pored sveuilita koji nude irok spektar razliitih programa, na Islandu postoje i koledi koji figuriraju na polju specijaliziranih tehnikih ili umjetnikih programa. Godine 1998. osnovana je i Islandska akademija umjetnosti. Programi i zvanja Nesveuilino visoko obrazovanje donosi diplomu ili certifikat i traje 2-4 godine. Pokriva oblasti kompjuterskih znanosti, menadmenta i elektrotehnike. U pravilu, sveuilino obrazovanje je trostupanjsko: Bachelor zvanje normalno se stie nakon prve 3-4 godine studiranja, Master zvanje student stie nakon naredne 1-2 godine, a Doktor postaje nakon dodatnih jo 4-5 godina. Postoji nekoliko iznimki. Na primjer, jo su prisutni ostaci starog sustava kvalifikacija (titula Candidatus nakon 5-6 godina studiranja) u pravu i medicini. Budui sveuilini predavai koluju se na sveuilitu i napreduju u akademskoj hijerarhiji paralelno sa napredovanjem u zvanjima. Upis Veina ustanova zahtijeva poloen maturski ispit srednje kole, a kod nekih strunih programa obvezno je i relevantno radno iskustvo. Za pojedine oblasti broj mjesta za studente koji se upisuju je ogranien. Veina ustanova nudi samo ogranien broj mjesta za strane studente. Za njihov upis prilae se dokaz o prethodnom kolovanju, financijskoj samoodrivosti, zdravstvenom osiguranju i pristupu polaganju ispita iz lokalnog jezika. Islandsko sveuilite organizira pripremnu nastavu za ovaj ispit.
147

Kreditni sustav Primjenjuje se nacionalni kreditni sustav koji je kompatibilan sa europskim. U meunarodnim odnosima, ustanove primjenjuju ECTS. Pri tome, jedan nacionalni bod odgovara dva ECTS boda. Godinja kvota bodova je 30. Sustav je zasnovan na radnom optereenju studenata i koristi se kao sustav akumulacije. Ne postoji zakonski okvir koji se izravno odnosi na ECTS, ali je nacionalni sustav bodovanja reguliran Zakonom o sveuilitima iz 1997. godine. Stupanj primjene ovisi od sveuilita. Veina sveuilita studentima uz prepise daje i informaciju o odnosu izmeu islandskih i ECTS bodova, a najmanje jedan objavljuje vodi za ECTS koji sadri opis kurseva i ECTS bodova. Neki profesori prevode nacionalne ocjene u ECTS ocjene, to olakava pokretljivost studenata. Akreditacija i priznavanje diploma Akademski centar za priznavanje diploma i informiranje vri evaluaciju i priznavanje stranih diploma. Kao dokumentacioni centar slui Ured za meunarodno obrazovanje na Islandskom sveuilitu. Priznavanje doktorskih zvanja steenih u inozemstvu vri dravna agencija za akreditaciju zajedno sa sveuilitima. Meunarodni sporazumi iz ove oblasti kojoj je Island pristupio 1979: Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i titula u zemljama koje pripadaju europskom regionu . Na Islandu dodatak diplomi nije obvezan. Ipak, Nacionalna g aje rektorska konferencija preporuila kao praksu koju bi trebalo da uvedu sva sveuilita. Veina sveuilita ovaj dokument izdaje od 2001/02. godine na islandskom i engleskom jeziku, dok se od ostalih isto oekuje uskoro, nakon rjeavanja nekih tehnikih pitanja. Pokretljivost Za meunarodne odnose u oblasti visokog obrazovanja nadleno je resorno ministarstvo. ITALIJA Struktura studija Vrste ustanova Postoje dva osnovna oblika visokog obrazovanja u Italiji. Sveuilino obrazovanje donosi niz razliitih programa i zvanja, od kojih neki studenta istodobno kvalificiraju za razliita zanimanja. Nesveuilino visoko obrazovanje nude umjetnike i strune ustanove koje imaju sopstvenu posebnu strukturu, propise i organizaciju. Donedavno su ovdje spadale i ustanove za tjelesno obrazovanje i port, ali su one transformirane u institucije sveuilinog tipa. Veina je ustanova dravnog tipa, dok je samo manji broj u privatnom vlasnitvu i takoer priznat od Ministarstva za sveuilita, nauna i tehnoloka istraivanja. Trenutano je u Italiji 76 ustanova za tercijarnu edukaciju (51 dravno sveuilite, tri tehnika sveuilita, 11 privatnih i od drave priznatih (akreditiranih) sveuilita, etiri
148

dravne sveuiline ustanove, 11 privatnih sveuilinih ustanova, dva sveuilita za strane studente, tri vie kole koje su posebno zakonski regulirane). Programi i zvanja Reorganizacija nastavnih planova i programa podrazumijeva iru autonomiju i novi koncept radnog optereenja studenta, koje je sada zasnovano na kreditima. Osnovni i zajedniki kriteriji definirani su na nacionalnoj razini. Uvoenjem ove reforme ustanovljena su tri razliita stupnja: prvi traje tri godine (180 kredita), drugi jo dvije godine (120 kredita), a trei je specijalizirani i njegovo trajanje ovisi od brane. Pa ipak, s obzirom na to da je novi sustav uveden od kolske 2001/02. godine, jo paralelno funkcionira i stari sa etiri akademska zvanja: Diploma Universitario (2-3 godine), Laurea (4-6 godina), diploma o specijalizaciji (2-4 godine) i nauni doktorat (tri godine). Nesveuiline ustanove omoguavaju sticanje diplome ili visoke diplome u oblastima finih umjetnosti, primijenjenih umjetnosti, konzervacije i restauracije, prevoenja, psihoterapije, itd. Upis Nuna je diploma o zavrenoj srednjoj koli. Brojani limiti postoje na medicini i hirurgiji, stomatologiji, veterini, arhitekturi i svim ostalim programima koji vode ka sticanju Diploma Universitario. Starosna dob i uvjeti za upis na akademije umjetnosti i institute se razlikuju. Prijem stranih studenata vri se na osnovu prethodnog obrazovanja (minimalno 12 godina) i rezultata ispita iz italijanskog jezika. Sveuilita redovito organiziraju kurseve jezika. Apliciranje se vri posredstvom italijanskih veleposlanstava i konzulata. Kreditni sustav Italija nije dosad imala sopstveni kreditni sustav, ali su mnoge ustanove u svrhu meunarodne suradnje koristile ECTS. Novi zakon predvidio je uvoenje ovog sustava na sve visokoobrazovne ustanove. Taj novi, sa ECTS potpuno kompatibilan, sustav zasnovan je na radnom optereenju studenata i koristi se kao sustav akumulacije. Obino postoji 60 bodova i 1500 sati godinje, a dozvoljene varijacije u odnosu na ovu kvotu kreu se u opsegu od 20%. Zakonski okvir predstavlja ministarski Dekret iz studenog 1999. godine, pod nazivom Propis kojim se reguliraju standardi autonomije sveuilita u oblasti nastavnih planova i programa. Zakonski okvir za nesveuilini sektor predstavlja zakon iz studenog 1999. godine, koji se odnosi na reformu umjetnikog i glazbenog sektora u visokom obrazovanju, kao i ministarski Dekret iz sijenja 2002. godine koji se odnosi na reformu u prevodilakom segmentu visokog obrazovanja. Veina ustanova primjenjuje ECTS kao sustav transfera u okviru meunarodne razmjene studenata. Na osnovu navedenih zakonskih okvira, svi novi programi sainjavaju se uzimajui u obzir bodove (60 godinje) koji se mogu akumulirati do sticanja diplome prvog stupnja (180 bodova), odnosno drugog stupnja (300 bodova). Eksperimentalna primjena novog sustava poela je od kolske 2001/02. godine.
149

Akreditacija i priznavanje diploma Strana zvanja evaluira italijanski ENIC/NARIC (Centar za informiranje o pokretljivosti i akademskoj ekvivalentnosti). Meunarodni sporazumi kojima je Italija pristupila su: Europska konvencija o ekvivalentnosti sveuilinih studijskih razdoblja (1990), Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija i kvalifikacija u zemljama europskog regiona (1979), Europska konvencija o priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1959), Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje omoguavaju upis na sveuilita (1953), Europska konvencija o ekvivalentnosti studijskih razdoblja studiranja stranih jezika (1956), bilateralni ugovori sa Vatikanom, San Marinom, Austrijom, itd. U okviru posljednje radikalne reforme visokog obrazovanja u Italiji, kao obvezan dokument koji se izdaje studentu prilikom zavretka studija uveden je dodatak diplomi. Sama shema dokumenta je, prema europskom modelu, usvojena u svibnju 2001. Pokretljivost Ovo pitanje nije rijeeno na dravnoj razini. Italija sudjeluje u nekoliko programa razmjene: Qudski kapital i mobilnost, Socrates, Tempus. LETONIJA Struktura studija Vrste ustanova Ustanove koje omoguavaju tercijarnu edukaciju u Letoniji mogu biti sveuilinog i nesveuilinog tipa. Broj sveuilinih ustanova je etiri, dok je nesveuilinih 17. Pored ovih ustanova, koje su dravnog tipa, u Letoniji je prisutno i mnotvo privatnih institucija od kojih je samo 10 zasad akreditirano. Za razliku od nesveuilinih institucija koje organiziraju i sprovode samo strune programe, sveuilita nude i akademske i strune programe. Akademski programi za sticanje Bachelor zvanja traju tri ili etiri godine, dodatna 1-2 godine neophodno je za sticanje zvanja Master, a nauni rad u trajanju 3-4 godine preduvjet je za sticanje doktorata. Struno tercijarno obrazovanje podijeljeno je na prvu razinu (koledi) i drugu razinu. Prvom razinom, u trajanju 2-3 godine, uglavnom se koluju budui specijalisti za trite rada. Druga razina, koja traje najmanje etiri godine, donosi najvie specijalistike kvalifikacije neophodne za planiranje i nauni rad u datoj brani. Programi i zvanja U ovisnosti od programa, tercijarno obrazovanje u Letoniji moe biti akademsko (zvanja su: Bachelor, Master i Doctor) ili u vidu tzv. etvrte i pete razine strunih kvalifikacija (dostupna zvanja su: Bachelor i Master). Upis
150

Sve visokoobrazovne ustanove u ovoj zemlji zahtijevaju diplomu o zavrenoj srednjoj koli. tovie, mogui su i prijemni ispiti, testovi sklonosti ili se rangiranje vri na osnovu rezultata iz srednje kole sa posebnim naglaskom na one predmete koji su bitni za datu oblast studija. Vlada svake godine odreuje broj mjesta u ustanovama javnog sektora, koje se financiraju iz dravnog prorauna. Studenti koji se ne financiraju iz prorauna pripadaju kategoriji samofinancirajuih. U svrhu izmirenja trokova kolarine, studenti mogu dobiti studentske zajmove. Letonski jezik i podnoenje dokumentacije o prethodnom kolovanju preduvjeti su za upis stranih studenata na letonska sveuilita. Kreditni sustav Nacionalni kreditni sustav veoma je slian kreditnim sustavima koji se primjenjuju u skandinavskim zemljama: 40 kredita odgovara jednoj akademskoj godini, a jedan kredit podrazumijeva 40 sati studiranja. Kompatibilnost sa ECTS postoji - jedan nacionalni bod jednak je 1,5 ECTS kredita. Prema Zakonu o visokoobrazovnim ustanovama iz 1995. godine, svi studijski programi duni su primjenjivati nacionalni sustav bodovanja. Primjena sustava bodovanja osnovni je zahtjev pri akreditaciji obrazovne ustanove. Jedna od uredbi Kabineta ministara iz 2002. godine o dravnim standardima akademskog obrazovanja propisuje trajanje i obim programa osnovnih studija (6-8 semestara, 120-160 bodova) kao i magistarskih programa (80 bodova). Drugi dokument koji se odnosi na sustav kredita je uredba o dravnim standardima prve razine visokog strunog obrazovanja iz 2001. Akreditacija i priznavanje diploma Akreditacija se vri na osnovu procjene kvalitete, a osnovna metoda koja se za to primjenjuje je samoevaluacija nakon koje slijedi evaluacioni posjet strunog tima (sa stranim sudjelovanjem). Akreditaciju stranih programa i priznavanje diploma vri letonski ENIC/NARIC. Meunarodni sporazumi u kojima Letonija sudjeluje su: Sporazum izmeu Letonije i Litvanije (2000), Lisabonska konvencija (1997), Konvencija Vijea Europe o priznavanju certifikata srednjeg obrazovanja pri upisu na sveuilite (1996). Prvi korak u uspostavi ovog sustava bilo je omoguiti dostupnosti svih informacija o dodatku diplomama na letonskom jeziku. Nakon toga na Letonskom sveuilitu sproveden je pilot projekat iz kojeg su proistekle preporuke Rektorskog vijea za prihvatanje ovog dokumenta. U procesu pripreme su adekvatni pravilnici i uputstva o primjeni. Pokretljivost Mali je broj grantova dostupan studentima koji namjeravaju studirati u inozemstvu i oni se dodjeljuju samo ako se utvrdi da za takav korak postoji akademska opravdanost. Ukoliko studiji u inozemstvu pripadaju grupi za koje se plaa kolarina, studentu iz Letonije na raspolaganju stoje studentski zajmovi.
151

Programi razmjene u kojima Letonija sudjeluje su: Baltic pilot projekat, Baltic morski projekat, Leonardo da Vinci, Socrates i Tempus. LITVANIJA Struktura studija Vrste ustanova Sveuilini programi pohaaju se na sveuilitima i akademijama. Sprovode se kroz tri akademske razine: osnovni, specijalistiki i doktorski. Nesveuilini visokoobrazovni sektor u Litvaniji postoji od 2000. godine tj. od stupanja na snagu novog zakona o visokom obrazovanju. Prve takve ustanove, pod nazivom Kolegije (danas postoje etiri javne i tri privatne) otvorene su na bazi bivih strunih kola. Ukupan broj visokoobrazovnih ustanova u Litvaniji je 26 (15 dravnih sveuilita, etiri privatna sveuilita, etiri dravne nesveuiline ustanove i tri privatne nesveuiline ustanove). Programi i zvanja Nesveuilini programi iz svih predmeta zavravaju ili polaganjem konanog ispita ili individualnim radom (projektom) studenta ili kreditnim testom. Nesveuilini program u cjelini zavrava izlaznim ispitom i/ili obranom zavrnog rada (projekta), kada je student, da bi poloio, duan demonstrirati znanje, vjetine i sposobnosti koje su definirane samim programom koji je kroz prethodno razdoblje pohaao. Ovi programi traju 3-4 godine. Sveuilini programi zavravaju dodjeljivanjem zvanja Bachelor (Bakalauro laipsnis) ili diplome o strunoj kvalifikaciji (npr. uitelj, inenjer, umjetnik, itd.). Oni koji diplomiraju mogu nastaviti kolovanje na specijaliziranim programima koji nakon 1,5-2 godine donose zvanje Master (Magistro laipsnis). Zavren magisterij predstavlja preduvjet za doktorske studije. One traju etiri godine, od ega su 1,5-2 posveene pripremi doktorskih ispita, izradi i javnoj obrani doktorske disertacije. Na preporuku Naunog vijea Litvanije, vlada je ta koja odobrava nauni rad, a visokoobrazovne ustanove biraju kandidate i dodjeljuju doktorska zvanja za pojedine specijalnosti. Zajedno sa visokoobrazovnim ustanovama, u izradi doktorskih programa sudjeluje i 29 nauno-istraivakih instituta, a sve u cilju integracije visokog obrazovanja u oblasti nauno-istraivakog rada. Vlasnicima doktorata koji objave znaajan broj nauno-istraivakih radova u relevantnim litvanskim i meunarodnim naunim asopisima, kao i monografije, dodjeljuju se najvia akademsko-nauna zvanja Habilituotas Daktaras. Jednostupanjski programi ukljuuju kako osnovne, tako i specijalizovane visokoobrazovne programe. Ukoliko se ne zavre, ovi programi ne mogu biti priznati. Ovdje spadaju: medicina, veterina, stomatologija, farmacija, pravo (samo na Viljnus sveuilitu) i poljoprivreda.
152

Za sticanje prava za izvoenje nastave na visokoobrazovnim ustanovama neophodan je doktorat, dok je magistarsko zvanje dovoljno za poetak predavake karijere. Upis Poloen zavrni ispit srednje kole zahtijevaju sve ustanove. Kolegije mogu postavljati i dodatne preduvjete za upis. to se tie evaluacije posebnih sposobnosti buduih studenata, dozvoljeni su prijemni ispiti maksimalno iz dva predmeta. Prijemni ispit, koji se obino u svrhu rangiranja sprovodi na medicini i pravu, te studiranju stranih jezika, umjetnosti i glazbe, organiziraju visokoobrazovne ustanove. Numerus clausus mogu da postave jedino visokoobrazovne ustanove. Strani studenti upisuju se na bazi poloenog maturskog ispita (ili ekvivalentnog stupnja obrazovanja) i prijemnog ispita. Pored toga, za studente iz veine zemalja potrebne su i financijske garancije, kao i dobro znanje u oblasti litvanskog jezika, osim ako se student ne prijavljuje za programe koji se odvijaju na drugom jeziku. Kreditni sustav Novim zakonom o visokom obrazovanju, od oujka 2000. godine, nacionalni kreditni sustav postao je komparabilan sa ECTS (jedan litvanski bod jednak je 1,5 ECTS bodu). Jedan kredit odgovara jednom radnom tjednu, odnosno, 40 kredita ekvivalentno je jednoj kolskoj godini. Nacionalni sustav bodovanja odnosi se na osnovne i magistarske studije, kao i na programe nesveuilinog sektora. Doktorskim programima takoer se moraju alocirati bodovi u skladu sa ministarskim dekretom od lipnja 2002. godine. Primjena nacionalnog sustava bodovanja neophodan je elemenat pri akreditaciji i registraciji nastavnih programa. Novi zakon o sveuilitu (iz 2000) pretpostavlja internu i eksternu akumulaciju bodova. U oblasti formalnog obrazovanja u Litvaniji ve postoji akumulacija bodova - studenti mogu birati kurseve na drugim fakultetima ili nastavne programe u okviru ustanove na kojoj studiraju, pa ak i na drugoj visokoobrazovnoj ustanovi. Steeni bodovi se priznaju u skladu sa propisima koji postoje na datoj ustanovi. Bodovi steeni u neformalnom obrazovnom sektoru takoe mogu biti priznati. Odluku o ovome donosi matina ustanova studenta. Jedini postojei zakonski okvir predstavljaju dva dokumenta potpisana od strane resornog ministarstva: Sporazum sa Europskim povjerenstvom o sudjelovanju Litvanije u programu Socrates i Bolonjska deklaracija. U novom zakonu o visokom obrazovanju ECTS se ne pominje. Institucije dobrovoljno primjenjuju ECTS kao sustav transfera, u cilju razmjene studenata sa ustanovama koje priznaju i koriste ECTS. Nacionalni krediti koriste se akumulativno. Akreditacija i priznavanje diploma
153

Priznavanje kvalifikacija steenih u drugim zemljama, kao i distribuciju informacija o nunim preduslovima za priznavanje i konsultativne usluge obavlja Litvanski centar za procjenu kvaliteta u visokom obrazovanju (litvanski ENIC/NARIC). Multilateralni sporazumi koji se u Litvaniji primjenjuju su: Lisabonska konvencija (1999), Evropska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje omoguuju upis na univerzitete (1997), UNESCO konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja za zemlje koje pripadaju evropskom regionu (1994). Sa izdavanjem dodatka diplomi u Litvaniji se krenulo od 2002. godine i dosad sva sveuilita izdaju ovaj dokument svim studentima (na zahtjev studenta, dokument se izdaje na engleskom ili nekom drugom jeziku). Od predstavnika sveuilita, resornog ministarstva i specijalizirane europske ustanove koja se bavi ovim pitanjem (ENIC/NARIC), formirana je i radna skupina koja priprema zakonski okvir za ve uspostavljenu proceduru. Pokretljivost Postoji nekoliko vladinih programa namijenjenih za studente iz ove kategorije. LUKSEMBURG Struktura studija Vrste ustanova Prvu godinu sveuilinih studija nudi Sveuilini luksemburki centar (Centr Universitaire). Nakon toga, studenti moraju zapoeti studije nastave u inozemstvu (od 1999. uvedeni su i programi za druge godine iz pojedinih oblasti). Pored Centra, postoji niz drugih ustanova koji nudi odreene oblike visokog obrazovanja: Visoki tehnoloki institut, Institut za istraivanje u nastavi, Institut za nastavne i drutvene studije. Zavod za kratkorone studije menadmenta, koji pripada pomenutom Sveuilinom centru, prua mogunost posebne obuke u oblasti menadmenta i kompjuterskih znanosti. Programi i zvanja Na kraju jednogodinjeg kolovanja na Sveuilinom centru, studenti dobijaju certifikat koji im omoguava nastavak studija na nekom od inozemnih sveuilita sa kojim postoji potpisan sporazum o ekvivalentnosti. Nesveuilino obrazovanje traje 2-3 godine. Studenti koji zavre Vii tehnoloki institut dobijaju diplomu i zvanje Ingenieur industriel i takoer mogu nastaviti studije u inozemstvu s ciljem sticanja zvanja Bachelor. Uspjenim okonanjem kratkoronog programa studiranja menadmenta stie se odgovarajua diploma menadera, a u sluaju studija iz oblasti nastave - certifikat o sklonosti za predavanje.
154

Uvedena je i postdiplomska nastava na Meunarodnom sveuilinom institutu, kao i postdiplomska nastava za profesore srednjih kola. Nastavnike na preporuku vijea visokoobrazovnih ustanova, postavlja ministar obrazovanja na razdoblje od pet godina, uz ostavljenu mogunost reizbora. Upis Aplikanti su duni posjedovati diplomu o zavrenoj srednjoj ili srednjoj tehnikoj koli, ili neku drugu ekvivalentnu kvalifikaciju. Jedino je prijem na Institut za istraivanje u nastavi ogranien: upis studenata vri se nakon provjere njihovog znanja tri nacionalna jezika koja se govore u Luksemburgu, kao i na osnovu rezultata iz srednje kole. Nema ogranienja u broju novoupisanih studenata, pa ak ni kad se radi o broju stranih studenata. Strani studenti jedino se ne primaju na Institut za nastavne i istraivake studije. Preduvjet za upis stranih studenata je odlino vladanje francuskim i njemakim, ukoliko je to neophodno. Akreditacija i priznavanje diploma Homologizacija zvanja vri se pomou posebnog certifikata i to samo ako je student redovito odsluao etiri ili vie godina. Tijelo koje se bavi informiranjem i savjetovanjem ovoj oblasti je Nacionalni informativni centar za akademsko priznavanje i pokretljivost. Meunarodni sporazumi iz ove oblasti koji su na snazi: UNESCO konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama koje pripadaju europskom regionu (1979). Pokretljivost Luksemburg je sudionik Erasmus i Tempus programa. MAKEDONIJA Struktura studija Vrste ustanova Visoko obrazovanje u Makedoniji nude sveuilita, vie kole i pedagoke akademije. Zakoni: Zakon o visokom obrazovanju (2000, 1997), Zakon o sveuilitu (1994). Upis Osnovni preduvjeti za prijem na sveuilite su izlazni certifikat srednje kole i prijemni ispiti, koje sprovode pojedinani zavodi fakulteta. U planu je ukidanje prijemnih ispita. Na dravnim visokoobrazovnim ustanovama, broj mjesta je ogranien, pri emu ustanove mogu prihvatiti i odreeni dodatni broj studenata na bazi njihovog samofinanciranja.
155

Strani studenti koji dobiju stipendiju od Vlade Republike Makedonije ne moraju polagati prijemni ispit, osim na Arhitektonskom i Fakultetu za tjelesnu kulturu, kao i na Akademiji umjetnosti. Certifikat o poznavanju makedonskog jezika je obvezan. Programi i zvanja Vie kole i pedagoke akademije nude dvogodinje programe, dok sveuilino obrazovanje traje 4-6 godina. Prvi stupanj sveuilinog obrazovanja, koji je na razini Bachelor zvanja, nakon 4-6 godina kolovanja na jednom od dva sveuilita donosi diplomirana zvanja u pojedinim oblastima i omoguuje specijalizaciju (koja traje dodatnih 1-5 godina). Sljedei, magistarski, stadij traje dvije godine i ukljuuje bavljenje naunim radom i pisanje teze ijom javnom obranom ovaj stupanj biva kompletiran. Titula Doktor na nauki stie se nakon dodatnog bavljenja nauno-istraivakim radom i obrane doktorske disertacije. Kreditni sustav Na nacionalnoj razini nema kreditnog sustava, ali je sa novim zakonom iz 2000. godine, uvoenje ECTS postalo obvezno. Akreditacija i priznavanje diploma U skladu sa vaeim zakonom, vri se akreditacija programa i ustanova (ciljeva, procedura i izlaznih rezultata). Odgovorno tijelo je Vijee za akreditaciju. Ovo vijee daje svoje miljenje i za mogunost otvaranja inozemnnih visokoobrazovnih ustanova u Makedoniji. Evaluaciju i priznavanje stranih diploma vri makedonski ENIC, kojeg predstavlja Meunarodni zavod resornog ministarstva. Makedonija je potpisnik Lisabonske konvencije (1997) i bilateralnih sporazuma sa Bugarskom i Turskom. Pokretljivost Drava nema programe financiranja za ovu oblast, ali su na snazi meunarodni sporazumi koji pojedinim inozemnim institucijama dozvoljavaju da djelimino premoste ovaj jaz. MALTA Struktura studija Vrste ustanova Malteko je sveuilite autonomna institucija tercijarne edukacije, koju u cjelosti financira drava iz svog godinjeg prorauna.

156

Programi i zvanja Sveuilite nudi dodiplomske i postidplomske studije. Prvi stupanj (Bachelor zvanje) obino traje tri ili etiri godine, dok drugi stupanj, koji mogu da upiu samo napredni studenti sa Bachelor zvanjem, traje 1-2 godine (Master). Iznimke ine pravo (traje est godina integralno) i medicina (pet godina). Trogodinji postdiplomski studiji donose zvanje doktora (PhD) i podrazumijevaju nauno-istraivaki rad i konanu obranu prethodno odobrene teze. U teologiji, doktorski studiji traju 2-4 godine. Svi redoviti predavai moraju imati zvanje doktora, dok tzv. pomoni predavai mogu biti i na razini magistara. Upis Studenti se normalno upisuju na sveuilite sa 17-18 godina, a stariji aplikanti se uglavnom primaju na vanredne i veernje programe. Uvjeti za upis su certifikat o poloenom maturskom ispitu srednje kole i certifikat o zavrenoj srednjoj koli (ili ekvivalent). Pored toga, za svaki program postoje i specijalni uvjeti. Upisna je politika sa ogranienim brojem mjesta ukinuta. Strani studenti primaju se u neogranienom broju, osim na studije medicine gdje je kvota za strane studente 30. Pored neophodne dokumentacije o prethodnom obrazovanju, strani studenti moraju posjedovati i financijsku garanciju i biti vjeti u upotrebi engleskog jezika (osnovne studije i preparatorne kurseve prije upisa organizuje Malteko sveuilite). Kreditni sustav Postoji nacionalni, sa ECTS kompatibilan, kreditni sustav sa 30 kredita po godini. Ovaj sustav vaei je na dodiplomskim studijskim programima jo od 1975. godine, a veina programa ga je definitivno prihvatila1990. godine. Sustav se, dakle, odnosi na sve dodiplomske i postdiplomske programe, sa iznimkom osnovnih studija arhitekture, medicine i stomatologije. Sustav kredita na sveuilitima je akumulativnog tipa, a studenti koji steknu propisan broj bodova dobijaju diplomu u skladu sa programom na koji su upisani. On se koristi i kao sustav transfera, te se bodovi steeni na jednom kursu mogu prenijeti na ostale kurseve u okviru sveuilita, ovisno od odabrane oblasti studija, ukoliko student odlui da promijeni kurs. Bodovi sa sveuilita priznaju se na drugim sveuilitima, u sluaju da student odlui promijeniti sveuilite tijekom studija, kao i kada se upisuje na postdiplomske studije. Sustav je zasnovan na 50 sati radnog optereenja (ukljuujui 14 sati kontakata izmeu studenta i predavaa) za koje student dobija jedan bod. Na redovitim studijima mogue je ostvariti 30 bodova u jednoj akademskoj godini. to se tie zakonskog okvira, u lipnju 2002. godine Senat je donio propise kojima se dosadanji sustav zamijenjuje sa ECTS na osnovnim studijima od listopada 2003. godine. U te propise su, kao integralni dio, ukljueni ECTS kriterijumi. Akreditacija i priznavanje diploma
157

Na Sveuilitu postoji Malteki centar za ekvivalenciju i informiranje (MEIC), koji prua informacije iz ove oblasti, pomae stranim studentima pri upisu, prua informacije domaim studentima koji ele studirati u inozemstvu, i sl. Multilateralni sporazumi koji se odnose i na Maltu su: Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja (1979), Mediteranska konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja (1976). Pokretljivost Svi malteki studenti spadaju u kategoriju studenata koji dobijaju grantove za provoenje jednog dijela studijskog programa na sveuilitu u drugoj dravi. Malta je korisnik Erasmus programa. MAARSKA Struktura studija Vrste ustanova U Maarskoj su visokoobrazovne ustanove specijalizirane i organiziraju programe iz svojih uskih specijalnosti. Tu spadaju: nesveuiline ustanove (Foiskola), sveuiline institucije (Egyetem) i akreditirane ustanove koje pruaju usmjereno visoko obrazovanje. Usvajanjem amandmana iz 1999. godine broj ustanova koje nude visoko obrazovanje, osjetno je smanjen. Danas u Maarskoj umjesto dosadanjih 89 ustanova, postoji 12 dravnih sveuilita (sa razliitim fakultetima), 11 viih kola (obje ove skupine su pod jurisdikcijom Ministarstva obrazovanja), pet sveuilita umjetnosti, jedno dravno sveuilite kojeg nadzire Ministarstvo odbrane, jedna via kola koju kontrolira Ministarstvo unutarnjih poslova, 26 crkvenih sveuilita i viih kola i est ustanova iza kojih stoje pojedine fondacije. Programi i zvanja Studenti koji uspjeno zavre nesveuiline programe u trajanju od tri ili etiri godine dobijaju Foiskolai diplomu. Ovi programi su vie praktino orijentirani i predstavljaju Bachelor razinu. Mogu da ih sprovode i sveuilita. Sveuiline diplome stiu se nakon 4-6 godina studiranja i zavravaju obranom teze i polaganjem konanog ispita. Zvanja koja donose su Master zvanja. Postdiplomski (doktorski) studiji traju tri godine i pored obrane teze i usmenog ispita obuhvataju testiranje znanja iz stranih jezika. Ustanove za usmjereno visoko obrazovanje nude dvogodinje programe koji zavravaju polaganjem strunog ispita. Novi vid doktorskih studija meunarodno je priznat kao PhD. U skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju, samo oni koji su zavrili sveuiline programe mogu da predaju na visokoobrazovnim ustanovama. Upis Diploma o zavrenoj srednjoj koli potrebna je za upis na bilo koju visokoobrazovnu ustanovu. Na veini ustanova postoji i prijemni ispit iz dva predmeta. Na nekim programima trae se i dodatni i striktniji uvjeti (npr. certifikat o poznavanju stranih jezika, specijalizacija, kvalifikacija, itd.).
158

Broj mjesta je ogranien, pri emu same ustanove mogu prihvatiti dodatni broj studenata, na bazi plaanja kolarina. Za upis stranih studenata neophodan je dokaz o prethodnom dvanaestogodinjem kolovanju i poznavanje maarskog jezika. Za studente koji ne znaju maarski, Meunarodni pripremni institut u Budimpeti svake godine organizira jednogodinje polazne kurseve. Kreditni sustav Sustav kreditiranja koji je u maarsko visoko kolstvo uveden 1998. godine, od 2002. postao je obvezan za sve ustanove u zemlji. Kompatibilan je sa ECTS i nadgleda ga Nacionalni kreditni savjet. Praktino, jedan semestar se izraava kroz 30 bodova, a jedan bod nadalje vrijedi 30 radnih sati. U definiranju nekih operativnih detalja, pojedinane ustanove zadravaju autonomiju. Akreditacija i priznavanje diploma Akreditaciju ustanova i njihovih programa sprovodi Maarski komitet za akreditaciju. Za utvrivanje ekvivalentnosti i priznavanje stranih diploma pri Ministarstvu obrazovanja osnovan je Maarski centar za ekvivalenciju i informiranje, koji ujedno predstavlja maarski NARIC. Meunarodni sporazumi koje je Maarska potpisala su: Lisabonska konvencija (1997), Europska konvencija (1992), Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih studija, diploma i stupnjeva, bilateralni sporazumi (sa Slovakom, Slovenijom, Ukrajinom, Rumunijom, Hrvatskom, Austrijom, Kinom, panijom, Njemakom, ekom, Sirijom, Laosom, Jugoslavijom, Poljskom, Indijom, Mongolijom, Bugarskom). Opis Diploma Supplement sa prateim detaljima o sprovoenju i konkretnim primjerima ini sadraj broure koja je u Maarskoj izdata 2000. godine. Sljedee godine sproveden je pilot projekat u okviru kojeg je Fakultet za trgovinu i turizam Budipetanske kole biznisa na zahtjev studenata izdavao dodatak diplomi. Pitanja koja ostaju da se rijee kako bi ova procedura postala standardna su: zakonski okvir, uspostavljanje informativne mree ustanova, tehnika rjeenja za osiguranje autentinosti dokumenta, zatita podataka. Pokretljivost Vrlo je mali broj grantova koji se daju studentima za ovu aktivnost, koja se obino realizira na bazi meunarodnih ugovora koje je Maarska potpisala sa vladama drugih zemalja. Programe razmjene studenata omoguuju i Maarski komitet za stipendije i Tempus javna fondacija. Pored toga, Maarska je sudionik nekolicine programa razmjene (CEEPUS, Phare, Socrates, Tempus). MOLDAVIJA Struktura studija
159

Vrste ustanova Tipovi visokoobrazovnih ustanova u Moldaviji su: sveuilite, akademija, via kola i institut visokog obrazovanja. Jedan broj ustanova je u privatnom vlasnitvu. Programi i zvanja Vie kole nude kratkorone programe iz oblasti poljoprivrede, nastave, umjetnosti, strojarstva, energetike, graevinarstva i ekonomije. Ovi programi traju 2-3 godine i donose odgovarajue dodiplomske kvalifikacije. Sveuilini dodiplomski studiji traju 4-6 godina i odvijaju se u oblasti tehnikih znanosti, graevine, ekonomije, agronomije i sporta. Zavravaju sticanjem adekvatne diplome. Sljedei sveuilini stadij predstavljaju doktorski studiji koji traju redovito tri, odnosno vanredno etiri godine. Trei ciklus sveuilinih studija koji donosi drugo i najvie nauno zvanje u Moldaviji predstavljaju tzv. habilitacijski doktorski studiji. Obrazovanje sveuilinih predavaa traje 5-6 godina na sveuilitima ili na nesveuilinim ustanovama. Obvezan preduvjet za profesorsko zvanje je posjedovanje doktorata. Upis Za sve visokoobrazovne ustanove osnovni kriterij za upis predstavlja posjedovanje diplome o zavrenoj srednjoj koli i poloen prijemni ispit (samo u nekim sluajevima). Slino je i sa stranim studentima, koji prijemni ispit polau i pri upisu na doktorske studije. Pored toga, oni moraju vladati ruskim i rumunskim jezikom. Akreditacija i priznavanje diploma Za priznavanje domaih studija, diploma i akademskih zvanja odgovorna je Visoka komisija za diplome i zvanja. Strane diplome evaluira i priznaje Glavno odjeljenje za visoko obrazovanje pri resornom ministarstvu. Mobilnost Moldavija je aktivni sudionik Phare i Tempus programa. NORVEKA Struktura studija Vrste ustanova Tercijarno obrazovanje u Norvekoj nude: etiri sveuilita, est specijaliziranih sveuilinih institucija, 26 sveuilinih koleda, dvije akademije umjetnosti i 26 privatnih ustanova. Programi i titule Prije svega, razlika izmeu sveuilita i koleda u Norvekoj je znatno manja nego to je to sluaj u drugim zemljama. Tako, norveki koledi imaju pravo da dodjeljuju doktorate
160

(ovisno od pojedinanog priznavanja od strane resornog ministarstva), zvanja koja dodjeljuju veoma su slina sa sveuilinim zvanjima, a i sam kreditni transfer izmeu ova dva tipa ustanova lako je ostvariv. Izlazna zvanja zavise od programa. Do 2002/03, ovisno od vrste i ustanove, struni programi na sveuilinim koledima traju 2-4 godine i donose zvanje Hogskolekandidat. Na sveuilitima (u oblasti arhitekture, veterine, poljoprivrede, menadmenta, glazbe, tjelesnog obrazovanja i porta), prvi stupanj (Cand. mag.) stie se nakon 3,5-4 godine redovitih studija koji su koncentrirani na 2-3 predmeta ukljuujui i tzv. major koji se slua minimalno tri semestra). Vii stupanj (Cand.phil. cand.oecon. cand.jur. ili mag.art., itd.) podrazumijeva naredne 1,5-2 godine studiranja jednog iz pomenute grupe predmeta. Studije medicine, stomatologije, farmacije, psihologije, teologije i prava su nedjeljivi i traju 6-7 godina. Dva su aktualna naina sticanja doktorata. Prvi podrazumijeva potpuno neovisan studijski program osim u sluaju obrane doktorske teze i donosi zvanje Dr.philos, a drugi odlikuje istraivaki orijentiran sadraj u trajanju od 3-4 godine takoer sa obranom doktorske teze i on biva nagraen zvanjem Dr.Art, Dr.Scient, itd. Usvajanjem dokumenta iz 2001. godine, struktura je prilagoena principima Bolonjske deklaracije, sa uvoenjem zvanja Bachelor (nakon tri godine) i Master (nakon dodatne dvije godine). U iznimke od ovog opeg pravila spadaju neki petogodinji Master programi (u odontologiji, farmaciji, arhitekturi, industrijskom dizajnu), kao i estogodinji struni programi (pravo, medicina, teologija). Za prijem u nastavni kadar nema zvaninih preduvjeta, ali u praksi svi nastavnici u visokom obrazovanju moraju imati sveuilina zvanja. Upis Broj onih koji se upisuju na dravna sveuilita limitiran je kapacitetom ovih ustanova. Uvjet za upis je ili uspjeno okonanje tzv. vie srednje kole (koja se pohaa izmeu 16. i 19. godine) ili pet godina radnog iskustva ili kombinacija obrazovanja i radnog iskustva. Nadalje, trai se i osnovno znanje iz sljedeih oblasti: norveki jezik, engleski jezik, povijest, sociologija, matematika, prirodne znanosti. Pravo na upis moe se stei i na bazi posjedovanja kombiniranih formalnih i neformalnih kvalifikacija. U veini sluajeva, primjenjuje se numerus clausus. Za upis na norveke visokoobrazovne ustanove, pored ispunjavanja standardnih akademskih preduvjeta, strani studenti moraju posjedovati financijske garancije (70.000 norvekih kruna po godini) i pokazati odlino znanje norvekog i engleskog jezika (TOEFL: 500 poena, ili IELTS: 5.0) Kreditni sustav Norveki kreditni sustav (Vekktal) u svemu je kompatibilan sa ECTS standardima. ECTS se primjenjuje na meunarodnim relacijama. Oba sustava zasnovana su na radnom optereenju studenata i koriste se za akumulaciju - nacionalni sustavm zasnovan je na 20 bodova, dok je ECTS zasnovan na 60 bodova godinje. Broj radnih sati studenta nije zvanino propisan. Obvezna primjena ECTS propisana je odlukom Vlade iz lipnja 2001. godine.
161

Stupanj primjene ECTS je oko 50% i razlikuje se od ustanove do ustanove, a primjena je uobiajenija u cilju transfera nego akumulacije. Sve ustanove imale su obvezu da proces primjene zaponu najdalje sa poetkom 2004. godine. Akreditacija i priznavanje diploma Nacionalni akademski informativni centar (NAIC) evaluira kako domae, tako i strane diplome. Meunarodni sporazumi iji je Norveka potpisnik su: zajednika konvencija UNESCO i Vijea Europe o priznavanju visokoobrazovnih kvalifikacija u europskom regionu (1999). Slijedei odluku resornog ministarstva, koja u poetku nije bila obvezujua, sve sveuiline institucije od kraja 2001. godine automatski dodjeljuju studentima i dodatak diplomi Pokretljivost Norveka daje financijsku pomo studentima za bilo privremeno ili studiranje cijelim trajanjem u inozemstvu. Ovaj vid studiranja ostvaruje se posredstvom raznih programa: Leonardo, Nordkalotten, Nordplus, Quota, Socrates. NJEMAKA Struktura studija Vrste ustanova U visokoobrazovne ustanove u Njemakoj spadaju: sveuilita (Universitaten) i ekvivalente visokoobrazovne institucije, akademije umjetnosti (Kunsthochschulen), glazbene akademije (Musikhochschulen) i sveuilita primijenjenih umjetnosti (Fachhochschulen). Postoje i javne i privatne (od drave priznate ustanove). Programi i zvanja Zvanja koja se stiu variraju ovisno od duine i tipa programa. Studiji na sveuilitima ili ekvivalentnim institucijama zavravaju diplomskim/magistarskim ispitom, dravnim ispitom ili hrianskim ispitom (u teologiji). Amandmanima na Zakon o sveuilitu iz 1998. godine uvedeno je stepenovanje na Bachelor (3-4 godine) i Master (naredne 1-2 godine) programe. Studiranje na sveuilitima primijenjenih umjetnosti donosi zvanje diplomiranog, Master ili Bachelor. Sveuilita i ekvivalentene ustanove zadravaju pravo da dodjeljuju doktorate i profesorska zvanja (Habilitation). Diplomci sa sveuilita primijenjenih umjetnosti sa zvanjem Master ili Diplom (FH), koje se stie nakon etiri godine studija (od ega je bar jedan semestar bio u vidu praktine nastave), stiu uvjet za doktorske studije na sveuilitu, sa specifinim daljnjim zahtjevima. Profesorsko zvanje zahtijeva nekoliko godina predavakog iskustva. Akademska predavaka zvanja u Njemakoj su: Assistent, Oberassistent, Lektor, Njissenschaftlicher
162

Assistent, Njissenschaftlicher Mitarbeiter, Lehrkraft besondere Aufgaben, Dozent, Professor. U nekim pokrajinama, tzv. habilitacija zahtjeva obranu izabrane teze i javno predavanje. Upis Pristup na sveuilita zahtijeva 12-13 godina prethodnog obrazovanja (Abitur). Uvjet za upis na Fachhochschule prethodno je dvanaestogodinje kolovanje. Posebni uvjeti postoje kod upisa na umjetnike i glazbene akademije (testovi sklonosti). Ako broj prijavljenih prevazilazi broj raspoloivih mjesta za datu oblast, selekcija se vri na osnovu prethodnih akademskih rezultata i razdoblja koje je proteklo od zavretka prethodnog stadija obrazovanja do apliciranja na datu ustanovu. Ovdje u obzir dolaze i intervjui i prijemni testovi. Fachhochschule ima restriktivnu upisnu politiku za pojedine oblasti. Strani studenti primaju se na bazi kvalifikacije koja bi im upis omoguila i na sveuilitima u vlastitoj zemlji (evaluaciju vri Servis za strane studente), pri emu aplicirati treba barem godinu unaprijed. U sluaju neprihvatanja kvalifikacije, student mora pristupiti polaganju posebnog ispita. Od sutinskog znaaja je i dobro poznavanje njemakog jezika (sprovodi se poseban ispit), pri emu veina sveuilita organizira kurseve za strane studente. Akreditacija i priznavanje diploma Ekvivalentnost njemakih kvalifikacija utvruje Njemaka rektorska konferencija zajedno sa Konferencijom ministara obrazovanja i kulture. S druge strane, strani studenti zainteresirani za studiranje u Njemakoj u cilju priznavanja diploma obraaju se Njemakom akademskom servisu za razmjene (DAAD Deutscher Akademischer Austauschdienst) i njemakom NARIC. Meunarodni sporazumi: Lisabonska konvencija (1997), Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja (1979) i bilateralni sporazumi sa Francuskom i drugim zemljama. Diploma Supplement je od 2000. godine, kada je odluku o njegovom uvoenju donijela Konferencija ministara za obrazovanje i kulturu, kao i Rektorska konferencija, prihvaen kao nacionalni model i primjenjuje se na svim studijskim programima. I nedavno osnovani Njemaki savjet za akreditaciju visokoobrazovnih ustanova spisku kriterija koje redovno evaluira, dodao je i dodatak diplomi. Kreditni sustav Sveuilinim zakonom iz 1998. godine uveden je sustav skupljanja kredita, a ECTS koristi veina visokoobrazovnih ustanova. Dakle, uvodi se sustav zasnovan na principima ECTS, koji je obvezan za sve nove programe studija akreditovane od strane njemakih akreditacionih tijela. Sustav je zasnovan na radnom optereenju studenata i upotrebljava se za akumulaciju i transfer. Postoji 60 bodova i ne preko 1800 sati godinje. est mrea koje je ustanovila Savezna vlada radi na razvoju sustava usklaenih sa ECTS, koji trebaju uskoro postati modeli dobre prakse. Pokretljivost
163

Pomo moe biti data studentima za razdoblje od maksimalno 1-1,5 godine provedene na nekom inozemnom sveuilitu. Programi u kojima zemlja sudjeluje su: Comett, Erasmus, Lingua, Petra i Tempus. POLJSKA Struktura studija Vrste ustanova Postoje razliiti oblici nesveuilinih i sveuilinih ustanova za visoko obrazovanje: vie kole (nesveuiline strune ustanove), uiteljske kole, tradicionalna sveuilita, politehnike (tehnoloko sveuilite) i akademije. Programi i zvanja Nakon 3-4 godine pohaanja vieg strunog obrazovanja, studenti dobijaju diplomu za datu struku i zvanje Licencjat ili Inynier, to predstavlja preduvjet za izlazak na trite rada ili nastavak visokog obrazovanja. Sveuilita i ustanove sveuilinog tipa nude programe koji traju 4,5-6 godina i zavravaju dodjelom zvanja Magister, Magister inynier ili Lekarz, u skladu sa oblasti studija. Bilo koja od ovih titula preduvjet je za dobijanje doktorata. Doktorski studiji obuhvataju niz ispita koje odreuje fakultetsko vijee i zavravaju javnom obranom doktorske teze koju procjenjuju dva mentora. Analogna kvalifikacija u oblasti umjetnosti je kvalifikacija prvog stupnja. Zvanje habilitacije dobijaju doktori koji postignu znaajna ostvarenja na polju znanosti ili umjetnosti, izrade habilitacijsku disertaciju koja doprinosi razvoju date znanstvene discipline (postoje tri mentora) i odre habilitacijsko predavanje koje se ocjenjuje. Analogna je kvalifikacija drugog stupnja. Nastavnici se regrutuju iz reda magistara koji su uspjeno zavrili pedagoke programe u tijeku asistentskog rada. Upis Certifikat o poloenom konanom ispitu srednje kole zahtjevaju sve pomenute ustanove. Sljedei kriterij, koji postoji u veini sluajeva, rezultat je prijemnog ispita. Ustanove su autonomne u formiranju upisne politike. Iako nema numerus clausus, novi zakon ostavlja mogunost njegovog uvoenja za studiranje pojedinih disciplina. Strani studenti koji ele studirati u Poljskoj moraju prethodno nostrificirati dokumente o prethodnom kolovanju, bilo na osnovu postojeeg sporazuma o meusobnom priznavanju ili, ukoliko takav sporazum ne postoji, priznavanje se vri na razini same ustanove za koju je student aplicirao. Neophodno je i poznavanje poljskog jezika, za ta se pripreme u vidu kurseva sprovode na samim ustanovama. Kreditni sustav Iako nema ovakvog sustava na razini drave, neke ustanove su uspostavile svoj sopstveni, dok druge primjenjuju ECTS. ECTS se primjenjuje u tercijarnom sektoru za
164

osnovne i magistarske studije. Bodovi su zasnovani na radnom optereenju studenata i njihov ukupan godinji zbir iznosi 60, dok godinji broj radnih sati nije zvanino propisan. Ne postoji zakon ili dekret koji bi propisivao obveznu upotrebu ECTS. Primjena ECTS predstavlja jedan od uvjeta za akreditaciju programa studija na tradicionalnim poljskim sveuilitima. Ova sveuilita, njih 17, najdalje su otili u primjeni ECTS - na njima se on koristi kao sustav transfera, ali i kao sustav akumulacije. Veina visokoobrazovnih ustanova koristila je ECTS grantove za uvoenje ECTS, te je primjena esto vrena na razini fakulteta ili katedre, uglavnom u cilju transfera. U Poljskoj postoji i preko 200 privatnih ustanova, koje takoer poinju sa uvoenjem ECTS. Akreditacija i priznavanje diploma Akreditaciju domaih programa i evaluaciju i priznavanje stranih diploma vri poljski ENIC (Biro za akademsko priznavanje i meunarodne razmjene). Meunarodni sporazumi koji vae su: Pariska konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama koje pripadaju europskom regionu (1979), Praka konvencija socijalistikih zemalja o meusobnom priznavanju i ekvivalentnosti obrazovnih dokumenata, naunih programa i titula (1972), bilateralni sporazumi sa Austrijom (1997), Njemakom (1997), ehoslovakom (1987), Sirijom (1985), Maarskom (1980), Jugoslavijom (1978), Bugarskom (1977) i bivim SSSR (1974). Nakon Nacionalne rektorske konferencije iz 2000. godine, uslijedila je realizacija pilot projekta koji je imao za cilj identifikaciju organizacionih preduvjeta za uvoenje Diploma Supplement. U projektu je sudjelovalo oko 70 visokoobrazovnih ustanova i, kao rezultat, kreirana je baza podataka o poljskom dodatku diplomi, a pripremljen je i opis poljskog visokoobrazovnog sustava. Pokretljivost U pripremi je nacionalni program pomoi ovoj skupini studenata. Zasad je zemlja korisnik CEEPUS, Erasmus, Socrates i Tempus programa. PORTUGAL Struktura studija Vrste ustanova Portugalski visokoobrazovni sustav ukljuuje sveuilino i obrazovanje na politehnikama. Politehnike uglavnom vre obrazovanje u oblasti ekonomije, tehnikih nauka, turizma, paramedicinskih disciplina i obrazovanja nastavnika. Postoje javne, privatne i kombinirane ustanove. Javne ustanove su dravna sveuilita i politehnike, dok su privatne i kombinirane takoer u vidu sveuilita, neintegriranih koleda, politehnika i viih kola. Posebnu kategoriju predstavlja Portugalsko katoliko sveuilite koje predstavlja instituciju Svete Stolice i priznat je od strane drave.
165

Sveuilini i nesveuilini sustav blisko su povezani, pa je relativno lako ostvariti transfer sa jednog na drugi tip ustanova. Isto je i kad je rije o eventualnom transferu sa javne na privatnu instituciju, odnosno vice versa. Programi i titule Dva sustava, sveuilini i politehniki, dodjeljuju zvanja Bacharelato i Licenciatura. Ovo posljednje na politehnikama obino podrazumijeva dvostupanjski program, pri emu kompletiranje prvog stupnja priblino odgovara Bachelor zvanju. Za sticanje Licenciatura na politehnikama potrebno je 4-5 godina, a na sveuilitima 4-6 godina studiranja. U oba sluaja, ve nakon uspjeno okonane tri prve godine, stie se zvanje Bacharelato. Sveuilite ima iskljuivu nadlenost u dodjeli postdiplomskih zvanja (Mestrado i Doutoramento). Mestrado program obino traje dvije godine i, kao uostalom i doktorski, zahtjeva izradu i obranu magistarskog rada. Postdoktorsko zvanje, kao najvii rang u hijerarhiji, dodjeljuje se pojedincima koji ostvare vrhunske rezultate u oblasti znanosti i koji posjeduju dovoljne pedagoke sposobnosti. I za ovaj stadij predvieni su odreeni ispiti. Za prelazak u red sveuilinih predavaa nisu predvieni specifini formalni zahtjevi, ali su definirane minimalne kvalifikacije za svaku kategoriju. Tako, na primjer, minimalno zvanje za proizvoenje u asistenta je magistar, za vanrednog profesora doktor, za pridruenog profesora doktor i pet ili vie godina radnog iskustva, a za redovitog profesora post-doktorski stupanj i minimalno tri godine radnog iskustva u brani. Upis Svake godine drava odreuje uvjete upisa, koji se odvija u vidu Nacionalnog natjecanja. Posljednji put uvjeti su bili: uspjean zavretak 12. razreda srednje kole ili ekvivalent tome (dravni ispit), prijemni ispit, eventualni dodatni uvjeti. Broj mjesta uglavnom je ogranien, pri emu se studentu moe ponuditi mjesto i na ustanovi za koju nije aplicirao. Upis stranih studenata, pored podnoenja obvezne i ovjerene dokumentacije, obuhvata i pristupanje kvalifikacijskom ispitu. Neophodno je da student posjeduje i financijske garancije, kao i da pokae dobro vladanje portugalskim jezikom, za ta se kursevi redovito organiziraju na sveuilitima. Kreditni sustav Nema nacionalnog sustava, a neka sveuilita su uveli ECTS. U Portugalu se ECTS primjenjuje u cilju pokretljivosti na veini dravnih sveuilita, kao i na nekim politehnikama i privatnim ustanovama. Uz to, na nekim dravnim sveuilitima se u cilju akumulacije primjenjuje i jedan interni sustav zasnovan na satima kontakata. Ovaj potonji sustav nije usklaen sa ECTS. ECTS je usvojen konsenzusom veine ustanova koje sudjeluju u Erasmus programu. Rektorski savjet je 2001. godine ministarstvu predloio izmjenu zakona kako bi se uveo ECTS kao sredstvo akumulacije bodova. Sva javna sveuilita ve primjenjuju ili planiraju uvesti ECTS kao sustav transfera, a veina javnih politehnika uskoro e zapoeti primjenu ECTS. Nekoliko privatnih ustanova takoer koristi ECTS u svrhu pokretljivosti.
166

Akreditacija i priznavanje diploma Domae kvalifikacije, u skladu sa vaeim zakonodavstvom, evaluiraju same institucije visokog obrazovanja, dok se pitanjima priznavanja stranih diploma bavi portugalski NARIC (Generalni direktorat za visoko obrazovanje koji djeluje pri Ministarstvu za obrazovanje). Portugal je potpisnik Lisabonske konvencije iz 1997. godine. Postoji spremnost veine ustanova da primijene ovaj suvremeni model, tako da su trenutano u tijeku promotivne aktivnosti, gdje svakako spada i sprovedena akcija ministarstva na izradi promotivnog materijala, koji se distribuira na svim visokoobrazovnim ustanovama. Pokretljivost Domai studenti koji odreeno razdoblje studiranja provode na stranom sveuilitu imaju pravo na vladine grantove. Portugal sudjeluje u Leonardo i Socrates programu. REPUBLIKA IRSKA Struktura studija Vrste ustanova Ovdje spadaju: sveuilita, tehnoloki instituti, koledi za obrazovanje i privatne ustanove. Sveuilita najveim dijelom financira drava (90%), dok ostatak sredstava stiu od naplate studentskih kolarina i donacija. Nasuprot tome, svaki koled ima potpunu kontrolu nad vlastitim financijama i sainjavaju ga fakulteti i zavodi. Programi i zvanja Sveuilita nude tro-, etvoro- i petogodinje programe, nad kojima se vri eksterni monitoring. Zvanja su Bachelor (3-4 godine, pet za veterinu, arhitekturu i stomatologiju i est za medicinu) i Master (dodatne 1-3 godine programa istraivakog rada plus obrana teze). Slijede doktorski studiji (PhD zvanje) koji traju 3-4 godine. Na tehnolokim institutima kolovanje traje dvije ("certifikat"-programi), tri ("diploma"programi) ili etiri godine i oni su priznati od strane Nacionalnog obrazovnog vijea. Zvanja koja nude takoer su Bachelor, Master, a do odreene mjere sprovode i doktorske programe. Studenti koji uspjeno okonaju studije na koledu za obrazovanje stiu zvanje Bachelor u toj oblasti. Upis Osnovni je kriterij rezultat na certifikatu izlaznog ispita srednje kole, a u nekim institucijama esto su aktualni i dodatni uvjeti. Ne postoji univerzalno pravilo o ogranienosti broja raspoloivih mjesta, ali je sveuilitima dozvoljeno da studente izaberu sami u skladu sa svojim sopstvenim standardima. Od stranih studenata zahtijeva se podnoenje dokumentacije o ekvivalentnom prethodnom obrazovanju i poznavanje jezika na kojem se dati program izvodi.
167

Kreditni sustav Budui nije bilo jedinstvenog kreditnog sustava u sveuilinom sektoru, neke ustanove poele su koristiti ECTS. Nasuprot tome, postoji nacionalni sustav kredita za nesveuilino obrazovanje u Irskoj. Na osnovu konanih izvjea koje visokoobrazovne ustanove podnose Nacionalnoj agenciji, statistika pokretljivosti studenata za 2000/01. godinu u okviru Erasmus programa, pokazala je da je ECTS primijenjen na 71% studenata koji odlaze iz Irske da studiraju u inozemstvu. Pokretljivost Za studiranje u zemljama Europske unije, predviena je pomo kako za razdoblja provedena na tamonjim sveuilitima, tako i za cjelokupne studijske programe. S druge strane, u sluaju studiranja van granica EU, podravaju se samo privremena razdoblja boravka na tim sveuilitima. Akreditacija i priznavanje diploma Agencija za visoko obrazovanje vri ulogu NARIC u R. Irskoj. Ona slui kao mjesto gdje studenti mogu dobiti sve informacije u svezi sa priznavanjem njihovih kvalifikacija u ovoj zemlji. Nakon uspjene test-faze, dodatak diplomi uveden je na razliitim obrazovnim razinama. Nema zakona koji bi ga uinio obveznim, ve odluka poiva na pojedinanim ustanovama. RUMUNIJA Struktura studija Vrste ustanova Visoko se obrazovanje u Rumuniji sprovodi na sveuilinim koledima ili Colegiu (traju 2-3 godine) i sveuilitima (Universitate), institutima i akademijama (programi traju 4-6 godina). Postoje javne i privatne institucije, pri emu akreditaciju privatnih vri drava. Akreditirane privatne institucije mogu aplicirati za financijsku pomo kod drave. Programi i zvanja Studenti sa zavrenim koledom mogu da nastave studirati na srodnom sveuilitu, nakon polaganja prijemnog ispita i ovisno od broja trenutano raspoloivih mjesta. Kratkorone programe (tri godine) realiziraju sveuilini koledi, dok se dugoroni programi (traju 4-6 godina) odvijaju na sveuilitima i zavravaju finalnim ispitom koji donosi zvanje Licentiat. Uspjeni studenti mogu, nakon ovog prvog stupnja, upisati postdiplomske studije, koji traju 1-2 godine. Doktorski studiji u Rumuniji predstavljaju najvii stupanj strune specijalizacije i traju 46 godina (zvanje je komparabilno sa PhD).
168

Nastavni se kadar bira na natjecateljskoj osnovi izmeu diplomaca koji su pokazali izvanredne predavake i naune kvalitete. Obino se radi o osobama koje su zavrile ili su trenutano upisane na doktorske studije. Za via zvanja, u svakom sluaju neophodno je posjedovanje doktorata. Svi predavai minimalno moraju biti kandidati za PhD zvanje. Upis Sve ustanove zahtijevaju poloen finalni ispit srednje kole. Pored toga, na snazi je i prijemni ispit, za koji kriterijume utvruje resorno ministarstvo. Vlada utvruje broj mjesta raspoloivih na pojedinim disciplinama, a ustanove imaju autonomiju u primanju dodatnog broja samofinansirajuih studenata. Strani studenti za upis moraju priloiti neophodne akademske dokumente (vrednovanje vre ministarstvo zemlje iz koje student dolazi i relevantno rumunsko veleposlanstvo). Dodatni ispit organizira se za one koji ele upisati arhitekturu, lijepe umjetnosti ili tjelesno obrazovanje. Takoer studenti obino pohaaju i kurs iz rumunskog jezika. Kreditni sustav Decentralizirani kreditni sustav na nacionalnoj razini uveden je na dragovoljnoj osnovi od kolske 1998/99. godine. Kompatibilan je sa ECTS i jedan semestar usporediv je sa 30 kredita (bodova). S druge strane, etiri klasina sveuilita koji ine konzorcij Universitaria (Bukuret, Klu-Napoka, Jasi, Temivar) poeli su primjenjivati ECTS od 1996. godine, a uskoro je to uinio i konzorcij tehnikih sveuilita. Sustav se u naelu zasniva na radnom optereenju studenata. Meutim, postoje ustanove u kojima se radno optereenje procjenjuje na osnovu broja sati kontakata. Ovaj sustav posjeduje neke elemente akumulacije: na nekim sveuilitima na kojima se dodjeljuju bodovi za diplomski ispit student koji ne poloi ispit zadrava prikupljene bodove u narednoj godini. Sustav je zasnovan na 60 bodova i priblino 1560 sati godinje, mada to nije zvanino propisano. Primjena ECTS na rumunskim sveuilitima propisana je uredbom ministarstva iz 1998. godine. Osim osnovnih pravila ECTS, sveuilita mogu prilagoditi svoje statutarne odredbe koje se odnose na minimalan broj bodova po akademskoj godini, kao i maksimalan vremenski interval (npr. etiri semestra) u kojem se mogu stei bodovi za odreeni kurs. Proces uvoenja ECTS kao sustava transfera bodova okonan je na gotovo svim sveuilitima, dok formalna primjena sustava u cilju akumulacije jo nije zapoeta. Akreditacija i priznavanje diploma Domae studijske programe akreditira drava, dok je za evaluaciju stranih diploma uveden Nacionalni centar za ekvivalenciju diploma (rumunski ENIC/NARIC), koji radi pri Ministarstvu za obrazovanje i znanost. Rumunija je potpisnik Lisabonske konvencije. Ministarskim dekretom iz 2000. godine sveuilita su obvezna izdati ovaj dokument na zahtjev studenta. Informacije o Diploma Supplement na lokalnom jeziku objavljene su u vidu broure, a elektronski obrasci dokumenta poslati su svim sveuilitima. Pokretljivost
169

Postoji nacionalni ured za dodjelu stipendija za studiranje u inozemstvu. Pomo pruaju i pojedine strane zamlje, kao i visokoobrazovne ustanove (u skladu sa sporazumima o suradnji). Rumunija participira u CEEPUS. Copernicus, Eureca, Leonardo, Peco, Phare, Socrates, Tempus i Youth for Europe programu razmjene studenata. RUSIJA Struktura studija Vrste ustanova U Rusiji postoje sveuilita, akademije, instituti, tehnika sveuilita, koledi, tehniki koledi i specijalizirane institucije. Nadalje, razlikuju se javne i akreditirane privatne ustanove. U Rusiji postoji preko 500 javnih i preko 200 privatnih ustanova koje nude visokoobrazovne programe, od ega Ministarstvo obrazovanja financira njih 300. Nadalje, broj nesveuilinih institucija (tehnikumi, uilita, koledi) je oko 3.000. Programi i zvanja Postoje tri razine visokog obrazovanja u Rusiji: nekompletno (dvije godine), osnovno (etiri godine) koje donosi zvanje Bakalavr, i napredno (5-6 godina). Takoer, postoje dvije razine doktorskih zvanja: Kandidat Nauk i Doktor Nauk. Nesveuiline programe nude tehnikumi, uilia i koledi. Oni obrazuju specijaliste srednjeg stupnja, kao to su tehniari, medicinske sestre i sl. Ovi programi traju dvije godine nakon opeg srednjeg obrazovanja, odnosno 4-4,5 nakon osnovnog obrazovanja, i zavravaju dodjelom adekvatne diplome. Da bi nositelj ovakve diplome nastavio sa studijima u istoj struci, ali na sveuilitu, on(a) ima pravo traiti odobrenje da pohaa skraeni intenzivni program iz date struke, umjesto da studira otpoetka. Prva razina sveuilinog obrazovanja podijeljena je na dva stupnja. Prvi od njih traje dvije godine i donosi certifikat o nekompletnom visokom obrazovanju, dok je drugi u cjelini posveen intenzivnom strunom treningu i traje naredne 1-2 godine. Zavretak ove prve razine polazniku donosi diplomu o nekompletnom visokom obrazovanju. Sljedea razina traje etiri godine i donosi zvanje Bakalavr. Sainjava ga program sa radnim optereenjem od 27 sati tjedno, usklaen s Dravnim standardima obrazovanja. Zavretak oznaava polaganje finalnog ispita. Posjedovanje Bakalavr zvanja imatelju omoguuje da upie magistarske studije ili nastavi ka sticanju specijalistike diplome. Nadalje, zvanje Bakalavr dodjeljuje se u svim disciplinama, osim u medicini, gdje prva reazina traje est godina. Trea razina visokog obrazovanja u Rusiji traje naredne dvije godine i zavrava sticanjem zvanja Magistr. Polaznici su obvezni da sprovedu nauno istraivanje u trajanju od jedne godine (ukljuujui tu i praktini dio), da pripreme i obrane magistarsku tezu koja mora da predstavlja originalan doprinos znanosti i poloe zavrni ispit. Za razliku od magistarskog zvanja, specijalistika diploma moe se stei na dva naina: kompletiranjem jednogodinjeg programa nakon sticanja Bakalavr zvanja ili kompletiranjem programa koji traje 5-6 godina nakon sticanja diplome o zavrenom opem srednjem obrazovanju. Specijalistika diploma predstavlja strunu kvalifikaciju koja nositelju daje pravo za izvoenje strunih aktivnosti u oblasti i apliciranje na doktorske programe studija.
170

etvrta i i posljednja razina je Aspirantura, odnosno studiji ka sticanju zvanja Kandidat Nauk i Doktor Nauk. Upis na ovu razinu postie se kroz natjecanje. Prvi programi (Kandidat Nauk) traju 3 godine i pripremaju polaznika za obavljanje znanstvenih i profesorskih aktivnosti. Studenti su obvezni da u ovom razdoblju izuavaju nastavne metode, informacijskee tehnologije i poloe kvalifikacijske ispite. Sami doktorski studiji nemaju fiksiranu duinu trajanja, specifini su, individualni i obuhvataju obranu doktorske disertacije. Sveuilini predavai moraju proi postdiplomske studije i steknu znanstvene titule. Upis Diploma o zavrenom opem (ili strunom) srednjem obrazovanju i prijemni ispit na kompetitivnoj osnovi uvjeti su upisa na sveuiline i nesveuiline ustanove. Strani studenti moraju imati srednje obrazovanje i godinu studiranja ruskog jezika. Akreditacija i priznavanje diploma Ministarstvo obrazovanja nadleno je da izdaje dravne diplome koje vae na cijeloj teritoriji Ruske Federacije. Postoje i neakreditirane ustanove koje izdaju svoje diplome. One nisu zvanino priznate. Verifikacijom stranih kvalifikacija bavi se Zavod za priznavanje Dravnog komiteta za visoko obrazovanje. Savjetodavno tijelo je Rusko vijee za ekvivalenciju. Pored toga, resorno ministarstvo je osnovalo i Nacionalni informativni centar za akademsko priznavanje i pokretljivost. Priznavanje inozemnih doktorskih zvanja vri Vrhovni atestacioni komitet. Multilateralni sporazumi iz oblasti priznavanja diploma i zvanja su: Regionalna konvencija o priznavanju studija, diploma i zvanja u regionu Azije i Pacifika (1983), UNESCO Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u regionu Azije i Pacifika (1983), UNESCO Konvencija o priznavanju europskih studija, diploma i zvanja (1979), UNESCO Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama koje pripadaju europskom regionu (1979), bilateralni sporazumi potpisani su sa Kinom (1995), panijom (1990), Jugoslavijom (1988), Peruom (1987), Indijom (1979), Finskom (1978), Vijetnamom (1978), Irakom (1974), Poljskom (1974), Maarskom (1972), Bugarskom (1971), Kubom (1966) i Sirijom. Pokretljivost Programi razmjene u kojima participira ruski studenti su programi razmjene sa Amerikim vijeem za profesore ruskog jezika i sa Konzorcijumom amerikih koleda i sveuilita. Takoer, Rusija je jedan od korisnika Tempus programa. SLOVAKA Struktura studija Vrste institucija Visokoobrazovni sektor u Slovakoj obuhvata nesveuiline programe i kratkorone (3-4 godine) i dugorone (5-6 godina) sveuiline programe.
171

Programi i zvanja Kratkoroni sveuilini programi zavravaju sticanjem zvanja Bakalar. Diploma Bakalara omoguuje studentu ili da nastavi sa sveuilinim obrazovanjem ili izae na trite rada. Studenti koji uspjeno zavre sljedei stadij sveuilinog obrazovanja (tri godine nakon Bakalara ili 5-6 godina posebnog programa) stiu diplomu i titulu Ininier, Magister ili Doktor (u medicini i veterini). Vlasnici ovakvih diploma mogu se upisati na postdiplomske studije. Upis Minimalan preduvjet za upis na fakultet posjedovanje je certifikata o poloenom zavrnom ispitu srednje kole. Drugi kriteriji, kao to su prijemni ispiti, njihov sadraj i forma, individualno definira svaka ustanova. Strani studenti moraju posjedovati certifikat o zavrenoj srednjoj koli ili njenom ekvivalentu, biti mlai od 30 godina i poloiti ispit iz slovakog jezika. Kreditni sustav Budui nije postojao nacionalni sustav kreditiranja, koncept budueg razvoja slovakog visokog kolstva predvia obvezno uvoenje sustava koji bi bio izravno zasnovan na ECTS, sa kojim pojedine ustanove ve eksperimentalno rade. Dakle, u Slovakoj se primjenjuje ECTS i njemu suglasni sustavi. Neke ustanove su ak i u procesu uvoenja ECTS kao sustava akumulacije bodova, iako u tu svrhu ranije nisu primjenjivale druge sustave. ECTS i drugi sustavi bodovanja masovno se primjenjuju na prve dvije razine visokog obrazovanja, a neto rjee na razini doktorskih studija. Primjena sustava bodova obvezna je po zakonu iz travnja 2002. godine, a detaljnije odredbe propisane su posebnim dekretom. Prema pomenutom zakonu, sve ustanove obvezne su da sustav bodovanja zasnovan na principima ECTS uvedu najkasnije do kraja 2004. godine. U okviru programa Erasmus i Socrates, ECTS se koristi kao pomono sredstvo u cilju studentske pokretljivosti. Ostali sustavi bodovanja uvedeni su na veini uglavnom tradicionalnih sveuilita. Akreditacija i priznavanje diploma Povjerenstvo za akreditacije daje preporuke Vladi o priznavanju domaih kvalifikacija. Pitanjem priznavanja stranih diploma bavi se slovaki ENIC (Institut za informiranje i prognozu u obrazovanju). Meunarodni sporazumi: Konano izvjee Europske konvencije o ekvivalentnosti dokumenata koji omoguuju upis na visokoobrazovne ustanove (1991), Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1991), Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje omoguuju upis na sveuilita (1991), Europska konvencija o ekvivalentnosti razdoblja akademskih studija (1991), Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama europskog regiona (1988), bilateralni sporazumi sa ekom, Maarskom, Irakom, Mongolijom, Poljskom, Bugarskom, Afganistanom, Indijom, Rumunijom i bivim SSSR.
172

Prema novom zakonu o sveuilitu koji je stupio na snagu 1. travnja 2002. godine, sve visokoobrazovne ustanove u zemlji dune su svim studentima na kraju studija uruiti, pored diplome, i njen dodatak. Pokretljivost Ne postoji nacionalni sustav, pa se studiranje u inozemstvu plaa ili izravno od strane studenta ili pomou grantova koji se mogu dobiti na osnovu bilateralnih sporazuma. Slovaka sudjeluje u sljedeim programima razmjena: Constantin, Leonardo, Phare, Socrates, Tempus. SLOVENIJA Struktura studija Vrste ustanova Tercijarno kolovanje u ovoj zemlji nude vie strukovne kole u dvogodinjem trajanju, sveuilita (koji se sastoje od fakulteta), umjetnike akademije i visoke strukovne kole. Slovenija ima dva sveuilita sa 38 lanica (fakulteta, umjetnikih akademija, strukovnih kola) i sedam pojedinanih ustanova koje su privatne. Postoje i pojedinane ustanove visokog obrazovanja (samostalni visokokolski zavodi), koji mogu biti akademskog ili strukovnog tipa i koji ne pripadaju sveuilitu. Visoko obrazovanje usklaeno je sa binarnim modelom, to znai da postoji akademski i struno orijentirani vid tercijarne edukacije. Sveuilita (i pojedinani privatni fakulteti) mogu da nude oba pomenuta vida programa, dok vie strukovne kole nude samo struno orijentirano kolovanje. Programi se organiziraju na dvije razine: dodiplomska razina studentu donosi diplomu prvog stupnja, a postdiplomsko obrazovanje nagrauje se drugostupanjskom (specijalistikom) diplomom ili akademskim stupnjevima Magisterij ili Doktorat. Programi i titule Obrazovanje na viim strukovnim kolama traje 2 godine i zavrava diplomskim ispitom koji se sastoji od pripreme diplomskog rada i njegove prezentacije. Nakon toga, oni koji diplomiraju mogu zasnovati radni odnos kao kvalificirani u svojoj profesiji. Od 1998/99. mogue je i prebacivanje na drugu godinu struno orijentiranih visokoobrazovnih ustanova. Zavretak potonjih programa donosi titulu diplomiranog inenjera. Sveuilini dodiplomski programi dijele se na strune i akademske. Struni programi su neto krai i zvanino traju 3-4 godine (sa apsolventskom godinom traju 4-5 godina). Obuhvataju prvenstveno praktinu nastavu i zavravaju diplomskim ispitom. Uspjeni polaznici dobijaju diplomu sa strunom kvalifikacijom iz date oblasti i kao takvi mogu pristupiti berzi rada i zapoljavanja ili nastaviti studije na postdiplomskoj razini i sticanju specijalizacije ili, u odreenim sluajevima, magisterija. Akademski programi, s druge strane, traju 4-6 godina i takoer zavravaju diplomskim ispitom. Apsolventski sta produuje zvanini rok studija za jednu godinu. Titule koje donose su: Univ.Dipl, Akad., Univ.Dipl.In., Prof., DrMed, Dr.Stom., Dr.Vet.Med.,
173

Mag.Farm. I u sluaju zavretka ovog oblika programa, student moe ili potraiti zaposlenje u skladu sa diplomom koju je stekao ili pristupiti postdiplomskim studijima. Postdiplomski studiji obuhvataju tri nivoa: specijalizaciju, magisterij i doktorat. Specijalizacijski programi traju 1-2 godine i zavravaju javnom odbranom teze i dodjelom titule specijalista za datu oblast. Magistarski studij traje dvije godine i takoer zavrava javnom obranom teze, nakon ega se dodjeljuju zvanja magistra znanosti ili magistra umjetnosti. Magistarsko zvanje je preduvjet za upis doktorskih studija, koji u tom sluaju traju dvije godine. U sluaju posjedovanja samo prvog stupnja studija (dodiplomski stepen), doktorski studiji traju etiri godine. Konano zvanje koje se na ovaj nain stie je doktor znanosti. Studentima koji doktorske studije upisuju odmah nakon zavrenih dodiplomskih studija, ostavljena je mogunost da iste prekinu nakon prve dvije godine i u tom sluaju bivaju nagraeni zvanjem magistra. Upis Osnovni uvjeti upisa definirani su zakonom i ovise od nastavnih programa. U sluaju viih strukovnih kola, uvjet je zavrena odgovarajua etvorogodinja kola ili gimnazija. U obzir dolaze i aplikanti sa zavrenom trogodinjom srednjom strunom kolom ili trogodinjim radnim iskustvom, uz dodatni prijemni ispit. Diploma o poloenom maturskom ispitu je preduvjet za upis na akademske institucije visokog obrazovanja. Od kolske 2001/02. uvedena je i alternativa: poloen maturski ispit srednje strune kole i dodatni ispit na kraju srednjeg tehnikog obrazovanja. Maturski ispit etvorogodinje tehnike kole omoguuje studiranje na struno orijentiranim ustanovama. U ustanovama sa ogranienim brojem mjesta, u obzir se uzimaju i rezultati postignuti kroz srednjokolsko obrazovanje. Numerus clausus se najee primjenjuje na medicini, pravu i menadmentu. Ako je za pojedine programe neophodno i posjedovanje specijalnih sposobnosti, sprovode se dodatna testiranja vjetina i sklonosti. Strani studenti pri apliciranju moraju predati na uvid dokumentaciju o prethodnom kolovanju (minimalno 12 godina kolovanja) i certifikat o aktivnom znanju slovenakog jezika. Kreditni sustav Budui nema domaeg kreditnog sustava, za potrebe razmjene studenata u okviru Socrates/Erasmus programa u Sloveniji koristi se ECTS. Ovaj je sustav u fazi uvoenja na slovenaka sveuilita, premda se ne zasniva na ukupnom radnom optereenju studenta, ve na radnim asovima provedenim na sveuilitu. Ne postoji zakonski akt koji propisuje obveznu primjenu ECTS, ali Zakon o visokom obrazovanju iz 1999. godine preporuuje primjenu sustava bodovanja. ECTS se primjenjuje u Nacionalnom planu rada u oblasti visokog obrazovanja iz 2002. godine, koji je usvojio Parlament. Akreditacija i priznavanje diploma Diplome izdate na bilo kojoj ustanovi, priznate su u cijeloj zemlji.
174

to se tie priznavanja stranih diploma, nadlean je slovenaki ENIC/NARIC, kojeg je osnovalo resorno ministarstvo. Multilateralni sporazumi: Lisabonska konvencija (1997), Pariska konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja za europski region (1981), Konvencija o priznavanju junoamerikih i karipskih visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja (1981), Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja za arapske i europske zemlje (1977), Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1977), Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje omoguuju upis na sveuilita (1977), Europska konvencija o ekvivalentnosti razdoblja sveuilinih studija (1977). Bilateralni sporazumi su potpisani (sa Maarskom i Hrvatskom). Dodatak diplomi izdaje se na bazi lana 32. Zakona o visokom obrazovanju, a u skladu sa Konvencijom o priznavanju visokoobrazovnih kvalifikacija u europskom regionu, te preporuka Europskog povjerenstva, Vijea Europe i UNESCO/CEPES. Pokretljivost Grantovi su dostupni jedino kroz pojedine bilateralne programe. Slovenija participira u sljedeim programima razmjene studenata: ACE, Alps-Adria, CEEPUS, COFT, Copernicus, Erasmus/Socrates, Eureca, Peco, Tempus. SRBIJA I CRNA GORA Struktura studija Vrsta ustanova Pored sveuilinih ustanova (sveuilita sastavljena od fakulteta i umjetnike akademije), u Srbiji postoje i vie kole, koje nude obrazovanje u trajanju 2-3 godine. Programi i zvanja Vie kole nude programe iz tehnikih, paramedicinskih znanosti i drugih struka. Nakon 2-3 godine ovi programi zavravaju sticanjem diplome vieg obrazovanja u datoj profesiji (npr. via medicinska sestra, vii tehniar, itd.). Prva razina sveuilinih stadija traje 4-6 godina i donosi diplomu visokog obrazovanja, odnosno Bachelor zvanje, zajedno sa profesionalnim zvanjem u datoj znanstvenoj ili umjetnikoj oblasti (npr. ininjer strojarstva, diplomirani ekonomist, doktor medicine, itd.). Drugu razinu predstavlja magistarski studij koji u Srbiji i Crnoj Gori traju minimalno dvije godine. Oni obuhvataju specijalne studijske programe i obranu magistarske teze. Treu razinu sveuilinih studija ine doktorski studiji koji zahtijevaju neovisno bavljenje znanstveno-istraivakim radom, a procjena se vri na osnovu broja objavljenih znanstvenih radova i obrane doktorske disertacije (nema posebnih doktorskih programa). Upis Neophodan je dokaz o zavrenoj srednjoj koli i poloen prijemni ispit, koji pripremaju fakulteti.
175

Numerus clausus vrijedi za sve ustanove i svake godine definira ga Vlada (za Kosovo Meunarodni koordinator za ovu srpsku pokrajinu). Kreditni sustav Planirano je uvoenje ECTS, sa kojim trenutano eksperimentiraju samo pojedini postdiplomski programi na pojedinim sveuilitima. Akreditacija i priznavanje diploma Odsjek za meunarodno obrazovanje, kulturu i sport pri Ministarstvu inozemnih poslova, bavi se priznavanjem stranih diploma. Meunarodni sporazumi: UNESCO Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama europskog regiona (1979). Pokretljivost U Crnoj Gori, za razliku od Srbije, gdje jo nije uspostavljen sustav koji bi podrao ovu grupaciju studenata, pomo se prua studentima koji u inozemstvu studiraju na programima kojih nema u zemlji. UKRAJINA Struktura studija Vrste ustanova Visoko obrazovanje u Ukrajini odvija se na sveuilitima (Uninjersytet), akademijama (Akademia), institutima (Isistute), konzervatorijumima (Konservatoria) i koledima (Koledge). Programi i zvanja Od 1992. godine postsekundarno obrazovanje smatra se za vie obrazovanje u Ukrajini (nesveuilina razina). Prvi stupanj sveuilinih studija nakon etiri godine donosi zvanje Bakalavr, odnosno Specialist nakon 5-6 godina. Naredni stupanj su magistarski studiji koji traju 1-2 godine i obuhvataju zavrnu obranu magistarske teze. Doktorski studiji su dvostupanjski. Zvanje Kandidat Nauk se stie ve nakon naredne 34 godine, a Doktor Nauk je najvie zvanje koje je komparabilno sa habilitacijom u zapadnim zemljama. Upis Sveuilini studiji, za razliku od nesveuilinih, zahtjevaju diplomu o poloenom maturskom ispitu. Pored toga, kandidati moraju pristupiti polaganju kvalifikacijskog testa (ili intervjuu). Posebni uvjeti postoje za upis na studije umjetnosti, tjelesnog vaspitanja i arhitekture.
176

Upis stranih studenata, u sluaju posjedovanja neophodne dokumentacije i poznavanja ukrajinskog ili ruskog jezika, odobrava rektor date ustanove. Akreditacija i priznavanje diploma Odsjek za meunarodnu suradnju resornog ministarstva ima ingerencije odluiti o priznavanju stranih diploma i kvalifikacija. Meunarodni sporazumi: Praka konvencija socijalistikih zemalja o meusobnom priznavanju ili ekvivalentnosti obrazovnih dokumenata i znanstvenih zvanja (1972), Parika konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama koje pripadaju europskom regionu (1979). Pokretljivost Ukrajina aktivno participira u Tempus programu. FINSKA Struktura studija Vrste institucija Visoko obrazovanje u Finskoj nude sveuilita (Yliopisto), kojih je 20 (10 multidisciplinarnih, tri tehnoloka, tri ekonomska i etiri umjetnike akademije), i tzv. politehnike ili nesveuiline visokoobrazovne institucije (Amattikorkeakoulu), kojih ima oko 30 i regionalno su rasporeene. Na sveuilitima naglasak je stavljen na znanstveno-istraivaki rad i predavanja, dok se politehnike istiu naglaenijim praktinim pristupom nastavi. Sva sveuilita su dravna. Politehnike pokrivaju oblasti prirodnih resursa, tehnologije i komunikacija, biznisa i administracije, turizma, upravljanja institucijama, zdravstvene skrbi i socijalnih usluga, kulture i obrazovanja. Programi i titule Postoje tzv. nii i vii stupanj. Bachelor zvanje ili Kandidaatti (120 kredita) moe se zavriti za tri godine, a Master ili Maisteri (160-180 kredita) za pet godina. Iznimku i ovdje ine integralni (jednodijelni) programi studiranja medicine, stomatologije i veterine. Pored toga, sveuilita nude i mogunost znanstvenih postdiplomskih studija koje donose zvanja Licentiates (dvije godine) i Doctorates (etiri godine). Jedina iznimka su studiji medicine gdje postdiplomski studiji traju 3-8 godina. Studiranje na politehnici traje 3 1/2 -4 godine (140-160) kredita, ovisno od oblasti studija, nakon ega se stie certifikat o zavrenoj politehnici. I neke politehnike su poevi od kolovoza 2002. godine uvele probne postdiplomske studije. Pedagoki studij obvezan je samo za edukatore nastavnika, dok su za nastavno osoblje sveuilita ta koji nude pedagoku nastavu. Upis
177

Poloen maturski ispit predstavlja osnovni preduvjet za studiranje na sveuilitu. Nadalje, preduvjet stiu i oni koji su zavrili finsku politehniku, postsekundarno profesionalno obrazovanje ili najmanje trogodinju strunu kolu. Sveuilita mogu primiti i aplikante koji su zavrili studije na otvorenom sveuilitu koje dato sveuilite zahtjeva, kao i one za koje sveuilite smatra da posjeduju dovoljno znanja i vjetina neophodnih za studiranje. Sveuilita sama biraju studente na osnovu rezultata prijemnog ispita i rezultata prethodnog kolovanja. Broj je studenata koji se primaju limitiran na svim fakultetima, to borbu za slobodna mjesta ini bespotednom. Za upis na politehniku, osnovni preduvjet predstavlja osnovno ili struno srednje obrazovanje i praksa. Drugim rijeima, kvalificirati se mogu: aplikanti koji su poloili maturski ispit ili zavrili opu srednju kolu, aplikanti koji imaju profesionalnu kvalifikaciju (ili postsekundarnu kvalifikaciju) i aplikanti koji imaju odgovarajuu meunarodnu ili kvalifikaciju druge zemlje. Selekcija studenata na politehnikama uglavnom ovisi od kolskih rezultata i radnog iskustva ,a u mnogim sluajevima i od rezultata prijemnog ispita. Uvjeti prijema stranih studenata su zavrena srednja kola i dobro poznavanje finskog ili vedskog, a ponekad i engleskog jezika. Akreditacija i priznavanje diploma Finsko visokoobrazovno vijee za evaluaciju neovisno je struno tijelo koje pomae sveuilitima, politehnikama i resornom ministarstvu u procesu sprovoenja evaluacije. Ulogu finskog ENIC/NARIC obavlja ve spomenuto Nacionalno vijee za obrazovanje. Nadalje, Finska je potpisnik UNESCO Preporuka o priznavanju visokoobrazovnih studija i kvalifikacija (1993), Europskog sporazuma o kontinuiranom davanju stipendija za studente koji studiraju u inozemstvu (1991), Europske konvencije o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1991), Europske konvencije o ekvivalentnosti diploma neophodnih za upis na sveuilite (1991), Europske konvencije o ekvivalentnosti razdoblja sveuilinih studija (1991), UNESCO Regionalne europske konvencije o priznavanju akademskih studija, diploma i zvanja (1982), Konvencije o priznavanju studija u nordijskom regionu (1976). Finsko zakonodavstvo obvezalo je sve visokoobrazovne institucije da moraju pozitivno odgovoriti na zahtjev svakog studenta za izdavanje dodatka diplomi za meunarodnu upotrebu. Takoer, Ministarstvo obrazovanja preporuilo je svim ustanovama da pristupe ovom modelu. Kreditni sustav U Finskoj postoji nacionalni kreditni sustav, koji je kompatibilan sa ECTS. Takoer, sve je vie ustanova koje izravno koriste ECTS. Nacionalni sustav zasnovan je na radnom optereenju studenata i upotrebljava se kao sustav akumulacije. U prosjeku, postoji 40 bodova godinje. Zvanino je propisano da jedan bod odgovara 40 sati, a godinje radno optereenje studenata je 1600 sati (40x40) premda to nije zvanino propisano. Krajem 2002. godine donesena je odluka o zamjeni nacionalnog sustava (koji datira jo iz sedamdesetih godina prolog stoljea) sa ECTS.
178

Gotovo sve ustanove u Finskoj danas primjenjuju ECTS kao sustav za transfer, a u nekima se obim kurseva na transkriptima izraava i u domaim i u ECTS bodovima. Pokretljivost I studenti koji cijele studije provode na stranim sveuilitima, kao i oni koji su tamo samo privremeno, mogu aplicirati za pomo drave. Centar za meunarodnu pokretljivost tijelo je koje na nacionalnoj razini pokriva oblast razmjene studenata. Finska je sudionik mnogobrojnih programa razmjene (ISEP, Nordplus, Socrates, Leonardo, itd.). FRANCUSKA Struktura studija Vrste ustanova U irok spektar visokobrazovnih institucija u Francuskoj ubrajaju se: tradicionalna sveuilita (sastavljena od specifinih fakulteta), kao i javne i privatne institucije koje omoguuju profesionalnu edukaciju (vie kole za menadment i vie tehnike i medicinske kole). Sveuilitima su pridodati instituti i kole: Institut universitaire Technologiljue (tehnoloki sveuilini instituti), Institut universitaire Professionnaliss (profesionalni sveuilini instituti), Institut universitaire de Formation des Matres (sveuilini instituti za edukaciju nastavnog osoblja), itd. Programi i zvanja Dugoroni sveuilini programi proteu se kroz tri sukcesivna stadija i, na kraju, donose nacionalne titule - diplomu o zavrenim osnovnim studijima (Diplme d'tudes universitaires gnrales - DEUG) koja se dobija nakon kompletirane prve dvije godine studija, licence (grubo gledano, priblina Bachelor zvanju) nakon jo jedne godine, maitrise (moe se usporediti sa Master zvanjem) nakon etvrte godine, a zatim dolaze kvalifikacije koje se stiu kroz trei stadij studiranja (u trajanju 1-2 godine) i koje zahtjevaju istraivake aktivnosti, pismeni ispit i obranu doktorske teze: diploma o zavrenim specijalistikim studijima (Diplme d'tudes suprieures spcialises - DESS), diploma o zavrenim naprednim studijima (Diplme d'tudes approfondies - DEA) i doktorat. Kratkoroni programi iz tehnologije traju dvije godine i studentu donose Diplme universitaire de technologie - DUT (izdaje ih tehnoloki institut) ili Brevet de technicien suprieur - BTS (izdaje ih licej). kole visokog obrazovanja (Ecoles) dodjeljuju vlastite diplome, koje mogu a ne moraju imati priznanje od strane drave. Pretpostavka za polaganje ispita za izvoenje nastave u visokom obrazovanju posjedovanje je doktorata iz date oblasti. Dodatna ogranienja postoje u oblasti farmacije, prava i ekonomije, a uvode se i u jo neke. Za sticanje zvanja redovitog
179

sveuilinog profesora preduvjet je posjedovanje najvie (postdoktorske) nacionalne titule. Upis Neophodno je posjedovati Baccalaureat, njemu ekvivalentnu kvalifikaciju ili Diplme d'acecs aux tudes universitaires (diplomu za prijem na sveuiline studije), nacionalnu kvalifikaciju koju dodjeljuju za to nadlena sveuilita. Sveuilita studente prihvataju bez bilo kakve selekcije, osim kod medicine, stomatologije i farmacije, kao i sluaju tehnolokih instituta. S druge strane, nesveuiline dravne i privatne ustanove vre selekciju na osnovu postignutih akademskih rezultata u ranijem kolovanju ili prijemnog ispita. Restriktivnu upisnu politiku nemaju jedino sveuilita. Regrutaciju stranih studenata vre francuska diplomatska predstavnitva u svijetu koja su odgovorna za prikupljanje i prosljeivanje neophodne dokumentacije. Pored ostalog, neophodan je i pismeni dokaz o posjedovanju dovoljno financijskih sredstava za kolovanje u Francuskoj, zdravstveno osiguranje i dokaz o mjestu boravka tijekom studija. Vri se testiranje poznavanja francuskog jezika. Kreditni sustav Ni u Francuskoj ne postoji kreditni sustav na nacionalnoj osnovi, pa su mnoge ustanove prile upotrebi europskog sustava bodovanja. ECTS se danas primjenjuje u itavom tercijarnom obrazovnom sektoru za prve i druge cikluse studiranja. Zasnovan je na radnom optereenju i koristi se kao akumulativni sustav. Broj bodova po akademskoj godini je 60. Primjena ECTS propisana je ministarskim Dekretom iz travnja 2002. godine. Ovaj dekret odnosi se na one visokoobrazovne ustanove koje imaju dozvolu da izdaju nacionalne diplome. Lipnja 2002. godine visoke kole (Grandes Ecoles) donijele su odluku o pristupanju bolonjskom procesu i uvele takoer dvostupanjsku strukturu studija. Oekuje se da e sve ustanove usvojiti i primijeniti ECTS kao sustav i za transfer i za akumulaciju bodova do 2005. godine. Akreditacija i priznavanje diploma Domaa zvanja vrednuju pojedina ministarstva (za obrazovanje, poljoprivredu, obranu, itd.), dok su za priznavanje stranih kvalifikacija nadleni Direction de l'Enseignement scolaire (nudi sve potrebne informacije) i NARIC (realizira akademsko priznavanje stranih studija i kvalifikacija). Meunarodni sporazumi kojima je Francuska dosad pristupila su: Lisabonska konvencija (1999), UNESCO Sporazum o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama koje pripadaju europskom regionu (1979), UNESCO Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u europskim mediteranskim zemljama (1976), respektivni dokumenti Vijea Europe i niz bilateralnih ugovora (npr. sa Njemakom). Jo u studenom 2001. Nacionalno vijee za visoko obrazovanje i istraivanje je, u okviru prijedloga za usvajanje naela o uspostavljanju europskog visokoobrazovnog podruja, preporuilo uvoenje dodatka diplomi, koji bi trebalo da olaka akademsku pokretljivost i priznavanje kvalifikacija na razini Europe. Usljed izostanka zvanine potpore resornog
180

ministarstva, i pored velikog interesa javnosti, uvoenje dodatka diplomi u Francuskoj neprestano se odlae. Neke ustanove su ak odluile poeti sa sprovoenjem ove prakse ne ekajui sredinju potporu. Pokretljivost Drava moe pruiti potporu u vidu financijskih sredstava za razdoblje do maksimalno jedne godine studiranja u inozemstvu. Francuska je sudionik svih EU programa. NIZOZEMSKA Struktura studija Vrste ustanova Sustav visokog obrazovanja u Nizozemska je binaran i obuhvata sveuilita koja nude Njetenschappelijk ondernjijs (NjO) i sveuilita za struno obrazovanje (Hogescholen), koji nude Hoger beroepsondernjijs (HBO). Pored toga, postoji i Otvoreno sveuilite. Programi i zvanja Zvanja nakon zavrenog etvorogodinjeg ili petogodinjeg sveuilinog obrazovanja u Nizozemskoj su razliita za pojedine znanstvene discipline. Tako, studenti tehnikih fakulteta i poljoprivrede stiu zvanje Ingenieur, studenti prava - Meester, a svi ostali Doctorandus. Programi studiranja medicine, farmacije i veterine traju due. Na nekim sveuilitima uvedeni su i jednogodinji postdiplomski programi (npr. za sticanje zvanja profesora u srednjoj koli). Sva sveuilita nude i etvorogodinje doktorske programe. Od 1998. godine uvoenjem titule Kandidaats nakon tri prve godine studiranja, data je i mogunost stepenovanja. I oni koji zavre etvorogodinje sveuilite za struno obrazovanje u oblasti tehnikih znanosti i poljoprivrede bivaju nagraeni titulom Ingenieur, dok se ostali proizvode u Baccalaureus. Vano je napomenuti da oni koji kompletiraju ovakav program takoer imaju pravo pristupa doktorskim studijima. Mnoge visokoobrazovne institucije u Holandiji, uglavnom u suradnji sa britanskim sveuilitima, nude meunarodnu Master titulu. Inae, nositeljima titule Doctorandus dozvoljeno je da koriste i titulu Master, a oni koji zavre Hogescholen smatraju se Bachelor. Upis Oni koji ne posjeduju certifikat o zavrenom tzv. predsveuilinom obrazovanju (koje traje od 12. do 18. godine), moraju ili poloiti osnovni kurs na sveuilitu za struno obrazovanje ili prijemni ispit, da bi se upisali na sveuilite. Studenti koji se ele upisati na sveuilite za struno obrazovanje moraju imati zavreno predsveuilino obrazovanje, opu srednju kolu (12.-17. godine) ili srednju strunu kolu (12.-16. godine), a za neke programe trai se ispunjavanje i nekih dodatnih uvjeta. Broj raspoloivih mjesta za pojedine studije je ogranien. Upis stranih studenata vri se u skladu sa restriktivnim kvotama (npr. 2% za medicinu, stomatologiju i farmaciju).
181

Kreditni sustav Nacionalni sustav kreditiranja kompatibilan je sa ECTS, pri emu je i ovaj drugi u irokoj upotrebi. Nacionalni je sustav u upotrebi od ranih osamdesetih godina prolog stoljea. Zasnovan je na radnom optereenju studenata, sa 42 boda godinje. Za konverziju se u principu koristi formula 2:3 (10 nizozemskih bodova odgovara 15 ECTS bodova). Sustav bodovanja dio je Zakona o visokom obrazovanju usvojenog 2001. godine. Prema tom zakonu, novi sustav za akumulaciju i transfer zasnovan na 60 bodova godinje (mada se naziv ECTS nigdje u tekstu eksplicitno ne pominje) u upotrebi je od rujna 2002. godine. Visokoobrazovne ustanove bile su obvezne da ovaj novi sustav uvedu do rujna 2004. godine, to je u svezi i s uvoenjem dvostupanjske (Bachelor-Master) strukture studija. Akreditacija i priznavanje diploma Akreditaciju domaih diploma sprovode ministarstva (za obrazovanje, znanost i kulturu, te za poljoprivredu, socijalna pitanja i zdravstvo). Nuffic (Holandska organizacija za suradnju unutar visokog obrazovanja) vri evaluaciju kvalifikacija steenih u drugoj zemlji. Meunarodni sporazumi: UNESCO Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama europskog regiona (1981), Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1967), Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje omoguuju upis na sveuilite (1956), Europska konvencija o ekvivalentnosti razdoblja sveuilinih studija (1956), bilateralni sporazumi sa Austrijom i Njemakom. Jedan dio ustanova jo izdaje stari model dodatka diplomi (iz 1988. godine), dok je veina prela na primjenu novog, sa bolonjskim procesom kompatibilnim, modelom. Pokretljivost Potpora se daje i studentima koji na stranim sveuilitima provode samo odreeno razdoblje svog studiranja i onima ije se kompletno studiranje odvija u inozemstvu. Nizozemska je sudionik Huygens, Leonardo, Socrates i Tempus programa. HRVATSKA Struktura studija Vrste ustanova U Hrvatskoj postoje etiri sveuilita (Sveuilite), politehnike (Veleuilita) i vie kole (Visoka kola). Postoje javna i privatna sveuilita. Jedno se sveuilite sastoji od fakulteta, umjetnikih akademija i viih kola. Programi i zvanja
182

Politehnike nude etvorogodinje struno orijentirane programe. Zavrena politehnika nije kompatibilna sa upisom na sveuilite. Nastava se izvodi u okviru dodiplomskih, postdiplomskih strunih i postdiplomskih umjetnikih studija. Prvi stupanj sveuilinih studija traje 4-6 godina i kvalificira studenta za specijalizirani, umjetniki ili znanstveni rad. Slijedei stadij predstavljen je magistarskim studijima na koji se mogu upisati samo studenti koji su prethodni stupanj zavrili s visokim ocjenama. Magistratura zavrava obranom relevantne magistarske teze. Trei i posljednji stadij zavrava konanom postdiplomskom kvalifikacijom, a to je doktor znanosti. Obrana doktorske teze oznaava uspjean zavretak doktorskih studija. Zvanja nastavnog osoblja su: asistent, vii asistent, predava, vii predava, docent, vanredni profesor, redoviti profesor, lektor i vii lektor (posljednja dva predstavljaju specijaliste iz oblasti jezika na ustanovama koje se bave stranim jezicima). Umirovljenim redovitim profesorima dodjeljuju se poasne titule (Profesor Emeritus). Kandidati za zvanje sveuilinog profesora duni su napisati tzv. Habilitacijski rad (tezu). Upis Osnovni uvjeti upisa su diploma o zavrenoj srednjoj koli i prijemni ispit kojeg sprovodi Ministarstvo obrazovanja. Broj mjesta ogranien je na svim visokoobrazovnim ustanovama. Strani studenti moraju posjedovati izlazni certifikat srednje kole, zdravstveno uvjerenje i, isto tako, moraju proi dvosemestralni kurs iz hrvatskog jezika, koji zavrava ispitom. Kreditni sustav Europski je kreditni sustav u fazi uvoenja, dok nacionalni ne postoji. Akreditacija i priznavanje diploma Nadlena institucija za ovu oblast je CRONEIC (Croatian National Eljuivalence Information Centre). Multilateralni sporazumi: Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u Europi (1979), Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u mediteranskim zemljama (1976). EKA Struktura studija Vrste ustanova U ekoj postoji 28 sveuilita (24 javna i etiri dravna) i 20 visokoobrazovnih ustanova nesveuilinog tipa (sve su privatne). Programi i zvanja Sveuilino obrazovanje zavrava dravnim ispitom.
183

Srednjoroni programi donose Bakelar zvanje (3-4 godine), dok se dugoroni uglavnom odnose na zvanje Magistr (5-6 godina); za neke oblasti postoje specifine kvalifikacije (Magister umeni za umjetnost, Inenyr za tehnike i ekonomske znanosti, doktor medicine i veterine i to nakon poloenog dravnog ispita). Doktorski studiji traju tri godine i zavravaju sticanjem doktorata nakon poloenog doktorskog ispita. Upis Sve ustanove zahtijevaju poloen maturski ispit na kraju etvorogodinje srednje kole. Pored toga, svaka ustanova odreuje dodatne kriterije i formira sadrinu prijemnih ispita. U cjelini, upisna je politika decentralizirana i numerus clausus nije na snazi. Prijem stranih studenata nije ogranien. Kreditni sustav Budui da na nacionalnoj razini ovakav sustav nije postojao, a eka je sudionik Erasmus i Socrates programa, sve je vie ustanova u ovoj zemlji koje prihvataju ECTS, kako za strane tako i za domae studente. Pored toga, jo ima i dosta ustanova koje primjenjuju sopstvene sustave bodovanja. Oni su manje uobiajeni u nesveuilinom sektoru visokog obrazovanja. Nema zakonskih propisa koji bi nalagali uvoenje i primjenu sustava bodovanja. Takoer, ne postoje ni opa pravila o nainu dodjeljivanja (alokacije) bodova. Ranije su sati kontakata predstavljali nain za mjerenje radnog optereenja studenata, a danas se u obzir uzimaju i asovi kontakata i radno optereenje studenata. Sustavi bodovanja uglavnom se koriste za transfer, imajui u vidu pokretljivost studenata. Akumulacija se gotovo uope ne primjenjuje. Akreditacija i priznavanje diploma Akreditaciju studija na domaim javnim ustanovama vri resorno ministarstvo na osnovu stava Povjerenstva za akreditacije. Strane kvalifikacije evaluira Centar za ekvivalenciju obrazovnih dokumenata. O prijemu studenata sa sveuilinim zvanjima steenim u stranim zemljama odluuju sama sveuilita. Meunarodni sporazumi: Lisabonska konvencija (1997), Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama koje pripadaju europskom regionu (1993), Europski sporazum o udruivanju eke sa Europskom zajednicom (1993), Europska konvencija o ekvivalentnosti razdoblja sveuilinih studija (1992), Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1991), Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje omoguuju upis na sveuilita (1991), Konvencija o meusobnom priznavanju certifikata, diploma i zvanja (1975), bilateralni sporazumi sa Slovakom, Jugoslavijom, Maarskom, Irakom, Mongolijom, Poljskom, Bugarskom, Afganistanom, Rusijom, Bjelorusijom, Rumunijom. Zakon o visokom obrazovanju iz 1998. godine predvidio je uvoenje dodatka diplomi u eki sustav visokog obrazovanja. Dokument se izdaje na zahtjev studenta, jezik na kojem se izdaje nije unaprijed odreen, a do sada nije vladalo veliko interesiranje studenata. Stoga se razmilja o uvoenju obvezne procedure izdavanja dodatka diplomi
184

na ekom i engleskom jeziku. Tehniki vodi o Diploma Supplementu preveden je na eki jezik. Pokreljivost Premda nema specifinog nacionalnog sustava potpore, programe pruanja potpore za kolovanje u inozemstvu pruaju kako pojedine visokoobrazovne ustanove, tako i resorno ministarstvo (u okviru sporazuma o meunarodnoj suradnji). eka je akter niza meunarodnih programa razmjene studenata (Aktion, CEEPUS, Jean Monnet, Leonardo da Vinci, Socrates II, Tempus, Youth). VAJCARSKA Struktura studija Vrsta ustanova Visoko obrazovanje u vajcarskoj odvija se na sveuilitima, federalnim tehnolokim institutima, sveuilitima primijenjenih umjetnosti i naprednim strunim koledima. Ukupno gledano, postoji 10 kantonalnih sveuilita i dva federalna tehnoloka instituta, zatim sedam novoosnovanih sveuilita primijenjenih umjetnosti i naprednih strunih koleda. Programi i zvanja Nesveuilini programi odvijaju se na naprednim strunim koledima i pokrivaju irok spektar oblasti (tehnike znanosti, trgovinu, menadment, poljoprivredu, nastavu, paramedicinske znanosti, socijalni rad, umjetnost, turizam, kulinarstvo, itd.). Ova skupina programa traje 3-4 godine i trenutano se vri transformacija ovog oblika ustanova i njihova inkorporacija u novi tip vajcarskih sveuilita: Fachhochschulen. Ovo restruktuiranje nesveuilinom sektoru donosi potpuni paralelizam sa sveuilinim sektorom. Sveuilini studiji se realiziraju kroz etiri razine. Prva je razina dugoronih studija posveena irim oblastima (Grundstudium) i nakon dvije ili etiri godine donosi tzv. Vordiplom. Druga razina (Hauptstudium) obuhvata specijalizirane programe, koji donose zvanje Lizentiat nakon etiri semestra (u oblasti umjetnosti, prava i znanosti). Narednih pet semestara donosi diplomu o zavrenim tehnikim studijima. to se medicine tie, studijski program traje 12 semestara, dok su studiji stomatologije, farmacije i veterine neto krai (10-12 semestara). Trea razina i najnie postdiplomsko zvanje je doktorat. Doktorati se dodjeljuju u oblastima umjetnosti, nastave, znanosti, tehnikih znanosti, teologije, prava, ekonomije i medicine. Trajanje doktorskih studija varira (1-5 godina) i zavrava obranom doktorske teze. Posljednja i najvia razina predstavlja specijalizacije u medicinskim znanostima i habilitacija. Medicinski specijalistiki programi traju 5-7 godina, dok se habilitacije dodjeljuju samo na njemakim sveuilitima i predstavlja kvalifikaciju za bavljenje profesorskim zanimanjem. Upis
185

Za upis na fakultete potrebno je posjedovati poloen maturski ispsit srednje kole. Fachhochschulen zahtijeva struni maturski ispit, koji podrazumijeva praktini rad. to se numerus clausus tie, ogranienja postoje samo na studijima medicine, i to u njemakom govornom podruju. Prijem stranih studenata na studije medicine, stomatologije i veterine veoma je ogranien. Odreene restriktivne mjere postoje i u oblasti psihologije, farmacije, biologije i zemljopisa. U pogledu prijema konanu odluku donosi samo sveuilite, a preduvjeti koje student mora ispuniti su da je stariji od 18 godina i da posjeduje izlazni certifikat srednje kole (ili njegov ekvivalent). Neophodno je imati i rjeeno stambeno i financijsko pitanje za studij, kao i zdravstveno osiguranje. Kreditni sustav Za svrhe transfera studenata i rezultata njihovog studiranja, sva sveuilita u vajcarskoj zvanino su uveli ECTS bodovanje, premda se na nekim ustanovama primjenjuje jo jedan sustav. Godinji broj bodova je 60, ali student moe ostvariti i vei broj bodova. Broj sati nije zvanino propisan, ali je Rektorska konferencija predloila da jedan bod bude jednak 30 sati, to bi znailo 1800 sati godinje. Krediti e se korititi i za transfer i za akumulaciju im budu uvedeni nastavni planovi usklaeni sa bolonjskim procesom. Akreditacija i priznavanje diploma Svako sveuilite ima autonomiju pri odluivanju o priznavanju domaih i stranih diploma. Kriterije za priznavanje studija u drugoj zemlji utvruje Informativni centar za priznavanje koji postoji pri Rektorskoj konferenciji vajcarskih sveuilita. Meunarodni sporazumi koji reguliraju ovu sferu, a iji je vajcarska potpisnik su: Lisabonska konvencija (1997), Preporuke o priznavanju visokoobrazovnih studija i kvalifikacija (1993), Principi dobre prakse prilikom procedura akademskog priznavanja Vijea Europe (1991), Europska konvencija o ekvivalentnosti razdoblja sveuilinih studija (1990), Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja u zemljama koje pripadaju europskom regionu (1979), Europski sporazum o produenju davanja stipendija za studiranje u inozemstvu (1969), Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1959), Europska konvencija o ekvivalentnosti studijskih perioda (1956), Evropska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje omoguuju upis na sveuilite (1953), bilateralni sporazumi sa Francuskom, Njemakom, Austrijom. Pokretljivost vajcarska sudjeluje u nekolicini programa razmjene studenata kao to su: Arc Jurassien, Erasmus, Euregio, itd. VEDSKA Struktura studija Vrste institucija
186

Na vedskoj visokoobrazovnoj sceni figuriraju sveuilita (Universitet) i sveuilini koledi (vie kole) - Hogskola. Programi i zvanja Visokoobrazovni programi koji se nude u vedskoj organizirani su na bazi skupljanja kredita, to studentima prua mogunost da samostalnim izborom i realizacijom nastavnih modula stiu pojedina zvanja. Samim tim, razdoblja studiranja se umjesto u godinama izraavaju u kreditnim bodovima (obino jedan kredit ili bod odgovara jednom tjednu redovitih studija, to znai da jedna akademska godina donosi 40 bodova). Postoje dvije vrste dodiplomskih zvanja i oko 50 strunih. Osnovna zvanja su diplomirani (nakon dvije godine studija) tj. Hogskoleexamen, Bachelor ili Kandidatexamen (tri godine, ukljuujui i odbranu rada koji vrijedi najmanje 10 vedskih bodova, pri emu jedan bod vremenski odgovara jednom tjednu) i Master ili Magisterexamen (etiri godine uz rad u vrijednosti od minimalno 20 kredita ili jedna godina za studente koji ve imaju zvanje od minimalno 120 kredita). Doktorski programi su dvojaki. U prvu skupinu spadaju dvogodinji Licentiatexamen za pojedine oblasti, a u drugu - etvorogodinji Doktorexamen koji se odnose na sve akademske oblasti. Struna zvanja (za oblasti medicine, nastave i tehnikih znanosti) dobijaju se nakon kompletiranja programa razliite duine (2-5,5 godina). Nudi se sve vie Master programa na engleskom jeziku, kako za domae, tako i za strane studente. Upis Postoji set osnovnih uvjeta za upis na dodiplomske studije, koji je isti za sve ustanove i programe. Aplikanti moraju posjedovati izlazni certifikat srednje kole (sa minimalno 90% od ukupnog broja moguih kredita) ili radno iskustvo. Kriteriji za radno iskustvo podrazumijevaju da aplikant ima minimalno 25 godina, etiri godine radnog iskustva i da poznaje vedski i engleski jezik u onoj mjeri koju prua zavrena srednja kola. Dosta programa ima i posebne uvjete za prijem. Ako broj prijavljenih prevazilazi broj raspoloivih mjesta, vri se selekcija na osnovu jednog ili vie od slijedeih kriterija: ocjene iz srednje kole, standardni sveuilini test sklonosti, radno iskustvo. Za prijem stranih studenata nadlene su same ustanove za visoko obrazovanje. Kreditni sustav Paralelno postojeem nacionalnom kreditnom sustavu, primjenjuje se i ECTS na veini ustanova za visoko obrazovanje. Nacionalni sustav zasnovan je na radnom optereenju studenata i koristi se kao sustav za akumulaciju. Pri tome, jedna akademska godina jednaka je 40 nacionalnih bodova, a jedan nacionalni bod vrijedi 1,5 ECTS bod. Ukupno godinje radno optereenje studenta iznosi 1600 sati. Obvezna upotreba nacionalnog sustava bodovanja propisana je zakonom iz 1977. godine. ECTS se primjenjuje kao sustav i za akumulaciju i za transfer za studente koji sudjeluju u Erasmus/Socrates programima razmjene studenata. Akreditacija i priznavanje diploma
187

O zvanjima koja dodjeljuju domae ustanove odluuje Vlada. Za priznavanje inozemnih diploma nadleni su Nacionalni ured za prijem na visoko obrazovanje i Nacionalna agencija za visoko obrazovanje (vedski NARIC). Priznavanje zdravstvenih kvalifikacija realizuje Nacionalno vijee za zdravstvo i dobrobit. Multilateralni sporazumi: Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih kvalifikacija (1998), Konvencija o ekvivalentnosti razdoblja sveuilinih studija (1990), Europski sporazum o produenju davanja stipendija studentima koji studiraju u inozemstvu (1969), Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1959), Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma koje omoguuju upis na sveuilita (1953). Zakonom iz 2002. godine implementiran je princip automatskog izdavanja dodatka diplomi, ija je praktina primjena poela 1. sijenja 2003. godine. U vedskoj je dodatak diplomi obvezan i njegovo izdavanje je besplatno. U nadlenost visokoobrazovnim ustanovama ostavljena je mogunost retroaktivnog izdavanja. Pokretljivost Pomo se moe dati i za privremeno i za studiranje cijelim tijekom u drugoj dravi. Razmjene se ostvaruju kroz niz meunarodnih programa (Leonardo, Linnaeus-Palme, Nordplus, Socrates, Tempus). PANIJA Struktura studija Vrste ustanova Visokoobrazovani sistem u paniji obuhvata sveuilino napredno umjetniko obrazovanje, napredno struno obrazovanje i druge posebne specijalizirane ustanove. Sveuilino obrazovanje nude fakulteti, visoki centri za tehniko obrazovanje i sveuilini centri za prvi krug studija. Glazbene akademije i vie kole predstavljaju ustanove koje nude naprednu umjetniku edukaciju. Postoje i programi na nesveuilinim ustanovama koji se po sadrini i razini mogu usporediti sa sveuilinom edukacijom. Postoje dravne i privatne ustanove. Programi i zvanja Nakon zavretka prvog (trogodinjeg) kruga sveuilinih studija stie se zvanje Diplomado (arhitekt-tehniar i inenjer-tehniar), a nakon dodatne 2-3 godine uspjeni studenti se proizvode u Licenciado (arhitekti i inenjeri). Ovu posljednju titulu mogu da dodjeljuju samo fakulteti. Nastavni programi u paniji koje formira Vlada karakteristini su po velikom broju obveznih predmeta, pri emu je ak 1/3 predmeta ista za sve ustanove. Doktorate (Doctorado) dobijaju oni studenti koji uspjeno okonaju trei krug studija i obrane svoje doktorske teze (minimalno trajanje je dvije godine). Postoje razliita zvanja i certifikati u oblasti umjetnikog obrazovanja. Ekvivalente Licenciado zvanju dobijaju oni koji zavre napredne glazbene i plesne studije. Nadalje,
188

oni studenti koji zavre napredne studije plastinih umjetnosti i dizajna dobijaju zvanje Tecnico Superior i tek nakon kompletiranja programa umjetnike konzervacije i restauracije, dobijaju diplomu u rangu Diplomado. Studenti koji uspjeno zavre napredne specifine strune studije takoe bivaju nagraeni sa titulom Tecnico Superior. Na nesveuilinim programima studenti se pripremaju za kvalifikacije koje su ekvivalentne sveuilinim Licenciado i Diplomado. Upis Postoje dva naina za upis na napredne strune programe: izravan pristup sa zavrenom srednjom kolom ili polaganje prijemnog ispita. Upis na sve ostale programe kao minimum zahtjeva posjedovanje diplome o zavrenoj srednjoj koli. Pristup sveuilinim studijima na prvom i drugom krugu zahtjeva i poloen prijemni ispit. Novi zakon predvia ukidanje prijemnog ispita. Studenti na naprednim umjetnikim studijima moraju proi specifian prijemni ispit. Broj raspoloivih mjesta ogranien je na pojedinim ustanovama. Strani studenti primaju se ukoliko imaju diplomu o zavrenoj srednjoj koli (koju je priznalo ministarstvo) i ukoliko poloe prijemni test. Pored toga, oni moraju da ispune i odreene financijske, boravine i jezike uvjete. Kreditni sustav Sve ustanove obvezne su primjenjivati kreditni sustav koji je zasnovan na kvotama nastavnih sati. Neke ustanove koriste i ECTS. Ova dva sustava su kompatibilna, premda potekoe proistiu iz razlika izmeu kvote nastavnih sati i kvote studentskog optereenja. U biti, ECTS se koristi za transfer, a nacionalni sustav za akumulaciju bodova. Nacionalni sustav zasnovan je na satima kontakta, a godinji broj bodova ovisi od pojedinih sveuilita a i studijskih programa i kree se od 60 do 85 premda nema pravila koje odreuje godinji broj sati. Reguliran je ukupan broj bodova, a vrijeme potrebno za sticanje diplome ovisi od sveuilita. Prosinca 2000. godine, panska rektorska konferencija jednoglasno je donijela odluku u kojoj se pozitivno izjanjava o primjeni ECTS kao sustava za akumulaciju. U lanu 14 novog zakona (iz prosinca 2001) izravnoo se pominje ECTS i prua mogunost za daljnji razvoj zakonske regulative u ovoj oblasti. U meuvremenu, donesen je i dekret kojim je ECTS postao zvanini sustav bodovanja u paniji. U skladu sa tim, sva panska sveuilita koriste ECTS kao sustav transfera a uspjeno je realiziran i pilot projekat za uvoenje ECTS kao sustava za akumulaciju. Akreditacija i priznavanje diploma panski NARIC prua informacije stranim studentima koji namjeravaju nastaviti studije u paniji. U sluaju da resorno ministarstvo ne prizna odreenu kvalifikaciju, to i dalje moe da uradi visokoobrazovna ustanova. Multilateralni sporazumi: Konvencija o priznavanju europskih visokoobrazovnih studija, diploma i zvanja (1979). Novi Zakon o sveuilitu predvia uvoenje dodatka diplomi u kratkom roku. panska sveuilita podravaju njegovo uvoenje i trenutano je na djelu radna skupina koja je
189

duna da, uz pomo Consejo de Universidades i panske rektorske konferencije, rijei sva relevantna tehnika pitanja. Pokretljivost Ne postoji sustav na razini drave koji osigurava redovitu pomo za ovakve sluajeve.

190

III APPENDIX

191

VISOKO OBRAZOVANJE U BiH

192

U namjeri da probleme i aktuelne trendove u visokom obrazovanju u BiH sagledamo objektivno i sveobuhvatno, ovaj dio je podijeljen na nekoliko poglavlja: 1. Stav studenata (rezultati ankete "Koliko ste (ne)zadovoljni studiranjem?" sprovedene u listopadu 2004. godine na sveuilitima u BiH); 2. Stav Europske sveuiline asocijacije (izvjea iz rujna 2004. godine o sprovedenoj institucionalnoj evaluaciji sveuilita u BiH); 3. Stav OESS (izvod iz dokumenta "Reforma obrazovanja" iz studenog 2002. godine).

193

REZULTATI ANKETE "KOLIKO STE (NE)ZADOVOLJNI STUDIRANJEM?"

194

Ova anketa je u listopadu 2004. godine sprovedena na 6 sveuilita u BiH (Sveuilite u Mostaru, Univerzitet u Banjaluci, Univerzitet u Mostaru, Univerzitet u Sarajevu, Univerzitet u Srpskom Sarajevu, Univerzitet u Tuzli), meu studentima veine fakulteta, na uzorku od 2265 studenata: 500 studenata sa Univerziteta u Sarajevu, 480 studenata sa Univerziteta u Banjaluci, 400 studenata sa Univerziteta u Tuzli, po 300 studenata sa oba mostarska univerziteta i 285 studenata sa Univerziteta u Srpskom Sarajevu. Pri tome, s obzirom na nedovoljnu upoznatost sa problematikom obuhvaenom u anketnim pitanjima, nisu anketirani studenti prve godine bilo kog fakulteta. Na sva pitanja anketirani studenti su birali po jedan od ponuenih odgovora. Rezultati ankete su, s obzirom na postojanje specifine problematike, prvo izloeni po entitetima (dijelovi I i II), a zatim i u cjelini (dio III). I Republika Srpska (Banjaluka, Srpsko Sarajevo) 1. Koliko esto idete na predavanja? 45.89% idem na sva predavanja 34.11% idem samo na ona koja su obvezna zbog potpisa 15.03% idem kad stignem, a to je rijetko 4.97% uope ne posjeujem predavanja 2. Zato idete na predavanja? 56.08% da olakam sebi proces uenja 30.85% zbog potpisa 13.07% zbog druenja 3. Da li smatrate da vam praktina nastava (vjebe) prua dovoljno znanja i vjetina za va budui poziv? 53.86% da, ali samo iz nekih predmeta 21.70% da, u veini sluajeva 19.21% ne, ni u jednom sluaju 5.23% da, na svim predmetima 4. Predavanja i vjebe su vrlo korisni za kasnije pripremanje ispita: 46.41% da, ali samo u nekim sluajevima 38.17% da, uglavnom 7.97% da i svi 7.45% ne, uote 5. ta mislite o teoretskoj nastavi na svom fakultetu? 54.64% osjeam se preoptereeno 32.03% teoretska nastava je u skladu sa zahtjevima mog budueg posla 13.33% nema je dovoljno 6. Da li je tjedni raspored predavanja i vjebi dobro organiziran? 57.52% ne 42.48% da
195

7. Da li se bavite znanstveno-istraivakim radom? 69.28% ne, ali bih elio/eljela 23.27% ne, niti me interesira 7.45% da 8. Kljuni uzrok problema u organizaciji i izvoenju nastave je do: 61.31% rukovodstva fakulteta 22.75% katedri 9.67% studenata 6.27% problema nema 9. Nakon zavretka studija planiram da: 33.20% se zaposlim u svojoj brani u BiH 29.80% jo uvijek ne znam 18.04% upiem postdiplomske studije (u BiH ili u inozemstvu) 16.21% da naem posao u inozemstvu 2.75% da se zaposlim na svom fakultetu/sveuilitu 10. Da li mislite da e vaa sveuilina diploma moi garantirati adekvatno zaposlenje u ostalim europskim zemljama? 46.27% ne uskoro 22.09% to je individualna stvar 16.86% da, ali u skorijoj budunosti 8. 51% nikad 6.27% da, ve sad 11. Koliko ste upoznati sa tzv. bolonjskim procesom? 53.59% znam samo osnovna naela i tenje 30.20% uo sam za to ali ne znam o emu se radi 10.72% u potpunosti sam upoznat(a) 5.49% nisam uo za bolonjski proces 12. ta mislite o Nacrtu Zakona o visokom obrazovanju na razini BiH? 62.88% nisam upoznat(a) sa sadrinom 20.65% korak naprijed u razvoju visokog obrazovanja 10.06% nisam zainteresiran(a) 6.41% korak nazad u razvoju visokog obrazovanja 13. Koristite li raunar u toku studija? 36.34% da, ali samo na fakultetu i/ili u internet kafeima 35.42% ne 28.24% da, imam ga i kui/u sobi u domu 14. Primate li stipendiju? 69.02% ne 30.98% da
196

15. Gdje ivite u toku studija? 34.12% u iznajmljenoj sobi/stanu 31.37% u studentskom domu 20.92% kod kue (sa roditeljima) 11.50% kod rodbine 2.09% ostalo 16. Da li ste zaposleni za vrijeme studija? 89.41% ne 10.59% da II Federacija BiH (Mostar, Sarajevo, Tuzla) 1. Koliko esto idete na predavanja? 55.07% idem na sva predavanja 31.27% idem samo na ona koja su obvezna zbog potpisa 9.46% idem kad stignem, a to je rijetko 4.20% uope ne posjeujem predavanja 2. Zato idete na predavanja? 64.73% da olakam sebi proces uenja 20.87% zbog potpisa 14.40% zbog druenja 3. Da li smatrate da vam praktina nastava (vjebe) prua dovoljno znanja i vjetina za va budui poziv? 48.87% da, ali samo iz nekih predmeta 30.00% da, u veini sluajeva 14.13% ne, ni u jednom sluaju 7.00% da, na svim predmetima 4. Predavanja i vjebe su vrlo korisni za kasnije pripremanje ispita: 41.73% da, uglavnom 38.73% da, ali samo u nekim sluajevima 10.34% ne, uope 9.20% da i svi 5. ta mislite o teoretskoj nastavi na svom fakultetu? 49.73% osjeam se preoptereeno 39.80% teoretska nastava je u skladu sa zahtjevima mog budueg posla 10.47% nema je dovoljno 6. Da li je tjedni raspored predavanja i vjebi dobro organiziran? 59.53% da 40.47% ne
197

7. Da li se bavite znanstveno-istraivakim radom? 78.60% ne, ali bih elio/eljela 12.60% da 8.80% ne, niti me interesuje 8. Kljuni uzrok problema u organizaciji i izvoenju nastave je do: 50.87% rukovodstva fakulteta 21.60% katedri 16.33% problema nema 11.20% studenata 9. Nakon zavretka studija planiram da: 39.06% se zaposlim u svojoj brani u BiH 21.87% jo uvijek ne znam 20.27% da naem posao u inozemstvu 18.13% upiem postdiplomske studije (u BiH ili u inozemstvu) 0.67% da se zaposlim na svom fakultetu/sveuiitu 10. Da li mislite da e vaa sveuilina diploma moi garantirati adekvatno zaposlenje u ostalim europskim zemljama? 43.26% da, ve sad 21.27% ne uskoro 14.47% to je individualna stvar 15.40% da, ali u skorijoj budunosti 5.60% nikad 11. Koliko ste upoznati sa tzv. bolonjskim procesom? 51.93% u potpunosti sam upoznat(a) 35.20% znam samo osnovna naela i tenje 8.67% uo sam za to ali ne znam o emu se radi 4.20% nisam uo za bolonjski proces 12. ta mislite o Nacrtu Zakona o visokom obrazovanju na nivou BiH? 59.13% korak naprijed u razvoju visokog obrazovanja 32.67% nisam upoznat(a) sa sadrinom 4.67% nisam zainteresiran(a) 3.53% korak nazad u razvoju visokog obrazovanja 13. Koristite li raunar u toku studija? 59.87% da, imam ga i kui/u sobi u domu 28.60% da, ali samo na fakultetu i/ili u internet kafeima 11.53% ne 14. Primate li stipendiju? 64.93% ne 35.07% da
198

15. Gdje ivite u toku studija? 34.00% u studentskom domu 32.87% kod kue (sa roditeljima) 24.93% u iznajmljenoj sobi/stanu 6.40% kod rodbine 1.80% ostalo 16. Da li ste zaposleni za vrijeme studija? 69.00% ne 31.00% da III UKUPNI REZULTATI 1. Koliko esto idete na predavanja? 51.96% idem na sva predavanja 32.23% idem samo na ona koja su obvezna zbog potpisa 11.35% idem kad stignem, a to je rijetko 4.46% uope ne posjeujem predavanja 2. Zato idete na predavanja? 61.81% da olakam sebi proces uenja 24.24% zbog potpisa 13.95% zbog druenja 3. Da li smatrate da vam praktina nastava (vjebe) prua dovoljno znanja i vjetina za va budui poziv? 50.55% da, ali samo iz nekih predmeta 27.20% da, u veini sluajeva 15.85% ne, ni u jednom sluaju 6.40% da, na svim predmetima 4. Predavanja i vjebe su vrlo korisni za kasnije pripremanje ispita: 41.32% da, ali samo u nekim sluajevima 40.53% da, uglavnom 9.36% ne, uope 8.79% da i svi 5. ta mislite o teoretskoj nastavi na svom fakultetu? 51.39% osjeam se preoptereeno 37.18% teoretska nastava je u skladu sa zahtjevima mog budueg posla 11.43% nema je dovoljno 6. Da li je tjedni raspored predavanja i vjebi dobro organiziran? 53.77% da 46.23% ne
199

7. Da li se bavite znanstveno-istraivakim radom? 75.45% ne, ali bih elio/eljela 13.69% ne, niti me interesira 10.86% da 8. Kljuni uzrok problema u organizaciji i izvoenju nastave je do: 54.39% rukovodstva fakulteta 21.99% katedri 12.94% problema nema 10.68% studenata 9. Nakon zavretka studija planiram da: 37.08% se zaposlim u svojoj brani u BiH 24.55% jo uvijek ne znam 18.90% da naem posao u inozemstvu 18.10% upiem postdiplomske studije (u BiH ili u inozemstvu) 1.37% da se zaposlim na svom fakultetu/sveuilitu 10. Da li mislite da e vaa sveuilina diploma moi garantirati adekvatno zaposlenje u ostalim europskim zemljama? 30.77% da, ve sad 29.72% ne uskoro 17.04% to je individualna stvar 15.89% da, ali u skorijoj budunosti 6.58% nikad 11. Koliko ste upoznati sa tzv. bolonjskim procesom? 41.41% u potpunosti sam upoznat(a) 38.01% znam samo osnovne naela i tenje 15.94% uo sam za to ali ne znam o emu se radi 4.64% nisam uo za bolonjski proces 12. ta mislite o Nacrtu Zakona o visokom obrazovanju na nivou BiH? 46.14% korak naprijed u razvoju visokog obrazovanja 42.87% nisam upoznat(a) sa sadrinom 6.49% nisam zainteresiran(a) 4.50% korak nazad u razvoju visokog obrazovanja 13. Koristite li raunar u toku studija? 49.18% da, imam ga i kui/u sobi u domu 31.21% da, ali samo na fakultetu i/ili u internet kafeima 19.61% ne 14. Primate li stipendiju? 66.31% ne 33.69% da
200

15. Gdje ivite u toku studija? 33.11% u studentskom domu 28.83% kod kue (sa roditeljima) 28.04% u iznajmljenoj sobi/stanu 8.12% kod rodbine 1.90% ostalo 16. Da li ste zaposleni za vrijeme studija? 75.89% ne 24.11% da

201

EUA INSTITUCIONALNA EVALUACIJA SVEUILITA U BIH

202

1. Uvod 1. U jesen 2003. godine, sedam sveuilita u Bosni i Hercegovini (BiH) pozvali su Europsku asocijaciju sveuilita (European University Association - EUA) da obavi institucionalnu ocjenu svakog sveuilita. Ova serija ocjena u cijeloj zemlji planirana je kao prva faza veeg projekta koji podravaju Europsko povjerenstvo i Vijee Europe pod nazivom "Modernizacija rukovodnih i upravljakih kapaciteta sveuilita u BiH". Svrha ove ocjene bila je da se, kroz proces ocjene europskih kolega, pomogne svakom sveuilitu da identificira napredak koji je ve ostvaren u reformi rukovodnih i upravljakih struktura i sustava, da se podvuku koraci koje tek treba poduzeti, i da se doprinese razvoju strategije i politike rada, da bi se osiguralo da se bh. sveuilita u potpunosti integriraju u Europsko podruje visokog obrazovanja do 2010. godine. U tijeku akademske godine 2003-2004. obavljeno je sedam institucionalnih ocjena u skladu sa standardnom metodologijom EUA. EUA ovakve usluge prua svojim lanicama od 1994. godine, i koristilo ih je nekih 120 sveuilita u cijeloj Europi, a i puno ire. Metodologija se temelji prvo na procesu samoocjenjivanja koje izvri samo sveuilite, nakon ega slijedi vanjska evaluacija. Ona se sastoji od dva posjeta sveuilitu, koje obave timovi kolega, iskusnih lidera sveuilita kvalificiranih za ocjenu kvaliteta. Timove je odabrala EUA na osnovu specifinih karakteristika i potreba svakog sveuilita koji sudjeluje u procesu. Proces ocjenjivanja slijedi detaljne smjernice koje daje EUA, i za sveuilita i za timove za ocjenu. Nakon drugog posjeta, vanjski ocjenjivai svakom su sveuilitu proslijedili izvjee, na osnovu sopstvenog razmatranja izvjea o samoocjenjivanju datog sveuilita i situacije na terenu, kako su je identificirali lanovi tima tijekom posjeta i kroz razgovore sa irokim spektrom svih aktera koji su u svezi sa sveuilitem. Izvjea su namijenjena iroj distribuciji i diskusiji unutar sveuilita i meu glavnim akterima, da bi se pomoglo trenutanom razvoju svake ustanove. Ocjene se vre iz kritikog ugla, ali i iz ugla potpore, i potiu sveuilite da razmatra i ui i iz svojih iskustava, i iz iskustava tima, i da sve to koristi kako bi planirao i sprovodio naredne faze svog razvoja. Proces je zamiljen i kao prilika da svi koji u njemu sudjelujuu kroz njega i ue. Mada izvjea EUA pokrivaju irok spektar pitanja u svezi sa rukovoenjem i upravljanjem sveuilitem, ukljuujui organizaciju nastave, uenja i istraivakog rada, oni ne ulaze u detalje u svezi sa pojedinanim disciplinama ili podrujima istraivanja. To je izvan obima institucionalne ocjene EUA, i trailo bi drugaiju metodologiju. EUA potie sveuilita da uspostave procedure osiguranja kvaliteta i ocjenjivanja na cijeloj ustanovi, za sve studijske programe i istraivake projekte, ukljuujui i koritenje vanjske akademske i profesionalne ekspertize. Ovakve tematske revizije, u kombinaciji sa revizijom drugih sveuilinih aktivnosti i usluga, trebalo bi da doprinesu sveukupnoj kulturi kvaliteta ustanove. Vanjska ocjena EUA ima cilj da sveuilitu pomogne u razvoju takve kulture kvaliteta.
203

2.

3.

4.

5.

Ovaj kratki opi prikaz pokriva osnovna pitanja koja su se ponavljala u svih sedam ocjena institucija. Mada nije traen u sklopu projekta Europskog povjerenstva i Vijea Europe, ovo izvjee EUA nudi kao neovisnu eksternu analizu osnovnih pitanja s kojima se trenutano suoavaju rukovodstvo i uprava sveuilita u BiH. EUA od prije zavretka rata tijesno surauje sa sveuilitima u procesu rekonstrukcije i reforme i nada se da e ovo izvjee, zajedno sa pojedinanim ocjenama institucija i drugim elementima projekta Europskog povjerenstva i Vijea Europe, dati doprinos u koherentnoj i dalekosenoj reformi visokog obrazovanja u BiH.

2. Proces samoocjenjivanja 6. Svako je sveuilite izradio svoje izvjee o samoocjenjivanju, koji je preveden na engleski jezik i dostavljen svim EUA timovima prije prvog posjeta. Ta izvjea su slijedila smjernice EUA i ukljuivali su i analizu snaga i slabosti, mogunosti i opasnosti. Iskustvo EUA ukazuje da e ona sveuilita koja poduzmu najdjelotvornije samoocjenjivanje, sa kritikom samoanalizom i uz ukljuivanje veeg broja ljudi, i akademskog i administrativnog osoblja, studenata i vanjskih partnera, vjerojatno imati i najveu korist od cijelog procesa. Ovakvo iskustvo koincidira sa iskustvima drugih procesa ocjenjivanja. Potreba za djelotvornim samoocjenjivanjem je, upravo iz tog razloga, naglaena u smjernicama EUA i u inicijalnim kontaktima sa svakim sveuilitom. Sveuilita u BiH su u svojim samoocjenjivanjima slijedili razliite strategije. Neki su uspostavili manju skupinu pojedinaca eljnih reforme, da obave analizu i izrade dosta kritika izvjea o trenutanoj situaciji. Durgi su uspostavili komisije za samoocjenjivanje, slino osnovnom timu rektorata, uz dodatak nekoliko uglednih linosti. Drugi pristup bio je i da svaki fakultet obavi svoje samoocjenjivanje, pa da se oni analiziraju iz institucionalnog ugla i da se na osnovu toga izradi sveobuhvatno izvjee. Neovisno o metodologiji, izvjea o samoocjenjivanju generalno su bili dosta kvalitetni, i sadravali su potrebne priloge sa statistikim i drugim detaljima. Tamo gdje je to bilo potrebno, EUA timovi su traili dodatne informacije koje su sveuilita dostavljala, mada su neki imali tekoa u davanju podataka za cijelu instituciju u vezi sa proraunom osobljem, studentima i prolaznou. Proces samoocjenjivanja pokazao je da u visokom obrazovanju u proteklih osam godina jeste dolo do odreenog napretka. U veini sluajeva bilo je jasno da se dosta iskustva steklo na razliitim projektima i inicijativama poduzetim od kraja rata, npr. mnogim TEMPUS projektima u podruju rukovoenja sveuilitima i razvoja planova i programa, mjerama reforme uz potpore Svjetske banke, radu Vijea Europe na polju zakona i priznavanja, i mnogim meusveuilinim razvojnim projektima. Izvjea o samoocjenjivanju pokazali su znatnu razinu sofisticiranosti u analizi i prezentaciji, kakav nije bio mogu prije 2000. godine. Meutim, unato ovakvom napretku, temeljna pitanja s kojima se suoavaju visoko obrazovanje i sveuilita u BiH i dalje su ista i uglavnom nerijeena. Nadati se da e dodatni poticaj nastao pristupanjem Bolonjskom procesu 2003. godine, i kroz potporu Europskog povjerenstva i Vijea Europe, ukljuujui i institucionalnu ocjenu EUA, za rezultat imati akademsku i politiku potporu dovoljnu za
204

7.

8.

sveobuhvatne reforme neophodne za transformaciju visokog obrazovanja i sveuilita u BiH. 9. Meutim, zajednika karakteristika koju je EUA identificirala je da izvjea o samoocjenjivaju izraeni u tijeku ove operacije, u sluaju veine sveuilita, imaju malo ili nimalo veze sa planovima institucionalnog razvoja koje je svako sveuilite izradilo u okviru projekta Svjetske banke. Zapravo, u sluaju Univerziteta u Bihau, EUA tim sve do drugog posjeta nije bio ni obavijeten o postojanju plana institucionalnog razvoja. Ovakav nedostatak koherentnosti izmeu procedura ocjenjivanja i stratekog plana EUA smatra, u manjoj ili veoj mjeri, generalno prisutnim na svih sedam sveuilita. Veza izmeu provedbe promjena izgleda jo slabija, sa vrlo malo koritenja zakljuaka bilo analiza i ocjena, ili velikog broja stavki sadranih u planovima institucionalnog razvoja.

10. Jo jedna slabost procedure samoocjenjivanja na nekim bh. sveuilitima bila je i da nakon to su izraeni, izvjea o samoocjenjivanju nisu ili na iru distribuciju i diskusiju unutar sveuilita. Ovo je posebice bio sluaj sa sveuilitima u Banjoj Luci i u Sarajevu. To znai da na nekim sveuilitima osoblje i studenti nisu bili u potpunosti upoznati sa sadrajem ocjena EUA ili sa pripremama koje njihova sveuilita obavljaju. Ovo takoer znai da su neke skupine bile loe pripremljene za sastanke sa timovima EUA. 11. Trea generalna slabost procedure samoocjenjivanja na nekim sveuilitima bilo je slabo sudjelovanje studenata i studentskih organizacija. Mada se neki napori jesu uloili da se u proceduru ukljue pojedinani studenti, formalno sudjelovanje bilo je manje nego to su EUA timovi oekivali, barem na osnovu iskustava iz drugih dijelova Europe. Moe se rei da su posebni napori uloeni da se u proces ukljue studenti na sveuilitima "Demal Bijedi", na sarajevskom i tuzlanskom. Ovo se itekako cijeni i predstavlja naznaku znaaja uloge koju studenti i njihove organizacije mogu igrati u razvoju kulture kvaliteta na sveuilitima. 3. Posjete EUA 12. Svaki EUA tim obavio je prvi (preliminarni) posjet sveuilitu u razdoblju od sijeanj-oujak 2004, nakon koje je uslijedio drugi (glavni) posjet u razdoblju travanj-srpanj. Posjet je organiziralo sveuilite-domain, u skladu sa standardnim programom EUA, koji podrazumijva da se tim za ocjenjivanje sastane sa razliitim akterima na cijelom sveuilitu, ukljuujui studente i administrativno osoblje. Posebno su znaajni bili sastanci sa vanjskim partnerima sveuilita i drugim akterima. EUA tim je prije svakog posjeta dobio detaljan program, i mogao je po potrebi unositi promjene. 13. EUA timovi posjete sveuilitima u BiH generalno smatraju dobro organiziranim i uspjenim. Timovi cijene otvorenu atmosferu i iskrene razgovore, koji su bili karakteristika svih posjeta. Veliki broj sastanaka se, u skladu sa planovima, na svakom sveuilitu i odrao, a dodatne informacije i dokumenti koje su traili EUA timovi, dostavljani su brzo, tamo gdje su bili dostupni. EUA eli uputiti izraze
205

zahvalnosti kontakt osobama na svakom sveuilitu, koje su u velikoj mjeri zaslune za nesmetano obavljanje svake posjete. 4. Vanjska ogranienja u sadanjem visokokolskom okruenju u BiH 14. Visoko obrazovanje u BiH u velikoj mjeri je ogranieno zakonskom situacijom, koja ne prua odgovarajui okvir za rjeavanje sadanjih i buduih izazova koji stoje pred sveuilitima. Univerzitet u Tuzli jedini je izuzetak u ovome, u smislu da uiva korist od savremenijih i progresivnijih kantonalnih propisa, koji vie potuju autonomiju sveuilita i omoguavaju integriranu instituciju. U drugim kantonima u Federaciji, kao i u Republici Srpskoj, razliiti zakoni koji su trenutano na snazi su varijacije starog jugoslovenskog modela, koji kao model nije kompatibilan sa ciljevima Bolonjskog procesa i u velikoj se mjeri naputa u zemljama nasljednicama. 15. U tijeku procesa ocjenjivanja, veina sveuilita se nadala da e novi Okvirni zakon o visokom obrazovanju, izraen uz potporu Vijea Europe, biti usvojen u dravnom parlamentu. To se nije desilo - 29. srpnja 2004. je Dom naroda BiH odbacio Okvirni zakon. Nakon glasovanja nacrt je vraen nadlenom ministarstvu na izmjene to je mogue prije. Rezultat je da jo nema koherentnog zakonskog okvira za visoko obrazovanje u cijeloj BiH i postojei nekoherentni zakoni su i dalje na snaz na lokalnoj razini. EUA timovi se svakako nadaju da e politike prepreke, posebice u vezi sa razinom nadlenosti za visoko obrazovanje, uskoro biti otklonjene i da e se novi nacrt, koji e opet u sebi sadravati principe Bolonjskog procesa za BiH u cjelini, biti usvojen to je mogue prije. 16. Odsustvo koherentnog zakonskog okvira znai i odsustvo savremenog sustava financiranja sveuilita. Javna sredstva se koriste skoro u potpunosti za plate i najnosnovnije tekue trokove, a javnih sredstava za istraivaki rad jednostavno nema. Ono malo novca to postoji bilo za obrazovanje ili za istraivaki rad generalno se koristi na najneefikasniji mogui nain, obzirom na dezintegrirane strukture sveuilita i lou politiku nastave i uenja. 17. Zaostavtina iz rata jo se moe vidjeti na onim sveuilitima koji su pretrpjeli najvee fizike tete. Sva sveuilita i dalje trpe zbog loe generalne infrastrukture i nedostatka savremene naune opreme i knjinica. Ishod rata u velikoj je mjeri uobliio identitet i profile sveuilita u proteklih deset godina. Unato mnogobrojnim tekoama, nedavno unapreenje infrastrukture i opih uvjeta rada su sad jasno vidljivi na svim sveuilitima. Rad na uspostavi objekata tipa kampusa na sveuilitima u Sarajevu, Mostaru - "Demal Bijedi" i u Banjoj Luci, jesu i bit e od koristi u stvaranju dobrog okruenja i za studente i za osoblje. 5. Zadatak, vizija i profil sveuilita 18. EUA timovi su zakljuili da, mada svako sveuilite ima zvanini zadatak i viziju, postoji urna potreba da se oni jasnije artikuliraju i da imaju vie utjecaja i na dugoronu strategiju i na svakodnevni rad samih institucija. Neka sveuilita, kao to su Srpsko Sarajevo i Mostar - "Demal Bijedi", u svoje zvanine stavove
206

ukljuuju i jaku vezu sa lokalnom zajednicom i odgovornost prema drutvu - EUA timovi to pozdravljaju. Meutim, na starijim sveuilitima, EUA smatra da je potrebno dosta rada da se krene ka novoj budunosti, izraenoj kroz viziju. 19. Ovakva, jasnija artikulacija zadatka i vizije trebalo bi da vodi i do razvoja odreenog akademskog profila za svako sveuilite. To je posebno pitanje priznavanje sadanjih polaznih toaka i uspostave prioriteta, kao i odluivanja o tome kakva institucija svaki od sveuilita eli da bude. Potrebni su realni izbori, i kratkorono i dugorono. Obzirom na velik broj studenata, resurse koji su na raspolaganju sveuilitima, i iru drutvenu i ekonomsku situaciju, EUA timovima se ini da bi sveuilita trebala svoje napore koncentrirati na obrazovanje. Paralelno s tim, trebalo bi razvijati vie realan pristup istraivakom radu, putem podravanja centara kvaliteta u akademskim podrujima koja su najznaajnija u profilu svakog pojedinanog sveuilita, za primjenu i transfer tehnologije i najsavremenijih znanstvenih znanja relevantnih za drutveni razvoj BiH. Potrebni resursi ukljuujui i financijske i ljudske - trenutano nisu dostupni za ambicioznije istraivake operacije, i miljenje EUA timova je i da nee biti dostupni u skorijoj budunosti. 6. Nastava i uenje 20. Nastava i uenje su u sri onoga ime se sveuilite bavi, a to je u BiH jo znaajnije, obzirom na drutveno-ekonomsko okruenje. Meutim, EUA timovi su jednoglasnog miljenja da su ovi aspekti rada sveuilita u cijeloj BiH daleko od zadovoljavajuih. Mnogo je razloga za to, od kojih su veina u potpunosti razumljivi, ali stvarnost jeste da bez znaajnog napretka u ovim podrujima u skorijoj budunosti, sveuilita u BiH kolektivno nee ispunjavati svoj primarni zadatak. 21. U isto vrijeme, EUA timovi eljeli bi pohvaliti mnogobrojne primjere kvalitetnih napora koje su imali priliku vidjeti na svim sveuilitima gdje, neovisno o raznim vrstama loih uvjeta, predani akademski radnici nastoje da sa studentima i kolegama urade najbolje to mogu. Meutim, takvi primjeri su esto izolirani, imaju slabu potporu unutar sveuilita, i uglavnom su stvar predanosti i marljivog rada pojedinaca, a ne stvar djelotvorne organizacije, rukovoenja ili liderstva i na razini sveuilita, i na razini fakulteta. 22. U ovom trenutku nije lako biti savjestan, marljiv i ambiciozan student u BiH. Sadanja struktura akademskih programa i ispita skoro potpuno onemoguava pravilno uenje, polaganje ispita i diplomiranje u normalnom vremenskom okviru. Planovi i programi su pretrpani i u velikoj mjeri, ako ne i iskljuivo, zasnovani na nastavi ex cathedra i uenju napamet. Akademski predmeti uglavnom su previe specijalizirani i kruti, sa dosta preklapanja i nekoherentnosti, i na taj nain studentima onemoguavaju fleksibilnost potrebnu za spremanje za budunosti. Vrlo je malo primjera interdisciplinarnosti. Teoretska znanja dominiraju u odnosu na praktino uenje. Vremenski rasporedi su loi, za rezultat imaju da studenti gube veliki broj sati, bez odgovarajue knjinice ili drugih uvjeta za samostalno uenje. Sve to znai da postoji generalna i urna potreba da se na svim sveuilitima uvede
207

pristup okrenut ka uenju, u kojem je student u centru procesa, a ne sluajni element na periferiji. Nedavno uvedene metode interaktivnog uenja u Mostaru - "Demal Bijedi", dobar su primjer kako se moe otpoeti promjena u ovom polju. 23. EUA timovima se ini i da su nastavne aktivnost na svim sveuilitima u BiH u dosta kritinoj situaciji. Unato omjeru nastavnika i studenata koji je dosta povoljan u odnosu na veinu europskih zemalja, sveuilini predavai u BiH osjeaju se pretrpani predavanjima, sa vrlo malo vremena za istraivaki rad. Meutim, u stvarnosti, barem na jednom sveuilitu u BiH, minimalna nastavna obveza stalno zaposlenog osoblja je samo tri sata tjedno, a pretrpanost nastavnika - posebno onih iznad odreene razine, proistie iz injenice da predaju istovremeno na drugim fakultetima istog sveuilita, ili na drugim sveuilitima, i na taj nain primaju po nekoliko plata. Sva se sveuilita, zapravo, u velikoj mjeri oslanjaju na ovakve gostujue profesore, to je skupa navika, posebice to je rezultat malo istraivakog rada. 24. Prema tome, situacija s organizacijom nastave je besmislena: nastavnici su loe plaeni i imaju vrlo malo obveza prema primarnom poslodavcu, ali ti isti poslodavci troe znaajne sume da bi im predavali nastavnici sa drugih fakulteta i sveuilita. Uz lou ekonomsku stranu takvog sustava, upitni su pedagoki i akademski razlozi. Jedan EUA tim dao je komentar da postojei sustav vie djeluje kao shema za potporu zaposlenosti nastavnika, a ne neto to kod studenta potie uenje. Ovaj Gordijev vor mora se u nekom trenutku presjei, a to prije, to bolje. Osoblje mora imati vee odgovornosti na svojim matinim ustanovama i mora biti plaeno u skladu s tim. Gostujui profesori trebali bi biti iznimka, a ne pravilo, i to samo gdje je to oito neophodno. Da bi se to ostvarilo, vjerojatno e biti potrebna potpuna integracija sveuilita u jednoj pravnoj strukturi, gdje e osoblje biti uposlenici sveuilita, a ne pojedinanih fakulteta. Nedavni pozitivni koraci koje je poduzeo Univerzitet u Tuzli u cilju smanjenja potrebe za gostujuim profesorima ovdje su relevantni, jer svakako idu u prilog integraciji sveuilita u jedinstvenu ustanovu. 25. Nastavni planovi i programi su u samoj sri procesa nastave i uenja, i osnov na kojem se znanje prenosi na organiziran nain. Sveuilita stoga moraju biti sigurni da su im planovi i programi aurirani, relevantni, da se potuju, nadziru i redovito unapreuju, i da imaju uspostavljen sustav osiguranja kvaliteta, da bi se sve ovo osiguralo. Planovi i programi u jednom akademskom programu moraju biti koherentni i komplementarni, a ne kontradiktorni i sa preklapanjima. Studenti bi trebali znati zato su odreeni predmeti i programi bitni i relevantni, ta e razliiti moduli sadravati, i ta mogu oekivati da e postii do kraja predmeta. Ishodi uenja i kompetentnost su kljune rijei u odreivanu sadraja i organizacije plana i programa, i omoguavaju jasnu svezu izmeu uenja i ire profesionalne, socijalne i kulturne stvarnosti. Takva veza je od presudnog znaaja za brz razvoj BiH, ali obzirom na dokaze prisutne u ocjeni institucija, trenutano je vrlo slabo razvijena. Ispravna upotreba ETCS sustava i modularne strukture, kao to je sluaj na nekim fakultetima Sveuilita u Mostaru, u velikoj e mjeri pomoi u razvoju ovakvog koherentnog pristupa planiranju i izvrenju plana i programa, i treba se poticati na svim sveuilitima u BiH.
208

26. U drutvu kakvo je bosanskohercegovako, gdje se veina znanja ne proizvodi lokalno, djelotvorno i efikasno prenoenje ovakvog znanja na sveuilitima od vitalnog je znaaja. Statistiki podaci sa svih sveuilita ovakvu hipotezu, naalost, ne podravaju. Stopa osipanja studenata i odustajanja od studija jednostavno je previsoka, a ukupni broj svrenih studenata svake godine jednostavno je isuvie nizak da bi se moglo misliti da su sveuilita uspjena u ispunjavanju svojih obveza u razvoju BiH i svojih lokalnih zajednica. 27. Provjera znanja studenata neophodna je da bi sveuilita bila sigurna da su studenti ostvarili ciljeve i standarde uspostavljene za svaki akademski predmet ili program. Ispit je jedno od sredstava provjere, a usmeni ispiti su najei sustav koji se koristi za praenje uenja na sveuilitima u BiH. Drugi vidovi provjere znanja, kao to su ocjena projekata ili laboratorijskog rada, rjeavanje problema, pisanje eseja, dranje prezentacija i sl., rijetko se pojavljuju. Uz to, teko je osigurati objektivnu provjeru kad vrlo malo predmeta i programa u BiH imaju eksplicitne ciljeve ili standarde na osnovu kojih se moe cijeniti rad studenata. Uvoenje ECTS, na koje su se kroz Bolonjski proces opredijelili sva sveuilita u BiH, trait e veu transparentnost u ovom procesu i omoguit e sveuilitima da provjeravaju napredak studenata ne samo kroz formalne ispite, ve i kroz iri spektar drugih mehanizama, koji su esto od vee pedagoke vrijednosti. 28. Obzirom na to da u visokom obrazovanju u BiH ispiti u ovom trenutku imaju tako centralnu ulogu, bitno je da ispitni sustav provjerava studente na pravodoban i relevantan nain, tako da, ako se ostvare ciljevi i standardi, student moe napredovati do naredne faze studija ili do trita rada. Naalost, na veini sveuilita EUA timovi nisu bili u stanju rei da li je ispitni sustav djelotvoran i efikasan. Zakljuili su da se veina ispita ne fokusira na napredak koji je student ostvario u uenju; ispiti su uglavnom usmeni; u veini sluajeva student se mora suoiti s profesorom koji je predavao predmet, bez neovisnih predavaa i bez bilo kakvog sredstva kojim bi se reeno ili uinjeno kasnije moglo potvrditi; student na ispit moe izai pet ili vie puta godinje u razdoblju od nekoliko godina, ime je lako i jednoj i drugoj strani ispit odgaati za "sljedei put"; svi sustavi albe koji postoje imaju ozbiljne nedostatke i studenti ih ne mogu koristiti; postoje nepotvrdivi navodi o zloupotrebi ovlatenja i korupciji. 29. Kad se povee sa pretrpanim i ponekad nekoherentnim studijskim programima, jasno je da ispitni sustav mora snositi dio odgovornosti za pretjerano dugo vrijeme studiranja i nisku stopu zavretka studija, kakve se mogu nai na sveuilitima u BiH. Ako e se uvesti ECTS i drugi elementi Bolonjskog procesa, onda e ona sveuilita koja jo koriste takve prevaziene i pedagoki neodgovarajue ispitne procedure morati potpuno da ih odbace i ozbiljno razmisle o svrsi i mehanizmima provjere uenja studenata. to se tie najozbiljnijih pitanja zloupotrebe ovatenja i korupcije, za svaku su pohvalu proaktivni koraci koji se poduzimaju na Univerzitetu u Tuzli u cilju njihovog uklanjanja i sprjeavanja. 7. Istraivaki rad
209

30. Istraivaki rad je kljuni i integralni element zadatka sveuilita. Osnovnim istraivakim radom sveuilite stvara nova znanja za dobrobit drutva, a kroz primijenjena istraivanja koristi postojea znanja da bi pronaao rjeenja za potrebe koje drutvo izrazi. U BiH danas postoji jasna potreba i za osnovnim i za primijenjenim istraivanjima. 31. Meutim, uspjean i koristan istraivaki rad obino trai znaajna sredstva, prvo u smislu naunog i drugog osoblja, i drugo, u smislu infrastrukture, opreme, financiranja, itd. Obzirom na to da je, kao to je ve reeno, javno financiranje istraivakog rada na sveuilitima a u BiH na vrlo niskoj razini, i trenutano je naglasak de facto na nastavnim aktivnostima, neki EUA timovi preporuili su da bi se sveuilita trebala koncentrirati na primijenjena istraivanja u ogranienom broju stratekih podruja koja su najrelevantnija partnerima sveuilita. 32. Dodatni element od znaaja za razvoj istraivakih aktivnosti na sveuilitima su strategija i menadment istraivakog rada. Svi EUA timovi su u tom smislu doli do istog zakljuka: da u ovom trenutku nema djelotvornih istraivakih strategija na razini cijelog sveuilita, da sadanja fragmentirana struktura sveuilita ide protiv bilo kakvog koherentnog pristupa menadmentu istraivakog rada, i da su sadanji kapaciteti ogranieni na pojedinane aktivnosti, a ne na razvijanje kritine mase u odreenom broju definiranih stratekih podruja. Moe se rei da je samo Univerzitet u Tuzli bio u stanju formirati fond za istraivaki rad na razini sveuilita, na osnovu doprinosa po vanrednim prihodima, ime se podravaju pojedinani istraivaki projekti. Mada ni tu nema strategije odreivanja prioriteta u podrujima istraivanja. 33. Ovakvi zakljuci odraeni su i kroz vrlo nizak broj magistranata na sveuilitima, i jo nii broj doktoranata. Obzirom na veliinu veine sveuilita u BiH, sadanja razina svrenih studenata je preniska, ak i u svrhu osiguravanja kontinuiteta broja akademskog osoblja u budunosti, a kamoli formiranja visoko kvalificiranih naunika za bh. privredu. Gruba izraunavanja EUA timova na osnovu cifri koje su dala sama sveuilita pokazuje da je prosjek ukupne cijene kolovanja studenta do postdiplomskog stepena na sveuilitima u BiH vrlo blizu kolarina koje naplauju slini postdiplomski programi na najskupljim i vrlo uglednim europskim i amerikim sveuilitima. 34. U smislu proirivanja znanstvene i akademske baze sveuilita i preokreta u odlivu pameti u protekloj deceniji, moe se rei da je samo Univerzitet u Tuzli uspostavio konkretnu strategiju kojom njihovi postdiplomci u tijeku doktoralnog studija stiu istraivaka iskustva u inozemstvu i vraaju se na svoje akademske dunosti u Tuzli. 35. Bitno pitanje za budunost istraivakog rada u BiH je status istraivakih instituta, koji su trenutano neovisni od sveuilita. Tamo gdje je to pitanje postavljeno tijekom posjeta, EUA timovi jasno su dali preporuku da se ti instituti vrate u strukturu sveuilita, da bi se potakla znanstvena, personalna i financijska koherentnost.
210

8. Bolonjski proces 36. BiH je formalno pristupila Bolonjskom procesu u rujnu 2003. godine, a od prije toga radi na ostvarenju tog cilja. Sveuilita u BiH sada provode cijeli spektar strukturalnih reformi na isti nain kao i sveuilita u drugim zemljama u ovom procesu. EUA timovi podravaju sveuilita u BiH da reforme Bolonjskog procesa vide kao priliku za modernizaciju i internacionalizaciju na kompatibilan i konvergentan nain. 37. Meutim, brza reforma svih sveuilita u BiH na Bolonjski model doivjela je veliku smetnju odbijanjem predloenog Okvirnog zakona. Ovaj nacrt, koji je sadravao jasne i jednostavne odredbe o provedbi reformi Bolonjskog procesa, mogao bi se ponovo podnijeti Skuptini BiH u nekom modificiranom formatu. EUA timovi potiu sveuilita da, ma kakav zakon da se usvoji, sadri iste jasne i jednostavne odredbe za Bolonju, i da se one brzo uvedu i provedu u oba entiteta i drugim administrativnim jedinicama. 38. Na razini sveuilita, EUA timovi su zakljuili da je do sada malo koordinacije u smislu Bolonjskog procesa. Mada je to uzrokovano i fragmentiranom strukturom koja jo postoji, nekim sveuilitima date su preporuke da uspostave komisije za Bolonjski proces na razini cijele institucije, da se pripreme za koordiniranu provedbu. EUA timovi su generalno zakljuili da na sveuilitima razina svijesti o pitanjima vezanim za Bolonjski proces nije visok, i da je potrebno vie strukturiranih informacija. Ovo je podruje u kojem bi sveuilita, kroz rad u KOVO, eventualno mogli djelovati kolektivno. 39. Neki specifini elementi reformi iz Bolonjskog procesa, kao to je ECTS, ve su razmatrani. Isto kao i ECTS, i neki drugi elementi, kao to je dodatak diplomi, trait e koordinaciju na centralnoj razini, a to bi mogao omoguiti KOVO. 40. Meutim, najvanije reforme iz Bolonjskog procesa su uvoenje strukture od dva ciklusa, dodiplomski i magistarski studij, i uvoenje mehanizama osiguranja kvaliteta na svim razinama visokog obrazovanja. Sveuilita moraju urno poeti s radom na ovim pitanjima, i pojedinano i kolektivno, bez ekanja na usvajanje relevantnih zakona. Moe se rei da je do sada obavljeno malo priprema, ali dosta e vremena biti potrebno, jer one podrazumijevaju ne samo restrukturiranje svih postojeih studijskih programa i stupnjeva, ve i ponovno razmatranje u smislu onoga to je ve reeno u kontekstu ECTS. 9. Osiguranje kvaliteta 41. Kao to je reeno, osiguranje kvaliteta nije samo jedan od centralnih elemenata Bolonjskog procesa, ve i od kljunog znaaja za sveukupni akademski rad i postojanje sveuilita. Sveuilite mora biti u stanju pokazati da zna ta radi, kako to radi, da je svjestan onoga to radi i da se moe prilagoditi da to unaprijedi. Proces ocjene EUA izgraen je na ovim centralnim pitanjima.
211

42. Na sveuilitima u BiH, EUA su timovi zakljuili da su sveuilita formalno u stanju da kau ta rade, zahvaljujui svojim nedavno razraenim izjavama o zadatku. Kroz nacrte planova institucionalnog razvoja u mogunosti su i dati odreene izjave i o tome kako e to ostvariti. Meutim, kako je ve reeno, neka sveuilita nisu uspostavili vezu izmeu planova institucionalnog razvoja, stratekog menadmenta i procedura osiguranja kvaliteta i ocjenjivanja. 43. U smislu ocjene izvodljivosti i provedbe strategija, EUA timovi su zakljuili da sveuilita koja su bili predmet ocjenjivanja nemaju djelotvorne sustave praenja. Nema tijela na sveuilitu kojem je dodijeljena ova znaajna odgovornost, vrlo je malo ili nimalo mehanizama za davanje povratnih informacija od studenata, a tamo gdje ih ima, to je uglavnom rutinski rad i bez nekog velikog znaaja, a time i bez prave analize. 44. Nema i nekih od osnovnih sredstava osiguranja kvaliteta. Problem pribavljanja podataka za cijelo sveuilite je ve pomenut. Nedostatak djelotvornog informacionog sistema na rukovodnoj razini na veini sveuilita znai da se podaci prikupljaju i obrauju na vremenski optereen i sporadian nain. Integrirano sveuilite takoer e trebati ovakve mehanizme za rukovoenje - recimo, centraliziranu registraciju i evidenciju studenata. 45. Sveuilita u BiH ve imaju nekog internacionalnog iskustva u pitanjima osiguranja kvaliteta, npr. kroz TEMPUS projekte ili kroz EUA projekat kulture kvaliteta. Meutim, za sada je vrlo malo akademskih programa ili odsjeka u BiH prolo kroz bilo kakav oblik vanjske revizije. EUA timovi za dva sveuilita snano ohrabruju ta sveuilita da proire svoja iskustva, koritenjem razliitih procedura vanjske revizije na bilo kojoj razini na kojoj je to mogue. To bi i pomoglo sveuilitima da interno razviju sopstvene komparativne mehanizme, i da krenu ka irem razumijevanju pitanja kvaliteta u veoj grupi ljudi, kao i ka uspostavi internacionalnih partnerstava za kontinuirani rad na ovom polju. 46. Opseg za suradnju sveuilita u BiH na ovom polju je velik. Centralni element nacrta Okvirnog zakona bi, zapravo, iao u tom smjeru. Za nadati se da e svaka budua verzija ovog zakona zadrati te elemente. Zajednike smjernice i mogunosti za obuku mogu biti podruja gdje bi zajednike aktivnosti mogle poeti i prije usvajanja zakona. 10. Integracija sveuilita 47. EUA timovi snano podravaju prijedloge da se svako sveuilite u BiH integrira u jedno pravno lice. To bi bilo u skladu sa uspjenim modelima koji postoje u skoro svim europskim zemljama. Iznimka ovom pravilu su Srbija i Makdonija, gdje sveuilita i dalje djeluju kao labavi konglomerati izuzetno samostalnih fakulteta i drugih jedinica. Mada integracija ne bi odmah rijeila neka od najveih pitanja sa kojima se suoavaju sveuilita u BiH, ona bi omoguila da se ona u razdoblju od nekoliko godina realno razmotre. Zanimljiv je primjer onoga to je Univerzitet u Tuzli ve postigao od 1999.
212

48. Mnogi su strahovi izraeni u vezi sa pitanjem integracije, i mnogi od tih strahova su legitimni. Ako e proces reforme ka vie integriranoj strukturi uspjeti, neophodno je da se sve razmatra i da se pronau rjeenja koja zadovoljavaju veinu aktera. Iz europske perspektive - na osnovu iskustava integriranih sveuilita na cijelom kontinentu - nema nikakvog razloga da se misli da integrirana struktura implicira bilo koji od nedostataka za koje je izraena bojazan. Meutim, ako se reforme poduzmu bez odgovarajuih pregovora i bez objanjavanja kako e se problemi rjeavati, onda strahovi zaista jesu opravdani. 49. Iz ugla dekana, koji u sadanjoj strukturi nose konanu odgovornost za pitanja vezana za njihov fakultet, bit e bitno pokazati da e model integriranog sveuilita donijeti velike prednosti. Bit e neophodno i jasno ih uvjeriti da e odluke koje se tiu internog menadmenta fakulteta i dalje da se donose na razinu fakulteta. Drugim rijeima, morat e se pronai model kojim e se odgovornost koju trenutano nose fakulteti biti dijeljena sa sveuilitem u zajednikom interesu, npr. u podrujima kao to su administracija, meunarodni odnosi, osiguranje kvaliteta, studentska politika, obuka iz jezika, gradnja i odravanje, razvoj osoblja, itd. Ne bi trebalo da postoji pitanje oduzimanja ovlatenja fakulteta i prebacivanja na centralnu razinu. Odgovornost bi trebala ii na najprimjereniju razinu menadmenta, uz koritenje principa supsidijarnosti. 11. Ljudski resursi 50. BiH je doivjela iseljavanje velikih razmjera, i u tijeku i nakon rata. To iseljavanje je ukljuilo i veliko broj obrazovanih mladih ljudi, ukljuujui studente, svrene studente i akademsko osoblje. Mada u ovom trenutku izgleda da postoji jo dosta studenata koji ele studirati - a ukupni broj studenata u BiH naglo je porastao u proeklih pet godina - brojke koje su dobili EUA timovi ukazuju na ozbiljan demografski pad u cijeloj zemlju. Ovakav trend mora se sagledati u svezi sa sadanjom starosnom strukturom akademskog osoblja na sveuilitima. Veliki dio osoblja se pribliava, ako ve nije i preao, starosnu granicu za mirovinu, a mladi ljudi koji e ih zamijeniti jo nisu zaposleni. Ova situacija bolje izgleda u Tuzli i Mostaru - "Demal Bijedi", gdje postoje osmiljeni napori da se imenuje mlai kadar. 51. Novom, ali i postojeem osoblju, potrebna je potpora i pomo u radu, posebice kad se od njih oekuje da uvode nove nastavne metode i metode provjere, da radi sa raznovrsnijim skupinama studenata, da povea svoj istraivaki rad, itd. Takva pitanja menadmenta i razvoja ljudskih resursa bit e sve znaajnija na sveuilitima u BiH u narednih nekoliko godina. Sveuilita e morati uspostaviti sustave unapreenja vjetina svog akademskog osoblja, da bi im pomogli da odgovore na nove izazove i zahtjeve. To je centralni element u odravanju kvaliteta na sveuilitu, koji je u ovom trenutku predugo bio zanemaren. 12. Studenti i upravljanje 52. U ovom trenutku je sudjelovanje studenata u upravljanju sveuilitima u BiH vrlo slabo. Ovo je djelimino uzrokovano njihovim fragmentiranim prisustvom na
213

sveuilitu, to je odraz sadanje strukture, odnosno studenti se upisuju na fakultete, a ne na sveuilita. Jo jedan razlog je i generalno slaba pozicija studenata na svim razinama sveuilita, to je ranije razmatrano. Meutim, ako sveuilita u BiH ele postati institucije usmjerene ka studentima, sa fokusom na nastavu i uenje, bit e bitno da studenti postanu aktivniji institucionalni akteri. 53. Studenti u akademsko obrazovanje ulau znaajan dio svog ivota. Taj najbolji dio njihove mladosti institucija kojoj provjeravaju svoj osobni i drutveni razvoj mora tretirati pravino. Gledano iz ovog kuta, sveuilite moe organizirati aktivnosti u svrhu potencijalnih uspjeha studenata. Studenti bi se trebali ne samo konsultirati u svezi s procesom uenja, ve i o svojim ambicijama vezanim za zajednicu koju e naslijediti, za drutvo koje u velikoj mjeri uobliava i sveuilite kojem oni pripadaju. 54. U ovom trenutku sveuilita ne priznaju u potpunosti koliko je znaajna uloga koju studenti igraju kao partneri u akademskoj zajednici, i kao najznaajnija kolektivna skupina kojoj e se povjeriti budunost zemlje. Nema ni odogovarajuih mjera zatite interesa studenata. Umjesto toga, u najgorem sluaju, studenti se promatraju kao dodatni izvor prihoda, koji loe plaeni profesori mogu iskoritavati, to vodi do toga da se toleriraju razliiti oblici nekorektnog rada. Bilo bi krajnje kratkovido i za dugoronu integraciju BiH u zajednicu europskih nacija opasno da bilo koji odsjek, fakultet ili ustanova prihvati takav pristup. 55. Nedavno poduzeti koraci u cilju otklanjanja te situacije ukljuuju i formalno jaanje prisustva studenata u Senatu Univerziteta u Tuzli. Dobri primjeri sudjelovanja studenata u formalnim tijelima sveuilita postoje u Mostaru, i na Sveuilitu, i na Univerzitetu "Demal Bijedi". EUA timovi su preporuili da se sudjelovanje studenata u tim tijelima povea. Izrada Studentske povelje, to je preporueno sveuilitima u Sarajevu i u Srpskom Sarajevu, takoer moe biti zanimljiv mehanizam razvoja svijesti o pravima i obvezama studenata na sveuilitu. Takav dokument osnaio bi i internu transparentnost i eksternu vidljivost, i mogao bi predstavljati jedan od elemenata profila sveuilita. 13. Akteri, drutvo i upravljanje 56. EUA timovi sastali su se sa odabranim skupinama vanjskih aktera na svim sveuilitima u BiH. Iz kuta tih osoba jasno je da bh. sveuilita imaju vrlo znaajnu ulogu; oekivanja tih aktera zaista su visoka. U cijelom bosanskohercegovakom drutvu postoji velika potreba za obrazovanjem, ali je ta potreba trenutano dosta loe artikulirana. Postoji i velika potreba za transferom tehnologije u cijeloj BiH, kao i za primijenjenim istraivanjima, konsultantskim i drugim savjetodavnim ulogama. Sveuilita su meu kljunim institucijama koje mogu odgovoriti na ove vrlo raznovrsne potrebe, a imaju i drutvenu obvezu da to ine. Sveuilita mogu i na razliite naine od toga imati koristi, izmeu ostalog i kroz financijske mogunosti, prilike za zapoljavanje ili upuivanje svojih studenata. Meutim, sadanje strukture i sistemi oteavaju koherentno i organizirano stvaranje ovakvih uzajamno korisnih aranmana.
214

57. U ovom trenutku postoje malobrojni mehanizmi za strukturiranu razmjenu i dijalog izmeu sveuilita i njihovih aktera, odnosno zainteresiranih strana, mada ima dosta mogunosti da se to unaprijedi, na korist svih zainteresiranih. Sveuilita svakako trebaju unaprijediti svoje sposobnosti da predstavljaju svoj sadanji i potencijalni doprinos drutvenim pitanjima. Moraju biti bolji i u sluanju i vie ukljueni na lokalnoj i regionalnoj razini. 58. Praktina preporuka koju su dala dva EUA tima je da, u cilju unapreenja formalnog dijaloga izmeu sveuilita i njegovih partnera u drutvu, kljuni zainteresirani akteri budu zastupljeni u upravnim odborima sveuilita, kao to je sluaj u mnogim drugim europskim zemljama. 14. Zavrne primjedbe 59. Ovo saeto izvjee zasniva se na sveobuhvatnoj analizi zakljuaka EUA timova sa svih sedam sveuilita u BiH. Vie se fokusirao na izazove koji su pred sveuilitima u narednih nekoliko godina, nego na njihove uspjehe u prolosti. Posebice se fokusirao na pitanja koja su obraena u irim segmentima upravljanja i rukovoenja, gdje lideri sveuilita - na centralnoj razini, na razini fakulteta i odsjeka - imaju vrstu obvezu poduzeti jasne korake u razvijanju kolektivnih institucionalnih rjeenja za te izazove. 60. Ova aktivnost sveuilita, koja je u velikoj mjeri ve otpoela i koju svesrdno potiu EUA timovi, trai i jaku potporu organa vlasti. Struktura BiH znai da su sveuilita izloena potpuno lokalnim politikim silama i zahtjevima - od kojih se ne poklapaju ba sve sa potrebama i strategijama sveuilita i sa dugoronim interesima studenata. Bliskost tih lokalnih veza moe u nekim sluajevima znaiti da se institucionalne razlike ne potuju, to je dugorono tetno i sveuilite, i za lokalnu, odnosno regionalnu zajednicu. 61. EUA timovi ele jo izraziti zahvalnost rektorima sveuilita u BiH to su nas pozvali da izvrimo ovo institucionalno ocjenjivanje, kao i Europskom povjerenstvu i Vijeu Evrope na potpori, i svom osoblju i studentima sedam sveuilita, koji su nas toplo doekali u svojim akademskim zajednicama. Nama je ovo bilo izazovno, ali i fascinantno iskustvo, i nadamo se da e na rad, i pojedinani i kolektivni, u godinama koje dolaze vama biti od koristi.

215

IZVOD IZ DOKUMENTA OESS-a "REFORMA OBRAZOVANJA" (STUDENI 2002)

216

U oblasti obrazovanja graanima obeavamo sljedee: Obeanje 4 Poboljat emo kvalitet visokog obrazovanja i istraivanja u Bosni i Hercegovini, bitno poveati broj mladih ljudi koji pristupaju visokom obrazovanju i osigurati puno sudjelovanje bosanskohercegovakih sveuilita u europskom prostoru visokog obrazovanja, na sljedei nain: Dat emo samostalnost sveuilitima u donoenju odluka i osiguranju odgovornosti prema svima koji sudjeluju u procesu, za kvalitet obrazovanja koji nude, dobrobit svojih studenata, standard, istraivake aktivnosti, profesionalni razvoj osoblja i racionalizaciju administracije i rukovodstva. Unaprijedit emo kvalitet nastave i uenja na sveuilitima, u cilju postizanja standarda koji su u skladu sa praksom u ostatku Europe. Promovisat emo pokretljivost studenata i akademski obrazovnog osoblja u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Promovisat emo znanstveno-istraivaki rad koji e unaprijediti znanstveno-nastavni proces i podrati sveobuhvatni drutveni i ekonomski razvoj. Integrisat emo sveuilita davanjem statusa pravnog lica, iskljuivo sveuilitu u cjelini, ukljuujui fakultete i druge akademske jedinice unutar tog pravnog lica. (srpanj 2004. godine) Dat emo sveukupnu odgovornost za rukovoenje proraunom sveuilita centralnom tijelu za donoenje odluka tog sveuilita. (srpanj 2004. godine) Izvrit emo profesionalizaciju administracije sveuilita i unaprijediti profesionalne sposobnosti njihovog rukovodstva. Osigurat emo institucionalno sudjelovanje studenata, akademskog i neakademskog osoblja u internim procesima donoenja odluka. (srpanj 2004. godine) Podrat emo sveuilita u razvoju stratekih planova usaglaenih sa novim zakonima o visokom obrazovanju. Unaprijedit emo kvalitet nastave i uenja na sveuilitima, i u cilju postizanja standarda koji su u skladu sa praksom u ostatku Europe. Podrat emo sveuilita u provoenju dolje navedenih reformi, i ustanovit emo (prosinacr 2003. godine) sustav izvjeivanja o ostvarivanju ovih ciljeva: Reforma nastavnih planova i programa, znanstveno-nastavnog procesa, u cilju promoviranja aktivnog sudjelovanja, kritikog razmiljanja i analize, kreativnosti i prilagodljivosti, uz upotrebu modula i metodologija koje obuhvataju uenje na daljinu.
217

Privui vie studenata starijih godina i promovirati neprekidno uenje i usavravanje, putem ojaavanja relevantnosti nastavnih planova i programa u odnosu na trite rada, nadopunjavati ili preusmjeriti strune kvalifikacije, stavljajui jai akcenat na praksu i primjenu, razvijajui studije koji traju krae, te nudei brojne mogunosti za vanredno studiranje. Poveati omjer studenata koji uspjeno zavravaju studij u predvienom vremenskom okviru u odnosu na one koji ga ne zavravaju. Ojaati infrastrukturu na sveuilitima, posebno smjetaj i usluge za studente koji dolaze iz drugih krajeva. Ustanoviti javne i transparentne mehanizme osiguranja kvalitete, ukljuujui procedure periodine spoljne ocjene sveuilita. (2004. godine) Promovisat emo mobilnost studenata i akademski obrazovanog osoblja u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Podrat emo sveuilita u sljedeim reformama, ukljuujui potpisivanje Bolonjske deklaracije (rujan 2003. godine), i potpisivanje i ratifikaciju Lisabonske konvencije (do travnja 2004. godine) - u skladu s obvezama BiH preuzetim prijemom u Vijee Europe - i ustanovljavanje sustava izvjeivanja o ostvarivanju ovih ciljeva. (prosinac 2003. godine) Ustanoviti sustav ekvivalentnosti za akademska zvanja koja se stiu na sveuilitima u Bosni i Hercegovini, a koji je u skladu sa praksom u Europi. Uvesti tekst objanjenja kao dodatak diplomama (takozvani Diploma Supplement) na svim sveuilitima. (srpanj 2003. godine) Ubrzati uvoenje Europskog sustava prenosa kredita (ECTS) u cilju zavravanja procesa za veinu akademskih programa (srpanj 2004. godine). Uvesti procedure prijema, ocjenjivanja i izdavanja diploma studentima, koje e biti otvorene, transparentne i pouzdane. (srpanj 2004. godine) Osigurati da prijem na sveuilita bude reguliran kroz sticanje diplome po zavretku srednje kole (polaganjem maturskog ispita ili slino), koja e biti priznata kroz Lisabonsku konvenciju. (srpanj 2006. godine) Promovirat aemo znanstveno-istraivaki rad koji e unaprijediti znanstvenonastavni proces i podrati sveobuhvatni drutveni i ekonomski razvoj. Ojaat emo znanstveno-istraivaki rad putem dodjele najmanje 2% javnog prorauna za istraivanje, uvoenjem novih zakona o znanstveno-istraivakom radu, i osiguranjem poreskih olakica za pojedince i institucije koje se bave znanstveno-istraivakim radom. (do kraja 2003. godine) Unaprijedit emo kvalitet uenja i nastave na sveuilitima i poveati njihov doprinos kulturnom, ekonomskom i drutvenom razvoju, jaanjem znanstveno-istraivakog rada
218

studenata i nastavnog osoblja putem otvorenog pristupa pomenutim izvorima financiranja, i dodjelom sredstava putem otvorenog natjeaja, namijenjenih iskljuivo istraivakim projektima u okviru novog sustava financiranja visokog obrazovanja. (do kraja 2004. godine) Napomena: Uspjena primjena gore navedenih stratekih ciljeva uvjetovana je to skorijim usvajanjem i provoenjem novog zakonodavstva i odredbi iz oblasti visokog obrazovanja na svim razinama, koji su zasnovani na najboljoj europskoj praksi.

219

EUROPSKI DOKUMENTI

220

Konvencija o priznavanju kvalifikacija visokog obrazovanja u europskom regionu, Lisabon, 11. travanj 1997.godine (Lisabonska konvencija) Preambula lanice ove konvencije, Svjesne injenice da je pravo na obrazovanje ljudsko pravo, i da to visoko obrazovanje, koje je instrument u postizanju i napredovanju znanja, sadri izuzetno bogata kulturna i znanstvena sredstva i za pojedinca i za drutvo; Smatrajui da visoko obrazovanje treba odigrati vitalnu ulogu u promoviranju mira, meusobnog razumijevanja i tolerancije, i u stvaranju uzajamnog povjerenja meu narodima i nacijama; Smatrajui da se velika razliitost u obrazovnim sustavima u europskom regionu odraava na kulturne, drutvene, politike, psiholoke, vjerske i ekonomske razlike, izuzetno sredstvo koje bi trebalo u potpunosti potovati; elei omoguiti svim ljudima u regionu da imaju u potpunosti koristi od ovih sredstava razliitosti, olakavajui pristup stanovnicima svake lanice i studentima obrazovnih institucija svake lanice obrazovnim resursima druge lanice, olakavajui njihove napore da nastave svoje obrazovanje ili da zavre period studiranja na visokoobrazovnim institucijama u tim drugim lanicama; Smatrajui da priznavanje studija,certifikata, diploma i stepena steenih u drugoj zemlji u europskom regionu predstavlja znaajnu mjeru promocije akademske mobilnosti izmeu lanica; Pridavajui veliki znaaj principima institucionalne autonomije, i svjesne potrebe da se podri i zatiti ovaj princip; Ubijeene da je poteno priznavanje kvalifikacija kljuni elemenat prava na obrazovanje i odgovornost drutva; potujui Konvencije Vijea Europe i UNESCO koje obuhvataju akademsko priznavanje u Europi: - Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma za prijem na sveuilita (1953), i njen Protokol (1964), - Europska konvencija o ekvivalentnosti razdoblja studiranja na sveuilitu (1956); - Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1959); - Konvencija o priznavanju studiranja, diploma i stepena visokog obrazovanja u dravama koje pripadaju europskom regionu (1979); - Europska konvencija o opoj ekvivalentnosti razdoblja studiranja na sveuilitu (1990); Potujui takoe Meunarodnu konvenciju o priznavanju studiranja, diploma, i stepena visokog obrazovanja u arapskim i europskim zemljama koje izlaze na Mediteran (1976), usvojene u okvira UNESCO i djelimino obuhvatajui akademsko priznavanje u Europi; Imajui na umu da bi se ova konvencija trebala razmatrati u kontekstu konvencija UNESCO i meunarodnih preporuka, obuhvatajui ostale regione svijeta, i potrebe za poboljanjem razmjene informacija izmeu ovih regiona; Svjesne irih promjena u visokom obrazovanju u europskom regionu od kada su ove konvencije usvojene, rezultirajui znaajnom promjenom unutar i izmeu dravnih sustava visokog obrazovanja, i potrebe prilagoavanja pravnih instrumenata i prakticiranja kako bi se odrazili ovi razvoji; Svjesne potrebe da se pronae zajedniko rjeenje problema priznavanja u europskom regionu;
221

Svjesne potrebe da se pobolja trenutana praksa priznavanja i uini transparentnijom i bolje prihvaenom u trenutanoj situaciji visokog obrazovanja u europskom regionu; Uvjerene u pozitivan znaaj elaborirane i usvojene konvencije pod zajednikim pokroviteljstvom Vijea Europe i UNESCO koja omoguava okvir za dalji razvoj prakse priznavanja u europskoj regiji; Svjesne znaaja uspostavljanja stalnog mehanizma u cilju definiranja naela i odredbi trenutane Konvencije u praksu; Sloile su se kako slijedi: Poglavlje I - Definicije lan I Za svrhe ove konvencije, sljedei termini imaju sljedee znaenje: Pristup (visokom obrazovanju) Pravo kvalifikovanih kandidata da se prijavljuju i budu razmatrani za pristup na visoko obrazovanje. Prijem (u institucije visokog obrazovanja i programe) Zakon, ili sustav, koji doputa kvalifikovanim kandidatima da prate studije visokog obrazovanja u odreenim institucijama i/ili datom programu. Procjena (institucija ili programa) Proces uspostavljanja obrazovne kvalifikacije institucije za visoko obrazovanje ili program. Procjena (pojedinanih kvalifikacija) Pisano ocjenjivanje ili procjena kvalifikacija stranih pojedinaca od strane ovlaenog tijela. Odgovorno tijelo za priznavanje Tijelo koje zvanino donosi odluke o priznavanju kvalifikacija stranca. Visoko obrazovanje Sve vrste trajanja studija, ili kompleti studija, trening ili obuka za istraivanje na postsekundarnoj razini koje priznaju relevantne vlasti lanice koje pripadaju njenom sustavu visokog obrazovanja. Institucija visokog obrazovanja Ustanova koja omoguava visoko obrazovanje i koju priznaje odgovorna vlast lanice a koja pripada njenom sustavu visokog obrazovanja. Program visokog obrazovanja Tijek studiranja priznat od strane odgovorne vlasti lanice koja pripada njenom sustavu visokog obrazovanja, i dopuna koja je omoguena studentu sa kvalifikacijama visokog obrazovanja. Razdoblje studiranja Svaka komponenta programa visokog obrazovanja koja je procijenjena i dokumentirana i, dok nije upotpunjen program studiranja, predstavlja znaajano postizanje znanja ili vjetine. Kvalifikacija A. Kvalifikacija visokog obrazovanja Svaki stupanj, diploma ili neki drugi certifikat, izdat od strane odgovorne vlasti koji potvruje uspjeno zavren program visokog obrazovanja.
222

B. Kvalifikacije koje daju pristup visokom obrazovanju Svaka diploma ili neki drugi certifikat izdat od strane odgovorne vlasti koji potvruje uspjeno zavren program obrazovanja i koji prua vlasniku kvalifikacija pravo da bude razmatran za prijem visokom obrazovanju (vidi definiciju pristupa). Priznavanje Formalno priznavanje odgovorne vlasti vrijednosti kvalifikacija obrazovanja stranca u svrhu pristupa obrazovnim aktivnostima i/ili aktivnostima zapoljavanja. Uvjet A. Opi uvjeti Uvjeti koji moraju biti ispunjeni u svim sluajevima za pristup visokom obrazovanju, ili datoj razini istog, ili za priznavanje kvalifikacija visokog obrazovanja na odreenoj razini. B. Posebni uvjeti Uvjeti koji moraju biti ispunjeni, pored opih, u cilju postizanja prijema na odreeni program visokog obrazovanja, ili za priznavanje posebne kvalifikacije visokog obrazovanja na odreenom polju studiranja. Poglavlje II - Odgovornost vlasti lan II.1 1. Tamo gdje su centralne vlasti lanice odgovorne da donesu odluke u priznavanju sluajeva, ta lanica se odmah obvezuje na odredbe ove konvencije i poduzima neophodne mjere kako bi se osiguralo sprovoenje njenih odredbi na njenoj teritoriji. Tamo gdje odgovornost za donoenje odluka po pitanju priznavanja lei na sastavnim dijelovima lanice, lanica obavjetava jednog od depozitara kratkom izjavom o njenoj ustavnoj situaciji ili strukturi u vrijeme potpisivanja ili deponovanja instrumenata ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja, ili u bilo koje vrijeme poslije. U takvim sluajevima, odgovorne vlasti sastavnih dijelova lanice tako odreene poduzimaju neophodne mjere kako bi osigurale sprovoenje odredbi ove konvencije na njihovoj teritoriji. 2. Tamo gdje odgovornost za donoenje odluka po pitanju priznavanja lei na pojedinanim institucijama visokog obrazovanja ili drugim tijelima, svaka lanica prema svojoj ustavnoj situaciji ili strukturi prenosi tekst ove konvencije onim institucijama ili tijelima i poduzima sve mogue korake u ohrabrivanju povoljnih razmatranja i primjene njenih odredbi. 3. Odredbe iz stava 1 i 2 ovog lana primijenjuju se, mutatis mutandis, na obveze lanica prema sljedeim lanovima ove konvencije. lan II.2 U vrijeme potpisivanja ili deponovanja instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja, ili u bilo koje vrijeme poslije, svaka lanica, Sveta Stolica ili Europska zajednica obavjetavaju oba depozitara sadanje Konvencije o vlastima koje su odgovorne da saine razliite kategorije odluka u priznavanju sluaja. lan II.3 Nita se u ovoj konvenciji nee smatrati kao derogiranje povoljnijih odredbi o priznavanju kvalifikacija izdatih u jednoj od lanica koje su sadrane ili proizilaze iz
223

postojeeg ili budueg sporazuma u kojem lanica ove konvencije moe biti ili moe postati lanica. Poglavlje III - Osnovni principi procjene kvalifikacija lan III.1 1. Imatelji kvalifikacija izdatih u jednoj od lanica imaju odgovarajui pristup, na zahtjev odgovarajuem tijelu, procjeni tih kvalifikacija. 2. Ne postoji diskriminacija u pogledu kandidatovog spola, rase, boje koe, invalidnosti, jezika, vjeroispovijesti, politikog ili nekog drugog miljenja, nacionalnog, etnikog ili socijalnog porijekla, u vezi sa nacionalnom manjinom, imovinom, statusom roenja ili nekog drugog, ili na temelju svih drugih okolnosti koje nisu u svezi sa odreivanjem kvalifikacija za koje se trai priznavanje. U cilju osiguravanja ovog prava, svaka lanica preduzima odgovornost da sastavi odgovarajue rasporede za procjenjivanje zahtjeva za priznavanje kvalifikacija samo na osnovu znanja i vjetine koji su postignuti. lan III.2 Svaka lanica osigurava da su procedure i kriteriji koji se koriste u procjeni priznavanja kvalifikacija transparentni, dosljedni i pouzdani. lan III.3 1. Odluke o priznavanju donose se na osnovu odgovarajue informacije o kvalifikacijama za koje se trai priznavanje. 2. U prvom redu, odgovornost za pribavljanje odgovarajuih informacija lei na kandidatu, koji omoguava takvu informaciju. 3. Pored odgovornosti kandidata, institucije koje izdaju kvalifikacije dune su omoguiti na zahtjev kandidata i u okviru razumnih ogranienja, relevantne informacije imatelju kvalifikacija, instituciji, ili odgovornim vlastima zemlje u kojoj se trai priznavanje. 4. lanice upuuju ili potiu, sve obrazovne institucije koje pripadaju njenim sustavima obrazovanja da udovolje svakom razumnom zahtjevu za informaciju u svrhu procjene kvalifikacija postignutih u pomenutim institucijama. 5. Odgovornost dokazivanja da zahtjev ne ispunjava relevantne zahtjeve lei na tijelu koje poduzima procjenu. lan III.4 Svaka lanica osigurava, u cilju olakavanja priznavanja kvalifikacija, da prui odgovarajue i jasne informacije o njenom obrazovnom sustavu. lan III.5 Odluke o priznavanju donose se u jednom razumno ogranienom razdoblju, unaprijed specificirane od strane odgovorne vlasti za priznavanje i rauna se od vremena kada su sve neophodne informacije osigurane. Ukoliko je priznavanje odbijeno, razlozi odbijanja se navode i informacije se daju u odnosu na mogue mjere koje kandidat moe poduzeti u cilju pribavljanja priznanja kasnije. Ukoliko je priznavanje odbijeno, ili ne postoji odluka, kandidat moe uloiti albu u razumnom vremenskom razdoblju.
224

Poglavlje IV - Priznavanje kvalifikacija koje omoguavaju pristup visokom obrazovanju lan IV.1 Svaka lanica priznaje kvalifikacije izdate od strane drugih lanica ispunjavajui ope uvjete za pristup visokom obrazovanju za svrhu pristupa programima koji pripadaju sustavu visokog obrazovanja, osim ukoliko se ne pokae bitna razlika izmeu opih uvjeta za pristup u lanici u kojoj je kvalifikacija postignuta i u lanici u kojoj se trai priznavanje kvalifikacije. lan IV.2 Inae, dovoljno je da lanica omogui imatelju kvalifikacije izdate u jednoj od drugih lanica, da dobije procjenu te kvalifikacije, na zahtjev imatelja, i odredbe lana IV.1 primjenjuju se mutatis mutandis na ovakav sluaj. lan IV.3 Tamo gdje kvalifikacija omoguava pristup samo u odreene vrste institucija ili programe visokog obrazovanja u lanici u kojoj je postignuta kvalifikacija, svaka druga lanica dodjeljuje imateljima takvih kvalifikacija pristup slinim odreenim programima u institucijama koje pripadaju njenom sustavu visokog obrazovanja, osim ukoliko se ne pokae bitna razlika izmeu opih uvjeta za pristup u lanici u kojoj je kvalifikacija postignuta i u lanici u kojoj se trai priznavanje kvalifikacije. lan IV.4 Tamo gdje prijem na posebne programe visokog obrazovanja ovisi o ispunjavanju posebnih uvjeta pored opih uvjeta za pristup, odgovorna vlast lanice koja je u pitanju moe nametnuti dodatne uvjete jednako na imatelje kvalifikacija dobijenih u drugim lanicama ili procjeniti da li kandidat sa kvalifikacijama dobivenim u drugim lanicama ispunjava ekvivalentne uvjete. lan IV.5 Tamo gdje, u lanici u kojoj su dobili, certifikat o naputanju kolovanja prua pristup visokom obrazovanju samo u kombinaciji sa dodatnim kvalifikacionim ispitima kao preduvjet za pristup, ostale lanice mogu stvoriti pristup prema ovim uvjetima ili ponuditi alternativu u cilju zadovoljavanja takvih dodatnih uvjeta unutar njihovog vlastitog sistema obrazovanja. Svaka drava, Sveta Stolica ili Europska zajednica mogu, u vrijeme potpisivanja ili deponovanja instrumenata ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupa, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, obavijestiti jednog od depozitara da se slui odredbama ovog lana, navodei lanice u kojima namjerava primijeniti ovaj lan kao i razloge toga. lan IV.6 Bez tete na odredbe lanova IV.1, IV.2, IV.3, IV.4 i IV.5, prijem u institucije visokog obrazovanja, ili na programe unutar takve institucije, moe biti ogranien ili selektivan. U sluajevima gdje je prijem u institucije visokog obrazovanja i/ili programe selektivan, procedure prijema trebaju biti zasnovane u svrhu osiguravanja da je procjena stranih kvalifikacija izvrena po principu pravednosti i nediskriminacije pomenute u Poglavlju III.
225

lan IV.7 Bez tete na odredbe lanova IV.1, IV.2, IV.3, IV.4, i IV.5, prijem u institucije visokog obrazovanja moe se ostvariti uvjetovano prema dokazivanju kandidatovog dovoljnog poznavanja jezika poduavanja u institucijama, ili u drugim posebnim jezicima. lan IV.8 U lanicama u kojima se pristup moe dobiti na osnovu neuobiajenih kvalifikacija, sline kvalifikacije postignute u drugim lanicama se procjenjuju na slian nain kao neuobiajene kvalifikacije dobijene u lanici u kojoj se trai priznavanje. lan IV.9 Za svrhu prijema na programe visokog obrazovanja, svaka lanica moe priznati kvalifikacije izdate od strane stranih obrazovnih institucija koje djeluju na njenoj teritoriji prema posebnim uvjetima dravnog zakonodavstva ili posebnim sporazumima zakljuenim sa lanicom u kojoj se nalaze ovakve institucije. Poglavlje V - Priznavanje razdoblja studiranja lan V.1 Svaka lanica priznaje razdoblje studiranja zavren u okviru programa visokog obrazovanja u drugoj lanici. Ovo priznavanje obuhvata razdoblja studiranja prema zavrenom programu visokog obrazovanja u lanici u kojoj se trai priznavanje, osim ukoliko se ne pokae bitna razlika izmeu razdoblja studiranja zavrenog u drugoj lanici i dijela programa visokog obrazovanja koji bi zamijenili u lanici u kojoj se trai priznavanje. lan V.2 Za lanicu je dovoljno da omogui osobi koja je zavrila razdoblje studiranja unutar okvira programa visokog obrazovanja u drugoj lanici da dobije procjenu tog razdoblja studiranja, na zahtjev osobe, i odredbe lana V.1 primijenjuju se mutatis mutandis na ovakav sluaj. lan V.3 Svaka lanica omoguava priznavanje razdoblja studiranja kada: a. postoji prethodni sporazum izmeu, s jedne strane institucije visokog obrazovanja ili odgovorne vlasti za relevantno razdoblje studiranja i, s druge strane, institucije visokog obrazovanja ili vlasti odgovorne za priznavanje koje se trai; i b. institucije visokog obrazovanja u kojima je razdoblje studiranja zavren izdaju certifikat ili kopiju akademske svjedodbe koja svjedoi da je student uspjeno zavrio postavljene uvjete za pomenuto razdoblje studiranja. Poglavlje VI - Priznavanje kvalifikacija visokog obrazovanja lan VI.1 Do mjere do koje je odluka o priznavanju bazirana na znanju i vjetinama potvrenim kvalifikacijama visokog obrazovanja, svaka lanica priznaje kvalifikacije visokog obrazovanja prenijete u drugu lanicu, osim ukoliko se ne pokae bitna razlika izmeu
226

kvalifikacija za koje se trai priznavanje i odgovarajuih kvalifikacija u lanici u kojoj se trai priznavanje. lan VI.2 Za lanicu je dovoljno da omogui imatelju kvalifikacija visokog obrazovanja izdatih u jednoj od drugih lanica da pribavi procjenu tih kvalifikacija, na zahtjev imatelja, i odredbe lana VI.1 primjenjuju se mutatis mutandis na ovakav sluaj. lan VI.3 Priznavanje u lanici kvalifikacija visokog obrazovanja izdatih u drugoj lanici imaju jednu ili obje sljedee posljedice: a. pristup daljnjem visokom obrazovanju, ukljuujui relevantne ispite, i/ili pripreme za doktorat, pod istim uvjetima kao oni koji su pogodni imatelju kvalifikacija lanice u kojoj se trai priznavanje; b. upotrebu akademske titule, podlijeui zakonima i pravilima lanice ili jurisdikcije iste, u kojoj se trai priznavanje; c. dalje, priznavanje moe olakati pristup na trite rada podlijeui zakonima i pravilima lanice, ili jurisdikcije iste, u kojoj se trai priznavanje. lan VI.4 Procjena u lanici kvalifikacija visokog obrazovanja izdatih u drugoj lanici moe poprimiti oblik: a. miljenja za ope svrhe zapoljavanja; b. miljenja za obrazovne institucije za svrhu prijema na njene programe; c. miljenja za svaku drugu vlast odgovornu za priznavanje. lan VI.5 Svaka lanica moe priznati kvalifikacije visokog obrazovanja izdate u stranim obrazovnim institucijama koje djeluju na njenoj teritoriji prema posebnim uvjetima dravnog zakonodavstva ili posebnim sporazumima zakljuenim sa lanicom u kojoj se nalaze takve institucije. Poglavlje VII - Priznavanje kvalifikacija izbjeglica, raseljenih osoba i osoba sa izbjeglikim statusom lan VII Svaka lanica poduzima mogue i razumne korake unutar okvira njenog obrazovnog sustava i u skladu s njenim ustavnim, zakonskim i regulatornim odredbama kako bi razvila procedure zamiljene da procijene na poten i ekspeditivan nain da li izbjeglice, raseljene osobe i osobe sa izbjeglikim statusom ispunjavaju relevantne uvjete za pristup visokom obrazovanju, daljem programu visokog obrazovanja ili aktivnostima za zapoljavanje, ak i u sluajevima u kojima se kvalifikacije dobivene u jednoj od lanica ne mogu dokazati kroz dokumentovane dokaze. Poglavlje VIII - Informacije o procjeni institucija i programa visokog obrazovanja lan VIII.1
227

Svaka lanica omoguava adekvatne informacije o svakoj instituciji koja pripada njenom sustavu obrazovanja, i o svakom programu koji postoji u takvim institucijama, u svrhu omoguavanja odgovornih vlasti drugih lanica da ustanove da li kvalitet kvalifikacija izdatih u ovim institucijama opravdava priznavanje u lanici u kojoj se trai priznavanje. Takva informacija ima sljedei oblik: a. u sluaju lanica koje su ustanovile sustav formalne procjene institucija i programa visokog obrazovanja: informacije o metodama i rezultatima ovih procjena, i o standardima kvalitete specifinih za svaki tip obrazovne institucije koja dodjeljuje, i programa koji vode kvalifikacijama visokog obrazovanja, b. u sluaju lanica koje nisu ustanovile sustav formalne procjene institucija i programa visokog obrazovanja: informacije o priznavanju razliitih kvalifikacija dobivenih u bilo kojoj drugoj instituciji visokog obrazovanja, ili unutar bilo kojeg programa visokog obrazovanja, koji pripada njihovom sustavu obrazovanja. lan VIII.2 Svaka lanica sastavlja odgovarajue odredbe za razvoj, ureivanje i snabdijevanje: a. pregleda razliitih vrsta institucija visokog obrazovanja koje pripadaju njenom sustavu visokog obrazovanja, sa tipinim karakteristikama svake vrste instutucije; b. spiska priznatih institucija (javnih i privatnih) koje pripadaju njenom sustavu visokog obrazovanja, navodei njihovu mo da dodijele razliite vrste kvalifikacija i uvjeta za postizanje pristupa svakoj vrsti institucije i programa, c. opisa programa visokog obrazovanja, d. spiska obrazovnih institucija lociranih izvan njene teritorije za koje lanica smatra da pripada njenom obrazovnom sustavu. Poglavlje IX - Informacije o pitanjima priznavanja lan IX.1 U cilju olakavanja priznavanja kvalifikacija koje se odnose na visoko obrazovanje, lanice poduzimaju uspostavljanje transparentnog sustava za potpun opis postignutih kvalifikacija. lan IX.2 1. Priznavajui potrebu za relevantne, tone i nove informacije, svaka lanica formira ili ureuje dravni informativni centar i obavjetava jednog od depozitara o njegovom uspostavljanju, ili svim promjenama koje se odnose na njega. 2. U svakoj lanici, dravni informativni centar: a. olakava pristup slubenoj i tonoj informaciji o sustavu visokog obrazovanja i kvalifikacijama zemlje u kojoj je smjeten; b. olakava pristup informaciji o sustavima visokog obrazovanja i kvalifikacijama drugih lanica; c. prua miljenje ili informaciju o priznavanju i procjeni kvalifikacija, u skladu sa dravnim zakonima i regulativama. 3. Svaki dravni informativni centar ima na raspolaganju neophodna sredstva koja omoguavaju vrenje njegove funkcije. lan IX.3
228

lanice promoviraju, kroz dravne informativne centre ili na drugi nain, upotrebu dopune diplome UNESCO/Vijea Europe ili svakog drugog uporednog dokumenta, institucija visokog obrazovanja u lanicama. Poglavlje X - Mehanizmi sprovoenja lan X.1 Slijedea tijela nadgledaju, promoviraju i olakavaju sprovoenje Konvencije: a. Komitet Konvencije o priznavanju kvalifikacija visokog obrazovanja u europskom regionu; b. Europska mrea dravnih informativnih centara o akademskoj mobilnosti i priznavanju (ENIC mrea), utemeljena odlukom Vijea ministara Vijea Europe, 9. lipnja 1994. godine i Regionalnog vijea UNESCO za Europu, 18. lipnja 1994. godine. lan X.2 1. Komitet Konvencije o priznavanju kvalifikacija visokog obrazovanja u europskom regionu (u daljem tekstu "Komitet") je ovim ustanovljen. Sastoji se od po jednog predstavnika iz svake lanice. 2. Za svrhe lana X.2, termin "lanica" ne primjenjuje se na Europsku zajednicu. 3. Drave pomenute u lanu XI.1.1, i Sveta Stolica, ukoliko nisu lanice ove konvencije, Europska zajednica i Predsjednik ENIC mree mogu prisustvovati sastancima Komiteta kao promatrai. Predstavnici vladinih i nevladinih organizacija aktivnih na polju priznavanja u regionu mogu biti pozvani da prisustvuju sastancima Komiteta kao promatrai. 4. Predsjednik Regionalnog komiteta za primjenu Konvencije o priznavanju studija, diploma i stupnjeva visokog obrazovanja UNESCO u dravama koje pripadaju europskom regionu takoer je pozvan da prisustvuje sastancima Komiteta kao promatra. 5. Komitet promovira primjenu ove konvencije i nadgleda njeno sprovoenje. U tom cilju moe usvojiti, veinom lanica, preporuke, deklaracije, protokole, i modele prakse u upoznavanju odgovornih vlasti lanica u njihovom sprovoenju Konvencije i njihovom razmatranju primjene za priznavanje kvalifikacija visokog obrazovanja. Dok ne budu vezane tekstovima, lanice e koristiti njihova najbolja nastojanja da ih primijenjuju, da priblie tekstove odgovornim vlastima i da potaknu njihovu primjenu. Komitet e traiti miljenje ENIC mree prije donoenja odluka. 6. Komitet odgovara relevantnim tijelima Vijea Europe i UNESCO. 7. Komitet ureuje linkove regionalnim komitetima UNESCO za primjenu Konvencija o priznavanju studija, diploma i stupnjeva visokog obrazovanja usvojenih pod pokroviteljstvom UNESCO. 8. Veina lanica sainjava kvorum. 9. Komitet usvaja svoj Pravilnik o poslovanju. Sastaje se na redovitim sjednicama najmanje svake tri godine. Komitet se sastaje po prvi put u roku od godine dana od stupanja na snagu ove konvencije. 10. Tajnitvo Komiteta povjeren je generalnom tajniku Vijea Europe i generalnom direktoru UNESCO. lan X.3 1. Svaka lanica imenuje kao lana Europske mree dravnih informativnih centara za akademsku mobilnost i priznavanje (ENIC mrea) dravni informativni centar utemeljen
229

ili ureen prema lanu IX.2. U sluajevima u kojima je vie centara utemeljeno ili ureeno u lanici prema lanu IX.2, svi oni postaju lanovi mree, ali dravni informativni centri raspolau samo sa jednim glasom. 2. ENIC mrea, u svom sastavu ogranienom na dravne informativne centre lanica u ovoj konvenciji, nadgleda i pomae praktino sprovoenje Konvencije od strane odgovornih dravnih vlasti. Mrea se sastaje najmanje jednom godinje na plenarnoj sjednici. Bira svog predsjednika i biro u skladu sa uvjetima. 3. Tajnitvo ENIC mree povjeren je generalnom tajniku Vijea Europe i generalnom direktoru UNESCO. 4. lanice surauju, kroz ENIC mreu, sa dravnim informativnim centrima drugih lanica, posebno omoguavajui im da prikupljaju sve informacije od koristi za dravne informativne centre o njihovim aktivnostima koje se odnose na akademsko priznavanje i mobilnost. Poglavlje XI - Zavrne odredbe lan XI.1 1. Ova konvencija je otvorena za potpisivanje: a. dravama lanicama Vijea Europe; b. dravama lanicama UNESCO u europskom regionu; c. svim ostalim potpisnicama, ugovornoj dravi ili lanici u Europskoj kulturnoj konvenciji Vijea Europe i/ili UNESCO Konvenciji o priznavanju studija, diploma, i stupnjeva visokog obrazovanja u dravama koje pripadaju europskom regionu, koje su pozvane na diplomatsku konferenciju zaduenu za usvajanje ove konvencije. 2. Ove drave i Sveta Stolica mogu izraziti svoj pristanak da budu obvezujue: a. potpisom bez uvjeta na ratifikaciju, pristupanje ili pristanak; ili b. potpisom, podlijeui ratifikaciji, pristupanju ili odobravanju, nakon ratifikacije, pristupanja ili pristanka, ili c. pristupanjem. 3. Potpisi se sainjavaju sa jednim od depozitara. Instrumenti ratifikacije, pristupanja, odobravanja ili prijema deponuju se kod jednog od depozitara. lan XI.2 Ova konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od jednog mjeseca nakon to pet drava, ukljuujui najmanje tri drave lanice Vijea Europe i/ili europskog regiona UNESCO, izraze svoj pristanak da se obvezuju na Konvenciju. Stupa na snagu za svaku drugu dravu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od jednog mjeseca nakon datuma izraavanja svog pristanka da se obvezuju na Konvenciju. lan XI.3 1. Nakon stupanja na snagu ove konvencije, svaka drava pored onih koje spadaju u jednu od kategorija navedenih prema lanu XI.1 moe zahtijevati pristupanje ovoj konvenciji. Svaki zahtjev se upuuje jednom od depozitara, koji e to prenijeti lanicama najmanje tri mjeseca prije sastanka Komiteta Konvencije o priznavanju kvalifikacija visokog obrazovanja u europskom regionu. Depozitar takoer obavjetava Komitet ministara Vijea Europe i Izvrni odbor UNESCO. 2. Odluka da se pozove drava koja je zahtijevala da pristupi ovoj konvenciji donosi se dvotreinskom veinom lanica.
230

3. Nakon stupanja na snagu ove konvencije Europska zajednica moe joj pristupiti nakon zahtjeva njenih drava lanica, koji e se uputiti jednom od depozitara. U tom sluaju, lan XI.3.2 se ne primijenjuje. 4. to se tie svih drava koje pristupaju ili Europske zajednice, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od jednog mjeseca nakon deponovanja instrumenta pristupanja kod jednog od depozitara. lan XI.4 1. lanice ove konvencije koje su u isto vrijeme lanice u jednoj ili vie sljedeih konvencija: - Europska konvencija o ekvivalentnosti diploma za prijem na sveuilita (1953), i njen Protokol (1964), - Europska konvencija o ekvivalentnosti razdoblja studiranja na sveuilitu (1956); - Europska konvencija o akademskom priznavanju sveuilinih kvalifikacija (1959); - Meunarodna konvencija o priznavanju studija, diploma i stupnjeva visokog obrazovanja u arapskim i europskim zemljama koje granie na Mediteranu (1976); - Konvencija o priznavanju studiranja, diploma i stepena visokog obrazovanja u dravama koje pripadaju europskom regionu (1979); - Europska konvencija o opoj ekvivalentnosti razdoblja studiranja na sveuilitu (1990), a. primjenjuju odredbe sadanje Konvencije u svojim uzajamnim odnosima; b. nastavljaju primjenjivati gore navedene konvencije u kojima su lanice u svojim odnosima sa ostalim dravama lanicama u tim konvencijama ali ne i u ovoj konvenciji. 2. lanice ove konvencije uzdravaju se da postanu lanica u bilo kojoj konvenciji navedenoj u stavu 1, u kojima jo uvijek nisu lanica, sa iznimkom Meunarodne konvencije o priznavanju studija, diploma i stupnjeva visokog obrazovanja u arapskim i europskim zemljama koje granie na Mediteranu. lan XI.5 1. Svaka drava moe, u vrijeme potpisivanja ili deponovanja instrumenata ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja, odrediti teritoriju ili teritorije na kojima e primijenjivati ovu konvenciju. 2. Svaka drava moe, kasnije, obraajui se izjavom jednom od depozitara, proiriti primjenu ove konvencije na svaku drugu teritoriju odreenu u izjavi. U tom pogledu, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od jednog mjeseca nakon datuma primitka takve izjave. 3. Svaka izjava sainjena prema prethodna dva paragrafa moe, u pogledu svake teritorije navedene u izjavi, biti povuena notifikacijom koja se upuuje jednom od depozitara. Povlaenje stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od jednog mjeseca nakon datuma primitka takve notifikacije. lan XI.6 1. Svaka lanica moe, u bilo koje vrijeme, otkazati ovu konvenciju putem notifikacije upuene jednom od depozitara. 2. Takvo otkazivanje stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka razdoblja od 12 mjeseci nakon datuma primitka takve notifikacije. Medutim, takvo otkazivanje ne utie na odluke o priznavanju prethodno donesene prema odredbama ove konvencije.
231

3. Prestanak ili prekid djelovanja ove konvencije kao posljedica povrede od strane njene lanice odredbe neophodne za ispunjavanje cilja ili svrhe ove konvencije, upuuju se u skladu sa meunarodnim pravom. lan XI.7 1. Svaka drava, Sveta Stolica ili Europska zajednica mogu, u vrijeme potpisivanja ili deponovanja instrumenata ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja, izjaviti da zadravaju pravo da ne primjenjuju, u cijelosti ili pojedinano, jedan ili vie sljedeih lanova ove konvencije: lan IV.8, lan V.3, lan VI.3, lan VIII.2, lan IX.3. Drugih zadravanja nema. 2. Svaka lanica koja je zadrala pravo prema prethodnom stavu moe u cijelosti ili pojedinano povui to sredstvom notifikacije upuene depozitaru. Povlaenje stupa na snagu na dan primitka takve notifikacije. 3. lanica koja je zadrala pravo u odnosu na odredbu ove konvencije ne moe traiti primjenu te odredbe od druge lanice; moe, meutim, ukoliko je zadravanje djelimino ili uvjetno, traiti primjenu te odredbe u onoj mjeri u kojoj ju je sama prihvatila. lan XI.8 1. Nacrt amandmana na ovu konvenciju moe usvojiti Komitet Konvencije o priznavanju kvalifikacija visokog obrazovanja u europskom regionu dvotreinskom veinom lanica. Svaki nacrt amandmana tako usvojen ukljuuje se u Protokol u ovoj Konvenciji. Protokol navodi modalitete za njegovo stupanje na snagu to, u svakom sluaju, zahtijeva izraavanje pristanka lanica da budu obvezane njime. 2. Ne moe se sainiti amandman na Poglavlje III ove konvencije prema proceduri iz gornjeg stava 1. 3. Svaki prijedlog za amandmane saopava se jednom od depozitara, koji e prenijeti to lanicama najmanje tri mjeseca prije sastanka Komiteta. Depozitar takoer obavjetava Vijee ministara Vijea Europe i Izvrni odbor UNESCO. lan XI.9 1. Generalni tajnik Vijea Europe i generalni direktor Organizacije za obrazovanje, znanost i kulturu UN su depozitari ove konvencije. 2. Depozitar kod kog je deponovan dokument, notifikacija ili saopenje obavjetava lanice u ovoj konvenciji, kao i ostale drave lanice Vijea Europe i/ili Europskog regiona UNESCO o: a. svakom potpisu; b. deponovanju svakog instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja, c. svakom datumu stupanja na snagu ove konvencije u skladu sa odredbama lanova XI.2 i XI.3.4; d. svakom zadravanju koje je u skladu sa odredbama lana XI.7 i povlaenju zadravanja koje je u skladu sa odredbama lana XI.7; e. svakom odricanju ove konvencije u skladu sa lanom XI.6; f. svakoj izjavi u skladu sa odredbama lana II.1, ili lana II.2; g. svakoj izjavi u skladu sa odredbama lana IV.5; h. svakom zahtjevu za pristupanje u skladu sa odredbama lana XI.3; i. svakom prijedlogu u skladu sa odredbama lana XI.8; j. svakom drugom dokumentu, notifikaciji ili saopenju u odnosu na ovu konvenciju.
232

3. Depozitar koji primi saopenje ili saini notifikaciju u skladu sa odredbama ove konvencije odmah obavjetava drugog depozitara o istom. Potvrujui ovo, dolje potpisani, uz to propisno ovlateni, potpisali su ovu konvenciju. Sainjeno u Lisabonu, 11. travnja 1997. godine na engleskom, francuskom, ruskom i panskom jeziku, etiri teksta jednako vjerodostojna, u dva primjerka, od kojih se jedan deponuje u arhivu Vijea Evrope, a drugi u arhivu Organizacije za obrazovanje, znanost i kulturu UN. Ovjerena kopija alje se svim dravama iz lana XI.1, Svetoj Stolici, Europskoj zajednici i Tajnitvu UN.

233

Europski prostor visokog obrazovanja, Bolonja, 19. lipnja 1999. godine (Bolonjska deklaracija) Razvoj Europe, zahvaljujui izvanrednim dostignuima posljednjih nekoliko godina, postaje sve relevatnija i konkretnija realnost kako za Zajednicu tako i za njene graane. Uveane perspektive i produbljivanje odnosa sa drugim europskim zemljama, daju toj realnosti ak jo iru dimenziju. U isto vrijeme svjedoci smo porasta svijesti, kod velikog broja ljudi iz politikog i akademskog svijeta kao i javnog ivota, o sve veoj potrebi da se uspostavi jedna kompletnija i dalekosenija Europa, upravo izgradnjom i jaanjem njene intelektualne, kulturne, drutvene i znanstveno-tehnoloke dimenzije. Europa znanja sada se daleko vie prepoznaje kao nezamjenjivi faktor drutvenog i humanog rasta i kao nezaobilazna komponenta za konsolidaciju i obogaivanje europskog drutva, sposobna da svojim graanima prui neophodnu kompetenciju da se suoe sa izazovima novog milenijuma, zajedno sa svijeu o jedinstvenim vrijednostima i pripadnosti jednom zajednikom drutvenom i kulturnom prostoru. Znaaj obrazovanja i obrazovne kooperacije u razvoju i uvrivanju stabilnih, mirnih i demokratskih drutava uope priznat je kao najvaniji faktor, tim prije kad se gleda kroz situaciju u jugoistonoj Europi. Sorbonska deklaracija od 25. svibnja 1998, koja je bila podstaknuta istim motivima, istakla je centralnu ulogu sveuilita u razvoju europskih kulturnih dimenzija. Ona je naglasila stvaranje europskog prostora visokog obrazovanja kao kljunog pravca u promoviranju pokretljivosti i zapoljavanja graana i sveukupni razvoj kontinenta. Nekoliko europskih zemalja prihvatile su poziv da se posvete postizanju ciljeva koji proizilaze iz Deklaracije, potpisujui je ili izraavajui principijelna slaganja. Pravac koji je zacrtan sa nekoliko reformi obrazovnih sustava u Europi, koji su u meuvremenu preduzeti, pokazao je da je veliki broj vlada opredijeljen da djeluje. Europske institucije visokog obrazovanja, sa njihove strane, prihvatile su izazov i preduzele glavnu ulogu u projektiranju europskog prostora visokog obrazovanja, polazei od fundamentalnih principa postavljenih u Bolonjskoj Magna Charta Universitatum iz 1998. godine. To je od najveeg znaaja, s obzirom na to da sveuilina neovisnost i autonomija obezbjeuju da se visoko obrazovanje i istraivaki sustavi kontinuirano adaptiraju za neophodne promjene, drutvene zahtjeve i dostignua iz naunog znanja. Zauzet je kurs u pravom smjeru i sa osmiljenim ciljevima. Dostignua u veoj kompatibilnosti i komparativnosti sustava visokog obrazovanja, meutim, zahtijevaju stalno podsticanje da bi bila u potpunosti ostvarena. Mi moramo da to podravamo kroz promoviranje konkretnih mjera u cilju dobijanja opipljivih koraka naprijed. Sastanak autoritatavnih strunjaka i znanstvenika iz svih naih zemalja od 18. lipnja pruio nam je veoma korisne sugestije za inicijative koje treba preduzeti. Mi moramo, konkretno, obratiti panju na ciljeve poveanja internacionalne konkurentnosti europskog sustava visokog obrazovanja. Vrijednost i efikasnost bilo koje civilizacije moe se mjeriti preko izazova koja njena kultura ima za druge zemlje. Mi
234

moramo osigurati da europski sustav visokog obrzovanja ostvari najvei stupanj privlanosti, isti onoliki koliko je naa izuzetna kulturna i nauna tradicija. Potvrujui nau potporu opim naelina Sorbonske deklaracije, mi se angaujemo koordinacijom naih politika u postizanju za kratko vrijeme, a u svakom sluaju do kraja prve dekade novog milenijuma, sljedeih ciljeva, koji predstavljaju primarne pretpostavke za uspostavljanje europskog prostora visokog obrazovanja i promoviranja u svijetu. - Prihvatanje sustava za jednostavno tumaenje i uporeivanje zvanja, a takoer i uvoenjem Dodatka diplomi, kako bi se promovirala prohodnost za zapoljavanje europskih graana i internacionalna konkurentnost europskog sustava visokog obrazovanja. - Prihvatanje sustava koje je u naelu zasnovan na dva ciklusa, dodiplomskom i postdiplomskom. Ukljuenje u drugi zahtjevat e uspjeno okonanje prvog ciklusa, koji traje najmanje tri godine. Stupanj koji se postie poslije prvog ciklusa bit e takoer prepoznatljiv za europsko trite radne snage kao odgovarajui stupanj kvalifikacije. Drugi ciklus e voditi na magistarski i/ili doktorski stupanj kao to je sluaj u veini europskih zemalja. - Uspostavljanje sustava kredita takvog kao to je u ECTS sustavu, kao pravi nain promoviranja najire studentske pokretljivosti i razmjene. Krediti takoer mogu biti korieni u kontekstu koji ne pripada visokom obrazovanju, ukljuujui permanentno obrazovanje, pod pretpostavkom da je priznato od strane odgovarajueg sveuilita. - Promocija pokretljivosti prevazilaenjem prepreka ka efektivnoj praksi slobodnog kretanja sa posebnim osvrtom na: - za studente, ukljuivanje u mogunosti studiranja i obuavanja kao i drugih odgovarajuih servisa. - za nastavnike, istraivae i administrativno osoblje, prepoznavanje i valorizacija razdoblja provedenog u istraivanju, nastavi ili obuavanju po europskoj shemi bez ugroavanja statutarnih prava. - Promocija europske suradnje u potvrivanju kvaliteta sa vizijom razvoja uporedivih kriterijuma i metodologija - Promocija neophodnih europskih dimenzija u visokom obrazovanju, a posebno u odnosu na razvoj nastavnihu programa, meuinstitucionalnoj suradnji, programima mobilnosti i integralnim programima studija, obuavanja i istraivanja. Mi ovim preuzimamo obvezu da postignemo navedene ciljeve u okviru naih institucionalnih kompetencija, uzimajui u obzir svu razliitost kultura, jezika, nacionalnih nastavnih sustava i autonomija sveuilita u cilju konsolidacije europskog prostora visokog obrazovanja. U tom cilju mi emo stremiti putevima meuvladine suradnje, kao i onim koji su obuhvaeni nevladinim europskim organizacijama, a odnose se na visoko obrazovanje. Mi ponovo oekujemo od sveuilita da brzo i pozitivno odgovore i aktivno doprinesu uspjehu naih tenji. Uvjereni da uspostavljanje europskog prostora visokog obrazovanja zahtijeva stalnu potporu, nadzor i prilagoavanje permanentnom nastajanju novih zahtjeva, mi smo odluili da se okupimo ponovno kroz dvije godine da bi utvrdili postignuti napredak i nove korake koje treba preduzeti.
235

236

Prema podruju europskog visokog obrazovanja, Prag, 19. svibnja 2001. (Praki kominike) Dvije godine poslije potpisivanja Bolonjske deklaracije i tri godine poslije Sorbonske deklaracije, europski ministri zadueni za visoko obrazovanje, njih 32, sreli su se u Pragu, u cilju izvjetavanja o postignutom progresu i postavljanja pravaca i prioriteta za dolazee godine ovog procesa. Ministri su ponovno iskazali privrenost cilju uspostavljanja podruja europskog visokog obrazovanja do 2010. godine. Izbor Praga za mjesto odravanja sastanka simbol je njihove volje da ukljue cijelu Europu u proces irenja Europske unije. Ministri su podrali izvjee Unapreivanje bolonjskog procesa kojeg je sastavila radna skupina i sloili se da su ciljevi postavljeni u Bolonjskoj deklaraciji roko prihvaeni i koriteni kao osnova za razvijanje visokog obrazovanja, od veine potpisnika, kao i sveuilita i drugih institucija visokog obrazovanja. Ministri su se sloili da napori za promoviranje mobilnosti moraju biti nastavljeni, kako bi se omoguilo studentima, nastavnicima, istraivaima i administrativnom osoblju da imaju koristi od bogatstva podruja europskog visokog obrazovanja, ukljuujui demokratske vrijednosti, razliitost kultura i jezika i razliitost sustava visokog obrazovanja. Ministri su se osvrnuli na Konvenciju institucija europskog visokog obrazovanja odrane u Salamanki od 29-30. oujka, i pozdravili su aktivno ukljuivanje Asocijacije europskih sveuilita (EUA) i Nacionalnih studenskih udruga u Europi (ESIB) u bolonjski proces. Dalje su pohvaljene i zabiljeene mnoge druge inicijative koje e voditi proces. Ministri su takoer zabiljeili konstruktivnu pomo Europskog povjerenstva. Ministri su zapazili da su preporuene aktivnosti u Deklaraciji koja se tie strukture stupnjeva, intenzivno i iroko odraeni u veini zemalja. Oni su posebno cijenili kako napreduje rad na osiguranju kvaliteta. Ministri su prepoznali potrebu za suradnjom oko izazova koji se odnose na transnacionalno obrazovanje. Oni takoer prepoznaju potrebu perspektive doivotnog uenja u obrazovanju. Dalje aktivnosti koje prate est ciljeva Bolonjskog procesa Kako je naznaeno i u Bolonjskoj deklaraciji, ministri su potvrdili da je graenje podruja europskog visokog obrazovanja, uvjet za poboljavanje privlanosti i kompetitvnosti institucija visokog obrazovanja u Europi. Oni su podrali ideju da visoko obrazovanje treba promatrati kao javno dobro i da ono jeste i da e i ubudue ostati dravna odgovornost ( propisi, itd...), i da su studenti punopravni lanovi zajednice visokog obrazovanja. Sa te toke gledita ministri su komentirali dalji proces na sljedei nain: Prihvatanje sustava lako itljivih i usporedivih stupnjeva Ministri su posebice ohrabrili sveuilita i druge institucije visokog obrazovanja da u potpunosti iskoriste postojee nacionalno zakonodavstvo i europske alate, sa ciljem olakavanja akademskog i profesionalnog priznavanja jedinica u vezi kurseva, stupnjeva i drugih priznanja, tako da graani mogu efikasno koristiti njihove kvalifikacije, kompetencije i vjetine u cijelom podruju europskog visokog obrazovanja. Ministri su traili od postojeih organizacija i mrea kakve su NARIC i ENIC da promoviraju, na
237

institucionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, jednostavno, efikasno i fer priznavanje, koje se reflektuje na podvuenoj raznolikosti kvalifikacija. Prihvatanje sustava koji je esencijalno baziran na dva glavna ciklusa studija Ministri su zapazili sa zadovoljstvom, da je struktura studija zasnovana na dva glavna ciklusa, kroz koji se artikulira visoko obrazovanje na dodiplomskim i diplomskim studijama, u cijelosti prodiskutovan. Neke zemlje su ve prihvatile ovu strukturu a nekoliko drugih ju razmatraju sa velikim interesom. Vano je napomenuti, da se u mnogim zemljama diplomski i magistarski stupnjevi, ili komparativna dva ciklusna stupnja, mogu stei na sveuilitima, kao i na drugim institucijama visokog obrazovanja. Programi koji vode prema odreenom stupnju mogu, i zaista bi trebali, imati razliite orijentacije i razliite profile u cilju prilagoavanja razliitosti individualnih, akademskih i trinih potreba kako je zakljueno Helsinkim seminarom o diplomskoj razini stupnjeva (veljaa 2001). Uspostavljanje sustava kredita Ministri su naglasili da je za veu fleksibilnost u uenju i procese kvalifikacije, potrebno usvajanje zajednikih kriterija za kvalifikacije, podranih kreditnim sustavom kakav je ECTS, ili nekim koji je kompatibilan njemu, osiguravajui prenosivost i akumulaciju. Zajedno sa meusobno priznatim sustavima osiguravanja kvaliteta, ovakvi aranmani e pomoi studentskom pristupu europskom tritu rada i poveat e kompatibilnost, privlanost i kompetentnost europskog visokog obrazovanja. Opa upotreba ovakvog kreditnog sustava i dodataka diplomi, ubrzae progres u ovom pravcu. Promocija mobilnosti Ministri su istakli da je cilj poboljavanja mobilnosti studenata, nastavnika, istraivaa i administrativnog osoblja, kako je napisano u Bolonjskoj deklaraciji, od najvee vanosti. Zbog toga, oni su potvrdili svoj stav da nastave sa uklanjanjem svih prepreka za slobodno kretanje studenata, nastavnika, istraivaa i administrativnog osoblja i naglasili drutvenu dimenziju mobilnosti. Oni su notirali mogunosti za mobilnost, koje nude programi Europske zajednice i progres ostvaren na tom polju, npr. u sprovoenju Akcionog plana za mobilnost, odobrenog od strane Vijea Europe u Nici 2000. godine. Promocija europske suradnje u osiguravanju kvaliteta Ministri su priznali vitalnu ulogu koju sustavi za osiguranje kvaliteta imaju u osiguravanju visokokvalitetnih standarda i koji olakavaju komparabilnost kvalifikacija u cijeloj Europi. Oni su, takoer, ohrabrili bliu suradnju izmeu mrea za priznavanje i osiguravanje kvaliteta. Naglasili su potrebu bliske europske suradnje i meusobnog povjerenja u prihvatanju nacionalnih sustava osiguravanja kvaliteta. Zatim su ohrabrili sveuilita i druge institucije visokog obrazovanja da ire primjene najbolje prakse i da naprave scenarija za meusobno prihvatanje evaluacije i mehanizama za akreditaciju/certifikaciju. Ministri su pozvali sveuilita i druge institucije visokog obrazovanja, nacionalne agencije i Europsku mreu osiguravanja kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA), u suradnji sa odgovarajuim tijelima iz zemalja koje nisu lanovi ENQA, da surauju prilikom uspostavljanja zajednikog okvira referenci i da ire najbolju praksu.
238

Promocija europskih dimenzija u visokom obrazovanju U cilju ojaavanja znaaja europskih dimenzija visokog obrazovanja i zapoljavanja diplomiranih studenata, ministri su apelirali na sektor visokog obrazovanja da povea razvoj modula, kurseva i programa na svim razinama, sa europskim sadrajem, orijentacijom ili organizacijom. Ovo se naroito tie modula, kurseva i stepenovanih programa koji se nude u partnerstvu od strane institucija iz razliitih zemalja i koji vode sticanju priznatog zajednikog stupnja. Dalje, ministri su naglasili slijedee take: Doivotno uenje Doivotno uenje je esencijalni element europskog podruja visokog obrazovanja. U buduoj Europi, graenoj na znanju zasnovanom na drutvu i ekonomiji, strategije doivotnog uenja potrebne su u cilju suoavanja sa izazovima kompetentnosti i korienja novih tehnologija, kao i poboljavanja drutvene kohezije, jednakih mogunosti i kvaliteta ivota. Institucije visokog obrazovanja i studenti Ministri su naglasili da je ukljuivanje sveuilita i drugih institucija visokog obrazovanja i studenata kao kompetentnih, aktivnih i konstruktivnih partnera u uspostavljanju i oblikovanju europskog podruja visokog obrazovanja, potrebno i dobrodolo. Institucije su demonstrirale znaaj kreiranja kompatibilnog i efikasnog, razliitog i prilagodljivog europskog podruja visokog obrazovanja. Ministri su, takoer, ukazali da je kvalitet osnovni uvjet za povjerenje, relevantnost, mobilnost, kompatibilnost i privlanost europskog podruja visokog obrazovanja. Ministri su izrazili svoju zahvalnost doprinosima ka razvijanju programa studiranja koji kombinuju akademski kvalitet sa relevantnou prema stalnom zapoljavanju i pozvali na nastavljanje proaktivne uloge institucija viasokog obrazovanja. Ministri su potvrdili i da bi studenti trebali sudjelovati i uticati na organizaciju i sadraj obrazovanja na sveuilitima i drugim institucijama visokog obrazovanja. Ministri su, takoer, reafirmirali potrebu uzimanja u obzir drutvene dimenzije Bolonjskog procesa. Promoviranje privlanosti europskog podruja visokog obrazovanja Ministri su se sloili o vanosti poveanja privlanosti europskog visokog obrazovanja studentima iz Europe i drugih djelova svijeta. Spremnost i komparabilnost europskih stupnjeva visokog obrazovanja u cijelom svijetu, trebala bi se poveati razvijanjem zajednikog okvira kvalifikacija, kao i koherentnim osiguravanjem kvaliteta i mehanizmima za akreditaciju/certifikaciju, i poveanjem informativnih kampanja. Ministri su naroito naglasili da bi kvalitetno visko obrazovanje i istraivanje trebali biti vaan determinator europske meunarodne privlanosti i kompetentnosti. Ministri su se sloili da bi vie pozornosti trebalo posvetiti beneficiji europskog podruja visokog obrazovanja, sa institucijama i programima sa razlilitim profilima. Oni pozivaju na poveanje suradnje izmeu europskih zemalja u smislu moguih implikacija i perspektiva transnacionalnog obrazovanja. Trajno praenje Ministri su se angairali da nastave suradnju zasnovanu na ciljevima iz Bolonjske deklaracije, radei na slinostima i beneficiji iz razliitosti kultura, jezika i nacionalnih
239

sistema, predlaui sve mogunosti meuvladinih saradnji i dijaloga sa evropskim univerzitetima i drugim instiutucijama visokog obrazovanja i studentskim organizacijama, kao i programima Zajednice. Ministri su poeljeli dobrodolicu novim lanovima za ukljuivanje u Bolonjski proces, poslije molbi ministara koji su zastupali zemlje za koje su programi Europske zajednice Socrates i Leonardo da Vinci, ili Tempus-Cards otvoreni. Oni su prihvatili molbe iz Hrvatske, Kipra i Turske. Ministri su odluili da novi sastanak bude u drugoj polovini 2003. godine u Berlinu, u cilju izvjetavanja o napredku i postavljanju pravaca i prioriteta za sljedee etape procesa prema europskom podruju visokog obrazovanja. Oni su potvrdili potrebu za strukturom za pratei rad, koji se sastoji od pratee i pripremne skupine. Pratea bi skupina trebala biti sastavljenja od predstavnika svih potpisnika, novih sudionika i Europskog povjerenstva i trebala bi biti predsjedavana od strane Europske unije. Pripremna skupina trebala bi biti sastavljenja od predstavnika zemalja domaina prethodnih ministarskih sastanaka i sljedeeg ministarskog sastanka, dvije drave lanice Europske unije i dvije drave koje nisu lanice Europske unije; ova posljednja etiri predstavnika bie izabrana od strane pratee skupine. Europska unija i Europsko povjerenstvo e takoer biti dio pripremne skupine. Pripremnom e skupinom predsjedavati predstavnik zemlje koja je domain sljedeeg ministarskog sastanka. Europska asocijacija sveuilita, Europska asocijacija institucija visokog obrazovanja (EURASHE), Nacionalne udruge studenata u Europi i Vijee Europe, trebali bi biti konsultovani u prateem radu. U cilju poboljavanja procesa, ministri su ohrabrili prateu skupinu da organizira seminare u cilju ispitivanja sljedeih podruja: suradnja u svezi sa akreditacijom i osiguranjem kvaliteta, prepoznavanjem pitanja i korienjem kredita u Bolonjskom procesu, razvijanjem zajednikih stupnjeva, drutvena dimenzija, sa posebnim osvrtom na prepreke za mobilnost, i irenje bolonjskog procesa, doivotno uenje i studentsko ukljuivanje.

240

Realizacija Europskog podruja visokog obrazovanja, Berlin, 19. rujan 2003. (Berlinski kominike) Predgovor 20. lipnja 1999. godine, godinu dana poslije Sorbonske deklaracije, ministri iz devedeset devet zemalja odgovornih za visoko obrazovanje potpisali su Bolonjsku delaraciju. Oni su se sloili o vanim zajednikim ciljevima za razvijanje koherentnog i kohezivnog europskog podruja visokog obrazovanja do 2010. godine. Na prvoj sljedeoj konferenciji odranoj u Pragu 19. svibnja 2001. godine, poveali su broj ciljeva i potvrdili svoju odanost ka uspostavljanju europskog podruja visokog obrazovanja do 2010. godine. Ministri odgovorni za visoko obrazovanje iz 33 zemlje sreli su se 19. rujna 2003. godine u Berlinu, radi provjere postignutog progresa i radi uspostavljanja prioriteta i novih ciljeva za predstojee godine, sa eljom za ubrzavanjem realizacije europskog podruja visokog obrazovanja. Sloili su se u sljedeim vanostima, principima i prioritetima: Ministri su potvrdili vanost socijalne dimenzije bolonjskog orocesa. Potreba za poveanjem kompetentnosti mora biti usklaena sa ciljem poboljavanja socijalnih karakteristika europskog podruja visokog obrazovanja, u cilju ojaavanja socijalne kohezije i smanjenja socijalnih i nejednakosti meu spolovima, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini. U tom kontekstu, ministri su potvrdili svoju poziciju da je visoko obrazovanje javno dobro i javna odgovornost. Oni su naglasili da bi trebale preovlaivati akademske vrijednosti u meunarodnoj akademskoj suradnji i razmjeni. Ministri su uzeli u razmatranje zakljuke Vijea Europe iz Lisabona (2000) i Barselone (2002) koji su imali za cilj stvaranje europske najkonkurentnije i na dinamikom znanju zasnovane ekonomije u svijetu, koja je u stanju stalnog ekonomskog rasta sa vie radnih mjesta i sa boljim poslovima i veom socijalnom kohezijom i sa pozivom na dalju akciju i bliu suradnju u kontekstu bolonjskog procesa. Ministri su se upoznali sa Izvjeem o progresu sastavljenim od pratee skupine o razvoju bolonjskog procesa izmeu Praga i Berlina. Takoer su upoznati sa Trendovi III izvjeeem pripremljenim od strane Europske sveuiline asocijacije (EUA), kao i sa rezultatima seminara koji su organizirani kao dio radnog programa izmeu Praga i Berlina od strane nekoliko drava lanica i institucija visokog obrazovanja, organizacija i studenata. Ministri su se dalje upoznali sa nacionalnim izvjeima, koji su dokaz o znaajnom progresu koji je ostvaren u primjeni principa bolonjskog procesa. Konano, upoznati su sa porukama Europskog povjerenstva i Vijea Europe i potvrdili su svoju potporu implementaciji procesa. Ministri su se sloili da e biti preduzeti napori u cilju osiguravanja bliih veza izmeu visokog obrazovanja i istraivakih sustava u njihovim zemljama. Rastue europsko podruje visokog obrazovanja imat e koristi od povezivanja sa europskim istraivakim podrujem, te stoga ojaati osnovu europskog znanja. Cilj je ouvanje europskog kulturnog bogatstva i jezike razliitosti, zasnovano na njenom nasljedstvu raznovrsnih tradicija, i ojaati njen potencijal za inovacije i socijalni i ekonomski razvoj kroz poboljanu suradnju izmeu institucija europskog visokog obrazovanja.
241

Ministri su priznali veliku ulogu institucija visokog obrazovanja i studentskih organizacija u razvoju europskog podruja visokog obrazovanja. Oni su upoznati sa porukom Europske sveuiline asocijacije (EUA) koja je proizala iz Konvencije iz Graca institucija visokog obrazovanja, doprinosima Europske asocijacije institucija visokog obrazovanja (EURASHE) i komunikacija sa ESIB, Nacionalne udruge studenata u Europi. Ministri su podrali interes koji su iskazale druge regije svijeta u razvoju europskog podruja visokog obrazovanja i naroito su pozdravili prisustvo predstavnika iz europskih zemalja koje jo nisu strane u bolonjskom procesu, kao i predstavnike iz Prateeg komiteta Europske unije, Latinske Amerike i Karipskog (EULAC) zajednikog prostora za visoko obrazovanje, kao goste na ovoj konferenciji. Napredak Ministri su pozdravili razne inicijative koje su preduzete od vremena Prakog samita visokog obrazovanja u cilju kretanja prema komparabilnijem i kompatibilnijem, pravljenju transparentnijih sustava visokog obrazovanja i poveavanju kvaliteta europskog visokog obrazovanja na institucionalnim i nacionalnim razinama. Oni cijene suradnju i odanost svih partnera - institucija visokog obrazovanja, studenata i drugih sudionika - prema ovom ostvarenju. Ministri su naglasili vanost svih elemenata bolonjskog procesa za uspostavljanje europskog podruja visokog obrazovanja i naglasili potrebu da se intenziviraju napori na institucionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Svakako, kako bi dali procesu dalji impuls, obvezali su se na prelazne prioritete u sljedee dvije godine. Oni e ojaati svoja nastojanja za promoviranje efektivnih sustava osiguravanja kvaliteta, za uspostavu efektivnog korienja sistema zasnovanog na dva ciklusa i za poboljanje sustava priznavanja stupnjeva i razdoblja studiranja. Osiguravanje kvaliteta Kvalitet visokog obrazovanja dokazano je sredite uspostavljanja europskog podruja visokog obrazovanja. Ministri su se obvezali prema potpori daljnjeg razvoja osiguranja kvaliteta na institucionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Oni su istakli potrebu za razvijanjem meusobno djeljivih kriterijuma i metodologija po pitanju osiguranja kvaliteta. Oni su takoer naglasili saglasnost sa principom institucionalne autonomije; primarna odgovornost za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju lei na svakoj instituciji i to omoguava osnovu za stvarnu nadlenost akademskog sustava unutar nacionalnog okvira kvaliteta. Stoga, sloili su se da bi nacionalni sustavi kvaliteta do 2005. godine trebali ukljuivati: - Definiciju odgovornosti ukljuenih tijela i institucija. - Evaluaciju programa ili institucija, ukljuujui unutranje procjenjivanje, eksternu provjeru, participaciju studenata i publikovanje rezultata. - Sustav akreditacije, certifikacije ili uporeujue procedure.
242

- Meunarodno participiranje, suradnja i mrea. Na europskoj razini, ministri su se pozvali na ENQA kroz njene lanice, u suradnji sa EUA, EURASHE i ESIB, u cilju razvijanja i dogovora oko seta standarda, procedura i uputstava o osiguranju kvaliteta, da istrae naine osiguranja adekvatnog sustava motrenja za osiguranje kvaliteta i/ili akreditacione agencije ili tijela, i da naprave ministrima izvjee preko pratee skupine do 2005. godine. Sa dunom pozornou bit e uzete i ekspertize drugih asocijacija osiguranja kvaliteta i mree. Struktura stupnjeva: Usvajanje sistema esencijalno zasnovanog na dva glavna ciklusa Ministri su sa zadovoljstvom naveli, u svezi sa njihovim slaganjem o Bolonjskoj deklaraciji sustava dva ciklusa, da je sada u tijeku sveobuhvatno restruktuiranje europskog prostora visokog obrazovanja. Svi su se ministri obvezali da e zapoeti implementaciju sustava dva ciklusa do 2005. godine. Ministri su podvukli vanost konsolidacije svega to je progres napravio, i poboljanog razumijevanja i prihvatanja novih kvalifikacija kroz ojaani dijalog unutar institucija i izmeu institucija i poslodavaca. Ministri su ohrabrili zemlje lanice da elaboriraju okvir uporedivih i kompetitivnih kvalifikacija u smislu norme, razine, ishoda uenja, kompetencija i profila. Oni su takoer preuzeli da elaboriraju premoujui okvir kvalifikacija za europsko podruje visokog obrazovanja. Unutar takvih okvira, stepenovi bi trebalo da imaju razliito definirane ishode. Stupnjevi prvog i drugog ciklusa trebalo bi da imaju razliite orijentacije i razne profile u cilju prilagoavanja individualne razliitosti, akademskih i potreba trita rada. Stupnjevi prvog ciklusa trebalo bi da daju pristup, u smislu Lisabonske konvencije o priznavanju, prema programima drugog ciklusa. Stupnjevi drugog ciklusa trebalo bi da daju pristup prema doktorskim studijama. Ministri su pozvali skupinu za sprovoenje da istrai da li i kako krae visoko obrazovanje moe biti u svezi sa prvim ciklusom kvalifikacionih okvira za europsko podruje visokog obrazovanja. Ministri su naglasili njihovu odanost pravljenju visokog obrazovanja jednako pristupanog svima, na osnovu kapaciteta, svim prikladnim sredstvima. Promocija mobilnosti Mobilnost studenata i akademskog i administrativnog osoblja je osnova za uspostavljanje evropskog podruja visokog obrazovanja. Ministri naglaavaju njegovu vanost za akademsku i kulturnu, kao i za politike, ekonomske i socijalne sfere. Kazali su sa satisfakcijom da se od njihovog posljednjeg susreta mobilnost poveala takoe zahvaljujui vanoj podrci programa Evropske unije. Sloili su se da preduzmu neophodne korake u cilju poboljavanja kvaliteta i osiguranja statistikih podataka po pitanju studentske mobilnosti.
243

Oni su potvrdili namjeru za nastojanjem da otklone sve prepreke za mobilnost unutar europskog podruja visokog obrazovanja. Sa ciljem promoviranja studentske mobilnosti, ministri e preduzeti sve neophodne korake radi omoguavanja prenosivosti nacionalnih zajmova i stipendija. Uspostavljanje sustava kredita Ministri su naglasili vanu ulogu od strane Europskog sustava transfera kredita (ECTS ) u olakavanju studentske mobilnosti i razvoja meunarodnog kurikuluma. Oni su kazali da ECTS poinje da bude osnovna baza za nacionalne kreditne sustave. Oni ohrabruju dalji progres sa ciljem da ECTS postane ne samo sustav transfera nego i jedan akumulacioni sustav, da se konzistentno primjenjuje kako se razvija unutar razvijajueg europskog podruja visokog obrazovanja. Priznavanje stupnjeva: Prihvatanje sustava lako itljivih i uporedivih stupnjeva Ministri su naglasili vanost Lisabonske konvencije o priznavanju, koja bi trebala biti ratifikovana od strane svih zemalja koje sudjeluju u bolonjskom procesu, i pozvali su ENIC i NARIC mree da zajedno sa kompetentnim nacionalnim vlastima nastave sa implementacijom Konvencije. Oni su postavili zadatak da bi svaki student koji diplomira od 2005. godine trebalo da dobije automatski i besplatno Dodatak diplomi. On bi trebalo da bude izdan na iroko primijenjenom jeziku Europe. Oni apeluju na institucije i poslodavce da u potpunosti koriste Dodatak diplomi, u cilju poboljavanja transparentnosti i fleksibilnosti sustava visokog obrazovanja, jaanja zapoljenja i olakavanja akademskog priznavanja za daljnje studije. Institucije visokog obrazovanja i studenti Ministri su pozdravili privrenost institucija visokog obrazovanja i studenata bolonjskom procesu i priznali da e samo aktivno sudjelovanje svih partnera u procesu osigurati dugoroni uspjeh. Svjesni doprinosa koje jake institucije mogu napraviti na ekonomskom i drutvenom razvoju, ministri prihvataju da institucije treba da budu ojaane u cilju donoenja odluka o njihovoj unutranjoj organizaciji i administraciji. Ministri dalje pozivaju institucije da osiguraju da reforme budu u potpunosti integrirane u glavne institucionalne funkcije i procese. Ministri primjeuju konstruktivno sudjelovanje studentskih organizacija u bolonjskom procesu i podvlae neophodnost ukljuivanja studenata na ranoj razini u daljnje aktivnosti. Studenti su punopravni partneri u upravljanju visokim obrazovanjem. Ministri zapaaju da su nacionalne zakonske mjere za osiguravanje studentskog sudjelovanja uveliko uzele mjesta u europskom podruju visokog obrazovanja. Oni takoer pozivaju institucije i studentske organizacije da identificiraju naine poveanja aktuelnog studentskog ukljuivanja u upravljanje visokim obrazovanjem.
244

Ministri naglaavaju potrebu za prikladnim uvjetima za uenje i ivot za studente, tako da oni mogu uspjeno zavriti svoje studije unutar prikladnog razdoblja bez prepreka koje se odnose na njihovo socijalno i ekonomsko stanje. Oni takoer naglaavaju potrebu za uporednijim podacima o socijalnoj i ekonomskoj situaciji studenata. Promocija Europske dimenzije u visokom obrazovanju Ministri zapaaju, pratei njihov poziv u Pragu, da su razvijeni dalji moduli, kursevi i programi sa europskim sadrajem, orijentacijom ili organizacijom. Oni zapaaju da inicijative preduzete od strane institucija visokog obrazovanja u razliitim europskim zemljama da udrue svoje akademske resurse i kulturne tradicije u cilju promovirsanja razvoja integriranih programa studiranja i zajednikih stupnjeva na prvoj, drugoj i treoj razini. tovie, oni podvlae neophodnost osiguravanja znatnog razdoblja studiranja u inozemstvu u zajednikim stepenovanim programima, kao i prikladnu proviziju za jeziku raznolikost i uenje jezika, tako da studenti mogu postii svoj puni potencijal u smislu europskog identiteta, graanstva i zapoljenja. Ministri se slau da se zauzmu da na nacionalnoj razini otklone pravne smetnje uspostavljanju i priznavanju takvih stupnjeva i da aktivno podre razvoj i adekvatno osiguranje kvaliteta integriranih programa koji vodi prema zajednikim stupnjevima. Promoviranje atraktivnosti europskog podruja visokog obrazovanja Ministri se slau da atraktivnost i otvorenost europskog visokog obrazovanja treba biti ojaana. Potvruju svoju spremnost za dalje razvijanje programa stipendija za studente iz treih zemalja. Ministri deklariu da bi tranzicione promjene u visokom obrazovanju trebalo da budu voene na osnovu akademskog kvaliteta i akademskih vrijednosti, i slau se da rade u tom smjeru. U svim prikladnim sluajevima trebalo bi da budu ukljueni socijalni i ekonomski partneri. Oni ohrabruju suradnju sa regionima u drugim dijelovima svijeta otvaranjem bolonjskih seminara i konferencija za predstavnike tih regiona. Doivotno uenje Ministri naglaavaju vaan doprinos visokog obrazovanja u pravljenju da doivotno uenje postane realnost. Oni preuzimaju korake da njihove nacionalne politike realizuju ovaj cilj i pouruju institucije visokog obrazovanja i sve zainteresirane da poboljaju mogunosti za doivotno uenje na razini visokog obrazovanja ukljuujui priznavanje preanjeg uenja. Oni naglaavaju da takva akcija mora biti integralni dio aktivnosti visokog obrazovanja.
245

Ministri dalje pozivaju one koji rade na kvalifikacionim okvirima za europsko podruje visokog obrazovanja da obuhvate iroku skalu fleksibilnih puteva uenja, mogunosti i tehnika i da naprave prikladnim koritenje ECTS kredita. Oni podvlae potrebu za poboljavanjem mogunosti za sve graane,u skladu sa njihovim aspiracijama i mogunostima, da prate puteve doivotnog uenja prema i unutar visokog obrazovanja. Daljnje akcije Europsko podruje visokog obrazovanja i europsko podruje istraivanja - dva stuba drutva zasnovanog na znanju Svjesni potrebe promoviranja bliih veza izmeu EHEA i ERA u Europi znanja i vanosti istraivanja kao jednog integralnog dijela visokog obrazovanja u Europi, ministri smatraju neophodnim da idu iznad sadanjeg fokusa na dva glavna ciklusa visokog obrazovanja i da ukljue doktorski novo u bolonjski proces. Oni naglaavaju vanost istraivanja i istraivakog usavravanja kao i promociju interdisciplinarnosti u odravanju i poboljavanju kvaliteta visokog obrazovanja i poveavanja konkurentnosti europskog visokog obrazovanja uope. Ministri pozivaju na poveanu mobilnost na doktorskim i postdoktorskim nivoima i ohrabruju institucije da poveaju svoju suradnju na doktorskim studijima i usavravanju mladih istraivaa. Ministri e uiniti neophodan napor da naprave europske institucije visokog obrazovanja atraktivnijim i efikasnijim partnerima. Stoga ministri trae da institucije visokog obrazovanja poveaju ulogu i relevantnost istraivake tehnologije, drutvenog i kulturnog razvoja prema potrebama drutva. Ministri razumiju da postoje prepereke u postizanju ovih ciljeva i da njih ne mogu rijeiti same institucije visokog obrazovanja. To zahtjeva jaku potporu, ukljuujui financijsku, i prikladne odluke nacionalnih vlada i europskih tijela. Konano, ministri izjavljuju da bi se mreama na doktorskoj razini trebala dati potpora radi stimuliranja i razvoja vjetina, te da postanu obiljeje europskog podruja visokog obrazovanja. Inventar Sa osvrtom na ciljeve postavljene za 2010. godinu, oekuje se da e mjere biti uvedene da bi se odrao progres postignut u bolonjskom procesu. Srednjoroni inventarski zadatak osigurao bi pouzdanu informaciju o tome kako proces zaista napreduje i ponudio bi mogunost da se preduzmu korektivne mjere ako za to postoji potreba. Ministri su zaduili Prateu skupinu sa organiziranjem inventarskog procesa na vrijeme za njihov samit 2005. godine i preduzeli da pripreme detaljna izvjea o progresu i implementaciji srednjih prioriteta postavljenih za sljedee dvije godine: - Osiguranje kvaliteta, - Sustav od dva ciklusa, - Priznavanje stupnjeva i razdoblja studiranja.
246

Zemlje sudionice e, dalje, biti pripremljene da dozvole pristup neophodnim informacijama za istraivanje visokog obrazovanja u odnosu na ciljeve bolonjskog procesa. Pristup bankama podataka o tekuem istraivanju i rezultatima istraivanja bit e olakani. Daljnje sprovoenje Novi lanovi Ministri smatraju neophodnim prilagoditi klauzulu u Prakom kominikeu o molbama za lanstvo na sljedei nain: Zemlje stranke Europske kulturne konvencije bie podesne za lanstvo europskog podruja visokog obrazovanja ako deklariu svoju volju da slijede i implementiraju ciljeve bolonjskog procesa u svoje sustave visokog obrazovanja. Njihove molbe bi trebalo da sadre informacije o tome kako e oni implementirati principe i ciljeve deklaracije. Ministri su odluili da prihvate molbe za lanstvo Albanije, Andore, Bosne i Hercegovine, Vatikana, Rusije, Srbije i Crne Gore, Bive Jugoslovenske Republike Makedonije i da poele dobrodolicu ovim dravama kao novim lanovima, proirivi proces na etrdeset europskih zemalja. Ministri priznaju da lanstvo u bolonjskom procesu utie na sutinske promjene i reformu za sve zemlje potpisnice. Oni se slau da podre nove zemlje potpisnice u njihovim promjenama i reformama, uvrujui ih unutar meusobnih diskusija i pomoi, u koje je ukljuen bolonjski proces. Daljnje strukture Ministri povjeravaju implementaciju pitanja koja se nalaze u Kominikeu, sveukupno upravljanje bolonjskim procesom i pripremu za sljedei ministarski sastanak skupini za sprovoenje, koja e biti sastavljena od predstavnika svih lanica bolonjskog procesa i Europskog povjerenstva, sa Vijeem Europe, EUA, EURASHE, ESIB i UNESCO/CEPES kao konsultativnim lanovima. Ovom skupinom, koja bi trebalo da se sastaje najmanje dva puta godinje, predsjedavae Predsjednitvo Europske unije, sa zemljom domainom sljedee ministarske konferencije kao dopredsjednikom. Odbor, kojim e takoer predsjedavati Predsjednitvo EU, nadgledat e posao izmeu sastanaka skupine za sprovoenje. Odbor e biti sastavljen od predsjedavajueg, sljedee zemlje domaina kao dopredsjednika, prethodnog i sljedeeg predsjednitva EU, tri zemlje sudionice izabrane od strane skupine za sprovoenje na jednu godinu, Europskog povjerenstva i, kao konsultativni lanovi, Vijee Europe, EUA, EURASHE i ESIB. Skupina za sprovoenje, kao i Odbor, mogu sazvati ad hoc radne skupine kada misle da je to neophodno. Cjelokupni daljnji rad bie potpomognut od strane Tajnitva kojeg zemlja domain sljedee ministarske konferencije osigurava.
247

Na prvom sastanku poslije Berlinske konferencije, od skupine za sprovoenje traeno je da dalje definiraju odgovornosti Odbora i zadatke Tajnitva. Program rada 2003-2005. godine Ministri trae od skupine za sprovoenje da koordinira aktivnostima za progres bolonjskog procesa kako je naglaeno u temama i akcijama iz Kominikea i da izvijesti o njima na vrijeme za sljedei ministarski sastanak u 2005. godini. Sljedea konferencija Ministri su odluili da odre sljedeu konferenciju u Bergenu (Norveka) u svibnju 2005. godine.

248

KONTAKT LISTA EUROPSKIH NACIONALNIH UDRUGA STUDENATA

249

AUSTRIJA sterreichischer HochschlerInnenshaft (H) Austrian National Union of Students Liechtensteinstrae 13 A-1090 Wien Tel: +43-1-3108880 Fax: +43-1-3108880-12 international@oeh.ac.at www.oeh.ac.at BJELORUSIJA Belarus Student Association (BSA) Darasevica 4-2 230013 Miensk BELARUS Tel: +375-172-32 27 43 Tel: +375 172 63 99 90 Fax: +375-172-32 27 43 http://bsa.org.by Bsa@bsa.org.by BELGIJA Fdration des Etudiant(e)s Francophones (FEF) Federation of French-speaking Students in Belgium Chausse de Haecht 25 B-1210 Bruxelles BELGIUM Tel: +32-2-223 0154 Fax: +32-2-217 2793 http://www.fef.be contact@fef.be Vlaamse Vereniging van Studenten (VVS) Flemish Union of Students Gulden Vlieslaan 17 A bus 80 B-1050 Brussel BELGIUM Tel: + 32-2-502 01 22 Fax: + 32-2-511 78 06 http://www.vvs.ac vvs@vvs.ac international@vvs.ac BOSNA I HERCEGOVINA SUBiH Obala Kulina bana 7 Bardakcije 1
250

Sarajevo 71000 Bosnia and Herzegovina Tel: +387 66 267 063 Fax: +387 33 66 33 55 asmir_k@yahoo.com SURS 1 Majke Jugovica 78000 Banja Luka Republic of Srpska Bosnia-Herzegovina Tel: +387 51 311 522 Fax: +387 51 311 522 surs@urc.bl.ac.yu BUGARSKA Predstavitelstvo na Studentskite Sovyeti Assembly of Students Councils (ASC) Bulgaria, Sofia 1000, Narodno Sabranie Sq. 10 Tel/fax: +359 2 965 37 70 office@uss.vmei.acad.bg Blgarski Studentski Sjuz Union of Bulgarian Students (UBS) 10 Narodno Sabranie Sq. Sofia 1000 BULGARIA Tel: +359 2 987 85 66 Fax: +359 2 794 555 GSM : + 359 88 80 15 96 Ubs_bulgaria@yahoo.com HRVATSKA Hrvatski Studentski Zbor Croatian Student Council (CSC) Savska Cesta 25 HR-10000 Zagreb Croatia Tel: +385 1 459 3665 Fax: +385 1 459 3668 szbor@sczg.hr http://www.studentski-zbor-zg.hr Savez Studenata Hrvatske Croatian Student Union (CSU) Trg rtava faizma 13
251

10000 Zagreb CROATIA Tel : +385 14551027 info@csu-ssh.hr KIPAR Pagkypria Omospondia Foit-tikon Enoseon (POFNE) Pancyprian Federation of Student Unions 71 B, Kallipoleos Ave. Nicosia CYPRUS Tel : +357 2 753812 Fax : +357 2 753818 http://www.pofne.org.cy Pofne@hotmail.com EKA Studentsk komora Rady vysokch kol (SK RV) Czech Students' Chamber of the Council of Universities Kancelr predsedy SK RVS Masarykova univerzita v Brne doln 53 602 00 Brno CZECH REPUBLIC http://www.skrvs.cz/ DANSKA Danske Studerendes Fllesrd (DSF) Danish National Union of Students H.C. Andersens Boulevard 51 st.tv. 1553 Kbenhavn V DENMARK Tel: +45 3332 4813 Fax: +45 3332 4913 http://www.dsfnet.dk international@dsfnet.dk ESTONIJA Eesti lipilaskondade Liit Federation of Estonian Student Unions (FESU) Villardi 23-16 10136 Tallinn ESTONIA Tel: +3722-6 601 688 Fax: +372 62 67 169 http://www.eyl.ee eyl@eyl.ee
252

FINSKA Suomen Ylioppilaskuntien Liitto (SYL) Finlands Studentkrers Frbund National Union of Students in Finland Kalevankatu 3 A 46 SF 00100 Helsinki FINLAND Tel: +358-9-680 3110 Fax: +358 9 68031131 http://www.syl.helsinki.fi syl@syl.helsinki.fi Suomen Ammattikorkeakouluopiskelijayhdistysten Liitto (SAMOK) Frbundet fr Studentfreningarna vid Yrkeshgskolorna i Finland The Union of Finnish Polytechnic Students Mkelnkatu 56, 3.krs SF 00510 Helsinki FINLAND Tel: +358-9-8560 7600 Fax: +358-9-8560 7699 http://www.samok.fi Samok@samok.fi FRANCUSKA Union Nationale des tudiants de France (UNEF) National Union of Students in France 112, boulevard de la Villette 75019 Paris FRANCE Tel. : +33-1 42 02 25 55 Fax. : +33-1 42 02 33 91 http://www.unef.fr - http://unef.asso.fr contact@unef.fr Fdration des Associations Gnrales Etudiantes (La FAGE) Federation of General Students Associations 5, rue Frdrick Lemaitre 75020 PARIS FRANCE Tel: +33-1.40.33.70.70 http://www.fage.asso.fr info@fage.asso.fr NJEMAKA Zusammanschlu von StudentInnenschaften (fzs) National Union of Students in Germany Reuterstrae 44 DE-53113 Bonn
253

Germany Tel: +49-228-262119 Fax: +49-228-214924 fzs@studis.de www.studierende-fzs.de MAARSKA Hallgati nkormnyzatok Orszgos Konferencija (HOK) National Union of Students in Hungary Ajtosi Durer sor 19-21 1146 Budapest HUNGARY Tel: +36 1 460 0575 Fax: +36 1 321 2878 http://www.hook.hu kulref@hook.hu ISLAND Stdentar Hskla slands (SHI) Student Council of the University of Iceland Studentarad Haskola Islands Studentaheimilid vid Hringbraut IS-101 Reykjavik ICELAND Tel: +354-570 0850 Fax: +354-570 0855 http://www.shi.hi.is Shi@hi.is Bandalag slenskra srsklanema (BISN) Association of Icelandic Students in Occupational Universities Hverfisgata 105 101 Reykjavk Iceland Tel: +354-562-2818, Fax: +354-562-2909, bisn@bisn.is http://www.bisn.is REPUBLIKA IRSKA Union of Students in Ireland (USI) Ceann Aras na Mac Leinn Grattan Street IRL-Dublin 2 IRELAND Tel: +353 14353400 Fax: +353 14353450 enquiries@usi.ie President@usi.ie, welfare@usi.ie, equality@usi.ie
254

ITALIJA Unione degli Universitari (UdU) National Union of Italian University Students Via G.B.Morgagni 27 00100 Roma ITALY Tel: +39-644252985 http://www.udu.org Info@udu.org LETONIJA Latvijas Studentu Apvieniba (LSA) Latvian Student Union Baznicas iela 5 - 20 Riga, LV - 1010 Latvia Tel: +371 7034673 F ax: +371 7034693 mail: lsa@lanet.lv http://www.serveris.lv/lsa/ LITVANIJA Lietuvos studentc sajunga (LSS) Lithuanian National Union of Students 12 Gelezinio vilko st. Vilnius LT 2001 Lithuania Phone: +370 5 2685330, 2685331 Fax: +370 5 2611797 http://www.lss.lt info@lss.lt LUKSEMBURG UNEL Union Nationale des Etudiant(e)s du Luxembourg Boite Postale 324 L-2013 Luxembourg LUXEMBOURG Tel: +352-253 123, 85015 Fax: +352 4060 90341 davidwagner@internet.lu MAKEDONIJA (BJR) NSUM National Student Union of Macedonia Pirinska b.b., P.O.Box 62 1000 Skopje MACEDONIA
255

tel/fax +389 2 367 740 Nsum@ukim.edu.mk MALTA Kunsill Studenti Universitarji (KSU) Maltese National Student Union Dar I-Istudent, Universita ta' Malta, Msida MSD 06 MALTA Tel: +356-21-343 085; Fax: +356-21-337 517 http://www.ksu.org.mt international@ksumalta.org MOLDAVIJA Uniunea Nationala a Studentilor si Tinereturui din Republica Moldova National Union of Students and Youth of Moldova (NUSYM) 31 August 15 str, 2nd floor Chisinau city Republic of Moldova tel/fax : +3732-54-31-57 http://www.unstm.narod.ru HOLANDIJA Landelijke Studenten Vakbond (LSVb) Dutch National Union of Students PO Box 1335 3500 BH Utrecht NETHERLANDS Tel: +31-30-231 64 64 Fax: +31-30-234 21 19 http://www.lsvb.nl lsvb@lsvb.nl Interstedelijk Studenten Overleg (ISO) Dutch National Students Association Bemuurde Weerd o.z. 1 3514 AN Utrecht Tel: 030-2302666 Fax: 030-2304411 http://www.iso.nl NORVEKA Norsk Studentunion (NSU) National Union of Students in Norway Norsk Studentunion Thorvald Meyers gt 7 N - 0555 Oslo
256

NORWAY Tel: +47-22-044 950 Fax: +47-22-044 969 http://www.nsu.no nsu@studenthuset.no Studentenes Landsforbund (StL) Norwegian Association of Students Thorvald Meyersgate 7 N - 0555 Oslo NORWAY Tel: +47-22-044 970 Fax: +47-22-044 989 http://www.stlweb.no stl@studenthuset.no POLJSKA Parlament Studentw Rzeczypospolitej Polskiej (PSRP) Students' Parliament of the Republic of Poland al. Szucha 25/3 PL - 00-918 Warszawa POLAND Tel: +48-22-625 20 30 Fax: +48-22-625 20 30 http://www.psrp.org.pl biuro@psrp.org.pl pkowalski@psrp.org.pl Zrzeszenie Studentw Polskich (ZSP) Polish Students' Association Ul-Ordynacka 9 00-364 Warszawa POLAND Tel: +48 22 828 39 90/2 Fax: +48 22 828 39 90/2 GSM : +48 502 088 403 http://www.zsp.org.pl zsp@zsp.org.pl agnieszka@zsp.org.pl PORTUGAL Frum Acadmico para a Informao e Representao Externa (FAIRe) Academic Forum for Information and External Representation in Portugal Casa Municipal da Juventude Rua Eng. Silvrio P. Silva 3800 075 Aveiro Portugal Tel +351 234 196006
257

Fax: +351 234 086746 http://www.faire.pt faire@faire.pt RUMUNIJA Alianta Nationala a Organizatiilor Studentesti din Romnia (ANOSR) National Alliance of Student Organizations in Romania Official address : Splaiul Independentei nr. 313 camera R 019 Bucuresti, Romania Functional address : Aries str. 19 Youth House Timisoara 1900 Romania Tel: +40 56 191 560 Fax: +40 56 201 238 ansor@yahoo.com fitt@xnet.ro http://www.anosr.home.ro/ SRBIJA I CRNA GORA Studentska Unija Srbije (SUS) Student Union of Serbia Bulevar umetnosti 27 11000 Belgrade Serbia and Montenegro Tel/Fax: +381 11 311 15 61 office@sus.org.yu http://www.sus.org.yu/ SLOVAKA tudentska Rada Vysokch kl (RV) University Student Council of the Slovak Republic UIP skolstva SK - 842 44 Bratislava 4 Slovakia Tel: +421 2 65 41 18 80 Fax: +421 2 65 41 18 80 http://www.srvs.tnuni.sk E-mail: srvs@uips.sk SLOVENIJA tudentska Organizacija Slovenije Slovene Student Union (SSU) Post Predal 572, Kersnikova 6 1000 Ljubljana SLOVENIA Tel: +386-1-430 18 95 Fax: +386-1-231 94 88 http://www.studentska-org.si/ info@studentska-org.si
258

PANIJA Coordinadora de Representantes de Estudiantes de Universidades Pblicas (CREUP) Coordination of Student Representatives of Public Universities Secretariat Universidad Miguel Hernndez de Elche Delegacin General de Estudiantes Avda. Ferrocarril s/n (Edificio Altabix) 03202 Elche (Alicante) Spain Tel: +34-966-65-89-01 Fax: +34-966-65-85-62 creup@umh.es VEDSKA Sveriges Frenade Studentkrer (SFS) Swedish National Union of Students Wollmar Yxkullsgatan 16 S-118 50 Stockholm SWEDEN Tel: +46-8-54 57 01 00 Fax: +46-8-54 57 01 10 http://www.sfs.se Sfs@sfs.se VAJCARSKA Verband der Schweizerischen StudentInnenschaftenUnion Nationale de Etudiant(e)s de SuisseUnione Svizzera degli Universitari (VSS-UNES-USU) National Union of Students in Switzerland Verband d. Schweizerischen StudentInnenschaften Schanzenstrae 1 CH - 3008 Bern SWITZERLAND Tel: +41-31-382 11 71 Fax: +41-31-382 11 76 http://www.vss-unes.ch info@vss-unes.ch VELIKA BRITANIJA National Union of Students - United Kingdom (NUS-UK) 461 Holloway Road London N7 6Q UNITED KINGDOM Tel: +44 20 7272 8900 Fax: +44 20 7263 5713 http://www.nusonline.co.uk Nusuk@nus.org.uk
259

IV LITERATURA

260

PRIZNAVANJE I DODATAK DIPLOMI I Osnovna: The European Higher Education Area, Joint Declaration of the European Ministers of Education, Bologna 1999 Towards the European Higher Education Area, Communique of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Prague, 2001 Realising the European Higher Education Area, Communiqu of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Berlin, 2003 Convention on Recognition of Qualifications Concerning Higher Education in the European Region, Lisabon, 1997 Trends in Learning Structures in European Higher Education (Trends III), European University Association, Christian Tauch & Sybille Reichert, 2003 Between Prague and Berlin, Report to the Ministers of Education of the signatory countries, Bologna Follow-Up Group, Pavel Zgaga, 2003 Report by the Bologna Process Committee of ESIB, Johan Almqvist, Bastian Baumann, Paulo Fontes, Birgit Lao, Stephan Neetens, Pter Pusks, ESIB, 2003 II Sporedna: Convention on the Recognition of Studies, Diplomas and Degrees in Higher Education in the Arab and European States Bordering on the Mediterranean, Nice, 1976 Convention on the Recognition of Studies, Diplomas and Degrees Concerning Higher Education in the states belonging to the European Region, Paris, 1979 Trends in Learning structures in Higher Education (Trends I), Project Report, Inge Knudsen, Guy Haug, Jette Kirstein, 1999 Evropski univerzitet 2010?, Alternativna akademska obrazovna mrea, Srbijanka Turajli, Staa Babi, Zoran Milutinovi, Beograd, 2001 Furthering the Bologna Process, Report to the Ministers of Education of the signatory countries, Pedro Lourtie, Prague, May 2001 Recognition Issues in the Bologna Process, ENIC Network (Council of Europe/UNESCO) and NARIC Network (European Commission), Strasbourg, France, 2001

261

The Promotion and Implementation of the Diploma Supplement, Project Report, Confederation of European Rectors Conferences, Stephen Adam, University of Westminster, 2001 Recognition Issues in the Bologna Process: Follow-up to the Salamanca and Prague Meetings, Final report of the ENIC-NARIC working Party on recognition issues in the Bologna process. Council of Europe/UNESCO/European, Riga, 2001 Trends in Learning Structures in Higher Education II, Haug, G and Tauch, C, National Board of education, Finland, 2001 Current State of Implementation of the Diploma Supplement in the countries participating in the Socrates program, European Commission, Directorate General for Education and Culture, 2002 The Globalisation of Higher Education and Recognition of Qualifications, ENIC Network, Paris/Bucuresti, 2002 Too much or just right: How can information for recognition be improved?, Stephen Adam, 2002 Communique 5th European student convention, ESIB, Athens, 2003 Student Gteborg Declaration. Gteborg, 22-25 March 2001 (2 pp.). Brussels Student Declaration, ESIB, Brussels, 2001 Recognition Issues in the Bologna Process, Bergan, S, Council of Europe Publishing, Strasbourg, 2003 Conclusions of the Bologna Seminar on Recognition Issues in the Bologna Process, Lisboa, 2002 STRUKTURA STUDIJA I Osnovna The European Higher Education Area, Joint Declaration of the European Ministers of Education, Bologna 1999 Towards the European Higher Education Area, Communique of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Prague, 2001 Realising the European Higher Education Area, Communique of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Berlin, 2003 Trends in Learning Structures in European Higher Education (Trends III), European University Association, Christian Tauch & Sybille Reichert, 2003
262

Between Prague and Berlin, Report to the Ministers of Education of the signatory countries, Bologna Follow-Up Group, Pavel Zgaga, 2003 Qualification Structures in European Higher Education. To consider alternative approaches for clarifying the cycles and levels in European higher education qualifications, Adam, S, Danish Bologna Seminar, 2003 Survey on Master Degrees and Joint Degrees in Europe. Genve, Tauch, Ch, Rauhvargers A, EUA, 2002 Report by the Bologna Process Committee of ESIB, Johan Almqvist, Bastian Baumann, Paulo Fontes, Birgit Lao, Stephan Neetens, Pter Pusks, ESIB, 2003 II Sporedna Draft Recommendation on the Recognition of Joint Degrees, Draft Explanatory Memorandum to the Draft Recommendation on the Recognition of Joint Degrees, 10th Joint Meeting of the ENIC and NARIC Networks, Vaduz, 2003 Tuning educational Structures in Europe, Final Report, Phase One, Gonzales, J, Wagenaar, R, University of Deusto / University of Groningen, Bilbao, Universidad de Deusto, 2003 Conclusions of the Bologna Seminar on Joint Degrees within the framework of Bologna, Stockholm, 2002 Conclusions of the Bologna Seminar on Qualification Structures in Higher Education in Europe, Copenhagen, 2003 Conclusions of the Bologna Seminar on Integrated Curricula, Mantova, 2003 Communique 5th European student convention, ESIB, Athens, 2003 Student Gteborg Declaration. Gteborg, 2001 Brussels Student Declaration, ESIB, Brussels, 2001 OSIGURANJE KVALITETA, EVALUACIJA I AKREDITACIJA I Osnovna The European Higher Education Area, Joint Declaration of the European Ministers of Education, Bologna 1999 Towards the European Higher Education Area, Communique of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Prague, 2001 Realising the European Higher Education Area, Communique of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Berlin, 2003
263

Trends in Learning Structures in European Higher Education (Trends III), European University Association, Christian Tauch & Sybille Reichert, 2003 Between Prague and Berlin, Report to the Ministers of Education of the signatory countries, Bologna Follow-Up Group, Pavel Zgaga, 2003 Handbook on Quality Assurance and the Design of Study Programmes, Campbell, C. and Rozsnyai, C, UNESCO/CEPES, Bucharest: 2002 Quality procedures in European Higher Education, an ENQA survey, The Danish Evaluation Institute, ENQA, Helsinki, 2003 European Student Handbook on Quality Assurance in Higher Education, ESIB, 2003 II Sporedna Evaluation of European Higher Education: A Status Report, Danish Center for Quality Assurance and Evaluation of Higher Education in co-operation with the French Comit National d'Evaluation, European Commission, Paris, 1998 Quality Assurance in Higher Education Manual of Quality: Procedures and Practices, D.Kristoffersen, A.Sursock, D.Westerheijden, European Training Foundation, 1998 Quality Assurance in Higher Education: A Policy Paper of the European University Association, European University Association, Dubrovnik, 2001 Institutional Evaluations in Europe, Finnish Higher Education Evaluation Council, National Agency for Higher Education Sweden, ENQA, Helsinki, 2001 Student Gteborg Declaration, ESIB, Gteborg, 2001 Brussels Student Declaration, ESIB, Brussels, 2001 Akreditacija u visokom kolstvu Republike Srbije, Ruica Nikoli, Veljko Malbaa, Alternativna akademska obrazovna mrea, Beograd, 2002 Working on the European Dimension of Quality, Report of the conference on quality assurance in higher education as part of the Bologna process, Amsterdam, 2002 Quality Procedures in European Higher Education, Holm, T, Sorup, R and Thune, C, ENQA, 2003 Quality Assurance, Accreditation, and Recognition of Qualifications as Regulatory Mechanisms in the EHEA, Kohler, J, UNESCO-CEPES/EUA Conference on The External Dimension of the Bologna Process: South-East European Higher Education and the EHEA in a Global World, Bucharest, 2003
264

Tuning educational Structures in Europe, Final Report, Phase One, Gonzales, J, Wagenaar, R, University of Deusto / University of Groningen, Bilbao: Universidad de Deusto, 2003 Communique 5th European student convention, ESIB, Athens, 2003 KREDITNI SISTEM I Osnovna: The European Higher Education Area, Joint Declaration of the European Ministers of Education, Bologna 1999 Towards the European Higher Education Area, Communique of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Prague, 2001 Realising the European Higher Education Area, Communique of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Berlin, 2003 Trends in Learning Structures in European Higher Education (Trends III), European University Association, Christian Tauch & Sybille Reichert, 2003 Between Prague and Berlin, Report to the Ministers of Education of the signatory countries, Bologna Follow-Up Group, Pavel Zgaga, 2003 Survey on ECTS, Birgit Lao, Bastian Baumann et al, ESIB, 2003 Evropski sistem prenosa bodova u visokom kolstvu, Radmila Marinkovi-Neduin, Predrag Lazeti, Alternativna akademska obrazovna mrea, Beograd, 2002 II Sporedna: Student Gteborg Declaration, ESIB, Gteborg, 2001 Brussels Student Declaration, ESIB, Brussels, 2001 Conclusions of the EUA Conference on Credit Transfer and Accumulation, Zurich, 2002 Conclusions of the Bologna Seminar on the Recognition and Credit Systems in the Context of Lifelong Learning, Prague, 2003 Communique 5th European student convention, ESIB, Athens, 2003

265

MOBILNOST I Osnovna: The European Higher Education Area, Joint Declaration of the European Ministers of Education, Bologna 1999 Towards the European Higher Education Area, Communique of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Prague, 2001 Realising the European Higher Education Area, Communique of the Meeting of European Ministers in charge of Higher Education, Berlin, 2003 Trends in Learning Structures in European Higher Education (Trends III), European University Association, Christian Tauch & Sybille Reichert, 2003 Between Prague and Berlin, Report to the Ministers of Education of the signatory countries, Bologna Follow-Up Group, Pavel Zgaga, 2003 Evropa u pokretu, Paso za mobilnost, Uiti drugaije, Uiti u inostranstvu, Evropska komisija, Brisel, 2001 II Sporedna: High Level Expert Group on Improving Mobility of Researchers, Final Report, European Commission DG Research, 2001 Communique 5th European student convention, ESIB, Athens, 2003 Student Gteborg Declaration, ESIB, Gteborg, 2001 Brussels Student Declaration, ESIB, Brussels, 2001

266