344

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

Zdenko Babi*

UDK 364.01 (497.5) JEL Classication I38 Izvorni znanstveni rad

SOCIJALNA PRAVEDNOST I TRINA EFIKASNOST - TEORETSKI KONCEPTI I ULOGA DRAVE

Rastue ekonomske nejednakosti i koordinacija socijalne politike s mjerama ekonomske politike radi ostvarivanja socijalno pravednije distribucije predmet su mnogih razmatranja rasprava i analiza, kako meu znanstvenicima i strunjacima tako i meu nositeljima ekonomske politike i politiarima. Ipak su istraivanja te problematike u Hrvatskoj rudimentarna. Maksimizacija trine ekasnosti legitiman je cilj samo uz respektiranje zahtjeva socijalne pravednosti. U radu se donosi saeti prikaz teoretskih koncepata, razmatrajui pitanje meuodnosa i ingerencija drave i trita, s prikazom hrvatskih tendencija. Cilj je rada problematizirati i aktualizirati tematiku, ukazati na mogue izazove u Hrvatskoj otvoriti pitanja i potaknuti nova istraivanja. Kljune rijei: socijalna pravednost, trina ekasnost, solidarnost, drava blagostanja

1. Uvod Rastue ekonomske nejednakosti i koordinacija socijalne politike s mjerama ekonomske politike radi ostvarivanja socijalno pravednije distribucije predmet su mnogih razmatranja, rasprava i analiza, kako meu znanstvenicima i strunjacima, tako i meu nositeljima ekonomske politike i politiarima. Meutim, u Republici

Zdenko Babi, mr. sc., asistent na Ekonomskom institutu, Zagreb (zbabic@eizg.hr). Prva verzija rada primljena u urednitvo 8. 11. 2005., a denitivna 19. 4. 2006.
*

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

345

Hrvatskoj ta problematika jo uvijek nije armirana u istraivanjima ekonomista, te nije dobila prostor koji bi joj morao pripasti zbog tektonskih promjena kroz koje u posljednjih petnaest godina prolazi hrvatsko drutvo sa znaajnim socijalnim posljedicama. Istraivanja o siromatvu i njegovim uzrocima, ekonomskim nejednakostima, distribuciji dohotka i njegovoj redistribuciji mjerama skalne1 politike u Hrvatskoj su malobrojna. Mogunosti i instrumenti koji stoje na raspolaganju nositeljima ekonomske politike da bi ostvarili to je mogue bolju kombinaciju ciljeva maksimizacije trine ekasnosti i socijalne pravednosti znaajne su, potrebno ih je utemeljenom znanstvenom metodologijom istraiti, te na kraju u demokratskoj raspravi postii konsenzus o najpoeljnijem smjeru djelovanja. Svrha ovoga rada je prikazati teoretska razmatranja o tome, problematizirati ta razmatranja u hrvatskom kontekstu i potaknuti dalja istraivanja. Rad zapoinje uvodom, u drugome djelu prikazuju se teoretski koncepti koji razmatraju odnos principa trine ekasnosti i socijalne pravednosti. U treem dijelu se analizira uloga trita i drave u realizaciji zahtjeva trine ekasnosti i socijalne pravednosti. U etvrtom dijelu autor na konkretnim primjerima razmatra integriranosti principa socijalne pravednosti u hrvatskome gospodarstvu i drutvu i donosi zakljuak.

2. Socijalna pravednost i trina ekasnost u glavnim kolama miljenja Kada se govori o pojmu socijalne pravednosti, ona se realizira i mogua je u kontekstu socijalne interakcije pojedinih osoba sa drugim osobama ili sa drutvom kojemu pripada. Filozofski i teoloki interes usmjeren je na deniranje opih naela pravednosti, a sociologija i pravo pokuavaju denirati sustave koji bi omoguili ostvarenje pravednih odnosa. Kada ekonomisti govore o zahtjevu socijalne pravednosti uobiajeno se pojam odnosi na zahtjev pravedne raspodjele rezultata ekonomske aktivnosti. Deniranje sadraja pravednosti i socijalne pravednosti na konceptualnoj razini koja se onda formulira i implementira u razliitim sustavima ekonomske i socijalne politike u modernim demokratskim drutvima u kojima pripadnici razliitih skupina imaju razliite svjetonazore i vrijednosnu orijentaciju zahtjevan je zadatak. Ipak, na praktinoj razini demokratski ga sustavi rjeavaju demokratskim procedurama, kako na razini zakonodavne tako i na razini izvrne vlasti (Krian, 2000.).

Kako socijalnim transferima, tako i mjerama porezne politike.

346

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

U ekonomskim konceptima i razmatranjima problema tretiranja socijalnih nejednakosti i socijalne pravednosti u dosadanjem razvitku mogue je razlikovati tri osnovna smjera ili kole miljenja s njihovim glavnim predstavnicima. To su liberalizam, socijalizam i libertarijanizam2. Pored te tri kole miljenja, u radu se donosi i prikaz pogleda socijalnog nauka Crkve s obzirom da on moe biti takoer dobra platforma za rjeavanje iznesene problematike. Duboka proetost hrvatskoga drutva katolikom tradicijom i socijalna dimenzija kranstva koja ima svoje teoloko i teoretsko utemeljenje, te bogatu ivljenu praksu upuuju na potrebu prikaza socijalnog nauka Crkve koji sainjava bogata batina socijalnih dokumenata Crkve.

2.1. Liberalizam Liberalna se kola miljenja prema tretiranju socijalnih i ekonomskih nejednakosti i postavljanja okvirnih koordinata za implementaciju principa socijalne pravednosti moe prema Solimanu (1998) podijeliti na dva temeljna smjera: 1) pristup neoklasine ekonomske kole i 2) teorija pravednosti Johna Rawlsa. Glavni predstavnici utilitaristike tradicije su Adam Smith, Jeremy Bentham, John Stuart Mill, Francis Edgeworth i Wilfredo Pareto iji rad je poslije ugraen u formalni okvir moderne neoklasine ekonomike koji su dalje razvijali Arthur Pigou, Abraham Bergson, Paul Samuelson i drugi. Metodoloki, utilitarizam i neoklasina ekonomija individualistiki su koncepti s nizom pretpostavki meu kojima sredinje mjesto zauzima pretpostavka racionalnog izbora iz koje slijedi cjelokupan model usmjeren maksimizaciji individualne korisnosti. Sredinji instrumentariji utilitarizma i ekonomike blagostanja, kojim se koriste u teoretskom modeliranju maksimizacije individualne korisnosti upotrebljava se i kod irih socijalnih pitanja. U sluajevima rjeavanja drutvenih problema alternativna su stanja i politike za njihova rjeavanja rangirani prema njihovome doprinosu maksimizaciji drutvene funkcije blagostanja. Glavna kritika upuena ovome pristupu odnosi se na preusko deniranu funkciju cilja sa maksimizacijom ukupne drutvene korisnosti to je u skladu sa utilitaristikom maksimom traenja najvee sree najveeg broja. Svrha pristupa ove kole miljenja je maksimiranje ukupne korisnosti u drutvu. Pojednostavnjeno reeno za ovu je kolu miljenja vei naglasak stavljen na ekasno organiziranje ukupne gospodarske djelatnosti u pojedinim drutvima, tako da je tenja na ekasnoj organizaciji onih faktora koji drutvu stoje na raspolaganju, radi stvaranja maksimalno mogueg

Rad se ograniava na iznoenje osnovnih postavki u pitanju raspodjele

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

347

outputa, a pitanje kako je taj output distribuiran meu lanovima zajednice jest pitanje sekundarnog znaenja. Ipak, potrebno je rei da je postignut odreeni konsenzus i meu predstavnicima neoklasine kole o potrebi intervencije na donjim krajevima distribucije, koje karakterizira visoki stupanj suglasnosti oko formuliranja odreenih modaliteta pomoi najsiromanijim i najugroenijim lanovima drutva. Neto je drugaiji pristup, ali takoer u okviru liberalne kole miljenja Rawlsova (1971.) teorija pravednosti. U pojednostavnjenoj interpretaciji moglo bi se rei da njegov pristup tei maksimizaciji prava za lanove drutva na dnu ljestvice. Poznata je njegova sintagma naela distribucijske pravednosti, a koja se pojednostavljeno moe prikazati na sljedei nain: a) uspostava jednakih prava na osnovne slobode b) jednakost mogunosti c) socijalne i ekonomske nejednakosti moraju biti tako ureene da donose najvee koristi najugroenijim skupinama drutva Do takvih zakljuaka Rawls dolazi polazei od hipoteze o tzv. poetnom poloaju u kojem pojedinci ne mogu predvidjeti svoj budui poloaj u socijalnoj stratikaciji, niti mogu predvidjeti svoje trine potencijale. Samo u tome stanju tzv. poetnog poloaja koje je moralno neutralno, pojedinci neutralno odabiru ciljano stanje raspodjele. Budui da znaju da e izjednaavanje rezultirati smanjenjem dohotka za raspodjelu, ali ne znajui kakav e biti njihov vlastiti poloaj na ljestvici dohotka, i uz pretpostavku odreenoga stupnja averzije prema riziku, oni e glasovati, tj. birati onaj sustav raspodjele koji maksimira najnii dohodak. Osnovna razlika izmeu Rawlsove teorije i koncepta (socijalne) pravednosti i pristupa neoklasine ekonomske kole sadrana je u injenici da se poboljanje u Pareto ekasnosti kod neoklasiara postie pomakom u kojem je bitno da se taj pomak u blagostanju osobe nije dogodio na raun nekog drugoga, a svi ostali imaju jednako blagostanje kao i prije pomaka, no uope nije bitno je li se taj pomak u blagostanju dogodio kod osobe sa vrha ili dna dohodovne distribucije. Kod Rawlsove je teorije upravo to bitno, i to je ono to je razlikuje od prethodna dva pristupa. No i ta teorija doivjela je brojne kritike, koje se odnose na neostvarivost hipoteza poetnog poloaja i moralne neutralnosti u praksi.

2.2. Socijalizam Pojmovi socijalizam i komunizam porijeklo imaju je u latinskim rijeima socius, to u prijevodu znai drug, drutvo, i communis, sa znaenjem opi, zajedniki, svaiji. I jedan i drugi pojam upuuju na drutvo, drutvenost,

348

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

podrutvljenost. Ono to je zajedniko socijalistikom i komunistikom poretku jest drutveno vlasnitvo. Svaki ekonomski sustav moemo na osnovi vlasnitva oznaiti kao klasni ili besklasni. Osnova je kapitalistikoga sustava privatno vlasnitvo, ali njemu nije strano ni dravno vlasnitvo. Naprotiv, dravno vlasnitvo u nekim graanskim teorijama ima iznimno vanu ulogu. Ipak, dravno je vlasnitvo okosnica takozvanih socrealistikih, odnosno etatistikih sustava, koji su preivjeli jo jedino u Kini, Vijetnamu, Sjevernoj Koreji i Kubi, te moda u jo ponekoj zemlji. No, ak i u najrigidnijim etatistikim sustavima ima donekle i privatnoga vlasnitva (sitni obrti, uslune djelatnosti i slino). Socijalistiko iskustvo staro je dva stoljea, zaeci socijalizma nalaze se u poecima radnikoga pokreta u Engleskoj i Francuskoj u prvoj polovini 19. stoljea. Radniki pokret u tim zemljama javlja se kao praktina kritika kapitalizma. Pokazivao je i u teoriji i u praksi, tenju za promjenom starih odnosa i potrebu zasnivanja novog drutvenog politikog ureenja. Socijalizam se, nakon epizodnog pojavljivanja u Parikoj komuni u 19. stoljeu, kao poredak ija se povijesna zadaa vidjela u prevladavanju, dokidanju kapitalizma, prvi puta pojavio u Rusiji nakon Oktobarske revolucije godine 1917. Do zavretka Drugog svjetskoga rata Sovjetski je Savez postojao kao prva i jedina zemlja socijalizma. To je dalekoseno odredilo karakter socijalizma svuda tamo gdje se on u 20. stoljeu instalirao kao dravni poredak, a vie ili manje po ruskom, odnosno sovjetskom uzoru. U socijalistikom modelu drutva zagovaran je princip pravedne raspodjele prema naelu svakomu prema potrebama. Naelo koje se zasniva na potrebama izvedeno je iz uvene Marxove reenice u kritici Gotskog programa: Svatko prema svojim mogunostima, a svakome prema njegovim potrebama (Marx, 1875.) koja je poznata kritika kapitalistikog drutva i njemu inherentne proizvodnje neodrivih ekonomskih i klasnih nejednakosti. Takvo je stajalite u biti Marxove teorije o eksploataciji radnike klase. Eksploatacija se prema marksistima odnosi na injenicu da su radnici plaeni manje od iznosa ukupne dodatne vrijednosti koju proizvedu. Tako kapitalisti, odnosno Marxovim rjenikom reeno: vlasnici sredstava za proizvodnju, sebi prisvajaju viak vrijednosti, pa nastaju po marksistima nepravedne i nelegitimne nejednakosti u raspodjeli. Dodatno, rezultat raspodjele u marksistikoj teoriji uvelike ovisi o vlasnitvu nad sredstvima za proizvodnju. Naime, kapitalistima vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju omoguuje dominantnu politiku mo u drutvu, kojom se koriste da bi ouvali stabilnost kapitalistikoga sustava. Posljedice marksistke utopije, to se tie njezinih obeanja o blagostanju, socijalnoj pravednosti i jednakosti, dobro su poznate narodima koji su ivjeli u komunizmima razliitoga tipa. Rezultati te utopije o jednakosti raspodjele mogu se opisati prividnom jednakou na niskoj razini blagostanja za graane s niskom razinom politikih sloboda i sigurnosti, i privilegijama i razliitima oblicima materijalne i statusne udobnosti nositeljima i

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

349

promicateljima ideologije. Niska razina potovanja graanskih i politikih prava u socijalizmu se navodi zbog toga to veina modernih teoretiara koji razmatraju problem socijalne pravednosti ta prava smatraju preduvjetom za govor o socijalnoj pravednosti u drutvu. Dakle, u socijalizmu je postignut odreeni napredak u garantiranju socijalnih prava, ali na tetu potovanja graanskih i politikih prava, pa je svako razmatranje o stupnju ostvarenja socijalne pravednosti u bivim socijalistikim drutvima upitno. Sa druge strane, ipak se ne moe ne priznati barem to se tie ideja o socijalno pravednijoj raspodjeli rezultata ekonomske aktivnosti, odreeni doprinos koji je u tom segmentu potaknula marksistika lozoja.

2.3. Libertarijanizam Libertarijanisti, meu kojima je jedan od glavnih predstavnika Hayek3 smatraju da je traenje ostvarenja principa pravednosti ispravno na individualnoj razini, ali predstavnici te kole miljenja smatraju da je potraga za socijalnom pravednou na razini drutva besmislena. Za Hayeka je ispravno govoriti o tome je li odreeni socijalni output dobar ili lo, ali nema smisla govoriti o tome je li pravedan ili ne, zato to je drutvo skup pojedinaca, a pojedinci su oni koji stvaraju dohodak, a ne drutvo. Prema tome, on smatra da je poetna na tritu stvorena distribucija pravedna uz uvjet jednakih mogunosti pristupa tritu, pa nema potrebe za preraspodjelom. (Hayek, 1948.) Drugi poznati predstavnik libertarijanistike kole, lozof Robert Nozick (1974.) koji se naslanja i razvija tradiciju onih lozofa (Hobbes, Locke) koji zagovaraju naravni zakon kojima se moralno opravdanim i priroenim pravom pojedinaca smatra (neogranieno) uivanje plodova vlastitoga rada sve dok ono ne ugroava slobodu drugih. Nozick razrauje tezu o individualnim prirodnim pravima zasnovanima na, iz njegovoga pristupa izvedenoj hipotezi da je svaka osoba svoj pravi moralni vlasnik. Iz te hipoteze slijedi razrada koja glasi da je moralno opravdano da osoba upotrebljava vanjske resurse sebi na korist i to do one mjere do koje to ne teti drugima. Iz takvoga se pristupa problem pravednosti i domena uloge drave premjeta Nozickovim rjenikom na deniranja pravila i propisa koja e osigurati pravednost u stjecanju, a svaka je preraspodjela uz pravilno denirani okvir koji osigurava pravednost u stjecanju nepravedna. On ipak odbacuje anarhistiku tvrdnju da svaka drava kri naa prava, ali opravdava jedino minimalnu dravu koja titi samo od nasilja i prijevare. Prema njemu,
3 www.mises.org/ na ovim se stranicama mogu vidjeti aktualna stremljenja zasnovana na tradiciji libertarijanizma.

350

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

socijalna drava u odreenome smislu kri ljudska prava. Jednaka bi raspodjela materijalnih resursa, kao i bilo koja druga raspodjela u skladu s nekim modelom raspodjele zahtijevala, prema Nozicku, sustavno uplitanje u tue ivote i onemoguivanje slobode u odluivanju. Jedini po njemu opravdan zahvat drave u preraspodjelu jest kada je oblik vlasnitva nad imovinom na odreeni nain neprilian. (Nozick, 1974.)

2.4. Socijalni nauk Crkve Opis i moglo bi se rei denicija, socijalnoga nauka Crkve donosi se u enciklici Sollicitudo Rei Socialis koju je napisao blagopokojni Ivan Pavao II. Socijalni nauk Crkve nije neki trei put izmeu liberalnog kapitalizma i marksistikog kolektivizma, a ni neka mogua alternativa za neka druga rjeenja, koja nisu tako radikalno oprena: on je jednostavno zasebna kategorija... Dobro pojanjenje prethodno iznesenog donosi enciklika Centesimus Annus (1991.) Crkva ne posjeduje modele koje bi mogla ponuditi. Stvarni i istinski modeli mogu samo izrasti u okviru razliitih povijesnih prilika zahvaljujui naporu svih odgovornih koji zahvaaju konkretne probleme u svim njihovim vidovima: socijalnim, drutvenim, ekonomskim, politikim i kulturalnim, to se meusobno isprepliu. Tom zalaganju Crkva nudi kao nezaobilaznu idejnu orijentaciju vlastiti socijalni nauk, koji kako je reeno priznaje pozitivnost trita i poduzea ali u isti mah upozorava na nunost da se oni usmjere prema zajednikom dobru..... Socijalni nauk Crkve predstavlja, dakle, zbirku socijalnih dokumenata pisanih u razliito vrijeme, a poetkom se smatra poznata enciklika Pape Lava XIII. iz godine 1891. Rerum Novarum u kojoj on progovara o potrebi rjeavanja radnikoga pitanja, o pravednoj plai i predvia slom socijalizma. U daljem tekstu donosi se prikaz nekoliko osnovnih smjernica socijalnog nauka Crkve koji se odnose na ureenje socijalno pravednijih odnosa. Same smjernice u socijalnim dokumentima Crkve integralni su dijelovi tekstova dokumenata uiteljstva Crkve koje su za potrebe ovoga rada uzeti kao dijelovi i nazvani smjernicama; to nuno sa sobom nosi problem selektivnosti4 u izboru. Prva smjernica se odnosi na uvjerenja Crkve iznesena u Enciklici Evangelium Vitae iz 1995. godine u kojoj se govori o imperativu potivanja i zatite ljudskog ivota od njegovog zaea pa do prirodne smrti. Prema toj smjernici svi oni demokratski sustavi i drutva u kojima je zakonski legalizirano prekidanje

Stoga se zainteresirane za ovu problematiku svakako upuuje na itanje izvornih tekstova.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

351

ljudskog ivota pobaajem5 i eutanazijom ne mogu se smatrati socijalno pravednima jer zadiru u vrhunaravni moralni red, jer Bog je prvenstveni izvor i gospodar ivota, kako ui socijalni nauk Crkve. U drugoj znaajnoj smjernici govori se o dostojanstvu ljudske osobe pa se kae da je ovjek i njegovo dobro temelj, uzrok i cilj svih drutvenih ustanova. To takoer vrijedi kako za drutveni tako i za privredni ivot. Trea smjernica odnosi se na univerzalno odreenje materijalnih dobara. Prema enciklici Gaudium et Spes (1965) Bog je zemlju i sve ono to ona nosi namijenio svim ljudima i svim narodima. Spomenuta smjernica upuuje na potrebu kako obiteljske, graanske, nacionalne, tako i meunarodne solidarnosti. Ona izranja iz cjelokupnog korpusa uenja socijalnog nauka Crkve od smjernica o dostojanstvu ljuske osobe i njoj neotuivih prava, do smjernica koje govore o potrebi ravnomjernije raspodjele dobara i rezultata ekonomske aktivnosti na meunarodnoj razini, pravednijeg ureenje meunarodnih trgovinskih odnosa, potreba ekonomske i tehnike pomoi siromanim zemljama (Pacem in Terris, 1963.). etvrta smjernica govori o pravu na privatno vlasnitvo. U enciklici Sollicitudo Rei Socialis, (str. 611) navodi se kao naelo bitno za kranski socijalni nauk: Dobra ovoga svijeta izvorno su namijenjena svima. Pravo je na privatno vlasnitvo opravdano i nuno, ali ono ne ponitava vrijednost tog naela: na njemu zapravo poiva socijalna hipoteka, to jest u njemu se kao unutarnja kvaliteta prepoznaje socijalna funkcija, koja se temelji i ima svoje opravdanje na opem odreenju dobara. Takoer se navodi opasnost od krivih interpretacija. Tako oni koji nijeu ili umanjuju drutveno ili javno znaenje prava vlasnitva srljaju u takozvani (pretjerani op.a.) individualizam dok oni koji umanjuju ili nijeu privatno pravo vlasnitva izlau se opasnosti kolektivizma. Sljedea smjernica ili prikladnije reeno uputa o sustavu gospodarstva u enciklici Centesimus Annus (1991.) navodi Crkva je odbacila totalitarne i ateistike ideologije, povezane u modernom dobu s komunizmom i socijalizmom. K tome u praksi kapitalizma odbila je individualizam i apsolutno prvenstvo zakona trita nad ljudskim radom. Regulacija trita samim centralnim planiranjem u osnovi izopauje drutvene veze; a regulacija samim zakonom trita vrijea drutvenu pravdu, jer ima mnogo ljudskih potreba koje trite ne moe zadovoljiti. ... Jo prije logike razmjene jednakih vrijednosti i oblika pravde koji su joj svojstveni, postoji neto to se duguje ovjeku zato to je ovjek snagom njegova eminentnog dostojanstva. Na kraju je bitno spomenuti i pojasniti dva glavna naela koja su vezivno tkivo cjelokupne grae socijalnog nauka Crkve, a to su naela solidarnosti i supsidijarnosti.
5

Osim u specinim okolnostima:

352

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

Naelo solidarnosti govori o tome da Solidarnost nije osjeaj neke neodreene suuti ili povrnog ganua zbog patnji tolikih ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, to je vrsta i postojana odlunost zauzeti se za ope dobro, to jest za dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu za sve odgovorni.... (Sollicitudo Rei Socialis, 1987. , str. 606) Naelo supsidijarnosti prema tome naelu drutvo vieg reda ne smije se mijeati u unutarnji ivot drutva nieg reda liavajui ga njegovih nadlenosti, nego ga mora podrati u sluaju nude te mu pomoi da svoje djelo uskladi s djelovanjem drugih drutvenih imbenika radi zajednikog dobra. (Katekizam Katolike Crkve). Prema ovom naelu takoer stoji da zauzimanje dravnih vlasti za ekonomiju, kako god bilo svestrano i zadiralo duboko u drutveni ivot, treba biti tako da slobodu privatne inicijative ne samo ne stee nego i pospjeuje, ali tako da osnovna prava svake ljudske osobe ostanu netaknuta.... (Mater et Magistra,1961, str. 117). Iz navedenih smjernica mogue je zakljuiti da socijalni nauk Crkve moe biti dobar temelj za traenje rjeenja izmeu naizgled oprenih, a uistinu komplementarnih ciljeva ostvarenja socijalne pravednosti i trine ekasnosti.

3. Odnos drave i trita u realizaciji zahtjeva socijalne pravednosti i trine ekasnosti Klasini su ekonomisti sukladno s liberalnom ekonomskom kolom smatrali da pokuaji iskorjenjivanja siromatva mogu zavriti smanjenjem ukupnog nacionalnog dohotka i poveanjem neekasnosti. No, na prijelazu iz 19. u 20. stoljee dravnici u Njemakoj i u Velikoj Britaniji odgovorni su za razvitak pojma drave blagostanja u kojoj drava preuzima odgovornost za socijalnu sigurnost stanovnitva, i uplie se u trite da bi stanovnitvu zajamila minimalni ivotni standard i osigurala socijalno pravedniju distribuciju dohotka. U teoretskim razmatranjima i istraivanjima postoje razliita stajalita o uzrocima nastanka i razvitka drave blagostanja. Prema Gilbertu (2002.) ta je stajalita mogue klasicirati u dva osnovna pravca: a) Strukturni b) Sociopolitiki Kod a) strukturnog gledita naglasak je na tome da je drava blagostanja zapravo posljedica strukturnih kretanja u razvoju drava i njihovih gospodarstava. Javlja se kao odgovor na strukturne faktore, gospodarski rast, industrijalizaciju, demografska kretanja obiljeena demografskom tranzicijom i tendencijom demografskog starenja. Ovaj pristup koji je poznat jo i pod nazivom teorija konver-

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

353

gencije uzroke nastanka drave blagostanja vidi kao posljedian odgovor na sve ove strukturne promjene koje se dogaaju na putu razvoja. Drava blagostanja poveavajui izdatke za socijalne namjene sada preuzima funkciju zatite socijalne sigurnosti, a koja je prije bila u domeni proirene obitelji, crkve i feudalnih gospodara. Nasuprot ovome pomalo impersonalnom pristupu, drugi b) sociopolitiki pristup istie ulogu socijalnog pritiska u politikom procesu kojeg je rezultat stvaranje i razvijanje razliitog okvira reima drave blagostanja. S jedne strane, u sociopolitikim analizama razliite razvojne faze drave blagostanja predstavljaju se kao kontinuirani kompromis klasnoga sukoba izmeu radnika i kapitalista u modernim demokracijama. Zasnovani prema zakonu velikih brojeva, organizirani radniki pokreti mobiliziraju politiku mo kroz demokratski proces da bi ublaili ekonomsku mo vlasnika kapitala pokuavajui u politikom procesu izvui koncesije u vidu nove distribucije resursa u drutvu. Brojne su komparativne studije pokazale da zemlje sa snanim sindikatima ili dugom tradicijom vladavine socijal-demokratskih stranaka imaju vie razine izdataka namijenjenih za socijalnu potronju. Ipak, meu teoretiarima ekonomike blagostanja nalazi se dobar broj onih koji smatraju da su oba spomenuta stajalita ispravna i da su oba sa svoje strane utjecala i utjeu na oblik, veliinu i ostvarenje koncepta drave blagostanja u demokratskim drutvima. Razvitak drave blagostanja lagano dolazi u krizu u prvoj polovici osamdesetih godina 20. stoljea, a kao odgovor na tu krizu javlja se taerizam u Velikoj Britaniji i regano-ekonomika u SAD-u. Usporedno se u ekonomskoj literaturi javljaju teorije i modeli koji nastoje objasniti spomenutu krizu i ponuditi odreena rjeenja. Svakako je jedan od najutjecajnijih model probuenog vedra Arthura Okuna iz godine 1975. On u svom modelu probuenog vedra razmatra kako preraspodjela dohodaka u drutvu (oporezivanjem) moe poremetiti ekonomsku ekasnost. Na slijedeoj slici prikazan je Okunov model.

354
Slika 1.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

OKUNOV MODEL PROBUENOG VEDRA

Izvor: Ekonomija, Samuelson i Nordhaus, str.322.

Postizanje jednakosti ima svoje koristi i trokove. Kao to slika prikazuje, kada bi programom oporezivanja i transferima siromanima svaka uzeta kuna od bogatijih zaista i otila siromanijima, kretali bi se du pravca do toke E, toke jednakih dohodaka. To je mogue samo ako vedro preraspodjele nema pukotina. Meutim, u stvarnosti to nije tako idealno. U svim drutvima vedra preraspodjele imaju manje ili vee pukotine, jer novac uzet od bogatijih, poreznim sustavom ne odlazi u cijelosti siromanima kroz programe pomoi (zbog esto rastrone dravne potronje i raznih administrativnih trokova provedbe programa - to vea administracija, to vea pukotina). Stoga se, zapravo, ne kreemo prema toki E, ve po zakrivljenoj krivulji AZ. Prema modelu, previsokim poreznim stopama moe se destimulirati tednju i radni napor bogatijih, rezultat moe biti nia nacionalna proizvodnja i gubitak ekasnosti. Iz modela se moe zakljuiti da e to je pukotina vea, odnosno to je neekasnije dravno upravljanje i prijenos sredstava do najugroenijih lanova drutva, odnosno to vie sredstava iscuri na tome putu, otpori za preraspodjelu u drutvu biti vei. Danas, dakle, veina zemalja poduzima razne korake da bi pomogla siromanima i smanjila nejednakosti u drutvu, ali se u posljednjim godinama kao rezultat razliitih gibanja, a prije svega zbog ubrzane informacijsko-tehnoloke

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

355

revolucije, globalizacije i demografskih procesa govori o novoj krizi drave i drutava blagostanja, pa se u veini europskih zemalja provode odreene reforme drave blagostanja. (Giddens, 2001.). Dijelom su kao rezultat programa politike treega puta i njegovog prihvaanja meu europskim liderima6 u posljednjim godinama provedene znaajne reforme drave blagostanja u Europi. Meu poznatijim su reformama svakako reforme trita rada kojima se nastojalo dinamizirati trite rada, s jedne strane, a sa druge strane smanjiti izdatke za zatitu od nezaposlenosti i zakonsku zatitu zaposlenja koji su prema brojnim teoretiarima bili znaajan uzrok loijim europskim7 rezultatima u stvaranju dovoljnoga broja produktivnih radnih mjesta. Meu brojnim preporukama za realizaciju politike treeg puta8 isti autor zagovara i potrebu stvaranja novog drutvenog ugovora koji bi (bolje) povezivao prava s odgovornou. Sukladno s time stavlja se vei naglasak na individualnu odgovornost, za razliku od prije, kada je naglasak bio na socijalnim pravima. Zagovara se reforma javnih slubi u smislu njihove modernizacije s naglaskom na transparentnosti, fokusiranosti na rjeavanje potreba graana i podizanja kvalitete javnih usluga i ekasnosti. Zalae se ne za veliku dravu, nego za snanu dravu imajui pritom u vidu dovoljno snane vlade i javne vlasti koje mogu stvoriti i razvijati okvir koji e biti poticajan za ukupni socijalni razvoj i socijalnu pravednost. Zagovaraju se pristup i mjere koje e rezultirati gospodarstvom utemeljenom na znanju, a u sklopu tih mjera znaajna se uloga pridaje vladama koje su odgovorne za makroekonomsku stabilnost i skalnu disciplinu, te poticanje tehnolokog razvitka i inovacija sa znaajnim investicijama u obrazovanje. Na kraju je potrebno spomenuti znaaj poticanja i razvoja civilnog sektora sa njegovim inicijativama. Ipak, iako prihvaena meu vodeim liderima socijaldemokratskih europskih stranaka, politika treega puta naila je na brojne kritike u strunoj javnosti, meu kojima su i one koje politiku treeg puta izjednauju s modernim neoliberalizmom, i one koje smatraju da su same postavke treega puta blie konzervativnoj politikoj opciji od socijaldemokratske. Ipak, ne moe se zanemariti utjecaj koji je politika treega puta ostvarila u europskom kontekstu. Iako se zbog brojnih razliitosti izmeu samih modela, ne moe govoriti o jedinstvenom europskome modelu drave blagostanja, ono to je svima zajedniko jest da su upali u odreene potekoe9 dok je sa druge strane na globalnoj razini Europa jo uvijek prepoznatljiva po svom socijalno osjetljivom modelu razvitka.
Misli se prije svega na Blaira i Schrdera. Naravno da su velike razlike u Europi, ovdje se prije svega se misli na zemlje kontinentalne Europe sa Njemakom, Francuskom, Italijom. 8 Po nekima kontroverzne. 9 Kao iznimka u odreenoj se mjeri moe navesti Skandinavski model.
6 7

356

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

U tome kontekstu je bitno spomenuti Lisabonsku strategiju iz 2000. godine, kada su se lanice EU obvezale da e raditi na novom strategijskom cilju u slijedeem desetljeu kako bi EU postao najkompetitivnija, dinamina i na znanju zasnovana ekonomija, sposobna za odrivi ekonomski rast s brojnijim i boljim poslovima te s veom socijalnom kohezijom. Postizanje tog cilja zahtijeva strategiju usmjerenu modernizaciji europskoga socijalnog modela, investiranju u ljude i borbi protiv socijalne iskljuenosti (European Union, 2000). Ipak, veina analitiara (Stubbs, Zrinak) smatra da je u procesu proirenja EU tema socijalne politike bila potpuno zanemarena, a to potencijalno moe ugroziti osnovu europskoga socijalnog modela. Za skupinu tranzicijskih zemalja, novih lanica EU, utjecaj EU na sadraj i strukturu socijalnih reformi bio je ogranien to zbog nepostojanja jedinstvenoga europskoga modela, to zbog injenice da ta pitanja unutar EU administracije ipak nisu bila prioritetna. Stoga maarska analitiarka socijalne politike Ferge u svojim analizama izraava stav da je u bivim tranzicijskim zemljama prevladao koncept neoliberalnih socijalnih reformi koje su ipak udaljene od europskoga socijalnog modela (Ferge, 2001.). Takvu tezu da je reforma drutava blagostanja u tranziciji ostvarivana u okruenju sve snanijeg utjecaja doktrine ekonomskog neoliberalizma iznosi i Vojni (2004.).

4. Socijalna pravednost i trina ekasnost u hrvatskom kontekstu Prema Deaconu postkomunistika socijalna politika u najveoj je mjeri pod utjecajem obiljeja stvaranja trita, ali joj ozbiljno nedostaju mjere za ublaavanje neuspjeha trita. Ta teza koja je toliko zajednika za bive socijalistike zemlje, vjerojatno vrijedi i za Hrvatsku. Liberalizaciju cijena nisu pratile mjere potpore ciljanim skupinama najvie pogoenih porastom cijena najvanijih ivotnih dobara; uvoenje trinih kriterija prije svega strogi trini uvjeti za sve socijalne skupine za dobivanje kredita nakon dugogodinjeg razdoblja subvencioniranog stanovanja i izostanak odgovarajue politike stambenih potpora i manjak tzv. socijalnih stanova ozbiljno su ugrozili nove narataje mladih i vjerojatno negativno utjecali i utjeu na demografska kretanja. Liberalizaciju trita rada nije pratilo poveanje ulaganja u aktivne programe obrazovanja i osposobljavanja moguih gubitnika. Slian proces se odvijao u veini zemalja i jo je aktualan u nekima od bivih socijalistikih zemalja, a dobro ga je opisala maarska autorica Ferge (2001.) u domaoj javnoj politici potpuno je izostalo potovanje temeljnih zapadnjakih vrijednosti poput socijalne integracije, solidarnosti ili pravednosti u raspodjeli. O tome se ak i ne govori. Premda su spomenute reforme u dobroj mjeri bile prijeko potrebne da bi se prelo iz starog paternalistikoga sustava i da bi se potaknula individualna odgo-

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

357

vornost graana, sa druge strane, izostao je cijeli niz mjera i programa za prevladavanje neuspjeha trita, pa su oni najslabiji i najranjiviji ostali na neodgovarajui nain pokriveni socijalnom sigurnosnom mreom. Republika Hrvatska i njezini graani inili su brojne napore u smislu nastojanja ostvarenja odreene razine socijalne pravde u drutvu i ostvarenja odreene razine solidarnosti, to najbolje ilustriraju podaci: o zbrinjavanju prognanika i izbjeglica, podaci o obnovi domova i infrastrukture i podaci o nanciranju i koordiniranju sloenog i zahtjevnog procesa povratka prognanih. Ipak, ovaj se dio rada ponajprije ograniuje na onu dimenziju problema socijalne pravednosti koja je bitno povezana sa problematikom raspodjele i funkcioniranja pravne drave, o emu se razmatra u iduim poglavljima.

4.1. Distribucija dohotka i imovine Nesti (2004.) iznosi argumente o poveanju nejednakosti u raspodjeli dohotka, koja se dogodila u razdoblju 1998.-2002. godine u Hrvatskoj. Njegova usporedba pokazuje da su decilne skupine na donjem kraju distribucije godine 2002. imale manji udio u ukupnom dohotku nego godine1998., a udio je decilnih skupina na gornjem kraju distribucije povean, osim u sluaju posljednjega desetog decila. Tako se primjerice udio prve decilne skupine (skupina koju sainjava 10% najsiromanijih kuanstava po kriteriju dohotka po lanu kuanstva) u ukupnome dohotku stanovnitva smanjio s 3,5 % na 3,1 %. Slino tome, smanjio se i udio druge i tree decilne skupine. Deset posto najbogatijih kuanstava u Hrvatskoj raspolagalo je s oko 23% ukupnog dohotka stanovnitva. Kada se govori o distribuciji bogatstva meu lanovima hrvatskoga drutva dobiva se nepovoljnija slika. Jednu takva analizu donosi Sever (2003.), on u njoj pokazuje da najbogatija treina stanovnitva kontrolira 73% imovine, to spomenuti autor smatra neprihvatljivo visokom nejednakou, ali se u radu ne donosi analiza uzroka koji su proizveli tako visoku nejednakost u vlasnitvu nad imovinom. Meutim Biani i Franievi (2005.) donose bitne naznake uzroka tako visoke nejednakosti u raspodjeli imovine. Spomenuti autori smatraju da je upravo privatizacija dovela do visokih nejednakosti u raspodjeli kapitalne imovine, a to je onda postala osnova, koja je uzrokovala tako visoku nejednakost u raspodjeli bogatstva u Hrvatskoj. U istom radu pozivajui se na rad Birdsalla i Nellisa (2002.), ukazuje se na injenicu da ne postoji jednostavna procjena distribucijskih uinaka privatizacije...premda je bilo mogue privatizacijom pospjeiti i ekasnost i pravednost, u stvarnosti se vea pozornost pridavala poboljanju ekasnosti, a zanemarivala se pravednost. Stoga je u prosjeku privatizacija pogorala raspodjelu bogatstva..... Ako su kasnije reforme uspjeno zaustavljene ili usmje-

358

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

rene da zatite interese pobjednika, tada se kratkoroni i trenutano mogui dobici lako pretvaraju u dugorone te na dulji rok cementiraju poetne prednosti i raspodjele.( str.16 i 17 )

4.2. Uloga skalnog sustava u ostvarenju socijalno pravednije distribucije Prema podacima Ministarstva nancija i porezne uprave ukupni porezni sustav u Republici Hrvatskoj ostvaruje redistributivne efekte. Redistributivni uinak mjeri se kao razlika indeksa nejednakosti predskalnog dohotka i neto dohotka. Prema Urbanu (2004.) u 2003. godini Ginijev indeks nejednakosti predskalnog dohotka iznosio je 0,6559 Ginijev indeks nejednakosti neto dohotka je bio 0,4317 pa se ostvareni redistributivni uinak oituje u smanjenju indeksa nejednakosti za 0,2243. Dakle nakon skalne intervencije, poreznim je sustavom i transferima znaajno smanjena nejednakost dohotka u Hrvatskoj. Kada se uzme u obzir rashodovna strana skalne politike a u sklopu nje posebice politika socijalnih transfera u Hrvatskoj, prema dosadanjim istraivanjima (uur, 2004.) moe se zakljuiti da ukupni transferni sustav nije manje ekasan od transfernih sustava veine zemalja EU. Naime, prema spomenutom istraivanju sustav socijalnih transfera smanjuje stope siromatva u Hrvatskoj za 25-30%. Meutim, relativno dobru ekasnost ukupnog transfernog sustava naruava neuinkovit sustav starosnih i obiteljskih mirovina, a taj sustav je najvei transferni sustav, na koji otpada vie od 40% izdataka socijalne sigurnosti. Kada se govori o drugim socijalnim transferima, poseban problem predstavlja neadekvatna zatita nezaposlenih (oi, 2003.). Relativno je mali dio nezaposlenih obuhvaen naknadom za nezaposlenost (u posljednjih 12 godina izmeu 10% do 20% nezaposlenih je primalo naknade). Takoer i naknade socijalne pomoi koje su niske i ne osiguravaju podmirenje osnovnih ivotnih potreba, te se u iznosu od 400 kuna nisu mijenjale od 2001. godine (uur, 2004.). Znaajno je pitanje: u kojoj mjeri pomo za uzdravanje kao najvaniji oblik socijalne pomoi smanjuje siromatvo i zadovoljava minimalne potrebe korisnika? uur (2000.) je u svojoj analizi usporedio dohodak kuanstava korisnika prije i poslije primanja socijalne pomoi. Prema njegovim nalazima 90% korisnika socijalne pomoi nema predtransfernog dohotka, a 3/4 kuanstava korisnika nakon dobijene pomoi ostaje ispod linije minimalnih prehrambenih potreba. To znai da su sredstva za socijalnu pomo u Hrvatskoj usmjerena na kuanstva i osobe kojima su ona najpotrebnija. Budui da je socijalna pomo namijenjena iskljuivo siromanima, bilo bi potrebno poveati izdatke za socijalnu pomo, denirati na objektivniji nain minimalni dohodak i prilagoavati visine naknada socijalne pomoi u skladu s rastom trokova ivota (uur, 2000., 2004.).

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

359

4.3. Zakonodavno institucionalna razina U razdoblju od stvaranja samostalne Republike Hrvatske uinjeni su brojni napori u izgradnji djelotvorne pravne drave i demokratizacije drutva. Ipak, oito je i nadalje veliko nezadovoljstvo hrvatskih graana u pogledu ostvarene razine pravednosti u drutvu. Obiljeja konteksta zakonodavno-institucionalne infrastrukture u Hrvatskoj mogla bi se opisati na sljedei nain: a) veliki pritisak na donoenje zakona zbog prijeko potrebnih prilagodbi europskim standardima, b) nedostatak ex ante i ex post evaluacija u smislu praenja provedbe donesenih zakona i njihovih pozitivnih i negativnih posljedica s obzirom na ostvarenje socijalne pravednosti i trine ekasnosti c) veliki pritisak na sudove (prekapacitiranost s nerijeenim predmetima), pa se esto spominje neuinkovitost u radu pravosudnih tijela vlasti d) ubrzano i ad hoc stvaranje novih institucija bez potpore odgovarajuim kapacitetima, bilo nancijskima, bilo ljudskima, to rezultira zadovoljenjem forme dok svrha osnivanja institucije ne biva ostvarena U takvom kontekstu funkcioniranja zakonodavno-institucionalne infrastrukture najvie su pogoeni oni najugroeniji, oni koji nemaju svoje lobistike skupine i oni kojima je ogranien pristup tritu10. Slabo funkcioniranje zakonodavnoinstitucionalne infrastrukture naruava socijalnu pravednost u drutvu a esto je posljedica i ostvarenje nie razine ekasnosti11.

4.4. Zakljuno razmatranje Istraivati razinu ostvarene socijalne pravednosti u odreenome drutvu, a ne izgubiti iz vida princip trino ekasne organizacije gospodarskoga ivota, iznimno je zahtjevan, ali i iznimno vaan istraivaki zadatak koji bi se morao provoditi kontinuirano. U radu su izneseni osnovni teoretski i konceptualni pogledi

10 Nekim je ljudima naalost pristup tritu ogranien zbog njihovih osobnih karakteristika tijekom njihovog cjelokupnog ivota (bolesni, hendikepirani, invalidi) nekima djelomino (to isto moe poprimiti element trajnosti) zbog neodgovarajueg obrazovanja 11 Brojni negativni primjeri iz privatizacijske prakse, dodjeljivanje dravnih jamstava i potpora po netransparentnim kriterijima naruavaju uvjete potene trine utakmice i dolazi do gubitka u ekasnosti

360

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

na spomenuta pitanja s osvrtom na situaciju u Hrvatskoj. Jedan od ciljeva rada je bio otvoriti pitanja i potaknuti istraivake napore u ovom podruju. Iz iznesenog u radu evidentne su slijedee tendencije: a) ostvarenje socijalne pravednosti u drutvu trajan je cilj, a njegovo ostvarenje u znaajnoj mjeri ovisi o prevladavajuem konceptu ekonomske politike koji je esto pod utjecajem prevladavajueg opredjeljenja za jedan od prikazanih teoretskih koncepata b) dobar broj istraivaa napominje da je u tranzicijskim zemljama vrijednosno podruje solidarnosti, socijalne integracije i pitanje pravedne raspodjele ostalo prazno i u politikim diskusijama, a ini se i u samim istraivanjima c) izvor potencijalno socijalno nepravedne distribucije vlasnitva nad kapitalnom imovinom u Hrvatskoj nalazi se u netransparentno provedenom privatizacijskom procesu posljedice kojeg se osjeaju i sada d) u Hrvatskoj trenutni skalni sustav ostvaruje redistribucijske efekte i ublaava ekonomske nejednakosti to pokazuju izneseni podaci o Ginijevom koecijentu nejednakosti predskalnog dohotka i Ginijevog indeksa nejednakosti neto dohotka i podaci o relativnoj uinkovitosti socijalnih transfera e) ipak mrea socijalne sigurnosti je najslabija tamo gdje bi morala biti najjaa, odnosno socijalni transferi usmjereni prema najsiromanijima preniski su u svojim novanim iznosima, pa su najsiromaniji lanovi drutva u Hrvatskoj najslabije socijalno zatieni Zbog svega navedenoga moe se zakljuiti, da je osjeaj socijalno nepravedne distribucije vlasnitva nad kapitalnom imovinom u Hrvatskoj dobrim dijelom posljedica netransparentne privatizacije i u znaajnoj mjeri izaziva osjeaj socijalne nepravde kod prosjenog graanina. Nadalje, mogue je procijeniti da je trenutni skalni sustav relativno dobro postavljen sa stajalita pravednosti u raspodjeli, ali ipak uz znaajnu iznimku relativno slabe socijalne zatite najugroenijih skupina s preniskom razinom izdvajanja za te skupine. Oito je da postoji znaajna potreba unapreenja socijalnih odnosa, osobito unapreenja socijalne sigurnosne mree usmjerene prema zatiti najsiromanijih. Trinoj ekasnosti usmjerenoj drutvenom i gospodarskom razvitku u Hrvatskoj treba teiti potivanjem integrativnih vrijednosti solidarnosti, socijalne integracije, socijalne kohezije i socijalne pravednosti.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

361

LITERATURA 1. Biani, I. i V. Franievi (2005.): Izazovi stvarnoga i subjektivnoga siromatva i porasta nejednakosti u ekonomijama jugoistone Europe u tranziciji, Financijska teorija i praksa vol. 1/2005; str. 13-37. 2. Deacon, B., (1998.) Global and regional agencies and the making of postcommunist social policy in eastern Europe in: M. Rhodes and Y. Meny. The future of european welfare. A new social contract? London: Macmillan Press, 204-227. 3. European Union (2000.) Presidency conclusions. Lisabon European Council. [online] Available from: [http://ue.eu.int/Newsroom/LoadDoc. asp?BID=76&DID=-60917&from=&LANG=1 4. Ferge, Zs., (2001.) European integration and the reform of social security in the accession countries. Journal of Social Quality, 3 (1-2), 9-25. 5. Krian, M. (2000.): Pravednost u kulturno pluralnim drutvima, Panliber; Osijek-Zagreb-Split, 2000. 6. Giddens, A. (ur.); (2001.) The Global Third Way Debate. Cambridge: Polity Press. 7. Gilbert, N. (2002.) Transformation of the Welfare State. The Silent Surrender of Public Responsibility., Oxford University Press. 8. Hayek, F. A. (1948.) Individualism and Economic Order. London: Routledge. 9. Ivan Pavao II., (1998.) Enciklika Sollicitudo rei Socialis, u Sto godina katolikog socijalnog nauka Kranska sadanjost, 1991. Zagreb. 10. Ivan Pavao II (1995.) Enciklika Evangelium Vitae , Kranska sadanjost, Zagreb 11. Pastoralna konstitucija (1965.) Gaudium et spes u: Sto godina katolikog socijalnog nauka Kranska sadanjost, 1991. Zagreb. 12. Ivan XXIII (1963.) Enciklika Pacem in Terris , KS, Zagreb 13. Lav XIII (1891.) Enciklika Rerum Novarum , u: Sto godina katolikog socijalnog nauka Kranska sadanjost, 1991. Zagreb. 14. Ivan Pavao II (1991.) Enciklika Centesimus Annus, KS, Zagreb (1991) 15. Ivan XXIII (1961.) Enciklika Mater et Magistra KS, Zagreb 16. Katekizam Katolike Crkve (1995.), Glas Koncila, Zagreb. 17. Marx, Karl (1875): Kritika Gotskog programa. Kultura, Zagreb (1948). 18. Nesti, D. (2004.) Raspodjela dohotka u Hrvatskoj: to nam govore podaci iz ankete o potronji kuanstava? , Financijska teorija i praksa vol. 1/2005; str. 59-75.

362

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

19. Nozick, R. (1974.): Anarhija, drava i utopija , Jesenski i Turk 2003; prijevod i naklada. 20. Okun, A. (1975.) Equality and Efciency: The Big Tradeoff. Brookings Institution, Washington, D.C. 21. Rawls, J. (1971.): A Theory of Justice. Cambridge, Harvard University Press, 1971. 22. Solimano, A. (1998.) Alternative Theories of Distributive Justice and Social Inequality: Liberal, Socialist and Libertarian Perspectives, u Social Inequality Values, Growth & State ed. Solimano; The University Michigan Press. 23. Sever, I. i S. Drezgi (2003.) Koncepcija i strategija socijalnih odnosa u hrvatskom drutvu - distribucija dohotka i imovine Ekonomija. 10 (2003), 1 ; str. 177-199. 24. Urban, I. (2004.) Fiskalni sustav u ulozi preraspodjele dohotka: mirovine, doprinosi za socijalno osiguranje i porez na dohodak izlaganje na okruglom stolu Siromatvo i mogunosti njegovog ublaavanja u Hrvatskoj, Zagreb, 15. studenog 2004. 25. Zrinak, S. i Stubbs, P. (2004.) Proirena socijalna Europa? Socijalna politika, socijalna ukljuenost i socijalni dijalog u Hrvatskoj i Europskoj uniji. U: Ott, K, (ur.): Pridruivanje Hrvatske Europskoj uniji. Ususret izazovima pregovora. IJF,2004. str 157-180. 26. oi, V. (2003.) Nezaposlenost, u: N. Starc (ur.) Izvjee o drutvenom razvoju: Hrvatska 2002. Zagreb: UNDP i Ekonomski institut. 27. uur, Z. (2000.) Socijalna pomo, u: Puljiz, V. (ur.) Sustavi socijalne politike, Zagreb: Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta. 28. uur, Z. (2004.) Pristup pravima ope socijalne pomoi, Revija za socijalnu politiku vol 1: str. 21- 38. 29. Vojni, D. (2004.) Trite prokletstvo ili spasenje? , Ekonomski pregled; 9-10. str. 681-726.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

363

SOCIAL JUSTICE AND MARKET EFFICIENCY - THEORETICAL CONCEPTS AND THE ROLE OF THE STATE Summary The question of growing global economic inequalities and the coordination of economic and social policy with the primary goal of achieving social justice in distribution together with economic efciency is the subject of discussion among researchers, politicians and economic-policy makers. However, research about these questions in Croatia has been too rudimentary. This article gives a short overview of important theoretical concepts regarding this subject, discussing and developing questions of the complex relationship and domain of the state and market. The aim of the article is to give an overview regarding the subject, point out potential challenges for Croatia and open the questions for further research and discussion. Key words: social justice, market efciency solidarity, welfare state