1. Allah ..

je ime Istinski egzistiraju eg, Koji obuhvata osobine Bo anstvenosti, Koji je opisan opisima gospodarstvenosti, Koji je jedinstven u stvarnoj opstojanosti, jer svaki egzistent mimo Njega ne postoji nu no sam po sebi ve postojanje izvodi iz Njega, pa je tako u odnosu na sebe nepostoje i, a u odnosu na Njega i sa Njime postoje i. Svaki egzistent ni tavan je osim Njegova Lica. Najprikladnije to se mo e kazati o zna enju ovog imena jeste da je to vlastito ime kao i ostala vlastita imena. Sve to se spominje u vezi sa njegovom etimologijom i derivacijom predstavlja proizvoljnost i usiljenost. Znaj da je ovo najve e Allahovo ime od devedeset devet Njegovih imena jer ukazuje na Bit koja objedinjuje sva svojstva Bo anstvenosti tako da se ni jedno ne propu ta. Svako drugo ime ukazuje samo na jedan atribut (ma'na), kao to je znanje, mo , djelovanje i dr., dok je ime Allah nejspecifi nije ime jer se niko ne mo e njime nazvati osim On, u stvarnom ili prenesenom smislu, dok se druga imena, kao npr. El-Qadir, El-'Alim, Er.Rahim i dr. mogu koristiti za ozna avanje nekog drugog osim Njega. Zbog ta dva razloga, ono je najve e ime uop e.

nap. U odnosu na zna enje drugih imena, kao to su Er-Rahim, El-'Alim, Es-Sabur, E - ukur, itd., pojmljivo je da se njima opi e ovjek i da se po njima nazove, premda se ona ( ova imena), na razli it na in, primjenjuju na Allaha. to se ti e zna enja imena Allah, ono je toliko specifi no da je nepojmljivo da u njemu bilo ko sudjeluje, bilo na metafori an, bilo na doslovan na in. Zbog te specifi nosti ostala imena opisuju se kao Allahova imena i definiraju u odnosu na Njega. Tako se ka e sa su Es-Sabur, E - ukur ili El-D ebbar imena Uzvi enog Allaha, a ne ka e se da je Allah jedno od imena E - ukur i Es-Sabur. To je zbog toga to ovo ime vi e ukazuje na bit zna enja Bo anstvenosti i , (shodno tome), specifi nije je tako da je ono najpoznatije i najo itije ( Bo ije ime). Otuda ga je nepotrebno definisati nekim drugim (imenom), dok se neko drugo ( ime) defini e u odnosu na Njega. Potrebno je da udio roba ( ovjeka) u ovom imenu bude pobo nost . Pod tim podrazumjevam da mu srce i duhovna aspiracija budu obuzeti Uzvi enim Allahom, da ne vidi drugoga, da se ne okre e drugome te da se nada i boji samo Njega. A kako da ovjek ne bude takav kad je iz ovog imena shvatio da je On stvarni i istinski opstoje i, da je sve osim Njega prolazno, ni tavno i nepostoje e, te da, u prvom redu, sebe vidi ni tavnim i nepostoje im, kako je to sebe vidio Allahov Poslanik s.a.v.s. , kada je rekao: Najistinitiji stih koji su spjevali Arapi jesu lebidove rije i: Doista, sve osim Allaha ni tavno je, a svaka blagodat, bez sumnje, prolazna je! ( Buharija, Muslim,Ibn Mad e)

2.ER-RAHMAN SVEMILOSNI 3. ER-RAHIM SAMILOSNI Ova dva imena drivirana su iz rije i rahmetun ( milost). Milost nu no zahtijeva nekoga ko je objekt milosti ( merhum), a neko ili ne to mo e biti objekt milosti samo onda kada je u potrebi ( muhtad ). Onaj koji udovoljava potrebi potrebnoga bez namjere, elje i pa nje prema toj osobi ne naziva se imenom rahim. Nadalje, onaj koji eli udovoljiti potrebi potrebnoga ali joj ne udovolji, premda je u

stanju to da u ini, tako er se ne naziva tim imenom. Da je takav usavr io svoju namjeru, on bi je i izvr io. S druge strane, onaj koji nije u stanju ( da ostvari svoju namjeru), mo e se nazvati imenom rahim u smislu njegova saosje anja koje ga motivira, ali, ipak, njegov cilj je manjkav.

Potpuna milost ( er-rahmetu'ttamme) predstavlja prosipanje dobra ( hajra) potrebnima i Njegovu elju brige za njima. Op a milost ( er-rahmetul-'amme) obuhvata zaslu ne i nezaslu ne, a milost Allahova je potpuna i op a. to se ti e njezine potpunosti ( ili savr enosti), ona se ogleda u tome to On eli udovoljiti potrebama potrebnih i to to i ini. Kada je u pitanju op enitost, ona je takva stoga to obuhvata zaslu ne i nezaslu ne, ovaj i budu i svijet te nu nosti, potrebe i prednosti koje proizilaze iz njih. Prema tome, On je apsolutno istinski milostiv.

Va an detalj. Milost podrazumijeva svjesno saosje anje bola od strane milostive osobe ( rahim). Ovo je vodi ka zadovoljavanju potrebe onoga ko je predmet milosti. Uzvi eni Allah je ist ( munezzehun) od toga. Mo da e pomisliti kako je ovo nedosatak u odnosu na zna enje pojma milosti, ali ne, to je savr enstvo ( kemal), a ne nedostatak ( nuqsan). Ne radi se o nedostatku zato to savr enstvo milosti po iva u rezultatima njezina ploda. Kad god se udovolji potrebi potrebnoga na savr en na in, onaj ko je predmet milosti nema nema udjela u osje anju bola i umoru onoga koji je milostiv. Ovaj osje a bol zbog svoje slabosti i nesavr enstva i to nimalo ne pove ava njegovu slabost u odnosu na cilj onoga ko je predmet milosti, nakon to se njegovoj potrebi udovolji na potpun na in. Ovakvo savr enstvo milosti po iva u injenici da svjesnost onoga koji je milostiv proizilazi iz saosje anja i slabosti koje skoro da suzbiju to njegovo djelo saosje anja. Katkada on gleda na sebe i po uri da udovolji svome cilju. Na taj na in on umanjuje savr enstvo zna enja pojma milosti. Suprotno tome, ( potpuno) savr enstvo milosti po iva u injenici da onaj koji je milostiv gleda na onoga ko je predmet milosti radi njega samoga, a ne da udovolji boli saosje anja ( radi samoga sebe). Napomena. Ime Er-Rahman je speci nije od imena Er-Rahim i zato se njime niko ne imenuje osim Uzvi eni Allah, dok se ime Er-Rahim koristi i za druge. Ime Er-Rahman je sa ovog aspekta, blisko vlastitom imenu Allah, iako je, bez ikakve sumnje, izvedeno iz rije i rahmet. Zato ih je Allah sjedinio : I reci: Zovite:' Allahu!' ili zovite: ' Svemilosni!' kako god Ga vi zvali, imena njegova najljep a su. Otuda je nu no, s ove ta ke gledi ta i zbog injenice da smo odbili sinonimnost u nabrojanim imenima, da napravimo jasnu razliku ova dva imena. Iz imena Er-Rahman razumijeva se milost koja po iva iznad ljudskih mogu nosti. Ona je ne to to je povezano sa ahiretskom sre om. Er-Rahman je milostiv spram robova: prvo, stvaranjem; drugo, upu ivanjem u iman ( vjerovanjem) i na uzroke postizanja sre e; tre e, usre ivanjem na Ahiretu; i etvrto, davanjem blagodati gledanja u Njegovo Plemenito Lice.

Usvajanje. Udio roba u imenu er-Rahman jeste da bude milostiv prema Alahovim nemarnim robovima, da ih odvra a od nemarnosti spram Uzvi enog Allaha, opomenom i savjetom na lijep na in, bez grubosti; da posmatra gre nike okom milosti, a ne okom prijezira i potcjenjivanja. nadalje, trebao bi svagi grje ni in koji se doga a u svijetu promatrati kao svoju vlastitu nesre u. Morao bi,

koliko god je u stanju, otklanjati takvo ta i initi to iz milosti spram grje nika koji se, ine i grijeh, izla e Bo ijoj srd bi i ne zaslu uje Njegovu blizinu. Udio roba u imenu Er-Rahim jeste da ne ostavi ni jednu te ko u potrebnoga, a da je ne olak a shodno svojim mogu nostima, da ne ostavi ni jednog siromaha u svom susjedstvu i gradu, a da ne povede brigu o njemu u otklanjanju njegova siroma tva, bilo svojim imetkom, ugledom ili zauzimanjem za njegovo pravo kod drugih. Ako ne mogne ni ta od toga, onda e mu pomo i u e i dovu za njega, iskazuju i svoju tugu i saosje aje sa njim na na in kao da stvarno u estvuje u njegovoj patnji i potrebi.

Pitanje i odgovor. Mo da e upitati: ta, zapravo, zna i da je uzvi eni Allah Er-Rahim i ErhamurRahimin? Nije milostiv ( rahim) onaj koji je u stanju otklonuti nedostatke, a istovremeno dopu ta bol, te ko u, patnju ili bolest, a da pri tom ne upotrebljava svoju mo da ih otkloni. Uzvi eni Allah je kadar za svaku te ko u; On otklanja svako siroma tvo, svaku tegobu, svaku bolest i svaku tetu. Ovaj svijet (dunjaluk) preplavljen je bolestima, velikim te ko ama i belajima. On, Uzvi eni, mo an je da ih sve otkloni. Me utim, On ostavlja Svoje robove da budu ku ani nesre ama i pote ko ama?

Odgovor: ...Zaista , mali bol ako je uzrok velike slasti, nije zlo ve dobro! Er-Rahim eli saamo dobro onome ko je predmet milosti ( merhum). Ne postoji ni jedno zlo a da ono ne sadr i kakvo dobro. Kada se zlo otkloni, onda nestane i dobro koje je ono sadr avalo. Shodno tome nestajanje dobra predstavlja zlo ve e od onoga koje je neko zlo po sebi sadr i..... Dobro biva Njegovom voljomi kada On eli dobro, eli ga radi njega samoga, akada eli zlo, ne eli ga radi njega samoga ve zato to je u njemu sadr ano dobro. Dakle dobro je odre eno samo po sebi , a zlo akcidentalno. Oboje je odre eno i u tome nema ni ta to proturje i milosti. Kad ti se dogodi kakvo zlo, a u njemu ne vidi nikakva dobra, ili je mogu e da si postigao dobro koje ne porazumijeva zlo, onda , za takvo poimanje, posumnjaj u svoj kratak razum. U prvom slu aju, tj. da je ne to zlo bez ikakva dobra u njemu, rije je o tome da razum ne to nije u stanju spoznati. Mo da si u odnosu na ovu situaciju poput djeteta koje pu tanje krvi vidi kao isto zlo, ili glupog ovjeka koji ubistvo iz odmazde smatra istim zlom, jer on na poseban na in gleda na ubijenu osobu i za njega je takav in isto zlo. Me utim, on previ a op e dobro koje poga a zajednicu ljudi u cjelini. Takva osoba ne zna da postizanje op eg dobra putem specifi nog zla predstavlja isto dobro. Ovo dobro ne treba zanemariti. U drugom slu aju, tj. tvoje stanovi te da je postizanje dobra mogu e bez podrazumijevanja zla, radi se o pitanju koje je tajanstveno i nejasno. Mogu nost i nemogu nost svega mogu eg i nemogu eg ne mo e se spoznati samo intuicijom i povr inskim promi ljanjem. Zapravo, ovo se esto mo e spoznati samo dubokim promi ljanjem koje ve ini ljudi nedostaje. Prema tome, u oba slu aja posumnjaj u svoj razum i nipo to ne sumnjaj da je Uzvi eni Bog Erhamur-Rahimin ( Najmilostiviji) i da Njegova milost pretodi Njegovoj srd bi. Uop e nemoj sumnjati da onaj ko eli zlo radi samog zla a ne radi dobra ne zaslu uje ime milosnika. Ispod ovog vela po iva tajna ije irenje erijat zabranjuje. Zato se zadovolji aluzijama i ne udi da ti se ona otkrije. Ako si dostojan toga , ukazat e ti se simboli i aluzije. Naravno, ovo je uvjet za ve inu ljudi. A to se tebe ti e, brate, kome je ovaj komentar namjenjen, vjerujem da

si od onih koji pomno sagledavaju Allahovu tajnu u odnosu na svoj kader i da zato ne zavisi od ovih ponavljaju ih misli i upozorenja.

38.EL-KEBIR ON je Onaj koji posjeduje veli inu, veli ajnost( el-kibrija), a el-kibrija je izraz za savr enstvo Biti ( kemaluz-Zat) , a pod "savr enom Biti" podrazumjevamo savr enstvo egzistencije ( kemalulwud ud)...( ni ta od ovoga nije prisutno kod otjelovljenja ni1 % , a kamo li apsolutno kao u slu aju Boga......dalje.. Savr enstvo egzistencije podrazumjeva, da je njeno trajanje oduvijek i zauvijek, jer svaka egzistiraju a stvar ograni ena je nepostoje im precedentom ili dodatkom koji je nesavr en ( dakle tijelo) ....Tako se za ovjeka ka e da je velik (kebir) kad se period njegove egzistencije odu i tj. kad ostari...ne koristi se izraz el-azim...pa onaj ija je egzistencija oduvijek i zauvijek i kome je nemogu e da mu se pripi e nepostojanje ( to u slu aju otjelovljenja nije) , najvi e zaslu uje da bude nazvan El-Kebir... Drugo, Njegova egzistencija je egzistancija iz koje se emanira egzistencija svih stvari koje egzistiraju..Isus sam priznaje ne da On nije taj iz kojeg save emanira, ve naprotiv priznaje da ne ini stvari od sebe i svojom voljom....a kamo li da bude , ovaj o kome govorimo.......

DODATAK...... Ako ka e da je mogu a koegzistenicija dvije biti koje su potpuno nepspojive i kontradiktorne...tj. vje ne Bo ije i ljudske...ja ti ka em ovako.... Mogu ost sjedinjenja je ni tavna, jer sam iskaz da ovjek postaje Bog ili Bog ovjek je sam po sebi kontadiktoran....Mi ka emo da je Uzvi eni Bog ist i IZNAD takvih i sli nih mogu nosti koje mu ljudski jezici pripisuju i o Njemu govore.... Onaj ko ka e da jedna stvar postaje drugom, jeste apsolutno nemogu e. Evo i kako i za to.... Ako je razumno i shvatljivo da je Miro Miro a Sabit Sabit, a potom se ka e da je Miro postao Sabit i da se sa njim poistovjetio, onda je nu no da ujedinjeni postoje kao obojica ili, pak da obojica nepostoje...odnosno da je Miro postoji a Sabit ne postoji i vice versa.. Ako obojica postoje, onda subjektivitet jednog nije postao subjektivitet drugog. .... A ako jedan ne postoji a drugi postoji, opet nema sjedinjenja...jer se egzistencija ne mo e sjediniti sa neegzistencijom. Dakle, sjedinjenje je nemogu e sa sli nim, a kamo li sa razli itim bitima... Nemogu e ja da jedna crnina postane druga crnina ili da jedna crnina postane bjelina ili znanje! A razlika izme u ovjeka tj. tijela i Boga , je ve a od razlike izme u crnine i bjeline......prema tome ovaj princip sjedinjenja biti je la an...