Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Odsjek za povijest umjetnosti Ivana Luia 3, Zagreb

Seminar iz predmeta Transformacije antikoga svijeta

Knjievnost 2. stoljea u Rimu (Lukijan Juvenal Apulej)

Student: Igor Loinjak Godina: 5. Studijske grupe: kmp/pum Mentor: dr. sc. Dino Milinovi, doc

Zagreb, 2012.

Sadraj

Lukijan iz Samosata (125.-180)..................................................................................................6 Svjetonazori na drabi ironizacija filozofije............................................................................7 Grka stoa Hrizip (280-210.)...................................................................................................8 Skeptici Piron...........................................................................................................................9 Juvenal rimska satira..............................................................................................................11 Apulej Metamorfoze ili Zlatni magarac.................................................................................13

Uvod

Razdoblje 2. stoljea bijae na podruju knjievnosti, ali i brojnih drugih umjetnikih djelatnosti, vrlo zanimljivo doba. Od cara Vespazijana i njegova edikta o davanju povlastica retoriarima i gramatiarima, ove su vrste zanimanja dobile mnogo veu vanost od one koju su imale ranije. Razvoj i znaaj retorike u tim godinama bio je toliko velik da se za doba 2. stoljea Rimskog Carstva ustalio naziv druga sofistika. Uobiajeno je bilo da gotovo svi koji su se namjeravali baviti nekim oblikom knjievnog rada polaze retorske kole u kojima su ovladavali latinskim i grkim jezikom. Bio je veliki broj onih kojima ti jezici nisu bili materinji, ve su se s njima susreli tek u koli. Toj skupini pripadaju i knjievnici o kojima e biti rijei u nastavku Lukijan iz Samosate i Lucije Apulej. Retorika je imala vanu ulogu u domeni knjievnosti. tovie, u nekim je aspektima postala nadmonom pa tako nije rijedak sluaj seljenja nekih knjievnih anrova na podruje govornitva. Mnogi knjievnici koji djeluju u 2. stoljeu nastoje u svojim djelima prikazati ope stanje duha koje je obiljeavalo tadanji drutveni i intelektualni ivot. Tako Juvenal u svojim satirama neprestano izraava vlastiti gnjev zbog uruavanja osnovnih vrednota rimske tradicije. Lukijan i Apulej postupaju drugaije jer njihov stil odie ironijom i relativizira najvei broj usvojenih dogmi. Knjievnost je u tom stanju opeg rasula tradicije nekim knjievnicima posluila kao izvrstan medij kroz koji mogu prezentirati vlastitu ogorenost trenutkom u kojem ive. Prikazujui rad Juvenala, Lukijana iz Samosate i Lucija Apuleja, u radu se nastoji prikazati koja su obiljeja znaajna za knjievnost druge sofistike. Pri tome su uzimana samo neka od reprezentativnih djela u kojima se na najbolji nain predstavlja tadanja duhovna klima obiljeena relativizmom i gaenjem.

Retorika i grka knjievnost 2. stoljea Knjievnost pisana na grkom jeziku u razdoblju Carstva bila je ograniena na djela vie-manje vrlo slabe kvalitete. To razdoblje obuhvaa vremenski period izmeu pada Aleksandrije 30. godine n. e. te Justinijanova zatvaranja sveuilita u Ateni 529. Zato se i Albin Lesky u Povijesti grke knjievnosti gotovo pravda itatelju to e navedeno razdoblje svesti samo na osnovni pregled: Prije no to zaponemo s prikazom grke knjievnosti carskog doba, podsjetimo na plan ove knjige izloen u uvodu. Tamo je bilo obrazloeno zato se za ovaj dio morao odrediti drugaiji kriterij i zato se moralo prihvatiti ograniavanje na saet pregled. Ne moe biti govora o tome da se izlau detaljnije studije o brojnim autorima i o izgubljenim i najveim dijelom beznaajnim djelima1 Lesky u nekoliko kratkih crta iznosi zbog ega je grka knjievnost toga razdoblja doivjela takvu sudbinu. Kao prvo, nisu svi carevi nastojali istisnuti grki utjecaj kojem su osobito bili naklonjeni prvi carevi zakljuno s Neronom (54-68) Kasnije je s Flavijevcima dolo do odreene promjene jer su se carevi te dinastije veim dijelom orijentirali prema zapadu, e da bi obrat nastupio s Trajanom (98-117) i Hadrijanom (117-138). Za vladavine te dvojice careva jaaju trgovake veze s Istokom pa grki svijet opet postaje blii i dostupniji. Meutim, gotovo je neosporno da je grka kultura svoj uzlet doivjela zahvaljujui caru Hadrijanu koji bijae pasionirani helenist. Ne udi stoga to naredno razdoblje Antonina (138192) predstavlja procvat grkog elementa u Rimskom Carstvu koji, ipak, ve krajem stoljea gubi na svojoj vanosti, da bi s daljnjim odmakom vremena, uz sasvim rijetke iznimke, sve vie bivao potisnut u stranu.2 Sve je vei ugled ponovno dobila retorika, osobito nakon to je Vespazijan edikom izdanim 74. godine gramatiarima i retorima dao posebne povlastice. Isti ja car inicirao i osnivanje dravnih katedri za retoriku u Rimu, tako da je veina pjesnika toga doba prola kroz retorsku kolu. Retorika je postala gotovo nadmona nad knjievnou to pokazuje injenica to su neki knjievni anrovi preli u njezinu domenu: Sada se dovrava razvoj koji je zapoeo jo s Gorgijom: itavi knjievni anrovi, kao enkomij ili epitalamij, koji su neko pripadali pjesnitvu, sada prelaze u trajno vlasnitvo retorike.3 Blistavi razvoj retorike u drugom stoljeu osigurao je tom periodu naziv druga sofistika. Termin je prvi upotrijebio Filostrat u ivotopisima sofista. Meutim, retorika 2. stoljea nije proizala iz elje za stvaranjem neeg novog na temeljima rane sofistike. tovie, ona je u bitnoj mjeri bila razliita te je predstavljala odreeni razvoj govornikog umijee koji je tekao od Gorgije preko Isokrata, Peripatosa i helenizma sve do doba Carstva. Ludwig
1 2

Lesky, Albin, Povijest grke knjievnosti. Preveo: Zdeslav Dukat. Zagreb: Golden marketing, 2001., 787. Usp. Lesky, nav. dj., 2001., 787-799. 3 Lesky, nav. dj., 2001., 808.

Radermacher je za drugo stoljee rekao kako je to doba najblistavijih koncertnih govornika koji su bili vrlo cijenjeni i potovani u svoje doba.4 Spomenimo u ovom kontekstu i Aristida (129.-189.) koji je retoriku smatrao glavnim oruem obrazovanosti te se ak u spisu O retorici okrenuo protiv Platonova dijaloga Gorgija pokuavajui dokazati primat retorike. Aristidov je stav, to uope ne udi, izazvao reakcije u neoplatonistikim krugovima, a na najkvalitetniji je nain Platonove postavke branio Porfirije.

Lukijan iz Samosata (125.-180) Spomenuto je kako je retorika u 2. stoljeu bila gotovo neodvojiva od knjievnost, kako se s njom anrovski ispreplitala te da je najvei broj tadanjih knjievnika proao kroz retorsku kolu u kojoj je dobio temelje za vlastiti rad. Takva bijae i sudbina Lukijana, rodom iz Samosata na gornjem Eufratu. Lukijanu grki nije bio materinji jezik i nauio ga je tek u koli. U njegovim djelima na vidjelo dolazi izrazito kvalitetna i iroko steena izobrazba: Opseno itanje pribavilo mu je temeljito poznavanje irokog raspona oblika atike proze kao i grkog pjesnitva od Homera do aleksandrijaca. To ne znai da je zadro duboku u problematiku velike poezije: ono ime on vlada jesu teme i vanjski oblici. Citati i jo radije aluzije njemu su pri ruci u svakoj moguoj koliini.5 Lukijan je u poetcima bio dobar i bombastian govornik. Meutim, govorniko mu umijee nije pruilo trajnu zadovoljtinu pa je tu djelatnost napustio u dobi od 40 godina posvetivi se filozofiji. O tome je pisao u Dvaput optuenom gdje se dotie i vlastitog odnosa prema Akademiji i Likeju. Moderni prouavatelji Lukijanova ivota i opusa uvjereni su kako kod njega ipak nije dolo do velike preobrazbe, ve da je zadiranje u podruje filozofije razumljivo za jedan takav povran duh. Na njega je dosta djelovala filozofija kinike kole, a oblikovanju njegova skepticizma pridonosili su i epikurejci. Stil ovog retoriara i knjievnika obiluje ironijom i sarkazmom. Pri tome se kao plodno tlo za razradu takvog stila vide religija, moral, tradicija, jezini purizam, razni motivi iz klasinih djela, no ni filozofija ne ostaje poteena. Lesky o Lukijanovu pristupu zapisuje: Divljenjem popraene predstave slavljenih umjetnika govora, beskrajni spor izmeu filozofskih dijadokih imperija, stalno napredovanje iracionalnog u oblikovanju eskapistikog
4 5

Usp. Lesky, nav. dj., 2001., 814. Lesky, nav. dj., 2001., 814

misticizma ili banalnog praznovjerja, sve je to u razdoblju Antonina smijehom popratio ovjek iji je svjetonazor bila skepsa, a ije je zanimanje bilo izrugivanje.6 Vremenska i drutvena pozadina njegovih djela esto ostaje slabo rasvijetljena budui da se Lukijan teko odluuje izmeu posezanja za ogranienim repertoarom motiva iz atikog svijeta te elemenata suvremenog carskog doba. On, ipak, ostaje predstavnikom svoga doba tako da se u njegovim djelima nalazi osebujna kritika negativnih znaajki i tendencija 2. stoljea. Zanimljivo je kako mu suvremeni istraivai otpisuju matovitost7 te mu zamjeraju povrnost mada mu se, kako Gregori navodi u Uvodu u hrvatski prijevod Svjetonazora na drabi, ne moe osporiti stilska dotjeranost proeta svjetonazorskim cinizmom i duhovitou.8 U razdoblju humanizma smatralo ga se jednim od najveih grkih satiriara, a prevodili su ga Erazmo Roterdamski i Thomas Morus. Njegov je utjecaj bio vaan i u prosvjetiteljstvu, posebice za Voltairea.

Svjetonazori na drabi ironizacija filozofije Svjetonazori na drabi nisu jedini tekst u kojem se Lucijan obraunava s razliitim filozofskim tradicijama jer slian postupak primjenjuje i u djelima Dvaput optuen i Gozba. Ovaj je tekst najvjerojatnije nadahnut izgubljenim satirikim spisima Diogen na drabi autor Menipa i Eubula budui da je sredinja tema tih spisa oblikovana na gotovo identian nain.9 U djelu su predstavljene personifikacije razliitih filozofskih svjetonazora koje svoje uporite nalaze u biografiji osnivaa ili istaknutih predstavnika filozofskih sljedbi. Meutim, Gregori dobro opaa kako se ne mogu izjednaiti svjetonazor i teksta s tono odreenom konkretnom osobom jer pri tome moe doi zabune. Primjerice, pripadnika Platonove Akademije izjednaavalo se sa Sokratom premda taj lik predstavlja Platonovo uenje. 10 To, meutim, nije od presudne vanosti za daljnje izlaganje tako da e se zadrati imena navedena u tekstu Pitagora, Diogen, Demokrit, Heraklit, Sokrat, Hrizp, Piron.11 Albrecht Dhile u Greek and Latin literature pie kako su samo epikurejci i skeptici bili malo poteeniji

6 7

Lesky, nav. dj., 2001., 816-817. Lesky, nav. dj., 2001., 820. 8 Lukijan, Svjetonazori na drabi. Preveo i priredio: Pavel Gregori. Zagreb: KruZak, 2002., 8. 9 Usp. Lukijan, nav. dj., 2002., 8. 10 Usp. Lukijan, nav. dj., 2002., 9. 11 Zanimljivo je kako u tekstu jedino Peripatetiaru nije pripisano neko konkretno ime, ve se zadrao tek naziv za predstavnika te kole (mada svjesno aludira na Aristotelovu filozofiju). Nadalje, ne daje mu ni najmanji dio teksta, ve za njega govori prodava (Hermes). Usp. Lukijan, nav. dj., 2002., 57-59.

njegova otra cinizma, dok je cinik Demonax je zasluio i njegovo potovanje

12

U nastavku

e, izmeu ostalog, biti predstavljen i skepticizam (Piron), tako da, barem to se tie Svjetonazora na drabi, ovaj pravac kod Lukijana nije zadrao odreenu dozu digniteta. U daljnjem dijelu teksta nee biti obraeni svi svjetonazori, nego e biti predstavljeni samo grki stoici i spomenuti skeptici.

Grka stoa Hrizip (280-210.) U Svjetonazorima na drabi grku stoiku kolu predstavlja lik imenom Hrizip, odnosno jedan od najvanijih filozofa te kole. On se najvie meu filozofima svoga kruga bavio logikim problemima ukupno je napisao oko 800 djela zbog ega se govorilo da bez njega stoike kole ne bi ni bilo. Diogen Laertija spominje njegovih 311 logikih spisa. Stoici su logiku dijelili na dijalektiku i retoriku, a prvoj su pripadala logika istraivanja i gramatika (spisi O padeima te O singularu i pluralu). Prema stoikom je stavu zadatak logike da svojim principima omogui smisaono spoznavanje. Veliku ulogu u prouavanju logike problematike predstavljao je hipotetiki silogizam, uz koji ide i disjunktivni. Hrizip je znaajan jer je odredio pet hipotetikih silogizama koji zbog svoje oitosti nisu trebali nikakve dokaze. Bonjak kako je problem silogizma poznavao ve Teofrast (372.-287.), jedan od najznaajnijih Aristotelovih nastavljaa i onaj koji je od samog Aristotela preuzeo voenje kole u Ateni. Stoici su se bavili i formalnom logikom to nije poluilo nikakvih veih pomaka na polju misaonosti.13 U prethodnim je recima malo vie reeno o logici upravo zato to Lukijan u Svjetonazorima ironizira stoiko uenje o silogizmu podvrgavajui ga vlastitom vlastitog cinizma. To se vidi u iduem odlomku: Krizip: [] A to je najubitanije, ako hoe, odmah u ti dokazati da si kamen. Kupac: Kako kamen? Ta ne ini mi se prijatelju da si Perzej. Krizip: Evo kako. Je li kamen tijelo? Kupac: Jest.
12

Only the Epicureans and the Skeptics are exempted from Lucian's scathing wit, and a portrayal of the Cynic Demonax even expresses genuine respect. Dhile, Albrecht, Greek and Latin literature of the Roman Empire from Augustus to Justinian. London New York, Routledge, 1994., 240. 13 Navedeni silogizmi su: a) Ako A, onda B. A jest pa i B jest; b) Ako A, onda B. B nije pa ni A nije; c) Ne mogu istodobno biti A i B. A jest pa B nije; d) Ili je A ili je B. A jest, B nije; e) Ili je A ili je B. B nije pa A jest. Usp. Bonjak, Branko, Povijest filozofije. Razvoj miljenja u ideji cjeline. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1993., 291-301.

Krizip: E sad, nije li ivo bie tijelo? Kupac: Jest. Krizip: A ti si ivo bie? Kupac: Tako se bar ini. Krizip: Budui, dakle, da si tijelo, ti si kamen. Kupac: Samo to ne! Tako ti Zeusa, oslobodi me i ponovno me uini ovjekom! Krizip: Nema problema. Evo budi opet ovjek samo mi reci je li svako tijelo ivo bie? Kupac: Nije. Krizip: E sad, je li kamen ivo bie? Kupac: Nije. Krizip: A jesi li ti tijelo? Kupac: Da. Krizip: A jesi li kao tijelo ivo bie? Kupac: Da. Krizip: Budui, dakle, da si ivo bie, ti nisi kamen.14 Lukijan, Svjetonazori na drabi, 53-55.

Skeptici Piron Piron (360.-270.) se smatra utemeljiteljem skepticizma kao filozofskog pravca. Zanimljiva je njegova izjava: Na jednak nain stvari se ne mogu razlikovati, odrediti ni spoznati. Stoga ne moemo ni o naim osjetilima ni o naim miljenjima rei da su tona ili lana (pogrena). Zbog toga im ne smijemo vjerovati, nego nepokolebljivo ostati pri neizricanju sudova i o svakoj stvari rei da postoji koliko i ne postoji, ili da kako postoji tako i ne postoji, ili da niti postoji niti ne postoji.15 Osnovne Pironove ideje ostale su zabiljeene veim dijelom tek u fragmentima, pa je zato od velike vanosti djelo Pironove postavke Seksta-Empirika. Sekst-Empirik je zapravo jedini pripadnik skeptike kole ija su djela ostala sauvana. On je u navedenom djelu iznio princip o nespoznatljivosti stvari (akatalepsia), kao i misao kako se prava mudrost sastoji u

14

O logikim pogrekama koje je Lukijan ovdje koristio kako bi ironizirao stoiku logiku pie Gregori u: Lukijan, nav. dj., 2002., 79-80 (biljeka 59. i 60.) 15 Ovaj je navod preuzet iz: Bonjak, nav. dj., 1993., 345.

suzdravanju od izricanja suda (epohe). Skeptiki stav nije oznaavao neto negativno, ve je u naelu bio neutralan te obiljeen duevnim mirom i nepomuenim duhom. Filozofski je skepticizam dobra pljuska dogmatizmu i poticaj na istraivanje jer su skeptici prije svega istraivai koji sumnjaju, a ne negatori. Skepticizam je i kod Lukijana zasluio sarkastian komentar: Hermes: Preostaje jo ovaj ovdje, Skeptik. Ti, piro, istupi i predstavi se na brzinu. Ve se mnogi razilaze pa e se draba odvijati meu nekolicinom. Pa ipak, hoe li netko i ovoga kupiti? Kupac: Evo, ja u. Ali prvo mi reci to znade. Piron: Nita. Kupac: Zato to ree? Piron: Jer mi se openito ne ini da ita jest. Kupac: Zar nismo mi neto? Piron: Ni to ne znam. Kupac: Ni to da si ti neto? Piron: To jo manje znam. Kupac: Kakve li nedoumice! A to e ti ova vaga? Piron: U njoj vaem argumente i izjednaujem ih, pa kada vidim da su posve jednaki i iste teine, tek tada ne znam koji je istinitiji. [] Kupac: Evo. <Pironu> to ti kae? Jesam te kupio? Piron: To je neizvjesno. Kupac: Ma uope nije neizvjesno, jer sam dao novac i izvrio kupnju. Piron: Suzdravam se od suda o tome i sumnjam. Lukijan, Svjetonazori na drabi, 59-63.

10

Juvenal rimska satira Decim Junije Juvenal (55./60? - nakon 127.) u okviru rimske satirine knjievnosti predstavlja jednog od vanih autora u prve polovice 2. stoljea. Razdoblje u kojem Juvenal djeluje u knjievnosti se esto naziva epigonskim dobom.16 U tom razdoblju nisu nastajala osobito znaajna djela, a i sve se vie pisalo i na grkom jeziku, osobito od cara Hadrijana: Uza to sada ne samo Hadrijan, nego ope svi piu opet poglavito grki; gradskorimska grka knjievnost gotovo unituju latinsku.17 U tom je razdoblju nastajala najveim dijelom knjievna proza, dok je pjesnitvo bivalo sve vie potiskivano tako da u godinama izmeu 150. i 350. gotovo nestaje iz javne knjievne domene i biva potisnuto u intimnu sferu onih koji su pjesme zapisivali. Pri tome je znaajnu ulogu imala satira. Meutim, Juvenal nije univerzalno cijenjen satiriar. Zamjera mu se nedidaktinost i krajnje pesimistino gledanje na tadanje drutvene prilike: [] Juvenal je pjesnik satira (pedeset mu godina bijae kad napisa prvi stih), bez mjere, vie i krevelji se, s nabreklim ilama na elu [] Juvenal se povodi za Perzijem; ali njegove najbolje satire nisu vie pouno predavanje nego slike ivota samoga u arkim bojama. On slika poglavito vremena Domicijanova, ovdje je sve krupno i golemo i uasno. Svugdje osjea mrzitelja en. Horacije je jo zabavljao; Perzije je pouavao; a Juvenal nee ni jedno ni drugo, on nee drugo nego da se razgnjevljuje. On nas upoznaje sa strahovitom oprekom bogataa i siromaha u Rimu; prikazuje nam bijedu osiromailih naobraenih ljudi, panem et circenses, poare, bandite na ulicama [] No ljutitomu Juvenalu nedostaje humora, pa zatvaramo knjigu poradi rugob, koje gusto stoje jedna do druge.18 Navedene oznake Juvenalova pristupa knjievnosti jednim su dijelom tone, ali ne treba zanemariti injenicu kako njegovi tekstovi daju mnotvo podataka o vremenu u kojem je autor ivio. Neosporno je kako su Juvenalove satire dragocjen izvor podataka o obiajima i navikama rimskog drutva od Tiberija (42 pr.n.e.-37) do Hadrijana (do 138. godine) te da se doimlju kao odlina nadogradnja Tacitovim historiografskih djelima.19 Juvenal je napisao 16 satira podijeljenih u pet knjiga. Prve satire odiu nezadovoljstvom, a u stilistikom su smislu graene na dostignuima autorova retorikog i gramatikog
16

Usp. repel, Milivoj, Rimska knjievnost i latinski jezik (prireeno po T. Birtu i O. Weisu). Zagreb, Naklada Matice hrvatske, 1898., 55-72. 17 repel, nav. dj., 1898., 63. 18 Usp. repel, nav. dj., 1898., 70. 19 repel ga naziva i Tacitom satire. Usp. repel, Milivoj, Rimska satira. Zagreb: Naklada Matice hrvatske, 1894., 79.

11

obrazovanja. U njima Juvenal vrlo ivopisno predstavlja tadanje drutvene obiaje u Rimu. S posljednjim je satirama situacija neto drugaija. Naime, u posljednjih est Juvenal je postupno naputao raniju ivu deskripciju te se vie okrenuo filozofskim sadrajima koje je proeo velikom dozom moralizma. Openito se smatra kako su mu te posljednje satire slabije kvalitete: Onoga satirinoga duha, onoga gnjeva i talenta Juvenalova nema u njima; iz njih izbija neto starako.20 Ovdje je naveden samo jedan manji dio Tree satire u kojem satiriar opisuje to ga smeta u Rimu njegova doba i zato osjea toliki gnjev prema svojim sugraanima:21 Vjeita pratnja i po gradovima poznate ube, Sada priredjuju igre i ubijaju voljko, Koga zapovjedi puk ispruivi palac; pa zatim Provae uzimlju oni u zakup, a zato ne svega? Kad ve idu madj one, koje ale se Srea Die iz niskog stanja sve do najvieg vrha. to u u Rimu ja? ne umijem lagati; knjigu, Ako je zla, ne mogu hvalit ni traiti priepis; Zvjezdama kretanja ne znam; ne u, a niti mogu Oevu obeat smrt; ne promatrah abama drobi; Nosit vjerenici, to joj ljubovnik alje i pie, Drugi umiju to; sa mojom pomou nitko Ne e postati tat, i zato ne pratim nikog S uvelom desnom ko ovjek kljast, bez koristi tielo.22 Juvenal, Trea satira, 113. Juvenal nije bio osobito cijenjen meu suvremenicima, a jedan od rijetkih suvremenika koji ga spominje bijae Marcijan.23 Mogue da je razlog tomu njegova otra kritika Rima toga razdoblja u kojoj su mnogi njegovi itatelji uspjeli prepoznati sami sebe. Njegov status od 4. stoljee poinje rasti tako da je za vrijeme itavog srednjeg vijeka bio dosta itan. Tome u
20 21

repel, nav. dj., 1894., 73. Slina se mjesta mogu pronai i u ostalim satirama pa upuujem na rijedak nama dostupan prijevod est izabranih Juvenalovih satira. Usp. Juneval, Decim Junije, est satira. Prijevod predgovor i komentar: Marjanca Paki. Sremski Karlovci Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, 1998. 22 Za preuzeti tekst usp. repel, nav. dj., 1894., 113. 23 O Juvenalovoj recepciji usp. repel, nav. dj., 1894., 104-105.

12

prilog idu i brojni rukopisi njegovih djela, ali i tragovi njegovih stihova u djelima brojnih srednjovjekovnih pjesnika. Moe se rei kako s Juvenalom zavrava plodno razdoblje rimske satire nakon kojeg ostaju tek brojne imitacije ustaljenih knjievnih obrazaca.

Apulej Metamorfoze ili Zlatni magarac Lucije Apulej (oko 125- oko 180) slino kao i Lukijan nije bio izvorni govornik ni grkog ni latinskog jezika, nego je oba nauio tek u koli. Ipak, njegova djela predstavljaju vjerojatno najbolja knjievna ostvarenja 2. stoljea kako u grkoj, tako i u latinskoj knjievnosti. Apuleju je vaan bio njegov boravak u Ateni gdje je izuavao filozofiju i retoriku, a zanimao se i za geometriju glazbu i poeziju. Nakon toga odlazi na put po Istoku to se takoer dosta odrazilo na njegov kasniji rad, prije svega u izboru motiva. Kasnije je neko vrijeme boravio u Rimu gdje je radio kao odvjetnik i retor da bi potom otiao u Kartagu gdje je takoer odravao mnoge govore demonstrirajui veliinu vlastita talenta, a ondje je napisao i najvei dio svog slavnog romana. Odabir teme za Zlatnog magarca uope nije bio originalan. Apulej je preradio postojei grki roman stanovitog Lukija iz Patre, ostavljajui istim i sam naslov.24 Izvornik, meutim, nije imao satirike komponente, ve ih je Apulej dodao kao vlastitu invenciju. Zanimljivo je spomenuti kako je isti grki izvornik preradio i spominjani Lukijan iz Samosate samo to je Lukijanovo djelo bilo mnogo krae, ali takoer protkano satirikim elementima. Apulej je otiao korak dalje pa je u svoju preradu ugradio vei broj novela to je njegovo djelo uinilo prilino obimnim. Struktura Zlatnog magarca predstavlja ogledni primjer latinskog satirinog romana koji svoje izvorite ima u ljubavnom romanu grke knjievnosti, ali se od njega, ipak, dosta razlikuje. Ono to im ostaje zajedniko jest naglasak na avanturizmu, odnosno obogaivanje fabule brojnim umetnutim priama avanturistikog karaktera prie o duhovima, razbojnicima i ubojstvima, ljubavnim doivljajima i sl. Apulejeve umetnute prie svoje podrijetlo vuku iz Aristidovih Miletskih pria nastalih u 2. stoljeu pr.n.e. Zahvaljujui tome,
24

O grkom uzoru sam autor govori u uvodu romana fabulam Graecanicam incipimus. Usp. Apulej, Zlatni magarac. Prijevod: Albin Vilhar; predgovor: Miroslav Markovi. Beograd: Novo pokolenje, 1954.

13

kao i zanimljivom stilu pisanja koji se vie pribliavao narodnom jeziku, nego stilu klasinog latinskog, roman je bio strahovito popularan jo u Apulejevo doba. Ne treba smetnuti s uma injenicu da je roman u grkom i rimskom svijetu bio anr koji je pripadao niskoj knjievnosti (u smislu dananje und-literature/trivijalne knjievnosti) i koji je prvenstveno bio pisan za nie drutvene slojeve.25 Ovaj je roman zapravo jedini latinski roman pored Petronijevih parodija epske tematike u proznom obliku.26 Neke su novele iz Zlatnog magarca svoje mjesto nale u Boccacciovu Dekameronu. Meu njima su novela o ljubavniku u buretu27 ili ona o pekaru, pekarici i njezinom ljubavniku.28 Roman obiluje mnogim autobiografskim elementima koji postaju vidljivi ve od spomena imena glavnog lika. Naime, Lucije je i Apulejevo ime. Uz to je glavni junak upuen u brojne kultove i magiju kao to je bio i sam pisac. Tako je u romanu mogue itati Apulejev svjetonazorski okvir29 obogaen ironijskim pogledom na tadanji eskapizam. Zato se i ismijava s ljudima koji u nemogunosti da se zadovolje realnou svijeta u kojem ive bjee u okrilje religije i preputaju se vlastitoj Sudbini. U posljednjoj knjizi romana Izidin sveenik Luciju pred sam in njegova posveenja upuuje ove rijei: Poslije tolikih i tako mnogobrojnih patnji, gonjen olujom i vihorom teke sudbine najzad si, Lucije, stigao u pristanite Mira i do oltara Milosra. Ni tvoje roenje, ni tvoje zasluge, ni um koji u tebi cveta, nisu ti bili ni od kakve koristi, a iskuenja nene i neiskusne mladosti dovela su te do uivanja sa sluavkom pa te je tvoja radoznalost skupo kotala! Ali te je, usprkos svemu, do ovog verskog blaenstva dovela zaslepljenosti Sudbine koja te je u svojoj zlobnoj nepromiljenosti muila najgorim patnjama i opasnostima. Neka sada ide, neka besni to vie moe i neka trai drugoga na kome e iskaliti svoj gnev! [] to su zlokobnoj Srei koristili razbojnici, divlje zveri, ropstvo, lutanja i vraanja po stenovitim putevima i svakodnevna smrtna opasnost! Tebe je sada uzela u svoju zatitu Sudbina koja vie nije slepa i koja i ostale bogove osvetljava sjajem svoje svetlosti [] Tek kada poene da slui boginji, osetie zaista plodove svoje slobode.30 Apulej svoju satirinost koristi na primjeren nain tako da uspijeva biti i zabavan to je Likijanu i Juvenalu tee polazilo za rukom budui da njihovi tekstovi ostavljaju puno slabiji dojam. Moda je razlog tome injenica da je Apulejev roman jednim dijelom pisan da se svidi masama, dok su djela ostalih autora ciljala na drugu provenijenciju svojih itatelja. Ostaje,
25 26

Apulej, nav. dj., 1954., 13. (iz Predgovora Miroslava Markovia) repel, nav. dj., 1898., 78. 27 Kod Apuleja u IX, 5-7, a kod Boccaccia VII, 2. 28 Kod Apuleja u IX, 14-16, 22, 23, 26-32, a kod Boccaccia V, 10. 29 Dihle navodi kako je Apulej bio aristotelovac. Usp. Dihle, nav. dj., 1994., 266-268. 30 Apulej, nav. dj., 1954., 236-237.

14

meutim, neosporno da sva tri autora ocrtavaju drutvena kretanja svoga doba to istraivaima koji se njihovim tekstovima slue kritiki pomae da bolje shvate doba pojaane transformacije rimskog, ali i itavog antikog svijeta.31

31

Za detaljniji prikaz promjena u tadanjem drutvu usp. Dodds, R. Eric, Epoha tjeskobe. Aspekti religioznog iskustva od Marka Aurelija do Konstantina. Preveo: Branko Jozi. Split: Laus, 1999., 13-48.

15

Zakljuak Mnoga razdoblja knjievne povijesti pokazuju kako su knjievna djela neodvojiva od konteksta u kojem nastaju. Ona vrlo esto odiu temeljnom problematikom svoga vremena, odnosno doba u kojem knjievnik ivi i djeluje. Tako je bilo i u periodu 2. stoljea. Tada su na podruju Rimskoga Carstva paralelno koegzistirala djela pisana na grkom i latinskom jeziku. Kao njihova zajednika karakteristika moe se navesti ironijski odnos prema tadanjoj duhovnoj situaciji. U 2. stoljeu je nastupio poetak polagane transformacije Rimskog Carstva koja je po mnogim pokazateljima bila najavljivana jo u prijanjim razdobljima. Ne dijele svi istraivai jednako miljenje glede razloga tih promjena, ali se one ukazuju kao neosporan povijesni i kulturoloki fenomen. Utjecaji tih transformacija preselili su se na podruje knjievnosti, ali i cjelokupne umjetnosti. Mnoga knjievna djela iz te epohe nastoje oslikati stanje duha koje je u tom trenutku postojalo. Tako se razoaranost drutvenim prilikama nalazi na gotovo svakoj stranici Juvenalovih satira, dok se ismijavanje ranije dogmatinosti na podruju filozofije i religije najbolje vidi u djelima Lukijana iz Samosate i Lucija Apuleja. Ocrtavajui tadanju situaciju na podruju knjievnosti, u radu se nastojalo pokazati kako je ona esto bila, barem to se tie sadrajne razine, u velikoj mjeri ovisna o drugostoljetnoj duhovnoj klimi utemeljenoj na nepovjerenju prema ranijim dogmatinim uenjima i usmjerena prema krajnjoj relativizaciji svih ranijih dosega ljudske misli.

16

Literatura

Apulej, Zlatni magarac. Prijevod: Albin Vilhar; predgovor: Miroslav Markovi. Beograd: Novo pokolenje, 1954. Bonjak, Branko, Povijest filozofije. Razvoj miljenja u ideji cjeline. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1993. Dhile, Albrecht, Greek and Latin literature of the Roman Empire from Augustus to Justinian. London New York, Routledge, 1994. Dodds, R. Eric, Epoha tjeskobe. Aspekti religioznog iskustva od Marka Aurelija do Konstantina. Preveo: Branko Jozi. Split: Laus, 1999. Juneval, Decim Junije, est satira. Prijevod predgovor i komentar: Marjanca Paki. Sremski Karlovci Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, 1998. Lesky, Albin, Povijest grke knjievnosti. Preveo: Zdeslav Dukat. Zagreb: Golden marketing, 2001. Lukijan, Svjetonazori na drabi. Preveo i priredio: Pavel Gregori. Zagreb: KruZak, 2002. repel, Milivoj, Rimska satira. Zagreb: Naklada Matice hrvatske, 1894. repel, Milivoj, Rimska knjievnost i latinski jezik (prireeno po T. Birtu i O. Weisu). Zagreb, Naklada Matice hrvatske, 1898.

17

Slika 1. Portret Juvenala

Slika 2. Portret Juvenala

18

Slika 3. Portret Apuleja

Slika 4. Pitagora

19

Slika 5. Sokrat

Slika 6. Diogen

Slika 7. Hrizip

20

Slika 8. Piron

21