Francuska novinarka prešla na islam

Političari i novinari naprosto strašno uživaju da pišu o represiji žena u Islamu ... bez da su
ikada popričali sa ženama ispod marame. Oni jednostavno nemaju nikakvu ideju kako su
muslimanke zaštićene i poštovane unutar okrilja Islama, koje je izgradjeno prije više od 1400
godina.
No bez obzira na sve, pišući o kulturološkim problemima, kao što su brakovi izmedju djece,
žensko sunećenje, ubistva iz osvete, prislini brakovi, oni vjeruju da se ono što govore, temelji
na znanju Islama.
I već mi je zlo kada Saudijsku Arabiju citiraju kao primjer kako su žene potlačene u zemlji u
kojoj im niti voženje auta nije dozvoljeno..
Ovakvi problemi jednostavno nemaju nikakave veza sa Islamom, no ipak oni pišu i pričaju o
njima sa nekim prizvukom arogantnog autoriteta, pogrešno optužujuci Islam. Molim vas
nemojte mješati kulturu/tradiciju sa Islamom.

Pogrešne interpretacije

Zamolili su me da napišem kako Islam dozvoljava muškarcima da istuku svoje žene.

Oprostite, ali nije istina. Da, sigurna sam da ce kritičari Islama citirati Kur'anske ajete i
hadise, ali uglavnom izvadjene iz konteksta. Ako muškarac podigne prst na svoju ženu, nije
mu dozvoljeno da ostavi nikakva otiska na njenom tijelu.. ovo je drugi način da Kur'an kaže
„Nemoj tući svoju ženu, glupane.“
Obratimo pažnju na neke jako interesantne statistike, hmmm. Prema Nacionalnoj vrućoj liniji
za nasilje u porodici, 4 miliona amerikanki dožive ozbiljan napad od partnera u prosječnom
periodu od 12 mjeseci.
U prosjeku, vise od 3 žene su ubijene dnevno od ruke muža ili dečka … ovo je skoro 5500
žena pretučenih na smrt od 9/11.
Neko može reći da je to šokantna činjenica za tako civilizirano društvo, no prije nego počnem
da zvučim kao neki pametnjaković, želim reći da je nasilje nad ženama globalni problem.
Nasilni muškarci ne dolaze u vidu odredjene religije ili kulturološke kategorije. Realnost je da
je jedna od tri žene u svijetu bila žrtva nasilja, prisiljena na spolni odnos, ili na neki drugi
način zlostavljana. Nasilje nad ženama prelazi granice religije, bogatstva, staleža, boje kože i
kulture.

Iluzija ravnopravnosti

Ipak, prije dolaska Islama, žene su bile tretirane kao niža bića. Zapravo, na zapadu žene još
uvijek imaju ovaj problem, gdje muškarci još uvijek misle da su superiorni. Ovo se može
naročito vidjeti u unaprjedjenjima na radnom mjestu i visini plata u čitavom spektru
zanimanja, od čistačica do zena na izuzetno visokim funkcijama.
Žene na zapadu se tretiraju ka roba, a tu je i seksualno ropstvo u usponu, maskirano pod
raznim marketing sloganima, gdje se ženska tijela prodaju kroz čitav reklamni svijet. Kao što
sam spomenula ranije, ovo je društvo gdje je silovanje, seksualni napad, i nasilje nad ženom
nešto svakidašnje, društvo gdje je ravnopravnost izmedju muškaraca i žena iluzija, društvo
gdje je ženina moć uglavnom samo povezana sa veličinom njenih grudi.
I ja sam prije gledala na žene ispod marame kao tiha, represirana stvorenja, a sada na njih
gledam kao na osobe sa raznim sposobnostima i talentima, snažne žene čiji tip sestrinstva
pravi da zapadni feminizam blijedi do totalne nebitnosti. Moji pogledi su se promijenili
nakon, zaista, užasavajućeg iskustva ropstva u rukama Talibana, nakon što sam se iliegalno
uvukla u Afganistan u Septembru 2001., ispod burke.
Za vrijeme mog desetodnevnog ropstva, dogovorila sam se da, ako me puste na slobodu, ću
čitati Kur'an i učiti o Islamu. Uprkos svim očekivanjima, ova nagodba je upalila i oslobodili
su me. Ja sam održala svoju riječ, ali kao novinarka koja izvještava sa Bliskog Istoka, shvatila
sam da moram da vise naučim o religiji koja je tu očito bila način zivota.
I NE. Ja nisam žrtva Stockholm sindroma. Da budes žrtva moraš imati dublju vezu sa onima
koji su te zarobili. Za vrijeme mog zarobljeništva, pljuvala sam, psovala, proklinjala i
zlostavljala moje čuvare, odbijala njihovu hranu i štrajkala gladju. Nisam sigurna ko je bio
sretniji kada su me oslobodili – oni ili ja !

Žene u Islamu

Mislila sam da ce čitanje Kur'ana biti jedna jednostavna akademska vježba. Bila sam
iznenadjena kada sam shvatila da je u njemu jasno napisano da su žene ravnopravne u
duhovnosti, obrazovanju i vrijednosti. Ženina mogućnost da radja i odgaja djecu je priznata
kao kvalitet. Muslimanke kažu s ponosom da su domaćice.
Nadalje, Poslanik a.s. je rekao da je najvažnija žena kod kuće majka, majka, majka. U stvari,
rekao je da Džennet leži pod majčinim nogama. Koliko žena uspije doći medju 100
najmoćnijih, samo zato što su jednostavno „odlične mame“?
Sa Islamom, odluka da se ostane kod kuće i da se djeca odgajaju dobiva novu dimenziju časti
i poštivanja, slično kao i prema onim sestrama izmedju nas koje odluče da imaju karijeru i
profesiju.
Nakon ove spoznaje, svoju pažnju sam usmjerila na nasljedstvo, poreze, imovinu, zakone o
razvodu. Odavde Holivudski advokati za razvod dobivaju inspiraciju. Npr. ženi ostaje ono što
je zaradila ili imala dok muškarac mora da se odrekne pola svoga bogatsva.

Zar nije smiješno kako se žuta štampa uzbudi oko mogućnosti da se neka pop ili filmska
zvijezda odluči na ugovor o braku? Muslimanke imaju ove ugovore od prvog dana. Mogu
izabrati da li žele da rade ili ne, i sve što zarade je njihovo da potroše, dok muž mora plaćati
račune i izdržavati svoju porodicu.

Skoro sve za što su se feministice borile 70-ih godina bilo je pristupačno muslimankama jos
prije 1400 godina. Kao što sam rekla, Islam uzdiže ulogu majčinstva i uloge žene. Ako želis
ostati kući, ostani. Velika je čast biti domaćica i prvi učitelj svojoj djeci.
Ali podjednako isto, Kur'an govori da ako želi raditi, onda neka radi. Imaj karijeru, profesiju,
postani političar. Budi što želiš i napreduj u onome čime se baviš kao muslimanka, jer sve što
radiš je sa ciljem veličanja Allaha swt.

Biznis odijelo

Postoji tu i pretjerana, skoro iritirajuća fokusiranost po pitanju načina oblačenja muslimanki,

naročito od strane muškaraca, kako muslimana, tako i nemuslimana.
Da, obaveza je žene muslimanke da se skromno oblači, medju ostalim, mnogim važnim
stvarima o kojima muslimanke razmišljaju danas.
Ipak, nekako, svi opsesiraju oko hidžaba. Gledaj, to je dio mog poslovnog odijela. Ovo ti
govori da sam muslimanka i, stoga, želim da me tretiraš sa poštovanjem. Možete li zamisliti
kada bi neko rekao Wall Street moćniku ili Washingtonskom bankaru da nose majice kratkih
rukava i farmerice? On bi rekao da ga njegovo odijelo definira za vrijeme radnog vremena, na
neki način ga označi kao nekoga koga treba tretirati sa ozbiljnosću.
A opet, u Velikoj Britaniji, imamo bivšeg sekretara vanjskih poslova, Jack Straw-a koji
opisuje nikab – marama/veo za lice koji otkriva samo oči – kao nepoželjnu barijeru. Kada, o
kada, će muškarci naučiti da drže jezik za zubima oko ženske garderobe?
Takodje, imamo ministre u vladi Gordon Brown-a I John Reid-a koji imaju negativne opaske
glede nošenja nikaba – oba ova muškarca dolaze iz Škotske, gdje muškarci nose suknje!!!!

Onda, imamo čitav niz parlamentaraca koji ulaze u borbu opisujući nikab kao barijeru za
komunikaciju. Kakva hrpa gluposti. Ako je ovo slučaj, jel' mi može neko objasniti zašto
mobilni telefoni, žičani telefoni, e-mail, tekst poruke i faks mašine danas postoje u
svakodnevnoj upotrebi? Ko sluša radio? Niko ne isključuje bežične uredjaje samo zato što ne
mogu vidjeti lice sugovornika.

Većina sestara, koje lično poznajem i koje odabiru da nose nikab su bjelkinje iz zapadnog
svijeta, koje su se vratile Islamu, koje vise ne žele nepoželjnu pažnju „radoznalih“ muškaraca,
koji će pokušati da konfrontiraju žene, neprikladno se ponašajući. Isto tako, ima par sestara u
Londonu koje poznajem, koje kažu da nose nikab u anti-ratnim protestima, jer ne mogu
podnijeti smrad marihuane.

Zadnje utočiste

Bojim se da je Islamofobija postala zadnje utočiste rasističkih nasilnika. Ali kukavički,

šovinistički napadi, koji obično dolaze od muškaraca – su neprihvatljivi muslimankama kao i
njihovim sekularnim sestrama.

Bila sam feministica mnogo godina i sada, kao Islamska feministica, još uvijek promoviram
prava žena. Jedina razlika je u tome da su muslimanke feministice malo radikalnije od svojih
sekularnih kolegica. Sve mi mrzimo ona natjecanja za ljepotice i pokušavamo da se
suzdržimo od smijeha kada se pojava Miss Afganistana u bikinju tumači kao gigantski korak
za oslobodjenje žena u Afganistanu.
Vraćala sam se u Afganistan mnogo puta i mogu reći da nisam vidjela kako stasaju žene sa
karijerama na ruševinama Kabula. Moje sestre iz Afganistana kažu da bi voljele da zapad
prekine svoju opsesiju sa burkama. „ Nemoj od mene pokusavati praviti ženu sa karijerom,
nadji mom mužu posao prvo. Pokaži mi kako mogu poslati svoju djecu u školu, bez straha da
će ih neko kidnapovati. Daj mi sigurnost i kruh na stolu,“, jedna mi je sestra rekla.

Mlade feministice muslimanke vide hidžab i nikab kao političke simbole kao i jedan od
zahtjeva njihove vjere. Neke kažu da je to njihov način obznanjivanja ostatku svijeta da
odbijaju prekomjernosti zapadnog životnog stila, kao što je pijenje alkohola, neobavezan sex,
uzimanje droga itd..

Superiornost u Islamu se postiže kroz poniznost, a ne ljepotu, bogatstvo, moć, poziciju ili
seks.
Oslobađanje Islama

Sada mi recite, šta je više oslobadjajuće. Da vas neko sudi na osnovu dužine suknje i veličine
vaših vjestački povećanih grudi, ili da vas neko sudi na osnovu vašeg karaktera, vašeg
mišljenja i inteligencije?

Glamurozni magazini nam govore da ako žene nisu visoke, mršave i lijepe, neće biti ni
voljene, ni željene. Pritisak na čitateljke tinejdžerice magazina, da imaju momke, je
nevjerovatna.
Islam mi govori da imam pravo na obrazovanje i da je moja dužnost potraga za znanjem, bez
obzira, bila udata ili ne.
Nigdje u okrilju Islama nije nam naredjeno da kao žene moramo prati, čistiti ili kuhati za
muškarce – ali ovdje ne trebaju samo muslimani da reevaluiraju žene u njihovim kućama.

Pogledajte ovaj odsječak iz govora Pat-a Robertson-a 1992. godine, u kojem obznanjuje svoje
stavove o ženama koje imaju moć. Onda mi recite ko je civiliziran, a ko ne.

On je rekao: „Feminizam podstiče žene da ostave muževe, ubiju djecu, bave se čarolijama,
unište kapitalizam i postanu lezbejke.“
Ovdje je amerikanac koji živi u predislamskom vremenu, koji se treba modernizirati i
civilizirati. Ljudi kao on, nose veo i mi trebamo da pocijepamo veo hipokritizma, kako bi
ljudi mogli vidjeti Islam onakvim kakav jeste.

Autor: Yvone Ridley