X X .

STO LJE E 30

Biblioteka Jutarnjeg lista XX. STOLJEE 30

JAROSLAV

HAEK
DO IV LJA JI D O BRO G JN IK A SV EJKZA SVJETSK O G R ATA VO A

Jaroslav ffaltk

Naslov originala: Osudy dobreho vojdka Svejka Prijevod: Nada Gai Nada Gai 2004 Mediasat Group, S.A / Mediasat Rights Kft. za ovo izdanje Printed in Spain

Doivljaji dobrog vojnika Svejka za svjetskog rata

ISBN 84-9789-710-2 ISB N 953-7160-29-7 D .L. B . 40 926-2004

Globus Media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb Knjiga se prodaje iskljuivo uz primjerak Jutarnjeg lista. Sva prava pridrana.

Prijevod Nada Gai >

BIBLIOTEKA JUTARNJtG USTA

PRVI DIO U pozadini

-.,' ' { '

Uvod

Veliko doba trai velike ljude. Postoje neznani junaci, skromni, bez slave i povijesti Napoleona. Ralamba njihova karaktera zasjenila bi i slavu Aleksandra Makedonskog. Danas, na prakim ulicama moete sresti pohabana ovjeka koji nisam ne zna to zapravo znai u povijesti novog, velikog doba. Ide skromno svojim putom, ne gnjavi nikoga, ali ni njega ne gnjave novinari molei ga za intervju. Ako biste ga upitali kako se zove, odgovorio bi vam jednostavno i skromno: Ja sam vejk... A taj tihi, skromni, pohabani ovjek, odista je onaj stari, dobri vojnik vejk, hrabar, odvaan, koji je nekada za Austrije bio na ustima svih graana ekog kraljevstva, a njegova slava nee potamnjeti ni u Republici. Jako mi je drag taj dobri vojnik vejk i opisujui njegove doivljaje za svjetskog rata, uvjeren sam da e vae simpatije biti na strani skromnog, neznanog junaka. On nije zapalio hram Boice u Efesu, kako je to uinio onaj glupan Herostrat da bi uao u novine i kolske itanke. I to je dovoljno. Autor

>?

Upletanje dobrog vojnika vejka u svjetski rat si

Tak, ubili su nam Ferdinanda rekla je dvorkinja gospodinu Vejku, koji je prije nekoliko godina napustio vojnu slubu, nakon to ga je vojna lijenika komisija definitivno proglasila blesavim, pa se uzdravao prodajom pasa, gadnih neistokrvnih udovita, kojima je krivotvorio redovnike. Osim od ovog posla, patio je i od reumatizma i upravo je mazao koljena Opodeldokom1. Kojega Ferdinanda, gospoda Miilerova? odazvao se Svejk ne prestajui masirati koljena ja poznam dva Ferdinanda. Jednoga, taj je sluga kod drogerista Prue i tam mu je jednom zabunom popil flau nekakve mazarije za kosu, i onda poznam jo jednog Ferdinanda Kokoku koji pobira pesji drek. Nijednoga ni nikakva teta. Ali, milostivi gospon, gospona nadvojvodu Ferdinanda, onog s Konopita, onog debeloga, pobonoga. Jezumarija uskliknuo je vejk to je dobro. A gde mu se to, gosponu nadvojvodi, dogodilo? Napucali su ga u Sarajevu, milostivi gospon, iz revolvera, znate. Vozil se tam s tom svojom nadvojvotkinjom u autu. Tak, dajte da to pogledamo, gospoda Mullerova, u autu... Je, takav gospon si to moe dozvoliti, a da si ni ne pomisli da takva vonja autom moe nesretno zavriti. A u
l Mast protiv reumatskih bolova (prev.). , &! 5

Sarajevu k tome, to je u Bosni, gospoda Mullerova. To su, valjda, napravili Turci. Mi im ba nismo smeli zeti tu Bosnu. Tak, vidite gospoda Mullerova. On je, taj gospon nadvojvoda, ve na pravdi Bojoj. Dugo se muil? Gospon nadvojvoda su bili odmah gotovi, milostivi gospon. To znate da z revolverom nema igranja. Nedavno se isto tak jedan gospon kod nas u Nuslama igral z revolverom, '; pa je postrelil elu familiju i domara koji je doel videti ko to tam puca na treem katu. Neki revolver, gospoa Mullerova, nee vam opaliti ni da ponorite. Takvih sistema je puno. Ali, za gospona nadvojvodu sigurno su si kupili nekaj boljega, a mogel bi se kladiti, gospoda Mullerova, da se taj ovek koji mu je to napravil, za to fino oblekel. To, znate, pucati na gospona nadvojvodu, to je jako teki posel. Pa nije to ko kad krivolo-vac puca u lugara. Tu se radi o tome, kak doi do njega; na takvog gospona ne smete ii u nekakvim krpama. Morate ii ! u cilindru da vas prije ne pobere pandur. Veliju da ih je bilo vie, milostivi. To se razme samo po sebi, gospoda Mullerova rekao je vejk, prestavi masirati koljena kad bi vi htela ubiti gospona nadvojvodu, ili cara, isto tak bi se z nekim posavetovala. Vie ljudi ima vie pameti. Jedan posavetuje ovo, jedan ono, pa posel uspe, tak kak veli naa himna. Glavna stvar je nanjuiti taj moment kad takav gospon ide tono ispred vas. Ko, ak se seate gospona Lucchenija koji je probol nau pokojnu Elizabetu, z onom rapom. Setal se z njom. Pa sad jo verujte nekom; od tog doba nijedna carica nejde u etnju. A to eka jo mnogo osoba. A bute vidla, gospoda Mullerova, da se budu doepali i ruskog cara i car-; ice, a moe biti, ne daj Bog, i naeg cara kad su to ve poeli ' z njegovim neakom. Taj stari gospon ima puno neprijatelja. Jo vie nego taj Ferdinand. Kak je nedavno pripovedal jedan ,': gospon u birtiji, da bu dolo vreme kad budu ti carevi kapali jedan za drugim, pa da im ne bu pomoglo ni dravno nadodvjetnitvo. Onda ni imal za platiti, pa je krmar pozval
10

da ga zatvoriju. A ovaj mu je dal uku, a panduru dve. Pa su ga otpelali u uzu da dojde k sebi. Je, gospoda Mullerova, danas vam se svega dogaa. To je opet gubitak za Austriju. Kad sam bil u vojski, tam je jedan infanterist1 ubil kapetana. Napunil je puku i iel u ured. Tam su mu rekli da tam nema kaj delati, ali on je teral svoje, da mora govoriti s gosponom kapetanom. Taj kapetan je iziel i odmah mu opalil zatvor. Ovaj je uzel puku i pogodil ga tono u srce. Metak je izletil gosponu kapetanu kroz leda i jo je napravil tetu po uredu. Razbil je flaicu s tintom, a ta je polila slubene spise. A kaj se dogodilo s tim vojnikom? javila se zakratko gospoda Mullerova, dok se Svejk oblaio. Obesil se za remen rekao je Svejk, istei svoj tvrdi eir. A taj remen nije ni bil njegov. Posudil si ga je od profoza2, jer da mu padaju hlae. Trebal je ekati da ga streljaju? Pa znate, gospoda Mullerova, da se u takvoj situaciji svakome pomuti u glavi. Profoza su zato degradirali i dali mu est meseci. Ali ni ih odsedil. Pobegel je u vicarsku, i danas tam dela ko propovednik u nekoj crkvi. Danas je malo potenjaka, gospoda Mullerova. Mogu si predstaviti da se gospon nadvojvoda Ferdinand, isto tak u tom Sarajevu prevaril u tom oveku koji ga je ustrelil. Videl je nekog gospona i pomislil si, to je neki pristojni ovek, kad mi vie, 'ivio'. A onda ga je taj gospon pogodil. Jel ga jednom, ili nekolko? Novine pieju, milostivi gospon, da je gospon nadvojvoda bil ko reeto. Ispalil je u njega sve patrone. To ide jako brzo, gospoda Mullerova, strano brzo. Ja bi si za takvu stvar kupil brauning. Zgleda ko igraka, ali moete s tim za dve minute postreliti dvadeset nadvojvoda, mravih ili debelih. Iako, medu nama gospoda Mullerova, debeloga gospona nadvojvodu sigurnije strefite nego mravoga. Ak se seate kak su onda u Portugalu nastrelili tog svog kralja. Bil je isto tak, takav debeli. Pa znate da kralj ipak ne bu
'' "*
l- Pripadnik pjeakih vojnih jedinica, pjeak (franc.). 2. Nadzornik vojnog zatvora f/*.;. .,,(||

11

mravi. Ja sad idem u birtiju Kod Kalicha 1, a ako bi neko doel sim po tog radera, za kog sam zel kaparu, recite mu da ga imam u svojoj psetarnici na selu, da sam mu nedavno kupiral ui i da se sad ne srne prevoziti dok mu ui ne zarasteju, da se ne bi prehladil. Klju dajte pazikui. U gostionici Kod Kalicha sjedio je samo jedan gost. Bio je to redarstvenik u civilu Bretschneider, koji je bio u slubi tajne policije. Gostioniar Palivec prao je posluavnike i Bretschneider se uzaludno trudio navui ga na ozbiljan razgovor. Palivec je bio poznati prostak, svaka druga rije bila mu je guzica ili drek. No, usto je bio naitan i svakoga je upozoravao na to, to je o posljednjem predmetu napisao Victor Hugo, kad je oslikavao posljednji odgovor stare Napoleonove garde Englezima u bitki kod Waterlooa. Ba imamo lijepo ljeto zapoeo je svoj ozbiljni razgovor Bretschneider. Sve to drek vredi odgovorio je Palivec slaui posluavnike u ostakljeni ormar. To su nam fino u tom Sarajevu izveli nastavio je sa slabom nadom Bretschneider. U kom Sarajevu? upitao je Palivec. Onoj vinariji na Nuslama? Tam se mlate svaki dan, pa znate Nusle. U bosanskom Sarajevu, gospodine gostioniar. Ubili su tamo gospodina nadvojvodu Ferdinanda. Sto na to kaete? Ja se u takve stvari ne pletem, s tim me svako moe v rit poljubiti odgovorio je pristojno gospodin Palivec, zapalivi lulu danas se u to mesari, to moe svakoga doi glave. Ja sam obrtnik, kad mi neko doe i narui si pivu, ja mu ju i natoim. Al nekakvo Sarajevo, politika, ili pokojni nadvojvoda, nije za nas, iz toga viri samo zatvor na Pankracu. Bretschneider umukne i osvrne se razoarano po pustoj gostionici. Ovdje je nekada visio lik Njegova Velianstva cara javio se zakratko opet upravo tamo gdje sad visi zrcalo.
1. Kod kalea, pivnica u Pragu, ovdje ostaje pod izvornim opepoznatim nazivom (prm.).

_ Te> imate pravo odgovorio je gospodin Palivec __ visi] je tam i srale su po njemu muhe, pa sam ga metnul na tavan. Znate, jo bi si neko mogel dozvoliti nekakvu primedbu, i mogle bi iz tog ispasti neugodnosti. Jo mi samo to treba. fi U tom Sarajevu moralo je biti gadno, gospodine gol tioniaru. ^ Na to podlo, izravno pitanje gospodin Palivec odgovori neobino oprezno: U ovo doba u Bosni i Hercegovini je strano vrue. Kad sam tam sluil, morali smo stavljati naem obrlajtantu1 led na glavu. U kojoj ste pukovniji sluili, gospodine gostioniaru? Takve sitnice ne pamtim, ja se nikad nisam interesiral za takve bedastoe i nikada nisam bil radoznali odgovorio je gospodin Palivec suvina radoznalost teti. Tajni agent Bretschneider definitvno je uutio, a njegov se natmureni izraz popravio tek dolaskom Vejka koji je, uavi u gostionicu, naruio crno pivo uz ovu primjedbu: U Beu danas isto imaju alost. Bretschneiderove oi zasvijedie pune nade. Rekao je kratko: Na Konopitu je danas deset crnih barjaka. Trebalo bi ih tam biti dvanajst rekao je vejk kad je otpio. Zato mislite dvanaest? upitao je Bretschneider. Da bi to ilo u raun, na tucet se bolje rauna i na tucet uvek dojde jeftinije odgovorio je vejk. Vladala je tiina koju je naruio sam vejk, uzdahnuvi: Tak, ve je tam na pravdi Bojoj, daj mu dragi Bog veni pokoj. Nije ni doekal da postane car. Kad sam ja sluil vojsku, jedan je general opal s konja i iz ista mira se . v ^te^ su mu pomoi da se ponovo popne na konja, da uzjae, pa su se zaudili da je skroz mrtav. A isto je tak trebal
^"porunik f^.
njm

12

.).

aw!ll^^

13

mr avanzirati u feldmarala. Dogodilo se to na vojnoj smotri, do; Te vam smotre nikad ne vodiju k dobromu. U Sarajevu je da isto tak bila neka smotra. Seam se da mi je jednom falilo na ku takvoj smotri dvadeset gumbi na mundiru i da su me zbog ast tog zatvorili na etrnajst dana u samicu, a dva dana sam leal ko Lazar, zvezan na krikras. Ali discipline u vojski mora je biti, inae se niko ne bi na ni obaziral. Na obrlajtant Mako-taj ve uvek nam je govoril: Discipline, glupi klipani, mora bit, scr inae bi se ko majmuni penjali po drveu, ali vojska e od vas napravit ljude, budale blesave. A jel to ni istina? Zamislite je si park, recimo na Karlovom trgu, a na svakom drvetu po zo: jedan vojnik bez discipline. Toga sam se uvek najvie bojal. Hi U tom Sarajevu nastavljao je Bretschneider to on su uinili Srbi. To greite odgovorio je vejk napravili su to go Turci, zbog Bosne i Hercegovine. I vejk je izloio svoj pogled na meunarodnu politiku pc Austrije na Balkanu. Turci su izgubili 1912. godine od Srbije, Bugarske i Grke. Htjeli su da im Austrija pomogne, a sla kada se to nije dogodilo, ubili su Ferdinanda. Voli Turke? obratio se vejk gostioniaru Palivecu. na Voli te poganske pse? Jel da ih ne voli? Gost ko gost rekao je Palivec pa nek je i Turin. taj Za nas obrtnike ne vredi nikakva politika. Plati pivu, sedi se u gostioni i melji kaj hoe. To je moj stav. Je li to naem p< Ferdinandu naredil Srbin ili Turin, katolik ili musliman, lu anarhist ili mladoeh, meni je to svejedno, sa Dobro, gospodine gostioniaru ree Bretschneider n: u kojem su se opet probudile nade da e se netko od ove jv dvojice dati uloviti ali dopustite da je to veliki gubitak za Austriju. Umjesto gostioniara odgovorio je Svejk: Je, to je gubitak, to se nemre porei. Grozan gubitak. ja( Taj se Ferdinand nemre nadomestiti z nekakvom budalom. Samo je trebal biti jo deblji. Kako to mislite? ivnuo je Bretschneider.
l
14

_ Kak to mislim? odgovorio je mirno vejk. Tono tak: da je bil deblji, sigurno bi ga prije strefila kap dok je nateraval te babe po Konopitu, kad su tam na njegovom gruntu pobirale drva i gljive, pa ne bi moral umreti takvom sramotnom smru. Kad si samo pomislim, neak Njegovog Velianstva, a ovi ga ubiju. Pa to je sramota, tog su pune novine. Kod nas su pred nekolko let, u Budejovicama, proboli na sajmu, u nekoj tak maloj svai, jednog trgovca stokom, nekakvog Bfetislava Ludviga. Taj je imal sina Bohuslava, i gde god je doel prodavati pajceke, niko od njega ni ni kupil i svaki je rekel: To je sin onog probodenog, sigurno je i on neki lopov. Moral je skoiti u Vltavu, s tog mosta u Krum-plovi, i morali su ga zvaditi, morali su ga oivljavati, morali su iz njega ispumpati vodu, a onda im je moral umreti na rukama doktora dok mu je daval nekakvu injekciju. Vi imate udne usporedbe rekao je Bretschneider znaajno prvo govorite o Ferdinandu, a poslije o trgovcu stokom. Ma nemam branio se vejk. Bog sauvaj da bi ja htel nekoga z nekim usporeivati. Gospon gostioniar me pozna. Jel da nisam nikada nikoga z nekim usporeival? Ja jedino ne bi htel biti u koi te udovice od nadvojvode. Kaj bu sad napravila? Deca su siroeki, gospodarstvo na Konopitu bez gospodara. Da se oeni za nekog novog nadvojvodu? Kaj ima od toga? Otputovala bu ponovo z njim u Sarajevo i po drugi put bu bila udovica. Bil je u Zlivu kod Hluboke pred nekolko let jedan lugar, imal je tak gadno prezime, Pindour. Nastrelili su ga krivolovci i ostala je za njim udovica s dvoje dece i za godinu dana si je opet zela lugara, Pepika avlovica iz Mvdlovara. I njega su joj napucali. Pa se oenila po trei put i uzela si ponovo lugara i veli: Triput Bog pomae. Ak sad ne uspe, ne znam kaj bum naredila. Jasno da su joj i njega nastrelili, a ve je s tim lugarima sve skup imala est komada dece. Bila je u uredu gospona upana u Hlubokoj i poalila se da ima s tim lugarima muke. Tak su joj preporuili uvara ribnjaka Jarea od Raikih ribnjaka. I kaj bute na to
15

rekli? Utopili su joj ga kod ribolova, a imala je i z njim dvoje dece. Onda si je zela jednog koji je kopil, iz Vodnjana, a taj ju je jednom po noi lupil sa sekirom, i otiel se dobrovoljno predati. Kad su ga posle u Okrunom sudu u Piseku veali, ugrizel je sveenika za nos i rekel da uope ne ali i jo je rekel neto jako gadno o Njegovom Velianstvu. A ne znate to je o njemu rekao? pitao je glasom punini nade Bretschneider. To vam nemrem rei, zato jer se to niko ni usudil ponoviti. Ali izgleda da je to bilo neto grozno i uasno, tak da je jedan sudski savjetnik koji je bil prisutan, od tog polud-il i jo ga danas driju u izolaciji da to ne izae u javnost. To ni bila samo obina uvreda Njegovog Velianstva kakva se napravi u pijanstvu. A kakve se uvrede Njegovog Velianstva naine u pijanstvu? upitao je Bretschneider. Prosim vas, gospodo, okrenite list javio se gostioniar Palivec znate, meni se to ne svia. ovek kojeta bljezgari, a posle mu je al. Kakve se uvrede Njegovog Velianstva naine u pijanstvu? ponovio je vejk. Svakakve. Napijte se, dajte da vam zasviraju austrijsku himnu, pa bute videli kaj bute poeli govoriti. Tolko bute zmislili o Njegovom Velianstvu, da kad bi samo polovica od toga bila istina, bilo bi dovoljno da bude on osramoeni za eli ivot. No, to si taj stari gospon zbiljam ni zasluil. Zemite ovo: sina Rudolfa zgubil je u najboljim godinama u punoj mukoj snagi, suprugu Elizabetu proboli su mu z rapom, zatim mu se zgubil Jan Ort, a brata, meksikog cara streljali su u nekakvoj tvravi kod nekakvog zida. Sad su mu opet, na stara leta, ustrelili neaka. ovek bi moral imati eline ivce. I onda se jo seti neki pijani tip i pone ga vredati. Da danas nekaj izbije, idem dobrovoljno i budem sluil Njegovom Velianstvu dok me ne raskomadaju. vejk temeljito otpi i nastavi: Vi mislite da bu Njegovo Velianstvo to tek tak pustilo? Slabo ga poznate. Rata s Turcima mora biti. Ubili ste
16

mi neaka, sad bute dobili po njuki. Rat je siguran. Srbija i Rusija budu nam pomogle u tom ratu. Bude se to tuklo. vejk je u tom proroanskom trenutku izgledao divno. Njegovo prostoduno lice, nasmijeeno kao puni mjesec, zrailo je oduevljenjem. Njemu je sve bilo tako jasno. _ jVfoe biti nastavio je s oslikavanjem budunosti Austrije _ da nas u sluaju rata s Turskom Nijemci napadneju zato jer se Nijemci i Turci driju skup. To su takvi gadovi da im nema para na svetu. A ipak se moemo spojiti s Francuskom koja grize na Njemaku jo od sedamdeset prve. I onda bu krenulo. Rata bude, ni vam vie ne bum rekel. Bretschneider je ustao i rekao sveano: _ Vie i ne morate govoriti, poite sa mnom na hodnik, tamo u vam neto rei. vejk je izaao s redarstvenikom u civilu na hodnik, gdje gaje ekalo malo iznenaenje kad mu je njegov pivski kolega pokazao orlia1 i izjavio da ga uhiuje i smjesta vodi na policijsko ravnateljstvo. vejk se trudio objasniti da se gospodin vjerojatno vara, da je u potpunosti nevin, da nije prozborio ni jedne rijei koja bi mogla bilo koga uvrijediti. Bretschneider mu je pak rekao da si je odista dopustio nekoliko kanjivih djela, medu kojima igra ulogu i zloin veleizdaje. Potom su se vratili u gostionicu, a vejk je rekao gospodinu Palivecu: Imal sam pet piva i jedan kifl s hrenovkom. Sad mi dajte jo jednu ljivovicu, jer moram ii zato kaj sam uhapen. Bretschneider je pokazao gospodinu Palivecu znaku s orliem, trenutak je promatrao gospodina Paliveca, a onda upitao: Oenjeni? Jesam. Moe li vaa supruga umjesto vas voditi posao za vri1* jeme vaeg odsustva? mi
1. Policijska znaka s likom dvoglavoga carskog orla (prm). i (*&'.' ,;4tt;fW,*fnll*>

17

 Moe. Onda je to u redu, gospodine gostioniaru veselo je rekao Bretschneider pozovite ovamo svoju suprugu, predajte joj posao, a naveer u doi po vas. Ni se ne brini tjeio ga je vejk ja tam idem samo zbog veleizdaje. Ali zato ja zajaukao je gospodin Palivec ja sam bil tak oprezni. Bretschneider se nasmijeio i pobjedniki izjavio: Zato to ste rekli da su muhe srale na Njegovo Velianstvo cara. Oni e vam ve izbiti iz glave to Njegovo Velianstvo. I vejk je napustio gostionicu Kod Kalicha u pratnji tajnog agenta kojeg je, kad su izali na ulicu, uz svoj dobroduni osmijeh na licu upitao: Jel moram sii s trotoara? Zato? Mislim, kad sam ve uhapeni, da nemam pravo ii po trotoaru. Kada su prolazili kroz vrata policijskog ravnateljstva vejk je rekao: Ba nam je vreme fino prolo. Idete esto Kalichu? I dok su vejka vodili u prijamni ured, Kod Kalicha je gospodin Palivec svojoj uplakanoj eni predavao gostionicu, tjeei je svojim posebnim nainom: Ne plai, ne deri se, kaj mi mogu napraviti zbog posranog lika Njegovog Velianstva? I tako se dobri vojnik vejk upleo u svjetski rat svojim milim, ljupkim nainom. Povjesniare e zanimati ono to je vidio daleko u budunost. Ako se kasnije situacija i razvila drugaije nego to je objanjavao Kod Kalicha, moramo imati na umu da nije imao prethodne diplomatske naobrazbe.
18

t *

Dobri vojnik vejk u policijskom ravnateljstvu to

II Sarajevski atentat napunio je policijsko ravnateljstvo brojnim rtvama. Dovodili su jednog za drugim, a stari inspektor u prijamnom uredu govorio je svojim dobrodunim glasom: Taj vam se Ferdinand nee isplatiti. Kad su vejka zatvorili u jednu od brojnih prostorija prvog kata, vejk se naao u drutvu estorice mukaraca. Petorica su sjedila za stolom, a u uglu na leaju sjedio je, i kao da je zazirao od njih, ovjek srednjih godina. vejk je poeo ispitivati jednoga za drugim zato su zatvoreni. Od petorice koji su sjedili za stolom dobio je takorei istovjetan odgovor: Zbog Sarajeva. Zbog Ferdinanda. Zbog tog ubojstva gospodina nadvojvode. Za Ferdinanda. Zato to su nadvojvodu ubili u Sarajevu. esti, koji je zazirao od te petorice, rekao je da s njima ne eli nita imati kako na njega ne bi pala kakva sumnja te da tu sjedi samo zbog pokuaja ubojstva iz koristoljublja tateka iz Holica. ovejk je sjeo u drutvo urotnika za stolom, koji su ve po deseti put pripovijedali kako su u to upali. Svi do jednoga nastradali su ili u gostionici, ili u vinar19

nici, ili u kavani. Iznimku je inio neobino debeo gospodin s oalima, uplakanih oiju, koji je bio uhien kod kue u svome stanu, stoga to je dva dana prije atentata u Sarajevu, u gostionici Kod Brejke, platio raun za dvojicu srpskih studenata tehnike, a uz to ga je pijanog u njihovu drutvu vidio detektiv Brix u gostionici Montmartr, u Retezovoj ulici, gdje ih je gospodin, kako je u zapisniku potvrdio vlastorunim potpisom, takoer poastio. Na sva pitanja pri prethodnom istranom sasluanju na policijskoj postaji stereotipno je cvilio: Ja imam trgovinu papirom. Nato je dobivao takoer stereotipan odgovor: To vas ne opravdava. Mali gospodin, kojemu se to dogodilo u vinarnici, bio je profesor povijesti i objanjavao je krmaru povijest raznih atentata. Bio je uhien upravo u trenutku kada je zavravao psiholoku ralambu svih atentata, ovim rijeima: Ideja atentata tako je jednostavna, kao Kolumbovo jaje Isto kao i to da vas eka Pankrac dopunio je za vrijeme sasluanja njegovo izlaganje policijski istraitelj. Trei je urotnik bio predsjednik dobrotvornog drutva Dobromil iz Hotkovica. Toga dana, kada je bio izvren atentat, upriliilo je drutvo Dobromil vrtnu zabavu s koncertom. Doao je andarmerijski narednik kako bi zamolio nazone da se raziu, stoga to je u Austriji proglaena alost, nato je predsjednik Dobromila odgovorio dobroduno: Priekajte trenutak da odsviraju Hej Slaveni. Sada je sjedio ovdje ovjeene glave i naricao: U kolovozu imamo nove izbore predsjednitva, ako ne budem kod kue do toga vremena, moe se dogoditi da me ne izaberu. Ve sam po deseti put predsjednik. Ja tu sramotu neu preivjeti. Pokojni se Ferdinand udno poigrao s etvrtim zatoenikom, ovjekom ista karaktera i besprijekorna imena. itava dva dana izmicao je bilo kakvom razgovoru o Ferdinandu,

sve do veeri kada je u kavani pri partiji marijaa1, odnosei irovskog kralja adut sedmicom, rekao: _ Sedam metaka kao u Sarajevu. Peti ovjek, koji kao to je sam rekao, sjedi zbog tog ubojstva gospodina nadvojvode u Sarajevu, imao je jo i danas od uasa najeenu kosu i brkove, tako da mu je glava podsjeala na pina. U restoranu, gdje je bio uhien, uope nije progovorio ni slova, pa ak nije ni itao novine o ubojstvu Ferdinanda, ve je sjedio za stolom potpuno sam kad mu je priao jedan gospodin, sjeo mu suelice i rekao nekako brzo: | itali ste to? ^ Nisam itao. ,. {> Znate o tom? lj Ne znam. fo A znate o emu se radi? ;, > Ne znam, nije me briga za to. nj A svejedno bi vas to moglo zanimati. Ne znam to bi me moglo zanimati? Popuim svoju cigaru, popijem svojih nekoliko aica, veeram i ne itam novine. Novine lau. Zato se uzrujavati? Vas, znai, ne zanima ni to ubojstvo u Sarajevu? Mene uope nikakvo ubojstvo ne zanima, pa da je i u Pragu, Beu, Sarajevu ili Londonu. Zbog toga mogu biti samo uredi, sudovi i policija. Pa ako negdje nekoga i ubiju, tako mu i treba zato to je truba i neoprezan, pa se dao ubiti. To su bile njegove posljednje rijei u tom razgovoru. Od tog trenutka ponavljao je glasno, s petominutnim stankama: Ja sam nevin, ja sam nevin. le je rijeci vritao i na vratima policijskog ravnateljstva, te e rijei ponavljati i prilikom prijevoza do Kaznenog suda u Pragu, a s tim e rijeima stupiti i u svoju tamniku eliju. Kada je Svejk sasluao sve te strane urotnike povijesti,
l Kartaka igra, igra se kartama maaricama (f mi). ,' , . . , :,,,
T* v.
v

20

21

smatrao je umjesnim da im pojasni posvemanju beznadnost njihova poloaja. Sa svima nama je to jako loe poeo je svoje rijei utjehe to ni istina, kak vi velite, da se vama i svima nama nemre ni dogoditi. Zakaj imamo policiju nego zato da nas kanjava za nae duge jezike? Ak je takvo nesigurno vreme da ubijaju nadvojvode, niko se ne srne uditi da ga vodiju u policiju. To se sve dela zbog sjaja, da bi Ferdinand imal reklamu pred svojim pogrebom. im vie nas tu bude, to bu , za nas bolje zato jer bu nam veselije. Kad sam sluil vojsku, ponekad je bila zatvorena polovica kompanije1. A kolko je nevinih ljudi bilo osueno? I ne samo u vojski nego i na sudovima. Jednom se seam da je jedna enska bila osuena da je zagutila svoje, tek roene, dvojeke. Iako se zaklela da ni mogla zagutiti dvojeke, kad joj se rodila samo jedna curica, koju je uspela zagutiti bez bilo kakvih bolova, svejedno je bila osuena za dvostruko ubojstvo. Ili taj nevini Cigan u Zabehlicama, koji je provalil u neku trafiku na sami Badnjak po noi. Prisegnul je da se iel ugrijati, ali ni mu to ni pomoglo. im sud nekaj zeme u ruke, zlo je. A to zlo mora biti. Iako svi ljudi nisu takve hulje kak se o njima moe pretpostavljati, ali kak bus danas razlikoval tog dobrog od tog lopova, i to ba danas, u tak ozbiljnom trenutku kad su tog Ferdinanda nastrelili?! Kod nas, dok sam sluil vojsku u Budejovicama, ubili su u umi iza vebalita pesa od gospona kapetana. Kad je to doznal, sve nas je pozval, postavil ispred sebe i veli nek istupi svaki deseti. Samo se po sebi razme da sam ja isto bil deseti, i tak smo stajali mirno da nismo ni treptali. Kapetan hoda ispred nas i veli: Gadovi, nitarije, lopovi, hijene pjegave, tako bi vam zbog tog mog psa svima htio odvaliti samicu, isjei vas na rezance, postreljati i napraviti od vas pljeskavicu. Ali da znate da vas neu tediti, strpat u vas sve na etrnaest dana u zatvor. Tak, vidite, onda se radilo o pesu, a sad se radi
l. U austrougarskoj vojsci satnija, eta; ovdje su veinom zadrani nazivi postrojbi i inova prema izvorniku (prev.).

ak o gosponu nadvojvodi. I zato mora biti grozno, da bi ta alost nekaj i vredila. _ . ja Sam nevin, ja sam nevin ponavljao je najeeni mukarac. _ Isus Krist je isto bil nevini rekao je Svejk pa su ga isto razapeli. Nigde, nikada, nikom ni bilo stalo do nekakvog nevinog oveka. Maul halten und weiter dienen!1 kak su nam govorili u vojski. To je ono najbolje i najlepe. vejk je legao na krevet i zadovoljno zaspao. Kasnije su doveli dvojicu novih. Jedan od njih bio je Bosanac. Hodao je po prostoriji, krgutao zubima, a svaka mu je druga rije bila: Jebem ti duu. Muila ga je pomisao da e mu se u policijskom ravnateljstvu izgubiti torbarska koara. Drugi novi gost bio je gostioniar Palivec koji je, spazivi svoga znanca, smjesta probudio vejka i glasom punim tragike uzviknuo: Evo i mene! vejk mu srdano zatrese ruku i ree: Joj, ba mi je drago. Ja sam znal da bu taj gospon odral re kad vam je rekel da budu doli po vas. Takva tonost je dobra stvar. No, gospodin Palivec primijeti da je takva tonost drek na ibici, i upita tiho vejka nisu li ostala zatvorena gospoda razbojnici, i da li bi mu to kao obrtniku moglo tetiti. Svejk mu je objasnio da svi, osim jednoga koji je ovdje zbog pokuaja grabenog umorstva tateka iz Holica, spadaju u njihovo drutvo zbog nadvojvode. Gospodin Palivec se uvrijedio i rekao da nije ovdje zbog nekakvog glupog nadvojvode, ve zbog Njegovog Velianstva. A budui da je to ostale poelo zanimati, ispriao im je kako su mu muhe zagadile Njegovo Velianstvo. ~ Zmazale su mi ga, betije zavrio je oslikavanje svog sluaja i na kraju me dovele do zatvora. Ja to tim muhama ne bum oprostil dodao je prijetei.
! Zaepi gubicu i slui dalje (njem.).

22

Svejk je opet otiao spavati, ali nije spavao dugo stoga to su doli po njega da ga odvedu na sasluanje. I tako, penjui se po stubitu do III. odjela na sasluanje, Svejk je nosio svoj kri na vrh Golgote, a da sam nije bio svjestan svojeg muenitva. Vidjevi natpis da je po hodnicima Pljuvanje zabranjeno, zamolio je redarstvenika da mu dopusti pljunuti u pljuvanicu, i ozaren svojom jednostavnou stupio je u ured s rijeima: Dobra veer elim gospodo, svima skup. Umjesto odgovora netko ga je udario pod rebra i postavio pred stol za kojim je sjedio gospodin hladnog uredskog lica s crtama zvjerske okrutnosti, kao da je upravo ispao iz Lombrosove knjige O zloinakim tipovima. Pogledao je krvoedno Svejka i rekao: Ne pravite se tako blesavi. Ja si nemrem pomoi odgovorio je ozbiljno Svejk ja sam u vojski bil pregledan za blesavou i proglaen slubeno, od posebne komisije, za blesavog. Ja sam slubena budala. Gospodin zloinakog tipa zacvokotao je zubima: To, glede ega ste optueni i to ste si dozvolili, svjedoi da imate sve daske u glavi. I izredao je Svejku cijeli niz raznih zloina, otpoevi od veleizdaje i zavrivi uvredom Njegovog Velianstva i lanova carske obitelji. U sreditu te skupine isticalo se odobravanje ubojstva nadvojvode Ferdinanda, odakle je proizlazila grana novih zloina, medu kojima je blistao zloin pozivanja na pobunu stoga to se sve to dogodilo na javnom mjestu. Sto na to kaete? pobjedniki je upitao gospodin s obrisima zvjerske okrutnosti. Toga je dost odgovorio je nevino Svejk ono eg je previe, ni s putrom ni dobro. No, vidite da shvaate. Ja sve razmem, strogosti mora biti, bez strogosti se nikam nemre. Ko kad sam sluil vojsku... Zaepite gubicu proderao se policijski savjetnik na

Svejka i govorite tek kad vas budem neto upitao. Razumijete? Kak ne bi razmel? rekao je Svejk. Pokorno jav ljam da razmem sve i da se u svemu, kaj izvoliju rei, mogu orijentirati. ji3 S kim se druite? ifag Sa svojom slukinjom, visosti. 'v * A u mjesnim politikim krugovima nemate nikog poznatog? Je, imam, visosti, kupujem si popodne Narodnu politiku... Pokvarenjaa. Van! izderao se na Svejka gospodin zvjerskog izraza. Kad su ga izvodili iz ureda, Svejk je rekao: Laku no, visosti. Vrativi se u svoju prostoriju, Svejk je objavio svim uhienima da je takvo sasluanje ista zafrkancija. Malo tam na vas vieju i na kraju vas hitiju van. Prije nastavljao je Svejk to je bilo grdo. Cital sam jednom jednu knjigu da su optueni morali hodati po usijanom eljezu i piti rastopljeno olovo da bi se videlo da li su nevini. Ili su im stavili noge u panjolske izme i navlaili ih na kota ako nisu hteli priznati, ili su im palili bokove vatrogasnom bakljom, kak su to napravili svetom Ivanu Nepomuku. Veliju da se taj deral ko da mu kou dereju, i ni prestal dok ga nisu hitili z Eliinog mosta u nepromoivoj vrei. Takvih sluajeva je bilo vie, a jo su posle oveka raetvorili, ili nabili na kolac negde kod Narodnog muzeja. A kad bi ga samo zatvorili u kulu, taj bi se ovek oseal ko preporoeni. Danas je to ala biti zatvoreni zadovoljno je nastavljao Svejk danas te ne raetvoriju, nema nikakvih panjolskih izmi, krevet imamo, stol imamo, klupu imamo, ne tiskamo se jedan na drugoga, juhu dobimo, bokal z vodom nam doneseju, zahod nam je tono pod nosom. U svemu se

vidi napredak. Istina, do sasluanja je malo daleko, ak preko tri

24

hodnika i kat vie, al je zato na hodnicima isto

25

i ivo. Tam vodiju jednoga, sim drugoga, mladoga, staroga, mukoga i enskoga spola. Sretni ste da bar tu niste sami. Svako ide mirno svojim putem i ne mora se bojati da budu mu u uredu rekli: Tak smo se posavetovali i sutra bute raetvoren, ili spaljen, po vaoj vlastitoj elji. To bi bila teka odluka, i ja mislim, gospodo, da bi mnogi od nas tog momenta bili skroz zbunjeni. Je, danas su se prilike popravile u nau korist. Upravo je dovrio obranu modernog utamnienja graana kada je nadglednik otvorio vrata i pozvao: vejk, obui se i na sasluanje. Ja bum se oblekel odgovorio je vejk ja protiv toga ni nemam, ali ja se bojim da je to nekakva greka, ja sam ve jednom bil izbaen sa sasluanja. A jo se i bojim da se ta ostala gospoda, koja su tu z menom, ne bi na mene srdila zato jer ja idem dvaput zaredom na sasluanje, a oni jo ni jednom naveer nisu bili. Oni bi mogli biti ljubomorni na mene. Izlazi van i ne melji! glasio je odgovor na dendmensku vejkovu izjavu. vejk se opet naao pred gospodinom zloinakog tipa koji je bez ikakva uvoda zaurlao tvrdo i bespogovorno: Priznajete li sve? vejk je usmjerio svoje dobre, plave oi na neumoljivog ovjeka i rekao meko: Ako si eliju visosti da priznam, ja bum priznal, meni to nemre nakoditi. Ali ako veliju: vejk, nemojte ni priznati, porical bum dok me ne rastrgneju na komade. Stari je gospodin pisao neto po aktima i pruivi vejku pero, pozvao ga da to potpie. vejk je potpisao i Bretschneiderovu dojavu i ovaj dodatak:
Sve gore navedene optube protiv mene, temelje se na istini. Josefvejk
26

Kada je potpisao, obratio se strogom gospodinu: Imam jo nekaj za potpisati? Ili trebam jo ujutro do i? Ujutro e vas odvesti na Kazneni sud dobio je odgovor. U kolko sati, visosti? Da sluajno, zaboga, ne bi zaspal. Van! zaurlalo je po drugi put toga dana na vejka, s druge strane stola pred kojim je stajao. Vraajui se svome novom, reetkama osiguranom domu, vejk je rekao redarstveniku koji ga je pratio: Tu sve ide ko podmazano. im su se za njim zatvorila vrata, njegovi su ga suutamnienici zasuli raznim pitanjima na koja je vejk odgovorio jasno: Upravo sam priznal da sam, valjda, ubil nadvojvodu Ferdinanda. estorica mukaraca podvukla su se uplaeno pod uljive deke, jedino je Bosanac rekao: Dobro doli. Namjetajui se na leaj, vejk ree: To je glupo da tu nemamo vekericu. Ujutro su ga ipak probudili i bez budilice i tono u est sati Svejka su odveli u plavoj marici ka Dravnom kaznenom sudu. Tko rano rani, dvije sree grabi! rekao je vejk svojim suputnicima dok je plava marka prolazila kroz vrata policijskog ravnateljstva.

27

2O

III

vejkpred lijenicima-sudskim vjetacima

di-.

iste, ugodne sobice Zemaljskog kaznenog suda ostavile su na Vejka najugodniji dojam. Obijeljeni zidovi, crne omal-jane reetke i debeli gospodin Demartini, vrhovni nadglednik u istranom sudu, s ljubiastim oznakama i obrubom na slubenoj kapi. Ljubiasta boja bila je propisana ne samo ovdje, ve i pri vjerskim obredima, na Pepelnicu i Veliki petak. Vraala se slavna povijest rimske vladavine nad Jeruzalemom. Dolje, u prizemlju, uznike su izvodili i predstavljali ih Pilarima 1914., a istrani suci, Pilari novog doba, umjesto da asno operu ruke, slali su po paprika i Plzenjsko pivo Kod Tesiga i dostavljali nove i nove optube dravnom nadodvjetnitvu. Ovdje je uglavnom nestajala svaka logika, a pobjeivao je paragraf, guio paragraf, ludovao paragraf, bjesnio paragraf, smijao se paragraf, prijetio paragraf, paragraf je ubijao, paragraf nije opratao. Bili su to ongleri zakona, reci slova u zakonima, derai optuenih, tigrovi austrijske dungle koji su svoj skok na optuenog odmjeravali prema broju paragrafa. Iznimku je inila nekolicina gospode (isto kao i u policijskoj upravi), koji zakon nisu uzimali tako ozbiljno jer se, eto, svugdje nade penice medu kukoljem. K jednom takvom gospodinu doveli su vejka na sasluanje. Bio je to stariji gospodin dobroduna izraza, koji nekada davno, dok je sasluavao poznatog ubojicu Valea, nije zab o ra v lja o re i: > * # * w * * * * * * * < h .> .

 Izvolite sjesti, gospodine Vale, upravo je ovdje jedna prazna stolica. Kad su Svejka doveli, ponudio mu je, sa sebi uroenom ugladenou, da sjedne i rekao: Tako, vi ste znai taj gospodin vejk? Ja mislim odgovorio je vejk da to moram bit, zato jer je moj tatek bil vejk, a mamica gospoda Svejkova. Ja im ne smem napraviti takvu sramotu da zatajim svoje ime. Ljubazni osmijeh preleti licem istranog suca: No, vi ste nadrobili lijepih stvari. Vi imate mnogo toga na savjesti. Ja uvek imam puno toga na savesti rekao je vejk smijeei se jo ljubaznije od gospodina istranog suca ja imam toga, moe biti, jo vie na savesti nego kaj vi izvolite imati, vaa visosti. Vidi se po zapisniku koji ste potpisali rekao je nita manje ljubaznim tonom sudski savjetnik. Nisu li na vas inili kakav pritisak na policiji? Ma kakvi, visosti. Ja sam ih pital jel to trebam potpisati, a kad su rekli da to potpiem, tak sam ih i poslua!. Ne bum se, valjda, tukel z njima zbog svog vlastitog potpisa. S time si sigurno ne bi pomogel. Reda mora biti. Osjeate li se, gospodine vejk, potpuno zdravim? Skroz zdrav, to ba i ne, potovani gospon savjetnik. Imam reumu i maem se s Opodeldokom. Stari se gospodin opet ljubazno nasmijeio: to biste na to rekli kada bih vas poslao na pregled sudskim lijenicima? Ja mislim da z menom ni tak loe da bi ti gosponi na mene troili zabadav svoje vreme. Mene je ve pregledal nekakav gospon doktor na policijskoj upravi, da nemam triper. Znate, gospodine vejk, mi emo to ipak probati s tom gospodom sudskim vjetacima lijenicima. Lijepo emo sastaviti komisiju, poslat emo vas u istrani zatvor da se lijepo odmorite. I jo jedno pitanje: Vi ste, kako stoji u zapisniku, izjavljivali i irili vijest da e ubrzo izbiti rat? t.,
30

_ je prosim, potovani gospon savjetnik, izbil bu jako _ A jeste li nekada imali kakav modani udar? _ Tb prosim ne, samo me je jednom zamalo udaril auto na Karlovom trgu, al ve su od onda prola leta i leta. Time je sasluanje bilo zavreno, vejk je pruio sudskom savjetniku ruku i vrativi se u svoju sobicu rekao svojini susjedima: _ I tak me budu, zbog tog ubojstva gospona nadvojvode Ferdinanda, pregledavali sudski doktori. I mene su isto tako pregledavali sudski doktori rekao je jedan mladi mukarac to je bilo onda kad sam dospio zbog tepiha pred porotu. Priznali su mi da sam malouman. Sad sam pronevjerio parnu vrilicu i nita mi ne mogu. Rekao mi je juer moj advokat da ako sam jednom bio proglaen za maloumnog, moram od toga imati koristi za cijeli ivot. Ja tim sudskim lijenicima nita ne vjerujem naglasio je mukarac inteligentnog izraza kad sam jednom krivotvorio mjenice, za svaki sluaj iao sam na predavanje doktora Heverocha, a kad su me uhvatili, simulirao sam paralitiara, upravo tako kako ga je opisao gospodin doktor Heveroch. Ugrizao sam jednog sudskog lijenika iz komisije za nogu, popio sam im tintu iz tintarnice i, s oprotenjem, posrao sam se pred cijelom komisijom u uglu. Ali samo zato to sam jednog ugrizao za nogu, proglasili su me za potpuno zdravog i bio sam izgubljen. Ja se pregleda od te gospode ope ni ne bojim izjavio je vejk dok sam sluil vojsku, pregledal me je jedan veterinar i ispalo je to dost dobro. Sudski vjetaci su mrcine odazvao se mali, skutreni ovjek nedavno su nekakvim sluajem iskopali na mojoj livadi kostur i sudski vjetaci su rekli da je taj kostur bio ubijen nekakvim tupim predmetom, udarcem u glavu prije etrdeset godina. Ja imam tridesetosam i zatvoren sam, iako unarn krsni list, izvod iz matine knjige i domovnicu.
31

 Mislim rekao je vejk da na sve treba gledati s te potenije strane. Svaki se moe prevariti i mora se prevariti im vie o neem razmilja. Sudski vjetaci su ljudi, a ljudi greiju. Ko jednom u Nuslama, tono kod mosta preko Botia, kad sam se vraal od Banzeta, priel mi je po noi jedan gospon i opalil me z biom po glavi, a dok sam leal na zemlji, osvedil me i rekel: To je greka, to ni on i tak se razbesnil kaj se zabunil, da me je jo jednom zviznul prek leda. To je u ljudskoj prirodi da ovek grei dok je iv. Ko onaj gospon koji je po noi nael besnog, promrznutog pesa, uzel ga sa sebom doma i gurnul ga eni u krevet. Kad se pes ugrijal i raskravil, izgrizel je elu obitelj, a tog najmlaeg u zipki, rastrgnul je i poderal. II bum vam ispripovedal sluaj kak se prevaril kod nas doma jedan loser. Otvoril si je s kljuem podolsku crkvicu jer je mislil da je doma, skinul si je cipele u sakristiji jer je mislil da je kod sebe u kuhinji, legnul se na oltar jer je mislil da je doma u krevetu i navlekel je na sebe nekakve pokrivae sa svetim natpisima, a pod glavu si je del evanelje i jo neke svete knjige da bi imal visoko pod glavom. Ujutro ga je nael crkvenjak, a ovaj mu tak dobroduno veli, kad je doel k sebi, da je to greka. Zgodna greka veli crkvenjak kad zbog takve greke moramo * dati iznova posvetiti crkvu. Posle je loser bil pred sudskim doktorima, a ti su mu dokazali da je bil potpuno svestan i trezan, jer da je bil pijani, da s tim kljuem ne bi potrefil tu bravu na vratima od crkve. Posle je taj loser umri u zatvoru na Pankracu. A isto vam mogu dati primer kak se na Kladnu prevaril jedan policijski pes, vujak onog poznatog konjikog kapetana Rottera. Kapetan Rotter je uzgaja! te pese i izvodil pokuse sa skitnicama dok nisu sve skitnice poele izbegavati kladenski kraj. Onda je dal naredbu, kaj kota da kota, da andari privedeju nekakvog sumnjivog oveka. Tak su mu i doveli jednog dost dobro obleenog oveka, kojeg su nali u Lanskim umama kak sedi na nekom panju. Odmah je nare-dil da ovome odreeju komadi od kaputa, to je dal ponjuiti svojim andarskim pesima, a onda su tog oveka otpelali do

nekakve ciglane izvan grada i pustili po njegovim tragovima te izvebane pese, koji su ga nali i doveli ga ponovo natrag. Onda je taj ovek moral puzati po nekim lojtrama na tavan, skakati prek zida, skoiti u ribnjak, a pesi za njim. Na kraju se pokazalo da je taj ovek bil jedan eki radikalni zastupnik koji je otiel na izlet u Lanske ume, kad mu se sabor zgadil. Zato velim da su ljudi greni, da se varaju, svejedno jel su ueni, ili glupe, neobrazovane budale. Greiju i ministri. Komisija sudskih vjetaka-lijenika, koja je trebala odluiti odgovara li vejkovo duevno stanje ili ne odgovara svim tim zloinima za koje je bio optuen, sastojala se od tri neobino ozbiljna gospodina, od kojih se nazor svakog pojedinog znaajno razlikovao od nazora ove druge dvojice. Bile su tu zastupljene tri razliite znanstvene kole i psihijatrijska miljenja. Ako je u vejkovu sluaju i dolo do potpunog slaganja medu ovim suprotstavljenim znanstvenim taborima, moe se to objasniti samo poraavajuim dojmom koji je vejk ostavio kad je, stupivi u dvoranu gdje je trebalo biti ustanovljeno njegovo duevno stanje i spazivi na zidu sliku austrijskog monarha, uskliknuo: Gospodo, neka ivi car Franjo Josip Prvi! Stvar je bila potpuno jasna. vejkovom spontanom izjavom otpao je cijeli niz pitanja, a ostala su samo neka najvanija. Odgovor na njih mogao je tek potvrditi prvotni stav o Svejku, ustanovljen na temelju sustava doktora psihijatrije Kallersona, doktora Heverocha i Engleza Weikinga. Je li radij tei od olova? Ja ga, prosim, nisam vagal svojim milim osmijehom odgovorio je vejk. Vjerujete li u kraj svijeta? Prvo bi taj kraj sveta moral videti nemarno je odgovorio vejk sigurno je da ga sutra ne bum doekal. Jeste li u stanju izraunati promjer Zemljine kugle?
33

To, prosim, ne bi mogel odgovorio je vejk al bi vam, gospodo, isto tak postavil jednu zagonetku: Ima jedna trokatnica, u toj kui na svakom katu je osam prozora. Na krovu su dva prozoreka i dva dimnjaka. Na svakom katu su dva stanara. A sad mi recite, gospodo, koje godine je umrla domaru njegova baka? Sudski lijenici pogledali su se znaajno, no jedan od njih postavi jo jedno pitanje: Znate li najveu dubinu u Tihom oceanu? To, prosim, ne znam glasio je odgovor al mislim da bu sigurno vea nego pod viegradskom stenom na Vltavi. Predsjednik komisije struno je upitao: Dovoljno? Ipak je jedan od lanova komisije postavio jo ovo pitanje: Koliko je 12.897 puta 13.863? ,;! , 729 odgovorio je vejk, ne trepnuvi. Mislim da je posve dovoljno rekao je predsjednik komisije moete toga osumnjienoga odvesti na staro mjesto. Hvala vam, gospodo pristojno se oglasio vejk meni je isto ist dost. Nakon njegova odlaska kolegij trojice se usuglasio da je vejk notorna budala i idiot po svim zakonima prirode koje su otkrili psihijatrijski znanstvenici. U izvjeu predanom istranom sucu stajalo je izmeu ostaloga: Niepotpisani sudski vjetaci-lijenici svoje miljenje o potpunoj duevnoj tuposti i uroenom kretenizmu predvedenog komisiji Josefa vejka temelje na rijeima koje je izgovarao, poput ovih: Neka ivi car Franjo Josip L, te smatraju da je to kao iskaz posve dovoljno da bi osvijetlilo duevno stanje Josefa vejka, kao notorne budale. Niepotpisana komisija stoga preporuuje: 1. obustavu istrage protiv Josefa vejka 2. uputiti Josefa vejka na pro-

matranje na psihijatrijsku kliniku kako bi se ustanovilo do koje je mjere njegovo duevno stanje opasno po okolinu. Dok se sastavljalo ovo izvjee, vejk je pripovijedao svojim suzatoenicima: _. ]sja Ferdinanda su hranuli, a z menom su razgovarali o jo veim glupostima. Na kraju smo si rekli da nam je to, o emu smo se razgovarali, sasvim dosta, i razili smo se. _ Ja nikome ne vjerujem naglasio je skvreni mali ovjek na ijoj su livadi iskopali kostur sve je to banda. _ Je, i ta banda mora biti rekao je vejk namjetajui se na slamaricu kad bi svi ljudi mislili o drugim ljudima dobro, onda bi se meusobno pomlatili u najkraem roku.

f.

35

l n
S n

r t r i

IV jka izbacuju iz ludnice

Kada je vejk kasnije opisivao ivot u ludnici, inio je to uz neobine hvalospjeve: Zbiljam ne znam zakaj se ti luaci srdiju kad ih tam driju. ovek tam moe puzati gol po podu, zavijati ko akal, besniti i gristi. Da to ovek napravi negde na promenadi, ljudi bi se tak udili, al to tam spada u najobinije stvari. Tam vam je takva sloboda o kojoj ni socijalisti ne sanjaju. ovek se tam moe predstavljati ko Gospod Bog, ili ko Djevica Marija, ili Papa, ili engleski kralj, ili Njegovo Velianstvo car, ili sveti Vaclav, iako je ovaj zadnji bil stalno zvezani i gol i leal je u izolaciji. Bil je tam isto jedan koji se deral da je nadbiskup, al taj ni drugo ni delal nego dral, i jo nekaj kaj s tim ide, z oprotenjem, znate da se to moe i rimovati, ali zbog toga se tam niko ne srami. Jedan se tam izdaval za svetog irila i Metoda, da bi dobil dve porcije. A jedan je gospon tam bil trudan i zval je svakog na krstitke. Bilo je tam puno zatvorenih ahista, politiara, ribara i skauta, skupljaa marki i fotografa amatera. Jedan je tam bil zbog nekakvih starih lonaca koje je nazival urne. Jedan je stalno bil u luakoj koulji da ne bi mogel izraunati kad bu doel kraj sveta - ^to sam tam srel nekolko profesora. Jedan je od njih s no isel za menom i objanjava! daje pradomovina Cigana 7 "Krkonoama, a taj drugi mi je objanjaval da unutar emljine kugle ima jo jedna, samo puno vea od one gornjevaki je tam mogel govoriti kaj je htel i kaj mu je palo na
37

pamet, ko daje u parlamentu. Ponekad su si tam pripovedali bajke i posvadili se kad bi to z nekom princezom jako loe ispalo. Najbesniji je bil jedan gospon koji se predstavlja! za esnajsti dio Ottovog znanstvenog rjenika i svakog je prosil da ga otvori i nade pojam Kartonana ivaica, jer da je bez tog zgubljeni. Smiril se tek onda kad su mu navle-kli luaku koulju. Onda se veselil da je uel u knjiarsku preu i molil je da mu napraviju moderni uvez. Uope se tam ivilo ko u raju. Moete tam urlati, derati se, pevati, plakati, meketati, jaukati, skakutati, molit se, prekobicavat se, hodati na sve etri, skakutati na jednoj nogi, trati naokolo, plesati, hopsati, eli dan uati ili puzati po zidovima. Niko vam ne bu priel ni rekel: To ne smete delati, to vam gospon ni pristojno, moe vas biti sram pa vi ste obrazovani ovek. Je, ipak je istina da tam ima i skroz tihih luaka. Ko to je tam bil jedan obrazovani pronalaza koji je stalno kopal nos i jednom na dan rekel: Upravo sam pronael struju. Kak velim, bilo je jako lepo, a tih nekolko dana koje sam provel u ludnici spadaju u najlepe trenutke mojega ivota. I doista, ve sam doek koji je vejku prireen u ludnici, nakon to su ga doveli na promatranje iz Zemaljskog kaznenog suda, nadiao je sva njegova oekivanja. Prvo su ga svukli do gola, pa su mu dali nekakav ogrta i odveli ga okupati, primivi ga povjerljivo ispod pazuha, pri emu ga je jedan bolniar zabavljao vicevima o Zidovima. U kupaonici su ga namoili u kadu s toplom vodom, a onda su ga izvukli i stavili pod hladan tu. To su s njim ponavljali tri puta, a onda su ga pitali kako mu se to svia. vejk je rekao da je bolje nego u javnim kupalitima kod Karlova mosta i da se vrlo rado kupa. Ako mi jo odreete nokte i kosu, ni ne bu falilo do moje potpune sree dodao je, smijeei se zadovoljno. I toj je elji bilo udovoljeno, a kad su ga jo dobro izribali spuvom, zamotae ga u plahtu i odnijee do I. odjela na krevet gdje su ga smjestili, pokrili dekom i zamolili da zaspi, i Svejk jo i danas pripovijeda o tom s ljubavlju: |
38

_- Predstavite si da su me nosili, u stvari odnesli, i ja sam tog trenutka bil potpuno blaeni. I tako je u postelji blaeno usnuo. Onda su ga probudili da bi mu ponudili loni mlijeka i pecivo. Pecivo je bilo izrezano na male komadie i dok je jedan od bolniara drao veika za obje ruke, drugi je namakao komadie peciva u mlijeko i hranio ga kao to se opa guska. Kad su ga nahranili, uhvatili su ga pod pazuha i odveli na zahod gdje su ga zamolili da obavi veliku i malu nudu. O tom krasnom trenutku vejk je priao s ljubavlju i ne moram ponavljati njegove rijei to su sve potom s njim inili. Spomenut u jedino kako vejk kae: _ Jedan od njih me pritom dral u naruju. Kad su ga doveli natrag, poloili su ga opet u krevet i iznova ga zamolili da zaspi. Kad je zaspao, probudili su ga i odveli u sobu za promatranje gdje se vejk, stojei potpuno gol pred dvojicom lijenika, prisjetio slavnog dogaaja svoga novaenja. Ne htijui, izletjelo mu je iz usta: Tauglich1. to ste rekli? upitao je jedan od lijenika. Nainite pet koraka naprijed i pet natrag. vejk je uinio deset. Ja sam vam ipak rekao izjavio je lijenik da ih uinite pet. Meni ni stalo do nekolko koraka rekao je vejk. Nato su ga lijenici zamolili da sjedne na stolicu, a jedan ga je lupkao po koljenu. Zatim je rekao drugom da su refleksi potpuno u redu, nato je drugi zavrtio glavom i poeo vejka sam lupati po koljenu, dok je prvi otvarao vejku one kapke i provjeravao puls. Potom su otili do stola i promrmljali nekoliko latinskih izraza. ujte, znate li pjevati? pitao je jedan od njih vejka. Ne biste li nam mogli zapjevati nekakvu pjesmu? Kak ne, gospodo odgovorio je vejk. Dodue, .;!
l- Sposoban (njem.). ;:|;

39

nemam ni glasa ni sluha, al bum to probal, napravil bum vam po volji, kad se ve hoete zabavljati. I Svejk je zapjevao:
to taj monah u tom stolcu elo desnom rukom kloni dvije vrele gorke suze niza bijelo lice roni... * Dalje ne znam nastavio je vejk ali ak hoete, ja bum vam zapeval: Kako je teko sad oko srca teka, i bolna njedra u sjeti dok tiho sjedim i u dalj gledim moja enja u daljinu leti. i ; pp> '/jja;

Ni to ne znam dalje uzdahnuo je Svejk znam jo jednu kiticu Gdje je moj zaviaj, i jo General Windischgratz i vojna gospoda i jo par takvih narodnih pjesmica kao Boe ivi, Boe titi, Kad smo vukli k Jaromefu i Tisuu puta pozdravljamo Tebe. Gospoda lijenici meusobno su se pogledali i jedan od njih postavi Vejku pitanje: Da li ste nekada bili na pretrazi vaeg duevnog stanja? U vojski odgovorio je vejk pobjedonosno i ponosno bil sam od gospode vojnih doktora slubeno proglaeni za notornu budalu. Meni se ini da ste simulant proderao se drugi lijenik na vejka. Ja, gospodo branio se vejk nisam nikakvi simulant, ja sam prava budala, moete se raspitati u stoeru 91. pukovnije u ekim Budejovicama ili u Priuvnoj upravi na Karlinu. Stariji od dvojice lijenika odmahnuo je beznadno rukom, i pokazujui na vejka rekao bolniarima:
40

___ Ovom ovjeku vratite njegovu odjeu, odvedite ga na ' w na orvi ulaz, a onda neka se jedan vrati i odnese sve trei KII> *"* r , i . \ T spise o njemu u ured. I recite tamo da to brzo obave, da ga ne bismo ovdje imali jo dugo na vratu. Lijenici su jo jednom bacili zaprepaten pogled na vejka, koji je pristojno iao natrake ka vratima, ponizno se klanjajui. Na pitanje jednog od bolniara zato izvodi gluposti odgovorio je: _ Zato jer nisam obleeni, zato jer sam gol, a ne bi htel toj gospodi ni pokazivati, da ne bi mislili da sam nepristojan i prost. Od toga trenutka, kada su bolniari dobili zapovijed da vrate vejku njegovu odjeu, o njemu vie nisu vodili ba nikakvu skrb. Naredili su mu da se obue, a jedan ga je odveo na III. odjel gdje je mogao tih nekoliko dana, dok mu nisu u uredu napisali otpusnicu, iskoristiti mogunost za vrenje svojih finih promatranja. Razoarani lijenici dali su mu svjedodbu da je simulant slabijeg razuma, a stoga to su ga otpustili prije objeda, dolo je do malog izgreda. vejk je izjavio da ako ve nekoga izbacuju iz ludnice, ne smiju ga izbaciti bez objeda. Sukob je prekinuo policajac kojeg je pozvao vratar, i koji je vejka priveo u Redarstveno povjerenitvo u Salmovoj ulici.

41

izi mi Sv; mi ras ru tes mi u te s a d si n n t l

V vejk u redarstvenom povjerenitvu u Salmovoj ulici

Nakon krasnih, sunanih dana u ludnici, za vejka su nastupili sati puni progona. Policijski inspektor Braun aranirao je scenu susreta sa Vejkom, s okrutnou rimskih krvnika iz vremena ljupkog cara Nerona. Tvrdo, kao nekada kada su govorili: Bacite ovog razbojnika kranina lavovima!, inspektor Braun je rekao: U uzu s njim. I ni rijei vie, a ni manje. Jedino su oi gospodina policijskog inspektora Brauna pritom zasvijedile posebnim, perverznim uitkom. Svejk se naklonio i rekao gordo: Spreman sam, gospodo. Mislim da uza znai isto to i buksa, a to ni tak loe. Ne razmei se ovdje odgovorio je policijski redarstvenik, nato je vejk odgovorio: Ja sam jako skromni i zahvalan za sve kaj bute za mene naredili. U eliji, na golom leaju, sjedio je zamiljeno neki ovjek. Sjedio je apatino, a po njegovu izrazu moglo se vidjeti da nije povjerovao, kada je zakripao klju u vratima elije, da su mu se otvorila vrata slobode. Moj naklon, uvaeni rekao je vejk sjedajui k njemu na dasku. Kolko moe bit sati? msu .. mojim gospodarom odgovorio je zami ljeni mukarac. ,4 if.

 Tu i ni tak loe vejk je dalje nastavio razgovor ta daska je od izblanjanog drveta. Ozbiljni mukarac nije odgovorio, ustao je i poeo brzo hodati po malom prostoru izmeu vrata i drvenog leaja, kao da uri kako bi neto spasio. vejk je za to vrijeme sa zanimanjem promatrao natpise naarane po zidovima. Bio je tu i natpis na kojem je nepoznati uznik obeavao samom sebi borbu s policijom na ivot i smrt, a tekst je glasio: Vi bute to zgutali. Drugi uznik je napisao Ma moete mi..., kokoti jedni! Drugi je jednostavno konstatirao: Sjedio sam ovdje 5. srpnja 1913. i sa mnom su pristojno postupali. Josef Mareek trgovac iz Vrovica. A bio je tu i natpis potresan u svoj svojoj dubini: Milost veliki Boe..., a ispod toga Poljubite me u d. Slovo d bilo je precrtano i sa strane je velikim slovima napisano TUR. Pokraj toga je neka poetina dua zapisala stihove: Kraj potoka nujan sjedim, sunce se za gore skriva, na brdaca ozareno gledim, tamo moja mila sad prebiva. Mukarac, koji je jurio izmeu vrata i klupe kao da eli pobijediti u maratonskoj utrci, zaustavio se i zadihan sjeo opet na staro mjesto, poloio glavu u dlanove i naglo zaurlao: Pustite me van! Ne, oni me nee pustiti govorio je sam sa sobom nee me pustiti i nee me pustiti. Ve sam ovdje od jutra, od est sati. Dobio je napad zajednitva, uspravio se i upitao vejka: Nemate li sluajno kod sebe remen, kako bih sa svime zavrio. O, vrlo rado, stojim vam na uslugi odgovorio je vejk otkopavajui remen ja jo nikad nisam videl kak se u eliji ljudi veaju na remen. Jedino je to loe nastavio je ogledavajui se da tu nema nikakve kuke. Kvaka na prozoru vas ne bu zdrala. Jedino ak bi se obesili na kleeki, za klupu, kak je to napravil jedan sveenik u samostanu u Emauzima, koji se obesil na raspelo zbog jedne mlade
44

idovke. Ja jako volim samoubojice, dajte samo, izvolte Namrteni ovjek kojemu je vejk gurnuo remen u ruke, pogledao je remen, odbacio ga u ugao i zaplakao, razmazujui suze crnim rukama, pri emu je isputao jecaje: _ ja imam djeicu, ja sam tu zbog pijanstva i nemoralnog ivota, Isuse i Marijo, moja jadna ena, to e mi rei u uredu? Ja imam djeicu, ja sam tu zbog pijanstva i nemoralnog ivota. I tako dalje, u beskonanost. Na kraju se ipak malo primirio, priao je vratima i poeo po njima udarati i nogama i akama. Iza vrata zauli su se koraci i glas: ta oete? Pustite me van rekao je takvim glasom kao da mu nije preostalo nita vie zbog ega bi ivio. Kuda? bilo je pitanje s druge strane. U ured odgovorio je nesretni otac, mu, inovnik, pijanica i razvratnik. Zauo se smijeh, stravian smijeh u tiini hodnika, i koraci su se opet udaljili. Kak mi se ini, taj vas gospon mrzi, kad vam se tak smije rekao je vejk, dok je beznadni mukarac opet sjeo pokraj njega. Takav straar, ak je zloban, moe napraviti puno, a ak je jo zlobniji, moe napraviti sve. Sednite se mirno, ak se ve ne bute obesili, i priekajte kak se budu stvari razvijale. Ak ste slubenik, oenjeni, i imate deicu, je, to je priznam, strano. Vi ste valjda svesni da vas budu otpustili iz ureda, ak se ne varam? To vam ne mogu rei uzdahnuo je ovaj zato jer se ni sam ne sjeam to sam izvodio; ja samo znam da su me odnekud izbacili i da sam se tamo htio vratiti da pripalim cigaru. A tako je lijepo poelo. ef naeg odjela slavio je imendan i pozvao nas je u jednu vinarnu, pa se ilo u drugu, pa u treu, pa u etvrtu, pa u petu, pa estu, pa sedmu pa osmu pa devetu...
45

 elite da vam pomognem raunati? upitao je vejk. Ja se u to razmem, ja sam jednom za jednu no bil u dvadeset osam lokala. Al kaj je-je, nigde nisam popil vie od tri pive. Ukratko nastavio je nesretni podreeni inovnik, koji je tako velianstveno slavio efov imendan kad smo proli valjda deset tih raznih pajzla, primijetili smo da nam se ef izgubio iako smo ga zavezali pagom i vodili ga sa sobom kao psia. Onda smo ga ili svugdje traiti i na kraju smo se jedan drugom pogubili, i na koncu sam se naao u jednom od nonih barova na Vinohradima, vrlo pristojnom lokalu, gdje sam pio nekakav liker direktno iz boce. to sam pritom radio, toga se ne sjeam, samo znam da su ovdje na povjerenstvu, kad su me priveli, oba redarstvenika prijavila u izvjeu da sam pijan, da sam se vladao razvratno, da sam istukao jednu damu, isjekao depnim noem tui eir koji sam naao na vjealici, razjurio damsku kapelu, optuio efa sale pred svima da mi je ukrao dvadeset kruna, razbio mramornu plou na stolu za kojim sam sjedio i zlonamjerno pljunuo nepoznatom gospodinu za susjednim stolom u crnu kavu. Vie nita nisam napravio, barem se ne mogu sjetiti da sam jo neto izveo. A vjerujte mi, ja sam tako sreen, inteligentan ovjek koji na nita drugo ne misli osim na svoju obitelj. Sto na to kaete? Ja ipak nisam nikakav izgrednik. A jeste se jako namuili dok niste potrgali tu mramornu plou? upitao je sa zanimanjem vejk umjesto odgovora. Ili ste je prebili odjednom? Odjednom odgovorio je inteligentni gospodin. Onda ste zgubljeni zamiljeno je rekao vejk budeju vam dokazali da ste se na to pripremali marljivim vebanjem. A ta kava, tog nepoznatog gospona u koju ste pljunuli, bila je bez ruma ili z rumom? I ne doekavi odgovor, objasnio je: Ak je bila z rumom, to bu gore, zato jer je skuplje. Na sudu se sve izrauna, stavi se skup, da to ispadne najmanje ko zloin. Na sudu? slaboumno je proaptao savjesni otac
46

obitelji i, objesivi glavu, upao u neugodno stanje u kojemu ovjeka dere grinja savjesti.1 __ A doma znaju upitao je vejk da ste zatvoreni, ili budu priekali da to bude u novinama? _ yj mislite da e to biti u novinama? naivno se oglasila rtva imendana svoga nadreenog. _ -jo je vie nego sigurno zvuao je direktni odgovor, stoga to vejk nikada nije imao naviku skrivati neto pred drugima. . _ To o vama, svim bu se itateljima novina jako svialo. Ja isto tak rado itam rubriku o tim pijancima i njihovim izgredima. Nedavno Kod Kalicha jedan gost nije ni drugo izvel nego je sam sebi razbil glavu s aom. Hitil ju je u zrak i postavil se pod nju. Otfurali su ga i ve ujutro se to italo. Ili jednom u Bendlovki, flisnul sam jednog pogrebnika, a on mi je vratil. Da bi se smirili, morali su nas obadva zatvoriti i odmah je to bilo u Veernjaku. Ili kad je u kavani Kod mrtvaca onaj gospon savjetnik razbil dve tace, mislite da su ga tedili? Bil je isto tak odmah sutra u novinama. Vi moete jedino iz zatvora poslati u novine ispravak da se vest koja je o vama bila objavljena, vas ne tie i da z gosponom tog imena niste nikakva rodbina, niti ga ne poznate, a doma pismo da vam taj va ispravak izreeju i sauvaju, da si to moete proitati kad odleite svoje. Nije vam zima? upitao je vejk pun suosjeanja kad je primijetio da se inteligentani gospodin trese. Imamo ove godine nekak prilino hladni konac leta. Ja sam nemoan zajecao je vejkov sudrug ja u izgubiti promaknue. To sigurno spremno potvrdi vejk ak vas, kad odsedite u zatvoru, ne primiju natrag u ured, ne znam dal bute tak brzo nali drugi posel zato jer svaki, i kad bi hteli sluiti kod intera, trai od vas svedodbu o vladanju. Ah, takav trenutak uitka, koji ste si dozvolil, ne isplati se. A ima
eki pisci upotrebljavaju izraz grize grinja savjesti. Ovaj izraz ne smatram posve priklad nim. I tigar dere ovjeka, a ne grize. (Autor) .

47

se od neega uzdravati vaa gospoda z decom za to vreme dok bute vi sedeli? Ili bu morala prositi i uiti decu raznim porocima? Zauo se jauk: Moja jadna djeica, moja jadna ena! Nesavjesni je pokajnik ustao i raspriao se o svojoj djeici: ima ih petero, najstarijemu je dvanaest godina i u izviaima je. Pije samo vodu i trebao bi biti primjer svojem ocu koji je ovo napravio prvi put u svom ivotu. U izviaima? uskliknu vejk. O tim izviaima rado sluam. Jednom u Mvdlovarima kod Zliva, Kotar Hluboka, Okruno nadletvo eke Budejovice, upravo kad smo tam imali s devedeset prvom vebe, organizirali su si seljaci iz okolice lov na izviae u opinskoj umi, jer su im se tam bili razmnoili. Vlovili su tri. Taj najmanji od njih, kad su ga zvezali, tak je cvilel, pital i jaukal da mi, otvrdnula vojska, nismo mogli na to gledati, rade smo se maknuli u stranu. Kod tog vezanja, ta tri izviaa izgrizla su osam seljaka. Kasnije, na mukama kod seoskog starjeine, pod ibama, doznalo se da ni bilo ni jedne livade u okolini koju nisu povaljali dok su se tam izleavali na suncu, dalje, da je taj lanac nepokoenog ita upravo pred etvom u Raanima zgoril skroz sluajno, dok su si u itu pekli srnu koju su priklali z noom, u opinskoj umi. U njihovoj jazbini, u umi, nali su prek pol kvintala oglodanih kosti od ivine i umskih ivotinja, ogromnu koliinu koica od trenji, elo udo svih tih ogrizaka od zelenih jabuka i drugih dobrih stvari. Ubogi se otac izviaa nije mogao primiriti. Sto sam to poinio alio se ja imam uniten dobar glas. To imate rekao je vejk svojom uroenom iskrenou. Posle onog kaj se dogodilo morate imati uniteni dobar glas za eli ivot, jer im to proitaju u novinama, vai poznati budu jo nekaj nadodali. To se tak uvek dela, al nemojte se zbog tog uzrujavati. Ljudi koji
48

i uniteni i narueni dobar glas, na svetu je bar deset *Vvie neg onih s dobrim glasom. To je obina i bezvezna a hodniku su se zauli teki koraci, klju je zakripao u bravi, otvorila su se vrata i policijski straar je prozvao vejkovoime. __ Dopustite rekao je viteki vejk ja sam tu tek od dvanajst sati popodne, a taj gospon je tu jo od est sati Umjesto odgovora vejka je na hodnik izvukla snana ruka policijskog straara i utke ga odvukla po stubama do prvoga kata. U drugoj sobi sjedio je za stolom policijski inspektor, debeli gospodin bodrog izraza, koji ree vejku: _ Tako, vi ste znai taj vejk? A kako ste ovamo dospjeli? ist jednostavno odgovorio je vejk doel sam u pratnji jednog gospona redarstvenika zato jer nisam dozvolil da me iz ludnice hitiju bez obeda. To je isto ko da bi me smatrali za nekakvu odbaenu ensku s ceste. Znate to, vejk? rekao je uljudno gospodin inspektor. Zato da se mi ovdje u Salmovoj zbog vas uzrujavamo? Nee li biti bolje da vas poaljemo na policijsko ravnateljstvo? Vi ste, kak bi se reklo odgovorio je vejk gospodar situacije; proetati se do policijske uprave sad naveer, jako je ugodna mala etnja. Drago mi je da smo se dogovorili izjavio je veselo policijski inspektor nije li ljepe kad se dogovorimo? Nije li to istina, vejk? Ja se isto sa svakim jako rado savetujem odgovorio je vejk ja vam, verujte mi gospon inspektor, nikad ne bum zaboravi! vau dobrotu. Poklonivi se pristojno, otiao je s policijskim redarstvenikom dolje do straarnice, i za pola sata moglo se na uglu Jecne ulice i Karlova trga vidjeti vejka u pratnji drugog po49

licijskog redarstvenika, koji je ispod pazuha drao obimnu knjigu s njemakim naslovom Arrestantenbuch1. Na uglu Spalene ulice susreli su vejk i njegov pratilac gomilu ljudi koji su se gurali oko izvjeenog plakata. To je manifest Njegovog Velianstva o objavi rata rekao je policijski redarstvenik vejku. Ja sam to pretpostavlja! rekao je vejk ali u ludnici za to jo ne znaju, iako bi to mogli znati iz prve ruke. Kako to mislite? zapitao je policijski redarstvenik Svejka. Zato jer je tam puno zatvorene gospode asnika objasnio je vejk, a kad su doli do nove gomile koja se gurala pred manifestom, Svejk je uskliknuo: ivio car Franjo Josip! Taj burno rat dobili! Netko iz oduevljene gomile nabio mu je eir preko uiju, i tako je uz mnotvo ljudi dobri vojnik Svejk ponovo kroio kroz vrata policijskoga ravnateljstva. Taj burno rat sigurno dobili, ponavljam to jo jednom gospodo tim rijeima raziao se vejk s gomilom koja ga je pratila. A negdje, u dalekim daljinama povijesti, sputala se na Europu istina, da e sutranjica razoriti planove sadanjosti.

VI vejk opet kod kue, probivsi zaarani krug

H
l. Knjiga s popisom uhienika (njem.).

Zgradom policijske uprave irio se miris inozemnog auto riteta koji je utvrivao do koje je mjere puanstvo oduev ljeno ratom. Osim nekoliko iznimaka, ljudi koji nisu zatajili da su sinovi naroda koji mora iskrvariti zbog tuih interesa, policijsko je ravnateljstvo predstavljalo najljepu skupinu bi rokratskih grabeljivih zvijeri koje su imale smisla jedino za tamnicu i vjeala, kako bi obranili opstojanje izvitoperenih paragrafa. Pritom su se obraali svojim rtvama s jetkom Ijubaznou, vaui usto svaku rije. 1 Vrlo mi je ao rekao je jedan od crno-utih grabeljivaca kad su mu priveli Svejka da ste nam opet pali u ake. Mislili smo da ete se popraviti, ali razoarali smo se. Svejk je nijemo kimao glavom i drao se tako nevino daje crno-uta zvijer radoznalo pogledala na njega i izjavila: Ne drite se tako glupo. Ipak je smjesta preao na uljudan ton i nastavio: Nama je, svakako, veoma neugodno drati vas u -zat 1 voru i mogu vas uvjeriti da, po mom miljenju, vaa krivica nije tako velika, jer glede vae slabe inteligencije nema sum nje da ste bili zavedeni. Recite mi, gospodine Svejk, tko vas ustvari navodi da inite takve gluposti.
! Boja austrougarskih i njemakih nacionalnih simbola (pm). ''':
(

<J* '

50

51

vejk se zakaljao i izjavio: ' * '" ;>'lfl Ja, prosim, ne znam o nikakvim jjlupostima. A nije li to glupost, gospodine vejk rekao je prijetvorni oinski ton da ste vi, prema dojavi policijskog redarstvenika koji vas je ovamo priveo, prouzroili okupljanje ljudi pred manifestom o ratu, nalijepljenom na uglu, i da ste pobunili puanstvo usklicima ivio car Franjo Josip! Taj emo rat dobiti! Ja nisam mogel odoliti izjavio je vejk usmjerivi pogled svojih dobrih oiju u pogled inkvizitora ja sam se rasrdil kad sam videl da svi itaju taj manifest o ratu, a ne pokazivaju nikakvu radost. Ni bilo ni povika ivio, ni hura, uope ni, gospon savjetnik. Ko da ih se to uope ne tie. I onda ja, stari vojnik devedeset prve regimente1, nisam mogel na to gledati, pa sam uzviknul te reenice i mislim da ste vi bili na mom mestu, da bi to napravili isto ko ja. Kad je rat, mora se pobediti i mora se vikati ivilo Njegovo Velianstvo!, u to me niko nebu razuveril. Svladan i skruen, crno-uti grabeljivac nije podnio pogled nevinog janjeca vejka, pa je oborio oi na slubene spise i rekao: U potpunosti odobravam vae oduevljenje, ali ako bi se iskazalo u drugim okolnostima. Pa ipak, i sami dobro znate da vas je sprovodio policijski redarstvenik, tako da je takav domoljubni zanos mogao i morao djelovati na puanstvo vie ironino nego ozbiljno. Ak nekog sprovodi policijski straar odgovorio je vejk to je teki moment u ivotu oveka. Ali, ak ovek ni u tom tekom momentu ne zaboravlja kaj mora napraviti kad je rat, mislim da taj ovek ni tak lo. Crno-uti grabeljivac zarei i pogleda jo jednom vejku u oi. vejk mu odgovori nevinom, mekanom, skromnom i njenom toplinom svoga pogleda. Trenutak su netremice motrili jedan drugoga.
l. Pukovnija (franc.).

_- Vrag neka vas nosi, vejk rekla je slubena glava __ ako jo jednom ovamo dopadnete, neu vas vie nita pitati i otputovat ete direktno na Vojni sud na Hradane. Jeste li razumjeli? . . . .... I prije nego to se snaao, vejk mu je pristupio, poljubio ruku i rekao: _ Dragi Bog bu vam za sve platil, ak bi trebali nekad nekakvog istokrvnog peseka, prosim, izvolte se obratiti na mene. Ja trgujem s pesima. I tako se vejk opet naao na slobodi i na putu k domu. Njegovo premiljanje treba li se zaustaviti prije toga Kod Kalicha, zavrilo je time da je otvorio ona vrata kroz koja je nedavno proao u pratnji tajnog agenta Bretschneidera. U toionici je vladala grobna tiina. Ondje je sjedilo nekoliko gostiju, medu njima crkvenjak Svetog Apolinarija. Bili su namrgoeni. Za ankom je sjedila gospoda gostioniarka Palivcova i tupo gledala na pipe za toenje piva. Tak, ve sam se vratil rekao je vejk veselo dajte mi krigl pive. Gde je gospon Palivec, je ve isto doma? Umjesto odgovora briznula je Palivcova u pla, i usredotoujui svoju nesreu na posebno naglaavanje svake rijei, zajeca: Da-li su mu des-set-let prije tjedan dana. No, vidite rekao je vejk ima ve iza sebe sedam dana. On je bil tak oprezni plakala je Palivcova uvek je to sam o sebi tvrdil. Gosti u toionici tvrdokorno su utjeli, kao da ondje lebdi duh Paliveca i nagoni ih na jo veu opreznost. Oprez je majka mudrosti rekao je vejk sjedajui za stol uz au piva u ijoj su pjeni bile rupice, nastale kapanjem suza gospode Palivcove, dok je nosila pivo na stol. Dananje vrijeme je takvo da sili oveka na oprez. Juer smo imali dva pogreba okrenuo je razgovor na drugu temu crkvenjak Svetog t t > , Apolinarija.
53

52

 Valjda je netko umro rekao je drugi gost, nato j e trei dodao: Jesu li bili pogrebi s katafalkom? Rado bi znal rekao je vejk kakvi budu sad u ratu ti vojni pogrebi. Gosti su ustali, platili i tiho otili. vejk je ostao sam s gospodom Palivcovom. Nisam si ni pomislil rekao je da bi osudili nevinog oveka na deset let. Da su jednog nevinog osudili na pet let, to sam ve ul, ali na deset, to je ve malo previe. Kad je onaj moj priznal plakala je Palivcova kak je onda rekel o tim muhama, o toj sliki, tak je to ponovil i na povjerenitvu i na sudu. Ja sam bila na raspravi ko sve-dok, ali kaj sam mogla svedoiti kad su mi rekli da sam u rodbinskom odnosu sa svojim muem, i da mogu odbiti svedoenje. Ja sam se tak prepala tog rodbinskog odnosa, da neto i iz toga ne bu ispalo, pa sam odbila svedoiti, a on je, siromak stari, tak na mene pogledal da do smrti na te njegove oi ne bum zaboravila. A posle je nakon rasprave, kad su ga odvodili, viknul tam na hodniku, ko da je od svega toga poludel: Neka ivi sloboda miljenja! A gospon Bretschneider vie ne dolazi? upitao je vejk. Bil je tu nekolko puta odgovorila je gospoda gostioniarka popil je jednu ili dve pive, pital me ko tu dolazi i poslual kak se gosti razgovaraju o nogometu. Oni uvek kad ga vidiju, pripovedaju samo o nogometu. A on se tak trzal ko da bu posteklil i previjal se. Za elo ovo vreme vlovil mu se na udicu samo jedan tapetar iz Prine ulice. To je stvar vebe primijeti vejk a jel taj tapetar bil glupi ovek? Tak nekak, ko moj mu odgovorila je uz pla. Pital ga je dal bi on pucal na Srbe, a ovaj mu je odgovoril da ne zna pucati, da je bil jednom u streljani i da je tam pogodil krunu. Onda smo svi uli da je gospon Bretschneider rekel, kad je zvadil zapisnik: No pogledajmo, opet nova lijepa
54

veleizdaja - i otiel je s tim tapetarom iz Prine ulice, koji

56

!!!! Doltal se ne bu vratilo - rekao je vejk - dajte

upavo je zatraio da mu se rum ulije po drugi put kad u toionicu ude tajni agent Bretschneider. Bacivi letimian pogled po toionici i praznom lokalu, jsjedne do Svejka i, namivi pivo, prieka to e rei Svejk. Svejk je skinuo s vjealice nekakve novine i pregledavajui zadnju stranu oglasa, javio se: _ joj gle, taj impera u Strakovoj br. 5, pota Rainves, prodaje gospodarstvo s trinaest jutara vlastitog polja, kola i pruga blizu. Bretschneider nervozno zabubnja prstima i obraajui se vejku ree: udim se, odista, zato vas to gospodarstvo zanima, gospodine Svejk. A, to ste vi ree vejk podavi mu ruku nisam vas odmah prepoznal, ja jako slabo pamtim. Zadnji put smo se razili, ak se ne varam, u prijemnom uredu policijskog ravnateljstva. Kaj delate odonda, dolazite sim esto? Ja sam doao zbog vas ree Bretschneider reeno mi je na policijskom ravnateljstvu da prodajete pse. Trebao bih lijepoga ratlera, ili pica, ili neto tome slino. To vam sve mogu nabaviti odgovori Svejk elite istokrvnu ivotinju, ili nekakvog s ceste? Mislim odgovorio je Bretschneider da u se odluiti za istokrvnu ivotinju. A ne elite si policijskog pesa? upitao je vejk. Takvog koji odmah sve istrai i privede na stup zloina. Ima ga jedan mesar na Vrovicama, vlee mu kolica; taj pes je promail, kak se veli, svoju profesiju. Ja bih htio pica s tihom tvrdokornou rekao je Bretschneider pica koji ne bi grizao. elite pica bez zuba? upitao je vejk. Znam za jednoga. Ima ga jedan gostioniar u Dejvicama.
55

 Onda radije radera zbunjeno je odgovorio Bretschneider, ije su kinoloke sposobnosti bile u samim zaecima i da nije dobio takvu naredbu u policijskom ravnateljstvu, nikada o psima ne bi nita ni doznao. Ali naredba je zvuala jasno i tvrdo. Upoznati se intimnije sa vejkom na temelju njegove trgovine psima, a u tu svrhu je imao pravo odabrati pomonike i raspolagati odreenim iznosom za kupnju pasa. Radera ima veih i manjih ree vejk znam za dva manja i tri vea. Svih pet moete odjednom njihati u krilu. Mogu vam ih najtoplije preporuiti. To bi mi se svidjelo izjavi Bretschneider a koliko bi kotao jedan? To vam se rauna po veliini odgovori vejk to ovisi o veliini. Rader ni tele, kod ratlera je to ba naopak, to manji to skuplji. Ja reflektiram na veeg, koji bi mogao biti uvar odgovorio je Bretschneider, bojei se da ne optereti tajni fond dravne policije. Dobro rekao je vejk vee vam mogu prodati po pedeset kruna, a jo vee po etrdeset pet, ali pritom smo zaboravili na jednu stvar. Trebaju to biti tenci, ili stariji pesi, kujice ili mujaki? Meni je svejedno odgovori Bretschneider koji je uletio u nepoznate probleme. Osigurajte mi ih, a ja u sutra u sedam naveer doi k vama po njih. Moe li to biti? Doite, bude suho je odgovorio vejk ali u takvom sluaju prinuen sam traiti kaparu od trideset kruna. Naravno rekao je Bretschneider isplaujui novac a sad emo ispiti svaki dva deci na moj raun. Kada su ispili, naruio je vejk jo po dva na svoj raun, onda ponovno Bretschneider, pozivajui Svejka da ga se ne boji, da danas nije u slubi i da se danas moe s njim govoriti o politici. vejk je izjavio da on nikada o politici u birtiji ne razgovara i da je cijela politika za malu djecu. Bretschneider je
56

tiv bio revolucionarnijih nazora rekao je da je svaka predodreena na propast i pitao Svejka koji je orPo toj stvari, vejk je izjavio da s dravom nije posa, ali da je jednom njegovao slabo stene bernardmca kojeg je hranio vojnikim dvopekom i da je isto tako crklo. Kad su ve obojica imala pet puta po dva deci u sebi, Bretschneider se proglasio anarhistom i pitao Svejka u koju se organizaciju treba upisati. vejk je rekao da je jednom jedan anarhist kupio od njega leonbergera za sto kruna i da mu je ostao posljednju ratu duan. Kod este ae Bretschneider je govorio o revoluciji i protiv mobilizacije, nato mu se vejk pribliio i proaptao u uho: _ Upravo je uel u lokal nekakvi gost, pazite da vas ne uje jer bi mogli od tog imati neugodnosti. Vidite da gostioniarka ve plae. Gospoda Palivcova odista je plakala na svojoj stolici za ankom. Zato plaete, gospodo gostioniarka? upitao je Bretschneider. Za tri mjeseca dobit emo rat, bit e amnestija, va gospodin e se vratiti pa emo se kod vas naliti. Ili moda mislite da neemo pobijediti? obratio se vejku. A zakaj to fiirt prevakavati? rekao je vejk. Pobediti se mora i fertik, sad stvarno ve moram ii doma. vejk je platio raun i vratio se svojoj staroj dvorkinji, gospodi Mullerovoj, koja se prilino uplaila kada je vidjela da je mukarac koji kljuem otvara vrata stana vejk. Ja sam mislila, milostivi gospon, da bute se vratil za ne znam kolko let rekla je uobiajenom iskrenou ja sam si iz saaljenja zela na stan jednog portira iz nonog bara, jer je kod nas triput bila premetaina i kad nisu ni mogli nai, rekli su da ste zgubljeni zato jer ste rafinirani. vejk se odmah uvjerio da se nepoznati stranac vrlo udobno smjestio. Spavao je u njegovu krevetu i bio je ak toliko velikoduan da se zadovoljio polovicom postelje, a na drugu polovicu smjestio je nekakvo dugokoso stvorenje koje je iz zahvalnosti spavalo obgrlivi ga oko vrata, dok su se dijelovi
57

muke i damske odjee valjali izmijeani oko kreveta. P0 tome kaosu moglo se vidjeti da se noni portir iz bara vratio sa svojom damom u veselom raspoloenju. Gospon rekao je Svejk drmajui uljeza pazite da ne propustite obed. Bilo bi mi jako al kad bi vi o meni govorili da sam vas hitil van kad vie nigde niste ni mogli dobiti za jesti. Portir iz nonog bara bio je silno pospan, i dugo je trajalo dok nije shvatio da se vlasnik kreveta vratio kui i da trai svoje pravo na postelju. Po navici svih portira nonih barova, i taj je gospodin izjavio da e svakoga pretui tko ga bude budio, i probao je dalje spavati. Za to vrijeme Svejk je pokupio dijelove njegove odjee, donio mu ih do postelje i, prodrmavi ga, energino rekao: Ak se ne obleete, probal bum vas hitit na ulicu tak kak jeste. Za vas bu velka prednost ak izletite van obleeni. Ja sam htio spavati do osam naveer zateeno je izjavio vratar navlaei hlae ja dnevno plaam za krevet dvije krune onoj gospodi i mogu si tu dovoditi gospodine iz bara. Mareno, ustaj! Dok je stavljao ovratnik i namjetao kravatu, ve je doao k sebi do te mjere da je mogao uvjeriti vejka kako je noni bar Mimoza odista jedan od najpristojnijih nonih lokala, kamo imaju pristup jedino dame koje imaju policijsku knjiicu u potpunom redu, te je srdano pozvao vejka da doe u posjet. Suprotno tomu, njegova prijateljica nije nikako bila zadovoljna Svejkom i upotrijebila je nekoliko vrlo pristojnih izraza, od kojih je najpristojniji bio: Frajeru gospodski. Nakon odlaska uljeza Svejk je poao napraviti reda s gos podom Mullerovom, ali od nje nije naao nikakvih tragova osim komadia papira na kojem je olovkom, razvuenim ru kopisom gospode Mullerove, bilo nakrabano miljenje ko jim se ona neobino lako izjasnila u vezi nezgodnog sluaja s iznajmljivanjem postelje vrataru iz nonog bara. A,
58

.Oprostite milostivi gospon, kaj ih vie ne bum vidla jer bum skoila kroz prozor. _L Lae rekao je Svejk i priekao. Za pola sata dovukla se do kuhinje nesretna gospoa Mullerova, a na njezinom oajnom izrazu lica moglo se vidjeti da eka od vejka rijei utjehe. Ak hoete skakati s prozora rekao je Svejk odite u sobu, prozor sam otvoril. Ne preporuam vam da skaete s kuhinjskog prozora zato jer bute opala na ruinjak, zdrobila bute grmove i budete to morala platiti. Sa sobnog prozora bute krasno sletela na trotoar i ak bute imala sree, slomila bute kimu. Ak bute imala peh, samo si bute slomila sva rebra, ruke i noge i budete morala platiti bolnicu. Gospoda Mullerova je zaplakala, tiho otila u sobu, zatvorila prozor, a kad se vratila, rekla je: Propuh vlee, a to ni dobro za gosponov reumatizam. Onda je otila prostrijeti postelju, neobino paljivo dovodila je sve u red i vrativi se u kuhinju Svejku, sa suznim oima mu priopila: Ta dva tenca, milostivi gospon, kaj smo ih imali na dvoriu, krepali su. A taj bernardinac, taj nam je pobegel, dok su tu delali premetainu. A, zaboga uzviknuo je Svejk taj bu upal u kau, tog sad sigurno trai policija. On je ugrizel jednog gospona policijskog komesara, kad su ga kod premetaine izvlekli ispod kreveta nastavila je gospoda Mullerova. Prvo je, dodue, jedan od tih gospona rekel da je tam neko ispod kreveta, pa su pozvali tog bernardinca u ime zakona da izajde van, a kad ni tel, izvlekli su ga. A on ih je tel progutati, pa je izletel kroz vrata i vise se ni ni vratil. Z menom su isto naredili sasluanje, ko sim dolazi, dal dobivamo nekakve nofce izvana, a onda su pravili primedbe da sam glupa kad sam rekla da nofci izvana dolaziju jako retko, posljednji od onog gospona upravitelja j2 orna, ona kapara od ezdeset kruna za angorsku maku, za kju ste dali oglas u Narodnoj politiki, a namesto koje ste

mu poslali u kutiji od datula to slepo tene foksterijera. Posle su govorili z menom vrlo pristojno i preporuili tog portira iz nonog bara, da se ne bi bojala biti sama u stanu, ba toga kog ste hitili van. Ja imam peh s tim uredima, gospoda Miillerova, sad bute vidla kolko bu ih sim dolazilo kupovati pese uzdahnuo je vejk. Ne znam jesu li gospoda, koja su nakon prevrata pregledavala policijski arhiv, deifrirala stavke tajnog fonda dravne policije gdje je stajalo: B... 40K, F... 50K, L... SOK, itd..., ali su sigurno pogrijeili da su B, F, L poetna slova nekakve gospode koja su za 40, 50, 80 itd... kruna prodavali eki narod crno-utom orlu. B znai bernardin, F foksterijer, L leonberger. Sve te pse doveo je Bretschneider od vejka u policijsko ravnateljstvo. Bile su to ogavne betije, koje nisu imale ni najmanje veze s nekom istokrvnom rasom kakvom ih je vejk predstavljao Bretschneideru. Bernardinac je bio mjeanac neistokrvnog pudla i nekakve lutalice, foksterijer je imao ui jazavara, a veliinu mesarskog psa s iskrivljenim nogama kao da je prebolio rahitis. Leonbergerova glava podsjeala je na dlakavu gubicu pina, imao je podrezan rep, visinu jazavara, a stranjicu golu kao u uvenih goludravih amerikih pasa. Onda je doao kupiti psa detektiv Kalous i vratio se s izbezumljenom nakazom koja je podsjeala na hijenu pjegavu, s grivom kotskog ovara, a u stavkama tajnog fonda dopisano je novo D... 90 kruna. Ta je nakaza igrala ulogu doge... Ali ni Kalousu nije uspjelo izvui neto iz vejka. Ilo mu je otprilike kao i Bretschneideru. I najzapetljanije politike razgovore Svejk je preveo na lijeenje teneaka u tenadi, pa su i najotroumnije podmukle zamke zavravale time da je Bretschneider od vejka odvodio sa sobom opet novu, nezamislivu nakazu dobivenu krianjem. I to je bio kraj slavnog detektiva Bretschneidera. Kada je
60

u svome stanu imao ve sedam takvih rugoba, zatvorio se s njima u pokrajnju sobicu i tako im dugo nije nita davao jesti dok ga nisu poderale. Bio je tako astan da je dravnom budetu ustedio za pogreb. U njegovoj slubenoj karakteristici u policijskom ravnateljstvu bile su unesene u rubriku Promaknue u slubi ove rijei pune tragike: Proderan od vlastitih pasa. Kada je kasnije vejk doznao za taj tragini sluaj, rekao je: Mota mi se stalno po tikvi kak buju ga skup sastavili na posljednjem sudu.

tffif.

61

VII vejk odlazi u rat

SR

U vrijeme kada su ume kraj rijeke Rab u Galiciji vidjele austrijsku vojsku kako bjei preko Raba, a dolje, u Srbiji, austrijske divizije jedna za drugom dobivale po turu, to im je odavno i pripadalo, austrijsko ministarstvo vojske sjetilo se i vejka, kako bi pomogao monarhiji da se izvue iz te kae. Kada su mu donijeli poziv da se ima za tjedan dana javiti na Streleckv otok lijenikoj komisiji, vejk je upravo leao u postelji, opet pogoen reumatizmom. U kuhinji mu je gospoda Miillerova kuhala kavu. Gospoda Miillerova zazvao je iz sobe tihi vejkov glas gospoa Miillerova, ote sim na trenutak. Kada je dvorkinja prila postelji, vejk joj je rekao posve tihim glasom: Sednite se, gospoa Miillerova. U njegovu glasu bilo je neega tajanstveno sveanog. Kad je gospoa Miillerova sjela, vejk je, uspravivi se u postelji, izjavio: Ja idem u rat! Djevice Marija! uzviknula je gospoa Miillerova. A kaj buju tam delali? Boril bum se grobnim je glasom odgovorio vejk - sa Austrijom je to jako loe. Gore nam ve ideju na Krakov, a dole na Maarsku. Mlatiju nas ko vola u kupusu kam Pogleda, i /at0 me zoveju u rat. Ja sam vam sino ital u
63

novinama da su milu nam domovinu nadvili nekakvi oblaki. Pa vi se nemrete pomaknuti. To ni ne smeta, gospoda Mullerova, idem u rat u kolicima. Znate onog slastiara tam iza vugla, koji ima takva kolica. Vozil je u njima pred nekolko let svog epavog zloestog dedeka na friki zrak. Vi bute me, gospoda Mullerova, na tim kolicima odvlekla u taj rat. Gospoda Mullerova je zaplakala: * Milostivi, da idem po doktora? Nikam nejdete, gospoda Mullerova, ja sam, osim tih nogu, skroz zdravo meso za topove, a sad kad je to z Austrijom gadno, svaki bogalj mora biti na svom mestu. Samo vi dalje mirno kuhajte kavu. I dok je gospoda Mullerova, uplakana i rastrojena, procjedivala kavu, dobri vojnik Svejk pjevao je na krevetu:
General Windischgrdtz i gospoda znana, zapoeli rat prije jutra rana hop, hop, hop Rat su zapoeli sa ovom armijom, pom ozi nam Gospod Bog s Djevicom M arijom hop, hop, hop

Krvca do koljena, tona mesa seje vukla, osamnaesta regimenta tamo seje tukla hop, hop, hop Osamnaesta regimento niega se nedok se boj, novci na kolima vuku za tvoj proboj hop, hop, hop

_ Milostivi gospon, prosim vas za dragoga Boga zaulo se alosno iz kuhinje, ali Svejk je ve zavravao svoju ratniku pjesmu:
Na kolim a novci a u m anjim hrana, koja regimenta jo je takva brana hop, hop, hop

*s

Izbezumljena gospoda Mullerova, pod dojmom stranog ratnikog napjeva, zaboravila je na kavu i tresui se cijelim tijelom, zaplaeno je prislukivala kako dobri vojnik Svejk i dalje pjeva na krevetu:
S Djevicom M arijom i ta ietri mosta, Pijemonte silni to ti nije dosta hop, hop, hop Bila bitka silna ba kod Solferina, tekla tamo krvca, krvca do koljena hop, hop, hop
64

,
f

Gospoda Mullerova izletjela je kroz vrata i otrala po lijenika. Vratila se za jedan sat dok je Svejk jo dremuckao. Probudio ga je debeljukasti gospodin, koji mu je kratko drao ruku na elu i izjavio: Ne bojte se, ja sam doktor Pavek s Vinohrada, dajte ruku, toplomjer stavite pod pazuho, tako, pokaite jezik, jae, drite jezik, od ega je umro va gospodin otac i vaa gospoda mama? I tako, dok je Be elio da svi narodi Austro-Ugarske daju najsjajniji primjer vjernosti i odanosti, doktor Pavek propisao je Svejku, protiv njegova domoljubnog oduevljenja, brom te preporuio postojanom i dobrom bojovniku Svejku da ne misli na rat. Leite mirno, sauvajte spokojstvo, sutra u opet doi. Kada je sutradan doao, pitao je u kuhinji gospodu Mullerovu kako stoji stvar s pacijentom. ~- o njim je gore, gospon doktor odgovorila je istinski astuzena po noi je peval, z oprotenjem, kad ga je opila reuma... austrijsku himnu.
65

Na taj je novi izljev pacijentove lojalnosti doktor Pavek smatrao nunim reagirati poveanom dozom broma. Treega dana priopila mu je gospoda Miillerova da je sa vejkom jo loije. Popodne, gospon doktor, poslal me je po kanu fronte, a po noi je imal napad halucinacije da bu Austrija pobedila. Uzima li prakove tono po receptu? vf Jo po njih ni ni poslal, gospon doktor. j|i Doktor Pavek je otiao nakon to je izlio na Svejka buru grdnji, uvjeravajui ga da vie nikada nee doi lijeiti ovjeka koji odbija njegovu lijeniku pomo bromom. Preostala su jo samo dva dana do Svejkove obveze da se pojavi pred komisijom za novaenje. Za to je vrijeme vejk izvrio nune pripreme. Najprije je poslao gospodu Miillerovu da mu kupi vojniku kapu, a onda ju je poslao slastiaru iza ugla da posudi kolica na kojima je nekada slastiar vozio svoga zloestog, epavog djedicu na svjei zrak. Onda se sjetio da su mu potrebne take. Na sreu, slastiar je uvao i take kao obiteljsku uspomenu na svoga djedicu. Nedostajala mu je jo regrutska kitica cvijea. I nju je pribavila gospoda Mullerova, koja je tih dana vidljivo omravjela, a kamo god je ila, tamo je i plakala. I tako, toga povijesnog dana, dogodio se na prakim ulicama sluaj dirljive lojalnosti: Stara ena gurala je pred sobom kolica na kojima je sjedio mukarac s vojnikom kapom i ulatenom znakom maui takama. A na kaputu, blistala je arena regrutska kitica. A taj mukarac, maui iznova i iznova takama, vikao je po prakim ulicama: Na Beograd! Na Beograd! Za njim je ilo mnotvo ljudi, koje je neprestano raslo od neznatne skupine to se bila sakupila pred kuom iz koje je vejk krenuo u rat.
66

s .1 :e mogao konstatirati da su mu na nekim raskrialutirali i policijski redarstvenici. z^ ..T Vjiclavskom trgu mnotvo oko kolica naraslo je na , ijko stotina osoba, a na uglu Krakovske ulice prebili su 11 koe njemakog studenta koji je s njemakom kapom na davi doviknuo vejku: Heil! Nieder mit den Serben1. Na uglu Vodikove ulice izala je pred njih policijska konjica i rastjerala gomilu. Kada je vejk opinskom inspektoru pokazao kako posjeduje crno na bijelo da danas mora biti pred komisijom za novaenje, opinski je inspektor bio pomalo razoaran, pa je zbog spreavanja mogunosti izgreda naloio da dvojica okonjenih redarstvenika sprovedu Svejka na Streleckv otok. O itavom tom dogaaju pojavio se u Prakim slubenim novinama ovaj lanak: Domoljublje invalida Juer prije podne prolaznici na glavnim prakim avenijama bili su svjedocima scene koja krasno govori o tom da u ovom velikom i znaajnom vremenu sinovi naega naroda mogu dati najsvjetliji primjer vjernosti i odanosti prijestolju naeg ostarjelog monarha. ini se kao da su se vratila doba starih Grka i Rimljana, kada je Mucius Scaevola naloio da ga odvedu u boj ne osvrui se na svoju spaljenu ruku. Najsvetija osjeanja i brigu krasno je juer demonstrirao bogalj na takama, kojeg je u invalidskim kolicima vozila starica majka. Taj sin ekog naroda dragovoljno, ne marei za svoj hendikep, naredio je da ga odvedu u rat, kako bi poloio svoj ivot i imovinu za svoga cara. A to to je njegovo klicanje: Na Beograd! imalo tako iv odaziv na prakim ulicama, svjedoi samo o tom da Praani pruaju zorni primjer ljubavi spram domovine i vladajueg doma. U istom tom duhu pisao je i Prager Tagblatt, koji je
' jvio! Dolje Stbi! (Njem.) .V

67

zavrio svoj lanak rijeima da je dragovoljca invalida pratilo mnotvo Nijemaca koji su ga svojim tijelima sauvali od lina ekih agenata sila Antante. Bohemia je objavila ovu vijest zahtijevajui da se domoljub bogalj nagradi te obznanila itateljstvu da u ime nepoznatoga prima od njemakih graana darove u redakciji lista. No, iako prema pisanju ta tri asopisa, eka zemlja nije mogla dati plemenitijeg graanina, gospoda u komisiji za novaenje nisu bila toga miljenja. Osobito ne vii vojni lijenik Bautze. Bio je to neumoljiv ovjek koji je u svemu vidio pokuaj prevare u cilju izbjegavanja rata, bojinice, metaka i rapnela. Poznata je njegova izreka Da ganze tschechische Volk ist eine simulantenbande1. Za deset tjedana svoje djelatnosti izluio je, od 11.000 civila, 10.999 simulanata, a bio bi upecao i onoga jedanaesttisuitoga da toga sretnika, upravo u trenutku kad se na njega proderao Kehrt euch2, nije udarila kap. Odnesite toga simulanta rekao je Bautze kada je ustanovio da je ovjek mrtav. A toga povijesnog dana pred njim je stajao Svejk, kao i ostali potpuno gol, skrivajui edno svoju golotinju takama o koje se oslanjao. Da ist vvirklich ein besonderes Feigenblatt3 rekao je Bautze ovakvih smokvinih listova nije bilo u raju. Otputen zbog maloumnosti naglasio je narednik pogledavi u slubene papire. A to vam jo nedostaje? pitao je Bautze. Pokorno javljam da sam reumatiar, al da bum sluil Njegovo Velianstvo cara dok me ne rastrgneju skromno je rekao Svejk imam nateena koljena. Bautze je stranim pogledom odmjerio vejka i izderao se:
l . itav eki narod je banda simulanata (njem.). 2. Okrenite se! (Odlazite!) (Njem.) 3. To je odista osobit smokvin list (njem.).

_ 5ie sind ein Simulant!1 pa se obratio naredniku ledenim mirom i rekao: _ Den Kerl sogleich einsperren2! Dvojica vojnika s bajunetima odvela su vejka u garnizonski zatvor. Svejk, koji se oslanjao o take, s uasom primijeti da njegov reumatizam poinje iezavati. A gospoda Mullerova, koja je gore s kolicima ekala vejka, kad je vidjela da ga vode pod bajunetima, zaplakala je i napustila kolica da im se vie nikada ne vrati. A dobri vojnik Svejk iao je skromno u pratnji naoruanih uvara drave. Bajuneti su bljetali u sjaju sunca, a na Maloj Strani pred spomenikom Radetzkom Svejk se obratio mnotvu koje ga je pratilo: Na Beograd! Na Beograd! A maral Radetzkv sneno je promatrao sa svojeg spomenika dobrog vojnika vejka kako se udaljava s regrutskom kiticom na kaputu, epajui na starim takama, dok je neki ozbiljni gospodin objanjavao uokolo ljudima da vode dezentera.

J
h (f

' Vi _*e simulant! (Njem.) zatvorite ovoga momka (njem.).

68

69

VIII vejk kao simulant

U to znaajno doba vojni su se lijenici neobino trudili kako bi iz simulanata izgnali avla sabotae i vratili ih opet u krilo vojske. Bilo je uvedeno nekoliko stupnjeva muenja simulanata i ljudi osumnjienih da su simulanti, kao to su bili: suiavci, reumatiari, ljudi s kilom, s bubrenim bolestima, tifusom, eernom bolesti, upalom plua i drugim bolestima. Muenje kojem su simulanti bili podvrgnuti bilo je sistematizirano, a stupnjevi muenja bili su ovi:
1. potpuna dijeta, ujutro i naveer alica aja tijekom tri dana, pri emu je svima, bez obzira na to su se alili, davan aspirin za znojenje 2. kako ne bi mislili da je vojska med i mlijeko, daje se obilna porcija kinina u praku, nazvana lizanje kinina 3. ispiranje eluca dvaput dnevno litrom tople vode 4. uporaba sapunice i glicerina 5. umatanje u plahtu namoenu u hladnoj vodi.

Bilo je postojanih ljudi koji su pretrpjeli svih pet stupnjeva muenja i pustili da ih odvezu u jednostavnom mrtvakom kovegu na vojniko groblje. Bilo je ipak i onih malodunih koji su, kad su doli do klistira, izjavili da im je ve dobro i oa nita drugo ne ele nego da odu s prvim marbataljunom1

4
'" Phodlli ^J"" Hi* upuuje na ratite (njem.).

4'

; A 71

u rov. vejka su u garnizonskom zatvoru smjestili u bolniku baraku upravo medu malodune simulante. Vie ne mogu izdrati rekao je ovjek sa susjedne postelje kojeg su doveli iz ordinacije gdje su mu ve po drugi put ispirali eludac. Taj je ovjek simulirao kratkovidnost. Sutra idem u pukovniju odluio je drugi susjed s lijeve strane koji je upravo dobio klistir, simulirajui da je gluh kao top. Na postelji kod vrata umirao je jedan suiavac, umotan u plahtu namoenu u hladnu vodu. To je ve trei ovaj tjedan objasnio je susjed s desne strane a ta tebi fali? Ja imam reumu odgovorio je vejk, nato je uslijedio iskreni smijeh svih uokolo; smijao se i umirui suiavac koji je simulirao tuberkulozu. Ne trpaj se medu nas s reumatizmom ozbiljno je vejka upozoravao debeli mukarac reumatizam ti ovdje vrijedi ko kurje oko; ja sam malokrvan, fali mi pol eluca i pet rebara i nitko mi ne vjeruje. Bio je ovdje i jedan gluhonijemi, etrnaest dana su ga zamotavali svakih pol sata u plahtu namoenu u hladnu vodu, svaki dan su mu davali klistir i ispumpavali eludac. Ve su svi bolniari mislili da je pobijedio i da ide doma, kad mu je doktor propisao neto za povraanje. Skoro je duu ispustio i tu je pokleknuo: Ne mogu veli dalje izigravati gluhonijemoga, vratio mi se i govor i sluh. Bolesnici su mu savjetovali da se ne unitava, ali on je ostao pri svom, da uje i da govori kao i svi drugi. Tako je to izjavio i ujutro na viziti. Drao se dosta dugo izjavio je mukarac koji je simulirao da ima jednu nogu krau za cijeli decimetar a ne ko onaj koji je simulirao da ga je udarila kap. Bila su dovoljna tri kinina, jedan klistir i jednodnevni post. Priznao je prije nego to je i dolo do ispumpavanja eluca, a od kapi nije bilo ni traga ni glasa. Najdalje se ovdje drao onaj kog je bio ugrizao bijesan pas. Grizao je, zavijao, to je istina, to je odlino znao, ali nikako nije uspio izazvati tu pjenu na
72

- Pomagali smo mu kolko god smo mogli. Ko ko smo ^o outa kakljali po cijeli sat prije vizite sve dok nije f iSTJeve i poplavio nam, ali pjena na ustima nije se poSfne i n J Bilo je to neto grozno. A kad je jednoga alra priznavao na viziti, tako nam ga je bilo ao. Stajao je krai kreveta kao svijea, salutirao i rekao: Pokorno javljam, eospodin primarijus, da taj pas koji me je ugrizo nije bio bi jesan. Primarijus ga je pogledao tako udno da se ugrizeni poeo tresti cijelim tijelom i nastavio: Pokorno javljam, go spodin primarijus, da me uope nije ugrizo nikakav pas, ja sam se sam ugrizo za ruku. Nakon tog priznanja iao je pod istragu zbog samoranjavanja jer se ugrizao za ruku da ne bi morao na front. _ Sve takve bolesti gdje je potrebna pjena na ustima _ rekao je debeli simulant teko se simuliraju. Kao naprimjer padavica. Bio je ovdje i jedan s padavicom, taj nam je stalno govorio da mu je svejedno koliko e imati napada, pa ih je i napravio desetak dnevno. Svijao se u grevima, stiskao ake, buljio oi kao da su mu na federima, udarao tijelom, plazio jezik, ukratko, velim vam, prekrasna prvoklasna padavica, ba iskrena. Onda su mu najednom izbili nekakvi irevi, dva na vratu, dva na leima, pa ga je prolo i savijanje i bacanje po podu, kad nije mogao ni glavu pomaknuti, ni sjediti, ni leati. Dobio je groznicu i u groznici je prilikom vizite sve o sebi ispriao. A nagnjavio nas je s tim irevima zato to je zbog njih morao leati jo tri dana medu nama, a dobio je drugu dijetu: ujutro kavu sa emljom, za ruak juhu, saft i knedle, a naveer jo kau ili juhu, a mi smo s izgladnjelim, ispumpanim elucima s potpunom dijetom morali to gledati, kako taj tip dere, mljacka, pue i podriguje od sitosti. Ostaloj trojici je time Podmetnuo klipove pod noge pa su i oni priznali. Ti su leali zbog srane mane. ~~ Najbolje se moe smatrao je jedan od simulanata simulirati ludilo. Iz nae uiteljske udruge, u sobi do nas su dvojica, jedan stalno vie: Lomaa Giordana Bruna jo
73

dimi, obnovite proces Galileu, a taj drugi laje prvo triput sporo: avavav, onda pet puta brzo, jedno za drugim, avavavavav, a onda opet sporo i tako neprestano. Ve su izdrali vie od tri tjedna. U poetku sam i ja htio izigravati luaka, vjerskog luaka i propovijedati o nepogreivosti Pape, ali sam se na kraju ipak opskrbio rakom eluca preko jednog brijaa na Maloj Strani, za petnaest kruna. Ja znani jednog dimnjaara u Brevnovu, taj vam za deset minuta napravi takvu temperaturu da od tog moete skoit kroz prozor. To ni ni rekao je drugi ima na Vrovicama jedna babica koja vam za deset kruna iai nogu tak fino da ostanete bogalj do smrti. Ja imam iaenu nogu za petaka zaulo se iz reda postelja do prozora za petaka i tri pive. Mene ta moja bolest kota ve vie od dvije stotke izjavio je njegov susjed, isuen kao bakalar naite mi bilo koji otrov koji nisam upotrijebio. Ne budete ga nali. Ja sam ivo skladite otrova. Pio sam sublimat, udisao ivine pare, grickao arsen, puio opijum, pio opijumsku tinkturu, sipao si morfij na kruh, progutao strihnin, pio rastvor fosfora u sumporovodiku i pikrinsku kiselinu. Unitio sam si jetra, plua, bubrege, u, mozak, srce i crijeva. I nitko ne zna od ega sam bolestan. Najbolje je objanjavao je netko od vrata upricati si petrolej pod kou na ruki. Moj je brati imal sreu da su mu odrezali ruku ispod lakta i sad je miran dok rat ne proe. No, vidite rekao je Svejk kaj sve svaki od nas mora podnesti za Njegovo Velianstvo. I to ispumpavanje eluca, i taj klistir. Dok sam sluil pred puno let, u mojoj regimenti bilo je to jo gore. Onda su takvog bolesnika vezali na krikras i hitili ga u zatvor dok ne dojde k sebi. Nije bilo nikakvih kreveta ko to je tu, ni pljuvanice. Gola daska i na njoj su leali bolesni. Jednom je jedan imal pravi tifus, a drugi do njega velke boginje. Obadva su bili zvezani, a pu74

kovnijski doktor ih je cipelaril po trbuhu, jer da su simulanti. Onda kad su obadva umrli, dolo je to i do parlamenta, a bilo je i u novinama. Onda su nam odmah zabranili itati te novine i pregledavali su kofere zbog tih novina. A kak ja uvek imam nesreu, od ele regimente, kod nikog drugog osim kod mene, nisu ni nali. Tak su me odveli na pukovnijski raport i na pukovnik, takav vol, daj mu Bog lahko, poel se na mene derati da stanem mirno i da velim ko je to pisal u tim novinama, il bu mi razvalil gubec od uha do uha i jo bu me zatvoril dok ne poplavim. Onda je doel pukovnijski doktor, mahal mi je sa akom ispred nosa i urlal: Sie verfluchter Hund, Sie schabiges Wesen, Sie ungliickliches Mistvieh1, bando socijalistika! Gledam svima ravno u oi, nisam ni trepnul, utim, ruka uz kapu, leva uz tep na hlaama. Beali su oko mene ko pesi, lajali na mene, a ja i dalje ni. utim, salutiram, a leva ruka uz tep od hlaa. Kad su tak urlali valjda pol sata, doletil je pukovnik k meni i zaurlal: Jesi ti blesav, ili ti nisi blesav? Pokorno javljam, gospon pukovnik, da sam blesav. Dvadeset i jedan dan strogog zatvora zbog blesavoe, dva posta tjedno, mjesec dana pritvora, etrdeset osam sati vezati, smjesta zatvoriti, ne dati mu derati, vezati ga, pokazati mu da vojska ne treba budale. Mi emo ti ve te novine izbiti iz glave, bitango, odluil je nakon dugog beanja gospon pukovnik. A dok sam sedel u zatvoru, u kasarni su se dogaala razna uda. Na je pukov* l l ' 1

nik zabrami vojnicima uope nekaj itati, pa makar to bile i Prake slubene novine, u kamini nisu smeli zamotavati u novine ni hrenovke ni sir. Odonda su vam vojnici poeli citati i naa je regimenta postala najobrazovanija. itali smo sve novine, a svaka je satnija slagala stihove i pesmice protiv gospona pukovnika. A kad se nekaj i dogodilo u regimenti, uvek bi se nael neki dobroinitelj koji je to dal u novine, pod naslovom Muenje vojnika, i ni to im ni bilo dost. usali su zastupnicima u Be, da ih zatitiju, a ti su poeli
> P>kleto pseto, odrpanac, stoko nesretna! (Njem.) .]: :

75

podnositi interpelacije jednu za drugom, da je gospon puko vnik ivotinja i tome slino. Nekakav ministar nam je poslal komisiju da to istrai, a neki Franta Henlu iz Hluboke dobil je posle dve godine bukse zato jer je on bil taj koji se obratil zastupnicima u Beu zbog te fliske koju je dobil od gospona pukovnika na vebalitu. Posle, kad je komisija otila, gos pon pukovnik je naredil sve postrojiti, elu regimentu, i veli da je vojnik vojnik, da mora zaepit gubicu, i sluiti, a ak mu se nekaj ne svia, da je to naruavanje subordinacije: Tako, bitange, mislili ste da e vam komisija pomoi veli gospon pukovnik. Drek vam je pomogla. A sad e svaka kompanija oko mene defilirati i ponavljati glasno ono to sam rekao. Onda smo ili jedna kompanija za drugom rehtsaut1 gde je stajal gospon pukovnik, ruke na remen od puke i urlali smo na njega: Tako, bitange, mislili smo da e nam komisija pomoi, drek nam je pomogla. Gospon pu kovnik se smijal tak da se dral za trbuh sve dok jedanajesta kompanija ni dola do defilea. Ide, stupa, dok ni dola do gospona pukovnika ni, tiinani glasa. Gospon pukov nik se zacrvenil ko rak i vratil jedanajestu kompaniju da to jo jednom ponovi. Defilira i uti, samo red za redom drsko gleda gospona pukovnika u oi. Ruht2. veli gospon pukovnik i ee se po dvoriu, mlati se biem po izmama, hraka, pa se odjednom zaustavi i razdere se: Abtreten3!, a onda se sedne na svoju kobilu i zbrie kroz vrata van. ekali smo kaj bu se dogodilo s jedanajestom kompanijom, a ono ni. ekamo jedan dan, drugi dan, eli tjedan, a ono stalno ni. Gospon pukovnik se u kasarni ope ni pojavil, zbog ega su se radovali i vojnici, i doasnici i asnici. Posle smo dobili novog pukovnika, a o tom starom se pripovedalo da je u nekakvom sanatoriju, zato jer je svojom rukom napisal Njegovom Velianstvu caru da se jedanajesta kompanija pobunila. t
1. Pogled nadesno! (Njem.) 2. Voljno! (Njem.) 3. Odstupi! (Njem.) ' ,, " "" !f*|:<

Pribliilo se vrijeme prijepodnevne vizite. Vojni lijenik Griinstein hodao je od kreveta do kreveta, a za njim sanitet ski doasnik sa svojim zapisnikom. Macuna? li! Ovdje! ;l Klistir i aspirin $ Pokornv? f Ovdje! Isprati eludac, plus kinin. Kovafik? Ovdje! Klistir i aspirin. Kotatko? Ovdje! Isprati eludac, plus kinin. I tako je to ilo, jedan za drugim, bez milosti mehaniki strogo. vejk? Ovdje! Doktor Griinstein je pogledao na prinovu. to vam fali? Pokorno javljam da imam reumu. Nakon dugotrajne prakse, doktor Griinstein je stekao naviku fine ironije, to je djelovalo mnogo uinkovitije nego vikanje. ~~ Aha> reuma rekao je vejku imate izuzetnoku te bolest. To je odista sluajnost da se dobije reuma ba kad je svjetski rat, a ovjek bi morao u vojsku. Ja mislim da vas to strano ljuti. Pokorno javljam, gospon primarijus, da me to strano Eto vidite, to ga ljuti. To je od vas izuzetno lijepo eda se s tim reumatizom upravo sada na nas sjetili. U doba trci takav jadniak ko jari, ali im izbije rat, smjesta
ne slue Ne bole U vas k<>

II

;'f::>

'

76

77

 Pokorno javljam da boliju. Pa cijele noi ne moete spavati, nije li istina? Reuma je prilino opasna, bolna i teka bolest. Mi ovdje s reumom imamo dobra iskustva. Potpuna dijeta i drugi nai naini lijeenja pokazali su se doista dobrima. Bit ete ovdje prije izlijeeni nego u Pitanskim toplicama i odmarirat ete na bojinicu da e se za vama samo praiti. Obrativi se sanitetskom doasniku ree: Piite: Svejk potpuna dijeta, dva puta dnevno isprati eludac, jednom dnevno klistir, a kako e biti dalje, vidjet emo. Za sada ga odvedite u ordinaciju, isperite mu eludac i dajte mu, da bi doao k sebi, klistir, ali dobar, dok ne zazove sve svece kako bi se reuma uplaila i pobjegla. Pa obrativi se svim posteljama, odra govor pun lijepih i razumnih sentenci: Ne, nemojte misliti da pred sobom imate kakvog vola kojeg moete vui za nos kako hoete. Mene vae ponaanje nee izbaciti iz ravnotee. Ja znam da ste svi vi simulanti, da hoete dezertirati iz vojske. I shodno tome i postupam s vama. Preivio sam ja stotine i stotine takvih vojnika kao to ste vi. Na tim krevetima leale su gomile ljudi kojima nije nedostajalo nita drugo osim vojnikog duha. Dok su njihovi drugovi bojovali na ratitima, oni su mislili da e se valjati u krevetu, dobivati bolesniku prehranu, i priekati dok rat ne proe. E, u tom su vraki pogrijeili, a i vi vraki grijeite. I za dvadeset godina vritat ete u snu kada budete sanjali da ste kod mene simulirali. Pokorno javljam, gospodin primarijus zaulo se ti ho s kreveta pod prozorom ja sam ve zdrav, ve sam po noi primijetio da mi je astma prola. r Zovete se? iil Kovafik, pokorno javljam, trebam dobiti klistir. * Dobro, klistir ete jo dobiti za put odluio je dok tor Griinstein kako se ne biste alili da vas ovdje nismo lijeili. Tako, a sad svi bolesnici koje sam prozvao, neka do biju to im pripada. AW
78

I svatko je dobio potenu porciju onoga to mu je bilo nropisano. Pa, iako su neki pokuavali utjecati na izvritelja lijenike zapovijedi raznim molbama ili prijetnjama, da e moda i oni ui u sanitarnu slubu, a ovi im onda moda dopasti aka Svejk se drao postojano. _ Nemoj me tediti pozivao je krvnika koji mu je davao klistir seti se svoje zakletve. I kad bi ovde leal tvoj otac ili vlastiti brat, daj im klistir i da ne trepne. Misli na to, da se na takvim klistirima uzdie Austrija i pobjeda je naa. Sutradan, za vrijeme vizite, doktor Griinstein je upitao vejka kako mu se svia u vojnoj bolnici. Svejk je odgovorio da je to dobra i uzviena ustanova. Za nagradu je dobio isto to i juer, a uz to i aspirin i tri doze kinina koje su mu nasuli u vodu da ih smjesta ispije. Ni Sokrat nije ispio svoju au otrova s takvim mirom s kakvim je ispio kinin Svejk, na kojemu je doktor Griinstein iskuavao sva tri stupnja muenja. Kada su vejka umotavali u mokru plahtu u prisustvu lijenika, na njegovo pitanje kako mu se to sada svia, Svejk je odgovorio: Pokorno javljam, gospon primarijus, da je to ko na plivalitu ili u morskim kupkama. Imate jo reumu? Pokorno javljam, gospon primarijus, da to nikak nejde na bolje. Svejk je bio podvrgnut novom muenju. U to vrijeme udovici pjeadijskoga generala, barunici von Botzenheim, zadavalo je mnogo briga kako pronai toga vojnika o kojemu je Bohemia nedavno objavila vijest, kako je on, invalid, naredio da ga voze na invalidskim kolicima i Pntom vikao Na Beograd!, a iji je izljev domoljublja dao povod redakciji Bohemije da uputi poziv itateljstvu na ^upijanje priloga u korist lojalnog junakainvalida. apokon je raspitivanjem u policijskom ravnateljstvu ustanovila da je to bio Svejk, a dalje je ve bilo lako tra79

gati. Barunica von Botzenheim uzela je sa sobom i svoju drubenicu i lakeja s koarom, i uputila se na Hradane. Sirota barunica nije ni slutila to to znai kad netko lei u vojnoj bolnici garnizonskog zatvora. Njena joj je posjetnica otvorila vrata zatvora, a u uredu su se prema njoj vladali izuzetno ljubazno, pa je za pet minuta ve znala da der brave Soldat Svejk1, za kojeg se raspitivala, lei u treoj baraci krevet broj 17. Pratio ju je sam doktor Griinstein, koji je od toga bio posve oamuen. Svejk je upravo sjedio na krevetu nakon uobiajene dnevne kure propisane od strane doktora Griinsteina, okruen skupinom iscrpljenih, izgladnjelih simulanata koji se jo nisu bili predali i grevito se borili s Griinsteinom na terenu potpune dijete. Da ih je tkogod sluao, stekao bi dojam da se naao u kulinarskom drutvu, u vioj kuharskoj koli ili na kakvom gurmanskom teaju. ak se i ti obini varki od loja daju jesti pripovijedao je jedan koji je ovdje leao zbog zastarjelog eluanog katara ali samo ak su topli. Kad se topi loj, iscediju se sasvim, posole, popapre i ja vam velim da im ni guji varki nisu ravni. Ostavite vi guje varke na miru rekao je ovjek s rakom eluca nema boljih od gujih varaka. varki od svinjskog sala mogu se pred njima skriti. Naravno, podrazumijeva se da moraju biti topljeni dok ne budu zlatni, onako kako to rade idovi. Uzmu masnu gusku, sastruu salo s koe i tope ga. A znate da grijeite to se tie svinjskih varaka? primijeti Svejkov susjed. Samo se po sebi razumije da govorim o varcima od domaeg sala, o takozvanim domaim varcima; ni smeim ni utim, mora to biti neto izmeu te dvije nijanse. Takav varak ne smije biti ni previe mekan, ni previe tvrd. Ne smije hrskati jer to znai daje zagorio. Mora
1. Dobri vojnik vejk (njem.).
80

rastopiti na jeziku, a ne smijete pritom imati utisak da vam tee mast po bradi. __ j" ko je od vas jeo varke od konjskog sala? odazvao se isti glas, a na koji ipak nitko nije odgovorio zato to je upravo tog trenutka utrao sanitetski doasnik. _ Svi na krevet, dolazi nekakva nadvojvotkinja, da nitko nije pokazao prljave noge ispod deke! Ni nadvojvotkinja ne bi mogla tako velianstveno ui kao to je to uinila barunca von Botzenheim. Za njom se vukla itava povorka u kojoj nije nedostajao ni financijski narednik bolnice, koji je u svemu vidio tajnu ruku revizije koja e ga od masnog korita u zaleu baciti na milost i nemilost rapnelima, negdje pod iane zapreke na bojinici. Bio je blijed, ali je jo bijedi bio doktor Griinstein. Pred njegovim oima plesala je mala posjetnica stare barunice s titulom udovica generala i sve to je moglo biti vezano uz tu titulu, kao to su drutvene veze, protekcije, tube, premjetaj na bojinicu i ostale grozne stvari. Ovdje imamo vejka rekao je sauvavi prividan mir i vodei barunicu von Botzenheim prema vejkovu krevetu vlada se vrlo strpljivo. Barunica von Botzenheim sjela je na ponuenu stolicu do Svejkova kreveta i rekla: eki fojnik, topra fojnik, kripl fojnik, tapfer fojnik, ja jako folim eki Austrijanac. Pritom je gladila vejka po neobrijanim obrazima i nastavljala: Ja itala sfe u normama, ja fam donesla papat, jest, pusit, uat, eki fojnik topra fojnik. Johann kommen Sie 1 h e r! ej, koji je svojim nakostrijeenim zaliscima podsjeao ^a nskog, dovukao je oveliku koaru do kreveta, dok Je drubenica stare barunice, visoka dama uplakana lica, sjela na Svejkov krevet i poravnavala mu slamnati jastuk pod
ite amo! (Njem.) -Johann, dodii

;>#&

'*

' 81

leima, s fiksnom idejom da tako valja postupati s bolesnim herojem. Za to vrijeme barunica je izvlaila darove iz koare. Tucet peenih pilia umotanih u ruiasti svileni papir i zavezanih crnoutom svilenom trakom, dvije boce nekakvog ratnog likera s naljepnicom Gott strafe England1! Na drugoj je strani bila naljepnica s Franjom Josipom i Vilimom, kako se dre za ruke kao da e upravo poeti igru: U umici zeko sjedi, spi, jadan zeko to bi ti, da ne moe skoiti. Onda je izvukla iz koare tri boce vina za rekonvalescente i dvije kutije cigareta. Sve je to elegantno poslagala na prazan krevet pokraj vejka i dodala jo lijepo uvezanu knjigu Dogaaji iz ivota naeg monarha, koju je napisao sadanji zasluni urednik slubenih novina Cehoslovake republike, a koji je u starom Franji vidio sebe sama. Onda su se na krevetu nali i paketii okolade s istim natpisom Gott strafe England!, opet s portretima austrijskog i njemakog cara. No, na okoladi se vie nisu drali za ruke, ve su odvojeni okrenuli jedan drugome leda. Vrlo je lijepa bila i dvoredna etkica za zube s natpisom Viribus unitis2 kako bi se svatko tko pere zube mogao prisjetiti Austrije. Elegantan i vrlo koristan dar za bojinicu i rovove bio je i pribor za njegu noktiju. Na kutiji je bila sliica koja je prikazivala rasprsnute rapnele i ovjeka s kacigom kako juri s isukanim bajunetom, a pod tim: Fur Gott, Kaiser und Vaterland3. Bez sliice je bio paketi keksa, ali su zato tamo bili stihovi: t*. . Osterreich, du edles Haus, steck deine Fahne aus, ; f,
lafisie im Winde wetin, Osterreich muj?ewig stehn!4
r(>

O Austrijo! Ti uznosit si dom Tvoj barjak je svoj na svom On e na vjetru vijoriti A Austrija e vjeno postojati.

s ekim prijevodom na drugoj stani:

1. Neka Bog kazni Englesku! (Njem.) 2. Ujedinjenim snagama! (Engl.) 3. Za Boga, cara i domovinu! (Njem.) 4. Austrijo, o plemeniti dome, istakni zastave svoje, neka se na vjetru vijore, Austrija mora ivjeti! (Njem.)

Posljednji u nizu darova bio je bijeli zumbul u posudi. Kada je sve to bilo razmotano po krevetu, barunica von Botzenheim nije mogla od ganua zadrati suze. Nekolicini izgladnjelih simulanata tekla je slina iz usta. Baruniina drubenica podupirala je vejka i takoer suzila. Vladala je tiina kao u crkvi, a naglo ju je naruio vejk sklopivi ruke: Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje, doi kraljevstvo Tvoje..., pardon milostiva gospoda, ne tak, htel sam rei, Gospodine Boe, Oe na nebeski, blagoslovi nam ove darove koje po Tvojoj milosti uivamo. Amen. Nakon ovih rijei uzeo je s kreveta pile i navalio na njega praen zaprepatenim pogledom doktora Griinsteina. Ah, kako mu prija, fojnieku oduevljeno je aptala doktoru Griinsteinu stara barunica on je ve sigurno zdrav i moe ii na bojite. Zaista me raduje da mu je to tako godilo. Zatim je hodala od kreveta do kreveta i razdavala cigarete i_ okoladne bombone, pa se nakon ophoda iznova vratila Svejku, pogladila ga po kosi i rekla: Behiit euch Gott1 i izala sa svom pratnjom kroz vrata. Prije nego to se doktor Griinstein vratio odozdo kamo je poao ispratiti barunicu, vejk je podijelio pilie koje su pacijenti smazali navjerojatnom brzinom, tako daje umjesto pilia doktor Grunstein naao samo gomilu kostiju ogloin tako isto kao da su pilii ivi pali u gnijezdo bjeloglavog supa, a njihove se kosti kasnije pekle na suncu nekoliko mjeseci.
J

-Neka nas Bog uva (njem.)

82

83

Nestao je i ratni liker i tri boce vina. Izgubili su se u elucima pacijenata i paketii okolade i kutija keksa. Netko je ak ispio i boicu laka za nokte koji se nalazio u priboru za njegu noktiju i nagrizao pastu za zube priloenu etkici. Kada se doktor Griinstein vratio, zauzeo je ponovno ratniku pozu i odrao dug govor. Pao mu je kamen sa srca to je posjet ve otiao. Gomila oglodanih kostiju uvrstila ga je u miljenju da su svi nepopravljivi. Vojnici zapoeo je kada biste imali mrvu razuma, ostavili biste sve to netaknuto, a rekli biste sebi samima, ako sve to poderemo, gospodin primarijus nam nee vjerovati da smo teki bolesnici. Vi ste ovime sami o sebi posvjedoili da ne tujete moju dobrotu. Ispumpavam vam eludac, dajem vam klistire, trudim se da vas odrim na potpunoj dijeti, a vi mi tu pretrpavate eludac. Hoete li da dobijete eluani katar? Grijeite, prije nego to va eludac i proba to probaviti, tako u vam ga temeljito oistiti da ete se do smrti sjeati, a i djeci pripovijedati kako ste jednom poderali pilie, natrpali se jo kojekakvih finih stvari, ali da u vama to nije izdralo ni etvrt sata zato to su vam to jo toplo ispumpali iz eluca. A sad, jedan za drugim za mnom kako ne biste zaboravili da nisam nikakav vol kao to ste to vi, ve da sam ipak malo lukaviji nego to ste vi svi zajedno. Osim toga, obavjetavam vas da u vam sutra poslati komisiju zato to se ovdje valjate predugo, a nikom ionako nita ne fali, kad uspijevate za nekoliko minuta zasvinjiti eludac tako lijepo kao to ste to upravo pokazali. Dakle, naprijed mar. Kada je doao red na vejka, doktor Griinstein ga pogleda i nekakvo prisjeanje dananjeg zagonetnog posjeta prinudi ga na pitanje: Vi poznajete gospodu barunicu? Je, to je moja pomajka odgovorio je mirno vejk u ranoj mladosti me je napustila, a sad me je ponovno nala. ;.
84

A doktor Griinstein ree struno: ; _ pa onda, dajte vejku jo i klistir. Veer na bolnikim leajevima bila je tuna. Prije neko liko sati svi su u elucima imali razne dobre i ukusne stvari, sada imaju slabi aj i koricu kruha. Od prozora se oglasio broj 21: _ Vjerujte mi, kamaradi1, da vie volim pohano pile nego peeno. Netko je zakrgutao: Nabijte mu deku na glavu! ali svi su bili tako iscrpljeni nakon neuspjene gozbe da se nitko nije ni pomaknuo. Doktor Griinstein je odrao rije. Prijepodne dolo je nekoliko vojnih lijenika iz znamenite komisije. Hodali su ozbiljno medu redovima kreveta i dugo se nita nije ulo osim: Pokaite jezik! vejk je tako jako isplazio jezik da mu je lice dobilo gadnu grimasu, a oi mu se zatvorile: Pokorno javljam, gospon stoerni doktor, da dulji jezik nemam. Pokrenula se zanimljiva rasprava izmeu vejka i komisije. vejk je tvrdio da je izrekao tu primjedbu bojei se da ne bi pomislili kako pred njima skriva svoj jezik. lanovi komisije, naprotiv, razilazili su se znaajno u svojim prosudbama o vejku. Polovica je tvrdila daje vejk ein bloder Kerl2, a druga je polovica tvrdila da je Svejk bandit koji namjerava ismijati vojsku. Jo bi nam samo to falilo izderao se na vejka predsjednik komisije da s takvima ne moemo izai na kraj. t je promatrao itavu komisiju s boanskim mirom djeteta. bih^OVni StOerni uJecnik unese se vejku u lice: Rado 10 znati> svinjo morska, to sad mislite?
l-Dru 2. Blesav,.. a"Str1?gars'toJ visci uobiajeno oslovljavanje suborca, ratnog druga (franc.). :

85

 Pokorno javljam, da uope ne mislim. Himmeldonnewetterr1 derao se jedan od lanova komisije zveckajui sabljom on dakle uope ne misli. A zato vi, slone jedan sijamski, ne mislite? Pokorno javljam da ja zato ne mislim jer je to vojnicima u vojski zabranjeno. Kad sam pred nekolko let bil u devedeset prvoj regimenti, tam nam je na kapetan uvek govoril: Vojnik ne smije sam nita misliti, za njega misle njegovi pretpostavljeni, im vojnik pone razmiljati, to vie nije vojnik, to je nekakav uljivi civil. Razmiljane ne vodi... Zaveite prekinuo je vejka bijesno predsjednik komisije o vama ve imamo dojave. Der Kerl meint: man wird glauben, er sei ein wirklicher Idiot2... Vi niste nikakav idiot, vejk, vi ste lukavi, vi ste bandit, uliar, gnjida, razumijete... Pokorno javljam da razmem. Ve sam vam rekao da zaepite, jeste li uli? Pokorno javljam da sam ul da trebam zaepiti. Himmelherrgott3, onda tu gubicu i zaepite kad sam vam naredio, dobro znate da ne smijete ni zucnuti. Pokorno javljam da znam da ne smem ni zucnuti. Vojna gospoda pogledae se meusobno i pozvae narednika: Ovog ovjeka rekao je vrhovni stoerni lijenik pokazujui na vejka odvedite dolje do ureda i priekajte na nae izvjee i raport. U garnizonskom zatvoru ve e mu to blebetanje izbiti iz glave. Momak je zdrav kao riba, simulira i blebee i izvrgava ruglu svoje nadreene. Misli da su oni ovdje za njegovu zabavu i da je vojska zafrkancija, komedija. Oni e vam, vejk, ve u garnizonskom zatvoru pokazati da vojska nije nikakva zezancija.
1. Sto mu gromova (njem.). 2. Momak misli: smatrat e ga za pravog idiota (njem.). 3. Gospode Boe! (Njem.)

vejk je s narednikom otiao do ureda, mrmljajui usput preko dvorita:

Oduvek sam mislit ,i;,. daje vojska koma tjedan sam odsluil , pa sad idem doma.

I dok se na vejka u uredu derao deurni asnik, da takve tipove kao to je vejk treba strijeljati, komisija se gore u bolnikim sobama obraunavala sa simulantima. Od sedamdesetorice pacijenata spasila su se samo dvojica. Jedan kojemu je granata otkinula nogu i jedan s karcinomom kostiju. Jedino oni nisu uli rije tauglich, a svi ostali, ukljuujui i trojicu koji su umirali od tuberkuloze, bili su proglaeni sposobnima za slubu na bojitu, a usto, vrhovni stoerni lijenik nije odolio prilici da odri primjeren govor. Njegov je govor bio isprepleten najrazliitijim psovkama, a po sadraju kratak. Svi su stoka i ubrad, a jedino ako se budu junaki borili za Njegovo Velianstvo cara, mogu se vratiti u ljudsko drutvo, a nakon rata e im biti oproteno to su simulirali i htjeli se izvui iz vojske. On sam u to ne vjeruje i misli da sve eka oma. Nekakav mlaahni vojni lijenik, dua ista i neiskvarena, zamolio je vrhovnog stoernog lijenika ako bi mogao takoer govoriti. Njegov govor razlikovao se od govora njegovog pretpostavljenog optimizmom i naivnou. Govorio je njemaki. Dugo je govorio o tom da svatko tko naputa bolnicu, j^ko bi sa svojom pukovnijom otiao na bojinicu, mora biti pobjednik i vitez. On sam da je uvjeren kako e biti vjeti oruju na bojinici i asni u svim svojim ratnim i privatnim djelatnostima. Da e biti nepobjedivi bojovnici i * ce se sjeati slave Radetzkog i princa Eugena Savojskog. e natopiti svojom krvlju iroka polja slave monarhije i P jedniki izvriti ulogu koju im je predodredila povijest.
87

86

Smjelo i odvano, prezrevi svoje ivote, hrliti naprijed pod izreetanim barjacima svojih pukovnija, ka novoj slavi i novim pobjedama. Kasnije na hodniku vii stoerni lijenik rekao je tom nevinom ovjeku: Gospodine kolega, uvjeravam vas da je sve to uzalud. Od tih nitkova ni Radetzkv, ni taj va princ Eugen Savojski ne bi odgojili vojnike. Govoriti s njima aneoskim ili avolskim jezikom svejedno je. To je banda.

IX vejk u garnizonskom zatvoru

/' !& < ",

4 .

,'Rf:

Posljednje utoite ljudima koji nisu htjeli ii u rat bio je garnizonski zatvor. Poznavao sam jednog nastavnika matematike koji u artiljeriji nije elio pucati, pa je stoga ukrao sat nekom natporuniku kako bi se doepao zatvora. Poinio je to pri punoj svijesti. Rat mu nije imponirao i nije ga oparavao. Pucati na neprijatelje i ubijati na drugoj strani rapnelima i granatama isto takve nesretne nastavnike matematike smatramo je glupou. Ne elim biti omraen zbog svoga nasilnitva rekao je, i mirne due ukrao sat. Isprva su ispitivali njegovo duevno stanje, ali nakon to je izjavio da se htio obogatiti, dopremili su ga u garnizonski zatvor. Takvih, koji su u garnizonskom zatvoru sjedili zbog krade i obmane, bilo je vie. Idealisti i neidealisti. Ljudi koji su rat smatrali izvorom prihoda, razni financijski doasnici u zaleu i na bojinici koji su vrili kojekakve prevare u opskrbi vojske, pa i sitni prevaranti, bili su tisuu puta poteniji od onih tipova koji su ih ovamo poslali. U garnizonskom zatvoru sjedili su vojnici zbog raznih delikata posve vojnikog obiljeja, naruavanja discipline, P|cusvaJa pobune i dezerterstva. Zatim, poseban su tip tvorili politiki, od kojih je osamdeset posto bilo potpuno nevinih, a ~ kojih je opet devedeset devet posto bilo osueno. Ustroj vojnog suda bio je velianstven. Takav sudski apalr na svaka drava prije opeg politikog, gospodarskog i oralnog sloma. Bljetavilo nekadanje moi i slave sudstvo
88 89

uva policijom, andarmerijom i potkupljivim dounikim ljamom. U svakoj vojnoj jedinici Austrija je imala svoje dounike, koji su denuncirali svoje prijatelje s kojima su spavali na istini vojnikim krevetima, i s kojima su na maru dijelili kruh. Tajna policija dostavljala je u garnizonski zatvor materijal koji su sastavili gospoda Klima, Slaviek & Comp. Vojna cenzura dovukla je u zatvor i autore korespondencije izmeu onih na bojinici i onih koje su kod kue ostavili u oajanju. andari su ovamo dovodili i stare pravouitnike, koji su slali pisma na bojinicu, a vojni sud im je sjeo za vrat zbog njihovih rijei utjehe i opisa bijede u domainstvima. Iz Hradanskog zatvora vodio je put preko Bfevnova na Motolsko vjebalite. U pratnji vojnika s isukanim bajunetima hodao je ovjek s lisicama na rukama, a za njima su ila kola s mrtvakim sandukom. Na Motolskom vjebalitu zaula se kratka naredba: An! Feuer1! A onda se po svim regimentama i bataljunima italo pukovnijsko izvjee da je jo jedan ovjek strijeljan zbog pobune prilikom novaenja, kada je gospodin satnik udario sabljom njegovu enu koja se nikako nije mogla oprostiti od mua. A u vojnom su zatvoru trojica, stoerni nadzornik Slavik, satnik Linhart, i narednik Repa zvani krvnik, ve izvravali svoju dunost. Kolike li su samo dotukli u samicama! Moe biti da je danas, u vrijeme Republike, satnik Linhart i nadalje satnik. elio bih da mu priznaju godine slube koje je proveo u vojnom zatvoru. Gospodi Slavieku i Klimi iz dravne tajne policije te su godine priznate. Repa je skinuo uniformu i obavlja svoj posao zidarskog majstora. A moe biti da je l lanom kakvih domoljubnih drutava u Republici. Stoerni nadzornik Slavik postao je u vrijeme Republike lopov, i danas je zatvoren. Nije se jadnik snaao u Republici kao to su to uspjela ostala vojna gospoda.
1. Niani! Pali! (Njem.) iji

Posve je prirodno da je stoerni nadzornik Slavik, preuzimajui Svejka, bacao na nj poglede pune nijemih optubi: __ jm si doo k nama, znai da si na loem glasu, jel? Mi ti, momak, boravak ovdje zasladit, ko i svima koji su dopali aka, a te nae ake nisu damske ruice. A da bi jo osnaio znaaj svoga pogleda, gurnuo je vejku svoju ilavu, debelu aku po nos: Pomirii, gade. vejkjeponjuiiree: _ S tom ne bi htel po nosu, smrdi po groblju. Miran i razborit odgovor svidio se stoernom nadzorniku. _ He! ree udarivi Svejka akom u trbuh stani uspravno, ta ima u depovima? Ako ima cigarete, moe ih zadrat, a novac daj meni da ti ga ne ukradu. Nema vie? Stvarno nema? Ne lai. La se kanjava. Kud emo s njim? zapitao je narednik Repa. U esnajsticu odluio je stoerni nadzornikmedu one u gaama. Jel ne vidite ta je na dopisu napiso satnik Linhart? Streng behiiten, beobachten1 Da, da ree sveano vejku s gadovima se postupa gadno. Ako se neko pobuni, mi ga odvuemo u samicu, tamo mu slomimo sva rebra i ostavimo ga leat dok ne crkne. Na to imamo pravo. Ko to smo to uinili s onim mesarom. Je li, Repa? Jest, s njim je bilo muke, gospodine tabni profoze odgovori sneno narednik Repa. To je bila Ijudeskara! Skako sam po njemu pet minuti dok mu nisu poela pucat rebra i te krv na gubicu. I jo je deset dana bija iv. Nemere ga dotu. _ le, vidi kako to kod nas ide kad se neko buni ~ zavrio je svoje pedagoko izlaganje stoerni nadzornik j ui ako neko proba pobje. To je ustvari samoubo-sto je kod nas isto tako kanjivo, ili, ne daj Boe, 'aru, kad doe komisija da se na neto ali. Kad doe IC" ' Pocfie se raspitivat: Imate kakvih primjedbi?, ti
V * nogo i prom atrajte! 'C uvai

90

smrade, mora stajat mirno, salutirat i odgovorit: Pokorno javljam da nemam i da sam sasvim zadovoljan. Kako e re, gnjusobo, ponovi! Pokorno javljam da nemam, da sam sasvim zadovoljan ponovio je vejk s takvim milim izrazom lica da je stoerni nadzornik pogrijeio i protumaio to kao iskrenost i potenje. A sad se svlai do gaa i ide u esnajsticu ree ljubazno, ne dodajui ni nitkova ni gnjusa, ni smrada, kao to je obiavao. U esnaestici je vejk zatekao devetnaest mukaraca bez hlaa. To su bili svi oni kojima je na spisima stajala primjedba Streng behiiten, beobachten!, a o kojima su se sada vrlo briljivo starali kako im ne bi utekli. Da su te gae bile iste i da na prozoru nisu stajale reedce, na prvi biste pogled stekli dojam da ste u svlaionici nekakvih toplica. vejka je od narednika Repe preuzeo sobni nadglednik, tip u razdrljenoj koulji obrastao u bradu. Zapisao je njegovo ime na komadi papira objeen o zid i rekao: Sutra bu kod nas kazalite. Otfurali buju nas u kapelicu na propoved. Mi svi u gaama stojimo tono ispod propovedaonice. To bu cirkus! Kao i u svim ostalim zatvorima i kaznionicama, tako je i u vojnom zatvoru kuna kapelica bila obljubljena. Nije se radilo o tom da je prinudni posjet zatvorskoj kapelici zbliio posjetitelje s Bogom, a ni o tom da su zatoenici neto vie doznali o moralu. O takvoj gluposti nema ni govora. Slube Boje i propovijedi bile su ugodan bijeg iz dosade garnizonskog zatvora. Nije se radilo o tome da e se pribliiti Bogu, ve o tome da postoji nada da e na hodnicima kojima prolaze, pronai komadi odbaene cigarete ili cigare. Boga je potpuno zasjenio opuak koji se valjao u pljuvanici, ili negdje u praini na zemlji. Taj mali, miriljivi predmet pobijedio je Boga i spas due. A onda, jo i ta propovijed, ta zabava, ta zezancija! Vojni sveenik Otto Katz bio je, ipak, samo simpatian ovjek.
92

N' ove propovijedi bile su neobino privlane, komine i vo osvjeenje u dosadi vojnog zatvora. Znao je tako kraP no brbljati o beskrajnoj milosti Bojoj, krijepiti pokvarene tvorenike i obeaene ljude. Znao je tako krasno psovati s propovjedaonice i oltara. Umio je tako divno urlati s oltaIte, missa est1, cijelu slubu Boju obaviti na posve originalan nain, izmijeati poredak svete mise, izmisliti, kad je ve bio prilino pijan, potpuno nove molitve i novu svetu misu, svoje obrede, neto ega jo nikada bivalo nije. A onda ta lakrdija, kad bi se okliznuo i pao skupa s kaleom, svetim otajstvom ili misnom knjigom i pritom glasno optuio ministranta iz kanjenike bojne da mu je zlonamjerno podmetnuo nogu, pa mu odmah pred svetim otajstvom odrapio samicu i vezanje. A kanjeni ministrant se radovao jer je sve to pristajalo uz tu itavu lakrdiju u kanjenikoj kapelici. Igrao je veliku ulogu u toj predstavi i dostojno ju je odigrao. Vojni sveenik Otto Katz, najsavreniji vojni sveenik bio je idov. To uostalom i nije nita udno. Nadbiskup Kohn takoer je bio idov, a k tome je jo i Macharov2 prijatelj. Vojni sveenik Otto Katz imao je jo burniju prolost nego slavni nadbiskup Kohn. Studirao je trgovaku akademiju i sluio vojsku kao jednogodinji dragovoljac. Tako se sjajno razumio u mjenino pravo i mjenice da je za godinu dana doveo firmu Katz & Comp. do bankrota, tako slavnog i temeljitog da je stari gospodin Katz otputovao u Sjevernu Ameriku, iskombiniravi nekakva poravnanja sa svojim vjerovnicima bez njihova znanja i znanja svoga kompanjona, koji je otputovao u Argentinu. Kada je, dakle, mladi Otto Katz nesebino podijelio Sjevernu i Junu Ameriku vlasnicima firme Katz & Comp., naao se u situaciji ovjeka koji nema to naslijediti, ne zna to ' ^ m' pa se mora aktivirati u vojnoj slubi. > prije toga smislio je jednogodinji dragovoljac Otto
PiesnikiHaek0vpolidldprorivnik(prcv.).

93

Katz izvanredno slavan in. Dao se pokrstiti. Obratio se Kristu kako bi mu ovaj pomogao u postizanju karijere. Obratio se k njemu s potpunim uvjerenjem da je to trgovaki akt izmeu njega i Sina Bojeg. Krstili su ga sveano u emauskorn samostanu. Sam ga je pater Alban umakao u krstionicu. Bio je to velianstven prizor; nazoni su bili jedan poboni bojnik iz pukovnije u kojoj je Katz sluio, jedna stara usidjelica iz Instituta za plemike keri na Hradanima i nekakav zastupnik konzistorije koji mu je bio kum. asniki ispit poloio je dobro i novopeeni kranin ostao je u vojsci. U poetku mu se inilo da se stvari dobro odvijaju, pa se umalo upisao na stoerni teaj. Ali jednoga se dana napio, otiao u samostan, odbacio sablju i obukao mantiju. Bio je kod nadbiskupa na Hradanima i primljen je u sjemenite. Napio se do daske pred vlastitim posveenjem, u nekoj pristojnoj kui s damskom uslugom u uliici na Vejvodicama, pa je iz vrdoga uitka i zabave otiao ravno na posveenje. Nakon posveenja vratio se u pukovniju po protekciju, pa kad je bio imenovan vojnim sveenikom, kupio je konja, jahao kroz Prag i sudjelovao u svim veselim pijankama s asnicima svoje pukovnije. U hodniku kue u kojoj je stanovao ule su se vrlo esto kletve uznemirenih vjerovnika. Dovodio je u stan i djevojke s ulice, ili je slao po njih svoga vojnog slunika. Vrlo rado je igrao ferbl, a bilo je i sumnji i nagaanja da vara na kartama, no nitko mu nije dokazao da ima skrivenog asa u irokom rukavu svoje vojnike mantije. U asnikim krugovima zvali su ga svetim ocem. Za propovijed se nikada nije pripremao, u emu se razlikovao od svoga prethodnika koji je takoer posjeivao vojni zatvor. Taj je patio od fiksne ideje da se vojnici u vojnom zatvoru mogu popraviti propovijedima. asni sveenik pobono je prevrtao oima i objanjavao zatvorenicima da je nuna reforma prostitucije, reforma skrbi o samohranim majkama, izlagao stav o odgoju izvanbrane djece. Njegove
94

vijedi imale su apstraktno obiljeje, nisu imale nikakve ^eze s trenutanom situacijom i zato su bile dosadne. Naprotiv, vojni sveenik Otto Katz drao je propovijedi kojima su se svi radovali. Bio je to sveani trenutak kad su u kapelicu dovodili sobu broj esnaest u gaama, stoga to bi njihovo oblaenje bilo spojeno s rizikom da se od njih netko i izgubi. Postavili su tih dvadeset bijelih gaa i anela pod propovjedaonicu. Neki od njih, kojima se srea nasmijeila, vakali su opuke pronaene po putu jer nisu imali, to je sasvim jasno, depove, pa ih nisu imali kamo spremiti. Oko njih su stajali ostali zatvorenici i uivali gledajui dvadeset gaa pod propovjedaonicom, na koju se popeo vojni sveenik, zveckajui ostrugama. Habtacht1! viknuo je. Na molitvu! Svi ponavljajte za mnom ono to u govoriti. A ti straga, gade, ne mri u ruku, u hramu si Gospodnjem, dat u te zatvoriti. Da niste, nitkovi, ve zaboravili Oena? Idemo probati... Znao sam da nee ii. Kakav Oena, glavno vam je smazati dvije porcije mesa, grah salatu, natrpati se, izvaliti se na krevet, kopati nos i ne misliti na Gospodina Boga. Nisam li u pravu? Pogledao je s propovjedaonice dolje na dvadeset bijelih anela u gaama, koji su se, kao i svi ostali, izuzetno dobro zabavljali. Straga su igrali mesariju. Ovo je jako dobro apnuo je vejk svome susjedu, koji je bio osumnjien da je za tri krune odsjekao svome prijatelju sve prste na ruci kako bi se ovaj izvukao iz vojske. Ono pravo tek bu dolo glasio je odgovor danas je opet prilino nacugan, pa bu opet pripovedal o trnovitom Putu grijeha. vojni sveenik Otto Katz bio je danas odista sjajno rasP ozen. Ni sam nije znao zato to ini, ali neprestano se nagjao preko propovjedaonice te umalo nije izgubio ravnoteu i pao dolje. ' ^

 Pjevajte neto, deki vikao je onima dolje ili \ ete da vas nauim ovu pjesmicu? Onda pjevajte za mnom: t
Od svih najmilijih Ja samo jednu znam U toj ljubavi ja nisam sam Tisue ljube nebesku caricu Svi mi ljubimo Blaenu Djevicu ;
;

A vi to, bitange, neete nikada nauiti nastavio je vojni sveenik ja sam za to da vas sve strijeljaju, razumijete me dobro? Ja to tvrdim s ovog Bojeg mjesta, nitarije jedne, jer je Bog neto to se vas ne boji i to e vas tako lupiti da ete poblesaviti, jer vi oklijevate da se obratite Kristu i radije hodite po trnovitom putu grijeha. Evo ga, znai da je fest nacugan aptao je radosno vejkov susjed. Trnovit je put grijeha, vi budale blesave, put borbe s porocima. Vi ste izgubljeni sinovi koji se radije valjate po samicama nego da se vratite Ocu. Usmjerite li svoj pogled sve dalje i dalje u nebeske visine, pobijedit ete i nastanit e se mir u vaoj dui, uliari! Ja bih molio da netko otraga prestane frktati. Nije konj, i nije u konjunici, ve u hramu Bojem. Na to vas upozoravam, mili moji. Tako, a gdje sam ono stao? Ja, iiber den Seelenfrieden, sehr gut1. Sjetite se, stoko jedna, da ste ljudi, da morate gledati i kroz mrani oblak u daleki prostor, i znati da ovdje sve traje samo tren, a samo je Bog vjean. Sehr gut, nicht wahr, meine Herren2? Ja bih morao danju i nou za vas moliti da bi milosrdni Bog, glupani blesavi, ulio svoju duu u vaa studena srca i svojom svetom milou oistio grijehe vae, kako biste bili njegovi navijeke i da bi vas, razbojnici jedni) uvijek ljubio. Ali vi se varate. Ja vas u taj raj voditi neu. I vojni sveenik tucnu. Neu i neu ponavljao je tvrdog' lavo nita za vas neu uiniti, ni na pamet mi ne pada, zato to ste nepopravljivi nitkovi. Na vaim vas putevima ne vodi
1. Da, o spasu du&, vrlo dobro! (Njem.) 2. Vrlo dobro, zar ne, moja gospodo! (Njem.) ?

, , f0ta B0ja, dah ljubavi Boje ne nadahnjuje vas, zato to , Bogu ne pada na pamet da se bavi s takvim gadovima, ujete vi to, vi dolje, u tim gaama? Dvadeset gaa pogledalo je gore i reklo uglas: _ Pokorno javljamo da ujemo. _ Nije dovoljno samo sluati nastavio je vojni sveenik svoju propovijed tamni oblak ivota u kojem Boje saaljenje nee vam osmijehom prekratiti tugu, vi glupani, jer dobrota Boja ima isto tako svoje granice, ti gade otraga ne cmoki, jer u te dati mlatiti dok ne poplavi. A vi tamo dolje, ne mislite da ste u krmi. Bog je milosrdan, ali samo prema pristojnim ljudima, a ne prema nekakvom talogu ljudskog drutva, koji ne potuje njegove zakone ni pravila slube. To sam vam htio rei. Moliti ne znate i mislite da odlazak u crkvu spada u nekakvu zezanciju, da je ovo nekakvo kazalite ili kino. To u vam izbiti iz glave kako ne biste mislili da sam ovdje da bih vas zabavljao ili vam pruio volju za ivotom. Pozatvarat u vas u samice, to u za vas uiniti, nitkovi. Gubim s vama vrijeme i vidim da je sve to sasvim uzalud. I kad bi ovdje bio i sam feldmaral, ili nadbiskup, vi se ne bi popravili i ne bi se obratili Bogu. A ipak ete se jednom sjetiti mene, da sam vam elio dobro. Medu dvadeset gaa zauo se jecaj. To se rasplakao vejk. Vojni sveenik pogleda dolje. Ondje je stajao vejk i dlanovima brisao suze. Oko njega se osjealo radosno odobravanje. Vojni sveenik nastavi pokazujui na vejka: 7~ ^ka ovaJ ovjek svakom poslui kao primjer! to radi? Jlae! Ne plai, velim ti, ne plai. Ti se eli popraviti? To ti, deko, nee ii tako lako. Sada plae, a kad se odavde vrati j sou, opet e biti ista bitanga kakva si bio i prije. Jo mora ugo razmiljati o beskrajnoj milosti i milosru Bojem, jako 6 ^'"ti da bi tvoja grena dua mogla nai u svijetu taj pravi u P t po kojemu mora kroiti. Danas vidimo da nam se ovdje talP R^ ^k"1 ovJek> koji se eli obratiti, a to inite vi osbiT 3^.niv!a' ^vo> onaJ tamo> vae kao da su mu roditelji preivai, a opet onaj tamo, u Bojem hramu trai ui u
97

96

koulji. Zar se ne moete eati doma nego si to morate osi ba za slubu Boju? Gospodine tabsprofoz,1 vi takoer nita ne vidite. Pa svi ste vi vojnici, a ne nekakvi glupi civili. Imate se ponaati kako se pristoji vojniku, iako ste u crkvi. U crkvi, k vragu, traite Boga, a kod kue ui. Ovime sam zavrio, uliari, i traim od vas da se na misi vladate pristojno, da se ne dogodi kao proli put kad ste mijenjali slubeno rublje za kruh i derali ga za vrijeme uzdizanja. Vojni sveenik side s propovjedaonice i ode do sakristije kamo se za njim uputio i stoerni redarstvenik. Zakratko se stoerni redarstvenik vrati i prie ravno k vejku, izvue ga iz skupine dvadeset gaa i odvede do sakristije. Vojni sveenik je vrlo udobno sjedio na stolu i puio cigaretu. Kada je vejk uao, vojni sveenik mu se obrati: A, uhvatio sam vas! Sve sam ve promislio i ini mi se da sam skuio kako treba, shvaate? To je prvi sluaj da mi se netko rasplakao u crkvi. Skoi sa stola pa, prodrmavi Svejka za rame, stade pod velikom, turobnom slikom Franje Salekog. Priznaj, gade, da si plakao samo radi zabave! A Franjo Saleki paljivo je sa slike promatrao Svejka. druge slike izbezumljeno je gledao u Svejka nekakav muenik, kojemu su ravno u stranjicu bili zabodeni zubi pile, a kojom su ga nepoznati rimski plaenici upravo pilili. Na muenikovu licu nije se mogla vidjeti nikakva patnja, ali ni radost muenikog prosvjetljenja. Izgledao je samo izbezumljeno, kao da je htio rei: Kako li sam ja u ovo upao, to to, gospodo, sa mnom inite? Pokorno javljam, gospon feldkurat2 rekao je ozbiljno vejk stavljajui sve na jednu kartu ispovedam se Bogu svemoguemu i vama, asni oe, kao Bojem namjesniku, da sam zbiljam plakal samo radi zezancije. Videl sam da vaoj propovedi fali samo jedan grenik koji se pokajal, kojeg ste
1. S toerni nadglednik zatvora. 2. S veenik koji obavlja slubu u vojsci, vojni duobrinik (njem .).

raz1 d traili u svojoj propovedi. Tak sam vas zbiljam htel liri da si ne pomislite da vie nema pravednih ljudi, a zezal ^ se i zbog sebe da bi mi bilo malo lake Vojni sveenik ispitljivo pogleda Svejkovo prostodusno lice. Suneva zraka zaigrala je na turobnoj slici Franje Salekog i toplo ogrijala izbezumljenog muenika sa slike nasuprot. _ Poinjete mi se sviati ree vojni sveenik sjedajui opet na stol a kojoj regimenti pripadate? i poe tucati. _ Pokorno javljam, gospon feldkurat, da spadam i ne spadam u devedeset i prvu, i da ope ne znam kaj je to ustvari z menom. _ A zato ste zapravo u zatvoru? upita vojni sveenik ne prestajui tucati. Iz kapelice su dopirali zvui harmonija koji je zamjenjivao orgulje. Glazbenik, neki uitelj zatvoren zbog dezertiranja, cvilio je na harmoniju najturobnije crkvene melodije. Sa tucanjem vojnog sveenika ti su se zvui slijevali u novu dorsku skalu. Pokorno javljam, gospon feldkurat, da stvarno ne znam zakaj tu sedim, i da se ne alim kaj tu sedim. Ja vam imam peh. Ja uvek mislim da bu sve najbolje, a na kraju mi uvek sve ispadne najgore, ba ko ovom mueniku na toj slici. Vojni sveenik pogleda na sliku, nasmija se i ree: Vi mi se stvarno sviate, moram se o vama raspitati kod gospodina vojnog suca, a sad vie nemam vremena za vas. Samo da skinem s vrata tu svetu misu! Kehrt euch! Abtreten 1! j SC Jk vratio do rodne skupine gaa pod propovjedaonicom, odgovorio je vrlo suho i odrjeito na pitanja to je to vojni sveenik htio s njim u sakristiji. Cugo je. Novi in vojnog sveenika, sveta misa, praena je s velikom pozornou i neskrivenim simpatijama. Jedan se pod propo^laonicom ak kladio da e vojnom sveeniku ispasti mona iz ruke. Stavio je na okladu cijelu svoju porciju kruha,
u

zamjenu za dvije uke. I pobijedio je.

'Natrag, odstupu 98

Ono to je u kapelici svima ispunjavalo due pri pogledu na obrede vojnog sveenika, nije bio misticizam vjernika ni pobonost pravih katolika. Bio je to takav osjeaj kao u kazalitu, kada ne znamo sadraj djela, radnja se zaplee, a mi uzbueno ekamo kakav e biti rasplet. Zadubili su se u sliku koju im je s velikom portvovnou pruao za oltarom gospodin vojni sveenik. Predali su se estetskom uivanju u ornatu koji je vojni sveenik naopako obukao, pa su s usrdnim razumijevanjem i ushienjem pratili sve to se za oltarom dogaalo. Ridokosi ministrant iz crkvenjakih krugova, specijalist za sitne krade u dvadeset osmoj pukovniji, temeljito se trudio izvui iz sjeanja sav postupak, tehniku i tekst svete mise. Privremeno je bio i ministrant i apta vojnom sveeniku, koji je posve lakomisleno preskakivao cijele reenice i umjesto obine mise, u misnoj knjizi doao ak do zornice koju je poeo pjevati na ope zadovoljstvo nazonih. Nije imao ni glasa ni sluha, pa se pod svodom kapelice orilo skvianje i dreanje kao u svinjcu. Al je ovaj danas cugo govorili su zadovoljno i radosno pred oltarom bome je. Kak ga je opilo, sigurno se napil negde kod enskih. I valjda se ve po trei put s oltara ulo zapijevanje feldkuratovo Ite missa est kao ratni pokli Indijanaca, tako da su se tresla prozorska stakla. Zatim vojni sveenik jo jednom zaviri u kale da nije sluajno ostala jo koja kap vina, pa nezadovoljno odmahnu rukom i obrati se sluateljima: Tako, a sad, nitarije, moete ii doma, gotovo je. Primijetio sam, uliari, da ne izraavate tu pravu pobonost kako biste trebali dok ste u crkvi pred licem presvetog otajstva Bojeg. Licem u lice s Bogom uzvienim, a ne stidite se smijati naglas, kaljati, krkljati, strugari nogama ak ni preda mnom koji ovdje zastupam Djevicu Mariju, Krista Gospodina i Boga Oca, glupani. Ako se to ubudue bude ponavljalo, tako u vam zapapriti, kako spada i kako se pristoji, kako biste znali da

100

postoji samo jedan pakao o kojem sam vam pretposljednji "t propovijedao, ve da pakla ima i na zemlji, pa ako se i sparite od onog prvog, od ovoga mi neete umai. Abtreten! Vojni sveenik, koji je tako krasno u praksi prikazao drevni obiaj kako treba posjeivati kanjenike, otiao je u sakristiju, presvukao se, naloio da mu se iz demionke u vr natoi misno vino, ispio ga i uz pomo ridokosog ministranta uzjahao svojeg jahaeg konja koji je bio privezan u dvoritu, ali se ipak sjetio Svejka, sjahao i otiao u ured vojnog suca Bernisa. Istrani vojni sudac Bernis bio je drutven ovjek, blistav plesa i razvratnik koji se ovdje strano dosaivao i pisao njemake stihove u spomenare, kako bi ih uvijek spremne imao u zalihi. Bio je najvanija karika u cijelom vojno-sudbenom aparatu stoga to je imao strahovito mnogo zaostalih i zamrenih spisa, tako da je ulijevao strahopotovanje itavom vojnom sudu na Hradanima. Gubio je optunice i bio prisiljen izmiljati nove. Izmijeao je imena, gubio je niti optube i morao plesti nove, kako mu je ve padalo na pamet. Sudio je dezertere za kradu, a kradljivce za dezerterstvo. Iz niega je pleo politike procese. inio je najrazliitije hokuse-pokuse kako bi optuenima dokazao zloin o kojemu se ovima nije ni prisnilo. Izmiljao je uvrede Njegova Velianstva, a izmiljene, inkriminirane izjave pripisivao bi uvijek onome ija se optunica ili prijava izgubila u tom neprekidnom kaosu slubenih spisa i dopisa. . Servus ree vojni sveenik podavi mu ruku kako ide? - lako, tako odgovorio je istrani sudac Bernis izmijeali su mi predmete, a sad se u tome ne moe ni vrag snai. Juer sam gore poslao rijeen predmet o jednom tipu optuenom zbog pokuaja pobune i vratili su mi ga natrag jer A f u ovom sluaju ne radi o pobuni, nego o kradi konzervi. ___ sam s is P u drugi broj i sam Bog zna kako su to otkrili ustrani vojni sudac pljucnu. ___ {r68 J kartati? upitao je vojni sveenik. ve sam prokartao; zadnji put sam igrao s tim elavim 101 ne

pukovnikom makao i upao sam mu u ralje. Ali znam za jednu ensku. A to ti radi, sveti oe? Trebam posilnog ree vojni sveenik zadnji put sam imao nekog starog knjigovou bez akademske naobrazbe, govedo prvog reda, samo je mrcao i molio se Bogu da ga sauva, pa sam ga poslao s marbataljunom na front. Pria se da su taj bataljun zdrobili. Onda su mi poslali nekog deka koji nita drugo nije radio nego sjedio u birtiji i pio na moj raun. Taj bi jo bio podnoljiv da mu se nisu znojile noge. Pa sam onda i njega poslao s marbataljunom. Danas sam na propovijedi naao jednog tipa koji se iz iste zafrkancije rasplakao. Ba mi takav ovjek treba. Zove se vejk i u esnaestici je. Rado bih znao zato su ga zatvorili i da li bi se neto moglo uiniti da ga izvuem odatle. Vojni sudac poeo je traiti spise to su se odnosili na vejka, ali kao i uvijek, nita nije mogao pronai. Valjda je to kod satnika Linharta ree nakon poduljeg traenja vrag zna gdje su svi ti spisi. Sigurno sam ih poslao Linhartu. Odmah u telefonirati... Halo, ovdje natporunik vojni istrani sudac Bernis, gospodine satnice. Molio bih vas, nisu li sluajno kod vas spisi koji se odnose na izvjesnog vejka? Da bi vejk morao biti kod mene? udim se tome... Na esnaestici... Znam, gospodine satnice, da ja imam esnaesticu. Ali mislio sam da se vejkovi spisi negdje kod vas valjaju... da biste eljeli da s vama tako ne razgovaram? Da se kod vas nita ne valja? Halo... halo... Vojni istrani sudac Bernis sjeo je za stol i stao ogoreno osuivati nered u voenju istrage. Izmeu njega i satnika Linharta vladalo je davno neprijateljstvo, pri emu su bili vrlo dosljedni. Ako je spis koji je pripadao Linhartu dospio u ruke Bernisa, ovaj bi ga tako zametnuo da se nitko vie u tome nije snalazio. Linhart je radio to isto sa spisima koji su pripadali Bernisu. Uzajamno su gubili priloge1. (Spisi o vejku pronaeni su u arhivu vojnog suda tek
l. Trideset posto ljudi koji su leali u garnizonskom zatvoru, odsjedili su ondje itav rat, a da nijedn orfl nisu bili na sasluanju. (Autor)

liie prevrata s ovom opaskom: Imao namjeru zbaciti prirjcvornu masku i istupiti javno protiv osobe naeg vrhovnika nae drave. Spisi su bili gurnuti u predmet koji se odnosio na izvjesnog Josefa Koudelu. Na omotnici je bio krii, a pod njim rijeeno i datum.) _ tO) vejk mi se izgubio rekao je vojni istrani sudac Bernis dat u ga pozvati, pa ako nita ne prizna, pustit u ga i narediti da ti ga dovedu, a ti to ve nekako sredi u pukovniji. Nakon odlaska vojnog sveenika naredio je vojni sudac Bernis da privedu vejka i ostavio ga da stoji kraj vrata jer je upravo dobio telegram iz policijske uprave da je traeni predmet optuenog iz spisa broj 7267, koji se odnosi na pjeaka Mabcnera, zaprimljen u uredu broj l s potpisom satnika Linharta. Za to vrijeme vejk je razgledavao sudski ured. Da je ba izazivao ugodan dojam, naroito fotografijama na zidu, ne bi se ba moglo rei. Bile su to fotografije raznih egzekucija koje je vojska izvrila u Galiciji i Srbiji. Umjetnike fotografije sa spaljenim kolibama i drveem ije su se grane savijale pod teinom objeenih. Osobito je bila lijepa fotografija iz Srbije s objeenom obitelji. Mali djeak, otac i majka. Dva vojnika s bajunetima gledaju na drvo s objeenima, a neki asnik kao vitez stoji sprijeda i pui cigaretu. Na drugoj strani, u pozadini, mogla se vidjeti kuhinja u pogonu. - Dakle, kako to stoji s vama, vejk? upitao je sudac Bernis kada je odloio telegram ad acta. to ste uinili? Hoete li priznati ili ete ekati dok ne sastavim optunicu? o to dalje ne ide. Nemojte misliti da ste pred nekakvim J &UP[ civili- Ovo Je vJni sud k MT Mihtargericht1, i jedino vae priznanje moe vas spasiti od str ge i pravedne kazne. ^Iy istrani sudac Bernis imao je posebnu metodu ispi-niie ti ^ kl -' ^bio predmet optuenog. Kao to vidite, tu bilo nieg naroitog, pa se onda ne smijemo ni uditi
103
isitu u

102

da su posljedice takve istrage i sasluanja u svakom sluaju bile jednake nitici. Pritom se istraitelj Bernis osjeao tako pronicavim da je, nemajui dokaza protiv optuenoga i ne znajui zato ga optuuje, a ni zato ovaj sjedi u garnizonskom zatvoru, promatrao ponaanje i fizionomiju privedenog, iskombinirao zbog ega su tog ovjeka zatvorili. Njegova pronicavost i poznavanje ljudi bili su tako veliki da je jednog Ciganina, koji je iz pukovnije dospio u zatvor zbog krade nekoliko tuceta gaa (bio je pomonik skladitara), optuio za politiki zloin jer je, navodno, negdje u gostionici razgovarao s vojnicima o osnivanju samostalne narodne drave koja bi objedinila zemlje eke krune i Slovaku sa slavenskim kraljem na elu. Mi imamo dokumente rekao je nesretnom Cigani-i ne preostaje vam nita drugo nego da priznate u kojoj nu ste to gostionici govorili, iz koje su pukovnije bili ti vojnici koji su vas sluali i kada je to bilo. Nesretni je Ciganin izmislio i datum, i gostionicu, i iz koje su pukovnije bili njegovi tobonji sluatelji, a kada se vraao sa sasluanja, jednostavno je pobjegao iz garnizonskog zatvora. Znai, nita ne priznajete rekao je sudac Bernis dok je vejk utio kao grob. I neete rei zato ste ovdje i zato su vas zatvorili? Barem bi to meni mogli rei prije nego to vam to sam kaem. Upozoravam vas jo jednom da priznate. To je za vas najbolje zato to e to olakati istragu i umanjiti kaznu. To je isto i kod nas kao i kod civila. Pokorno javljam zauo se dobroudni vejkov glas ja sam ovde u zatvoru ko nahoe. Kako to mislite? Pokorno javljam da to mogu objasniti na skroz jednostavan nain. Kod nas je u ulici bil ugljenar, a taj je imal jako mirnog dvogodinjeg deeca, a taj je jednom otiel s Vinohrada ak do Libna gde ga je pandur nael kak sedi na trotoaru. Onda je tog deeca odvel na policiju i tam su to dvogodinje dete zatvorili. Kak vidite, taj deec je bil skroz nevini, a ipak su ga zatvorili. A da je mogel govoriti i da ga je
104

ne zna z menom e eko pita z a a ' j nekaj n , . , . , . s unog. Ja sam isto nahoe Hitri istraziteljev pogled preletio je preko bvejka i razbio o njegovo lice. Takva je ravnodunost i nevinost svijetlila iz itavog tog bia koje je stajalo pred istraiteljem da je Bernis noeo uzrujano hodati po uredu, pa da nije obeao vojnom sveeniku da e mu poslati vejka, vrag zna kako bi to sa vejkom ispalo. Konano se ipak zaustavio kod stola. Sluajte ree vejku koji je ravnoduno motrio oko sebe. Ako se jo jednom sretnem s vama, onda ete me i upamtiti. Odvedite ga. Kada su vejka ponovno odveli u esnaesticu, pozvao je istrani sudac Bernis stoernog nadzornika Slavika: Do sljedee odluke ree kratko vejka se alje na dispoziciju gospodinu vojnom sveeniku Katzu. Izdati otpusnicu i u pratnji dvojice odvesti vejka gospodinu vojnom sveeniku. Da ga sprovedemo s lisicama, gospodine natporunie? Vojni sudac lupi akom po stolu: Vi ste vol. Rekao sam vam jasno: izdati otpusnicu. I sve to se nataloilo toga dana na njegovoj dui, i satnik Linhart i vejk, izlilo se kao divlja rijeka na stoernog nadzornika i zavrilo rijeima: Jel sad shvaate da ste okrunjeni vol? IJoduse, to bi se moglo rei samo kraljevima i carevima, ali ni stoerni nadzornik, glava neokrunjena, nije bio time zadovoljan. Odlazei od suca ritnuo je u prolazu kanjenika koji je istio hodnik. sto se tie vejka, stoerni nadzornik je odluio da vejk mora "^ J jednu no prespavati u vojnom zatvoru kako bi i n u jo neemu uivao. sec o e

c Provedena u vojnom zatvoru spada zauvijek u mile

!>*

'
105

Pokraj esnaestice bila je samica, mrana rupa ajncl odakle se te noi ulo jaukanje nekog zatvorenog vojnika, ] jemu je narednik Repa, zbog nekog disciplinskog postupka, po nalogu stoernog nadzornika Slavika, lomio rebra. Kada je jauk utihnuo, ulo se u esnaestici pucketanje uiju, koje su pri trijebljenju dopale vojnikih prstiju. Nad vratima, u zidnom otvoru, petrolejska lampa osigurana mreom bacala je mrtvo svjedo i dimila. Smrad petrolejke mijeao se s prirodnim isparenjima ljudskih neopranih tijela i smradom kible koja je kod svake upotrebe rastvorila svoju povrinu kako bi bacila novi val smrada u sobu broj esnaest. Loa prehrana izazvala je kod sviju probavne potekoe, pa je veina patila od nadutosti. Vjetrove su putali u nonu tiinu, i tako meusobno izmjenjivali signale uz razne ale. Na hodnicima su se uli odmjereni koraci strae, ponekad se otklopio otvor na vratima i kroz njega je virio nadzornik Na srednjem krevetu ulo se tiho pripovijedanje. Prije neg sam htel zbrisati i prije neg su me poslali k vama, bil sam na dvanajstici. Tam su, recimo, oni laki. Jednom su vam tam dofurali nekog oveka sa sela. Taj je dragi ovek dobil etrnajst dana jer je putal vojnike da kod njega prespavaju. Prvo su mislili da je to neka urota, ali se pokazalo da je to delal za lovu. Trebal je biti zatvoren medu onim najlakima, ali tam je bilo prepunjeno, pa su ga strpali k nama. A ta taj sve ni dofural od doma, i ta mu jo sve nisu poslali, jer je imal nekak dogovoreno da se moe sam hraniti i nekak si poboljati. I puenje mu je bilo dozvoljeno. Imal je dve unke. Takav ogromni kruh, jaja, putar, cigarete, duhan, no ukratko na ta ovek pomisli, to je imal sa sebom u dva ruksaka. A deko je mislil da to mora poderati sam. Poeli smo ga moljakati, kad ve sam nije mogel pogoditi da to mora s nama deliti, ko to su delili svi drugi kad bi neto dobili, ali on, gnjus jedan lakomi, veli da ne, da e biti etrnajst dana zatvoreni, i da bi si pokvaril eludac s tim zeljem i gnjilim krumpirima kaj mu daju za klopu. I da nam da elu svoju porciju i dvopek, da mu
106

ni stalo, da si to podelimo meusobno, ili da uzimamo jj Velim vam da je to bil tak fini ovek, da se ni htel esti P K , nego je ekal ak drugi dan etnju da to napravi v o i , na zahodu. Bil je tak razmaeni, da si je, ko vrhudofural i klozet papir. Rekli smo mu da mu hranemo na tu rijegovu porciju i trpili smo to jedan dan, drugi, trei. Tip je fderal unku, mazal si putar na kruh, gulil jaja, ukratko ivil. Puil je cigarete a ni ik nikom ni dal. Jer da mi kao ne smemo puiti, a kad bi ga vidil nadzornik da nam daje ik, onda bi ga dal zatvoriti. Velim, trpili smo tri dana. etvrti dan po noi ovo srno napravili. Tip se rano probudil, a to sam vam jo zaboravil rei da se uvek ujutro, u podne i naveer, prije nego se poel saftat s klopom, molil, dugo molil. Pomoli! se i potrail svoje ruksake pod klupom. Ruksaki su tam bili, al isueni, smeurani ko suha ljiva. Poel je vikati da je pokraden, da su mu ostavili samo klozet papir. Onda je opet mislil pet minuta da se zezamo, da smo to nekam sakrili. Veli jo tak veselo: Ja znam, vi ste zezanti, i ja znam da bute mi to vratili, ali da vam je uspelo uspelo je. Bil je medu nama jedan iz Libna i taj mu veli: Znate ta, pokrijte se s dekom i brojite do deset. A onda pogledajte te svoje ruksake. Pokril se ko posluni deko i broji jedan, dva, tri... A taj iz Libna ponovno mu veli: Ne smijete tako brzo, morate jako, jako sporo. A on pod tom dekom broji pomalo, sa stankama, jedan, dva, tri... Kad je izbrojil do deset, siel je s kreveta i pregledaval svoj ruksak. Isuse i Marijo, ljudi dragi poel se derati pa prazni su ko i prije a usto i ta njegova glupa faca, skoro smo svi pukli od smeha. A taj iz Libna veli: Probajte jo jednom. Verujte da je od svega toga tak poblesavil da je to jo jednom probal, pa kad je videl da tamo opet nema niega, nego samo taj klozet papir, poel je lupati po vratima i vikati: Pokrali su me, pokrali su me> Pmo, otvorite, za Isusa Boga. I smesta su vam doletili, vel ?Oem8 Profoza { narednika Repu. Mi svi do jednog e irno da je poludel, da je juer jo dugo naveer deral i da je sve i poderal. A on je samo plakal i furt govoril: Al negde ra )u biti mrvice. Onda su traili mrvice i nisu ih nali, jer
107

smo bili lukavi. To to nismo mogli sami poklopati, poslali smo potom po pagi na drugi kat. Ni nam nisu mogli dokazati, iako je ta budala stalno vrtila svoje: Al te mrvice moraju negde biti. eli dan ni ni jel i samo je pazil da neko neto ne jede ili ne pui. Drugi dan za ruak nije ni taknul porciju, ali naveer su mu ve ili ti gnjili krumpiri i kiselo zelje, samo se vie ni molil ko prije dok je mlatil po unki i kuhanim jajima. Onda je jedan od nas izvana dobil cigarete, pa je ovaj poel z nama razgovarati da mu damo dim. Ni mu nismo dali. Ja sam se prepal da ste mu taj dim dali javio se Svejk. S tim bi pokvarili elu priu. Takve plemenitosti postoje samo po romanima, ali u zatvoru kod takvih okolnosti, to bi bilo glupo. A jeste mu nabili deku? zauo se neiji glas. Nastupila je tiha rasprava je li trebao uza sve dobiti jo i deku. Veina je bila za. Pripovijedanje je pomalo utihnulo. Uspavljivali su se eanjem pazuha, prsa i trbuha, gdje se u rublju najvie zadravaju ui. Uspavljivali su se navlaei deke preko glave, da im ne bi smetalo svjetlo petrolejske lampe... Ujutro, u osam sati, prozvali su Svejka da ode do centralnog ureda. S leve strane kod vrata od ureda je pljuvanica, tam bacaju ikove poduavao je Svejka jedan. Onda, na prvom katu prolazi kraj jo jedne. Hodnik metu tek oko devet, tak da bu tam neeg bilo. Ali vejk je iznevjerio njihove nade. Nije se vie vratio u esnaesticu. Devetnaest gaa kombiniralo je i nagaalo kojekakve stvari. Nekakav pjegavi domobran, koji je imao najvie mate, razglasio je da je Svejk pucao u svoga kapetana i da su ga danas odveli na Motolsko vjebalite na strijeljanje.

vejk kao vojni sluznik kod vojnog sveenika

Ponovno je zapoela Svejkova odiseja uz poasnu pratnju dvojice vojnika s bajunetima, koji su ga trebali dopratiti do vojnog sveenika. Njegovi pratioci bili su ljudi koji su se uzajamno dopunjavali. Dok je jedan bio dugonja, drugi je bio omalen i debeo. Dugonja je epao na desnu nogu, mali vojnik na lijevu. Obojica su sluili u pozadini jer su davno, prije rata, bili osloboeni vojnike slube. Kroili su ozbiljno uz plonik i ponekad iskosa pogledavali na Svejka, koji je koraao izmeu njih i svakom prolazniku salutirao. Njegova civilna odjea izgubila se negdje u skladitu zatvora zajedno s vojnikom kapom s kojom je .u u rat- PfiJe neg to su ga pustili, dali su mu stari vojniki mundir, koji je pripadao nekom trbonji, za glavu viem od Svejka. U hlae koje je imao na sebi, ula bi jo tri Svejka. Beskonani nabori od nogu preko prsa, dokle su sezale hlae, ronC K 6 ' privlaili su ^udene poglede prolaznika. Og-mna bluza sa zakrpama na laktovima, umaena i prljava, atifc se na Svejku kao kaput na strailu. Hlae su na njemu su m , kostim na klaunu u cirkusu. Vojnika kapa, koju u takoder u zatvoru zamijenili, padala mu je preko
109

108

Na podsmijehe gledateljstva vejk je odgovarao umilnim osmijehom, toplinom i njenou svojih dobroudnih oiju. I tako su ili na Karlin, u stan vojnog sveenika. Prvi se obratio vejku mali, debeli. Bili su ba na Maloj Strani, dolje pod svodovima. Otkud si? upitao je mali debeli. li; Iz Praga. ^ A nee nam pobjei? U razgovor se umijeao dugonja. To je udna pojava da su mali debeli, najee dobroduni optimisti, a dugonje, naprotiv, skeptici. Zato je dugonja i rekao malom: Kad bi mogo, onda bi nam i pobjego. uf< A zato bi bjeo? zapitao je mali debeljko. Tako i tako je na slobodi, izvan zatvora. Nosim to u kuverti. A ta je to u toj kuverti za feldkurata? upitao je dugonja. E, to ne znam. Ako ne zna, onda i ne priaj. Prelazili su Karlov most utke. U Karlovoj ulici opet se mali debeli obratio vejku: Ne zna zato te vodimo feldkuratu? Na ispoved ree ravnoduno vejk. Sutra me buju obesili. To se tak uvek dela i tome se veli duhovna utjeha. A zato e te to?... upitao je oprezno dugonja dok je debeli saalno pogledavao na vejka. Obojica su bili zanatlije, oevi obitelji. Ne znam odgovorio je vejk smijeei se dobroudno ja ni ne znam. Valjda je to sudbina. Valjda si se rodio na nesretnom planetu znalaki i* razumijevanjem izjavi mali. Kod mene u Jasenu kod Josefova, jo za vrijeme Pru'' skog rata jednog su objesili. Doli smo po njega, nita rru* nismo rekli i u Josefovu su ga objesili. 110

_ ja mislim ree skeptino dugi da tek tako, ni k a ega, ne vjeaju ljude, da mora uvijek bit neki uzrok, tako da bi'se to moglo opravdat. __ Kad ni rat primijeti vejk onda se to i opravdava, ali u ratu na jednoga se niko ne osvre. Svejedno jel neko pogine na fronti, ili ga odmah obesiju. Isti drek, drugi pakung. ._ uj, da nisi nekakav politiki? upitao je dugonja. U prizvuku njegova pitanja moglo se naslutiti da osjea naklonost prema vejku. _ I preve politiki nasmijei se vejk. Da nisi narodni socijalist? sada je mali debeli postao oprezan. Umijeao se u razgovor. A ta se to nas tie? ree. Tu je puno ljudi i promatraju nas. Da bar moemo negdje u nekom haustoru skinut bajunete da to tako ne izgleda. Nee nam valjda pobje? Mi bi imali od toga same neugodnosti, jel da, Tonik? obratio se prijatelju koji tiho ree: Bajunete bi se mogle skinut, ipak je to na ovjek. Prestao je biti skeptian i njegovu je duu preplavila samilost prema vejku. Onda su potraili nekakav zgodan kuni ulaz gdje su skinuli bajunete, a debeli je dozvolio vejku da hoda uz njega. Jel da bi puio ree ako ti... htio je rei: Ako ti daju zapalit prije nego te objese, ali nije dovrio reenicu, osjetivi da bi to bilo netaktino. Pripalie sva trojica, a vejkovi pratioci poee pripovijedati o svojim obiteljima na Kralovehradeckom, o enama, djeci, komadiu polja i jednoj kravi. edan sam ree vejk. Dugonja i mali se zgledae. .. . a na jednu aicu bi i mi ili ree mali, osjetivi nijemi pristanak dugonje ali negdje gdje to ne bi bilo napadno.
0st

~TIdemo na Kuklfk ponudio je vejk puke bute V11 u kuhinji, gostioniar Serabona je sokola, njega se 111

ne morate bojati. Sviraju tam i violina i harmonika nastavio je Svejk dolaziju tam cure s ulice i razno drugo fino drutvo koje ne srne u bolji hotel. Dugonja i mali se zgledae, a onda dugonja ree: Ma idemo, do Karlina je jo daleko. Putem im je Svejk pripovijedao razne viceve, tako da su u dobrom raspoloenju uli u Kuk i uinili onako kako im je Svejk savjetovao. Oruje ostavie u kuhinji i uoe u lokal gdje su violina i harmonika ispunjavale prostoriju zvucima omiljene pjesme: Na Pankracu, na tom breuljiu, stoji divan drvored... Nekakva gospodina, koja je sjedila u krilu ostarjelog mladia sa stazicom na glatko zaeljanoj kosi, pjevala je hrapavim glasom: Imao sam curu finu, s drugim je sad u kinu... Za jednini je stolom spavao pijani prodava sardina koji bi se s vremena na vrijeme probudio, udario akom po stolu i promrmljao To tak nejde i ponovno zaspao. Pod zrcalom iza bilijara sjedile su tri gospodine i dovikivale nekom kondukteru: Mladi gospon, dajte nam vermut. Blizu glazbenika dvojica su se svaala o tom da li je neku Marenku opila sino policijska patrola. Jedan je to vidio vlastitim oima, a drugi je tvrdio da je ila spavati s nekim vojnikom u hotel Val. Do samih vrata sjedio je neki vojnik s nekoliko civila i pripovijedao o svome ranjavanju u Srbiji. Imao je povezanu ruku i pune depove cigareta koje je od tih civila dobio. Izjavio je da vie ne moe piti, a jedan iz drutva, neki elavi djedica, neprestano ga je nudio: Samo pijte, vojnik, ko zna jel burno se jo sreli. Da vam naruim da vam nekaj odsviraju? Volite Siroto dijete... Bila je to omiljena pjesma toga elavog starkelje i odista, zaas zacviljee violina i harmonika, pri emu su djedici navrle suze na oi, a on zapjevao uzdrhtalim glasom: Jedno dijete milo, bez mame je bilo... S drugog stola se zaulo: Daj ostavi to... Pusti vodu... Ma odi nam s tim... Odbij s tim siroekom...
112

I eprijateljski je stol trijumfalno zapjevao: Rastanak, ah ak moje srce sluti nikad vie sastanak, ah, sastanak. 135 _ pranto dovikivali su ranjenom vojniku kad su atpjevali siroia daj prestani i odi se k nama esti. Daj brani na njih i poalji sim cigarete. Ne bus ih valjda jo zabavlja!. Svejk i njegova pratnja sa zanimanjem su sve to pratili. Svejk se uivio u uspomene, sjetivi se kako je prije rata ovdje esto sjedio. Sjetio se i kako je ovamo u policijsku kontrolu zalazio policijski inspektor Draner, kako su ga se prostitutke bojale i sastavile o njemu pjesmicu ba suprotnog sadraja. I kako su jednom u zboru pjevale:
Stranoga su Dranera k nama bili poslali Mi se nismo bojali pa smo rusvaj pravili Marenaje cugnula pa se nije bojala...

Uto je naiao Draner sa svojom ophodnjom, straan i neumoljiv. Izgledalo je kao da je netko opalio metak u jato prepelica. Civilni redarstvenici stjerali su ih sve u hrpu. I on, Svejk, bio je takoer u toj gomili, jer je kao za peh rekao Draneru, kada ga je ovaj pozvao da pokae osobnu iskaznicu: Imate za to naredbu od policijskog ravnateljstva? Svejk se prisjeao i nekog pjesnika koji je tu znao sjediti pod zrcalom i u tom opem rusvaju Kuklika, pjesme i zvuka harmonike pisao pjesmice i itao ih prostitutkama. Nasuprot tome, Svejkovi pratioci nisu imali nikakvih slinih uspomena. Bilo je to za njih neto posve novo. Poelo im se sviati. Prvi od njih, koji je ovdje naao puno zadovo-jstvo, bio je mali debeli, stoga to takvi ljudi osim svoga optimizma imaju i veliku sklonost ka epikurejstvu. Dugonja $ n u . .atk borio sam sa sobom. Pa kako je ve izgubio svoj Pttcizam, tako je pomalo gubio i svoju odmjerenost i ostatkesvoje razboritosti. Idem plesati rekao je nakon petog piva kad je vidio kako Parovi pleu stiskavac.
113

Mali se posve predao uicima. Uz njega je ve sjedila nek gospodina, govorila mu kakljive stvarice, a njemu su oicp samo igrale. Svejk je pio. Dugi je otplesao, a onda se sa svojom plesaicom vratio stolu. Zatim su pjevali, plesali, neprestano pili i pljeskali svoje dame. U atmosferi prodajne ljubavi, nikotina i alkohola neupadljivo je kruilo geslo: Poslije nas potop! Popodne je k njima sjeo neki vojnik i ponudio da e im za petaka izazvati flegmonu i trovanje krvi. Ima sa sobom iglu i injekcije i moe im utrcati u nogu ili ruku petrolej1. Leat e s tim najmanje dva mjeseca, a ako jo budu dohranjivali ranu slinom, onda moda i pola godine, pa e ih morati sasvim otpustiti iz vojske. Dugonja, koji je ve potpuno izgubio svoju uravnoteenost, dao je vojniku da mu u zahodu utrca petrolej pod kou na nozi. Kada je ve padao sumrak, Svejk predloi da nastave put prema vojnom sveeniku. Maleni debeljko koji je ve poeo mucati, nagovarao je vejka da jo prieka. Dugi je bio istog miljenja, da vojni sveenik moe ekati. Svejku se vie nije dopadalo Kod Kukllka, pa im je zaprijetio da e otii sam. Zatim su krenuli, ali im je Svejk morao obeati da e se jo negdje zaustaviti. Svratili su na Florencu u Malu kavanu gdje je debeli prodao svoj srebrni sat kako bi se mogli jo proveseliti. Odatle ih je Svejk ve vodio pod ruku. To mu je zadavalo prilino muka. Neprestano su im klecala koljena, a jo uvijek su htjeli nekamo svratiti. Mali debeli umalo je izgubio omot za vojnog sveenika, tako da je Svejk bio prinuen nositi paket sam. Svejk ih je neprestano morao opominjati kada im je u susret dolazio kakav asnik ili doasnik. Nakon nadljudskih
l. Provjereno sredstvo kojim se moglo doepati bolnice. Ali moe odati miris petroleja koji ostaj e u oteklini. Benzin je bolji jer bre hlapi. Kasnije su utrcavali eter u benzin, i na druge naS" sve to usavrili. (Autor)

nap

i nastojanja Svejku je uspjelo da ih dovue do kue u ici edie je stanovao vojni sveenik. i i

ici ee e s ta j i o bajunete na puke i prinudio ih udarcem P Ma prvom katu, D0d rebra da povedu oni njega, a ne on njih. gdje je na vratima stana stajalo napisano Otto Katz vojni sveenik, otvorio im je vrata nekakav voj h sobe su se uli nik glasovi, zveckanje boca i aa. '__ Ay/ir _ melden gehorsam Herr Feldkurat _ rekao je s naporom dugonja, salutirajui vojniku ein _ 1 Paket und ein Mann gebracht . _ Upadajte rekao je vojnik gdje ste se tako naroljali? Gospodin feldkurat je isto... otpljunuo je. Vojnik je otiao s paketom. ekali su u predsoblju dugo, dok se nisu otvorila vrata, a kroz njih, ne proao, ve proletio vojni sveenik. Bio je samo u prsniku, a u ruci je drao ci A tu ste, tu ste ve! rekao je Svejku. Priveli su vas, a nemate ibice? Pokorno javljam gospon feldkurat da nemani. A-a, zato nemate ibice? Svaki vojnik mora imati i bice da si moe pripaliti. Vojnik koji nema ibice je to? Pokorno javljam da je to vojnik bez ibica odgovori Svejk. Vrlo dobro, on je bez ibica i ne moe nikome pripa liti. To bi bilo jedno, a sad ono drugo. Svejk, smrde li vam noge? Pokorno javljam, ne smrdiju. To je ono drugo! A sad ono tree. Pijete rakiju?
TI 1

lokorno javljam da rakiju ne pijem, samo rum. ~~ Dobro, pogledajte ovog tu vojnika. Toga sam si posudio za danas od oberlajtnanta Feldhubera, to je njegov posilni. Taj nita ne pije, to je ap-ap-stinent, i zato e otii s marsbataljunom. Zato to to mi takav ovjek ne treba. Ue posilni to je krava. I ta pije isto samo vodu i mue
ar

" gospodine feldkurat, da smo donijeli jedan paket i jednog ovjeka (njem.). 115

114

kao vol. Ti si aps-ti-nent obrati se vojniku sram te bilo, glupane. Zasluio si par amara. Vojni sveenik je onda usmjerio svoju pozornost na one koji su Svejka doveli i koji su se klatili, trudei se svim silama da stoje uspravno, uzaludno se oslanjajui o svoje puke. Vi ste se na-napili ree vojni sveenik. Napili ste se u slubi i zato u vas dati za-tvoriti. Svejk, oduzmite im puke i odvedite ih u kuhinju, i pazit ete na. njih dok ne doe vojna policija da ih odvede. Ja u odmah telef-f-fonirati u kasarnu. I tako Napoleonove rijei U ratu se situacija mijenja svakog trenutka doivjee i ovdje svoju punu potvrdu. Jo jutros su ga ova dvojica sprovodila pod bajunetima, bojei se da im ne pobjegne, zatim ih je morao sam dovesti, a na kraju ih je morao sam i uvati. Isprva nisu bili posve svjesni toga obrata, sve dok nisu sjeli u kuhinju, a kod vrata vidjeli Svejka kako stoji s pukom i isukanim bajunetom. Ja bi neto popio uzdahnuo je mali optimist, dok je dugonja opet dobio napad skepticizma i rekao da je sve to bijedna izdaja. Upustio se u glasno optuivanje Svejka da ih je doveo u takvo stanje i spoitnuo mu da im je obeavao da e sutra biti objeen, a sad da se vidi da je sve to zafrkancija i s tom ispovijedi i s vjeanjem. Svejk je utio i etkao ispred vrata. Kaki smo mi bili volovi! vikao je dugonja. Na kraju, sasluavi sve optube, Svejk izjavi: Sad bar vidite da vojska nikad nije med i mleko. Ja izvravam svoju dunost. Ja sam u to isto tak upal ko i vi, al kak se obino veli meni se srea nasmeila. Ja bi neto popio ponavljao je oajno optimist. Dugonja je ustao i krenuo k vratima teturavim korakom. Pusti nas kui obratio se Svejku kolega, ne budali. Makni se od mene rekao je Svejk ja vas moram uvati. Sad se ne poznamo.
116

Na vratima se pojavio vojni sveenik: _ Nikako ne mogu dozvati tu kasarnu, idite doma i zapamtite da se u slubi ne smije cugati. Mar. U poast gospodina vojnog sveenika valja rei da nije iti telefonirao u vojarnu jer kod kue nije ni imao telefona, ve je govorio u stalak elektrine svjetiljke.

Svejk je ve trei dan bio slunik kod vojnog sveenika Otta Katza, a za to ga je vrijeme vidio samo jednom. Treega dana pojavio se vojni slunik natporunika Helmicha s nalo gom da Svejk doe po svoga vojnog sveenika. Putem je ispriao Svejku da se vojni sveenik posvaao s natporunikom, razbio pijanino, te da je pijan kao zemlja i ne eli ii kui. A da je natporunik Helmich, takoer pijan, izbacio vojnog sveenika na hodnik, te da ovaj sjedi ispred vrata na podu i drijema. Kada je Svejk stigao onamo, prodrmao je vojnog sveeni ka, pa kad je ovaj neto promrmljao i otvorio oi, Svejklutira i sa ree: Pokorno javljam, gospon feldkurat, da sam tu. I to tu hoete? Pokorno javljam da sam trebal doi po vas, gospon feldkurat. Trebali ste doi po mene a kamo idemo? U va stan, gospon feldkurat. A zato bih trebao ii u svoj stan zar nisam u svom stanu? ~-1 okorno javljam, eospon feldkurat, da ste na hodniku u tuoj kui. A-a, kako sam ovamo dospio? 77 Pkorno javljam rtda ste bili u posjetu. P-p-posjetu nisam bio. To vi grije--ite.
117

vejk je podignuo feldkurata i prislonio ga uza zid. Vojni sveenik se njihao, naslanjao na Svejka i pritom izjavio: Ja u vam pasti. Pas-sti ponavljao je glupo se smijeei. Napokon je Svejku uspjelo prisloniti vojnog sveenika uza zid, a ovaj je u novom poloaju poeo ponovno drijemati. vejk ga probudi. Sto elite? ree vojni sveenik, inei uzaludne pokuaje ne bi li skliznuo niza zid i sjeo na pod. I tko ste vi uope? Pokorno javljamodgovori vejk pridravajui vojnog sveenika uza zid da sam va posilni, gospon feldkurat. Ja nemam nikakvog posilnog rekao je s tekom mukom vojni sveenik, pokuavajui se ponovno svaliti na Svejka i nisam nikakav feldkurat. Ja sam prase dodao je s iskrenou pijanca pustite me, ja vas ne poznam. Kratka borba zavrila je vejkovom jednostavnom pobjedom. Okoristio se svojom pobjedom tako da je vojnog sveenika odvukao niza stube do ulaza gdje je ovaj pruio otpor kako ne bi bio izvuen na ulicu. Ja vas, gospodine, ne poznajem tvrdio je Svejku u oi dok se vodila borba poznate Otta Katza? To sam ja. Bio sam kod nadbiskupa vikao je drei se kunih vrata Vatikan se za mene zanima. Razumijete? vejk je napustio ono pokorno javljam i poeo govoriti s feldkuratom posve povjerljivim tonom. Velim ti, pusti to ree il bum te opalil po njuki. Idemo doma i basta. Ni reci vie. Vojni sveenik pusti vrata i navali se na Svejka: Idemo nekamo, ali Kod Suha ne idem, tamo sam duan. vejk ga izgura i iznese iz kunog ulaza te se stade s njim navlaiti plonikom u smjeru kue. Koji li je to gospodin? upitao je neki gledatelj na ulici. ; x 5*a
118

_ -jo je moj brat odgovorio je vejk dobil je dona me je doel posetiti, a napil se od sree jer je mislil
pUSt, y '

dasam mrtav. . Vojni sveenik koji je mrmljao neke motive iz operete ne bi prepoznao, zauvi posljednje rijei obrati ^__Tko je od vas mrtav, neka se javi zbornom zapovjedniku u roku od tri dana da bi se mogao njegov les blagosloviti. I zamuknu trudei se lupiti nosom o zemlju, dok ga je vejk pod ruku vukao kui. Glava mu je visjela, bio je nagnut prema naprijed, a noge su mu zaostajale i plele se kao u make s prebijenom kimom. Vojni sveenik je mrmljao: Dominus vobiscum _ et cum piritu tuo. Dominus vobiscum1. Na stajalitu koijaa, vejk je prislonio vojnog sveenika uza zid i otiao dogovoriti prijevoz. Jedan je koija izjavio da toga gospodina vrlo dobro pozna, da ga je vozio samo jednom i da ga vie nikada nee voziti. Sve mi je pobljuval izrazio se jasno a nije mi ni vonju platil. Vozil sam ga vie od dva sata dok ni nael gde stanuje. Tek nakon tjedan dana, kad sam kod njega bil ve po trei put, za sve to mi je dal pet kruna. Nakon dugog pregovaranja jedan se od koijaa odluio da ih poveze. vejk se vrati vojnom sveeniku koji je spavao. Tvrdi crni eir (jer on je obino i nosio civilno odijelo) netko mu je u meuvremenu skinuo s glave i odnio. vejk ga probudi i 112 Prno koijaa utrpa u koiju. U koiji je vojni sveenik upao u potpunu otupjelost, drao je Svejka za pukovnika Justa iz 75. pjeake pukovnije, pa je nekoliko puta uzastopno ponovio: Nemoj se ljutiti, kamarade, to ti tikam. Ja sam prase, jednom trenu inilo se da ga je poskakivanje koije
l G

- < p o dn is v am a! (L at.)

,,,,

i^

'# 119

dovelo k svijesti. Sjeo je uspravno i poeo pjevati nekakav odlomak iz nepoznate pjesme. Moe biti da je to bio njegove mate:
Prisjeam se zlatnog asa Kad me njihao u krilu sjeam se I toga glasaKraj Domauc u Merklinu. "

No, zaas je opet upao u potpunu otupjelost i okrenuvi se k vejku, upita ga, zamirivi jednim okom: Pa kako ste danas, milostiva? Hoete li kamo na ljetovanje? rekao je nakon kratice stanke i vidjevi sve dvostruko upita ponovno: Vi izvolite imati ve odraslog sina? pritom je prstom pokazivao na Svejka. Sedni se izderao se na njega vejk kada se vojni sveenik pokuao popeti na sjedalo nemoj si misliti da te ne bum nauil redu. Vojni sveenik utihnu i zagleda se malim, praseim oima kroz prozori koije, naprosto ne shvaajui to se to ustvari s njim zbiva. Izgubio je posve pojam o svemu i obrativi se vejku ree bojaljivo: Gospodo, dajte mi prvi razred. Pokuao je svui hlae. Smjesta se zakopaj, svinjo! izdera se vejk. Ve te znaju svi koijai, jednom si se ve pobljuval, sad samo jo ovo fali. Nemoj si misliti da bus ostal jo nekaj duan ko zadnji put. Vojni sveenik melankolino spusti glavu medu dlanove i poe pjevati: Mene vie nitko ne voli... A onda je smjesta prekinuo svoju pjesmu i izjavio: Entschuldigen Sie, lieber Kamerad, Sie sind ein tel, ich kann singen, was ich will1.
1. Oprostite, dragi prijatelju, vi ste budala, ja mogu pjevati to hou (njem.).

Vjerojatno je htio zazvidati neku melodiju, ali je umjesto ispustio tako silno prrrrr... da je koija stala. Kad su na vejkov povik nastavili put, vojni sveenik je poeo pripaljivati cigaretnik. ; _ Ne gori rekao je oajan, kad su mu ispale ibice _ vi mi u to puete. Onda je opet izgubio nit, nije nastavio, ve se poeo smijati: _ To je zezancija, mi smo sami u tramvaju, zar ne, gospodine kolega? Poeo se mekoljiti. Izgubio sam kartu! vikao je. Zaustavite, moram nai tu kartu! A onda je rezignirano odmahnuo: Nek ve jednom... Potom je mrmljao: U najeim sluajevima... da, u redu... u svim sluajevima... ne, grijeite... drugi kat? To je izgovor... ne, ne radi se o meni, ve o vama, milostiva gospodo, platiti.... imao sam crnu kavu... Onda se poeo u polusnu svaati s nekim izmiljenim neprijateljem koji mu osporava pravo da u restoranu sjedi do prozora. Poeo je smatrati koiju vlakom i naginjui se van, vikao je na ulicu eki i njemaki: - Nvmburk, presjedamo! i kV P Povuce k sebi, pa vojni sveenik zaboravi na V j y l Poce oponaati razne ivotinjske glasove. Najdulje se zadrao kod pijetla, a njegov je pobjedonosni kukuriku odjekivao iz koije, r v koje vrijeme uope bio vrlo ivahan, nestaan i pousavao je iskoiti iz koije, dovikujui ljudima mimo kojih i vikTJa P/olazila diari! Onda Je iz koije bacio rupi PnpovTd| Zaustave da Je izgubio prdjagu. A tada je poeo i^, ,BudJvicama je ivio jedan bubnjar. Oenio se. Za nu dana je umro.
121

120

Poeo se smijati: '" > Zar nije dobar vic? itavo to vrijeme vejk je prema vojnom sveeniku postupao s bezobzirnom strogou. Kod raznih pokuaja da uini kakvu sitnu alu, kao to su ispadanje iz koije ili lomljenje sjedala, vejk bi mu uzastopce zadavao udarce pod rebra, to je vojni sveenik primao s neobinom tupou. Samo se jednom pokuao pobuniti i iskoiti iz koije, izjavivi da dalje ne ide jer zna da umjesto u Budejovice voze u Podmokle. Za samo jednu minutu vejk je u potpunosti uguio njegovu pobunu i prinudio ga da se vrati u prvotni stav na sjedalo, pazei da mu ne zaspe. Najnjenije to je pri tom rekao, bilo je: Ne spavaj, crkotino! Vojni je sveenik odjednom dobio napad melankolije i poeo plakati, zapitkujui vejka je li imao majku. Ja sam, ljudi dragi, na tom svijetu sam! vikao je iz koije. Prihvatite me. Ne sramoti me opominjao ga je vejk prestani, svi budu rekli da si cugo. Nita nisam pio, prijatelju odgovarao je vojni sveenik potpuno sam trijezan. Onda je odjednom salutirao: Ich melde gehorsam, Herr Oberst, ich bin besoffen1. Ja sam prasac ponavljao je neprestano desetak puta s oajnim, iskrenim beznaem. I obraajui se vejku, uporno ga molio i kumio: Izbacite me iz auta. Zato me odvozite sa sobom? '< Sjeo je i mrmljao: ^; Oko mjeseca stvaraju se krugovi... Vjerujete li, gospodine kapetane, u besmrtnost due? Moe li konj doi u nebo? Poeo se glasno smijati, ali za trenutak se rastuio ' apatino pogledao vejka izjavivi: . < (.
1. Pokorno javljam, gospodine pukovnie, ja sam pijan (njem.). ;J? .
:

_ Dopustite, gospodine, jesam li vas ve negdje vidio? Niste li bili u Beu? Sjeam vas se iz sjemenita. Na trenutak se zabavljao time to je poeo recitirati latinske stihove Aurea prima sata est aetas, quae vindice nullo1...- Dalje mi ne ide ree izbacite me. Zato me neete izbaciti? Nita nisam napravio. elim pasti na nos ._ izjavio je odlunim glasom. _ Gospodine nastavio je moleivim glasom dragi prijatelju, dajte mi uku. Jednu ili nekolko? upitao je vejk. Dvije. Evo vam. Vojni sveenik je naglas brojio pljuske koje je dobivao, pri emu se blaeno smjekao. ini mi to dobro ree to je dobro za eludac i probavu. Dajte mi jo jednu po njuci! Najljepa hvala! viknuo je kada mu je vejk brzo udovoljio. Potpuno sam zadovoljan. Podrapajte mi prsnik, lim mo vas. . y y Ivzraavao Je najrazliitije elje, poelio je da mu vejk iai nogu, da ga nakratko gui, da mu odree nokte i iupa prednje zube. udio je za muenitvom i poelio da mu vejk otrgne glavu i baci je u vrei u Vltavu. - Meni bi ba pristajale zvjezdice oko glave govorio je oduevljeno trebao bi ih deset. Zatim je poeo govoriti o trkama, brzo preao na balet, no r^na njemu se nije dugo zadrao. ni Tr?lefCte arda? uPita vejka. Znate li medvjedi pies: Ovako...
a a c^Al]e Pskoiti i pao je na vejka koji ga je stao boksati, nda ga smjestio na sjedalo. Ja neto elim vikao je vojni sveenik ali ne
n

'e bUo datno doba kad je bez ikakva suca... (lat.)

*#

(&

;> i

'

122

123

znam to. Zar ne znate to? objesio je glavu i naprosto rezignirao. A ba me briga to neto hou rekao je ozbj. Ijno a i vas, gospodine, to se to tie? Ja vas ne poznam Kako se usuujete tako me fiksirati? Znate li maevati? Postao je na trenutak borbeniji i pokuao gurnuti vejlcj sa sjedala. Nakon to ga je vejk umirio, davi mu na znanje svoju fiziku premo, upita: Je li danas ponedjeljak ili petak? Bio je takoer radoznao je li prosinac ili lipanj, i pokazao je veliku sposobnost u lupetanju najrazliitijih pitanja: Jeste li oenjeni? Jedete li rado gorgonzolu? Jeste li u kui imali stjenke? Jeste li dobro? Je li va pas imao teneak? Postao je povjerljiv. Ispriao je kako duguje za jahae izme, bi i sedlo, da je prije nekoliko godina imao triper i da se lijeio hipermanganom. Ni za to drugo nije bilo ni vremena, a nije se moglo ni pomisliti ree tucajui moda vam se to ini prilino munim. Ali recite, eh, eh, eh, to da uinim? Morate mi oprostiti. Autotermosicama nastavljao je zaboravivi o emu je maloprije govorio nazivaju se posude u kojima se uvaju pia i jelo u prvotnoj toplini. Kako ocjenjujete, gospodine kolega, koja je igra pravednija, ferbl ili ajnc? Ne, stvarno, ve sam te negdje vidio! izjavio je pokuavajui obgrliti vejka i poljubiti ga slinavim usnama. Mi smo skupa ili u kolu. Ah, ti dobriino rekao je, njeno gladei svoju vlastitu nogu kako si narastao od tog vremena otkad te nisam vidio. Ah, ta srea to te vidim, ublait e sve moje patnje. Spopalo ga je pjesniko nadahnue i poeo je govoriti o povratku u sunani sjaj sretnih lica i vrelih srdaca. Onda je kleknuo i poeo moliti Zdravo Marijo, smijucl se pritom od uha do uha. Kada su se konano zaustavili pred njegovim stanom) lo ga je vrlo teko izvui iz koije. *>

___ Nismo jo stigli vikao je pomozite mi. Hoe me kidnapirati! Ja se hou jo voziti! . n-^ if n oravom smislu rijeci izvuen iz koije, kao kuhani
.plO l c u r i v i v -i i /

kuice Na trenutak Ise ak inilo da e ga rastrgnuti jer - J Sezapleo nogama o sjedalo Pritom se smijao na sav glas, kako ih je zeznuo: _ Vi ete me rastrgnuti, gospodo. Onda su ga vukli kroz ulaz, pa preko stubita u stan, a u stanu su ga kao vreu bacili na divan. Izjavio je da nee platiti za vonju autom koji nije naruio i trajalo je dulje od etvrt sata dok mu nisu objasnili da je to bila koija. Ali ni s time se nije sloio, pa je prigovarao da se on vozi samo u fijakeru. Vi me hoete zeznuti izjavio je vojni sveenik gledajui znaajno u vejka i koijaa ili smo pjeice. A onda je u nastupu velikodunosti dobacio koijau lisnicu. Uzmi sve, Ich kann bezahlen1, nije mi stalo do sitnia. Bilo bi blie istini da je rekao da mu nije stalo do trideset est krajcara, jer u novarki vie i nije bilo. Nesretni ga je koija podvrgnuo temeljitom pregledu, spominjui pritom i uke. Pa lupi me odgovorio je vojni sveenik misli da ne mogu podnijeti? Od tebe ih pet podnesem. U prsniku mu je koija pronaao pet kruna. Otiao je proklinjui svoju sudbu i vojnog sveenika koji ga je zadrao i pokvario mu posao. Vojni sveenik se polako uspavljivao, iako je stalno krojio nekakve planove. Htio je poduzeti sve mogue: svirati glaso**. ii u plesnu kolu i priti ribu. k ^ a ^ Jku obeao svoju sestru, koju nije imao. Taj e.r !e P^lio da ga odnesu u postelju i na kraju je usnuo, J vivsi da eli da ga priznaju kao ovjeka, to je jednako v jedna jedinka kao i prasac. , ,,
Ma

moguplatiti(njem.).

124

125

3.
Kada je vejk ujutro uao u sobu vojnog sveenika, naao ga je kako lei na divanu i naporno razmilja kako se to moglo dogoditi da ga netko polije tako udno da mu se hlae prilijepe za koni divan. Pokorno javljam, gospon feldkurat rekao je vejk da ste se po noi... Nekoliko rijei pojasnilo mu je kako se grozno vara misli li da je poliven. Vojni sveenik, kojemu je glava bila neobino teka, bio je potiten. Ne mogu se sjetiti rekao je kako sam dospio s kreveta na divan. Tamo uope niste ni bili, im smo doli, stavili smo vas na divan, dalje se ni moglo. A to sam izvodio? Jesam li izvodio uope neto? Nisam valjda bio pijan? Ko deva odgovorio je vejk potpuno, gospon feldkurat, dobili ste mali delirij. Nadam se da bu vam pomoglo ak se presvleete i operete. Tako mi je kao da me je netko premlatio alio se vojni sveenik i edan sam. Da se juer nisam tukao? Ni to bilo tak grozno, gospon feldkurat e je posljedica jueranje ei. Iz tog se ovek nemre izvlei tak brzo. Poznaval sam jednog stolara, taj se prvo napil na Silvestrovo 1910., a 1. sijenja ujutro bil je tak edan i bilo mu je tak loe da si je kupil slanu haringu, pa je pil ispoetka i tak to radi svaki dan ve etvrto leto i niko mu nemre pomoi, zato jer si uvek kupi tu slanu haringu za eli tjedan. To vam je takav ringipil, kak je govoril jedan stari narednik iz 91pukovnije. Vojnog sveenika pogodio je savreni mamurluk i jednostavna depresija. Da ga je netko u tom trenutku sluao, bio bi uvjeren da prisustvuje predavanju dr. Aleksandra Batek* Objavimo rat na ivot i smrt demonu alkohola, koji ubija
126

na

jbolje ljude i da ita njegov prirunik Sto iskara

etikih. . . Napravio je, naravno, male izmjene: _ j^ad bi rekao je ovjek pio neko plemenito pie , gto su maraskino, konjak; ali ja sam juer pio borovicu. Rudini se da ju mogu tako cugati. Ima oduran okus. Da je bar bila vinjevaa. Ljudi izmisle kojekakve svinjarije i piju to kao vodu. Takva borovica nije ni ukusna, nema ni boju, samo pee u grlu. A da je bar bila prava, destilat bobica, kakvu sam jednom pio u Moravskoj. A ova je borovica bila od nekakvog drvenog pirita i ulja. Pogledajte kako mi se podriguje. Rakija je otrov odluio je mora biti original, prava, a ne tvorniki proizvod nekakvih idova. To je kao i s rumom. Dobar rum je rijetkost. Da mi je sada dobra orahovaa uzdahnuo je ta bi mi smirila eludac. Takva orahovaa, kakvu ima gospodin satnik nabl u Bruski. Poeo je prevrtati depove i pregledavati lisnicu. Sve u svemu imam trideset est krajcara. Kako bi bilo da prodam divan? razmiljao je. Sto mislite, hoe li netko kupiti divan? Gazdi u rei da sam ga posudio, ili da nam ga je netko ukrao. Ne, divan u ostaviti. Poslat u vas gospodinu satniku nablu da vam posudi sto kruna. Dobio je preksino na kanama. Ako tamo ne uspijete, odite do
\T V

vrsovica u vojarnu, natporuniku Mahleru. Ako i tamo ne uspijete, odite na Hradane satniku Fieru. Njemu recite da moram platiti krmivo za konja jer sam novac za to propio. A ako i tamo nita ne dobijete, zaloit emo klavir, pa to bude da bude. Napisat u vam nekakvih openitih par redaka. Ne ajte se odbiti. Recite da mi je potrebno i da sam sasvim bez vca. Izmislite to hoete, ali mi se ne vraajte praznih ruku u vas poslati na bojinicu. Pitajte gospodina nabla gdje u P~uJe tu orahovau i kupite dvije boce. no sJaJno obavio svoju zadau. Njegova prostoduyj Posteno lice osigurali su mu potpuno povjerenje i a e x J ono to govori ista istina. J je odluio da e biti korisno ne govoriti ni pred
127

satnikom nablom, ni pred satnikom Fierom, ni prej natporunikom Mahlerom o tome da vojni sveenik mora platiti krmivo za konja, ve poduprijeti njegovu molbu iz. javom da vojni sveenik mora platiti alimentaciju. Svugdje je dobio novac. Kada je, vrativi se s pobjedonosnog pohoda pokazao tristo kruna, vojni sveenik, koji se u meuvremenu umio i presvukao, bio je silno iznenaen. Uzel sam to odjednom rekao je vejk - da ne moramo sutra ili preksutra ponovo brinuti o nofcima. Ilo je to prilino glatko, samo sam moral pred kapetanom nablom kleknuti na koljena. To je nekakav gad, al kad sam mu rekel da moramo platiti alimentaciju... Alimentaciju? zaprepateno ponovi vojni sveenik Je, alimentaciju gospon feldkurat, otpremninu curama. Vi ste rekli da se nekaj zmislim, a ja se ni drugo nisam dosetil. Kod nas je jedan uster u isto vreme plaal alimentaciju za pet cura i bil je zbog toga sav oajan, pa si je stalno posudival i svako mu je rado poveroval da je u groznom poloaju. Pitali su me kakva je cura, a ja sam rekel da je jako zgodna, da jo nema ni petnajst let. Pa su hteli njenu adresu. To ste fino izveli, vejk uzdahnuo je vojni sveenik i poeo hodati po sobi. Opet jedna krasna sramota ree, uhvativi se za glavu tako me boli glava! Dal sam im adresu od jedne stare, gluhe babe kod nas u ulici objanjavao je vejk htel sam to solidno izvesti jer je naredba naredba. Nisam se dal odbiti, a nekaj sam moral zmislit. A sad ekaju u hodniku za taj klavir. Dow sam ih da nam ga otpelaju u zalagaonicu, gospon feldkurat Ni ne bu tak loe kad vie ne bu klavira. Bude vie mesta i budemo imali vie novaca na hrpi. I bude mir par dana. A ak bi gazda pital kaj delamo s tim klavirom, ja bum ^ da su mu se potrgale ice i da smo ga poslali u radionicu & popravak. A imam i kupca za divan. To je moj poznati trg0' vac starim pokustvom, doel bu popodne. Danas se plaa koni divan. %
128

_ nita niste izveli, vejk? upita vojni sveenik, v 3 stalno glavu medu dlanovima i gledajui u oajanju. ___ rjonesel sam, pokorno javljam gospon feldkurat, umesdve flae orehovice, kakvu kupuje gospon kapetan nabl, t0 flaa kako bi imali nekakve rezerve, da imamo nekaj za Pjti Mogu ii po klavir, da nam ne zatvoriju zalagaonicu? Vojni sveenik je beznadno odmahnuo rukom i za koji trenutak ve su utovarivali glasovir na kola. Kada se vejk vratio iz zalagaonice, naao je vojnog sveenika kako sjedi kraj otvorene boce orahovae i psuje jer je za objed dobio nepeen odrezak. Opet je bio na istom. Objavio je vejku da e ve sutra zapoeti novi ivot. Ispijanje alkohola je prostaki materijalizam, a valja ivjeti duhovnim ivotom. Gotovo pola sata govorio je filozofski. Kada je otvorio treu bocu, doao je trgovac starim pokustvom i vojni sveenik mu je za bagatelu prodao divan i ponudio mu da malo porazgovaraju. Bio je vrlo nezadovoljan kad se trgovac ispriao da ide u kupovinu jo i nonog stolia. teta to nikakvog nemam ree s prijekorom vojni sveenik ovjek ne moe na sve misliti. Nakon odlaska trgovca starim pokustvom vojni sveenik se upustio u prijateljski razgovor sa vejkom s kojim je ispio sljedeu bocu. Dio njihova razgovora bio je ispunjen osobnim stavom vojnog sveenika spram ena i karata. Dugo su sjedili. I veer je zatekla vejka i vojnog sveenika u prijateljskom razgovoru. Nou se odnos ipak izmijenio. Vojni sveenik se vratio u jueranje stanje, zamijenio je vejka s nekim drugim i rekao mu: . .~~~ Nikako, ne odlazite, sjeate se onog ridokosog kadeta Ta je idila trajala sve do onog trenutka dok vejk nije rekao vojnom sveeniku: Sad mi je dosta, sad ide u krevet na orku, kui? m i( eni ', J > kak ne bih iao mrmljao je vojni sve-~~ sjea se da smo skupa ili u peti razred i kako sam
129

ti pisao zadae iz grkog? Imate vilu na Zbraslavi? Moete voziti parobrodom po Vltavi? Znate to je to Vltava? vejk ga je prinudio da izuje cipele i da se svue. V0in. sveenik je posluao uz proteste nepoznatim osobama. Vidite, gospodo govorio je ormaru i fikusu 1^ sa mnom postupaju moji roaci!? Nemam roaka odlui je naglo, smjetajui se u postelju da se i nebo i zenji, urote protiv mene, nemam ih... I sobom odjeknu hrkanje vojnog sveenika.

4.
U te dane pada i vejkov posjet stanu njegove stare dvorkinje gospode Miillerove. U stanu je vejk naao neakinju gospode Miillerove, koja mu je uz pla ispriala da je gospoda Miillerova bila uhiena tu veer kada je odvezla vejka u vojsku. Staru gospodu osudio je i dao odvesti vojni sud, pa iako joj nita nisu mogli dokazati, odveli su je u koncentracijski logor u Steinhofu. Ve je od nje dolo i pisamce. vejk je uzeo tu domau relikviju i itao: Draga Aninko! Tu nam je jako dobro, svi smo zdravi, Suseda na krevetu do mene ima pjegavi , a takoer su tu i crne Inae je sve u redu. Jela ima dovoljno i skupljamo krumpirove za juhu. ula sam da je gospon vejk ve > pa nekak pronai gde lei, da bi mu mogli poslije rata uredio grob. Zaboravila sam ti rei da je na tavanu u desnom kutu u kutiji jedan mali pesek, radik, tene. Ali ve je tome toli* tjedana, da nije dobil ni za jesti, od kad su doli po mene $ me Zato mislim da je ve kasno i da je taj pesek isto v# na milosti. I preko cijelog pisamca ruiasti peat. Zensuriert K. Konzentrationslager Steinhof1. I zbiljam je taj pesek ve bil mrtvi zajecala je ^
1. Cenzurirano. C. i kr. koncentracijski logor Steinhof (njem.). 130

gospode Miillerove a ni svoj stan ne bi prepoznali. g nekim najdericama. A one su od tog nadamski salon. Svuda su modne slike po zidovima, a po prozorima. Sestrina gospode Miillerove nije se mogla primiriti. Uz eprestano jecanje i naricanje izrazila je na kraju sumnju da " vejk pobjegao iz vojske, i da hoe jo i njih upropastiti i unesreiti. Na kraju je s njime govorila kao s pokvarenim pustolovom. _ To je jako aljivo rekao je vejk to mi se jako dopada. Tak da znate, gospoda Kejfova, imate pravo da sam se izvlekel. A zato sam moral ubit petnajst narednika i nika. vod Al nemojte to nikom rei. I vejk napusti svoj dom koji ga nije prihvatio, izjavivi: Gospoda Kejfova, u praonici sam imal neke kragne i naprnjake, to mi podignite da bi, kad se vratim iz vojske, imal kaj za oblei. Isto pazite da mi se u ormaru s odelima ne naseliju moljci. A te gospodine koje spavaju u mom krevetu dajte pozdraviti. Zatim je vejk otiao priviriti malo Kod Kalicha. Kad ga je vidjela, gospoda Palivcova je izjavila da mu nee na toiti jer je sigurno pobjegao. Moj mu poela je razvlaiti staru priu bil je tak oprezni, a tam je, sedi siromah zatvoren zbog niega. A takvi ljudi hodaju po svetu, pobegneju iz vojske. Ve su proli vas tjedan tu traili. Mi smo oprezniji od vas zavrilasvoju je Sf govoranciju a unesreeni smo, nema svako takvu kak eu vi. Joj govoranciji bio je prisutan jedan stariji gospodin,var bra sa Smichova, koji je priao vejku i rekao mu: ran s rosim vas, gospon, priekajte na mene vani, ja mo? vama govoriti. rij v - a SC P^eo dogovarati sa vejkom, kojeg je prema muTd 8 Stioniarke ima Palivcove, drao za dezertera. Povjerio Im^u isina kod koji je takoer pobjegao iz vojske i da je bake u Jasenu kod Josefova.
131

Ne osvrui se na to to ga je vejk uvjeravao da nije de^. erter, gurnuo mu je u ruku deseticu: To je za prvu pomo rekao je, vukui ga za sobom u vinarnicu za uglom ja vas razmem, mene se ne morate bojati. vejk se kasno nou vratio kui, ali vojnog sveenika joj nije bilo. Doao je tek ujutro, probudio vejka i rekao: Sutra idemo sluiti poljsku misu1. Skuhajte crnu kavu s rumom. Ili jo bolje skuhajte grog.

XI vejk odlazi s vojnim sveenikom sluiti poljsku misu

1.

l. Misa koja se slui prije odlaska na bojno polje (ptev.).

132

Pripreme za usmrivanje ljudi vrile su se uvijek u ime Boje ili uope nekog tobonjeg vieg bia, koje je ovjeanstvo izmislilo i stvorilo u svojoj uobrazilji. Prije nego to bi stari Feniani prerezali vrat kakvom zarobljeniku, sluili su isto tako sveane slube Boje kao i nekoliko tisua godina kasnije nove generacije prije nego to bi krenule u rat i pobile svoje neprijatelje ognjem i maem. Ljudoderi s Nove Gvineje i Polinezijskih otoka, prije negoli sveano proderu svoje zarobljenike ili nepotrebne ljude, kao to su misionari, putnici, namjetenici raznih trgovakih farmi ili obini znatieljnici, prinose rtve svojini bogovima i vre pritom najrazliitije vjerske obrede. Budui da do njih jo nije doprla kultura ornata, ukraavaju svoje stranjice vijencima arenog perja umskih ptica. ri e ne * ^to Je sveta inkvizicija spalila svoje rtve, sluila je najsveanije slube Boje, veliku svetu misu s pjevanjem. n smaknuima okrivljenih uvijek sudjeluju sveenici, gnjavei svojim prisustvom delinkvente. rus koj takvog je jadnika vodio pastor pod sjekiru, u A j. atriji katoliki sveenik pod vjeala, u Francuskoj pod

& lotlnu> u Americi sveenik je vodio na elektrinu stolicu, 1 na sto icu na i^ kojJ su ga domiljatim strojem ' u busiji bradati pop vodio je revolucionare itd... ?
133

Svugdje su pritom manipulirali raspelom, kao da bi reci: Tebi e samo odsjei glavu, objesiti te, uguiti, pustiti) tebe petnaest tisua volti, ali to je tek ovaj morao propatj ti! Velika klaonica svjetskog rata nije mogla proi bez sve. enikog blagoslova. Vojni sveenici svih vojski molili su, sluili poljske mise za pobjedu one strane iji su kruh jeli. Na pogubljenjima pobunjenih vojnika pojavljivao se sveenik. Prilikom pogubljenja ekih legionara moglo se vidjej i sveenika. Nita se nije promijenilo od onih vremena kada je ra bojnik Vojteh, kojemu su prilijepili sveti, sudjelovao s nu em u jednoj, a kriem u drugoj ruci pri ubijanju i unitava nju pribaltikih Slavena. Ljudi su u itavoj Europi ili na klaonicu kao stoka, b mo su ih pokraj mesaracareva, kraljeva i drugih monika vojskovoa vodili sveenici svih vjeroispovijesti, blagoslovei l lano zaklinjui da: Na kopnu, u zraku, na moru itd... itd... Poljske mise sluile su se dvaput: prvi put kada je jedinic odlazila na bojinicu i drugi put na bojinici, prije samo| krvavog klanja i ubijanja. Sjeam se da nam je jednom, i vrijeme takve poljske mise, neprijateljski zrakoplov baci bombu tono na poljski oltar, pa od sveenika nije ostai nita drugo doli nekakve krvave krpe. Kasnije su o njemu pisali kao o mueniku, dok su ni zrakoplovi pripremali slinu slavu vojnim sveenicima' drugoj strani. Od toga smo napravili gadne ale, a na improvizirano' kriu gdje su pokopali ostatke vojnog sveenika, preko rt se pojavio ovaj nadgrobni natpis:
to moe zadesiti nas, sada je tebe zadesila nebo si obeao nama, a ono je tebe uzelo Pri svetoj misi nebo se na te spustilo }' i;*ll od tebe neto masnih fleka je ostalo. 0Kl !*|iaf?
134

2. vejk je skuhao slavni grog, zasjenivi grog starih pomo-Takav bi grog mogli piti gusari osamnaestog stoljea i bili bi zadovoljni Vojni sveenik Otto Katz bio je oduevljen. _ Gdje ste nauili kuhati tako dobru stvar? upitao je. _ Kad Sam pred nekolko let iel u frent odgovorio je vejk _ u Bremenu, od jednog propalog mornara, koji je govoril da grog mora biti tak jaki da ak neko opadne u more, moe preplivati kanal La Manche. Od slabog groga se utopi ko slabo tene. _ Nakon ovakvog groga, vejk, dobro emo sluiti poljsku misu mudrovao je vojni sveenik mislim da u prije toga izrei nekoliko rijei za rastanak. Poljska misa nije nikakva zafrkancija, kao to je sluenje mise u zatvoru ili propovijed razbojnicima. U ovom sluaju ovjek mora stvarno imati sve daske u glavi. Poljski oltar imamo sklopiv, depno izdanje. Isuse i Marijo, vejk uhvatio se za glavu pa mi smo volovi. Znate gdje sam pospremio taj sklopivi poljski oltar? U divan koji smo prodali. Je, to je nesrea, gospon feldkurat rekao je vejk ja, dodue, poznam tog trgovca starim nametajem, al preksino sam srel njegovu gospodu. On je zatvoren zbog nekakvog ukradenog ormara, a veli da je na divan kod nekog uitelja na Vrovicama. To je peh s tim poljskim oltarom. Najbolje bi bilo, kad popijemo grog, da ga idemo potraiti, zato jer mislim da se bez poljskog oltara nemre sluiti misa. rali nam, stvarno, samo taj poljski oltar rekao je neveselo vojni sveenik inae je na vjebalitu sve priprejeno. Tesari su ve tamo napravili podij. Monstrancu e
Brvn ova

bih trebao imati

Zamislio se: pehar 0?' CemO da Sm ga '^S^tli, pa e nam dati sportski nat porunika Witingera iz 75. pukovnije. On je
135

nekad trao i pobijedio za Sport favorit, bio je dobar trW Istrao je etrdeset kilometara, Be Modling, za jedan SM i etrdeset osam minuta, kako nam se uvijek hvali. Ve san se juer s njim dogovorio. Ba sam govedo to uvijek SVP odgaam za zadnji as. Zato, truba jedna, nisam pogledao u taj divan? Pod utjecajem groga pripremljenog po receptu propaW mornara, poeo je samog sebe runo psovati i u najrazliitijim sentencama izraavati kamo zapravo spada. Pa idemo ve traiti taj poljski oltar nagovarao gaje Svejk ve je jutro. Jo si moram uzeti uniformu i popiti jo jedan grog.Konano su izali. Putem do ene trgovca namjetajem, vojni sveenik je ispriao vejku da je juer, uz Boji blagoslov, zaradio na kartama dosta novca, pa ako sve dobro proe da e otkupiti glasovir iz zalagaonice. Bilo je u tome neke slinosti s poganima koji obeavaju kakvu rtvu. Od pospane ene trgovca starim namjetajem doznali su adresu uitelja na Vrovicama, novog vlasnika otomana. Vojni sveenik iskazivao je neobinu dareljivost. Stipnuo ju je za obraz i pokakljao po podbratku. Na Vrovice su ili pjeice jer je vojni sveenik izjavio da se mora proetati po svjeem zraku kako bi preao na druge misli. Na Vrovicama, u stanu gospodina uitelja, starog, f0" bonog gospodina, ekalo ih je nemilo iznenaenje. Naavi poljski oltar u divanu, stari se gospodin dosjetio da bi to rflfr gao biti prst Boji, pa ga je darovao mjesnoj vrovikoj crkV za sakristiju, upisavi na drugoj strani sklopivog poljskog '' tara natpis: U ast i slavu Boju darovao p. Kolafik, uitf'l u. m. ljeta Gospodnjeg 1914. g.. Zateen u donjem rublju, pokazivao je znakove silne zbu' njenosti. Iz razgovora s njim bilo je jasno da je naenoj

^ o znaenje uda i provienja Bojeg. Kad je kupio fl divan, uo je unutarnji glas koji mu govorae: Pogledaj e u divanu, u ladici. A k tome je jo vidio u snu nekog eu , la koji mu je jasno naredio: Otvori ladicu od divana! Posluao je. A kada je tamo vidio minijaturni, sklopivi, trodijelni oltar s udubljenjem za tabernakul, kleknuo je pred divan, dugo se i usrdno molio i hvalio Boga, te drao da je dobio ukaz s neba da ukrasi time crkvu na Vrovicama. _ f0 nas ne zanima ree vojni sveenik stvar koja vam nije pripadala, trebali ste odvesti na policiju, a ne do nekakve proklete sakristije. _ Zbog tog uda dodao je vejk jo bute imali problema. Kupili ste divan, a ne nikakav oltar, koji pripada vojnom inventaru. Takvo ukazanje Boje moe vas dost po sku kotati. Niste se trebali osvrtati na anele. Jedan ovek u Zhofima, isto tak je na polju izoral nekakvi kale, koji je potjecal iz pokradene crkve, a tam je bil sakriveni za bolja -vre mena, dok se to ne zaboravi, a taj ovek ga je isto tak smatral za prst Boji i umesto da to pretopi, iel je s tim kaleom gosponu upniku, i rekel je da to hoe darovati crkvi. A gospon upnik je pomislil da se u njemu pokrenula grinja savjesti, je pa poslal po naelnika, naelnik po andare, a onda je ovaj bil osueni za krau svetih stvari, iako je elo vreme nekaj mlel o udesima. On se htel spasiti pa je isto pripovedal o nekakvom anelu i uplel je u sve to i Djevicu Mariju i dobil deset let. Najbolje bute napravili ak odete z nama k vaem upniku da nam vrati vojni inventar. Poljski oltar ni nikakva m acka ni arapa koja se moe darovati kom se hoe. ^ari gospodin tresao se cijelim tijelom i oblaei se, cvokotao je zubima: a u n . odista nita zlo niti loe nisam u mislima gajio, a niti ^amjen imao. Mislio sam da takvim Bojim ukazanjem na P d ukta v:m u nae Vr ** ) g siromanog hrama Bojeg
A

-Ai rekao
136

Je> na raun vojnog inventara, to se razme

137

je tvrdo i drsko vejk sauvaj nas dragi Bog od takv0s Bojeg ukazanja. Nekakav Pivonka iz Chotebofe smatral je isto tak Bojim inom kad mu je u ruke upal trik s tuo^ kravom koja je bila s druge strane trika zvezana. Nesretni stari gospodin posve se spleo od ove govorancije pa se prestao uope braniti, trudei se da se to prije obue i sredi itavu stvar. Vroviki je upnik jo spavao, pa je probuen bukom poeo psovati, jer je onako bunovan mislio da mora ii po. dijeliti nekom posljednju pomast. Mogli bi me pustiti na miru s tom posljednjom pomasti gunao je, nerado se oblaei ljudima pada na pa-met umrijeti ba kad je ovjek u najslaem snu. I onda se jo s njima moram natezati za novac. Tek su se u predsoblju susreli: on, namjesnik gospoda Boga meu vrovikim katolicima civilima, i drugi namjesnik Boji na zemlji, pri vojnom inventaru. U cijelosti je to bio spor izmeu civila i vojnika. Dok je upnik tvrdio da poljski oltar ne spada u divan, vojni sveenik je izjavio da po tome jo manje spada iz divana u sakristiju crkve u koju ulaze sami civili. vejk je pritom davao razliite primjedbe, da je lako \ gatiti siromanu crkvu na raun vojnog budeta. Ono iro mani izrekao je nekako pod navodnicima. Na kraju su otili u sakristiju crkve, a upnik je izdao poljski oltar uz ovu izdatnicu:
Primio sam poljski oltar koji je sluajem dospio u crkvttfi Vrovicama. Vojni sveenik Otto Katz.

Slavni poljski oltar proizvela je neka idovska firma Mahler iz Bea, koja je proizvodila svekolike misne potrepo1* i vjerske predmete, kao to su krunice i svete sliice. Oltar se sklapao na tri dijela, a bio je obilno prerna^ lanom pozlatom, kao uostalom i sva slava svete crkve. P
138

mate nije se ba moglo ustanoviti to ustvari pred-pUnjaju jjjke naslikane na ta tri dijela. Sigurno je samo to da stav j ) ^^ kojim bi se jednako mogli posluiti nekakvi na Zambeziju, ili amani Burjati i Mongoli. jvfarnaljan dreavim bojama, izdaleka je sliio arenim ploama namijenjenim ispitivanju daltonista na eljeznici. Isticao se samo jedan lik. Nekakav goli ovjek s aureolom i tijelom zelenkastim poput trtice guske koja ve zaudara i raspada se. Toga sveca nitko nije dirao. Naprotiv, s obje strane stajala su mu dva krilata stvorenja koja su trebala predstavljati anele. Ali gledatelj je imao utisak da taj sveti, goli ovjek urla od uasa nad tim drutvom koje ga okruuje. Aneli su, naime, izgledali kao aveti iz prie, neto izmeu krilate divlje make i apokaliptike aveti. Suelice ovoj stajala je slika koja je trebala predstavljati Sveto Trojstvo. U cijelosti uzevi, majstor na golubici i nije imao to upropastiti. Naslikao je nekakvu pticu koja je isto tako mogla biti i golubica, kao i koko bijelih brojlera. Ali je zato Bog Otac izgledao kao razbojnik s Divljeg zapada, kojega opinstvu predstavljaju putem nekog napetog vesterna. Sin Boji bio je, naprotiv, veseo, mladi mukarac, s lijepim trbuiem, prekrivenim neim to je sliilo na kupae gaice. Sve u svemu, ostavljao je dojam sportaa. Kri koji mu je bio u ruci, drao je ko od ale, kao da se radilo o teniskom reketu. Gledajui iz daljine, sve se to skupa stapalo i stvaralo dojam da vlak ulazi u kolodvor. treu sliku uope nije bilo mogue procijeniti to Vl t ^ ' VJnici su se uviJek sva<kli i rjeavali taj rebus, p Jeak mislio da je to pejza iz Posazave. od time je stajao natpis: Heilige Maria, Mutter Gottes, unser1.
'"jko Boja, smUuj se nama! (Njem.) ' HfStelMr

V eta

M 'rio

139

Poljski je oltar vejk uspjeno sloio u koiju, sam je sjeo do koijaa na kozli, dok je vojni sveenik u koiji udobn0 smjestio noge na Sveto Trojstvo. vejk je razgovarao s koijaem o ratu. Koija je bi0 buntovnik. Davao je razne primjedbe o pobjedi austrijskog oruja kao na primjer: A, jeste zgutali u Srbiji! I tome slino. Kada su prelazili mitnicu, slubenik ih je upitao to voze. vejk je odgovorio: Sveto Trojstvo s Djevicom Marijom i feldkuratom. Na vjebalitu su ih ve s nestrpljenjem oekivale pohodne satnije odreene za bojinicu. A ekale su ih dugo. Jer, ovi su jo morali otii po sportski pehar k natporuniku Witingeru, a onda u brevnovski samostan po monstrancu, ciborij i druge potreptine koje slue misi, ukljuujui i boa misnog vina. Iz ovoga se vidi da nije ba tako jednostavno sluiti poljsku misu. Mi to pedjamo kak stignemo rekao je vejk koijau. I imao je pravo. Kad su se ve dovezli na vjebalite i ve stajali kod podija s drvenom ogradom i stolom na koji je trebao biti postavljen poljski oltar, pokazalo se da je vojni sveenik zaboravio na ministranta. Uvijek mu je ministrirao jedan pjeak iz pukovnije koji je ipak radije odabrao da ga premjeste u veziste, i tako je otiao na ratite. Ne smeta, gospon feldkurat rekao je vejkmogu ja to obaviti. Znate li ministrirati? To nisam nikad delal odgovorio je vejk al sve st moe probati. Danas je rat, a u ratu ljudi delaju stvari o kojin^ prije nisu mogli ni sanjati. To nekakvo glupo et cum pirit tuo na to vae dominus vobiscum nekak bum skup sloil- A onda si mislim da to ni ni teko hodati oko vas ko maka ok vrue kae. I prati vam ruke i nalevati vino iz pehareka. Dobro rekao je vojni sveenik ali vodu mi e

nalijevati. Radije odmah u taj drugi pehar nalijte vino. uostalom, ja u vam uvijek rei trebate li ii nalijevo ili 1Nl flesno. Ako tiho funem jednom to znai nadesno, dva n _ nalijevo, a s misnom knjigom se ne morate puno P njaviti. Sve ostalo je zafrkancija. Nemate tremu? _ ja se nieg ne bojim, gospon feldkurat, pa ni mini striranja, i j. . . . c i Vojni je sveenik imao pravo kad je izjavio: Sve ostalo je zafrkancija. Sve je teklo izuzetno glatko. Govor vojnog sveenika bio je vrlo kratak. Vojnici! Nali smo se ovdje kako bismo prije odlaska na bojinicu obratili svoja srca Bogu da nam donese pobjedu i ouva vas u zdravlju. Neu vas dugo zadravati i elim vam sve najbolje. Ruht! viknuo je stari pukovnik na lijevom krilu. Poljska misa naziva se zato poljskom jer potpada pod iste zakone kao i vojna taktika na bojnom polju. U vrijeme dugih manevara u tridesetogodinjem ratu i poljske mise bivale su neobino duge. U suvremenoj taktici, gdje su vojni pokreti nagli i brzi, i poljska misa mora biti brza i otra. Ova je trajala tono deset minuta, a oni koji su bili blie, neobino su se udili zato za vrijeme mise vojni sveenik fuka. vejk je brzo savladao signale. Iao je na desnu stranu oltara, onda opet na lijevu i nita drugo nije govorio osim et cum piritu tuo. Sliilo je to na indijanski ples oko rtvenog kamena, ali ostavilo je dobar dojam, otjeravi dosadu
v

tovi!

!?Va- Svi su se sJaJno zabavljali. asnici oko pu-n v c ^m uzdizali su se nad postrojbama, k nebu,
rtveni

Cr

140

**nn" i tunog vjebalita s drvoredom ljiva u pozadini i ~~ iji je vonj zamjenjivao mistini miris kadionica i v P,riali su viceve i sve je teklo u potpunom redu. Tu cu se / medu ljudstvom: Daj mi dim. mod ,f1rtveni ^m uzdizali su se nad postrojbama, n e u , su vicn jaii duhanskg dima. Svi su doasnici puili kad je i gospodin pukovnik zapalio. $ $
141

Konano se zaulo Zum Gebet1, podigla se praina j sivi etverokut odora povi svoja koljena pred sportskim pe. harom natporunika Witingera, koji je ovaj osvojio za Sport favorit u utrci Be Modling. Kale je bio pun, a opi sud koji je popratio sveenikovo rukovanje njime, bio je ovaj koji se pronio vojnikim redovima: Potegnul je do dna. Taj je obred ponovljen dvaput. Onda jo jednom Na molitvu, na to je kapela zasvirala: Boe ivi, Boe titi, a zatim je slijedilo svrstavanje i razlaz. Pokupite ove triarije rekao je vojni sveenik vejku, pokazujui poljski oltar da to moemo razvesti kamo i spada. Vozili su se s istim koijaem i sve su poteno vratili, osim one boce misnog vina. A kad su ve bili kod kue, nakon to su nesretnog koijaa uputili u vojno zapovjednitvo radi naplate tih dugih vonji, Svejk je rekao vojnom sveeniku: Pokorno javljam, gospon feldkurat, dal mora biti ministrant iste vjeroispovijesti ko i onaj kome ministrira? Svakako odgovori vojni sveenik inae misa ne bi vrijedila. Onda se, gospon feldkurat, dogodila velka greka javio se vejk ja sam bez vjeroispovijesti. Ja imam takav peh. Vojni sveenik pogleda na vejka, trenutak poutje, pa ga potapa po ramenu i ree: Moete popiti to misno vino to je ostalo u boci, pa zamislite da ste opet pristupili Crkvi.

X II V jerska ra sp ra va

Dogaalo se da Svejk danima nije viao pastira vojnih dua. Vojni sveenik je naizmjence obavljao svoje dunosti i banenja, pa je kui dolazio rijetko, prljav i neumiven kao maak kad se pari i odlazi na izlete po krovovima. Kad bi se vratio, ako bi bio sposoban govoriti, prije nego to bi zaspao, razgovarao je sa Svejkom o uzvienim ciljevi ma, o zanosu i radosti razmiljanja. Ponekad je pokuavao govoriti u stihovima, citirajui Heinea. Svejk je sluio s vojnim sveenikom jo jednu misu inenjercima, kamo je grekom bio pozvan jo jedan vojni sveenik, bivi vjerouitelj, neobino poboan ovjek koji je pogledao svoga kolegu vrlo zaueno kada mu je ovaj iz Svejkove uture, koju je uvijek nosio sa sobom na takve pobone zadatke, ponudio konjak. " To je dobra marka rekao je vojni sveenik Otto 12 Popijte, pa idite doma. Ja u to sam obaviti jer moram biti pod otvorenim nebom; nekako me danas boli glava. Poboni vojni sveenik otiao je vrtei glavom, a Katz je,
se Bo U r^^' S^n baVi SVJU zadau-:e i ., ju ovoga puta pretvorio gemit, a propovijed dal- nesto dulJa> pn emu je svaka druga rije bila i tako i ^Je zaista. ~~~ Vi ete danas, vojnici, otii na front i tako dalje. Vi se

1. Na molitvu! (Njem.)

142

143

sada obratite Bogu i tako dalje i zaista. Ne znate to vam Se moe dogoditi i tako dalje i zaista. I dalje je od oltara grmjelo i tako dalje i zaista, izmje. njujui se s Bogom i svim svetima. U zanosu i govornikom poletu, vojni je sveenik i princa Eugena Savojskog uvrstio u svece koji e ih tititi dok budu gradili mostove preko rijeka. Ipak je poljska misa zavrila bez ikakvih problema, ugodno i zabavno. Inenjerci su se vrlo dobro zabavljali. Na povratku ih nisu htjeli pustiti u tramvaj sa sklopivim oltarom. Tresnul bum te s tim svetim po glavi obratio se vejk kondukteru. Kad su konano doli do kue, ustanovili su da su negdje putem izgubili tabernakul. Ne smeta rekao je vejk prvi krani su slui svetu misu i bez tabernakula. Ako bi to negde objavili, htel bi poteni nalaznik od nas nagradu. Da se radi o nofcima, sigurno se ne bi nael nikakvi poteni nalaznik, iako ima jo takvih ljudi. Kod nas u Budejovicama, u regimenti, bil je jedan vojnik, takvo dobro govedo; taj je jednom nael esto kruna na ulici i predal ih je na policiju, a u novinama se o njemu pisalo ko o potenom nalazniku, pa je od toga samo imal sramotu. Niko z njim ni htel govoriti, svi su mu samo rekli: Budalo jedna, kakvu si to glupost napravil, pa to te mora do kraja ivota gristi ak ima jo malo savesti u sebi. Imal je curu, pa se i ta prestala z njim razgovarat. Kad je doel doma na dopust, dok je svirala muzika, deki su ga zbog tog> hitili van iz birtije. Poel je propadati, samo je o tom razmilj^ i na kraju se hitil pod vlak. Jednom je kod nas u ulici jeda" najder nael zlatni prsten. Ljudi su ga upozoravali da ga $ nosi na policiju, ali on ni htel sluati. Primili su ga jako p& tojno jer su rekli da je tam ve oglaeno da je izgubljen zlato1 prsten s brilijantom, a onda su pogledali na kamen i rek" 1 ovjee pa to je staklo, a ne brilijant! Koliko su vam dali # taj brilijant? Znamo mi takve potene nalaznike. Na kraj
144

objasnilo tak da je jo jedan ovek zgubil zlatni prsten f T brilijantom, nekakvu obiteljsku uspomenu, ali najder S dsedel tri dana zato jer je od besa uvredil pandura. Dobil ^ no zakonu nagradu deset posto, jednu krunu i dvadeset halera1, zato jer Je ono sme<^e vredilo dvanajst kruna, pa je onda tu zakonitu nagradu hitil tom gosponu u lice, pa ga je taj tuil za uvredu asti, pa je najder dobil jo deset kruna kazne. Posle suda je govoril da si svaki poteni nalaznik zaslui dvadeset po riti, da ga treba namlatiti dok ne poplavi, javno, pred svima, da si to ljudi zapamtiju i da se po tom i ravnaju. Mislim da nam na tabernakul niko nebu vratil iako je straga znak od regimente, jer s vojnim stvarima niko nee ni imati. Rade buju to hitili nekam u vodu da jo ne bi s tim imali nekakve petljancije. Juer sam u birtiji Kod zlatnog vijenca razgovaral s nekim ovekom sa sela, ima ve pedeset est let i iel je pitati na upanijsko poglavarstvo u Novoj Paki zakaj su mu rekvirirali kola. Kad se vraal, kad su ga izbacili iz upanijskog poglavarstva, promatral je komoru koja je ba stigla i stajala na trgu. Nekakav mladi ovek ga je zamolil da mu malo pripazi na konja jer voziju konzerve za vojsku i vie se nije ni vratil. Kad su se pokrenuli, moral je ii z njima, pa je doel ak do Maarske, gde je negde isto tak zamolil nekog da mu pripazi na kola i tak se spasil, inae bi ga odvlekli u Srbiju. Vratil se sav izbezumljeni i vie ni nebu imal s vojnim stvarima. Naveer ih je posjetio poboni vojni sveenik, koji je jutros takoer elio inenjercima sluiti poljsku misu. laj je
SC

T^H bl fanatlk k^C svakoa htio Pribliiti Bogu. Dok )e radio kao vjerouitelj, razvijao je kod djece vjerski osjeaj j usnicama, pa su se u raznim novinama povremeno pojav-ko" ' n^S1 n emu: ] Surovi vjerouitelj, Vjerouitelj V^ ' Bi ^e uv)eren ce da dijete najbolje prihvatiti """TI preko sustava ibe. Malo je epao na jednu nogu, 1 posljedica posjeta oca nekog uenika kojega je vjeica eke monete (pm.). ' Imanja novana jedini,

145

rouitelj iukao jer je uenik izrazio jasne sumnje o Svetog Trojstvu. Dobio je tri uke: jednu za Boga Oca, jednu %% Boga Sina i treu za Svetog Duha. Danas je doao svoga kolegu Katza izvesti na pravi putj govorom mu dirnuti duu, to je zapoeo ovom primjedbom: udim se da kod vas ne visi raspelo. Gdje molite brevijar? Vai zidovi nisu ukraeni nijednom svetom slikom. to vam je to iznad kreveta? Katz se nasmijao: To je Suzana na kupanju, a ova gola enska ispod toga, to je moja stara znanica. Desno je japanska stvarica koja prikazuje seksualni akt geje i starog japanskog samuraja. Neto originalno, zar ne? Brevijar mi je u kuhinji. vejk, donesite ga i otvorite ga na treoj strani. vejk je otiao, a iz kuhinje se triput zaulo vaenje epova iz boca vina. Poboni se vojni sveenik zaprepastio kad su se na stolu pojavile tri boce. To je lagano misno vino, gospodine kolega rekao je Katz vrlo dobre kvalitete, rizling. Po okusu podsjea na mozelsko. Neu piti tvrdoglavo je izjavio poboni vojni sveenik doao sam se obratiti vaoj dui. Grlo e vam se osuiti, gospodine kolega ree Katz popijte, a ja u sluati. Ja sam vrlo tolerantan ovjek, pa mogu posluati i drugaije nazore. Poboni sveenik malo otpi i razrogai oi. Vraki dobro vino, gospodine kolega, zar ne? Fanatik tvrdo ree: Primjeujem da psujete. To je navika odgovori Katz nekad se ak ulovio 1 da bogohulim. vejk, nalijte gospodinu feldkuratu. Uvjer' vam vas da znam rei i Himmelherrgott, krucifiks i saktf' ment! Mislim da ete i vi doi do toga kad budete tako dug0 sluili kao ja. Nije to nita ni tako teko ni optereujue,a
146

sveenicima je vrlo blisko: nebo, Bog, kri, sveti sakra-' Ne zvui li lijepo i struno? Pijte, gospodine kolega! -si je vjerouitelj mehaniki otpio. Vidjelo se da eli eto rei, ali nije u stanju. Pribirao je misli. n _ Gospodine kolega nastavio je Katz glavu gore, moite sjediti tako tuno, kao da e vas objesiti za pet mi-uta uo sam o vama da ste jednom u petak, u restauraciji, zabunom pojeli svinjski kotlet jer ste mislili da je etvrtak, pa da ste onda u zahodu gurali prst u grlo da to povratite jer ste pomislili da e vas Bog kazniti. Ja se ne bojim jesti meso u vrijeme posta, a ni pakla se ne bojim. Popijte. Tako, je li vam bolje? IH moda imate napredan pogled na pakao i kroite s duhom vremena i reformista? To jest, mislite da umjesto obinih kotlova sa sumporom, sada za uboge grenike imaju papenove lonce, kotlove pod velikim tlakom, grenici se peku na margarinu, ranjevi su na elektrini pogon, preko grenika milijune godina prelaze bageri, za krgut zuba brinu se zubari posebnim napravama, jauk se hvata na gramofonske ploe i alje gore u raj za uveseljavanje pravednika. U raju djeluju rasprivai kolonjske vode, a filharmonija tako dugo svira Brahmsa da radije daju prednost paklu i istilitu. Aneli imaju u stranjici avionske propelere da se toliko ne mue s krilima. Pijte, gospodine kolega, vejk, nalijte mu konjak, ini mi se da mu nije dobro. Kad je poboni vojni sveenik doao k sebi, apnuo je: Vjera je stvar razuma. Tko ne vjeruje u postojanje Svetog Trojstva... . Svejk prekinuo ga je Katz nalijte gospodinu feldkuratu jo jedan konjak da doe k sebi. Ispripovijedajte mu neto, vejk. Bil je kod Vlasima, pokorno javljam, gospon feldku, fekao je vejk jedan pater i taj si je zel slukinju, on sto mu je pobegla stara gazdarica sa sinom i nofcima. tin Vam,se Poc* stare dane hitil na studiranje svetog Augus;e ' ^ , Sa veliju da spada u svete oe, i tam je proita! da a J koji veruje u antipode, prokleti. Pozval si je svoju
147

slukinju i veli: ujte, vi ste mi jednom rekla da vam je s^ strojobravar i da je otputoval u Australiju. To bi onda bi! 0 medu antipodima, a sveti Augustin nareuje da ko vjeruje u antipode bude proklet. Milostivi gospon, veli mu ta enska, pa meni moj sin alje pisma i nofce iz Australije. To vas vrag zavodi rekel je na to pater nikakva Au$. tralija po svetom Augustinu ne postoji, to vas Antikrist navodi u bludnju. U nedelju ju je javno proklel i vikal da Australija ne postoji. Onda su ga ravno iz crkve otpelali u ludnicu. Vie njih tam spada. U samostanu urulinki imaju flaicu z mlekom Djevice Marije s kojim je dojila Isuseka, a u sirotitu u Beneovu, kad su im dofurali lurdsku vodu, od nje su siroeki dobili takvu trkalicu da to svet ni videl. Pobonom vojnom sveeniku poeli su se motati krugovi pred oima i pribrao se tek nakon novog konjaka koji mu je udario u glavu. mirkajui zapita Katza: Vi ne vjerujete u bezgreno zaee Djevice Marije, ne vjerujete da je palac Ivana Krstitelja, koji uvaju kod Pijarista, pravi? Vjerujete li uope u Gospoda Boga? A ako ne vjerujete, zato ste uope vojni sveenik? Gospodine kolega odgovori Katz tapui ga povjerljivo po leima dok drava ne prizna da vojnicima koji odlaze poginuti na bojinicu ne treba za to blagoslov Boji, posao vojnog sveenika je pristojno honorirano zanimanje u kojem se ovjek ne pretrgne. Za mene je to bilo bolje nego trati po vjebalitima, ii na manevre... Tada sam dobivao naredbe od nadreenih, a danas radim to hou, zastupam nekoga tko ne postoji i sam igram ulogu Boju. Ako ne elim nekom oprostiti grijehe, ja mu ih i ne oprostim, pa maka! me na koljenima molio. Uostalom, takvih ima vraki malo. Ja volim Gospodina Boga izjavio je poboni vojfl1 sveenik i poeo tucati jako ga volim. Dajte mi mal vina. Ja tujem Gospodina Boga nastavio je jako g3 uvaavam i potujem. Nikoga tako ne uvaavam kao njega-.1 Lupio je akom po stolu tako da su boce poskoile.
148

___ gog je uzviena pojava, neto nadzemaljsko. astan u svojim djelima. On je sunana pojava, nitko me nee azuvjeriti u to. I svetog Josipa tujem, sve svece tujem, osim svetog Serapiona. Ima tako gadno ime. _ Trebal bi traiti promenu imena primijetio je vejk. _ Svetu Ljudmilu volim i svetog Bernardina nastavio je bivi vjerouitelj. Taj je spasio mnogo putnika na sve tom Gotthardu. Ima oko vrata bocu s konjakom i trai zametene u snijegu. Zabava je krenula drugim smjerom. Poboni vojni sveenik poeo je govoriti bez glave i repa: Nevinu djeicu tujem, imaju blagdan 28. prosinca. Heroda mrzim... Kad koko spava, ne moete dobiti svjea jaja... Poeo se cerekati i pjevati Sveti Boe, Sveti, silni... Odmah prestade i obraajui se otro Katzu zapita ga: Vi ne vjerujete da je 15. kolovoza blagdan Uzaaa Djevice Marije? Veselica je bila u punom zamahu. Pojavile su se i druge boce, a s vremena na vrijeme uo se i Katzov glas: Reci da ne vjeruje u Gospodina Boga, inae ti neu naliti. inilo se da se vraa vrijeme progona prvih krana. Bivi je vjerouitelj pjevao neku pjesmu muenika iz rimske arene i urlao: 7~ vjerujem u Gospodina Boga i neu ga zatajiti. Nek ti N T'* Vin' MtSi Sam P nJega PslatiNa kraju ga poloie u postelju. Prije nego to je zaspao, Podigao je desnicu na zakletvu: Vjerujem u Boga Oca, Sina, Duha Svetoga. Donesite mi brevijar. na n? mU JC ?rnuo u ruku nekakvu knjigu koja je leala BorrCn m stoliu > i tako je poboni vojni sveenik usnuo s ccacaovim Decameronom u ruci.
149

itt
sh. ; i

XIII ^<?/^ dijeli posljednju pomast

Vojni sveenik Otto Katz sjedio je zamiljeno nad okrunicom koju je upravo donio iz vojarne. Bila je to strogo povjerljiva zapovijed ministarstva vojske:
Ministarstvo vojske ukida za vrijeme rata sve propise koji se tiu dijeljenja posljednje pomasti vojnicima, i propisuje ova pravila za vojne sveenike: 1. Na bojinici se posljednja pomast ukida. 2. Ne doputa se teko bolesnima i ranjenima povlaenje u zalede glede posljednjeg pomazanja. Vojni sveenici duni su prijaviti takve ljude odmah nadlenim vojnim vlastima glede daljnjeg progona. 3. U vojnim bolnicama u zaleu moe se posljednja pomast udijeliti skupno, na temelju miljenja vojnih lijenika, ako posljednja pomast ne nanosi potekoe nadlenim vojnim institucijama. 4- U izvanrednim sluajevima moe zapovjednitvo u zaleu dopustiti pojedinano primanje posljednje pomasti. J- Vojni su duobrinici duni na poziv zapovjednitva vojnih bolnica dijeliti posljednju pomast onima koje im predloi zapovjednitvo.

otorn je vojni sveenik proitao jo jednom dopis kojim - ^a SUtra ima ^^ u bmicu na Karlov trg, kako io posljednju pomast tekim ranjenicima.
151

 ujte, vejk pozvao ga je vojni sveenik nije |j to svinjarija? Kao da sam ja u cijelom Pragu jedini vojni sveenik. Zato tamo ne poalju onog pobonog sveenika koji je kod nas nedavno spavao? Moramo ii na Karlov podijeliti posljednju pomast. A ja sam ve zaboravio kako se to radi. Onda si burno kupili katekizam, gospon feldkurat tam bu nekaj o tome rekao je vejk. To je duhovnim pastirima ko neki vodi za strance. U Emauskom samostanu delal je neki vrdarski pomonik, a kad je htel stupiti u red laika, da bi dobil kutu kak si ne bi podrapal svoju obleku, moral si je kupiti katekizam i nauiti se kak se kria, ko je jedini ist od istonog greha, kaj je to ista savest i jo neke sitnice, a posle je prodal iz samostanskog vrta, ispod ruke, vie od polovice krastavaca i uz velku buku i sramotu otiel je iz samostana. Kad sam ga posle srel, rekel mi je: Krastavce sam mogel prodati i bez katekizma. Kada je vejk donio kupljeni katekizam, listajui ga, vojni sveenik ree: Gle, posljednju pomast moe podijeliti samo sveenik i to samo uljem posveenim od biskupa. Eto vidite, vejk, vi sami ne moete podijeliti posljednju pomast. Proitajte mi kako se podjeljuje posljednja pomast. vejk je itao: Udjeljuje se ovako: Sveenik mae bolesniku pojedinana osjetila, ujedno se molei: Snagom svete pomasti i neizmjernim milosrem svojim neka ti Bog oprosti grijehe tvoje koje si poinio pogledom, sluhom, mirisom, okusom, jezikom, opipom i hodom. Rado bih znao, vejk zapita vojni sveenik to moe ovjek zgrijeiti opipom, moete mi to pojasniti? Mnogo toga, gospon feldkurat, pipanje tueg ep* naprimjer, ili na plesnim zabavama, valjda me razmete k3) se tam dogaa. A hodom vejk? Kad pone epati da bi izazval samilost. > A njuhom? Ak se nekom neki smrad ne svia. P^
152

n __ A okusom? __ Ak ima neki gust na nekog. _ A rijeju? ___ To vam ve spada skup sa sluhom, gospon feldkurat, kad neko lupa nekaj bezveze, a drugi ga slua. Poslije ovih filozofskih razmatranja vojni sveenik je uutio, a onda rekao: _ Znai, treba nam ulje posveeno od biskupa. Evo vam deset kruna i kupite boicu. U vojnoj intendanturi sigurno takvo ulje nemaju. vejk pode u potragu za uljem posveenim od biskupa. To je bilo tee nego potraga za ivom vodom u pripovijetkama Boene Nemove. Bio je u nekoliko drogerija i im bi rekao: Prosim boicu ulja posveenog od biskupa, negdje bi se poeli smijati, a negdje su se preplaeno sakrivali pod pult. Pritom se vejk drao neobino ozbiljno. Odluio je sreu potraiti u ljekarnama. U prvoj su naloili laborantu da ga izvede van. U drugoj su htjeli telefonirati u drutvo za spaavanje, a u treoj mu je rekao kontrolor da e traeno ulje svakako imati firma Polak u Dugoj ulici, koja trguje uljem i lakovima. Firma Polak u Dugoj ulici odista je bila agilna firma, ni jednog kupca nije pustila, a da nije udovoljila njegovim ze jama: ako si poelio balzam, nalili bi ti terpentin i sve bi bilo u redu. Kada je vejk uao i zatraio za deset kruna ulje posveeno od biskupa, ef se obratio pomoniku: ko ~~ Gospodine Tauchen, nalijte mu deset deka ulja od noplje, broj tri. A pomonik je, zamatajui boicu u papir, rekao Svejku vrlo poslovno: prima kvaliteta, ako budete trebali kistove, lak i firn , izvolite se obratiti nama. Solidno posluujemo. no t t0 ^ Vri eme v ni J J sveenik ponavljao iz katekizma gova ^ IZ vremena provedenog u sjemenitu iezlo iz nje-' ^n SU mu se ^^jele duhovite reenice ko-no nasmijao: Naziv s e posljednje pomasti potjee

153

odade to je ova pomast obino posljednja od svih koje crkva ovjeku udjeljuje. Ili: Posljednju pomast primiti svaki kranin katolik koji je teko obolio, a jo nj: izgubio razum. Ili: Bolesnik treba primiti posljednju p^ mast, ako je mogue, dok je jo pri punoj svijesti. Doao je ordonans i donio dopis u kojem se vojni sve. enik obavjeuje da e sutra pri dijeljenju posljednje poma. sti u bolnici biti prisutna i Udruga plemkinja za vjerski odgoj vojnika. Ova udruga sastojala se od histerinih baba koje su dijelile vojnicima po bolnicama svete sliice i priice o katolikom vojniku koji umire za cara. Na tim je priicama bila i arena sliica koja je predstavljala bojite. Svuda su se vidjeli leevi ljudi i konja, prevrnuta kola, orua, topovi s preokrenutim lafetima. Na obzorju gori selo i rasprskavaju se rapneli, a na prednjem dijelu slike lei umirui vojnik kojemu je otkinuta noga, a nad njega se naginje aneo i donosi mu vijenac s natpisom na vrpci: Jo danas e biti sa mnom u raju. A umirui se vojnik blaeno smjeka, kao da mu prinose sladoled. Poto je proitao sadraj dopisa, Otto Katz otpljunui pomisli: I to e mi sutra bit lijep dan. Poznavao je dobro on tu bagru, kako ih je nazivao, iz crkve Svetog Ignacija, jo iz vremena kada je prije nekolik" godina ondje drao propovijedi za vojsku. Tada se jo trudio oko propovijedi, a Udruga je sjedila iza pukovnika. Jednom su mu nakon propovijedi prile dvije ispijene enske u crnim haljinama, s krunicama, i dva sata govorile o vjerskom odgoju vojnika, sve dok se nije razljutio i rekao: Oprosti* moje dame, eka me gospodin satnik na partiju ferbla. Evo ulja izjavi sveano vejk, nakon to se vratio o firme Polak. Konopljino ulje broj tri, prve kvalitete, rflfr emo pomazati cijeli bataljun. To je solidna firma. Prodaji1 firnajz, lakove i kistove. Jo nam treba zvonek. :,', A to e nam zvonce, vejk? -fErs r
154

Moramo celim putem zvoniti da bi nam ljudi skidali kad idemo s Gospodinom Bogom, gospon feldkurat, i f3"Onljinim uljem broj tri. To se tak dela, a ve je bilo puno di r koje su zatvorili jer se nisu obazirali i nisu skidali kape. A ikom je jedan upnik premlatil jednog slepca, jer nije u takvoj prigodi skinul kapu, pa su ga jo zaprli, jer su sudu na dokazali da nije gluhonijemi, nego samo slepi,i da je ul cinkanje zvoneka i izazval ogorenje puanstva, iako je bila no. To je kao i na Tijelovo. Inae nas ljudi nebi ni primetili, a sad nam budu morali skidati kape. Ako, gospon feldkurat, nemate ni protiv toga, odmah bum ga donescl. Dobivi dozvolu, vejk je za pola sata donio zvono. S vrata svratita Kod Kriia rekao je to me kotalo pet minuta straha, al prije toga sam moral dugo e kati zato jer su stalno kapali ljudi, jedan za drugim. Idem u kavanu, vejk, ako netko doe neka prieka. Nakon jednog sata otprilike, doao je sijedi, stariji go spodin uspravnog dranja i strogog pogleda. Iz njegova cje lokupnog izgleda zraila je zadrtost i zloba. Gledao je tako, kao daje samim usudom bio poslan unititi na jadni planet i izbrisati njegove tragove u svemiru. Govor mu je bio grub, suh i strog: Kod kue? U kavani? Imam ekati? Dobro, ekat u do jutra. Za kavanu ima, ali dugove vratiti, ni sluajno. Sve s enik, fuj! ' Pljunuo je u kuhinji. i 77 ~ospon, nemojte nam tu pljuvati javio se vejk, g edajua sa zanimanjem staroga gospodina. dotH U Jednom pljunuti, vidite, ovako rekao je tvrS^vi gospodin, pljunuvi i drugi put na pod: a sram> vojni ^ duobrinik, sramota! bud StC brazovani ovek upozorio ga je vejkakjesv(!tte, SC Oclv iknuli pljuvati po tuem stanu. Ili mislite Pristojno m> ^ Si moete sve dozvoliti? Imate se ponaati> a ne ko odrpanac. Imate postupati fino, gov155

~ n veik, imamo neto meusobno urediti. oriti pristojno, a ne se ponaati ko prostak, civil jedan L , Ostavite nas, ^^) > Stari je gospodin ustao sa stolice, poeo se od bijesa tJ! i vikati: ^^^ino^avljam, gospon feldkurat, da vas ostavljam. Kako se usuujete, da ja nisam pristojan ovjek "~~ n kuhinju, a u sobi se vodio vrlo zanimljiv razOtiao je uB- > sam onda, govorite... Drekodgovorio je Svejk gledajui mu u oi. P[: - Ako se ne varam, vi ste doli po novac, za onu mjevate na pod, ko da ste u tramvaju, u vlaku ili negde na javnon upita vojni sveenik gosta. i nadam se... Vojni Da mestu. Uvek sam se udil zakaj tam svugde visiju ceduljice i je sveenik uzdahnu: ovjek esto upada u takvu situaciju, __ pljuvanje na pod zabranjeno, a sad vidim da je to zbog v^ Oni da mu preostaje vas svugde dobro poznaju. _,ja Kako je krasna ta rije nada iz toga trolista koji ) ' iL Strogi je gospodin poeo mijenjati boju u licu i trudj0 se samo rwu<i- i""iz kaosa ivota: vjera,j nada, ljubav... uznosi ovjeka odgovoriti navalom psovki adresiranih na vejka i vojno __ Nadam se, gospodine vojni sveenice, da svota... sveenika. Odista, uvaeni gospodine prekinuo ga je vojni Jeste gotovi s govorancijom upita mirno Svejk (kaj je sveenik mogu jo jednom ponoviti, da rije nadati se palo posljednje: obojica ste razbojnici, kakav gazda - takav snai ovjeka u njegovoj borbi sa ivotom. Nemojte gubiti sluga) ili jo hoete z neim nadopuniti prije nego to nadu. Kako je to lijepo imati odreene ideale, biti nevin, poletite niz tenge? ist stvor, koji posuuje novac na mjenicu i nada se da e A budui da se stari gospodin tako iscrpio da mu nije m na vrijeme biti isplaen. Nadati se, neprestano se nadati da pamet pala ni jedna zgodna psovka pa je stoga utio, Svejk je to u vam isplatiti tisuu i dvjesto kruna, dok imam u depu protumaio kao da uzalud eka dopunu. manje od stotke. Onda je otvorio vrata, postavio staroga gospodina licem Vi, dakle... promuca gost. prema hodniku, a takvog se uta ne bi posramio ni najbolji Da, ja dakle... odgovori vojni sveenik. Preko lica igra najboljeg meunarodnog nogometnog tima. gosta navukao se opet zadrt i zao izraz. A za strogim gospodinom letio je i Svejkov glas: Gospodine, to je prevara rekao je ustajui. Drugi put, kad bute ili nekam u posetu pristojnim Umirite se, tovani gospodine. ljudima, pristojno se i ponaajte. To je prevara rekao je tvrdoglavo gost. ZloupoStrogi je gospodin dugo hodao pod prozorima i ekao trijebili ste moje povjerenje. vojnog sveenika. Gospodine ree vojni sveenik vama bi sigurno Svejk je otvorio prozor i promatrao ga. Konano je g0* pomogla promjena zraka. Ovdje je prilino zaguljivo. Svejk! doekao vojnog sveenika koji ga je uveo u sobu i posjeo & viknuo je prema kuhinji. Ovaj gospodin eli izai na stolicu nasuprot sebi. ^jei zrak. Svejk je onda unio pljuvanicu i postavio je pred gosta. Pokorno javljam, gospon feldkurat zaulo se iz kum e to to radite, Svejk? J da sam toga gospona ve jednom izbacil. Pokorno javljam, gospon feldkurat, da se ovde ve Ponoviti! glasila je naredba koja je bila provedena &ff godila mala neugodnost s tim gosponom, zbog pljuvanja i okrutno, je dobro, gospon feldkurat rekao je & Svejk kad se
P . od

156

157

vratio iz hodnika da smo to z njim svrili prije nego jw je napravil neki ispad. U Malenicama je bil jedan ank poznavalac Biblije, koji je za sve imao citate iz Svetog p[SrD pa kad je nekog mlatil z biem, uvek je govoril: Tko td batinu, mrzi sina svojega; ali tko ga ljubi, u pravi trenutak o, kanjava, ja bum ti dal tui se po birtijama. Vidite, vejk, kako prolazi ovjek koji ne potuje sve. enika nasmijao se vojni sveenik. Sveti Ivan Zlatousti je rekao: Tko tuje sveenika, tuje Krista, tko neprav4 ini sveeniku, taj nepravdu ini Isusu Kristu, iji namjes. nik sveenik na zemlji jest. Za sutra se moramo savreno pripremiti. Priredite nam jaja sa unkom, skuhajte bordopun, a onda emo se posvetiti duhovnom razmiljanju ili, kako kae veernjica, milou su Bojom uklonjene svt zasjede neprijatelja na ovu kuu. Na svijetu egzistiraju uporni ljudi, medu koje je spadaoi ovjek koji je ve dvaput izbaen iz stana vojnog sveenik Upravo kada je veera bila gotova, netko je pozvonio. vejk je poao otvoriti, vratio se zaas i rekao: Opet je onaj tu, gospon feldkurat. Zatvoril sam ga zasad u kupaonicu da bi mogli mirno veerati. Ne postupate dobro, Svejk rekao je vojni sveenik Gost u kui, Bog u kui. U davna vremena, za vrijeme gozbi, nakaze su uveseljavale uzvanike. Uvedite ga da nas zabavi. vejk se za trenutak vratio s ustrajnim ovjekom koji je mrano gledao preda se. Sjednite ponudio ga je ljubazno vojni sveeni* upravo zavravamo s veerom. Imali smo rakove, lososi a sad jo prena jaja sa unkom. Dobro nam ide kad n21" ljudi posuuju novac. Nadam se da ovdje nisam za podsmijeh ree ff>& ni ovjek. Ja sam ovdje danas ve trei put. Nadam se <" e se sada sve objasniti. Pokorno javljam, gospon feldkurat primijetio f vejk da je grozno uporan, ko neki Bouek iz Libfli

r nut su ga za jednu veer izbacivali iz Exnera ^ ^^ re rozora ' vrata, Vraal, jer je rekel da je zaboravil lulu. je P k P prek kuhinje, zida, kroz i podrum, a skoro bi im se spustil kroz dimnjak da ga 0 Jsci nisu skinuli s krova. Bil je tak uporni, da je mogel Vo"tati ministar, ili zastupnik. Napravili su za njega sve kaj su mogli. , . . . . , . Uporni mukarac kao da nije primjeivao sto se govori i tvrdoglavo je ponavljao: _ ja elim da mi se razjasni i elim da me sasluate. _ To vam dozvoljavamo rekao je vojni sveenik. Govorite, gospodine. Govorite koliko god hoete, a mi emo za to vrijeme nastaviti s naom gozbom. Nadam se da vam to nee smetati pri pripovijedanju. vejk, iznesite na stol. Kao to vam je poznato ree uporni ovjek bjesni rat. Iznos sam vam posudio prije rata i da nije rat, ne bih navaljivao da mi vratite. Ali imam tuna iskustva. Izvukao je popis iz depa i nastavio. Sve imam zapisano. Natporunik Jonata dugovao mi je 700 kruna, a usudio se poginuti na Drini. Porunik Praek pao je na ruskoj fronti u zarobljenitvo, a duguje mi 2000 kruna. Satnik Wichterle, koji mi duguje isti iznos, dopustio je da ga pod Ruskom Ravom ubiju vlastiti vojnici. Natporunik Machek zarobljen je u Srbiji, a duguje mi 1 500 kruna. Ima ovdje jo takvih ljudi. Jedan padne na Karpatima s mojom neisplaenom mjenicom, onaj drugi ode u zarobljenitvo, ovaj mi se utopi u Srbiji, a jedan mi je umro u bo n l ici u Maarskoj. Shvaate li sada moju bojazan da e me ova Jyrat unititi, ne budem li energian i neumoljiv? Vi me m ete uvjeravati da vam ne prijeti nikakva direktna ^Pasnost. Ali pogledajte: gurnuo je feldkuratu popis pod S> Vl . dite: vojni sveenik Matva u Brnu, umro je u kara! P"Je tjedan dana. Doe mi da si kosu poupam. Nije . , , ..Pdijeliti posljednju pomast nekakvom ovjeku koji j 1.800 kruna, a odlazi u baraku gdje lee kolerini, ..Pdijeliti poslj m u m je nitko i nita.
P atl m r

158

159

To mu je bila dunost, dragi gospodine rekao jev jni sveenik. Ja isto tako sutra idem podijeliti posije^ pomast. Isto tak u baraku s kolerinima naglasio je {Li moete ii z nama, pa bute videli kaj to znai rtvovati SP Gospodine vojni sveenice ree uporni ovj4 vjerujte da sam u oajnoj situaciji. Zar se rat vodi kako k uklonio sa svijeta sve moje dunike? Kad vas zemeju u vojsku i odvedeju na bojinicu primijeti vejk mi burno vam odsluili svetu misu 4 bi Bog nebeski dal da prva granata tresne na vas. Gospodine, ovo je ozbiljna stvar ree neukrotiv vojnom sveeniku. Umoljavam vas da se va sluga nt mijea u nae poslove, kako bismo mogli to ve jednom d& vriti. Dopustite, gospon feldkurat odazvao se vejl izvolite mi zbiljam narediti da se u vae poslove ne peti jam, jer bum inae i dalje branil vae interese, kak se i prilii i pristoji dobrom vojniku. Ovaj gospon je u pravu, on hoi otuda otii sam. Ni ja ne volim nikakve ispade, ja sam kulturni ovek. vejk, meni je ovo ve dosadno rekao je vojni sw enik kao da ne primjeuje prisutnost gosta. Mislio san da e nas ovaj gospodin zabaviti, da e nam ispriati kato* vic, a on trai da vam naredim da se u to ne pletete, lafe ste s njim ve dvaput imali itekakvog posla. Ba naveer P trebam sve svoje misli okrenuti Bogu, pred tako vanim vjtf skim zadatkom, on me gnjavi s nekakvom glupom priom1 mizernih 1200 kruna i hoe da mu jo jednom kaem da n" neu nita dati. Neu vie s njim razgovarati da nam ne u pasti ovu posveenu veer. vejk, recite mu sami: G feldkurat vam nita ne da. vejk je izvrio zapovijed proderavi se gostu u uho. ^ trajni gost ostao je ipak sjediti. ovejk naloio je vojni sveenik pitajte ga ko^ dugo jo misli ovdje prodavati zjake. i>%?
160

Neu se maknuti dok me ne isplatite tvrdoglavo neukrotivi. ini sveenik ustade, prie prozoru ijece: U tom sluaju, predajem ga vama, vejk. inite s njim
sto

_ jjerno, gospon rekao je vejk pograbivi nemiloga eosta za rame. Triput Bog pomae. I ponovi svoj in brzo i elegantno, dok je vojni sveenik prozorskom staklu davao takt pogrebnog mara. Veer posveena razmiljanju prola je kroz nekoliko faza. Vojni sveenik se tako pobono i usrdno pribliavao Bogu da je iz njegova stana jo u pono odjekivalo pjevanje:
Nae trupe marirale, sve su cure zaplakale...

S njim je pjevao i dobri vojnik vejk. Za posljednjom pomasti u vojnoj bolnici udjela su dvojica. Jedan stari bojnik i jedan bankovni inovnik, priuvni asnik. Obojica su na Karpatima dobili metak u trbuh i leali su jedan do drugoga. Priuvni je asnik smatrao svojom dunou okrijepiti se posljednjom pomasti, jer je njegov nadreeni eznuo za tim posljednjim pomazanjem. Ako je ne bi P""1*0' to bi sam smatrao za naruavanje subordinacije. A poboni je bojnik to inio lukavo, nadajui se da e molitva v )ere izlijeiti bolesnoga. u no, pred posljednjim pomazanjem obojica umrijee, poc7-7 VJni SVeenik { yeJk uJutro doli' ve su leali njela lica pod pokrivaima, kao i svi koji umiru od
Sm 11 napravili, gospon feldkurat, a sad su obavT ^ pokvarili ljutio se vejk kad su

ih u uredu JUh da ih ona dvojica vie ne trebaju. s u napravili paradu. se koijom, vejk je zvonio, a vojni je sveenik

161

drao u ruci boicu s uljem zamotanu ubrusom i n;0 ozbiljna lica, dijelio blagoslov prolaznicima koji su slgjj kape. Dodue, nije ih bilo mnogo iako se Svejk trudio svoji,, zvoncem napraviti uasnu buku. Za koijom je tralo nekoliko nevinih djeaia od Wi je jedan sjeo na stranju preku, a ostali su uglas vikali; l kolima, za kolima!. Svejk je na sve to zvonio, koija je mlatio biem, a n Vodikovoj ulici neka domarka, lanica Marijanske kont*. gacije, kasom je sustigla koiju, pustila da je u vonji blaa slove, prekriila se i otpljunula: Jure s tim gospodom Bogom ko da ih vragovi naganjani Da ovjek zbog toga dobije astmu. I vratila se zadihanam svoje mjesto. Zvuk zvonia najvie je uznemiravao koijaevu kobili koju je to oito podsjealo na neto iz minulih dana, jer s neprestano osvrtala i povremeno pokuavala zaplesati ni ploniku. To je, dakle, bila ta velika parada o kojoj je gow rio Svejk. Vojni sveenik je zatim otiao u ured srediti finai cijsku stranu posljednje pomasti, i izraunao blagajnikoii naredniku da mu je vojna blagajna duna za posveeno ulje put oko sto pedeset kruna. Zatim je dolo do spora izmeu zapovjednika bolnice1 vojnog sveenika, pri emu je vojni sveenik udario sakou po stolu i izjavio: Nemojte misliti, gospodine satnice, da je pomast badava. Kad konjikog asnika poalju u po drijebe, tada mu takoer plaaju dnevnice. Iskreno al"1 to ova dvojica nisu doekala posljednju pomast. Tada bi bilo za jo pedeset kruna skuplje. Svejk je dotle ekao dolje u straarnici, drei u boicu svetog ulja koja je medu vojnicima budila i zanimanje. Netko je rekao da bi se tim uljeni dalo dobro i ~4 puke i bajunete.
*;;
162

,. jadahni vojnik sa ekomoravske visoravni koji * vijek vjerovao u Gospodina Boga, zamoli da se o tak)e s J jj-jma ne razgovara i neka sveta otajstva ne uvlae u V1 "Jravu. Moramo se kranski nadati. Stari priuvnik pogleda na zelembaa i ree: _ Krasna nada da ti rapnel otrgne glavu. Nasamarili nas Jednom je k nama doel neki klerikalni zastupnik i ovoril o Bojem miru, koji se nadvil nad zemljom i kako Gospod Bog ne eli rat, nego eli da svi iviju u miru i slau se ko braa, a gle ga sad, vola jednog! im je izbil rat u svim se crkvama moli za pobjedu naeg oruja, a o Gospodinu Bogu se govori ko da je naelnik vojnog stoera koji taj rat vodi i dirigira. Kolko sam samo videl pogreba iz ove bolnice, a odrezane ruke i noge voziju od sim s kolima. A vojnike pokopavaju gole rekao je drugi vojnik. U njihove mondure oblae drugog, ivog, i tako to ide redom. Dok ne pobedimo primijeti Svejk. Gle potrkala, i on bi neto pobijedio javio sekuta iz desetnik. Na ratite s vama, u rovove, natjerat vas na bajonete, na ice, mine i minobacae. Valjat se u pozadini moe svako, a nikom se ne gine. Ja isto tak mislim da je to jako zgodno dati se probosti z bajonetom - rekao je vjek a isto ni loe dobiti metak u trbuh, a jo je bolje ak oveka prereze granata, pa samo
S d Kt iC a a

no e l trDUn j j nekak udaljeni, a to mu je tak no da onda od tog umre prije neg mu to neko objasni. Mlaahni je vojnik iskreno uzdahnuo. alio je za svojim laaim ivotom, to se rodio u tako glupom stoljeu da ga

C ll

r, r

L l

l l

v A n ^ ^ U Uaonici-l ^to Je to sve tako? mii: Jnik, po zanimanju uitelj, kao da mu je itao uusu, primijeti:

P)ega n C Znanltven^ci objanjavaju izbijanje rata pojavom neega * SUnu' Cim se pojavi takva pjega, odmah doe do l o* 00 ?' Zauzimanje Kartage... stavi ti tu svoju uenost prekinu ga desetnik i
163

idi radije pomesti sobu, danas je tvoj red. Ba me briga nekakvu glupu pjegu na suncu. Da ih je tamo i dvades. nita za njih ne bi mogo kupit. Te pjege na suncu zbiljam imaju velko znaenje umijeao se vejk. Jednom se pojavila takva pjega i ve S|1 me taj isti dan prebili Kod Banzeta na Nuslama. Otad, L god sam nekam trebal ii, uvek sam si pogledal u novine i se sluajno ni pojavila nekakva pjega. I im se pojavila, ^ deki, nikam nisam iel i priekal sam da prejde. Kad je oni vulkan Mont Pele unitil otok Martinique, jedan je profesoi pisal Narodnoj politiki da je ve davno upozoraval itateljt na velku pjegu na suncu. A ta Narodna politika ni na vrenit stigla na taj otok, i tak su tam ti otoani nahrdali. Za to se vrijeme vojni sveenik sastao gore u uredu s jednom damom iz Udruge plemkinja za vjerski odgoj vojnilu s nekom starom, odurnom dropljom, koja je ve od jutn hodala po bolnici i svuda razdavala sliice svetih, koje si ranjenici i bolesnici bacali u pljuvanice. Pri obilasku sveji uzrujavala svojim glupim blebetanjem, da se iskreno pokaji za svoje grijehe i da se iskreno poprave kako bi im, nakot smrti, dragi Bog darovao vjeno spasenje. Bila je blijeda kad je razgovarala s vojnim sveenikom Kako taj rat, umjesto da oplemenjuje, stvara od vojnik ivotinje. Dolje su joj bolesnici plazili jezik i rekli joj daj 1 makara i nebeska koza. Da ist wirklich schrecklich, He" Feldkurat, da Volk ist verdorben1. I raspriala se kako ona zamilja vjerski odgoj vojnik* Samo se onda vojnik bori junaki za svoga cara, ako vjeru)' u Boga, ima vjerski osjeaj, ne boji se smrti zato jer znai* ga eka raj. Alapaa je rekla jo nekoliko slinih gluposO1 vidjelo se da nema namjeru pustiti vojnog sveenika koji)' posve neelegantno prekinuo razgovor i oprostio se. Idemo doma, vejk doviknu u straarnicu. ^ povratku nisu izvodili nikakvu paradu. > ? .;
1. To je odista strano, gospodine feldkurat, narod je pokvaren, (njem.) f >>

Drugi Put ne^a posljednju pomast ide dijeliti tko ' _ rekao je vojni sveenik. ovjek se mora s njima i zbog novca za svaku duu koju hoe spasiti. Sve sami "Opaziviu Svejkovoj ruci boicu s posveenim uljem, namrgodi se: . . . . _ jo emo najbolje postupiti, vejk, ako s tim uljem i meni i sebi namaete izme. _ probal bum s tim namazati bravu dodade vejk. _ Strano kripi kad se po noi vraate doma. Tako je zavreno dijeljenje posljednje pomasti do ega nije ni dolo.

164

165

XIV veik kao vojni slunik kod natporunika Lukaa

.-1-1
1.

3. 1

II
,f

?fi;i'- , l

vejkova srea nije bila duga vijeka. Neumoljivi usud prekinuo je prijateljski odnos izmeu njega i vojnog sveenika. Ako je vojni sveenik do tog dogaaja i bio simpatina osoba, ono to je sada izveo strgnulo je s njega veo simpatinosti. Vojni sveenik prodao je vejka natporuniku Lukau, ili bolje reeno, proigrao ga je na kartama. Tako su neko u Rusiji prodavali kmetove. Dogodilo se to iznenada. Kod natporunika Lukaa skupilo se lijepo drutvo i igralo ajnca. Vojni sveenik izgubio je sve, i na kraju rekao: Koliko ete mi posuditi na moga posilnoga? Veliki glupan i zanimljiva figura, neto non plus ultra. Nikada jo niste imali takvog posebnog posilnog. T iT^ ^ ^u t* sto kruna ponudio je natporunik . ak in do prekosutra ne dobijem, poslat e mi rant et. Moj posilni je oduran ovjek. Stalno uzdie, pie Pis^a> a pritom krade do ega doe. Ve sam ga tunit' niSta nC kristi- Tresnem ga po glavi im ga vidim, ali e pomae. Izbio sam mu nekoliko prednjih zuba, ali msam popravio klipana. vri jedi ree lakomisleno vojni sveenik ili o kruna, ili vejka. e i tih sto kruna i otiao tuan kui. Tono je
167

znao i nije u to sumnjao da do prekosutra nee smoi tih kruna i da je u stvari Svejka mizerno i bijedno prodao. Mogao sam traiti bar dvjesto kruna ljutio se sam nj sebe, ali prelazei na drugi tramvaj koji ga je ubrzo treba dovesti do kue, dobio je napad samoprijekora i sentirnen talnosti nije lijepo od mene pomislio je kad je pozvo. nio na vrata svojega stana kako u mu pogledati u ^ glupave, dobrodune oi?. Dragi vejk ree kad je ve bio kod kue danas se dogodilo neto neuobiajeno. Imao sam peh na kartama. Igrao sam na itav ulog, a imao sam pred sobom asa, pa jc onda dola desetka, a bankir je imao pod rukom deka, pa je on dogurao do ajnca. Povukao sam nekoliko puta za asom ili za desetkom i uvijek sam imao isto kao i bankir. Izgubio sam svu lovu. Zautio je pa je rekao: A na kraju sam proigrao i vas. Posudio sam na vas sto kruna, a ako ih do prekosutra ne vratim, vie neete pripadao meni, ve natporuniku Lukau. Meni je stvarno ao... Sto kruna bi jo imal rekao je vejk. Mogu vam posuditi. Dajte mi ivnuo je vojni sveenik. Odmah u ih odnijeti Lukau. Stvarno, nerado bih se od vas rastao. Luka je bio silno iznenaen vidjevi opet vojnog sveenika. Doao sam ti vratiti dug ree Katz obazirui $ slavodobitno. Dajte mi kartu. Hop javio se vojni sveenik kada je doao red na njega prebacio sam za dlaku. A sad, hop ree kod druge ture hop, idem. Dvadeset dobija objavi bankir. Ja imam punih devetnaest tiho ree vojni sveenik dajui u ulog posljednih etrdeset kruna od stotke koju n"1 je posudio vejk, kako bi se otkupio iz novog ropstva. Vraajui se kui, doao je vojni sveenik do uvjeren)' da je kraj, da Svejka ne moe nita spasiti jer je ve pred0"
168

da slui kod natporunika Lukaa. A kad mu je f ik oborio, rekao mu je: ^ve' c :e uzalud, vejk, sudbini se nitko ne moe odupri~~P ierao sam i vas i tih vaih sto kruna. Uinio sam sve bilo u mojoj moi, ali sudbina je jaa od mene. Bacila St u pande natporunika Lukaa, pa je kucnuo trenutak Sse moramo rastati . _ gjj j e velki ulog? upitao je Svejk mirno. ili niste dosta esto izbacivali? Kad te nejde karta, to je jako loe, al neki put je to grozno i kad te ide jako dobro. Na Zderazu je ivil neki limar Vejvoda, a taj je uvek igral marija u jednoj krmi iza Stoljetne kavane. Jednom mu je vrag apnul na uho: A zato ne bi jednom odigra! ajnca za petaka?. Tak su igrali ajnca za petaka, a on je dral banku. Svi su bili tropa tak da je odmah dolo do desetke. Stari Vejvoda je htel da i drugi nekaj dobiju i stalno je govoril: Mala loa-doma. To si nemrete ni predstaviti kakav je imal peh, mala loa nikak da dojde, banka raste i ve je bila stotka. Od onih koji su igrali niko ni imal stotku da bi igral na sve, a Vejvoda se ve eli znojil. Ni se drugo nije ni ulo nego Mala loa-doma. Ulagali su po petaka i stalno gubili. Jedan dimnjaarski majs tor se raspalil, otiel je doma po nofce i kad je ve bilo prek sto pedeset, igral je na sve. Vejvoda se htel iz svega izvlei, kak mi je posle o tom pripovedal, htel je potegnuti ak do trideset, samo da ne dobi, a umesto toga dobil je dva asa. i ravil se da ni nema i namerno je rekel esnajst nosi, a taj dimnjaarski majstor sve u svemu imal je petnajst. Kaj to ni -? .S^ VeJvda je bil eli bledi i nesretni, okolo su ve i ukali da vara i da je ve jednom dobil batine zbog , iako vam je on bil najpoteniji igra. Sipali su krunu
nU Ve )e tam bil petst kruna Birti a to ni ' ' J zdral. je ve spremljene nofce za pivovaru, uzel ih je, sel se, dve st j otke, zamiril, okrenu! stolac za sreu i rekel da a sve ,^ kaj je u banki. Igramo veli s otvorenim ,a<<> Stari Vejvoda bi bil dal, ne znam kaj na svetu, Sam zgubi. Svi su se udili kad je okrenul, pokazala se

169

sedmica, a on ju je zadral. Birtija se smijal ispod brka je imal dvadeset jedan. Starom je Vejvodi dola i druga sed mica, al on je i nju zadral. Sad dolazi as ili desetka rei , je zajedljivo birtija. Dam glavu, gospon Vejvoda, dabm, tropa. Vladala je potpuna tiina, Vejvoda okrene, a ono & pojavi trea sedmica. Birtija pobledil ko krpa, to su mu \& zadnji nofci, otiel je u kuhinju i za koji tren se pojavil deL koji je kod njega uil zanat, i veli da odemo odrezati gospo^ gostioniara sa trika, jer da visi na kvaki od prozora. Tat smo ga odrezali, uskrsnuli ga i igralo se dalje. Vie niko nj imal nofce, sve je bilo u banki pred Vejvodom koji je samo govoril Mala loa-doma i za sve na svetu htel biti tropa, ali zato jer je moral okretati svoje karte i metnuti ih na stol, ni mogel varati i namerno prevlei. Svi su ve poblesavl od njegove sree, pa su to tak zrihtali da su davali mjenia kad ve nisu imali novce. Trajalo je to nekolko sati, a pred starim Vejvodom rasle su tisue i tisue. Dimnjaarski majstor bil je duan vie od milion i pol, ugljenar iz Zderaza valjda milion, domar iz Stoljetne kavane osamsto tisui kruna, a jedan medicinar prek dva miliona. Samo je u zdet bilo prek tristo tisua u samim komadiima papira. Stati Vejvoda je probal to zgubiti na sve mogue naine. Stalno je iel na zahod i uvek je to dal nekom drugomu da igra njega, a kad se vratil objavili bi mu da je dobil i da je ii dvadeset jedan. Poslali su po nove karte i ni ni vredilo. K se Vejvoda zaustavil na petnajst, onaj drugi je imal etrnajst Svi su ko stekli gledali starog Vejvodu, a najvie ga je H" jedan stari cestar koji je u to uloil, sve u svemu u gotovo^ osam kruna. Taj je otvoreno izjavil da takav ovek, kakavf Vejvoda, ne bi trebal hodati po svetu i da bi ga trebalo zat^ izbaciti i utopiti ko tenca. Nemrete si ni predstaviti kak" stari Vejvoda bil oajni. Konano je doel na ideju: W | na zahod veli dimnjaaru preuzmite to za mene' 1 tak je bez eira pobegel na ulicu i direkt do Mvslikove d1 po policiju. Naiel je na patrolu i rekel im je da u birtiji w i toj igraju hazardnu igru. Redarstvenici su ga pozvali da'
170

, :jj1) a da oni budu ili iza njega. Vratil se, a tam su iS^r biasnili da je medicinar zgubil prek dva miliona, a do- mU nrek tri. U posudu su ubacili mjenice od petsto kruna. iTkoro su tam upali panduri, a cestar se proderal Spaavaj ko moe, al ni ni vredilo. Zaplenili su nofce i odmah sve tfurali na policiju. Ugljenar iz Zderaza se odupiral pa su ga tpelali u kolima z reetkama. U banki je bilo kao dug upisano prek pol milijarde, a u gotovom preko petnajst tisua. To jo vidio nisam rekao je policijski inspektor kad je vidio takvu vrtoglavu sumu. To je gore nego u Monte Carlu. Sve su ih zadrali do jutra osim starog Vejvode. Vejvodu su kao dounika pustili i obeali da bude dobil zakonsku treinu nagrade, otprilike preko ezdeset miliona, a on je do jutra od tog poludel, a ujutro je obilazil po Pragu i naruival si na tucete neprobojnih blagajni. I tome se jo veli srea u kartama. Zatim je vjek otiao skuhati grog i stvar je zavrila tako da je vojni sveenik, kada ga je vejk nou s mukom dovukao do kreveta, zasuzio i zajecao: Prodao sam te, prijatelju, sramotno prodao. Proklinji me, tuci, podnijet u. Prepustio sam te na milost i nemilost. Ne mogu ti u oi pogledati. Grebi me, grizi, uniti. Ne zasluujem nita bolje. Zna to sam ja? I vojni sveenik, gurnuvi uplakano lice u jastuk, ree tino, finim, mekim glasom: -Ja sam beskarakterna hulja i zaspa kao zaklan. Izbjegavajui vejkov pogled, vojni sveenik je sutradan
tek n U S nekim debelim

'

_ p_ r. v

Po l H ga i , Luka?

lte mu> Se

Svejk rekao je izmiui opet Svejkovu ^to na^azi kako bi se orijentirao i pouite SC ro- Ujutro se javite natporuniku

Uiurr ' j0^ Posilni provedoe ugodnu no kuhajui grog. v SG df*hfi i * - * * i * j dao n.i. v Pjeak jedva osovio na noge i samo je gunc udnu mjeavinu narodnih pjesama koje su mu
171

se splele: Okolo Hodova tee vodica, tamo moja mila t0v pivo crveno. Goro goro visoka, ile cure ulicom, na bije|! gori seljai ore... ' Za tebe se ni ne bojim rekao je vejk. S takvim talentom odral bus se kod feldkurata. Tako se dogodilo da je toga prijepodneva natporunji, Luka prvi put vidio poteno i iskreno lice dobrog vojnik Svejka koji mu je obznanio: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam ja onaj Svejk kojeg je gospon feldkurat zgubil na kartama.

'ih gospodara bez soli, kao to je uinio plemeniti Jern^do za vojvodu od Almavira. ....... . S druge strane, vidimo opet da i zapovjednici koji vode , na ivot i smrt sa svojim posilnima upotrebljavaju azliitija sredstva kako bi ouvali svoj autoritet. To je neka t strahovlade. 1912. godine vodio se u tajerskoj proces, koiemu je izvanredno istaknutu ulogu igrao neki satnik koji je ubio svoga posilnoga. Bio je osloboen, jer je to uinio tek drugi put. Prema miljenju te gospode, ivot jednog posilnog nema nikakve vrijednosti. U mnogim sluajevima to je samo predmet, vrea za boksanje, rob, Katica za sve. Stoga ne udi to takav poloaj iziskuje od roba da bude lukav i prepreden. Njegov poloaj na naem planetu moe se usporediti samo sa stradanjem pikola u stara vremena, koje su savjesnosti uili amarima i muenjem. Postoje ipak sluajevi da posilni postane ljubimac svoga asnika, a takav onda postaje strah i trepet satnije i bataljuna. Svi ga se inovi trude podmititi. On odluuje o dopustima, moe rei i koju rije kako bi na raportu sve dobro prolo. Ti su favoriti u vrijeme rata nagraivani velikim i malim srebrnim kolajnama za odvanost i hrabrost. U 91. pukovniji poznavao sam ih nekolicinu. Jedan posilni dobio je veliku srebrnu kolajnu zato to je divno znao ispei guske koje je krao. Drugi je dobio malu srebrnu jer je od kue dobivao krasne poiljke hrane, tako da se u vrijeme najvee gladi njegov gospodar prejedao toliko da nije mogao hodati. A prijedlog za nagradu medaljom, njegov je gazda ovako stilizirao: Stoga to u borbama, pokazujui neobinu odvast i hrabrost, prezrevi vlastiti ivot, nije napustio svoga luka ni za korak pod stranom vatrom neprijatelja koji je nadirao. A on je za to vrijeme negdje u zaleu pljakao kokoinjce. Je izmijenio odnos posilnog prema gospodaru i uinio j naJornraenijim stvorom meu vojskom. Posilni je uvijek cijelu konzervu, dok je u isto vrijeme samo jedna bila
173
03 JvUj / n 1 1 4 v

2.
Institucija asnikih slunika prastarog je podrijetla. ini se da je i Aleksandar Makedonski imao svoga slunika. Sigurno je, pak, da su u feudalno doba vrili tu slubu plaenid vitezova. Sto je bio Sancho Panza don Quijotu? udim se da dosad nitko nije napisao povijest asnikih slunika. Ondje bismo nali da je vojvoda od Almavira, za vrijeme opsade Toleda, pojeo svoga posilnog neposoljenog, o emu vojvoda sam pie u svojim sjecanjima, svjedoei da je njegov slunik imao fino meso, prhko i meko, a po okusu da je podsjealo na neto izmeu piletine i magareeg mesa. U staroj vapskoj knjizi o vojnikom umijeu nalazimo i upute za vojne slunike. Posilni prolih vremena morao je biti poboan, kfl' jepostan, istinoljubiv, skroman, postojan, odvaan, poten i marljiv. Ukratko, morao je to biti uzor ovjeka. Novo je doba na tom tipu mnoge stvari izmijenilo. Moderno potrkalo obino nije ni pobono, ni poteno, ni krijeposno. ni istinoljubivo. Lae, vara svoga gospodara i vrlo esto prt' vara ivot svoga zapovjednika u pravi pakao. To je lukavi f"' koji izmilja najrazliitije podmukle trikove kako bi zagori" ivot svome gospodaru. U toj novoj generaciji posilnih & mogu se nai takvi portvovni stvorovi koji bi se dali
172

dijeljenja medu petoricom. Njegova utura bila je puna ruma ili konjaka. Po itav je dan takav stvor a okoladu i derao asnike slatke kekse, puio cigarete svo asnika, pekao i kuhao satima i nosio specijalnu bluzu. asniki slunik bio je u najpovjerljivijem odnosu s ot donansom i davao mu obilate otpatke sa svoga stola i otpatk svih ostalih prednosti koje je imao. U ovaj trijumvirat sna dao je jo i financijski narednik. Ova trojka koja je ivjela u neposrednom dodiru s asnikom, znala je sve operacije i ratne planove. Vod, iji se desetnik druio s asnikim slunikom, uvijek je bio najbolje obavijeten o poetku operacije. Kad bi on rekao: U dva i trideset pet hvatamo maglu, onda su se tono u dva i trideset pet austrijski vojnici poeli povlaiti pred neprijateljem. asniki slunik bio je u najintimnijem odnosu s poljskom kuhinjom i vrlo rado se motao oko kodova, naruivao je kao da je u restauraciji i ima pred sobom jelovnik: Hou rebro rekao bi kuharu. Juer si mi dao rep. Daj mi i komad jetre u juhu, zna da ne jedem slezenu. A posilni je bio najvelianstveniji u stvaranju panike. Za vrijeme bombardiranja pozicija, srce mu je padalo u gae. U to vrijeme bio je sa svojom i gospodarovom prtljagom u najsigurnijem sklonitu i skrivao glavu pod dekom da ga ne nade granata, i nije imao drugih elja osim da njegov gospodar bude ranjen, te da ode s njim u zalede, vrlo, vrlo duboko. Sustavno je njegovao paniku s odreenom tajanstvenost ini mi se da skidaju telefon priao je povjerljivo p vodovima. I bio je sretan kad je mogao rei: Ve su g* sloili. Nitko nije tako rado odstupao kao on. U tom f trenutku zaboravljao da mu nad glavom zvide granate' rapneli i neumorno je jurio s prtljagom prema stoeru gd)e su stajala vozila. Volio je austrijsku komoru i neobino * rado vozio. U najgorim sluajevima sluio se i sanitetsko" dvokolicom. Kada je morao ii pjeice, ostavljao je unitenog ovjeka. U takvom sluaju ostavljao je
174

snodara u rovovima i vukao je samo svoj imetak, ko se dogodilo da se asnik bijegom spasio od zarob'.", a ovaj ne, tada asniki slunik ni u kojem sluaju ^"'zaboravio odvui u zarobljenitvo prtljagu svoga gospon o bi prela u njegov imetak nad kojim je drhtao cijelom svojom duom. Vidio sam jednog zarobljenog asnikog slunika koji je ostalima pjeaio od Dubna, sve do Darnjice kod Kijeva. Imao je osim svoje naprtnjae i naprtnjae svog asnika, koji je izbjegao zarobljenitvu, jo pet runih kofera raznih oblika, dva pokrivaa i jastuk, a uz to i jedan zaveljaj koji je nosio na glavi. alio se da su mu Kozaci ukrali dva kofera. Nikada neu zaboraviti toga ovjeka koji se tako muio kroz cijelu Ukrajinu. Bila su to iva pediterska kola, pa ne mogu objasniti kako je sve to mogao nositi i vui tolike stotine kilometara, a onda se sa svime odvesti ak u Takent, sve to sauvati i umrijeti na svojim zaveljajima od pjegavog tifusa u zarobljenikom logoru. Danas su asniki sluznici rasijani po itavoj naoj Republici, pa pripovijedaju o svojim junakim djelima. Oni su na juri osvajali Sokal, Dubno, Ni, Pijavu. Svaki od njih je Napoleon: Rekao sam naem pukovniku neka telefonira u stoer da napad moe poeti. Veinom su bili reakcionarni i vojnici su ih mrzili. Neki od njih su bili dounici, pa su naroito uivali kad su mogli vidjeti kako nekoga veu. Razvili su se u posebnu kastu. Njinova sebinost nije poznavala granice. 3. .atPorunik Luka bio je tipian aktivni asnik trule dvodihar mnarhiJe- Kadetska kola uinila je od njega v, !cu; U drutvu je govorio njemaki, pisao je n;e . itao je eke knjige, a kada je predavao u koli
a

175

jednogodinjih dragovoljaca, sve samim esima, govorio i povjerljivo: Budimo esi, ali o tome ne mora nitko znati Ja sam isto eh. eku je nacionalnost smatrao nekom tajnom organizj. ijom kojoj je bolje uklanjati se izdaleka. Inae je bio dobar ovjek koji se nije bojao svojih nadreenih, i na manevrima se brinuo o svojoj satniji kao to valja i kako se pristoji. Uvijek bi za nju naao udoban smjetaj po tagljevima, a esto bi od svoje skromne plae platio svojim vojnicima da sliste bavu piva. Volio je kad su vojnici na maru pjevali pjesme. Morali su pjevati i kad su ili na vjebe i kad su se vraali. Hodajui uz svoju satniju, pjevao je s njima:
Kad je bilo pol noi, zob iz vree iskoi, jupajdija, jupajda, jupajdija, bum!

' vam se ve initi teko rasklopiti puku i oistiti je, i, utra ete negdje u gostionici zaboraviti bajunet, a na a re a , te zaspati na strai, jer ste s tim nesretnim pucetom P ""li ivjeti ivotom lijenine. Tako je to, momak, i zato ''iLjniavam da vas sauvam od jo gore kazne i stvari koje
ra

vaS K2u,la

..

, . . ,.

.i

i-

u- r* mnffli poiniti, zaboravljajui polako, ali sigurno na

DlStc ii*"& r i v ii 11

;a; f

Vojnici su ga voljeli jer je bio neobino pravedan i nije imao naviku nikoga maltretirati. Doasnici su se pred njim tresli, a od najsurovijeg narednika za mjesec dana stvorio bi pravo janjece. Istina, znao je vikati, ali nikada nije psovao. Sluio se biranim rijeima i reenicama: Vidite, zaista vas nerado kanjavam, mladiu, ali to se moe, na disciplini poiva sposobnost vojske i njezina snaga; bez discipline vojska je granica na vjetru. Ako vam odora nije u redu, puceta nisu dobro priivena ili nedostaju, odmah se vidi da zaboravljate na svoje dunosti koje imate u vojsci. Moda vaffl se ini neshvatljivim zato biste morali biti zatvoreni stoga to vam je juer na smotri nedostajalo jedno puce na bluz1* takva mala neznatna stvarica koja je civilu potpuno nep rimjetljiva. Ali vidite, ovakvo zanemarivanje svoje vanjtine> u vojsci se mora kanjavati. A zato? Ovdje se ne radi o tofl^ da vam nedostaje jedno puce, ve o tom da se morate prl^' iknuti na red. Danas neete priiti puce, poinjete ljenari11'

je dunosti. Zatvaram vas na pet dana i elim da uz kruh . Ju razmislite o tom da kazna nije osveta, ve sredstvo odgoja koje treba popraviti i poboljati kanjenog vojnika. Ve je davno trebao postati satnik, ali mu u tom nimalo nije pomogla njegova opreznost u nacionalnom pitanju, jer je prema svojim nadreenima odista nastupao otvoreno, ne poznajui nikakvog ulizivanja u slubenim odnosima. To je bilo ono to je sauvao od naravi seljaka s ekog juga, gdje se rodio na selu, medu crnogoricom i ribnjacima. Premda je bio pravedan prema vojnicima i nije ih muio, nosio je u naravi naroitu crtu. Mrzio je svoje posilne, jer je imao tu sreu da je uvijek dobijao najodvratnijeg i najpodlijeg posilnog. Tukao ih je po ustima, ukao i trudio se da ih odgoji i rijeju i djelom, ne smatrajui ih uope vojnicima. Borio se s njima beznadno itav niz godina, stalno ih je mijenjao i na kraju uzdahnuo: Opet sam dobio podlu stoku. Svoje vojne slunike smatrao je niom ivotinjskom vrstom. Neobino je volio ivotinje. Imao je kanarinca harcera, angorsku maku i stajskog pina. Sluznici, koje je izmijenr' msu postupali s tim ivotinjama nimalo gore nego to je natporunik Luka postupao sa svojim posilnima kada bi mu napravili kakvu podlost. m ^U!aflnca su muili glau, jedan je slunik angorskoj na ' k' staJsJc8 su Pinca mlatili im bi ga vidjeli, a ^ec^an d int T vejkovih prethodnika odveo siromaha krac i dao ga ubiti, ne alei deset kruna iz vlasrn ^asnije je jednostavno obznanio natporuniku ^ PkJega na etnji, pa je ve sutra marirao sa na vjebalite.
177

176

Kad je Svejk raportirao Lukau da nastupa u natporunik Luka ga je uveo u sobu i rekao mu: Preporuio vas je gospodin vojni sveenik Katz, pa u elio da opravdate njegovu preporuku. Imao sam ve tuc,, slunika i nijedan se nije kod mene ugrijao. Upozoravam v da sam strog i da strano kanjavam svaku podlost i svah la. elim da uvijek govorite istinu i ispunjavate bez nja sve moje naredbe. Ako kaem: Skoite u vatru, on u tu vatru imate skoiti i kad vam se ne bi ba htjelo. gledate? Svejk je sa zanimanjem gledao u stranu, prema zidu gdje je visjela krletka s kanarincem, a onda, usmjerivi svoje dobre oi u natporunika, odgovori milim, dobrodunim tonom: Pokorno javljam, gospon natporunik, da je tam kanarinac harcer. Prekinuvi tako nit natporunikova govora, Svejk je stajao mirno, ne trepnuvi, i gledao mu ravno u oi. Natporunik je htio rei neto otro, ali vidjevi Svejkov nevini izraz lica, jedino je uspio prozboriti: Gospodin vojni sveenik preporuio vas je kao velikoga glupana i mislim da nije pogrijeio. Pokorno javljam, gospon natporunik, da gospon feldkurat zbiljam ne grei. Kad sam aktivno sluil, bil sam slubeno proglaen za blesavog i jo k tome notornog. Zbog tog su iz regimente pustili dva, mene i jo jednog, gospona kapetana von Kaunitza. Taj je, s oprotenjem, gospon natporunik, kad je iel po ulici stalno kopal prstom leve ruke desnu nozdrvu, a desnom levu, a kad je iel z nama na vebe, uvek bi n# postavil ko na mimohod i rekel nam: Vojnici, he, zapamtite si, he, da je danas sreda, jer bu sutra etvrtak, he. Natporunik Luka slegnuo je ramenima kao ovjek ko]1 ne zna i ne nalazi odmah rijei kojima bi izrazio odrede^ misao. Prohodao je od vrata do suprotnog prozora, pot& vejka i natrag, a pritom se Svejk, prema tome gdje se nalaz'0 natporunik, okretao nadesno i nalijevo s tako izrazi1" nevinim licem da je natporunik oborio oi i zagledao $e
178

onda rekao neto to nije imalo nikakve veze sa ' 'tovom primjedbom o glupom satniku: SvejK j^j mene mora biti red i istoa i ne smije se 7 y0ijrn potenje. Mrzim la i kanjavam je bez milosti. ijete me dobro? ___ p0korno javljam, gospon natporunik, da razmem. nieg goreg nego kad ovek lae. Kad se pone zapet-ti odmah je gotov. U jednom selu iza Pelhfimova bil je i uitelj Marek koji se nabacival kerki lugara Spere, a taj noruil ak se dalje bude sastajal s curom u umi da bu i^ r i i i . v v im ga sretne, opalu v rit zasoljenju samu iz samarice. mu Uitelj mu je poruil da to ni istina, ali jednom opet, kad se trebal sastati s curom, trefil ga je lugar i ve je htel nad njim napraviti tu operaciju, al on se isprial da je skupljal cvee, posle opet da lovi nekakve bubice i im dalje, sve vie se za-petljaval, i onda se jednom onakav sav preplaeni zaklel da je iel postavljati zamke za zeca. A moj ti ga mili lugar fino skembal i otfural na andarmerijsku stanicu, a od tam je to ilo na sud i uitelja su skoro zatvorili. Da je rekel golu istinu, dobil bi samo tu posoljenju samu. Ja sam isto tog miljenja da je najbolje uvek priznati, biti otvoreni, a kad neto napravim, doi i rei: Pokorno javljam da sam napravil to i to. A kaj se tie tog potenja, to je uvek jako lepo, jer s tim ovek uvek najdalje dojde. To je ko sa tim trkama u brzom hodanju. im pone vindlati i beati, ve si distanciran. To se dogodilo mom bratiu. Poteni ovek je svuda cenjeni, postivani, zadovoljan sa sebom i osea se ko preporoeni kad !de na spavanje i moe si rei: Danas sam opet bil poteni. IJok je Svejk govorio, natporunik Luka je ve sjedio na stolici gledajui vejku u izme i mislio: Moj Boe, pa ja feto govorim iste takve gluposti, a razlika je samo u formi k jom ih iznosim. Pak, ne htjevi izgubiti autoritet, ree vejku kad je ovaj
Q

,~~~ Kod mene si morate istiti obuu, odravati svoju u re du, gumbi moraju biti pravilno priiveni i morate
179

ostavljati dojam vojnika, a ne nekakvog civilnog e To je udno da se ni jedan od vas ne umije drati Samo je jedan od svih tih mojih vojnih slunika imao L jevni izgled, ali mi je na kraju ukrao sveanu odoru i proj je u idovskoj etvrti. Zautio je, a onda nastavio objanjavati vejku sve njeg0v obveze, pri emu nije zaboravio osobito naglasiti da mora biti vjeran i nigdje ne smije govoriti to se kod kue dogaa. Meni dolaze dame u posjet istaknuo je. Ponekad neka ostane preko noi kad ujutro nemam ranu slubu. U takvom sluaju nosite nam kavu u krevet kad zazvonim, razumijete? Pokorno javljam da razmem, gospon obrlajtant, kad bi iznenada doel k vama moglo bi nekoj dami biti neugodno. Ja sam jednom dovel jednu gospodinu doma i ba kad smo se fino zabavljali moja slukinja nam je donesla kavu u krevet. Onda se prepala, trgnula i polila mi ela leda i jo je rekla: Bog daj, dobro jutro. Ja znam kaj je pristojno i kaj se ika kad negde spava dama. Dobro, vejk, prema damama moramo uvijek njegovati odreeni takt rekao je natporunik koji je postao raspoloeniji, jer je razgovor preao na predmet koji je ispunjavao njegovo slobodno vrijeme izmeu vojarne, vjebalita i karata. ene su bile dua njegova stana. One su mu stvorile dom. Bilo ih je nekoliko tuceta, a mnoge su se od njih trudile d* mu za vrijeme svoga boravka ukrase stan raznim sitnicama. Supruga nekog vlasnika kavane, koja je kod njega ivje* itavih etrnaest dana prije nego to je po nju doao mm izvezla mu je draestan tableti za stol, ukrasila mu donje rublje monogramima, a dovrila bi i vez zidnog saga da suprul> nije unitio tu idilu. Jedna dama po koju su za tri tjedna doli roditelji htjela) iz njegove spavae sobe napraviti damski budoar, pa je posta^ la svuda uokolo razliite drangulije, vazice i sline stvari* iznad postelje objesila mu je sliicu anela uvara.
180

kutovima spavae sobe i blagovaonice osjeala se k^ruka, k ja je prodirala i do kuhinje gdje se moglo 0 ^ najrazliitije kuhinjsko posude i pribor, velianstven "dne zaljubljene tvorniarove ene, koja je sa sobom, ^ oie strasti, donijela i kuhinjski pribor za rezanje sva-r^snog povra i kupusa, ribe za ribanje emiaka, struga"etre, lonce, pekae, tave, kuhae i bogzna to sve jo ne. Ipak je za tjedan dana otila, jer se nije mogla pomiriti milju da natporunik osim nje ima dvadesetak drugih ljubavnica, to je ostavilo odreenih tragova u djelatnosti plemenitog mujaka u odori. Natporunik Luka je vodio opirnu korespondenciju, imao je album svojih ljubavnica i zbirku raznih relikvija,je jer posljednjih godina poeo pokazivati sklonost ka fetiizmu. Imao je nekoliko razliitih podvezica, etvoro draesnih izvezenih damskih gaica i tri prozrane, njene, tanke spavaice, batistene rupie, pa ak i jedan steznik i nekoliko arapa. Danas sam u slubi rekao je. Doi u tek naveer, pazite na sve i uredite stan. Zadnji je posilni zbog svoga nemara danas otiao s marbataljunom na bojinicu. Izdavi jo i zapovijedi koje su se ticale kanarinca i angorske make otiao je, ne zaboravivi na samim vratima izrei jo nekoliko rijei o potenju i redu. Nakon njegova odlaska vejk je doveo stan u potpuni red tako daje natporuniku Lukau, kad se vratio naveer doma, mogao objasniti: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da je sve u redu, ^o je maka napravila svinjariju i poderala vaeg kana~~ Kako to? proderao se natporunik. | okorno javljam, gospon obrlajtant, ovak: ja sam znal ih r?11 C ne V0^JU kanarince i da im nanosiju zlo. Pa sam duzeti UpZnati) a u sluaJu da bi ta betiJa htela nekaJ Pirna ^ ^isPrait;i bundu da do smrti ne zaboravi kak se Ponaati prema kanarincu, a sve zato jer volim ivotinje.
181

Kod nas u kui ivi jedan klobuar koji si je tak uvebal n, ku da mu je prvo pojela tri kanarinca, a sad vie nee ni je,j noga, tono da se sedneju na nju. Ja sam to isto htel probati izvadil sam kanarinca iz krletke, dal sam joj ponjuiti, a on majmunica, prije neg sam doel k sebi, odgrizla mu je glavu Zbilja nisam od nje oekival takvu prostotu. Da je to bil vra bac, gospon obrlajtant, ni ne bi rekel, ali tak lepi kanarinar harcer. Pa kak ga je samo halapljivo poderala skup s tim per. jem i jo je prela od radosti. Make nisu glazbeno obrazovane i ne podnosiju kod kanarinca pevanje, jer ga te betije i ne razmeju. Ja sam tu maku zapotal, ali sauvaj Boe, ni joj nisam napravil nego sam ekal vas, pa kak vi odluite, tak i njom nek i bude, gadurom jednom pranjavom. Priajui ovo, vejk je tako iskreno gledao natporuniku u oi, da je ovaj odstupio od njega, premda mu je na poetku priao sa zlom namjerom. Sjeo je na stolicu i upitao: ujte, vejk, jeste li vi zbilja takvo boje govedo? Pokorno javljam, gospon obrlajtant odgovorio je sveano vejk jesam. Od malena imam takav peh. Uvek hou nekaj popraviti, napraviti dobro, a nikad ni drugo od tog ne ispadne nego nekakva neugodnost za mene i okolinu. Ja sam stvarno htel njih dva upoznati, da bi se razmeli, i nisam kriv da ga je ona poderala i tak je poznanstvo propalo. U kui u tupertovoj, maka je pred nekolko let pojela caki papigu, jer ju je ova ismijavala i mjaukala je na nju. A make su vam otporne. Ak mi narediju, gospon obrlajtant da je ubijeni, moral bum je prikletiti z vratima, inae ne bu gotova. I vejk je najnedunijim izrazom i milim, dobrodunim smijekom objasnio natporuniku kako se ubijaju make, sadraj tog objanjenja natjerao bi udrugu za zatitu ivotinja u ludnicu. Pokazivao je pritom struno znanje tako da ga je natp0" runik Luka, zaboravivi na svoj gnjev, upitao: Umijete li postupati sa ivotinjama? Imate li osjeaj* ljubavi za ivotinje? .***- Ja najvie volim pese rekao je vejk ** zato }&f
182

pOSel, ak ih znate prodavati. Ja nisam u tom uspel, C m uvek bil poteni, a jo su me ljudi napadali da sam Jer $ rocjaval crkotinu umesto istokrvnog i zdravog pesa, ko j i Desi moraju biti istokrvni i zdravi. I svaki je odmah K l rodovnik, pa sam si moral dati natiskati te rodovnike napraviti od nekakvog dukca, koji se okotil u ciglani, 'istokrvnijeg plemenitaa iz bavarske psetarnice Armin n Barheim. I zbiljam bi se ljudi odmah razveselili da je sve tak dobro ispalo, da doma imaju istokrvnu ivotinju, pa sam im valjda mogel ponuditi vrovikog pica za jazavara, a oni bi se samo udili zakaj je takav izuzetni pes, koji je doel ak iz Njemake, tak dlakavi i nema krive noge. To se tak dela u svim tenarama, vi bi se, gospon obrlajtant, samo zgledavali na te podvale s tim rodovnicima koje delaju u velkim psetarnicama. Tih pesa koji bi o sebi mogli rei ja sam istokrvna ivotinja zbiljam je malo. Ili mu se mama zaboravila s nekakvim dukcom, ili baka, ili je imal vie tateka i od svakog nekaj nasledil. Od jednog vuho, od drugog rep, od jednog dlake na njuki, od treeg njuku, od etvrtog krive noge, od petog veliinu, pa ak je imal takvih tateka dvanajst, moete si zamisliti, gospon obrlajtant, kak takav pes zgleda. Ja sam jednom kupil takvog pesa meanca, a on je zbog tih svojih tateka bil tak gadni da su ga svi drugi pesi izbegavali, a ja sam ga kupil iz saaljenja, jer je bil tak usamljeni. A on je samo sedel doma u vuglu, bil je tak tuan, da sam ga moral prodati ko stajskog pina. Najvie sam imal posla oko toga da ga pofarbam, da bi imal tu boju sol i paPar. Tak je i otiel sa svojim gospodarom ak u Moravsku i odonda ga vie nisam videl. Natporunika je poelo jako zanimati to kinoloko izlaS^je, pa je vejk mogao nastaviti bez smetnji: ~~ l esi si nemreju sami pofarbati kosu, ko to to delaju e > za to se uvek mora pobrinuti onaj koji ih hoe prodati. Pr d ^ ta^av starkelja da je ve skroz sedi, a vi ga hoete glas' * ^ Jednogodinjeg tenca, ili ga, starog dedeka, pro24 devetomjesecnog tenca, morali bute kupiti srebro
183

u rastvoru, rastopiti ga i obojiti ga u crno da izgleda ko nrw Da ojaa, morate ga hraniti ko konja, z arsenovim branorn zube mu oistiti mirgl-papirom, onakvim s kakvim se istihrdavi noevi. A prije nego ga otpelate prodati nekom kupo, nalijete mu u njuku ljivovicu, da se pes malo napije, pa odmah ili, veseli, radosno, veselo laje i drui se sa svakim t pijani pop. Ali glavno je to: ljudima se mora tak dugo govorit, dok se kupac skroz od toga ne zmota. Ak neko od vas hoe kupiti radera, a vi doma nemate ni drugo nego lovakog p^ ili ak sluajno imate doma samo radera, a neko si dojde kupiti zloestu njemaku dogu za uvanje, morate ga tak izluditi 4 si odnese u epu patuljastog radera umesto doge. Kad sam ja nekad trgoval sa ivotinjama, dola je jedna dama jer da joj je odletela papiga u vrt, a da su se ba onda neki deki ispred vile igrali Indijanaca, da su ju vlovili i istrgnuti joj sva pera iz repai ukrasili se z njima. A ta papiga, od sramote kaj je bez repa, da se je razbolila i da ju je veterinar jo dotukel z nekim prakima. Htela si je kupiti novu papigu, neku pristojnu, nikakvu prostakuu koja zna samo kleti. Kaj sam mogel napraviti kad doma nisam imal nikakvu papigu i nisam ni znal za nikakvu' Imal sam doma samo zloestog, potpuno slepog buldoga. Tak sam, gospon obrlajtant, moral toj gospodi govoriti od etri popodne do sedam naveer, dok ni kupila umesto papige tog slepog buldoga. To je bilo gore nego nekakva diplomatska situacija, a kad je odlazila rekel sam joj: Samo nek mu deki probaju otrgnuti rep, i vie s tom gospodom nisam razgovara! zato jer se morala zbog tog buldoga odseliti iz Praga, zato jer J tam izgrizel sve u kui. Verujte, gospon obrlajtant, da je jak" teko dobiti pristojnu ivotinju. Ja jako volim pse rekao je natporunik. Ne^ moji prijatelji, koji su na bojinici, pisali su mi da im rat u drutvu takve vjerne i odane ivotinje vrlo dobro prolazi. "' dobro poznate sve vrste pasa i nadam se, kad bih imao p* da biste ga dobro pazili. Koja je pasmina po vaem miljefl) u najbolja? Mislim na psa koji je drutven. Imao sam j stajskog pina, ali ne znam...
184

po mojem miljenju, gospon obrlajtant, stajski pin je ~~j i nes. Dodue, svakom se ne svia, jer ima ekinje i He brkove na gubici da izgleda ko osloboeni robija. rV^erdi da je ak i lepi, a uz to je i pametan. Kaj je prema m u glupi bernardinac? Pametniji je i od foksterijera. "^Natporunik Luka pogledao je na sat i prekinuo vejkovo izlaganje. ___ Ve je kasno, moram se naspavati, Sutra ponovno 'mam slubu, tako da moete cijeli dan posvetiti pronalae nju nekakvog stajskog pina. Otiao je spavati, a Svejk je u kuhinji legao na divan i jo je malo itao novine koje je natporunik donio iz vojarne. Gle, gle ree sam sebi vejk pratei paljivo preglede dnevnih dogaanja sultan je odlikovao cara Vilima -rat nom medaljom, a ja jo nemam ni malu srebrnu. Zamislio se i skoio: Skoro sam zaboravil... vejk je uao u sobu natporunika koji je ve tvrdo spavao i probudio ga. Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da nemam nika kav ukaz u vezi s tom makom. A pospani natporunik u polusnu se okrenu na drugu stranu i promrmlja: Tri dana pritvora i nastavi spavati. Svejk tiho izie iz sobe, izvue nesretnu maku ispod divanaireejoj: Ima tri dana pritvora. Abtreten! angorska se maka ponovno podvue pod divan.
4.

P P ao da krene u potragu za nekakvim Pinom, ^ kada je mlada dama zazvonila i izrazila su i^ ^govara s natporunikom Lukaom. Pokraj nje kanu Ta *es*z kofera, a Svejk je jo zapazio na stubama Pu nosaca koji je silazi.

U ravo s rem

185

 Nema ga doma rekao je tvrdo vejk, ali mlaH ma je ve bila u predsoblju i kategorino naredila vejk. Odnesite kofere u sobu! Bez doputenja gospona natporunika to ne bn -a rekao je vejk. Gospon natporunik mi je narediU bez nie?a ne <;m/=m r,;U-.J -;*
_ ~_.._jj^ lldtp IU /ii O l

~~"i H dama bespomono izae na hodnik. vejk je zak-. *ta i poao naprijed. Posjetiteljica je cupkala za njim JCa ' ' sustigla ga tek kad je vejk uao u trafiku kupiti Sadaje ila uz njega i nastojala zapodjenuti razgovor: _1 Hoete li mu sigurno predati? ____ predal bum, kad sam rekel. _ A hoete li nai gospodina natporunika? _ To ne znam. Zatim su hodali jedno uz drugo bez rijei, a nakon dulje stanke vejkova pratilja opet zapoe razgovor: _ Znai, mislite da neete nai gospodina natporunik a ? To ne mislim. A gdje mislite da bi mogao biti? To ne znam. Time je razgovor opet bio prekinut na dulje vrijeme, dok nije ponovno nastavljen pitanjem mlade dame: Niste izgubili ono pismo? Dosad ga nisam zgubil. Onda ete ga sigurno predati gospodinu natporuniku? Da. A nai ete ga? ~^~ Ve sam rekel da ne znam odgovorio je vejk ~-udim se kak mogu ljudi biti tak radoznali i stalno pitati Jednu te istu stvar. To bi bilo isto ko kad bi ja svakog drugog n * ulici zaustavil i pital koji je danas datum. v 't ^ zavr^ pokuaj mlade dame da se dogovori sa tii T^i ^a ^C ^rui dio puta do vojarne proao u potpunoj da ^ su doli do vojarne, vejk ree mladoj dami nce ulaz ? / upusti se u razgovor o ratu s vojnicima na dala ' Je^to radovalo mladu damu, jer je nervozno hov _po ploniku i imala nesretan izraz lica kad je vidjela da avlja svoja tumaenja s tako glupim izrazom kakav
C18

bez njega ne smem nikad ni napraviti. Vi ste poludjeli uzviknu mlada dama. -Ja, doputovala gospodinu natporuniku u posjet. O tom mi ni ni poznato odgovorio je ve| Gospon natporunik je u slubi, vraa se tek naveca a ja sam dobil naredbu da pronaem stajskog pina. O nikakvim koferima, o nikakvoj dami ja ni ne znam. Sad bum zakljual stan, prosil bi da ljubazno odete. Meni ni ni poznato i nekakvu stranu osobu koju i ne poznam nemren ostaviti u stanu. Tak su jednom kod nas u ulici u slastiara od Belickoga, ostavili jednog oveka, on je otvoril ormari pobegel. Ja s tim ni loeg o vama ne mislim nastavio je Svejk kada je vidio oajno, uplakano lice mlade dame. Ali sigurno je da tu nemrete ostati, to ipak morate shvatiti, jer je eli stan meni povereni, ja sam za svaku sitnicu odgovoran, Zato vas jo jednom prosim, vrlo ljubazno, da se zabadava ni ne trudite. Dok ne dobim naredbu gospona natporunibi ni brata ne poznam. Zbilja mi je al da moram s vama tat razgovarati, al u vojski mora biti reda. U meuvremenu je mlada dama dola k sebi. Izvadila je posjetnicu, napisala olovkom nekoliko redaka, uloila je" draesnu malu kuvertu i rekla potiteno: Odnesite to gospodinu natporuniku, a ja u ovd){ priekati odgovor. Evo vam pet kruna za put. Od tog ne bu ni odgovorio je vejk uvrije^" nepopustljivou nenadane goe. Ostavite si tih r kruna, evo vam ih tu na stolcu, a ak hoete odite z rnefl" . do kasarne, priekajte tam na mene, a ja bum pismo pr(^ donesel odgovor. Ali da bi tu ekala, to sigurno ne bu isto; Rekavi to, unese u predsoblje kofere pa zveckajui k1) evima kao kljuar kakva zamka ree znaajno ve kod
186

187

se mogao vidjeti samo na fotografiji objavljenoj u to vri1 u Kronici svjetskog rata:

Austrijski prijestolonasljednik razgovara sa dva zrakot>L koji su oborili ruski zrakoplov.

Ugr tfeinrich! Mein Mann verfolgt mich. Ich mufiunbed* . r)fr ein paar Tage gastieren. Dein Bursch ist ein grofies ^Jeh-Ichbinunglucklich. 1 Deine Katy1

Svejk je sjeo na klupu kod ulaza u vojarnu i poeo h maiti da su napadi vojske na Karpatskom bojitu doivjet slom, da je na drugoj strani zapovjednik Premisla genejj Kusmanek doao do Kijeva, a da smo u Srbiji ostavili je4 naest uporita i da Srbi nee dugo izdrati u natjeravanju naih vojnika. Potom je poeo kritizirati pojedine poznatt bitke, pa je otkrio toplu vodu kad je rekao da se odred, koi je sa svih strana opkoljen, mora predati. Kad se dovoljno napriao, udostojio se izai i oajnoj t mi rei da e odmah doi i da ona nikamo ne odlazi, a zatiu je otiao gore u ured gdje je naao natporunika Lukaa, koji je upravo jednom poruniku tumaio neke sheme rovovai spoitavao mu da ne zna crtati i da o geometriji nema pojmi Vidite, ovako se to mora nacrtati. Ako treba na zadani pra vac nacrtati okomitu liniju, tada je moramo nacrtati takoi ona s pravcem ini pravi kut. Razumijete? U takvom sluaj rovovi e biti poloeni pravilno i nee biti izloeni k nepfl jatelju. Bit ete udaljeni od neprijatelja est stotina metan A po ovom, kako ste vi nacrtali, nae bi pozicije bile gurnuti u neprijateljsku liniju, pa bi vai rovovi stajali okomito nad neprijateljem, a potreban vam je izbaeni kosi kut. To je 'r nostavno, zar ne? Priuvni porunik koji je u graanstvu bio blagajnik n* banke stajao je nad time sav oajan, jer nije nita shvaa" zaista je odahnuo kad je vejk pristupio natporuniku. Pokorno javljam, gospon natporunik, da vam nek^ va dama alje ovo pismo i eka na odgovor pritom je & ajno i povjerljivo namignuo. To to je proitao nije na natporunika ostavilo Ijniji utisak.
188

M rnorunik Luka uzdahnu, i odvede vejka u susjedni *A 7Atvori vrata irpoe hodati izmeu stolova. Kada prazni,rureu,^ se konano zaustavio kod vejka, ree: _ Ta Jama pie da ste stoka. Sto ste joj napravili? _ Ni joj nisam napravil, pokorno javljam, gospon obrlajtant, ja sam se ponaa! jako pristojno, al ona je odmah htela zauzeti stan. A zato jer nisam dobil od vas nikakvu- na redbu, nisam je ni ostavil u stanu. A jo usto, dola je s dva kofera, ko da je doma. Natporunik uzdahnu jo jednom glasno, to je vejk ponovio za njim. to je? viknu natporunik prijetei. Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da je to teki aj. slu U Vojtekoj ulici jo pred dva leta doselila se k jednom tapetaru nekakva gospodina, a on ju ni mogel hitit iz stana, pa je moral otrovati i nju i sebe s plinom, pa mu vie ni bilo smeno. Sa enskima je teko. Ja ih skroz kuim. Teak sluaj ponovio je za vejkom natporunik |'nikada nije rekao tako istu istinu. Mili je Jindfich bio u kakljivoj situaciji. Supruga koju progoni mu dola je na nekoliko dana k njemu u posjet, upravo kad je trebala iz Irebonja doputovati gospoda Mickova, kako bi u tri dana zb poP V*00 t mu re^ovito poklanja svaka tri mjeseca kada jedjf vinf dolazi u Pra g- Onda prekosutra treba doi kon * gSp^inaObeala je da e pristati biti zavedena, na- StjSe C*Je^ t)e<^an treK premiljala, jer se tek za mjesec dana N . nekg inenjera. Porunik je sjedio na stolu oborene glave, utio je
P siln

' je velik,0

me mu mr

Pr8ni- Moram svakako provesti nekoliko dana kod tebe. Tvoj na. Ja sam nesretna. Tvoja Katy. (njem.)

189

i razmiljao, ali zasad nije nita smislio, ve je pn sjeo za stol, uzeo kuvertu, papir i napisao na sluben papiru: ^
Draga Katy! U slubi do 9 h naveer. Dolazim u ini Molim te da se kod mene osjea kao kod kue. to se H r vejka, moga slunika, ve sam mu izdao nalog da bi ti u ^ mu udovoljio. Tvoj Jindfich.

lino dugo ukopati na ovim, u boju osvojenim pose

Ovo pismo ree natporunikpredajte milostivoj gospodi. Nareujem vam da se prema njoj vladate pristojno! taktino i da joj ispunite svaku elju, koja je za vas zapovijed Morate se vladati galantno i posluiti joj poteno. Evo van sto kruna, za koje ete mi poloiti raun, jer e vas moat po neto poslati. Naruite joj objed, veeru itd. I kupite tri boce vina i kutiju Memfis cigareta. Tako... zasad vie nita. Moete ii, ali jo vam jednom stavljam na duu da joj ispunite svaku elju koju joj vidite u oima. Mlada je dama ve izgubila svaku nadu da e vidjeti vejka, pa je stoga bila vrlo iznenaena kad ga je spazila kako izlazi iz vojarne i prilazi joj s pismom. Salutiravi, predao joj je pismo i obznanio: Prema nalogu gospodina obrlajtanta, moram se pKma vama, milostiva gospoda, ponaati pristojno i taktino, takoer vam moram poteno posluiti, napraviti sve to van vidim u oima. Moram vas nahraniti i kupiti vam sve to elite. Dobio sam za to od gospona obrlajtanta sto kruna, tog moram kupiti tri boce vina i kutiju Memfiski. Kad je proitala pismo, vratila joj se odlunost koja ogledala u tome to je naredila Svejku da joj narui fij kada je i to bilo ispunjeno, naredila mu je da sjedne na do fijakerista. Odvezli su se kui. Kad su ve bili u stanu, odigrala l odlino ulogu domaice. Vejk je morao odnijeti kofer6 spavaonicu, ispraiti tepihe na dvoritu, a neznatna pauc^J iza zrcala silno ju je razgnjevila. Sve je svjedoilo o tom
190

, znojio. Kad je istresao tepihe, sjetila se da se skinuti zavjese i ispraiti. Onda je dobio naredbu da a prozore u sobi i kuhinji. Zatim je poela premjetati tvo, to je inila vrlo nervozno, a kad je Svejk sve to evukao iz kuta u kut, to joj se nije svidjelo pa je iznova kombinirala i izmiljala novi razmjetaj. Preokrenula je u stanu sve naglavce, pa je pomalo i njezina energija oko ureivanja gnijezda poela slabjeti, a rondanje je prestalo. Iz ormara je jo izvadila istu posteljinu, presvukla jastuke i perine sama, a moglo se primijetiti da to radi s ljubavlju prema krevetu, koji je u nje izazivao puteno podrhtavanje nosnica. Zatim je poslala vejka po objed i vino, a prije nego to se vratio, preodjenula se u prozrani haljetak koji ju je inio neobino zavodljivom i privlanom. Uz objed je popila bocu vina, popuila mnogo cigareta i legla u krevet, dok je Svejk u kuhinji vakao dvopek koji je namakao u au s nekakvom slatkom rakijom. Svejk! zaulo se iz spavaonice Svejk! Svejk je otvorio vrata i ugledao na jastucima mladu damuprivlanom u poloaju. Uite! Pristupio je postelji, a ona s naroitim smijekom prem jeri njegovu snanu postavu i vrsta bedra. ^ odgrnuvi finu tkaninu, koja je prikrivala i otkrivala sve, ree mu strogo: -Skinite cipele i hlae! No, dajte, pokaite! se ako dogodilo da je dobri vojnik Svejk mogao raportiJiatporuniku kad se ovaj vratio iz vojarne:v . korno ^ javljam, gospon obrlajtant, da sam ispunil nal ^ ost*voj gospodi, i poteno joj posluil po vaem
^'

,a vam, Svejk ree natporunik. Je li imala

191

 Tak, oko est - odgovorio je vejk. - Sad s

j^ ^ 3^

W$ ^J
5.

10 razumno i brino kad je gospoda Katy, ne gubei dao je vr ^^ prisutnost duha, predstavila oba gospodina: u tomtr v ^ ospodin natporunik Luka. Nieg drugog 'o j m1 1 2 o "

Dok su silne vojske prikovane uz ume oko Dunju Raba stajale pod kiom granata, a velikokalibarski topovi a. sipali i unitavali cijele satnije na Karpatima, dok je obzoru, svim bojitima blistao od poara sela i gradova, natporunjl Luka, zajedno sa vejkom, proivljavao je neugodnu id| s damom koja je pobjegla od svoga mua i sada izigravali Lukaovu domaicu. Kada je otila na etnju, Luka je odrao sa Svejkom ratno vijeanje kako da je se rijee. Bilo bi najbolje, gospon obrlajtant rekao je vejl kad bi taj njen mu od kog je pobegla i koji je trai, kakste rekli da pie u pismu koje sam vam donesel, doznal gde je om i doel po nju. Poslati mu telegram da se nalazi kod vas i da si ju moe podignuti. U Vsenorima je prole godine bil takav sluaj u jednoj vili. Al u onom sluaju je telegram poslala sama enska svome muu, a taj je doel po nju i prebil ih obadva. Oni su bili civili, ali u vaem sluaju se ne bu usudil neka) narediti oficiru. Uostalom, vi niste ni krivi, jer niste nikog rt pozvali, a kad je pobegla, to je naredila na svoju ruku. But vidli da bu se telegram isplatil. Pa ak i padne par friki... On je vrlo inteligentan ovjek prekinuo g* )e natporunik Luka ja ga znam, on trguje hmeljomna veliko. Svakako moram s njim razgovarati. Poslat u n"1 brzojav. Brzojav koji je poslao bio je vrlo odrjeit, trgova* Sadanja adresa vae supruge je... Slijedila je adresa sta1" natporunika Lukaa. Tako se dogodilo da se gospoda Katy vrlo neugodu0 nenadila kada se na vratima pojavio trgovac hmeljom. I P
Z

'^Izvolite sjesti, gospodine Wendler ponudio je Ijunatporunik Luka i izvukao iz depa dozu s cigaretama: __ Izvolite. Inteligentni trgovac hmeljom uzeo je pristojno cigaretu i isputajui iz usta dim ree ozbiljno: _ Odlazite skoro na ratite, gospodine natporunie? _ Zatraio sam premjetaj u 91. pukovniju u Budejovice, kamo u najvjerojatnije otii im budem gotov sa kolom jednogodinjih dragovoljaca. Trebamo mnogo asnika, a danas je alosna pojava da se mladi ljudi, koji imaju pravo postati jednogodinjim dragovoljcima, ne koriste tom povlasticom. Radije ostaju obini infanteristi nego da se potrude da postanu kadeti. Rat je jako nakodio trgovini hmeljom, ali mislim da ne moe jo dugo potrajati primijetio je trgovac hmeljom, gledajui naizmjenino svoju enu i natporunika. Na je poloaj jako dobar rekao je natporunik Luka. Danas vie nitko ne sumnja da e rat zavriti pobjedom oruja centralnih sila. Francuska, Engleska i Rusija su suvie slabe nasuprot austrijsko-tursko-njemakom bedemu. stl a " > "a nekim smo bojinicama doivjeli neznatne neusPjene. im probijemo ruski front izmeu Karpatskog hrpta i r redn e j g Dunajca, nema nikakve sumnje da e to znaiti kraj ci- ,' to Jako Francuzima prijeti u najkraem roku gubitak r . e lstne Francuske i ulazak njemake vojske u Pariz. To 'e - sigurno. Uostalom, nai manevri u Srbiji fekti ^ usPHno> a uzmicanje nae armije, to je druki' Sam re ru iran e 06 0 t0 tra ^ vP P J > mnogi objanjavaju znatno Uskoro' ^ ^ ot una ei 61 a P P hladnokrvnost u ratu. kjitu ^. J * ^ nai planirani manevri na junom Ufoditi plodom. Izvolite pogledati. >&' ' jBSrtjt
JaJU SC V
G

Jednostavno _ o;~._
192

TT _._ V

.__<,....'

n i ...
193

Natporunik Luka primio je lagano trgovca hrnel jo rame i odveo do karte bojinice, koja je visjela na zidu J kazujui mu pojedine toke, stade objanjavati: '^ Istoni Beskidi za nas su odlino uporite. U Kam, skim usjecima imamo, kao to vidite, dobar oslonac. ' udar na ovu liniju i neemo se zaustaviti do Moskve R ' e zavriti prije nego to se nadamo. A Turska? upitao je trgovac hmeljom razmiljah,/ pritom kako poeti razgovor da bi se doepao sri stvari zbog koje je i doao. ' Turci se dre dobro odgovori natporunik, odvodej ga opet k stolu. Predsjednik turskog parlamenta Hali-U i Ali-beg doputovali su u Be. Vrhovnim zapovjednikom turske vojske na Dardanelima imenovan je maral Liman plemeniti Sanders. Goltz-paa doputovao je iz Carigrada u Berlin, a na je car odlikovao Enver-pau, viceadmirala Usedom pau i generala Devad-pau. Relativno mnogo odlija za tako kratko vrijeme. Svi su neko vrijeme sjedili utke oko stola, dok natporunik nije osjetio da je zgodan trenutak kako bi prekinuo munu situaciju ovim rijeima: Kada ste doputovali, gospodine Wendler? Jutros. Vrlo mi je drago da ste me zatekli kod kue jer popodnt uvijek odlazim u vojarnu i imam nonu slubu. Budui je stat u stvari po cijeli dan prazan, mogao sam ponudili milostivoj gospodi gostoprimstvo. Ovdje joj nitko nije smetao za vrijei* boravka u Pragu. Zbog starog poznanstva... Trgovac hmeljom se nakaljao. Katy je zaista udna ena, gospodine natporuni* primite moju najsrdaniju zahvalnost za sve to ste za nj" uinili. Iz ista mira sjeti se otputovati u Prag, jer da se & vodno mora lijeiti od nervoze. Ja na putu, vratim se, &^ nema Katy. Trudei se napraviti najljubazniji izraz lica, priprijeti0' je prstom i usiljeno se osmjehujui upitao enu:
194

-r si sigurno mislila kad sam ja na putu da i ti moe "ari. Ti, dakako, nisi pomislila... ^Vidjevi aj razgovor skree na neugodno podruje, 1 runik Luka ponovno odvede inteligentnog trgovca nat P,. ^0 karte bojinice i pokazavi prstom podvuena mjesta ree: ___ Zaboravio sam vas upozoriti na jednu vrlo zanimljivu okolnost, na ovaj veliki luk koji je okrenut prema jugozapa du gdje ova planinska skupina ini vaan mostobran. Ovamo je usmjerena ofenziva saveznika. Zatvaranjem ovoga ta, k0jj Spaja mostobran s glavnom obrambenom linijom neprijatelja, mora biti prekinuta veza izmeu desnog krila i sjeverne vojske na Visli. Je li vam to sada jasno? Trgovac hmeljom odgovori da mu je sve potpuno jasno i bojei se, kao taktian ovjek, da se ono to je rekao ne bi shvatilo dvosmisleno, doda vraajui se na svoje mjesto: Na je hmelj zbog ratnih uvjeta izgubio trite u- ino zemstvu: Francuska, Engleska, Rusija i Balkan ne uvoze vie na hmelj. Hmelj jo aljemo u Italiju, no bojim se da e se i Italija umijeati u sve ovo. A kada pobijedimo, onda emo mi diktirati cijenu robi. Italija ustraje na strogoj neutralnosti tjeio ga je natporunik. To je... A zato onda ne prizna da se smatra vezanom Trojnim paktom, koji je sklopila s Austro-Ugarskom i Njemakom? naljutio se odjednom trgovac hmeljom, kome se sve to Pomijealo u glavi: i hmelj i ena i rat. ~~ Ja sam oekivao da e Italija objaviti rat Fran-' ^ii- I on <ia bi rat bio gotov. Hmelj mi trune u a ma T , . *' > domai poslovi su slabi, izvoz je ravan nuli, a 1Ja uva neutralnost. A zato je Italija jo 1912. obnovila s^ San P^ Jm savez? Gdje je ministar vanjskih poslova, di kolik' ^ to radi sada taj gospodin? Spava? Znate li Nem -Sam *ma Sdinji promet prije rata, a koliki sada? tr Rov ^te]m^sut* da Ja ne pratim okolnosti! nastavio je gledajui Ijutito natporunika koji je mirno putao
195

iz usta kolutove cigaretnog dima, koji su pristizali drugoga i razbijali se, a to je gospoda Katy pratila zanimanjem. Zato su se Nijemci vratili na granice kad su Vej. kod Pariza., zato se vode teke artiljerijske borbe iz,J? Meuse i Moselle? Znate li da su u Combres i Woewru l Marchea izgorjele tri pivovare, kamo sam godinje slao od pet stotina vrea hmelja? Izgorjela je i pivovara knj y gezacha Hartmansweilerska, a golema pivovara kod Niede aspacha sravnjena je sa zemljom. To vam je za moju finu gubitak od tisuu dvjesto vrea hmelja godinje. est putasi se tukli Nijemci s Belgijancima za pivovaru Klosterhoek,ato je gubitak od 350 vrea hmelja godinje. Od Ijutine nije mogao dalje govoriti, samo je ustao i prj. ao eni: Katy, smjesta ide sa mnom kui, oblai se. Svi mt ovi dogaaji tako ljute rekao je nakon nekoliko trenutaka ispriavajuim tonom. Nekada sam bio posve miran. A kad se otila odjenuti, tiho je rekao natporuniku: Nije joj to prvi put. Lani je pobjegla s jednim nastavnikom i naao sam je ak u Zagrebu. Tom sam prilikom s zagrebakom gradskom pivovarom napravio posao za est stotina vrea hmelja. Ah, jug je uope bio zlatni rudni Na je hmelj putovao ak do Carigrada. Danas smo gotovo uniteni. Ako vlada ogranii proizvodnju piva, zadat e nafl posljednji udarac. I zapalivi ponuenu cigaretu, ree oajno: Samo je Varava kupovala 2370 vrea hmelja. Tamo J* najvea Augustijanska pivovara. Njihov zastupnik je dolazi k nama u posjet jednom godinje. To je da ovjeka obuzn* oaj. Dobro da nemam djece. Ovaj logini zavretak o godinjem posjetu zastuF nika Augustijanske pivovare iz Varave izazvao je srnij^ natporunika, to je trgovac hmeljom i zapazio, pa je st nastavio: Maarske pivovare u opronju i Velikoj Kanjii K
e drijim n

d moje firme godinje oko tisuu vrea hmelja eksportna piva, koja su izvozile ak do Aleksan-C da, zbog blokade, ne naruuju nita. Nudim Sa t'rideset posto jeftinije, a one za ne naruuju ni Stagnacija, propadanje, mizerija i k tome jo i

hmeljom uuti, a tiinu prekinu gospoda Katy, ve spremna za put: J- Kako emo otpremiti moje kofere? _ pos}at u po njih, Katy ree mirno trgovac hme ljom, radujui se da je napokon sve zavrilo bez izgreda i sablanjivih scena. _ Ako jo eli togod kupiti, krajnji je trenutak da kren emo. Vlak polazi u dva i dvadeset. Oboje se prijateljski oprostie s natporunikom, a vac trgo hmeljom bio je tako veseo to je ve sve prolo, da je na rastanku u predsoblju rekao natporuniku: Ako biste, ne daj Boe, bili u ratu ranjeni, doite k nama na oporavak. Njegovat emo vas najbriljivije. Vrativi se u spavaonicu, gdje se gospoda Katy odjevala za put, natporunik je naao na umivaoniku etiri stotine kruna i ovo pisamce:
Gospodine natporunie! Niste se zauzeli za mene pred tim majmunom, mojim muem, idiotom prvog reda. Dopustili ste da me odvue sa sobom kao kakvu stvar koju je zaboravio u stanu. Pritom ste si dopustili primjedbu da ste mi ponudili gostoprimstvo. Nadam se da vam nisam nanijela veih trokova od priloenih n stotine kruna za koje vas molim da ih podijelite sa svojim f J J

ruci Prucruk Luka na trenutak je zastao s pisamcem u l e ( a nda a malo-pomalo poderao. Sa smijekom je po-a noyac to je leao na umivaoniku, i vidjevi da je t na sto*iu zaboravila elji kad je pred zrcalom ure-SU) uloio ga medu svoje fetiistike relikvije. F"
197

196

vejk se vratio poslijepodne. Bio je u potrazi za stajsL' pinom za natporunika. ^ Svejk rekao mu je natporunik imate sren > dama koja je kod mene stanovala, otputovala je. Odveo ' je njezin suprug. A za sve usluge koje ste joj uinili ostaJi vam je na umivaoniku etiri stotine kruna. Morate joj lij^ zahvaliti, odnosno njenom gospodinu suprugu, jer su to nje. govi novci koje je uzela sa sobom za put. Ja u vam izdiktirati pismo. Izdiktirao mu je: Veleuvaeni gospodine! Izvolite isporuiti vaoj gospojj supruzi zahvalnost za etiri stotine kruna koje mi je darovala za usluge koje sam joj uinio za vrijeme posjeta Pragu. Sve to sam uinio za nju, uinio sam drage volje, pa stoga ne mogu primiti ovaj iznos, te joj vraam... No, samo piite dalje Svejk, to se tako vrtite? Gdje sam stao? Te joj vraam rekao je Svejk drhtavim glasom punim tragike. Dobro dakle: vraam s najdubljim tovanjem. Utivi pozdrav i rukoljub milostivoj gospodi. Josef vejk, asniki slunik natporunika Lukaa. Gotovo? Pokorno javljam, gospon obrlajtant, jo fali datum. 20. prosinca 1914. A sad adresirajte kuvertu i uzmite etiri stotine kruna i odnesite na potu i poaljite na ovu adresu. I natporunik Luka poe veselo zvidukati ariju iz operete Razvedena gospoda. Jo neto, vejk ree natporunik kada je $ve)' krenuo na potu. Sto je s tim psom kojega ste ili trai0' Bacil sam oko na jednoga, gospon obrlajtant, jako r ivotinja, al e ga se teko dobiti. Nadam se da bum ga ipak dopelal. Grize.

6.
liednju rije natporunik Luka nije uo, a ona je bila Grize mrcina, ko stekli htio je jo jednom ponoviti vejk, ali je na kraju pomislio: A kaj se to natporunika ope tie? Hoe pesa, pa bu ga idobil. . .. Lako je, naravno, reci: Dovedite mi psa!. Vlasnici pasa su vrlo oprezni to se tie njihovih pasa, pa ak kada se i ne radi o istokrvnom psu. I najobinijeg mjeanca, koji nita drugo ne radi nego kakvoj starici grije noge, vlasnik voli i ne da mu napakostiti. Pas instiktivno osjea, osobito ako je istokrvan, da e jednog lijepog dana svome gospodaru biti otuen. Nepresta no ivi u strahu da e ga ukrasti, da mora biti ukraden. se, Pas naprimjer na etnji, udalji od svoga gospodara. Ispoetka je veseo i nestaan; igra se s drugim psima, skae na njih nepristojno, oni na njega, njuka uglove, die noicu na sva kom uglu i piljarici na koaru s krumpirom, ukratko - tako se raduje ivotu i svijetu da mu se sve ini krasnim, mladiu kao nakon poloene mature. Odjednom moete zapaziti kako njegovo veselje nestaje i da pas osjea da se izgubio. I sada ga tek spopada pravi caj. Preplaeno trkara ulicom, njuka, cvili i u potpunom oajanju podvija rep medu noge, povlai ui unazad i juri sredinom ulice nekamo u nepoznato. j^ad bi mogao govoriti, sigurno bi vikao: Isuse i Marijo, ne o e me ukrasti! Jeste li ikada bili u psetarnici i vidjeli takve izbezumljene Psece spodobe?
o .

kradTSU ^ u^ra^en^- Velegrad je odgojio tu posebnu vrstu toji VaCa J*se uzdravaju prodajom ukradenih pasa. Pos-j. a malih salonskih pasa, patuljastih ratlera, malih poput tako J110^11 se staviti u dep ogrtaa ili u damski muf i S1Q sa sobom. I odatle vam jadnika ukradu. Zlu, pjega199

198

vu njemaku dogu, koja bijesno uva kakvu vilu u pr< ukradu nou. Policijskog psa ukradu isljedniku pred Vodite li psa na uzici, prerezat e vam je i nestati sa psd^ vi ete ostati, glupo gledajui u praznu ogrlicu. Pedeset n ' pasa koje sreete na ulici nekoliko puta je mijenjalo svoje o podare, a esto se dogodi da nakon nekoliko godina kuDj svoga vlastitog psa kojeg su vam ukrali dok je bio tene, <U ste s njime ili u etnju. Najvea opasnost od krade prjjrt psima kad ih izvode da izvre malu i veliku nudu. Upi^ kod ovog zadnjeg ina najvie ih se izgubi. Zato se pritom svaki pas oprezno ogledava oko sebe. Postoji nekoliko % tava za kradu pasa. Moe se to uiniti direktno, neto slino depnoj kradi, ili podlim mamljenjem nesretnog stvora. Pasje vjerna ivotinja, ali samo u itankama ili u prirodopisu. Dajte i najvjernijem psu ponjuiti prenu dimljenu konjsku kobasicu, i taj je gotov. Zaboravi na gazdu pokraj kojega je koraao, okrene se i ode za vama pri emu mu iz gubice cure sline, pa slutei veliku radost zbog kobasice vrti ljubazno repom i iri nozdrve kao najivahniji pastuh kad ga vode kobili. Na Maloj Strani kod Zameckih stuba nalazi se mala toionica piva. Jednoga dana, u sumrak, sjedila su ondje straga dva ovjeka. Jedan vojnik i jedan civil. Nagnuvi se jedan k drugomu aputali su tajanstveno. Sliili su zavjerenicima iz doba Mletake Republike. Svaki dan u osam sati aptao je civil vojniku '<*' z njim slukinja na vugel Havlikovog trga i parka. Ali toj gad, grize kog stigne. Ne da se ni pogladiti. A I nagnuvi se jae vojniku, apnu mu u uho: yii Ni kobasice ne dere. k!; Ni peene? upita Vejk. !> Ni peene. Obojica pljunue. >' Pa kaj taj gad onda dere? '> *.>. Sam Bog zna. Neki pesi su tak razmaeni i Janji da su nadbiskupi. >>, * MM.KI.> * 200

/' ik i civu"se kucnue, a civil apui nastavi: fe T dnom jedan crni pic, kog sam trebal za tenaru nad """" kom, ni tel od mene zeti kobasicu. Iel sam za njim ^ dok vie nisam mogel zdrati, pa sam direktno pital ^ ospodu, koja je z njim ila u etnju, kaj taj pas jede da je ^clepi^ Gospodi je to polaskalo, pa je rekla da najradije jede , jjgnade. Pa sam mu kupil nicl, mislim da bu to jo bolje. A idi, mrcina od pesa, ni se ni okrenu! jer je nicl bil telei. gil je naviknu" na svinjetinu. Tak sam mu moral kupiti karmenad. Dal sam mu ponjuiti i potral sam, a pes za menom. Gospoda je vikala Puntik, Puntik, al ma kakvi, dragi Puntik . ni da bi. Beal je za karmenadom skroz iza vugla, tam sam mu stavil lani oko vrata, a drugi dan je ve bil u tenari nad Klamovkom. Imal je ispod vrata nekolko belih dlaka, malu pjegicu, nju sam mu pofarbal u crno i niko ga ni prepoznal. Ali ostali pesi, a bilo ih je dost, svi su ili na konjsku prenu kobasicu. Ti bi isto najbolje napravil kad bi ju pital kaj taj pes najradije jede: vojnik si, dobro zgleda, tebi bu prije rekla. Ja sam ju ve pital, al ona me je tak pogledala ko da bi me htela probosti i rekla: A kaj se to vas tie?. Ona ba ni zgodna, u stvari je prava majmunica, ali z vojnikom bu razgovarala. A je to zbiljam stajski pin? Moj obrlajtant drugog nee. Lepi stajski pin. Boje sol i papar, zbiljam istokr vni, ko to si ti Svejk, a ja Blahnik. Mene zanima samo ekaj to J de, mu dam i dovedem ti ga. "jatelji se ponovno kucnue. Jo prije rata, dok se vejk o prodajom pasa, Blahnik mu ih je dobavljao. Bio je san mukarac i o njemu se govorilo da je ispod ruke povao sumnjive pse od intera i prodavao ih dalje. Jednom e ka U i0 J6511^0' a u Pasteurovu institutu u Beu bio ., ^ Kue. v Sada je smatrao svojom dunou pomoi i u ^vejku bez Qi nadoknade. Poznavao je sve pse u Pragu 1C1> a vorio je jer os e potiho stoga da se ne oda gostioniaru, ^ ^ S tionice, P"j tene' Pla godine, odnio pod kaputom jazavcara kojemu je dao sisati mlijeko iz boice s dudom,
201

tako da ga je glupo tene vjerojatno smatralo mamom, pa ., ni pisnulo pod kaputom. ^ Iz principa je krao samo istokrvne pse i mogao je Lsudski vjetak. Dobavljao je pse i psetarnicama i privatni," osobama koliko god se moglo, a kad je iao ulicom, lajali na njega psi koje je nekada ukrao. Kad bi se zaustavio p^j kakvim izlogom, esto bi neki osvetoljubivi pas podigao tu njega zadnju noicu i pokropio mu hlae. U osam sati izjutra, drugoga dana, mogli ste vidjeti dobrog vojnika Svejka kako hoda na uglu Havlikova trgaj parka. ekao je dvorkinju sa stajskim pinem. Konano ju je i doekao, a pokraj njega je protrao brkati pas, najeen, bodljikav, s mudrim crnim oima. Bio je veseo kao svi psi koji obave nudu, pa je jurio za vrapcima koji su dorukovali konjske izmetine na ulici. Onda je pokraj Svejka prola dvorkinja koja se o njemu brinula. Bila je to postarija djevojka s kosom upletenom u vijenac. Zvidukala je za psom i vrtjela u ruci lani i elegantan bi. Svejk je upita: Dopustite, prosim, gospodina, kuda se ide na ikov? Zastala, je i pogledala ga da vidi misli li to ozbiljno, a dobroduno Svejkovo lice joj je reklo da taj vojnii stvarno eli ii na ikov. Ja sam tek nedavno premjeten u Prag rekao J' Vejk. Nisam otuda, ja sam sa sela. A ni vi niste iz Praga Ja sam iz Vodnana. Onda nismo daleko na to e Vejk. Ja sam # Protivina. Ovo poznavanje zemljopisa ekog juga steeno && na manevrima u tom kraju, napunilo je djevojino srce # viajnom toplinom. Onda vi u Protivinu, na trgu, poznajete mesara le) chara?
202

A kak ga ne bi poznaval? ^ To je moj brat Njega vam kod nas svi imaju rad ree Svejk. rT ie Jako dobar, usluan, ima dobro meso i daje dobru ^_ Qa niste od Jareovih upitala je djevojka, koja je ela osjeati simpatiju prema nepoznatom vojniku. Jesam. _ Od kojeg Jarea, onog iz Kra kod Protivina ili iz R a ic a ? Iz Raica. Jo razvozi pivo? Stalno. Ali on bi morao imati ve prilino preko ezdeset. ezdeset osam mu je bilo u proljee odgovori mir no Svejk. Sada si je nabavil pesa i vozi se bez problema. Pes mu, ba ovakav ko to je onaj koji tam naganja vrapce, sedi na kolima. Lepi pes, jako lepi. To je na objanjavala mu je njegova nova pozna nica. Ja sluim tu kod gospona pukovnika. Ne znate naeg pukovnika? Znam, to je fini inteligent rekao je Svejk. Kod nas je u Budejovicama bil isto tak jedan pukovnik. Na je gospon strogi, a kad se zadnji put pripovedalo da su nas ispraili u Srbiji, doel je sav besan doma i pobacal sve tanjure i tel mi je dati otkaz. 1~ A, onda je to va pes prekinu je Svejk. teta to m oj natporunik ne podnosi pese, ja ih jako volim uutio Je> a onda naglo rekao: Nee ba svaki pes sve ni jesti. mes Na Fox je jako izbirljivi, jedno vreme uope ni tel . A a sada opet jede.~~ kaj jede najradije?^ J^ra, kuhana jetra. ~-Telea ili svinjska? io mu je svejedno nasmijeila se vejkova zem203
va

ljakinja, protumaivi posljednje pitanje kao pokuaj n

I v i M &

pjele sale. etali su jo neko vrijeme, onda im je priao i stajski ni . koji je bio vezan laniem. Vladao se vrlo povjerljivo vejku i trudio se da mu barem brnjicom poder re skakao je na njega, a onda naglo, kao da je predosjeao t vejk o njemu misli, prestao skakati i poao tuno i smeteno pratei iskosa Svejka kao da je htio rei: Znai, to me a' ka. Poslije mu je jo rekla da svaku veer u est sati dolazi tamo sa psom, da ne vjeruje ni jednom mukarcu iz Praw da je jednom dala oglas u novine i da se javio jedan bravar radi enidbe, izmamio od nje osam stotina kruna za nekakav i izum nestao. A ratna vjenanja da smatra glupou jer takva ena obino ostaje udovicom. vejk joj je pruio mnogo nade da e doi u est sati, a onda otiao da bi obznanio prijatelju Blahniku da pas jede jetru bilo koje vrste. Poastil bum ga govedskim odluio je Blahnik Na to sam ve dobil bernardinca od tvorniara Vidre, izvanredno verna ivotinja. Sutra pesa dovedem kak treba. Blahnik je odrao rije. Kada je prijepodne Svejk bio go tov s ienjem stana, zaulo se na vratima lajanje, a Blahnik je uvukao u stan stajskog pina koji se odupirao, jo jae najeenog nego to ga je najeurila priroda. Divlje je kolutao oima i gledao tako bijesno da je podsjeao na gladnog tigra u kavezu, pred kojim stoji debeli posjetitelj zoolokog vrtakrgutao je zubima, reao kao da je htio rei: Rastrgat u, poderat u. Zavezali su psa za kuhinjski stol, a Blahnik je opisao po* stupak otuenja: Proel sam namerno pokraj njega z jetrima zam<^ tanima u papir. Poel je njukati i skakati na mene. N* mu nisam dal i iel sam dalje. Pes za menom. U parku ^ a jc okrenul u Bredovsku ulicu i tam sam mu dal prvi kom ' " 1 deral je to u hodu da me ne bi zgubil iz vida. Skrenu! sa"
204

r gde sam mu dal prvu porciju. Onda sam ga, kad U iel zvezal za lanac i odvlekel prek Vaclavskog trga na ^ hrade pa onda ak na Vrovice. Po putu je izvodil prava *A Kad sam prelazil tramvajsku prugu, legnul se i ni se M maknutiValjda je tel da ga pregaziju. Donesel sam sa S K m i isti rodovnik koji sam kupil u Fuchsovoj paprinici. Ti zna krivotvoriti redovnike, vejk? _ fo mora biti napisano tvojom rukom. Napii da pot- e iz Leipziga iz psetarnice von Bulow. Otac Arnheim von Kahlsberg, majka Emma von Trautensdorf, po ocu Siegfried von Buzenthal. Otac dobio prvu nagradu na berlinskoj izlobi stajskih pina 1912.; majka je nagraena zlatnom medaljom nirnberkog drutva za uzgoj plemenitih pasa. Kaj misli, kolko je star? Po zubima dve godine. Napii godinu i pol. Loe je kupiran, vejk. Pogle mu ui. I tome ima pomoi. Podrezali burno ih kak spada, im se kod nas privikne. Sad bi jo vie besnil. Ukradeni je bijesno reao, dahtao, trzao se, a onda umoran s isplaenim jezikom legao i ekao to e se s njim dogoditi. Pomalo je postajao mirniji, samo bi povremeno alosno zacvilio. Svejk mu je poloio ostatak jetre, koju mu je donio olahnik. Ipak je nije ni dodirnuo, ve ju je samo prkosno pogledao, a onda se zagledao u obojicu s izrazom: Ve sam s e jednom zeznul, poderite je sami. ^Lezao je rezignirano i pretvarao se da spava. Onda mu je esto palo na pamet, ustade na stranje noge i poe prositi Prednjim apama. Predao se. a j dirljivi prizor nije ostavio nikakav dojam na Svejka. f^i' viknu na jadnog psa, koji je opet legao alorodovnik? upitao je Blah1~~ " u je ime Fox, nekaj tome slinog da bi odmah
me m u

nfl
205

 Onda burno ga nazvali Max, pogle Blahnfk kak <j'* uha. Ustani, Mati! Nesretni pas, kome su oduzeli i dom i ime, ustao je oekivao daljnje naredbe. Ja mislim da ga odveemo odlui vejk - -burno vidli kaj bu napravil. im su ga odvezali, odmah je poao prema vratima, gdje je triput kratko zalajao na kvaku, uzdajui se u lakomislene^ tih zlih ljudi. Vidjevi da ne razumiju njegovu enju za izla. skom, napravio je baricu pokraj vrata, uvjeren da e ga izbaciti kao to su to nekada inili dok je bio mladi i dok ga jc pukovnik strogo vojniki uio da mu bude zimmerrein1, Umjesto toga vejk ree: Taj je lukavac, pravi je isusovac opalio ga je remenom i gurnuo mu u baricu njuku, tako da ju je pas jedva oblizao. Poeo je cviljeti zbog te sramote, trati po kuhinji, u oajanju njukati vlastiti trag, onda je odjednom priao stolu, pojeo s poda komad poloene jetre, legao uz pe i zaspao nakon svih ovih pustolovina. Kolko sam ti duan? upita vejk Blahnika kad su se rastajali. O tome mi nemoj ni govoriti, vejk rekao je meko Blahnik. Za starog prijatelja bum sve napravil, osobito kad je u vojski. Zbogom, deko, i nemoj ga nikad voditi prek Havlikovog trga, da se ne dogodi nekakva nesrea. Ak bu ti trebal jo neki pes, zna gde stanujem. vejk je ostavio Maxa da dobro odspava, a za to vrijeme kupio je etvrt kile jetre, skuhao je i ekao da se Max pfr budi, pa mu je na pod stavio jo topli komadi. Max se poeo u snu oblizivati, a onda se protegnu> onjuio jetru i progutao je. Zatim je otiao do vrata i pon' vio svoj pokuaj s kvakom. a, ; Mati pozvao ga je vejk odi k meni. LV *; s$&' .*v ;i'
1. Biti ist za boravak u sobi ' i fM'it:

Priao je nepovjerljivo, vejk ga je podignuo na krilo i l Alo a Max je najprije mahnuo ostatkom svoga pod^ repa i blago zahvatio vejkovu ruku drei je u gureZ T a op zaeledao mudro u vejka kao da je htio rei: Tu bici, p c A^v , - L nita ne moe, znam da sam izgubio. $ c L nt t pi ^ i i v . v v i n i vejk ga je gladio i poeo priati njenim glasom: Bil je dnom jedan pesek, zval se Fox i ivel je kod nekog pukoika Vodila ga je slukinja na etnju, a onda je doel jedan pon j ukral ej Foxa. Fox je tak dospel u vojsku kod nekog natporunika i dali su mu ime Max. _ Max, daj apu. Tako, vidi stoko jedna da burno dobri prijatelji ak bus bil dobar i posluan, inae bu bilo problema z remenom. Max je skoio vejku s krila i poeo na njega veselo skakati. A naveer, kad se natporunik vratio iz vojarne, ve su vejk i Max bili najbolji prijatelji. Gledajui na Maxa, vejk pomisli filozofski: Kak se zeme, sve u svemu, svaki vojnik je ukradeni iz svoga doma. Natporunik Luka bio je vrlo ugodno iznenaen kada je vidio Maxa koji se takoer silno obradovao vidjevi opet ovjeka sa sabljom. Na pitanje odakle je i koliko kota, vejk mu je posve mirno odgovorio da mu je psa darovao jedan prijatelj koji je upravo bio unovaen. Dobro, vejk rekao je natporunik igrajui se s Maxorn. Prvoga ete dobiti od mene pedeset kruna za psa. Jo nemrem primiti, gospon obrlajtant. ..." kvejk rekao je strogo natporunik kada ste stu-F i u slubu, objasnio sam vam da morate sluati svaku moju vain kaem da ete
'

ti i propiti. to ete napravit s tih pedeset kruna? Pre krno javljam, gospon obrlajtant, da bum ih propil ^povedi. dobiti pedeset kruna, morate

206

207

 A ako bih na to sluajno zaboravio, nareujem \ vejk, da m e podsjetite da vam dam za psa pedeset kr^ Razumijete? Da pas nema sluajno buhe? Radije ga 'okuoel pa i i poeljajte. Sutra imam slubu, ali prekosutra idem s ni
v . J^fll

u etnju. Dok je vejk kupao Maxa, pukovnik, njegov bivi vk nik, kod kue je grozno grdio i prijetio da e onoga tko n,, je ukrao psa odvesti pred vojni sud, da e ga dati strijeljati objesiti, zatvoriti na dvadeset godina i isjei u komade. Der Teufel soli den Kerl buserieren odzvanjalo je % pukovnikova stana, tako da su se tresli prozori. Mit sol-chen Meuchelmordern werde ich bald fertig1. Nad vejkom i natporunikom Lukaom u zraku je lebdjela katastrofa.

XV Katastrofa

-a

4
1. Neka avo buzorira toga klipana! S takvim ubojicama iz postaje ja u b
(njem.) v_,,,, ft,, ....,....., ,..'-. .WKX

Pukovnik Bedfich Kraus koji je nosio i ime von Zillergu po nekakvom selu kod Salzburga koje su njegovi preci li propijo u osamnaestom stoljeu, bio je u stvari vrlo potovan gospodin glupan. Kada je neto pripovijedao, govorioe op je poznate stvari, pitajui pri tom jesu li svi ostali razumje najobinije izraze: Dakle, prozor, gospodo, da. Znate li to je prozor? Ili: Put koji s obje strane ima jarak naziva se cesta. Da gospodo. Znate li to je to jarak? Jarak je iskopina u zemlji n kojoj radi vie ljudi. To je udubina. Da. Kopa se motikam Znate li to je to motika? Patio je od manije objanjavanja, a inio je to s takvim oduevljenjem kao kakav izumitelj koji govori o svom djelu. Knjiga je, gospodo, skup razliito izrezanih listov papira, razliitog formata, koji su otisnuti i sastavljanjem uv s ^ni i slijepljeni tutkalom. Da, gospodo. Znate li, gospodo, to je to tutkalo? Tutkalo je ljepilo. DIO je tako strahovito glup da su mu se asnici izdaleka poali kako ne bi morali sluati da se ulica dijeli na ploni ruk, te da je plonik povieni poploeni dio uz proelj e. A proelje kue je onaj dio koji se vidi s ulice ili s plo tra s y^ nji dio kue ne moemo vidjeti s plonika, u to OZem sm esta j uvjeriti ako stupimo na kolnik. Bio je man smjesta demonstrirati ovu zanimljivost. No, na sre ' P egazili su ga. Od tog vremena jo je vie poblesavio
209

208

Zaustavljao je asnike i uputao se s njima u beskonaduge razgovore o omletima, suncu, toplomjerima, krafni,,, prozorima i potanskim markama. Bilo je zaista udnovato da je ovaj blesavac mogao rz^ jerno brzo napredovati i da su iza njega stajali utjecajni ImJ kao to je bio general zbora, koji ga je podravao bez obzjr na njegove potpune vojne nesposobnosti. Na manevrima je sa svojom pukovnijom inio prava v da. Nikad nikamo nije stizao na vrijeme, vodio je pukovniju prsimice na mitraljeze, a jednom se, prije nekoliko godina na ekom jugu, na carskim manevrima, dogodilo da se posve izgubio s pukovnijom, dospio s njom ak u Moravsku, gdje je s njom lutao jo nekoliko dana nakon to su manevri ve bili gotovi, a ostali vojnici se ve valjali u vojarnama. I to su mu progledali kroz prste. Njegov prijateljski odnos s generalom zbora i ostalim, nita manje blesavim vojnim zapovjednicima stare Austrije, donijeli su mu razliita odlija i ordenja kojima se neobino ponosio i smatrao se najboljim vojnikom i teoretiarom strategije i svih ostalih vojnih znanosti pod suncem Bojim. Na pukovnijskim smotrama uputao se u razgovor s vojnicima i pitao ih uvijek jedno te isto: Zato se puka kojom se slui vojska zove manliherka? U pukovniji je imao nadimak Manlichertrottel1. Bio je neobino osvetoljubiv, gnjavio je podreene asnike koji mu se nisu sviali, a uz njihove molbe za enidbu slao je pref' postavljenima vrlo loe preporuke. Nedostajala mu je polovica lijevog uha koju mu je u na' dosti, zbog obine istinite konstatacije, da je Bedfich Kra^5 von Zillerguter glupan nad glupanima, odsjekao njegov pro' tivnik u dvoboju. Ako analiziramo njegove duhovne sposobnosti, doi emo do zakljuka da nisu bile nimalo bolje od onih koje s
1. Manliherska budala 1i

olikog Habsburga Franju Josipa proslavile kao notorI ti z6 rijei, ista zaliha goleme naivnosti. Na jednom ketu u asnikom kasinu, kada se povela rije o Schilleru, kovnik Kraus von Zillergut iz ista je mira izjavio: ^ __ Juer sam, gospodo, vidio parni plug koji je tjerala l kornotiva. Zamislite, gospodo, lokomotiva, ali ne jedna, eeo dvije lokomotive. Vidim dim, pridem blie, a ono lokomotiva, a na drugoj strani druga. Recite mi, gospodo, zar to nije smijeno? Dvije lokomotive, kao da jedna nije dovoljna. Uutio je i zaas nastavio: Ako nestane benzina, automobil mora stati. I to sam juer vidio. Onda jo brbljaju o trajnosti, gospodo. Ne ide, stoji, ne mie se, nema benzina. Nije li to, gospodo, smijesnor Uza svu tu svoju tupost bio je jo i neobino poboan. Imao je kod kue i domai oltar. Iao je esto na ispovijed i priest u crkvu Svetog Ignaca, a od izbijanja rata molio se za pobjedu austrijskog i njemakog oruja. Mijeao je kranstvo sa snovima o germanskoj hegemoniji. Bog je trebao pomoi u osvajanju bogatstava i teritorija pobijeenih. Uvijek bi se strano razbjesnio kad bi proitao u novinama da su ponovno dovezli zarobljenike: Zato dovoziti zarobljenike? Sve treba postrijeljati. Bez Milosti. Plesati medu mrtvacima. Sve civile u Srbiji spaliti, d zadnjeg. Djecu pobiti bajunetima. Nije bio nimalo gori od njemakog pjesnika Vierordta, kji je za vrijeme rata objavljivao stihove u kojima je zazivao %tnaku da mirne due i eljeznom akom poubija milile francuskih avola.
Neka se do nebesa., ponad planina, gomilaju ljudske kosti i dimi ljudsko meso...

^-avrivi obuku u koli jednogodinjih dragovoljaca, Prunik Luka izaao je u etnju s Maxom. s?,; i

210

211

 Slobodan sam vas upozoriti, gospon obrlajtant -^ kao je zabrinuto Svejk da morate dobro uvati ovog C da vam ne pobegne. Moe se zaeliti starog doma i moe dh petama vetra ak ga pustite s lajne. I ne preporuam van^? ga vodite prek Havlikovog trga, tam se mota jedan zli jv, sarski pes, koji jako grize. im vidi u svom firtlu drueofr 5* 65 j u i- u u i odmah-je ljubomoran, jer se boji da jmu taj nekaj ne poie(j ^ P Ko onaj prosjak ispred crkve Svetog Gastala. Max je veselo poskakivao i pleo se natporuniku pod no. ge, zamotao se uzicom o sablju i iskazivao neobinu veselost to ide u etnju. Izali su na ulicu i natporunik se uputio sa psom na Prikope. Trebao se sastati s nekom damom na uglu Panske ulice. Bio je zadubljen u slubene misli. O emu e sutra predavati jednogodinjim dragovoljcima? Kako mjerimo visinu nekog brda? Zato uvijek navodimo nadmorsku visinu? Kako emo prema nadmorskoj visini nekog brda odrediti njegovu visinu od podnoja do vrha? K vragu, zato ministarstvo vojske stavlja takve stvari u kolski program? To je za artiljeriju. A postoje i karte vrhovnog stoera. Ako je neprijatelj na kori 312, obino nije dovoljno razmiljati o tome zato je visina tog breuljka navedena u nadmorskoj visini ili izraunavati koliko je visok taj breuljak. Pogledamo na kartu i vidimo. Iz tih razmiljanja trgnulo ga je strogo Halt1!, ba onda kada se pribliio Panskoj ulici. Istovremeno s ovim Halt. pas mu se pokuao istrgnuti iz ruke i uz radosni lave bacio se na tog ovjeka koji je strogo rekao Halt! Pred natporunikom je stajao pukovnik Kraus vofl Zillergut. Natporunik Luka je salutirao i stao pred Pu' kovnika, ispriavajui se da ga nije vidio. Pukovnik Kr^ bio je poznat medu asnicima zbog svoje strasti za uredni"1 pozdravljanjem. Drao je pozdravljanje neim tako vani"1' o emu ovisi uspjeh itavog rata i na emu je izgraena & vojna sila.
l. Stop (njem.) 212

4.,U(fU&K

I nozdrav vojnik mora unijeti svu svoju duu go-""""" Bio je to najdivniji kaplarski misticizam. vort) _ ja onaj koji se odaje poast salutira prema pro"do najsitnijih potankosti, strogo i dostojanstveno.plS\/rebao je na sve koji su prolazili. Od pjeaka do potpu- Pjeaka, koji bi ga letimino pozdravio 'ka kao da bi A 'uci kapu htio rei bok, sam je vodio direktno u vo- nu na kanjavanje J Za njega nije vrijedilo: Nisam vidio. _ Vojnik govorio je mora svoga pretpostavljenog traiti i u gomili i ni na to drugo ne misliti nego da izvri svoje dunosti koje su mu propisane pravilima slube. Kad gine na bojitu, mora prije smrti salutirati. Onaj koji ne zna pozdravljati, ili onaj koji se pravi da ne vidi, ili onaj koji- ne marno pozdravlja za mene je ivotinja. Gospodine natporunie stranim glasom ree- pu kovnik Kraus nii inovi uvijek moraju prvi pozdraviti vie inove. To nije ukinuto! A kao drugo: otkada su to gos poda asnici navikli ii na promenadu s ukradenim psima? Da, s ukradenim psima. Pas koji pripada drugom je ukrad eni pas. Ovaj pas, gospodine pukovnie primijeti natporu nik Luka. ... pripada meni, gospodine natporunie prekinu ga drsko pukovnik. To je moj Fox. A Fox, odnosno Max, sjetio se svoga starog gospodara, a novog je potpuno izbacio iz svoga srca i, istrgnuvi se, skakao je na pukovnika i iskazivao takvu radost kakvu osjea zaljubljepubertedija kad naie na razumijevanje svoga ideala. .. ^etati se s ukradenim psima, gospodine natporunie, je u skladu s asnikim dostojanstvom. Niste znali? asnik ?^.sm'Je kupiti psa dok se ne uvjeri da od toga nee biti Foja PslJe<lica grmio je dalje pukovnik Kraus gladei k . ." Jylaxa, koji je podlo poeo reati na natporunika i a mu e run'l^ ^ J pukovnik, pokazujui mu u natponik a, rekao: Dr ga!. *
213

 Gospodine natporunie nastavio je puk0v^, Smatrate li dopustivim da asnik jae na ukradenom L . Niste itali oglas u Bohemiji i Tagblattu da mi se izgubio a'j pin? Vi niste itali oglas koji je va nadreeni dao u novije) Pukovnik je pljesnuo dlanom o dlan. No, ovi mladi asnici! Gdje je disciplina? Pukovn'L oglaava, a natporunik to ne ita! Kad bih ti, starkeljo, mogao opaliti par amara, p mislio je natporunik Luka gledajui u pukovnikove lice zaliscima, koje je podsjealo na orangutana. Poite trenutak sa mnom rekao je pukovnik. 114 su hodali i vodili razgovor ugodni. Na bojitu vam se, gospodine natporunie, ne moe takva stvar ponoviti drugi put. etati se u zaleu s ukradenim psima sigurno je vrlo ugodno. Da! etati sa psom svoga nadreenog. U vrijeme kad na bojitu dnevno gubimo stotine asnika. A oglasi se ne itaju. Mogao sam oglaavati sto godina da sam izgubio psa. Dvjesto godina, tristo godina! Pukovnik se glasno imrknuo, to je uvijek bilo znakom njegova velikog bijesa, i rekao: Moete dalje etati okrenuo se i otiao udarajud Ijutito biom po rubovima svoga asnikog ogrtaa. Natporunik Luka prijee na drugu stranu plonika, no ondje ponovi zau: Halt! Pukovnik je upravo zaustavio nekog nesretnog pjeaka u priuvi, koji je mislio na svoju mamu kod kue pa ga ni)e opazio. Pukovnik ga vlastoruno odvue u vojarnu na kanjava nje, nazivajui ga morskom svinjom. to da uinim s tim vejkom, pomislio je natporun* Razbit u mu gubicu, ali to nije dovoljno. Da mu od ko napravim remenje, i to bi lupeu bilo malo. Ne osvrui se na to to je imao sastanak s jednom d* mom, uputio se Ijutito kui. Ubit u klipana, rekao je ^ sebi ulazei u tramvaj.

vrijeme, dobri vojnik vejk bio je zabavljen j! s ordonansom iz vojarne. Vojnik je donio riiku 0 ra z g' nekakve papire na potpis i sada je ekao. ., a je n * ugostio kavom, pa su razgovarali o propasti " Razgovarali su o tom kao da je to samo po sebi liivo. Bio je to beskonani niz izjava koje bi na svakom "duptoglasili za veleizdaju i obojicu objesili. su ___ Njegovo Velianstvo je od toga skroz poblesavil. iz ' ie vejk On nikad nije ni bil pametan, al taj bu ga rat dotukel. ]e, blesav je s uvjerenjem je izjavio vojnik iz vojarne _ blesav ko no. On valjda ni ne zna da je rat. Moe biti da ih je bilo sram da mu to veliju. A ak je potpisani na tom manifestu, tim svojim narodima, onda je to pokvareno. To su tampali bez njegova znanja, on vie ni ni nemre misliti. On je gotov znalaki je dopunio vejk. Dela pod sebe i moraju ga hraniti ko malo dete. Proli put je pripovedal jedan gospon u krmi, da stari ima dve dojkinje i da ga dojiju triput na dan. Da je bar sve gotovo uzdahnuo je vojnik iz vojarne da nas spraiju i da se Austrija ve jednom smiri. I obojica nastavie ovaj razgovor dok konano vejk nije zavrio s Austrijom rijeima: Takva glupa monarhija ne treba ni postojati na svetu. ynigi, kako bi nadopunio ove rijei u praktinom smislu, doda: ~~ im dojdem na front, ja bum im zbrisal. udui da su obojica i dalje tumaili nazor ekog ovjeka atu vojnik iz vojarne ponovio je to je danas uo u Pragu, JC, Nachoda uju topovi i da e ruski car uskoro biti ^ . se ito odvozi u Njemaku, a S n i e 1 AU i " id dobiva u da J Ciga1616 * okoladu. SU Se sJet^ doba O d z b iT prolih starih ratova i vejk je P ^2ivao
to

da ni onda ratovanje nije bilo med i mlitovalo se u smradu, dok su s opsjednutog dvorca is*

214

215

tresali smrdljive kahlice. itao je, da su opsjedali neki zan, tri godine i da neprijatelj nije nita drugo ni radio ne svakodnevno zabavljao s opsjednutima na takav nain. * Sigurno bi rekao jo togod zanimljivog i pounog J, razgovor nije prekinuo povratak natporunika Lukaa. Bacivi straan, unitavajui fjogled na vejka, potpisao papire i otpustivi vojnika dao Svejku znak da ga slijedi 4 sobe. Iz oiju natporunika Lukaa sijevale su strane munjc Sjeo je na stolicu i gledajui vejka razmiljao kada da kren e s masakrom. Najprije u mu zviznuti nekoliko po gubici mislio je natporunik pa u mu razbiti nos, iupati ui, a dalje u vidjeti. A njemu suelice gledale su ga iskreno i srdano dobrodune Svejkove oi i Svejk se odvaio prekinuti zatije pred buru ovim rijeima: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da ste ostali bez make. Pojela je pastu za cipele i dopustila si je krepati. Hiti! sam je u podrum, al od suseda. Takvu dobru i lepu angorsku maku vie ne bute nali. to da s njim uinim? motalo se po glavi natporuniku. Zaboga, ima tako glup izraz. A dobrodune, nedune Svejkove oi i dalje su zraile mekoom i njenou, kombiniranom s izrazom potpun duevne ravnotee, jer je sve dobro i nita se nije dogodilo, a ako se i dogodilo, i to je u redu da se uope neto dogaaNatporunik Luka skoi, ali nije udario vejka kako ]e prvobitno zamiljao. Mahnuo mu je akom ispred nosa i zaurlao: Svejk, vi ste ukrali psa! Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da o nikakvog takvom sluaju u zadnje vreme ne znam i dozvoljavam si ^ da ste s Maxom popodne ili na etnju, pa ga nisam rflOg^ ukrasti. Meni je odmah bilo jasno, kad ste se vratili bez p e$^ da se nekaj moralo dogoditi. To se zove situacija. U Spalen '
216

iedan torbar Kune, taj nemre ii s pesom van se jjjci .' ne zgubi. Obino ga ostavi negde u krmi, etatl> * <KI neko kradne, ili ga posudi nekom, pa mu ga ne jj i m u g* ^ Svejk, stoko jedna, himellaudon, zaepite gubicu! Ili ~~. v rafinirni nitkov, ili ste takva deva i budala blesava. pf ' ste primjera, ali velim vam da se sa mnom ne igrate. n kud ste doveli tog psa? Kako ste do njega doli? Znate li da ripada naem gospodinu pukovniku, koji ga je odveo, kad mo se sluajno sreli? Znate li da je to grozna sramota? Recite istinu, jeste li ga ukrali ili niste? _ Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da ga nisam ukral. Znali ste da je to ukradeni pas? Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam znal da je pes ukradeni. Svejk, Isuse i Marijo himmelherrgott, strijeljat u vas, govedo jedno, stoko, vole, smradu jedan. Jeste li ba tako b le s a v i? Ba tak, pokorno javljam, gospon obrlajtant. Zato ste mi doveli ukradenog psa, zato ste mi tu betiju natrpali u stan? Da vas razveselim, gospon obrlajtant. I Svejkove su oi dobroduno i njeno pogledale natporunika u lice kad je ovaj sjeo i zavapio: Zato me Gospod Bog kanjava ovim govedom? U tihoj rezignaciji sjedio je natporunik na stolici s osje-cajem da nema snage ni zamotati cigaretu, a kamoli unuti v^JKa, a ni sam nije znao zato je poslao vejka po Bohe-J i lagblatt da bi si Svejk proitao pukovnikov oglas o psu. i VeJ* se vratio s novinama otvorenim na dijelu gdje su 8^- Blistajui, radosno je objavio: g3' gospon obrlajtant, ba gospon pukovnik fino Op- . Va to kj 8 stajskog pina, divota jedna, jo daje nagradu sto nome ko ga pronae. To je jako pristojna nagrada.

217

ordonanc. I povjerljivo dodao valjda je to zboe

i O O,

220

peseka. Ve sam uo rekao je natporunik kad predsoblju obratio ordonans. Rekao je to priguenim glasom i odlazei bacio krvniki pogled.
T fc T. .

na '^
r -&'"

Nije to bio raport, bilo je to neto gore. Pukovnik sjedio natmureno u naslonjau kad je natporunik stiea0 njegov ured. Prije dvije godine, gospodine natporunie rekao j( pukovnik izrazili ste elju za premjetajem u Budejovi u 91. pukovniju. Znate gdje su Budejovice? Na Vltavi, dana Vltavi, a utjee tamo Ohra ili neto slino. Grad je vrlo, 4 tako kaem, ugodan, i ako se ne varam, ima i lijepu obalu. Znate to je to obala? To je kameni zid podignut nad vodom, Da, uostalom, to ovdje ne spada. Imali smo tamo manevre, Pukovnik uuti, pa gledajui u tintarnicu prijee na drugu temu: Taj moj pas kod vas se pokvario. Nita ne dere. Gle, u tintarnici je muha! To je udno da i zimi muhe padaju u tintarnicu. To je nered. Ma daj, bijedni starkeljo, reci ve jednom, pomislio je natporunik. Pukovnik je ustao i proao nekoliko koraka po uredu: Dugo sam razmiljao, gospodine natporunie, to u stvari s vama uraditi kako se ovo ne bi ponovilo, pa sam * sjetio da ste poeljeli biti premjeteni u 91. pukovniju. Glavni stoer nam je nedavno obznanio da je u 91. pukovniji veliki nedostatak asnikog kadra, jer su to Srbi sve pobili-1^' jem vam asnu rije da ete za tri dana biti u 91. pukovflij1 u Budejovicama, gdje formiraju marbataljune. Ne morate zahvaljivati. Vojska treba asnike koji... I ne znajui to bi rekao, pogledao je na sat i promrjn ljao: Pola jedanaest, krajnje je vrijeme da odem na nijski raport.

 razgovor ugodni bio dovren, a natporuniku je 1 kad je izaao iz ureda i poao u kolu jednogodinjih lako111 i- :e objavio da za koji dan ide na bojite, pa jra2ovol|aca>&*> > > v ' .. > r rireuje oprotajnu veer u^Nekazanki. St Vrativi se kui, ree znaajno vejku: vejk, , znate li to je to marbataljun? Pokorno javljam, gospon obrlajtant, daje marbataljon batak, a mar kompanija je marka. Mi to uvek

skraivamo. v . , , ... _ Onda vam, ovejksveanim glasom ree natporunik __ objavljujem da odlazite sa mnom mar-batakom, kad ve tako volite skraenice. Samo nemojte misliti da ete na bojinici izvoditi sline bedastoe kao ovdje. Jeste li sretni? Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam strano sretan odgovori dobri vojnik vejk. To bu bilo fa mozno kad obadva skup poginemo za Njegovo Velianstvo i njegovu familiju.
221

:- .

Pogovor uz prvi dio

Zavrivi prvi dio knjige Doivljaji dobrog vojnika vejka (U pozadini) objavljujem da e ubrzo jedan za drugim izai jo dva dijela: Na bojinici i U zarobljenitvu. I u ta druga dva dijela i vojnici i graanstvo govorit e i postupati tako kako to ine i u stvarnosti. ivot nije nikakva kola uglaenog ponaanja. Svatko govori onako kako zna. ef protokola dr. Guth govori drukije negoli gostioniar Palivec Kod Kalicha, a ovaj roman nije prirunik za salonsko plemenito ponaanje, a niti znanstvena knjiga o izrazima koje valja upotrebljavati u drutvu. To je samo povijesna slika odreenog doba.1 Ako je bilo potrebno upotrijebiti poneki snaan izraz koji Je u stvarnosti i pao, nisam se libio upotrijebiti ga, upravo onako kako se to i dogodilo. Opisivati ili stavljati ockice smatram najglupljim prenemaganjem. Takve rijei se upotrebljavaju i u parlamentima. L. le ^avno bilo ispravno reeno da dobro odgojen ov-oze citati sve. Nad onim to je prirodno, zaustavit e se o najvee svinje i rafinirane prostaine koje se u svojem rr ujem lanom moralu ne osvru na sadraj, ve se jjjano bacaju na pojedine rijei. kojcT ? k dma itao sam kritiku neke novele u e kritiar uzrujavao nad time to je autor napisao:
!(f!

S",,

223

Izmrknuo se i obrisao nos. Jer se, navodno, to t svime estetskim i uzvienim to literatura mora dati ^ odu. ^ To je samo mali primjer kakva se goveda raaju p0c( . em. Ljudi koji se zaustavljaju nad jakim izrazom jesu vie, jer ih stvarni ivot iznenauje, a upravo ti slaban najvei su unitavatelji kulture i karaktera. Oni bi od&a narod kao skupinu preosjetljivih ovjeuljaka, masturbanah fal-kulture, tipa svetog Alojzija, o kojem se u knjizi redov. nika Eustaha pripovijeda da je, kad je uo kako je neki ovjek gromoglasno pustio vjetar, sveti Alojzije briznuo u pla i tek se molitvom primirio. Takvi se ljudi javno zgraavaju, ali s neobinim uitkom obilaze javne zahode kako bi proitali nepristojne natpise na zidovima. Upotrijebivi u svojoj knjizi nekoliko jakih izraza, tek sam letimice konstatirao kako se u stvari govori. Od gostioniara Paliveca ne moemo oekivati da govori tako fino kao gospoda Laudova, dr. Guth, gospoda Olga Fastrova i cijeli niz drugih, koji bi najradije od cijele ehoslovake Republike nainili veliki salon s parketima, po kojem bi se hodalo u frakovima i rukavicama, govorilo odabranim rijeima i njegovao otmjeni salonski moral, pod ijom se krinkom upravo salonski lavovi odaju najgorim porocima i nastranostima. Ovom prilikom upozoravam da je gostioniar Palivec ^ Preivio je rat koji je prosjedio u tamnici i ostao je onak T kakav je i bio kad je imao onu aferu sa slikom Franje Josip* Doao me posjetiti kad je proitao da je opisan u knp1 a kupio je vie od dvadeset svezaka prvog broja koje je ^ dijelio svojim poznanicima i tako pridonio irenju knjigeIskreno se razveselio to sam pisao o njemu i ocrtao g kao poznatog prostaka. , Mene vie niko ne bu promenil. rekao mi je- ~^' sam eli ivot govoril prosto kak sam i mislil, i dalje o
224

^. Ja sam danas slavan. n & samosvijest je odista narasla. Slava mu je ute-nekoliko jakih izraza. Njemu je to dovoljno da bi dovoljan; prenio sam njegov govor vjerno i tono kao " anisao, a da sam ga moda htio upozoriti kako tako S *C ije govoriti, to mi svakako nije bila namjera, sasvim !Lmo bih uvrijedio tog dobrog ovjeka. ^ Nebiranim rijeima jednostavno je i poteno izrazio otpor ,i og ovjeka protiv bizantizma, a da to ni sam nije znao. Bilo mu je to u krvi, to nepotivanje cara i pristojnih izraza. Orto Katz je ostao iv. To je stvarna figura vojnog- sve enika. Nakon prevrata sve je objesio o klin, istupio iz crkve, i danas radi kao slubenik u jednoj tvornici bronce i boje u sjevernoj ekoj. Napisao mi je dugako pismo u kojem mi je prijetio da e sa mnom razraunati. Neke su njemake novine prenijele prijevod jednog poglavlja, u kojem je opisan onako kako je stvarno izgledao. Posjetio sam ga i sve je s njime prolo jako dobro. U dva sata nou nije mogao stajati na nogama, ali je propovijedao i vikao: Ja sam Otto Katz, vojni sveenik, vi glave gipsane!. Ljudi, tipa pokojnog Bretschneidera, dravnog detektiva stare Austrije, i danas se potucaju po Republici. Neobino se zanimaju za ono to, i tko govori. Ne znam hoe li mi poi za rukom ono to sam ovom Jigom elio. Ve sama okolnost da sam uo nekog ovjeka 0 n psuje drugog: Glup si ko vejk, ba i ne govori tomu .." 8- Postane li ipak rije vejk nova psovka u cvjetnom ko CU-i Tetv*' morat u se zadovoljiti ovim bogaenjem icesg jezika.

0 ta k gv

l pa ne bum si valjda zbog nekakve krave zvezal

Jaroslav Haek

225

t i

DRUGI DIO
Na bojinici
te*,

,r

vejkove nezgode u vlaku

U jednom kupeu drugog razreda brzog vlaka Prag - eke Budejovice bila su tri putnika: natporunik Luka, kojemu je suelice sjedio stariji, potpuno elav gospodin, i vejk koji je skromno stajao do vrata hodnika i spremno ekao da saslua novu provalu grmljavine natporunika Lukaa koji je, ne obazirui se na prisutnost elavog civila, bacao na vejkovu duu itavim putom kojim su proli, da je obina stoka i sline stvari. Radilo se samo o sitnici, o broju prtljage koju je uvao v e jk . v Ukrali su nam kofer prigovarao je natporunik Svejku. Lako je to rei, klipane. v Pokorno javljam, gospon obrlajtant javi se tiho avejk zbiljam su ga ukrali. Na kolodvoru se uvek mota puno takvih prevaranata i ja si mislim da se jednom takvom, ne ma sumnje, dopal na kofer, onda je taj ovek, nema sumnje, iskoristil moment kad sam otiel od prtljage kak bi vam P ijavil da je z vaim koferima sve u redu. On je mogel taj nutalrD^ ^ to8 trenutka- O samo i ekaju takav tresu ' A ^va ^eta na severozaPa<inom kolodvoru ukrali plem ^- ^OSPici kolica s curicom u ajpendeklu i bili su tak u ul' ^' SU cur*cu predali na policijsku stanicu kod nas vjn j'er 7a su je nali ostavljenu u haustoru. Onda su noj ? . Jadne gospode napravile nemilosrdnu majku. Ve k J znaajno izjavi: i b; ;, /
229

 Na kolodvorima se uvek kralo i bude se kralo j j Druke to nejde. ^t Ja sam uvjeren, vejk uze rije natporunik e to s vama jednom gadno zavriti. Nikako ne mogu sh pravite li se vi vol, ili ste se kao vol i rodili. Sto je bilo u koferu? " " Sve skup ni, gospon obrlajtant odgovori vejk sputajui pogled s elave glave civila koji je sjedio nasun natporuniku i koji, kako se inilo, nije pokazivao nilok interes za ono to se dogaa, ve je itao Neue freie Pre^ u elom tom koferu bil je pigl iz sobe i eljezna vealicaj, forcimera, tak da nismo pretrpeli nikakvu tetu, jer su i gnu i vealica pripadali gosponu stanodavcu. Vidjevi natporunikov grozni pokret rukom, vejk M. stavi ljubaznim glasom: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da o tom, di bude taj kofer ukraden, unapred ni nisam znal, a kaj se da tog pigla i vealice, prijavil sam gosponu vlasniku da mu to budemo vratili kad se vrnemo iz rata doma. U neprijateljskim zemljama je puno pigla i vealica, tak da ni u ton sluaju nemremo ni mi, ni gospon vlasnik pretrpeti nikakvi tetu. im osvojimo nekakav grad... Ku, vejk stranim mu je glasom upao u rij natporunik ja u vas jednom predati prijekom sudu Razmislite dobro, niste li najblesavija budala na svijetu. N* drugi ovjek, i kad bi ivio tisuu godina, ne bi izveo toP gluposti koliko ste uspjeli vi tijekom tih nekoliko tjedan* Nadam se da ste to i sami primijetili. . , Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam to prin1' Ja imam, kak se veli, razvijeni talent za primeivanje k3^ ve kasno i ve se dogodi nekaj neugodnoga. Ja imam r ko i jedan Nechleba iz Nakazanke, koji je dolazil u b'^ Kod kujinog gaja. Taj se furt htel popraviti, i od su voditi novi ivot i uvek je drugi dan rekel: I onda sam , prijatelji primetil ujutro da sam u zatvoru na klupi'' ^ ga je to strefilo kad bi odluil da ode doma kak
230

se doznalo da je zruil negde neki plot, ili ispregnul lcraju ^ .. jii sj je htel oistiti lulu s kokotovim perom koija" ^ nekakve policijske patrole. On je od tog bil tak ^.^ najvie je alil da se takav peh vlee kroz sve ge-OCa' ' Nieeov dedek je iel jednom u frent...

nefilCl)

* J &

-1

v.

.v

Dajte me ostavite na miru, vejk, s vaim priama. ~2_ pokorno javljam, gospon obrlajtant, da je sve kaj vam ripovedam sveta istina. Deda mu je iel u frent... " |__ 5vejk _ razljutio se natporunik jo jednom vam branjujem da mi bilo to priate, ne elim nita uti. Kad doemo u Budejovice, sredit u to s vama. Znate li, vejk, da u vas dati zatvoriti? _ Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da to ne znam _ meko ree vejk. Niste jo ni o tom rekli. Natporuniku Lukau, nehotice zacvokotae zubi, uzdahne, izvue iz ogrtaa Bohemiju i poe itati vijesti o velikim pobjedama, o djelovanju njemake podmornice na Sredozemnom moru, a kada je doao do vijesti o novom njemakom pronalasku za dizanje gradova u zrak pomou posebnih bombi baenih iz zrakoplova, koje eksplodiraju triput zaredom, prekinu ga vejkov glas koji se obratio elavom gospodinu: Dopustite, uvaeni gospon, prosim, dal sluajno izvohju biti gospon Purkrabek, zastupnik banke Slavija? Budui da elavi gospodin nije odgovorio, vejk ree natporuniku: 77 Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam jednom procital u novinama, da normalni ovek mora imati na glavi prosecno 60 do 7Q tisua lasi, da crni imaju obino rede, ko sto e vidi iz mnogih primera. ^nemilosrdno je nastavio: Spi k -'ec"lom je jedan medicinar rekel u kavani Kod et^ <( Je uzrk opadanju lasi duevno uzbuenje u * iivuta. ^dogodilo neto grozno. elavi gospodin skoi i senaSvejka.^

231

 Marsch heraus, sie Schvveinkerl1 i izbaci ga na k^ nik, a kada se vratio u kupe, priredio je malo iznena natporuniku time to mu se predstavio. ^ Bila je to neznatna zabuna. elava individua nije k\ gospodin Purkrabek, zastupnik banke Slavija, ve sam general bojnik von Schvvarzburg. General bojnik upravo sada, u civilnoj odjei, obavljao inspekciju po garnizonima ba je putovao kako bi iznenadio Budejovice. Bio je to najstraniji inspekcijski general koji je ikada ro den, a ako bi naao neto u neredu, vodio bi ovakav razgovor sa zapovjednicima garnizona: Imate li revolver? Imam. Topro. Na faem mjestu sigurno bi znao to njim uiniti jer ono to ofdje, vidim, nije garnizon nego krdo svinja. I odista, nakon njegova inspekcijskog puta uvijek bi se poneko ustrijelio, poslije ega bi general bojnik von Schvvarzburg konstatirao sa zadovoljstvom: Tako to trepa piti. To je fojnik. inilo se da uope nije bio zadovoljan ostane li itko iv nakon njegove inspekcije. Imao je maniju da uvijek premjesti asnika na najneugodnije mjesto. Bila je dovoljna sitnica, pa da se asnik oprosti od svoga garnizona i otputuje na crnogorsku granicu, ili u kakav pijani, oajni garnizon u prljavom zakutku Galicije. Gospodine natporunie ree gdje ste pc kadetsku kolu? U Pragu. Vi ste, znai, pohaali kadetsku kolu, a ne "-; ni to da je asnik odgovoran za svoga podreenog. To) krasno. A kao drugo, zabavljate se sa svojim slunikorn ** s kakvim intimnim prijateljem. Doputate mu da govofl> da mu niste ni postavili pitanje. To je jo ljepe. Kao
. Mar van, svinjo! (njem.) 232

>US

' te mu da vrijea vae nadreene. A najljepe je to iz a mogu izvesti zakljuke. Kako se zovete, gospodine toga &
yU kojoj pukovniji sluite? Bio sam... Hvala vam na tom gdje ste bili, o tome ne razgovara-

_ mo, hou znati gdje ste sada! _ U devedesetprvoj pjeakoj pukovniji, gospodine generalbojnie. Premjestili su me... _ Vas su premjestili? To su dobro napravili. Nee vam koditi da u najkraem roku s devedesetprvom pukovnijom provirite nekamo na bojinicu. _ O tom je ve odlueno, gospodine general bojnie. General bojnik je zatim odrao predavanje kako posljednjih godina primjeuje da asnici razgovaraju sa svojim podreenima familijarnim tonom, i da u tome vidi opasnost od irenja nekakvih demokratskih naela. Vojnika se mora drati u strahu, on se mora tresti pred svojim nadreenim i bojati ga se. asnici moraju drati ljudstvo na deset koraka od sebe i ne smiju mu dopustiti da razmilja samostalno, ili ak uope da razmilja, te da je u tome tragina greka posljednjih godina. Ranije se vojska bojala asnika kao vatre, ali d a n as... General bojnik beznadno odmahnu rukom: Danas se veina asnika mazi s vojnicima. To sam htio re i. ' eneral bojnik uze opet svoje novine i udubi se u itanje. natporunik Luka blijed izae na hodnik, da se tamo obr *unasavejkom. asao ga je kod prozora, s tako blaenim i mirnim izram e imati samo jednomjeseno dojene koje se isalo i sada pajki. ru^n*k se zaustavio, kimnuo vejku i pokazao na v^pe. Uao je za vejkom i zatvorio vrata. vejk rekao je sveano konano je kucnuo tre233

nutak kad ete dobiti par uki kakvih svijet jo nije v-j. Zato ste napali tog elavog gospodina? Znate li da je to eral bojnik von Schwarzburg? Pokorno javljam, gospon obrlajtant odgovori vejk drei se kao muenik da nikad u ivotu nisam; , . . . i ,. . . ^"in^ ni najmanju nameru nekoga uvrediti, a nisam uonrp ;., ui li i ^ pojma m blage veze o nekakvom gosponu general majon On je zbilja eli gospon Purkrabek, zastupnik banke Slav ija. Taj je dolazil k nama u birtiju, a jednom kad je zas^l za stolom, neki mu je dobroinitelj napisal s tintablajkou na elu: Slobodni smo vam, prema priloenoj tarifi IH, ljubazno ponuditi tednju djevojakog miraza i opskrbu va djece pomou ivotnog osiguranja. Jasno da su svi otili i da sam ja tam ostal sam, a zato jer uvek imam peh, a kad se onaj probudil i pogleda! se u pigl, rasrdil se i mislil da sam mu to ja naredil i isto mi je htel dati par fliski. Rije isto izala je iz vejkovih usta tako dirljivo, blago, meko i prijekorno, da je natporuniku klonula ruka. A Svejt nastavi: Za tak malu greku se taj gospon ni moral srditi; on bi zbiljam trebal imat ezdeset do sedamdeset tisua lasi, kat je to bilo u tom lanku, o tome kaj sve mora imati normalni ovek. Nikad mi u ivotu ni palo na pamet da postoji nekakvi elavi gospon general major. To je, kak se veli, tragina greka koja se svakom moe dogoditi kad ovek nekaj primeti, a onaj drugi se odmah opi za to. Tak nam je pred nekolko w pripovedal kroja Hyvl kak je putoval u Prag prek Leobenatf nekakvog mesta u tajerskoj, gde je delal ko najder, i kak)e nosil unku koju si je kupil u Mariboru. Tak je putoval zvUj kom i mislil da je jedini eh medu putnicima, a kad je St. Moritza poel rezati unku, taj gospon, koji mu je s nasuprot, poel je gledati na tu unku zaljubljenim oa a sline su mu poele curiti na usta. Kad je to videl, Ki Hyvl rekel je sam sebi na glas: deral bi klipane ^^T j A ovaj mu je eki odgovoril: To se zna da bi dral. bi mi dal. Onda su tu unku skup ponjupali prije ne
234

. gudejovica. A taj gospon se |e zval Vojteh Rous. 'T runik Luka pogledao je na Svejka i izaao iz ku-v Ha ie opet sjeo na svoje mjesto, uskoro se na vratima ^avi vejkovo iskreno lice: P Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da smo za pet "ta u Taboru. Vlak stoji pet minuta. Bi zapovedili da ml donesem nekaj za jelo? Pred nekolko let tu su imali jako Natporunik bijesno skoi i na hodniku ree Svejku: _ jo jednom vas upozoravam da sam sretniji to se manje pokazujete. Najsretniji bih bio kad vas uope ne bih vidio a budite sigurni da u se i za to postarati. Ne izlazite mi pred oi. Gubite mi se s oiju, stoko jedna^glupane. Po zapovedi, gospon obrlajtant vejk je salutirao, okrenuo se vojnikim korakom i uputio na kraj hodnika gdje je sjeo u kut na kondukterove mjesto i zapoeo razgovor s nekakvim eljeznikim namjetenikom. Prosim, mogu vas nekaj pitati? eljezniki namjetenik, kojemu oito nije bilo do razgovora, slabo i apatino kimnu glavom. K meni je dolazil raspriao se vejk jedan dobri ovek, neki Hofmann, a taj je uvek tvrdil da ovi signali za uzbunjivanje nikad ne delaju kak treba i da, kratko reeno, to ne funkcionira kad se povlee za ovu ruku. Iskreno, ja se nikad nisam zanimal za takve stvari, ali kad sam ve tu videl ovaj aparat za uzbunjivanje, onda bi rado znal na emu sam, ak 'bisluajno to nekadzatrebal. vejk je ustao i skupa sa eljeznikim namjetenikom Postupio konici U sluaju opasnosti, i. eJeznicki namjetenik smatrao je svojom dunou J nitl Syejku u emu se sastoji mehanizam naprave za zbunjivanje - T ii l- Vam ^e (^'5ro rekao da se mora povui za ovu ruje ov * V **n ^e ^ao ^a ne funkcionira. Vlak uvijek stane, jer kon' SPJen preko svih vagona s lokomotivom. Alarmna nica rnora fimkcionirati. .,<:
235

Pritom su obojica drali rukama ruicu konice, i 0 je zagonetkom kako se to dogodilo da su je povukli, D vlak stao. Nikako se nisu mogli dogovoriti tko je to, u Sty uinio i dao znak za uzbunjivanje. " Svejk je tvrdio da on to nije mogao uiniti, da to nuinio, jer da nije nikakav uliar. * Ja se i sam tomu udim rekao je dobroduno LD dukteru zakaj se vlak tak naglo zaustavil. Ide i najednom stoji. Mene to vie srdi nego vas. Neki je ozbiljni gospodin stao u obranu eljeznikog namjetenika i potvrdio da je uo kako je taj vojnik zapoeo razgovor o alarmnim signalima. Svejk je, naprotiv, neprestano neto govorio o svom potenju, te da mu nije u interesu da vlak kasni, stoga to on odlazi u rat. Gospodin ef stanice e vam objasniti. odlui kondukter. To e vas stajati dvadeset kruna. Zatim se moglo vidjeti kako putnici izlaze iz vagona, glavni sprovodnik vlaka pue u zvidaljku, a nekakva gospoda s koferima izbezumljeno bjei preko tranica u polje. To zbiljam vredi dvadeset kruna odrjeito ree Svejk sauvavi mirnou. To je jako jeftino. Jednom, kad su Njegovo Velianstvo car posetili ikov, neki Franta Snor je zaustavil koiju tak da je kleknul na cestu pred cara. Onda je tom noru policijski komesar iz tog rajona kroz pla rekej da mu to ni smel napraviti u njegovom rajonu, nego u ulio nie, koja spada pod upravu policijskog komesara Krautf i da je tam trebal odati caru poast. Posle su tog gospo"3 Snora zaprli. Svejk se obazro upravo u trenutku kada se oko sprovod' nika vlaka namnoilo sluatelja. Bolje da idemo dalje rekao je Svejk. To ni d" kad vlak zakanjava. Da je to u miru, onda z milim Bog0 ' al kad je rat, onda treba znati da se u svakom vlaku pe' vojna lica, general majori, obrlajtanti, posilni. Svako zakanjenje je opasna stvar. Napoleon je na Waterloou
236

'nuta i bil je u dreku skup s elom svojom slavom. nilP et trenutku probio se kroz skupinu sluatelja nik Luka. Bio je strano blijed i nije uspio nita dSo^inego: _ Svejk! Svejk je salutirao: _ Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da su na mene lili da sam zaustavil vlak. eljeznica ima jako udne blombe na konicama za uzbunjivanje. ovek se tome ne ni pribliiti, jer moe imati peh da mu zaraunaju deset dva kruna, ko to hoe sad meni. Glavni je sprovodnik ve izaao i dao znak, pa je vlak ponovno krenuo. Sluatelji su otili na svoja mjesta, a natporunik Luka vie nije prozborio ni rijei, ve je takoer sjeo. Ostao je samo sprovodnik vlaka sa vejkom i eljezni kim namjetenikom. Sprovodnik je izvadio zapisnik i poeo sastavljati izvjetaj o itavom sluaju. eljezniki je namje tenik neprijateljski promatrao vejka koji ga mirno upita: Ste ve dugo na eljeznici? Budui da eljezniki namjetenik dugo nije odgovarao, Svejk izjavi da je poznavao nekakvog Frantieka Mlika iz Uhfinevesi kod Praga koji je isto jednom povukao za takvu konicu, pa se tako preplaio da je na etrnaest dana izgubio mo^ govora, a ponovno ju je stekao kad je otiao vrtlaru n aneku u Hostivaf u posjet, tamo se potukao, pa su ga mlatuli biem.
SC 62 er"~ - ^^0 dodao je Svejk 1912., u svibnju. ? ij e J namjetenik otvorio vrata zahoda i u njemu se
C ?<

v 'l J om Je ostao sprovodnik i pokuao izmamiti od , ^Vadeset kruna kazne istaknuvi da e ga, u rsuprotnon i sluai,, ,T'U j vr . & u JT J > u laboru predvesti seru postaje. ^ . bro-rekao je Svejk ja rado razgovaram s obrataK^ i"1 Juduna i bil bum jako sretan kad bum videl toe *brskg efa stanice.

237

vejk je izvukao iz bluze lulu, zapalio je i isputajui v dim vojnikog duhana nastavio: ^ Pred nekolko let bil je u Svitavi ef stanice &0 Wagner. Taj je bil odvratan prema svojim podreenim gnjavil ih je gde je stigel, a najvie se nalepil na nekog su ' niara Jungvvirta, dok se taj siromak iz oaja ni utopil Ur i. Prije nego je to napravil napisa! je pismo efu stanice, da k ga po noi strail ko duh. Ni ne laem, to je i napravil. Sd ti po noi mili gospon ef stanice kraj telegrafskog aparata a onda se zauje zvono i ef dobi telegraf: Kako si, m^, Jungwirt. To je trajalo eli tjedan dok ef ni poel slati m sve strane slubene telegrafe kao odgovor duhu: Oprosti mi to, Jungwirte. A po noi mu otipka aparat ovakav odgovor; Objesi se na semaforu kod mosta. Jungwirt. I gospon ef ga je i poslua!. Posle su zbog toga zaprli telegrafistu sa stanice kod Svitave. Vidite da postoje stvari izmeu neba i zemlje o kojima nemamo blage veze. Vlak je uao u taborski kolodvor, a vejk se, prije nego to je u pratnji sprovodnika izaao iz vlaka, javio natporunik Lukau kako i dolikuje: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da me vodiju gosponu efu stanice. Natporunik Luka nije odgovorio. Shrvala ga je potpuna apatija prema svemu. Sinulo mu je u glavi da je najbolje M sve odmahnuti rukom. Jednako na vejka, kao i na elavog general bojnika. Sjediti mirno, istupiti u Budejovicama c vlaka, javiti se u vojarnu i otii na bojinicu s nekakvim P0" hodnim bataljunom. Na bojinici e se dati eventualno ubiti i tako se sp#' ovog mizernog svijeta po kojemu se vucara takav gad kao sw je vejk. ^ Kad je vlak krenuo, pogledao je natporunik Luka &" prozor i vidio na peronu vejka kako stoji zadubljen u , ljan razgovor sa zapovjednikom postaje. vejk je bio ^^ gomilom ljudi, medu kojima se moglo vidjeti samo neko eljezniarskih odora. ; '

runik Luka je uzdahnuo. Nije to bio uzdah Laknulo samu je oko srca jer je vejk ostao na peronu. u u se vie ni !* taj elavi general bojnik nije inio tako Odvramom nemani. Vlak je ve odavno hitao k ekim Budejovicama, no na ronu kolodvora ljudi oko vejka nisu se razilazili. vejk je govorio o svojoj nedunosti i tako uvjerio gomilu da je jedna gospoda izjavila: _ Opet tu ivciraju jadnog vojnika. Gomila je prihvatila ovo miljenje, a neki se gospodin obratio zapovjedniku postaje s izjavom da e on platiti za vejka dvadeset kruna kazne. On je uvjeren da taj vojnik to nije uinio. Pogledajte ga zakljuivao je po najnevinijem izrazu vejkova lica koji je, obraajui se mnotvu, izjavljivao: Ja sam, ljudi dragi, nevin. Zatim se pojavio andarmerijski narednik, izvukao iz- go mile nekoga graanina, uhitio ga i odveo govorei: Za ovo e odgovarat, ja u ti pokazat kako se poziva narod na pobunu i kako se govori da se zbog takvog postupanja s vojnicima ne moe od njih trait da Austrija pobijedi. Nesretni graanin nije se dosjetio nieg drugog, veneistvrdnje da je mesarski majstor sa Stare brane i da to m je tako mislio. ^a to je vrijeme dobri ovjek, koji je vjerovao u vejkovu most, platio za njega globu u slubenom uredu i onda eo ovejka u restauraciju tree klase gdje ga je poastio i jo mu, doznavi da se svi dokumenti i vojnika vozi ta na^aze kod natporunika Lukaa, velikoduno dao D F **a.kartu i daljnje trokove. _Jr [e odlazio, rekao je povjerljivo vejku: ^ i,. _ vojnice, kako vam velim, ako dopadnete u Rusiji jenistva, pozdravite s moje strane pivara Zemana u
239

238

Zdolbunovu. Evo vam tu zapisano kako se zovem. Samo k dite pametni, da dugo ne ostanete na frontu. " Za to se ne morate bojati rekao je Svejk. \jv i . zanimljivo videti nekakve strane zemlje zabadav. 'c Tako je Svejk ostao sjediti sam za stolom i dok je tik zapijao petaka od plemenitog dobroinitelja, ljudi Unisu bili nazoni Svejkovu razgovoru sa zapovjednikom postaje, a samo su izdaleka vidjeli gomilu, pripovjjc dali su da je uhvaen nekakav pijun koji je fotografirao kolodvor, ali je to pobijala jedna gospoa tvrdei da se ne radi ni o kakvom pijunu, jer da je ona ula da je jedan konjiki asnik posjekao drugog asnika kraj damskog zahoda, jer je taj asnik htio ui za njegovom dragom koja je njega ispraala. Kraj ovim pustolovnim kombinacijama, karakteristinim za nervozu ratnog vremena, uinili su andari oistivi peron. A Svejk je i dalje tiho pio, sjeajui se njeno svoga natporunika. Sto li e taj raditi kad stigne u eke Budejovice i u cijelom vlaku ne nae svoga posilnoga? Prije dolaska putnikog vlaka napunila se restauracija treeg razreda vojnicima i civilima. Prevladavali su vojnici iz raznih pukovnija i formacija, najrazlicitijih narodnosti, koje je ratni vihor nanio u logorske bolnice, a koji su sada iznova odlazili na bojite po nova ranjavanja, sakaenjai boli, da zaslue nad svojim grobovima jednostavni drveni kri na kojemu e jo nakon mnogo godina, na tunim proplancima istone Galicije, na vjetru i kii, leprati izblijedjela austrijska vojnika kapa sa zahralim znakama Franje Josipa, na koju e ponekad sjesti tuni ostarp gavran, sjeajui se masnih gozbi prije nekoliko godina' u vrijeme kada je ovdje za njega bio prostrt beskrajan st slasnih ljudskih leeva i konjskih strvina, i kada je bas p. takvom kapom na kojoj sada sjedi, bio najslai zalogfl ljudske oi. Jedan od tih kandidata patnji koji je nakon operacije puten iz vojne bolnice, s tragovima krvi i blata na
240
u

ri sjedne za vejkov stol. Bio je nekako krljav, tuan. Poloio je na stol mali zamotak, izvukao Usnicu i prebrojio novac, je pogledao na Svejka i upitao:
A

__jyiagyt"*. . c .. ___ Ja sam ti, kamarade, Ceh odgovorio je Svejk. __ Hoe popiti? ___ Nern tuom, baratom. __ Ni to ne smeta, kamarade ponudi ga Svejk gurnuvi pred tunog vojnika svoju punu au. Samo se dobro napij. Razumio je, otpio i zahvalio: _ Koszonom szivesen3 ree i nastavi pregledati sadraj svoje lisnice uzdahnuvi. Svejk je shvatio da bi taj Maar rado popio pivo, ali da nema dovoljno novca, pa stoga narui da mu jedno donesu, nato je Maar ponovno zahvalio i stao Svejku neto objanjavati gestama, pokazujui na svoju prostrijeljenu ruku, pri emu je progovorio meunarodnim jezikom: Pif, paf, pu! Svejk suutno kininu glavom, a krljavi rekonvalescent mu objasni, pokazujui ljevicom pola metra od zemlje i podiui tri prsta, da ima troje male djece. Nic ham, nic ham nastavio je pokuavajui rei da kod kue nemaju to jesti, i obrisa oi na koje su navrle suze, prljavim rukavom svoga vojnikog kaputa, na kojemu je bila vidljiva rupa od metka koji mu je uletio u tijelo za maarskog kralja. |e "ilo nita udno to uz takav razgovor Svejku malor alo nije ostalo nita od onog petaka, te da se polako ali ^rtJvPeo udaljavati od ekih Budejovica, gubei svaval Casom P*va kojom je aavao sebe i maarskog rekonnt a, mogunost kupnje vojnike putne karte. Opet
v-aljujem. (ma(J)

241

je proao kroz postaju jedan vlak za Budejovice, a Ve i dalje sjedio za stolom i sluao kako Maar ponavlja s * j < vo j c pif, paf pu! Harom gvermek, nic ham, eljen1. Ovu posljednju rije izgovarao je kad bi se kucnulj asama. Samo ti pij, deko maarski odgovorio je Ve:i Loi, vi nas ne bi tak poastili... Od susjednog stola javio se neki vojnik, da su im se Ma dari, kad su do Segedina doli sa 28. regimentom, rugaj; podiui ruke uvis. Bila je to sveta istina, ali ovaj se vojnik osjeao time povrijeen, premda je to bila najobinija pojava kod svih ekih vojnika, da bi na kraju to inili i sami Maari, kada im se prestala sviati borba za interese maarskog kralja. A onda je taj vojnik sjeo k njima i pripovijedao kako su prebili Maare u Segedinu i izbacili ih iz nekoliko birtija. Pritom je s dunim tovanjem pohvalio Maare da se takoer umiju mlatiti, da je on dobio ubod noem u leda, tako da su ga morali poslati u pozadinu na lijeenje. Ali sada, kad se vrati, dat e ga satnik bataljuna sigurno zatvoriti, zato to nije imao vremena istom mjerom naplatiti tom Maaru, kako bi i ovaj jednako proao, a na taj nain bila spaena ast cijele regimente. Ihre Dokumenten, fai dokumenti? tako se lijepo obratio Svejku zapovjednik vojne policijske kontrole, narednik kojega su pratila etvorica vojnika s isukanim bajunetima. Ja fidet tebe edet, niht fahren, samo editi, pit furtp't furt, bur. Nemani dokumente, sreko odgovorio je Sve) Gospon obrlajtant Luka, regimenta No 91., uzel ih je sebom, a ja sam ostal tu na kolodvoru. , Was ist da Word sreko?2 obratio se narednik je

i svojih vojnika, starom domobranu koji je, prema udei, u svemu prkosio svojem naredniku, jer je
1 Sreko, da ist wie Herr Feldwebel. Narednik je nasavio razgovor sa vejkom: ___ Tokument, sfaki fojnik bes tokument satforit, auf Banhofsmilitarkommando, den lausigen Bursch, wie einen 2 tollenHund. vejka su odveli u vojno zapovjednitvo postaje, gdje u u straarnici sjedili vojnici koji su jednako izgledali kao i onaj stari domobran, a koji je tako lijepo umio prevesti na njemaki rije sreko svome prirodnom neprijatelju, vojno-policijskom naredniku. Straarnica je bila ukraena litografijama koje je u to doba ministarstvo vojske slalo svim uredima kroz koje su prolazili vojnici, jednako kao i kolama i vojarnama. Dobrom vojniku Svejku dobrodolicu je poeljela slika koja je, prema tekstu, prikazivala kako vodnik Frantiek Hammel i desetnici Pulkhart i Bachmaver iz C. i K. 21. artiljerijske pukovnije hrabre svoje momke da izdre. Na drugoj strani visjela je slika s natpisom Vodnik Jan Danko iz 5. konjike pukovnije izvia poloaj neprijateljske baterije. Na drugoj strani neto nie visio je plakat Rijetki primjeri junatva. Takvim plakatima, ije su tekstove s izmiljenim rijetkim primjerima junatva sastavljali u uredima ministarstva vojske ojekakvi njemaki novinari pozvani u vojsku, mislila je stara. glupa Austrija odueviti vojnike koji to nikada nisu ni SU m ta ve f m ere KH a * k P i J junatva slali na bojite u IKU broiranih knjiica, vojnici su u njih motali duhan i pravili cigarete, ili su ih upotrijebili jo zgodnije, kako i odgovaralo vrijednosti i duhu opisanih rijetkih primjera "v

1. Tvoje djece nema hrane, ivio. 2. to je to sreko? (njem.)

- B dok*"50' 'St t ' *6sPdine narednice, (njem.) *** (jern \ Cnata> voino kolodvorsko zapovjednitvo zatvorit e svakog posilnog kao bijesnog

242

245

Dok je narednik otiao potraiti nekakvog asnika, v i je proitao s plakata: ' VOZARJOSEF BONG
Vojnici sanitetskog stoera prenosili su teke ranjenike kola pripremljena u skrovitu zaklonu. im su se kola popunjL odvozili su ih na previjalite. Rusi su pronali ta kola i pot^i-ih gaati granatama. Konj vozara Josefa Bonga bio je ubjjen rapnelom granate. Bong je jaukao: Jadni moj bijelce, i tebi je doao kraj. Uto i njega dokai komad granate. Usprkos tomu, ispregnuo je svoga konja i odvukao tropreg u sigurnost zaklona. Zatim se vratio po ormu svoga usmrenog konja. Rusi su pucali i dalje. Samo vi pucajte, prokleti gadovi, ja ormu ovdje ostaviti neu. I dalje je skidao ormu s konja mrmljajui iste rijei. Konano je bio gotov i dovukao se s ormom opet do kola. Ondje je zbog dugog izostanka morao sasluati grmljavinu negodovanja zdravih vojnika. Nisam tamo elio ostaviti ormu, gotovo je nova. Bilo bi je teta, pomislih, nemamo na bacanje takvih stvari, ispriao se postojani vojnik, odlazei na previjalite, gdje se tek tada prijavio kao ranjenik. Njegov satnik, tek kasnije, okitio mu je prsa srebrnom medaljom za hrabrost.

til taj tap u drugu ruku i razderal se da im to ne bu prein .1 j bogzna kak bi to z njim ispalo da ga rapnel ni Pr . .' o ubil. Da ga nisu dokraja dotukli, moda bi i on A h"! srebrnu medalju za hrabrost. A kad mu je granata otla glavu i dok se ta glava koturala po zemlji, jo uvek je , i fsfeka dunost spram domovine bude nenadmana, makar te zbog toga i smrt strana snala!. P _ Svega pie po novinama ree netko od vojnika a takav bi urednik od svega toga u borbi za jedan sat poblesav il.

Zavrivi s itanjem, a kako se narednik jo nije bio vratio, vejk ree domobranima u straarnici: To je jako lepi primer junatva. Tak bude naa vojska uvek imala nove orme za konje, ali dok sam bil u Pragu, ital sam u prakim slubenim novinama o jo lepim primerima, o nekom jednogodinjem dragovoljcu & Josefu Vojni. Taj je bil u Galiciji sa 7. pukovnijom poljsku1 lovaca, a kad je ve dolo do bajoneta, dobil je metak u glavu, i dok su ga nosili na previjalite, razderal se na te M1 su ga nosili, da se zbog takve sitnice ne bu dal premotavati-I odmah je htel z novom etom u napad, al mu je gran*1 odsekla gleanj. Opet su ga hteli odnesti, ali on je odsef^ u borbu sa tapom, i sa tapom se branil od neprijatelj3' al je doletela nova granata i otkinula mu ruku. On s1 J

Domobran otpljunu: _ Kod nas u aslavi bil je nekakvi urednik iz Bea. Njemac. Sluil je ko zastavnik. S nama ni htel ni progovorit eki, ali kad su ga dodelili marki u kojoj su bili sami esi, odmah je progovoril eki. Na vratima se pojavio narednik zlog izraza i proderao se: Wenn man biti drei Minuten weg, da hort man nichts 1 anderes als esky, esi. Kad je otiao, vjerojatno u restauraciju, rekao je domo branskom kaplaru, pokazujui na Svejka, da tog uljivog lopova smjesta predvedu poruniku, im ovaj doe. Opet se gospon lajtant zabavlja s telegrafisticom na stanici ree nakon njegova odlaska desetnik. Nabaciva joj se ve etrnajst dana i uvek je tak grozno besan kad se vraa iz telegrafskog ureda, i veli za nju: Da ist aber eine 2 Hure, sie will nicht mit mir schlafen. y sada je bio u tom Ijutitom raspoloenju jer se, im je sao, ulo kako lupa nekakvim knjigama po stolu. ~~ Nema druge, deko, mora k njemu obratio se samilosno desetnik vejku. Kroz njegove je ruke prolo JU( 1 j i Vdi, i starih i mladih vojnika. Ve m c je odveo Svejka u ured gdje je za stolom s razba-j PaP'"ma sjedio mladi porunik nevjerojatno bijesnog
' No, to' L
U na tr mmut

'

e> v se ne uje nita drugo nego eki, esi. (njem.) le kurva,

nee spavati sa mnom. (njem.)

244

245

Kad je ugledao vejka u pratnji desetnika, rekao je i

V ' 0

znaajno: ., A ha! i <>s Nato je desetnik raportirao: Pokorno javljam, gospodine lajtnant, da je ovaj ovjel pronaen na kolodvoru bez dokumenata. Porunik je kimnuo glavom kao da eli time izjaviti kak je ve prije mnogo godina slutio da e upravo toga dana i toga sata nai na kolodvoru vejka bez dokumenata, jer onai koji bi tog trenutka pogledao vejka morao bi stei dojam da uope nije mogue da bi ovjek takva lica i izgleda mogao uope imati nekakve dokumente uza se. vejk je tog trenutka izgledao kao da je pao s neba, s nekog drugog planeta, pa sada gleda s naivnim uenjem na novi svijet u kojem od njega trae takvu, za njega potpuno nepoznatu glupost, kao to su nekakvi dokumenti. Gledajui vejka, porunik je na trenutak razmiljao to mu ima rei i to ga mora pitati. Konano je upitao: to ste radili na kolodvoru? Pokorno javljam, gospon porunik, da sam ekal vlak za eke Budejovice, da bi mogel doi do svoje 91. regimente, gde sam posilni kod gospona obrlajtanta Lukaa, kojeg sam bil prisiljen ostaviti jer sam predveden zbog globe efu stanice zato jer sam bil osumnjieni da sam zaustavil brzi vlak s kojim smo se vozili, a uz pomo zatitne i alarmne konice. To je za poludjeti viknu porunik. Recite mi to nekako suvislo, kratko i ne meljite kojekakve bedastoe. Pokorno javljam, gospon lajtant, da smo ve od tff' nutka kad smo se seli s gosponom obrlajtantom Lukis0"1 u taj brzi vlak, koji nas je trebal otpelati i u najbrem i^ privesti k naoj 91. c. i k. pjeakoj pukovniji, imali p^' Prvo nam se zgubil kofer, onda nas je, da se to ne bi petlj^0' nekakav gospon general major, potpuno elavi... Himmelhergott uzdahnuo je porunik. Pokorno javljam, gospon lajtant, da je potrebno <#
246

to zleti ko iz dlakave deke, da bi se dobil pregled ceadaja, kak je to uvek govoril pokojni postolar Petrlik, pjuedil svom sinu da svlee hlae prije nego ga je poel ari z remenom. Dok je porunik dahtao, Svejk nastavi: _ Tak se nekak nisam dopal tom gosponu elavom ral majoru i bil sam poslan van, na hodnik, od strane ^ soona obrlajtanta Lukaa kod kog sam posilni. Onda sam hodniku bil optueni da sam napravil to kaj sam vam e rekel. Prije neg se stvar sredila, ostal sam na peronu sam. Vlak je otiel, i gospon obrlajtant je s koferima i sa svim mojim dokumentima takoer otiel, a ja sam ostal viseti ko kakav siroek bez dokumenata. l vejk pogleda tako dojmljivo i njeno na porunika, da je ovome postalo posve jasno da je ista istina sve ovo to je uo od tog tipa koji ostavlja dojam da je glup otkad se rodio. Porunik tada nabroji sve vlakove koji su nakon brzog vlaka otili za Budejovice, i postavi mu pitanje zato je pro pustio te vlakove. Pokorno javljam, gospon lajtant odgovori vejk do broduno se smijeei da mi se u meuvremenu, dok sam ekal na taj prvi vlak, dogodila nezgoda da sam pil za stolom jednu pivu za drugom. Takvog vola jo nisam vidio pomislio je porunik ~~ sve priznaje. Koliko sam ih ve ovdje imao i svi su pori> a ovaj mirno kae propustio sam sve vlakove jer sam P o pivo jedno za drugim. Ova razmatranja saeo je u jednu re cenicu kojom se obratio vejku: ~- v i ste, momak, degenerirani. Znate li to je to kad se * **oga kae da je degeneriran? n as na uglu Bojita i Katarinske ulice, pokorno : i. ov k SosPn lajtant, bil je takoer jedan degenerirani bab' JeSov otac je bil poljski grof, a mama mu je bila sg j / ^n Je pometa! ulice, a u birtijama ni dozvolil da mu 06 obraaju neg sa gospon grof. osfaniH . .. *
247

Porunik je shvatio da bi bilo dobro na neki nain sve zavriti, pa ree ozbiljno: Velim vam, glupane, da ete smjesta otii na bla&j kupiti vozovnicu i otputovati za Budejovice. Ako vas Ovd" jo jednom vidim, onda u s vama razgovarati kao s deJ terom. Abtreten! Budui da se Svejk nije micao i stalno je drao ruku m titniku kape, porunik se prodera: Marsch, hinaus, niste uli abtreten? Kaplar Palanek za trenutak se pojavio ponovno u uredu Kroz pritvorena vrata provirilo je za Palanekom dobroduno Svejkovo lice. Sto je opet? Pokorno javljam, gospodine lajtnant tajanstveno proapta desetnik Palanek on nema novca za put, a nemam ni ja. Zabadava ga nee voziti, jer nema te vojne dokumente da ide u pukovniju. Porunik nije dugo ekao solomonsko rjeenje ovog tekog pitanja. Onda neka ide pjeice odlui neka ga zatvore u pukovniji jer je zakasnio. Tko bi se jo s njim natezao? Ni ne vredi, kamarade ree desetnik Palanek Vejku, kad je izaao iz ureda. Mora pjeice u Budejovice. Imamo tamo u straarnici komad kruha, damo ti ga za pu^ I nakon pola sata, poto su Svejka napojili jo i crnom kavom i dali mu osim kruha i zamotak vojnikog duhana w put do pukovnije, Svejk je izaao iz Tabora u mranu no, kroz koju je odjekivala njegova pjesma. Pjevao je staru vojniku pjesmu: tx Na Jarome? ile dvije satnije, ko f.,-. god hoe neka nam i vjeruje... I vrag bi ga znao kako se dogodilo da je dobri vojn Svejk, umjesto na jug prema Budejovicama, krenuo ra^ na zapad. Hodao je po zasnjeenoj cesti, po mrazu, zaogf11
248

nikim kaputom kao posljednji Napoleonov garsvojin1 VOJ r,f.r. s nohoda na Moskvu, samo s tom razlikom jistkojisevraca P Se^elo Pjevao: Ja krenuh u etnju do gaja zelenog... zasnjeenim umama, u nonoj tiini to je odjekivalo ^Sd^u je pjesma dojadila, Svejk je sjeo na gomilu ka-a lja ' prjpalio lulu, pa odmorivi se, krenuo dalje, u susret 1 pustolovinama budejovike anabaze.

: puts

' preprekama (gr.)

249

vejkova Budejovika anabaza

Drevni ratnik Ksenofon proao je cijelu Malu Aziju, i bogzna gdje je sve bio bez geografske karte. Stari Goti polazili su na svoja puteestvija takoer bez topografskih znanja. Marirati stalno naprijed to se zove anabaza. Prodirati kroz nepoznate krajeve. Biti opkoljen neprijateljem koji vreba najzgodniju priliku da ti zavrne iju. Ali kada netko ima mudru glavu kao to je imao Ksenofon, ili sva ta pljakaka plemena koju su dola u Europu, vrag bi ga znao otkuda, odnekud od Kaspijskog ili Azovskog mora tada taj na pohodu stvara prava uda. Tamo negdje na sjeveru kod Galskog mora, kamo su doprle Cezarove rimske legije bez geografske karte, dogovorile su se jednom da e se vratiti i promarirati drugim putem u Kn, ne bi li se jo ime okoristile. I uspjele su u tome. Od tog doba se i kae da svi putevi vode u Rim. to tako svi putevi vode do ekih Budejovica. U to se k ^^unosti uvjerio dobri vojnik vejk, kada je umjesto udejovikog, vidio sela milevskog kraja. Svejedno je eprekidno iao dalje, jer nijednom dobrom vojniku ne ^ti nekakvo Milevsko, a da ipak jednom ne stigne
rl /*.
do

, fa-

ekih Budejovica. ako se Svejk naao zapadno od Milevskog, u Kvetovu, mar ^ IZK^ sve vojnike pjesme koje je znao o . fanju vojnika, pa je pred Kvetovom bio prisiljen poeti vas Pjesmom:
251

ete su marirale, sve su cure plakale...

Nekakva stara baka koja se vraala iz crkve, na putu t od Kvetova vodi neprestano na zapad do Vraa, krani,
v r

f,

^Kin

pozdravom zapoe razgovor sa ovejkom: Hvaljen Isus vojniek, kam to ideju? Idem mamica, u Budejovice, u regimentu odgovori Svejk u taj rat. Ideju loe, vojniek preplaeno ree bakica -. nigdar tam ne dojdeju, tim putem prek Vraa, jer ak bi ili stalno ravno, dojdeju na Klatove. Ja mislim rekao je Svejk iskreno da i iz Klatova ovek moe doi u Budejovice. Je, istina je mamica, to je lepa etnja, samo da ovek zato jer se uri u svoju regimentu, jo ne bi imal nekakve neugodnosti, zbog te svoje dobre volje da stigne na vreme. I kod nas je bil jedan takav zloko. Taj je trebal ii u Plzen domobranima, neki Tomek Masku uzdahnula je bakica. On je od moje neakinje roak i otiel je. A za tjedan dana su ga ve traili andari, jer da ni doel u svoj regiment. A za jo jedan tjedan posle, pojavil se kod nas u civilu, jer da je puten doma na dopust. Onda je naelnik otiel k andarima, a oni su ga s tog dopusta digli. Ve je pisal s fronta da je ranjeni, da je ostal bez noge. I bakica pogleda saalno Svejka. Tam vojniek, tam u umici neka priekaju, donesi* bum krumpirove juhice, ta bu vas zagrijala. Naa se koliba vidi od tam, tono iza umice malo na desno. Prek tog naeg sela Vra nemreju iti, tam su andari ko jastrebi. Ili bu od umice na Malfn. Tam nek zaobideju iovej. Tam andari pravi interi i loviju dezentere. Ote tam prek u Sedlec kod Horadovica. Tam je jedan jako dobri puta svakog kroz selo. Imate sa sebom neke papire? Nemam, mamica. Onda ni tam nemojte iti. Odite rade na
252

da tam dojdete naveer, jer su svi andari u krmi, nali, u Donjoj ulici iza Florijana, hiicu, dole je farbana, i bute pitali za japu Melicharka. To je moj V M k reeju da ga pozdravljam, oni im buju ve pokazali SsetoidezaBudjovice. II umici je Svejk ekao na bakicu vie od pola sata, a i ugrijao juhom od krumpira koju mu je sirota starica , jj eja uvukla u loncu omotanom jastukom (da se juha ne ohladi), je iz haljetka okrajak kruha i komad peka, gurnula e to vejku u depove, prekriila ga i rekla da ima i ona dva unuka u vojsci. Zatim mu je jo jednom potanko ponovila preko kojeg sela treba ii, a koje treba zaobii. Nakraju je iz depia haljetka izvukla krunu, da si kupi u Malinu rakije za put, jer je do Radomvla dug put. Od iove je prema bakinu savjetu Svejk iao na istok prema Radomvlu i pomislio kako se do tih Budejovica mora doi s bilo koje strane svijeta, bilo kako bilo. Od Malina je s njim iao stari harmonika kojeg je Svejk naao u tamonjoj birtiji dok je kupovao rakiju za taj dugi put do Radomvla. Harmonika je Svejka smatrao dezerterom, pa mu je savjetovao da krene s njim do Horadovica, jer da tamo ima udatu ker iji je mu takoer dezerter. Harmonika se u Malinu oigledno nalio. Mua si ve dva meseca ima skrivenog u staji nagovarao je Svejka i tebe bu isto tam sakrila i tam bute bili 0 kraja rata. A kad bute tam dva, ne bu vam tuno. Nakon to je Svejk to uljudno odbio, ovaj se silno raz-, 1 0 , i otiao nalijevo u polje, prijetei vejku da e otii ^jiina u iovu i prijaviti ga. Naveer je Svejk u Radomvlu, u Donjoj ulici iza Flori-s a' na ao ^ japu Melicharka. Kad mu je izruio pozdrav od ^lz Vrae, na japu to nije ostavilo nikakav utisak, star e? restano e nt J i od Svejka papire. Bio je to neki ovjek skit ^ a> ^Cr ^e nePrestano neto govorio o razbojnicima, kraj Cama ' ^Pov*ma kojih se sva sila potuca po pisekom
253

 Pobegne to iz vojske, nee to tam sluiti, vlee se om kraju i krade gde stigne rekao je znaajno Rleff ^
ita n /-/*! __C,^1,-: J -.::U __I_J: l _ J . ^Uri

koji ima pilanu i tamo e biti dobro skriveni, Pza AH iz devedesetprve, kako hoe ponudili su vejku
--A u ... r> ^_ ^ - - ___ _ L . . l - : ^ _ ._. _

elom a-. vejka u oi. Svaki od njih zgledi ko da ne zna nabrojiti j pet. Je, je, ljudi se najvie bojiju istine dodao je kad vejk ustao s klupe. Kad bi takav ovek imal istu savj ostal bi sedeti i dal bi si pregledati papire. Ali kad ih nema Tak, zbogom japa... I zbogom, a drugi put si najdi glupljega... Kad je vejk izaao u tamu, japa je jo dugo gunao: Ide do Budejovica svom regimentu. Iz Tabora. I ide bandit jedan, prvo u Horadovice, pa tek onda u Pisek Pa to je put oko sveta. vejk je opet hodao gotovo itavu no, a tek je negdje kod Putima naao u polju stog. Odgurnuo je slamu, a onda posve izbliza zau glas: Iz koje regimente? Kud ide? Iz 91., u Budejovice. A ta e tamo? Imam tamo svog obrlajtanta. ulo se da se u blizini ne smije samo jedan, ve se smiju trojica. Kada se smijeh utiao, vejk ih upita iz koje su oni regimente. Ustanovio je da su dvojica iz tridesetpete, a jedan slui kao topnik, takoer u Budejovicama. Ovi iz tridesetpete pobjegli su iz marbataljuna jo pnje mjesec dana, a topnik je u bijegu jo od poetka mobiliza cl)e' Topnik je odavde iz Putima; a stog sijena i pripada njernu. Nou uvijek spava u stogu. Juer je ovu dvojicu naao u sumi, pa ih je uzeo k sebi u stog. Svi su se nadali da e rat zavriti za mjesec-dva. su da su Rusi ve kod Budimpete i u Moravskoj. se tako pripovijeda po Putimu. Ujutro, prije nego sto razdani, topnikova mamica donijet e doruak. ^nl..r tridesetpete otii e prema Strakonicama, jer jedan od n) ima tamo tetu, a ta opet ima u brdima iza Suice n
254

jsto ii s nama. Poseri se na tog svog obrlajtanta. tak lako odgovori vejk i prorovavi sijeno Ae duboko u stog. K d se ujutro probudio, svi su ve bili otili, a netko mu roiatno onaj iz konjice, poloio kod nogu okrajak kruzy

vejk je hodao sumom i kod Stekna se susreo sa skitnim starim ovjekom koji ga je kao starog prijatelja pozdra vio gutljajem rakije. _ Nemoj u tome hodati pouavao je vejka. Mo gla bi ti se ta vojnika uniforma negde gadno osvetiti. Sad je sve puno andara i u tom nemre prositi. Dodue, nas sad andari tak ne naganjaju kak inae, sad traiju samo vas. Samo vas traiju ponovio je s takvom uvjerljivou da vejk je odluio da mu radije nita ne kae o 91. regimenti. ga Neka dri za koga god hoe. emu ruiti iluzije dobrom, starom deku. A kam si nameril? upita skitnica, kad su obojica zapalili lule, polako obilazei selo. Do Budejovica. Za Isusa Boga uplai se skitnica tam buju te opili za minutu. Ne bus se ni ugrijal. Mora imat podrapanu civilnu obleku i mora od sebe naredit epavca. Al neboj se, sad idemo na Strakonice, Volyn, Dub i zbiljam bi u to bil vraji peh da ne najdemo nekakvo civilno odelo. Tam, trakonicama, ljudi su jo takvi jako bedasti i poteni, "* ti prek noi ostavljaju sve otvoreno, a prek dana ope tl ^juavaju. Ideju sad, po zimi, nekam k susedu pripove-^ ' > ti bus zaas imal civil. Kaj ti treba? Cipele ima, tak aci sam nekaj za hititi prek sebe. Vojniki kaput ti je stari? ~~ Stari. u T". | nc*a si ga ostavi. U tom se i na selu hoda. Trebaju ti ut Prod I. 5 - K^ burno imali taj civil, hlae i kaput burno ^Uo idovu Herrmanu u Vodnanima. Taj kupuje sve
255

kaj je vojniko i opet prodava po selima. Danas idem Strakonica razvijao je dalje svoj jjlan. Otamo je v vure hoda jedna stara ovarija od Svarcenbergovih. T^ jedan moj poznati stari pastir, jedan stari dedek, tam bu ostali prek noi, a ujutro idemo do Strakonica maznut civilno odelo. vejk je u ovari naao ugodnog djedicu koji se sjea kako je pak njegov djedica priao o francuskim ratovjm, Bio je kojih dvadesetak godina stariji od skitnice i stoga mu je, kao i Svejku govorio deko. Eto, pogledajte deki pripovijedao je kada su sjeli oko pei na kojoj se kuhao krumpir u ljusci jo onda je moj dedek isto dezentiral ko taj tvoj vojnik. Al vlovili su ga u Vodnanima i tak su ga mlatili po riti, da mu je meso otpalo. A mogel je rei da je jo i sretan. Jareov sin iz Raica kod Protivina, dedek tog starog Jarea, uvara ribnjaka, dobil jeu Pisku metak zato jer je pobegel. A prije neg su ga streljali kraj pisekih rovova, beal je kroz palir vojnika i primil je esto udaraca z batinama, tak da je smrt za njega bila olakanje i iskupljenje Boje. A kad si ti pobegel? obratio se uplakanih oiju Svejku. Posle mobilizacije, kad su nas otpelali u kasarnu odgovorio je vejk, shvativi da uniforma ne moe pokolebati povjerenje starog pastira. Preskoil si zid? radoznalo upita stari pastir, prisjeajui se valjda onog to mu je priao njegov djed, o tome kako je preskakao zid vojarne. Drugam se ni moglo, dedek. Jel bilo puno straara, jesu pucali? Je, dedek. A kam sad misli? Skroz je ponorel odgovori umjesto vejka skitn' hoe, pa hoe u Budejovice. Zna kak je - mlad i bed dojde ti na isto, samo ide u svoju propast. Moram ga ^ zeti u svoju kolu. Bumo maznuli nekakvo civilno od ' pa bu bilo sve u redu. Do proljea burno nekak zdraU>

ili delat kod nekog seljaka. Ovog bu leta falilo 0 ' nripoveda se da buju sve skitnice otpelali na poljske pa si tak mislim, da je onda bolje iti dobrovoljno. Jo bu ljudi. Pobili buju ih u ratu. ,ji upita ovar da ovo leto to ne bu gotovo? 3, praf. Ve je bilo dugih ratova. Taj nepolonski, 'i kak su nam pripovedali vedski ratovi, sedmogodiPa.""vi A ljudi si zasluiju te ratove. Gospod Bog ni vie ffel gledat kak je to sve diglo nos. Vie ni ovetinu nisu ni "teli pomirisati, vie je niko od dekih ni tel jesti. A nekadtu su dolazili u procesijama da im prodam kojega ovna ispod ruke, ali zadnja leta, derali bi samo svinjetinu, piceke i sve to zarnaeno z putrom i s otopljenim salom. Tak se Gospod Bog na njih rasrdil, zbog te njihove obesti, al oni buju opet doli k sebi kad budu si kuhali lobodu, kak je to ve bilo za napolonskih ratova. Ve i ti nai vrhovnici vie nisu znalibi kaj delali. Stari gospon grof varceberk, taj je iel u obinim kolima, a ovaj mladi grofovski balavac smrdi sav po autu. Gospod Bog bu mu taj benzin namazal na njuku. Voda u kojoj su se na pei kuhali krumpiri vrila je -i za morila, a stari ovar, nakon kratke utnje, ree proroanski. Taj rat na car ne bu dobil. Nema nikakvog oduev ljenja za rat, jer se on, kak je rekel uitelj iz Strakonica, ni tel okruniti s ekom krunom. Sad moe okolo obeavati med i Meko kom hoe. Kad si ve, lopov stari, obeal da bus se dal okruniti, trebal si i odrati re. Moe biti izjavi skitnica da bu on to sad nekak napravil. . ' Na to mu se sad, deko, svaki posere razdraeno u c?ovorio ovcar. Trebal bi biti dole kad se najdeju susedi oicama. Svaki tam u ratu ima nekog, tam treba videti go lfvor'Ju- Da bu sloboda posle ovog rata, da ne bu ni podskih dvoraca, ni careva, a da budu grofovima oduzeli sj Ja- ve su zbog jedne takve govorancije andari otpelali dan m nekg Kofinka, jer da buni narod. Da, danas an^*irnain ~,_ L , ... i.

256

257

 Oni su je i prije imali javi se skitnica. _ j seam da je na Kladnu bil andarski kapetan, neki g0s * Rotter. On vam je najednom poel uzgajati ove, kat zoveju, policijske pese, te vuje prirode, koji sve nanjn*1 kad su naueni. A taj je gospon kapetan imal na KlaH tih svojih pesjih uenika punu rit. Imal je za njih poseL kuicu, gde su ti pesi iveli ko grofovi. A onda se odjed nom dosetil da bude s tim pesima delal pokuse nad nam jadnim skitnicama. Tak je dal naredbu da andari po elom Kladnu skupljaju skitnice i daju mu ih direkt u ruke. Ideni ti ja jednom od Lana i motam se dost daleko po umi, al kaj mi sve to vredi, nisam ni stigel do te lugarnice kam sam nameril, ve su me opili i vodili gosponu kapetanu. A to si ljudi dragi, nemrete ni predstaviti, ni zamisliti kaj sam kod tog gospona kapetana s tim pesima podnesci. Prvo je dal da me svi ponjuiju, onda sam se moral penjati po lojtrama,a kad sam ve bil gore, pustil je tu jednu zver za menom na lojtre, a ona me, ta betija odvlekla z lojtri na zemlju, tara se na mene kleknula, reala i kezila zube na mene. Onda su tu gaduru otpelali, a meni su rekli da se negde skrijem i da mogu ii kam hou. Krenul sam u dolinu prema Kaaku, pa u umu, pa u neku guduru, a za pol vure bila su ve ta dva vujaka pri meni, prehitili su me na zemlju, i dok me je jedan dral za vrat, drugi je otral do Kladna i nakon jedne vure doel je sam gospon kapetan Rotter k meni sa andarima, pozval je pesa i dal mi pet kruna i dozvolu da mogu ela dva dana po kladenskom kraju prositi. Ma da)' prosim te, pobegel sam glavom bez obzira, na Berounsk i vie se u kladenskom kraju nisam ni pokazival. Toga s se klonile sve skitnice, jer je na svima taj gospon kapeta" izvodil te svoje pokuse. On je uope grozno volil te svoj pese. Pripovedalo se po andarskim stanicama, da kad , taj dolazil u inspekcije, tam gde bi videl vujaka ope i provodil inspekciju nego je samo eli dan z narednik lokal od radosti. ",. v I dok je ovar cijedio krumpire i nalijevao u zdjelu o
258

mlijeko skitnica je i dalje pripovijedao uspomene o ?!fcio moi: z*0 tj Lipnici je bil jedan strametar1 pod dvorcem. "~~~ j je u samoj andarskoj stanici, a ja, stara dobriina, L- am bil uvereni da andarska stanica ipak mora biti uve i na vidljivom mestu, ko na primer na trgu ili neem r om, a ne negde u zabaenoj maloj ulici. Tak, biram ti ja delove od gradia i ni ne gledam na natpise. Idem ti tak d hie do hie, dok nisem doel u jednu takvu hiicu na rvi kat, otvorim vrata i javim se: Ponizno prosim, udelite siromaku. Je, Isusek dragi. Noge su mi se odsekle. To ti je bila andarska stanica. Puke uza zid, raspelo na stolu, papiri po policama i iznad stola Njegovo Velianstvo gledi tono na mene. I prije neg sam mogel nekaj propentati, skoil ti je na mene narednik, i dal mi takvu flisku kod tih vrata da sam odletel niz te drvene tenge do dole i nisam se zaustavil sve do Kejlica. To ti je andarsko pravo. Bacili su se na jelo i onda ubrzo poli na spavanje u toplu sobu, razmjestivi se po klupama. Nou se vejk tiho obukao i izaao. Na istoku je izlazio mjesec i u njegovom tek probuenom svjetlu vejk je koraao na istok ponavljajui: To ipak ni mogue da nekak ne dojdem do tih Budejovica. Kada je izaao iz ume, vejk je zdesna ugledao nekakav grad, pa je okrenuo sjevernije, a onda na jug, gdje je opet ceston ^dao nekakav grad. (Bili su to Vodnani). Obiao ih je^ iza njiva, tako da ga je rano sunce pozdravilo na ^njeenim obroncima nad Protivinom. ~~ Samo napred ree dobri vojnik vejk dunost ^ Moram doi do Budejovica. nesretnim sluajem, umjesto da pode od Protivina Pf ^8 Prema Budejovicama, vejk je poao na sjever prema
'Z,,

strae, doasniki in u austrougarskoj vojsci i andarmeriji

259

Oko podneva pred sobom je ugledao nekakvo Sputajui se s malenog breuljka, vejk pomisli: Tak tn nejde, pital bum kam se ide do tih Budejovica. vi* Ulazei u selo, silno se iznenadio vidjevi na stup u i. prve kue oznaku sela Opina Putim. ^ Za Isusa Boga uzdahnu vejk opet sam u p, timu gde sam spaval u stogu. Ali, nita ga vie nije moglo iznenaditi kad je iza ribnjaka iza bijelo oliene kuice na kojoj je visjela koko (kako s ponegdje nazivali carskog orlia), izaao andar, poput pkoji auQ vreba rtvu. andar je krenuo ravno prema vejku i nije rekao nita vie, osim: Kuda? U Budejovice, svojoj regimenti. andar se sarkastino nasmijao: Pa vi dolazite od Budejovica. Te vae Budejovice su za vama. I odvue Svejka do andarmerijske postaje. Putimski andarmerijski strametar bio je po itavoj okolici poznat po tome da postupa taktino i lukavo. Nikada nije psovao ni pritvorene ni uhiene, ali ih je podvrgavao- ta kvom unakrsnom ispitivanju da bi privedeni priznao. Dva su mu se andara u postaji prilagodila, pa se unakrsno ispitivanje uvijek vrilo uz osmijehe itavog andarmerijskog osoblja. Kriminalistika poiva na lukavosti i uljudnosti uvij je govorio andarmerijski strametar svojim podreenima. en Nema nikakvog smisla derati se na nekog. S delinkv ' 321 tima i sumnjivcima mora se postupati fino, ali pritom pda se utope u bujici pitanja. 5 O, dobro nam doli, vojnice ree andarmerij uta straemtar sjednite lijepo, sigurno ste umorni od 'p ispriajte nam kamo idete. vejk ponovi da ide u eke Budejovice u svoju
260

vi ste pogrijeili put nasmijeivi se ree strar" ^- er dolazite od ekih Budejovica. U to vas mogu I e tar " * Pred vama visi karta eke. Pa pogledajte, vojnice. uvjeflti.^ ^ protivin. Od Protivina na jug je Hluboka, a ^unije _ eke Budejovice. Tako, vidite da ne idete Budejovice, ve od Budejovica. ^ U Strametar ljubazno pogleda Svejka, koji mirno i dosto janstveno ree:' __ ipak idem u Budejovice. Bilo je to snanije nego Galilejevo ipak se kree jer je ovaj, vjerojatno, to izrekao vrlo bijesno. _1 Znate, vojnice i dalje je s jednakom uljudnou strametar govorio vejku ja u vas u to razuvjeriti, a i vi ete na kraju sami doi do spoznaje da svako poricanje samo oteava priznanje. To ste potpuno u pravu rekao je Svejk. Svako poricanje oteava priznanje, i naopak. Tako, vidite vojnice da ete i sami doi na to. Odgo vorite mi iskreno odakle ste poli kad ste krenuli u te vae Budejovice. Namjerno kaem vae jer sigurno postoje jo jedne Budejovice, koje lee negdje sjeverno od Putima, sad a do nisu obiljeene ni na jednoj mapi. Iel sam iz Tabora. A to ste radili u Taboru? Cekal sam vlak za Budejovice. Zato niste otputovali vlakom u Budejovice? ~~ Jer nisam imal kartu za vlak. ~~ A zato vam kao vojniku nisu izdali besplatnu ku vojni-vozovnicu? ~~ Zato jer kod sebe nisam imal nikakve dokumente. Evo ga ree slavodobitno andarski strametar jedd andara nije tako glup kao to se pravi, poinje o zapetljavati. str arnetar poe iznova, kao da nije uo posljednji o oddokumentima: ste, znai, poli iz Tabora. Kamo ste, dakle, ili?
:

261

 U eke Budejovice. : -"if* "" Izraz strametrova lica dobi neto strogosti, ponovno pade na kartu. Moete li nam pokazati na mapi kuda ste ili H Budejovica? Ja se ne seam svih tih mesta i samo se seam da 53 ovde, kod Putima, ve jednom bil. ;? Osoblje andarmerijske postaje meusobno se znaai zgledavalo, a strametar nastavi: U Taboru ste, dakle, bili na kolodvoru. Imate neto uza se? Izvadite to. Kad su vejka temeljito pretraili i nita drugo osim lule i ibica nisu nali, strametar ga upita: Recite mi, zato uope nita, ama ba nita nemate kod sebe? Zato jer ni ne trebam. Ah, boe moj uzdahnu strametar teko je s vama. Rekli ste da ste ve jednom bili kod Putima.Sto ste tamo radili? Iel sam prek Putima u Budejovice. Tako, vidite kako se zapedjavate. Sami kaete da ste ili u Budejovice, a sad smo vas uvjerili da idete od Budejovica. Sigurno sam napravil nekakav krug. Strametar] ponovno izmijenio znaajan pogled s itavim osobljeni postaje. Ti vai krugovi nekako mi se ine, kao da se skitatep 0 okolici. Jeste li se dugo zadrali u Taboru na kolodvoru. Dok ni otiel zadnji vlak za Budejovice. A to ste ondje radili? Razgovara! sam se s vojnicima. (Novi, vrlo znaajan pogled andarskog strametra osoblje.) .a A o emu ste, naprimjer, razgovarali i to ste ih P1 Pital sam ih iz koje su pukovnije i kam ideju. y Izvrsno! A da ih niste pitali koliko vojnika imaprimjer pukovnija, i kako se dijeli? ili
262

r 'h nisam pital, jer to ve odavno znam napamet. -"" ^,. dakle savreno informirani o sastavu nae vojskC

L Naravno, gospon strametar. toametar baci posljednji adut pogledavi pobjedono sno svoje andare _ Znate li ruski? _ Ne znam. Strametar kimnu vodniku, pa kad obojica uoe u su sjednu sobu, strametar s oduevljenjem i siguran u potpu nu pobjedu objavi, trljajui ruke: uli ste to? Ne zna ruski! Tip je svim mastima- pre mazan. Sve je priznao osim onog najvanijeg. Sutra emo ga lifrati u Pisek. gospodinu okrunom. Kriminalistika poiva na lukavosti i uljudnosti. Jeste li vidjeli kako sam ga utopio navalom pitanja? Tko bi to o njemu pomislio? Izgleda tako glupo i blesavo, ali ba se s takvima mora lukavo. Sad ga nekamo smjestite, a ja idem o tome napisati zapisnik. I sve od podneva do veeri andarmerijski strametar- sas tavljao je s uljudnim osmijehom izvjetaj, u kojem se u svakoj 1 reenici pojavljivala rije Spionageverdachtig. je vie to pisao tim udnim slubenim njemakim, andarmerijskom se strametru Flanderki situacija inila sve jasnijom, pa kada je zavrio So melde ich gehorsam, wird der feindliche zier Ofheutigen Tages, nach Bezirksgendarmeriekommando 2 ek, uberliefert, nasmijeio se na svoje djelo i pozvao ^darmerijskog vodnika: .j~~ Jeste li dali tom neprijateljskom asniku neto za je\. ~~~ rerna vaoj naredbi, gospodine strametre, opskrb. o hranom samo one koji su predvedeni i sasluaniuvanajst sati. do

ne ri atel s i p P ) J k asnik jo danas biti poslan u okruno andarmerijsko Pisek. (njem.)

263

 Ovo je velika iznimka dostojanstven strazmestar. To je nekakav vii asnik, netko iz stoer K znate da Rusi ne bi ovamo poslali kakvog kaplara. Nan \, ' iz gostionice Kod maka nekakav objed. Ako vie njv nemaju, neka skuhaju neto. Onda neka skuhaju aj s mom i neka sve to k nama poalju. Nemojte nita rei koga je to i uope nemojte nikome rei koga ovdje i To je vojna tajna. A to sad radi? Zamolio je malo duvana, sjedi u straarnici i i, tako zadovoljan ko da sjedi kod kue. Tu vam je fino toplo veli pe vam ne dimi. Meni se tu kod vas jako svia. Ako vam pe bude dimila, dajte proistiti dimnjak, ali tek popodne, a ne nikako dok sunce stoji iznad dimnjaka. To je rafiniranost glasom punim oduevljenja ree strazmestar. Pravi se kao da ga se to ne tie. Iako zna ck e biti strijeljan. Takvog ovjeka moramo potovati, premda nam je neprijatelj. Taj ovjek ide u sigurnu smrt. Ne znam da li bismo mi mogli tako. Moda bismo se pokolebali, popustili. A on mirno sjedi i kae: Tu vam je fino toplo i pe vam ne dimi. To su, gospodine vodnie, karakteri. Za to treba imati eline ivce, samozataje, vrstine i entuzijazma. Kad bi Austrija imala takvog entuzijazma... ali radije to ostavimo. I kod nas ima entuzijasta. itali ste u Narodnoj politici o onom artiljerijskom oberlajtnantu Bergeru, koji se popeo na visoku jelu i tamo si uredio osmatranicu? Kad su nai uzmaknuli> on nije mogao sii jer bi pao u zarobljenitvo. Tako je ekao da nai ponovno potjeraju neprijatelja, a potrajalo je puni" etrnaest dana dok to nije doekao. Svih etrnaest dana bio f gore na drveni, a da ne bi umro od gladi, oglodao je cijeli vr hranio se granicama i iglicama. A kad su nai doli, bio je &* oslabio da se vie nije mogao drati na stablu, pao je i ubio Bio je posmrtno odlikovan zlatnom medaljoni za hrabrost. I strazmestar ozbiljno doda: To je portvovanje, gospodine vodnie, to je jun# Vidite kako smo se opet zapriali, skoknite naruiti jed, a njega poaljite k meni. ##) >.); .
264

/ A ik privede vejka, a strazmestar, prijateljski mu uvi da sjedne, zapita ima li roditelje. Nemam. __ c ametru je odmah palo na pamet kako je to bolje jer sretnika, barem nee nitko oplakivati. Pritom se zaP' u vejkovo dobroduno lice i u nastupu dobrohotno otapa ga po ramenu, nakloni se k njemu i upita ga Jfinskim tonom: _ No, kako vam se svia u ekoj? _ Meni se svugde u ekoj dopada odgovorio gvejk. je _ Svugde sam na svom putu nael dobre ljude. Strazmestar potvrdi kimanjem glave: _ Kod nas su ljudi jako dobri i dragi. Nekakva kradica ili tuica, to se ne rauna. Ovdje sam ve petnaest godina i, kad sve zbrojim, ispada godinje oko tri frtalja ubojstva. To mislite na nedovreno ubojstvo? upita vejk. Nikako ne, ne mislim na to. Za petnaest godina is traili smo samo jedanaest ubojstava. Od toga je grabenih bilo pet, a est, takvih, obinih, koji i nisu bogzna to. Strazmestar poutje, pa se ponovno vrati svojoj metodi ispitivanja: A to ste htjeli raditi u Budejovicama? Nastupiti slubu u 91. regimenti. a Strazmestar je poslao vejka ponovno u straarnicu, 0 k^ ne bi zaboravio, na brzinu zapisa u svoj izvjetaj okrunom andarmerijskom zapovjednitvu u Pisku ovo: udui da savreno vlada ekim jezikom, htio je pokuati ^tupiti u budejoviku 91. pukovniju. trazrnetar je veselo protrljao ruke, radujui se bogatstvu enjala i tonim rezultatima svoje istrane metode. Sjetio pntom svoga prethodnika, strametra Biirgera, koji s , edenim uope ne bi govorio, nita ga ne bi pitao, ver P sm esta J poslao okrunom sudu, s kratkim izvjeem: pro ' * v ( n P ^ ikovoj dojavi, bio je zadran zbog skitnje i jacenja. P zar je to neko sasluavanje? a ajui ispisane stranice svoga izvjetaja, strazmestar
265

se zadovoljno nasmije, te izvue iz svoga pisaeg stola tr zapovijed Zemaljskog andarmerijskog zapovjednitv " Pragu, s uobiajenim Strogo povjerljivo, i proita jo jj 1 nom:
Svim andarmerijskim postajama strogo se nareuje H s izvanredno pojaanom pozornou slijede sve osobe U' prolaze njihovim podrujem. Pregrupiranje nae vojske istonoj Galiciji prouzroilo je da su neke ruske vojne jedinice, preavi Karpate, zauzele pozicije u unutarnjosti nae carevine, glede ega je bojinica pomaknuta dublje na zapad Monarhije Ova nova situacija omoguila je ruskim obavjetajcima, glede pokretljivosti bojinice, dublji prodor na teritorij nae Monarhije, osobito u iesku i Moravsku, odakle je, prema povjerljivim izvjeima, veliko mnotvo ruskih obavjetajaca prodrlo i u eku. Utvreno je da je medu njima mnogo ruskih eha, kolovanih u visokim stoernim vojnim kolama Rusije, a koji savreno vladaju ekim jezikom, pa su stoga naroito opasni kao obavjetajci, jer mogu, a sigurno e to i initi, provesti medu ekim puanstvom veleizdajniku propagandu. Zemaljska uprava nareuje stoga: zadrati sve sumnjive, te naroito poveati budnost u onim mjestima, gdje se u blizini nalaze postrojbe, vojni centri i postaje kojima prolaze vojniki vlakovi. Zadrane smjesta podvrgnuti pretresu i uputiti vioj instanci.

Zapovijed o kontroli miljenja mjesnog puanstva. tfo IJ ta k^ko u razgovoru s mjesnim puanstvom pratiti lila utjecaj imaju na javno mnijenje vijesti s bojita. Upitnik o tomu kako se odnosi mjesno puanstvo glede raspisanih ratnih zajmova i prikupljanja potpore. Upitnik o raspoloenju mobiliziranih i onih koji to tek trebaju biti. Upitnik o raspoloenju lanova mjesne samouprave i inteligencije. Zapovijed o neodlonom doznavanju i utvrivanju kojim politikim strankama pripada mjesno puanstvo, te koliko su jake pojedine politike stranke. Zapovijed o kontroli djelatnosti voda mjesnih politikih stranaka i utvrivanju stupnja lojalnosti odreenih politikih stranaka zastupljenih medu mjesnim puanstvom. Upitnik o tome koje novine, asopise i broure dolaze u okrug andarmerijske postaje. Instrukcija koja se odnosi na utvrivanje s kim se susreu osobe osumnjiene za nelojalnost, te u emu se oituje njihova nelojalnost. Instrukcije koje se odnose na pronalaenje plaenih dounika i informatora medu mjesnim puanstvom. Instrukcije koje se odnose na plaene dounike i informatore, a koji su upisani kao slubenici andarmerijskih postaja.

andarmerijski strametar Flanderka ponovno se zadovoljno osmjehnu i odloi tajnu zapovijed Sekretrezervaten* medu ostale, u koricama s natpisom Povjerljive zapovijed1*' Bilo ih je mnogo, a izradilo ih je ministarstvo unutarnj poslova u suradnji s ministarstvom zemaljske obrane, ko)e mu je pripadala i andarmerija. U Zemaljskom andarmerijskom zapovjednitvu u Pff~ jedva su ih stizali umnoiti i razaslati svim postajamasu tu:
Kfi

266

1:

ovala dan su pristizale nove instrukcije, upute i zapoviJdi. Preplavljen tim obiljem izuma austrijskog ministarstva un utarnjih poslova, strametar Flanderka imao je itavu hrP ^ostataka, a na upitnike je odgovarao stereotipno, da je n jega sve u redu, a da je lojalnost medu mjesnim puan^ Prvog A stupnja. ial ,nJsk ministarstvo unutarnjih poslova izumilo je za loniaTTTi0^anSt monarmji ove ljestvice: la, lb, Ic, Ha, Ilb, IIc, We IIIC> ^ IVb l IYc- va PoslJedn]a rimska etvorka Sa s ovorn slov * ^ A znaila je veleizdaju i vjeala, spojena sa * internaciju, a sa slovom C nadzor i zatvor.
267

U stolu andarmerijskog strametra nalazile su Se kojake tiskovine i upute. Vlada je eljela znati o j . graaninu sto taj i o njoj. misu Koliko je puta strametar Flanderka u oajanju ruke nad tim tiskovinama koje su se, sa svakim prispje^ pote, neumoljivo gomilale. im bi ugledao poznate omotni e s peatom, Portofrei dienslich1, srce bi mu uvijj. poelo tui, a nou, razmiljajui o svemu, dolazio bi 4 uvjerenja da nee doekati kraj rata, da e ga Zemaljsko andarmerijsko zapovjednitvo liiti i posljednjeg zrnca razuma, da se nee moi veseliti pobjedi austrijskog oruja jer e u glavi imati ili dasku vie ili e mu koja nedostajati. A okruno andarmerijsko zapovjednitvo svakodnevno ga je bombardiralo upitima, te zato nije odgovorio na upitnik pod brojem 72345/d 721A /5d, te kako je rijeena instrukcija pod brojem 88992/822GF CHZ, te kakve su praktine posljedice navoda pod brojem 123456/1292B/RV i tako dalje. Najvie mu je muke zadavala instrukcija kako medu mjesnim puanstvom pronai plaenog dounika i informatora, pa mu je na kraju, jer mu se uinilo nemoguim pronai takvoga u kraju gdje poinju Blata i gdje je narod tako tvrdoglav, palo na pamet da u slubu uzme opinskog pastira koga su zvali Pepek Hop. Bio je to kreten, koji bi uvijek na taj poziv i poskoio. Jedan od onih jadnika, zanemaren od prirode i ljudi, bogalj koji je za nekoliko forinti godinje i za bijednu hranu na' pasao opinsku stoku. Naredio je da mu ga dovedu i rekao mu: Pepek, zna li tko je to stari Prohaska? Mee. Nemoj meketati, ve radije upamti da tako zovu Nj govo Velianstvo. Zna li tko je to Njegovo Velianstvo &* To je Njegovno Velianstvo car.
1. Osloboeno potarine - slubeno (njem.)

268

Dobro, Pepek. Onda si zapamti da kad ide od kue ~Cie na ruak, pa uje nekoga kako govori da je Njegovo r' stvo govedo i tome slino, odmah ima doi k meni i mi Dobit e estaka, a ako uje nekoga da pria kako ' mo pobijediti, opet e, razumije, doi k meni i rei mi \ 't to rekao i opet e dobiti estaka. Ali, ako ujem da eto zatajio, bit e s tobom zlo. Pokupit u te i odvesti u pi'sek.Asad,hop! Kad je Pepek poskoio, dao mu je dvije kovanice i mirno napisao izvjee okrunom andarmerijskom ravnateljstvu cla je pronaao informatora. Sutradan doe k njemu gospodin upnik i tajanstveno mu priopi da je jutros iza sela susreo opinskog pastira Pepeka Hopa te da mu je taj ispriao: Mivotivi, gopon tameta je juev vekev da je Njegovno Velianstvo car gonvedo, da burno fgubili vat. Mee. Hop!. Nakon dugog objanjenja i razgovora s gospodinom upnikom dao je strametar Flanderka uhititi opinskog pastira, koji je kasnije na Hradanima bio osuen na dvanaest godina zbog veleizdaje. Optunica mu je dokazala opasne i veleizdajnike namjere, pobunu, uvredu Njegova Velianstva i niz drugih zloina i prijestupa. Pepek Hop vladao se na sudu kao na pai ili medu susjedima. Na sva pitanja meketao je kao koza, a nakon objave presude izbacio je: Mee, hop, 1 Poskocio. Bio je zbog toga disciplinski kanjen sa tri posta i ^dim leajem u samici. AJi otad andarmerijski strametar nije imao infbrmaor a i morao se zadovoljiti time to je izmislio jednog, davi izmiljeno ime, te time poveao svoj mjeseni prihod za v, eset kruna, a koje bi prolumpao u gostionici Kod ma( - Uz desetu au spopadala ga je grinja savjesti, pivo Je goralo u ustima, a od susjeda bi uvijek uo istu reu. Danas je na gopon strametar nekak tuan, ko da odi \?^ en<<- Na to bi on odlazio kui, a nakon njegova ^ .. vnetko bi uvijek rekao: Nai su opet negde u Srbiji l > im je narednik tako utljiv.
269

A strametar je kod kue opet ispunio bar jedan upit -i Raspoloenje medu puanstvom la. Bile su to duge i besane noi za gospodina strarner Neprestano je oekivao inspekciju i istragu. Nou je san' vjeala, kako ga vode na stratite i kako ga na kraju sam m1 nistar Zemaljske obrane pita pod vjealima: Wachmeister\y ist die Antvrart des Zirkulars NO 1789678/23792 xyz?1 A gle sad! Kroz itavu andarmerijsku postaju kao da j sviju glasova odjekuje stari lovaki pozdrav: Sretan lov! I andarmerijski strametar Flanderka nije sumnjao kak0 e ga okruni zapovjednik potapati po ramenu i rei: 1^ gratuliere Ihnen, Herr Wachmeister.2 andarmerijski strametar slikao je u svojim mislima i druge zamamne sliice, koje su izrasle u nekoj vijugi njegova inovnikog mozga. Odlije, brzo napredovanje u vii inovniki razred i priznanje njegovih kriminalistikih sposobnosti, to e mu otvoriti vrata karijere. Pozvao je vodnika i upitao ga: Jeste li dobili ruak? Donijeli su mu suvo meso s kupusom i knedlama, a supe vie nije bilo. Popio je aj i oe jo jedan. Ima ga dobiti velikoduno dopusti strametar. Kad popije taj aj, dovedite ga k meni. No, kako je? Prijalo vam je? upita strametar vejka, kada ga je vojnik nakon pola sata priveo, sitog i zadovoljnog kao uvijek. Bilo je to ist pristojno, gospon vahmajstor3, trebalo je biti samo malo vie zelja. Ali tu se ni nemre, znam da nisu bili pripremljeni za to. Suho meso je bilo dobro dimije 00' sigurno je to domae suho meso od domaeg pajceka. I #)z rumom mi je isto jako pasal. Strametar se zagledao u Svejka i poeo: Je li istina da se u Rusiji pije mnogo aja? Imaju " tamo ruma? *<
1. Strametre, gdje je odgovor na okrunicu br. 1789678/23792 xyz? (njem.) 2. estitam vam, gospodine Strametre. (njem.) 3. Strametar (iskriv. njem.) IJl^t'''

Ruma ima po elom svetu, gospon vahmajstor. "~ mi se ne izmotavaj pomislio je strametar si ranije paziti na to to govori. I namigujui , lesu H u Rusiji zgodne cure? __ Zgodnih puca ima po elom svetu, gospon vahmaj^O ti vraga!, pomislio je ponovno strametar... sad bi se htio nekako iz toga izvui. I strametar izbaci glavni _1 A to ste htjeli raditi u 9 1 . pukovniji? _ Htel sam z njom ii na front. ^ Strametar se smireno zagleda u Svejka i primijeti: _ To je ispravno. To je najbolji nain da se doe do Rusije. Zaista dobro smiljeno. Strametar je blistao, promatrajui kakav uinak imaju njegove rijei na Svejka. No, osim potpunog mira, iz njegova lica nije mogao nita proitati. Taj ovjek ni da trepne divio se u sebi strametar to je njihov vojniki odgoj. Da sam ja u njegovu poloaju, pa da mi to netko kae, al bi mi se tresla koljena... Ujutro emo vas odvesti u Pisek ree kao usput. Da, jeste li ve nekad bili u Pisku? Leta 1910., na carskim manevrima. Nakon ovog odgovora strametrov je smijeak bio jo ljubazniji i pobjedonosniji. U dui je osjeao da je svojim sustavom pitanja nadiao samoga sebe. ~~ Proli ste cijele manevre? Je, gospon vahmajstor, ko infanterist. I sada je Svejk, kao i prije, mirno gledao na strametra, a ovaj se vrtio od radosti i nije mogao vie izdrati, a da to odmah ne zapie u izvjee. Pozvao je vodnika da odvede e j*a, kako bi mogao dopuniti svoje izvjee:
Imao je ovakav plan: uvui se u redove 91- pje. pukovnije, se prijaviti za bojite te im mu se ukae prilika domoi
271

270

se Rusije, jer je uvidio da mu je povratak, zbog budnosti or nemogu. Posve je razumljivo da bi u 91. pukovniji mogao kvrsno prosperirati jer je, prema njegovu priznanju, do koiev dolo nakon dugog unakrsnog ispitivanja, ve 1910. godineprn* od poetka do kraja carske manevre u okolici Piska, kao infanu, ist. Iz toga je vidljivo daje u svojoj struci vrlo sposoban. Isti jo jednom da su prikupljene optube rezultat mojega sustav unakrsnog ispitivanja.

oi sokolove andarmerijskog strametra bile su

v

n lC l V ^ - **" 1 L X" *

'

StraZ

Na vratima se pojavio vodnik: Gospodine strametre, on oe na klozet. Bajuneti auffl1 odlui strametar. Ma ne, dovedite ga ovamo. Vi hoete na zahod? ljubazno ree strametar. Nema li u tome nieg drugog? i uperi svoj pogled u Vejkovo lice. U tom Je zbilja samo velka nuda, gospon vahmajstor odgovori Svejk. Samo da to ne bi bilo neto drugo znaajno ponovi strametar opasujui se slubenim revolverom. Ja idem s vama. To je jako dobar revolver ree putem Svejku. Ima sedam metaka i gada precizno. No, prije nego to su izali na dvorite, dozva vodnika i tajanstveno mu ree: Stavite bajunet auf i postavite se iza zahoda dok on bude unutra, da nam se ne provue kroz zahodsku jamu. Zahod je bio malen, obina drvena kuica koja je stajala sva oajna nasred dvorita, nad jamom gnojnicom to je curila s oblinje hrpe gnoja. Bio je to stari veteran, u kojem su vrile tjelesnu potreo cijele generacije. Sada je ondje sjedio vejk jednom ruk pridravajui vrata konopiem, dok mu je odostrag, ^ prozori, pazei da ne prokopa prolaz, vodnik gledao
l. Bode na puku! (njem.)

u e na vrata dok je razmiljao u koju nogu bi mu pucao f ^pokuao utei. A l' vrata se mirno otvorie i iz zahoda istupi zadovoljni Sveik koji mu se obrati: i- Nisam tam bil predugo? Nisam vas valjda zadral? _ O nikako, nikako odgovori strametar, pomislivi u sebi: Kako su to fini, pristojni ljudi. Zna to ga eka, ali svaka ast. Do posljednjeg trena je pristojan. Bi li to mogao na ovjek na njegovu mjestu? Strametar je ostao sjediti uz Svejka u straarnici, na praznoj postelji andara Rampe, koji je do jutra bio u slubi radi obilaska sela, a koji je u to vrijeme mirno sjedio kod Crnog konja u Protivinu i igrao s postolarskim majstorima marija, objanjavajui u pauzama kako Austrija mora pobi jediti. Strametar pripali lulu, dade da napune i Svejku, vodnik doda goriva u pe i andarmerijska se stanica promijeni u najugodnije mjestace na kugli zemaljskoj, u mirni kutak, u toplo gnijezdo za ranog zimskog sumraka kada se vode ugodni razgovori. Svi su utjeli. Strametar je slijedio odreenu misao i napokon je izrazio, obraajui se vodniku: Prema mome miljenju, nije ispravno vjeati pijuna. U>vjek koji se rtvuje za svoju dunost, za svoju, da tako- ka emo, domovinu, mora biti smaknut na astan nain, baru tom i olovom, to mislite, gospodine vodnie? ovakako ga treba samo streljat, a ne vjeat suglasio vodnik. Recimo kad bi nas poslali i rekli nam: Morate L at ^ . koliko Rusi imaju strojnica u svom maschinengewe^ teilungu.1 Mi Dismo e presvukli i ili. I onda bi nas 8 oga trebali objesit ko nekakvoga grabenog ubojicu? __ T^1 v se tak razljutio da je ustao i uzviknuo: i da me se strelja i pokopa uz vojne poasti.

ritu
','. 273

272

 Tu vam je jedna kvaka nato e vejk. ovek lukavi, nikad mu ni ne dokaeju. Dokau znaajno izjavi strametar ako su [ tako lukavi i imaju svoju metodu. Vi ete se i sam u to oni jeriti. Uvjerit ete se ponovio je ve mirnijim tonom ljubazniji osmijeh kod nas ne pomau izmotavanja, &. ne gospodine vodnie? Vodnik potvrdno kimnu i primijeti da su neki ve una prijed izgubili te da im ni maska potpunog mira ne pomae jer to netko izgleda mirniji, tim vie se dokazuje njegova krivnja. Vi ste proli moju kolu, gospodine vodnie izjavi ponosno strametar. Mir je mjehur od sapunice, umjetni mir je corpus delicti. Pa prekinuvi izlaganje o svojoj teoriji, obrati se vodniku pitanjem: Sto emo danas veerati? Zar danas ne idete u gostionicu, gospodine strametre? To teko pitanje postavilo je pred strametra novi, teak problem koji je trebalo smjesta rijeiti: to ako bi ovaj, iskoristivi njegovu nonu odsutnost, nestao? Vodnik je, dodue, pouzdan i oprezan ovjek, ali ve su mu pobjegle dvije skitnice. injenino, dogodilo se u stvari tako da se jedne zimske noi nije htio s njima vui po snijegu ak do Piseka, pa ih je u Roicama, u polju, pustio i ispalio metak tek pro forma. Poslat emo nau babu po veeru, a s bokalom e ii po pivo rijei strametar teak problem. Nek se baba malo protegne. I baba Pejzlerka, koja ih je sluila, zaista se protegnulaNakon veere neprestano je trkarala izrn andarmerijske stanice i gostionice Kod maka. Neobicn brojni tragovi velikih tekih izama babe Pejzlerke na toj ff svjedoili su o tom da strametar u punoj mjeri nadoknadi svoj izostanak Kod maka. A kad se konano baba Pejzlerka pojavila kod
274

da se gospodin strametar ljubazno preporua i p0^, ja mu poalju bocu rakije, eksplodirala je i gostio-^eva radoznalost. nl Koga. tam imaju? ponovila je za gostioniarem bap~'zlerka. Nekakvog sumnjivog oveka. Ba kad sam l obadva su ga grlila oko vrata, a gospon strametar l ga av dil po gl ' 'l rekal mu: Ti moj zlatni deko slavenski, limojmalipijunek! A kasnije, kad je ve davno prola pono, vodnik je tvrdo navao i hrkao ispruen preko svoga kreveta u kompletnoj odori. Njemu nasuprot s ostatkom rakije na dnu boce sjedio je strametar obgrlivi vejka oko vrata, i dok su mu suze tekle niz preplanulo lice, a brkovi mu bili slijepljeni od raki je, samo je brbljao: Reci da u Rusiji nema tako dobre rakije, reci pa da mogu mirno otii spavati. Priznaj to kao mukarac. Nema. Strametar se svali na vejka. Razveselio si me, priznao si. Tako to mora biti kod sasluanja. Ako sam kriv zato poricati? Ustao je i oteturao s praznom bocom u svoju sobu, mrm ljajui: Da nis-sam iao okol-lo naokol-lo moglo je sve lo-e is-spasti. Ali prije nego to se svalio u kompletnoj odori na svoju postelju, izvukao je iz pisaeg stola svoje izvjee i pokuao ga nadopuniti ovim podacima: Ich mus noch dazu beizufu1 gen, da die russische kontuszowka na temelju paragrafa Napravio je mrlju, polizao ju je i glupo se cerekajui ^10 na postelju, pa zaspao kao klada. zoru, andarski vodnik, s koji je leao na krevetu pokraj Protnog zida, poeo je tako hrkati, poprativi hrkanje pis- 'Z nosa' ^a se vejk probudio. '^ Ustao je, prodrmao i ponovno poao lei. Ve su pijetlovi kukurikali,
'Mo,
t0me dod

"i da ruska kontuovka (njem.)

275

a kada je ve sunce izalo, baba Pejzlerka koja je isto i snom morala nagraditi ono nono trkaranje, doe nal *^ vatru. Nala je vrata otvorena i sve utonulo u dubok s ** Petrolejska lampa na straarnici jo je dimila. Baba PejzlerL' podigla je uzbunu i stala vui vodnika i Svejka s krevet Vodniku je rekla: Ni vas sram, spavate obleeni ko stoka! A Svejka j opomenula da si barem zakopa lic kad vidi ensku. Na kraju je energino navalila na pospanog vodnika da ode probuditi gospodina strametra i da to nije nikakav red kad se tako dugo krepava. Je, ba ste upali u dobre ruke gunala je baba Svejku, dok je vodnik budio strametra. Jedan vei pijanac od drugog. Propili bi i nos medu oima. Duni su mi ve tri leta, a kad ih opomenem, strametar uvek veliju: uti baba ili emo te dati zatvorit, mi znamo da ti je sin zvjerokradica, a krade i drva u vlastelinskoj umi. I tak se i njima muim ve etvrto leto baba je duboko uzdahnula i dalje gunala: Najvie se uvajte tog strametra, to je takva ulizica, a u stvari je gad prvog reda. Samo da mu je nekog opiti i zatvoriti. Strametar se nije dao probuditi. Vodnik je imao muke kako bi ga uvjerio da je ve jutro. Konano je progledao, protrljao oi i nejasno se poeo prisjeati jueranjeg dana. Najednom mu je pala na pamet grozna misao koju je izrekao gledajui nesigurno na vodnika: -*! Da nam nije pobjegao? >e Ma kaki, to je poten ovjek. Vodnik je poeo hodati po sobi, pogledao je kroz pr^' ponovno se vratio, poderao komad novina sa stola i Pc gnjeiti papirnu kuglicu. Bilo je vidljivo da eli neto red-;. Strametar ga je nesigurno promatrao pa konano, & se uvjeriti u ono to je slutio, ree: Ja u vam pomoi, gospodine vodnie. Ja sarn YJe jatno juer kojeta izvodio. 'Mi

dfiiK prijekorno pogleda svoga nadreenoga: ' bi znali, Kad gospodine strametre, ta ste jue rekli, ^razgovore ste s njime vodili?! y Maenuvi se na uho strazmestru saptao je: Ua smo svi. f\%[ {Rusi jedna slavenska krv, da e Nikolaj NikolajeviIIU' drugog tjedna biti u Pferovu, da se Austrija nee odrati,VC ako bude dalje sasluavan, neka i dalje porie i govori k elave i repa kako bi izdrao do trena dok ga Kozaci ne lobode, da to mora uskoro pui, da e to biti ko za husitkih ratova kad su seljaci krenuli s vilama na Be, da je car nemoni starkelja, da e uskoro otegnut papke, da je car Vilim ivotinja, da ete mu u zatvor slat novce da si olaka, i jo puno takvih stvari... Vodnik je odstupio od strametra: Toga svega se dobro sjeam, jer sam u poetku bio samo malo cugo. Poslije sam se skroz oblokao, i dalje vie nita ne znam. Straemtar pogleda u vodnika: A ja se opet sjeam izjavi da ste vi rekli da smo prema Rusiji patuljci i da ste urlali pred tom naom babom: ivjela Rusija!. Vodnik je poeo nervozno hodati po sobi. Urlali ste ko bik ree strametar a onda ste pali preko kreveta i poeli hrkati. Vodnik stade pokraj prozora i lupkajui po njemu ma prsti ree: ,. " Niste ni vi, gospodine strametre, drali jezik za zulr na prej nasom babom i sjeam se da ste rekli: Upamti, a, da svaki car i kralj misli samo na svoj dep i zato vodi pa ak i kad je takav starkelja ko na stari Prohaska, kojeg , ne smiju pustiti iz zahoda da im ne posere itav Schonbr unn. ^ ~~ To da sam rekao? v a> 8osPdin strametar to ste ili rekli, prije nego ste na mj dvorite povraati, i jo ste vikali: Baba, gurnite prst u grlo; vi ste se isto lijepo izrazili prekinu ga strametar.
277

 Kako ste samo doli na takvu glupost da e nam Nikolajevi biti eki kralj? Toga se ne sjeam bojaljivo se odazva vodnik Je, taman bi se jo toga sjeali. Bili ste pijani ko l imali ste svinjske oice, a kad ste htjeli ii van, umjesto vrata, udarili ste u pe. Obojica uutjee, sve dok dugu utnju nije prekin Strametar. Ja sam uvijek govorio da je alkohol poguban. Vi n moete mnogo podnijeti, a pijete. A to da vam je taj na utekao? Kako bismo to objasnili? Boe, glava mi puca. Kaem vam, gospodine vodnie nastavi Strametar da upravo time to nije pobjegao, stvar postaje sasvim jasna, da je to opasan i rafiniran ovjek. Kad ga tamo budu ispitivali, rei e da je sve bilo otvoreno cijelu no, da smo bili pijani i da je mogao tisuu puta pobjei kad bi se osjeao krivim. Na sreu, takvom se ovjeku ne vjeruje, a kad mi jo pod slubenom zakletvom izjavimo da je to izmiljotina i drska la tog ovjeka, nee mu pomoi ni Gospod Bog, a imat e na vratu jo jedan paragraf vie. No, u njegovoj stvari to i ne igra nikakvu ulogu. Samo kad me ne bi glava tako boljela. Tiina. Za trenutak se javio Strametar: Pozovi nam nau babu. Sluaj, babo ree Strametar Pejzlerki, strogo je gledajui u lice nadi negdje raspelo na stalku i donesi ga. Na Pejzlerkin radoznali pogled Strametar se izdera: Da si se to prije vratila. Strametar izvue iz stola dvije svjeice na kojima su b tragovi peatnog voska kojim su peatili slubene spise, a & se konano Pejzlerka dovukla s raspelom, Strametar posta kri medu svjeice na rub stola, zapali ih i ozbiljno ree: Sjedni babo. Zapanjena Pejzlerka svali se na divan i izbezumljeno p gleda strametra, svijee i raspelo. Obuze ju strah, pa ^ je ruke spustila na pregau, moglo se vidjeti da joj se ti skupa s koljenima. <;
27

se ozbiljno proeta oko nje i zaustavivi se njom, progovori sveano: si i^ svjedokinjom velikog dogaaja. Moe ; tvoi elupi mozak to i ne shvaa. Taj vojnik, to je ta l h iti J > "Joda, piju"'zna bab' lezumarija uskliknu Pejzlerka. Djevico Marija u d r u 1gP . ___ Tiina babo! Da bi neto iz njega izvukli, morali smo , jgV^ govoriti. Pa valjda si ula kakve smo udne stvari goV0r i?

, ,

r, .

__ To sam, prosim, ula ree drhtavim glasom Pejz le rk a . ._ Ali sve to smo govorili, babo, sve je to vodilo samo k tome da zadobijemo njegovo povjerenje i da prizna. U tome smo i uspjeli. Izvukli smo sve iz njega. Ukebali smo ga. Strametar na trenutak prekinu priu kako bi popravio stijenj na svjeicama, a onda nastavi ozbiljno, gledajui strogo na Pejzlerku: Ti si, babo, bila prisutna i upuena si u cijelu tajnu. To je slubena tajna. O tome ne smije nikome ni pisnuti. Ni na samrtnoj postelji, jer te inae nee smjeti pokopati na groblju. Jezumarija i Sveti Josip zakukala je Pejzlerka ja sam nesretna otkad sam prela prag ove kue. Ne deri se, babo, ustani, pristupi raspelu, podigni dva Prsta desne ruke. Zakuni se. Ponavljaj za mnom.
"P * l l

iejzlerka otetura do stola neprestano kukajui: 77 Jevic Marija Skoika, zato sam prela prag ove s kria ju je promatrao izmueni lik Isusa Krista, svje-Slr dimile i sve to skupa podsjealo je Pejzlerku na neto sg ' dzemaljsko. Sva se u tom izgubila, koljena su joj andar*' C SU JJ drhtale. Podigla je dva prsta u vis, a i Strametar poe vano i sveano govoriti: y , i se Bogu Svemoguemu i vama gospodine star> da o ovome to sam ovdje ula i vidjela nikomu
su v na

279

do svoje smrti neu rei ni rijei, pa makar me o tomu tali. Neka mi je Gospod Bog na pomoi. ^ Babo, poljubi raspelo naredi joj strametar, d L. Pejzlerka uz uasne jecaje dala zakletvu i pobono se kn$ / Tako, a sad odnesi raspelo tamo odakle si ga i posudi i reci da sam ga trebao kod sasluanja. Slomljena Pejzlerka izala je iz sobe, na prstima, s ras lom, a kroz prozor se moglo vidjeti da se s ceste neprestaj osvre na andarmerijsku postaju, kao da bi se htjela uvjeri,; da to nije bio samo san, ve da je stvarno ba maloas doziv jela neto najgroznije u svom ivotu. Strametar je za to vrijeme prepisivao onaj svoj izvjetaj koji je nou dopunjavao mrljama oblizujui ih skupa s rukopisom, kao da je na papiru bila marmelada. Sada je to u potpunosti prepravljao i sjetio se da nije pitao jo jednu stvar. Naloio je da pozovu vejka i onda ga upita; Znate li fotografirati? Znam. A zato sa sobom ne nosite fotoaparat? Zato jer ga nemam glasio je iskren i jasan o or. A kad biste ga imali, biste li fotografirali? upi strametar. Kad bi imal, ja bi klimal prostoduno odgovn vejk i mirno podnese ispidjiv izraz strametrova lica- kojega je upravo toga trena ponovno tako zaboljela gbva nije mogao smisliti nikakvo drugo pitanje, do li ovo: Je li teko fotografirati kolodvor? Lake neg nekaj drugo odgovori vejk zato' se ne mie, taj kolodvor stalno stoji na mestu i ovek $^ mora govoriti da pravi ljubaznu facu. 7U Strametar je tada mogao dopisati u svoje izvjes^' dem Bericht NO 2172, melde ich...1 , * I strametar se raspisao: i l'

K u ostalim kod mojega unakrsnoga ispitivanja ie da umije fotografirati, i to najradije kolodvor. 1 1 P ^! , fotografski aparat nije u njega bio pronaen, ali oji sumnja da ga negdje skriva te ga stoga sa sobom ne Ps. ujto bi odvratio od sebe pozornost, emu svjedoi i n vo vlastito priznanje, da bi fotografirao kad bi imao aparat uza se. . , , . , , ,, v

Strametar, kojemu je glava bila teka od protekle veeri, e Se vie i vie zapletao u svoj izvjetaj o fotografiranju i pisao dalje: Prema njegovu vlastitom priznanju, sigurno je samo to da ga je samo injenica to uza se nema fotografskog aparata sprijeila kako ne bi fotografirao kolodvorske zgrade i uope mjesta od strateke vanosti, te je neosporno da bi bio tako i uinio, da je imao dotini fotografski aparat, koji je sakrio. Jedino zahvaljujui okolnosti to nije imao pri ruci fotograf skog aparata, u njega nisu pronaene nikakve fotografije. To je dovoljno rekao je strametar i potpisao se. Strametar je bio posve zadovoljan svojim djelom i proitao ga je vodniku s velikim ponosom. Uspjelo je ree vodniku tako, vidite, tako se piu berihti. Tamo mora biti sve. Sasluanje, dragi moj, to nije samo tako jednostavno, a glavna je stvar sastaviti to sve fino u beriht, kako bi oni gore blenuli u to ko telci. Dovedite tog nas eg, da zavrimo s njim. . . lako > sad e vas gospodin vodnik odvesti u Pisek zjavi ozbiljno u bezirksgendarmeriekomando. 1 Prema , P!SU morali bismo vam staviti lisice. Ali stoga to mislim ""tojan ovjek, neemo vam staviti te lisice. Uvjeren PO putu neete poiniti nikakav pokuaj bijega. ", oito dirnut dobrodunim Svejkovim licem,
t
T1 l

:v

ne s e evo

J ajte me se po zlu. Preuzmite ga, gospodine vam beriht.

r

'

'jsko zapovjednitvo (njem.)

280

281

;; Onda zbogom rekao je vejk meko hvala gospon strametar, za sve kaj ste za mene naredili, a alc ^ imal priliku, budem vam i pisal i ak bi nekad tuda proi . svratil bum do vas. vejk i vodnik zaputie se cestom i tako se zadubi prijateljski razgovor da bi ih svatko, tko bi ih sreo, dran stare znance koji sluajno idu istim putom do grada, retim u crkvu. To si ne bi nikad pomislil priao je vejk Ja L taj put u Budejovice povezan s takvim tekoama. To mi slii na onaj sluaj s mesarom Chaurom iz Kobvlisa. Taj je jed. nom po noi doel na Mofan, do spomenika Palackom, i do jutra je hodal okolo naokolo, zato jer mu se inilo da taj zid nema kraja. Zbog toga je bil sav oajni, ujutro vie ni mogel dalje, pa je poel vikati patrola, a kad su policajci dobeaJi, pital ih je kam se ide do Kobvlisa, jer da ve pet vur hoda oko nekakvog zida i da tome nema kraja. Onda su ga otpelali, a on im je u samici sve polupal. Vodnik na to nije rekao ni rijei i mislio je: ta mi tu pria? Opet poinje s nekakvom priom o Budejovicama. Hodali su pokraj ribnjaka, a Svejk je s interesom pitao vodnika ima li mnogo ribokradica u okolici. Sve sam go lopov odgovori vodnik. Biveg su strametra htjeli bacit u vodu. uvar ribnjaka napuco ih je sa samom u stranjicu, ali ni to nije vrijedilo. Nose u laaflia komad pleha. Vodnik se raspriao o napretku, kako se ljudi kojeta d" sjete i varaju jedni druge, a onda je razvio novu teoriju da) taj rat velika srea za ovjeanstvo jer e u tim borbamadobre ljude, poginuti i lopovi i nitkovi. v Tako i tako previe je ljudi na svijetu izjavi odlucn j Guraju se meusobno, stanovnitvo se razmnoilo da l to jedan uas. Pribliili su se nekakvoj usputnoj gostionici. En ti vraga, kako danas duva rekao je
282

, narn tampri nee tetit. Nemojte nikome nita M's . i vas vodim u Pisek. To je dravna tajna. vrlj vodnikom je zaplesala instrukcija centralnih vlasti rC 'ivim i upadljivim ljudima i o dunostima svake anIzluiti ih iz doticaja s mjesnim opinstvom, i strogo aziti da ne doe kod njihova sprovoenja na vie instance do suvinih razgovora s okolinom.

_ Ne smijemo odati ko ste u stvari ponovno se javio vodnik. ta se to koga tie ta ste vi poinili. Panika se ne smije iriti. Panika je opasna stvarca u ovim ratnim vremepo njma nastavi: Neto se kae, a onda to krene ko lavina okolici. Razumijete li? Ja nebum iril paniku rekao je vejk i prema tome se i ponaao, pa kad se gostioniar upustio s njim u razgovor, Svejk mu ozbiljno ree: Brat mi ba veli da burno u jedan sat u Piseku. A to va brat ima dopust? upita radoznalo gostio niar vodnika, koji je i ne trepnuvi drsko odgovorio: Danas mu ve zavrava. Al smo ga zeznuli ree smijeei se vejku, kad je gostioniar nekamo otrao. Samo bez panike. Ratno je vrijeme. Kad je vodnik prije ulaska u svratiste izjavio kako misli * f ^P" ne me koditi, bio je optimist jer je zaboravio ohcinu, a kad ih je ispio dvanaest, izjavi odluno da i . Pov)ednik okrune andarmerijske postaje nalazi na J u do tri sata, da je uzaludno doi tamo ranije, a osim u P' Uf raV Pinje vijavica. Ako dou do etiri popodne tien C ,\lmaJu vremena na pretek. I do est jo imaju vreI u '/tidat e po mraku, kako pokazuje ovo nevrijeme. Pobi '-e> t0 ^e sveJecmo ii sad, ih poslije. Pisek ne moe sretni to sjedimo u toplom glasila je njeBudi
283

gova odluujua rije. Za ovakvog kijameta tamo u vima pate vie nego mi kraj pei. ' Velika stara kaljeva pe usijala se od vruine, a vodni. ustanovio da se vanjska toplina moe vrlo dobro nadokn / unutarnjom, pomou raznih rakija, slatkih i estokih, hl kau u Galiciji. Gostioniar je u toj zabiti imao osam vrsta rakija d sadivao se, i pio uz zvuke meave koja je zvidala kraj svaU ugla kue. Vodnik je neprestano nudio gostioniara da ide ukorak s njim, optuujui ga da malo pije, to je bila oigledna nepravda, jer se gostioniar jedva drao na nogama i neprestano htio igrati ferbl, te je tvrdio da je nou od istoka uo artiljerijsku paljbu, nato je vodnik tucnuo: Samo bez panike. Za te stvari postoje instrukcije. I upustio se u tumaenje da su instrukcije skup najnovijih zapovijedi. Pritom je i odao nekoliko tajnih zapovijedi. Gostioniar vie nita nije razumio i samo je jo uspio izjaviti da se s instrukcijama rat ne moe dobiti. Bio je ve pao mrak kada je vodnik odluio da e sa vejkom krenuti na put u Pisek. U meavi se nije vidio ni prst pred nosom, a vodnik je stalno govorio: Samo ravno za nosom, sve do Pfseka. Kad je to rekao i trei put, njegov se glas nije uo s ceste ve odnekud odozdo, kamo se skotrljao niz zasnijeeni obronak. Opirui se o puku, jedva se jedvice uspentrao ponovno na cestu. vejk je uo kako se prigueno smije: Klizavica. Za trenutak ga se opet nije ulo, jer je ponovno t u stranu, zaurlavi pritom tako da je nadjaao vjetar: Padam, panika! , Vodnik se pretvorio u marljiva mrava, koji se nakon va pada iznova natrag penje. Triput je vodnik ponovio w stranu, a kad se iznova naao kod Svejka, ree bespom0
_ v _ . _ _

Ta bi vas mogo lako izgubit. Nemojte se ni bojati, gospon vodnik rekao je """" Najbolje burno napravili ak se skup zveemo. Tak mo jedan drugom zgubiti. Imate sa sebom lisice? *nC Svaki andar mora uvijek sa sobom nosit lisiine ~~~'e vano vodnik, posrui oko Svejka. To je kruh na svagdanji._- Onda se burno zvezali nutkao ga je vejk. Dajte, P Majstorskim pokretom privrstio je vodnik jedan kraj li sica vejku, a sebi drugi kraj o zapee desne ruke, pa su sada bili spojeni kao blizanci. Teturajui po cesti nisu se mogli odvojiti, vodnik je vukao Svejka preko hrpe kamenja, aje kad pao, povukao bi i Svejka sa sobom. Pritom su im se lisice urezivale u ruke, sve dok konano nije vodnik izjavio da to dalje vie tako ne ide, da ih mora skinuti. Nakon dugog i uzaludnog natezanja da oslobodi i sebe i Svejka, vodnik uz dahnu: Mi smo spojeni na vijeke vjekova. Amen dodade vejk i nastavie muan put. Vodnika je svladala obina depresija, pa kada su se nakon stranih muka kasno naveer dovukli do Piseka, u zandarmerijsko zapovjednitvo, na stubama je posve satrveno rekao vejku: Sad e bit strano. Ne moemo se razdvojit. je bilo ^sta grozno kad je strametar poslao po zaPovjednika postaje, satnika Koniga. Prve su satnikove rijei ~~ Puhnite! SK 'siti .. acam rekao je satnik, nepogreivo procijenivi ^Jju svojim finim prokuanim njuhom: a v-v Um >vkontuovka, prepeenica, jarebikovaa, orahovi- nJevaa i ti0 vanilijevka. Gospodine strametre obra- Orne v podreenom ovdje vidite primjer kako ne dar izgledati. Ovakvi postupci predstavljaju takavP da e o tom odluivati vojni sud. Zavezati se s de285

i oajno:
284

-m

linkventom lisicama! Doi nalokan, total besoffehn1 V li( kao ivotinja. Skinite im to. Sto je? obratio se vodniku, koji je slobodnom kom naopako salutirao. ^ Pokorno javljam, gospodine kapetane, da sam do izvjetaj. O vama e ii izvjee na sud - kratko izjavi satni, Gospodine strametre, zatvorite- obojicu, ujutro l privedite na sasluanje, a izvjee iz Putima prostudirat poaljite mi ga doma. Pisecki je satnik bio vrlo sluben ovjek, dosljedan u pro. ganjanju podreenih i izvrstan u birokratskim stvarima. Po andarmerijskim postajama u njegovu okrugu nikada nisu mogli rei da je oluja prola. Ona se vraala sa svakim dopisom koji je potpisao satnik, a koji je po cijeli dan dijelio razne ukore, opomene i prijetnje cijelom okrugu. Od izbijanja rata visjeli su nad andarmerijskim stanicama u okrugu Pisek teki oblaci. Bilo je to pravo sablasno raspoloenje. Grmjeli su gromovi birokratizma i tukli po andarmerijskim strametrima, vodnicima, slubenicima, namjetenicima. Za svaku glupost bili su pod disciplinskom istragom. elimo li dobiti rat govorio je za vrijeme svojih inspekcija po andarmerijskim postajama. A mora biti A B mora biti B, i svugdje mora biti toka na i. Osjeao je da je uhvaen u zamku izdaje, i stvorio je jas"" sliku o tome da svaki andar u postaji ima nekakve grij6^" svezi s ratom, te da svaki od njih, u to ozbiljno ratno Q ima neki propust u slubi. A odozgo su ga bombardirali dopisima u kojima fi nistarstvo zemaljske obrane ukazivalo da iz pisekog 'cru^' prema izvjeima ministarstva, mnogi vojnici prelaze n* nu neprijatelja. I gonili su ga da izvidi kakva je lojalnost u okrugu
1. Totalno pijan (njem.)

v/.

naStf*'

ene iz okolice pratile su svoje mueve u rat, ato on s"^ . tj muevi sigurno svojim enama obeavaju da ese ^i f ) ubiti za Njegovo Velianstvo. -uto obzorje poeli su tf* zastirati oblaci revolucije. U Karpatima, bataljuni su ... prelazili na stranu neprijate- regimenta, 11. regimenta. U r 28. toj drugoj bili su vojnici vkoe kraja i okruga. U to predrevolucionarno, zaguljivo P - me novaci iz Vodnana doli su s karanfilima saivenim od crno'g organdina. Kroz piseki kolodvor prolazili su voj. jz praga i natrag bacali cigarete i okolade koje su im (Jame iz vieg pisekog drutva dodavale u stone vagone. Onda je proao jedan marbataljun i nekoliko je pisekih idova viknulo: Heil, nieder mit den Serben!, pa su pokupili nekoliko lijepih uki, tako da se tjedan dana nisu mogli pokazati na u lic i. I dok su se odigravale ove epizode koje su jasno ukazi vale da je himna Boe ivi, Boe titi, koja je svirana po crkvama na orguljama, samo krhka pozlata i ope licemjerje doe su iz andarmerijskih postaja stizali poznati odgo vori na upitnike a la Putim, da je sve u najboljem redu, da se nigdje ne provodi agitacija protiv rata, te da je raspoloenje puanstva la, a oduevljenje Ha b.. T ^ n^ste andari, ve obini panduri govorio je Pleki satnik prilikom svojih inspekcija. Umjesto dastrite svoju pozornost za va tisuu posto, malo-pomalo pret- *te se u stoku. Uinivi ovo zooloko otkrie, dodavao je: Kod kue se fino valjate i mislite: Mit ganzem Krieg ^^unsArschlecken.1 Nihv !f ^ uv*Jek slijedilo nabrajanje svih dunosti nesret- ako k a> Prec^avanje tom kakva je cjelokupna situacija, yto treba uzeti usvoje ruke, to odista bilo onako e"- - - " - = ' - '-^ mora biti.
avim tim rato nass

286

287

Nakon ovog prikaza blistave slike andarskog savre koje je usmjereno na jaanje austrijske monarhije, slijej^ Cs prijetnje, disciplinske istrage, premjetaj i psovke. " Satnik je bio vrsto uvjeren da stoji na strai, da n spaava, te da su svi andari i andarmerijske postaje ? su mu podreene samo lijena fukara, egoisti, podlaci ^ varanti koji nita drugo ne shvaaju osim rakije, piva i'Jj A budui da imaju nesigurne prihoder da bi mogli U primaju mito, i polako, ali sigurno razbijaju Austriju. TeHi ovjek kojemu je vjerovao, bio je njegov vlastiti strametar na okrunom zapovjednitvu, a koji je pak uvijek u birtiji govorio: Opet sam danas zezo onog naeg starog zvekana. Satnik je prouavao izvjee o vejku andarmerijskog strametra iz Putima. Pred njim je stajao njegov andarmerijski strametar Matejka i mislio neka satnik ide u guzicu sa svojim berihtima, jer ga dolje u Otavi ekaju na partiju napsa. Proli put sam vam rekao, Matejka zapoe satnik da je najvei blesavac, koga sam ikada poznavao, andarmerijski strametar iz Protvina, ali prema ovom izvjeu preao ga je strametar iz Putima. Taj vojnik, kojega je doveo onaj vodnik, lopov i pijanica, a s kojim je bio vezan poput psa, ipak nije nikakav pijun. To je sigurno najobicnf dezerter. Ovdje piu takve gluposti da bi i malo dijete vidjelo, na prvi pogled, da je taj tip bio pijan kao deva. Dovedite mi smjesta tog vojnika naredio je nas" to je malo prostudirao izvjetaj iz Putima. Nikad u nisam vidio takvu gomilu gluposti i jo, povrh svega, s sumnjivim tipom poalje takvu stoku kao to je taj n)1 ^ vodnik. Ti me ljudi jo uvijek slabo poznaju, ja s^ .. u mogu postati opasan. Dok ne budu triput na dan p^1 gae, bit e uvjereni da me mogu motati oko malog Prs Satnik se raspriao o tome kako se andarmerija
288

*a odPJ u

jk^ino spram svih ukaza i da se odmah vidi da " i i t-. , . . . y .v 'metar pravi iz toga lakrdiju, samo da bi to jo vise

^ k d ih odozgo obavijeste da nije iskljuena mogunost po pokrajinama povlae kojekakvi obavjetajci, d2 seskj strarnetri poinju proizvoditi pijune na veliko, ^ de U rat jo neko vrijeme trajao, nastat e iz toga prava P*] Neka iz ureda poalju telegram u Putim da sutra "metar doe u Pisek. On e mu taj veliki dogaaj, o kojemu pie na poetku svoga izvjea, izbiti iz glave. _ jz koje ste regimente pobjegli doekao je satnik v e jk a . Ni iz jedne. Satnik pogleda na vejka i vidjevi na njegovu licu toliko bezbrinosti, upita: Kako ste doli do odore? Svaki vojnik dobi uniformu kad ga pozoveju u vojsku odgovori vejk s blagim smijekom. Ja sluim u 91. regimenti i ne da sam pobegel iz svoje regimente, nego ba obratno. Rije obratno izgovorio je s takvim naglaskom da gaje kapetan alosno pogledao i upitao: Kako to obratno? To je jako jednostavna stvar povjeri mu vejk. Ja Kiem u svoju regimentu, ja je traim a ne beim od nje. Ja si n i drugo i ne elim nego da bi im prije doel u svoju regimentu. Ja sam od toga tak nekak nervozni, kad pomislim da 56 vjerojatno udaljavam od ekih Budejovica, a na mene ^ eka ela regimenta. Gospon strametar u Putimu PKazival mi je na karti da su Budejovice na jugu, i onda me ""Kstotar^uputilnasever. vod>atn ^ odmahnuo rukom kao da je htio rei: Taj iz1 8re stvari nego to je upuivanje ljudi na sjever. ^7^ *> znai, ne moete nai svoju regimentu ree. gl ste krenuli u potragu za njom? sya / Inu objasni cijelu situaciju. Imenovao je Tabor i Jesta kojima je proao idui do Budejovica: Milevsko
289

- Kvetov - Vra - Malm - i'ova - Sedlec - Horaid - Radomvl - Putim - tekno - Strakonice - Vblvn ^ - Vodnanv - Protivin - i ponovno Putim. vejk je oduevljenjem prikazao svoju borbu s usudom, o Se kako' ' silom, ne marei za zapreke, htio dokopati svoje 91. ije u Budejovicama i kako su svi njegovi napori Govorio je vatreno, a satnik je mehaniki crtao olovkom komad papjra mrtvi krug iz kojega se nije mogao izvui d bri vojnik Svejk, kad se uputio k svojoj regimenti. Bio je to herkulovski posao rekao je konano kad se sa zadovoljstvom nasluao vejkova prianja o tome kak mu je krivo to se tako dugo ne moe dokopati svoje nu. kovnije. Morao je to biti divan prizor dok ste se vrtjeli oko Putima. A to se moglo ve onda srediti izjavio je vejk4 ni bilo tog gospona strametra u tom njegovom nesretnom gnezdu. On me ope ni pital ni kak se zovem, ni iz koje sam regimente, i bilo je to nekak jako udno. On me je trebal dati otpelati u Budejovice, a u kasarni bi mu ve rekli dal sam ja taj Svejk koji trai svoju regimentu, ili nekakav sumnjivi ovek. Danas sam ve drugi dan mogel biti u svojoj regimenti i izvravati svoje vojnike dunosti. A zato ih u Putimu niste upozorili da se radi o zabuni? Zato jer sam videl da je uzaludno z njim se razgovarati. To je ve rekel gostioniar Rampa na Vinohradima, kad nw je neko htel ostati duan, da dojde oveku takav mom6111 kad je na sve gluh ko top. Satnik se nije dugo premiljao, ve je samo pomisli0 je takvo kruno putovanje ovjeka koji eli stii do svoje P kovnije znak potpune ljudske degeneriranosti, pa je &0 . uredu otipkati na stroju ovaj dopis, drei se svih praV ljepota slubenog stila:
j Slavnom zapovjednitvu c. i kr. 91. pjeakev puk<> > ekim Budejovicam a. "j
290

U prilogu predvodi se Josef vejk, po tvrdnji dotinoga pje pukovnije, zadran na tem elju svoje izjave u Putim u, Pisek, od strane andarmerijske postaje, sum njiv zbog rttfrstva. M navodi da se uputio ka gore oznaenoj pukovniji. Prtdvedenije omanjeg, vrstog stasa, pravilna lica i nosa, plavih ' bez posebnih osobnih obiljeja. U prilogu BI alje se raun istarstvu zem aljske obrane za prehranu istoga, s m olbom da se potvrdi prijam predvedenog. U C l prihgu alje se na potvrdu topi vojnih predmeta koje je zadrani imao pri sebi na dan svoga uhienja. Putovanje vlakom od Piseka do Budejovica je prol vejku ugodno i brzo. U pratnji mu je bio o andarmerijski novak, koji vejka nije isputao iz vida i grozno se bojao da mu vejk ne pobjegne. Cijelim putem rjeavao je teak problem: Kad bih sad morao otii zbog male ili velike nude, kako bih to izveo? Rijeio je to tako da m u je vejk drao svijeu. itavim putem od kolodvora do Marijanskih vojarni u Budejovicama buljio je iskolaenim oima u vejka, a kad god bi prilazili kakvom uglu ili raskru, kao usput bi ispriao vejku koliko naboja dobivaju uz svaku pratnju, nato mu je Svejk odgovarao da je uvjeren kako nijedan andar nece nikako pucati na ulici da ne izazove kakvu nesreu. andar mu se suprotstavljao i tako su doli do vojarne. U u v arn vec T ^,v J i je drugi dan obavljao natporunik ulcas - Sjedio je za stolom u uredu, nita ne slutei, kad su priveli vejka s papirima. ^ Ipkorno^javljam, gospon obrlajtant, da sam opet tu utirao je vejk drei se sveano. Je ka t0^ SCer" prisustvovao je zastavnik Kotatko, koji nat ^f Pripovijedao da je nakon ovog vejkovog prijavka na ,Ck Luka skoio, uhvatio se za glavu, pao nauznak to vrij a ^ su Sa Priveli k svijesti, Svejk, koji je itavo ' me Mutirao, ponovio je:
291

 Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam on I tada je natporunik Luka, blijed kao krpa, drhtavo ^ kom uzeo papire koji su se odnosili na vejka, potpis ^ molio sve da izau, andaru rekao da je sve u redu i orJ ^ zakljuao sa Svejkom u ured. * Tako je zavrila vejkova budejovika anabaza. Si&i je da bi Svejk i sam doao do Budejovica da mu je bila H putena sloboda kretanja. Pa ako su se vlasti mogle hv l1 da su one dopremile vejka na mjesto slube, to je obi" zabuna. Uz njegovu energiju i neunitivu elju za bojevan jem, upetljavanje vlasti u tom sluaju nije bilo nita dru* do li bacanje klipova Svejku pod noge. Svejk i natporunik Luka gledali su se oi u oi. Natporunikove oi svjetlucale su neim stranim, groznim i oajnim, a Svejk je gledao natporunika njeno, s mnogo ljubavi, kao na izgubljenu, pa iznova pronaenu ljubavnicu. U uredu je bilo tiho kao u crkvi. Iz pokrajnjeg hodnik moglo se uti kako netko hoda amo-tamo. Neki savjesni jednogodinji dragovoljac koji na vjebu nije otiao zbog prehlade, a koja se ula i u njegovu glasu, govorio je kroz nos ono to je nauio napamet: kako se u utvrdama imaju p" mati lanovi carskog doma. Moglo se jasno uti: Sobald dtf hochste Herrschaft in der Nahe der Festung anlangt, ist ^ Geschiitz auf allen Bastionen und Werken abzufeuern, <& Plaztmajor empfangt dieselbe mit dem Degen in der n^1 zu Pferde und reitet sodann vor.1 Zaepite tamo gubicu izderao se na hodniku n porunik idite do sto avola. Ako imate tempe^1 onda ostanite doma leati. ..
c

Moglo se uti kako se marljivi jednogodinji drago

, Ljjjlil"'

kao tiha jeka dopiralo je s kraja hodnika mrm-u In dem Augenblicke, als der Kommandant salutiert, '' j Abfeuern des Geschiitzes zu wiederholen, welches bei ' Akctrieen der hochsten drittenmale zu Herrschaft zum drittei /V .l i ist. g65. t su se natporunik i Svejk utke gledali, sve dok no nije natporunik progovorio s drskom ironijom: _ Dobro doli, Svejk, u eke Budejovice. Komu je su-A o da bude objeen, taj se nee utopiti. Ve su za vama nisali tjeralicu i ve sutra idete na pukovnijski raport. Ja se vama vie neu gnjaviti. Namuio sam se s vama dovoljno i mojem je strpljenju doao kraj. Kad samo pomislim da sam mogao tako dugo ivjeti s takvom budalom kao to ste vi... Poeo je hodati po uredu: Ne, to je grozno. Sad se udim to vas nisam ubio. A to bi mi se dogodilo? Nita. Bio bih osloboen. Shvaate to? Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da to skroz ku im . Ne poinjite ponovno, Svejk, s tim vaim majmunarijama, jer bi se stvarno neto moglo dogoditi. Konano emo vam stati na rep. Vi ste razvijali svoju glupost u beskonanost dok to na kraju nije katastrofalno eksplodiralo. Natporunik Luka protrlja ruke: Svejk, sada je s vama amen.,., * se svome stolu i i napisao na komadi papira neuto redaka, dozvao straara i predavi mu papiri naredio ^VeJka odvede profozu. SU oc ve n t^ ^ preko dvorita, a natporunik je s Venom ra dou gledao kako profoz otkljuava vrata s 2 , utom ploicom na kojoj je pisalo Regimentsarrest, V nesta e krrv, . J iza tih vrata, te kako trenutak kasnije izlazi <* ta lsta vrata profoz, sam.
a

1. im visoka gospoda stignu u blizinu utvrde, imaju opaliti topovi na svim gr \ 0jiK i utvrdama, a zapovjednik mjesta doekuje ih na konju s maem u ruci i izjaMe V (njem.) < s i.

) * Ponavli, rZaPv'e<'m'c salutira, ponavlja se topovska paljba, a kad visoka gospoda sidu, '.*!? U3<. U.

292

293

 Hvala bogu pomislio je naglas natporunuV dobili upalu jaja, odrezali im muda, a ja sam . nano je tamo. Peh, prijatelju, pravo prokletstvo. Sve dok U mranom prostoru zatvora Marijanskih vojarn' je s ta ln o nisam upoznao s nekim invalidom srdanu dobrodolicu poelio debeli jednogodinj' voljac, koji se valjao na slamarici. Bio je jedini zatv ve se drugi ^ dan sam dosaivao. Na vejkovo pitani je zatvoren, . . odgovorio je zbog neke sitnice. Zabuiukao n njemu UP jk^gmi iglrekaopricu i ja sam ti stvarno jedvasutrajan j j Je u j ^a ^^em jednom u nedjelju k iz nekakvoga artiljerijskog porunika, pijan, nou * ispod trgu jmatj n0ge k^ balvane. kunog trijema. U stvari, nije ga ni unuo, ^ mu je samo n kfh ke doao doma. Ta zlatna dua od ovjeka, nije me la zbacio kapu s glave. Dogodilo se to tako d?" taj Tako sam se ipak doepao tog svog miinog reu-prevari artiljerijski porunik stajao nou, ispod trijema, i yjJ! ^^^ u bolnicu, a to je ve bila banja. A onda mae srea jo jatno ekao nekakvu prostitutku. Bio mu je okrenut ledinu a jednom osmjehnula. U Bjudejovice je bio ""mieten moj jednogodinjem dragovoljcu se uinilo da je to neki njeg ogor, doktor Masak sa ikova, i njemu mogu zahvaliti to poznanik, dragovoljac Materna Frantiek. On je isto takav krljavko priao je vejku pa sam se tako dugo zadrao u bolnici. Taj hi to sa mnom sam se fino straga priuljao, zbacio mu kapu i rekao: Servus dovukao i do konzilija da nisam sve sam pokvario s tim 1 Franci a taj blesavi tip odmah je poeo zvati patrolu i tame nesretnim Krankenbuchom. Zamisao je bila dobra, otfurala. Moe biti doputao je jednogodinji dragov izvrsna. Nabavio sam veliku knjigu, nalijepio na nju etiketu oljac da je u tom natezanju palo i par fliski, ali mislim da to na kojoj sam naarao: Krankenbuch des 91. > Reg. I rubrike nita ne mijenja na stvari, jer je jasno da se radi o zabuni, On i sve ostalo bilo je u redu. Upisivao sam tamo izmiljena imena, sam priznaje da sam rekao Servus Franci, a njegovo krsno temperaturu, bolesti, a svaki dan popodne, poslije vizite, ime je Anton. To je potpuno jasno. Meni moe, valjda. samo odlazio sam s tom knjigom pod pazuhom u grad. Na porti su to koditi da sam zbrisal iz bolnice, pa ako pukne ta stvar s straarili domobrani, tako da sam i s te strane bio potpuno siguran. Pokaem im knjigu, a oni mi jo salutiraju. A onda bih bolesnikom knjigom... otiao jednom poznaniku iz porezne uprave, tamo se Kad sam, naime, stupio u vojsku priao je dalje-* 0 presvukao u civil i iao u birtiju gdje smo u drutvu poznatih jprije sam unajmio sobu u gradu i trudio sam se izazvj vodili razne veleizdajnike razgovore. Kas-mje sam bio tako reumatizam. Triput sam se zaredom nalokao, pa sam nego) drzak da se nisam ni presvlaio u civil, nego 8301 u uniformi hodao izvan grada legao u jarak dok je padala kia i jo izuo Or, i po gostionicama i po gradu. Vraao 54111 se u svoj krevet u Nije pomagalo. Onda sam se zimi, nou kupao u Mal ' bolnici tek pred jutro, a kad bi me nou reoi^f Patrola, pokazivao jedan tjedan i postigao sam potpuno suprotni cilj- J^" . sam im svoj Krankenbuch 91. : i vie me nitko nita nije rade, ja sam ti tako ovrsnuo da sam mogao izdrati u pitao. Na porti bolnice utke pokazao na knjigu i nekako snijegu, po cijelu no doma u dvoritu, gdje sam stan kad a e sam se uvijek {^]/re)reta- Moja je drskost postupno toliko su me ujutro susjedi probudili, noge su mi t> ^ kao da narasla da & mi nitko nita ne moe, sve dok nije dolo do sam nosio papue. Da sam barem navukao angi ne... ' u pogreke, nou na trgu pod trijemom, pogreke 0 Su nikako, nita nije dolazilo. Ma nisam ni taj gl ( ^ mogao P' db tu navui. Svakodnevno sam zalazio u Port Ar k pokazuje da nita nije vjeno, kamarade. Obijest
tp k d J i*^ ~ ~ 7 o V '*' C J ' '

V&- (njem.)

294

295

pretkazuje pad. Svaka slava za vremena. Ikaru su spalje la. ovjek bi elio biti gigant, a u stvari je govno, kam Ne smije vjerovati sluaju, nego si zviznuti amar u j ' 1 naveer uz napomenu da oprez nikad nije na odrnet a v ' je previe nije ni s maslom dobro. Nakon bakanalija i 0 -^ uvijek nastupa moralni mamurluk. To je zakon prirode -imoj prijatelju. Kad se samo sjetim da sam si unitio prLu lijenikog konzilija!? Da sam mogao biti felddiensti fahig1 za slubu. Kakva blistava protekcija! Mogao sam valjati negdje u uredu u Priuvnom zapovjednitvu, ali moj mi je neopreznost podrezala krila. Svoju ispovijed jednogodinji dragovoljac zavrio je sveano: Sruena je i Kartaga, cd Ninive su napravili hrpe kamenja, mili moj prijatelju, ali glavu gore! Neka si ne misle, * ako me poalju na bojinicu, da u ispaliti i jedan jedini metak. Pukovnijski raport! Iskljuenje iz kole! Neka nam ivi C. i K. kretenizam. Ja da im visim u koli i polaem ispite! Kadet, zastavnik, lajtnant, oberlajtnant. Ma, serem im se na to! Offiziersschule. Behandlung, jener Schiiler derselben, welche einen Jahrgang repetieren miisenn!2 Vojnika paraliza. Da li se nosi puka na lijevom ili na desnom ramenu? Koliko kaplar ima zvjezdica? Evidenzhaltung Militarreservemanef' Himmelherrgot nema se to puiti, prijatelju. Ako hoete mogu vas nauiti kako se pljuje na plafon? Gledajte, to se ovako radi. Morate usto misliti na neto i onda vam se zel|> ispuni. Ako rado pijete pivu, mogu vam preporuiti odlicn vodu iz ovog bokala. Ako ste gladni, a hoete neto slasno pojesti preporuujem vam asopis Graanska rijemogu vam preporuiti da od dosade piete pjesme. Ja ovdje sroio epopeju:

Je U profoz doma? On ti deko znade Jaje ovdje teite armade, a f rije no befel iz Bea nam stigne odelijskih dasaka barikade digne. U befelu kau na frontu smo tropa on pri silnom radu pjesmicu iskopa: Da nam ivi Austrija i njezina slava da nas vjeno vodi car, nosa mudra glava!

_ tO; prijatelju nastavio je debeli jednogodinji draeovoljac pa onda neka netko kae da medu ljudima nestaje potovanja spram nae mile monarhije. Zatvorenik koji nema to puiti i kojega eka pukovnijski raport, daje najljepi primjer odanosti prijestolju. U svojim pjesmama odaje poast i velia svoju iru domovinu, ugroenu sa svih strana propau. Lien je slobode, ali iz usta mu naviru stihovi nepokolebljive odanosti. Morituri te salutant, caesar! Mrtvi te pozdravljaju, care, ali profoz je gad. Ima lijepo drutvance u svojim slubama. Prekjuer sam mu dao pet kruna da mi kupi cigarete, a on ubre jedno pokvareno, danas mi je rekao da se ovdje ne smije puiti, da bi zbog toga mogao upasti u neprilike, a da e mi tih pet kruna vratiti kad dobije plau. Da, prijatelju, danas nikome i niemu ne vjerujem. I najsjajnije ideje su izigrane. Zatvorenike potkradati! A taj tip, uza ^ to jo i pjeva po cijeli dan: Wo man singt, da legdich sicherjiieder, bose Leute haben keine Lieder!1 Nitarija, uliar, gad, izdajica! onda jednogodinji dragovoljac zapita vejka kakva je a krivnja. L Traio regimentu? ree to je lijepa tura. Tar > Ho ilevsko, Kvetov, Vra, ^Malm, izova, Sedlec, ces ' ydnany, Protivin, Putim, Pisek, Budejovice. Trnovita vi sutra na pukovnijski raport? Brate, srest emo se
)C 5e

1. Nesposoban za ratnu slubu, (njem.) . 2. asnika sluba. Obraivanje onih uenika koji moraju ponavljati godinu, (njf1- ^ 3. Evidencija vojnih priuvnika, (njem.)

Pjev,l a

i sa sigurnou, loi ljudi ne pjevaju, (njem.)

Vice

, Putim, tekno, Strakonice, Volyn,

297

296

na gubilitu. Opet e na pukovnik Schroder silno n v ' Ne moete si ni zamisliti kakav na njega uinak osta lpukovnijske afere. Tri po dvoritu kao bijesan pas [ y" jezik kao bijesna kobila. A te njegove govorancije, prije pa kako samo pritom pljuje oko sebe, ko slinava deva! A e rancije su mu bez kraja i konca, tako da samo eka da SP^A svega toga srue itave Marijanske kasarne. Ja ga dobro znam jer sam ve jednom bio na takvom pukovnijskom rapom Stupio sam u vojsku u visokim izmama, na glavi sam im cilindar, a zato to mi kroja nije na vrijeme zavrio uniformu ja sam ti u kolu jednogodinjih dragovoljaca, na vjebalite doao u izmama i s cilindrom i postavio se u red i marirao s njima na lijevom krilu. Pukovnik Schroder dojahao je ravno na mene i samo to me nije sruio na zemlju. Don-nenvetter, zaurlao je da se ulo do Sumave, was machen Sie hier, Sie Zivilist!?1 Odgovorio sam mu pristojno, da sam jednogodinji dragovoljac i da sudjelujem u vjebama. To ste trebali vidjeti. Blebetao je pola sata, a tek nakon toga je primijetio da salutiram u cilindru. Onda je samo rekao da sutra imam doi na pukovnijski raport, odjahao je sav bijesan, kao divlji jaha, bogzna kamo, a onda je ponovno dogalopirao, derao se, urlao, udarao se u prsa i naredio da me odstrane s vjebalita i predaju glavnoj strai. Na pukovnijskom raportu odrapio mi je etrnaest dana zatvora, dao da me obuku u nekakve nemogue krpetine iz skladita i prijetio da e mi otparati oznake jednogodinjeg dragovoljca. Jednogodinji dragovoljac! ludovao je nagla gM* pukovnik jest neto uzvieno, to je embrij slave vojni* asti, junak! Jednogodinji dragovoljac Wohltat, nak poloenog ispita promaknut je u kaplara, dragovoljn prijavio na bojite i ondje zarobio petnaest neprijatelja' prilikom njihove predaje bio je raznesen granatom pet minuta stigla je naredba da se jednogodinji dragov^ Wohltat proizvodi u in kadeta. I vas bi ekala takva blis
l. Sto mu gromova, civil, to ovdje radite? (njem.)

romaknue, odlija, vae bi ime bilo uneseno u ^iSnogodinji dragovoljac je otpljunuo: Vidite, kamarade, kakva se goveda raaju pod suncem ifkim Ma hranem im na jednogodinje dragovoljake ake i na sve privilegije. Vi, jednogodinji dragovoljci ste OZl l Kako to lijepo zvui. stoko, a ne prosto,ti stoko. Vi, 1 A aicon smrti dobit ete signum laudis veliku srebrnu ili H 'nu C. i K. dobavljai leeva sa zvjezdicama i bez zvjez, Koliko je samo sretniji obini vol?! Njega jednostavno 2 zatuku u klaonici i ne vuku ga stalno na egzercirgaanje. i Debeli jednogodinji dragovoljac prevalio se na drugu slamaricu i nastavio: _ Sigurno je da sve ovo mora jednom pui i da to ne moe trajati vjeno. Pokuajte pumpati slavu u prasca pa e vam i on na kraju puknuti. Kada bih iao na bojite, napisao bih vagon na ealona:
Ljudskim kostima pognojen, bolje e roditi i lan, de oder achtundvierzigMann?

Uto se otvorie vrata i na njima se pojavi profoz, nosei etvrt porcije kruha za obojicu, i svjeu vodu. I ne ustajui sa slamarice, jednogodinji dragovoljac oslovi straara ovim rijeima: Kako je to uzvieno i krasno uznike posjeivati, sveta Agnezo 91. pukovnije. Budi pozdravljen, anele brocinstva, ije srce jest ispunjeno samilou! Koevima Jela i pila, optereen si, kako bi ublaio nae jade. Nikada 1 ^boraviti neemo ukazana nam dobroinstva. Svijeda si PJava u uzama naim mranim. ~~~ Na pukovnijskom raportu pro e te volja za alom ^mrmljao je profoz.
losti, odlije u Austro-Ugarskoj. (lat.) ">ja ili etrdeset osam ljudi, (njem.) t,'!^;'!.-!

298

299

 Samo se ne uzrujavaj, hrak odgovorio je s l * jednogodinji dragovoljac reci nam radije to bi ^! kad bi morao zatvoriti deset dragovoljaca? Nemoj tako glupo, kljuaru Marijanskih kasarni. Zatvorio bi i deset, a deset bi pustio, puhu jedan. Isuse i Marijo, da sa ministar vojske, ja bih tih pokazao to je sluba! A je lj ? poznat pouak da je kut upada jednak kutu odraza? Sam' te jedno molim: pokai mi i daj mi vrstu toku u svemiri podii u cijelu zemlju skupa s tobom, udovite! Profoz izbei oi, otrese se i udari vratima. Uzajamno podupirua udruga za odstranjivanje pm foza rekao je jednogodinji dragovoljac pravedno dijelei porciju kruha na dva dijela prema paragrafu esnaest, zatvorskog reda, imaju se uznici u kasarnama do presude osigurati vojnikom prehranom, ali ovdje vlada zakon prerije: tko e to zatvorenicima prije poderati. On i vejk sjedili su na dasci i grickali kruh. Najbolje se vidi na profozu nastavio je sa svojim razmatranjima jednogodinji dragovoljac kako vojska ini ovjeka okrutnim. Sigurno je da je na profoz, prije nego to je stupio u vojnu slubu, bio mlad ovjek s idealima, plavokosi kerubin, njean i osjeajan spram svakoga, branitelj nesretnih koje je uvijek branio u tuama za cure na protenju, u rodnom kraju. Nema sumnje da su ga svi potovali, ali danas... moj Boe, kako bih ga rado tresnuo po zubima, razbio mu glavu o klupu, gurnuo ga naglavake u zahod. I to je, prijatelju, jednostavan dokaz toga, ka*0 ljudska misao postaje okrutna u vojnikom zanatu. Istad pjevati:
Bojala se nije nieg tad je srete kanonir...
..n

kojem je napisao, budui da mu je stric ve bio da mu nita ne preostaje osim:

Uzdisati, misliti na sebe kad e vrag odnijeti tebe

Ooet se zaula kripa kljua u vratima i profoz na hodai upali petrolejsku lampu. '__ Traak svjetla u tami vikao je jednogodinji dragoijac _ prosvjeta prodire u armadu. Laku no, gospodine profoze, pozdravite sve podoficire i sanjajte neto lijepo. Recimo, o tom da ste mi ve vratili tih mojih pet kruna, koje sam vam dao da mi kupite cigarete, a koje ste propili u moje zdravlje. Spi slatko, udovite! ulo se kako profoz mrmlja neto o sutranjem pukovnijskom raportu. Opet sami rekao je jednogodinji dragovoljac ove trenutke pred snom posveujem tumaenju i predavanju o tom, kako se svakodnevno ire zooloke spoznaje doasnika i asnika: da bi se navukao novi ratni ivi materijal i vojniki svjestan zalogaj za topovska drijela, potrebno je temeljito prouavanje prirodopisa ili knjige Izvori gospodarskog blagostanja, izdanje nakladnika Koija, gdje se na svakoj stranici nalaze rijei stoka, prase, svinja. U posljednje vrije-me P^ vidimo da nai napredni vojni krugovi uvode nove nazive za novake. U l i . satniji kaplar Althof upotrebljava izraz engadinska koza. Razvodnik Miiller, njemaki uitelj
13

Ivas

K"

Mili prijatelju objanjavao je dalje prornaj li sve to po mjerilu nae mile monarhije, neopozivo do mo do zakljuka da se s njom dogaa isto to i s Puki0
300

perskih Gora, naziva novake ekim smrdljivcima, ' ^ Sondernummer naziva ih volovskim abama, irskim nerastima, i obeava pritom da e svakog re-, uskopiti. Pritom to ini s takvim strunim znanjem a Potjee iz obitelji preparatora ivotinja. Sve vojne e trude se posebnim pomonim sredstvima uliti )ram domovine, kao to je urlanje i ples oko regruta, u u' v ' Pdsjea na divljake u Africi dok se spremaju Zu s nevine antilope ili se spremaju ispei but misio301

V Ife iM C

nara spravljenog za jelo. Dodue, to se ne tie Nfije Ako narednik Sondernummer govori neto o sauban * uvijek k tome brzo doda die tschechische2, kako se Nj- ' ci ne bi uvrijedili i mislili da se to odnosi na njih P,- ^
j r i i L v v. i ' ' " tO r.n

svi podoficiri 11. satni e bee oi kao nesretni nas U>-.

l i l i v v ]' le

zbog halapljivosti progutao spuvu namoenu u ulje n sada ne moe ispljunuti iz grla. Sluao sam jednom razgov narednika Mullera i kaplara Althofa koji se ticao daljnjeg DA. stupka pri uvjebavanju domobrana. U tom su se razgovoru isticale rijei kao ein Paar Ohrfeigen.3 U poetku sam mislio da je medu njima izbio neki spor, da se raspada njemako vojno jedinstvo, ali sam se itekako prevario. Radilo se u stvari samo o vojnicima. Kad se takav eki prasac pouavao je razborito kaplar Althof ni poslije trideset lezi ne naui stajati ravno kao svijea, nije mu dovoljno dati samo preko gubice. Udri ga dobro jednom rukom u trbuh, a drugom mu nabij kapu preko uiju i reci Kehrt euch!, a kad se okrene, udri ga nogom u guzicu, pa e vidjeti kako e lupit o zemlju i kako e se zastavnik Dauerling smijati. Sad vam jo, kamarade, moram neto rei o Dauerlingu nastavio je jednogodinji dragovoljac o njemu regruti u l i . kompaniji govore kao to neka usamljena bakica na farmi, u blizini meksike granice pripovijeda legende o nekakvom slavnom meksikom banditu. Dauerling uiva glas ljudodera, antropofaga iz australskih plemena, koji prodiru pripadnike drugih plemena kad im dopadnu aka. ivotni put mu je sjajan. Nedugo nakon roenja, dadilja jes njim u naruju pala i mali je Konrad Dauerling udario gla^' com, tako da se jo do danas na njegovoj glavi prirnjecUJ. nekakva spljotenost, kao kad bi kometa udarila o Sjever pol. Svi su sumnjali da e od njega bilo to postati, ako uop i preivi taj potres mozga, samo njegov otac pukovnik- n J
1. Svinjskoj bandi, (njem.) 2. eka, (njem.) 3. Nekoliko pljusaka. (njem.)

adu i tvrdio je da mu to nikako ne moe koditi, 10 $r _0 po sebi razumije da e se mladi Dauerling, kad ^ }et osvetiti vojnikom pozivu. Mladi Dauerling, nakon 3* ' 'v* D0rbe sa sva etiri razreda nie realke, pri emu je ^ kuni uitelj prijevremeno posijedio i poblesavio, ei htio od A oaja skoiti s katedrale Svetog Stjepana u * v _. dokopao se kadetske kole u Heinburgu. U kadet, se koli nikada nije vodilo rauna o ranijem obrazovan jer ono, uglavnom, i nije potrebno austrijskim asnicima. Vojniki ideal traio se medu onima koji su se igrali vojnika. Obrazovanje djeluje na duu tako da ju oplemenjuje, a to vojsci nikako nije potrebno. to grublji asnici, to bolje. Pitomac kadetske kole Dauerling nije se isticao ni u onim predmetima koje su, koliko-toliko, svladavali svi ostali uenici. I u kadetskoj koli primjeivale su se posljedice toga to je Dauerling u ranoj mladosti udario glavicom o pod. Njegovi odgovori na ispitima jasno su svjedoili o toj nesrei i odlikovali se takvom glupou da su bili smatrani upravo klasinim primjerima duboke gluposti i smetenosti, tako da ga profesori kadetske kole nisu ni zvali drugaije 1 nego: Unser brave Trottel.Njegova je glupost bila tako blistava da se gajila najvea nada da e nakon nekoliko deset ljea dospjeti, valjda, i do terezijanske akademije ili do- mi nistarstva vojske. u Kad je izbio rat, pa su sve mlaahne kadete promaknuli s ^tavnike, na listu hajnburkih promaknutih kadeta doPjelo je i ime Konrada Dauerlinga koji je tako i stigao u 91. pukovniju. Jednogodinji je dragovoljac odahnuo i nastavio pripovi0 n , ~~ nakladi ministarstva vojske izala je knjiga Drill ' 2 "-^ ; u k0j0j je Dauerling proitao da vojnici

302

303

O stupnju zastraivanja ovisi uspjeh uvjebavanja. \ svom poslu uvijek je i imao uspjeha. Kako ne bi morali l ^ njegovo urlanje, itavi vodovi vojnika prijavljivali su lijenike preglede, no to ipak nije bilo okrunjeno uspjek ^ Tko se prijavio da je bolestan, dobio bi tri dana veischarft!l' Uostalom, vi znate to je to verscharft. Naganjaju va. * vjebalitu po cijeli dan, a onda vas jo nou zatvore. Tako se <T godilo da u Dauerlingovoj kompaniji nije bilo bolesnih, (v.. bolesnici leali su u uzi. Dauerling je neprestano odravao vjebalitu onaj neusiljeni kasarnski ton, koji je poinjao rijei svinja a zavravao udesnom zoolokom zagonetkom: 5% jski pas. Usto je bio vrlo liberalan. Ostavljao je vojnicima slobodu izbora. Govorio bi: to hoe, slone, nekoliko po nosu ili tri dana verscharft? Ako je netko izabrao verscharft, svejedno je uz to dobio bar dvije po nosu, pri emu je Dauerling davao ovo objanjenje: Kukavico jedna, boji se za svoju njuku a to e tek raditi kad te pone kresat teka artiljerija? Jednom, kad je izbio oko nekom regrutu, ovako je rekao: Pah, was fur Geschichte mit einem Kerl, er mus so wie so krepieren.2 Ovo je govorio i maral Konrad od Hotzendorfa: Die Soldaten miissen so wie so krepieren.3 Omiljenim i uspjelim Dauerlingovim sredstvom bilo je i sazivanje ekih vojnika na svoje vlastito predavanje, na kojem bi govorio o vojnim zadacima Austrije, pri emu je tumaio ope principe vojnikog odgoja, od vezanja pa d vjeanja i strijeljanja. Poetkom zime, prije no to sam otiao u bolnicu, vjebali smo na vjebalitu pokraj 11. satnije, [ kad je bilo voljno, Dauerling je odrao govor ekim regfl tima: Znam, poeo je, da ste banditi i da vam treba iz' iz glave sve te vae gluposti. Sa svojim ekim neete n1 ni na vjeala. Na vrhovni vojni zapovjednik takoer )e jemac. Sluate li? Himmellaudon, nieder!4
1. Pootreni zatvor, (njem.) 2. Ah, to treba priati o tom klipanu, on ionako mora crknuti, (njem.) 3. Vojnici ionako moraju crknuti, (njem.) 4. Sto mu gromova, lezi! (njem.) : ': > (^\

- r.r vimorauu , .v . . . i- i- i 'Heset godina na bojinici, a nisu se valjali kao svinje 56 kasarnama. I tada je postojao jedinstven vojniki jezik u. jjnstveno vojno zapovjednitvo. Ba bi lijepo gledala ''mska gospoda asnici na vojnike koji bi im govorili nosluali nieder, i dok su tako leali na zemlji, V1ima se etkao Dauerling i drao govor: >KT der' e ostati 'nieder' i kad biste se bando u tom nali. 'Nieder' je postojalo i u starom Rimu, a tad U -morauu vojsku od sedamnaeste do ezdesete i sluilo r.rali u , . .. . - trurski. Ja isto hou da svi odgovarate njemaki, a ne s tim vaim ble-ble-ble. Vidite, kako vam je lijepo valjukati se u blatu, a sad samo zamislite da se nekom prohtije da dalje ne lei u blatu i da ustane. to bih napravio? Razvalio bih mu gubicu od uha do uha, jer je to naruavanje subordinacije, pobuna, opiranje, neizvravanje dunosti dobrog vojnika, naruavanje reda i discipline, preziranje slubenih propisa uope, iz ega proizlazi da takvog tipa eka oma Vervvirkung des Anspruches auf die Achtung der Standesg e n o s se n!! Jednogodinji dragovoljac je uutio, a zatim nastavio, budui da je vjerojatno za vrijeme stanke razradio temu o prikazu odnosa u vojarnama: Bilo je to u vrijeme satnika Adamike, potpuno apatinog ovjeka. Dok je sjedio u uredu, obino je gledao u Prazno kao tihi luak, i u oima imao takav izraz kao da je htio rei: Ve je vrijeme da budem crvima hrana! Za vrijeme bataljunskog raporta, bogzna na to je mislio. Jednom e javio^na bataljunski raport neki vojnik iz 1 1. satnije, da ga avecer, na ulici, zastavnik Dauerling nazvao ekom svi- U civilstvu je bio knjiar i svjesni nacionalni radnik. Uakle, tako stoje stvari rekao je satnik Adamika nav'v^er Je on uvijek govorio vrlo tiho to vam je rekao \j\ ,er> na ^ici. Treba ustanoviti da li ste imali dozvolu za azak z vojarne. Abtreten!
Pr>va da ga potuju staleki drugovi, (njem.)

304

*fc,'

305

Poslije izvjesnog vremena satnik Adamika naredio mu se javi vojnik koji je predao pritubu. '^ ^ Utvreno je rekao je opet tako tiho da ste i dozvolu za izlazak toga dana iz vojarne, do deset sati nav * l I zbog toga neete biti kanjeni. Abtreten! O tom se satniku Adamiki govorilo da ima osjea' pravdu, moj kamarade, tako da su ga poslali na bojinj a na njegovo mjesto doao je major Wenzl. Bio je to v^ nakot to se tie nacionalnih trzavica i taj ti je konano sta Dauerlingu na rep. Major Wenzl bio je oenjen ehinjom i grozno se plaio nacionalnih sporenja. Kad je prije nekoliko godina sluio kao kapetan u Kutnoj Hori, opsovao je u pi janstvu u nekom hotelu efa sale, da je eka bagra. Upozo ravam pritom da je u drutvu major Wenzl govorio iskljui vo eki, isto kao i kod kue, i da su mu sinovi pohaali eke kole. Rije po rije, i ve ti je to dospjelo u gradske novine, a nekakav je zastupnik podnio u bekom parlamentu inter pelaciju o ponaanju kapetana Wenzla u hotelu. Wenzl je zbog toga imao velike neugodnosti, jer je to upravo bilo u vrijeme kada je parlament odobravao vojni budet i ba im je samo trebalo da im se u to uplete nekakav pijani kapetan Wenzl iz Kutne Hore. Kasnije je kapetan Wenzl doznao da mu je sve to skuhao jednogodinji dragovoljac itko. Ovaj je to dao u novine, jer je izmeu njega i kapetana Wenzw vladalo neprijateljstvo jo odonda kad se itko u nekom dru tvu u prisutnosti kapetana Wenzla upustio u razmatranje o tome da je dovoljno samo pogledati boju prirodu i vidjeo kako oblaci zastiru horizont, kako se visoko na obzorj" uzdiu planine i kako hui vodopad u umi, dok pticl Pjevaju. . . ;!; Dovoljno je pripovijedao je kadetski zarn)e itko zamisliti se nad tim to je uope nekakav sa spram velianstvene prirode. Ista nula kao i svaki kad zamjenik. A budui da su tada sva vojnika gospoda bila naro J kapetan Wenzl htio je nesretnog filozofa itka izrnlatl

je neprijateljstvo samo raslo, a kapetan muio ' A\e god bi stigao, to vie to je izreka kadetskog zamA \eg o T 2foka postala s, uzreicom. el je satnik Wenzl prema velianstvenoj prirodi? to SU * ' i ptiice ponavljale po cijeloj Kutnoj Hori.T u tog lopova natjerati na samoubojstvo govorio l/netan Wenzl, ali itko je skinuo uniformu, vratio seli u dalje nastavio studirati filozofiju. Otad je trajao bijes iora Wenzla protiv mladih asnika. Ni porunik nije bio 'uran pred njegovim napadom bjesnila i divljanja, o kade tima i zastavnicima da i ne govorimo. _ Zdrobit u ga ko stjenicu govorio je major Wenzl, i jao i kuku onom zastavniku koji bi zbog kakve sitnice potje rao nekog vojnika na bataljunski raport. Za majora Wenzla samo su velike i strane krivnje bile vrijedne kazne, kao kad naprimjer straar zaspe na strai kod barutane, ili kad vojnik napravi jo goru stvar, naprimjer prelazi nou zid Marijan skih kasarni, pa gore na vrhu zida zaspe, kad se dade nou uhvatiti od domobranske ili artiljerijske patrole, ukratko, kad napravi tako strane stvari da nanese sramotu itavoj pukovniji. Isuse Kriste uo sam ga jednom kako urla na -hod niku ovoga je ve trei put uhvatila domobranska patrola. ^mjesta ga, betiju, strpajte u uzu, i istjerajte frajera iz puovnije nekamo u komoru, neka vozi gnoj. Pa nije se s njima !" Potukao! To nisu vojnici, nego smetlari. Ne dajte mu da ere "o prekosutra, oduzmite mu slamaricu i strpajte ga u ^cu bez deke, magarac glupi! ^ sad si zamislite, prijatelju, da je odmah nakon njegova liu u na^ S^upi zastavnik Dauerling potjerao na batapred r^0rt nekg vojnika, jer da ga ovaj namjerno, s fijak m JaJem' niJe pozdravio kad se Dauerling provezao u l ta i ' uynedjelju prije podne, s nekakvom gospodinom! Pko ' ?n<^u podoficiri, nije to bio bataljunski raport nego du ' Bataljunski je narednik bjeao skupa sa spisima Vo g hodnika, a major Wenzl urlao je na Dauerlinga:
307

306

 Ja to ne dozvoljavam, himmeldonenvetter, ja Va branjujem! Znate li, gospodine zastavnice, to je to batal- **" ski raport? Bataljunski raport nije nikakvo kolinje. Kako je mogao vidjeti kad ste se provezli preko trga? Ne z^ ^ sami ste uili da se pozdravljaju oni nadreeni koie c, '' v v. i . -i . . i ' ^r. nemo, sto ne znaci da se vojnik mora vrtjeti kao vrana H bi pronaao gospodina zastavnika koji se vozi preko tr utite, molim vas! Bataljunski raport je izuzetno vana stv Ako vam je vojnik tvrdio da vas nije vidio, jer je upravo n korzu pozdravljao mene, i bio okrenut prema meni, razumj. jete li, prema meni, gospodinu bojniku Wenzlu, i da nije mogao gledati otraga na fijaker koji je vas vozio, mislim da tome morate i vjerovati. Sljedei put, molim vas, nemojte me optereivati s takvim sitnicama. Tada se Dauerling promijenio. Jednogodinji dragovoljac je zijevnuo: Moramo se naspavati za pukovnijski raport. Htio sam vam samo djelomino objasniti kako to izgleda u naoj pukovniji. Pukovnik Schroder ne voli bojnika Wenzla, to vam je nekakav udni pauk. Satnik Sagner koji se brine o koli jednogodinjih dragovoljaca vidi u Schroderu pravi tip vojnika, iako se pukovnik Schroder niega toliko ne boji koliko odlaska na bojinicu. Sagner je tip premazan svim mastima, jednako kao i Schroder koji ne voli priuvne asnike. Govon za njih da su civilne smrdonje. A jednogodinjake gleda kao na divlje zvijeri od kojih mora napraviti vojne strojeve, nasio im zvjezdice i poslati ih na bojite kako bi ih pobili umj^0 plemenitih aktivnih asnika, koje treba sauvati za sjeni6 Uope rekao je jednogodinji dragovoljac pokrivajui dekom sve u vojsci smrdi na trule. Jo uvijek se izbezufl1 Ijene mase nisu opametile. Izbuljenih oiju odlaze na boji da ih tamo isjeckaju na rezance, a onda kad ih trefi ntf ^ samo proapu: Mamice... Ne postoje junaci, PostJ'Sf!l stoka za klaonicu i mesari u generalskim stoerima. *\ kraju, kad im se sve to pobuni, bit e to krasna kasa-ivi vojska! Laku no!
308

godinji je dragovoljac utihnuo, a onda se poeo omi uitao: fate u, p"j ";- Kfe spavam odgovorio je Svejk s drugog kreveta _ razmiljam. A o emu razmiljate, prijatelju? ___ O velkoj srebrnoj kolajni za hrabrost, koju je dobil j crnlar iz Vavrove ulice na Kralovskim Vinohradima, je d a n iii " . . . . v , ki Mli'ko, jer je bil prvi kojem je na poetku rata u njevoj regimenti granata odnesla nogu. Dobil je umetnu nogu i poel se uope hvaliti s tom svojom medaljom, da je ope jer prvi i naj-najprviji ratni bogalj u regimenti. nom je doel u Jed Apolo na Vinohradima, tam se posvadil / mesarima iz klaonice, koji su mu na kraju otrgnuli tu umetnu nogu, i opalili ga z njom po glavi. Taj, koji mu je otrgnul, ni znal ju da je to umetna noga, pa se tak prepal da onesvestil. U se straarnici su Mliku ponovo nogu natrag zaarafili, ali odonda taj je Mli'ko tak zamrzil tu svoju velku srebrnu medalju za hrabrost, da je otiel u zalagaonicu daje zaloil, bi a tam su ga zadrali skup s tom medaljom. Imal je s tim pedjancije, a nekakav ratni sud za ratne invalide osudil je ga tak da su mu oduzeli tu srebrnu medalju, a onda su jo ga osudili i na gubitak noge... Kako to? 1 Jako jednostavno. Jednog dana mu je dola komisija ob av J ila mu da nije dostojan nositi umjetnu nogu, i tak u * mu je odarafili i odnesli. Ili nastavio je vejk isto t^ticna zezancija kad oni koji ostaneju iza nekoga koji Tne u ratu> odjednom dobiju takvu medalju s pismom, 1 vidi" SC ta me a re ^J P daje kak bi ju negde obesili na neko mesto. ^ivo U Boetehovoj ulici na Viehradu, jedan ste- c> *ji je (U. mislil da ga vlasti zafrkavaju, obesil je tu me-^ *: Z710C^' a taj jedan pandur, koji je z njim na katu imal nicki zahod, sjro mah prijavil ga je za veleizdaju, i tak je to taj zgutal. to ga slijedi rekao je jednogodinji dragovoljac
309

 da je svaka slava dim na vjetru. Ovih dana izaao Beu Dnevnik jednogodinjeg dragovoljca i u njemu " dirljivi stihovi u ekom prijevodu:
Ov

"
Bio hrabri dragovoljac jedan pade za domovinu i kralja drugima je dao primjer vrijedan kako za domovinu bojevati valja. Ovoga mrtvaca na lafetu vuku na prsa mu satnik polegnuo orden Molitve nagradit e mu muku onom ko bje za rod tako borben.

Nekako mi se ini rekao je jednogodinji dragovoljac nakon kratke utnje da vojniki duh kod nas nekako opada, pa predlaem, dragi prijatelju, da u nonoj tmini, u tiini nae uznice, zapjevamo o topniku Jabiireku. To e uzdii vojniki duh. Ali moramo se derati, kako bi se to ulo po itavim Marijanskim kasarnama. Predlaem zato da pridemo vratima. Iz zatvora se uskoro zaulo urlanje, tako da su se na hodniku tresli prozori:
I kod topa je bil i stalno je pu nil... I kod topa je bil i stalno je pu nil. Tuda kugla bez pol muke otrgla mu obje ruke Al on je dalje miran bil i stalno je pu nil... I kod topa je bil i stalno je pu nil...

Na dvoritu su se zauli koraci i glasovi.

s

. i porunik Pelikan, koji je danas deuran. On je prirfi. asnik, moj poznanik iz eke besede, u civilu je ^V voda u jednom osiguravajuem drutvu. Od njega ^dobiti cigarete. Derimo se i dalje. T ' nova se zaulo: I kod topa je bil... Kada su se otvorila nrofoz, vidljivo uzrujan nazonou deurnog asnika, otro ree: ___ Nije ovo nikakva menaerija. _ Pardon odgovorio je jednogodinji dragovoljac __ ovo je podrunica Rudolfinuma, koncert u dobrotvorne svrhe u korist zatvorenika. Upravo je zavren prvi dio progra ma: Ratna simfonija. _ Dajte prestanite rekao je porunik Pelikan naoko g mislim da znate da u devet morate biti u krevetu S tr0 0 i da ne smijete galamiti. Vaa koncertna toka uje se skroz do trga. Pokorno javljam, gospodine lajtnante rekao je- jed nogodinji dragovoljac da se nismo ba naroito pripre mili, pa ako doe do nekakve disharmonije... To radi svaku veer profoz je pokuao nahukati porunika protiv neprijatelja vlada se uope grozno -nein teligentne. Molim, gospodine porunice rekao je jednogodi nji dragovoljac htio bih s vama govoriti u etiri oka. Neka profoz prieka iza vrata. Kada mu je ova elja ispunjena, jednogodinji dragovo'jac povjerljivo: Franto, pljuni cigarete. Sport? Ti kao porunik n na nita bolje? Zasad ti hvala. Daj jo ibice. ?7 *^Prt rekao je nakon njegova odlaska jedno-jpusnji dragovoljac prijezirno ovjek i u nevolji mora , dostojanstven. Puite prijatelju za laku no. Sutra nas ^Posljednji sud. abo ^ ne^ ^to Je zasPao jednogodinji dragovoljac nije ^ravio zapjevati:

To je profoz ree jednogodinji dragovoljac'"

310 311

Gore i doline i visoke stijene, prijatelji moji sauvajte mene. To se nee vratiti dok smo bili mladi, drage moje cure, alto da se radi...

$tM iw. ,. ... , :j ?. u\ tejjb j jj

To to je jednogodinji dragovoljac opisao pukovnl Schrodera kao neman, bila je u stvari greka, jer je pukovra Schroder povremeno imao smisla za pravednost, a to je Kl jasno vidljivo nakon onih noi kada je pukovnik Schrod bio zadovoljan drutvom s kojim je provodio veeri u hotelu Ali, ako ne bi bio zadovoljan? Dok je jednogodinji dragovoljac ovako porazno kritizirao odnose u vojarnama, pukovnik Schroder sjedio je u hotelu, u drutvu asnika i sluao kako natporunik Kretschmann, koji se vratio iz Srbije s bolesnom nogom (ubola ga je krava), pripovijeda kako je iz stoera kojemu je bio dodijeljen, promatrao napad na srpske poloaje: Tada ti izletjee iz rovova. Na itavom odsjeku od dva kilometra provlae se kroz iane prepreke i bacaju na neprijatelja. Rune granate oko pasa, maske, puke preko ramena, spremni za paljbu, spremni za napad. Zvide meci. Pade jedan vojnik koji je iskoio iz rova, pade drugi na grudobranu, trei pada nekoliko koraka dalje, ali tijela boraca juriaju naprijed uz povike Hura, naprijed u dim i barut. A neprijatelj puca sa svih strana iz rovova, iz rupa od granata, i gada nas strojnicama. Ponovno padaju vojnici. Jurinici hoe da se doepaju neprijateljske strojnice. Padaju. A" suborci su ve naprijed. Hura! Pada jedan asnik. Vie se n uju puke pjeatva, sprema se neto grozno... Ponovn pada cijeli jedan jurini odred, i uju se neprijateljske s jnice: ra ta ta ta... Pada... Ja, oprostite, dalje ne mogu'' sam pijan... I asnik s bolesnom nogom zauti i osta tupo sjeu stolici. Pukovnik Schroder samilosno se nasmijeio i P ao kako satnik Spiro, koji mu je sjedio suelice, uda* kom po stolu kao da se eli svaati, i ponavlja neto sto

e, ne moe se razumijeti to bi to zapravo trebalo \ to s time eli rei: ^ Razmislite dobro, molim vas. Imamo ovdje pod oru"~"~ istrijske domobranske ulane, austrijske domobrane, jenl i e jovce, austrijske lovce, austrijske pjeake, maarske t tirolske carske strijelce, bosanske pjeake, maarske y ke honvede, maarske husare, domobranske husare, f niike lovce, dragune, ulane, topnike, komoru, bolniare, ornare. Razumijete? A Belgija? Prvopozivci i drugopozivci ,. operativnu vojsku, a treepozivci opsluuju u zaleu v o js k e ... , . v , , Satnik Spiro udario je akom po stolu. _ Domobranstvo vri slubu u zemlji i u vrijeme mira. Jedan mladi asnik do njega gorljivo se trudio kako bi uvjer io pukovnika u svoju vojniku postojanost, pa je vrlo glasno pripovijedao svom susjedu: Tuberkulozne ljude mora se slati na bojinicu, to e im initi dobro, a ak je bolje kad i poginu bolesni nego zdravi. Pukovnik se smjekao, ali se odjednom namrtio i zapitao bojnika Wenzla: udim se to nas natporunik Luka nekako izbjega va, otkad je doao jo nijednom nije doao u nae drutvo. Pie pjesmice podsmjeljivo se javio satnik Sagner tek to je doao, smjesta se zaljubio u gospodu suprugu "ienjera Schreitera, koju je sreo u kazalitu. l ukovnik je namrteno pogledao oko sebe:
\f vi r c?

Rau da zna pjevati kuplete! U kadetskoj koli dobro nas je zabavljao kupletima potvrdi satnik Sagner zna i dosta viceva, milina jedna. p\Znam Zat se ne drui s nama' J^vnik tuno zatrese glavom: me sjea u nama nema pravog drugarstva. Ranije, SC> se od nas Prid ^^ as^ trudio da u kasinu neim n atn CSvC .Pbljanju zabave. Jednom, sjeam se, neki Ulio s- Dankl, svukao se do gola, legao je na pod, gurJe u dupe rep od usoljene haringe i predstavljao mor313
1

312

- SSrS-S;

sku sirenu. Drugi opet, porunik Schleisner, znao je uima i njitati kao pastuh, oponaati mjaukanje m * ^ zujanje bumbara. Sjeam se i satnika Skodavja. Taj bi - ' kad smo to htjeli, doveo u kasino cure, bile su to tri s on ih je dresirao kao pse. Postavio bi ih na stol, a one pred nama svlaile po taktu. Imao je majunu diri&e i* palicu i, svaka ast, bio je sjajan kapelnik. A to li sve s n nije izvodio na otomanu?! Jednom je dao da se dones? U? s toplom vodom i postavio ju je nasred prostorije a m; .i j . i . i ; ., ." 's r n o se jedan za drugim morali okupati s tim curama dok nas' on fotografirao. Na tu uspomenu pukovnik Schroder blaeno se smijeio A kakve su sve oklade padale u kadi nastavio je gnjusno mljackajui i vrtei se na stolici a danas? I to mi je neka zabava! Pa ni ovaj kupletist se ne pojavljuje. Mla asnici danas ne znaju ni piti. Jo nije ni dvanaest sati, a ve su, kao to vidite, za stolom petorica pijana. To je bilo vrijeme kad smo banili i dva dana, a to smo vie pili, bili smo sve trezniji; neprestano smo u sebe nalijevali pivo, vino i likere. Danas vie nema onog pravog vojnikog duha. Vrag zna to je tome uzrok. Nijedan vic, sve same nekakve prie bez kraja i konca. Posluajte samo to tamo dolje za stolom govore o Americi. S drugog kraja stola uo se neiji ozbiljan glas: Amerika se ne moe upustiti u rat. Amerikanci i Englezi mrze se ko pas i maka. Amerika nije spremna. Pukovnik Schroder je uzdahnuo: To je blebetanje priuvnih asnika. Jo su nam s3"10 oni falili. Ovaj ovjek je jo juer piskarao negdje u nekakv banci ili pravio vreice i prodavao zaine, cimet i p3516 cipele, ili je pripovijedao djeci u koli da glad tjera vukov ume, a danas bi se htio izjednaiti s aktivnim asnicim3' razumjeti i u sve gurnuti nos. A kad i imamo aktivne casn kao to je ovaj natporunik Luka, onda takav gospo"1 zalazi u nae drutvo. . a en Pukovnik Schroder otiao je kui loeg raspoloz '

probudio, bio je jo gore raspoloen, jer je u koje je itao u postelji, nekoliko puta naao re" tima s D0jita, po kojima je naa vojska bila ^n'C" S na ranije pripremljene poloaje. Bili su to slavni povuen ;ke jske, koji su sliili kao jaje jajetu slavnim P va"~i"" u strijsk e H n a ,-rii< vo j 'ma P0^ apcon.. e T d tim J dojmom pukovnik Schroder pristupio u deP ti ujutro onoj dunosti koju je, vjerojatno s pravom, Stogodinji dragovoljac nazvao posljednjim sudom. ' vejk i jednogodinji dragovoljac stajali su na dvoritu i ekivali pukovnika. Bili su nazoni i nadreeni deurni as nik, pukovnikov pobonik, i narednik iz pukovnijskog ureda sa spisima o optuenima koje eka sjekira pravde pukov nijski raport. Konano se pojavio natmureni pukovnik lupkaj ui biem po sarama svojih izama, a pratio ga je satnik Sagner iz kole jednogodinjih dragovoljaca. Primivi raport, pukovnik je- ne koliko puta u grobnoj tiini proao mimo vejka i jednogo dinjeg dragovoljca koji su okretali glave nadesno ili nalijevo, prema tome s kojeg krila bi im se pojavio pukovnik. inili su to neobino savjesno, a budui da je to poprilino trajalo, umalo su iaili vratove. Konano se pukovnik zaustavio pred jednogodinjim dragovoljcem koji je raportirao: Jednogodinj i dragovolj ac... ~^~ Znam rekao je kratko pukovnik izrod jednogodjsnjih dragovoljaca. to ste radili u civilu? Student klasine oz nje? Znai pijani inteligent... Gospodine satnice poao je Sagnera dovedite nam cijelu kolu jednogodinjih
no
se

se moramo natezati ko blesavi. Kehrt euch! Wv T" kaputu neuredni. Kao da se vraate od raznie' 30 V da ste1se valjali u bordelu. Deko dragi, ja u vas *
1Nabori na a

jednogodinjih dragovoljaca ula je u dvorite. /*

agovoljaca. To se zna nastavio je govoriti jednogodicm dragovoljcu milostivi gospon student klasine filo314 315

 U etverokut! naredio je pukovnik. rivljene i pukovnika uskim etverokutom. Pogledajte ovog ovjeka vikao je pukovnik zujui biem na jednogodinjeg dragovoljca vau ast, vas jednogodinjih dragovoljaca, od kojih s
Dr

**

presudu! ...... vo takvim glasom pukovnik je izjavio: l uPr . Odinji dragovoljac Marek osuuje se na dvade-6 Han pootrenog zatvora, a nakon odsluene kazne
ui A' liujese Kuni -l & jv-";v- n^"ip"~- krenuvi se koli I jednogodinjih dragovoljaca gospodin 'k naredi da se i postroje. ulo se kako se brzo postroretveroredove i odlaze, pri emu je pukovnik rekao
" ^* -_ l V . 1 l . V

. *

pijandura? Iz krme u krmu. Propio DI sav rum ko" k" trebao biti dodijeljen vojsci. Moete li rei neto u !' obranu? Ne moete. Pogledajte na njega. Ne zna nita ' ak ni u svoju obranu, ali u civilu studira klasinu filozofi] Zaista, klasian primjer. Pukovnik je ove posljednje rijei izgovorio znaajno, po lako, a zatim pljunuo: Klasini filozof, koji u pijanstvu nou baca asnicima kape s glave. Mensch!1 Imate sreu da je to bio samo nelti artiljerijski asnik. U ovom posljednjem bila je koncentrirana sva mrnja 91. pukovnije prema artiljeriji u Budejovicama. Jao siga artiljercu koji bi nou pao u ruke pukovnijske patrole, i obratno. Grozna mrnja, nepomirljiva vendeta, krvna osveta, prenosila se s godita na godite i bila je popraena s obje strane tradicionalnim priama kako su infanteristi pobacali artiljerce u Vltavu, i obratno. Kako su se potukli u Po n Arturu, Kod Rue i ostalim brojnim zabavnim lokali^ junoeke metropole. No, svejedno nastavio je pukovnik takva stw se mora primjereno kazniti, tip mora biti izbaen izs , jednogodinjih dragovoljaca i moralno uniten. I"1^0^ dovoljno takvih inteligenata u vojsci. Regimentszkanzle1Narednik iz pukovnijskog ureda pristupio je ozbnjn spisima i olovkom. .^ Vladala je tiina kao u sudskoj dvorani gdje sude u a predsjednik suda izjavljuje:
1. ovjee! (njem.) 2. Pukovnijski ured. (njem.)

**'
P1

Sagneru da je to sve loe i neka popodne u dvoritu s ! jjma vjeba stupanje. __To mora grmjeti, gospodine satnice. I jo neto. Umalo sam zaboravio. Recite im da cijela kola jednogodinjih dragovoljaca ima po pet dana pritvora, kako nitko ne bi zaboravio na svoga biveg kolegu, toga bandita Mareka. A bandit Marek stajao je pored Svejka i drao se sasvim zadovoljno. Bolje to s njim nije moglo ispasti. Sasvim je sigurno da je bolje guliti krumpire u kuhinji, oblikovati knedlike i glodati rebra nego urlati punih gaa pod neprijateljskom uraganskom vatrom Einzeln abfallen! Bajonett auf!1 Vrativi se od satnika Sagnera, pukovnik se zaustavio pred Svejkom i pozorno ga pogledao. vejkovu je figuru toga trena predstavljalo njegovo punako, nasmijeeno lice, obrubljeno velikim uima koje su strile ispod nabijene vojnike kape. C1 jelosti je odavao izraz potpune sigurnosti i pomanjkanja spoznaje o bilo kakvoj krivnji. Njegove su oi pitale: Prosim, jesam nekaj napravil? J gove su oi govorile: Prosim, jesam ja za nekaj kriv? sve sto je uspio primijetiti pukovnik je saeo u pitanje Puceno naredniku iz pukovnijskog ureda: ~ ~ ~ B u d a la ? primijeti kako se pred njim otvaraju usta
v no rio javljam, gospon pukovnik, budala odgo-'e umjesto narednika Svejk.

'u
316
; no

' na puke! (njem.)

317

Pukovnik Schroder kimnuo je poruniku i otiao na stranu. Zatim su pozvali narednika i pregledali m-, ^ ovejku.
ate

Ha! rekao je pukovnik Schroder to je zrur posilni natporunika Lukaa, koji mu se, prema raporti, gubio u Taboru. Mislim da gospoda asnici trebaju sami 'ti gojiti svoje slunike. Kad si je ve gospodin natporunik Lule-' odabrao takvu notornu budalu za slunika, neka se s njim sa i mui. Ima za to dovoljno vremena kad nikamo ne ide. I vi niste nikada vidjeli u naem drutvu? No, vidite. Znai da iim dovoljno vremena kako bi mogao dotjerati svoga posilnom. Pukovnik Schroder pristupi vejku, i gledajui u njegovo dobroduno lice ree: Govedo glupo, dobit ete tri dana pootrenog zatvora, a kad to odsluite, javite se natporuniku Lukau. I tako se Svejk opet susreo s jednogodinjim dragovoljcem u pukovnijskom zatvoru, a

natporunik Luka mogao se jako veseliti kad ga je pukovnik Schroder pozvao k sebi kako bi mu rekao: Gospodine natporunie! Prije tjedan dana otprilike, nakon svog dolaska u nau pukovniju podnijeli ste mi molbu za dodjelu slunika, stoga to vam se va slunik izgubio na kolodvoru u Taboru. Budui da se vratio... Gospodine pukovnie... moleivo je progovorio natporunik Luka. Odluio sam nastavio je pukovnik naroito nagla-sivi strpati ga na tri dana u zatvor, a onda u vam g1 poslati... Natporunik Luka slomljeno se znojio u pukovnik"^ uredu.

se () r

p in c

iz zatvora uvijek ulo: Boe ivi, boe titi Edleritter! 1 Uz to su pjevali i itav niz j a kada bi dolazio profoz, odzvanjal a mu

Ova j mili prof

318

av oli odni jeti Stii e na koli ma, prito m e se smij ati vrag ovi u pakl u, s njim e

sice sve do grad a Prag a prikr o mi se sami vrag neka k odost raga M to nije

bio vrag to me htio odost rag To je profo I dokz, su obojica tako draili profoza, kao to njego drae an-daluzijskog bika v brk, crvenomnada maramom, natporunik Luka s o tjeskobom je oekivao sam trenutak se u e se pojaviti kad vejk kako bi raportirao da trk. opet nastupa slubu.

l
U

319

8 > ,plemeniti vitez, (njem.)

oz na ne smij e umr ijeti njeg a e do sam og pakl a

kotle grija ti...

A nad klupom, jednogodinji je dragovoljac nacrtao straara i pod tim napisao tekst stare pjesmice:
Pod ohp o koba

III
vejkovi doivljaji u Kirdly Hidi

' 0:

Devedeset prva pukovnija selila se u Most nad Litavom Kiralv Hidu. Upravo kad je vejk nakon trodnevnog zatvora trebao biti puten na slobodu, bio je odveden zajedno s jednogodinjim dragovoljcem do glavne straarnice, zatim sproveden pod vojnikom pratnjom na kolodvor. To se ve odavno znalo rekao mu je putem jednogodinji dragovoljac da e nas premjestiti u Maarsku. Tamo e se formirati marbataljuni. Vojnici e se izvjebati u gaanju, pomlatit e se s Maarima i veselo krenuti na Karpate. A u Budejovice e doi maarski garnizon, pa e se plemena izmijeati. Postoji ve takva teorija da je silovanje djevojaka druge narodnosti najbolje sredstvo protiv <| e e g neracije. Radili su to i veani i panjolci za tridesetogodinjega rata, Francuzi u vrijeme Napoleona, a sad e to iti. Bit e to jednostavna razmjena. eki vojnik spavat maarskom curom, sirota eka djevojka primit e k sebi ^skog honveda, a nakon sto godina bit e to zanimljivo n f^ertje za antropologe, zato su se pojavile izbeene likos ti kod ljudi na obalama Male. ^"~~ o ovim uzajamnim parenjem primijetio je vejk Cr uope zanimljiva stvar. U Pragu ima jedan konobar, Kristijan, kojem je otac bil abesinski kralj i koji se dal
s

budejovikom kraju ponovno raditi Maari, i to nee vezano s grubim silovanjem. Sve e se tokom vremena b i ti

321

pokazivati u Pragu na tvanici u jednom cirkusu. Ti se zaljubila jedna uiteljica koja je pisala pesmice u T^ o pastirekima, potoeku i umici, a ila je z njim u h * ' ' zgreila bludno, kak se veli u Svetom pismu, a onda s udila da joj se rodil skroz beli sinek. Je, al za etrnajst H deko je poel tamniti. Tamnil je i tamnil, a za mesec d poel je i crniti. Za pol godine bil je crni kak i njegov ui abesinski kralj. Ila je z njim na kliniku za kone boW da joj ga nekak posvetliju, al tam su joj rekli da je to pr ' crnaka koa i da ni nemreju s tim naredit. Ona je od t postala trknuta, pa je po asopisima poela traiti savet n. tiv crnake koe, pa su je otpelali u ludnicu, a crneka su dali u sirotite gde su z njim izvodili velke zezancije. Onda je izuil za konobara, i iel je plesati po nonim kavanama. Sad se od njega s velikim uspehom raaju mulati, i vie nisu tak pofarbani kak on. Jedan medicinar koji je zalazil Kalichu jednom nam je objanjaval da to ni tak jednostavno, jer da takav meanac ponovo rodi meanca, a ti se ve nemreju razlikovati od belih ljudi. A onda se odjednom u nekom koljenu pojavi crnac. Moete si predstaviti taj peh? Vi se oenite s nekom gospodinom. Gadura je skroz bela, a onda vam rodi crnca. A ak je prije devet meseci ila bez vas u varijete gledati borbe atleta, gde je nastupa! i neki crnac, mislim da bi vam ipak uel neki crv u glavu. Sluaj vaeg crnca Kristijana rekao je jednogodinji dragovoljac treba razmotriti i s ratnog stajalita. Recimo da su crnca odveli. Praanin je, znai pripada 28. regimenti' Valjda ste uli da je 28. regimenta prela Rusima? Kako bi* tek Rusi zaudili kad bi zarobili crnca Kristijana? Sigurn ruske novine pisale da Austrija gura u rat svoju kolonija"1, vojsku jer joj nedostaje vojnika, pa je zato morala posegn" za svojim crnakim rezervama. Pripovedalo se izjavio je vejk da Austrija kolonije ak negde na severu. Tu nekakvu zemlju cara Josipa... Pustite to, deki ree jedan vojnik iz pratnje 322

no pripovedati danas o nekakvoj zemlji cara Franje ie0ePNemojte nikoga imenovati, to bu bilo bolje... ^a Onda pogledajte na kartu upao mu je u rije jed^Tnii dragovoljac da odista postoji Zemlja naeg n g<X |ostivijeg monarha cara Franje Josipa. Prema statistici i*)"1 . samj led koji se odande izvozi ledolomcima prakih tj1 Ta industrija leda je cijenjena i uvaena i od stranaca, ' 'e to vrlo unosan, ali i opasan posao. Najvea opasnost 'f da kod dopreme leda iz zemlje Franje Josipa kada se pre-bri polarni krug. Moete si to zamisliti? Vojnik iz pratnje neto je nejasno promrmljao, a kaplar koji je vodio pratnju pribliio se da uje daljnja tumaenja jednogodinjeg dragovoljca koji je ozbiljno nastavio: _ Ta jedina austrijska kolonija koja moe ledom opskrbiti cijelu Europu jest znaajni narodno-gospodarstveni imbenik. Kolonizacija se nastavlja dodue sporo, jer se kolonisti ili dijelom smrznu ili dijelom ne javljaju. No, im se srede klimatski uvjeti, za to je vrlo zainteresirano ministarstvo trgovine i ministarstvo vanjskih poslova, postoji nada da e velike povrine ledenjaka biti dobro iskoritene. Otvaranjem nekoliko hotela namamit e se gomile turista. Dakako, morat e se urediti turistike staze i putevi medu ledenim santama, a na ledenim bregovima nacrtati turistike oznake. Jedinu potekou predstavljaju Eskimi koji onemoguuju naim organima obavljanje njihovih djelatnosti... tipovi nee 'nee da naue njemaki... nastavio je jednogodinji '"'agpvoljac dok je kaplar sa zanimanjem prislukivao. Bio je to dinamian ovjek, u civilu je bio sluga na imanju, glup i ,Urov, gutao je sve o emu nije imao pojma, a ideal mu je bio ^ogura do supara.1 . ~~ Ministarstvo prosvjete, gospodine kaplare, sagradilo & njih, uz mnogo trokova i rtava, kada se smrznulo pet
1

O bv
L

'e sluio v)sk" preko propisanog roka, za prehranu (tupu), l nastojao da se

323

 Zidari su se spasili prekinuo ga je vejk ;e ugrijali od zapaljene lule. Ne svi rekao je jednogodinji dragovoljac -_ j jici se dogodila nezgoda jer su zaboravili vui, pa su im se l ^ ugasile, tako da su ih morali sahraniti u ledu. Ali na k su ipak podigli kolu od ledenih cigala i eljeznop k sto je sve u svemu vrlo dobro dralo, Eskimi su uokolo n loili vatru od razgrabljenog drveta s oerupanih trgovaki brodova i postigli cilj kojem su teili. Led, na kojemu je bil podignuta kola, rastopio se i cijela kola, skupa s ravnateIjem i predstavnikom vlade, koji je sutradan trebao prisuj. tvovati posveenju kole, propala je u more. Samo se ulo da je predstavnik vlade, kad mu je voda ve dola do grla uskliknuo Gott strafe England! Sad e valjda tamo poslati vojsku da medu Eskimima napravi reda. Jasno je da e s njima rat biti teak. Najvie e naoj vojsci nakoditi pripitomljeni bijeli medvjedi. E, samo bi nam to falilo mudro je primijetio kaplar i bez toga ima dosta ratnih izuma. Uzmimo, naprimjer, gas maske za trovanje plinom. Navue to na glavu, i otrovan si smjesta, kako su nam objasnili u oficirskog koli. Oni vas sam tak straiju ukljui se Svejk nijedan vojnik se ne treba niega bojati. Pa kad bi u borbi i opal u zahodsku jamu, samo se oblie i odmah ide dalje u bitku, a na otrovne plinove je svaki naviknut u kasarnama kad se dobije friki kruh i grah s rietom. Ali sad su, kak se pripoveda, Rusi pronali nekaj protiv podoficira... To je valjda neka posebna elektrina struja aPun vejka jednogodinji dragovoljac ta se struja spoji zvjezdicama na kragni i ove eksplodiraju, jer su od celulo' To e biti nova pokora. Iako je u civilu kaplar uvao volove, ipak je val)< kraju shvatio da ga zafrkavaju, pa je od njih otiao na kolone.
e

drode, ali trg pred kolodvorom bio je prepun ljudi

.........

,. .,

J v i

T-

&

Ct

%,

Uostalom, pribliavali su se kolodvoru, gdje s , j|0 Budejoviani opratali sa svojom regimentom. Nije to
524

'kovo zanimanje privukao je spalir koji su nainili A l kako to obino biva, valjani vojnici bili su otraga,. $* a poci bajunetima ispred. Valjane e vojnike kasnije ati u stone vagone, a vejka s jednogodinjim dragovor u zaseban zatvorski vagon koji je uvijek u vojnikom bio 'laku prikopan odmah iza stoernih vagona. U takvom tvorskom vagonu mjesta je bilo koliko hoe. vejk se nije mogao uzdrati a da ne vikne prema paliru: ivili! i da ne mahne kapom. Djelovalo je to tako su gestivno da je gomila buno ponovila ivjeli! to se irilo dalje i odjekivalo pred kolodvorom gdje se ve izdaleka po elo govoriti: Ve idu. Kaplar iz pratnje bio je sav nesretan i derao se na vejka da zaepi gubicu. Ali klicanje se irilo kao lavina. andari su potiskivali spalir i probijali put patroli, a gomila je i dalje vikala ivjeli i mahala kapama i eirima. Bila je to prava manifestacija. Ispred hotela nasuprot ko lodvoru mahale su rupiima nekakve dame i vikale Heil! eko ivjeli mijealo se s njemakim Heil, a nekakvom zanesenjaku iz palira, koji je iskoristio priliku pa mu se omaklo Nieder mit den Serben, podmetnuli su nogu i | maga izgazili u umjetno nastaloj guvi. I kao elektrina iskra sirilo se dalje: Ve idu! l zaista su ili, pritom je vejk, pod bajunetima, pozdravozb u ,om^u mahanjem ruke, a jednogodinji dragovoljac "jno je salutirao. n 'v u SU U^* na kolodvor i poli prema odreenom voj k"1 nik v a u> ' ^ Pa im je umalo vojna glazba, iji je kapel-^ !o zbunjen neoekivanom manifestacijom, intonirala nu Boe ivi, Boe titi. Na sreu, u pravom trenutku pat SC Sa sv T J^m crmm polucilindrom vii vojni sveenik, Latina iz 7. konjike divizije i poeo praviti red. ?va Je povijest bila *jednostavna. Juer je stigao )uvice, on strah i trepet svih asnikih kuhinja,
325

deronja i nezasitan tip koga nije mogue ni nan. najesti, a kao sluajno je prisustvovao malom oprost " domjenku asnika pukovnije koja je odlazila na bojit r"1 je i pio za desetoricu i u vie ili manje pijanom stanju odi je u asniku kuhinju izmamiti od kuhara jo kakvih taka. Gutao je zdjele s umacima i knedlima, upao me kostiju kao divlja maka, a na kraju se u kuhinji dokorJ ruma, pa tek kad ga se toliko nalokao da mu se podriava| vratio se na oprotajni domjenak gdje se proslavio novini lokanjem. U tome je imao bogatog iskustva, a u 7. konjiko diviziji asnici su uvijek morali za njega doplatiti. Ujutro mu je pala na pamet ideja da mora napraviti reda pri odlasku prvih ealona i zato je teturajui proao kroz itav palir, a na kolodvoru je jo i proirio djelatnost, tako da su se asnici koji su upravljali ukrcavanjem pukovnije zatvorili pred njim u ured efa postaje. I tako se opet pojavio pred kolodvorom u pravi as, kako bi istrgnuo iz ruke dirigentski tapi kapelniku koji se upravo spremao dirigirati Boe ivi, Boe titi. Halt! rekao je jo ne, dok ne dam znak. Sad je voljno dok se ne vratim. Otiao je na kolodvor i poao za ealonom koji je zaustavio uzvikom Halt! Kamo? upitao je strogo kaplara koji se nije znao snai u novoj situaciji. Umjesto njega dobroduno je odgovorio Svejk. Voziju nas u Bruck, ako hoete, gospon oberfeld*11' 1 rat , moete z nama. , I hou izjavi pater Lacina i okrenuvi se patr doda: , ; A tko kae da ne mogu putovati? Vonvarts, MafS Kad se vii vojni sveenik naao u zatvorenikom vag ' legao je na klupu, a dobroduni vejk skinuo je kaput i st* ga pateru Lacinu pod glavu, nato je jednogodinji drag jac tiho rekao preplaenom kaplaru:
1. Vii vojni sveenik, (njem.) 2. Naprijed! Mar! (njem.)

! Vise vojne sveenike treba uvati. wf "T. i 0 ispruen na klupi, pater Lacina poeo je izlaga-

" Ragu s gljivama, gospodo, bolji je, to je vie gljiva, ali ~~~" e. moraju prije toga priti na luku, a tek onda se doda Jorovog Usta i luka. Luk ste ve izvoljeli dodati javio se jednogodinji ,wovoljac praen oajnim pogledom kaplara koji je u pateru ini vidio, dodue pijanog, ali ipak svoga nadreenog. Poloaj kaplara bio je zaista oajan. _ je podvukao je vejk gospon oberfeldkurat je potpuno u pravu. im vie luka, tim bolje. Bil je u Pakomefiama pivar koji je u pivu dodaval luk, jer luk izaziva e. Luk je ope vrlo korisna stvar. Peeni luk se mee inaireve... Pater Lacina za to je vrijeme govorio poluglasno kao u
snu:

Sve ovisi o zainima, kakvi se zaini u to stavljaju i u kojoj koliini. Nita se ne smije prepapriti, preljutiti... Govorio je sve sporije i tie: Ne previe klin-e-ka, ci-tro-ne, mu-ka-ta, ka-ri-ja... Nije dovrio jer je zaspao, a kad bi prestao hrkati, povremeno bi svirao kroz nos. Kaplar ga je ukoeno gledao dok su se ljudi iz pratnje tiho smijuckali na svojim klupama. Taj se ne bu tak brzo probudil izjavi vejk nakon katke stanke totalka je pijan.^ ~- Nema veze nastavio je vejk, mada mu je bojaljivi P ar davao znake da uti tu se ni nemre promenit, f e l d k 1 ^ k ^eva' ^n Je u ransu kapetana. Svaki od tih . urata, nii ili vii, ima takav dar Boji da se naloe ko taj K* Cim ^k* Priliku- Ja sam sluil kod feldkurata Katza, a no ^f0?^ i ^J nos- Ov kaj ovaj izvodi to jo ni ni prema ' ,. ^J Je onaj izvodil. Skup smo propili i monstrancu, a [ VaUda propili i samog Gospoda Boga da nam je neko ^ njega nofce posudit. .!*!;: i
327

326

vejk prie pateru Lacini, okrenu ga prema nas! nu znalaki ree: i Taj bu hrkal do Brucka i vrati se na svoje1 m praen oajnikim pogledom nesretnog kaplara koji n Prilni jeti: A moda da to nekom prijavim? Samo probajte otii ree jednogodinji dragovol' vi ste zapovjednik pratnje. Ne smijete se od nas udjj- A vati. prema propisima ne smijete nikoga iz pratnje w van da to p\^ ode prijaviti, sve dok ne budete imali zamjenika Kao to vidite tvrd orah. A ako biste grimasom probali znak dati da netko doe ovamo, to isto ne ide. Tu se nita moe. ne Na drugoj je strani opet propis da osim uhienika i osoba iz pratnje u zatvorenikom vagonu ne smije biti sutna strana pri osoba. Nezaposlenima pristup strogo zabranjen. ako biste A htjeli prikriti tragove svoga prijestupa i vieg vojnog sveenika za vrijeme vonje neprimjetno izbaciti vlaka, to iz isto ne bi ilo, jer su ovdje svjedoci koji su vidjeli da ste ga pustili u vagon kamo ne spada. Da, gospodine kaplare, degradacija vam je sigurna. Kaplar se zbunjeno javio da on nije pustio u vagon vieg vojnog sveenika, ve se ovaj sam k njima prikljuio, te daje to ipak njegov pretpostavljeni. Ovdje ste pretpostavljeni jedino vi izriitoje tvrdio jednogodinji dragovoljac, ije je rijei nadopunio Svejfc Da nam se htel prikljuiti i sami car, niste to srne dozvoliti. To je ko na strai kad nekom zelembau regrut doe oficir inspektor, i zatrai od ovog da mu ode cl!r po rete, a regrut jo pita koju vrstu da mu donese. Za takve stvari dobi uza. , e Kaplar bojaljivo primijeti da je ipak vejk prvi r oberfeldkuratu da moe ii s njima. 0 Ja si to mogu, gospon kaplar, dozvoliti " , vejk zato jer sam blesav, ali od vas to niko ni oeki 3 Sluite ve dugo kao aktivni? upita kaplarusput jednogodinji dragovoljac. v'iOHt^aolo,''
328

T u godinu. Sad bi trebo bit promaknut za desetnikar j si to fino prekriite ree cinino jednogodinji '"" i:,,r kako vam velim, to mirie na degradiranje.
0l

Ja

-l

-l

-r0 vani je skroz svejedno javi se Svejk poginuti "doficir ili ko obini vojnik, ali istina je da degradirane u prve redove. Vii vojni sveenik se trgne. _ (jori izjavi vejk, kad je ustanovio da je s njim sve potpunom redu sad valjda sanja o nekoj derai. Samo bojim da nam se tu ne napravi. Moj feldkurat, kad bi se nalokal, nije ni oseal u snu. Jednom je... I vejk poe pripovijedati svoja iskustva s vojnim sveenikom Ottom Katzom tako potanko i zanimljivo da nisu ni primijetili kad je vlak krenuo. Tek urlanje iz stranjih vagona prekinu vejkovu priu. Pjevala je dvanaesta satnija, gdje su bili sami Nijemci od Krumplova i Kaperskih Gora:
W ann ich kumm, 1 wann ich kum m, tuann ich wieda, wieda kumm .

A iz drugog vagona nekakav se oajnik derao prema Budejovicama od kojih su se udaljavali:

Unddu, meinSchatz, bleibsthier. 2 Holarijo, holarijo, holo!

T Vup je to tako strano jodlanje i dernjava da su ga drugovi l i odvui od otvorenih vrata stonog vagona. se ~-fT ree jednogodinji dragovoljac kaplaru nas fali * * ^ n*Je P)avua inspekcija. Po propisu moe n as prijaviti zapovjedniku vlaka odmah na kolodvoru,
v itq s g ,
a 1 ' ti> m n i* J* S e vr atim m "' ' ovdje ostaje. f/

vratim, vratim, (njem.)

329

a ne se baviti nekakvim pijanim viim vojnim svece -i Nesretni je kaplar tvrdoglavo utio i uporno gUi ^ telegrafske stupove koji su jurili unatrag. J Kad samo pomislim da nismo nikome prji i nastavi zajedljivi jednogodinji dragovoljac i da ''^ prvoj stanici sigurno k nama ui zapovjednik vlaka, ond ^ meni uzavri vojnika krv. Pa mi smo kao...
u

naredbe, i paragrafi kojih se svako mora drati, to P , bi bilo reda. Zatvoreni ovek je ko dete u tuhici jer iace ., jejan poznati skitnica njega se mora paziti .ovo se ne uzruja, da bi bil zadovoljan sa
"

. m sudbinom, da se siromaka ne uvredi. ^ Uostalom rekao je nakon stanke vejk gledajui """" l'ski u kaplara kad bu jedanajst sati, prosim da mi fdivelitei j -i Kaplar ispitivaki pogleda Svejka. __ Vi ste me, gospon kaplar, sigurno hteli pitati zakaj trebate rei kad bu jedanajst. Od jedanajst sati spadam u stoni vagon, gospon kaplar istaknuo je vejk i nastavio sveanim glasom: _ Bil sam osuen na tri dana na pukovnijskom raportu. U jedanajst sam poel sluiti kaznu, a danas u jedanajst sati moram bit puten. Od jedanajst sati nemani ovde kaj delati. Nikakav vojnik ne sme biti due zatvoreni neg mu pripada, jer u vojski se mora uvati disciplina i red, gospon k a p la r. Nakon ovog udarca oajni kaplar nije dugo mogao doi k sebi, dok konano nije primijetio da nije dobio nikakvih is p ra v a . Dragi gospodine kaplar javio se jednogodinji- dra govoljac papiri ne dolaze sami zapovjedniku pratnje. Ako brdo nee Muhamedu, mora zapovjednik pratnje sam po paP're^Vi ste se sada nali u novoj situaciji. Svakako ne smijete odravan nikoga dco treba biti puten na slobodu. A na dru8) strani, prema vaeim propisima nitko ne smije napustiti k u-611^ vagn. Zbilja ne znam kako ete se izvui iz ove Jive situacije. im dalje, to gore. Sad je pola jedanaest. godinji dragovoljac vrati sat u dep. za rTi sam racloznao, gospodine kaplare, to ete uiniti Pla sata.
s vure s a ki M P kun u stoni vagon ponovi sanjar-W. na to mu se ^ potpuno zbunjeni i utueni kaplar
--. *7

Cigani upadne mu u rije vejk ili skitnice p meni, to slii ko da bi se bojali Bojeg sveda i ko da se smemo prijaviti da nas ne zatvoriju. Osim toga rekao je jednogodinji dragovoljac na temelju naredbe od 21. studenog 1879., pri prijevozu uhienika vlakom moraju se osigurati ovi propisi: Kao prvo, zatvoreniki vagon mora biti osiguran mreama. To je jasno kao sunce, a ovdje je to i provedeno po propisu. Nalazimo se iza savrenih reetaka. To bi, dakle, bilo u redu. Kao drugo, u dodatku C. i K. naredbe od 21. studenog 1879., u svakom zatvorenikom vagonu mora se nalaziti zahod. Nema li toga, vagon mora imati prekrivenu posudu za vrenje velike i male nude uhienika i strae u pratnji. Ovdje kod nas ne moe se uope govoriti o zatvorenikom vagonu gdje bi morao biti i zahod. Nalazimo se, zapravo, u jednom pregraenom kupeu izoliranom od cijeloga svijeta. A takoer nema ni posude... Moete to napravit kroz prozor pun oajanja iz)afl kaplar. Zaboravljate ree vejk da se nijedan zatvoreni15 ne sme ni pribliiti prozoru. I kao tree nastavi jednogodinji dragovo) mora biti osigurana posuda s pitkom vodom. N1 .. se niste pobrinuli. A propos! Znate li na kojoj e se ps dijeliti jelo? Ne znate? Znao sam da ste neinformirani- Tak, vidite, gospon kaplar primijetio je vejk ^. to ni nikakva ala pelati zatvorenike. O nama se mora . briga. Mi nismo nikakvi obini vojnici koji se moraju ^ ^ sami za sebe. Nama se sve mora donesti pod nos, zato >
330

331

 Ako vam to ne bi bilo nezgodno, ja mislim, d mnogo udobnije nego u stonom. Ja mislim... ' i Bio je prekinut krikom usnulog vieg vojnog sveenl Vie umaka! Pajki, pajki ree dobroudno Svejk, podmeui pod glavu skut kaputa koji je padao s klupe samo ti fi " dalje sanjaj o derai. A jednogodinji dragovoljac poe pjevati:
Spi djetece spi s tobom sveti svi i Gospod e s tobom spati andel e te Ijuljukati spi djetece spi.

. tim to ove strune nazive ne razumijete. Priat ve sam ^ ^ Svijetu ivotinja kako bismo zaboravili na ratne muke. K ko sam zapravo postao urednik Svijeta ivotinja, to-i zanimljivog asopisa, bilo je za mene neko vrijeme
1 pa vrlO Z*"" "-'

&

. i .v

jj
''

Oajni kaplar vie ni na to nije reagirao. Gledao je tupo kroz prozor i pustio da se u kanjenikom kupeu totalna dezorganizacija razmae punim zamahom. Iza ograde vojnici iz pratnje igrali su mesarenja pa su po stranjicama padali brzi i poteni udarci. Kad se osvrnuo u tom smjeru, gledala je izazovno, tono prema njemu, stranjica jednog pjeaka. Kaplar je uzdahnuo i okrenuo se opet prema prozoru. Jednogodinji dragovoljac trenutak je o neemu razmiljao, a onda se obratio klonulom kaplaru: Je li vam poznat asopis Svijet ivotinja? Na taj je asopis odgovorio je kaplar s jasnim &&' zom radosti to se razgovor prenosi na drugo polje -~ preplaen gostioniar kod nas na selu, jer je strano vo sanske koze, a sve su mu crkle. Zato je traio savjet u to asopisu. .. c < r V Dragi kamarade ree jednogodinji ^ ^ L ovo to u vam sada rei i to sada slijedi, dokazat e neobino jasno da nitko nije poteen greaka. Uvjeren gospodo, da ete i vi tamo otraga, prestati igrati mesar i jer e ovo to u vam sada pripovijedati biti vrlo aru
332

l zamrenom zagonetkom, sve dok nisam zauzeo stajalite T am to mogao izvesti jedino u stanju potpune neuraun-j u kojem me je na to navela prijateljska ljubav prema tarom prijatelju Hajeku, koji je sve dotad poteno ureivao asopis, ali se pritom zaljubio u kerku vlasnika asopisa, gospodina Fuchsa, koji ga je smjesta izbacio, pod uvjetom da mu osigura dobrog urednika. Kao to vidite, vladali su tada udni najamni odnosi. Kad me je moj prijatelj Hajek predstavio, vlasnik lista me je primio vrlo ljubazno i upitao imam li uope kakvog pojma o ivotinjama, a bio je vrlo zadovoljan mojim odgovorom da sam oduvijek volio ivotinje i vidio u njima prijelaz k ovjeku, te da sam posebno sa stajalita ouvanja ivotinja respektirao njihove enje i elje. Nijedna ivotinja nita drugo ne eli doli samo to da prije no to bude pojedena, bude, ako je to mogue, bezbolno usmrena. aran od samog svog roenja gaji fiksnu ideju da nije lijepo od kuharice to mu jo ivom para trbuh, a obiaj da se kokotu sijee glava opravdava nastojanje drutva za zatitu Z1 votinja da se klanje peradi ne dopusti ruci nevjetoj. Skvrena tjeleca prenih mrenica svjedoe o tom projedu umiruih, protiv toga da ih ive pre na margarinu u lo( jolima. Batak kopuna... to me je prekinuo i upitao da li se razumijem u peraiy , , fen ^ Zna<^em h izazivati iz stranih urnala sliice za iv VclranJe> prevoditi iz stranih urnala strune lanke o s - nJ^ma, znam li listati po Brehmu, te da li bih mogao tato! 'V u nma pisati uvodnike iz ivota ivotinja glede W0v klagdana, promjena godinjih doba, glede utrka, ' dgajanja policijskih pasa, narodnih i crkvenih
S

kunie, pelarstvo, zanimljivosti iz svijeta

333

blagdana ukratko imam li novinarski pregled cjelot situacije i mogu li to iskoristiti u kratkom i sadriauvodniku. Izjavio sam da sam ve jako puno razmiljao o pravi] voenju takvog asopisa kao to je Svijet ivotinja, i ^ ^ u potpunosti spreman ureivati sve te rubrike i proble budui da sam upuen u spomenute teme. Moja ' i ' 1 ~ "a o L j a n j j - u bit e pak usmjerena k uzdizanju asopisa do nesluenih vi na. Reorganizirati ga sadrajno i stvarno, uvesti nove rubrik kao to su, naprimjer, Veseli kuti ivotinja, ivotinje n ivotinjama uzimajui pritom paljivo u obzir politiU situaciju. Ponuditi itateljima iznenaenja za iznenaenjima, tako da se od ivotinje do ivotinje nee moi ni pribrati. Iz ivotinjskog dana mora se izmjenjivati s Novim programom rjeenja pitanja domae stoke i s Pokretima u goveem svijetu. Opet me je prekinuo i rekao da mu je to posve dostatno, te da e mi, ako izvrim samo polovicu svega toga, darovati par patuljastih vijandotskih kokoi s posljednje berlinske izlobe peradi, koje su dobile prvu nagradu, a vlasnik zlatnu medalju za izvrsno parenje. Mogu rei da sam se doista trudio i da sam svoj uredniki program u asopisu ispunjavao koliko god su doputale moje sposobnosti, da sam ak doao do otkria da moji lanci nadmauju moje sposobnosti. elei itateljima pruiti neto posve novo, izmiljao sam ivotinje. Poao sam od tog principa da su, naprimjer, slon, tig31' lav, majmun, krtica, konj, prase itd. svakom itatelju >>-yfl(.ivotinja ve poznati stvorovi i da itatelje treba UZD neim novim. Novim otkriem. Zato sam to probao s K sumporotrbunim. Ta nova vrsta moga kita bila je veli*3 bakalar, a opskrbljena mjehurom napunjenim mravljo selinom i posebnim izmetnim otvorom kroz koji je "*'. :e sumporotrbuni u eksplozijama putao, na male ribe K
334

derati, omamljivu otrovnu kiselinu koju je kasnije ho P,. znanstvenik... sad se ve ne sjeam kako sam v ga prozvao kiselinom kitovskom. Kitova mast bila je ^ ima veC poznata, ali nova je kiselina probudila pozornost 1.^0 itatelja koji su nas pitali za firmu koja proizvodi ^kiselinu.Mogu vas uvjeriti da su itatelji Svijeta ivotinja uope jako radoznali.Kratko iza toga objavio sam, nakon kita sumporotrbusnog, ijeli niz drugih ivotinja. Medu ostalim imenujem samo: tobolara prepredenog sisavca iz porodice klokana, vola jes tivog prapretka krave, nalivnjaka sipinog, kojeg sam progla sio za jednu vrstu takora. Svakoga dana pristizale su nove ivotinje. I sam sam bio vrlo iznenaen svojim uspjesima u toj struci. Nikad nisam ni pomislio da je potrebno toliko popunjavati ivotinjski svijet, te da je Brehm mogao izostaviti toliko ivotinja u svojem djelu ivot ivotinja. Je li ita znao Brehm, i ostali koji svi su ga slijedili, o mom imiu s otoka Islanda, netopiru udaljenom, o mojoj domaoj maki s vrhova planine Kilimandaro pod nazivom maca jelenska razdraljiva? Jesu li prirodoslovci imali pojma o nekoj buhi inenjera Krmna koju sam naao u jantaru, a koja je bila potpuno sli jepa, stoga to je ivjela na podzemnoj prahistorijskoj krtici, ko ja je takoer bila slijepa, jer joj se baka parila, kao to sam P^ao, s podzemnim slijepim vodozemcem piljskim iz ostojnske jame, koja je u to vrijeme sezala sve do dananjeg Baltikog mora? i ^Sytog beznaajnog dogaaja razvila se velika polemika u asopisa Vrijeme i eh, jer je asopis eh, u i sam V St ma sv a * 8 podlistka, citirao lanak o buhi koju Kr te Je ni bjavi proglas: to Bog ini dobro biiri aravno> Vrijeme ije posve realistiki razgolitilo i moju ,l Ve*easnog eha i t^p od tog trena inilo mi se da me Sretna zvijezda pronalazaa * novih stvorenja. Pretovijeta ivotinja stali su se uznemirivati. 5SJ|;

335

Povod tomu dale su im i mo e kratke viiesti o

J J .. ,

peradarstvu, gdje sam razvio svoje nove teorije koje su zvale pravo zaprepatenje, jer je nakon mojih jednosta '**' savjeta, poznatog pelara gospodina Pazourka udarila t a pelarstvo na Sumavi i pod Krkonoama sasvim je j7 ^ rio. Na perad je udarila kuga pa je, kratko reeno, sy pokrepalo. Pretplatnici su pisali prijetea pisma i otkazi l asopis. Bacio sam se na ptice koje ive na slobodi i jo danas se sjeam svoje afere s urednikom Seoskog obzora, klerika) nim zastupnikom ravnateljem Jo. m. Kadlakom. Iz engleskog asopisa Countrv Life izrezao sam sliicu nekakve ptiice, koja je sjedila na orahu. Dao sam joj ime oraar, po istoj logici po kojoj bih pticu koja sjedi na kleku nazvao klekua ili recimo klekovaa. I to se sve nije dogodilo!? Na obinoj dopisnici gospodin Kadlak me napao da je to sojka, a ne nikakav oraar, i da je to prijevod njemakog naziva Eichelhaher. Poslao sam mu pismo u kojem sam izloio svoju cjelovitu teoriju o oraaru, pismo sam ukrasio brojnim psovkama i izmiljenim citatima iz Brehma. Zastupnik Kadlak odgovorio je u Seoskom obzoru uvodnim lankom. Moj ef, gospodin Fuchs, sjedio je kao i uvijek u kavani i itao pokrajinske novine, jer je u posljednje vrijeme esto traio ocjene mojih privlanih lanaka u Svijetu ivotinja, a kad sam doao, pokazao je na Seoski obzor koji je leao na stolu te rekao tiho, gledajui u mene svojim tunim oima s izrazom koji su njegove oi u posljednje vrijeme staln imale. itajte. itao sam glasno pred itavom kavanskom publikomtovana redakcijo! Ve sam vas upozoravao da va asopis uvodi e i neutemeljene nazive, da nedostatno bdije nad ekoga jezika, te izmilja razne ivotinje. Naveo sam
336

opeuvrijeenog pradavnog naziva 'sojka' va uvodi 'oraar' to odgovara prijevodu s njemakog h Ihaher sojka. 1 oika _ ponovio je oajno za mnom vlasnik asopisa, to sam mirno dalje: . - > , , . Nato sam od vaeg urednika Svijeta ivotinja dobio ln neizmjerno grubog, osobnog i bezobzirnog obiljeja, j * , v 11 v i v < Pisni* me naziva, sto podlijee kanjavanju, ignorantkojemu "kim govedom', a to zasluuje i osobiti prijekor. Tako se ectu pristojnim ljudima ne odgovara na stvarne znanstvene rigovore. Rado bih znao tko je od nas dvojice vee govedo. Moda, doista, nisam trebao priopavati prigovore dopisni com ve pismom, ali zbog preobilja posla nisam obratio na panju tu sitnicu, no sada, nakon prostakog ispada vaeg urednika 'Svijeta ivotinja', iznosim sve na javni stup srama. se Va gospodin urednik jako vara mislei da sam ne doueno govedo koje nema pojma kako se koja ptica zove. Godinama se bavim ornitologijom, ali ne iz knjiga, ve pro uavanjem u prirodi, pa imam u krletkama vie ptica nego to ih je va urednik vidio u svom ivotu, budui da je to ovjek zatvoren u prakim rakijanicama i birtijama. No, to su sporedne stvari, iako ne bi bilo zgorega bi se kad va urednik 'Svijeta ivotinja' prvo uvjerio koga naziva govedom, prije nego to to izae iz njegova pera, pa makar bilo namijenjeno i Moravskom Frvdlandu pokraj Misteka, gdje je takoer, sve do toga lanka, bilo pretplatnika na va asopis. sam Uostalom, ne radi se o osobnoj polemici luaka, ve j o stlv biti stvari, stoga ponavljam jo jednom, da je nedopu izmiljati nazive iz prirode, kad ve imamo opepoznati n ^v'sojka'. ~^~ Da, sojka jo oajnijim glasom rekao je moj ef. ^tarn ja mirno dalje i ne dam se smesti: j, * * je gadarija kad to rade nestrunjaci i obine sirovine. e na J ikada nazvao 'sojku' oraarom'? U djelu 'Nae ptice str - H8. stoji latinski naziv Garrulus glandarius B. A, a
337

to je ta moja ptica sojka. Urednik vaeg lista priznati da ja bolje poznajem svoju pticu nego to je tv, ? poznavati nestrunjak. Oraar se prema dr. Baveru n Mucifraga carjcatectes B, a to B ne znai, kao to mi je J** va urednik, da je to poetno slovo rijei budala. eki coslovci poznaju uope samo sojku obinu, a nikakvog Va oraara kojeg je pronaao upravo taj gospodin na kojeg odnosi poetno slovo B prema njegovoj teoriji. To je d ski, osobni napad, koji u samoj stvari nita ne mijenja. Sojka e ostati sojkom i kad bi se urednik 'Svijeta ivotinja od toga usr.o, a sve e to ostati tek dokazom kako se kadikad pie \ lakomisleno i nestruno, premda se ovaj poziva na Brehrna izrazito drsko. Taj prostak pie da sojka prema Brehmu spada u porodicu krokodilovaca, str. 452, gdje se govori o svraki ili svrakui obinoj (Lanius minor L.). Pa se taj ignorant, ako se smijem tako blago izraziti, iznova poziva na Brehma, da sojka spada u petnaestu porodicu, dok Brehm stavlja gavranue u porodicu sedamnaestu, u koju spadaju gavrani, rod avki, a jo je i tako prost da je i mene nazvao avkom (Colaeus) iz roda svraka, vrana modrih, podrazred blesavaca brbljavih, premda se na toj strani govori o sojkama umskim i svrakama arenim... Sojke umske uzdahnuo je moj izdava asopisa, uhvativi se za glavu dajte mi to, sam u proitati do kraja. Uplaio sam se od toga kako mu je promuknuo glas kojim je itao: Gologrivnja ili turski kos ostat e u ekom prijevod11 uvijek gologrivnja, kao to e drozd uvijek ostati drozdom. Drozd se treba zvati klekua ili klekovaa, gospodi efe podvukao sam zato... to se hrani klekinjarnaGospodin Fuchs je udario novinama po stolu i uvuK* se pod bilijarski stol krkljajui posljednje rijei koje je P itao:
338

Turdus, gologrivnja Nikakva sojka, derao se pod irskim stolom oraar, grizem, gospodo! V. ano su ga izvukli, a trei dan je, u obiteljskom kru-preminuo od upale mozga. ^K'egove posljednje rijei u zadnjim svjesnim trenucima 'u. _ Nije mi stalo do osobnih interesa, ve do opeg l h a S tog stajalita izvolite sasluati moje miljenje, onako sparno kao... i tu je tucnuo. No, jednogodinji je dragovoljac uutio i rekao zajedljivo kaplaru: y __ Time sam vam samo htio reci da se svaki ovjek po nekad nade u kakljivoj situaciji, te da grijei. U cijelosti uzevi, kaplar je od toga razumio samo to da je grean, zato se opet okrenuo k prozoru i namrgoeno gledao kako vlak odmie. Neto jai dojam ostavila je pria na vejka, a vojnici iz pratnje glupo su se pogledavali. vejk poe: Na svetu nemre ni ostati skriveno. Sve se otkrije, kak ste i uli, pa i to da takva glupa sojka nije nikakav oraar. To je zbiljam jako zanimljivo da se neko da na takvu stvar vlo-viti. Izmiljati ivotinje je zbiljam teka stvar, ali pokazivati takve izmiljene ivotinje zbiljam je jo tee. Jednom, pred nekolko let, bil je u Pragu nekakav Mestek, i taj je pronael morsku sirenu i pokazival ju je u Havlikovoj ulici na Vinohradima, iza forangi. U fbrangama je bila luknja i svako je m gel u toj polutami videti najobiniji divan na kojem se v jala jedna enska sa ikova. Noge je imala zamotane u nu gazu koja je trebala predstavljati rep, lasi su joj bile Prarbane u zeleno, na rukama je imala rukavice, a na njima Ficvrene peraje od Ijepenke, isto zelene, a na leima je sa l m imala zvezano nekakvo kormilo. Mlade do esnajst let 'tarn ^ma^a pristupa, a svi kojima je bilo vie od esnajst si r a ^ su Patili ulaznicu jako su uivali, jer je ta morska imala velku rit, na kojoj je bil natpis dovidenja. cica tie, nisu bile za ni. Visile su joj do pupka ko iz339

muenoj flundri. U sedam naveer Mestek bi zatvara!' bi Morska sirena, moe ii doma, ona se presvlekla i set naveer ve ste ju mogli videt kak hoda po Taborskoi v i nekak potiho veli svakom gosponu kog sretne: LjepotvfCi idemo se malo..., a zato jer ni imala knjiicu, vlovil j '' prilikom jedne racije gospon Draner i sa slinim ptiicanf ju je zatvoril i tak je Mesteku propal posel. Upravo je tada vii vojni sveenik pao s klupe i nastavi spavati na podu. Kaplar ga je neko vrijeme glupo promatrao a onda ga u opoj tiini, bez iije pomoi, stade sam dizati na klupu. Bilo je oito da je izgubio sav autoritet, a kad je izgovorio slabim, beznadnim glasom: E, ba bi mi mogli i pomo svi iz pratnje su ga promatrali ukoeno i nitko nije ni prstom maknuo. Mogli ste ga ostaviti da ori tam gde je i bil rekao je vejk ja sam to tak delal sa svojim reldkuratom. Jednom sam ga pustil da spava na zahodu, jednom je spaval gore na ormaru, pa u tuoj kui u koritu; bogzna gde sve ni hrkal. Kaplar je odjednom dobio napad odlunosti. Htio je pokazati da je ovdje gospodar i stoga ree grubo: Zaepi gubicu i ne zezaj! Nekakav posilni mi tu melje. Dosadan si ko stjenica. Je, tono, a vi ste Bog, gospon kaplar odgovorio je Svejk s uravnoteenou filozofa koji eli cijelom svijetu osigurati zemaljski mir i pritom se uputa u groznu polemiku vi ste Majka Boja od sedam bolesti. Gospode Boe zavapi jednogodinji dragovoljac krei ruke ispuni nae srce ljubavlju spram svih doasnika-kako ih ne bismo gledali s odvratnou. Blagoslovi nas, okupljene u ovoj zatvorskoj rupi na tranicama. Kaplar se zacrvenjeo i skoio: Ja ti zabranjivani svaku primjedbu, ti, jedan obic jednogodinjak. Vi niste nizato krivi umirujuim glasom nasta je jednogodinji dragovoljac u mnogih je vrsta i f priroda oduzela ivim biima svaku inteligenciju. Jeste
340

' o ljudskoj gluposti? Zar ne bi bilo svakako bolje da uli prl .. ^ jruga vrsta sisavca, a ne da nosite to glupo ste se ro . kaplara? Velika je greka to o sebi mislite da Cavrenije i najrazvijenije stvorenje. Kad vam otparaju e. vi ste nula, na koju se puca bez ikakvog posebnog u svim rovovima * na svim frontama. A kad vam io jednu zvjezdicu i naprave od vas ivog stvora o< > ' . y . . i /!_ j " .. s wve supar, s vama jo uvijek nee biti sve u redu. V duhovni obzor jo e vam se vie suziti, a kad negdje bojitu ostavite svoje kulturno zakrljale kosti, u cijeloj Europi za vama nee nitko zaplakati. ___ Ja u vas dat zatvorit uzviknu oajni kaplar. Jednogodinji dragovoljac se nasmijao: __ Vi biste me vjerojatno htjeli dati zatvoriti zato to sam vas psovao i to bi bila la zato to vae duhovno stanje uope ne moe razumjeti uvredu, a osim toga kladim se s vama u to god hoete da se ne sjeate nieg od cijelog naeg razgovora. Kad bih vam rekao da ste embrij, to biste zaboravili ne samo prije nego to stignemo do najblie postaje, ve i prije nego to mimo nas proleti prvi telegrafski stup. Vi ste odum-rla modana vijuga. Ne mogu si uope zamisliti da biste bili u stanju negdje suvislo izloiti sve to ste me uli govoriti. Osim toga moete, koga hoete, ovdje pitati da li se u mojim rijeima osjetila i najmanja primisao o vaem duhovnom obzoru i da li sam vas ime uvrijedio. Zbiljam potvrdi vejk vama ovde niko ni rekel nijedne reci koju bi mogli nekak krivo protumaiti. To vam uy ek loe ispadne ak se neko oseti uvredeni. Jednom sam ^ u nonoj kavani U tunelu i razgovarali smo se o or-. S nama je sedel jedan mornar i taj je pripovedal * orangutana esto ne razlikuju od nekog brkatog graana, ta a 0 . kav orangutan ima bradu obraslu ko. . . ko, veli, recimo ) tamo gospon za susednim stolom. Svi smo ga pogle-m 'fla ta J Je gspon, s tom bradom, priel mornaru i dal taj k Pa mu Je mornar razbil glavu s flaom od pive, bfadati gospon zruil i ostal leati u nesvesti, a mi smo
341

lff f ff

se oprostili od mornara, jer je odmah otiel kad je ga je skorom ubil. Onda smo tog gospona doveli k svest1 to nikak nismo smeli napraviti, jer je odmah im je do* n
<4li- nriTval natrnlii rla nac c\re* Irnii c i-im Ko ni *-.: . *

, pozval patrolu da nas sve, ko h s tim bas ni i tll| i i 1u i- 3 ii, T ^ otpela ikoja nas je i otpelala 1 policijsku iupravu. Tamo stalno dral svoga da smo ga smatrali za orangutana, da drugo nismo ni govorili neg samo o njemu. I stalno je ponavljal. Mi da ne, da on ni nikakav orangutan. A on da je, jer da je to ul. Molili smo gospona komesara da mu to objasni i taj mu je zbiljam dobronamerno objanjava!, a! taj si ni dal objasniti i rekel je gosponu komesaru da komesar ni ne razme i da se spetljal z nama. Onda ga je gospon komesar dal zatvoriti da se otrezni, a mi smo hteli natrag V tunel, ali vie nismo mogli jer je i nas pospremil iza brave. Tak, vidite gospon kaplar, kaj se moe dogodit iz malog i sitnog nesporazuma na koji nije vredilo ni reci troit. U Okrouchlima je bil jedan gospon a i taj se uvredil, jer da su mu u Njemeckom Brodu rekli da je udav tigrasti. Ima vam vie takvih reci koje jednostavno nisu kanjive. Naprimer, kad bi vam rekel da ste ondatra. Jel bi se mogli zbog tog na nas srditi? Kaplar je zarikao. Ne moe se rei ni daje urlao. Gnjev, bjesnilo, oaj, sve se slilo u niz silnih zvukova, a tu koncertnu toku dopunjavalo je sviranje koje je hrui, nosom izvodio vii vojni sveenik. Nakon te rike nastupila je totalna depresija. Kaplar je sjeo na klupu, a njegove vodene, bezizraajne oi ukoeno su pr' matrale udaljene ume i planine. Gospodine kaplare rekao je jednogodinji drago voljac vi me sada, dok promatrate umovite gore i mirisne ume, podsjeate na lik Dantea. Isto plemenito lice pjesni*3' njena srca, profinjena duha, otvorena plemenitom pokre Ostanite tako sjediti, molim vas, tako vam to lijepo prista)' S kakvom duhovnou, bez usiljenosti i ukoenosti, ^ u pejza. Sigurno je da mislite kako e to biti krasno, ka na proljee, na mjestu onih pustih predjela rasproste t F arenoga cvijea. :,(
342

a taj tepih bu grlil potoek primijeti vejk a ' i^aplar u sedi na nekom panju, slini tintablajku i pie"Malog itatelja. 22 "L fa je postao potpuno apatian, dok je jednogodinji )ljac tvrdio da je uvjeren kako je vidio glavu kaplara iranu na jednoj kiparskoj izlobi: __ Dopustite, gospodine kaplare, niste li moda bili mo kiparu tursu? del Kaplar je pogledao na jednogodinjeg dragovoljca i tuno rek a o : _ Nisam. Jednogodinji dragovoljac je uutio i ispruio se napu. klu Vojnici iz pratnje kartali su sa Svejkom, a kaplar je u oajanju kibicirao, pa ak i glasno primijetio da je Svejk ba cio zelenog asa i da je to pogreno: Nisi trebo adutom i ostala bi ti sedmica za tih. Nekad su po birtijama ree vejk stajali tak lepi natpisi protiv kibica. Seam se jednog: Kibic, bolje ti je gubicu zaepi da ti neko flisku ne priljepi. Vojniki vlak ulazio je u postaju gdje je inspekcija trebala pregledati vagone. Vlak se zaustavio. To se zna ree neumoljivi jednogodinji dragovo ljac gledajui znaajno kaplara inspekcija je ve ovdje... U vagon je ula inspekcija.
n ^ zapovjednika vojnog vlaka stoer je postavio priuvg asnika doktora Mraza. k r.ta^e gluPe slube uvijek su uvaljivali priuvne asni-lal Mraz je od toga ve bio potpuno poblesavio.e u civilstvu ft J bio profesor matematike na realnoj gim- l> nikako nije . J u mogao tono izbrojiti koliko je vojnikam vagonu. Osim v toga, brojno stanje po pojedinim lma kolidiralo je s brojnim stanjem prijavljenim

343

nakon ukrcavanja u vagone na Budejovikom K.OIOH Kad je gledao u papire, inilo mu se da sad, kako K'l " bilo, ima dvije poljske kuhinje vika. Neobino neuo ^ marci u leima naveli su ga na zakljuak da su mu se i t razmnoili nepoznatim nainom. U popisu asnika nik ! nije mogao pronai dvojicu kadeta koji su nedostajali Ti i .. i j i .' up u kovnijskom uredu, u prednjem vagonu, neprestano su tra'-i jedan pisai stroj. Od toga kaosa zaboljela ga je glava, na' progutao ve tri aspirinska praka i sada je pregledavao vll s bolnim izrazom lica. Kad je sa svojim pratiocem stupio u kanjeniki odjeljak pogledao papire, pa primivi izvjetaj utuenog kaplara da vozi dva zatvorenika i ima toliko i toliko vojnika, sravnio je jo jednom u spisima tonost podataka i obazro se po vagonu. Koga to vozite sa sobom? upita strogo, pokazujui na vieg vojnog sveenika koji je spavao na trbuhu dok mu je stranjica izazovno gledala na inspekciju. Pokorno javljam, gospodine lajtnante promuca kaplar mi, ovaaj... Kakav ovaj-onaj proguna doktor Mraz izjasnite se direktno. Pokorno javljam, gospon lajtant javi se umjesto kaplara Svejk ovaj gospon koji spava na trbuhu je nekakvi pijani gospon obrfeldkurat. On je k nama upal i narival se tu u vagon, a zato jer je to na nadreeni, nismo ga mogli hitio van da to ne bi bilo naruavanje superordinacije. On si )e sigurno pomeal tabni vagon s kanjenikim. Doktor Mraz je uzdahnuo i pogledao u svoje papirenekakvom viem vojnom sveeniku, koji bi trebao puto vlakom do Brucka, u popisu nije bilo ni rijei. Nervozno J trznuo okom. Na posljednjoj stanici odjednom se pove broj konja, a sada mu se iz ista mira raaju vii vojni enici u odjelu za kanjenike. ,^ Nije se mogao dosjetiti nieg drugog, pa je pozvao k^ da ovoga to je spavao na trbuhu okrene, jer u tom p JO nije bilo mogue utvrditi njegov identitet. -'
344

u i- A,\<roenatezan a kaplar okrenu vieg vo nog svePosliie a&u& . v ' r . , j- j - v? , uznak, pri emu se ovaj probudio, pa vidjevi pred ^iSm ikaree: O servus Fred, was gibt's Neues? Abendessenn schon ?i 7~" J_ zatvorio je opet oi i okrenuo se k naslonu. rLktor Mraz je odmah prepoznao onog sinonjeg asnikog kasina, iz glasovitog izjelicu asnikih pa tiho uzdahnu. ja,Zbog ovog ete na raport ree kaplaru. I krenu, ali gautomzadraSvejk: _ Pokorno javljam, gospon lajtant, da tu ne spadam.Trebam biti zatvoreni samo do jedanajst jer mi je ba danas istekla kazna. Bil sam zatvoreni na tri dana, a sad bi ve trebal s ostalima sedit u stonom vagonu. I zato jer je ve odavno prolo jedanajst, prosim vas, gospon lajtant da me iskrcaju na prugu, ili da me prevedeju u stoni vagon kam spadam,ili gosponu obrlajtantu Lukau. Kako se zovete? upita doktor Mraz, gledajui opet u svojejpapire. Svejk Josef, pokorno javljam, gospon lajtant. Hm, vi ste znai taj znameniti Svejk? ree dok tor Mraz vi ste zaista trebali biti puteni u jedanaest. Ali gospodin natporunik Luka me zamolio da vas ne pustim do Brucka, jer da je to sigurnije, da bar na putu neete nita iz v e s ti. 0(1 Nakon odlaska inspekcije kaplar se nije mogao suzdrati zajedljive primjedbe: Mo vidite, Svejk, govno vam je pomoglo to ste se ui vioj istanci. Da san tio, mogo sam vam obojici aprit. T os \: ~~ ^ podine kaplare javi se jednogodinji dragovouj ~~~ nabacivati se govnima je vie-manje uvjerljiva arguCl a J > di inteligentan ovjek se ne smije sluiti takvim

la
l,T'* rv<Fr^
Sto e nov *H n ' og? Je li veera ve gotova? .) (njem ^Uvoixi.(fran.)

345

rijeima ako je ljutit, ili eli napasti nekoga. A onda, t smijena prijetnja da ste to, k vragu, niste naprav , smijena prijetnja da ste nam obojici mogli zapapriti ? ^ to, k vragu, niste napravili kad ste ve imali moeun ^ ^ uul . v. . v 1.1 i v , ost?Tj tome se sigurno oituje 1 vaa velika duevna zrelost i neolv 0 i 1 .1 C delikatnost. E, sad mi je svega dosta poskoi kaplar vas -m og,, obojicu strpat u zatvor! A zbog ega, golupek upita nevino jednogodin" dragovoljac. To je moja stvar ohrabrivao je kaplar samog sebe Vaa stvar rekao je jednogodinji dragovoljac s osmijehom vaa i naa. Kao u kartama moja teta vaa teta. Prije bih rekao da je na vas utjecala primjedba o tom da ete na raport, pa se zato i poinjete izdirati na nas, ali naravno posve neslubenim nainom. Vi ste prostaci odazvao se kaplar, prikupivi ostatke odvanosti kako bi izgledao strano. Ja bum vam nekaj rekel, gospon kaplar primijeti Svejk ja sam ve stari vojnik, sluil sam prije rata i velim vam da se te kletve nikad ne splatiju. Kad sam sluil pred nekolko let, seam se da je kod nas u kompaniji bil neki supar Schreiter. Sluil je za supara, a mogel se ko kaplar ve odavno vratit doma, al bil je, kak se veli, trknut. Tak vam se taj ovek nakelil na nas vojnike ko drek na cipelu, ovo mu ni bilo dobro, ono mu ni bilo po propisima, ivciral nas je ka* je stigel i govoril nam: Vi niste vojnici, nego uvari. Meni je jednog dana prekipelo i otiel sam na raport: ta hoe.* pital me kapetan. Pokorno javljam, gospon kapetan-da podnosim tubu protiv naeg gospona narednika ^cn reitera, jer mi smo ipak carski vojnici, a ne nikakvi uvari' Mi sluimo caru, i nismo nikakvi uvari voa. Gleo2)' gamadi, da te tu vie ne vidim, odgovoril mi je kapetan-ja na to, da pokorno javljam da me poaljeju na batalj1111 raport. Kad sam na bataljunskom raportu objasnil gosp natporuniku da nismo nikakvi uvari, ve carski vojmcl> me zatvoril na dva dana, no ja sam trail da me predve
346

nijski raport. Kad sam na pukovnijskom objasnil a ^ se radi, gospon pukovnik se zderal na mene da o cffl, ^ i da se gonim k vragu. Ja opet na to: Pokorno ^ gospon pukovnik, da me predvedete na brigadni 'aV'rt' Toga se pukovnik prepal i smesta je dal pozvati ia''0 d naeg Schreitera i taj me je moral pred gospodom U c vjmfl orositi da mu oprostim tu re uvar. Onda me ia .v . . . . . . , L v i Oticin r raval po dvonscu i izjavu je da m e ne bu spotal nego , Lu jne zatvoril. Ja sam od tog trena bil oprezni kolko se moglo, ali se nisam mogel spasiti. Jednom sam uval strau u magazinu, a na zidu je svaki straar uvek nekaj napisal. Ili je tam narisal enske organe, ili je napisal neki stih. Ja se nieg nisam mogel setiti, pa sam se iz iste dosade potpisal na zid pod natpis Supar Schreiter je gad. A ta hulja je to odmah prijavil, jer me je progonil ko lovaki pes. Nesretnim sluajem nad tim natpisom bil je jo jedan. Mi vam u rat ne idemo, mi se na rat poseremo, a to je bilo 1912. kad smo trebali ii na Srbiju zbog tog konzula Prohaske. Tak su me smesta poslali u Terezino pred okruni sud. Gospoda iz okrunog suda su valjda petnajst put fotografirali taj zid od magazina, s tim natpisom i s mojim potpisom, a da bi ispitali moj rukopis, dali su mi da deset put napiem Mi vam u rat ne idemo, mi se na rat poseremo, petnajst put sam pred njima moral napisati Supar Schreiter je gad, a na kraju je uosel jedan poznavalac rukopisa i dal mi je da napiem: Bilo )e to 29. srpnja 1897. kada je Kralovv Dvur na Labi upoznao strahote snane i nabujale Labe. To nije dostatno, rekel je Prazni sudac, nama je stalo do tog sranja. Izdiktirajte mu csto gdje je puno 5 i r. Tak mi je diktira! Srbin, srdit, svrab, ota > kerubin, rubin, glatko. Taj sudski vetak se je eli k ota l od toga i stalno se okreta! otraga gde je stajal vojnik s n 'u^etom i na kraju je rekel da to mora u Be i da jo triput je ^fm- Ve poinje sunace ei, vrue je izuzetno. Poslal tiat ' ^ mate"Jal u Be i na kraju je tak ispalo: to se tie i zK Sa> t0 n e m a ru ^ J ka, potpis je moj, a to sam i prizna! S toga sam osuen na est tjedana, jer sam se potpisal

347

dok sam bil na strai, a zna se dok sam pisal po zidu da nmogel vriti dunost. ^ Vidi se da si pravi kriminalac - ree zadovnl' kaplar im to nije ostalo bez kazne. Da sam ja bij0 mjestu tog okrunog suca, zapaprijo bi ja tebi es godjn ne es nedjelja. 'a Nemojte biti tako grozni uzeo je rije jednogodindragovoljac vi radije mislite na svoj kraj. Upravo vam nedavno inspekcija rekla da idete na raport. Za takvu stvar morali biste se pripremiti vrlo ozbiljno i razmisliti o posljednjim danima jednog kaplara. to ste vi u stvari prema svemiru, ako uzmete u obzir da je zvijezda stajaica od ovoe vojnikog vlaka udaljenija 275 tisua puta nego Sunce, tako da njena paralaksa tvori jednu lunu sekundu. Kada biste se nali u svemiru kao stajaica, bili biste svakako suvie neznatni tako da vas ni najbolji astronomski instrumenti ne bi mogli zamijetiti. Za vau neznatnost u svemiru ne postoji izraz. Za pola godine nainili biste na nebeskom svodu tako majuan luk, a za godinu tako majunu elipsu, da ne postoji pojam kojim bi se brojano moglo izraziti koliko ste neznatni. Vaa paralaksa bila bi neizmjerljiva. U tom sluaju primijetio je Svejk mogel bi gospon kaplar biti ponosni na to da ga niko nemre izmeriti, pa onda nek kod raporta z njim bude kaj bude, mora biti miran, ne srne se srditi, jer svaka ljutnja kodi zdravlju, a sad u ratu, svako si mora paziti na svoje zdravlje, jer te ratne muke trae od svakog pojedinca da ne bude nekakva crkotina. Ak vas, gospon kaplar, zatvoriju nastavi vejk uz ljubazan osmi jeh ako i dobite nekakav ukor, ne smete klonuti duhom> a ak si oni budu mislili svoje, vi si isto mislite svoje. Jas vam poznaval nekog ugljenara, nekakvog Frantieka Skvo koji je zbog veleizdaje na poetku rata bil z menom zatv u policijskoj upravi u Pragu, a posle je valjda pogubj ^ zbog nekakve pragmatike sankcije. Taj ovek, kad su g*, sasluanju pitali jel ima nekakve primedbe protiv protoK rekel je: *Wf. ;'$
348

k ie bilo kak je bilo, a nekak je bilo, a jo nigdar ni da nekak ne bi bilo. Posle su ga zbog tog strpali u ' eliju i nisu mu dva dana dali ni za jesti ni piti, a '"T u & Pet voclili na sasluanje, ali on je ostal pri svom: KI k ie bilo kak je bilo, a nekak je bilo, a jo nigdar ni bilo, a j kak ne bi bilo. Moe biti da je s tim iel i na gubilite, Jsu ga posle dali na vojni sud. __ Sad veliju da jako puno vesaju i streljaju ree jedan 'nik iz pratnje nedavno su nam na vebalitu itali befelbko su na Motolima streljali priuvnika Kudrnu kome jekapetan sabljom posekel njegovog sineka, kojeg je na ruka a drala m ena dok se opratala u Beneovu od Kudrne, aKudrna se zbog tog razbesnil. I politike uope, sve zatvarau. Ve su j streljali jednog urednika na Moravskoj. A na ka etan je rekel p da to i druge eka. Sve ima svoje granice rekao je jednogodinji dra govoljac dvosmisleno. Imate pravo javio se kaplar takvim urednicima to i treba. Oni samo bune narod. Naprimjer preklani, dok sam jo bio razvodnik, sluio je u mene neki urednik. Taj me drukije nije ni nazivo nego upropastiteljem vojske, pa sam ga ja uijo sklekove, tako da se sav znojio, ali on je stalno govorio: Molim da u meni potujete ovjeka. A ja sam mu tog ovjeka i pokazo kad je vjebo lezi i kad je bilo dobrih kaljua u dvoritu kasarne. Doveo bi ga pred tu kaljuu, a ^ 'evmoro u nju padat, da je voda letila na sve strane ko na Plastu. A ve se popodne sve na njemu moralo sijat, jer Jkr k*1 ist ka staklo, a on je glanco, stenjo, avo prime > a drugi dan je ponovo bio ka svinja izvaljena u blato, J sam stajo nad njim i reko sam: Tako, gospodin urednik, vise vrijedi, unitavatelj vojske ili taj va ovjek? To vam |e Hraviintelegent. volj -1 Pgleda pobjedonosno na jednogodinjeg dragodj> . ' ^tavi: On je izgubio te svoje privilegije jednogo0 n i . Zk8 te svJe intelegencije, jer je pisao u novine Cen ju vojnika. A kako ga ne muit kad takav ueni
349

ovjek ne zna rastavit zatvara na puki i da mu to d puti pokae, a kad je naredba nalijevo on, ko namj ^ tu svoju tikvu okree nadesno i gleda usto ko tele 31' vjebi s pukom ne zna ta bi prije dofatio, kaji ili natr i samo bleji ko tele u arena vrata kad mu pokazuje Ll^ se ruka mora opustit niz kaji. Taj nije ni znao na kojem ramenu nosi puka, a salutira je ko majmun, a kod obrati pomozi Boe, kad se mariralo i uilo stupati. Kad se trebaj okrenut, bilo mu je svejedno kojom e nogom, cap, cap) ^ mogo je jo est koraka naprijed, a onda se tek okrenuo ko pjeva na Ijuljaki, a kod mara je drao korak ko bogalj ili ko da plee kakva stara cura na protenju. Kaplar pljune i nastavi: Namjerno je fasovo jako zaralu puku, samo da naui kako se isti, trljo ju je ko pas kuju, al da je kupio i dva kila kudjelje vie, nita ne bi oistio. to je vie glanco, to ti je bilo gore i rdavije, a kod raporta ila ti je puka od ruke do ruke i svako se udio kako je to mogue da je sva rava. Na mu je satnik stalno govorijo da od njega nikad nee bit vojnika, da se rade ode objesit, da dere zabadava vojniki kruh. A on je ispod cvikera samo mirko. To vam je za njega bio velik praznik ako nije bio u zatvoru ili u pritvoru. Tog bi dana obino piso te svoje lanie u novine o muenju vojnika, dok mu jednom nisu pretraili kufer. A taj ti je tamo ima knjiga, bratac! Same knjige o razoruanju i miru medu narodima. Zato su ga zbajboili u garnizonski zatvor pa smo odonda bili s njim na miru, dok nam se odjednom ponovo nije pojavio u kancelar* iji da ispisuje trebovanja, kako se ne bi susreto s ljudima- 1 ti je bio tuan kraj tog intelegenta. On je mogo bit druk cl) gospodin da zbog gluposti nije izgubio prava jednogoois11)^ dragovoljca. Moga je bit i lajtnant. I kaplar uzdahnu: Nije znao ni falde popravit na n1 tilu, a iz Praga je naruivo vodice i razne masti za cisce. l dugmadi, a ipak mu je dugme bilo rie ko pomoranda- ' ta jest, jest lajat je znao, pa kad je bio u kancelariji n ^ drugo nije ni radijo nego se uputo u istu filozofiju.
350

r - bio zaljubljen. Stalno je bio, ko to sam kazo, isti to' f ,' jednom dok je razmiljo nad kaljuom, u koju se * <valit na naredbu lezi, ja sam mu reko: Kad tako priate o i ovjeku i o blatu, onda se sjetite da je ovjek tvoren od blata i to mu je moralo bit pravo, ja ispovijedivi se, kaplar c je bio zadovoljan sobom 'ikao je to e na to rei jednogodinji dragovoljac. javio se ipak vejk: _ Zbog takvih istih stvari, zbog tog ivciranja probolred je nekolko let u trideset petoj regimenti neki Konfek i sebe i kaplara. Bilo je to i u Kuriru. Kaplar je na sebi imal valjda trideset ubodnih rana, od kojih je vie od tuceta bilo smrtnih. Taj vojnik se onda jo i sel na mrtvog kaplara i sedeki se na njemu probol. Drugi sluaj je bil pred nekolko let u Dalmaci ji, tam su zaklali kaplara i do danas se ne zna ko je to napravil. Ostalo je to pod velom tajne, samo se zna da se zaklani kaplar zval Fiala i bil je iz Drabovne kod Turnova. Onda jo znam o jednom kaplaru iz sedamdeset pete, Rejmanku... Ugodno pripovijedanje bilo je prekinuto glasnim stenja njem na klupi, gdje je spavao vii vojni sveenik Lacina. Pater se probudio u svoj svojoj ljepoti i dostojanstveno sti. Njegovo buenje bilo je popraeno istim pojavama kao i rano buenje mladog diva Gargantue, kako je to opisivao stari veseli Rabelais. 0 visi vojni sveenik prdio je i podrigivao na klupi i gromzijevao razjapivi usta od uha do uha. Napokon je sjeo i o upitao: ti raspela, a gdje sam ja to? , vidjevi da se gospodin asnik probudio, odgovori vrl ponizno: ( ~~ korno javljam, gospodin oberfeldkurat, da se izvo liti U n eni ^ J kom vagonu. u utlr ^- ^^enja preletio je paterovim licem. Trenutak je je f, .. . * naporno razmiljao. Uzalud. Izmeu onoga to suV>Z1V' nou i ujutro, i izmeu buenja u vagonu, iji ^ri bili osigurani reetkama, bilo je more nejasnoa.

351

Konano je upitao kaplara koji je jo uvijek precj ponizno stajao: ^ A po ijoj zapovijedi, ja to... Pokorno javljam bez zapovijedi, gospodine obe f kurate. k Pater je ustao i poeo hodati izmeu klupa, mrmljaju" mu je to nejasno. ^ Ponovno je sjeo rekavi: Jj A kamo to u stvari putujemo? TJ Do Brucka, pokorno javljam. 11 A zato idemo do Brucka? Pokorno javljam da je tamo premjetena naa cijela devedeset prva regimenta. Pater je stao ponovno naporno razmiljati o tomu to se to s njim dogodilo, kako se naao u vagonu i zato u stvari ide u Bruck i to ba s devedeset prvom regimentom, i to u pratnji nekakve patrole. Ve se dovoljno razbistrio od mamurluka tako da je mogao prepoznati i jednogodinjeg dragovoljca i zato mu se obratio pitanjem: Vi ste inteligentan ovjek, moete mi sigurno bez ikakvog preuivanja objasniti kako sam dospio k vama. Drage volje prijateljskim tonom ree jednogodinji dragovoljac vi ste se jednostavno, ujutro na kolodvoru, pri ukrcavanju u vlak, prikljuili k nama, jer ste bili poprilino cugo. Kaplar ga strogo pogleda. Uli ste k nama u vagon nastavi jednogodinji dra govoljac i stvar je bila gotova. Legli ste na klupu, a ova' ovdje vejk stavio vam je pod glavu svoj kaput. Prilikom kon trole vlaka na proloj postaji bili ste upisani u popis asn koji se nalaze u vlaku. Bili ste, kako bih rekao, slubeno o kriveni, a zbog toga na kaplar ide na raport. ..^ i Tako, tako uzdahnu pater znai da na najt> , postaji trebam prijei u stoerni vagon. Ne znate jesu U dijelili objed? ,.>*
352

ak e biti tek u Beu, gospodine oberfeldkurat io i za rije kaplar 7 ai, vi ste mi pod glavu stavili mantil? obrati se vejku hvala vam od sveg srca. Pater T ne zasluujem nikakvu zahvalnost odgovorio je \^- ja sam postupil tak, kak mora postupiti svaki vok kad vidi svog pretpostavljenog da nema ni pod glavom. laki vJnik mra Potivati SV08 pretpostavljenog, pa makar bil i u drugom stanju. Ja imam velkog iskustva s feldifiratima, jer sam bil posilni kod gospona feldkurata Otta Katza. To je veseli i dobroudni svet. Vii vojni sveenik dobio je napad demokratinosti od mamurluka nakon jueranje veeri, pa izvue cigaretu i prui je vejku: Pui i puckaj. _Ti obrati se kaplaru ide zbog mene na raport? Nita se ne boj, ja u te iz toga izvui, nita ti se nee dogo diti. A tebe ree vejku uzet u sa sobom. ivjet e kod mene ko u tuhici. Dobio je novi napad velikodunosti i tvrdio je da e svi ma uiniti dobra, da e jednogodinjem dragovoljcu kupiti okolade, vojnicima iz pratnje rum, da e kaplara dati prem jestiti u fotografski odjel pri stoeru 7. konjike divizije, da sve osloboditi i da ih nikada nee zaboraviti. Poeo je iz svoje torbe dijeliti cigarete svima, a ne samo izjavio je da dozvoljava svim zatvorenicima puenje, e <* se pobrinuti da svima bude sniena kazna, a oni ponovno vraeni u normalan vojniki ivot. Neu rekao je da me se sjeate po zlu. Imam go veza i poznanstava i uz mene se neete izgubiti. I ste na mene ostavili dojam pristojnih ljudi koje Gos P* m V rad ^ ^' J^'co ste zgriJeiu> sa<k ispatate, a vidim da 1 voljno podnosite kaznu, to ju je Bog na vas poslao. ^ Na temelju ega ste bili kanjeni? obrati se vejku. Ve|T "g je na mene kaznu poslal odgovori pobono ~~~ preko posrednitva pukovnijskog raporta, gospon

353

obrfeldkurat, jer sam bez svoje krivnje zakasnil u rep Bog je milosrdan i pravedan ree sveano viv- ^ sveenik on zna koga treba kazniti, jer time samo ^ zuje da sve vidi i da je svemogu. A zato vi izdravat nogodinji dragovoljac? '^ Glede toga odgovorio je jednogodinji dragovoi- jer je milosrdni Bog izvolio na me poslati reumatizam sam postao gord. Po odsluenju kazne poslat e me na A
i i. U *U

Ide Marina odHodonina, a za njom upnik s bavicom vina.

kuhinju. Sto Bog ini, dobro ini izjavi pater oduevljen uvi za kuhinju i tamo valjan ovjek moe napraviti ka rijeru. Upravo u kuhinju bi morali slati inteligentne ljude zbog kombinacija, jer se ne radi o tome kako se kuha, ve s kakvom se ljubavlju sve to skupa slae, prireuje i slino. Uzmite sos. Kad inteligentan ovjek pravi sos od luka, onda uzme sve vrste zelenia, dinsta ih na maslacu, pa onda doda zaine, papra, mirodija, malo najgvirca, dumbira, a obian, prost kuhar pusti da se luk kuha i ubaci u to crnu zaprku od loja. Vas bi doista najradije vidio negdje u asnikoj kuhinji. Bez inteligencije moe ovjek ivjeti s kakvim obinim zanimanjem, ali u kuhinji se to odmah pozna. Juer naveer, u Budejovicama u asnikom kasinu, servirali su vam, izmeu ostalog, bubrege a la madeira. Tko ih je kuhao, neka mu Bog oprosti sve grijehe, taj je bio pravi intelektualac, a zaista u kuhinji tamonjeg asnikog kasina je nekakav uitelj iz Skutea. A te bubrege a la madeira jeo sam u asnikoj kuhinji 64. domobranske pukovnije. Stavili su u njih kinu* kao kad ih rade u obinoj birtiji, na papru. A tko ih je P premao, to je bio taj kuhar u civilu? Hranio je stoku jednom veleposjedu. Vii je vojni sveenik uutio, a onda prebacio razgovo kuharski problem u Starom i Novom zavjetu, jer su up u ta vremena i te kako brinuli o pripremi ukusnih jela f bogosluja i ostalih crkvenih sveanosti. Potom je P sve da neto zapjevaju, nato je vejk, kao i uvijek, nes odabrao: **..". H ' B -
354

Ali vii vojni sveenik nije se naljutio: bi se tu nalo bar Kad malo ruma, ne bi ba morala biti ,"7 vina rekao je smijeei se, prijateljski raspoloen j^arinu bismo pustili, to samo navodi na grijeh. " Kaplar oprezno posegnu u kaput i izvue odande plosna tu bocu ruma. _ Pokorno javljam, gospodine oberfeldkurate javio se tiho, tako da je bilo jasno kakvu rtvu podnosi s oprotenjem, da se ne uvrijedite. _ A, neu se uvrijediti, deko odgovorio je radosno, vedrim glasom pater popit u za vae sretno putovanje. Isuse i Marijo, uzdahnu u sebi kaplar vidjevi da jekon na temeljitog gudjaja nestalo pola boce. A, deko, deko ree vojni sveenik smijeei se i namigujui znaajno na jednogodinjeg dragovoljca jo uza sve to i Boga hulite. Gospod Bog e vas morati kazniti. Pater je ponovno nagnuo iz plosnate boce, i dodavi je Svejku naredi. Dovri s tim. Rat je rat dobroduno ree vejk kaplaru, vraajui m u praznu bocu, to ovaj potvrdi s takvim udnim bljeskom u ocii na kakav se moe pojaviti samo u umobolnog ovjeka. y- A sad u do Bea jo malo odrijemati ree vii vojni ecenik i molim vas da me probudite im stignemo u c. A vi obratio se Svejku vi ete otii u kuhinju vae n aze, uzet ete pribor i donijeti mi objed. Recite da je to ^ sPdina oberfedlkurata Lacinu. Gledajte da vam daju PU porciju. Ako budu knedli, nemojte uzimati s kraja, ^ ,sam gubitak. Onda mi iz kuhinje donesite bocu vina i e sa sobom alicu, neka vam u nju naliju ruma. . ^i v ma Poce kopati po depovima. lusajte . ree kaplaru nemam sitnog. Posudite
355

mi forintu. Tako, evo vam! Kako se zovete? vejk. vejk forinta za put. Gospodine kaplare, posudite nu forintu. Vidite vejk, ovu drugu ete dobiti kad vite kako treba. Onda neka vam jo daju cigarete i ce mene. Ako se bude dijelila okolada, smotajte nekako d 'f porciju, a ako budu konzerve, gledajte da vam daju su" jezik ili guja jetra. Ako se bude dijelio ementaler, posta"' jte se da vam ne daju s kraja, a ako bude maarska sajam pazite da ne bude nekakav okrajak, nego lijepo iz sredine l bude sona. Vii vojni sveenik ispruio se na klupu i zaas zaspao Mislim rekao je uz paterovo hrkanje jednogodinji dragovoljac kaplaru da moete biti mirni s vaim nahoetom. Taj je kako treba. Ve je, kak se veli javi se vejk odbijen od cice, ve duda iz flaice. Kaplar se trenutak borio sam sa sobom, a onda je najednom izgubio svaku poniznost i rekao tvrdo: Jako je krotak. On me podsjea s tim sitniom kojeg nema izjavi vejk na jednog Mlika, zidara iz Dejvica, jer ni taj isto tak dugo ni imal sitnia dok se ni zaduil do grla i bil zatvoreni zbog prevare. Potroil je krupne novce, a sitnia ni imal. U sedamdeset petoj regimenti javio se jedan iz pa' trole njihov je kapetan prije rata propil elu pukovnijsku kasu i moral je zbrisati iz vojske, a sad je opet kapetan-a jedan narednik koji je pokral sav materijal za obojke, a bilo ga je prek dvadeset bala, danas je tabni narednik, a pjeak je nedavno u Srbiji streljan jer je odjednom poj vu konzervu koja im je trebala biti dovoljna za tri dana. To tu ne spada izjavi kaplar ali istina je, psu od siromanog kaplara dvije forinte na veresiju... v .. Evo vam ta forinta rekao je vejk ja se ne t& . obogatiti na va raun. A kad bu dal i onu drugu f nju bum vam vratil da se ne plaete. Vas bi to trebalo
356

va pretpostavljeni od vas posudi nofce za sebini. Tu se radi o mizerne dve forinte, videti kad bi trebali rtvovati ivot za tog svog kad bi aja bl on leal ranjeni negde na neprijatea vi bi ga trebali spasiti i odnesti na svojim ru* / . v i/ oni pucaju po vama srapnelima i sa svim moguim. Vi bi se usro branio se kaplar ako jada. ~~~ Ima ih vie posranih u svakoj bitki javio se opet . j~^ iz pratnje nedavno nam je pripovedal jedan na ' eni kamarad u Budejovicama da se triput posral dok su "li na juri. Prvi put kad su se penjali gore, iz zaklona na lac ispred bodljikavih ica, onda kad su ih poeli reetati, a trei put su pustili u gae kad su prema njima pojurili Rusi s bajunetima na gotovs i derali se ura. Onda su opet pobegli natrag u zaklon, a od njihovih, bome ni bilo nikog ko se nije usral. A jedan mrtvi, koji je leal gore na zaklonu s nogama na dole, kojem je u juriu rapnel odcinul glavu ko da ju je odrezal, taj se u tom posljednjem asu tak posral da je to iz njegovih hlaa teklo prek bakandi skup s krvi dole u zaklon. A ta polovica njegove lubanje, skup z mozgom, leala je tono ispod toga. ovek ni ne zna kak mu se to dogodi. A nekad rekao je vejk oveku ba u borbi pozli il mu se nekaj zgadi. U Pragu na Pohofelcu u Vidikovcu jedan je bolesni rekonvalescent iz Pfemila pripovedal da je negde pod utvrdom dolo do juria na bajunete, prema n e J rnu je tral jedan Rus, tip ko gora, tral je na njega s bajunetom, a curile su mu sline iz nosa. Kak je taj pogleda! na |> na tu mrklu, odmah mu je tak pozlilo da je moral traiti Worsku pomo, a tam su utvrdili da je zaraen s kolerom, , su a otpremili u Petu u barake za one koji imaju koleru, 8(k K stvarno i dobil tu koleru. j ^ to bio obian pjeak ili kaplar? upitao je jedn no 8dinji dragovoljac. Kaplar odgovori mirno vejk. ~ se moglo desit svakom, i jednogodinjem ree i pritom pogleda pobjedonosno na jednogodisi

"

ste

357

njeg dragovoljca kao da je htio rei: A jesam li te, a v na ovo kazat?

.rdenja neke
T

__ _ ,. ______ .__ ,u 00sj tjeskobe.

Mada je jo uvijek iz vagona odjekivala neprestana dr L vaba s Kaperskih Gora Wann ich kumm, wann ' k kumm, wann ich wieda, wieda kumm, sada i oni uutio pod neugodnim dojmom bodljikavih ica kojima je Be bi opasan. Sve je u redu rekao je vejk gledajui na rovove sve je u potpunom redu, jedino si Beani na izletima mo gu podrapati hlae. Tu ovek mora bit oprezni. Be je uope znaajni grad nastavio je kolko samo ima divljih ivotinja u toj schonbrunskoj menaeriji. Kad sam pred nekolko let bil u Beu, najrade sam iel gledati majmune, ali ak bi prolazila kakva linost iz carskog dvora, onda nikog ne bi putali kroz kordon. Z menom je bil jedan najder iz desete upanije, pa su ga zaprli jer je na silu htel videti te majmune. A jeste li bili na dvoru? upita kaplar. Tam je jako lepo odgovori vejk tam nisam bil, ali mi je pripovedal jedan, koji je tam bil. Od svega je najlepsa dvorska straa. Svaki od njih mora biti visoki oko dva metra, a posle dobiju trafiku. A princeza tam ima ko dreka. a Provezli su se kroz nekakav kolodvor, odakle su za njin> ris dopirali zvui austrijske himne koju je svirala kapela, p gla onamo vjerojatno grekom, zatim su se, tek nakon p" priline vonje, zaustavili na kolodvoru gdje se dijelila hr i bio prireen sveani doek. Samo, to vie nije bilo kao na poetku rata kada s vojnici putem prejedali na svakom kolodvoru, i kada s doekivale djevice u glupim bijelim haljinama, s jo ugl ^ P' ov licem i prokleto glupim kiticama, i jo glupljim ai . u kakve dame, iji mu danas izigrava sjajnog dornolj
358

., ^ Doek u Beu sastojao se od triju lanica ustrijskog Crvenog kria, dviju lanica nekakve ^ e bekih gospoda i djevojaka, jednog slubenog .1^ bekog magistrata i vojnog zastupnika, svim tim licima primjeivao se umor. Vlakovi s voj-Hzali su danju i nou, sanitetski vlakovi prolazili su s icima svakog sata, na kolodvorima su svaki as preba- V vlakove sa zarobljenicima s jednog kolosijeka na drugi, 01 ernu tome morali su prisustvovati svi lanovi tih raznih l rooracija i udruga. Ilo je to iz dana u dan, a prvotno odu-"cvlienje pretvorilo se u zijevanje. Izmjenjivali su se u slubi, a svatko od tih koji su se pojavljivali na nekom bekom kolodvoru imao je jednako umoran izraz, kao i ovi koji su danas oekivali vlak s budejovikom pukovnijom. Iz stonih vagona virili su vojnici s izrazom beznaa, kakav imaju oni koji idu na vjeala. K njima su pristupale dame i dijelile im medenjake sa eernim natpisima: Sieg und Rache, Gott strafe England, Der Ostereicher hat ein Vaterland. Er liebt s und hat auch Ursach furs Vaterland zu kampfen.1 Moglo se vidjeti kako se gortaci s Kaperskih Gora pretrpavaju medenjacima, pri emu ih nije naputao taj izraz beznaa. Onda je dola naredba da se po desetinama ode po hranu u poljsku kuhinju koja je stajala iza kolodvora. lamo je takoer bila i asnika kuhinja, kamo je vejk enucMzvriti naredbu vieg vojnog sveenika, dok je jedgodisnji dragovoljac ekao da ga nahrane, jer su dvojica iz jj e ot ila po hranu za itav kanjeniki vagon. Vejkje tono izvrio nalog i prelazei kolosijek ugledao jj P.rucnika Lukaa, koji je etkao medu tranicama i ekao 1 u asnikoj kuhinji ostati neto i za njega. )egv je poloaj bio vrlo neugodan, jer je privremeno
rjjj '?~ ' sveta! Neka Bog kazni Englesku! Austrijanac ima domovinu! On je n roli i ima se za domovinu, (njem.) jg,ii.w K,.,**,-.'.^A: < - - . " -

359

dijelio posilnog s natporunikom Kirschnerom. Mn zapravo brinuo samo za svoga gospodara i provodio n sabotau u odnosu na natporunika Lukaa. ^u Kome to nosite, vejk? upita nesretni natp0 v kada je vejk poloio na zemlju itavu hrpu stvari k izmamio u asnikoj kuhinji i koje je drao zamotane L
P ;
ut

p korno javljam, gospon obrlajtant, da se ne plaem. "7 . Jojlo tak nekak al, da smo mi dva najnesretniji ^en' m ratu i pod suncem Bojim, a da nismo ni krivi. '' U zna sudbina, kad si samo pomislim da sam prepun Smirite se, Pokorno javljam, gospon obrlajtant, kad to ne bi bilo . ^ subordinacije, ja bi vam rekel da se uope nemremiti al ovak moram rei da sam po vaoj naredbi vepuno miran. pot _ _ Pokorno javljam da ve upadam, gospon obrlajtant. ko, samo uite u vagon vejk. Nad vojnikim logorom u Brucku vladala je nona tiina. U vojnikim barakama tresli su se vojnici od zime, a u asni kim barakama otvarali su prozore zbog toga to je bilovie pre ugrijano. Od pojedinih objekata pred kojima su stajale strae, po vremeno su odzvanjali koraci, kojima je straa tjerala san s o iju . Dolje, u Mostu nad Litavom, sijala su svjetla C. i K. tvornice mesnih konzervi, gdje se radilo danju i nou, a proizvodili se razni otpaci. A budui da je otud puhao vjetar, do prolaza u vojnikom logoru dolazio je i smrad gnjilih ila, k pita, papaka i kostiju, koje su kuhali za konzerve juhe. naputenog paviljonia gdje je nekada, u vrijeme mito ra Ij f fotografirao vojnike koji su provodili svoju n y ., ost a vojnoj streljani, moglo se dolje, u dolini Litave, u ^etl cryeno elektrino svjetlo u bordelu Kod kukuruznog > koji je svojim posjetom poastio i sam nadvojvoda JePan prilikom velikih manevara u opronju 1908. godk i Je se svakodnevno okupljalo drutvo asnika. L svih zloglasnih lokala bilo je to najbolje mjesto n su srn ' jeli dolaziti obini vojnici, ni jednogodinji JC 1iito
361

vejk se na trenutak zbunio, ali je odmah doao k k Njegovo lice bilo je puno sjaja i mira kada je odgovorio To je za vas, pokorno javljam, gospon obrlajtant Samo ne znam gde vam je kupe, a isto tak ne znam jel L komandant vlaka imal nekaj protiv toga da putujem z vama. On je nekakva svinja. Natporunik Luka znatieljno se zagleda u vejkakoiije pak dobroduno i povjerljivo nastavio: Je, taj je zbiljam svinja, gospon obrlajtant. Kad je bil na inspekciji u vlaku, ja sam mu odmah prijavil da je ve jedanajst sati i da imam odraenu elu kaznu, i da spadam l u stoni vagon ili k vama, a on me tak surovo odbil, da nek samo ostanem tam gde jesam, jer da vam jedino tak, gospon obrlajtant, ne bum napravil nekakvu sramotu po putu. vejk je napravio mueniko lice: Ko da bi ja vama, gospon obrlajtant, uope napravil nekakvu sramotu. Natporunik Luka je uzdahnuo. Sramotu nastavio je vejk sramotu vam sigurno nisam nikad napravil, a ako se nekaj i dogodilo, to je bil s u aj, bila je to obina volja Boja, kak je govoril stari Vani iz Pelhrimova, kad je izdraval trideset i estu kaznu. N"3 ni nisam napravil namerno, gospon obrlajtant, uveK htel napraviti nekaj obratnoga, dobroga, a ja nisam Jfl1 mi dva skup od toga nismo imali nikakvoga profita, neg mo teke muke i patnje. -, Samo mi ne plaite toliko, vejk rekao jevna^,, runik Luka mekim glasom, kada su se pribliili stoze ^ vagonu sve u srediti kako biste ponovno bili sa o1
360

Oni su odlazili u Ruin dom, ija se zelena svjetl gla takoer vidjeti iz naputenog fotografskog ateljea R-1^0" to razdijeljeno kao i na bojinici, jer monarhija vie ^ drugim nije mogla pomoi svojim vojnicima, doli D 'Clni nim bordelima pri stoeru brigada, takozvanim PufOVjn0s~ Postojali su dakle: k. u. k. Offiziergpuff k. u. k. Unt< zierspuffi k. u. k. Mannschaftspuff.1 Most nad Litavom blistao je jednako tako kao to je D ko mosta svijetlila na drugoj strani Kiralv Hida, Cislajtani'" Translajtanija. U oba grada, i u maarskom i u austrijskom svirale su ciganske kapele, svijetlili su prozori kavana i K. stauracija, pjevalo se i pilo. Tamonji graani i inovnici vodili su u kavane i restauracije svoje gospode i odrasle keri Most nad Litavom, Bruck an der Leitha, i Kiralv Hida i nisu bili nita drugo nego jedan veliki bordel. U jednoj od asnikih baraka u logoru, vejk je nou ekao na svoga natporunika Lukaa, koji je naveer otiao u grad u kazalite, i dosad se jo nije vratio. vejk je sjedio na natporunikovoj raspremljenoj postelji, a nasuprot njemu, na stolu je sjedio sluga bojnika Wenzla. Bojnik se opet vratio u pukovniju, poto je u Srbiji, na Drini, bila konstatirana njegova potpuna nesposobnost. Govorilo se o tom da je naredio rastaviti i unititi pontonski most dok je jo polovicu svoga bataljuna imao na drugoj strani. Sada je bio dodijeljen vojnikoj streljani u Kiralv Hidi kao zapovjednik, a imao je i nekakvog posla s intendanturom u logoruMedu asnicima se prialo da e se bojnik Wenzel sada dobro potkoiti. Lukaeva i Wenzlova soba bile su u istom hodnikU' Posilni bojnika Wenzla, Mikulaek, majuni koziavidje' arac, klatio je nogama i psovao: Ja se udim tom mom starom blesavcu da ga jo nern Ba bi htel znati gde se taj moj dedek elu no vucara. &* bi mi bar dal klju od sobe, legnul bi se i zezal. Ima tarfl udo vina.
l. C. i K. asniki bordel, C. i K. doasniki bordel i C. i K. vojniki bordel, (rgtm.)

veliju da krade izjavio je vejk, zadovoljno puei svoga natporunika, jer mu je ovaj bio zabranio da u - uc 'ka lulu ti mora ipak nekaj o tome znati, otkud sobi p re vino. Ta idem tam kam mi naredi tankim glasom je rekao .r^jek _ dobim od njega papir, i odma idem fasovati za Uricu, a onda to odnesem doma. A kad bi ti naredil upitao je vejk da fkradne ukovnijsku kasu, napravil bi to? Tu sad iza zida kune, al Led njim se trese ko iba. __ Mikulaek je zatreptao sitnim oima. __ To bi si razmislil. _ jsfi si ne sme razmiljat, ti mali oznojeni drebac __ razvikao se na njega vejk, ali je uutio budui da su se otvorila vrata i uao natporunik Luka. Kako se odmah moglo primijetiti po kapi koja mu je stajala naopako, bio je u vrlo dobrom raspoloenju. Mikulaek se tako uplaio da je zaboravio skoiti sa stola, pa je salutirao sjedei, zaboravivi pritom da nema na glavi k ap u . Pokorno javljam, gospon obrlajtant, sve u redu objavio je vejk, zauzevi strogi vojniki stav prema svim propisima, pri emu mu je cigareta ostala u ustima. Natporunik Luka to ionako nije primijetio, ve je krenuo direktno na Mikulaeka, koji je razrogaenih oiju pratio svaki natporunikov pokret i usto dalje salutirao sjedei na stolu. Natporunik Luka predstavi se Luka pristupivi Mikulieku ne ba suvie sigurnim korakom a kako se vi z o v e te ? Mikulaek je utio. Luka je privukao stolicu pred . ulaeka koji je sjedio na stolu, sjeo je gledajui gore u "Jeaij-ekao: 7^ vejk, donesite mi iz kufera slubeni revolver. ;e, 'tavo to vrijeme dok je vejk traio po kuferu, Mikulaek utl i izbezumljeno gledao na natporunika. Ako je tog
A

362

363

trenutka i shvatio da sjedi na stolu, bio je sigurno sam oajniji, jer su mu noge doticale koljena natporunika U* je sjedio. '

K vragu, kako se zovete ovjee? viknuo je prema Mikulaeku natporunik. Ali, taj je i dalje utio K l!* je poslije objanjavao, dobio je neku vrstu ukoenosti nr; nenadnom natporunikovu ulasku. Htio je skoiti, ali n" mogao, htio je odgovoriti, ali nije mogao, htio je prestari salutirati, ali ni to nikako nije ilo. Pokorno javljam, gospon obrlajtant javi se veik da revolver ni napunjen. Onda ga napunite, Svejk! Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da nemamo nikakvih patrona, a i bude ga teko skinuti z metkom sa stola. Dopustite da primetim, gospon obrlajtant, da je to Mikulaek, posilni od gospona majora Wenzla. Taj uvek zgubi dar govora kad vidi nekoga od gospode oficira. On se uope i srami govorit. To vam je uope takvo, kak velim, oznojeno umorno drebe. Gospon major Wenzl uvek ga ostavi da stoji na hodniku kad ide nekam u grad, a ono se tak alosno i tuno vucara po barakama, od posilnog do posilnog. Kad bi bar imalo razloga da se preplai, ali zbiljam ni ni napravilo. Svejk je otpljunuo, a u njegovu glasu i u tome, to je o Mikulaeku govorio u srednjom rodu, mogao se un potpuni prezir nad kukavilukom slunika bojnika Wenzlai nad njegovim nevojnikim ponaanjem. Dopustite nastavio je Svejk da ga ponjuirnSvejk je povukao Mikulaeka, koji je neprestano sa stola glupo gledao na natporunika, i postavivi ga na zemlj u> ponjuio mu hlae. Jo nije izjavi ali poinje da ga hitim van Izbacite ga, Svejk. Svejk je izveo na hodnik Mikulaeka koji se sav tresa > zatvorio je za sobom vrata, a onda mu na hodniku rekao Glupane jedan, spasil sam ti ivot. A kad se vrati gosp major Wenzel, potiho bus mi donesel flau vina. Bez zezaw
364

un ti sauva! ivot. Kad je moj gospon drugi. obrlajtant pito znam samo a da je ... Ti si drekec s prezirom izjavi Svejk sedni se tu na i ekaj dok dojde taj tvoj major Wenzl. A to ie dobro doekao je vejka natporunik Lukas A* ste ve ovdje, hou s vama govoriti. Ne morate tako ^ stajati 'mirno'. Sjednite, Svejk, ostavite to po zapovi- i Drite jezik za zubima i budite pozorni. Znate li gdje je Kiralv Hidi Sopronv utcza? Dajte, ostavite to vae 'pokorno 'avliani, gospon obrlajtant, da ne znam'. Ako ne znate, onda recite, ne znam, i basta. Napiite si na komadi papira Sopronv utcza broj 16. U toj kui je eljeznarija. Znate li to je to eljeznarija? Herrgott, prestanite govoriti, 'pokorno javljam'. Recite, znam ili ne znam. Onda, znate li to je to eljeznarija? Znate... dobro. E, ta trgovina pripada nekakvom Maaru Kakonvju. Znate li to je to Maar? Himmellherrgott, znate ili ne znate? Znate... dobro. Gore, iznad duana je prvi kat i tamo on stanuje. Znate za to? Ne znate, k vragu, pa ja vam govorim da tamo stanuje. Je li vam to dosta? Dosta... dobro. Ako vam to nije dovoljno, dat u vas zatvoriti. Imate zapisano da se taj tip zove Kakonvi? Dobro, onda sutra rano, tako oko deset sati, idete dolje u grad, nai ete tu kuu i otii ete gore do prvog tata i predati gospodi Kakonvi ovo pismo. Natporunik Lukas je otvorio torbicu i zijevajui predao jvejku u ruke bijelu kuvertu s pismom, ali bez adrese. ^~ To je izuzetno vana stvar, Svejk pouavao ga je 6 ^J nikad dosta opreza, zato, kao to vidite, ovdje nema cse. Ja se na vas potpuno oslanjam, da ete to pismo pre^ gospodi kako treba. Zapiite si jo da se ta gospoda zove gospoda Etelka Kakonvi. Jo jed-i !*" Varn velim da to pismo morate diskretno uruiti pod bilo 1 kolnostima i ekati na odgovor. To da imate ekati na or> tom je ve napisano u pismu. to jo hoete? A ako mi, gospon obrlajtant, ne daju odgovor kaj napraviti?
*<**
eUca

> u stvari zaiite si osoda Etel

365

 Onda napomenite da morate, to kota da kost biti odgovor odgovorio je natporunik zijevajui od do uha sad ve idem spavati, danas sam zbilja um Ala smo toga popili! Mislim da bi svatko bio jednako ?*' umoran poslije takve veeri i noi. Natporunik Luka u stvari se nije imao namjeru ne Azadrati. Poao je naveer iz logora u grad samo u madar if kazalite u Kiralv Hidi, gdje su davali nekakvu ma?rsk operetu u kojoj su glavne uloge igrale odeblje idovske d mie ija je bajna prednost bila u tome to su za vrijeme pUs dizale noge u zrak, a nisu nosile ni triko ni gaice, a kako b bile to privlanije gospodi asnicima, brijale su se dolje kao Tatarke, od ega galerija, dodue, nije imala velike koristi, ali su zato vie uivali artiljerijski asnici koji su sjedili dolje u parteru, a koji su zbog te ljepote donijeli sa sobom u kazalite artiljerijske dalekozore. Dodue, natporunika Lukaa nije zanimala ta zanimljiva svinjarija zbog toga to posueni kazalini dalekozor nije bio akromatian i umjesto bedara vidio je samo nekakve ljubiaste plohe u pokretu. U pauzi, nakon prvog ina, vie ga je zainteresirala jedna dama u pratnji gospodina srednjih godina, kojeg je vukla prema garderobi i objanjavala tom svome muu, da se smjesta ide doma, i da takve stvari ona nee gledati. Izgovarala je sve to dosta glasno, njemaki, nato je njezin pratilac odgovarao maarski: Anele, idemo, pristajem. Bila je to neukusna stvar. Es ist ekelhaft1 odgovarala je uzbueno dama dok joj )e gospodin oblaio veernji ogrta. Oi su joj pritom plarnt) bijesom zbog te bestidnosti, velike crne oi koje su tako bro pristajale njenom lijepom stasu. Pogledala je p natporunika Lukaa i jo jednom odluno izjavila: haft, vvirklich ekelhaft.2 I to je odluilo o kratkoj Od garderobijerke je dobio informacije da su to sup
1. To je gnusno, (njem.) 2. Gnusno, zaista gnusno, (njem.) il'M-'SJ^S'}? .,

gsPocun na Sopronvi utcza broj 16 ima ' V n y i> A s gospodom Etelkom stanuje na prvom katu rerobijerka s potankou stare pbdvodaice ona iz Sopronija, a on je Maar, ovdje je sve to poi takoer je uzeo iz& garderobe svoj kajMatpui"^""- . > ,., . . ... . ,' . i otiao u grad, gdje je susreo u velikoj vinariji i kavani r K d nadvojvode Albrechta nekoliko asnika iz 91. pukov" Nije mnogo govorio, ali je zato mnogo pio, smiljajui kombinacije, to u stvari napisati toj strogoj, moralnoj, lijepoj dami, koja ga je svakako vie privlaila nego sve te maimunice na pozornici, kako su se o njima izraavali drugi a s n ic i. U vrlo dobrom raspoloenju otiao je do male kavane Kod kria Svetog Stjepana gdje je uao u mali separe, izbacio otud nekakvu Rumunjku, koja se bila ponudila da e se svui do gola i da s njom moe raditi to hoe, a onda je naruio tintu, pero i papir, bocu konjaka i napisao, nakon dubokog razmiljanja, ovo pismo za koje mu se uinilo da je uope najljepe od svih koje je dosad napisao:
Milostiva gospodo! Juer naveer bio sam u mjesnom kazalitu prisutan na predstavi, koja vas je toliko ogorila. Promatrao sam vas ve tijekom cijelog prvog ina, vas i vaega gospodina supruga. Kako sam primijetio...

Samo naprijed, rekao je samom sebi natporunik ^> kakvo pravo ima taj tip imati tako zgodnu enu. Pa Jleda kao obrijani pavijan. ""'" je dalje:
tf gospodin suprug s najveim razumijevanjem gledao je na vratnost koja se dogaala na pozornici za vrijeme predstave, JaJe kod vas, milostiva gospodo, izazvala otpor stoga to to nije
367

366

bila umjetnost, ve gnusno djelovanje na najintimnije ovjeka.

'"ty

Ta enska ima prsa, pomislio je natporunik I L., samo naprijed! '

Oprostite, milostiva gospodo, to sam, premda se ne ft najemo, tako iskren prema vama. Vidio sam u ivotu rnnn ena, ali nijedna nije na mene ostavila takav dojam kao vi va sud i ivotni nazor potpuno se podudaraju s mojim nazorom Uvjeren sam daje va gospodin suprug obini sebinjak, koji vas vue sa sobom...

To, ipak, ne ide, rekao je samom sebi natporunit Luka i precrtao schleppt mit i umjesto toga napisao:
... koji samo zbog svoga interesa vodi vas, milostiva, sobom na kazaline predstave koje odgovaraju njegovom ukusu. Volim iskrenost, ja ne zadirem u va osobni ivot, i elio bih samo porazgovarati s vama o istoj umjetnosti...

Ovdje to s hotelima nee ii, morat u je odvui ak u Be, jo je pomislio natporunik, uzet u si slubeni put.
Stoga se usuujem, milostiva gospodo, zamoliti vas za susnt kako bismo se poblie i asno upoznali, to vi svakako neete odoM onomu kojega u najskorije vrijeme ekaju iscrpljujui ratni' foW i koji e, u sluaju vaeg ljubaznog pristanka, sauvati u vrevi najljepu uspomenu na duu, koja gaje jednako kao stoje i on nju shvatio. Vaa odluka bit e mi znak, vas odluujui trenutak u ivotu.

i i? devet sati ujutro kada je vejk probudio B ilo e J " , ' ' r ' porunika Lukasa: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da ste zaspal za . :a ve moram ii s vaim pismom do te Kiralv Hide. m'vas ve budil u sedam sati, onda u pol osam, pa u osam A ve svi okolo ili na vebe, a vi ste se samo okrenul na cni stranu. Gospon obrlajtant... velim, gospon obrlajtant... jvfatporunik Luka, promrmljavi neto, htio se dodue krenuti opet na bok, to mu nije polo za rukom jer ga je vejk nemilosrdno tresao i derao se: Gospon obrlajtant, ja idem s tim pismom do Kiralv H id e. Natporunik Luka je zijevnuo: S pismom? Ah da, s mojim pismom to mora biti diskretno, razumijete, tajna medu nama. Abtreten... Natporunik se ponovno umotao u deku iz koje ga je vejk izvukao, no opet je zaspao dok je vejk krenuo prema KiralyHidi. Ne bi mu bilo tako teko pronai Sopronvi utczu broj 16 da se sluajno nije sreo sa starim saperom1 Vodikom, koji je bio dodijeljen k tajercima, a ija je vojarna bila dolje u logoru. Prije nekoliko godina Vodika je stanovao u Pragu na Bojitu, pa zato pri takvom susretu nije preostalo nita drugo nego da njih dvojica svrate u gostionicu Kod crnog janjeta u Brucku, gdje je bila poznata konobarica Ruenka, ^ehinja, kojoj su svi eki jednogodinji dragovoljci koji su ^da boravili u logoru, ostali neki iznos duni. U posljednje vrijeme udvarao joj se saper Vodika, stari Petkar koji je imao na popisu sve marbataljune koji oouazili iz logora, pa je u posljednji as obilazio eke n godinjake kako bi ih podsjetio da ne nestanu u rat-m me teu prije no to plate dug. 7~ A kam si u stvari krenul? upitao je Vodika, nakon )e prvo potegnuo dobroga vina.
nica, inenjerac, ovdje naziv prema izvorniku, (frev.)

Potpisao se, ispio konjak i naruio jo jednu bocu, P pijui aicu za aicom nakon to je proitao svoje ps) nje retke, takorei iza svake reenice zaista i zasuzio.

369

368

u 3

'

To je tajna odgovorio je vejk al tebi, sta prijatelju, to bum poveril. Sve mu je potanko objasnio, a Vodika je izjavio d stari saper i da ga ne moe ostaviti, te da idu skupa precj ^ pismo. ** Divno su se raspriali o minulim vremenima, na \f>A

roni

poslije dvanaest sati izali Iz crnog janjeta, sve im se in'] prirodnim i lakim. Osim toga, u dui su snano osjeali da se nikoga n boje. itavim putem do Sopronvi utcza broj 16. Vodika je izraavao silnu mrnju prema Maarima i neprestano pripovijedao kako se s njima svugdje mlati, gdje se sve i kada s njima mlatio, to ga je sve i gdje sprijeilo kako se ne bi s njima pomlatio. Jednom ti ve epam nekog maarskog tipa za gdo u Pausudorfe, kam smo mi saperi ili na vino, i ba mu hou dati jednu remenom prek surle u toj kmici, jer smo mi odmah, im je to poelo, hitili flae na tu viseu lampu, kad ti odjednom on pone vriskat: Tondo, pa to sam ja, Purkrabek, iz 16. domobranske! Malo je falilo da ni dolo do zabune. Zato smo im to, fifiriima maarskim, naplatili kak treba kod Neiderskog jezera, kam smo ili pred tri tjedna pogledati kaj ima novoga. U oblinjem selu bil je smeten nekakvi poljski odred nekakvih honveda, a mi smo sluajno svi upali u jednu krmu, gde su oni plesali taj svoj arda kak blesavi, derali se iz sveg grla ono svoje uram> uram biro uram,1 ili lanvok, lanvok, a faluba.2 Mise sednemo nasuprot njima, samo smo si remene stavili pred sebe na stol i pogledamo se: Gadovi jedni, bumo vam mj dali taj lanvok, a neki Mejstrik, koji ti je imal aku ko Bik hora, odma se ponudil da ide plesati i da bu jednom frajefU maznul curu iz kola. Cure su, kaj je je, bile zbiljam fes, n' gate i guzate, okate i s dobrim bedrima, a po tome kak su | ti maarski frajeri gnjeili, moglo se videt da te cure im3)
1. Gospodine, gospodine suce. (mad.) 2. Djevojke, djevojke sa sela. (mad.) ,{. 4 'T,'1' ': '

i-

v i. T

" * * C ls u

ra prsa ko kakve nogometne lopte u i da im to pae, p'"" " ^meju u gnjeenje. Tak ti je taj na Mejstrik skoilS| i hoe ti tu najzgodniju fes curu maznut jednom U du, koji ti je poel nekaj blebetat, a Mejstrik mu je A ah jednu odvalil, taj se zruil, a mi smo ti odmah r opili ne namotali smo si ih oko ruke da nam ne izletiju baH skoili medu njih, a ja sam ti viknul: Kriv ili prav, mlati to po redu! Onda ti je to ilo ko podmazano. Poeli su ti skakat kroz razore, mi smo ih lovili po tim prozorima za noge i ponovo vlekli u dvoranu. Ko ni bil na, taj je dobil. Uplel se u to i njihov naelnik sa andarom, i taj as su dobili kak Bog zapoveda. Birtaa smo isto stukli, zato jer je poel nekaj nje maki kleti, jer da mu kvarimo zabavu. Jo smo posle po selu lovili one koji su se hteli pred nama sakriti. Ko jednog -nji hovog vodnika, kog smo ti nali zamotanog u seno, na tava nu, na jednom imanju, skroz dole ispod sela. Izdala nam ga je njegova cura, zato jer je taj tam plesal z jednom drugom. Ta se napalila na naega Mejstfika, i otila je z njim posle gore po cesti iza Kiralv Hide, tam gde su ispod ume sunice sa senom. Dovlekla ga je u jednu takvu sunicu, i onda od njega posle htela pet kruna, a on joj je dal prek zuba. Onda je dobeal za nama skroz gore, kod samog logora, pa nam je pripovedal da je uvek mislil da su Maarice vatrenije, a data je svinja leala ko panj, i stalno nekaj mlela. Maari su, kratko reeno, ljam zavrio je stari saper Vodika, pa je vejk primijetio: ~~ A neki Maar isto ni kriv zato kaj je Maar. Kak ni kriv ~ 1 razljutio se Vodika to je glupost,je kriv. To ti se elim, da upadne u jedan takav cirkus meni dogodilo kad sam prvi dan doel na kurs. Isto Ppodne sterali su nas ko stoku u kolu, a jedan takav glupan je poel risati i ^ objanjavati fotoblindae, kak se udaraju . Ji> kak se to meri, a veli jo, ko ujutro to ne bu imal y lsa no, kak je on to objasnil, da bude zatvoren i zvezan. K o11' mislim si, kaj sam se na fronti javil na taj kurs, da bi
371

370

zbrisal s fronte, ili da bi naveer risal po nekakvim tek z olovkom ko dete u koli. Tak sam ponorel i nisam se mogel smiriti, tak da na tu budalu kaj nam je to pripovedala mogel ni p0gi ^ Najrade bi bil sve to pomlati!, kak sam bil srditi. NisanT^ priekal kavu, odmah sam otiel iz barake u Kiralv Hjd od tog besa nisam na ni drugo mislil, nego da mi je na" * mestu nekakvu tihu birtiju, napit se i tam im napravit krav l dat nekom prek gupca i smireni se vratiti doma. Al, ov li misli, a Bog zapoveda. A tam kod reke, medu vrtovima, nael sam ti zbiljam takav lokal, tihi kak kapelica, ko stvoreni za kraval. Tam su sedela samo dva gosta, razgovarali su se medu sobom maarski kaj me jo vie rasrdilo, a isto sam bil vie pijani neg sam mislil, tak ti u tom pijanstvu nisam ni skuil da je pored toga jo jedan lokal kam ti je, za to vreme dok sam cugal, upalo nekakvih osam husara koji su se na mene hitili kad sam ona dva gosta puknul prek gupca. Ta ubrad husarska, tak su me prebili i nateravali po vrtovima da ope do jutra nisam strefil doma i odmah sam moral u ambulantu, gde sam se ispria! da sam opal u nekakvu ciglanu, pa su me eli tjedan umotavali u mokru plahtu da mi se leda ne zagnojiju. Je, deec, to ti je kad upadne medu takve lopove. To nisu ljudi, to je stoka. Je, ko s vragom tikve sadi... rekao je Svejk a opet im se ne sme uditi da su srditi kad moraju ostaviti elo to vino na stolu, i moraju te nateravati po vrtovima, po kmia Oni su to s tebom trebali zavriti odmah, na mestu, u lokalu i onda te hitit van. Za njih bi to bilo puno bolje, a i za teu bi bilo bolje da su to s tebom zavrili kod stola. Ja sam ti zfl jednog trgovca rakijom Paroubeka iz Libne. Jednom mus nekakvi drotar tam napil s borovicom, a onda je pocel Kl da je to slabo, da u to naleva vodu, da kad bi delal sto za elu svoju zaradu si kupil borovicu i popil je najenput> bi jo uvek mogel hodati po triku i nosit ga, tog Parou ' u naruju. Pa je jo rekel Paroubku da je huncut, nist ) i betija, a mili ga je Paroubek opil, razbil mu te n
372

iolovke o glavu i hitil ga je van, a mlatil ga je po ' ^ tangom za dizanje roleta, skroz dole do Inval*& ~" >

iil poludel, naganja! ga je i prek Invalidovne ^z j< jo vgore na ikov, od tam prek idovske pei , gde je fl konano strga! tu tangu na njemu, tak vratiti natrag do Libne. Je, al kak se rasrdil, tak S boravil na to da ima svu tu publiku u rakijanici, da si 'e kitnice budeju sami gospodarili. A u to se je i uveril kad 1 konano doel do te svoje rakijanice. U rakijanici je rolo hilnavleeni do pol. Kraj njega su stajala dva policajca, kaj su <ejsto tak dobro nalokali, dok su unutra delali red. Sve ti je bilo na pol popijeno, na polici prazna bava od ruma, a pod pultom je Paroubek nael dva pijana tipa koje panduri nisu vidli, i koji su mu hteli platiti po dva krajcara kad ih je izvle-kel, jer da su za tolko popili. Tak ti se kanjava prenagljenost. To ti je ko u ratu. Prvo neprijatelja porazimo, a onda stalno i stalno za njim, i na kraju nemamo dost vremena za pobei. Ja sam si te tipove dobro zapamtil javio se Vodika kad bi mi se neki od tih husara nael na putu, ja bi si to z njim zravnal. Kad nas neko dotakne, mi ti se saperi pretvorimo u prave betije. Mi nismo ko ti domobrani. Kad smo bili na frontu kod Pfemila, bil je z nama jedan kapetan Jatzbacher, svinja da mu ravnog pod suncem ni bilo. Pa nas )e znal tak ivcirati, da se neki Bitterlich iz naeg bataljuna, jemac, ali jako dobar ovek, zbog njega ubil. Tak smo se dogovorili, im to pone letit s ruske strane, da na kapetan Jtobacher ne bu dalje ivel. I odmah, im su poeli Rusi po 31113 pucat, ispalili smo u njega za vreme pukarama pet & tetaka^aa, i5i . iko maka, pa smo ga morali doi i- j i .^- r ,4 bil je jo iv c J jti sa dve kugle da nekaj jo iz toga ne ispadne; sam ti je ^el, ali tak nekak smeno, ba zabavno. vdika se nasmijao: . AO ti je na fronti na dnevnom redu. Pripovedal mi je "^ PriJatelJ>tu Je sad kod nas, dok je bil ko peak pod adm> da je njihov bataljun u bitki upucal svog kap-' lsto takvog jednog pesa, koji je za vreme mara sam
373

ubil dva vojnika zato jer dalje nisu mogli. Dok je taj c i odjednom je poel svirati znak za povlaenje. Veli da ^ dolo da pokrepaju od smeha. ^) Za vrijeme toga zanimljivog i pounog razgovora Vodika konano naoe eljeznariju gospodina Kako ' naSopronvi utczabroj 16. ^ Ipak bu bolje da tu prieka rekao je vejk Vod'T pred ulazom u kuu ja bum samo skoil do prvog 1^ dal gospodi pismo, priekal bum na odgovor i odmah sam dole. Ja da te pustim samog? zaudio se Vodika ti ne zna Maare, stalno ti to govorim. Tu moramo bit oprezni Ja bum ga upil. uj, Vodika rekao je Svejk ozbiljno tu se ne radi o Maaru, tu se radi o njegovoj gospodi. Pa to sam ti sve, dok smo sedeli s tom ekom konobaricom, objasnil da nosim gospodi pismo od svoga obrlajtanta, i da je to jednostavno tajna. Moj mi je obrlajtant to dal na duu, da za to ne sme znat iva dua, pa i ta tvoja konobarica je sama rekla da je to skroz ispravno, da je to diskretna stvar. To niko ne sme znati, da se gospon obrlajtant dopisiva s oenjenom enskom. A i ti si sam to hvalil i klimal si na to z glavom. Sve sam ti to objasnil kak spada. Moram tono izvriti naredbu svog obrlajtanta, a ti hoe na silu ii z menom gore. Ti me jo ne pozna, Svejk odgovorio je takoer vrlo ozbiljno stari saper Vodika kad sam ve jednotn rekel da te ne bum napustil, onda si zapamti da moja rec vredi za tuih sto. Kad idu dva, to je uvek sigurnije. U to bum te razuveril Vodika. Zna gde je n Viehradu Neklanova ulica? Tam ti je imal svoju radioni bravar Vobornfk. Bil je to pravedni ovek, a jednog "*" ' kad se vratil doma s pijanke, dopelal si je sa sebom na sp vanje jo jednoga. Posle je dugo i dugo leal, a svaki ^ n ' a mu je ena menjala zavoj na glavi, uvek bi mu rekla: Toniek, da niste doli dva dobi! bu samo jezikovu juhu> bi ti hitil na glavu decimalnu vagu. tU"
374

pOSle, kad je ve mogel govoriti, rekel: Ima pra-a drugi put kad bum nekam iel, ne bum nikoga sa
vo, se
to

Sam nam razljuti se Vodika da nam "". ta; Maar hoe nekaj hititi na glavu. Ja bum ga , -j ^ grlo, hitil bum ga s prvog kata dole po tengama, da bu b< proletel ko rapnel. Na te se tipove maarske mora ii. Z stro njima ti nema cici-mici. _ Vodika, pa nisi valjda tolko popil. Ja sam imal dva po dva deci vie neg ti. Zapamti si samo to, ne smemo napraviti nikakvi skandal. Ja sam za to odgovorni. Ipak se radi o enskoj. _ Ja bum i ensku upil Svejk, meni je to svejedno, ti jo ne zna starog Vodiku. Jednom u Zabehlicama na Ruinom otoku jedna ti makara z menom ni tela iti plesati, jer da imam nateenu gubicu. Je, istina je, imal sam gubec nateeni zato jer sam ba bil doel z jedne plesne- za bave iz Hostivafa, al zamisli si tu uvredu od te droce. Tak, imate i vi, uvaena gospodina, rekel sam, da vam to ne bi bilo al, tak sam joj jednu prilepil da je zruila eli stol skup s aama, za kojim je sedela s tatom i mamom i s dva brata u tom vrtu. Al nisam se bojal celog Ruinog otoka. Tam su bili moji poznati iz Vrovica i ti su mi pomogli. Prebili smo valjda pet familija skup s decom. To se valjda ulo do Michla, a onda je to posle bilo i u novinama, o toj vrtnoj zabavi tog dobrotvornog drutva nekakvih zemljaka iz nekakvog grada. * & velim, kak su meni drugi pomogli, i ja uvek svakom Pr'jatelju pomognem kad do neeg dojde. Ni za dragog Boga d tebe ne bum maknul. Ti ne zna Maare... to mi ipak napravit, da bi me odbacil sad kad smo se vidli 0 posle et> i jo u takvim okolnostima. ~~~ lak, onda odi z menom odluio je vejk al mo postupati oprezno da ne bi imali nekakvih neugodnoN* ne brini prijatelj tiho je rekao Vodika kad su Prema stubama ja bum ga upil...
375

A jo tie je dodao: -su Bude videl da ne burno s tim tipom maarskim' puno posla. ^ A da je netko bio u hodniku i razumio eki, uo bi v ' stuba jasno iznesenu Vodikinu parolu ne zna ti Mada * onu parolu do koje je doao u tihom lokalu nad rijekom Ij'"* vom, medu vrtovima slavne Kiralv Hide, okruene breuljci kojih e se vojnici uvijek sjeati s kletvama pri spominjanju svih onih vjebi prije svjetskog rata i za svjetskog rata, na kojima su se teorijski vjebali za praktini masakar i klanja. vejk i Vodika stajali su pred vratima stana gospodina Kakonvia. Prije no to je pritisnio zvono, vejk primijeti: Jesi ul Vodika, oprez je majka mudrosti? Ja se za to ne brinem odgovorio je Vodika on ne srne imati ni trenutak vremena da otvori gubec... Pa nemam ja z njim kaj razgovarati, Vodika. vejkje pozvonio, a Vodika je rekao glasno: Ajn, cvaj i poletel bu niz tenge. Vrata su se otvorila, pojavila se dvorkinja i upitala maarski, to ele. Nem tuom rekao je prezrivo Vodika nauci se, puca, eki. Verstehen Sie deusch1 upitao je vejk. A pischen2 Also sagen Sie der Frau, ich will die Frau scprechen, sagen Sie, da ein Brief ist von einem Herr drausen in Kong. Ja ti se udim rekao je Vodika ulazei za Svejkom u predsoblje da se ope s takvim smradom razgovara. Stajali su u predsoblju, zatvorili su za sobom vrata pre hodniku i vejk je primijetio:
1. Razumijete njemaki? (njem.) 2. Malo. (njem.) ik pis" "^ K 3. Recite, dakle, gospodi, ja hou s gospodom govoriti, recite joj da je vani u ho<W r : jednog gospodina, (njem.) j^ ^ '.' ';
10

Imaju to zgodno ureeno, ak i dva kiobrana na r\- a ta slika od tog Isusa Krista ni tak loa. v T ' 'dne sobe, odakle je dopirao zveket lica i odzvanjanje a opet je izala dvorkinja i rekla vejku: ^ Frau ist gesagt da sie hat ka' Zeit, wenn was ist, da ^ebenund sagen.1 __1 Also rekao je sveano vejk der rrau em bner, aberhaltenKuschen.2 Izvukao je pismo natporunika Lukaa. Ich, rekao je okazujui prstom na sebe, Annvort warten hier in die 3 Vbrzimmer. _ A zakaj se ne sedne? pitao je Vodika, koji je ve sjedio na stolici do zida tam ti je stolac. Pa ne bus tu stajal ko prosjak. Nemoj se poniavati pred tim Maarima. Bude videl da bumo z njim imali okapanja, al ja bum ga upil. uj odjednom e gde si se nauil njemaki? Sam od sebe odgovorio je vejk. Opet je na trenutak bilo tiho. A onda se iz sobe, kamo je dvorkinja odnijela pismo, zaula velika vika i galama. Netko je neto teko bacio na pod, a onda se moglo jasno razaznati da tamo lete ae i razbijaju se tanjuri. Uz to je odzvanjala vika: Baszom az anyat, baszom az istenet, baszom a Krizstus Marjat, baz-som az atvadot, baszom a vilagot!4 Vrata su se razletjela, a u predsoblje je uletio gospodin u najboljim godinama, s ubrusom oko vrata, maui pismom k je je bilo maloas predano. Najblie vratima sjedio je stari saper Vodika, pa se ljutiti gospodin upravo njemu obratio: ~~ Was soli da heisen, wo ist der verfluchte Kerl, welcher ^esesBriefgebrachthat?5 i olako rekao je Vodika ustajui ti nam se tu
ir
^' Gosoorf- 'j
PiSm di drati ezik a

*k nema vremena, pa ako neto ima, da date i kaete meni. (njem.) 3-JaodT''

' ' ("J""-) 4. JcbonT" "k"'tU " nodniku- ("J""-) ater (ma^j > jebem ti boga, jebem ti oca, jebem ti Isusa i Mariju, jebem ti cijeli svijet. znaiti, gdje je taj prokleti klipan koji je donio ovo pismo? (njem.)

376

377

puno ne deri, da ne bi odletel, a ak hoe znati ko pismo donesel, onda pitaj ovog mog prijatelja. AI / -t0 govori pristojno, il bus proletel kroz 111 vrata dok ne i Vel keks. ^ * Sada je bio red na Svejku da se uvjeri u bogatstvo rjerni razljuenog gospodina s ubrusom oko vrata koji je bez red blebetao i zavrio time da su upravo objedovali. Mi smo uli da ste na obedu suglasio se vejk n epavom njemakom, dodajui eki i moglo nam je pasri na pamet da vas bez veze diemo s tog obeda. Ne poniavaj se javio se Vodika. Razljueni gospodin, kojemu se ubrus nakon ive gestikulacije drao jo samo na jednom koncu, nastavio je dalje, kako je u poetku mislio da se u pismu radi o ustupanju nekih prostorija u ovoj zgradi za vojne potrebe, jer kua pripada njegovoj gospodi. Tu bi se moglo smestiti jo dosta vojske rekao je Svejk ali o tom se nije radilo u pismu, kak ste se mogli uveriti. Gospodin se za trenutak uhvatio za glavu, pri emu je izbacio cijeli niz optubi, kako je navodno takoer bio rezervni lajtnant i kako bi i sada rado sluio, ali da boluje na bubrege, kako u njegovo vrijeme asnici nisu bili tako rasputeni da bi naruavali obiteljski mir, kako e pismo poslati zapovjednitvu pukovnije, ministarstvu vojske i objaviti ga u novinama. Gospon rekao je dostojanstveno Svejk to pismo sam pisal ja. Ich geschrieben, kein Oberleutnafl' Potpis je fal. Unterschrift, Name, falsch. Meni se vaa gospoda jako dopada. Ich liebe Ihre Frau. Ja sam vam pr^ vuha zaljubljen u vau gospodu, kak je govoril Vrchlic'v' Kapitales Frau.1 Ljutiti gospodin htio se baciti na Svejka koji je n111... zadovoljno stajao pred njim, ali stari saper Vodika KJ
l. Ja sam pisao, nikakav natporunik. Potpis, ime lano. Ja volim vaa gospoda. Divna (njem.) 'i(f $inMf<'Mcw*n^<:'**

aki njegov pokret, podmetnuo mu je nogu, istrgnuo r^g nismo, kojim je gospodin stalno mahao, gurnuo f e p , a kad se gospodin Kakonvi pridignuo, Vodika ga hvatio, odnio k vratima, a zatim se moglo uti kako se n ie d o u * *neto kotrlja. .. 'izstube - \ lio je to tako brzo kao u pripovijetkama, kad avo doe po ovjeka. Za Ijutitim gospodinom ostao je jedino ubrus. Svejk ga nodignuo, pristojno pokucao na vrata sobe, kroz koja je riie pet minuta izaao gospodin Kakonvi i odakle se uo ^ n s k i p l^ . _- Donosim vam salvetu rekao je Svejk meko, podi gos koja je plakala na divanu mogli bi ga tam izgaziti. Moje potovanje. Udario je petama, salutirao i izaao na hodnik. Nabitu stu se nisu vidjeli nikakvi tragovi borbe, jer se ovdje, kakoi je predviao Vodika, sve odigralo vrlo glatko. Samo je vejk, kasnije, na ulaznim vratima kue pronaao otrgnuti ovratnik. Tamo se, vjerojatno, odigravao posljednji in ove tragedije kada se gospodin Kakonvi oajniki uhvatio kunih vrata kako ne bi bio odvuen na ulicu. Zato je na ulici vladala ivost. Gospodina Kakonvia od vukli su prekoputa u veu, gdje su ga polijevali vodom, a na sredini ulice tukao se stari saper Vodika kao lav, protiv nekoliko honveda i honved husara, koji su se zauzeli za svoga ^mljaka. Majstorski se branio bajunetom na remenu, kao pKvim mlatilom. I nije bio sam. Rame uz rame, uz njega je ]ovalo i nekoliko ekih vojnika iz raznih regimenata, koji sut *j as prolazili ulicom.^ ^ko je kasnije tvrdio, vejk ni sam nije znao kako je u ato ' e budui da nije imao bajuneta, nije znao kako mu je ^ dopao tap nekakvog izbezumljenog gledatelja,,.otJ^Jalo je to rj poprilino, ali sve to je lijepo kratko traje. va je vojna policija i sve to pokupila.: eJ Je uz Vodiku iao v0 sa tapom koji je zapovjednik Policije proglasio za corpus delicti. KAS.,.,,,.

378

379

Svejk je koracao zadovoljno, nosei tap na

v . vi

sto se nosi puka. o Stari saper Vodika cijelim je putem tvrdoglavo ut' kad su ulazili u straarnicu, rekao je namrgoeno vejk Kaj ti nisam rekel da ne pozna Maare?

IV Nova
U:

stradanja

Pukovnik Schroder s uivanjem je promatrao blijedo lice natporunika Lukaa s velikim kolutima ispod oiju, koji od neugode nije ni gledao u pukovnika, ve je kradom, kao da neto studira, motrio na plan dislokacije vojske u vojnom logoru, to je bio jedini ukras u itavom pukovnikovu uredu. Pred pukovnikom Schroderom bilo je na stolu nekoliko novina s lancima oznaenim plavom olovkom, preko kojih je pukovnik jo jednom ovla preletio i rekao, gledajui na natporunika Lukaa: Vi, znai, ve znate da se va slunik vejk nalazi u zatvoru i da e vjerojatno biti predan divizijskom sudu? Da, gospodine pukovnie. Time, dakako znaajno je rekao pukovnik, ^apasajui oi blijedim licem natporunika Lukaa taj itav dogaaj nije zavren. Sigurno je da je ovdanja javnost a uzbuena itavim sluajem vaega slunika Svejka, a 1 ava afera dovodi se i u vezu s vaim imenom, gospodine Porunice. Iz zapovjednitva divizije ve su nam poslali k ^ ne materijale. Ovdje imamo neke asopise koji su se 1 sluajem. Moete li mi to naglas proitati? ^C natPorucniku Lukau novine s oznaenim lan-|e vaj poeo itati monotonim glasom, kao da ita iivi-^e c^tanke reenicu Med je mnogo hranjiviji i probav-J'negoli eer. >>>oDJE JE UZDANICA NAE BUDUNOSTI?
3S0

381

 To je iz Pester Llovda? upita pukovnik ,- e sluei se pritom svojim najniim nagonima. Ve A Da, gospodine pukovnie odgovorio je natnn o'm upozorili na divljanje pukovnije. No... u De-} o T i /v . . v. r^ Lukas i nastavio citati: "Ht ru c n ii ijim se ispadima raspravljalo i koji su bili osueni 1 > Voenje rata zahtijeva suradnju svih slojeva grad planskog parlamenta. Njihova je pukovnijska za-i ^cniie Austro-Ugarske Monarhije. elimo li imati pod ^ ^ na bojinici bila cenzurirano tko ima na -r-iva K"*" ' i > sigurnu dravu, svi se narodi moraju meusobno pod ^ t\ v*) D rai oeavni. grijeh? cenzurirano 4. i . je nagnao tko 4. . iy|CSU rati, a jamstvo nae budunosti upravo je u tom spontan*" 'l vojnike cenzurirano sto se sve usuuju tumci u ^ potovanju koje osjea jedan narod spram drugoga. Na;v * madarskoj domovini, o tome najbolje svjedoi sluaj u r rtve naih odvanih vojnika na bojinici (jer oni stal IvHidi, maarskom uporitu nad Litavom. Kojoj narodnosti napreduju) ne bi bile mogue ako zalee, ta opskrbna p0r pripadaju vojnici iz oblinjeg vojnog logora u Brucku tika arterija naih slavnih armada, ne bi bilo jedinstveno' ad Litavom koji su napali i zlostavljali tamonjeg trgovca kad bi se u zaleu nae vojske pojavili elementi koji razbijaju gospodina Gvulu Kakonvia? Sasvim je sigurno da je dunost jedinstvo drave, a svojom agitacijom i zlonamjernou vlasti ispitati taj zloin i raspitati se kod vojnog zapovjedpotkopavaju autoritet dravne cjelovitosti i unose mete u nitva, koje sigurno ve prouava ovu aferu, kakvu ulogu u zajednicu naroda nae krune. U ovom povijesnom trenutku ne tom besprimjernom hukanju protiv dravljana Maarske moemo utke gledati na aicu ljudi, koji bi htjeli zbog Kraljevine igra natporunik Lukasch, ije se ime (kako nam nacionalnih i lokalnih razloga ometati na zajedniki napor, javlja na mjesni dopisnik koji je o cjeloj aferi ve prikupio borbu svih naroda nae krune za pravedno kanjavanje onih bogat materijal), u gradu dovodi u vezu s dogaajima poslbijednika, koji su bez ikakva razloga napali nau monarhiju, jednih dana, a koji upravo vape za pravdom. itatelji 'Pester kako bi je liili svekolikih kulturnih i civilizacijskih dobara. Llodva sigurno e sa zanimanjem pratiti razvojni tijek Glede toga ne moemo utke prijei preko ovih gnusnih istrage, a mi ih uvjeravamo da emo ih poblie upoznati s pojava, eksplozija bolesnih dua, koje tee samo razbijanju tim dogaajem od izvanrednog znaaja. No istodobno oejednodunosti u srcima naroda. Ve nekoliko puta imali smo kujemo slubeno priopenje o kiralvhidskom zloinu poipriliku upozoriti u naem asopisu na tu pojavu, da su vojne njenom nad maarskim puanstvom. Posve je jasno da e se vlasti bile prisiljene postupiti sa svom strogou spram onin ovom stvari pozabaviti i Petanski sabor, da bi se konano pojedinaca iz ekih pukovnija koji zanemarujui slavne pupokazalo kako eki vojnici koji prolaze preko Ugarske Krakovnijske tradicije siju svojim nepromiljenim djelovanjem u jevine na bojinicu ne smiju smatrati zemlju krune Sv. Stjenaim maarskim gradovima srdbu spram cjelokupnog Pana svojim lenom. Ako pak poneki pripadnici toga naroda, ekog naroda, koji to kao cjelina niim nije zasluio, i ' je J1 je tako lijepo prezentirao jedinstvenost svih naroda ove uvijek vrsto stajao na braniku ove drave, o emu svj doi narhije, jo ni danas ne shvaaju situaciju, neka samo cijeli niz istaknutih ekih vojskovoa, od kojih se P sjeamo er e u ratu takve ljude metak, ue, zatvor i bajunet n vJ ^ slavnog lika marala Radetzkog i drugih brani J Austrocm da sluaju i da se podreuju najviim interesima nae Ugarske Monarhije. Nasuprot tim svijetlim likv .^ stoji ^ike domovine. ,_"pi . nekoliko bijednika rasputenog ekog oloa, koji s koristili ^ O je potpisao lanak, gospodine natporunie? svjetski rat kako bi se dobrovoljno prijavili u voj te na taj lie Barabas, urednik i zastupnik, gospodine pukovnain mogli uvesti mete u jednodunost n
ci v

382

383

zastupnika Gesze Savanya koji zastupa na To je poznata betija, gospodine mi Austrijanci, ne ljubazno, gospodine natporunie """ -k ree gledajui na to aa 11 natporuni nego to je doao do Pester Llovda, tajSchroder piu o vama, i tjednik iz Kiraly Hide, P l smo iNijemci m j? . vski listovi. Ali to vas vjerojatno nee zanimati, jer je ^ no y uvijek prema lanak j v' ^ e jnar jedan te isti kalup. Politiki se to dade objasniti, Ln mi b ai objavljen u Pesti Hirlap. A sada mi Maarima... sve Austrijanci, ne gledajui na to da li smo Nijemci ili proitajte slube razumijete me jevod maarskog lanka u opronjskom gospodine asopisu $n ^ 0 orunie. Vidi se u tome odreena tendencija. Moda ,. vjje Pron Napio. ^ zanimao lanak u Komarnskom veernjem listu ^jje se o Natporunik Luka itao je naglas lanak u kojem vama tvrdi da ste pokuali silovati gospou Ka-konvi, ba 1 urednik neobino trudio da upotrijebi smjesu reen zahtjev u blagovaonici za vrijeme objeda i to u prisustvu njezina dravne mudrosti, dravni poredak, uci i izopaenost, mua, kojemu ste prijetili sabljom, i natjerali ga da zaepi lj pogaeno ljudsko dostojanstvo i osjeali kanibalsko runikom usta svoje supruge, kako ne bi vriskala. To je kolinje, izmasakrirano ljudsko drutvo ' opor posljednja vijest o vama, gospodine natporunie. mameluka, poznato je iza kulisa. I tako je to dalje kao ilo, Pukovnik se nasmijao i nastavio: da su Maari na vlastitom tlu bili najprogonienijj Kao ivalj. Vlasti nisu izvrile svoju dunost. Preventivna cenzura u da su eki vojnici doli, sruili urednika na pod i plesali mu s ovdanjim listovima nalazi se takoer u rukama Maara. bakandama po trbuhu, a on je samo urlao bola, dok je od Rade s nama to hoe, asnik nije zatien od uvreda jedne netko stenografirao. takve civilne, maarske, urednike svinje, pa je tek na temelju O nekim najvanijim stvarima, plae opronjski naeg otrog istupa, odnosno telegrama naeg divizijskog dnevnik 'Sopronv Napio', znaajno se uti, nita se ne pie. suda, Dravno odvjetnitvo u Peti poduzelo korake da se u wi Svatko od nas zna to je u stvari eki vojnik u Maar i na skoj m spomenutim redakcijama izvre neka uhienja. Najvie a bojinici. Svi mi znamo to to esi izvode, to jena stvari tu platiti urednik Komarnskog veernjeg lista, pa taj na NO) i kako to kod eha izgleda i tko to sve pokree. Dakako, veernjak nee zaboraviti do smrti. Meni je kao vaem budnost vlasti je prije svega usmjerena na druge stvari, adreenom divizijski sud povjerio da vas sasluam i alje vane u koje ipak moraju biti u primjerenoj svezi s nad zorom nad Pologu kompletan spis koji se tie istrage. Sve bi ispalo cjelinom, kako se ne bi moglo dogoditi ono stoovih dana se n IcT ne ^ kilo tog vaeg nesretnog vejka. S njim je dogodilo u Kiralv Hidi. Na jueranji lanak je na bio su 1^ Sa?er Vodika, kod kojega su nakon tunjave, kada na v petnaest mjesta cenzuriran. Stoga nam nita drugo ne slaT jnu policiju, nali vae pismo, koje ste popreostaje nego da izjavimo da niti danas nemamo suvie tvrd P Kakonyi. Prilikom sasluanja taj va vejk je razloga da se nairoko pozabavimo dogaajima u Kiraly ru no Kl t0 n^e va^e Pismo> ^a je to pisao sam, a kada mu je di. Na je specijalni izvjestitelj na licu mjesta utvrdio avla* u ga j ^. Predoeno i kada su ga pozvali da ga prepie, pojeo itavoj toj aferi doista iskazuju gorljivost i revnost, te vode , niJe su iz pukovnijskog ureda poslali divizijskom istragu punom parom. Samo nam se ini udnim sneki se i aS^raPorte kako bi ih usporedili sa Svejkovim rukopi0vd sudionici cijelog masakra dosad nalaze na slobodi-se prije Je imate rezultat. :vaitesKi ;db ; svega tie jednog gospodina, koji se, kako se uj > ) uvijek nekanjeno kree u vojnom logoru i jo oznake svoje 'papagajske regimente' ije smo ime pre \ ,^ objavili u 'Pester Lloydu' i 'Pesti Napio . To je Poznatij2j;i ovinist Luka, o ijem e se divljanju provesti interp
384 385

?.:' Pukovnik je prelistao svoje spise i pokazao natn Lukau na taj odlomak: Optueni vejk odbio je Cn*'!l1 nekoliko diktiranih reenica poprativi to tvrdnjom H ^' boravio preko noi pisati. Gospodine natporunie, onome to pred sudom pria taj va vejk, ili onaj saper, ne pridaj znaenja. vejk i saper tvrde da se radi o nekakvo koja nije bila dobro prihvaena, te da su sami bili napad od strane civila i da su se branili kako bi sauvali vojnicu ast. Istragom je bilo utvreno da je taj va vejk uope li jepa ptiica. Tako, naprimjer, na pitanje zato ne priznaje odgovorio je, prema zapisniku: Ja sam u tono takvoj situaciji u kakvoj se jednom nael zbog nekakve slike Djevice Marije neki sluga akademskog slikara Panuke. I taj isto, kad se radilo o nekakvim slikama koje je navodno proneveril, ni drugo ni mogel na to odgovoriti, nego 'trebam pljuvat krv?' Naravno da sam se uime pukovnijskog zapovjednitva postarao da se u sve novine poalje odgovor na sve te gnusne i podle lanke ovdanjih novina. Danas e se to razaslati, i nadam se da sam uino sve kako bih popravio ono to se dogodilo nakon lopovskog vladanja tih novinarskih, maarskih, civilnih ubradi. Mislim da sam to dobro stilizirao: Divizijski sud br. N. i zapovjednitvo pukovnije br. N. izjavljuju da lanak koji je objavljen u ovdanjim novinama o tobonjim ispadima vojnika pukovnije br. N. ne odgovara istini, te da je izmiljen od prvog do posljednjeg retka, a e istraga provedena protiv tih asopisa dovesti do strog kanjavanja krivaca. Divizijski sud u svom dopisu zapovjednitvu nae r^ kovnije nastavio je pukovnikdoao je do uvjerenja u stvari ne radi ni o emu drugom ve o sustavnom hus protiv vojnih jedinica koje prolaze od Cislajtanije do l ^ jtanije. A usporedite pritom koliko je naih vojnika oti ^ bojinicu s nae strane, a koliko s njihove. Velim varn> mi je vojnik drai od te maarske bagre. Kad se sarno
386

nod Beogradom Maari otvorili vatru po naem s marbataljunu koji nije znao da to Maari pucaju po a su osuli paljbu po Nijemcima na desnom krilu, a njirna> F^ ^ ^ tajco zbunjlj pa su otvorili vatru na bosan-rfKrimentu, koja je bila postavljena uz njih. E, to je bila a! Ja sarn uPravo bi u stoeru brigade na objedu. Dan ^morali smo se zadovoljiti unkom i juhom iz konzerve, pa smo dana imali pristojnu kokoju juhu, pile s riom i K ihde sa atoom, a prethodne veeri objesili smo u gradiu kog srpskog vinara, pa su nai kuhari nali u njegovu podrumu vino staro trideset godina. Moete si zamisliti kako smo se samo veselili tom objedu. Pojeli smo juhu, ba smo se bacili na kokicu, kad najednom pukaranje, onda prava pucnjava, jer je naa artiljerija, koja nije pojma imala da nae jedinice pucaju jedna na drugu, otvorila vatru po naim linijama i jedna je granata pala tik do naeg stoera brigade. Srbi su valjda mislili da je kod nas izbila pobuna, pa su sa svih strana poeli prelaziti rijeku i udarati po nama. Brigadnog generala zovu na telefon, divizijski general se poeo derati, da kakva je to svinjarija u brigadnom odsjeku, jer da je upravo dobio zapovijed od armijskog stoera da treba zapoeti s napadom na srpske pozicije u dva i trideset pet nou, i to na lijevom krilu. A mi da smo rezerva i da se paljba mora smjesta prekinuti, no bi u takvoj situaciji mogao Feuer einstellen.1 Brigadna te|eronska centrala javlja da nikako ne moe dobiti vezu, ^o da se javlja stoer 75. pukovnije, da su upravo od sus-l e divizije dobili naredbu ausharren2 i da se ne mogu govoriti s naom divizijom, a da su Srbi zaposjeli kote 212, (, i.1 ^' te da sedamdeset peta trai da joj se poalje jedan jun kao veza i telefonski spoj s naom divizijom. Prebaci-SrKVan? m* ^n*Ju na diviziju, ali veza se prekinula, jer su nam tr0LVec "ili prodrli u zalee s oba krila, i odsjekli glavninu u Ijo ' U kJem Je onda ostalo sve i regimente, i artiljerija i ra s itavom autokolonom, i skladite i poljska bolnica.
i. (n jfm )
387

Sil

i , . dom Kakonvi? . ,

Dva dana sam bio u sedlu, divizijski i brigadni gener l u zarobljenitvo, a sve su to skrivili Maari time to s St po naem drugom marbataljunu. Samo se po sebi ta ^^ da su za to okrivili nau regimentu. ^k Pukovnik pljucnu. Sami ste se sada, gospodine natporunie, uvjerili L ko su sjajno iskoristili va sluaj u Kiralv Hidi. Natporunik Luka se zbunjeno nakaljao. Gospodine natporunie obratio mu se povjeri" pukovnik ruku na srce, koliko ste puta! 1 spavali s on, r U
P O6 -

nik Luka zahvalno je pogledao na pukovnika, ' koji)e". vejka vam dodjeljujem kao ordonansa kom"" pukovnik je ustao i pruajui ruku problijedjelom mcniku, rekao: Time je, znai, sve sreeno. elim vam mnogo sree, """. taknete na istonom bojitu. A ako se jo nekada suste ^emo, di u nae drutvo. I nemojte nas izbjegavati ^TuBudejovicama ^ Cijelim putem kuci natporucnik Luka je ponavljao: Ordonans kompanije, ordonans kompanije. I vejkov lik lebdio mu je jasno pred oima. Kada mu je natporucnik naredio da mu nade novog nika slu namjesto Svejka, financijski narednik Vanek ree: A ja sam mislio, gospodine obrelajtnant, da ste za dovoljni s tim vejkom. A kad je uo da je pukovnik imenovao Svejka ordonansom 11. kompanije, Vanek viknu: Pomozi nam Gospode Boe! U baraci kraj divizijskog suda, osiguranoj reetkama prema propisu, ustajalo se u sedam sati ujutro i ureivale su se vojnike postelje koje su se valjale po podu u praini. Drvenih leajeva nije bilo. U jednom pregratku te dugake Prostorije slagali su po propisu deke na slamaricu, a oni koji Su bili gotovi s poslom, sjedili su na klupi do zida, pa ili ^traili ui (oni koji su doli s bojinice), ili su se zabavili Pripovijedanjem raznih zgoda. Svejk je sa svojim starim Sa Perorn Vodikom sjedio na klupi do vrata s jo nekoliko )nika iz razliitih pukovnija i formacija. L ~~~ .^gledajte, deki javio se Vodika onog madar8 tipa tam kod prozora, kak se samo gad moli da to s r dobro projde. Pa da ga ovek ne upi da mu se njuka uha do uha. to je dobar ovek rekao je vejk taj je ovde
S

Pukovnik Schroder bio je danas vrlo dobro raspoloen Gospodine natporunie, nemojte mi rei da ste se tek sada poeli dopisivati. Kad sam ja bio u vaim godinama, tri tjedna sam bio u Jageru na geometrijskim teajevima, i trebali ste samo vidjeti kako itava ta tri tjedna nisam nita drugo radio nego spavao s tim Madaricama. Svaki dan s drugom. Mlade, neudate, starije, udane, kako je ve dolo. Temeljito sam to peglao, tako da sam jedva stajao na nogama kad sam se vratio u regimentu. Najvie me iscrpila gospoda jednog advokata. E, ta je pokazala to mogu Maarice. Ugrizla me pritom za nos, cijelu no mi nije dala oka sklopiti. Poeo korespondenciju... pukovnik je povjerljivo lupnuo natporunika po ramenu znamo mi to. Nita ne govorite, ja imam svoj sud o cijeloj toj stvari. Spetljali ste se s njom, mu je to otkrio, a taj va j^lupi vejk... ali znat^j gospodine natporunie, taj va Svejk je ipak karakter, ktf> je to izveo s vaim pismom. Takvog ovjeka je zaista teta.J tvrdim da je to odgoj. Meni se to jako svia kod tog dec Svakako, u tom smjeru istraga mora biti obustavljena- ' vas su gospodine natporunie osramotili u novinama, prisutnost ovdje je potpuno suvina. Tijekom tjedna odaslana marka na ruski front. Vi ste najstariji asni kompanije, pa ete krenuti s njom kao zapovjednik. i > ^ sve sreeno u brigadi. Recite financijskom naredniku pronae nekog drugog slunika umjesto toga Svejka.
388

389
/'

ie oroao mrav, visoki vojnik,

zato jer ni htel u vojsku. Iz nekakve je sekte, a zatv zato jer nee nikog ubiti, on se dri tih Bojih zapov A^'c ovi mu buju zapaprili te Boje zapovedi. Prije rata je v- ' ^ Moravskoj nekakav gospon Nemrava, a taj ak ni htel " puku na rame kad su ga dignuli u vojsku, jer da je to n njegovih uverenja nositi tam nekakve puke. Zato je bil ^ voreni, dok ni poplavil, pa su ga ponovo otpelali na pris *' On im je rekel da ne bu prisegnul, da je to protiv njeeo \
J v l ' O *lfl

izmuena izgle-' v i K r a ) " J' " etlom u ruci. ^"Vo je J^*11 uitelj iz mo ^njeg marbataljuna ~" ^^0 ga je lovac koji je sjedio do Svejka sad si " premesti ispod sebe. To je jako uredni ovek, tu je zbog idle pjesmice koju je sloil. Uitelj, dojdi sim poz-" mukarca s metl0m, koji se, ozbiljno pribliio njihovoj
1

uverenja, i zdrzal je. Bil je to glupi ovek rekao je stari saper Vodika on je mogel prisegnut, a onda se na sve to posrat, s elom tom prisegom. Ja sam ve triput prisegnul izjavio je jedan pjeak i triput sam tu zbog dezertiranja, i da nemam tu doktorsku potvrdu da sam pred petnajst godina u stanju ludila ubil svoju tetu, bil bi ve valjda trei put na fronti streljan. Ali ovak mi uvek moja pokojna teta pomogne, a na kraju bum se valjda izvlekel iz tog rata kak spada. A zakaj si, kamarade upita vejk umlatil tu svoju tetu? A zbog ega se ljudi ubijaju odgovorio je ugodni ovjek pa svako se moe dosetiti da se to dela zbog novaca. Imala je ta baba pet tednih knjiica, a ba su joj poslali kamate kad sam k njoj doel u posjetu sav razbijem i podrapani. Osim nje, na tom svetu nisam imal ive due. Tak sam ju iel prositi, da bi me posvojila, a ona, mrcina, veli da idem delat, jer da sam, veli, mladi, jaki i zdravi ovek. Re po re, i ja sam ti je nekolko puta opalu P glavi irajzlom, i tak sam joj facu sredil da nisam znal p moja tetia, il to ni moja tetia. Tak sam tam kod nje se ^ na podu i stalno si govoril: Jel to tetia, il to ni ttl ' Tak su me drugi dan nali susedi kak sedim kod nje. u sam bil u ludnici u Slupima, a kad su nas, onda, prije { izveli pred komisiju u Bohnfcama, proglasili su n1 izljeenog, pa sam odmah moral u vojsku da odslui^1 godine koje sam propustil. ,5*
390

k lu pl- Daj, o onim iuima. Vojnik s medom se nakalja i poe:

Usljivo sve je, front se ek cijeli, samo general ima ve bijeli Gmie na nas velka u bolje nam j e da smo ku. U je ovdje dobro svikla na asniku ve je nikla sa pruskom se ui pari uljivac austrijski stari.

Izmueni vojnik uitelj sjeo je na klupu i uzdahnuo: To je sve, zbog toga sam ve etvrti put sasluavan kod gospodina istranog suca. O tom vam zbiljam ne vredi govoriti rekao je vejk razborito radi se samo o tom koga buju oni na sudu smatrali tim starim austrijskim uljivcem. Jo je dobro da ste 13111 stavili ono parenje, to bu ih zmotalo, tak da budu skroz Pblesavili. Samo im morate objasniti da je uljivac mujak d ui i Ja se enka od ui moe pariti samo s mujakom ^'jivcern. Druke se ne bute iskopali. Niste pisali to da bi ne *og uvredili, to je jasno. Recite gosponu istraitelju da ste 51 to pisali za svoju zabavu, pa kad se veli mujaku od svinje t, da se svuda veli mujaku od ui uljivac. lj je uzdahnuo: y r~~ Ali kad taj gospodin istraitelj ne zna dobro eki. c Sa m mu to na slian nain probao objasniti, ali on se

391

bacio na mene, da se mujak od ui eki veli uak Kr-i uljivac, rekao je gospodin isljednik, uak. Ferninin *^ gebildeter Kerl, ist ova u also masculinum ist ovaj u L * kennen unsre Pappenheimer.1 ' * Kratko reeno rekao je vejk s vama dost bezveze, ali ne smete gubiti nadu, kak je govoril ^ Janeek u Plzelnu, da se jo sve moe okrenuti na bolje t su mu godine 1879. navlaili omu na vrat zbog top dvo'st kog grabenog ubojstva. To je i pogodil, jer su ga u zadnjeg asu maknuli ispod veala, jer ga nisu smeli obesiti zbo roendana Njegovog Velianstva cara, koji je padal uprav na taj dan, kad je on trebal visiti. Tak su ga obesili tek drua dan, kad je proel roendan, a tip je jo imal takvu sreu da je trei dan dobil pomilovanje, pa je trebalo obnoviti proces, jer je sve ukazivalo na to da je to u stvari napravil jedan drugi Janeek. Onda su ga morali iskopati iz kanjenikog groblja i rehabilitirati na plzenjsko katoliko groblje, u onda su tek utvrdili da je evangelist, pa su ga otpelali na evangelistiko groblje, a onda... ... onda bus dobil par fliski nadovezao se stari saper Vodika kaj si svega taj tip ne zmisli. ovek ima brige od tog divizijskog suda, a on mi, frajer jedan blesavi, juer kad smo ili na sasluanje, pripoveda kaj je to rua jerihonska. Ali to nisu moje reci, to je pripovedal sluga slikara Panouke, Matej i to jednoj staroj babi, kad ga je pitala kak izgleda ta rua iz Jerihona. Onda joj je rekel: Uzmite si suhi kravlji drek, metnite ga na tanjur, polite z vodom i on D vam lepo pozelenil, e to vam je ta rua iz Jerihona hram0 se vejk pa nisam si ja zmislil tu bedastou, a morali so1 si o neem pripovedati, kad smo ili na sasluanje. Vodi ja sam te htel z neim razveselit... ., Ti bus nekog razveselil otpljunuo je prezrivo dika ovek tu ima punu glavu briga kak bi se zv'e tog dreka i iziel van, kak bi si to poravnal s tim ma^5
l. enski rod, obrazovani deko, glasi ovaj u, a muki dakle ova uak. Poznaj"11 ljude, (njem.)

hoe oveka razveselit s nekakvim kravljim to mogu naplatiti tim maarskim frajerima, zatvoreni, i na sve to se jo ovek mora pretvarati, - ' vati istraitelju da ni nema protiv tih Maara. To ti ' moj, Pesji ivot. Ali kad mi jednom takav dopadne ie> ^Lutil bum ga ko maka. Dal bum im ja: Isten ald t,1 ja bum se z njima obraunal, o meni bu se
on se nemoj brinuti rekao je vejk sve bu bilo , jj no je glavno nikad na sudu ne govoriti istinu. Onaj ovek koji se da namamiti, pa prizna, taj je uvek gotovi. Od toga nikad ni dobro ni ispalo. Kad sam jednom delal u Moravskoj Ostravi, tam se dogodil jedan ovakav sluaj: jedan je rudar isfliskal ininjera u etri oka, tak da to niko ni videl. A advokat koji ga je branil, stalno mu je govoril da bi to pori-cal, da se ni nemre dogoditi, ali predsednik suda mu je stalno stavlja! na duu da je priznanje olakotna okolnost, ali taj je stalno teral svoje, da nemre priznati, pa je i bil osloboen, tak je i dokazal svoj alibi. Tog istog dana bil je u Brnu... e aj sar

.1;

Jezumarja razljutio se Vodika ja to vie nem-rem zdrati. Zakaj sve to pripoveda, to ne razmem. Juer je z nama na sasluanju bil jedan isti takav ovek. Kad ga je istraitelj pital kaj dela u civilu, on je odgovoril: Duvam kod Kria, to ti je trajalo vie od pol sata, dok ni objasnil istraitelju da pue u mijeh kod kovaa Kria, a kad su ga posle pitali Vi ste znai u civilu pomoni djelatnik, onda im je dgovoril, Kakvi pononi, to je Franta Hybu. Na hodniku su se zauli koraci i vika strae Zuvvachs.2 bu nas vie radosno je rekao vejk moda su ^sauvali nekakav ik. ^ rata su se otvorila i unutra su gurnuli jednogodinjeg v onjVik- k^ Je u Budejovicama sjedio sa vejkom u zat-1 DIO odreen u kuhinju neke markompanije.
i Maarsku. (ma4.)

392

393

 Hvaljen Isus i Marija rekao je ulazei, na sr vejk odgovorio: Na vjeke vjekova, amen! Jednogodinji dragovoljac zadovoljno je pogleda vejka, poloio na zemlju deku, koju je donio sa s I sjeo na klupu u eku koloniju, razmetao si uvijae i
i i i

smotane cigarete koje je ondje bio spretno ugurao, a i ih razdijelio, pa je izvadio iz cipele komadi kutiie 7^ J-L i 1 -1 v .i. i L- i ' 'd i b i c e i nekoliko ibica koje su spretno bile razrezane po poU glavice. Kresnuo je, paljivo zapalio cigaretu, svima dao da pripale i ravnoduno rekao: Ja sam optuen za veleizdaju. To ni ni odazvao se vejk to je zezancija. To se razumije rekao je jednogodinji dragovoljac ako elimo takvim nainom pobijediti, pomou raznih sudova. A ako se ve ele sa mnom na silu suditi, nek se sude. Sve u svemu uzevi, jedan proces vie, nita ne mijenja na situaciji. A kak si se pobunil? upitao je saper Vodika, gledajui sa simpatijama na jednogodinjeg dragovoljca. Nisam htio istiti zahode u glavnoj straarnici odgovorio je onda su me odveli pukovniku. On je prava svinja. Poeo se na mene derati, da sam zatvoren na temelju pukovnijskog raporta, da sam obini arestant, da se uop udi to me zemlja nosi i to se ne prestane okretati zbog f sramote jer se u vojsci naao takav ovjek s pravom jedn^ godinjeg dragovoljca, koji ima pravo na asniki in, akJ pak svojim vladanjem moe pobuditi samo gnuanje i prlJ ir svojih nadreenih. Odgovorio sam mu da se rotacija ze ljine kugle ne moe zaustaviti pojavom takvog jednog . njeg dragovoljca kao to sam ja, da su zakoni prirode jac kanjavanja jednogodinjih dragovoljaca, i da bih volio z tko me to moe prisiliti da perem nekakve zahode, koje ,( nisam posrao, iako bih i na to imao pravo nakon te svi J prehrane u regimenti, nakon tog gnjilog kupusa i PP1S
394

Onda sam jo pukovniku rekao da je taj njegov g I? fc0 me zemlja nosi, malo udan, jer ipak zbog me-naZV joci do potresa. Cijelo to vrijeme dok sam drao ne neCecijUj gospodin pukovnik nije nita drugo radio nego f^Q zubima kao kobila kad je hladi po jeziku smrznuta 00 ^ onda se na mene izderao: ^ Onda, hoete li istiti zahod ili neete? H pokorno javljam da nikakav zahod istiti neu. __ Vi ete istiti, Sie Einjahriger.1 ___ Pokorno javljam da neu. __ K vragu, vi ete istiti, ne jedan, nego sto zahoda! __ Pokorno javljam da neu istiti niti sto, i niti jedan
esa

I tako je to stalno ilo: istit ete?, Neu istiti. Zahodi su letjeli amo-tamo, kao da je to nekakva djeja brojalica od Paule Moudre. Pukovnik je trao po uredu kao lud, na kraju je sjeo i rekao: Razmislite dobro, predat u vas divizijskom sudu zbog pobune. Nemojte misliti da ete biti prvi jednogodinji dragovoljac koji je za ovoga rata bio strijeljan. U Srbiji smo objesili dva jednogodinja dragovoljca iz 10. kompanije, a jednog iz 9. strijeljali smo kao janje. A zato? Zbog njihovih tvrdih glava. Ona su dvojica bila objeena jer su se ustruavali objesiti neku enu i sinia nekog komite kod apca, a jednogodinji iz 9. strijeljan je jer nije htio dalje, i stalno se ispriavao da su mu natekle noge i da ima platfus. Dakle, hoete li istiti zahod ili neete? ~~ Pokorno javljam da neu. Pukovnik je na mene pogledao i rekao: Sluajte, da niste s la v e n o f il? 7~ l okorno javljam da nisam. Oftda su me odveli i rekli da sam optuen za pobunu. Na Jbolje bus napravil rekao je vejk ak bus se da si blesav. Dok sam ja sedel u garnizonskom zatvoru, a je isto bil jedan tak pametni ovek, obrazovan, pro. Vi
1. lo.

395

fesor na Trgovakoj akademiji. Taj je dezentiral s K ' v z njim je treba! biti prireen jako slavni proces, ka), \^' za primer ostalima osudili i obesili, a! taj se iz toga ' ^ jednostavno zvlekel. Poel je iz sebe delat bedaka, nai' A zaostaloga, pa kad ga je pregledava! stoerni doktor onH izjavil da nije dezentiral, nego da jo od mladosti rado pn ^ i da uvek osea nekakvu enju da bi nekam nestal. R u je da se jednom probudil u Hamburgu, drugi put onet Londonu i da ni znal kak je tam doel. Da mu je otac Kl alkoholiar, da je umri od samoubistva prije neg kaj se o rodil, mama da mu je bila prostitutka, da se opijala, i da ie umrla od derilija. Mlada sestra da mu se utopila, starija da mu se hitila pod vlak, brat da je skoil sa eljeznikog mosta na Viehradu, dedek da je ubil svoju enu, polil s petrolejom i zapalil, druga baka da se potucala sa ciganima i da se otrovala u zatvoru sa ibicama, jedan neak da je bil nekolko puta osueni zbog paljevine, a onda si je u zatvoru u Kartouzima prerezal ile na vratu s komadom stakla, neakinja s tatine strane da se hitila u Beu sa estog kata, a on sam da je bil strano zanemaren u odgoju, da do desete godine ni znal govoriti, jer ga je, kad mu je bilo est meseci i kad su ga previjali na stolu, a onda nekam otili, maka povleklasa stola i on da je pri padu udaril glavu. Povremeno da ima silne bolove u glavi, a u takvim trenucima da ne zna kaj dela, i da je u takvom stanju otiel s fronta u Prag, a tek kad ga je vojna policija zatekla kod Fleka da je doel k sebi. Boe dragi> trebali ste videti kak su jo bili sretni kad su ga otpustili E vojske, a valjda si je jo pet vojnika, koji su z njim sedei istoj sobi, za svaki sluaj otprilike ovak napisalo na papifl 1. Otac alkoholiar. Mati prostitutka, 2. Sestra (utopila se). 3. Sestra (vlak) 4. Brat (s mosta) 5. Dedek + (enu, petrolej, zapalil) 6. Baka (Cigani, ibice) + itd.
396

to sto oce n i P l nabrajati stoernom dokni doel ni do neaka, kad mu je stoerni doktor, t0fU Y mu je to bil ve trei sluaj, rekel: uj frajeru, a &0. ' eakinja s tatine strane se bacila u Beu sa estog kata, ^'zanemaren u odgoju, pa e te sada zatvor korigirati. !! i ga i otfurali na tu korekciju, zvezali ga na kri kras, i T aK su & . . v i . . . ah M je prela i ta strasna zanemarenost u odgoju, i otac ., jjoliar i mama prostitutka i rade se javil dobrovoljno na

__ Danas rekao je jednogodinji dragovoljac usci voj vie nitko ne vjeruje u nasljednu optereenost, zato jer bi to na koncu ispalo tako da bi sve glavne stoere morali zatvoriti u ludnicu. U okovanim vratima zakripao je klju i uao je profoz: Pjeak vejk i saper Vodika gospodinu istraitelju. Ustali su, a Vodika ree vejku: Vidi te lopove, svaki dan sasluavanje, a nikakvih re zultata. Kad bi nas bar, himmelherrgott, osudili, a ne da se s nama tak nateeju. Tak se eli boji dan valjamo, a te mrcine maarske trkaraju okolo... I dok su prelazili put k sasluanju, do ureda divizijskog suda koji je bio smjeten na drugoj strani i u drugoj baraci, saper Vodika i vejk razmatrali su kad e ih zapravo izvesti pred redovni sud. Stalno samo ta presluanja ljutio se Vodika a Kad bi barem iz toga nekaj ispalo. Troe tone papira, a ovek ta J sud i ne vidi. Struli iza reetki. Reci mi iskreno, jel ta juha ^ Jesti, to zelje s mrzlim krumpirima? K vragu, takav glupi e <ski rat jo nikad nis videl. Ja sam si to predstavlja! skroz l"""" Ja sam jako zadovoljan rekao je vejk jo pred c| era * let, kad sam aktivno slui!, onda ti je na supar ? govoril da u vojski svaki mora biti svestan svojih
lro : \ i. < i * * _ , . . <*

it d; sbi:* ; : ikivff* 3 <:;...,

oj, -~ i onda bi ti uz to opalil takvu prek gupca da to nisi oray Pfe l il- Hi pokojni obrlajtant Kvajser, kad je doel Odavati puke, uvek nam je dral predavanje kako svaki
397

vojnik mora pokazivati najveu duevnu oelie

, ipr

su vojnici samo stoka koju drava hrani, daje im piti) j . . kave, duhana za lulu, pa zato oni moraju tegliti ko vol Saper Vodika se zamislio a onda zakratko rekao Kad bude tam, vejk, kod tog istraitelja, 0nH nemoj zmotati, a to kaj si prije na sasluanju govoril tak * ponovi, da ne upadnem u nekakvu guvu. Znai, glavn .' da si videl kak su me napali ti maarski frajeri. Ipak to & k tre b a ii na zajedniki raun. Ni se ne boj, Vodika tjeio ga je vejk sam mir, nikakva srditost, ko da je to nekaj biti pred takvim nekakvim divizijskim sudom. To si trebal videti, kak je to pred puno let takav vojni sud odradil po kratkom postupku Sluil ti je kod nas u aktivu uitelj Heral, a kad smo svi tam u sobi dobili pritvor, pripovedal je da ima u prakom muzeju jedna knjiga zapisa nekog vojnog suda iz vremena Marije Terezije. Svaka pukovnija imala je svoga krvnika, koji je ubijal vojnike iz svoje pukovnije, komad po komad, za jedan terezijanski talir. I taj je krvnik, prema tom zapisu, zaradil n jedan dan i itavih pet talira. To se razme dodao je vejk razborito tada su i pukovnije bile brojnije i stalno su ih po selima popunjavali. Kad sam bil u Srbiji rekao je Vodika tam su u naoj brigadi veali komite za cigarete; uvek se neko prijavu. Onaj vojnik koji bi obesil oveka, dobil bi deset cigareta port, a za ensku i za dete, pet. Onda je intendantura poela tediti pa su ih streljali u gomilama. Z menorn f sluil jedan Cigan, a mi to dugo nismo znali. Bilo nam je udno, da ga uvek po noi nekam zoveju u ured. Tada s ti stajali na Drini. Jednom po noi, dok ga ni bilo, ne je palo na pamet da ponjuka po njegovim stvarima, a ubre, imal je u ruksaku ele tri kutije po sto port $.. ta. Onda se je pred jutro vratil u na tagalj, a mi smo z i napravili kratki sud. Hitili smo ga na zemlju, a neki D ga akaje ugutil z remenom. A bil je taj gad ilav ko ma saper Vodika je otpljunuo.
398

rnre i nemre ga ugutiti, ve nam se i posral, oi K fe . aJe, al je jo bil iv ko nedoklani kokot. Onda sU smo T ko maku. Dva za glavu, dva za noge i zavrnuli mu smo na njega navlekli njegov ruksak skup s cigahitili ga fino u Drinu. Ko bi jo takve cigarete puil? Ujutro su ga traili. . . Trebali ste prijaviti da je dezentiral mudro je pn-.. .0 vejk da se ve na to pripremal i da je svaki dan iadabusezgubil. Al ko bi na takve stvari mislil odgovorio je Vodika __ mi smo svoje napravili, a za ostale stvari se ope nismo brinuli. Tam je to bilo jako lako. Svaki dan bi neko nestal, a vie to nisu ni vadili iz Drine. Plival bi tam neki napuhani komita pokraj naeg raspadnutog domobrana, fino po Drini, pa u Dunav. Neki neiskusni, kad bi to videli prvi put, dobili bi malu temperaturu. Njima su trebali dati kinin rekao je vejk. Tada su upravo uli u baraku gdje su bili uredi divizijskog suda, a straa ih je smjesta odvela u ured broj osam gdje je, za dugakim stolom s hrpama spisa, sjedio istraitelj Ruller. Pred njim je leao nekakav zakonik, na kojem je stajala nedopijena alica aja. Na desnoj strani stola stajalo je raspelo od umjetne slonovae, sa zapraenim Kristom koji je oajno gledao na stalak svoga kria, na kojem je bilo pepela 1 opuaka od cigareta. Istraitelj Ruller upravo je, na alost ^zapetog Boga, otresao novu cigaretu o stalak raspela, a ^gom je rukom podignuo alicu s ajem koja se bila prilika o zakonik. yslobodivi alicu zagrljaja zakonika, listao je dalje po JKI posuenoj iz asnikog kasina. Bila je to knjiga Fr. S. c a s naslovom koji je puno obeavao Forschugen zur 'cklungsgeschichte der geschlechtlichen Moral.1 gledao se u reprodukciju naivnih crtea mukog i en-sPolnog organa s pripadajuim stihovima, koje je otkrio
)e o povijesti razvoja spolnog morala, (njem.)
y

399

11

znanstvenik F. S. Kraus u zahodima berlinskog zapadn lodvora, pa tako nije ni obratio pozornost na one k uli. '' su Trgnuo se iz promatranja reprodukcija tek onda k A Vodika zakaljao. Was geht los?' upitao je, ljst ? dalje i traei nastavak naivnih crtea, skica i nacrta. ^ |L Pokorno javljam, gospon istraitelj, odgovorio je t It-r- kamarad Vodika se prehladil i sad kalje. ^ i Istraitelj Ruller tek je tada pogledao na veika i J ni Vodiku. H Trudio se kako bi mu lice dobilo to stroi izraz. Konano ste stigli, klipani rekao je kopajui po hrpi spisa na stolu dao sam da vas pozovu za devet sati, a sad je ve skoro jedanaest. Kako to stoji, vole? upitao je Vodiku, koji se usudio stati voljno Kad kaem voljno, onda moe s tim nogetinama raditi to hoe. Pokorno javljam, gospon istraitelj umijeao se vejk da on ima reumu. A tebi je bolje da zaepi rekao je istraitelj Ruller kad tebe budem neto pitao, tek e onda odgovarati. Triput si bio kod mene na sasluanju, a letilo je sve iz tebe ko a dlakave deke. Hou li ve jednom to nai ili neu? Klipani mizerni, imam ja s vama posla. Ali nee vam se to isplatiti, to suvino optereivanje suda. E sad pogledajte, bandit" rekao je nakon to je iz gomile akata izvukao opseni spis s natpisom: Schwejk & Woditscha l nemojte misliti da ete se i dalje valjati u divizijskom sudu zbog nekakve glupe tunjave, i na neko se vrije"16 izvui s ratita. Zbog vas sam morao telefonirati ak u arm 1' jski sud, budale jedne uzdahnuo je. Ne pravi takvu ozbiljnu facu vejk, proi e te to fronti. Tui se sa nekakvim honvendima... nastavio Je
l. to je? (njem.)

nrotiv obojice prekida i obojica idete u svoju jedin-ete biti kanjeni, a onda idete s marbataljunom na '^ A ako mi jo jedanput dopadnete aka, razbojnici, e ft" ,' vam tako zapapriti da ete samo gledati. Tu vam je n ; list i vladajte se pristojno. Odvedite ih na broj dva.
1 n tp U 0S

>

.>

-\

Pokorno javljam, gospon istraitelj rekao je vejk , bmno si vae rei oba uzeli k srcu, i da vam puno zaiTaliivamo na vaoj dobroti. Kad bi to bilo u civilu, onda bi Hozvolil rei da ste zlatni ovek. I ujedno, mi obadva momo vas prositi za oprotenje, jer ste se z nama morali tolko atezati. Mi to zbiljam ne zasluimo. Nosite se do sto vragova razvikao se istraitelj na veika da nije bilo toga to se za vas obojicu zauzeo gospodin pukovnik Schroder, onda ne znam kako bi to s vama is p a lo . Vodika se tek na hodniku osjetio starim Vodikom kada su pod straom ili u ured broj dva. Vojnik koji ih je vodio bojao se da e zakasniti na objed, pa je zato izjavio: Dajte malo povucite deki, vleete se ko gliste. Onda mu je Vodika rekao da puno ne gimnasticira s gubicom, i da moe smatrati sreom to je eh. Kad bi bio Maar, ve bigarastrgnuo ko zeca. Budui da su vojni pisari iz ureda otili na objed, vojnik koji ih je doveo bio ih je prisiljen privremeno vratiti u zatvor divizijskog suda, to nije prolo bez proklinjanja s njegove str ane, a kletve je adresirao na omrznuti soj vojnih pisara. . ~~ Deki mi buju opet pobrali sve masno iz juhe za-jaukao je tragino a umesto mesa buju mi ostavili same e- Juer sam isto tak pratil dvojicu u logor, a neko mi je ral pol kruha, koji su za mene fasovali. ~, u divizijskom sudu na ni drugo ne mislite neg na ~~ re'cao Je Vodika koji je ve sasvim doao k sebi. ^ad su jednogodinjem dragovoljcu priopili kako je to s "ma ispalo, uzviknuo je: ci marbataljun, prijatelji! To vam je kao u asopisu turista: Dobri vjetar! Pripravne radnje za put ve su
401

400

gotove, slavna voj na uprava postarala se o svemu i sve k A vi ste pozvani da se prikljuite izletu u Galiciju. Port*^ put s mislima veselim i lakim, srca radosna. Gajite ne k ljubav za te krajeve gdje e vam biti predstavljeni r 1C Tamo je to krasno i neobino zanimljivo. U dalekoj t osjeat ete se kao kod kue, kao u rodnom kraju, ma e ^ kao u miloj vam domovini. S osjeajima uznositim poit V put do zemalja o kojima je ve stari Humbolt pripovMg^ Na cijelom svijetu nisam vidio neto velianstvenije od glupe Galicije. Brojna i iznimna iskustva, koja je stekla naa slavna armada pri prvom povlaenju iz Galicije, bit e, nri sastavljanju programa za drugi pohod sigurno dobrodoao vodi naim novim ratnim pohodima. Samo naprijed, ravno za nosom do Rusije, a od radosti ispalite u zrak sve naboje. Poslije objeda, prije nego to su vejk i Vodika otili u ured, priao im je onaj nesretni uitelj, koji je sastavio pjesmicu o uima, i odvodei ih u stranu tajanstveno im rekao: Ne zaboravite, kad budete na ruskoj strani, smjesta rei nekim Rusima: Zdrastvujte, ruskije bratja, mi bratja ehi, mi njet Avstrjci. Kad su izlazili iz barake, Vodika, koji je htio manifestirati i svoju mrnju prema Maarima, kao i to da ga zatvor nije slomio ni pokolebao u njegovu uvjerenju, stao je na nogu nekom Maaru koji nije htio sluiti vojsku, i izderao se na njega: Obuj se, epavac! Samo da je nekaj rekel mrzovoljno je izjavio saper Vodika vejku da je sam pisnul, zdrobil bi mu w njegovu maarsku njupalicu od uha do uha. A on, frajer blesavi, uti i pusti da mu gazim po cipelama. Hergot, Svejk, ] sam tak srditi kaj me nisu osudili. Ovak to ispada ko da n ismijavaju, i da to s tim Maarima ne vredi ni spominjaoipak smo se tukli ko lavovi. To si ti skrivil da nas nisu osu i da su nam jo dali tu potvrdu, ko da se ni ne znamo ^ kak spada. Kaj si ope o nama misliju? A to je ipak bu pristojni konflikt.
402

Deko dragi rekao je vejk dobroduno ja 7" ne razmem kak te to ne veseli da nas je divizijski l 'beno priznal za skroz pristojne ljude, protiv kojih S ma Je, istina je, da sam se kod sasluanja na sve mile ^ n 'e naine izgovara!. Al to se mora delati, dunost nam "i ti tak kak govori advokat Bass svojim klijentima. Kad )e -e J)spon istraitelj pital zakaj smo upali u stan tog gosm Kakonvia, ja sam mu jednostavno rekel: Ja sam mislil A hum se najbolje upoznal s gosponom Kakonviem ak mu j \Acm u oosetu. Gospon istraitelj me onda vie ni ni dojacm t' . . . . . r , ' . . x ., ital, ve m u je bilo dosta. Secam se nastavio je Svejk Loje izlaganje da pred vojnim sudovima ne srne niko ni priznati. Kad sam sedel u garnizonskom zatvoru, seam se da je jedan vojnik u susednoj sobi priznal, a kad su to drugi doznali, onda smo mu nabili deku prek glave, prebili ga i poruili mu da mora porei svoje priznanje. Da sam napravil nekaj neasnoga, onda bome ne bi priznal rekao je saper Vodika al kad me je taj tip maarski direktno pital: Tukli ste se?, onda sam rekel: Je, tukel sam se. Jeste li koga povrijedili? Naravno, gospon istraitelj. Pa nek zna s kim se razgovara. Ba je upravo u tome sramota, kaj su nas oslobodili. Ispada da ni htel poverovati tomu da mi se raspal remen na tim maarskim tipovima, da sam od njih napravil rezance, kvrge i modrice. Pa prisustvoval si tome kad su u jednom trenutku tri maarske hulje bile na meni, i kad se za jednu sekundu sve J valjalo po zemlji, a ja gazil po tom. I nakon svega, takav smrkavi istraiteljski balavac obustavi istragu nad nama. J da mi je rekel: Kaj sere ti i tua! Kad projde rat, uem u civilu, ja bum ga, crkotinu, negde nael pa bum .u pokazal jel se znam tui, ili ne znam, a onda bum doel > u Kiralv Hidu, i tu bum napravil takav cirkus da to svet , Vl( *el, tak da budu se ljudi skrivali po podrumima kad u ] C ' ^a sam doel napravit reda meu tim vucibatinama Hidi, medu tim lopovima i banditima.
403

U uredu je sve bilo obavljeno brzo. Neki nared -i njukom jo masnom od objeda, izvanredno ozb'l S lica, pogledavi na vejkove i Vodikine papire, nije m ^ propustiti priliku a da obojici ne odri govor u kojem apelirao na njihov vojniki duh, a budui da je bio Poljau ^ Gornje leske, upletao je u svoju govoranciju razliite lij ^ izraze iz svoga narjeja kao marekvium, glupi rolrnopsj krajcova sedmina, svina porvpana i dum vam bane n mjesjnuckovy vai gzichy.1 Kada se vejk opratao od Vodike, budui da su odvodili svakog u svoju jedinicu, vejk je rekao Vodiki: Kad projde rat, dojdi me posetiti. Svaku veer u est me najde Kod Kalicha na Bojitu. To se zna da bum tam doel odgovorio je Vodika a bude tam nekakvi rusvaj? Svaki dan se tam nekaj dogodi obeavao je vejk a ak bi tam bilo ba jako tiho, onda burno nekaj zrihtali. Razili su se, a kada su se ve prilino udaljili, stari saper Vodika viknu za vejkom: Al daj se sigurno pobrini za nekakvu zabavu, kad tam dojdem. Nato je vejk uzvratio: Al sigurno dojdi kad bu konac ovog rata. Onda su se udaljili i nakon prilino vremena ponovno se moglo uti, iza ugla, s druge strane reda baraka, Vodickin glas: vejk, vejk, kakvu imaju pivu Kod Kalicha? I k*0 jeka odzvanjao je vejkov odgovor: Velkopopoviku. A ja sam mislil Smihovsku vikao je izdaleka sap e Vodika. Imaju tam i enske vikao je vejk. Znai, nakon rata, u est vur naveer vikao je daleka Vodika.
l. M rkvojed, glupi rolm opsi, pikova sedm ica, prljava svinjo, dat u vam par cusK i p mjeseevom licu. (polj. iskriv.)

Bolje dojdi oko pol sedam, ak bi ja sluajno zakasnil Sovorio je vejk. J , . . . . , . . n da se jo jednom, sada ve iz velike udaljenosti, zauo ^- A nemre doc u est? H Dobro, onda u est uo je Vodika odgovor prijate-,. koji se udaljavao. I tako se raziao dobri vojnik Svejk sa starim saperom Vbdikom Wenn die Leute autseinander gehen, da sagen sieAuf^iedersehen.1

i if
*'iudi oprataju, tada kau jedan drugom Dovienja. (njem.) 405

404

t H

ih

V Od mosta nadLitavom do Sokala

KVv

Natporunik Luka hodao je Ijutito po uredu jedanaestog pohodnog bataljuna. Bila je to mrana rupa u baraci, daskama pregraena od hodnika. Stol, dvije stolice, petrolejska lampa i vojniki krevet. Pred njim je stajao financijski narednik Vanek, koji je ovdje sastavljao isplatne liste, vodio kuhinjske raune, bio ministar financija itave satnije, provodio ovdje cijeli boji dan; tu je i spavao. Kraj vrata je stajao debeli pjeak, obrastao u brkove i bradu kao Krakono. Bio je to Baloun, novi natporunikov slunik, koji je u civilu bio mlinar negdje od ekog Krump lo v a . Stvarno ste mi izabrali krasnog posilnog rekao je natporunik Luka financijskom naredniku hvala vam ujepa za to ugodno iznenaenje. Prvi dan sam ga poslao po ot) jed u asniku kuhinju, a on mi ga je pola poderao. Prolil sam, prosim rekao je debeli div. Dobro, prolio si. Mogao si proliti jedino juhu ili umak, 1 e i frankfurtsku peenicu. Pa donio si mi samo ovakav ttadi, mogao bi stati ispod nokta. Gdje ti je trudl? "~~Jasam.... ~~~ Nemoj poricati, poderao si ga. . ..atPorunik Luka izgovorio je ove posljednje rijei tako 1101 0 * stroim gl350111 da je Baloun, i ne htijui, ustuk-a koraka. Ja sam se informirao u kuhinji to smo danas imali
407

za objed. A bila je juha s jetrenim knedlima. Gdje s knedli? Izvukao si ih po putu, to je sigurno. Onda je j0 /.t' govedina s krastavcem. to si s tim napravio? I to si poj Dva odreska frankfurtske peenke. A donio si samo n0l0 ?' odreska. Ha? Dva komada trudla! Gdje ti je to? Srnaza prase mizerno, ogavno. Gdje ti je trudl? Pao ti je u b)a 'j Mukaro jedan. Moe mi pokazati mjesto gdje to lez blatu? Kae da je nekakav pas dotrao kao naruen, zgrab' ga i odnio? Isuse Kriste, tako u te ispljuskati da e ti glav biti ko bava! Jo mi ta svinja sve porie. A zna tko te je vid io? Ovaj ovdje financijski narednik Vanek. Taj mi je doao i rekao: Pokorno javljam, gospodin oberlajtnant, da vam vae prase, Baloun, upravo dere objed. Pogledam s prozora, a on se natrpava kao da nije jeo cijeli tjedan. Sluajte, gospodine financijski narednice, zar mi stvarno niste mogli nai nikakvu drugu stoku, nego ba ovog tipa? Pokorno javljam, gospodine oberlajtnante, iz cijele nae markompanije Baloun se inio najboljim od svih vojnika. On je takav nespretnjakovi da ne pamti ni jednu streljaku radnju, a da mu se dade puka u ruke, sigurno bi napravio neku nesreu. Za vrijeme posljednje vjebe s orcima, umalo je izbio oko svom suborcu. Mislio sam da e barem ovakvu slubu moi obavljati. I svaki put poderati cijeli objed svom gospodaru rekao je Luka kao da mu nije dovoljna njegova porcija. Nisi valjda gladan? Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam uvek g" dan. Kad nekom ostane kruha, onda ga otkupim za cigarete> a i to mi je jo uvek malo. Ja sam takav po prirodi. Uvek si mislim da sam ve siti, a ono ni. Nakon kratkog vremen ko i prije jela, pone mi krulit u elucu, i gle mrcina se v javlja. Nekad si mislim da mi je zbiljam dosta, da se u nje vie ni nemre narivati, al ma kakvi. Vidim nekog da jede> osetim taj miris i odmah mi je u elucu ko da su ga P0& . Pone se eludac ponovo javljati za svoje pravo, a ja bi i ,
,

, mi daju dvostruku porciju; bil sam zbog toga i u P * icama kod pukovnijskog doktora, a taj mi je umesto ^al tri dana bolovanja, i prepisa! mi je da uzimam jedan vjste juhe na dan. Rekel je: Mrcino jedna, ja bum te l kai ie gtadSamo dojdi jo jednom, pa bus videl kak n^ d sim izletel tanki ko treica. Ne moram ja, gospon videt samo dobre tl itant, stvari, i one obine me poneju ivati, i odmah mi poneju tei sline. Pokorno javljam, non obrlajtant, da ljubazno prosim da mi se odobridvostruka porcija. Ak i ne bi bilo mesa, pa barem taj prilog,krumpir, knedli, malo sosa, toga uvek ostane... _- Dobro, sasluao sam te drskosti, Baloune odgovoje rio natporunik Luka jeste li uli, narednice, da je da ranije ika neki vojnik bio tako drzak kao ovaj ovdje klipan? Podere mi cijeli ruak, a onda jo trai da mu se dodijeli dupla porcija. Ali, ja u ti pokazati, Baloune, to je glad. rednice Na obratio se Vaneku odvedite ga kaplaru Weidenhoferu, neka ga lijepo na dva sata svee na dvoritu kraj kuhinje, kada budu veeras dijelili gula. Ali, neka ga svee lijepo, visoko, tako da stoji samo na vrcima prstiju, pa da moe gledati kako se u kodu kuha taj gula. A uredite to tako taj da gad bude svezan i onda kad budu kraj kuhinje dijelili gula, pa nek mu sline teku kao gladnom psu koji njuka oko mesnice gdje prodaju suho meso. Recite kuharu da njegovu Porciju razdijeli! Na zapovijed, gospodine oberlajtnante. Idemo, Basu odlazili, natporunik ih je zadrao na vratima, Pa zagledavi se u zabezeknuto Balounovo lice, viknu pob)ed nosno: S ?7 ^ priutio si si, Baloune! Dobar tek elim! I ako mi sJ t ^nom napravi, bez milosti u te poslati pred ratni ^an^ vratio i objavio da je Baloun ve svezan, nik Luka je rekao: me, Vanek, znate. Nerado inim Vi takve stvari, ali
409
Se

onda pojel. Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam

408

ne mogu si pomoi. Kao prvo, priznat ete da pas t&-1 mu se oduzme kost. Ne elim imati kraj sebe podlog t-kao drugo, ve ta okolnost da je Baloun svezan ima vd l* moralno i psiholoko znaenje za cijelu satniju. Ti klinj/0 posljednje vrijeme, otkako su u markompaniji i znaju da' sutra ili prekosutra na bojinicu, ine to hoe. Natporunik Luka izgledao je vrlo izmueno i nastav' je tihim glasom: Preksino smo za vrijeme none vjebe, kao to znate. trebali manevrirati protiv kole jednogodinjih dragovoljaca, tamo iza tvornice eera. Prvi vod, prethodnica, taj je jo kako-tako iao tiho po ulici zato to sam ga ja vodio, ali drugi, koji je trabao ii nalijevo, i razaslati predstrae do same eerane, taj se ponaao kao da se vraa s izleta. Pjevali su i stupali tako da se to valjda ulo i do logora. Onda mi je na desnom krilu trei vod iao u izvianje terena ispod ume, bilo je to udaljeno od nas nekakvih dobrih deset minuta, a ak se i s te udaljenosti lijepo moglo vidjeti kako klipani pue; same vatrene tokice u mraku. A etvrti je vod trebao biti zatitnica, i vrag bi ga znao kako se to dogodilo da su se odjednom pojavili pred naom prethodnicom, tako da smo ga smatrali za neprijatelja: ja sam se morao povui pred vlastitom zatitnicom koja je nadirala prema meni. To vam je 11. markompanija, koju sam ovdje naslijedio. Sto mogu od njih nainiti? I to e oni napraviti u pravoj bici? Natporunik Luka je pritom sklopio ruke i drao se mueniki, a vrh nosa mu se produio. Nemojte se zbog toga uzrujavati, gosP. .. natporunie trudio se da ga umiri financijski nare Vanek ne razbijajte si time glavu. Ja sam ve bio u markompanije, i svaku su nam, skupa s cijelim batalju razbili i onda smo se vraali da je formiramo iznova. ^ markompanije bile su na isti kalup, nijedna nije bila dlaku bolja od ove vae, gospodine oberlajtnante. ^ v^ je bila deveta. Ta je odvukla sa sobom u zarobljenis nadreene zajedno sa satnijskim zapovjednikom410
n in

o to spasilo to sam ba tada otiao u pukovnijsku ie fasovati rum i vino za kompaniju, pa su onda to u 'li bez mene. Moda i ne znate, gospodine natporunie je za vrijeme te posljednje vjebe o kojoj ste priali, kola rV ogodinjih dragovoljaca koja je trebala zaobii nae, stig-! ak do Neiderskog jezera? Marirali su stalno naprijed sve , jutra> a predstrae su upale u movaru. A vodio ih je sam ospodin Sagner. Vjerojatno bi doli ak do opronja, da se nije razdanilo nastavio je tajanstvenim glasom financijski narednik, koji je uivao u takvim dogaajima i vodio evidenciju o svim slinim zgodama. A znate, gospodine natporunie rekao je povjerljivo namignuvi da bi gospodin satnik Sagner trebao postati zapovjednikom naeg marbataljuna? Ispoetka se mislilo, kako je to priao stoerni narednik Hegner, da ete vi postati zapovjednik bataljuna, jer ste najstariji asnik kod nas, a onda je dolo iz divizije u brigadu da je imenovan gospodin satnik Sagner. Natporunik Luka ugrizao se za usnicu i pripalio cigaretu. Znao je o tom, i bio je uvjeren da mu se nanosi nepravda. Satnik Sagner ve ga je dvaput preskoio u promaknuu, ali Luka nije nita rekao osim: Zar stvarno, satnik Sagner... Ja se ba tome jako ne veselim povjerljivo se javio hnancijski narednik pripovijedao je tabni narednik Hej?1 da se gospodin satnik Sagner u Srbiji na poetku rata 'o istaknuti negdje u planinama Crne Gore, pa je ete svoB* ataljuna tjerao, jednu za drugom na strojnice, sve do srppoloaja, premda je to bila potpuno suvina stvar i pje0 tamo nije vrijedilo ni pet para, jer je Srbe iz njihovih |: na mgla istjerati samo artiljerija. Od cijelog tog bata j i ^ Je sarno osamdeset vojnika, sam gospodin Sagnonj 10 Je metak u ruku, a onda u bolnici jo i proljev, pa se u vn ka. pojavio u Budejovicama u regimenti, a sino da e nU UZ veceru je pripovijedao, kako se raduje bojitu i tam ostaviti cijeli marbataljun, ali da e se svakako
411

ne mogu si pomoi. Kao prvo, priznat ete da pas r mu se oduzme kost. Ne elim imati kraj sebe podlo? ' ^ kao drugo, ve ta okolnost da je Baloun svezan ima v1 a moralno i psiholoko znaenje za cijelu satniju. Ti kljD . posljednje vrijeme, otkako su u markompaniji i znaju d ^ sutra ili prekosutra na bojinicu, ine to hoe. * Natporunik Luka izgledao je vrlo izmueno i nasta je tihim glasom: Preksino smo za vrijeme none vjebe, kao to znat trebali manevrirati protiv kole jednogodinjih dragovoljaca tamo iza tvornice eera. Prvi vod, prethodnica, taj je jo kako-tako iao tiho po ulici zato to sam ga ja vodio, ali drua koji je trabao ii nalijevo, i razaslati predstrae do same eerane, taj se ponaao kao da se vraa s izleta. Pjevali su i stupali tako da se to valjda ulo i do logora. Onda mi je na desnom krilu trei vod iao u izvianje terena ispod ume, bilo je to udaljeno od nas nekakvih dobrih deset minuta, a ak se i s te udaljenosti lijepo moglo vidjeti kako klipani pue; same vatrene tokice u mraku. A etvrti je vod trebao biti zatitnica, i vrag bi ga znao kako se to dogodilo da sue odjednom pojavili pred naom prethodnicom, tako da smo ga smatrali za neprijatelja: ja sam se morao povui pred vlastitom zatitnicom koja je nadirala prema meni. To vam je 11. markompanija, koju sam ovdje naslijedio. to mogu od njih nainiti? I to e oni napraviti u pravoj bici? Natporunik Luka je pritom sklopio ruke i drao se mueniki, a vrh nosa mu se produio. Nemojte se zbog toga uzrujavati, natporunie trudio se da ga umiri financijski na Vanek ne razbijajte si time glavu. Ja sam ve bio u markompanije, i svaku su nam, skupa s cijelim bataljun0' razbili i onda smo se vraali da je formiramo iznova. A markompanije bile su na isti kalup, nijedna nije bila & dlaku bolja od ove vae, gospodine oberlajtnante. _NaJ8^ je bila deveta. Ta je odvukla sa sobom u zarobljenistv nadreene zajedno sa satnijskim zapovjednikom-

to spasilo to sam ba tada otiao u pukovnijsku fasovati rum i vino za kompaniju, pa su onda to 0,, ugj mene. Moda i ne znate, gospodine natporunie aV vrijeme te posljednje vjebe o kojoj ste priali, kola j odinjih dragovoljaca koja je trebala zaobii nae, stig-' k do Neiderskog jezera? Marirali su stalno naprijed sve j ' tra a predstrae su upale u movaru. A vodio ih je sam ~A\n Saener. Vjerojatno bi doli ak do Sopronja, da se
gOSpO din ^o& ) > r .. i .

- razdanilo nastavio je tajanstvenim glasom financijski rednik, koji je uivao u takvim dogaajima i vodio evideno ciju svim slinim zgodama. __ A znate, gospodine natporunie rekao je povjer ljivo namignuvi da bi gospodin satnik Sagner trebao postati zapovjednikom naeg marbataljuna? Ispoetka se mislilo, kako je to priao stoerni narednik Hegner, da ete vi postati zapovjednik bataljuna, jer ste najstariji asnik kod nas, a onda je dolo iz divizije u brigadu da je imenovan go spodin satnik Sagner. Natporunik Luka ugrizao se za usnicu i pripalio ciga retu. Znao je o tom, i bio je uvjeren da mu se nanosi ne pravda. Satnik Sagner ve ga je dvaput preskoio u promak nuu, ali Luka nije nita rekao osim: Zar stvarno, satnik Sagner... Ja se ba tome jako ne veselim povjerljivo se javio financijski narednik pripovijedao je tabni narednik | HeUo >ner da se gospodin satnik Sagner u Srbiji na poetku rata istaknuti negdje u planinama Crne Gore, pa je ete 8* svobataljuna tjerao, jednu za drugom na strojnice, sve do ,, srpPloaja, premda je to bila potpuno suvina stvar i pje*y tamo nije vrijedilo ni pet para, jer je Srbe iz njihovih [j a mogla istjerati samo artiljerija. Od cijelog tog bata,a ^talo je samo osamdeset vojnika, sam gospodin SagnC ond ^ metak u ruku, a onda u bolnici jo i proljev, pa se nov u L P no pojavio u Budejovicama u regimenti, a sino ^ mu uz veeru je pripovijedao, kako se raduje bojitu i tani o ostaviti cijeli marbataljun, ali da e se svakako
411

410

mss

proslaviti i dobiti signum laudis, jer da za Srbiju nij nita, no sad, ili e pasti skupa s cijelim marbataljun ^ e biti imenovan natporunikom, ali da njegov marb ^ ^ mora dobro zagristi. Ja mislim, gospodine oberlajfo "" da se takav rizik tie i nas. Nedavno je stoerni nar!^ Hegner pripovijedao da ba i niste u najboljim odnosi satnikom Sagnerom i da e on upravo nau jedanaestu k * ** paniju poslati prvu u bitku, i to na najgora mjesta. ^ Financijski narednik uzdahnu i nastavi: Ja sam toga miljenja, da bi se u takvom ratu, kao t je ovaj, gdje je toliko vojske i tako dugaka bojinica, u stvari vie moglo postii jednim potenim manevriranjem nego nekakvim oajnikim napadima. Vidio sam to pod Duklom, u desetoj markompaniji. Tamo je prolo sve glatko, dobili smo nalog Nicht schiesen1, tako da se nije pucalo ve ekalo da nam se Rusi priblie. I mi bi ih bili zarobili bez ijedno? pucnja, ali smo na naem lijevom krilu imali domobrane, a ti su se blesavi domobrani tako prepali od toga to nam se pribliavaju Rusi, da su se poeli sklizati dolje, niz snjeni obronak, ko na sklizaljki, pa smo dobili zapovijed da pokuamo doi do brigade jer su nam Rusi probili lijevo krilo. Ja sam ba tada bio u brigadi da mi potvrde kompanienverpflegungsbuch2 jer nikako nisam mogao nai nau komoru, kadli poee stizati u brigadu vojnici iz desete. Do naveer ih je stiglo sto dvadeset, a ostali su se izgubili i lijepo odsanjkau negdje do ruskih poloaja, kao na toboganu. Bilo je to tamo grozno, gospodine oberlajtnante. Rusi su u Karpatima im^ poloaje i gore i dolje, a onda jo, gospodine oberlajtnanKgospodin satnik Sagner... Ostavite me ve na miru s tim gospodinom Sagner rekao je natporunik Luka ja to sve znam i nemo) misliti da ete opet sluajno biti u nekakvoj pukovnijskoj mori i fasovati rum i vino kad doe do kakvog juria i br
1. Nemojte pucati! (njem.) 2. Satnijska opskrbna knjiga, (njem.} \ 412

c^m da vi grozno locete, a svatko tko pogleda na ,ren sam * & ju nos smjesta vidi koga ima pred sobom. mi je ostalo s Karpata, gospodine A oberlajtnante, "0 to morali raditi, hrana nam je gore dopremana hladna, rovovi su nam bili u snijegu, vatru nismo P^J. oaiiti, tako da nas je jo samo taj rum drao. da A nije sn?'emene, dogodilo bi se kao i s drugim kompanijama gdje L,jj0 ruma, pa su se ljudi posmrzavali. Zato smo svi mi ali crvene nosove od ruma, to je opet imalo svoju lou anu jer je iz bataljuna stigao nalog da u patrolu aljemo one ^no ljude koji imaju crvene nosove. Zima je ve iza nas izjavi znaajno natporunik. Rum je, gospodine oberlajtnante, na bojinici nuna stvar, u bilo koje godinje doba, isto kao i vino. On stvara, kako bih rekao, dobro raspoloenje. Za pola alice vina i etvrt litre ruma ljudi e vam se sa svakim tui.... Koje govedo to opet lupa na vrata, zato ne proitate na vratima: 1 Nicht klopfen! Herein . Natporunik Luka okrenuo se na stolici prema vratima i opazio da se vrata pomalo i tiho otvaraju. Isto tako tiho, stupio je u ured 11. markompanije dobri vojnik vejk, salu tirajui ve na vratima, vjerojatno kao i tada kada je zakucao na vrata gledajui natpis: Nicht klopfen! Njegovo salutiranje bilo je u potpunom skladu s njegovim ^vreno mirnim i bezbrinim licem. Izgledao je kao kakav grki bog lopovluka u skromnoj odori austrijskog pjeaka. Natporunik Luka sklopio je na trenutak oi pred tim f S^dom dobrog vojnika vejka koji ga je svojim pogledom [[ i ljubio. s jei'ojatno je s istim takvim ushienjem gledao na svoga 'n razmetni, izgubljeni i ponovno pronaeni, kada je 'u nJegovu ast vrtio ovna na ranju. lokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam opet se s vrata Svejkov glas s takvom iskrenom

(jem.)

413

uope sve tak zmeano i zmotano da ovek od topa ponoreti... * Kad je uo da je ve prije pola sata morao biti kod kovnika Schrodera, natporunik Luka se brzo obuk rekao: ' Vi ste me, vejk, opet uvalili u kau rekao je to tat oajnim glasom, punim beznaa, da ga je vejk poku." utjeiti prijateljskom rijeju koju je doviknuo kad je vr~ n porunik Luka projurio kroz vrata: Ali, gospon pukovnik bu vas prieka!, on ionak nema kaj delati. im je natporunik otiao, uao je u ured financijski na rednik Vanek. vejk je sjedio na stolici, i loio malu eljeznu peicu, tako to je kroz otvorena vrataca ubacivao komadie uglje na. Peica je dimila i smrdjela, a vejk je nastavljao sa zaba vom ne primjeujui Vaneka koji je asak promatrao vejka, a onda nogom udario u vrataca pei i rekao vejku da se isti odade. Gospon blagajniki narednik rekao je dostojan stveno vejk dopustite mi da izjavim da uz najbolju volju nemrem izvriti vau zapovijed da se poistim ni od sim ni iz celog logora, jer ja potpadam pod vie naredbe. Ja sam, naime, ovde ordonanc rekao je ponosno uz dodatak gospon pukovnik Schroder dodelil me je sim> u 11. markompaku, gosponu obrlajtantu Lukau kod kojega sam bil posilni, ali zahvaljujui svojoj prirodnoj inteligenc') 1 promaknut sam u ordonanca. Gospon obrlajtant i ja snl stari znanci. A kaj vi delate u civilu, gospon blagajniki n ednik? Financijski narednik Vanek bio je tako iznenaen ov familijarnim, susjedskim tonom dobrog vojnika SvejK* ^ je zanemario svoj asniki poloaj koji je vrlo rado v'stl pred vojnicima satnije, i odgovorio kao da je bio -> v > potinjeni: Ja sam, znai, drogerist Vanek iz Kralupa. *
416

T sarn se isto uil za drogeristu rekao je vejk "*";| nekog gospona Kokoke na Pertvnu, u Pragu. Bil je L- v udak. Kad sam mu jednom grekom u podrumu 10 rl bavu benzina i kad je benzin zgoril, izbacil me je, pa ^P , ogerijski ceh nigde vie nije htel primiti, tak da se zbog "j te bave benzina nisam douil. A jel vi isto pravite Ijek
v z aglavom. je odmahnuo ka r e ?Vanek __ Kod nas smo proizvodili ljekovite trave sa svetim sli-"carna za krave. Taj na ef Kokoka bil je grozno poboni ovek i proital je jednom da je sveti Pelegrin pomagal kad bi se stoka napuhnula. Onda si je negde na Smihovu dal natampat nekakve slikice Svetog Pelegrina i dal ih je posvetiti u Emauskom samostanu za dvesto forinti. Onda smo ih posle ulagali u svaki paketi tih naih ljekovitih trava za krave. Te trave su se namakale u vodu i to se davalo kravi piti iz kante, a pritom se stoki itala molitva Svetom Pelegrinu koju je sloil gospon Tauchen, na pomonik. Onda kad su ve bile natampane te slikice Svetog Pelegrina, na drugoj strani je trebalo natampati i nekakvu molitvicu. Tak je naveer pozval stari Kokoka gospona Tauchena i rekel mu da do sutra ujutro sastavi nekakvu molitvicu za tu slikicu i za te ljekovite trave, a kad on dojde u deset sati u duan da to mora biti gotovo, jer da krave ekaju na tu molitvicu. Ili ~~ ui. Ak je lepo sloi, dobil bu forintu, a ak ne, moe se pokupiti za etrnajst dana. Tauchen se elu no znojil, ujutro je aosel otvoriti duan sav pospani, a ni imal ni napisanog. ^ je i zaboravil, kak se zove taj sveti od tih ljekovitih trava . Ktave. Iz te nesree ga je izvlekel na sluga Ferdinand. Taj z nal sve. Kad smo na tavanu suili kamilicu za aj, onda tani uel, skinul si je cipele i nauil nas kak nam se budu tale znojiti noge. Lovil je golube na tavanu, znal je ot-l kasu z nofcima, i jo nas je nauil razne majstorije s mJa sam ko deec imal doma takvu ljekarnu, koju sam . T"11- ja sam ko decec imal doma taicvu ijeKamu, .uju om s rdnnesel iz duana' da Ju takvu nisu imale ni sestre milos" ice-1 taj je pomogel gosponu Tauchenu, tak da je rekel:

417

Dajte to sim, gospon Tauchen, da to pogledam. Q Tauchen mu je odmah otiel po pivu. I prije nego ^^ vratil s pivom, na sluga Ferdinand je ve bil na pol 0 * recitiral je naglas: >'
**

j k i primeal ga u te trave. Onda je na cesti skuplja! [tiij1 r balegu, sui! si je to doma, istuckal bi je u muaru ^kove i hita! je i to u taj Ijek za krave sa sliicom Svetog a I ni to mu jo ni bilo dost. Pial je u te kitre, pos11 njih i to razmeal, tak da je to izgledalo ko kaa od ""Vito je zazvonio telefon. Financijski je narednik skoio do 'alice i onda ju mrzovoljno odbacio. ___ Moram ii u pukovnijsku kancelariju. Nekako mi se to odjednom ne svia. vejk je iznova bio sam. Uskoro je ponovno zazvonio telefon. vejk je poeo razgovarati: Vanek? Taj je otiel u pukovnijski ured. Ko je na telefonu? Ordonanc 11. markumpanije. A ko je tam? Ordonanc 12. marke? Serbus kolega. Kak se zovem? vejk. A d? Braun. A nije ti roak neki Braun iz Pobfene ulice u Karlinu, eirdija? Aha, ne pozna ga... Ne poznam ga ni ja, al sam tam jednom prolazil s tramvajem, pa mi je ta firma pala u oi. Kaj je novog? Ja ni ne znam. Kad se polazi? Ja jo z nikim o odlasku nisam govoril. A kam bi trebali i i? Bedak jedan, s markom na front. O tom jo ni nisam ul. Ti si krasan ordonanc. Ne zna dal je taj tvoj lajtant... Moj je obrlajtant... To ti je svejedno, znai taj tvoj obrlajtant otiel je na 5 Prehu pukovniku? ~~ On ga je tam pozval. ~"~ -to vidi, na je isto tam iel, iz 13. marke isto, ba ^sad razgovara! s telefonom s njihovim ordonancom. MeSe ta urba ni ne svia. A ne zna jel se muzika pakira? ~~~ Ja ni ne znam. LI ~~~ Daj, ne pravi od sebe glupog vola. A zna da je i. va ^Jniki narednik dobi! ve avizu za vagone? Kolko imate i ,i,.^
419

S nehaja vam dolazim blage glase donosim, ' krava, tele, svaki vol, treba ovo kao sol, Kokokine zdrave trave, za zdravlje vae krave.

, js|( . !'.

A onda kad je popil pivu i dobro potegnu! od tinkture amare, ilo mu je to brzo i zavril je to za as, jako lepo:
Sveti Pelegrinje ovoga nalaznik Jedan paket kota jedan zlatnik Pelegrine sveti uvaj nae stado Koje tvoje lijeke uvijek pije rado Zahvalni gospodar hvalospjev ti slavi Sveti Pelegrinepomoz naoj kravi...

P? "

Posle, kad je doel gospon Kokoka, gospon Tauchen je iel z njim otraga u sobu, a kad su izili pokaza! nam je dve forinte, ne jednu kak mu je bilo obeano, pa ih je htel podel-iti s gosponom Ferdinandom. A! kad je videl te dve forinte, slugu Ferdinanda najednom ti je opila enja za lovom, veli da ne, ili sve ili ni. Tak mu gospon Tauchen ni ni dai> i ostavil si je te dve forinte za sebe, postavil me kraj sebe magazin, dva puta me upil i rekel da bum takvih uki do sto, ak se samo usudim nekom rei da to ni sastavil on, bi se sluajno Ferdinand iel aliti naem gazdi, i da mo rei da je sluga Ferdinand laljivec. To sam moral prisegn pred nekakvim bokalom estragonskog octa. A onda se taj sluga poel osveivati na tim ljekovitim travama za k^'^ smo sve meali u velkim kitrama na tavanu, a on bi skur
418

 Ne znam. Glupane, pa ne bum te pojel. (ulo se kako m ,, koji telefonira govori nekom pokraj: Franto, ^ drugu slualicu, da vidi kako blesavog ordonanca im ' S' 11. markompaki). Halo, spava tamo, ili ta? - Q" u odgovaraj kad te kolega pita. Ti znai jo ni ne zna? N poricati. Pa kaj vam ni rekel va blagajniki narednik da h fasovali konzerve? Veli da nisi s njim o tim stvarima --37 C varal? Ti si zbilja blesav. Da te se to ne tie? (uo se sm' jeh). Tebe je zbilja neko opalil mokrom arapom po tikvi Dobro ako bude neto dozral, onda nam telefoniraj u 12 markompaku, zlato moje blesavo, otkud si? Iz Praga. Trebal bi biti pametniji... Jo nekaj, kad vam je otiel blagajniki narednik u ured? Maloprije su ga pozvali. Gle, a prije nam to nisi mogel rei. I na je isto maloprije otiel, tamo se nekaj kuha. Jesi razgovaral s komorom? Nisam. Za Isusa Krista, jo veli da si iz Praga. Ti se zbilja za ni ne brine. A gde se vucara eli dan? Ja sam tek sad, pred jednu vuru, doel sa divizijskog suda. To je drugi par rukava, kamarade. Jo danas bum te doel pogledati. Zavrti dvaput. vejk je htio pripaliti lulu, kad je ponovno zazvonio telefon. Ma vrit me poljubite s tim vaim telefonom, ponu5" je vejk, ba bum se s vama bavil. ., No telefon je i dalje neumoljivo zvrndao tako daje Sve) konano napustilo strpljenje, uzeo je slualicu i proderao na telefon: ., Halo, tko je tamo? Ovdje ordonanc vejk, 1Z markompanije.
&

?to svi tamo radite, gdje je Vanek, smjesta pozovite k telefonu.Pokorno javljam, gospon obrlajtant, telefon je tek manriie zazvonil.1 " > u:tej vejk, nemam se vremena natezati s vama. Ter"~~~ki razgovori u ratu nisu nikakva telefonska brbljanja kad nekoga zovemo da nam doe u posjet na objed. Ti fonski razgovor mora biti kratak i jasan. Pri telefonskim JLovorima otpada i to pokorno javljam, gospon obrlaj-^ Znai pitam vas, vejk, je li vam pri ruci Vanek? Neka doe smjesta na telefon. __ Nemam ga pri ruci, pokorno javljam gospon obrlaj tant, malo prije su ga pozvali od tam, iz ureda. Moe biti ni da prolo ni frtalj vure; u pukovnijski ured. im doem, vejk, to u s vama srediti. Ne moete se izraziti kratko? A sad pazite dobro to vam govorim! Shva tite kako treba da se poslije ne bi izvlaili da je telefon krao. Smjesta, im objesite slualicu.... Stanka. Novo zvonjenje. vejk podie slualicu i ve se na njega obruava sva sila psovki: Stoko, uliaru, lopove jedan. to to radite, zato- pre kidate razgovor? Vi ste, prosim, rekli da obesim slualicu. Za jedan sat sam kod kue, vejk, unaprijed se moete 1 radovati... Dakle, vi se smjesta pokupite, otiite u baraku naite nekakvog vodnika, recimo Fuchsa, i recite mu da "na smjesta uzeti deset vojnika i otii s njima do magazina preuzeti konzerve. Ponovite to, to treba uiniti? Ii s deset vojnika do magazina, fasovat konzerve za . "~y Konano se jednom ne glupirate. Ja u dotle telefofcti Vaneku u pukovnijski ured, neka isto ode do ^ Vl magazina Preuzrne to. Meutim ako prije doe u baraku, neka sve xVl \ otri u magazin! A sad objesite slualicu! -V ^C PPrmno dugo traio ne samo vodnika Fuchsa 1 stale doasnike. Bili su u kuhinji, glodali meso s ko-f
421

Po odgovoru, vejk je odmah prepoznao gl35 natporunika Lukaa: >y

420

stiju i zabavljali se gledajui svezanog Balouna, koji' due ode kad mu to javite, onda mi odmah telefonirajte, ^ stajao na zemlji, zato jer su mu se smilovali, ali pruao u se s njim objasnil. Od vodnika Fuchsa ne bu ostala ni zanimljiv pogled. Jedan od kuhara donio mu i s rebrima i u gurnuo mu ga u usta, a svezani brkati div Bal ^ ne mogavi ena. Deko dragi, vi gospona obrlajtanta ne poznate. ^ c ik \e manipulirati rukama, oprezno je pomicao k ^ ustima, pobjedonosno pogledao doasnike koji su nje-nastupom balansirajui pomou zubi i desni, pri emu je lU dao meso s bili iznenaeni i depriminirani. Vodnik $ , :e progundao izrazom umskog ovjeka. neto nerazumljivo i otiao brzim kora-kom, a vejk je za njim viknuo: _ Znai, mogu telefonirati gosponu Ko je od vas vodnik Fuchs? upitao je vejk kada 'k je konano pronaao. obrlajtantu da je Kada je vidio da ga trai nekakav obini pjeak, vodni sv e u re d u ? Fuchs nije smatrao potrebnim da se odazove. _ Odmah u doi s deset vojnika u magazin odazvao Velim rekao je vejk kak dugo bum ispitival? se od barake vodnik Fuchs, a vejk, ne progovorivi vie ni Gde je taj vodnik Fuchs? rijei, otiao je od skupine doasnika koji su bili isto tako Vodnik Fuchs istupi i pun dostojanstva poe psovati na iznenaeni kao i vodnik Fuchs. sve mogue naine da on nije nikakav vodnik, nego da je on _ Znai, poinje rekao je mali kaplar Blaek. Pagospodin vodnik, i da nitko ne smije pitati gdje je vodnik! k u je m o s e . ve Pokorno javljam, gdje je gospodin vodnik? Kod njega, u vodu, kad netko ne kae Ich melde gehorsam, smjesta dobije po gubici. Kada se vejk vratio u ured 11. markompanije, nije Polako rekao je promiljeno vejk smesta se imao vremena zapaliti ni lulu jer je opet zazvonio telefon. Sa pokupite, odite do barake, uzmite tam deset vojnika i treim vejkom je opet razgovarao natporunik Luka: korakom z njima u magazin, budete fasovali konzerve. Gdje se smucate, vejk? Ve po trei put zovem i nidco Vodnik Fuchs je bio tako iznenaen da je iz sebe ispuno mi se ne odaziva. samo: Trail sam onoga, gospon obrlajtant. to? Jesu li otili? Nikakav to odgovorio je vejkja sam ordonanc To se zna da su ili, ali jo ne znam jel su tam stigli, 11. markumpanije i upravo pred nekolko trenutaka sam ^barn jo jednom skoiti to pogledati? razgovaral prek telefona s gosponom obrlajtantom Lukaso A Jeste li nali vodnika Fuchsa? 11 1 taj je rekel: treim korakom s deset vojnika k magazin ne " Ak Nael sam, gospon obrlajtant. Prvo mi je rekel to? tek bute otili, gospon vodnik Fuchs, ja smesta idem natrag na onda kad sam mu objasnil da telefonski razgovori moliti telefon. Gospon obrlajtant si izriito eli da odete bas vi-tome je kratki i jasni... suvino i govoriti. Telefonski razgovor veli go ~"~ Svejk nemojte se aliti... Je li se vratio Vanek? ~ natporunik Luka mora biti kratki i jasni. se vodnik Kad Nije, gospon obrlajtant. Fuchs ide, onda on i ide. Takva zapoved, ni brbljanje po Ne derite se tako u telefon. A ne znate gdje bi mogao telefonu ko kad bi nekog zvali na obed. U yoj ^ u ratu, stvari anek? svako zakanjavanje je zloin. Ak taj vodnik |jj 77 Ne znam, gospon obrlajtant, gde bi mogel biti taj pro422

*tnl

' '

'

^ i't.i.'j.*.

Li 0,1 -^i. 1.. \ i. ...i''a,l^i 1.w

423

 Bio je u pukovnijskom uredu, a onda je nekarn0 A iku koliko se moglo prije rata zaraditi na emajl-boao. Mislim da ie vieroiatno u kantini. Sveik. nrlif,... . fl^ . _~r,<-nnm nanosu. ao. Mislim da je vjerojatno u kantini. vejk, odite za a j cementnom nanosu. r c Oferni je narednik ve bio naroljan. i recite mu neka odmah doe u magazin. Onda jo n Prije podne je doao kakav posjednik iz Pardubica, koji je smjesta pronaite kaplara Blaeka i recite mu da srni ' imao sina u logoru, e. :no ga podmitio i itavo prijepodne odvee onog Balouna, a Balouna poaljite k meni. Obje astio u gradu. P r ja je sjedio sav oajan jer mu vie nita e slualicu! nije prijalo, nije ni o emu govori, a na razgovor o emajlvejk se doista poeo truditi. Kada je pronaao kaplar bojama uope Blaeka i predao mu natporunikov nalog koji se tica je reagirao. Bavio se svojim vlastitim mislima i blebetao odvezivanja Balouna, kaplar Blaek je promrmljao: g?to o tom da bi lokalni vlak iz Trebone morao voziti u Strah ih je, penje im se voda pod grlo. Pelhrimov i natrag. Kada je vejk uao u kantinu, Vanek je Svejk je otiao pogledati kako e odvezati Balouna, pa m p robao jo jednom u brojkama objasniti stoernom naredje otpratio dio puta, jer je tim smjerom iao prema kantini niku koliko se moglo zaraditi na jednom kilogramu cemengdje je trebao nai financijskog narednika Vaneka. tnog nanosa na jednoj graevini, na to mu je stoerni naBaloun je gledao na Svejka kao na svoga spasitelja, i rednik odgovorio potpuno bez veze: Na povratku je umro i obeao mu da e s njime podijeliti svaki paket koji dobije ostavio mnogo pisama. Opazivi Svejka vjerojatno ga je od kue. pobrkao s nekim anti Kod nas bu sad kolinje govorio je Baloun melan patinim ovjekom, pa ga je poeo napadati da je trbuhozkolino voli pekvurt s krvi ili bez krvi? Daj samo reci, b o ra cSvejk je priao Vaneku, koji je takoer bio nacvrcan, ali . ja bum danas naveer pisal doma. Moj pajcek ima tak, oko je sto pedeset kila. Ima glavu ko buldog, a takav ti je pajcek bez obzira na to bio vrlo ugodan i mio. najbolji. Od takvih pajceka nema kaj za hititi. To ti je jako Gospon blagajniki narednik raportirao muSvejk je dobra rasa koja svakaj podnese. Imal bu sala valjda osam pr trebate odmah otii u magazin, tam vas eka vod Fuchs nik sta. Kad sam bil doma, delal sam jetrenjae sam, i uvek sam s deset vojnika, budu se delile konzerve. Morate beat se tak naderal file da sam mogel puknuti. Lani mi je pajcek treim korakom. Gospon obrlajtant je ve dvaput telefonira!. bil prek stoezdeset kila. Je, to je bil pravi pajcek rekao je Vanek se zasmijao: oduevljeno stiskajui vrsto vejku ruku, kada su se razili. To jedino kad bih bio blesav. Kad bih to napravio, bih Utovil sam ga na krumpiru i sam sam se udil kak se fino samog sebe prokleti. Za sve ima vremena, ne gori, ^Jtte u deblja. unke sam stavil u salamuru, a takav fini komadi iz zlatno. Kad gospodin natporunik Luka bude toliko P ta 113 salamure peeni, s krumpir-knedlima, posipanim s varku ' opremao markompaniju koliko sam ja, tek onda e oi o i sa zeljem... to su oblizeki. Iza tog ti pae piva. Covek)6 neemu govoriti i nee nikoga suvino optereivati ^jim onda tak zadovoljan, a taj rat nam je sve to uzel. ,. treim korakom. I brkati je Baloun teko uzdahnuo i otiao u pukovnijs Ja sam ve dobio u pukovnijskom uredu zapovijed da sutra ured, dok je vejk krenuo prema kantini, starim drvored f? azuno, da se treba pakirati i odmah fasovati hranu za put. visokih lipa. , sam napravio? Otiao sam fino na frtaljek vina, sjedim, Va Za to je vrijeme financijski narednik Vanek sjedio & m> pa kako ide da ide. Konzerve e ostat konzerve, voljno u kantini i pripovijedao nekom poznatom stoer11
424 425

fasung fasung. Ja poznam magazin bolje od g natporunika, a i znam to gospoda asnici razgovar ^* gospodina pukovnika. To gospodin pukovnik samo m v u magazinu ima konzervi. Magazin nae pukovnije nije M? ^ imao nikakve konzerve u rezervi, i dobivao ih je tek od s i - * do sluaja iz brigade, ili ih je posuivao od drugih pukovrr kojima je imao veze. Jednoj beneovskoj pukovniji duni ^S preko tristo konzervi. He, he, he! Mogu oni priati to ^ hoe, urba je suvina. Kad dou tamo, skladitar e im r" da su poludjeli. Pa nijedan marbataljun nije dobio konzerv za put. Je li tako, vojniino stara? obratio se stoernom naredniku, ali taj je ve ili tonuo u san ili ga je spopao neki mali delirium tremens, jer je na to pitanje odgovorio: Dok je koraala, drala je nad sobom otvoreni kiobran. Najbolje ete napraviti nastavio je financijski narednik da sve pustite kako voda nosi. Ako su danas u pukovnijskom uredu rekli da sutra putujemo, onda u to ni malo dijete ne smije povjerovati. Moe li se putovati bez vagona? Dok sam jo bio ondje, telefonirali su na kolodvor. Tamo nemaju ni jednog jedinog slobodnog vagona. Tono je tako bilo i s posljednjom markompanijom. Tada smo dva dana stajali na kolodvoru i ekali da se nad nama netko smiluje i poalje po nas vlak. A onda nismo znali ni kamo putujemo. Ve smo bili proputovali cijelu Maarsku, a ni pukovnik jo nije znao kamo putujemo i nitko drugi nije znao hoemo li u Srbiju ili Rusiju. Na svakoj stanici se razgovaralo direktno sa stoerom divizije. Mi smo u stvari bili nekakva zakrpaPrikrpili su nas konano negdje pod Duklom, a onda su nas Rusi razjurili pa smo se ponovno morali formirati. Samo D urbe. Sve e se s vremenom objasniti. I ni zbog ega ne tra uriti. Jawohl, nochamol.1 Danas ovdje imaju neobino bro vino govorio je dalje Vanek i ne sluajui to to s za sebe melje stoerni narednik
1. Dakako, itekako, (njem.)

ben Sie mir, ich habe bisher wenig von meinen a habt. Ich wundere mich iiber diese Frage.1 ^to bih si stvarao suvine brige s odlaskom marba-? Kad sam odlazio s prvom markompanijom, bilo ta'Una najboljem redu za dva sata. A druge markompanije ie f6 .,Janiee marbataljuna spremale su se ve itava dva
n 2 ^e
ta a

'

&

i .

T i ., i

..

v .1

sai n e Lte . t l . _ Nemrem rekao je. s groznim samoprijegorom dobriJ l vojnik vejk moram u ured, kaj ak bi neko telefonira!? Dobro, onda odite, zlato moje, ali pamtite za cijeli ivot da to od vas nije lijepo i da pravi ordonans nikad ne smije biti tamo gdje je potreban. Nikada ne smijete biti tako revni u slubi. Stvarno, nema nieg odvratnijeg od preplaenog ordonansa koji bi htio proderati cijeli rat, duica draga. Ali vejk je ve bio za vratima i urio u ured svoje markomp a n ije . Vanek je ostao naputen jer se sa sigurnou moe rei da mu stoerni narednik nije pravio drutvo. Taj se potpuno osamio i gladei svoju etvrtinku vina, mljeo je udnovate stvari koje nisu imale veze s mozgom, na ekom i njemak o m : Mnogo sam puta proao ovim selom, a nisam niti slutio da ono postoji na svijetu. In einem halben Jahre ich meine ^tspriifung hinter mir und meinen Doktor gemacht.2 ttvala vam, doktore, postao sam bogalj Lucije. Erscheinen le m schon ausgestatteten Ba'nden3 valjda ima nekog me-u vama tko se toga sjea. . mancijski narednik iz dosade je poeo bubnjati prstima ek akav mar, ali nije se morao dugo dosaivati, jer su se
^ U p i ' d* sam dosad imao malo od ivota. Ja se udim ovom pitanju, (njem.) ^Izlazi ,'ne sam Poloio dravni ispit i postao doktor, (njem.) , e u "jepo opremljenim svescima, (njem.) ' """"""' '* .,

ali kod nas je bio zapovjednik kompanije porunik oil, fes deko, i taj nam je rekao: Bez urbe, deki! ilo je to ko podmazano. Poeli smo pakirati tek dva prije odlaska vlaka. Dobro ete napraviti ako malo sjed-

426

427

fl

otvorila vrata, uao e kuhar asnike kuhm e Juraida; l j ' se na jednuistolicu. Mi smo danas zamucao je dobili zapovij A idemo podignuti taj konjak za puta budui da nismo' li prazne pletenke od ruma, morali smo ih isprazniti. UaV?" nam je u glavu. Kuhinjsko osoblje je totalno poludjelo T sam se preraunao u nekoliko porcija, gospodin pukovi) l je zakasnio i za njega nije nita ni ostalo. Sad mu tamo rad nekakav omlet. To vam je cirkus. Krasna pustolovina primijetio je Vanek, kojemu su se uz vino uvijek sviale lijepe rijei. Kuhar Jurajda se upustio u filozofiranje, to je u stvari faktino i odgovaralo njegovom ranijem zanimanju. On je naime do rata izdavao okultistiki asopis i biblioteku Zagonetke ivota i smrti. U vojsci se ubacio u pukovnijsku kuhinju, pa bi mu se vrlo esto dogodilo da izgori kakva peenka, kad bi se zadubio u itanje prijevoda staroindijskih Sutri Pragna-Paramita (Otkrivena mudrost). Pukovnik Schroder volio ga je kao znamenitost u regimenti, jer nije bilo asnike kuhinje koja se mogla pohvaliti kuharom okultistom koji moe prozrijeti zagonetke ivota i smrti, a usto iznenaditi takvom dobrom pisanom peenkom, ili takvim raguom daje pod Komarovom smrtno ranjeni porunik Dufek stalno dozivao Jurajdu. Da rekao je iz ista mira Jurajda, koji se jedva drao na stolici i na deset koraka smrdio po rumu - ^ danas nita vie nije ostalo za gospodina pukovnika, i K* je vidio da je ostao samo restani krumpir, upao je u st ) gaki. Znate to je to gaki? To je stanje gladnih duno Ja sam mu rekao: Osjeate li u sebi, gospodine pukovni > dovoljno snage da biste svladali sudbinsko odreen) Y kojemu za vas nije preostalo teleeg bubrenjaka? u vam je, gospodine pukovnie, odreeno dadanas za v ^. dobijete bajkoviti omlet s kosanim i dinstanim telecirn J ma. Mili prijatelju ree zakratko tiho finandj
428

A iku, Pri emu je nehotice mahnuo rukom tako da jenarC uo sve ae koje su stajale pred njim na stolu.P1^ Opstoji nestalnost svih pojava, oblika i stvari rekao ~akon toga ina namrgoeni kuhar okultist. Oblik ie uje "hl'k tak, nebitak je oblik. Nebitak se ne razlikuje od oblika, a ni)e razliit od nebitka. Sto je nebitak, to je oblik, a to J obi* to je nebitak. Kuhar okultist zaogrnuo se velom utnje, podupro je vu gla rukom i gledao na mokri, poliveni stol. Stoerni narednik je i dalje neto lupetao, to nije imalo ni glave ni repa. ito je nestalo s polja, nestalo... in dieser Stimmung 1 erhielt er Einlandung und ging zu ihr. Blagdan Duhova je u proljee. Financijski narednik Vanek ponovno je poeo bub njati po stolu, pio je i povremeno bi se sjetio da na njega kraj magazina eka deset vojnika s vodnikom. A kad bi mu to palo na pamet, uvijek bi se nasmijao i odmahnuo rukom. Kada se kasnije vratio u ured 11. kumpanije, naao je Svejka pri telefonu. Oblik je nebitak, a nebitak je oblik govorio je sam a sebe, legao obuen na krevet i smjesta zaspao. Svejk je neprestano sjedio kod telefona jer mu je natporunik Luka, koji je jo uvijek bio kod gospodina- pu kovnika, u razgovoru prije dva sata zaboravio rei da moe otii od telefona. <-atim ga je nazvao vodnik Fuchs koji je itavo to vrijeme eset vojnika ne samo uzalud oekivao financijskog cnar"ca ve i ustanovio da je skladite zatvoreno. onacno je nekamo otiao, a deset vojnika, jedan po je-^ vratili su se u^svoju baraku. i D (?V^emeno se vejk zabavljao time to bi uzeo slualicu tek'S vao- Bio je to telefon nekog novog sustava, koji se y odio u vojsku, a imao je tu prednost, da su se dosta
'o
Poloenju dobio je poziv i poao k njoj. (njem.) 429

jasno i razgovjetno mogli uti tui razgovori na itavoj ! . Komora se psovala s topnikim vojarnama, inenjer prijetili vojnoj poti, vojno strelite je realo na odjel stro' ^u puaka. A Svejk je neprestano sjedio kod telefona... Savjetovanje kod pukovnika se produljivalo. Pukovnik Shroder razvijao je najnovije teorije ratne sluv be, a osobito je isticao znaenje bacaa mina. Govorio je bez glave i repa o tome kakva je bila situacija na bojitu prije dva mjeseca i dolje na istoku, o vanosti veze medu pojedinim jedinicama, o otrovnim plinovima, o otvaranju vatre na neprijateljske zrakoplove, o opskrbi vojske na bojnom polju, a onda je preao na unutarnje prilike u vojsci. Raspriao se o odnosu asnika i vojnika, vojnika i doasnika, o prebjezima neprijatelju, o politikim prilikama i o tom da je pedeset posto ekih vojnika politisch verdachtig.1 Jawoll, meine Herren, der Kramarsch, Scheiner und Klofatsch.2 Veina asnika je pritom mislila kad li e ve starkelja jednom prestati kvocati, ali pukovnik Schroder mljeo je i dalje o novim zadacima novih marbataljuna, o poginulim asnicima pukovnije, o cepelinima, panjolskim jahaima, o prisezi. Pri spominjanju ovog posljednjeg, natporunik Lukas se sjetio da dobri vojnik Svejk nije poloio prisegu kada ju je polagao itav marbataljun jer je tada sjedio u zatvoru di zijskog suda. Odjednom ga je spopao smijeh. Bio je to nekakav iste rian smijeh kojim je zarazio nekoliko asnika s kojima J sjedio, ime je pobudio pozornost pukovnika koji je^uP . bio preao na iskustva steena pri povlaenju njemake
1. Politiki sumnjiv, (njem.) 2. Dakako, moja gospodo, Kramar, Schreiner i Klofa. (njem.) 4| i A

grenima. Sve je to pobrkao i zavrio: Gospodo, tu trna nieg smijenog. Onda su se svi uputili u asniki kasino jer je pukovnika urodera pozvao na telefon stoer brigade. je i dalje Svejk drijemao kraj telefona, kada ga je trgnulo zvonjenje. _ Halo uo je ovdje pukovnijski ured. _ Halo odgovorio je ovdje ured 11. markompanije. _ Ne zadravaj uo je glas uzmi olovku i pii. Pri mi telefonogram! Jedanaestoj markompaniji... A sada su slijedile jedna za drugom nekakve reenice u udnom kaosu jer su u isto vrijeme govorile i 12. i 13. markompanija, pa se telefonogram potpuno izgubio u toj panici glasova. Svejk nije razumio ni rijei. Na kraju se sve utialo i Svejk je razabrao: Halo, halo, sada to proitaj i ne zadravaj. A kaj imam proitat? to ima proitati, vole? Telefonogram! Kakav telefonogram? K vragu, pa jesi li gluh? Telefonogram koji sam dik tirao, glupane. Ja nisam ni ul, neko je upadal u razgovor. Majmune jedan, misli da u se samo tobom baviti? Hoe li primiti taj telefonogram ili ne? Ima papir i olovku? Nema... govedo jedno... da te priekam da to nade? To su ^jnici. Hoe li ve jednom? Jesi li spreman? Konano si se ^prkao. Pa nisi se valjda zbog toga presvlaio, ovjee, sad s lu a j: ~~ H. markompaniji, ponovi to! ~~~ H. markompaniji... ~~ Kumpaniekommandant1, ima to! Ponovi! ~~~ Kumpaniekommandant.... ~~~ Zur Besprechung morgen...2
i N,P?V'ednik kompanije, (njem.) sutra, (njem.) ;: SWM.;iJ. ;i

1S

430

431

t;f ? Jesi gotov? Ponovi to! 4/i jinriii^ Zur Besprechung morgen... 1 Um neun Uhr. Unterschrift.Zna li to je to U terschrift, majmune, to je potpis. Ponovi! Um neun Uhr. Unterschrift. Zna li to je to ur schrift, majmune, to je potpis. Glupane jedan, sada potpis: Pukovnik Schroder, go vedo jedno. Ima to? Ponovi to! Pukovnik Schroder, govedo jedno. Dobro, vole jedan, tko je primio telefonogram! Ja. Pa k vragu, tko je to ja? vejk. Jo neto? Hvala Bogu, nita vie. Ali trebao bi se zvati Krava. to je tamo novoga? Ni. Sve po starom. To ti je drago, je li? Kau da su kod vas nekoga sve zali? Samo posilnog od gospona obrlajtanta, poklopal mu je obed. Ne zna kad se polazi? ovjee, to ti je pitanje, to ne zna ni stari. Laku no! Imate buhe? vejk je poloio slualicu i otiao probuditi financijskog narednika Vaneka koji se divlje branio, a kad ga je vejk poeo tresti, udario ga je po nosu. Zatim je legao na trbuh i udarao nogama po krevetu. vejku je ipak polo za rukom da probudi Vaneka do te mjere da je ovaj protrljao oi, okrenuo se na leda i zabeze nuto pitao to se dogodilo. . Zasad ni odgovorio je vejk. Ja bi se s vama ra posavetoval. Ba smo sad primili telefonogram da sutravet u sati na gospon natporunik Luka mora opet doiprehu n gosponu pukovniku. A ja sad ne znam kaj burn-mu to ^ trebam javiti odmah, ili tek ujutro? Ja sam si to
l. U devet sati potpis, (njemJ

V i jel vas trebam probuditi kad ste tak fino hrkal, a onda si mislit ko bu ga znal, bolje se posavetovati.... Molim vas, _za Boga miloga, pustite me da spavam zavapio je Vanek, zijevajui na sva usta idite tamo tek i ne budite me. 'utro Svalio se na bok i smjesta usnuo. vejkopet otiao do telefona, sjeo i poeo drijemati za stolom, probudila ga je zvonjava._ Halo, 11. markompanija. - Da, 11 markompanija, ko je tamo? __ 13. Halo. Kolko je kod tebe sati? Ne mogu nikako dozvati centralu. Nekako mi dugo ne dolazi zamjena. Ura nam stoji. I nama. Ne zna kad se kree? Nisi razgovarao s pukovnijskim u re d o m ? Tam drek znaju, ko i mi. Gospodina, nemojte biti prosta. Jeste dobili konzerve? Nai su tam ili i nisu ni donesli. Magazin je bil zatvoren . Nai su se isto vratili s praznim rukama. To je uope nekakva nepotrebna panika, ota misli lamo idemo? U Rusiju. Ja mislim prije u Srbiju. To emo vidjeti tek kad doemo u Petu. Ak nas povezu na desno, onda je to ^rbija, a nalevo, Rusija. Imate li ve torbe za kruh? Govri se f da e povisiti vojnike isplate. Igra frische vere? as! g Dobro, onda doi sutra. Mi to deremo svaku veer. lko vas je tamo kod telefona? Sam? Fuka sve, odi spa-' , Imate nekakvi udni red. Veli da si na to naletel ko f ava koka na zrno? No, konano su me doli S la tk o zameniti. nunaj. I -i ok' Je zaista slatko zaspao kraj telefona, zaboravivi J siti slualicu, tako da ga nitko nije smetao u spavanju za kat rtl' Je zato telefonist u pukovnijskom uredu psovao ne moe nikako dobiti vezu s l i . markompanijom,

432

433

niti poslati novi telefonogram da se sutra, do 12 sati pukovnijski ured brojno stanje vojnika koji nisu cijeni U protiv tifusa. Za to je vrijeme natporunik Luka jo uvijek sjed' asnikom kasinu s vojnim lijenikom anclerom koji |U zajahao stolicu i u pravilnim vremenskim razmacima udar o pod bilijarskim tapom i pritom izgovarao ove reenice ieH nu za drugom: Saracenski sultan Salan-Edin prvi je priznao neutralnost sanitetskog zbora. Skrb se mora voditi o ranjenicima obiju strana. Treba platiti lijekove i bolniku njegu, te naknadu trokova drugoj strani. Mora se dozvoliti da im se poalju lijenici i njihovi pomonici s generalovim propusnicama. Zarobljeni ranjenici moraju se takoer vratiti pod okriljem i jamstvom generala, ili moraju biti zamijenjeni. Ali, mogu sluiti i dalje. Bolesnici s obiju strana ne smiju biti ni zarobljeni ni pogubljeni, ve ih valja otpremiti u sigurne bolnice i dopustiti im da imaju svoju strau koja se kao i bolesnici ima vratiti s generalskim propusnicama. To vrijedi i za vojne sveenike, lijenike, kirurge, apotekare, bolniare, njegovatelje bolesnika, pomonike i druge osobe koje su odreene za njegovanje bolesnika, i koje ne smiju biti zarobljene, ve na isti nain vraene natrag. Doktor ancler je pritom ve slomio dva bilijarska tapa. ali jo nije bio zavrio svoje udnovato izlaganje o skrbi ranjenike u ratu, upleui neprestano u svoja razmatran) nekakve generalske propusnice. v i i /v i Natporunik TLuka je popio svojucrnu kavu i "l i o ti a o kui gdje je zatekao bradatog diva Balouna kako u 'n<? na piritnom kuhalu natporunika Lukaa pri salamu. Dozvolil sam si promucao je Baloun bil slobodni, pokorno javljam... .-4*^.***" '
434

u a. ie pogledao. U tom trenutku cimo mu se kao IMK** & > f . . vM T i /v v i. v , dijete, naivno stvorenje i natporunik Luka poali sto vC ^dao zavezati zbog njegove velike gladi. $' Samo ti kuhaj, Baloune rekao je skidajui sablju utra u narediti da ti donesu jo jednu porciju kruha, ""isjatporunik Luka je sjeo za stol, a bio je u takvom raloenju da je poeo pisati sentimentalno pismo svojoj Draga teta! Upravo sam primio zapovijed da budem orernan na odlazak sa svojom markumpanijom na bojite. Moda je ovo pismo posljednje koje e od mene dobiti jer se svugdje vode estoke borbe, a nai gubici su veliki. Stoga mi je teko zavriti ovo pismo rijeju 'Dovidenja', mnogo bolje bi pristajalo da ti napiem 'Posljednje zbogom'. Ostalo u dopisati sutra ujutro, pomislio je natporunik Luka i otiao spavati. Kad je Baloun vidio da je natporunik tvrdo usnuo, poeo se ponovno uljati i pretraivati po stanu kao ohar nou. Otvorio je natporunikov koveg i zagrizao ploicu okolade, no uplaio se kada se natporunik u snu trgnuo. Brzo je odloio nagrizenu okoladu u kufer i utiao se. Onda je potiho otiao pogledati to je to napisao natporunik. Pro itao je i bio ganut onim Posljednje zbogom. Legao je na svoju slamaricu do vrata i prisjeao se svoga domaikolinja. Nije se mogao osloboditi ive slike, kako probada acenicu da jo j izvue zrak kako ne bi za vrijeme kuhanja P rsn u la. ^Jetivi se kako se jednom, kod susjeda, raskuhao i ,. prsnuo v spekvurt, usnuo je nemirnim snom. anjao je da je unajmio nekakvog nespretnog mesara, Jemu su, dok ih je nadijevao, pucala crijeva za kobasice. tl m L, . j i to, kako je mesar zaboravio napraviti krvavice, . je nestala svinjska kuhana glava, te kako nedostaju kvaRa L Jetrenjae. Sanjao je jo neto o prijekom sudu jer su Vat ui kako vue iz poljske kuhinje komad mesa. Na
435

kraju je vidio samog sebe kako visi na jednoj lipi u drvor H vojnikog logora u Brucku nad Litavom.

Kada se, s buenjem jutra koje se javilo mirisom ku hanja kave u svim kuhinjama, vejk probudio, mehaniki je objesio slualicu kao da je upravo zavrio telefonski razgovor i poduzeo po uredu malu jutarnju etnju uz koju je pjevao Poeo je pjesmu iz sredine teksta, kako se vojnik preobuka0 u ensko odijelo i poao za svojom curom u mlin gdje ga je mlinar poloio u krevet kraj svoje keri, ali je prije toga pozvao mlinaricu.
fJ "'.!

Stara mama najte esti Dajte ovoj curi jesti

Mt job

Mlinarica je nahranila tog podlog tipa, a 0da se dogodila obiteljska tragedija. 'JT/O
Ujutro kad su ustali Na vratima su vidjeli: Vaa kerka Anica Vie nije djevica. &$>> M '''. ^ iW*.:

vejk je u kraj pjesme uloio toliko glasa da je ured oivio, probudio se i financijski narednik Vanek i upitao koliko je sati. Maloprije su odsvirali ustajanje. , Ustat u poslije kave odluio je Vanek koji je uvijek za sve imao dovoljno vremena tako i tako e nas dan itekako ivcirati bez razloga s nekakvom urbom i natjera ovjeka bez veze, kao juer s onim konzervama.... , Vanek je zijevnuo, i upitao da li je sino, kad je do kui, puno govorio. y Tek onak, usput rekao je vejk stalno ste n iz sebe isputali o nekakvim oblikima, oblik nije oblik, i
J"

oblik da je oblik i da taj oblik opet ni oblik. Ali brzo vas ? ilo, poeli ste hrkat ko kad se drva piliju. .k je uutio, proetao se do vrata, pa onda opet do nar-. jkova kreveta, pred kojim se zaustavio i izjavio: __ Kaj se mene osobno tie, gospon blagajniki nared-ik kad sam ul to kaj ste vi govorili o tim oblikima, setil ^ se nekakvog Zatka, plinara. On je delal na plinarskoj stanici na Letni, palil je i gasil lampe. Bil je to prosvetljeni ovek, a obilazil je sve mogue krme po Letni, zato jer je jako puno vremena izmeu paljenja i gaenja lampi, a onda ujutro, na plinarskoj stanici, dral je ba takve govore kak i vi, samo kaj bi on govoril: Kocka je brid, zato je kocka bri-dovita. Ja sam to ul na svoje ui, kad me je jedan nacvr-cani policajac zbog oneienja ulice zabunom predvel na plinarsku, umjesto na policijsku stanicu. Onda rekao je tiho vejk s tim je Zatkom nakon nekog vremena to jako loe zavrilo. Upal je u nekakvu Marijansku kongregaciju, iel je okolo s nekakvim pobonim kozama na propovijedi patera Jemelke, k svetom Igancu na Karlovom trgu, pa je zaboravil u svom rajonu ugasiti lampe, tak da je tam plin gorel po ulicama neprekidno tri dana i tri noi. To je jako loe nastavio je vejk kad se ovek iz ista mira pone plesti u nekakvo filozofiranje, to uvek smrdi na delirijum tremens. Pred nekolko let premestili su u nau pukovniju nekakvog majora Bluchera iz sedamdeset pete pukovnije. Taj bi nas jednom na mesec dal pozvati i postro-Jm u^kvadrat, a onda bi s nama raspravljal kaj je to vojniki staresina. A ni drugo ni pil nego ljivovicu. Svaki asnik, vjnici, objanjava! nam je u dvoriu kasarne, sam po 1 Predstavlja najsavrenije bie, koje ima sto puta vie . uma nego to ga imate svi vi skupa. Iznad asnika vi vo-1C1 ne moete nita drugo uzvienije zamisliti, pa makar me razmiljali cijelog svog ivota. Svaki asnik je bie eD>).nu^nosti, dok ste vi vojnici tek sluajna bia, vi moete ltlrati, ali i ne morate. Kad bi, vojnici, dolo do rata, pali za Njegovo Velianstvo cara, dobro, time se nita
437

436

ne bi promijenilo, ali ako bi prije toga pao va as 'L biste tek tada vidjeli koliko ste o njemu ovisili i kale ^ to gubitak. asnik mora egzistirati, a vaa egzist ,|e ovisi u stvari od gospode asnika, vi od njih potjeet ^ bez asnika ne moete postojati, vi bez svojih asnika ^ moete ni prdnuti. Za vas je asnik, vojnici, moralni zak C razumjeli vi to ili ne, pa stoga to svaki zakon mora im svoga zakonodavca, vojnici, to je samo asnik bie nrern kojemu se osjeate i morate u svemu osjeati obveznim bez ikakvih izuzetaka izvriti svaki njegov nalog pa makar vam se to i ne svia. A onda, jednom, kad je zavril, hodal je okolo naeg kvadrata, i pital jednog za drugim: Sta osjea kad zakasni? Davali su takve zmotane odgovore ko da nisu nikad zakasnili, neki da im je zlo u elucu kad zakasniju, jedan je oseal pritvor, i tak dalje. Satnik Bliicher je odmah naredil da se svi ti izdvojiju i da budeju za kaznu popodne na dvoriu delali sklekove, jer da ne znaju izraziti svoje osjeaje. Prije neg je doel red na mene, setil sam se o emu je on posljednji put z nama vodil raspravu pa kad mi je pristupil, ja sam skroz mirno rekel: Pokorno javljam, gospon major, kad zakasnim ja u se bi oseam nekakav nespokoj, strah i grinju savesti. A ak dobim izlazak pa se vratim u vojarnu na vreme, tad me obuzme neki blaeni mir i penju mi se marci nekakvog unutranjeg spokoja. Sve se to oko mene smijalo, a major Bliicher se na to razderal: Tebi, klipane, idu stjenice kad knjava na tom krevetu. Klipan bezobrazni, jo iz toga cirkus pravi! ^v toga su me tak zvezali da je bila milina. .,. U vojsci to drugaije ne ide rekao je financijs narednik proteui se lijeno na postelji to je ve tako u biajeno, odgovorio ti ovo ili ono, radio ti ovo ili ono, u J nad tobom vise oblaci i udaraju gromovi. Bez toga ne discipline. ^ - Jako dobro reeno rekao je vejk nikad ne
'4 3 8

il kak su zatvorili regruta Pecha. Zapovjednik je bil \rai a taj si je skupil regrute i svakog je pital otkud e V" prokleti zelembai, govoril im je, vi ete se nauiti ie< * jt jasno, tono ko kad bi fijue. Dakle, da ponemo. fP, j sj Pech? Pech je bil inteligentni ovek i odgovoril je: n nii Bousov, Unter Bautzen, kua 267, stanovnika 1936, * 'kih, oblast Jiin, okrug Sobotka, bive vlastelinstvo Kost, , a crkva Svete Katarine iz 14. st., obnovljena od strane ofa Vaclava Vratislava Netolickog, kola, pota, telegraf, postaja eke trgovake pruge, eerana, mlin i pilana... est godinjih sajmova. I ve se na njega hitil lajtant Mo, i poel mll ;e lepiti jednu za drugom prek zubi, i jo se deral: Evo ti jedan godinji sajam, tu ima drugi, trei, etvrti, peti, esti. A Pech, iako je bil regrut, javil se na bataljunski raport. U uredima je tada sedila neka vesela bagaa, pa su napisali da Pech ide na bataljunski raport zbog godinjih sajmova u Donjem Bousovu. Tada je zapovjednik bataljona bil kapetan Rohell. Also, was gibt's?1 Upital je Pechu, a taj je izjavil: Pokorno javljam, gospodin bojnik, da u Donjem Bousovu ima est godinjih sajmova. Ti, kak se je na njega izderal Rohell, upil ga z nogom i smesta ga dal otpelati u ludnicu, u vojnu bolnicu i od tada ti je Pech bil najgori vojnik, samo kanjavanje i ni drugo. Vojnike je teko odgojiti rekao je financijski narednik Vanek zijevajui vojnik koji nije bio kanjavan u Vojsci, nije pravi vojnik. To je moda i vrijedilo u miru, da vojnik koji je bez kazne odsluio vojni rok ima prednost u . nj slubi. Ba oni vojnici koji nekad, u vrijeme mira, su ni izlazili iz zatvora, danas su u ratu najbolji vojnici. J.cam se pjeaka Svlvanusa iz osme markompanije. Taj je K.111^ samu kaznu za kaznom, i zatvor za zatvorom. Nije ibio ni da ukrade kamaradu posljednji krajcar, ali kad je . do borbe, prvi je presjekao iane prepreke, zarobio Jlcu> a jednog je od njih po putu ustrijelio, i rekao da nije
MO,

439

IJU

imao povjerenja u njega. Dobio je veliku srebrnu kol prisili su mu dvije zvjezdice, pa da ga kasnije nisu pod Duklom, bio bi ve odavno vodnik. Ali morali objesiti, jer se nakon jedne bitke prijavio za izvianje, a !f ga je patrola druge regimente nala kako pokrada Nali su kod njega osam satova i mnogo prstenja. ga objesili kod brigadnog u stoera. 1 Iz tog se vidi istaknuo je mudro vejk da se svat vojnik mora izboriti za svoj poloaj. Zazvonio je telefon. Financijski narednik je priao telefonu i mogao razabrati glas natporunika Lukaa koji je pitao to je s konzervama. Zatim su se uli neki prigovori. Stvarno ih nema, gospodine oberlajtnant vikao je na telefon Vanek a otkud bi i bile, pa to je ista intendantska fantastika. To je bilo skroz suvino, te ljude tamo slati. Ja sam vam htio telefonirati... Da sam bio u kantini? Tko vam je to rekao? Onaj okultist, kuhar iz oficirske kuhinje? Je, dopustio sam si tamo svratiti. Znate li gospodine oberlajtnant, kako je taj okultist nazvao tu paniku s tim konzervama? Strah neroenog. Ni u kom sluaju, gospodine oberlajtnant, potpuno sam trijezan. to radi vejk? Ovdje je. Da ga pozovem? vejk doite na telefon rekao je financijski narednik i tiho dodao: Ako vas bude pitao kakav sam doao, recite da je bilo sve u redu. vejk se javi na telefon: vejk, gokorno javljam, gospon obrlajtant. ujte Svejk, kako je to s tim konzervama? Je li to u redu? Nema ih gospon obrlajtant nema ni traga ni glasa od tih konzervi. Htio bih, vejk, da mi se uvijek ujutro javite dok srn jo u logoru, inae kad krenemo, bit ete stalno uz mene. & ste radili noas? Bil sam elu no kod telefona. Je li bilo neeg novog? ;, ^fe - ^ AJ
440

gospon obrlajtant. fc &m :*&' vejk, nemojte se ponovno poeti glupirati. Je li javio od nekuda neto vano? Javili su, gospon obrlajtant, ali tek za devet sati. Nisam htel smetati, gospon obrlajtant, nisam bil za to. _^ Pa k vragu, recite mi ve to je to toliko vanog za d e v e t s a___Telefonogram, gospon ti? obrlajtant. _ vejk, ja vas ne razumijem. _ ja to imam napisano, gospon obrlajtant: Primite telefonograrn. Tko je na telefonu? Ima to? itaj!, ili nekaj tomu slino. ^ _ K vragu vejk, vi ste stvarno kri Boji. Recite mi ve jednom sadraj, ili u doi do vas i takvu vam jednu opaliti! D a k le to je ? Opet nekakav dogovor, gospon obrlajtant, danas ujutro u devet sati, kod gospona pukovnika. Htel sam vas po noi probuditi, ali sam se predomislil. Dobro da vam nije palo na pamet da me probudite radi svake gluposti kad i ujutro ima dosta vremena za to. Wieder eine Besprechung de Teufel soli da alles buserieren. 1 Objesite slualicu, i dajte mi na telefon Vaneka. Javio se financijski narednik Vanek: Financijski narednik Vanek, Herr Oberleitnant. Vanek, smjesta mi naite nekog drugog posilnog, taj mi je lopov Baloun do jutra poderao cijelu okoladu. Da ga ^veem? Ne, dat emo ga sanitarcima. To je gora od ovjeka, Pa moe vui ranjenike iz bitke. Smjesta u vama ga poslati. Ur edite to u pukovnijskom uredu i vratite se odmah u komPaniju. Mislite da emo brzo krenuti? Nema urbe, gospodine oberlajtnant. Kad smo trebali ^nuti s devetom markompanijom, cijela etiri dana su nas 7" za nos. S osmom isto tako. S desetom je bilo bolje. Naj'Je smo bili u pripravnosti, popodne smo dobili zapovijed,
TC)

'o,
8ovr. neka vrag sve to buzorira. (njem.)

441

a naveer smo krenuli, ali zato su nas vucarali po cijel x darskoj jer nisu znali koju bi rupu i na kojem bojitu s zatrpali. ^ Za itavo vrijeme od kada je postao zapovjednikom danaeste markompanije, natporunik Luka je osjeao !T se nalazi u stanju koje se zove sinkretizam, to jest u stan. filozofskog stava, u kojem se trudio pojmovne sukobljeno izgladiti nekim postupcima koji su rezultirali pojmovno zbrkom. Stoga je i sada odgovorio: Da, moe biti, to je tako. Znai mislite da neemo danas krenuti? U devet sati imamo dogovor s gospodinom pukovnikom. A propos, znate li vi da ste danas deurni asnik? Ja to samo tako. Ustanovite mi... ekajte, to biste mi ono trebali ustanoviti... ? A, trebali biste mi sastaviti popis doasnika, s podacima od kada slue... onda jo i kolike su zalihe kompanije. Nacionalost? Da, da i to isto... ali glavno je da mi poaljete tog novog posilnog... Kakve vjebe Plechscner danas izvodi s vojnicima? Vorbereitung zum Abmarsch.1 Rauni? Doi u poslije objeda potpisati. Nikoga ne putajte u grad! A u kantinu i logor? Poslije objeda samo na jedan sat... Pozovite mi Svejka... vejk za sada ostajete kod telefona. Pokorno javljam, gospon natporunik, da jo nisam popil kavu. Onda si donesite kavu i ostanite u uredu kod telefona, dok vas ne pozovem. Znate li to je to ordonans? Potrkalo, gospon obrlajtant. Da ste bili na mjestu kad vas pozovem. Recite jo je -nom Vaneku da mi potrai nekakvog posilnog. Halo, 5>vej > gdje ste? Tu sam, gospon obrlajtant. Ba su donesli kavu Halo, vejk! Sluam, gospon obrlajtant, kava je skroz hladna. Vi ve dobro znate to je to posilni, vejk;
1. Priprema za odlazak, (njem.)

rite, a onda mi javite da li neto vrijedi. Objesite slupfOfl10

<T'ui crnu kavu u koju je dolio ruma iz boce s natpisom ta (iz opreza), Vanek je pogledao na Svejka i rekao: * _____ ^^ na oberlajtnant nekako jako vie u taj telefon, mio sam svaku rije. Vi se, vejk, izgleda dobro pozna s tim gospodinom oberlajtnantom. ' _ jvli smo ko prst i nokat odgovorio je vejk ruka njoi mije. Mi smo skup ve puno toga proli. Kolko puta su nas hteli rastaviti, ali opet smo se sreli. On se uvek u svemu na mene oslanja, tak da se esto tome i udim. Pa mogli ste uti, no jo bum vam jednom ponovil, da mu naete nekakvog novog posilnog, a ja da ga pregledam, i da dam o njemu svoje miljenje. Gospon obrlajtant nije sa svakim posilnim za d o v o ljan . Kada je pukovnik Schroder na konferenciju pozvao sve asnike pohodnog bataljuna, uinio je to s velikom ljubavlju jer se tako mogao do sita napriati. Osim toga bilo je potrebno donijeti neke odluke u vezi s aferom jednogodinjeg dragovoljca Mareka koji nije htio istiti zahode, pa ga je pukovnik Schroder, zbog pobune, uputio divizijskom sudu. On je upravo sino stigao s divizijskog suda gdje su ga _"li pod straom. Istovremeno kad i on, pukovnijskom )e uredu predan i dopis pukovnijskog suda, neizmjerno smuen, da se u ovom sluaju ne radi o pobuni, stoga to Jednogodinji dragovoljci nisu duni istiti zahode, ali da e 'Pak radi o povredi subordinacije, a koji se delikt moe Prostiti dobrim vladanjem na bojitu. Iz tih razloga, FjUzeni jednogodinji dragovoljac Marek vraa se u svoju f vniju, istraga o povredi discipline obustavlja se do )a rata, a obnovit e se u sluaju prvog izgreda koji bi odinji dragovoljac Marek poinio. j.. nda je tu bio jo jedan sluaj. Zajedno s jednogodidragovoljcem Marekom, dopremljen je s divizijskog

442

443

suda i predan glavnoj straarnici neki lani vodnik T koji se nedavno pojavio u pukovniji, kamo je bio iz bolnice u Zagrebu. Imao je veliku srebrnu kol oznake jednogodinjeg dragovoljca i tri zvjezdice. pv1' je o junakim djelima 6. pohodne satnije u Srbiji od i!*0 je preostao samo on. Istragom je utvreno da je zaisr ^ 6. markompanijom otiao neki Teveles, ali koji niie ij*
. j.v . i i. r? v " "^0

prava jednogodinjeg dragovoljca. Zatraena je otavij brigade kojoj je bila pridodana 6. markompanija, kada 2. prosinca 1914. bjealo iz Beograda, pa je ustanovljeno da se u popisu predloenih ili odlikovanih srebrnom kolajnom ne nalazi nikakav Teveles. Da li je ipak pjeak Teveles bio promaknut u vrijeme beogradske ratne operacije u in vodnika to se nikako nije moglo ustanoviti, jer se cijela 6. markompanija izgubila kod crkve Svetog Save u Beogradu sa svim svojim asnicima. U divizijskom sudu Teveles se branio time da mu je zaista bila obeana velika srebrna medalja, pa da ju je stoga kupio u bolnici od jednog Bosanca. Sto se tie oznaka jednogodinjeg dragovoljca, rekao je da ih je priio u pijanstvu, ali da ih je dalje nosio zato to je stalno bio pijan, jer mu je dizenterija oslabila organizam. Kada je, dakle, poelo savjetovanje, prije no to su preli na raspravljanje ta dva sluaja, pukovnik Schroder objavio je da je potrebno ee sastajanje uoi polaska, na koji se vie nee dugo ekati. Iz brigade mu je bilo javljeno da se oekuju nalozi iz divizije. Ljudstvo mora biti spremno, a zapovjednici pukovnija moraju paljivo skrbiti da netko ne bi nedostajao. Zatim je jo jednom ponovio sve ono sto) juer govorio. Opet je dao pregled ratnih dogaaja, ir . . da u vojsci nita ne smije potisnuti borbeno raspoloen) ratnu poduzetnost. Pred njim, na stolu, bila je privrena karta bojisni zastavicama na pribadaama, ali zastavice su bile porue bojinice pomaknute. ,
L

na austrougarsko bojite, pa je htio nekako zakopati r j ' o r u i o je zastavice i razbacao izmet po svim pozicija-'0^e ' mazao ih po bojinicama i mostobranima i oneistio ^'armijske zborove. Pukovnik Schroder bio je vrlo kratkovidan. Ajsuici pohodnog bataljuna sa zanimanjem su promatrali , se prst pukovnika Schrodera pribliava tim hrpicama. ____ odavde, gospodo, prema Sokalu na Bug rekao je ukovnik Schroder proroki i pomaknuo prstom po sjeanju ''rema Karpatima, pri emu ga je umoio u jednu od onih hrpica> s kojima je maak nastojao uiniti kartu bojita plastinijom. __ Was ist da, meine Herren? upitao je s uenjem kad mu se neto zalijepilo na prst. Wahrscheinlich Katzendreck, Herr Oberst1 vrlo uljudno uime svih odgovorio je satnik Sagner. Pukovnik Schroder odjurio je u susjedni ured odakle se ula strana grmljavina, kletve s groznom prijetnjom da e ih natjerati da poliu ono maje. Sasluanje je bilo kratko. Ustanovilo se da je maka prije etrnaest dana dovukao u ured najmlai pisar Zwiebelfisch. Kad se ovo utvrdilo, Zwiebelfisch je pokupio svoje krpice, a stariji ga je pisar odveo u glavnu straarnicu gdje je imao sjediti do daljnjeg naloga gospodina pukovnika. Time je zapravo bila zavrena itava konferencija. Kada 86 pukovnik Schroder, sav crven u licu, vratio u asniki zl)or, zaboravio je da se jo mora posavjetovati o sudbini jedn godinjeg dragovoljca Mareka i lanog vodnika Tevelesa. Rekao je sasvim kratko: 7~ Molim gospodu asnike da budu spremni i da ekaju Je daljnje naloge i instrukcije. tako su jednogodinji dragovoljac i Teveles i dalje , ^1 pod straom u glavnoj straarnici, pa kad im se ^J6 pridruio i Zvviebelfisch, mogli su zaigrati marija,
'. .
J0 |;

'Vi,
l)atn

Nou je maak grozno ispremetao cijelo bojite. M ^ kojeg su pisari drali u pukovnijskom uredu, nc
444

mji drek, gospodine pukovnie, (njem.)

445

a nakon marijaa gnjaviti svoje straare molbama H pohvataju buhe u slamarici. Kasnije su im tamo gur J!" razvodnika Peroutku iz 13. markompanije koji se \ > kada se po logoru proirila glasina da se ide na p0] >!' izgubio, a ujutro ga je pronala patrola, kod Bijele r v'' u Brucku. Ispriavao se da je elio prije polaska popje(4 " glasovitu staklenik grofa Harracha pokraj Brucka, a povratku da je zalutao, pa da je tek ujutro sav urnostigao do Bijele rue. (U stvari je spavao s Ruenkom kod Bijele rue) Situacija je neprestano bila nejasna. Hoe li se krenuti ili se nee krenuti. vejk je pri telefonu u uredu jedanaeste marke sasluao najrazliitije stavove, pesimistike i optimistike. Dvanaesta je telefonirala da je netko iz ureda uo da se eka na streljake vjebe s pokretnim metama i da e se krenuti tek nakon feldmasigschiesubungach.1 Ovaj otpimistiki nazor nije dijelila trinaesta markompanija koja je opet telefonirala da se upravo vratio kaplar Havlik iz grada, te da je uo od nekog eljeznikog slubenika da su vagoni ve na postaji. Vanek je istrgnuo Svejku slualicu iz ruke i poeo Ijutito vikati da eljezniari znaju drek na ibici, i da je on upravo sada bio u pukovnijskom uredu. vejk je s istinskim uivanjem ustrajao pri telefonu i na sva pitanja, to je novoga, odgovarao da se jo zasigurno nita ne zna. Takvim je nainom odgovorio i na pitanje natporucru Lukaa. Sto je kod vas novog? ste Jo se ni sigurno ne zna, gospon obrlajtant reotipno je odgovorio vejk. Govedo jedno, objesite slualicu.
l. Vjebanje u gaanju bojevim mecima (njem. 446

. :e stigao niz telefonograma, koje je vejk primio ton poduljeg nesporazuma. Prvo je primio onaj koji t* n. , moeli noas izdiktirati, jer slualica nije bila objesu ^ 1 1 n i " & *. > '' ..' v dok je spavao, a u kojem su se trazih podaci o cijepf "Ima i necijepljenima. Onda opet zakasnjeli telefonogram o konzervama, to je ' "uer bilo objanjeno. Pa onda telefonogram poslan svim rtaljunima, kompanijama i pukovnijskim jedinicama. Kopija telefonograma brigade No 75692 Naredba brigade broj 172 U izvjeima o gospodarenju poljskih kuhinja, obvezatan je ovaj poredak pri navoenju upotrijebljenih namirnica: 1. meso, 2. konzerve, 3. povre, svjee, 4. povre sueno, 5. ria, 6. tjestenina, 7. krupica, 8. krumpir umjesto navedenog pod 4. povre, sueno, 5. povre, svjee. Kada je vejk to proitao financijskom naredniku, Vanek je sveano izjavio da se takvi telefonogrami bacaju u zahod: To je izmislio nekakav kreten u stoeru armije, i smjesta to ide u sve divizije, brigade i pukovnije. Zatim je vejk primiojo jedan telefonogram, koji je bio tako brzo diktiran da je vejk od svega uhvatio samo to je na kraju ispalo kao ifra: In der Folge genauer erlaubt gewesen oder da selbst e 'nen hingegen immerhin eingeholet verden.1 Sve je to suvino rekao je Vanek kada se vejk c udom udio to je to zapisao, i triput zaredom to naglas Proitao same gluposti, iako vrag bi ga znao, moda je to ! s nr ^ ano, jer mi nismo ovdje u tom izvjebani. Ma moe se 1 to baciti. ~~ Ja si to isto mislim rekao je vejk a kad bi javil s Pnu obrlajtantu da treba In der Folge genauer erlaubt ? i e?en 0<^er da selbst einen hingegen immerhin, ein-genolet werden, jo bi se uvredil. ~~~ Neko vam je tak osedjivi, da je to grozno nastavio
e

tonije biti doputen ili sam naprotiv u svakom sluaju biti nadoknaen (njem.)

447,

je vejk, zanijevi se ponovno u uspomene jednom se iz Visoana vozil s tramvajem do Praga, a u Libni je ^ k nama nekakav gospon. im sam ga prepoznal, iel sa i njemu na platformu i upustil sam se z njim u razgovor i r L , sam da smo obadva iz Draova. Ali on ti se poel derati mene, da mu ne dodijavam, jer da me ne pozna. Ja sam m poel objanjavati kak bi se prisetil, da sam ko mali dee dolazil k njemu z mamom koja se zvala Antonija, a otac da se zval Prokop, i da je bil nadglednik. On posle toga ni n' htel znati o tomu da se poznamo. Onda sam mu rekel podrobnosti, da su u Draovu bila dva Novotnvja Tonda i Josef. On da je taj Josef, da su mi o njemu iz Draova pisali i da je ubil svoju enu koja ga je potala jer je pil. Tu vam se on razmahal, ja sam se izmaknul, a on je razbil staklo na prednjoj platformi, ono velko ispred vozaa. Onda su nas skinuli s tramvaja, otpelali na policiju i tam se pokazalo daje zato bil tak osetljivi jer se uope nije zval Josef Novotny nego Eduard Doubrava, da je bil iz Montgomervja iz Amerike, a da je doel sim posetiti familiju od koje je potjecala njihova obitelj. Telefon je prekinuo vejkovo pripovijedanje i nekakav hrapavi glas iz odjela strojnih puaka opet upita da li se ide. Vele da je ujutro opet dogovor kod gospodina pukovnika. Na vratima se, blijed kao krpa, pojavio kadet Biegler, najvea budala u itavoj kompaniji, jer se u koli jednogodinjih dragovoljaca trudio istaknuti svojim znanjem. Kucnuo je Vaneku da izae s njim na hodnik gdje je s njim vodio dug razgovor. Kad se Vanek vratio, podrugljivo se smijeio. Glup je ko vol rekao je vejku zbilja, u naoj marki imamo prave egzemplare. I on je bio na dogov kod pukovnika, pa kad su se rastajali, gospodin natporucn je naredio da svi vodnici izvre pregled puaka i da bu gri tom strogi. I sad me on doe pitati da li da dade svez* labeka jer je taj istio puku petrolejem. Vanek se uzrujao. .
448

Pita me takvu glupost, a zna da se ide na bojite. Pa in oberlajtnant se juer prenaglio s vezanjem svog . Onda sam tom mladunetu rekao da dobro promi- tome zato od P S vojnika pravi ivotinje. ^- Kad ve spominjete tog posilnog rekao je vejk znate, jel ste ve moda nali nekakvoga za gosponanatporunika? Munite glavom odgovorio je Vanek za sve ima vremena, uostalom mislim da e se gospon oberlajtnant -pri viknuti na Balouna, tu i tamo e mu ovaj jo neto poderati, a kad budemo na bojitu proi e i to. Tamo najee obojica nee imati to jesti. Kad ja kaem da e Baloun ostati, onda se tu nita ne moe uiniti. To je moja briga i tu gospodin natporunik nema to govoriti. Samo bez urbe. Vanek je legao na svoju postelju i rekao: vejk, ispriajte mi nekakvu anegdotu iz vojnikog iv o ta. To bi se dalo odgovorio je vejk al se bojim da bude opet neko telefonira!. Onda ga iskopajte, odarafite vezu ili skinute slualicu. Dobro rekao je vejk skidajui slualicu ja bum vam ispripovedal nekaj kaj pae na ovu situaciju, samo su tada umesto pravog rata bili nekakvi manevri, ali je i onda bila takva panika ko i danas, zato jer se ni znalo tak burno izleteli iz kasarne. Z menom je sluil neki Sic iz PHca, dobar ovek, al poboan i bojaljiv. Taj si je zamislil da su manevri nekaj groznoga, da ljudi na njima padaju od *i i da ih bolniari samo skupljaju ko gnjile kruke. Zato )e pil da bi si napravil rezerve, a kad smo izali iz kasarne na janevre i doli do Mnfka, onda je rekel: Deki, ja to ne um zdral, mene moe spasit samo dragi Bog. Onda smo . sli do Hofovica i tam smo se dva dana odmarali, zato jer )e dolo do nekakve greke, a mi smo tak brzo napredovali , smo skoro s ostalim pukovnijama, koje su nam bile na '"ttia, zarobili itav neprijateljski stoer, a to bi bila groz449

ili!
na sramota, zato jer je bilo dogovoreno da na armijski treba poderati taj drek, a neprijatelj pobediti, jer i i r neprijatelja bil neki posrani nadvojvodica. Onda ti je t ^ izvel ovo: dok smo logorovali, on se pokupil i otiel si n I/C kupit u nekakvo selo iza Hofovica, i popodne se vra l logor. Bilo je vrue, on se je nacvrcal, a onda ti je na c videl stup, a na stupu je bila nekakva katula i u pod staklom sasvim mali kip Sv. Ivana Nepomuka. Por i0ri se pred Svetim Ivanom i veli mu: Tebi je isto vrue d bar ima nekaj za popit. Stalno si na suncu, sigurno se furt znoji. Onda je protresel uturu, napil se i rekel: Ostavil sam ti gutljaj, sveti Ivane od Nepomuka. Onda se je prepal, cugnul je do kraja, a za svetog Ivana ni ostalo ni. Isus i Marija, veli, sveti Ivane od Nepomuka, to mi mora oprostiti, ja bum ti to nadoknadil, uzel bum te sa sebom u logor i tak bum te propisno napoj il da ne bus mogel stajati na nogama. I moj ti je dragi Sic iz saaljenja nad svetim Ivanom od Nepomuka razbil staklo, izvlekel kipeca svetoga van, gurnul si ga pod bluzu i odnesel u logor. Posle je s tim Ivanom od Nepomuka spaval na slami, nosil ga sa sebom na mar u ruksaku, a imal je i velke sree na kartama. Gde god smo logorovali tam je i dobival, sve dok nismo doli u Prachinski kraj, gde smo logorovali u Drahenicama i gde je on zgubil sve kaj je imal. Kad smo rano ujutro krenuli, na kruki ti je, dole pokraj ceste, visel obeeni sveti Ivan od Nepomuka. Tak, to ti je ta anegdota, a sad bum opet obesil slualicu. I telefon je iznova prenosio treptaje novog nervnog z^0" ta, kada je stara harmonija mira u logoru bila naruena. U to je vrijeme natporunik Luka prouavao u svoj J sobi ifre koje su mu upravo, zajedno s uputom kak odgonetnuti, bile uruene iz stoera pukovnije, a uje i tajnu ifriranu zapovijed o smjeru kojim e se kretati p^ hodni bataljun prema galicijskoj granici (Prva etapa) 7217-1238-457-2121-35=Moon 8922-375-7282=Rab
450

xa2-l238-7217-35-8922-35=Komarno 7282-9299-310375-7881-298-475-7979=Budimpeta n ifrirajui ove ifre natporunik Luka je uzdahnuo: perTeufell soli da buserieren.1
A

'rag sv eto b u z o r irf<. tf I* > /: f'',< :V a '' ' i"

'IH.
451

s**:

-1-

r") ^

2.
g

I
Preko Maarske
i*

Svi su konano doekali taj trenutak da ih potrpaju u vagone, u omjeru 42 ovjeka prema 8 konja. Dodue, zato to mogu spavati stojeki, konji su putovali udobnije no vojnici, kojima ionako vie nita nije smetalo. Vojniki je vlak iznova vozio u Galiciju novu skupinu ljudi gonjenih u klaonicu. Sve u svemu, ipak je tim stvorenjima nekako laknulo; kada se vlak pokrenuo, bilo je to ve neto odreeno, a prije toga sve je bilo tek muna neizvjesnost i panika; hoe li se krenuti danas ili sutra, ili ak prekosutra. Neki su se osjeali kao osuenici na smrt koji sa strahom oekuju da po njih doe krvnik. A onda nastaje smirenje jer e svemu ipak doi k ra j. I zato je neki vojnik urlao iz vagona kao poremeen: Putujemo, putujemo! Financijski narednik Vanek bio je potpuno u pravu kada je rekao Svejku da je urba potpuno nepotrebna. Nekoliko je dana prolo do trenutka kada su se potrpali vagone, a itavo se to vrijeme raspravljalo o konzervama koje je iskusni Vanek izjavljivao da su ista fantazija. Ma konzerve! Preostaje im poljska misa, jer tako je bilo i s m markompanijom. Kad ima konzervi, onda otpada Jska misa. U suprotnom sluaju poljska misa je zamjena ^konzerve. tako se, umjesto konzervi gulaa, pojavio vii vojni
455

sveenik Ibl, koji je tri muhe ubio jednim udarcem^ Q . nom je odsluio poljsku misu za tri marbataljuixia: . a Je blagoslovio za pohod na Srbiju, a jedan na Rusiju. J Tom je prigodom odrao silno nadahnut govor ^ i . se moglo osjetiti da je gradu crpio iz vojnikih kalen^dara '511 je to tako dojmljiv govor, da ga se Svejk, dok je s fin^^-.. narednikom Vanekom sjedio u improviziranom ^j vagonu, sjetio kad su ve putovali prema Moofiu: To bu jako zgodno, kak je rekel taj feldk^jrat r , se dan prikloni veeri, a sunce svojim zrakama ^kpadne za gore, a na bojitu se uje, kak je on rekel, taj posljednji dah umiruih, rzanje klonulih konja i stenjanje ranjenih^ vojnika te naricanje puka dok mu gore kolibe nad glavom^ j^ ^ se dopada kad ljudi poblesaviju ovak, na kvadrat. ^ Vanek je suglasno kimao glavom: >>v Bio je to prokleto dojmljiv sluaj. Bilo je jako lepo i pouno rekao je Svejk - ja sam si to jako dobro zapamti!, pa kad se vratim dorna Jz rata, to bum pripovedal Kod Kalicha. Dok nam je govorij, gospon feldkurat se tak fino raskreil da sam se prepal da |}u mu se noga poskliznula i da bu s poljskog oltara opal i raz|)il si njupalicu na monstranci. On nam je dal tak lepi primar iz povijesti nae armade, iz vremena dok je jo Radetzkv sjjuil, kak se s veernjim rumenilom spaja plamen dok gore stagljevi na bojitu, ko da je to sam videl. A istog tog dana vii vojni sveenik Ibl ve je bio u Beu, i opet ondje nekom drugom marbataljunu pripovijedao istu tu dojmljivu zgodu o kojoj je Svejk priao, a koja mu se toliko svidjela da ju je nazvao bedastoom na kva<irat. Dragi vojnici drao je govor vii vojni sveenik Ibl tako, sad si zamislite da je godina 1848., da je pobjedom zavrena bitka kod Custozze, gdje je nakon desetosatnog upornog boja talijanski kralj Albert morao predati krvav bojite naem ocu, vojskovoi, maralu Radetzliom, koji je svojoj osamdeset etvrtoj godini ivota izvojevano tako sja) pobjedu.
456

i dragi vojnici! Na uzvisini pred osvojenom Custoz-^ ustavio se vrhovni vojskovoa. Oko njega njegovi 20 i zapovjednici. Ozbiljnost trenutka ovladala je itavom T inom, budui da se na vrlo maloj udaljenosti od marala S pao vidjeti vojnik koji se bori sa smru. Udova razbacanih m p0lju asti, ranjeni je zastavnik Hrt osjeao kako na njega " otri maral Radetzky. Vrli ranjeni zastavnik jo uvijek je u revitom zanosu stezao svoju zlatnu kolajnu. Pri pogledu na uzvienog marala jo jednom oivje kucanje njegova rca a kroz oduzeto tijelo prostruji mu zadnji ostatak snage pa, umirui, pokua s nadljudskim naporom dopuziti blie svome maralu. Smiri se, moj dobri bojovnice, doviknu mu maral, side s konja i htjede mu pruiti ruku. Nee ii, gospodine marale, rekao je umirui bojovnik, obje su mi ruke otkinute, ali molim vas samo jedno: recite mi istu istinu. Jesmo li dobili ovu bitku? U potpunosti, mili brate, ree ljubazni feldmaral, teta to ti je radost pomuena ranjavanjem. Dakako, uzvieni gospodine, sa mnom je gotovo, muklim glasom ree vojnik, ljubazno se smijeei. Jesi li edan? upita ga Radetzkv. Dan je bio sparan, gospodine marale, bilo je preko trideset stupnjeva. Na to Radetzkv dohvati uturicu svoga pobonika i prui je umiruem. Ovaj otpi silan gutljaj. Neka vam Bog plati tisuu puta! viknu, nastojei poljubiti ruku svome zapovjedniku. Koliko dugo slui? upita ga maral. Vie od etrdeset godina, gospodine marale. Bio sam kod Leipziga, imam i topniki kri, pet puta sam bio smrtno ranjen, ali sada je sa mnom zaista kraj, no kakve li sree, kakva li blagoslova to sam doivio dananji danNe alim umrijeti kad smo izvojevali slavnu pobjedu, a ^u je vraena njegova zemlja! U tom trenutku, mili vojnici, odjeknue iz logora Vel 86 y'&nstveni zvui nae himne: Boe ivi, Boe titi, koji su si s rili silno i uzvieno nad bojitem. Pali vojnik, opratajui e od ivota, jo jednom se pokua pridii. ivjela Austrija! jnu oduevljeno, ivjela Austrija! Neka nastavi ivjeti u n oj pjesmi! Slava naem vojskovoi! ivjela vojska!
457

Umirui bojovnik jo se jednom prikloni maral desnici koju poljubi, zatim klonu, a tihi, posljedni UTJ^ vinu se iz njegove plemenite due. Vojskovoa je obnai glave stajao tu, pred mrtvim tijelom jednog od najbol'i bojovnika. Ova krasna smrt vrijedna je zavisti, ree san, maral, skrivajui lice u sklopljene dlanove. Dragi vojnici elim vam da i vi doekate tako diva kraj ivota. Sjeajui se toga govora vieg vojnog sveenika Ibla, vejk ga je mogao s punim pravom, a da ga ni najmanje ne uvrijedi, nazvati budalom na kvadrat. Zatim je vejk stao govoriti o poznatim ukazima, koji su im bili proitani prije ulaska u vlak. Prvi je bio ukaz vojsci to ga je potpisao Franjo Josip, drugi je bio ukaz nadvojvode Josipa Ferdinanda, vrhovnog zapovjednika vojske istone vojne skupine, a oba su se ticala dogaaja u Duklanskom klancu dana 3. travnja 1915., kada su dva bataljuna 28. pukovnije, zajedno s asnicima, prela k Rusima uz svirku pukovnijske kapele. Oba ukaza bila su im proitana drhtavim glasom, a u ekom prijevodu glasila su ovako:
Vojni ukaz za dan 17. travnja 1915. Ispunjen boli, nareujem da se C. i K. pjeaka pukovnija (br. 28), zbog kukaviluka i veleizdaje izbrie iz sastava moje vojske. Pukovnijska zastava neka se oduzme obeaenoj pukovniji i preda vojnom muzeju. Dananjim danom prestaje postojati pukovnija koja je, ve kod kue moralno otrovana, krenula na bojtstt kako bi poinila veleizdaju. Franjo Josip Prvi Ukaz nadvojvode Josipa Ferdinanda eke su trupe tijekom bojnih operacija razoarale, osobi posljednjim borbama. Naroito su razoarale pri obrani rovovi pozicija na kojima su se nalazile dulje vremena, stoje nepn) esto koristio kako bi uspostavio veze s podlim elementima trupa. iW\'-. 458

Potpomognuti ovim izdajnicima, napadi neprijatelja obino uvijek bili usmjereni protiv onih odsjeka bojinice koje su ^jedak te trupe. Cesto je neprijatelju uspijevalo iznenaditi nae jedinice takorei, bez otpora prodrijeti na nae poloaje i zarobiti znaa broj branitelja. Tisuu puta neka sramota, stid i prijezir padnu na ove nea bijednike koji su si dopustili izdati cara i dravu, a skrnave samo ast slavnih zastava nae slavne i hrabre vojske nego i narodnosti kojoj pripadaju. Prije ili kasnije stii e ih metak ili oma krvnika. Dunost je svakom ekom vojniku koji u sebi ima asti ukae svome komandantu na takvu nitariju, hukaa i izda jnika. Tko tako ne postupi, sam je izdajnik i nitarija. Ovaj uk neka bude proitan svim vojnicima ekih pukovnija. C. i K. pukovnija br. 28 ukazom naeg vladara ve je brisana iz sastava vojske, a svi e zarobljeni prebjezi iz pukovn krvlju platiti svoju teku krivnju. Nadvojvoda Josip Ferdinand

To su nam proitali malo prekasno rekao je vejk Vaneku jako se udim da su nam to itali tek sad, ako je car taj befel izdal ve 17. travnja. To bi moglo tak ispasti ko da nam ga iz nekih razloga nisu hteli ranije proitati. Da sam Ja car, ja takvo odgaanje ne bi dozvolil. Kad izdam befel 17. travnja, to se sedamnajstog ima i itati u svim regimentama 1 ^d bi sekire padale. Na drugoj strani vagona, nasuprot Vaneku, sjedio je ku- 31 kultist iz asnike kuhinje i neto pisao. Iza njega sjedili .u dunik natporunika Lukaa brkati Baloun, i telefonL it r^ u i , ^ndounsky, dodijeljen 11. markompaniji. Baloun je akao komad kruha i izbezumljeno objanjavao telefonisti dounskom da on nije kriv to prilikom ulaska u vlak, J guvi, nije mogao doi do stoernog vagona k svome ^Poruniku. ? t.n
459

ISSt?

Chodounsky ga je plaio da tu prestaje ala i da se T-, dobiva metak. Kad bi ve jednom doel kraj ovoj mulci ku] . Baloun ve sam jednom skoro nadrapal na manevri kod Votica. Tam smo marirali i gladni i edni, a kad nam je doel bataljon-adutant, ja sam viknul dajte nam vode' kruha, on je na mene okrenul konja i rekel kak bi, da se sluajno dogodilo u ratu, moral istupiti iz reda i da bi me dal streljati, a da bu me sad samo zatvoril u garnizonski zatvor al imal sam velku sreu jer, kad je on to iel javiti u tab, na putu mu se preplail konj, on je opal i slomil si, fala Bogu, vrat. Baloun je teko uzdahnuo i zagrcnuo se zalogajem kruha, a kad je doao k sebi, lakomo je pogledao na dvije naprtnjae natporunika Lukaa, koje je imao na brizi. A gospoda oficiri su fasovali ree turobno konzerve z jetrenom patetom i maarsku salamu. Tak, komadi. Pritom je tako eznudjivo gledao na ta dva zaveljaja svoga natporunika, kao kakav naputeni psi koji gladan kao vuk sjedi pred vratima trgovine suhomesnatom robom i udie pare od suhog mesa to se upravo kuha. Ne bi bilo loe rekao je Chodounskv kad bi nas negdje ekali s dobrim rukom. Onda, kad smo na poetku rata ili na Srbiju, prederavali smo se na svakoj stanici jer su nas svagdje gostili. Iz gujih bataka izrezivali smo samo komadie najboljeg mesa i igrali s njim mlina na ploama od okolade. U Osijeku, u Hrvatskoj, dva gospodina su nam donijela u vagon, uime veterana, veliki kotao peene zeetine> ali to vie nismo mogli izdrati, pa smo im sve izlili na glavuitavim putem nismo nita drugo radili nego povraali1Z vagona. Kaplar Matejka iz naeg vagona tako se prederao d3 smo mu morali staviti dasku preko trbuha i skakati po n) ' kao kad se zelje gazi, i tek mu je nakon toga bilo lake; cur je to iz njega i gore i dolje. Kad smo putovali kroz MadarsK > na svakoj su nam stanici bacali u vagon peene kokoi. A
460

... jjta drugo nismo ni jeli osim mozga. U Kapofalvi, /r!tari u nam ubacivali u vagone itave komade peenih A 'aka, a jedan je kamarad dobio cijelu peenu svinjsku l vu u elo, pa je onda tog darovatelja natjeravao s renom preko tri kolosijeka. Ali zato u Bosni vie nismo ni Ae dobili. A do Bosne, iako je to bilo zabranjeno, imali o raznih rakija koliko nam je dua htjela, i potoke vina. Sjeam se da su nas na jednoj stanici nekakve gospodine astile s pivom, a mi smo im se u tu kantu s pivom popisali, pasupobjegleodvagona. Cijelim putem svi smo bili ko u bunilu, ja nisam mogao razlikovati ni tref asa, ali prije nego smo se i nadali, padne ti odjednom naredba da svi izaemo iz vagona. Nekakav kaplar, ne znam ni kako se zvao, derao se na svoje ljude da pjevaju: Und die Serben miissen sehen, da wir Oesterreicher Sieger, Sieger sind1. Ali ga je netko odostrag ritnuo pa se ovaj sruio preko tranica. A onda, odjednom, vika da se puke postave u piramidu... Vlak se smjesta okrenuo i vratio natrag, tako da je sa sobom odvezao i nau hranu za dva dana; uostalom, zna se to se dogaa kad je panika. A kao odavde do onog drvea, ve su poeli praskati rapneli. S drugog kraja stigao je zapovjednik bataljuna i pozvao sve na savjetovanje, a zatim je doao i na oberlajtnant Macek, eh od glave do pete, ali eh koji je govorio samo njemaki i veli, blijed ko krpa, da se dalje ne moe, da je pruga nou dignuta u zrak, da su Srbi preli rijeku i da su nam ve na lijevom krilu. Ali da je to jo daleko od nas. A mi emo, veli, dobiti pojaanje, i onda emo ih razbiti. A ako do neega i doe, neka se nitko ne predaje jer, veli, ^rbi zarobljenicima reu ui, noseve i kopaju oi. A to to ne daleko od nas prate rapneli, da se na to ne obaziremo. I Jo veli da se to vjeba naa artiljerija. Odjednom se, nekako odozgo, zaulo ratatatatatatata. A on veli da se to vjebaju 331 mitraljesci. Onda se slijeva zaula kanonada; mi smo to
11

moraju vidjeti da smo mi Austrijanci pobjednici, pobjednici, (njem.)

I S rb i

461

prvi put uli, bacili smo se na trbuh, preko nas je preletnekoliko granata i zapalilo kolodvor, s nae su desne st poeli zvidati meci, a iz daljine su se ule salve i tekt t puaka. Oberlajtnant Macek naredio je da uzmemo n\^i ^ piramida i da ih napunimo. Deurni mu je priao i rekao H to nije mogue zato to sa sobom uope nemamo municii jer da barem on dobro zna da smo municiju trebali fasovat' tek na sljedeoj etapi, prije same bojinice. Veli da je ispred nas iao vlak sa streljivom i da je taj, vjerojatno, pao Srbima u ruke. Oberlajtnant Macek jedan je asak stajao kao drven, a onda je naredio: Bajonett auf, ne znajui ni sam zato, tek onako iz oajanja, da bi se uope neto radilo. Zatim smo prilino dugo stajali u pripravnosti, a onda smo se opet ispruili preko pragova, jer se pojavio nekakav avion, pa su se podoficiri derali: Alles decken, decken1. Onda se ispostavilo da je to na avion i da ga je grekom skinula naa artiljerija. A onda smo opet ustali; zapovijedi nema, voljno! Kad odnekud k nama juri neki konjanik. Jo izdaleka urla: Wo ist Batalionskommando?2 Zapovjednik bataljuna izjahao mu je u susret, a ovaj mu je dao nekakvo pismo i opet odjahao nekud nadesno. Vraajui se, zapovjednik bataljuna je itao, a onda odjednom kao da je poludio: izvukao je sablju i pojurio na nas: Alles zuriick, alles zuriick3, derao se na asnike: Direktion Mulde, einzeln abfallen4. I onda ti je to poelo. Sa svih strana, ko da su samo na to ekali, poeli su pucati po nama. S lijeve strane bilo je nekakvo polje kukuruza, a situacija je bila vraki gadna. Puzali smo na sve etri prema dolini, ruksake srno ostavili na tim prokletim tranicama. Oberlajtnant Mace dobio je sa strane u glavu a da nije rekao ni keks. Prije neg to smo pobjegli u dolinu, bilo je mnogo ubijenih i^ran jenih. Njih smo tamo i ostavili, i bjeali smo do naveer.
1. Svi u zaklon! (njem.) 2. Gdje je zapovjednitvo bataljuna? (njem.) 3. Svi natrag, svi natrag! (njem.) 4. Pravac uvala, jedan po jedan! (njem.)

tai kraj koji su nai napustili izgledao je kao pometen. .. i- smO samo opljakanu komoru. Konano smo se j * nali postaje, gdje smo ve dobili nove zapovijedi, da se rlne u vlak i ide natrag prema stoeru, to nismo mogli s) ..- .-, je cijeli stoer dan ranije pao u zarobljenitvo, o * mu smo saznali tek ujutro. Bili smo ko siroad, nitko za nije htio ni uti, pa su nas dodijelili 73. regimenti da s njom povlaimo, to smo s najveom radou i uinili, ali smo prije toga morali marirati itav dan, dok konano nismo stigli do 73. regimente. Onda smo... Vie ga nitko nije sluao, jer su Svejk i Vanek igrali marija na izvlaenje, kuhar okultist iz asnike kuhinje i dalje je pisao opirno pismo svojoj supruzi, koja je za njegove odsutnosti poela izdavati novi teozofski asopis, Baloun je drijemao na klupi i tako telefonisti Chodounskom nije preostalo nita drugo nego da ponovi: Da, nikada to neu zaboraviti... Ustao je i sam poeo kibicirati marija. Kad bi mi bar pripalil lulu rekao je Svejk prijateljski Chodounskom ako ve ide kibicirati. Vleeni marija je vanija stvar nego eli rat i te vae vraje pustolovine na -srp skoj granici takvu glupost sam napravil da bi se najrade sfliskal. Ko da nisam mogel ekati s tim kraljem, ba mi je sad doel deko. E, jesam govedo. Kuhar okultist u meduvremnu je zavrio svoje pismo, proitao ga i bio vrlo zadovoljan kako ga je lijepo sroio glede vojne cenzure.
clt

<*** '

Draga eno! Kada primi ove retke, nalazit u se ve nekoliko dana u vlaku, zato to odlazimo na bojite. To me previe ne raduje, jer u vlaku ljenarim i ne mogu biti od koristi, budui dae u naoj asnikoj kuhinji ne kuha, nego se jelo dobiva na eljeznikim Postajama. Rado bih naoj gospodi asnicima skuhao za vrijeme vonje maarski segedinski gula, ali elja mi se jo nije ispunila, u im, kad stignemo u Galiciju, imati priliku skuhati 463

462

oule, pravu galicijsku gusku, pirjanu, s heljdom ili riom V-mi, draga Helenko, da se zaista trudim naim asnicima olak" * njihove brige i trud. Premjeten sam iz pukovnije u marbatal' "^ to mije i bila najvea elja, ne bih li svojim skromnim prih '
'Pm

l, asniku poljsku kuhinju i na bojinici usmjerio na najbolji t f; losijek. Sjea li se, draga Helenko, da si mi prigodom moga mof>' 4, liziranja u pukovniju poeljela da dobijem dobre starjeine. Tvo' se elja ispunila, pa ne samo da se ne mogu ni najmanje potuiti nego naprotiv sva su gospoda asnici nai pravi prijatelji osobito se prema meni odnose oinski. im budem mogao, javit u ti broj nae vojne pote...

Ovo je pismo bilo iznueno okolnou da se kuhar okultist zakvaio s pukovnikom Schroderom koji gaje dotad podravao, ali za kojeg je, na oprotajnoj veeri s asnicima marbataljuna, nesretnim sluajem ponestalo rolanog teleeg bubrenjaka, pa ga je zbog toga pukovnik Schroder poslao s markompanijom na bojite, povjerivi asniku pukovnijsku kuhinju nekom nesretnom uitelju iz klarovskog instituta za slijepe. Kuhar okultist pogledom jo jednom preleti po onome to je napisao, a to mu se inilo vrlo diplomatskim i to gaje trebalo zadrati malo podalje od bojita jer, neka kae tko to hoe, ali i na ratitu se ovjek moe izvlaiti od posla. Dodue, dok je u civilu bio urednik i vlasnik okultistikog asopisa za zagrobne znanosti, napisao je veliku raspravu o tome da se nitko ne treba bojati smrti, te raspravu o seljenju dua. I on je priao kibicirati vejkovu i Vanekovu partiju marijaa. Medu tom dvojicom igraa toga trena nije bilo nikakvih razlika u vojnom inu. Vie nisu igrali udvoje, ve s Chodounskvm, marija utroje. Ordonans vejk prostaki je psovao financijskog narednika Vaneka: Ja vam se udim da moete tak blesavo igrati. Pa valjda vidite da on igra betla. Ja ni sluajno nemam bundevu, a
464

,-eete osmicu, nego ko zadnje govedo hitite ir puba i i IU>-' l i Ha ta truba dobije, naravno. n^- Kakva deraina zbog jednog proigranog betla glasio ' toini odgovor financijskog narednika vi sami igrate )e j-ot Ja si valjda iz malog prsta trebam isisati bundevu 'u kad ni sam nemam ni jedne bundeve; ja sam imao 0 Velike zelene i irove, budalo blesava. __ Onda ste trebali sve odnesti, pametnjakovi jedan s osmijehom je rekao vejk to je tono tak kak je jednom kod Vale isto jedan takav nikoristi mogel sve odnesti, ali ni odigral, nego je stalno te najmanje karte odlagal u talon i pustil svakog u bed. A kakve je samo karte imal! Od svih boja one najjae. Ko to ni sad ja ne bi imal ni od toga da ste sve odnesli, tak ni onda, ni ja, ni niko od nas ni ne bi imal, samo bi rurt morali plaati. Al ja sam mu konano rekel: Gospon Herold, budite tak ljubazni, igrajte skroz i prestanite se praviti bedasti. On ti se na mene izderal da moe igrat kak hoe, da zaepim, jer da on ima fakultet. Al to ga je skupo kotalo. Birta je bil na, a s konobaricom smo se tak i tak znali, pa smo ti fino policijskoj patroli koju je pozval objasnili da je sve u redu. Prvo, da je to od njega obina prostota naruavati noni mir dozivanjem patrole, da se zapravo negde pred krmom poskliznul na poledici i da se vozil malo po nosu, tak da mu je sad razbiti. Mi ga nismo niti dotaknuli dok je varal na marijau, a kad je bil otkriveni, tak je brzo pobegel, da se zbog toga jo i popiknul. Birta i konobarica su nam potvrdili da srno se prema njemu ponaali jako dendmenski. On si ni drugo ni zasluil. Sedel je od sedam sati naveer do ponoi, uz jednu pivu i sodu, i izigrava! je bogzna kakvog gospona, jer je tol taj nekakvi univerzitetski profesor, a u marija se razmel ko koz a u perin. Tak, a ko bu sad delil? . Idemo igrati kaufcvika predloio je kuhar okult-lst do dvadeset dva. . ~~~ Radije nam ispriajte rekao je financijski narednik anek o seljenju dua, onako kako ste to pripovijedali &spodini u kamini onda kad ste si razbili nos. *
465

Ve sam slual o tom seljenju duajavio se vejk sam se pred nekolko let isto tak odluil, kak se z oproten' ^ veli, da bum se obrazoval da ne bi zaostal, i onda sam otid knjinicu Obrtnike zajednice u Pragu, ali samo zato kaj sa U bil podrapani i imal luknje na riti, nisam se mogel obrazov jer me tam nisu pustili i sterali su me van, jer su mislili da sam doel krasti zimske kapute. Onda sam si zel sveano odeln otiel u muzejsku knjinicu, i posudil si, z jednim svojim pri' jateljem, jednu takvu knjiicu o tom seljenju dua, i tam sam proita! da se jedan indijski car nakon svoje smrti pretvoril u pajceka, a kad su tog pajceka zaklali, on se pretvoril u majmuna, od majmuna je postal jazavac, a od jazavca ministar. Onda sam se u vojski uveril da ima neke istine u tome, jer ko god je imal bilo kakvu zvezdicu, naziva! je vojnike ili morskim svinjama ili uope nekakvim ivotinjskim imenom, pa se po tome moglo i zakljuiti da su pred tisuu let ti obini vojnici bili nekakvi slavni vojskovoe. Ali kad je rat, onda je to seljenje due jako glupa stvar. Vrag zna kolko promena ovjek proe prije nego postane, recimo telefonist, kuhar ili peak i najednom ga rastrgne granata, a njegova dua ude u nekakvog konja u artiljeriji, a onda u elu bateriju dok se penje na nekakvu kotu tresne nova granata i ubije ba tog konja u kojeg se taj pokojnik uselil, pa se ta dua smesta preseli u neku kravu u komori od koje napraviju gula za vojnike, a iz krave se, recimo, odmah preseli u telefonistu, iz telefonista... udim se rekao je telefonist Chodounsky oito uvrijeen zato ba ja moram biti meta vaim glupu11 alama. A da nije sluajno onaj Chodounskv, koji ima privatn^ detektivski ured s onim znakom oka ko Sveto Trojstvo, v roak? upitao je nevino vejk meni se jako sviaj privatni detektivi. Jednom sam, pred nekolko let, s UT\ jednim privatnim detektivom Stendlerom. Taj je imal kvrgavu glavu da je na narednik uvek govoril da je puno kvrgavih vojnikih glava za dvanajst let, al da s kvrgavu ni u snu ni mogel predstaviti. ujte Standler.
466

rekel, da ove godine nisu manevri, ta vaa kvrgava i ne bi pasala u vojsku, ali ovako e se barem prema vaoj i i artiljerija vjebati kada doemo u kraj gdje ne bude 'kakvog bljeg Punkta ^ orijentaciju. Taj se od njega na- dl Ponekad bi ga na maru poslal na petsto koraka napred nda bi zapovedil: Direkt, kvrgava glava. I uope je taj ospon Stendler i ko privatni detektiv imal velki peh. Kolko nam je puta pripovedal u kantini o tome kakve je stalno imal muke. On je, na primer, dobiva! ovakve zadatke: da li se ena nekog klijenta, koji je k njemu doel sav izvan sebe, z nekim spetljala, a ako se ve spetljala s kim se spetljala, gde i kak se spetljala. Ili pak obratno. Nekakva takva ljubomorna enska htela je istraiti s kojom joj se mu vucara, da bi mu doma mogla delati jo gori cirkus. On je bil kolovani ovek, govoril je samo biranim recima o naruavanju brane vernosti i uvek bi se skoro poel plakati kad nam je pripovedal da su svi od njega traili da nju ili njega opi in flagranti. Drugi ovek bi se i veselil da najde takav par in flagranti, oi bi mu ispale, ali taj gospon Stendler, kak nam je pripovedal, bil je od toga skroz izvan sebe. On je vrlo inteligentno rekel da vie ni mogel ni pogledati tu razvratnu razuzdanost. Kolko su nam samo puta tekle sline iz gupca, ko pesu kad pored njega nosiju unku, dok nam je pripovedal o svim tim raznim pozicijama u kojuna je zatekel te parove. Kad smo bili kanjeni pritvorom, onda nam je to uvek i risal. Tako sam, veli, vidio gospodu to i tu s tim i tim gosponom... i adrese nam je rekel. A bil je tok tuni. A tih amara, uvek je govoril, to sam ih dobio d obiju strana!?! Ali to me nije tako srdilo, kao to to sam uzimao mito. Na jedno takvo mito neu zaboraviti do smrti. n gpl ona gola. U hotelu, a nisu se, budale, zakljuali. Nisu li stati na divan jer su oboje bili debeli, pa su se valjali po v.P u ko maii. A tepih je sav bio izgaen i zapraen, i pun va od cigareta. Kad sam tamo uao, oboje su skoili, on o tajao meni nasuprot i ruku je drao kao smokvin list. A | ...Se teima okrenula prema meni i moglo se vidjeti da na ^^a ima otisnut itav isprepleteni uzorak s tog tepiha, a
467

na kraljenici prilijepljen ik od cigarete. 'Oprostite', Ve|-'gospodine Zemek, ja sam privatni detektiv Stendler iz fi Chodounskv i imam slubenu dunost da vas zateknem C flagranti, a na temelju zahtjeva vae gospode supruge (\, gospoda, s kojom ovdje odravate nedozvoljene odno jest gospoda Grotova'. Nikad u ivotu nisam vidio takvo' mirnog graanina. 'Dopustite', veli ko da se to samo po seh razumije, 'odjenut u se. Za sve je kriva samo moja supruga koja me bezrazlonom ljubomorom navodi na nedoputene odnose, i koja pod utjecajem puke sumnje vrijea svog supruga prijekorima i mrskim nepovjerenjem. No, kako nema sumnje da se sramota ne da vie zatajiti... Gdje su mi gae?' upitao je pritom mirno. 'Na krevetu.' I dok je navlaio gae dalje mi je govorio: 'Ako se sramota ne moe zatajiti, tada je na redu razvod. Ali time se mrlja sramote nee prikriti. I, openito, razvod braka vrlo je ozbiljna stvar', nastavio je oblaei se, 'najbolje je da se supruga naorua strpljivou i ne daje povoda javnoj sablazni. Uostalom, inite to hoete, ja vas ostavljam nasamo s milostivom gospodom.' Gospoda Grotova se onda uvukla u krevet, gospodin Zemek mi je pruio ruku i otiao. Ja se vie ni ne seam dobro kak nam je to pripovedal gospon Stendler i kaj je sve posle govoril jer on je vrlo inteligentno razgovaral s tom gospodom u krevetu, kak brak nije ustanovljen zato da bi svakoga iz ista mira privel k srei, ve da je svakom dunost u braku suzbiti svoju poudu, te da svoju tjelesnost proisti i produhovi. A pritom sam se, pripovedal je gospon Stendler, poeo pomalo svlaiti i ka sam ve bio svuen i pomamljen ko jelen kad se pari, usa je u sobu dobri znanac Stach, takoer privatni detektiv i konkurentske firme gospodina Sterna, kojoj se pak '5ra, gospodin Grot u vezi svoje gospode koja, navodno, ima n vezu, i nita drugo nije rekao osim: 'Aha, gospodin Stencu flagranti s gospodom Grotovom. estitam!' Ponovno je zatvorio vrata i otiao. 'Sad je sve svejedno', rekla je goSP Grotova, 'ne morate se tako brzo oblaiti, imate pokraj
468

mjesta. Meni se, milostiva, ba i radi o mjestu rekao ' . v / i i vie nisam ni znao sto govorim, samo se sjeam da sam vo govorio o tome da i odgoj djece stradava ako vladaju ncsiv o . v . . /~\ i . . y . i mirice medu suprunicima. Onda nam je jo pnpoveda tok se brzo oblail i kak je zbrisal, i kak se odluil da bu to mesta rekel svom efu, gosponu Chodounskom, al da se otisci malo oporaviti u gostionu, a kad je doel k efu, ve je bilo prola baba s kolaima. Tam ti je ve stajal onaj Stach s nareenjem svoga efa, gospona Sterna, da zada posljednj udarac gospodinu Chodounskom. Rekel mu je da kakvog to ima namjetenika u svojem privatnom detektivskom uredu Ovaj se nieg boljeg ni mogel dosetiti, nego je odmah posla po enu gospona Stendlera, da bi ona z njim, Stendlerom raspravila o tom kak je to mogue da ga, kad je nekam poslan po slubenoj dunosti, najdeju in flagranti detektiv konkurentske firme. Otad imam, uvek je govoril gospon Stendler kad bi se povela o tome re, jo kvrgaviju tikvu Onda, jel se igra pet deset? Igrali su. Vlak se zaustavio na postaji Moon. Bila je ve veer nikoga nisu putali iz vagona. Kad su krenuli, zauo se iz jednog vagona snaan glas koj kao da je elio zagluiti tutnjavu vlaka. Neki vojnik od Kaperskih Gora, u pobonom veernjem raspoloenju groznom je dernjavom opisivao tihu no koja se sputala na maarske ravnice:
w*

Gute Nacht! Gute Nacht! Allen Muden sei's gebracht. Neigt der Tag stille zur Ende, ruhen allefleis'gen Hdnde, bis der Morgen ist enuacht. Guten Nacht! Guten Nacht!1
O na \ tO

Pof i^. ~~ Laku no! Neka doe svima umornima! Dan se tiho primie kraju, sve marljive ruke dk se ne probudi jutro. Laku no! Laku no! (njem.) 469

Halt Maul, du Elender1, prekinuo je netko sentim talnog pjevaa koji je zamuknuo.
n

"

Odvukli su ga od prozora. Ali vrijedne ruke nisu poivale sve do jutra. Kao i svuda vlaku, pod svjedom svijea, tako su i ovdje pod svjetlom m l petrolejske lampe objeene o zid kartali, a Svejk bi, svaki put kad bi netko propao pri uzimanju, izjavljivao daje to najpravednij igra, jer svatko moe izmijeniti karata koliko hoe. Kod kaufcvika tvrdio je vejk mora se zarneniti samo as i sedmica, ili se moe predati. Ostale karte ne mora zameniti. Ak to napravi, dela to na svoj rizik. Idemo igrati za cugu predloio je Vanek, uz ope odobravanje. Crvena sedmica objavio je vejk, uzimajui karte svaki ulae petaka, a daje se po etri. Delajte deki, da se nekaj nakupi. A na svim licima moglo se vidjeti takvo zadovoljstvo kao da rata nema, kao da se ne nalaze u vlaku koji ih vozi na poloaje, u velike, krvave bitke i masakr, ve kao da su u nekoj prakoj kavani, za kartakim stolom. Nisam si ni pomislil rekao je nakon jedne partije Svejk kad sam krenul na nita i zamenil sve etri karte da bum zvlekel maka (asa). Kam se rivate na mene s tim kraljem? Sad bum vam tukel tog kralja. I dok su ovdje tukli kralja makom, daleko na bojitu kraljevi su se meusobno tukli s pomou svojih podanika. U stoernom vagonu, gdje su sjedili asnici pohodnog bataljuna, vladala je na poetku vonje udna tiina. Vecm asnika bila je zadubljena u malu knjigu platnenog uveza pod naslovom Die Siinden der Vater. Novelle von Ludw g Ganghofer2. Svi su istovremeno bili zauzeti itanjem l ' stranice. Satnik Sagner, zapovjednik bataljuna, stajao je
1. Jezik za zube, bijednice! (njem.) 2. Grijesi otaca novela Ludwiga Ganghofera. (njem.)

u ruci je drao istu takvu knjigu, -a takoer otvorenu stranici 161. -ci 161. promatrao je kraj kojim su prolazili i razmiljao kako . .m jto razumljivije objasni to da ine s tom knjigom. H'lo ie to, naime, strogo povjerljivo. asnici su, meutim, razmiljali o tome kako je pukovnik Schroder skroz poluA'o Bio je, dodue, ve odavno trknut, ali ipak nije bilo za Muvati da e ga to spopasti tako naglo. Pred sam polazak vlaka pozvao ih je na posljednje vijeanje, na kojem im je priopio da svakome pripada po jedan primjerak knjige Die Siinder der Vater. Novelle von Ludwig Ganghofer, koje je dao donijeti u bataljunski ured. Gospodo rekao je strahovito tajanstvenog izraza lica nikada ne zaboravite na stranicu 161. Premda su se zadubili u tu stranicu, iz nje nisu nita mogli razabrati. Tamo je stajalo da je nekakva Marta pristupila pisaem stolu, otuda izvukla nekakvu glumaku rolu i glasno razmiljala kako publika mora suosjeati s glavnim junakom. Zatim se na toj stranici pojavio i neki Albert, koji se neprestano trudio govoriti duhovito, to je, istrgnuto iz nepoznate radnje koja se maloprije odigravala, zvualo kao totalna bljezgarija, tako da je natporunik Luka od bijesa pregrizao cigaretnik. Stari je poludio, mislili su svi, s njim je ve gotovo. Sad 06 ga premjestiti u Ministarstvo vojske. Satnik Sagner odmaknuo se od prozora poto je u glavi ^e to dobro iskomponirao. Nije bio ba previe pedagoki ladaren, zato mu je prilino dugo trebalo da u glavi sastavi cl e J 'i plan predavanja o znaenju stranice 161. "rije nego to je poeo izlagati, oslovio ih je onako kako je 1 c mio stari pukovnik, s Meine Herren, premda ih je pred azak u vlak oslovljavao: Kameraden. 7~ Ak> meine Herren... i stade im pripovijedati da s mo dobio od pukovnika instrukcije koje su se ticale S Also, meine Herren... nastavio je sveano ovo su

470

471

vrlo strogo povjerljive informacije, a u vezi s novim susr ifriranja brzojava na bojitu. Kadet Biegler izvukao je biljenicu i olovku, i r u neobino revnosnim tonom:

Otn

Spreman sam, gospodine satnice. Svi su pogledali tog glupana, ija je revnost u kol1 jednogodinjih dragovoljaca graniila s blesavou. Prijav' se dragovoljno u vojsku, a prvom je prilikom zapovjedniku kole jednogodinjih dragovoljaca, dok se ovaj upoznavao s obiteljskim prilikama pojedinih uenika, objasnio da su mu se preci prvotno pisali Biigler von Leuthold i da su imali na grbu rodino krilo s ribljim repom. Otada su ga prozvali po njegovu grbu, pa je rodino krilo s ribljim repom bilo nemilosrdno progonjeno i odmah postalo nesimpatino iako se to nikako nije moglo povezati s potenim obrtom njegova oca koji je prodavao kunieve i zeje koe. Premda se taj romantini zanesenjak poteno trudio progutati cjelokupnu vojniku znanost i istaknuti se marljivou, uenjem i znanjem svega to se predavalo u koli, to mu nije bilo dovoljno, pa je na svoju ruku sve vie i vie pretrpavao glavu studiranjem spisa o vojnom umijeu i povijesti ratovanja, o emu bi uvijek zapodijevao diskusiju na koju ili nisu pristajali ili su ga u njoj poraavali. U asnikim krugovima samog sebe drao je ravnopravnim s viim asnicima. Sie, kadett1 rekao je satnik Sagner dok vam ne dozvolim da govorite, utite, jer vas nitko nita nije ni pteUostalom, vi ste vraki pametan vojnik. Ja vam ovdje pdastirem izuzetno povjerljive informacije, a vi ih zapisujete svoju biljenicu. Ako izgubite notes, eka vas prijeki sud. Uza sve to, kadet Biegler imao je i lou naviku sto trudio kojekakvim isprikama svakoga uvjeriti u svoje do namjere. .. Pokorno javljam, gospodine satnice odgovori )
1. Vi, kadete! (njem.)

. rj eventualnom gubljenju zapisnika nitko nee moi "" -tj to sam napisao budui da to stenografiram, a moje iT 'enice nitko ne zna proitati. Upotrebljavam engleski Savstenografije. Svi su ga pogledali s prezirom; satnik Sagner odmahnuo . julcorn i nastavio svoje predavanje. ' ___ Ve sam spomenuo novi nain ifriranja telegrama bojitu, a ako vam je bilo neshvadjivo zato vam je nreporuena upravo 161. strana iz novele Ludwiga Ganghofera Die Siinden der Vater, to je zato, gospodo, to u njoj lei klju za novu metodu ifriranja, propisan na temelju novog ukaza armijskog stoera kojemu smo dodijeljeni. Kao to vam je poznato, postoji mnogo metoda kojima se ifriraju vani izvjetaji s bojinice. Najnovija metoda koju mi upotrebljavamo jest metoda dopunskih brojeva. Time, znai, otpadaju one ifre koje ste prolog tjedna dobili od divizijskog stoera, kao i upute za njihovo deifriranje. Erzherzogs Albrechtsvstem promrmljao je za sebe kadet Biegler 8922 = R, preuzeto iz Gronfeldove meto d e. Novi sustav je vrlo jednostavan odzvanjao je vagonom satnikov glas. Od gospodina pukovnika, osobno sam dobio knjigu i informacije. Dobijemo li, naprimjer, naredbu: Auf der Kote 228, Maschinengewehrfeuer linksrichten, ona e stii u obliku te ^grarna: Sache mit uns da wir aufsehen m die versprachen die Marthadich da "^ angstlich dann wirr Martha wir den ^ Dank wohl Regiekollegium Ende wir rs prachen wir gebessert versprachen wirklich ~~" denke Idee ganz herrscaht Stimme letzn - Dakle, izvanredno jednostavno, bez ikakvih suvinih
fai koti mitraljesku vatru valja usmjeriti nalijevo; Stvar s nama da mi po-~~ "u lu 'U *" orjeasmo tu Marta tebe to tjeskobno zatim zatim' -^ n). Mta mi toga mi hvala zaista upravni kolegij kraj mi obeasmo Poboljao obeasmo zaista mislim ideja sasvim vlada glas
f

473

472

kombinacija. Od stoera telefonom bataljunu, od bar ltelefonom u kompaniju. Dobije li zapovjednik ifrir -^ egram, deifrirat e ga na ovaj nain. Uzet e Die S"^' der Vater, otvorit e je na strani 161. i poeti odozgo n protnoj, 160. stranici traiti rije Sache. Molim, gosn^ Prvo se rije Sache na 160. strani nalazi u reeni redosljedu kao pedeset druga rije, znai na suprotnoj in trai se pedeset drugo slovo odozgo. Primjeujete da je to A Sljedea rije u telegramu je mit. U reeninom redoslijed na stranici 160. to je sedma rije, a odgovara sedmom slovi na stranici 167., slovu U. Onda dolazi uns, to jest, molim vas, pratite me pozorno, osamdeset osma rije, to odgovara osamdeset osmom slovu na suprotnoj, 161. stranici, a to je F, i tako imamo deifrirano Auf. I tako nastavimo dok ne razjasnimo zapovijed: Na koti 228 usmjeriti paljbu strojnica nalijevo. Vrlo domiljato, gospodo, jednostavno, a nije mogue deifrirati bez kljua: 161. str., Ludwig Ganghofer: Die Siinden der Vater. Svi su utke promatrali te nesretne stranice i nekako se nad njima duboko zamislili. Na trenutak je vladala tiina, kad odjednom kadet Biegler zabrinuto uzviknu: Herr Hauptman, ich melde gehorsam: Jesus Maria! Es stimmt nicht!1 Mogli su se truditi koliko su htjeli, ali nitko osim satnika Sagnera nije na stranici 160. naao one rijei, a niti na suprotnoj stranici 161. ona slova koja bi odgovarala tim rijeima, ime je poinjao klju. Meine herren zamucao je satnik Sagner kada se uvjerio da oajniki krik kadeta Bieglera odgovara istini" pa to se to dogodilo? U mojem Ganghoferovu Die Siinden der Vater toga ima, a kod vas toga nema. , Dopustite, gospodine satnice javi se opet ka Biegler dopustite da upozorim da roman Ludwi Ganghofera ima dva dijela. Izvolite se, molim, u to uvje
1. Gospodine satnice, pokorno javljam. Isuse i Marijo, ne slae se. (njem.) ,rrt i :

naslovnoj stranici: Roman in zwei Banden.1 Mi P ^ !' jj0; a vi imate II. dio nastavio je temeljiti kadet ___ pa je stoga razumljivo da nae 160. i 161. stranica #, ovaraju vaima. Mi imamo neto posve drugo. Prva deifrirang telegrama kod vas bi trebala biti Auf, a
1
1 e\ fl aj l ** i ^^

Sada je svima postalo potpuno jasno da Biegler ipak nije , v fgjjav glupan. _ ja imam II. dio iz stoera brigade rekao je satnik cfoner _ i vjerojatno se radi samo o greci. Gospodin pukovnik naruio je za vas I. dio. Prema svemu sudei nastavio je, kao da je to potpuno tono i jasno, i kao da je on to znao davno prije nego to je zapoeo svoje predavanje o vrlo jednostavnom nainu ifriranja spedjali su to u stoeru brigade. Nisu javili u pukovniju da je rije o drugom dijelu, tako se to i dogodilo. Kadet Biegler se za to vrijeme pobjedonosno osvrtao, a porunik Dub apnuo je natporuniku Lukau da je rodino krilo s ribljim repom sredilo Sagnera ba kako treba. udnovat sluaj, gospodo javio se opet satnik Sagner, kao da je htio nastaviti razgovor jer je tiina postala vrlo muna u brigadnom su uredu ogranieni ljudi. Dopustite mi istaknuti javio se opet neumorni kadet Biegler, koji se opet htio pohvaliti svojom pameu da sline stvari povjerljive ili strogo povjerljive prirode ne i ni smjele iz divizije ii preko ureda brigade. Predmet koji se tie najpovjerljivijih djelatnosti armijskog zbora mogao bi Se dostaviti strogo povjerljivom okrunicom, i to samo zapovjednicima divizijskih, brigadnih i pukovnijskih jednica. oznat mi je sustav ifri koje su bile upotrebljavane u ratu za ^diniju i Savoju, zatim one na englesko-francuskoj strani blt karna za Sevastopolj, pa u bokserskom ustanku u Kini u *: posljednjem rusko-japanskom ratu. Ti su se sustavi pre-

Ban

dva dijela, (njem.)

474

475

 A nama je do toga stalo kao do lanjskog snijeg dete Biegler s izrazom antipatije i negodovanja rek' satnik Sagner. Sigurno je da je sustav o kojemu je k-f rije, a koji sam vam objanjavao, ne samo jedan od najb p^ nego, moe se rei, nedostian. Svi odjeli kontrapijun naih neprijateljskih stoera mogu nas za rep uhvatiti M mogu proitati nae ifre ni da puknu od muke. To je ne u potpunosti novo. Te ifre nemaju ranijeg uzora. Revnosni kadet Biegler znaajno se nakaljao. Dopustite, gospodine satnice rekao je da vas upozorim na Kerickhoffovu knjigu o ratnom ifriranju. Tu knjigu, u izdanju Vojnog znanstvenog leksikona, svatko moe naruiti. Tamo je potanko opisana, gospodine satnice, metoda o kojoj ste nam govorili. Njezin pronalaza je pukovnik Kircher, koji je sluio za Napoleona Prvog u savojskoj vojsci. To je Kirceherovo ifriranje s pomou rijei, gospodine satnice: svaka rije telegrama deifrira se s pomou kljua na suprotnoj stranici. Tu je metodu usavrio natporunik Fleissner u knjizi Handbuch der militarischen Kryptographie1, koju svatko moe kupiti u izdanju Vojne akademije iz Bekog Novog Mjesta. Molim, gospodine satnice. Kadet Biegler posegnu u svoju torbu i izvue knjiicu o kojoj je govorio, te nastavi: Fleissner navodi isti primjer, molim, izvolite se svi uvjeriti. Isti taj primjer, koji smo uli: Telegram: Auf der Kote 228 Maschinengewehrfeuer linkscrichten. Klju: Ludwig Ganghofer: Die Siinden der Vater Zweiter Band. I molim, pogledajte dalje: ifra: Sache mit uns da wi aufsehen in die versprachen die Martha i tako dalje. Uprav to to smo maloprije uli. Tome se nije imalo to prigovoriti. To balavo r krilo s ribljim repom imalo je pravo.
1. P rirunik vojnog tajnog pisanja,.) (njem
1 rittc^i"":!?1 ' " < " ' -' ' "

I toeru armije netko si je od gospode generala olakao Otkrio je Fleissnerovu knjigu o vojnom ifriranju, i bila rijeena. t t 7 itavo to vrijeme moglo se primijetiti kako orunik Luka pokuava savladati neko udno duevno buenje. Grickao je gornju usnu, htio je neto rei, ali je kraju poeo govoriti o neem posve drugom nego to je uprvi mah htio. _ Ne smije se to uzeti tako tragino rekao je s nekim udnim skanjivanjem tijekom naeg boravka u logoru u Brucku nad Litavom izmijenilo se nekoliko sustava ifriranja telegrama. Prije nego to doemo do bojinice, bit e novih i novih sustava, ali mislim da na bojitu nema vremena za deifriranje takvih kriptograma. Prije nego to bi itko od nas deifrirao takav slian ifrirani tekst, davno bi ve ostao bez satnije, bataljuna i brigade. To nema nikakva praktinog zn a e n ja. Satnik Sagner vrlo je nerado potvrdio kimanjem glave: U praksi rekao je barem to se tie mojih iskustava sa srpskog bojita, nitko nije imao vremena za deifriranje ifri. Ne kaem da ifre nisu vane pri duljem boravku u rovovima, kad se ukopamo i ekamo. A da se ifre mijenjaju, i to je istina. Satnik Sagner povlaio se na cijeloj liniji: Velik dio knrivnje za to to se nai stoeri na pozicijama ^e manje slue iframa lei i u naim poljskim telefonima, J' nisu ispravni i ne reproduciraju jasno pojedine slogove, ^oito uz topovsku paljbu. Naprosto, ne ujete nita i ^n se stvara suvini kaos zautio je. ~~ Zbrka na bojitu jest ono najgore to se moe dogoditi ~~~ dodao je proroki i iznova uutio. Za koji trenutak . nastavio je gledajui kroz prozor mi smo u Rabu. eine Herren! Vojnici e dobiti po petnaest deka maarske ^e. Pola sata voljno. P gledao je na marrutu: ~~~ U etiri i dvanaest minuta se odlazi. U tri i pedeset
477

476

osam sve mora biti u vagonima. Znai, izlazi se reH satnijama. Najprije 11. i tako dalje. Zugsweise, ): j*1.^ Verpflegungsmagazin No. 6.1 Nadzor pri izdavanju i n Biegler. ' ' Ht Svi su pogledali na kadeta Bieglera pogledom: v . rata, golobradi. ^ Ali marljivi kadet Biegler izvukao je iz torbe arak n i ravnalo, nacrtao ravne crte, razdijelio pohodne SSTI upitao zapovjednike pojedinih satnija o brojnom stan1' vojnika, no ni jedan to nije znao napamet, pa su traen podatke mogli dati Biegleru samo po nejasnim biljekam iz svojih notesa. Za to vrijeme satnik Sagner poeo je iz oaja itati tu nesretnu knjigu Grijesi otaca, a kada se vlak zaustavio na postaji u Rabu, sklopio je proitane stranice i izjavio: Taj Ludwig Ganghofer ne pie loe. Natporunik Luka prvi je izjurio iz stoernog vagona i otiao prema vagonu u kojem se nalazio vejk. vejk i ostali ve su odavno prestali kartati, a Baloun, posilni natporunika Lukaa, ve je bio tako gladan da se poeo buniti protiv vojnog vrhovnitva i priati kako vrlo dobro zna da se gospoda asnici ve opaju. Rekao je da je to gore nego u doba kmetstva, jer da prije u vojsci nije bilo tako. Kao to njegov dedek pria kod kue, asnici su u ratu ezdeset este godine dijelili s vojnicima i koko i kruh. Njegovoj kuknjavi nije bilo kraja, sve dok konano Svej nije odluio pohvaliti vojnike prilike u sadanjem ratu. Ti ima nekakvog mladog dedeka rekao je Ijubazn kad su doli do Raba koji se moe seati samo tog raW . ezdeset este. Ja znam nekakvog Ronovskog, a taj je l dedeka koji je bil u Italiji jo dok je bilo kmetstvo, "" odsluil svojih dvanajst let, a doma se vratil ko
1. Po vodovima pravac u opskrbne skladite br. 6. 478

bil bez posla, tog je dedeka njegov otac uzel k sebi u **" ^ T onda su jednom ili na aku voziti klade. Ta ti je ^ Li da kak nam je prial taj dedek koji je sluil kod j6^2 jol; bila ko balvan, pa je nisu mogli ni pomaknuti. A ^^ekel:'Ostavimo je ovde, gaduru, ko bu se jo z njom C l A lugar, koji je to ul, poel je vikati i podigel je ?at jer da se ta klada mora natovariti. Taj dedek tog naeg n vskog ni ni drugo rekel osim: Balavac jedan, ja sam . opslueni vojnik. Ali za tjedan dana dobil ti je poziv i t :e bil regrutiran u Italiju, gde je opet ostal deset let, a doma je pisal da bu tog lugara, kad se vrati, zatukel sekirom glavi. Jo je bila srea da je taj lugar prije umri. Uto se na vratima vagona pojavi natporunik Luka. vejk, doite ovamo rekao je ostavite te svoje dupe prie i radije mi doite neto objasniti. Bez daljnjega, pokorno javljam, gospon obrlajtant. Natporunik Luka je odveo vejka, a pogled kojim ga je pratio bio je vrlo podozriv. Tijekom predavanja satnika Sagnera, koje je zavrilo potpunim fijaskom, natporunik Luka je usavrio svoje detektivske sposobnosti, za to i nije trebalo mnogo naroitih kombinacija jer mu je dan prije odlaska vejk raportirao: Gospon obrlajtant, u bataljonu su nekakve knjige za gospodu oficire. Donesel sam ih iz pukovnijskog ureda. Upravo stoga, im prijedoe druge tranice i zadoe iza neke ugaene lokomotive koja je ve tjedan dana ekala vlak 51 streljivom, natporunik Luka izravno upita: ~~ vejk, kako je to ispalo s tim knjigama? ~~ Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da je to jako pria, a vi se uvek izvolite uzrujati kad vam nekaj pripovedam. Ko onda, kad ste mi hteli dati uku ^ ste potrgali onaj dopis koji se tical ratnog zajma, a ja Pripovedal da sam jednom ital u nekakvoj knjigi da riJe> dok je bil rat, ljudi plaali dae po broju prozora; za prozor dvadesetaka, a od svake guske... Ovako neemo nikamo stii, vejk -m* rekao je
479

natporunik Luka nastavi a ui saslusavanie, ori ^ p Ce ji v . i . , . . ' . ' m u ;, ooUucio da strogo povjerljive stvari ostanu potpuno taj kako ne bi taj klipan Svejk ponovno od toga nan ^ nekakvu glupost. ^ Znate li za Ganghofera? A kaj je on? upitao je Svejk sa zanimanjem. To je njemaki pisac, budalo blesava odgovorio' natporunik Luka. asna re, gospon obrlajtant rekao je Svejk izrazom muenika ja osobno ne poznam ni jednoj njemakog pisca. Ja sam poznaval jednog ekog pisca osobno, nekakvog Ladislava Hajeka iz Domalica. On je bil urednik Svijeta ivotinja, a ja sam mu jednom prodal dukca za istokrvnog pica. Bil je to jako veseli gospon, i dobar. Zalazil je u jednu birtiju, tam je uvek ital svoje prie, tak tune da su svi umirali od smeha, on je onda plakal i astil je sve u birtiji, a mi smo morali pevati: -.li*' : Domalicka velka vrata > /K] farbana ko sreko, > .tfer i grlit cure oko vrata moe spremi deko. Ali njega vie nema crna zemlja sad ga sprema... Pa niste u kazalitu, Svejk, derete se ko operni pjeva rekao je uplaeno natporunik Luka kada je Svejk za pjevao posljednju reenicu: Samo njega vie nema, crn zemlja sad ga sprema. .. . Nisam vas to pitao. Htio sam znati jeste li primije da su one knjige koje ste mi spominjali bile od Gangho e to je s tim knjigama? eksplodirao je Ijutito. u S onima kaj sam ih donesel iz pukovnijskog ure ^ bataljon? upitao je Svejk. To je zbiljam napisal taj kome me pitate dal ga poznam, gospon obrlajtant. J dobil telefonogram direkt iz pukovnijskog ureda.
480

li te knjige poslati u bataljonski ured, al tam ni bilo, pa ni deurnog; svi su morali biti u kantini, ilo na front, pa niko ni znal jel bude jo ikad sedel u ier .nj Oni su tam bili, gospon obrlajtant, bili i pili, pa se elefon nikog, ni iz jedne markumpake nije moglo do-L' osim mene, jer ste mi naredili da ko ordonanc sedim kod lefona dok nam ne dodeliju telefonista Chodounskog, i ja sedel i ekal, dok ni doel red na mene da odem. Iz puk-vnijskog su ureda potali da nigde nemreju nikog dozvati, a imaju telefonogram, u kom se veli da ured bataljona podigne pukovnijskom uredu nekakve knjige za gospodu asnike iz itavog marbataljona. Zato jer znam, gospon obrlajtant, da se u vojski mora delati brzo, telefoniral sam u bataljonski ured da budem ja sam podignul te knjige, i da bum ih odne-sel u bataljonski ured. Onda su me tam tak natovarili da sam to jedva dovlekel k nama, do naeg ureda, i pregleda! sam te knjige. A onda sam si mislil svoje. Pukovnijski blagajniki narednik u pukovnijskom uredu rekel mi je da prema pukovnijskom telegramu u bataljonu ve znaju kaj trebaju izabrati iz tih. knjiga, koji dio. One, te knjige bile su u dva dela. Prvi dio posebno, drugi dio posebno. Nikad se u ivotu nisam tak nasmija!: iako sam u ivotu proita! jako puno knjiga, nikad u ivotu nisam ni poel itati od drugog dela. A on mi tam jo jednom veli: Tu imate prvi dio, a tu vam je drugi dio. A koji dio trebaju proitati gospoda asnici, to e oni sami znati. Tak sam si pomislil da su se svi nacugali, jer znam ^ se knjiga treba itati od poetka, ko naprimer taj roman kji sam ja donesel, taj Siinden der Vater, jer i ja znam isto n ei ) naki. Znam da se mora poeti od prvog dela, jer nismo ^ Vidovi pa da itamo naopak. Zato sam i vas pital, gospon riajtant, prek telefona, kad ste se vratili iz kazina, i javi! ^ v am za te dve knjige, jo sam vas i pital da to sluajno )e sad u ratu obratno, pa se knjige itaju obrnutim redom, o drugi, a onda tekprvi dio, a vi ste mi rekli da sam pijana *a kad ne znam da je u Oenau prvo Oe na, a tek a Amen. Jel vam zlo, gospon obrlajtant? upitao je
nte

481

sa zanimanjem vejk kada se blijedi natporunik uhvat' stube vodnog spremnika ugaene lokomotive. ^ Na natporunikovu blijedom licu nije se pojavio nik V izraz srdbe. Bilo je u njemu tek neeg oajnog i bezn j n g Dalje, dalje vejk, sad je ve svejedno, ve je dobro I kak velim odzvanjao je naputenim kolosijekom vejkov meki glas ja sam isto bil takvog miljenja Jed nom sam kupil nekakav krimi o Roi Savanu iz Bakonjske ume, tam je falil prvi dio, pa sam moral pogaati kakav \e bil poetak, jer ni u takvom razbojnikom romanu nemrete bez prvog dela. Tak mi je bilo potpuno jasno da bi to bilo bez veze kad bi gospoda asnici poeli prvo drugi, a onda prvi dio, i kak bi to zgledalo glupo kad bi u bataljonskom uredu raportiral ono kaj su mi rekli u pukovnijskom uredu, da gospoda oficiri ve znaju koji dio trebaju itati. Meni je uope s tim knjigama, gospon obrlajtant, to izgledalo grozno udno i zagonetno. Ja sam znal da gospoda oficiri inae malo itaju, a jo kad je ta ratna zbrka... vejk, te svoje gluposti zadrite za sebe zastenjao je natporunik Luka. Pa ja sam vas, gospon obrlajtant, odmah pital prek telefona, jel hoete odmah obadva dela najenput, a vi ste mi rekli tono ko i sad, da si ostavim te gluposti za sebe, da se ne bute valjda jo navlaili z nekakvim knjigama. A onda sam si pomislih ak je to vae miljenje, moraju onda i ostala gospoda na to tak gledati. Pital sam i tog naeg Vaneka, taj ipak ima nekakvog iskustva s fronte. A on mi je rekel da su si u poetku sva gospoda oficiri mislili da je eli rat nekakva zezancija, i da su si vlekli na frontu ele biblioteke ko ideju na godinji odmor. ak su na fronti od nekakvih n vojvotkinja dobivali na dar ela sabrana dela raznih P 6511 ! tak da su se posilni pod tim navlekli i proklinjali dan su se rodili. Vanek je rekel da su te knjige bile nikoriso se tie puenja, a zato jer su bile od finog, debelog P aP ' na zahodu si je ovek s takvim pesmicama, s doputen)
482

obrlajtant, odral elu rit. Za itanje ni bilo vremena, gsP er stalno moralo beati, pa se to bacalo, a onda su se tak i jknuli, im bi se ule prve topovske kanonade, posilni ' Mi'tili sve zabavne knjige. Posle toga kaj sam ul, htel sam :enput uti vae miljenje, gospon natporunik, a kad 'm vas pital prek telefona kaj narediti s tim knjigama, onda rekli da ja, kad mi nekaj ude u tu moju glupu tikvu, poputam dok ne dobim jednu prek gupca, i tak sam, dakle, gospon natporunik, odnesel u ured bataljona samo prve delove od tog romana, a drugi dio sam, zasad, ostavil u naem uredu. ImaJ sam dobru nameru: kad gospoda asnici proitaju prvi dio, da im se izda drugi dio, ko u knjinici, al odjednom je to dolo da se ide, plus telefonogram za eli bataljon da se sve kaj je suvino treba predati u pukovnijski magazin. Onda sam jo pital gospona Vaneka jel drugi dio tog romana smatra za nekaj suvinoga, a on mi je rekel da posle tih tunih iskustava u Srbiji, u Galiciji i u Maarskoj, nikakve zabavne knjige uope ne voziju na frontu, a za one krabice u gradovima, u kojima se skupljaju stare novine za vojnike, da su zbilja dobre jer da se u novine moe dobro motati duhan ili seno koje vojnici puiju u rovovima. U bataljonu su ve razdelili te prve delove od tog romana, a te druge delove smo odnesli u magazin. vejk malo poutje i odmah doda: Tam vam ima raznih stvari, u tom magazinu, gospon Wajtant, ak i cilinder budejovikog zborovoe, koji je z n jim i doel u pukovniju... Neto u vam rei, vejk s tekim uzdahom javio e totporunik Luka vi uope niste svjesni dosega svoga Ponaanja. Meni se i samom gadi nazivati vas budalom. Za ^u blesavost uope nema rijei. Kad vam kaem budalo, J& vas ustvari nazivam ljubaznim imenom. Vi ste izveli . to tako grozno, da su vai najstraniji zloini koje ste si Pustili izvesti za sve ovo vrijeme otkako vas ja znam prema me pravi aneoski pjev. Kad biste znali, vejk, to ste Pravili... ali vi to neete nikada doznati... ako bi se nekada
483

povela rije o tim knjigama, da se niste usudili zucn sam vam ja telefonom neto rekao, o tome da bi se taj d dio... ako bi se ikada povela rije o tome to se dogodilo prvim i drugim dijelom, na to ne obraajte pozornost Vniemu niste nita uli, nita ne znate, niega se ne sje' e Da se niste usudili u neto me upletati, vi jedan... ' Natporunik Luka govorio je glasom kao da ea trp ,> , 1 . . -i -i &aucsegro. znica, a kada je uutio, bvejk je iskoristio trenutak za yv 0' nevino pitanje: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da mi oprostite to kaj pitam zakaj nikad ne bum doznal kaj sam to izvel tak groznoga. Ja sam se, gospon obrlajtant, usudil pitati samo zbog toga da bi se mogel uvati ubudue takvih stvari, jer se obino i govori da se ovek ui na grekama, ko i onaj ljeva Adamec iz Dakovke, koji se zabunom napil solne kiseline... Nije dovrio jer je natporunik Luka prekinuo taj njegov primjer rijeima: Trubo jedna! Neu vam nita objanjavati. Upada jte sad u vagon i recite Balounu da mi, kad stignemo u Budimpetu, donese u stoerni vagon nekakvo pecivo i uz to jetrenu patetu koja mi je u staniolu dolje u koferu. A onda jo recite Vaneku da je mazga. Triput sam traio da mi da toan broj vojnika. A kada sam to danas trebao, imao sam samo podatke od prolog tjedna. Zum Befehl, Herr Oberleutnant! proderao se Svejk i polagano udaljio prema svome vagonu. Natporunik Luka proetao je prugom i pritom pomis lio: Trebao sam mu ipak dati par pljuski, a ne s njim razg varati kao s kakvim prijateljem. Svejk je ozbiljna lica uao u svoj vagon. Postova ; samoga sebe. Ne dogaa se svaki dan da izvede neto strano, a da nikada ne smije doznati to je to bilo.
.**-
484

HJ."

Gospon blagajniki narednik ree Svejk kada je ^~~. j jo na svom mjestu ini mi se da je gospon obrlaveC T kas danas jako dobro raspoloen. alje vam po meni iff lf lt lA 1* * ^ * ^ . . - l i . . ku da ste mazga jer vas je f ve triput pital da mu javite ^an broj vojnika. ___ Herrgott razljutio se Vanek ja u tim vodnicima apriti. Zar sam ja kriv to svaki takav kreten od vodnika !jj to hoe i ne alje mi brojno stanje voda? Pa zar si to ebam isisati iz malog prsta? I to su mi nekakvi odnosi u naoj kompaki. To se valjda moe dogoditi samo u jedan aestoj markompaki. Ali ja sam to predosjeao, ja sam to znao. Nisam ni minutu sumnjao da je kod nas nered. Jedan dan u kuhinji nedostaju etiri porcije, a drugi dan suvika. Kad tri bi mi ti banditi barem javili da im je netko u nici. Jo proli bol mjesec vodio sam nekakvog Nikodema, a tek kod isplate sam doznao da je taj Nikodem umro u bolnici u Budejovicama, od nagle suice. Stalno se za njega fasovalo. Mundir smo za njega fasovali, a sad pitaj boga kamo je to nestalo. A onda mi jo gospodin oberlajtnant kae da sam mazga, a ni on sam ne moe ouvati red u svojoj kompaniji. Financijski narednik Vanek hodao je uzrujano po o n u : v ag Da sam ja zapovjednik?! To bi sve moralo klapati, taao bih pregled o svakom manjku. Doasnici bi mi dvaput dnevno javljali brojno stanje, ali to vrijedi kad doasnici Nsta ne vrijede. Kod nas je najgori od svih onaj vodnik ^ika- Pun je viceva i ala, a kad mu prijavim da je Kolafik Premjeten iz njegova voda u komoru, on mi sutradan javlja 1510 brojno stanje kao da se Kolafik i dalje valja u kompaniji, . J^govu vodu. A kad se to ponavlja svaki dan, pa mi onda s kau da sam mazga... ovako si gospodin oberlajtnant nee ..eci prijatelje. Financijski narednik nije nikakav kaplar s ko-)Un*svako moe obrisati... n, koji je otvorenih usta sve to sluao, izvalio je sam Vaneka. tu lijepu rije, koju Vanek nije izgovorio, a Se valjda htio umijeati u razgovor. ,. jpff!':
485

 Ku tamo rekao je Ijutito financijski narednik uj, Baloun javio se vejk tebi moram p0 . da gosponu natporuniku, kad stignemo u Petu, done ^ vagon nekakvu emlju i tu jetrenu patetu koju gospon RU lajtant ima dolje u koferu zamotanu u staniolu. Div Baloun oajno je objesio ruke, duge kao u irnpan savio leda i ostao u tom poloaju neko vrijeme. ' Nemam rekao je tihim, oajnim glasom, gledaju" u prljavi pod vagona. Nemam ponovio je isprekidanoja sam vam mislil... ja sam je pred odlazak razmotal... ja sam ju ponjuil. da ni pokvarena... ja sam ju probal... jauknuo je s takvim iskrenim oajanjem da je svima postalo sve jasno. Poderali ste ju skupa sa staniolom stao je pred Balouna financijski narednik Vanek, radujui se tome to ne mora dalje braniti svoje miljenje da nije mazga, kako mu je poruio natporunik, ve da uzrok to je brojno stanje vojnika promjenjiva veliina X ima dublje korijene u drugim mazgama. Razveselio se to je razgovor skrenuo drugim smjerom i vrti se oko nezasitnog Balouna, oko novog traginog dogaaja. Vanek je dobio silnu elju da odri Balounu kakvu neugodnu moralnu poduku, no u tome ga je pretekao kuhar okultist Jurajda koji se, odloivi svoju voljenu knjigu, (prijevod staroindijskih sutri PragnaParamita), obratio potitenom Balounu koji se jo vie zgrbio pod teretom sudbine: Vi, Baloune, morate bdjeti sami nad sobom, kak ne biste izgubili povjerenje u sebe sama i vjeru u usud. Me smijete pripisivati sebi ono to je zasluga drugih. Ka"^s, naete pred slinim problemom kakav ste poderali, uvije pitajte samoga sebe: u kakvom je odnosu prema meni jetren pateta? . . vejk je smatrao zgodnim da ovo razmatranje potkrijeP praktinim primjerom: ,j Baloun, sam si mi proli put pripovedal da bu vas kolinje i da bu suhog mesa, a im bus doznal broj v >
486

kad se smestimo, da ti tvoji odmah poslali komad P05, ca({ si predstavi da ti iz vojne pote poaljeju tu unku sUll\na u bataljon, a ja i gospon blagajniki narednik svaki si Jperno P komad, pa onda, jer bi nam pasalo, odreemo komadi, dok to na koncu s tom unkom ne bi ispalo K, s jednim mojim poznatim potarom, nekakvim Kozlem. n loval je na kosti, pa su mu prvo odrezali nogu do glenja, nda do koljena, onda ispod kuka, a da nije na vreme umri, bili bi ga celog zrezali ko puknutu olovku. Moe si predstaviti, Baloun, da ti tu unku poderemo tak kak si ti gos-ponu obrlajtantu ponjupal jetrenu patetu. Div Baloun pogleda ih tuno. Jedino mojom preporukom i zaslugom rekao je financijski narednik Balounu ostali ste posilni kod gospodina oberlajtnanta. Trebali su vas prebaciti u sanitet, da iz borbe izvlaite ranjene. Pod Duklom su nai sanitarci triput zaredom ili po jednog ranjenog zastavnika koji je pred bodljikavim preprekama dobio u trbuh, i svi su ondje ostali s rupom u glavi. Tek ga je etvrti par donio, ali prije nego to su ga odnijeli u previjalite, zastavnik je bio pokojni. Baloun vie nije izdrao i glasno je zajecao. Kak te ni sram? prezrivo je rekao vejk I ti si mi v o jn ik ... Kad ja nisam napravljeni za rat zajaukao je Baloun ~ja sam zbiljam gladu, poderuh, zato jer su me istrgnuti E urednog ivota. Kod nas je to u familiji. Pokojni tata se kladil u birtiji u Protivfnu da bu za okladu pojel pedeset kobasa i dva velka kruha, i dobil je. Ja sam jednom za okladu PJel etri guske i dve zdele knedli sa zeljem. Doma se setim, Psle obeda, da bi jo nekaj pojel. Odem u pajz, odreem si tnad mesa, poaljem si po bokal pive i progutam dve kile .ullog mesa. Imal sam kod kue starog slugu Vomela i taj me !e u vek opominjal da se tak ne opam, da se ne prederavam, ^ se on sea kak mu je dedek jo davno pripovedal o jed-rr!? ta vom k poderuhu. Kad je doel nekakvi rat, pa ni ni ' celih osam let; kruh su pekli od slame i od onoga kaj je

im

487

ostalo od semenki lana, a bil im je blagdan kad su si m mleko nadrobiti malo sira, jer kruha ni bilo. A taj seljak *U je nastala ta beda, za tjedan je umri, jer njegov eludec ' i? naviknuti na takvu selsku bedu... ^ Baloun je podignuo svoje oaloeno lice: Ali, ja si mislim da Bog ljude kanjava, al ih ipak naputa. Gospod Bog je gladue donesel na svet, i Gospo-1 Bo bu se za njih i pobrinul istaknuo je vejk. Jednom ve bil zvezani, a sad si zasluil da te poaljeju u prve linije' kad sam ja bil posilni kod gospona obrlajtanta, on se moeej u svemu na mene osloniti i nikad mu ni palo na pamet da bi mu ja nekaj poderal. Kad se dobivalo nekaj posebnoga, uvek mi je rekel: Ostavite si to vejk ili Meni ba nije do toga stalo, dajte mi komadi, a s ostalim radite to hoete, a kad smo bili u Pragu i poslal me nekam u restoran po obed, da si ne bi sluajno pomislil da mu nosim malu porciju jer sam pol poderal po cesti, ja sam od svojih novcih, kad mi se porcija uinila mala, kupil jo jednu da bi se gospon obrlajtant najel i da si o meni ni loega ne bi mis-lil. Ali, jedanput me je vlovil. Moral sam mu uvek nositi iz restorana jelovnik, a on bi si izabral. Tak si je taj dan izabral punjenoga goluba. Ja sam si mislil, kad su mi dali samo pol, da bi si moda gospon obrlajtant mogel pomisliti da sam mu tu drugu polovicu poderal, pa sam jo jednu porciju dokupil od svojega i donesel takvu krasnu porciju d a je gospon obrlajtant eba, koji je taj dan trail gde bu rucal, a tono je prije dvanajst sati doel u poset mojem oor jtantu, isto tak dobil jesti. A kad se najel, veli: >>^evm,0^i rei da je to jedna porcija. Na cijelom svijetu nee ao na jelovniku cijelog punjenog goluba. Danas kad do ij novac, poslat u si u tu tvoju restauraciju po objed. Ke iskreno da je to dupla porcija. Gospon obrlajtant pred njim pital da posvedoim da mi je dal novce za jednu porciju, jer da ni znal da bude ovaj doel. U g sam da mi je dal novce za obini obed. Tako, vidis>

moj obrlajtant, to ti jo nije nita. Proli put mi je 'l donio dva guja bataka za objed. Moe li zamisliti: z rezancima., govedina u sardel-sosu, dva guja ba-*7 h * knedli i zelja do stropa i palainke! l- Mljac, mljac mljackao je Baloun. vejk je nastavio: _ I to je bil kamen smutnje. Gospon obrlajtant Seba hiliam je drugi dan poslal svoga posilnog po obed u na estoran, a on mu je ko prilog donesel takvu malu hrpicu kokojeg riota ko kad se dete od est tjedana pokaka u pelenu, tak, valjda dve liice. A gospon obrlajtant Seba skoi na njega, da je pol poderal. A on da nije, da je nevin. A gospon obrlajtant eba njega po gupcu, a mene je istical ko primer, jer da ja nosim prave porcije gosponu obrlajtantu Lukau. I tak ti se taj nevini isfliskani vojnik drugi dan u restoranu, kad je doel po obed, za sve raspita!, pa je to rekel svojem gosponu, taj opet mojemu obrlajtantu. Sedim ti ja naveer z novinama i itam si izvetaje neprijateljskih stoera s bojita, kad ti ude moj gospon obrlajtant sav bledi, i odmah se na mene hiti da bi mu rekel kolko sam tih duplih porcija u restoranu platil, jer da zna sve, da mi nikakvo poricanje ne bu pomoglo, da odavno zna da sam blesav, ali da bi bil takva budala, ni mu palo na pamet. Jer da sam mu napravil takvu sramotu, da bi najrade prvo ubil mene, a onda sebe. Gospon obrlajtant, rekel sam mu, kad ste me primili u slubu, ^J prvi dan ste govorili o tom da je svaki posilni lopov i Podla hulja. A u tom restoranu zbiljam daju tak male porC1 )e> da ste si mogli pomisliti, da sam zbiljam jedan od takvih Pdlih klipana, i da sam vam to poderal... Boe moj na T , ljv~~~ aptao je Baloun, sagnuo se po koveg natporunika ^sa i otiao s njim iza vagona. ^^~yOnda je natporunik Luka nastavio je vejk ie !! Prevrtati sve epe, a kad je to bilo uzalud, gurnul dir u kjbek i dal mi je svoju srebrnu vuru. Bil je tak Ujj iU1jV Kada dobijem plau, vejk, rekel mi je, popiite ^0 sam vam duan... a sat si posebno ostavite uz to. I

489

nemojte drugi put budaliti. Onda je na nas obadva ud takva beda, da sam tu vuru moral odnesti u zalagao to radite tamo otraga, Baloune? upitao je finan ijski narednik Vanek. Umjesto odgovora, nesretni Baloun se zagrcnuo. Otvor je, naime, koveg natporunika Lukaa i opao se njegovom posljednjom emljom... Kroz kolodvor je bez zaustavljanja projurio drugi vojniki vlak, krcat njemakim majstorima1 koje su slali na srpsko bojite. Jo nisu bili doli k sebi od svoga oduevljenja rastankom u Beu, i bez predaha su se derali od Bea ak dovde:
Prinz Eugenius der edle Ritter ivoll'tKaiser wiedrum kriegen Stadt und Festung Belegrad Er liej? schlagen einen Brucken dafiman kunnt' hinuberrucken mit derArmee wohlfur die Stadt.2

T da je ip^ izgubio ravnoteu, izletio iz vagona i svom om, u etu u< ario tr l ' ^ buhom o polugu skretnice, na kojoj tao naboden visjeti dok je vlak iao dalje, a u zadnjem su j^onu pjevali opet drugu pjesmu:
GrafRadetzky edler Degen schumr's des Kaiser Feindzufegen aus derfalshen Lombardei. In Verona langes Hojfen ah mehr Tntppen eingetroffen fiihlt und rurht der Held sichfrei. . . '

Neki kaplar bojovno utirkana brka, nagnuvi se van i opirui se laktovima o vojnike koji su izbacili noge iz vagona i tako se klatili, davao je takt i urlao iz sveg glasa:
Als der Brucken war geschlagen, dafiman kunnt mit Stuck und Wagen frei passier'n den Donauflufi, bei Semlin schlug man da Lager, alle Serben zu verjagen..?
\. Elitne njemake vojne postrojbe, (pm.) 2. Prime Eugen plemeniti vitez htjede za cara opet osvojiti grad i tvravu I napraviti most preko kojega e moi ui s vojskom u grad. (njem.) 3. Kad su podigli most da se s topovima i kolima moglo prelaziti preko Dunava, preko Zemuna da potjeraju sve Srbe. (njem.)
490

Naboden na onu glupu skretnicu, bojovni je kaplar ve bio mrtav, a nije dugo potrajalo kada je ve kraj njega s bajunetom uvao strau nekakav mlaahni vojnii iz kolodvorske vojne postrojbe, koji je svoju ulogu shvatio vrlo ozbiljno. Stajao je uspravno kraj skretnice i drao se tako slavodobitno, kao da je to bilo njegovo djelo, to nabijanje kaplara na polugu skretnice. Kada su vojnici iz ealona 91. pukovnije doli pogledati, Maar se derao tako da se orilo itavom prugom: Nem szabad, nem szabad! Komision militar nem s z a b a2d . Taj je svoje obavil rekao je dobri vojnik vejk, koji je isto tako bio medu radoznalcima taj komad eleza u rouhu ima svoju prednost, jer bar budu svi znali gde je pokopan. To bu na samoj prugi, pa ne buju morali traiti n e ) gov grob po svim bojitima. Dobro se nabol znalaki )e jo dodao Svejk, obilazei s druge strane kaplara creva Su mu u hlaama. Nem szabad, nem szabad! vikao je mlaahni i vojnii komision militar Bahnhof, nem sza1,^. Kadetzkv, plemeniti vitez, zakleo se da e istjerati careva neprijatelja iz dvoline Lom-ifci i Veroni je dugo ekao, dok je stiglo jo trupa, pa se junak osjeao slobodan i krenuo no, nije slobodno! Vojna komisija, nije slobodno! (rrutd.) '*' '""' 491

... |ogor

Iza Svejka zauo se strogi glas: to ovdje radite? Pred njim je stajao kadet Biegler. vejk je salutirao Pokorno javljam, promatramo pokojnika kadet. ^ ' 8 Sp0n to ste to ovdje agitirali? Kakvog posla ovdje irnate> Pokorno javljam, gospon kadet s dostojanstveni je mirom odgovorio vejk ja nikad u ivotu nisam vrd/l nikakvu agitaciju. Otraga, iza kadeta, nekoliko vojnika prasnulo je u smi jeh, a naprijed, pred kadeta, istupio je financijski narednik Vanek. Gospodine kadete rekao je gospodin oberlajtnant Luka poslao je ovamo ordonansa Svejka kako bi mu javio to se dogodilo. Sad sam bio u stoernom vagonu i batalj unski ordonans Matui vas trai po naredbi gospodi na zapovjednika bataljuna. Imate se odmah javiti gospodinu satniku Sagneru. Svi su se razili po svojim vagonima, jer se uskoro zauo signal za ukrcavanje. Idui sa Svejkom, Vanek je rekao: Kad je negdje vie ljudi, vejk, onda ostavite svoja mudrovanja. Moglo bi vas to skupo kotati. Budui da je taj 1 kaplar pripadao dojmajstorima moglo bi se dogoditi dae , to protumai da ste se tome radovali. Taj Biegler je straan ehoder. Pa ja nisam ni rekel odgovorio je vejk tonom koji je iskljuivao svaku sumnju samo to da se taj kaplar nabol kak treba, i da je imal creva u hlaama... on je mogel... vejk, prestanimo o tome govoriti. I financijski nared nik Vanek pljucnu. mu To je svejedno jo je primijetio vejk jel . Njegovo Velianstvo creva curiju iz trbuha sim ili tarn. Un J na svaki nain izvril svoju dunost... on je mogel...
l. Njemaki majstori, (iskriv. njem.) 492

pogledajte vejk prekinuo ga je Vanek kako ordonans Matui opet leti u stoerni vagon, a se jo nije ispruio preko tranica. TsTdueo prije tga vodila se otra rasprava medu satnikom erom i vrlim kadetom Bieglerom. udim vam se, kadete Biegleru rekao je satnik , r ___ zato mi niste odmah doli rei da se onih pet-egi deka maarske salame nee dijeliti. Znai da ja moram izai i sam se uvjeriti zato se vojnici vraaju iz skladita. A gospoda asnici isto tako, kao da naredba nije naredba. Ja sam ipak rekao: U skladite, po vodovima, i po kompanijama. To je znailo, kad nismo nita dobili u skladitu, da se isto tako imaju u vagone vraati po vodovima, kompanija za kompanijom. Vama sam naredio, kadete Biegleru, da se pobrinete za red, ali vi ste pustili da sve ide kako voda nosi. Bili ste zadovoljni to se ne morate brinuti o brojenju porcija salame, a kako sam vidio s prozora, ili ste mirno pogledati nabodenog kaplara iz dojmajstora. A kad sam vas poslije pozvao, niste imali drugog posla nego u svojoj kadetskoj mati brbljati neto o tom da ste se ili uvjeriti ne vodi li se tamo kod nabodenog kaplara nekakva agitacija... Pokorno javljam, da je ordonans 11. kompanije v e j k ... Pustite me na miru s tim Svejkom viknuo je satnik Sagner. Nemojte misliti, kadete Biegleru, da ete ovdje jzvoditi nekakve intrige protiv natporunika Lukaa. Mi smo ^vejka tamo poslali... sad me gledate tako kao da mislite da J*01 se okomio na vas... pa i jesam, okomio sam se na vas plete Biegler... kad ne znate respektirati svoga pretpostav-)enog i trudite se blamirati ga, onda u vam prirediti takav JQl u vojsci da ete se, kadete Biegleru, sjetiti stanice Rab... iti se vaan sa svojim teorijskim znanostima... priekajte stignemo na bojinicu... kad vam naredim da poete Sllikom ophodnjom preko bodljikavih prepreka... Va vak? Niste mi predali ni taj prijavak kad ste doli... Ni u iji kadet Biegler... N vfe
493

 Pokorno javljam, gospodine satnice,1 da su v umjesto petnaest deka maarske salame, dodijeljene p0 d .'' razglednice. Molim, gospodine satnice... '^ Kadet Biegler predao je zapovjedniku bataljuna H razglednice, koje je tiskalo ravnateljstvo vojnog ratn arhiva u Beu, gdje je naelnik bio general pjeadije ty jnowich. Na jednoj strani bila je karikatura ruskog vojnik, ruskog muzika zaraslog u bradu, kojega grli kostur. Poj k rikaturom je bio tekst: Der Tagan dem da perfide Ruftland krepieren ivird, wird ein TagderErlosungfurganze unsere Monarchie sein.2 Druga je razglednica potjecala iz Njemakog Carstva. Bio je to dar Nijemaca austrougarskim vojnicima. Gore je stajalo Viribus unitis, a ispod toga sliica koja je prikazivala kako na vjealima visi Sir Edward Grey, a ispod njega veselo salutiraju austrijski i njemaki vojnik. Pjesmica koja je bila ispisana ispod toga uzeta je iz Greinzeove knjige eljezna aka. Bile su to poalice na raun naih neprijatelja, o kojima su austrijski listovi pisali: Greinzeovi su stihovi udarci korbaem koji sadre pravi, neukrotivi humor i nenadmanu dosjedjivost. Tekst ispod vjeala glasio je u prijevodu:
Grey Na vjealima u ugodnoj visini trebao bi se njihati Edivard Grey Zato je ve krajnji as ipak pa treba upozoriti vas Da za vjeanje togajude nijednoga hrasta ne bude Na drvetu nek visi jasike iz < / ? Francuske Republike.
: 1. Svi razgovori medu asnicima vode se, naravno, na njemakom jeziku. (Autor) 2. Dan u kojem e crknuti podmukla Rusija bit e dan spasenja za itavu nau Mn (njem.) ^

c tnik Sagner nije ni zavrio itanje ovih stihova neukrohumora i nenadmane dosjetljivosti kada je u stoerni V n uletio ordonans Matui. Satnik Sagner poslao ga je u telegrafsku centralu vojnog lodvorskog zapovjednitva da provjeri nisu li moda stigle dispozicije, pa je ovaj sada donio brigadni telegram. \rje bilo potrebno posezati ni za kakvim kljuem ifara. Tel-je i neifriran zvuao jednostavno: Rach abkochen, Vbrmarsch nach Sokal1. Satnik Sagner ozbiljno je zavrtio glavom. _ Pokorno javljam rekao je Matui zapovjednik postaje vas moli za razgovor. Ima tamo jo jedan telegram. Zatim se izmeu zapovjednika kolodvora i satnika Sagnera vodila rasprava vrlo povjerljivog sadraja. Prvi je brzojav morao biti predan, premda je imao vrlo iznenaujui sadraj s obzirom na to da je bataljun ve bio na postaji u Rabu: Brzo skuhati, a onda pohod na Sokal. Bio je adresiran neifrirano na pohodni bataljun 91. pukovnije, s kopijom za pohodni bataljun 75. pukovnije, koji je jo bio daleko iza njih. Potpis je bio ispravan: zapovjednik brigade, Ritter von Herbert. Vrlo povjerljivo, gospodine satnice rekao je tajanstveno vojni zapovjednik kolodvora povjerljivi telegram E vae divizije. Zapovjednik vae brigade je poludio. Odvezli su ga u Be, nakon to je iz brigade na sve strane razaslao nekoliko tuceta slinih telegrama. U Budimpeti e vas sigurno z*tei novi telegram. Sve njegove telegrame, naravno, treba ^ulirati, ali u tom pogledu jo nismo dobili nikakve upute. Kao to velim, imam jedino nalog iz divizije da se neifrirani te%rarni ne uzimaju u obzir. Moram ih predati dalje, jer $ede njihova zadravanja nisam od svojih instanci primio ^kva odgovora. Posredstvom svojih instanci informirao ^ se u zapovjednitvu armijskog zbora, pa je protiv mene Povedena istraga... Ja sam aktivni asnik stare inenjerske
' Btz skuhati, pa krenuti na Sokal. (njim.) *:

494

495

struke dodao je sudjelovao sam u gradnji strateke eljeznike pruge u Galiciji... Gospodine satnice rekao je nakon kratke stanke nas, staru vojsku, k0: slui od najnieg ina, alju samo na bojite! Danas je tih civila, eljeznikih inenjera s jednogodinjim dragovoljakim ispitom, ministarstvo vojske puno kao kusih pasa... Uostalom, vi za etvrt sata kreete opet dalje... Sjeam se samo toga da sam vam jednom u kadetskoj koli, u Pragu, kao kolega starijeg godita, pomagao da se popnete na vratilo. Tada obojica nismo smjeli van. Vi ste se tukli u razredu s Nijemcima?1 S vama je tamo bio i Luka. Vi ste bili najbolji prijatelji. Kad smo primili brzojav s popisom asnika marbataljuna koji e proi ovom postajom, onda sam se svega jasno sjetio... Ima tome ve nekoliko godina... Tada mi je kadet Luka bio vrlo simpatian... itav ovaj razgovor ostavio je vrlo neugodan dojam na satnika Sagnera. Poznavao je jako dobro ovoga s kojim je vodio razgovor i koji je u kadetskoj koli vodio njihovu opoziciju protiv austrijantine, a to im je tenja za karijerom kasnije svima izbila iz glave. Najneugodnija mu je bila napomena o natporuniku Lukau, koji je bez ikakvih razloga svagdje bio odbacivan. Natporunik Luka rekao je Sagner istiui vrlo je dobar asnik. Kada polazi vlak? ,3^: Zapovjednik kolodvora pogledao je na sat,&n Za est minuta. <t, t: Idem rekao je Sagner. >ls Sagner, mislio sam da ete mi neto rei^ , Onda, zdravo! odgovorio je Sagner*i* izaao pr zgradu kolodvorskog zapovjednitva. ti - . Kada se pred polazak vlaka satnik Sagner vratio u stozern vagon, sve je asnike naao na svojim mjestima- Igrali su p
1. U njemakom razgovoru koji su vodili: Sie haben sich damals, auch mhlkn deuts chiilern gerauft. (Autor) ,'' 2. U razgovoru: Also, zdravo! (Autor) . j"^> .'

lupinama frische viere, jedino kadet Biegler nije igrao. prelistavao je gomilu svojih zapoetih rukopisa o ratnim ^nama, jer nije se htio istaknuti samo na bojitu nego i u0 literarni fenomen koji e opisati ratne dogaaje. ovjek udnovatih krila s ribljim repom elio je postati izvrstan ratni pisac. Njegovi su literarni pokuaji poinjali nadobudnim ujslovima u kojima se, dodue, zrcalio militarizam toga doba, ali koji jo nisu bili razraeni, tako da su na etvrtinama arka ostali samo nazivi djela koja su tek trebala niknuti. Karakteri vojnika za velikoga rata Tko je poeo rat? Politika Austro-Ugarske i nastanak svjetskog rata Ratne biljeke Austro-Ugarska i svjetski rat Pouke iz rata Popularno predavanje o izbijanju rata Ratno politika razmatranja Slavni dani AustroUgarske Slavenski imperijalizam i svjetski rat Dokumenti iz rata Dokumenti za povijest svjetskog rata Dnevnik o svjetskom ratu Dnevni pregled svjetskog rata Prvi svjetski rat Naa dinastija u svjetskom tatu Narodi Austro-Ugarske pod orujem Borba za svjetsku prevlast Moja iskustva u svjetskom ratu Kronika mog ratnog pohoda Kako ratuju neprijatelji Austro-Ugarske ija je pobjeda Nai asnici i nai vojnici Djela mojih vojnika vrijedna sjeanja Iz vremena velikog rata O bojnom meteu Knjiga austrougarskih junaka eljezna brigada Zbirka "tojih pisama s bojita Junaci naega marbataljuna 7~ Priruna knjiga za vojnike na bojitu Dani boja 1 dani pobjede Sto sam vidio i doivio na bojitu ~~ U rovovima asnik pripovijeda... Sa sinovima ^troUgarske naprijed! Neprijateljski zrakoplovi i Qase pjeatvo Nakon bitke Nai topnici, vjerni "tovi domovine I kad bi svi vrazi bili protiv nas... ^Obrambeni i agresorski rat Krv i eljezo Pob^k ili smrt Nai junaci u zarobljenitvu. je satnik Sagner pristupio kadetu Biegleru i sve to! edao, upitao ga je zato je to napisao i to s tim misli. "
497

496

Kadet Biegler odgovori s istinskim zanosom da svat' naslov predstavlja knjigu koju e tek napisati. Koliko naslov toliko knjiga. elio bih, ako padnem u boju, da ostane uspomena na mene, gospodine satnice. Moj uzor je njemaki profesor Udo Kraft. Rodio se godine 1870., sada se, u ovom ratu javio dragovoljno i pao 22. srpnja 1914. u Anloju. Prije smrti izdao je knjigu Samoodgojem u smrt zaara. Satnik Sagner odveo je kadeta Bieglera do prozora. Pokaite to jo imate, kadete Biegleru, mene strano zanima vaa djelatnost ironino je rekao satnik Sagner kakvu ste to tekicu sakrili pod bluzu? Nije to nita, gospodine satnice odgovorio je kadet Biegler porumenjevi kao dijete izvolite se, molim, osvjedoiti. Biljenica je imala ovaj naslov:
Shema izvanrednih i slavnih bitaka austrougarske vojske, sastavljena prema historijskim studijama C. i K. asnika Adolfa Bieglera. Primjedbama i objanjenjima popratio C. i K. asnik Adolf Biegler.

Sheme su bile strano jednostavne. Od bitke za Nordlingen 6. rujna 1634., preko bitke kod Zente 11. rujna 1697., kod Caldiera 31. listopada 1805-. preko bitke kod Asperna 22. svibnja 1809. i bitke naroda kod Leipziega 1813. g., preko St. Lucije u svibnju 1848. g-i bitke kod Trutnova 27. lipnja 1866. g., sve do osvajanja Sarajeva 19. kolovoza 1878. U shemama i nacrtima planova ovih bitaka nita nije bilo izmijenjeno. Kadet Biegler s jedn je strane nacrtao prazne pravokutnike, dok je neprijatelj6 naznaio iscrtkano. Na objema stranama bili su obiljeen lijevo krilo, centar i desno krilo. Zatim su u zaleu f priuve te strelice i na jednu i na drugu stranu. Bitka k Nordlingena, jednako kao i bitka kod Sarajeva, liila je n
498

loaj igraa u kakvoj nogometnoj utakmici na poetkua re strelice kao da su pokazivale kamo treba koja strana udariti loptu. Upravo to je palo satniku Sagneru na pamet kada jetao: upi _ Kadetu Biegler, vi igrate nogomet? Biegler se zacrvenio jo jae i zatreptao nervozno, tako da je ostavio dojam kao da e poeti cmizdriti. Satnik Sagner s osmijehom je nastavio listati biljenicu i zaustavio se na primjedbi uz shemu bitke kod Trutnova za vrijeme prusko-austrijskog rata. Kadet Biegler je napisao: Bitka kod Trutnova nije se tre bala voditi budui da je brdovit kraj onemoguavao razvijan je divizije generala Mazzuchelija, ugroene snanim pruskim kolonama koje su se nalazile na uzvisinama te opkolile lijevo krilo nae divizije. Po vama rekao je s osmijehom satnik Sagner vraajui biljenicu kadetu Biegleru bitka kod Trutnova mogla se odigrati jedino u sluaju kad bi Trutnov leao u ravnici, bedak jedan budejoviki. Kadete Biegler, vrlo je li od vas to ste jepo se u tako kratkom razdoblju svoga boravkaredovima vojske, u trudili proniknuti u strategiju, samo to to kod vas ispalo kao je kad se deki igraju vojnika i meusobno dijele titule generala. Sami ste sebe tako brzo promaknuli da milina. C. i K. je asnik Adolf Biegler! Prije nego doemo Pete, vi ete biti do maral. Jo prekjuer ste, negdje doma, tatice, vagali kod er kravlje koe. C. und K. Leutnant Adolf Bie-)ovjee, pa vi -! jo niste nikakav asnik. Vi ste kadet. Vi visite u zraku izmeu zastavnika i doasnika. Vi ste od toga vas proglase |k asnikom udaljeni kao kakav razvodnik kojicnii trai da ga u zovu gospodine tabni narednice. ^~~ uj, Luka obratio se natporuniku ima u joj satniji kadeta Bieglera, stisni malo tipa. Potpisuje 0 se asnik, pa neka to i zaslui u borbi. Kada uz bubnjeve em na juri, neka sa svojim vodom ree bodljikave pre499

preke, der gute Junge1. A propos, dao te je pozdraviti Zvk' on je zapovjednik kolodvora u Rabu. ' Kadet Biegler je shvatio da je razgovor s njime zavr salutirao je i sav crven u licu proao kroz vagon tako da naao na samom kraju, u malom hodniku. Otvorio je vr zahoda kao mjesear i, gledajui u njemako-madarski na pis Upotreba nunika doputena samo tijekom vonje zaridao je, zajecao i tiho zaplakao. Onda je skinuo hlae onda je tiskao, briui suze. Zatim je upotrijebio biljenicu napisom Shema znamenitih i slavnih bitaka austrougarske vojske koje je sastavio C. i K. asnik Adolf Biegler, koja je obeaena nestala medu tranicima pod jureim vojnikim vlakom. Kadet Biegler oprao je u zahodskom umivaoniku zacrvenjele oi i izaao na hodnik uvjeravajui se da mora biti jak, vraki jak. Glava i trbuh boljeli sa ga jo od jutra. Proao je pokraj zadnjeg kupea, gdje su bataljunski ordonans Matui i slunik zapovjednika bataljuna Batzer napsali. Pogledavi kroz otvorena vrata kupea, nakaljao se. Samo su se na tren okrenuli i igrali dalje. Ne znate to je red? upitao je kadet Biegler. Nisam mogo odgovorio je Batzer, slunik satnika Sagnera, svojim stranim njemakim od Kaperskih Gora mi' is' d' Trump ausganga2 dolo mi je da podigram, gospodine kadetu, s bubnjevima nastavio je s jakim bubnjevima, i onda na to bacit zelenog kralja... to sam trebo napravit... Kadet Biegler vie nije rekao ni rijei i zavukao se u svoj kut. Kada je kasnije k njemu doao zastavnik Pleschner, kako bi mu dao da gucne konjaka iz boce koju je dobio na kartama, zaudio se to kadet Biegler marljivo ita profesora Uda Krafta Samoodgojem u smrt za cara.
1. Dobar mladac, (njem.) 2. Izaao mi je adut. (njem.)

-e nego to su stigli do Pete, kadet Biegler bio je tako i jC) nagnuvi se kroz prozor vagona, neprestano i u pusti predio: Frisch drauf! Im gottes Namen fr-^h drauf1' a onc^a 8a Je> Prema nalogu satnika Sagnera, tfaliunski ordonans Matui odvukao u kupe, gdje ga je uz mo slunika Batzera poloio na klupu, na kojoj je kadet ftegler usnuo ovaj san:

Imao je signum laudis,eljezni kri, a bio je i bojnik, pa i^nuo izvriti smotru dijelova brigade koja mu je bila dodijeljena. Dodue, nije mogao nikako objasniti, ako ve pod sobom ima cijelu brigadu, zato je neprestano samo bojnik. Sumnjao je da je trebao biti promaknut u generalbojnika, a to general da se negdje izgubilo u guvi, na vojnoj poti. U sebi se smijao kako mu je u vlaku, kada su odlazili na bojite, satnik Sagner prijetio da e morati rezat iane prepreke. Uostalom, satnik Sagner ve je odavno, na njegov prijedlog diviziji, premjeten u drugu pukovniju, za jedno s natporunikom Lukaom. U drugu diviziju, u drug armijski zbor. Netko mu je ak pripovijedao da su obojica tijekom bijega nestala u nekoj movari. Sada, kada se vozio automo bilom prema poloajima na smotru svoje brigade, sve mu je biio jasno. Poslao ga je zapravo generalni stoer. Mimo njega vukli su se vojnici i pjevali pjesmu koje se sjeao iz zbirke vojnikih austrijskih pjesama Es gilt:
Halt'euch brav, Ihr tapf'ren Briider, werft den Feind nur herzhafi nieder, laf t des Kaisers Fahne weh'n...2

SA N KADETA BIEGLERA PRED BU DIM PETOM

Predio je izgledao kao na slikama W iener illustrierte Zeitunga.

'est lr

l. Dt,.ko navali! estoko navali, uirne Boga! (njem.)

,
Se

""stro, junaka brao, samo srano ruite neprijatelja, neka se careva zastava vijori.

500

501

ligi

S desne strane, pokraj nekog taglja, moglo se vid' topnitvo kako otvara paljbu na neprijateljske rovove bi' ceste po kojoj su prolazili automobilom. Lijevo je stjj-i kua iz koje se pucalo dok se neprijatelj trudio kundaim izbiti vrata. Pokraj ceste gorio je neprijateljski zrakoplov. N obzoru se vidjela konjica i sela u plamenu. A zatim rovovi pohodnog bataljuna i mala uzvisina s koje su strojnicama pucali na neprijatelja. A voza i dalje vozi cestom prema neprijatelju. Derao se kroz slualicu na vozaa: Ne zna kamo vozi? Pa tamo je neprijatelj. Ali voza mirno odgovara: Gospodine generale, to je jedina ispravna cesta. Cesta je u dobrom stanju. Na tim sporednim putevima gume ne bi izdrale. to se vie pribliavaju neprijateljskim poloajima, vatra postaje sve snanija. Granate udaraju okolo-naokolo, s obje strane rovova i na drvored ljiva. Ali voza mirno odgovara u slualicu: Ovo je izvrsna cesta gospodine generale, po njoj se vozi kao po loju. Kad bismo skrenuli u polje, puknula bi nam guma. Pogledajte, gospodine generale vikao je orer u slualicu ova cesta je tako dobro graena da nam ni granate od trideset i pol centimetara nita ne mogu. Cesta je kao od gume, a na onim kamenitim putevima u polju puknule bi nam gume. A ionako se ne moemo vratiti, gospodine generale! Bum bum zau Biegler, i automobil snano odskoi. Zar vam nisam rekao, gospodine generale dere s voza u slualicu da je to vraki dobro graena cesta. ^ je tono ispred nas eksplodirala jedna tridesetosmica-nijedne rupe, cesta je kao gumena. Ali kad bismo skren u polje, ostali bismo bez guma, sada na nas pucaju iz daJ od etiri kilometara. Ali kamo idemo?
502

To e se tek vidjeti odgovara voza dok je ovakve rtte,jaj amimzasve-Trzaj, snaan trzaj, i automobil se zaustavlja. __ Gospodine generale dere se voza imate li stoerni zemljovid? General Biegler osvjetljava baterijskom svjetiljkom. Vidi da mu stoerni zemljovid stoji na koljenima. Ali to je mornarika karta helgolandskog primorja iz godine 1864., iz austrijsko-pruskog rata protiv Danske za Schleswig. __ Ovdje je raskrije govori voza oba raskrija vode prema neprijateljskim poloajima. Meni je samo stalo do dobre ceste, da se ne unite gume, gospodine generale... ja odgovaram za stoerni automobil... Zatim eksplozija, zagluujua eksplozija i zvijezde velike poput kotaa. Mlijena staza, gusta kao vrhnje. Uznosi se svemirom na sjedalu pokraj vozaa. Cijeli je au tomobil tono ispred stranjeg sjedala kao karama odrezan. Od automobila je preostao jedino bojni, napadaki prednji d io . Jo je srea govori ofer to ste mi preko ramena pokazivali mapu. Preletjeli ste k meni, a ostalo se razletjelo. Bila je to etrdesetdvojka... ja sam to odmah naslutio, im doe raskrije, onda cesta ne vrijedi ni piljiva boba. Poslije one tridesetosmice to je mogla biti samo etrdesetdvojka. Dosad nita jae ni ne proizvode, gospodine generale. Kamo to vozite? - Letimo u nebo, gospodine generale, pa se moramo ^maknuti repaticama. Te su gore nego etrdesetdvojke. Sada l Pred nama Mars govori voza nakon duge utnje. se opet osjetio smirenim. Znate li povijest bitke kod Leipziga? upitao je je feldmaral knez Schwarzenberg krenuo na Lie-k vie 14. listopada 1813. i kada se 16. listopada vodila : a ^ Lindenau, zatim bitke generala Menveldeta, kada l austfijska vojska bila u Wachavi, kad je, 19. listopada, pao
503

 Gospodine generale ree tada ozbiljno upravo smo pred nebeskim vratima, izaite, gosnorlgenerale! Ne moemo proi kroz nebeska vrata, jer je v h guva. Sama vojska. ^ Samo ti nekog pregazi vie na vozaa se o n d ae i maknuti. I naginjui se iz automobila vriti: Achtung, sie Schweinbande!1 Stoka, vide generala i n mogu napraviti rechtschaut. Voza ga staloeno smiruje: To e teko ii, gospodine generale, veini je otkinuta glava. General Biegler tek je tada primijetio da su oni koji se guraju oko nebeskih vrata uglavnom najrazliitiji invalidi koji su u ratu izgubili poneki dio svoga tijela, koji su ipak nosili sa sobom u naprtnjai. Glave, ruke, noge. Neki pravednik topnik, gurajui se oko nebeskih vrata u poderanom kaputu, drao je u zaveljaju sloen itav svoj trbuh, zajedno s donjim udovima. Iz drugog zaveljaja nekog pravednika domobrana promatrala je generala Bieglera polovica stranjice koju je izgubio kod Lavova. To je zbog reda javlja se ponovno voza vozei kroz gustu gomilu to je sigurno zbog nebeske nadvizite. Kod nebeskih vrata proputali su samo uz lozinku, koja je generalu Biegleru smjesta pala na pamet: Fur Gott und Kaiser. Automobil je uao u raj. Gospodine generale rekao je nekakav asnik, aneo s krilima, kada su prolazili pokraj vojarni s novaim anelima morate se prijaviti glavnom zapovjednitvu. Vozili su se dalje pokraj nekog vjebalita gdje je vrvjelo od novaka anela koji su vjebali urlanje AlelujaVozili su se pokraj skupine u kojoj je nekakav rii kap aneo upravo uvjebavao nekog nespretnog novaka an
1. Pazite, bando svinjska! (njem.)

2a akama u trbuh i derao se na njega: Jae otvori 'u svinjo betlehemska! Zar se tako vie Aleluja? Ko da * ne i"1. J pustio u raj, probaj to jo jednom... Hanlenluja? ? ', Lgjtjjo jedna, jo e mi ovdje u raju govoriti kroz nos... to * knedl u ustima. Ba bih htio znati, stoko jedna, koji i"1 roba to o ednom... Hanlenlua? g probaj jo jednom, cedre libanonski... Provezli su se dalje, a za njima su se jo dugo uli nlaeno deranje unjkavog anela regruta Hanlehluja i Lik anela kaplara Aleluja, aleluja, ti kravo jordanska. fatim velianstvena svjetlost nad velikom zgradom kao to je Marijanska vojarna u ekim Budejovicama i nad njom dva zrakoplova, jedan slijeva, drugi zdesna, a u sredini, medu njima, rastegnuto divovsko platno s golemim napisom: 1 C. und K. Gottes Hauptquartier Generala Bieglera izvukla su iz automobila dva anela u odori vojne policije, zgrabila ga za ovratnik i odvela do zgrade, pa gore na prvi kat. Vladajte se pristojno pred Gospodinom Bogomrekli su mu gore, pred nekim vratima, i gurnuli ga unutra. Na sredini sobe, u kojoj su po zidovima visjeli portreti Franje Josipa i Vilima, prestolonasljednika Karla Franje Josipa, generala Viktora Dankla, nadvojvode Ferdinanda i zapovjednika generalnog stoera Konrada von Hotzendorfa, stajao je Gospodin Bog. - Kadete Biegleru rekao je znaajno Gospodin Bog zar me ne prepoznajete? Ja sam va nekadanji satnik Biegler se skamenio. Kadete Biegleru oglasi se ponovno Gospodin Bog ~"~ kojim ste pravom prisvojili titulu general-bojnika? Kojim |te se pravom, kadete Biegleru, vozili stoernim automobi-m> c estom medu neprijateljskim poloajima? ~ Pokorno javljam...
'K-glavnistan. (njem.)

504

505

 Zaepite gubicu, kadete Biegleru, kada s vama rav vara Gospodin Bog. ~ Pokorno javljam zajecao je Biegler jo jednom Znai, neete zaepiti? razderao se na njega Gosn din Bog, otvorio vrata i viknuo: Dva anela, ovamo! Ula su dva anela s pukama prebaenim preko Iijev0 krila. Biegler je u njima prepoznao Matuica i Batzera. A iz usta Gospodina Boga odzvanjao je glas: Bacite ga u zahod! Kadet Biegler padao je nekamo, u grozan smrad... Nasuprot usnulog kadeta Bieglera sjedili su Matui i slunik satnika Sagnera Batzer te napsali. Stink awer d'Kerl wie a' Stockfisch... izjavio je Batzer, koji je sa zanimanjem promatrao kako se usnuli kadet Biegler znaajno vrti mus d' Hosen voli ha'n1. To se moe svakome dogoditi rekao je filozofski Matui. Pusti ga, ionako ga nee ti presvlaiti. Rade dijeli karte! Ve se vidjela svjedost svjetiljaka nad Budimpetom, a nad Dunavom je poskakivalo svjedo reflektora. Kadet Biegler je sanjao neto sasvim drugo, jer je u snu govorio: Sagen Sie meiner tapferen Armee, dafi sie sich in meinem Herzen ein unvergangliches Denkmal der Liebe und Dankbarkeit errichtet hat.2 A budui da se kod tih rijei poeo vrtjeti, Batzeru je intenzivno zasmrdjelo pod nosom, tako da je, otpljunuvsi. izjavio: 3 Stink wie a' Haizlputza, wie a' becheisen Haizlputz3 Kadet Biegler vrtio se sve nemirnije, a njegov novi san bio J
1. Smrdi momak ko bakalar, sigurno su mu pune gae. (njem.) i h vi' 2. Kaite mojoj hrabroj vojsci da je u mom srcu sebi podigla besmrtan spomenik ) zahvalnosti, (njem.) 3. Smrdi kao ista zahoda, kao posrani ista zahoda, (njem.) 506 \,w,s"
kl

fantastian. Branio je Linz u ratu za austrijsko nasljed^Vidio je rovove, opkope i palisade oko grada. Njegov . j stan bio je pretvoren u golemu bolnicu. Svuda uokoaliali su se bolesnici i drali se za trbuh. Pod palisadama da Linza prolazili su francuski draguni Napoleona I. A on, zapovjednik mjesta, stajao je nad tom gomilom, Hrei se takoer za trbuh i vikao na nekog francuskog parlamentarca: ._ Poruite svome caru da se neu predati... A zatim, kao da je bol u trbuhu naglo presjeena, pojurio je s bataljunom preko palisada, van iz grada, na put slave i pobjede i vidio kako natporunik Luka odbija svojim prsti ma udarac sablje francuskog draguna, koji je bio namijenjen njemu, Biegleru, branitelju opsjednutog Linza. Natporunik Luka umirao je kod njegovih nogu, s -usk likom: Ein Mann wie Sie, Herr Oberst, ist notiger als ein 1 nichtsnutziger Oberleutnant! Branitelj Linza s ganuem odvraa pogled od umirueg, u trenutku kada dolijee rapnel i pogaa Bieglera u stranjicu. Posve mehaniki Biegler je posegnuo rukom otraga na hlae, osjetio mokro, i neto ljepljivo to mu se razmazuje po nici. Vie: Sanitet! Sanitet I pada s konja... Batzer i Matui podigli su kadeta Bieglera s poda, kamo Je e pao s klupe, i poloili ga opet na njegovo mjesto. Zatim ) Matui otiao satniku Sagneru i javio da se s kadetom freglerom dogaaju udne stvari. Izgleda da to nije od onoga konjaka rekao je ~7 m ogla bi to prije biti kolera. Kadet Biegler je, svagdje^o* na stanicama pio vodu. U Moonu sam ga vidio da se... . ~- To s kolerom ne ide tako brzo. Matui, recite u susIednorn kupeu gospodinu doktoru da ga ode pogledati. bataljunu je bio dodijeljen ratni doktor, stari medicinar
\ A

kao vi, gospodine pukovnie, potrebniji je od beskorisnog natporunika. (njem.)

<* 507

i lan njemake sveuiline omladine Welfer. Znao je p:^ tui se, a usto je imao medicinu u malom prstu. Pr0a ' medicinske fakultete u raznim univerzitetskim gradovi ^ Austro-Ugarske, a praksu u najrazliitijim bolnicama \doktorat nikada nije obranio, iz jednostavnog razloga ;1er . . . . . . i- j .' e u oporuci koju je svojim nasljednicima ostavio njegov str stajalo da se Friedrichu Welferu, studentu medicine, im, godinje plaati stipendija do onog trenutka dok Friedridi Welfer ne stekne lijeniku diplomu. Ta stipendija bila je valjda etiri puta vea od plae asistenta u bolnicama, pa se MUC1 Friedrich Welfer poteno trudio kako bi na to dulji rok odgodio svoje imenovanje u doktora ope medicine. Nasljednicima je bilo da polude od bijesa. Ne bi li ga se rijeili, proglaavali su ga za kretena i izvodili razne pokuse s podmetanjem bogatih udavaa. Kako bi ih jo vie razbjesnio, MUC Friedrich Welfer, lan dvanaestak njemakih studentskih drutava, izdao je u Beu, Leipzigu i Berlinu nekoliko zbirki vrlo pristojnih pjesama. Pisao je i u Simplicissimu, te studirao kao da se ama ba nita nije dogaalo. Ali doao je rat, koji je MUC Friedrichu Welferu zadao sramotni udarac noem u leda. Pjesnika, pisca knjiga Lachende Lieder, Krug und Wiessenschaft i Marchen und Parabelen2, sasvim su jednostavno pokupili u vojsku, a jedan je nasljednik u ministarstvu vojske sredio da bodri Friedrich Welfer poloi Ratni doktorat. Obranio ga je pismeno. Dobio je upitnik koji je trebao ispuniti, a on je na sva pitanja sasvim stereotipno odgovorio Lecken Sie mir Arsch3. Za tri dana pukovnik mu je obznanio da je dobio diplomu doktora op# medicine, da je ve odavno zreo za doktorat i da ga vrhovni stoerni lijenik dodjeljuje na slubu u pozadinsku bolnicu, a da e o njegovu ponaanju ovisiti brzina u napredovanjudodue, imao je on u raznim sveuilinim gradovima suk
1. Medicinae universalis candidatus kandidat sveope medicine, (tat.) 2. Nasmijane pjesme, Vr i znanost, Bajke i parabole, (njem.) 3. Poliite mi dupe. (njem.)

ro se sve o njemu zna, ali danas se u ratu sve ,w > jaDoi*"; . pjesama Vr i znanost ugrizao se za usnicu risao u vojnu slubu. ' Nakon to se nekoliko puta utvrdilo da se neobino 1'ivo vladao prema vojnicima pacijentima, produavajui k liko je god to bilo mogue boravak u bolnici, dakle im avo ondje gdje je vladalo geslo Kane li se ovi izleavati bolnicama ili pomalo krepavati u rovovima, bolje je da dmah crknu u bolnici ili pred streljakim strojem, doktora Welfera poslali su sa 11. pohodnim bataljunom na bojite. Aktivni asnici smatrali su ga neim manje vrijednim. Nisu ga primjeivali ni rezervni asnici, a kamoli s njim sklapali kakva prijateljstva, kako se ne bi jo vie proirio jaz izmeu njih i aktivnih asnika. Satnik Sagner osjeao se, sasvim prirodno, strano uzvienim nad tim bivim MUC-om, koji je za vrijeme svojih dugogodinjih studija u sukobima posjekao poprilino asnika. Kad je doktor Welfer, ratni doktor, proao mimo njega, nije ga ni pogledao, ve je dalje razgovarao s natporunikom Lukaom o neemu posve beznaajnom, kako se u Budimpeti uzgajaju dinje, nato je natporunik Luka odgovorio da je na treoj godini kadetske kole s nekoliko prijatelja u civilu bio u Slovakoj, u posjetu nekom evangelistikom sveeniku Slovaku. A taj ih je ponudio peenom svinjetinom i dinjom, nalio im vina i rekao:
Dinja svinja, hoe vina.
1 > se Luka strano uvrijedio. Od Budimpete neemo ~~atn vidjeti mnogo rekao je ik Sagner voze nas okolo. Po marruti trebali bismoV(*je ostati dva sata.

satnika Sagnera s Lukaom vodio se na ekom. (Autor)

:

509

508

 Mislim da prekapaju vagone odgovor' natporunik Luka zaustavit emo se na ranir kolodvoru. Transportmilitarbanhof1.
Ol11

Pokraj njih je proao ratni doktor Welfer. Nije to nita rekao je s osmijehom . gospoH koja aspiriraju da tijekom vremena postanu asnici arrnad a jo su se u kasinu u Brucku hvalila svojim strategijsk povijesnim spoznajama, trebala bi biti upozorena da ' opasno odjednom pojesti cijeli paket kolaa koji je mamica poslala na bojite. Kadet Biegler, koji je od trenutka kad smo krenuli iz Brucka, kao to mi je sam priznao, pojeo trideset kremnita i svuda na kolodvorima pio samo prokuhanu vodu, gospodine satnice, podsjea me na Schillerov stih: Wer sagtvon...2 Sluajte, doktore prekinuo ga je satnik Sagnerne radi se o Schilleru. to je, ustvari, s kadetom Bieglerom? Ratni doktor Welfer se nasmijao: Aspirant na asniki in, va kadet Biegler, posrao se... nije to kolera, nije to dizenterija, to je obina sraka. Popio je malo vie konjaka, taj va gospodin aspirant na asniki in, i pokenjao se... bio bi se vjerojatno posrao i bez vaeg konjaka. Poderao je tolike kremnite koje su mu poslali od kue... to je obino dijete... koliko znam, u kasinu uvijek pije samo tamprl. Apstinent. Doktor Welfer je pljucnuo. Kupovao si je lincer-nite. Znai nije nita opasno? upita satnik Sagner ^J ipak, takva stvar..., ako bi se to rairilo. Natporunik Lukas je ustao i rekao Sagneru: Hvala vam na takvom asniku... Pomogao sam mu malo da se osovi na noge K* je Welfer, kojega nije naputao osmijeh a gospodin za povjednik bataljuna uredit e ostalo... to jest, predat c ovdje kadeta Bieglera bolnici... izdat u mu potvrdu da je
1. Vojni transportni kolodvor, (njem.) 2. Tko kae o... (njem.) mm.fv " "* '

ija. Teak sluaj dizenterije. Izolacija... a kadeta Bie-^at vit e u dezinfekcijski odjel... to je sigurno najbolje glera j0 je Welfer s onim istim antipatinim osmijehom -" !jj ^^i kadet, ili kadet pogoen dizenterijom... "Vtnik Sagner obratio se svome Lukau posve slubenim
ton

___ Gospodine natporunie, kadet Biegler iz vae satnije L ij0 je od dizenterije i ostat e na skrbi u Budimpeti... Satniku Sagneru inilo se da se Welfer smije strahovito izazovno, ali kad je pogledao ratnog doktora, vidio je da se on pravi potpuno ravnodunim. Znai, sve je u redu, gospodine satnice odgovorio je mirno Welfer aspiranti na asniki... odmahnuo je nikom kod dizenterije se svatko posere u gae. Tako se dogodilo da je postojani kadet Biegler bio odvezen u izolaciju vojne bolnice u Uj Buda. Njegove posrane hlae izgubile su se u vihoru svjetskoga ra ta. Snovi kadeta Bieglera o velikim pobjedama bili su- zat voreni u jednoj bolnikoj sobi izolacijske barake. Kada je doznao da ima dizenteriju, kadet Biegler bio je time zaista oduevljen. Svejedno je biti ranjen ili oboljeti za svoga cara pri izvravanju svoje dunosti. Onda se s njime dogodila mala nezgoda. Budui da su sva mjesta za oboljele od dizenterije bila popunjena, kadeta Bieglera prenijeli su u baraku oboljelih od kolere. Nakon to su kadeta Bieglera okupali i stavili mu toplomjer pod pazuho, neki maarski stoerni lijenik zavrtio Je glavom: 37 stupnjeva! Kod kolere, najgori je simptom ozbiljan P^ temperature. Oboljeli postaje apatian. 10 Kadet Biegler zaista nije pokazivao nikakvo uzbuenje. . e n at J neobino miran, a u sebi je neprestano ponavljao jr P i da z* Njegovo Velianstvo, cara. St.oerni lijenik naredio je da kadetu Biegleru gurnu ton Plo >jer u debelo crijevo.
511

510

Posljednji stadij kolere, pomislio je stoerni lij * simptom kraja, krajnja slabost kada oboljeli gubi sm za okolinu, a svijest mu je pomraena. On se osmjehu'5*0 predsmrtnim grevima. ** Za vrijeme ove manipulacije kadet Biegler zaista mueniki osmjehivao, vladao se kao junak dok su mu^ debelo crijevo gurali toplomjer. Ali nije se ni pomaknuo U Simptomi, pomislio je stoerni lijenik, koji kod kolere polako, ali sigurno vode u smrt, pasivno dranje. Zatim je jo jednog maarskog sanitetskog doasnika upitao je li kadet Biegler povraao i imao proljev u kadi. Dobivi nijeni odgovor, zagledao se u Bieglera. Kada kod kolere prestanu proljevi i povraanja, tada je to, uz ostale simptome, slika onoga to se dogaa kod kolere u posljednjim satima umiranja. Kadet Biegler, potpuno nag, donesen iz tople kade na postelju, osjetio je hladnou i zacvokotao zubima. Najeio se po cijelom tijelu. Vidite rekao je stoerni lijenik na maarskom jako cvokotanje, udovi su studeni. To je kraj. Nagnuvi se prema kadetu Biegleru, pitao ga je njemaki: Also, wie geht's?1 S-s-s-ser-hrr gu-gut! cvokotao je zubima kadet Biegler: ei-ne... eine De-deck-ke...2 Svijest je djelomino pomraena, a djelomino je ouvana rekao je na maarskom stoerni lijeniknJe' je vrlo mravo, usnice i nokti morali bi biti crni... ovo je trei sluaj kad mi umiru od kolere bez crnih noktiju i usnicaOpet se naklonio nad kadeta Bieglera i nastavio maarsW Drugi srani odjek prestaje... . Ei-ei-ne-ne De-de-deck-ke zacvokotao je ka Biegler. .,;,, ..oa
1. Dakle, kako se osjeate? (njem.) 2. Vrlo dobro, molim deku. (njem.)

To sto govori, to su njegove posljednje rijei rekao """* rni lijenik sanitetskom doasniku na maarskom. ' T ra emo ga pokopati s majorom Kochom. Sad e pasti " estijest. Jesu li njegove isprave u uredu? u n^_ gjt e _ mirno je odgovorio sanitetski doasnik. Ei-ei-ne-ne De-de-de-decke-decke cvokotao je nrerna odlazeima kadet Biegler. U itavoj sobi na esnaest postelja bilo je petero ljudi. Jedan od njih bio je pokojnik. Umro je prije dva sata, bio je okriven plahtom, a zvao se kao i pronalaza bacila kolere. Bio je to satnik Koch, za kojega je stoerni lijenik izjavio da e sutra imati pogreb s kadetom Bieglerom. Kadet Biegler se pridignuo na postelji i prvi put vidio kako se od kolere umire za cara, jer su od preostale etvorice dvojica umirala, guila se i plavjela putajui iz sebe nekakve glasove, ali se nije moglo razaznati kojim jezikom i to govore; bilo je to vie krkljanje priguenim glasom nego govo re n je . Druga dvojica, s upadljivo burnom reakcijom na proces ozdravljenja, podsjeala su na ljude u tifusnom deliriju. Vritali su nerazumljivo i ispod pokrivaa izbacivali mrave noge. Nad njima je stajao brkati bolniar, koji je govorio tajerskim narjejem (kako je to razabrao kadet Biegler), i umirivao ih: I ja sam isto imo koleru, moje zlatno gospodstvo, al se nisam rito po pokrivau. Sad je ve s vama dobro. Dobit e dopust... ne ritaj se tako proderao se na jednog, kji je tako udario po pokrivau, da mu se pokriva prebacio preko glave. To se ovdje ne radi. Budi sretan to ima temperaturu, bar te nee ispratit s muzikom odavde. Ve ste ob jica izala iz toga. Pogledao je oko sebe. . ~~~ Tamo su ve dva umrla. To smo i ekali rekao je broduno budite sretni to ste se izvukli. Moram ii P Plahte. aas se vratio. Prekrio je plahtama umrle koji su imali tpun crne usnice, izvukao im je ruke crnih noktiju koje
513

512

su u posljednjoj agoniji guenja drali na ukoenom SD lu, trudio se ugurati im jezik u usta, a onda je klekn ^ kreveta i poeo moliti: Heilige Maria, Mutter Gott Stari bolniar iz tajerske gledao je pritom na svoje paci' * koji su ozdravljali, i iji je delirij predstavljao reakciju na ^ ivot. Heilige Maria, Mutter Gottes, ponavljao je kadl'^ neki goli mukarac potapa po ramenu. Bio je to kadet R
glen

II U Budimpeti

ujte rekao jeja sam... se kupao... ustvari su me... treba mi deka... zima mi je... To je nevjerojatan sluaj rekao je na to nakon pola sata isti onaj stoerni lijenik kadetu Biegleru koji se odmarao pod pokrivaem: Vi ste, gospodine kadete, rekonvalescent; sutra emo vas poslati u priuvnu bolnicu uTarnov. Vi ste nositelj bacila kolere... napredovali smo toliko daleko da sve to ve znamo. Vi ste iz 91. pukovnije? 13. pohodni bataljun odgovorio je sanitetski doasnik umjesto kadeta Bieglera 11. satnija. Piite ree stoerni lijenik kadet Biegler, 13. pohodni bataljun, 11. satnija, 91. pukovnija, prebacuje se u Tarnov, u barake za kolerine, na promatranje. Nositelj bacila kolere... I tako je Biegler od kadeta, oduevljenog bojovnika. postao nositelj bacila kolere.

Na vojnom kolodvoru u Budimpeti Matui je satniku Sagneru donio iz zapovjednitva telegram to ga je poslao nesretni zapovjednik brigade kojeg su otpremili u sanatorij. Bio je istog sadraja, neifriran, kao i na prethodnoj postaji: Brzo skuhati jelo, i pohod na Sokal. K tome je bilo dodano: Vozni park prikljuite istonoj skupini. Izvidnika sluba se ukida. 13. pohodni bataljun postavlja most preko rijeke Bug. Poblie u novinama. Satnik Sagner odmah se pokupio i otiao u vojno zapovjednitvo kolodvora. Mali debeli asnik doekao ga je s prijateljskim osmijehom. E, taj je izvodio, taj va brigadni general rekao je cerekajui se od uha do uha ali morali smo vam dostaviti ^ bljezgariju jer jo nije doao nalog iz divizije da se njegovi te e ' grami ne predaju naslovljenima. Juer je ovuda proao 14. pohodni bataljun 75. pukovnije i zapovjednik bataljuna dobio je telegram da izda svakom vojniku po est kruna kao Posebnu nagradu za Pfemvl, a uz to je stigla i zapovijed da tui est kruna svaki vojnik mora ovdje, u uredu, izdvojiti i e j krune za ratni zajam... Prema pouzdanim vijestima, va gadni general ima modanu paralizu. vi CP- ^osP0(iine bojnie upitao je satnik Sagner zapov n jed"J g kolodvora prema pukovnijskoj zapovire (j0,.' P ma marruti, idemo u Godollo. Vojska ondje treba PO petnaest deka ementalera. Na posljednjoj stanici

l. Sveta M arijo, M ajko StaSja. .) (njem

514

515

vojska je trebala dobiti po petnaest deka maarske Ali nije dobila nita. Vjerojatno e i ovdje ostati bez iega odgovo ' bojnik, neprestano se ljubazno smijeei ne znam '' kakvu slinom nalogu za eke pukovnije. Uostalom to - moja stvar, obratite se opskrbnom zapovjednitvu. ^ Kada polazimo, gospodine bojnie? Ispred vas stoji vlak s tekim topnitvom za Galicij Njega emo pustiti za jedan sat, gospodine satnice. Na treem kolosijeku stoji sanitetski vlak. Polazi dvadeset pet minuta nakon topnikog. Na dvanaestom kolosijeku imamo vlak sa streljivom. Odlazi deset minuta nakon sanitetskog vlaka, a dvadeset minuta nakon njega polazi va vlak, naravno, ako ne bude nekakvih izmjena dodao je opet s osmijehom, tako da se posve zgadio satniku Sagneru. Dopustite, gospodine bojnie upitao je Sagner moete li mi dati objanjenje kako to da ne znate ni o kakvu slinom nalogu koji se tie izdavanja petnaest deka ementalera za eke pukovnije? To je povjerljivo odgovorio je satniku Sagneru zapovjednik vojnog kolodvora u Budimpeti, neprestano se smijeei. Zeznuo sam se, pomislio je satnik Sagner, izlazei iz kolodvorskog zapovjednitva, zato sam, k vragu, rekao natporuniku Lukau da okupi sve zapovjednike i ode s njima i s vojnicima u opskrbni odjel po petnaest deka ernefl' talera po osobi? Prije nego to je zapovjednik 11. satnije, natporucn Luka, prema nalogu satnika Sagnera izdao zapovijedi ko) su se ticale odlaska vojnika u skladite po petnaest de ementalera po osobi, pojavio se pred njim vejk s nesretn Balounom. Baloun se sav tresao. Pokorno javljam, gospon obrlajtant r -^ s uobiajenom lakoom Svejk stvar o kojoj je ^j bezgranino je vana. Prosil bi, gospon obrlajtant, &
516

ji ovaj sluaj raspraviti negde sa strane, kak je govoril 111 oi prijatelj Spatina iz Zhofa, kad je bil kum na jed-j6^0 a}bi, a pritisnulo ga je odjednom u crkvi... n' No, to je, vejk prekinuo ga je natporunik i/* koji se ve bio zaelio Svejka, ba onako kao i vejk k"^' nika Lukaa. Onda, idemo malo dalje. ih je slijedio, ne prestajui se tresti. Taj je div potizeubio duevnu ravnoteu i u groznom, beznadnom oaju klatio je rukama. __ No, to je, vejk? upitao je natporunik Luka kada su se maknuli u stranu. _ pokorno javljam, gospon obrlajtant rekao je Svejk da je uvek bolje priznati prije nego to prasne. Vi ste dali naredbu, gospon obrlajtant, da vam Baloun, kad stignemo u Budimpetu, donese tu vau jetrenu patetu i emlje. Jesi dobil naredbu ili ne? obratio se vejk Balounu. Baloun je jo jae poeo klatiti rukama, kao da se htio obraniti od nadirueg neprijatelja. Taj nalog rekao je vejk na alost, gospon obrlajtant, nije mogel biti izvren. Ja sam tu vaujetrenu patetu poderal... poderal sam ju rekao je vejk gurkajui uasnutog Balouna jer sam mislil da se jetrena pateta moe pokvariti. Ja sam nekolko puta ital u novinama da se ela familija potrovala od jetrene patete. Jednom u Zderazu, jednom u Berounu, jednom u Taboru, jednom u Mladoj Boleslavi, jednom u Pfibramu. I svi su podlegli otrovanju. Jetrena pateta, to vam je najvee smee... Sav drhtei, Baloun se odmaknuo u stranu, gurnuo prst u grlo i poeo povraati u kratkim razmacima. A to je s vama Baloune? ~~" Blju-jem, gos-pon... obr-r-lajt-tant koristei se ta pama, javljao se nesretni Baloun ja, ja-sam-ju-po-de-7~ iz nesretnog Balouna ispadali su kroz usta i komadii 'ola u koji je pateta bila umotana. ^ Kak vidite, gospon obrlajtant rekao je vejk ne eci nimalo od svoje duevne ravnotee svaka vam
517

poderana pateta izleti van ko ulje na vodu. Ja sam to K na sebe preuzeti, a on se, bedak, tak izdal. On je no*,, dobar ovek, al sve podere, kaj god mu se poveri. Ja ^ poznaval jednog isto takvog oveka. Bil je podvornik banki. Tome ste mogli poveriti tisue; jednom si je podi&n novce u nekoj drugoj banki, a tam su mu dali tisuu kim, vie, al on ih je smesta vratil, meutim, ak bi ga poslali da donese za petnajst krajcara unke, polovicu bi vam po puf, poderal. Bil je tak lakomi na jelo da, kad su ga inovnici slali po jetrenjae, rezal ih je po putu sa epnim noem, a rupe je keljil Ijepenkom, i ta ga je nakon pet jetrenjaa kotala vie nego ela jedna jetrenjaa. Natporunik Luka je uzdahnuo i otiao. Izvolite li imati nekakve naredbe, gospon obrlajtant? vikao je za njim Svejk dok je nesretni Baloun neprestano gurao prst u grlo. Natporunik Luka je odmahnuo rukom i uputio se prema opskrbnom skladitu, pri emu mu je na pamet pala udna misao, da Austrija ne moe pobijediti ako vojnici svojim asnicima prodiru jetrene patete. vejk je, meutim, odveo Balouna na drugu stranu pruge. Pritom ga je tjeio da e zajedno razgledati grad i gospodinu natporuniku donijeti odande debrecinske kobasice, jer se pojam ovog kobasiarskog specijaliteta u vejkovoj glavi, naravno, poklapao s pojmom glavnog grada Ugarske Kraljevine. Mogel bi nam pobei vlak alio se Baloun, koji je svoju prodrljivost udruio s golemom krtou. Kad se ide na frontu izjavio je vejk nikad se nemre zakasniti, jer si svaki vlak koji ide na frontu dobro razmisli da na zadnju stanicu sluajno ne doveze samo p ealona. Uostalom, ja te dobro kuim, Baloun. Ima zrni] u epu. Ipak nisu nikamo otili, jer se zauo signal za ulazak vlak. Vojnici svih satnija vraali su se praznih aka od r skrbnog skladita prema svojim vagonima. Umjesto petn
518

u , ernentalera, koji im je ovdje trebao biti podijeljen, J hili s P kutijicu ibica i jednu razglednicu koju je izdao za rvibor ratne grobove u Austriji (Be DC 4, Canisiusgasse).iesto rl petnaest deka ementalera, svaki od njih drao u ruci vojniko zapadnogalicijsko groblje u Sedlisku sa omenikom nesretnom domobranu koji je izradio kipar arlatan, jednogodinji dragovoljac narednik Scholz. Kod stoernog vagona vladalo je neobino uzbuenje. asnici pohodnog bataljuna okupili su se oko satnika Sagnera, koji im je neto Ijutito objanjavao. Upravo se vratio iz kolodvorskog zapovjednitva i u ruci je drao vrlo povjerljiv brzojav iz stoera brigade, poprilinog opsega, s instrukci jama o postupcima i uputama kako postupiti u ovoj novoj situaciji, u kojoj se Austrija nala 23. svibnja 1915. godine. Iz brigade su poslali brzojav da je Italija Austro-Ugarskoj objavila rat. Jo se u Brucku nad Litavom, u asnikom kasinu, esto za objedom i veerom s punim ustima govorilo o udnim postupcima i vladanju Italije, ali sve u svemu uzevi, nitko nije oekivao da e se ispuniti proroanske rijei onoga idiota kadeta Bieglera, koji je jednom za veerom odgurnuo tanjur s makaronima i izjavio: Ovih u se najesti tek pred vratima V eron e . Tek nakon to je prostudirao instrukcije koje je dobio iz brigade, satnik Sagner je naredio da zatrube uzbunu. Kad su se okupili svi vojnici pohodnog bataljuna i posttojili u etverokut, satnik Sagner im je proitao neobino uzvienim glasom telegrafsku brigadnu zapovijed: Zbog besprimjerne izdaje i pohlepe, zaboravio je talijankralj na bratske obveze koje duguje kao saveznik naoj onarhiji. Od izbijanja rata, u kojem se trebao postaviti uz rame naim junakim vojskama, talijanski kralj ^grao je ulogu maskiranog razbojnika, drei se navodno ut ralno, ali potajno pregovarajui s naim neprijateljima, . Je izdaja dosegnula vrhunac u nou sa 22. na 23. svib-Ja objavom rata naoj Monarhiji. Na vrhovni zapovjednik

519

uvjeren je da e naa, uvijek hrabra i slavna vojska odgov na podlu izdaju nevjernog neprijatelja takvim udarom Ha ^ izdajica spoznati kako je, uavi u sramotan i izdajniki * sam sebe unitio. Vjerujemo vrsto da e, s Bojom pom ' uskoro doi dan kada e talijanske ravnice opet ugled-,' pobjednike bitaka kod Santa Lucije, Vicenze, Novare i Q, tozze. elimo pobijediti, moramo pobijediti i sigurno em pobijediti! Nakon toga slijedilo je: Dreimal hoch!1 i vojska je ub opet u vlak, ali nekako zbunjena. Umjesto petnaest deka ementalera, na vrat im se svalio rat s Italijom. U vagonu u kojem su sjedili vejk, financijski narednik Vanek, telefonist Chodounskv, Baloun i kuhar Jurajda razvezao se zanimljiv razgovor o ulasku Italije u rat. U Taborskoj ulici u Pragu bil je isti takav sluaj zapoeo je vejk. Bil je tam neki trgovac Hofeji, a malo dalje od njega, prek puta, svoj je duan imal trgovac Pomourny, a izmeu njih bil je trgovac z drangulijama Havlasa. I onda je tom trgovcu Hofejiju pala na pamet nekakva ideja da bi se udruil s tim trgovcem drangulijama Havlasom, protiv trgovca Pomournvja, i poel se z njim dogovarati da bi spojili ta dva duana pod jednom firmom Hofeji i Havlasa. Ali taj trgovac drangulijama Havlasa odmah je otiel onom trgovcu Pomournvju i rekel mu da mu taj Hofeji daje tisuu dvjesto kruna za taj njegov duan z drangulijama i da hoe da se njih dva udruiju. Ali, ak mu Pomourny dade tisuu osamsto kruna, da bu rade iel z njim u istu firmu protiv Hofejija. Tak su se dogovorili, a taj Havlasa se neko vreme stalno motal oko tog Hofejija kojeg je i^ i pravil se ko da mu je najbolji prijatelj, a kad bi se povea re o tome kad se buju spojili, rekel bi: Je, to bu skoro. Ja samo ekam da se stanari vratiju s letovanja, a kad su se stanari vratili, to je zbilja i bilo gotovo, kak je on i obeava1 tome Hofejiju, da bude se udruil. Kad je taj iel j
l. Triput ivio! (njem.)

otvoriti duan, videl je velki natpis nad duanom svog renta, golemu firmu Pomournv i Havlasa. ICod nas je primijetio je glupi Baloun isto bil takav sluaj: tel sam kupiti u susednom selu junicu, se za nju dogovoril, a votiki mesar mi ju je maznul ored. nosom. __ Pa sad kad ve imamo novi rat nastavio je vejk __ kad imamo jednog neprijatelja vie, kad imamo ponovo ovu frontu, onda bu se moralo tediti na municiji. im je vie dece u familiji, tim se vie iba troi, govoril je dedek Chovanec iz Motola, koji je roditeljima u susedstvu na paual tukel decu. _ Ja se samo bojim rekao je Baloun tresui se cijelim tijelom da buju zbog te Italije jo manje porcije. Financijski narednik Vanek zamislio se i ozbiljno rekao: Sve se to moe i dogoditi, jer e se sada sva ta naa pobjeda nekako otegnuti. Sad bi nam trebal nekakav novi Radetzkv izjavi vejk on je ve bil upoznat s njihovim pokrajinama, tajve znal je gde je Talijanima slaba strana, gde se treba ii na juri koje is strane. To i ni ba tak lako, upasti nekam. To moe svako, ali izvlei se odonud, to je pravo vojniko umijee. Kad ovek nekam upadne, onda mora znati o svemu, i o tome kaj se oko njega dogaa da se ne bi najenput nael nekakvom rusvaju, u u koji se zove katastrofa. Jednom kod naskui, jo u starom stanu, vlovili su na tavanu lopova, 0a ti je, klipan jedan, kad ^ je tam upal, prokuil da zidari ba popravljaju svedarnik, istrgnul im se, zruil domarku P skelama se spustil u i svedarnik, ali od tam ni mogel van. Ali na tatek Radetzkv m uvek je znal gde je, pa ga nigde nisugli vloviti. U jednoj knjigi o tom generalu sve je to bilo Popisano, i kak je pobegel od Santa Lucije i kak su Talijani pobegli, i kak je 'sto tek drugi dan otkril da je ustvari pobedil Talijane tam ni ^ det nael a nije ih ni z dalekozorom bilo za i> pa se vratil i zauzel naputenu Santa Luciju. I tada su "nenovali * maralom. ,,
521

l!

520

 O da, Italija je krasna zemlja izjavio je kuhar T jda bio sam jednom u Veneciji i znam da Talijan sv J*" naziva prascem. Kad se razljuti, svatko mu je porco'^^' ladetto; i Papa mu je porco, i Madona Mia e porco p e porco.1 Naprotiv, financijski narednik Vanek izrazio je velike si patije prema Italiji. U Kralupama u svojoj drogeriji proizv dio je limunov sok, koji se najbolje pravi od gnjilih limuna najjeftiniji i najmiliji limuni uvijek se kupuju u Italiji. A sad e biti kraj uvozu limuna iz Italije u Kralupe. Nema sumnje da e rat s Italijom donijeti razna iznenaenja, jer Austrija e se htjeti osvetiti. Je, to se tak veli nasmijao se Svejk osvetiti se. Neko misli da bu se osvetil, a na kraju to zguta onaj koga si je taj ovjek izabra! za oruje svoje osvete. Dok sam pred nekolko let stanoval na Vinohradima, tam je u prizemlju stanoval domar, a kod njega je ko podstanar stanoval nekakvi sitni inovnik iz banke. Taj je zalazil u jednu toionicu u Kramerovoj ulici i tam se posvadi! z nekim gosponom koji je na Vinohradima ima! nekakav institut za analizu pialine. Taj gospon na ni drugo ni misli! i o niem drugom ni govoril, nego je samo nosil te flaice s pialinom, svakom je to rival pod nos da bi se popial i da bi si dal pregledati pialinu, jer je govoril da u takvom pregledu lei srea svakog oveka i obitelji, da je to jeftino i da kota samo est kruna. Svi koji su zalazili u tu birtiju, pa i gostioniar i gostioniarka, dali su si analizirao pialinu, samo se taj sitni inovnik jo dral, iako se taj gospon za njim rival i u pisoar, i uvek mu je nekak brino govoril: Ja ne znam, gospon Skorkovskv, meni se ta vaa pialina nekaK ne svia, popiajte se u flaicu prije neg bude kasno! Konano ga je uveril. Tog sitnoga inovnika to je kotalo est krun > a taj mu je gospon tu analizu propisno zasladil kak je to v napravil svima u toj birtiji, pa ni potedel ni birtaa, kojem je ionak kvaril posel jer je tu analizu uvek poprati! s nekakvu"
1. Prokleta svinja, Madona je svinja, Papa je svinja, (tal.)
? I'ITOJi!'f '" " '"** |< '

da ie to jako ozbiljan sluaj, da niko vie ne srne piti -vofo, *- ^ j ' v. i v . . . i g; . vocle) da ne srne pusiti, da se ne srne zeniti i da mora "k Sarno povre. Tak ti se taj sitni inovnik na njega grozno j^.i a odabral je domara za oruje svoje osvete jer je pozna^ domara ko okrutnog oveka. Onda je jednom rekel tom nu koji je provodil te analize da se taj domar neko vreme f so e u t>dobro i da ga r> niea ^ ba n o prosi da sutra ujutro u sedam sati , -jg k njemu po pialinu, da bu je domar dal analizirati. Uvaj ti je tam i doel. Domar je jo spal kad ga je taj gospon zbudil i prijateljski rekel: Moje potovanje, gospon Malek, dobro jutro elim. Ovde je, prosim, flaica, izvolte se pomokriti i dati mi est kruna. To ti je bila pokora Boja kak je taj domar skoil iz kreveta u gaama, kak je tog gospona opil za vrat ga pa hiti! u ormar tak da ga je nabil unutra. Kad ga je izvlekel iz ormara, zgrabi! je bi i onda ga je u gaama nateraval po ulici elakovskog, a ovaj se samo deral, ko kad pesu stane na rep, onda je u Havlikovoj ulici skoil u tramvaj, a domara je vlovil pandur i potukel se z njim, a sve zbog toga jer je domar bi! u gaama i sve mu je ispalo van, ime je izazval opu sablazan pa su ga strpali u maricu i otfurali na policiju, a on se jo iz matice deral ko bik: Gadovi jedni, ja bum vam pokaza! kome bute analizirali pialinu. Odsedel je est meseci zbog javnog nasilja i zbog uvrede policije, a onda si je jo, nakon proitane presude, dozvolil i uvredu vladarskog doma, tak da valjda jo i danas tam sedi i zato velim: ak se hoe nekom osvetiti, to bu zgutal nevini ovek. Za to vrijeme Baloun je o neemu naporno razmiljao, dok na koncu nije sa strahom upitao Vaneka: Prosim, gospon blagajniki narednik, vi znai mislite ^ burno zbog tog rata s Italijom fasovali manje porcije? ~ To je jasno kao dan odgovori Vanek. Jezumarija viknuo je Baloun, spustio glavu meu i dl; sjeo tiho u kut. a o je u ovom vagonu definitivno zavrena I ta li rasprava o
A

522

523

U stoernom vagonu razgovor o novonastalim na jugu- Da mi je 73i pravo, stoga to je svaki proniat prilikama uvjetovanim ulaskom Italije u rat bio bi vjeroj n i P v_;,>k kojemu je stalo do ouvanja ove monarhije ve ^ vrlo dosadan jer vie nije bilo slavnog vojnog - i. i . i. i teoretiar t deta Bieglera, da ga na neki nain nije eii v ovj - *-"> '' ' ' & mogao pretpostavljati kamo bismo dospjeli ako zamijenio poru i Dub iz tree satnije. nrevie poputali takvim elementima. Dobro se Porunik Dub bio je u civilu profesor ekog jezika i VP ' u to bisrnVL i- j v . . i .. j. am, da sam valjda jo prije dvije godine, u razgovoru sa vrijeme pokazivao neobinu sklonost da svagdje gdje to bilo ' arijskim predsjednikom, izjavio da Italija a bilo je\ to u L mogue, izrazi svoju lojalnost. U pismenim zadaam zadavao balkanskog rata i afere naeg konzula Prohaske eka je svojim uenicima teme iz povijesti obitelji Habsburg. priliku da bi nas napala iz zasjede. A sad to i imamo! !L U niim razredima uenike su plaili car Maksj-milijan, koji uzviknuo je takvim glasom kao da su se svi s njime svaali iako se popeo na stijenu i nije mogao s nje sii, Josip Drugi kao su svi prisutni aktivni asnici za vrijeme njegova govora mislili ora i Ferdinand Dobroudni. U viim razredima te su teme da ih taj blebetavi civil moe poljubiti u dupe. bile, dakako, zamrenije kao, na primjer, zadaa za _ Istina je nastavio je ve mirnijim tonom da se u sedmokolce Car Franjo Josip Prvi pokrovitelj znanosti i veini sluajeva, pa i u kolskim zadaama, zaboravljalo na na umjetnosti, a uradak je jednom sedmokolcu pribavio raniji odnos s Italijom, na one velike dane slavnih pobjednikih iskljuenje iz svih srednjih kola Austro-Ugarske Monarhije armija i iz godine 1848. i iz godine 1866., o kojima se govori u zato to je napisao da je najljepe djelo tog vladara bilo podidananjim brigadnim zapovijedima. Ja sam, ipak, vrio uvijek zanje mosta cara Franje Josipa Prvog u Pragu. svoju dunost i jo sam prije zavretka kolske godine, takorei Uvijek je vodio brigu o tome da svi njegovi uenici prina samom poetku rata, dao svojim uenicima zadau Unlikom carskih roendana i ostalih slinih carskih blagdana 1 sere Helden in Italien von Vicenza bis zur Custozza, oder . pjevaju s oduevljenjem austrijsku himnu. U drutvu nije I blesavi porunik Dub sveano je dodao ... Blut und bio omiljen, zato to se o njemu zasigurno znalo da je deLeben rtir Habsburg! Fiir ein Osterreich, ganz, einig gross!2 nuncijant svojih kolega. U gradu u kojem je predavao bio je Zautio je i vjerojatno ekao da ostali asnici u stoernom lan trolista najveih glupana i magaraca, koji se sastojao od vagonu takoer progovore o novonastaloj situaciji, a onda e njega, upanijskog predsjednika i ravnatelja gimnazije. U 111 on jo jednom dokazati da je ve prije pet godina znao tom uskom krugu nauio je politizirati na temu Austrokako e se ponijeti Italija prema svom savezniku. No, posve se Ugarske Monarhije. Tako je i sada poeo objanjavati svoje razoarao jer je satnik Sagner, kojemu je bataljunski ornazore, glasom s prizvukom okorjelog profesora: donans Matui donio s kolodvora veernje izdanje Pester U cijelosti uzevi, mene nije iznenadio ovaj postupa" Uoyda, gledajui u novine rekao: Gle, gle, ova Weinerova, Italije. To sam oekivao jo prije tri mjeseca. Sigurno je <& ko ju smo vidjeli na gostovanju u Brucku, sino je glumila se Italija u posljednje vrijeme, nakon pobjednikog rata Vcije na sceni Malog kazalita. T ]...lnie Je u stoernom vagonu Turskom za Tripolis, jako uobrazila. Osim toga, suvie s bila zavrena rasprava o pouzdaje u svoju mornaricu i u raspoloenje puanstva e ra naim primorskim zemljama i junom Tirolu. Jo prij razgovarao sam s naim upanijskim predsjednikom l.,<: kako naa vlada ne bi trebala podcjenjivati iredentisti
2 v^'.'1"130'u Italiji, od Viccnze do Custozze, ili... (njem.) ' ^ l iivot za Habsburga! Za Austriju, cijelovitu, jedinstvenu, veliku! (njem.) 524 '^ * .

525

Osim onih koji su sjedili straga, bataljunski ordo Matui i slunik satnika Sagnera Batzer promatrali su s Italijom s isto praktinog stajalita, budui su obo"^ nekada davno, prije nekoliko godina, jo za vrijeme aktivn slubovanja, sudjelovala u nekakvim manevrima u jun Tirolu. Teko emo se pentrat po tim brdima izjavi Batze Kapetan Sagner ima gomilu tih kofera. Ja sam, dodue branin, al to je skroz neto drugo kad ovjek stavi puj^j pod kaput i ode potrait kakvog zeca na vlastelinstvu kneza Schwarzerberga. Ako nas, naime, bace dolje na Italiju. Ne bi se ni meni ba naroito svialo tranje po zapovijedi, po tim brdima i ledenjacima. A onda ta klopa dolje, to ti je sama palenta i ulje tuno je rekao Matui. A zato bi ba nas gurnuli u te planine ljutio se Batzer naa je regimenta ve bila u Srbiji i na Karpatima, ve sam se nateglio tih kofera gospodina kapetana po brdima, dvaput sam ih ve izgubio; jednom u Srbiji, drugi put u Karpatima u nekakvoj pucnjavi, a moe bit da me to eka i po trei put na talijanskoj granici, a to se tie klope tamo dolje... pljucnuo je. Sjeo je povjerljivo blie k Matuiu: Zna, kod nas na Kaperskim Gorama radimo ovakve male knedlike od krumpir-tijesta, to se skuha, pa se umoi u jaje, pospe se fino prezlima i onda se pri na peku. Posljednju je rije izgovorio nekim tajanstvenim, sveanim glasom. A najbolje su s kiselim kupusom dodao je melankolino prema njima, makaroni u zahod. Time je i ovdje zavrio razgovor o Italiji... Vlak je stajao ve vie od dva sata na kolodvoru, ostalim vagonima pronio glas da e se vjerojatno vlak o nuti i biti poslan prema Italiji. re Tomu u prilog ilo je i to to su se s ealonom doga
526

. yate stvari. Opet su sve vojnike istjerali iz vagona, jUi je inspekcija s dezinfekcijskim odredom i dobro pokala sve vagone lizolom, to je bilo primljeno s velikim Pr -jovoljstvom, osobito u vagonima u kojima su se vozile ^lihekruha. . . . . . . . . Ali, zapovijed je zapovijed; sanitarna komisija izdala je aredbu da se imaju dezinficirati svi vagoni ealona broj 728, su zato lizolom mirno poprskali i gomile kruha i vree s riom. I P tome se vidjelo da se dogaa neto izuzetno. Onda su opet sve utjerali u vagone, a za pola sata sve su opet istjerali, zato to je doao izvriti pregled ealona jedan tako star general da je Svejku odmah pao na pamet posve prirodan nadimak za starog gospodina. Stojei straga, iza vrste, rekao je financijskom naredniku Vaneku: To je krepalina. A stari je general i dalje etkao pred vrstom u pratnji satnika Sagnerom, zaustavio se pred nekim mladim vojnikom, a kako bi na neki nain pokazao prisnost, upita ga otkud je, koliko je star i ima li sat. Vojnik je, dodue, sat imao, ali je mislio da e od starog gospodina dobiti jo jedan, pa je rekao da nema, nato je stari general krepalina, s priglupim osmijehom kakav je nekada imao car Franjo Josip kada bi oslovljavao gradonaelnike po gradovima, rekao: To je topro, to je topro a zatim je kaplara, koji je stajao sa strane, poastio pitanjem je li mu supruga zdrava. Pokorno javljam proderao se kaplar da nisam oenjen. Na to je general sa svojim blagonaklonim smijekom rekao opet svoje: -To je topro, to je topro. Zatim je general, staraki djetinjast, zamolio satnika ^nera da mu pokae kako se vojnici razbrojavaju u parove ^brojs i zaas je odjeknulo: "Irvi... drugi, prvi... drugi, prvi... drugi. v ,^erieralu krepalini to se jako svialo. Imao je kod kue dvojicu slunika koje bi postrojio, pa su se morali sami rjavati: Prvi-drugi, prvi-drugi... Austrija je imala gomilu takvih generala. **' f*
527

Kada je, dakle, smotra sretno prola, pri emu p pred satnikom Sagnerom nije tedio pohvale, vojnicim bilo doputeno da se kreu u podruju kolodvora, jer j, "" vijest da e se krenuti tek za tri sata. Vojnici su uokolo i njukali jer na kolodvoru uvijek ima dosta svijeta, r tamo neki vojnik ipak uspije uicati cigaretu. "u l Vidjelo se da je prvotno oduevljenje koje se po kolod vorima izraavalo u slavnim doecima ealona ve nekak duboko splasnulo i srozalo se na prosjaenje. Satniku Sagneru upravo je stigla delegacija Udruge za doek junaka, koja se sastojala od dvije grozno izmuene dame koje su predale dar namijenjen ealonu, to jest, dvadeset kutijica mirisnih pastila za usta, reklamu jedne petanske tvornice slatkia. Kutijice tih mirisnih pastila bile su lijepo izraene od lima, na poklopcu je bio naslikan maarski honved koji se rukuje s austrijskim jurinikom, a nad njima blista kruna svetog Stjepana. Uokolo je stajao njemaki i maarski natpis Fiir Kaiser, Gott und Vaterland. Tvornica slatkia bila je tako lojalna da je dala prednost caru pred Gospodinom Bogom. Svaka je kutijica sadravala osamdesetak pastila, tako da bi, sve u svemu, priblino pet pastila dolo na tri vojnika. Osim toga, brine, izmuene dame donijele su i veliki omot tiskanih molitvi, koje je sastavio budimpetanski nadbiskup Geza Szatmar Budafal. Bile su pisane njemakim i maarskim i sadravale su najstranija prokletstva za sve neprijatelje. Te su molitvice pisane tako strasno, da im je nedostajalo samo vatreno maarsko Baszom a Krisztusmarjat1. Prema preasnom nadbiskupu, trebao bi dobri Bog Ruse, Engleze, Srbe, Francuze i Japance isjei na rezance i napraviti od njih paprika. Dobrostivi bi se Bog morao kupati u krvi neprijatelja i pobiti sve po redu, onako kak J to uinio okrutni Herod s nevinom djeicom. asni budimpetanski nadbiskup u svojim je
1. Jebem ti Isusa i Mariju, (ma.)

jebio, na primjer, i tako lijepe reenice kao Boe, bla^\ nae bajunete, neka duboko prodru u trbuhe naih gs -atelja! Neka najpravedniji Gospodin usmjeri topniku nPr 'na giave neprijateljskih stoera! Milosrdni Boe, daj da n nenrijatelji ugue u vlastitoj krvi, od rana koje ete im vinanijeti! Stoga treba jo jednom ponoviti da tim molitvicama nije 'ta nedostajalo osim Baszom a Krisztusmarjat. Kada su obje dame sve to predale, objavile su satniku Sagneru svoju oajniku elju da prisustvuju dijeljenju darova. Jedna je ak imala toliko odvanosti da je izjavila kako bi tom prigodom mogla govoriti vojnicima, koje nije drugaije ni nazivala nego unsere braven Feldgrauen1. Obje su napravile uvrijeeno lice kada im je satnik Sagner odbio molbu. Za to su vrijeme ovi milodari otpremljeni u vagon gdje je bilo skladite. asne su dame prole kroz redove vojnika, a jedna od njih nije se libila tom prigodom potapati po obrazu nekog obraslog vojnika. Bio je to neki Simek iz Budejovica, koji nita nije znao o uzvienoj misiji tih dama, pa je nakon njihova odlaska izjavio svojim drugovima: A jesu ovdje ove kurve drske. Kad bi barem ta majmunica na neto liila, izgleda ko roda, ovjek nita drugo ni ne vidi nego te nourde, izgleda ti to ko muka boja, i jo bi takva stara rapa htjela neto od vojnika. Na kolodvoru je bilo vrlo ivahno. Dogaaj s Italijom "zazvao je izvjesnu paniku, jer su dva ealona s topnitvom "ila zadrana i poslana u tajersku. Bio je ovdje i ealon Bosanaca koji je iz nekih nepoznatih razloga stajao i ekao V dva dana, pa je ostao potpuno zaboravljen i izgubljen. Ve dva dana Bosanci nisu dobivali hranu, hodali su po Novoj Peti i prosjaili kruh, pa se nita drugo nije ni moglo cu ti, nego ljutiti razgovor izgubljenih Bosanaca koji su, ivo irajui, neprestano govorili sami za sebe: Jebem ti Jebem ti duu!, Jebem ti majku!
iraki sivi ratnici, (njem.)

'N a li
529

528

Zatim je iznova okupljen pohodni bataljun 91. zauzeo mjesta u svojini vagonima. No, uskoro se batalju 'f ordonans Matui vratio iz kolodvorskog zapovjednitv vijeu da se polazi tek za tri sata. Tek prikupljena voi V ponovno je bila putena iz vagona. Uoi samog polasi, vlaka u stoerni je vagon uao vrlo uzrujan porunik DuK zatraio od satnika Sagnera da smjesta dade zatvoriti vejka. Porunik Dub, za vrijeme svog slubovanja u gimnaziji poznat kao stari denuncijant, esto se uputao u razgovore s vojnicima, pri emu je ispitivao njihovo politiko uvjer enje i usto ih nastojao pouiti i objasniti zato ratuju i za koga ratuju. Za vrijeme svoga obilaska vidio je straga, iza kolodvorske zgrade, vejka kako stoji kraj svjetiljke i sa zani manjem promatra plakat nekakve dobrotvorne vojne lutrije. Taj je plakat prikazivao kako austrijski vojnik pribija uza zid izbezumljenog bradatog Kozaka. Porunik Dub lupnuo je vejka po ramenu i upitao ga kako mu se to svia. Pokorno javljam, gospon lajtant odgovorio je vejk da je to glupost. Ve sam videl jako puno glupih plakata, al takvu majmunariju jo nisam videl. A to vam se na tome ne svia? upitao je porunik Dub. Meni se, gospon lajtant, na tom plakatu ne svia to kak taj vojnik postupa sa svojim orujem; pa on moe tu bajonetu slomiti na tom zidu, a onda je to uope suvino, jer bi i onak bil zbog tog kanjen, jer taj Rus ima podignute ruke u vis i predaje se. On je zarobljenik, a sa zarobljenicima se mora pristojno postupati, jer kak je da je, i oni su isto ljudiPorunik Dub nastavio je s istraivanjem vejkovih na zora i upita ga: Vama je, znai, tog Rusa ao, zar ne? . Meni je gospon lajtant, al obadva: i tog Rusa p J probodeni, i tog vojnika jer ga buju zbog toga zaprli-vidite, gospon lajtant, on je sigurno tu bajonetu pflt slomil, to je bezveze, to zgleda ko kameni zid u koji udara.
530

krnki. Mi smo vam jednom, gospon lajtant, jo prije ' aktivnoj slubi imali jednoga gospona lajtanta u kom-tata!.. j^a niti nekakvi stari supar ne bi se znal tak izraavati P i gospon lajtant. Na vebalitu nam je govoril: Kad je no' onda ima da izvali oi ko maak kad sere tvrdo. Al 'nae je bil jako dobri ovek. Jednom je na Boi ponorel i , Oil je za elu etu eli vagon kokosovih oraha, i otad znam lak su bajoneti krhki. Pol ete si je strgalo bajonete na te jahe, a na obrlajtant dal je onda elu kompaniju zatvoriti, na tri meseca nismo smeli van iz kasarne, a gospon lajtant je dobil kuni pritvor... Porunik Dub se Ijutito zagledao u bezbrino lice dobrog vojnika vejka i upitao ga zlobno: Poznajete me? Poznam vas, gospon lajtant. Porunik Dub je zakolutao oima i udario nogom: A ja vam velim da me jo ne poznajete. I vejk je ponovno odgovorio s onim istim bezbrinim mirom kao da raportira: Poznam vas, gospon lajtant, vi ste, pokorno javljam, iz naeg marbataljona. Vi me jo ne poznajete vikao je iznova porunik Dub vi me moda poznajete s te dobre strane, ali kad me upoznate s te loe strane, vidjet ete! Ja sam zao, nemojte misliti da nisam u stanju svakoga prisiliti na pla. Tako, poznajete li me ili me ne poznajete? Poznam, gospon lajtant. ~~ Ja vam posljednji put kaem da me ne poznajete, ma garac jedan. Imate li brae? ~~^ Pokorno javljam, gospon lajtant, imam jednog, orucnik Dub je pobjesnio pri pogledu na vejkov mirni, ^brini izraz lica i, ne mogavi se vie svladati, viknuo: . v~~ "it e da je taj va brat isto takva stoka kao to ste i vi?! Asto Je po zanimanju? 7^ Profesor, gospon lajtant. I on je bil u vojski i poloil je "~U ispit.
531

Porunik Dub je pogledao na vejka kao da o probosti. vejk je s dostojanstvenom razboritou p o d ' pogled porunika Duba tako da je, zasad, rasprava izm J u njega i porunika zavrena s Abtreten!. Obojica su otila svojim putem i svaki je mislio svoje Porunik Dub mislio je o vejku, kako e rei gospodin satniku da ga da zatvoriti, a vejk je opet mislio da je vidi mnogo glupih asnika, ali takav kakav je porunik Dub alc je i u regimenti rijetkost. Porunik Dub, koji je ba danas sebi utuvio u glavu da mora odgajati vojnike, naao je iza kolodvora novu rtvu Bila su to dva vojnika iz iste pukovnije, ali iz razliitih satnija, koji su ondje, u tami, nagovarali na svom slabom njemakom dvije drolje, kakvih se i inae na tucete vucaralo oko kolodvora. Udaljujui se, vejk je jo sasvim jasno uo otar glas porunika Duba: Poznajete me?!... Ali ja vam velim da me ne poznajete!... Ali kad me upoznate!... Vi me moda poznajete s te dobre strane!... Ja vam velim, kad me upoznate s te loe strane!... Ja u vas natjerati na pla, magarci!... Imate li brae!... Bit e da su i oni takva stoka, kao to ste vi!... A to rade?... U komori?... No dobro... Pamtite da ste vojnici... Jeste li esi?... Znate li da je Palackv rekao: Kad ne bi bilo Austrije, morali bismo je izmisliti... Abtreten! Obilazak porunika Duba u cijelosti ipak nije dao pozitivnog rezultata. Zaustavio je jo otprilike tri skupine vojnika, ali njegov pedagoki princip natjerati u plac<< potpuno se raspao. Oni koje su vozili na bojinicu, bili su, naime, od takva materijala da je iz oiju svakog ponaoso porunik Dub itao kako svi o njemu misle neto vrlo neugodno. Bio je uvrijeen u svojoj gordosti, a posljedic3 je bila da je prije samog polaska vlaka u stoernom vagon zatraio od satnika Sagnera da zatvori vejka. Obrazlau nunost izolacije dobrog vojnika vejka, govorio je njegovu udnom, drskom nastupu, pri emu je SvejK
532

. olgovor na njegovo posljednje pitanje nazvao pa'm primjedbama. Kad bi to i dalje tako ilo, asniki ks" u oima vojnika izgubio svako potovanje, u to no nitko od gospode asnika ne sumnja. On sam, jo - govorio ie o tome s gospodinom upanijskim nri e raw, 5" > o r r >
C

in upanijski prcusjcuuuv ^ ^ ~~&~ ._, , ravo sada, u ratu, kada se sve vie pribliavaju neprijatelju, vojnike treba drati u to veem strahu. Stoga, dakle, on trai da vejk bude disciplinski kanjen. Satnik Sagner, koji je kao aktivni asnik mrzio sve te priuvne asnike iz kojekakvih graanskih zanimanja, upozorio je porunika Duba da se sline dojave mogu podnositi jedino u obliku prijavka, a ne ovakvim udnim piljarikim nainom kao da se radi o pogaanju cijene krumpira, a to se tie samoga vejka, prva instanca pod koju on pravomono potpada jest gospodin natporunik Luka. Takva stvar se rjeava strogo putem prijavka. Iz satnije takva stvar ide bataljunu, a to je valjda gospodinu poruniku poznato. Ako je vejk neto izveo, onda e ii na satnijski prijavak, a ako odbije optubu, ii e na bataljunski prijavak. Ako gospodin natporunik Luka to eli, odnosno ako smatra da je ovo prianje gospodina porunika Duba oficijalna dojava za kanjavanje, tada on nema nita protiv toga da vejk bude predveden i sasluan. Natporunik Luka na to nije imao primjedbi, samo je primijetio da mu je iz vejkova pripovijedanja vrlo dobro Pznato da je vejkov brat zaista bio profesor i priuvni asnik. | Ofunik Dub se pokolebao i rekao da je on traio zapraj T^javanje u jednom irem smislu i da moe biti da se . otlcni Svejk ne zna izraziti pa tako njegovi odgovori ostavl^ dojam drskosti, pakosti i nepotovanja pretpostavljenih. >ln Uoga, iz cjelokupnog izgleda dotinog vejka moe se i da je ograniene pameti. ,...,. , dsiednikom, da svaki pretpostavljeni mora nastojati u P, su na svoje podinjene, ouvati vrst autoritet. I gos-odin 533 upanijski predsjednik bio je istoga miljenja. Up ie ribliavau nerijatelju,

I tako je zapravo itava oluja prela preko vejkove gla

ali grom nije udario.

e>

U vagonu u kojem su bili i ured i skladite bataljun financijski narednik pohodnog bataljuna Bautanzel vrlo ' blagonaklono iz onih kutijica razdijelio dvojici pisara po pregrt pastila za usta koje je trebalo podijeliti itavom bataljunu. Bila je uobiajena pojava da je sve to j e bilo namijenjeno vojnicima moralo proi istu ovu manipulaciju u bataljunskom uredu kao i nesretni slatkii. U ratu je to bilo neto tako uobiajeno da je i tamo gdje je inspekcija utvrdila da se ne krade svaki od tih financijskih narednika u svim tim moguim i nemoguim uredima bio sumnjien da prekorauje proraun i da se slui nekim drugim podvalama kako bi sve izgledalo kako treba. I zato je ba ovdje, dok su se pretrpavali tim slatkiima da bi se barem nauivali te svinjarije kad ve nije bilo nieg drugog to bi se dalo ukrasti od vojnika, Bautanzel progovorio o tunim prilikama na ovom putu: Odradio sam ve dva marbataljuna, ali takvo bijedno putovanje kao to je ovo jo nismo imali. Boe, kako je to prije bilo, prije nego to smo doli do Preova; imali smo svega to si ovjek moe samo zamisliti. Imao sam sakrivenih deset tisua cigareta Memfis, dva koluta ementalera, tristo konzervi, ali tek onda kad smo ve krenuli ha Berdejov u rovove, a Rusi nam od Muine presjekli vezu prema Preovu, tek tada se dalo fino trgovati. Od svega toga dao sam otprilike deseti dio marbataljonu, i rekao da sam to kao utedio, a sve sam ostalo rasprodo u komori. Imali smo kod nas nekog majora Sojku, e to je bila prava svinja. On nije b' nikakav junak i najradije se vucarao oko nas u komori, jef su gore zvidali meci i pratali rapneli, a uvijek je k nama dolazio s izgovorom da se mora uvjeriti kuha li se za vojni bataljona kako spada. Obino, kad bi stigla vijest da se K opet na neto spremaju, siso bi dolje k nama; sav se tres > moro je u kuhinji ispiti rum i tek onda bi prelazio na preg svih poljskih kuhinja koje su bile smjetene oko korn
534

gore, na poloaje, nije ni moglo, a hrana se gore od-)er .1 n0u. Tada smo bili u takvu stanju da se o nekakvoj Bfi irskoj menai nije ni moglo govoriti. Jedini put koji je v bio slobodan i povezan s pozadinom, drali su Nijemci Reicha, koji su od onoga to je slano iz pozadine za sebe dravali, i dakako poderali, sve to je bilo bolje, tako da nas nita nije ni dolo; svi mi u komori ostali smo bez ficirske hrane. Za cijelo to vrijeme nisam za nas u kancelariji uspio utediti nita osim jednog praseta, koje smo dali suiti na dimu, a da nam ga major Sojka ne bi otkrio, sakrili smo ga itav sat hoda dalje od nas, kod artiljeraca, gdje sam imao jednog poznatog topdiju. Tako, kad bi taj major doo k nama, uvijek bi u kuhinji prvo probo juhu. Istina, mesa se i nije mnogo kuhalo, tek tolko kolko se moglo pohvatati prasadi i mravih krava u okolici. A onda su nam i Prusi radili veliku konkurenciju kod rekvizicije jer su davali dvaput vie za stoku. Za itavo to vrijeme koliko smo stajali u rovovima pod Bardejovom, nisam od otkupa stoke utedio nita vie nego tek neto malo preko tisuu dvjesto kruna, iako smo veinom umjesto novca davali potvrde sa tambiljem bataljuna, osobito u posljednje vrijeme, kad smo ve znali da su Rusi istono od nas u Radvani i zapadno u Podoh'nu. Najgore ti je radit s takvim narodom kakav je tamo, koji ne zna ni itat ni pisat, a potpisuje se samo s tri kria, to je naa mtendantura vrlo dobro znala, tako da, kad smo traili od n )ih novac, nisam ni smio priloit krivotvorene priznanice da sa m im platio novcem; to se moe radit samo kad je narod obrazovaniji i zna se potpisat. I onda jo, kako rekoh, Prusi ^ u gotovom plaali vie nego mi, pa kad bi nekamo doli, ^dali su na nas ko na razbojnike, a jo je uz to intendantura Bda. naredbu da se priznanice koje su potpisane kriiima Preaaju ratnoj urudbenoj kontroli. Ti su se tipovi samo "^ozili. Doo ti je tako jedan klipan, nadero se kod nas . n*pio, a drugi dan nas izdo. Taj major Sojka neprestano i dl P t n " kuhinjama i> casne mi rijei, vjerujte mi, ^orrt je iz koda izvuko mesa koliko je bilo predvieno
535

za frtalj kompanije. Poeo je sa svinjskom glavom, a za je reko da nije dobro kuhana, pa je dao da mu je jo m | dokuhaju; istina, mesa se onda ba nije mnogo ni kuha] za cijelu kompaniju bilo je valjda dvanaest starih potenih porcija mesa, al on je to sve pojeo, onda je probo juhu i die viku da je to ko voda, da kakav je to red, juha od mesa bez mesa, pa je naredio da napravimo zaprku i onda ubacio un utra moje posljednje makarone koje sam bio za sebe tedio cijelo to vrijeme. Al nije me to tako naljutilo ko kad je na tu zaprku otilo dvije kile putra koji sam sauvao jo iz onog vremena kad smo dobivali oficirski fasung. Dro sam ga na nekakvoj dasci pod krevetom, a on se jo na mene izdere da kome sve to pripada. Ja sam mu, dodue, reko da prema proraunu za prehranu vojnika i prema posljednjoj naredbi iz divizije, pripada na svakog pojedinog vojnika ko poboljica petnaest grama putra ili dvadeset jedan gram masti, a zato to toga nema dovoljno, zalihe putra ostaju tako dugo dok ne budemo mogli vojnicima dati poboljicu u predvienoj punoj mjeri. Major Sojka se jako razljutio, poeo vikati da vjerojatno ekam dok ne dou Rusi i pokupe nam posljednje dvije kile putra, i da to smjesta ide u juhu kad je ve juha bez mesa. Tako sam osto bez cijele zalihe i vjerujte mi da mi je taj major im bi se pojavio nosio samo peh. On je malopomalo tako razvio njuh da je odmah znao za sve nae zalihe. Jednom sam utedio na vojnicima govedu jetru i htio sam je izdinstati, kad ti se on podvuko pod krevet i izvuko je. Na njegovu derainu reko sam mu da je ta jetra usmrena i predviena da se zakopa, jer je prijepodne to ustanovio neto potldva iz artiljerije koji je imao veterinarski teaj. Major ti je onda pokupio iz komore nekog potrkala i onda su njih dvojica zajedno, gore pod stijenama, u kodovima kuhala tu jetru, al i to je bila neka sudbina, jer su Rusi vidjeli tu vatru i iz topa osamdesetice opalili i u kodi i u majora. Poslije smo ili tamo pogledati; ovjek nije mogo razlikovat razvlai U pod tim stijenama goveda jetra ili jetra gospodina majora536

je stigla vijest da se polazi tek za etiri sata, jerprema je Hatvanu pruga zakrena ranjenikim vlakovima. f lodvorom se pronijela i vijest da se kod Egera jedan san-. Kki vlak, pun bolesnih i ranjenih, sudario s vlakom koji vozio artiljerijsko naoruanje. Iz Pete su onamo poslali pomone vlakove. Zaas je itavom bataljunu proradila mata. Govorilo 0 dvjesto mrtvih i ranjenih, o tom da je do sudara dolo namjerno kako se ne bi otkrile prevare u opskrbi bolesnika. To je dalo poticaja otroj kritici nedovoljne opskrbe bataljuna i raspravi o lopovima u uredu i u skladitu. Veina je smatrala da bataljunski financijski narednik Bautanzel dijeli s asnicima sve popola. U stoernom vagonu satnik Sagner je podnio prijavak, da bi prema marruti trebali ve biti na granici Galicije. Ve su trebali u Egeru preuzeti za vojnike trodnevnu koliinu kruha i konzervi. A do Egera imaju jo deset sati vonje. U Egeru je bilo zaista toliko vlakova s ranjenicima iz ofenzive za Lavov da tamo, prema telegramima iz Egera, vie nema ni kruha i ni jedne konzerve. Dobio je zapovijed da umjesto kruha i konzervi isplati est kruna i sedamdeset dva krajcara pokom sva ovjeku, to je trebalo biti isplaeno prilikom izdavanja vojnike plae za devet dana, ali ako dotad dobije novac od brigade. U blagajni je preostalo samo malo vie od dvanaest tisua kruna. To je svinjarija od pukovnije rekao je natporunik uika pustiti nas ovako bijedne u svijet. jZatim su se zastavnik Wolf i natporunik Kolar uzajamno daptavali o tome da je pukovnik Schroder u posljednja tri | Jdna poslao esnaest tisua kruna u beku banku na vlastiti konto. , ^atim je natporunik Kolar ispriao kako se tedi. U puvniji se ukrade est tisua kruna i strpa u svoj vlastiti dep, e, logiki dosljedno, dade nalog svim kuhinjama da ijma an d utedjeti po ovjeku tri grama graka. mjesec dana to ispada devedeset grama po jednom
, :'". 537

ovjeku, pa se u kuhinji svake satnije utedi najm esnaest kilograma graka, a kuhar se samo mora iskaza ^ s onim to je preostalo. Natporunik Kolar razgovarao je, onako uopeno, s W i fom o nekim sluajevima koje je zapazio. No, bilo je ipak posve jasno da je itava vojna upra preplavljena takvim sluajevima. Poinjalo je s financijski * narednikom u nekakvoj nesretnoj satniji, a zavravalo hrkom pod generalskim epoletama koji je spremao zalihe za poratnu zimu. Rat je zahtijevao odvanost i u kradi. Intendanti su s puno ljubavi gledali jedni u druge, kao da su htjeli rei: Mi smo jedno tijelo i jedna dua, krademo prijatelju, varamo, brate, ali nema tu pomoi, protiv struje se ne pliva. Ako ti ne uzme, uzet e drugi, a ako ne krade, rei e o tebi da ne krade zato to si ve svega dovoljno nagrabio. U vagon je uao gospodin s crvenim i zlatnim lampasima1. Bio je to jo jedan od onih generala koji su se etkali po svim prugama i vrili inspekciju. Sjednite gospodo kimnuo je ljubazno, radostan to je opet iznenadio nekakav ealon za koji nije znao da e ovdje stajati. Kada mu je satnik Sagner htio predati prijavak, odmahnuo je rukom: Va ealon nije u redu. Va ealon ne spava. Va ealon bi ve trebao spavati. Ealoni moraju spavati jednako na kolodvorima kao i u kasarnama u devet sati. Govorio je odrjeito: Prije devet sati izvedu se vojnici na zahod iza koloa ra onda se ide na spavanje. Inae e vojska nou oneci prugu. Razumijete me, gospodine satnice? Ponovite mi Ili bolje, nemojte mi to ponoviti, nego napravite o kako ja to elim. Odsvirajte uzbunu, potjerajte to na zan
1. Ukrasni porubi i kianke na odorama, (pm.) |HI OJ
2

. :te poveerje i spavanje! Kontrolirati tko ne spava. 0 iti! Da, to je sve? Veera se dijeli u est sati. 7jM_m je govorio o neemu iz prolosti, o neemu to se .. J020dilo, to je stajalo kao iza nekakvog drugog ugla.
1 c ialo, kao utvara iz carstva etvrte dimenzije. Veeru '___ razdijeliti u est sati nastavio je gledajui sat koji je pokazivao deset minuta poslije jedanaest nou. Um halb neune Alarm, LatrinenscheiEen, dann schlafen ehen.1 Umjesto petnaest deka ementalskog sira, za veeru e se u est sati dijeliti gula s krumpirom. Zatim je izdao naredbu da se izvede spremnost, a potom je naloio satniku Sagneru da naredi uzbunu, pa je nadzorni general promatrao postrojavanje bataljunaborbene redove, u etao se s asnicima i neprestano im govorio kao da su bili kakvi idioti i kao da nisu nita mogli razumjeti. Pritom je neprestano pokazivao na runi sat. Also, sehen Um halb Sie. neune scheifien und nach einer halben Stunde schlafen. Da 2 geniigt vollkommen. U ovo prijelazno vri jeme vojnici ionako imaju rijetku stolicu. Teite uglavnom stavljam na san. A to je skupljanje snage za daljnje mareve. su Dok vojnici u vlaku, moraju se odmoriti. Ako nemavoljno do mjesta u vagonima, vojnici spavaju na smjenu. Jedna treina vojnika udobno se izvali u vagonu i spava od devet do ponoi, a ostali stoje i promatraju ih. A onda oni prvi, su koji se naspavali, naprave mjesta drugoj treini koja spavapola d noi do tri sata ujutro. Trea treina spava od tri sest> nda do ne je buenje i vojnici se umivaju. Za vrijeme vonje smije se is-ka-ka-ti iz vagona! Ispred ealona moraju se Pstaviti patrole, kako vojska prilikom vonje ne bi is-kava-la! Ako vojniku neprijatelj slomi nogu general se Potom udario po nozi to je neto hvale vrijedno, ali ogaljiti se najobinijim iskakivanjem iz vlaka u punoj ZnJ'> to je kanjivo.

ni|c uw&

-'

Uzbuna na u

- zahod, pa na spavanje, (njem.) Pola devet sranje, pa za pola sata spavanje. To je potpuno dovoljno, (njtm.)

538

539

 To je, znai, va bataljun? upitao je satnika Saen promatrajui pospana lica vojnika, od kojih se mnogi, on U* trgnuti iz sna, nisu mogli suzdrati pa su na svjeem non zraku zijevali. To je, gospodine satnice, zijevajui bataljun. Vojn' moraju ve u devet sati ii spavati. General se postavio pred 11. satniju, gdje je na lijevom krilu stajao Svejk, koji je zijevao od uha do uha i pristojno drao ruku na ustima, ali se ispod ruke ulo takvo buanje da se natporunik Luka tresao od straha da general sluajno na to ne obrati pozornost. Palo mu je na pamet da Svejk zijeva namjerno. A general, kao da je upravo to znao, okrenuo se vejku i pristupio mu: Bohm oder Deutscher?1 Bohm, melde gehorsam, Herr Generalmajor2. Topro rekao je general koji je bio Poljak i znao malo eki ti se urla kao kwava na seno. Stulpvsk, dri gubu, ne buci se! Jesi se ve na zahodu? Nisam, pokorno javljam, gospon general-major. Zato se nisi iao srati s ostalim vojnikimi? Pokorno javljam, gospon general-major, na manevrima u Pisku neki pukovnik Wachd govoril nam je, kad bi dobili voljno i vojska se razletila po itu, da vojnik ne srne samo misliti na ajseraj, jer da vojnik mora misliti na bojovanje. Uostalom, pokorno javljam, a kaj bi tam na zahodu delal. Nemam kaj tiskati. Prema marruti, trebali smo ve nekolko puta na kolodvorima dobiti veeru, a ni nismo dobili- J praznim elucom se na zahod nejde! Svejk je najjednostavnijim rijeima objasnio gospodinu generalu opu situaciju i pogledao ga nekako povjerljiv0' tako da je general osjetio potrebu da im svima pomogn ' Kad ve postoji naredba da se na zahod ide organizirani marem, e onda ta naredba mora i iznutra biti neim poO" jepljena.
1. eh ili Nijemac? (njem.)
2. eh, pokorno javljan, gospodine general-major. (njem.)

*
"& *

_, poaljite sve to opet u vagone rekao je general sat., Sagneru. Kako je dolo do toga da se nije podijelila ra? "" V Svi ealoni koji prolaze ovom postajom moraju dobiti ceru. Ovo je opskrbna postaja. Drugaije ne moe biti. General je to izjavio s takvom sigurnou koja je znaila, i je, dodue, ve gotovo jedanaest sati nou i da se veera, dodue, trebala dijeliti u est sati, kako im je maloprije rekao, oa jelu mu tako nita drugo i ne preostaje nego zadrati vlak ci no i cijeli dan do sutra do est sati popodne kako dobili bi gula s krumpirom. ._ Nema nieg goreg rekao je s nevjerojatnom ozbiljnou nego u ratu, za vrijeme transporta vojske, zaboravljati na njezinu opskrbu. Dunost mi je u uredu ravnateljstva kolodvora utvrditi pravo stanje stvari. Jer, gospodo, nekad su ravnatelji ealona i sami krivi. Pri reviziji postaje Subotite, na junoj bosanskoj pruzi, ustanovio sam da est ealona nije dobilo veeru zato to su ju zapovjednici bataljuna zaboravili traiti. est puta se na stanici kuhao gula s krumpirom, a nitko za njega nije pitao. Izlili su ga na gomilu. Bio je to, gospodo, pravi trap za krumpir s gulaom, a tri postaje dalje vojnici iz ealona koji su u Subotitu prola zili pokraj gomila i brda s gulaom prosjaili su kruh. Odrjeito je odmahnuo rukom: Zapovjednici ealona nisu izvrili svoju dunost. Memo u ured. Slijedili su ga razmiljajui o tome zato su svi generali Poludjeli. U zapovjednitvu se pokazalo, da se stvarno o gulau nita jje zna. Dodue, trebao se danas ovdje kuhati za sve ealone J1 e proi, ali onda je dola naredba da se nakon inven_ dodijeli iznos od sedamdeset dva krajcara po svakom . Jniku, tako da je svaka jedinica koja je trebala proputovati? 'A ravo na sedamdeset dva krajcara po ovjeku, a koje dobiti od svoje intendanture pri prvoj isplati. to se tie ha, vojska e dobiti po pola kruha na postaji u Watianu. Zapovjednik opskrbne postaje nije se bojao. Rekao je
541

540

generalu ravno u oi da se naredbe mijenjaju svakoga Ponekad i ima pripremljeno jelo za vojne transporte \-onda stigne neki sanitetski vlak, pokae isprave s viim' jnim naredbama i na tome se zavri; ealon stoji pred prnki emom praznih kodova. General je suglasno kimnuo glavom i primijetio da prilike svakako poboljavaju te da je na poetku rata bilo mnogo gore. Ne moe se sve odjednom, za sve je potrebno mnogo iskustva, prakse. Teorija, ustvari, koi praksu. to dulje rat bude trajao to e se bre sve dovesti u red. Mogu vam dati praktian primjer rekao je s velikim uivanjem, kao da mu je palo na pamet neto iznimno. Prije dva dana, ealoni koji su prolazili kroz stanicu Hatvan nisu dobili kruha, pa ete ga vi tamo sutra sigurno dobiti. Idemo sada u kolodvorsku restauraciju. U kolodvorskoj restauraciji gospodin general poeo je ponovno govoriti o zahodu i o tomu kako to runo izgleda kad su svagdje uz prugu mine od govana. Pri tome je jeo biftek i svima se inilo da mu se ta mina od govana mota po ustima. Zahodima je pridavao toliki znaaj kao da je na njima poivala pobjeda Monarhije. Glede novonastale situacije s Italijom izjavio je da upravo u zahodima nae vojske imamo neospornu prednost pred talijanskim trupama. Pobjeda Austrije proizlazila je iz zahoda. Za gospodina generala sve je bilo tako jednostavno. Put do ratne slave iao je po ovom receptu: u est sati naveer vojnici dobiju gula s krumpirom, u pola devet na zahodu vojska se pokenja, a u devet se odlazi na spavanje. Pred takvom vojskom neprijatelj bjei od uasa. General-major se zamislio, pripalio cigaru i zagledao se u strop dugo, dugo. Prisjeao se to bi jo mogao rei kad je ve ovdje i emu bi mogao pouiti asnike ealona. Jezgra vaeg bataljuna je zdrava rekao je nag10 kad su svi oekivali da e i dalje gledati u strop i utjeti naom je vojskom sve u redu. Taj ovjek s kojim sam razgv'
542

svojom otvorenou i vojnikim dranjem ulijeva nadu ***'' se itav bataljun boriti do posljednje kapi krvi. Tautio je oslonjen o naslon stolice, iznova se zagledao u pa je iz tog nepromijenjenog poloaja nastavio gov-S 'a jedino je porunik Dub, pod teretom svoje ropske due, zajedno s njime gledao u strop: _ Vaem je bataljunu ipak potrebno da njegova djela padnu u zaborav. Bataljuni vae brigade ve imaju svoju vijest, koju vaj bataljun mora nastaviti. A vama upravo nedostaje ovjek koji bi vodio tone biljeke i zapisivao povijest bataljuna. K njemu bi morale voditi sve niti i vijesti o tome to je koja satnija izvrila. Taj ovjek mora biti inteligentan, ne smije biti nikakva stoka, nikakva krava. Gospodine satnice, vi morate u bataljunu imenovati batalionsgeschich-tsshreibtera1. Onda je pogledao na zidni sat ije su kazaljke podsjeale pospano drutvo kako je ve vrijeme da se raziu. Generala je na pruzi ekao njegov inspekcijski vlak, pa je zamolio gospodu da ga otprate do njegova spavaeg vagona. Zapovjednik kolodvora je uzdahnuo. General se nije sjetio da treba platiti biftek i bocu vina. Sad e to morati platiti sam, a takvih posjeta dnevno je imao nekoliko. Ve je na takve posjete toliko potroio kao da su u vjetar otila dva vagona sijena koje je uspio odvui na slijepi kolosijek i prodati vojnim dobavljaima sijena, firmi Lowenstein, po cijeni po kojoj se prodaje neponjeveno ito. Vojska je ponovno kupila od te firme ta ista dva vagona, ali on ih je za svaku S1 gurnost i dalje ostavio da stoje na slijepom kolosijeku. Vjerojatno e ih opet morati preprodati firmi L6wenstein. Ali zato su sve vojne inspekcije koje su prolazile ovom postajom priale u Peti da se tamo, kod zapovjednika kolodvora, dobro jede i pije.

iM

Ijetopisac. (njem.)

543

Ujutro je ealon jo bio na kolodvoru; proji buenje, vojnici su se ve umivali kraj pumpi iz ^ ' jih alica, a general jo nije otputovao svojim vla]/^' nego je osobno poao prekontrolirati zahode, kam ' prema dnevnoj bataljunskoj zapovijedi satnika Sa? U Schwarmweise unter Kommando der Schvvarmkornm ** danten1, vojnici otili kako bi generalu napravili veselje A kako bi se razveselio i porunik Dub, satnik Sagner r m priopio da danas vri inspekciju. Porunik Dub je vrio nadzor nad zahodima. Razvueni, dugi zahod u dva reda primao je dva voda jedne satnije. I tako su sada lijepo, jedan kraj drugoga, uali vojnici nad iskopanim jamama kao lastavice na telegrafskim icama kada se u jesen spremaju na put u Afriku. Svakome su iz sputenih hlaa virila koljena, svatko je drao remen oko vrata kao da se namjerava tog trena objesiti, pa samo ek zapovijed. U svemu tome oitovala se eljezna vojnika disciplina i organiziranost. Na lijevom krilu uao je vejk, koji se tu prilijepio i sa zanimanjem itao komadi otrgnutog papira iupanog iz bogzna kojeg romana Ruene Jesenske:
... nanjem internatu na alost dame em nesigurno, sigurno valjda vie re veinom u sebe zatvorene ub h jelovnik u svoje sobe, ili se neobine zabave. Pa ako su prosule t iao je samo ovjek i samo enja za te se popravila, jer nije htjela tako uspjeno ovati, kao to bi same eljele. Nita nije preostalo mladom Kriku.

jedva odvojio pogled s tog komadia, nehotice ^T ^-ima izlazu zahoda i zaudi se. Tamo je u punoj prema izlazu zahoa i z a u se. amo e u punoj pjre . ^orj stajao sinonji general sa svojim pobonikom, a vJn! p0runik Dub koji im je neto gorljivo tumaio. 02 v ik se obazre oko sebe. Sve je to mirno ualo i dalje nad , jjma, samo su se doasnici nekako ukoili i ukipili. vejk je osjetio ozbiljnost situacije. Skoi, onakav kakav je bio, sputenih hlaa, s remenom , vrata pa se, upotrijebivi u posljednji as onaj komadi trenutog papira, prodere: Einstellen! Aufi Habacht! Rechts
A
1 s c h a u t! -Salutirao je. Dva su vojnika sputenih hlaa i s remenom oko vrata takoer ustala. General-bojnik ljubazno se nasmijeio i rekao: Ruht, weiter machen!2. Desetnik Malek prvi je svojim primjerom dao svome vodu znak da ponovno zauzme prvotne pozicije. Samo je vejk i dalje salutirao jer mu se s jedne strane prijetei pribliavao porunik Dub, a s druge strane s osmijehom general-bojnik. Ja sam vas vidvel v noi rekao je general-bojnik Svejku koji je stajao u ovoj udnoj poziciji; nato se razbjesnjeli porunik Dub obratio general-bojniku: Ich melde gehorsam Herr Generalmajor, der Mann ist Dlodsirmig und als Idiot bekannt, saghafter Dummkopf.3 Was sagen Sie, Herr Leutnant?4 proderao se najednom general-bojnik na porunika Duba i sasuo mu u lice da je bas rije o suprotnom. Ovo je ovjek koji zna to je red , vidi pretpostavljenog, a doasnici ga i ne primjeuju i 'gnoriraju! To je kao na bojitu. U trenutku opasnosti obini k preuzima komandu. A upravo je gospodin porunik sain trebao izdati zapovijed koju je izdao ovaj vojnik: ! Aufl Habacht! Rechts schaut!

o ft;

"!"6' D iit se! M irno! P ogled nad esno! .) (njem podine general-majore, momak je blesav i poznat kao idiot, bajoslovni
gos

1. Po rojevima, pod zapovjednitvom vojnih zapovjednika, (njem.)

> utc> gospodine po run ice? (n jem .)

544

545

 Jesi obrisao gusicu? upitao je general-b ' vejka. ^ Pokorno javljam, gospon general-bojnik, da je , u redu. Vie srati ne bude? Pokorno javljam, gospon general-bojnik, da sam f tik. Daj si sad hwae gove, i onda se stani mirno! A budui je to mirno general-bojnik rekao neto glasn. ije, oni najblii poee ustajati nad zahodskim jamama. General-bojnik prijateljski odmahnu rukom i ree im mekim, oinskim tonom: Aber nein, ruht, ruht, nur Weiter machen. Svejk je pred general-bojnikom ve stajao propisno odjeven i general-bojnik mu na njemakom odra kratak govor: Potovanje pretpostavljenih, poznavanje pravila slube i prisutnost duha, znae u ratu sve. A kad se k tome jo doda odvanost, nema neprijatelja kojega bismo se morali bojati. Obraajui se poruniku Dubu, a gurkajui Svejk prstom u trbuh, ree: Zabiljeite: ovog vojnika, kad doete na bojinicu, morate prvom prilikom, bez odlaganja, predloiti za bronanu medalju zbog strogog obavljanja slube i poznavanja... Wissen Sie doch, was ich schon meine... Abtreten! General-bojnik se udaljio od zahoda, gdje je za to vrijeme porunik Dub, kako bi to general-bojnik uo, glasno izdavao naredbe: Erster Schwarm auf! Doppelreihen... Zweiter 2 Schvvarm... Svejk je upravo izaao, a kada je prolazio kraj porunik* Duba, pozdravio ga je prema propisu, no porunik Dub je m 3 n ipak doviknuo: Herstellt!, pa je Svejk morao iz salutirati i opet sluali ono isto:
1. Pa znate valjda to mislim. Odstup! (njem.) 2. Prvi roj, diii se! U dvojne redove! Drugi roj...! (njem.) 3. Ponovno! (njem.)

' '<

Poznaje me? Ne poznaje me! Ti me zna s te dobre ali kad me upozna s te moje loe strane, u pla u te > natjerati. . . Svejk je konano otiao prema svom vagonu i pritom je lio: Bil je jednom, dok smo jo bili u Karlinu u kasar ni neki lajtant Chudavv, a taj je, kad bi se rasrdil druke voril Deki, zapamtite si kad me vidite da sam prema Ima svinja, da bum prema vama i ostal svinja, sve dokbudete u toj vi kompaniji. Ba kad je Svejk prolazio mimo stoernog vagona doviknu mu natporunik Luka da prenese Balounu poruku neka pouri s tom kavom, te da konzervu mlijeka opet dobro zatvori kako se ne bi pokvarila. Baloun je, naime, u vagonu financijskog narednika Vaneka, na malom piritnomhalu kukuhao kavu za natporunika Lukaa. Kada mu je Svejk doao prenijeti naredbu, ustanovio je da je u vrijeme njegove odsutnosti itav vagon pio kavu. I konzerva s kavom i konzerva s mlijekom natporunika Lukaa bile su ve poluprazne, a Baloun, srui iz svoje alice kavu, grabio je licom po konzervi s mlijekom kako bi si kavu jo malo popravio. Kuhar okultist Jurajda i financijski narednik Vanek -uza jamno su obeavali da e sve to nadoknaditi natporuniku Lukau kada stignu nove konzerve kave i mlijeka. ak su i vejku ponudili kavu, ali on je odbio i rekao Balounu: Upravo je stigla zapoved iz stoera armade da svaki posilni koji proneveri svom oficiru konzervu z mlekom ili konzervu kave ima biti bez odgaanja u roku od dvadeset ^tri sata obeeni. To ti imam predati od strane gospona obra Jtenta, koji te eli smesta videti s tom kavom. Preplaeni Baloun istrgnu telegrafisti Chodounskom Praju u koju mu je maloprije nalijevao, pristavi je da se^o jo prigrije, dodade konzerviranog mlijeka i otprai s 0 tim rnog vagona. ih oiju pruio je natporuniku Lukau kavu, a
547

546

glavom mu je prostrujila misao da mu natporunik T L-' oima vidi kako je gospodario s njegovim konzervama5 U Ja sam se zadral mucao je jer ju nisam m otvoriti. e' Ma je li, a mlijenu konzervu si prolio, ha? _ tao je natporunik Luka otpijajui kavu. Ili si je ^ licom kao juhu. Zna to te eka?! Baloun je uzdahnuo i zajaukao: Imam troje dece pokorno javljam, gospon obriajtant Pripazi, Baloune, jo jednom te opominjem zbog tvoie lakomosti. Nije ti vejk nita rekao? Da bi za dvadeset etri vure mogel bit obeeni tuno je odgovorio Baloun klatei se cijelom tijelom. Ne klati mi se ovdje, glupane rekao je s osmijehom natporunik Luka. Popravi se. Izbaci ve iz glave tu svoju prodrljivost i reci vejku neka negdje oko kolodvora ili u okolici potrai neto dobroga za jelo. Daj mu ovu deseticu. Tebe neu poslati, ti e ii tek onda kada bude toliko prederan da moe puknuti. Da mi moda nisi poderao onu konzervu sardina? Veli da nisi. Donesi mi ju pokazati! Baloun je prenio vejku da mu gospodin obriajtant alje desetaka kako bi mu pronaao negdje oko kolodvora neto dobro za jelo, a onda je s uzdahom izvukao iz natporunikova kovega konzervu sardina i s osjeajem nelagode odnio na pregled natporuniku. Taj se jadnik ve poveselio da je natporunik Luka zaboravio na sardine, a sada je svemu doao kraj. Natporunik e ih vjerojatno ostaviti kod sebe u vagonu i tako mu ih oteti. Osjeao se okradenim. Tu su, pokorno javljam gospon obriajtant, vae sar dine rekao je s gorinom, predajui ih vlasniku. ^ ih otvorim? Dobro, Baloune, nita ne otvaraj i odnesi ih ponovn na mjesto. Htio sam se samo uvjeriti da sluajno nisi zavi u njih. Nekako mi se uinilo, kad si mi donio kavu, da u11 masna usta, kao od ulja. Je li vejk otiao? . i''' >
548

pokorno javljam, gospon obriajtant, da je ve otiel '^rlragano ree Baloun. Rekel je da gospon obriajtant -"". . mirni, i da budeju gosponu obrlajtantu svi zavideli. k"-' l je nekam iza kolodvora i rekel je da on ovde sve pozove do Rakopalote. Ak bi vlak i otiel bez njega, bude 114 rikljuil automobilskoj koloni i da nas bude stigel na X 'blioj stanici z autom. Da se za njega ni ne brinemo, da zna kaj je njegova dunost, pa ak i onda ak bi si moral na oj raun zeti fijaker i ii za naim ealonom sve do Galicije. Da bu dal da mu oduzmeju od plae i da se uope ne trebate za njega brinuti, gospon obriajtant. _ Hajde, odlazi rekao je tuno natporunik Luka. Iz ureda kolodvorskog zapovjednitva stigla je vijest da se polazi tek u dva sata poslijepodne za Godollo-Aszod, a da se na kolodvoru asnicima dijele po dvije litre crnog vina i boca konjaka. Govorilo se da je to nekakva zalutala poiljka namijenjena Crvenom kriu. Kako bilo da bilo, palo je to kao iz vedra neba i u stoernom je vagonu bilo veselo. Konjak je imao tri zvjezdice, a vino je bilo marke Gumpoldskirchen. Samo je natporunik Luka stalno bio nekako smeten. Ve je proao itav sat, a vejka jo nikako nije bilo. Onda je prolo jo pola sata i tada se stoernom vagonu poela pribliavati udna povorka koja je izala iz ureda kolodvorskog zapovjednitva. Sprijeda je iao vejk, ozbiljno i uznosito, kao prvi kranski muenici kada su ih odvlaili u arenu. S obje strane hodali su maarski honvedi s isukanim bajunetirna. Na lijevom krilu iao je vodnik iz zapovjednitva olodvora, a za njima nekakva ena u naciganoj crvenoj suJ11 mukarac u izmama s okruglim klobukom i nateenim m> nosei ivu, izbezumljenu koko koja je krijetala. y ^ e je to nahrupilo u stoerni vagon, ali vodnik se razderuJ^arski na ovjeka s kokoi i enom da ostanu dolje. ;i natporunika Lukaa, vejk je poeo znaajno

549

Vodnik e htio e to razgovarati sa zapovjednikom markompanije. Natporunik Luka preuzeo je od njega zapovjednitva postaje i, problijedjevi, proitao:
Zapovjedniku 11. markompanije N pohodnog 91. pjeake pukovnije na daljnji postupak. Predvodi se pjeak vejk Josef, prema izjavi ordonans ' markompanije N pohodnog bataljuna 91. pjeake pukovni' zbog zloina krae poinjenog nad supruzima Itvanovih ' Iatare u rajonu kolodvorskog zapovjednitva. Razlozi: pjeak vejk Josef, doepavi se kokoi, koja trkarala iza kue suprunika Itvanovih iz Iatare u rajonu kolodvorskog zapovjednitva, a koja pripada supruzima Itvan (u originalu blistavo stvorena njemaka novokovanica Istvangat-. ten), zadran je od vlasnika koji mu je htio koko oduzeti, usprotivio se tomu, udarivi vlasnika Itvana kokokompo desnom oku, pa je zadran od pozvane patrole, te predveden svojoj jedinici, pri emu je koko vraena vlasnicima. Potpis asnika koji obavlja deurnu slubu.

Kada je natporunik Luka potpisivao potvrdu o preuzimanju vejka, tresla su mu se koljena. vejk mu je stajao tako blizu da je vidio kako je natporunik Luka zaboravio napisati datum. Pokorno javljam, gospon obrlajtant javio se vejk da je danas 24. Juer je bil 23. svibnja, kada nam je Italija objavila rat. Sad kad sam bil vani, o niem drugom se nm ne pripoveda. Honvedi s vodnikom su otili, a dolje su ostali samo suprunici Itvanovi, koji su neprestano htjeli ui u vagon Ako bi, gospon obrlajtant, imali kod sebe jo petaka mogli bi kupiti tu kokicu. Taj lopov hoe za nju petnaj1 forinti, ali u to je pribrojil i to svoje modro oko rekao J vejk pripovjedakim tonom ali ja mislim, gospon o ^ lajtant da je deset forinti za takvo glupo oko malo PreTlS. Jednom su Kod stare cure nekom tokaru Mateju s cigl
550

3 elu vilicu i est zuba, dobil je za to dvadeset forinti, ^ a novci vredili vie neg danas. I sam Wohlschlagern C0veka za etri forinte. Oj sim! kimnuo je vejk 'kareu s oteklim okom i kokoi a ti baba, tam ostani! ^Mukarac je uao u vlak . . . . * . , .. . . ___ On zna malo njemaki objasnio je Svejk i kui e prostote, a i sam zna dost pristojno njemaki kleti. ^ L- Also zehn Gulden obratio se mukarcu funf Gulden Henne, funf Auge. Ot forint, vidi, kukuriku, 6t 1 forint kukuk, igen? Ovo je stoerni vagon, razbojnik jedan. Daj sim kokicu! . . . Ugurao je iznenaenom mukarcu u ruku deseticu, uzeo mu koko, zavrnuo joj vratom i gurnuo ga iz vagona pruivi mu pritom prijateljski ruku, snano je pretresavi: _ J6 napot, baratom, adieu, be svojoj babi, il bum te hitil dole. Tak, vidite gospon obrlajtant, sve se da zrihtati rekao je vejk natporuniku Lukau najbolje je kad sve projde bez skandala, bez velkih ceremonija. Sad burno vam ja i Baloun skuhali takvu kokoju juhicu da bu mirisalo sve do Sedmihradskog. Natporunik Luka vie nije mogao izdrati, izbio je Svejku nesretnu koko iz ruke, a onda se razvikao: Znate li vejk to zasluuje onaj vojnik koji u vrijeme rata pokrada mirno puanstvo? asnu smrt barutom i olovom sveano odgovori v e jk . Vi, dakako zasluujete omu, vejk, jer ste prvi poeli Pljakati. Vi ste bitanga, ja zbilja ne znam kako bih vas naz-^ zar ste zaboravili na svoju prisegu. Puknut e mi glava. vejk je upitno pogledao na natporunika Lukaa i brzo govorio: Pokorno javljam, da nisam zaboravil na prisegu, koju dati na ratniki narod pokorno javljam, gospon

deset forinti, pet forinti koko, pet forinti oko. (iskrivljeno njem.)

551

obrlajtant, da sam prisegnu! svome presvjetlom voi podaru Franji Josipu Prvom da u vjeran i posluan Iv takoer i generalima Njegovoga Velianstva i uope '^
|. . . . y . . i ^ if \ VY f

svojim pretpostavljenima i starjeinama, i da u ih sl i potivati i braniti njihove zapovijedi i naloee n s v i vi i i. , u n slubama ispunjavati protiv svakog neprijatelja, ko bio A bio, i kad god to bude elja njegovog carskog i kraljevsk velianstva, na vodi, pod vodom, na zemlji, u zraku danin nou, u borbi, napadima i bilo kakvim drugim pothvatim uope na svakom mjestu... Svejk je sa zemlje podigao koko i, gledajui natporuniku Lukau u oi, nastavio u stavu mirno: Svakog trena i u svakoj prilici hrabro i muevno bojovat u da svoju vojsku, zastavu, stijeg i oruje nikada ne napustim, da s neprijateljem nikada ne stupim ni u kakve pregovore i uvijek u se vladati kako zahtijevaju vojniki zakoni i kako dolikuje dobrim vojnicima, i asno u ivjeti i umrijeti, tako mi Bog pomogao! Amen. A tu kokicu nisam, pokorno javljam, ukral, nisam opljaka!, ponaal sam se pristojno, svestan svoje prisege. Pusti tu koko, stoko! razderao se na njega natporunik Luka, spisom udarivi vejka po ruci, kojom je Svejk drao pokojnicu. Pogledaj ove akte. Vidi, ima to crno na bijelom. Predvodi se pjeak Svejk Josef, prema izjavi ordonans dotine kompanije... zbog zloina krade... A sad mi reci, leinaru, hijeno jedna... ne, ja u te ipak jednom ubiti, u-bi-ti, razumije? Reci mi, budalo jedna lopovska, kako si mogao tako nisko pasti? Pokorno javljam odgovori ljubazno Svejk das sigurno o niem drugom ne radi nego o zabuni. Kad sam dobil tu vau naredbu, da bi vam negde nael i kupil neKaj dobrog za jelo, onda sam si poel razmiljati kaj bi najbolje. Na kolodvoru ni bilo ni, samo nekakva konj salama i nekakvo sueno meso od magarca. Ja sam si, P y rno javljam gospon obrlajtant, sve dobro odvagal. Na boj treba nekaj hranjivoga, da bi se lake mogle podnesti te ra
552

Onda sam vam htel napraviti horizontalnu radost, "l am vam, gospon obrlajtant, skuhati juhu od kokice. Tuhu od kokice ponovio je za njim natporunik, Jivativi se za glavu. Je, pokorno javljam, gospon obrlajtant, juhu od ko f kupil sam luk i pet deka rezancih. Prosim, tu je sve. k ic e , * v . 1 1 o i i j ovom mi je zepu luk, a u ovom rezanci. Soli imamo u redu, a imamo i papar. Ni drugo ni preostalo nego kupiti kokicu. Onda sam otiel iza kolodvora do Iatare. To je ustvari selo, ko da i nije nikakvi grad, iako je tam u prvoj ulici napisano Iatara varo. Proel sam jednu ulicu z vrtovima, drugu, treu, etvrtu, petu, estu, sedmu, osmu, devetu, desetu, jedanajstu, sve dok nisam u trinajstoj ulici, na samom kraju gde su iza neke kuice ve poinjale livade, videl kak se pase jato kokica. Iel sam k njima i izabral sam si tu najveu, najteu, prosim, izvolte si pogledati, gospon obrlajtant, to je samo salo, ve se i na prvi pogled, bez pregledavanja, vidi da su joj sipali dost kuruze. I ja sam je, dakle, zel potpuno javno u prisutnosti puanstva, koje je, dodue, nekaj na mene maarski vikalo, dral sam ju za noge i pital sam nekolko ljudi i eki i njemaki kome pripada ta kokica da bi ju od njega otkupil, kad ti uto dotri iz te kuice mu sa enom i pone smesta kleti i maarski i njemaki da sam mu ukral koko usred belog dana. Rekel sam mu da se ne dere na mene, da sam poslan da vam je kupim i objasnil sam mu kak stvari stojiju. A ta koko, kak sam je dral za noge, najenput je poela lamatati s krilima i htela poleteti, Pa kak sam ju nekak slabo dral v ruki, ona mi je izletela iz ^ke i htela se esti svom gazdi na nos. A on se odmah poel erati, da sam ga lupil s tom kokicom po gupcu. A ta enska se derala i vikala na tu koku puta, puta, puta. A onda su ekakvi bedaki, koji ope ni nisu razmeli, doveli patrolu, nvede, a onda sam ih ja sam pozval da ideju z menom u iodvorsko zapovednitvo, gde bu moja nevinost izila na ko ulje na vodu. Ali s tim gosponom lajtantom, koji je bavljal slubu deurnog, nije se uope moglo govoriti,
553

pa ni onda kad sam ga prosil da vas pita, jel to istina rl me poslali da vam kupim nekaj dobroga. Jo se na StC izderal da zaepim, jer da mene eka vrsta grana s doh^
trikom. On ie valida iakn Inp rasnnlrrrpni l A . ^n

554

izderal da zaepim, jer da mene eka vrsta grana trikom. On je valjda jako loe raspoloeni kad mi j e da takav debeljak kakav sam ja moe biti samo onaj voj i koji pljaka i krade. I jo je rekel da je na kolodvoru bilo vi v albi, jer da se prekjuer nekom zgubil puran, a kad sam m rekel da smo mi za to vreme bili jo u Rabu, onda je rekel d takva isprika ni ne vredi. Tak me poslal k vama, a tam se jo na mene deral nekakav kaplar kog uope nisam ni prirnetil pital jel znam kog to imam pred sobom. Rekel sam mu da je gefrajter, a kad bi sluil ko lovac, da bi se zval patrollfuhrer, a kad bi bil u artiljeriji oberkanonier 1. Svejk rekao je na to natporunik Luka vi ste ve imali toliko naroitih sluajeva i nezgoda, toliko, kako im vi kaete greki i zabuni, da e vam moda ipak jed nom pomoi da se izvuete iz tih vaih malera samo vrst konop oko vrata, uz kompletnu vojniku poast postrojenu u etverokutu. Razumijete? Je, pokorno javljam, gospon obrlajtant, etverokut od takozvanog geschlossene Batalion 2, a koji se sastoji od etri, iznimno tri, ili pet satnija. Kak zapovedate, gospon obrlajtant, da denem u tu kokoju juhu vie rezanaca da bi bila gua? Svejk, ja vam zapovijedani da smjesta nestanete za jedno s tom kokoi, jer u vam je razbiti o glavu, budalo jedna... Na zapoved, gospon obrlajtant, ali celer, pokorno javljam, nisam nael, a nisam nael ni mrkvu! Stavil bum krum... Svejk nije ni dorekao pir, a ve je, zajedno s kokosi, i tio pred stoerni vagon. Natporunik Luka ispio je na) vinsku au konjaka. Pred prozorima vagona Svejk je salutirao i udaljio se
1. Kaplar, zapovjednik patrole, nadtopnik. (njem.) 2. Zatvoreni bataljun, (njem.)

Nlakon sretno zavrenog duevnog boja Baloun se upravo da ipak otvori natporunikovu kutiju sardina, kad ^ . yj vejk s kokoi, to je probudilo prirodno uzbuenje fnd ^jh prisutnih u vagonu, jer svi su na njega pogledali k kao da su sa sigurnou htjeli rei: Gdje si to ukrao? ___ Kupil sam ju za gospona obrlajtanta odgovorio Jje jk vadei iz depa luk i rezance htel sam mu od nje skuhati juhu, ali on je nee, pa mi ju je daroval. __ Nije bila crknuta? upitao je podozrivo financijski narednik Vanek. __ Ja sam joj sam zavrnu! vrat odgovorio je Svejk izvlaei iz depa no. Baloun je sa zahvalnou, a ujedno i s izrazom potovanja pogledavao u Svejka i utke poeo pripravljati natporunikovo piritno kuhalo. Zatim je dohvatio vreve i otrao s njima po vodu. vejku se pribliio telegrafist Chodounskv i ponudio se da e mu je pomoi oerupati, pri emu mu je apnuo u uho intimno pitanje: Jel to daleko odavde? Mora se preskakati dvorite ili se eu na slobodi? Ja sam ju kupil. Ma daj uti, kakav si ti to kamarad, pa vidjeli smo kako su te vodili. Svejedno se gorljivo pridruio erupanju kokoi. Velikim J slavnim pripremama pridruio se i kuhar okultist Jurajda, koji je sjeckao krumpir i luk za juhu. Perje izbaeno iz vagona pobudilo je pozornost porunika ba koji je obilazio vagone. na doviknuo je unutra da se pokae onaj koji erupa koko, vratima se pojavilo smireno vejkovo lice. ~~~ Sto je to? viknuo je porunik Dub, podiui sa % odrezanu kokoju glavu. e L |~~7. J > pokorno javljam odgovori Svejk glava k osje vrste crnih vlahinja. To su, gospon lajtant, jako don esilice. Neseju do 260 jaja na godinu. Prosim, izvolte
555

pogledati kak je imala bogati jajnik Svejk je tono isn . nosa drao poruniku Dubu crijeva i druge kokoje n trice. Dub je pljunuo i otiao, ali se za trenutak vratio: Za koga e biti ta koko? Za nas, pokorno javljam gospon lajtant. Poglejt kolko ima sala. Porunik Dub je odlazio mrmljajui: Srest emo se kod Filipe1. to ti je rekao? obratio se vejku Jurajda. Zakazal mi je venk kod nekakvog Filipa. Ova uzviena gospoda najee su pederi. Kuhar okultist izjavio je da su jedino homoseksualci es-teti, to proizlazi iz same biti estetike. Onda je financijski narednik Vanek pripovijedao o zloupotrebi djece od strane pedagoga u panjolskim samostanima. I dok je voda u kotliu

pomalo poela vriti, vejk je priao o tome kako su jednom odgojitelju povjerili cijelu koloniju naputene beke djece, a taj je odgojitelj onda zloupotrijebio itavu tu koloniju. To je prava strast, al najgore je kad to napadne enske. U Pragu, u drugom rajonu, pred nekolko let, dve naputene enske, razvedene jer su bile drolje, nekakva Mourkova i ouskova, jednom su, dok su cvetale trenje u drvoredu kod Rostoka, vlovile naveer nekakvog starog impotentnog, sto let starog verglaa i odvlekle ga u taj rostocki gaj i tam ga silovale. Kaj sve z njim nisu delale! Na ikovu ivi gospon profesor Aksamit, koji je tam kopal i trail nekakve grobove tih zgrenih kostura, a nekakve je i nael. A onda su vam one tog verglaa, odvlekle do jednog takvog iskopanog groba i tam su ga navlaile i iskoristile. A profesor Aksamit dosel)

tam drugi dan i videl da u tom grobu nekaj lei. Tak se ra

l. Grad uTrakiji gdje su Antonije i Oktavijan porazili Brata i Kalja; (pren.) poziv na si ni, odluujui sukob (prev.) "J >;

Ijl .. ali to je bil samo taj izmueni, napaeni vergla koV u ostavile te razvedene s gospice. Oko njega su bile same kakve treice, drvca. Posle je taj vergla peti dan umri, a 11 gadure su bile jo tak drske da su mu ile na sprovod. To j e v e b i l a p e r v e r z i j a . _- Posolil si to? obratio se Svejk Balounu koji je, iskoristivi ope zanimanje za vejkovo

pripovijedanje, neto skrio u naprtnjau. Pokai, kaj tam dela! Baloune _- rekao je vejk ozbiljno a kaj e ti ta kokoja boca? Tak, pogledajte! Ukral nam je bocu od kokice, da bi si ju posle sam skuhal. Jel zna, Baloun, kaj si napravil? Zna kak se u ratu kanjava kad neko na bojitu pokrade svog kamarada? Privee ga se za topovsku cev i ispali skup s topovskom kuglom. Sad je kasno uzdisati. Kad negde na fronti sretnemo artiljeriju, sam bus se prijavil najbliem topniku. A sad bus za kaznu vebal. Van iz vagona! Nesretni je Baloun siao, a vejk je sjeo na vrata vagona i komandirao: Habt Acht! Ruht! Habt Acht! Recht schaut! Habt Acht! Sad bus vjebal na mestu. Re-chts um! ovjee! Ko krava si! Rogovi ti trebaju biti tam gde je maloprije bilo rame. Herstellt! Rechts um! Links um! Halbrechts! Ne tak, vole! Herstellt! Halbrechts! No vidi, mazga jedna, da ide! Halblinks! Links

Na

um! Links! Front! Front, budalo! Ne zna kaj je to front? Gradaus! Kehrt euch! Kniet! Nieder! Setzen! Auf! Setzen! Nieder! Auf! Nieder! Auf! Setzen! Auf! Ruht!1 Tak, vidi Baloun, to je zdravo, bude imal bolju probavu. Okolo su se poeli skupljati vojnici u gomilama, vikati i Pucati od smijeha. Budite ljubazni, mesta vikao je vejk on bu s*d mariral. Pazi Baloun, da ne moramo sve ispoetka. Ja ne volim bez razloga muiti vojnike. Znai: Direktion
d " " "
V

'!no! Mimo! P8led nadesno! Mirno! vljn! Ponovi! Nalijevo! Poludesno! Ponovi! Nalijevo! Poludesno! Ponovi! Poludesno! Polulijevo! Nalijevo! Lijevo! U vrstu! Ravno! d S'edni! Dii se! S edni! Dol e! Dii se! Dol e! Dffi J i J *"" S'edni! Dii se!

'n
o !

* "

;) - (njem .)
n

V o)l;

557 556

Banhof! Gledaj kam pokazivani! Marschieren m Gliedhalt! Stoj, k vragu, il bum te zatvorili Glied -^ uf Konano, da si se zaustavil bedak jedan. Kurzer Sch Ne zna to je to Kurzer Schritt? Ja bum ti pokazal, dole * poplavi! Voller Schritt! Wechselt Schritt! Ohne Sch ' C Ne zna to je to Kurzer Schritt? Ja bum ti pokazal, dole poplavi! Voller Schritt! Wechselt Schritt! Ohne Sch ' Bivole jedan! Kad velim Ohne Schritt1, onda menja no
n m o i o * i-i O

558

na mestu. Oko njih su se bile skupile barem dvije kompanije. Ba loun se znojio, nije znao za sebe, a vejk je i dalje nareivao-Gleicher Schritt! Glied riicvvarts marsch! Glied halt! Laufi schritt! Glied marsch! Schritt! Glied halt! Ruht! Habt Acht! Direktion Bahnhofl Laufschritt marsch! Halt! Kehrt euch! Direktion Wagon! Laufschritt marsch! Kurzer Schritt! Glied halt! Ruht!2 Sad bus se malo odmorili A onda burno sve ispoetka. Sve se moe ak se hoe. to se ovdje dogaa? zauo se glas porunika Duba koji je uznemireno dotrao. Pokorno javljam, gospon lajtant rekao je vejk da malo vebamo kak ne bi zaboravili na egzecir i da ne bi zabadav troili dragoceno vreme. Silazite iz vagona! naredio je porunik Dub toga mi je ve dosta. Predvodim vas gospodinu zapovjedniku bataljuna. Kad se vejk naao u stoernom vagonu, natporunik Luka je kroz druga vrata mugnuo iz vagona na peron. Kad mu je porunik Dub raportirao o udnim tosevima, kako se izrazio, dobrog vojnika Svejka, satnik Sagner je bio ba dobro raspoloen jer je vino Gumpoldskirchen bilo zaista izvrsno. Znai, vi ne elite uzalud tratiti dragocjeno vrijeme smijao se znaajno. Matui, doite! Bataljunski ordonans dobio je nalog da pozove narednik3
1. Pravac kolodvor! Naprijed mar! Kratkim korakom! Punim korakom! Izmijeni koraK. koraka! (njem.) i 2. Jednakim korakom! Vode, natrag! Vode, stoj! Treim korakom! Vode, naprijed! Kf~f ofi Vode, naprijed! Korakom! Vode, naprijed! Korakom! Vode, stoj! Voljno! Mirno! Pravac kolo Treim korakom! Kratkim korakom. Vode, stoj! Voljno! (njem.)

| '!

559

1* *^ C t"1 L O f1 r

kompanije Nasakla, koji je bio poznat kao najvei tite da odmah nabavi za Svejka puku. - Evo, ovaj ovjek rekao je satnik Sagner nared-, jvfasjiklu ne eli uzalud tratiti dragocjeno vrijeme. Odvedite ga iza vagona i cijeli sat s njim vjebajte vjebe s y kom. Ali bez ikakvog milosra, bez odmora, najvanije je L to ide jedno za drugim! Setzt ab, an setz ab!1 Vidjet ete, vejk, da se neete dosaivati rekao mu je na odlasku. I zaas su se iza vagona ule otre naredbe koje su sveano odjekivale medu kolosijecima. Narednik Nasaklo, koji je upravo igrao ajnca i drao banku, derao se da se ulo do neba: Beim Fufi! Schultert Beim Fufl! Schulteht! 2. A onda je na trenutak sve utihnulo pa se samo uo vejkov mirni i razboriti glas: Sve sam to ve nauil u aktivnoj slubi pred nekolko let. Kad je Beim Ful?!, onda je puka oslonjena na desni bok Vrh kundaka je u ravnoj liniji s vrhom noge. Desna ruka je prirodno ispruena i dri puku tako da palac opkruuje lauf3, a ostali prsti moraju stegnuti prednji dio kundaka, a bd je Schultert!, onda je puka slobodna na remenu, na desnom ramenu, i to laufmundunk4 gore, a lauf otraga. Dosta ste toga namljeli zauo se ponovno narednik Nasaklo. Habt Acht! Rechts schaut! Herrgott, kako to radite? Delal sam Schultert!, a kad je Rechts schaut!, skl izne moja desna ruka dole niz remen, primim vrh kundaka i okrenem glavu nadesno, a na taj Habt Acht!, zemem opet desnom rukom remen i moja glava gleda pred sebe, na vas. I opet odjeknu narednikov glas: In die Balanz! Beim Fufi! In die Balanz! Schul-tert! BaJnt auffi Bajonett ab! Falit da Bajonett! Zum Gebet! Vom Ge bet! Kniet nieder zum Gebet! Laden! Schiefien! Schiefien
-i __ _ .* t -v i^ 'f tT lr t* * '* lr f\ 1 ^

toni, niani, prekini! (njem.) nozi, o desno rame, k nozi! (njem.) cijevi,

halbrechts! Ziel Stabswagon! Distanz 200 Schritt!... An! Feuer! Setzt ab! An Feuer! An Feuer! Setz ab! Aufs normal! Patronen versogen! Ruht!1 Narednik je motao cigaretu. Svejk je za to vrijeme promatrao broj puke, a onda s javio: 4268! Takav broj je imala jedna lokomotiva u Pekama, na prugi, na 16. koloseku. Trebali su je otpelati u depo u Lie nad Labom na popravak, al to ni ilo tak lako gospon narednik, jer je taj strojovoa koji ju je trebal tam otpelati jako loe pamtil brojke. Onda ga je pozval nadzornik pruge u ured i rekel mu: Na 16. koloseku nalazi se lokomotiva broj 4268. Ja znam da slabo pamtite brojke, a kad vam se neki broj napie na papir, onda taj papir zgubite. Dajte pazite, kad ste ve tak slabi s brojkama, ja bum vam pokaza! kak je lako zapamtiti si bilo kakav broj. Pogledajte: lokomotiva koju trebate otpelati u depo u Lie nad Labom ima broj 4268. Sad pazite: prva brojka je etvorka, druga dvojka. Sad si zapamtite; ovih 42, to je 2 puta 2, to je prvo u redosljedu, a iznosi 4, dijeljeno sa 2 = 2, ve imate jedno kraj drugog, 4 i 2. Nemojte se prepasti. Kolko je dvaput etiri osam, jel tak? Sad si zabijte u pamet da je osmica iz broja 4268 posljednja u redosledu i ostaje nam jo samo, kad ste si ve zapamtili daje prva etvorka, druga dvojka, etvrta osmica, da nekak na brzinu zapamtimo i tu esticu koja ide prije osmice. To je jako jednostavno. Prva brojka je etri, druga dvojka, etri i dva su est. Sad ste ve sigurni, a sad vam vie taj poredak brojki vie nikad ne bu iziel iz pamenja. Tak ste si utuvili u glavu broj 4268. Ili moete do istog rezultata doi jo jednostavnije.Narednik je prestao puiti, izbuljio je na njega oi i odjednom promucao: Kappe ab!2
1. Pred prsa! K nozi! Pred prsa! O desno rame! No na puki! Uperi bajuneti Na molirvu! [^ na molitvu! Napuni puku! Pucaj! Pucaj poludesno! Cilj: stoerni vagon! Razmak 200 KO Gotovo, niani! Pali! Pali, prekini! Niani! Prekini! Niani normalno! Opskrbi se mecima-Voljno! (njem.) 2. Skini kapu! (njem.) /">,'

vejk je ozbiljno nastavio: ___ On mu je onda poel objanjavati jo jedan jednosvniii nain kak bu si zapamtil broj lokomotive 4268. Osam manje dva je est. Znai ve zna 68. est manje dva etri, a sad ve zna 4 68, a ta dvojka izmeu njih skup 4 __ 2 6 8. Nije to preve teko kad se to napravi i druke, pomou mnoenja i deljenja. I opet se doe na isti rezultat. Zapamtite si, rekel je taj nadzornik pruge, da su dva puta 42 = 84. Godina ima dvanajst meseci. Oduzmite, dakle, dvanajst od 84 i ostane vam 72, a onda jo od toga meseci i 12 to vam je 60, sad ve imamo sigurnu esticu, a nulu budemo prekriili, dakle sad znamo 42,68,4. Kad smo nulu prekriili, prekriili burno i tu etvorku straga, i opet smo lagano vrlo dobili 4268, broj lokomotive, koja spada u depo u Lie nad Labom. To je, kako velim, isto i sa tim deljenjem lako. jako Izraunamo si koeficijent po carinskoj tarifi... Ni valjda vam zlo, gospon narednik? Ak hoete, ja bum odmah poel s General de charge! Fertig! Hoch an! Feuer! K vragu! nas Nije trebal gospon kapetan poslati na sunce! Moram po nosila. Kada je stigao, lijenik je konstatirao da je to ili sunanica ili akutna upala modane opne. Kada je narednik doao k sebi, kraj njega je stajao vejk i rekao mu: Da vam to zavrim. Mislite, gospon narednik, da je naj strojovoa to zapamtil? On si je sve zmotal i jo je to pomnoil s tri jer se setil Svetog Trojstva, ali lokomotivu ni nael. Ta vam jo uvek tam stoji, na koloseku broj 16. Narednik je opet zatvorio oi. A kada se Svejk vratio u svoj vagon, na pitanje gdje je bio ^o dugo, odgovorio je: ~ Ko drugoga ui laufrita, stoput dela ulterta! Straga, u vagonu, tresao se Baloun. Dok nije bilo vejka, a ^^ je dio kokoi ve bio kuhan, poderao je pola vejkove Prcije.

560

561

Pred polazak vlaka ealon je sustigao mjeoviti vojni l s razliitim ostacima vojske. Bili su to ili oni koji su zakas -f . .. v . . 1 1 .i .. . 1 . ~ " m i vojnici otputeni iz bolnice koji su sustizali svoje jedni a i druge sumnjive individue, koje su se vraale sa slubeni putovanja ili iz zatvora. Iz toga je vlaka istupio i jednogodinji dragovoljac Marek koji je bio optuen zbog pobune jer nije htio istiti zahode ali ga je divizijski sud oslobodio, istraga nad njim hila je obustavljena i jednogodinji dragovoljac Marek pojavio se u stoernom vagonu kako bi se javio zapovjedniku bataljuna Jednogodinji dragovoljac dosad nije pripadao nikamo jer su ga vodali od zatvora do zatvora. Kada je satnik Sagner ugledao jednogodinjeg dragovoljca i primio dopise koji su se ticali njegova dolaska, a na kojima je stajala povjerljiva primjedba Politisch verdachtig! Vorsicht!1, nije se ba previe razveselio. Na svu sreu, sjetio se zahodskog generala i njegove tako zanimljive preporuke da se bataljun dopuni bataljunskim Ijetopiscem. Vrlo ste nemarni, jednogodinji dragovoljce rekao mu je u koli jednogodinjih dragovoljaca bili ste pokora boja; umjesto da se potrudite istaknuti kako biste postigli in koji vam pripada prema vaoj inteligenciji, vi ste se vucarali od zatvora do zatvora. Pukovnija se mora sramiti zbog vas, jednogodinji dragovoljce. Ipak, mogli biste popraviti svoju greku, i valjanim se vrenjem svoje dunosti ponovno nai u drutvu dobrih vojnika. Posvetite sve svoje snage bataljunu s ljubavlju. Dat u vam ansu. Vi ste inteligentan mladi ovjek, a sigurno imate i sposobnosti za pisanje i stiliziranje. Ovako u vam to rei: svaki bataljun na bojinici treba ovjeka koji bi mogao voditi kronoloki pregled svih ratnih dogaaja koja se tiu izravnog sudjelovanja tog bataljuna na bojnom polju. Potrebno je pop1' sati sve pobjednike pohode, sve slavne, znaajne trenutke u kojima e bataljun sudjelovati i igrati glavnu ili istaknutu

te napisati i postupno sastaviti prilog za povijest nae e. Razumijete me? ___- pokorno javljam da razumijem, gospodine satnice, j; se o epizodama iz ivota svih jedinica. Bataljun ima oju povijest. Pukovnija sastavlja pukovnijsku povijest na melju povijesti svojih bataljuna. Pukovnije stvaraju povijest brigade, povijest brigada stvara povijest divizije i tako dalje. Trudit u se svim silama, gospodine satnice. Jednogodinji dragovoljac Marek poloio je ruku na s rc e: Biljeit u s iskrenom ljubavlju slavne dane naeg bataljuna, upravo danas, kad je ofenziva u punom jeku i kada dolazi do tekog boja u kojem e na bataljun bojno polje prekriti tijelima svojih junakih sinova. Savjesno u zabiljeiti sve dogaaje koji e morati doi, kako bi stranice povijesti naeg bataljuna bile ispunjene lovorom slave. Bit ete pri stoernom bataljunu, jednogodinji dragovoljce, pazit ete na to tko e biti predloen za odlije, biljeit ete, naravno, prema naim podacima, sve pohode koji bi osobito mogli upozoriti na iznimnu bojevnost i elinu disciplinu bataljuna. Nije to tako lako, jednogodinji dragovoljce, ali nadam se da imate toliko talenta za zapaanje, kako biste, primajui od mene odreene direktive, na bataljun uzdignuli iznad ostalih jedinica. aljem telegram pukovniji da sam vas imenovao bataljunskim Ijetopiscem. Javite se financijskom naredniku Vaneku uli. kompaniju, neka vas smjesti u vagon. Ionako je tamo najvie mjesta; i recite mu neka doe k meni. Dakako, bit ete pribrojeni stoernom bataljunu. To e se provesti putem bataljunske zapovijedi. Kuhar okultist je spavao. Baloun se neprestano tresao jer je Ve bio otvorio i natporunikove sardine, financijski ^ednik Vanek otiao je satniku Sagneru, a telegrafist Cho. Unsky potajno je negdje drpio na kolodvoru bocu borov> ispio ju, upao u sentimentalno raspoloenje i pjevao:
563

l. Politiki sumnjiv, (njem.)

562

Dok po slatkih dnevih plavih, - iil|i. vjernim mi se sve inilo, i JU'jdisala migmdsa vjerom, .). a oko mi ljubav lilo. <"fef No ugledah da sva zemlja nevjerna je kao sakal, nestala je vjerna ljubav, a ja prvi put zaplakal.

^_ ovjee, vi ste sumnjivi, ali to ne smeta. Samo nemoovoriti nita suvino pred tim Chodounskvm, telegrafist0

Jedva je to izrekao, kadli Chodounskv dotetura i pade financijskom naredniku u naruje, jecajui pijanim glasom, *to je valjda trebalo zvuati kao pjevanje:
Kad me je drutvo napustilo, na tvoje sam prsi glavu sklonio. Srce je isto tvoje dopustilo da gorke sam suze svoje ronio. U tvom sam oku zapalio plam kao daje zvijezda bljeskala, ja otada samo znam da su koraljna usta aptala: nikada te vie nikome ne dam.

Zatim je ustao, priao stolu financijskog narednika Vaneka i napisao na komad papira velikim slovima:
O vim e ljubazno m olim da bih bio preim enovan i nut promak u bataljunskog trubaa. Chodounsky, telegrafa.

Satnik Sagner nije suvie dugo vodio razgovor s financijskim narednikom Vanekom. Jedino ga je upozorio na to da e se pukovnijski Ijetopisac, jednogodinji dragovoljac Marek, zasad nalaziti u vagonu sa vejkom. Mogu vam samo rei toliko da je taj Marek, kako bih rekao... sumnjiv. Politisch verdachtig. Ali, boe moj! To danas nije tako udno. A o kome se to ne govori? Postoje razliita miljenja. Vi me, na neki nain razumijete, samo vas upozoravam da ga, ako bi neto poeo govoriti, to bi... no razumijete... da ga smjesta prekinete, da ja ne bih sluajno imao nekakve neugodonosti zbog toga. Recite mu jednostavno da se ostavi svojih govorancija i bit e sve u redu. Ja> dodue, ne mislim da biste za svaku sitnicu k meni morali dotrati. Uredite to s njim prijateljski, takav razgovor uvijek vie vrijedi nego nekakvo glupo potkazivanje. Ukratko, ne elim nita uti, jer... razumijete. Takva stvar uvijek baca ljagu i na cijeli bataljun. Kada se, dakle, Vanek vratio, odveo je na stranu jednogodinjeg dragovoljca Mareka i rekao mu: '"'
564

Mi se nikada neemo rastati urlao je Chodounskv sve to budem uo na telefonu, sve u vam rei. Poserem im se na prisegu. U kutu Baloun se od straha kriao i poeo glasno moliti. Majko Boja, ne oddoni molitvu moju, uslii molitve moje, utjei me u ljubavi svojoj, pomozi meni bijednom koji k Tebi vapim ivom vjerom, vrstom nadom i arkom ljubavlju, u ovoj dolini suza. Kraljice nebeska, pomozi zagovorom svojim, da ostanem u milosti Bojoj i pod okriljem Tvojim do kraja ivota da bih izdrao... Blagoslovljena Djevica Marija zaista se zagovorom svojim ^uzela za njega, jer je nedugo nakon toga jednogodinji ~agovoljac iz svoje bijedne naprtnjae izvukao nekoliko konzervi sardina i podijelio svakome po jednu. Baloun je neustraivo otvorio koveg natporunika Lukaa i vratio s neba pale sardine. . Ali. kad su svi otvorili sardine i poastili se njima, Baloun Je doao u iskuenje, otvorio i kofer i sardine i prodrljivo ih
565

A tu se ve najblagoslovljenija i najslaa Djevica M od njega odvratila, jer ba kad je dopijao i posljednju l/^ ulja iz konzerve, na vratima vagona pojavio se bataljun i? ordonans Matui viui: Baloune, ima odnijeti onom svom obrlajtantu sa dine! Al e biti uki rekao je narednik Vanek. S praznini rukama nemoj tam ii savjetovao i vejk zemi si sa sebom pet praznih konzervi! A to ste to poinili da vas dragi Bog tako kanjava? upitao je jednogodinji dragovoljac. U vaoj prolosti mora biti nekakav veliki grijeh. Da si niste sluajno dopustili svetokradu, da niste moda svome upniku pojeli unku s tavana? Da niste moda u podrumu popili misno vino? Da se niste moda kao djeak pentrali na kruke u upnikovu vrtu? Baloun je oteturao s izrazom oajanja na licu, pun beznaa. Njegov je paeniki izraz srcedrapateljno govorio: Kad bu doel kraj ovim mukama? To je to! rekao je jednogodinji dragovoljac koji je uo posljednje rijei nesretnog Balouna vi ste, prijatelju, izgubili vezu s Gospodinom Bogom. Vi se ne znate dobro pomoliti da vas Gospod Bog to prije ukloni s ovog svijeta. vejk je k tome dodao: Taj se Baloun nikak nemre odluiti da taj svoj vojniki ivot, svoje vojniko razmiljanje, reci, dela i smrt svoju vojniku, preporui dobroti materinskog srca najvieg Gospodina Boga, kak je to govoril taj moj feldkurat Katz kad bi poel teturati i zabunom se sudaril z nekakvim vojnikom na ulici. Baloun je zavapio da je ve izgubio vjeru i u Gospodina Boga, jer ga je ve toliko puta molio neka mu da snage i nekako mu stisne taj njegov eludac. To i nije poelo z ovim ratom zajaukao je - r je ve stara bolest, ta moja prodrljivost. Zbog nje je zena decom ila hodoastiti na Klokote. j
566

Znam za to primijetio je vejk to je kod Tabora, ~~7 tarn bogatu Djevicu Mariju s fal brilijantima, a htel J ^ pokrasti jedan crkvenjak, odnekud iz Slovake. Jako )u) Vflj ovek. Tak je tam doel i pomislil si je da bu mu to f0,. jjj0) ak bude se oistil od svojih starih greha, a unapred spovedil i za ono kaj bu sutra pokral Djevicu Mariju. Nije M ni keks prije nego je izmolil tih svojih tristo Oenaa , mu je dal gospon pater kak mu ovaj ne bi pobegel, a ve M crkvenjaki otpelali direkt u andarsku stanicu. Kuhar okultist poeo se s telegrafistom Chodounskvm svaati o tome ne vapi li do neba za pravdom, izdaja ispovjedne tajne i je li to uope imalo smisla kad se radilo o fal brilijantima. Na kraju je ipak Chodounskv dokazao da je to bila karma, dakle predodreeni usud iz daleke, nepoznate prolosti, kada je taj nesretni crkvenjak iz Slovake bio jo vjerojatno glavonoac na nekakvom drugom planetu, a usud je isto tako predodredio, jo u vrijeme kad je pater iz Klokota bio je kljunati, udnovati tobolar, neki danas ve izumrli sisavac, da e on povrijediti ispovjednu tajnu; no ne samo zbog toga nego i s pravnog stajalita, a i po kanonskom pravu, moe se dati oprost od grijeha i kad se radi o samostanskom imetku. Tome se pridruio i vejk ovom jednostavnom primjedbom : A je, kak da ne. Nijedan ovek ne zna kaj bude izvodil za nekolko miliona godina i nieg se ne srne unapred odrei. Obrlajtant Kvasnika, kad smo jo sluili u Karlinu kod priuvnog zapovednitva, uvek je, dok je dral predavanja, govoril: Nemojte si misliti, govna jedna, krave lijene 1 krmae, da ete s vojskom zavrit na ovom svijetu. Vidjet ^no se mi i poslije smrti, a ja u vam priredit takvo istilite, 03 ete od toga pozvizdit, bando svinjska. Za to je vrijeme Baloun, koji je u potpunom oaju nePtestano mislio da se samo o njemu razgovara i da se sve to njega tie, nastavio sa svojom javnom ispovijedi: Nisu ni Klokoti ni pomogli protiv moje prodrljivosti.
567

Vrati se ena s hodoaa i pone brojati kokice. Fali jed ili ak dve. Ja si nisam mogel pomoi, znal sam da n trebaju u gospodarstvu zbog jaja, ali izajdem van, pogled na njih, i najednom vam osetim u elucu takvu rupu, a jednu vuru ve mi je dobro, ve je kokica oglodana. Jednom kad su bili u Klokotima da bi se za mene molili, da im tati doma ni ne podere i ponovo ne napravi neku tetu, hodal sam po dvoriu i najednom mi je nekak zapel za oko puran To sam onda skoro platil ivotom. Zapela, mi je u grlu kost od njegove boce i da ni bilo nekog klinca, jednog tak malog deeca, koji mi je izvlekel tu kost, danas ne bi tu z vama sedel, a ne bi ni doekal taj svetski rat. Je, je. Taj moj mali klinac, taj moj egrt, to je bil spretni deko. Takav mali, bucmasti, okrugli, pekasti... vejk je pristupio Balounu: Pokai jezik! Baloun je isplazio na vejka jezik, nato se vejk obratio svima koji su bili u vagonu: To sam znal, poderal je i tog svog slugu. Priznaj, kad si ga poderal? Kad su vai bili na Klokotima, jel? Baloun je oajno sklopio ruke i povikao: Pustite me, kamaradi, uza sve ovo, jo da bi i to doivel od svojih kamarada. Mi vas zbog toga ne osuujemo rekao je jednogodinji dragovoljac naprotiv, vidi se da e od vas biti dobar vojnik. Kad su za napoleonskih ratova Francuzi opsjedali Madrid, -panjolski je zapovjednik Madrida, pnje nego to je predao tvravu zbog gladi, pojeo svog adutanta i bez soli. To je ve zbilja rtva, jer bi usoljeni adutant sig urno bio probavljiviji... a kako se, gospodine financijsKi narednice, zove taj na bataljunski adutant?... Ziegler? To Je nekakav mravac, od njega ne bi mogli napraviti porcije ni # jednu markompaniju. ,, No, pogledajte rekao je financijski narednik Van Baloun u ruci dri krunicu. I zaista, u svom tekom jadu, Baloun je potraio spas
568

. glogovim kuglicama koje je proizvela firma Moritz citiiin* & & ?s*enstein iz Bea. ___Ta je isto iz Klokota rekao je tuno Baloun. nego Prkaj su mi Je donesli, doel sam glave isto mladim '' 'iama, al to ni nikakvo meso, to je premekano. Uskoro zatim stiglo je priopenje itavom vlaku, da se za lai etvrt sata. Budui da u to nitko nije elio vjerovati, jjoeodilo se da je poneki, usprkos oprezu, nekamo zalutao. i^da je vlak krenuo, nedostajalo je osamnaest vojnika, a meu njima i narednik Nasaklo iz 12. markompanije, koji kada je vlak se ve odavno nestao iza Iatare, u maloj bagre movoj umici iza kolodvora, u plitkoj udolini, jo svaaonekakvom droljom s koja je od njega traila pet kruna dok joj on nudio kao je naplatu za izvrenu uslugu ili krunu ili par pljuski, do ega je na kraju i dolo uz takvu njezinu dernjavu su se trcali ljudi s da kolodvora.

569

III
OdHatvana do granice Galicije

Za itavo vrijeme eljeznikog transporta ovog bataljuna, koji se trebao ovjenati ratnom slavom im propjeai od Laborca preko istone Galicije do bojinice, u vagonu u kojem su bili jednogodinji dragovoljac i vejk, vodili su se opet udni razgovori, manje-vie veleizdajnikog sadraja. U manjoj mjeri, ali moemo openito rei, to se isto dogaalo i u drugim vagonima, pa je i u stoernom vagonu vladalo nekakvo nezadovoljstvo, jer je u Fiizes Abonevu, preko pukovnije stigla armijska zapovijed po kojoj se asnicima obrok vina smanjivao za osminu litre. Naravno da pritom nisu bili zaboravljeni ni vojnici, kojima se smanjivala porcija saga1 za jedan dekagram po ovjeku, sto je bilo jo zagonetnije zna li se da nitko nikada u vojsci toga saga nije ni vidio. Bez obzira na to, morali su ovo javiti financijskom naredni ku Bautanzelu, koji se time osjetio strahovito povrijeen i Pokraden, pa je izjavio da je sago danas vrlo vrijedna stvar i k bi za kilu dobio barem osam kruna. U Fiizes Abonevu otkrilo se i to da je jedna satnija izgu1*7 poljsku kuhinju jer se konano na toj stanici trebao ^ti gula s krumpirom, emu je veliko znaenje pridavao ^od-general. Istragom je izalo na vidjelo, da nesretna Jska kuhinja nije ni krenula iz Brucka i da vjerojatno do
0

koje se dobiva iz malajske sago-palme. (fm.)

' ttjfr

'*W'

571

p
dana dananjeg stoji tamo negdje barake 186 nanv iza kojima su oteli demione s rakijom, a sad su ih, doVa i hladna. ' PUstet* oloeni, umjesto da im plate, tukli po ustima, to im Kuhinjsko osoblje koje je pripadalo toj poljskoj k bilo je k' bfr jatn0 bilo doputeno budui da je sasvim blizu stajao toga dana, zbog obijesnog vladanja u gradu, zatvou^ }e^ Ltnik i ljubazno se osmjehivao na itavu tu scenu dok straarnici, a uspjeli su to tako srediti da su, kad je kladita nekoliko drugih honvedskih husara zavlailo V marbataljun prelazio Maarsku, jo bili zatvoreni. ie' j suknje crnookim kerima maltretiranih Zidova. eta bez kuhinje bila je dodijeljena drugoj p Ovdje je bio i vlak koji je vozio zrakoplove. Na drugim kuhinji, to, naravno, nije prolo bez svae, jer je izmed l siiecima, na vagonima su stajala ista takva orua kao , onih dodijeljenih i onih iz one druge ete koji su biT su zrakoplovi i topovi, ali u razlupani. Bili su to dijelovi odreeni za guljenje krumpira, dolo do kontroverznih iz ruenih zrakoplova i unitene cijevi haubica. Dok je ono java u kojima su jedni drugima tvrdili da nisu takva goveda iee i novo putovalo tamo gore, na bojinicu, ovi ostaci da bi se muili za druge. Na kraju se ustvari pokazalo da je slave putovali su u unutranjost, na popravak i rekonstrukc iju . taj gula s krumpirom zapravo manevar kako bi se vojnici Dakako da je porunik Dub vojnicima koji su se okunavikli na to da se na bojitu, dok se bude kuhao gula, na pljali oko unitenih orua i zrakoplova objanjavao da je to jednom izdaje zapovijed Alles zuruck!, gula se iz kodova ratni plijen, ali je odjednom primijetio da nedaleko od njega, izlije i nitko ne dobije ni liznuti.nekoj skupini, vejk opet neto pripovijeda. Pribliio se tom mjestu i zauo Svejkov odrjeiti glas: i Kak je da je, to je ipak ratni plen. To, dodue, nekak To je, dakle, bila nekakva priprema, ne tako tragina pona prvi pogled deluje zbunjujue, kad neko proita na svojim posljedicama, ali ipak pouna. Kad se, naime, taj | gula lafetu C. und K. Aartilleriedivison. Al to je valjda tak istrebao ve dijeliti, stigla je zapovijed U vagone!. I ve palo da je to oruje palo u ruke Rusima, onda smo im mi se putovalo prema Mikovcu. Ni tamo se nije dijelio gula, jer jeto opet morali oteti, pa je takav plen i puno vredniji jer... na pruzi stajao vlak s ruskim vagonima, pa stoga nisu putalijer rekao je sveano kada je primijetio porunika Duba vojsku iz vagona, ali su zato pustili vojnicima mati volju da ~- neprijatelju se ni nesme ostaviti u rukama. To vam je ko s na e se gula dijeliti tek kad u Galiciji izau iz vlaka, e, pak, tim Pfemilom, ili s onim vojnikom kojemu je neprijatelj u gdje proglasiti da je gula ukiseljen i nije za jelo pa e biti proliven. borbi otel uturicu. To je bilo jo za napoleonskih ratova, taj Zatim su gula vozili dalje u Tiszalok i Zombor, a onda, Rojnik se nou oduljal do neprijateljskog tabora i donesel si kad vie nitko nije oekivao da e se gula podijeliti, vlak se cuturicu natrag, a jo je na tome i zaradil jer je neprijatelj ba te zaustavio u Novom Gradu pod iatorom, gdje su ponovno noi dobil rakiju. potpalili vatru pod kodovima, gula se podgrijao i konano Porunik Dub rekao mu je samo ovo: bio podijeljen. "~~ Gledajte da nestanete, vejk, da vas drugi put vie ne Postaja je bila krcata jer su najprije trebala biti poslan dva v id im ! v vlaka sa streljivom, za njima dva ealona topnitva s i ~7 Na zapoved, gospon lajtant. pontonirskim odredima. Openito, moe se rei da su ovdje vejk je otiao do druge skupine vagona, a da je porunik nakupili vlakovi s trupama svih moguih rodova c uo to je jo ovaj dodao, sigurno bi iskoio iz odore, i- ta Iza kolodvora honvedski husari zezali su dva PJ
572 573

iako je to bila posve neduna biblijska izreka: Malo et jo vidjeti, i jo malo, pa me zatim neete vidjeti. ^

"

Porunik Dub je nakon Svejkova odlaska do te nv poblesavio da je vojnike upozoravao na jedan srueni a * trijski zrakoplov, na ijem je metalnom okviru bilo oznaeno Wiener Neustadt: Taj smo Rusima sruili kod Lavova re k a o porunik Dub. Te je rijei uo natporunik Luka, koji se pribliio ' glasno dodao: Pri emu su oba ruska zrakoplovca izgorjela. Zatim se udaljio bez rijei, pomislivi da je porunik Dub grozna stoka. Iza drugih vagona susreo se sa Svejkom i potrudio se umaknuti mu, jer se na vejkovu licu odmah vidjelo, im je spazio natporunika Lukaa, da mu mnogo toga lei na srcu to bi mu elio rei. Svejk se zaputi k njemu: Ich melde gehorsam, kompanieordonanc vejk, prosim za daljnje zapovedi. Pokorno javljam, gospon natporunik, da sam vas ve trail u stoernom vagonu. Sluajte vejk rekao je natporunik Luka odbojnim i neprijateljskim tonom znate li kako se zovete? Jeste li ve zaboravili kako sam vas nazvao? Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da takvu stvar nisam zaboravil, zato jer ja nisam nikakav jednogodinji dragovoljac eleznv. Jo davno, prije rata, onda kad smo bili u Karlinskim kasarnama, tam je bil nekakvi pukovnik Fliedler von Bumerang, ili tak nekak. , Natporunik Luki se nehotice nasmijao ovome >>fa nekak, a vejk je nastavio pripovijedati: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da je taj nas puK vnik bil za pol manji od vas, nosil je i bradu i brkove ko kn Lobkovic, tak da je zgledal ko majmun, a kad bi se rasr > skakal je dvaput vie neg kaj je bil sam visoki, tak da srno g zvali dedek kauuk. Onda je bil nekakvi Prvi maj, Pa s
574

pripravnosti, a on nam je uoi tog Prvog maja dral Hvoriu velki govor, da sutra svi moramo ostati u kasar-na da se nesmemo maknuti van, kak bi mogli po najvioj vedi, u sluaju potrebe, postreljati svu tu socijalistiku f du. I 'I3XO' ve ' onaJ vJmk koji danas ima izlaz, a sutra vreme ne vrati u kasarnu, ve to nategne na drugi dan, bu optuen za veleizdaju, jer takav pijani tip ne bu trefil nijednog oveka kad se bude pucalo, i jo bude pucal u zrak. i(ad se onda taj jednogodinji eleznv vratil u sobu, veli da je ipak taj stari dedek kauuk imal dobru ideju. I veli da je to sve u svemu istina, jer sutra tak i tak nikog ne buju ni pustili natrag u kasarnu, tak da je najbolje da se ni ne vraa, a to je, pokorno javljam, gospon obrlajtant, i ostvaril, sto posto. Al taj gospon pukovnik Fliedler, to vam je bila takva ogavna mrcina, daj mu dragi Bog lahko, da vam je drugi dan hodal po Pragu i trail nekoga iz nae regimente ko se uope usudil izii iz kasarne, i negde kod Prasne brane nekak je, na sreu, srel tog eleznog i odmah se na njega hitil: Ja ti dam, ja te naruim, ja ti tva put zapaprili. Rekel mu je jo toga puno vie, i vlekel ga je sa sebom u kasarnu i jo mu je celim putem govoril kojeega odvratnoga, pretil mu se i stalno ga je pital kak se zove. Selesni, Selesni, ti ere, ja sam sretan ta sam te ufatil, ja ti pokaem den ersten Mai. Selesni, Selesni, ti bus moj, ide u ret, fajn, zatforit! eleznom je to ve bilo svejedno. Tak, kad su ili prek Pofia, pokraj Rozvafila, aezny je odskoil u nekakav prolaz i zgubil mu se, i tak je kauuk-dedeku pokvaril to velko veselje da bu ga strpal u rest. Pukovnika je tak rasrdilo kaj mu je ovaj pobegel, da je d besa zaboravil kak se taj njegov delikvent zove, zmotal si ft to, i kad je doel u kasarnu, poel je skakat do plafona, jer ft plafon bil niski, a taj koji je bil deurni u bataljonu udil . ^kaj taj dedek najenput govori nekakav pokvareni eki Vlce: Satvorit Mjedenog, Mjedeni ne satvorit. Olovnog ^orit, Cinkovog satvorit! I tak se dedek muil dan za ^ni i stalno je pital jel su uhvatili tog Mjedenog, Olov-& ! Cinkovog, a onda je dal postrojit elu regimentu, ali

575

oni su ve eleznoga, o kojem se to posvud znalo ambulantu jer je bil zubni tehniar. Al jednom je n u " nae regimente uspel probosti nekog draguna koji se 1^ cival njegovoj curi u birtiji u Brucku, pa su nas onda p0 j u etverokute, svi su morali izii, ak i ambulanta a k bil jako bolesni, tog su dva drali. Tak se vie ni ni rrio /' moral je i eleznv na smotru na dvorie, i tam su nam hi' pukovnijsku zapoved nekak u tom smislu da su i dragani i tak vojnici, da ih je zabranjeno probadati jer da su to n * suborci. Prevodil je neki jednogodinjak, a na je pukovnik samo gledal ko tigar. Prvo je preel ispred prve vrste, onda je otiel otraga, onda je obiel eli etverokut i najednom ti je otkril eleznoga, koji je bil ko gora velki, tak da je to, gospon obrlajtant, bilo grozno komino kad ga je dovlekel u sredinu tog etverokuta. Jednogodinjak je prestal prevoditi, a na ti je pukovnik poel skakati pred eleznvm ko kad pes skae na kobilu, i jo se i deral: Ti meni ne bus pobegel, ti meni nikam ne bude ii, bude sada govorilo, da si elesni, ja furt govorila Medeni, Cinkovi, Olofni, a on je elesni, taj gad je elesni, ja te nauila olovni, cinkovi, medeni, ti Mistvieh, du schwein du Selesnv! I onda mu je opalil za to mesec dana, ali za nekakvih etrnajst dana poeli su ga boliti zubi i on se setil da je eleznv zubni tehniar, pa ga je dal dogelati iz reta u ambulantu i htel je da mu ovaj upa zub, a Zelezny mu ga je upal valjda pol sata, tak da su dedeka, valjda, triput polevali z vodom, ali dedek je posle toga postal nekak tak krotki i oprostil je eleznom tih drugih etrnajst dana. 1 vam je tak, gospon obrlajtant, kad pretpostavljeni zaboravi ime svog podreenog, al podreeni na ime svog pretposta Ijenog nikad ne srne zaboraviti, kak nam je ba govoru J gospon pukovnik, da ni posle sto godina ne burno zabora da smo jednom imali pukovnika Fliedlera. Ni to valjda predugako, gospon obrlajtant? Znate Svejk odgovorio je natporunik Luka ~ vas dalje sluam to vie dolazim do uvjerenja da vi u ".. ne potujete svoje nadreene. Vojnik mora, nakon sv
576

koje prou, o svojim bivim nadreenima govoriti

san

\/'<lielo se da se natporunik Luka poeo zabavljati. Pokorno javljam, gospon obrlajtant upao mu je ' iTu rije ispriavajuim tonom pa taj gospon pukok Fliedler je odavno mrtvi, ali ak vi, gospon obrlajtant, ,,. :a bum o njemu govoril samo pohvalno. On vam je, non obrlajtant, bil pravi andel prema vojnicima. On je P.i ^ dobar ko sveti Martin, koji je siromanima i gladnima . lil martinske guske. On je delil svoj obed od oficirskog fasunga s najbliim vojnikom kog bi susrel na dvoriu, a kad nam je ve bilo dost knedli, onda je naredil da nam za jelo napraviju grenadirmar sa svinjskim mesom, a tek se na manevrima iskaza! s tom svojom dobrotom. Kad smo doli do Donjih Kralovica, izdal je zapoved da popijemo sve iz donjokralovike pivovare na njegov raun, a kad bi imal imendan ili roendan, naredil je da se za elu regimentu skuhaju zeeki u vrhnju, s knedlima. On je bil tak dobar prema vojski, da vam je jednom, gospon obrlajtant... Natporunik Luka njeno klepnu Svejka po uhu i ree prijateljskim tonom: Hajde, odlazi ve, gade jedan, pusti to. Zum Befehl, Herr Oberleutnant i Svejk ode prema svom vagonu, a za to se vrijeme pred ealonom bataljuna, ^o gdje su u vagonu bili zatvoreni telefonski aparati i ice, Uigravala ova scena: ondje je stajala straa, jer je, prema zaPvijedi satnika Sagnera, sve moralo biti felmasig1. Straari su se, dakle, postavili prema vrijednostima ealona s obiju strana i dobivali su feldruf i losung2 iz ureda bataljuna. *ga dana odziv je glasio Kappe3, a poziv Hatvan. i ,razar kraj telefonskih aparata, koji je to morao upamtiti, , y J e neki Poljak iz Kolomvje koji je nekakvim udnim Uca Jem upao u 91. pukovniju. na bojinici, (njem .) i v 'lo inka (njem.)
'
Z

577

Ni sluajno nije znao to je to Kappe, ali budi " u sebi nosio klicu mnemotehnike, ipak je zapamtio A ^ poinje s K i poruniku Dubu, koji je bio deuran "L ga je, pribliivi mu se, upitao za dnevnu lozinku, no odgovorio: Kave. Bilo je to, naravno, vrlo prirodno ' ^ Poljak iz Kolomvje jo sjeao jutarnje i veernje kave u l * oru u Brucku. Pa kada je jo jednom zaurlao Kave, a porunik Q k se i dalje neprestano, bez rijei pribliavao, on je, sjetiv' se svoje prisege da je na strai, prijetei dreknuo: Halt' Kada je porunik Dub uinio k njemu jo dva koraka a ovaj stalno oekivao odziv, uperio je u njega puku i, kako nije dobro znao njemaki jezik, posluio se udnovatom smjesom poljskog i njemakog viknuvi: Bene ajsn, bene ajsn1. Porunik Dub je konano shvatio i poeo uzmicati, viui: Wachkommandant, wachkommandant!2 Pojavio se vodnik Jelfnek, koji je Poljaka doveo na strau, sam ga upitao za lozinku, a nakon njega ponovno ga je upitao porunik Dub, na ije je pitanje oajni Poljak iz Kolomvje, s vriskom koji se razlijegao po kolodvoru, odgovarao: Kave! Kave! Iz svih vagona koliko ih je bilo, poeli su iskakivati vojnici sa alicama i nastala je grozna panika, koja je zavrila tako da su razoruanog, potenog vojnika odveli u zatvoreniki vagon. No, porunik Dub ipak je odreenu sumnju bacio na Svejka, kojeg je vidio kako prvi sa alicom u ruci izlijee iz vagona, i dao bi ruku u vatru da je uo kako vie: Van sa alicama, van sa alicama! Iza ponoi vlak je krenuo prema Ladovcu i Trebiso > gdje ga je ujutro na postaji doekala Udruga veterana, jer J pobrkala ovaj marbataljun s marbataljunom 14. hnve\' maarske pukovnije, koji je nou proao kroz postaju zaustavljanja. Bilo je jasno da su veterani naroljani, Pa
1. Srat u, srat u. (umjesto Sisen pucat u.) 2. Zapovjednik strae! (njem.) *fev<:

rlanjem Isten ald meg a kiralvt1 probudili cijeli 'lin Nekolicina prisebnijih nagnula se iz vagona i odgovo-^n Poljubite nas u guzicu. Eljen! ij to su veterani zaurlali tako da su se zatresli prozori Uodvorskoj zgradi: Eljen! Eljen a tizennegvedik regi-na K 2 111 Ta pet minuta vlak je krenuo dalje prema Humennu. Ovdie su se ve posve jasno mogli vidjeti tragovi bitke, kad Rusi nadirali u dolinu Tise. Po obroncima su se vukli rimitivni rovovi, tu i tamo mogao se vidjeti spaljeni zaselak nokraj kojeg je nabrzinu bila podignuta koliba koja je ukazivala na to da su se vlasnici ponovno vratili. A onda, kada su oko podneva stigli na stanicu Hummeno, gdje su se i na kolodvoru vidjele posljedice bitke, izvrene su pripreme za objed, a vojnici su mogli za to vrijeme zaviriti u javnu tajnu kako vlasti nakon odlaska Rusa postupaju s mjesnim puanstvom, koje je i po govoru i po vjeri bilo srodno ruskoj vojsci. Na peronu je stajala skupina zatoenih maarskih Rusa, opkoljena maarskim andarima. Bilo je tamo nekoliko popova, uitelja i seljaka iz ire okolice. Svima su ruke na leima bile vezane uzetom, a meusobno su bili povezani u parovima. Veinom su imali razbijene noseve i voruge po glavama, jer su ih odmah nakon uhienja andari premlatili. Malo dalje neki maarski andar igrao se s nekim popom. lijeve noge svezao mu je ue koje je drao u ruci, a m ga je prisiljavao da plee arda, pri emu je trzao n tako da je pop padao na nos, a kako je ruke imao taga svezane, nije mogao ustati i inio je oajnike pokuaje , se okrene na leda ne bi li se nekako uspio podii sa zemlje. r^dar, k0j J se tomu tak0 iskreno smijao da su mu tekle suze ciju, opet bi trgnuo uzetom im bi pop ustao, pa bi pop Pet udario nosom o zemlju.
Q

iela 14. pukovnija! (mad.)

ilU < 579 | *w

578

Najzad je tome uinio kraj andarski asnik koji je dio da se, dok ne proe vlak, zatoenici odvedu iza koloH C u neku upu i tamo mlate i tuku dok to nitko ne gleda ^ O ovoj epizodi raspriali su se u stoernom vagonu n uglavnom, moe rei da je veina to osuivala. ' Zastavnik Kraus smatrao je, da ih, kad su ve veleizd jnici, treba smjesta objesiti bez maltretiranja, ali zato ' porunik Dub u cijelosti bio suglasan s postupkom, i odmah je sve povezao sa sarajevskim atentatom i opravdao to time da ti maarski andari na postaji Humenno osveuju smrt nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove supruge. A kako bi pridodao vanosti svojim rijeima, rekao je da je pretplaen na Simaekov asopis Cetverolist i da je tamo jo prije rata, u srpanjskom broju, bilo napisano o tom atentatu, da taj besprimjerni sarajevski zloin ostavlja u ljudskim srcima trajnu, neizljeivu ranu, jo bolniju jer zloinom nije bio oduzet ivot samo predstavniku dravne izvrne vlasti nego i ivot njegove vjerne i voljene druice, te da je unitenjem tih dvaju ivota razoren sretan i uzoran obiteljski ivot, a njihova, od sviju voljena djeca, postala su siroad. Natporunik Luka samo je promrmljao u sebi da su, vjerojatno ovdje u Humennu, andari bili pretplaeni na Simaekov Cetverolist s tim dojmljivim lankom. Uope, odjednom mu se sve poelo gaditi i osjetio je potrebu da se napije, kako bi se izvukao iz veltmerca. Onda je izaao iz vagona i krenuo traiti Svejka. ujte vejk rekao mu je da ne znate za neku bocu konjaka? Nekako mi nije dobro. To vam je, pokorno javljam, gospon obrlajtant, o promene vremena, a moe biti, kad dojdemo na bojite. da bu vam jo gore. Kak se ovek sve vie udaljava od svoj osnovne vojne baze, sve mu je vie zlo. Nekakav vrtlar s Stranica, neki Josef Kalenda, isto se tak jednom udal) od doma, iel je od Stranica na Vinohrade, zaustavil se n Zastavki u birtiji, onda mu jo ni ni bilo, ali im je dose Krunsku ulicu do vodovoda, ve je krenul iz birtije u biro)

loi Krunskoj skroz do Crkve Svete Ljudmile, pa je onda P .. jj je nekak malaksali. No nije se dal s tim prestraiti, OSC e prije toa navecer kladil u Stranicama u birtiji Kod ae s jednim vozaem tramvaja da bude peice obavil put \o sveta ^ tr* tje(lna- Onda se poel sve vie i vie udalati od svog doma, i ak se dovlekel do Crne pivovare na Karlovom trgu, a od tam na Malu stranu u pivnicu Svetog Tomaa, pa od tam prek restorana Kod Montaga, pa onda jo uz brdo prek birtije Kod brabantskog kralja, pa na Krasni vidikovac, pa od tam u pivnicu Kod strahovskog samostana. Ali ta promena podneblja vie mu ni pasala. Doel je skroz na Loretanski trg, a onda ga je tam uhvatila takva nostalgija za domom, da se hitil na zemlju, poel se valjati po cesti i vikati: Ljudi dragi, ja dalje nejdem. Ja se na taj put oko s v e ta s oprotenjem gospon obrlajtant poserem. No
.1 11
arti. - _ r -_--__
v

fj

ak elite, gospon obrlajtant, ja bum vam nabavil nekakav konjak, samo se bojim da mi prije ne otputujete. Natporunik Luka ga je uvjerio da se nee krenuti jo ni za dva sata, a da se konjak prodaje odmah iza kolodvora, potajno u bocama, da je satnik Sagner ve tamo poslao Matuia i da mu je taj za petnaest kruna donio bocu prilino pristojnog konjaka. Tu mu je petnaest kruna i neka ide, ali neka nikomu ne govori da je to za natporunika Lukaa, niti <k ga on alje, jer je to, ustvari, zabranjeno. Budite sigurni, gospon obrlajtant rekao je Svejk ~- da bu sve u redu, jer ja jako volim zabranjene stvari, jer sam se uvek nael u neem kaj je zabranjeno, a da to nisam ni z nal. Jednom u Karlinskim kasarnama zabranili su nam... - Kehrt euch! Marschieren marsch prekinuo ga je ^Porunik Luka. Svejk je, dakle, otiao iza kolodvora ponavljajui putem ^e sastavne dijelove svoga pohoda: da konjak mora biti do-^ da ga stoga mora prvo probati, da je to zabranjeno i da ^o mora biti oprezan. Upravo kada je zaao za peron, ponovno se sudario s Dubom. jf,4
581

580

p
ta se ovdje vucara? upitao je vejka. me Pokorno javljam odgovorio je vejk saluti da vas ne elim upoznati s te vae loe strane.
Cl

mio: Schnaps hab' ich auch, gnadiger Herr Soldat1. ^r nkanje je brzo zavreno, vejk je otiao u kolibu, no \Q novac sve dok gospodin s pejzovima nije otvorio ^ i dok vejk nije kuao. S konjakom je bio zadovoljan i ' n se na kolodvor, gurnuvi bocu pod bluzu.
vra.C3v . .i. . . . , ..y. i

Porunik Dub se zabezeknuo od zaprepatenja, ali i je stajao mirno, neprestano je drao ruku na titniku ka nastavio: Pokorno javljam, gospon lajtant, da vas elim pozn vati samo s te vae dobre strane, kak me ne bi prisilili na pla kak ste mi zadnji put rekli. Od te drskosti poruniku Dubu se zavrtjelo u glavi i smogao je snage samo za ljutiti uzvik: Tornjaj se mizerijo, jo emo mi razgovarati! vejk je preao peron, a doavi k sebi, porunik Dub je krenuo za njim. Iza kolodvora, odmah kraj puta, stajao je red velikih koara okrenutih tako da im je dno bilo gore, na njima su stajale koarice, a u koaricama razne poslastice koje su djelovale tako nevino kao da su svi ti oblizeki bili namijenjeni kolskoj mladei, negdje na izletu. Leali su tamo komadii svilenih bombona, vafl-trubice, hrpice kiselih bombona, tu i tamo na kakvoj koarici komadii crnog kruha s komadiem salame, oito konjskog podrijetla. No, unutranjost svake koare skrivala je razliit alkohol, boce s konjakom, rumom, jabukovaom, likerima i rakijama. Odmah iza ulinog jarka stajala je koliba i tamo su se zapravo obavljali trgovaki poslovi sa zabranjenim piima. Prvo bi se kod koara vojnici dogovorili, onda bi idov s pejzovima1, ispod koare izvukao rakiju koja je tako nevino izgledala, a onda pod kaftanom odnio bocu do drvene kolibe, gdje bi ju vojnik potajno skrio nekamo u hlae ili pod bluzu. vejk se, dakle, uputio ovamo dok ga je s kolodvora svojim detektivskim talentom promatrao porunik Dub. vejk je krenuo od prve koare. Prvo je izabrao bombone, platio ih i gurnuo u dep, pri emu mu je gospodin s pejzo
l. Dugaki uvojci u ortodoksnih idova, (hebr.)

_____ Gdje si bio mizerijo? preprijeio mu se na putu do perona porunik Dub. __ Pokorno javljam, gospon lajtant, da sam si iel kupiti hotnbone. vejk je posegnuo u dep i izvadio pregrt prljavih, zapraenih bombona: Ak se gosponu lajtantu ne gadi ja sam ih ve probal, nisu loi. Imaju takav ugodni, posebni mek, nekak po pekmezu, gospon lajtant. Pod bluzom su se primjeivali obrisi okrugle boce. Porunik Dub lupnu vejka po bluzi: A to to nosi, mizerijo? Izvuci to! vejk je izvukao bocu ukasta sadraja s potpuno jasnom i vidljivom etiketom Cognac. Pokorno javljam, gospon lajtant odgovorio je vejk neustraivo da sam iel u praznu flau od konjaka napumpati malo vode za piti. Ja sam jo od onog gulaa kaj smo ga juer imali tak strano edan. Kak vidite, voda iz te pumpe, gospon lajtant, nekak je uta, to je valjda nekakva zelezna voda. Takve vode su jako zdrave i korisne. Kad si tako edan rekao je porunik Dub, avolski se osmjehujui i elei to vie produljiti tu scenu, u kojoj e ^ejk izvui deblji kraj onda se napij, ali poteno. Ispij sve to odjednom! Porunik Dub je unaprijed isplanirao kako e vejk otpiti ^koliko gudjaja i dalje nee moi; kako e on, porunik -UD. nad njim izvojevati slavnu pobjedu i rei: Daj mi tu cu da malo popijem, i ja sam edan. I kako e se taj lopov . Vejk u tom stranom trenutku drati, a onda slijedi prijavak 'U alje... d
*">i rakije, milostivi gospodine vojnice, (njem.) "'""''

582

583

vejk je otvorio bocu, prinio ustima i gutljaj za gutlja' nestajao je u njegovu grlu. Porunik Dub se skamenio. v ^ je na njegove oi ispio cijelu bocu a da nije ni trepnuo praznu bocu bacio preko ceste u ribnjak, pljunuo i rekao k da je ispio au mineralne vode: Pokorno javljam, gospon lajtant, da je ta voda zbiT imala nekakav elezni okus. U Kamijku nad Vltavom jeda birta delal je za svoje letnje goste eleznu vodu na takav nain da je u bunar hitil stare potkove. Ja u ti dati stare potkove! Hajde, pokai mi taj zdenac odakle si uzeo tu vodu! To je tam malo dalje, gospon lajtant, odmah iza ove drvene barake. Idi naprijed, mizerijo, da vidim kako dri korak! To je zbilja udno, pomislio je porunik Dub, na tom bijednom tipu ba se nita ne primjeuje. I vejk je krenuo naprijed, predan volji bojoj, a neto mu je stalno govorilo da taj bunar mora biti tu negdje, pa ga nije nimalo iznenadilo to je i bio tamo. Bila je tamo ak i pumpa, pa kad su joj prili i vejk poeo pumpati, iz nje je potekla ukasta voda tako da je mogao sveano izjaviti: To je ta elezna voda, gospon lajtant. Priao im je uplaeni ovjek s pejzovima i vejk mu je rekao na njemakom da mu donese nekakvu au jer gospodin lajtant hoe piti. Porunik je Dub od svega toga tako poaavio da je ispi punu au vode, nakon koje mu je u ustima ostao okus konjske mokrae i gnojnice pa je, potpuno poludjevi od svega to je doivio, dao tom idovu s pejzovima pet kruna za au vode i obratio se vejku: to tu bleji, tornjaj se kui! , i Za pet minuta vejk se pojavio u stoernom vagonu natporunika Lukaa, tajanstvenim ga je pokretom iz~ iz vagona i vani mu priopio: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da bum najvie za deset minuta bil totalka pijani, leal bum u
584

nu, Pa ^ vas prosil da me, gospon obrlajtant, barem tri ne zovete i da mi ne aljete nikakve naredbe, dok se dobro aspavarn. Sve je u redu, al me je vlovil gospon lajtant Dub, -1 eam mu rekel da je to voda, pa sam moral pred njim popiti tu l flau konjaka da bi mu dokaza! da je to voda. Sve je u redu, j5 nisam izdal, kak ste i elili, bil sam i oprezni, al sad, pokorno vliam gospon obrlajtant, ve oseam da mi nekak trneju noge. Dodue, pokorno javljam, gospon obrlajtant, ja sam naviknu! cugati, jer sam s gosponom feldkuratom Katzom... Odlazi betijo! viknuo je natporunik Luka, no bez ikakve ljutnje, ali mu je porunik Dub postao pedeset posto nesimpatiniji nego to je bio prije toga. vejk je oprezno uao u svoj vagon i, namjetajui se na svoj kaput i naprtnjau, obratio se financijskom naredniku i ostalima: Jednom vam se jedan ovek nacugal i prosil je da ga ne budiju... nakon tih rijei svalio se na bok i poeo hrkati. Plinovi koje je isputao hrkanjem uskoro su ispunili cijelu prostoriju, tako da je kuhar okultist Jurajda, udiui nosnicama zrak, izjavio: K vragu, tu mirie konjak! Za sklopivim stolom sjedio je jednogodinji dragovoljac Marek, koji je napokon, nakon svih muka, dogurao do bataljunskog Ijetopisca. Trenutno je za osobne zalihe sastavljao priicu o junakim jelima bataljuna i moglo se vidjeti da mu taj pogled u budunost ini veliko zadovoljstvo. financijski narednik Vanek sa zanimanjem je pratio kako Kjanogodinji dragovoljac marljivo pie i pritom se cereka od a do uha. Stoga je ustao i nagnuo se nad njim, a ovaj )e mu Peo objanjavati: ~~~ lo vam je strano zabavno pisati povijest bataljuna zalihu. Glavna stvar je da se postupa sustavno. U svemu Ora postojati sustav. s oustavni sustav primijetio je financijski narednik manje-vie prezrivim osmijehom**.
585

 Da rekao je nemarno .^o jeseca, kada e na bataljun zarobiti ruskog cara. O tfi jednogodinji :>atal emo razgovarati, gospodine Vanek, to je za kasnije, usustaviti sustavni sustav pri pisanju e emo razgovarati, povijesti batal' C U poetku ne moemo nastupati odmah s A tad si moram pripremiti za zalihu male epizode koje e * velikim n iv dama. Sve to mora ii pomalo; prema Hoiti o besprimjernoj hrabrosti. Morat u izmisliti potodreenom planu ^ bataljun ne moe najednom pobijediti u o nove ratne termine. Jedan sam ve smislio, a pisat u o P tom svjetskom r ^ Nihil nisi bene.1 Glavna je stvar, za 'j odvanosti naih vojnika napikanih pranjama temeljitog povjesnik kao to sam ja, da najprije naini plan P ate_ Tijekom eksplozije neprijateljske mine jedan od naih pobjeda N* primjer, ovdje oslikavam kako je na aih vodnika, recimo iz 12. ili 13. kompanije, ostane bez bataljun, a to e vjero_ jatno biti za dva mjeseca, umalo preao elave. A propos ree jednogodinji dragovoljac lupivi rusku granicu, koi je iznimno vrsto zaposjednuta, recimo, neprijateljskim donskim pukovnijama, dok nekoliko se * po glavi umalo sam zaboravio, gospodine financijski narednice, ili, graanski reeno, gospodine neprijateljskih divizija obilazi nae pozicije. ini se, na prvi Vanek, morate mi nabaviti popis svih doasnika. Imenujte mi pogled, da je na bataljun izgubljen, da e nas razbiti na nekog narednika iz 12. kompanije. Houska? Dobro, znai komadie, kadli uto na satnik Sagner izdaje naem bataljunu onda Houska od te mine ostane bez glave, glava mu odleti, zapovijed: Bog ne eli da ovdje izginemo, briimo! Onda se a tijelo ipak napravi jo nekoliko koraka, naniani, pa na bataljun dade u bijeg, ali neprijateljska divizija koja nas obori jo i neprijateljski zrakoplov. Samo se po sebi razumije je ve obila vidi da ustvari jurimo na nju, pa poinje da se odjeci ove pobjede moraju u budunosti proslavljati u izbezumljeno bjeati i bez ispaljenog metka pada u ruke obiteljskom krugu u Schonbrunnu. Austrija ima jako puno priuvnim jedinicama nae vojske. Ovime tek, zapravo, bataljuna, ali jedan jedini bataljun, a to je na, bit e poinje cijela povijest naeg bataljuna. Iz neznatnog dogaaja, odlikovan, jedino e zbog njega biti prireena mala, intimna kako bih to proroanski rekao, gospodine Vanek, razvit e se obiteljska sveanost carskog doma. Zamiljam to tako, kao dalekosene posljedice. Na bataljun hita iz pobjede u to vidite po mojim zabiljekama, da e se obitelj pobjedu. Bit e zanimljivo kako e na bataljun zaskoiti nadvojvotkinje Marije Valerije upravo zbog toga preseliti neprijatelja na spavanju, za to e, dakako, biti potreban stil iz Wallseea u Schonb-runn. Sveanost je posve intimna, Ilustriranog ratnog izvjestitelja, koji je za vrijeme ruskoodvija se u dvorani pokraj careve lonice koja je osvijetljena japanskog rata izlazio kod Vilimeka. Na e bataljun napasti bijelim svijeama jer, kako je poznato, na dvoru ne vole logor usnulih neprijatelja. Svaki na vojnik potrait e po elektrine arulje zbog kratkog sPja, kojim je stari monarh jednog neprijatelja i svom snagom zabit e mu bajunet u opsjednut. grudi. Sjajno naotren bajunet prodire ko vrui no u maslac, a U est sati naveer poinje sveanost u ast i hvalu tek tu i tamo pukne poneko rebro, usnuli neprijatelji trzaju se naeg bataljuna. Toga trenutka uvedeni su unuci Njegova cijelim tijelom, na trenutak iskolae zauene oi, ali one vie Velianstva u dvoranu, koja zapravo pripada odajama | ne vide, pa krkljaju i samo se isprue. Usnulim neprijateljima aenopokojne carice. Sada se postavlja pitanje tko e jo ,'ti pojavljuju se na usnaina krvave sline, s time je stvar gotova i prisutan osim carske obitelji. Tamo mora biti, i tamo pobjeda je na strani naeg bataljuna. Ili neto jo bolje; to e * i biti, vrhovni pobonik monarha grof Paar. Budui biti... tako... za *k pri takvim obiteljskim i intimnim gozbama ponekad ne i pozli, ime, naravno, nisam mislio da e se grof l. Nita osim dobro, (lat.) valjda pobljuvati, poeljna je i nazonost osobnog
586

587

lijenika, dvorskog savjetnika dr. Kerzla. Glede reda t si sluajno dvorski lakeji ne bi dopustili kakvu intim^ prema dvorskim damama prisutnima na gozbi, pojavlj * se: najvii dvorski dvorjanin barun Lederer, komornik c Bellegarde i p vrhovna dvorska dama, grofica Bombell medu koja dvorskim damama igra istu ulogu kao i madam bordelu u Kod Suha. Tek kada su se uzviena gospoda okupila, obavijeten i car, koji se pak pojavio u pratnji svojih unuka, sjeo za stol i odrao zdravicu u poast naem marbataljunu. Nakon njega rije uzima nadvojvotkinja Marija Valerija, koja se oso bito pohvalno prisjea vas, gospodine financijski narednice. Dakako, prema mojim biljekama, na bataljun trpi teke i osjetne gubitke, jer bataljun bez mrtvih i nije bataljun. Bit e potrebno pripremiti novi lanak o naim mrtvacima. Pov ijest bataljuna ne smije se sastojati samo od suhih injenica o pobjedama, kojih ve unaprijed imam zabiljeenih, otprilike, etrdeset dvije. Vi, na primjer, gospodine Vanek, poginut ete kraj rjeice, a ovaj ovdje, Baloun, koji tako udno bulji u nas, taj e poginuti posve drugaijom smru nego to je obian metak, rapnel ili granata. Bit e uguen lasom izbaenim iz neprijateljskog zrakoplova, ba u onom trenutku kada bude prodirao objed svoga oberlajtnanta Lukaa. Baloun je ustuknuo, oajno zamahao rukama i potiteno izustio: Kad ja nisam kriv za tu svoju narav. Jo dok sam sluzil aktivno, znal sam se i triput pojaviti u kuhinji po menazu, dok me nisu zaprli. Jednom sam triput za obed uzel rebro, zbog kojeg sam odsedel mesec dana. Nek se vri volja Boja Ne bojte se, Baloune tjeio ga je jednogodinji dragovoljac u povijesti bataljuna nee biti spomenu da ste poginuli derui putem od oficirske kuhinje do rov Bit ete istaknuti skupa sa svim ostalim vojnicima nas t> 1 bataljuna koji su pali za slavu nae krune, kao, na prifl ] financijski narednik Vanek. Kakvu ste smrt meni odredili Marek? *| Kt>(>
588

Sarno nemojte uriti, gospodine financijski narednice, ide to tako brzo. jednogodinji dragovoljac se zamislio: __ Vi ste iz Kralupa, zar ne? Onda piite doma u Kralupe, .^ nestati bez traga, ali piite nekako oprezno. Moda biti ' lite teko ranjeni, ostati leati na icanim preprekama? P'no liekarite tako cijeli dan sa slomljenom nogom. A nou neprijatelj reflektorom osvjetljava nae poloaje i primijeti vas- misli da vrite izvianje i pone na vas sipati granate i rapnele. Vi ste uinili golemu uslugu naoj vojsci jer na vas je neprijateljska vojska utroila toliku koliinu streljiva kao je da pucala na cijeli bataljun, a djelii vaeg tijela, nakon itave te pucnjave, slobodno plove zrakom, probijaju gatacijom i ro pjevaju pjesmu velike pobjede. Kratko i jasno, svakoga e na doi red i svatko iz naeg bataljuna bit e odliko tako da e van, slavne stranice nae povijesti biti ispunjene pobjedama; iako bih to vrlo nerado pretrpavao, ali ne mogu pomoi, sve mora si biti provedeno savreno kako bi iza nas ostala nekakva uspomena prije nego to, recimo, u mjesecu rujnu od naeg bataljuna ne preostane apsolutno nita, osim slavnih tih stranica povijesti, koje e srcima svih Austrijanaca govoriti kako je sigurno da su svi oni koji vie nee ugledati doma svoga bojovali jednako postojano i junaki. Kraj ve sastavio, sam znate, gospodine Vanek, taj nekrolog: ast uspomeni palih! Njihova ljubav prema Monarhiji najsvetija ljubav jer je je vrhunac svoj dostigla u smrti. Njihova imena &eka budu sa tovanjem izgovarana, kao, na primjer, Vanek.i. pak, kojih Pn se najbolnije dotaknuo taj gubitak, neka hrabro obrisu suze jer oni koji padoe bili su junaci naeg bataljuna. Telefonist Chodounskv i kuhar Juraj da s velikim su zani^jem prislukivali izlaganje jednogodinjeg dragovoljca o Opremljenoj povijesti bataljuna. , ~~~ Priite blie, gospodo rekao je jednogodinji . ^ovoljac listajui svoje biljeke. Stranica 15. Telefon^hodounsky pao je 3. rujna zajedno s bataljunskim kuha589

rom Jurajdom. Sluajte dalje moje biljeke: Besprimje junatvo. Prvi, rtvovavi ivot, spaava telefonske iic svome blindiranom sklonitu vrei pritom telefonsU slubu tri dana bez zamjene drugi, vidjevi da prijeti gr zna opasnost da nas neprijatelj opkoli s boka, kodom kinu' juhe baca se na neprijatelja sijui uasne opekline med neprijateljem. Krasna smrt obojice. Prvi rastrgan minom drugi uguen otrovnim plinovima koje su mu gurnuli nod nos kad se vie nije imao ime braniti. Obojica su poginula s usklikom: Es lebe unser Batalionskommandant!1 Vrhovno zapovjednitvo ne moe drugo doli da im svakoga dana u obliku zapovijedi odaje pohvalu, kako bi i ostale postrojbe nae vojske upoznale junatvo naega bataljuna i uzele ga sebi za primjer. Mogu vam unaprijed proitati odlomak iz vojne zapovijedi, koja e biti proitana svim dijelovima vojske, koja je vrlo slina zapovijedi nadvojvode Karla, kada je 1805. godine stajao sa svojom vojskom pred Padovom, a samo dan nakon zapovijedi dobio pristojne batine. Dakle, sluajte to e se itati o naem bataljunu kao uzoru junatva za sve vojnike: Nadam se da e cjelokupna vojska uzeti kao primjer gore navedeni bataljun, a da e osobito usvojiti onaj duh samopouzdanja i postojanosti, vrste nesavladivosti u opasnostima, onog uzoritog junatva, ljubavi i povjerenja prema svojim nadreenim starjeinama jer sve te vrline kojima se ovaj bataljun istie vode prema divljenja vrijednim djelima, ka srei i pobjedi naeg Carstva. Svi za njihovim primjerom! S mjesta na kojem je leao vejk zaulo se zijevanje i moglo se uti kako Svejk govori u snu: Je, imate pravo, gospoda Miilerova, da su ljudi slini-U Kralupama je pravil pumpe nekakvi gospon Jaro, koji J bil slian uraru Lejhanzu iz Pardubica ko jaje jajetu, a ovaj J opet bil tak grozno slian Piskoru iz Jiina, a sva etri^skup sliili su nepoznatom samoubojici kojeg su nali obesenog
1. Neka ivi na zapovjednik bataljuna, (njem.)

kroz gnjilog u jednom ribnjaku, tu pokraj Jindfich Hra-' ono ispod pruge, gde se vjerojatno hitil pod vlak. t Onda se zaulo novo zijevanje, a zatim jo i dodatak: ___ Onda su sve te ostale osudili na velke kazne, a sutra ; gospoa Miilerova, napravite procedene rezance. vejk se okrenuo na drugi bok i nastavio dalje hrkati, dok meu kuharom okultisom Jurajdom i jednogodinjim jjragovoljcem razvila debata koja se odnosila na stvari iz budunosti. Okultist Jurajda smatrao je da se moda, na prvi pogled, ini besmislenim kada ovjek pie iz iste zezancije o neemu to e se dogoditi u budunosti, ali je sasvim sigurno da takva zezancija vrlo esto sadri proroanske fakte, kada duhovni pogled ovjeka pod utjecajem tajanstvenih sila nadvladava zavjesu nepoznate budunosti. Od toga trenutka u Jurajdinu se govoru neprestano ponavljala rije zavjesa. U svakoj drugoj reenici pojavljivala se ta zavjesa budunosti, dok konano nije doao do regeneracije, to jest do obnavljanja ljudskog tijela, zatim je u to ubacio i sposobnost obnavljanja tijela kod sipa i hobotnica, a zavrio izjavom da svaki ovjek moe otkinuti guterici rep, pa e joj taj opet narasti. Na to je telefonist Chodounskv primijetio da bi to za ljude bila uivancija kada bi i kod njih bilo mogue isto to i s repom guterice, pa kad, recimo na primjer, u ratu nekome odleti glava ili neki drugi dio tijela, takva bi stvar za vojnu upravu bila itekako dobrodola jer uope ne bi bilo ratnih mvalida. Jedan takav austrijski vojnik, kojem bi neprestano rasle noge, ruke, glave, bio bi sigurno na veoj cijeni nego ci )ela brigada. Jednogodinji je dragovoljac izjavio da se danas, Svaljujui uspjenoj ratnoj tehnici, moe neprijatelja s ^Pjehom rastrgnuti i na tri jednaka dijela. Postoji i zakon 0 obnavljanju tijela arnjaka iz porodice sipa; svaki rasPlovljeni dio obnavlja se, dobiva nove dijelove i samostalno kao arnjak. U analognom sluaju, nakon svake bitke, a vojska koja bi sudjelovala u toj bici, utrostruila bi
591

590

se, udesetorostruila i na svakoj bi se nozi razvio novi pjeak. _ ' Da sad to uje vejk izjavio je financijski nared 'L Vanek taj bi vam sigurno dao bar jedan primjer. Svejk je reagirao na svoje ime i promrmljao: Hier i nastavio hrkati, ispustivi iz sebe taj izr vojnike discipline. Na poluotvorenim vratima vagona pojavila se glav porunika Duba. Je li ovdje vejk? upitao je. Spava, pokorno javljam, gospodine lajtnante odgovorio je jednogodinji dragovoljac. Kad pitam za njega, onda vi, jednogodinji dragovoljce, imate smjesta skoiti i pozvati ga. To nee ii, gospodine lajtnante, on spava. Onda ga probudite! udim se da vam to nije smjesta palo na pamet, jednogodinji dragovoljce?! Ipak biste morali pokazivati vie uslunosti prema svojim nadreenima! Vi me jo ne poznajete... ali kad me upoznate... Jednogodinji dragovoljac poe buditi vejka. Svejk! Gori! Ustaj! Onda kad su gorili Otkolkovi mlinovi promrmljao je vejk okreui se na drugi bok stigli su vatrogasci ak s Visoana... Izvolite pogledati rekao je ljubazno jednogodinji dragovoljac poruniku Dubu ja ga budim, ali to nikako ne ide. Porunik Dub se razljutio. Kako se zovete, jednogodinji dragovoljce? Marek. Aha, vi ste taj jednogodinji dragovoljac Marek, koji neprestano sjedi u zatvoru, je li? Da, gospodine lajtnante. Jednogodinji kurs proao sam takorei u zatvoru, pa sam bio redegradiran, to jest nakon to sam bio osloboen od strane divizijskog suda, gaje Je moja nevinost izala na vidjelo, imenovan sam bataljunsk1 Ijetopiscem s pravima jednogodinjeg dragovoljca.
592

Vi to neete dugo biti razderao se porunik Dub, en u licu, a taj prijelaz od boje do boje stvarao je da mu obrazi otiu od amaranja. Za to u se ja! iti, _ Molim, gospodine lajtnante, da budem predveden na rt _ rekao je ozbiljno jednogodinji dragovoljac. \__ Nemojte se sa mnom igrati odvrati porunik Dub ____ ;a u vam dati prijavak! Mi emo se jo sresti, ali to e vam se vraki zgaditi jer ete me upoznati ako me jo niste upoznali! Porunik Dub gnjevno je otiao od vagona zaboravivi u uzbuenju na vejka iako je jo maloprije imao najbolju namjeru pozvati vejka i rei mu: Puhni! A to bi bilo posljednje sredstvo kojim bi se utvrdio vejkov protuzakoniti alkoholizam. Sada je za sve bilokasno, jer pre kada se za pola sata ponovno vratio vagonu, u meuvremenu su vojnicima podijelili crnu kavu s rumom, vejk je ve bio budan i, na poziv porunika Duba, iskoioiz vagona kao je srna. Puhni! razderao se na njega porunik Dub. vejk je ispuhnuo na njega itavu zalihu svojih plua, kao kad vrui vjetar nanese u polje miris tvornice alkohola. to se to iz tebe osjea, tipino? Pokorno javljam, gospon lajtant, da se iz mene osea rum . No, vidi deko pobjedonosno izjavi porunik Dub konano sam te se doepao. Je, gospon lajtant rekao je vejk bez ikakvog izraza uznemirenosti upravo smo fasovali rum za kavu, a ja sam Prvo popil rum. Ako je pak, gospon lajtant, dolo nekakvo novo nareenje da se prvo mora piti kava, a tek onda rum, Prsim za oprotenje, drugi put se to ne bu dogodilo. A zato si hrkao kad sam prije pola sata bio u vagonu? a nisu te mogli probuditi! ~~~ Ja nisam, pokorno javljam, gospon lajtant, elu no s ?aval zato jer sam se podsetil na ono vreme kad smo jo
593

imali manevre u Vesprimu. Onda je suponirani prvi i d armijski zbor iel prek tajerske, a prek zapadne M a i opkolil nas je etvrti zbor, koji je bil u logoru u Beu i u L. lini, gde smo svuda imali utvrde, ali oni su nas obili i d ^ su ak na most koji su delali inenjerci s desne obale Dun Mi smo trebali napraviti ofenzivu, a nama je u pomo * bala doi vojska od severa, a isto tak od juga, od Osijeka T su nam proitali u zapovedi, da nam ide u pomo 3. armijsk' zbor da nas ne bi razbili izmeu tog Blatnog jezera i Brati lave kad burno napredovali prema tom drugom armijskom zboru. Ali ni ni vredilo; ba kad smo trebali pobediti, onda su svirali kraj i pobedili su oni s belim vrpcama. Porunik Dub nije rekao ni rijei, ve je zbunjeno otiao vrtei glavom, ali odmah se vratio iz stoernog vagona i rekao Svejku: Zapamtite svi da e doi vrijeme kada ete cviljeti preda mnom! Za neto vie nije imao snage, pa je opet otiao prema stoernom vagonu, gdje je satnik Sagner upravo sasluavao nekog nesretnika iz 12. kompanije, kojega je priveo narednik Strnad, jer je vojnik ve sada poeo brinuti o svojoj sigurnosti u rovovima i odnekud je s postaje, sa svinjca, dovukao vrataca okovana limom. Sada je stajao izbezumljen, izbuljen, ispriavajui se da ih je htio ponijeti sa sobom u zaklon, protiv rapnela, jer se htio osigurati. Ovo je iskoristio porunik Dub za veliku propovijed o tom kako se mora vladati vojnik, kakve su mu dunosti prema domovini i vladaru, koji je ujedno najvii vojni zapovjednik i vrhovni vladar. No, ako se u bataljunu nalaze takvi elementi, onda ih treba istrijebiti, kazniti i zatvoriti. To blebetanje bilo je tako neukusno, da je satnik Sagner potapao krivca po ramenu i rekao mu: No, imali ste dobru namjeru, ali ubudue to nernop initi, to je od vas bilo glupo, vratite ta vrataca tamo odaW ste ih uzeli i nosite se k vragu! Porunik Dub se ugrizao za usnu i uvjerio da uprav
594

ovisi obrana poljuljane discipline u bataljunu. Stoga n'eff1' jednom obiao cijelo podruje kolodvora, pa je kraj )e ' sUadita, na kojemu je bio veliki maarsko-njemaki is da se ne smije puiti, naletio na nekog vojnika koji je n* o sjedio i itao novine, kojima je bio tako pokriven da nisu vidjele vojne oznake. Viknuo je na njega: Habt A ht!- Bio je to neki vojnik iz maarske pukovnije koja je u Hummenu bila u priuvi. porunik Dub ga je prodrmao, maarski vojnik je ustao, ali nije smatrao da treba salutirati, ve je samo gurnuo novine u dep i otiao prema cesti. Porunik Dub je krenuo za njim kao omamljen, ali je maarski vojnik ubrzao korak, a onda, okrenuvi se, podigao podrugljivo ruke u zrak kako porunik Dub ne bi ni trenutak posumnjao da ga je odmah prepoznao kao pripadnika jedne od ekih pukovnija. A onda se Maar trkom izgubio medu oblinjim kolibama iza ceste. Da bi nekako pokazao kako s ovom scenom nema nieg zajednikog, porunik Dub je velianstveno uao u malu trgovinicu pokraj ceste, smeteno pokazao na veliko klupko crnog konca i, gurnuvi ga u dep, platio, a zatim se vratio u stoerni vagon, gdje je naredio bataljunskom ordonansu da mu pozove slunika Kunerta, kojemu je, predajui konac, re k ao : O svemu se moram brinuti, znam da ste na konac zaboravili. Pokorno javljam, gospon lajtant, da ga imamo eli tu ce t. Onda mi ga smjesta i pokaite! Da ste smjesta s time ov dje. Mislite da vam vjerujem? Kada se Kunert vratio s punom kutijom klubaka konca, Wjelog i crnog, porunik Dub je rekao: Vidi klipane jedan, pogledaj dobro te konce koje si ^io i pogledaj ovo moje veliko klupko! Vidi kako su ti ji konci tanki, kako se lako prekinu, a sad pogledaj moj, uko bi se samo namuio da ga pretrgne. Na bojitu ne re arno nikakvih krpetina, na bojitu mora biti sve savreno.
595

Tako, uzmi sa sobom sve te konce i ekaj moje zapov" A-i zapamti: drugi put nita nemoj initi samostalno svo glavom, nego me doi prvo pitati kad neto ide kupov "! Nemoj ni poeljeti upoznati me s te moje loe strane. '' Kada je Kunert otiao, porunik Dub se obrat' natporuniku Lukau: Moj posilni je vrlo inteligentan ovjek. Tu i tam napravi nekakvu pogreku, ali inae vrlo dobro shvaa Njegova glavna karakteristika je potpuno potenje. U Brucku sam dobio paket sa sela, od svoga ogora, nekoliko peenih mladih gusaka, i, vjerujte mi, kako ih nisam mogao nabrzinu pojesti, on ih nije ni dotaknuo, nego ih je radije pustio da se usmrde. To je rezultat discipline. asnik mora odgojiti vojnike. Kako bi jasno pokazao da ne slua blebetanja toga glupana, natporunik Luka se okrenuo k prozoru i rekao: Da, danas je srijeda. Osjeajui potrebu da neto uope govori, porunik Dub se obratio satniku Sagneru i posve mu povjerljivim, prijateljskim tonom rekao: Sluajte, satnice Sagner, to mislite... Pardon, samo trenutak rekao je satnik Sagner i izaao iz vagona. iJ Za to vrijeme vejk je s Kunertom raspravaljao o njegovu gospodaru. Gde si bil to elo vreme da te se uope ni moglo videti. upitao je vejk. Ma zna rekao je Kunert s tom mojom starom budalom uvek imam nekakvog posla. Taj ti svaki as zove K sebi i pita stvari do kojih mi uope ni stalo. Tak me isto pi tal jel sam ja tvoj prijatelj, a ja sam mu rekel da se jako retk vidimo.
1/j

To je jako zgodno od njega, da se raspitiva za mene. J ga jako, jako volim, tog tvog gospona lajtanta. On je tak d
596

dobroduan, prema vojnicima je ko pravi otac rekao 1Ujk ozbiljno. J _____ Te, to si ti sam tak misli odbio je Kunert to je kva svinja, a glup je ko govno. Meni se ve popel na vrh ,ave. samo me ivcira. ^ _ Ma daj' di spat?! udio se vejk. Pa ja sam idi! da ie on zbilja tak dobri ovek, a ti tak nekak udno m u ) isiu * > i . i i . -i ovori o svom lajtantu, al to je nekak svim posilnima ve uroeno. Ko i ovaj posilni majora Wenzla, taj ni ne govori druke o svom gospodaru, nego da je komad prokletog, idiotskog kretena, a posilni pukovnika Schrodera, taj kad govori o svom gosponu, druke ga ni ne naziva neg popisana nakaza i smrad smrdljvi. Al to je zbog toga jer to svaki posilni naui od svog gospodara. Kad sam gospodar ne bi klel, ne bi ni taj posilni za njim ponavlja!. Jo dok sam bil aktivni, bil je u Budejovicama lajtant Prochaska, taj ni puno klel, al je svom posilnom stalno govoril kravo jedna plemenita. Taj posilni, nekakvi Hibman, nikad ni ul drugu kletvu od tog svoga pretpostavljenog. Taj se Hibman tak naviknul na to, da kad se vratil u civil, tati, mami, sestrama i svima ostalima je govoril kravo jedna plemenita, a onda je to na kraju rekel i svojoj curi, pa ga je ta napustila i jo ga je tuila za uvredu asti, jer je to rekel i njoj, i njenom tateku, i mamici na nekakvoj plesnoj zabavi, i to potpuno javno. I ni mu oprostila; na sudu je jo rekla da bi moda i ila na pomirdbu da ju je sluajno nazval kravom negde nasamo, al da je to ovak ispala evropska sramota. Medu nama, Kunert, nikad si to ne bi pomislil o tvom gosponu lajtantu. Na mene )e ostavil jako ugodan dojam onda kad sam se z njim prvi put razgovara!, tak ko da mi je neko pokaza! friku kobasicu, a tad sam z njim drugi put razgovara!, uini! mi se nekak jako naitani, nekak produhovljeni. Otkud si ustvari? Ba iz udejovica? To potivam kad je neko ba tono odnekud. A Sde tam stanuje? Tono ispod trijema? To je dobro, barem P leti tam imate hlada. Ima familiju? enu i troje dece? si prijatelju, bar bu te neko imal oplakivati, kak je to
b e

597

uvek u propovedi govoril moj feldkurat Katz, a to je, u^ . istina, jer sam jednom slual govor od nekog pukovnika k ' je govoril rezervistima u Brucku, koji su od tam ili u S biju, da svaki vojnik koji doma ostavlja familiju i pogine n bojitu, dodue, prekida obiteljske veze... a on je to ustvar' ovak rekel: Kat je mrtav, ot familiji mrtav, od familije sveza gotofa, al on bit jedan heroj, jer rtvoval svoj ifot za feu familiju, za Faterland. Stanuje na etvrtom katu? U prizemlju? Ima pravo, sad sam se setil da tam na budejovikom trgu nema ni jedne etverokatnice. Ve odlazi? Aha, tvoj gospon oficir stoji pred tabnim vagonom i nalukava se sim. Ak te sluajno pita jel sam nekaj o njemu govoril, obavezno mu reci da jesam, nemoj mu zaboraviti rei da sam jako lepo o njemu govoril, i da sam retko kad u ivotu srel oficira koji bi se tak prijateljski i oinski ponaa! ko on. Nemoj mu zaboraviti rei da mi se ini jako naitani i jo mu reci da je jako intelegentni. Jo mu reci da sam te opominjal da bude dobar i da dela sve kaj mu u oima proita. Jesi zapamtil? Svejk je uao u vagon, a Kunert je s koncima otiao u svoj brlog. etvrt sata kasnije krenulo se dalje prema Novoj abvni, preko spaljenih sela Brestovo i Veliki Radvan. < Vidjelo se da je ovdje bilo itekako gusto. i Karpatske padine i strmine bile su izrovane rovovima koji su se iz doline u dolinu protezali uz prugu s novim pragovima, a s obje strane leale su velike jame od granata. Ponegdje, preko potoka koji se ulijevaju u Laborec, a ijim je gornjim tokom prolazila pruga, vidjeli su se novi mostovi i nagorjele grede starih mostova. itava dolina prema Medzilaborecu bila je razrovana. i prekopana, kao da su ondje radile itave armade divovskin krtica. Cesta iza rjeice bila je razrovana, unitena, a kraj nje su se pruale izgaene ledine po kojima se valjala vojska. Pljuskovi i kia otkrivali su uz rubove jama, iskopan1
598

tama, rastrgane dronjke austrijskih odora. Iza Nover |bvne, na starom izgorjelom boru, u spletu grana visjela : . zajedno s dijelom potkoljenice, cipela nekog austrijskog pjeaka. Vidjele su se i ume bez lia, bez iglica, nakon to je topnika vatra obavila svoje; stabla bez kroanja i raznesene usamljene kuice. Po svjee podignutim nasipima vlak je vozio polako, tako jaje cijeli bataljun mogao temeljito promotriti i okusiti ratne radosti, a pogled na vojnike grobove s bijelim krievima to su se bjelasali na proplancima i na padinama opustoenih obronaka pomalo, ali sigurno, pripremao ih je za polje slave koja e kulminirati zablaenom austrijskom kapicom to treperi na bijelom kriu. Nijemci od Kaperskih Gora, koji su sjedili u zadnjem vagonu, jo su u Milovicama, kad je vlak ve naputao posta ju, urlali: Wann ich kumm wann ich wieda kumm, ali od Hummena potpuno utihnue, jer su naslutili da su mnogi od onih ije kape stoje na grobovima isto tako pjevali kako e biti lijepo kad se opet vrate i zauvijek ostanu kod kue sa svojom dragom. U Medzilaborecu postaja je bila iza sruenog i spaljenog kolodvora, iz ijih su ogaravljenih zidova izvirivale iskrivljene traverze. Nova, dugaka drvena baraka postavljena nabrzinu umjesto spaljenog kolodvora bila je pokrivena nalijepljenim plakatima na kojima su stajale ove rijei: Upisujte austrijski ratni zajam. U drugoj dugakoj baraci bila je stanica Crvenog kria, dakle su s debelim vojnim lijenikom izale dvije sestre, cerekajui se od uha do uha debelom vojnom lijeniku koji ^ je uveseljavao imitirajui razne ivotinjske glasove i neusPjelo rokui. Pod eljeznikim nasipom u dolini potoka leala je guena poljska kuhinja. Pokazujui na nju, vejk je rekao fi alounu: ,o ; ',< ,* - - ^

599

 Gle, Baloun, kaj nas eka u najblioj budun Upravo se trebala deliti hrana kad je doletela granata i l" ju sredila. To je grozno uzdahnuo je Baloun nikad nisam ni pomislil da bu me ekalo nekaj slinoga. Tornu ' kriva ta moja gordost, ja sam si, mrcina jedna, zadnju zim u Budejovicama kupil kone rukavice. Bilo mi je malo da na tim svojim seljakim apama nosim trikane stare rukavice kak je nosil i pokojni tata, i samo eznul za tim konim gradskim. On je jel suhi graak, a ja ga nisam tel ni videti' tel sam samo ivinu. Nije mi vie pasala ak ni obina svinjetina; mamica su mi je morali delati, smiluj mi se dragi Boe na pivi. U potpunom oaju Baloun je poeo izlagati svoju generalnu ispovijed: Ja sam vam se rugal i svim svetima i sveticama Bojim. Na Mali, u birtiji u Donjem Zahaju, lupil sam kapelana. U Boga sam jo kak-tak veroval, ali u svetog Josipa sam ve sumnjal. Sve svece sam trpil u hii, ali slika svetog Josipa je morala iti pro, i onda me je Gospod Bog kaznil za sve te moje grehe i moju pokvarenost. Kakvih sam sve pokvarenosti u mlinu napravil, kolko sam samo svoga punca pravouitnika potal i njegovo pravo osporaval, a svoju enu ivcira!. Svejk se zamislio: Ti si mlinar, jel? Onda si mogel znati da mlin Boji melje pomalo, ali sigurno, pa je zbog tebe i izbil taj svetski rat. Jednogodinji se dragovoljac umijea u razgovor: Tim miljenjem, Baloune, i nepriznavanjem svih svetin i svetica sigurno ste si nanijeli zlo, jer morate znati da je naa austrijska vojska ve godinama sasvim katolika, a ima najsjajniji primjer u naem vrhovnom vojnom zapovjednikuKako se uope moete odvaiti i krenuti u boj s mrnjo prema nekim svecima i sveticama Bojim kad je Minist stvo vojske uvelo po zapovjednitvima garnizona isusovac

rte1 za gospodu asnike i kada smo vidjeli e uskrsnua. Je li me dobro razumijete v) i: A* ustvari rinite neto Drotiv slavnog ( sveanost tisiua""-"- j~ -- - -. , Baloune? V t?"ate li da ustvari inite neto protiv slavnog duha nae ke? Upravo tako kao i s tim svetim Josipom, za kojeg nam rekli da mu sliica nije smjela visjeti u vaoj sobi. p on je, Baloune, zapravo zatitnik svih onih koji se ele vui iz rata. On je bio tesar, a valjda vam je poznata izreka pogledajmo gdje je tesar ostavio rupu. Koliko li je samo liudi otilo u zarobljenitvo s tom izrekom; kad su se nali u stisci, opkoljeni sa svih strana, gledali su da se spase ne toliko s egoistikog stajalita koliko sa stajalita sebe kao pripadnika vojske kako bi kasnije, kad se izvuku iz zarobljenitva, mogli rei Njegovu Velianstvu: Mi smo ovdje i ekamo daljnju zapovijed! Shvaate li to sada Baloune? Ne razmem uzdahnuo je Baloun. Ja imam tvrdu tikvu. Meni se mora sve ponavljati bar deset put. Dakle, ne poputa? upitao je vejk. E onda bum ti ja to sve jo jemput objasnil. Znai, ul si da se mora vladati prema tome kakav duh vlada u vojski, mora verovati u svetog Josipa, a kad bude opkoljen od neprijatelja, onda bus se nalukaval gde je tesar ostavil rupu kak bi sauva! sebe zaara i za novi rat. Sad valjda to razme i napravil bus dobro aknam malo temeljitije ispripoveda kakve si to pokvarenos-ti izvodil u tom mlinu, al ne da bi nam sluajno ispripovedal ntaj slinog ko u onom tosu o onoj curi koja je ila na !spoved gosponu upniku, a onda kad je ve ispripovedala razne grehe, poela se sramiti i rekla da svaku no provodi Prostote. To je jasno, da im je to gospon upnik ul, smesta su mu poele tei sline iz njuke i rekel je: No, ne srami se, m"a keri, ja sam ipak zastupnik Boji, i ispriaj mi sve li-leP, potanko o svome nemoralu. Ona se tam poela plaka-' da ju je sram, da je to takva grozna prostota, a onda ju je n opet upozoril da joj je on duhovni otac. Konano, nakon ^og oklevanja poela je s tim da se uvek svlee i legne se u
propovijedi. (lat.)

600

601
lIC l

*4e

krevet. A onda opet od nje ni mogel dobiti ni reci i j0$ s rascmizdrila. A on opet nek se ne srami, da je ovek &r stvorenje po svojoj prirodi, ali da je milost Boja beskr Ona se onda odluila i kroz pla mu je rekla: Kad sain *' legla svleena u krevet, onda sam si vadila ono zrnaza * izmeu prsta na nogama i onda sam to njuila. I to ti je K-i ela njena pokvarenost. Ja se, Balou, nadam da ti nisi to delal u svom mlinu i da bus nam ispripovedal nekaj istinito^ nekakvu pravu nemoralnost. Pokazalo se da je Baloun, prema onome to je rekao poinio nemoral u mlinu sa seoskim enama, a taj se nemoral sastojao u tome da im je zamjenjivao brano; to je u svojoj duhovnoj jednostavnosti nazvao nemoralom. Najvie se razoarao telegrafist Chodounskv i upitao ga, zar zaista nije imao nita s tim seljankama, u svome mlinu, na vreama brana, na to mu je Baloun odgovorio klatarajui rukama: Za to sam bil preve bedsti. Vojnicima je bilo objavljeno da e objed biti tek iza Palote u Lupkovskom klancu, pa su tako batalj unski financijski narednik, kompanijski kuhari i porunik Cajthaml, koji je vodio batalj unsku ekonomiju, otili u selo Medzilaborec. Bila im je dodijeljena i patrola od etiri vojnika. Vratili su se za nepunih pola sata, s tri praseta privezana za zadnje noge, i s obitelji maarskog Rusa koja je urlala, jer su prasci bili rekvirirani, te s debelim vojnim lijenikom iz barake Crvenog kria koji je neto uvjerljivo objanjavao poruniku Cajthamlu, dok je ovaj slijegao ramenima. Pred stoernim vagonom itav je spor dostignuo vrhunac kad je vojni lijenik poeo tvrditi satniku Sagneru u oi da su ti prasci predvieni za bolnicu Crvenog kria, o emu seljak nije elio ni uti, zahtijevajui da mu vrate prasce, da je t njegov posljednji imetak, i da ih sasvim sigurno ne moe dati za tu cijenu koju su mu isplatili. Novac koji je dobio za svinje gurao je u aku satniku Sagneru kojeg je seljanka drala za drugu ruku, i ljubila m je u svojoj poniznosti kojom se taj kraj uvijek i isticao.
602

ik Sagner bio je sav uplaen i prilino je potrajalo o to je uspio odgurnuti staru seljanku. To svejedno jjta koristilo, jer su umjesto nje dole mlade snage koje
mu iznva Poele sisati rukeU Porunik Cajthaml objavio je posve trgovakim tonom: T i tip irna Jo 12 Prasadi l isPlacena mu Je propisana djena, ljednjem propisu pod divizijskom brojem 12420, gos-ski dio. Prema tom propisu br. 16, u mjestima koja su postradala ratom, kupljene svinje ne smiju se plaati skuplje od 2 K i 16 krajcara, po l kg ive vage; u mjestima pogoenim ratom, na l kg ive vage dodati 36 krajcera, aiai, platiti za l kg 2 K 52 krajcara. Uz to ide i biljeka: utvrde li se sluajevi da su u mjestima postradalim ratom gospodarstva ostala itava, te s potpunim brojem svinja koje se mogu ustupiti u opskrbne svrhe postrojbama u prolazu, isplatiti za otkupljeno svinjsko meso kao i u mjestima koja nisu postradala ratom, uz posebnu nadoplatu od 12 krajcara na l kg ive vage. Ukoliko ova situacija nije potpuno jasna, na licu mjesta sastaviti komisiju od zainteresiranih, zapovjednika postrojbe u prolazu i onog asnika ili financijskog narednika (ukoliko se radi o manjoj formaciji) kojem je povjerena opskrbna sluba. Porunik Cajthaml sve je ovo itao s kopije divizijske zapovijedi koju je neprestano nosio sa sobom i gotovo znao napamet; da se na bojnom podruju povisuje cijena po jednom kilogramu mrkve za 15,30 halera, a blizu bojinice, za cvjetau namijenjenu offiziersmenagekuchenabteihung1 na l krunu 75 halera za l kg. Oni koji su to razraivali u Beu, zamiljali su bojno Podruje kao zemlju koja pliva u mrkvi i cvjetai. Porunik Cajthaml proitao je to Ijutitom seljaku na n jemakom jeziku, pa ga je tek onda upitao da li razumije; tad je ovaj zavrtio glavom da ne, izderao se na njega: Znai komisiju?
1

Kuhinjski dio asnike menae (njem.)

603

TJ kuhinji je vladao uobiajeni vojniki nepotizam koji oljeljivao sve samo onima koji su bili bliski vladajuoj fi'ki Posilni su se pojavili u Lupkovskom klancu zamaenih Ovaj je razumio rije komisija, pa je kimnuo glavom I dok su njegove svinje bile odvuene u poljske kuhin' egzekuciju, okruili su ga vojnici s bajunetima rasporeen' 11* rekviziciju, a komisija se uputila na njegovo imanje kak ^ se utvrdilo treba li dobiti 2 K 52 halera za l kg, ili sam 9,! 28halera. ^ Jo nisu ni stupili na cestu koja je vodila prema sel kada se od poljskih kuhinja zaulo trostruko predsmrtn' skvianje prasadi. Seljak je shvatio da je svemu doao kraj i oajniki za vikao: Davajte mnje za kaduju svinju 2 rvnskija! etiri vojnika tijesno su ga opkolila a cijela obitelj preprijeila je satniku Sagneru i poruniku Cajthamlu put, kleknuvi u prainu na cesti. Majka i dvije keri obujmile su koljena obojici, nazivajui ih dobrotvorima dok ih seljak nije uutkao i viknuo ukra jinskim dijalektom maarskih Rusa neka ustanu, neka si vojnici prasce poderu i nakon toga crknu. Tako se komisija raspala, no budui se seljak najednom pobunio i poeo prijetiti akom, dobio je od jednog vo jnika udarac koji je odjeknuo po kouhu, a cijela se obitelj prekriila i skupa s ocem nadala u bijeg. Deset minuta kasnije bataljunski financijski narednik i bataljunski ordonans Matui ve su se sladili svinjskim mozgom u svome vagonu, a narednik je, obilno se opajui, pakosno govorio pisarima: derali bi, ha? Je, deki, to je samo za doasnike. Kuharima bubrezi i jetra, gospodi blagajnikim narednicima mozak i kuhana glava, a pisarima samo dupla vojnika por cija mesa. Satnik Sagner ve je bio izdao nalog asnikoj kuhinji: Svinjetina na kimlu; izabrati najbolje meso da ne bude premasno! I tako se dogodilo da je nakon dijeljenja hrane vojnic 0 u Lupkovskom klancu, svatko u svojoj vojnikoj alici> svojoj porciji juhe, naao po dva mala komadia mesa,
604

e rodio pod jo nesretnijom zvijezdom, naao je samo hica. Svaki ordonans imao je trbuh tvrd kao kamen. Dogaale su se stvari koje su do neba vapile za pravdom. jednogodinji dragovoljac Marek je izazvao u kuhinji kandal, stoga to je elio biti pravedan, pa kada mu je kuhar uz primjedbu: To je za naeg bataljunskog Ijetopisca, spustio u loni s juhom pristojan komad kuhanog buta, ovaj je izjavio da su u ratu svi vojnici ravnopravni, to je izazvalo sveope odobravanje i posluilo kao povod za psovanje kuh ara. Jednogodinji dragovoljac bacio je meso natrag, istiui da ne eli nikakvu protekciju. U kuhinji to pak nisu razumjeli, ve su pomislili da bataljunski Ijetopisac nije zadovoljan, pa mu je kuhar rekao po strani neka doe kasnije kada podijeli hranu, pa da e mu dati komad noge. I pisarima su se takoer sijale njuke, bolniari su otpuhivali od sitosti, a oko tog Bojeg blagoslova svugdje unaokolo leale su neuklonjene uspomene na posljednje b o je v e . Svugdje su se valjale ahure od metaka, prazne limene kutije konzervi, podrtine ruskih, austrijskih i njemakih odora, dijelovi razbijenih kola, okrvavljene duge pruge za voja i vate. U stari bor kraj biveg kolodvora, od kojeg je ostala samo gomila ruevina, zabila se granata koja nije eksplodirala, ^ugdje su se mogli vidjeti komadi granata, a negdje, u ne posrednoj blizini, vjerojatno su pokopali mrtve vojnike, 'er je strano zaudaralo na trule. Pa kako je tuda prolazila vojska i uokolo logorovala, ^gdje su se vidjele hrpice ljudskih izmetina meunarodnog 1Ile Pdrijeda, svih naroda Austrije, Njemake i Rusije. Izmevojnika svih narodnosti i svih vjeroispovijesti leale su
605

jedne do drugih, ili se gomilale jedne na drugima lmeusobno nisu tukle. * Napola razbijen spremnik za vodu, drvena kol'K' eljeznikog uvara i uope sve to je imalo nekakvu ^ jenku, bilo je izbueno puanim mecima kao reeto. Zbog potpunijeg dojma i vojnikih radosti, iza oblinj vrhunca uzdizali su se stubovi dima, kao da je tamo gorjel cijelo selo i kao da se ondje nalazilo sredite velikih voinih operacija. A tamo su zapravo spaljivali barake u kojima su ranije leali oboljeli od kolere i dizenterije, a na veliku radost one gospode koja je bila zabavljena utemeljivanjem bolnice pod pokroviteljstvom nadvojvotkinje Marije, gospode koja je krala i nabijala depove podnoenjem rauna o nepostojeim barakama za oboljele od kolere i dizenterije. Sada je za sve ostale izvukla deblji kraj jedna skupina baraka, pa se u smradu goruih slamarica uzdizalo prema nebu sve to zlodjelo pod nadvojvotkinjinim pokroviteljstvom. Iza kolodvora, na stijeni, Nijemci su ve pourili postaviti spomenik palim Brandenburanima s natpisom Den Helden von Lupkapafi1 i velikim dravnim njemakim orlom izlivenim u bronci, ispod kojeg je na postolju bilo naroito istaknuto da je taj spomenik izliven od ruskih topova zaplijenjenih od strane njemakih pukovnija za vrijeme oslobaanja Karpata. U tom udnom i dotada nedoivljenom ozraju, bataljun se poslije objeda odmarao u vagonima, a satnik Sagner i bataljunski pobonik jo se nikako nisu mogli sporazumjeti ifriranim telegramima sa sjeditem brigade, o daljnjem nastupanju bataljuna. Izvjetaji su bili toliko nejasni da je sve ispadalo tako kao da i nisu trebali doi do Lupkovskog klanca, ve da su trebali ii u potpuno suprotnom smjeru do Novog Grada pod iatorom, jer se u telegramima govorilo o nekakvim mjestima Csap-Ungvar, Kis-Berezna-Uszok. Nakon deset minuta se ustanovilo da u sjeditu brig*
1. Junacima lupkovskog klanca (njem.)

totalni mamlaz, neki stoerni asnik, jer je uskoro ^ ifrifani telegram u kojem ih pitaju nisu li oni moda '^arbataljun 75. pukovnije (vojna ifra G3.) Mamlaz 8- . jjjflj brigade bio je zauen odgovorom, da se radi o 7 ^Kodnom bataljunu 91. pukovnije, pa je upitao tko je Hao nalog da se ide na Munkaevo, vojnom prugom preko cvia, kada se po marruti treba ii preko Lupkovskog klan& Sanok, u Galiciju. Mamlaz se strano udio to se telegrafira iz Lupkovskog klanca i odmah im je poslao ifriranu zapovijed: Marruta nepromijenjena, na Lupkovski klanac Sanok gdje... daljnje zapovijedi. Nakon povratka satnika Sagnera razvila se u stoernom vagonu rasprava o evidentnom glavinjanju, a bilo je i oitih aluzija kako bi, da nema Nijemaca, istona vojna skupina bik potpuno obezglavljena. Porunik Dub je pokuao obraniti obezglavljenost austrijskog stoera, i jo se poeo zezati s time da je ovaj kraj bio jako opustoen nedavnim bojevima, pa pruga jo nije mogla biti dovedena u ispravno stanje. Svi su ga asnici gledali saalno, kao da su htjeli rei da taj gospodin nije kriv za svoju blesavost. Kako nije naiao na otpor, porunik Dub je i dalje mljeo o blistavom dojmu koji je na njega ostavio taj uniteni kraj, to svjedoi o tom kakvu eljeznu aku ima naa vojska. Opet mu nitko nije odgovorio, nato je on ponovio: Zaista, svakako, Rusi su ovdje uzmicali u totalnoj panici. Satnik Sagner odluio je u sebi da e prvom prilikom, im situacija u rovovima bude najopasnija, poslati porunika u asniku ophodnju iza bodljikavih zapreka, u e neprijateljskih poloaja, pa je apnuo natporuniku s kojim se nagnuo kroz prozor vagona: Ove nam je civile sam vrag poslao. Sto vei intelektua-^ tim vee govedo. > inilo se da porunik Dub uope nee prestati govoriti, ^nicirna je objanjavao kako je proitao u novinama o tim
607

606

bojevima na Karpatima, o borbi za Karpatske klance jeme austrijsko-njemake ofenzive na Sani.

Vr

'~

Pripovijedao je o tome kao da je ne samo u njima jelovao, ve kao da je sam te operacije vodio. A posebno su odvratne bile reenice ovog tipa: O A smo krenuli na Bukovsko kako bismo osigurali lin-a Bukovsko - Dvnov, odravali smo vezu s bardejovik skupinom u Velikoj Polanki, gdje smo razbili neprijateljsk samarsku diviziju. Natporunik Luka vie nije mogao izdrati, te primijeti A o tome si zasigurno jo prije rata razgovarao sa svojim upanijskim predsjednikom. Porunik Dub neprijateljski je pogledao natporunika Lukaa i izaao iz vagona. Vojniki je vlak stajao na nasipu, a dolje pod padinom, nekoliko metara dalje, leali su razni predmeti odbaeni prilikom odstupanja ruskih vojnika, koji su oigledno uzmicali kroz ovaj jarak. Vidjeli su se zahrali ajnici, nekakvi lonci, torbice za streljivo. Uz najrazliitije predmete valjali su se itavi koturovi bodljikavih ica, pa opet oni okrvavljeni zavoji i vate. Nad tim jarkom, na jednom mjestu stajala je skupina vojnika, a porunik Dub je odmah opazio da medu njima stoji Svejk i neto im objanjava. Poao je onamo. to se ovdje dogodilo? zauo se strogi glas porunika Duba koji se okrenuo ravno prema vejku. Pokorno javljam, gospon lajtant odgovorio je Svejk uime svih da gledamo. A to gledate? uzviknuo je porunik Dub. Pokorno javljam, gospon lajtant, gledamo dolje, u jarak. A tko vam je za to dao odobrenje? Pokorno javljam, gospon lajtant, da je to elja naeg gospona pukovnika Schrodera iz Brucka. Kad se z nama rastajal, kad smo odlazili na bojite, on je u svom g^r rekel da si svi, kad budemo prolazili kroz naputeno boji*6'
608

i pogledamo kak se bojovalo, jer da bi nam to mo-f6. . . QC[ koristi. A mi sad tu vidimo, gospon lajtant, u toj JT. i^j sve vojnik mora odbacivati dok bei. Mi tu vidimo, ^'rno javljam gospon lajtant, kak je to glupo kad vojnik ^' sa sebom kojekakve bedastoe. On je s tim previe reeni. On se onda zbog toga bez potrebe umori, a ako lee sa sebom takvu hrpu, on se nemre ni lako boriti. Poruniku Dubu naglo je zasvijedila nada da e konano vejka dovui pred prijeki sud zbog veleizdajnike antimilitaristike propagande, i zato ga je brzo upitao: _ Vi znai, mislite, da vojnik mora odbacivati metke, koji se ovdje valjaju, u ovom jarku, ili bajunete, kako tamo v id im ? Ma kakvi, pokorno javljam, gospon lajtant odgovorio je Svejk ljubazno se smijeei izvoliju pogledati tam dole, na onu odbaenu limenu kahlicu. I zaista, medu krhotinama lonaca pod nasipom, izazovno se valjala nona posuda otuenog emajla, probijena hrdom, a sve te predmete koji nisu vie bili pogodni za uporabu u domainstvu odbacio je ef postaje; a oni e kao grada posluiti za diskusiju arheolozima buduih vremena, koji e nakon ovog otkria biti potpuno zbunjeni, a u kolama e djeca uiti o vijeku emajliranih nonih posuda. Porunik Dub se zagledao u taj predmet, ali nita nije mogao utvrditi, osim da je to odista jedan od onih invalida koji su svoju svjeu mladost provodili pod posteljama. Na sve je prisutne to ostavilo neobino snaan dojam; budui da je porunik Dub utio, oglasi se Svejk: - Pokorno javljam, gospon lajtant, da je s takvom pliom jednom bila zgodna zafrkancija u toplicama u p debradima. Kod nas, na Vinohradima to se pripovedalo 11 birtiji. Jednom su, dakle, tam u Podebradima poeli izda-^ mali asopis Neovisnost, a glava nad glavama u svemu Oftle bil je podebradski apotekar koji je za glavnog urednika ^tavil nekakvog Ladislava Hajeka iz Domalica. A taj gos-fl apotekar bil je takav udak da vam je skupljal stare lonce
609

i druge takve drangulije, tak da je imal eli muzej. A taj H ' Domaliki jednom si je pozval u goste u Podebradske lice nekakvog prijatelja, koji je isto pisal za novine, i tam ^ se nacugali zato jer se eli tjedan nisu vidli, pa mu je ovai * jatelj obeal da bu mu se revaniral za ovo aenje tak dah napisa! feljton za tu Neovisnost, za taj neovisni asopis nH kojeg je ovaj Hajek ovisi!. I taj mu je njegov prijatelj napisa] feljton o nekakvom skupljau, koji je u pesku na obali LaL nae! staru plehnatu kahlicu i mislil da je to kaciga Svetog Vaclava, pa je s tim napravil takvu uzbunu da je to tam doel pogledati i biskup Brynych iz Hradeca, s elom procesijom i s crkvenim barjakima. Taj podebradski apotekar mislil je da se to odnosi na njega, pa su se njih dva, on i taj gospon Hajek, posvadili. Porunik Dub bio bi najradije gurnuo Svejka u jarak, no pribrao se i onda na sve izderao: Ja vam velim da ovdje ne buljite bez razloga! Nitko od vas mene jo ne poznaje, ali kad me upoznate! Svejk, vi ostanite! rekao je groznim glasom kada je Svejk htio sa svima ostalima krenuti prema vagonima. Ostali su sami, oi u oi, a porunik Dub je razmiljao to bi mu to stranog rekao. Svejk ga je ipak pretekao: Pokorno javljam, gospon lajtant, kad bi nam bar ovo vreme dalje ilo na ruku. Prek dana ni tak vrue, a i noi su dost ugodne, tak da je to najprikladnije vreme za ratovanje. Porunik Dub je izvukao revolver i upitao: Zna li to je ovo? , Pokorno javljam, gospon lajtant, znam. Gospon o lajtant Luka ima u dlaku istoga. 0 Onda to, gade, zapamti! ozbiljno i dostojanstv ree porunik Dub, spremajui revolver da zna, ^ bi ti se dogoditi neto jako neugodno, ako bude nas tim svojim propagandama. . ^u Porunik Dub je otiao ponavljajui u sebi: Sa a^flto odlino rekao: svojim propagandama, da, s p dama!... > 4 *
610

P iie nego to je opet uao u svoj vagon, Svejk se jo malo rtfctao mrmljajui u sebi: P _- Kam bi ga smestil? Kako je vrijeme prolazilo, vejku se sve jasnije ukazivao naziv ove vrste: Poluprdonja! U vojnikom rjeniku rije prdonja odavno je bila ootrebljavana s velikom ljubavlju, a uglavnom je taj fosni naziv pripadao pukovnicima ili starijim satnicima, a nredstavljao je odreeno stupnjevanje ee upotrebljavanog naziva gadni deda. Bez ovog pridjeva gadni, rije deda bio je ljubazan naziv za starog pukovnika ili bojnika koji se jako derao, ali je pritom volio svoje vojnike i titio ih od drugih regimenata, osobito kada se radilo o tuim ophodnjama koje su skupljale njegove vojnike u krmama, gdje su ih nalazili bez propusnica. Deda se brinuo o svojim vojnicima, hrana je morala biti u redu, ali je uvijek imao nekakvog crva; za neto bi se uhvatio, i zato je bio d e d a . Ali kada je deda suvie maltretirao vojnike i doasnike, izmiljao none vjebe i sline stvari, bio je gadni deda. Kao vii stupanj gadosti gadnog dede, preko davea i glupana, nastajao je prdonja. Ta rije je znaila sve, a postojala je velika razlika izmeu prdonje u civilstvu i prdonje u vojsci. Prvi, civilni prdonja, takoer je nadreeni i tako ga po edima openito i nazivaju podreeni inovnici. On je lcn filistar, birokrat koji prigovora da, naprimjer, konPt nije dobro posuen bugaicom i tome sline stvari. To je I*-6 glupa, volovska pojava ljudskog drutva, iako pritom i ^azga mudruje, sve eli razumjeti, sve zna protumaiti ^ se vrijea. tj Je bio u vojsci taj, naravno, razumije razliku izmeu tjjgv ^ave u civilu i pojave prdonje u odori. Ovdje je ova j atj Postavljala dedu, koji je bio i gad, pravi pravci- ' ^ pas SVemu e J bio otar, ali se zaustavljao pred svakom nije volio sti; vojnike, sukobljavao se s njima uzalud
611

i nije uspio stvoriti onakav autoritet, kakav su uivali d i gadni deda. ^* U nekim se postrojbama, kao naprimjer u Trid umjesto rijei prdonja govorilo na stari smrdonja ^ svim sluajevima radilo se o starijim osobama, pa UJ vejk u sebi nazvao porunika Duba poluprdonjo doao je do toga sasvim logino jer je kao i do starosti, tak*' i do ina i uope do svega, poruniku Dubu do prdoni nedostajalo jo pedeset posto. Vraajui se s ovim mislima svome vagonu, susreo je posilnog Kunerta koji je imao oteeno lice i mrmljao neto posve nerazumljivo, da se upravo sudario sa svojim gazdom porunikom Dubom, koji ga je iz ista mira iukao, jer da posjeduje pouzdane podatke da se on drui sa vejkom. U tom sluaju rekao je mirno vejk idemo na raport. Austrijski vojnik moe se dati ukati samo u odreenim sluajevima. Ali taj tvoj gospon prekorail je sve granice, kak je to rekel stari Eugen Savojski: Od sim do tam. Ti sad mora ii sam na raport, a ak ne bus iel ja bum te sam iukal da bi se nauil kaj je to disciplina u vojski. U Karlinskim kasarnama bil je nekakvi lajtant Hausner, taj je isto imal nekakvog posilnog i stalno ga je isto tak ukal i udaral z nogom. Jednom je taj posilni bil tak sfliskani, da je od tog skroz ponorel i prijavil se na raport, a na raportu je izjavil da ga je porunik iscipelaril, a zato jer je bil eli zm* tani njegov oficir je dokaza! da ovaj lae, da ga on taj dan ni udaral z nogom, nego samo sfliskal, tak su ti tog dragog posilnog zbog objede zaprli na tri tjedna. Ali to na celoj stvari ni ne menja nastavio je vejk to je ba to o emu J uvek govoril medicinar Houbika, da je to ist svejedno d u institutu za patologiju ree nekog oveka koji se obesil i otroval. Idem s tebom. Par fliski u ratu puno znai. . Kunert je bio potpuno poaavio i dao je da ga ^ v > odvede do stoernog vagona. Nagnuvi se kroz prozor, porunik Dub se izderao: Sto hoete ovdje, bitange? atkw y\tti ">'
612

Vladaj se dostojno opominjao je Svejk Kunerta i ^o ga naprijed, prema vagonu. Na hodniku se pojavio natporunik Luka, a za njim i satnik Sagner .. Natporunik Luka, koji je ve toliko toga proao sa s ejlcom, preplaeno se zaudio jer Svejk vie nije imao aj izraz dobrodune ozbiljnosti, lice mu nije odavalo dobroudan izraz, ve su se na njemu pokazali znaci novih, neugodnih dogaaja. _ Pokorno javljam, gospon obrlajtant rekao je Svejk - stvar je za raport. Samo nemoj ponovno izvoditi gluposti, Svejk, meni je isto svega dosta. Prosim, dopustite rekao je vejk ja sam ordonanc vae kompanije, a vi izvoliju biti zapovjednikom 11. kompanije. Ja znam da to izgleda uasno udno, ali isto tak znam da se gospon porunik Dub po inu nalazi ispod vas. vejk, vi ste potpuno poludjeli upao mu je u rije natporunik Luka vi ste pijani bit e najbolje da se udaljite! Razumije li, stoko blesava? Pokorno javljam, gospon obrlajtant rekao je vejk, gurajui pred sobom Kunerta zbiljam tak izgleda ko W su jednom u Pragu delali pokus s nekakvim zatitnim okvirom, za sluaj ak ovek opadne pod tramvaj. Taj gospon izumitelj sam se rtvoval za taj pokus, a onda je grad moral platiti njegovoj udovici odtetu. Ne znajui to bi rekao, satnik Sagner je suglasno kimao Slavom, dok je natporunik Luka zadrao oajan izraz. Sve mora ii prek raporta, pokorno javljam gospon j*rlajtant nastavio je neumoljivo vejk jo ste mi u f'fucku govorili, gospon obrlajtant, da ak sam ve ordonanc ^topanije da imam i druge dunosti, a ne samo primati ^Povedi. I da o svemu, kaj se dogaa u kompaniji, moram ^ informirani. Na temelju te naredbe dopustite mi da vam Pojavim, gospon obrlajtant, daje gospon lajtant Dub iz ista ^a isfliskal svoga posilnoga. Ja to moda, pokorno javljam
613

gospon obrlajtant, ne bi ni rekel, al kad ve vidim da i pon lajtant Dub dodeljen pod vau komandu, onda s ^ Se odluil da to mora ii na raport. To je udna stvar rekao je satnik Sagner._ v ., zato gurate ovamo tog Kunerta? '' Pokorno javljam, gospon bataljonkomandant, da mora ii po raportu. On je glup, on je bil sfliskan od gosn C na lajtanta Duba, a ne usudi se sam ii na raport. Pokorn javljam, gospon kapetan, ak biste hteli na njega pogledat' kak mu se treseju koljena, on je od straha vie mrtav nego iv jer ide na raport. I da nije mene, uope ne bi ni iel na taj raport, ko onaj Kudela iz Bvtouchova koji se, dok je bil u aktivnoj slubi, tak dugo spremal za raport dok ga na koncu nisu prekomandirali u mornaricu gde je postal kornet, pa je ivel na nekakvom otoku u Tihom oceanu, gdje je i proglaen za dezertera. On se posle tam oenil, pa se i razgovaral sa svetskim putnikom Havlasom koji uope ni skuil da ovaj ni domorodac. To je uope jako tuno, kad neko mora zbog nekakvih takvih par pljuski ii na raport. Al on uope ni htel ii na raport, i rekel je da ne bu iel. On je uope nekakvi sfliskani posilni, tak da ni ne zna o kakvim se tu fliskama i radi. On uope ne bi ni doel sim, on uope ni htel ii na raport, on bi pustil da ga mlatiju jo i vie. Pokorno javljam, gospon kapetan, pogledajte na njega, on je od toga eli posrani. A na drugoj strani opet, on se moral smesta poaliti da je dobil tih nekolko fliski, ali on se ni usudil, jer je znal, kak je to napisal jedan pesnik, da je bolje biti skromna ljubica. On, naime, slui gospona porunika Duba. Gurajui Kunerta ispred sebe, vejk mu ree: Ne tresi se stalno, ko vrba na vetru! Satnik Sagner upita Kunerta kako se to zapravo dog odilo. Kunert pak izjavi, drui cijelim tijelom, da n1 ? pitati gospodina porunika Duba, da ga ovaj uope ispljuskao.
614

,Ha Kunert, neprestano se tresui cijelim tijelom, ak .vi da je vejk sve to izmislio. Toi munoj situaciji uinio je kraj porunik Dub, koji se nada pojavio i izderao se na Kunerta: ____ ^eli U dobiti jo nekoliko novih uaka?
T

____ Stvar je konano postala potpuno jasna i satnik Sagner . . ostavno priopi poruniku Dubu: ' ___ Od danas se Kunert dodjeljuje bataljunskoj kuhinji, se tie novog posilnog, jto obratite se financijskom nared Vaneku. niku Porunik Dub je salutirao i samo je prilikom odlaska rekao vejku: Kladim se da ete jednom visjeti. Kada je otiao, Svejk se obratio natporuniku Lukau njenim, prijateljskim tonom: U Mnichovskom Hraditu isto je bil jedan takav pon gos koji se isto tak z jednim gosponom spominjal, a ovaj je mu odgovoril Srest emo se na gubilitu! vejk rekao je natporunik Luka vi ste tako blesavi, ali da se niste usudili da mi po svome obiaju sada kaete Pokorno javljam, da sam blesav. Frapantno oglasio se satnik Sagner, naginjui se s ptozora, a bio bi se vrlo rado povukao s prozora, no vie nije iflao vremena, jer se pred njim pojavila nesrea. Porunik Dub pod prozorom. Porunik Dub je zapoeo s time kako zaista ali to je ^tnik Sagner otiao, a da nije sasluao njegovo obrazloenje ofenzive na istonoj fronti. Ako elimo razumjeti tu ogromnu ofenzivu derao * porunik Dub gore prema prozoru moramo shvatiti ^o se razvila ofenziva potkraj travnja. Morali smo slomiti ^ku bojinicu i nali smo najzgodnije mjesto za taj proboj ^edu Karpata i Visle. ~~~ Pa ja s tobom o tome i ne sporim odgovorio je suho r uk Sagner i odmaknuo se od prozora. je vonja prema Sanoku kasnije nastavljena, sat615

nik Sagner izvalio se na sjedalo i pravio se da spava UL bi porunik Dub za to vrijeme zaboravio na svoje otra e zakljuke o ofenzivi. U Svejkovom vagonu nedostajao je Baloun. Izrnolio ' naime, dozvolu da kruhom izglanca kotao od gulaa. B ' sada se nalazio u vagonu s poljskim kuhinjama, u neugodn situaciji, jer je u trenutku kad se vlak pokrenuo, glavake ul etio u kotao, pa su mu iz njega virile samo noge. Meutim uskoro se priviknuo na tu situaciju i iz koda se zaulo mljackanje kao kada jei naganja ohare, a kasnije se uo i Balounov moleivi glas: Prosim vas, kamaradi, za boga miloga, ubacite mi sim komad kruha, tu jo ima jako puna safta. Ta je idila trajala sve do najblie postaje kamo su stigli s tako oienim kotlom 11. satnije da je pocinani kotao doslovno bljeskao. Neka vam dragi Bog plati, kamaradi zahvaljivao je srdano Baloun od onog momenta, otkad sam u vojski, prvi put mi se srea osmehnula. I zaista je to mogao i rei. Baloun je u Lupkovskom klancu dobio dvije porcije gulaa, a i natporunik Luka pokazao je svoje zadovoljstvo time to mu je Baloun iz asnike kuhinje donio nedotaknut objed pa mu je ostavio dobru polovicu. Baloun je bio posve sretan, klatio je nogama koje je gurnuo kroz vrata vagona, i odjednom mu se itav taj rat inio nekako toplim i obiteljskim. Satnijski kuhar poeo ga je zafrkavati da e se im dou u Sanok kuhati veera i jo jedan objed, da e tu veeru i objed dobiti kao nadoknadu, budui da cijelim putem nisu nita dobili. Odobravajui, Baloun je samo kimao glavom i aptao: Budete vidli kamaradi, da nas dragi Bog ne bu napustil. Svi su se tome iskreno smijali, a kuhar je, sjedei poljskoj kuhinji, zapjevao:
616

Jupajdija, jupajda, Bog nas ba ne naputa. Gurne li nas u blato Pobrinut e se za to Da nas odatle izvue kad nas grozne muke mue Jupajdija, jupajda Bog nas bas ne naputa...

Iza postaje avne opet su se u udolinama poela pojavlji vati nova vojnika groblja. Pod avnom, iz vlaka se mogao vidjeti kameni kri s obezglavljenim Isusom Kristom, koji glavu je izgubio za vrijeme bombardiranja pruge. Vlak je ubrzavao sputajui se dolje prema dolinama Sanoka, obzori su se proirivali, pa su se tako sve ee pojav ljivale skupine razorenih sela s obje strane pruge. Kod Kulane, dolje u rjeici, vidjeli su se ostaci razbijenog vlaka Crvenog kria koji se survao niz eljezniki nasip. Baloun je razrogaio oi, a naroito se udio razbacanim dijelovima lokomotive. Dimnjak je bio zariven u eljezniki nasip i virio je iz njega kao topovska cijev od dvadesetosam centimetara. Taj je prizor pobudio pozornost u vagonu gdje se nalazio Svejk. Najvie se uzrujao kuhar Jurajda: Pa zar se smije pucati u vagone Crvenog kria? Ne, ali moe rekao je vejk pogodak je bil dobar, a 86 svako se moe ispriati da je to bilo po noi i da taj crveni n kri ni videl. I uope, ima jako puno stvari svetu koje se a ne smiju delati ali se moeju napraviti, j'avna stvar je u tome da svaki proba dal bu mu uspelo napravi ono kaj ne srne. ^ Za vreme carskih manevara l isekom kraju, dola je takva zapoved da se vojnici na 7ttu, ako su kanjeni, ne smiju 1 vezati kri-kra. Ali na Je kapetan to zamislil da moe, jer je takva zapoved bila tzno smena, jer je svaki mogel skuiti da na kri-kra ve- vojnik nemre marirati. On ^i zapravo ni izigral taj befel,
617

nego je jednostavno i pametno vojnike zvezane na potrpal u kola od komore, pa se dalje z njima ma Ili, naprimjer, sluaj kakav se dogodil u naoj ulici, pr j pet-est let. Na prvom katu je stanoval neki gospon Ka lik. A kat iznad njega, jedan jako fini gospon, nekaW konzervator Mike. On je jako volil enske, pa je izmeu ostalih poel hodati i s kerkom tog gospona Karlika, koji je imal pediciju i slastiarnu, a negde u Moravskoj imal je i nekakvu knjiaru, ali pod skroz drugom firmom. Kad je taj gospon Karlik doznal da mu taj konzervator hoda s kerkom, otiel ga je posetiti u stan i rekel mu je: Vi moju ker ne smijete uzeti, nitarijo jedna. Ja vam je neu dati! Dobro odgovoril mu je Mike ako ju ne smijem uzeti za enu, to mi je initi, trebam se dati rastrgati? Za dva meseca doel je gospon Karlik opet, i dovel je i svoju enu i obadva su mu jednoglasno rekli: Gade jedan, vi ste unitili ast nae kerke! To je istina odgovoril im je on na to dopustil sam si ju prokurvati, milostiva gospodo. A taj gospon Karlik poel se na njega bez veze derati, da mu je rekel da ju ovaj ne srne uzeti, da mu je ne da, a ovaj mu je onda potpuno ispravno odgovoril da ju i ne bu uzel za enu, a da se onda uope ni govorilo o tom kaj s njom moe delati. Da se o tom nije ni vodila re, a da on svoju re dri, nek budeju bez brige, on je nee za enu jer je karakteran, ne okree se prema vetru, dri svoju re, i kao nekaj veli da je onda to svetinja. Ako ga budu zbog toga progonili, da ga i zbog toga ba briga jer ima istu savest, a njegova pokojna mamica na samrtnoj postelji zaklinjala ga je da nikad u ivotu ne lae, a on joj je to i obeal, ru koljubom, i takva prisega vredi. U njegovoj obitelji uope niko nikad ni lagal, a on je u koli uvek iz moralnog odgoj imal najbolju ocenu. No, sad to vidite da se puno toga n srne, ali moe, a putevi mogu biti razliiti, samo nek nam volja bude svima ista. , Dragi prijatelji rekao je jednogodinji dragog jac koji je zapisivao biljeke sve to je loe ima i sv'
618

. i f U stranu. Ovaj poluspaljeni, u zrak dignuti, s nasipa rvani vlak Crvenoga kria, obogauje slavnu povijest naeg u taljuna novim, junakim inom u budunosti. Zamiljam da e se, otprilike 16. rujna, kako sam si ve pisao, od svake desetine naeg bataljuna prijaviti nekoliko obinih vojnika pod vodstvom kaplara, da dignu u zrak neprijateljski oklopni vlak iz kojeg se na nas puca, koji nam sprjeava prijelaz preko rijeke. asno su izvrili svoj zadatak preobueni u seljake... Sto to vidim? uzviknuo je jednogodinji dragovoljac gledajui u svoje biljeke kako je ovdje upao na gospodin Vanek? Posluajte, gospodine financijski narednice obratio se Vaneku kakav e krasan lanak biti o vama u povijesti bataljuna. Slutim da ste ve jednom tamo unutra opisani, no ovo e biti svakako bolje i izdanije. Jednogodinji dragovoljac itao je povienim tonom :
Junaka smrt financijskog narednika Vanka Za odvaan pothvat, dizanje u zrak neprijateljskog oklopnog vlaka, prijavio se takoer i financijski narednik Vank preobuen kao i ostali u seosku nonju. Prouzroenom eksplozijom bio je onesvijeen, a kada se povratio iz nesvjestice, vidio je da je opkoljen neprijateljem koji gaje odmah otpremio u stoer neprijateljske divizije gdje je licem u lice sa smru, gledajui joj u oi, odbio dati bilo kakvu izjavu o stanju i snazi nae vojske. Budui da je bio preobuen, bio je osuen kao pijun na smrt vjeanjem, ali mu je ta kazna glede njegova visoka ina zamijenjena smru strijeljanjem. Egzekucija je bila smjesta obavljena kraj grobljanskog zida, a hrabri je financijski narednik Vanek zatraio da mu ne veu oi. Na pitanje ima li neku elju, odgovorio je: Izruite posredstvom parlamentaraca, mojemu bataljunu nioj posljednji pozdrav i to da umirem uvjeren da e na bataljun nastaviti svojim putem pobjede. Nadalje, poruite ipodinu satniku Sagneru da se prema mojoj posljednjoj
619

J.!

brigadnoj zapovijedi poveava porcija konzervi na dvije ' konzerve po jednom ovjeku. Tako je umro na financ Lnarednik Vanek, pobudivi svojom posljednjom reenir panian strah u neprijatelja koji je mislio da e sprjeavanjem prijelaza preko rijeke presjei vezu s opskrk nim jedinicama, te na taj nain u nas izazvati izgladnjivani a samim time i demoralizaciju u naim redovima. O njegovom miru kojim je gledao smrti u oi svjedoi okolnost da je prije strijeljanja s neprijateljskim stoernim asnicima odigrao partiju cvika. Ono to sam dobio na kartama, predajte ruskom Crvenom kriu. rekao je, stojei pred puanim cijevima Ta plemenita velikodunost ganula je prisutne vojne predstavnike do suza.

Oprostite, gospodine Vanek nastavio je jednogodinji dragovoljac to sam se usudio disponirati vaim zaraenim novcem. Razmiljao sam o tome treba li se moda predati austrijskom Crvenom kriu, ali na kraju sam pretpostavio da e sa stajalita humanosti to biti sasvim svejedno, glavno da se preda kakvoj humanitarnoj instituciji. Taj na pokojnik je mogel rekao je vejk ostaviti to i javnoj kuhinji glavnog grada Praga, ali ovak je ipak bolje, onak bi si mogel gospon gradonaelnik za te nofce kupiti vurt za gablec. Je, krade se svuda rekao je telefonist Chodounsky. Najvie se krade u Crvenom kriu s velikom zlo' bom izjavio je kuhar Jurajda imao sam u Brucku pozna tog kuhara koji je kuhao za sestre u bolnikoj baraci, i t3) mi je rekao kako predstojnica tih sestara i same glavne sestre njegovateljice alju doma cijele kutije malage i okolade. | same prilike donose sa sobom, to je ovjekovo odreen) Svaki ovjek proivljava u svojem beskonanom ivotu bez brojne promjene i jednom, u odreenim razdobljima svoj djelatnosti, mora se pojaviti na tom svijetu kao lopov. I sam ve proao jedan takav period. / i,
620

fCuhar okultist Jurajda izvue iz svoje naprtnjae bocu konjaka-___ Ovdje vidite rekao je otvarajui bocu nepobitan dokaz moje tvrdnje. Uzeo sam je prije izlaska iz oficirske kuhinje- Konjak je najbolje marke i trebali su ga upotrijebiti te eerni preljev preko lincer-torte. On je bio predodreen j a ga ja ukradem, isto tako kao to sam ja bio predodreen da postanem lopov. Ni to ne bi bilo loe javi se vejk kad bi bili predodreeni da postanemo vai sukrivci, barem ja tak slutim. I predodredenje se zaista vrilo. Boca je krenula uokolo unato protestu financijskog narednika Vaneka, koji jedio tvr da se konjak treba piti iz alica i pravedno razdijeliti ih jer petorica dolaze na bocu, tako da se zbog neparnog broja moe dogoditi da netko od njih cugne vie od ostalih, nato je vejk primijetio: To je istina, ako gospon Vanek hoe imati parni broj, onda nek izae iz drutva, pa ne bu bilo nikakvih neugod nosti ni svaa. Vanek je zatim povukao svoj prijedlog, ali je podnio drugi, velikoduniji, da se darovatelj Jurajda postavi u red tako, kako bi mogao dvaput cugnuti, to je izazvalo buru protesta, jer je Jurajda ve jednom otpio kuajui konjak dok otvarao je bocu. Napokon, bio je prihvaen prijedlog jednogodinjeg e dragovoljca da se pije po abecedi, a to je obrazloeno time)da i to kako se tko zove neka vrsta predodredenja. Bocu je dokrajio Chodounsky, prvi po abecedi, praen roznim pogledima Vaneka, koji je izraunavao da e na J^ga, koji je po abecedi bio posljednji, doi jedan cug vie, 11 ^o se pokazalo grubom matematikom pogrekom jer je, sve svemu, bilo jedanaest gutljaja. Nakon toga su igrali obinog cvika, s tri karte; otkrilo se se jednogodinji dragovoljac kod svakog uzimanja slui izrekama iz Svetog pisma. Uzimajui deka uz-

621

 Gospode, ostavi mi ovoga deka i ovoga ljeta da mdonese ploda poto okopam i nagnojim. Kada su mu spoitnuli da se ak usudio uzeti osmici viknuo je glasom uznositim: Ali ena neka, imajui deset groa, izgubi li jedan gro zar nee upaliti svijee i marljivo traiti dok ne nade? A kacL ga nade, dozove susjede i prijateljice govorei: Skupa sa mnom radujte se, jer uzeh osmicu i pokupih na kartama tref kralja i asa! Dajte te karte, propali ste svi koliko vas ima. Jednogodinji dragovoljac Marek zaista je imao veliku sreu na kartama. Dok su ostali jedni drugima tukli adute, on je njihove tuene adute tukao svojim adutom tako da su jedan za drugim propadali, a on je nosio ulog za ulogom i vikao poraenima: I potresi e veliki po cijeloj zemlji biti, glad i strana kuga i veliki znaci na nebu. Konano je svima bilo svega dosta; prestali su igrati kada je telefonist Chodounskv izgubio svoju vojniku zaradu za pola godine unaprijed. Bio je zbog toga utuen, a jednogodinji je dragovoljac traio od njega obveznicu da prilikom isplate plaa financijski narednik Vanek isplauje plau njemu, a ne Chodounskom. Ne boj se, Chodounskv tjeio ga je vejk ak bude imal sree, poginul bus u prvoj borbi, Marek si moe rit obrisati s tvojom plaom, samo mu to potpii. Napomena o pogibiji vrlo se neugodno dojmila Chodounskog, tako da je sa sigurnou rekao: Ja ne mogu poginuti, zato to sam telefonist, a telefonisti su uvijek u blindiranom zaklonu, jer se ice uvijek razvlae, a kvarovi popravljaju tek nakon boja. Jednogodinji dragovoljac je izjavio da su ba obratno, telefonisti izloeni velikoj opasnosti i da neprijateljsko topnitvo uvijek vreba telefoniste. Nijedan telefonist m)e siguran u svome zaklonu. Kada bi se sakrio i deset metara pod zemljom i tamo bi ga nala neprijateljska artiljerija. iei' efonisti ginu i padaju kao zrele kruke, a u prilog tome gv'
622

i to da su, kad su naputali Bruck, tamo upravo otvarali Jvadesetosmi teaj za telefoniste. Chodounskv je snudeno gledao ispred sebe, to je ponu kalo vejka na dobre, prijateljske rijei: _ Ukratko, opal si u drek. Chodounskv mu je pristojno odgovorio: Zaepite, tetia! ._. Da pogledam slovo Ch u svojim biljekama o povijesti bataljuna... Chodounskv... Chodounskv, hm, aha, ovdje to imamo: Telefonist Chodounskv, zatrpan eksplozijom mine. Umirui, iz svog groba telefonira: 'Umirem i estitam na pobjedi svojem bataljunu!' S tim mora biti zadovoljan ree vejk ili hoe jo nekaj tome dodati? Sea se onog telefoniste s Titanika koji je, kad je brod ve tonul, stalno telefonira! dolje u poto pljenu kuhinju, da kad bu obed? Nisam ja ba tako zapeo za to rekao je jednogodinji dragovoljac ako treba, moe se predsmrtna poruka Chodounskog dopuniti time da on izdiui vie u telefon: Pozdravite s moje strane nau eljeznu brigadu!
623

IV
ota-

Marschieren! Marsch!

Kada su stigli u Sanok, pokazalo se da su zapravo oni u vagonu s poljskom kuhinjom jedanaeste, gdje je blaeno prdio siti Baloun, bili uglavnom u pravu kad su rekli da e dobiti veeru, pa da e se ak poslije veere dijeliti i vojniki kruh za sve one dane kada bataljun nije dobio nita. Kad su izali iz vagona, pokazalo se i to da se upravo u Sanoku nalazi stoer eljezne brigade, kojem je pripadao, prema svojem krsnom listu, i bataljun 91. pukovnije. Iako eljeznika veza do Lavova i sjeverno do velikih mostova nije bila prekinuta, bilo je zapravo zagonetno zato je stoer istonog sektora dao takve dispozicije, da eljezna brigada sa svojim stoerom okuplja pohodne bataljune stopedeset kilometara u zaleu, u vrijeme kad se bojinica protezala od Broda prema Bugu i uz rijeku, sjeverno do Sokala. Kada je satnik Sagner u Sanoku otiao u stoer brigade prijaviti dolazak mar bataljuna, ovo vrlo zanimljivo strategijsko pitanje bilo je rijeeno neizmjerno jednostavnim nainom. Ordonans-asnik bio je pobonik brigade, satnik Tavrle. Jako se udim rekao je satnik Tavrle da do danas niste dobili tone obavijesti. Marruta je poznata, smjer vaeg Pohoda trebali ste nam javiti unaprijed. Prema dispozicijama Slavnog stoera stigli ste dva dana ranije. i t1a

Satnik Sagner se malo zacrvenio, ali nije mu palo na Pamet da mu ponovi sve te ifrirane telegrame koje je primao i vim putem.

625

 Ja vam se udim ree satnik Tayrle. Mislim odgovorio je satnik Sagner da svi as meusobno govore jedan drugome ti.
1Cl

Moe odgovori satnik Tavrle reci mi i^ i. aktivni ili civil? Aktivni? To je onda neto sasvim drug ' ovjek se ne moe odmah snai. Tu ti je prolo takvih kret na rezervnih porunika. Kad smo odstupali od Lirnanova ' od Krasnika, svi su ti nazovi-porunici gubili glavu im b' spazili kozaku patrolu. U stoeru ne volimo te ankolisce Nekakav se kolovani glupan blesavi ili aktivira ili u civilu poloi asniki ispit, a onda se i dalje glupira u civilu, a kad doe rat, od njega ne postane porunik, nego seronja! Satnik Tavrle pljucnu i povjerljivo potapa satnika Sagnera: Zadrat ete se ovdje dan ili dva. Ja u vas svugdje provesti, pa emo i plesati. Imamo tu zgodne kurve, Engelhuren.1 Imamo tu i kerku nekog generala, koja je ranije bila lezbijka. Mi emo se presvui u enske haljine, pa e vidjeti to ta zna! To ti je takva mrava svinja, da ne bi od nje nita ni oekivao. Ali, umije to, prijatelju. To ti je prava gadura, uostalom, vidjet e. Pardon! ukoi se moram se pobljuvati, to mi je danas ve trei put. Kad se vratio, da bi dokazao koliko je ovdje veselo, priopi satniku Sagneru da su to posljedice jueranje veeri na kojoj je sudjelovao i graevinski odjel. Sa zapovjednikom toga odjela, koji je takoer bio u inu satnika, satnik Sagner se ubrzo upoznao. Naime, u ured je upao uniformirani dugonja s tri zlatne zvjezdice i kao omamljen, ne primjeujui prisutnost satnika Sagnera, povjerljivo oslovio Tavrla: to radi, svinjo? Juer si nam lijepo sredio nasu groficu. Sjeo je na stolicu i lupkajui se tankom ibom P potkoljenicama grohotom se nasmijao:
l. Aneoske bludnice (njem,) " ' ( ' ..('SS**'J"-j

___ Kad se sjetim, kako si joj se pobljuvao u krilo... pa - rekao je Tavrle sino je to bilo jako veselo. Tek tada je upoznao satnika Sagnera s asnikom sa ibom, 1 su iz administrativnog ureda brigade otili u kavanu koja naglo razvila iz bive toionice piva. Kad su prolazili kroz ured, satnik Tavrle uzeo je od zapovdnika graevinskog odjela ibu i udario njome po stolu oko kojega se na zapovijed poredalo dvanaest vojnih pisara. su Bili to sljedbenici mirnog, sigurnog rada u pozadini vojske, s velikim, zadovoljnim trbusima i odorama ekstra veliine. elei se iskazati pred Sagnerom i tim drugimnikom, sat satnik Tavrle ree toj dvanaestorici debelih apostola ljenarenja: Nemojte misliti da vas tu drim za tov. Prasci! Manje derati i lokati, a vie se gibati! A sad u vam pokazati jo jednu dresuru najavi Tavrle svome drutvu. Ponovno je udario ibom po stolu i upitao onu -dva naestoricu: Kad ete se raspui, prasci? Sva dvanaestorica odgovorie unisono: Po vaoj zapovijedi, gospodine satnice! Smijui se vlastitoj blesavosti i gluposti, satnik Tavrle izae iz ureda. Kada su ve sva trojica sjedila u kavani, Tavrle je naruio da se donese boca jarebikovae i da se pozovu nekakve gospodine koje su bile slobodne. Pokazalo se da kavana zapravo i nije nita drugo nego javna kua, a budui da ni jedna gospoica nije bila slobodna, satnik Tavrle se razljutio koliko god je mogao, pa je u predsoblju prostaki izgrdio m adam urlajui, tko je to kod gospodine Elle. A kad je dobio odgovor da je tamo nekakav porunik, psovao je vie. jo Kod gospodine Elle bio je gospodin porunik Dub, koji Je> kad je marbataljun ve bio u svojim sobama u gimnaziji, s *zvao itav svoj vod i u dugom govoru upozorio ga da su
627

626

Rusi prilikom odstupanja svugdje osnovali bordele sa sn l zaraenim osobljem, kako bi ovim trikom austrijskoj vo' nanijeli gubitke. Odvraa, dakle, vojnike od posjeivan01 slinih lokala. Sam e se osobno uvjeriti po tim kucam da se netko nije ogluio o njegovu zapovijed, jer se sada v ' nalaze u ratnoj zoni. Svatko tko bude zateen, bit e izvede pred prijeki sud. Porunik Dub krenuo je osobno se uvjeriti nije li netko prekrio njegovu zapovijed, pa je vjerojatno zato za polaznu toku svoje kontrole izabrao divan u sobi gospodine EUe na prvom katu takozvane Gradske kavane, pa se na tom divanu vrlo dobro zabavljao. Satnik Sagner ve je otiao u svoj bataljun. Tavrleovo drutvo se, naime, razilo. Satnika Tavrlea traili su iz brigade, gdje je brigadir ve vie od pola sata ekao svoga pobonika. Dole su i nove zapovijedi iz divizije, pa je bilo potrebno definitivno odrediti marrutu za prispjelu 91. pukovniju, jer je njezinim prvobitnim smjerom po novim pozicijama trebao krenuti pohodni bataljun 102. pukovnije. Sve je to bilo vrlo isprepleteno; Rusi su vrlo brzo odstupali na sjeveroistonom vrhu Galicije tako da su se ondje neke austrijske jedinice meusobno ispremijeale, na pojedinim su podrujima poput klinova na njihova mjesta upadali dijelovi njemake vojske, a cijeli taj kaos dopunjavalo je nadolaenje novih bataljuna i drugih vojnih formacija. To isto se dogaalo i na dijelovima bojita koji su bili dublje u pozadini, kao ovdje u Sanoku, kamo su najednom prispjele priuvne njemake hanoverske divizije, pod vodstvom pukovnika tako odvratnog pogleda da je brigadir zbog toga upao u totalnu pomutnju. Pukovnik priuvne hanoverske divizije pokazao je, naime, dispozicije svojeg stoera po kojima je trebao smjestiti svoje vojnike u gimnaziju, gdje su upravo J)"1 smjeteni vojnici iz devedesetprve. Za smjetaj svoga stoera zatraio je da se oisti zgrada Krakovske banke, u kojoj je upravo bio smjeten stoer brigade. ffl ?a < >
62

Brigadir se spojio direktno s divizijom gdje je tono l io situaciju, a zatim je s divizijom razgovarao hanoac s vjetijim pogledom, a kao posljedica svega stiglaVje brigadu zapovijed: Brigada naputa grad u 6 sati naveer, smjeru Turowo-Wolsk-Liskowiec-Starasol-Sambor-dalje novijedi. S njom, kao njezina zatitnica, polazi i pohodni bataljun 91. pukovnije iji je raspored razraen u brigadi nrema ovoj shemi: prethodnica polazi u pola est prema Turowu, izmeu june i sjeverne pobone zatitnice drati razmak tri i pol kilometra. Zadnja zatitnica polazi u est i petnaest! Kako je u gimnaziji nastala velika guva, a za savjetovanje i dogovor asnika bataljuna nedostajao samo porunik Dub, naredili su vejku da ga ode potraiti. Nadam se rekao mu je natporunik Luka ete da ga pronai bez ikakvih potekoa, jer znam da vas dvo jica stalno imate neto medu sobom. Pokorno javljam, gospon obrlajtant, prosim za pisme ni nalog od bataljuna. To je upravo zbog toga jer je izmeu nas dva uvekto neto. Dok je natporunik Luka u svojoj biljenici pisao na listu koji e moi otrgnuti, da porunik Dub odmah doe u gimnaziju na savjetovanje, Svejk je dalje govorio: Da, gospon obrlajtant, vi moete ko i uvek biti bez brige. Ja bum ga nael jer je vojnicima zabranjeno ii u -bor dele, a on bu sigurno bil u jednom, kak bi se uveril da od n jegovog voda niti jedan vojnik ne bu doel pred preki sud, kojim se on obino preti. On je sam izjavil pred vojnicima iz svog voda da bude proel sve bordele i da bude zlo ak nekog vlovi, pa da ga buju upoznali s te njegove loe strane. Uosta lom, ja znam gde je. On je tu tono prek puta, u toj kavani, Jsu svi vojnici gledali za njim kam bu prvo iel. Zdrueni zabavni dom i gradska kavana, poduzee o kojem je vejk govorio, bili su podijeljeni na dva dijela. Onaj "to nije htio ii kroz kavanu, ulazio je straga, gdje se grijala na Su ncu neka stara gospoda koja je govorila njemaki, poljski i
629

maarski, otprilike u ovom smislu: Odite, vojniek, imam tu zgodne puce. Kad bi vojnik uao, povela bi ga hodnikom do nekakv primae sobe i pozvala jednu od gospoica koja bi isti a dotrala u spavaici; traila je novac unaprijed, pa dok i vojnik otpasavao bajunet, madam je na licu mjesta inkasiraj odreeni iznos. asnici su ulazili kroz kavanu. Put gospode asnika bio je tei, jer je vodio kroz stranje sobe gdje se vrio izbor gospoica iz druge grupe, odreenih za gospodu asnike i gdje su se nosile ipkaste spavaice i pilo vino, ili likeri. Madam ni ovdje nije doputala nita nedolina, ve se sve obavljalo gore u sobama, gdje se u jednom takvom raju punom stjenica, na divanu, u gaama valjao porunik Dub, dok mu je gospodina Ella pripovijedala izmiljenu tragediju svog ivota, kako to obino u takvim sluajevima i biva, da joj je otac bio tvorniar, a ona profesorica u liceju u Peti, a da je ovo napravila zbog nesretne ljubavi. Iza porunika Duba, na malom stoliu nadohvat ruke, bila je boca jarebikovae i ae. Budui da je boca bila poluprazna, a Ella i porunik Dub govorili ve potpuno bez veze, vidjelo se da porunik Dub nije poloio ispit i da, zapravo, nita ne moe podnijeti. Prema njegovom govoru vidjelo se da je ve sve pobrkao i da Ellu dri za svoga slugu Kunerta; tako ju je i oslovljavao i stalno prijetio tobonjem Kunertu po svojoj navici: Kunerte, Kunerte, betijo jedna, upoznat e ti mene s te moje loe strane... I vejka su htjeli podvrgnuti isto takvoj proceduri, ka i sve ostale vojnike koji su ulazili na stranji ulaz, no on se pristojno istrgnuo iz ruku neke cure u spavaici na iji je vrisak dotrala poljska madam koja je vejku drsko u oi slagala da ovdje nema nikakvog gospodina porunika ka gosta. Nemojte mi se tu derati, milostiva rekao je lju' bazno vejk slatko se smijeei il bum vas puknul zubima. Jednom kod nas u Platnerskoj ulici tak su z
630

t madam, da uope ni znala za sebe. Tam je neki sin J il svoga tatu, nekakvog Vondraeka, koji je imal trgovinu neumatikama, ta se madam zvala Kfovanova, a kad suj je veli k svesti i pitali je na hitnoj pomoi kak se zove, rekla Ha nekak s Ch. A kak je vae cenjeno ime? Nakon ovih rijei vejk ju je odgurnuo i ozbiljno krenuo -o drvenim stubama do prvog kata, a asna je matrona udarila u bijesno urlanje. Zatim se pojavio sam vlasnik javne kue, nekakav propali poljski plemi, koji je potrao za Svejkom po stubama i stao ga povlaiti za bluzu, viui na njega njemaki, da vojnici gore ne smiju, da je gore samo za gospodu asnike, da je vojsku za samo dolje. vejk ga je upozorio da je u interesu cijele vojske doao potraiti gospodina porunika, bez kojeg vojska ne moe krenuti na bojno polje, a kada je ovaj postao jo agresivniji, vejk ga je gurnuo niza stube i na katu nastavio provjeru prostorija. Uvjerio se da su sve sobe prazne, a tek na samom kraju hodnika, nakon to je pokucao, uhvatio kvaku i odkrinuo vrata, zauo se kretavi glas gospodine Elle: Besetzt1, a odmah zatim i duboki glas porunika Duba koji 2 valjda mislio da je jo u svojoj sobi u logoru: Herein! . vejk ude, pristupi divanu, i predajui poruniku Dubu komadi papira istrgnut iz bloka, izjavi, gledajui iskosa dijelove odore razbacane u kutu postelje: Pokorno javljam, gospon lajtant, da se morate oblei, i srnesta se prema ovoj naredbi koju predajem, vratitinau su kasarnu u gimnaziji, imamo tam velko vojniko savetovanje. Porunik Dub je na njega izbuljio oi sitnih zjenica, ali * ipak prisjetio da nije ba tako pijan a da ne bi prepoznao Smjesta mu je palo na pamet da mu Svejka alju ina stoga je rekao:Smje-sta u to s to-bom srediti, vejk. Vidjet e
em.)

631

 kako-to-s tobom-e ispasti... Kunerte pozva Ellu nalij mi jo jednu! ^ Otpio je, pa trgajui pismenu zapovijed, zasmija se: To' isprinica? Kod nas nikakve isprinice ne vrijeH Mi smo u vojsci a ne u koli. Tako, uhvatiT su te u bordelu? vejk, odi k meni - blie, ja u ti dati ne koli ko piju ski. Koje godine je Filip Makedonski porazio Rimljane to ne ?na magare? Pokorno javljam, gospon lajtant nastavio je neumoljivo vejk to je najvia zapoved iz brigade, da se gospoda asnici obleeju i smesta ideju na savetovanje bataljona, mi u stvari odlazimo, a tek sad bu se odluivalo koja e kompanija biti prethodnica, koja pobonica, a koja zatitnica. Kad bu se o tom odluivalo, ja mislim, gospon lajtant da vi imate isto o tome nekaj za rei. Taj diplomatski govor prilino je osvijestio porunika Duba, tako da mu je pomalo poelo dolaziti do svijesti da ipak nije u vojarni, ali je, za svaku sigurnost, ipak upitao: A gdje sam to? Vi izvolite biti u kupleraju, gospon lajtant. Nepoznati su putevi gospodnji. Porunik Dub je teko uzdahnuo, spustio se s divana i poeo traiti svoju odoru pri emu mu je vejk pomagao, a kada se konano obukao, izali su obojica, ali se vejk za tren oka vratio, ne marei za Ellu koja je njegovom povratku dala posve drugo znaenje, pa je zbog nesretne ljubavi opet legla u krevet. vejk je na brzinu ispio ostatak rakije iz boce, i otiao za porunikom. Bilo je jako sparno pa je vani, na ulici, poruniku Dubu sve iznova udarilo u glavu. Objanjavao je vejku najrazlic iaje besmislice bez ikakve meusobne veze. Govorio je o tomu d* kod kue ima potansku marku iz Helgolanda, da su odman nakon poloene mature ili igrati bilijar i da nisu pozdravu razrednika. Svakoj reenici je dodavao: Mislim da me dobro razumijete. st'
632

_^_ Naravno da vas dobro razmem odgovarao je vejk ; govorite slino ko jedan limar Pokornv iz Budejovica. <" je, kad bi ga ljudi pitali: Jeste se kupali ove godine u K/fali? odgovara! Nisam se kupal, zato bu ove god e puno ljiva- Hi bi a pitali: Jeste jeli ove godine gljive? A on je na to odgovoril: Nisam jel gljive, ali izgleda da je vaj novi marokanski sultan neki dobar ovek. Porunik Dub se zaustavio i rekao samom sebi: __ Marokanski sultan? To je propala veliina. Obrisao je znoj s ela, i gledajui vejka zamuenim pogledom, promrmljao: Ovako se nisam znojio ni po zimi. Slaete li se sa mnom? Razumijete li me? Razmem, gospon lajtant. K nama je u birtiju Kod Kalicha dolazil jedan stari gospon, nekakav umirovljeni savjetnik iz zemaljskog odbora, a on je isto to tvrdil. On je uvek govoril kak se udi kolka je razlika izmeu temperature po leti i po zimi. Da mu je to jako udno, zakaj jo ljudi to nisu otkrili. Na vratima gimnazije vejk je napustio porunika Duba, koji je jedva jedvice oteturao po stubama gore do zbornice gdje se odravalo vojno savjetovanje, i odmah je objavio satniku Sagneru da je potpuno pijan. Tijekom itava savjetovanja sjedio je oborene glave, a prilikom rasprave katkad bi ustao i uzviknuo: Vae miljenje je ispravno, gospodo, ja sam potpuno P ijan . Kada su preraene sve dispozicije i kada je odlueno da satnija natporunika Lukaa treba poi kao prethodnica, Porunik Dub se odjednom trgnuo i rekao: ~~ Gospodo, sjeam se naeg razrednika iz prvog razreda o^nazije. Slava mu, slava mu, slava mu! Natporuniku Lukau palo je na pamet da e biti na-| olje da posilni Kunert privremeno smjesti porunika uba u fizikalni kabinet kraj zbornice, gdje je ispred vrata b ilapostavljena straa, kako netko ne bi do kraja pokrao ve
633

ionako polupokradenu zbirku minerala. Iz brigade su n to ionako neprestano upozoravali sve odrede koji su ovuj prolazili. Taj oprez datirao je od vremena kada je jedan honvedsk' bataljun, koji je bio smjeten u gimnaziji, poeo pljakaj; kabinet. Honvedima se naroito svidjela zbirka ruda, areni kristali i pirit, koje su trpali u svoje naprtnjae. Na vojnikom groblju stajao je jedan bijeli kri s natpisom Laszlo Garganv. Tamo je vjenim snom spavao jedan honved, koji je prilikom pljakanja gimnazijskih zbirki ispio sav denaturirani alkohol iz posude u kojoj su se nalazili razni gmazovi. Svjetski rat ubijao je ljudska pokoljenja ak i rakijom od zmija. Kada su se svi razili, natporunik Luka je naredio da pozovu Kunerta, slunika porunika Duba, koji je svoga porunika odveo i poloio na divan. Porunik Dub odjednom je bio kao malo dijete; uzeo je Kunerta za ruku, poeo mu gledati u dlan, a zatim je izjavio da e mu iz dlana proitati ime njegove budue supruge. Kako se vi zovete? Izvadite mi iz gornjeg depa bluze blok i olovku. Znai vi se zovete Kunert; onda doite za etvrt sata, a ja u vam ovdje ostaviti papiri s imenom vae budue gospode supruge. Jedva je to dorekao, i ve je poeo hrkati, no opet se nekako probudio i poeo vrljati po svome notesu. Ono sto je napisao, iupao je, bacio na zemlju i tajanstveno stavivsi prst na usta buncajui rekao: Sad jo ne, ali za etvrt sata da. Bolje e biti, ako potraite papiri zavezanih oiju. Kunert je bio takav prostoduni vol, da se doista za etvrt sata vratio, a kada je odmotao papiri, iz narkanih kvaka porunika Duba proitao je: Ime vae budue supruge glasi: Gospoda Kunertova. A kad je to Kunert neto kasnije pokazao vejku, ovaj mu je rekao da taj papiri dobro sauva jer da takve dokumente
634

inih asnika svatko mora potovati, jer da se ranije, za vri me sluenja vojnog roka, nije dogaalo da bi se asnik dop jvao sa svojim posilnim i jo mu govorio: Gospodine. Kada su prema dobivenim odrednicama bile izvrene pripreme za odlazak, brigadni general, kojeg je hanoverski pukovnik tako divno upirao, naredio je da se itav bataljun okupi u uobiajeni etverokut, pa je odrao govor. Taj je ovjek, naime, vrlo rado drao govore, mljeo bez glave i repa, a kad vie nije imao to za rei, sjetio se jo i ratne pote: Vojnici grmjelo je iz njegovih usta prema etverokutu sada se pribliavamo bojnim crtama neprijatelja, od kojeg nas dijeli tek nekoliko dnevnih mareva. Dosad, vojnici, na svome pohodu niste imali mogunosti da javite svoju adresu svojim milima i dragima koje ste ostavili, kako bi vai daleki znali kamo vam trebaju pisati, kako bi vas obradovala pisma od vaih dragih koje ste ostavili. Nikako se nije mogao iz toga izvui, pa je nekoliko puta ponavljao jedno te isto: Dragi, daleki, draga rodbina mili ostavljeni i tako dalje, dok se konano iz toga kruga nije izvukao gromkim uzvikom: Zato i imamo ratnu potu na bojinici! Nastavak njegova govora izgledao je kao da su svi ti ljudi u sivim odorama trebali poginuti s najveom radou samo zbog toga jer su na bojnom polju osigurane vojne pote, a kad nekom granata otkine obje noge, bit e mu ba lijepo Un iirati, kad se sjeti da njegova vojna pota ima broj 72, gdje ^erojatno lei pismo od kue od udaljenih milih, s poiljkom koja sadri komad suhog mesa, peka i domaeg dvopeka. Poslije toga govora, kad je brigadna glazba zasvirala carsku *tininu, klicalo se u slavu cara, a zatim su se pojedine skupine te ljudske stoke, odreene za klaonicu negdje iza Buga, pos^pno uputile na pohod prema odreenom rasporedu. 11. satnija je krenula oko pola est prema Turow-Wolsku. Svejk se straga vukao sa stoerom satnije i sanitetom, a
635

natporunik Luka obilazio je na konju cijelu kolonu ' tom bi svaki as dojahao do zaelja kolone kako bi se uv voze li bolniari jo uvijek na kolima, pod plahtama L novim junakim djelima, u nepoznatu budunost porunl Duba, a usto je kratio vrijeme razgovorom sa Vejkorn k je strpljivo nosio svoju naprtnjau i puku, razgovaraju financijskim narednikom Vanekom o tome kako se prinekoliko godina ba lijepo mariralo na manevrima kod Velikog Mezireja. A kraj je bil tono takav kakav je i tu. Samo nismo ili u punoj opremi, jer tada jo nismo ni znali to su to rezervne konzerve. Kad smo fasovali nekakvu konzervu, mi u naem vodu, odmah smo je na prvom noenju poderali i umjesto toga bi si strpali ciglu u ruksak. U jednom je selu dola inspekcija, hitili su nam sve te cigle iz ruksaka, a bilo ih je tolko da si je posle jedan ovek tam izgradil obiteljsku kuicu. Malo kasnije, vejk je ustro koraao uz konja natporunika Lukaa i pripovijedao o ratnim potama: Bil je to jako lepi govor, i sigurno je svakome drago kad dobi od doma nekakvo zgodno pismo. Ja sam, jo pred nekolko let, dok sam sluil u Budejovicama, dobil u vojski, u kasarni samo jedno pismo, ali imam ga jo sauvanoga. vejk je iz prljave kone torbe izvukao zamaeno pismo i drei korak s Lukaevim konjem, koji je mirno kaskao, poeo itati: Gade odvratni, ubico i bijednik! Gospon kaplar Kri doel je u Prag na dopust i ja sam s njim plesala 'Kod kocana', a on mi je isprial da ti plee u Budejovicama Kod zelene abe' s nekakvom glupom flundrom i da si me ^sl_ ostavil. Tak da zna, ovo ti pismo piem na zahodu, na daski pored rupe, medu nama je kraj. Tvoja biva Boena. Da ne zaboravim, taj kaplar to zna i jo e te vie maltretirati, ja sanj ga za to prosila. I jo da ne zaboravim, vie me ne bus nae medu ivima, kad doe na dopust. To se zna nastavio je Svejk uz mirno kaskanje konj ^ da je bila medu ivima kad sam doel na dopust, i}
636

t kakvim ivima! Nael sam ju isto u Kocanu, ba su je oinika iz druge regimente oblaila, a jedan od njih je bil T'ivahan da joj je skroz javno rival ruku pod trbuh, ko da je l nokorno javljam, gospon obrlajtant, od tam izvlei cvet ne nevinosti, kak to veli Venceslava Luicka, ili kak je to kak slino rekla jedna mlada puca od nekih esnajst let, za me plesnog vjenia, nekakvom gimnazijalcu, glasno kroz la, kad ju je ipnul za rame: Vi ste, gospodine, otrli pelud moga djevianstva. Jasno da su joj se svi tam smijali, a mama koja ju je tam uvala, odvela ju je na hodnik e'ke besede, i tu svoju glupu djevu sfliskala. Ja sam, gospon obrlajtant, doel do tog zakljuka da su te cure sa sela nekak iskrenije neg te zvuzlane gradske gospodine, koje ideju na nekakve plesne vjenie. Kad smo pred nekolko let imali logor u Mniku, iel sam plesati u Stari Knin i tam sam se spetljal s nekakvom Karlom Veklovom, ali nisam joj se ba jako dopadal. Jednom naveer, u nedelju, pratil sam ju do ribnjaka, tam smo se seli na nasip i dok je sunce zalazilo, ja sam vam nju pital jel me ona voli. Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da je zrak bil tak topli, da su ptiice pevale, a ona mi je odgovorila uz grozni smeh: Je, volim te ko drek u cipeli, kad si blesav. A ja sam zbiljam i bil blesavi, tak grozno blesavi, da sam vam, pokorno javljam, gospon obrlajtant, prije toga z njom hodal kroz polja, kroz visoko ito, gde nigde nikog ni bilo, a mi se nismo nigde ni seli, a ja sam joj pokazival taj boji blagoslov, ja budala blesava toj selskoj curi iel sam objanjavati da je to ito, da je ono penica, a ovo da je zob. I kao potvrda te zobi odnekud sprijeda dopirali su prueni glasovi vojnika iz njihove kompanije koji su nastavljali pjesmu s kojom su eke regimente krvarile za Austriju 'naSolferinu.
Kad je bilo pol noi, Zob iz vree iskoi Jupajdija, jupajda, svaka cura da.
637

U to su upali drugi:
Ada, da, a da, da, zato ne bi nam dala dobi dvije pusice ba od svake curice. Jupajdija, jupajda svaka cura da. A da, da, a da da, zato ne bi nam dala...

*-,

Onda su Nijemci poeli pjevati istu tu pjesmu, samo na njemakom. Da, stara je to vojnika pjesma, koju je valjda pjevala i soldateska za vrijeme napoleonskih bitaka, na svim jezicima. Sada je veselo odzvanjala po zapraenoj cesti prema Turow-Wolsku, u galicijskoj ravnici, po kojoj su s obje strane ceste, sve do zelenih breuljaka na jugu, njive bile izgaene i unitene pod konjskim kopitima i pod potplatima tisua i tisua tekih vojnikih cokula. Mi smo to isto jednom dobro sredili javio se Svejk razgledajui okolinu na manevrima u Pisku. Bil je tam z nama nekakvi gospon nadvojvoda; bil je to tak pravedni gospon da kad je sa svojim stoerom projahal iz stratekih razloga po penici, njegov je adutant odmah za njim procenjival tu tetu. Nekakav seljak Picha ni se ba previe radoval toj poseti, i ni htel uzeti od erara osamnajst kruna nadoknade za pet jutara izgaenog polja, nego se on, gospon obrlajtant, htel suditi, a onda je za to dobil osamnajst meseci. Ja mislim, gospon obrlajtant, da je u stvari trebal biti sretan, jer ga je posetil neko od carskog roda na njegovom imanju. Drugi bi seljak, koji bi bil toga svestan, oblekel sve svoje puce u bele oprave ko kranclerice, dal bi im u ruke kitice cvea, razmestil bi ih na svom zemljitu i svaka W morala govoriti dobrodolicu visokom gostu, kak sam to
638

v J o Indiji, da su se podanici nekakvog vladara dali zgazit j g slona. o d roi & v -i i i __ Ma sto to govorite, ovejkr upitao ga je s konja patporunik Lukas. _ pokorno javljam, gospon obrlajtant, da ja mislim og na slona koji je na svojim leima nosil vladara o kojem sam cital. _ Dobro je dok jo uspijevate sve pravilno protumaiti __ rekao je natporunik Luka i odjahao naprijed. Ondje se kolona ve kidala jer je mar, od kojeg su se nakon odmora u vlaku odvikli, a sada jo u punoj ratnoj opremi, djelovao tako da su ih poela boljeti ramena i svatko je sebi pokuao olakati koliko je mogao. Premjetali su puke s jedne na drugu stranu, veina ih vie nije nosila na ramenu nego prebaene preko ramena, kao grablje ili vile. Neki su mislili da e biti lake ako podu jarkom ili stazicom, gdje im se pod loga pod nogama inila mekom nego na zapraenoj cesti. Veina je hodala sputene glave, veinu je muila velika e, jer je bez obzira na to to je sunce zalo, bilo tako sparno i zaguljivo kao da je podne, a vie nitko nije imao ni kapi vode u uturici. Bio je prvi dan mara, i ta nova situacija, koja je bila nekakav uvod u sve vee i vee napore, djelovala je tako da su sve vie malaksavali i gubili svijest. Prestali su i pjevati i meusobno su nagaali koliko otprilike ima do Turow-Wolska, gdje su mislili prenoiti. Neki bi nakratko sjeli u jarak, a da to ba ne bi tako izgledalo, odvezivali su cipele, nastojei da na prvi pogled odaju izgled ovjeka koji je loe sloio obojke i pokuava ih nanovo sloiti tako kako ga ne bi uljali Pri daljnjem hodu. Drugi su opet skraivali ili produivali u ^ttien na puci, ili odvezivali naprtnjau i premjetali stvari n joj, uvjeravajui sami sebe da to ine radi ravnomjernijeg Optereenja, da im remenje naprtnjae ne bi vuklo jedno, drugo rame. Kad im se polako pribliavao natporunik ka, ustajali su i raportirali da ih neto tiska ili tome slino, ne ih bi prije toga potjerali kadeti, ili vodnici koji bi spazili iz kobilu natporunika Lukaa.
639

Jaui mimo njih, natporunik Luka vrlo ih je ljuba pozivao da samo ustanu, da su do Turow-Wolska jo samo kilometra i da e se tamo odmoriti. ' Za to je vrijeme porunik Dub od neprestanog treskan' na sanitetskoj dvokolici doao k sebi. Dodue, nije se K sasvim pribrao, ali mogao se ve pridii, nagnuti iz dvoko lice, i dovikivati stoeru satnije koji se slobodno kretao, jer su ba svi, poevi od Balouna pa do Chodounskog, strpali svoje naprtnjae u dvokolice. Jedino je vejk neustraivo stupao naprijed, s naprtnjaom i pukom poluobjeenom o remen preko prsa kao to nosi dragun, puio lulicu i pjevao marirajui:
Najaromjef mi se digli tko hoe nek vjeruje na veeru ba smo stigli...

Vie od petsto koraka ispred porunika Duba dizali su se cestom kolutovi praine iz kojih su izranjali likovi vojnika; porunik Dub, kojemu se iznova vratilo oduevljenje, nagnuo je glavu iz dvokolice i poeo urlati u prainu to se dizala s ceste: Vojnici, va uzvieni zadatak je teak, ekaju vas naporni pohodi, najrazliitije oskudice u svemu, i tekoe svake vrste. Ali s punom vjerom gledam naprijed zbog vae izdrljivosti i vae snage volje. Vole, uti bolje dovrio je vejk. Porunik Dub je nastavio: Za vas, vojnici, ne postoji nikakva prepreka koja bi bila tako mona, a da ju ne biste mogli savladati! Jo jednom ponavljam, vojnici, da vas ne vodim lakoj pobjedi. Bit e to tvrd orah za vas, ali vi ete uspjeti! Povijest stoljea o vama e skladati odu! Pusti vodu nastavio je rimovati vejk. Kao da ga je uo, porunik Dub je onako sputene g vy poeo povraati u prainu na cesti, a kada se ispovraao, j s je uzviknuo: tewp'
640

__ Naprijed vojnici! Tada se ponovno izvalio na naprtnjau telegrafista fhodounskog i spavao je sve do Turow-Wolska, gdje su ga , nano skinuli s dvokolice i postavili na noge na zapovijed atporunika Lukaa, koji je vodio s njim dugu i vrlo teku raspravu, sve dok porunik Dub do te mjere nije doao k sebi da je konano mogao izjaviti: ._ Logino zakljuujui, izveo sam glupost, za koju u se iskupiti pred licem neprijatelja. Jo uvijek nije bio potpuno pri sebi, jer je odlazei svome vodu, rekao natporuniku Lukau: Vi me jo ne znate, ali ete me upoznati! O onome to ste radili, moete se informirati kod vejka odvratio mu je Luka. Prije no to se vratio u svoj vod, porunik Dub se uputio vejku, kojeg je naao u drutvu Balouna i financijskog narednika Vaneka. Baloun je upravo pripovijedao o tome da je u svome mlinu uvijek u bunaru drao dvije boce piva. Pivo je bilo toliko hladno da su trnuli zubi. Drugdje u mlinovima takvo pivo pilo se naveer poslije masnog sira, ali on je u svojoj prodrljivosti, zbog koje ga sad Gospodin Bog kanjava, uvijek poslije masnog sira progutao jo pristojan komad mesa. Sada ga Boja pravednost kanjava toplom smrdljivom vodom iz bunara u Turow-Wolsku, u koju svi, zbog kolere, moraju sipati limunsku kiselinu koju su upravo maloprije podijelili kada se po vodovima fasovala voda iz bunara. Baloun je izrekao svoje miljenje, da takva limunska a slui, vjerojatno, za izgladnjivanje ljudi. Dodue, je da se u Sanoku malo najeo, da mu je ak oberlajt-Luka prepustio pola svoje porcije teletine koju mu je donio iz brigade, ali da je to grozno, jer je ipak mislio da kada Konano dou dovde i proglase odmor s noenjem, da e se Ponovno neto kuhati. Ve je u to bio uvjeren kada su ku-f^i poeli sipati vodu u kotlove. Odmah se otiao raspitati u to i kako, a ovi su mu odgovorili da su zasad dobili
641

samo zapovijed da uzmu vodu, ali da za trenutak moe d naredba da se voda ponovno izlije. ' Upravo je tada stigao porunik Dub, a budui da je Kvrlo nesiguran u odnosu na svoje ponaanje, upitao je: Zabavljate se? Zabavljamo se, gospon lajtant odgovorio je veik uime svih kod nas je zabava u punom jeku. To je uone najbolje, uvek se dobro zabavljati. Sad se upravo zabavliarno s limunskom kiselinom. Nijedan vojnik nemre biti bez zabave, jer tak lake zaboravi na sve trapace. Porunik Dub ga pozva da se malo s njim udalji, jer da ga eli neto upitati. Kada su ve stajali po strani, obratio mu se strahovito nesigurnim glasom: A niste se zabavljali na moj raun? Ma kakvi, ni sluajno, gospon lajtant, zabavljali smo se na raun limunske kiseline i suhog mesa. Oberlajtnant Luka mi je rekao da sam navodno neto inio, a da vi o tome vrlo dobro znate, vejk. vejk odgovori vrlo ozbiljno i znaajno: Ni niste izveli, gospon lajtant, bili ste samo u poseti jednoj javnoj kui. Ali to je vjerojatno bila nekakva greka. I limara Pimpru, s Kozjeg placa, isto su tak uvek traili kad bi iel u grad kupiti pleh, i uvek su ga nali u takvom slinom lokalu, ili kod Suha ili kod Dvofaka, tono tak kak sam ja vas nael. Dole je bila kavana, a gore, u vaem sluaju, bile su enske. Vi ste se, valjda, gospon lajtant, zabunili gde se to u stvari nalazite zato jer je bilo vrue, a kad covek ni naviknuti piti, onda se po takvoj vruini napije i od obinog ruma, a kak se ne bi od borovice, gospon lajtant. Dpbil sam zapoved da vam predam poziv za savetovanje, prije neS smo od tam otili, i onda sam vas nael kod te cure, g od te vruine i borovice niste me prepoznali, i lea" ste . otomanu svleeni. Uope se tam niste derali, ak ms . rekli: Vi me jo ne poznate, a takva stvar se moe g svakomu, kad je vrue. Neko jako od tog pati, a ne
642

leti ko lepa kokica na zrno. Kad bi vi poznavali starog Ve- du, palira lz Vrovica! Taj vam je, gospon lajtant, odluil j, ne bude pil nikakva pia od kojih se moe nacugati. Onda :e popil jo jedan tamprl za put, i otiel je od doma traiti pia bez alkohola. Prvo se zaustavil u birtiji Na postaji, .jj! si je zel frtaljek vermuta i poel se neprimetno raspitivati kod birtaa, kaj ustvari pijeju ti apstinenti. On je jako dobro prosudil da bi ista voda i za apstinente bila okrutno pie. Gostioniar mu je onda objasnil da apstinenti pijeju razne sode, limunade, mleko, a onda i vina bez alkohola, hladnu sirutku, i druga bezalkoholna pia. Od toga su se starom Vejvodi, ipak, jedino svidla ta bezalkoholna vina. Jo se raspital dal postoje i bezalkoholne rakije, onda je popil jo jedan frtaljek, porazgovaral se s tim birtaom o tom da je to zbiljam greh esto se nalokati, nato mu je birta rekel da sve na svetu podnese samo ne pijanog oveka koji se negde drugde obloka, a onda se dojde k njemu trezniti s flaom mineralne i jo mu napravi kraval. Naroljaj se kod mene rekao je birta onda si moj ovek, al druke te ne poznam. Stari Vejvoda je onda svoje popil, i iel je dalje dok ni doel, gospon lajtant, na Karlov trg, do duana z vinom, kam je isto ponekad zalazil i tam se je isto raspital dal imaju bezalkoholna vina. Bezalkoholna vina nemamo, gospon Vejvoda rekli su mu ali imamo vermut, ili seri. Starog Vejvodu je bilo nekak sram, pa vam je i tam popil frtalj vermuta i frtalj serija, i kak je sedel tak se i upoznal, gospon kjtant, z nekakvim isto takvim apstinentom. Re po re, jo 511 si popili po frtalj serija, i konano su se dogovorili da taj 8spon zna jedan lokal gde se toiju bezalkoholna vina. To Jc u Bolzanovoj ulici, ide se tam po tengama dol, i imaju gramofon. Na tu dobru vest, stari je Vejvoda naruil cu vermuta na stol, posle toga su se obadva uputili u ulicu, kam se ide po tengama dol i gde imaju taj . Zbiljam, tam su vam se toila sama vona vina, bezalkoholna, ve totalno bezalkoholna. Prvo si je pol litre vina od ogrozda, onda pol litre ribizlovog
1

643

vina, a kad su popili os po pol litre bezalkoholnog vino i r a vi . . j -u -i d ogrozda, poele su im trnuti noge od svih onih vermuta serija koje su popili prije, onda su se poeli derati da i doneseju slubenu potvrdu da je ovo kaj sad pijeju beza Ikoholno vino. Jer da su oni apstinenti, i ak im to srnesta ne doneseju, da budu im sve to razbili skup z gramofonom Onda su ih panduri morali obadva odvlei po tengama gor do Bolzanove ulice, pa su ih morali strpati u maricu, onda su ih morali strpati u zatvor i obadva su morali biti osueni zbog pijanstva ko apstinenti. Zato mi to pripovijedate? viknuo je porunik Dub, koji se nakon ovog govora potpuno otrijeznio. Pokorno javljam, gospon lajtant, da to jedno z drugim nema nikakve veze, ali kad se ve tak spominjemo... Toga trenutka poruniku Dubu palo je na pamet da ga je Svejk ponovno uvrijedio, a budui je posve doao k sebi, ponovno je viknuo na njega: Upoznat e ti mene jednom! Kako to stoji? Pokorno javljam da stojim loe, ja sam zaboravil, pokorno javljam, lupit s petama. Smesta bum to napravil. I vejk je iznova stajao u savrenom stavu. Porunik Dub je razmiljao to bi jo mogao rei, ali je na kraju rekao samo to: Pazi se, da ti to ne bih morao jo jednom ponavljati emu je dodao kao staru poslovicu: Ti mene jo ne poznaje, ali zato ja tebe znam. Kada je porunik Dub, onako mamuran, odlazio od Svejka, ponovio je u sebi: Moda bi na njega bolje djelovalo ako bih mu rekao: Ja te, huljo, ve davno poznajem s te lose strane. Zatim je porunik Dub naredio da mu pozovu Kunerta i naloio mu da pronae vr vode. Kunertu se mora priznati da je zaista dugo traio p Turow-Wolsku i vr i vodu. v Na kraju mu je uspjelo ukrasti gospodinu upniku vr. a onda je iz nekakvog starog bunara s pumpom, potpun i
644

rekrivenom daskama, u taj vr napumpao vodu. Kako bi tvario ovaj cilj morao je, dakako, istrgnuti nekoliko daaka, jer Je P11111?3 bila tako zagraena stoga to se sumnjalo Ja je voda u bunaru zaraena tirusom. Porunik Dub ispio je pun vr vode bez ikakvih daljnjih posljedica, ime je potvrdio poslovicu: Dobra svinja sve podnese. Svi su se jako prevarili kad su pretpostavljali da e u Turow-Wolsku moda prenoiti. Natporunik Luka pozvao je telefonista Chodounskog, financijskog narednika Vaneka, ordonansa Svejka i Balouna. Zapovijedi su bile jednostavne. Svi neka ostave oruje i opremu kod bolniara, i smjesta krenu prema Malom Polanecu, poljskim putom, a onda uz potok jugozapadnim smjerom na Liskowiec. vejk, Vanek i Chodounskv bili su kvartirmajstori. Morali su se postarati za noenje itave satnije, koja e za njima stii za sat vremena, najvie za sat i pol. Za to vrijeme na mjestu gdje bude noio natporunik Luka, Baloun treba srediti da se ispee guska, a sva trojica moraju paziti na Balouna da polovicu od toga ne podere. Osim toga, Vanek i vejk trebaju kupiti prase za satniju, prema onome koliko mesa pripada cijeloj satniji. Nou e se kuhati gula. Noite za vojnike mora biti uredno; izbjegavati uljive kolibe, kako bi se vojska valjano odmorila, jer u pola sedam ujutro satnija ostavlja Liskowiec 1 preko Kroscienke ide na Starasol. Bataljun vie nije bio siromaan. Brigadna intendantura u Sanoku isplatila je bataljunu predujam za buduu klaonicu. U satnijskoj blagajni nalazilo se preko sto tisua kruna i fina ncijski narednik Vanek dobio je naredbu, da kad se negdje Sr njeste (pod ime su se podrazumijevali rovovi), pred polakompanije u smrt, vojnicima obrauna i u novcu pot-isplati vrijednost nepodijeljena kruha i hrane.
645

Nakon to su sva etvorica pola na put, u satniji s javio mjesni upnik i stao dijeliti vojnicima, prema njih narodnosti, papiri s Lurdskom pjesmom na svim jezici ' Imao je poprilian sveanj tih pjesama koje mu je osta nekakav visoki crkveni dostojanstvenik (koji se opustoen Galicijom provezao u automobilu s nekakvim djevojuram \ da ih podijeli prolaznim vojnim postrojbama.
Udolini rijeke gora se k njoj kloni navjeenje aneosko zvono sada zvoni Ave, ave, ave MarijaAve, ave, ave Marija! Djevicu Bernardu zove sveti raj neka sada krene u zeleni gajAve Vidjela na stijeni zvijezde iste sjaj i u njemu sveti lik, toga lica rajAve Umilna odjea kao ljiljan ista i presveto lice nad oblakom blista Ave

Ovdje nek od mramora crkva svim svjedoi fa. se ovdje na vas moja ljubav toi Ave Ovaj izvor pak to ivo zubari o mojoj ljubavi neka vama zbori Ave Slavim te dolino to si ovo pruila stoje naa Gospa ovdje ljubav uila Ave Tamo na stijeni udesna peina Na njoj se javlja nebeska kraljevna Ave Otkad se zaula vijest sree i muko i ensko ka tebi se kree Ave Ti eli da slavimo tvoje sveto lice ti asno si odabrala svoje vidjelice Ave O zvijezdo spasa, ti pred nama hodi Bojem oltaru vjerne sad nas vodi Ave O presveta Djevo, u ljubavi nas dri, materinsku milost svojoj djed prui! Ave

; |i -xn Presveta joj krunica na blaenim rukama pO'J Gospa se moli nad naim mukama Ave > ti:

I nevini obraz Bernarde djevice nadzemaljska svjetlost izmijeni joj lice Ve klei i moli, a Gospa ju gleda i kraljica nebeska svoju rije joj preda Ave . Ja bezgreno sam zaela, dijete moje milo i svima sam zatita to god da se zbilo Ave Neka na koljenima k meni narod hodi neka asti mene, nek u miru brodi Ave

U Turow-Wolsku bilo je mnogo zahoda i po svim su se zahodima valjali papirii s Lurdskom pjesmom. Kaplar Nachtigal, negdje od Kaperskih Gora, nabavio je d uplaenog idova bocu rakije, okupio nekoliko prijatelja, Pa su se trudili po njemakom tekstu otpjevati Lurdsku Pjesmu bez refrena Ave, a na melodiju pjesme Princ Cesta je bila prokleto odvratna, a kada se smrailo, ona ^tvorica koja su se trebala postarati za prenoite 1 1 . kompanije, doepala su se umice nad potokom koji je valjda trebao voditi prema Liskovviecu. Baloun, koji se po prvi put naao u situaciji da ide neka647

646

mo u nepoznato, a kojemu se sve, i tama i to to idu n traiti prenoite, uinilo neobino tajanstvenim, odjedn je poeo izraavati strasnu sumnju da se to nije dogodilo 11 tako. Kamaradi rekao je tiho, spotiui se nad potoko oni su nas rtvovali. Kak to? potiho na njega zareza vejk. Kamaradi, nemojte tak galamiti tiho je molio Baloun ja to ve oseam u kriima, oni nas buju uli i odmah buju poeli po nama pucati. Ja to znam. Oni su nas poslali napred da vidimo jel tam ima neprijatelja, pa kad uju pucnjavu, odmah buju znali da se ne srne dalje. Mi smo, karnaradi, fol-patrola, kak me je to nauil kaplar Terna. Onda odi napred ree vejk mi burno fino ili za tebom, a ti bus nas zatitil svojim telom, kad si takav div. Ak te napucaju, onda nam to javi da se moemo na vreme hitit na zemlju. I ti si mi neki vojnik, vojnik koji se boji da budu u njega pucali. Ba to se mora svakom vojniku grozno dopadati, jer svaki vojnik mora znati, da to vie neprijatelj po njemu puca, neprijatelju postaju rezerve municije sve tanje. Svaki pucanj koji neprijatelj ispali prema tebi smanjuje njegovu bojevnu sposobnost. A i on se veseli da moe po tebi pucati, jer onda ne mora navlaiti tolku municiju sa sebom i lake bei. Baloun je teko uzdahnuo: ny Je, al kad ja doma imam gospodarstvo. / < Ma fukaj gospodarstvo savjetovao ga je vejk rade pogini za Njegovo Velianstvo. Kaj te nisu to nauili u vojski? Oni su to sam spomenuli rekao je glupi Baloun oni su me jednom vodili na vebalite, a posle vie nisam nikad ni slino ni ul, jer sam postal posilni... kad bi n35 barem car bolje hranil... . Ti si stvarno prokleta nezasitna svinja. Vojnika pi* borbu uope ne trebaju hraniti, to nam je jo pred nekouw let u koli objanjaval kapetan Untergriez. Taj nam je uve
648

"i

Jn

ril: Klipani prokleti, ako nekad doe do rata, pa doe j borbe, nemoj sluajno da se neko pred borbu predere. ,/ se bude predero, a dobije metak u stomak, taj je odma otov, jer e mu kroz tu ranu iscuriti iz crijeva i supa i kruh i Lo ti upale. A kad nema u elucu nita, takav hitac u trbuh, ti je sitnica, ko da te gricne osa, milina jedna. __ Ja brzo probavljam rekao je Baloun kod mene elucu toga nikad puno ne ostane. Ja ti mogu, kamarade, poderati punu zdelu knedli sa svinjetinom i sa zeljem, a za pol sata poserem ti otprilike tak, tri lice za juhu, ostalo ti se sve u meni zgubi. Neko, naprimer, veli da kad jede lisiarke, one iz njega izajdeju tak kak su i bile, moe ih oprati i ponovo ih delati na kiselo, a kod mene skroz obratno. Naderem ti se tih lisiarki tak da bi drugi puknul, posle kad idem na zahod prdnem ti malo ute kaice, ko dete, ostalo se sve u meni isto zgubi. U meni ti se, kamarade povjeravao se Baloun Svejku rastope i kosti od ribe i kotice od ljiva, jednom sam to namerno brojal. Pojel sam sedamdeset knedli od ljiva, skup s koticama, a kad me je pritisnulo, otiel sam iza tale i onda sam prkal po tome z nekom ibom, odvajal kotice na stranu i brojal. Od sedamdeset kotica, u meni ti ih se raspalo vie od pol. Iz Balounovih usta oteo se tihi i otegnuti uzdah: Moja enica je delala knedle od ljiva od krumpirasta, u koje bi denula malo sira da bi bile jo bolje. Uvek ih je vie volila posipane z makom nego sa sirom, a ja obratno, tak da sam ju zbog toga jednom sfliskal... ja nisam znal cenit svoju obiteljsku sreu... Baloun se zaustavio, zamljackao, preao jezikom preko ne pca i rekao tuno i meko: Zna kamarade da mi se, sad kad to nemam, ini da )e moja ena ipak bila u pravu, da su knedli s tim njenim Klakom bolji. Onda mi se stalno inilo da mi taj mak ulazi u z ube, a sad si mislim, joj samo kad bi mi ulazil... prola ti Je moja ena z menom i este i velke grozote. Kolko puta se kad sam tel da bi dala vie maurana u jetrenjae, a

649

uz to bi joj uvek neku odrapil. Jednom sam ju siroticu tat nalupal, da je dva dana leala, zato jer mi ni tela za veen zaklati purana, jer je rekla da mi je dost kokot. Je, kamarade rasplakao se Baloun kad bi bar sad bila jetrenjaa bez maurana i kokot i... voli jesti sos od kopra? Vidi, zbog tog sosa sam delal kravale, a danas bi ga pil ko kavu. Baloun je pomalo zaboravljao na sliku tobonje opasnosti i u tiini noi, ve kad su se sputali dolje na Liskowiec, i dalje je neprestano i dirljivo objanjavao vejku to sve nije ranije cijenio, a to bi sada jeo tako da bi mu suze tekle od sree. Iza njih. je iao telefonist Chodounskv s financijskim narednikom Vanekom.. Chodounskv je tumaio Vaneku da je prema njegovom miljenju svjetski rat velika glupost. Najgore mu je to, da kad se negdje prekine telefonska ica mora to ii popravljati, to je sad puno gore nego u nekom prijanjem ratu dok jo nisu znali za reflektore... Sada, kad popravlja te proklete ice, neprijatelj te pronae s tim reflektorom i pone iati po tebi s itavom artiljerijom. Dolje u selu, gdje su trebali potraiti noenje za satniju, bila je tama i svi su se psi razlajali, to je prisililo ovu ekspediciju da se zaustavi i posavjetuje o tom kako se sueliti s tim mrcinama. A kak bi bilo da se vrnemo? apnuo je Baloun. Baloun, Baloun da otkucamo kaj si rekel, streljali bi te zbog kukaviluka ree mu vejk. Kako je vrijeme prolazilo, psi su sve vie lajali, pa su se zauli ak i s juga, iza rijeke Rope, a razlajali su se i u Kroscienki i u nekoliko drugih sela, jer se vejk derao u nonu tiinu: Lezi! Lezi! Lezi! kao to se nekad derao na svoje pse, dok je jo njima trgovao. Psi su se jo jae razlajali, tako da je financijski narednik Vanek rekao vejku: Ne derite se na njih, vejk, ili e nam se razlajati cijela Galicija. :*<>* ,
650

___ Nekaj slino odgovorio je vejk dogodilo nam na manevrima u taborskom kraju. Dovlekli smo se tam noi u nekakvo selo, a pesi su poeli delati groznu larmu. f i je kraj jako dobro naseljeni, tak da je taj pesji lave iel d sela do sela, stalno dalje i dalje, a ti pesi u naem selu gde smo logorovali, kad su ve prestali, opet su iz daljine uli la-ianie, valjda od nekud ak od Pelhfimova, tak da su ponovo poeli lajati, pa vam je za as lajalo i taborsko, pelhfimovsko, budejoviko, humpoleko, trebonjsko i jihlavsko podruje. Na vam je kapetan bil nekakvi nervozni deda, taj ni mogel podnesti pesji lave, nije spaval elu no, stalno je hodal sim i tam i pital je patrolu Ko laje, ta laje? vojnici su pokorno javljali da lajeju pesi, a to ga je tak rasrdilo da su oni koji su bili na strai zbog toga dobili zatvor kad smo se vratili s manevra. Posle si je uvek izabral pseu komandu i poslal ju je napred. Ta je imala zadatak da obavesti stanovnitvo u selu gde smo trebali prenoiti, da nijedan pes ne srne zucnuti, jer da ga budu ubili. Ja sam isto bil u takvoj komandi, pa kad smo doli u jedno selo na Milevskom, zmotal sam se i priopil naelniku opine da bu vlasnik svakog pesa, koji po noi bude lajal, streljan zbog stratekih razloga. Naelnik se tak prepal, da je smesta upregnu! konje i odjuril u glavni tab prositi za milost za elo selo. Tam ga uope nisu ni pustili, straari su ga zamalo napucali, tak da se vrnul doma, a prije nego smo se mi dovlekli do sela, po njegovom savetu svi su pesima zvezali gubice s krpom, tak da su tri pesa od toga posteklila. Sputali su se u selo, nakon to su prihvatili uopenu ^vejkovu pouku da se psi nou boje ara upaljene cigarete. Na nesreu, nitko od njih nije puio cigarete, tako da taj avejkov savjet nije imao pozitivnih posljedica. Pokazalo se ^ psi ipak laju od radosti, stoga to su se s ljubavlju sjetili v jske koja je ranije prolazila i koja im je uvijek ostavljala Poneto za jelo. Izdaleka su ve osjeali da se pribliavaju ona stvorenja ^ja iza sebe ostavljaju kosti i konjske crkotine. Vrag zna
651

otkud, oko Svejka su se okupila etiri lajavca, koja su popi po njemu prijateljski skakati, podigavi uvis repove. vejk ih je gladio, tapao i u mraku s njima razgovara kao s djecom: Tak, ve smo doli, doli smo k vama pajkiti, napap at' se, budemo vam dali kosti, korice, a sutra ujutro idemo opet dalje na neprijatelja. U selu, po kolibama, poela su se paliti svjetla, a kad su stali udarati o vrata prve kolibe, kako bi doznali gdje stanuje seoski knez, iznutra se zauo vritav, prodoran enski glas, koji im je na poljskom, a onda i na ukrajinskom priopio da joj je mu u vojsci, da djeca boluju od velikih boginja, da su joj Moskovljani sve pokupili, a da joj je mu, prije nego to je otiao u rat, naredio da nou ne smije nikome otvarati. Tek kad su pojaali napad na vrata uvjeravajui ju da su kvartirmajstori, neka nepoznata ruka otvorila je vrata, a kada su uli, pokazalo se da ba ovdje stanuje seoski knez, koji je uzalud pokuao razuvjeriti Svejka da on nije oponaao onaj kretavi enski glas. Ispriavao se da je on spavao na sijenu, a da njegova ena kada je netko probudi iz sna ne zna to govori. Sto se tie noenja za cijelu kompaniju, selo je tako malo da se u njemu ne moe smjestiti niti jedan vojnik. Uope nemaju gdje spavati. Takoer se ne moe nita ni kupiti, sve su pokupili Moskovljani. Ako naa gospoda dobrotvori to ne bi prezreli, on bi ih odveo u Kroscienku, tamo su veliki posjedi, to je odavde samo tri etvrt sata hoda, tamo ima dovoljno mjesta, svaki e se vojnik moi pokriti ovjim kouhom, tamo imaju toliko krava da e svaki vojnik moi dobiti alicu mlijeka, tamo je dobra i voda, a gospoda oficiri moi e spavati u zamku; sto bi ovdje u Liskowiecu? Bijeda, svrab i ui. On sam je nekada imao pet krava, ali Moskovljani su mu sve pokupili tako da i sam, kada treba mlijeko za svoju bolesnu djecu, mora ii caK do Kroscienke. Kao potvrda tih rijei, negdje iza njega zamukale su krave u staji i zauo se kretavi enski glas koji je psovao nesretne
652

trave, i poelio im da ih uniti kolera. Seoskog kneza to nije malo zbunilo i obuvajui izme nastavi: ___ Jedinu kravu ovdje ima susjed Vojciek, koju ste si izvoljeli uti, dobrotvori moji, kako sada mue. Ta je krava bolesna, jadna krava. Moskovljani su joj tele oteli. Otada ne Ay\e. mlijeko, ali gospodaru je ao da je zakolje jer misli da e Majka Boja enstohovska opet sve dovesti u red. 1 Za vrijeme ovog govora navlaio je na sebe kontu. . Idemo, gospodo dobrotvori, do Kroscienke nema ni tri etvrt sata hoda, to ja grean govorim, ma nema ni pola sata. Poznam put preko potoka, onda kroz nekakav brezov raj, pored hrasta... veliko je to selo i bardzo duo mona wodka 2 w propinacvach. Hajdemo gospodo dobroinitelji! emu oklijevati? Gospodi vojnicima iz vae slavne regimente potrebno je da udobno legnu, u ugodan leaj. Gospodin ski i car kraljevski vojnik koji se tue s Moskovljanima sigurno treba isto noite, udoban leaj... a kod nas? Ui, svrab, boginje i kolera. Juer kod nas, u prokletom selu naem, su seljaka tri od kolere pocrnjela... premilostivi Bog prokleo Liskowiec... je Nato je vejk velianstveno odmahnuo rukom. Gospodo dobrotvori rekao je oponaajui glas seoskog kneza ital sam jednom u jednoj knjigi da je za vreme vedskih ratova, kad je bil izdan nalog da se vojska smesti u nekakvom takvom selu, a seoski se knez nekak izmo tava! i nije im htel ii na ruku, bil lepo obeen na najbliem drvetu. Ba mi je danas u Sanoku pripovedal jedan poljski kaplar da, kad dojdeju kvartirmajstori, knez mora sazvati sve odbornike, pa se z njima krene po selu, po kuama, i jednos tavno se veli: Tu se mogu smestiti tri, tu etri, u upnom dvoru budu gospoda oficiri i za pol sata mora to sve biti pripremljeno. Gospodine dobrotvore obratio se vejk zbiljno knezu gde ti je tu najblie drvo? Knez nije razumio to to znai drvo, a onda mu je vejk
"i) poljske narodne nonje (pm.) iVt lo jaka votka u krmama O//; *i^S

653

objasnio da je to breza, hrast, kruka, jabuka, ukratko sve t ima jake grane. Knez ponovno nije razumio, a kada je uo kako se spominju nekakve voke, prepao se, jer su trenje ve dozrijevale, pa je rekao da o tome nita ne zna i da pred kuom ima samo hrast. Dobro rekao je Svejk pokazujui rukom meunarodni znak vjeanja mi burno te tu obesili pred tom tvojom kolibom, jer ti mora biti svestan toga da je rat i da mi imamo naredbu prespavati tu, a ne u nekakvoj Kroscienki. Ti nam, frajeru, ne bus menjal nae strateke planove, ili bus se njihal onak kak je to napisano u knjigi o vedskim ratovima... Bil vam je, gospodo, takav sluaj jednom na manevrima, u Velikim Mezirejima... vejka je prekinuo financijski narednik Vanek: Svejk, kasnije ete nam to ispripovijedati i obrativi se knezu ree: Tako, a sad uzbuna i smjetaj! Knez se poeo tresti, mucati neto o tome daje to s gospodom dobrotvorima mislio najbolje, ali kad to ve drugaije ne ide, da e se ipak i ovdje u selu neto nai, kako bi sva gospoda bila zadovoljna i da e odmah donijeti svjetiljku. Kada je izaao iz sobe koju je slabano osvjedjavala mala petrolejska lampica pod slikom nekakvog sveca koji se na toj slici previjao kao najgori bogalj, Chodounsky je najednom povikao: A gdje nam je nestao Baloun? Prije no to su se i mogli dobro osvrnuti, iza pei su se tiho otvorila vrataca koja su vodila nekamo van, a kroz njih se provukao Baloun, obazreo se da vidi nije li tu knez i nekako unjkavo, kao da ima najjau hunjavicu, rekao: Jha ham bhil u mpajzi, zghrabil sam nehkaj, strphal sam ti tho v hgubec, i hsad mhi she to khelji za nepce. Nije to ni slatkho ni shlano, tho je thesto za krunh. Financijski ga je narednik Vanek osvijetlio baterijskoffl svjetiljkom i svi su potvrdili da jo nikada u ivotu nisu vid' jeli tako zamazanog austrijskog vojnika. Zatim su se
654

j. su vidjeli da se Balounu bluza tako napuhnula kao da je u najviem stupnju trudnoe. _A kaj ti se dogodilo Baloun? upitao je saalno Svejk gurkajui ga u napuhnuti trbuh. - To su krastavci krkljao je Baloun guei se tijestom koje nije moglo ni gore ni dolje paljivo, to su kiseli krastavci. Na brzinu sam tri pojel, a ostale sam vam donesel. Baloun poe iz njedara izvlaiti krastavac za krastavcem i dijeliti ih okolo. Na pragu je ve stajao knez sa svjetiljkom, i vidjevi tu scenu, prekriio se i zacvilio: Moskalji oteli i nai otimajon. Svi krenue u selo praeni oporom pasa koji su se grevito drali Balouna i povremeno mu skakali na depove hlaa gdje je Baloun imao komad peka takoer steen u smonici, no koji je zbog lakomosti izdajniki zatajio pred kamaradima. A zakaj tak na tebe pesi ideju? upitao je Svejk Balouna. Baloun je odgovorio nakon duljeg razmiljanja: Oni u meni oseaju dobrog oveka. Pritom nije rekao da dri ruku u depu na komadu peka i da mu jedan pas neprestano zubima gricka ruku... Nakon potrage za noitem utvrdili su da je Liskowiec veliko selo, ali odista ve prilino izmodeno ratnim meteom. Nije dodue stradalo od poara, jer ga nekim udom nijedna ratna strana nije uvukla u sferu ratnih operacija, ali su zato u njemu bili smjeteni stanovnici oblinjih unitenih sela Crrvrovva, Grabowa i Holuble. U ponekoj kuici ivjelo je i osam obitelji u krajnjoj bijedi, poslije svih onih gubitaka pretrpljenih u ovom fazbojnikom ratu, u epohi koja je preletjela preko njih kao razorna bujica poplave. Satniju su morali nuno smjestiti u malu, opustoenu alkohola na drugom kraju sela, gdje se u kotlovnici
655

smjestilo pola satnije. Ostale, po desetoricu, smjestili s nekoliko vlastelinstava, u kojima imuni ljahtii1 nisu k kprimili bijednu golotinju koja je spala na prosjaki tap ' Stoer ete sa svim asnicima, financijskim naredniko Vanekom i vojnim slunicima, telefonistom, bolniari kuharima i vejkom, smjestio se kod gospodina upnika' u upnom dvoru, koji takoer k sebi nije primio nijednu unesreenu obitelj iz okolice, tako da je tamo bilo dovoljno mjesta. Bio je to visok, mrav stari gospodin u izblijedjeloj i zamaenoj mantiji, koji od silne krtosti gotovo nije ni jeo. Otac ga je bio odgojio u velikoj mrnji prema Rusima, ali on je tu mrnju nekako najednom izgubio kada su se Rusi povukli i kad je stigla austrijska vojska koja mu je poderala sve guske i kokoi, a koje su mu Rusi ostavili na miru, premda je kod njega stanovalo nekoliko obraslih zabajkalskih kozaka. Onda je jo vie zamrzio austrijsku vojsku kad su u selo uli Maari i odnijeli mu sav med iz konica. Sada je sa silnom mrnjom gledao na ove nenadane none goste i jako mu je godilo to je mogao hodati oko njih, slijegati ramenima i ponavljati: Nita nemani, ja sam obini prosjak, neete kod mene, gospodo, nai ni komadi kruha. Naravno da se najtunije drao Baloun koji se gotovo rasplakao nad takvom bijedom. U glavi je neprestano imao nejasnu sliku nekog odojka, ija koica samo hrska i mirisi. Baloun je dremuckao u kuhinji gospodina upnika kamo bi svaki as provirio dugonja momi, koji je gospodinu upniku bio i sluga i kuharica u isti mah, i kojemu je bilo strogo nareeno da pazi kako se negdje ne bi kralo. Baloun ni u kuhinji nije nita naao, tek u soljenki, u papiriu, mrvicu kima koji je ubacio u usta i ija je aroma probudila u njemu halucinacije o odojku.
1. Naziv za poljsko plemstvo.

TT dvoritu male tvornice alkohola iza upnog dvora lili su vatre pod kodovima poljske kuhinje, voda je ve spaiu'J j- i -v i i i ihala, n u vo"1 se Jos uvlje^ nlje nlsta kuhalo. Financijski narednik i kuhari rastrali su se po selu traei e ali uzalud. Svugdje su dobivali jedan te isti odgovor, da Moskovljani sve pojeli i oteli. Probudili su i idova u krmi, koji je poeo upati pejzove i izraavati aljenje nad tim to ne moe gospodu vojnike posluiti, pa ih je na kraju poeo nagovarati da kupe od njega jednu staru, stoljetnu kravu, mravu crkotinu, koja nije bila nita drugo nego gola kost i koa. Traio je za nju golemu svotu, upao je kosu i tvrdio da takvu kravu nee nai u ci jeloj Galiciji, u cijeloj Austriji i Njemakoj, u cijeloj Europi, ni na cijelom svijetu, a pritom je zavijao, plakao i kleo se duom da je to najdeblja krava koja je ikada po Jehovinoj zapovijedi dola na svijet. Zaklinjao se svim praocima da tu kravu dolaze pogledati ak od Woloczyske, da se o toj kravi govori u itavom kraju kao o bajki, da to u stvari i nije krava ve najsoniji bivol. Na kraju je kleknuo pred njima, i grlei koljena jednome pa drugome, vikao: Ubijte radije starog, ubogog Zidova, ali bez krave ne odlazite! Svojom ih je vikom sve tako smotao da su konano tu mrcinu, koja bi se zgadila svakom ivoderu, odvukli u poljsku kuhinju. Zatim je jo dugo, kada je ve imao novac u depu, plakao pred njima i naricao da su ga potpuno upro pastili, unitili, da je samog sebe bacio na prosjaki tap kad m je takvu prekrasnu kravu prodao za tako sitan novac. lio Mo ta je da ga objese zbog toga to je pod stare dane napravio kvu glupost radi koje se njegovi preci sada u grobu okreu. A nakon to se jo pred njima bacio u prainu, stresao je djednom sa sebe svu tugu, otiao kui, gdje je u sobici rekao eni: Elsaleben, vojniki glupi, a tvoj Nathan jako mudri. S kravom je bilo mnogo posla. Na trenutke se inilo daavu se uope nee moi oderati. Prilikom deranja, nekoliko

656

657

puta joj je puknula koa pod kojom se pojavilo miiie c i i -v ti ' '^ p le teno kao isuenoi brodsko v uze. Zatim su odnekle dovukli vreu krumpira i poeli b nadno kuhati te ile i kosti, dok se u oblinjoj kuhinji totalnom oaju kuhar trudio da od komada toga kostu pripremi neto za asniku veeru. Ta nesretna krava, ukoliko je uope tu prirodnu pojavu bilo mogue nazvati kravom, svim se sudionicima tako ivo usjekla u sjeanje da bi se 11. satnija, sasvim sigurno, kad bi zapovjednici vojnike pred bitku kod Sokala na nju podsjetili, uz grozan urlik bijesa i s isukanim bajunetama bacila na neprijatelja. Krava je bila prava besramnica jer se od nje nije mogla skuhati ak ni goveda juha. Sto se meso dulje kuhalo, to se vre dralo kostiju tvorei s njima jedinstvenu, okotalu cjelinu, poput birokrata koji pola vijeka pase svoje uredske spise i preiva samo slubene akte. vejk je kao kurir odravao stalnu vezu izmeu stoera i kuhinje, ne bi li saznao kada e to konano biti kuhano, pa je na kraju raportirao natporuniku Lukau: Gospon obrlajtant, ve je od toga nastal porculan. Krava ima tak tvrdo meso da se z njim moe rezati staklo. Kuhar Pavliek je skup s Balounom probal meso, pa si je slomil prednji zub, a Baloun zadnji kutnjak. Baloun je ozbiljno istupio pred natporunika Lukaa i predao mu slomljeni zub zamotan u Lurdsku pjesmu: Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da sam napravil kaj sam mogel. Taj sam si zub strgal u oficirskoj kuhinji, kad smo probali dal bi se od tog mesa ipak mogel napraviti biftek. Poslije tih rijei iz naslonjaa ispod prozora podigla se neka tuna pojava. Bio je to porunik Dub kojega su dovezli sanitetskom dvokolicom kao potpuno unitenog ovjeka: Molim tiinu rekao je oajnim glasom meni je zlo! Sjeo je opet u stari naslonja, u ijim je pukotinama bilo ( na tisue jajaaca stjenica. w3sm -i
658

^ Umoran sam rekao je traginim glasom bolestan j nemoan, molim da se preda mnom ne govori o slom-im zubima. Moja adresa: Smichov, Kralovska 18. Uko-i-L, ne doekam jutro, molim da se o svemu moja rodbina nrezno obavijesti i da se ne zaboravi na mojem grobu napi-^j Ja sam prije rata bio C. i k. gimnazijski profesor. Lagano je zahrkao i nije uo da je vejk izrecitirao stihove jz pjesme za pokojnike:
S Marije grijeh si skinuo razbojniku raj si pruio i mene si ljubavlju zaduio...

Ba je tada financijski narednik Vanek ustanovio da se znamenita krava mora kuhati jo barem dva sata u asnikoj kuhinji, i da nema govora o nekakvom bifteku, ve da e se umjesto bifteka kuhati gula. Bilo je zakljueno da vojnici mogu malo odspavati prije no to se dade znak za veeru, jer e veera ionako biti gotova tek ujutro. Financijski narednik Vanek dovukao je odnekud nara mak sijena, poloio ga pod sebe u upnikovoj blagovaonici, nervozno zasukao brk i rekao tiho natporuniku Lukau koji se odmarao na starom divanu: Vjerujte mi, gospodine oberlajtnante, da takvu kravu jo nisam jeo za itavog rata... U kuhinji, pred upaljenim ostatkom crkvene svijee sjedio je telefonist Chodounskv i pisao pisma za zalihu, kakone bi se morao muiti kada konano dobiju broj ratne vojne Pote. Pisao je:
Mila i draga eno, najdraa Boenko! No je i ja se neprestano sjeam tebe, moje zlato, i vidim te kako se i ti, isto tako neprestano sjea mene, kada pogleda na praznu postelju pored sebe. Mora mi oprostiti to mi pritom tota pada napamet. Zna dobro da sam od samog poetka rata
659

na bojitu i da sam ve tota uo od svojih prijatelja koji su /,; ranjeni i dobili dopust, a kad su doli doma, radije bi se vid'l pod zemljom nego da su postali svjedocima toga da im nekoj?' bitanga hoda sa enom. Za mene je to bolno to ti, draga Eoenk moram ovo pisati. Ja ti to ne bih ni pisao, ali i sama dobro z ' da si mi priznala, da ja nisam prvi koji je s tobom imao ozbiljn vezu i da te je prije mene ve imao gospodin Kraus iz Mikuldsk ulice. Sada, kad se toga sjetim u ovoj noi, da bi taj gad za mov izbivanja mogao imati nekakve namjere prema tebi, onda pomislim da bih ga, draga Boenko, na mjestu zagutio. Dugo sam to drao u sebi, ali kada pomislim da bi ti se opet mogao nabacivati onda mi srce puca, i upozoravam te samo na jedno, da kraj sebe neu trpjeti nikakvu svinju koja bi se kurvala sa svakim i nanijela sramotu mome imenu. Oprosti mi, draga Boenko, moje otre rijei, ali pazi se da sluajno neto o tebi loeg ne doznam. Inae bih bio prinuen da vas oboje zakoljem, jer sam ve na sve spreman, pa makar me to stajalo i ivota. Tisuu puta ljubi te i alje pozdrave tatici i mamici, Tvoj Tonou P. S. Nemoj zaboraviti da sam ti dao svoje ime!

Zatim je nastavio s pisanjem pisama za zalihu:

Moja najmilija Boenko! Kad dobije ove retke, znaj da je gotova velika bitka, u kojoj se ratna srea okrenula na nau stranu. Izmeu ostalog sruili smo oko deset neprijateljskih zrakoplova i jednog generala s velikom bradavicom na nosu. U najljuem boju, kad su nad nama pratali rapneli, mislio sam na tebe, draga Boenko, to radi, kako si i to je kod kue novog. Uvijek se pritom sjeam kako smo skupa bili u pivnici Kod Tomaa i kako si me vodila doma, pa kako te je drugi dan od tog napora boljela ruka. Sada ponovno idemo naprijed, tako da mi vie ne ostaje vremena da nastavim ovo pismo. Nadam se da si mi ostala vjernom, jer dobro zna da sam t0 pogledu opasan. Ali ve je vrijeme za polazak! Ljubim te puta, draga Boenko, nadaj se da e sve dobro ispasti. , Tvoj iskreni Tonou ,*\f*l ,s "'<
660

Chodounskv poeo je drijemati i usnuo je nad |0m. upnik, koji nije spavao, ve neprestano hodao po * onom dvoru, otvorio je kuhinjska vrata i zbog tedljivosti asio ostatak crkvene svijee koji je dogorijevao kraj Cho+ dounskog. U blagovaonici, osim porunika Duba nitko nije spavao. Financijski narednik Vanek, koji je u brigadnom uredu u Sanoku dobio novi proraun, a koji se ticao opskrbe vojske namirnicama, paljivo je prouavao i zapaao da se u stvari, to se vie pribliavaju bojinici, vojniki obroci sve vie smanjuju. Na kraju se ak morao nasmijati nad jednim paragrafom zapovijedi, kojim se zabranjivala upotreba afrana i umbira prilikom pripreme juhe za vojsku. Pored zapovijedi stajala je i napomena da se u poljskim kuhinjama moraju skupljati kosti i slati u pozadinu, u divizijska skladita. Bilo je to malo nejasno jer se nije znalo o kakvim se kostima radi, da li o ljudskima ili o kostima neke druge stoke za klanje. Sluajte vejkrekao je natporunik Luka zijevajui od dosade prije nego to dobijemo neto za jelo, mogli biste nam ispriati nekakav dogaaj. Zakaj ne? odgovorio je vejk prije nego dobimo jesti, mogel bi vam, gospon obrlajtant, ispripovedati elu povijest naroda ekog. Ja vam znam samo jednu jako kratku priu o jednoj gospodi potarici iz Sedlanska, koja je nakon smrti svog mua nasledila tu potu. Meni je ona odmah pala na pamet, im sam ul da se govori o poljskim vojnim potama, iako to nema ni zajednikog s ratnim potama. vejk javio se s divana natporunik Luka vi se pet poinjete grozno glupirati. Zbiljam, pokorno javljam, gospon obrlajtant, kad je to zbiljam takva strano glupa pria. Ja ni sam ne znam kak ^i je nekak tak bedastog moglo pasti na pamet i o neem tak bedastom pripovedati. Ili je to uroena blesavoa, ili su to uspomene iz mladosti. Na naoj su vam zemljinoj kugli, gospon obrlajtant, razni karakteri, pa je imal pravo taj na kuhar Jurajda, kad se onda u Brucku nacugal, upal u jarak
661

iz kog se ni mogel izvlei, pa se od tam deral: ovjek predodreen i pozvan da spozna istinu, stog mora upravl jati svojini duhom ka harmoniji vjenog svemira, te se n prestano razvijati i usavravati kako bi postupno uao u v^ sfere sve inteligentnijih, ljubavi punih svjetova. A kad srno ga hteli od tam izvlei, onda nas je grebal i grizel, mislil je da je doma, a kad smo ga ponovo tam hitili, onda je poel jafkati da ga od tam izvleemo. A to je na koncu s tom gospodom potaricom? upitao je oajno natporunik Luka. To je bila jako dobra enska, al ipak je bila gadura, gospon obrlajtant, ona vam je dobro obavljala te svoje dunosti na poti, ali imala je jednu falingu; mislila je da ju svi progoniju, da imaju nekaj protiv nje, pa je onda nakon posla svaki dan podnosila prijave vlastima prema tome kakve su ve bile okolnosti. Jednom je ila ujutro u umu brati gljive, dobro si je pogledala kad je prolazila pokraj kole jel gospon uitelj ve budan, i ula je da ju je pozdravil i da ju je pital kam ide tak rano ujutro. Kad mu je rekla da ide po gljive, rekel joj je da bu i on doel za njom. Po tom je zakljuila da je imal z njom, sa starom babom, nekakve neiste namere, a onda, kad ga je vidla da zbilja ulazi u gusti, prepala se, pobegla i smesta napisala prijavu gradskoj kolskoj upravi da ju je ovaj htel silovati. Uitelja su poslali na disciplinsku istragu, a valjda da od toga ne bi ispala nekakva javna sramota, doel je i sam kolski inspektor u inspekciju, pa se obratil na andarskog nadzornika da bi taj dal miljenje jel taj uitelj sposoban za takav in. andarski strametar pogleda! je u papire i rekel da to ni mogue, jer je jednom taj uitelj bil optuen od upnika da se nabacival njegovoj neakinji, s kojom je taj upnik spaval, al da je onda taj uitelj uzel od upanijskog doktora potvrdu da je impontentan od svoje este godine, kad je opal s rairenim nogama s tavana na rudu od kola. E, onda je ta gadura prijavila i andarskog narednika, i upanijskoj doktora, i kolskog inspektora, da su svi potplaeni od tog uitelja. A onda su svi oni tuili nju>
662

je bila osuena, a ona se izgovarala da je neuraunljiva. nregledali su je sudski doktori, pa su joj dali potvrdu da je, , Jue blesava, al da moe obavljati bilo kakvu dravnu lubu. Natporunik Luka je uzviknuo: __ Isuse i Marijo onda je jo dodao vejk, ja bih i neto rekao, ali ne elim si kvariti veeru. Nato je vejk izjavio: . Ja sam vam rekel, gospon obrlajtant, da je ono kaj m vam pripovedal grozno blesavo. Natporunik Luka je odmahnuo i rekao: Od vas sam se ve takvih mudrolija nasluao. Svako i nemre biti pametan, gospon obrlajtant ree uvjerljivo vejk ti glupi moraju biti iznimka, jer kad bi svaki bil pametan, onda bi na svetu bilo tolko razuma da bi od toga svaki drugi ovek potpuno poblesavil. Kad bi, naprimer, pokorno javljam gospon obrlajtant, svaki znal zakone prirode i uspel izraunati nebeske udaljenosti, samo dodijaval svojoj bi okolini ko nekakav gospon Capek koji je zalazil u birtiju Kod kalicha, a onda bi po noi uvek iziel ulicu i razgledaval na zvezdano nebo, a kad se vratil hodal je od jednog do drugog i govoril: Danas krasno svijedi Jupiter, a ti i ne zna kretenu, to to ima nad glavom. To su udaljenosti! Kad bi te, bitango, ispalili iz topa, onda bi brzinom topovske kugle letio do tamo milijune i milijune godina. Uz to je bil tak prosti, da bi nakon toga obinoizletel iz birtije sam, obinom brzinom elektrinog tramvaja, otprilike tak, gospon obrlajtant, deset kilometara na sat. Ili, unamo primer, gospon obrlajtant, mrave... Natporunik Luka se pridignuo na divanu i sklopio ruke: vejk, moram se uditi samom sebi to se uvijek s vama uputam u razgovor, iako vas poznam, i to prilino vremena... vejk je suglasno kimnuo glavom: To vam je stvar navike, gospon obrlajtant, radi se o to me da se odavno poznamo i da smo skup ve dost toga
663

vode, a kad K i proli. Mi smo tolko toga skup pretrpeli, a uvek smo na $ve naletili ko lepa kokica na zrno. Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da je to sudbina. Kaj car dela, dobro dela, on nas je skup spojil, a ja si ni drugo ni ne elim, nego da bi vam nekak mogel biti od pomoi... Jeste gladni, gospon obrlajtant? Natporunik Luka, koji se ponovno ispruio na starom divanu, odgovorio je da je posljednje vejkovo pitanje najbolji rasplet munog razgovora i neka ode pitati to je s jelom. Bit e sigurno bolje ako se vejk malo proee i ostavi ga na miru jer su ga te gluposti koje je od njega uo umorile vie no itav mar od Sanoka. P\ado bi na trenutak zaspao, ali ne moe. To vam je od stjenica, gospon obrlajtant. To vam je staro verovanje, da upnici raaju stjenice. Nigde ne bute nali tolko stjenica ko na upnom dvoru. Na upnom dvoru u Gornjim Stodulkama upnik Zamastil napisa! je ak i elu knjigu o stjenicama, one su po njemu puzale i za vreme propovedi. to sam rekao vejk? Idete li u kuhinju, ili ne? vejk je otiao, a za njim je iz svoga ugla kao sjena, na vrhovima prstiju izaao Baloun... Kad su rano ujutro krenuli iz Liskowieca prema Stara-solu, i Samboru, povezli su sa sobom u poljskoj kuhinji i nesretnu kravu koja jo nije bila skuhana. Bilo je odlueno da e je kuhati putem, a da e je pojesti za vrijeme odmora, na pola puta izmeu Liskovvieca i Starasola. Za put su vojnicima skuhali crnu kavu. Porunika Duba ponovno su vukli na sanitetskim dvokolicama, jer mu je bilo jo gore nego juer. Najvie se s njim namuio njegov slunik koji je neprestano morao trati pored dvokolice, pri emu je porunik Dub na njega urlao da se o njemu juer uope nije brinuo, pa kad stignu na odredite da e se s njim obraunati. Svaki as je traio da
ruiiv"~ - i

Pokorno javljam, nemre A da ne DI M * _ biti ni " KU

nakn crede ruinikLuka, ^jkvo nam )<=

^^^^^
bi nas sve ko piceke oko kvock^ p ^ to marirate Vucibatine, vi uope niste u*J Jbrazovana banda & po Zemljinoj kugli, vi s* tak* uebalo bi vas ovjeku doe da se pobljuje *au
;." :- ; ' " . ' , . ' 665

natjerati da marirate po Suncu gdje ovjek, koji na na.v bijednoj planeti tei samo ezdeset kila, tei preko tisu sedamsto kilograma, pa bi od tog pocrkali; e, to bi za v bio mar, kad biste imali ranac preko dvjestoosamdeset kila gotovo tri metrike cente, a puka bi vam bila teka centu ' pol. Stenjali bi i plazili jezike ko krepani psi. Tam je medu nama bil nekakvi nesretni uitelj, a taj se odvail i javil se za re: S doputenjem, gospodine oberlajtnante, na Mjesecu ovjek od ezdeset kila tei samo trinaest kilograma. Na Mjesecu bismo lake marirali jer bi nam ruksak teio samo etiri kilograma. Na Mjesecu bismo lebdjeli, a ne marirali. To je grozno rekel je na to pokojni gospon obrlajtant Buchanek ti, bitango mizerna, eli amar, budi sretan da u ti opaliti samo jedan zemaljski, obini, jer kad bi ti opalio tvoj Mjeseev, onda bi ti uz tvoju lakou odletio nekamo na Alpe i smrskao bi se o njih. A kad bih ti zviznuo taj teki, Sunev, onda bi se na tebi mundir pretvorio u kau, a glava bi ti odletjela negdje do Afrike. Dal mu je dodue tu obinu, zemaljsku flisku, sveznalica se poel plakati i marirali smo dalje. Za elo to vreme mara, cmizdril je i govoril, gospon obrlajtant, o nekakvom ljudskom dostojanstvu, a da se z njim postupa ko s nekakvim nemutim biem. Onda gaje gospon obrlajtant poslal na raport, zatvorili su ga na etrnajst dana, a trebal je odsluiti jo est tjedana, ali nije ih odsluil jer je imal bruh, a oni su ga tak nateravali da se u kasarni vrti na vratilu, da to ni izdral i umri je ko simulant u bolnici. To je zbilja udno, vejk rekao je natporunik Luka koliko sam vam puta rekao da vi imate udan obiaj naroitim nainom poniavati asniki zbor. Nije mi to obiaj iskreno je odgovorio Svejk ja sam vam samo htel ispripovedati, gospon obrlajtant, kak su prije u vojski ljudi sami na sebe navlekli nesreu. Taj si J e ovek mislil da je obrazovaniji od tog gospona obrlajtanta i htel ga je s tim Mjesecom poniziti u oima vojske i ono* kad je dobil tu jednu zemaljsku prek gupca svi su v^ odahnuli, nikom ni bilo krivo, obratno, svi su bili sretn
666

, te ffospon obrla tant napravil takav dobar vic s tom

< CJct o r > r . . .

' maljskom cuskom; tomu se veli obranjena situacija. oveku mora smesta pasti nekaj na pamet, i ve je dobro. Prek puta Karmelianki, u Pragu, gospon obrlajtant, pred nekolko let, imal je neki gospon Jenom duan s kuniima i drugim pticama. Taj se upozna! s kerkom knjiara Bileka. Gospon Bilek nije odobraval vezu i onda je javno izjavil u birtiji, da ak bi gospon Jenom doel prositi ruku njegove kerke da bi ga hitil niz tenge, tak kak svet to jo ni videl. Gospon Jenom se zbog toga nacugal, iel je gosponu Bileku koji ga je u forcimeru ekal z velkim noom s kojim se obrezuju knjige, a koji izgleda jezivo. Razderal se na njega da kaj tu hoe, a moj ti dragi gospon Jenom u tom trenutku tak prdne, tak jako da vam se vura na zidu zaustavila. Gospon Bilek se poel smijati, smesta mu je dal ruku i to vam je odmah bilo: Izvolte prosim ui, gospon Jenom prosim izvolte se esti, niste se valjda pokakali pa nisam ja ba tako zli ovek, istina je da sam vas htel hititi niz tenge, ali sad vidim da ste zbilja ugodan gospon, i da ste originalan. Ja sam knjiar, proital sam mnogo romana i pripovijetki, ali ni u jednoj knjigi nisam proital da bi se enik tak predstavil. Pritom se smijal tak da se dral za trbuh, i s velkim je veseljem pripovedal da mu se ini ko da se poznaju od roenja, ko da su roena braa; donesel mu je odmah cigaru, poslal je po pivu, po kobase, pozval je enu ^predstavil ga je sa svim pojedinostima kak je ovaj odrapil. ena je pljunula i otila, onda je pozval kerku i rekel joj je: Taj gospon je doel prositi za tvoju ruku pod takvim 1 takvim okolnostima. Kerka se odmah poela plakati i lz javila da ga ne pozna, da ga ne eli ni videti, tak da im ni drugo ni preostalo nego da popiju tu pivu, pojedeju kolae i razideju se. Posle je gospon Jenom jo samo doivel Sf amotu u toj krmi kam je zalazil gospon Bilek, a na kraju 8* druke nisu ni zvali nego posranec Jenom i svugdi se sarno pripovedalo kak je htel spasiti situaciju. Ljudski ivot, Pkorno javljam, gospon obrlajtant, je tak sloeni, da je
667

pojedinani ivot oveka u odnosu prema tome K nama je u birtiji Kalichu na Bojitu zalazil jo nrecj rat jedan policijski nadstraar, nekakav gospon Hubika ' jedan gospon urednik, koji je skupljal same slomljene noge pregaene ljude, samoubice, i to je trpal u novine. To je bH tak veseli gospon, da je vie vremena provodil u policijskoj straarnici, nego u svojoj redakciji. Taj je jednom napil tog gospona policijskog nadstraara Hubiku i preoblekel se u njegovu uniformu, u kuhinji, tak daje straar ostal u civilu, a od gospona urednika postal je policijski nadstraar, samo je jo prekril broj revolvera i otiel je u patrolu po Pragu. U Resselovoj ulici, iza bive Svetovaclavske kaznionice, susrel je u nonoj tiini starijeg gospona u cilindru i u bundi, koji je hodal sa starijom gospodom, isto u bundi, a koja ga je drala ispod ruke. Oba su urili doma i nisu ni rei govorili. A on ti je na njih skoil i razderal se tom gosponu u uho: Ne derite se toliko, ili u vas privesti u postaju! Moete si predstaviti, gospon obrlajtant, kak su se prepali. Uzalud su mu objanjavali da je to valjda nekakva zabuna jer da su obadva bili u gostima kod gospona gradonaelnika. Da ih je koija dopelala iza Narodnog kazalita, a da su se sad hteli proluftati, da stanuju nedaleko na Marni, a on da je vrhovni savjetnik gradonaelnika sa suprugom. Vi ete mene zezati? proderal se ponovo na njega presvleeni urednik sram vas bilo ako ste, kak velite, nekakav vrhovni savjetnik gradonaelnika, a ponaate se kao balavac. Ja vas ve dugo pratim, kako ste sa tapom udarali po svim roloima duana koji su vam bili na putu, a pritom vam je vaa supruga, kak ju vi nazivate, pomagala. Pa vidite da nemam nikakvog tapa. To je vjerojatno bio netko ispred nas. Pa otkud bi ga i imali veli mu na to presvleeni urednik kad ste ga, kako sam vidio, iza ugla slomili o glavu babi koja obilazi birtije i prodaje peene krumpire i kestene. Ta gospoda vie se nije mogla ni plakati, a gs' pon vrhovni savjetnik gradonaelnika, tak se rasrdil, da je poel govoriti nekaj o prostotama, nato je bil uhien i
668

redveden najblioj patroli u rajonu u Salmovoj ulici, kojoj ?e presvleeni urednik rekel da taj fini par otpelaju u polici-'sku postaju, a on da je od Svetog Jindficha, da je slubeno na Vinohradima, da je ove zatekel prilikom naruavanja nonog mira i prilikom none tunjave, i da su izvrili prestup uvrede policijske strae. I veli da bude obavil svoj posel na poverenitvu kod Svetog Jindficha i da bude za jednu vuru doel u Salmovu. Tak ih je patrola odvlekla sa sebom u postaju gde su sedili skroz do jutra i ekali na tog nadstraara koji se okolo naokolo vrnul do Kalicha na Bojite, tam probudil nadstraara Hubiku i jako oprezno mu priopil kaj se dogodilo i kakva e iz toga ispasti istraga, ak ne bu dral jezik za zubima... Prije nego to je podbo konja u kas, kako bi prestigao kolonu, natporunik Luka, koji je ve bio umoran od razgovora, ree vejku: Kad biste govorili do naveer, to bi bilo sve blesavije i blesavije. Gospon obrlajtant vikao je za natporunikom vejk a ne elite znati kak je to zavrilo? Natporunik Luka potjerao je konja u galop. Stanje porunika Duba toliko se poboljalo da je izaao iz sanitetske dvokolice, okupio oko sebe cijeli stoer satnije i kao u bunilu poeo ih pouavati. Drao im je grozno dug govor, koji je svima pao tee no streljivo i puke. Bila je to smjesa raznih usporedbi. Poeo je: Ljubav vojnika spram asnika ini moguima i najnevjerojatnije rtve, ali ne radi se o tome, ve naprotiv, ukoliko ta ljubav vojniku nije priroena, tada se mora iznuditi. U civilnom ivotu iznuena ljubav jednoga spram drugomu, naprimjer podvornika spram profesorskog zbora, izdrat e toliko dugo koliko i vanjska sila koja je iznuuje, no u vojsci vidimo upravo obratno, stoga asnik ne smije dopustiti vojniku ni najmanje slabljenje ljubavi koja vee vojnika s njegovim nadreenim. Ova ljubav nije samo obina ljubav, ve je to u biti tovanje, strah i disciplina. v(tti* A*^
V'
669

itavo to vrijeme vejk je hodao uz njega s lijeve strane dok je porunik Dub govorio, bio mu je neprestano okrenu u stavu pogled nades-no!. Porunik Dub isprva to nije primijetio, pa je nastavio svoj govor: Ova disciplina i dunost pokoravanja, dunost ljubavi vojnika spram asnika, mora biti iskazivana vrlo jezgrovito budui da je odnos izmeu vojnika i asnika, u stvari, vrlo jednostavan: jedan slua, drugi nareuje. Ve smo davno itali u knjigama o vojnom umijeu, da vojniki lakonski govor, vojnika jednostavnost, jest upravo ona vrlina koju mora stei svaki vojnik koji, htio ne htio, voli svoga pretpostavljenog koji u njegovim oima mora biti neto uzvieno, jedinstveno, iskristalizirano bie snane i savrene volje. Tek sada je porunik Dub primijetio vejkov pogled nades-no i to kako ga prati pogledom, pa mu je bilo strahovito neugodno, jer je najednom i sam osjetio da se u svom govoru nekako zapleo, da se ne moe izvui iz tog uzla ljubavi vojnika prema nadreenom, pa se razderao na vejka: Sto bleji u mene ko tele u arena vrata? Po zapovedi, pokorno javljam, gospon lajtant, vi ste me izvolili sami upozoriti, da kada govorite moram svojim pogledom pratiti vaa usta, pa zato jer svaki vojnik mora ispuniti naredbu svoga nadreenog i upamtiti si je za sva vremena, ja sam na to bil prinueni. Gledaj na drugu stranu, klipane glupi, ne gledaj u mene, zna da to ne volim, da to ne podnosim, im te vidim ja u ti zasoliti... vejk je okrenuo glavu pogled nalije-vo, ali dalje je koraao uz porunika Duba tako ukoeno, da je porunik Dub viknuo: Kamo gleda kad s tobom govorim? Pokorno javljam, gospon lajtant, da sam po vaoj zapovedi okrenul glavu na levo. Ah uzdahnuo je porunik Dub teko je s tobom, gledaj ravno ispred sebe i misli o sebi: Ja sam takav glupan da me nee biti nikakva teta. Jesi li zapamtio? r-**1
670

vejk je pogledao ispred sebe i rekao: __ Pokorno javljam, gospon lajtant, dal trebam na to odgovoriti? ._ to si to dozvoljava? izderao se na njega porunik Kako to sa mnom razgovara? to time misli? Pokorno javljam, gospon lajtant, da s tim mislim na sa onu vau zapoved s jedne postaje gde ste me potali ne da smem uope odgovarati kad vi zavrite govor. Znai, boji me se? rekao je razdragano porunik Dub ali jo me nisi upoznao, preda mnom su se tresli i malo drugaiji ljudi nego to si ti, upamti to. Uspio sam ukrotiti i malo drugaije tipove, zato dri jezik za zubima i ostani lijepo straga, da te ne vidim! I tako je vejk ostao straga kod bolniara, pa se udobno vozio dvokolicom sve dok nisu stigli do mjesta predvienog za odmor, gdje su konano svi doekali juhu i meso od one nesretne krave. Tu su kravu trebali metnuti barem etrnajst danapac, u a ak ba ne tu kravu, onda bar tog oveka koji ju je kupil izjavio je vejk. Iz brigade je dokasao na konju kurir s novom zapovi jedi za 11. satniju, prema kojoj se marruta mijenja prema Feltvnu i Wojalyu, a Sambor treba ostaviti postrani, jer ondje nije mogue smjestiti satniju stoga to se tamo ve nalaze dvije poznanjske pukovnije. Natporunik Luka izdao je smjesta nove zapovijedi. Financijski narednik Vanek i vejk trebali su potraiti u Feltvnu noenje za satniju. vejk, da se niste usudili izvesti neto na putu upo zorio ga je natporunik Luka glavno je da se pristojno Ponaate prema puanstvu! Pokorno javljam, gospon obrlajtant, da bum se potrudil; dodue loe sam sanjal kad sam malo po noi zadremal. Sanjal sam o nekakvom koritu iz kojeg je elu no Q ekaj teklo po hodniku u kui gde sam stanova!, dok ni sve scurelo i promoilo plafon vlasniku kue koji mi je ujutro
671

odmah dal otkaz. A bil je, gospon obrlajtant, takav sluv zbiljam, u Karlinu, iza vijadukta... ^ vejk, ostavite me na miru, s vaim glupim priam radije pazite s Vanekom na kartu kamo morate ii. ' ovdje vidite to selo. Od ovog sela krenite dalje prema rjeici ' uz tok rijeke opet ka najbliem selu, a odatle, gdje se s lijev strane ulijeva u nju prvi potok koji e vama biti uz desnu ruku, krenut ete poljskim putem gore, tono na sjever i nikamo se ne moete izgubiti, nego samo stii do Feltvna! Jeste li upamtili? vejk je tako s financijskim narednikom Vanekom krenuo prema odreenoj marruti. Ve je bilo prolo podne, cijeli kraj je zbog vruine teko disao, a loe zatrpane jame s pokopanim vojnicima irile su zadah trulei. Stigli su u kraj gdje su se vodile bitke prilikom napredovanja ka Pfemylu i gdje su strojnicama bili pokoeni itavi bataljuni. U umicama, oko rijeke vidjeli su se tragovi divljanja artiljerije. Na velikim povrinama i strminama umjesto drvea, iz zemlje su provirivali nekakvi okrajci stabala i sva ta pusto bila je izbrazdana rovovima. Tu to druke zgleda neg u Pragu rekao je vejk kako bi prekinuo utnju. Kod nas je ve etva gotova rekao je financijski narednik Vanek u kralupskom kraju prvi poinjemo. Posle rata ovde bu dobro rodilo rekao je ubrzo vejk. To je za ratare jako povoljno kad im na njivama istruli ela pukovnija, pa ne buju morali kupovati kotano brano za gnojenje; jednom reci bude kruha. Samo me jedna stvar brine: da se ti seljaci ne bi dali sluajno od nekog zeznuti, pa da ne prodaju zabadav te vojnike kosti za kotani ugljen nekoj eerani. Bil je u Karlinskim kasarnama natporunik Holub, a taj je bil tak ueni da su ga svi u kompaniji smatrali za kretena jer se on zbog svoje uenosti ni nauil potao vojnike i o svemu je razmiljal s tog znanstvenog stajalitaJednom su mu vojnici raportirali da se kruh koji su dobiu nemre jesti. Drugi bi se oficir razbesnil zbog takve drskosti,
672

r on ne, on je ostal miran, nikom ni rekel ni prase ni svinja, kog ni udaril P nosu- Samo je skupil sve svoje vojnike i "kel im je takvim ugodnim glasom: Prije svega, vojnici, orate postati svjesni da vojarna nije nikakav delikatesni Huan u kojem biste mogli izabrati marinirane jegulje, ardine u ulju, ili sendvie. Svaki vojnik mora biti toliko nteligentan da bez gunanja podere sve to dobije, i mora sebi imati toliko discipline da ne razmilja nad kvalitetom onoga to treba poderati. Zamislite vojnici kad bi izbio rat. Onoj zemlji u kojoj e vas nakon bitke pokopati sasvim je svejedno kakvim ste se kruhom prije svoje smrti napunili. Majica zemlja provarit e vas i poderati skupa s cokulama. Na svijetu se ne moe nita izgubiti, iz vas e vojnici izrasti novo ito za novi kruh, za nove vojnike koji e valjda kao i vi biti nezadovoljni, poi e se aliti, i naletjet e na nekoga tko e ih zatvoriti dok ne budu molili sve svece, jer taj na to ima i pravo. Sada sam vam to, vojnici, sve lijepo objasnio i valjda vam ne moram vie ponavljati da e onaj tko se bude ubudue alio znati vrlo dobro cijeniti to se uope pojavio pred svjetlom Bojim. Da nas je bar potal govorili su si vojnici medu sobom, jer su svi grozno mrzili te finoe u predavanjima gospona natporunika. Tak su me jednom izabrali iz kompanije da mu to nekak velim, da ga svi voliju al da to ni nikakva vojska ak se ne pota. Onda sam otiel k njemu u stan, i prosil sam ga da ostavi to cici-mici, da vojska mora biti vrsta ruka, da su vojnici na to naviknuti kad ih se svaki dan opominje da su pajceki, jer da budu inae zgubili potovanje prema svojim nadreenima. On se u poetku oranil, govoril je nekaj o inteligenciji, o tome da se danas ne srne vojska sluiti pod ibom, al na kraju se ipak dal nagovor iti, isfliskal me je, hitil kroz vrata i tak mu je narasel ugled. Kad sam priopil rezultate svojih pregovora, svi su se tome jako radovali, ali on im je to pokvaril ve drugi dan. Doel je k meni i pred svima mi je rekel: vejk, ja sam se juer prenaglo, evo vam forinta, napijte se u moje zdravlje. S vojskom znati postupati. vejk se obazreo po okolici. ,i*
673

 Mislim rekao je da nejdemo dobro. Gosn obrlajtant nam je to dobro objasnil. Trebamo ii gore, <J0ionda na levo, pa na desno, pa opet na desno, pa onda na K a mi stalno idemo ravno. Ili smo to sve ve proli, ovak razgovoru? Ja ovde jasno vidim pred sebom dve ceste prem tom Feltvnu. Ja bi predloi! da idemo po tom putu levo Financijski narednik Vanek, kao to je to ve obiaj kaj se dvojica nadu na raskriju, stade tvrditi da se mora ii nadesno. Ovo je moj put rekao je vejk ugodniji je od vaega, ja bum iel uz potoek, gde rasteju potonice, a vi bute se vucarali negde po suhom. Ja se drim onoga kaj nam je rekel gospon obrlajtant, da ope nemremo zalutati, a ak nemremo zalutati, zakaj bi se penjal nekam na vrh; iel bum fino po livadama, denul bum si kiticu na kapu i jo bum natrgal elu kiticu za gospona obrlajtanta, uostalom moemo se i uveriti koji je od nas u pravu i nadam se da burno se razili kak dobri prijatelji. Tu je takav kraj, da sve ceste moraju voditi do tog Feltvna. vejk, nemojte ludovati rekao je Vanek velim vam da ovdje tono prema karti moramo ii nadesno. Mapa isto moe pogreiti odgovorio je vejk, silazei u udolinu potoka jednom je kobasiar Kfenek iz Vinohrada iel po noi doma prema planu grada Praga, od Montaga na Maloj Strani, pa na Vinohrade, a ujutro je doel ak do Rozdelova kod Kladna, gde su ga nali celog ukoenog u itu kam je opal od umora. Kad si ve nedate dokazati, gospon blagajniki narednik, i kad delate po svome, onda se moramo razii, a sreli burno se na odreditu u Feltvnu. Pogledajte samo na vuni, pa burno vidli ko bu tam doel prvi. A ak bi vam zapretila nekakva opasnost, pucajte u zrak, da bi znal gde ste. Poslijepodne, vejk je stigao do malog ribnjaka gdje se susreo s nekim odbjeglim ruskim zarobljenikom koji se ond' je kupao, a koji se odmah nadao u bijeg, onako gol kakav je izaao iz vode. VKJSK. f;
674

vejk je bio radoznao i htio je znati kako bi mu pristajala ,ska odora koja je leala pod vrbama, svukao je svoju i obu-, rusku odoru nesretnog, golog ruskog zarobljenika koji pobjegao iz transporta smjetenog u selu iza ume. vejk L poelio da se dobro ogleda u zrcalu vode, pa je stoga tako Hugo hodao po nasipu ribnjaka sve dok ga tamo nije nala ophodnja mjesne andarmerije koja je traila ruskog bjegunca. Bili su to Maari, pa su vejka bez obzira na njegove proteste odvukli u zapovjednitvo u Chyrow gdje su ga uvrstili u transport ruskih zarobljenika, odreenih za rad na popravljanju eljeznike pruge u smjeru Pfemvla. Sve se odigralo tako brzo da je vejk tek drugi dan postao svjestan situacije, pa je na bijeli zid kolske prostorije u kojoj je bio smjeten dio zarobljenika, komadiem nagorjela drveta, napisao: Ovdje je spavao Josef vejk iz Praga, kompanijski ordonanc 11. markumpake 91. regimente, koji je kao kvartirmajstor zabunom upao u austrijsko zarobljenitvo pod Feltvnom.

675

ETVRTI DIO
u
'/!! ,1

Nastavak slavnih batina

f-Ri '.

vejk u transportu ruskih zarobljenika

o- ::rr
i

Kada je, dakle, vejk, koga su zbog njegovog ruskog kaputa i kape zabunom smatrali za odbjeglog ruskog zarobljenika iz sela kraj Feltvna, komadiem ugljena na zidu napisao svoj oajniki krik, nitko to nije primijetio, a kada je u zapovjednitvu u Chyrowu htio sve potanko objasniti nekom asniku, koji je upravo prolazio kraj njega dok su im dijelili komadie tvrdog kukuruznog kruha, jedan od maarskih vojnika koji su uvali transport zarobljenika udario ga je kundakom u rame uz napomenu: Baszom az elet, mar u red, ruska svinjo! Sve je to bilo u okviru naina na koji su Maari postupali s ruskim zarobljenicima, iji jezik nisu razumjeli. vejk se vrati u red i okrene se najbliem zarobljeniku: Taj ovek izvrava svoju dunost, ali sam sebe izlae opasnosti. A kaj bi se dogodilo da mu je puka bila otkoena? Moglo mu se lako dogoditi, dok mlati oveka po ramenu a cev ima okrenutu prema sebi, da mu puka opali i da mu svi metki uletiju u gubec, pa bi poginul pri vrenju svoje dunosti. U umavi, u jednom kamenolomu, seljaki su krali dinamitne patrone da bi imali zalihu za zimu, za upanje panjeva. uvar u kamenolomu dobil je naredbu da kad se vraaju radnici s posla svakoga dobro oaca, a on je to delal s takvom ljubavlju da je opil prvog radnika, poel mu tak strasno lupati po epima dok ovome nisu dinamitne patrone u epu eksplodirale pa su njih dva, taj radnik skup s tim nad679

zornikom, odletili u zrak, tak da je to zgledalo ko da su se d posljednjeg asa grlili. Ruski zarobljenik kojemu je vejk sve to pripovijedao gledao je u njega tako da je bilo jasno da od itave govoran' ije nije razumio niti rijei. Ja ne panjimat. Ja krimski Tatarin. Allah, ahper Tatarin je sjeo na zemlju prekriivi noge, sloio ruke na prsa i poeo moliti: Allah ahper Allah ahper bezmila arahman arahim malinkin mustafir.1 Tak, znai ti si Tatar suutno je rekao vejk i to ba takav kakav treba biti. Onda me mora razmeti, a i ja tebe, kad si Tatar. Zna Jaroslava iz ternberga? Ne zna to ime, klipan tatarski? Taj vam je dal po riti pod Hostvnom. Beali ste od nas z Moravske, klipani tatarski, ko zeeki. Sigurno vas u vaim itankama ne uiju tak kak su nas uili. Zna za Hostvnsku Djevicu Mariju? Pa naravno da ne zna, i ona je bila u to umeana; ipak vas budu sad u tom zarobljenitvu pokrstili, klipani tatarski. Svejk se okrene drugom zarobljeniku: Jesi ti isto Tatar? Oslovljeni je razumio rije Tatar, i odmahnuo glavom: Tatarin njet erkez, rodnaja erkez, galovu reu. Svejk je uope imao sreu to se naao u drutvu razliitih pripadnika istonjakih naroda. U transportu su bili Tatari, Gruzijci, Osetijci, erkezi, Mordvijci i Kalmici. vejk je bio nesretan to se nije mogao ni s kim sporazumjeti, dok su ga zajedno s ostalima vukli prema Dobromilu, odakle se trebala popravljati pruga preko Pfemila na Niankovice. U Dobromilu, u etapnom uredu, popisivali su jednog po jednog, to je ilo vrlo teko jer od tri stotine zarobljenika koje su dognali do Dobromila, nitko nije razumio ruski jezik kojim je govorio narednik koji je ondje sjedio za stolom i koji se, vrag zna kada, prijavio da govori ruski i sada,
1. Veliki Boe, veliki Boe, milosrdni, saali se, smiluj se, priprosti vojnik (arap.)

istonoj Galiciji, radio kao prevoditelj. Jo prije dobra tri jedna naruio je njemako-ruski rjenik s konverzacijom, ali mu jo nije stigao, tako da je umjesto ruskim govorio nekakvim jadnim slovakim koji je jedva malo nauio dok : e kao zastupnik beke firme u Slovakoj prodavao sliice svetog Stjepana, kropionice i krunice. Bio je posve izbezumljen tim udnim licima s kojima se uope nije mogao sporazumjeti. Izaao je i izderao se na skupinu zarobljenika: 1 Wer kann deutsch sprechen? Iz skupine je istupio vejk, i ozarena lica pritrao nared niku koji mu je rekao da odmah s njim ude u ured. Narednik je sjeo za stol pretrpan spisima i upitnicima o imenu, podrijetlu i nacionalnosti zarobljenika, i tako je zapoeo zabavni razgovor na njemakom: Ti si idov, je li? pitao je vejka. vejk odmahnu glavom. Ne mora to poricati nastavio je odrjeito narednik prevoditelj svaki od zarobljenika koji je znao njemaki bio je idov, i basta. Kako se zove, vejch? Eto vidi, zato porie, a ima takvo idovsko ime? Kod nas se ne mora bojati to priznati. Kod nas, u Austriji, nema pogroma nad idovima. Odakle si? Aha, Praga. A, znam, to znam, to je kod Varave. Ba sam ovdje prije tjedan dana imao dva Zidova iz Prage kod Varave. A tvoja pukovnija, koji ima broj? 91? Narednik je izvukao shemu rasporeda pukovnija, i poeo listati po njoj: 91. pukovnija je erevanska. Kavkaz, zapovjednitvo je joj u Tiflisu, udi se, ha, kako mi to sve znamo. Svejk se zaista udio itavoj toj pripovijesti, a narednik je s velikom ozbiljnou nastavio, dajui vejku napola popuenu cigaretu. To je drugaiji duhan nego ta vaa mahorka. Ja sam
'Tko zna govoriti njemaki? (njem.) ' i t j |4 # * > _ :,* * > * M

681

680

ti ovdje, idoviu, vrhovni gospodar. Kad ja neto sve se ima tresti i zavui u mije rupe. Kod nas je u voj s drugaija disciplina nego kod vas. Va car je ljam, a na i car mudra glava. Sad u ti neto pokazati, kako bi shvati kakva je kod nas disciplina. Otvorio je vrata susjedne prostorije i pozvao: Hans Lofler! Odazvalo se: Hier!, i u prostoriju je uao guavi vojnik, tajerac, s izrazom uplakanog kretena. U postaji je bio Katica za sve. Hans Lofler naredio je narednik uzmi ovu moju lulu, stavi je u usta kao to pas aportira, a onda e na sve etiri trati oko stola tako dugo dok ne kaem Halt! Usto mora lajati, ali tako da ti lula ne ispadne iz usta, ili u te inae dati svezati. Guavi tajerac poeo je puzati na sve etiri i lajati. Narednik je pobjedonosno pogledao na vejka: Sto je, jesam li ti rekao, idoviu, kakva je kod nas disciplina? I narednik je sa zadovoljstvom promatrao to nijemo vojniko bie s nekog alpskog panjaka. Halt! rekao je konano sada uni i aportiraj lulu. Dobro, a sada jodlaj! Prostorijom je odjeknula rika: Holarijo, holarijo! Kada je predstava bila zavrena, narednik je iz ladice izvukao etiri Sport cigarete i velikoduno ih poklonio Hansu, a tada je vejk pokuao na nekakvom mravom njemakom objasniti naredniku da je u nekoj regimenti jedan asnik imao tako poslunog posilnog koji je radio sve to bi njegov gospodar poelio, pa kad su ga jednom pitali bi li, ako mu njegov gospodar naredi, licom pojeo ono to je gospodar pokenjao, ovaj je odgovorio: Kad bi mi to gospon lajtant zapovedil, ja bi po naredbi to i poderal, ali ne bi smel unutra najti dlaku, jer sam grozno gadljiv i od tog bi mi bilo zlo. Narednik se nasmijao: Vi idovi imate dobre viceve, ali bih se mogao kladio da disciplina u vaoj vojsci nije takva kao kod nas. A sad>
682

na bit cijele stvari. Ja te imenujem nadglednikom . Do veeras e mi popisati imena svih ostalih s f o k a . Primat e za njih hranu, dijelit e ju na desetoricu, i jamit e mi da nitko nee pobjei! A ako netko pobjegne, idoviu, onda emo te strijeljati! Ja bi htel, gospon narednik, s vama razgovarati ___ rekao je vejk. Samo se nemoj cjenkati odgovorio je narednik _ ja to ne volim, pa u te poslati u logor. On bi sa mnom privatno razgovarao... to je ovjek prema vama zarobljenicima bolji, vi ste gori... Smjesta se kupi, evo ti papir i olovka i pii popis...! Nekako si se jako brzo kod nas, u Austriji, aklimatizirao. to jo hoe? Ich melde gehorsamst, Herr Feldvvebel... Brii! Vidi da imam posla! Narednikove lice poprimi izraz prezaposlena ovjeka. vejk je salutirao i otiao zarobljenicima, pomislivi pritom da strpljivost za cara mora donijeti ploda. Dakako da je bilo tekoa sa sastavljanjem popisa, sve dok zarobljenici ipak na kraju nisu shvatili da trebaju rei svoje ime. vejk je svata proao u svome ivotu, ali mu ta tatarska, gruzijska i mordovijska imena nikako nisu ila u glavu. Ovo mi niko ne bu veroval pomislio je vejk da se negde neko moe zvati ko ti Tatari: Muhlahalej Abrahmanov, Bejmurat Alahali, Deree erdede, Davlat Balej Nurdagalejev i tako dalje. Kod nas ipak imamo puno lepa imena, ko onaj upnik u idohouti, koji se zval Bitanga. I opet je proao kroz postrojene redove zarobljenika koji su jedan za drugim istupali i izvikivali svoja imena i prezimena: Dindralej Hanemalej, Babamulej Mirzahali i tako dalje. Kak si ne pregrizne jezik rekao je svakome od njih s dobrodunim osmijehom pa kaj to ni lepe kad se fteko kod nas zove Bohuslav tepanek, Jaroslav Matouek ili Svobodova.
683

Kada je konano, nakon groznih muka vejk popis sve te Babula Halleje, Hudi Mudije, odluio je pokuat' jo jednom objasniti tom naredniku prevoditelju da je rtv nesporazuma i da ve nekoliko puta, otkako ga sprovode sa zarobljenicima, to uzalud pokuava objasniti pozivajui se na pravdu. Narednik prevoditelj koji ni prije toga nije bio potpuno trijezan, u meuvremenu je posve izgubio mo rasuivanja Pred sobom je drao nekakve njemake novine, otvorene na oglasima i na melodiju mara Radetzkog pjevao tekstove oglasa: Gramofon mijenjam za djeja kolica! Komadno bijelo i zeleno polupano staklo, kupujem! Raunati i raditi bilancu, nauit e svatko tko proe dopisni teaj raunovodstva! I tako dalje... Ponekom oglasu nije odgovarala melodija mara, a narednik je svakako elio prevladati tu prepreku, pa je akom po stolu udarao takt, i lupao nogama. Brkovi slijepljeni rakijom kontuovkom strili su mu s obje strane lica kao da su mu sa svake strane zaboli kistove skorene ljepilom. Njegove podbuhle oi primijetile su, dodue, vejka, ali na taj podraaj nije bilo nikakve reakcije, osim to je narednik prestao udarati akom i lupati nogama. Zato je bubnjao po stolici uz napjev Ich weibs nicht, was soli bedeuten!1 novi oglas: Karolina Dreger, primalja, preporuuje se tovanim damama u svakoj prigodi. Pjevuio je tiho, tie, sve tie, dok konano nije utihnuo i nepomino zagledao u veliku stranicu oglasa pruivi tako vejku priliku da se raspria o svojoj nesrei, a za to je Svejk jedva jedvice nalazio poneku reenicu u svom mravom njemakom. Svejk je poeo time kako je ipak imao pravo kad je krenuo u Feltvn, uz potok, ali da nije on kriv ako nekakav nepoznati ruski vojnik pobjegne iz zarobljenitva i ode se kupati u ribnjak pored kojega je on, vejk, morao proi, jer je to bila njegova dunost dok je iao najkraim
l. Ja ne znam to to treba znaiti! (njem.) tftfi"

niitem prema Feltvnu, kao kvartir-majstor. A Rus, im ga > spazio, pobjegao je i ostavio svoju kompletnu uniformu u grmlju. On, vejk, uo je da se na poloaju upotrebljavaju uniforme poginulih vojnika za izviaku slubu, zato se presvukao u ostavljenu uniformu da bi probao kako bi se u takvom sluaju, u tuoj uniformi, osjeao. Objasnivi tu svoju greku, opazio je da je govorio rx>sve uzalud jer je narednik ve odavno spavao, prije no to je vejk i doao do tog ribnjaka. vejk mu je povjerljivo pristupio, dotaknuo ga po ramenu, to je bilo posve dovoljno da se narednik srui sa stolice na pod, gdje je nastavio mirno spavati. Oprosite, gospon narednik rekao je vejk i salutirajui izaao iz ureda. Rano ujutro, vojno graevno zapovjednitvo izmijenilo je svoj plan i odluilo da se ona skupina zarobljenika u kojoj se nalazio vejk poalje izravno do Pfemvla na obnovu pruge Pfemvl - Lubaczow. Sve je, dakle, ostalo po starom, i Svejk je nastavio svoju odiseju medu ruskim zarobljenicima. Maarski straari gonili su ih naprijed ubrzanim tempom. U nekom selu, gdje je bio odmor, naletjeli su na odjel komore. Pred skupinom kola stajao je asnik i promatrao zarobljenike. vejk je iskoio iz reda, postavio se pred asnika i viknuo: Herr Leutnant, ich melde gehorsamst. No, vie nita nije rekao jer su se tog trena pojavila dva maarska vojnika koji su ga udarcima aka vratili meu zarobljenike. asnik je za njim bacio ostatak nepopuene cigarete koji je drugi zarobljenik brzo podigao i nastavio puiti. Kasnije je taj asnik objanjavao kaplaru do sebe da u Rusiji ima njemakih kolonista i da su oni isto tako prinueni ratovati. itavim putem do Pfemvla, vejku se nije pruila prilika da se nekome potui kako je on u stvari ordonans 11. pohodnog bataljuna 91. pukovnije. Mogao je to uiniti tek u Pfemvlu, kada su ih naveer stjerali u neku poruenu tvravu s unutarnjim obrambenim zidom, gdje su bile konjske staje koje su pripadale topnitvu tvrave. tv- ***
685

684

mm.
Ondje je bila nabacana nekakva uljiva slama, tako da si se po kratkim stabljikama ui kretale kao da i nisu ui, Ve mravi koji vuku materijal za gradnju svoga gnijezda. Podijelili su im malo crne splaine od iste cikorije i n0 komad kukuruznog kruha koji se mrvio. Zatim ih je poeo preuzimati bojnik Wolf koji je u to vrijeme bio zapovjednik svih zarobljenika uposlenih na popravljanju utvrde Pfemvla i okoline. Bio je to temeljit ovjek. Imao je uza se itav stoer prevoditelja koji su medu zarobljenicima, prema njihovim sposobnostima i prethodnom obrazovanju, birali specijaliste za gradnju. Bojnik Wolf patio je od fiksne ideje da ruski zarobljenici prikrivaju svoju pismenost, jer se dogaalo da su na njegovo postavljeno i prevedeno pitanje: Zna li graditi eljeznicu?, svi zarobljenici stereotipno odgovarali: Nita ne znam, o niem takvom nisam uo, ivio sam asno i poteno. Kad su, ve poredani, stajali pred bojnikom i itavim njegovim stoerom, prvo je Wolf na njemakom upitao zarobljenike tko od njih zna njemaki. vejk je odrjeito istupio, stao pred bojnika, pozdravio ga vojniki i raportirao da zna njemaki. Vidljivo razveseljen, bojnik Wolf je odmah pitao Svejka nije li moda inenjer. Pokorno javljam, gospon major odgovorio je Svejk da nisam ininjer, nego sam ordonanc 11. markompanije 91. pukovnije. Pao sam u nae zarobljenitvo. To se ovak dogodilo, gospon major... to? razderao se bojnik Wolf. Pokorno javljam, gospon major, to je bilo ovak... Vi ste eh! derao se dalje bojnik Wolf vi ste se presvukli u rusku odoru! Pokorno javljam, gospon major, da to sve odgovara istini. Ja sam zbiljam sretan da se gospon major smesta uivil u moju situaciju. Moe biti da nai ve negde vodiju bitku, a ja bi ovde mogel zabadav prorajtati eli rat. Ja bi prosil, gospon major, da vam jo jednom sve po redu objasnim.
686

_- Dosta ree bojnik Wolf, pozva dvojicu vojnika i naredi da smjesta ovog vojnika odvedu u glavnu straarnicu, a sam je, s jo jednim asnikom, krenuo polako za vejkom i pritom u razgovoru razmahivao rukama. U svakoj njegovoj je reenici bilo neto o ekim psima, a onaj je drugi asnik kroz ovu govoranciju osjetio veliku bojnikovu radost je svojom to pronicavou pronaao jednu od onih ptiica, ijoj se o veleizdajnikoj djelatnosti iza granice ve nekoliko mjeseci obavjeuju zapovjednici vojnih jedinica strogo pov jerljivim dokumentima, jer je naime utvreno: da neki preb iz ekih jezi pukovnija zaboravljaju svoju prisegu, stupaju u redove ruske vojske i slue neprijatelju, inei mu time naroito velike usluge u izvidnikoj slubi. Austrijsko ministarstvo unutarnjih poslova jo uvijek je tapkalo u tami, glede utvrivanja postojanja nekih vojnih organizacija koje su bile sastavljene od prebjega na rusku stranu. Jo nita pouzdano nije znalo o revolucionarnim organizacijama u inozemstvu, pa su zapovjednici bataljuna tek u kolovozu, na liniji Sokal-Milijatin-Bubnovo dobili povjerljiva i tajna izvjea, u kojima je stajalo da je bivi aus 1 trijski profesor Masarvk pobjegao preko granice, gdje vodi propagandu protiv Austrije. Nekakav budala iz divizije dopunio je tu zapovijed ovim nalogom: U sluaju uhienja, predvesti bez odlaganja stoeru divizije! Ovo posebno napominjem gospodinu predsjedniku, neka zna kakve su mu zasjede i zamke bile postavljane izmeu Sokala-Milijatina i Bubnova. U to vrijeme bojnik Wolf jo nije ni pojma imao o tome to to zapravo spremaju Austriji njezini prebjezi koji su kas nije, susreui se u Kijevu i drugdje, na pitanje: to radi ovdje?, odgovarali veselo: Izdao sam Njegovo Velianstvo cara. O tim prebjeglim pijunima znao je samo iz tih povjer1

Prvi predsjednik eJke republike T. G. Masarvk (pm.)

687

ljivih izvjea, a sada mu je jedan, kojega upravo sprovod u glavnu straarnicu, tako lako upao u zamku. Bojnik Wolf bio je malice tat ovjek koji je zamiljao kako e ga s vie mjesta pohvaliti i odlikovati zbog njegove budnosti, onreznosti i nadarenosti. Prije no to su stigli u glavnu straarnicu bio je uvjeren kako je pitanje: Tko zna njemaki?, postavio namjerno, jer mu se odmah, prigodom smotre zarobljenika, upravo ovaj tip uinio sumnjivim. asnik koji ga je pratio kimao je glavom i izjavio da bi moda ipak trebalo o zarobljeniku obavijestiti zapovjednitvo garnizona radi daljnjeg postupka i prebacivanja optuenog na vii vojni sud, jer nikako ne bi bilo dobro ono to namjerava gospodin bojnik, da se optueni saslua u glavnoj straarnici, a poslije toga odmah iza straarnice i objesi. On e biti objeen ali pravnim putem, po propisima vojnog suda, nakon potankog sasluavanja prije vjeanja, kako bi se utvrdila veza s drugim slinim zloincima. Tko zna to se iz svega toga jo moe izlei? Bojnik Wolf postao je odjednom nepopusdjiv; u njemu se pojavila dotad skrivena tupost, tako da je izjavio da e, na svoj rizik, dati smjesta objesiti tog prebjeglog pijuna. On si to, uostalom, moe dozvoliti jer ima veze i poznanstva na visokim poloajima, pa mu je sve svejedno. Ovdje vrijede pravila kao i na bojitu. Da su ga uhvatili odmah iza bojinice, sasluali bi ga i smjesta objesili, a ne bi oko toga izvodili nikakvu paradu. Uostalom, gospodin satnik ipak zna da zapovjednik u ratnom podruju, svaki zapovjednik koji je po inu iznad satnika, ima pravo objesiti svakog sumnjivca. Bojnik Wolf je, naravno, malo pobrkao to to se tie pravomonosti zapovjednikovih odluka o izvrenju kazne vjeanjem. U istonoj Galiciji, kako se pribliavala bojinica, ta se ovlast sve vie i vie sputala na nie i nie inove dok se napokon nisu dogodili sluajevi da je, recimo kaplar, zapovjednik ophodnje, dao objesiti dvanaestogodinjeg djeaka koji
688

mu je bio sumnjiv jer je u naputenom i opljakanom selu, u sruenoj kolibi, kuhao kore od krumpira. Tako je i prepirka izmeu satnika i bojnika pomalo dobivala na teini. _ Nemate na to pravo vikao je Ijutito satnik ovaj e biti objeen na temelju presude vojnog suda. ._ Bit e objeen bez presude siktao je bojnik Wolf. vejk, kojega su vodili ispred i koji je uo itav ovaj zanimljivi razgovor, svojoj pratnji nije rekao nita osim: . Isti drek, drugi pakung. Tak smo se i mi isto jednom u gostioni Na Zavadilki u Libnu svadili da li da nekakvog klobuara Vaaka, koji je uvek izaziva! nered na zabavama, hitimo van odmah im se pojavi na vratima, ili da ga izbacimo kad si narui pivu, plati i popije, ili da mu damo nogu kad otplee prvi ples. Birta nas je nagovaral da ga hitimo na polovici zabave, kad ve napravi nekakvi raun koji bu moral odmah platiti, a onda z njim van. A znate kaj nam je taj lopov napravil? Ni doel. Kaj sad na to velite? Oba vojnika koji su bili odnekud iz Tirola odgovorili su istovremeno: Nix bohmisch.1 Verstehen Sie deutsch?2 pitao je mirno vejk. Jawohl odgovorila su obojica, nato vejk primijeti: To je dobro, barem se medu svojima ne bute zgubili. Tijekom ovih prijateljskih razgovora doli su do glavne straarnice gdje su bojnik Wolf i satnik nastavili raspravu o vejkovoj sudbini, dok je vejk skromno sjedio straga na klupici. Bojnik Wolf se konano ipak priklonio satnikovu miljenju da ovaj ovjek mora visjeti tek poslije procedure koja se ljupko naziva, pravni put. Da su pitali vejka to on o tome misli, taj bi im rekao:
! Nita eki (njem.) 2. Razumijete li njemaki? (njem.,

689

 Meni je jako al, gospon major, to kaj vi imate vis' in od kapetana, ali gospon kapetan je u pravu. Svaka pre. nagljenost kodi. Jednom je u Okrunom sudu u Pragu jedan sudac poludel. Dugo se na njemu ni nije vidio, dok to nije puknulo na jednoj raspravi o nekoj uvredi asti Neki Znamenaek, kome je kapelan Hortik na vjeronauku iukal sina, rekel je tom Hortiku kad ga je posle srel na ulici: Stoko jedna, gade crni, poboni blesane, svinjo crna, jarac popovski, oskvrnitelju Kristovog nauka, licemjeru i arlatane u popovskoj mantiji! Taj ludi sudac bil je jako poboni ovek. Imal je tri sestre i sve tri su bile kuharice kod upnika, a sudac je njihovoj deci bil krsni kum, pa ga je sve to tak rasrdilo da je odjednom zgubil razum i poel se derati na optuenoga: U ime Njegova Velianstva cara i kralja osuujete se na smrt vjeanjem. Protiv presude nema priziva. Gospodine Horaek! pozvao je sudsku strau odvedite ovog ovdje gospodina i objesite ga tamo, znate, gdje se klofaju tepisi, a onda se vratite, dobit ete za pivo! Jasno da su gospon Znamenaek i taj sudski straar ostali stajati ko ukopani, ali sudac je lupil z nogom i proderal se: Jeste li uli, ili niste?! Taj se sudski straar tak prepal, da je ve odvlekel gospona Znamenaeka dolje i da ni bilo advokata koji se u to umeal i pozval hitnu pomo, ne znam kak bi to ispalo s tim gosponom Znamenaekom. Kad su gospona suca rivali u kola hitne pomoi jo je vikal: Ako ne naete trik, objesite ga za plahtu, a poslije emo to odbiti od polugodinjeg obrauna... Svejk je, dakle, bio predveden u garnizonsko zapovjednitvo nakon to je bio potpisan zapisnik koji je sastavio bojnik Wolf, a u kojem je stajalo da se Svejk, kao pripadnik austrijske vojske, svjesno i bez ikakva pritiska presvukao u rusku odoru i iza bojinice bio uhvaen od mjesne andarmerije kada su se Rusi ve povlaili. Sve je to bila sveta istina i Svejk, kao pravi potenjak, protiv toga nije mogao prosvjedovati. Kada je prigodom sastavljanja zapisnika pokuavao s nekoliko reenica dopuniti izvjetaj koji bi mogao donekle objasniti situac690

iju, odmah bi se ula stroga zapovijed gospodina bojnika: '_ . Jezik za zube, nisam vas nita pitao! Stvar je potpuno jasna. Svejk bi poslije uvijek salutirao i izjavio: ._ Pokorno javljam, da drim jezik za zubima i da je stvar potpuno jasna. Kasnije, kad je ve bio predveden u zapovjednitvo -gar nizona, odvukli su ga u nekakvu rupu gdje je ranije bilo skladite rie i ujedno pansion za mieve. Svugdje po podu bilo je rasute rie, mievi ga se uope nisu bojali i veselo su trkarali naokolo kupei zrnca. Svejk je morao otii po slamaricu, a kad se obazreo po tami, vidio je da se u njegovu slamaricu tog trenutka useljava jedna cijela mija obitelj. Nije bilo nikakve sumnje da ele nainiti novo gnijezdo ovdje, na razvalinama slave istrunule austrijske slamarice. Svejk je poeo lupati akama po zakljuanim vratima, doao je nekakav kaplar, Poljak, i Svejk je zamolio da ga odvedu u drugu prostoriju jer bi inae mogao zgnjeiti mieve u svojoj slamarici i tako nanijeti tetu vojnom imetku, budui da sve to se nalazi u vojnim skladitima pripada vojnom vlasnitvu. Poljak je djelomino razumio, pa je priprijetio Svejku akom pred zatvorenim vratima, spomenuvi nekakvo dupe zasranne, i udaljio se uzrujano mrmljajui o koleri kao da ga je Svejk bogzna kako uvrijedio. Svejk je no proveo mirno jer mievi nisu pretjerano na njega navaljivali, a vjerojatno su imali svoj noni program koji su odravali u oblinjem skladitu vojnikih kabanica i kapa, koje su grickali u sigurnosti, bez opasnosti, jer se intendantura tek nakon godinu dana sjetila i uvela u vojna skladita vojne make, bez prava na mirovinu, koje je intend 1 antura vodila u rubrici K. u. k. Millitarmagazinkatze . Ova maja sluba bila je, u stvari, obnavljanje one stare institucije koja je bila ukinuta nakon rata ezdeseteste godine. Ranije, '&"
l. Carska i kraljevska magazinska znaka (njem.)

691

jo za Marije Terezije, u ratna su vremena takoer uvodili make u vojna skladita, kada su gospoda intendanti sve svoje prevare s odorama pokuavali prebaciti na nesretne mieve. C. i k. make u mnogim sluajevima nisu izvravale svoju dunost, pa se tako dogodilo da su jednom, u vrijeme cara Leopolda, u vojnom skladitu na Pohofelcu, na temelju presude vojnog suda objesili est maaka dodijeljenih vojnom skladitu. Ja znam da su se tada svi oni koji su neto imali s tim vojnim skladitem osmjehivali ispod brka... S jutarnjom kavom Svejku su u rupu gurnuli i nekakvog ovjeka u ruskoj vojnikoj bluzi i u ruskom vojnikom ka putu. ovjek je govorio eki s poljskim naglaskom. Bio je to jedan od onih nitkova koji su radili za kontrapijunau pri armijskom zboru, a ije se zapovjednitvo nalazilo u Pfemvlu. Bio je lan vojne tajne policije i nije mu bilo ba previe stalo da rafinirano prijee na ispitivanje Vejka. Poeo je posve jednostavno: Ba sam upao u krasnu svinjariju zbog vlastite nepanje. Sluio sam u 28. pukovniji, odmah sam stupio Rusima u slubu, a sad sam se dao ovako glupo uhvatiti. Prijavio sam se Rusima da u ii u izvidnicu... Sluio sam u 6. Kijevskoj diviziji. U kojoj si ti ruskoj pukovniji sluio, kamarade? ini mi se da smo se negdje u Rusiji morali vidjeti. Ja sam u Kijevu poznavao dosta Ceha koji su ili s nama na front kad smo preli u rusku vojsku, ali sad se ne mogu sjetiti ni kako su se zvali, ni odakle su bili, valjda e se ti sjetiti ne koga s kim si se tamo susretao; rado bih znao, tko je jo tamo od naih iz 28. pukovnije. Umjesto odgovora, vejk mu je brino poloio ruku na elo, zatim mu opipao bilo, a na kraju ga odveo do prozoria i zamolio da isplazi jezik. itavoj ovoj proceduri, taj se nitkov nije nimalo opirao, mislei, vjerojatno, da se
692

radi o nekim utvrenim urotnikim znacima. vejk je zatim poeo udarati o vrata, a kada je straa dola pitati zato stvara j,uku, zamolio je na ekom i njemakom da odmah pozovu doktora stoga to je ovaj ovjek kojeg su mu ugurali poeo bulazniti. Sve to nita nije pomoglo; po toga ovjeka nitko nije doao. Ostao je ondje, posve je mirno i dalje neto blebetao o Kijevu i o tome da je tamo sasvim sigurno vidio Svejka kako marira medu ruskim vojnicima. Vi ste se sigurno napili movarne vode rekao je vejk ko onaj na mladi Tvnecki, inae razumni ovek; jednom je otiel na put i doel ak do Italije. I isto tak o niem drugom ni govoril nego samo o toj Italiji, da je tam samo zmazana movarna voda i da nema drugih znamenitosti. I dobil je od te zmazane movarne vode groznicu. To bi ga vlovilo etri puta na godinu. Na Sisvete, na Sv. Josipa, na Petra i Pavla i na Uzaae Djevice Marije. Kad bi ga to opilo, onda je sve ljude, potpune strance, isto tak prepozna-val ko i vi. Tak bi, naprimer, u tramvaju oslovil nekoga jer da ga pozna, da su se vidli na kolodvoru u Beu. Za sve ljude koje je susreta! na ulici govoril je da ih je, ili videl na kolodvoru u Milanu, ili da je z njima sedel u Grazu u Gradskom podrumu, uz vino. Ako bi ga ta movarna groznica uhvatila u birtiji, onda je poznaval sve goste, jer ih je, kak je govoril, videl na parobrodu za Veneciju. Protiv toga ni bilo nikakvog drukeg leka, nego onak kak je to delal neki novi bolniar u Katefinkama. Dobil je na skrb jednog koji je bil trknut u glavu, a koji eli boji dan ni drugo ni delal nego je samo sedel u vuglu i brojil: jen, dva, tri, etri, pet, est, a onda opet ispoetka, jen, dva, tri, etri, pet, est. Bil je to neki profesor. Taj je bolniar od besa skoro iskoil iz koe kad je videl da taj luak nikak nemre preskoiti tu esticu. Prvo je poel z njim fino, da bi ovaj rekel: Sedam, osam, devet, deset. Al, ma kakvi! Taj se profesor na to ni osvrtal ni za dlaku. Sedi si on u vuglecu i broji: jen, dva, tri, etri, pet, est I onda ispoetka
693

Jen, dva, tri, etri, pet, est! Bolniaru je prekipelo, skoil i na svog pacijenta, i kad je ovaj rekel est, opalil mu je uku-A ovo ti je sedam, a ovo ti je osam, devet, deset. Kolko bro jki, tolko uki. Profesor se vlovil za glavu i pita, da gde se to nalazi. Kad su mu rekli da je u ludnici, setil se je svega: da je dospel do ludnice zbog nekakve komete za koju je izrauna! da bu se pojavila druge godine, 18. srpnja u 6,00 sati ujutro, a neki su mu dokazali da je ta njegova kometa izgorela pred nekolko miliona godina. Tog sam bolniara poznaval. Kad je profesor skroz doel k sebi i kad su ga pustili, uzel ga je k sebi za slugu. On ni imal nikakvog drugog posla osim da svako jutro opali gosponu profesoru etri fliske, kaj je i delal savesno i tono. Ja znam sve vae poznanike iz Kijeva neumorno je nastavio agent-provokator dunosnik kontrapijunae da nisu tamo s vama bili jedan debeli i jedan, takav, mravi? Sad ne znam kako su se zvali, ni iz koje su bili pukovnije... Ni se ne uzrujavajte tjeio ga je Svejk to se svakome moe dogoditi da se nemre setiti svih debelih, ni svih mravih kak se zoveju. Mrave ljude je uope tee zapamtiti, zato jer ih je veina na svetu. Oni tvore veinu, kak se to veli. Kamarade alosno se odazvala C. i k. nitarija ti mi ne vjeruje. A ionako nas eka ista sudbina. Zbog toga i jesmo vojnici rekao je vejk nemarno zbog toga su nas mame i rodile, da bi nas rastrgali na komadie, im nas obleeju u monduru. A mi to rado delamo jer znamo da nae kosti ne budu zabadava strulile. Mi burno pali za cara i njegovu familiju, za koju smo i osvojili Hercegovinu. Od naih kosti budu delali kotani ugljen za eerane. O tome nam je ve pred nekolko let pripovedal gospon lajtant Zimmer. Svinjska bando govoril je - veprovi nepismeni, suvini indolentni majmuni, pletete s tim nogetinama, ko da i nemaju nikakvu cijenu. Ako nekad i poginete u ratu, od svake vae noge napravit e pola kilograma kotanog ugljena, a od ruku i nogu zajedno, moda i vie
694

A dva kilograma i onda e kroz vas filtrirati u eeranama 'eer, idioti jedni. Vi ni ne znate kako ete poslije smrti biti korisni svojim potomcima. Vaa djeca pit e kavu zaslaenu eerom koji je prolazio kroz vae kosti, blesavci. Ja sam se zamislil, a on odmah na mene, da o em razmiljam. Pokorno javljam velim mislim si da je taj kotani ugljen od gospode oficira sigurno puno skuplji nego od obinih vojnika. Dobil sam tri dana samice. vejkov je cimer pokucao na vrata i dogovarao se neto sa straarom, a onda je ovaj neto doviknuo u ured. Zaas je po vejkovog cimera stigao nekakav stoerni narednik i vejk je opet ostao sam. Na odlasku ljam je glasno rekao stoernom naredniku pokazujui na Svejka: To je moj stari kamarad iz Kijeva. Puna dvadeset i etiri sata vejk je bio sam, osim onih trenutaka kada su mu donosili hranu. Nou se uvjerio da su ruski vojniki kaputi topliji i vei od austrijskih, i u to da nije nimalo neugodno ako mi njuka uho usnulog ovjeka. vejku je to sliilo na njean apat iz kojeg su ga probudili kada su u sam osvit doli po njega. vejk ni danas nije u stanju opisati kakav je zapravo bio sastav suda pred koji su ga, u to tuno jutro, odvukli. Nije bilo sumnje da se radilo o vojnom sudu. Zasjedao je ak i nekakav general, pa pukovnik, bojnik, natporunik, narednik i neki pjeak koji, zapravo, nita drugo nije ni radio nego drugima palio cigarete. Svejka nisu puno ispitivali. Onaj bojnik pokazao je neto vie zanimanja od ostalih. Govorio je eki. Vi ste izdali Njegovo Velianstvo cara! izderao se na Svejka. Jezumarija, a kad? viknuo je vejk ja da sam izdal cara, naeg najsjajnijeg monarha, zbog kojeg sam ve tolko pretrpel?! 6f Ostavite se gluposti rekao je bojnik. .f<ft
695

 Pokorno javljam, gospon major, da nije glupost izdati Njegovo Velianstvo cara. Mi vojnici, dali sm prisegu Njegovom Velianstvu caru na vjernost, a ja sam tu prisegu, kak su pevali u kazalitu, kao vjerni mu i ispunil Evo, ovdje rekao je bojnik ovdje su dokazi vae krivnje i cijela istina. Pokazao je obiman sveanj papira. Mukarac kojeg su bili podmetnuli vejku pruio je glavni dokazni materijal. Znai, vi ne priznajete? upitao je bojnik a sami ste potvrdili da ste se dobrovoljno presvukli u rusku odoru, i to kao pripadnik austrijske vojske. Jo jednom vas, posljednji put, pitam: Da li vas je netko na to prinudio? Napravil sam to bez prinude. Dragovoljno? Dobrovoljno. Bez pritiska? Bez pritiska. Znate li vi da ste izgubljeni? Znam, iz 91. regimente me ve sigurno traiju, ali dopustite, gospon major, malu primedbu o tome kak se ljudi dobrovoljno presvlaiju u tue oprave. 1908. godine, negde u srpnju, knjiar Boeteh iz Prine ulice u Pragu kupal se kod Zbraslava u starom rukavcu Berounke. Odelo si je ostavil kod vrbe i jako se veselil kad je posle k njemu u vodu doel jo jedan gospon. Re po re, kakljali su se, pricali i tunkali, sve do naveer. A onda je taj nepoznati gospon iziel iz vode prvi, jer da mora ii na veeru. Gospon Boeteh je ostal jo malo sediti u vodi, a onda je otiel po odelo ispod vrbe, al umesto svog odela nael je podrapanu prosjaku opravu i papiri: Dugo sam razmiljal: hou-neu, kad srno se ve tak lepo zabavljali u vodi, a onda sam ubral tratinicu i posljednja otrgnuta latica bila je hou! I zato sam svoje krpe zamenil za vae odelo. Ne morate se bojati to oblei. Prije tjedan dana, u Dobfii, zapraene su protiv uiju. Drugi put bolje pazite na onog s kim se kupate. U vodi svaki goli ovjek izgleda ko zastupnik, a moe to biti i ubica. Vi isto
696

alc ne znate s kim ste se kupali. A kupanje je bilo dobro. Voda je naveer najbolja. Uite u vodu jo jednom, kak bi doli k sebi. Gosponu Boetehu ni drugo ni preostalo nego priekati no da padne mrak, da se oblee u te prosjake Lpe i krene prema Pragu. Izmical se glavnoj cesti, iel je prek polja po stazicama i onda se srel sa andarskom patrolom iz Chuchle, koja je njega, skitnicu, zgrabila i drugi dan otpelala u Zbraslav na Okruni sud. Pa svaki je mogel rei da je Jozef Boeteh, knjiar iz Prine ulice broj 16, u Pragu. Zapisniar koji je slabo razumio eki shvatio je da optueni odaje adresu svoga suradnika i zato je jo jednom upitao: Ist da genau, Prag. No 16, Josef Boeteh?1. Dal jo tam stanuje, to ne znam odgovorio je vejk onda, te 1908. godine tam je stanoval. Jako lepo je uvezival knjige, ali jako dugo zato jer je prvo moral sve proitati, a onda ih je prema sadraju uvezival. Ak je denul na knjigu crne korice, onda to vie niko nije ni moral itati. Odmah je znal da je u tom romanu sve loe ispalo. elite jo nekaj o njemu? Da ne zaboravim, svaki dan je sedel Kod Fleka, i pripovedal je sadraj svih knjiga koje je upravo dobil na uvez. Bojnik je pristupio zapisniaru, neto se s njim doaptavao, a ovaj je kasnije u tim spisima precrtao adresu novog, navodnog zavjerenika, Boeteha. Poslije toga, ovaj udnovati sud nastavio je rad na nain prijekog suda, to je reirao predsjedavajui, general Fink von Finkenstein. Kao to je nekome strast skupljati kutijice od ibica, tako je ovome gospodinu bila strast organiziranje prijekih sudova, premda je to u veini sluajeva bilo u suprotnosti s vojnim sudskim postupkom. Taj je general govorio da mu ne treba nikakvih istraitelja, da e sve dokaze sam prikupiti i da za tri sata svaki tip mora visjeti. Dok je bio na bojitu kod njega nikada nije vladala oskudica u prijekim sudovima.
' Je li tono, Prag br. 16, Josef Boeteh?

697

 Kao to netko mora redovito, svakodnevno odigrati par tiju aha, bilijara ili marijaa, tako je i taj uveni general sva kodnevno sastavljao prijeke vojne sudove, predsjedavao im i s velikom ozbiljnou i radou optuenome objavljivao mat. Kad bi ovjek bio sentimentalan, tada bi napisao da je ovaj ovjek imao na savjesti prilian broj ljudi, osobito ondje na istoku gdje se, kao to je govorio, borio s velikoruskom agitacijom medu galicijskim Ukrajincima. No, s njegovog stajalita nikako ne moemo govoriti da je ikoga imao na savjesti. Ona kod njega jednostavno nije ni postojala. Kada bi na temelju presude svoga prijekog suda dao objesiti uiteljicu, uitelja, popa, cijelu obitelj, vraao se mirno u svoj stan kao to se strastveni igra marijaa mirno vraa iz gostionice kui i razmilja o tom kako je dobio kontru, kako je onda on dao rekontru, oni suprakontru, on tuti, pa oni i na to odgovorili, a on onda svejedeno dobio, i imao sto sedam. Vjeanje je drao neim jednostavnim i prirodnim, nekakvim kruhom nasunim, pa je za vrijeme itanja presude vrlo esto zaboravljao cara i vie nije govorio U ime Njegovog Velianstva osuujete se na smrt vjeanjem, ve je izjavljivao: Osuujem vas. Ponekad bi i u vjeanju pronalazio kakvu kominu stranu, o emu je takoer pisao svojoj supruzi u Be:
... ili, naprimjer, draga moja, ne moe ni zamisliti kako sam se proli f ut smijao, kada sam prije nekoliko dana osudio nekog uitelja zbog pijunae. Imam izvjebanog ovjeka koji to vjea, ima ve prilinu praksu, on je neki narednik koji to radi iz sporta.. Bas sam bio u svome atoru, kad je nakon presude doao taj narednik k meni i pita me, gdje da objesi tog uitelja. Rekao sam mu da moe na najbliem drvetu, pa sada zamisli tu kominu situaciju'-bili smo nasred stepe gdje se, dokle je pogled sezao, nita drugo nije vidjelo osim trave, a na milju daleko ni jednog drveta, no naredba je naredba, pa je zato narednik uzeo uitelja sa sobom
698

njom pooe traiti drvo. Vratili su se tek naveer ali opet s tim uiteljem . N arednik je doao k m eni i opet m e pita: Na to da objesim tog tipa? Prekorio sam ga rekavi daje moj nalog glasio: Na najbliem drvetu. Rekao je da e onda opet ujutro probati, a ujutro je doao sav blijed, i kae da mu je do jutra uitelj pobjegao. M eni se to uinilo tako smijenim da sam oprostio svima koji su ga uvali, a jo sam i napravio vic od toga daje, vjerojatno, taj uitelj sam otiao potraiti kakvo drvo. Tako, vidi draga moja, ovdje nam uope nije dosadno i reci m alom Vilim eku da ga taticapusi i da e mu uskoro poslati ivog Rusa na kojem e Vilim ek jahati kao na konjiu. Jo se, draga moja, sjeam jednog smijenogkad smo sluaja vjeali nekakvog idova zbog pijunae. Frajer seum ijeao putem medu nas, iako nije imao to meu nama traiti, i ispriavao se da prodaje cigarete. Dakle, visio je, ali samo nekoliko jer nam se sekundi, ue pretrgnulo i on je pao dolje, ali je smjesta k sebi i poeo doao vikati na mene: Gospodine generale, ja dom a, ve ste m e idem objesili, a prem a zakonu ne mogu biti za stvar dvaput jednu objeen. Poeo sam se smijati, pa smo idova pustili. Kod nas je, draga moja, veselo...

Kada je general Fink postao zapovjednikom garnizona utvrde Pfemyl, nije vie imao toliko prilika za prireivanje slinih cirkusa, pa se stoga s velikom radou prihvatio Svejkova sluaja. Svejk je, dakle, stajao pred tim tigrom koji je sjedio na elu dugog stola, puio cigaretu za cigaretom, nareivao da mu prevode Svejkove odgovore i suglasno kimao glavom. Bojnik je dao prijedlog da se u brigadi telegrafskim upitom utvrdi gdje se nalazi 11. pohodna satnija 91. pukovnije, kojoj, prema vlastitim izjavama, pripada optueni. General se tomu usprotivio izjavivi da se time usporava rad prijekog suda i ponitava njegov smisao. Jer ipak, postoji potpuno priznanje optuenog da je obukao rusku odoru, zatim jedno vano svjedoenje u kojem je optueni priznao da je bio u Kijevu. Stoga predlae da se povuku na vijeanje kako bi presuda mogla biti izreena i odmah izvrena.
699

Bojnik je, meutim, ustrajao na svome da se mora utvrd' ti identitet optuenoga, jer je itav sluaj politiki neobin vaan. Utvrivanjem njegova identiteta mogle bi se otkrit' daljnje veze optuenoga s njegovim bivim prijateljima n postrojbe kojoj je pripadao. Bojnik je bio romantini sanjar. Govorio je jo o tome da se u stvari trae nekakve niti i da nije dovoljno samo ovjeka osuditi. Osuda je rezultat odreene istrage, a koja u sebi sadri niti, dok ove niti... nikako se nije mogao izvui iz tih niti, ali svi su ga razumjeli i s odobravanjem kimali glavom, pa ak i general kojemu su se te niti toliko svidjele da je zamiljao kako na bojnikovim nitima vise novi prijeki sudovi. Zato vie i nije prosvjedovao protiv toga da se u brigadi provjeri pripada li vejk zaista 91. pukovniji, kada je otprilike preao Rusima, i za vrijeme kojih operacija 11. pohodnog bataljuna. Za itavo vrijeme te rasprave, vejk je na hodniku bio pod straom dva bajuneta. Zatim su ga opet predveli sudu i jo jednom upitali kojoj pukovniji zapravo pripada. Poslije su ga odveli u garnizonski zatvor. Kada se nakon neuspjelog prijekog suda vratio kui, general Fink je legao na otoman i razmiljao kako da ubrza itav postupak. Bio je vrsto uvjeren da e odgovor ubrzo stii, ali da to ipak nije ona brzina kojom su se mogli diiti njegovi prijeki sudovi, jer poslije suenja slijedi jo i duhovna utjeha optuenog, ime se izvrenje presude nepotrebno odgaa za dva sata. Zapravo je svejedno pomislio je general Fink moemo mu podijeliti tu duhovnu utjehu unaprijed, pnje presude i prije nego to dou obavijesti iz brigade. Tako i tako e visjeti. General Fink je naredio da mu pozovu vojnog sveenik3 Martineca.
700

Bio je to neki nesretni vjerouitelj i kapelan odnekud iz Moravske, koji je sluio kod nekog tako ogavnog upnika ja je radije otiao u rat. Bio je to odista poboan ovjek koji se sa aljenjem u srcu sjeao svoga upnika koji je polagano, ali sigurno, srljao u propast. Sjetio se kako njegov upnik loe ljivovicu kao smuk i kako mu je jednom nou, na silu, gurao u postelju nekakvu ciganku, skitnicu, koju je naao u selu kada je teturao iz pecare. Vojni je sveenik Martinec zamiljao da e kroz slubu dijeljenja duhovne utjehe ranjenima i umiruima na bojitu iskupiti grijehe svoga razvratnog upnika koji ga je, vraajui se nou kui, bezbroj puta probudio i govorio mu: Jeniek, Jeniek! Debela cura, to je sav moj ivot. No, njegove se nade nisu ispunile. Bacali su ga po garnizonskim zatvorima gdje nije imao nikakvog drugog posla nego jednom u etrnaest dana prije mise odrati u garnizonskoj crkvi propovijed vojnicima, te odolijevati iskuenjima koja su dolazila iz oficirskog kasina, gdje su se vodili takvi razgovori da su u usporedbi s njima debele cure njegovog upnika bile nevina molitvica anelu uvaru. Obino bi bio pozvan generalu Finku u vrijeme velikih vojnih operacija na bojitu kada bi se morala proslaviti neka pobjeda austrijske vojske, a general Fink je s jednakom ljubavlju reirao sveane poljske mise, kao to je to inio i s prijekim sudovima. Taj gad Fink bio je takav austrijski domoljub da se nije ni molio za pobjedu njemakog ili turskog oruja, ve iskljuivo austrijskog. Kada bi Nijemci negdje pobijedili Francuze ili Engleze, popratio bi to potpunom utnjom s oltara. No, neznatna pobjeda austrijske izvidnike ophodnje nad ruskom predstraom, izvojevana nakon obinog arkanja, a to bi stoer napuhao u golemi mjehur od sapunice koji se pretvarao u poraz itavog ruskog vojnog zbora, potaknula bi generala Finka na sveane slube Boje, tako da je nesretni vojni sveenik Martinec imao dojam da je general Fink ujedno i vrhovni poglavar katolike crkve u Pfemvlu.
701 t i,

General Fink takoer je odluivao i o tome kakav e biti ceremonijal prilikom takve mise, a uvijek je prieljkivao neto s oktavom, poput sveanosti na Tijelovo. Kada se ve zavrilo podizanje u misi, imao je obiaj na vjebalite dokaskati na konju i pred oltarom triput viknuti: Hura hura hura! Vojni sveenik Martinec, dua pobona i pravedna, jedan od malobrojnih koji su jo vjerovali u Boga, nerado je odlazio generalu Finku. Nakon svih instrukcija koje je dobivao od zapovjednika garnizona, general Fink bi mu uvijek natoio kakvu esticu, a onda bi mu pripovijedao najnovije anegdote iz najglupljih knjiica koje je za vojsku izdavao Lustige Blatter. Imao je itavu knjinicu takvih svezaka s glupim nazivima kao: Humor u naprtnjai za oi i ui, Hindenburgove anegdote, Hindenburg u ogledalu humora, Druga naprtnjaa puna humora napunjena od Felixa Schlempera, Iz naeg gula-kanona, Soni granatni rapneli iz rovova, ili ovakve idiotarije: Pod dvostrukim orlom, Beki odrezak iz C. i k. poljske kuhinje, podgrijao Artur Lokesch. A ponekad mu je pjevao iz zbirke veselih vojnikih pjesama Wir miissen siegen1, pri emu mu je neprestano nalijevao kakvu esticu i prisiljavao vojnog sveenika Martineca da s njim pije i urla. Zatim je pripovijedao gadarije, dok se Martinec s tugom u srcu prisjeao svoga upnika koji nimalo nije zaostajao za generalom Finkom to se tie masnih izraza. Sveenik Martinec s uasom je primijetio da to ee odlazi generalu Finku sve vie moralno propada. Nesretniku su poeli goditi likeri koje je pio kod generala, a i generalovi razgovori poeli su mu se malo-pomalo sviati, javljale su mu se razvratne slike, a zbog rakije jarebikovae, kontuovke i pauine na bocama starog vina koje mu je nudio general Fink, zaboravljao bi na Gospodina Boga, a meu redovima brevijara plesale su mu cure iz generalovih pria.
1. Mi moramo pobijediti '.f ' /* tW'.J$ * . VM

Odvratnost prema posjetima generalu pomalo je nestajala. General je zavolio sveenika Martineca koji mu se u - pr vom trenutku inio kao nekakav sveti Ignacije Lojola, a koji se malo-pomalo prilagodio generalovoj okolini. Jednom je general pozvao k sebi dvije sestre iz poljske bolnice koje ondje zapravo nisu ni radile, ali su tamo bile zapisane zbog plae, a svoje prihode poboljavale boljom prostitucijom kao to je ve bilo uobiajeno u ta teka vremena. Pozvao je vojnog sveenika Martineca koji je ve tako duboko pao u avolske zamke, da je nakon pola sata zabave ve izredao obje dame, pri emu je tako rikao da je na divanu zaslinio itav jastuk. Zatim si je dugo vremena spoitavao taj razvratni in, a nije se mogao iskupiti ni time to je te noi, vraajui se kui, kleao u parku grekom pred spomenikom graditelja i gradonaelnika, mecene, gospodina Gragowskog koji je osamdesetih godina imao velikih zasluga za Pfemvl. Samo se odjek koraka vojne ophodnje mijeao s njegovim usrdnim rijeima: Ne osudi, Gospode, slubenika svojega jer ni jedan ovjek nije pravedan pred licem Tvojim, ako mu ne da oprost svih grijeha, neka mu ne bude teka osuda tvoja! Pomo tvoju molim i u ruke tvoje, Gospode, predajem duh svoj. Otada se Martinec nekoliko puta pokuavao odrei svih zemaljskih uitaka. Kada bi ga pozvali generalu Finku, ispriavao se da je pokvario eludac, smatrajui ovu la nunom kako mu dua ne bi iskusila paklenih muka jer je u isto vrijeme drao da vojnika disciplina zahtijeva, ukoliko vojnom sveeniku general naredi: Loi prijatelju!, da ovaj i loe ve iz samog potovanja prema nadreenom. Ponekad mu to, dodue, nije polazilo za rukom, osobito kad bi general nakon sveanih poljskih misa prireivao jo sveanije deraine na raun garnizonske blagajne, to su kasnije u raunovodstvu nekako skalupili, ne bi li se i oni o neto ogrebli. Martinec bi tada uvijek zamiljao da je mor703

702

alno pokopan pred licem Gospodinovim i tresao se zbo toga. Poslije toga hodao je kao u bunilu, ne gubei u tom kaosu vjeru u Boga i posve je ozbiljno poeo razmiljati o tome ne bi li bilo potrebno da se svakodnevno redovito biuje. U slinom je raspoloenju i sada primio generalov poziv. General Fink izaao mu je ususret ozarena lica i razveseljen. Jeste li ve uli vikao mu je ve ususret o mom prijekom sudu? Vjeat emo jednog vaeg zemljaka! Na tu rije zemljaka vojni sveenik Martinec pogledao je generala tunim pogledom. Ve je nekoliko puta odbio primjedbu da je eh, ve je bezbroj puta objasnio da njihovoj moravskoj upi pripadaju dvije opine eka i njemaka, i daje on toliko puta morao jedan tjedan drati propovijed za ehe, a drugi tjedan za Nijemce, a stoga to u ekoj opini nema nikakve eke kole ve samo njemaka, morao je poduavati vjeronauk u obje opine na njemakom jeziku, pa zato on i nije nikakav eh. Taj je logiki zakljuak jednom dao povoda nekom bojniku da za stolom primijeti kako je taj vojni sveenik iz Moravske trgovina mjeovitom robom. Pardon rekao je general zaboravio sam da to nije va zemljak. On je eh, prebjeg, izdajica, sluio je Rusima i visjet e. Ali zasada, samo zbog forme, utvrujemo njegov identitet, no to ne smeta, odmah e visjeti, im stigne telegrafski odgovor. Ponudivi feldkuratu da sjedne pored njega na divan, general je veselo nastavljao: Kad ja imam prijeki sud, sve mora zaista odgovarati ovoj rijei prijeki, to je moj princip. Dok sam, jo na poetku rata, bio kod Lavova, postigao sam jednom i to da smo nekog tipa objesili tri minute nakon proglaenja presude. Bio je to, dodue, idov, ali jednog smo Rusina objesili pet minuta nakon naeg vijeanja. General se dobroduno nasmijao: i4r
704

___ No, sluajno nijedan nije trebao duhovnu utjehu. idov je bio rabin, a Rusin pop. Onaj sluaj je, dodue, drugaiji, ovdje se radi o tome da emo objesiti katolika. Pala vi mi ie na pamet fantastina ideja: kako se ne bi odugovlailo, mu podijelite duhovnu utjehu unaprijed tako da se stvar, kao to sam ve rekao, ne bi odugovlaila. General je pozvonio i naredio slugi: _ Donesi dvije iz one jueranje baterije! I punei vojnom sveeniku vinsku au, ree mu bazno: lju _ Malo se utjeite prije duhovne utjehe. ^ Kroz prozor s reetkama, iza kojega je vejk sjedio na vojnikom krevetu, u taj grozni as odzvanjao je njegov pjevf| w . Mi vojnici prava smo gospoda nas ljube i cure od finoga roda Mi imamo love, plaeni smo masno svugdje nanije dobro, svugdje nanije krasno a ra ra... ein, zwei...

705

II

Duhovna utjeha

Vojni sveenik Martinec nije uao k Svejku u pravom smislu te rijei, ve je k njemu doleprao kao balerina na pozornicu. Nebeske enje i boca starog Gumpoldskirchena uinili su da se otac Martinec u tom dirljivom trenutku osjetio lakim kao pero. U tom ozbiljnom i svetom asu inilo mu se da se pribliava Bogu, dok se zapravo pribliavao Svejku. Za njim su se zatvorila vrata, ostavili su ih same, pa je Svejku, koji je sjedio na krevetu, oduevljeno rekao: Mili sinko, ja sam vojni sveenik Martinec. itavim putem, takvo oslovljavanje vejka inilo mu se najprikladnijim i nekako oinski dirljivim. Svejk je ustao s postelje, bodro zatresao ruku vojnom sveeniku i rekao: Jako mi je drago, ja sam vejk, ordonanc 11. markompanije 91. pukovnije. Nedavno su nam sastav premestili iz Brucka nad Litavom, inite se tu kraj mene, gospon feldkurat, i recite mi zakaj su vas zatvorili. Vi ste ipak u rangu oficira, pa vam gebira oficirski ret u garnizonu, a ne ovo; pa ovaj je krevet pun ui. Dodue, nekad se i dogodi da neko ne zna u koji zatvor u stvari spada, jer se to ili popetlja PO uredima, ili se dogodi sluajno. Jednom sam, gospon feldkurat, sedel u pukovnijskom retu u Budejovicama, a k meni su dopelali nekakvog kadettelfertretera1. To vam je
l- Kandidat za doasniki in (iskrivljeno njem.)

707

bilo nekaj slino ko feldkurat; nije ni pajcek a nije ni rn'v deral se na vojnike ko da je oficir, a kad bi nekaj naprav'l' zatvarali su ga s obinom vojskom. To su vam bili, gospon feldkurat, nekakvi bastardi tak da ih nisu primali u pod0 ficirsku kuhinju, a na vojniku hranu nisu imali pravo jer su po inu bili vie od toga, a nije im pripadala ni oficirska kuhinja. Tada smo ih, na poetku, imali valjda pet, a to vam je u kantini deralo same sireke jer hranu nigde nisu dobili sve dok jednom ni doel obrlajtant Wurm i zabranil im i to jer da to ne odgovara dostojanstvu kadettelfertretera, i da ne smiju ii u kaminu po klopu. A kaj su mogli napraviti kad ih u oficirsku kaminu nisu pustili? Visili su u zraku i nekolko dana su proli hod po mukama, tak da je jedan skoil u Malu, a jedan je pobegel iz pukovnije i za dva meseca je pisal u kasarnu da je u Maroku postal ministar vojske. Ostala su etri, jer su onog iz Male ivog upecali, jer je on, kak je bil uzrujan, zabo-ravil kad je tam skakal da zna plivati i da je poloil ispit iz plivanja s odlinim uspehom. Onda su ga poslali u bolnicu, al ni tam nisu znali kaj bi z njim napravili, dal ga trebaju pokriti z oficirskom dekom ili z obinom, vojnikom. Onda su nali srednje reenje, pa mu uope nisu dali deku nego su ga zamotali u nekakvu mokru plahtu, tak da ih je za pol sata prosil da ga ponovo pustiju u kasarnu, a to je upravo bil taj kojeg su jo celog mokrog zaprli k meni. Sedil je tam valjda tri dana, i uival je jer je tam dobival jesti, dodue zatvoreniku hranu, ali svejedno hranu, i bil je, kak se veli, na sigurnom. Peti dan su doli po njega, a on se za pol sata vrnul po kapu i plakal je od radosti. Rekel mi je: Konano je dola odluka o meni. Od danas emo mi kadettelfertreteri biti zatvarani u glavnoj straarnici medu oficirima, za hranu emo doplaivati u oficirskoj kuhinji> ali dobit emo jesti tek kad se oficiri najedu, spavat emo s vojskom, kavu emo dobivati isto iz vojnike kuhinje, duhan emo dobivati s vojskom. Tek se sada vojni sveenik Martinec pribrao do te mjere
708

fa je prekinuo vejka reenicom koja po svome sadraju nije spadala u prethodni razgovor: v _ Da, da, mili sinko! Meu nebom i zemljom postoje spone o kojima treba razmiljati ista srca i s potpunim povjerenjem u beskrajno milosre Boje. Dolazim ti, mili sinko, podijeliti duhovnu utjehu. Uutio je, jer mu se sve to skupa uinilo nekako neprikladnim. Putem je sastavljao nacrt govora kojim e nesretnika navesti na razmiljanje o vlastitom ivotu i o tome kako e mu gore, na nebu, biti oproteno ako se pokaje i pokae uinkovito aljenje. Sada je razmiljao kako nastaviti, ali Svejk ga je pretekao pitanjem da li ima cigaretu. Vojni sveenik Martinec nije jo bio nauio puki. I to je bilo jedino to je, zapravo, sauvao od prijanjeg naina ivota. Pokatkad je kod generala Finka, kad je ve bio malo nacvrcan, probao puiti Britanku, ali dim mu je odmah izlazio, pri emu je imao dojam da ga, straarei nad njim, aneo uvar kaklja po grlu. Ne puim, mili sinko odgovorio je vejku neobino dostojanstveno. udim se ree vejk ja sam poznaval jako puno feldkurata, i svi su puili ko Turci. Feldkurata si uope nemrem ni predstaviti da ne pui i ne pije. Poznaval sam samo jednog koji ni puil, ali je umesto toga vakal duhan, pa bi za vreme propovedi popljuval elu propovedaonicu. A od kud ste, gospon feldkurat? Od Novog Jifna klonulim glasom javio se C. i k. v. s. Martinec. Onda gospon feldkurat, valjda poznate nekakvu Ruenu Gaudrsovu koja je preklani delala u jednoj gostioni u Platnefskoj ulici u Pragu, a odjednom je tuila osamnajst mukih za oinstvo zato jer su joj se rodili dvojeki. Jedan od tih dvojeka imal je jedno oko plavo a drugo smee, onaj drugi dvojek imal je jedno oko sivo a drugo crno, tak da je ona pretpostavljala da su ve kod toga angairana
709

etri gospona sa slinim oima, koji su zalazili u tu krmu i nekaj z njom imali. Onda, jedan je od tih dvojeka irnal epavu nogicu ko jedan savetnik iz gradske skuptine, koji je isto tam zalazil, a ono drugo dete imalo je est prsteka na jednoj nogi ko jedan zastupnik koji je tam bil svakodnevni gost. I sad si moete predstaviti kak je to zgledalo, gospon feldkurat, kad je takvih tam dolazilo osamnajst, a ti su dvojeki od svakog imali nekakvi znak, od svih tih osamnajst s kojima je ona ila ili u privatni smetaj ili u hotel. Na kraju je sud odluil da je u takvoj guvi otac nepoznat, a ona je to na koncu sve prebacila na birtaa i tuila je tog birtaa kod kog je sluila, al taj je dokazal da je ve prek dvadeset let impotentni, na temelju operacije nekakve upale doljnjih udova. A oni su je onda upirali, gospon feldkurat, k vama u Novi Jiin, a iz tog se najbolje vidi kad neko jako puno trai, da bude dobil drek na ibici. Ona se trebala drati jednoga, a ne pred sudom tvrditi da je jedan dvojek od gospona zastupnika, a drugi od gospona savetnika gradske skuptine, ili od ovog ili od onog. Za svako roeno dete da se lako zraunati. Tog i tog datuma bila sam z njim u hotelu i tog i tog datuma to mi se dete rodilo. To se zna, ak je porod normalni, gospon feldkurat. U takvim pajzlima uvek se najde nekakvi svedok, nekakav domar ili sobarica koji se bude zaklel za petaka da je ta enska zbiljam tu no bila s tim ovekom i da mu je jo rekla, kad su silazili niz tenge: A to ako se neto zbog ovog dogodi?, a on da joj je odgovorili Ne boj se, ljubljena, za dijete u ja skrbiti. Vojni sveenik se zamislio i itava duhovna utjeha uinila mu se nekako tekom, premda je ve ranije imao razraen itav plan o tome to e i kako e razgovarati s milim sinkom. U trenutku tog najvieg milosra, na dan posljednjeg suda, kada svi vojni zloinci ustanu iz groba s omom oko vrata, bit e pomilovani stoga to su grijehe okajali, ba kao i onaj razbojnik iz Novog Zavjeta. Imao je pripremljenu, vjerojatno, jednu od najljepih
710

duhovnih utjeha, a koja se trebala sastojati od tri dijela. Najprije je htio govoriti o tome da je smrt vjeanjem laka, naroito kad je ovjek potpuno pomiren s Bogom. Vojni zakon kanjava krivca zbog poinjene izdaje Njegova Velianstva cara, koji je otac svih vojnika, tako da i na manji prekraj spram njega valja gledati kao na ocoubojstvo, kao na vrijeanje vlastitog oca. Zatim je htio razviti svoju teoriju da je car postavljen milou Bojom, da je po milosti Bojoj odreen da upravlja svjetovnim poslovima, onako kao to je papa postavljen da upravlja duhovnim stvarima. Izdaja poinjena prema caru, jest izdaja poinjena prema samom Gospodinu Bogu. Vojnog zloinca, prema tome, osim ome eka jo i vjena kazna i vjeno prokletstvo kao hulitelja. No, iako svjetovna pravda ne moe glede vojne discipline ponititi presudu, ve zloinac mora biti objeen, glede ove druge kazne a koja se odnosi na vjenost, jo uvijek nije sve izgubljeno. ovjek se tome moe oduprijeti sjajnim potezom, a to je pokajanje. Vojni sveenik zamiljao je ovu najdirljiviju scenu koja e i njemu samomu donijeti koristi tamo gore, i pomoi u brisanju svih prigovora o njegovoj djelatnosti i ponaanju u stanu generala Finka u Pfemvlu. Zamiljao je kako e nakon ovog uvoda viknuti na zatvorenika: Pokaj se sinko, kleknimo skupa! Ponavljaj za mnom, sinko! I kako e zatim tom smrdljivom, uljivom elijom odjekivati molitva: Boe, ija je vjena osobina smilovanje i pratanje, molimo te arko za duu ovog vojnika, kojemu si zapovijedio otii s ovoga svijeta na temelju odluke prijekog suda u Pfemvlu. Daj ovom pjeaku, zbog njegova usrdna i potpuna pokajanja, da ne okusi paklenih muka, ve da uiva u radosti vjenog blaenstva! S doputenjem gospon feldkurat ve pet minuta sedite ko ukopani, ko da vam niti ni do razgovora. Po vama se odmah vidi da ste prvi put u zatvoru.
711

 Doao sam rekao je ozbiljno vojni sveenik - zb duhovne utjehe. To je udno, gospon feldkurat, da stalno spominjet tu duhovnu utjehu. Ja se, gospon feldkurat, ne oseam tak jakim da bi vam mogel dodeliti tu nekakvu utjehu. A niste ni prvi ni zadnji, gospon feldkurat, koji je upal iza reetki Uostalom, rekel bum vam istinu, gospon feldkurat, ja ne znam tak dobro govoriti da bi nekom mogel pruiti tu duhovnu utjehu, u njegovom tekom stanju. Jednom sam to probal, al to ni ba dobro ispalo; inite se tu fino kraj mene i ja bum vam to ispripovedal. Dok sam stanova! u Opatovikoj ulici, imal sam tam jednog prijatelja Faustvna, koji je bil vratar u hotelu. Bil je to jako dobri ovek, pravedan i marljiv. Poznaval je sve uliarke, i mogli ste doi, gospon feldkurat, u bilo koje doba noi u hotel i samo mu rei: Gospon Faustvn, trebam nekakvu gospodinu, i on bi vas odmah savesno pital, jel trebate blondinu, brinetu, manju, veu, tanju, deblju, Njemicu, ehinju, ili idovku, slobodnu, razvedenu ili oenjenu gospicu, inteligentnu ili bez inteligencije. vejk se povjerljivo priljubio uz vojnog sveenika, i obgrlivi ga oko pasa nastavio: Recimo, naprimer, gospon feldkurat, da velite: Trebam blondinu, nogatu, udovicu bez inteligencije, vi bi ju za deset minuta imali u krevetu, skup s krsnim listom. Vojnom je sveeniku postalo vrue, a vejk je, materinski privijajui k sebi vojnog sveenika, i dalje govorio: Ne bi verovali, gospon feldkurat, kak je gospon Faustvn imal smisla za moral i potenje. Od tih enskih koje je dopelal i slal u sobe, ni uzel ni krajcara napojnice, a kad se neki put neka od tih enskih zaboravila i htela mu neka) rinuti u ep, trebali ste videti kak se uzruja! i poel na nju vikati: Svinjo jedna, kad ve prodaje svoje telo i ini smrtni greh, nemoj si misliti da bu mi taj tvoj nekakav estak pomogel. Nisam ja nikakav svodnik, droljo bestidna. Ja to radim jedino iz saaljenja prema tebi, da ne padne tak nisko i da ne mora svoju sramotu javno izlagati prolaznicima, da
712

negde po noi ne vlovi patrola i da posle ne mora tri dana hiti u zatvoru. Ovak si barem u toplom, a niko ni ne vidi kak si nisko pala. On si je to posle nadoknadil na gostima, kad ve ni htel zeti nofce ko svodnik. Imal je svoju cenu: plave Oi estaka, crne petnajst krajcara, a on je to sve izrauna! i detaljno napisal raun na komadi papira, i onda bi ga predal gostu. Bile su to jako pristupane cene za podvoenje. Za ensku bez inteligencije doplata je bila estaka, jer je on polazil s tog stajalita da takva jednostavna osoba moe bolje zabaviti nego nekakva obrazovana dama. Jednom naveer doel je k meni gospon Faustvn u Opatoviku ulicu uasno uzrujani, skroz izvan sebe, ko da su ga maloprije izvlekli ispod tramvaja i jo mu uz to maznuli vuru. U poetku uope ni mogel govoriti, samo je iz epa izvlekel bocu ruma, otpi! je, dal je meni i rekel: Pij! Tak nismo ni ni govorili, sve dok nismo popili tu bocu, a onda mi on odjednom veli: Prijatelj, budi tako ljubazan, napravi mi nekaj po volji. Otvori prozor na ulicu, ja bum se sel na tok, ti bus me opil za noge i gurnul me dolje s treeg kata. Ja u ivotu vie ni ne trebam, meni treba samo ta posljednja utjeha, da se najde dobri prijatelj, koji bu me sprovel s ovog sveta. Ja vie na ovom svetu biti nemrem, ja sam poteni ovek, a optuen sam za svodnitvo, ko da sam nekakvi idovski svodnik. Pa na hotel je prvoklasni, sve tri sobarice i moja ena imaju knjiice, a za vizitu nisu ostale dune doktoru ni jedan krajcar. Ak me samo malo voli, hiti me s tog treeg kata, daj mi tu posljednju utjehu. Rekel sam mu da se popne na taj prozor, i onda sam ga hitil dolje na ulicu. Nemojte se prepasti, gospon feldkurat. vejk se popeo na dasku kreveta, a povukao je sa sobom i vojnog sveenika: Pogledajte, gospon feldkurat, ja sam ga ovak primil, i hop, hitil sam ga dolje. vejk je podigao vojnog sveenika, bacio ga na pod i^dok je izbezumljeni vojni sveenik na podu dolazio k sebi, vejk je govorio dalje:

713

 Tak, vidite gospon feldkurat, da se ni ni dogodilo ni njemu, gosponu Faustvnu, jer je to bilo samo triput vie Taj je gospon Faustvn bil totalka cugo, pa je zaboravil da u Opatovikoj ulici stanujem u niskom prizemlju, a ne na treem katu, kak sam preklani stanoval u Kfemencovoj ulici a on mi je i tam dolazil u goste. Vojni je sveenik s poda preplaeno gledao na vejka koji je, stojei nad njim na krevetu, mahao rukama. Vojnom sveeniku palo je na pamet da ima posla s luakom i zato je zamucao: Da, mili sinko, nije to bilo ni triput tako visoko uljao se polako natrake prema vratima, po kojima je poeo tako snano udarati i pritom tako strano jaukati da su mu smjesta otvorili. vejk je iza prozora s reetkama vidio kako vojni sveenik brzo kroi preko dvorita u pratnji strae i usto ivo gestikulira. Sad ga valjda vodiju u sobu za luake pomislio je vejk, skoio s kreveta i marirajui vojnikim korakom, zapjevao:
Prsten kojeg si mi dala ja ga neu nositi im doem u regimentu na cijev u ga nabiti...

Za nekoliko minuta, vojnog sveenika najavili su generalu Finku. Kod generala se opet okupilo veliko drutvo u kojem su istaknutu ulogu igrale dvije ugodne dame, vino i likeri. Od asnikog zbora bili su tu prisutni svi lanovi jutronjeg prijekog suda, osim obinog infanterista, koji im je ujutro pripaljivao cigarete. Vojni sveenik iznova je uplovio u drutvo kao avet iz bajke. Bio je blijed, smuen i dostojanstven, kao ovjek koji je svjestan da je nevin ispljuskan.
714

General Fink, koji se u posljednje vrijeme s velikim povjerenjem odnosio prema vojnom sveeniku, privukao ga je k sebi na divan i supijanim glasom upitao: A to je s tobom, duhovna utjeho? Jedna od veselih dama bacila je na sveenika cigaretu. Pijte, duhovna utjeho rekao je general Fink, nalijevajui mu vino u veliki zeleni pehar. Budui da ovaj to nije odmah ispio, general ga je stao vlastoruno pojiti i da vojni sveenik nije junaki lokao bio bi ga cijelog polio. Tek tada su poela padati pitanja o tome kako se pri duhovnoj utjehi vladao osuenik. Vojni sveenik je ustao i rekao glasom punim tragike: Poludio je. To mora da je bila sjajna duhovna utjeha zasmijao se general, nato su svi prasnuli u grohotan smijeh, dok su obje dame poele opet bacati cigarete na vojnog sveenika. Na kraju stola, drijemao je u naslonjau bojnik koji je ve bio suvie potegnuo, a sada se probudio iz apatije, na brzinu nalio dvije vinske ae nekakvog likera, prokrio sebi put do sveenika preko stolica i natjerao omamljenog bojeg slugu da ispije s njim pobratimstvo. Zatim se ponovno svalio na svoje mjesto i nastavio kunjati. Ovim ispijanjem pobratimstva upao je vojni sveenik u kande avla koji je svoje ruke pruao prema njemu iz svih boca na stolu i iz pogleda i osmijeha veselih dama koje su suelice njemu podigle noge na stol, tako da je na vojnog sveenika iz ipkica virio sam Belzebub. Do posljednjega asa vojnog sveenika nije napustilo uvjerenje da se radi o njegovoj dui i da je on sam muenik. To svoje uvjerenje objavio je i dvojici vojnih slunika generala Finka koji su ga nosili u susjednu sobu na divan: Tuan dodue, ali uzvien prizor otvara se pred vaim oima, kad se nepristranom i istom milju prisjetite tolikih proslavljenih patnika, koji postadoe rtvama zbog obrane v jere, a poznati su pod imenom muenika. Po meni vidite kako se osjea ovjek uzdignut nad svim patnjama, ako u
7/5

njegovu srcu ivi istina i krijepost koje e ga naoruati slavnu pobjedu nad najstranijim patnjama. Okrenuli su ga licem prema zidu i on je odmah zaspao Imao je nemiran san. Usnuo je da obavlja dunost vojnog sveenika, a naveer da je vratar u hotelu umjesto vratara Faustvna kojega je vejk bacio s treeg kata. Generalu su sa svih strana pristizale priptube na feldkurata, da je umjesto blondine doveo gostu brinetu, a umjesto razvedene gospode s inteligencijom, udovicu bez inteligencije. Probudio se ujutro mokar kao mi, u elucu je osjeao muninu kao da je na valovima i inilo mu se da je onaj njegov upnik u Moravskoj prema njemu pravi aneo.

1*8

III
vejk opet u svojoj markompaniji

: R '.;lU|i'.l

ttr .-

Onaj bojnik koji je na jueranjem prijepodnevnom istranom suenju Svejku igrao ulogu istraitelja, bio je ista ona figura koja je juer naveer kod generala pila pobratimstvo s vojnim sveenikom i drijemala. Bilo je posve sigurno da nitko nije znao kada je i kako bojnik nou otiao od generala. Svi su bili u takvom stanju da nitko nije ni primijetio njegovo izbivanje, a general je ak pobrkao tko u drutvu uope govori. Bojnika u drutvu nije bilo ve vie od dva sata, ali general je bez obzira na to uvijao brkove, glupo se smijao i vikao: To ste dobro rekli, gospodine bojnie! Ujutro nigdje nisu mogli nai bojnika. Kaput mu je visio u predsoblju, sablja je bila na vjealici, a nedostajala je samo njegova asnika kapa. Pretpostavljali su da je moda zaspao negdje u kui, na zahodu, pregledali su sve zahode, ali nigdje ga nisu nali. Umjesto njega, pronali su na drugom katu nekog usnulog natporunika iz generalova drutva, koji je spavao kleei, s njukom u zahodskoj rupi, onako kako ga je uhvatio san dok je povraao. A bojnik, kao da je u zemlju propao. No, da je netko pogledao iza prozora s reetkama gdje je bio zatvoren vejk, vidio bi kako pod vejkovim ruskim vojnikim kaputom spavaju dvije osobe na krevetu, i kako ispod kaputa izviruju dva para cipela.
717

716

One s ostrugama pripadale su bojniku, a one bez ostruga, vejku. Obojica su leali priljubljeni jedan uz drugoga kao dva maia. vejk je podmetnuo svoju apu pod bojnikovu glavu, a bojnik je obgrlio vejka oko struka, priljubivi se k njemu kao tene uz kuju. U tome nije bilo nieg zagonetnog. Bio je to samo dokaz da je gospodin bojnik svjestan svojih dunosti. Sigurno vam se nekada dogodilo da ste s nekim sjedili i pili itavu no sve do drugoga dana poslijepodne, a onda se odjednom va sugovornik uhvatio za glavu, skoio i viknuo: Isuse i Marijo, pa ja sam morao biti u osam sati u uredu! To je takozvani napad dunosti, koji se pojavljuje kao nekakav otpali proizvod grinje savjesti. Takva ovjeka, kojega uhvati taj plemeniti napad, nita ne moe odvratiti od njegova svetog uvjerenja da odmah mora nadoknaditi ono to je u uredu propustio. To su one pojave bez eira koje uredski vratari hvataju na hodniku i smjetaju u svoje sobice na divan, kako bi se ispavale. Slian napad dobio je i bojnik. Kada se probudio u naslonjau, najednom mu je palo na pamet da odmah mora sasluati vejka. Taj napad uredske dunosti izro nio je najednom tako naglo i bio je proveden tako brzo i odluno da uope nitko nije primijetio kako je bojnik nestao. Ali zato su tim snanije bojnikovu prisutnost osjetili u straarnici vojnikog zatvora. Uletio im je tamo poput pume. Narednik koji je bio u slubi spavao je na stolu, a svuda oko njega drijemali su ostali vojnici u najrazliitijim poloajima. Bojnik s naherenom kapom uletio je s takvom drekom da su smjesta svi prestali zijevati tako da su im lica ostala iskreveljena, pa na bojnika nisu gledala oajna i izbeljena lica skupine vojnika, ve skupina iskreveljenih majmuna. Bojnik je udarao akom po stolu i urlao na narednika:
718

Indolentni klipane, tisuu puta sam vam ve rekao da su vai ljudi posrana, svinjska banda. Okrenuvi se prema izbezumljenim vojnicima vikao je: Vojnici! Vama glupost viri iz oiju i kada spavate, a kad se probudite izgledate tako kao da je svatko od vas progutao vagon dinamita. Zatim je slijedila duga i izdana propovijed o dunostima vojnika u straarnici i konano poziv da mu smjesta otvore zatvor u kojem je vejk, jer da delinkventa eli podvrgnuti sasluanju. I tako je, nou, bojnik dospio k vejku. Stigao je onamo u onom stadiju kad je ve, kako se kae, u njemu sve sazrilo. Njegov posljednji ispad ogledao se u tome to je naredio da mu se predaju kljuevi zatvora. Krajnjim, oajnikim naporom, prisjeajui se svojih dunosti, narednik je to odbio, to je kod bojnika odjednom izazvalo velianstvenu reakciju. Posrana, svinjska bando! vikao je u dvorite da ste mi smjesta dali te kljueve u ruke, ja u vam pokazati! Pokorno javljam odgovorio je narednik da sam vas prisiljen zakljuati i zbog vae sigurnosti postaviti strau uz zatvorenika. Kad budete eljeli izai, gospodine bojnie, molim, udariti po vratima. Glupane rekao je bojnik pavijane jedan, devo, misli da se bojim nekakvog zatvorenika, pa da mi postavi strau dok ga budem sasluavao. Sto mu gromova, zakljuajte, i da ste smjesta vani! U otvoru nad vratima, u omreenom okviru, petrolejska je svjetiljka s uvuenim stijenjom bacala prigueno svjetlo koje je jedva bilo dovoljno da bojnik pronae ve budnog vejka koji je, stojei u vojnikom stavu kod svoga kreveta, strpljivo ekao to e se zapravo razviti iz ovog posjeta. vejk se dosjetio da e biti najbolje ako gospodinu bojniku raportira, pa je stoga odluno viknuo: Pokorno javljam, gospon major, jedan zatvoreni ovek, drugo se ni ni dogodilo.
719

Bojnik se odjednom nije mogao sjetiti zbog ega je u stvari ovamo doao pa samo ree: Ruht! A gdje ti je taj zatvoreni ovjek? To sam, pokorno javljam gospon major, ja - rekao je ponosno vejk. No, na taj odgovor bojnik nije reagirao jer su generalovo vino i likeri ba proizvodili u njegovom mozgu posljednju alkoholnu reakciju. Zijevnuo je tako strano da bi se svakom civilu iaile vilice. No, bojniku je to zijevanje premjestilo misli u one modane vijuge u kojima je kod ovjeka smjeten dar za pjevanje. Pao je posve neusiljeno na daske Svejkova kreveta i derao se takvim glasom kao kad priklano prase pred samu smrt skvii:
Oh, Tannenbaum! Oh, Tannenbaum, wie schon, sinci deine BldtterP

Ponovio je to jo nekoliko puta, upleui u pjesmu nerazumljive krike. Zatim se prevalio na leda kao mali medvjedi, sfrkao se kao lopta i poeo hrkati. Gospon major budio ga je vejk pokorno javljam da bute dobili ui. No, sve je bilo uzalud. Bojnik je spavao kao zaklan. vejk ga njeno pogleda i ree: Pajki, pijanduro i pokri ga kaputom. Kasnije se uvukao k njemu i tako su ih, priljubljene, ujutro i pronali. Oko devet sati, kada je potraga za bojnikom dostigla vrhunac, vejk se izvukao iz kreveta i smatrao potrebnim da probudi bojnika. Pretresao ga je nekoliko puta vrlo temeljito, odgrnuo s njega ruski kaput dok konano bojnik nije sjeo na krevet, i gledajui tupo, oekivao od vejka rjeenje zagonetke to se to zapravo s njim dogodilo, jj,
l. O jelo, o jelo, lijepo je tvoje lie (njem.) ^'''

- Pokorno javljam, gospon major rekao je vejk ___ da su ovi ve nekolko put dolazili iz straarnice da se uveriju jeste li jo ivi. Zato sam si dopustil da vas sad probudim, jer ne znam kolko dugo obino spavate, pa da ne bi nekaj prespavali. U pivovari u Uhfinevesi bil je jedan bavar. Taj je uvek spaval do est ujutro, ali kad bi prespava! samo do frtalj sedam, onda bi spaval skroz do popodne i to je delal tak dugo dok ga nisu sterali s posla, a onda si je on, u srdbi, dopustil uvredu crkve i jednog lana nae vladarske obitelji. Ti si blesav, je li? rekao je bojnik i to ne posve bez primjese oaja, jer mu je glava nakon jueranje veeri bila kao bava i nikako nije nalazio odgovora na to to u stvari on ovdje radi, zato su ovamo dolazili iz straarnice, zato ovaj tip koji stoji pred njim blebee takve gluposti koje nemaju ni glave ni repa. Sve mu se to inilo tako udnovatim. Nejasno se prisjeao da je ve jednom ovdje, nou, bio ali zato? Bio sam ovdje noas, je li? upitao je s polovinom sigurnou. Po zapovedi, gospon major odgovorio je vejk kak sam ja razmel, pokorno javljam, iz onoga kaj ste govorili, vi ste, gospon major, doli mene sasluati. Tek sad je bojniku sinulo u glavi, pa je pogledao sebe, a zatim iza sebe, kao da je neto traio. Ne morate se ni brinuti, gospon major rekao je vejk probudili ste se tono onakvi kakvi ste sim i doli. Doli ste bez kaputa, bez sablje, ali s kapom. Kapa vam je tam, moral sam vam je zeti iz ruke jer ste ju hteli staviti pod glavu. Oficirska kapa koja spada u uniformu, to vam je ko cilinder. A naspavati se na cilindru mogel je samo jedan gospon Karderaz u Lodenici. Taj se u krmi spruil na klupu i stavil si cilinder pod glavu; on je dodue peval na sprovodima, pa je na svaki sprovod iel s cilindrom; dakle, denul si je fino cilinder pod glavu i sugeriral si je da ga ne srne zguvati, pa je elu no nekak nad njim lebdil,
721

720

s tak malikom teinom svog tela, da to cilindru ope ni ni kodilo, jo mu je nekak i pomoglo jer kak se on vrtil s jedne na drugu stranu, tak ga je fino z lasima kefal da ga je speglal. Bojnik, koji je sad ve shvatio to je i kako je, nije prestajao tupo piljiti u vejka i samo je ponavljao: Ti si blesav, je li? Ja sam sad tu, i ja idem. Ustao je, poao k vratima i zalupao po njima. Prije no to su doli otvoriti, jo jednom je rekao vejku: Ako ne doe telegram da ti si ti, onda visiti ti! Fala lepa rekao je vejk znam, gospon bojnik, da se jako za mene brinete, ali ak ste moda, gospon bojnik, ovde na krevetu vlovili nekakvu u, a ona bude malika i bude imala crvenkastu riticu, budite sigurni da je to mujak i jako bu dobro, ak to ve ni jedina, da ona druga ne bude siva s crvenkastim prugicama na trbuhu, jer tada bi to bil par, a ti se gadovi jako brzo razmnoavaju, bre nego kunii. Lassen Sie da1 rekao je bojnik klonulo vejku, dok su otvarali vrata. Bojnik nije napravio vie nikakav izgred, u straarnici je posve odmjereno naloio da dovezu koiju i za vrijeme truckanja po bijednoj kaldrmi Pfemvla, glavom su mu se vrzmale misli da je onaj delinkvent budala prvog reda, ali da je to ipak, vjerojatno, nekakvo nevino govedo, a to se tie njega, bojnika, da mu nita drugo ne preostaje osim da se odmah ustrijeli kad doe kui, ili da poalje generalu po kaput i sablju, da se ode okupati u gradsko kupalite, da nakon kupanja svrati u vinariju kod Vollgrubera kako bi popravio okus svega, te da za veeras telefonski narui kartu za predstavu u gradskom kazalitu. Prije no to je stigao do svoga stana, odluio se za ono drugo. -r
l. Pustite to (njem.)

U stanu ga je ekalo malo iznenaenje. Doao je ba u pravi as... Na hodniku njegova stana stajao je general Fink, drao je njegovog slunika za ovratnik, bijesno ga stezao i derao se: Gdje ti je bojnik, govedo? Govori, ivotinjo! ivotinja ipak nije progovorila, stoga to je poplavjela u licu od toga kako ju je general guio. Bojnik je jo na poetku ovog prizora primijetio da nesretni posilni vrsto stee pod pazuhom njegov kaput i sablju, koje je vjerojatno donio iz predsoblja generalova stana. Ova je scena poela bojnika zabavljati, pa je zastao kod pritvorenih vrata i promatrao muenje svoga vjernog sluge koji se odlikovao tom rijetkom osobinom da je bojniku ve odavno iao na jetra svojim lopovlukom. General je na trenutak pustio pomodrjelog posilnog, ali samo radi toga da bi izvukao iz depa telegram kojim ga je poeo mlatiti po ustima i licu, pri emu je urlao: Gdje ti je bojnik, stoko, gdje ti je tvoj bojnikistraitelj, stoko, da mu predam telegram slubenog karaktera? Ovdje sam viknuo je s vrata bojnik Denvota, kojeg je kombinacija rijei bojnik-istraitelj i telegram podsjetila na odreene dunosti. Ah uzviknuo je general Fink vratio si se? U prizvuku je bilo toliko zajedljivosti da bojnik nije odgovorio, ve je neodluno ostao stajati. General mu ree da pode s njim u sobu, pa kad su sjeli za stol, baci pred njega telegram kojim je mlatio posilnog, i ree mu traginim glasom: itaj, to je tvoje djelo. Dok je bojnik itao telegram, general je ustao sa stolice, jurio je po sobi, ruio stolice i taburete, i vikao: A ipak u ga objesiti! Telegram je bio ovoga sadraja:
723

722

Pjeak Josefvejk, ordonans 11. pohodne satnije, izgubio s na slubenom putu kao osiguravatelj smjetaja 16. ovog mjeseca na putu Chyroiu Feltyn. Bez odgaanja uputiti pjeaka vejka u brigadna zapovjednitvo u Wojafycze.

Bojnik je otvorio stol, izvukao kartu i zamislio se nad time to je Feltvn 40 kilometara jugoistono od Pfernvla, tako da se pojavila strana zagonetka kako je pjeak Svejk doao do ruske odore u kraju koji je vie od sto pedeset kilometara udaljen od bojinice, a bojne se pozicije proteu na liniji Sokal Turze Kozlow. Kad je bojnik ovo priopio generalu i pokazao mu na karti mjesto gdje se prije nekoliko dana, prema telegramu, izgubio Vejk, general je riknuo kao bik jer je osjetio da su sve njegove nade o prijekom sudu pale u vodu. Poao je k telefonu, spojio se sa straarnicom i izdao zapovijed da odmah u bojnikov stan predvedu zatvorenika vejka. Prije no to je zapovijed bila ispunjena general je bezbroj puta, uz grozno proklinjanje, izrazio svoje nezadovoljstvo zbog toga to nije vejka dao, na svoj rizik, objesiti odmah, bez ikakve istrage. Bojnik mu je oponirao i govorio neto o tomu da su pravo i pravednost meusobno povezani kao prst i nokat i govorio je openito o sjajnim periodima pravednosti sudstva, o sudskim ubojstvima i uope o svemu moguem to mu je padalo na pamet, jer je jo od sino patio od stranog mamurluka koji je jednostavno morao ishlapjeti kroz rijei. Kad su konano priveli vejka, bojnik je od njega zatraio potpuno objanjenje o tomu to se dogodilo tamo kod Feltvna, i to je to zapravo s tom ruskom odorom. Svejk je sve podrobno objasnio i podupro izlaganje s nekoliko primjera iz svoje povijesti ljudskih muka. Kada ga je kasnije bojnik upitao zato to ve nije ranije na sasluanju pred sudom rekao, Svejk je odgovorio kako ga zapravo nitko nije ni pitao kako je doao do ruske uniforme, nego da su samo padala ovakva pitanja: Priznajete
724

li da ste dobrovoljno i bez pritiska obukli uniformu neprijatelja? I zato to je to bila istina on nije mogao rei nita drugo, nego: Naravno da jasno tako je bez sumnje. I upravo je, stoga, s ogorenjem odbio objedu koja je pala na sudu, da je izdao cara. Taj je ovjek totalni idiot rekao je bojniku general . preobui se na obali ribnjaka u nekakvu rusku odoru koju je tamo bogzna tko ostavio, pustiti da ga uvrste u skupinu ruskih zarobljenika, to moe napraviti samo budala. Pokorno javljam javio se Svejk da zbiljam nekad i sam primjeivani da sam malouman, i to naroito nekak pred veer. Ku, govedo rekao mu je bojnik i obratio se generalu s pitanjem to sad uiniti sa vejkom. Neka ga objese u brigadi odluio je general. Sat nakon toga, patrola je vodila vejka na kolodvor kako bi ga sproveli u stoer brigade u Wojalycze. Svejk je u zatvoru ostavio za sobom malu uspomenu, napisavi u tri stupca komadiem drveta na zidu popis svih juha, umaka i priloga koje je jeo u civilstvu. Bio je to nekakav prosvjed protiv toga to mu tijekom dvadesetetiri sata nisu dali nita to bi mogao staviti u usta. Zajedno sa vejkom krenuo je u brigadu i ovaj papir:
Na temelju telegrama broj 469 upuuje se pjeak Josef Svejk, odbjegao iz 11. pohodne satnije, na daljnji postupak u stoer brigade.

Pratnja, koja se sastojala od etiri vojnika, bila je mjeavina narodnosti. U njoj su bili Poljak, Maar, Nijemac i eh, koji je ujedno bio i voda ophodnje u inu razvodnika, pa se napuhavao pred svojim zemljakom, dajui mu na znanje koliko je iznad njega. Kada je na kolodvoru Svejk izrazio elju da mu dopuste da se pomokri, razvodnik mu je grubo rekao da e mokriti tek kad stigne u brigadu.
725

 Dobro rekao je vejk ali to mi morate dati napismeno, kak bi se znalo, ako mi pukne mokrani mjehur, ko mi je to napravi!. I za to postoji zakon, gospon frajt.1 Razvodnik, komad balvana, tako se uplaio tog mokranog mjehura da je itava patrola na kolodvoru sveano otpratila vejka na zahod. Razvodnik je uope cijelim putem ostavljao dojam svirepa ovjeka i drao se tako napuhano kao da e ve sutra, u najmanju ruku, postati zapovjednikom vojnog zbora. Kada su ve sjedili u vlaku na pruzi Pfemyl-Chyrow vejk mu se obrati: Gospon frajt, kad ovak na vas gledam, uvek se setim nekakvog frajta Bozbe, koji je sluil u Tridentu. Kad su ga imenovali za frajta on je odmah sutra poel dobivati na vagi. Poeli su mu naticati obrazi, a trbuh mu se tak napumpal da mu ve drugi dan slubene hlae vie nisu bile pasent. A ono kaj je bilo najgore, poela su mu rasti vuha u vis. Onda su ga poslali u ambulantu gde je pukovnijski doktor rekel da se to dogaa svim frajtima. Da se na poetku samo tak napuhavaju, da nekoga to brzo prejde, al da je ovo tak teki sluaj da bi mogel puknuti jer mu je to napuhavanje prelo od zvezdica skroz na pupak. Da bi ga spasili, morali su mu te zvezdice odrezati, i smesta je splasnul. Od tog trenutka vejk je uzalud pokuavao uspostaviti razgovor s razvodnikom i prijateljski mu objasniti zato se openito govori da je frajt nesrea bataljuna. Frajt na to nije odgovarao, osim nekakvih mranih prijetnji u stilu, tko se zadnji smije, najslae se smije, a to e se vidjeti kad se doe u brigadu. Ukratko, zemljak se nije iskazao. Kad ga je vejk upitao odakle je, odgovorio je: ta te se to tie. vejk je s njime svakako pokuavao. Ispripovijedao mu je da mu to nije prvi put da ga vode pod pratnjom, ali da se pritom uvijek sa svima koji su ga pratili dobro zabavljao.
1. Najnii vojniki in u austrougarskoj vojsci, razvodnik (njem.) / '"'

No, razvodnik je utio dok je vejk nastavio: Meni se ini, gospon frajt, da se vama dogodila nekakva velka nesrea u ivotu, kad ste zgubili dar govora. Ja sam poznaval jako puno tunih frajta, al takvu boju nesreu kakav ste vi, gospon frajt, z oprotenjem, nemojte se srditi, jo nisam videl. Moete mi poveriti, kaj vas mui, i moe biti da bum vas savetoval jer vojnik kojega vodiju pod pratnjom, uvek ima vie iskustva nego oni koji ga uvaju. Ili, znate kaj, gospon frajt, da bi nam put bre proel, ispripovedajte mi kak to kod vas doma zgleda u okolici, jel tam imate ribnjake, il nekakvu ruevinu od zamka, a mogli bi nam ispripovedati kakve se prie o tome pripovedaju. Toga mi je ve dosta viknuo je razvodnik. A, vi ste onda sretan ovek rekao je vejk nekim ljudima nikad ni dosta. Razvodnik je pao u totalnu utnju, nakon to je izgovorio svoju posljednju rije: Oni u brigadi e ti objasniti, a ja se s tobom neu gnjaviti. Pratnja se uope slabo zabavljala. Maar je s Nijemcem razgovarao osobitim nainom, jer je od njemakog znao samo jawohl i was? Kad bi mu Nijemac neto objanjavao, Maar je kimao glavom i govorio jawohl, a kada bi Nijemac uutio, Maar bi rekao was, i Nijemac bi poeo ispoetka. Poljak iz pratnje drao se aristokratski, nikoga nije primjeivao i zabavljao se sam sa sobom tako to se imrkivao na zemlju sluei se pritom vrlo spretno palcem desne ruke, onda bi zamiljeno to razmazivao kundakom puke, pa bi zatim pristojno obrisao zasvinjeni kundak o hlae, pri emu je neprestano mrmljao: Sveta Djevice! Tebi to ba i nejde ree mu vejk na Bojitu je u jednom podrumskom stanu stanoval neki smetlar Machaek, taj bi se imrknul na prozor i razmazal te mrkle tak spretno da je iz toga ispala slika Kako Libua navjeta Pragu slavu. Za svaku takvu sliku dobil je od ene takvu
727

726

su
nagradu za slikarstvo, da mu je gubica bila ko vrea, ali on se ni ostavil toga i stalno se u tome usavrava!, i to mu je bila jedina zabava. Poljak mu na to nije odgovorio i na kraju je cijela pratnja pala u duboku utnju, kao da putuje na pogreb i s pijetetom se prisjea pokojnika. Tako su se pribliavali stoeru brigade u Wojalyczu. U meuvremenu su se u stoeru brigade dogaale neke vrlo korjenite promjene. Zapovjednitvo stoera brigade povjereno je pukovniku Gerbichu. Bio je to gospodin velikih vojnikih sposobnosti koje su mu udarile u noge u obliku gihta. No, on je u ministarstvu imao vrlo utjecajna poznanstva preko kojih se sredilo da nije otiao u penziju, ve se sada smucao po raznim stoerima veih vojnih formacija, primao uveanu plau s naj razliitoj im ratnim doplacima, i ostajao tako dugo na jednom mjestu dok ne bi prilikom napada gihta izveo kakvu glupost. Onda bi ga ponovno premjestili nekamo drugamo, a to bi najee bilo kakvo promaknue. Za vrijeme objeda s asnicima obino o niem drugom nije ni govorio nego o svom oteenom palcu na nozi koji je ponekad naticao do groznih razmjera tako da je morao nositi posebnu, veliku cipelu. Njegova najmilija zabava uz jelo bilo je pripovijedanje o tome kako mu je palac vlaan i kako se neprestano znoji tako da ga mora obloiti vatom, a taj iscjedak mirie kao pokvarena, ukiseljena goveda juha. Upravo se zato, kada bi odlazio na drugo mjesto, itav asniki zbor uvijek opratao od njega s iskrenim oduevljenjem. Inae je to bio vrlo zabavan gospodin i odnosio se posve prijateljski prema niim asnikim inovima kojima je priao to je sve dobrog popio i pojeo ranije, dok ga ovo nije zgrabilo. Kad su vejka dopremili u brigadu i po nalogu deurnog asnika sproveli s ispravama pukovniku Gerbichu, u pukovnikovu uredu sjedio je porunik Dub.
728

Za tih nekoliko dana od mara Sanok Sambor, porunik Dub doivio je jo jednu pustolovinu. Iza peltvna, naime, 11. pohodna satnija naila je na transport konja koje su otpremali dragunskoj pukovniji u SadowuPorunik Dub ni sam zapravo nije znao kako se to dogodilo da je poelio pokazati natporuniku Lukau svoje jahako umijee, ni kako je skoio na konja koji je skupa s njime zaglavio u koritu potoka gdje su kasnije pronali porunika Duba vrsto zasaenog u omanjoj bari tako, kako ga ni najsposobniji vrtlar ne bi uspio zasaditi. Kada su ga s pomou lasa izvukli, porunik Dub nije se ni na to alio, samo je tiho stenjao kao da je umirao. Onda su ga dovezli do stoera brigade, pa kako su prolazili pored neke bolnice, tako su ga tamo i ostavili. Za nekoliko dana se oporavio, tako da je lijenik izjavio da mu jo dva-tri puta namazu leda i trbuh jodnom tinkturom, i da potom moe hrabro dostii svoju postrojbu. Upravo je sjedio kod pukovnika Gerbicha i razgovarao s njime o najrazliitijim bolestima. Spazivi vejka, viknuo je iz svega glasa jer mu je bio poznat vejkov zagonetan nestanak pred Feltvnom: Eto, opet si kod nas! Mnogi odlaze kao nemani, a vraaju se kao jo gora udovita. Ti si jedan od njih. Valja dopuniti i istaknuti da je porunik Dub prilikom svoje pustolovine s konjem pretrpio i laki potres mozga, i zato se ne smijemo uditi da je, pribliivi se vejku, vikao u stihovima dozivajui Boga u pomo u borbi sa vejkom: Oe na, pogledaj, zazivam te dimnim velom stranih topova obgrljen, bijesno fijuu strane strijele, o, budi voda bitke, zazivam te Oe na, Ti me izvedi protiv ovog lopova... Gdje si bio tako dugo, ljame? Kakvu to odoru ima na sebi? Valja jo dodati da je pukovnik muen gihtom, u vrijeme kada nije imao napadaje, sve u svome uredu uredio na demokratski nain. U njegovom su se uredu izmjen729

jivali svi mogui inovi, kako bi sasluali njegovo miljenje o oteenom palcu s okusom ukiseljene govee juhe. U vrijeme kad pukovnik Gerbich nije patio od napadaja u njegovom je uredu uvijek bilo puno najrazliitijih inova jer je u takvim izvanrednim sluajevima bio izrazito veseo i razgovorljiv, i rado je oko sebe imao sluatelje kojima je pripovijedao prostake viceve, to mu je inilo veliko zadovoljstvo, a ostale je veselilo to su se na silu smijali starim vicevima koji su se valjda prepriavali jo u vrijeme generala Laudona. Sluba kod pukovnika Gerbicha u takvim je trenucima bila vrlo laka, svi su radili to su htjeli, pa kad god bi se u kakvom stoeru pojavio pukovnik Gerbich, bilo je sigurno da se tamo krade i ine svakovrsne svinjarije. Tako su i sada u pukovnikov ured s predvedenim vejkom nagrnuli najrazliitiji inovi i ekali to e se dogoditi, dok je pukovnik prouavao dopis stoera brigade koji je sastavio bojnik u Pfemvlu. Porunik Dub nastavio je razgovor sa vejkom na svoj uobiajeni, ljupki nain: Ti me jo ne poznaje, ali kad me upozna, crknut e od straha. Iz bojnikova dopisa pukovnik nije nita razumio i samo je zblenuto gledao jer je bojnik u Pfemvlu taj dopis diktirao jo uvijek pod utjecajem lakeg trovanja alkoholom. No, bez obzira na sve, pukovnik Gerbich bio je dobro raspoloen jer juer i danas nije osjeao neugodne bolove, a palac je mirovao, tih kao janjece. Tako, to ste zapravo izveli? upitao je vejka tako ljubaznim tonom, da je porunika Duba ubolo u srce i prisililo da umjesto vejka sam odgovori: ovjek ovaj, gospodine pukovnie predstavio je vejka pravi od sebe budalu kako bi svojim idiotskim ponaanjem prikrio svoje zloine. Nisam, dodue, upoznat sa sadrajem njemu pripadajueg spisa, ali mislim da je taj tip ponovno neto izveo, ali u veoj mjeri nego obino.
730

Ukoliko biste dozvolili, gospodine pukovnie, da se upoznam sa sadrajem spisa, posve je sigurno da bih vam svakako mogao dati eventualne odreene direktive kako da s njim postupite. Obrativi se vejku rekao mu je eki: Pije mi krv, je li tako? Pijem odgovorio je dostojanstveno vejk. Zamislite samo, gospodine pukovnie nastavio je njemaki porunik Dub nita ga ne moete pitati, ni o emu s njim progovoriti. Jednom mora kucnuti as kad e ga trebati propisno kazniti. Dozvolite, gospodine pukovnie... Porunik Dub zadubio se u dopis koji je sastavio bojnik u Pfemvlu, a kada ga je proitao, viknuo je slavodobitno na vejka: E, sad je s tobom amen. Gdje ti je slubena odora? Ostavil sam je na obali ribnjaka kad sam si probal ove krpe da bi videl kak se u njima oseaju ruski vojnici odgovorio je vejk to, u stvari, ni ni drugo nego zabuna. vejk je poeo pripovijedati poruniku Dubu to je sve pretrpio zbog te zabune, a kad je zavrio, porunik Dub se na njega izderao: E, sad e me tek upoznati. Zna li ti to to znai izgubiti vojnu imovinu, zna li to to znai, razbojnice, u ratu izgubiti odoru? Pokorno javljam, gospon lajtant odgovorio je vejk kad vojnik zgubi uniformu, mora fasovati novu. Isuse i Marijo uzviknuo je porunik Dub vole jedan, ivotinjo, ti e meni tako zaplesati da e i poslije rata jo sto godina sluiti vojsku. Pukovnik Gerbich, koji je za stolom sve dosada sjedio mirno i razborito, odjednom se strano iskreveljio jer se njegov, do tog trena mirni noni palac, iz blagog i mirnog janjeca, s napadom gihta pretvorio u riueg tigra, u elektrinu struju od 600 volta, u ud kojeg udarcima ekia
731

polako usitnjuju u ljunak. Pukovnik Gerbich odmahnuo je rukom i stranim glasom ovjeka kojeg peku na ranju zaurlao: Svi van! Dajte mi revolver! Ovo su ve svi poznavali, pa su zato izali zajedno sa Vejkom kojeg je straa odvukla na hodnik. Ostao je samo porunik Dub koji je pokuao navaliti na Svejka ba u trenutku koji mu se uinio tako prikladnim, pa je iskreveljenom pukovniku rekao: Dopustite da upozorim, gospodine pukovnie, da ovaj ovjek... Pukovnik je zamjaukao i bacio na porunika tintarnicu, nato je izbezumljeni porunik Dub salutirao i rekao: Dakako, gospodine pukovnie i nestao iza vrata. Zatim je dugo iz pukovnikova ureda odjekivala rika i zavijanje dok napokon to bolno zapomaganje nije utihnulo. Pukovnikov palac ponovno se pretvorio u mirno janjece, napad gihta je proao, pukovnik je pozvonio i naredio da mu opet dovedu Svejka. No, to je zapravo s tobom? upita Svejka pukovnik s kojeg kao da je otpalo sve to je bilo neugodno, pa mu je opet bilo tako lako i blaeno kao da se valjuka u pijesku na morskoj obali. Smijeei se prijateljski na pukovnika, Svejk ispripovijeda itavu svoju odiseju, kako je ordonans 11. markompanije 91. pukovnije i kako ne zna to e i kako e oni tamo bez njega. Pukovnik se takoer nasmijeio i zatim izdao ovu zapovijed:
vejku izdati vojniku vozovnicu preko Lavova do stanice Zoltance, gdje ima sutra stii njegova pohodna satnija; izdati mu iz skladita novu vojnu odoru i 6 kruna, 82 halera umjesto hrane za put.

napustio stoer brigade kako bi se uputio na kolodvor, u stoeru je upravo prodavao zjake porunik Dub i bio je nemalo iznenaen kada mu se Svejk strogo vojniki obratio, pokazao mu dokumente i upitao ga brino treba li neto prenijeti svome gospodinu natporuniku Lukau. Porunik Dub nije se sjetio nikakve druge rijei osim Abtreten!. I dok je gledao za vejkom koji se udaljavao, mumljao je, onako za sebe: Ti me jo ne poznaje, Isuse i Marijo, ali e me upoznati... Na postaji Zoltanec okupio se bataljun satnika Sagnera, svi osim zatitnice 14. satnije koja se negdje izgubila kada su zaobilazili Lavov. Pri ulasku u gradi Svejk se naao u potpuno novoj sredini, jer se ovdje, po sveopoj vrevi, ve moglo primijetiti da ba i nisu tako daleko od poloaja gdje se gadno tuku. Svugdje uokolo lealo je topnitvo i dijelovi komore, a iz svake su kue izlazili vojnici najrazliitijih pukovnija, medu kojima su kao elita kroili Nijemci iz Reicha i aristokratski dijelili Austrijancima cigarete iz svojih bogatih zaliha. Kraj njemakih kuhinja na trgu stajale su ak i bave s pivom iz kojih su vojnicima u porcije toili pivo za rukom i veerom, a oko tih bavi vukli su se kao gladne make austrijski vojnici trbuha oteenih od prljave, zaslaene cikorije. Skupine idova s pejzovima i u dugim kaftanima pokazivale su jedna drugoj oblake dima na zapadu i krile ruke. Vikalo se na sve strane, da to uz rijeku Bug gore sela Uciszkow, Busk i Derewiany. Jasno se ulo gruvanje topova. Opet se vikalo da Rusi iz Grabove granatiraju Kamionku Strumilowu, da se vode borbe uzdu cijelog Buga, da vojnici zadravaju izbjeglice koje su se htjele vratiti svojim domovima iza Buga. Svugdje je vladala zbrka i nitko nije pouzdano znao jesu li to moda
733

Kada je kasnije Svejk u novoj austrijskoj monduri

732

Rusi ponovno preli u ofenzivu i tako prekinuli svoje stalno uzmicanje po cijeloj bojinici. U glavno zapovjednitvo gradia patrole mjesnih andara svaki as su dovodile poneku preplaenu idovsku ;duu, koja je bila optuena zbog irenja lanih i neistinitih vijesti. Tamo su do krvi prebijali nesretne idove i zatim ih raskrvavljenih stranjica putali njihovim domovima. U tu je vrevu, dakle, upao vejk i poeo po gradiu traiti svoju markompaniju. Ve je na kolodvoru, u etapnom zapovjednitvu, zamalo upao u sukob. Kada je priao stolu gdje su se davale informacije vojnicima koji su traili svoje jedinice, nekakav se kaplar koji je sjedio tamo za stolom razgalamio na njega, ne eli li moda da mu on ode potraiti njegovu markompaniju. vejk mu je rekao da eli samo znati gdje je u gradiu smjetena 11. markompanija tog i tog pohodnog bataljuna 91. pukovnije. Za mene je to jako vano naglaavao je vejk da bi znal gde j e l i . markompanija zato jer sam ja njen ordonanc. Na nesreu, za susjednim je stolom sjedio neki stoerni narednik koji je kao tigar skoio i zaurlao na vejka: Prokleta svinjo, ti si ordonans, a ne zna gdje ti je markompanija? Prije no to je Svejk mogao odgovoriti, stoerni narednik nestao je u uredu, i za trenutak je odande izvukao nekog debelog natporunika koji je izgledao tako dostojanstveno kao da je vlasnik kakve mesne industrije. Etapna su zapovjednitva bila ujedno i stupice za izgubljene, zaputene i podivljale vojnike koji bi vjerojatno itavoga rata najradije traili svoje postrojbe, potucali se po etapama, i ekali u redovima kraj onih stolova na etapnim zapovjednitvima, gdje je stajao natpis: Minagegeld. Kada je debeli natporunik priao vejku, narednik je viknuo: Habt Acht!, a natporunik upita vejka: Gdje su ti dokumenti? Kad mu je vejk pokazao papire, natporunik se uvjerio
734

u ispravnost njegove marrute (iz stoera brigade do Zoltaneca u satniju), vratio ih vejku i blagonaklono rekao kaplaru za stolom: Dajte mu informacije. I ponovno se zatvorio u svoj susjedni ured. Kad su se za njim zatvorila vrata, stoerni narednik uhvati vejka za rame i odvodei ga k vratima, dade mu ovu informaciju: Gledaj, smrade, da smjesta nestane! I tako se Svejk naao ponovno u onoj vrevi i poeo traiti nekog poznatog iz bataljuna. Dugo je hodao ulicama, dok konano nije bacio sve na jednu kartu. Zaustavio je nekog pukovnika i svojim ga mravim njemakim zamolio da mu kae zna li sluajno gdje je smjeten njegov bataljun skupa s markompanijom. Sa mnom moe govoriti eki rekao je pukovnik i ja sam eh. Tvoj je bataljun smjeten u Klimontowi, susjednom selu iza pruge, ali u gradi ne smije jer su se neki iz vae kompanije, im su stigli, potukli na trgu s Bavarcima. vejk je krenuo u Klimontowu. Pukovnik ga zazva, zavue ruku u dep i dade vejku pet kruna da kupi cigarete, [os jednom se s njim ljubazno oprosti, i udaljavajui se od vejka, mislio u sebi: Kakav simpatian vojnik. vejk je nastavio put prema selu i, razmiljajui o pukovniku, doao do zakljuka da je prije dvadeset godina u Tridentu bio nekakav pukovnik Habermaier, koji se isto tako ljubazno ponaao prema vojnicima, a na kraju se uspostavilo da je bio homoseksualac, jer je u toplicama kraj Adige, prijetei pravilima slube, pokuao naguziti nekog kadetskog aspiranta. I s tim tmurnim mislima, malo-pomalo, vejk je stigao do nedalekog sela i nije se morao previe pretrgnuti da pronae stoer bataljuna jer je u selu, premda je bilo poprilino razvueno, bila samo jedna pristojna zgrada, velika opinska kola koju je u tom posve ukrajinskom
735

kraju podigla Galicijska zemaljska uprava glede uspjene polonizacije sela. kola je u ratu proivjela nekoliko faza. Bilo je tu smjeteno podosta i ruskih i austrijskih stoera, a jedan dio gimnastike dvorane, u vrijeme velikih bitaka koje su odluivale o sudbini Lavova, neko je vrijeme sluio kao operacijska dvorana. Ovdje su rezali noge i ruke i vrili trepanaciju lubanja. Iza kole, u kolskom vrtu, bila je velika Ijevkasta jama, koju je iskopala granata velikog kalibra. U kutu vrta stajala je velika kruka na ijoj je grani visio komad prerezanog ueta na kojem je nedavno visio gradski grkokatoliki upnik, objeen na temelju optube mjesnog ravnatelja, uitelja Poljaka, da je bio lan organizacije Starorusa, te da je za vrijeme ruske okupacije sluio u crkvi misu za pobjedu ruskog oruja i pravoslavnog cara. To, dodue, nije bila istina jer optueni u to vrijeme nije bio u gradu budui je zbog lijeenja unih kamenaca bio u malim toplicama Bochnie Zamurowane koje rat nije ni dotaknuo. U vjeanju grkokatolikog upnika odluivalo je nekoliko elemenata: narodnost, vjerski sukob i koko. Nesretni upnik, neposredno prije rata, ubio je u svome vrtu jednu od uiteljevih kokoi koje su mu zobale posijane sjemenke lubenica. Iza pokojnog grkokatolikog upnika ostao je prazan upni dvor, pa se moe rei da je svatko uzeo neto kao uspomenu na gospodina upnika. Jedan poljski seljai odnio je iz kue ak i stari glasovir ije je gornje ploe upotrijebio za popravak vrataaca na svinjcu. Dio namjetaja rascijepali su vojnici, kao to je to ve bio obiaj, a sretnim sluajem velika kuhinjska pe s odlinom ploom za kuhanje ostala je neporuena. Grkokatoliki upnik nije se ni u emu razlikovao od svojih kolega, rado je papao, volio mnotvo lonaca i zdjela, i na ploi, i u penici. Ovdje je postalo tradicijom da sve postrojbe u prolazu
736

kuhaju za svoje asnike u ovoj kuhinji. Gore pak, u velikoj sobi bio je smjeten nekakav asniki kasino. Stolovi i stolice pokupljeni su od seoskog stanovnitva. Upravo danas bataljunski su asnici prireivali sveanu veeru, sloili su se i kupili prase, a kuhar Jurajda spremao je pravo kolinje za asnike, okruen raznim parazitima iz redova asnikih slunika, medu kojima se isticao financijski narednik koji je davao savjete Jurajdi kako istranirati praseu glavu, da i za njega ostane komad njuke. Najjae je izbuljio oi deronja Baloun. S takvom poudom i lakomou promatraju ljudoderi misionara peenog na rotilju, dok iz njega kaplje mast i iri se ugodan miris po varcima. Baloun se, vjerojatno, osjeao kao mljekarski pas dok vue kolica pored kakvog mesarskog pomonika koji upravo iz suionice na glavi nosi koaru svjeih kobasica, pri emu mu iz koare, niz lea, visi lanac kobasica, tako da bi bilo dovoljno samo skoiti i zgrabiti ih kad ne bi bilo te ogavne brnjice i odvratnog remena u koji je taj ubogi pas upregnut. A nadjev od jetrenjaa koji je proivljavao prve trenutke svoga roenja, taj jetreni ogromni embrij nagomilan na dasci, mirisao je po papru, masnoi i jetri. A Jurajda zasukanih rukava, bio je tako ozbiljan da je mogao posluiti kao model za sliku, kako Bog iz kaosa stvara kuglu zemaljsku. Baloun nije izdrao pa je zajecao. Njegovo jecanje postupno se pretvaralo u pravo ridanje. ta se dere ko bik? upitao ga je kuhar Jurajda. Setil sam se kue odgovorio je Baloun jecajui kak sam uvek bil doma kad smo imali kolinje i kak nikad nisam ni svom najboljem susedu ni tel ponuditi jer sam uvek tel sve sam poderati, pa sam to uvek i poderal. Jednom sam se tak natukel jetrenjaa, kuhane glave i krvavica da su svi mislili da bum puknul i onda su nie okolo naokolo nateravali s biom po dvoriu, ko kravu kad se napuhne od deteline. Gospon Jurajda, dopustite mi
737

da pogrebem malo te file, a posle me moete zvezati, ja te muke ne bum preivel. Baloun je ustao s klupe i teturajui, kao opijen, pristupi stolu i isprui svoju apu prema hrpi nadjeva. Nastade okrutna borba. Svi prisutni s tekom ga mu kom sprijeie da se ne baci na nadjev. Ali ga nisu mogli sprijeiti da u oaju, kada je izlazio iz kuhinje, ne zagrabi u lonac s namoenim crijevima za jetrenjae. Kuhar Jurajda je bio tako uzrujan da je za izbaenim Balounom bacio itav naramak drva i jo se izderao za njim: Naderi se pranja, nemani! Za to vrijeme gore su se ve okupili asnici bataljuna i dok su sveano iekivali ono to e se roditi dolje u kuhin ji, u nedostatku drugog alkohola pili su prostu domau rakiju, obojenu u uto uvarkom ljusaka luka, za koju je idovski trgovac tvrdio da je najbolji originalni francuski konjak koji je naslijedio od svoga oca, a ovaj ga je naslijedio jo od svoga djeda. Klipane rekao mu je tom prigodom satnik Sagner ako mi jo kae da ga je tvoj pradjed kupio od Francuza kada su bjeali iz Moskve, dat u te zatvoriti sve dok iz tvoje obitelji onaj najmlai ne bude najstariji. Dok su uz svaki gutljaj proklinjali poduzetnog idova, Svejk je ve sjedio u uredu bataljuna, u kojem nije bilo nikoga osim jednogodinjeg dragovoljca Mareka, koji je kao povjesniar bataljuna iskoristio zadravanje bataljuna u Zoltancu kako bi za zalihu opisao nekoliko pobje donosnih bojeva koji e se, sasvim sigurno, dogoditi u budunosti. Zasad je pravio tek izvjesne nacrte, a kad je Svejk uao, upravo je napisao ovo: Ako se pred naom duhovnom vizijom pojave svi oni junaci koji su sudjelovali u boju kod sela N, gdje su bok uz bok naeg bataljuna bojovali I bataljun pukovnije N i II bataljun pukovnije N, vidjet emo da je na N bataljun pokazao najsjajnije strategijske sposobnosti, te neosporno pridonio pobjedi N divizije koja
73

je imala zadau uvrstiti definitivno nae pozicije u odsjeku

N No, vidi rekao je Svejk jednogodinjem dragovoljcu opet sam tu. Dozvoli da te ponjuim rekao je razdragano jednogodinji dragovoljac Marek hm, zbilja smrdi na zatvor. Ko i obino rekao je Svejk bil je to samo mali nesporazum. A kaj ti dela? Kao to vidi odgovorio je Marek bacam na papir junake branitelje Austrije, ali mi nikako ne ide od ruke; sve su to nekakvi enovi. Podvlaim pritom slovo N, koje je dosegnulo neobinu savrenost i u sadanjosti i u budunosti. Osim dosadanjih sposobnosti satnik Sagner otkrio je u meni i neobian matematiki talent. Moram kontrolirati bataljunske raune, pa sam dosad doao do takvog zakljuka da je bataljun u potpunoj pasivi i da eka samo na to kako bi izvrio poravnanje sa svojim ruskim vjerovnicima, jer se, naime, i nakon poraza i nakon pobjede najvie krade. Uostalom, to je svejedno. ak i kad bi nas potukli do koljena, ovdje su dokumenti o naoj pobjedi jer u ulozi bataljunskog Ijetopisca imam ast da mogu napisati: Iznova se okrenue protiv neprijatelja koji je ve mislio da je pobjeda na njegovoj strani. Napad naih vojnika i juri na bajunete uslijedio je u tren oka. Neprijatelj u oaju bjei, baca se u vlastite rovove, bodemo ga bez milosti, tako da u neredu naputa sve svoje rovove, a ostavlja u naim rukama ranjene i neranjene zarobljenike. Ovo je jedan od najslavnijih trenutaka. A tko ga preivi, poslat e doma vojnom potom pismo: Draga eno, dobili po guzici! Zdrav sam. Jesi li odbila od sise naeg cmizdravca? Samo ga nemoj uiti da drugim ljudima govori tata, jer bi to za mene bilo teko. A cenzura e poslije na pisanicu prekriiti ono: Dobili po guzici, jer se ne zna tko, pa se mogu praviti razne kombinacije, budui je izraavanje bilo nejasno. ^abn
739

<> Glavno je jasno govoriti izjavio je vejk ka(j su bili misionari kod Svetog Ignacija, u Pragu 1912. god. ine, onda je tam bil jedan propovednik, a taj ti je s prop0. vedaonice govoril da se on vjerojatno ne bu z nikim srel na nebu. A kod te veernje mise bil je prisutan jedan limar Kuliek, pa je posle te pobonosti u krmi pripovedal da je taj misionar napravil sigurno grozno grene stvari, kad je u crkvi, ko da bi bil na javnoj ispovedi, objavil da se z nikim ne bu srel na nebu; i zakaj takve ljude aljeju za propovedaonicu. Treba se uvek govoriti jasno i razgovetno, a ne u nekakvim zagonetkama. U Brejki, pred nekolko let, bil je jedan pivar, taj je imal obiaj kad se vraal s posla doma i malo si pocugnul, da se zaustavi u jednoj nonoj kavani i da si nazdravlja s nepoznatim gostima, i uvek je uz tu zdravicu rekel: Mi se na vas, vi se na nas... I zato je dobil od nekakvog pristojnog gospona iz Jihlave takvu jednu prek gupca, da je birta ujutro, kad je pometal te zube, pozval svoju kerku koja je ila u peti razred puke kole i pital ju je kolko mora odrasli ovek imati zubi. A zato kaj to ni znala izbil joj je dva zuba, a trei dan dobil je od onog pivara pismo, u kojem mu se taj ispriaval za sve neugodnosti koje mu je napravil, jer da ni htel ni prostoga rei, ali da ga javnost ne razme jer je on ustvari mislil ovak: Mi se na vas, i vi se na nas ne srdite? Onaj ko govori nekakve dvosmislene reci mora si to uvek unapred razmisliti. Iskreni ovek koji govori ono kaj mu padne na pamet retko kad bu dobil po nosu. A ak mu se to dogodi vie puta, onda bu uope postal paljiviji i rade bu si u drutvu dral zaprti gubec. Je, istina je, da o takvom oveku svaki misli da je podmukli i bogzna kakvi, i da kolko puta i zbog toga zguta, ali to je ve bila njegova odluka, njegovo samosavladavanje, jer mora uzeti u obzir da je sam i da protiv sebe ima puno ljudi koji se uvek oseaju nekak uvredeni, a ak bi se poel z njima tui da bu dobil jo dvaput tolko. Takav ovek mora biti skromni i strpljivi. U Nuslama ivi nekakv gospon Hauber kojega
740

u jednom, u nedelju, u Kundraticama na cesti, zabunom pilcnuli z noom kad se vraal s izleta od Barutanekovog mlina. On je s tim noom u leima doel doma, a kad mu je ena svlekla kaput tak mu ga je fino izvlekla iz leda da je ve prije podne s tim noom rezala meso za gula, jer je bil od solingen elika i fino naotreni, a oni su doma imali sve noeve nazubljene i tupe. Ona je posle htela imati elu garnituru takvih noeva za domainstvo i stalno ga je u nedelju slala na izlet u Kundratice, ali je on bil tak skromni da nikam ni iel osim kod Banzeta u Nusle, gde je znal ak sedi u kuhinji, da bu ga prije Banzet hitil van nego kaj bi ga neko stignul piknuti. Ti se uope nisi promijenio rekao mu je jednogodinji dragovoljac. Nisam odgovorio je vejk nisam za to imal vremena. Oni su me ak hteli streljati, ali to jo nije najgore; ve od dvanajstog nisam dobil vojniku plau. Nee je ni kod nas dobiti jer mi idemo na Sokal, a isplata e biti tek nakon bitke, jer se mora tedjeti. Ako raunamo da emo se uvaliti u tu bitku otprilike za etrnaest dana onda se na svakom poginulom utedi, skupa s dodacima, 24 krune i 72 halera. A kaj je novoga kod vas? Prvo, izgubila nam se zatitnica, drugo, asniki zbor ima u upnom dvoru kolinje, a vojska se razila po selu i provodi najrazliitiji razvrat s mjesnim enskim puanstvom. Prije podne su svezali nekog vojnika iz vae satnije zato to se popeo na tavan za nekom sedamdesetogodinjom babom. Taj je ovjek nevin, jer u dnevnoj zapovijedi nita nije bilo reeno kolika je gornja granica do koje je to dozvoljeno. Ja si to isto mislim rekao je vejk da je taj ovek nevini, jer dok se takva baba penje gore po lojtrama ovek joj ne vidi lice. Bil je tono takav sluaj na manevrima kod Tabora. Jedan na vod stanoval je u krmi, a nekakva enska prala je u forcimeru pod, a
s

741

nekakv Chramosta priel joj je otraga i malo ju je udaril kak bi to rekel po sosu. Ona je imala dost podignuti sos, i dok ju je on tak udaral, ona ni, on i drugi pu t lupi, i trei put, ona i dalje ni, ko da je se to uope ne tie, tak da se on odluil na posel, a ona mirno dalje pere okolo pod; posle ti se okrene prema njemu celim licem i veli mu: Ha, jesam te vlovila vojniek. Toj ti je babi bilo prek sedamdeset let i posle ti je to pripovedala po elom selu. A sada bih si dozvolio vas upitati, jeste li za moga neprisustva bili takoer zatvoreni? Nije bilo prilike ispriao se Marek ali zato, to se tie tebe, moram ti priopiti da je bataljun za tobom izdao potjernicu. Ne smeta primijetio je Svejk to su dobro napravili bataljon je to moral napraviti i izdati za menom potjernicu, to je bila njihova dunost, jer se o meni tak dugo ni ni znalo. To ni bila nikakva prenagljenost od bataljona... Ti si rekel da su svi oficiri u upnom dvoru na kolinju? Moram tam ii i javiti se da sam ponovno doel, ziher je gospon obrlajtant Luka jako brinul za mene. Svejk je krenuo prema upnom dvoru vrstim vojnikim korakom i uz to pjevao:
Osvrni se na mene, ti radosti moja, od mene su skrojili zbilja gospodina pogledati na mene prava je milina...

Svejk je zatim uao u upni ured i popeo se stubama na prvi kat odakle su se uli glasovi asnika. Govorilo se o svemu i svaemu, a upravo su ogovarali brigadu i kakav nered vlada u tamonjem stoeru, pa je ak i brigadni pobonik bacio ulje na vatru, izjavivi: Ipak smo im telegrafirali zbog onog vejka... Hier! viknuo je iza pritvorenih vrata Svejk i uavi ponovio: :.'' .. .*;* i**^ /,
742

Hier! Melde gehorsam, Infanterist Svejk kumpanienordonanz 11. Marschkumpanie!1 Vidjevi zabezeknuta lica satnika Sagnera i natporunika Lukaa, iz kojih je zrailo nekakvo tiho oajanje, ne priekavi pitanje rekao je glasno: Pokorno javljam, da su me hteli streljati, jer da sam izdal Njegovo Velianstvo cara. Za Isusa Krista to to govorite Svejk? viknu oajno blijed natporunik Luka. Pokorno javljam, to se je ovak dogodilo, gospon obrlajtant... I Svejk je poeo beskonano objanjavati kako se to s njim zapravo dogodilo. Gledali su ga iskolaenih oiju, a on je pripovijedao sa svim moguim detaljima, i na kraju nije zaboravio ni napomenuti da su na obali onoga ribnjaka gdje mu se ta nesrea dogodila rasle potonice. Kad je zatim nabrojio tatarska imena, s kojima se upoznao na svome putu, kao to su Hallimulabalibej, dodavi im itav niz novih izmiljenih imena, kao to su Valivola Valivej, Malimulamalimej, natporunik Luka vie nije izdrao: Opalit u vas nogom, stoko jedna. Nastavite kratko, ali suvislo! I Svejk je nastavio dosljedno opirno, a kada je stigao do prijekog suda, generala i bojnika, napomenuo je ak i to da je general kiljio na lijevo oko, a da je bojnik imao oi plave ... pogledaj me preko glave, dodao je u rimi. Zapovjednik 12. ete Zimmermann bacio je na vejka loni, iz kojeg je pio idovsku estoku rakiju. Svejk je posve mirno nastavio dalje o tome kako je kasnije dolo do duhovne utjehe i kako je bojnik do jutra spavao u njegovom naruju. Zatim je sjajno obradio brigadu kamo su ga poslali dok ga je bataljun traio kao izgubljenog. Stavljajui pred satnika Sagnera dokumente,
11. Ovdje! Pokorno javljam, infanterist Svejk, ordonans 11. markompanije! (njem.)

743

iz kojih se moglo vidjeti da je bio od strane ove visoke institucije osloboen svake krivnje, dodao je: Dopustite da pokorno javim, da se gospon lajtant Dub nalazi u brigadi s potresom mozga i da vas je dal sve pozdraviti. Prosim za isplatu i duhan. Satnik Sagner i natporunik Luka izmijenili su meusobno upitne poglede, no uto se otvorie vrata i unesoe u nekakvoj kanti juhu od jetrenjaa koja se puila. Bio je to poetak svih onih uitaka na koje su ekali: Ah, prokleti klipane rekao je satnik Sagner Svejku, sad ve ugodno raspoloen uoi uitaka koji su se pribliavali spasilo vas je kolinje. vejk dodao je nato natporunik Luka ako se jo neto dogodi, bit e zlo s vama. Pokorno javljam, da z menom mora biti zlo salutirao je Svejk ak je ovek u vojski, mora znati i biti svestan... Nestanite! izderao se na njega satnik Sagner. Svejk je nestao i uputio se dolje u kuhinju. Onamo se bio ponovno vratio izmueni Baloun i molio, ako bi mogao posluivati svoga natporunika Lukaa prilikom prasee gozbe. Svejk je upao ba kad se vodila polemika izmeu kuhara Juraj de i Balouna. Jurajda je pritom upotrebljavao prilino nerazumljive izraze: Ti si kolinjua izjelika rekao je Balounu derao bi dok ne crkne, a kad bih ti dao da gore odnese jetrenjae, ti bi s njima avolimo po tengama. Kuhinja je sada imala drugo lice. Financijski narednici, bataljunski i satnijski, mljackali su grupirani po inovima, prema razraenom Jurajdinom planu. Kako bi i oni neto okusili, bataljunski pisari, satnijski telefonisti i nekoliko doasnika, iz zahralog lavora pohlepno su jeli juhu od jetrenjaa razrijeenu vrelom vodom. Zdravo! rekao je Svejku financijski narednik Vanek
744

gloui papak maloprije je ovdje bio na jednogodinjak Ivtarek i objavio nam da ste opet tu, i da imate na sebi novu jnonduru. Vi ste me uvalili u lijepu kau. Marek me uplaio da se za tu monduru neemo moi razduiti u brigadi, jer su vau monduru nali na obali ribnjaka, a mi smo to preko bataljunskog ureda ve prijavili brigadi. Kod mene ste zavedeni kao utopljenik i uope se niste trebali vraati i stvarati nam neugodnosti s tom duplom mondurom. Vi valjda ni ne znate to ste uinili bataljunu. Svaki dio vae uniforme kod nas je posebno upisan. Nalazi se u popisu uniformi kod mene u kompaniji, kao prirast. Kompanija ima jednu kompletnu uniformu vie. O tome sam obavijestio bataljun. Sad emo od brigade dobiti objanjenje da ste tamo dobili novu monduru. A budui da e dotada bataljun u svojim izvjetajima o odjei objaviti da je viak jednog kompleta... Ja to ve znam, iz svega toga moe se izlei revizija. Kad se radi o takvoj sitnici, onda e nam oni iz intendanture doi. Ali kad se izgubi dvije tisue pari cipela, o tome se nitko ne brine... Ali nama se izgubila ta vaa odora rekao je tragino Vanek siui mozak iz kosti koja mu je dopala ruke i akajui ostatak ibicom, kojom je inae istio zube umjesto akalicom pa e nam zbog takve sitnice sigurno doi inspekcija. Kad sam bio u Karpatima dola nam je inspekcija zbog toga to nije bio izvren nalog da se sa smrznutih vojnika, bez oteenja, skidaju cipele. Skidale su se, skidale, ali na dvojici su pukle, a jedan ih je ve imao poderane i prije smrti, ali smo zbog toga upali u gabulu. Stigao je nekakav pukovnik iz intendanture, i da nije s ruske strane dobio jednu u glavu im je doao, pa se strovalio u jarak, ne znam to bi iz toga proizalo. Jeste i njemu skinuli cipele? upitao je vejk sa zanimanjem. Skinuli rekao je zamiljeno Vanek samo se nije znalo tko, tako da nismo ni te pukovnikove cipele unijeli u popis. Kuhar Jurajda opet se vratio odozgo, i pogled mu je
745

pao na unitenog Balouna koji je turobno, utueno sjedio na klupi kraj pei i sa stranim oajanjem promatrao svoj omravjeli trbuh. Ti bi zgodno pripadao sekti hesihasta rekao mu je suutno ueni kuhar Jurajda i oni su itave dane promatrali svoj pupak, dok im se ne bi priinilo da im oko pupka svijetli aureola. Onda su mislili da su dostigli trei stupanj savrenstva. Jura[da je zagrabio u penicu i izvukao jednu krvavicu. deri Baloune rekao je ljubazno naderi se dok ne pukne, ugui se deronjo. Balounu su udarile suze na oi. Doma, kad smo imali kolinje, onda sam prvo plaljivo je priao Baloun derui malu krvavicu pojel pristojni komad kuhane glave, elu njuku, srce, vuho, komad jetri, bubrege, slezenu, komad pleke, jezik, a posle... a zatim je tihim glasom dodao, kao kad se pripovijeda bajka a onda su dole jetrenjae est, deset komada, pa debele krvavice s heljdom i prezlima, tak da ne zna kaj bi prvo zagrizel, da li one s prezlima ili one s heljdom. Sve ti se to rastopi na jeziku, sve mirii, ovek samo dere i dere... Tak si mislim... jadao se dalje Baloun ... metak bu me potedil, al glad bu me dotukla i vie nikad u ivotu ne bum videl puni peka file za krvavice, ko doma. Hladetinu nisam ba volil, jer se to samo trese i od toga nema ni. ena?! Ta bi ti se ubila za hladetinom, a ja joj za tu hladetinu nisam dal ni komad vuha, jer sam tel sve sam poderati kak mi je to najbolje pasalo. Nisam to potival, te oblizeke, to blagostanje, a puncu, pravouitniku, zatajil sam jednog pajceka, zaklal ga, poderal i jo mi je bilo al da mu, siromaku starom, ponudim bar malo neeg od kolinja... a on mi je onda prorekel da bum jednom od gladi crknul. A sad bus i frknul rekao je Vejk, kojemu su danas nehotice iz usta izlazile same rime. Kuhara Jurajdu napustio je nagli napad suuti s Balounom jer se Baloun nekako brzo pribliio ploi na
746

tednjaku, izvukao iz depa komad kruha i pokuao itav okrajak namoiti u sok koji se u veliku posudu, sa svih strana cijedio s velikog komada svinjske peenke. Jurajda ga je udario po ruci tako da je Balounov komad kruha pao u umak, kao kad pliva na plivalitu skae s daske u rijeku. Ne ostavljajui mu mogunost da izvue poslasticu iz posude, izbacio ga je kroz vrata. Potiteni Baloun jo je kroz prozor vidio kako Jurajda vilicom izvlai onaj komad kruha koji se do zlatnosmee boje nasisao soka, kako ga predaje vejku, k tome mu dodaje komad mesa odrezanog s vrha peenke i jo mu govori: Jedite, moj skromni prijatelju! Djevice Blaena! zajaukao je iza prozora Baloun, i uputio se u selo kako bi potraio neto to bi stavio za zub. Jedui plemeniti Jurajdin dar, vejk je progovorio punini ustima: Zbiljam sam sretan kaj sam ponovo medu svojima. Bilo bi mi jako al ak ne bi mogel kompaniji i dalje pruati svoje vredne usluge. Obrisavi kapljice soka i masti, koje su mu tekle niz bradu, dovrio je: Ne znam, ne znam kaj bi vi ovde bez mene da su me tam negde zadrali, a da se rat produi za jo nekolko let. Financijski narednik Vanek upitao je sa zanimanjem: vejk, a to mislite koliko e dugo trajati rat? Petnajst let odgovorio je vejk to se samo po sebi razme, jer je ve jednom bil tridesetgodinji rat, a sad smo za pol pametniji nego kaj smo bili, znai trideset podeljeno s dva, jednako petnajst. Posilni naeg kapetana je rekao javio se Jurajda im osvojimo granicu Galicije da se dalje nee ii, da e onda Rusi poeti pregovore o miru. Onda ne bi ni vredilo ratovati rekao je odluno
747

Svejk kad je rat onda je rat. Ja sigurno ne bum o miru govoril dok ne burno u Moskvi i Petrogradu. Ak je svetski rat kaj vredi prduckati oko granica? Uzmimo si ko prirner vedane, za vreme tog tridesetgodinjeg rata. Od kam su sve doli, a doepali su se ak i Njemakog Broda i Lipnice, gde su napravili takav miung da se tam u birtijama, posle ponoi, do dana dananjeg govori vedski, tak da se meusobno ne razmeju. Ni ti Prusi nisu bili ba prek puta. Na Lipnici je i njih, tih Prusa, ko dreka. Doli su ak do Jedouchova, i do Amerike i natrag. Uostalom rekao je Jurajda, kojega je kolinje smelo i potpuno izbacilo iz ravnotee svi su ljudi nastali od arana. Uzmimo, prijatelji, Danvinovu teoriju o postanku vrsta... Njegovo daljnje razmatranje bilo je prekinuto upadom jednogodinjeg dragovoljca Mareka. Spaavaj se tko moe viknuo je Marek porunik Dub stigao je prije nekoliko trenutaka automobilom u stoer bataljuna i dovezao sa sobom onog posranog kadeta Bieglera. U groznom je stanju informirao je dalje Marek kad je izaao s njim iz auta, odmah je upao u ured. Znate dobro, kad sam otiao odavde, da sam rekao da u malo odhrkati. Dakle; izvalio sam se u uredu na klupu, i ba sam se poeo lijepo uspavljivati, kad uto na mene skoi kadet Bigler i prodere se: Habacht! Porunik Dub me je podigao na noge i onda poe: udite se, je li, da sam vas iznenadio u uredu, pri neizvravanju slubenih dunosti? Spava se tek nakon poveerja, nato je Biegler dodao: 16. dio, paragraf 9., o redu u vojarnama. Nato je porunik Dub udario akom po stolu i zaurlao: Htjeli ste me se u bataljunu vjerojatno rijeiti, nemojte misliti da je to bio potres mozga, moja glava moe i neto vie podnijeti. Za to vrijeme kadet Biegler neto je na stolu listao i naglas, kao za sebe, proita s jednog papira: Divizijska naredba broj 280! Porunik Dub je pomislio da ga ovaj zeza zbog njegove posljednje reenice o glavi koja moe i
748

neto vie podnijeti, pa mu je poeo spoitavati njegovo nedostojno i drsko ponaanje prema starijim asnicima, a sada ga upravo vodi ovamo, k satniku, da bi se na njega potuio. Uskoro su ova dvojica uli u kuhinju, kroz koju se moralo proi kako bi se popelo gore, a gdje je sjedio itav asniki zbor i gdje je, nakon prvog svinjskog buta, bucmasti zastavnik Maly pjevao ariju iz opere Traviata, podrigujui nakon kupusa i masnog objeda. Kad je uao porunik Dub, vejk je viknuo: Habacht, svi ustati! Porunik Dub pristupi vejku posve blizu, kako bi mu ravno u lice viknuo: E, sad se moe radovati, sad je s tobom amen! Dat u da te prepariraju kao suvenir 91. pukovnije. Zum Befehl, gospon lajtant salutirao je vejk jednom sam ital, pokorno javljam, da je jednom bila jedna velika bitka u kojoj je smrtno pal jedan vedski kralj sa svojim vernim konjem. Obadve crkotine dopremili su u vedsku, pa sad ta dva mrtvaca stoj iju napunjena u stockholmskom muzeju. A odakle tebi te spoznaje, gade? izdere se porunik Dub. Pokorno javljam, gospon lajtant, od mog brata pro fesora. Porunik Dub se okrenuo, pljunuo, i gurnuo ispred sebe kadeta Bieglera, gore, kamo se ilo do blagovaonice. Ipak, nije se mogao suzdrati a da se na vratima ne okrene Svejku i da s neumoljivom strogou rimskog Cezara koji odluuje o sudbini ranjenog gladijatora u areni, ne okrene palac desne ruke i ne vikne prema vejku: Palce dolje! Pokorno javljam vikao je za njim vejk ve sam ih okrenul.

749

Kadet Biegler bio je kao muha. Kroz proteklo vrijerne proao je kroz nekoliko baraka za oboljele od kolere i nakon svih onih pretraga kojima je bio podvrgnut zbog sumnje da je obolio od kolere, on se ve s puno opravdanja naviknuo na to, da posve nesvjesno pomalo puta u gae. Sve dok konano u jednom takvom centru za promatranje nije dopao aka nekom specijalistu koji mu je, ne naavi mu u izmetu kolerinih bacila, potumplao crijeva taninom kao postolar stare cipele, i poslao ga najbliem etapnom zapovjednitvu, proglasivi kadeta Biglera koji je bio tanak kao sjena, frontdiensttauglich.1 Bio je to srdaan ovjek. Kad ga je kadet Beigler upozorio da se osjea vrlo slabim, rekao mu je s osmijehom: Zlatnu kolajnu za hrabrost ipak ete jo moi podnijeti. Pa vi ste se ipak dragovoljno prijavili u vojsku. I tako je kadet Biegler krenuo za zlatnom kolajnom. Njegova ovrsla crijeva nisu vie isputala rijetku tekuinu u gae, ali ipak je esto osjeao nudu, tako da je od posljednje etape do stoera brigade, gdje se susreo s porunikom Dubom, obavio u stvari sveani pohod po svim moguim zahodima. Propustio je vlak nekoliko puta jer je na kolodvorima sjedio u zahodima tako dugo dok vlak ne bi otiao. A nekoliko puta je propustio presjedanje jer je sjedio u vlaku na zahodu. No bez obzira na sve, bez obzira na sve zahode koji su mu stajali na putu, kadet Biegler ipak se pribliavao brigadi. Porunik Dub je pak trebao jo nekoliko dana ostati na njezi u brigadi, ali ba toga dana kada je vejk otputovao svome bataljunu, stoerni je lijenik, saznavi da popodne smjerom prema poloaju 11. bataljuna 91. pukovnije kreu sanitetska kola, promijenio odluku. Bio je vrlo radostan to se rijeio porunika Duba koji
l. Sposoban za slubu na bojitu (njem.)

je, kao uvijek, dokazivao svoje razliite tvrdnje rijeima: O tome sam jo prije rata razgovarao kod nas s gospodinom upanijskim predsjednikom. Mit deinem Bezirkshauptmann kannst du mir Arsch lecken1 pomislio je stoerni lijenik i zahvaljivao sluaju to sanitetska kola kreu gore prema Kamionki Strumilowoj ba preko Zoltanca. Tamo u brigadi, vejk nije sreo kadeta Bieglera jer je ovaj vie od dva sata sjedio na nekom zahodu s vodom za ispiranje, a koji je bio odreen za brigadne asnike. Moe se smjelo tvrditi da kadet Biegler nikada na slinim mjestima nije gubio vrijeme jer je ponavljao sve slavne bitke slavnih austrougarskih vojski, poevi od bitke kod Nordlingena dana 6. rujna 1634. godine, zavrno s bitkom za Sarajevo 19. kolovoza 1878. godine. Dok je tako bezbroj puta vukao za ruku zahoda na ispiranje, a voda buno ulijetala u rupu, ba tu, zamirivi, zamiljao je buku bitke, napad konjanitva, i grmljavinu topova. Susret porunika Duba s kadetom Bieglerom nije bio suvie draestan, a bio je zasigurno razlogom njihovog kiselog odnosa u budunosti, u slubi i izvan slube. Kad je, naime, porunik Dub po etvrti put pokuao ui u zahod, Ijutito je viknuo: Tko je unutra? Kadet Biegler, 11. markompanija, bataljun N., 91. pukovnija glasio je ponosni odgovor. A ovdje predstavio se konkurent ispred vrata porunik Dub iz iste pukovnije. Odmah sam gotov, gospodine porunice! ekam! Porunik Dub nestrpljivo je gledao na sat. Nitko ne bi povjerovao koliko je energije i upornosti potrebno da se u takvoj situaciji izdri pred vratima novih petnaest minuta,
', 1. Moete me poljubiti u guzicu ti i tvoj upanijski predsjednik (njem.)

;<
750

751

zatim jo pet, pa sljedeih pet, kad je svaki put na kucanje, bubnjanje i udaranje nogama dobivao isti odgovor: Odmah sam gotov, gospodine porunice! Porunika Duba spopala je groznica, osobito kad je nakon ukanja papira koje je ulijevalo nadu prolo novih sedam minuta, a da se vrata nisu otvorila. Uza sve to, kadet Biegler bio je tako taktian da jo uvijek nije putao vodu za sobom. U laganoj groznici, porunik Dub je poeo razmiljati da li da se poali zapovjedniku brigade koji e moda i izdati naredbu da se provale vrata i odande iznese kadeta Bieglera. Takoer mu je palo na pamet da je to povreda subordinacije. Tek nakon sljedeih pet minuta porunik Dub je primijetio da tamo, iza vrata, i ne bi imao vie to raditi, jer ga je odavno sve prolo. Ipak je izdrao pred vratima, zbog nekakvog principa i dalje udarajui nogom po vratima iza kojih se ulo jedno te isto: In einer Minute fertig, Herr Leutnant.1 Konano se zaulo kako Biegler puta vodu i zaas su se susreli licem u lice. Kadet Biegler zagrmio je na njega porunik Dub nemojte misliti da sam ovamo doao s istim zadatkom kao i vi. Doao sam glede toga to mi se prilikom svog dolaska u stoer brigade niste javili. Ne znate propise? Znate li kome ste dali prednost? Za tren kadet Biegler preleti u sjeanju nije li moda sebi dopustio neto to bi se kosilo s disciplinom i zapovijedima koje se tiu niih asnikih inova spram viih. U njegovoj svijesti vladala je u tom pogledu neizmjerna praznina i pusto. U koli im nitko nije predavao kako se u takvom sluaju treba ponaati nii asnik prema viem; mora li prekinuti sranje i izletjeti kroz vrata zahoda drei jednom rukom hlae, a drugom pozdravljati?!...
l. Odmah u biti gotov, gospodine porunice (/Vm./$:|'.< 752 ''

No odgovorite, kadete Biegleru! izazovno je viknuo porunik Dub. Tu se kadet Biegler sjetio vrlo jednostavnog odgovora koji je sve rijeio: Gospodine porunice, nisam imao spoznaja nakon svoga dolaska u stoer brigade da se ovdje nalazite, pa sam obavivi svoje dunosti u uredu poao odmah na zahod gdje sam i ostao sve do vaeg dolaska. Usto je dodao sveanim glasom: Kadet Biegler javlja se gospodinu poruniku Dubu. Vidite da to nije'sitnica oporo je rekao porunik Dub po mome miljenju trebali ste odmah, kadete Biegleru, im ste doli u stoer brigade, upitati u uredu da li sluajno ovdje nije prisutan neki asnik iz vaeg bataljuna ili iz vae pukovnije. O vaem ponaanju odluit emo u bataljunu. Putujem onamo automobilom, a vi idete sa mnom. Nikakvo ali! Kadet Biegler je, naime, primijetio, da su mu u uredu stoera brigade odredili marrutu eljeznikom prugom, a taj mu se nain putovanja inio mnogo udobnijim s obzirom na stanje njegovog debelog crijeva. Svako dijete zna da automobili nisu ureeni za takve stvari. Prije nego to projuri sto osamdeset kilometara, ve to odavno ima u gaama. Vrag zna to se dogodilo pa poskakivanje automobila, u poetku, kada su krenuli na put, nije tako loe utjecalo na Bieglera. Porunik Dub je bio sav oajan to mu nee poi za rukom provesti plan osvete. Kad su krenuli, porunik Dub je u sebi pomislio: Samo priekaj, kadete Biegleru, kad te stisne, jako se vara ako misli da u narediti da zaustave. I u tom je smislu, koliko god je to bilo mogue s obzirom na brzinu kojom su gutali kilometre, zapoeo razgovor ugodni o tome da vojni automobili kojima je odreena marruta ne smiju suvino troiti benzin i ne smiju se nigdje zaustavljati. Kadet Biegler je nato posve ispravno
753

primijetio, da kad automobil eka na neto, uope ne troi benzin jer voza gasi motor. No nastavio je neumoljivo porunik Dub ima li doi u odreeno vrijeme na neko mjesto, ne smije se nigdje zaustavljati. Od strane kadeta Bieglera nije slijedila vie nikava rep lika. Tako su rezali zrak vie od etvrt sata, kad je odjednom porunik Dub osjetio da mu je trbuh nekako napuhnut i da bi bilo korisno zaustaviti automobil, izai iz njega, spustiti se u jarak, skinuti hlae i pokuati se olakati. Drao se kao heroj sve do stodvadesetestog kilometra, kada je odluno pograbio vozaa za kaput i viknuo mu u uho: Halt! Kadete Biegleru rekao je porunik Dub umilnim glasom skaui brzo iz automobila prema jarku sad im ate i vi priliku! Hvala odgovorio je kadet Biegler ne elim uzaludno zadravati automobil. I kadet Biegler, kojemu je ve jako prigustilo, odluio je u sebi da e se radije usrati nego propustiti krasnu priliku da blamira porunika Duba. Prije no to su stigli u Zoltanec, porunik Dub je jo dvaput naredio da se zaustavi automobil, a prilikom posljednjeg zaustavljanja rekao je tvrdoglavom Bie gleru: Imao sam za objed poljski bigo 1 iz bataljuna u poslati telefonsku pritubu brigadi. Pokvareno kiselo zelje i svinjsko meso neprikladno je za uporabu. Drskost kuhara prela je sve granice. Tko me jo ne zna, taj e me upoznati. Feldmaral Nostitz-Rhieneck, elita priuvne kavaler- ije odgovorio je Biegler izdao je djelo Was schadet
1. Poljsko nacionalno jelo od kiselog kupusa i svinjetine (pm.) 754 'i-jf1

dem Magen im Kriege1 u kojem ne preporuuje da se uz ratne napore i tekoe uope jede svinjsko meso. Svaka neumjerenost na maru teti. Porunik Dub nije rekao ni rijei, samo je pomislio: Sredit u ja tu tvoju uenost, klipane. Zatim je razmislio i ipak odgovorio Biegleru, ali s potpuno glupim pitanjem: Vi znai mislite, kadete Biegleru, da asnik, kome se po svome inu morate smatrati podreenim, neumjereno jede? Niste valjda eljeli rei, kadete Biegleru, da sam se prederao? Hvala vam za tu prostotu. Budite uvjereni da u to s vama srediti, vi me jo ne poznajete, ali kad me upoznate, onda ete se sjetiti tko je porunik Dub. Kod ovog posljednjeg umalo je pregrizao jezik, jer su na cesti naletjeli na nekakvu rupetinu. Kadet Biegler na ovo ponovno nije nita odgovorio, to je opet ponukalo porunika Duba da ga grubo upita: Sluajte, kadete Biegleru, mislim da ste uili da na pitanje svoga pretpostavljenog morate odgovoriti?! Dakako, rekao je kadet Biegler postoji takav pasus. Nuno je, dakako, objasniti na uzajamni odnos. Koliko je meni poznato, jo nigdje nisam dodijeljen, tako da time otpada bilo kakav razgovor o mojoj potinjenosti vama, gospodine porunice. Najvanije je to da se u asnikim krugovima odgovara samo na pitanja postavljena o slubenim stvarima. Dok nas dvojica sjedimo ovdje u automobilu, ne predstavljamo nikakvu borbenu jedinicu bilo kakve odreene ratne populacije. Medu nama nema nikakvog slubenog odnosa. Obojica jednako putujemo svojini postrojbama, pa svakako moj odgovor na vae pitanje, da li sam moda htio rei da ste se moda prederali, ne predstavlja nikakvu slubenu izjavu, gospodine porunice.
l. to je u ratu kodljivo za eludac? (njem.) Dijelovi teksta pisani na njemakom jeziku, kako u izvorniku (Osudy dobrho vojaka vejka za svtove valky, eskoslovenskv spisovatel, Prag 1975.), tako i u ovom izdanju namjerno nisu redigirani, (prev.)

755

" Jeste li rekli to ste imali? i zderao se na njega porunik Dub vi ste... Da izjavio je vrstim glasom kadet Biegler nemojte zaboraviti gospodine porunice da e o tomu to se medu nama dogodilo odluku svakako donijeti asniki sud asti. Porunik Dub bio je gotovo izvan sebe od srdbe i bijesa. Imao je udan obiaj, kad bi se uzrujao, da govori jo vee gluposti i budalatine no kad je bio miran. Stoga je promrmljao: O vama e odluivati prijeki sud. Kadet Biegler iskoristio je ovu priliku kako bi ga pot puno dotukao i zato je rekao ugodnim, najprijateljskijim tonom. Ti se zeza, kamarade? tj Porunik Dub viknuo je vozau da zaustavi. Jedan od nas dvojice mora ii pjeice promrmljao je. Ja u se voziti mirno je na to odgovorio kadet Biegler a ti radi to hoe, kamarade. Vozite dalje glasom kao u deliriju viknuo je porunik Dub vozau i zatim utonuo u dostojanstvenu utnju, kao Julije Cezar dok su mu se pribliavali urotnici s bodeima kako bi ga proboli. Tako su stigli do Zltanca, gdje su pronali tragove bataljuna. Dok su se porunik Dub i kadet Biegler jo na stubama prepirali o tome da li kadet koji jo nikamo nije dodijeljen ima pravo na jetrenjae u onoj koliini koja pripada asnicima pojedinih satnija, dotle su dolje u kuhinji svi ve bili siti, rasporedili su se po irokom klupama, raspriali o svemu i svaemu i dimili iz svojih lula kao Turci. Kuhar Jurajda je izjavio: Danas sam pronaao boanstven izum. Mislim da e to uiniti potpun prevrat u kulinarstvu. Pa ti zna, Vanek,
756

da u ovom prokletom selu nigdje nisam mogao nai mauran za jetrenjae. Herba majoranae rekao je financijski narednik Vanek, sjetivi se da je drogerist. Jurajda je nastavio: Neistraeno je kako se ljudski duh u nudi slui najrazliitijim sredstvima, kako mu se otvaraju novi obzori, kako poinje pronalaziti sve mogue stvari o kojima se ovjeanstvu dosada nije ni snilo... Traio sam dakle, po svim kuama mauran, trao okolo, moljakao, objanjavao im za to mi treba, kako to izgleda... Trebal si im opisati miris oglasi se s klupe vejk trebal si im rei da mauran mirii tak, ko kad ponjui iz flaice tintu u drvoredu rascvjetalih akacija, na bregu Bohdalki kod Praga... Ma vejk prekinuo ga je moleivim glasom jednogodinji dragovoljac Marek pusti Jurajdu da zavri. Jurajda je nastavio: Na jednom imanju doao sam nekom starom, isluenom vojniku jo iz vremena okupacije Bosne i Hercegovine, koji je sluio vojsku u konjici u Pardubicama, i do danas nije zaboravio eki. Taj se poeo sa mnom svaati da se u ekoj u jetrenjae ne stavlja mauran, nego kamilica. Zbilja nisam znao to da napravim, jer zaista, svaki razuman i nepristran ovjek mora priznati da je mauran pravi kralj meu zainima koji se stavljaju u jetrenjae. Bilo je nuno pronai takav nadomjestak koji bi dao onaj karakteristini miris po zainu. Pa sam tako u nekoj kui, ispod slike nekog sveca, pronaao svadbeni vijenac od mirtine granice. Bio je to neki mladi brani par, granice mirte u vijencu bile su jo dosta svjee. Tako sam stavio mirtu u jetrenjae, ali naravno da sam morao svadbeni vjeni triput pariti u vreloj vodi kako bi listii omekali i izgubili suvie otar miris i okus. Jasno je, kad sam im uzimao taj vjeni za jetrenjae da je bilo dosta plaa. Oprostili su se sa mnom

757

u uvjerenju da e me zbog takvog svetogra, jer je vjeni bio posveen, stii prvi metak. A vi ste jeli moju juhu od jetrenjae, pa ipak nitko nije prepoznao da ona umjesto na mauran mirie na mirtu. U Jindfichovom Hradecu javio se vejk bil je pred nekolko let kobasiar Josef Linek a taj je na polici imal dve kutije. U jednoj je dral smjesu svih zaina koje je stavIjal u jetrenjae i krvavice. U drugoj kutiji imal je praak protiv gamadi jer je kobasiar ustanovil da su mu muterije ve nekolko put u kobasi zagrizle stjenicu ili ohara. On je uvek govoril, kaj se tie stjenice, da ima okus po gorkim bademima koji se stavljaju u kuglof, ali da ohari u kobasicama smrdiju ko stara, pljesniva Biblija. Zato vam je odraval istou u svojoj radionici i svuda posipal taj praak protiv gamadi. Tak je jednom delal krvavice, a bil je prehlaeni. Copil je tu kutiju s prakom za gamad i posipal je to u filu za krvavice, i od tog doba u Jindfichov Hradecu ideju po krvavice samo k tom Lineku. Ljudi su se tam doslovce rivali u duan. A on je bil tak pametan da je ipak na to doel, da je to od onog praka protiv gamadi i od tog vremena naruival si je pouzeem ele kitre s tim prakom, al je prije toga upozoril firmu od koje je nabavlja! praak da na kitre napieju Indijski zaini. To je bila njegova tajna i s njom je otiel u grob, a najzanimljivije je bilo to da su se od svih tih familija koje su kupovale kobasice odselili svi ohari i stjenice. I od tog doba, spada Jindfichov Hradec medu najistije gradove u celoj ekoj. Jesi gotov? upitao je jednogodinji dragovoljac Marek, koji se vjerojatno htio umijeati u razgovor. S tim bi ve bil gotovi odgovorio je vejk ali znam sluaj u Beskdima, ali to bum vam ispripovedal kad burno u borbi. Jednogodinji dragovoljac Marek se raspriao: Kulinarsko umijee najbolje se moe upoznati u ratu, naroito na bojinici. Dopustite da uinim malu usporedbu. U miru smo itali i sluali o takozvanim ledenim
75

juhama, to jest o juhama u koje se dodaje led i koje su vrlo obljubljene u sjevernoj Njemakoj, Danskoj i vedskoj. Pa vidite, doao je rat, a mi smo vojnici ove zime u Karpatima imali toliko smrznute juhe da je nismo ni jeli, a to je zapravo ipak specijalitet. Smrznuti gula se moe jesti primijetio je financijski narednik Vanek ali ne dugo, tako, najvie tjedan dana. Zbog toga je naa 9. satnija napustila poloaj. ak i u vreme mira rekao je neobino ozbiljno vejk sva se vojska vrtila oko kuhinje i kojekakvih jela. Mi smo vam u Budejovicama imali obrlajtanta Zakrejsu, taj se stalno motal oko oficirske kuhinje i onda, kad bi neki vojnik nekaj napravil, on bi ga postavil mirno i poel se derati na njega: Gade jedan, ako to jo jedanput ponovi, napravit u od te tvoje gubice tanko istueni nicl, zdrobit u te u pire-krumpir, a onda u ti to dati da podere. Tei e iz tebe fileki s riom, izgledat e ko napikani zec u protvanu. Vidi da se mora popraviti, ako nee da ljudi misle da sam od tebe napravio fairanu trucu sa zeljem. Daljnje izlaganje i zanimljiv razgovor o uporabi jelovnika pri odgoju vojnika prije rata bio je prekinut silnom vikom koja je dopirala odozgo, gdje je zavravao sveani objed. U buci izmijeanih glasova isticao se krik kadeta Bieglera: Vojnik ve u mirno doba mora znati to iziskuje rat, a u ratu ne smije zaboraviti emu su ga nauili na vjebalitu. Zatim se ulo dahtanje porunika Duba: Molim da se konstatira, da sam ve po trei put uvrijeen! Gore su se dogaale velike stvari. Porunik Dub, koji je s podlim predumiljajem prema kadetu Biegleru doao pred zapovjednika bataljuna, bio je ve na samom ulazu doekan uasnom galamom asnika. Na sve je sjajno djelovala idovska rakija. Grozno su vikali, upadali jedan drugom u rije i aludirali na jahaku vjetinu porunika Duba:
759

 Ne ide bez konjuara. r;:y Uplaeni mustang.

rt** ;
? * ,<

b Koliko si se dugo, kamarade, kretao medu kaubojima na Zapadu? Ljepota od jahaa! Satnik Sagner na brzinu mu je ugurao u ruku au proklete rakije, pa uvrijeeni porunik Dub sjede za stol. Pribliio je staru, razbijenu stolicu do natporunika Lukaa koji ga je doekao prijateljskim rijeima: Sve smo ve pojeli, kamarade. Tuni lik kadeta Bieglera nekako nije bio ni zapaen, premda se kadet Biegler tono prema propisima javio svima oko stola; i satniku Sagneru, i svim ostalim asnicima, ponavljajui slubeno bez prekida, iako su ga ve svi vidjeli i poznavali: Kadet Biegler vratio se u stoer bataljuna. Biegler je uzeo punu au, a onda sasvim skromno sjeo uz prozor i ekao na pogodan trenutak kako bi mogao izbaciti u javnost neka svoja znanja iz udbenika. Porunik Dub, kojemu su ta strana isparenja udarila u glavu, kuckao je prstom po stolu i iz ista mira obratio se satniku Sagneru: upanijski predsjednik i ja, uvijek smo govorili: Domoljublje, odanost ka dunostima, samoportvovnost, to je ono pravo oruje u ratu, prisjeam se toga upravo danas, kad e naa vojska u dogledno vrijeme prijei granice.1

Sadraj

l. Na ovom mjestu prekinut je Haekov rukopis. Ne zavrivi svoje djelo o dobrom vojniku vejku, 3. sijenja 1923. umro je Jaroslav Haek. etvrti, nedovreni dio nastavio je novinar Karei Vanek, no novija eka kritika izdanja, pa tako i na izvornik, tiskana su bez ovog dodatka. Dosadanji hrvatski prijevodi (B. S. Vraarevi 1929. i Ljudevit Jonke 1954.), ravnopravno uz Haekovo djelo donijeli su i rad novinara Vaneka. Naoj italakoj publici poznat je i prijevod beogradskog prevoditelja Stanislava Vinavera koji ne sadri etvrti, nedovreni dio. (prev.)

PRVI DIO Upozadini U vod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 . . . . . I Upletanje dobrog vojnika vejka u svjetski rat ............. 9 II Dobri vojnik vejk u policijskom ravnateljstvu ............ 19 III vejk pred lijenicima - sudskim vjetacima .............. 29 IV vejka izbacuju iz ludnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 V Svejk u redarstvenom povjerenitvu u Salmovoj ulici ........ 43 VI vejk opet kod kue, probivi zaarani krug . . . . . . . . . . . . . . 51 VII Svejk odlazi u rat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 VIII vejk kao simulant . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 DC Svejk u garnizonskom zatvoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 X vejk kao vojni slunik kod vojnog sveenika ............. 109 XI vejk odlazi s vojnim sveenikom sluiti poljsku misu ....... 133

760

XII i, Vjerska rasprava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143 . . XIII Svejk dijeli posljednju pomast. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 . XIV vejkkao vojni slunik kod natporunikaLukda . . . . . . . . . . 167 XV Katastrofa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .j|209 Jaroslav Haek: Pogovor uz prvi dio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..^ 223
"'! *'

ETVRTI DIO Nastavak slavnih batina I &>/& M transportu ruskih zarobljenika II Duhovna utjeha ................ III /<y markompaniji ...

679 707 717

DRUGI DIO K\l Na bojinici .,$U I Svejkove nezgode u vlaku ............................ 229 II vejkova Budejovika anabaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 III vejkovi doivljaji u Kirdly Hidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321 IV
A fowzstradanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381 . .... V

Od mosta nadLitavom do Sokala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 407 TREI DIO ^Slavne batine li '' I Prafo Maarske. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 455 II U Budimpeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 515 III OdHatvana do granice Galicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 571 IV Marschieren!Marsch!. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 625
"V 1

A !;.'

i-s 4'

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 821.162.3-31=163.42
HAEK, Jaroslav Doivljaji dobrog vojnika vejka za svjetskog rata / Jaroslav Haek ; prevela Nada Gai. - Zagreb : Globus media, 2004. (Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljee ;30) Prijevod djela: Osudv dobreho vojaka vejka.

ISBN 953-7160-29-7

440831040