SLIKARSTVO 20.

STOLJEA
SAETAK: DAVOR IFTAR

EKSPRESIONIZAM FOVIZAM

1901 - 1906. odrano je vie izlobi Van Gogha, Gaugina i Cezannea u Parizu i u Njemakoj, koje su snano dojmile mladu generaciju slikara. Neki od njih formirali su novi stil, pun estokih Van Goghovih boja i Gauginovih "izoblienja" kojima su se sluili kako bi postigli izraajne efekte. Kad su 1905. prvi put izloili svoja djela, toliko su okirali kritiare da ih je jedan od njih (L. Vauxcelles) nazvao "Les Fauves" (zvijeri). Nisu imali zajedniki program, ve osjeaj osloboenja i smisao za eksperiment. Znaajnu ulogu u njihovu formiranju imala je crnaka plastika, plonost japanske grafike i srednjovjekovnog slikarstva u staklu, te neposrednost i naivnost izraza primitivnih naroda. Istraivali su djelovanje istih tonova i nastojali bojom ostvarivati oblike. Naputaju vibracije impresionistikih slika i tzv. prirodnost u korist imaginativnih vizija. Koriste iste boje iz tube, bez nijansi i prelaza: crvenu, zelenu, utu, plavu. Naputaju "zranu pespektivu" (opadanje intenziteta boje prema dubini) i geometrijske konstrukcije u kompoziciji. Ostvaruju novu likovnu harmoniju odbacujui sve nebitno u korist bitnog (Matisse: "sve to slici ne koristi, teti joj"). Negiraju tradicionalne akademske forme, perspektivu i anatomiju, sve reduciraju na odnose linije i boje. Slika je ravna povrina koja prima zrake svjetlosti i vraa ih u prostor. Slue se diskontinuiranim, isprekidanim crteom. Ostavljali su bjeline platna uz pojedine namaze kistom ili su nanosili crne tonove kao neutralizirajue zone. Fovizam obuhvaa nekoliko labavo povezanih osobnih stilova. Oko 1907. g. skupina se raspada zbog nestanka inspiracije i neuspjene prilagodbe izazovima kubizma. Fovizam je po stilu i idejama prvi moderni pokret 20. st. Ubrzao je pojavu kubizma (preko Braquea, Matissea i Deraina), omoguio razvoj njemakog ekspresionizma, utjecao na grupu Die Brucke, dao impulse talijanskom futurizmu, otvorio mogunost pojave apstraktne umjetnosti i stvorio preduvjete za nadrealizam. Voa pokreta bio je Henri Matisse. Matisse Rouault Dufy van Dongen Vlaminck Marquet

HENRI MATISSE

1869 - 1954.

Studirao na Ecole des Beaux-Arts i uio kod Gustavea Moreaua. Po njegovu shvaanju slika ne prikazuje opaajnu stvarnost, ve je to ritmika organizacija linija i boja na ravnoj plohi. Ispitivao je koliko se daleko moe ii u saimanju oblika iz prirode, a da se ne narue njena temeljna obiljeja i da slika ne postane samo povrinski ukras. Nakon puta na Tahiti (1930.), dolazi do nove kombinacije palete, smiruje pretjerano razigranu arabesku, vraa jednostavnost kompozicije i koristi nove naine izraavanja: crte, tapiseriju, a u kasnijoj fazi esto radi kola: iz raznobojnih papira izrezuje vijugave figure, nalik fantastinom liu, koje lijepi u bizarne ornamentalne kombinacije. Posljednje monumentalno djelo je kapela u St-Paul-de-Vence (1951.): cjelovita koncepcija arhitekture, unutranje dekoracije i opreme. On stvara u vrijeme kad veliki majstori impresionizma rade svoja posljednja djela i kad ve jedni za drugim nastupaju kubizam, ekspresionizam i apstrakcija.

LUXE, CALME ET VOLUPTE 1905.

Matisse otvara paletu i prelazi na primarne boje. Sliku je izloio 1905. na Salonu des Independants. Vide se bitna svojstva njegova cijelog opusa: plonost, zatvorene obojene povrine bez tonskih prijelaza, pokret i linija.

RADOST IVLJENJA 1906.

Slika saima duh fovizma: ravne plohe boje, vrsta valovita linija, "primitivan" dah oblika, vizija ovjeanstva u prirodnom stanju (Gaugenovi utjecaji). Bitna je krajnja jednostavnost, genijalna saetost, izostavljeno je sve to se moglo izostaviti.

CRVENI ATELIER 1911.

Pokazuje Matisseovo "genijalno saimanje": broj nijansi smanjen je na najmanju mjeru i boja postaje samostalnim strukturalnim elementom. Stvorio je radikalno novu ravnoteu izmeu "dvodimenzionalnog" i "trodimenzionalnog" slikarstva. Ista ravnomjerna crvena boja protee se preko stolnjaka, zidova i poda, a samo nekoliko crta jasno odjeljuje vodoravne plohe od okomitih.

GEORGES ROUAULT

1871 - 1958.

U mladosti radi u parikim radionicama vitraja i oduevljava ga srednjovjekovna umjetnost, to je bitno odredilo njegov likovni izraz. Uio je na Ecole des Beaux-Arts kod E. Delaunaya i G. Moreaua. Njegova religioznost kasnije skree u misticizam, a radovi iz prve faze, kompozicije s biblijskim temama u zagasitim smeim tonovima, u granicama su konvencionalnosti. 1903. g. sudjeluje na prvom Salonu d' Automne, a od 1905. izlae s fauvistima iako se nije ukljuio u njihove likovne metode, a kasnije ga nije zanimao ni kubizam. Izgradio je vlastiti ekspresionistiko-vizionarni izraz. Slike u ulju, gvau i akvarelu podsjeaju na vitraje: unutar otrih, crnih kontura zatvorene su plohe istih boja. Motivi: bijeda svijeta, muka i smrt Kristova, groteskni likovi osuenika, cirkusanata, skitnica i bludnica. Socijalna komponenta vidi se u slikama radnika, seljaka i predgraa, a pejzai nalikuju na fantazmagorije.

KRISTOVA GLAVA 1905.

Za Rouaulta ekspresija treba pokazati "odraz strasti na ljudskom licu", a izraajnost je postignuta i divljim, reskim potezima kista.

STARI KRALJ 1937.

Sjajne boje i crnim linijama obrubljena polja, nadahnuti su gotikim vitrajima. Lice kralja odaje rezignaciju i unutarnju patnju.

VAN DONGEN
Nizozemac, naturalizirani Francuz. U poetku na njega utjeu Gaugin i Vuillard. 1905. g. prikljuuje se fauvistima. Njegove su boje bez nijansa i tonova, "istisnute iz tube". Zapoinje slikati enske portrete i aktove modela iz polusvijeta, animalno senzualne, s cinizmom i brutalnom stiliziranou. Poziraju mu i slavne osobe iz teatra, kabareta i filma (Mistinguett, Josephine Baker, kasnije Brigitte Bardot) Ovi su portreti hipetrofiranih dimenzija, na granici farse i bliski plakatima po svojim dekorativnim zahvatima i jakim kontrastima boja. Radio je i u nizozemskoj realistikoj tradiciji: portret starog Anatola Francea, mrtve prirode, pejzae iz Holandije, Venecije, Maroka i Egipta. Povremeno je izlagao s grupom "Die Brucke", na koju je nesumnjivo utjecao.
. AKT DJEVOJKE 1907.

ANDR DERAIN

1880 - 1954.

1899. g. s Matisseom i Vlaminckim formira L' cole de Chateau. Godine 1905. s Matisseom odlazi u Colioure, gdje slika pejzae razbuktalim fauvistikim bojama. Izuava grku i srednjovjekovnu skulpturu i crnaku umjetnost. esto slika istim bojama, ali manje grubim namazima i harmoninim koloritom, vodi rauna o formi i konstrukciji. 1905. g. sudjeluje na Salonu d' Automne (Matisse, Vlamnick, Marquet). 1908. pod utjecajem Cezannea i kubizma radi sliku Kupaice, uskoro naputa sirove boje i prekida s fauvizmom. Izmeu 1912 - 14. nastaju djela njegove "gotike" faze. Nakon rata slika pejzae i enske aktove, radio je drvoreze, ilustrirao knjige, bavio se kostimografijom, scenografijom i povremeno modelira u glini.

KUPAICE 1908.

RAOUL DUFY

1877 - 1953.

U poetku se bavi figuralnim kompozicijama, a od 1903. izlae na Salonu des Independants. U tom periodu slijedi luminizam impresionista, a njegov leerni skicozni nain blizak je Toulouse-Lautrecu. Jedan je od prvih pripadnika fovista 3

i od 1905. izlae s Matisseom, Vlaminckom, Rouaultom, Derainom, Marquetom i van Dongenom. Fovizam je za njega nije bio program, ve okvir za izraavanje njegovog potpuno slobodnog individualnog izraza, lirskog i imaginativnog, s dozom finog humora. Najvie je radio akvarele, skicozne, rafiniranih arabesknih formi i istih boja (crveno, plavo, zeleno, u svim tonalitetima). Koloristike su mu vibracije gotovo muzikalne i esto je radio motive povezane s glazbom. U akvarelu radi pejzae prozrane atmosfere i pune svjetlosti, matisseovske interijere i mrtve prirode. Inspirira ga i ritam pokreta na plaama, regatama, hipodromima, lukama, u cirkusu, kavanama i na koncertima. Crtei perom su letimino nabaeni, stenografski reducirani i kaligrafski precizni, kao kod Japanaca. Na parikoj svjetskoj izlobi 1937. izlae Vilu Elektrike "najveu sliku na svijetu", 60 x 10 metara.
BUKET

MAURICE DE VLAMINCK

1876 - 1958.

Samouki slikar. Od 1904. izlae na Salonu des Independants, a zatim s ostalim fovistima na Salonu d' Automne i samostalnim izlobama u Parizu. Slika u chiaroscuru, jakim i tamnim kontrastima, a u izrazu koristi dramatske akcente. esta tema su mu normandijski pejzai, sela u vihoru, snijegu ili poplavi pod tamnim nebom kao i motivi iz predgraa. Pejzae radi i u bakropisu, litografiji i drvorezu), a bavi se i ilustracijama knjiga.
JEDRILICE NA SEINI 1906.

ALBERT MARQUET

1875 - 1947.

Od 1897. radi s Matisseom u ateljeu Moreaua, te je povezan s umjetnicima koji kasnije postaju fovistima. Ovom pokretu pripada vie deklarativno nego svojim djelima. Do 1912. preteno radi figuralne kompozicije u kojima se osjea Moreauov utjecaj, a kasnije slika pejzae i vedute. Naslikao je seriju pogleda na Seinu, njene obale, pristanita i mostove u razliita godinja doba i pod razliitim svjetlom. Sljedbenik je tradicije francuskih pejzaista od Poussina do Corota.

PLAA U FECAMPU 1906.

NJEMAKI EKSPRESIONIZAM

Ekspresionizam se suprotstavlja impresionizmu i umjetnosti koja oponaa prirodu, a djelo mora izrasti iz unutranje potrebe i introspekcije. Dok je u Francuskoj naglasak na likovnoj formi (fovizam i kubizam), njemake ekspresioniste zaokupljaju psihiki problemi i duevni izraz, esto dovedeni do ekstatike, a jedna od glavnih karakteristika je dualistiki odnos prema tradicionalizmu: povratak idejama romantizma i pobuna protiv tradicije. Na ekspresionizam u Njemakoj snano je utjecao fovizam. Budui da je ekspresionizam imao duboke korijene u gotici, privlanoj sjevernjakom duhu, u Njemakoj je bio iri i raznovrsniji i trajao je mnogo due nego u Francuskoj. Fovizam je bio manje boleiv i neurotian, dok je njemaki impresionizam obiljeen veim osjeajnim krajnostima i spontanijim pristupom. Najvei doprinos njemakog ekspresionizma je obnova grafike, kao vane umjetnike forme.

DIE BRCKE

1905.

U Njemakoj ekspresionizam zapoinje skupinom Die Brcke, koju su 1905. u Dresdenu osnovali Kirchner, Heckel, Schmidt - Rottluff i Bleyl, polaznici Arhitektonskog odsjeka Vie tehnike kole. 1906. g. pridruuju se Nolde, Amiet, Pechstein i Gallen-Kallela, a s njima indirektno surauje i na njih utjee van Dongen. Redovito izlau od 1905. do 1912. Skupina je najvre povezana u prvim godinama, kada rade zajedno, prema istim modelima, u Kirchnerovom ateljeu u Berlinerstrasse. Ljeti odlaze u okolicu Dresdena, gdje ive i stvaraju u prirodi. 1912. g. skupina seli u Berlin, a 1913. g. Die Brcke prestaje postojati.

Poetnu fazu skupine Kirchner naziva "monumentalnim impresionizmom", iako su od impresionizma preuzeli jedino slikanje u prirodi. Kako bi ostvarili prvotni intuitivni odnos prema motivu i postigli eljeno pojednostavljenje, radili su brzo i u jednom dahu zavravali slike. Toliko su pojaavali linije i boje, da je zbog njihova naglaavanja dolazilo do deformacije koja se javlja kao sredstvo izraza. Nije negiran realan izgled stvari, ve su oznaene samo njegove glavne karakteristike. Uz reduciranje oblika, vidi se i nov nain tretiranja prostora i atmosfere: snani namazi boje ujedno opisuju lik i definiraju prostor oko njega. Time su se donekle sluili Munch, van Gogh i fovisti, koji su posredno utjecali na skupinu (osobito Munch). Die Brcke je obiljeen ekspresionistikim nainom izraavanja, socijalnim akcentom i "nordijskom tjeskobom", nemirom, boleivom osjeajnou, a uznemiruju ga religiozni, seksualni, politiki i moralni problemi. Najee teme su pejzai, aktovi, mistine kompozicije, scene s ulice, sela, cirkusa, kavane i polusvijeta. Boje su iste, arke, pune dinamike, tonovi izraajni, a namazi tanki. Plohe boja okruene su vrstim konturama utjecaj crnake umjetnosti i drvoreza. Nacionalsocijalizam je proglasio ovu skupinu za Entartete Kunst, a rehabilitirana je nakon II. svjetskog rata.

ERNST LUDWIG KIRCHNER

1880 - 1938.

Jedan od osnivaa skupine Die Brcke . Pod utjecajem Munchove ekspresivnosti i koloristike slobode neoimpresionista, djelima izraava pobunu protiv drutvene i umjetnike konvencije koja prijei iskazivanje istinskog sadraja ljudske egzistencije. Bez sentimentalnosti, stvarnost slika grubim, otrim linijama, sirovim bojama i beutnim licima. Dolazak u Berlin u njegova djela unosi gradsku uurbanost i nemir, ivi fluid gradskog i mondenog ivota, a likovi kicoa i koketnih dama karikirani su pomou lagane ironije i sarkazma. Nakon lijeenja u Davosu (1917.) mijenja likovni izraz: ekspresivnost je zamijenjena jaim naglaavanjem konstruktivne uloge crtea. Kontakt s pejzaom budi smisao za neposrednost zapaanja. Djelomice pod utjecajem Picassoa, uskoro se u njegovim slikama javlja tenja prema redukciji. Nakon 1928. ova je tendencija jo naglaenija i on se potpuno oslobaa okvira stvarne percepcije i kree u apstrakciju.

POSTDAMER PLATZ 1914..

ERICH HECKEL
Samouki slikar, u poetku impresionist, razvija se prema ekspresionizmu. Jedan od osnivaa skupine Die Brcke. Pod utjecajem Muncha, u svojim grafikama nastoji prikazati duevni nemir, napetost i intenzitet unutranjeg doivljaja. Na uljima iz tog razdoblja istiu se klaunovi, artisti, aktovi i pejzai s prikazima elementarnih nepogoda. Heckel je bio izvanredan i u drvorezima, koji su tada smatrani nacionalnim sredstvom umjetnikog izraza.

VJETRENJAA U DANGASTU 1909.

ENA PRED OGLEDALOM 1908. Jedna od grafika nastala pod utjecajem etnografske umjetnosti i Gauginovih drvoreza. Heckel oponaa nain crtanja ranih njemakih "primitivaca", a ne Drera, koji je u poetku inspirirao skupinu.

KARL SCHMIDT-ROTTLUFF
Slikao je i radio litografije. Izmislio je naziv grupe. Iz dramatike poentilizma razvio je saeto, simbolino pejzano slikarstvo, a njegov osjeaj za prirodu proizlazi iz protesta protiv civilizacije velegrada. Nakon I. svjetskog rata djela su mu puna melankolije i gorke rezignacije. "Autoportret sa eirom" (1919.) kljuna je slika ekspresionizma: iskrivljeno lice i boje u estokom nesuglasju. Poslije raspada grupe Die Brcke izlagao je s grupom Die blaue Reiter.

NA KOLODVORU 1908.

EMIL NOLDE

1867 - 1956.

Ve je radio u ekspresionistikom stilu kad su ga 1906. pozvali da se pridrui Die Brcke. Dosljedno izgrauje svoje "ekstatino" slikarstvo u kojem je boja nositelj svega psiholokog i likovnog, a crte i kompozicija su joj podreeni. Volio religijske teme kao i Rouault, pa njegovi likovi takoer iskazuju suosjeanje s ljudskom patnjom. Njegove figuralne kompozicije s biblijskim temama znae otro suprotstavljanje tradiciji idealiziranja, to pokazuju likovi i fizionomije na njegovim platnima. Bavio se drvorezom i bakrorezom.

POSLJEDNJA VEERA 1909.

Debeli namaz boje i namjerno nezgrapan crte odbacuju likovnu rafiniranost u ime izvorne izraajnosti inspirirane Gauginom. Lica, bez ikakve idealizacije, podsjeaju na Ensorove groteskne maske.

ASOPIS "DER STURM"

Galeriju i asopis "Der Sturm" osnovao je H. Walden u Berlinu i ubrzo je privukao lanove skupina Die Brucke i Der Blaue Reiter, a 1910. g. takoer i Oskara Kokoschku. Negirao je tradiciju i bio snani promotor ekspresionizma u likovnoj umjetnosti, filmu i knjievnosti.

EKSPRESIONISTIKI FILM
Razvija se vadesetih godina 20. st. (nakon I. svjetskog rata) u njemakoj kinematografiji, pod jakim utjecajem suvremenog teatra i slikarstva. Pokazuje sklonost k maginom, simbolikom, mistinom i patolokom. Karakteristina je izrazita simbolika stilizacija dekora, uvijek se snima u studiju, depresivna scenografija s izduenim, iljatim i trokutastim plohama (podjea na kubistike izvore), neobini su kutovi snimanja, radnja i atmosfera se dramatiziraju igrom svjetla, a gluma je stilizirana. Likovi su podvojene linosti, udovita iz mate, suludi uenjaci, varalice, oivljeni mrtvaci, vampiri i nedefinirani karakteri iz saga i mitova ("due koje lutaju izmeu tiranije i kaosa"). Wilhelm Murnau: Robert Wiene: Fritz Lang: Galeen i Wegener: Otto Rippert: "Nosferatu" "Kabinet doktora Caligarija" "Metropolis" "Golem" "Homunculus"

EKSPRESIONIZAM U AUSTRIJI

Nasluuje se skora propast Habsburke monarhije, iri se utjecaj Sigmunda Freuda, a Arnold Schnberg stvara svoje rane ekstatine kompozicije. Glazbu je podvrgnuo raznim tehnikama modificiranja: niz tonova svira natrake, uvodi inverzije i transpozicije, a kasnije poinje i slikati. Bez ovog konteksta drutvene (strah od rata) i umjetnike klime ne moe se razumijeti Kokoschkino stvaralatvo. Schiele, Gerstl i Kokoschka dali su kljuni impuls austrijskom ekspresionizmu od samih poetaka.

OSKAR KOKOSCHKA

1886 - 1980.

Austrijski slikar i grafiar, zapoeo je u doba beke secesije i G. Klimta. Rani radovi nose peat morbidne psiholoke analize i strasti. Sudjeluje u "Wiener Werksttte", te radi ilustracije i nacrte za predmete umjetnikog obrta. Postepeno se oslobaa secesijske dekorativnosti, teme su mu transponirane u imaginarne prostore, linija je nemirna, a boja nestvarna i podreena liniji. U tom periodu preteno slika portrete osoba iz bekih literarnih i umjetnikih krugova, kao i mrtve prirode. Ubraja se u najvee portretiste 20. st. 1910. odlazi u Berlin i objavljuje lanke u reviji "Sturm". Novo poglavlje u stvaranju oznaava "Oluja" (1914.): u strastvenom pokretu drama zahvaa cijelu sliku, a ekspresija i halucinantna vizija doseu krajnju toku ekstaze. Nakon I. svjetskog rata ivi u Dresdenu, a boja mu postaje opora, potez izmuen i teak. Poetinosti zamjenjuje dramatinost (Autoportret, 1917.). Istodobno, pod utjecajem dresdenske intelektualne avangarde, na slikama se javlja egzaltiranost, poza, podrugljivost i sarkazam, a namaz je pastozan. Slijedi period smirenja, nestaje psihika mora koja gri potez i izobliuje fizionomiju. Opet se javljaju aktovi, mrtve prirode i pejzai. Neko vrijeme ivi u Parizu, a impresionisti i doivljaj pejzaa definitivno formiraju njegov stil. U tom "dramatskom impresionizmu" slika pejzae i "portrete" gradova (Lyon, Marseille, Carigrad, Venecija, Tower Bridge u Londonu).

AUTOPORTRET
kao degenerirani umjetnik

AUTOPORTRET 1917.

ZARUNICA VJETRA 1914.

Utemeljena na romantinim slikama Danteovih traginih ljubavnika Paola i Francesce, slika prikazuje autora s Almom Mahler, muzom mnogih njemakih i austrijskih umjetnika. Dramatian i strastveni kovitlac zahvaa cijelu sliku.

EGON SCHIELE
Kao i Kokoschka, dolazi iz kruga beke secesije. Secesijski ornament u njegovim djelima postaje sve treperaviji i nemirniji, a zbog ekspresionistikog izoblienja uglatiji i koatiji. Majstor je erotskih crtea, to mu donosi stigmu pornografskog slikara. Ove slike iskazuju patnju uzrokovanu seksualnou i mranu stranu erotizma u kontekstu teorija S. Freuda. Kompozicijske metode su silovite i agresivne, a likovi su prikazani iz krajnje visoke ili niske toke gledanja. Manje su ekstatine slike gradova, sjetnih boja, s tajanstvenom atmosferom i jedinstvenom perspektivom gdje je dosegnuo, ali ne i prekoraio granice apstrakcije.

ENA KOJA LEI 1917.

LJUBAVNI PAR 1913.

RICHARD GERSTL
Poeo je slikati u stilu beke secesije, ali ga je poetkom studija na bekoj Akademiji radikalno odbacio. Oko 1905. g. zapoinju njegovi ekspresionistiki radovi. Bio je blii kompozitorima Mahleru i Schnbergu nego ostalim slikarima. Kao sjajan portretist bio je u stanju prikazati psiholoku stranu likova. Najslavniji mu je portret obitelji kompozitora Schnberga, iju je suprugu zaveo i kasnije poinio samoubojstvo zbog krivnje. Za ivota nikada nije izloio ni jednu svoju sliku.
AUTOPORTRET KAO AKT 1908.

DER BLAUE REITER

1911.

U Mnchenu 1911. g, zbog razmimoilaenja oko slike Kandinskoga "Posljednji sud", neki lanovi istupaju iz Neue Kunstlervereinigunga (Novog umjetnikog udruenja): Kandinski, Marc, Kubin, Gabriele Munther, uglavnom lanovi umjetnikog almanaha Der Blaue Reiter, a sljedee godine im se pridruuju Klee i Javljenski. 1911. u galeriji Thannhauser otvorena je izloba redakcije Plavog jahaa, na kojoj sudjeluju i H. Campendonck, A. Macke, Vladimir i David Burljuk, kompozitor A. Schnberg, a od Francuza izlau R. Delaunay i H. Rousseau. 9

1912. Der Blaue Reiter prireuje veliku izlobu na kojoj su se okupili svi istaknuti slikari suvremenih pravaca: Braque, Derain, Fresnaye, Picasso i Vlaminck (fauvisti i kubisti), njemaki ekspresionisti iz grupe Die Brucke, Rusi Larionov, Maljevi i Gonarova, te Arp, Gimmi i Luthy. 1913. posljednji put Der Blaue Reiter izlae u Berlinu na jesenjem salonu galerije Sturm, a grupa se ubrzo raspada zbog poetka I. svjetskog rata. Slikari grupe Der Blaue Reiter nisu imali odreeni program, a njihovo zajedniko djelovanje poinje u vrijeme izlaska istoimenog prvog almanaha moderne umjetnosti (1912.) i prvog znaajnog teoretskog spisa tog razdoblja - O duhovnom u umjetnosti, kojeg je napisao Kandinski. U redakciji almanaha bili su Kandinski, Marc, Burljuk, Macke, kompozitor Schnberg i dr., a objavljeni su: uvodni lanak Kandinskog Princip unutarnje nunosti, pregled novih likovnih pokreta u njemakoj umjetnosti (Die Brcke, Neue Sezession, Neue Kunstlervereiniung), lanci o ruskoj avangardi i kubistima, seljakom slikarstvu alpskih zemalja i Rusije, te djeji crtei kao dokumentacija o izraavanju nesputane psihe. Neslubeni program grupe Der Blaue Reiter bile su misli Kandinskoga kako se harmonija boje i forme mora temeljiti na principu djelovanja na ljudski duh, da je oblik boje sredstvo kojim umjetnik djeluje na duhovnu sferu, da umjetnik moe napustiti oblike iz prirode i koristiti samo izraajne mogunosti istih oblika i boja, te kako je jedini princip i pravilo djelovanja "unutarnja nunost". Oko ovih postavki u grupi Plavi jaha zaelo se apstraktno ili "apsolutno", odnosno nefiguralno slikarstvo u djelima Kandinskog i Kleea. Rad grupe bio je znaajan za razvoj njemakoga ekspresionizma, ali i kasnijeg slikarstva nakon I. svjetskog rata, kada su njeni preivjeli lanovi djelovali u Bauhausu.

VASILIJ KANDINSKI

1866 - 1944.

Od 1904. g. izlae u parikom Salonu d'Automne, a u Munchen se vraa 1907. gdje izlae s grupom Die Brcke u Berlinu i Dresdenu. Godine 1909. u Mnchenu osniva Novo umjetniko udruenje i ovdje upoznaje F. Marca, A. Mackea i P. Kleea. 1911. izdaje almanah Die Blaue Reiter i osniva istoimeni umjetniki pokret. Izlobe ove grupe (1911. 1912. 1913.) prekretnice su u njemakom slikarstvu i oznaavaju poetak apstraktne umjetnosti. U najranijoj fazi Kandinski je inspiriran ruskom pukom umjetnou i djela mu karakteriziraju ornamentalnost, dekorativnost i ivahnost boja. 1898. g. upoznaje djela Moneta, slikarski je na tragu impresionista i postimpresionista, a u pejzaima se pribliava fovistima. 1910. svojim prvim nefigurativnim radom "Apstraktni akvarel" naputa interpretaciju vidljivoga u prirodi i stvara oblike koji trebaju pobuditi "unutranje zvukove" slika. Prekida s tradicionalnim slikarstvom stvarnosti, iskazuje istu ekspresiju i nastoji slikom dati "vizualnu muziku". Od 1911. prelazi na apstraktne motive. U apstraktnim slikama (koje naziva "konkretnima"), uz naglaene odnose boja, kombinacijom odnosa pravaca, krivulja, viekutnika i krugova, nastoji ostvariti svoju viziju psihikih doivljaja i raspoloenja. U djelu O duhovnom u umjetnosti razlae funkciju i harmoniju boja. Koristi geometrijski omeene obojene plohe i linije. Nastoji dokuiti mehanizam psihikog djelovanja slike, nai zakone primjene i znaenja boje i evocirati atmosferu pomou oblika koji u prirodi ne postoje. Jedina bitna stvarnost jest umjetnikova stvarnost. Simboliste 10

je smatrao svojim prethodnicima. Kao i Gaugin, eli stvoriti umjetnost duhovne obnove. Njegova je umjetnost bliska teozofiji Rudolfa Steinera. Smatrao je da je ovjeanstvo izgubilo vezu s duhovnou jer se vezalo uz materijalne stvari, pa slikama nastoji probuditi tu uspavanu svijest.

IMPROVIZACIJA 26 1912.

SKICA ZA KOMPOZICIJU VII. 1910.

KOMPOZICIJA VIII. 1923.

FRANZ MARC

1880 - 1916.

Uznemiren duhovnim previranjima krajem 19. st., pod utjecajem kasnog impresionizma, Nabisa i Jugendstila, poinje putem pojednostavljivanja pronalaziti uzajamne odnose oblika u prirodi (kubistika varijanta njemakog ekspresionizma). Druei se s Kandinskim i Mackeom, trai analogije izmeu boje i zvuka. Sudjeluje u pokretanju revije i grupe Der Blaue Reiter. Godine 1911. zapoinje ciklus motiva sa ivotinjama (Crveni konji, Sudbina ivotinja, Srne u umi, uta krava, Kula plavih konja, Bik). Nije slikar ivotinja u tradicionalnom smislu, ve uivljavanjem u bit ivotinja pokazuje tenju ovjeanstva da se vrati u stanje suglasja sa svemirom, u skladu s filozofijom R. Steinera. Kao i van Gogh, razradio je osobni simbolizam boja (plavo je muko naelo, uto je ensko, crveno je gruba i teka materija). 1912. g. orfizam Roberta Delaunaya pokazuje mu sve mogunosti boje u izraavanju mistinih vjerovanja. Iste godine futurizam mu je pomogao oslikati dinamizam prirode.

SUDBINA IVOTINJA
Njegova vizija dosie apokaliptiku snagu. Kristalni oblici nalik krhotinama stakla koji prodiru jedni u druge asociraju na mrane sile koje vladaju nerazumnim ivotinjama. Ovdje je dosegnuta granica "vie" simboline stvarnnosti. Godinu dana kasnije gotovo sasvim naputa figurativnost i radi apstraktnim stilom, jednako tako avangardnim kao to je onaj Kandinskoga.

AUGUST MACKE

1887 - 1914.

1907. dolazi u Pariz gdje na njega utjeu impresionisti, ali on ubrzo prihvaa fovizam. Nakon povratka u Njemaku susree se s naprednom umjetnikom strujom u Mnchenu, gdje 1911. s Kandinskim, Marcom i Javljenskim sudjeluje u osnivanju grupe i pokretanju revije Der Blaue Reiter. Svojom smirenom koloristikom harmonijom i usmjerenou na ulne doivljaje bitno se razlikuje od spiritualizma Kandinskog i Marca. Slikao je etae na obali jezera, djevojke pod stablima, djecu u igri ili ene pred izlozima duana, ali uvijek kao dio realnog svijeta u kojem bruji ivot. Napravio je i nekoliko slika na apstraktni nain pod utjecajem Delaunaya. Znaajni su mu poetski akvareli nastali na putovanjima po Tunisu. 11

TRGOVINA EIRA 1914.

PROMENADA 1913.

PAUL KLEE

1879 - 1940.

vicarski slikar i grafiar, studira na akademiji u Minhenu, gdje 1911. dolazi u dodir s pokretom Der blaue Reiter. Putujui Tunisom stvara brojne akvarele, muzikalne u kolorizmu i poetske u viziji. Karakteristina je njegova sposobnost poetske transpozicije vienog u svijet irealnog, gdje vieno postaje likovnim iframa koje vode u svijet mate i nostalginog sanjarenja. Klee je izraziti romantik meu modernim europskim slikarima. S Kandinskim je predavao na Bauhausu, gdje je artikulirao svoj stav: "...umjetnost je iznad stvari, iznad realnog, iznad imaginarnog ...mi u igri oponaamo sile koje su stvorile svijet". Svijet simbola na njegovim slikama postaje sve jednostavniji: strelice, znakovi interpunkcije, slova, brojevi i arabeske. Kasnije izlae i s grupom Der blauen Vier.

BEZ NASLOVA 1940.

INSULA DULCAMARA 1938.

DIE BLAUEN VIER

1924.

Grupa "Plava etvorica" koju su 1924. osnovali slikari A. Javljenski, V. Kandinski, P. Klee i L. Feininger (na poticaj Javljenskog), nastavljaju likovne smjernice grupe Der Blaue Reiter, kojoj su svojedobno pripadali. Izlagali su u Njemakoj i Americi, a najznaajniju i posljednju izlobu odrali su 1929. u Berlinu. 12

ANALITIKI (FASETNI) KUBIZAM PABLO PICASSO

Oko 1905. pod utjecajem fovista naputa sjetni lirizam Plave faze. Poput Matissea, divio se Gauginu i Cezanneu. Na tragu Gaugina, fovisti su otkrili estetsku privlanost afrikog i oceanijskog kiparstva i s tom graom upoznali Picassoa. 1905. g. naslikao je pandan Matisseovoj "Radosti ivljenja" - sliku "Gospoice iz Avignona", pet enskih aktova s mrtvom prirodom. Prouavajui Cezanneove kasne radove, Picasso je u njima otkrio konstruktivne elemente iz kojih je izveo viestrane geometrijske oblike analitikog kubizma (portret Ambroisea Vollarda). Picasso se poigrava sa stvarnou, ali njemu je vidljivi svijet uvijek potreban - nepredmetno ga nije nikada privlailo.

GOSPOICE IZ AVIGNONA 1907.

Likovi su uglato izoblieni, sa snano razlomljenim linijama, a figure na desnoj strani imaju karakteristike primitivne etnografske umjetnosti. Sruena je klasina ideja ljepote, zanijekane proporcije i kontinuitet oblika. Platno nalikuje na "polje smrvljenog stakla". Napravio je 700 skica, a jo uvijek traju istraivanja moguih utjecaja i izvora za ovo djelo.

PORTRET AMBROISEA VOLLARDA 1910.

Strukturalni elementi su sitni, precizni i nalikuju prizmama, a slika je gotovo monokromatska, kako boja ne bi prevladala nad crteom.

SINTETIKI (KOLANI) KUBIZAM

Do 1910. kubizam se afirmirao kao alternativa fovizmu. Picassou su se pridruili mnogi umjetnici, meu njima i Georges Braque. Obojica su zapoela novu fazu, nazvanu sintetiki kubizam, koji ponovno okuplja rasprene oblike. Ova se faza naziva i kolani kubizam, jer je tehnika kolaa zacrtala poetak stila. Narednih godina Picasso i Braque "slikaju" mrtve prirode iskljuivo od izrezanih i naljepljenih komadia raznih materijala, uz dodatak samo nekoliko linija. Sastojci kolaa imaju svoj izvorni vlastiti identitet i ostaju strani element unutar djela (prezentativna funkcija), ali su ujedno i dio slike i imaju figurativno znaenje (reprezentativna funkcija). Dok se u analitikom kubizmu jo uvijek osjea odreena iluzija dubine prostora na slici, u sintetikom kubizmu prostor slike lei ispred plohe slike i stvoren je preklapanjem slojeva nalijepljenih materijala. Kola e kasnije koristiti i neki drugi umjetniki pokreti: Dada, Nadrealizam, Pop-art. 13

PABLO PICASSO:
MRTVA PRIRODA S TRSKOM ZA STOLCE 1912. Ispod mrtve prirode vidi se komad trske za stolce nalijepljene na platno, a cijela slika je uokvirena komadom ueta. Dojam je kao da apstraktna mrtva priroda lei na stvarnoj podlozi, pladnju od trske naglaenom uetom. Picasso je izmislio kola, koji e kasnije mnogi koristiti.

GEORGES BRAQUES:
POTA 1914. Kola od duhanske ambalae, novina i imitacije drvene strukture, uz dodatak nekoliko linija. Braques je izmislio papiers colles (ljepljeni papir).

JUAN GRIS
panjolac, radi u Parizu, gdje prihvaa utjecaj analitikog kubizma, ali pronalazi vlastiti stil. Nije se nadovezao na Czannea, ve u apstraktnu arhitektoniku slike unosi predmetnost, pa apstrakciju ini konkretnom. Njegove mrtve prirode ujedinjuju matematiku i poeziju, a boju koristi slobodno, neovisno o koloritu cijele slike. Umjesto razgradnje slike (analiza), on saima pojedinosti u cjelinu (sinteza). Slika zadrava ploni karakter, predmeti su nabaeni na plohu slike, a kao krajnja posljedica Cezanneovskog slobodnog perspektivnog iskrivljavanja suvremenicima se vjerojatno inilo da e zdjele, noevi i ae otklizati na tlo.

MRTVA PRIRODA S LULOM I NOVINAMA 1915.

DORUAK 1915.

MRTVA PRIRODA 1913.

FERNAND LGER
U poetku je pod utjecajem impresionista i neoimpresionista, zatim Rousseaua i Cezannea, a 1910. g. upoznaje kubizam i sudjeluje na prvom kubistikom salonu. Omiljeni oblik bila mu je cijev, zbog ega je njegov rad nazvan "tubizam". Izbjegava perspektivu, bojom definira oblike, a pojednostavljenim elementima slike daje geometrijsku formu. Izlagao je u galeriji Der Sturm i na Armory Showu u Nev Yorku. 14

Nakon 1912. g. naputa kubizam Picassoa i Braquea i pridruuje se Purizmu. Nakon 1. svjetskog rata uoava funkcije mehanikih strojeva i za taj svijet tehnike trai adekvatan likovni izraz. Do 1925. slika mehanike elemente: eljeznike kotae, zupanike i razne strojeve, te u taj svijet uvodi ljudsku figuru koja po plonosti, bezizraajnosti i ukoenosti i sama djeluje kao predmet. U mrtvim prirodama jedne uz druge smjeta cvijee i vijke, oblake i zupanike. Ove su slike utjecale i na pop-art (Lihtenstein). Proao je i apstraktnu fazu kad je za Le Corbusiera radio zidne slike i njima utjecao na umjetnost plakata.

STUBE 1914.

ODMOR PRED CRVENOM POZADINOM 1949.

ENA S KNJIGOM 1923.

PURIZAM

1918 - 1925.

Francuski umjetnici Amde Ozenfant i Le Corbusier osnivai su Purizma, koji je bio reakcija na kubizam. Kao poetak pokreta smatra se 1918. g. kada su izdali knjigu "Nakon kubizma" u kojoj razlau svoj umjetniki princip, a iste godine u Parizu zajedno izlau slike temeljene na geometrijskim formama: valjku, kugli i kocki. Uskoro im se pridruuje i Fernand Leger. Osuujui rastuu dekorativnost u djelima kubizma, eljeli su povratak redu, harmoniji i racionalizmu. Vjerovali su da umjetnost treba prigrliti novi industrijski svijet 20. st. i prikazati ljepotu strojeva. Ovaj koncept jasno komponiranih linija i profinjenih nijansi boja kasnije e utjecati na mnoge umjetnike. Ozenfant i Le Corbusier izdaju asopis L'Esprit nouveau.

AMDE OZENFANT
MRTVA PRIRODA S BOCAMA 1922.

FERNAND LGER
MEHANIAR 1920.

LE CORBUSIER
PRIJETNJA 1938.

15

ORFIZAM ROBERT DELAUNAY 1885 - 1941. SONIA DELAUNAY 1885 - 1979.

Razvili su nepredmetni, potpuno apstraktni stil, kojega je Apollinaire (glavni teoretiar pokreta) nazvao orfizmom, prema Orfeju. Slijedei ideje Seurata i Gaugina, nastojali su stvoriti iste harmonije boja, nezavisne od prirode poput muzike. Krajem 1912. Delaunay zapoinje slikati niz "Istodobnih suprotnosti", na kojima je vrtloni pokret boja trebao prikazivati ritmove kozmosa. Orfizam trajao samo nekoliko godina, a Delaunayevi su se zatim posvetili futurizmu.

Meu rane lanove pokreta ubraja se Marcel Duchamp, a stil je djelovao i na Franza Marca, Fernanda Legera, Marca Chagalla i ak na Paula Kleea. Ideju su preuzeli i Amerikanci koji su radili u Parizu: Stanton Macdonald-Wright i Morgan Russell, koji su taj pokret nazvali sinkronizmom.

SONIA DELAUNAY
ELEKTRINE PRIZME 1914.

ROBERT DELAUNAY
KRUNI OBLICI 1930.

FUTURIZAM

Onako kako su ga u poetku zamislili Picasso i Braque, kubizam je bio stil skladne ravnotee primijenjen na uobiajene teme: mrtvu prirodu, portret i akt. Drugi slikari su uoili kako je kubizam osobito pogodan za izraavanje geometrijske preciznosti svojstvene tehnici, koja je taj stil inila izvrsno prilagoenim dinamici modernog ivota. Kratkotrajni futuristiki pokret u Italiji primjer je takvog shvaanja. Pjesnik Filippo Tommaso Marinetti i njegovi sljedbenici objavili su (1909 - 1910.) nekoliko manifesta u kojima energino glorificiraju budunost, odbacuju prolost i uzdiu ljepotu stroja. U svom manifestu (Pariz, 1909.) Marinetti naglaava ljepotu brzine i dinamike, tvrdi kako je automobil ljepi od Nike sa Samotrake, te poziva na ruenje muzeja, biblioteka i akademija. Godine 1910. petorica mladih slikara (Boccioni, Carr, Russolo, Balla, Severini) u Torinu objavljuju "Manifest slikara futurista" u kojem se zalau za Marinettijeve ideje i novu viziju svijeta. Intencija je pokreta ne prikazivati jedan fiksirani trenutak sveopeg dinamizma, ve samu dinamiku senzaciju. 16

UMBERTO BOCCIONI

1882 - 1916.

Futuristi su u poetku koristili tehnike nastale nakon postimpresionizma kako bi oslikali rast industrijskog drutva, ali su to bile statine kompozicije ovisne o figurativnim elementima. Kada su usvojili simultane vizije analitikog kubizma, Boccioni, najoriginalniji od tih slikara, naao je sredstvo za izraavanje novog smisla vremena, prostora i energije, svojstvenog 20. st. Ostali lanovi pokreta: Giacomo Balla, Gino Severini, Carlo Carr.

DINAMIZAM BICIKLISTA 1913.

DINAMIZAM NOGOMETAA

MRTVA PRIRODA

KUBOFUTURIZAM

Pokret nastaje u Rusiji nekoliko godina prije I. svjetskog rata, kao rezultat dodira s vodeim europskim sreditima. Stil je preuzet od Picassoa, a teorija utemeljena na futuristikim raspravama. Ruski su futuristi ponajprije bili modernisti koji su s dobrodolicom doekali industrijalizaciju Rusije i smatrali je temeljem novog drutva. Za razliku od talijanskih futurista, rijetko su slavili strojeve. U sreditu kubofuturistike filozofije bila je ideja "zauma" - termin koji su izmislili ruski pjesnici. "Zaum" je jezik s onu stranu smisla, a temelji se na novim jezinim oblicima i sintaksi. Teoretski, svatko bi ga trebao razumjeti, jer se smatralo kako je znaenje sadrano u osnovnim glasovima i oblicima govora. Primijenjen na slikarstvo, "zaum" je pruao potpunu slobodu ponovnog definiranja stila i sadraja umjetnosti. Teme su vizualni elementi i njihov raspored. Budui da se kubofuturizam bavio sredstvima, a ne ciljevima, nije uspio pruiti stvarne sadraje koji se nalaze u modernizmu. Kubofuturisti su vaniji kao teoretiari nego kao umjetnici, ali su bili odskona daska za nove likovne pokrete u Rusiji. Novi svijet koji su zamislili ruski modernisti dovodi do velike promjene uloga mukarca i ene, a ene u Rusiji postaju toliko umjetniki ravnopravne mukarcima koliko e tek puno kasnije postati u Europi i Americi.

17

LJUBOV POPOVA

1889 - 1924.

Najbolja slikarica iz skupine kubofuturista. Studirala je u Parizu i putovala po Italiji.

PUTNIK 1915.
Spoj kubizma i futurizma - odnos prema formi je kubistiki, ali slika pokazuje i futuristiku opsesiju dinamikom pokreta u vremenu i prostoru. Dijelovi slike stvaraju dojam predmeta vienih u brzom slijedu. vrsta modelacija daje dojam reljefnosti koja je pojaana izrazitom teksturom.

RAJONIZAM

oko 1911.

Ovu prvu programatsku umjetnost ruskog porijekla stvorio je Mihail Larionov, a porijeklo joj je u futurizmu i kubizmu. Tei osamostaljenju boja i oblika. Mrlje i zrakasti potezi boje, sukladni futuristikim snanim linijama, rasporeeni su neovisno o motivu u samostalne kompozicije, posve slobodno, bez figurativnih asocijacija. Godine 1913. objavljen je "Rajonistiki i futuristiki manifest".

MIHAIL LARIONOV
Ruski slikar i scenograf, manifestom proklamira rajonizam, a od 1914. ivi u Parizu. Njegove ideje su upoetku izdvojena epizoda, ali kao avangardni prethodnik imao je kasnije utjecaja na ruske umjetnike.

RAJONIZAM 1913.

NATALIJA GONAROVA
Spruga Mihaila Larionova, radi zajedno s njim, ali ne odlazi u smjeru potpune apstrakcije.

ETVA 1911.

18

SUPREMATIZAM
Potpuno ruski pokret nastao 1913. u Moskvi pod utjecajem ideja kubizma i futurizma. Osniva suprematizma je Kazimir Maljevi, koji je 1913. naslikao prvo suprematistiko platno "Crni kvadrat na bijeloj povrini", a 1915. objavio u Moskvi manifest "Od kubizma do suprematizma". Oko Maljevia se formira grupa istomiljenika: A. Rodenko, V. Tatljin, El Lissitzky i knjievnici Majakovski i Maturi.

Suprematizam tei za apsolutnom harmonijom linija, oblika i boje, nastojei ustanoviti vizualne kvalitete koje su u korijenima umjetnikog doivljaja. Po Maljeviu, to je "supremacija istog senzibiliteta u umjetnosti", a slikarstvo treba biti osloboeno tradicionalnog sadraja i znaenja vezanog uz prikazani predmet. Drugim rijeima: boja i oblik trebaju imati supremaciju, odnosno biti nadreeni prikazu vidljivog svijeta. U poetku suprematizam koristi osnovne geometrijske forme (kvadrate, krunice, trokute, ravne linije), kasnije se proiruje slobodnijim elementima, a oko 1919. vraa se asketskoj strogosti ranijeg razdoblja. Tada nastaje Maljevievo platno "Bijeli kvadrat na bijeloj povrini", koje predstavlja najradikalniju posljedicu suprematistikog shvaanja. Svojim formalnim izrazom suprematizam oznaava poetak geometrijske apstrakcije, anticipirajui kasniji konstruktivizam i neoplasticizam. Poetkom 20-tih vrhunac suprematizma je proao.

KAZIMIR MALJEVI

1878 - 1935.

U poetku pod utjecajem francuskih postimpresionista, do 1910. slika na nain fovista, nakon dolaska u Moskvu 1911. postaje vodea linost ruske kubistike kole. Susret s Lgerom u Parizu 1912. odraava se u jaem skretanju prema geometrizmu i plonom tretiranju boje. Godine 1913. u Moskvi izlae prvu "suprematistiku" kompoziciju "Crni kvadrat na bijeloj podlozi", a 1915. pie "Suprematistiki manifest" u kojem teorijski obrazlae novi pravac. Suprematizam oznauje supremaciju iste vizualne senzibilnosti koju ovi geometrijski likovi, osloboeni svake asocijativne veze s realnou, pobuuju u gledatelju. To je bio najhrabriji i krajnji eksperiment na podruju geometrijske apstrakcije koji je posredstvom El Lissitzkog i Laszla Moholy-Nagya snano djelovao na europsko slikarstvo, osobito na Bauhaus i De Stijl.

DRVOREZBAR 1913.

CRNI KVADRAT I CRVENI KVADRAT

OSAM PRAVOKUTNIKA 1915.

19

EL LISSITZKY - ELIEZER MARKOVI

1890 - 1941.

Isprva realist, 1919. g. pridruuje se Rodenku i Tatljinu i postaje konstruktivist. Godine 1919 - 1920. s Kazimirom Maljeviem osniva pokret suprematizma i radi geometrijsku apstrakciju. Kasnije odlazi u Berlin, osniva grupu "G" (Gestaltung) i izdaje reviju "Der Gegenstand". 1923/25. osniva grupu vicarskih apstrakista "ABC" i sudjeluje u izdavanju istoimenog asopisa. 1928. vraa se u Moskvu, organizira internacionalne izlobe i pokuava utemeljiti kolu "Proun", koja bi odgovarala intencijama Bauhausa. Suraivao je s Moholy-Nagyem, van Doesburgom i Mies van der Roheom. Snano je djelovao na nove srednjoeuropske likovne pokrete, osobito na Bauhaus.

PROUN 19 D 1922.

PROUN 99 1924.

FANTASTINA UMJETNOST

Radi se vie o stanju duha nego o nekom odreenom stilu. Za ove slikare je zajedniko vjerovanje kako je mata ("unutarnje oko") vanija od vanjskog svijeta, to se javlja ve krajem 18. st. kod Goye i Fuselija. Uzroci nastanka ove umjetnosti su raskol izmeu razuma i mate do kojeg dolazi uoi racionalizma, te vea sloboda umjetnika ali i njegova nesigurnost unutar drutva, to mu je davalo osjeaj osamljenosti i poniranje u introspekciju. Uz to, romantini kult osjeajnosti poticao je umjetnike da tragaju za osobnim doivljajima.

GIORGIO DE CHIRICO
METAFIZIKO SLIKARSTVO

1888 - 1978.

Smjer koji je inaugurirao G. de Chirico za svog boravka u Parizu (1911 - 15.) kao reakciju na futuristiki dinamizam. Chirico je slikao bizarne mjeavine elemenata realnosti i irealnosti (san, podsvjest), a u sliku uvodi geometrijsku pravilnost i naglaenu trodimenzionalnost. Prikazuje magino osvijetljene osamljene trgove sa stiliziranom neoklasinom arhitekturom, geometrijska tijela i konstrukcije, gradei specifinu atmosferu unutarnje napetosti. Ostvaruje protuslovni meuodnos realistino naslikanih predmeta (to kasnije preuzimaju nadrealisti) - neobine pojave i predmete smjeta su u prazne stilizirane prostore - pokustvo na morskoj obali, okamenjeni bogovi na praznim trgovima, borbe gladijatora u sobama. Ovaj pravac inspiriran je Schopenhauerom i Nietzscheom, a zavrnu fazu nalazi u djelima Giorgia Morandija. Naziv revije "Valori plastici" (1918 - 22.), koja je isprva zastupala metafiziko slikarstvo, postaje poseban pojam u talijanskoj umjetnosti. 20

PJESMA LJUBAVI 1914.

PROROK 1915.

TAJNOVITOST I SJETA ULICE 1914.

GIORGIO MORANDI
Talijanski slikar, od 1914. na njega utjeu Cezanne i francuski kubisti, a 1916. nastaju njegove prve serije mrtvih priroda s bocama, koje e postati karakteristine za njegovo slikarstvo. Oko 1918. pribliava se metafizikom slikarstvu, koje je kod njega intimistikog karaktera. Prikazuje posve obine predmete (boce, zdjele, vreve, tanjure), koje okruuje poetinom atmosferom i postie dojam nestvarnog i otuenog svijeta predmeta koji se uzdiu do simbola. U kasnijim djelima naputa tvrdu modelaciju i ublaava kontraste. Osim mrtvih priroda, slikao je pejzae i portrete.
MRTVA PRIRODA 1956.

MARC CHAGALL

1887 - 1985.

U poetnoj fazi na Chagalla utjeu Cezanne, Picasso i Matisse, a u dodiru s Legerom prolazi kroz period kubizma. Chagall dosljedno gradi osobni izraz, inspiriran idovskim legendama, ruskim narodnim priama i uspomenama iz djetinjstva. Prikazi su mu fantazmagorini, u njima se isprepliu san, java, realno i irealno. U njegovim su djelima eliminirani zakoni sile tee, proporcije i perspektive, ime se navjeuje nadrealizam.

VOJNIK PIJE 1912.

TRGOVAC STOKOM 1912.

21

AMADEO MODIGLIANI
Chagallu i Modiglianiu zajedniki su iznimna emocionalnost i arobni lirizam. Na Modigliania su utjecali Picasso, Brancusi i afrika umjetnost. Osjea sklonost prema marginalcima ivota, a modeli su mu prijatelji, ljubavnice i izgladnjela djeca iz susjedstva na Montmartreu i Montparnasseu. Likovi su mu tanani, izoblieni, dugih vratova, blizu smjetenih oiju, ukoenog i praznog pogleda. Crte je lirian, otmjen i uglaen.

AKT NA PLAVOM JASTUKU 1917.

NEVJESTA I MLADOENJA 1916.

CARLO CARR
Predstavlja vezu izmeu talijanskog futurizma i kasnijeg metafizikog slikarstva. Njegove slike rijetko dosiu De Chiricovu oblikovnu dosljednost i njegovu tjeskobnu poetsku snagu.

HENRI ROUSSEAU

1844 - 1910.

ZAARANA SOBA

Isprva je bio carinik, a slikati je poeo samouk, bez formalne slikarske naobrazbe. Otkrili su ga i poticali na slikanje Picasso, Gaugin, Redon i Pissarro. Njegovo slikarstvo obuhvaa fantastine tropske praume s tigrovima, lavovima, majmunima i zmijama, aktove, alegorije, pejzae, vedute predgraa i mrtve prirode sa cvijeem. Doivljaj stvarnosti pretvara u magino i nestvarno. Crte je nevjet ali ist, a kompozicija simplificirana u stilu pukih slikovnica. Detalji su prikazani vjerno, likovi su obino postavljeni frontalno, perspektiva je viena na djeji nain, a boje su iste i bez nijansi. Bio je genijalan puki umjetnik nevine neposrednosti.

DOZIVAICA ZMIJA 1907.

22

"STARA GARDA" IZMEU DVA SVJETSKA RATA

Slikarstvo izmeu dva svjetska rata ne pokazuje "uredan" slijed stilova. 1. svjetski rat je uzdrmao razvoj modernizma, a njegov je kraj potaknuo procvat umjetnikog stvaralatva. Picasso, Braque, Matisse, Kirchner i Kandinski "kre pravila" koja su ranije sami postavili i kreu posve drukijim putom od mlade generacije.

PICASSO
Kubizam se ve proirio zapadnom umjetnou, a Picasso kree novim smjerom i poinje raditi u realistikoj maniri koja podsjea na Ingresa. Bunio se protiv ogranienja sintetikog kubizma i osjetio je potrebu ponovo uspostaviti dodir s klasinom tradicijom ("Majka i dijete"). Sintezu ovih dvaju stilova postigao je u slici "Tri plesaice" - sintetski kubizam i prepoznatljiva, ali vrlo slobodno tretirana anatomija tijela.

MAJKA I DIJETE 1922. Slika raena u realistikoj maniri, stroge modelacije i krupnih likova koji pokazuju "lanu" monumentalnost golemih kipova.

TRI PLESAICE 1925. Pikassova sinteza: strukturalno, slika je sintetiki kubizam, ak s naslikanim imitacijama nekih materijala, a tijela ena prikazana su s neogranienom slobodom interpretacije.

MAJKA I DIJETE

TRI PLESAICE

GUERNICA 1937. Raena za paviljon panjolske Repubublike lna Meunarodnoj izlobi u Parizu. Slika prikazuje agoniju sveopeg rata, a ne samo bombardiranje Guernice. Simbolizam prizora ukljuuje brojne tradicionalne elemente: majku i dijete, enu sa svjetiljkom, ruku s maem, prijeteu glavu bika i umirueg konja.

MATISSE
Od 1911. na njega sve jae utjee kubizam, a nakon rata on se takoer okree klasinoj francuskoj tradiciji koju je naslijedio od svog uitelja Gustava Moreaua, ali njegov je klasicizam izrazito moderan.

DEKORATIVNI LIK NA UKRAENOJ POZADINI 1927. 23

KIRCHNER
Nakon 1911. g. na njega je takoer utjecao kubizam, kada je u Berlinu pristupio skupini Die Brcke. Otputen je iz vojske, nastanio se u vicarskoj gdje sve vie slika pejzae, kao i mnogi njemaki ekspresionisti nakon rata. ZIMSKI KRAJOLIK NA MJESEINI 1919. Alpski pejza pokazuje mir i oaranost prirodom.

KANDINSKI
Nakon sudjelovanja u ruskoj revoluciji, 1921. g. vraa se u Njemaku gdje prihvaa poziv Waltera Gropiusa i predaje na Bauhausu. Tada definitivno prihvaa geometrijsku apstrakciju i izdaje djelo "Od toke i crte do plohe" (1926.).

PRECIZIONIZAM

1920.

(poznat i kao kubistiki realizam): pokret u SAD nastao oko 1920. i trajao izmeu dva svjetska rata, pod jakim utjecajem kubizma i futurizma. Meu glavnim temama su industrijalizacija i modernizacija amerikog pejzaa, prikazani preciznim, otro definiranim geometrijskim oblicima. To je deskriptivna umjetnost, a djela se esto temelje na fotografijama. Vjerovali su da je 20. st. ovisno o tehnologiji i strojevima, koje su prikazivali na glorificirajui nain. Iako se bave industrijskim dobom, socijalna angairanost im nije bitna. Precizionizam je ameriki ekvivalent "Neue sachlichkeit". Najvaniji precizionisti bili su Charles Demuth, Charles Sheeler i Georgia O'Keeffe. Bili su prisutni samo u SAD, nisu izdali nijedan manifest, a mentor im je bio fotograf Alfred Stieglitz, suprug G. O'Keeffe. Njihov rad je imao utjecaja na magini realizam i pop-art.

CHARLES DEMUTH

1883 - 1935.

Boravi u Parizu 1912. gdje na njega utjee Cezanne. 1916. prilazi kubizmu. Pod utjecajem je Duchampa i kubista koji su prebjegli u New York za vrijeme 1. svjetskog rata. Duchampov ready made otkriva mu maginost najjednostavnijih predmeta koje Demuth slika jakim bojama i plono ih pojednostavljuje. Nekoliko godina kasnije, pod utjecajem futurizma razvio je stil precizionizam, kojim je slikao gradsko i industrijsko graditeljstvo.

BROJKA 5 U ZLATU
Slika koja pokazuje utjecaje svih tadanjih modernih umjetnikih pokreta i koja je postala ikonom amerikog modernizma.

24

CHARLES SHEELER
Ameriki slikar i fotograf. 1909. g. odlazi u Pariz, gdje upoznaje kubizam. Kada se 1912. vratio u SAD shvatio je da od slikarstva ne moe ivjeti, pa se kao samouk posveuje komercijalnoj fotografiji i najvie snima arhitekturu. Uskoro postaje jedan od najcjenjenijih fotografa svoje generacije. Gotovo istodobno stie ugled i kao slikar, koristei slikarsku tehniku komplementarnu fotografiji, te postaje "suosnivaem" precizionizma. Najee teme su mu razni strojevi, konstrukcije i graevine. Angairala ga je Ford Motor Co. da fotografira i slika njihove tvornice.

PARNA TURBINA 1939.

KOTAI (FOTOGRAFIJA)

APSTRAKTNA UMJETNOST

Jedna od glavnih struja modernog umjetnikog izraza. Oznaava proces ralambe i pojednostavnjenja promatrane stvarnosti. Prethodnici pokreta apstrakcije bili su i Cezanne i Seurat. Nefigurativna apstrakcija ne sadri nikakvo podsjeanje na realnost, bez obzira je li ona polazina toka umjetnika ili nije. Apstrakcija pokazuje iskljuivo elemente kompozicije: crte, plohu, formu i boju. Razvila se u prva dva desetljea 20. st. kao konana konzekvenca evolucije impresionizma, fovizma (Kandinski) i kubizma (Maljevi, Mondrian).

JOSEPH STELLA

1877 - 1946.

Ameriki slikar talijanskog porijekla, od 1896. ivi u Americi i studira na New York School of Art. Nakon boravka u Europi (1909.) priklanja se futurizmu i slika prizore iz amerikog industrijskog ivota: Brooklynski most, Coney Island, Borba svjetala.

BROOKLYNSKI MOST 1917.

Apoteoza mosta postignuta sintezom futurizma i Demuthovskog precizionizma.

25

PIET MONDRIAN

1872 - 1944.

Holandski slikar, 1912. g. dolazi u Pariz. Pod utjecajem kubista slika serije stabala u kojima postupnom redukcijom svodi motiv na osnovnu grafiku shemu. Oko 1915. posve naputa realni motiv i slobodno komponira plohu u smirenom ritmu obojenih kvadratnih povrina obrubljenih rasterom crnih linija, a boje su reducirane na utu, plavu i crvenu. Godine 1917. jedan je od osnivaa grupe De Stijl i formulira principe svog neoplasticizma. U posljednjim radovima dosegao je krajnju moguu formalnu redukciju - platna mu sadre tek nekoliko obojenih ploha na bijeloj podlozi. Ova dosljednost ini Mondriana najistaknutijim apstraktnim slikarom njegova doba.

SIVO STABLO 1912.

KOMPOZICIJA S CRVENIM, MODRIM I UTIM 1930.

Crte je sveden na horizontale i vertikale, a boje na tri osnovne (uz crnu i bijelu). Cilj je bio prikazati "istu stvarnost" koju je Mondrian definirao kao ravnoteu postignutu "uravnoteenjem nejednakih, ali jednakovrijednih suprotnosti". Imao je tako izuzetan osjeaj za dinamiku ravnoteu, da poznavatelji odmah mogu otkriti krivotvorinu.

LASLO MOHOLY- NAGY

Radi pod utjecajem Maljevia i Lisickog, a 1923 - 1928. g. poduava na Bauhausu. Istraivao je upotrebljivost predmeta iz svakodnevnog ivota (npr. ica, papir, tkanina) koji su postajali materijalom za umjetniku obradu. Time se nadovezivao na kubistike i konstruktivistike kolae, kao i na dadaistiko-nadrealistiki readymade. Stvarao je konstrukcije od trokuta, kocke, kruga i izduenih cilindrinih oblika. Nakon Bauhausa, u Berlinu eksperimentira na podruju filma, fotografije i kazalita. Od 1937. ivi u Chicagu, tu osniva Novi Bauhaus gdje nastaju djela kombinirana od slike i plastike, koja naziva "prostorni modulatori"- trodimenzionalne konstrukcije od prozirnih ploa izmeu kojih se javlja igra svjetla i sjene. Jedan je od glavnih stvaratelja kinetike umjetnosti 20-ih (mehanizirane kinetike skulpture), a veliki broj suvremenika istrauje takve mogunosti: Gabo, Pevsner, Tatljin, Rodenko. Bavi se fotografijom i nekoliko mjeseci nakon Raya takoer razvija fotograme, fotografije bez fotoaparata.

KOMPOZICIJA A XXI. 1925.

KOMPOZICIJA Z VIII. 1924.

26

THEO VAN DOESBURG

1883 - 1931.

Holandski slikar i teoretiar, 1915. g. upoznaje Mondriana i pod njegovim utjecajem prelazi na apstraktno slikarstvo. S Bartom van der Leckom i Mondrianom osniva pokret i asopis De Stijl. Bio je vei polemiar nego stvaralac i bori se za priznanje pokreta. 1920 - 21. odlazi na propagandno putovanje u Italiju, Belgiju i Njemaku. U Bauhausu upoznaje Le Corbusiera i Mies van der Rohea, a njegova su predavanja utjecala na nain i smjer kolovanja. God. 1923. u Parizu organizira izlobu grupe De Stijl.
KOMPOZICIJA U SIVOM 1919

Uskoro naputa stroge principe geometrijske apstrakcije, surauje s holandskim dadaistima, a 1926. g. objavljuje manifest elementarizma, u kojem trai ponovnu afirmaciju individualnosti putem koloristike ekspresije, bez vertikalno - horizontalnog suprostavljanja linija radi postizanja dinaminih dramatskih efekata. U Parizu 1930. g. izdaje jedini broj asopisa Art Concrete, u kojem naziv apstraktna umjetnost zamjenjuje nazivom konkretna umjetnost, to nije ire prihvaeno.
PROTU-KOMPOZICIJA XIII 1926.

DE STIJL

1917 - 28.

Naziv asopisa (i pokreta) kojeg su osnovali Piet Mondrian, Theo van Doesburg i Bart van der Leck, a izlazio je u Leidenu i Parizu. U poslijeratnim traenjima novih naina likovnog izraavanja, De Stijl je jedan od najradikalnijih pokuaja. Ideolog je bio Mondrian, koji se od svog boravka u Parizu 1912. (gdje su na njega utjecali kubisti) bavio analizom formi. Nasuprot ruskim avangardistima (Maljevi, Tatljin, Gonarova) i kasnijim dadaistima (Arp) s jedne strane, te apstraktnom ekspresionizmu (Kandinski) s druge, neoplasticisti (Mondrianov naziv za pripadnike De Stijla) rjeenje vide u geometrijskoj apstrakciji. Prema njima, novi stil mora biti odraz znanstvenog i tehnikog savlaivanja prirode, jasan i matematiki logian poput moderne eljezne konstrukcije, treba postati univezalnim jezikom, kolektivnim stilom i izraavati osnovnu formalnu zakonitost u prirodi. Pokretu su pristupili G. Severini, H. Arp, K. Schwitters, Man Ray, El Lissitzky, C. Domela, a naputaju ga Mondrian i T. Van Doesburg (koji objavljuje manifest elementarizma). Teorija neoplasticizma imala je odjeka i u arhitekturi (Bauhaus, Alvaar Alto, Mies van der Rohe), u metodinom i ritminom ralanjivanju ploha i masa graevina.

27

BAUHAUS

1919 - 1932.

1919. g. arhitekt Walter Gropius osniva kolu Bauhaus u Weimaru, iji je cilj povezivanje umjetnosti s drutvom i premoivanje jaza izmeu likovnih i primijenjenih umjetnosti. Umjetnost vie nije trebala biti samoj sebi svrhom, ve ljudima omoguiti bolji i laki ivot. Slikarstvo, kiparstvo, umjetniki obrt i industrijski dizajn postaju elementi Gesamtkunstwerka. Gropiusu su uzori bile srednjovjekovne masonske loe kao zajednice umjetnika i obrtnika, secesija i Deutscher Wekrkbund. Utjecaj na program kole imali su konstruktivizam i De Stijl. U Bauhaus su doli Doesburg, Lisicki, Gabo, Malevi, Kandinski, Moholy-Nagy i Klee, a predavai su bili i obtnici, majstori oblikovanja. Godine 1925. zbog politikih pritisaka Bauhaus je preseljen u Dessau, a 1928. naputaju ga Gropius, MoholyNagy, Schlemmer i Klee. Posljednji voditelj Bauhausa bio je arhitekt Mies van der Rohe, a 1932. g. nacionalsocijalisti Bauhaus premjetaju u Berlin i uskoro ga zatvaraju.

CERCLE ET CARR

(KRUG I KVADRAT) 1929.

Drutvo apstraktnih umjetnika osnovano u Parizu 1929. g. Osnivai: kritiar Michel Seuphor i slikar Joaquin Torres-Garcia, koji izdaju tri broja istoimenog asopisa s tenjom promoviranja geometrijske apstrakcije. Godine 1930. organiziraju jedinu i prvu izlobu koja je bila posveena samo apstraktnim dejelima. Na njoj izlau: Mondrian, Kandinski, Schwitters... Udruenje se ubrzo raspada, ali njegove aktivnosti nastavlja Abstraction-Creation.

ABSTRACTION - CREATION

1931 - 1936.

Udruenje apstraktnih umjetnika osnovano u Parizu 1931. g. s ciljem promoviranja principa iste apstraktne umjetnosti putem zajednikih izlobi. Voe su bili August Herbin, Georges Vantongerloo i Jean Helion, ali su sudjelovali svi znaajniji apstraktni slikari, primjerice Gabo, van Doesberg, Laszlo Moholy-Nagy, Delaunay, Kandinsky i Mondrian. Neposredni prethodnik ovom udruenju bio je Circle et Caree. Udruenje je obuhvaalo cijelo podruje apstraktne umjetnosti, ali je teilo prema njenim stroim oblicima kakve su predstavljali Art concrete, konstruktivizam i Neo-plasticizam. Oko 400 lanova nije imalo jedinstveni stil, ve su dolazili iz raznih postojeih meunarodnih pokreta. Time su poloeni temelji meunarodne apstraktne Ecole de Paris. Redovne izlobe su odravane do 1936. i izdano je 5 godinjih publikacija s radovima lanova. Nakon 2. svjetskog rata propagiranje apstraktne umjetnosti preuzeo je Salon de Realites Nouvelles, udruenje koje vode apstraktni umjetnici. Do 1980. bile su zastupljene sve apstraktne tendencije.

GEORGES VANTONGERLOO
CRVENO, ZELENO 1936.

JEAN HELION
ILE DE FRANCE 1935.

28

AUGUSTE HERBIN
Prvi meu francuskim slikarima koji je slikao doslovno apstraktno i iz svojih slika uklonio svaku asocijaciju na premetni svijet. Radio je posve geometrijski: kompozicije stvara od trokuta, pravokutnika, krugova i krunih odjeaka, posve plonih oblika naslikanih jakim bojama. U toj strogoj geometrijskoj apstrakciji nema nijansi, polutonova ili tonskih prijelaza. Herbin je ispirirao op art (koji kasnija nadahnua crpi iz Vasarelijevih djela) i cijeli novi val slikarstva Art concrete.

PONO 1953.

AKT 1960.

AKT 1952.

ART CONCRETE

Naziv je promovirao Theo van Doesburg 1930. g. u "Manifestu konkretne umjetnosti" objavljenom u jedinom broju asopisa Art Concret. Zastupao je tip apstraktne umjetnosti koja e u potpunosti biti osloboena viene realnosti i koja nee imati nikakve simbolike implikacije. Tvrdio je da ne postoji nita konkretnije ili realistinije od linije, boje ili povrine (plohe boje). Termin "concrete" ovdje znai "ne-objektivo" i odnosi se na geometrijsku apstrakciju kakvom se bavio De Stijl (Josef Albers je geometrijsku apstrakciju proirio u SAD). vicarski umjetnik Max Bill organizirao je 1. meunarodnu izlobu Art Concrete u Baselu 1944. i obznanio kako je cilj stvoriti "u vidljivoj i opipljivoj formi stvari koje ranije nisu postojale... da se prikau apstraktne misli u osjetilnom obliku". Konkretna umjetnost je bliska konstruktivizmu.

MAX BILL
vicarski slikar, kipar i arhitekt bavi se ne-objektivnom umjetnou od kasnih 20-ih. Prema njegovoj definiciji konkretna umjetnost eliminira svaku naturalistiku prezentaciju i izraava se iskljuivo osnovnim elementima slike: bojom i formom. To je apsolutna emancipacija od svih modela i treba biti ista kreacija. Bill inzistira na matematikim temeljima slikarstva i skulpture, a u formama konkretne umjetnosti trai racionalizam, jasnou i harmoniju. Koristi kvadratine i dijamantne oblike, te iste i pravilne mree (veza s "hard edge-om").

PETNAEST VARIJACIJA JEDNE TEME

BEZ NAZIVA

VERDICHTUNG ZU CAPUT MORTUUM

29

RICHARD PAUL LOHSE

vicarski slikar i grafiar, stvara matematiki proraunate slike, koristi najvie 4 boje ali u velikom rasponu nijansi, sliku gradi od malih jedinica (obojanih kvadrata) koje matematiki ugrauje u velike komplekse i precizno odreuje njihove tonove i nijanse. Tako stvara kompozicijsku i koloristiku strukturu koja se "iri" prema rubovima platna i time sugerira irenje u beskonanost. Njegova djela su prototip Op-arta.

BEZ NAZIVA

GROUPE ENTRELACE

THEO VAN DOESBURG

PROTU-KOMPOZICIJA VI. 1925.

GALERIJA DROUIN

Pariz

U Galeriji izlau Arp i Delaunay, a 1945. je odrana izloba Art Concret na kojoj su sudjelovali Kandinsky, Herbin, Magnelli, Pevsner i Domela. Iste godine postavljena je izloba Fautrierovih "Talaca" i Dubuffetovih "Personnages", to predstavlja poetak za Art Brut. 1945. i 1947. g. u Galeriji je Izlagao Wols, a 1961. izlau Picelj, Baki i Knifer.

APSTRAKCIJA U ENGLESKOJ
VORTICIZAM
1914.

Avangardni engleski pokret povezan s kubizmom i futurizmom, prvi koji je ukljuivao apstraktnu umjetnost. Vorticizam je imao agresivan ton, slavio je pokret stroja i napadao suvremenu britansku kulturu. Glavni teoretiar bio je slikar Percy Wyndham Lewis, a za pokret je znaajan i Ezra Pound - obojica rade na asopisu Blast.

UNIT ONE

1933.

Skupina od 11 avangardnih britanskih umjetnika: Nash, Nicholson, Moore, Armstrong... Unit One zastupa dvije vodee tendencije: apstraktnu umjetnost i nadrealizam.

30

BEN NICHOLSON
Jedan od pionira apstraktne umjetnosti u Engleskoj. Nakon posjeta Parizu 1921. g. usvaja kubistiki repertoar. Od ranih 30-ih okree se apstrakciji, posebno ga je dojmio Mondrian i pridruuje se pokretu Abstraction-Creation. Godine 1935. stvara prvi apstraktni Bijeli reljef u drvu, koristei samo ravne linije i krugove. 30-ih i 40-ih godina radi jedino Bijele reljefe, bez iscrtanih linija i drugih boja - Mondrianov koncept doveden do toke iste apstrakcije. Zanimaju ga samo meusobni odnosi planova i tekstura. Istovremeno stvara i slike temeljene na principu pravokutne mree, koristei nijanse crne, sive i bijele boje, te svjetloplave s intenzivno utom. Njegova djela su hibridi skulpture i slikarstva. Smatra se jedinim engleskim umjetnikom koji je razvio apstraktni stil internacionalne kvalitete.

APSTRAKTNA KOMPOZICIJA

KOMPOZICIJA

DADA

Obiljeja: negacija svake logike, besmislenost i cinizam. Cilj je objasniti da su sve ustaljene vrijednosti, moralne i estetske, postale besmislene nakon uasa 1. svjetskog rata. U slikarstvu, kiparstvu i knjievnosti propagirana je besmisao i protuumjetnost. Zaetnik je Marcel Duchamp, koji ve 1915. u New Yorku promovira ideje negacije, destrukcije i antiestetizma. Grupu Dada osnovali su 1916. u Zrichu rumunjski pjesnik Tristan Tzara i slikar Hans Arp, a meu ostalima pridruuju im se pisci Hugo Ball i Richard Hlsenbeck. Otvorili su Cabaret Voltaire, literarni klub s izlobenom galerijom i kazalitem, gdje je Tzara proitao dadaistiki manifest. Ovdje su 1917. izlagali Arp, Chirico, Ernst, Kandinski, Klee i Picasso. Tada izlazi revija Dada I. i Dada II., naredne godine Dada III., a 1919. g. Antologija Dada. 1916. u New Yorku se oko Stieglitzove revije okupljaju Duchamp, Picabia, Man Ray i drugi, a neto kasnije dadaistiki pokret se javlja u Parizu i Njemakoj. Nastojei se osloboditi konvencionalnih umjetnikih formi, oni razvijaju vlastite koncepte: automatizam, apsolutnu spontanost forme i sukob raznih elemenata (Arp), ekstremnu slobodu fantazije (Ernst), te fantazmagorinu primjenu mehanikih i biolokih oblika (Picabia, Man Ray, Ernst). U mnogim idejama povodili su se za Kandinskim, Kleeom, Chagallom, Chiricom i Picassom.

MARCEL DUCHAMP

1887 - 1968.

Nakon ranih radova u Cezanneovom stilu, postaje zaetnikom dinamine varijante analitikog kubizma (bliske futurizmu): faze pokreta u vremenu smjeta na jednu sliku, to nalikuje na viestruko eksponiranu fotografiju. Na Armory Showu 1913. u New Yorku izlae "Akt koji silazi stubama" i "Le passage de la vierge a la mariee". 31

1913. poinje raditi svoje ready made koji izazivaju zgraanje - nasumce odabrani masovni proizvodi izolirani su iz svog funkcionalnog konteksta i izloeni kao umjetniko djelo. Prvi ready made: Kota bicikla montiran na kuhinjski stol - to je rad s preinakom, ali ostali radovi su bez ikakve intervencije: Stalak za boce, pisssoire ("Fontana")... Ready made je izbor jednog iz velikog broja nezanimljivih predmeta masovne produkcije i razlikuje se od Objet trouv (naenog objekta) koji je izabran zbog estetskih kvaliteta, ljepote ili jedinstvenosti. Godine 1919. na plakatu Mona Lise crta brkove. 1915. g. Duchamp osniva dadaistiki pokret "Antipeinture" i prekida sve veze s tradicijom i konvencijama. 1916. osniva Udruenje neovisnih umjetnika, 1923. svoj Muzej moderne umjetnosti, 1941. u New Yorku s A. Bretonom organizira izlobu nadrealista, a 1942. izdaje reviju "VVV" (s Bretonom, Hareom i Maxom Ernstom).

AKT KOJI SILAZI STUBAMA 1912. Prikazan je vremenski slijed pokreta, odnosno "statiki prikaz pokreta". Ova parodija ljudskog lika ve pokazuje ironiju koja je u temeljima njegova djela.

MLADENKA 1912.

HANS ARP
Francuski slikar, kipar i grafiar. 1911. u Munchenu susree Kandinskog i otkriva da su im umjetniki ciljevi zajedniki, a 1912. izlae na drugoj izlobi Der Blaue Reitera. U reviji Der Sturm objavljuje crtee ljudskih figura lelujavih linija. 1915. g. slika djela izvedena uglavnom ravnim linijama, ali uskoro naputa takav nain i oblici mu postaju rudimentarni, izlomljeni i iracionalni, to ve najavljuje dadaizam. Godine 1916. u vicarskoj sudjeluje u osnivanju grupe Dada i surauje u svim njenim publikacijama. Sa suprugom Sophie Taeuber u Zurichu eksperimentira s automatizmom u kolaima (Kolai od kvadrata organizirani prema zakonima sluajnosti,1916.). Arp smatra kako se zakon sluajnosti moe ostvariti samo potpunom posveenou Nesvjesnom, a tko slijedi taj zakon zapravo slijedi isti ivot (pribliavanje idejama nadrealizma). Za boravka u vicarskoj nastaju njegovi prvi apstraktni polikromni reljefi u drvetu - Dada reljefi. 1923. g. s Kurtom Schwittersom izdaje reviju Merz, a 1925. u Parizu se povezuje s nadrealistima. Postaje lanom grupe "Krug i kvadrat" i 1930. sudjeluje na njenoj meunarodnoj izlobi. Nacisti njegov rad proglaavaju za Entartete Kunst.

AUTOMATSKO CRTANJE

KONFIGURACIJA

KOLA S KVADRATIMA

32

KURT SCHWITTERS

1887 - 1948.

Njemaki slikar i grafiar. Nakon zavretka 1. svjetskog rata pod utjecajem je Kandinskog i F. Marca. Preko ekspresionizma, nadrealizma i apstrakcije dolazi do reljefnih konstrukcija. 1920. osniva grupu Merz, srodnu pokretu Dada, te izdaje asopis Merz (1923 - 32.). Rije je nastala 1919. g. sluajnim rezanjem rijei Commerzbank za jedan kola i od tada kolae naziva Merzbilden (Merz-slike). Radio je apstraktne slike i plastine strukture od raznih otpadnih materijala. 1924. g. zapoinje svoj prvi Merzbau (vrsta stupa nainjenog od otpadaka), koji je u plastinoj umjetnosti trebao biti pandan kolau u slikarstvu. Napravio ih je tri, a samo jedan je ostao sauvan. elio je stvoriti i Merzrevue (Merz-asopis) i Merzbuhne (Merzkazalite). Nacisti su njegovu umjetnost proglasili degeneriranom, pa odlazi u Norveku, a potom u London, gdje uz financijsku pomo MOMA-e radi svoj trei Merzbau.

MERZ 163 1920.

OORLOG 1930.

NB 1947.

FRANCIS PICABIA

1878 - 1953.

Nastoji otkriti jednostavan svijet imaginarnih oblika. Jedan je od protagonista parike avangarde i pribliava se kubistima. Odlazi u Ameriku i 1913. izlae na Armory Showu u New Yorku. Iste godine izlae apstraktne slike na parikom Salonu des Indpendants i Jesenjem salonu. Oko 1917. slika djela s temama iz svijeta mehanike (Ventilator, Dada-Rezonator, Ljubavna parada) koja su pretee dadaizma, kojem pristupa 1918. u Zrichu. Njegov kolorit je krt, koristi neobine materijale (komadie drveta, zlatni i srebrni prah), a stroj predstavlja feti - pokuaj afirmacije novog svijeta, ali manje agresivan od futuristikog. 1919. sudjeluje u dadaistikim demonstracijama u Parizu. 1924. g. odustaje od dade jer je smatra zastarjelom i pridruuje se Bretonu i nadrealistima. 1926. vraa se figurativnom slikarstvu i radi tzv. transparentne slike (vie crtea iste teme postavljeni jedni iznad drugih, tako da djeluju prozirno). Od 1945. opet se vraa apstrakciji.

LJUBAVNA PARADA 1917.

33

MAN RAY
Ameriki slikar, grafiar i umjetniki fotograf. Kubistikim stilom radi do 1913, a 1917. s Picabiom i Duchampom osniva dadaistiku grupu u New Yorku. Iza 1921. prelazi u nadrealizam i radi raznim tehnikama ukljuujui "aerograf" (airbrush), a takve svoje slike naziva aerografima. Uz to radi "predmete" od kojih su neki postali ikonama 20. st. ("Dar" iz 1921.: glaalo s redom avala na donjoj glatkoj povrini). Slikao je apstraktna platna i eksperimentirao s dadaistikim i nadrealistikim postupcima. 1921- 40. u Parizu radi kao cijenjeni modni i portretni fotograf, bavi se i snimanjem nadrealistikih filmova. Prvi je od avangardnih umjetnika koji fotografiju koristi kao umjetnost. Nastoji proiriti izraajne mogunosti fotografije postupkom simultanog snimanja (fotogrami), razvija tehniku solarizacije, a esto postavlja razne objekte na nerazvijeni fotopapir koji zatim fotografski obrauje ("rayogrami" - fotografije bez fotoaparata). Za vrijeme 2. svjetskog rata ivi u Holywoodu, a nakon 1951. vraa se u Pariz.

LJUBAVNICI 1934.

AUTOPORTRET

DADA U ZRICHU

1916 - 1919.

RICHARD HUELSENBECK TRISTAN TZARA HANS ARP SOPHIE TAEUBER - ARP HUGO BALL HANS RICHTER

njemaki pisac rumunjski pjesnik francuski slikar i kipar vicarka, Arpova supruga njemaki pisac njemaki slikar i filma

Cabaret Voltaire - dadaistiki klub u Zurichu osniva Hugo Ball 1916. To je ujedno i naziv prve dadaistike publikacije koju Ball izdaje. Tristan Tzara 1918. g. izdaje Manifest dade.

34

BERLINSKA DADA

1918.

1916. g. prethodnici berlinske dade bili su asopisi Neue Jugend (izdavai braa Herzfelde) i Die freie Strasse (izdava Raoul Hausmann). Dada u Berlinu zapoinje 1918. kada se Richard Huelsenbeck iz Zricha vratio u Berlin i u galeriji J. B. Neumanna proitao "Prvi njemaki dada manifest". Meu osnivaima su bili George Grosz, Raoul Hausmann, Johannes Baader i John Heartfield. Berlinska se dada razlikuje od ostalih po bitno agresivnijem i politiki motiviranom pristupu umjetnosti, jer je pred kraj rata Berlin bio poluizgladnjeli grad, u socijalnom i politikom kaosu. Bila je antiPruska, anti-buroaska i anti-kapitalistika od poetka. Pokret je osobito zainteresiran za publicistiku djelatnost i tadanje mass-medije. Klimaks berlinske dade bio je "Prvi meunarodni dada sajam" (i ujedno jedini), ija je tema bila: "Umjetnost je mrtva! ivio Tatlin!" Izlagali su svi vodei berlinski dadaisti, a centralni eksponat bila je lutka sa svinjskom glavom odjevena u uniformu njemakog asnika, koja je visila sa stropa. Dadaisti su pod utjecajem ekspresionizma, neki kubizma ili futurizma, a nakon 1920. na njih je utjecao Giorgio de Chirico. Meu ostalima, lanovi berlinske dade su: Hannah Hch, Hans Richter, Paul Citron, Rudolf Schlichter, Georg Scholz i Otto Dix. Dada asopisi: Club Dada Der Dada Lettrist International Cabaret Voltaire Dada Almanach

FOTOMONTAA

1918.

Kombinacija vie fotografija tako da ine dojam jedne. Velikim dijelom je izum berlinske Dade, koja je koristi za politiku propagandu, socijalnu kritiku i okiranje publike. Raoul Hausmann je tvrdio da je on 1918. izmislio fotomontau, no uz njega ravnopravno stoje John Heartfield i Hannah Hch. Koriste je i nadrealisti i pop-artisti.

DADA U NEW YORKU

MARCEL DUCHAMP FRANCIS PICABIA

1915 - 1920.

MAN RAY MORTON SCHAMBERG

Marcel Duchamp, Francis Picabia i Man Ray ine jezgru dade u New Yorku, osnovanu 1915. Morton Schamberg smatra se pionirom modernizma u Americi, a uz Mana Raya prvi je Amerikanac koji radi dadaistika djela.

DADA U PARIZU
LOUIS ARAGON ANDRE BRETON MAX ERNST

1919 - 1922.

HANS ARP TRISTAN TZARA

Andre Breton jedan je od urednika asopisa La Litterature, koji posebno promovira i podrava dadaistiki pokret. Breton je ujedno i jedan od glavnih osnivaa nadrealizma.

35

NADREALIZAM

Kad je Duchamp 1924. g. napustio dadaistiki pokret, skupina predvoena Andr Bretonom pokrenula je nadrealizam. Iste godine on izdaje prvi "Manifest nadrealizma", a 1929. g. "Drugi manifest nadrealizma". Cilj je bio isti psihiki automatizam kojim bi se izrazio istinski proces miljenja, osloboen djelovanja razuma i bilo kakve estetske ili moralne svrhe. Ideja da se ono nesvjesno moe "automatskim rukopisom" izravno prenijeti na platno u praksi nije funkcionirala, jer je izvjestan stupanj kontrole u tom procesu bio neizbjean. U poetku su nadrealisti istraivali neispitane dijelove duha putem frojdovskog oslobaanja potisnute podsvjesti, nekontrolirane emocije koriste kao stvaralake impulse, snovi i halucinacije slue im kao izvor nadahnua, ili objektivnu stvarnost sagledavaju kroz prizmu dalijevskog "paranoidnog delirija interpretacije". Kasnije proiruju taj program i isti psihiki automatizam zamijenjen je nadrealistikim aktivitetom misli, koji predstavlja vii stupanj kontrolirane spoznaje nove iracionalne vizije, postignute jedinstvom percepcije onog podsvjesnog i percepcije stvarnosti. Istrauju "primarnu spontanost" u crteima djece i mentalnih bolesnika, daju nov znaaj kolau, rade "nadrealistike predmete", koriste metode u kojima vie sudionika kontinuirano nastavlja raditi na crteu, pri emu nitko od njih ne zna to je prethodilo njihovu udjelu.

MAX ERNST

1891 - 1976.

1919. pristupa dadaistikom pokretu, s Arpom 1920. osniva grupu u Klnu i radi prve kolae. Od 1924. g. jedan je od glavnih predstavnika nadrealizma. U suvremeni slikarski izraz uvodi i nove tehnike: kola-fotografiju i frottage, gdje potezima olovke preko papira poloenog na odreeni predmet otkriva strukturu njegove povrine. Kasnije sam kreira strukture imitirajui oblike iz prirode ili izmilja strukturalno bogate povrine, koje su osnovni sadraj njegovih slika, bilo da se radi o fantastinim pejzaima ili kristalnim strukturama s likovima ljudi i ivotinja. "Izmislio" je i tehniku dekalkomanija, u kojoj se uljena boja pritiskom prenosi s neke druge povrine na platno.

ENA KOJA SE LJULJA 1923.

PRIPREMA MLADENKE 1940.

KOLA 1920.

PLOD DUGOG ISKUSTVA 1919.

36

SALVADOR DALI

1904 - 1989.

1924. radi pod utjecajem metafizikog slikarstva (Chirico), a 1928. u Parizu upoznaje djela nadrealista i sudjeluje u realizaciji filmova "Zlatno doba" i "Andaluzijski pas". Predstavnik je veristikog nadrealizma - likove ljudi, ivotinja ili stvari slika fotografskom tonou, s detaljima grotesknog i halucinantnog karaktera. U slikanju se slui asocijativnim reakcijama koje naziva "activite paranoiaque-critique", registrirajui stanja transa, histerije, neurotinih ispada, delirija i podsvjesnih kompleksa. Preko S. Freuda ulazi u simboliku podsvjesti i snova, koja se javlja u njegovim slikama na kojima su vrijeme, oblici i prostor izoblieni na zastraujue prirodan nain. Bio je apsolutni majstor samoreklame.

PROLAZNOST VREMENA 1931.

LICE MAE WEST 1935.

RENE MAGRITTE

1909 - 1967.

Belgijski slikar, isprva je pod utjecajem kubista i futurista, a oko 1925. g. u djelima mu se javljaju prvi znakovi nadrealistike fantastike. Ne slui se motivima iz podsvjesti, ve sliku gradi neobinim konfrontacijama poznatih objekata ili dogaaja. Smjetajui predmete u neuobiajene okolnosti daje im smisao koji djeluje iznenaujue. Stvara jukstapozicije obinog, udnog i erotinog. Tipini leitmotivi: veliko kamenje koje pluta zrakom i ribe s ljudskim nogama. Precizan crte i jasan kolorit.
PROBIJENO VRIJEME 1939.

UGROENI UBOJICA 1926.

IZDAJA SLIKA 1929.

37

JOAN MIR

1893 - 1983.

panjolski slikar, radi u Barceloni i Parizu. Oko 1920. pod utjecajem je kubizma, a 1924. prilazi nadrealistikom pokretu i supotpisuje nadrealistiki manifest. Postepeno u njegovu slikarstvu jaa utjecaj P. Kleea, a oko 1927. njegov je stil definitivno formiran - motivi su reducirani na ideograme nalik naivnim crteima ili simbolikim znakovima. Ovi znakovi esto imaju oblik krivudavih ameboidnih organskih oblika i stoga mu je stil nazvan "biomorfnom apstrakcijom". U kasnijim radovima tei veoj jednostavnosti, pa umjesto ivosti oblika na slikama prevladava samo nekoliko plonih znakova. Radio je litografije i intenzivno se bavio keramikom.

KARNEVAL HARLEKINA 1925.

LJESTVE... 1953.

OSOBE I PAS... 1949.

PAUL KLEE

1879 - 1940.

vicarski slikar, 1911. izlae u Munchenu i upoznaje slikare grupe "Der Blaue Reiter". Idejno je blizak Kandinskom, ali ga vie privlai poetski duh Mackea i Marca. Putujui Tunisom slika mnogo poetskih akvarela, koji ga prikazuju kao najizrazitijeg romantika meu modernim europskim slikarima. Bitni su mu oblici iz prirode, ali samo kao metafore sa skrivenim smislom. Bio je pod utjecajem kubizma i orfizma, etnografske umjetnosti i djejih crtea. Od 1916. izlae s grupom Die Blauen Vier (Kandinski, Jawlenski, Feininger), predavao je na Bauhausu (1922 - 31.), a 1925. sudjeluje na prvoj nadrealistikoj izlobi u Parizu. Pred kraj ivota prouavao je ideografe, ideograme i hijeroglife, to je rezultiralo novim grafikim jezikom "ideografskim stilom" (npr. "Park pokraj Lucerna", ulje i novinski papir).

BALTHUS
Francuski slikar poljskog porijekla, stvara u meuprostoru izmeu nadrealizma i maginog realizma. Teme su mu ezoterino-erotske, kombinira istonoazijsku senzibilnost s detaljistikom preciznou i strogom slikarskom kompozicijom koja ima uzore jo od renesanse (P. della Francesca) do Courbetova naturalizma. Likovi djevojaka prikazani su 38

izmeu nevinosti i lascivnosti, a ovo profinjeno slikarstvo blisko je nadrealnom, podsjea na zaustavljene kazaline prizore i zamrznute ive slike. Poznato okruje postaje sablasno, a svakodnevnica se pretvara u nonu moru (slino djelima Fusslija).

AKT PRED OGLEDALOM 1955.

ULICA 1933.

LEKCIJA IZ GITARE

FOTOGRAFIJA NADREALIZMA
BRASSAI

Pseudonim maarskog fotografa Gyula Halasza, koji od 1924. radi u Parizu. Godine 1933. objavljuje Paris de nuit - portret grada nou. Od 1933 - 1939. za asopis Minotaure fotografira razne umjetnike i njihove ateljee, pa tako upoznaje Picassoa. 1948. izdaje knjigu fotografija Sculptures de Picasso, a 1964. Conversations avec Picasso. Godine 1961. Picasso pie uvod u knjizi fotografija grafita: Graffiti de Brassai.

39

VAL REALIZMA NAKON I. SVJETSKOG RATA

Nakon rata mnogi slikari osjeaju drutvenu odgovornost, nastoje demaskirati vrijeme, suvremenike i kritizirati drutvenu stvarnost, pa slikaju invalide, vojnike rovove, ratne profitere, zloince i prostitutke. Apstrakcijom se to nije moglo postii, jer su umjetnici eljeli dokumentirati i razotkrivati. U Njemakoj, u suglasju s tim tenjama su Groszovi opisni prikazi poratnog doba, slikarstvo Maxa Beckmanna koje otkriva najgore strane ovjeka i slike Otta Dixa. U Francuskoj i Italiji takoer dolazi do povratka vidljivom svijetu, ali neto drukijem od agresivne drutvene kritike njemakih slikara. U Italiji je ovakav razvoj bio potaknut slikarstvom De Chirica i Carra, uvjetovan renesansno-klasicistikim naslijeem.

VALORI PLASTICI - ASOPIS

Izlazio je u Rimu od 1918. do 1922, a izdavao ga je slikar i kolekcionar Mario Broglio. asopis se otvorio prema europskim avangardnim strujanjima, uz suradnju De Chirica, Savinia i Carra, objavljujui po prvi put u Italiji lanke o Chagallu, Derrainu, Kandinskom, kubizmu, De Stijlu i Plavom jahau. Bavio se odnosom izmeu talijanske tradicije i europskih suvremenih smjerova, izmeu konceptualnih spekulacija i bavljenja slikarstvom. Od 1920. asopis ulazi u polemiku s avangardnim tendencijama u skladu s "neokasinom" klimom koja je tada vladala u Europi i orijentira se prema velianju kulture figurativnog talijanskog slikarstva 14. i 15. st. Nekadanji futurist Carr trai: "elimo da se u talijansko slikarstvo vrati red, metoda i discipliniranost, te da ono tei za vrstom i razumljivom formom". Oivljavanje nacionalnih vrijednosti i talijanske tradicije podrala je kulturna politika faistikog reima. Postojalo je i francusko izdanje asopisa. Prisutnost umjetnika "povratnika" iz meunarodne avangarde, duh istraivanja i prodiranja u realnost, dijalektika izmeu razliitih europskih kultura, ine od "Valori plastici" iskustvo razliito od bojaljivog "povratka redu" koji dominira velikim dijelom talijanske knjievne i figurativne kulture. I zbog toga se, za razliku od drugih asopisa, "Valori plastici" smatraju mjestom susreta velikog broja idejnih pokreta i sreditem estokih polemika.

NOVI REALIZAM

Povratak talijanskih slikara predmetnom svijetu ponajprije je utjecao na Njemaku. Neue Sachlichkeit - Nova stvarnost, Novi realizam (i Magini realizam) - pokret u njemakom slikarstvu 20-ih i poetkom 30-ih, do dolaska nacista. Naziv je skovao 1923. Gustav Hartlaub, direktor Kunsthalle u Manheimu i upotrijebio ga 1925. za naziv izlobe 32 umjetnika koji su zadrali ili ponovno stekli vjeru u opipljivu stvarnost. Po njemu je to "realizam sa socijalistikim prizvukom". Ovi umjetnici nisu pripadali odreenoj grupi ili zajednikom stilu, ve ih povezuje pedantno veristiko prikazivanje detalja i snana satira u cilju kritike drutva i prikazivanja lica zla, cinizam i rezignacija. Korijeni Neue Sachlichkeit lee u njemakoj renesansnoj umjetnosti i Rungeovom romantizmu. Najvea imena su Otto Dix, George Grosz i Max Beckmann.

40

Naziv Magini realizam izmislio je 1925. njemaki kritiar Franz Roh, kako bi opisao onaj aspekt umjetnosti Neue Sachlichkeit za koji je karakteristian otro fokusirani detalj. Roh u Magine realiste ubraja irok spektar umjetnika: Mira, Picassoa, Severinija... Kasnije su kritiari ovaj naziv koristili za razliite tipove slikarstva u kojima su predmeti prikazivani fotografskim naturalizmom, ali zbog paradoksalnih elemenata ili neobine suprotstavljenosti daju dojam nestvarnosti i stvaraju atmosferu misterioznosti (primjer: Magritte).

OTTO DIX

1891 - 1969.

Njemaki slikar i grafiar. U poetku pripada dadaistikom pokretu, zatim nadrealizmu i kasnije ekspresionizmu. Od 1920-ih njegovo slikarstvo ima drutveno-kritiku veristiku crtu i demistificira stvarnost. Gotovo opsesivno detaljno, fotografskom preciznou obrauje svaki detalj, upozoravajui na sva zla moderne Njemake. Radi beskompromisno iskrene i nimalo uljepane portrete, a najbolja djela u kojima nemilosrdno analizira svoje vrijeme su grafiki ciklus Rat i Vojniki rov (uniten u ratu), gdje prikazuje strahote, razaranja i trule. Nacisti njegova djela proglaavaju za Entartete Kunst.

VELEGRAD 1928.

AUTOPORTRET KAO VOJNIK 1914.

PORTRET NOVINARKE 1926.

GEORGE GROSZ

1893 - 1959.

Studirao je u Parizu, a nakon 1. svjetskog rata prilazi dadaistikom pokretu u Berlinu. Za vrijeme rata reagira svojim djelima na sve njegove strane posljedice. Inspiriran futuristima, koristio je jedan oblik kubizma kako bi razvio estoko satirini, ogoreni stil kojim je izraavao razoaranje svoje generacije. Kao rezultat protivljenja i oaja nastaju njegove stravine groteske, smjene, jezive i istinite. Od grotesknih i odvratnih rugoba doao je do polemine i borbene karikature. Prikazuje ljudsku movaru velegrada Berlina, bogalje, prosjake i prostitutke, izloge trgovina, mesnica, barova, portirnice i stubita hotela, plakate, reklame i sav ostali ki i neukus grada. Cijeli je taj opus bio uperen protiv buroazije, kapitalizma i militarizma. Izlagao je na izlobama Neue Sachlichkeit, a 1932. i u Umjetnikom paviljonu u Zagrebu. Nakon dolaska Hitlera na vlast, sklonio se u Ameriku.

SPROVOD 1918. STUPOVI DRUTVA 1926.

41

ALEXANDER KANOLDT (1881 1939)

Njemaki slikar maginog realizma i jedan od lanova pokreta Nova objektivnost. Nakon studija dolazi 1908. g. u Mnchen gdje upoznaje moderniste: Alekseja Javlenskog, Vasilija Kandinskog i Gabrielu Mnter. Godine 1913. postaje lanom minhenske Nove secesije, s Javlenskim i Kleeom. Nakon 1. svjetskog rata njegove mrtve prirode pokazuju utjecaje Deraina i prihvaanje kubizma. Ranih 1920-ih Kanoldt razvija svoj stil maginog realizma, po kojem je najpoznatiji. Od 1925. do 1935. radi kao profesor na Akademiji u Breslau, gdje dolazi u sukob s frakcijom sklonom Bauhausu, zbog negativnog stava prema njegovoj avangardnosti. Od 1933. do 1936. direktor je Dravne umjetnike kole u Berlinu. Nakon dolaska nacista na vlast poinje slikati u romantinom stilu, ali su mnoga njegova djela proglaena degeneriranom umjetnou. Umire u Berlinu 1939.

42

MAX BECKMANN

1884 - 1950.

Njemaki slikar i grafiar. Od 1906. izlae u berlinskoj secesiji, iz koje istupa 1911. g. Nacisti su njegova djela proglasili za entartete Kunst, pa odlazi u Pariz, zatim u London, a nakon 1947. ivi u Americi. Nakon 1. svjetskog rata koji ga ispunio oajem zbog stanja moderne civilizacije, postaje ekspresionistom. Na njegovim slikama vidi se sav kaos njemake stvarnosti nakon rata. Najee slika portrete, motive Krista, cirkuse, barove, ljudsku patnju i fantazmagoriju. Egzaltirano pokrenuti likovi lica izoblienih u grimase zgusnuti su u cjeline i modelirani tvrdim i otrim koloristikim kontrastima. Kasnije naputa ovaj "reski" stil koji zamjenjuje realistikim i sarkastinim, te sudjeluje na izlobama Neue Sachlichkeit. Naslikao je i 9 triptiha proetih simbolikom, u kojima se saimaju prolost, sadanjost i budunost njegova kazalita ivota.

NO 1919.

ODLAZAK 1933.

ARGONAUTI 1950.

43

AMERIKA
SAETAK: DAVOR IFTAR

STIEGLITZOV KRUG
Alfred Stieglitz, fotograf, izdava i galerist, 1905. g. otvara u New Yorku malu galeriju, poznatu pod nazivom "291". Isprva je bila namijenjena fotografima, ali uskoro je postala najznaajniji centar za izlaganje modernih amerikih i europskih umjetnika (do 1911. izlagali su Rodin, Cezanne, Picasso). Od 1905 - 1917. g. izlagali su brojni europski modernisti kao i mladi ameriki umjetnici (meu njima i Georgia O'Keeffe). 1917. g. zbog financijskih tekoa galerija se zatvara, a Stieglitz se narednih 8 godina posvetio svom fotografskom radu, zapoevi seriju portreta G. O'Keeffe, koju je zavrio 1937.

1925. Stieglitz otvara novu "Intimate Gallery", okuplja grupu amerikih umjetnika: O'Keeffe, Arthura Dovea, Hartleya, Demutha, Maxa Webera, fotografa Paula Stranda i posveuje se promociji amerike umjetnosti, ija ikona postaje Georgia O'Keeffe. 1929. g. Stieglitz premjeta galeriju, naziva je "An American Place" i preteno izlae djela O'Keeffe, Dovea i Marina, uz povremene izlobe drugih umjetnika i fotografa (Ansel Adams, Eliot Porter).

GEORGIA O' KEEFFE

1887 - 1986.

Prvi put izlae na posljednjoj izlobi Stieglitzovog kruga 1917. Za razliku od ostalih amerikih modernista, nikada se nije kolovala u Europi. Najvanija je predstavnica naturalizma koji je obiljeavao ameriku umjetnost 20-ih godina XX. st. Radila je u irokom rasponu stilova: slikala je neke vrste organske biomorfne vegetabilne apstraktne oblike koje duguje ekspresionizmu, a prihvatila je i precizionizam Charlesa Demutha, pa je ponekad smatraju i apstraktnom slikaricom. esto je spajala oba pristupa, ali je u stvari ostala realist.

CRNI LJILJAN 1926.

LJETNI DANI 1936.

CRVENA KANA 1923.

MARSDEN HARTLEY

1877 - 1943.

Spada meu najznaajnije autore Stieglitzove skupine. Bio je prvi koji je imao samostalnu izlobu 1909. u njegovoj galeriji "291". ivei u Parizu i Berlinu od 1912 do 1915. krenuo je prema apstrakciji pod utjecajem Kandinskog, Franza Marca i fovista. Izlagao je sa skupinom Der Blaue Reiter. Uzima motive iz stvarnog svijeta, rastvara ih i reorganizira u velike apstraktne kompozicije. To je energino slikarstvo, sjajnih boja sa smjelim rasporedom formi.
PORTRET NJEMAKOG ASNIKA 1914.

43

Nakon 1919. naputa ratne motive i apstrakciju, te rustikalnom snagom radi pejzae, mrtve prirode i studije figura. Radovi nakon 1935. pokazuju grubi realizam blizak stilu amerikih regionalista.

SUZDRANA KOMEDIJA 1939

FOX ISLAND

RIBAROVA POSLJEDNJA VEERA 1941.

MAX WEBER
Od svih amerikih umjetnika najvie sintetizira iskustva europske avangarde. U Parizu pohaa Akademiju Julian, bio je pod utjecajem Cezannea, fovizma, poetaka kubizma i primitivne umjetnosti. Nakon 1917. ide prema naturalizmu. Bio je uitelj Marka Rhotka.

KUPAICE 1910.

KONTEMPLACIJA 1949.

TRI FIGURE 1921.

ARTHUR DOVE
Pionir apstrakcije u SAD, u Europi dolazi u dodir s avangardnim pokretima. Ve 1910. radi prve apstraktne slike u amerikoj umjetnosti: Abstraction No. 1. i Abstraction No. 6. (uzor Kandinski). Godine 1930. radi apstrakciju temeljenu na prirodnim oblicima, sugerirajui ritam prirode - vjetra, vode i sl. (Sand Barge, 1930.). Iste godine radi skupinu asamblaa Goin' fishinig bliskih dadaizmu, od dijelova ribikih tapova i rukava koulje. 1940-ih eksperimentira s geometrijskom hard-edge apstrakcijom (Portret Alfreda Stieglitza) i radi kolae od prirodnih elemenata: pijeska, koljki i lia.

SAND BARGE 1930.

E 25 A

BEZ NAZIVA

44

GRUPA OSMORICE

1907.

Grupu su 1907. osnovala osmorica amerikih slikara kako bi promovirali stilsku raznolikost i liberalizirali ekskluzivistiki sustav izlaganja u Americi. Nacionalna akademija odbija izloiti njihova djela na Proljetnoj izlobi 1907. g., pa Robert Henri, intelektualni voa skupine, organizira 1908. njihovu prvu izlobu u Macbeth Galeriji u New Yorku. Ova izloba postaje kamen temeljac moderne umjetnosti u Americi. lanovi skupine rade razliitim stilovima, a zajednika im je odbojnost prema Akademiji i uvjerenje da svatko ima pravo slikati teme prema vlastitom izboru. Neki od njih e postati vodei lanovi "kole kante za smee". Robert Henri, portretist i slikar gradskih pejzaa, ohrabrivao je svoje uenike da slikaju gradsku sirotinju. Preferirao je izravnost izraza nad akademskom dovrenou. ROBERT HENRI JOHN SLOAN GEORGE LUX EVERETT SHINN GEORGE BELOWS MAURICE PENDERGAST WILLIAM GLACKENS ARTHUR DAVIES

KOLA "KANTA ZA SMEE"

kola "Kanta za smee" javlja se uoi 1. svjetskog rata u New Yorku. Okupljena oko Roberta Henrija, skupina se sastojala od ilustratora koji su ranije radili za filadelfijske i njujorke novine. Veina lanova Grupe osmorice pripadala je ovoj koli. Inspirirali su ih svakodnevni ivotni prizori u siromanim gradskim kvartovima i osjeali su njihovu dramatinost i pitoresknost. Ova umjetnost nije bila socijalna; otkrivala je puls i vitalnost gradskog ivota, a zanemarivala njegovu bijedu i prljavtinu. Kako bi to uhvatili na slici, slikali su brzim potezima, inspirirani baroknim i postimpresionistikim slikarstvom koje je davalo dojam neposrednosti i spontanog opaanja.

ROBERT HENRI

(1865 - 1929.)

Ameriki slikar, nakon studija na Ecole des Beaux u Parizu, 1891. Vraa se u SAD. Zastupao je realizam u umjetnosti i naglaavao kako "umjetniko djelo treba biti drutvena snaga koja e kreirati pomake u svijetu". Poticao je svoje studente da koriste teme koje im prua moderni gradski ivot. Bio je inicijator Grupe osmorice i voa kole Kante za smee. 1923. g. izdaje knjigu Art Spirit koja je imala ogroman utjecaj na umjetnike u SAD i Europi.

DJEAK SA ZELENOM KAPOM

TILLY

MALA PLESAICA

HALJINA ZA MASKERADU

45

GEORGE BELLOWS

(1882 - 1925.)

Iako nije meu osnivaima Kante za smee, postao je glavni predstavnik grupe kad je bila na vrhuncu slave. Ni jedan ameriki slikar prije Pollocka nije u svojim radovima izrazio takvu snagu. Njegove su slike bile okantne, jer je tada veina amerikih umjetnika slikala pejzae i izbjegavala prikazivati gradski ivot.

MUKA ZABAVA KOD SHARKEYA

1909. Djelo raeno u realistikoj tradiciji. Gledatelja se uvodi u prizor kao da je tamo prisutan, a igra svjetla se koristi kako bi se likovni istaknuli ispred tamne pozadine.

EVERETT SHINN

1876 -1953.

lan grupe Osmorice i Ash Can School, poznat je po pastelima s realistikim scenama iz ulica New Yorka. Iskustvo koje je stekao kao novinski ilustrator - reporter kasnije je koristio radei kao ilustrator za mnoge znaajne amerike asopise. Naslikao je i nekoliko murala u gradskoj vijenici u New Yerseyu.

ARMORY SHOW

1913.

1910. g. odrana je "Izloba nezavisnih" na kojoj se istaknula skupina mladih umjetnika nazvana Osmorica, koji e uskoro osnovati Ameriko udruenje slikara i kipara. kola "Kanta za smee" uskoro je izblijedjela zbog jo korijenitijeg modernizma koji je uslijedio nakon "Izlobe u Oruani" u New Yorku 1913. g. koja je stvorila novi duh u umjetnosti upoznavajui Amerikance s novim idejama koje su vladale u Europi i Americi. Izloba je bila iz dva dijela: presjek suvremene amerike umjetnosti i pregled francuskog slikarstva od romantizma do postimpresionizma, a od modernih umjetnika prikazana su djela Matissea i Picassa. Izloen je i Duchampov "Akt koji silazi niz stepenice", te doivio uspjeh ali i izazvao skandal. Slabije su bili zastupljeni njemaki ekspresionisti, a izostavljeni futuristi. Najvei dio izloenih Amerikanaca pripadao je koli "Kante za smee", skupini oko fotografa Stiglietza i grupi Osmorice, a izloba je u ameriku umjetnost uspjela uvesti internacionalni duh. 46

SINKROMIZAM

1913.

Pokret su osnovala 1913. g. dvojica amerikih umjetnika koji su ivjeli u Parizu: Stanton MacDonald Wright i Morgan Russel. Koriste iste boje u apstraktnoj kompoziciji, slino slikarstvu Delaunaya. Nastoje umjetnost osloboditi svih anegdotalnih elemenata (naracije) i ilustracije, proistiti je do toke u kojoj e emocije gledatelja postati posve estetske. Smatra se da je sinkromizam prvi apstraktni stil u amerikoj umjetnosti.

STANTON MAC DONALD WRIGHT

Ameriki slikar, studirao je u Parizu gdje upoznaje amerikog slikara Morgana Russela i zajedno osnivaju sinkromizam. Godine 1915. tijekom 1. svj. rata vraa se u SAD i u Los Angelesu organizira prvu izlobu moderne umjetnosti. Bio je prvi zapadnjaki umjetnik koji se zanimao za Zen, istonjaku umjetnost i kulturu, pa je u kasnijim godinama esto posjeivao Japan. Privremeno naputa svoj apstraktni stil i radi figurativne slike inspirirane japanskim formama i koloritom.
AVIONSKA SINKROMIJA 1920.

MORGAN RUSSEL

SINKROMIJA U PLAVOLJUBIASTOM

SINKROMIJA U NARANASTOM

REGIONALISTI I SOCIJALREALISTI

Prevlast realizma 30-ih godina XX. st. znai povlaenje avangardne umjetnosti, kao reakciju na ekonomsku krizu i drutvena previranja u Europi i Americi. Realizam je svagdje povezan s afirmacijom tradicijskih vrijednosti. Amerika vlada osniva Federal Art Project koji u doba krize mnogim slikarima omoguuje preivljavanje i koji sponzorira zidno i tafelajno slikarstvo. Ameriki se umjetnici dijele u dva tabora: regionaliste i socijalrealiste.

47

REGIONALISTI
Javljaju se u vrijeme velike ekonomske krize i nastoje obnoviti idealizam oivljavajui ruralni ivot i amerike mitove uglavnom formulirane na Srednjem zapadu.
EDWARD HOPPER GRANT VOOD THOMAS HART BENTON CHARLES BURCHFIELD...

EDWARD HOOPER

1882 - 1967.

Regionalist, nekadanji uenik R. Henrija, fokusirao se na tzv. puku arhitekturu amerikih gradova: fasade trgovina, kina i restorane, koji do tada nisu bili vrijedni umjetnikove panje. Slikao je i osamljene stanovnike velegrada u vlakovima, kazalitu, kinu, benzinskoj crpki ili eljeznikim postajama, pokazujui njihovu izoliranost i ispraznost ivota.

RANO NEDJELJNO JUTRO 1930.

Dojam mira i osamljenosti. Osim poetinosti, slika pokazuje pokazuje vrstu disciplinu oblikovanja u smjetaju hidranta, oznake za brijanicu, razliitosti prozora u nizu, zakoenosti svjetla i ravnotei vertikala i horizontala (vjerojatno je poznavao Mondrianova djela).

SOCIJALREALISTI
Uoavaju zbrku i oaj zbog ekonomske krize, dokumentiraju socijalne posljedice krize i trude se oko drutvenih reformi. Iako suprotnih naela, oba pokreta su inspirirana kolom "Kante za smee".
RAPHAEL SOYER ISABEL BISHOP PETER BLUME BEN SHANN...

HARLEMSKA RENESANSA

JACOB LAWRENCE

1917.

Najpoznatiji slikar iz doba harlemske renesanse, kulturne obnove Afroamerikanaca 20-ih godina. Probio se oko 1940. g. potaknut nepravdama koje su im nanoene, a bavio se drutvenim temama toga doba. Ostavio je jak utjecaj, tako da i danas njegova umjetnost definira prototip afroamerikog slikarstva.

SEOBA CRNACA 1941.

Iako malog formata, slika djeluje monumentalno zahvaljujui pojednostavljenim oblicima i ujednaenoj boji.

48

MEKSIKI MURALISTI
20-ih godina ovi umjetnici poinju raditi velike murale s temama iz starog i modernog Meksika, koji slave novi meksiki kulturni nacionalizam. Nakon Revolucije, to je bila angairana i edukacijska umjetnost i po tome slina ruskoj. Oslikavaju kole, crkve i vladine zgrade, kako bi nepismenoj populaciji usadili osjeaj nacionalnog identiteta. Imali su velik utjecaj na latinsko-amerike zemlje i apstraktnu umjetnost u SAD.

DIEGO RIVERA JOSE CLEMENTE OROZCO DAVID ALFARO JIQUEIROS

MUSEUM OF MODERN ART

1929.

Osnovan 1929. u New Yorku, revolucionirao je instituciju muzeja jer je ukljuio i tzv. primijenjenu umjetnost: fotografiju, film, arhitekturu i dizajn. Nekadanju koncepciju muzeja kao riznice dostupne samo odabranima zamijenio je demokratski i svima pristupaan prostor u kojem predmeti nisu rijetke dragocjenosti, ve su shvaeni kao odraz realnog svijeta, a muzej je poivao na temeljima Pariza i Bauhausa. Kustos treba pratiti aktualni umjetniki razvoj, ali i paziti da zbirku ne pretvori u sajam noviteta. Muzej je poeo otkupljivati djela nekih suvremenih umjetnika, a konaan proboj amerike umjetnosti na meunarodnu scenu dogodio se tek 1952. kad je u MOMA-i predstavljena Njujorka kola izlobom "15 amerikih umjetnika" (Pollock, Rothko i dr.). Termin Action painting skovao je tada kritiar Rosenberg i njime opisuje proces slikanja na platnu spontanom gestom.

APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM U AMERICI

Nakon ulaska SAD u 2. svjetski rat javlja se prvi originalni smjer u povijesti amerikog slikarstva: apstraktni ekspresionizam (ili New York School). New York postaje centar umjetnosti, a ne vie Pariz. Naputaju se stari naini izraavanja i istrauju se razne teorije, od egzistencijalizma do Junga i Freuda. Apstraktni ekspresionisti suprostavljaju se svim oblicima socijalrealizma i odbijaju itavu geometrijsku apstrakciju, a zanima ih organski apstraktni automatistiki nadrealizam (npr. Miro). Veliku podrku davala im je Peggy Guggenheim (galerija Arts of This Centuri, 1942 - 47.) i kritiari Clement Greenberg, Thomas Hess i M. Rosenberg, koji priznaju novi pokret, a priznanja od muzeja dobili su tek kasnije. U to doba razvila su se 2 pravca: gestualno slikarstvo (action painting) i slikarstvo polja (color field). Termin New York School se takoer odnosi na krug kompozitora oko Johna Cagea (Schoenbergova uenika), ija je muzika bila usporedna s muzikom i hepeninzima grupe Fluxus, a svim ovim umjetnicima bila je zajednika tenja za oslobaanjem nesvjesnog. Kasnih 60-ih Cage je radio serije crtea, otisaka i akvarela, od kojih su neki insprirani estetikom njegova prijatelja (i partnera u ahu) Marcela Duchampa. 49

Slikarstvo koje je prevladavalo petnaestak godina nakon II. svjetskog rata naziva se apstraktni ekspresionizam, jer su ga tako nazivali umjetnici koji su ivjeli u New Yorku. Prvi apstraktni ekspresionisti razvili su ovaj pristup likovnoj umjetnosti pod utjecajem nadrealizma i egzistencijalistike filozofije. Tijekom II. svjetskog rata, pjesnik A. Breton i ostali nadrealisti nali su se u New Yorku, a djela im se izlau u galerijama i muzejima (Peggy Guggenheim). Uskoro su apstraktni ekspresionisti razvili vlastiti oblik nadrealizma kojim su iskazivali svoj uas zbog ratnih strahota. Stvaraju mitske slike pod utjecajem teorije skupne podsvjesti Carla Junga.

ARSHILE GORKY

1904 - 1948.

Armenac koji sa 16 godina dolazi u Ameriku, bio je zaetnik pokreta i njegov najutjecajniji pripadnik. Razvio je intimnu mitologiju i vlastiti stl biomorfne apstrakcije s reminiscencijama na nadrealizam. Svaki oblik predstavlja odreeni autorov znak, a sve je u stanju mijenjanja u neto drugo. Biomorfne oblike duguje Mirou, a kompozicija i sjajne boje pokazuju utjecaj Kandinskog. Utjecao je na amerike apstraktne slikare nakon II. svjetskog rata.

JETRA JE PIJETLOVA KRIJESTA 1944.

Gorkyjevo najbolje djelo, pokazuje dinamino isprepletanje oblika i arke boje.

ADOLF GOTTLIEB

1903 - 1974.

Gottlieb u svojim djelima koristi oblik slikovnog pisma deriviranog iz prethistorijske umjetnosti, a njegove slike gledatelja vraaju u prvobitno i mrano carstvo podsvjesnoga. Na njega su utjecali Klee i Miro.

SILAZAK U TMINU 1947.

Stroga mrea pravokutnika kompozicijski podsjea na Mondriana i sadri nadrealistike oblike nadahnute djelima Picassa, Miroa i Kleea.

DIJALOG

50

AKCIJSKO SLIKARSTVO

JACKSON POLLOCK

1912 - 1956.

Najvaniji predstavnik akcijskog slikarstva. Studirao je kod regionaliste Bertona i preuzeo regionalizam, macho-image i alkoholizam. 1939. zapoinje terapiju jungovskom psihoanalizom. Neko vrijeme je pod utjecajem meksikih muralista i nadrealizma. Sredinom 1940-ih poeo je s akcijskim slikarstvom. Glavna ishodita njegova djela su nefigurativni ekspresionizam Kandinskog i nadrealistiko koritenje sluajnih efekata. Umjesto na stalak, platno polae na pod i uglavnom slika prolijevanjem, kapanjem i trcanjem boje s kista "dripping", dodaje pjesak i krhotine stakla, boju razmazuje tapom, pahtlom ili noem, a ponekad i hoda po platnu. Oblici na platnima odreeni su rijetkoom boje, brzinom i smjerom geste, odnosno udara boje na plohu, a rezultat je iva i bogata povrina. Prva izloba 1948. okirala je javnost, ali i zapanjila originalnou i dinamizmom. Apstraktno slikarstvo je uinio direktnijim, s vie improvizacije i uveo je velike dimenzije platna. 1951. prekida s ovim drip-paintingom i vraa se kvazi-figurativnosti. On je prvi ameriki slikar koji je postao "celebrity", ali nakon smrti. Vjerovao je da umjetnost dolazi iz podsvjesnog, sebe je vidio kao osnovnog subjekta svojih slika, a vrijednost djela ocjenjivao je prema autentinosti osobne ekspresije.

JESENSKI RITAM 1950.

PROSLAVA 1960.

WILLEM DE KOONING
Nizozemac, stvara u SAD. Zapoeo je figurativnim stilom, ali pod utjecajem Miroa i Gorkog poinje prikazivati unutarnji svijet neovisan o vanjskim utjecajima. Nestaju reminiscencije na stvaran svijet, a ekspresivna boja odreuje prostor slike koji nije definiran nikakvom perspektivom. Sadraj slike postaje prikazivanje slikarske akcije, iako serije slika idolskodemonskih kompleksnih enskih figura daju naslutiti utjecaj sjeanja na vieno ili doivljeno. To su metamorfoze viene stvarnosti i istovremeno unutranjeg doivljaja. Srodan je Pollocku po bjesomunoj energiji u postupku slikanja. Motivi su mu krajolici i lik ene.

ENA I. 1952.

ENA VI. 1953.

51

FRANZ KLINE
U njegovim crno-bijelim slikama velikog formata vidi se sva ivost akcijskog slikarstva, njegova dramatinost i poetinost. Na slike neposredno prenosi snanu slikarsku gestu, a linije se susreu i sukobljavaju na povrini platna. Kline ih kontrolira i ne preputa se sasvim diktatu podsvjesnog poput Pollocka. Njegovi monumentalni znakovi nisu simboliki prikazi, niti su odraz vienog ili doivljenog, oni nose smisao u sebi samima. Svoja djela zove "slikarskim iskustvima" jer nastaju bez unaprijed odreene ideje.
NEW YORK, NEW YORK 1953.

HANS HOFMANN
U Americi se akcijsko slikarstvo poistovjeivalo s pojmom apstraktnog ekspresionizma, to jesu srodni pojmovi ali nisu identini. Hofmann predstavlja izravnu vezu izmeu europske i amerike umjetnosti geste, jer je u svojoj slikarskoj koli u Minhenu poduavao mlade amerike umjetnike. Kasnije se nastanio u SAD i otvorio School of Fine Art u New Yorku, koja je s pravom nazvana kolijevkom suvremene amerike umjetnosti. Za njega je umjetnost autonomna i nije vezana uz politiku i socijalnu savjest. Razradio je "push and pull" koncepciju slikanja - svaki pokret implicira i reciproni pokret u suprotnom smjeru.

OCEAN 1957.

VELUTI IN SPECULUM 1962.

SLIKARSTVO "POLJA"

Krajem 40-ih godina XX. st. neki slikari naputaju "akcijsko slikarstvo" i preuzimaju stil nazvan slikarstvo "polja" u kojem se platno lavira tankim, prozirnim premazima boje. To moe biti uljana boja ili tu, a najee se koristila akrilna boja, koja se moe razrjeivati s vodom tako da slobodno tee po platnu. Slikarstvo obojenih "polja" stapa nervozne pokrete i estoke boje akcijskog slikarstva u iroke oblike nijansi koje donekle evociraju duhovnost istonjakog misticizma.

52

CLYFFORD STILL
Napetost njegovog monokromatskog slikarstva velikih dimenzija proizlazi iz kontrasta velikih i malih povrina boje i klinastih formi koje ih probijaju. Slikarska gesta je suzdrana, a ekspresivnost se postie pastoznim nanosom boje koja slici daje vibrirajuu ivost. I kod Stilla tema slike je slikarski proces.
BEZ NAZIVA 1953. SLIKA 1951.

MARK ROTHKO
Do sredine 40-ih radi stilom koji potjee od nadrealista, a potom prihvaa rano akcijsko slikarstvo. Uskoro naputa agresivnost akcijskog slikarstva, njegovi se oblici poinju "otapati", a slike pokazuju mir i kontemplaciju. Ne prikazuje neko mistino iskustvo, ve tragini pogled na svijet proet sjetom, a pojednostavljeni oblici djeluju kao univerzalni simboli temeljnog smisla ivota. Boja lebdi u nedefiniranim prostorima i postupno nestaje prema rubu slike, koja se moe nastaviti i izvan granica platna.

BEZ NASLOVA 1957.

CRVENO, BIJELO I SMEE 1956.

HELEN FRANKENTHALER
Inspirirana Rothkovim primjerom, meu prvima koristi platno preliveno bojama. Za razvoj amerikog slikarstva izvan apstraktnog impresionizma znaajna je njena nova tehnika: rijetkom tekuom bojom natapa grubo, negrundirano platno (soak stain technique). Stvara jednake biomorfne oblike kao i akcijsko slikarstvo u svojim poecima. Nadovezuje se na slikarstvo ranog Kandinskog, Pollocka i Gorkog. Koristi vlastitu varijantu akcijskog slikarstva, manje dramatinu od prethodnika. Po lirskim i dekorativnim obiljejima njene slike podsjeaju na djela Georgie O'Keeffe.

ZALJEV 1963.

PLAVA GUSJENICA

PLAVA ATMOSFERA

53

MORRIS LOUIS

1912 - 1962.

Morris Louis i Kenneth Noland preuzeli su postupak slikanja Helen Frankenthalter i dalje ga razvijali u slikarstvo obojenih polja, gdje se boja preljeva kao kod akvarela. Louis je moda najnadareniji slikar "polja", inspiriran radom Helen Frankenthaler. 1954. naslikao je prvu sliku "poput vela", a nakon nekoliko godina drugu, jo bolju seriju. Oslikanu povrinu bez tragova kista postizao je lijevanjem vrlo rijetke boje na platno, koje bi zatim naginjao u raznim smjerovima i tako usmjeravao boju. Osim slika iz serije "Vela" (ili "Koprena") znaajne su i one nastale pred kraj ivota iz serije "Razvoj", na kojima slobodno oblikovane linije teku du cijelog platna izbjegavajui sredinu slike ili njene rubove.

. PLAVI VEO NR 180 1961

BARNETT NEWMAN
Newmann i Rothko su najvaniji predstavnici slikarstva obojanog polja. Newman je slikao na tragu Mondriana, ali po njegovu miljenju Mondrianovo slikarstvo je bilo izvedeno, a ne neposredno, jer jo sadri reminiscencije na prirodu, budui da je pravi kut za njega prirodan oblik. Bavio se primitivnom izvornom umjetnou Indijanaca, a sadraj djela postao mu je vaniji od forme. Magine rituale pokuava prikazati "novom naivnou". Apstraktno za njega ne znai geometrijsko, a njegov je kredo: 1. Jezik umjetnosti mora biti apstraktan, 2. Njena dinaminost mora imati ritualnu namjenu, 3. Njen cilj mora biti vizija i prosvjetljenje. Cilj slikarstva je neposredni doivljaj, ideja se prvenstveno realizira u boji. Mondrianove prave kutove zamijenio je okomitim linijama bez poetka i kraja.

MITTERNACHT PLAVO

CHARTRES 1969.

54

AD REINHARDT

"CRNI REDOVNIK"

Poznat je po svojim Crnim slikama, bez tragova osobnog rukopisa, strogo racionalnima i puristikima, koja ukazuju na elementarno: na dubine crne boje. Ove slike dotiu nultu toku, granicu nevidljivosti. On odbija sve klasino, mistino i sentimentalno, njegov purizam je beskompromisan, a estetika rigorozna. Uoava se povezanost s kubizmom, Mondrianovim De Stijlom i Malevievim suprematizmom.

APSTRAKTNA SLIKA, PLAVO 1952. BROJ 107 1950.

EUROPA - APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM ENFORMEL, TAIZAM, ART AUTRE

ENFORMEL
slikarski pokret u apstraktnoj umjetnosti, nastao u Parizu oko 1945. g. Naziv je smislio kritiar Michel Tapie. Osnovni motiv je oslobaanje od pravila, konformizma i tereta tradicije. Nestaje iluzija da umjetnost moe popraviti svijet, a slikarstvo pokazuje dinamizam boje, impulzivnu liniju, spontani rukopis i koristi grube, neestetske materijale. Za enformel je znaajna i potraga za novom izvornou daleko od civiliziranog svijeta. Koristi se sustav znakova davnih kultura, a bojom, gustim namazima i neslikarskim sredstvima stvaraju se strukture nalik reljefu. To je posljednji umjetniki pravac koji je nastao u Europi (Pariz, oko 1945.), a pridruuju mu se razna srodna strujanja amerikog slikarstva. Na Francuze najvie utjee Pollock tehnikom lijevanja boje iz kista ili posude ravno na poloeno platno (dripping).

TAIZAM
Naziv Taizam (izvedenica od francuske rijei za mrlju) potjee od kritiara Michela Tapiea i oznaava potpuno spontani akt slikanja i tenju da se unaprijed ne smilja i ne planira tijek stvaranja. Time se do kraja uveava mogunost za formuliranje vlastitog autentinog izraza. Karakteristina je upotreba nepravilnih toaka (mrlja) boje. Pojam se rairio 50-ih godina u doba apstraktnog ekspresionizma.

55

ASSEMBLAGE
predmetno oblikovanje nastalo iz kolaa, proirivanjem principa montae na prostor. Kao skupni pojam oznaava sadraj prostorno-plastinih materijalnih slika, gdje su predmeti umetnuti u strukturu slike kako bi se dobio dojam reljefa.

"COBRA"
pokret koji je u Parizu 1948. g. osnovala grupa umjetnika iz sjeverne Europe kao reakciju na geometrijsku apstrakciju i soc-realizam. "COBRA" su prva slova za Kopenhagen, Bruxelles i Amsterdam, glavne gradove zemalja porijekla glavnih umjetnika, meu kojima su najvaniji Danac A. Jorn, Nizozemci Karel Appel, Constant i Corneille, te nadrealistiki belgijski pjesnici Dotremont i Noiret. Pokrenula ih je ista tenja prema spontanoj umjetnosti, odbijanju svakog intelektualizma i teorijskog dogmatizma u korist slobodnog eksperimentiranja s direktnim i intuitivnim izraajnim nainima. Njihova je umjetnost provokativna, iskazivala je hedonistiko zadovoljstvo i kreativnu gestu. S jedne strane umjetnost grupe istraivala je vlastito korijenje u ivahnoj nordijskoj narodnoj umjetnosti, a s druge je strane bila rezultat fuzije nekih elemenata izvuenih iz trendova moderne umjetnosti: pribjegavanje snu, literarni tekst, psihiki automatizam nadrealistike poetike i ekspresionistike boje. Teme su bile ene, djeca, ptice, sunce, mjesec i nadasve mitoloki bestijarij, napola fantastian, napola naivan. Grupa se razila krajem 50-ih.

ALFRED WOLS

1913 - 1951.

Njemaki slikar i fotograf, po savjetu Moholy-Nagya odlazi u Pariz. Tamo je ivotario od fotografije dok 1947. nije postao slubeni fotograf Parike svjetske izlobe. Prva izloba akvarela 1945. u Galerie Drouin nije bila uspjena, ali druga 1947. izaziva senzaciju. Wolsove slike i crtei u poetku su pod utjecajem psihikog automatizma nadrealista, a nastajali su pod utjecajem droga i alkohola. Kasnije, snanim potezima kista i gustim namazima stvara slike reljefnih struktura. Povrinu slike "napada" kistom, grebe i urezuje njegovim drkom. Vrtlozi, spirale i vijuge podsjeaju na mikroskopom poveane biljne i ivotinjske motive. Mnoge su mu slike inspirirane fotografijama biolokih mikrostruktura i teleskopskim snimkama sustava zvijezda i fotografijama leeva. Glavni je predstavnik taizma.

PIJANI BROD 1945.

PLAVI FANTOM 1951.

56

ANTONI TPIES
panjolski slikar, nakon Wolsa jedan od najznaajnijih umjetnika enformela. Prve poticaje dobiva od Picassa, Miroa, Kleea i nadrealista, ali vremenom stvara vlastiti stil koji se temelji na kontrastu praznih, tihih prostora i oblika, sluaja i reda, slobode i kontrole. Slike asociraju na raspuknute zidove, zagonetne asirske i arapske natpise, kratere i pjeane dine. To nisu metafiziki nego telurski (zemaljski) krajolici koji ukazuju na oblike praivota, tamni, sivi i gotovo monokromatski. U gradnji slike koristi gips, cement, mramorni prah, pijesak i zemlju (mix-media). ovjek se ne pojavljuje kao figura, ali se vidi njegov trag u materijalu. Tpies je imao velik utjecaj na dio minimalista, umjetnika arte-povere i procesnu umjetnost.

MATERIJA NA DRVU I OVAL 1979.

RELJEF CIGLASTE BOJE 1963.

EMIL SCHUMACHER
Najstariji od njemakih umjetnika taizma i enformela. Slika krajolike, ali ne prema realnom svijetu. To su telurski pejzai nastali prema njegovu unutranjem doivljaju. Napetost gradi suprotsavljanjem grafikih znakova pozadini slike i sukobom forme i antiforme.

ZA BERLIN 1957.

TERRANO XII. 1990.

57

JEAN FAUTRIER
Jedan je od najranijih i najznaajnijih predstavnika nove moderne (enformela) koja je prekinula sve veze s klasinim modernizmom sredine 20. st. Najpoznatiji ciklus "Taoci" (1943 - 45.) sadri 30 slika, a Pollock i De Kooning bili su oduevljeni tom serijom. "Taoci" prikazuju izmuene, izopaene i deformirane glave, a serija slika "Objekti" (ili Nagi) ostatke tijela u raspadanju. Sve je samo naznaeno, figura je postala ifrom, a dojam je jeziv i okantan. Za razliku od ostalih slikara enformela, Fautrierove forme se zadravaju unutar zadanog okvira slike. Njegov je najvei doprinos upotreba kompaktnih plastinih materijala i uvoenje otvorene strukture slike. Izlagao je u Galeriji Drouin u Parizu.

IZMUENI OVJEK 1942.

GLAVA TAOCA 1945.

JEAN DUBUFFET
Akcijsko slikarstvo je snano djelovalo na europsku umjetnost, koja tih godina nije imala nita sline snage i uvjerljivosti. Meutim, Dubuffet je dosegao tako udesnu izvornost da je sam stvorio novi pokret. Traio je naivnost i spontanost u crteima duevnih bolesnika, naivaca i djece. Ove dojmove prenosi na svoje neoprimitivno slikarstvo 40-ih i 50-ih godina, kojim protestira protiv "elegantnog slikarstva" i tradicionalnih vrijednosti, a svoju umjetnost je nazvao l'art brut ("sirova umjetnost") - djela stvorena bez umjetnikih ili estetskih pobuda, iz unutranjih stvaralakih potreba. U Engleskoj se taj tip umjetnikih djela naziva Outsider Art. Takoer je izlagao je Galeriji Drouin. Hvalio je izravnost i spontanost amatera, nasuprot savrenstvu profesionalnih umjetnika. Za njega je karakteristina gola neposrednost te eksplozivna i izazovna prisutnost. Otkriva poeziju u svakodnevnim materijalima, malim stvarima, jednostavnom ivotu ovjeka, ivotinje i prirode. Njegov rukopis podsjea na puzzle i ornament. Kasnije, od odbaenih slika na papiru stvara asamblae nazvane "Teatar sjeanja".

METAFYSIX 1950
Slika iz serije "Tijela gospoa". Boja je teka i mutna kao premaz buke, a linije koje iscrtavaju zdepasto tijelo izgledaju kao da su izgrebale povrinu slike.

ZAMRLJANI OVJEK 1955.

58

KAREL APPEL

1912.

Nizozemski slikar, jedan od utemeljitelja skupine COBRA koja je djelovala u Danskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Glavni poticaj bili su im L'art brut i apstraktni ekspresionizam. Appel dodaje Dubuffetovim temama otre poteze kista i ive boje sline De Kooningovima. Pod utjecajem amerikog akcijskog slikarstva i jazz glazbe, njegove slike pokazuju eksploziju boja koje prikrivaju prisutne figurativne elemente. Prihvatio je apstraktni impresionizam, ali i inzistirao na vanosti sadraja, te tako stvorio presedan koji e slijediti mnogi europski i neki ameriki slikari, koji su se bavili istim problemom.

KRAJOLIK 1961.

IZGORENO LICE 1961.

ENGLESKA - APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM

FRANCIS BACON

1909 - 1992.

Engleski slikar, vezan uz ekspresionistiku tradiciju, majstor u prikazivanju osjeaja tjeskobe. Preuzimao je elemente drugih slikara koje transformira kako bi im dao novo znaenje. Nastojao je stvarati slike koje "otvaraju dublje mogunosti osjeta". Kasnije je esto slikao triptihe i serije slika s dijelovima koji se mogu mijenjati, jer se nije mogao izraziti na samo jednoj slici. Divio se pioniru fotografije Muybridgeu i reiseru Eizensteinu. Blizak mu je i Van Gogh kao primjer izoliranog ovjeka i umjetnika. Nakon retrospektivne izlobe u Londonu 1962. g. afirmira se kao vodei figurativni slikar u Engleskoj.

STUDIJA PAPE INOCENTA X. 1953.

Djelo nastalo prema Velasquezovom portretu Pape Inocenta X. Bacon je napravio ak 30 slika na ovu temu.

59

GLAVA OKRUENA GOVEIM POLOVICAMA 1954.

Vidljivi utjecaji Velasquezove slike "Papa Inocent X.", izraz lica preuzima iz jedne scene iz Eizensteinovog filma Krstarica Potemkin, a govee polovice preuzete su od Rembrandta. Djelo je usporedivo s Fuselijevom "Nonom morom", Ensorovim "Kristovim ulaskom u Bruxelles" ili Munchovim "Krikom".

LUCIAN FREUD
Njemaki umjetnik, od 1932. g. ivi u Londonu. Odan je vidljivom svijetu kojeg prikazuje analitiki i klinikom hladnoom, a zanimaju ga "close-up" detalji. Slika obitelj i prijatelje, a nikada profesionalne modele. eli raditi "portrete ljudi, a ne slike nalik na ljude". Kasnih 50ih radovi mu imaju oputeniji tretman. Radi velik broj aktova u neobinim pozama i bez idealizacije. Djela: Interijer u Paddingtonu, Slikarova majka, Djevojka s bijelim psom, Portret Francisa Bacona...

INTERIJER U PADDINGTONU

DJEVOJKA S BIJELIM PSOM 1952.

GOLA DJEVOJKA SPAVA 1968.

GRAHAM SHUTERLAND
Britanski slikar i grafiar, od 1935. g. veinom radi pejzae kao polu-apstraktne kompozicije. U vrijeme 2. svjetskog rata prikazuje unitene gradove i bombardirane zgrade. Nakon rata preteno slika religiozne sadraje i portrete: Raspee, Krist u slavi (tapiserija), Portret Sommerseta Maughama...

SVJETSKI RAT

60

REAKCIJA NA APS. EKSPRESIONIZAM - EUROPA

Reakcija na apstraktni ekspresionizam javlja se i u djelima grupe "Cobra" i taista. Za razliku od amerikog akcijskog slikarstva snane geste i oslobaanja, taizam se usprkos svoje ekspresivnosti kretao europskim putom, koji je preko ekspresionizma vodio u romantizam. Spontanosti i dramatinosti taizma suprotstavlja se lirsko slikarstvo svjetla i boje, mirno i optimistino. Nekadanja dinamika pretvara se u vibrato jedne boje koja prevladava slikom ili je ispunjava. Stvorila se averzija prema "natrpanosti" i "prezasienosti slika", pa im se sada suprotstavljaju "ista" i osjeajna monokromatska djela bez traga prezasienosti.

GRUPA ZERO

Dsseldorf

Grupu su u Dsseldorfu osnovali Otto Piene, Heinz Mack i Gnther Uecker, a suraivali su s Yvesom Kleinom, Luciom Fontanom i minhenskom grupom ZEN (Rupprecht Geiger, Willi Baumeister, Fritz Winter, Rolf Cavael i Theodor Werner). Glavni ideolog grupe "Zero", Otto Piene, smatra kako snagu boje pojaavaju nijanse. Bujicu boje zamjenuje red temeljen na redukciji, a dramatini efekti boja zamjenjuju se istananim odnosima svjetlosti i sjene, finim nijansiranjem jedne boje i redukcijom na crno i bijelo. Geometrijska struktura kompozicije zamijenjena je poljima boje, a slike su ispunjene rasterom, mrljama ili mreom boje. Pobuna protiv taistikog slikarstva zapoinje 1957., a prvi manifest grupe Zero javlja se 1958. Cijenili su vitalnost J. Pollocka i mistinost Wolsa, ali se opiru zahtjevu da umjetnost bude odraz vremena (Piene: "Tada bi umjetnik bio obian dopisnik"). S poslijeratnog pesimizma preli su na optimistike vizije. Zero nije bila samo njemaka umjetnika grupa, ve je postala meunarodni umjetniki pokret. U 60-im nestaju granice izmeu klasinih umjetnosti slikarstva, grafike i skulpture, poinju se koristiti svjetlo, pokret, rije i zvuk, te nastaju interdisciplinarna umjetnika djela. Grupa Zero i njeni prethodnici doprinose nastavljanju ideja ranije zaetih u dadaizmu, futurizmu, konstruktivizmu i nekih ideja Bauhausa (Kandinskog, Moholy-Nagya...)

OTTO PIENE
Jedan od osnivaa grupe Zero, postavlja pitanje zato slika ne bi sadravala samo jednu boju, pa je tijekom godina slikao crvene, ute, bijele i smee slike. U umjetnost je uveo strukturu rastera, koristio dim i vatru, te stvarao igru svjetla na tragu Moholy-Nagya.

WILLENDORFSKA VENERA
Slika je stvorena koritenjem ulja i dima na platnu (1963.)

VATRA 1962.

61

HEINZ MACK
Poinje se oslobaati iluzionistike dvodimenzionalnosti i kreira vibrirajuu povrinu slike. Stvara seriju slika "Vibracije" u razdoblju osnivanja grupe Zero, otkrivajui efekte reflektiranog svjetla s metalne povrine. 1963. prestaje slikati, posveuje se kiparstvu i stvara svjetlosne objekte. Kasnije se opet vraa slikarstvu intenzivnog kolorita.

VELIKI TROZVUK 1993.

YVES KLEIN
Smatran je ocem Zero pokreta. Pronaao je duboku ultramarin plavu boju koja mu je omoguila izraavanje materijalne i spiritualne kvalitete boje. Slikao je glatke, a kasnije poput spuve reljefne slike prekrivene IKB bojom (patentirao je "International Klein Bleu" boju). 1958. u bijelo obojanoj praznoj galeriji napravio je izlobu u kojoj nije izloio nita nematerijalni princip, oblikovanje slikarske tiine. Kasnije je plamenom slikao po zraku slike koje nestaju kad se vatra ugasi. S Armanom i Claudeom Pascalom "podijelio" je svijet i potpisao se na nebo, a s arh. Wernerom Ruhnauom koncipirao je klima ureaje velikih geografskih povrina. Komponirao je "Monotonu simfoniju" od jednog jedinog tona. Od 1960. nakon susreta s Novim realistima na papir otiskuje tragove golih tijela obojanih plavom bojom, ili pitoljem s bojom prska tijela modela koji lee na platnu i tako radi njihove negative. Potaknuo je razvoj konceptualne umjetnosti sve do naih dana.

ANT 63 (Antropometrija) 1961.

RE 19 1958.

62

ITALIJA

LUCIO FONTANA - SPACIJALIZAM

30-ih godina osniva talijansku sekciju grupe "Apstrakcija-Kreacija" iz Pariza, a 1946. u Argentini objavljuje Bijeli manifest u kojem uvodi pojam spacijalizma i trai sklad boje, prostora, svjetla, pokreta i zvuka. Kako bi omoguio da prostor prodre u sliku on bui ili para svoja platna. Kod Kleina i kod Fontane radi se o konceptualnoj umjetnosti u kojoj je ideja vanija od same realizacije. U skladu s tim Fontana svoje slike naziva Concetto spaziale, a skulpture Scultura spaziale. Na njegovim slikama i skulpturama najbitniji su boja i poredak usjeka i rupica po povrini, koje na taj nain upijaju prostor. 1947. vraa se u Milano, pokree spacijalistiki pokret i izdaje Tehniki manifest spacijalizma u kojem govori o novoj umjetnosti, projektiranju oblika i boja u realnom prostoru uz pomo suvremene tehnike (neonska svjetla, televizori). Spacijalistika bi umjetnost trebala nadii platno slike i volumen skulpture, te postati integralnim dijelom arhitekture koristei znanost i tehnologiju. 1947. g. Fontana radi Crni prostorni environment (soba obojana u crno), a 1949. g. Prostorni ambijent (prostor araniran neonskim svjetlima). Spacijalizmu se pridruuju talijanski umjetnici: Roberto Crippa, Enrico Donatti, Gianni Doya i Cesare Peverelli, a pokret zavrava oko 1952. g. kada izlazi i posljednji manifest.

ATTESE 1965.

VJENANJE U VENECIJI 1961.

ALBERTO BURRI
Apstrakcijom se bavi od 1948. g., a 1949. g. na slike inkorporira jutu kao element kolaa i esto je prica crvenom bojom tako da nalikuje krvavim zavojima (Vrea s crvenim, 1954.). 50-ih godina na slikama koristi i druge materijale: djelie drveta i zahralog metala, a ponekad pali djelove slike (sugerira iskustvo rata). Jedan je od prvih koji time istrauje evokacijsku snagu otpadnih materijala. U njegovu radu ima paralela s Arte poverom i JunkArtom u SAD (utjecao je i na Rauschenbergove Combine paintings iz 1955.).

VREA 5 P 1953.

VREA I CRVENA BOJA 1954.

63

PIERO MANZONI
Preko enformela i Novog realizma, inspiriran Dubuffetom, Manzoni je doao do svojih bijelih, bezbojnih slika nazvanih Akromi, koje ne ukazuju ni na to. Bijela platna, kugle od vate ili poliestera, staklene ploe, kugle od krzna ili slame ne referiraju se ni na to osim na same sebe. Manzoni ubrzo prerasta granice tafelajnog slikarstva i poinje potpisivati ljudska tijela, ljuske jajeta ili kutijice s vlastitim fekalijama (Merda d' artista), a balon punjen zrakom naziva "Umjetnikov dah". Povukao je liniju dugaku 7.200 metara i objasnio da granica izmeu ivota i umjetnosti vie ne postoji.
AKROM 1962.

POP - ART

Pop-art je sredinom 50-ih godina u Londonu pokrenula skupina umjetnika i intelektualaca, impresioniranih utjecajem koji su na ivot Britanaca izvrili ameriki masovni mediji nakon II. svjetskog rata. Posegnuli su za obradom komercijalnih proizvoda koji su udovoljavali ukusu iroke publike, a koje su pripadnici intelektualne kulturne elite smatrali prostim i antiestetskim. Zatitnici pop-arta postali su Marcel Duchamp i neki dadaisti, koji su prezirali svaku pravovjernost u umjetnosti. Najvei je procvat pop-art doivio u Americi. Za razliku od dadaizma, on nije bio iskaz gaenja prema suvremenoj civilizaciji. Komercijalna kultura mu je bila sirovina i izvor likovnih tema, a ne zlo koje treba napadati. Nasuprot dadi, pop-art nije imao agresivan stav prema uvrijeenim vrijednostima moderne umjetnosti. To je trijumf trivijalnog nad uzvienim, ukidanje granica izmeu slikarstva i objekta, upotreba svakodnevnih materijala, mijeanje originala i reprodukcije, serijsko nizanje predmeta na slici, odbacivanje rukopisa i svakog dubljeg znaenja, izbor objekata koji odgovaraju principima reklamne industrije i koritenje tehnike proizvodnje. Gotovo simultano s pop-artom javljaju se novi realizam, hepening i environment.

64

ENGLESKA

RICHARD HAMILTON
Sljedbenik Marcela Duchampa, autor prvoga djela ("to to ini suvremeni dom tako razliitim, tako privlanim?") koje se moe smatrati proizvodom pop-arta. To je kola koji sadri veinu trivijalnih tema koje e koristiti popartisti: strip, film, komercijalni dizajn, golotinja, jeftin dekor, kuanski aparati - simboli moderne materijalistike kulture.

TO TO INI SUVREMENI DOM TAKO RAZLIITIM, TAKO PRIVLANIM? 1956.

Kola koji prikazuje pin-up djevojku i miiavog mukarca kao Adama i Evu u potroakom raju, stanu ispunjenom proizvodima masovne kulture.

DAVID HOCKNEY
Engleski slikar i fotograf (uvijek je poricao da je pop-artist), poznat po svojem satirikom slikarstvu, crteima i portretima suvremenika. Od 1960-ih naputa apstrakciju u korist narativnog slikarstva i radi seriju slika bazena u Los Angelesu, od kojih je najpoznatija Bigger splash. Inspiriran je Baconom i Dubuffetom. Oko 1963. jaa realizam i koristi akrilne boje kojima pojaava plonost slike, a kao predloak koristi fotografije. Poetkom 70-ih poinje spajati fotografije kako bi se pribliio nainu percepcije ljudskog oka, tako da vie nema konvencionalne "one point" perspektive. Sredinom 70-ih radi scenografije i kostimografiju za opere, vraa se ulju i odmie se od naturalizma.

A BIGGER SPLASH

PEARLBLOSSOM HIGHWAY

65

AMERIKA

NEO-DADA & POP ART

JASPER JOHNS
Johns i Rauschenberg nisu umjetnici pop-arta, ali su utrli put tom pravcu. Johns minuciozno i precizno slika poznate svakodnevne predmete poput zastava, meta, novina, brojeva ili karata, a ljudskih likova gotovo nema. Zanimaju ga injenice bez vrijednosti i jednostavne, bezline i neutralne stvari. Vie ne postoje uzviene teme i iluzije perspektive. Koristi tehniku enkaustike (pomijeani pigment i zagrijani vosak) koja omoguava slojevito nanoenje boje koje slici daje karakter objekta. Prethodnik mu je bio slikar Charles Demuth slikama kao to je "Vidio sam brojku 5 u zlatu".

META 1958.

TRI ZASTAVE 1958.

KARTA SVIJETA 1971.

ROBERT RAUSCHENBERG
Mlai od Johnsa, neko su vrijeme ivjeli u istoj kui. Mijea elemente akcijskog slikarstva i neodadaizma na tragu Schwittersovih kolaa i Duchampovih readymadea, nadrealizam u koritenju pronaenih materijala (objects trouvs) i besmislene kombinacije. Ovo antiklasino slikarstvo kolaa i objekata povezano je s tzv. Combine Paintings. Koristi teme koje kasnije obiljeavaju pop-art: trijumf trivijalnog nad uzvienim i ukidanje granica izmeu slikarstva i objekta. Smatra da je "slika stvarnija ako se sastoji od dijelova stvarnosti". 1953. obrisao je crte De Kooninga i praznom papiru dao naziv Obrisani De Kooning.

CHARLENE 1954.

1955. Rauschenberg uzima svoj jastuk, prekriva i plahtu s kreveta, oslikava ih u stilu akcijskog slikarstva, a zatim taj dio realnog ivota i ujedno dio slikarstva vjea na zid (Combine paintings).

AKSA 1964.

66

LARRY RIVERS
Roen 1923., ameriki kipar, slikar i inovator ije su subverzivne ideje postale dijelom suvremene umjetnosti. Djela mu sadre elemente polu-apstrakcije, polu-realizma, pop arta, post-romantizma i neo-klasike. kolovani je muziar i svirao je saksofon u raznim njujorkim jazz orkestrima. Slikati je poeo 1945., od 1969. upotrebljava boje u spreju, 1970. slui se air brush tehnikom, a kasnije koristi video. Meu ostalim, radio je figurativne slike svoje obitelji i prijatelja, temeljene na kompozicijama Courbeta, Davida i ostalih "klasiara". 1951. zapoinje stvarati skulpture u prirodnoj veliini od gipsa i cementa, a od 1957. koristi metal. Kao pretea pop arta na slikama koristi teme i elemente svakodnevne masovne produkcije: kutije cigareta, novanice itd., a od 60-ih u svojim radovima upotrebljava komade kartona, drveta, elektrino svjetlo, kutije od pleksiglasa...

HOLANDSKI MAJSTORI 1991.

CAMEL KVARTET 1978.

AFRIKA I.

JIM DINE
U svojim slikama, crteima, skulpturama, grafikama, kolaima i asamblaima kombinira razne tehnike s rukom pisanim tekstovima i postavlja svakodnevne predmete na nedefinirane pozadine. Ranih 60-ih usko je povezan s razvojem pop arta. esto na svoja platna stavlja kune ogrtae, nirance, cipele, kravate i ostale komade odjee, koji su svi bili njegovo osobno vlasnitvo, dajui im odreeni autobiografski kontekst. Izveo je i nekoliko trodimenzionalnih radova i environmenta, a poznat je po crteima i ilustracijama za knjige.

ZELENO ODIJELO 1959.

PALETA (autoportret I.) 1964.

ZGODAN PAR IZAMA 1965

67

ROY LICHTENSTEIN
Varira standardizirane slike tradicionalnih stripova na temu nasilja i sentimentalne ljubavi. Njegove slike su u stvari jako uveane kopije pojedinih sliica stripa, s "balonima" u kojima je ispisan tekst koji likovi izgovaraju i krupnim rasterom koji se vidi kad se povea jeftini tisak na novinskom papiru. Istrauje stroge i prepoznatljive konvencije crtea stripa.

WHAAM! 1963.

DJEVOJKA KOJA SE UTAPA 1963.

ANDY WARHOL

1928 - 1987.

Ekscentrik i majstor ironinog komentara modernog drutva. Gledateljima pokazuje estetska svojstva slika iz svakodnevnice (npr. konzerva juhe) koja obino ne primjeujemo, bavi se temom smrti (elektrina stolica prekrivena svilenom zavjesom) ili prometnih nesrea koje pokazuju kako su masovni mediji umiranje sveli na banalni prizor. Warhol dolazi iz svijeta reklame, izvrsno razumije nain na koji masovni mediji oblikuju svijest i bio je majstor u manipuliranju medijima. "Zaraivanje novca je umjetnost, rad je umjetnost, a dobar posao je najvea umjetnost".

TROSTRUKI ELVIS 1962.

25 OBOJANIH MARYLIN 1962.

CRNI GRAH 1962.

68

BOOK ART
ED RUSCHA

Enigmatske slike, crtei, kolai i knjige fotografija benzinskih crpki, stambenih zgrada, palmi i kua za odmor uinili su Ruscha jednim od najznaajnijih i najutjecajnijih suvremenih amerikih umjetnika. Radio je olovkom, pastelom i neuobiajenim materijalima poput baruta, povra, komada vate, mrlja duhana, a za postizanje iluzionistikih efekata koristi dim i ogledala. Kritiki preispituje neke ambleme amerike popularne kulture radei slike klasinih holivudskih logotipa ili stiliziranih benzinskih crpki. 60-ih se pridruuje skupini oko Ferus Gallery, koja ukljuuje Roberta Irwina, Edwarda Kienholza i Kena Pricea. Kasnije kao temu svojih radova upotrebljava slova i rijei pisane razliitim stilovima i pismima, od gotice do tipa slova pisaeg stroja, ili onih koja vie izgledaju kao lijevana nego tiskana. Uspio je rijeima dati fizike oblike. Svojim djelima pripada pop artu.

DIRTY BABY 1977.

VIEW OF THE BIG PICTURE 1963.

FLASH 1963.

NEO-DADA
Protivno ranijim tendencijama da se umjetnost reducira na ono najbitnije i oisti od svega nepotrebnog, neo-dadaisti se okreu u suprotnom smjeru. U duhu istog dadaizma pomiu granicu izmeu umjetnosti i ivota, koristei sve vie i vie elemenata iz svakodnevnog svijeta, sve dok granina linija izmeu umjetnosti i ivota nije poela nestajati.

69

EUROPA - NOUVEAUX REALISTES

"poetsko recikliranje realnosti"

Pokret su 1960. osnovali Pierre Restany i Yves Klein. Restany je napisao manifest grupe, a zajedniku deklaraciju potpisuju Yves Klein, Arman, Daniel Spoerri, Raymond Hains, Jean Tinguely i Jacques de la Villegl; 1961. pridruuju im se Csar, Mimmo Rotella, a zatim Niki de Saint Phalle and Gerard Deschamps. Unato raznorodnosti svog umjetnikog jezika, okupili su se na temelju "kolektivne pojedinanosti" (collective singularity), a zajednika im je bila metoda direktnog "prisvajanja" stvarnosti, odnosno "poetsko recikliranje gradske, industrijske i oglaivake realnosti" (Restany). Za njih je svijet slika iz koje su uzimali dijelove i ugraivali ih u svoje radove. Naziv Novi realizam skovao je Pierre Restany 1960. tijekom prve zajednike izlobe na parikom Festivalu avangarde. Vraajui se realizmu kao kategoriji, on se referirao na umjetniki i literarni pokret iz 19. st., koji je imao za cilj opisivati obinu, svakodnevnu realnost, bez ikakve idealizacije. Ovaj realizam je bio "novi" jer se povezivao s novom stvarnou urbanog potroakog drutva, a i njegov nain izraavanja bio je nov, jer se vie ne koristi stvaranjem slike, ve prezentacijom predmeta koje odabiru umjetnici. Restany je takoer "obranio" Novi realizam na meunarodnoj sceni pred nadolazeim Popartom iz Amerike, te osigurao financijsku potporu putem mree kolekcionara i prodavaa umjetnina. Zajednike aktivnosti i izlobe odravale su se od 1962. do 1963., ali djelovanje Novog realizma traje sve do 1970. Iako je pokret usporeivan s pop-artom (zbog koritenja predmeta masovne produkcije), ipak je blii dadaizmu.

ARMAN
Nekadanji pripadnik enformela i taizma, poeo je od svakodnevnih predmeta stvarati serije akumulacija, to ga dovodi do rada s gotovim industrijski proizvedenim dijelovima. Predmete za svakodnevnu upotrebu spaja smjesom od poliestera, ili odbaene predmete poput okvira za naoale, tube s bojom ili posue izlae bez dodatne umjetnike intervencije, pa objekt sam postaje umjetnikim predmetom.

CHOPINOV WATERLOO 1962.

Arman je za svoje kreacije (rezanje, razbijanje, paljenje, presvlaenje broncom i asemblae) najee koristio muzike instrumente. Na otvorenju izlobe u Gstaadu, 1962. g. javno je ekiem unitio okomito postavljen piano, a zatim slomljene dijelove fiksirao na unaprijed pripremljen pano.

DANIEL SPOERRI
izlae "topografiju sluaja": zaustavlja tragove ivota skupljajui npr. ostatke hrane nakon prijateljskog druenja i takvim slikama-zamkama zaustavlja vrijeme. Sluajno naene predmete koristi za svoja djela, koja esto kao i svoje Sentimentalne muzeje proiruje u duhovite ambijente. Kasnije odustaje od muzeja i zamki i poinje lijevati stolove u bronci. ak i smrt svrstava u "Kabinet ivotnih kurioziteta" kako umjetnost ne bi bila smrtno dosadna.

70

MADARSKI OBROK 1963.

"Madarski obrok" je rezultat veere servirane 1963. g. kritiaru Jeanu-Jacquesu Lvqueu u parikoj Galeriji J. koju je pripremio sam Spoerri, inae dobar kuhar. Kad su zavrili s jelom, gosti su stvorili svoju vlastitu sliku-klopku od ostataka hrane. Ovi ostaci, skupa s priborom za jelo, zatim su fiksirani za stol, a stol je postavljen na zid, sada kao gotova slika-klopka. Ovo je bio njegov prvi pokuaj stvaranja kolektivnog umjetnikog djela. Spoerri, izumitelj Eat Arta, kasnije je producirao mnotvo ovakvih radova.

RAYMOND HAINS
Zapoeo se baviti fotografijom, koristei objektive koji su izobliavali sliku i tako fotografijama davali izgled "eksplozije". Prvu samostalnu izlobu ovih fotografija odrao je 1947. u Parizu. Nekoliko narednih godina koristio je ovaj postupak pri snimanju eksperimentalnih filmova. Godine 1949. razmiljajui o snimanju plakata na ulicama, pala mu je napamet ideja da ih "prisvoji". Skupa s Jacquesom de la Villegleom, poeo je sakupljati poderane reklamne plakate. Nakon prikljuenja Novim realistima, 1960. g. nastavio je izlagati poderane plakate, zajedno s Villegleom i Mimmom Rotellom. Godine 1959. zapoinje sakupljati plakate skupa s njihovim drvenim ili metalnim podlogama, to mu je omoguavalo uspostavljanje dijaloga izmeu podloge i boja na plakatima.

PANO ZA REKLAMNI PLAKAT 1960.

Metalni pano s ostacima poderanih plakata. To je djelo na kojem umjetnik "ne radei nita" funkcionira kao onaj koji je samo uinio izbor: "Moja su djela postojala i prije mene, ali ih ljudi nisu vidjeli jer su bili slijepi". Hainsa zanima pojavljivanje podloge ispod povrine razderanih slojeva plakata, koja dovodi do promjene percepcije odnosa "slike" i njene podloge. To je takoer i "naeni objekt" na tragu Duchampovih ready madea. Suprotno slikarskoj tehnici, ovakvo djelo predstavlja negativnu akciju kojom se parcijalno oduzimaju boja i oblik izvornih plakata, a na povrinu se probija izgled podloge na koju su zaljepljeni.

JEAN TINGUELY
Nakon studija na baselskoj koli dekorativnih umjetnosti, poinje stvarati iane skulpture bliske nadrealizmu. Kad je susreo Daniela Spoerrija, koji je bio plesa, napravio je 1953. g. kinetiki dekor za jedan njegov balet. Ovaj rad je bio anticipacija njegovih kasnijih slikarskih konstrukcija sainjenih od oslikanih reljefa i pokretnih dijelova. Postupno u svoje kompozicije ugrauje pokretne elemente poput ekia, kojima im dodaje i zvunu komponentu. Kad se doselio u Pariz pridruio se grupi kinetikih umjetnika oko Galerije Denise Rene, a Yves Klein ga dovodi meu Nove realiste. Od 1959. g. bavi se stvaranjem strojeva, posebno onih namijenjenih apstraktnom crtanju i slikanju. Svjetsku slavu mu donosi golemi stroj Hommage a New York, koji je postavljen u vrtu Muzeja moderne umjetnosti 1960. g. 71

BALUBA 1962.
Tinguely je nainio seriju "Baluba" koristei raznovrsne svakodnevne materijale: plastine igrake, ivotinjsko krzno i metalni otpad. Bili su parodija na klasinu skulpturu, postavljeni na podeste od industrijskih limenih bavi i u ovom sluaju pokriveni perukom za prainu kao perjanicom. Kad bi posjetitelj pritisnuo kontrolnu pedalu, skulptura bi se pokrenula i svaki njen dio bi se tresao u svim smjerovima.

CSAR RICARD
Govorei o "otkrivanju industrijske i urbane prirode", Pierre Restany je ove radove smjestio u svijet tehnologije. Njihove jednostavne pravokutne mase anticipiraju budue eksperimente s minimalistikom skulpturom. Csaru je bilo najvanije pitanje oblika "Kompresije", odnosno odnos proporcija i njene povrine ("koe"), kad je 1961. zapoeo s idejom Manipulirane kompresije. Odabirui materijal koji je zatim uvjetovao oblik, karakter, boju i postupak preanja, bio je u mogunosti predvidjeti efekte dobivene strojem za preanje i dodati svoju kreativnu svijest u inae impersonalni mehanizam.
MANIPULIRANI PREANI AUTOMOBIL 1962.

YVES KLEIN
Klein: "Plava boja nema dimenziju, ona je izvan dimenzije, dok je ostale boje imaju. Sve boje asociraju na konkretne ideje... dok plavo najvie navodi pomisao na more i nebo, to je neto najapstraktnije u vidljivoj i dodirljivoj prirodi." Klein je patentirao svoju plavu boju pod nazivom International Klein Blue. Izmeu 1955 i 1962. g. naslikao je 194 plava platna, a 1960 - 1961. napravio je 15 monokromatskih slika velikih dimenzija (2 x 1,5 m).
MONOKROMNO PLAVO 1960.

72

SITUACIONIZAM

1957 - 1972.

1957 - 1972. radikalni politiki i kulturalni pokret sa sreditem u Francuskoj, ali internacionalnog karaktera. Neki ga smatraju poratnom varijantom nadrealizma, ali situacionizam je vie politiki angairan i teorijskog karaktera. Zajedniko mu je s nadrealizmom elja za "potresanjem burujskog ivota", a njihove se ideje direktno odraavaju u studentskim pobunama i trajkovima u Francuskoj 1968. g. Pokret je inspirirao mnoge poznate grafite u Parizu u svibnju 1968.: "Traite nemogue", "Ne prilagoavajte svoje stavove - pogreka je u stvarnosti" ili "Radnici cijelog svijeta - zabavljajte se". Internacionalni karakter pokret je dobio spajanjem dviju grupa: Movement for Imaginist Bauhaus (nastao iz COBRA-e) i Lettrist International.

ASGER JRN
Najistaknutiji umjetnik pokreta, koji izlae slike nastale na djelomice unitenim reprodukcijama nekih poznatih likovnih djela iz prolosti, kako bi se time relativizirala vrijednost originala.

SPLAV MEDUZE 1950.

DEKOLA
RAYMOND HAINS JACQUES DE LA VILLEGLE MIMMO ROTELLA
Krajem 50-ih preokrenuli su tehniku kolaa i kidanjem (dekolaom) plakata s oglasnih stupova uinili da i dijelovi zida ispod plakata kao nova stvarnost sudjeluju u stvaranju umjetnikog djela.

RAYMOND HAINS

JACQUES DE LA VILLEGLE

MIMMO ROTELLA

73

EMPAQUETAGE
CHRISTO & JEANNE-CLAUDE
Umjetnici koji su umjetnost iznijeli iz muzeja u otvorene prostore, u prirodu ili urbane sredine. Zamataju svakodnevne predmete i daju im poetsku auru. 1962. prekrili su pariku ulicu Viskonti arenim bavama, a 1995. zamotali su zgradu Reichstaga u Berlinu.

OMOTANI REICHSTAG Berlin, 1993. (projekt)

OMOTANA KUNSTHALLE Bern, 1968.

OMOTANA OBALA Little Bay, Australija, 1969

ZID OD BAAVA ZA NAFTU Rue Visconti, Pariz, 1962

OP - ART

Pokret iz sredine 50-ih, cvjeta 60-ih, povezan je s optikom, odnosno fizikim i psiholokim aspektom vida. To je apstraktna umjetnost koja istrauje optiki fenomen zbog kojeg se dobiva dojam da neko djelo vibrira ili pulsira. Op-art nastoji proiriti carstvo optikih iluzija koritenjem novih materijala i postupaka, u to su ukljueni znanost, tehnika i laserska tehnologija. Velik dio op-arta sastoji se od konstrukcija i instalacija koje ovise o svjetlosti i pokretu. Na slikama se stvara dojam stalne izmjene plonih i prostornih dijelova oblika, a na crno-bijelim grafikama dojam stalnog premjetanja naglaska s pozitiva na negativ, s konkavnog na konveksno. Op-art esto na nov i dinamian nain ukljuuje gledatelja u umjetniko djelo. Korijeni op-arta nalaze se ve kod poentilista Seurata i orfista Delaunaya.

JOSEF ALBERS

1888 - 1976.

Dolazi u Ameriku nakon to je Hitler zatvorio Bauhaus i postaje utemeljiteljem op-arta. Radio je slike u nizovima kako bi do kraja istraio pojedinu temu. Od oka trai stalnu aktivnost, jer se boje i oblici opiru svakom fiksiranju. Oko se provocira i iritira. Svaka se boja mijenja u dodiru sa susjednom, pa jednostavni oblici poput kvadrata dobivaju 74

vieznanost i kompleksnost. Posljednji niz "U poast pravokutniku" bavi se odnosima boja meu jednostavnim geometrijskim likovima, svedenima na nekoliko temeljnih tipova. Unutar ovih granica mogao je stvarati beskrajne kombinacije, temeljene na nijansama primarnih boja, koje je postupno izbljeivao bijelom ili sivom bojom.

POAST KVADRATU 1955

STUDIJA POAST KVADRATU 1954.

STUDIJA POAST KVADRATU 1960.

RICHARD ANUSZKIEWICZ
Albersov uenik, razvio je svoj stil tako da je napustio kruta kompozicijska ogranienja uitelja. Pulsirajui efekt i optike iluzije koje iritiraju oko postie zrakastim linijama i njihovim meusobnim krianjem. Nemogue je razlikovati prednji od stranjeg plana, niti odrediti kree li se plan prema naprijed ili nazad.

ZELENA VATRA 1981.

VJENANJE UTOG I NARANASTOG 1986.

DIAMOND CHROMA 1965.

VICTOR VASARELY
Najutjecajniji predstavnik op-arta. Uporite mu je u konstruktivizmu koje nastoji utemeljiti na egzaktnim znanstveno-teorijskim postavkama. U poetku ga zanimaju mree, spletovi i nizovi linija, rasteri, ice i vodovi. Primjena serijske proizvodnje odgovara njegovu stavu da umjetniko djelo treba biti ponovljivo, da se moe stalno umnoavati i realizirati u raznim oblicima, od dvodimenzionalnih prikaza do kinetikih objekata. On je najvaniji zagovornik "ars multiplicate", umjetnosti koja se moe ponavljati i koja je dostupna svakome. Slika je originalna ideja izvedena matematiki organiziranima plonim geometrijsko-apstraktnim oblicima, s plono primijenjenim standardiziranim bojama.

VONAL-FEGN 1971.

DIA-ARGENT 1969.

ZEBRE 1960.

75

BRIDGET RILEY
Britanska umjetnica, poinje slikati pod utjecajem Seuratovog poentilizma, to je uskoro dovodi do zanimanja za optike efekte, dok kasnije na nju djeluju radovi Vasarelyja i futurista. Krajem 50-ih stvara svoja poznata crno-bijela djela ravnih, izlomljenih ili krivudavih linija, koja stvaraju iluziju pokreta. Prvi put samostalno izlae 1962. u Gallery One u Londonu, a 1965. u New Yorku na izlobi koja po prvi puta skree panju na op-art. Krajem 60-ih poinje koristiti puni raspon boja, vjerojatno nakon to je u Egiptu upoznala tradicionalnu dekoraciju.

JESUS RAFAEL SOTO

Umjetnik iz Venezuele, nastoji "Mondrianova djela uiniti pokretnima". Ispred reljefne monokromne povrine postavlja tanke iane tapie objeene na najlonski konac koji se la- gano njiu u zraku. Presjecanjem linija koje dijelom idu paralelno, a dijelom se razilaze, nastaje iluzija koja iritira oko jer linije koje se sijeku pod iljatim kutom izgledaju razlomljeno.
VELIKI VIBRIRAJUI PANORAMSKI ZID 1966.

76

FOTOGRAFSKI REALIZAM

- HIPERREALIZAM

Fotografski realizam / hiperrealizam se javlja kasnih 60-ih i ranih 70-ih, a od pop arta posuuje ikonografiju svakodnevnog ivota. Ameriki hiperrealizam se openito smatra "mehanicistikim" stilom jer je oreeni broj slikara fasciniran automobilima (Don Eddy, Robert Bechtle, John Salt, Ron Kleemann), motorima (David Parrish, Tom Blackwell), avionima (Chriss Cross, Tom Blackwell), tvornicama (Randy Dudley) i urbanim vizurama (Richard Estes, David Cone, Anthony Brunelli). Koriste se sve teme koje se odnose na urbani folklor i potroako drutvo: restorani, ulice, neonska svjetla, automobili. Sve je naslikano izuzetno precizno, osobni rukopis autora esto je odsutan, atmosfera je reducirana na minimum, predmet sveden na svakodnevno, a umjetnik iskazuje svoju osobnost samo karakteristinim izborom tema. Jedna od vanijih karakteristika hiperrealizma je esto vrlo detaljno prikazivanje krupnih planova pojedinih dijelova cjeline (sharp focus). Takvo poveavanje mjerila nekog predmeta u stvari je drugi oblik apstrakcije: izdvajanjem iz svakodnevnog konteksta predmet dobiva novi identitet. Slike su esto vrlo velikih dimenzija i prikazuju naoko nerazumljive oblike ili imaginarne konstrukcije, koje tako prikrivaju svoje porijeklo iz svakodnevnog okruenja.

DON EDDY
U mladosti je savladao tehniku slikanja "zranim kistom" (na autima i surf-daskama), a potom je godinama radio kao fotograf. Kao slikar, koristi ove obje vjetine. Na platnima upotrebljava i akrilne boje, a na papiru pastele.

NOVE CIPELE ZA H-a 1973.

Kao pripremu za ovu sliku, snimio je niz fotografija izloga prodavaonice cipela na Manhattanu, a jednu je iskoristio kao osnovu za sliku. Uz cipele, ljudi i promet na ulici vide se kao refleksije od stakla izloga pod raznim kutovima.

PRIVATNO PARKIRALITE III. 1971.

RICHARD ESTES
Priznati majstor fotografskog realizma. Iako njegovo tehniko savrenstvo pretvara fotografski realizam u neku vrstu maginog i nadrealnog realizma, to je ipak tek umijee spretnog ilustratora i ne razlikuje se bitno od ranijih precizionista, koji su esto koristili fotografiju kao osnovu za sliku. Tajna njegova uspjeha je u temi i kompoziciji - on voli proelja trgovina iz ranijih vremena koja izazivaju nostalgiju i uspomene (arheolog modernog gradskog ivota).

77

RICHARD ESTES:

TRGOVINA HRANOM 1967.

Jedna od njegovih najboljih slika. Reetkasta kompozicija je fino uravnoteena (na Mondrianov nain), to ovo skromno proelje trgovine uzdie do zapanjujueg vizualnog doivljaja.

VICTORY THEATER 1968.

GERHARD RICHTER
Njegovo je djelo teko staviti u bilo koji umjetniki pravac, ali uvijek se bavi stvarnou: od ranih radova koji se bave socijalistiko-realistikim reimom, do snanih ekspresivnih apstraktnih slika posljednjih godina i suvremenih monumentalnih djela.

PLIVAICE 1965.

EMA 1966.

S.D.I. 1986.

AUDREY FLACK
Poetkom 60-ih godina zapoinje slikati prema fotografskim predlocima. Njene slike su esto ispunjene osobnim predmetnim uspomenama i ona koristi realizam kako bi istraila svijet koji je okruuje i svoj odnos prema njemu, s osobnog i feministikog gledita.

KRALJICA 1976.
Poput veine njenih slika, Kraljica je alegorijsko djelo. Kraljica "herc" (strast za kockanjem), sat (kratkoa ivota), rua i minka (prolaznost ljepote). Predmeti prikazani u perspektivi kao da stre iz ravnine slike, a sivi rub daje iluziju okvira.

78

ALEX COLVILLE
Djela su mu vie vezana uz amerike precizioniste nego uz fotorealizam. Slikarstvo temelji na velikom broju skica i studija gdje najprije konstruira apstraktno-geometrijski red, zatim radi crtee prema ivim modelima, a tada poinje polagan proces slikanja rijetkom bojom u vie slojeva na drvenoj plohi. Za njega realizam nije nuno naturalizam, a umjetnik stvarnost ne kopira nego i analizira. On posvuda pronalazi "mitove svakodnevnice", njegove su slike statine, a teme su samoa, izolacija, rastanak, rad, odmor, otuenost i ljubav.

OBITELJ I OLUJA 1955.

PAS U POLJU 1958.

BENZINSKA CRPKA 1966.

79

KASNI APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM

MINIMALIZAM / HARD-EDGE PAINTING

Umjetniki pokret i stil roen u SAD, reducira umjetniko djelo na minimalni broj boja, oblika, linija i tekstura. Minimalizam odbija svaki drutveni komentar, narativnost, aluzije na povijest, politiku ili religiju. David Burlyuk je prvi upotrijebio ovaj naziv u katalogu izlobe Johna Grahama, u New Yorku 1929. g., a termin je kasnije primijenjen na umjetniki pokret u 60-im godinama. Osim termina minimalizam, jo se koriste nazivi: ABC art, reduktivizam i rejective art. Prethodnici minimalizma bili su ruski suprematizam, Duchamp, Klein Minimalizam je postao poznat po djelima Franka Stelle ije su Crne slike prvi put izloene u MOM-i u New Yorku, 1959. g. Iako nikada nije bio organiziran i objavljen kao pokret, minimalizam je postao dominantan u slikarstvu, skulpturi i instalacijama. Kljuni dogaaj u njegovoj povijesti bila je izloba Primarne strukture, odrana 1966. u New Yorku. Minimalistika umjetnost je precizna i "otrih rubova" (hard edge), koristi uzorke geometrijskih oblika koji se ponavljaju, jednolike plohe zasiene boje, ravno iz tube. Djela su esto temeljena na rasteru i matematiki komponirana, a zajednika im je i upotreba industrijskih materijala kako bi se eliminirali tragovi umjetnikove ruke. Minimalisti su nastojali da gledatelji njihove radove doivljavaju neometani kompozicijom, temama i ostalim elementima tradicionalnog slikarstva. Sutina djela je sam medij i koriteni materijali, bitna je doslovna fizika prisutnost djela, a upotrijebljeni materijal nema nikakvu drugu simboliku. Boja se ne koristi da iskae osjeaj ili raspoloenje, ona jednostavno definira plohu. Odbacuje se ideja kako umjetnost treba odraavati osobnu ekspresiju autora. Ona treba biti bez emocija, skrivati prisustvo i osjeaje umjetnika, a najvanija je gledateljeva osobna reakcija. Umjetnici minimalizma: FRANK STELLA BARNETT NEWMAN ELLSWORTH KELLY SOL LE WITT AD REINHARDT AGNES MARTIN ROBERT MORRIS RICHARD SERRA

AGNES MARTIN
Umjetnica koja se najvie isticala u slikarstvu "otrih rubova". Izvrila je velik utjecaj slikama i crteima na kojima su apstraktni oblici reducirani na seriju horizontalnih i vertikalnih rastera, te anticipirala nadolazeu minimalistiku i konceptualnu umjetnost.

BEZ NAZIVA 1959.

VODENI CVIJET 1964.

80

ELLSWORTH KELLY
Rani predstavnik hard edge slikarstva, Amerikanac Kelly naputa Rothkovu impresionistiku mekou. Plosnate povrine boje ograniava precizno iscrtanim oblicima. Odbacuje sadraj, sliku reducira na boju i povrinu koje zajedno ine cjelinu i ne znae nita drugo osim onog to zaista jesu. Slika sama postaje predmetom slike. Prvotna stroga konstrukcija oblika kasnije je oslabljena nepravilnim prelamanjima geometrijskih oblika (shaped canvas), pa mnogi njegovi radovi izlaze iz okvira slikarstva i granie s plastikom.

CRVENO PLAVO ZELENO 1963.

CRVENA, PLAVA, ZELENA, UTA 1965.

KENETH NOLAND
Njegovo je slikarstvo stroe i vie geometrijski koncipirano. Isprva bira simetrine figure poput krugova, krieva, slova V ili X, a u kasnijim radovima koristi stroge linearne i paralelne kompozicije u formatu filmskog platna (cinemascope-format), prividno bez poetka i kraja, a boja i platno se stapaju u nedjeljivu cjelinu. Noland je promovirao "oblikovano" platno, sa serijama simmetrinih i asimetrinih formi u obliku dijamanta ili slova V. U tim slikama krajevi platna bili su strukturalno jednako vani kao i sredite. Ova "oblikovana" platna su asimetrina i vrlo nepravilnih oblika.

BLUE EXTEND 1962.

LOVELY ROSA 1983.

PIRUETA

FRANK STELLA
Njujorki slikar, poeo je kao oboavatelj Mondriana, radio u stilu apstraktnog impresionizma, a kad je upoznao radove Jaspera Jonesa razvio je vlastiti nefigurativni stil. Bio je vodea figura minimalizma. Nije ga zanimala ravnotea vertikala i horizontala koja je Mondriana jo povezivala sa svijetom prirode. Napustio je tradicionalni pravokutni oblik platna, kako bi naglasio da njegove slike nemaju slinost s prozorima. Sam oblik slike sada postaje sastavnim dijelom crtea. Naglaava bezlinu preciznost povrine i uklanja svaku usporedbu s "runom" izradom tafelajnih slika. Bavio se Matisseom i slijedio njegove slikarske principe. Za njega je slika samodostatni fiziki objekt, a ne metafora za neto drugo. Potpuno uklanja iluzionizam - slika je samo ravna ploha i nita vie. 81

Kasnih 50-ih stvara prve crne slike geometrijske strukture na kojima je crna povrina prekidana bijelim linijama. 60-ih godina slijede "Oblikovana platna" na kojima se izmjenjuju matirane i sjajne povrine fluorescentne boje. Glavna mu je namjera bila stvoriti slikarstvo koje "popularno zovemo dekorativnim". 70-ih godina vidljiva je njegova "barokna" komponenta - stvara aluminijske reljefe od raznih dijelova, a zatim montane slike barokne punoe suprotne purizmu ranijeg razdoblja. Te slike ponekad prelaze u treu dimenziju i postaju objekti ili itavi slikarski prostori ukraeni kulisama.

INDIJSKA CARICA 1965.

Oblik slike odreen je prodorom znakova u obliku slova "V" u raznim smjerovima. Znakovi su iste veliine i oblika, ali razliitih boja koje sadre metalni prah i daju bjelkasti odsjaj.

NIKAD SE NITA NE DOGAA 1964.

Ulje na platnu. Jedna od crnih slika ija je povrina isprekidana bijelim linijama.

CTESIPHON III. 1968.

Fluorescentni akril na platnu, iz serije "Oblikovanih platna"

82

ANALITIKO SLIKARSTVO

Zajednika obiljeja ovog "neodnosnog" slikarstva iz 50-ih g. su refleksivan stav umjetnika, propitivanje vlastitog medija i iskljuivanje izvanumjetnikih sadraja. Ovaj analitikokoncepcijski pristup temelji se na Duchampu i puristikom stajalitu Barnetta Newmana, Ada Reinhardta i Yvesa Kleina. Umjetnici:

ROBERT RYMAN RAIMUND GIRKE ALAN GREEN ALLAN CHARLTON BLINKY PALERMO

ROBERT RYMAN
Smatra se najdosljednijim od analitikih slikara. Kasnih 50-ih poinje slikati bijele slike, a zatim se sasvim posvetio preispitivanju teorije. Upotreba raznih neslikarskih materijala (elik, aluminij, bakar, staklena vuna i karton) na slici naglaava predmetni karakter djela. Prema strukturi i boji njihova je izvedba razliita: guste strukture mijenjaju se s prorijeenima, pravilne s nepravilnima, nanos boje je as pastozan, a as lazuran.

CLASSICO IV. 1968.

BEZ NAZIVA 1958.

ARHIVA 1979.

83

ARTE POVERA

Pokret koji nastaje 60-ih godina, uz vidljive utjecaje konceptualne umjetnosti i minimalizma. Namjera te struje bila je valorizirati umjetnost u njenoj jednostavnosti, ostavljajui u drugom planu predmet ili kreativni postupak. Ova umjetnost koja nastaje iz svakodnevnih materijala ili ak otpada, javlja se u cijelom svijetu, snano je usredotoena na osobno iskustvo umjetnika i nastoji emocionalno ukljuiti gledatelja. Pripadnici pokreta stvarali su u raznim medijima: slikarstvu, kiparstvu, fotografiji, performansima i instalacijama. Naziv Arte povera promovirao je talijanski kritiar Germano Celant 1967. g. aludirajui na repertoar skromnih materijala koje su koristili autori. Njegovi tekstovi i niz izlobi dali su kolektivni identitet odreenom broju mladih talijanskih umjetnika iz Rima, Milana, Torina i enove, koji su stvarali na radikalno nov nain, prekidajui s prolou i otvarajui dijaloge s umjetnicima iz Europe i Amerike. Najznaajnije razdoblje pokreta bilo je od 1967. do 1972. godine. Pripadnici Arte povere, meu ostalima, bili su: Mario Merz, Jannis Kounellis, Joseph Beuys, Lucio Fontana, Michelangelo Pistoletto, Gilberto Zorio (tvorac energetskih "strojeva" ), Pierpaolo Calzolari i Gino de Dominicis. Meu velikanima atre povere je Piero Manzoni, koji je preko svojih intelektualnih provokacija i kromatskih ponitavanja doprinio obnavljanju panorame talijanskog umjetnikog istraivanja poetkom 60-ih.

MARIO MERZ
Umjetnik iz Torina, poznat je kao jedan od najvanijih predstavnika pokreta arte povera. Proslavile su ga prozirne konstrukcije nalik eskimskim igluima koje povezuju vanjski i unutranji prostor i sadraj. Ove su konstrukcije uslijedile nakon slikarskih eksperimenata, odnosno pokuaja da prevlada slikarstvo Picassa i dihotomiju realistike i apstraktne umjetnosti. Idejna i estetska sloenost slika i objekata temelji se na prizivanju nestalih arhetipskih ivotnih oblika i zaboravljenih praslika. Za njega avangardno razmiljanje znai ponovno otkrivanje i vrednovanje davnih mitova i spoznaja, te njihovo prilagoavanje suvremenoj svijesti.

BEZ NAZIVA 1982.

SLIKAR U AFRICI 1981.

84

JANNIS KOUNELLIS
Grki umjetnik koji od 1956. ivi u Rimu. Na njega su utjecali Burri i Fontana, iji su radovi nudili alternativu ekspresionizmu i enformelu. Inspirirali su ga Pollock, Kline, Maljevi i Mondrian. Od 1967. bavio se skulpturama i instalacijama, a dio svojih radova naziva slikarstvom i ispituje kakve su njegove dananje mogunosti. Upozorava na nedostatak vrijednosti koje su se (po njemu) izgubile nestankom graanske klase, njenih standarda i reda koji je imala. Kounellisova zabrinutost iskazuje se u sloenim simbolikim i asocijativnim figurama. Na slikama prikazuje slova, notne zapise, maske i montae nastale koritenjem zemlje, vatre, dima, olova i zlata, ponekad pokazujui svoj interes za alkemiju. Radi i reljefe koji podsjeaju na slikarstvo, u kojima spaja organsku i anorgansku materiju (krug od utog voska okruen ploama olova). Nastoji stvarati elementarnu i anti-elitistiku umjetnost.

BEZ NASLOVA 1959

BEZ NASLOVA 1959.

BEZ NASLOVA 1987.

JOSEPH BEUYS
Njemaki umjetnik ija djela iskazuju pomirenje razuma i imaginacije, prosvjeenosti i magije, prolosti i sadanjosti. Bio je crta, slikar, kipar, umjetnik objekata, instalacija, ambijenata i hepeninga, Fluxusa, Arte povere i akcionizma. Mnotvo likova nalik totemima (zec, jelen, los, ovan, pela ili gavran), nomadske legende, rua i kri, poganski i kranski likovi i simboli, antropozofske figuracije, amanski ambijenti, ali i predstavnici suvremenog svijeta, svi se javljaju na crteima i ponekad slue kao skice za kasnija trodimenzionalna djela. Ova romantiko-vizionarska i magiji usmjerena umjetnost i dosljedno umjetniko djelovanje imali su utjecaja na mnoge uenike i kolege. Nijemci ga smatraju svojim najveim umjetnikom nakon Durera.

DJEVICA 1979.

KRALJEVA KI VIDI ISLAND 1960.

85

MICHELANGELO PISTOLETTO
1960 - 61 radi autoportrete na kojima platna prekriva podlogom od metalizirane boje, a uskoro platna postepeno zamjenjuje ploama poliranog elika. Svojim "photosilkscreened" slikama ljudi u prirodnoj veliini, na uglaanom eliku koji poput ogledala odraava okolinu, nastoji gledatelja i okolinu integrirati u sliku te ujedno istrauje prirodu realiteta i prezentacije. Od 1967. Pistoletto se poinje baviti skulpturom i performansom, to kasnije proiruje njegovo djelovanje na film, video i kazalite. U svojim djelima koristi svakodnevne materijale, to je jedna od karakteristika arte povere.

TRI DJEVOJKE NA BALKONU 1964.

ENA KOJA SJEDI 1963.

BEZ NAZIVA 1933.

NEOEKSPRESIONIZAM

Slikarstvo dvadesetog stoljea (od apstraktnog ekspresionizma do fotografskog realizma) poinje gubiti snagu, a znaci opadanja zamaha javljaju se poetkom 70-ih, irenjem naziva "neo" za oznaavanje novih tendencija koje stiu jedna za drugom. Neoekspresionizam se javlja kao reakcija na konceptualistiku umjetnost i minimal-art, revitalizira slikarstvo (ak i tafelajno) i vraa individualnu ekspresiju upotrebom senzualnih boja, narativnim sadrajima i ljudskom figurom u velikom mjerilu. Umjetnici koriste materijal na grub i sirov nain kojim iskazuju snane emocije. Javlja se krajem 70-ih i postaje prevladavajui pokret 80-ih, posebno u SAD, Italiji i Njemakoj. U Italiji neoekspresionizam se ponekad naziva transavangarda, u Njemakoj su to Neue Wilden, u SAD se koristi nekoliko naziva: novi fauvizam, bad painting i punk-art. Meu najznaajnije neoekspresioniste spadaju:

Njemaka: GEORG BASELITZ

ANSELM KIEFER
Italija:

FRANCESCO CLEMENTE SANDRO CHIA MIMMO PALADINO JEAN-MICHEL BASQUIAT ERIC FISCHL KIKI (Kirsten Runkle) DAVID SALLE JULIAN SCHNABEL SUSAN ROTHENBERG
86

SAD:

GEORG BASELITZ
1961. g. Baselitz sa prijateljem Schnenbeckom izdaje prvi, a nakon dvije godine i drugi Pandemonium, u kojem podsjeaju na vrijeme "patetinog realizma". Tada stvara "divlje" slike u stilu ekspresivnog i provokativnog realizma, s opscenim i blasfeminim prikazima, ustajui protiv sterilnog akademizma apstraktnih dekorativnih uzoraka. Kasnije, kako bi dokazao da dobra slika moe bilo kako stajati, svoje figuralne kompozicije i pejzae postavlja naglavake. Majstor kolorita, ali nikada ne zapostavlja figurativnost. Uvijek zadrava predmet, koji kao strukturalni element sprjeava da slika postane nepovezana i apstraktna.

VEERA U DRESDENU 1983.

UMA OKRENUTA NAGLAVAKE 1969.

ANSELM KIEFER
Bavi se njemakim romantizmom, povjeu, njenim lanim mitovima i obeanjima. Povijesnom retrospekcijom istrauje i pokuava otkriti oduevljenje zlom i iracionalnim, te njihove izvore. Suoava se s moralnim problemima koje je donio nacizam. Od 1970. nastaju herojski krajolici i simboli, a zatim studije o Wagnerovim Nibelunzima i Parsifalu, koje pretvara u magine i patetine slike. Slike su mu uvijek guste strukture, nastale kombinacijom razliitih materijala (emulzija, uljena boja, akril, lak, umjetna smola, pijesak i slama).

NEPOZNATOM SLIKARU 1983.

Poruka o ljudskoj i kulturnoj katastrofi koju je donio II. svjetski rat. Inspirirana je slikama Caspara Davida Friedricha. Trzavi potezi, zemljani i crni tonovi i umetnuta slama pokazuju traginu veliinu holokausta.

EKO - NIE 1992.

biljke, glina i emulzija na platnu, u olovnim okvirima i staklu.

MARGARETA 1981.
ulje i slama na platnu

87

ARTE CIFRA

1979.

Prije nego je Achile Bonito Oliva (talijanski kritiar) uveo termin transavangarda, umjetnici Sandro Chia, Francesco Clemente, Enzo Cucchi, Nicola de Maria i Mimmo Paladino okupljaju se na izlobi pod nazivom Arte Cifra, odranoj 1979. u galeriji Paula Mainza u Klnu. Predgovor je napisao njemaki kritiar Wolfgang Max Faust, koji je i "skovao" naziv Arte Cifra. Uskoro slijedi niz napisa Bonita Olive u kojima se zasniva teorija transavangarde i ujedno njena galerijsko-trina promocija.

TRANSAVANGARDA

Pod pojmom transavangarda podrazumjeva se (prema tvorcu tog naziva Achilleu Bonitu Olivi) internacionalni umetniki pokret roen u Italiji u drugoj polovini 70-ih. Umjetnici pokuavaju obnoviti smisao manuelnosti, subjektivnosti i opet uvode kategorije slikarstva, skulpture i crtea. Ovo zasnivanje umjetnosti na maniristikim principima citiranja, temelji se na kulturnom nomadizmu i stilistikom eklektizmu. Daleki i bliski umjetniki jezici, apstraktni i figurativni, internacionalni i autohtoni, eksperimentalni i tradicionalni, susreu se u pokretu koji umjetnike stilove koristi kao ready-made, odnosno kao forme pronaene u seanju i slobodno prenijete u njihova djela. Nakon prve faze "vrue transavangarde", u drugoj polovini 80-ih javlja se "hladna transavangarda" proeta istim reciklanim i dekonstruktivistikim mentalitetom i primijenjena na objekte umjetnosti nastale u prostoru svakodnevice. Rekonverzija, reciklaa i asambla, stavljeni u slubu "blagog projekta" (progetto dolce) postaju strukturalnim elementima djela. Uem krugu protagonista talijanske transavangarde pripadaju Sandro Chia, Francesco Clemente, Enzo Cucchi, Nicola De Maria i Mimmo Paladino. Transavangarda u umjetnosti karakteristini je i tipini model postmoderne kulture, a paralele i srodne pojave ovoj struji su New Painting u Engleskoj, Neue Wilde u Njemakoj i NeoExpressionism u SAD, a u skladu s tim terminom cijeli ovaj kompleks s poetka 80-ih naziva se neo-ekspresionizam, iji je nastanak reakcija na prethodne dematerijalizirane i izrazito ideologizirane umjetnosti kasnih 60-ih i tijekom 70-ih godina. Da bi se razumjela geneza transavanagarde, ne samo kao slikarskog smjera nego i kao jednog od paradigmatskih modela ukupne postmoderne kulture, bitne su socijalne prilike i procesi koji zapoinju jo u doba talijanskog "privrednog uda" i njegovog nekontroliranog razvoja u 60-im godinama. Kao posljedica tih prilika i procesa slijedi veoma napeti period permanentnih kriza i povremenog kaosa koje takav neutemeljeni razvoj izaziva. To je period ope drutvene i politike nestabilnosti na tadanjoj talijanskoj socijalnoj sceni, to je meu ostalim oznaeno ubojstvom Alda Mora, te eskalacijom "crvenog" i "crnog" terorizma ekstremne ljevice i desnice. Kontekst transavangarde: sumnja u zapadne demokracije i spoznaja o prikrivenim represivnim mehanizmima njihovih liberalnih institucija, odbacivanje bipolarnog poimanja politike na relaciji sukoba ljevica-desnica u ime mnotva pluralistikih opcija, potraga za kulturnim identitetima lokalnih, regionalnih i nacionalnih sredina, decentralizacija, tenja ka mjesnim i komunalnim autonomijama i poetak rasprava o prednostima i manama globalizacije, multikulturalnost, fokusiranje na privatnost svakog individualnog subjekta umjesto naputenog kolektivistikog imperativa, borba za ravnopravnost rasnih, spolnih i svih ostalih manjinskih skupina, odnosno uspostavljanje prava na razliku u svim sferama djelovanja. Ovu duhovnu klimu poslednjih decenija XX st. karakterizira tenja ka ne-linearnom razmiljanju, a umjesto hijerarhije treba vladati simultanost, punopravnost i naelna ravnopravnost svih moguih ideja, izbora, odluka i stavova. 88

FRANCESCO CLEMENTE
Talijanski slikar, povezan s pokretom Arte povera, kasnije razvija snani neoekspresionistiki stil kako bi raskrstio sa sterilnom apstrakcijom minimalizma i skromnim materijalizmom Arte povere, pokretima koji su figurativno slikarstvo proglasili mrtvim. Njegova platna i zidne slike prikazuju alegorijske cikluse na tragu slavnih talijanskih slikara, od Giotta nadalje. Njegov metaforiki rjenik se osobito bavi ljudskim tijelom (mnotvo portreta i autoportreta). Najznaajnija djela sadre njegova osobna raspoloenja, matanja, nagone i sjeanja koje ostali potiskuju. Slike su mu oaravajue ili odvratne, iskazuju neuhvatljiva stanja duha i koristi svaki stil ili sredstvo kojima moe izraziti svoj unutarnji svijet. Na njega su utjecali sjevernjaki simbolisti i ekspresionisti, a povremeno i nadrealisti.

AUTOPORTRET 1989

JUTRO 1982.

KARE I LEPTIRI 1999.

SANDRO CHIA
70-ih godina Chia je bio meu prvim talijanskim figurativnim slikarima i lan pokreta transavangarde. Slobodno se koristi klasinom ikonografijom, reinterpretirajui je na svoj nain. Povijest postaje izvor inspiracije, a eklekticizam princip. Upotrebljava ive boje, nemirne poteze kista i sjeanja na ambijentalni dinamizam talijanskih futurista.

OBEANJE TIHE NOI 1987.

INTERIJER SA PSOM

ARCADIA 1999.

MIMMO PALADINO
Ranih 70-ih u svom radu poinje koristiti mitoloke teme, a njegovi kasniji radovi pokazuju utjecaj etrurske umjetnosti. Jedan je od male grupe talijanskih umjetnika, pripadnika transavangarde, koji je ranih 80-ih stekao meunarodni ugled. Njegova umjetnost nudi suvremenu interpretaciju klasine mitologije. 89

MIMMO PALADINO:

VELIKI KABALIST

TANGO 1983.

ENZO CUCCHI
Talijanski slikar, crta i kipar, pripadao je pokretu transavangarde. Umjetnost mu je bila anti-intelektualna, a platna velikih dimenzija ispunjavao je svojim repertoarom simbolike: borbom elementarnih sila - svjetlosti i mraka, smrti i ivota, stvaranja i destrukcije.

UZDAH VALA 1983.

HEROJ BEZ GLAVE 1981.

ANAKRONIZAM - SLIKARSTVO MEMORIJE

Postmodernistiko figurativno slikarstvo nastalo krajem 70-ih i poetkom 80-ih. Termin anakronizam uveo je talijanski kritiar Maurizio Calvesi. To je pseudo-klasicistiko slikarstvo jer ne tei idealima klasicizma ve subjektivnoj simulaciji i interpretaciji slikarskih rjeenja renesanse, baroka, klasicizma i neoklasicizma. Osniva se na citatima, oponaanju i simulaciji velikih tema europskog slikarstva: mitskim scenama s Jupiterom, Orfejeom i nimfama, pejzaima, arhitektonskim eksterijerima i interijerima, te historijskim scenama. To su kontrolirane, racionalizirane, narativno-mimetike slike, koje se suprotstavljaju sluajnosti i spontanosti transavangarde i neoekspresionizma. Ova suprotnost nije na nivou sadraja slike, jer transavangarda takoer koristi citate i teme prolih stilova, ve na nivou metode realizacije: dok anakronisti tee idealu klasinog zanata mimetikog slikarstva, transavangarda i neoekspresionizam nekonzistentno povezuju razne slikarske oblike prikazivanja, od mimetikih do apstraktnih. Nazivi bliski anakronizmu su "ueno slikarstvo" (skovao Italo Mussa) i "hipermaniristiko slikarstvo" (termin Itala Tommassonija). Slikari: CARLO MARIA MARIANI UBALDO BARTOLINI STEFANO DI STASIO ROBERTO BARNI OMAR GALLIANI MARKO ANTONIO TANGANELLI 90

CARLO MARIA MARIANI

Najpoznatiji meu slikarima anakronizma, Mariani predstavlja jedan drugaiji aspekt aktualne klime postmoderne, dijametralno suprotne transavangardi. U svojim djelima koristi citate neoklasicizma 18. i 19. st. Prvi put izlae svoje neoklasine slike 1973. Njegova djela se kreu od ekstremnog neoklasicizma do metafizikog slikarstva i nadrealizma. Krajem 80-ih u slikama mu se poinju javljati i citati Picassa, Brancusija i Beuysa.

ERMETICO 1997.

POWER 1993.

AKT 1982.

KOMPOZICIJA I. 1989.

NEOEKSPRESIONIZAM - AMERIKA

SUSAN ROTHENBERG
Najnadarenija amerika predstavnica neoekspresionizma. Njene slike i crtei su na razmei izmeu Cezannea (spontanost) i ekspresionizma (intelektualna kontrola). Sredinom 70-ih najei i najprepoznatljiviji motiv bili su obrisi konja gledanog iz profila, a potkraj desetljea usmjerava se osjeajnijim temama i ide prema ekspresionizmu.

MONDRIAN 1984.

DVIJE UTE GLAVE 2006.

BEZ NAZIVA 1983.

91

JULIAN SCHNABEL
Postaje poznat 80-ih kao jedan od vodeih umjetnika neo-ekspresionizma. Nakon desetljea hladnog minimalizma i konceptualne umjetnosti, njegov rad pokazuje romantine i herojske sadraje, emotivne i subjektivne. Za njega je karakteristino slikanje po raspucanim ploama ili krhotinama keramike apliciranima na drvene ploe velikih dimenzija, pa takvi radovi pokazuju skulpturalne i taktilne vrijednosti.

AUTOPORTRET 1987.

SOVA 1980.

PLAVI AKT S MAEM 1979.

DAVID SALLE
Salle koristi citate iz povijesti likovnih djela, koji postaju oblikom i sadrajem njegovih radova. Na platnima prikazuje repertoar iz raznih izvora: vlastitih crno-bijelih fotografija, francuskog i amerikog slikarstva od 18. do 20. st., reklama iz 50-ih, pornografskih asopisa ili iz prirunika "kako nauiti crtati". Ponekad se na slikama slui i trodimenzionalnim objektima: ploama, tkaninom s uzorcima ili bocama. Jukstapozicija ovih elemenata na njegovim djelima uinila ga je prepoznatljivim i jednom od zvijezda neoekspresionizma u Americi.

CANFIELD HATFIELD 5. 1990.

CANFIELD HATFIELD 9 1990.

KOD LEA CASTELLIJA 1986

KOMEDIJA 1995.

STARE BOCE 1995.

92

NA PRIJELAZU STOLJEA
A. R. PENCK

U poecima je slikao pod utjecajem Rembrandta, Van Gogha, ali i ekspresionizma. Na slici "Bez naslova" (Grupa prijatelja: Bottcher, Biermann, Penck, Baselitz) daje sablasnoironian prikaz likova, sa snanim koloritom i grotesknim figurama, to pokazuje da se jo radi o ekspresionizmu. U kasnijim djelima koristi elemente znakovnog jezika, koji je dijelom pretpovijesno-arhetipskog i dijelom tehnolokog karaktera. Ovi simboli pokazuju Penckovu elju da stvori simbiozu racionalnog i iracionalnog, logike i mate, te ih prikae u slikama "svijeta", "sistema" i "standarda". Kod Pencka se ne moe govoriti o jedinstvenom stilu, jer ne odbacuje eklektian odnos prema povijesti umjetnosti, a njegov "tajni" znakovni jezik vremenom poprima obiljeja dekorativnog uzorka.

BEZ NASLOVA (GRUPA PRIJATELJA...) 1965.

JA U NJEMAKOJ 1984.

FRIEDENSREICH HUNDERTWASSER

1928 - 2000.

Austrijski slikar i kipar. Njegova ponekad okantna umjetnika vizija izraavala se u slikarstvu, filozofiji, dizajnu fasada, potanskim markama, zastavama ili dizajnu odjee. Za njegov rad su karakteristine organike forme, odbacivanje ravnih linija, pomirenje ovjeka s prirodom, jarke boje i jaki individualizam. Njegov arhitektonski rad usporediv je s Gaudijem po biomorfnim oblicima i upotrebi keramikih ploica. Inspirirala su ga djela Egona Schielea, a njegovi radovi esto su usporeivani s Klimtovim. Fascinirale su ga spirale, a ravne linije je nazivao "avoljim alatom". Svoje umjetniku teoriju koju je nazvao "transautomatizam", temeljio je na nadrealistikom automatizmu, ali se fokusirao na iskustvo gledatelja, a ne umjetnika.

PRIGODNE MARKE ZA UJEDINJENE NACIJE

93

SIGMAR POLKE
Njemaki slikar, u poetku se 4 godine bavio fotografijom, eksperimentirajui s razvijaima i fiksirima, ugraujui sve pogreke i elemente sluaja u finalne fotografije. S kolegom na Umjetnikoj akademiji 1963. g. osnovao je "Kapitalistiki realizam", propitujui doktrine potroake umjetnosti zapadnjakog kapitalizma. Za njega je tipino da spaja elemente niza razliitih medija na jednoj slici. U njegovim se radovima nalaze elementi realnog, duhovnog i fantazmagorinog. Na jednak nain istrauje trivijalnu kulturu, masovne medije i tradicionalno slikarstvo, bavei se i visokim i trivijalnim temama. Tijekom 70-ih poduzima seriju putovanja, fotografirajui po Afganistanu, Brazilu, Pakistanu, New Yorku i Parizu.

GAVRAN 1966.

LJUBAVNI PAR 1965.

94

OSTALI UMJETNIKI POKRETI

GRUPA 58

1958.

Grupa je nastala u Napulju 1958. g. na inicijativu Maria Coluccia i grupe figurativnih umjetnika. Namjera je bila "zatvoriti uznemirujui protok nesvjesnog i sagraditi most izmeu sadanjostI nae duhovne civilizacije i njenog porijekla u prolosti, te pokazati koliko je ta civilizacija jo uvijek sposobna jednostavno prikazati tu prolost koja pulsira u sjeanju". Kasnije, 1959. g. ovi isti umjetnici potpisuju drugi programatski Napuljski manifest, u kojem otvoreno i ironino protestiraju protiv apstraktne umjetnosti. Na njihovu inicijativu objavljen je asopis Documento Sud.

FLUXUS

1962.

George Maciunas bio je osniva pokreta i istoimene revije u Americi 1962. g. Prva izloba "Fluxus International Festspiele" odrana je u Wiesbadenu 1962. g. Projekt je ciljao na fuziju svih umjetnosti, potujui specifinosti medija. Fokusirao se na interdisciplinarnost i novi koncept umjetnosti u smislu "total arta". Naputaju se vrste granice izmeu vizualne umjetnosti, glazbe, teatra, knjievnosti, te izmeu akademske i popularne umjetnosti. Cilj nije bio kreiranje novog umjetnikog jezika, ve postizanje drugaije upotrebe etabliranih umjetnikih struja i osloboenje umjetnosti od blo kojeg specifinog jezika. U korijenima pokreta mogu se nai usko povezani fenomeni poput hepeninga (prvi pokuaj fuzije izmeu ratliitih oblika izraavanja), nasljea dade (osobito Duchampa) i eksperimentalne glazbe Johna Cagea u New Yorku. Fluxus nije pokret koji je imao definirane izraajne naine, on je stav prema ivotu, pokuaj eliminiranja svakog odvajanja izmeu egzistencije i umjetnikog stvaranja. Umjetnici Fluxusa (Brecht, Nam June Paik, Yoko Ono, Vostel, Watts, Joseph Beuys...) dosiu estetske vrijednosti esto prakticirajui humor i besmislenost. Osim performancea i koncerata, produciraju knjige, multiple i filmove. I u dananje doba umjetnici Fluxusa aktivni su u cijelom svijetu, iako ne kao zajednice u pojedinim gradovima. Pojava interneta 1990-ih omoguila je da se nekima od izvornih umjetnika iz 60-ih i 70-ih pridrue mnogi pisci, glazbenici i performeri stvarajui Fluxus zajednicu u cyberspaceu.

ART & LANGUAGE

1968.

Grupa konceptualnih umjetnika osnovana 1968. u Coventryiju (Engleska). Osnivai su bili britanski umjetnici Terry Atkinson, David Bainbridge, Michael Baldwin i Harold Hurrell. Njihovi rani radovi, kao i asopis Art-Language koji se prvi puta pojavio 1969, imali su velik utjecaj na konceptualnu umjetnost u USA i Britaniji. Tri glavne faze grupe: 1. rana faza do 1972. u kojoj su se publici najvie obraali putem asopisa Art-Language 95

2. faza u kojoj je grupa podijeljena izmeu New Yorka i Engleske i povezana asopisom The Fox (prestao izlaziti 1976.) Mnogi umjetnici u New Yorku radili su neovisno o grupi ili suraivali izvan nje. U to vrijeme bilo je snimljeno nekoliko LP ploa i singlica, ukljuujui "Corrected Slogans" (1975), s rock bandom The Red Krayola. Organizatori Michael Corris i Neil Powell priredili su izlobu koja je prikazala usporedne projekte iz tog razdoblja raskola. 3. period nakon 1977. tijekom kojeg su nastajala slikarska djela, a grupa je reducirana na umjetnike Baldwina, Ramsdena i kritiara Harrisona. Od poetka Art & Language kritiki preispituje praksu i kritiku moderne mainstream umjetnosti, te tradicionalan odnos izmeu umjetnika i publike. Dosiui iza uobiajenih parametara vizualne umjetnosti i ukljuivanjem politikog plakata, filozofskih tekstova, muzikih brojeva i dijelova pop-kulture, grupa je od gledatelja traila da ponovno vrednuju kategorije suvremene umjetnosti i ulogu suvremenog umjetnika. Art & Language stil je nazivan "out of work" jer je grupa zanemarivala ideal modernog umjetnika koji pronalazi i zatim usavrava jedan stil ili vjetinu. Za njih, "out of work" znai postojanje plodnog trenutka koji potie otkrivanje novih uloga i kategorija. Njihovi radovi ukljuuju plakate, glazbene odlomke, zastave, crtee i slike.

PROCESS ART
Umjetnost u kojoj proces njena stvaranja nije skriven, ve je prisutan kao vaan aspekt zavrenog djela, tako da se njegov dio ili cjelina u stvari sastoje od procesa izrade tog djela. Pokret se javlja kasnih 60-ih i 70-ih, a korijeni su mu u apstraktnom ekspresionizmu Pollocka. Kod njega se sukcesivni slojevi nakapane i izlivene boje mogu razaznati, a djelovanje umjetnika pri izradi djela moe se rekonstruirati. Kasnije slikarstvo obojanih polja Morrisa Louisa takoer jasno otkriva postupak lijevanja boje po platnu - oblici su rezultat interakcije tipa i viskoziteta boje, vrste platna, njegove moi upijanja i umjetnikove akcije.

U Process artu su takoer bitni rezultati postignuti upotrebom pojedinih materijala koji sudjeluju u procesu stvaranja. Richard Serra stvara svoja djela bacajui rastopljeno olovo u kutove sobe. Robert Morris izrezuje dugake trake filca i zatim ih vjea na avle ili ih baca na pod tako da stvaraju bilo kakve oblike, uvjetovane interakcijom osobina samog filca, gravitacije i umjetnikove akcije. Engleski slikar Bernard Cohen stvara slike odreujui proces i nain rada i zatim ga provodi sve dok platno ne bude potpuno ispunjeno. Autori: RICHARD SERRA ROBERT MORRIS BERNARD COHEN JOHN HILLIARD

BERNARD COHEN

ROBERT MORRIS

ROBERT SHMITSON

VAV 1964.

BEZ NAZIVA 1970.

JUCATAN MIRROR 1969.

96

NEW IMAGE PAINTING

1978.

Naziv pokreta New Image Painting (ili New Image Art, ili New Image Americans) nastao je 1978. na istoimenoj izlobi u Whitney Museumu u New Yorku. Oznaava rad grupe 10 slikara koji su radili figurativnim stilom bliskim neoekspresionizmu. Pokret predstavlja povratak slikarstvu nakon razdoblja u kojem je veina suvremene umjetnike scene bila orijentirana na performans, instalacije i konceptualnu umjetnost. Koriste se realistiki elementi, elementi pop-arta, crno bijele fotografije, stripa, filma itd. Ideja je u bliskoj vezi s Figuration libre (u Francuskoj), Transavangardom (u Italiji) i Neoekspresionizmom (u Njemakoj).

SUSAN ROTHENBERG JENNIFER BARTLETT

DAVID SALLE NEIL JENNEY

LONGO

BAD PAINTING

1978.

Figurativno slikarstvo, donekle ekspresionistiko, koje se na provokativan nain, vulgarno i ironino izruguje akademskom slikarstvu, "dobrom ukusu" i intelektualizmu (osobito minimal-artu i konceptualnoj umjetnosti) 70-ih godina. Slikama koje su namjerno neugodne, banalne i vulgarne, ismijava se uvrijeeni smisao za lijepo. Termin Bad Painting upotrebljen je prvi put 1978. za naziv izlobe slika u New Museumu u New Yorku, koju je organizirao Neil Jenney. Naziv se kasnije koristi i za engleske skupine figurativnih umjetnika, koji ukljuuju YBA i ostale moderne pokrete, koje sponzorira Charles Saatchi, guru marketinga i trita suvremene umjetnosti. Za njih je karakteristina grubost stila, nesklad boja, pretjerani namazi i koritenje raznih materijala. Teko je ponekad razlikovati granice izmeu umjetnikih struja i kia ili ak trasha, budui da elja da se skandalizira esto na kraju postaje samoj sebi cilj. Primjerica, Chris Ofili, jedan od najveih predstavnika bad paintinga, 1997. na izlobi "Sensation" prikazuje svoje polimaterijske slike ostvarene upotrebom slonovskog izmeta. Donekle srodni pokreti Bad paintingu su Funk-art, Figuration libre i grafiti.

NEIL JENNEY JOAN BROWN JULIAN SCHNABEL KEITH HARING DAVID SALE JEAN-MICHEL BASQUIAT
JAMES ALBERTSON: MARK KOSTABL CHRIS OFILI

SEKS, NASILJE, RELIGIJA I DOBAR IVOT 1962.

(slika raena slonovskim izmetom)

97

APPROPRIATION ART

Umjetniki pokret koji se pojavio u New Yorku ranih 80-ih. Termin oznaava umjetnike koji u svoje radove vidljivo inkorporiraju slike (reklame, slike iz povijesti umjetnosti itd.) ili druge objekte. Stavljajui te druge slike u novi umjetniki kontekst, njihovo izvorno znaenje se mijenja. Za ovu umjetnost je karakteristian analitiki i kritiki postupak prema suvremenoj kulturi i drutvu. Neki od umjetnika su:

SHERRIE LEVINE RICHARD PRINCE DAMIEN HIRST

BARBARA KRUGER CINDY SHERMAN ALISON SAAR

NEUE WILDE

80-te godine

Poznati i kao Junge Wilde, umjetnici koji se pocetkom 80-ih javljaju u Njemakoj i Austriji. Naziv pokreta se referira na francuske Les Fauves, s poetka 20. st. Njihove slike su "divlje", pune vitaliteta, spontanosti i stilske raznolikosti. Nemaju nikakav program, nikakve teorije ili komentare koji bi objasnjavali njihova djela, jer misle da je to suvino. Za njih ne postoji problem apstraktnog ili figurativnog slikarstva, oni neprestano mijenjaju stilove kako im to odgovara. Pokret je nastao kao reakcija na tada etablirane umjetnike smjerove intelektualiziranog ili reduciranog jezika oblika (Minimal-Art, Concept-Art...) i nagovijestio povratak slikarstva koje je ve bilo proglaeno mrtvim. Neue Wilde su radili slike velikog formata, slikane divljim potezima, djelomice ekspresivne, apstraktne ili realistine, pune snanih boja, citata iz povijesti umjetnosti ili stripa, koje su iskazivale osnovne ljudske emocije poput seksualiteta ili straha. Njihovi radovi oznaavaju poetke postmodernizma.

RAINER FETTIG ELVIRA BACH BERND KOBELRING HANS PETER ADAMSKI WALTER DAHN

RAINER FETTIG

RAINER FETTIG

NEW YORK AKT

JA KAO REMBRANDT

98

CHICAGO IMAGISTS
Umjetnicima okupljenima u udruenja "The Hairy Who", "Nonpussed Some" ili "False image", koji ine Chicago Imagism, zajedniko je nepovjerenje u New York School, temeljito nepotivanje i prezir prema autoritetima u bilo kom obliku, ukljuujui i umjetnike kanone, na to ukazuje likovni kritiar James Yood u predgovoru katalogu "Jumpin' Backflash". Njihove izlobe u Hyde Park Art Centru organizirao je Don Baum, kasnih 60-ih i ranih 70-ih.

Za njih su karakteristini: izbor tema bez ikakvog potovanja, esto seksualna pretjerivanja i nasilje, kreativna mata, figure prikazane pod velikim psihikim stresom, narativne teme precrtane iz domaih izvora, otvorenost prema utjecajima samoukih umjetnika i izvora izvan glavnih tokova zapadnjake povijesti umjetnosti, ukus za upadljive i opsesivno ivahne kompozicije malih formata, nadrealistiki hirovit i ironian humor, jarke boje, neovisnost o cijenjenim ikonama i osebujan manijakalni manirizam. Oni nisu bili homogeni fenomen stila ili ideologije, ve amalgam ili sloena mikstura razliitih individualizama.

JAMES FALCONER

ELEANOR DUBE

ART GREEN

BEZ NAZIVA 1968.

BEZ NAZIVA 1968.

FLORID DISCOMFITURE 1968.

ROBERT GUINAN

SARAH CANRIGHT

JIM NUTT

BEZ NAZIVA 1968.

BACKMAN 1965.

VRIJEME RAZMILJANJA NA ZLATNOM ROGU 1967.

99

GRAFITI & cartoon art

Predstavljaju znaajan doprinos urbane subkulture likovnoj umjetnosti. Ve su Dubuffet i njegovi suvremenici u svoja djela ukljuivali natpise i likove u kojima su djeca, duevni bolesnici i odmetnici iz drutva pronali priliku za svoje kreativno izraavanje. Popularnost grafita poela je rasti nakon 1966. g. s crteima mladih writera velike snage i ekspresivnosti u njujorkoj podzemnoj eljeznici. Ali masovnim imitacijama i ponavljanjima u Europi i Americi, grafiti su vremenom postali isprazna gesta. Grafiti ima dosta elemenata zajednikih s TV crtiima i stripom (cartoon): sadri crte ili sliku, simbole, tekst (poruka moe biti politika ili aljivog sadraja) i moe biti u obliku sukcesivnog prikaza (kao kadrovi stripa).

KEITH HARING
Njujorki umjetnik koji je grafite uzdigao na razinu visoke umjetnosti. Izlagao je i na Documenti u Kasselu, to je dovelo do ogromnog rasta cijena njegovih radova.
TOLEDO 1987. BEZ NAZIVA 1988.

JEAN MICHEL BASQUIAT

Ameriki umjetnik panjolskog porijekla, karijeru je zapoeo crtajui grafite na ulicama New Yorka (nije "napadao" podzemnu eljeznicu). Svoje kritike i narativne scene, te crtako-slikarske komentare stanja drutvenih manjina i situacije u svijetu podzemlja kasnije prenosi na platna, koja izlae 80-ih na Times Square Showu. Koristi snane boje, afrike maske i grafizme s elementima rijei, fraza, strelica, raketa, nebodera, itd.

ZYDECO 1984.

CABEZA

100

MONOKROMNO SLIKARSTVO KAZIMIR MALJEVI

PRIMJERI

Monokromno slikarstvo zapoinje u Moskvi 1918. g. s Bijelim kvadratom na bijeloj podlozi Kazimira Maljevia. To je bio nastavak njegova rada zapoetog slikom Crni kvadrat na bijeloj podlozi iz 1913. g. kojim je otvorio put geometrijskoj apstrakciji 20. st.

ALEKSANDAR RODENKO
1921. izlae zajedno tri monokromna platna, svako u jednoj od tri primarne boje, kojima nastoji pokazati "smrt slikarstva". Dok Rodenko svojim monokromnim slikama demontira uobiajene pretpostavke slikarstva, Maljevi smatra kako je njegov rad upravo koncentracija slikarstva koja ukazuje na sr umjetnosti. Za Rodenka monokromnost i ravna ploha boje znae samo to to jesu i stoga predstavljaju kraj evolucije iluzionizma, a Malevi u tome vidi prikaz multidimenzionalnog, dakle neogranienog prostora, ispunjenje iluzionistikog slikarstva, novu evoluciju i novi poetak u umjetnosti (meutim, mnogi smatraju kako nije lako deducirati namjere umjetnika samo iz njihovih slika, bez poznavanja i komentara umjetnika). Iako monokromno slikarstvo nikada nije postalo dominantno i svega se nekoliko slikara njime bavilo, ono nikada nije nestalo.

AD REINHARDT
Apstraktni ekspresionist koji se najvie pribliio "istom" monokromnom slikarstvu. Njegove crne slike sadre slabo vidljive naznake geometrijskih oblika, gotovo neprimjetne sve dok gledatelj ne provede odreeno vrijeme pred njima. Time Reinhardt nastoji kod njega potaknuti meditaciju i pojaati stanje nesigurnosti u ono to u stvari vidi. (Newman i Rothko takoer reduciraju boje na svojim "colour field" slikama, ali ipak ne odlaze do kraja u monokromiju).

RAUSCHENBERG
U poecima svoje karijere, 50-ih godina, postao je poznat po crnim, crvenim i bijelim monokromnim slikama, u kojima istrauje teksturu i materijal. Kasnije razne materijale kao kola stavlja na platno, kako bi se naznaile teksture koje se temelje na mrei. Njegova bijela platna se povezuju uz rad nazvan 4'33'' kompozitora Johna Cagea, koji se sastoji od tiine koja traje strogo odreeno vrijeme. U jednom svom djelu Rauschenberg je izbrisao crte apstraktnog ekspresionista Willema De Kooninga (ostao je prazni monokromni papir) i nazvao ga Izbrisani De Kooning.

JASPER JOHNS
Johnsa se esto smatra neo-dadaistom, razliitim od apstraktnih ekspresionista ija je estetika bila dominantna 50-ih. Naslikao je odreeni broj slika koje su vrlo blizu monokromije: Bijela zastava, Zelena meta i Tango. Primjerice, na Bijeloj zastavi postoje vrlo lagani tragovi njegova "rukopisa" nalik onom na Amerikoj zastavi, gotovo nevidljivi 101

kao na Maljevievom Bijelom kvadratu. Ipak, na tim djelima se naziru potezi kistom vie nego to je tipino za monokromno slikarstvo. Mnogi njegovi ostali radovi takoer se pribliavaju monokromiji, poput melankolinih "sivih" slika iz ranih 60-ih, ali s dodanim raznim materijalima (asembla) ili tekstom.

AGNES MARTIN
Radovi iz minimalistike faze 1950-ih i 1960-ih su bijeli, prljavo-bijeli ili svjetlo sivi s tragovima olovke u obliku mrea ili linija preko obojane povrine.

ROBERT RYMAN
Njegove minimalistike slike kvadratnog oblika preteno su bijele ili prljavo-bijele, s naznaenim okvirima i "konstrukcijama".

BRICE MARDEN
Njegovi najraniji zreli radovi pokazuju radikalnu redukciju, nalik suvremenim radovima Jaspera Johnsa. Sive plohe oslikane su enkaustikom, s uskim trakama uzdu donjeg dijela platna.

FRANK STELLA
U svom radu nastoji minimalizirati svako spiritualno ili emocionalno znaenje, to je moda najvidljivije u njegovim crnim ispruganim slikama iz ranih 60-ih. Kasnije naputa ne samo monokromno, ve i geometrijsko slikarstvo.

YVES KLEIN
Radi monokromna platna obojana njegovom patentiranom International Klein blue bojom.

ELLSWORTH KELLY
Provodi mnogo vremena u Parizu i New Yorku. Napravio je odreeni broj monokromnih slika koristei oblikovana platna (shaped canvases).

102

RADICAL PAINTING
OLIVIER MOSSET

- MONOKROMNO SLIKARSTVO

vicarski umjetnik, od 1977. ivi u New Yorku. Kasnih 70-ih, u doba punog zamaha neoekspresionizma, zapoinje veliku seriju monokromnih slika. Jedan je od osnivaa New York Radical Painting group, radikalne po svojim socijalnim stavovima kao i po povratku radikalnim korijenima slikarstva. Ovo ponovno iznoenje socijalne vanosti apstrakcije, ak i monokromne, nije bilo u tolikoj mjeri naglaavano jo od Maljevia i Rodenka.

MARICIA HAFIF
Jedna od vodeih umjetnica monokromnog slikarstva. Znaajno je pridonijela osnivanju monokromnog slikarskog pokreta u SAD, zapoevi s poticajnim lankom "Ponovni poetak" objavljenim u Art Forumu 1978. U odgovoru na lanak, Olivier Mosset joj predlae osnivanje grupe radikalnih slikara koja bi raspravljala o svojim radovima. Hafif je organizirala nekoliko izlobi lanova ove grupe, a 1981. cijela grupa izlae u Williams College Museum of Art. Ova je izloba imala ogroman odjek i tada je lansirano ime Radical Painting.

JOSEPH MARIONI
lan je Radical Painting Group u New Yorku. Slika akrilnim bojama na platnu. Izlagao je u Europi i Americi i jedan je od najznaajnijih autora monokromnog slikarstva.

103

NEO-GEO
Neo-geo je skraenica za neo-geometrijski konceptualizam. Termin koji opisuje rad Petera Halleya, Ashleya Bickertona, Jeffa Koonsa uao je u upotrebu ranih 1980-ih u SAD. Njihovi radovi nastoje biti kritiki prema mehanizaciji i komercijalizaciji modernog svijeta, cilj koji Halley naziva "geometrizacijom modernog ivota". Gledajui geometriju kao metaforu drutva, Halley radi slike u geometriskoj apstrakciji, sjajnog kolorita, koje ipak imaju temelje u figuraciji - derivirane su iz krunih ploa koje Halley koristi za prikazivanje individualnih organizama i mree suvremene urbane egzistencije. Slike su prikaz drutvene okoline, izolacije i povezanosti. Djela Bickertona i Konsa su preteno trodimenzionalna: Koons se izruguje potroakoj kulturi pokazujui prave predmete iroke potronje kao djela neprolazne ljepote, a Bickerton stvara vizije apokalipse u svojim Biofragmentalnim serijama.

PETER HALLEY:

BLACK CELL 1985.

PERFECT WORLD 1993.

303 1991.

104

FOTOGRAFIJA CINDY SHERMAN

1954.

Jedna od najcjenjenijih fotografkinja kasnog 20. st. Iako najee snima sebe samu, to nisu autoportreti, nego komentari o ulozi ene u drutvu, o prirodi umjetnosti i kulturnim stereotipima. Njene fotografije su vieznane i eklektine. Studirala je slikarstvo, ali frustrirana ogranienjima slikarstva, poela se izraavati fotografijom. Fotografije nje same poznate su pod nazivom "Untitled Film Stills", poela ih je snimati 1977. i na njima se prikazuje kao heroina B-filmske produkcije, odjevena u razliitu odjeu, kostime za odreene uloge. Na tim fotografijama ona sebe ne prikazuje kao osobu, ve kao odreeni tip: domaicu, prostitutku, plesaicu, glumicu itd., a kako bi ih dodatno depersonalizirala, na svima je oznaka "Bez naziva" i redni broj. Projekt je zavrila 1980. kada je zakljuila da vie nema klieja prema kojima bi snimala. Te godine je napravila seriju fotografija "Rear-Screen Projections" na kojima u raznoj odjei paradira ispred ekrana na koji se projiciraju slajdovi. 1985 - 1989. snima serije fotografija "Disasters" i "Fairy Tales", na kojima po prvi puta nije model sama sebi na svim slikama. Scene su udne i nedefinirane, snimane s plavim, zelenim i crvenim svjetlom, uz koritenje dijelova lutaka i raznih proteza. U "Povijesnim portretima" (oko 1990.) opet kao model koristi sebe, prikazujui se u ulogama iz poznatih arhetipskih slika velikih majstora. 1992. radi seriju "Sex Pictures", u kojoj se vie sama ne pojavljuje, ve koristi lutke i proteze koje postavlja u eksplicitne seksualne poze.

BEZ NAZIVA Film Still, #15, 1978.

BEZ NAZIVA, #112, 1982.

BEZ NAZIVA # 87, 1981.

BEZ NAZIVA, Film still, 1978

BEZ NAZIVA Film still # 6. 1977.

105