Oaza Imana

Ibn Kajjim el-Devzijje
OAZA IMANA
VJEROVANJE U ALLAHA
Saeti prikaz iz djela Ibn Kajjima el-Devzijje

Autor saetog prikaza:
Dr. Omer Sulejman el-Ekar

Prijevod:
Mr. Jasmin Hadikaduni

- Prvo izdanje -

Teanj, 2008.

5

UMJESTO PREDGOVORA

Knjiga Oaza imana sastavljena je na osnovu vie djela poznatog i
priznatog autora Ibn Kajjima el-Devzijje. Knjigu je uredio, sastavio i
tematski obradio dr. Omer Sulejman el-Ekar. Jasmin Hadikaduni,
nakon niza prevedenih djela, obradovao nas je jo jednim znaajnim
prijevodom. Iz rukopisa se vidi da knjiga tretira akaidsku tematiku.
Sadraj knjige je struno obraen i adekvatno preveden na na jezik.
Autor knjige Ibn Kajjim i prireiva dr. el-Ekar, oigledno su
verzirani u svim islamskim disciplinama, a posebno u akaidu. Ibn Kajjim
je u posljednje vrijeme, s pravom, najee prevoeni autor na na jezik.
U tom pogledu nimalo za njim ne zaostaje i dr el-Ekar. Ova knjiga
pokazuje narav islamskog poimanja vjere u Allahovu jednou. Svako
autorovo miljenje je utemeljeno na Kuranu i Sunnetu, to i jeste
zadatak ljudskog uma da u stvarima jasno preciziranim slijedi objavljeno
a ne znanje zasnovano na pretpostavkama.
Sve to je navedeno u knjizi autor je potkrijepio pouzdanom i vrlo
opsenom literaturom koju je tokom pisanja ovog djela koristio i
konsultovao, pa time ova knjiga s pravom dobiva svoje zapaeno mjesto
u literaturi akaida. Ona e postati nezaobilazan izvor svima koji ele da
se bave ovom tematikom.
Najvea vrijednost ove knjige jeste u injenici da na veoma detaljan,
ali u isto vrijeme jednostavan nain, obinog itatelja uvodi u svijet
islamskog vjerovanja. I ranije je na ovu temu pisano, ali su autori
ostavljali svoje knjige na nivou nedovrenosti ili su imali pristup koji ne
moe imati ocjenu utemeljenosti na nauku ehli-sunneta vel-demaata, u
smislu da su vie nego to je dozvoljeno u ovoj nauci unosili svoga, ili
filozofskoga ili terminoloki zaudnoga, to ova temeljna islamska
znanost ne trpi s obzirom na obavezno uvanje nepovredivosti islamskog
pravovjerja.
Ovu knjigu svesrdno preporuujem naem itateljstvu. Molim
Uzvienog Allaha da autore i prevodioca nagradi najljepom nagradom, i
da im ovo djelo uini nepresunim izvorom sevapa...
Mr. hfz. Senaid Zajimovi
6
7

8

DOZVOLA ZA PREVOENJE KNJIGE

Izdavaka kua (En-Nefis) daje pismenu saglasnost gospodinu
Jasminu (Hamdije) Hadikaduniu za prevoenje knjige Oaza imana,
od doktora Omera Sulejman El-Ekar-a, sa arapskog na bosanski jezik.

9

UVOD

Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, njegova braa i uenici imali su
mnogo blagoslovljenog znanja, posebno o pitanjima islamskog
vjerovanja. Od toga imaju veliku korist oni koji tragaju za znanjem.
Imam emsuddin ebu Abdullah Muhammed b. Bekr ez-Zuri ed-
Dimeki prednjaio je u znanju meu Ibn Tejmijjinim uenicima. Iza
sebe je ostavio veliko nauno blago, posebno iz podruja islamskog
kreda.
Jo odavno sam primijetio obimnost njegove panje prema pitanjima
islamskog vjerovanja Ibn Kajjima i njegovim djelima. Meutim, nije ih
sabrao u jednu zbirku, ve je na zasebnim mjestima govorio o temama
islamskog vjerovanja.
Sva ta pitanja uoio sam dok sam iitavao njegova djela, a ona su
izlagana jednostavnim stilom, u potpuno prihvatljivoj uravnoteenosti.
Kao potporu tim navodima, izlagao je tekstove iz Kurana i sunneta.
Tada mi je naumpalo da je sva ta pitanja potrebno objedniti i tematski
uvezati kako bi se pojavila u jednoj knjizi, koju sam nazvao Oaza
imana, jer se onaj koji iitava ovu tematiku osjea kao da je u zelenoj i
ugodnoj oazi usred suhe pustinje.
U uvodu elim skrenuti panju na povod sastavljanja ove
knjige na ovakav nain. Nisu mnogobrojna djela starijih autora iz
reda nae uleme u pogledu propisa vezanih za islamsko vjerovanje.
Nai prethodnici vie su pridavali panju razilaenju ehliss-unneta i
sekti i grupacija koje nam se suprotstavljaju. I, uistinu, nai emo
veoma mnogo djela i spisa koja govore o Allahovim imenima i
svojstvima, koja preciziraju znaenje i definiciju imana, koja
govore o kadau i kaderu, pojanjavaju propis o poiniocu velikog
grijeha. Meutim, uistinu su malobrojna djela koja jasno tretiraju
sve teme islamskog vjerovanja u jednoj knjizi. Zato mi se javila
elja da u jednoj knjizi saberem sve Ibn Kajjimove spise o imanu
kako bih, Allahovom voljom, popunio nedostatak o kojem sam ve
govorio. Ibn Kajjim je bio uenjak enciklopedijskog ranga u onome
to je prenosio od drugih ili sam pisao. Pitanja islamskog
vjerovanja obradio je u svojim knjigama, ali su ona u njima ostala
10
ratrkana. Pisao je o dennetu u zasebnoj knjizi, koju je nazvao
Hadil-ervah ila biladil-efrah (Podstreka dua na odlazak u
zemlju veselja). Ovdje je objedinio sve to se o dennetu spominje
u Kuranu i sunnetu. Isto je uinio u vezi sa tematikom kadai i
kadera. Takoer, vezano za meleke, knjige, poslanike, Dehennem
itd. Nema sumnje da je tema o kojoj je imao namjeru pisati bila
apsolvirana na najbolji nain.
italac e primijetiti da prilikom sastavljanja ove knjige nisam
donosio svoje navode, ve sam sabrao nauni materijal i napravio
poredak kako bih dobio knjigu koja je, ustvari, djelo Ibn Kajjima. Stoga,
u taj nauni materijal nisam ubacivao svoje navode, osim na pojedinim
mjestima, zbog nunih okolnosti, ili da bih uvezao prethodni govor sa
sljedeim. Takoer, uoio sam da su neki pisci pokuavali objedniti
naunu materiju vezanu za neke teme kod Ibnul Kajjima, pa se dogodilo
da su neke navode pripisivali Ibn Kajjimu, to je velika greka, a ustvari
ih nije napisao Ibn Kajjim. Problem na koji sam ja naiao je Ibn
Kajjimovo tretiranje tematike vezane za dennet u knjizi Hadil-ervah,
u kojoj ima slabih i apokrifnih predaja. Ibn Kajjim je bio jedan od
velikana u hadisu, pa je ponekad navodio slabe ili apokrifne predaje da bi
na njih skrenuo panju i upozorio. Nekad bi se dogodilo da ne skrene
posebno panju na slab hadis, shodno pravilu koje su potvrdili mnogi
uenjaci dozvoljavajui navoenje slabih hadisa u pitanjima dobrovoljnih
djela.
Ovu knjigu sam podijeilo u etiri velika dijela nakon uvoda.
Prvi govori o tevhidu. Spomenuo sam vanost i vrijednost tevhida.
Drugi dio posebno sam odredio za Kelimetul-tevhid, jer sam
napravio dvanaest manjih poglavlja u kojima sam spomenuo ono to
govori Ibn Kajjim u vezi sa ovim velikim rijeima.
U treem dijelu iznio sam dokaze koji ukazuju na tevhid, donosei
Ibn Kajjimove navode o ovoj tematici.
etvrti dio posebno sam ostavio da bih istakao cilj ovjekovog
postojanja, a on je realizacaija ubudijjeta jedinome Allahu. Tu sam
napravio etrnaest manjih poglavlja shodno onome to je pojasnio Ibn
Kajjim, Allah mu se smilovao.
Peti dio ostavio sam za tematiku onoga to se suprotstavlja tevhidu i
imanu, kao to su kufr, irk, fisk i nifak, govorei o onome to Ibnul
Kajjim navodi o historijatu tevhida i irka, kako je doao irk na
11
Arabljansko poluostrvo u vidu oboavanja kipova poslije Allahovog
vjerovjesnika Ismaila, te navodei primjere drugih naroda u pogledu ove
tematike, da bih na kraju ovu tematiku u potpunosti iscrpio njegovim
navodima.
Poslije ove knjige doi e i druge knjige, inallah, o vjerovanju u
meleke i dine, poslanike, u knjige, vjerovanje u berzeh, predznake
Sudnjeg dana te vjerovanje u Sudnji dan.
Molim Uzvienog Allaha da mi pomogne da zavrim ovu knjigu na
najpotpuniji nain, da mi dadne lijep nijet kojim elim postii Njegovo
zadovoljstvo. On sve uje, On je blizu i odaziva se.

Dr. Omer Sulejman el-Ekar

12

13

Oaza imana

14

Prvo poglavlje
DEFINICIJA IMANA

D De ef fi in ni ic ci ij ja a i im ma an na a
16

Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, na vie mjesta u svojim knjigama
predstavlja definiciju imana kao terminoloko znaenje i kae:
Sutina imana se sastoji od govora i djela.
Govor se dijeli na dvoje: govor srca (ubjeenje), (iz)govor jezika, a
to je izgovaranje ehadeta.
Djelo se dijeli na dva dijela: djelo srca (njegova namjera i iskrenost)
i djelovanje organa.
1

Na drugome mjestu kae:
Sutina imana se sastoji od spoznaje onoga sa ime je doao
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Vjerovanje srcem, izgovor
jezikom, pokornost s ljubavlju (i praksa), javno i tajno prakticiranje i
pozivanje njemu shodno mogunostima.
2

Miljenje uleme o poimanju imana
Istu definiciju ili priblino slinu ovoj prenose najeminentniji
islamski uenjaci, meu kojima su:
Imam Malik es-Sagir ebu Muhammed Abdullah bin Ubejj
el-Kinvani, koji kae:
Iman je izgovor jezikom, iskrenost (potvrda) srcem i djelovanje
organa. Smanjuje se i poveava. Poveava se pokornou, a smanjuje
grijeenjem.
3

afijin prijatelj, imam afijskog mezheba u njegovo vrijeme,
Ebu Ismail bin Jahja el-Muznijj, kae:
Iman se sastoji od govora i djela.. Meusobno su povezani tako da
nema imana bez djela, niti djela bez imana.
4

1
Kitabu-s-salat, 54
2
El-Favaid
3
Idtima ekduju el-islamijjeh
4
Prethodni izvor
17

Pravedni halifa Omer ibn Abdulaziz rekao je:
Doista, iman ima svoje ogranke, obligatne dunosti, sunnete i
propise, pa ko ih upotpuni upotpunit e i iman.
5

Nedostatnost sranog govora i izgovora jezikom
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, konstatuje da iman nee biti
potpun ako se manifestuje samo izgovorom jezikom ili spoznajom srcem
ili putem i jednog i drugog zajedno, ve je uz to potrebno djelo srca, a to
je ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
poslunost u njegovoj vjeri, ustrajnost u pokornosti i slijeenje
Allahovog Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Dakle, ovo je opreno miljenju onih koji smatraju da se iman
sastoji samo od vjerovanja srcem i potvrde jezikom.
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, navodi nekoliko primjera iz
Kurana i sunneta o nevjerstvu onih koji su odbili da se pokore
Allahu, subhanehu ve teala, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, i pored vjerovanja u Allaha, u ije postojanje nisu nimalo
sumnjali:
Takav je i predvodnik grijenika Iblis, lanetullahu alejh.
On je znao da mu je Allah, subhanehu ve teala, naredio da uini
seddu Ademu, alejhisselam. Nije sumnjao u Allaha, subhanehu ve
teala, ve se uzoholio i odbio poslunost radi koje je zasluio Allahovo
prokletstvo i vjenu patnju.
Uprkos spoznaje Allaha i nesumnjanja u Njega, zakleo Mu se
Njegovim dostojanstvom da e sve robove na stranputicu odvoditi osim
onih meu njima koji budu prema Allahu iskreni.
Dakle, nije sumnjao u Allaha, kao ni u Njegovo postojanje, Dan
proivljenja, Dennet i Dehennem, a opet je, i pored svega toga,
odabrao vjeno boravite u vatri dehenemskoj.
Na sebe je navukao Allahovo prokletstvo i srdbu, i udaljenje od
Denneta. Mnogo je onih koji ovo jo nisu spoznali, i ree ejtan:

5
Prethodni izvor, str. 35. Omerov govor je zabiljeio Buhari u poglavlju El-Iman
i govor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Islam se gradi na pet
temelja
18
$ > ' |) W7`
Gospodaru moj, ree on daj mi vremena do dana kada e oni
biti oivljeni!
6

Iblisovo nevjerstvo proizilo je iz neposlunosti i omalovaavanja, a
ne iz neznanja.
Njemu je slian bio faraon kada mu je Musa, alejhisselam,
rekao:
M... $ & , ) > Nl# # $/ ...
Ti zna da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i
Zemlje, kao oigledna znamenja...
7

O njemu i njegovom narodu, Uzvieni Allah kae:
$ E ,% ` $ G # , 7` #l$ # "`s _,7 # s _
$ 5 $ F 1 K`# & $l #l` $ % 71
_l#
I kad im oito dooe znamenja Naa, oni rekoe: Ovo je prava
arolija! I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da
su istinita, pa pogledaj kako su skonali smutljivci.
8

Ovi ajeti ukazuju na to da njihovo nijekanje i poricanje potie iz
vrstog ubjeenja (jekina) koji je najjai put spoznaje, i iz zuluma
(nepravednosti) i oholosti, a ne iz neznanja.
9

Ovoj skupini, prema rijeima Ibn Kajjima, rahimehullah, pripadaju i
ehlu-l-kitabije (sljedbenici Knjige idovi i krani)

6
El-Hidr, 36
7
El-Isra, 102
8
En-Naml, 13-14
9
Miftahu dari es-seaden 1/322-323
19
O njima Allah, tebarake ve teala, kae:
' =G>l# l `>? M$/ !# .& @ '
=G>l# l 6l? _sl# 6l$/ G>? _sl# `F& l?
O sljedbenici Knjige, zato u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su
istina, dobro znate? O sljedbenici Knjige, zato istinu neistinom
zamraujete i svjesno istinu krijete?
10

A to je Kur'an i Onaj Ko poziva njemu. Vi svjedoite da je to
autentina knjiga i da je Istina u njoj. Njihovo nevjerovanje svjesno
potie iz znanja o istini, a ne iz neznanja.
11

Takoer je, Allah mu se smilovao, spomenuo i druge dokaze koje
prenosim od njega. A zatim kae:
Dovoljno o ovome su Allahove vijesti o nevjernicima koji kau nakon
to (su) svojim oima gledali kaznu i pribliio im se Sudnji dan, vide i
uvjere se u ono u ta su vjerovjesnici pozivali i o emu su obavjetavali.
l ? ) #` l $l# #l$1 $Kl >> M$ / $/ >
_ _,RQ# / #/ $ #% _ `6 l #' #$l $l
# ) />l
Da nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Gospodara naeg
ne poriemo i da vjernici postanemo! Ne, ne! Njima e oevidno postati
ono to su prije krili; a kada bi i bili povraeni, opet bi nastavili da rade
ono sto im je bilo zabranjeno, jer oni su doista laljivci.
12

Pa, koje je saznanje oevidnije od saznanja onoga ko je vidio Sudnji
dan i osjetio patnju onoga svijeta, a zatim, kada bi ponovo bio povraen
na ovaj svijet, dao bi prednost zabludi nad uputom?! A zato mu nije
koristilo ono to je ugledao svojim oima?
13

10
Ali Imran, 70-71
11
Miftahu dari es-seadeh 1/323
12
El-Enam, 27-28
13
Miftahu dari es-seadeh 1/328
20

Drugo poglavlje

TEMELJI IMANA
T Te em me el lj ji i i im ma an na a
22

Ibn Kajjim, rahimehullah, uporedio je iman (vjerovanje) sa
temeljom zgrade koju ovjek eli izgraditi.
Njegov temelj je ono to se nastanilo u njegovom srcu od imana i
potpunog predanja pokornosti Uzvienom Allahu i Njegovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem. Sve to iman u srcu roba bude vri i jai, i
djelo e biti sagraeno na vrem temelju.
I o tome kae:
Ko eli da nadograuje svoju zgradu, neka poradi na uvrivanju
njenog temelja i pobrine se o njemu. Jer, nadogradnja zgrade upravo
zavisi od vrstine njenog temelja.
Temelj je iman, a djela i stepeni su zgrada. Ako temelj bude vrsto
uraen onako kako treba, onda e moi nositi sav teret i dalju
nadogradnju.
Ako se neki dio zgrade pone ruiti, lahko e se popraviti (takav
sluaj nije sa temeljom). A ako temelj nije vrst i stabilan, onda se na
njega ne moe vriti nadogradnja. A ako se odruni neki dio od temelja,
gotovo itava zgrada e se sruiti.
'Arif
14
stalno vodi brigu o temelju i ne dozvoljava da se njegova
zgrada tako lahko srui.
Uzvieni Allah kae:
_& [& / l 1? !# ,z & _ &
/ l $ ``_ $ $$ ./ $ ._ !# 1l#
_,ll# _
Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od
Allaha i u elji da mu se umili ili onaj koji je temelj zgrade svoje
postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u
vatru dehenemsku srui?
15

14
znalac, onaj koji je spoznao Allaha, subhanehu ve teala
15
Et-Tevba, 109
23
Temelj za izgradnju dobrih djela je poput snage u ljudskom tijelu.
Ako je insan snaan, moi e nositi teret tijela i zatiti ga od raznih
bolesti.
Ako je insan slab, onda nee biti u stanju podnijeti teret tijela i bit e
vie podloan bolestima.
Zbog toga, nastoj graditi svoju zgradu na vrstim i postojanim
temeljima vjerovanja.
Usput, ako bi neto bilo neuredno na jednom spratu ili krovu zgrade,
lake je to popraviti nego da mora sruiti temelje.
Ovaj temelj sadri dvije stvari:
Ispravna spoznaja o Allahu i Njegovim savrenim
svojstvima i atributima
Ispoljavanje pokornosti samo Njemu, tebarake ve teala, i
Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Ovo je najjai i najvri temelj na kojem bi rob trebao sagraditi
svoju zgradu, i na takvom temelju se moe izgraditi zgrada beskrajno
visoka.

24

Tree poglavlje

VANA PRAVILA U
POGLAVLJU O VJEROVANJU

O OA AZ ZA A I IM MA AN NA A - - I Ib bn n K Ka aj jj ji im m e el l- -D D e ev vz zi ij jj je e
26

Prvo pravilo: Izgraivanje vjerovanja na vrstom uvjerenju
(jekinu)
Ibn Kajjim, rahimehullah, prenosi od Dunejda definiciju o vrstom
uvjerenju, i kae:
To je uvrenje znanja koje nije podlono nikakvim promjenama,
niti se mijenja u srcu.
16

I definisao je ilmu-l-jekin
17
kao: Potpuno uvjerenje u kojem se
sumnja ne javlja, niti negativno djeluje na njegovo vjerovanje.
Naprimjer, uvjerenje da postoji dennet i vrsto ubjeenje da je on
vjeno boravite bogobojaznih i kao to je vrsto ubjeenje da su
vjerovjesnici to prenijeli od Uzvienog Allaha i ubjeenje u njihovu
iskrenost. Do vrtstog uvjerenja dolazi se znanjem i dovoljno je od
koristi znanja to je to plod njegov vrsto ubjeenje koje je neophodno
srcu kako bi bilo spokojno i jako kroz ivot.
18

Zbog toga je Uzvieni Allah u Svojoj Uzvienoj Knjizi pohvalio one
koji ga posjeduju, i kae:
,l ` M# 1l
...eto tako Mi podrobno izlaemo dokaze ljudima koji znaju.
19

I kae u vezi sa Svojim prijateljem Ibrahimom, alejhisselam:
l /) N> l N l# # > l _
_,l#
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi vrsto
vjerovao.
20

16
Miftahu dari es-se'adeh, 1/477
17
vrsto uvjerenje
18
Et-tibjan fi aqsamil Kur'an, str. 119
19
El-Eraf, 32
20
El-Enam, 75
27
I ukorio je onog koji nema uvjerenja i kae:
& $l# #% $G$/ ``
...da ljudi u dokaze Nae nisu uvjereni.
21

22

Ibn Kajjim, rahimehullah, govorio je o viem stepenu uvjerenja u
odnosu na iman, pa je kazao:
Uvjerenje u odnosu na iman je kao dua u odnosu na tijelo. Radi
njega su se arifi meusobno nadmetali ko e biti bolji i natjecali oni koji
su eljeli (htjeli) da se natjeu, i prema njemu su se uputili i trudili su se
da ga postignu i usavre. A kada se strpljenje spoji sa uvjerenjem, iz toga
e proizii vostvo u vjeri.
Uzvieni Allah, ijom rijeju se povode upueni, kae:
$l_ . & $'/ $l #9 #% $G$/ ``
Izmeu njih smo Mi voe odreivali i oni su, odazivajui se
zapovijedi Naoj, na pravi put upuivali, jer su strpljivi bili i u dokaze
Nae vrsto vjerovali.
23

Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, sakupio je odlike onih koji su
dosegli stepen vrstog uvjerenja (jekina), pa je rekao:
Uzvieni Allah je posebno odlikovao ehli-jekin time to su
se okoritavali ajetima i jasnim znakovima. Kae Uzveeni Allah,
Koji je najiskreniji govornik:
# M#, _,l
I na Zemlji su dokazi za one koji vrsto vjeruju.
24

21
En-Naml, 82
22
Miftah dari es-seadeh, 1/476
23
Es-Sedda, 24
24
Ed-Darijat, 20
28
Odlikovao je one koji su dosegli stepen uvjerenja uputom i
uspjehom na oba svijeta, i kae:
_%!# `` $.3 & ,l) $ & _ ,l7 z$/ /` ``
,l`& l _ / ,l`& ` sll#
I onima koji budu vjerovali u ono to se objavljuje tebi i u ono to
je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu vrsto vjerovali.
Njima e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni e ono to ele
ostvariti.
25

Obavijestio je o stanovnicima dehennema da oni nisu bili
pripadali ehli-jekinu, i kae:
#) ) !# _m $l# = $, .l $ $ $l# )
_ ) $ $ _t _,1K`/
Kad se govorilo: Allahovo obeanje je, zaista, istina! I u as
oivljenja nema nimalo sumnje vi ste govorili: Mi ne znamo ta je as
oivljenja, mi samo zamiljamo,mi nismo ubijeeni.'
26

vrsto uvjerenje je sr sranih djela koja su u osnovi due
djela organa i ono je sutina ove vjere.
Jekin (vrsto uvjerenje) u vezi je sa tevekkulom (oslanjanje
na Allaha) i zbog toga je tevekkul ovisan o jaini vrstog uvjerenja
i njegov je plod.
Uzvieni kae:
G l !# ) l _sl# _,7l# _

25
El-Bekara, 4-5
26
El-Dasije, 32
29
Zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijedi pravu istinu!
27

(el-hakk) u ovom ajetu podrazumijeva vrsto uvjerenje.
Vjerovjesnici su govorili:
$ $l & G l !# $1 $l7 ...
Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima
idemo uputio?...
28

Kada jekin dospije do srca, tada ono zablista i obasja ga
svjetlost, tako da iz njega iezne svaki vid sumnje i
nezadovoljstva, brige i tuge. Ispuni ga ljubav (prema Allahu),
traenje utoita i oslanjanje iskljuivo na Njega, subhanehu ve
teala.
29

Ibn Kajjim, rahimehullah, estoko je osudio sljedbenike zablude
koji smatraju da se putem Allahovoga govora i govora Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne moe stei znanje, niti
vrsto ubjeenje o spoznaji Allaha, Njegovih savrenih imena,
svojstava i djela, niti dokazivanje o postojanju meleka i njihovih
svojstava i vrsta.
Kae, Allah mu se smilovao:
Ako Kur'an nije dovoljan za spoznaju Allaha, premda najvei dio
Kur'na govori o Allahu i Njegovim svojstvima, kako je, onda, dovoljan
za spoznaju ahireta i propisa?
30

Drugo pravilo: Osnova vjere je vjerovanje u ono to je objavio Allah
i saopio Njegov Poslanik i poslunost naredbama
Ibn Kajjim pojanjava:
Iman se zasniva na vrstom uvjerenju u ono to dolazi od Allaha i
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i ispoljavanje pokornosti
u svakom obliku naredbe. Zatim, poslije ova dva temelja slijedi

27
En-Neml, 79
28
Ibrahim, 12
29
Medaridu-s-Salikin
30
Es-sevaiqul Mursele 2/769
30
odbacivanje lanih sumnji i borba sa strastima. Na ova dva temelja gradi
se vjera: vjerovanje u objavljeno i poslunost u nareenom, a potom
odbacivanje sumnji i borba protiv strasti.
Prema tome, govorimo o etiri emra:
Prvo: vrsto uvjerenje u dokaze koji dolaze od Uzvienog Allaha.
Drugo: Odstranjivanje svake ubhe koja dolazi od dina i ejtana u
vidu ljudi i suprotstavljanje njima.
Tree: Ispoljavanje pokornosti.
etvrto: Borba due u otklanjanju strasti koje se javljaju izmeu
roba i njegovog upotpunjenja pokornosti.
Ove dvije stvari podrazumijevaju ubhe i strasti koje u osnovi bivaju
glavni izvor nesree i propasti roba, kako u ovozemaljskom ivotu, tako i
na buduem svijetu, kao to prva dva temelja (uvjerenje u dokaze koji
dolaze od Uzvienog Allaha i pokornost) bivaju uzrok sree i uspjeha na
oba svijeta.
Naime, rob posjeduje dvije snage: mo spoznaje i razmiljanja i
ono to slijedi od znanja i govora, i mo elje i ljubavi koja je
propraena istim nijetom, znanjem, vrstom odlukom i djelom. ubha
e negativno uticati na snagu spoznaje i snagu razmiljanja ako se rob
ne bude od nje uvao putem odbacivanja, dok e, takoer, strast
negativno djelovati na snagu elje i djela ako se rob ne potrudi da je
izbaci iz sebe.
31

Tree pravilo: O granici imana i kufra
Iman se sastoji od vrstog ubjeenja srcem, izgovora jezikom i
djelovanja organa. Sastavljen je iz vie dijelova, koji su podijeljeni
izmeu vanjtine i unutranjosti, tj. vanjtine koja se manifestuje putem
jezika i djela, a proistie iz unutranjosti (srca). Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, djelovanje imana podijelio je na ogranke. Ebu
Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
Iman se sastoji od ezdeset i nekoliko ogranaka, a stid je dio
imana.

31
Miftah dari es-seadeh, 1/195-196
31
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, nastavlja i kae:
Sutina imana podijeljena je na vie ogranaka, svaki ogranak se
naziva imanom. Namaz je dio imana. Isto tako, dio imana su davanje
zekata, had i post. Unutranja djela, kao to su stid, tevekkul (oslonjanje
na Allaha), bogobojaznost, tenja ka Allahu, dijelovi su imana. Dijelovi
imana zavravaju se na najmanjem, a to je uklanjanje sa puta neega to
smeta prolaznicima. I ovaj postupak ubraja se u ogranke imana.
Ruenjem ili nedostatkom nekih od ovih ogranaka prestaje validnost
imana, kao to je npr. ehadet, dok sa nekim od njih njegova sutina i
dalje ostaje validna, naprimjer neuklanjanje sa puta neega to smeta
prolaznicima.
32

Izmeu ova dva ogranka postoje drugi ogranci koji se meusobno
razlikuju po stepenu vanosti. Jedni su blii i na taj nain povezani sa
ogrankom ehadeta, a drugi su blii ogranku uklanjanja s puta neega
to smeta prolaznicima, i sa njim povezani.
Isto tako je i sa kufrom. Kufr ima svoj temelj i ogranke kao i iman.
Stid je dio imana, a neposjedavanje stida je ogranak kufra. Iskrenost je
dio imana, a la je ogranak kufra. Namaz, zekat, had i post ubrajaju se u
ogranke imana, dok se njihovo ostavljanje ubraja u ogranke kufra.
Suenje po Allahovom zakonu je ogranak imana, a nesuenje po njemu
je ogranak kufra. Svi grijesi su ogranci kufra, a dok svaki vid pokornosti
spada u ogranke imana.
Dvije su vrste ogranaka imana i kufra: kufr koji se poini grijesima
(rijei koje su same po sebi kufr) slobodnom voljom, i kufr koji se
poini djelom, npr. injenje sedde kipovima ili oskrnavljenje svetosti
Kurana.
33

etvrto pravilo: Nestanak nekih dijelova imana
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, ustanovio je da iman predstavlja
govor srca, to znai njegovo uvjerenje, govor jezikom, djelovanje srcem
i djelovanje tjelesnim organima. Potom pojanjava propis kada nestanu
sva etiri njegova dijela ili dio njih.

32
Buhari,9; Muslim, 35
33
Es-Salat, 53
32
On o tome kae:
Sr imana sastoji se od govora i djela. Govor se sastoji iz dva
djela: govor srca, a to je uvjerenje, i govor jezika, a to je izgovaranje
rijei kojima se ulazi u islam. Djelo je takoer sastavljeno iz dva
dijela: djelo srca, koje se odnosi na njegov nijet i iskrenost, te djelo
tjelesnih organa. Kada u potpunosti nestanu ova etiri temelja,
nestane i imana. Kada nestane potvrde srcem, preostali dijelovi
imana nee koristiti, jer potvrda srcem je uslov vjerovanja u njih i
njihovu korist. Ako nestane djela srca, a ostane iskreno uvjerenje,
onda dolazimo na mjesto poprita izmeu murdija i ehlus-s-sunneta.
Ehlu-s-sunnet je u saglasnosti da tada nestaje imana i da potvrda
nee koristiti kada nema djela srca, a to znai kada nestane srane
ljubavi i podreenosti. Isto tako, Iblisu, faraonovom narodu,
idovima i muricima koji su bili uvjereni u istinitost Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, svima njima to nee koristiti. Oni su ga
priznavali i javno i tajno i govorili su da nije laov, ali ga nisu
slijedili, niti u njega vjerovali.
Kada iman nestaje sa nestankom djela srca, onda se ne moe porei
da moe nestati sa nestankom najveeg dijela tjelesnih udova. A naroito
kada nestane imana zbog nepostojanja ljubavi srca i njegove
podreenosti, a to nestaje zbog nepostojanja vrste potvrde, kao to je to
prethodno ustanovljeno. Iz nepokornosti srca nuno proizlazi
nepokornost tjelesnih udova, jer kada se srce pokori i podredi, pokore se i
podrede tjelesni udovi. Iz njegove nepokornosti i nepodreenosti nuno
proizlazi nepostojanje potvrde koja iziskuje pokornost, a to je sutina, sr
imana.
Iman nije samo potvrda, kao to je prethodno pojanjeno, ve
potvrda koja nalae pokornost i podreenost. Isto ovo odnosi se i na
uputu, koja ne znai samo spoznaju i oitovanje istine, ve spoznaju koja
nalae slijeenje istine i djelovanje na koje ona obavezuje. Ako se prvo
nazove uputom, onda to nije potpuna uputa koja nalae upuenost. Isto
tako, uvjerenje u potvrdu, iako se naziva potvrdom, nije potvrda koja
nalae vjerovanje. Zato dobro sagledaj ovaj temelj i pazi na njegove
principe.
34

34
Es-Salat, 54
33
Peto pravilo: Kufr u vjerovanju i djelu
Dvije su vrste kufra: kufr u djelu i kufr nijekanja i prkosa.
Kufr nijekanja je poricanje iz znanja onoga to je dostavio Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha, subhanehu ve te'ala, Njegovih
savrenih imena i atributa, djela i propisa. Ova vrsta kufra u svakom
pogledu je oprena imanu.
Kufr u djelu se dijeli na stvari koje su oprene imanu i one koje
nisu oprene imanu. Naprimjer, injenje sedde kipovima,
oskvrnavljivanje svetosti Kurana i ubijanje i psovanje poslanika
opreno je imanu.
Nesuenje po Allahovom zakonu i ostavljanje namaza spada u
apsolutni kufr, jer je to poinjeno djelom i to se nikako ne moe
promijeniti. Ostaju, dakle, kufr zato to su ih Allah, subhaneh, i Njegov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako imenovali. To je djelo kufr
djelom, a ne u sranom ubjeenju.
Kafir je ko ne sudi po Allahovom zakonu, onaj koji ostavlja namaz
je kafir, spomenut u takvom kontekstu u Poslanikovim, sallallahu alejhi
ve sellem, rijeima, ali to djelo je kufr djelom, a ne u sranom ubjeenju.
Nemogue je da Uzvieni Allah onoga ko ne sudi po onome to je On
objavio nazove kafirom, a i da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, onoga koji ostavlja namaz nazove kafirom, a da se u isto vrijeme
ne moe pripisati kufr.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim rijeima je u
potpunosti liio imana bludnika, kradljivca, onoga ko konzumira alkohol
i onog od ijeg zla nije siguran njegov komija.
Dakle, od njega je odstranio iman u opem smislu, jer to je kufr u
djelu, a ne ubraja se u kufr poricanja i uvjerenja.
Takoer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Ne vraajte se kufru nakon mene udarajui jedni druge po
vratovima.
35

Ovo je kufr djelom. U drugom hadisu je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao:

35
Buhari,1741; Muslim, 1.679
34
Onaj ko ode sihirbazu i povjeruje u ono to mu on kae, ili onaj ko
opi sa enom u stranjicu, porekao je ono sa ime je doao Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem
36

I u hadisu:
Ko muslimanu kae: 'Kafire!', a on doista ne bude takav, njegove
rijei vratit e se njemu.
37

Uzvieni Allah je okarakterisao onog ko postupa po jednom dijelu
Knjige, a ne provodi drugi mu'minom u onome to provodi, a kafirom u
ono to zapostavlja.
Uzvieni kae:
) $ { & _ V _. / , `) 7 ? ) !# _ $! l$/ $$ m)
11l# G l# _, l# #l $ll $``m # & ll#
#?# , l# O `Fl ? ) l F &
) $ { & > 1 W >` @ ,$ `_B > & _
O n & `F & @ O F & , lG1 ?
> & `_B $1 > _ ` ? l O$/
`l# ) ?' & ? t l `_# z)
`G & 7/ = G>l# `> ? 7/ $ ',# _ _ `
l ) z sl# $ l# 1l# ` |)
& ># l# $ !# / $ l?

36
37
Buhari, 6.104; Muslim, 60
35
I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ete se jedino Allahu
klanjati, i roditeljima, i blinjima, i siroadi, i siromasima dobroinstvo
initi, a ljudima lijepe rijei govoriti i molitvu obavljati i zekat davati,
vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopaili i zavjet iznevjerili; i kada
smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima neete proljevati i da jedni
druge iz zemlje vae neete izgoniti vi priznajete da je tako i svjedoci
ste vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zaviaja njihova
izgonite pomaui jedan drugom protiv njih, inei i grijeh i nasilje; a
ako vam kao sunji dou, vi ih otkupljujete a zabranjeno vam je da ih
izgonite. Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?!
Onoga od vas koji ini tako stii e na ovome svijetu ponienje, a na
Sudnjem danu bie stavljen na muke najtee. A Allah motri na ono to
radite.
38

U ovom ajetu Uzvieni kae da su jevreji prihvatili i posvjedoili
zavjet koji im je On naredio i pridravali ga se. Ovo govori o njihovom
zavjetu da jedni druge nee ubijati, niti e jedni druge iz domova svojih
protjerivati, a zatim nas Allah, subhaneh, obavjetava da su oni prekrili
taj zavjet, da su iznevjerili obeanje, pa su poeli jedni druge ubijati i
izgoniti iz svojih domova. To je njihovo nevjerstvo u ono ime ih je
Allah zaduio u Knjizi.
Potom je obavijestio da su oni oslobaali iz ropstva iz druge,
suprotstavljene skupine, to predstavlja njihov iman, zbog toga to su
tada postupali po nareenju koje im je dolo u Knjizi. Po tome su bili
vjernici, jer su postupili po datom zavjetu, a nevjerstvo im se pripisuje
radi onoga to su od tog zavjeta pronevjerili i zapostavili. Iman djelom
oprean je kufru koji se poini u djelu, a iman u uvjerenju je oprean
kufru u uvjerenju. Ovo potvruju Poslanikove, sallallahu alejhi ve
sellem, rijei:
Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je kufr.
39

Postoji razlika izmeu psovanja muslimana i borbe protiv njega.
Jedno od ovo dvoje nazvano je grijehom, a drugo kufrom. Naravno, to se
odnosi na kufr poinjen u djelu, a ne u ubjeenju. I ova vrsta kufra ne
izvodi ovjeka u potpunosti iz islama, isto kao to bludnika, kradljivca i
alkoholiara to to ini nije izvelo iz vjere, ali su lieni toga da se zovu
mu'minima.

38
El-Bekara, 83-85
39
36
Razlikovanje izmeu kufra u djelu i kufra u uvjerenju je stav ashaba,
radijallahu 'anhum.
Dakle, navedeno pojanjenje je stav ashaba koji su bolje poznavali
Allahovu Knjigu od svih pripadnika Kible i koji su najbolje poznavali
pitanja i propise koji se tiu islama i kufra.
Ovakve mes'ele
40
uzimaju se samo od njih. Oni koji su doli poslije
njih, nisu razumjeli sutinu ovih mes'ela.
One se dijele na dvije skupine:
- Prva skupina je poinioce velikih grijeha protekfirila
41
i
zauzela stav da e poinioci velikih grijeha vjeno ostati u Vatri.
- Druga skupina smatra da je poinilac velikih grijeha mu'min
potpunog imana. Ova skupina je u potpunosti otila u krajnost.
Uzvieni Allah uputio je ehlu-s-sunnet na srednji, umjereni put i
stav, a to je kufr koji nije pravi kufr, licemjerstvo koje nije pravo
licemjerstvo, irk koji nije pravi irk, neposlunost koja nije
neposlunost i nepravda koja nije nepravda. Uenjaci koji su zauzeli
ovaj stav:
Rekao je Sufjan ibn Ujejna, od Hiama ibn Hudejna, a on od
Tavusa, a on od Ibn Abbasa prenosi rijei o ajetu:
_ `l >t $/ & !# ,l`' ` `>l#
... A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su
pravi nevjernici.
Nije to ono nevjerstvo koje oni misle.
'AbdurRezzak veli:
Obavijestio nas je Me'mun, a on prenosi od Tavusa, a on od svog
oca, da je rekao: 'Rekao je Ibn Abbas o rijeima:
_ `l >t $/ & !# ,l`' ` `>l#

40
Mes'ela - pitanje
41
Protekfiriti - proglasiti nekoga nevjernikom, kafirom
37
'Nije to kufr koji izvodi iz vjere. Onaj ko ga bude uinio, poinio je
kufr, ali taj kufr nije poput kufra onog koji ne vjeruje u Allaha i Sudnji
dan'.
U drugoj predaji stoji: To je kufr koji ne izvodi iz vjere.
Rekao je Tavus: To je kufr koji ne izvodi iz islama.
'Ata kae: To je kufr dne kufr
42
, zulm dne zulm,
43
fisk dne
fisk
44

Ovo to je rekao 'Ata pojanjeno je u Kuranu i jasno onome ko ga je
u potpunosti shvatio i razumio.
Uzvieni Allah nazvao je kafirom onoga ko ne sudi prema onome
to je On objavio i nazvao je kafirom onog ko zanijee ono to je Allah
objavio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, ove dvije vrste kufra
nisu na istom stepenu. Kafir se naziva i nasilnikom, kao to se spominje u
ajetu:
`>l# ` `ll#
A kafiri su pravi nasilnici.
45

Onaj ko prelazi Allahove granice u braku, prilikom razvoda ili
povratka (u brak), taj je nazvan imenom nasilnik. Uzvieni kae:
_ G `n !# 1 l ...
...Onaj koji Allahove granice prelazi sam sebi nepravdu ini...
46

I Njegov poslanik, Junus, 'alejhisselam, rekao je:
l) ) M& s6 ) M _ _,ll#

42
Tj. mali kufr
43
Tj. mali zulm
44
Tj. mala neposlunost
45
El-Bekara, 254
46
Et-Talaq, 1
38
"...Nema boga, osim Tebe, Hvaljen neka si! a Ja sam se zaista
ogrijeio prema sebi!"
47

A Adem, 'alejhisselam, rekao je:
$/ $ $ & ...
"...Gospodaru na, sami smo sebi nepravdu nanijeli...
48

I Musa, 'alejhisselam, rekao je:
> ) Ml _ $ | ...
Gospodaru moj, Ja sam sam sebi nepravdu nanio, oprosti mi!
49

Nepravda koja se spominje u navedenim ajetima je mala nepravda.
50

esto pravilo: Sastajanje imana i kufra u srcu ovjeka
Ibn Kajjim kae:
Moe se dogoditi da se u srcu roba istovremeno nastane kufr i
iman, irk i tevhid, bogobojaznost i pokvarenost, licemjerstvo i iman.
Ovo je jedan od glavnih temelja vjerovanja ehli-s-sunneta. Jasno su im se
u tome suprotstavili sljedbenici novotarije, kao to su haridije, mu'tezile
i kaderijje. Mes'ela koja je vezana za poinioca velikih grijeha, tj. hoe li
vjeno ostati u vatri ili ne, vezana je za ovaj princip, a na koji upuuju
Kur'an i sunnet, fitra i konsenzus ashaba radijallahu 'anhum.
Uzvieni kae:
$ _` Y& !$/ )
Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra
ravnim.
51

47
El-Enbija', 87
48
El-E'raf, 23
49
El-Kasas, 16
50
Es-Salat 55-57
51
Jusuf, 106
39
Potvrdio im je iman uporedo sa irkom.
Uzvieni kae:
Ml$ >## $#, l #`? _>l #l $l`& $l z
_# >/l ) #`? !# `&! >Gl _ >l& $ )
!# " m
Neki beduini govore: "Mi vjerujemo!" reci: "Vi ne vjerujete, ali
recite Mi se pokoravamo! jer u srca vaa prava vjera jo nije ula. a ako
Allaha i Njegovog Poslanika budete sluali, On vam nimalo nee
umanjiti nagradu za djela vaa." Allah, uistinu, prata i samilostan
je.
52

Iz ovog ajeta moe se zakljuiti da je iman neto specifinije u
odnosu na islam, kako smatraju pripadnici ehli-s-euneta, pa navode
hadis kada je Dibrila, 'alejhisselam, upitao ta je islam, zatim iman,
zatim ihsan. On je spomenuo prvo ono to je openito, zatim ono to je
specifino, a potom ono to je jo specifinije. A poto su beduini za
sebe tvrdili da su na poloaju do kojeg jo nisu dostigli, na ovaj nain
im se skree panja zbog toga. Oni se ne ubrajaju u kategoriju
munafika, kako ih neki smatraju, jer da su kao oni bili bi javno
osramoeni i kritikovani, kao to se spominju munafici u devedeset
sedmom ajetu sure Tevba. Meutim, o njima se ovdje govori na
odgojan nain. Dakle, potvrdio im je islam i pokornost Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, bez posjedovanja imana, tj. iman, poseban
iman koji je u potpunom smislu.
Uzvieni kae:
$) `l# _%!# #`#, !$/ .&! O l #/$? #_
l'/ `& 6 !# ...

52
Hudurat, 14
40
Pravi vjernici su samo oni koji u Allah i Poslanika Njegova vjeruju,
i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu sa njihovim
imetkom...
53

To su oni iji je iman upotpunjen, tj. ne sumnjaju i ne kolebaju se
u njihovom vjerovanju. Oni se nalaze u jednom stanju, stanju
istinskog i istog vjerovanja. Znai predaju se punim srcem i rtvuju
svojim najvrednijim imetkom da bi stekli Njegovu pokornost i
zadovoljstvo.
Ovi beduini nisu licemjeri, po ispravnijem miljenju, nego se
smatraju muslimanima po onome to posjeduju od pokornosti prema
Allahu i Poslaniku, a nisu ni vjernici, ak iako posjeduju jedan dio imana
koji ih je izbavio iz kufra.
Imam Ahmed je rekao:
Ko uradi ove etiri stvari ili vie njih, ini zinaluk: krade, pije
alkohol, ili pljaka, on se smatra muslimanom, ali ne vjernikom. A ko
poini neto drugo to je manje od velikih grijeha, nazivamo ga
mu'minom krnjavog imana.
Na ovo ukazuje i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem:
Kod koga se nae jedno od etiri svojstva licemjerstva, on ima
jedno svojstvo licemjera sve dok ga ne ostavi.
54

Ovo podrazumijeva da se u ovjekovom srcu istovremeno moe
spojiti licemjerstvo i iman. Isto tako, rijaluk je irk.
Ako se istovremeno u ovjekovom djelu sastave irk i islam, tj.
ako ne sudi po Allahovom zakonu ili uradi neko djelo za koje je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je kufr, a istovremeno
se pridrava islama i erijata i njegovih propisa, u njemu su se
nastanili islam i kufr.
Ranije smo spomenuli i pojasnili da su svi grijesi ogranci kufra, kao
to se svaki vid pokornosti ubraja u ogranke imana. Ponekad se zbog
posjedovanja nekih od tih ogranaka ovjek naziva mu'minom, a ponekad
ne, kao to se zbog posjedovanja nekih od ogranaka kufra ovjek naziva
kafirom, a ponekad se ne izrie sud kufra nad njim.

53
El-Hudurat, 15
54
Buhari, 34
41
Ovdje dolazimo do dvije injenice. Prva je terminoloke naravi, a
druga je znaenjsko-propisne naravi.
Znaenjska se odnosi na to je li ova osobina nevjerstvo ili ne, a
terminoloka na to je li onaj pri kome se nae ta sobina kafir ili nije.
Prva injenica je isto erijatska, a druga je jeziko-terminoloka.
Sedmo pravilo: Postojanje jednog od ogranaka imana ne znai da je
neko vjernik
Ibn Kajjim kae:
Iako je ono to se izvri djelo vjerovanja, isto tako, i ako se pri
njemu nae neki od ogranaka kufra, nije obavezno da se naziva
kafirom. Takoer, ako neko ima dio znanja, to ne znai da je uenjak.
Ili ako bude poznavao neka pitanja fikha i medicine, to ne znai da je
on fakih ili ljekar. Takoer, nije iskljueno da se ogranak imana nazove
imanom, a ogranak nifaka nifakom, kao i ogranak kufra kufrom.
Nekada su ovo nazivi za djela, kao to Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kae:
Ko ga ostavi, poinio je kufr;
55

Ko se zakune nekim drugim mimo Allaha, postao je kafir;
56

Ko ode vraaru, pa povjeruje u ono to govori, postao je kafir.
57

Od koga proizie neka osobina kufra ne zasluuje da dobije ime
kafir u apsolutnom smislu. Tako se za onoga koji poini kakvu zabranu
kae da je uinio fisk, ali nije obavezno da dobije ime fasika, osim ako
fisk prevlada kod njega. Isto se odnosi na bludnika, kradljivca, pijanicu i
onoga koji otima. Ne dobijaju naziv vjernika ako imaju vjerovanje, kao
to ne dobijaju ime kafira, iako ono to su uinili spada u odlike i
ogranke kufra, jer su sve nepokornosti ogranci kufra, kao to su sve
pokornosti ogranci imana.
Osmo pravilo: Namaz kao uslov imana
Ibn Kajjim, rahimehullah, zastupa miljenje Hanbelija i uslovljava
namaz za ispravnost imana. On o tome kae:

55
Tirmizi, 2621. Kae da je ovaj hadis hasen sahih-garib.
56
Tirmizi, 1535. Kae da je hasen.
57
Hakim u svom Sahihu.
42
eli se rei da je liavanje imana onoga koji ostavlja namaz pree
nego da ga se lii poinilac velikih grijeha. Liavanje imena islama kod
takvoga je pree nego da se lii onaj od ije ruke i jezika nisu sigurni
muslimani. Ko ostavlja namaz ne naziva se ni muslimanom, ni
mu'minom, iako kod sebe moe imati neke ogranke islama i imana. Da,
preostaje da se kae hoe li mu koristiti to to ima iman kod sebe da ne
ostane vjeno u Vatri. Rei e se: Koristit e mu ako ostavljeno djelo ne
bude uslov za ispravnost i relevantnost ostatka djela. Ako je ostavljeno
djelo uslov za valjanost preostalih djela, nee mu koristiti. Stoga, nee
mu koristiti vjerovanje u Allaha i Njegovu jednou, tj. da nema drugog
boga osim Njega. Ko ne negira poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, nee mu koristiti namaz koji bude klanjao namjerno bez
abdesta. Ogranci imana nekada se veu jedni za druge, kao to se ono to
se uslovljava vee za svoje uslove, a i ne mora biti tako. Preostaje da se
razmotri pitanje namaza je li on uslov za ispravnost imana?
Ovo je tajna tog pitanja. Dokazi koje smo spomenuli, a i drugi mimo
njih, ukazuju da se od roba nee primiti nijedno djelo ako nije obavljen namaz.
Namaz je klju njegovih odaja, kapital njegove zarade i nemogue je
da se zarada ostvari bez kapitala. Ako ga izgubi, izgubila su se sva djela,
pa makar ga i izvravao formalno. 'Omer, radijallahu 'anhu, na ovo
ukazuje svojim rijeima:
Ko ga zapostavi, time je jo vie zapostavio i ostala djela.
58

udno je da se sumnja u kufr onome koji ustrajava u njegovom
ostavljanju i bude pozvan u javnosti da ga izvrava dok gleda kako sablja
sijeva iznad njegove glave, dok se vee za pogubljenje i dok se veu
njegove oi. Njemu se kae: Klanjaj ili emo te pogubiti, a on kae:
Pogubite me, nikada neu klanjati.
Ima onih koji ne smatraju kafirom onoga ko ostavlja namaz i kau:
Ovo je vjernik, musliman, kojeg treba ogasuliti, klanjati mu denazu i
ukopati ga u muslimansko mezarje.
Neki su rekli: On je vjernik potpunog imana. Njegov iman je poput
imana Dibrila i Mika'ila. Ko ovako govori, ne stidi se poreknuti izlazak
iz vjere onoga za iji kufr svjedoe Kuran, sunnet i konsenzus svih
ashaba. A Allah daje uputu.
59

58
Muvetta, str. 31, br.6
59
Es-Salat, 62-63
43
Deveto pravilo: Neispravno vjerovanje
Ibn Kajjim, rahimehullah, pojanjava da veina ljudi smatra da su
vjernici.
Uzvieni Allah kae:
$ Y& $l# l Mm _,/
A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici.
60

U veine ljudi iman je saetog karaktera.
A to se tie detaljnog imana i potpunog, sa kojim je doao Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a koji sadri istu spoznaju, znanje,
potvrivanje ljubavi i spoznaju svega to mu je opreno. Takav iman je
osobina ispravnih vjernika i Poslanikovih ashaba, Ebu Bekra, radijallahu
anhu, i njegove stranke.
Mnogobrojni su oni koji smatraju da je iman priznavanje
(potvrivanje) Allahovog postojanja, da je On Jedan i da je On
stvorio nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih, a ovo nisu porekli
ni oboavaoci kipova Kurejije, ni njima slini.
Drugi smatraju da iman podrazumijeva samo izgovor
ehadeta, bez obzira je li ga pratilo djelo ili ne, ili srce potvrivalo
ili zanijekalo.
Postoji skupina koja vjeruje da je iman samo potvrda da je
Allah, subhanehu ve teala, Stvoritelj nebesa i Zemlje, i da je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, ak
iako to ne prizna jezikom ili potvrdi djelom. ak i kada bi psovao
Allaha i Njegovog Poslanika i provodio sve naredbe i vjerovao u
Allahovu Jednou i poslanstvo Muhammedovo, sallallahu alejhi ve
sellem, on biva vjernik.
Opet, ima i onih koji misle da je iman nijekanje, kao
naprimjer da se Allah, tebarake ve teala, nije uzvisio nad Arom,
da Kuran nije Allahov govor kao ni Njegove Knjige koje je

60
Jusuf, 103
44
objavio, zatim da Allah ne uje i ne vidi, niti da posjeduje Njegovu
volju, mo, ljubav, mrnju i drugo kako je On Sebe opisao i Njegov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kod njih iman ne predstavlja
nita drugo osim nijekanje postavki i potpomaganje s onim na ta
ukazuju miljenja zbunjenih i ideje klevetnika kojima jedni druge
pobijaju i proturjee sebi u svojim stavovima.
O njima su kazali Omer, radijallahu 'anhu, i Imam Ahmed:
Razilaze se u pogedu Knjige, odstupaju od Nje i jednoglasni su u
njenom naputanju.
Neki smatraju da se iman manifestuje robovanjem Allahu
putem osjeanja i strasti i onim za ime se povode njihove due bez
ikakvog uvjerenja u ono sa ime je doao Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem.
Ima i onih koji misle da je iman ono u emu su zatekli svoje
oeve i djedove i saglasni su o tome ma o emu da se radi. Njihovo
uvjerenje zasniva se na tome da je:
- to je miljenje oeva i naih predaka,
- prava je istina ono to su oni kazali.
Takoer, postoje ljudi koji su shvatili da se iman ogleda kroz
lijep moral/ahlak ili lijepo ophoenje prema ljudima, nasmijanoga
lica, i lijepim miljenjem o drugima i ienju ljudi od njihova
gafleta (nemara).
Nasuprot tome, druga skupina kae da se iman gradi na
potpunoj izolovanosti od ovosvjetskih uitaka i sustezanju due od
svega to je pokueno i skromnom ivljenju. Ako vide ovjeka sa
ovakvim osobinama, smatraju ga gospodom i vlasnikom istinskog
vjerovanja, ak iako bi takav u biti, po znanju i djelu, bio lien
imana. I gori od ovakvih su oni koji su iman shvatili kao puko
znanje koje ne prate djela.
Zatim je imam Ibn Kajjim, rahimehullah, ovih osam dijelova
podijelio na etiri vrste i rekao:
45
Niko od njih nije spoznao pravu sutinu vjerovanja/imana, niti su
kad spoznali ta je iman, niti se iman ikada obistinio u njima. Oni su
podijeljeni na kategorije:
- neki od njih su pripisali imanu ono to mu je opreno,
- drugi su odredili da imanu pripada ono to mu uope ne
pripada,
- trei smatraju imanom ono to je uslov za njega, ali nije
dovoljno, a etvrti su uslovili njegovu validnost onim to mu je
suprotno.
61

Deseto pravilo: Potpuni iman i iman u opem smislu
Ibn Kajjim, rahimehullah, kae:
Potpuni iman je potpuna pokornost Allahovim naredbama, dok se
iman u opem smislu moe odnositi na potpuni i na nepotpuni iman. Zato
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada kae da onaj koji ini
zinaluk u tom trenutku nije mumin, kao i onaj koji pije alkohol ili
kradljivac, misli na nepotpuni iman, na koji se ne odnose rijei
Uzvienog:
!# | _,l#
...A Allah je zatitnik vjernika,
62
niti rijei Uzvienog:
xl& `l#
Ono to ele vjernici e postii,
63
niti rijei Uzvienog:
$) `l# _%!# #) !# Ml_ '5l #) Ml? ,l G#,
E# $) l `/ lG

61
El-Fevaid, 120-121
62
Ali Imran, 68
63
El-Muminun, 1
46
Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah
spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju i
samo se na Gospodara svoga oslanjaju.
64

Za razliku od drugih ajeta koji upuuju na to, a to su:
``s G 6 _
...Mora osloboditi ropstva jednog roba vjernika...,
65

) $G$ _ _,l# ...#lGG# _
Ako se dvije skupine vjernika sukobe...,
66
a ni rijei Allahovog
Poslanika:
Vjernik se ne ubija za odmazdu za ubistvo kafira.
67

U kontekstu toga, rijei Uzvienog:
Ml$ >## $#, l #`? _>l #l $l`& ...
Neki beduini govore: "Mi vjerujemo!" Reci: "Vi ne vjerujete, ali
recite Mi se pokoravamo!,
68
pobijaju potpuni iman, a ne iman u
opem smislu.
Evo nekoliko primjera za to:
Uzvieni Allah im je naredio (ili dozvolio) da kau: Mi smo
se pokorili, a to se tie licemjera, tako im se nee kazati.
Uzvieni kae: Mi se pokoravamo!,
69
a nije rekao:
Licemjeri govore.

64
El-Enfal, 2
65
En-Nisa, 92
66
El-Hudurat, 9
67
Buhari, 111
68
El-Hudurat, 14
69
El-Hudurat, 14
47
A oni okrutni koji su dozivali Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, ispred sba i to su dizali glasove svoje iznad
Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, glasa, inili su to iz
grubosti i otrine, ali ne iz licemjerstva ili nevjerstva.
Uzvieni kae:
$l z _# >/l
... Jer u srca vaa prava vjera jo nije ula.
70

Nije porekao da islam nije uao u njihova srca, a da su bili licemjeri,
liio bi ih ulaska u islam, kao to su bili lieni imana.
Uzvieni kae:
) #`? !# `&! >Gl _ >l& $ ...
A ako Allaha i Njegovog Poslanika budete sluali, On vam nimalo
nee umanjiti nagradu za djela vaa.
71

Znai, nimalo vam nee uskratiti za ono to ste uradili od dobra. A
to se tie licemjera, on u biti nisu pokorni i nemaju za ta biti
nagraeni.
Uzvieni kae:
,l & #l`& #? l />l`) ...
Oni ti prebacuju to su primili islam. Reci: "Ne prebacujte mi to
ste islam primili.
72

Posvjedoio im je da su primili islam, a zabranio im da to prebacuju
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. A da islam nije bio valjan
(ispravan), rekao bi:

70
El-Hudurat, 14
71
El-Hudurat, 14
72
El-Hudurat, 17
48
Niste islam primili, nego ste laovi, kao to se la spominje u
njihovim rijeima: "Mi tvrdimo da si ti, zaista,
Allahov poslanik!",
73
u kojima se njihov ehadet nije podudarao sa
njihovim ubjeenjem.
Uzvieni kae:
/ !# _ />l ...
Allah je vama milost podario...
Da su bili licemjeri, zasigurno im Uzvieni Allah ne bi ukazao svoju
milost.
Uzvieni kae:
& />1 ... _l
...time to vas je u pravu vjeru uputio...
74

Ovaj ajet nije proturjean ajetu: Vi ne vjerujete, nego upuuje na
to da im je Uzvieni Allah uskratio da osjete slast potpunog imana, a
smilovao im se time to ih je uputio u islam, a koji ujedno obuhvata
potpuni iman.
Tu je i primjer Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vrio
raspodjelu (ratnog) plijena, S'ad mu je rekao: Dao si tom i tom, a tom i
tom nisi. A on je mu'min! Ree Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Ili
musliman?, i ponovio je to tri puta.
75

Ovaj primjer jasno ukazuje na razliku izmeu potpunog imana i
imana u opem smislu. Samo to, potpuni iman sprjeava mumina da
ue u Vatru, dok iman u opem smislu spreava vjeni boravak u njoj.
76

Jedanaesto pravilo: Spoljanjost imana i njegova bit

73
El-Munafikun, 1
74
El-Hudurat, 17
75
Buhari,27/1478; Muslim, 150
76
Bedai el-Fevaid
49
Vjera se sastoji od vanjskog ispoljavanja i unutarnjeg ubjeenja.
Vanjsko ispoljavanje sastoji se od djela jezika i djela organa, dok se
unutranje ispoljavanje sastoji od sranog ubjeenja i potpunog
predavanja.
Stoga, nije dovoljna vanjtina bez ubjeenja, pa iako se krv prolije u
ime vjere, niti je dovoljno ubjeenje bez ispoljavanja, pozivajui se na
nemo ili pritisak ili strah od smrti.
Neispoljavanje vjere bez nunog uzroka dokaz je nepostojanja
ubjeenja. Njegova manjkavost je dokaz njegove nepotpunosti, a njegova
jaina je dokaz njegove snage i potpunosti.
Plodovi sranih djela:
Srana djela su plodovi vanjskih djela. O ovome je Ibn Kajjim,
rahimehullah, rekao:
Strah uzrokuje bogobojaznost i traenje utoita kod Njega, azze
ve delle, i kratkou nade. Jaina imana uzrokuje zuhd kod roba, a
spoznaja ljubav strah i nadu.
Uvjerenje (ubijeenost) uzrokuje zadovoljstvo. Spoznaja Allahovih
imena i atributa uzrok je istinske spoznaje Allaha.
Iz pokajanja proizlazi ljubav prema Allahu i konstantno prakticiranje
zikra (spominjanje Allaha jezikom uz prisustvo srca).
Zadovoljstvo uzrokuje zahvalnost.
Odlunost i strpljivost uzrok su prisutnosti svih stanja mekameta.
Iskrenost i estitost jedno drugom su oslonac i uvijek su spojeni
jedno sa drugim.
Istinska spoznaja uzrokuje lijep moral. Razmiljanje je uzrok
odlunosti.
Samokontrola uzrokuje pravilno iskoritavanje dragocjenog vremena
i ivota i u srcu roba budi strahopotovanje.
Obuzdavanje due i slamanje njenih prohtjeva uzrokuju ponos i
ivot srca.
Spoznaja due uzrokuje stid od Uzvienog Allaha i zahvalnost na
blagodatima, to iskljuivo dolazi samo od Njega.
Ispravno razmiljanje o vidljivim dokazima uzrok je postojanja
ispravnog razumijevanja i razboritosti koju rob posjeduje.
50
A bit svega spomenutog ogleda se u sljedeem:
Da iseli svoje srce iz ovozemaljskog doma i da ga nastani u
ahiretskim divanima, zatim se usmjeri ka Njemu i u potpunosti se
posveti dubokom razmiljanju i prouavanju kuranskih ajeta i njihovom
znaenju i povodima njihove objave, tako da iz svakog ajeta uzme udio i
svoje sudjelovanje. Sve ovo treba pruiti srcu, to je i njegov lijek.
Dakle, ovo su lahki i skraeni putevi koji vode ka Najuzvienijem
Prijatelju, Allahu, tebarake ve teala; sigurni putevi na kojima putnik
zasigurno nee osjetiti strah, glad, e, niti bilo kakvu neprijatnost.
Na njima se nee susresti sa nekom od bolesti na koje se moe naii
na nekim drugim putevima. Na njima su uvari koje je Allah, subhanehu
ve teala, postavio da tite i uvaju (putnike, pobone) i da ih brane.
I niko, doista, nee moi spoznati duinu njihovu (duinu tih puteva)
osim onog koji je spoznao ljudske puteve, njihove zablude, nesree i
presretae na njima.
77

77
Medaridu-s-Salikin, 2/29

etvrto poglavlje

TEMELJI VJEROVANJA

52

Islamsko vjerovanje gradi se na vjerovanju u Allaha, Njegove
meleke, Njegove knjige, poslanike i Sudnji dan. Ko ne povjeruje u ovih
pet temelja, ne zasluuje da se zove muminom.
Uzvieni Allah kae:
_> l 9l# _ _ # , !$/ l# z# l l# = G>l#
_;l# ...
...estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u
Knjige, i u vjerovjesnike...
78

I kae:
_ > !$/ .F > l .7F .&#' l# z# 1
l # /
A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u
knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet daleko je
zalutao.
79

A kada je Dibril, alejhisselam, upitao Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, o imanu, odgovorio mu je: Da vjeruje u Allaha,
Njegove meleke, i u Njegove knjige, i u Njegove poslanike, i Sudnji
dan.
Ree mu Dibril: Istinu si rekao.
80

81

78
El-Bekara, 177
79
En-Nisa, 136
80
Buhari,50; Muslim, 9, od Ebu Hurejre, a on ga prenosi od Umera 8, Miftahu dari es-
Seadeh str.480
81
Miftahu dari es-Seadeh str.480
53
Spomenuo je hadis koji biljei Ahmed:
Upitao je neki ovjek Allahova Poslanika o imanu, i rekao: A ta
je iman? Ree: Da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige,
Njegove poslanike, i u proivljenje nakon smrti.
82

83

Takoer je spomenuo ajet koji je nazvan El-birr iz sure El-Bekara u
kojem su sakupljeni temelji imana.
To je ajet u kojem Uzvieni Allah kae:
_> l 9l# _ _ # , !$/ l# z# l l# = G>l#
_;l# ...
...estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u
knjige, i u vjerovjesnike...
84

Zatim je kazao:
Uzvieni Allah nas je obavijestio da se estitost ogleda u
vjerovanju u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove
poslanike i u Sudnji dan.
Dakle, ovo je pet temeljnih istina vjere, bez kojih nema ispravnog
vjerovanja.
Nije spomenut esti rukn,
85
a to je kader (odreenje dobra i zla), jer,
kao to kae Ibn Kajjim, rahimehullah:
To je Allahova mo, On je kadar svemu. I svako stvorenje je
On, subhaneh, stvorio i sve e se Njemu vratiti. A vjerovanje u
Njegov kader je sr tevhida (vjerovanja u Allahovu jednou), bez
ega iman nee biti potpun, jer on je jedan od temelja i stubova
ihsana.
86

82
Ahmed 4/114, AbdurRezzak 20 107,
83
Ealam el-muveqine 6/361
84
El-Bekara, 177
85
Sastavni dio
86
ifa el-Alil, 6/44
54

Peto poglavlje

VJEROVANJE U ALLAHA

56

TEVHID
87

DEFINICIJA TEVHIDA
Ibn Kajjim, rahimehullah, kae o definiciji tevhida:
Ispravni prethodnici u svojim knjigama koje su pisali o sunnetu
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o pritvrivanju atributa
Uzvienog Allaha i Njegovog Uzvienja iznad Njegovih stvorenja, o
Njegovom govoru i razgovoru, nazivali su tevhidom, istim
monoteizmom, zato to nijekanje bilo ega od navedenog biva
nevjerstvo i poricanje Uzvienog Allaha.
Dok se tevhid (iskreno ispovijedanje Allahove jednoe) upravo
temelji na vjerovanju i potvrivanju Allahovih svojstava savrenstva i
liavanju Uzvienog Allaha od tebiha i svih manjkavosti.
Tako su mu'attile
88
svoje vjerovanje zasnovali upravo na
opovrgavanju i nijekanju Allahovih atributa i to su nazvali tevhidom,
smatrajui to tebihom i antropomorfizmom. Neistinu su nazvali istinom
sustezanjem i bjeanjem od nje.
Ljudi su u vanjtini poput kovanog novca na kojem se nalaze razni
likovi i obiljeja. I veina ih ne posjeduje kritika mjerila.
Uzvieni Allah kae:
l` _l gB l $l #`
Koga uputi Allah, tad je on upuen; a koga zavede, tad mu nee
nai zatitnika vodia.
89

87
Vjerovanje u Allaha, Jedinog, ne pridruujui mu druga ni u emu
88
Oni koji negiraju Allahove savrene atribute
89
El-Kehf, 17
57
Hvaljen se ne pohvaljuje za ono to ne posjeduje i to ne govori
osim kad neposjedovanje mahana i nedostataka biva potvrda njima
suprotnih, afirmativnih svojstava savrenosti. U suprotnom, potpuno
neposjedovanje ne zasluuje hvalu i pohvalu i ne odraava potpunost.
Takav je sluaj kad On hvali Sebe zato to nema dijete, jer je to odraz
Njegovog Savrenstva u gospodarenju, nezavisnosti i vlasti.
Uzvieni Allah kae:
#l$ ?# !# # l s7 _. l# l $ N l# $
# ) _ __ l # 5 l1 ? & l !# $
l ?
Oni govore: "Allah je sebi uzeo dijete! Hvaljen neka je On!
On ni O kome ovisan nije! Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo
je! Vi za to nikakav dokaz nemate. Zato o Allahu govorite ono to ne
znate!
90

VRSTE TEVHIDA
Imam Ibn Kajjim, rahimehullah, pojanjavajui vrste tevhida, kae:
Tevhid u koji su pozivali svi Allahovi poslanici i na osnovu kojeg
su objavljivane Knjige, dijeli se na dvije vrste:
Tevhid koji proizlazi iz poznavanja Allaha i priznavanja
Njegovih svojstava,
Tevhid koji proizlazi iz potrebe za Njim.
Tevhid koji proizlazi iz poznavanja Allaha i priznavanja Njegovih
svojstava
Sutine Allahovog bia, Njegovih imena, atributa i djela; Njegovog
uzvienja iznad nebesa na Prijestolju; Njegovog govora i razgovora sa
onima sa kojima On eli od Svojih robova; potvrivanje Njegovog
kadera i Njegove zapovijedi.

90
Junus, 68
58
Ova vrsta tevhida spomenuta je na vie mjesta u Kuranu; npr. na
poetku sure El-Hadid, u suri Taha, na kraju sure El-Har, na poetku
sure Es-Sedda, na poetku sure Ali Imran, itava sura El-Ihlas i druge.
Tevhid koji proizlazi iz potrebe za Njim
Naprimjer, ono to sadri sura El-Kafirun i ajet u suri Ali Imran:
' =G>l# #l$? |) l _,# $/ />/ ...
Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i
nama i vama zajednike...
91

I ono o emu govori poetak i kraj sure Es-Sedda, poetak, sredina
i kraj sure Junus. Poetak i kraj sure El-A'raf, itava sura El-Enam.
Gotovo itav Kur'an sadri obje vrste tevhida.
92

Drugo mjesto na kojem je pojanjenje o vrstama tevhida:
Kada je imam Ibn Kajjim, rahimehullah, govorio o vrstama tevhida,
odredio je tana mjesta u Kur'anu gdje se te vrste tevhida spominju, kao i
mjesta gdje je Uzvieni Allah spojio te dvije vrste tevhida, i kae:
Svaki vid radosti i uspjeha moe se postii putem ostvarivanja dvije
vrste tevhida, na kojima su se temeljile sve ranije objave i u ta su
pozivali svi vjerovjesnici, i sa kojima je Uzvieni Allah poslao kao peat
svemu tome Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. A te dvije vrste su:
Tevhid koji proizlazi iz znanja, a koje sadri objava je tevhid,
93
koji se
zasniva na potvrivanju svih svojstava savrenstva i potpunosti Uzvienom
Allahu, u kojem je Allah opisan sa svim svojstvima savrenstva i u kojem je
On, subhanehu ve teala, lien svih nedostataka i mahana.
Drugi tevhid
94
ogleda se u robovanju samo Njemu, jer drugog boga
osim Njega nema; ispoljavanju iskrenosti u strahu i nadi, u dovi, u
oslanjanju na Njega i zadovoljstvu Njime, subhanehu ve teala; u tome da
je samo On istinski bog i Zatitnik onih koji vjeruju; i u bojazni da Mu se
u neemu ne pripie drug.

91
Ali Imran, 64
92
Medaridu-s-Salikin, 488-489
93
Tevhid esmai ve-s-sifat (Tevhid imena i svojstava)
94
Pod ovom vrstom tevhida autor podrazumijeva tevhid uluhijje
59
Ove dvije vrste tevhida Uzvieni Allah spominje u suri El-Ihlas, koja
sadri tevhid robovanja samo Njemu, Jedinom, i u suri El-Kafirun tevhid
spoznaje i uvjerenja, s tim to sura El-Ihlas pojanjava obavezu
pripisivanja Allahu svih svojstava savrenstva i liavanje Allaha od svih
nedostataka i mahana, a sura El-Kafirun sadri obavezu robovanja samo
Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, i da se svi oblici ibadeta samo
Njemu upuuju.
I nijedan tevhid ne moe biti potpun bez onog drugog. Radi toga je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uio ove dvije sure na
sabahskom sunnetu i na vitr-namazu, a koje sadre poetak i kraj djela,
tako da bi dan otpoeo s tevhidom i zavrio ga s tevhidom.
Tevhidu koji proizlazi iz znanja koje sadri objava opreno je dvoje:
ta'til
95
i temsil.
96

Ko zanijee Allahova svojstva i hoe ih opvrgnuti, time e zanijekati
tevhid znanja. A ko svoga Gospodara poistovijeti sa stvorenjima, time e,
takoer, zanijekati tevhid spoznaje.
Tevhidu-l-uluhijje koji proizlazi iz potrebe za Allahom i njegovom
primjenom u ivotu suprotno je odvraanje od ljubavi prema Njemu i
oslanjanje, utjecanje Njemu, irk Njemu u tome i traenje zastupnika i
posrednika mimo Njega.
Uzvieni Allah je na vie mjesta u Kuranu spojio ove dvije vrste
tevhida. Meu tim ajetima su:
$ ' '$l# #6# `>/ %!# > 1 l { _%!# _ >l6 >l l 1G ?
%!# _ `> l # $ ,$ l# ,$ / & _ ,$ l# ,$
l z ' ./ _ N Vl# $ >l ( #l g B ! ## & F &
l ?

95
Tatil obesnaivanje Allahovih svojstava
96
Temsil uporeivanje Allahovih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja, a to
znai smatranje da su Allahova svojstva ista kao i svojstva ovjeka, kao npr. da je
Allahova ruka kao ljudska ruka i sl. (op.prev.)
60
O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one
prije vas, da biste se kazne sauvali; koji vam je Zemlju uinio
posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba sputa kiu i ini da s njom
rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne inite svjesno druge Allahu
ravnim!
97

!# %!# _l { Nl# # $ $/ G $& O G`# l
l# $ >l _ . _ | & `F? `/` #
,$l# |) # O l` l) % '#1 l& $
`? ,l `l =l# l# 'l# `ml#
Allah je nebesa i Zemlju i ono sto je izmeu njih u est vremenskih
razdoblja stvorio, a potom se nad 'Arom uzvisio; vi, osim Njega, ni
zatitinika ni posrednika nemate, pa zato se ne urazumite? On upravlja
svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraa u Danu koji,
prema vaem raunanju vremena, hiljadu godina traje. To je onaj koji zna
i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi.
98

OSTVARENJE TEVHIDA
Ibn Kajjim, rahimehullah, veli:
Dvije su vrste tevhida:
Prva je vjerovanje u odvojenost Gospodara od stvorenja i Uzvienost
Njegovu nad Njegovim Prijestoljem iznad sedam nebesa, o emu su
obavijestile sve Njegove objave i svi Njegovi poslanici, i vjerovanje u
Njegova svojstva potpunosti, kao to je Sebe njima opisao, daleko od
negiranja ili prenesenog tumaenja, ili poistovjeivanja sa ljudskim
osobinama ili ulaenja u kakvou.
l .lW ", l# ,7l#

97
El-Bekara, 21-22
98
Es-Sedda, 4-6
61
...Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi.
99
100

Potom Ibn Kajjim prenosi ono to kau Ehlus-sunne vel-
dema'at:
Opisujemo Allaha onako kako je On Sebe opisao i kao to Ga je
opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez prenesenog
tumaenja, niti negiranja Njegovih svojstava potpunosti, kao to je
Sebe njima opisao, niti poistovjeivanja sa ljudskim osobinama. Na
je put pridravanje za njihovo vanjsko znaenje i poricanje
poistovjeivanja sa ljudskim osobinama. Stoga, ne kaemo da Allah
nema dvije ruke, niti lice, niti sluh, niti vid, niti ivot, niti mo, niti da
se nije uzdigao nad Svojim Prijestoljem, niti kaemo da su Mu ruke
poput ruku stvorenja, niti lice poput lica stvorenja, niti ita od
Njegovih osobina poput osobina stvorenja, ve kaemo da Njegovo
bie nije poput stvorenih bia niti, nam je poznata bit i kakvoa
Njegovog bia, niti to Allah trai od nas, niti nas je osposobio za to,
kao to ne znamo ni sutinu mnogih stvorenih stvari, poput due, ali je
mogue razlikovati duu insana od due hajvana.
Uzvieni Allah nas je obavijestio o detaljima Sudnjeg dana, i
denneta i dehennema, i srca i due vjernika svjedoe i ne sumnjaju da
su rijeke u dennetu od vina, meda i mlijeka, ali ne poznaju njihovu bit,
niti kakvou, kao to veli Ibn Abbas, radijallahu 'anhu: 'Nita nema na
dunjaluku od onog ta ima na ahiretu, osim imena'.

VANOST I KORISTI TEVHIDA
Kae Uzvieni:
_%#l `` z$/ `W ,l# ! `Vl# l# 'l#
`>sl#
Oni koji u onaj svijet ne vjeruju hravih su osobina, a Allah ima
svojstva najuzvienija; On je silan i mudar.
101

99
E-ura, 11
100
101
En-Nahl, 60
62
I veli:
%!# #7 _ll# O ` & l `&! `Vl# l#
Nl# # 'l# `> sl#
On je Taj Koji iz niega stvara i On e to ponovo uiniti, to je Njemu
lahko; On je uzvien i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.
102

I kae:
l .lW ",
...Niko nije kao On!
103

KaeAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
Sedam je nebesa u odnosu na Allahovo Postolje (Kursi) poput
halke u pustinji, a Allahovo je Prijestolje (Ar) u odnosu na postolje kao
pustinja u odnosu na halku.
104

Samo Allah zna veliinu Svog Prijestolja nad kojim je Uzvien i
Vidi ta Njegovi robovi rade. Takvog Ga vjernici poznaju u svojim
srcima i kao takvom Mu robuju i takvog Ga vole i od takvog strahuju i
nadaju se, i na takvog se oslanjaju i srca im se smire kada Ga spominju.
Zato im nije teko shvatiti Njegovo uzdizanje nad Njegovim
Prijestoljem i ostala svojstva potpunosti kojima je Sebe opisao, jer
znaju da nita nije nalik Njemu, niti im na srca pada nalikovanje
stvorenjima, a iz Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei
poznato im je da:
On zahvati Svojom rukom nebesa, a Zemlju drugom rukom, pa ih
protrese.
105

A kod Buharije, hadis pod brojem 4.811:
Zahvati Allah Svojom akom Zemlju i smota nebesa Svojom
desnicom, a onda ree: Ja sam Vladar! Gdje su zemaljski vladari?'

102
Er-Rum, 27
103
E-ura, 11
104
Albani, Silsiletul-hadisi sahiha
105
Muslim, 2.787
63
Pa, koja stvorena ruka nalikuje ovoj ruci, pa da vjerovanje u njeno
postojanje bude poistovjeivanje Allaha sa stvorenjima?!
Stoga su oni koji ele preneseno tumaiti Allahova svojstva ili ih
ele potpuno porei, poput onih kojima su silazili men i selva bez truda i
napora, pa zatraie luk i soju.
106

Zatim kae Ibn Kajjim, rahimehullah:
Druga vrsta tevhida je vjera u Stvaraoca i robovanje Njemu, s
ljubavlju i strahom, nadom, oslanjanjem na Njega, traenjem pomoi od
Njega i traenjem puta do Njega.
S ovom vrstom tevhida poslani su poslanici, sile objave i
uspostavljeni zakoni. Radi toga su stvorena nebesa i Zemlja, dennet i
dehennem, nagrada i kazna. Odredba je samo Njegova, oslanjanje je
samo na Njega, traenje pomoi je samo od Njega, zakletva je samo
Njime, pokajanje je samo Njemu, i sedda je samo Njemu.
107

106
Es-Savaiqul mursele 2/426-433
107
64

Prvi ogranak
BISTRINA TEVHIDA
Veli Ibn Kajjim, rahimehullahu teala:
Nema nita bistrije od tevhida, stoga i najmanja mrlja biva vidljiva,
makar se dogodila u trenu ili makar bila rije ili pohota potajna. Pa, ako
pouri vjernik i ukloni tu mrlju onim to joj je suprotno, opet se vrati
bistrina njegova tevhida, a u suprotnom mrlja ostane i zakori se i kasnije
ju je teko ukloniti. Neke od ovih mrlja brzo se steknu i brzo odstrane.
Neke se sporo steknu, a brzo odstrane, dok se druge, pak, sporo steknu, a
sporo i odstrane. Ima vjernika iji je tevhid veliki, pa se mnoge ove mrlje
utope u njemu i nestanu. Takoer, na istoj podlozi mrlja se lahko vidi,
pa zbog toga vjernik uri da je odstrani, dok je i ne primijeti onaj sa
neistom podlogom.
108

108
El-Fevaid, str.216
65

Drugi ogranak
VJEROVJESNICI SU PRVO POZIVALI U TEVHID
Svi vjerovjesnici i poslanici govorili su o Uzvienom Allahu kao
Jedinom Tvorcu i Gospodaru svega postojeeg, i to su potvrivali kroz
lini primjer.
Uzvieni Allah kae:
1l $l& %n |) . $1 1 #7# !# $ />l _ l) ,
& 1G?
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio; "O narode
moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se
ne bojite?"
109

Obraajui se svom narodu, Hud je rekao:
|) % %{& # $ 1 #7# !# $ />l _ l) , &
1G?
A Adu njegova brata Huda. "O narode moj," govorio je on
"Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne
bojite?"
110

Obraajui se svom narodu, Salih je rekao:
|) O %{& $sl $ 1 #7# !# $ l _ l) ,
?,$_ / _ >/ . $ !# l #, $' '?
& !# $? ,0 z' ># 'l&

109
El-Mu'minun, 23
110
El-Araf, 65
66
A Semudu njegova brata Saliha. "O narode moj," govorio je on
"Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak
od Gospodara vaeg: ova Allahova kamila za va je znak. Pustite je neka
pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna
stigne!
111

uajb, 'alejhisselam, govorio je svom narodu:
|) _ %{& $7 $ 1 #7# !# $ l _ l) ,
?,$_ / _ / #' l# #,l# #7?
$l# ,$ & #? # / $sl) l ,z >l
) F _,
A Medjenu njegova brata uajba. "O narode moj", govorio je on,
"Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam
jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i
ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve
na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.
112

Uzvieni Allah kae:
1l $W/ & & #6# !# #7G_# Nl#
_ !# M1m l '#ll# #, #
#`$ % 71 _,/>l#
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a
taguta se klonite!" I bilo je meu njima onih kojima je Allah na pravi put
ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi; zato putujte po
svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali.
113

111
El-A'raf, 73
112
El-A'raf, 85
113
En-Nahl, 36
67
Tevhid je bio klju dave svih vjerovjesnika koje je Uzvieni Allah
slao.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je slao Mu'adha u
Jemen, rekao mu je:
Ti e, uistinu, doi narodu od ehli-kitabija,
114
pa neka prva stvar u
koju e ih pozivati bude svjedoenje da nema drugog boga osim Allaha
(la ilahe illallah) i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov
poslanik. I obavijesti ih da im je Allah uinio obaveznim pet namaza u
toku svakog dana i noi.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
Nareeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoe da
nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
Njegov poslanik.
I zbog toga je ispravno da je prva obaveza kojom je zaduen
mukellef
115
svjedoenje da nema drugog boga osim Allaha.
Tevhid je prvo sa im se ulazi u islam i posljednje ime se naputa
ovozemaljski ivot.
Na ovo ukazuju rijei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem:
Kome posljednje rijei budu La ilahe illAllah, ui e u dennet.
Dakle, tevhid je prva i posljednja obaveza.
116

114
Krani i idovi
115
erijatski obaveznik
116
68

Trei ogranak
SAV KURAN GOVORI O TEVHIDU I O NJEGOVIM
PRAVIMA I ZASLUGAMA
Pojanjavajui ovu reenicu, Ibn Kajjim, rahimehullah, kazao je:
Svaki ajet u Kuranu u sebi sadri tevhid, potvruje ga i poziva
njemu. Kuran kazuje vijesti o Allahu, Njegovim imenima, savrenim
atributima i djelima. Ili, poziva na injenje ibadeta samo Njemu,
Jednom i Jedinom, Koji nema sudruga. Ili, govori o Njegovim
naredbama i zabranama, i o ustrajnosti u pokoravanju samo Njemu.
Ovo je isti i potpuno ispravni tevhid i injenice koje ga
upotpunjavaju.
Takoer, kazuje o Allahovoj plemenitosti naspram iskrenih i
pokornih muvehhida
117
i kako e postupati prema njima na ovom svijetu i
ime e ih nagraditi na buduem. A to su zasluge za ispoljavanje istog i
ispravnog monoteizma (tevhida).
Kazuje vijesti o pripadnicima irka i sa kakvim vrstama kazni i
patnji e se suoavati na ovom svijetu i kakvu zaslugu e za to imati na
ahiretu.
To su vijesti o onima koji su se suprotstavljali ispravnom tevhidu i
koji su odstupali od svih propisa koje on nalae.
Kao to smo spomenuli, cijeli Kuran kazuje o tevhidu, njegovim
pravima i zaslugama, o stanjima irka i njegovih pripadnika i o patnjama
koje e ih stii.
Primjer u suri El-Fatiha:
sl# ! U _,ll# _ql# ml# ,l _$!#
$) 7 $) _,G` $# l# 1G`l#
_%!# M& l , Ul# `l _,l$l#

117
Monoteisti; oni koji vjeruju samo u jednog boga, Allaha, ne smatrajui Mu nikoga
ravnim
69
! sl# Hvala Allahu u sebi sadri tevhid.
_,ll# U Gospodaru svjetova sadri tevhid.
1G`l#l# $# Uputi nas na pravi put, ovo je tevhid koji
podrazumijeva traenje upute na Pravi put, put sljedbenika istog tevhida
koji im je Uzvieni Allah darovao.
_,l$l# v l Ul# , a ne onih koji su protiv sebe srdbu
izazvali, niti onih koji su zalutali, ovaj ajet se odnosi na one
118
koji su se
otisnuli od tevhida.
119

118
idovi i krani
119
70

etvrti ogranak
TEVHID OTKRIVA GOSPODARA SRCU NJEGOVOG ROBA
Ibn Kajjim, rahimehullah, veli:
Kada se udubi u kuransku poruku, nai e Vladara Kojem sva
vlast pripada i Kojem sva hvala pripada. Svi su emrovi u Njegovoj ruci,
od Njega potiu i Njemu se vraaju. Uzvien na Prijestolju, nita ne
ostaje skriveno od Njega. Zna ta je u duama Njegovih robova, ta
iskazuju, a ta kriju. Sam upravlja Svojom Kraljevinom, uje i vidi, daje i
uskrauje, nagrauje i kanjava, ukazuje ast i ponizuje, stvara i
opskrbljuje, usmruje i oivljava, odreuje i presuuje. Svi emrovi od
Njega silaze i Njemu se vraaju, i ne opadne ni liska bez znanja Njegova.
Razmisli kako savjetuje Svoje robove i upuuje ih ka onome u emu je
njihova srea i uspjeh i upozorava od onoga u emu je njihova propast.
Upoznaje ih o Sebi Svojim imenima i svojstvima i podsjea ih na
blagodati kojima ih je obdario i koje im je poasti pripremio ako Mu
budu posluni, i kakve im je kazne pripremio ako mu budu neposluni, i
poziva u Kuu spasa i upozorava na Kuu propasti.
Podsjea Svoje robove na njihovu nemo i potrebu za Njim, i da
niko ne dosee trunke dobra bez Njegove milosti, niti trunke zla bez
Njegove pravde i mudrosti.
Svjedoi u Njegovoj rijei blagi ukor Njegovim robovima, kojima, i
pored toga, oprata njihove pogreke i lijei ono to je kvarno u njima.
On je njihov Branitelj i Pomaga u svakoj nedai, On ispunjava Svoje
obeanje. On je njihov Gospodar Istinski, i On im daje pobjedu nad
njihovim neprijateljima, pa krasnog li Gospodara i krasnog li Podritelja.
ejh na zavretku svoga pojanjenja kae:
Kada srca uei Kur'an svjedoe postojanje velikoga vladara,
Milostivog, Dareljivog, Lijepog, ije su to osobine, kako da ga onda ne
vole i ne takmie se da zadobiju Njegovu blizinu, i ne troe svoje udisaje
umiljavajui se Njemu.
Tim srcima On biva drai od svega to je mimo Njega i Njegovo
zadovoljstvo ima prednost kod njih nad zadovoljstvom svih drugih
mimo Njega. Kako onda da Ga ne spominju svojim jezicima, a
71
ljubav, enja, i bliskost Njemu, postaju hrana i lijek srcima, tako da
kada izgube tu hranu, pokvare se i propadnu i ne okoriste se svojim
ivotom.
120

OBISTINJAVANJE TEVHIDA U SRCIMA
Ibn Kajjim pojanjava kako se srce uvjerava u postojanje samo
jednog Boga:
Svjedoi srce Uzvienog Gospodara nad Svojim Prijestoljem, Koji
nareuje i zabranjuje, Koji obuhvata Svojim pogledom sve to se zbiva
na Zemlji i ispod nje, Svojim sluhom sve to se uje, a Svojim znanjem
tajne u duama, Koji je opisan svojstvima potpunosti, kao to opisa Sebe
u Svojoj Knjizi, ivi, Koji ne umire i ne spava i Kojem nita nije
skriveno ni na nebesima, ni na Zemlji.
Ne porede se Njegova svojstva sa svojstvima bia koje je stvorio.
On je Prvi, prije Kojeg nita nema, i On je Posljednji, nakon Kojeg nita
nema. Njegova imena su sva hvala i slava i zato su najljepa, kako ih On
naziva, a Njegova su djela sva mudrost, milost i pravda.
Sve stvoreno upuuje na Njega, nije bez razloga stvorio nebesa i
Zemlju i ono to je izmeu njih, niti je pustio ovjeka da luta, nego stvori
stvoreno da Mu robuje, i prosu po njima blagodati Svoje kako bi Mu se
pribliili zahvalom traili da im ih povea.
Poziva Svoje robove da Ga zavole i odredi Sebi da Njegova milost
nadvlada Njegovu srdbu.
121

A na drugom mjestu, Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, kae:
Kao da srca gledaju u svog Uzvienog Gospodara nad Njegovim
Prijestoljem, kao to objavi u Svojoj Knjizi, i kao to o Njemu ree
Njegov Poslanik; ureuje zbivanja, nareuje, zabranjuje, stvara i
opskrbljuje, usmruje i oivljava, uzvisuje i ponizuje, ugasi mo jedne
drave i povea mo druge. Njegovi meleki od Njega silaze i Njemu se
uspinju sa Njegovim odredbama, pa bude ono to On hoe kad On hoe,
i kako hoe, bez ikakva dodavanja ili umanjivanja, bez ikakva
odlaganja ili ubrzavanja. Njegovo Znanje obuhvata svaku stvar, i
Njegov sluh svaki glas, i Njegov vid sve vieno, i On zna sve skriveno i

120
El-Fevaid, str. 36
121
72
to je u srcima Njegovih robova. Njegovo je stvaranje i odredba;
Njegova je vlast i hvala; Njegov je dunjaluk i ahiret; u Njegovoj ruci je
svako dobro i Njemu se sve vraa. Njegova mo obuhvata svaku stvar, i
protee se Njegova milost na svaku stvar i dohvata blagodat Njegova
svako bie.
Oprata grijehe, odgoni brige, poduava neznalicu, upuuje
zalutalog, zasiti gladnog, odijeva nagog, lijei bolesnog i podrava onog
kome je nepravda uinjena, nagrauje onog koji dobro ini, obraunava
se s nasilnikom.
Kae Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
Ne spava, niti Mu dolikuje da spava. Njemu se diu poslovi noni
prije dana i poslovi dnevni prije noi. Njegov zastor je svjetlo; da ga
zadigne, svjetlost Njegova lica sprila bi sve stvoreno.
122

I kae Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
Njegova desnica je uvijek puna; nafaka dana i noi ne smanjuje
nita u njoj.
123

Zemlja je u Njegovoj aci i nebesa smotana u Njegovoj desnici, a
onda ih potrese i ree: Ja sam Vladar! Ja sam Vladar! Ja sam Onaj Koji
je otpoeo dunjaluk nakon to nieg ne bi, i Ja sam Onaj Koji ga vraa
kao to bi.
Nema grijeha koji je vei od Njegova oprosta, niti molbe vee od
Njegova davanja.
Kad bi svi meleki, ljudi i dini, od prvog stvorenja do posljednjeg,
bili poput najbogobojaznijeg meu njima, to nita ne bi umanjilo
Njegovu vlast. I kad bi svi meleki, ljudi i dini, od prvog stvorenja do
posljednjeg, bili poput najpokvarenijeg meu njima, ne bi to umanjilo
nita od Njegove vlasti. I kad bi se sve stvoreno okupilo i od Njega
zatrailo ta im treba, to ne bi umanjilo ni trunku onoga to On posjeduje.
On je Prvi, prije Kojeg nita ne bi, i On je Posljednji, poslije Kojeg nita
nema. Njegova odredba je na osnovu Njegova znanja, i Njegov oprost je
i pored Njegove moi.

122
Muslim, 189
123
Buhari,4.684; Muslim, 993
73
Ako se srce roba obasja ovim svojstvima putem spominjanja Allaha
i Njegovih svojstava, to je njegovo svjetlo na dunjaluku i u berzehu
124
i
na Sudnjem danu.
Shodno jaini vjere u srcu roba, proizlaze njegova djela i rijei.
Moe svjetlo njegovih djela biti poput svjetla Sunca onda kad dou pred
Allaha, kao i svjetlo njegove due kad se pomoli pred Njim. I to e ga
svjetlo voditi kada bude prelazio preko Sirat uprije, i to bude svjetlo
njegova lica na Sudnjem danu.
125

UTICAJ UPOZNAVANJA S GOSPODAROM NA ROBA
Kae Ibn Kajjim, rahimehullah:
El-Kur'an je Allahov govor, u njemu Allah ukazuje Sebe Svojim
robovima putem Svojih osobina, jednom u Ogrtau uzvienosti i
strahopotovanja kako bi se vratovi pognuli i oholost istopila, a drugi put
u Ogrtau potpunosti i ljepote, kako bi ljubav prema Njemu u srcu roba
potisnula svaku drugu ljubav.
A ako se prikae u svojstvima milosti i blagosti, probudi se nada kod
roba i, koliko god se povea nada, povea se i napor u pribliavanju
Gospodaru.
Ako se prikae u svojstvima pravde, osvete, srdbe i kazne, pokori
se dua bolesna od strasti i oslabi joj nagon za strastima, razbije brigu i
zabranjene stvari i postane pokorna od straha.
Ako se pokae svojstvima naredbe, zabrane, obeanja, slanja
poslanika, objava i zakona, dua roba usmjeri se pokornosti i ustezanju
od zabranjenog.
A ako se prikae u svojstvima sluha, vida i znanja, probudi se u robu
stid da ga Gospodar u neem loem vidi ili da uje od njega neto loe,
ili da zna ono to krije u prsima. Zato, mjeri svoje postupke shodno
mizanu Allahovih propisa.
Ako im se prikae kao Onaj Koji se brine za njihove potrebe i odbija
od njih nedae, pomae Svoje tienike i titi ih, ovo u srcu roba
prouzrokuje oslanjanje na Njega i preputanje Njemu i zadovoljstvo
svime to mu je odreeno.

124
Berzeh meusvijet izmeu dunjaluka i ahireta
125
El-Vabilu-s-Sejjib 62-64
74
Ako im se prikae u osobinama ponosa i oholosti, njegova
smirena dua daje ono do ega je dola u vidu poniznosti pred
Njegovom veliinom i predanou pred Njegovom snagom,
podreenou pred Njegovom Velianstvenosti, skruenou srca i
tjelesnih organa. Tada ga obuzmu spokoj i respekt u srcu, na jeziku,
tjelesnim organima, njegovom cjelokupnom izgledu, a nestaju njegova
sila,snaga i otrina.
126

Potom nastavlja:
Uzvieni upoznaje Svoje robove sa Sobom nekad putem
upoznavanja s osobinama Njegove boanstvenosti, a nekad putem
upoznavanja sa osobinama Njegovog Gospodarstva.
ejh na kraju ovog pojanjenja kae:
Rezime ovoga glasi: Uzvieni Allah se nekada predstavlja robu u
osobinama Svoje boanstvenosti a nekada u osobinama Svoga
Gospodarstva. Potom, svjedoenje svojstvima boanstvenosti nalae
nastanak posebne ljubavi, enju za Njegovim susretom, bliskost i radost
s Njime, radost sluenjem Njemu, takmienjem u zadobijanju Njegove
bliskosti, umiljavanjem Njemu putem pokornosti, spominjanjem Njega i
bjeanjem od stvorenja ka Njemu. Tada On ovjeku predstavlja jedini
interes u odnosu na druge. Svjedoenje osobina Gospodarstva nalae
oslanjanje na Njega, ovisnost o Njemu, traenje pomoi od Njega,
poniznost, predanost i podreenost Njemu, Njegove dostojnosti, da bude
hvaljen u Svome carstvu, Njegovog ponosa u oprostu, mudrosti u presudi
i odreenju, blagodati u iskuenju, davanja u uskraivanju, dobroinstva,
blagosti, dobrote i samilosti u svojoj opstojnosti, pravednosti u Svojoj
osveti, dareljivosti i plemenosti, u oprostu, sakrivanju grijeha i prelasku
preko njih. Svjedoenje Njegove mudrosti i blagosti se ogleda u
Njegovoj naredbi i zabrani, ponosu, u zadovoljstvu i srdbi, blagosti u
odgaanju kazne, plemenitosti u spremnosti prihvatanja i neovisnosti u
udaljavanju.
Ako shvati El-Kuran onakav kakav je, bez tumaenja koja
iskrivljuju oni koji pozivaju na preneseno znaenje, vidjet e Vladara
iznad Njegovih nebesa, na Prijestolju Njegovom, Koji upravlja
poslovima Svojih robova, nareuje i zabranjuje, alje poslanike i
sputa Objave, biva zadovoljan i srdit, nareuje i kanjava, daje i

126
El-Fevaid, str.80
75
uskrauje, uzvisuje i ponizuje, vidi i uje sve od iznad sedam nebesa,
zna skriveno i javno, ini ta hoe, opisan svojstvima potpunosti,
dalek od svakog nedostatka, ne pokree se ni trunka bez Njegove
dozvole, niti opadne liska bez Njegova znanja, niti iko posreduje kod
Njega bez Njegove dozvole, nema robu zatitnika, niti pravednika
osim Njega.
127

127
El-Fevaid, str. 80-81
76

Peti ogranak
NAUKA O TEVHIDU JE NAJASNIJA NAUKA
Nauke se razlikuju po svojoj vrijednosti shodno informacijama koje
tretiraju. Nema sumnje da je najasnija informacija i znanje o Allhu,
subhanehu ve te'ala. Ova nauka je asnija od svih istraivakih nauka koje
tretiraju stvaranje nebesa i zemlje, mora i rijeka, ljudi, dina i meleka.
Znanje je asnije to je asniji predmet (koji se prouava) i to je
vea potreba za njim. Stoga, nema sumnje da je najasnije znanje znanje
o Allahu i sve to se vee za Njega.
128

A na drugom mjestu veli:
I nema sumnje da je znanje o Allahu, Njegovim svojstvima i
Njegovim djelima najasnije znanje u odnosu na druga znanja, kao to je
predmet Njegov naspram predmeta drugih nauka.
Takoer, objanjavajui ast poznavanja tewhida i opseg njegove
vanosti, kae: Poast znanja slijedi i poast onoga to se izuava i
pouzdanje due u dokaze Njegova postojanja, te veliinu potrebe za
njegovom spoznajom i veliinu koristi od te spoznaje. Nema sumnje da
je najuzvienije, najvee znanje o Allahu mimo kojeg drugog boga nema,
Gospodaru svih svjetova, Odravatelju nebesa i Zemlje, istinskom
Vladaru, opisanom svim svojstvima savrenstva, istom od svake
mahane i manjkavosti, te od svakog usporeivanja i poreenja sa
Njegovim savrenstvom.
129

#> ? _%!% # !# 9 ' & l`& `
1 l# _
I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On uinio da
sami sebe zaborave; to su pravi grenici.
130

128
El-Fevaid, 97
129
Miftahu-d-daris-seade, 1/311
130
E-Har, 19
77
Razmisli o ovom ajetu pa e u njemu nai jedno veliko i prefinjeno
znaenje, a ono glasi: Ko zaboravi Svog Gospodara, On e dati da taj
zaboravi sebe. Nee znati svoju sutinu a ni korist, ak e i zaboraviti na
ono u emu je njegova ispravnost i spas na ovom i buduem svijetu.
Tako e ostati beskoristan i ostavljen na stepenu sebi preputenih
ivotinja. Zapravo, moda ivotinje budu bolje poznavale svoje koristi od
njega ostajui na potpunoj uputi koju im je dao Njihov Stvoritelj, dok je
ovakav izaao iz okvira prirodne uroenosti na kojoj je stvoren.
Zaboravio je svoga Gospodara pa je On dao da zaboravi sebe i svoje
osobine, kao i ono ime se upotpunjuju, iste i bivaju sretne na ovom i
buduem svijetu.
9# , _%!# ` '/ l$/ _l# ` _
? $ . ? sl# $l# ? _ $l& 7l _
$ 7?# 1 % `& $`
Budi vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navee
u elji da naklonost Njegovu zaslue, i ne skidaj oiju svojih s njih iz
elje za sjajem u ivotu na ovom svijetu, i ne sluaj onoga ije smo srce
nehajnim prema Nama ostavili koji strast iji su postupci daleko od
razboritosti.
131

Nemaran je prema svome Gospodaru, i nesmotren prema sebi i
svome srcu. Ne obazire se na svoje koristi i potpunosti, te ono ime
njegova dua i srce postaju isti. Zapravo,on se zapostavlja a i rastae
svoje srce, nesmotren je i zbunjen i ne nalazi pravoga puta.
132

Ibn Kajjim pojanjava ovaj temelj na drugom mjestu,pa kae:
Pobrajanje i uenje Allahovih lijepih imena i znanje o njima je temelj
nauke o svakom znanju. Znanje, svejedno moe biti ono to je On
stvorio ili naredio, ili znanje o onome to je oblikovao i propisao. Izvor
stvaranja i naredbe proistie iz Njegovih lijepih imena. Stvaranje i
naredba su vezani za ova lijepa imena kao to su vezane injenice koje se
meusobno nalau. Izvorite svih naredbi su Allahova lijepa imena. Sve
ovo je lijepo i ne izlazi iz okvira koristi robova, brinosti i milosti prema

131
El-Kehf, 28
132
Miftahu-d-dari es-se'adeh, 1/311
78
njima, te dobroinstvo upotpunjavanjem onoga to im je naredio i
zabranio. Sve Allahove naredbe su korist, mudrost, milost, blagost,
dobroinstvo, jer proistiu iz Njegovih lijepih imena. Sva Njegova djela ne
izlaze iz okvira pravednosti, mudrosti, koristi i milosti jer proizilaze iz
Allahovih lijepih imena. U Njegovom stvaranju nema nesklada ili
poigravanja. On nije stvorio svoja stvorenja besciljno, uzaludno i
poigravajui se. Kao to je sve postojee mimo Njega nastalo Njegovim
stvaranjem tako ono to postoji mimo Njega je popratno za Njegovo
postojanje, tj.nainjeno i stvoreno slijedi svoga Stvoritelja. Tako je znanje
o ovome temelj znanja o svemu to je mimo Njega. Znanje o Njegovim
imenima, i njihovo pobrajanje i uenje je temelj svi ostalih nauka. Ko
pobroji i naui Njegova imena, to treba da ini svako stvorenje, nauio je
sve nauke, jer uenje Njegovih imena je temelj za uenje svakog znanja.
Znanje je zahtjev Allahovih imena i vezano je za njih. Razmisli o nastanku
stvaranja i naredbe ili Njegovog znanja i mudrosti, u njima nee nai
nikakvog propusta ili nesklada, jer propust u onome to On nareuje ili
ini biva zbog njegova neznanja ili nepostojanja mudrosti. Uzvieni
Gospodar sve zna i Mudar je. Za Njegovo djelo i naredbu se ne moe
vezati propust, nesklad i oprenost.
133

133
Bedau-l-feva'id , 1/147
79

esti ogranak
ZNANJE O ALLAHU JE TEMELJ SVIH ZNANJA
I nastavlja Ibn Kajjim, rahimehullahu teala:
Kao to je znanje o Allahu najasnije znanje, tako je ono i
temelj svih znanja, pa ko ima znanje o Allahu ima znanje o svemu
ostalom, a ko ne zna svog Gospodara jo manje zna o svemu
drugom.
Kae Uzvieni:
#>? _%!% # !# 9' & ... _
I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On uinio da
sami sebe zaborave...
134

Stoga, ne znaju svoju svrhu, niti ta im je korisno na dunjaluku i na
ahiretu, pa lutaju poput stoke u traganju za ispaom ili gore od nje, jer su
napustili svoju prirodu u kojoj su stvoreni, pa zaboravie svog
Gospodara.
Kae Uzvieni:
? _ $l& 7l _ $ 7?# 1
... I ne sluaj onoga ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili,
koji strast svoju slijedi...
135

Dakle, znanje o Allahu je temelj svakog znanja, i temelj znanja roba
o svojoj srei i potpunosti i to mu je korisno za dunjaluk i ahiret, dok je
neznanje o Allahu temelj nesree svakog roba.
136

Na drugom mjestu, Ibn Kajjim pojanjava:

134
El-Har, 19
135
El-Kehf, 28
136
Miftahu-d-dari es-seade 1/311
80
Poznavanje Allahovih imena temelj je svakom znanju, jer je svako
znanje ili znanje o onome to je Allah stvorio ili o onome to je propisao.
Svaka Njegova zapovijed je korist robovima, i mudrost, i milost, i svako
Njegovo djelo je pravda, mudrost, korist i milost.
I kao to je sve stvoreno od Njega, isto tako je stvoreno znanje o
Njemu osnova svih znanja. Zamisli kako se dogaa stvaranje Njegovim
znanjem i mudrou, stoga ne nalazi u Njemu mahane poto mahana
biva kod roba radi neznanja i odsustva mudrosti, dok je Gospodar
Sveznajui i Mudri.
137

137
Bedaiul Fevaid 1/147
81

Sedmi ogranak
TEVHID PROIAVA SRCE I DUU
Doista, tevhid proiava duu i srce od neistoa irka i grijeha. O
tome Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, kae:
Stasanje srca ovisi o injenici je li ono isto ili ne, kao to i razvoj
tijela ovisi o tome ima li u njemu tetnih materija ili ne.
Uzvieni kae:
... l ` !# />l Gq $ > _ n& #/& _>l !#
` _ ',$ !# . 'l
A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, ni jedan
se od vas ne bi nikad od grijeha oistio; ali Allah isti onoga koga On
hoe. Allah sve uje i sve zna .
138

Ovo je Uzvieni Allah kazao nakon ajeta koji govore o zabrani
bluda, kazni za blud i sklapanju braka s bludnicom, to upuuje na to da
se istoa ogleda u izbjegavanju ovakvih nedjela.
Takoer, Uzvieni Allah govori i o traenju dozvole za ulazak u
neiju kuu:
) `>l #`_# #`_$ & >l ...
...A ako vam se kae: "Vratite se!" vi se vratite, bolje vam
je...
139

A ako im bude nareeno da se vrate kako ne bi vidjeli neto to
je intimno i to domainu ne bi bilo drago da se vidi, tako je bolje
skrenuti i spustiti pogled pred neim u ta je inae zabranjeno
gledati.

138
En-Nur, 21
139
En-Nur, 28
82
Uzvieni kae:
xl& _ ? `# ./ l
Postii e sta eli onaj koji se oisti i spomene ime Gospodara
svoga, pa molitvu obavi!
140

Uzvieni Allah govori kako je Musa, alejhisselam, obraajui se
Faraonu, rekao:
1 ,l |) & ?
i reci: ,Da li bi ti da se oisti?
141

Uzvieni, takoer, kae:
_,ll _%!# ?` ...l#
A teko muricima,
142
koji zekat ne daju...
143

Veina mufessira,
144
kako onih iz prvih, tako i iz potonjih
generacija, smatraju da ova istota podrazumijeva tevhid, svjedoenje da
je jedino Allah bog, i vjerovanje koje isti srce, jer ovo ukljuuje da srce
negira postojanje ili oboavanje bilo ega drugog osim Allaha. To je u
osnovi ienje srca i vrsto uvjerenje da je samo Allah istinski bog, to
podrazumijeva da je to osnova svakom vidu napredovanja.

140
El-Eala, 14 -15
141
En-Naziat, 18
142
Mnogobocima; onima koji Allahu pripisuju druga
143
El-Fussilet, 6-7
144
Mufessir-tuma Kur'ana
83

IENJE (DUE) KOJE JE NAREENO RAZLIKUJE SE OD
IENJA KOJE SE ZABRANJUJE
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, pojanjavajui razliku izmeu
ovog dvoga, kae:
Uzvieni Allah kae:
( #? >& `l& _/ .?#
...Zato se ne hvaliite bezgrenou svojom.
145

I na drugom mjestu kae:
xl& _ $8 _
uspjet e samo onaj ko je oisti
146

U prvom ajetu Allah, azze ve delle, govori kako ne treba
govoriti: Mi smo isti, estiti, bogobojazni, i zato u nastavku ajeta
kae:
`l& _/ .?#
On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.
147

Zejneb,
148
majka pravovjernih, prvo se zvala Berre ( ) ista,
bezgrjena, pa je za nju bilo reeno: Njena je dua ista.
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za to uo,
promijenio joj je ime u Zejneb. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kae: Allah najbolje zna ko je od vas dobroinitelj.

145
En-Nedm, 32
146
E-ems, 9
147
En-Nedm, 32
148
Rije je o Zejnebi bint Dah
84
Takoer, Uzvieni Allah u drugom ajetu kae:
l& ? |) _%!# ` & ... _
Zar ne vidi one koji sebe smatraju od grijeha istim?...
149

Tj., On je Taj Koji e roba oistiti od grijeha i kazati da nema
grijeha.
Za razliku od ovoga, Uzvieni Allah kae:
xl& _ $8 _
Uspjet e samo onaj ko je oisti.
150

Spomenut je ajet u kontekstu ajeta koji kae:
1 ,l |) & ?
I reci: Da li bi ti da se oisti?
151

A to bi znailo: Bi li ti htio biti pokoran svome Gospodaru i na taj
nain se oistio? Slino ovom ajetu, stoji u drugom ajetu:
xl& _ ?
Postii e sta eli onaj koji se oisti
152

A zamjenica (men tezekka) upuuje na Allaha, tj. spaena
e biti ona dua koju Allah, subhanehu ve teala, uini istom.
Hadis koji prenosi Ibn Ebi Mulejka, od Aie, radijallahu anha,
ukazuje na ispravnost naeg miljenja:

149
En-Nisa, 49
150
E-ems, 9
151
En-Naziat, 18
152
El-Eala, 14
85
Jedne noi zatekla sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, kako ui: 'Gospodaru moj, podari mojoj dui bogobojaznost i
oisti je. Ti e je najbolje oistiti, Ti si njen Zatitnik i Pomaga'.
Ova dova tumai spomenuti ajet, ukazuje na to da je Uzvieni Allah
Taj Koji isti due dok ne postanu potpuno iste. On je Onaj Koji isti, a
rob je taj koji isti. Razliku izmeu ovo dvoje u tome je to se u prvom
sluaju radi o aktivnom, a u drugom o pasivnom iniocu, kao to
Uzvieni Allah kae:
xl& _ $8 _
Uspjet e samo onaj ko je oisti
153

,l |) & ?
Da li bi ti da se oisti?
154

To znai: Prihvata li Allahovu ponudu da oisti tvoju duu i tako
postane ist? Oni kau da je ovo ispravno znaenje, jer spaen e biti
samo onaj koga Allah, subhanehu ve teala, oisti.
Oni, takoer, kau da je takav stav imao samo Ibn Abbas, Ali ibn
Ebi Talib, Ata i el-Kelbi, kako je on rekao: Uspjet e samo onaj iju
duu oisti Uzvieni Allah.
155

153
E-ems, 9
154
En-Naziat, 18
155
Igaset-ul-ihfan, 1/49-50
86

Osmi ogranak
TEVHID JE UZROK SREE NA DUNJALUKU I AHIRETU
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, kae:
Klju uspjeha i sree je u ostvarenju dvije vrste tevhida na kojima
je zasnovana Allahova Knjiga zbog kojih su poslani Poslanici.
156

Na drugom mjestu, Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, veli:
Potreba robova za poznavanjem svoga Gospodara i Stvaraoca je
iznad drugih potreba, jer ne znaju za sreu, niti spas bez poznavanja
Njega i bez robovanja Njemu. On je njihov jedini cilj i pribliavanje
Njemu oivljava njihova srca.
Ukoliko su toga lieni, stanje im je gore od ivotinja. Kad je rob
svjestan nude za poznavanjem svog Gospodara i pribliavanja Njemu,
putevi za sticanje tog znanja postaju lahki.
157

ZNANJE O TEVHIDU JE UZROK SREI
Kae Ibn Kajjim, rahimehullahu teala:
Znanje o Allahu i Njegovim imenima, svojstvima, djelima i putu ka
Njegovom zadovoljstvu najasnije je na dunjaluku, a na ahiretu ga eka
najasnija nagrada. Najasniji je cilj enja za susretom za njim i to je
najvea ahiretska srea i sva znanja se razlikuju po stepenu blizine do
znanja o Allahu. Ista je stvar sa djelima, stoga su namaz i dihad najbolji
nain pribliavanja Allahu. S druge strane, to je tei neposluh, toliko se
srce vie udaljava od ovog cilja.
158

A na drugom mjestu, kae:
Kod insana su dvije moi: mo spoznaje i mo voljne primjene.
Njegova potpuna srea opstoji na upotpunjenu ove dvije moi. Mo
spoznaje upotpunjuje se spoznajom njegova Stvaraoca i Njegovih imena i
svojstava i kako se stie do Njega, te spoznajom sebe i svojih mahana.

156
Idtimau duju-il-Islamijje, str. 99
157
Es-Sevaiq-ul-Mursele 1/366
158
Iddetu-s-Sabirin, str. 130
87
Mo voljne primjene ostvaruje se pridravanjem obaveza roba prema
svome Gospodaru, iskreno i predano, i pozivanjem drugih robova na to
savjetom i djelom. S druge strane, silazak sa ove staze vodi u zabludu i
Allahovu srdbu.
Kae Uzvieni u poglavlju sure El-Fatiha:
sl# ! U _, l l# _ ql# ml# ,l
_$!#
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom,
Vladaru Dana sudnjeg...
159

Ovi ajeti govore o spoznaji Gospodara i Njegovih imena, svojstava i
djela.
$) 7 $) _,G`
Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo.
Ovi ajeti upuuju na put dostizanja Allahovog zadovoljstva, a to je
robovanje samo Njemu onako kako je On time zadovoljan, uz Njegovu
pomo u tome.
$# l# 1G`l# _%!# M& l
Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju
darovao
Pa, nema druge sree robu osim u pridravanju ispravnog puta, uz
Allahovu uputu.
, Ul# `l _,l$l#
... A ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, niti onih koji su
zalutali!

159
El-Fatiha, 1-3
88
Okretanje od iskrenog robovanja vodi u Allahovu srdbu, a skretanje
s puta ispravne spoznaje vodi u zabludu.
160

Nastavlja Ibn Kajjim:
Srce se ne smiruje dok ne dosegne do Allaha. Takvo srce je
smireno u nedaama, predano svom Gospodaru, Njegovoj milosti i
onome to mu je odredio Svojom mudrou. Pa, ako bude zadovoljan
time, dosegne ga Allahovo zadovoljstvo, a u protivnom Njegova
srdba.
161

Ako pita ta je to skrivena brinost - to je ono to se dogaa srcu
pri dolasku spokoja, smirenosti, nestanka zabrinutosti, nesigurnosti i
oaja. Tada se preda Svom Gospodaru ponizno i posluno gledajui u
Nega svojim srcem, nalazei smirenost due i nutrine. Promatranjem
Njegove brinosti prema njemu ga je zaokupiralo u odnosu na estoku
bol koju osjea. Od prisustva stvarnog osjeanja te boli ga je odvela
vlastita spoznaja da mu je On dao najbolji odabir, te da je on samo rob
nad kojim se odvijaju pravila Njegovog Gospodara, bio on zadovoljan
ili ne. Ukoliko je zadovoljan, zadobie zadovoljstvo, a ukoliko je srdit-
srdbu. Ova skrivena brinost je plod tog skrivenog ophoenja,
poveava se sa njegovim poveanjem i smanjuje sa njegovim
smanjenjem.
A na drugom mjestu veli:
Kad Allahovo zadovoljstvo postane robu jedina briga, Allah
snosi njegove dunjaluke brige i terete. A ako mu dunjaluk bude
briga, Allah ga njemu prepusti, pa mu se srce ispuni ljubavlju za
stvorenjima umjesto ljubavi prema Allahu, jezik mu spominje
stvorenja umjesto Stvaraoca i robuje njima umjesto Njemu. Kae
Uzvieni:
_ _ _ql# 1 l $ l "_
Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veliao, Mi
emo ejtana natovariti, pa e mu on nerazdvojni drug postati.
162

160
El-Fevaid, 26-27
161
El-Fevaid, 224
162
Ez-Zuhruf, 36
89

Deveti ogranak
SRCE JE MJESTO VJEROVANJA, A ONO JE NAJASNIJI
OVJEKOV ORGAN
Uzvieni Allah stvorio je srce i uinio da ono bude mjesto
spoznaje, ljubavi i enje prema Njemu. Ono je prijesto najuzvienijeg
primjera, a to je spoznaja Allaha, ljubav i enja prema Njemu. Uzvieni
kae:
_%#l `` z$/ `W ,l# ! `Vl# l# 'l#
`>sl#
Oni koji u onaj svijet ne vjeruju hravih su osobina, a Allah ima
svojstva najuzvienija; On je silan i mudar.
163

Uzvieni kae:
%!# #7 _ll# O ` & l `&! `Vl# l#
Nl# # 'l# `> sl#
On je Taj Koji iz niega stvara i On e to ponovo uiniti, to je Njemu
lahko; On je uzvien i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.
164

Uzvieni kae:
l .lW ",
...Niko nije kao On!...
165

163
En-Nahl, 60
164
Er-Rum, 27
165
E-ura, 11
90
Prema tome, postoje dvije vrste srca:
Srce koje je prijestolje Svemilosnog, u kojem su svjetlo i
ivot, radost i svako dobro,
Srce koje je prijestolje ejtanovo; u njemu su tjeskoba,
tama, smrt i tuga.
166

166
El-Fevaid, str.36
91

Deseti ogranak
SPOZNAJA ALLAHA I ROBOVANJE SAMO NJEMU
Spoznaja Allahovog jedinstva nije dovoljna sama po sebi, ve mora
biti praena robovanjem Njemu, Jedinom, i u tom robovanju nita Mu se
ne smije pripisati. Spoznaja Uzvienog Allaha postie se putem Njegovih
najljepih imena i svojstava i kroz Njegova djela i propise, pa mu se
stoga robuje onako kako je On to odredio.
167

Uzvieni Allah kae:
!# %!# _l{ 6 N. _ # _lW `G '# _./ #Fl &
!# l ,`_ " & !# %n& >/ ,`_ $
Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo
nareenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da
Allah znanjem Svojim sve obuhvata!
168

Uzvieni Allah nas je obavijestio da je On Taj Koji je stvorio nebesa
i Zemlju i sve to je izmeu njih da bi Njegovi robovi spoznali da je On
Sveznajui i Svemogui. Ova spoznaja je i sutina istinskog robovanja
koje se trai od robova.
Uzvieni Allah kae:
`l$ & l) ) !# G`# 7%! _,ll Ml# !#
`l >7l1G` />1W _
Znaj da nema boga osim Allaha! trai oprosta za svoje grijehe i za
vjernike i za vjernice! Allah zna kud se kreete i gdje boravite.
169

167
Miftahu-d-dari es-seadeh, 535
168
Et-Talak, 12
169
Muhammed, 19
92
Znanje o Allahovoj Jednoi i da nema drugog boga osim Njega se
samo po sebi trai, iako ono nije samo dovoljno, ve je neophodno da se
uz to robuje Jedinome, Koji sudruga nema. Ove dvije stvari se trae samo
po sebi: da se Gospodar uzvieni spoznaje putem svojih imena, svojstava,
djela i propisa, i da se oboava prema onome to one nalau i zahtijevaju,
kao to se ibadet Njemu trai sam po sebi, isto se odnosi na znanje i
spoznaju o Njemu.
170

170
Miftahu-d-dari es-se'adeh, 1/554
93

Jedanaesti ogranak
TEVHID JE UTOITE ONIH KOJI MU SE
SUPROTSTAVLJAJU I ONIH KOJI GA ISPOLJAVAJU
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, pojanjavajui razliku izmeu
istinskih muvehhida i onih koji se tevhidu suprotstavljaju, kae:
Oni koji se suprotstavljaju istinskom tevhidu najee se obraaju
Uzvienom Allahu kada zapadnu u velike potekoe i kada im due do
grkljana njihovih dopru, a On, Uzvieni, dovu im primi.
Uzvieni kae:
# * #7 ,ll# #' !# _,l l _$!# $ l 9g |) 9l#
# )
Kad se u lae ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do
kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju.
171

Za razliku od istinskih muvehhida, koje izbavlja iz dunjalukih i
ahiretskih patnji i iskuenja.
Primjer tome je Junus, alejhisselam, koga je Uzvieni Allah
oslobodio iz tmina u kojima je bio. Takoer, spasio je sljedbenike
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su ih murici izlagali
svim vrstama iskuenja.
A kada je faraon zatraio utoite prilikom utapanja, to mu nije bilo
od koristi, jer vapaji i kajanje se ne primaju u smrtnom asu.
Ovo je Allahov zakon koji se ne mijenja.
Ne postoji nita to se moe suprotstaviti potekoama kao to to
moe tevhid. A, isto tako, ne postoji nita to odvodi u propast i nesreu
kao to to ini irk, niti ima spasa ili izbavljenja osim s tevhidom, jer je
on utoite i zatita robovima.

171
El-Ankebut, 65
94

Dvanaesti ogranak
ZABLUDE FRAKCIJA PO PITANJU TEVHIDA
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, pojanjava stavove raznih frakcija
koje su svoje vjerovanje zasnovale na zabludi i to vjerovanje nazivaju
monoteizmom, i kae:
Pristalice Aristotela, Ibn Sine i En-Nesiha Et-Tusija, sutinu
tevhida zasnivaju na:
nijekanju bia Allaha, subhanehu ve teala,
tvrdnji da svemir nema svoj poetak,
da Uzvieni Allah nee proivjeti mrtve iz njihovih kaburova,
da se Poslanstvo nasljeuje i da je to jedna vrsta zanata,
da Allah ne zna broj zvijezda i da On, azze ve delle, uope nema
znanja o stvorenom,
da ne postoji dozvoljeno, niti zabranjeno, niti naredba, niti
zabrana,
da ne postoje dennet i dehennem.
Ovo je sutina njihovog tevhida, koji u sebi sadri irk
172
i kufr
173
.

2. Ittihadijje (panteisti)
Oni pod Boijim Jedinstvom podrazumijevaju da je sve stvoreno, pa
i sam Allah, i da su nazivi svega stvorenog nita drugo nego imena, a ne
sutina, za ta Ibn Sebine kae da je tajna od prvih vremena i sutina
svih objava.
Stoga su za njega faraon i njegov narod vjernici s potpunim imanom,
s potpunom spoznajom Allaha i smatraju da je ispravno robovanje
idolima, jer faraon je bog, idoli su bog.

172
mnogobotvo
173
nevjerstvo
95
Stoga, nema razlike izmeu openja sa enom koja nije halal i sa
onom koja nije halal, niti ima razlike izmeu vode i vina, niti
zinaluka i braka i, samo oni koji ne znaju za ovu tajnu, kau: Ovo je
haram, a ovo je halal'. Uistinu, njima je haram jer ne znaju za istinski
tevhid.

3. Dehmijje
Ova zabludjela frakcija tevhid gradi na sljedeim temeljima:
Nijekanje uzdignua Uzvienog Allaha Svojim biem iznad
Svojih robova,
Nijekanje da se Uzvieni Allah uzdigao nad 'Arom,
Nijekanje da Allah vidi i uje, kao i nijekanje Njegove snage i
moi,
Nijekanje svih Njegovih svojstava i djela.
Jednom rijeju, tevhid njima predstavlja pretjerivanje u nijekanju
tevhida sa kojim je Uzvieni Allah slao vjerovjesnike i preko kojih je
dolazila objava.
174

Istim putem krenule su i mu'tezile. Oni tevhid zasnivaju na
poricanju Allahovih svojstava i Njegove savrenosti.
175

4. Kaderijje
Kaderijje su definisale tevhid kao negiranje postojanja Allahovog
odreenja, Allahovih lijepih imena i savrenih atributa. ak su
negiranje kadera
176
nazvali nevjerovanjem u Allahovu odredbu i
volju i o sebi kau: Mi smo zastupnici pravde i istinskog tevhida
(monoteizma).

174
175
Tariqul-hidretejn, 682
176
Allahovog odreenja
96
5. Debrijje
Oni su tevhid zasnovalni na sljedeem:
Smatraju da su prisiljeni na injenje svojih djela i da se njihova djela
dogaaju izvan njihove moi. Smatraju da je glavni pokreta njihovih
djela neko drugi, a ne oni sami. Deberijje su gore od onih koji potpuno
negiraju postojanje kadera.
177

177

esto poglavlje

RIJE TEVHIDA

98

FADILETI TEVHIDA
178

Rije tevhida je (la ilahe illallah)
179
i to je najuzvienija
rije.
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, pojasnio je njeno znaenje i
spomenuo naine na koje e rob dokuiti bit i vrijednost te rijei i,
izmeu ostalog, kae:
Rijei la ilahe illallah su rijei imama muvehhida,
180
koje su svi
vjerovjesnici prenosili svojim sljedbenicima do Sudnjeg dana. Na tim
rijeima opstoje nebesa i Zemlja; njih je Uzvieni usadio u fitru
181
svih
stvorenja. Na njima se zasniva vjera i na njima je podignuta Kibla. Zbog
njih su podignute sablje dihada. One su Allahovo neprikosnoveno pravo
kod svih ljudi. Ovim rijeima se uvaju krv, imetak i potomstvo na ovom
svijetu. One oslobaaju od patnje u kaburu i Vatri. Bez njih niko nee
moi ui u dennet. To je ue bez kojeg niko ne moe stii do Allaha. To
su rijei islama i klju Kue spasa. Tim rijeima su ljudi podijeljeni na
sretne i nesretne, prihvaene i odbaene. Zbog njih se nevjernika mjesta
razlikuju od nastambi islama, kue blagodati od kua nesree, ponienja i
patnji.
Te rijei su nosei stub farzova i sunneta.
Kome zadnje rijei budu La ilahe illallah, ui e u dennet.
182

178
Fadilet korist
179
Ar: Nema drugog boga osim Allaha
180
Ovdje misli se na Ibrahima, 'alejhisselam
181
Ar. fitra - ljudska priroda
182
Ebu Davud Kitabu-l-denaiz br. 3116; Ahmed Musned, 21 529, 21 622 Hadis je
sahih
99

SVJETLOST LA ILAHE ILLALLAH
Svjetlost rijei La ilahe illallah prodire kroz tmine grijeha. O ovome
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, veli:
Svjetlost rijei La ilahe illallah prodire kroz tmine grijeha u
zavisnosti od jaine te svjetlosti. Snagu te svjetlosti kod roba zna samo
Uzvieni Allah.
Ima ljudi u ijim srcima svjetlost ovih rijei svijetli poput Sunca.
Ima ih ija je svjetlost poput blistave zvijezde. Ima ljudi ija srca ta
svjetlost obasjava poput velike baklje. A ima i onih ija je svjetlost u srcu
poput svjetla svjetiljke. I, posljednji su oni u ijim srcima je svjetlost
poput slabe svjetiljke.
to je svjetlost ove rijei jaa i svjetlija, sve vie se spaljuju sumnje i
strasti, sve dok ne izgore sve sumnje, strasti i grijesi. Takav je sluaj sa
istinskim muvehhidom, koji nikada nije Allahu irk uinio.
I, ako se bilo koji grijeh, strast ili ubha
183
priblii ovom svjetlu,
bivaju spaljeni. Nebo njegovog vjerovanja uvaju zvijezde od svakog
kradljivca njegovih hasenata
184
. Kradljivac ukrade neko od njih, a to je za
vrijeme ovjekove nepanje. A kada insan shvati ta mu je ukradeno, on
to nadoknadi dvostruko vie od onoga koliko mu je ukradeno. I tako mu
se stalno dogaa sa kradljivcima od ljudi i dina i on nije jedan od onih
koji im otvaraju svoje riznice i okrenu im lea.
185

SKLAD TEVHIDA SA 7 $) SAMO TEBE OBOAVAMO
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, pojanjava da znaenje rijei La
ilahe illallah obuhvata rijei Uzvienog Allaha 7 $) i da ovaj ajet u
sebi sadri najuzvienije ciljeve.
On tome kae:
A kada rob kae:
$) 7 $) _,G`

183
Ar. ubha - sumnja
184
Ar. hasenat mnoina od rijei hasene - dobro (dobro djelo)
185
100
Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo, u tim
rijeima je tajna stvaranja i upravljanja dunjalukom i ahiretom. Ove rijei
u sebi sadre najuzvieniji cilj i najuzvienije sredstvo. Najvaniji cilj je
robovanje samo Njemu, a najuzvienije sredstvo je traenje pomoi od
Njega. Ne postoji drugo boanstvo koje zasluuje da mu se robuje, niti
ljudi imaju drugog pomagaa pri injenju ibadeta osim Njega. Robovanje
Njemu je najvaniji cilj, a Njegova pomo je najuzvienije sredstvo.
Uzvieni Allah je objavio stotinu etiri knjige, a ije je znaenje svrstao u
etiri, a to su: Tevrat, Zebur, Indil i Kuran. Njihovo znaenje je u
Kuranu. Kompletna znaenja sabrana su u posljednjoj treini Kurana
(mufessal) i njegova znaenja sabrana su u suri el Fatiha, a njena bit je u
ajetu:
$) 7 $) _,G`
Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimob.
Ovaj ajet obuhvata obje vrste tevhida, a to su: tevhid er-
rububijjeh i tevhid el-uluhijjeh. Obuhvata vjerovanje i robovanje radi
imena Rabb i da vjerovanje u rije Allah znai da se samo Njemu
robuje. Od Njega se trai pomo sa Njegovim rububijjetom i jedino se
On oboava zbog Njegovog uluhijjeta, i On Svojom milou upuuje
na Pravi put.
Zbog toga je na samom poetku sure spomenuo Svoja imena:
Allah, Rabb i Rahman, a to se, ujedno, podudara sa onim to se od
roba trai, a to je robovanje samo Njemu i traenje pomoi i upute od
Njega. On je jedini kadar sve to dati, niko nije u stanju pomoi robu u
njegovom robovanju osim Njega i niko ne upuuje na pravi put osim
Njega.
186

186
Es-salah, 174-175
101

ZNAENJE RIJEI TEVHIDA
Duh i tajna ovih rijei je u jednoi Gospodara, Hvale dostojnog,
ija su imena sveta, ime uzvieno, spomen uzdignut, osim Kojeg
drugog boga nema u ljubavi, potivanju, velianju, strahu, nadi i sl.
One poveavaju ljubav prema Njemu, ovjek se uz njih ne boji nikog
drugog, ne trai utoite ni kod koga drugog, potuju se samo Njegovi
emrovi (naredbe) i oekuju Njegove nagrade, samo se Njemu u
tekoama obraa i Njemu pribjegava, samo se Njemu klanja i u
Njegovo ime rtve se prinose.
Sve ovo se moe iskazati u jednoj reenici:
Bilo koja vrsta ibadeta ne upuuje se nikome drugom osim Njemu.
Ovako se ostvaruje ehadet La ilahe illallah, tj. ovako se ostvaruje
svjedoenje da nema drugog boga osim Allaha.
Radi toga je Uzvieni Allah zabranio Vatri da pri onoga ko
iskreno svjedoi da nema boga osim Allaha. I nemogue je da u
Vatru ue onaj ko realizuje ehadet na pravi nain, kao to Uzvieni
kae:
_%!# E/ $
i oni koji dug svjedoenja svoga budu izvravali,
187

ispoljavajui svoje svjedoenje javno i tajno, u srcu i u vanjtini. Ima
ljudi koji u sebi nose mrtvo, neki ak usnulo svjedoenje koje eka da
bude probueno; kod nekih je u leeim poloaju, a kod nekih je izmeu
stajanja i sjedenja. Ovo svjedoenje je poput due u tijelu, dok dua moe
biti mrtva, bolesna, blizu smrti, blizu ivota, a moe biti zdrava i
postojana.
U sahih hadisu se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
Doista, znam rije iji duh ostavlja trag na ovjekovu duu kada je
on izgovori na samrti.
188

187
El-Mearid, 33
102
ivot ove due zavisi od te rijei. Kao to ivot tijela zavisi o sui i
kao to e onaj ko preseli na ahiret nakon izgovora tih rijei biti u
dennetu i uivati u njegovim blagodatima, tako e i dua onog koji bude
ivio izvravajui i realizujui ove rijei biti u dennetu i ivjeti
najljepim ivotom u njemu.
Uzvieni Allah kae:
$ & _ % { $ 1 ./ l# _ # * g'#
' l#
A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i
duu od prohtjeva uzdrao, dennet e boravite biti sigurno.
189

Dakle, dennet e biti boravite due na Sudnjem danu, kao i
dennet spoznaje, ljubavi, blizine Allahove i elje i enje za susretom sa
Njime, radosti zbog njega i zadovoljstvom Njime. U tom dennetu e
boraviti dua i na ovom svijetu. Kome ovakav dennet bude boravite na
ovom svijetu, vjenost denetska bit e mu boravite na Sudnjem danu.
Kome dennet bude uskraen na ovom svijetu, njemu e istinski dennet
jo vie biti uskraen. estiti se nalaze u blagodatima ak i kada im je
ivot teak na ovom svijetu, dok se grijenici nalaze u Vatri ak i ako im
je ivot ugodan i lijep.
Uzvieni kae:
_ $sl _ & _ \& "_` `s` l m
6 _
Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi emo
dati da proivi lijep ivot...
190

188
Ibn Made, 3,795 Albani, rahimehullahu teala, ocijenio ga je kao sahih u
Sahihu Ibn Made
189
En-Naziat, 40-41
190
En-Nahl, 97
103

POGRENO UBJEENJE JE SMATRATI DA NEMA BOGA
OSIM ALLAHA ZNAI SAMO NEMA DRUGOG
STVORITELJA OSIM ALLHA

Tevhid se ne ogleda samo u tome da rob priznaje da nema
stvoritelja osim Allaha i da je On Gospodar i Vlasnik svega, kao to su to
idolopoklonici priznavali, ali i pored toga su bili murici.
191
Dakle,
istinski tevhid je onaj tevhid koji obuhvata ljubav prema Allahu,
skruenost, poniznost, potpunu predanost u pokornosti Njemu, isto
oboavanje, davanje prednosti Njemu nad svim rijeima i djelima,
uskraivanje, davanje, ljubav i preziranje to se uplie izmeu osobe koja
to posvjedoi, sa jedne, i uzroka grijeenja i ustrajnosti u grijeenju, sa
druge strane.
Ko to spozna, shvatit e i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
rijei:
Allah je zabranio Vatri svakog ko kae: Nema drugog boga osim
Allaha.
192

U drugom hadisu biljei se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
Nee ui u Vatru ko iskreno svjedoi La ilahe illallah,
193
i drugi
hadisi koji su spomenuti na ovu temu, a ije je znaenje mnogim
ljudima nejasno. Neki smatraju da su derogirani, a drugi kau da su
izreeni prije prije izricanja naredbi i zabrana ili prije upotpunjenosti
erijata.
194

195

191
Ar., murik mnogoboac
192
193
Isti izvor
194
Medaridu-s-Salikin, 1/369-370
195
Pod ovom temom Ibn Kajjim pojanjava da tevhidu-r-rububijje nije upotpunjen bez
tevhidul-uluhijje, jer sam tevhid-ur-rububijje kojeg su Kurejije murici imali, nije im
bio dovoljan, bez
104

GREKA JE SMATRATI DA SE USPJEH (DENNET) NALAZI
U SAMOM IZGOVARANJU TEVHIDA BEZ NJEGOVOG
RAZUMIJEVANJA
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, nastavlja:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije potvrdio da se
tevhid postie samo izgovorom jezika. To je opreno onome to svaki
ovjek zna o islamu. Munafici
196
tu potvrdu izgovaraju svojim jezicima,
a oni su na samom dnu dehennema, ispod onih koji ga u potpunosti
zanijeu. Mora postojati govor srcem i govor jezikom. A govor jezika i
govor srca podrazumijevaju spoznaju tog svjedoenja i spoznaju biti
Allahove boanstvenosti, i kao potvrdu da ju je nemogue bilo kome
pripisati osim Njemu. Znaenje toga mora postojati u srcu, znanjem,
spoznajom, ubjeenjem i stanjem, da bi onome koji to izgovori bilo
zatita od Vatre. Za svaki govor koji je Uzvieni Zakonodavac odredio
nagradu potpun je govor i jezikom i srcem. Ovo pojanjava i hadis u kom
se biljei:
Ko u jednom danu izgovori stotinu puta: Subhanallahi ve bi
hamdihi, bit e mu oproteni grijesi, shodno onome to se nalazi u
srcu.
197

Djela se ne vrednuju prema formi i broju, nego prema namjerama.
Razlika izmeu njih je poput razlike izmeu nebesa i Zemlje. Dva
ovjeka klanjaju u istom safu, ali razlika izmeu njihovih namaza je
poput razlike izmeu nebesa i Zemlje.
Dobro promisli o biti vjerovanja u srcu ubice koji je ubio stotine
ljudi da ga to nije sprijeilo u njegovom putovanju prema selu.
Pomoglo mu je da u takvom stanju pobnese bol u prsima i smrtne
muke. To je jedno, a vjerovanje je neto sasvim drugo. Ne moe se
zasigurno tvrditi da je pridruen estitom selu i da je uinjen
Njegovim stanovnikom.
198

196
Ar. munafik - licemjer
197
Buhari,6.405; Muslim, 2.694
198
105

ZA ISPRAVNOST EHADETA NIJE USLOV IZGOVORANJE
RIJEI EHEDU
Ulazak u Islam biva izgovaranjem dva ehadeta. Kada bi osoba
izgovorila la ilahe illellah bilo bi dovoljno i nije obavezno da izgovori
rijei ehedu.
Ispravnost ehadeta nije uslovljena s pomenom rijei ehedu.
Zapravo, kada svjedok kae Vidio sam to i to ili uo sam i slino, to
je njegovo svjedoenje. U Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema ni jednog mjesta koji ukazuje
na uslovljenost izgovaranja svjedoim,kao ni od jednog ashaba, ni
analogijom a ni izvlaenjem zakljuaka iz propisa koje bi to zahtijevalo.
Ustvari mnogobrojni dokazi iz Kur'ana , Sunneta, izreka ashaba i
arapskog jezika to poriu. Ovo je pravac Malika, Ebu Hanife i vanjtina
govora od Ahmeda. To se od njega prenosi tekstom.
l `,# _%!# & !# m # * #
@ ` 6F? ,#& _%!# #/ $G$/ _%!# ``
z$/ `// l
"Dovedite te svoje svjedoke, one koji e posvjedoiti da je Allah to
zabranio!" Pa ako oni posvjedoe, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se
za eljama onih koji Nae dokaze dre lanim i koji u onaj svijet ne
vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.
199

Ovo jasno ukazuje da izgovor ehedu ne ukazuje na ehadet, ve
ukazuje na propis o zabrani. I Uzvieni kae:
_>l !# $/ & l) ...

199
El-En'am, 150
106
Allah svjedoi da je Istina ono to ti objavljuje...
200

Validnost ehadeta nije uvjetovana rijeima Uzvienog ehedu bi
keza (svjedoim o tome).
I Uzvieni kae:
,l _%!# ` _ l# ) _
_ sl$/ ...
Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju nee moi da se za
druge zauzimaju; moi e samo oni koji istinu priznaju...
201

To znai da ovaj ajet ukazuje na tevhid.
Ispravnost Islama ne ovisi o tome da onaj ko ulazi u njega kae
ehedu en la ilahe illellah, ve ako kae la ilahe illellah Muhammedu-
r-Resulullah, bie musliman prema saglasnosti svih uenjaka. Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
Nareeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoe
da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov
poslanik.
202

Ako izgovore la ilahe illellah, bie sauvani makar i ne izgovorili
ehedu.

NUNE POSLJEDICE RIJEI TEVHIDA
Ibn Kajjim, rahimehullah, pojanjavajui nune posljedice
izgovaranje rijei la ilahe illellah kae:
Istinska potvrda rijei la ilahe illellah nalae potvrdu svih
njihovih ogranaka. Sve osnove i ogranci vjere potpadaju pod ove
rijei. Rob ih nee istinski potvrditi sve dok ne bude vjerovao u
Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike i susret sa Njim. Nee

200
En-Nisa', 166
201
Ez-Zuhruf, 86
202
Buhari 25, Muslim 22
107
vjerovati u Allaha, boga svih svjetova, dok dok ne bude vjerovao u
svojstva Njegove uzvienosti i epitete Njegovog savrenstva. Nee
vjerovati da nema drugog boga osim Allaha sva dok ne uskrati
odlike boanstvenosti svemu to postoji mimo Njega, i ne uskrati ih
svome uvjerenju i htijenju kao to su ona negirana u sutini i
vanjtini.
Nee u njih vjerovati onaj ko negira uzviena svojstva, a ni onaj
ko negira Njegov govor i razgovor s drugima, kao i onaj ko negira
Njegovo uzdignue na 'Ar, da se njemu uzdiu lijepe rijei i djela, da
je On sebi podigao Mesiha, da je svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, poveo na nono putovanje, da On ureuje sve stvari na nebu i
sprovodi ih na Zemlji a zatim se ponovo Njemu uzdiu, i u sve ostalo
ime je On sebe opisao ili opisao Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem. Nee vjerovati u ove rijei potvrujui ih u njihovoj sutini
onaj ko negira Njegovo stvaranje svih stvari, da je On nadmoan nad
svim, da sve zna, da e proivjeti tijela iz kaburova radi dana
iskupljanja.
Nee u njih istinski vjerovati onaj ko tvrdi da Allah svoja stvorenja
preputa same sebi, ne nareujui im i ne zabranjujui jezicima svojih
poslanika. Takoer, potvrda ovih rijei nalae pokornost i priznavanje
njihovih prava, a to su: propisi Islama koji poblie tumae ove rijei s
uvjerenjem u sve Njegove obavijesti, izvravanje Njegovih naredbi,
izbjegavanje njegovih zabrana. To je podrobnije tumaenje la ilahe
illellah.
Sutinski ih potvruje samo onaj koji ovo sve prethodno uini.
Takoer, apsolutno se ne moe zatititi imetak i ivot osim putem ovih
rijei i izvravanjem njihovih prava. Apsolutno nema spasa od patnje
osim putem ovih rijei i izvravanjem njihovih prava. Kazna na
dunjaluku i na ahiretu sljeduje za onoga ko ih izostavi ili izostavi njihova
prava.
203

Pravo sjedinjenje i nestanak se ostvaruju samo sa ostvarenjem
tewhida.
Ispravno sjedinjenje i nestanak koji se opetuju jezicima sufija
ostvaruju se samo sa relacijom rijei la ilahe illellah.

203
Et-Tibjan fi aksamil Kur'an, str.26
108
O tome Ibn Qajjim kae:
Sjedinjenje i nestanak (ittihad ve fena), znai uzimanje elite onih
koji vole Allaha i njihovo utapanje. Oni su se utopili u robovanje (ibadet)
svoga Voljenog za razliku od ibadeta drugima. Utopili su se u Njegovu
ljubav, strah, nadu, oslanjanje, traenje pomoi, za razliku od ljubavi,
straha, nade i pouzdanja u druge mimo Njega. Jedan od oblika realizacije
(utapanja-nestanka) je da osoba voli samo radi Allaha, da samo mrzi u
ime Njega, da samo prijateljuje u ime Njega, da samo ne prijateljuje u
ime Njega, da samo daje u ime Njega, da uskrauje radi Njega, da se
samo od Njega nada, da samo od Njega pomo trai - tek tada e sva
njegova vjera vanjtinom i unutrinom biti radi Allaha, tj. Allah i njegov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, e mu biti drai od svega to je
mimo njih. Nee voljeti one koji se suprostavljaju Allahu i njegovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, makar mu bili najblii srodnici,
ve e se protiv takvih pa makar mu bili i najprisniji prijatelji.
Sutina toga je da bude lien strasti i prohtjeva due, te da zadobija
zadovoljstvo i ostvaruje prava svoga Gospodara. Sve se to objedinjuje
realizacijom svjedoenja da nema drugog boga osim Allaha, znanjem,
spoznajom, djelom, stanjem, i namjerom. Sutina ove negacije i potvrde
koje sadri ovaj ehadet jesu nestanak i opstanak.
Kod njega e nastati uzimanja drugih mimo Allaha za bogove
znanjem, potvrdom i ibadetom, a opstae samo uzimanje Allaha za
Jedinog boga. Ovaj nestanak i opstanak su sutina tevhida kojeg su
ispovijedali Poslanici, zbog njega (tevhida) su objavljene Knjige,
stvorena stvorenja, postavljeni propisi, i na njemu opstaje ivot u
Dennetu i na njemu su sazdani stvaranje i naredba.
204

204
Medaridu s- Salikin 1/196
109

PREDANOST TEVHIDU OSTVARUJE SE PUTEM SPOZNAJE
BOANSKIH OSOBINA
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, pojanjavajui boanske osobine,
veli:
1. Boanska osobina je da Njemu jedinom pripadau vlast,
mogunost nanoenja tete, koristi, davanja i oduzimanja.
Ove osobine za sobom povlae dovu, strah, nadu i oslanjanje samo
na Njega, a ko to dovede u vezu sa nekim stvorenjem, taj je to stvorenje
stavio na nivo Stvoritelja i uinio onoga ko sebi ne moe priutiti
nikakvu korist, tetu, smrt, ivot ili oivljenje boljim od ostalih poredei
ga sa Onim Koji o svemu odluuje.
Svi emrovi su u njegovim rukama i sve e se njemu vratiti. Ono to
on hoe bit e, a ono to ne eli nee ni biti.
Nita se ne moe sprijeiti od onoga ono to On da, niti se moe dati
ono to On sprijei. Ako On otvori vrata milosti nekome od svojih
robova, niko je ne moe zaustaviti; ako je On uskrati, niko mu je ne nee
dati.
Najgnusniji tebih (poreenje) je poreenje tog nemonog,
siromanog i nesposobnog stvorenja sa Uzvienim i Monim
Stvoriteljem.
2. Boanska osobina je potpuna savrenost i perfekcija u svemu u
emu ne postoji bilo kakva manjkavost. Ova osobina obavezuje da se
robovanje ini samo Allahu: velianje, potovanje, strah, dova, nada,
pokajanje, osjeanje, traanje pomoi, maksimalna pokornost uz
maksimalnu ljubav. Sve ovo obavezuje razum, uroena prirodnost (fitra),
da sve to pripada samo Allahu i nikome drugom. Ko posveti bilo ta od
navedenog nekom osim Allahu, taj je uporedio Gopodara, Kojem nita
nije slino i Koji nema ortaka, sa onim kome je taj ibadet uputio. Ovo je
najgore poreenje jer u sebi sadri krajnju nepravdu i runou, i zato je
Allah, subhanehu ve teala, obavijestio Svoje robove da im taj in nee
oprostiti.
3. Boanska osobina je pokornost ili robovanje. Ova osobina zasniva
se na maksimalnoj ljubavi i maksimalnoj pokornosti. Samo e na taj
nain robovanje biti potpuno.
110
Stepeni ljudi razlikuju se prema zastupljenosti tih osobina. Ko svoju
ljubav, pokornost, poniznost posveti nekom drugom mimo Allaha, taj ga
je uporedio po osobini koja samo Njemu pripada.
Prosto je nemogue da sa ovim irkom doe bilo koji zakon.
Odbojnost prema ovakvom inu osjea svaka priroda i svaki razum.
Meutim, ejtani su iskvarili ljudske prirode i razum veine ljudi, dok se
po fitri povinuju oni kojima je nagrada od Gospodara njihovog jo prije
obeana.
Njima je Allah slao poslanike i sputao Objave u skladu sa njihovom
fitrom i razumom, pa se time njihova svjetlost pojaala:
!# .`l _ ',$ ...
...Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoe...
205

Shodno ovome, boanska osobina je i sedda. Ko uini seddu
nekome drugom mimo Allaha, taj je uporedio Stvoritelja sa stvorenjem.
Boanska osobina je i tevekkul.
206
Ko se osloni na nekog drugog
mimo Allaha, taj je, takoer, uporedio Stvaraoca sa stvorenjem.
Ko se zakune neim drugim mimo Allaha, pri tome ispoljavajui
velianje i oboavanje, taj je poinio irk.
Ovo su oblici poreenja Stvoritelja sa stvorenjima koji vode u
irk.
207

205
En-Nur, 35
206
Oslanjanje na Allaha
207
Ilamul-muveqiin, 193-195
111

O NEPRAVDI ONOGA KO SEBI PRIPIE NEKU OD OSOBINA
KOJE PRIPADAJU SAMO ALLAHU
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, ukorio je one koji oponiraju
Uzvienom Allahu i koji pozivaju ljude da ih veliaju, da im se
pokoravaju, da srca svoja veu za njih i da se od njih trai pomo. O
tome, on, rahimehullahu teala, kae:
Ko se uzdie, oholi, poziva ljude da ga veliaju kroz hvalu, da ga
mole, da strahuju od njega, nadaju se od njega, da trae pomo i utoite
od njega, takva osoba smatra da je ona bog i pokuava sebi pripisati osobine
koje pripadaju samo Allahu. Takvi zasluuju najveu kaznu i ponienje.
U sahih
208
hadisi-kudsiju
209
prenosi se da je Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, prenijeto:
Velianstvenost je Moja odjea, a ponos je Moj ogrta. A ko sebi
pripie jedno od ovih svojstava, kaznit u ga.
210

Ako slikare, koji svojim rukama stvaraju, oekuje najea patnja
na Sudnjem danu zato to su se poistovijetili sa Allahom u stvaranju,
ta se moe kazati za one koji sebi pripiu jednu od boanskih osobina?!
Kao to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
Najeu kaznu na Sudnjem danu imat e slikari. Njima e biti
reeno: Oivite ono to ste stvorili.
211

U dva Sahiha prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao:
Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je: 'Ima li veeg nasilnika od
onoga koji stvara stvorenja slina mojim. Neka stvore zrno ita! Neka
stvore zrno penice!'
212

208
vjerodostojnom
209
Hadis-kudsi su rijei Allaha, subhanehu ve teala, koje je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, dostavio putem hadisa, tj. to je Allahov govor koji nije dio Kurana
210
Ahmed 2/248; Ebu Davud, 4.090; Ibn Made 4.174, hadis od Ebu Hurejre,
radijallahu anhu
211
212
112
To to je Allah, tebarake ve teala, spomenuo penicu i kukuruz
ukazuje na ono to je krupnije i vanije od njih.
Ovo podrazumijeva sljedee:
Ovako e zavriti oni koji se poistovjeuju sa Allahom u stvaranju
oblika, a zamislimo tek kakav e kraj imati oni koji su sebi pripisali neku
on Njegovih boanskih osobina, nazivajui se imenom koje se odnosi
samo na Njega, poput imena Vladar vladara ili Sudija sudijama i sl.
Potvreno je sahih predajom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
Najbjednije ime kojim se ovjek moe nazvati je ahin-ah (Vladar
vladara). Ne postoji Vladar osim Allaha.
U drugoj predaji se biljei:
Najomraeniji ovjek kod Allaha je onaj koji sebe naziva Vladarem
vladara.
213
Uzvieni Allah je jedini istinski Vladar.
214

U jo jednoj predaji se biljei:
Najgori ovjek kod Uzvienog Allaha je onaj ko sebe naziva
Vladarom vladara.
215

213
Buhari,6.205, 6.206; Muslim, 2.143
214
215
Muslim, 2.143, Ahmed Musned, 27.393
113

PRIMJER RIJEI TEVHIDA
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, spomenuo je rijei Uzvienog:
l& ? > !# W l 6 f 7 $l& M/$O $`
,$l# A? $l& __,m */ $/ U !# $W#
$ll `ll `G
Zar ne vidi kako Allah navodi primjer lijepa rije je kao lijepo
drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj
daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi...
216

A zatim kae:
Uzvieni Allah je kao primjer naveo lijepu rije i uporedio je sa
lijepim drvetom zato to iz lijepe rijei proizlazi dobro djelo, a lijepo
drvo daje lijepe i korisne plodove.
217

Potom je kazao da po konsenzusu mufessira lijepa rije
( 6 l ) znai svjedoenje da nema drugog boga osim Allaha (la
ilahe illallah) i da iz nje proizlaze sva dobra djela, i vanjnska i
unutranja. I svako dobro djelo sa kojim je Uzvieni Allah zadovoljan
plod je lijepe rijei.
U tefsiru alije ibn Ebi Talhe, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu,
prenosi se da je On rekao:
( ) Lijepa rije znai: svjedoenje da nema drugog boga
osim Allaha;
( ) kao lijepo drvo aludira na mumina;

216
Ibrahim, 24-25
217
Ealamu muveqiine, 2/298
114
( )korijen mu je vrsto u zemlji je rije La ilahe illallah koja
je nastanjena u srcu vjernika;
( ) a grane se uzdiu prema nebu znai: njima se djela
uzdiu prema nebesima.
Rebi'a ibn Enes je rekao:
( ) Lijepa rije je poput imana, a iman je lijepo drvo,
njegov korijen je vrst i ne uvehne (iskrenost u njemu);
( ) a grane se uzdiu prema nebu znai bojazan od
Allaha.
Bolje, jasnije i ispravnije poreenje od navedenog je da je Uzvieni
Allah uporedio stablo tevhida u srcu roba sa lijepim drvetom vrstog
korijena, visokih grana koje se granaju uzdiui se prema nebesima, a
koja svoj plod daju u svako doba.
Ako dobro promisli o ovom poreenju, doi e do zakljuka da
se to odnosi na vrsto stablo tevhida, koje je svoje korijene pustilo
duboko u srce vjernika, a ije su grane dobra djela koja se granaju ka
nebesima.
218

A zatim kae:
Takvo drvo e stalno davati lijepe plodove, tj. dobra djela
shodno vrstini u srcu vjernika, ljubavi i iskrenosti prema njoj,
219

istinskoj spoznaji, pravima koje ona zahtijeva i izvravanju potpune
obaveze prema njoj. Kome se ova rije duboko nastani u njegovom
srcu, sa svim potpunim pravima i obavezama koje ona nalae i ije se
srce povede za Allahovom uputom, od ije upute nema ljepe, nema
sumnje da e ta rije iz takvog srca na jeziku (istinskog Allahovog
roba) stalno davati lijepe plodove (dobra djela), koja se uzdiu
Uzvienom Allahu.
Iz te lijepe rijei proizlazi mnotvo drugih lijepih rijei koje su u
skladu sa dobrim djelom, a Allah, tebarake ve teala, prima dobra djela
zajedno sa lijepim rijeima koja se do Njega uzdiu.

218
Elamu muveqiin, 2/299
219
Prema rijei tevhida, tj. prema La ilahe illallah
115
Uzvieni Allah kae:
l) ` `l>l# =l# `l# xll# ` ...
K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prima.
220

221

I nastavlja Ibn Kajjim, rahimehullahu teala:
Spomenuto podrazumijeva da, ako vjernik ispovijeda tevhid,
poznavajui sutinu njegovog znaenja i obaveze koje on zahtijeva,
svjedoei ga srcem, rijeima i djelima, bez ikakve sumnje, onda e,
zajedno sa lijepom rijeju koja je duboko usaena u srcu i sa njenim
granama, biti uzdignut ka nebesima i u svakom asu e davati zrele
plodove.
222

NEKE OD TAJNI POREENJA VJERNIKA SA DRVETOM
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, kae:
Drvo se sastoji od ila, korijena, stabla, grana, listova i plodova.
Od istih dijelova se sastoji stablo imana i islama. Da uporedimo ovo
dvoje:
Korijen imana i islama je znanje, spoznaja i uvjerenje; stablo je
iskrenost; grane su dobra djela, a plodovi su sve ono to se ubraja u
dobroinstvo od pohvalnih djela, osobina i lijepog morala. Ako je znanje
u srcu ispravno i saglasno sa Objavom koju je Uzvieni Allah spustio
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vrsto ubjeenje u sve ono to je
Uzvieni Allah kazao o Sebi i Njegovi poslanici, a iskrenost vrsta i
postojana u srcu, onda su i djela u skladu sa tim (iskrenosti i znanjem), a
smjer i pravac tih djela bude i skladu sa korijenjem. I nema sumnje da e
stablo imana u srcu imati vrste korijene, a grane e biti usmjerene prema
nebu.
A da je suprotna situacija, onda bi srce bilo poput runog drveta koje
je iupano iz zemlje, a takvo drvo u tim uslovima ne moe preivjeti.
Drvo nee ivjeti, a kamoli rasti ako ne bude zalijevano i ako se ne bude
na njega pazilo, tako da se takvo drvo osui.

220
El-Fatir, 10
221
Elamu muveqiin, 2/300
222
Elamu el-muveqiin, 2/300
116
Takav sluaj je sa stablom islama u srcu roba: ako ga rob ne bude
stalno nadgledao, pazio, zalijevao na vrijeme korisnim znanjem,
dobrim djelima i podsticanjem na zikr, osuit e se i potpuno
uvehnuti.

DOKAZI KOJI UPUUJU NA POSTOJANJE I JEDNOU
ALLAHA
Kae Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala:
Uzvieni Allah u Svojoj Plemenitoj Knjizi poziva robove Svoje da
Ga spoznaju. Ova spoznaja ima dva naina:
- podrobno i detaljno razmiljanje o svim kuranskim ajetima,
- upoznavanje sa znaenjem svih Allahovih lijepih imena,
imajui na umu njihovu apsolutnost, potpuno savrenstvo i
vjerovanje da su ona jedinstvena po svemu
Kae Uzvieni:
) _lz Nl# # lGz# l# $l# ,ll# _Ll# gB
`s7l# $/ $l# $ & !# _ ,$l# _ ,$ $m' / #
/ $E ]/ $, _ /# `? xl# >$sl# l# _,/
,$l# # M 1l l1
Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noi i dana, laa koja
morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kia koju Allah puta s
neba, pa tako u ivot vraa zemlju nakon mrtvila njezina po kojoj
je rasijao svakojaka iva bia, promjena vjetrova, oblaci koji
izmeu neba i Zemlje lebde doista su dokazi za one koji imaju
pameti.
223

223
El-Bekara, 164
117
Kae Uzvieni:
) _l z Nl# # lFz# l# $.l# M |`
=6l# _
U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista,
znamenja za razumom obdarene.
224

Mnogo je ajeta u Kuranu koji ovjeka podstiu na razmiljanje o
Allahovim savrenim znamenjima i djelima. Takvi ajeti koji upuuju na
razmiljanje su Njegove rijei:
& `/G #,1l# ...
Kako oni ne razmisle o Kuranu...?
225

I Njegove rijei:
`l& #`/ 1l# ...
Zato oni o Kuranu ne razmisle?
226

I Njegove rijei:
=G l& ,l) 6` #`/l .G#, ... _
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijeima
njezinim razmislili...
227

Ovaj ajet ukazuje da je Kuran istina, da je Allah objavio
Njegovom Poslaniku, u kojoj su dokazi koji upuuju na
Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenost u dostavljanju
Objave. Allah je dovoljan kao svjedok za Svoja djela, djela Svojih

224
li-Imran, 190
225
Muhammed, 24
226
El-Mu'minun, 68
227
As-Sad, 29
118
robova i njihovih rijei, dok i oni sami svjedoe i znaju da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskren i dosljedan u onome to
prenosi od Njega.
Jedan od 'arifa je rekao:
Kako da traim dokaz za postojanje Onoga Koji je dokaz svemu
postojeem?! Koji god dokaz da zatraim, Njegovo postojanje je jasnije i
vidljivije od svega.
Zbog toga su vjerovjesnici govorili narodima koje su pozivali:
& !# , ...
...Zar se moe sumnjati u Allaha?
228

On je jasniji od svega poznatog i od svakog dokaza.
229

RAZMILJANJE O ALLAHOVIM ZNAMENJIMA
Uzvieni Allah upuuje Svoja stvorenja na razmiljanje o
Njegovim dokazima i blagodatima, o Njegovoj velianstvenoj moi
kojom je stvorio nebesa i Zemlju i sve na njima od razliitih stvorenja,
svakojakih vrsta na nebesima i na zemlji, kopnu, moru, zraku, i u onome
to je izmeu nebesa i Zemlje; o smjeni noi i dana, kii koju iz oblaka
sputa, kojom Zemlju oivljava iz mrtvila; o tome kako svakovrsne
vjetrove alje da kiu tjeraju, kako se plodovi oploavaju i iva bia
hrane. Sve su to dokazi i upute onima koji ele primiti pouku. Takoer,
uzimanje pouke iz svega onoga sa ime su doli svi vjerovjesnici i u ta
su pozivali od tevhida i vjerovanja u Sudnji dan. Uistinu, to moe postii
samo ko srcem i tijelom eli spoznati Gospodara svoga. Zatim, Uzvieni
Allah upuuje Svoja stvorenja na razmiljanje o hrani kojom ih je
opskrbio, odjei koju oblae, o jahalicama kojima se slue i koriste ih u
raznorazne svrhe, a od kojih imaju veliku korist. Takoer, i o baama,
vrtovima i rijekama. Sve su to dokazi koji u sebi sadre pouku ljudima
koji su razumom obdareni.
230

228
Ibrahim, 10
229
El-Fevaid, 28-29
230
El-Fevaid, 14-15
119

DOKAZI ALLAHOVE JEDNOE NUNO SU PRIRODNO
UROENI
Dokazi koji upuuju na Allahovu jednou i Njegovo postojanje su
fitra prirodno stvaranje.
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao je:
Najbolji dokaz na postojanje Uzvienog Allaha je fitra.
231
Njegovo
postojanje je vidljivije i jasnije od svakog dokaza. Zbog toga su
vjerovjesnici govorili narodima koje su pozivali:
& !# , $ Nl# #
"Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje?!
232

Obraali su im se govorom poslije kojeg ne bi trebali sumnjati u
postojanje Allahovo. Uspostavio je dokaze koji jasno ukazuju na
postojanje Njegove jednoe i savrene osobine, uz svu njihovu
raznolikost. Ne moe ih niko pobrojati osim Allah. Zatim je to usadio u
fitru i u razum openito, da bi potom slao vjerovjesnike koji bi ih na to
podsjeali. I zato Uzvieni kae:
* %!# ? _,l#
I opominji, opomena e vjernicima, doista, koristiti.
233

Njegove rijei:
. $) M& "`
...Zaista si ti onaj koji pouava
234

231
Uroena ljudska priroda
232
Ibrahim, 10
233
Ez-Zarijat, 55
234
El-Gaija, 21
120
I Njegove rijei:
$ _ Gl# _,` _
Pa zato oni pouku izbjegavaju?
235

I mnogi drugi ajeti koji na to ukazuju.
Uzvieni Allah je ukazao robu na prave puteve spoznaje i olakao
mu u tome, sve radi njegove ivotne potrebe na ovom i buduem svijetu.
Zatim je u njegov razum usadio da posvjedoi istou Njegovog zakona i
vjere, koja je, u sutini, njegov hlad na Zemlji, i koja uspostavlja
pravednost meu Njegovim robovima i koja je uputa svijetu. Kad bi se
svi razumi ujedinili u jedan razum, zasigurno ne bi mogli doi sa neim
boljim, pravednijim i korisnijim ljudima, njihovom ivotu na oba svijeta.
Dakle, ovo je najvei dokaz kojim se dokazuje da je On Bog, pored
Kojeg drugog boga ni slinog njemu nema, a kamoli da je u mogunosti
da neko izvana posvjedoi dokazima Njegovu jednou zbog mnotva
puteva koji vode uputi, a koji iskljuuju svako opravdanje i sumnju.
Uzvieni Allah je u fitru ovjeka usadio pravednost, nepristrasnost,
iskrenost, dobroinstvo, ispunjenje obaveza, savjetovanje robovima,
milost prema nemonima, zatitu mazluma,
236
uzvraanje na dobro
dobrim, strpljivost pri nedaama i na neugodnostima, blagost, lijep
moral, lijepo ophoenje prema rodbini i drugima, skrivanje tuih
mahana, pruanje pomoi onome ko je zatrai, raznovrsno potpomaganje
u dobru, hrabrost, toleranciju, otroumnost, ustrajnost, odlunost, snagu
pri ispoljavanju istine, blagost prema porodici, ispoljavanje snage i
estine prema sljedbenicima zablude, popravljanje stanja meu ljudima,
potivanje onog ko zasluuje da se potuje, davanje prava ljudima koje
oni zasluuju, poduavanje neukih i druge obaveze koje je postavio kako
da se meusobno ophode jedni prema drugima. Takoer, usadio je u fitru
spoznaju o svemu to je runo i to mu se suprotstavlja. Zatim je slao
vjerovjesnike da bi uvrstili ono to je u fitri dobro i potpuno, da ukau
na odvratnost onoga to je samo po sebi runo, manjkavo i pokueno,
kako bi se vjera u potpunosti spojila sa fitrom.
237

235
El-Mudessir, 49
236
Mazlum onaj kome je uinjena nepravda
237
Miftahu-d-dari es-Sea'de, 2/443-446
121

DOKAZI KOJI UPUUJU NA ALLAHOVU JEDNOU
Prvi dokaz: Zemljina pogodnost
Meu dokazima koji upuuju na jednou, vlast i mo Stvoritelja je
to da je Zemlju uinio pogodnom.
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao je:
Uzvieni kae:
%!# _ `>l # l #$ $:$ #l _ . l)
'l#
On vam je Zemlju pogodnom uinio, pa hodajte predjelima
njezinim i hranite se onim to On daje, Njemu ete poslije oivljenja
odgovarati.
238

Obavijestio nas je da je On Zemlju uinio za sve pogodnom, tj.
zaravnjenom, pripremljenom, ureenom, pogodnom za ivot, mirnom i
stabilnom.
Obavijestio nas je i da je Zemlju posteljom uinio i prostranom.
Postavio je planine kao klinove pomou kojih ju je uvrstio, kako sa
stanovnicima na sebi ne bi podrhtavala. I pukotinama je pocijepao, tj.
kiu na Zemlji zadrao, i dao da se kroz pukotine njome napaja, da je
sjemenke upijaju, pa potom niu i rastu na njenoj povrini. Razne vrste
itarica iz nje izlaze, raznorazne blagodati u vidu hrane za ljude i stoku
na ovom svijetu sve do Sudnjeg dana.
Njena blagodat je i to to ona na svojim pleima podnosi
razne neugodnosti koje je prouzrokovao ovjek, a dok istovremeno
niu bezbrojne blagodati i pored toga to je ona prekrivena
sramotama robova. Pa, ima li veeg dokaza za one razumom
obdarene?!

238
El-Mulk, 15
122
Drugi dokaz: Proivljenje ljudi nakon njihove smrti
`>? !$/ G $?& m' O >G` O >t O
l) `_?
Kako moete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nita, pa vam
je On ivot dao; On e, zatim, uiniti i da pomrete i poslije e vas
oivjeti, a onda ete se Njemu vratiti.
239

Ovaj ajet slui kao neoborivi dokaz da je vjerovanje u Allaha
uroeno u ovjekovom instinktu i razumu i da apsolutno niko nema
opravdanja za svoj kufr. Uzvieni je spomenuo etiri etape, tri se odvijaju
na ovom svijetu, dok etvrta ostaje kao istinsko obeanje koje e se
obistiniti. Prije nego to vas je stvorio, bili ste zemlja koja je mrtva, a
zatim vas je stvorio i oivio, to znai ivot. A zatim e vas usmrtiti kako
bi se Njemu u kaburovima vratili, to predstavlja drugu smrt. A zatim e
vas ponovo oivjeti na Dan suda, to predstavlja drugi ivot. ta je
razumnom insanu?! Posvjedoio je prve tri etape, dok u etvrtu ne
vjeruje. Zar etvrta etapa nije od etape stvaranja? ta Onoga Koji vas je
oivio nakon to ste bili mrtvi, a zatim vas usmrtio nakon to ste ivi bili,
sprjeava da vas ponovo oivi nakon vae smrti? Odnosi li se to vae
nijekanje na nijekanje Njegovog postojanja? Kako se usuujete poricati
neto u ta ste u potpunosti uvjerili da je istina?
Ovo su ajeti koji ukazuju na Allahovu jednou i Njegova savrena
djela i atribute.
240

Trei dokaz: Stvaranje ovjeka
Stvaranje ovjeka je ejdan od najveih dokaza koji upuuju na
postojanje Allaha. A dokazi su sljedei:
l _# _lz
Nek ovjek pogleda od ega je stvoren!
241

239
El-Bekara, 28
240
Beda'iul fevaid, 4/116-117
241
Et-Tarik, 5
123
Uzvieni kae:
$' '$l# ) `F = _ ]7l# $* />1lz _ >#? O _
O _ 1l O _ 1l , 1l _,7`l >l 1
%n# $ ',$ |) _& O >`_ O #l7Fl &
_ G` _ ` |) & `l# l l _
/ l $ ? # $ #* $l& $l ,$l# NI# M/
MF6& _ _l k/
O ljudi, kako moete sumnjati u oivljenje pa, Mi vas
stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruka, zatim
od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokaemo mo
Nau! A u materice smjetamo ta hoemo, do roka odreenog, zatim
inimo da se kao dojenad raate i da poslije do muevnog doba
uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doivljavaju, pa
zaas zaboravljaju ono to saznaju. I ti vidi zemlju kako je zamrla, ali
kad na nju kiu spustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne
svakovrsno bilje prekrasno;
242

=t& _# & I` `l& , _ _. _.` O
% 1l _l g _,_l# %!# _\# _ l&
,l 1/ l & t ARQ#

242
El-Hadd, 5
124
Zar ovjek misli da e sam sebi preputen biti, da nee odgovarati?
Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugruak kome On onda
razmjer odredi i skladnim mu lik uini, i od njega onda dvije vrste,
mukarca i enu, stvori, i zar Taj nije kadar mrtve oiviti?;
243

`l& />1l _ ,$ _, lf # _,> |) l
$1 '1l#
Zar vas od neznatne tekuine ne stvaramo, koju na pouzdano
mjesto stavljamo do roka odreenoga?! Takva je Naa mo; a kako smo
Mi samo moni!;
244

`l& _# $& 1lz _ #* 'z _,7
Kako ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je
otvoreni protivnik;
245

1 l $ 1 l z _ # _ ' # l _ _, O l _ #
_,> O $ 1 l z l# 1 l $ 1 l 1 l l# ` $ 1 l
l# $ $ > l# $t ' O ' & $1l z z# , $ 7 F
!# _ m & _,1l '#
Mi ovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na
sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugrukom uinimo, zatim
od ugruka grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a
onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivimo
pa neka je uzvien Allah, najljepi Stvoritelj!
246

243
El-Kijama, 36-40
244
El-Murselat, 20-23
245
Ja Sin, 77
246
El-Mu'minun, 12-14
125
Dokaz su i mnogi drugi ajeti koji podstiu roba na razmiljanje o
poetku njegova stvaranja, ivotu i smrti. Njegovo stvaranje i postojanje
jedno su od najveih Allahovih znamenja. Samo kad bi o sebi dobro
razmislio, svojim uenjem bi se daleko udaljio od kufra.
Kae Uzvieni:
G _ # $ & _ & ,`_ 1 l z _
1 l z 1 _ O 6l# O ?$ & 9 ' O
# ) ,$ &
Proklet neka je ovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od ega ga
On stvara? Od kapi sjemena ga stvori i za ono to je dobro za njega
pripremi, i Pravi put mu dostupnim uini, zatim mu ivot oduzme i uini
da bude sahranjen, i poslije e ga, kada On bude htio, oivjeti.
247

Ne spominje Uzvieni periode formiranja ovjeka od sjemena vie
puta kako bi nas samo upoznao sa njima, ve radi drugog, vanijeg cilja.
Pogledaj i promisli od ega nasta insan: od bijedne kapljice vode kojoj je
potreban samo sat vremena da se pokvari; pogledaj kako je izvede
izmeu kime i slabina i dovede u sigurno stanite, i kako spoji muko i
ensko kroz ljubav i strast kao uzrok stvaranja djeteta.
I pogledaj kako od zametka nastadoe kosti, i nervi, i krvni sudovi, i
kako se kosti odjenu mesom, i kako naini otvore za sluh, vid, i nos, i
usta, i udove sa prstima i noktima, i unutranje organe, i to svaki od njih
sa svojim zadatkom.
I pogledaj kako se kosti meusobno razlikuju shodno svojoj zadai, i
kako se uklapaju jedna u drugu razliitim vrstama uklapanja, i kako su
zglobovi ojaani miiima i ilama, to robu omoguava da pokrene onaj
dio tijela koji mu treba.
I pogledaj glavu i ula u njoj, i poloaj njen iznad tijela, da nadzire
tijelo i vodi ga; i oko od sedam slojeva, da uvaju zjenicu kojom vidi
svijet oko sebe poput kralja okruenog straarima, potom onih kapaka,
pa trepavica.

247
'Abese, 17-22
126
I pogledaj uho, u najljepem obliku i najpodesnijem za svoju zadau,
u obliku koljke, kako bi sakupilo glasove i odaslao ih u unutranjost
uha, gdje se smanjuje njihova jaina, dok ne stignu do ujnih elija.
I pogledaj kako uini vodu uha gorkom da insekt ne bi proao ovu
prepreku i uao u unutranjost uha, i kako uini vodu oka slanom da bi ga
sauvala od kvarenja; i kako uini vodu usta slatkom da bi mogao
razlikovati ukus svakog jela ponaosob.
I pogledaj nos, u najljepem obliku i poloaju. Dva su uha i dva oka
u skladu sa jednim nosem, koji se sastoji od dvije upljine i izmeu njih
je pregrada. U njemu je smjeteno ulo mirisa i njime udie zrak potreban
pluima.
Pogledaj usta, u najpodesnijem poloaju sa ulom okusa, i
sredstvima govora i jela, sa zubima poput bisera okruenim usnama,
takoer najljepeg oblika i boje, bez kostiju, kako bi se omoguilo
pijenje, otvaranje i sklapanje, i vilicom, nepokretom gornjom i
pokretnom donjom.
I stvori grkljane razliite da bi se svako odlikovao posebnom bojom
glasa; i ukrasi glavu kosom, lice obrvama, i mukarce bradom.
I dvije ruke, kojima naorua roba da sa njima privreuje, i ake radi
zahvatanja njima, sa etiri prsta na jednoj strani, i palcem na drugoj,
okruuje ostala etiri. A na prstima nokti, uljepavaju ih, pored drugih
zadaa koje imaju.
I pogledaj kako se kosti donje polovine tijela razlikuju od kostiju
gornje polovine po krupnoi i vrstini, poto one nose tijelo.
I pogledaj u vrat, nosa glave, od sedam prljenova to se
meusobno precizno uklapaju na vrhu lea, sastavljenih od dvadeset
etiri prljena, za koje se veu rebrene kosti i ramene kosti, a ove za kosti
nadlaktice, a ove za kosti podlaktice, a ove za kosti ake i, na kraju, za
prste.
I pogledaj kako odjenu kosti mesom, svaku shodno veliini, tristo
ezdeset kostiju, dvjesta etrdeset osam njih sa zglobovima. Da ima
ijedna kost vika, bila bi tetna insanu i trebao bi je ukloniti; da samo
jedna manjka trebao bi je nadomjestiti. I poveza ih sa petsto dvadeset
devet ila, poput struna, razliitih duina i debljina, shodno potrebi.
Dvadeset etiri njih oko oka, da samo jedna od njih zataji, onesposobilo
bi se itavo oko.
127
udesa Njegova stvaranja su i tri spremita u glavi, jedno u
prednjem dijelu glave, jedno u zadnjem i jedno u sredini, odgovorno za
sjeanje i ponaanje.
udesa Njegovog stvaranja su i unutranji organi, svaki sa svojom
zadaom.
Kae Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
Uistinu je u tijelu komad mesa; dok je on zdrav, zdravo je i itavo
tijelo, a ako se on pokvari, pokvari se i itavo tijelo. To je srce.
248
249

etvrti dokaz: Koji sve stvori, a potom uputi
Kae Uzvieni:
$/ %!# & ,`_ 1lz O
..."Gospodar na je onaj Koji sve stvori, a potom uputi".
250

Prenosi Ibn Kajjim od Mukatila, Ibn Abbasa i el-Kelbija, tefsir ovog
ajeta:
Stvori par od svakog stvorenja, pa uputi mujaka kako da prie
enki.
Nastavlja Ibn Kajjim, rahimehullah:
Znaenje ajeta moe biti i ire, pa se uputa moe odnositi na sve to
je od koristi stvorenjima. Novoroene hrli prema dojci im se rodi i zna
ko mu je majka, pa je slijedi gdje god se ona makne. Hajvan zna ta mu
je korisno od ispae, a pela zna pronai put nazad u konicu koliko god
da se udalji od nje. Pele su podijeljenje u grupe, svako sa odreenom
zadaom. Jedna grupa uva maticu i ne odvaja se od nje, druga grupa je
odgovorna za vosak, trea je odgovorna za pravljenje konice, etvrta je
odgovorna za vodu, peta za istou, i tako redom. U konici se prvo gradi
prijestolje matice u obliku etverougla. Ispred prijestolja se gradi korito
za med kojim se hrani matica i njeni uvari. Potom se grade estougaone
elije jednakih ivica bez upotrebe linijara. Po povratku u konicu, straar

248
249
Miftahu-d-dari es-seade 16-17
250
Ta-Ha, 50
128
na vratima onjui svaku pelu, pa ako osjeti ruan miris, ne dozvoljava
joj ulazak, ve je otjera u stranu dok uu ostale pele, a onda ponovo
provjeri one kojima je zabranio ulazak, pa ako nae ostatke neisti na
nekoj od njih, prepolovi je na pola, a ako joj je zloin laki, ostavi je van
konice. Pela je jedno od najistijih stvorenja, pa zato ona svoj izmet ne
ostavlja u konici, ve ga izbacuje prilikom leta.
251

Peti dokaz: Precizni svemirski sistem
Ibn Kajjim kae:
Svemir je poput kue sa svime to joj je potrebno; nebesa su poput
stropa, a zemlja poput prostirke; zvijezde su joj ukras, a Sunce svjetiljka.
Sve upuuje na jedinstvo Stvoritelja i Njegovo znanje, i Njegovu mudrost
i Njegovu mo.
Zamisli samo da se dan i no ne smjenjuju, ne bi ljudi znali za
odmor i sve bi na Zemlji izgorjelo od neprekidne suneve ege. Da
Sunce ne mijenja svoj ugao, ne bi bilo godinjih doba, a da je
nepokretno, ne bi njegove zrake dosegle do mnogih dijelova Zemlje
ve bi uvijek ostali u sjeni. Da se Mjesec ne poveava i ne smanjuje,
ne bi ljudi znali kad poinje koji mjesec u godini, i kad poinje had, i
koji je dan u mjesecu, niti koliko je ko star. Da nema Mjeseca i
zvijezda, no bi bila tamna i mrkla, u njoj se ne bi moglo putovati, niti
privreivati.
I pogledaj vatru kako je stvorena skrivenom unutar materije;
koristimo je kad nam zatreba, pa je potom ugasimo. A kad bi bila
ispoljena poput zraka ili vode, sprila bi Zemlju i sve na njoj. Samo je
insan koristi, dok je ivotinje ne koriste, ve im je Stvoritelj podario
krzno da ih titi od hladnoe, a hrana im ne zahtijeva kuhanje, niti
hljeb.
Kae Uzvieni:
`F,& $l# _Ll# '? `F&, ?'& $E f & _tv l#
_tv $l_ ? $G _1ll

251
ifaul-Alil, 1/230-236
129
Kaite vi Meni: vatru koju palite da li drvo za nju vi ili Mi
stvaramo? Mi inimo da ona podsjea i da bude korisna onima koji
konae.
252

I pogledaj povjetarac to oivljava tijela poslije ege i vjetar koji
oblake goni s mjesta na mjesto i gomila ih, pa ponesu kiu; odnese ih
tamo gdje su potrebni ljudima i hajvanima, a onda doe topli vjetar da
osui travu, da se ne uplijesni.
253

esti dokaz: Allahovo zaklinjanje
Kae Ibn Kajjim:
Uzvieni Allah zaklinje se Sobom i Svojim svojstvima, i dokazima
koji na Njega ukazuju, kao to se zaklinje osnovama vjere i Svojim
jedinstvom, i injenicom da je Kuran istina, i da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, istina, i nagradom i kaznom, i ovjekovim stanjem.
Kae Uzvieni:
# ,1l# > t'# ,) _ l _,l l# l :
1 G`
Ja Sin. Tako Mi Kurana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na pravom
putu.
254

255

252
El-Vakia, 71-73
253
ifaul-Alil, 2/643-649
254
Ja Sin, 1-4
255
El-Tibjan, str.7
130

Sedmo poglavlje

ROBOVANJE ALLAHU JE
SVRHA OVJEKOVOG
POSTOJANJA

132

Uzvieni Allah je stvorio sva stvorenja da mu robuju, i to je glavni
zadatak koji se od njih trai. Uzvieni Allah kae:
$ M1lz _g'# # ) 7 l
Dine i ljude sam stvorio samo zato da me oboavaju.
256

O glavnoj svrhi postojanja robova, Ibn Kajjim, rahimehullah, dalje
kae:
Glavni ishod robovanja je pravedna nagrada ili kazna. Uzvieni
Allah kae:
! $ Nl# $ # fl _%!# #& $/ #l g
_%!# #`m& _.`t'$/
Allahovo je sve to je na nebesima i to je na Zemlji da bi, prema
onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepom nagradom
nagradio one koji ine dobro.
257

Uzvieni Allah kae:
) $l# ?#, %& $,z& fGl _ $/ _`@
as oivljenja e sigurno doi od svakog ga tajim kad e svaki
ovjek prema trudu svome nagraen ili kanjen biti.
258

Uzvieni takoer veli:
_,7`l `l %!# lF ll _%!# #` & #% _,/ _

256
Ez-Zariat, 56
257
En-Nedm, 31
258
Ta Ha, 15
133
Da bi im objasnio ono oko ega su se razilazili i da bi saznali oni
koji nisu vjerovali da su laci bili.
259

I kae:
) `>/ !# %!# _ l { N l# # G $ & O G`#
l l# `/ ` # $ _ ) _ / .) `l !#
/ 6$ & ` ? l) >`_ $ d !#
$1 m ) # 7 _l '# O ` f l _%!# #` # , #l
M sll# `1l$/ _%!# #` ` l '># _ q ># l &
$ / #% `>
Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju za est
vremenskih razdoblja stvorio, a onda, a potom se iznad 'Ara
uzvisio. Niko se nee moi zauzimati ni za koga bez doputenja
Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodara va, pa Ga oboavajte. Zar
se neete opametiti?!
Njemu ete se svi vratiti Allahovo je istinito obeanje On
doista iz niega stvara, On e poslije to ponoviti, da bi pravedno
nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela inili. A one koji ne
budu vjerovali eka pie od kljuale vode i patnja nesnosna zbog
toga to nisu vjerovali.
260

261

I nastavlja:
Uzvieni Allah je poslao vjerovjesnike, objavio knjige i stvorio
nebesa i Zemlju, kako bi Ga spoznali i samo Njega oboavali, njemu
ibadet i vjeru istinski ispovijedali i Njemu pozivali.

259
En-Nahl, 39
260
Junus, 3-4
261
Beda'i el-feva'id, 4/138
134
Uzvieni Allah kae:
$ $1lz Nl# # $ $./ ) _sl$/ ...
Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih mudro stvorili.
262

Uzvieni kae:
!# %!# _ l { 6 N . _ # _ lV ` G '#
_ . / # Fl & !# l ,`_ " & !# % n & >/
,`_ $
nareenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da
Allah znanjem svojim sve obuhvata!
263

I kae:
_ !# 6>l# M7l# #sl# $ $ll l# # sl# #
l1l# ,l #lGl & !# `l $ Nl# $ # &
!# >/ ,`_ 'l _
Allah je uinio da Kaba, asni hram, bude preporod za ljude, a tako
i Sveti mjesec i kurbani, naroito oni ogrlicama oznaeni, zato da znate
da je Allahu poznato ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, da
Allah, zaista, sva zna.
264

Iz ovoga se da zakljuiti da je glavna svrha stvaranja spoznaja
Njegovih savrenih imena i svojstava, oboavanje Njega, Jedinog, ne
pripisujui mu druga, i pravedno ophoenje sa ljudima.

262
El-Hidr, 85
263
Et-Talaq, 12
264
El-Ma'ide, 97
135
Uzvieni Allah kae:
1l $l& $l' M7l$/ $l& ` =G>l# #,l# 1l '$l#
`1l$/
Mi smo izaslanike Nae s jasnim dokazima slali i po Njima knjige i
terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.
265

Ovim ajetom Uzvieni ukazuje na to da je poslao Svoje poslanike
i objavio Knjige kako bi ljudi pravedno postupali. Najvea pravda je
tevhid jednobotvo, a irk mnogobotvo je najvea nepravda i
zulum.
Uzvieni Allah kae:
) $ _1l ./ _.6 @ !$/ ) l# 'll
'
Kada Lukman ree sinu svome, savjetujui ga: "O sinko moj, ne
smatraj druge Allahu ravnim, mnogobotvo je, zaista, velika
nepravda".
266

Dakle, irk je najvea nepravda, a tevhid je najvea pravda, i ovo
ukazuje na to da je irk najvei grijeh.
Stepeni jaine ovoga grijeha zavise od sukobljenosti sa ovom
vrijednou (tevhidom), a to je god vie u skladu sa njom, sve je vea
obaveza izvravanja takvog djela.
Istinski i duboko razmislimo o ovom temelju. Uzmimo pouku iz
njega i njegovih pojedinosti kako bismo spoznali Najuzvienijeg i
Najveeg znalca, ono to je On naredio i zabranio Svojim robovima, i
stepenovanju, kako u injenju dobrih djela, tako i u grijeenju.
267

265
El-Hadid, 25
266
Luqman, 13
267
El-Devabu el-Kafi, 183
136

DEFINICIJA ROBOVANJA
Ibadet (robovanje) gradi se na dva temelja: potpunoj ljubavi i
potpunoj pokornosti i poniznosti.
Arapi kau: (tarik el-mu'abbed) dobro ugaen i
uravnan put.
A (te'abbud) znai poniznost i poslunost; ne robuje istinski
onome koga voli ako mu nisi posluan. A isto tako, nije istinsko
robovanje pokornost bez ljubavi sve dok ne spoji ovo dvoje: ljubav i
pokornost.
Zbog toga oni koji nijeu iskazivanje ljubavi Allahovoh robova
prema Njemu, subhaneh, ustvari nijeu bit vjerovanja.
Oni koji nijeu da je On, Slavljeni i Uzvieni, da ga vole Njegovi
robovi, dok je to u biti glavni domet njihovog cilja, a cilj njihove tenje
je Njegovo zadovoljstvo njima. Oni poriu da je On Bog, iako priznaju
da je On Gospodar svih svjetova i njihov Stvoritelj. To je sva sutina
njihovog monoteizma tevhida, tevhidur-rububijje (tevhid
gospodarstva), kojeg su priznavali i arapski murici (Kurejije), ali ih ta
vrsta tevhida nije spasila od njihovog irka. Kao to kae Uzvieni u 87.
ajetu sure Ez-Zuhruf:
_l Fl' _ 1lz _l1l !# ' >`
A ako ih zapita ko ih je stvorio, sigurno e rei: "Allah!" Pa kuda
se onda odmeu?
Takoer veli:
_.! Fl' _ _l{ Nl# # l1l !#
Ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno e rei:
"Allah!";
268

268
Ez-Zummer, 38
137
_l `# _ $ ) `F l? l1 ! &
`? _ > Nl# 7l# > l# l#
l1 ! & 1G? _ ./ N>vl ,`_
,g v '$g l ) `F ? l1 ! '
`s`@ _
Upitaj: "ija je zemlja i sve ono to je na njoj, znate li?"
"Allahova! odgovorit e, a ti reci: "Pa zato onda ne doete sebi?"
Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira
velianstvenog?" "Allah!" odgovorit e, a ti reci: "Pa zato se onda ne
bojite?" Upitaj: "U ijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zatitu, i od
koga niko ne moe zatien biti, znate li?" "Od Allaha!" odgovorit e, a
ti reci: "Pa, zato onda doputate da budete zavedeni?"
269

Ova njihova tvrdnja je dokaz protiv njih kada je u pitanju tevhidu-
uluhijje, a to je da ne ispoljavalju robovanje nikom drugom osim Njemu,
kao to nema Gospodara, a ni Stvoritelja osim Njega.
270

OSNOVE POTPUNOG ROBOVANJA
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, kae o definiciji potpunog
robovanja:
Robovanje se gradi na temeljima koje sainjavaju etiri osnove
putem injenja onoga to Uzvieni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, vole i ime su zadovoljni, a to su:
- svjedoenje srcem,
- svjedoenje jezikom,
- djela srca,

269
El-Mu'minun, 84-89
270
138
- djela tjelesnih organa.
Zatim spominje ove etiri osnove potpunog robovanja i ibadete koji
im pripadaju i kae:
Prva osnova: Svjedoenje srcem
To je vrsto uvjerenje u ono o emu nas je Allah, subhanehu ve
teala, obavijestio o Sebi, Svojim imenima, svojstvima i djelima te o
Svojim melekima, Njegovom susretu na Sudnjem danu, i sve ono to je
dolo putem poslanica Njegovih vjerovjesnika.
Druga osnova: Svjedoenje jezikom
Ovo podrazumijeva otvoreno pozivanje Njemu, subhanehu ve teala,
objanjavajui neistinitost, novotarije i ostalo to Mu je opreno, kao i
stalno spominjanje Allaha i dostavljanje Njegovih naredbi.
Trea osnova: Djela srca
U djela srca ubrajaju se: ljubav prema Allahu, oslanjanje na Njega,
obraanje samo Njemu, strah i nada u Njega, iskren ibadet Njemu,
strpljivost u njegovim zabranama, naredbama i odredbama, zadovoljstvo
Njime i svim onim to je od Njega, ispoljavanje privrenosti i odricanja u
Njegovo ime, poniznost prema Njemu i smirenost sa Njim i druga djela
srca ija je uloga vea i obaveznija i draa Allahu od djela organa. Jer,
bezvrijedna su ili vrlo malo korisna djela organa bez djela srca.
etvrta osnova: Djela organa
To su: namaz, dihad, klanjanje dume i odlazak u dema'at,
pomaganje nemonom i ispoljavanje dobroinstva prema
stvorenjima.
271

271
Medaridu-s-Salikin, 126
139

VEZA IZMEU ALLAHOVIH IMENA, ATRIBUTA I
ROBOVANJA NJEMU
Poznavanje svakog Allahovog svojstva vodi u poseban vid
robovanja Njemu povezanog sa tim svojstvom. Kad Allahov rob zna da
je samo kod njegovog Gospodara korist i teta, davanje i uskraivanje,
stvaranje i opskrba, ivot i smrt, takvo znanje vodi ga u robovanje Njemu
putem potpunog oslanjanja na Njega, tebarake ve teala.
Kad rob zna da je Uzvieni Onaj Koji sve uje i sve vidi,
Sveznajui, Koji zna ta kriju prsa i skrivene poglede, ovakvo znanje ga
vodi u robovanje Allahu putem uvanja jezika, organa i pomisli od
svega sa im Allah, tebareke ve te'ala, nije zadovoljan, zbog stida od
Njega, subhaneh.
Kad rob zna kolika je plemenitost i milost njegova Gospodara, ovo
ga znanje vodi u robovanje Allahu putem velike nade u Njegovu milost
prema njemu. A kada rob zna savrenost svog Gospodara poznavanjem
Njegovih svojstava, onda ga ovo znanje vodi u robovanje Njemu putem
iskrene ljubavi prema Allahu.
Uzvieni kae u hadisi-kudsiju:
O robovi moji, ne moete Mi ni natetiti, a ni korist donijeti.
272

U drugom hadisi-kudsiju, veli:
O robovi moji, vi grijeite i danu i nou, a Ja opratam sve grijehe,
stoga traite oprosta, da vam oprostim. O robovi moji, kad bi svi ljudi i
dini bili poput najbogobojaznijeg meu vama, to ne bi povealo Moju
vlast; a kada bi svi ljudi i dini bili poput napokvarenijeg meu vama, to
ne bi umanjilo Moju vlast.
273

Stoga, Allahov oprost grijeha koje Njegovi robovi uine i
usliavanje njihovih molbi, injenje ibadeta i uvanje od loih djela,
Njemu, tebarake ve teala, ne donosi nikakvu korist, niti Mu moe

272
Sahih
273
Muslim, 2.577
140
nanijeti ikakvu tetu, ve je Njegova neizmjerna mudrost da odreuje i
zabranjuje Svojim robovima shodno Svojoj potpunoj vlasti. A zahvala
Njemu na neizmjernim blagodatima kojim je obdario robove Svoje, to je
robu najkorisniji in.
274

UZVIENI ALLAH JE ROBOVANJE UINIO SVOJSTVOM
NAJPOTPUNIJIH STVORENJA
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, pojanjava ovo znaenje:
Uzvieni Allah je robovanje (el-'ubudijje) uinio svojstvom
Njegovih najbliih robova i najpotpunijih, pa kae:
_l >F` xl# & > #7 ! >ll# /1RQ# _
>G` _ .?$6 9G` `s l) $d
Mesihu nee biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni
melekima, Njemu najbliim. A one kojima bude zazorno da Mu ibadet
ine i koji se budu oholili, Allah e ih sve pred sebe sakupiti.
275

I kae:
) _%!# / 9>G` _ .?$7 s6 `&!
f` N
Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet
ine; samo njega hvale i samo Njemu seddu ine.
276

I ovo pojanjava u suri El-Enbija':
`&! _ Nl# # _ 9>G` _ .?$7 v
`sG` _

274
Miftah dari-s-se'adeh 2/510-513
275
En-Nisa', 172
276
El-A'raf, 206
141
Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji! potpuno stajanje
, a zatim nastavlja: A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu
ibadet ine, i ne zamaraju se.
To znai da se meleki, koji su kod Njega, ne ohole u robovanju
Njemu, subhaneh, tj. ne osjeaju odbojnost prema ibadetu, niti im je to
teko initi, niti se umaraju, da bi time prekinuli injenje ibadeta.
Naprotiv, njima je njihov ibadet i velianje Allaha, tebarake ve teala,
kao to je disanje Ademovom potomstvu.
Prvo se odnosi na opis robova Njegova rububijjeta,
277
a drugo
ukazuje na opis robova Njegova uluhijjeta.
278

Uzvieni kae:
$7 _ql# _%!# l # $ #) `6% { l fl#
#l$ $l _%!# G6 `/ l #f $ _%!#
l1 $/ # $ ># . _ ) $ /# % $# $)
N,$ #1G`` $$1` _%!# #) #1& l #` l #I1 %
_,/ l $# _%!# ` !# $l) z#, lF1
l# _Ll# m !# ) _sl$/ _ ,l _l $$O&
` `&! >#l# 1l# $# . $$ ` _ ) _ >$? #,
$sl l`' `6` !# ?$ Mm % !# #
$m _ >$? $sl * UG |) !# $/$G

277
Vlasti i gospodarstva
278
Njegove boanstvenosti, tj. da se robovanje ispoljava samo Njemu, subhanehu ve
teala
142
_%!# l# #) # ll$/ # $# _%!#
#) #` M$/ `/ `l # $l $ $$` _%!#
l1 $/ `= $l _ $_& $G _`,& $l_# _,1Fll
$$) l`& g l# $/ #9 1l` $ tB $l
_$#z $ Mm #1G`` $$1` $ #7 />/ 1
l $ 1 `F/ ` $#l
A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih
bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" I oni koji provode noi pred
Gospodarom svojim seddu Mu inei i stojei; i oni koji govore:
"Gospodaru na, potedi nas patnje u dehennemu, jer je patnja u njemu,
doista, propast neminovna. On je runo prebivalite i boravite"; i oni
koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne krtare, ve se u tome dre sredine; i
oni koji mimo Allaha drugog Boga ne oboavaju, i koji, one koje je Allah
zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludnie; a ko
to radi, iskusie kaznu. Patnja e mu na onom svijetu udvostruena biti i
vjeno e u njoj ponien ostati;
Ali onima koji se pokaju i dobra djela ine, Allah e njihova hrava
djela u dobra promijeniti, a Allah prata i samilostan je; a onaj ko se bude
pokajao i dobra djela inio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio; i oni
koji ne svjedoe lano, i koji, prolazei pored onoga to ih se ne tie,
prolaze dostojanstveno; i oni koji, kada budu opomenuti dokazima
Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu; i oni koji govore:
"Gospodaru na, podari nam u enama naim i djeci naoj radost i uini
da se estiti na nas ugledaju! oni e biti, za ono to su trpjeli, odajama
denetskim nagraeni i u Njima e pozdravom i blagoslovom biti
susretani, u Njima e vjeno ostati, a kako su one divno prebivalite i
boravite! Reci: "Allah vam poklanja panju samo zbog vae molitve, a
poto ste vi poricali, neminovno vas eka patnja".
279

279
El-Furkan, 63-77
143
I kae:
$ > $ 5 $7 !# $ `f` #,f?
Sa izvora iz kojeg e samo Allahovi tienici piti i koji e kuda
hoe bez muke razvoditi.
I kae:
# $7 `# # # () >#&
Sjeti se roba naeg Davuda, vrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu
obraao.
280

I kae:
# $7 >& ) $ / & _. _l# =``/ >#
I sjeti se roba naeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio:
"ejtan me na zlo navraa i misli lane mi uliva!"
281

I kae:
# $7 /) _s`) >1 |`& # /#
I sjeti se robova naih Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri
vrstih i dalekovidnih.
282

I kae o Sulejmanu:
$7 `#l _l 7l# ) >#&
Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je On rob bio i mnogo
se kajao!
283

280
Sad, 17
281
Sad, 41
282
Sad, 45
283
Sad, 30
144
I kae o Mesihu, sinu Merjeminom:
) v) 7 $& l ... _
On je bio samo rob koga smo mi poslanstvom nagradili...
284

To ukazuje na to da je njegov cilj bio samo robovanje Allahu, a ne
da je on pozivao da se njemu robuje i da je on bog, kao to to smatraju i
tvrde njegovi neprijatelji krani.
285

UZVIENI ALLAH OPISAO JE POSLANIKOVO ROBOVANJE
KAO NAJVII STEPEN ROBOVANJA, PRIDAJUI MU TAKO
NAJASNIJE STEPENE (MEKAME)
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, o ovome kae:
Uzvieni Allah je opisao Svog najasnijeg roba, koji je kod Njega
na najasnijem stepenu kada je u pitanju robovanje, dajui mu tako
najasnije stepene.
Uzvieni kae:
) F = $ $l l $7 #?' / _ .&#V #`#
,# _ !# ) F _,
A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, nainite vi
jednu suru slinu objavljenim njemu, a pozovite i boanstva vaa, osim
Allaha, ako istinu govorite.
286

I kae Plemeniti i Uzvieni:
$6? %!# $l# l .6 >l _,lll #

284
Ez-Zuhruf, 59
285
286
El-Bekara, 23
145
Neka je uzvien Onaj Koji robu Svome objavljuje Kuran da bi
svjetovima bio opomena.
287

I kae:
t'# ! %!# & l 7 ... = G>l#
Hvaljen neka je Allah, Koji svome robu objavljuje Knjigu...
288

Spomenuo ga je, , kao istinskog roba u vrijeme kada mu je Kuran
objavljen i za vrijeme izazova drugima da napiu neto slino onome to
je u Kuranu.
Uzvieni Allah u Kuranu kae:
& $RK $ 7 !# ` #% > l #7l _
A kad je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se u gomilama
oko njega tiskati stali.
289

Pa ga je spomenuo i kao istinskog roba kada je pozivao u islam .
I kae Uzvieni:
_s6 %!# `& .7/ l f`l# #sl# |) f`l#
$# ...
Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom asu noi preveo Svoga
roba iz Hrama asnog u Hram daleki...
290

Opisuje ga, isto tako, i za vrijeme Isra' (Nonog putovanja) kao
Svog istinskog roba.
U sahih-hadisu spominje se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao:

287
El-Furkan, 1
288
El-Kehf, 1
289
El-Din, 19
290
El-Isra', 1
146
Nemojte me pretjerano veliati kao to su krani preli granicu u
velianju Mesiha, sina Merjemina. Ja sam samo rob. I recite: Allahov
rob i Njegov poslanik.
291

U drugoj predaji se biljei:
Ja sam rob, jedem kao to jede rob i sjedim kao to sjedi rob.
292

U Buharijinom Sahihu biljei se da je Abdullah ibn Amr rekao:
U Tevratu sam itao Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem,
opis: Muhammed, Allahov poslanik, Moj rob i Moj poslanik. Nazvao
sam ga mutevekkilom.
293
Nije osoran, niti grub, niti podie glas na
javnim mjestima, niti na zlo uzvraa zlim, nego prata.
294

Uzvieni Allah je Svoje robove obradovao potpunom radou.
Uzvieni kae:
_%!# #7G_# Nl# & $7 #/$& |) !# `l 6l# 6
$7 _%!# `F` 1l# `6F m& ,l`& _%!# `1 !#
,l`& #l`& =7l#
Za one koji izbjegavaju da oboavaju taguta i koji se Allahu
obraaju, Njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove moje
koji Kuran sluaju i slijede ono najljepe u Njemu; Njima je Allah na
pravi put ukazao i oni su pametni.
295

I samo njima jami potpunu sigurnost, pa kae:
$7 v z '/>l l# v `F& tB _%!# #`#, $G$/
#% _,l`` _

291
Buhari, 3.455; Ahmed, 155; Darimi, 2.784
292
El-Adini, 197; Kadi Ijjad, sira, 1/188
293
Onaj koji se oslanja na Allaha, subhanehu ve teala
294
Buhari, 2.125; Ahmed 6.585
295
Ez-Zumer, 17-18
147
"O robovi moji, za vas danas straha nee biti, niti ete i za im
tugovati; oni koji su u ajete Nae vjerovali i posluni bili.
296

I sprijeio je ejtana da samo nad takvima nema nikakve vlasti, a
dopustio da ejtanova vlast nadvlada one koji ga slijede i koji Allahu irk
ine, pa kae:
) $6 l ,l ,l '_l ) _ ,7?# _ _$l#
"Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima
koji te budu slijedili, od onih zalutalih".
297

I kae:
) l l '_l l _%!# #`#, l `/ lG __ $)
`l l _%!# lG _%!# ./ `
On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se
u Gospodara svoga pouzdaju; Njegova je vlast jedino nad onima
koji njega za zatitinika uzimaju i koji druge Allahu ravnim
smatraju.
298

IHSAN U ROBOVANJU JE NAJVEI STEPEN VJERE
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istakao je da je ihsan
299
u upotpunjavanju robovanja najvei stepen vjere. U hadisu kada je
Dibril, , upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ihsanu,
odgovorio je:
Da robuje Allahu kao da Ga vidi, jer iako ti Njega ne vidi, On
vidi tebe.
300

296
Ez-Zuhruf, 68-69
297
El-Hidr, 42
298
En-Nahl, 99-100
299
dobroinstvo
300
Buhari,50, 4.777; Muslim, 9; Nesai 4.991, Ibn Made 64, Ahmed 9.217
148

IHSAN SE POSTIE SAMO KROZ POTPUNU ISKRENOST
PREMA ALLAHU
Iskrenost je jedan od stepena potpunog vjerovanja Samo Tebi
robujemo i samo od Tebe pomo traimo.
Zatim dalje nastavlja:
Uzvieni veli:
$ #'& ) #6l !# _,l `&! _$!# ,$`m #1` ll# #?`
l# ,l _ 1l#
A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da mu iskreno, kao
pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju
udjeljuju; a to je ispravna vjera.
301

Uzvieni kae:
$) $l& l) =Fl# _sl$/ 7$ !# $l l _$!# & !
_$!# l$'# _%!# #B# . ,$l& $ 6 )
$/1`l |) !# l` ) !# `>t `/ $ lG ) !#
_ '> "$
Mi Ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato samo Allaha
oboavaj iskreno mu ispovijedajui vjeru!
Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega
uzimaju zatitnike: "Mi im ibadet inimo samo zato da bi nas to vie

301
El-Bejjina, 5
149
Allahu pribliili" Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su
se oni razilazili. Allah nikako nee ukazati na Pravi put onome ko je
laljivac i nevjernik.
302

Uzvieni Allah je rekao Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
!# 7& $l `&! _. #7$ $ . _ . )
_'# _%!# #z & ,l& 1l# & ,l `#`l#
_,7l#
Reci: "Samo se Allahu klanjam, iskreno mu ispovijedajui vjeru
svoju, a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoete!" Reci: "Stradae
uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to
je pravo stradanje!"
303

I rekao mu je:
) A > $t A$ ! > _,l# , l
,l/ N& $& `& _,`RQ#
Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista
su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema sauesnika; to mi je
naraeno i Ja sam prvi musliman."
304

I Uzvieni kae:
%!# >1lz _ _, O _ _& _& O `F&
I?

302
Ez-Zumer, 2-3
303
Ez-Zumer, 14-15
304
El-En'am, 162-163
150
On vas od Zemlje stvara i as smrti odreuje, i samo On zna Kada
e Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.
305

Fudejl ibn Ijjad je rekao:
To je najiskrenije i najispravnije djelo. Upitae:
Ebu 'Ali, a ta znai najiskrenije i najispravnije? On im odgovori:
Ako djelo bude iskreno, ali ne bude ispravno, nee biti primljeno. A ako
bude ispravno, a ne bude iskreno, opet nee biti primljeno. Djelo e biti
primljeno samo onda kada bude iskreno i ispravno. Iskreno djelo je ono
djelo koje se uini u ime Allaha, a ispravno djelo je ono djelo koje bude
uraeno u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem.
Zatim je prouio rijei Uzvienog:
_ % #`_ ,$1l ./ l $sl $7/ ./
#n&
...Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini
dobra djela i neka, oboavajui Gospodara svoga, ne smatra Njemu
ravnim nikoga!"
306

Uzvieni kae:
_ _m& $ _ l`& _ ! "_t 7?# '# /) $m
B# !# /) lz
Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, ineci jo i
dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? a Ibrahima je
Allah uzeo za prijatelja.
307

305
El-En'am, 2
306
El-Kehf, 110
307
En-Nisa', 125
151
Predavanje svog lica Allahu podrazumijeva iskrenu namjeru i
injenje djela Allaha radi, a dobroinstvo u njemu podrazumijeva
slijeenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov
sunnet.
Uzvieni kae:
$ |) $ #l _ lf ,$6 #W
I Mi emo pristupiti djelima njihovim koja su uinili, u prah i
pepeo ih pretvoriti.
308

To su djela koja nisu injena u skladu sa sunnetom Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nisu uinjena iskreno u ime
Allaha.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je S'ad ibn Ebi
Vekkasu:
Uistinu, nee poivjeti inei dobra djela Allaha radi a da ti se
nee uveati dobro i zasluit e visoke stepene i ugled.
309

U vjerodostojnom hadisu biljei se od Enesa ibn Malika, radijallahu
'anhu, da je rekao:
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: U tri stvari
srce muslimana nee osjetiti zlobu: prema iskreno uraenom djelu
uinjenom u ime Allaha, savjetovanju predpostavljenim, i dranju uz
zajednicu muslimana i zaista njihova dova sustie one koji im se
suprotstave.
310

Ovo podrazumijeva sljedee: u srcu nee biti zlobe, a niti e u sebi
nositi pakost uz ovakva djela, nego ak to otklanja iz njega svaku vrstu
zlobe, isti je i izbacuje. Pored ovoga se pakost u srcu ne moe nastaniti.
Doista, srce osjea najveu odbojnost prema irku. Isto tako se
osjea odbojnost prema varanju i naputanju muslimana i njihove
zajednice sa novotarima i svim ostalim zabludjelim. Ovo troje uzrokuje u
srcu pakost i mrnju, a lijek za pakost i odstranjivanje svih njenih

308
El-Furkan, 23
309
Buhari,3936, 4409, 6373; Muslim, 1628; Tirmizi 2116; Ebu Davud 2864
310
Ahmed 21 080; Darimi 231, Ibn Made 230; za ovaj hadis Albani kae da je sahih.
152
primjesa iz srca postie se injenjem dobrih djela sa potpunom
iskrenou prema Allahu, savjetovanjem i slijeenjem sunneta Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o ovjeku
koji se bori da bi ga ljudi vidjeli (rija'), o ovjeku koji se bori da bi se
reklo da je hrabar i o ovjeku koji se bori da iz pristrasnosti. Koji od njih
je borac na Allahovom putu? Allahov Poslanik je odgovorio:
Onaj koji se bori da Allahova rije bude iznad svega, taj se bori na
Allahovom putu.
311

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je o
trojici s kojima e se potpaliti dehenemska vatra. To su: ua Kurana,
borac (mudahid) i onaj koji je dijelio svoj imetak, a koji su sve te
poslove radili da bi se reklo: Ovaj je ua, ovaj je doista hrabar i ovaj je
doista onaj koji dijeli svoj imetak, jer ta njihova djela nisu injena radi
Uzvienog Allaha.
312

U vjerodostojnom hadisi-kudsij biljei se da je Uzvieni Allah
rekao:
Ja sam najneovisniji od sudjelovanja i od toga da Mi se neko
pripisuje ravnim. Pa, ko uradi neki posao pripisujui Mi sudruga, taj
posao pripada onome u ime koga ga je uradio, a Ja sam daleko od
toga.
313

U drugom eseru se biljei se:
Rei e mu: 'Idi, uzmi nagradu od onoga za ije si zadovoljstvo
radio. Doista za tebe nema nagrade od Nas'.
314

.U vjerodostojnom hadisu biljei se da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao:
Uistinu, Allah ne gleda u vaa tijela, niti u vae likove, nego gleda
u vaa srca.
315

311
312
Muslim, 1.905; Tirmizi 2.382; Nesai, 3.137; Ahmed, 8.078
313
Muslim
314
Ahmed, hasen
315
Muslim, 2.564
153
Uzvieni Allah kae:
_l $ !# $`t' $$ _>l `&!$ 1Gl# > ...
Do Allaha nee doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali e Mu stii
iskreno uinjena dobra djela vaa...
316

Raznoliko se spominju objanjenja pojmova ihlasa i sidka, dok ona u
biti imaju isto znaenje.
Reeno je da je to ispoljavanje jednoe Allahu, s namjerom
pokornosti Njemu, subhanehu ve teala.
Reeno je i da je to proiavanje i analiziranje uinjenih djela od
zapaanja ostalih Allahovih stvorenja.
Reeno je i da je to klonjenje od zapaanja ostalih Allahovih
stvorenja, pa ak i od samog sebe.
Iskrenost isti od zapaanja samog sebe. Ko neto uradi u ime
Allaha, ne moe u svome djelu imati primjesa da to ini radi nekog
drugog, a ko je iskren, taj nije umiljen. Iskrenost se ne moe potpuno
ostvariti sve dok se ne bude iskren u tome (sidk), a niti ima iskrenosti
(sidk) bez ihlasa. A to dvoje se postie samo strpljivou.
Reeno je da je ihlas uravnoteenost javnih i tajnih djela. A rija'
(uraditi neto da bi te drugi vidjeli), to je onda kada javna djela ovjeka
budu bolja od tajnih.
Iskrenost u ihlasu (djela koja se ine u ime Allaha) u tome je da
neija tajna djela budu bolja od njegovih javnih djela.
Jedna od Fudejlovih izreka je:
Ostavljanje injenja djela radi ljudi je rija'luk, dok je irk injenje
djela u ime ljudi. A ihlas je da te Allah sauva od toga.
317

Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, odgovorio je onima koji tvrde da
su dosegli stepene zbog kojih vie nisu obavezni robovati Allahu na
ovom svijetu:

316
El-Hadd, 37
317
Medaridu-s-salikin, 2/100-103
154
Uzvieni Allah Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
kae:
6# ,/ _Lm ,?' _,1l# __
I sve dok si iv, Gospodara svoga oboavaj!
318

Stanovnici Vatre e rei:
$ >> / _l# _Lm $9?& _,1l#
I Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije dola".
319

Rije _,1l jekin, konsenzusom svih mufessira, u spomenutim
ajetima znai smrt.
U vjerodostojnom hadisu u kazivanju o smrti Osmana ibn
Mez'una, radijallahu 'anh biljei se da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao:
A Osmanu od njegovog Gospodara doe jekin.
320

To podrazumijeva smrt i ono to ona donosi sa sobom. Rob se ne
rastavlja od robovanja sve dok je u daru-t-teklif.
321
Takoer se i u
berzehu
322
nalazi druga vrsta robovanja, a to je kada bude upitala dva
meleka koga je oboavao, ta je rekao za Allahovog Poslanika i kada
budu od njega traili odgovor.
323

Isto tako, na Sudnjem danu rob e biti obavezan robovati kada
Uzvieni Allah pozove sva stvorenja koja je stvorio da Mu uine seddu;
svi vjernici e uiniti seddu, dok je nevjernici i licemjeri nee moi
uiniti. Tek kada svi u Kuu nagrade ili Kuu kazne uu, tek tada
prestaju obaveze.

318
El-Hidr, 99
319
El-Mudessir, 46-47
320
Buhari, 1.243; Ahmed, 2.691
321
ivot na ovom svijetu od punoljetstva pa sve do smrti
322
ivot u kaburu
323
Ebu Davud, 4.753, Ahmed, u Musnedu, 30/499, br. 18.534 u predaji od Bera'a ibn
ziba
155
Tada e robovanje onih koji su slavili i veliali Allaha biti tesbih,
istodobno sa uzdasima, radi ega nee osjetiti zamor ni potekou.
Onaj ko smatra da je dosegao do stepena poslije kojeg misli da sa
njega spada obaveza robovanja, doista je on murted
324
i kafir u Allaha i
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je dosegao mekam
kufra u Allaha, subhanehu ve teala, i izlazak iz Njegove vjere. Sve to se
vie rob uvruje na stepenima robovanja, njegovo robovanje bit e vee.
Njegove obaveze u donosu na onog koji je na stepenu ispod njega vee su
i mnogobrojnije. Zato su obaveze Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i svih poslanika, 'alejhimusselam, bile vee od obaveza njihovih
sljedbenika. Isto tako, obaveze ulul 'azm
325
u odnosu na ostale vjerovjesnike
vee su i mnogobrojnije. Obaveze onih kojima je dato znanje vee su od
onih koji ne znaju, i sve tako, shodno njihovim stepenima.
326

DVIJE SU VRSTE ROBOVANJA: OPE I POSEBNO
ROBOVANJE
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, podijelio je robovanje na ope i
posebno robovanje.
Ope robovanje je robovanje svih stanovnika nebesa i Zemlje,
dobrih i loih, vjernika i nevjernika. Ovo je vrsta robovanja koja proizlazi
iz vlasti i moi.
Uzvieni Allah kae:
#l$ B# _ql# #$! 1l ._ $ #) _ %? Nl#
G _? `# B `$6g'# # _ & # _qll #$!
_ $ _7 _qll & G #$! _ ) _ Nl#
# ) A#, _ql# #7 _

324
Odmetnik
325
Odabrani vjerovjesnici, a njih su peterica: Adem, Ibrahim, sa', Musa, i Muhammed,
'alejhimusselam
326
156
Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete! Vi, doista, neto odvratno
govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a zemlja provali i planine
zdrobe to Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima
dijete ta svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u
Milostivog traiti utoite!
327

Znaenja navedenih ajeta podrazumijevaju vjernike i nevjernike.
Uzvieni Allah kae:
``s $ 7 _ !# `1 `F&, .ll& $6
``s $ 7 _ !# `1 `F&, .ll& $6
, & #l 6l#
A na Dan kada ih On sakupi, a i one koje su pored Allaha
oboavali, te upita: "Jeste li ove robove moje u zabludu zaveli, ili su oni
sami s pravog puta zalutali?"
328

Pa ih je Uzvieni Allah nazvao Svojim robovima, iako su u zabludi,
ali je taj naziv odreen pokaznom zamjenicom , (ove).
A to se tie Njegovih potpunih robova, oni pripadaju drugoj vrsti,
koju emo, ina'Allh, poslije pojasniti.
Uzvieni kae:
ll# $ Nl# # l =l# l# M& '/>tB _,/
$6 $ #% lG
Reci: "Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, ti koji zna nevidljivi i
vidljivi svijet, Ti e robovima Svojim presuditi u onome oko ega su se
razilazili!"
329

327
Merjem, 88-93
328
El-Furkan, 17
329
Ez-Zumer, 46
157
I kae:
$ !# ` $l $7ll
...A Allah nije nepravedan robovima Svojim.
330

I kae:
) !# >m _,/ $6l#
...Allah je presudio robovima Svojim."
331

Ovi ajeti obuhvataju obje vrste robovanja: ope i posebno.
Druga vrsta robovanja obuhvata robovanje pokornosti, ljubavi i
slijeenja naredbi.
Uzvieni kae:
$7 z '/>l l# `F& tB
"O robovi moji, za vas danas straha nee biti, niti ete i za im
tugovati.
332

I kae:
6 $7 _%!# `F` 1l# `6F m& ...
...Zato obraduj robove moje koji Kuran sluaju i slijede ono
najljepe u Njemu...
333

330
Mu'min, 31
331
Mu'min, 48
332
Ez-Zuhruf, 68
333
Ez-Zumer, 17-18
158
I kae:
$7 _ql# _%!# l # $ #) `6% {
lfl# #l$ $l
A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih
bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!"
334

I Uzvieni kae o Iblisu:
. _,d& _ ) $6 `. _,ll#
...potrudi u se da ih sve zavedem, osim meu Njima tvojih robova
iskrenih.
335

O njima Uzvieni kae:
) $6 l ,l ,l '_l
"Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim...
336

337

Ljudi se u odnosu na robovanje dijele na etiri vrste:
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, klasirao je ljude u pogledu
robovanja na etiri vrste, i o tome veli:
Ljudi se na osnovu ova dva temelja, robovanja (ibadet) i traenja
pomoi (istiane), dijele na etiri vrste.
Prva vrsta
Najvrednija i najbolja vrsta su oni koji robuju Allahu i od Njega
pomo u tome trae. Njihov glavni eljeni cilj je robovanje i elja da im
On u tome pomogne i da ustraju u tome. Stoga, najbolje to se moe
traiti od Uzvienog Gospodara jest traenje pomoi za postizanje

334
El-Furkan, 63
335
El-Hidr, 39-40
336
El-Hidr, 42
337
159
Njegovog zadovoljstva, a to je ono emu je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, pouio svoga ashaba Mu'aza ibn Debela, radijallahu 'anhu, kada
mu je rekao:
O Mu'aze, tako mi Allaha, ja te uistinu volim, pa ne zaboravi da
poslije svakog namaza proui: 'Gospodaru moj, pomozi mi da Te
spominjem, da Ti zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet inim'.
338

Najkorisnija dova je traenje pomoi za postizanje Njegovog
zadovoljstva, a najbolji dar je da ova dova bude primljena i sve dove koje
su uili poslanici u kontekstu ovog znaenja i traenja zatite od onoga
to je tome suprotno i dova za upotpunjenje i olakanje njenih uslova, pa
razmisli o tome.
ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, rekao je:
Razmiljao sam o najkorisnijoj dovi, pa sam doao do zakljuka da
je to traenje pomoi u postizanju Njegovog, subhanehu ve teala,
zadovoljstva. A zatim sam uvidio da je ona u suri El-fatiha, u ajetu: Samo
Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo.
Druga vrsta
U drugu vrstu ubrajaju se oni koji se okreu od robovanja Njemu u
traenju pomoi od Njega. Takvi ne robuju Allahu, niti od Njega pomo
trae, a ako neki od njih zamoli ili zatrai pomo od Njega, onda je to
samo radi udovoljavanja prohtjevima i uicima, a ne radi sticanja
Njegovog zadovoljstva, niti ispunjenja obaveza prema Njemu. Od
Njega, tebarake ve te'ala, pomo trae i oni na nebesima i oni na Zemlji,
Njegovi istinski robovi, a i Njegovi neprijatelji, a on se odaziva i prua
pomo i jednima i drugima. Iblis je Njegovo najprezrenije stvorenje,
Njegov neprijatelj, ali i pored toga, kada Mu se obratio radi svoje
potrebe, On mu se odazvao i usliao mu dovu, i dao mu da u toj
blagodati uiva, ali to mu je samo povealo njegovu nesreu, tugu,
udaljenost i odbaenost od Allaha, poto to nije bilo s namjerom
sticanja Allahovog zadovoljstva.
Tako e zasigurno svako ko od Njega trai pomo u neemu, a to ne
bude potpuno u pokornosti prema Njemu, biti uzrok udaljenosti od Njega
i Njegovog zadovoljstva.

338
Ebu Davud , 1.522; Nesai, 1303
160
Trea vrsta
U treu vrstu se ubrajaju oni koji ine neku od vrsta robovanja, ali
bez traenja pomoi. Oni su podijeljeni na dvije skupine: jedna od njih
su kaderijje koji kau da robu pripada sve to mu je odreeno od
dobra i, u tim njegovim postupcima koji su mu odreeni, nee mu biti
pomognuto, jer ga je Uzvieni Allah pomogao time to mu je dao
zdrave organe tijela, pojasnio pravi put, poslao vjerovjesnike i dao mu
sposobnost djelovanja. I nakon ovoga nije mu odreena nikakva pomo
koju bi mogao zatraiti.
Uzvieni Allah nije napravio razliku izmeu Svojih iskrenih robova i
neprijatelja u pogledu pruanja pomoi; kako je pruio pomo jednima,
tako je postupio i sa drugima, s tom razlikom to su Njegovi iskreni
robovi odabrali sebi iman (vjerovanje), a Njegovi neprijatelji kufr
(nevjerstvo). Tako da Uzvieni Allah nije pomogao prvim Svojom
dodatnom podrkom sa kojom bi ih uveo u vjerovanje, niti je ove druge
radi nekog razloga ostavio bez podrke, pa ih tako time odveo u
nevjerstvo.
Ovi posjeduju manjkavo robovanje u kojem nema nistinskog
traenja pomoi i oni su preputeni sami sebi. Ispred njih je zatvoren put
istinskog tevhida i isti'aneta (traenja pomoi).
Ibn Abbas, radijallahu 'anhu, rekao je:
Vjerovanje u kader (sudbinu) sastavni je dio tevhida, pa ko vjeruje
u Allaha, a zanijee Njegovu odredbu, njegovo negiranje kadera ponitilo
je njegov tevhid.
U drugu skupinu ulaze oni koji ine ibadete i zikrove, ali posjeduju
veoma mali udio u tevekkulu (oslanjanju na Allaha) i traenju pomoi.
Njihova srca nisu obuhvatila uzroke koji su usko vezani za sudbinu te da
se uzroci utapaju u njoj i sa njom opstaju. Uzroci bez sudbine su poput
mrtvih koji nemaju nikakvog uticaja ili ak kao neto to ne postoji.
Sudbina je kao dua, pokreta uzroka koji upuuje na Pravog Pokretaa.
Nemaju sposobnost da spoznaju Pokretaa od pokrenutog, niti Onoga
Koji daje uzroke, niti da naprave razliku izmeu radnika i sredstava za
rad.
Njihova odlunost je oslabila, a ambicije opale, i imaju veoma mali
udio u rijeima Samo od Tebe pomo traimo, to im sprjeava da osjete
ljepotu robovanja putem tevekkula i traenja pomoi i pored toga to
nalaze slast u nafilama i ostalim dobrim djelima i zikrovima.
161
Njihov udio u Allahovoj uputi i uspjehu u skladu je sa njihovim
traenjem pomoi i tevekkulom, kao to je njihovo ostavljanje bez
podrke i njihova slabost i nemo u skladu sa ne traenjem pomoi i
manjkavosti njihovog tevekkula.
Kada bi se rob istinski oslonio na Allaha, pomjerio bi brdo sa
njegovog mjesta ako bi mu to bilo nareeno.
etvrta vrsta
To su oni koji svjedoe da teta i korist dolaze samo od Allaha, da
biva ono to On hoe, a ne moe biti ono to On nee. Meutim, oni
ne ine ono to je u vezi sa postizanjem Njegove ljubavi i
zadovoljstva, nego se takvi oslanjaju na Njega i trae pomo u
postizanju svojih elja, prohtjeva i ciljeva. To ele, pa im se to i
udovolji. Sudbina im bude naklonjena i prui im se pomo, bilo to u
imetku, vlasti ili ugledu meu ljudima ili stanjima nekih od
otkrovenja, uticaja snage i uvrenja. Meutim, njihov ishod nee biti
sretan. To je samo prividna vlast i imetak, a ko to posjeduje ne znai
da se pridrava vjere, a kamoli da je postigao Allahovu, tebarake ve
teala, zatitu i blizinu.
Doista se vlast, ugled, imetak i duhovna stanja daju i dobrom i
loem, vjerniku i nevjerniku. A onaj ko smatra da neto od navedenog
predstavlja dokaz Allahove ljubavi i Njegovog zadovoljstva i da
smatra da je on jedan od Njegovih bliskih i estitih robova, taj je
najvei neznalica i najudaljeniji od spoznaje Allaha, subhanehu ve
teala, Njegove vjere i razlike izmeu onoga to On voli i ime je
zadovoljan od onoga to mrzi i prezire. Spomenuto stanje pripada
dunjaluku, kao to mu pripadaju i vlast i imetak. Ako mu ona
potpomognu da bude ustrajan u pokornosti Allahu, Njegovom
zadovoljstvu i praktikovanju Njegovih zapovijedi, bit e u drutvu
estitih osoba i pravednih vladara. U protivnom, to je njegova nesrea,
a ono to ga udalji od Allaha uzrokoje da bude uvren meu
nepravedne vladare i pokvarene bogatae.
339

339
Miftah ed-dari es-seadeh
162

ISPRAVNOST IBADETA USLOVLJENA JE SLIJEENJEM
ALLAHOVOG POSLANIKA sallallahu alejhi ve sellem I
ISKRENOSTI PREMA ONOME KOJI SE OBOAVA
Rob moe ostvariti7 $) Samo Tebe oboavamo sa dvije
velike osnove: prva je slijeenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i
druga je iskrenost prema Onome Koji se oboava.
Ovo podrazumijeva istinsko i potpuno ostvarenje 7 $) Samo
Tebe oboavamo. Shodno ovome, ljudi su podijeljeni u etiri grupe.
Prva grupa
To su oni koji su iskreni prema Allahu u ispoljavanju robovanja
prema Njemu i oni koji u tome slijede Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Oni uistinu zasluuju da budu pripadnici 7 $) Samo Tebe
oboavamo. Sva njihova djela, rijei, dijeljenje, uskraivanje, ljubav i mrnja
iskljuivo su u ime Allaha. Njihovo vanjsko i unutranje ophoenje je iskljuivo
radi sticanja Allahovog zadovoljstva, Jednog i Jedinog. Oni sa tim od ljudi
ne oekuju nagradu, niti zahvalnost, niti ugled kod njih, a ni pohvalu. Ne
trae mjesto u njihovim srcima, niti strahuju od njihovog ukora, nego
posmatraju ljude kao stanovnike mezarja koji nisu u stanju nanesiti tetu, niti
doprinijeti ikakvu korist, niti mogu usmrtiti, niti oivjeti. injenje djela radi
ljudi i elja za sticanjem asti i poloaja kod njih te nada u njihovu mo u
pribliavanju tete ili koristi, nikada se nee nastaniti u srcima onih koji su
spoznali ljude. To se dogaa samo kod onih koji ih nisu spoznali, a ni svog
Gospodara. Ko poznaje ljude, daje im mjesto koje oni zasluuju, a ko spozna
Allaha, sve svoje rijei i djela, dijeljenje, uskraivanje, ljubav i srdbu ini
iskljuivo samo radi Njega. Ko se obraa samo ljudima, mimo Allaha, to
proizlazi iz njegovog neznanja. A onaj ko duboko i istinski spozna Allaha i
upozna ljude, taj e uistinu dati prednost ophoenju prema Allahu nad
ophoenjem prema ljudima. Takoer, sva njihova djela i ibadeti su u skladu
sa Allahovim emrom,
340
i ta On voli i ime je zadovoljan, i to je djelo koje
On doista prima. On je Taj Koji iskuava Svoje robove smru i ivotom.

340
Naredbom
163
Kae Uzvieni:
%!# _l{ Nl# t'# l7l />& _m& ...
Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji od vas e bolje
postupati...
341

To je najiskrenije i najispravnije djelo. Upitae: Ebu 'Ali, a ta
znai najiskrenije i najispravnije? On im odgovori: Ako djelo bude
iskreno, ali ne bude ispravno, nee biti primljeno. A ako bude ispravno, a
ne bude iskreno, opet nee biti primljeno. Djelo e biti primljeno samo
onda kada bude iskreno i ispravno. Iskreno djelo je ono djelo koje se
uini u ime Allaha, a ispravno djelo je ono djelo koje bude uraeno u
skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zatim je prouio rijei Uzvienog:
_ % #`_ ,$1l ./ l $sl $7/ ./
#n&
...Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini
dobra djela i neka, oboavajui Gospodara svoga, ne smatra Njemu
ravnim nikoga!"
342

Uzvieni kae:
_ _m& $ _ l`& _ ! "_t 7?# '# /) $m
B# !# /) lz
Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, inei jo i
dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? a Ibrahima je
Allah uzeo za prijatelja.
343

341
El-Mulk, 2
342
El-Kehf, 110
343
En-Nisa', 125
164
Uzvieni Allah nee primiti djelo ako nije uinjeno radi Njegovog
zadovoljstva i ako nije u skladu sa Njegovim naredbama. Sva druga djela
osim toga odbija se i vraa se njegovom poiniocu. A kada mu budu
najpotrebnija, doi e mu u vidu razasute praine. U sahihu koji se biljei
od Aie, radijallahu 'anha, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je:
Ko uradi djelo koje mi nismo inili, odbijeno je.
Svako djelo koje nije u skladu sa Poslanikovim, sallallahu alejhi ve
sellem, sunnetom, njegovog poinioca jo vie e udaljiti od njegovog
Gospodara. Uzvienom Allahu robuje se samo onako kako On,
subhanehu ve teala, nareuje, a ne na osnovu miljenja ili strasti.
Druga grupa
U drugu grupu ubrajaju se oni koji nisu iskreni, niti slijede put
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Njihova djela oprena su erijatu i nisu iskreno uinjena radi Allaha.
Oni to svoja djela ukraavaju pred drugim ljudima i koji se pretvaraju sa
onim to nisu propisali Allah, a ni Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, takvi su najgora i najprezrenija stvorenja i na njih najvie ukazuju
rijei Uzvienog:
_,tB _%!# `m $/ #?& 6t & #t $.3 l #l
.;tB $/ _ >#l# l ># 'l&
Ne misli nikako da e oni koje veseli ono to rade i kojima je drago
da budu pohvaljeni i za ono to nisu uinili nikako ne misli da e se
kazne spasiti; njih eka teka patnja.
344

Oni se raduju inei novotarije, zablude i irk, a time ele biti
pohvaljeni, iskazujui da slijede sunnet i da su iskreni. Ovoj skupini
pripadaju veinom oni koji sebi pripisuju znanje, zuhd i ibadet, a ne
znaju da su skrenuli sa Pravog puta. Oni prakticiraju novotarije,
prihvataju zablude i pretvaraju se pred ljudima da bi stekli
popularnost. Oekuju da budu pohvaljeni zbog toga, a u sutini ne

344
Ali Imran, 188
165
slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti su iskreni u svojim
djelima, niti posjeduju znanje. Oni su time skrenuli u zabludu i
zasluili Allahovu srdbu.
Trea grupa
U ovu grupu ubrajaju se oni koji su iskreni u svojim djelima, ali
ta djela nisu u skladu sa naredbom; takvi su pobone neznalice koji
sebe uvrtavaju meu askete i pobone. U tom stanju su svi oni koji
robuju Allahu onako kako On nije propisao, vjerujui da se na takav
nain pribliavaju Allahu. Naprimjer, sluanje zviduka i pljeskanje
rukama, osamljivanje radi kojeg se isputa i duma-namaz ili
dema'at, spajanje dana i noi u postu, post u vrijeme kada je Bajram i
druga djela.
Slino ovima, drugi smatraju da su to dobra djela koja pribliavaju
Allahu.
etvrta grupa
To su oni ija su djela u skladu sa naredbama, ali nisu uinjena u
ime Allaha, kao to je to sluaj sa onima koji ine djela da bi ih ljudi
vidjeli; kao to je onaj koji se bori da mu se kae da je hrabar, da bude
vien ili iz srdbe ili ide na had ili ui Kuran da bi mu se reklo:
Hadija je, ili: Karija
345
je. Njihova djela su u izvana dobra, dok u
sutini nisu i zbog toga nee biti primljena.
$ #'& ) #6l !# _,l `&! _$!# ,$`m
A nareeno im je da samo Allaha oboavaju, da Mu iskreno, kao
pravovjerni, vjeru ispovjedaju...
346

Svima je nareeno da ine ibadet Uzvienom Allahu onako kako je
On to propisao i da u svom robovanju budu iskreni, ispovijedajui ibadet
samo Njemu, tebarake ve teala.
To su istinski predstavnici _,G` $) 7 $) Samo
Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo.
347

345
Ua Kur'ana
346
El-Bejjine, 5
347
166

KATEGORIJE LJUDI U POGLEDU NAJKORISNIJIH I
NAJVREDNIJIH IBADETA
Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, spomenuo je da ljudi u pogledu
najkorisnijih i najvrednijih ibadeta zastupaju etiri stava. Shodno tome,
oni su svrstani u etiri grupe.
Prva grupa
Oni smatraju da je najvredniji i najkorisniji ibadet onaj koji je
duama najtei i najnaporniji. Kau da je sr ibadeta ono to je najtee
dui. Kau da nagrada ovisi o koliini potekoe. Spominju i hadis koji
nije vjerodostojan:
Najvrednija djela su ona koja su najtea i najnapornija.
To su i ehli-mudahede,
348
koji svoje duevne prohtjeve suzbijaju i
sputavaju smatrajui da samo tim putem dua moe postati ista i
ustrajna, jer dua je po svojoj prirodi sklona lijenosti i slabosti i tei ka
vjenom opstanku na Zemlji. To znai da dua ne moe biti ustrajna osim
kroz stalno injenje tekih i napornih djela.
Druga grupa
Kau da se u najbolja djela ubraja odricanje od ovozemljaskih
uitaka i njihovo naputanje i da se od ivota na ovome svijetu uzme
samo ono to je neophodno za opstanak na njemu, a da se zapostavi
interes za bilo im u vezi s njim.
Dakle, i ova grupa je podijeljena na dvije podgrupe. Obini ljudi koji
su ivot uzeli kao glavni cilj i rade samo za njega i druge tome pozivaju,
govorei: Ovo je vrednije od svakog znanja i ibadeta, i smatraju da je
zuhd na ovome svijetu najbolji ibadet, dok njihovi predstavnici dre do
toga da je to samo sporedni cilj kojim se eli postii usmjerenje srca
samo prema Allahu i posvetiti ljubav Njemu, pokajanje i oslanjanje samo
na Njega, injenje djela sa kojima je On zadovoljan.
Isto tako, smatraju da su najbolja djela spominjanje Allaha srcem i
jezikom, uz neprestanu samokontrolu, jer, u protivnom, srce se rastura i
postepeno zamire.

348
Oni koji se mnogo trude
167
Trea grupa
Oni koji smatraju da se u najvrednije i najkorisnije ibadete ubraja
injenje djela koja najvie koriste ljudima. Smatraju da je to vrednije od
onih djela koja donose vrlo malu korist njihovim poiniocima. Zbog toga
misle da su briga o siromanim, iskazivanje dobroinstva prema ljudima,
ispunjavanje njihovih potreba te njihovo duhovno i materjalno
pomaganje najkorisnija djela kojima su se posvetili i njima su okupirani.
Svoje miljenje podupiru hadisom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem:
Sva stvorenja ovise o Allahovoj opskrbi, a najdraa su Mu ona koja
su najkorisnija njegovim stvorenjima.
349

Kau: Zbog toga je data prednost uenom nad pobonim, kao
vrijednost Mjeseca nad ostalim zvijezdama.
Kau: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Aliji
ibn Ebi Talibu:
Da Allah sebebom tebe uputi samo jednog ovjeka, to ti je vrednije
nego da ima u svome posjedu najbolju stoku.
350

Ovo ukazuje na vrijednost one koristi koja se prenosi na druge. Ovo
dokazuju hadisom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
Ko poziva uputi, imat e nagradu svih koji ga budu slijedili, s tim
da se njihova nagrada nee nimalo umanjiti.
351

I dokazuju hadisom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
Allah i meleki donose salavate onome koji poduava ljude dobru.
352

I hadisom:
Doista istigfar
353
za uenog ini sve to je na nebesima i na Zemlji,
ak i riba u vodi.
354

349
Biljei Ebu Ja'la. Valorizator knjige kae da je hadis daif (slab).
350
Buhari, 3.009
351
Muslim, 2.674
352
Tirmizi, 2.885, hadis je hasen-garib-sahih. Albani ga je ocijenio kao sahih u
Sahihul-Tirmizi
353
Traenje oprosta
354
Ebu Davud, 364. Albani ga je ocijenio kao sahih u Ebu Davudovom Sahihu
168
Dokazuju i time to se djelo pobonog prekida njegovom smru, dok
se djelo onoga koji koristi drugima ne prekida sve dok je prisutna
njegova korist.
I dokazuju time da su vjerovjesnici bili poslani da ine dobroinstvo
prema ljudima, i da ih upuuju i koriste im na ovom i na buduem
svijetu.
Nisu poslani da bi se osamljivali ili izolirali od ljudi. zbog toga je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio skupinu onih koji su
eljeli da se potpuno izoliraju od svijeta da bi inili ibadet.
etvrta grupa
Oni kau da je najbolji vid robovanja djelo koje je uinjeno
iskljuivo radi sticanja Allahovog zadovoljstva u svakom vremenu,
zavisno od potreba tog vremena.
Najvredniji ibadet u vremenu dihada je dihad, ak i ako bi to
dovelo u pitanje ostavljanje dobrovoljnih ibadeta, poput nonog namaza
ili posta, pa ak i do skraivanja namaza u vremenu kada su prisutni strah
i neigurnost.
355

Nakon ovog pojanjenja, napominjem da ejh Ibn Kajjim,
rahimehullahu teala, dri do toga da je ipak najkorisnije djelo sticanja
Allahovog zadovoljstva i da su takvi pravi predstavnici istinskog
robovanja. Svaki od njih za time udi gdje god bio. Potom Ibn Kajjim
nastavlja:
Najkorisniji ibadet je, kada doe musaafir,
356
da se ispune dunosti
prema njemu time to e se njemu pridati panja, a zapostaviti
dobrovoljni ibadet. Takoer, to se ujedno odnosi i na ispunjavanje
obaveza prema supruzi i porodici.
Najkorisniji ibadeti u zoru su: zauzetost namazom, uenje Kurana,
dova, zikr i istigfar. Najkorisnije je u, vrijeme kad ljudi tragaju za
uputom i ele biti podueni, biti sa njima i poduavati ih.
Za vrijeme uenja ezana najkorisnije je kloniti se svega ime si
zauzet i ponavljaj za mujezinom.

355
Medaridus-Salikin, 1/110-112
356
Putnik
169
Za vrijeme obavljanja pet dnevnih namaza najkorisnije je da, uz
maksimalan trud i iskrenost, obavi namaze na najpotpuniji nain; da ih
obavlja u prvom vaktu; da ih obavlja u damiji, a korisnije je i vrednije
to je damija dalja.
Najkorisnije je da se pomogne onome ko je u nevolji i trai pomo.
Da mu se pomogne fiziki ili materjalno i da se rjeavaju njegovi
problemi, dajui im prednost nad nafilama i osamljivanju.
Za vrijeme uenja Kurana najbitnija je koncentracija srca i htijenje
za njegovim razumijevanjem i prouavanjem, da zamisli kao da ti se
Allah direktno obraa, uz vrstu odluku da se Njegove naredbe provedu,
uz veu panju nego to bi se italo pismo pred vladarem.
Za vrijeme stajanja na Arefatu najkorisnije je nastojati da se stekne
skruenost dovom i zikrom, a ne postom koji bi time oslabio ovjeka.
Najvrednije djelo u toku prvih deset dana zul-hiddeta je da se
povea ibadet, a posebno izgovaranje tekbira,
357
tehlila
358
i tahmida,
359
a
to je vrednije od dihada koji je fard-kifaje
360

Najkorisnije djelo u toku posljednjih deset dana ramazana je osamiti
se u damiji i stalno boraviti u njoj, tako da bi se izbjeglo mijeanje sa
ljudima i zauzetost sa njima. Veina islamskih uenjaka smatra da je
osamljivanje u damiji u tim mubarek danima korisnije ak i od
poduavanja ljudi Kuranu.
Kada se brat musliman razboli ili umre, najkorisnije je da ga obie,
odnosno da prisustvuje njegovoj denazi.
Kada si u u nevolji i ljudi te vrijeaju, najkorisnije ti je da se strpi i
ostane meu njima, jer vjernik koji se mijea sa ljudima i trpi njihove
uvrede bolji je od onog koji ih izbjegava kada ga ne vrijeaju.
Najkorisnije je da sa ljudima sudjeluje u dobru. To je bolje nego da ih
tada izbjegava. A da ih u zlu izbjegava, korisnije ti je nego da se
mijea sa njima.

357
Allahu ekber
358
La ilahe illallah
359
Elhamdu lillah
360
Obaveza koju kada obavi jedna skupina muslimana, sa ostalih muslimana spada
obaveza njenog izvravanja
170
Ali, ako zna da bi se tvojim prisustvom uklonilo ili umanjilo zlo,
tada je prisustvo korisnije od izolacije.
Najkorisnije je da se u svakom vremenu trai Allahovo zadovoljstvo
shodno ljudskim obavezama i potrebama.
Ovako su opisani oni koji u potpunosti robuju, dok oni koji su
ranije spomenuti pripadaju grupama ogranienog robovanja. Kada
neki od njih privede kraju nain svog robovanja, vidi sebe u takvom
stanju kao da je napustio ibadet, jer on robuje Allahu samo na jedan
nain. Meutim, rob koji potpuno robuje ne bazira se samo na jedan
cilj u ibadetu, niti ga preferira nad drugim, nego stalno prelazi sa
jednog stepena na drugi. Kad god se pred njim isprijei naredni stepen
robovanja, ulae sve napore da dospije do njega i tako se stalno kree
iz jednog stepena u drugi.
Oni se tako vladaju na svom putovanju sve dok ne stignu do svog
cilja.
Ako vidi uene, on je prisutan meu njima. Ako vidi pobone, on
je uz njih. Ako vidi mudahide, on je meu njima. Ako vidi one koji
Allaha spominju, vidjet e ga meu njima. Ako vidi one koji sadaku
dijele i dobroinstvo ine, on je sa njima. On je potpun i savren rob
Allahov. Njime ne vlada forma, niti ga ograniava, niti udovoljava
svojim prohtjevima pri svojim djelima, nego ini samo ono to Uzvieni
Allah trai od njega.
I on je taj koji je potpuno ostavio i primijenio u djelo:
$) 7 $) _,G`
Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo; iskren je u
tome, odijeva i jede ono to mu je dostupno, provodi na vrijeme u
djelo ono to mu je Uzvieni naredio. Kada je u drutvu, sjeda na
mjesto koje je prazno, nije ogranien, a niti potinjen formom.
Potpuno je slobodan. Stalno je prisutan tamo gdje je Allahov emr i
slua Njegove zapovijedi gdje god se bio. On je poput kie: gdje god
padne koristi, i poput palme iji listovi ne opadaju i koja korist
daje ak i bodljama na vrhu listova. Otar je prema onima koji su
neposluni Allahu i ljut je kada se Allahove zabrane kre. On je
Allahov, radi Allaha i sa Allahom; prema Allahu se ophodi kao da ne
postoje ljudi, a prema ljudima kao da on sam ne postoji. Kada je u
171
drutvu ljudi, ne istie se meu njima i daleko je od njih, a koliko
samo osjea Allahovu bliskost i koliko se tome raduje i koliku
smirenost i spokojstvo osjea pred Njim! Samo od Allaha pomo
trai i oslanja se samo na Njega.
361

ROBOVANJE JE PODIJELJENO NA TROJE
Robovanje je podijeljeno i ono se protee na srce, jezik i organe.
Potom kae: Propisi koji su vezani za robovanje, a to su vadib,
362

mustehab,
363
haram
364
, mekruh,
365
mubah.
366

Ovih pet propisa odnose se na srce, jezik i organe.
367

PRVI OGRANAK ROBOVANJE SRCEM
Prvo: Vadibi i obaveze koje se vezuju za srce i o kojima je ulema
postigla konsenzus
To su, naprimjer, ihlas
368
, tevekkul
369
, mehabbe
370
, sabur
371
,
inabet
372
, strah od Allaha i nada u Njega, et-tasdik el-dazim
373
, nijet koji
dolazi kao dodatak uz ihlas, jer je iskrenost ispoljavanje robovanja samo
Uzvienom Allahu.

361
362
Nareena djela
363
Pohvaljena djela
364
Zabranjena djela
365
Pokuena djela
366
Dozvoljena djela, za koja ovjek ako ih uradi nee imati nagrade, a isto tako ako ih
ne uini, nee biti kanjen
367
Isti izvor, 1/136
368
Iskrenost
369
Oslanjanje na Allaha
370
Ljubav prema Allahu
371
Strpljivost
372
Pokajanje i vraanje Allahu
373
Kategorika potvrda
172
A to se tie nijeta, on ima dvije svrhe:
- da razdvoji ibadet od adeta (obiaja) i
- da razdvoji stepene ibadeta jedne od drugih.
Dakle, ihlas i dva stepena nijeta su zasebni vadibi, a dok je ummet
saglasan na tome da se sve spomenute vrline openito ubrajaju u djela
srca. Isto tako i odanost u robovanju na kojoj se gradi vjera. Nush
374

oznaava maksimalno ulaganje napora da se robovanje ispolji na nain
koji e biti drag Allahu i sa kojim e on biti zadovoljan. Osnova ovog
nusha je vadib svakom pojedincu, a dok njegovo upotpunjavanje dovodi
na stepen Allahu bliskih robova.
Stoga, svaka od ovih obaveza ima dva obiljeja: neminovnu
obavezu (vadib mustehakk), a to je stepen sretnih, ashabu-l-jemin; i
pohvalnu savrenost (kemal mustehabb), a to je stepen Allahu bliskih
(mukarrabun).
Isto tako se i sabur ubraja u kategoriju vadiba srca konsenzusom
cijelog ummeta. Imam Ahmed, rahimehullahu teala, rekao je:
Uzvieni Allah je u Kur'anu spomenuo sabur na devedeset ili vie
od devedeset mjesta.
Sabur ima svoje dvije karakteristike: neminovnu obavezu i pohvalnu
savrenost.
375

Drugo: Djela zabranjena srcu
U kategoriju zabranjenih djela srca ubrajaju se: kibur,
376
rijaluk,
377

samodopadljivost, hased,
378
+ munafikluk,
379
i ona se dijele na dvije vrste:
kufr
380
i ma'sijeh.
381

U kufr se ubraja sljedee: sumnja, munafikluk, irk i slino.

374
Odanost
375
376
Oholost
377
Pretvaranje
378
Zavist
379
Licemjerstvo
380
Nevjerstvo
381
Grijeh
173
A grijesi se dijele takoer na dvoje: veliki i mali.
U velike grijehe ubrajaju se: rijaluk, samodopadljivost, kibur,
uznositost, gubljenje nade u Allahovu milost i dobrotu, sigurnost od
Njegove zamke, iskazivanje radosti radi nedaa muslimana, iskazivanje
zlobe pri nedaama u kojima se nalaze muslimani, elja da se meu
njima iri razvrat, zavist prema njima radi onoga to im je Allah,
subaneh, podario od Svojih blagodati, enja za njihovim ieznuem i
sve to je slino, tome a ubraja se u stroije zabrane, kao to su zinaluk,
konzumiranje alkohola i drugi vidovi vanjskih velikih grijeha.
Srce i tijelo nee biti zdravi sve dok se ovjek ne bude klonio velikih
grijeha i kajao se zbog njih. U suprotnom, srce e biti pokvareno, a ako je
srce pokvareno, bit e i tijelo pokvareno. Ove bolesti proizlaze iz
neznanja o robovanju srca i njegovom neprovoenju u djelo.
U male grijehe srca ubrajaju se: prohtjevi za haramima i elja za
njima, dok su, u biti, prohtjevi razliiti te se stoga mogu manifestovati u
obliku velikih, a i malih grijeha, zavisno od jaine onoga prema emu se
iskazuje tenja.
Tako je tenja i elja za kufrom i irkom kufr, a tenja i elja za
novotarijom fisk,
382
a tenja i elja za velikim grijehom je veliki grijeh.
Ako ih se kloni Allaha radi, a bude u stanju da ih se ini, bit e za to
nagraen. A ako ih ne poini zbog toga to mu se nije pruila prilika, a
ujedno se trudio da do njih dospije, zasluuje kaznu isto kao i njihov
poinilac, jer se isto tretiraju kada je u pitanju nagrada i kazna, iako nisu
isti, ak i kada je u pitanju erijatski propis.
Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni e u
Vatru. Rekoe: Jasno nam je u vezi s ubicom, Allahov Poslanie. Ali,
zbog ega ubijeni? On im odgovori: I on je nastojao ubiti svoga
suparnika.
383

Ubijenom je propisao status ubice u grijehu, a ne u erijatskom
propisu, jer je imao namjeru ubiti svoga suparnika. Ovakvih primjera ima
mnogo u pogledu nagrade i kazne.
384

382
Grijeh
383
Buhari, 6.875; Muslim, 2.888 od Ebu Bekra
384
174

DRUGI OGRANAK ROBOVANJE JEZIKOM
Pojanjavajui ovu vrstu ibadeta, Ibn Kajjim, rahimehullah, veli:
Pet je ubudijjeta jezika.
Vadib za jezik je izgovor dva ehadeta, uenje Kurana onoliko
koliko je potrebno da bi namaz bio ispravan, izgovaranje obaveznih
zikrova u namazu koje su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, naredili, kao to je tesbih na ruku'u i na seddi te izgovor rijei:
Rabbena lekel-hamd
385
nakon vraanja sa ruku'a, zatim uenje teehhuda,
kao to je i izgovor tekbira.
Vadib jezika je odgovoriti na selam. O pitanju nazivanja selama,
imaju dva miljenja: jedni smatraju da je vadib, drugi kau da je
sunnet.
Vadib jezika je i nareivanje dobra i odvraanje od zla,
poduavanje neukih, upuivanje zalutalih, svjedoenje i istinit govor.
U pohvalne radnje jezika ubrajaju se: uenje Kurana, konstantno
injenje zikra, obnavljanje i prenoenje korisnog znanja.
U zabranjene radnje jezika ubrajaju se: izgovaranje svega to
Uzvieni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preziru,
kao to su novotarije koje su kontradiktorne onome sa ime je Uzvieni
Allah poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te pozivanje u
njih, njihovo uljepavanje i jaanje, zatim potvora, psovanje i vrijeanje
brata muslimana najrunijim govorom, laganje, lano svjedoenje, govor
o Allahu bez znanja, a to se ubraja u najbrojnija i najstroije zabranjena
djela.
U pokuene radnje jezika ubrajaju se: izgovaranje onoga to je u
biti bolje da se ne izgovara i pored toga to za takav izgovor ne slijedi
kazna.
Generacija selefe u pogledu govora koji je dozvoljen, mubah je li
isto priati ili ne priati imaju dva miljenja. Ibn Munzir ih je
spomenuo u svojim djelima, a i drugi.

385
Gospodaru na, Tebi pripada hvala
175
Prvo miljenje je da se za svaku izgovorenu rije njenom vlasniku
pie nagrada ili kazna i ne postoji govor koji nee sluiti u njegovu korist
ili na njegovu tetu. Dokaz za ovo miljenje je hadis (mehur
386
), koji
kae:
Svaki govor sina Ademovog je na njegovu tetu, osim onoga
govora koji se tie spominjanja Allaha i ono to se u to ubraja.
387

Takoer, dokazuju da mu se pie svaki njegov govor, bio dobar ili
lo.
Drugo miljenje je da govor koji je mubah, a koji govorniku ne
koristi, a i ne teti; naprimjer: pomjeranje organa tijela. To je zato to
veina govora nije vezana za naredbu, a ni zabranu, a to je u sutini
mubah.
388

TREI OGRANAK ROBOVANJE ORGANA
to se tie robovanja organa, ono se dijeli na pet propisa. Postoji
pet ula i za svako od njih vezano je pet propisa, pa ukupan broj propisa
iznosi dvadeset pet.
Ono to je u vezi sluha: vadib je da se slua sve to nareuje
Uzvieni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a vezano je
za pokoravanje, vjerovanje i zapovijedi. Isto tako, u to se ubraja sluanje
Kurana za vrijeme namaza kada imam ui naglas, kao i sluanje hutbe za
vrijeme dume-namaza, to je ispravnije miljenje koje zastupa veina
uleme.
Haram je sluanje o kufru i novotarijama, osim ako u tome nije
korist ili da se moe odgovoriti na to ili svjedoiti protiv onoga koji to
ini, osim ako e se sluanjem ojaati iman i na taj nain spoznati ono to
se kosi kufru i novotarijama.
Takoer se zabranjuje sluanje glasova ena koje nisu u bliem
srodstvu iz bojazni da se ne pojavi smutnja zavoenja, koju bi mogli

386
Poznati hadis
387
Tirmizi 2412, a rekao je: Hadis je hasen-garib, a Albani ga je ocijenio kao daif
(slab).
388
176
prouzrokovati njihovi glasovi, osim u sluaju kada to nuda zahtijeva.
Naprimjer, svjedoenje, mu'amelat, traenje fetve ili parnienje pred
kadijom, lijeenje i drugo.
Sluanje muzikih instrumenata, poput tambura, frula i tome slino.
Ne treba zatvarati ui ako bi se uo neki od zvukova spomenutih
instrumenata, osim ako ne postoji elja za sluanjem istih ili bojazan da
e se odati sluanju. Tada je obaveza izbjei sluanje iz obaveze koja
proizlazi iz preventive (sedduz-zera'i).
Slian ovoj zabrani je i iznenadni pogled koji nije zabranjen, ali zato
drugi jest ako se to namjerno uini.
U sluanje mubah radnji ubrajamo: sluanje korisnog znanja, uenje
Kurana, spominjanje Allaha i sluanje svega to uzvieni Allah voli, a
to ne spada u farz.
U mekruh radnje ubraja sve to je suprotno pohvalnom, a to je
sluanje svega to je runo a zato ne postoji kazna. A ono to je
dozvoljeno, to je vidljivo i opepoznato.
U vadib gledanje ubraja se: gledanje u Kuran, pounu literaturu iz
koje smo obavezni neto nauiti; gledanje u ono to se jede, troi ili
koristi da bi se moglo razlikovati dozovoljeno od zabranjenog; obraanje
panje na emanete koji su nam povjereni, a koje smo duni vratiti
njihovim vlasnicima i da bi se mogli lake razlikovati jedni od drugih i
slino tome.
U haram gledanje ubraja se: strastveno gledanje u ene koje nisu
mahrem, ali i bez strasti, osim ako postoji nuna potreba za to, kao
mladoenja kada prosi djevojku tada mu je dozvoljeno da pogleda u
mladu; gledanje u svjedoke pri svjedoenju i suenju; pogled doktora i
onoga ko je u bliem srodstvu.
U mustehab gledanje ubraja se: gledanje u vjerske i naune knjige
kojima e se ojaati iman i poveati znanje; gledanje u Kuran;
gledanje u lica uleme i dobrih Allahovih robova i roditelja; gledanje u
Allahova vidljiva znamenja koja slue kao dokaz Njegovoj jednoi,
mudrosti i izvoru Njegove spoznaje, a koja je najvanija obaveza
svakog roba.
U mekruh gledanje ubraja se: sve od ega nema koristi. U pogledu
se moe pretjerati kao i u govoru. Koliko je puta samo pretjeranost
dovela ovjeka u takav poloaj da je se vie nije mogao osloboditi, ak
niti lijekovima koje je koristio. Neki selefija je rekao:
177
Prezirali smo pretjerano gledanje isto kao i pretjeran govor.
Mubah pogled je onaj od kojeg nema niti tete, niti koristi kako na
ovom, tako i na buduem svijetu.
U haram gledanje ubraja se gledanje u stidna mjesta. Ovo se odnosi
na mjesta koja su ispod odjee i iza vrata u kui. Ako bi se dogodilo da
ovjek izbije oko onome koji je kriom pogledao u stidno mjesto iza
njegovih vrata, ne bi za to snosio odgovornost, niti bio duan nadoknaditi
gubitak oka. Ovo se dokazuje hadisom Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, o ijoj vjerodostojnosti su saglasni Buhari i Muslim, od
ebu Hurejre, a u kojem se kae:
Onaj ko pogleda unutar neije kue bez dozvole vlasnika,
dozvoljeno je vlasniku da mu izbije oko.
389

Ovo se odnosi na onog koji pogleda bez razloga koji mu to
dozvoljava.
U vadib ula okusa ubraja se jedenje i pijenje onoliko koliko je
potrebno ili nuno da se opstane u normalnom ivotu. Ko to sebi uskrati i
umre, bit e grijean i smatrat e se samoubicom.
Rekli su imam Ahmed i Tavus:
Onaj ko bude primoran da jede strvinu, a ne pojede je, te umre zbog
toga, ui e u Vatru.
U haram se ubraja pijenje vina i smrtonosnih otrova, kao to je
zabranjano konzumirati hranu pri postu koji je obavezan.
Mekruh je probati neto to je sumnjivo; prekomjerno jesti; jesti
hranu sa sofre za kojom zatekne nekoga, a on ne eli da mu se pridrui;
hranu koju jedu oni koji se uzdiu na gozbama.
U sunnenima se biljei da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, zabranio da se jede kod onih koji se pri jelu takmie.
390

Mekruh je jesti hranu kod onoga koji eli da te nahrani iz stida
prema tebi, a ne drage volje.

389
Buhari, 6.902; Muslim, 2.158
390
Ebu Davud, 3.754
178
Mustehab je jesti hranu kojom e postii izdrljivost u pokornosti
Allahu, jesti sa gostom da bi mu bilo prijatnije, ime se postie eljeni
cilj, kao to je takoer pohvaljeno jesti hranu na gozbi na koju si pozvan i
na koju si ujedno i duan odazvati se.
Neki od islamskih uenjaka smatraju da jelo na svadbi na koju je
dunost odazvati se ima status vadiba koji je propisao Zakonodavac.
Mubah je sve ono u emu nema grijeha, a ni podsticanja na grijeh.
to se tie pet propisa robovanja koji su vezani za ulo mirisa, to su:
Vadib mirisanje kojim se utvruje razlika izmeu dozvoljenog i
zabranjenog. Naprimjer, mirisanje kojim utvrujemo da je neto dobro ili
loe ili da je smrtonosni otrov ili neto bezopasno, ili da se utvrdi je li je
korisno ili ne. Odgovornost u ovome ima onaj koji odreuje vrijednost ili
je strunjak.
U haram mirisanje ubraja se namjerno mirisanje mirisa dok je
ovjek u ihramima na hadu, mirisanje ukradenog mirisa te namjerno
mirisanje mirisa tuih ena, a zabranjeno je iz bojazni da nas to ne
dovede u kunju.
U mustehab mirisanje ubraja se sve to e nas podstai na pokornost
Uzvienom Allahu, ojaati ula, oraspoloiti i podsticati na izuavanje i
rad, kao i miris koji dobije na dar.
U Muslimovom Sahihu prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao:
Kome bude ponuen rejhan,
391
neka ga ne odbija. Lahko ga je
nositi, a ugodno mirie.
392

U mekruh mirisanje ubraja se mirisanje mirisa nasilnika i ljudi koji
se bave sumnjivim poslovima i slino tome.
U mubah djela ubraja se sve ono to nema zabrane od Allaha, a niti
vjerske koristi, niti bilo kakve veze sa erijatom.
Petero u vezi sa ulom dodira:
U vadib dodirivanje ubraja se doticanje vlastite supruge radi
spolnog odnosa, a zabranjeno je doticanje tuih ena.

391
Vrsta mirisa
392
Muslim, 2.253
179
U mustehab radnje ubraja se doticanje svoje supruge, jer e to
pozitivno uticati na obaranje pogleda, suzdravanje od zabranjenog, to
e, ujedno, prouzrokovati skladan i krepostan ivot u porodici.
U mekruh djela ubraja se strastveno dodirivanje supruge dok je u
ihramima, itikafu i prilikom posta, u trenucima kad ovjek nije siguran u
sebe. Ovo obuhvata i doticanje tijela mrtvaca onome koji ga gasuli, jer
njegovo je tijelo avret
393
ivima iz potovanja prema njemu. Zbog toga,
po jednom od dva miljenja, poeljno je pokriti njegovo tijelo i kupati ga
ispod platna i ne doticati njegove butine, ako se uzme i to da je i taj dio
tijela avret.
Mubah je dodir u kome nema niti koristi, niti tete. U ove propise
ubrajaju se pokreti ruku i nogu i drugi primjeri koji na to upuuju.
Vadib
394
je izdravanje sebe i svoje porodice vlastitim trudom, dok
postoji razilaenje je li vadib u sluaju kada se ovjek treba osloboditi
duga.
Meutim, ispravno je da je vadib ako je u mogunosti da svoj dug
izmiri i nije vadib da radi toliko da bi dostigao nisab na koji bi morao
dati zekat, za razliku od hada, koji je tada duan obaviti.
Postoji razilaenje meu ulemom
395
o tome je li tada dunost obaviti
had ako ovjek dostigne materijalnu mogunost kako bi u potpunosti
bio sposoban za njegove obrede. I pored toga, poznatije je miljenje da se
to ne ubraja u vadib.
U vadibe ruku ubraja se: pomaganje nemonom, bacanje
kamenia na demretima prilikom obavljanja obreda hada.
U haram djela ubrajaju se: ubijanje onoga to je Allah, subhanehu ve
teala, zabranio da se ubije, kraa tueg imetka, udaranje onoga koga nije
dozvoljeno tui i slino tome. Isto tako, u ovu skupinu ubraja se i igranje
zabranjenih igara, kao to su kockanje, igranje aha, koje je po stavu
uenjaka Medine stroije zabranjeno od nerda,
396
dok je, prema stavu
uenjaka hadisa, kao to je imam Ahmed, ah zabranjen kao i herd.
Druga ulema igranje aha smatra manje zabranjenim od herda.

393
Stidno mjesto
394
Obligatna (obavezujua) dunost
395
Islamskim uenjacima
396
Nerd vrsta kocke
180
Zabranjeno je pisanje i prepisivanje novotarija, osim ako se time one
ele opovrgnuti. Zatim, pisanje nepravde i lai o pravednim presudama,
svjedoenje za potvaranje estitih ena i svega ostalog to ide na tetu
muslimanima na dunjaluku, a i na ahiretu.
Uzvieni Allah kae:
_%#l 7F> = G>l# '/ O l1 # _ !#
# I l ./ $ O Vl l $ M 6 G & l $
7> _
A teko onima koji svojim rukama piu Knjigu, a zatim govore:
"Evo, ovo je od Allaha" da bi za to korist neznatnu izvukli. i teko
Njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko Njima to na taj nain
zarauju!
397

I muftiji je zabranjeno da napie fetvu koja je u kontradiktornosti sa
Allahovim propisima i propisima Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, osim ako to uradi iz vlastitog idtihada, pa pogijei. U tom
sluaju, ne pie mu se grijeh.
U mekruh se ubrajaju: uzaludno gubljenje vremena i igre koje nisu
zabranjene i pisanje onoga od ega nema koristi ni za dunjaluk, a ni za
ahiret.
A mustehab je pisati o svemu to e koristiti muslimanima, uraditi
svojom rukom dobroinstvo tako to e se pomoi zanatliji ili izraditi
neto onome koji nije za to nadaren. Takoer, preliti iz svoje ae u au
onoga koji se eli napiti, priuvati konjaniku uzde jahalice kako bi se
lake popeo, pridrati jahalicu dok se na nju stavlja tovar ili na bilo koji
drugi nain pomoi jahau i dr.
Pohvaljeno djelo je i doticanje ugla Ka'be prilikom tavafa, a to se
tie ljubljenja ruke nakon doticanja ugla, postoje dva miljenja.
Mubah je sve ono to u sebi ne sadri tetu niti korist.

397
El-Bekara, 79
181
U vadibe koraanja ubraja se: ii na dumu i klanjati namaze u
dema'atu, prema ispravnijem miljenju uenjaka, zato to postoji
dvadesetak dokaza koji su spomenuti na drugim mjestima. Potom,
injenje obaveznog tavafa oko Ka'be i hodati izmeu Saffe i Merve ili na
jahaoj ivotinji.
398
Isto tako, odazivanje sudu Allaha i Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se za to dobije poziv; obilazak
rodbine i injenje dobroinstva roditeljima; odlazak u skupove u kojima
se stie znanje o onome to je obaveza da se radi; odlazak pjeke na had
ukoliko razdaljina nije velika i ako to nee prouzrokovati loe posljedice.
Haram koraanje je ono koje vodi u grijeenje prema Allahu. Ko
tako radi, pripada skupini ejtanovih pjeakae. Uzvieni Allah kae:
`=l_& ,l ,l2 l`
...I potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pjeadiju...399
Mukatil veli:
Pomozi se protiv njih konjicom i pjeadijom svojom.
Svaki konjanik i pjeak koji koraa putevima koji vode grijeenju
prema Allahu, smatra se pripadnikom Iblisove vojske.
Isto tako, ovih pet propisa vezani su i za jahanje.
Vadib jahanje je jahanje u bitki, dihadu i zbog hada koji je
obavezan.
U mustehab jahanje ubraja se ono to je pohvalno, od traenja
znanja, obilaska rodbine i roditelja, iskazujui time dobroinstvo prema
njima.
U pogledu stajanja na Arefatu postoji razilaenje meu ulemom je li
jahanje bolje ili je bolje ii pjeke. Ispravnije je miljenje da je jahanje
bolje ukoliko u tome postoji korist, kao to je pouavanje obredima
hada, da bi ga ljudi mogli lake vidjeti i slijediti pri obavljanju obreda ili
da bi mu bilo lake initi dove, pod uslovom da u tome nee biti tete za
jahalicu.

398
U dananje vrijeme ne ne upotrebljavaju jahalice, nego za to postoje druge olakice
kojima se koriste iznemogle i nepokretne osobe, kao to su: invalidska kolica ili nosila;
op. prev.
399
El-Isra', 64
182
Haram je jahanje da bi se grijeilo prema Allahu.
Mekruh je jahanje radi igre i zabave i radi svega drugog ega se
bolje kloniti nego ga uraditi.
Mubah jahanje je onda ako se zbog toga hoe izostaviti nagrada, a
nee se poiniti grijeh.
Ovo je pedeset propisa koji su vezani za srce, jezik, sluh, vid, nos,
usta, ruke, noge, spolni organ i jahanje.
400

400
183
Primjeri robovanja prvi ogranak
OSLANJANJE NA ALLAHA
Ibn Kajjim, rahimehullah, definisao je tevekkul na sljedei nain:
To je stanje srca koje proizlazi iz spoznaje Allaha i vjerovanja u
Njegovu jednou u stvaranju i upravljanju, davanju tete i pruanju koristi,
davanju i uskraivanju i da biva ono to On hoe, ak iako to ljudi i ne ele
da se dogodi, i da biva ono to On hoe iako bi to ljudi eljeli.
Ovo podrazumijeva vrsto oslanjanje na Njega, subhaneh,
preputajui Mu svoje sluajeve sa potpunom smirenou srca. U Njega
se vjeruje sa vrstim ubjeenjem i da je On dovoljan da se u tome na
Njega osloni, da je On Taj Koji sve odreuje i da nita ne biva bez
Njegove volje, htjeli to ljudi ili ne.
Njegovo stanje je uporedio sa stanjem djeteta i Njegovih roditelja u
onome to eli i od ega strahuje. Njih dvoje ga podstiu i zastrauju, jer
podstrek i prijetnju odreuju roditelji.
Pogledaj samo kako je njegovo srce usmjereno prema roditeljima,
dok ono ni ne mari za druge koji ga okruuju. Njega jedino zanima
ono ta e njegovi roditelji misliti. Takvo je stanje onoga koji se
oslanja. A onaj koji prema Allahu bude ovako postupao, doista mu je
On dovoljan.
Uzvieni kae:
_ G l !# 7`m
Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan...
401

A ko pri tom bude jo i bogobojazan, uistinu e imati lijep zavretak.
Postoje dvije vrste tevekkula:
Prva: Potpuno oslanjanje roba na Uzvienog Allaha pri sticanju
dunjalukih potreba i blagodati i oslanjanje pri otklanjanju svih nedaa i
neugodnosti.

401
Et-Talaq, 3
184
Druga: Oslanjanje na Allaha u postizanju svega to On voli i sa ime
je zadovoljan; od vjerovanja u Njega, potpunog uvjerenja, borbe na
Njegovom putu i pozivanja Njemu.
Pojasnio je odliku svake od vrsta, iju vrijednost samo Allah zna.
Kada se rob istinski osloni na Allaha kako bi postigao drugu vrstu
tevekkula, prva vrsta e mu u potpunosti biti dovoljna. A kada se rob
osloni na Allaha kako bi postigao samo prvu vrstu tevekkula, takoer e
mu biti dovoljna, ali nee biti potpuna, jer mu nee biti ishod djelo koje
istinski mutevekkil
402
voli i s kojim bi bio zadovoljan.
403

Potom kae:
Najvei stepen tevekkula na Allaha je u uputi iskazivanjem istog
tevhida, slijeenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dihadom
protiv sljedbenika zablude. Dakle, ovo je tevekkul vjerovjesnika i onih
koji ih slijede.
404

Govorei o tajnama tevekkula, Ibn Kajjim, rahimehullah, izmeu
ostalog, kae:
Tajna i sutina tevekkula je u istinskom oslanjanju na Allaha, kojem,
pri oslanjanju na Njega, direktno ne teti slijeenje uzroka bez sranog
prisustva, kao to mu ne koriste ni rijei: Pored Allaha, oslonio sam se i
vrsto se pouzdao u Njega. Oslanjanje jezikom je jedno, dok je tevekkul
srcem potpuno druga stvar, isto kao to je ustrajno pokajanje srca jedno, a
pokajanje jezikom bez prisustva srca neto sasvim drugo. I kada rob kae:
Oslonio sam se na Allaha, a srce mu usmjereno prema nekom drugom, to
je poput govora: Kajem se Allahu, a i dalje ini grijehe i hrli ka njima.
405

Na drugom mjestu pojanjava i kae:
Tevekkul proistie iz pouzdanosti i oslanjanja. To je sutina rijei
Samo Tebe oboavamo i samo od tebe pomo traimo. Ova dva temelja,
tevekkul i ibadet, zajedno su u Kuranu spomenuti na vie mjesta.
Spomenuti ajet je jedno od tih mjesta, dok su takoer spomenuti i u
sljedeim ajetima:

402
Onaj koji se oslanja
403
El-Fevaid, 98
404
El-Fevaid, str. 99
405
El-Fevaid
185
Rijei u'ajba, 'alejhisselam:
$ .? ) !$/ l Ml? l) =&
...A uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu
se obraam.
406

Takoer, i Njegove rijei:
! = Nl# # l) _` `# `&# 6$ ? l
$ ,/ / $ l ?
Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraa, zato samo
Njega oboavaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono
to radite.
407

Rijei Uzvienog o vjerovjesnicima:
$/ ,l $l? ,l) $;& ,l) ,l#
...Gospodaru na, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraamo i Tebi
emo se vratiti.
408

I rijei:
# `# ,/ G;? l) F;? > l# >RQ# l) )
B$ _
I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti, On je
Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za
zatitnika!
409

406
Hud, 88
407
Hud, 123
408
El-Mumtahina, 4
409
El-Muzemmil, 8-9
186
Kao i rijei:
`>l !# 1 l Ml? l) =&
...U Njega se ja uzdam i Njemu se obraam.
410

Ovo su est mjesta na kojima su zajedno spomenuta ova dva temelja:
Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo.
411

410
E-ura, 10
411
187

Drugi ogranak
LJUBAV PREMA ALLHU
Jedan od glavnih temelja robovanja je ljubav prema Allahu i
ispoljavanje ljubavi samo Njemu, tebarake ve te'ala. Sva ta ljubav mora
biti samo radi Njega i niko se ne voli kao On; mora se voljeti u Njegovo
ime i radi Njega, to se iskazuje voljenjem vjerovjesnika, poslanika,
meleka i Njegovih evlija. Naa ljubav prema njima proizlazi iz te ljubavi
prema Njemu. To nije ljubav prema nekome pored Njega, kao ljubav
onih koji pored Allaha uzimaju druga boanstva, volei ih kao to vole
Njega.
Ako je sutina i tajna robovanja ljubav prema Njemu, subhaneh, ona
se ne moe ostvariti drukije osim prakticiranjem nareenog i
ostavljanjem zabranjenog, putem ega bit robovanja i ljubavi postaju
jasni.
Radi toga je Uzvieni Allah slijeenje Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, uinio znakom i dokazom ljubavi prema Njemu, tebarake ve
te'ala.
Uzvieni kae:
) `F 7s? !# `7?$ `>76`s` !# ...
Reci: "Ako Allaha volite, Mene slijedite, i vas e Allah voljeti...
412

Tako da je Allah, tebareke ve te'ala, odredio da je njihova ljubav
prema Njemu uslovljena slijeenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i isto tako je tu takvu ljubav odredio da bude uslov Njegovoj
ljubavi prema njima. Nemogue je postojanje uslovljenog bez postojanja
ispunjenja uslova i obrnuto: ono to je postavljeno kao uslov nee imati
rezultata bez ostvarivanja tog uslova. To znai, ako nema slijeenja
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda nema ni ljubavi prema
Allahu. Nepostojanje njihove ljubavi prema Allahu znak je da oni ne
slijede poslanike, 'alejhimusselam. A to njihovo neslijeenje Poslanika,

412
Ali Imran, 31
188
sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na nepostojanje Allahove ljubavi
prema njima. I zato, iz toga proizlazi da je nemogua njihova ljubav
prema Allahu, niti je mogua Allahova ljubav prema njima ukoliko ne
budu slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zato je slijeenje poslanika ujedno i ljubav prema Allahu, a
iskazivanje pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odazivanje
Njegovoj naredbi.
Sama ljubav u robovanju nije dovoljna i nee biti potpuna sve dok
robu ne budu Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, drai
od svega to postoji, a ako mu neto bude voljenije od Allaha i Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, onda je to irk, koji Allah zasigurno nee
oprostiti, niti e takvoga uputiti na Pravi put.
Uzvieni kae:
) % $/#, $/& >z) />`_& `>? , &
$GI# gB B $$ _> $? =m& l)
!# .&! $_ .&#7 #/I _Lm A' !# .'/ !# v
1l# _,1l#
Reci: "Ako su vam oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa, i ene
vae, i rod va, i imanja vaa koja ste stekli, i trgovaka roba za koju
strahujete da pr e nee imati, i kue vae u kojima se prijatno osjeate
miliji od Allaha i Njegova Posalnika i od borbe na Njegovu putu, onda
priekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grjenicima nee
ukazati na Pravi put".
413

Svako ko ispoljava pokornost prema onima koji su spomenuti u
ovom ajetu i daje prednost njima nad Allahom i Njegovim Poslanikom,
sallallahu alejhi ve sellem, ili daje prednost njihovim rijeima nad
rijeima Allaha i Njegovog Poslanika ili njihovom zadovoljstvu nad
Allahovim zadovoljstvom i zadovoljstvom Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, ili strah, nadu ili oslanjanje na njih iznad

413
Et-Tevba, 24
189
Allaha, ili daje prednost lijepom ophoenju prema njima nad lijepim
ophoenjem prema Allahu, taj se doista ne ubraja meu one kojima su
Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, drai od svega to
postoji. ak iako bi to svojim jezikom izgovarao, takav se smatra
laovom, jer govori ono to u biti nije tano.
Isti sluaj je i sa onim koji daje prednost nekim propisima iznad
propisa koje su postavili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem.
U dva Sahiha prenosi se hadis Enesa ibn Malika, radijallahu 'anhu,
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, niko od vas nee
vjerovati sve dok mu ne budem drai od djece, roditelja i svih ljudi.
414

U Buharijinom Sahihu se biljei predaja od Omera ibn Hattaba,
radijallahu 'anhu, da je rekao:
'Allahov Poslanie, tako mi Allaha, drai si mi od svega, osim od
mene samog'. On odgovori: 'Ne, Omere! Treba da sam ti drai i od tebe
samog'. 'Tako mi Onoga Koji te je s istinom poslao, drai si mi od mene
samog!' Odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Sada je
uredu, Omere'.
415

Ako se ovo odnosi na ljubav prema Allahovom robu i Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i obavezu nareivanja iste ljubavi prema sebi,
roditelju, djetetu i svim ljudima, ta se onda moe kazati za ljubav koja se
tie Allaha i njenog preferiranja nad svim drugim ljubavima? Ljubavi
prema Uzvienom Gospodaru daje se prednost nad svim ljubavima prema
ostalim stvorenjima, shodno njenoj jaini, osobenosti i jedinstvenosti.
Njegovo pravo je da On bude drai ovjeku od djeteta, roditelja, sluha,
vida i svoje due. Jedini Gospodar je svome istinskom robu drai od
svega toga.
416

414
Buhari,14, Muslim, 44
415
Buhari, 6.632
416
Igasetul-hifan, 2/132-136
190

Osmo poglavlje

KO ELI VJENU SREU
NEKA SE DRI IBADETA

192

Nema kraeg puta do Allaha od ibadeta, pod uslovom, da ne
odvede u oholost i samopouzdanje. Poniznost i spoznaja potrebe za
Allahom vodi Njemu i prouzrokuje ljubav u Njega. Uzvieni voli one
koji trae oprost i kaju se. Kada se rob sjeti blagodati svoga
Gospodara prije nego se odlui da uini grijeh, u trenu injenja grijeha
i poslije njega, u njemu se probudi ljubav prema Njemu i elja za
susretom za Njim.
Prenosi Ahmed u Musnedu rijei Allahovog Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem:
Nema dana da ne zatrai more od svog Gospodara da utopi sina
Ademova i da ne zatrae meleki da ga usmrte, a Gospodar Uzvieni kae:
'Pustite Moga roba, Ja ga bolje poznajem, jer sam ga Ja od zemlje
stvorio. Ako je va rob, inite ta hoete, a ako je Moj, Ja ga stvorih i
Meni se vraa. I tako Mi moi Moje i Uzvienosti, ako Mi doe nou,
prihvatim ga, i ako Mi ako mi doe danju, prihvatim ga. Ako Mi se
priblii za pedalj, Ja se njemu pribliim za ruku, a ako Mi se priblii za
ruku, Ja se njemu pribliim za dvije. Ako krene prema Meni, pourim
mu. Ako zatrai oprost, opristim mu. A ako se pokaje, primim mu
pokajanje. A ako se ne pokaje, Ja ga lijeim iskuenjima da ga oistim od
mahana'.
417

Kae ibn Kajjim na drugom mjestu:
Osnova vjere je ljubav prema Uzvienom Allahu i enja za
susretom sa Njim, a znanje o Njemu, Njegovim imenima, svojstvima i
djelima je najuzvienije znanje. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem savjetovao je svoje ashabe da kau kada osvanu:
Osvanusmo u rijei iskrenoj i vjeri naeg Poslanika Muhammeda i
oca naeg Ibrahima, koji nije bio od murika.
418

Rije je iskreno svjedoenje da nema drugog boanstva osim
Allaha, i to je vjera svih poslanika, i druge vjere kod Allaha nee biti
primljene:

417
418
Taberani, Ahmed i Nesai
193
_ G; , l`# $ _l 61` z# _ _l#
A ko bude slijedio neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti
primljena, a na ahiretu je meu gubitnicima.
419

Kae Uzvieni Allah:
$l# _ G _ !# ##& 6t =s !# _l#
#`#, & $'6`m !
Ima ljudi koji Allahu pridruuju druge, vole ih kao to se Allah
voli. A vjernici jo vie vole Allaha.
420

Nije Uzvieni Allah stvorio dine i ljude ni radi ega drugog osim da
Mu robuju, i zato je poslao poslanike i objavio objave i uspostavio
zakone, nagradu i kaznu, dennet i dehennem, i podijelio ljude na sretne
i nesretne. I, kao to niko nema ravan Allahu, tako nema ni ljubavi prema
stvorenju koja je ravna Allahovoj ljubavi. Ljubav prema stvorenju, ako
nije radi Allaha, postaje patnjom za onoga koji voli, jer voljeni ne
uzvraa jednakom ljubavi. Ljubav prema Allahu je drukija, jer nita nije
drae srcima od njihova Tvorca.
On je njihov Gospodar, Njemu robuju, On ih opskrbljuje, o njima se
brine, On ih usmruje i oivljava. Stoga je ljubav prema Njemu uitak za
duu, hrana za srce i svjetlo za razum. Sve to je ova ljubav potpunija i
spoznaja Allaha bolja i blizina Njemu vea, toliko je uitak u njoj jai.
Ukoliko Allah nije jedini cilj robu, onda kada voli, ne voli radi Njega, i
ne ostvaruje time svjedoenje da nema boanstva osim Allaha. Onoliko
koliko ne voli radi Allaha, toliko mu vjera biva krnjava i posjeduje u sebi
irk.
Stoga rob prilikom grijeenja, kada zaboravi na Allaha i preda se
strastima i uitku, zaboravi na uitke vjere u Allaha, jer da je vjera bila
prisutna kod njega u svojoj potpunosti, ne bi dao prednost strastima i
dunjalukom uivanju. Zato je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao:

419
li-Imran, 85
420
El-Bekara, 165
194
Bludnik dok ini blud, nije vjernik. Kradljivac dok krade, nije
vjernik. Onaj koji pije vino, dok ga pije, nije vjernik.
421

Stoga se rob, ako je iskren prema Allahu i eljan susreta sa Njim, ne
osvre na ove zabranjenosti i gleda na njih kao na zamjenu dragulja
balegom.
422

TA JE PROTIVNO TEVHIDU
ovjeanstvo je bilo na pravom putu i na jednoj vjeri robujui
jednom Gospodaru.
Kae Uzvieni:
$ % '$l# ) & m #lFz$ l l M17 _ /
_1l `/ $ lF _
Ljudi su jednu zajednicu sainjavali, a onda su se jedan drugome
suprostavili. A da nije rijei ranije izreene od Gospodara tvoga, ovima
bi ve bilo presueno o onome oko ega se razilaze.
423

Kae Uzvieni:
% '$l# & n ]7 !# _;l# _;` _` & `
=G>l# _sl$/ >`sl _,/ $l# $ #lFz# ...
Svi ljudi su sainjavali jednu zajednicu, i Allah je slao
vjerovjesnike da donose radosne vijesti opomene, i po Njima je slao
Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u emu su se
razilazili...
424

421
Buhari,i Muslim, 6.810, 57
422
Igasetul-ihfan, 195-199
423
Junus, 19
424
El-Bekara, 213
195
Prenosi Sa'id od Katade:
Reeno nam je da je izmeu Adema i Nuha, 'alejhimusselam,
bilo deset stoljea na uputi i zakonu koji je na Istini. A onda se
razioe, pa Uzvieni Allah posla Nuha, i on bijae prvi Poslanik
kojeg posla Allah Uzvieni stanovnicima Zemlje kad zapoe
nesuglasje i naputanje istine.
Kae Ibn Abbas, radijallahu 'anh:
Svi su ljudi bili jedan narod i svi su bili u islamu.
KAKO JE ZAPOEO IRK U NUHOVOM NARODU
Kae Uzvieni:
#l$ ' ? /> G l# , ' ? # %# W `
#
I govore: Nikako boanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni
Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne naputajte!
425

Prenosi Buhari u Sahihu od Ibn Abbasa:
Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhova naroda, pa kad pomrijee,
nadahnu ejtan njihov narod da im podignu spomenike tamo gdje su
obiavali zasijedati i da ih nazovu po njihovim imenima. Oni tako
postupie, a nisu im robovali dok ne pomrijee i dok se ne zagubi znanje,
pa im se poe robovati.

425
Nuh, 23
196

AMR BIN LUHAJJ UVODI KIPOVE NA ARAPSKO
POLUOSTRVO
Prvi koji je promijenio vjeru Ismaila, 'alejhisselam, i uveo kipove i
svete deve bio je Amr bin Rebi'a Luhajj ebu Huza'a, iz plemena El-Ezd.
Djed njegove majke je bio El-Haris, zaduen za odravanje Kabe. Ali,
Amr preote brigu o Kabi i otjera pleme Durhum iz kojeg je bio oenjen
Ismail, 'alejhisselam, iz Mekke.
Prenosi ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem:
Vidio sam Amra kako vue crijeva u Vatri. On je prvi koji proglasi
svete deve i promijeni vjeru Ibrahima, 'alejhisselam.
426

Kae El-Kelbi:
Amr bin Luhajj je bio vraar, pa mu njegov din ree: 'Otputuj iz
Tuhame u Deddu. Nai e tamo kipove, pa ih unesi u Tuhamu i pozovi
Arape da im robuju. Odazvat e ti se'. I on postupi tako i ode na had, i
pozva sve Arape u robovanje kipovima. I odazva mu se Avf bin 'Uzra iz
plemena Kelb, i uze za sebe Vedda u Vadil-kura u Devmetul-dendel i
prozva sina 'Abdulvedda'. Potomstvo Avfovo bili su uvari Vedda sve do
dolaska islama.
Priao mi je Malik ibn Harise kako ga je otac slao da napoji Vedda
mlijekom, govorei: 'Napoji svog boga', pa bi ga napojio. Onda je vidio
Halid ibn Velida, radijallahu 'anhu, kako ga razbija u komadie kada ga
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao sa tom zadaom
nakon to je porazio pleme 'Abdulvedd i Benu Amir, koji ga u tome
htjedoe sprijeiti.
Potom nastavlja El-Kelbi:
Pa rekoh Maliku: 'Opii mi Vedda'. A on ree: 'Poput ogromnog
ovjeka sa sabljom, lukom i kopljem'.
I odazva mu se pleme Mudar bin Nizar, pa uzee sa sobom Suva'a u
podruije pod imenom Batn Nahle i od tada mu robovae.

426
Buhari, 4.623
197
Pleme Mezhed uze Jegusa u Jemenu, i tamo mu robovae.
Pleme Hamdan uze Je'uka u Jemenu i robovae mu.
Pleme Himjer uze Nesra u Sebe'a u Jemenu i robovae mu sve dok
ne primie jevrejsku vjeru u doba Zun-Nuvasa.
Prenosi Buhari od Ibn Abbasa, radijallahu 'anhu:
Poe se kipovima iz doba Nuhovog naroda robovati kod Arapa,
Vedd kod plemena Kelb u Devmetu-l-dendel, Suva'a u plemenu Huzejl,
Jegus u Sebe'a, Je'uk u plemenu Hamdan i Nesr u Himjeu. To su bili
ispravni ljudi Nuhovog naroda.
ROBOVANJE MENATU, LATU I 'UZA'U KOD ARAPA
Najstariji kip kod Arapa je bio Menat na obali mora izmeu Mekke i
Medine. Svi su mu Arapi poast ukazivali, meu njima El-Evs i El-
Hazred, i kurbane mu prinosili. Sinovi M'ada, pleme Rebi'a i pleme
Mudar drali su ostatke vjere Ismaila, 'alejhisselam, a El-Evs i El-
Hazred su ga najvie potovali.
Prenosi Hiam lancem prenosilaca do Muhammeda bin 'Ammara bin
Jasira:
El-Evs i El-Hazred i ostala arapska plemena iz Jesriba inili su
had i ne bi brijali glave dok ne bi na kraju hada doli kod Menata i kod
njega se obrijali. I nisu smatrali had potpunim bez toga.
Menat je pripadao plemenu Uzejl i Uza'a. U godini osvajanja
Mekke, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Aliju,
radijallahu 'anhu, da ga srui.
Nakon Menata, uzet je Lat u Taifu za boanstvo. Bio je u osnovi
etverougaona stijena, koju je nadogradilo pleme Sekif, koje ga je
uvalo.
Oboavali su ga Kurejije i sva arapska plemena. Nakon to pleme
Sekif primi islam, posla Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, El-
Mugiru bin u'be da ga srui i zapali.
Potom za boanstvo uzee 'Uzaa u Batnul-Nahle, sjeverno od
Mekke, i sagradie hram na njemu iz kojeg su uli glas.
198
Prenosi Hiam lancem prenosilaca do Ibn Abbasa:
El-'Uzaa je bila ejtanka unutar tri drveta u Batnu-l-Nahle. Kad je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvojio Mekku, poslao je
Halida ibn Velida i rekao mu: 'Idi u Batnu-l-Nahle. Nai e tri drveta, pa
posijeci prvo'. Tako Halid i uini, pa ga Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, po povratku upita: 'Jesi li ta opazio?' Halid ree da nije.
Pa mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree da posijee
drugo drvo. Halid tako uradi, ali opet nita ne opazi, pa mu Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree da posijee i tree drvo. Kad je
posijekao i tree drvo, iz njega izae crnkinja raupane kose s rukama
na stranjici, iskeenih onjaka, a iza nje njen uvar. Halid joj prepolovi
glavu sabljom i ostade od nje samo pepeo. Onda posijee drvo i ubi
uvara i obavijesti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji
mu ree: 'To je bila El-'Uza'a i nee vie biti Uza'a kod Arapa, niti e joj
se robovati od danas'.
HUBEL, ISAF I NA'ILA
Kae Hiam: 'Kurejije su imale kipove unutar Kabe i oko nje.
Najznaajniji im je bio Hubel, sainjen od crvenog ahata, u liku ovjeka
otkinute desne ruke. Kurejije su ga zatekle takvog, pa su mu napravile
ruku od zlata. Ispred njega je bilo sedam strjelica, pa kada bi Kurejije
htjele odluiti u nekom pitanju, poklonili bi Hubelu kurban, pa bi onda,
shodno strjelicama, odluili ta e raditi'.
Kae Hiam: 'Prenosi El-Kelbi lancem prenosilaca do Ibn Abbasa:
'Isaf i Na'ile bila su iz plemena Durhum, iz kojeg se oenio Ismail,
'alejhisselam. Bili su ljubavnici u Jemenu i, kada su doli na had, dok je
Kaba bila prazna, htjedoe uiniti zinaluk u njoj, pa ih Allah okameni.
Ljudi ih stavie ispred Kabe kao opomenu drugima, pa im pleme Huzaa
poe robovati, kao i Kurejije i plemena koja su dolazila na had'.
DRUGI KIPOVI KOJIMA SE ROBOVALO
Zul-Hulsa je bila bijela stijena sa izrezbarenom krunom. Podignut
joj je hram na putu iz Mekke prema Jemenu. uvalo je pleme Benu
Umame i prinosilo joj je kurbane plemena Husam i Ba'ile. Rekao je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Deriru:
199
'Zar nije dosta Zul-Hulse?', pa se Derir uputi, zapali je i srui
nakon borbe sa ova dva plemena.
ROBOVANJE KAMENJU
Kae Hiam: 'Pripovijedao mi je moj otac, a i drugi, kako se Ismail,
'alejhisselam, nastanio u Mekki i kako se njegovo potomstvo namnoilo i
popunilo Mekku i prognalo gorostase koji su u njoj ivjeli. Onda su se
dogodili ratovi meu njima, ratovi neprijateljstva, pa istjerae jedni druge
i rairie se po drugim podruijima, i donese svaki od njih kamen iz
harema Mekke, oko kojeg su tavaf inili. Tako nastavie initi had i
'umru u Mekki po uzoru na Ibrahima i Ismaila, 'alejhimasselam, uz
stajanje na Arefatu, Muzdelifi i klanje kurbana, ali su unijeli u vjeru
robovanje idolima i tako zaboravili izvornu vjeru.'
Kae Hanbel: 'Pripovijedao mi je Hasan ibn Rebi'a, lancem
prenosilaca do Ebu Rede'a el-Utaridija, da kae: 'Robovali smo kamenju
u dahilijjetu,
427
pa kada bi nali ljepi kamen, bacili bi prethodni. A ako
ne bi nali kamen, zgrnuli bi zemlje i po njoj posuli ovije mlijeko, pa bi
onda tavafili oko nje'.
Kae ebu Rede'a: 'Robovali smo pijesku. Sabrali bismo gomilu
pijeska, a potom je posuli mlijekom i inili joj ibadet. Takoer, robovali
smo neko vrijeme bijelom kamenu, a potom ga bacili'.
Kae Ebu Bekr ibn Ebi ejbe: 'Pripovijedao mi je Jezid ibn Harun
lancem prenosilaca do Ebu Osmana el-Hindija: 'Robovali smo kamenu u
dahilijjetu, pa bi uli dozivanje: 'Nomadi, izgubio se va gospodar, pa
naite drugog!' Tako bi izili i traili ga, dok ne bismo uli da nam je
gospodar pronaen ili dok ne bismo nali drugi kamen koji mu je slian,
pa bismo mu zaklali kurban.'
Kae Muhammed ibn S'ad: 'Pripovijedao mi je Muhammed ibn
Omer, lancem prenosilaca do Amra ibn 'Abese: 'Kad bi se zaustavili u
nekom kraju gdje nije bilo boanstava, jedan od nas bi otiao i donio bi
etiri kamena. Mi bismo izabrali najljepi i inili mu ibadet, a ako bi nali
ljepi, ostavili bi prethodni.

427
Period neznanja, prije dolaska islama
200
Kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvojio Mekku, naao je
u haremu Kabe trista ezdeset kipova, koje je poobarao svojim lukom,
uei kuranski ajet:
,%` _sl# _ `6l# ...
I reci: "Dola je istina, a nestalo je lai..."
428

A potom je naredio da se iznesu iz harema i spale'.

EMU SU ROBOVALI DRUGI NARODI
Drugi narodi su uzeli zvijezde za svoja boanstva, podigli im
hramove i prinosili im kurbane. Neki od ovih hramova bili su u
Jemenu. U dananjem glavnom gradu bio je Sana'a, pa na vrhu brda u
Isfahanu, i Hram Sunca u Fergani, koji je sruio abasijski halifa El-
Mu'atesim.
Zatim spominje brahmansku vjeru u Indiji, koja je imala bezbrojna
boanstva, i spominje oboavaoce Sunca i kae:
Smatrali su ga melekom koji ima duu i razum. Sagradili su mu kip
koji je u ruci imao dragulj boje vatre. Sagradili su mu hram, postili i
klanjali mu se.
Oboavaoci Mjeseca smatrali su da on upravlja donjim svijetom.
Sagradili su mu kip u obliku teleta, sa draguljem, klanjali mu se i postili
svakog mjeseca odreeni broj dana, prinosili mu hranu i pie, pjevali bi i
plesali.

VELIINA ISKUENJA ROBOVANJA IDOLIMA
Veina stanovnika Zemlje pala je u iskuenje robovanja idolima i
spasili su se od toga samo sljedbenici vjere Ibrahima, 'alejhisselam. Kae
Ibrahim, 'alejhisselam, u Allahovoj Knjizi:

428
El-Isra', 81
201
_.7`_# _. / & 7 $ # > _) _l l & #,V _
$l# ...
...Sauvaj Mene i sinove moje da ne oboavamo kumire, oni su,
Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli...
429

to se tie naroda koje je Uzvieni Allah unitio, svi oni su bili
oboavaoci idola i spasili su se samo Allahovi poslanici i vjernici koji su
ih slijedili.
Biljee Ahmed i Buhari da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao da e od svake hiljade ljudi devetsto devedeset devet biti
stanovnici Vatre.
Kae Uzvieni:
1' Y& $l# ) #
...Ali veina ljudi odbija sve osim nevjerovanja.
430

I kae Uzvieni:
) ? Y& _ # l` _ 6 !# ...
Ako bi ti slijedio veinu onih koji ive na Zemlji, oni bi te od
Allahova puta odvratili...
431

I kae Uzvieni:
$ Y& $l# l Mm _,/
A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici.
432

429
Ibrahim, 35-36
430
El-Furkan, 50
431
El-En'am, 116
432
Jusuf, 103
202

UZROCI ROBOVANJA IDOLIMA
Mnogobrojni su uzroci robovanja idolima: velianje umrlih,
podizanje kipova u njihovom liku, zbog ega je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, prokleo one koji podiu damije na
kaburovima i koji stavljaju lampe na njih, zabranio je namaz na njima,
upuivanje dove, da se od njih prave mjesta na kojima e se initi ibadet,
i zabranio je svom ummetu praznovanje na kaburovima.
Kae Allahov Poslanik,:
estoka je Allahova srdba nad narodom koji je uzeo kaburove
svojih poslanika za damije.
433

Naredio je, sallallahu alejhi ve sellem, da se kaburovi poravnaju sa
zemljom i da se porue kipovi. Ovaj uzrok robovanja idolima najvie je
rairen meu obinim svijetom, dok su drugi izabrali zvijezde da im
robuju, a trei uzvisili stvorenja iznad onoga to jesu i ak im dodijelili
boanska svojstva i uporedili ih sa Uzvienim Allahom.
Uzroka robovanja idolima je i ulasku ejtana u njih, obraanje
ljudima iz njih i obavjetavanje o nekim stvarima iz gajba, pa ljudi
povjeruju da idoli govore ili njihove due ili meleki, dok drugi kau da je
to apsolutni razum, a trei da su to due nebeskih tijela.
O NEISPRAVNOSTI ROBOVANJA IDOLIMA
Uzvieni Allah, subhanehu ve te'ala, navodi primjer koji ukazuje na
neispravnost robovanja kipovima:
> !# W _,#`_ $n& `/& '1 l ,`_
l 9l $& _` N' ,2 G` _ ``' l$/
l 1F`

433
Buhari i Muslim
203
Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi, od kojih je jedan
gluhonijem, koji nita nema i koji je na teretu gospodaru svome kud
god ga poalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji
trai da se pravedno postupa, a i sam je na Pravome putu?
434

Uzvieni Allah ovim ajetom navodi primjer kipova koji ne uju, ne
govore, ne razumiju i koji su na teretu onima koji ih oboavaju. Oni ih
moraju nositi, uspravljati, istiti itd. Pa, kako kipove mogu izjednaavati
sa Allahom, Koji nareuje pravednost i isti tevhid, Koji sve moe, koji
govori, koji je nezavisan i Koji je na Pravome putu u pogledu svojih
rijei i djela?!
Njegove rijei su istina, upuuju na ispravnost, sadre savjet i uputu,
a djela su Mu mudra, pravedna, donose korist i milost.
Ovo je najispravniji komentar ovog ajeta, i mnogi mufessiri nita
vie nisu dodavali.
Kaem, to to Uzvieni ukazuje na put, nuni je ishod injenice da je
On uistinu na Pravome putu, i rijeima i Svojim djelom. Zbog toga je
ispravno rei da je Uzvieni na Pravome putu.
Reeno je da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nareuje
pravdu i da je na Pravom putu. Ovome dodajem da ajet i ovo tumaenje
nisu opreni prethodnom tumaenju, jer Allah je na Pravom putu, i
Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a i oni koji slijede
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
435

434
En-Nahl, 76
435
204

Deveto poglavlje

KUFR I NJEGOVI DIJELOVI

206

Prvi ogranak
PET VRSTA VELIKOG KUFRA

Veliki kufr se dijeli na pet dijelova:
- kufr poricanja,
- kufr oholosti i odbijanja istine priznavanjem istine,
- kufr okretanja,
- kufr sumnje,
- kufr licemjerstva.

KUFR PORICANJA
(kufrut-tekzib)
To je smatranje poslanika laovima. Ova vrsta nevjerovanja
malobrojna je meu nevjernicima. Uzvieni Allah je pomogao Svojim
vjerovjesnicima vrstim dokazima i znamenjima koja su upuivala na
njihovu iskrenost. Ujedno, sa tim dokazima otklonjeno je svako
opravdanje. Uzvieni Allah o faraonu i njegovom narodu kae:
#s_ $5 $F1K`# & $l #l` ...
I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su
istinita...
436

Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
* v />` _>l _,l# M$/ !# sg
...Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, nego nevjernici
poriu Allahove rijei.
437

436
En-Nahl, 14
437
El-En'am, 33
207

KUFR OHOLOSTI I ODBIJANJA
(kufrul-istikbari vel-iba'i)
to se tie ovih vrsta kufra, one su poput Iblisovog kufra. On
nije zanijekao Allahovu odredbu, niti ju je osporio, ve je odbio iz
oholosti. A ovo je, ujedno, i kufr onih koji su dobro poznavali
Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenost, nisu sumnjali da
je doao sa istinom od Allaha, ali ga nisu htjeli slijediti isto iz
oholosti.
Ovakva vrsta kufra bila je meu neprijateljima poslanika, kao to je
Allah, subhaneh, obavijestio o faraonu i njegovom narodu:
_& _6l $lV $` $l 7
"Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i Mi, a narod
njihov je roblje nae?"
438

Kao i rijei prijanjih naroda koje su uputili njihovim
poslanicima:
) `F& ) 0 $lW ...
...Vi ste ljudi kao i mi...
439

I Njegove rijei:
M/ O $1/
Semud je zbog obijesti svoje poricao.
440

To je kufr jevreja, kao to Uzvieni kae:

438
El-Mu'minun, 47
439
Ibrahim, 10
440
E-ems, 11
208
$ l ,% ` '= G _ !# ` $ l #% _
`6 sF G` l _%!# #` $ l ,$ _ $ #
#` ./ _
A Kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu
Knjigu koju imaju oni a jo ranije su pomo protiv mnogoboaca
molili i Kada im dolazi ono to im je poznato, oni u to nee da
vjeruju...
441

I kae:
$ ,$/&
...Znaju Poslanika kao to sinove svoje znaju...
442

To je takoer Ebu Talibov kufr. On nije sumnjao u iskrenost
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjerovao mu je, ali, zbog ponosa i
velianja svojih predaka, nije mogao napustiti svoju vjeru i posvjedoiti
protiv njih da su oni kafiri.
443

KUFR OKRETANJA OD ALLAHOVE VJERE
(kufrul-i'rad)
to se tie kufra okretanja od Allahove vjere, on podrazumijeva
okretanje sluha i srca od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ga
takvi smatraju iskrenim, niti neiskrenim, niti su u saveznitvu sa njim,
a niti protiv njega. Uope se ne obaziru, a niti sluaju ono sa ime je
on, sallallahu alejhi ve sellem, doao. Kao to je rekao jedan od
pripadnika plemena Abd-Jalil Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem:

441
El-Bekara, 89
442
El-Bekara, 146
443
Nevjernici
209
Tako mi Allaha, rei u ti neto: Ako si iskren u onome to govori,
ti si u mojim oima potovan i ne bih ti se suprotstavio. A ako si laov,
onda si ponien da bih sa tobom razgovarao.
KUFR SUMNJE
(kufru-ekk)
To je kufr kojim se kategorino ne tvrdi da je istina ono sa ime
je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti da je la, nego se
sumnja u njegovu poslanicu. Ako se osoba koja sumnja okrene od
izuavanja dokaza koji upuuju na iskrenost Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, ta sumnja e u njemu potrajati i nee ieznuti. On
njih ne slua, niti obraa panju na njih. A ako se osvrne na te ajete
koji upuuju na to, onda e sumnje nestati, jer ti ajeti ulaze u sastavni
dio Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenosti, posebno ako se
uzmu u obzir svi dokazi u potpunosti, jer ti dokazi, zapravo, upuuju
na iskrenost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao to Sunce
ukazuje na dan.
KUFR LICEMJERSTVA
(kufru-n-nifak)
To je ispoljavanje vjerovanja jezikom koji lano potie iz srca. Ovo
se ubraja u veliko licemjerstvo, tj. en-nifaku-l-ekber, ije emo vrste,
inallah, kasnije objasniti.
Dvije su vrste kufra nijekanjem (kufru-l-duhud). Ibn Kajjim,
rahimehullahu te'ala, kae:
Dvije su vrste kufra nijekanjem: openito neogranieni kufr i
posebno ogranieni kufr.
U neogranieno nijekanje ubraja se nijekanje svega ono to je
Uzvieni Allah objavio i nijekanje vjerovjesnika koje je poslao.
Posebno ogranieni kufr je nijekanje nekih islamskih farzova,
zabrana i atributa kojima je Uzvieni Allah Sebe opisao, ili vijesti
kojima je On obavijestio Svoje robove hotimino, ili davanjem
prednosti govoru koji je oprean govoru Allaha, subhaneh, radi
postizanja nekog cilja.
210
Ako bi neka osoba zanijekala neto od spomenutog iz neznanja ili iz
(pogrenog) te'vila
444
koji se oprata poiniocu, takva se osoba time nee
proglasiti kafirom, kao to se govori u hadisu o osobi koja je zanijekala
Allahovu mo i proivljenje, pa je naredio svojoj porodici da ga, kad
umre, spale i pepeo prospu u vjetar. Uprkos tome, Allah mu je oprostio i
smilovao mu se zbog njegovog neznanja. Njegov postupak je bio
zasnovan na onome do ega je njegovo znanje doprlo. On nije iz prkosa
zanijekao Allahovu mo proivljenja, niti radi utjerivanja u la onih koji
u to vjeruju.
445

444
Tumaenja
445
211

Drugi ogranak
UZROCI NEVJEROVANJA
Ibn Qajjim, rahmehullhu te'la, spominje deset povoda koji vode u
kufr,a oni su :
Prvi povod :
Da munafik ima slabu spoznaju o onome to mu je dostavljeno od
istine.
Drugi povod:
Nepodobnost moe poznavati u potpunosti istinu, ali je ona
uslovljena istoom onoga koji prihvata i eljan je za prihvatanjem
ienja. Ukoliko onaj ko prihvata istinu nije ist niti prihvata ienje poput
je skamenjene zemlje u koju voda ne moe zai. Nemogue je da ista iz nje
nikne zato to je nepodobna i to ne prihvata. Kada je srce okrutno i
skamenjeno i ne prihvata ienje niti na nju utiu savjeti, nee mu koristiti
da bilo koje znanje naui kao to skamenjena zemlja nee dati rastinja iako
na nju pada svaka vrsta kie i zasadi se svaka vrsta sjemena.
O ovoj vrsti ljudi Allh, subhnehu we tela, kae:
) _%!# M1m ,l Ml ,/ `` _ l E,%`
#, _Lm #` >#l# l# _
A oni nad kojima se ispuni Rije Gospodara tvoga zaista nee vjerovati,
makar im doli svi dokazi, sve dok ne doive patnju nesnosnu.
446

Uzvieni kae:
l $& $l `,l) ll# `l ARQ# $m ,l ,`_ 6
$ #% #``l ) & ,$ !# _>l Y& lg

446
Junus, 96-97
212
Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad
bismo pred njih oigledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali,
osim ako bi Allah htio, ali veina njih ne zna.
447

Uzvieni kae:
#`# #$ Vl# # $ _.? M# 'l# _
``
Reci: "Posmatrajte ono to je na nebesima i na zemlji!" a ni
od kakve koristi nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da
vjeruje.
448

Ovakvi primjeri u Kur'nu mnogobrojni.
Kada je srce tvrdo, okrutno i osorno, i kada znanje u njemu ne
djeluje, a i kada je bolesno, prezreno i itko, bez vrstine, snage i
odlunosti znanje na njega nee djelovati.
Trei povod:
Postojanje zapreke pakosti ili oholosti. To je sprijeilo Iblsa da
se podredi naredbi. To je bolest prvih I potonjih, osim koga Allh
sauva, zbog toga je vjerovanje izostalo kod idova koji su vidjeli
Allhovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,.i spoznali
ispravnost njegovog vjerovjesnitva, a isto vai i za ostale koji su
tako postupili. To je sprijeilo Abdullha ibn Ubejja da uzvjeruje.
Zbog toga je izostalo vjerovanje kod Eb Dehla i kod ostalih
murika.Oni nisu sumnjali u istinitost Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i da je istina sa njim dola, ali ih je oholost i pakost
natjerala na kufr. Zbog toga je izostao mn kod Umejje i njemu
slinih koji su imali znanje o Muhammedovom, sallallahu alejhi ve
sellem, vjerovjesnitvu.

447
El-En'm, 111
448
Jnus, 102
213
etvrti povod:
Zapreka vostva i vladavine, iako takav nije pakostan niti se oholi u
pogledu podreenosti istini. Meutim, ne moe da objedini podreenost
istini svoju vladavinu i vostvo, pa ih zadui, kao to je sluaj sa
Heraklom i njemu slinim nevjernikim vladarima koji su znali za
istinitost njegovog vjerovjesnitva. Priznavali su ga srcima i voljeli su
ui u njegovu vjeru ali su se bojali za svoju vlast. Ovo je bolest
posjednika vlasti, namjesnitva i vostva. Malo je onih koji su su se
spasili ove bolesti osim onoga koga je Allah sauvao. Ovo je bolest
Faraona i njegovog naroda, a zato su rekli:
#l$1 _& _6l $lW $` $ l 7
'Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i Mi, a narod
njihov je roblje nae?' govorili su.
449

Odbili su da vjeruju i slijede Msa I Hrna, te da im se podrede
dok sui m Izraelani bili robovi. Zato je reeno Faraonu, kada je htio
slijediti Msa i potvrditi njegovu misiju, kada se o tome konsultovao sa
Hamnom, svojim vezirom, koji mu je rekao: Sada si oboavani bog, pa
e postati rob koji e druge oboavati.
Peti povod:
Prepreka povoenja za strastima i imetkom. Ovo je sprijeilo veliki
broj sljedbenika Knjige da povjeruju u Muhammedovo, sallallahu alejhi
ve sellem, poslanstvo iz straha da im njihovi sunarodnjaci nee uskratiti
hranu i imetak koji im oni daju. Kurejije su imali taktiku pri odvraanju
ljudi od Upute, nudei im ono za im oni najvie ude, i pri emu su
najslabiji. Govorili bi onome ko ini blud i ostala odvratna djela :
Muhammed zabranjuje blud I konzumiranje alkohola, i na takav nain
bi i slijepog pjesnika odvratili od Islma.
esti povod:
Ljubav prema porodici,rodbini i plemstvu. Takav smatra ako bi
slijedio istinu i suprostavio se onome na emu su njegovi najblii,
zapostavie ga, odstraniti ili deponovati u drugo mjesto. Ovo je bio
povod mnogim ljudima da ostanu u kufru zajedno sa svojim narodom.

449
El-Mu'minn, 47
214
Sedmi povod:
Ljubav prema mjestu boravka i domovini, ak iako u njemu ne bi
imao porodicu niti rodbinu, i smatra da bi ga slijeenje Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, upute primoralo da napusti svoje ognjite i da
se odseli u mjesto gdje ga niko ne poznaje. I to mu je glavna prepreka da
ne ue u vjeru.
Osmi povod:
Ko misli da je u slijeenju Islma i povoenje za Poslanikom,
sallallahu alejhi ve sellem, potcjena i omalovaavanje njegovih
predaka i djedova. Ovo je sprijeilo Eb Tliba i njemu sline da
private Islm. Bilo im je isuvie teko da za svoje pretke posvjedoe
da su kfiri i zabludjeli, i da odaberu suprotno onome ta su ti preci za
sebe odabrali. Smatrali su da ako preu na Islm, da e svoje
prethodnike proglasiti ludima , neuraunljivima, i da e protiv njih
iznijeti najveu uvredu, a to su kufr i irk.Zato su Allhovi neprijatelji
rekli Eb Tlibu na njegovoj samrti: Zar e odbiti vjeru
AbdulMuttalibovu? Zadnje to im je rekao je bilo da ostaje na vjeri
AbdulMuttalibovoj.
450

Allahovi neprijatelji su jedino nali mogunost da ga pozovu sa
ovog aspekta, jer su znali koliko je cijenio svoga oca AbdulMuttaliba,
zato to je zadobio ponos i poast putem njega. Kako onda moe
prihvatiti stvar iz koje sljeduje krajnje skrnavljenje i pokuda njegovog
oca.
Deveti povod:
Ne ulazak u Islm zbog vlastitih neprijatelja koji su prihvatili
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pretekli ih u ulasku u vjeru, pa ih je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno prihvatio i pribliio sebi.
Ovo je sprijeilo mnoge ljude da slijede Istinu. Neki ovjek ima
neprijatelja i mrzi njegovo mjesto, ne voli zemlju po kojoj on hoda i
stalno mu se namjerno suprostavlja i kontrira mu. Zatim vidi kako ovaj
slijedi Istinu pa ga namjera njegovog kontriranja i neprijateljstva natjera
da bude neprijatelj Istine i sljedbenika istine, iako izmeu njega i ostalih
nema neprijateljstva. Tako se desilo idovima u pogledu Ensrija - bili
su njihovi neprijatelji i obeavali su im skori dolazak Vjerovjesnika

450
Buhr 1360, Muslim 24
215
kojeg e slijediti i boriti se sa njim. Kada su ih Ensrije u tome pretekle,
preavi na Islam, njihovo neprijateljstvo ih je natjeralo da ostanu u
svome kufru i idovstvu.
Deseti povod:
Zapreka nvk, obiaja i tradicije. Obiaj moe toliko ojaati da
nadvlada prirodu. Zato je reeno da je obiaj druga priroda. ovjek bude
odgojen u duhu odreenog govora i stasa sa njim od malih nogu, srce i
dua mu se odgoje u njemu kao to odrastaju njegove kosti i meso na
uobiajenoj naravi. On se ne vidi osim kao zastupnik tog miljenja, a
zatim mu doe znanje iznenadno koje iz njegovog srca eli otkloniti i
izbaciti takvo miljenje i nastaniti se na njegovom mjestu. Njemu biva
teko to pomjeranje i nestanak.
Ovaj povod, iako je najslabiji po svom znaenju, najee se deava
narodima i predvodnicima ideologija i vjera. Ne samo veina, ve svi,
osim rijetkih, imaju tradiciju i odgoj od malih nogu.
451

451
Mifthu dris-sede, 1/335-339
216

Deseto poglavlje

VELIKI I MALI IRK

218

Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, pojanjava i veli:
Postoje dvije vrste irka: veliki i mali. irk koji izvodi iz islama je
veliki irk (e-irku-l-ekber) i irk koji ne izvodi iz islama, a to je mali
irk (e-irku-l-asgar), poput rija'a.
452

O velikom irku Uzvieni kae:
) _ !$/ 1 m !# l fl# 1' ...'$l#
...Ko drugog Allahu smatra ravnim (irk Mu ini), Allah e mu
ulazak u dennet zabraniti i boravite Njegovo e dehennem
biti...
453

I kae:
_ !$/ $(> z ,$l# F ,l# & ? / wl#
%> _s
...A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan (ko Mu bude
irk inio) bit e kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile
ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.
454

O irku pretvaranja kae:
_ % #`_ ,$1l ./ l $sl v $7/ ./ #n&
Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini
dobra djela i neka, oboavajui svoga Gospodara, ne smatra Njemu
ravnim nikoga (irk Mu ne ini)!
455

452
Pretvaranja
453
El-Maide, 72
454
El-Hadd, 31
455
El-Kehf, 110
219
Na ovu vrstu malog irka (irk pretvaranja) odnose se rijei
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
Ko se zakune neim mimo Allaha, poinio je irk.
456

Poznato je da onog ko se zakune neim mimo Allaha ta zakletva
nee izvesti iz vjere i zbog toga ga ne moemo smatrati kafirom. Na ovo,
takoer, upuuju i rijei Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
irk u mome mmmetu je skriveniji od mravljeg hoda.
457

458

Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, navodi:
Postoje dvije vrste irka: veliki i mali irk. Allah nee oprostiti
veliki irk osim ako mu se zbog toga uini iskreno pokajanje. Veliki irk
znai uzeti nekoga drugog pored Allaha za boanstvo i voljeti ga kao to
se voli Allah. Ova vrsta irka u sebi sadri izjednaavanje boanstava
murika sa Gospodarom svih svjetova.
VELIKI IRK
Osnova irka
459
je u smatranju nekog Allahu ravnim u ljubavi, kao
to kae Uzvieni:
$l# _ G _ !# ##& 6t =s !# _l#
#`#, & $'6`m ! ...
Ima ljudi koji su mjesto Allaha idle prihvatili, vole ih kao to se
Allah voli, ali pravi vjernici jo vie vole Allaha...
460

Uzvieni Allah pojanjava da ima ljudi koji umjesto Njega
prihvataju druga boanstva i smatraju ih Njemu ravnim. Vole ih kao to
se voli Allah. Uzvieni Allah pojanjava da oni koji istinski vjeruju vie
vole Allaha nego to murici vole svoja boanstva.

456
Ebu Davud, 3.251, Tirmizi, 1.535, od Ibn Omera, radijallahu 'anhu
457
Valorizator knjige kae da ovaj hadis biljei Ahmed, dok ga je El-Munziri u
Tergibu pripisao Taberaniju, a ocijenio ga je kao sahih
458
El-Salat, str. 58
459
Pripisivanje Allahu druga
460
El-Bekara, 165
220
Reeno je da se ovim ajetom eli rei da vjernici vie vole Allaha
nego to Ga vole murici. I pored toga to (murici) vole Allaha, njihova
ljubav slabi zato to su je usmjerili drugim boanstvima. A istinski
muvehhidi svoju ljubav posvetili su samo Uzvienom Allahu i njihova
ljubav je vra i jaa prema Allahu nego ljubav murika prema njihovim
boanstvima.
Skretanje sa puta Gospodara svih svjetova i Njegovo
poistovjeivanje sa drugim boanstvima biva upravo poistovjeivanjem
ove ljubavi njima pored Njega.
Uzvieni Allah zahtijeva od Svojih robova da ta ljubav bude
usmjerena samo Njemu. On najstroije ukorava upravo one koji tu ljubav
dijele na druga boanstva. Ponekad se ove dvije ljubavi spominju
zajedno, a ponekad odvojeno.
Uzvieni Allah kae:
) `>/ !# %!# _l{ Nl# # G $& O G`# l
l# `/` # $ _ ) _ / .) `l !# /
6$ & `?
Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju za est
vremenskih razdoblja stvorio, a onda se iznad 'Ara uzdigao. Niko se
nee moi zauzimati ni za koga bez doputenja Njegova. Eto to vam
je Allah, Gospodara va, pa Njega oboavajte! Zato ne
razmislite?
461

Uzvieni kae:
!# %!# _l { Nl# # $ $/ G $& O G`# l
l# $ >l _ . _ | & `F?

461
Junus, 3
221
Allah je nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih u est
vremenskih razdoblja stvorio, a onda se iznad 'Ara uzdigao; vi, osim
Njega, ni zatitinika ni posrednika nemate, pa zato se ne
urazumite?
462

Uzvieni kae:
& / _%!# $ & #`t |) `/ l l _ . |
ll 1G
I opominji Kuranom one koji strahuju to e pred Gospodarom
svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zatitnika ni zagovornika nee
imati da bi se Allaha bojali.
463

Odvojeno su spomenuti u sljedeim ajetima:
& #B# _ !# ,$ l& #$ >l $
l1 ! l# $d `&! ,l` Nl# # O l)
`_?
Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: 'Zar i onda
kada ne budu nita posjedovali i kada nita ne razumiju!' Reci: 'Niko ne
moe bez Njegove volje posredovati...'
464

Uzvieni Allah kae:
_ # '._ _.` . $ #7 $ $ #B# _ !#
,$l& >#

462
Es-Sedde, 4
463
El-En'am, 51
464
Ez-Zummer, 43-44
222
Pred njima je dehennem, i ni od kakve koristi im nee biti ono to
su stekli, niti oni koje su, pored Allaha, za prijatelje prihvatili, njih eka
muka golema.
465

Ako rob za zatitnika uzme samo svog Gospodara i uzme Ga kao
zatitnika bez uzimanja onih koji se kod murika nazivaju posrednicima
te sklopi ugovor izmeu sebe i Allahovih robova vjernika, postat e svi
Allahovi tienici, za razliku od onih koji stvorenja uzimaju za zatitnike
mimo Allaha.
Ovo dvoje potpuno je razliito, poput razlike izmeu murikog i
ispravnog muvehhidskog zauzimanja koje je vezano za isti tevhid. Ovo
je glavna taka koja rastavlja muvehhide od murika. A Allah je taj koji
upuuje na ispravan put onoga koga On eli. Ovo znai da se bit
robovanja i pokornosti Uzvienom Allahu ne moe ostvariti, niti odrati
uz irk putem ljubavi, za razliku od ljubavi prema Allahu, jer ta ljubav
ulazi u sastavni dio robovanja.
Bez ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i davanja
prednosti ljubavi nad samim sobom, oevima i sinovima, ne moe se
upotpuniti istinsko vjerovanje, jer ispoljavanje ljubavi prema Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, podrazumijeva i ljubav prema Allahu. To se
takoer odnosi i na svaku drugu ljubav koja je radi Allaha i u ime Njega,
kao to se to spominje u dva Sahiha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
Ukoliko vjerniku Allah i njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, budu drai od svega to postoji, ukoliko voli ovjeka samo
radi Allaha i prezire povratak u kufr nakon to ga je Allah izbavio iz
njega, kao to prezire da bude baen u Vatru, tada e osjetiti slast
imana.
466

U drugom hadisu koji se biljei u sunenima, kae se:
Ko voli radi Allaha, mrzi radi Njega, daje i uskrauje radi Njega,
upotpunio je svoje vjerovanje.
467

465
El-Dasije, 10
466
Buhari,16, 21; Muslim, 43, od Enesa, radijallahu 'anhu
467
Ebu Davud 4.681
223
U drugom hadisu je zabiljeeno:
Kada se dva ovjeka zavole Allaha radi, bolji od njih je ko vie
upotpuni ljubav prema svome bratu.
468

Ova ljubav usko je povezana sa ljubavlju prema Allahu, tebarake ve
te'ala, i sve to ona biva jaa, jai je i njen korijen.

468
Hakim, 7.323; Buhari u El-edeb el-mufred, 544; hadis je sahih
224

Prvi ogranak
VRSTE VELIKOG IRKA
Postoje sljedee vrste velikog irka:
irk u Allahovom Biu (Zat), imenima, atributima i djelima;
pokornosti i ophoenje prema Njemu, bez obzira na to smatra li dotina
osoba svoga Gospodara jedinstvenim u Njegovom biu atributima i
djelima.

225

Drugi ogranak
IRK U POGLEDU ALLAHOVOG BA
Potom nastavlja, Allah mu se smilovao, i kae:
Prva vrsta irka dijeli se na dvije podvrste: irk negacije (Njegovih
savrenih atributa), to se ubraja u najgoru vrstu irka. Ovu vrstu irka
zastupao je faraon, koji je rekao:
$ > _,ll#
"...A ko je Gospodar svjetova?"
469

I koji kae:
$ ` _ _# | %n ll l/& =7`# =7`&
Nl# l' |) l) _` ) ...$/
'O Hamane' ree faraon 'sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao
do staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja
smatram da je On, zaista, laov'.
470

Paralelni su irk i obesnaivanje (negacija) Allahovih savrenih
atributa. Svaki obesnaiva Allahovih svojstava je murik. Meutim, to
se nuno povlai obesnaivanjem u osnovi (u potpunosti); murik moe
priznavati Stvoritelja i Njegova svojstava, ali obesnauje pravo tevhida.
Osnova i temelj irka, na koji se vraa, jest obesnaivanje (ta'til). Temelj
irka i njegova sutina jest ta'til
471
.
Potom, Allah mu se smilovao, spominje:
irk obesnaivanja (negacije) sastoji se iz tri dijela:

469
E-uara', 23
470
El-Gafir, 36-37
471
Negiranje atributa Uzvienog Allaha
226
- negacija onoga ko je stvoren da ga je stvorio Tvorac svega,
- negiranje savrenog Tvorca svega stvorenog, Njegovih
imena, atributa, djela
- negiranje u ophoenju roba prema Stvoritelju u pogledu
sutine tevhida. Ovu vrstu irka zastupaju panteisti,
472
koji kau da
ne postoji Stvoritelj i stvoreno i da to nisu dvije stvari nego jedna,
tj. da se storenje uliva u Stvoritelja i Stvoritelj u stvorenje i potom
biva kao jedna istina.
- Sa ovog aspekta su i ateisti upali u irk time to kau da je
svijet vjean i bez poetka i da je on u b ti neunitiv. A to se tie
pojava, one zavise od uzroka i posrednika i nazivaju ih umovima i
duama. U ovu vrstu irka upale su dehmijje i keramijje, koji su
zanijekali Allahova imena, atribute i djela. Oni ne vjeruju, niti
potvruju nijedno Allahovo ime ili atribut, nego smatraju da su
stvorenja savrenija od Njega i da je zavisin od imena i osobina
nekog bia.

472
Oni koji vjeruju u vahdetul-vudud, tj. utjelovljenje
227

Trei ogranak
PRIPISIVANJE ALLAHU SUDRUGA
U ovu vrstu irka ubraja se vjerovanje u nekog drugog osim
Allaha, i pored priznavanja Njegove boanstvenosti, imena i
atributa.
U tu vrstu irka ubraja se:
- irk krana, koji smatraju da je Allah jedan od trojice,
pored Mesiha i njegove majke;
- irk medusija,
473
koji dobre dogaaje pripisuju svjetlu, a
loe tami;
- irk kaderija, koji kau da iva boa sama stvaraju svoja
djela te da ona nastaju bez Allahovog uticaja, volje, moi i znanja.
Po tome su najsliniji medusijama;
- irk Ibrahimovog, 'alejhisselam, sagovornika koji je sa njim
raspravljao o njegovom Gospodaru.
) $ `/) / %!# .`s` M` $ $& ._`r& M&
...Kad Ibrahim ree: 'Gospodar moj je Onaj Koji ivot i smrt
daje', on odgovori: 'Ja dajem ivot i smrt!...
474

Taj je sam sebe smatrao bogom, time to je vjerovao da on daje
ivot i smrt, kao to to ini Allah, pa ga je Ibrahim, 'alejhisselam,
uvjeravao da to podrazumijeva da moe uiniti da Sunce izie sa
suprotne strane od one sa koje je Allah propisao. Ovo nije premjetanje,
kao to smatraju neki polemiari, ve prinuenost na dokazivanje onoga
to je istina;

473
Oboavaoci vatre
474
El-Bekara, 258
228
- irk onih koji zastupaju miljenje da zvijezde imaju uticaja
na ovjekovu sudbinu i da upravljaju ovim svijetom, a takvi su
sabejci i drugi;
- irk onih koji oboavaju Sunce, vatru i dr. U ovu skupinu
murika ubrajaju se i oni koji svoje boanstvo uzimaju za istinskog
boga, dok ga neki od njih smatraju najveim, time to e nekom od
svojih boanstava to iskazati putem panje, pokornosti i robovanja.
Takvima pripadaju i oni koji ispoljavaju robovanje najniem
boanstvu, koje e ih pribliiti onom boanstvu koje je iznad njega,
a to boanstvo e ih pribliiti onome koje je iznad njega, i sve tako
dok se ne stigne do Allaha, putem uzimanja manjeg ili vieg broja
posrednika.
475

475
El-devab-ul-kafi str. 186-187
229

etvrti ogranak
IBADETI KOJI SE UBRAJAJU U VELIKI IRK
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, naveo je mnogo primjera ibadeta
koji se ubrajaju u veliki irk:
Da muridi
476
ine seddu ejhu
To je irk koji murid ini onome kome se sedda ini (tj. ejhu).
Doista, udno je da kau da to nije sedda ve sputanje glave pred
ejhom iz poniznosti i iskazivanja poasti prema njemu. Takvima e se
rei sljedee:
Definisali vi to onako ili ovako, stvarno znaenje sedde je
sputanje glave pred onim kome se sedda ini, bez obzira spustili vi
glavu ili uinili seddu kipu, Suncu, zvijezdama ili kamenu, sve je to
isto.
Pokajanje upueno ejhu
Doista je to opasan irk. Pokajanje se upuuje samo Uzvienom
Allahu, kao i namaz, post, had i obredi. To je pravo koje pripada samo
Uzvienom Allahu.
U Musnedu se biljei da je Allhovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, doveden zarobljenik koji je rekao:
Gospodaru moj, ja se kajem Tebi, i ne kajem se Muhammedu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to ree: Ovaj ovjek je
dao pravo svom Vlasniku.
477

Tevba
478
je ibadet, poput sedde ili posta, i ne smije se initi nikome
drugom osim Allahu.
Zavjetovanje nekome drugom mimo Allaha
Ovo je opasnije od zaklinjanja neim drugim mimo Allaha.

476
Murid sljedbenik
477
Taberani, El-Kebir; Ahmed, 15.160; hadis je daif
478
Pokajanje
230
Ako je: Ko se zakune neim drugim mimo Allaha, pripisao je
Allahu druga,
479
kako je tek onda sa onim koji se zavjetuje nekome
drugom mimo Allaha?!
Pored ovoga, u sunenu se biljei od 'Ukbeta ibn Amira da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Zavjet je zakletva.
480

Strah od nekog drugog mimo Allaha, oslanjanje na nekog drugog
mimo Allaha, injenje djela radi nekog drugog mimo Allaha, traenje od
nekog drugog mimo Allaha, skruenost i poniznost pred nekim mimo
Allaha, traenje opskrbe od nekog drugog mimo Allaha, zahvaljivanje
nekom drugom mimo Allaha na onome to je dao, uvjerenje da se tom
zahvalom moe biti neovisan od zahvale Allahu, prijekor i srdba radi
toga to mu Allah nije dao i odreenjem odredio, pripisivanje Njegovih
blagodati drugom i ubjeenje da se u kosmosu sve dogaa bez Allahove
volje i htijenja.
Traenje od mrtvih da udovolje nekoj potrebi, preko njih traiti
pomo i prema njima se okretati
Ovo je glavni i osnovni vid irka na svijetu. Djela umrlog prestaju sa
smru. On sebi nije u stanju natetiti, a niti koristi pribaviti. Kako takva
osoba moe biti u stanju pomoi onome koji od nje trai pomo i moli je
da udovolji nekoj potrebi ili da se kod Allaha zauzima za to?!
Ovo je rezultat neznanja o odnosu osobe koja se zauzima (afija) sa
osobom koju uzima za svog posrednika (mefu'a). Ne moe se kod
Allaha zauzimati ni za koga osim sa Njegovom dozvolom.
Uzvieni nije uinio moljenje i traenje putem Njega razlogom
dobijanja Njegove dozvole za zagovornitvo, ve je glavni razlog
Njegovoga doputanja bistrina svjedoenja Allahovog tevhida.
Onaj murik koji trai od mrtvih, koji smatra druge Allahu ravnim,
ne trai direktno od Allaha imajui svoj razlog koji mu zabranjuje
Allahovo zagovornitvo.
Takva osoba je kao i onaj koji trai pomo sa onim to sprejava
njeno postizanje. Takvo je stanje svakog murika.

479
Ebu Davud, 3.251; Tirmizi, 1.535; Ahmed, 5.352, od Ibn Omera, radijallahu 'anhu
480
Ahmed, Musned, 28/575, br. 17340; Muslim, 1.645; Ebu Davud, 3.323; Nesai,
3.832
231
Umrloj osobi potrebno je da neko moli Allaha da joj oprosti i
smiluje joj se, kao to je Poslanik oporuio da to inimo prilikom posjete
muslimanskim mezarovima; da budemo samilosni prema njima i da za
njih molimo oprost i spas.
481

Suprotno ovome ine murici koji obilaze kaburove i posjeuju ih
radi ibadeta, udovoljavanja potrebama i traenja pomoi od njih i
njihovim posredstvom.
Njihove kaburove pretvorili su u bogomolje, odredita za had i
mjesto na komeg se brije glava, tako da su na taj nain spojili irk sa
robovanjem Gospodaru, mijenjajui time pravu vjeru, suprotstavljajui se
istinskim muvehhidima.
Takvi se ubrajaju u najgoru skupinu neprijatelja, nasuprot svim
vjerovjesnicima i muvehhidima u svakom vremenu i na svakom mjestu, i
veina takvih nee se odazvati vjerovjesnicima. Uzvieni Allah je
sauvao Svoga prijatelja, Ibrahima, 'alejhisselam, kada je rekao:
_.7`_# _./ & 7 $# > _) _ll& #,V _ $l#
...I sauvaj Mene i sinove moje da oboavamo kumire, oni su,
Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli...
482

Od ove vrste velikog irka bit e spaeni samo oni ije svjedoenje
Allahovog tevhida bude iskreno i isto i koji se budu borili samo u ime
Allaha protiv onih koji Mu druge budu smatrali ravnim.
Ko se odricanjem od njih i mrnjom prema njima priblii Allahu i
ko samo Allaha uzme sebi za zatitnika, jedinog Gospodara Kojem se
ibadet ini, onaj ija su ljubav, strah, nada i poniznost u ime Allaha, koji
se samo oslanja na Njega, samo od Njega pomo i utoite trai, ija je
namjera u slijeenju Njegovih zapovijedi u postizanju Njegovog
zadovoljstva iskrena i ista, kada moli samo Allaha moli, kada pomo
trai samo od Allaha pomo trai, kada radi ini to samo radi Allaha,
takav je Allahov, kod Allaha je i sa Allahom je.
Mnogobrojne su i razliite vrste irka. Njihov broj zna samo
Allah. Kada bismo ih htjeli sve navesti, ne bismo ih mogli nabrojati.
Ako se rob uspije sauvati i zatititi od irka, bit e mu se lake nositi

481
Muslim, 975; hadis je zabiljeen u prenesenom znaenju
482
Ibrahim, 35-36
232
sa onim to je manje opasno od njega. U protivnom, ako ne uspije u
tome, bit e jedan od onih koji su propali, a ruan li je to put koji vodi
ka vjenoj patnji.
483

Uzimanje nekog drugog pored Allaha za boanstvo i ljubav prema
njemu kao prema Allahu
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, spomenuo je jo dvije vrste
velikog irka:
- irk koji sadri izjednaavanje njihovih boanstava sa
Gospodarom svjetova. Zbog toga e murici u dehennemu kazati
svojim boanstvima:
!$? ) $ l l _,7 _ ) > >/ _,ll# _
Allaha nam, bili smo, doista, u oitoj zabludi kad smo vas s
Gospodarom svjetova izjednaavali.
484

I pored toga to su priznavali da je Allah Jedan, Stvaralac svega
postojeeg, Gospodar i Vlasnik, i da njihova boanstva nisu u stanju
stvarati, opskrbljivati, niti ivot dati, niti usmrtiti, izjednaavali su Ga sa
svojim boanstvima u ljubavi, velianju i ibadetu, kao to je to sluaj sa
veinom ili ak svim muricima na svijetu.
Vole svoja boanstva, veliaju ih i povinjavaju se njima, a ne
Uzvienom Allahu. Veina njih, ako ne i svi, ispoljavaju veu ljubav
prema njima nego prema Allahu. Mnogo vie se obraduju kada se ona
spomenu, nego kad se Allah spomene. Svoju srdbu vie ispoljavaju
prema onima koji izraavaju manju vrijednost prema njihovim
boanstvima i onima koji robuju ejhovima, nego prema onima koje ne
potuju.
I kada se svetost njihovih boanstava oskrnavi, ili povrijedi, oni
kojima robuju naljute se poput razjarenog lava. A kada se kre Allahove
zabrane i Njegove svetinje, to ih nimalo ne ljuti, nego su zadovoljni sa
onim ko ih kri, ili ako im tagod da ili ih nahrani. Tada to njihova srca
apsolutno ne preziru. Kako to oni u javnosti provode, u to smo se i mi, a i

483
484
E-uara', 97-98
233
drugi uvjerili. Tako e vidjeti neke od njih da svoja boanstva, kojima se
klanjaju, usamljeni svojim jezicima umjesto Allaha spominju sjedei,
stojei, nesretni, bolesni.
Njihovo spominjanje stalno je prisutno u srcu i na jeziku takve osobe
i ona to ne porie, smatrajui to putem koji je vodi u postizanje njene
potrebe za Allahom svojim sredstvom i posrednikom kod Njega.
U pogledu toga, svi murici su na istom stepenu. To je ono najvee
to se usadilo u njihovim srcima. Najkrae, to je murika tradicija, koju
su naslijedili shodno raznolikosti njihovih boanstava. Njihova boanstva
bila su od kamena, dok su druga uzeli sebi od ljudi. O precima tih
murika, Uzvieni Allah kae:
_%!# #B# . ,$l& $ 6 ) $/1`l |) !# l`
) !# `>t `/ $ lG ) !# _
'> "$
...A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: 'Mi im se klanjamo
samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili' Allah e njima, zaista,
presuditi o onome u emu su se oni razilazili...
485

Zatim je ukazao na njihovo nevjerovanje i la i obavijestio je da im
nee ukazati na pravi put. Uzvieni kae:
) !# _ '> "$
...Allah nikako nee ukazati na Pravi put onome ko je laljivac i
nevjernik.
486

vrsto uvjerenje da njihova boanstva imaju udjela u zauzimanju za
njih kod Allaha na Sudnjem danu
U srcima ovih murika i njihovih predaka je da e se oni za njih
zauzimati kod Allaha, a to je irk. Uzvieni Allah im je u Svojoj Knjizi to
porekao i osporio. I obavijestio je da efa'at
487
pripada samo Njemu,

485
Ez-Zumer, 3
486
Ez-Zumer, 3
487
Zagovornitvo
234
subhaneh; da se niko ne moe zauzimati za drugog osim onaj kome On
dozvoli i sa ijim rijeima i djelima On bude zadovoljan. To su ehlu-t-
tevhid,
488
oni koji mimo Allaha nisu uzimali nikakve zagovornike. On,
subhanehu ve te'ala, dozvolit e onome kome On bude htio da se za njih
zauzima, zato to oni nisu traili, niti su eljeli druge zagovornike, i to su
najsretniji ljudi.
efa'at koji Uzvieni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem , spominju, a koji proistie iz Njegove dozvole, pripada samo
onima koji su Mu ispoljavali tevhid i smatrali da je On jedan jedini
ilh
489
.
efa'at koji Allah negira je muriki efa'at, koji je nastanjen u
srcima murika, koji pored Allaha druge uzimaju za zagovornike. Prema
njima e se postupiti shodno namjeri koju su imali prema svojm
zagovornicima, dok e pobjeda pripasti muvehhidima.
Dobro razmisli o rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ,
upuenim Ebu Hurejri, radijallahu 'anhu, kada ga je upitao:
Ko e biti obradovan tvojim efa'atom, Allahov Poslanie? Rekao
je: Mojim efa'atom e biti obradovan onaj ko bude iskreno iz srca
izgovarao La ilahe illallah.
490

Razmisli samo kako je kao najvei razlog za postizanje prava za
efa'at odredio da bude isto priznavanje Allahovog tevhida, koje je u
potpunosti suprotno efa'atu kod murika.
Oni efa'at postiu putem robovanja, pripadanja, uzimanja miljenika
za zagovornika pored Allaha.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opovrgnuo je ono to
se nalazi u njihovim lanim tvrdnjama i obavijestio da je uslov za
sticanje efa'ata istinsko ispoljavanje Allahovog tevhida.
Samo u tom sluaju Uzvieni Allah e dozvoliti zagovorniku da se
zauzima. Dehl murika je njegovo ubjeenje da e se onaj kojeg je on
uzeo sebi za miljenika ili zagovornika zauzimati za njega i biti mu od
koristi kod Allaha, kao to je to sluaj sa ljudima koji su bliski kraljevima
i namjesnicima, meu kojima njihovo poistovjeivanje i zauzimanje

488
Pripadnici istog monoteizma
489
Tj. Bog
490
Buhari, 6570
235
koristi onima koji ih slijede. Oni ne znaju da se kod Allaha nee moi
zauzimati niko bez Njegove dozvole, a dozvolu za zauzimanje imat e
samo oni sa ijim rijeima i djelima On bude zadovoljan, kao to
Uzvieni Allah kae:
_ # %!# ) .*/ ...
...Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputenja
Njegova?!
491

Kae Uzvieni:
v ` ) _l _?# _ .Gz 1`
...I oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a
oni su i sami, iz stahopotovanja prema njemu, brini.
492

Allah e biti zadovoljan rijeima i djelima samo ehlut-tevhida,
onima koji svjedoe Allahovu jednou i koji slijede put vjerovjesnika.
Za te dvije reenice bit e pitani prvi i posljednji narodi, kao to veli Ebul
Alija:
Dvije reenice za koje e biti pitani i prvi i posljednji narodi su:
Koga ste oboavali?, i: ta ste odgovorili poslanicima?
Ovo su temelji koji u korijenu sasijecaju stablo irka u srcu onih koji
ih shvate i razumije.
Uzvieni Allah, doista, nee oprostiti irk onima koji druge sa Njima
izjednaavaju, kao to kae:
O _%!# #` 5/ l
...Pa opet oni koji ne vjeruju druge sa Gospodarom svojim
izjedanaavaju!
493

491
El-Bekara, 255
492
El-Enbija', 28
493
El-En'am, 1
236
Od dva miljenja koja postoje u vezi s ovim ajetom ispravnije je ono
u kom se pod pojmom l izjednaavaja misli na izjednaavanje u
robovanju, slijeenju i ljubavi. To potvruje i drugi ajet:
!$? ) $ l l _,7 _ ) > >/ _,ll# _
494

Isto je i u ajetu sure El-Bekare:
$l# _ G _ !# ##& 6t =s !# ...
Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se
Allah voli...
495

Vidi li kako murika u la odvodi njegovo stanje, rije i djelo?
Oni kau: Ne volimo ih kao Allaha, niti ih izjednaavamo sa Njim,
zatim se ljute radi njih i radi njihove svetosti ako je neko oskrnavi
vie nego to bi se srdili radi Allaha. Raduju se kada ih spominju,
posebno ako se spomenu po onome to nemaju i po onome to ne
posjeduju, kao to su, naprimjer, otklanjanje nesree i potekoa,
udovoljavanje potrebama i da su oni vrata izmeu Allaha i Njegovih
robova. Doista, vidi murika kako se njegovo srce raduje i veseli i
kako se ari od ljubavi, slavljenja i skruenosti prema njemu. A kada
se pred njim samo spomene Uzvieni Allah i Njegov tevhid, vidi
kako ga obuzima strah, tjeskoba i nelagodnost. Gleda te smrtnim
pogledom, smatrajui da si u njegovim oima umanjio svojstva
Njegove boanstvenosti. ak moda da ti postane i neprijatelj. Tako
mi Allaha, ovo smo kod njih svojim oima gledali kako su samo
prema nama svoju mrnju i neprijateljstvo ispoljavali i raznovrsne
spletke nam spremali. Neka ih Allah ponizi i na dunjaluku i na
ahiretu. Oni nee imati drugog dokaza osim to e govoriti onako
kako su i njihova braa govorila:
Naa boanstva nam je ponizio i osramotio.

494
E-uara', 97-98
495
El-Bekara, 165
237
Ovi e kazati:
Ponizili ste nae ejhove i vrata naih potreba koja su otvorena
prema Allahu.
Ovako su krani rekli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada
im je kazao:
Mesih je Allahov rob, oni rekoe: Ponizio si Mesiha i osramotio
ga.
Tako su uzvratili i murici onima koji su zabranjivali da kaburi
postanu boanstva koja se oboavaju i koji podstiu da se mesdidi
posjeuju onako kako su to Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, dozvolili. Oni na to kau: Time si umanjio vrijednost njegovog
vlasnika (mejjita u kaburu).
496

496
238

MALI IRK

DEFINICIJA MALOG IRKA
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, veli:
U malu vrstu irka ubraja se: injenje dobrih djela radi ljudi,
rijaluk, i zaklinjanje neim drugim mimo Allaha, kao to se pouzdano
prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Onaj ko se zakune neim drugim osim Allahaom, pripisao je
Allahu druga.
497

Primjer malog irka je kada ovjek kae drugom ovjeku: Ono to
je Allah htio i to si ti htio, ili: Ovo je od Allaha i od tebe, ili: Ja sam
sa Allahom i sa tobom, ili: Nemam nikoga osim Allaha i tebe, ili:
Oslanjam se na Allaha i na tebe, ili Da nije bilo tebe, bilo bi tako i
tako. Ovo ponekad moe biti i veliki irk, zavisno od toga ko ove rijei
izgovori i kome budu upuene.
Vjerodostojno se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
da je ovjeku koji mu je rekao: Ono to je Allah htio i to si ti htio,
odgovorio:
Jesi li me to izjednaio sa Allahom? Reci samo: Ono to je Allah
htio.
498
Ove rijei su znatno lake od drugih rijei.

497
Ebu Davud, 3.251; Tirmizi, 1.535, od Ibn Omera, radijallahu 'anhu
498
Ahmed, 1.842
239

Prvi ogranak
MALI IRK U IBADETU
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, pojanjava da se putem ibadeta
vrlo lahko moe upasti u mali irk. irk u ibadetu moe biti mali i veliki.
O ovome, Allah mu se smilovao, kae:
to se tie irka u ibadetu, ova vrsta je blaa i manje tetna od
prethodne. Ona potie od osobe koja svjedoi da nema boga osim
Allaha te da ne moe natetiti, niti donijeti korist, davati i uzimati niko
drugi osim Allaha. U ovoj vrsti irka vjeruje se da nema boga, niti
gospodara osim Njega. Ali onaj koji oituje nije u potpunosti predan i
iskren u svojim postupcima i ibadetu, nego to ini radi dunjalukih
interesa, sticanja poloaja i uticaja meu ljudima. U ovome svoj udio
ima Allah, ovjek i njegovi prohtjevi, ejtan, ljudi i dr. U ovakvom
stanju je veina ljudi. To je irk o kojem je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu koji je zabiljeio Ibn
Hibban u svome Sahihu:
irk u mom ummetu je manji od zvuka mravljeg hoda. Upitae:
Kako emo se sauvati od njega, Allahov Poslanie? A on ree: Reci:
Gospodaru moj, utjeem se Tebi od irka za koji znam, a traim oprost za
ono to ne znam.
499

Pretvaranje u ibadetu, tj. rija', jasan je irk. Uzvieni Allah kae:
$) $& 0 />lW _r` |) $& >l) l) n _ % #`_
,$1l ./ l $sl $7/ ./ #n&
Reci: 'Ja sam ovjek kao i vi, Meni se objavljuje da je va Bog
jedan Bog. Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka
ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu
ravnim nikoga!'
500

499
Ahmed u Musnedu, 32/383-384; Ibn Hibban, 19.606
500
El-Kehf, 110
240
Kao to nema drugog boga osim Allaha, ovo podrazumijeva da se,
isto tako, ni ibadet ne treba posveivati drugome. Tevhid u boanstvu
podrazumijeva i tevhid u robovanju, tj.rububijjetu.
Dobro djelo je ono djelo koje je lieno i isto od pretvaranja i koje je
vezano za sunnet. I Omer ibn el-Hattab, radijallahu 'anhu, esto je inio
dovu:
Gospodaru moj, uini da moja djela sva budu dobra, posveena
samo Tebi, bez imalo iijeg drugog udjela u njima.
Ova vrsta irka u ibadetu niti nagradu za djela, ak ponekad nalae i
kaznu, ako je to djelo vadib. To djelo se smatra neizvrenim i njegov
poinilac se zbog toga kanjava. Uzvieni Allah je naredio da Mu se
iskreno robuje. Kae Uzvieni:
$ #'& ) #6l !# _,l `&! _$!# ,$`m ...
A nareeno im je da samo Allaha oboavaju, da mu iskreno, kao
pravovjerni, vjeru ispovjedaju...
501

Ko iskreno ne ispovijeda Allahu vjeru, taj nije izvrio naredbu, nego
je ono to je uradio opreno naredbama i neispravno je i zbog toga nee
biti primljeno. Uzvieni veli u hadisi-kudsijj:
Ja sam najneovisniji od toga da imam sudruga. Ko uradi neko djelo
radi nekog drugog mimo Mene, ono e pripasti njemu i sa Mnom nema
nita.
502

501
El-Bejjine, 5
502
Ibn Made, 4.202; hadis je sahih, od Ebu Hurejre
241

Drugi ogranak
POSLANIKOVO ZALAGANJE U OUVANJU TEVHIDA
Mnogo predaja biljei se o zatiti i ouvanju tevhida. Navest emo
neke od njih.
Zabrana uzimanja kaburova za bogomolje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je one koji su kaburove
vjerovjesnika i dobrih ljudi uzeli za bogomolje. da se klanja u njima.
Kakav je tek sluaj sa onima koji na tim mjestima robuju drugim
boanstvima? U dva Sahiha biljei se predaja u kojoj Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kae:
Allah je prokleo jevreje i krane koji su mezare svojih poslanika
pretvorili u bogomolje.
503

Isto tako, u sahihu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
Najgori ljudi su oni koje ive zatekne Sudnji dan i oni koji
pretvaraju kabure u bogomolje
504
.
I u drugom sahihu se takoer biljei:
Doista su oni koji su prije vas bili pretvarali kaburove u bogomolje,
zbog toga to vi nipoto ne inite. Ja vam to zabranjujem.
505

U Musnedu imama Ahmeda i u Sahihu Ibn Hibbana
zabiljeena je predaja da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
Allah je prokleo one koji esto posjeuju kaburove i one koji su ih
uzeli za bogomolje i na njima postavljaju kandilje.
506

503
Buhari, 1.330, 1.390; Muslim, 529, 530, 531
504
Ahmed, u Musnedu, 3.843
505
Muslim, 532
506
Tirmizi, 1.056, od Ebu Hurejre, radijallahu 'anh; Tirmizi kae da je hadis hasen-sahih
242
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
Ljudi koji su ivjeli prije vas bi, kada bi umro neki poboan ovjek,
na njegovom kaburu sagradili bogomolju i na njoj postavili razne slike.
To su kod Allaha na Sudnjem danu najprezrenija stvorenja.
507

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je iz preventive da se
izgovaraju rijei koje su irk po svom znaenju i sadraju
Biljei se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Ne govorite ono ta je Allah htio i ta je htio Muhammed.
508

Ukorio je onoga koji kae: Ko je pokoran Allahu i Poslaniku, on je
na Pravom putu, a ko grijei prema njima taj je zalutao.
509
To je uinio
preventivno, da bi se izbjeglo upadanje u irk putem rijei koje su same
po sebi irk, pa ak i po svom znaenju, kako bi se izbjegao ovaj grijeh
ak i govorom.
Zato je rekao onome koji mu je rekao: Ono to je Allah htio i to si
ti htio: Zar me to smatra Allahu ravnim?
510

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sprijeio je upadanje u irk
izgovorom, znaenjem i djelom.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je muktedijama
511
da
klanjaju sjedei ako tako postupa njihov imam
Ovo se pouzdano prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u
mutevatir
512
predajama i nije preneseno bilo ta to bi derogiralo
prethodnu predaju. To je dolo iz preventive da nas to ne bi odvelo u
slijeenje i oponaanje nevjernika, koji stoje pred svojim kraljevima dok
oni sjede. Ovo je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio i
njegovo objanjenje ujedno ponitava miljenje koji kae da je ova
predaja derogirana, a za to ne postoji nikakav dokaz.

507
Buhari, 427; Muslim, 528
508
Nesai, 4.980, od Huzejfe, radijallahu 'anhu: Ne govorite : Ono to je Allah htio
i to je taj i taj htio
509
Muslim, 870
510
Ahmed 1842, Ibn Made 2117, Albani kae da je ovaj hadis hasen-sahih
511
Klanjaima koji klanjaju iza imama u dema'atu
512
Predaja koja dopire do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
243
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio onome ko klanja
nou i obuzme ga drijeme da legne, rekavi: Da ne bi, traei istigfar,
dovio protiv sebe
513

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da legne iz
preventive da u takvom stanju ne bi dovio protiv sebe, a da to i ne
osjeti.
Takoer je zabranio da ovjek kae: Zla mi je dua, ali moe
rei: Kudim svoju duu. Sve je to iz preventive da bi se jezik
sauvao od loeg govora i nazivanja due ovakvim ili slinim
rijeima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se kae svom
slugi ili slukinji: Robe moj ili: Robinjo moja, ali se moe rei:
Djeae moj ili: Slukinjo moja
514

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da ovjek kae
svom slugi: Poisti svome gospodaru, ili: Nahrani svoga gospodara
iz preventive da se time ne bi poinio irk kako u izgovoru, tako i u
znaenju, i pored toga to rije gospodar ovdje oznaava vlasnika
neega, npr. vlasnik kue ili deve. Rijei rob i robinja promijenio je
u nazive sluga i slukinja.
Zabranio je da se vlasnik neega naziva gospodarem iz preventive
da bi se ouvao tevhid i da se ne bi poinio irk.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je naklon pri susretu
sa nekom osobom, kao to to ini veina onih koji se smatraju uenim,
dok u sutini nemaju nikakve veze sa sunnetom Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, prelazei time svaku mjeru i pretjerujui u tome, a sve to
iz nepoznavanja istine.
Neke od njih e vidjeti kako ine ruku' pred svojim bratom i nakon
toga se isprave, kao to to rade njihovi istomiljenici svojim ejhovima
pri seddi i vraanju sa nje, kako ivima, tako i mrtvima. Ovi su od
namaza uzeli seddu, drugi su uzeli ruku', a trea skupina kijam (stajanje)
dok oni sjede.
Ljudi stoje pred njima isto kao to se stoji u namazu.

513
514
244
Spomenute grupe namaz su podijelile na tri dijela. Ovo
podrazumijeva da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio
naklon ovjeku pred drugom osobom iz preventive da se ne bi poinio
irk. Isto tako je zabranio da se sedda uini nekome drugome mimo
Allaha.
515

Zabranio je da se u namazu klanja u stojeem poloaju dok imam
klanja sjedei. Klanjanje u stojeem poloaju ubraja se u robovanje
Allahu, a moe zamisliti tek da stajanje biva iz velianja nekog od
stvorenja i na takav nain mu robovati?! Od Allaha pomo traimo.

515
Tirmizi, 1.159 (Da sam ikome naredio da uini seddu mimo Allaha, naredio bih
eni da uini seddu svom muu zbog prava koje on ima nad njom); Tirmizi kae da je
ovaj hadis hasen-garib

Jedanaesto poglavlje

GRIJEENJE I VRSTE
GRIJEENJA

246

U Kur'anu se spominju dvije vrste grijeenja:
pojedinano-neogranieno grijeenje i grijeenje uz koje je
uzajamno prisutna i neposlunost.
Pojedinano grijeenje dijeli se na dvije vrste: grijeenje kufra, koje
izvodi iz islama i grijeenje koje ne izvodi iz islama.
Kao primjer, navest emo rijei Uzvienog:
_>l !# =7m `>l) _# />/l `>l) >l#
l# $`l# ,l`& ` l#
...Ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima
vaim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlunost vam omrazio.
Takvi su na Pravome putu.
516

to se tie pojedinanog grijeenja koje izvodi iz islama, ono je
spomenuto u sljedeim ajetima:
` ./ #,V ./ #,W $ ` ./ ) _,1l#
_%!# 1 !# _ / .1W `1 $ & !# ./ &
` ` # l`& ` l#
...Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put
ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grjenike, koji kre ve
vrsto prihvaenu obavezu prema Allahu i prekidaju ono to je
Allah naredio da se odrava, i prave nered na Zemlji; oni e
nastradati;
517

516
El-Hudurat, 7
517
El-Bekara, 26-27
247
1l $l& ,l) _M#, M/ $ `> $/ ) 1l# __
A mi Tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici nee u njih
da vjeruju;
518

$ & _%!# #1 `1 ' '$l# $ l ## & & #`_` $ .
#& $ , l # ># $l# %!# F ./
/ >?
A one koji nisu vjerovali eka vatra u kojoj e prebivati. Kad god
pokuaju da iz nje iziu, bit e u nju vraeni i bit e im reeno: "Trpite
kaznu u vatri koju ste poricali".
519

Spomenuti ajeti govore o grijeenju nevjerovanja koje izvodi iz
islama.
A to se tie grijeenja koje ne izvodi iz islama, ono se spominje u
sljedeim ajetima:
) #l? * / #1?# !# (`l` !# !# /
,`_ 'l
... A ako to uinite, onda ste zgrijeili. I bojte se Allaha Allah vas
ui, i Allah sve zna;
520

l$' _%!# #`#, ) `,%` _$ : *6/ #`6G & #7? $ '#g2
#s6`G l $ `Fl _,

518
El-Bekara 99
519
Es-Sedde, 20
520
El-Bekara, 282
248
O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest,
dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne uinite, pa da se zbog
onoga to ste uinili pokajete.
521

Ovaj ajet je objavljen povodom dogaaja koji se vee za osobu po
imenu El-Velid ibn Ikbe ibn Ebi Mu'ajt, kojeg je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, po zavretku borbe poslao plemenu Beni Mustalek da
preuzme od njih zekat. Izmeu El-Velida i plemena Beni Mustalek u
dahilijetskom periodu postojalo je veliko neprijateljstvo. Oni, kada su
uli da im dolazi, izioe iz poasti prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, da ga prime i doekaju. Idui putem prema njima, ejtan mu je
doaptavao da ga oni hoe ubiti. Zbog toga se on uplai i vrati nazad
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ree mu:
Allahov Poslanie, Beni Mustalek je odbio dati zekat i htjeli su me
ubiti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naljutio se do te mjere da je
pomislio dignuti vojsku protiv njih. Oni su uli da se Ibn Velid vratio,
zatim dooe Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekoe mu:
Allahov Poslanie, uli smo za tvog izaslanika, izili smo da ga lijepo
doekamo i ugostimo i da mu uruimo pravo koje pripada Allahu.
522

521
El-Hudurat, 6
522
249

VELIKI I MALI GRIJESI

Ibn Kajjim kae:
Grijesi se dijele na velike i male. Na to ukazuju Kuran, sunnet,
konsenzus ashaba, tabiina i svih imama.
Uzvieni Allah kae:
) #6FgB $6 $ .? > > >?$ lz z
$
Ako se budete klonili velikih grijeha, oni koji su vam zabranjeni,
mi emo prei preko manjih ispada vaih i uvest emo vas u divno
mjesto;
523

_%!# 7Gg 6 O# ml# v) l# ) ,/ l#
`l& />/ ) /'& # ) `F& _& / >G& (
#? >& ( `l& _/ .?#
One koji se klone velikih grijeha i naroito razvrata, a grijehe
bezazlene On e oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prata
On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste
bili zameci u utrobama majki vaih; zato se ne hvaliite
bezgrjenou svojom On dobro zna onoga koji se grijeha
kloni.
524

523
En-Nisa', 31
524
En-Nedm, 32
250
U sahihu se biljei predaja u kojoj Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, kae:
Pet dnevnih namaza, duma za dumom, namaz za namazom, briu
sve grijehe osim velikih grijeha koji se poine izmeu njih.
525

525
Muslim, 232, od Ebu Hurejre
251

Prvi ogranak
DJELA KOJA BRIU GRIJEHE PODIJELJENA SU NA TRI
STEPENA
Prvo: Djela koja mogu brisati samo male grijehe radi svoje slabosti,
nepotpunosti, ihlasa i neposveenosti njima, kao to lijek radi svoje
koliine i kvaliteta ne moe bolesniku pruiti adekvatne rezultate.
Drugo: Djela koja sputavaju i pozitivno neutraliu male grijehe, ali
nisu dovoljno jaka da bi se suprotstavila velikim grijesima.
Tree: Djela koja svojoj istoom unitavaju male grijehe i neke
vrste velikih grijeha.
Razmisli o ovome, jer ti to moe rijeiti mnoge nejasnoe.
U sahihu se biljei da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
Hoete li da vas obavijestim koji je najvei grijeh? Rekosmo:
Hoemo, Allahov poslanie, a on ree: irk Allahu, neposlunost
roditeljima i lano svjedoenje.
526

U sahihu se takoer biljei hadis:
Klonite se sedam velikih grijeha. Koji su to grijesi, Allahov
Poslanie?, upitae prisutni, a on odgovori: irk, sihr, bespravno
ubijanje nevine due, jedenje imetka siroadi, uzimanje kamate, bjeanje
sa bojnog polja i potvora estitih, nedunih, udatih ena vjernica.
527

U sahihu se takoer biljei da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, bio upitan koji je grijeh najtei kod Allaha, pa je odgovorio:
Da Allahu pripie druga, a On te stvorio. Koji zatim? Da
ubije svoje dijete iz bojazni da se s tobom hrani. Koji zatim?Da
poini zinaluk sa suprugom svoga komije.
528

526
Buhari, 2.653; 2654; Muslim, 87, od Ebu Hurejre
527
Buhari, 2.766; Muslim, 89, od Ebu Hurejre
528
Buhari, 4.477; Muslim, 86; Tirmizi, 3.182, i kae da je ovaj hadis hasen-garib; Ebu
Davud, 2.310, od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu
252

Drugi ogranak
DEFINICIJA VELIKIH GRIJEHA
Dolazi do razilaenja po pitanju velikih grijeha, jesu li ogranieni ili
ne. Postoje dva miljenja. Neki kau da su oni odreeni, ali su se razili u
tanosti njihovog broja. Abdullah ibn Mesud kae da imaju etiri,
Abdullah ibn Umen kae da ih ima sedam, Abdullah ibn Amn ibn el-As
kae da ih ima devet, dok neki smatraju da ih ima jedanaest, a drugi da ih
ima sedamnaest.
Ebu Talib el-Mekki kae:
Sakupio sam sva miljenja od ashaba i naao sam etiri vrste
grijeha koji su vezani za srce, a to su: irk, ustrajnost u grijeenju,
gubljenje nade u Allaahovu milost i bezbrinost od Allahove
prijetnje.
etiri grijeha koji su vezani za jezik: lano svjedoenje, potvora
estitih vjernica, lano zaklinjanje i sihr.
Tri grijeha koji se tii stomaka: pijenje alkohola, bespravno
koritenje imetka siroadi i uzimanje kamate.
Dva grijeha koji se tiu stidnih mjesta: blud i pederastija.
Dva grijeha koja se tiu ruku: ubijanje i kraa.
Jedan grijeh koji se tie nogu: bjeanje sa bojnog polja.
Oni koji smatraju da veliki grijesi nisu odreeni brojem, takoer
imaju razliite stavove u tom pogledu.
Neki od njih smatraju da su veliki grijesi sve to je zabranjeno u
Kuranu, a mali grijesi ono to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
zabranio.
Druga skupina kae da su veliki grijesi ono to za sobom
povlai kletvu, srdbu ili kaznu, dok se u male grijehe ubraja sve
ostalo.
Reeno je da su veliki grijesi djela koja za sobom povlae kaznu na
onom svijetu ili prijetnju na Sudnjem danu i da sve ostalo spada u male
grijehe.
253
Reeno je da sve o emu je po svim zakonima postignut konsenzus
po pitanju zabranjenog, spada u velike grijehe, dok ono to je po nekih
zakonima zabranjeno, spada u male grijehe.
Reeno je da se in ili djelo ijeg poinioca obuhvata Allahova
kletva i kletva Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ubraja u
velike grijehe i sve to je spomenuto u prvim ajetima sure En-Nisa:
$' '$l# #1?# `>/ %!# />1l{ _ n _lz $. $_
]/ $. %` #,W ,$ #1?# !# %!# l,$? ./ %n# )
!# % >l $6
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog ovjeka
stvara, a od njega je i drgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge
mukarce i ene rasijao. I Allaha se bojte s imenom ijim jedni druge
molite i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama
bdi.
529

530

529
En-Nisa', 1
530
El-Devabul Kafi, 181
254

Trei ogranak
NAJVEI GRIJEH
Veliki irk je najtei veliki grijeh. Ibn Kajjim kae:
Uzvieni Allah je poslao poslanike, objavio knjige i stvorio nebesa
i Zemlju, da bi Ga spoznali, jedino Njemu robovali, tevhid Mu
ispoljavali, vjeru i pokornost posvetili i Njemu pozivali.
Uzvieni Allah kae:
$ M1lz _g'# # ) 7 l
Dine i ljude sam stvorio samo zato da Me oboavaju;
531

$ $1lz Nl# # $ $./ ) _sl$/ ) $l# ?
x$ xl# g'#
Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih mudro stvorili.
as oivljenja e zacijelo doi, zato ti velikoduno oprosti;
532

!# %!# _ l { 6 N . _ # _ lW ` G '# _ . /
# Fl & !# l ,`_ " & !# % n & >/ ,`_
$
nareenje na sve njih se odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da
Allah znanjem svojim sve obuhvata!;
533

531
Ez-Zarijat, 56
532
Hidr, 85
533
Et-Talak, 12
255
_ !# 6>l# M7l# #sl# $ $ll l# # sl# #
l1l# ,l #lGl & !# `l $ Nl# $ # &
!# >/ ,`_ 'l _
Allah je uinio da Kaba, asni hram, bude preporod za ljude, a tako
i Sveti mjesec i kurbani, naroito oni ogrlicama oznaeni, zato da znate
da je Allahu poznato ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, da
Allah, zaista, sva zna.
534

Ovaj ajet govori da je svrha stvaranja i obaveza da se Allah spozna
putem Njegovih imena i atributa, da se robuje samo Njemu, Jedinom, da
mu se irk ne ini i da se pravedno postupa prema ljudima.
Kae Uzvieni:
1l $l& $l' M7l$/ $l& ` =G>l# #,l# 1l '$l#
...`1l$/
Mi smo izaslanike nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i
terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali...
535

Ovaj ajet pojanjava da je Uzvieni Allah poslao poslanike i objavio
knjige da bi ljudi pravedno postupali. Najvea pravda je tevhid, a irk je
nepravda i zulum.
Kae Uzvieni:
) l# 'll '
...irk je, zaista, velika nepravda.
536

534
El-Ma'ide, 97
535
El-Hadid, 25
536
Lukman, 13
256
Dakle, irk je najvea nepravda, a tevhid je najvea pravda. Ono to
je opreno ovoj vrijednosti jest da je to najvei grijeh. Stepeni jaine tog
grijeha zavise od stepena njihovog suprotstavljanja toj vrijednosti.
Dobro razmisli o ovom pravilu. Izvuci pouku iz njega i njegovih
pojedinosti kako bi uspio spoznati jednu od mudrosti Najmudrijeg
Mudraca i Najveeg Znalca u onome to je propisao svojim robovima,
onome to je zabranio te u stepenima pokornosti i grijeha.
Poto je irk direktno u sukobu sa ovom vrijednou, on je apsolutno
najvei grijeh koji postoji. Uzvieni Allah zabranio je ulazak u dennet
svakom muriku. Allah nee primiti djela murika i niko se za njih ne
moe zauzimati. Njihve molbe bit e odbijene na Sudnjem danu. Doista
je murik najvei dahil u Allaha, jer je na najgnusniji nain potcijenio
Allaha time to Mu je pripisao druga. To je najnii stepen dehla o
Allahu i najvei vid zulma murika prema Njemu.

257

etvrti ogranak
BROJ VELIKIH GRIJEHA
Ibn Kajjim je spomenuo zajedno velike i male grijehe:
Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o velikim grijesima,
pa je odgovorio:
'Pripisivanje Allahu druga, neposlunost prema roditeljima, lano
svjedoenje, bespravno ubijanje nevine due, bjeanje sa bojnog polja i
lano zaklinjanje,
537
da ovjek ubije svoje dijete iz bojazni da sa njim
jede, injenje zinaluka sa komijinom suprugom, sihr, uzurpiranje imetka
siroadi, potvaranje estitih ena vjernica'.
Ovo je, zapravo, sakupljeno iz svih hadisa.
U velike grijehe spada: ostavljanje namaza, nedavanje zekata,
izostavljanje hadd i pored mogunosti da se obavi, prekidanje posta u
ramazanu bez opravdanog razloga, pijenje alkohola, kraa, blud,
pederastija, iznosenje lai na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
govoriti bez znanja o Allahu, Njegovim imenima, svojstvima i propisima,
uvjerenje da Njegov i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor ne
utiu pozitivno na temelje jekina, uvjerenje da su Njegov govor i govor
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po svom vanjskom znaenju batil i
greka, ak kufr, dalalet i tebih.
U velike grijehe takoer spada davanje prednosti razumu u odnosu
na jasne erijatske dokaze i njihovo pogreno interpretiranje i vjerovanje
u to, davanje prednosti pogrenim uvjerenjima, politici, miljenjima,
ejtanskim otkrovenjima nad onim sa ime je doao Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, oholost, hvalisanje, samodopadanje, rijaluk,
sputanje odjee iz oholosti i ponosa, davanje prednosti u strahu i ljubavi
stvorenju nad Stvoriteljem, elja za uzdizanjem i irenjem nereda na
zemlji, psovanje bilo kojeg ashaba, drumsko razbojnitvo, osoba koja
dozvoljava svojoj porodici da ini razvrat pored njegovog znanja o tome,
prenoenje tuih rijei, neuvanje od mokrae, da ene oponaaju
mukarce, da mukarci oponaaju ene, tetoviranje, udaranje, naricanje,
cijepanje odjee i drugih radnji prilikom neke nesree, svjesno tvrditi da

537
Buhari,27, 66; Muslim, 89
258
ti je neko drugi otac, kidanje rodbinskih veza, lano svjedoenje
prilikom oporuivanja, sprjeavanje nasljednika da uzme svoje
nasljedstvo, jedenje strvine, krvi i svinjskog mesa, formalno se oeniti
sa enom, a zatim se razvesti da bi postala dozvoljena prethodnom
muu, dozvoljavanje onog to je Allah zabranio, neposlunost ene
prema muu, sticanje znanja zbog dunjaluka i njegovo zatajivanje,
uzdizanje pred ljudima, spletkarenje i prijevara, spolno openje sa
enom u njenu stranjicu ili dok je u hajzu, imati loe miljenje o
Allahu, poricanje Njegovog kadera, Njegove moi, uzvisivanja nad
Njegovim prijestoljem, poricanje da je On iznad svojih robova,
poricanje Poslanikovog , sallallahu alejhi ve sellem, nonog putovanja
i uzdizanja ka Allahu (Isra' i Mi'rad), poricanje da je Allah uzdigao
Sebi Isaa, poricanje da se Njemu uzdiu lijepe rijei i dobra djela,
poricanje da je On napisao knjigu koja je na Njegovom 'Aru,
poricanje da je Njegova milost pretekla Njegovu srdbu, poricanje da
se Allah svake noi sputa na ovozemaljsko nebo, poricanje da je On
priao sa Musaom, poricanje da je On stvorio Adema Svojom rukom,
poricanje da e On zahvatiti nebesa jednom, a Zemlju drugom rukom
na Sudnjem danu.
U velike grijehe ubraja se i prislulivanje onoga to ljudi taje,
pokazivanje snage nad slabim robom, slukinjom, enom i ivotinjom,
slike na odjei, zidovima, kamenu i dr., prepriavanje lanih snova,
davanje, uzimanje i svjedoenje prilikom uzimanja kamate, toenje,
pijenje, noenje, proizvodnja, prodaja, kupovina alkohola i zarada od
njega, proklinjanje onoga koji ne zasluuje da se proklinje, vjerovanje
vraarima i astrolozima, odlazak vraarima, sihirbazima, astrolozima,
vjerovanje i postupanje po onome to oni govore, injenje sedde
nekome mimo Allaha, zaklinjanje neim drugim mimo Allaha, kao to je
to Allahov poslanik rekao:
Ko se zakune neim drugim mimo Allaha, poinio je irk
538
,
ispoljavanje neprijateljstva prema Allahovim tienicima, slijeenje
strasti i povoenje za njima, prinoenje rtve nekom drugom osim
Allahu; izbjegavanje brata muslimana godinu dana, jer je to kao da si ga
ubio.
to se tie izbjegavanja brata muslimana due od tri dana, mogue je
da se to ubraja u velike grijehe; pozivanje u injenje novotarija i
odvraanje od sunneta ubraja se u najvee fatalne grijehe, a to je

538
Valorizator knjige kae da ovaj hadis biljee Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i dr.
259
suprotstavljanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; dvolinost ona
se ogleda u tome da se ovjek na jedan nain predstavlja pred ljudima, a
pred drugim suprotno.
Dizanje eljeznog predmeta na svog brata, kraa ratnog plijena, da
voa vara podanike i njegovo nasilje nad njima, kockanje i igranje
razvratnih igara, ostavljanje namaza u dema'atu, ostavljanje dume
namaza, gubljenje nade u Allahovu milost i padanje u oaj, nazivanje
muslimana kafirom, spletkarenje i prijevara, uznemiravanje komija,
jedenje ili pijenje iz zlatnog ili srebrnog posua, da mukarci nose
svilenu odjeu ili zlato, bjeanje roba od svog vlasnika, zabranjivanje
blagodati vode, zakidanje prilikom mjerenja na vagi, sigurnost od
Allahove kazne, nesuenje prema Allahovom zakonu, igosanje lica
ivotinja, ogovaranje, poricanje da je sudbina odreena, prigovaranje,
naricanje za umrlim, mijenjanje mea, uvoenje loeg obiaja i pozivanje
zabludi, stavljanje umjetne kose, upanje i traenje da se upaju dlake sa
lica, pravljenje razmaka izmeu sjekutia radi ljepote, namjerno injenje
grijeha ili nasilja, skrnavljenje Mesdidul-harama, neposlunost
roditeljima, jedenje imetka siroeta, bespravno uzimanje poreza, jedenje
harama i njegovo sticanje na bilo koji nain, samoubistvo i drugo, a
Allah najbolje zna.
539

539
E'alam-ul-muveki'in 6/569 i 584
260

Dvanaesto poglavlje

NIFAK I NJEGOVE VRSTE

262

Nifak je unutranja opaka bolest, koja kopni ovjeka, a da on to
gotovo i ne osjeti. U biti, ona je skrivena od ljudi i veinom biva
pritajena u osobi kojom je ovladala, a koja misli da uspostavlja red na
Zemlji, dok, ustvari, ona samo pravi fesad.
540

Postoje dvije vrste nifaka: veliki i mali nifak.
Veliki nifak odvodi na samo dno dehenemske vatre. On se
manifestuje na takav nain da osoba pred drugim muslimanima
ispoljava svoje vjerovanje u Allaha, meleke, objave, poslanike i
Sudnji dan, dok duboko u njenoj dui to nije tako i potajno to smatra
neistinom. On ne vjeruje da je Allah razgovarao govorom koji je
objavio ovjeku i uinio ga vjerovjesnikom kako bi voljom i
dozvolom upuivao, upozoravao i zastraivao od njegove kazne.
Uzvieni Allah je razotkrio vela iza kojih su se krili munafici,
541
u
Kuranu je otkrio njihove tajne i svojim robovima objelodanio
njihovu sutinu ne bi li se sauvali od te bolesti i zla njenih
pristalica. Na samom poetku sure El-Bekara spomenuo je tri vrste
ljudi: vjernike, nevjernike i licemjere. etiri ajeta govore o
mu'minima, dva o kafirima, a trinaest o munaficima. Radi njihove
brojnosti, openitosti kunje njima i estine njihove mrnje prema
islamu i muslimanima, islam je teko njima iskuan, jer se
izjanjavaju da pripadaju islamu, da mu slue i iskazuju lojalnost,
dok su u biti njegovi otvoreni neprijatelji. Svoje neprijateljstvo
iskazuju u svakoj moguoj formi, to neuk insan smatra znanjem i
uspostavljanjem reda i pravde, dok je to u biti krajnje neznanje i
fesad. Allaha ti, zna li koliko su samo utoita u islamu unitili,
koliko su njegovih tvrava unitili i temelja poruili? Koliko su samo
njegovih znamenja zbrisali? Koliko su njegovih podignutih zastava
oborili? Sa koliko su motika sumnji udarili na njegovo rastinje da bi
ga u korijenu sasjekli? Koliko su samo njegovih izvora zatrpali i
ugasili?

540
Nered
541
Licemjeri
263

MALI NIFAK
Mali nifak se dijeli na: nifak po ubjeenju i nifak djelom.
to se tie nifaka po ubjeenju, Allah, subhaneh, je u Kuranu
ukorio munafike i obeao im kaznu na dnu dehennema.
A to se tie nifaka djelom, ono je opisano u vjerodostojnom hadisu,
u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Tri su svojstva licemjera: kada govori lae, kada obea ne
ispuni i kada mu se neto povjeri iznevjeri.
542

Dakle, ovo se ubraja u nifak djelima, koji ponekad biva spojen
sa imanom. Ako neka od tih osobina nadvlada ili prevagne, iman
roba moe lahko izvesti iz vjere, ak iako klanja, posti i smatra se
muslimanom. Iman vjernika stalno podstie i odvraa od tih
osobina. Ali, ako se kojim sluajem one nastane u srcu roba, a ne
bude prisutno neto to e ih udaljiti ili odvratiti od toga, doista je
taj pravi munafik.
Na ovo upuuje i govor Ahmeda ibn Hanbela, rahimehullah:
Ismail ibn Se'id kae: 'Upitao sam Ahmeda ibn Hanbela o ovjeku
koji je ustrajan pri injenju velikih grijeha, a klanja i dijeli zekat. Smatra
li se takav ustrajnim u injenju velikih grijeha? On mi je odgovorio:
'Premda klanja i dijeli zekat, smatra se ustrajnim u grijeenju, kao to
kae Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Bludnik kada ini zinaluk, nije
vjernik'.
Time izlazi iz okvira imana, i pada na stepen islama. Shodno
Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, rijeima: Alkoholiar kada
pije alkohol, nije vjernik, kao to kradljivac dok krade nije vjernik.
543

Takoer, shodno Ibn 'Abbasovim rijeima o rijeima Uzvienog
Allaha:
_ `l >t $/ & !# ,l`' ` `>l#

542
543
264
...A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi
nevjernici.
544

udno je da se moe sumnjati u kufr onoga koji ostavi namaz, a
koji se javno pred svijetom poziva da ga obavlja gledajui naotrenu
sablju koja se priprema da njome bude ubijen. Stojei povezanih oiju,
biva mu reeno: 'Ili e klanjati ili emo te ubiti?', a on odgovara: 'Ubijte
me, nikad neu klanjati'. Ima onih koji ne tekfire onoga koji ostavlja
namaz i vele za njega da je on vjernik, musliman, koji se gasuli kada
umre, klanja mu se denaza i kopa se u muslimanskom mezarju. Dok
neki od njih vele da je on vjernik potpunog imana i da je njegov iman
poput imana Dibrila i Mikaila. Takvi se ne stide svoga govora i ne
tekfire onoga iji su kufr posvjedoili Kuran, sunnet i konsenzus ashaba,
radijallahu 'anhum, a jedino Allah daje uspjeh.
545

544
El-Ma'ide, 44
545
Es-Salat, 59-60

Trinaesto poglavlje

TETA OD IRKA I GRIJEHA

266

Prvi ogranak
POJANJENJE DA SU GRIJESI GLAVNI UZROK SVAKOG
ZLA
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, o tome kae:
Doista, grijesi i poroci tete. Nema sumnje da oni tete dui, kao to
otrov teti tijelu, u razliitoj mjeri i koliini. Postoji li ita to moe
prouzrokovati bolest i tetu na oba svijeta osim grijeha i poroka? ta je
izvelo Adema i Havu iz denneta kue uivanja, slasti, radosti i sree, u
kuu bola, tuge i nesree? ta je Iblisa izvelo iz nebeskog carstva,
proklelo ga, istjeralo ga, zaprljalo njegovu vanjtinu i nutrinu, pa je
njegov izgled pretvoren u najruniji izgled?
Njegova nutrina je znatno runija od vanjtine. Umjesto blizine,
izabrao je daljinu, umjesto milosti prokletstvo, umjesto ljepote
runou, umjesto denneta vatru rasplamsalu, umjesto imana kufr,
umjesto prijateljstva sa Uzvienim Allahom Njegovo neprijateljstvo i
odbaenost, umjesto rijei hvaljenja i velianja Allaha, ispoljavanja
tevhida Njemu odabrao je rijei kufra, irka i lai, klevete i zla. Odjeu
imana zamijenio je odjeom kufra, krivog puta i grijeenja. Zauvijek je
kod Allaha izgubio poloaj i vie nikada nee postii njegovu naklonost.
Na njega se sruila Allahova srdba. Pored robovanja Allahu i svih
blagodati, postao je voa svakih grijenika i zloinaca. Tebi se, Allahu,
utjeemo od svih grijeha i postupaka, koji su opreni Tvojim naredbama i
zabranama.
ta je bio razlog svim stanovnicima Zemlje da je voda preplavila
vrhove brda?
ta je prouzrokovalo smrtonosni vjetar koji je usmrtio Adov narod i
ratrkao ih u daljine, pa su izgledali poput iupanih palminih stabala,
unitavajui sve pred sobom kuda god je proao, kue, njive, poljane,
stoku, nakon ega su ostali kao pouka ostatku naroda sve do Sudnjeg
dana?
Zbog ega je poslan uasan krik Semudovom narodu, koji im je srca
i tijela kidao i sve do posljednjeg ih unitio?
267
ta je uzdiglo naselje Lutovog naroda, pa su meleki uli lave
njihovih pasa, a potom ih strovalilo na njega, pa je ono to je bilo gore
postalo dolje, tako da su svi bili uniteni, a zatim ih je iz nebesa grumenje
od peene gline zasulo, pa ih je zadesila takva kazna kakvu nije doivio
nijedan prijanji narod?
Njihovu brau zadesila je slina kazna, a kazna nije daleko od ljudi
koji ine nasilje.
Zbog ega je u'ajbovom narodu poslan tamni oblak kao kazna,
kada su se crni oblaci nadvili iznad njihovih glava i zasula ih uasna
vatra?
Zbog ega je more potopilo faraona i njegov narod, nakon ega su
njihove due premjetene u dehenemsku vatru, sa duama spaljenim kao
tijela potopljena?
ta je unitilo Karuna zajedno sa njegovom kuom, imetkom i
porodicom?
Koji je razlog unitenja pokoljenja koja su dola nakon Nuha,
'alejhisselam, koja su bila kanjavana razliitim oblicima kazne?
ta je bio razlog unitenja Salihovog naroda uasnim krikom? Svi
oni su do posljednjeg u pepeo pretvoreni.
Zbog ega je na Izraeliane poslan silan i moan narod koji im je
itavu zemlju pregazio, mukarce poubijao, ene i djecu mu porobio,
njihove kue popalio i sav imetak oteo, a zatim ih je Allah po drugi put
poslao, pa su sve to su mogli do temelja sruili?
Zbog ega su se na njih sruile razne vrste kazni i patnji, poput
ubijanja, porobljavanja, ruenja gradova i sela, tiranije vladara,
pretvaranja u majmune i svinje i, na kraju svega, Uzvieni Allah se
zaklinje:
_.6l l |) 1l# ` , >#l# ...
...Do Smaka svijeta e preputati nad Njima vlast nekome ko e ih
na najgori nain tlaiti...
546

546
El-E'raf, 167
268
Imam Ahmed kae:
Prenosi se od Abdurrahmana ibn Dubejra ibn Nufejra da je njegov
otac rekao:
Kada je osvojen Kipar, njegovi stanovnici bili su ratrkani na svim
stranama grada, pa su jedni za drugima plakali. Vidio sam Ebu Derda'a
kako usamljen sjedi i plae. Upitah ga: 'Oe Derda'ov, ta tebe rasplaka
na dan kada je Allah uzdigao islam i muslimane?' 'Nita ne priaj,
Dubejre. Zar ne vidi kako Allah lahko svodi raune? Ovaj naroda je bio
jak i ugledan, ali je zapostavio Allahove zapovijedi, pa su okonali ovako
kako vidi'.
547

Ali ibn Dad biljei predaju koju El-Buhteni prenosi od nekog od
ashaba koji je uo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao:
Ljudi nee biti uniteni sve dok sami svojim djelima ne zaslue
kaznu.
548

U Ahmedovom Musnedu biljei se predaja u kojoj Ummu Seleme
kae:
ula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kae:
'Kada se pojave i proire grijesi meu mojim sljedbenicima, Allah e
im poslati Svoju kaznu'. Upitala sam: 'Allahov Poslanie, hoe li tada
meu njima biti dobrih ljudi?' 'Da', odgovori on. 'Kako e se prema njima
postupiti?' 'Njih e zadesiti isto to je i ostale ljude zadesilo, pa e im
Allah na Sudnjem danu podariti Svoju milost i zadovoljstvo'.
549

U drugoj predaji se takoer prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
'Na vas e se obruiti narodi kao to se za sofrom ljude
obruavaju na iniju'. Upitali smo: 'Allahov Poslanie, hoemo li mi
toga dana biti malobrojni?' 'Vas e tada biti mnogo, ali ete biti slabi
poput morske pjene. Strah e biti iupan iz srca vaih neprijatelja, a u

547
Valorizator knjige kae da je sened ove predaje vjerodostojan
548
Valorizator knjige veli da ga biljei Ahmed od nekog ovjeka; Ebu Davud u El-
Melahimu, 4.181; hadis je sahih
549
Ahmed u Musnedu, 26.056; Lanac ove predaje je slab, ali postoje druge predaje
ovog hadisa koje su sahih; kod El-Hakima i Bejhekija. Spomenuo ga je Albani u
Sahihul-dami'u, 680
269
vaa srca e biti usaen vehn', ree. Upitasmo: 'Allahov Poslanie, a ta
je to vehn?' 'Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti', odgovori Allahov
Poslanik.
550

U Ahmedovom Musnedu biljei se predaja od Enesa, radijallahu
'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Kada sam otiao na Mi'rad, proao sam pored ljudi bakrenih
noktiju, kojima su sjekli svoja lica i prsa. 'Ko su ovi ljudi?', upitah
Dibrila. 'Oni su jeli ljudsko meso i kaljali njihovu ast', odgovori mi
on.
551

Spomenuo je i predaju koju prenosi Semak ibn Harb, od
Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu 'anhum, u kojoj
stoji:
Kada se u jednom mjestu pojave kamata i blud, Uzvieni Allah
naredi da se ono uniti.
552

U Hasanovim mursel predajama biljei se:
Kada ljudi uznapreduju u znanju, a zapostave djela, kada izraavaju
ljubav, a u srcima kriju mrnju i pokidaju rodbinske veze, Allah e ih
prokleti i oduzeti im sluh i vid.
553

U Sunenima Ibn Made biljei se predaja od Abdullaha ibn Omera
ibn Hattaba, radijallahu 'anhu:
Bio sam u skupini od deset muhadira kod Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kada je okrenuo lice prema nama i rekao:
'Skupino muhadira, molim Allaha da vas ne zadesi pet stvari:
kada se u nekom narodu proiri nemoral i pone se javno initi,
oni e biti pogoeni kugom i bolestima koje njihovi preci nisu ni
poznavali,
kada ljudi ponu zakidati na vagi, bit e pogoeni sunim
godinama, tekim nedaama i nepravdom vladara,

550
Ebu Davud prenosi od Sevbana, 4.297; Albani u Es-Silsiletul-Sahiha, 2.958
551
Ebu Davud, 4.878, od Enesa, radijallahu 'anhu, sa sahih senedom
552
Valorizator knjige kae da ga prenosi Hakim od Ibn 'Abbasa, radijallahu 'anhu, i
ocijenio ga je vjerodostojnim, sa ime je saglasan i Zehebi
553
Ebu Nu'ajm u El-Hilje, 3/109, kao predaja koju prenosi Sulejman od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem
270
kada ljudi prestanu davati zekat na svoj imetak, bit e im
uskraena kia i, da nije ivotinja, ne bi nikad padala,
koji god narod prekri ugovor, Allah e dozvoliti da ih pokori
neprijatelj iz drugog naroda koji e im oduzeti ono to posjeduju,
kada njihovi imami ne budu radili po Allahovoj objavi, Allah e ih
okrenuti jedne protiv drugih.
554

Omer ibn Abdulaziz je napisao pismo namjesnicima pokrajina:
A potom: Ovaj potres je vid Allahovog kanjavanja ljudi.
Ostalim pokrajinama sam napisao da se sakupe tog i tog dana. Ko
kod sebe bude imao neku obavezu, neka je izmiri, jer Uzvieni Allah
kae:
xl& _ ? `# ./ l
Postii e ta eli onaj koji se oisti i spomene ime Gospodara
svoga, pa molitvu obavi;
555

$/ $ $ & ) `l ? $l $ m? _>l _ _l#
"Gospodaru na, sami smo sebi krivi i, ako nam ti ne oprosti i ne
smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni";
556

) ? | _.m? _& _ _l#
"...Ako mi ne oprosti i ne smiluje mi se, bit u izgubljen";
557

l) ) M& s6 ) M _ _,ll#
"...Nema boga, osim Tebe, Hvaljen neka si! A ja sam se zaista
ogrijeio prema sebi!"
558

554
Ibn Made, 4.019
555
El-'la, 14-15
556
El-E'raf, 24
557
Hud, 47
558
El-Enbija', 87
271
Imam Ahmed biljei predaju od Ibn Omera da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Kada ljudi ponu krtariti na dinarima i dirhemima, i ponu
poslovati sa 'inom,
559
drati se za repove krava i ostavljati dihad na
Allahovom putu, Allah e im poslati nesreu i nee je otkloniti dok se ne
vrate svojoj vjeri.
560

Hasan je rekao:
'Ina, tako mi Allaha, nije nita drugo nego Allahova kazna
ljudima.
Od Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao:
Vi uite ovaj ajet ali ga ne razumijete kako treba:
$' _%!# #`#, >l >& _ #) `F F#
O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, nee vam
nauditi onaj ko je zalutao...
561

A ja sam uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da
kae:
Kada ljudi ugledaju zalima,
562
pa ga ne sprijee u onome to ini (u
drugoj predaji stoji: 'Kada vide zlo, pa ga ne promijene'), Allah e ih
redom kazniti Svojom kaznom.
563

Imam Ahmed spominje Derirovu predaju u kojoj se biljei da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Kada se meu ljudima pone iriti nemoral, a ne budu se
suprotstavljali oni koji su brojniji i moniji od onih koji ga ine,
Allah e tom narodu poslati kaznu.
564

559
Prodavanje robe za odreenu cijenu na odgoeno plaanje, zatim kupovanje te iste
robe od iste osobe za manji iznos, ime se eli na lukav nain izbjei direktna kamata
560
Ebu Davud 3462; hadis je sahih po svim putevima predaje; Albani ga je ocijenio
vjerodostojnim
561
El-Ma'ide, 105
562
Onaj koji ini zulum (nasilje)
563
Ebu Davud, 4.338; Tirmizi, 3.057; hadis je sahih
564
Ibn Made, 4.009; hadis je hasen; pogledaj u Sahihul-dami', br. 5.749
272
U Sahihul-Buhari biljei se hadis 'Usame bin Zejda, radijallahu
'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Na Sudnjem danu e ovjek biti doveden i baen u Vatru. Njegova
utroba e se raskomadati i on e po Vatri etati kao magarac po guvnu.
Oko njega e kruiti stanovnici Vatre i upitat e ga: ovjee, ta te
snalo? Zar nisi ti onaj koji nas je pozivao na dobro i odvraao od zla?'
'Pozivao sam vas na dobro, ali ga sm nisam inio. Odvraao sam vas od
zla, ali sam ga sm radio'.
565

U Sahihul-Buhari biljei se predaja od Enesa ibn Malika,
radijallahu 'anhu:
Vi inite grijehe koji u vaim oima izgledaju tanji od dlake, a mi
smo ih u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
smatrali tekim grijesima.
566

U dva Sahiha biljei se predaja od Abdullaha ibn Omera da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Jedna ena je zasluila dehennem zbog make. Zatvorila je dok
nije krepala. Nije joj dala da jede i pije, niti ju je pustila da se sama
hrani.
567

Je li ti poznato radi kojeg je grijeha iskuan Ejjub, 'alejhisselam?
Kada mu je doao jedan slabani ovjek i zatraio od njega da mu
pomogne i da ga zatiti od zla nasilnika, on mu nije pomogao, niti
sprijeio nasilnika od njegove namjere, pa ga je Allah zato stavio na
teka tjelesna iskuenja i iskuenja u njegovom imetku.
Imam Ahmed biljei da je Hilal ibn S'ad rekao:
Nemoj gledati u veliinu grijeha, ve gledaj prema kome si ga
poinio.
Koliko je grijeh sitan u tvojim oima, toliko je on kod Allaha
krupan. A koliko se grijeh tebi ini krupan, kod Allaha je sitan.

565
Buhari, 3.267, 7.908
566
Buhari,6492
567
Buhari,2365, 3318; Muslim, 2242
273
U Musnedu i u Tirmizijevom Dami'u biljei se predaja koju
prenosi ebu Salih od ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao:
Kada vjernik poini grijeh, na njegovom srcu se pojavi crna taka.
Ako se pokaje, udalji od grijeha, zatrai oprost od Allaha, srce e mu se
oistiti. Ako se ponovo vrati grijehu i nastavi ga i dalje initi, ta taka e
se iriti dok ne obuhvati cijelo njegovo srce. To je rije o kopreni koja se
spominje u ajetu:
(/ # l 5l $ #% 6>
A nije tako! Ono to su radili prekrilo je srca njihova.
568

Tirmizi kae da je predaja vjerodostojna.
Huzejfe, radijallahu anhu, rekao je:
Kada ovjek uradi grijeh, na srcu mu se ukae crna taka, sve dok
ne postane kao crna ovca.
Ebu Naim biljei da je Ebu Derda rekao:
Neka se vjernik pripazi da ga srca vjernika ne proklinju, a da on
toga i ne bude svjestan.
Zatim je rekao:
Znate li ta je gavni povod tome? Ne, odgovorie. ovjek ini
grijehe kad ga niko ne vidi, pa Allah unese mrnju prema njemu u srca
vjernika a da on toga nije ni svjestan.
Abdullah ibn Ahmed u knjizi i zuhdu biljei da je Muhammed ibn
Sirin, rahimehullahu teala, kada su ga pritisle brige zbog dugova koje je
imao, rekao:
Znam da uzrok ovih briga lei u grijehu koji sam poinio prije
etrdeset godina.
Vrlo je vano spomenuti kada je rije o grijesima, to veina ljudi
pogreno razumije, a to je da, ako se posljedice grijeha ne odraze odmah,
ljudi ih zaboravljaju mislei da nee ispatati njegove posljedice kasnije.

568
El-Mutaffifin, 14
274
Jedan vjernik je jedne prilike pogledao u djeaka i razmiljao o
njegovoj ljepoti. Te noi, dok je spavao, u snu mu bi reeno: Za taj
grijeh e ispatati nakon etrdeset godina.
Grijeh ima svoju posljedicu koja se ne moe ubrzati, niti odgoditi.
Sulejman et-Tejmi je rekao:
Dogodi se da ovjek poini grijeh u tajnosti, a ve ujutru osjeti
njegove posljedice.

275

Drugi ogranak
POSLJEDICE GRIJEHA
Grijesi imaju toliko loih i tetnih posljedica po srce i tijelo na
ovom i buduem svijetu iju tetu samo Allah zna. Takve posljedice su:
uskraivanje znanja, jer znanje je svjetlo koje Allah sputa na srce,
a grijesi gase to svjetlo. Kada je imam afija bio uenik imama Malika,
rahimehullah, on je uoio njegovu fantastinu inteligenciju i pronicljivost
i rekao: Vidim da je Allah na tvoje srce spustio svjetlo, pa ga nemoj
ugasiti tamom grijeha;
uskraivanje opskrbe. U Musnedu se biljei predaja u kojoj stoji
da ovjek biva lien opskrbe radi grijeha koji je poinio, kao to
bogobojaznost privlai nafaku, dok zapostavljanje bogobojaznosti
prouzrokuje siromatvo. Nita ne moe privui nafaku kao ostavljanje
grijeha;
usamljenost i gorina koju grijenik osjea u srcu izmeu njega i
Allaha. Ne postoji nijedna ovozemaljska slast koja bi je mogla otkloniti.
Ovo moe osjetiti samo onaj u ijem srcu ima ivota. Mrtvog rana ne
boli. Kada bi objek samo razumom mogao izvui pouku iz ovoga,
dovoljno bi mu bilo da se kani grijeha;
otuenost koja se dogaa izmeu grijenika i ljudi, a posebno onih
koji su vjernici. On jasno primjeuje tu otuenost koja je prisutna meu
njima. Sve to je ona jaa, on je sve udaljenijiji od njih i njihovih sijela.
Uskraeno mu je da ima koristi od njih i sve je vie blii ejtanovoj
stranci. Sve to je blii njoj, sve je vie udaljeniji od stranke Milostivog.
Ta otuenost postepeno jaa, sve dok u potpunosti ne ovlada, pa se onda
pojavi izmeu njega i njegove supruge, djece i rodbine, tako da na kraju
grijenik postaje otuen ak i od samog sebe. Jedan od ispravnih
prethodnika rekao je: Kada pogrijeim prema Allahu, ishod svoga
grijeha mogu uoiti u ponaanju moje jahalice ili moje supruge;
suoavanje sa razliitim vidovima potekoa u ivotu. Koji god se
posao zapone, u njemu se osjea potekoa, to ukazuje na injenicu da
onome ko je bogobojazan Allah olaka svaku stvar. Ako nije
276
bogobojazan, Allah e mu svaki posao uiniti tekim... Allahu, kako je to
samo udno! Nije mi jasno kako ovjek nije u stanju spoznati ta je uzrok
zatvaranja vrata dobra i oteavanja poslova;
tamu koja se sruila na njegovo srce doivljava kao tamu u gustoj
mranoj noi. Grijeh je postao tama za njegovo srce kao to je mrak za
njegovo oko. Pokornost je svjetlo, a grijeh tama. Sve to je tama gua,
njegova izgubljenost je vea. Takav ovjek nesvjesno pada u novotarije,
zablude i neoprostive grijehe, poput slijepog ovjeka koji sam eta u
tamnoj noi. Ova tama pojaava se tako da postaje vidljiva u oku, a zatim
na licu, tako da e je svako moi vidjeti;
grijesi slabe srce i tijelo. Slabost srca je vidljiva i vrlo lahko moe
dovesti i do smrti;
grijesi se razmnoavaju i granaju tako da se ovjek vrlo teko od
njih moe osloboditi;
rob kada grijei, njegovo srce ne osjea runou njegovog
postupka. A kada mu to pree u naviku, ne smeta mu to ga ljudi vide u
takvom stanju, niti se obazire na ono to o njemu govore. Tekim,
okorjelim grijenicima glavni cilj, kada poine neki od grijeha, jest
hvalisanje pred ljudima koji ne znaju da su to oni poinili. Takvima se ne
oprata. U veini sluajeva, njima su vrata pokajanja zatvorena. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
Svakom e iz mog Ummeta biti oproteno osim onima koji javno
grijee. Od vidova javnog grijeenja je da Allah pokrije sramotu Svog
roba, a on je nakon toga predoi drugima govorei: Danas sam poinio
to i to, otkrivajui time sebe i svoj grijeh, a Allah ga je bio sakrio.
569

Svaki grijeh je zaostavtina nekog od prijanjih naroda koje je Allah
unitio. Homoseksualizam je nasljedstvo Lutovog naroda. Kada se uzima
trai se vie, a kada se prua daje se manje; ovo je nasljedstvo
uajbovog naroda.
Uzdizanje na Zemlji i irenje fesada na njoj zaostavtina je faraona i
njegovog naroda.
Oholost i silnitvo zaostavtina je Hudovog naroda.
Oni koji nose neka od obiljeja ovih naroda, svi onisu Allahovi
neprijatelji;

569
277
umanjivanje vrijednosti roba kod njegovog Gospodara.
Hasan el-Basri je rekao:
Oni su beznaajni kod Allaha, pa su zgrijeili. Da su imalo vrijedili,
On bi ih zatitio. A kada rob postane beznaajan kod Allaha, niko ga ne
moe uiniti vrijednim i potovanim.
Uzvieni Allah kae:
_ _ !# $ l _ ... >
...A koga Allah ponizi, niko ga ne moe potovanim uiniti...
570

Ako im ljudi izraavaju potovanje, to ine iz neke koristi ili potrebe
od njih ili zbog straha od njihovog zla, dok su oni u njihovim srcima
neto najnedostojnije i najprezrenije to postoji;
rob postepeno ini grijehe, sve dok u njegovom srcu ne postanu
sitni i beznaajni, a to je znak njegove propasti. Sve to je grijeh u oima
roba manji, sve je vei kod Allaha.
Buhari u svome Sahihu biljei predaju od Ibn Mesuda, koji kae:
Vjernik svoje grijehe posmatra kao brdo koje se svakog trena moe
strovaliti na njega, dok grijenik svoje grijehe vidi sitne poput muhe koja
mu sleti na nos, koju pokretom ruke moe otjerati;
571

zbog prokletstva koje grijenik na sebe priziva, trpe ljudi i
ivotinje.
Mudahid je rekao:
Kada bude suna godina, ivotinje proklinju grijenike iz redova
Ademovih sinova, govorei: Ovaj musibet
572
je uzrok sina Ademovog, i
ponekad kazne za uinjeni grijeh prouzrokuju prokletstvo roba ak i
bezgrijenih;
slabost i ponienje. Sav ponos je u pokornosti Uzvienom Allahu.

570
El-Hadd, 18
571
Buhari, 6.308
572
Nesrea
278
Uzvieni kae:
_ % ` l# T l# ...
Ako neko eli veliinu, pa u Allaha je sva veliina!
573

Znai, neka je trai putem pokornosti Allahu, jer je zasigurno
drukije nee nai. Neki od ispravnih prethodnika imali su obiaj initi
dovu:
Allahu moj, podari mi ponos pokornou Tebi i ne ponizi me radi
grijeha koje sam poinio.
Kada grijesi postanu mnogobrojni, zapeati se srce grijenoga roba, i
to uzrokuje da on postane nemaran. U tom smislu, neki od selefa
protumaili su ajet u suri El-Mutaffifun:
(/ # l 5l $ #% 6>
A nije tako! Ono to su radili prekrilo je srca njihova.
574

Kau: To je grijeh. Hasan je rekao: To je postepeno sakupljanje
grijeha, sve dok srce ne postane slijepo. Drugi su kazali: Kada su
njihovi grijesi postali mnogobrojni, njihova srca su postala njima
prekrivena.
Sutina toga je da srce hra radi grijeha i, kada se ta hra proiri,
tada postepeno zahvati cijelo srce. Kada se to dogodi, zapeati ga i na
njega se spusti koprena koja ga uini tamnim. Ovo ako se dogodi nakon
ispravnog ivota, tj. upute, srce postane tako iskvareno i izopaeno, tako
da ga neprijatelj lahko savlada i usmjerava kako njemu odgovara.

573
El-Fatir, 10
574
El-mutaffifin, 14
279

Trei ogranak
RUNOA IRKA I GRIJEHA
Uzvieni Allah je nazvao irk, zinaluk i homoseksualnost poganim i
pokvarenim.
Uzvieni Allah kae:
$' _%!# #`#, $) l# g ...
O vjernici, mnogoboci su sama pogan...
575

I kae:
$l ?#, $>`m $l g 1l# _Ll# M% `? ]6l#
`) #% , _,1
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici
njegovi odvratne stvari inili, izbavismo to, uistinu, bijae narod
razvratan i zao.
576

I kae za one koji ine zinaluk:
MW7'# _,W7ll W7l# MW7ll ...
Nevaljale ene su za nevaljale mukarce, a nevaljali mukarci su za
nevaljale ene...
577

to se tie poganosti irka, ona je dvojaka: irk koji Uzvieni Allah
ne prata i irk koji je manjeg obima, poput injenja pohvaljenih djela
zbog ljudi, ili pretvarati se stvorenju ili zaklinjanje njime, strah od njega
ili uzdanje u njega.

575
Et-Tevba, 28
576
El-Enbija', 74
577
Nur, 26
280
Ova pogan moe biti unutranja i vanjska. I kada pretegne u dui i
srcu, ak i znoj takvog insana zaudara na truhlost, a poznato je da je znoj
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mirisao kao najljepi
miris, kao to se to prenosi od Ummu Sulejm.
irk je najvei zulum, najvea odvratnost i najmre djelo
Uzvienom Allahu. Kazna za njega na dunjaluku i ahiretu vea je od
kazne za bilo koji drugi grijeh i on je neoprostiv. A oni koji ga ine,
murici, pogani su i zabranjeno je jesti ono to oni kolju, zabranjena
je enidba njima, nareuje se prekid svih veza sa njima, oni su
Allahovi neprijatelji i neprijatelji meleka, poslanika i vjernika, i
njihovi imeci, ene i djeca dozvoljeni su vjernicima da ih uzmu za
svoje robove.
Uzvieni kae:
U` _,1`l# M1l# _,l# Ml# _,$l# !$/
,l# ,l # ,l# = !# ,l `l & `l
_ N,$ #,
I da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogoboce i
mnogobokinje koji o Allahu zlo misle neka zlo njih snae! Allah se na
njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na dehennem, a grozno je On
boravite!
578

I kae:
$l# _ G _ !# ##& 6t =s !# ...
Ima ljudi koji su mjesto Allaha druga boanstva prihvatili, vole ih
kao to se Allah voli...
579

A murici kau svojim boanstvima u dehenemskoj vatri:

578
El-Feth, 6
579
El-Bekara, 165
281
!$? ) $ l l _,7 _ ) > >/ _,ll# _
580

I ne bi ovo izjednaavanje u biu, niti atributima, niti djelima, niti
rekoe da boanstva njihova stvorie nebesa i Zemlju, niti da usmruju
i oivljavaju, ve ih izjednaie u ljubavi i robovanju Allahu, to se
moe uoiti kod mnogih koji se smatraju muslimanima. Takvi kau da
oni koji se uvaju irka ne potuju poslanike, niti njihove ejhove, niti
umrle koji su bili poznati po bogobojaznosti. Njihov grijeh je u tome
to vele za ove da su samo robovi i da ne mogu ni sebi ni drugima ni
koristiti, niti tetiti, niti se mogu zauzimati za nekoga bez Allahovog
doputenja i da nema drugog pokrovitelja Allahovim stvorenjima osim
Allaha.
irk i nepriznavanje Allahovih osobina kojima je Sebe opisao
temelje se na loem miljenju o Allahu. Murik smatra da Uzvienom
treba neko ko e Mu pomoi u upravljanju svijetom ili da Mu je
potreban neko ko e biti posrednik izmeu Njega i Njegovih
stvorenja, kao to je to poznato meu ljudima. Ili, smatra da je
Uzvieni duan nekim ljudima uslugu, pa Ga zaklinje pravom tih
osoba, kao to to ine kod velikana meu ljudima koje zaklinju njima
dragim osobama, kako ne bi mogli odbiti ono to se od njih trai.
Isto tako, ko odbija Allahova svojstva potpunosti, bojei se da ne
pomisli loe o Allahu, kao naprimjer da ne poistovijeti Allahovu
osobinu sa ljudskom osobinom. Stoga je bidat
581
u vjeri blizak irku
u Allahovoj Knjizi:
$ ) m / m l# $ $ . $ _ / O# _ 7l# , /
_ l# & #@ !$/ $ ` l ` ./ $ l & #l1 ? l !# $
?

580
E-u'ara, 97-98
581
Novotarija; novina u vjeri
282
Reci: Gospodar Moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i
neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On
nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono to ne znate.
582

S druge strane, poganost grijeenja ne podrazumijeva loe miljenje
o Allahu. Stoga Uzvieni Allah nije odredio za grijeenje jednake kazne i
propise kao za irk. Isto tako, Allahov Zakon oprata manju neist poput
neisti na petama obue, za razliku od velike i onom koji Allahu nita ne
pridruuje, oprata ono to ne oprata muriku. Pored istog tevhida ne
moe ostati nita od grijeha, jer ih ljubav prema Allahu i Njegovo
velianje, strah od Njega, nada u Njega, u potpunosti obriu, makar bili
poput brda. Meutim, zinaluk i homoseksualizam tei su od drugih
neisti, poto prljaju srce te mu vjera u mnogome oslabi. Zato Uzvieni
veli o Jusufu, alejhisselam:
,l `l ,l# ,$`sl# ) _ $$6 _,ll#
...Tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je On uistinu
bio na iskreni rob.
583

enja za voljenom osobom moe prerasti u ljubavno ludilo,
zavladati srcem i postati robovanje njemu umjesto Allahu, davanjem
prednosti njegovom zadovoljstvu nad Allahovim, da bi time postao poput
murika.
Zinaluk i homoseksualizam su dva grijeha koja, nakon irka, najvie
prljaju ljudsko srce i vjeru i udaljavaju od Allaha. to se srce vie ispuni
pokvarenou, sve je dalje od Allaha.
Biljei Ahmed u svom djelu Zuhd rijei saa, alejhisselam:
Bludnici ne ulaze u nebesko kraljevstvo.
Uzvieni u Svojoj Knjizi povezuje zinaluk sa irkom:
#l# x> ) # & ` #l# $s> ) # & `
`m ,l l _,l#

582
El-E'raf, 33
583
Jusuf, 24
283
Bludnik ne treba da se eni drugom osim bludnicom ili
mnogobokinjom, a bludnicom ne treba da se eni drugi osim bludnik ili
mnogoboac, to je zabranjeno vjernicima.
584

585

Ovim je, uz Allahovu pomo, zavrena knjiga.
Neka je hvala Allahu na poetku i na kraju.
I neka je salavat i selam poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem, njegovoj asnoj porodici i plemenitim ashabima.

584
Nur, 3
585
284

285

SADRAJ

UMJESTO PREDGOVORA............................................................... 5
DOZVOLA ZA PREVOENJE KNJIGE.......................................... 8
UVOD.................................................................................................. 9
Prvo poglavlje
DEFINICIJA IMANA....................................................................... 15
Drugo poglavlje
TEMELJI IMANA ............................................................................ 21
Tree poglavlje
VANA PRAVILA U POGLAVLJU O VJEROVANJU ................ 25
etvrto poglavlje
TEMELJI VJEROVANJA ................................................................ 51
Peto poglavlje
VJEROVANJE U ALLAHA............................................................. 55
TEVHID............................................................................................ 56
DEFINICIJA TEVHIDA......................................................................................... 56
VRSTE TEVHIDA ................................................................................................. 57
OSTVARENJE TEVHIDA..................................................................................... 60
VANOST I KORISTI TEVHIDA......................................................................... 61
Prvi ogranak
BISTRINA TEVHIDA............................................................................................ 64
VJEROVJESNICI SU PRVO POZIVALI U TEVHID........................................... 65
Trei ogranak
SAV KURAN GOVORI O TEVHIDU I O NJEGOVIM PRAVIMA I
ZASLUGAMA........................................................................................................ 68
286
etvrti ogranak
TEVHID OTKRIVA GOSPODARA SRCU NJEGOVOG ROBA........................ 70
OBISTINJAVANJE TEVHIDA U SRCIMA......................................................... 71
UTICAJ UPOZNAVANJA S GOSPODAROM NA ROBA.................................. 73
Peti ogranak
NAUKA O TEVHIDU JE NAJASNIJA NAUKA............................................... 76
esti ogranak
ZNANJE O ALLAHU JE TEMELJ SVIH ZNANJA............................................. 79
Sedmi ogranak
TEVHID PROIAVA SRCE I DUU............................................................... 81
IENJE (DUE) KOJE JE NAREENO RAZLIKUJE SE OD IENJA
KOJE SE ZABRANJUJE........................................................................................ 83
Osmi ogranak
TEVHID JE UZROK SREE NA DUNJALUKU I AHIRETU ............................ 86
ZNANJE O TEVHIDU JE UZROK SREI ........................................................... 86
Deveti ogranak
SRCE JE MJESTO VJEROVANJA, A ONO JE NAJASNIJI OVJEKOV
ORGAN................................................................................................................... 89
Deseti ogranak
SPOZNAJA ALLAHA I ROBOVANJE SAMO NJEMU...................................... 91
Jedanaesti ogranak
TEVHID JE UTOITE ONIH KOJI MU SE SUPROTSTAVLJAJU I ONIH
KOJI GA ISPOLJAVAJU....................................................................................... 93
Dvanaesti ogranak
ZABLUDE FRAKCIJA PO PITANJU TEVHIDA................................................ 94
esto poglavlje
RIJE TEVHIDA ................................................................................... 97
FADILETI TEVHIDA............................................................................ 98
SVJETLOST LA ILAHE ILLALLAH ................................................................... 99
SKLAD TEVHIDA SA 7 $) SAMO TEBE OBOAVAMO...................... 99
ZNAENJE RIJEI TEVHIDA........................................................................... 101
POGRENO UBJEENJE JE SMATRATI DA NEMA BOGA OSIM ALLAHA
ZNAI SAMO NEMA DRUGOG STVORITELJA OSIM ALLHA............. 103
GREKA JE SMATRATI DA SE USPJEH (DENNET) NALAZI U SAMOM
IZGOVARANJU TEVHIDA BEZ NJEGOVOG RAZUMIJEVANJA................ 104
287
ZA ISPRAVNOST EHADETA NIJE USLOV IZGOVORANJE RIJEI
EHEDU ........................................................................................................... 105
NUNE POSLJEDICE RIJEI TEVHIDA.......................................................... 106
PREDANOST TEVHIDU OSTVARUJE SE PUTEM SPOZNAJE BOANSKIH
OSOBINA............................................................................................................. 109
O NEPRAVDI ONOGA KO SEBI PRIPIE NEKU OD OSOBINA KOJE
PRIPADAJU SAMO ALLAHU ........................................................................... 111
PRIMJER RIJEI TEVHIDA............................................................................... 113
NEKE OD TAJNI POREENJA VJERNIKA SA DRVETOM........................... 115
DOKAZI KOJI UPUUJU NA POSTOJANJE I JEDNOU ALLAHA............. 116
RAZMILJANJE O ALLAHOVIM ZNAMENJIMA.......................................... 118
DOKAZI ALLAHOVE JEDNOE NUNO SU PRIRODNO UROENI ......... 119
DOKAZI KOJI UPUUJU NA ALLAHOVU JEDNOU.................................. 121
Sedmo poglavlje
ROBOVANJE ALLAHU JE SVRHA OVJEKOVOG POSTOJANJA 131
DEFINICIJA ROBOVANJA................................................................................ 136
OSNOVE POTPUNOG ROBOVANJA............................................................... 137
VEZA IZMEU ALLAHOVIH IMENA, ATRIBUTA I ROBOVANJA NJEMU...139
UZVIENI ALLAH JE ROBOVANJE UINIO SVOJSTVOM NAJPOTPUNIJIH
STVORENJA........................................................................................................ 140
UZVIENI ALLAH OPISAO JE POSLANIKOVO ROBOVANJE KAO NAJVII
STEPEN ROBOVANJA, PRIDAJUI MU TAKO NAJASNIJE STEPENE
(MEKAME) .......................................................................................................... 144
IHSAN U ROBOVANJU JE NAJVEI STEPEN VJERE................................... 147
IHSAN SE POSTIE SAMO KROZ POTPUNU ISKRENOST PREMA ALLAHU. 148
DVIJE SU VRSTE ROBOVANJA: OPE I POSEBNO ROBOVANJE............. 155
ISPRAVNOST IBADETA USLOVLJENA JE SLIJEENJEM ALLAHOVOG
POSLANIKA sallallahu alejhi ve sellem I ISKRENOSTI PREMA ONOME KOJI
SE OBOAVA...................................................................................................... 162
KATEGORIJE LJUDI U POGLEDU NAJKORISNIJIH I NAJVREDNIJIH
IBADETA............................................................................................................. 166
ROBOVANJE JE PODIJELJENO NA TROJE.................................................... 171
PRVI OGRANAK ROBOVANJE SRCEM.......................................................... 171
DRUGI OGRANAK ROBOVANJE JEZIKOM................................................... 174
TREI OGRANAK ROBOVANJE ORGANA.................................................... 175
288
Primjeri robovanja prvi ogranak............................................................................ 183
OSLANJANJE NA ALLAHA.............................................................................. 183
Drugi ogranak
LJUBAV PREMA ALLHU ............................................................................... 187
Osmo poglavlje
KO ELI VJENU SREU NEKA SE DRI IBADETA................... 191
TA JE PROTIVNO TEVHIDU .......................................................................... 194
KAKO JE ZAPOEO IRK U NUHOVOM NARODU..................................... 195
AMR BIN LUHAJJ UVODI KIPOVE NA ARAPSKO POLUOSTRVO............ 196
ROBOVANJE MENATU, LATU I UZAU KOD ARAPA................................ 197
HUBEL, ISAF I NAILA...................................................................................... 198
DRUGI KIPOVI KOJIMA SE ROBOVALO....................................................... 198
ROBOVANJE KAMENJU................................................................................... 199
EMU SU ROBOVALI DRUGI NARODI.......................................................... 200
VELIINA ISKUENJA ROBOVANJA IDOLIMA........................................... 200
UZROCI ROBOVANJA IDOLIMA..................................................................... 202
O NEISPRAVNOSTI ROBOVANJA IDOLIMA ................................................ 202
Deveto poglavlje
KUFR I NJEGOVI DIJELOVI ............................................................. 205
Prvi ogranak .......................................................................................................... 206
PET VRSTA VELIKOG KUFRA......................................................................... 206
KUFR PORICANJA............................................................................................. 206
KUFR OHOLOSTI I ODBIJANJA....................................................................... 207
KUFR OKRETANJA OD ALLAHOVE VJERE ................................................. 208
KUFR SUMNJE.................................................................................................... 209
KUFR LICEMJERSTVA...................................................................................... 209
Drugi ogranak........................................................................................................ 211
UZROCI NEVJEROVANJA................................................................................ 211
Deseto poglavlje
VELIKI I MALI IRK.......................................................................... 217
289
VELIKI IRK....................................................................................................... 219
Prvi ogranak
VRSTE VELIKOG IRKA................................................................................... 224
Drugi ogranak
IRK U POGLEDU ALLAHOVOG BIA.......................................................... 225
Trei ogranak
PRIPISIVANJE ALLAHU SUDRUGA............................................................... 227
etvrti ogranak
IBADETI KOJI SE UBRAJAJU U VELIKI IRK............................................... 229
MALI IRK........................................................................................... 238
DEFINICIJA MALOG IRKA............................................................................. 238
Prvi ogranak
MALI IRK U IBADETU.................................................................................... 239
Drugi ogranak
POSLANIKOVO ZALAGANJE U OUVANJU TEVHIDA ............................. 241
Jedanaesto poglavlje
GRIJEENJE I VRSTE GRIJEENJA................................................. 245
VELIKI I MALI GRIJESI..................................................................... 249
Prvi ogranak
DJELA KOJA BRIU GRIJEHE PODIJELJENA SU NA TRI STEPENA......... 251
Drugi ogranak
DEFINICIJA VELIKIH GRIJEHA....................................................................... 252
Trei ogranak
NAJVEI GRIJEH ............................................................................................... 254
etvrti ogranak
BROJ VELIKIH GRIJEHA.................................................................................. 257
Dvanaesto poglavlje
NIFAK I NJEGOVE VRSTE................................................................ 261
MALI NIFAK....................................................................................................... 263
290
Trinaesto poglavlje
TETA OD IRKA I GRIJEHA........................................................... 265
Prvi ogranak
POJANJENJE DA SU GRIJESI GLAVNI UZROK SVAKOG ZLA................ 266
Drugi ogranak
POSLJEDICE GRIJEHA...................................................................................... 275
Trei ogranak
RUNOA IRKA I GRIJEHA........................................................................... 279
SADRAJ ............................................................................................. 285

291
B BI IL LJ JE E K KE E
292
293
294
295
296
297
298
299
300
301
302
303
304

________________________________________________

Izdava:
Jasmin Hadikaduni
________________________________________________

Lektor:
Isnam Talji
Mr. Halid Tuli (dio prevoda)
________________________________________________

Saradnik:
Prof. Emir Demir
________________________________________________

tampa:
Graforad
Zenica
________________________________________________

Tira:
1000

305

Sva prava zadrana!

Svako budue izdanje, dotampavanje ili umnoavanje ove knjige
nije dozvoljeno raditi bez pismene saglasnosti autora ovog prijevoda.

Oaza Imana

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Oaza Imana

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ibn Kajjim el-Devzijje

You might also like