S t i p e K e k e z , Posveta Dalmaciji (383-386) akavska ri XXXVIII (2010) br.

1-2 Split sijeanj-prosinac

Stipe Kekez Split

Sreko Lorger: Dalmatinske rii, VBZ, Zagreb, 2008. Sreko Lorger u Dalmatinskim riima, svojevrsnome etimologijskome priruniku, okupio je 72 rijei. Taj broj nema, prema njemu, "tajanstveno znaenje (umnoak broja bridova tetraedra)". Dodali bismo pola od 144 (12 puta 12, biblijskoga savrenoga broja). Izbor je rijei dakle sluajan, jer njih smatra dovrenim, koliko se ijedna glosa moe smatrati takvom. To je zapravo uvod u "sustavniji rad", pa se oekuje jo koji svezak, barem jo jedan, na to autor u tekstu upuuje i oznakom [v.] kraj rijei kojih nema u ovoj knjizi. Autor je obuhvatio rijei i izraze razliita spektra: rijei vezane uz morski i pomorski ivot abordat, barka, druba, kanju, kulaf, rebatajica, sajeta, stela, tiva, topela, tovari, vapor; rijei vezane uz igre: bankuc, brikula, mura, ijavica; rijei vezane uz ie i pie: bevanda, bikla, bilovoda, butruga, kiselo mliko, klap, koncapjate, krma, smutica; rijei vezane uz odjeu i obuu: cokula, crevlja, firale, jemenije, pantufa, papua, pamag, puf, rebe, rebot, sahtijan, sandale, kaban, kajsar, kaliger, postol; rijei vezane uz graditeljstvo: bunja, oka, facada; rijei koje oznaavaju bilje, fitonimi: pelin, petrusin, rumarin; rijei vezane uz pravo: apelat, rota; nazivi za razne vrste "krp" i(li) starudiju: karampana, traca, trafuri, tragula; rijei koje oznauju metafizika bia: angel, sotona, pa i avet; nazivi koji oznauju stanja: afan, fjaka; i ostale rijei: adio, Arbanas, crljeno, da prostite, fitiljaa, fratilja, gospoina, mirila, nevista, ozoja, rabo, rera, timat, tabait. Naravno, ova je podjela uvjetna, jer mnoge rijei mogu imati (i) drugo znaenje u kojemu govoru ili koji izraz u vezi s natuknicom moe imati drugo znaenje, a neka su znaenja nastala metaforizacijom. Autor potkrjepljuje pojedinu natuknicu raznim likovima rijei i raznim znaenjima koja pojedini lik moe imati u raznim govorima. (Rijei su naelno oznaivane prema izvorima otkud su uzimane, to znai da je transkripcija, ukljuujui i oznaen ili neoznaen naglasak, onakva kakva je u tim djelima.) Dotie se i izvedenica ili rijei istoga korijena, ukljuujui i antroponime. Ponegdje se obrauju i homonimi (kao i sinonimi ili rijei koje su u vezi s natuknicom), drugoga podrijetla, npr. timat cijeniti, potovati i usklaivati; namjetati (to su opa znaenja). No pritom se, u spomenutome sluaju, u

PoSVeTA DALmAcIJI

383

S t i p e K e k e z , Posveta Dalmaciji (383-386) akavska ri XXXVIII (2010) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

navoenju primjera pojedini oblici mogu tumaiti onim drugim, odnosno nije jasno odnose li se neki primjeri na znaenje prema talijanskome ili prema njemakome etimonu, a navedeni su u sklopu zadnjega, npr. u Kompolju je jedno od znaenja "poastiti": Daj nas protimaj rakijon! (zbog jednostavnosti biljeenja ne donosim naglaske), a isto je i u istonoj Hercegovini: stimati (ugostiti, astiti). Glagoli (u)gostiti, (pro)astiti ine mi se poveziviji s glagolima potovati, cijeniti (gostimo onoga kojega potujemo, odnosno time mu iskazujemo potovanje), iako se, dodue, moe poi i od semantike ugoditi komu, pa bi bili blii posuenici iz njemakoga. Slino je i kad se raspravlja o podrijetlu, razvoju, posuenice iz talijanskoga, pa se navodi primjer iz Gorskoga kotara u znaenju biti u redu, odgovarati: Kamu na tima nej s uogua:se, dak j cajt, to bi dakle odgovaralo znaenju posuenice iz njemakoga jezika. Autor je u obrazlaganju pojmova obuhvatio cijelu Dalmaciju primorsku, otonu kao i onu zagorsku, ukljuujui i Boku kotorsku, a katkad i primorski jadranski pojas, ali i onaj kontinentalni iri od Dalmacije, hrvatski, rekli bismo, ali katkad i podruje ire od Hrvatske, sa tokavskoga jezinoga podruja, obilno potkrjepljujui potvrdama iz rjenik (hrvatskih, dijalektnih, starih rjenika, kao i relevantnih inozemnih) i drugih jezikoslovnih radova, obuhvaajui i knjievna djela, pa je rije i o filolokome uratku, ne samo rjenikome, dajui katkad mediteranski i(li) slavenski i (indo)europski kontekst rijei. No katkad se ini da je previe navoenja iz raznih djel i(li) koja su svojim dijelovima redundantna. moglo se katkad, kad se ne gubi na kontekstualnosti, pojedine potvrde ograniiti na reenicu-dvije u kojoj se pojavljuje pojedina rije, a ne davati cijeli odlomak ili dva. itanje bi u tom sluaju bilo mnogo prohodnije, osobito ako je rije, na primjer, o ulomcima na vikomu govoru, gdje treba zaista pozorno itati da bi se tekst razumio. Istina je da se daje iri kontekst pojedine rijei, ali isto se tako odvlai pozornost s osnovnoga pojma. (Dodue, naelno su istaknute masnim slovima oblici rijei() u tim ulomcima, pa itatelj moe i tako skratiti itanje.) Neki su etimologijski lanci usredotoeni na rjeavanje nejasne etimologije, npr. bikla, a neki su pak izrazito kulturoloki (etnoloki, socioloki, gastronomski, farmaceutski ...), bez gotovo ikakve jezine problematike (takvi su, na primjer, lanci crljeno, kiselo mliko, da prostite, rera pruga od Splita do Sinja, u kojoj se uope ne daje etimologija, to bi bilo zanimljivo uti, pa i mirila, mjesta gdje poinu mrtvi, koja su etnoloki, obredno, odreena). Naravno autor se tada koristi literaturom koja obuhvaa to podruje, npr. u lanku crljeno, etnoloku (dakako, uz jezikoslovnu, barem to se primjera tie). Autor ak i ulazi u neke socioloke, kulturno-modne diskusije, npr. u natuknici rebe. Neke su pak natuknice, etimologijski lanci, objanjene kao u kakvu strunome leksikonu ili enciklopediji takva je, na primjer, druba (misli se na ribarsku drubu). Neki su opet izrazito lokalno obojeni, splitski, npr. koncapjate spajati, iti tanjure. Autor dakle kontekstualizira pojedinu natuknicu, rije u prostor i vrijeme i u pojedino podruje djelovanja, potkrjepljujui i podatcima i iz arhiva i(li) strukovnih radova, to nam omoguuje da dobijemo potpuniju sliku, objanjenje. Negdje se autor dotie i preskriptivne problematike, iako prema mojemu miljenju nepotrebno, npr. roti, je li pravilno priseem

384

S t i p e K e k e z , Posveta Dalmaciji (383-386) akavska ri XXXVIII (2010) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

ili prisiem, dotiui se oblik sezati i sizati i njihovih izvedenica. Neki se takvi ekskursi, digresije ine nepotrebnima, jer odvlae pozornost, npr. o merlinu mrkvi u lanku petrusin. Autorovi lanci ine se katkad kao da uope nisu etimologijski motivirani, da bi se raspredalo o jezinom razvoju, oni su povod, kontekst da se razvije ira pria o pojedinom sadraju i njegovu izrazu, izrazima, a pritom jezina problematika moe biti na rubu ili je uope ne mora biti. Katkad se u takvu raspredanju, u pojedinim objanjenjima i navoenjima, ini kao da ja autor knjigu pisao za sebe (to je legitimno). Jedan od moguih eponima (valjda i nazivi po obiteljima, porodicama spadaju u eponime!) karakteristinih za Jadran i kao odraz suivota izmeu talijanskoga i hrvatskoga Jadrana mogla bi biti karampana, to bi moglo biti od casa Rampani (talijanska plemika obitelj). Anegdotalne, iz svakidanjega su ivota, primjerice fratilja (< tal. frataglia bratovtina), odnosno ui u fratilju, u znaenju rogonja, postati rogonja, dok mu je semantika veza da je "uao u red sv. Luke" ili se "upisao u knjigu sv. Luke". Poveznica je navodno to je vol "rtvena ivotinja", koja "strpljivo nosi svoj jaram", a znak je "Lukina evanelja, gdje se stavlja naglasak na rtveni znaaj Kristova pomirenja". Neke se pak rijei nalaze naelno samo kod starijih pisaca. Takav je prilog ozoja odvie, mnogo, jako i imenica i pridjev ozoja kunja, provjera, ozojan provjeren, ispitan. Zanimljiv je podatak, kako navodi autor, da se jo gdjegdje upotrebljava tovari, ali samo u znaenju drug u ribarenju, koju nalazimo u starih pisaca u znaenju drug. Sve Dalmatinske rii zacijelo nisu samo dalmatinske, ali okupljene u jedan libar one svakako pripadaju jednome krugu, koji u nekim segmentima izlazi u srodan (istono) jadranski prostor, domai i inozemni, spajajui ga, jezino i kulturoloki, sa irim, koji mu je nadreen, podnebljem mediterana. Razloga za posezanjem, a ujedno i za stvaranjem, za Dalmatinskim riima moe biti vie od toga da se uini razvidnijom etimologija pojedine rijei i njezina upotreba, do one regionalne, sentimentalne, da se evociraju sadraji i izrazi jednoga prostora, ali i jednoga vremena, jer neke se rijei ne upotrebljavaju vie ne samo stoga to su ih zamijenile nove nego i stoga to njihov sadraj nije vie u optjecaju. osobno, najzanimljivija mi je bila bikla. Pie od crnoga vina i mlijeka nezaboravljive, purpurne boje, ali ne i jednakoga okusa (naravno, o ukusima se ne raspravlja). Pio sam je jo kao djeti, ali poslije ne, pa na mene nije ostavila traga s obzirom na okus; moda bih je danas u tom smislu drukije doivio. Bikla (u mene je ostala u sjeanju u genitivu bikle valjda jer dolazi najee u tome padeu piti bikle, hoe bikle, spravit u ti bikle itd.) je zanimljiva to s etimologijskih razloga, to zbog izrazne posebnosti, to zbog posebnosti kao pia, to zbog osobnih iskustava i zbog poetskoga zavretka u ovoj knjizi. Autor je kao dodatak na kraju knjige priloio tekst o dalmatskome veljotskome govoru, odnosno leksiku i rjeniku dalmatskoga krkoga mattea Giulija Bartolija, iz njegova djela Das Dalmatische. Lorger je dakle u libar dalmatinskih rii uvrstio i objasnio rijei koje se upotrebljavaju u Dalmaciji, kako onoj priobalnoj tako i onoj otonoj i zagorskoj, ali obuhvativi i one dijelove to se smatraju ili ih se smatralo Dalmacijom ili su bili njezin produetak, npr. Boka kotorska, senjsko podruje, do obuhvaanja cijeloga istonoga Jadrana, hrvatskih

385

S t i p e K e k e z , Posveta Dalmaciji (383-386) akavska ri XXXVIII (2010) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

(domaih i inozemnih) i "ovih" prostora, a kad je potrebno obuhvaajui i ire, europske i izvaneuropske, prostore, dok njezin jadranski sloj povezuje ponajprije sa susjednim talijanskim, ali katkad i ire mediteranskim. Rijei obuhvaene glosarom razliitoga su podrijetla hrvatskoga odnosno slavenskoga, latinskoga, talijanskoga, odnosno venetskoga, njemakoga, turskoga, arbanakoga i dr. Pridruivi na kraju dio o dalmatskome govoru, ostalo je samo da se neto doda i o ilirskome govoru (iako je bilo poveznica) starih Delmata, pa makar i o toponimiji, pa da slika i tematika Dalmatinskih rii bude "potpuna".

386