Professional Documents
Culture Documents
1956 Artur Klark - Grad I Zvezde
1956 Artur Klark - Grad I Zvezde
Grad i zvezde
PROLOG Poput blistavog dragulja, grad je le`ao na prsima pustinje. Nekada je bio podlo`an promenama i preina~enjima, ali sada je Vreme teklo mimo njega. No}i i dani nizali su se preko lica pustinje, ali na ulicama Diaspara vladalo je ve~no popodne i tama se nikada nije spu{tala. Duge zimske no}i mogle su mrazom da okuju pustinju, lede}i poslednje ostatke vlage u razre|enom vazduhu Zemlje - ali grad nije ose}ao ni toplotu ni hladno}u. On nije stajao ni u kakvoj vezi sa spoljnim zbivanjima; bio je to svet za sebe. Ljudi su i ranije podizali gradove, ali nikada sli~an ovome. Neki su trajali stole}ima, drugi milenijumima, pre no {to je Vreme razvejalo ~ak i njihova imena. Jedino se Diaspar uhvatio uko{tac sa Ve~no{}u, brane}i sebe i ono ~emu je pru`ao okrilje protiv sporog osipanja vekova, razorne mo}i truljenja i pogubnog dejstva r|e. Od ~asa kada je sazdan, okeani su nestali sa povr{ine Zemlje, a pustinja se rasprostrla ~itavom planetom. Vetrovi i ki{a satrli su u pra{inu poslednje planine, a svet je bio odve} umoran da bi iznedrio nove. Grad za to nije mario; ~ak se i sama Zemlja mogla pretvoriti u prah i pepeo, a Diaspar bi i dalje {titio decu svojih tvoraca, nose}i bezbedno njih i njihova dobra niz reku vremena. Ona su mnogo zaboravila, ali to nisu znala. Bila su savr{eno saobra`ena svom svetu, ba{ kao {to se i on slagao sa njima - jer bili su stvoreni jedno za drugo. Ono {to se nalazilo sa druge strane zidova grada nije ih se ticalo; to je naprosto bilo izgnano iz njihovih umova. Jedino je postojao Diaspar, jedino im je on bio potreban i samo su njega mogli da pojme. Ni{ta im nije zna~ila ~injenica da je ^ovek jednom posedovao zvezde. Pa ipak, drevni mitovi ponekad bi po~eli da ih more i nespokoj bi ih obuzeo kada bi se setili predanja o Cartvu i mladom Diasparu koji je crpeo svoje `ivotne sokove iz trgovine sa mnogim suncima. Oni nisu `eleli da vrate stare dane, po{to su bili zadovoljni u svojoj ve~noj jeseni. Slave Carstva pripadale su pro{losti, i tamo su mogle da ostanu - jer oni su pamtili kakav je bio njegov kraj, a pri pomisli na Osvaja~e ledenost samog svemira uvla~ila bi im se u kosti. Tada bi se ponovo vratili `ivotu i toplini grada, dugom zlatnom dobu ~iji je po~etak ve} bio zapreten, a svr{etak jo{ udaljeniji. I drugi ljudi su ma{tali o ovakvom dobu, ali samo su ga oni do~ekali. @iveli su u istom gradu, hodali istim, ~udesno nepromenljivim ulicama, dok je lagano proteklo vi{e od milijardu godina.
1. Bilo im je potrebno mnogo ~asova da se izbore za izlaz iz Pe}ine Belih Crva. ^ak je i sada bilo neizvesno da li ih neko od belih ~udovi{ta jo{ progoni - a energija njihovog oru`ja ve} je bila na izmaku. Ispred njih, lebde}a strela svetlosti, koja im je bila tajanstveni vodi~ kroz lavirinte Kristalne Planine, i dalje je davala signale. Nisu imali drugog izbora do da je slede, iako ih je mogla, kao {to se to dogodilo mnogo puta ranije, dovesti u jo{ pogubniju opasnost. Alvin se osvrnuo da vidi da li su mu svi drugovi jo{ na broju. Alistra je i{la odmah iza njega, nose}i kuglu hladne, ali stalno rasplamsale svetlosti koja je obznanila toliko u`asa i toliko lepote od ~asa kada su zapo~eli pustolovinu. Bledo belo zra~enje preplavljivalo je uzak hodnik i odbleskivalo se sa sjajnih zidova; dok im energija bude trajala, mo}i }e da vide kuda idu i da uo~e prisustvo svake vidljive opasnosti. Ali, Alvin je odve} dobro znao, najve}e opasnosti u ovim pe}inama uop{te nisu bile vidljive. Povijaju}i se pod te`inom projektora, iza Alistre su kora~ali Narilian i Floranus. Alvin se na ~as upitao zbog ~ega su svi projektori tako te{ki, budu}i da bi bilo sasvim jednostavno instalirati im neutralizatore sile te`e. Uvek bi mu ovakve stvari dolazile na um, ~ak i u jeku najbezbednije pustolovine. Kada bi mu neka takva misao prostrujala sve{}u, imao je utisak da je zdanje same stvarnosti ustreptalo za tren, i da mu se iza podru~ja ~ula u magnovenju ukazao prizor nekog drugog, potpuno razli~itog sveta... Hodnik se zavr{avao golim zidom. Da li ih je to strela ponovo izneverila? Ne jer, jo{ dok su se pribli`vali, stena je po~ela da se drobi u pra{inu. Kroz zid se probilo metalno rotiraju}e koplje koje se brzo {irilo u d`inovsko svrdlo. Alvin je sa prijateljima odstupio unazad, ~ekaju}i da se ma{ina probije u pe}inu. Uz zaglu{uju}e trenje metala o kamen - koje je sigurno odjekivalo po svim udubljenjima Planine, bude}i sav njen demonski porod - bu{ilica je pro{la kroz zid i zaustavila se pored njih. Masivna vrata su se otvorila i pojavio se Kalistron, dovikuju}i im da po`ure. ("Za{to Kalistron? upitao se Alvin. [ta }e on ovde?"). Trenutak kasnije, ve} su bili bezbedni, a ma{ina se zateturala napred, krenuv{i na put u dubinu zemlje. Pustolovina se zavr{ila. Uskoro }e, kao i uvek dosad, biti kod ku}e, a sva ~udesa, u`asi i uzbu|enja osta}e iza njih. Bili su umorni i zadovljni. Alvin je zaklju~io po nagnutosti poda da se bu{ilica spu{ta u zemlju. Kalistron jama~no zna {ta radi i ovo je nesumnjivo put koji vodi ku}i. Pa ipak, izgledalo je pomalo neobi~no... "Kalistrone", re~e on iznenada, "za{to ne po|emo na gore? Niko ne zna kako stvarno izgleda Kristalna Planina. Bilo bi divno izbiti negde na njenim obroncima i ugledati nebo zajedno sa ~itavim okolnim predelom. Dovoljno smo ve} dugo pod zemljom." Jo{ dok je govorio ove re~i, osetio je na neki na~in da one nisu na mestu. Alistri se oteo prigu{eni krik, unutra{njost bu{ilice se zatalasala poput prizora vi|enog kroz
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
151
152
153
154
155
156
157
158
159
160
161
162