Santa Montefiore kraljevstvo uspomena Prvo poglavlje Kad god zatvorim o i, jasno si mogu predo iti argentinsku pampu.

Jedinstveno je to mjesto na zemlji, gdje se nepregledan obzor prote e miljama. Neko smo znali sjediti u kro nji ombu stabla i promatrati sunce kako zalazi preplavljuju i nizine medenom bojom. Kao dijete nisam bila svjesna politi kog kaosa koji me okru ivao. Bilo je to doba progonstva generala Perna, turbulentno razdoblje izme u 1955. i 1973. godine, kad je vojska upravljala zemljom poput nespretnih kolaraca koji su se odlu ili poigravati politi kom mo i. Iako je to bilo mra no razdoblje gerilskog rata i terorizma, na ran Santa Catalina smjestio se daleko od Buenos Airesa, sredi ta pobuna i represija, i predstavljao malu oazu mira. S vrha udesnog ombu stabla zaljubljeno smo promatrali svijet staromodnih vrijednosti i tradicionalnog obiteljskog ivota, ispunjenog jahanjem, polom i dugim, sporim ro tiljima na jarkom suncu. Tjelesni uvari bili su jedini znak neprilika koje su se kuhale oko nas. Djed Dermot O'Dwyer nije vjerovao da ombu ima udesne mo i, iako je bio praznovjeran i redovito svake no i selio bocu s alkoholom kako bi navodno prevario vilenjake. No, nije mogao pojmiti da bi stablo moglo posjedovati ikakve mo i i esto nam je znao re i na irskom: Stablo je samo stablo i ni ta vi e. Dodu e, nije poput nas odrastao na argentinskom tlu. Upravo kao njegova k i bio je i ostao stranac koji se nikad nije uspio uklopiti. No, nije ga to uop e diralo. tovi e, izrazio je elju da ne bude sahranjen u obiteljskoj grobnici esto govore i kako je do ao iz zemlje i kako se namjerava u nju vratiti. Naposljetku je bio sahranjen u pampi, zajedno s bocom pi a poku avaju i vjerojatno opet nadmudriti vilenjake. Kad god se sjetim Argentine, u misli mi izroni nejasna slika famoznog ombu stabla, mudrog i sveznaju eg poput proro anstva. Znam da je nemogu e povratiti pro lost, ali ono me u debelim granama jo uvijek uva sje anja i nadu u budu nost. Poput kamena nasred rije nog toka, uspjelo je zadr ati oblik, iako se sve oko njega postupno izmijenilo.

Napustila sam Argentinu u ljeto 1976. godine, no otkucaji mog srca odjekivat e zelenom argentinskom pampom dok god budem iva i unato svemu to se otad zbilo. Odrasla sam na obiteljskom ran u ili campu, kako ga nazivaju na panjolskom. Santa Catalina smjestila se nasred ogromne nizine zvane pampa, koja pokriva isto ni dio Argentine. Pampa je ravna poput umbirovih kola i a i prostire se unedogled na sve strane. Ljeti je su na, a zimi zelena i ispresijecaju je duga ke, ravne ceste, koje su u moje doba bile tek pra njavi putevi. Iznad ulaza na farmu visjela je velika tabla, kao na ulazu u gradove Divljeg Zapada u talijanskim kaubojskim filmovima, i ujesen se njihala. Na njoj su velikim, crnim slovima bile otisnute dvije rije i: Santa Catalina. Prilaz ku i bio je dug i pra njav, a s obje strane ceste rasli su javori koje je zasadio pradjed Hector Solanas. Pretkraj devetnaestog stolje a sagradio je i ku u u kojoj sam odrasla, tipi no bijelu kolonijalnu gra evinu ravnog krova s unutra njim dvori tem. Na dva ugla s prednje strane izbijali su tornjevi. U jednom se nalazila spava a soba roditelja, a u drugom Rafaelova. S obzirom da je bio prvijenac, dobio je najljep u spava u sobu u ku i. Moj djed, tako er prozvan Hector kako bi se zakomplicirale stvari, imao je etiri sina. Bili su to Miguel, Nico, Paco (moj otac) i Alejandro. Svi su si oni izgradili ku e im su odrasli i o enili se. Iako je svaki od njih imao nekoliko djece, ja sam ve inu vremena provodila u ku i Miguela i Chiquite s njihovo dvoje djece, Santijem i Marijom, najdra im mi ro acima. No, bili smo tako er dobrodo li u ku i Nica i Valerije, te Alejandra i Malene, pa smo i tamo provodili mnogo vremena. Ku e na ran u Santa Catalina bile su izgra ene nasred nizine, a dijelila su ih stabla bora, eukaliptusa, jablana i platana, zasa ena na jednakoj udaljenosti kako bi tvorila park. S prednje strane svaka je ku a imala iroku terasu i na njoj bismo sjedili promatraju i beskona nu nizinu, koja se protezala pred nama. Kad sam prvi put stigla u Englesku, odu evile su me seoske ku ice s uredno podrezanom ivicom i njegovanim vrtovima. Teta Chiquita je voljela engleske vrtove i poku ala ih je preslikati, ali bilo je to neizvedivo na Santa Catalini. Gredice cvije a izgledale su nezgrapno u odnosu na okolno prostranstvo. Za razliku od nje,

majka je svugdje sadila bugenviliju i hortenzije, i vje ala lon anice s geranijima. Polja oko Santa Cataline bila su prepuna konja. Ujak Alejandro uzgajao ih je i prodavao irom svijeta. Na umjetnom brdu, zaklonjenom grmljem i stablima, nalazili su se veliki bazen i igrali te za tenis, u kojima smo neprestano u ivali. Jose je bio glava gauchosa, a oni su se brinuli za konje i ivjeli u ku icama zvanim ranchos. Njihove supruge i k eri radile su kao slu kinje. Kuhale su, istile i brinule se za djecu. Sje am se kako sam znala udjeti za dugim, ljetnim odmorom, koji je trajao od sredine prosinca do sredine o ujka, a kojeg smo redovito provodili na Santa Catalini. Upravo se tog razdoblja najradije prisje am. Iako je Argentina izrazito katoli ka dr ava, nisam upoznala gorljivijeg katolika od majke, Anne Melody O'Dwyer. Djed O'Dwyer tako er je bio pobo an, ali njegova pobo nost nije nadilazila granice razuma. No, njoj se ivot vrtio oko po tivanja forme i koristila se vjerom kad god bi joj odgovaralo. Znali smo se zabavljati satima slu aju i ih kako se sva aju. Naime, majka je vjerovala da je sve odraz Bo je voljei svoja je depresivna stanja do ivljavala Bo jom kaznom, a sre u nagradom. Kad bih joj pak ja radila probleme, to mi je gotovo uvijek polazilo za rukom, smatrala je da je Bog ka njava to me nije ispravno odgojila. Djed joj je govorio da takvim stavom izbjegava vlastitu odgovornost. Nije dragi Bog kriv ako si razdra ljiva od ranog jutra. Promijeni pogled na svijet i vi e ga ne e htjeti pobolj ati, Anna Melody. Tvrdio je da je samo zdravlje Bo ji dar i da je svatko odgovoran za svoju sre u, jer ona ovisi isklju ivo o osobnom do ivljaju svijeta. Nije li istina da a a vina mo e biti napola puna i napola prazna? Nije li potrebno imati pozitivan stav prema ivotu? No, mama je to smatrala svetogr em i pocrvenila bi u licu kad god bi joj to rekao, a govorio je to esto, jer ju je volio mu iti. - Slobodno me o amari, Anna Melody, ali to prije prestane govoriti u Bo je ime i preuzme odgovornost za svoja raspolo enja, bit e sretnija. - Neka ti Bog oprosti, tata promucala bi dok bi joj se obrazi crvenjeli poput zalaska sunca.

Imala je predivnu kosu i duge, crvene kovr e poput Botticellijeve Venere, iako nikad nije izgledala ni spokojno, ni poetski. Uvijek je bila ili izgubljena u mislima, ili namrgo ena. Dodu e, neko davno bila je druk ija. Prirodna. Djed mi je rekao da je znala tr ati bosonoga po Glengariffu, njihovom rodnom kraju u ju noj Irskoj, poput divlje ivotinje s olujom u o ima. O i su joj zapravo bile plave, ali navodno su znale poprimiti sivu boju poput ki nih dana u Irskoj, kad se sunce o ajni ki bori poku avaju i se probiti kroz oblake. Izrazio se upravo tim rije ima. Poprili no poetski, zar ne? Rekao mi je da je znala bje ati u brda. - U tako malenom selu bilo je nemogu e bilo to izgubiti, ponajmanje nekoga ivahnog poput tvoje majke, ali jednom je nismo mogli prona i satima. Pretra ili smo brda i bjesomu no je zazivali. Na posljetku smo je prona li kod rje ice. Igrala se sa est lisi inih mladunaca, koje je prona la ispod stabla. Pojasnila nam je u suzama da je znala da emo je tra iti, ali nije se mogla odvojiti od njih jer su ostali bez majke. Kad sam ga upitala za to se izmijenila, rekao je da se razo arala ivotom. Jo uvijek joj se u o ima krije oluja, ali vi e ne mogu vidjeti da joj se sunce poku ava probiti kroz oblake. esto sam se pitala to ju je toliko razo aralo. No, za razliku od nje, otac je bio pravi romanti ni junak. O i su mu bile plave poput razli ka, a usnice lagano uzdignute ak i kad se nije smijao. Zvali su ga Se?or Paco i obra ali mu se sa tovanjem. Bio je visok, mr av i maljav, ali ne poput brata Miguela, koji je nalikovao medvjedu i bio tako stra no tamnoput da su ga zvali El Indio (Indijanac). Tata je bio svjetlije puti na baku i izuzetno zgodan. Na a slu kinja Soledad znala se esto zarumenjeti kad bi nas poslu ivala za stolom i jednom mi je priznala da ga ne mo e pogledati u o i. Tata je to, naravno, do ivljavao znakom poniznosti, a ja mu nisam mogla re i da joj se dopada znaju i da mi to nikad ne bi oprostila. Iako nije bila pre esto u dodiru s njim, jer je ipak bio maj ino vlasni tvo, nije joj bilo ao. S obzirom da mi je namjera do ivjeti Argentinu o ima stranca, vratit u se u djetinjstvo i prisjetiti dana kad sam se vozila u kolima zvanim carro s djedom O'Dwyerom, koji mi je odlu io protuma iti obi ne i svakodnevne stvari. Kao prvo, argentinsku narav. panjolci su osvojili Argentinu u esnaestom stolje u i zadu ili kraljevske

namjesnike da vladaju njome, no 25. svibnja i 9. srpnja 1816. godine Argentinci su uspjeli izboriti neovisnost od panjolske. Djed je to smatrao tipi nim argentinskim potezom, tvrde i kako su samo oni u stanju osigurati si dva dana za slavlje. Progun ao je nadodaju i kako uvijek moraju biti dvaput bolji od bilo kog drugog. Zapravo je bio u pravu. Na posljetku, avenija u Buenos Airesu zvana Avenida 9 de Julio naj ira je ulica na svijetu i dok smo bili djeca, izuzetno smo se ponosili tom injenicom. U odgovor na poljoprivrednu revoluciju poktraj devetnaestog stolje a tisu e su Europljana, ve inom iz sjeverne Italije i panjolske, uselile u Argentinu kako bi iscrpili plodno tlo pampi. Tad su stigli i moji preci. Hector Solanas bio je glava obitelji i dobar ovjek. Da nije bilo njega, nikad ne bismo vidjeli ni ombu, ni nizinu ravnu poput umbirova kola i a. im se u mislima vratim na te mirisne prerije, s uzdahom se odmah prisjetim grubih, tamnoputih i ivopisnih lica gauchosa, romanti nih simbola svega to je argentinsko. Povijesno gledano, gauchosi su neko bili divlji i neukrotivi mestizo (mje anci Indijanaca i panjolaca), odmetnici koji su se brinuli za velika krda krava i konja koja su lutala pampom. Hvatali bi konje i potom pomo u njih okupljali krda krava. Ko u i loj, koji su bili na cijeni, mijenjali su za duhan i Mate, i taj se obi aj zadr ao sve dok se govedina nije po ela izvoziti. Mate je tradicionalni biljni aj koji se pijucka iz ukra ene okrugle tikvice pomo u ki ene srebrne slamke zvane bombilla. aj izaziva umjerenu ovisnost, a prema onome to su nam rekle slu kinje, dobar je i za mr avljenje. Gauchosi provode ivot na konjima i gotovo nitko na svijetu ne mo e nadma iti njihove jaha e vje tine. Na Santa Catalini bili su ivopisan dio krajolika. Njihova je oprava uo ljiva, ali prakti na. Obi no nose bombachas, iroke hla e s nogavicama zakop anim oko gle njeva, ugurane u ko ne izme. Potom je tu i faja, vunen pojas koji ve u oko pasa, a na koji ide rastra, krut ko ni remen ukra en srebrnim nov i ima. Rastra im podupire le a, kako bi mogli u sedlu provesti mnogobrojne dane. Osim toga, tradicionalno nose i facn, no koji se koristi za kastraciju i skidanje ko e, ali ujedno za obranu i jelo. Sje am se kako se djed jednom na alio izjaviv i kako bi Jose, na glavni gaucho, trebao nastupiti u cirkusu, na to se tata razbijesnio i zahvalio Bogu da mu tast ne

razumije ni rije panjolskog. Osim izuzetne spretnosti gauchose resi i ponos. U romanti nom smislu sastavni su dio argentinske kulture i pojavljuju se u mnogobrojnim romanima, pjesmama i stihovima. Epska pjesma Martina Fierra naslovljena El Gaucho najbolji je primjer, a znam to jer smo u koli morali napamet nau iti dijelove pjevanja. Ponekad su roditelji na ran u znali ugostiti strance i gauchosi bi im tad priredili nevjerojatne predstave. Uprili ili bi rodeo, pripitomljavanje divljih konja i jahali zapanjuju om brzinom dok bi im lasa pucketala zrakom poput demonskih zmija. Jose me nau io kako igrati polo, to nije bilo tipi no za djevoj ice u to doba. Ro acima se to nije dopalo, jer sam bila bolja od nekolicine, ali ponajvi e zato to sam bila ensko. Otac je oduvijek bio izuzetno ponosan na injenicu da su Argentinci neosporivo najbolji polo-igra i na svijetu. Sama igra zapravo vu e korijene iz Indije, a u Argentinu su je donijeli Britanci. im bi nastupilo ljeto, znali smo u listopadu i studenom odlaziti u Buenos Aires i pratiti glavne turnire na polo-stadionu u Palermu, starom dijelu grada. Sje am se da su bra i i ro acima ti turniri bili izlika da upoznaju djevojke, upravo kao i misa u gradu, kad gotovo uop e nisu obra ali pa nju na propovijed neprestano razmjenjuju i poglede s djevojkama. Ali na Santa Catalini polo se igrao gotovo cijele godine. Petiserosi, radnici u staji, trenirali su i odr avali konje. Obi no bismo nazvali puesto i izvijestili ih kad namjeravamo igrati, a konji bi nas do ekali spremni i osedlani, frk u i u sjeni eukaliptusa. U to doba, ezdesetih godina dvadesetog stolje a, Argentinu su pusto ila nezaposlenost i inflacija, kriminal, dru tvena previranja i opresija. No, nije oduvijek bilo tako. Po etkom dvadesetog stolje a Argentina se, pa tako i moja obitelj, obogatila na izvozu mesa i p enice i postala najbogatija dr ava Ju ne Amerike. Bilo je to zlatno doba obilja i ugodnog ivota, a djed Hector Solanas za propast dr ave okrivio je neumoljivu diktaturu predsjednika Juana Dominga Perna, koja je okon ala 1955. godine intervencijom vojske i njegovim izgnanstvom. No, iako je otad pro lo mnogo godina, Pern je ostao vru a tema razgovora. Ni danas nitko nije posve ravnodu an prema njemu. Ljudi ga jo uvijek ili obo avaju, ili mrze.

Domogao se vlasti uz pomo vojske i postao argentinski predsjednik 1946. godine. Bio je zgodan, karizmati an i bistar. On i njegova supruga, predivna ali bezobzirno ambiciozna Eva Duarte, bili su fascinantan i mo an par, koji je osporavao teoriju da je potrebno biti lan doseljeni ke obitelji kako bi se moglo postati netko u Buenos Airesu. Naime, Pern je potjecao iz provincijskog gradi a, a Eva je bila izvanbra no dijete odraslo u seoskom siroma tvu poput moderne Pepeljuge. Djed Hector tvrdio je da je Pern iskovao mo na lojalnoj podr ci radni ke klase, koju je pa ljivo muzao godinama, i alio se kako su oba supru nika poticala radnike da ive od milodara umjesto od vlastitog rada. Uzimali su od bogatih i poklanjali siroma nima neprestano crpe i nacionalno bogatstvo. Evita je, primjerice, bila glasovita po naru ivanju tisu a pari alpargatas (tradicionalne espadrile radni ke klase) koje bi slala siroma nima. Odbijala ih je platiti i zahvaljivala se nesretnom proizvo a u to ih je tako velikodu no podario obi nom puku. Radnicima je predstavljala ikonu. Siroma ni i potla eni doslovce su je obo avali. Baka Maria Elena Solanas ispri ala nam je zapanjuju u pri u kako je jedanput oti la u kino s ro akinjom Susanom. Evitino lice pojavilo se na platnu prije po etka filma i Susana je do apnula baki kako o igledno boji kosu u plavo. Nakon projekcije rulja bijesnih ena odvukla ju je u enski toalet i tamo joj divlja ki odrezala kosu. Ne govori li to dovoljno koliko je bila mo na? Evita Pern mogla je ljude dovesti doslovce do ludila. Ipak, unato mo i i presti u, pripadnici vi e klase smatrali su je najobi nijom droljom, koja se pru anjem tjelesnih usluga izvukla iz siroma tva i postala najbogatija i najslavnija ena na svijetu. No, mnogi nisu dijelili njihovo mi ljenje. Kad je umrla 1952. u dobi od trideset tri godine, dva milijuna ljudi pojavilo joj se na sprovodu, a njezini su radnici odmah poslali peticiju Papi mole i ga da je proglasi sveticom. panjolski stru njak Dr Pedro Ara balzamirao joj je tijelo poput vo tane figure, koje su potom neprestano selili i skrivali na razli itim mjestima irom svijeta iz straha da bi moglo potaknuti osnivanje kulta. Kona no je sahranjena 1976. godine me u oligarsima koje je mrzila i to na otmjenom groblju La Recoleta u Buenos Airesu. Nakon to je Pern bio prisiljen pobje i, vlada se promijenila

bezbroj puta, a svaku promjenu uvjetovalo je uplitanje vojske. Kad god se vlast ne bi pokazala zadovoljavaju om, vojska bi intervenirala. Otac je rekao da su znali otpu tati ministre prije no to bi im uop e dali ansu i zapravo je samo jedan jedini put izrazio zadovoljstvo vojnom intervencijom. Bilo je to 1976. kad je general Videla izbacio nesposobnu Isabelitu, Pernovu drugu suprugu, koja je preuzela predsjedni ki polo aj 1973. godine nakon suprugove smrti. Kad sam upitala oca otkud vojsci tolika mo , pojasnio mi je da je za to djelomi no kriva injenica da je panjolska vojska pokorila ju nu Ameriku u esnaestom stolje u. Jednom mi je rekao: Smatraj je poput starijih, de urnih u enika kojima je dopu teno koristiti oru je. S obzirom da sam jo bila dijete, nije mi to bilo te ko zamisliti. A tko bi, u tom slu aju, mogao biti mo niji od njih? Jo uvijek mi nije jasno kako je mojoj obitelji uspjelo izbje i silne promjene vlasti, ali izgleda da smo bili dovoljno prepredeni i uvijek se nalazili na pravoj strani. Bilo je to opasno vrijeme i obiteljima poput na e neprestano su prijetile otmice. Santa Catalina bila je preplavljena uvarima, koji su bili zadu eni paziti na nas - djecu. No, mi smo ih do ivljavali sastavnim dijelom posjeda, upravo kako smo do ivljavali Josea i Pabla. Nikad se nismo raspitivali tko su. Znali bismo ih vi ati kako etaju po farmi. Debeli trbusi ispadali bi im iz kaki hla a, a br ine podrhtavale na vru ini. Santi ih je znao opona ati dr e i jednu ruku na oru ju, a drugom se e kaju i po preponama i bri u i znoj s ela prljavim pa?uelom. Da nisu bili tako debeli, mo da bi uistinu djelovali zastra uju e, ali nama su predstavljali tek podlogu za smijeh ili igru, i uvijek je bio izazov nadmudriti ih. Pratili su nas u kolu. Otkako je djed Solanas do ivio i pre ivio otmicu, otac se pobrinuo da u grad uvijek odlazimo u njihovoj pratnji. Znala sam da bi se majci vi e dopalo da su poku ali ugrabiti njezina oca umjesto abuela Solanasa, no sumnjala sam da bi za njega pristali platiti otkupninu. Osim toga, samo bi dragi Bog mogao pomo i otmi aru koji bi se odlu io ugrabiti djeda O'Dwyera! Ipak, tad je bilo posve prirodno da djeca dolaze u kolu u pratnji tjelesnih uvara. ak sam znala o ijukati s njima za vrijeme stanke za u inu. Vucarali bi se oko kolske kapije smiju i se grohotom na pri e o djevojkama i oru ju. Da je netko i poku ao

izvesti otmicu, vjerujem da je te ljen uge uop e ne bi primijetile. No, voljeli su razgovarati sa mnom. Maria, Santijeva sestra, uvijek je bila na oprezu i preklinjala me da se vratim na igrali te. to se vi e uzrujavala, to sam se ja nedoli nije pona ala. Jednom je majka do la po mene, jer se voza Jacinto razbolio, i umalo se onesvijestila kad je ula kako mi se obra aju imenom. A kad mi je Carlito Blanco namignuo, mislim da je puknula od bijesa jer joj se lice zacrvenilo poput Antonijevih raj ica. Nakon tog doga aja stanka za u inu vi e nije bila zabavna. Mama je porazgovarala s gospo icom Sarah i vi e mi nije bilo dopu teno prilaziti kapiji. Pojasnila mi je da su uvari obi ni ljudi i da smijem razgovarati samo s pripadnicima moje klase. No, kad mi je u ne to starijoj dobi djed O'Dwyer ispri ao nekoliko epizoda iz njezina ivota, shvatila sam koliko su njezine rije i bile paradoksalne. Tad jo nisam razumijevala atmosferu straha od prljavog rata, kojim je vojska sredinom sedamdesetih poku avala uni titi svakoga tko bi se poku ao suprotstaviti njezinoj dominaciji nakon Pernove smrti. Shvatila sam to tek kad sam se mnogo godina poslije vratila i primijetila da se u uljao kroz kapiju Santa Cataline i uzeo danak. Nisam bila prisutna kad su se razdvojili meni najdra i ljudi i kad su nam dom oskvrnuli stranci. No, kako je udnovat ivot! Koliko nepredvidljiv! Ja, Sofia Solanas Harrison, prisje am se, eto, pro ivljenih avantura i razmi ljam koliko sam sad daleko od te argentinske farme na kojoj sam pro ivjela djetinjstvo. Pampu su nadomjestila valovita brda engleskog krajolika i unato svoj njihovoj ljepoti, jo uvijek eznem da se rastvore kako bih u njima prepoznala ogromnu nizinu koja se iri podno argentinskog sunca. Drugo poglavlje Santa Catalina, sije anj 1972. - Sofia! Sofia! Por Dios! Gdje se sada skrila? Anna Melody Solanas de O'Dwyer nervozno se pre etavala terasom umorno bacaju i pogled prema su nim ravnicama. Bila je otmjeno odjevena u duga ku, bijelu ljetnu haljinu, a vatrenocrvena kosa bila joj je neuredno skupljena u rep. Tijelo joj se iscrtavalo na zalasku sunca. Dug ljetni odmor, koji je trajao od prosinca do o ujka, iscrpio joj je ivce. Sofia se pona ala poput divlje ivotinje. Bila je neposlu na i znala se jednostavno izgubiti na nekoliko sati, a

ona nije znala kako se boriti s tim. Osje ala se emotivno ispra njenom i iskori tenom. udjela je da se vru i dani pretvore u jesen i da ponovno zapo ne kola. Tjelesni uvari pobrinut e se za djecu u Buenos Airesu, a nastavnik e ih izdisciplinirati. - eno Bo ja, daj otpusti je malo! Ako joj previ e stegne uzde, jednog e dana iskoristiti priliku i pobje i progun ao je djed O'Dwyer izlaze i na terasu s velikim karama u ruci. - to namjerava u initi s tim, tata? sumnji avo ga je upitala za kiljiv i svojim svijetloplavim o ima i promatraju i ga kako tetura preko trave. - Ne namjeravam ti odsje i glavu pa se ne mora brinuti, Anna Melody obrecnuo se i zahihotao. - Opet si pio, tata. - Malo alkohola nikom nije na tetu. - Tata, Antonio se brine za vrt! Nema potrebe za tim odvratila je i o ajni ki odmahnula glavom. - Tvoja je majka voljela vrt. Znala mi je govoriti: Onaj kokotac jednostavno preklinje da ga se ve e za kolac. Nitko ga nije volio poput nje. Dermot O'Dwyer rodio se i odrastao u Glengariffu u ju noj Irskoj. O enio je svoju ljubav iz mladosti, Emer Melody, im je postao punoljetan kako bi mogao zara ivati za ivot. Oduvijek je znao to eli, i nitko i ni ta nije ga moglo uvjeriti u suprotno. S obzirom da su se kao par naj e e nalazili u uni tenoj opatiji u podno ju glengariffskih brda, tamo su se i vjen ali. Opatija je u me uvremenu izgubila ve i dio krova, a kroz otvore su se uvukli i pohlepno irili prsti br ljana, odlu ni da preuzmu ono malo to jo nisu uspjeli uni titi. Strahovito je ki ilo na dan njihova vjen anja i mladenka je bila prisiljena zadi i bijelu ifonsku haljinu iznad koljena i hodati do oltara u gumenim izmama. Slijedila ju je debela sestra Dorothy Melody, gr evito dr e i bijeli ki obran u nesigurnim rukama. Emer i Dorothy imale su osmero bra e i sestara, a bilo bi ih ak desetero da blizanci nisu umrli prije prvog ro endana. Otac O'Reilly skrivao se od ki e ispod velikog, crnog ki obrana, a okupljenom mno tvu obitelji i prijatelja rekao je da je ki a sretan znak i da Bog blagosivlja njihovu vezu svetom vodicom s nebesa. I bio je u pravu. Dermot i Emer voljeli su se sve do dana kad

mu je Bog nije oduzeo, a zbilo se to jednog jutra u velja i 1958. godine. Nije se volio prisje ati kako ju je prona ao blijedu i hladnu na kuhinjskom podu, te se stoga prisje ao kakva je bila na dan njihova vjen anja trideset dvije godine ranije, s cvjetovima kozje krvi u dugoj crvenoj kosi, s puna nim i zlo estim ustima, i malim, nasmije enim o ima koje su iskrile samo za njega. S obzirom da ga je sve u Glengariffu po elo podsje ati na nju, spakirao je nekolicinu svojih stvari foto-album, njezinu ko aru sa iva im priborom, o evu Bibliju i zave ljaj starih pisama te utro io posljednji nov i na jednosmjernu kartu za Argentinu. U po etku mu je k i vjerovala da e se zadr ati tek nekoliko tjedana, ali kako su se tjedni redali jedan za drugim, shvatila je da ne namjerava oti i. Anna Melody dobila je ime po majci, Emer Melody. Dermot je toliko volio njezino melodiozno ime da je po elio nazvati bebu Melody O'Dwyer, ali Emer je smatrala kako Melody zvu i poput imena za ma ku, pa je dijete jo po baki naslijedilo krsno ime Anna. Nakon to se rodila, Emer je zaklju ila da je Bog zacijelo odlu io kako im nije potrebno vi e djece. Znala je govoriti da je Anna Melody tako lijepa da im Bog ne eli podariti drugo dijete kako ne bi moralo ivjeti u njezinoj sjeni. Nije li Bog dobrohotan? Ako jest, zacijelo zna to je najbolje za nju i njezinu obitelj. Ipak, Emer je nastavila eznuti za djecom promatraju i bra u i sestre kako odgajaju mnogobrojnu eljad, kao da njima namjeravaju napu iti kraj. No, majka joj je oduvijek govorila da bude zahvalna na svakom daru kojim je Bog odlu i nagraditi. Nije li sre a da je uop e dobila ansu voljeti dijete? I tako je ljubav koju je uvala za dvanaestero lanu obitelj pru ila obitelji koja se sastojala tek od dva lana, potiskuju i neumornu zavist koju bi osjetila kad god bi povela k er u posjet ro acima. Anna Melody je u ivala u bezbri nom djetinjstvu. Roditelji su je razmazili i nikad nije morala dijeliti igra ke ili ekati na red, a kad je bila u dru tvu ro aka, trebala se samo rascmizdriti i majka bi odmah dojurila i u inila to god je bilo potrebno kako bi joj ponovno izvukla osmijeh na lice. Ro aci su je podozrivo gledali. Tvrdili su kako im uni tava zabavu i preklinjali roditelje da je ne pozivaju. Ako bi se ipak pojavila, ignorirali bi je i govorili joj da ode ku i jer nije dobrodo la. I tako je Anna Melody bivala izop ena iz njihovih igara. No, nije marila. Ni ona njih nije voljela. Bila je udno

dijete i daleko sretnija kad bi se sama vukla po brdima nego kad bi se na la u klaustrofobi noj skupini, koja je jurila ulicama Glengariffa poput ma aka lutalica. U brdima je mogla biti to god je htjela i sanjarila je kako e jednog dana ivjeti lagodnim ivotom filmskih zvijezda, koje su imale duge, blistave trepavice i nosile prekrasne, blje tave haljine. Sanjarila je biti poput Katherine Hepburn, Lauren Bacall i Deborah Kerr. Znala je baciti pogled prema gradu i uvjeravati se da e jednog dana biti bolja od svih njih. Napustit e te u asne ro ake i nikad se vi e ne e vratiti! Kad se udala za Paca i zauvijek napustila Glengariff, gotovo se uop e nije sjetila roditelja. A oni su iznenada ostali prepu teni sami sebi i jedino to ih je jo moglo tje iti bilo je sje anje na nju. Ku a je postala hladna i mra na bez voljene Anne Melody. Njezin je osmijeh i ljubav vi e nisu mogli ugrijati. Emer se promijenila. Deset tu nih godina pretrpjela je bez k eri, iako im se Anna Melody esto javljala pismima neprestano obe avaju i kako e ih posjetiti. Njezina su im pisma odr avlaa nadu sve dok na posljetku nisu shvatili da su u pitanju tek isprazne rije i zapisane na papir bez ikakve elje i namjere. Kad je Emer umrla 1958. godine, Dermot je znao da joj srce vi e nije moglo izdr ati. Izmorio se i jednostavno slomilo. No, on je bio sna niji i hrabriji i kad se otisnuo u Buenos Aires, zapitao se za to to, do vraga, nije ve odavno u inio. Mo da bi onda njegova voljena supruga jo uvijek bila iva. Anna (samo je on nazivao svoju k er Anna Melody) promatrala je oca kako prekapa gredicu ale i to nije poput drugih djedova. Pacov otac, prozvan Hector Solanas po svom ocu, uvijek je bio predivno odjeven i svje e izbrijan, pa ak i vikendom. Nosio je pulovere od ka mira i ko ulje kupljene u Londonu. Bio je izuzetno ponosan ovjek i podsje ao je na engleskog kralja Georgea. Predstavljao je najvjerniju ina icu plemstva i nikad nije spao s pijedestala. ak i nakon smrti, njegova se sjena nadvijala nad njom primoravaju i je da neprestano tra i njegovo odobrenje. Iako je provela mnogo godina u Argentini, jo je uvijek udjela za osje ajem pripadni tva, koji joj je, unato ulo enim naporima, neprestano izmicao. Ponekad je ak imala osje aj kao da gleda svijet oko sebe skrivaju i se iza neprozirnog staklenog prozora, gdje je nitko drugi ne mo e dotaknuti.

- Se?ora Anna! Se?ora Chiquita vas treba! Povratila se u stvarnost i ponovno osmotrila oca koji je rezuckao zelenilo poput poludjelog botani ara. - Gracias, Soledad. Ne emo ekati Se?oritu Sofiu. Objedovat emo kao obi no u devet odgovorila je i u la u ku u kako bi porazgovarala sa urjakinjom. - Como quiera, Se?ora Anna odvratila je Soledad smije e i se u bradu i vra aju i u kuhinju. Se?orita Sofia bila joj je najdra a od njezino troje djece. Soledad je po ela raditi za Se?ora Paca kad joj je bilo sedamnaest. Bila je ro akinja Chiquitine slu avke Encarnacion i netom nakon udaje Se?or Paco joj je povjerio kuhanje i i enje, a njezinom suprugu Antoniju odr avanje posjeda. Nisu imali djece. Iako su se trudili za eti obitelj, svaki im je poku aj bio uzaludan. Antonio joj se znao uvla iti me u noge kad god bi po elio - ispred pe i, iza grma ili stabla. Kad god bi se ukazala prilika, potrudio se ne propustiti je. Bili su nevjerojatni ljubavnici! No, kako im nijednom nije uspjelo za eti dijete, Soledad se utje ila usvojiv i Sofiju.Dok se Se?ora Anna posve ivala sinovima, Soledad se gotovo nikad nije odvajala od male Sofije, koja joj se zamotana u prega u dr ala za mekane grudi. ak ju je znala nositi sa sobom u krevet, jer se inilo da malena bolje spava obmotana mirisom i mekanim tijelom svoje slu avke. Soledad se bojala da je Anna ne voli dovoljno i svojski se trudila kako bi to nadoknadila preuzev i na sebe njezin odgoj. Se?ora Anna nije joj to zamjerala. tovi e, inilo se da joj je zahvalna. Nikad nije pokazivala previ e zanimanja za k i. Dodu e, nije bilo na Soledad da ispravlja njezine pogre ke. U to se nije eljela mije ati. Napet odnos izme u Se?ora Paca i Se?ore Anne nije bio njezin problem, a kad bi raspravljala o njemu s drugim slu kinjama, inila je to kako bi se opravdala to provodi mnogo vremena sa Sofijom. Ni iz jednog drugog razloga. Strastveno je i odano voljela malenu, kao da joj taj an el i uistinu pripada. Bacila je pogled na sat i shvatila da je kasno. Sofia je opet u nevolji! Tako se esto uvla i u neprilike, gotovo kao da se hrani na njima! Jadno jaganjce pomislila je mije aju i umak od tune i pripravljaju i teletinu. Jednostavno udi za pa njom! Anna je u la u dnevnu sobu odmahuju i bijesno glavom.

Podigla je telefonsku slu alicu. - Hola Chiquita rekla je naslanjaju i se na te ki, drveni ormar. - Anna, tako mi je ao. Sofia je ponovno oti la sa Santiagom i Marijom. Evo, samo to se nisu vratili... - Opet eksplodirala je Anna podigav i asopis sa stola i uzbu eno se hlade i. Ne bi li se Santiago trebao zrelije pona ati s obzirom da e u o ujku napuniti osamnaest i postati mu karac? Doista mi nije jasno za to se uop e dru i s petnaestogodi njakinjom! Osim toga, nije mu to prvi put. Zar ga nisi ve upozorila? - Naravno da jesam odgovorila je Chiquita. Nije voljela kad joj urjakinja gubi ivce. - Por Dios, Chiquita, zar ti nije jasno da neki jedva ekaju priliku da nam ugrabe djecu? - Anna, smiri se. Ovdje su na sigurnom. Uostalom, zacijelo nisu oti li daleko... No, Anna je nije slu ala. - Santiago lo e utje e na Sofiju nastavila je. Mlada je i dojmljiva, i smatra ga uzorom. A to se ti e Marije, bar je ona pametna i trebala bi znati da to nije u redu! - Znam, re i u im odvratila je Chiquita umornim glasom, odlu iv i se vi e ne opirati. - Dobro. Uslijedila je kratka i neugodna stanka. Chiquita je poku ala promijeniti temu razgovora. - eli li da ti pomognem sutra prije utakmice oko asada? upitala je. Treba li to to? - Ne, hvala, sve je sre eno odgovorila je Anna smek av i se. Oh, ao mi je, Chiquita! Ponekad jednostavno ne znam to u initi s njom! Toliko je tvrdoglava i nepromi ljena! De ki mi ne rade nikakve probleme. Doista ne znam na koga je! - Ni ja obrecnula se Chiquita ironi no. - Naljep a ljetna no uzdahnula je Sofia s jedne od najvi ih grana stabla. Ombu je jedinstveno stablo. Divovske je veli ine, a grane su mu polo ene nisko i prote u se u ravnini s tlom. Obujam trupa mo e prije i stotinu dvadeset, pa ak stotinu pedeset centimetara, a

debelo korijenje izbija mu na povr inu u duga kim i kvrgavim pipcima, kao da se rastapa i tlom iri vosak. Ne samo da je neobi nog oblika, ve je ujedno i tipi no za suhe nizinske predjele. Jedino je stablo koje tamo istinski pripada. Domoroda ko indijansko stanovni tvo navodno je vi alo bo anstva u njegovim velikim granama, a govorilo se da gauchosi ne ele spavati u njegovu podno ju, pa ak ni i u Sofijino doba. No, djeca koja su odrasla na Santa Catalini smatrala su da ima magi ne mo i. Ispunjavalo im je elje kad mu se prohtjelo, a s obzirom da je bilo visoko, predstavljalo je savr enu izvidnicu i omogu avalo pogled miljama uokrug. No, ponajvi e od svega, imalo je tajanstvenu ar koju je bilo nemogu e pojasniti, dra koja je privla ila mnogobrojne generacije djece, koja bi se skrivala me u njegovim granama u potrazi za avanturom. - Mogu vidjeti Josea i Pabla. Po uri! Ide mi na ivce doviknula je Sofia s nestrpljenjem. - Dolazim! Malo strpljenja odvratio je Santi ve u i konje. - Santi, ho e li mi pomo i? upitala ga je Marija nje nim i promuklim glasom i promatraju i Sofiju kako se nastavlja penjati i uvla iti u isprepletene debele grane. Oduvijek joj se divila. Bila je hrabra, otvorena i sigurna u sebe. Cijeli su ivot bile najbolje prijateljice i zajedno su spletkarile, kovale zavjere, igrale se i dijelile tajne. Marijina majka Chiquita nazivala ih je Las Dos Sombras (dvije sjene) kad su bile manje, jer se jedna uvijek povla ila za drugom poput sjene. Druge djevoj ice na farmi bile su ili starije ili mla e, te su Sofia i Maria, s obzirom da su bile vr njakinje, bile prirodni saveznici u obitelji kojom su dominirali dje aci. Kako nijedna nije imala sestru, jo prije mnogo godina odlu ile su se posestriti. Svaka je probola prst pribada om i potom su ih spojile kako bi izmije ale krv. Tako su uspostavile tajnu vezu kojom su se silno ponosile. Otkako su se posestrile, vjerovale su kako njihovim venama te e ista krv. S vrha stabla Sofia je imala pogled na itav svijet. Mo da ne ba na itav, ali zacijelo na onaj dio koji se prostirao ispod zadivljuju eg neba. Sunce je gotovo ve za lo i obzor je bio poput ogromnog, arenog kotla preplavljuju i nebo ru i astom i zlatnom bojom. Sparina u zraku bila je ispunjena komarcma, koji su prijete e lebdjeli oko listova.

- Opet me grizu trznula se Maria i po e ala po nozi. - Evo rekao je Santi saginju i se i uzimaju i sestrino stopalo u ruke. Spretno ju je podigao kako bi se mogla trbuhom osloniti na prvu granu i sama nastaviti dalje. Potom se i sam popeo spretno u kojom je zapanjivao sve koji su ga poznavali. Jo dok je bio malen, pretrpio je nezgodu igraju i polo i po eo hramati. Miguel i Chiquita bili su o ajni vjeruju i kako e mu ta mana predstavljati prepreku u ivotu i odmah su odletjeli s njim u Ameriku. Odveli su ga na svakojake specijalisti ke preglede, ali se ispostavilo da je to bilo posve nepotrebno. Santi nije podlegao lije ni kim prognozama i sve ih je uspio iznenaditi. Iako je tr ao na pomalo udan na in, okre u i jedno stopalo unutra, bio je br i od ro aka, ak i od onih koji su bili nekoliko godina stariji od njega, a kao mladi postao je najbolji polo igra na ran u. Nema sumnje s ponosom je izjavio njegov otac mladi Santiago posjeduje hrabrost koju se rijetko vi a u dana nje vrijeme. Daleko e dogurati, ali e pritom krvavo platiti svaki korak! - Fantasti no je, zar ne? rekla je Sofia odu evljenim glasom kad joj se pridru io. Lice joj je bilo ozareno. Ima li d epni no i ? elim urezati elju! - Ma, to e sada po eljeti? Ionako ti se ne e ostvariti odvratio je zaja iv i granu i zaljuljav i noge. Ne znam za to to uop e radi . Ali Sofijina ruka ve se kretala stablom pretra uju i koru u potrazi za tragovima pro losti. - Oh, i te kako e se ostvariti! Mo da ne ove godine, ali jednog dana kad mi to bude bilo od presudne va nosti! Zna da stablo zna koje elje ispuniti, a koje zanemariti odvratila je i potap ala ga s ljubavlju. - Sad e jo re i kako mo e razmi ljati i osje ati podrugljivo se obrecnuo odmi u i si znojnom rukom gustu, plavu kosu s ela. - Prava si neznalica, Santi, ali jednog e dana shvatiti. Samo ekaj i vidjet e ! Jednog dana uistinu e po eljeti da ti se ne to ostvari i kad nitko ne bude gledao, prokrast e se ovamo kad se spusti mrak i urezati elju u stablo. Nasmijala se. - Radije u posjetiti staru vje ticu u gradu. Ve e su anse da e mi La Vieja Bruja odrediti budu nost nego ovo glupo stablo. - Posjeti je ako eli ... ako si sposoban zadr ati dah kako ne bi udahnuo smrad! Oh, evo je uzviknula je napipav i jednu od

posljednjih elja koje je urezala u koru stabla, a koja je poput stare rane ostavila uredan, bijeli o iljak. Maria im se kona no pridru ila zajapurena i uzdihana od penjanja. Svijetlosme a kosa padala joj je na ramena u krhkim pramenovima lagano joj se lijepe i oko sjajnih, okruglih obraza. - Pogledaj prizor! Nije li veli anstven rekla je bez daha i osvrnula se oko sebe. Ali njezina je ro akinja ve izgubila zanimanje i udubila se u pretra ivanje kore u potrazi za svojim umjetni kim izri ajem. - Mislim da je i ova moja rekla je popev i se na granu iznad Santija kako bi je mogla bolje prou iti. Da, to je moj znak, vidi ? - Mo da je to bio znak prije est mjeseci, ali sad je ostala samo mrlja odvratio je podi u i se i sjedaju i na drugu, kvrgavu granu stabla. - Urezala sam zvijezdu, a u tom sam izuzetno dobra ponosno mu je odgovorila. Hej, Maria, gdje je tvoj znak? Maria se polako i nesigurnim koracima pomaknula niz granu. Na trenutak se poku ala orijentirati, a onda je zaobi la granu na kojoj je sjedio Santi i spustila se na ni u pribli avaju i se deblu. Ugledala je svoj znak i s e njom ga opipala. - Ja sam urezala pticu odvratila je s osmijehom. - Za to? upitala je Sofia samosvjesno se spu taju i na granu do nje. - Smijate ete mi se ako vam ka em srame ljivo je odgovorila. - Ne emo odvratio je Santi. Je li ti se ostvarila? - Naravno da nije i nikad ne e, ali se ipak isplatilo za eljeti je! - Onda? O emu je rije ? nestrpljivo se ubacila Sofia zaintrigirana njezinim oklijevanjem. - U redu, re i u vam. Po eljela sam imati predivan glas kako bih mogla pjevati uz maminu gitaru! Podigla je o i boje lje njaka i ugledala kako im se lica razvla e u osmijeh. - Zna i, ptica simbolizira pjesmu - odvratio je Santi i prasnuo u smijeh. - Valjda. Iako je nisam zapravo zato urezala! - Nego za to onda, ludo? - Jer volim ptice, a kad sam to po eljela, ugledala sam predivnu pti icu na obli njoj grani. Zna kako tata uvijek govori da

znak ne mora imati nikakve veze sa eljom. Potrebno je samo ostaviti trag. Osim toga, urezala sam je prije godinu dana kad mi je bilo etrnaest. Ako je tako smije na, kakva je onda bila tvoja, Sofia? - Po eljela sam da mi tata dopusti igrati u Copi Santa Cataline odvratila je budno i ekuju i Santijevu reakciju. Upravo kako je naga ala, prasnuo je u smijeh. - Kup Santa Cataline? ali se! Uskliknuo je u udu i bahato je odmjerio blijedozelenim o ima. Lice mu se iskrivilo s nevjericom. - Mrtva sam ozbiljna. - Pa emu onda zvijezda? upitala je Maria otresaju i si rame gdje joj je mahovina zaprljala ko ulju. - elim biti polo-zvijezda odgovorila im je le ernim glasom, kao da izjavljuje kako namjerava biti medicinska sestra. - Mentirosa! Chofi, vjerojatno ni ta drugo ni ne zna nacrtati! Maria je jedina umjetnica u obitelji odvratio je Santi i naslonio se na granu umiru i od smijeha. La Copa Santa Catalina? Tek si dijete! - Dijete? Ti, umi ljeni klipane pobunila se pretvaraju i se da je ljuta. U travnju u napuniti esnaest! Za samo tri mjeseca postat u ena! - Chofi, nikad ne e postati ena jer nikad nisi bila djevojka odvratio je aludiraju i na njezinu dje a ku narav. Djevojke se pona aju poput Marije. Ne, Chofi, pravi si de ko! Sofia ga je promatrala kako se spu ta s grane. Traperice su mu bile iroke i izno ene, i padale mu nisko na bokove. Majica kratkih rukava podigla mu se na prsima otkrivaju i ravan, preplanuli trbuh, a kukovi se izbacili kao da ga izgladnjuju kod ku e. No, bilo je op e poznato da nitko ne mo e pojesti vi e od Santija. Znao je pro dirati hranu strelovitom brzinom. Po eljela mu je opipati ko u i po kakljati ga. Htjela je izmisliti bilo kakav razlog kako bi ga dodirnula. Ve inu vremena provodili su zajedno i uzbudila bi se pri svakom dodiru. Ali ve su pro la dva sata otkako ga je posljednji put dodirnula i vi e se nije mogla suzdr avati. - A gdje je tvoja? upitala je ude i ponovno za njegovom pa njom. - Ah, ne znam i nije mi stalo. To su ionako gluposti. - Nisu obje su se pobunile. - Sje a se kako nam je tata govorio da svako ljeto urezujemo

elje? sjetno ga je upitala Sofia. - I oni su to inili dok su bili djeca. Uvjerena sam da bismo prona li i njihove znakove kad bismo ih potra ili nadodala je Maria melodramati no uzdahnuv i. - Ve su se odavno izbrisali, Maria. Mislim da nestaju nakon godinu do dvije odvratio je znala kim tonom. U svakom slu aju, trebalo bi ti mnogo magije da Paco dopusti Sofiji igrati u Kupu Santa Cataline. Nakon toga ponovno je prasnuo u smijeh i uhvatio se za trbuh pokazuju i joj koliko mu se njezina elja ini nevjerojatnom. Sofia je odmah sko ila na njegovu granu i rukom mu po ela trljati donji dio trbuha sve dok nije po eo kliktati od u itka i boli. - Chofi, nemoj mi to raditi! Oboje emo pasti i poginuti upozorio ju je izme u naleta smijeha, dok je prstima prelazila liniju koja mu je dijelila preplanuli dio od neosun anog, koji mu se skrivao ispod ga a. Uhvatio ju je za zglob i tako ga sna no stisnuo da se trznula. Bilo mu je sedamnaest. Bio je dvije godine stariji od njih dvije i uzbu ivalo ju je kad je upotrebljavao snagu kako bi je pokorio, ali pretvarala se da joj to ne odgovara, jer je zapravo u ivala u igri. - Mislim da imam anse pobunila se prisloniv i si zglob na prsa. - Nema , Chofi odgovorio je smijulje i se. - Za to? - Jer djevojke ne igraju na utakmicama! - Pa, za sve postoji prvi put prkosno je odbrusila. Mislim da e mi tata dopustiti! - Ne kad je u pitanju Kup Santa Cataline. Mnogi se ponose njime, Chofi. Osim toga, Agustin je etvrti igra . - Zna i sam da mogu igrati jednako dobro kao on! - Na alost, ne znam, ali ako ti nekim udom uspije, ne e to imati nikakve veze s magijom. Pokvarena igra i manipulacija vi e su u tvom stilu! Obmotala si jadnog Paca oko prsta, a ovjek toga nije ni svjestan! - Sve ih je obmotala oko prsta, Santi nadodala je Maria bez trunke zavisti i nasmijala se. - Sve osim mame. - to? Vi e ti ne polazi za rukom, Chofi?

- S Annom joj nikad ni nije i lo. Kup Santa Cataline bio je polo-utakmica koja se igrala svake godine protiv susjedne estancije La Paza. Navedene su estancije bile suparnici ve godinama, tovi e generacijama, i prethodne je godine Santa Catalina izgubila jednim pogotkom razlike. Ro aci na Santa Catalini, kojih je bilo mnogo, igrali su polo gotovo svako poslijepodne tijekom ljetnih mjeseci, upravo kako su Annini ro aci u Glengariffu obi avali bacati koplje. Sofijin otac Paco i njegov stariji brat Miguel bili su najvi e zainteresirani i na silu uvla ili dje ake kako bi neprestano pobolj avali igru. Santi je ve bio me u najboljim igra ima, to je bio fantasti an uspjeh, s obzirom da je bilo potrebno biti proigran igra kako bi se uop e moglo kvalificirati za ulazak u tim. Miguel je bio strahovito ponosan na njega i nije se trudio prikriti injenicu da ga favorizira. Fernando, Santijev stariji brat, bio je lo iji i ljutilo ga je to ga mla i brat u svemu nadma uje. Osje ao se poni enim ne samo zato to je Santi bio bolji igra , nego zato to mu je to polazilo za rukom unato tomu to je hramav. Osim toga, bilo je o igledno da je o ev ljubimac i potajno je pri eljkivao da brat podbaci. U snu je od silne elje znao stiskati zube, ali Santi je jednostavno bio nenadma iv. Prokleti zubar na posljetku mu je uvalio ru nu protezu i zaprijetio da je nosi no u ako eli sa uvati zube. Naravno, bio je to jo jedan avao koji mu je Santi sa zadovoljstvom zakucao u lijes! Sofia je imala dvojicu starije bra e, Rafaela i Agustina. Zajedno sa Santijem i Fernandom inili su tim Santa Cataline. Rafael je tako er bio lo iji od Santija, a Agustin pak najlo iji. Naravno, Sofia je bijesnila to nitko ne obra a pa nju na nju. alila je to se nije rodila kao mu ko. Mrzila je igre za djevoj ice i odrasla slijede i dje ake i nadaju i se da e je uklju iti u svoje igre. Santi joj je oduvijek to dopu tao. esto bi uzeo vremena kako bi joj pomogao nau iti igrati polo i inzistirao je da vje ba s dje acima, ak i kad su mu se brat i ro aci estoko protivili. Mrzili su igrati s njom, posebice zato to je bila bolja od nekolicine. No, Santi je tvrdio da joj dopu ta uklju iti se u igru kako bi je primirio. Zna biti izrazito zahtjevna i bilo je jednostavnije popustiti pojasnio joj je. On joj je bio najdra i ro ak. Oduvijek ju je branio i zapravo joj je bio bolji brat od Rafaela i bijednog Agustina. Dobacio joj je d epni no i . Hajde, ure i si elju rekao joj je

izvla e i kutiju cigareta iz d epa. Ho e jednu? - Naravno, za to ne? Izvukao je cigaretu, zapalio je i povukao dugi dim, te joj ponudio. Sofia se popela na vi u granu poput majmuna i zasjela prekri iv i noge. Preplanula koljena ukazala su joj se kroz popucane traperice. - to da za elim ovaj put? uzdahnula je i rastvorila no i . - Samo pazi da je ostvarivo dobacio je gledaju i prema sestri koja je sjedila i promatrala ro akinju s divljenjem. Sofia je povukla dim i odmah ga s ga enjem ispuhnula. - Hej, vrati mi je ako ne namjerava pu iti kako spada! Nemoj da propadne upozorio ju je razdra enim glasom. Ni ne zna koliko mi ih je te ko nabaviti! - Ne la i. Encarnacion ti ih nabavlja odvratila je le ernim tonom i zapo ela urezivati znak u koru stabla. Mekano drvo podalo se bez problema i si u no iverje po elo se lju titi poput listi a okolade. - Tko ti je rekao? - Maria. - Nisam htjela... odvratila je Maria osje aju i gri nju savjesti. - Gle, Santi, nikoga ionako nije briga. Pa to? Ne emo te odati prekinula ju je Sofia, udubiv i se vi e u urezivanje elje i ne obra aju i vi e pa nju na prepirku koju je potpalila izme u brata i sestre. Santi je uhvatio cigaretu izme u palca i ka iprsta i gledaju i je kako ne to urezuje u koru stabla, povukao dug dim. Odrastao je s njom i oduvijek ju je do ivljavao sestrom poput Marije. No, Fernando se ne bi slo io s tim. Njemu je Sofia bila ponajmanje naporna. S divljenjem joj je prou io ten. Ko a joj je bila nje na i sme a poput Encarnacionine okoladne kreme, a u profilu joj se mogla prepoznati arogancija. Je li to zato to joj je vr ak nosa pr ast, ili mo da zato to ima nagla enu bradu? No, najvi e od svega volio je njezin karakter. Bila je prkosna i te ka. Njezine sme e, bademaste o i mogle su nje nost u trenutku zamijeniti bahato u, a kad bi se ljutila, znale su potamniti i njihova kestenjasta boja poprimila bi tamnu, crvenkasto-sme u nijansu, koju nije imao prilike vidjeti ni kod koga drugog. Nitko nije mogao re i da je laka i divio joj se zbog toga. Imala je karizmu i privla ila ljude, i oni su se ponekad

znali ope i u njezinu prisustvu. S u itkom bi ih promatrao kako se cvrlje znaju i da on ima druk iji, poseban status. Kad god bi se prijateljstvo s nekim drugim izjalovilo, uvijek bi mu se vratila. Nakon nekog vremena kona no se naslonila na stablo i ponosno nasmije ila na svoje umjetni ko djelo. - I to je to onda? upitala ju je Maria naginju i se prema stablu. - Zar ne mo e prepoznati? odvratila je ljutito. - ao mi je, ali ne mogu. - Pa, srce odgovorila je i presrela Marijin zbunjen pogled. - Da? - Nije li to malo stereotipno? Tko je sretnik? dobacio je Santi spu taju i se natrag na granu i tromo ma u i rukama i nogama. - Ne u vam priznati. Uostalom, to je moja elja odgovorila je i srame ljivo oborila pogled. Nije se esto rumenjela u licu, ali u posljednjih nekoliko mjeseci njezini su se osje aji prema Santiju promijenili. Svaki put kad bi joj se tako zagledao u o i, zacrvenila bi se, a srce bi joj po elo ubrzano tu i bez ikakva razloga. Smatrala ga je svojim uzorom. Divila mu se i obo avala ga, i nije joj bilo jasno za to se zna nenadano zarumenjeti. inilo joj se da je izgubila nadzor nad vlastitim licem. Vi e ju nije pitalo za dopu tenje i inilo je kako mu se prohtije. Po alila se Soledad i priznala joj da se zna zacrveniti u licu dok pri a s de kima. Soledad se na to nasmijala i pojasnila joj da je to sastavni dio odrastanja. Sofia se ponadala da e to ubrzo prerasti. S uzbu enjem i radoznalo u zamislila se nad novim osje ajima koje je pro ivljavala, ali Santi je bio miljama daleko i ispuhivao dim poput Indijanca. Maria je uzela no i urezala si u no sunce. - Neka mi Bog podari dug i sretan ivot. - Nije li to udna elja? podrugljivo je odvratila Sofia podi u i prkosno nos. - Ne smije ni ta uzeti zdravo za gotovo, Sofia odgovorila joj je ozbiljnim tonom. - Oh, Bo e, ponovno si slu ala moju ludu majku! Ho e li jo poljubiti i kri ? Napravila je grimasu opona aju i maj inu pobo nost i bogohulno se prekri ila. Maria se nasmijala.

- Ne e li i ti ne to po eljeti, Santi? Hajde! Takav je obi aj! - Ne, to samo cure rade. - Kako god eli odvratila je i ponovno se naslonila na stablo. Mmm... Osje ate li miris eukaliptusa? - Satenski povjetarac nje no joj je pre ao preko vru ih obraza nose i sa sobom nepogre iv, ljekovit miris eukaliptusa. Od svih mirisa na campu, taj mi je najdra i! Kad bih se izgubila negdje na moru i osjetila ga, zaplakala bih za rodnim krajem nadodala je s melodramati nim uzdahom. Santi je ponovno povukao dug dim i ispustio ga kroz usta prave i kolutove. - Sla em se. Uvijek me podsje a na ljeto. - Ja ga ne mogu namirisati. Osje am samo Santijev Marlboro po alila se Maria ma u i rukom. - Bueno, onda nemoj sjediti niz vjetar obrecnuo se. - Ne, Santi, ti nemoj sjediti uz vjetar! - Mujeres uzdahnuo je. Kosa boje pijeska padala mu je oko lica poput tajnovitih aura o kojima je neprestano brbljala La Vieja Bruja. Tvrdila je kako navodno svatko ima auru. Svatko osim onih koji su izuzetno zlo esti. I tako su se njih troje izvalili na granama poput ma aka tra e i prve zvijezde u ti ini sumraka. Konji su zarzali i umorno se dovukli u podno je stabla prebacuju i se s jedne na drugu nogu kako bi se odmorili. Zabacivali su glave strpljivo se bore i protiv oblaka mu ica i komaraca. Maria je na posljetku predlo ila da se vrate. - Uskoro e se spustiti mrak rekla je zabrinuto i popela se na konja. - Mama e me ubiti uzdahnula je Sofia naga aju i Annin bijes. - Pretpostavljam da u ja opet biti kriv progun ao je Santi. - Pa, Santiago, ti si odrasla osoba... i trebao bi se brinuti za nas! - S obzirom da ti je majka raspolo ena za obra un, Chofi, mislim da ovaj put ne u preuzeti odgovornost! Svi su dobro poznavali Annin temperament. Sofia se bacila na konja i iskusnom ga rukom provela kroz tamu. Kad su se vratili na ran , predali su ih Joseu, najstarijem gauchu, koji je stajao nagnut nad ogradu ispijaju i Mate srebrnom, ukra enom bombillom i ekaju i strpljivo kao da mu vrijeme ni ta ne zna i. Odmahnuo je sjedokosom glavom.

- Se?orita Sofia, majka vas zove cijelu no blago ju je prekorio. Opasna su vremena, ni?a, morate biti oprezni! - Oh, dragi Jose, ne biste se trebali toliko brinuti! Znate da u se izvu i! Nasmijala se i pojurila za Marijom i Santijem, koji su se ve uputili prema svjetlima. Ispostavilo se da su im predvi anja bila to na. Anna je bijesnila. Poput klauna koji iska e iz kutije, im je ugledala k er posko ila je i ruke su joj poletjele u zrak kao da ih vi e ne mo e nadzirati. - Gdje si, do vraga, bila? Odmah ju je napala, a lice joj je poprimilo crvenu boju poput kose. - Oti li smo jahati i jednostavno sam zaboravila koliko je sati. ao mi je. Agustin i Rafael le ali su izvaljeni na sofama i podrugljivo se smije ili. - Za to se cerekaju? Agustin, nemoj prislu kivati! Ovo te se ne ti e! - Sofia, la e k'o pas! - Ovo nije smije no odvratila je Anna o ajnim glasom. - A sad u sobu, Se?orita Sofia - tiho je nadodao Agustin. No, Anna nije bila raspolo ena za ale. Bacila je pogled prema suprugu kako bi dobila podr ku, ali Paco je nastavio razgovarati sa sinovima o Kupu Santa Cataline. Djed O'Dwyer, koji ionako nije bio ni od kakve pomo i, bu no je hrkao u naslonja u. Stoga je, kao po obi aju, bila prisiljena ponovno odglumiti autokrata. Okrenula se prema k eri i uzdahnuv i poput dobro izvje banog mu enika, odaslala je u sobu bez ve ere. Sofiju to uop e nije iznenadilo. im je napustila prostoriju, odvukla se u kuhinju. Upravo kako se i nadala, Soledad je o ekivala da e biti ka njena te joj je spravila empanadas i zdjelu punu vru e zapallo juhe. - Paco, za to me ne podr i ? Za to si uvijek na njezinoj strani? Ne mogu to sama initi! - Mi amor, umorna si. Za to ne ode ranije u krevet? Pogledao je Annino natmureno lice i ponovno poku ao u njemu prepoznati nje nu djevojku koju je o enio. Za to se skriva? Za to se boji pokazati? Jednog dana jednostavno se povukla i nije znao ho e li je ikad ponovno ugledati.

Ve era je protekla u udnoj atmosferi. Anna je iz inata odabrala upali izraz lica, a Rafael i Agustin nastavili su pri ati s ocem o polo-utakmici kao da je nema. Nitko nije primijetio da Sofija nije prisutna. Njezino je mjesto za stolom sve e e bivalo prazno. - Moramo se uvati Roberta i Francisca Lobita rekao je Rafael pri aju i punim ustima. Anna ga je umorno pogledala, ali bile su mu dvadeset tri godine i znala je da je prestar da mu govori kako se pona ati. - Potrudit e se neprestano pokrivati Santija odvratio je Paco podigav i glavu i uputiv i im ozbiljan pogled. On nam je najbolji igra u ekipi, to zna i da ete ovaj put imati ve u odgovornost. Razumijete li? Agustine, morat e se skoncentrirati, ali doista skoncentrirati! - Ne brini, tata odgovorio je Agustin prebacuju i svoje sitne sme e o i s oca na brata i poku avaju i djelovati iskreno. Ne u vas iznevjeriti! - Bolje ti je da se to ne dogodi ili e te sestra zamijeniti odvratio je Paco. Agustin se namr tio i zagledao u teletinu na tanjuru, a Anna je glasno uzdahnula i odmahnula glavom. No, Paco to nije zamijetio. Napu ila je usnice i nastavila jesti u ti ini. Pristala je da Sofia igra polo s ro acima sve dok je u to uklju ena samo obitelj, no ljutito je odlu ila: Preko mene mrtve igrat e pred Lobitovima! Sofia se u to vrijeme ljulju kala u toploj kupelji i blje tavo bijelim mjehuri ima. Naslonila se le ima na kadu i u mislima vratila na Santija. Znala je da to to ini nije u redu i da bi je Padre Julio kaznio s dvadesetak Zdravo Marija da zna kakve joj razvratne misli hvataju slabine ispunjavaju i ih po udom. Majka bi joj se prekri ila i rekla da takva zaljubljenost nije prirodna. No, njoj je to bila najprirodnija stvar na svijetu. Zamislila je Santija kako je ljubi i zapitala se kako bi poljubac izgledao u stvarnosti. Nikad jo nije nikoga poljubila. Zapravo, poljubila je Nacha Estradu na kolskom igrali tu, ali u inila je to samo zato to je izgubila okladu. Nije to bio poljubac kakav razmjenjuju ljudi koji se uistinu vole. Sklopila je o i i zamislila njegovo toplo lice boje meda tik do svog, pa njegove pune i nasmije ene usnice kako se lagano rastvaraju i spu taju na njezine. Zamislila je njegove o i zelene poput turmalina kako s ljubavlju

gledaju u njezine. I svaki put kad bi u tom trenutku zastala ne znaju i to slijedi, jednostavno bi premotala vrpcu i zapo ela iznova sve dok joj se voda u kadi ne bi ohladila, a jagodice prstiju namre kale poput ko e ostarjele iguane. Tre e poglavlje Probudila ju je nje na svjetlost zore probijaju i se kroz zavjese. Le ala je neko vrijeme oslu kuju i prve jutarnje zvukove. Raspjevani gorriones i tordos veselo su najavljivali dan skaku u i s grane na granu u kro njama velikih platana i jablanova. Nije trebala pogledati na sat. Znala je da je est sati. Ljeti je uvijek ustajala u est ujutro. Jutro joj je bilo omiljen dio dana. Dok bi ostatak ku anstva jo spavao, navukla bi traperice i majicu kratkih rukava, isplela si duga ku, tamnu pletenicu i zavezala je crvenom vrpcom te obula alpargatas. Vani je sunce blje talo mutnim sjajem nje no se ukazuju i kroz sumaglicu zore. Skakutala je poletna srca kroz stabla prema puestu i polo-igrali tu, a stopala joj gotovo nisu dodirivala tlo. Jose je ve ustao i o ekivao ju je, po obi aju odjeven u iroke bombachas, tamnosme e ko ne izme i te ku rastru ukra enu velikim, srebrnim kovanicama. Pod iskusnim okom tog starog gaucha, a zajedno s njegovim sinom Pablom, nekoliko sati prije doru ka vje bala bi udarati loptu, to se nazivalo stick and balling. Bila je najsretnija kad je jahala jer bi jure i terenom osje ala neopisivu slobodu. Naravno, njezini nisu znali za to. U osam je predala kobilu Joseu i vratila se ku i. Dok je prolazila pokraj Santijeve ku e, sakrila se iza hrasta i bacila pogled. Njihove slu avke Rosa i Encarnacion, odjevene u besprijekorno bijele i svijetloplave uniforme, tiho su iznosile stol za doru ak na terasu. No, od Santija ni traga. Volio je spavati i rijetko je ustajao prije jedanaest. Chiquitina ku a nije bila poput Annine. Bila je jednokatnica blijedoru i aste boje, a pra njavi krovni crepovi ve su odavno zbog sunca izgubili boju. Sofia je najvi e voljela svoju ku u sa blje tavo bijelim zidovima i tamozelenim kapcima, koje su donekle zaklanjale lozika i velike zemljane lon anice s geranijima i vranjemilom. Paco i Anna ve su ustali i pijuckali kavu na terasi, zaklanjaju i se od sunca ispod velikog suncobrana. Djed O'Dwyer vje bao je trikove s kartama na jednom od ko tunjavih pasa, koji je bio

izuzetno susretljiv nadaju i se kako e dobiti komadi hrane. Paco je nosio ru i astu polo majicu i traperice. Sjedio je zavaljen u stolicu i itao novine, a nao ale su mu se spustile navrh orlovskog nosa. Kad se Sofia pribli ila, spustio je novine i nato io si kave. - Tata... zapo ela je. - Ne. - to? Jo te nisam ni upitala nasmijala se i sagnula kako bi ga poljubila. - Znam to e me upitati, Sofia, i odgovor je ne. Sjela je i zgrabila jabuku i potom primijetila kako mu se usta razvla e u smije ak. Zagledala se u njega svojim kestenjastim o ima i nasmije ila mu se. Za njega i za djeda uvijek je uvala djetinjast i zlo est osmijeh, ijem armu nisu mogli odoljeti. - Dale tata, nikad mi ne da ansu igrati! To je tako nepo teno! Na posljetku, papito, ti si me i nau io kako igrati polo! - Sofia, to je uistinu previ e prekorila ju je Anna ne mogav i se suzdr ati. Nije mogla shvatiti kako Paco ba svaki put nasjedne na njezina nagovaranja. Tata je rekao ne, i sad ga pusti na miru i doru kuj kako pristoji. S no em! Sofiju je to naljutilo i prkosno je zabola no u jabuku. Anna se nije obazrela i nastavila je listati asopis. Kutom oka bila je svjesna Sofijina pogleda i lice joj je poprimilo neumoljiv izraz. - Za to mi ne dopu ta igrati polo, mama? upitala ju je na engleskom. - Tako se dame ne pona aju. Mlada si ena. Nisi mu ko pojasnila joj je jednoli nim glasom. - Samo zato to ti ne voli konje... promrmljala je Sofia razdra eno. - To nema nikakve veze. - I te kako ima! eli da budem poput tebe, ali nisam takva. Ja sam poput tate. No es cierto, Pap? - Molim? odvratio je Paco ne prate i razgovor. im bi po ele pri ati engleski, izgubio bi zanimanje. No, u tom su se trenutku Rafael i Agustin izvukli na svjetlo kilje i prema suncu poput vampira. Najljep i dio zore proveli su u malom no nom klubu u gradu. Anna je odlo ila asopis i uputila im nje an pogled. - Spr it e mi o i progun ao je Agustin. Glava mi puca! - Kad ste se vratili? suosje ajno ih je upitala.

- Oko pet ujutro. Mogao bih prespavati cijelo jutro odgovorio je Rafael nesigurno je poljubiv i. to ima, Sofia? - Ni ta odbrusila je i o inula ga pogledom. Idem na bazen. Ustala je i odjurila. im se izgubila, Anna je ponovno uzela asopis i uputila im dobropoznat, mu eni ki osmijeh. - Danas e biti lo dan uzdahnula je. Sofia je jako uzrujana to joj nije dopu teno igrati utakmicu. - Por Dios, tata! Ne e joj valjda dopustiti! - Tata, nije mogu e da ozbiljno razmi lja o tome? zaprepa teno je nadodao Agustin. Anna je bila odu evljena da njezina hirovita k i nije bar jednom uspjela izmanipulirati oca. Zahvalno mu se nasmije ila i dodirnula ruku. - Trenutno razmi ljam samo ho u li putrom premazati mediju lunu, pojesti tost s membrillom ili samo popiti kavu. Nisam spreman donijeti nikakvu drugu odluku odgovorio je i podigao novine, ponovno se sakriv i iza njih. - to se dogodilo, Anna Melody? upitao je djed O'Dwyer. Nije znao ni rije panjolskog. tovi e, bio je pripadnik generacije koja je o ekivala da svi govore engleski. Pro ivio je esnaest godina u Argentini i nijednom se nije potrudio nau iti jezik. Umjesto da usvoji nekoliko najosnovnijih izraza, osoblje na Santa Catalini bilo je prisiljeno tuma iti si njegove geste i nekolicinu rije i, koje je poku avao izgovoriti izuzetno sporim i povi enim tonom. Kad bi podigli ruke i iz o aja slegnuli ramenima, samo bi razdra ljivo promumljao: ovjek bi o ekivao da su dosad ve nau ili! I odvukao bi se potra iti nekoga tko bi mu mogao poslu iti kao prevoditelj. - eli sudjelovati u Kupu odgovorila mu je. - Vra je dobra zamisao! Neka poka e tim momcima kako se igra! Voda je bila hladna kad je Sofia izbila na povr inu. Nastavila je bijesno plivati gore-dolje, sve dok nije osjetila kako je netko promatra. Izronila je i uo ila Mariju. - Hola! pozdravila ju je ispljunuv i vodu i udi u i zrak. - to ti je? - Bolje ne pitaj! Potpuno sam loca od bijesa! - Kup? Tata ti ne e dopustiti da igra ? odvratila je Maria

skidaju i sa sebe bijele pamu ne hla ice i spu taju i se na le aljku. - Kako zna ? - Nazovi to intuicijom. Lako te je pro itati, Sofia. - Maria, ponekad bih s u itkom mogla zadaviti majku! - A tko ne bi? odvratila je Maria izvla e i losion za sun anje iz lijepe torbe na cvjetove. - Ma, nema pojma! Tvoja je majka svetica. Nebeska bo ica! Chiquita je najsla a osoba na kugli zemaljskoj! Kamo sre e da mi je ona majka! - Znam. Imam sre e slo ila se Maria. Doista je cijenila dobar odnos koji je imala s majkom. - Samo elim da me pusti na miru! Takva je zato to sam najmla a i zato to sam jedino ensko po alila se Sofia penju i se stepenicama i spu taju i na le aljku do nje. - Moja se mama najvi e brine oko Panchita. - Kamo sre e da ja imam dvojicu mla e bra e umjesto ona dva klipana. Agustin je no na mora! Neprestano me napada i nadmo no se postavlja! - Ali je Rafa zato dobar prema tebi. - Rafa je u redu. Ne, Agustina bi se trebalo rije iti! Kad bi bar oti ao studirati negdje izvan Argentine. Doista bih ga se rado rije ila! - Nikad ne zna . Mo da e ti se elja i ostvariti. - Ako misli na stablo, imam va nijih elja odvratila je i nasmije ila se. Nije eljela nijednu utro iti na Agustina. - I, to e onda u initi u vezi Kupa? upitala je Maria utrljavaju i ulje u putene butine. Quemada, no? - Da, crna si! Izgleda kao Indijanka! Hej, daj i meni malo! Hvala dragom Bogu da nisam naslijedila maminu crvenu kosu i blijedu put. Jadan Rafa, on se samo zacrveni kao majmunova stra njica! - Ali, daj reci! to e onda u initi? Sofia je duboko uzdahnula. Predat u se dramati no je odvratila izbacuju i ruke u zrak. - To ti ba nije sli no obrecnula se Maria pomalo razo aranim tonom. - Pa, nisam jo skovala plan. U svakom slu aju, ne u dopustiti da me to tla i. Iako bi se, dodu e, isplatilo vidjeti mamino i

Agustinovo lice! I u tom trenutku s le aljke su je podigle dvije jake ruke i prije no to je stigla shvatiti to se doga a, na la se u zraku i onda odmah u vodi. Borila se poku avaju i se osloboditi. - Santi veselo je uzviknula izroniv i na povr inu i poku avaju i do i do zraka. Boludo! Ugurala mu je glavu pod vodu. On ju je odmah zgrabio oko bokova i povukao sa sobom, te su se nastavili hrvati sve dok nisu bili prisiljeni izroniti na povr inu kako bi udahnuli. eljela je da ostanu jo neko vrijeme u bazenu i da se nate u, ali kad je vidjela kako se odmi e prema rubu, nevoljko mu se pridru ila. - E ba ti hvala! Kuhala sam se na suncu! - Izgledala si mi isfrljeno poput Joseovih kobasica. Mislio sam da u ti u initi uslugu. - I to mi je usluga! - Zna i, onda ne e igrati danas poslijepodne? odvratio je podbadaju i je. Da zna kako si uzrujala bra u! U panici su! - Tako i treba! Bilo ih je potrebno malo protresti. - Nisi valjda o ekivala kako e ti Paco dopustiti igrati? - Ako te ve zanima... da, mislila sam da u ga pridobiti! Nasmije io joj se i dobropoznate bore ukazale su mu se oko o iju i usana. Tako je zgodan kad se nasmije i! - Ako itko mo e smotati Paca, onda si to ti. to je, dakle, oti lo po zlu? - Slovkat u ti to: M-A-M-A. - Ah, tako zna i. Zna i, nema nade? - Ne. Izvukao se iz bazena i sjeo na vru kamen. Prsa i ruke bili su mu prekriveni nje nom i privla nom dlakom boje pijeska. - Chofi, mora dokazati ocu da mo e igrati jednako dobro kao Agustin rekao joj je odmi u i si mokru, plavu kosu s o iju. - Dobro zna da mogu igrati jednako dobro kao on. Jose to zna. Pitaj ga! - Nije va no to ja mislim, ili to Jose misli. Jedina osoba koju mora zadiviti jest tvoj otac... ili moj. Za kiljila je i zamislila se na trenutak. - to ti se sad mota glavom? - Ni ta prepredeno je odgovorila.

- Poznajem te, Chofi... - Oh, gle, netko nam se sprema priklju iti oglasila se Maria kad su ugledali kako se Chiquita i njezin najmla i, trogodi nji sin Panchito primi u u pratnji estero ro aka. - Hajde, Santi rekla mu je krenuv i prema stepenicama. Idemo odavde. I tek se tada sjetila ro akinje i okrenula. Maria, ide li i ti? No, Maria je odmahnula glavom i pozvala majku da joj se pridru i. Oko podneva bogat miris asada lebdio je oko ran a no en povjetarcem i mamio mr ave pse koji su se izgladnjeli motali oko ro tilja. Jose se jo od deset izjutra brinuo da se vatra ne ugasi kako bi meso bilo pe eno do ru ka. Soledad, Rosa, Encarnacion i slu avke iz drugih ku a postavljale su stolove za tradicionalno subotnje okupljanje. Bijeli stolnjaci i kristal blje tali su na suncu. Se?ora Anna povremeno bi odlo ila asopis i pro etala se u slamnatom e iru i dugoj, bijeloj haljini provjeravaju i kako je sve poslo eno. Slu avke su s u enjem prou avale njezinu plamenocrvenu kosu i blijedu put. Izgledala je poput ozbiljne Djevice Marije u mjesnoj crkvici Nuestra Se?ora de la Asuncin. Bila je kruta, otvorena i nije imala strpljenja ako ne to nije bilo po njezinom. Njezin je panjolski bio za u uju e lo s obzirom da je u Argentini ve mnogo godina. Sve u svemu, bila je glavna tema okrutne sprdnje. No, zato je Se?or Paco bio voljen. Hector Francisco Solanas, Pacov pokojni otac, bio je odlu an i ponosit ovjek. Vjerovao je da je obitelj va nija od posla i politike i tvrdio kako ni ta nema ve e vrijednosti. Njegova supruga Maria Elena izrodila mu je djecu i stoga ju je izuzetno cijenio. Po tovao ju je i divio joj se, a na svoj ju je na in i volio. Ali nisu bili zaljubljeni. Njihovi roditelji, koji su bili veliki prijatelji, spojili su ih vjeruju i kako e njihov brak biti od koristi objema stranama. U nekom smislu tako je i bilo. Maria Elena je bila lijepa, otmjena dama, a Hector crnomanjast i elegantan gospodin s istan anim smislom za posao. Bili su najpoznatiji i najtra eniji par u Buenos Airesu. esto su prire ivali zabave i svatko ih je volio. No, me u njima nije bilo kemije i nisu se voljeli onako kako bi se ljubavnici trebali voljeti. Samo su ponekad u sitnim no nim satima znali voditi ljubav sa stra u, gotovo kao da su na trenutak zaboravili tko su i to predstavljaju jedno drugom.

No, im bi se probudili idu eg jutra, nastavili bi svoj formalan ivot i sva intimnost prethodne no i isparila bi s prvim zrakama sunca. Maria Elena bila je svjesna da Hector ima ljubavnicu u gradu. Svi su to znali. Osim toga, tad je bilo uobi ajeno da mu evi imaju ljubavnice i pomirila se s tim ne spominju i to nikom. Kako bi popunila prazninu u ivotu, u potpunosti se posvetila djeci sve dok se nije pojavio Alexei Shahovski, ruski prebjeg koji je odlu io izmaknuti revoluciji 1905. godine. Alexei je bio pompozan sanjar, a uvukao joj se u ivot kao u itelj klavira. Nau io ju je kako u ivati u operi, umjetnosti i njegovoj strasnoj ljubavi, koja se odra avala u glazbi koju je podu avao. Maria Elena je mo da dijelila osje aje koje joj je razotkrivao notama i tihim, bistrim pogledom, ali nikad nije iznevjerila ni sebe, ni supruga. U ivala je u njegovu dru tvu i poduci, ali je s ponosom odbijala njegovo udvaranje. Bila je asna ena i svjesna odabranog ivotnog puta. Nije joj uspio uta iti potrebu za ljubavlju, ali ju je zato upoznao s glazbom. U svakoj partituri skrivala se zemlja za kojom je udjela, zalazak sunca za kojim je plakala, i obzor kojemu je letjela ususret... Glazba joj je omogu ila da u ma ti pro ivi druge ivote i da se s vremena na vrijeme izvu e iz zagu uju e stvarnosti. Usre ila ju je. Ono ega se Paco najvi e prisje ao bila je ljubav koju je gajila prema glazbi i njezine predivne bijele ruke kako ple u tipkama klavira. U jedan sat oglasio se gong s tornji a pozivaju i okupljene na ru ak. Iz svakog kuta estancije ljudi su se uputili prema Pacovoj i Anninoj ku i slijede i opojni miris pripravljene hrane. Lomo i chorizo. Obitelj Solanas bila je mnogobrojna. Miguel i Paco imali su dvojicu bra e, Nica i Alejandra. Nico i Valeria imali su etvero djece, Niquita, Sabrinu, Leticiju i Tomasa, a Alejandro i Malena imali su ih petero: Angela, Sebastiana, Martinu, Vanesu i Horacija. Ru ak je kao obi no bio bu an, a hrane je bilo u obilju kao da je u pitanju rasko an banket. No, ipak je jedna osoba nedostajala i kad su se svi poslu ili mesom s ro tilja i sjeli za stol, uo ili su praznu stolicu. - Gdje je Sofia? Anna je potiho upitala Soledad dok je prolazila nose i zdjelu salate. - No s, Se?ora Anna, no la v. A onda je okrenula pogled prema igrali tu i uzviknula: - Qu horror! Ah est! Cijela se obitelj odmah okrenula i svi su za utjeli od oka. Samouvjerena i besramna Sofia galopirala je prema njima dr e i u

ruci palicu i udaraju i loptu. Na licu joj se ocrtavala odlu nost. Anna je sko ila na noge i zarumenjela se od bijesa i o aja. - Sofia, kako se usu uje povikala je zgranuto odbaciv i salvetu na stol. Neka ti dragi Gospod oprosti nadodala je tiho na engleskom. Santi se spustio u stolicu osje aju i gri nju savjesti, dok se ostatak obitelji pogledavao u udu. Samo su se Paco i djed O'Dwyer, koji je uvijek sjedio na kraju stola i gledao u svoj tanjur jer su ga svi uglavnom ignorirali, ponosno smije ili dok je Sofia galopirala prema njima u velikom stilu. - Pokazat u vam da mogu bolje igrati polo od Agustina pro aptala je kroz zube. Gledaj me, tata! Trebao bi biti ponosan! Ti si me nau io kako igrati! Zaletjela se preko trave i spretno zamahnula palicom. Sjedila je sigurno i stru no u sedlu, nadzirala i loptu i konja, i zadovoljno se smije ila ne osje aju i ni mrvicu srama. Znala je da je promatra etrdesetak o iju i u ivala je u njihovoj pa nji. Nekoliko sekundi prije no to je do lo do samog stola, potegnula je uzde i zaustavila zadihanog konja podigav i za sobom pra inu. Prkosno se okrenula prema ocu i pobjedni ki izjavila: - Vidi , tata? Svi za stolom okrenuli su glave prema Pacu i ekuju i to e u initi. No, on je ostao mirno sjediti i podigao a u s vinom. - Bien, Sofia. A sad do i i sjedni s nama. Propu ta gozbu rekao je mirnim glasom i na preplanulom licu zatitrao mu je osmijeh. Odu evljeno je sko ila iz sedla i pro etala konja uz stol. - Oprosti to kasnim na ru ak, mama rekla je prolaze i pokraj Anne, koja je bila prisiljena sjesti jer su je noge iznevjerile. - Nikad jo nisam vidjela toliko drzak primjer privla enja pa nje odbrusila je na engleskom jedva uspijevaju i izgovoriti rije i od silnog drhtanja. Sofia je zavezala uzde za stablo, a onda otresla traperice i doskakutala do vedskog stola. - Sofia, operi ruke i presvuci se prije no to nam se pridru i ljutito je nadodala i s neugodom pogledala prisutne za stolom. Sofia je glasno otfrknula i pokupila se u ku u. im je nestala, ru ak se nastavio, ali sad je glavna tema razgovora bila La sin vergenza Sofia. Anna je sjedila stisnutih usnica. utjela je i od sramote skrivala lice ispod e ira. Za to je uvijek mora osramotiti pred cijelom obitelji? Zahvalila se Bogu to

Hector nije iv i to ne mo e posvjedo iti pona anju njezine k eri. U asnuo bi ga njezin neobuzdan karakter. Podigla je pogled prema ocu koji je sjedio mrmljaju i ne to skupini pasa koji su mu s nadom slinili do nogu. Znala je da se divi Sofijinom pona anju. Maria se poskrive ki smijala prekriv i usta rukom i promatrala tu e reakcije kako bi ih mogla opisati Sofiji kad budu nasamo. Agustin se okrenuo prema Rafaelu i Fernandu kako bi se po alio. Prokleta preseratorica pro aptao im je kako ga otac ne bi mogao uti. Tata je kriv! Sve joj dopu ta! - Ne brini odvratio je Fernando podmuklim tonom. Ne e igrati. Moj otac to nikad ne bi dopustio. - Takav je egzibicionist prokomentirala je Sabrina ro akinji Martini. Obje su bile ne to starije od Sofije. Ja to nikad ne bih u inila pred svima! - Sofia ne zna kad valja stati. I ta glupa elja da igra polo! Za to si jednostavno ne prizna da je ensko i prestane se pona ati djetinjasto? - Pogledaj Annu rekla je Chiquita Maleni. Tako joj je neugodno. Doista suosje am s njom! - Ja ne odbrusila je Malena. To je njezina pogre ka. Uvijek je bila zaokupljena dive i se sinovima. Trebala se vi e potruditi oko Sofije umjesto to ju je prepustila Soledad, koja je i sama bila dijete kad se malena rodila. - Znam, ali doista se trudi. Sofia nije jednostavna odvratila je Chiquita suosje ajno bacaju i pogled prema Anni, koja je poku avala voditi normalan razgovor s Miguelom i Alejandrom. Lice joj je odavalo napetost, koja joj se posebice osje ala u glasu. Bilo je o igledno da se suzdr ava od suza. Kad je Sofia ponovno doskakutala do stola, bila je odjevena u novi par poderanih traperica i istu bijelu majicu kratkih rukava. Uzela je hranu te se uvukla izme u Santija i Sebastijana. - to je, za ime Bo je, to bilo? do apnuo joj je Santi na uho. - Ti si me naveo! - Ja? - Rekao si da moram zadiviti ili mog ili tvog oca, pa sam odlu ila jednim udarcem srediti obje muhe izjavila je s ponosom. - Ne vjerujem da si zadivila mojeg oca odvratio je Santi bacaju i pogled prema Miguelu koji je razgovarao s Annom i bratom

Alejandrom. Miguel je presreo sinovljev pogled i odmahnuo glavom, na to je Santi odmah slegnuo ramenima kao da poku ava re i da to nije bila njegova zamisao. - Zna i, misli da e ti to pomo i da poslijepodne igra utakmicu? Gutala je hranu kako bi sustigla druge za stolom. - Naravno. - To bi bilo pravo udo! - Nije istina. Zaradila sam to odvratila je namjerno grebu i no em po tanjuru kako bi privukla pa nju. Kad je ru ak zavr io, pokupila se s Marijom iza ku e, gdje su obje prasnule u smijeh. Poku ale su razgovarati, ali trbusi su ih tako stra no boljeli da su se neko vrijeme morale pridr avati rukama i usredoto iti samo na disanje. Sofia je bila izuzetno zadovoljna svojim podvigom. - Misli li da je uspjelo? upitala je Mariju poku avaju i do i do zraka, ali je zapravo znala odgovor. - Oh, da odvratila je Maria zakimav i glavom. Ujak Paco je bio i te kako zadivljen! - A mama? - Bijesna! - O Dios! - Nemoj glumiti da ti smeta. - Smeta? Odu evljena sam! Bolje da ne radimo previ e buke, ili e do i po mene! odvratila je spu taju i prst na usnice. Ni slova, mo e? - Ni slova pro aptala je Maria pokorno. - Zna i tata je bio zadivljen, ha? Ozbiljno? O i su joj se veselo zaiskrile. - Mora ti dopustiti da igra ! Bit e nepo teno ako to ne u ini samo zato to si cura! - A da otrujemo Agustina? odvratila je Sofia zlobno se nasmije iv i. - ime? - Soledad mo e nabaviti otrov od one vje tice. A mo emo i nas dvije ne to pripraviti! - Ne treba nam otrov. Dovoljno je baciti ini! - U redu. Pretpostavljam da je to onda jedini na in. Idemo do

ombua odlu no je rekla. - K ombu stablu ponovila je Maria salutiraju i i Sofia je uzvratila pozdrav. Obje su potom pojurile preko polja, a glasovi su im odjekivali nizinom dok su kovale plan. Anna je bila u asnuta. im je ru ak zavr io, odglumila je glavobolju i odjurila u sobu gdje se obru ila na krevet i po ela bijesno hladiti knjigom. Izvukla je drveni kri iz no nog ormari a, priljubila ga na usnice i promrmljala kratku molitvu. Zamolila je Boga da joj uka e to joj je initi. ime sam zaslu ila tako te ko dijete? rekla je na glas. Za to joj dopu tam da me povrijedi? ini to samo kako bi mi napakostila. Za to su Paco i tata slijepi na njezinu hirovitost? Zar nemaju o i? Zar ne mogu vidjeti? Ili samo ja vidim u kakvo se udovi te pretvara? Ali jasno mi je. Ka njava me zato to se nisam udala za Seana O'Maru! No, nisam li se ve iskupila za to, Gospode? Nisam li se ve dovoljno napatila? Bo e, daj mi snage! Nikad mi nije bila potrebna kao sada! I nemoj joj dopustiti da odigra tu vra ju utakmicu! Ne zaslu uje! La Copa Santa Catalina zapo ela je to no u pet sati poslijepodne, odnosno na vrijeme, to je prava rijetkost u Argentini. Jo je uvijek bilo vru e dok su de ki u bijelim trapericama i blje tavo sme im izmama grozni avo galopirali niz igrali te spremaju i se na okr aj. etvorica kr nih mladi a s La Paza nosila su crne majice, a ekipa Santa Cataline ru i aste. Roberto i Francisco Lobito bili su najbolji igra i u suparni kom timu, a njihovi ro aci Marco i Davico bili su podjednako kvalitetni kao Rafael i Agustin. Roberto Lobito bio je Fernandov najbolji prijatelj, ali za vrijeme utakmice prijateljstvu nije bilo mjesta. Igrali su poput najgorih neprijatelja. Fernando, Santi, Rafael i Agustin igrali su zajedno jo od djetinjstva i tog su dana bili u izuzetnoj formi. Samo je zapravo Agustin jo uvijek bio mamuran od prethodne no i. Santi se razmetao u igri i bacao iz sedla pokazuju i koliko je vje t. Ipak, zajedni ka igra po kojoj je tim Santa Cataline bio poznat potkopavala je etvrta karika, Agustin, ije su reakcije bile neobi no usporene. Igrali su est chukka, odnosno est puta po sedam minuta. - Ima jo pet chukka kako bi se sredio, Agustine Paco se otresao na njega im je nastupila stanka nakon prve estine. Da se nisi vucarao nasred igrali ta, Roberto Lobito ne bi dobio priliku za

pogodak! I to dva-put naglasio je posljednje rije i kao da je Agustin kriv za sve. Dok su izmorene i zapjenjene konje mijenjali za nove, zabrinuto je pogledao preko igrali ta prema sestri. I treba se brinuti, sine. Ako se ne popravi , Sofia e te nadomjestiti nadodao je Paco i odjahao s igrali ta. Agustina je to dovoljno zastra ilo i uspio je pre ivjeti drugu chukku, iako je tim Santa Cataline jo uvijek zaostajao s dva pogotka razlike. Svi su s La Paza i Santa Cataline do li pogledati utakmicu. Iako su obi no sjedili zajedno, tog je dana bilo druk ije. O igledno je u pitanju bio va an okr aj, jer su se rasporedili u skupine i prezreno se odmjeravali. De ki su stajali u gomili poput vukova nervozno se prebacuju i s noge na nogu, prate i jednim okom igru, a drugim djevojke. Djevojke s posjeda La Paz zaposjele su poklopce d ipova. Glave su im bile prekrivene marama, a nosile su kratke, zvonolike suknje. Razgovarale su o de kima i modi, i njihove tamne nao ale skrivale su o i, koje su se esto lascivno gutale nekog od mladi a sa Santa Cataline. Djevojke sa Santa Cataline - Sabrina, Martina, Pia, Leticia i Vanesa - promatrale su zgodnog Roberta Lobita, koji je jahao poput predivna princa. Plava kosa padala mu je preko prekrasnog lica svaki put kad bi sagnuo glavu kako bi udario loptu. No, Sofia i Maria dr ale su se na udaljenosti kako im pa nju ne bi odvla ili ro aci i ro akinje. Odabrale su sjediti na ogradi do Chiquite i malenog Panchita, koji su se igrali oko bo nih linija si u nom palicom i loptom. - Ne mogu izgubiti Sofia se strastveno pobunila promatraju i Santija kako galopira prema golu i dodaje loptu Agustinu koji ne uspijeva pogoditi. Choto Agustin bijesno je povikala, a Maria je zabrinuto zagrizla usnicu. - Sofia, nemoj koristiti tu rije , sramotno je opomenula ju je Chiquita ne skidaju i pogled sa sina. - Ne mogu gledati tog kretena od brata! Sramotan je! - Chopo chopo nasmijao se Panchito i loptom nenadano pogodio psa. - Ne, Panchito prekorila ga je Chiquita i odmah odjurila u pomo . To nije lijepa rije , pa ak i ako je ne izgovori kako treba! - Ne brini, Sofia, u zraku se osje aju promjene rekla je Maria presrev i joj pogled. - Nadam se da si u pravu. Ako Agustin nastavi tako igrati,

zacijelo emo izgubiti odvratila je i namignula joj. etvrta je chukka zavr ila i premda su Santi i Fernando ostvarili po jedan pogodak, Santa Catalina je jo uvijek bila u zaostatku za dva gola. Tim La Paza bio je uvjeren da e pobijediti i samozadovoljno se epirio. Iznenada je odnekud izronio Agustin, domogao se lopte i pojurio prema golu, a da ga nitko nije primijetio. S bo nih linija odmah je uslijedila sr ana podr ka i odlu no je zamahnuo. - O, moj Bo e uzviknula je Sofia razvedriv i se. Pogodio je! Navija i Santa Cataline bu no su se oglasili i gotovo popadali s d ipova od olak anja. Njegov je konj pobjedonosno nastavio galopirati, a onda se iznenada zaustavio i zbacio sa sebe odu evljenog Agustina, koji je sletio na tlo uz jauk i ostao nepokretno le ati na travi. Miguel i Paco odmah su dojurili i opkolili ga. Proteklo je nekoliko sekundi istog u asa, koji su se izbezumljenoj Anni u inili kao itava vje nost, kad je Paco objavio da Agustina boli glava i da pati od te kog mamurluka. I tad je na op e zgra anje pozvao Sofiju. - Ti si na redu! Zapanjeno ga je pogledala. Anna se spremala usprotiviti, ali Agustin joj je privukao pa nju zavijanjem. - Cmo? - Ti si na redu! Hajde! Kreni! I bolje ti je da osigura pobjedu nadodao je ozbiljnim tonom. - Maria, Maria povikala je Sofia u udu. Uspjelo je! Maria je s nevjericom odmahnula glavom. Bila je zapanjena. Stablo doista ima magi ne mo i! Sofia nije mogla povjerovati! Navukla je ru i astu ko ulju i popela se na konja. Primijetila je da se de ki iz tima La Paza smiju. O igledno nisu mogli povjerovati da e se uklju iti u igru. Roberto Lobito je ne to doviknuo bratu Franciscu i obojica su se prezreno nasmijali. No, pokazat e im! Svima e im pokazati to je kadra u initi! Nije imala vremena porazgovarati sa Santijem i drugima iz tima. Nije se ni sna la, a igra je ve zapo ela. Za nekoliko joj je sekundi lopta bila dodana i krenula je mimo Marca, koji je nasrnuo svojim konjem na njezinog i odgurnuo je sa zacrtanog smjera. Bespomo no je ugledala loptu kako joj izmi e. Pobijesnila je i bacila se na Marca i Francisca poku avaju i im uzvratiti istom mjerom, a

onda je odgalopirala. Shvatila je da Rafael i Fernando oklijevaju dodati joj loptu. Jedino bi Santi to inio kad bi dobio priliku, no njega je bri no uvao Roberto Lobito koji joj se podrugljivo cerio. Zapravo, inilo se da Roberto i Santi igraju neku vrstu privatne bitke kao da su oni jedini na terenu. Udarali su jedan o drugoga, ka e i se palicama i dobacuju i si prostote. - Fercho, s lijeve strane! doviknula je Fernandu kad im se ukazala prilika. Bacio je pogled prema njoj i potom dodao loptu Rafaelu, a njega su Marco i Davico odmah stisnuli u sendvi . Drugi put je dodaj meni, Fercho! Imala sam ist prolaz do gola bijesno mu je doviknula i o inula ga pogledom. - Naravno da si imala zlobno je odvratio i odjahao. Primijetila je da Roberto Lobito kr i pre utno pravilo i suosje ajno odmahuje glavom gledaju i u Fernanda. Sabrina i Martina bile su u asnute da je Sofiji bilo dopu teno uklju iti se u igru. - Pokvarit e im je ljutito je prokomentirala Sabrina. - Samo joj je petnaest, za ime Bo je nadodala je prezreno Martina. Uistinu joj ne bi trebali dopustiti da igra s velikima. - To je Santijeva pogre ka. On je poti e zlobno se ubacila Pia. - Slab je na nju! Sam Bog zna za to. Razma ena je do sr i. Gle kako se mota! Nikome nije od koristi! Bolje joj je da se makne prokomentirala je Sabrina promatraju i Sofiju kako se koprca nasred terena. Na kraju pete chukke Santa Catalina je jo uvijek gubila s jednim pogotkom razlike. - Upotrijebi Sofiju, za ime Bo je! Igramo kao tim i mo emo pobijediti samo timskim radom eksplodirao je Santi silaze i s konja. - Ako je upotrijebimo, izgubit emo odgovorio je Fernando skidaju i e ir i odmahuju i znojnom, crnom kosom. - Hajde, Fercho, nemoj biti djetinjast odvratio je Rafael. Sad igra s nama i ne mo e to promijeniti. Ne o ekuju da je upotrijebimo i bolje je da to iskoristimo! - Ne emo pobijediti kao tro lana ekipa povikao je Santi iz o aja i zato je, do vraga, uklju ite! Fernando je o inuo brata pogledom punim mr nje. - Pokazat u vam, ovinisti, da mogu igrati bolje nego taj idiot

Agustin! Samo progutajte svoj ponos i igrajte sa mnom, a ne protiv mene! La Pazovi su neprijatelji, sje ate se? rekla im je i samopouzdano odjahala natrag. Fernando je nastavio tiho kipjeti, a Rafael je podigao pogled i ugledao Santija kako se smije i s divljenjem. Napetost se osje ala u zraku kad su ujahali na teren kako bi odigrali posljednju chukku. Kad je igra zapo ela, me u promatra ima je zavladala sablasna ti ina. Posljednja estina bio je agresivan prikaz nadigravanja kojemu se pristupile obje strane jednakim arom. Santi, najbolji igra u timu Santa Cataline, bio je pra en u stopu, ali Sofia, za koju su svi naga ali da e ostati neiskori tena, gotovo uop e nije bila pokrivena. Vi e im nije preostalo mnogo vremena. Unato prethodnoj sva i gotovo joj uop e nisu dodavali loptu i ve inu vremena provodili su bijesno pokrivaju i druge igra e. Na posljetku je Santi uspio izjedna iti rezultat pogotkom. Promatra i su sko ili na noge ne mogav i vi e ostati sjediti, jer se bitka u posljednjih nekoliko minuta igre zakuhtala. Ako je ne zavr e na vrijeme, znali su da e je nastaviti sve dok jedna strana ne zabije gol. Igrali te je odjekivalo bijesnim povicima i nestrpljivim zapovijedima. Roberto je poku avao nadzirati svoj tim, a Santi poku avao uvjeriti brata da se osloni na Sofiju. Maria je poskakivala od uzbu enja silno ele i da Sofia postigne pogodak. Miguel i Paco nestrpljivo su se pre etavali uz bo ne linije ne mi u i pogled s utakmice. Paco je pogledao na sat. Jo jedna minuta. Zamislio se. Je li pogrije io dopustiv i joj da igra? Iznenada se Rafael domogao lopte i dodao je Fernandu, koji mu ju je vratio. Santi se prokrao pokraj Roberta i Marca, i oni su odmah pojurili za njim. Uslijedila je eksplozija uspaljenih povika, kad je Rafael iznenada dodao loptu Santiju, koji je nepokriven pojurio niz igrali te. Samo su Sofia i njezin protivnik Francisco stajali izme u njega i gola. Imao je izbor. Mogao je projahati pokraj Francisca i poku ati sam pogoditi gol, ili riskirati dodaju i loptu Sofiji. Uvjeren da to ne e u initi, Francisco ju je ostavio samu i krenuo prema lopti. Santi ju je pogledao i Sofiji je bilo jasno to namjerava u initi. Zauzela je polo aj. Tik prije no to se Francisco zaletio u njega, udario je loptu i dodao je Sofiji. - Idi na gol, Chofi doviknuo je.

Ne namjeravaju i propustiti takvu priliku, zakaskala je za loptom i odlu no stisnula zube. Udarila ju je jednom, dvaput, a onda je uvje banom rukom zamahnula taco i kad ju je zabila izme u stupova sjetila se i Josea, i oca, i Santija. Dvije sekunde nakon toga za ula se zvi daljka. Pobjeda! - Ne mogu vjerovati zapanjeno je uskliknula Sabrina. - Moj Bo e... Uspjelo joj je! Sofia je pogodila vrisnula je Martina ska u i i plje u i rukama. Bravo, Sofia! doviknula je. Idola! - I to u posljednji trenutak nadodao je Miguel blistaju i od sre e i plje u i Paca po le ima. Imao si sre e! U protivnom bismo te izro tiljali zajedno s lomom! - Dobro je igrala... iako ju je tim iznevjerio. No, bez sumnje je sposobna odvratio je Paco s ponosom. Rafael je dojahao do Sofije i potap ao je po le ima. Bien hecho, gorda! rekao je nasmijav i se. Sad si zvijezda! Fernando je kimnuo glavom i pogledao je bez osmijeha. Bilo mu je drago da su pobijedili, ali nije se mogao prisiliti estitati joj. Santi ju je gotovo oborio s konja uhvativ i je za vrat i privukav i je k sebi kako bi je mogao poljubiti na pra njav obraz. - Znao sam da e to u initi, Chofi! Nisi me iznevjerila nasmijao se, skinuo e ir i po e ao se po vla noj kosi. Roberto Lobito joj je pri ao kad je sjahala. Dobro igra za ensko rekao je smije e i se. - I ti za mu ko odbrusila je. Nasmijao se. I... ho u li te onda e e vi ati na terenu? Njegove sme e o i odmjerile su je sa zanimanjem. - Mo da. - Ba se veselim nadodao je i namignuo joj. Sofia se namr tila i nasmijala promuklim glasom, a onda je odjurila pridru iti se svom timu. Nave er, kad su se prve zvijezde raspr ile sumrakom poput srebra, Santi i Sofia sjedili su ispod ilavih grana ombu stabla i gledali prema obzoru. - Dobro si igrala danas, Chofi. - Zahvaljuju i tebi, Santi. Vjerovao si u mene. Ja sam se posljednja nasmijala, zar ne? zahihotala se prisjetiv i se kako je Agustin pao s konja. Ta moja bra a...

- Ne obra aj pa nju na njih. Nemoj nasjesti na njihova podbadanja i ne e te razbijesniti. - Ne mogu si pomo i. Toliko su razma eni! Posebice Agustin! - Majke to ine sinovima. Vidjet e i sama. - Nadam se ne tako skoro. - A mo da ipak ho e . ivot nije odraz na ih o ekivanja. - Ali moj e biti, vidjet e . U svakom slu aju, hvala ti to si danas imao povjerenja u mene i to si me podr ao. Uistinu sam im pokazala, zar ne? Pogledao je njezino ozbiljno lice i nje no je uhvatio za obraz. Znao sam da to mo e u initi. Nitko nije odlu an poput tebe. Nitko. I potom je u utio na trenutak kao da se izgubio u mislima. - to je? - Nisi poput drugih djevojaka, Chofi. - Ne? Bilo joj je drago to uti. - Ne, zabavnija si i... kako da to ka em? Ti si personaje! - Pa, ako sam ja osobnost, ti si meni, Santi, dolo! Zna li to? - Nemoj me stavljati na pijedestal, kako ne bih pao na glavu odvratio je i prigu eno se nasmijao. - Doista sam sretna to si mi prijatelj srame ljivo je odvratila osje aju i kako joj srce ponovno ubrzano tu e. Najdra i si mi ro ak! - Ro ak ponovio je tu nim glasom i duboko uzdahnuo. I ti si meni najdra a ro akinja. etvrto poglavlje - Cure mogu biti dobre kao de ki objavila je odsutno listaju i stranice Chiquitinog asopisa. - Gluposti odvratio je Agustin prekidaju i raspravu s Fernandom i Rafaelom i nasjedaju i na mamac poput gladne pastrve. - Ne obra aj pa nju rekao mu je Fernando razdra eno. Callate, Sofia! Za to ne ode po Mariju i ostavi nas na miru? etiri i po godine mla a je od njega, a on nema previ e strpljenja s djecom! - Dosadno mi je otpuhnula je poigravaju i se potamnjelim prstima na nogama. Le ala je na sofi. Vani je ki ilo i debele ljetne kapi udarale su o okna. Neumorna i gusta ki a lijevala je cijeli dan. Santi je oti ao u grad sa Sebastijanom, Angelom i Niquitom, a

Maria je bila kod Anne s Chiquitom, Panchitom i tetom Malenom, koja je povela mla eg sina Horacija. Sofia nije voljela igrati se s djecom kao Maria i odlu ila je ostati. Lijeno se rastegnula. Nije imala to raditi, niti se s kim igrati. Ogledala se po sobi i uzdahnula. De ki su se zadubili u raspravu. - Jednako sam dobra u polu kao Agustin i tata to zna. Nije namjeravala odustati. I ekivala je bratov odgovor. Na posljetku, dopustio mi je igrati u Kupu Santa Cataline. - U uti, Sofia odbrusio je Fernando. - Sofia, dosa uje nam nadodao je Rafael. - Samo govorim istinu. Raspravljate o sportu kao da se njime mo e baviti samo va spol. I cure bi bile dobre kao de ki kad bi im bila pru ena prilika. Ja sam ivi dokaz! - Ne u nasjesti, Sofia odvratio je Agustin ustaju i. Zapamti da sam sna niji nego to e ti ikad biti i nemoj se uspore ivati sa mnom. - Ne govorim o snazi. Govorim o mudrosti i vje tini. Naravno da znam da su mu karci ja i od ena, ali to uop e nije bit. Tako tipi no za tebe, Agustin, da ne razumije o emu pri am. Prezreno se nasmijala. Bila je zadovoljna to ga je uspjela isprovocirati. - Sofia, ako ne za epi ove sekunde, izbacit u te na ki u i onda emo vidjeti tko e se rasplakati poput curice zare ao je Fernando ne znaju i kako je vi e u utkati. U tom trenutku Santi je upao u prostoriju poput pokisla psa, a za njim odmah Sebastian, Angel i Niquito. Svi su se gorko po alili na vrijeme bri u i si ki u s lica. - Jedva smo se dovezli natrag izjavio je Santi. Cesta se pretvorila u kalju u! - Pravo je udo da nismo zapeli nadodao je Sebastian odmahuju i glavom i otresaju i mokru, sme u kosu. Kapi vode poprskale su poplo eni pod. - to ti djed radi vani po ovakvom vremenu? upitao je Santi okrenuv i se prema Sofiji. - Ne znam. to radi? - e e se kao da je iza lo sunce. - Ne udi me odvratila je i prigu eno se nasmijala. Hej, Santi, jesu li cure jednako dobre u sportu kao de ki? - Cijelo nas jutro gnjavi. U ini nam uslugu i odvuci je odavde

odvratio je Rafael. - Chofi, ne namjeravam zauzeti ni iju stranu. Odustani. - Ne govorim o snazi, ve o vje tini i prepredenosti... - Prepredenija si od ve ine mu kih odmah se slo io i pomaknuo joj noge kako bi se spustio do nje na sofu. - Samo sam rekla da sam sposobna igrati poput Agustina pojasnila je i uo ila da Agustin ljutito obara ramena. Nagnuo se prema Fernandu i Rafaelu, i ne to promrmljao. - Pa, doka i to rekao je Santi slegnuv i ramenima. Mogla bi to tvrditi satima. O igledno im ide na ivce. - U redu. Agustin, eli li da te pobijedim u trik-traku? - Igraj sa Santijem, nisam raspolo en odvratio je namrgo eno. - Ne elim igrati s njim. - Zato to zna da u te pobijediti odvratio je Santi. - Nije u tome bit. Ne pretvaram se da sam bolja od Santija, Rafe ili Fercha. Samo poku avam re i da sam bolja od Agustina. Agustin je sko io na noge i o inuo je pogledom. U redu, Sofia, eli da te pobijedim? Donesi plo u i vidjet emo tko je bolji! - Pusti je, Agustine ubacio se Rafael zasitiv i se njihova rje kanja. Fernando je odmahnuo glavom s neodobravanjem. Sofia zna biti naporna, ali kad joj je dosadno, doista je nemogu a! - Ne, igrat u, ali pod jednim uvjetom odvratio je Agustin. - A to je? upitala ga je izvla e i plo u iz ladice u kojoj je Miguel dr ao igre. - Ako pobijedim, slo it e se da sam bolji od tebe u bilo emu! - U redu. - Poslo i igru i pozovi me kad bude spremna. Idem si napraviti pi e rekao joj je i napustio prostoriju. - Jesi li doista spremna pristati na to? upitao ju je Santi promatraju i je kako postavlja plo u s igrom. - Ne u izgubiti. - Nemoj biti toliko uvjerena. Sre a tu igra veliku ulogu i mo da ti jednostavno ne e po i za rukom pobijediti ga. - Pobijedit u, zahvaljuju i sre i ili ne odvratila je samouvjereno. *** Kad su bacili kockicu i zapo eli igru, svi su se okupili oko njih

poput vrana kako bi pratili igru. Svi osim Fernanda. On je sjeo za o ev stol za kartanje. Zapalio je cigaretu i po eo sastavljati napola slo eni puzzle, iji su dijelovi bili razbacani po stolu. - Santi, ne smije joj pomagati. Mora to sama u initi upozorio ga je Rafael. Santi se nasmije io kad je Sofia dvaput zaredom bacila esticu. - Ne mogu vjerovati, glupa sretnice procijedio je Agustin promatraju i kako mu sestra gradi debeo zid i blokira dva igra a. Sofia je bila zagrijana poput njega, ali se svojski trudila to ne pokazati. Umjesto toga, le erno je bacala kockicu i iznosila komentare. Zadr ala je podrugljiv osmijeh na licu znaju i da ga time ivcira. Pobijedila je u prvoj rundi, ali to nije bilo dovoljno. Podrazumijevalo se da je svaku igru, bio to tenis ili ovje e-ne-ljutise, potrebno odigrati triput. No, im je pobijedila u prvoj rundi, nije se mogla suzdr ati od samohvale. - Vidi ? Jadni Agustin! Kakav je osje aj kad te pobijedi cura? zakre tala je. A jo sam i mla a od tebe! - Trebamo odigrati triput! Jo uvijek mogu pobijediti odvratio je poku avaju i zadr ati prisebnost. Sofia je uhvatila Santijev pogled i namignula mu. Odmahnuo je glavom s negodovanjem. Znao je da e nakon tog likovanja jo te e podnijeti mogu i poraz. Zapo eli su novu igru i prestala je s komentarima im joj je kocka Agustinu po ela donositi petice i estice, a njoj male brojeve. Smije ak joj je nestao s lica i namrgodila se. Santi ju je zadovoljno pratio. Dvaput je vidio kako povla i nepovoljan potez i poku ao joj presresti pogled, ali nije podizala o i s plo e. Osje ala je kako joj igra izmi e pod prstima. Obrazi su joj se zarumenjeli kad joj je Agustin zablokirao jednog igra a i ponovno bacio kockicu, s obzirom da se ona vi e nije mogla pomaknuti ni na jedno slobodno polje. Osjetila je kako joj se njegov samozadovoljni osmijeh uvla i pod ko u i po ela se vrpoljiti od muke. - Po uri se zapovijedila mu je razdra enim glasom. Usporava samo kako bi me i ivcirao! - Gle, kako je promijenila pjesmu odvratio je podbadaju i je. Vi e se ne cereka , je li? Dobro, sad smo jedan-jedan pobjednosno je objavio. Jesi li spremna za odlu uju u igru, draga

sestrice? Fernando ih nije slu ao. Svojski se trudio ne obra ati pa nju. Puzzle mu je uspio odr ati zanimanje nekoliko minuta, a i cigareta mu je pru ila u itak. Uzeo je paket i zapalio jo jednu. Kad je uo Sofiju kako zavija na drugoj strani prostorije, pomislio je kako je mo da postalo zanimljivije. Bacio je ibicu u kamin i dovukao se do njih kako bi vidio to se doga a. - I... Sofiju e pobijediti mu ko? Nasmijao se bacaju i pogled prema igri. No, nije mu odgovorila. Uvukla je glavu. Nadvio se poput ogromnog i mi a bacaju i sjenu preko plo e. Sebastian, Niquito i Angel na alili su se svaki put kad bi Sofia bacila kocku, a Agustin, koji je vodio, nasmijao bi se od srca. No, Rafael, koji je u po etku elio da mu brat pobijedi, po obi aju je promijenio stranu, kako bi gubitniku izrazio podr ku. Uvijek bi se smek ao kad bi se Sofia uzrujala. Santi je, naravno, elio da pobijedi. Oduvijek se odnosio za titni ki prema njoj. Poput brata. Vidio je da je nesretna. Gubila je i naga ao je da ali preuranjeni ispad samopouzdanja. Uputila mu je upla en pogled. Vjerojatno je samo eljela da joj Agustin posveti pa nju. Vani je ki ilo i nije imala to raditi, pa je odlu ila svima pokvariti raspolo enje. Zna kakva je. Poznaje ju bolje od ikoga! - Pobijedio sam Agustin je objavio s ponosom, poslo iv i posljednje dijelove u ko ni pretinac uz rub plo e. - Varao si odvratila je ljutito. Santi se nasmijao i zakolutao o ima. - Za epi odbrusio je Agustin. Po teno sam pobijedio i imam pet svjedoka! - Svejedno si varao zlovoljno je ponovila. - Chofi, mora dostojanstveno priznati poraz rekao joj je Santi ozbiljnim tonom i napustio prostoriju. - Ne u! Ne prihva am! Nije me pobijedio! Nije Povikala je i izjurila za njim. - Bravo, Agustine zapljeskao je Fernando i potap ao ga grubo po le ima. To ju je u utkalo. Sad emo provesti poslije podne u miru. - Tako je uzdahnuo je Rafael. Ali zato nas i ekuje u asna ve er. Durit e se danima! - Nitko se ne mo e duriti kao Sofia slo io se Agustin. Ali

isplatilo se. U ivao sam u pobjedi. Je li netko drugi za igru? Sofia je slijedila Santija kroz hodnik. - Kamo e ? upitala ga je vuku i ruku po zidu. - Trebala bi biti dostojanstvenija kad gubi . - Ba me briga! - Svejedno. Lo gubitnik ne izgleda ba privla no. Znao je da e time potaknuti reakciju. Bila je izuzetno umi ljena. - Nisam bila ba tako nedostojanstvena! Samo s Agustinom. Zna kako me uspije isprovocirati! - Koliko sam shvatio, sama si ga namamila. U tom trenutku vrata su se irom otvorila i Chiquita, Maria i Panchito upali su unutra skrivaju i se ispod velikog, crnog ki obrana. - Vani je u asno prodahtala je Chiquita. Ah, Santigao, budi dobar i pomozi Panchitu presvu i se! Mokar je do ko e. Encarnacion! - to Dermot radi na ki i? upitala je Maria cijede i si kosu rukama. - Idem vidjeti odvratila je Sofia i izjurila van. Vidimo se! - Ovakva ki a ne prili i ljetu. Pada cijeli dan nadodala je Chiquita odmahuju i glavom. Sofia je projurila kroz drve e zazivaju i djeda. Nije mogla zamisliti to ga je spopalo da se otisne u pljusak. Osmjehnula se ugledav i ga kako udara loptice za kroket prema kolutovima, dok ga dva mokra psa s obje enim repovima jadno promatraju. - to, po bogu, radi , djede? - Sunce samo to nije iza lo, Sofia Melody odgovorio je. Ah, dobar udarac, Dermote! Rekao sam vam da e mi uspjeti nadodao je psima kad je plava lopta lagano uklizala kroz kolutove. - Ali mokar si do ko e. - I ti. - Cijelo si poslije podne vani i svi ve govore o tome! - Uskoro u se osu iti. Sunce samo to nije iza lo. Gotovo ga mogu osjetiti na le ima. No, ona je samo mogla osjetiti kako joj se cijede hladne kapi. Zadrhtala je i bacila pogled prema nebu i ekuju i ugledati tek sivu sumaglicu i ostala iznena ena shvativ i da se kroz oblak probija blistav ar. Za kiljila je kako joj kapi ne bi padale u o i i na licu osjetila toplinu.

- U pravu si, djede! Sunce samo to nije iza lo! - Naravno da sam u pravu, djevojko. A sad uzmi palicu i da vidimo je l' mo e ugurati utu kroz onaj tamo kolut! - Nisam raspolo ena za igru. Agustin me upravo pobijedio u trik-traku. - Oh, Bo e. Kladim se da si te ko podnijela poraz! Nasmijao se. - Pa... nije bilo ba tako. - Poznajem te, Sofia Melody, i kladim se da si odjurila poput razma ene princeze! - Dobro! Nisam ba bila presretna iskreno je priznala i obrisala vrh nosa nadlanicom. - arm ti mo e samo djelomi no pomo i odvratio je i krenuo prema ku i. - Kamo e sad? Sunce samo to nije iza lo! - Vrijeme je za pi e. - Ali, djede, tek su etiri sata. - To no odvratio je, okrenuo se prema njoj i namignuo. Nemoj re i majci. Po i sa mnom! Odveo ju je za ruku kroz kuhinjska vrata kako ne bi slu ajno naletio na Annu. Kradomice su se prokrali niz poplo eni hodnik ostavljaju i za sobom svjetlucav, ki ni trag. Osvrnuv i se oko sebe, oprezno je otvorio ormar za rublje. - Zna i tu je skriva prosiktala je kad mu se ruka izgubila izme u ru nika i potom izvukla bocu viskija. Ne brine li da bi je Soledad mogla prona i? - Soledad mi poma e. Kad je u pitanju uvanje tajni, asna je ena odvratio je oblizuju i si usnice. Do i sa mnom ako mi i ti eli pomo i po initi zlo in. Slijedila ga je natrag niz hodnik, pa kroz kuhinjska vrata i naposljetku preko dvori ta prema stablima. - Kamo idemo? - Na moje skrovito mjesto. - Tvoje skrovito mjesto? ponovila je. Voljela je intrige. I ja ga imam. No, nije ju slu ao. Gr evito je dr ao bocu na prsima kako majke znaju dr ati novoro en ad. To je ombu. - Ba sam to i mislio promrmljao je hodaju i ispred nje i gotovo kaskaju i od nestrpljenja. Na posljetku su se zaustavili ispred male, drvene kolibe. Zacijelo ju je ve mimoi la nekoliko

stotina puta i nijednom je nije primijetila. Otvorio je vrata i uveo je unutra. Unutra njost je bila mra na i pljesniva. Prozorsko okno, koje je zadr avalo ki u, bilo je maleno i prekriveno mahovinom, jedva dopu taju i svjetlu da se probije unutra. Krov je bio poput divovskog cijedila i propu tao te ke kapi koje su se obru avale na pod i poku stvo. Ali ono nije zahtijevalo odr avanje. Stol je ve strulio, a police se uru ile i ostale opasno visjeti na zidu. - Neko je ovo bila Antonijeva koliba pojasnio joj je spu taju i se na klupicu. Nema potrebe za formalnostima, Sofia Melody. Smjesti se nekamo. Sjela je i zadrhtala. Doktor Dermot vam ovo preporu a za prehladu rekao je i pru io joj bocu nakon to je i sam ispio dugi gutljaj. Ah, doista zna pogoditi pravo mjesto nadodao je i sretno zagrgljao. Primaknula je bocu nosu i pomirisala. Nemoj to miri ati, djevojko! Pij! - Jako je, djede odvratila je prije no to je okrenula bocu i povukla gutljaj. Kad joj se vatrena lopta probila niz grlo, tijelo joj se zgr ilo, a usta irom rastvorila poput zmajevih, ispu taju i dug i bolan hriptaj. - Tako treba! Zadovoljno je kimnuo glavom i potap ao je po le ima. Na sekundu je ostala bez daha, a onda joj je vatra pro ikljala venama i pojurila kroz tijelo pretvaraju i bol u neopisiv u itak. Duboko je udahnula i okrenula se prema djedu rumenih obraza. Ponovno je uzela bocu. - Nije ti lo a ta tajna, djede! Doista nije lo a! Nacerila se i prislonila je na usnice. Nakon nekoliko gutljaja vi e se nije osje ala mokrom, niti se ljutila na Agustina. Zapravo je zaklju ila da voli i njega, i Rafu, i mamu. Sve ih voli! Vrtjelo joj se u glavi i obuzela ju je sre a, mahnita sre a, kao da ni ta drugo na svijetu nije va no i kao da je sve nevjerojatno smije no. Smijala se bez ikakvog povoda. Sve joj se jednostavno inilo presmije nim. Dermot joj je po eo pri ati nepovezane pri e o danima u Irskoj i ona ih je napola slu ala, dok joj je na veselom licu podrhtavao osmijeh. A onda ju je odlu io nau iti pjevati nekoliko irskih pjesama. - I met her in the garden where the praties grow... zapo eo je. Bila je pripita i u inilo joj se da jo nikad nije ula tako ugodan glas. - Ima an eoski glas, djede! An- e-os-ki rekla mu je nesigurnim glasom i primijetila da joj se magli pred o ima.

Nisu znali niti marili koliko su dugo u kolibi, ali im je Dermot popio posljednju kap iz boce, odlu ili su se vratiti. prosiktala je poku avaju i prisloniti prst na usta. No, proma ila ih je i prislonila ga na nos. Uh zapanjeno je odvratila i odmaknula ga drhte i. - Nemoj raditi buku glasno ju je opomenuo. Ti ina. I prasnuo u smijeh. Dragi Bo e, popila si nekoliko gutljaja, a pogledaj se! ponovno je prosiktala oslanjaju i se na njega kako se ne bi sru ila. Ti si popio cijelu bocu. Cijelu bocu! Ne mogu vjerovati da jo uvijek stoji uzviknula je dok su se nesigurno probijali kroz sumrak. - I met her in the garden where the praties grow... Ponovno je zapo eo pjevu iti i pridru ila mu se monotonim glasom kasne i jednu rije . Kad su zapo eli petljati oko kvake poku avaju i u i, vrata su se iznenada sama otvorila. - Sezame, otvori se promrmljao je Dermot bacaju i ruke u zrak. - Por Dios, Se?or O'Dwyer odvratila je Soledad. Se?orita Sofia! Zgrozila se ugledav i joj glupav osmijeh na crvenom licu. Ugurala ih je unutra i brzo odvela Sofiju niz hodnik prema svojoj sobi. Dermot se odljuljao u suprotnom smjeru. Kad je u etao u dnevnu sobu, Se?ora Anna se oglasila u asnutim povicima. - Isuse dragi! Tata zakre tala je. Potom je uslijedio lom i Soledad je zaklju ila da se zacijelo prazna boca razbila na poplo enom podu. Nije odslu ala nastavak razgovora. Tiho je zatvorila vrata za sobom. - Dijete, to si u inila? alosno je uzviknula im su se na le na sigurnom u njezinoj sobi. Sofia joj se glupavo nasmije ila. - I met her in the garden where the praties grow... izgovorila je monotonim glasom. Soledad joj je pomogla skinuti odje u i spravila toplu kupku. Potom ju je prisilila popiti a u vode pomije anu s ove om dozom soli. Sofia je odmah potom zabacila glavu nad toaletnu koljku i po ela rigati vatru. Isprva nije ni ta osje ala, no ubrzo se bla en osje aj pretvorio u mu ninu i sa aljenje. Nakon tople kupke i alice vru eg mlijeka Soledad ju je stavila u krevet.

- to ti je do lo? upitala ju je i namrgodila se izbrazdav i svoje debelju kasto sme e lice. - Ne znam. Jednostavno se dogodilo prostenjala je Sofia. - Budi sretna to si se napila nakon nekoliko gutljaja! Jadnom Se?oru O'Dwyeru bit e potrebna cijela no da do e k sebi suosje ajno je rekla. Re i u Se?ori Anni da se ne osje a najbolje, mo e? - Misli da e povjerovati? - Za to ne? Vi e ne smrdi po alkoholu. Izvu i e se. Mo e li zamisliti u kakvoj bi nevolji bila da si naletjela na nju? - Hvala ti, Soledad tiho joj je rekla kad se uputila prema vratima. - Naviknuta sam tititi tvog djeda i nikad nisam pomislila da u to morati u initi i za tebe zahihotala se i njezine velike grudi zatresle su se pod uniformom. Sofia je gotovo utonula u san kad su se vrata iznenada otvorila. - Sofia majka ju je tiho zazvala. to se dogodilo? Potom je pri la krevetu i opipala joj elo. Hmmm... ima laganu vru icu. Jadno moje malo! - Bit e mi bolje ujutro promrmljala je gledaju i je s krivnjom i skrivaju i se ispod plahte. - Za razliku od djeda koji e sutra biti bolestan kao pas. - Zar je i on bolestan? - Bolestan? Kladim se da mu je krivo to nije. Ne, nije bolestan. Spustila je ruke na bokove i umorno uzdahnula. Ponovno je pio. - Ah. - Nije mi jasno gdje skriva sve te boce! im jednu prona em, drugu je ve nekamo spremio. Taj e ga alkohol ubiti jednog dana! - Gdje je? - Skljokao se u stolicu i hr e kao svinja. - Mama! Pobunila se po aliv i to Soledad nije i njega otrijeznila. - Pa, sam si je kriv! Nisam li mu to rekla ve bezbroj puta? Ne eli me slu ati i vi e mu nemam namjeru propovijedati! - Zar e ga samo tako ostaviti? - Da, samo u ga tako ostaviti odrje ito je ponovila. Za to? to bi ti da u inim?

- Ne znam. A da ga smjesti u krevet i da mu alicu vru eg mlijeka? odgovorila je s tra kom nade, ali Anna se na to nasmijala. - Bit e sretan ako i ta dobije. Potom je promijenila ton i nadodala: - Na ula sam ne to danas. Sofia se odmah uvukla ispod plahte. Agustin mi je rekao da nisi bila pristojna. - Pristojna? Igrali smo trik-trak i pobijedio je! Trebao bi biti sretan! - Zna i sama da nije to u pitanju. Nema ve e sramote od gubitnika koji ne eli priznati poraz, Sofia. Rekao mi je da si pokvarila atmosferu i izmar irala iz prostorije. Nemoj da se to ponovi! Jasno? - Pretjeruje. to je Rafa rekao? - Bez rasprave, Sofia. Samo se pobrini da se to vi e ne ponovi. Ne elim da ljudi misle da te nisam odgojila kako treba. Jasno? - Da ljutito je odgovorila. Agustin je podlac i varalica! No, bila je preumorna za sva u. Kad joj je majka kona no napustila prostoriju, uzdahnula je s olak anjem. Uspjela se izvu i! Potom se sjetila djeda kako mokar i pijan spava u neudobnoj stolici i po eljela ga spremiti u krevet. No, bilo joj je toliko mu no da se nije mogla uspraviti. Kad se Soledad poslije kradomice do uljala kako bi provjerila kako joj je, Sofia je ve bila daleko na oblacima sa Santijem. Peto poglavlje London, 1947. Iako je jutro bilo hladno i obla no, London je u potpunosti op arao mladu Annu Melody O'Dwyer. Otvorila je staklena vrata hotelske sobe u ju nom Kensingtonu i iza la na balkon i . Zagrnula se ku nom haljom i zamislila da je princeza i da ivi u pala i. Bacila je pogled prema maglovitoj ulici i golim stablima koja su se nizala uz cestu, iskrivljena i osaka ena na hladno i, i po alila to ne mo e zamijeniti Glengariff za romanti ni London. Asfalt je svjetlucao pod uli nim svjetiljkama, a nekoliko je automobila projurilo nestaju i u smogu poput sivih duhova. Bilo je rano, ali bila je toliko uzbu ena da nije mogla zaspati. Uvukla se u sobu i tiho zatvorila prozore kako ne bi probudila majku i debelu tetu Dorothy, koja se trzala poput nasukanog mor a u susjednoj prostoriji. Pri la je mramornom stolu i uzela jabuku iz posude s vo em. Iako je esto sanjarila o takvoj rasko i, nikad je jo nije vidjela u ivo.

Odsjele su u hotelu u kakvom ina e ive holivudske zvijezde! Majka je zatra ila apartman i dobili su jednu dnevnu, jednu spava u sobu i jednu kupaonicu. U spava oj sobi nalazio se bra ni krevet, ali nakon to su recepcioneru pojasnili da namjeravaju provesti poseban vikend u Londonu, nalo io je da postave dodatni le aj kako bi sve tri mogle spavati zajedno. Majka se spremala nadodati da si ne mogu priu titi ve i apartman, i da je cijela obitelj skupila novac kako bi njezinoj k eri priu tili veli anstven provod, ali Anna ju je zaustavila. Bit e to jedini vikend u ivotu kad e mo i ivjeti poput princeze i nije eljela da joj ga pokvari arogantna i umi ljena reakcija jednog recepcionera. Pristala se udati za Seana O'Maru. Roditeljima je bilo drago to e se vjen ati, iako njihov brak zapravo nije bio nikakvo iznena enje s obzirom da su se poznavali odmalena. No, nije ga voljela. Ne onako kako je vjerovala da je potrebno voljeti zaru nika. Ni u emu nije nalikovao gospodinu Darcyju, niti bi joj srce ustreptalo kad bi ga ugledala. Nije eznula za svadbenom no i. tovi e, naga ala je da e biti mla na i svaki put kad je se sjetila, eludac bi joj se stisnuo od muke. Vukla ga je za nos to je dulje mogla, ali njezini su silno eljeli da se vjen aju i premda joj se cijela zamisao pomalo gadila, odlu ila je ispo tovati njihove elje. Kako se u Glengariffu nije mogla udati ni za koga drugoga, Sean O'Mara je bio jedino rje enje. Uostalom, bili su predvi eni jedno za drugo ve pri ro enju i inilo joj se da ne mo e umaknuti ni tomu, ni Glengariffu. Bilo je odlu eno da e ivjeti s njezinim roditeljima i tetom Dorothy, sve dok Sean ne zaradi dovoljno novca kako bi im mogao kupiti ku u. Iskreno se ponadala da e to potrajati. Majka joj je stvorila topao obiteljski dom i nije joj se pretjerano urilo napustiti ga, a suze bi joj navrle na o i kad bi se sjetila da e svake ve eri biti prisiljena kuhati. Zacijelo u ivotu ima zanimljivijih stvari! No, sad se nalazi u hotelu De Vere i okru ena je predivnim i otmjenim stvarima! Kakav bi joj bio ivot da se udala za grofa ili princa? Napunila je kadu i izlila pola bo ice besplatne hotelske kupelji Floris. Kad se prostorija ispunila bogatim mirisom ru a, uvukla se u toplu vodu. Ostala je le ati u kupki sve dok se ogledalo nije zamaglilo poput zore i dok je para nije po ela gu iti. Prepustila se omiljenim snovima, okru ena mramorom i pozlatom, velikim

staklenim bocama ispunjenim kupeljnim solima i parfemima. Kad je na posljetku iza la iz kade, utrljala si je u tijelo besplatni losion i i e ljala dugu, crvenkasto-kestenjastu kosu. Potom ju je skupila u pund u na potiljku dugog, bijelog vrata. Osje ala se lijepo i profinjeno. Nikad u ivotu nije bila toliko zadovoljna svojim izgledom i srce joj je doslovce plesalo u grudima. Kad su se majka i teta probudile, ve je odjenula sve anu odje u i premazala nokte crvenim lakom. Emer nije voljela minku ni na licu, ni na noktima. Kad je ugledala k i nalickanu poput filmske zvijezde, po eljela joj je re i da o isti lice, ali se sjetila da joj taj vikend doista mnogo zna i. Ne ele i joj ga pokvariti zadr ala je jezik za zubima. Poslije, dok joj je k i bila u garderobi velike robne ku e Marshall & Snelgrove na slavnoj ulici Oxford, tiho je uvjerila sestru da e ponovno postati normalna kad se vrati u Glengariff. S obzirom da se idu i vikend udaje, mo e raditi to god po eli. Zna i sama, Dorothy, da e joj ivot biti dovoljno te ak kad se uda i rodi djecu. Najmanje to mo emo u initi jest uga ati joj dok je to jo mogu e. - Uga ati joj, Emer Melody? zapanjeno je prosoptala teta Dorothy. Ti i Dermot toj ste rije i dali potpuno novo zna enje! Emer i teta Dorothy ponijele su na put najljep u odje u. Obje su se pre etavale mokrim, londonskim ulicama u cipelama na punu petu, debelim kompletima i glas rukavicama. Teta Dorothy dodatno je ukrasila opravu pomalo ugavim lisi jim krznom, koje je kupila u du anu rabljene robe u Dublinu. Prekrila je njime svoja iroka ramena, a lijina nju ka odmarala joj se na izbo enim grudima koje su, za udo, uspjeli zauzdati napeti gumbi sakoa. Obje su na glavi imale malene e ire s velikim brojem pribada a, a o i su im bile zaklonjene tilom. Ne mo emo je iznevjeriti rekla je Emer kad su se odjenule tog jutra. Teta Dorothy je nanijela krvavo crveni ru i zapitala se koliko je ve puta ula te rije i. No, nije se usprotivila. Na posljetku, taj je vikend doista trebao biti poseban za Annu. Mo da sad i nije pogodan trenutak da iznese svoje mi ljenje, ali jednog dana svakako e to u initi. Tako mu svega, jednog dana re i e to misli o svemu! Anna je bila izmorena kupovinom, ali jo uvijek uzbu ena. Bio joj je to prvi posjet Londonu. Sjela je u predvorje hotela Brown's ekaju i da joj se majka i teta vrate iz enskog toaleta, kamo su

oti le napudrati nos. Namjeravale su svratiti na aj u famozni, hotelski salon. I upravo je tada, dok ih je tako ekala okru ena vre icama, prvi put ugledala Paca Solanasa. U ao je i odmah privukao tu e poglede. Kosa mu je bila boje pijeska i kratko i ana, a o i izrazito plave i Anna je pomislila kako e se utopiti u njima ako je pogledaju. to se, naravno, i dogodilo. Nakon to je pogledom preletio cijelo predvorje, zaustavio se na prekrasnoj mladoj eni koja je sjedila u kutu i itala asopis. Pomno ju je prou io. Anna je bila svjesna njegovog pogleda i osjetila je kako se rumeni. Crvene mrlje prekrile su joj lice i vrat poru njuju i je i zasjenjuju i joj pomno nane enu minku. Ipak, Pacu je bila neodoljivo privla na. Izgledala je poput djevojke koja poku ava glumiti enu. Ni minka ni haljina nisu joj pristajale, ali je sjedila profinjeno poput engleske aristokratkinje. Pri ao je i spustio se u ko ni naslonja . im ga je osjetila do sebe, ruke su joj zadrhtale. Ostala je zapanjena. Zapahnuo ju je miris kolonjske vodice i osjetila je kako joj se vrti u glavi. Primijetio je da joj asopis podrhtava u rukama i shvatio da e se zaljubiti u tu blijedoputu i nepoznatu djevojku. Obratio joj se stranim jezikom govore i dubokim i odlu nim glasom. Zadr ala je dah i spustila asopis. Zar se njoj obra a? Podigla je pogled. U njezinim je plavosivim o ima ugledao ne to divlje i osjetio iznenadni poriv pohrvati se s njom i pripitomiti je kao da je jedan od konja na Santa Catalini. Upla eno je zatreptala. - Za to tako prekrasna djevojka sjedi posve sama rekao joj je na engleskom s osjetnim stranim naglaskom. Trebam se na i s nekim ovdje, ali mi je drago da osoba kasni. tovi e, nadam se da se uop e ne e pojaviti. eka li i ti nekoga? Pogledao ju je s nadom i primijetila koliko mu je laknulo kad je pojasnila da i ekuje majku i tetu kako bi oti le na aj. - Zna i, ne eka supruga? O i su mu zlo esto zaiskrile. Potom je spustio pogled na njezinu lijevu ruku i nadodao: - Ne, nisi udata. Ah, ni ne zna koliko sam sretan! Nasmijala se i oborila o i. Znala je da ne bi trebala razgovarati sa strancem, ali njegovo joj se lice inilo iskrenim. Uostalom, nije li u Londonu, gradu romanse? Kad bi bar mama i teta ostale u toaletu jo neko vrijeme! Kad bi bar dobila jo nekoliko minuta! Nikad jo

nije vidjela tako zgodnog mu karca. - ivi ovdje? - Ne. Do la sam samo preko vikenda. Kako bih obavila kupovinu i... Zapitala se to bi bogate djevojke jo mogle raditi u Londonu. - ... kako bih razgledala muzeje i crkve. Ostao je zadivljen. - Otkud si? - Iz Irske. Dolazim iz Irske. - Ni ja nisam odavde. - A otkud si? Lice mu se ozarilo. - Iz Bo je zemlje. Iz Argentine, gdje je sunce poput divovske naran e, a nebo odraz rajskog prostranstva. Nasmije ila se na poeti nost opisa i primijetila da joj se zagledao u o i. Osjetila se nemo nom odvratiti pogled. I tad ju je spopala panika da e je napustiti i da ga vi e nikad ne e vidjeti. - to onda radi ovdje? Osje ala je kako joj se grlo ste e od uzbu enja. Molim te, Bo e, nemoj mu dopustiti da ode, pomolila se u sebi. Daj nam jo vremena! - Studiram. Do ao sam prije dvije godine i otad nisam bio u domovini. Imaginte! Ali volim London neodlu no je zastao i ponovno joj se zagledao u o i. - elim da posjeti moju zemlju. Anna se nervozno nasmijala i okrenula glavu, ali kad ga je ponovno pogledala, shvatila je da je jo uvijek promatra. Majka i teta pojavile su se u tom trenutku u predvorju i ogledale oko sebe poku avaju i je prona i. Teta Dorothy ugledala ju je kako sjedi u kutu i razgovara s nepoznatim mladi em. - Isuse Bo e! Emer, to sada smi lja? to bi jadni Sean O'Mara rekao kad bi je vidio kako razgovara sa strancem? Pogledaj samo kako ga promatra! Nismo je smjele ostaviti nasamo! - Isuse Bo e, Dorothy! uskliknula je Emer. Idi po nju prije no to se kompromitira! Anna je ugledala tetu kako joj se pribli ava poput tenka i o ajni ki se okrenula prema novoste enom prijatelju. On ju je uhvatio za ruku i rekao uzbu enim glasom: - Na imo se ovdje u pono ! eludac joj se stisnuo i kimnula je glavom. Nakon toga je ustao, naklonio se teti Dorothy i odmah izgubio.

- Za ime Bo je! Anna Melody O'Dwyer, to te je spopalo? Kako mo e razgovarati sa strancem, ma koliko bio prekrasan? upitala je zaprepa tenim tonom promatraju i mladi a kako izlazi kroz klizna vrata. Annu je zapahnula vru ina. Osjetila je malaksalost i uzbu enje. - Ne brini, ovo je London. Ovdje ne postoji zakon koji bi branio mu karcima da se pridru e usamljenoj djevojci odgovorila je samouvjerenim tonom, iako joj se svaki ivac u tijelu usplahirio. im su sjele na aj, prepustila se sanjarenju. Odsutno je po alici strugala srebrnom li icom dok je teta Dorothy maslacem premazivala tre u poga icu. Fini kola i, doista fini kola i! Anna Melody, mora li to initi? Probija mi bubnji e! Anna je uzdahnula i opustila se na naslon stolice. - to ti je? Iscrpila te kupovina? - Umorna sam odgovorila je i bacila pogled kroz prozor nadaju i se da e ga mo da ugledati kako prolazi. Mo da. Prizvala je njegovo lice i poku ala ga zadr ati pred sobom boje i se da e ga zauvijek izgubiti, ako mu dopusti da ponovno utone u sje anje. - Hajde, hajde! Vratit emo se u hotel nakon ajanke. Za to ne ku a ove tople ajne kola i e? Uistinu su predivni oprezno joj je predlo ila majka. - Ne elim ve eras i i u kazali te odbrusila je razdra enim glasom i zagledala se u alicu. - Preumorna sam. - Ne eli gledati Oklahomu? Dragi Bo e! Anna, ve ina djevojaka tvoje dobi nikad ne dobiju priliku posjetiti London, kamo li tek oti i u kazali te odmah ju je napala teta Dorothy namje taju i krzno koje joj je skliznulo niz grudi. Ulaznice su ko tale itavo bogatstvo! - Ne mora oti i u kazali te, ako to ne eli. Ovo je njezin vikend, zar ne? podsjetila ju je Emer i uhvatila k i za nadlakticu. Teta Dorothy je napu ila usnice i kroz nosnice bijesno ispuhnula zrak. - Bah! Pretpostavljam da e ostati s njom ljutito se obrecnula. - Ne mogu je ostaviti posve samu u nepoznatom gradu. Ne bi bilo u redu. - Ne bi bilo u redu? Emer! Utro ile smo mnogo novaca na te ulaznice! Ve se godinama veselim kako u gledati Oklahomu! - Vratimo se u hotel i odmorimo noge. Mo da e se nakon toga osje ati malo bolje odvratila je Emer kimnuv i glavom prema

k eri. - ao mi je, Emer, mogu prije i preko mnogo toga, ali kad je u pitanju novac, ne u dopustiti da propadne ni peni samo zato to je gospodi na lo e raspolo ena! Kakve li krasne hirovitosti! Ti i Dermot dopu tali ste joj da se tako pona a cijeli ivot i to e ostaviti posljedice! Zapamti to sam ti rekla! No, Annu nije dirnula tetina zlovolja. Prekri ila je ruke i ponovno bacila pogled kroz prozor. eznula je za pono i. Nije eljela i i ni u kazali te, niti ikamo drugdje. eljela je sjesti u predvorje i ekati ga. No, ipak je oti la. Morala je to u initi, jer je teta Dorothy zaprijetila da e je u protivnom odmah otposlati u Glengariff. Na posljetku, upravo je ona prilo ila polovicu cjelokupnog iznosa. Anna je tako odsjedila mjuzikl ne obra aju i pa nju na melodije, koje e njih dvije veselo pjevu iti idu a dva dana hodaju i ulicama. itavo je vrijeme smi ljala kako e se usred no i, bez ijednog jedinog nov i a, odvu i iz ju nog Kensingtona do hotela Brown's, gdje je zacijelo pomislio da odsjeda. No, ne preostaje joj ni ta drugo. Mora se pojaviti. Ubrzo nakon to su se vratile u hotel, majka i teta zaspale su snom pravednika. Teta Dorothy se izvalila na le a i prepustila glasnom hrkanju, koje ju je dvaput gotovo probudilo. Ostala se nakratko dvoumiti izme u jave i sna, a onda je ponovno zahrkala. Emer je bila delikatnija od nje i po gra i i po zvuku koji je ispu tala. Spavala je tiho, sklup av i se poput loptice. Anna je oprezno navukla odje u i ugurala jastuke ispod pokriva a, kako bi ostavila dojam da spava za slu aj da se jedna probudi. Potom je prekopala torbicu tete Dorothy u potrazi za novcem. Recepcioner je bio izuzetno uslu an. Nije podigao obrve, niti se za udio to izlazi tako kasno. Udovoljio joj je i pozvao taksi. Zahvalila mu se na trudu i sjela na stra nje sjedalo poput bjegunca. Bacila je pogled kroz prozor i zagledala se u jarka gradska svjetla. Bilo je petnaest do dvanaest kad je ponovno sjela u naslonja u kutu predvorja. Ispod kaputa nosila je novu haljinu koju joj je majka kupila u robnoj ku i Harrods, a kosa joj je bila jo uvijek skupljena u pund u. Iako je bilo kasno, u hotelu je jo uvijek bilo ivo. Skupina pomodno odjevenih mladih ljudi u la je grohotom se smiju i i sa zavi u je zaklju ila kako su se zacijelo zabavljali u gradu. Nisu je

primijetili. Spustila je ruku na jastuk susjednog naslonja a i prstima pre la preko ko e zami ljaju i kako osje a toplinu. Tako je profinjen! Poput pravog gospodina! Miri e na skupocjenu kolonjsku vodicu, a dolazi iz daleke, egzoti ne zemlje. Kultiviran je, obrazovan, zgodan i o igledno bogat. Nije li poput princa na bijelom konju? I nije li bila u pravu tvrde i kako ivot nudi daleko vi e od Seana O'Mare i Glengariffa? Sjedila je i nervozno promatrala vrata. Treba li djelovati nona alantno ili pokazati da umire od e nje? Zaklju ila je da e izgledati smije no ako bude poku ala odglumiti le ernost. Na posljetku, to bi mogla raditi u pono u predvorju hotela? Tek joj je u tom trenutku sinulo da se mo da ne e pojaviti. to ako se samo na alio? to ako se uop e ne namjerava na i s njom? Mo da se sad negdje u dru tvu prijatelja smije na njezin ra un! to ako je poput ro aka u Glengariffu? Kad je sat otkucao pono , Paco Solanas je u ao kroz masivna, hotelska vrata. im ju je ugledao, lice mu se razvuklo u osmijeh. Bio je odjeven u mornarsko-plavi kaput od ka mira. Pri ao joj je i uhvatio je za ruku. - Drago mi je da si do la! O i su mu iskrile skrivaju i se pod obrubom e ira. - I meni odgovorila je i osjetila kako joj ruka podrhtava. - Po i sa mnom rekao je i zastao. Por Dios! Ne znam ti ni ime! - Anna Melody O'Dwyer... Anna odgovorila je i nasmije ila se. Ostao je op aran njezinim smije kom i osjetio kako se topi. - Ana Meloda. Qu lindo! Prekrasno ime za prekrasnu djevojku! - Hvala. A kako se ti zove ? - Paco Solanas. - Paco. Drago mi je srame ljivo je odvratila. Izveo ju je u no . Oblaci su se povukli u predve erje i zateklo ih je vedro, zvijezdama posuto nebo. Bilo je izuzetno hladno i dah im se maglio u dodiru sa zrakom, no nisu to primijetili. etali su praznim pokrajnjim ulicama prema etvrti Soho smiju i se i razgovaraju i poput starih prijatelja, i potom se probili prema trgu Leicester svjetlucavim nogostupom, jo uvijek mokrim od rosulje.

Nije joj ispu tao ruku i ubrzo se u potpunosti opustila. U njegovu se dru tvu osje ala mnogo ugodnije nego u dru tvu Seana O'Mare. Pri ao joj je o Argentini oslikavaju i je odu evljenim i prirodnim tonom pravog pripovjeda a. No, ona mu gotovo ni ta nije rekla o Irskoj. Bojala se da e izgubiti zanimanje ako sazna da nije bogata, a to si nije mogla priu titi i stoga se pretvarala da ivi lagodnim ivotom. Ali Pacu se dopala upravo zato to se razlikovala od djevojaka koje je upoznao u rodnom kraju i profinjenih mladih dama, na koje je nai ao pri posjetu europskim gradovima. Bila je neprofinjena i bezbri na, a kad ju je poljubio, u inio je to kako bi joj s usana uklonio zastra uju i ru . Nitko je dotad nije tako poljubio. Usnice su mu bile tople i vla ne, a lice hladno od no nog zraka. Zagrlio ju je i strasno prislonio svoja usta na njezina, upravo kao na filmu. Kad se na posljetku odmaknuo, zadovoljno je zaklju io da joj je uspio ukloniti minku. I takva mu je bila mnogo dra a. Sjeli su na rub fontane na trgu Trafalgar. Ponovno ju je poljubio. Potom joj je izvukao pribada e iz kose i dopustio neobuzdanim kovr ama da joj padnu na ramena i niz le a. - Za to je podi e ? No,prije no to mu je stigla odgovoriti, ponovno je osjetila kako je zaposjeda. Jezikom je nje no i senzualno istra io njezina usta i eludac joj se usplahirio. Oprosti to nisam dobar u engleskom rekao joj je nakon nekog vremena spu taju i joj jednu ruku na obraz, a drugom joj miluju i kosu. Kad bih ti to mogao re i na Castellanu, zvu alo bi vi e poetico. - Dobro govori engleski, Paco odgovorila je i zarumenjela se shvativ i da mu je prvi put izgovorila ime. - Ne poznajem te, Anna, ali znam da te volim. S, te quiero odvratio je dodiruju i joj prstima hladan obraz i promatraju i njezino zapanjeno lice kao da poku ava otkriti kakve su ga to ini prisvojile. Kad se vra a u Irsku? No, Anna nije eljela razmi ljati o povratku. Odbijala je pomisliti da ga vi e nikad ne e vidjeti. - Prekosutra. U ponedjeljak tu no je odgovorila, guraju i mu lice u ruku i tu no se smije e i. - Tako brzo u asnuto je uzviknuo. Ho u li te ikad vi e vidjeti? - Ne znam odvratila je nadaju i se kako e mo da ne to

smisliti. - Dolazi li esto u London? - Ne. Odmahnula je glavom. Odmaknuo se i naslonio laktovima na koljena. Zabrinuto je protrljao lice i upla ila se kako e joj re i da njihova romansa nema budu nosti. Ispustio je dubok uzdah i tijelo mu se pokrenulo ispod kaputa. Pod utim gradskim svjetlom lice mu je djelovalo melankoli no i snu deno. Po eljela ga je obgrliti, ali bilo ju je strah da e je odbaciti i nije se pomaknula. Nije imala hrabrosti. - Onda se udaj za mene iznenada je uskliknuo. Ne mogu podnijeti pomisao da moram ivjeti bez tebe! Ostala je zabezeknuta. Proveli su tek nekoliko sati zajedno! - Da se udam za tebe? promucala je. - Da, udaj se za mene, Anna ponovio je i uhvatio je za ruku. - Ali... ne poznaje me. - Po elio sam te o eniti im sam te ugledao u hotelu! Nikad nisam osjetio takvo to u ivotu. Upoznao sam stotine djevojaka, ali ti si potpuno druk ija od svih! Ni u emu im nisi sli na. Ne mogu ti to pojasniti. Kako da ti predo im to gajim u srcu? O i su mu se zacaklile. Ne elim te izgubiti! - uje li? upitala je ustaju i i potiskuju i misli o Seanu O'Mari i braku kojim su bili obvezani. Oboje su se odmah prepustili nje noj glazbi, koja je dopirala iz no nog kluba ire i se trgom. - Ti voglio bene promrmljao je ponavljaju i rije i pjesme. - to to zna i? upitala je kad ju je privukao k sebi i poveo u ples oko fontane. - Da te volim. Volim te, Ana Meloda, i elim da mi bude supruga! Nastavili su plesati no eni sanjivom glazbom. Anna je poku ala srediti misli, ali bezuspje no. Bile su zamr ene poput vunenog prediva tete Mary. Zar ju je doista zaprosio? Odvest u te na Santa Catalinu nje no joj je rekao. ivjet e u lijepoj, bijeloj ku i sa zelenim kapcima i provoditi dan na suncu gledaju i pampu. I svi e te voljeti! - Ali Paco, ne poznajem te! Roditelji mi to ne e nikad dopustiti odvratila je zami ljaju i reakciju tete Dorothy. eludac joj se stisnuo. - Porazgovarat u s njima. Re i u im to osje am prema tebi odvratio je i zagledao joj se u zapla ene o i. - Nije li ti stalo do

mene? Ni un poquito? Oklijevala je. Znala je da ga voli. tovi e, obo avala ga je. Uspio joj je probuditi svaki djeli tijela. No, nije li joj majka oduvijek govorila da je ljubav ne to to se postupno razvija? I da je ishitrena ljubav uvjetovana me usobnom privla no u posve je ne to drugo? - Volim te odgovorila je i ostala iznena ena podrhtavanjem u glasu. Nikad prije nije izgovorila te rije i, ak ni Seanu O'Mari. Imam osje aj da te oduvijek poznajem nadodala je poku avaju i se uvjeriti da ipak nije rije o iracionalnoj i ishitrenoj ljubavi, ve ne emu daleko dubljem i iskrenijem. - U emu je onda problem? Ako eli , mo e ostati u Londonu i mo emo se bolje upoznati. - Nije tako jednostavno! Na alost, bila je to istina. - Stvari su slo ene samo ako ovjek dopusti da se zakompliciraju. Pisat u roditeljima i izvijestiti ih da sam upoznao predivnu i jednostavnu djevojku s kojom elim provesti ostatak ivota. - I shvatit e? zabrinuto je upitala. - Ho e kad te upoznaju odvratio je samouvjerenim tonom i ponovno je poljubio. Mislim da ne razumije , Ana Meloda. Volim te! Volim osmijeh na tvom licu, volim kako se nervozno poigrava s kosom, volim kako me upla eno gleda kad ti ka em to osje am prema tebi, volim odva nost i samouvjerenje s kojim si me do ekala ve eras u hotelu! Nikad jo nisam sreo nekoga poput tebe. Istina je da te ne poznajem. Ne znam koja ti je hrana najdra a, ni koje knjige najradije ita . Ne znam koja ti je omiljena boja, ni kakva si bila kao dijete. Nemam pojma koliko bra e i sestara ima . No, nije mi stalo! Samo znam da ovdje spustio je ruku na prsa moje srce kuca i svaki otkucaj govori mi to osje am prema tebi! Osje a li to i ti? Nasmijala se i poku ala mu odgonetnuti otkucaje pod kaputom, ali mogla je osjetiti tek ubrzani puls u vlastitom palcu. O enit u te, Ana Meloda. O enit u te jer ako te pustim, nikad to ne u pre aliti! Kad ju je poljubio, iz dna du e je po eljela da zauvijek ive sretno upravo kako je znala vidjeti na filmovima u kinu. Zagrlio ju je i privukao k sebi, i pomislila je da je doista mo e za tititi od svih zala svijeta. Ako se uda za njega, zauvijek e napustiti Glengariff!

Bit e s voljenim ovjekom. Bit e supruga Paca Solanasa i imati djecu koja e naslijediti njegovu ljepotu. Bit e najsretniji par na svijetu! Kad ju je ponovno poljubio, prisjetila se mlitavog poljupca Seana O'Mare, vlastitog straha od prve svadbene no i i neizvjesne budu nosti, koja ju i ekuje poput monotone, sive ceste vode i je u ivot ispunjen te ko ama i mrtvilom. Budu nost ispunjenu neiskrenom ljubavlju. No, s Pacom je druk ije. Njemu je eljela pripadati. eljela mu se predati i dopustiti mu da prisvoji njezino tijelo kako bi je u cijelosti mogao voljeti. - Da, Paco, udat u se za tebe pro aptala je prepustiv i se emocijama. Privio ju je k sebi i sna no zagrlio. Kad mu se nasmijala u vrat, oboje su prasnuli u smijeh od olak anja. - Tako sam sretan da bih mogao zapjevati uzviknuo je podi u i je u zrak. - Paco, spusti me zahihotala je. Nastavili su plesati oko fontane. - Tako u te usre iti, Ana Meloda! Nikad ne e po aliti to si se udala za mene rekao je spu taju i je na mokar plo nik. elim ti sutra upoznati roditelje i zatra iti oca za dopu tenje! - Na alost, to se ne e dogoditi odvratila je smrknuv i se. - Samo ti to meni prepusti, mi amor rekao je miluju i joj zabrinuto lice. Na imo se u ajarnici Gunther's. - ajarnici Gunther's? Upitno ga je pogledala. - ajarnici Gunther's u uli ici Park, u pet sati pojasnio je i ponovno je poljubio. Ostali su zajedno sve dok se zora nije zla anim zrakama probila kroz nebo. Razgovarali su o zajedni koj budu nosti, kovali planove i udru ivali snove kroje i sudbinu. Jedino to nije znala bilo je kako e sve to pojasniti majci i teti Dorothy. - Isuse Kriste! Anna Melody, zar si poludjela? Zapanjila se teta Dorothy kad joj je saop ila vijest. Emer je duboko uzdahnula i srknula gutljaj aja drhtavom rukom. - Pri aj nam o njemu, Anna Melody tiho je pro aptala. I Anna im je ispri ala kako su proveli no lutaju i ulicama Londona. Izostavila je, dodu e, poljubac smatraju i da bi bilo nepo teno spomenuti ga s obzirom da se teta Dorothy nikad nije udala. - Cijelu si no provela sama s njim na ulici? Zapanjeno je ponovila teta Dorothy. Dragi Bo e! Djevojko, to e ljudi re i?

Jadan Sean O'Mara! Iskrala si se iz sobe usred no i poput drolje! Oh, Anna! ipkastim je rup i em potapkala znoj s ela. Poznaje ga tek nekoliko sati! Ne zna ni ta o njemu! Kako mu mo e vjerovati? - Teta Dorothy je u pravu. Ne poznaje ga. Hvala dragom Bogu da te nije ozlijedio nadodala je Emer suznih o iju. Teta Dorothy je zakimala s odobravanjem. Kona no joj sestra pametno zbori! - Molim? Anna je uzviknula o ajnim glasom. Naravno da me nije ozlijedio! Plesali smo oko fontane i dr ali se za ruke! Rekao mi je da sam predivna! Rekao mi je da me voli otkako me ugledao u predvorju hotela! Kako bi me mogao ozlijediti? Osvojio je moje srce i ni za to drugo nije kriv! Melodramati no je uzdahnula. - to e ti otac re i? odvratila je majka odmahuju i glavom. Nemoj o ekivati da e ti mirne du e dopustiti oti i u stranu zemlju. elimo te zadr ati u blizini. elimo da ostane u Irskoj. Jedinica si nam, Anna Melody, i volimo te! - Za to ga bar ne upozna , mama? - Da ga upoznam? Kada? - Danas u ajarnici Gunther's u uli ici Park. - Ah, moj Bo e, sve si ve isplanirala, zar ne, mlada damo? ubacila se teta Dorothy i nato ila jo kave. Samo se pitam to e njegovi roditelji re i! - Rekao je da e im biti drago. - Nisam ni sumnjala odvratila je, zabiv i si podbradak u vrat i kimaju i glavom kao da sipa proro anstva. Uvjerena sam da e biti odu evljeni to im se sin zaljubio u nepoznatu Irkinju, koja ne posjeduje ni nov i a! I to djevojku koju je samo jednom vidio! - Dvaput prekinula ju je Anna ljutitim glasom. - Da, dvaput, ako se ra una kratki susret u hotelu. Sram ga bilo! Za to ne juri za pripadnicama svoje klase i kulture? - Mo da bismo ga ipak mogle upoznati, Dorothy predlo ila je Emer nje no se smije e i k eri, koja je stisnula usnice i bijesno gledala tetu. - Dakle, to je samo tebi sli no, Emer! Dovoljno je da mrcne i dat e joj to god po eli, kao i uvijek dosad odvratila je. Pretpostavljam da vjeruje kako e te objeru ke prihvatiti u svoju

obitelj, je li? Ali ivot nije tako jednostavan! Njegovi se roditelji vjerojatno nadaju kako e o eniti profinjenu Argentinku s dobrim podrijetlom. Bit e nepovjerljivi, jer te ne poznaju. Ka e kako te ro aci nazivaju zastra uju im imenima, je li? E pa kako ti onda zvu i nadimak kopa ica zlata? Ha? Mo e re i da sam okrutna i nepravedna, ali samo te elim upozoriti na stvari kojima e te ivot podu iti! Dobro razmisli o svemu, Anna Melody, i ne zaboravi da se svakome ini da je drugome uvijek bolje u ivotu! Anna je prekri ila ruke i mole ivo se zagledala u majku. Teta Dorothy je nastavila uko eno srkati kavu, ali s manje u itka no obi no. Emer se zagledala u aj pitaju i se to joj je initi. - A kad bi ostala u Londonu i... mo da prona la posao? Zacijelo postoji na in kako bi ga mogla bolje upoznati. Mo da mo e do i u Irsku i upoznati Dermota? predlo ila joj je poku avaju i prona i kompromisno rje enje. - Ne pobunila se Anna. Ne mo e do i u Glengariff! Ne mo e! Neka tata do e u London kako bi ga upoznao! - Boji se da te vi e ne e htjeti o eniti kad vidi otkud potje e ? presjekla ju je teta Dorothy. Ako te uistinu voli, ne e mu to biti va no! - Ah, ne znam, Anna Melody. Ne znam to u initi tu no je uzdahnula Emer. - Molim te, upoznaj ga! Kad ga vidi , shvatit e za to ga toliko volim rekla joj je Anna namjerno se ne osvr u i na tetine rije i. Emer je znala da je ni ona, ni bilo tko drugi ne mo e prisiliti da promijeni mi ljenje ako je ve donijela odluku. Od oca je naslijedila tu tvrdoglavu crtu. - U redu popustila je umornim glasom. Na i emo se s njim. *** Emer i teta Dorothy uko eno su sjedile za stolom u kutu ajarnice. Teta Dorothy smatrala je da bi trebale biti diskretne i sjesti to dalje od ostalih gostiju. Nikad ne zna tko prislu kuje pojasnila je. Anna je bila nervozna. Igrala se jeda im priborom i dvaput u deset minuta oti la u toalet. Kad se drugi put vratila, izvijestila ih je da e ga pri ekati vani. Ne e to u initi prosiktala je teta Dorothy. Ali Emer joj je dopustila da ode. Kako god ti je ugodnije, du o. Anna je stajala na hladno i i zabrinuto pogledavala niz ulicu

kako bi ga uo ila me u nepoznatim licima koja su joj i la ususret. Kad ga je na posljetku ugledala, tog visokog i zgodnog mu karca lica skrivenog ispod o trog oboda e ira, pomislila je: Za njega u se udati! I ponosno se nasmije ila. Hodao je samouvjereno gledaju i ljude oko sebe gotovo kao da su tamo kako bi mu ivot u inili ugodnijim. Djelovao je bezbri no poput predivnog panjolskog namjesnika, koji vjeruje kako mu nadmo nikad ne e biti potkopana. Novcem je uspio pokoriti cijeli svijet i ivot ga je velikodu no nagradio. Upravo kako je i o ekivao. Nasmije io joj se, uzeo je za ruku i poljubio na obraz. Prekorio ju je da ga nije trebala ekati na hladno i u tako tankoj haljini i potom su u li u toplu ajarnicu. Na brzinu mu je pojasnila da joj otac nije do ao i da mora obaviti neke poslove u Irskoj. Paco je bio razo aran. Nadao se kako e ga odmah zamoliti za dopu tenje da je o eni. Bilo je o igledno da nije samo vatren, ve i nestrpljiv. Emer i teta Dorothy promatrale su ih kako se pribli avaju probijaju i se kroz nahrupine okruglih stoli a, koji su se natiskali u prostoriji poput lopo a na bari. Bili su prekriveni srebrnim ajnicima i porculanskim alicama, piramidama ajnih kola i a i poga a, a oko njih su tiho avrljali elegantni i otmjeni ljudi. Emer je odmah zamijetila superiornost i uzvi enost u Pacovu stavu. Zra io je luksuzom, le erno u i iskrenim armom, obilje jima tog za aranog svijeta iz kojeg potje e, i im je to uo ila, upla ila se da joj se k i otisnula u preduboke vode. Neminovno e nai i na jake podvodne struje i morati se sama boriti protiv njih. Teta Dorothy je zaklju ila kako nije vidjela zgodnijeg mu karca i osjetila je gorku zavist to je njezinoj ne akinji, unato hirovitosti, uspjelo osvojiti srce takvog d entlemena. Nju je sudbina li ila te mogu nosti. Nakon to su razmijenili nekoliko uvodnih rije i o turobnom vremenu i predstavi koje su pogledale prethodnu ve er, Paco je odlu io predstaviti im svoju obitelj. Razumijem da vam se ovo ini donekle prenaglom odlukom, ali uvjeravam vas da nisam tek zalu eni kauboj. Dolazim iz asne obitelji i moje su namjere jednako tako asne. Izvijestio ih je da je odrastao u Argentini, da su mu oba roditelja panjolskog podrijetla, iako mu je baka s maj ine strane bila Austrijanka, to poja njava svijetlu kosu i plave o i. - Otac mi je tamnoput i nikad ne biste pomislili da smo u rodu

 nadodao je poku avaju i odagnati napetu atmosferu. Emer se nasmije ila pru aju i mu podr ku, a teta Dorothy je nastavila stiskati usnice ne namjeravaju i popustiti. Anna je upijala svaku njegovu rije sa strahopo tovanjem, koje ina e nije bila voljna iskazati ni Papi. Njegov samouvjeren stav i o igledno samopouzdanje uvjerili su je da e se dobro pobrinuti za nju u braku. Krasila ga je tipi no mu ka pribranost, kojoj se divila, primjerice, kod Caryja Granta. Rekao im je da se obrazovao u engleskom internatu St George's u Argentini. Dobar je u engleskom i francuskom, a te no govori talijanski, upravo kao i svoj materinji jezik - panjolski. Obitelj mu je jedna od najbogatijih i najcjenjenijih u Argentini. Otac mu posjeduje maleni avion, a osim obiteljske estancije Santa Cataline, vlasnici su i ve eg dijela stambene zgrade usred Buenos Airesa. Kad se o ene, pripast e im stan u toj zgradi, a vikende e provoditi u ku i na Santa Catalini. - Uvjeravam vas, Se?ora, dobro u se pobrinuti za va u k er i bit emo izuzetno sretni! Volim Anu Melodju. Ne mogu vam ni opisati koliko, jer sam i sam iznena en. Ali doista je volim, i vjerujem da i ona mene voli. Neki imaju sre e i ne moraju ekati da ih pogodi Amorova strelica, a nekima je potrebno vi e vremena da prona u ljubav. Ja sam bio jedan od njih, ali sad mi je jasno to pjesnici poku avaju opjevati. I mene je kona no pogodila Amorova strelica i najsretniji sam ovjek na svijetu! Emer je bilo savr eno jasno da voli Annu. O i su mu bile ispunjene istim arom kao i Dermotove na dan njihova vjen anja. im se toga prisjetila, po alila je to joj suprug nije u Londonu. No, znala je da ne e dopustiti k eri da se samo tako uda za stranca i pribojavala se kako e reagirati kad sazna za Anninu odluku. - Ni meni, ni mojem suprugu nije stalo do bogatstva, gospodine Solanas rekla je nje nim glasom. Sjedila je dostojanstveno i ponosno ga gledala u iskrene, plave o i. Brinemo se samo za sre u i zdravlje na e k eri. Jedinica je i stoga vam govorim i u suprugovo ime. Izuzetno me boli sama pomisao da e se udati i ivjeti s druge strane oceana, tako daleko od nas. Ali oduvijek smo joj odobravali odre enu slobodu i ne mo emo je sprije iti ako to uistinu eli. Ipak, bili bismo sretniji kad biste prije vjen anja neko vrijeme proveli zajedno kako biste se upoznali. Ni

zbog ega drugoga. Osim toga, morat ete se na i sa suprugom kako biste ga zatra ili za dopu tenje. - Ali, mam... pobunila se Anna. Znala je da joj roditelji ne mogu priu titi boravak u hotelu, niti poznaju nekoga kod koga bi mogla odsjesti. No, Paco je shva ao u kakvoj su dvojbi. - Mogu li predlo iti da odsjedne kod mojeg ro aka Antoinea La Rivi?ra i njegove supruge Dominique? Nedavno su se vjen ali i trenutno ive u Londonu. Ako se nakon est mjeseci i dalje budemo eljeli vjen ati, ho emo li tada dobiti va blagoslov? - Morat u porazgovarati sa suprugom oprezno je odvratila Emer. Anna Melody se mora sutra vratiti u Irsku. Anna ju je pogledala s u asom. Du o, ne urimo. Otac e ionako htjeti porazgovarati s tobom nadodala je tap u i je po ruci i smije e i se suosje ajno Pacu. - Mo emo li onda bar provesti ve er zajedno upitala ju je ako se sutra moram vratiti u Irsku? eli da se upoznamo, zar ne? Paco ju je uhvatio za ruku i poljubio je ap u i joj da njemu prepusti raspravu. - Bio bih po a en kad biste mi dopustili da vas izvedem na ve eru galantno im je ponudio. Anna je ostala zgranuta. Dorothy je sestri nogom poslala signal, ali Emer se nije osvrnula. - Lijepo od vas, gospodine Solanas odvratila je uvukav i stopala pod stolicu. Ali mislim da e biti bolje da izvedete samo Annu. Na posljetku, morate se upoznati ako se elite vjen ati. Mo ete do i po nju u sedam i trideset. - I morate je vratiti prije pono i odmah se ubacila teta Dorothy. Kad je ajanka zavr ila, Anna i Paco su se oprostili na izlazu, dok su mama i teta ekale na kapute. - Dragi Bo e! Emer, misli li da smo dobre postupile? - Dorothy, Anna Melody zna to eli. Uvjerena sam da e imati mnogo bolji ivot s tim mladi em nego sa Seanom O'Marom, iako me stra i pomisao da e ivjeti na drugom kraju svijeta. No, kako joj to mogu zabraniti? Tako mi Boga, bolje da je tamo eka ivot princeze! - Nadam se da Paco Solanas zna koliko je Anna Melody ivahna i ishitrena. Ako je prepredena koliko naga am da jest, u init e sve kako bi se domogla vje anog prstena hladno je

odvratila teta Dorothy. - Dorothy, ponekad si tako zlobna! - Nisam zlobna, Emer, ve iskrena. ini mi se da samo ja vidim kako stoje stvari odvratila je smrknuta izraza lica i iza la na ulicu. esto poglavlje Posljednja no u Londonu nije protekla u miru. Emer i teta Dorothy odlu ile su prosjediti u spava icama sve dok im se Anna ne vrati u pono iva i zdrava. A ona je, zarobljena u la i gdje odsjeda, bila prisiljena jo jednom se odvesti taksijem u hotel Brown's kako bi se tamo na la s Pacom. Izveo ju je na ve eru u maleni restoran koji je gledao na rijeku Thamesu, uz koju su poslije etali i razgovarali obasjani drhtavom svjetlo u zvijezda. Bio je nesretan to se Anna mora vratiti u Irsku. Nije mogao shvatiti za to to mora u initi. Nadao se da e mo da ostati u Londonu boje i se da e je u protivnom izgubiti u keltskoj magli i nikad vi e vidjeti. Bri ljivo je zapisao njezinu adresu i telefonski broj, i obe ao da e zvati svaki dan sve dok mu se ne vrati. elio ju je otpratiti do hotela, ali inzistirala je da joj pozove taksi kako bi izbjegla neromanti ni rastanak u predvorju. - elim da me poljubi na ki ici. Ispod uli ne svjetiljke. Ne elim te se sje ati kako stoji u predvorju hotela. Povjerovao joj je. Poljubac je bio dug i emotivan. Kad se vratila u hotel u ju nom Kensingtonu, srce joj je jo uvijek tuklo, a usta drhtala na mjestu gdje ih je poljubio. Bila je previ e uzbu ena i nije mogla zaspati. Le ala je bulje i u tamu i neprestano premotavala poljupce, sve dok joj se misli nisu pretvorile u senzualne snove, kojima se prepustila bez ikakva suzdr avanja. Idu e se jutro poput navijene lutke vrtjela po apartmanu. Bila je manijakalno uzbu ena i nije previ e marila to e se dogoditi Seanu O'Mari. Misli su joj se dr ale Paca Solanasa i koliko god se teta Dorothy trudila utuviti joj u glavu te inu nastale situacije, odbijala ju je pojmiti. - Sjedni nakratko, Anna Melody! Vrti mi se u glavi od tebe rekla joj je problijedjev i u licu. - Ali toliko sam sretna da elim plesati odvratila je i bacila se na valcer. Toliko je romanti an! Poput holivudske zvijezde uzdahnula je skaku u i po sagu. - Promisli dobro o svemu! Brak se ne zasniva samo na strasti

oprezno ju je upozorila majka. Paco ivi u dalekoj zemlji i ako se uda za njega, mo da nikad vi e ne e vidjeti Irsku. - Nije mi stalo do Glengariffa! Svijet mi se otvara, mama! A to mi Glengariff nudi? Emer je problijedjela i zatomila jecaj. Znala je da je ne mo e ucijeniti osje ajima, ni prisiliti da povu e odluku, iako bi joj se najradije bacila pred noge preklinju i je da ostane. Kako e pre ivjeti bez nje? - Obitelj, eto to ubacila se teta Dorothy ljutitim glasom. Obitelj koja voli svaku ko icu u tvom tijelu! Nemoj to omalova avati, djevojko! U ivotu ima ve ih vrednota od bogatstva i jednog e to dana shvatiti na okrutan na in! - Smiri se! Volim ga i ne zanima me koliko je bogat. Voljela bih ga i da je siromah odbrusila je Anna. - Ljubav se postupno razvija, du o. Nemoj donositi odluke napre ac oprezno joj je ukazala majka. Nije u pitanju London ili Pariz. Rije je o zemlji na drugom kraju svijeta. Tamo govore potpuno druk iji jezik. Kultura je druk ija. Nedostajat e ti dom. Ostala je bez glasa i zastala kako bi se pribrala. - Nau it u panjolski! Gle, ve znam izgovoriti te amo! Volim te odvratila je Anna i zahihotala. Te amo! Te amo! - Kako eli , du o. No, ipak e jo morati uvjeriti oca tu no je popustila. - Hvala ti, mama! Teta Dorothy je samo dobar, stari cinik! - Je li? A jesi li se sjetila Seana? Pretpostavljam da o ekuje kako e mo i nastaviti s njim ako se sve izjalovi? - Naravno da ne zapanjeno je odvratila Anna. Osim toga, ne e se izjaloviti nadodala je samouvjereno. - Predobar je za tebe! - Dorothy, dosta prekorila ju je Emer nervoznim tonom. Anna zna to eli i zna to je najbolje za nju. - Ne znam, Emer. Nisi nijednom pomislila to e sad biti s tim jadnim mladi em, koji je oduvijek bio tako dobar prema njoj. Zar ti nije nimalo stalo, Anna Melody? Sean se veseli ivotu s tobom, a ti si spremna bezobzirno mu uni titi svaku nadu? Ponavljam ti, Emer, ti i Dermot razmazili ste to dijete i sad ono razmi lja samo o sebi! Niste je nau ili da misli i na druge! - Molim te, Dorothy. Ipak je ovo sretan trenutak za Annu. - I tu an za Seana O'Maru otfrknula je teta Dorothy i

buntovno prekri ila ruke. - Nisam kriva to sam se zaljubila u Paca! to eli da u inim? Da zanemarim osje aje i vratim se ovjeku kojeg ne volim? pobunila se Anna teatralnim tonom i spustila na stolicu. - Nemoj tako, Anna Melody. U redu je. Teta i ja ti elimo najbolje. No, ipak je to veliki ok za nas. Bolje je da prekine sa Seanom nego da to poslije po ali . Kad se jednom uda , vi e nema povratka odvratila je Emer nje no miluju i k erkinu dugu, crvenu kosu. Teta Dorothy je duboko uzdahnula. Vi e ni ta ne mo e biti u injeno. Koliko je takvih scena ve posvjedo ila? Nebrojeno! Nije imalo smisla poku avati srediti stvari. Sudbina e to u initi umjesto nje. - Samo sam realna priznala je naposljetku nje nijim tonom. Starija sam i imam vi e iskustva, Anna. Tvoj otac zna re i: Znanje je mogu e nau iti, ali mudrost dolazi s iskustvom. I u pravu je. Mogla bih te mnogo emu podu iti. - Volimo te, Anna Melody, i ne elimo da po ini pogre ku. Oh, da ti je bar otac do ao na ajanku! to li e samo re i? zabrinuto se zapitala Emer. Obrazi Dermota O'Dwyera sve su se vi e i vi e rumenjeli i odjednom se u inilo da e mu velike, sive o i ispasti iz duplji. Uzbu eno je kora ao prostorijom ne znaju i to re i. Nije namjeravao dopustiti joj da ode u nepoznatu zemlju na drugom kraju svijeta i udati se za ovjeka kojeg poznaje tek dvadeset etiri sata. - Isuse Kriste! to te je spopalo, mala? London je kriv za sve, zar ne? Udat e se za Seana makar te morao odvu i do oltara bijesno je odvratio. - Ne u se udati za Seana ni ako mi zaprijeti pi toljem, tata prkosno je uzviknula Anna, a niz ru i asto lice potekle su joj suze. Emer se ubacila kako bi ih primirila: - Pristojan je mladi , Dermote! Vrlo zgodan i zreo. Zadivio bi te! - Ma, mo e biti i vra ji kralj Buenos Airesa! Ne u dopustiti da mi se k i uda za stranca! Odrasla si u Irskoj i tu e i ostati zaurlao je nata u i si viski i ispio ga jednim gutljajem. Emer je primijetila da mu se ruke tresu i srce ju je zaboljelo. Rikao je poput ranjene

ivotinje. - Oti i u u Argentinu pa makar morala otplivati! Znam da je Paco pravi ovjek za mene, tata. Ne volim Seana! Nikad ga nisam voljela. Pristala sam se udati za njega zato to sam vam eljela udovoljiti, i zato to sam vjerovala da nemam izbora. Ali ipak sam upoznala nekoga! Zar ne vidi da je Bog elio da se sretnemo? Su eno nam je odvratila je preklinju i ga pogledom da je shvati. - ija je uop e bila zamisao da ode u London? upitao je i optu eni ki pogledao suprugu. Teta Dorothy je iza la van. Rekla sam svoje odvratila je zatvaraju i vrata za sobom. Emer se bespomo no osvrnula i odmahnula glavom. - Nismo mogle znati da e se to dogoditi. Moglo se to dogoditi i u Dublinu odvratila je i usnice su joj zadrhtale. No, poznavala je supruga i znala je da e na kraju popustiti. Uvijek bi na posljetku popustio. - Dublin je ne to posve drugo! Ne u ti dopustiti da odjuri u Argentinu s nekim koga ne poznaje ni pet minuta rekao je primi u i bocu ustima i naginju i je. Da se to dogodilo u Dublinu, bar bismo se mogli brinuti za tebe! - Za to ne mogu oti i u London i prona i tamo posao? Ro ak Peter je to u inio odvratila je Anna. - A kod koga bi boravila? Reci mi! Ne poznajem nikoga u Londonu, a ne mo emo si priu iti pla ati ti hotel! - Paco ima ro aka koji ivi u Londonu sa suprugom. Rekao je da mogu odsjesti kod njih. Mogla bih prona i posao. Zar mi ne mo e odobriti est mjeseci? Molim te, daj mi ansu da ga upoznam i ako ga budem voljela nakon est mjeseci, dopusti mu da ti se obrati kako bi me zaprosio! Dermot je potonuo u stolicu. Izgledao je pora eno. Anna je kleknula na pod i naslonila mu oro en obraz na ruku. Molim te, tata! Dopusti mi da saznam je li pravi ovjek za mene. Ako to ne u inim, alit u cijeli ivot. Molim te, nemoj me prisiliti da se udam za nekoga koga ne volim i iji mi se dodir gadi. Molim te, nemoj me prisiljavati na to. Naglasila je posljednju rije znaju i da e pomisao da nevoljen mu karac seksualno zadovoljava njegovu k i kona no slomiti njegov otpor. - Iza i i potra i ro ake, Anna Melody. elim porazgovarati s tvojom majkom tiho joj je rekao izvla e i ruku. - Ljubavi, ni ja ne elim da ode. Ali taj je mladi bogat,

kultiviran, inteligentan, i doista zgodan. Pru it e joj bolji ivot od Seana rekla je Emer im je Anna napustila prostoriju. Nije poku avala zadr ati suze. - Sje a se kako smo molili za dijete? odvratio je i usta su mu se objesila kao da vi e nemaju snage ni volje dr ati mu se na licu. Emer je zauzela k erkino mjesto na podu i poljubila mu ruku koja je be ivotno le ala na naslonu. - Toliko nas je usre ila zajecala je. Ali jednog dana ne e nas biti i morat e nastaviti ivot bez nas. Ne mo emo je zadr ati ovdje iz sebi nih razloga. - Bit e druk ije u ku i bez nje promucao je. Viski mu je razvezao jezik i oslobodio emocije. - Da, bit e druk ije. Ali razmisli o njezinoj budu nosti. Uostalom, mo da e nakon est mjeseci odlu iti da ipak nije za nju. Mo da e nam se ipak vratiti. - Mo da. Iako nije vjerovao u to. - Dorothy ka e da smo krivi to je tako svojeglava. Ako je to istina, po inili smo pogre ku. Mi smo krivi to ima velika i ekivanja i to vjeruje da Glengariff nije dovoljno dobar za nju. - Mo da odvratio je klonula duha. Ne znam. Pomisao da e biti prisiljeni ivjeti u ku i koja ne e biti ispunjena veseljem, cikom i unu i ima uvukla im se u misli i srce ti te i ih. Dat u joj est mjeseci i tek u se onda sresti s njim kona no je popustio. Ako se uda za njega, onda je gotovo. Zbogom. Nema anse da je odem posjetiti u Argentinu nadodao je i o i su mu se ispunile suzama. Nema anse. Anna je hodala uz vrh brda, dok ju je sumaglica obavijala poput razrije enog dima koji se spu ta iz nebeskih dimnjaka. Nije se eljela na i s ro acima. Nije ih podnosila. Uvijek se osje ala ne eljenom u njihovu dru tu. Uostalom, sad e ih kona no napustiti! A mo da se ak nikad vi e ne e vratiti. Kad bi im samo mogla vidjeti lice kad saznaju kakva je blistava budu nost i ekuje! Tijelo joj je zadrhtalo od uzbu enja. Zagrnula se kaputom i nasmije ila. Paco e odjahati s njom u zalazak sunca. Anna Solanas rekla je na glas. Anna Solanas Nastavila je ponavljati svoje novo ime dok ga na posljetku nije izvikivala punim plu ima. Novo ime koje najavljuje nov ivot! Znala je da e joj nedostajati

roditelji, topla intima njihova doma i nje an maj in dodir, ali Paco e je usre iti i poljupcima joj odagnati nostalgiju. Kad se vratila ku i, majka je ve zatvorila vrata o eve radne sobe i ostavila ga nasamo s patnjom. eljela ju je po tedjeti prizora i izvijestila je da je pristao. Pustit e je u London, ali im se mora javiti im stigne i razuvjeriti ih da se smjestila kod La Rivi?rovih. Anna ju je zagrlila. Hvala ti, mama! Znala sam da e ga uspjeti uvjeriti! Pouzdala sam se u tebe rekla je odu evljeno joj ljube i nje nu ko u, koja je mirisala na sapun i pra ak. - Kad Paco nazove, mo e mu re i da je otac pristao da provede est mjeseci u Londonu. A ako se nakon toga jo uvijek elite vjen ati, do i e u London i na i se s njim. Je li to u redu, du o? odvratila je Emer i blijedom joj rukom pomilovala crvenu kosu. Mnogo nam zna i , Anna Melody, i nismo odu evljeni to nas napu ta . Ali Bog e te pratiti, a On zna to je dobro za tebe nadodala je i glas joj je ponovno zadrhtao. Oprosti to sam uzbu ena, ali ti si nam najve e blago... Anna ju je ponovno zagrlila i osjetila kako se i sama gu i od emocija, ali ne zato to ih napu ta, ve zato to e njezina sre a njima donijeti nesre u. Dermot je s ogor enjem do ekao zalazak sunca. Promatrao je sjene kako se uvla e kroz prozore zaposjedaju i pod i pro diru i posljednje zrake svjetla. U jednom trenutku ugledao je k erkicu kako ple e u dra esnoj haljinici, ali radost joj se iznenada pretvorila u suze i malena se pla u i sru ila. Nesigurno je ustao kako bi joj sko io upomo , ali prazna boca viskija pala je i razbila se, prestra iv i je i odagnav i. Kad se Emer pojavila kako bi ga otpremila u krevet, zatekla ga je kako glasno hr e u stolici. Tu an i slomljena srca. *** Anni je preostala jo jedna du nost prije odlaska. Trebala je izvijestiti Seana O'Maru da se ne mo e udati za njega. Kad se pojavila na njegovu pragu, njegova majka, vesela ena s plosnatim licem nalik vragolastoj abi krasta i, odjurila je u hodnik i doviknula sinu da ih je zaru nica odlu ila iznenaditi poput vile. - Kako ti je pro lo putovanje, du o? Kladim se da si se fantasti no provela odvratila je i zahihotala bri u i si ruke o prega u.

- Bilo je jako ugodno, Moira odgovorila je Anna nelagodno se nasmije iv i. ula je kako Sean juri niz stube i bacila pogled preko njezina ramena. - Da zna koliko mi je drago to si se vratila odvratila je ena i ponovno zahihotala. Sean nam se durio cijeli vikend. Lijepo je ponovno vidjeti osmijeh na njegovu licu, zar ne? Potom se povukla u ku u nadodaju i veselim tonom: - Ostavit u vas nasamo, golup i i! Sean ju je nespretno poljubio na obraz i uhvativ i je za ruku, poveo niz ulicu. - I, kako je bilo u Londonu? - Dobro odgovorila je pozdravljaju i Paddyja Nyhana, koji ih je mimoi ao na biciklu. Bila je prisiljena smje kati se i kimaju i otpozdraviti jo nekoliko sugra ana, a onda je zaklju ila da vi e ne mo e trpjeti mu nu atmosferu. - Sean, moramo porazgovarati! Hajdemo nekamo gdje mo emo biti nasamo rekla mu je namr tiv i se. - Za to si zabrinuta, Anna? Nije valjda tako ozbiljno odvratio je i nasmijao se kad su se uputili pokrajnjim uli icama prema brdima. Penjali su se bez rije i. Poku ao je zapo eti razgovor raspituju i se o Londonu, ali mu je odgovarala kratkim i odrje itim re enicama i ubrzo je odustao. Kad su se na posljetku na li daleko od radoznalih o iju i u iju, sjeli su na vla nu klupicu s koje se pru ao pogled na udolinu. - O emu je rije ? Zagledala se u njegovo blijedo, etvrtasto lice i naivne, zelene o i i upla ila da ne e imati hrabrosti re i mu istinu. Znala je da e ga povrijediti. - Ne mogu se udati za tebe, Sean na posljetku je priznala. Smrznuo se. - Ne mo e se udati za mene? ponovio je s nevjericom. to poku ava re i? Kako to misli , ne mo e se udati za mene? - Jednostavno ne mogu odvratila je i odmaknula pogled. Zarumenio se i o i su mu se ispunile suzama. - Ne razumijem. Otkud sad to? promucao je. Vjerojatno si samo nervozna kao ja, ali ne mora zato otkazivati vjen anje. Sve e biti u redu kad se vjen amo, vidjet e poku ao ju je razuvjeriti. - Ne mogu se udati za tebe, jer sam zaljubljena u nekog drugog

 odvratila je i zajecala. Ustao je, spustio ruke na bokove i otfrknuo s prezirom. - O kome je rije ? Ubit u ga ljutito je prosiktao. Hajde! Reci mi tko je! Pogledala ga je i prepoznav i bol u njegovu bijesnu ispadu, jo ja e zaridala. - ao mi je, Sean, nisam te namjeravala povrijediti rekla je kroz suze. - Tko je u pitanju, Anna? Imam pravo znati povikao je i spustio se na klupicu okre u i je prema sebi. - Zove se Paco Solanas odgovorila je izvla e i se iz stiska. - Kakvo je to ime? Nasmijao se s prezirom. - panjolsko. Iz Argentine je. Upoznala sam ga u Londonu. - U Londonu? Isuse! Anna, poznaje ga samo dva dana! Reci mi da se ali ! - Ne alim se. Ovog vikenda odlazim u London odvratila je bri u i si lice rukavom kaputa. - Veza vam ne e potrajati! - Oh, Sean, ao mi je, ali jednostavno nam nije bilo su eno rekla je nje nim glasom i uhvatila ga za ruku. - Mislio sam da me voli ! Stisnuo je njezinu ruku i zagledao joj se u o i kao da u njima poku ava prona i svoju dragu. - Volim te, ali... kao brata. - Kao brata? - Da, ne volim te kao supruga oprezno je nadodala. - Zna i, to je to? Gotovo je? Ovo je rastanak? Kimnula je glavom. - Spremna si pobje i s ovjekom kojeg poznaje tek dva dana i ne udati se za mene iako me poznaje itav ivot? Ne razumijem te, Anna. - ao mi je. - Prestani mi to govoriti! Da ti je ao, ne bi me tako lako odbacila! Sko io je na noge. Primijetila je da mu jedan obraz titra i zaklju ila kako se zacijelo suzdr ava da ne brizne u pla . Poku avao je zadr ati prisebnost. Zna i, gotovo je. Zbogom! Nadam se da e uistinu prona i sre u, ako ni ta drugo, zato to si uspjela meni uni titi ivot! Njezine vodenkasto plave o i ponovno su se po ele

puniti suzama. - Nemoj samo tako oti i odvratila je i krenula za njim. No, nije se zaustavio. Nastavio se spu tati kroz polje i ubrzo izgubio u selu. Vratila se na klupicu i gorko zaplakala. Bilo joj je ao to ga je povrijedila, ali znala je da mu nije mogla saop iti istinu na bezbolan na in. Nije mogla zanijekati da voli Paca. Ipak, tje ila ju je pomisao da e Sean prona i nekoga. Slomljeno srce naposljetku uvijek zacijeli. Preboljet e je. Idu ih nekoliko dana provela je u ku i. Telefonski je razgovarala s Pacom, a ro ake i seljane izbjegavala, jer su saznali to se dogodilo i po eli je okrivljavati to je uni tila budu nost Seanu O'Mari. Nije se usu ivala iza i. Kad je na posljetku napustila Glengariff, nije se ni na trenutak osvrnula. Da je to u inila, ugledala bi blijedo uto lice Seana O'Mare kako je tu no promatra s prozora spava e sobe. Provela je est mjeseci u Londonu. ivjela je s Antoinom i Dominique La Rivi?re u njihovu prostranu stanu u etvrti Kensington. Dominique je predstavljala novu spisateljsku nadu, a Antoine je bio poprili no uspje an poslovni ovjek. Paco je ostao zapanjen idejom da mu zaru nica radi za boravka u Londonu i inzistirao je da umjesto toga poha a te ajeve, od kojih je jedan bio te aj panjolskog. No, Anna to iz srama nije mogla priznati roditeljima boje i se da e im time povrijediti ponos. Stoga je slagala da radi u knji nici. Paco je svojima napisao pismo i izvijestio ih o planovima. Otac mu je odgovorio netipi no dugim pismom izra avaju i zabrinutost. Rekao mu je da mo e dovesti djevojku ku i ako ne promijeni mi ljenje po zavr etku studija, i tad e se uvjeriti uklapa li se u njegovu obitelj ili ne. Napisao je: Vrlo e brzo uvidjeti ho e li veza uspjeti. Njegova majka, Maria Elena, izjavila je da se pouzdaje u njegovu procjenu i uop e ne sumnja da e se Anna uklopiti na Santa Catalini i da e je svi zavoljeti, upravo kako njega vole. Nakon est mjeseci Anna je izvijestila oca da se jo uvijek vole i da su se odlu ili vjen ati. Kad je predlo io Pacu da mu do e u posjet, pobunila se inzistiraju i da on do e u London. Dermot je tako shvatio da se k i zapravo srami njihova doma i zabrinuo se to e budu nost donijeti tom mladom bra nom paru, ija se veza ve na po etku zasniva na neiskrenosti. No, pristao je do i.

Ostavio je suprugu i k er u etnji parkom Hyde i oti ao se na i s Pacom Solanasom u hotelu Dorchester. Emer je uo ila koliko joj je k i sazrela u est mjeseci. Samostalan ivot o igledno joj je u inio dobra, jer je zra ila sre om. Gledaju i ih kako se dr e za ruke i smije e jedno drugom, zaklju ila je da su uistinu sretni. Nakon to mu je postavio uobi ajena pitanja, Dermot je izjavio mladi u da ga smatra po tenim ovjekom, na to je Paco odvratio obe anjem da e se dobro brinuti za njegovu k i. - Nadam se da zna u to se upu ta , mladi u upozorio ga je ozbiljnim tonom. Svojeglava je i razma ena. Roditelji ponekad znaju previ e voljeti svoje dijete i mi smo tu pogrije ili. Anna nije jednostavna, ali nikad ti ne e biti dosadno s njom. Znam da e joj omogu iti ugodniji ivot od onog koji ju je i ekivao u Irskoj, ali ne e joj biti lako kako se nada. Molim te, pripazi na nju, jer nam je dragocjena. Paco je primijetio da se star eve o i pune suzama i stisnuo mu je ruku izra avaju i nadu da e se sam mo i uvjeriti koliko je sretna na dan njihova vjen anja na Santa Catalini. - Ne emo do i odmah je odvratio Dermot. Paco je ostao prenera en. - Ne ete do i na k erkino vjen anje? - Opisat e nam u pismu kako je bilo. Nije mogao pojasniti tako profinjenom ovjeku da se boji otisnuti na dalek put i na i u stranoj zemlji s nepoznatim ljudima i nepoznatim jezikom. Ponos ga je prije io da mu prizna istinu. Anna ih je vrsto zagrlila. U inilo joj se da se majka smanjila i smr avjela otkad ju je vidjela posljednji put est mjeseci ranije. Emer joj se nasmije ila potiskuju i tugu koja joj je razjedala srce. Promuklim glasom rekla joj je koliko je voli. Rije i su joj zastale u grlu, a suze skliznule niz napudrane obraze kapaju i joj s vr ka nosa i brade. Odlu ila je zadr ati hrabrost, ali grle i je, zapitala se ini li to mo da posljednji put i osje aji su je jednostavno shrvali. Potapkala si je vru e lice ipkastim rup i em, koji joj se usplahirio u drhtavoj ruci poput bijele golubice. Dermot ju je sa zavi u promatrao. Posljednjom snagom odupro se agoniji. Suzdr ao je suze i potisnuo bol. Malo je preenergi no potap ao Paca po le ima i malo mu pre vrsto stisnuo ruku. A kad je privukao k er u zagrljaj, ona je zavrisnula od boli i

bio je prisiljen prerano je ispustiti. A Anna je plakala. Znala je da su joj roditelji nesretni i po eljela se razrezati na pola, kako bi jednu polovicu zauvijek njima ostavila. Izgledali su tako krhko i ranjivo stoje i do visokog i impozantnog Paca. No, iako je bila tu na to joj ne e do i na vjen anje, ujedno joj je i bilo drago da ih njezina nova obitelj ne e upoznati. Nije eljela da znaju otkud potje e. Nije eljela da pomisle kako ih nije vrijedna. Osjetila je gri nju savjesti to joj se tako sebi na pomisao uvukla u srce na rastanku i znala je da bi to povrijedilo njezine roditelje da znaju. Posljednji put im je mahnula i kona no se oprostila s pro lo u. Okrenula se ra irenih ruku prema budu nosti i ekuju i je samouvjereno u primjerenoj ivotu u bajci. Sedmo poglavlje Kad je ugledala Santa Catalinu, odmah je zamislila svoj budu i ivot u kolonijalnoj ku i koja se smjestila me u visokim, zelenim stablima nasred ogromne nizine. I znala je da e biti sretna. Bila je nekoliko svjetlosnih godina daleko od Glengariffa i toliko uzbu ena da se nije sjetila ni roditelja, ni Seana O'Mare. Napustila je London pra ena zla anim bojama jeseni i stigla u Buenos Aires u trenutku kad je procvjetao, jer su godi nja doba u Argentini suprotna od europskih. Zra na luka bila je ispunjena vlagom, znojem i mirisom ur ica, koji je jedna od putnica donijela sa sobom iz enskog toaleta. Kad su sletili, do ekao ih je zdepast mu karac tamnosme eg lica s malim, sjajnim o ima i blagim osmijehom. Preuzeo im je prtljagu i proveo ih kroz postrani ni izlaz na toplo sunce. Bio je studeni. Paco ju je posesivno dr ao za ruku ne ispu taju i je ni na trenutak, dok su ekali da se auto dovu e s parkirali ta. - Esteban, ovo je moja zaru nica, Se?orita O'Dwyer rekao je malenom, tamnoputom mu karcu koji je ubacivao kov ege u prtlja nik. Anna je u Londonu nau ila ne to panjolskog i shvatila to mu je rekao. Nasmije ila mu se i srame ljivo ispru ila ruku. Njegova je ruka bila topla i ljepljiva, a njegove sitne o i poput gro ica pomno su joj prou ile lice. Kad je upitala za to ju je tako radoznalo osmotrio i za to uostalom ba svi bulje u nju, Paco joj je pojasnio da

je to zbog kose. Rijetko tko u Argentini ima crvenu kosu i tako blijedu put. Kad su u li u Buenos Aires, naslonila je glavu do prozora kako bi joj hladni povjetarac podigao kosu i rashladio vru e lice. Buenos Aires je posjedovao arm staromodnog grada. Na prvi pogled nalikovao je europskim gradovima koje je imala prilike vidjeti u knjigama. Njegove bogato ukra ene kamene zgrade bilo je tako er mogu e vidjeti u Parizu ili Madridu. Trgovi su bili okru eni visokim stablima platane i palmi, a parkovi ispunjeni cvije em i grmljem. Prizor ju je toliko odu evio da joj se ak u inilo da plo nici cvjetaju tisu ama ljubi astih cvjetova, koji su popadali s prepunih stabala. U zraku se osje ala senzualnost. Maleni kafi i prelijevali su se preko pra njavih plo nika, a u njima su stanovnici Buenos Airesa ispijali aj ili kartali na zagu uju em, vla nom zraku. Paco joj je pojasnio da su se njihovi preci doselili iz Europe potkraj devetnaestog stolje a i zadr ali u arhitekturi i obi ajima podsjetnike na nekada nju domovinu, kako bi se mogli boriti protiv neizlje ive nostalgije. Stoga je Theatre Colon neodoljivo podsje ao na milansku Scalu, Retiro Station na Waterloo, a aleje platana na jug Francuske. Nepopravljivo smo nostalgi an narod rekao je. Ali i nepopravljivo romanti an! Anna se nasmijala na to, sagnula i poljubila ga. Potom je udahnula opojni miris eukaliptusa i jasmina, koji se irio iz prolistalih etali ta. Promatrala je burnu svakodnevnicu na poluraspadnutom plo niku dive i se elegantnim enama s bar unastim, tamnim licima i dugom, sjajnom kosom, koje su pri le ernom hodu besramno odmjeravali tamnooki i crnomanjasti mu karci. Imala je priliku posvjedo iti nevjerojatno predivnim na inima udvaranja i gledala parove kako se dr e za ruke sjede i u kafi ima ili na klupama u parku ljube i se na suncu. Nikad prije nije vidjela ljude u gradu da se toliko ljube. Imala je osje aj da je to ovdje posve normalna pojava. Auto se spustio u podzemnu gara u u aveniji Libertador, ije su obje strane bile ukra ene stablima. Do ekala ih je nasmije ena sobarica s ko om poput mlije ne okolade i ivahnim sme im o ima, te im pomogla oko prtljage. Kad je ugledala Paca, njezine velike o i ispunile su se suzama i nje no ga je zagrlila, iako mu je stasom dopirala tek do prsa. Nasmijao se i obmotao ruke oko

njezina krupna tijela. - Se?or Paco, tako dobro izgledate prodahtala je u udu i odmjerila ga od glave do pete. Ta je Europa u inila uda! Ma, pogledajte se! Ah uskliknula je i potom pogledala Annu. Ovo vam je zacijelo zaru nica! Svi su tako uzbu eni i silno joj se vesele! Ispru ila je svoju debelju kastu ruku i Anna ju je zbunjeno stisnula. Govorila je takvom brzinom da je uop e nije shvatila. - Mi amor, ovo je na a draga slu avka Esmeralda. Nije li predivna? Paco joj je namignuo i Anna se nasmije ila. Potom je krenula za njim u dizalo. Bile su mi dvadeset i etiri kad sam oti ao. Nije me vidjela dvije godine, pa stoga i nije udno da je toliko uzbu ena. - Tvoji nisu ovdje? upla eno je odvratila. - Naravno da ne. Subota je. Nikad ne provodimo vikend u gradu odgovorio je kao da je u pitanju op e poznata injenica. Uzet emo to nam je potrebno za selo, a ostalo emo prepustiti Esmeraldi. Stan je bio velik i prozra an. Blje tavi prozori gledali su na park prepun zelenih stabala. Ispod njih sjedili su i sanjivo se promatrali ljubavnici, smiju i se i ljubakaju i na povjetarcu. amor ptica i dje jih glasova odzvanjao je sjenovitim ulicama, a negdje izbliza dopirao je neumoran lave . Paco ju je odveo u malenu, svijetloplavu prostoriju ure enu u engleskom stilu. Uo ila je da su zavjese, pokriva za krevet i jastu i na stolici do toaletnog stoli a istog, cvjetnog uzorka. Bacila je pogled kroz prozor i iza krovova grada ugledala sme u rijeku kako se presijava u daljini. - To je Rio de La Plata rekao joj je obgrliv i je rukama i bacaju i pogled preko njezina ramena. Naj ira rijeka na svijetu. S druge se strane nalazi Urugvaj. A tamo nadodao je ukazuju i prema zgradama se nalazi La Boca, podru je stare luke, koje su naselili Talijani. Odvest u te tamo, jer imaju fantasti ne restorane. Dopast e ti se njihove ku e. Obojene su u jarke i vesele boje. Odvest u te i u San Telmo, stari dio grada, gdje su ulice jo uvijek od poplo enog kamena, a ku e u romanti nom, poluru evnom stanju. Tamo emo plesati tango. Anna se nasmije ila gledaju i odu evljeno grad koji e joj biti novi dom. Osjetila je kako joj uzbu enje struji kroz tijelo. etat emo uz obalu Costanere i dr ati se za ruke, ljubiti i onda...

- I onda? odvratila je i koketno se nasmijala. - I onda u te odvesti ku i i voditi ljubav s tobom na bra nom krevetu. Polako i senzualno. Grleno se nasmijala prisjetiv i se dugih no i ispunjenih poljupcima, kad se morala odupirati vlastitoj udnji im bi na ko i osjetila njegove usnice i dopustila njegovim rukama da joj se uvuku ispod bluze i dodirnu bujne grudi. Svaki put bi se povukla uzjapurena od po ude i srama. Majka ju je upozorila da se treba sa uvati za svadbenu no . asna djevojka ne e dopustiti mu karcu da joj ugrozi reputaciju. Paco je bio staromodan, vite ki tip. Iako ga je mu ila bol u slabinama kad bi zbog asti morao suspregnuti nagon, odlu io je ispo tovati njezinu odluku da zadr i djevi anstvo do prve bra ne no i. I tako bi svaki put potiskivao vlastitu udnju ustrim etnjama i energi nim tu iranjem. Imat emo dovoljno vremena da upoznamo jedno drugo kad se vjen amo tvrdio je. Anna je izvukla ljetnu odje u iz kov ega ostavljaju i ostatak Esmeraldi upravo kako joj je rekao. Otu irala se u mramornoj kupaonici i navukla dugu haljinu s cvjetnim uzorkom. Paco je bio zaposlen u svojoj sobi i odlu ila se pro etati stanom, koji je zauzimao dva kata. Prou ila je crno-bijele obiteljske fotografije u sjajnim, srebrnim okvirima i nai la na jednu koja je prikazivala njegove roditelje, Hectora i Mariju Elenu. Hector je bio visok i tamnokos sa zami ljenim, crnim o ima i orlovskim crtama lica, koja su mu davala profinjen, plemenita ki karakter. Maria Elena je bila sitna i svijetlokosa s melankoli nim, plavim o ima i toplim, velikodu nim ustima. Djelovali su elegantno i ponosno. Ponadala se da e im se dopasti i odmah se prisjetila upozorenja tete Dorothy. Vjerojatno ele da im sin o eni pripadnicu njihove klase i kulture. U Londonu je bila puna samopouzdanja, ali sad ju je stra ila pomisao da e uskoro u i u glamurozan novi svijet. Teta Dorothy je bila u pravu. Koliko se god pretvarala, i nadalje je samo Irkinja iz provincije s djetinjastim snovima o rasko nom ivotu! ula ga je kako na stubama razgovara s Esmeraldom. Si ao je nose i kov eg u ruci. To je sve to nosi sa sobom? upitao je kad ju je ugledao kako gr evito dr i sme i kov e i . Zakimala je glavom. Nije posjedovala mnogo ljetnih haljina. U redu, hajdemo rekao je i slegnuo ramenima. Anna se nasmije ila kad joj je

Esmeralda pru ila ko aru s hranom koju e odnijeti na farmu i uspjela promrmljati Adios, kako je nau ila na te aju u Londonu. Paco se okrenuo i podigao obrvu. - Izgovorila si to kao da ti je materinji na alio se i odlo io im kov ege u dizalo. Bravo! Vozio je blje tav, blijedoplavi kabrio-model mercedesa uvezenog iz Njema ke. Auto je zaru ao kad je okrenuo klju u bravici motora i zvuk se odbio o zidove gara e. Buenos Aires joj je projurio pred o ima. Imala je osje aj da se nalazi u gliseru i probija kroz ocean. Sjetila se odvratnih ro aka i po alila to je ne mogu vidjeti. Bila je uvjerena da bi poludjeli od ljubomore. A koliko bi joj roditelji tek bili ponosni! Prvi put otkako ih je napustila, njihova su suzna lica izronila na povr inu sje anja poput mjehuri a. Srce joj je na trenutak posko ilo osjetiv i nostalgiju za rodnim domom, ali im su izletjeli na otvorenu cestu, im je osjetila vjetar u kosi i sunce na licu, mjehuri i sje anja jednostavno su se rasprsnuli. Paco joj je ve pojasnio da ima trojicu bra e. On je bio tre i po redu. Najstariji, Miguel, fizi ki nalikuje ocu. Tamnokos je, ima tamnosme u put i sme e o i, a o enjen je za Chiquitu, koja e joj se dopasti. Potom je tu Nico, koji je tako er tamnokos na oca, ali ima plave o i na majku. On je pak o enjen za Valeriju, koja nije blaga i dobro udna poput Chiquite, ali im se bolje upoznaju, uvjeren je da e postati prijateljice. Najmla i brat Alejandro jo se nije o enio, ali ozbiljno udvara jednoj od najljep ih djevojaka u Buenos Airesu. Ne brini rekao joj je s ljubavlju. Budi kakva jesi i svi e te zavoljeti poput mene! Ostala je zapanjena promjenom okoli a i promatrala ga utke i u udu. Potpuna suprotnost od mokrih i zelenih irskih brda! Svugdje samo isu ena, ravna zemlja pampi. Cijela je prerija bila pro arana razasutim stadima krava, ponekad i konja, i rasprostirala se u beskraj, poput utosme eg mora pod svijetloplavim nebom koje ju je bojom podsje alo na razli ak. Santa Catalina se ukazala na kraju duge i pra njave ceste poput prolistale oaze zelenih stabala i svjetlucave zelene trave. Prepoznav i zvuk auta, Pacova se majka izvukla iz hladne sjene kako bi mu po eljela dobrodo licu. Nosila je bijele, plisirane hla e koje su se kop ale oko gle njeva i Anna je ubrzo saznala da predstavljaju ina icu tradicionalnih hla a koje nose gauchosi, zvanih bombachas. Imala je bijelu ko ulju okruglog

izreza i podsavijenih rukava. Oko pojasa je nosila debeo ko ni remen ukra en srebrnim nov i ima, koji su blje tali na suncu. Kosa joj je bila skupljena u pund icu isti u i joj nje ne crte lica i blijedoplave o i. Toplo je zagrlila sina. Uhvatila mu je lice dugim, elegantnim prstima i zagledala mu se u o i uskliknuv i ne to na panjolskom, to Anna nije razumjela. No, znala je da je u pitanju izraz veselja. Potom se okrenula prema njoj i uzdr ano joj pri la. Otisnula joj je poljubac na blijedi obraz i rekla na lo em engleskom da joj je drago to su se upoznale. Anna ih je slijedila u ku u gdje ih je do ekao ostatak obitelji. Svi su se pozdravili s Pacom i upoznali zaru nicu. Kad je ugledala rashla enu dnevnu sobu ispunjenu nepoznatim ljudima, Annu je spopao u as. Osjetila je kako je pomno prou avaju poku avaju i utvrditi je li dovoljno dobra. im joj je Paco ispustio ruku, ljudi su nahrupili i opkolili ga. Iako je tek nakratko bila prepu tena sebi, imala je osje aj da se minute razvla e u vje nost. Osjetila se usamljeno poput am i a prepu tenog valovima i bespomo no ogledavala oko sebe suznih o iju. I nije se micala s mjesta. Bilo joj je nelagodno. Imala je osje aj da je na meti. Upravo kad je pomislila kako to vi e ne e mo i podnijeti, Miguel joj je pri ao i odlu io je upoznati s ostalim lanovima obitelji. Bio je dobro udan i suosje ajno joj se nasmije io. - Ovo e ti biti prava no na mora. Samo duboko udahni i pre ivjet e rekao joj je govore i engleski sa armantnim, panjolskim naglaskom poput Paca. Grubom rukom uhvatio ju je za nadlakticu poku avaju i je razuvjeriti kako e sve biti u redu. Nico i Alejandro pristojno su joj se nasmije ili, ali kad je okrenula le a, mogla je osjetiti njihove poglede i ula ih kako raspravljaju na panjolskom. Unato silnim satovima koje je odslu ala nije shvatila nijednu rije . Osim toga, govorili su prebrzo. Kad je ugledala Valeriju, ustuknula je pred njezinom nadmo nom ljepotom. Ona ju je pak poljubila hladna izraza lica i uputila joj nepokolebljiv i samouvjeren pogled. No, kad ju je Chiquita zagrlila i po eljela joj dobrodo licu u obitelj, donekle joj je laknulo. - Paco je mnogo pisao o tebi i sretna sam to si do la rekla joj je na engleskom zamuckuju i i rumene i se. Anna joj je bila toliko zahvalna da se morala suzdr ati da ne zapla e. A onda je ugledala Hectora kako joj se pribli ava. eludac joj

se stisnuo, a znoj po eo cijediti niz stra nji dio butina. Bio je visok i djelovao impozantno, i ustuknula je pred njegovom zasljepljuju om karizmom. Kad se sagnuo kako bi je poljubio, zapahnuo ju je miris kolonjske vodice zadr av i joj se neko vrijeme na ko i. Paco je uvelike nalikovao ocu. Imao je iste orlovske crte lica i kukasti nos, a samo je nje an izraz i boju kose naslijedio od majke. - Dobrodo la u Argentinu i dobrodo la na Santa Catalinu. Pretpostavljam da si ovdje prvi puta? upitao ju je na savr enom engleskom. Zadr ala je dah i gotovo neprimjetno kimnula glavom. elio bih nasamo porazgovarati sa sinom. Ho e li ti smetati ako te ostavim u dru tvu supruge? Odmahnula je glavom i odgovorila promuklim glasom: - Naravno da ne. I u tom je trenutku po eljela da je Paco odvede natrag u Buenos Aires gdje bi mogli biti nasamo. No, Paco je s veseljem prihvatio o ev poziv i kad su se povukli, shvatila je da i ekuje da se sama sna e. - Hajdemo sjesti van rekla joj je ljubazno Maria Elena promatraju i supruga i sina kako odlaze niz hodnik. Njezine blijede o i potamnjele su od zabrinutosti. Anna nije imala drugog izbora i dopustila je njoj i njezinoj obitelji da je izvedu na sunce, i tamo jo bolje prou e. - Por Dios, Paco zapo eo je Hector dubokim, ravnomjernim tonom i odmahuju i glavom. Prekrasna je, u to nema sumnje, ali pogledaj je! Izgleda poput prepla ena zeca! Je li bilo po teno dovesti je ovamo? Pacovo lice poprimilo je grimiznu boju, a njegove plave o i odjednom su postale ljubi aste. O ekivao je da e mu se usprotiviti i izraziti neodobravanje. - Zar te iznena uje to je prestravljena? Ne govori panjolski, a vi je pomno prou avate kako bi se uvjerili je li dovoljno dobra. E pa ja znam to je dovoljno dobro za mene i ne u nikome dopustiti da me uvjeri u suprotno! Prkosno je pogledao u oca. - Sine, znam da si zaljubljen i nema u tome ni ta lo e, ali brak ne mora automatski podrazumijevati ljubav. - Da se nisi usudio tako govoriti o majci odbrusio je i tiho, ali odlu no nadodao: O enit u je! - Ali, Paco, djevojka dolazi iz provincije. Nikad nije bila izvan Irske. Je li po teno uvesti je u na svijet? to misli kako e se sna i?

- Sna i e se, jer emo joj i ti i ja pomo i da se sna e bijesno ga je presjekao. Jer e re i ostatku obitelji da se potrudi kako bi se osje ala kao kod ku e. - To nije dovoljno. Kre emo se u nemoljivom dru tvu koje e je kritizirati. Ovdje ima tako mnogo lijepih ena! Za to nisi mogao odabrati jednu od njih? Hector je o ajni ki podigao ruke. Tvoja su si bra a uspjela prona i ivotnu dru icu. Za to to nisi i ti mogao u initi? - Volim Annu, jer se razlikuje od njih. Neprofinjena je i dolazi iz provincije, i ne pripada na oj klasi. to onda? I ti e je zavoljeti kad je upozna . Dopusti joj da se opusti. im zaboravi na strah, shvatit e za to je volim! Gledao je oca u o i, a u trenutku kad je opisivao Annu, one su se ispunile nje no u. Hector je stisnuo zube i prkosno izbacio bradu. Potom je polako odmahnuo glavom i duboko udahnuo. - U redu odlu io je. Ne mogu te sprije iti da je o eni . Ali nadam se da zna to ini , jer meni, do vraga, uop e nije jasno! - Daj joj malo vremena, tata odvratio je Paco. Bio mu je zahvalan to je popustio, pogotovo zato to to nikad dotad nije u inio. - Mu karac si i dovoljno star donositi odluke odvratio je Hector o trim tonom. U pitanju je tvoj ivot. Samo se nadam da se ne e ispostaviti da sam bio u pravu. - Ne e. Znam to elim. Hector je zakimao glavom i vrsto ga zagrlio i poljubio na obraz, to je bilo u skladu s argentinskim obi ajima kad bi se sva a izgladila. - Hajdemo im se pridru iti rekao je i uputili su se prema vratima. Chiquita i Miguel odmah su se dopali Anni. Prihvatili su je u obitelj i bezuvjetno zavoljeli. - Ne brini se zbog Valerije rekla joj je Chiquita odvode i je u obilazak estancije. Dopast e joj se kad te upozna. Svi su se nadali da e Paco o eniti Argentinku i ostali smo u oku kad je iznenada objavio da se namjerava o eniti, a nitko nije znao za koga. Bit e sretna ovdje im se skrasi . Pokazala joj je ranchose, tijesno stisnute bijele ku ice u kojima su ivjeli gauchosi. Potom ju je odvela do polo-terena, koji bi o ivio u ljetne mjesece, kad su mladi i ili neprestano igrali polo, ili

raspravljali o njemu. Odvela ju je i do igrali ta za tenis, koje se smjestilo usred debelih i vla nih platana i eukaliptusa, te naposljetku i do bistrog bazena na umjetnom bre uljku, s kojeg se bacao pogled na veliko, zeleno polje prepuno blijedosme ih krava. Anna je ubrzo progovorila panjolski i zapo ela vje bati. Chiquita joj je pojasnila gramati ke razlike izme u europskog panjolskog, koji je nau ila u Londonu, i argentinskog panjolskog, i strpljivo je pratila dok se nervozno probijala iz re enice u re enicu. Preko tjedna ivjela je s Pacom i njegovima u Buenos Airesu. Iako je u po etku za stolom vladala napeta atmosfera, kako je njezin panjolski napredovao, pobolj avao se i pomalo nategnut odnos s Hectorom i Marijom Elenom. U vrijeme zaruka rijetko kad bi se po alila Pacu i priznala mu koliko se boji. Znala je da eli da se sama sna e i uklopi. On se u me uvremenu uklju io u posao s ocem i esto je ostavljao samu. Tako si je Anna po ela ispunjavati dan te ajevima panjolskog i povijesti umjetnosti. No, ono ega se najvi e u asavala bio je vikend, kad bi se cijela obitelj okupila na farmi, a u asavala ga se prvenstveno zbog Valerije. U njezinu se dru tvu uvijek osje ala bezvrijedno. Gledala ju je kako se pre etava u besprijekornim, ljetnim haljinama, s dugom, tamnom kosom i aristokratskim crtama lica, i duboko u elucu uvijek bi joj se javio isti osje aj. Nije joj tamo mjesto! Valeria je znala sjediti s prijateljima na bazenu i poskrive ki razgovarati o njoj. Pu ili bi cigarete i promatrali je poput opora predivnih, sjajnih pantera koje lijeno prate upla enu srnu, gorljivo i ekuju i prvi krivi korak. S gor inom se prisjetila ro aka u Irskoj i zapitala tko je gori. Bar je u Glengariffu mogla pobje i u brda, a ovdje se nema kamo skriti! Pacu se nije mogla povjeriti, jer je htjela da povjeruje kako se uklopila, a Chiquitu nije htjela optere ivati, iako joj je postala prava prijateljica i saveznik. Uostalom, ionako se ve naviknula skrivati osje aje. Nije li joj otac jednom rekao da bi joj bilo pametno skrivati i mane, kako je ljudi ne bi mogli iskori tavati? Kako li je bio u pravu! Tako je Anna odlu ila ne pru iti im priliku da likuju kad posrne. - Nije ni ta bolja od Eve Pern ljutito je uskliknula Valeria, kad ju je Nico napao to se postavlja agresivno. Jo jedna skorojevi ka koja se poku ava popesti dru tvenom ljestvicom i to tako to e se udati u na u obitelj! Kako to ne vidi ?

- Vidim da voli Paca odbrusio je odlu iv i obraniti bratovu odluku. - Mu karci su toliko glupi kad su ene u pitanju! No, bar Hector i Maria Elena nisu slijepi! Nije namjeravala popustiti. U to doba Pern je bio na vrhuncu vlasti. U potpunosti je podjarmio stanovni tvo. Imao je podr ku vojske i nadzirao tisak, radio i sveu ili te. Nitko se nije usu ivao odstupati od partijske linije. Iako je bio toliko popularan da je mogao provesti demokraciju, odlu io je vladati vojnom pedantno u i opredijelio se za diktaturu. Nije, dodu e, otvorio koncentracijske logore za one koji nisu dijelili njegove stavove i dopu tao je stranim novinarima slobodan ulazak u zemlju, ali skrivene struje straha kuhale su se ispod poklopca njegova re ima. Eva, odnosno Evita kako su je zvali milijuni obo avatelja, upotrebljavala je svoj polo aj i mo poku avaju i se prikazati poput suvremenog Robina Hooda. ekaonica njezina ureda doslovce je vibrirala od siline ljudi koji su potra ivali usluge: novu ku u, mirovinu, posao, a ona bi na njihove zamolbe reagirala poput vile s magi nim tapi em. Smatrala je svojom misijom olak ati patnje siroma nima, jer ih je osjetila i sama na vlastitoj ko i, te je s velikim u itkom oduzimala bogatima i poklanjala descamisadosima. Bilo je to ime koje je skovao sam Pern, a doslovce je ozna avalo ljude bez ko ulja. Mnogi bogatuni zabrinuli su se da e ih Pernova diktatura odvesti u komunizam, te su napustili zemlju dok je bio na vlasti. - Da zlobno je nadodala Valeria. Anna je upravo poput Eve Pern. eli se probiti u dru tvo, a ti i tvoja obitelj dopustit ete da joj to po e za rukom! Nico se po e ao po glavi i zaklju io da joj je argument toliko besmislen da ga ne eli po astiti raspravom. - Daj maloj ansu odvratio je. Poku aj se zamisliti u njezinoj ko i i vjerujem da e biti dobrohotnija! Valeria se ugrizla za usnicu i zapitala za to su mu karci izgubljen slu aj kad su u pitanju ene. Za to ne mogu poput Juana Perna prozrijeti ensku ljepotu? Odlu ni trenutak dogodio se jednog poslijepodneva kad se cijela obitelj izvalila oko bazena kupaju i se na blistavom suncu i ispijaju i obilne koli ine vo nih sokova, koje su im iz Hectorove ku e donosile slu avke u svijetloplavim uniformama. Anna je

sjedila u sjeni s Chiquitom i Marijom Elenom, kad se Diego Braun, jedan od Miguelovih prijatelja, op aran keltskom ljepotom Pacove zaru nice, odlu io vi e ne suzdr avati i po eo joj se otvoreno udvarati. - Anna, por qu no te ba?as? dobacio joj je iz vode nadaju i se da e mu se pridru iti. Anni je bilo savr eno jasno to je pita. Anna, za to se ne kupa ? Ali bila je nervozna i osje ala kako svi i ekuju njezinu reakciju, pa je ne razmi ljaju i o gramatici jednostavno prevela odgovor s engleskog na panjolski. - Porque estoy caliente. Namjeravala je re i da ne eli plivati u hladnoj vodi, jer joj je vani ugodno toplo i ostala je iznena ena kad su svi prasnuli u grohot. Bespomo no je bacila pogled prema Chiquiti koja joj je u naletima smijeha saop ila to je zapravo rekla: - Mislim da je to an prijevod: Jer sam uspaljena. I ponovno je prasnula u smijeh zajedno s ostalim lanovima obitelji i prijateljima. Anna se isprva snu dila, ali Chiquitin ju je smijeh zagolicao te im se na posljetku pridru ila. Smiju i se zajedno s njima, prvi put se osjetila lanicom klana. Ustala je i rekla osjetnim irskim naglaskom, ne mare i govori li ispravno ili ne, da bi mo da bilo bolje da malo otpliva kako bi se rashladila. Nau ila je kako se smijati sebi i shvatila da je smisao za humor jedini na in na koji mo e pridobiti njihovu naklonost. Mu karci su joj se prestali diviti s udaljenosti i po eli je zadirkivati zbog lo eg panjolskog, a djevojke su joj odlu ile pomo i ne samo u pogledu jezika, ve i mu karaca. Podu ile su je da latino mu karce krasi izuzetno samopouzdanje. Besramni su u odnosu sa enama i mora biti uvijek na oprezu, jer e poku avati pridobiti je ak i nakon udaje. S obzirom da je Europljanka i iznimno lijepa, morat e se jo vi e pripaziti. Naime, Europljanke ih neodoljivo privla e, pogotovo zato to slove da su lake. No, njoj nikad nije bio problem re i ne i stje u i samopouzdanje, njezin sna an karakter i dobropoznata hirovitost po eli su polako izranjati na povr inu. Kako joj se osobnost po ela probijati iz magle straha i nametnutih jezi nih barijera, Valeria je shvatila da Anna nije slaba i beznade na kako je mislila. Zapravo ju je krasila eli na volja i jezik otrovnice, pa ak i kad se izra avala na krnjem panjolskom. Znala je odbrusiti ljudima. Za vrijeme jednog ru ka pred cijelom obitelji je

otvoreno pokazala neslaganje s Hectorom i Paco je bio ponosan kad je pobijedila u raspravi. Nije znala jesu li je zavoljeli do vjen anja, ali je znala da je uspjela zaraditi njihovo tovanje. *** Ceremonija se odr ala ispod neba oceanske boje u ljetnim vrtovima Santa Cataline. Okru ivalo ju je tri stotine ljudi koje nije poznavala i blje tala je ispod magli astog vela posutog cvije em i ljokicama. Dok je silazila prema oltaru dr e i se za ruku otmjenog Hectora Solanasa, imala je osje aj da je uistinu zakora ila na stranice bajke koje je pohlepno gutala u djetinjstvu. A zaradila je to odlu no u i snagom volje. Svi su je promatrali i kimali glavama ukazuju i jedno drugom koliko je prekrasna. Znala je da joj se dive. Odbacila je ljusku upla ene djevojke, koja je do la u Argentinu tri mjeseca ranije, i izronila poput leptira, emu se i nadala. Kad se zavjetovala svojem princu, povjerovala je da njezina bajka uistinu ima sretan zavr etak. Zasigurno e zajedno odjahati u zalazak sunca i dovijeka ivjeti sretno. Tog je jutra primila telegram od roditelja u kojemu je stajalo: NAJDRA OJ ANNI MELODY STOP SVIM TI SRCEM ELIMO SRE U U BUDU EM IVOTU STOP S LJUBAVLJU TVOJI RODITELJI TETA DOROTHY STOP SVIMA NAM NEDOSTAJE STOP. itala ga je dok joj je Encarnacion umetala jasminove cvjetove u kosu i potom ga presavila i odlo ila sa strane, kako je ve u inila i s drugim dijelovima pro log ivota. Svadbena no bila je nje na i uzbudljiva upravo kako je o ekivala. Na posljetku su se na ali nasamo u tami i u potpunosti se prepustila suprugu. Drhtala je dok joj skidao odje u i ljubio tijelo kako bi mu se ukazivalo, u ivaju i u njezinoj svijetloj i netaknutoj ko i. Prelijevala se u duginim bojama, osvijetljena mjese inom koja se u treperavom snopu probijala kroz zavjese. U ivao je u radoznalosti i ushi enju s kojim mu je dopustila istra iti sva prethodno zabranjena mjesta. Prepustila se njegovim dodirima vjeruju i kako im se du e sjedinjuju na duhovnoj ravni i kako su osje aji koje gaji prema njemu dio nekog drugog, nestvarnog svijeta. Bog ju je blagoslovio. U po eku joj ni obitelj, ni domovina nisu nedostajali. Uzbu enja su joj nenadano ispunila ivot. Postala je supruga Paca Solanasa i mogla dobiti to god je po eljela, a po tovanje je dolazilo

samo po sebi. Njezin nov status daleko je nadma ivao tragove njezine skromne pro losti. U ivala je glume i hostesu u novom stanu u Buenos Airesu i klize i velikim, predivno ure enim prostorijama, uvijek u sredi tu pa nje. Svakog je armirala neprofinjenim nastupom i bijednim panjolskim. Ako su je prihvatili u obitelji Solanas, onda e je prihvatiti i porte?osi, stanovnici Buenos Airesa. Kao strankinja, bila je kuriozitet i gotovo joj je sve polazilo za rukom. A Paco je bio istinski ponosan na svoju suprugu. Isticala se posebno u u gradu koji je po ivao na krutim, dru tvenim pravilima. No, jo je uvijek inila pogre ke. Nije bila naviknuta na poslugu i znala se bahato ophoditi prema njima, vjeruju i kako je to na in na koji se vi e klasa odnosi prema ni oj. eljela je da ljudi pomisle kako je odrasla sa slu avkama i tu je pogrije ila. Svojim je stavom vrije ala novoste enu obitelj. Paco se prvih nekoliko mjeseci pretvarao da ni ta ne primje uje nadaju i se kako e nau iti promatraju i kako joj to ine urjakinje. No, na posljetku ju je morao upozoriti i oprezno zamoliti da se ophodi s vi e po tovanja. Nije joj mogao re i da se Angelina, njihova kuharica, pojavila na pragu njegove sobe lome i ruke od jada i tvrde i kako joj se nitko iz obitelji Solanas nije obratio rije ima koje je upotrijebila Se?ora Anna. Anna je bila u asnuta i nekoliko dana se durila, a Paco ju je poku ao oraspolo iti. Iznenadne promjene raspolo enja nisu bile u skladu s Anom Melodjom u koju se zaljubio u Londonu. Osim toga, shvatila je da je ujedno bogatija od grofa Montecrista. ele i dokazati da nije tek irska provincijalka, ali namjeravaju i si isto tako ugoditi, jednog je dana krenula u etnju niz aveniju Florida u potrazi za posebnom haljinom koju bi odjenula za Hectorovu ro endansku ve eru. Prona la je glamuroznu opravu u malenom du anu na uglu s avenijom Santa Fe. Prodava ice su bile izuzetno ljubazne i ak su joj poklonile bo icu mirisa. Anna se odu evila i ponovno osjetila poletnost kao onog dana kad je prvi put do la u Buenos Aires. No, kad se pojavila u stanu Hectora i Marije Elene te ve eri i ugledala to su druge ene odjenule, shvatila je da je pogrije ila. Zatekla se u neugodnom polo aju. Primijetila je da je promatraju s prijetvornim smije kom. Nitko iz pristojnosti nije elio otvoreno pokazati neodobravanje. Odabrala je haljinu s predubokim izrezom,

isuvi e pomodnu za tako tihu i elegantnu prigodu. A onda je ugledala Hectora kako joj prilazi i smrznula se. Utjerivao joj je strah u kosti svojom visokom gra om i crnom kosom, koja mu je samo djelomi no posijedila na sljepoo nicama. Natkrilio se nad nju i ponudio joj maramu. Da ti ne bude hladno rekao joj je ljubaznim glasom. Maria Elena ne voli grijati ku u, jer joj suh zrak izaziva glavobolju. Zahvalila mu je zatomiv i jecaj i progutala gutljaj vina onoliko brzo koliko joj je dopu tala pristojnost. Paco joj je poslije rekao da nije bila primjereno odjevena, ali je bar bila najljep a djevojka u sobi. Kad se rodio Rafael Francisco Solanas (zvan Rafa) u zimu 1951. godine, pomislila je da se uspjela uklopiti. Chiquita, koja joj je u me uvremenu postala urjakinja, odvodila ju je u kupovinu i Anna je po ela nositi najelegantnije pari ke oprave. Osim toga, svatko joj se divio jer je rodila sina. Bio je svijetlokos i tako blijed da je podsje ao na debelog albino majmun i a. Ali njoj je bio najdragocjenije stvorenje na svijetu. Paco je sjeo do njezina bolni kog kreveta i ponavljao joj koliko je presretan. Dr ao ju je za ruku i nje no je ljubio, a onda joj na prst stavio prsten od dijamanata i rubina. - Rodila si mi sina, Ana Meloda. Toliko sam ponosan na tebe nadodao je nadaju i se kako e joj dijete pomo i da se uklopi i ispuniti joj dan drugim aktivnostima osim odlazaka u kupovinu. Maria Elena joj je poklonila zlatni medaljon sa smaragdima, koji je neko pripadao njezinoj majci, a Hector je bacio samo jedan pogled na dijete i rekao da fizi ki nalikuje njoj, ali da zato pla e mo no poput pravog Solanasa. Anna je nazvala majku kako bi je izvijestila i Emer se rasplakala. Nije mogla pre aliti to u tom trenutku nije s k eri, a pomisao da mo da nikad ne e vidjeti unuka slomila joj je srce. Teta Dorothy preuzela je slu alicu i pojasnila Anni nesuvisle maj ine rije i, i potom ponovila Annin odgovor prisutnima u malenoj dnevnoj sobi. Dermot je elio znati je li sretna i brinu li se za nju. Nakratko je porazgovarao s Pacom, koji mu je rekao da cijela njegova obitelj izuzetno voli Annu i kad je spustio slu alicu bio je vi e no zadovoljan. No, teta Dorothy nije bila uvjerena. to se mene ti e, nije zvu ala kao Anna Melody kakvu pamtimo rekla je i odlo ila

pletivo. - to eli re i? upitala je Emer suznih o iju. - Meni je zvu ala sretno odbrusio je Dermot. - Da, zvu ala je sretno, ali nekako uzvi eno odvratila je zamisliv i se. Tako je. Uzvi eno. O igledno joj ta Argentina dobro ini. Anna je imala sve to je mogla po eljeti, osim jedne stvari koja joj je neprestano nagrizala ponos. Koliko god se trudila promatrati i opona ati ljude oko sebe, nikad se nije mogla rije iti osje aja da se nije uklopila. Pretkraj rujna, kad je prolje e prekrilo pampu dugom, gustom travom i divljim cvije em, shvatila je da postoji jo jedna prepreka izme u nje i osje aja pripadni tva za kojim je udjela. Konji. Nije ih uspjela zavoljeti. tovi e, postala je alergi na na njih i zavoljela posve druge ivotinje: vragolaste vizcachase, velike glodavce nalik ze evima koji vole raskopavati preriju, potom gato monts ili divlju ma ku, koju je esto znala vidjeti kako se gipko provla i kroz grmlje, ili pak pasanca koji ju je op injavao svojim neobi nim oblikom. Nije joj se, primjerice, dopalo kad je shvatila da Hector dr i oklop jednog pasanca kao ukras na stolu u radnoj sobi. No, ubrzo je shvatila da se ivot na Santa Catalini vrti oko pola. Svi su obo avali jahati i bila je prava rijetkost vidjeti automobile na mjestu gdje su se ceste, spajaju i jednu estanciju s drugom, pretvarale u pra njave puteve ili jednostavne puteljke probijaju i se kroz visoku travu. Osim toga, svi su se na Santa Catalini voljeli dru iti. Neprestano se ispijao aj ili su se na tu im ran evima prire ivale ro tiljade, takozvani asados. I kad bi svi drugi jednostavno zaja ili konje i odjahali tamo u tili as, Anna je bila prisiljena odvesti se kamionom i to duljim putem. Polo je gotovo uvijek bio glavna tema razgovora. Raspravljalo se o utakmicama na drugim estancijama, o pretrpljenim ozljedama, konjima i opremi. Mu karci su nave er uglavnom igrali utakmice, to se do ivljavalo vrhunskom zabavom, a ene sjedile na travi s djecom i promatrale supruge i sinove kako ja u niz teren. No, s kojim ciljem? Kako bi pogodili loptu izme u dva tapa? Anna je ogor eno zaklju ila da to i nema previ e smisla, a svaki put kad bi ugledala posve malu dje icu kako se na bo nim linijama igraju mini-palicom, iz o aja bi zakolutala o ima. Nije bilo

anse pobje i polu! Agustin Paco Solanas rodio se ujesen 1954. Za razliku od starijeg brata, bio je tamnokos i maljav. Paco je rekao da je pljunuta slika njegova djeda i poklonio joj je prsten s dijamantom i safirom. No, u to su doba ve bili u zahla enim odnosima. Anna bi jutra provodila brinu i se za maloljetne sinove. Iako je zapravo za to bila zadu ena Encarnacionina mla a ro akinja Soledad, Anna se voljela sama brinuti za njih. Znala je da im je potrebna i da ne mogu bez nje. Bila im je sve na svijetu i pru ali su joj bezuvjetnu ljubav, a ona je zauzvrat odgovarala slijepom odano u. to je vi e bila opsjednuta njima i to je vi e vremena provodila u dje oj sobi, Paco se sve vi e otu ivao, sve dok na posljetku nije postao tek sjena u pozadini. Sve je e e bivao sam. Osim toga, gotovo svake ve eri vra ao se kasno s posla, a ustajao bi prije nje. Kad bi vikend provodili na Santa Catalini, razgovarali bi hladno i uljudno i Anna se zapitala kamo su nestali veselje i smijeh. to se dogodilo njihovim igrama? inilo joj se da jo jedino mogu razgovarati o djeci. Paco se nije usu ivao priznati da je mo da pogrije io. Je li mo da previ e tra io od nje da se prilagodi? Promatrao je kako polako nestaje Ana Meloda u koju se zaljubio i kako izranja hladna i ugla ena ena, koja se trudi biti ne to to nije. Bespomo no je promatrao kako joj se neobuzdana priroda i prkosna neovisnost pretvaraju u mrzovolju i razdra ljivost. Usvojila je obrambeni stav. Borila se poku avaju i prona i svoje mjesto, sve dok na posljetku nije po ela opona ati ljude oko sebe. rtvovala je jedinstvena obilje ja koja su mu bila tako draga u zamjenu za profinjenost, koja joj je pristajala poput lo e skrojene haljine. Znao je da je sposobna strasno voljeti, ali koliko god se trudio poljupcima ukloniti njezinu suzdr anost, njihovi no ni susreti postali su tek susreti. elio je porazgovarati s majkom o tome, ali bio je isuvi e ponosan i nije si mogao priznati da je mo da trebao ostaviti Annu Melody O'Dwyer na smogom prekrivenim ulicama Londona i spasiti ih oboje od nesre e. Kad je Sofia Emer Solanas vriskom do la na svijet 1956. mraz je nadomjestio jesenju svje inu. Paco i Anna gotovo uop e nisu razgovarali. Maria Elena se zapitala nije li to mo da uzrokovala Annina razdvojenost od obitelji i predlo ila je Pacu da je iznenadi i

dovede joj roditelje na Santa Catalinu. U po etku se Paco opirao toj zamisli ne znaju i ho e li se Anni dopasti da joj spletkari iza le a. Ali Maria Elena bila je uporna i odlu na. O tro mu je rekla: Ako eli spasiti brak, trebao bi manje razmi ljati, a vi e djelovati. Paco je popustio i nazvao Dermota kako bi ga izvijestio o planu. Oprezno je birao rije i kako ne bi povrijedio star ev ponos, i Dermot i Emer zahvalno su prihvatili njegovu velikodu nost. Teta Dorothy bila je smrtno uvrije ena to nije pozvana. Nemoj zaboraviti nijednu sitnicu, Emer Melody, ili nikad vi e ne u razgovarati s tobom zaprijetila joj je aljivim tonom prikrivaju i razo aranje. Dermot nikad nije bio dalje od Brightona, a Emer je s nervozom i ekivala putovanje, iako su je razuvjerili kako je Swissair izuzetno pouzdana i ugledna zra na kompanija. Ipak, pomisao da e ponovno vidjeti ljubljenu Annu Melody i prvi put ugledati unu i e pomogla joj je da se oslobodi straha. Karte su stigle kao to je Paco obe ao i zapo elo je mukotrpno etrdesetosatno putovanje od Londona do Buenos Airesa, sa stankama u enevi, Dakaru, Recifeu, Riju i Montevideu. Uspjeli su ga pre ivjeti, iako su se izgubili u zra noj luci eneve i gotovo propustili let. Kad se Anna vratila na Santa Catalinu s dva tjedna starom Sofijom, vrsto zamotanom u ipkastu maramu boje bjelokosti, ugledala je roditelje kako je ekaju na terasi iscrpljenih i suznih o iju. Prepustila je dijete uzbu enoj Soledad i zagrlila ih. Donijeli su darove za estogodi njeg Rafaela i malenog Agustina, a njoj Emerin album sa starim fotografijama. Paco i njegova obitelj odlu ili su ih nekoliko sati ostaviti nasamo, koje su njih troje proveli u neprekidnom razgovoru, besramnom pla u i iskrenom smijehu, upravo kako to Irci najbolje umiju. Dermot je prokomentirao fini ivot koji si je Anna priskrbila, a Emer je s iskrenim divljenjem prekopala ormare i pregledala prostorije njezina novoga doma. Kad bi te teta Dorothy mogla vidjeti, du o, bila bi toliko ponosna na tebe! Uistinu ti je uspjelo! Ostala je dirnuta kad joj se k i bri no raspitala za Seana O'Maru. Sad e mo i izvijestiti tetu Dorothy da nije ni sebi na, ni bezosje ajna kako joj je tvrdila! Rekla joj je da se o enio i preselio u Dublin. Prema onome to su uspjeli saznati od njegovih roditelja, navodno mu je dobro u braku. Od nekoga je na ula da mu se rodila

k i. Mo da ak i sin. U svakom slu aju, dobio je dijete. Anna se sjetno nasmije ila i izjavila da joj je drago. I Emer i Dermot obasuli su djecu ljubavlju i ona su ih odmah prihvatila. No, im je Annu napustilo po etno uzbu enje, po alila je to su toliko provincijalni. Oboje su odjenuli najbolju odje u i djelovali srame ljivo u stranom okru enju. Majku je odvela do Marije Elene i zajedno su popile aj ispred razigrane vatre. Hector je Dermota odveo u obilazak farme. Vozili su se kolima u koja je upregnuo dva predivna konja. Cijela obitelj im se pridru ila za ve erom i im je Dermot strusio nekoliko a ica irskog viskija, zapo eo je govor prepri avaju i im nevjerojatne pri e o ivotu u Irskoj i Anninu djetinjstvu kojih se ona, naravno, sramila. Uredno po e ljana kosa pri dolasku po ela mu se motati u sive kovr e, a obrazi su mu se za arili od veselja. Kad je s Marijom Elenom nakon ve ere zapjevao Danny Boy, Anna je po alila to su uop e do li. etiri tjedna nakon toga zagrlila je majku ne znaju i da vi e nikad ne e vidjeti njezino nje no lice. No, Emer je to znala. Neki ljudi mogu predosjetiti to e se dogoditi, a ona je naslijedila o tru intuiciju od bake. I ispostavilo se da je u pravu. Umrla je za dvije godine. Anna je bila tu na na rastanku, ali nije joj bilo ao to odlaze. Godine razdvojenosti oslabile su njihovu vezu. Osim toga, imala je osje aj da je ona u me uvremenu ostvarila napredak, a da se oni nisu pomaknuli ni milimetra. Iako je bila odu evljena kad ih je ugledala, u jednu je ruku ostala razo arana. Solanosima se predstavila kao dama i sad je bila uvjerena da e zapravo vidjeti otkud potje e. No, Paco i njegovi roditelji strahovito su zavoljeli Emer, njezinu nje nu irsku narav i o aravaju i osmijeh, i zaljubili se u njezina ekscentri nog oca. Sofia je bila jedina koja je nastavila gajiti krivo uvjerenje, sve dok ono naposljetku nije zaprijetilo uni titi to je najvi e voljela. *** Dvije godine poslije, kad je prona la hotelski ra un u d epu Pacova sakoa, shvatila je kamo je odnosio svoju ljubav i okrivila njegovu nevjeru za vlastiti osje aj izop enosti i neprilago enosti. Nijednog trenutka nije se potrudila zapitati tko ga je otjerao u tu e naru je. Osmo poglavlje Santa Catalina, velja a 1972.

- Maria, zar ne mrzi kad ti drugi ka u da ti se netko mora dopadati? po alila se Sofia odbacuju i tenisice i spu taju i se na travu do ro akinje. - Kako to misli ? - Pa, ta neka Eva. Mama ka e da u se morati brinuti za nju i da u morati biti dobra. Mrzim takvu odgovornost! - Ali odsjest e samo deset dana. - I to je previ e! - ula sam da je jako slatka. - Ma... odvratila je Sofia pjene i se na pomisao da e imati konkurenciju. U posljednjih nekoliko mjeseci neprestano je slu ala kako je Eva lijepa i nadala se da roditelji iz ljubaznosti pretjeruju s opisom. Ma za to joj je uop e predlo ila da do e! - Da, kako to? - K i je njihovih prijatelja iz ilea. - Dolaze li i oni? - Ne. Utoliko gore, jer to zna i - jo vi e odgovornosti! - Pomo i u ti. Uostalom, mo da je cura dobra! Mo da emo se sprijateljiti! Nemoj biti tako pesimisti na nasmijala se Maria pitaju i se gdje je zapravo problem. Koliko joj je godina? - Na e je dobi. Petnaest joj je ili esnaest. Ne sje am se to no. - Kad dolazi? - Sutra. - Mo emo je zajedno do ekati. Samo da nije dosadna! Sofia se nadala da e Eva biti upravo takva. Dosadna i prosje na. Mo da bi je mogla ostaviti s Marijom pa e se njih dvije sprijateljiti? Maria je susretljiva i nema razloga za to je ne bi oslobodila du nosti i zabavila Evu. Nije li tip cure koja uvijek silno eli ugoditi drugima? im je to zaklju ila, nadolaze i tjedan iznenada joj se vi e nije inio tako napornim. Mo i e provoditi vrijeme sa Santijem, ostavljaju i Evu i Mariju da se zabavljaju! Idu e jutro, dok je s bratom i ro acima le ala i avrljala u sjeni visoke platane oslu kuju i glas Neila Diamonda kako se dovla i kroz otvorene prozore salona, iznenada se ukazao blje tavi auto. Razgovor je utihnuo i okrenuli su glave. Voza Jacinto je iza ao iz auta, zaobi ao ga i otvorio stra nja vrata. Lice mu je bilo crveno i nasmije eno. Kad je izronila prekrasna Eva, postalo im je savr eno jasno za to su mu se debeli obrazi razvukli u osmijeh. Sofijin

eludac zadrhtao je od zavisti. Bacila je pogled prema de kima, koji su se iznenada uspravili poput opora prerijskih pasa. - Puta madre! uzviknuo je Agustin. - Dios, pogledaj tu kosu! procijedio je Fernando. - Nisam vidio drebicu s boljim nogama promrmljao je Santi polutiho. - Oh, za ime Bo je, uvucite jezik! Nije jedina plavu a na svijetu Sofia se razdra eno obrecnula i ustala. Obri i usta, Agustine, curi ti slina nadodala je i krenula prema autu. Anna, koja je sjedila na terasi s Chiquitom i Valerijom, ve se uputila prema prido lici, koja je srame ljivo stajala iza hipnotiziranog Jacinta. - Eva rekla je prilaze i joj. Kako si? Eva je odmah dolepr ala do nje. Nije kora ala, ni hodala. Lepr ala je. Duga plava kosa slobodno joj je lebdjela oko etvrtasta lica, uokviravaju i joj velike akvamarinske o i, koje su nervozno treptale ispod tamnih trepavica. Sofia je o ajni ki poku ala prona i manu stvorenju koje se pojavilo pred njom poput preru enog demona, spremaju i se ukrasti joj Santija. No, Eva je bila savr ena. Nikad prije nije vidjela takvu ljepotu. Majka ju je nje no zagrlila, propitala je o roditeljima i potom nalo ila Jacintu da joj odnese kov ege u sobu za goste. - Eva, ovo je Sofia rekla je gurnuv i k er pred sebe. Sofia ju je poljubila i zapahnuo ju je miris limuna. Eva je bila vi a od nje i vrlo vitka. Bilo joj je petnaest, ali je izgledala mnogo starije. Srame ljivo joj se nasmije ila, a obrazi su joj se zarumenjeli prije no to joj se boja povukla ire i se ostatkom lica. No, izgledala je jo ljep e kad bi bila crvena u licu, jer bi joj tad plave o i jo vi e do le do izra aja. Sofia je promrmljala Hola i dopustila majci da odvede go u na terasu. Dok ih je pokunjeno slijedila, bacila je pogled prema de kima koji su jo uvijek vrebali sa svojih polo aja. Ali znala je da ne vrebaju nju, ve Evu. Zacijelo zami ljaju kako bi bilo biti s njom! I Eva je primijetila da joj se tiho dive. Osjetila je da je slijede pogledom dok je prelazila terasu i nije se usudila okrenuti glavu. Sjela je i prekri ila noge, osje aju i kako joj se znoj skuplja sa stra nje strane koljena i butina. Sofia se nijemo spustila do majke, Chiquite i Valerije koje su se

borile za Evinu pa nju poput skupine kolarki. Zapitala se ho e li primijetiti ako se poku a iskrasti. Nisu marile ima li to za re i ili ne. tovi e, uop e nisu obra ale pa nju na nju. Gotovo kao da je sjena. Soledad se pojavila nose i pladanj rashla enog limunova soka i po ela dijeliti a e. Kad je stigla do Sofije, upitno joj se namr tila. Sofia je izvukla slaba an osmijeh i Soledad je odmah shvatila o emu je rije . Nasmije ila joj se poku avaju i re i: Nije dobro za zdravlje biti toliko razma en, Se?orita Sofia. Sofia je ispila sok i zadr ala kockicu leda u ustima, te se nastavila njome razdra eno poigravati. Evine o i presrele su njezin pogled i u inilo joj se da joj se smije i. Sofia joj je uzvratila srame ljiv osmijeh, ali nije namjeravala popustiti. Odlu ila je da joj se ne e dopasti. Bacila je pogled prema de kima koji su se nemirno vrpoljili ispod stabla kako bi je to bolje mogli vidjeti, a onda je Santi iznenada ustao rukom gestikuliraju i ostalima prema terasi gdje su sjedile. Chiquita ih je pozvala da im se pridru e. Eva, ovo je moj sin Santiago ponosno je rekla promatraju i zgodnog sina kako se saginje i ljubi njihovu predivnu go u. Nasmije ila se primijetiv i da su se Evine blijedo tanzanitne o i zaiskrile i potom srame ljivo pogledale u stranu. - Iz ilea si? upitao ju je i odu evljeno se nasmije io pokazuju i mesnata usta i velike, bijele zube. Sofia je zakolutala o ima i razdra eno zaklju ila da je i on, budala, op aran. - Da, iz ilea odgovorila je svilenkastim ileanskim izgovorom. - Santiago? - Da. Dobrodo la na Santa Catalinu! Voli li jahati? - Da, volim. Volim konje veselo mu je odvratila. - Onda mo emo obi i farmu ako eli ! Sofia se gotovo utopila u jadu. Santi je u tom trenutku posegnuo za njezinom a om limunade. Primaknuo ju je ustima i popio gutljaj. injenica da tako slobodno dijeli pi e s njom zacijelo e Evi ukazati ije je vlasni tvo. Ponadala se da je to uo ila. Santi se potom naslonio i prekri io noge. Odlo io je a u na butinu i stao se njom nemarno poigravati. Nastavili su razgovarati o konjima, o ku ici na pla i koju njezini posjeduju u Cachagui i dugim, ljetnim sumaglicama koje se ponekad povla e obalom sve do podneva. Dok su razgovarali, Sofia se nagnula prema njemu

kako bi povratila a u. Dodirnula mu je ruku i progutala ostatke limuna. Ali Santi to nije primijetio. Nije skidao pogled s op injavaju e Eve, koja mu se dra esno smje kala. im su de ki vidjeli kako se bez ikakva napora priklju io skupini, okupili su se i dovukli. Eva je ugledala skupinu potamnjelih i gladnih predatora kako izranja na sunce i blijede su joj usnice zadrhtale. Ali kad su se pribli ili terasi kako bi se do epali kola a, Santi joj se suosje ajno nasmije io i zahvalno mu je uzvratila osmijeh. Maria je izronila iz stabala s Panchitom i malenim Horacijom, Paco se pojavio iza ugla s Miguelom, Nicom i Alejandrom, a nakon njih odmah je do la Malena sa svoje dvije k eri, Martinom i Vanesom. Eva se tako upoznala sa svima koji su ivjeli na estanciji, a svojom je aurom uspjela privu i i pse, koji su je ponizno okru ili. De ki su eljeli spavati s njom, cure su eljele biti poput nje i odjednom se na la na udaru silnih pitanja. Svi su se trudili pridobiti njezinu naklonost. Sofia je poskrive ki zijevnula i odlu ila se iskrati, kad se djed O'Dwyer teturaju i dovukao iz salona. - Tko nam je ova lijepa dama? upitao je ugledav i slatku Evu. - Eva Alarcon, tata. Do la nam je na tjedan dana iz ilea odgovorila mu je Anna na engleskom i na brzinu ga odmjerila kako bi se uvjerila je li pio. - Pa, Eva, govori li engleski? upitao ju je mrzovoljnim tonom lebde i nad njom poput velikog moljca, kojeg je privukao prekrasan cvijet. - Malo odgovorila mu je s osjetnim naglaskom. - Nemoj se uzrujavati rekla joj je Anna na panjolskom ivi ovdje ve trinaest godina... - I ne razumije ni rije panjolskog ubacio se Agustin ude i za Evinom pa njom. Ignoriraj ga kao to mi to inimo. Nasmijao se i ostao odu evljen kad se i ona nasmijala na njegov bijedno duhovit poku aj. - Vi mo da da odvratila je Sofia mrzovoljno ali ja ga nikad ne ignoriram. Santi ju je o inuo pogledom i namr tio se, kao da se udi za to uop e sjedi s njima ako je lo e raspolo ena. No, ona je okrenula glavu i nasmije ila se djedu. - Iz ilea, ha? nastavio je Dermot preuzimaju i stolicu od Soledad, koja je odmah pretpostavila to namjerava u initi. Odlu io

je sjesti tik do Eve i prisilio druge da se pomaknu. Uslijedilo je kripanje stolica i povla enje, sve dok se kona no nije uspio uvu i u sku en prostor koji su mu bili voljni ustupiti. Anna je umorno odmahnula glavom, a Sofia se zadovoljno nasmije ila. Da vidimo kako e iza i na kraj s djedom! - ime se bavite u ileu? upitao je. Ba ti hvala promrmljao je kad se Soledad pojavila s a om rashla ene limunade. Pretpostavljam da mi nisi priredila iznena enje nadodao je i pomirisao. No, Soledad nije shvatila o emu pri a i povukla se u ku u. - Pa, ja emo konje na pla i odgovorila je Eva ozbiljnim tonom. - Konje, ha? odvratio je i kimnuo glavom izra avaju i odobrenje. I mi ja emo konje u Irskoj. to vi u ileu radite, a mi u Irskoj ne mo emo? - Bacamo se na rapids odvratila je i pristojno se nasmije ila. - Bacate se na rabbits? - Da, imamo najbr i rapid na svijetu nadodala je s ponosom. - Dragi Bo e, mora da je doista brz ako je najbr i na svijetu odvratio je i zahihotao. - Nije samo brz nego i opasan! - I opasan! Grize li? - Oprostite? odvratila je i bespomo no pogledala prema Sofiji, koja je odlu ila ne prisko iti joj upomo kao ostali lanove njezine uliziva ke obitelji. Slegnula je ramenima. - Je li ga netko ve uspio srediti? - Oh, da, mnogi! - Onda u ileu ili nema dobrih strijelaca, ili je taj zec brz poput munje odvratio je i grohotom se nasmijao. Tako mi svega! - Oprostite? - U Irskoj su ze evi debeli i spori. Jedu previ e mrkve i lake su mete. Htio bih se oku ati i ubiti tog va eg zeca! Sofia se vi e nije mogla suzdr ati i prasnula je u smijeh. Tek kad su joj se suze pomolile na trepavicama, odvratila je: - Djede, govori ti o rapids! O brzim rijekama niz koje se ljudi spu taju u gumenim amcima! Ne govori o ze evima! I drugi su tad shvatili u emu je stvar i prasnuli u smijeh. Eva se zahihotala i zarumenila. Srame ljivo je pogledala u Santija i

uhvatila ga kako je promatra. Nakon ru ka Anna je predlo ila Sofiji i Mariji da je odvedu do bazena. No, prvo su je otpratile u sobu kako bi se raspakirala. Prostorija joj se dopala. Bila je velika i osvijetljena, a imala je dva visoka, otvorena prozora, s kojih se pru ao pogled na vo njak prepun jabuka i ljiva. Te ak miris jasmina i gardenije doplovio je vru im zrakom i ispunio prostoriju. Kreveti na kat bili su prekriveni bijelo-plavim, cvjetnim prekriva em s mirisom lavande, a na lijepo izra enom drvenom toaletnom stoli u mogla je odlo iti etke i kolonjsku vodicu. Imala je i kupaonicu s dubokom emajliranom kadom i kromiranim ukrasima, kupljenu u Parizu. - Soba je ba slatka uzdahnula je i otvorila kov eg. - Dopada mi se tvoj izgovor odvratila je Maria odu evljeno. Obo avam ileanski panjolski! Tako je profinjen, zar ne, Sofia? Sofia je ravnodu no kimnula glavom. - Hvala, Maria odgovorila je Eva. Zna , ovo je prvi put da sam u pampi. Ve sam mnogo puta bila u Buenos Airesu, ali nikad na estanciji. Doista je predivno ovdje! - to ka e na ro ake? upitala je Sofia spu taju i se na krevet i prebacuju i jednu tamnu nogu preko druge. - Dragi su nedu no je odgovorila. - Ne, ho u re i, kako ti se dopadaju? S obzirom da im se ti dopada i da sad mo e birati. - Hvala ti na komplimentu, ali ne vjerujem da je ba tako. Zainteresirani su jer sam nova. Da ti pravo ka em, nisam ih stigla ni dobro pogledati. - Ali oni tebe jesu odvratila je Sofia ne odmi u i pogled. - Daj je pusti na miru! Jadna cura je tek stigla ubacila se Maria. Po uri se i odjeni kupa i! Umirem od vru ine! De ki su se izvukli na sunce i polijegali oko bazena poput lavljeg opora, i ekuju i Evu u kupa em kostimu. kiljili su u sunce, pr ili se i polako di u i gledali prema stablima. I nisu trebali dugo ekati. im su se cure pomolile, razmijenili su potiho nekoliko lascivnih opaski i odlu ili glumiti nezainteresiranost zapo ev i razgovor o polu. Eva je samosvjesno skinula kratke hla ice i izvukla se iz majice kratkih rukava. Imala je tijelo ene s velikim, okruglim grudima, ravnim trbuhom, irokim bokovima i glatkom, tamnom ko om. Osjetila je kako joj njihovi pogledi oduzimaju ednost i

opipala kostim drhtavim prstima kako bi se uvjerila da joj nije spao. Sofia je zbacila odje u na tlo i gegaju i se odvukla do le aljke, ispr ene stra njice, uvu ena trbuha i izbacuju i stopala. Santi se spustio na le aljku do nje promatraju i Evu strpljivo i arogantno poput mu karca koji zna da e se na posljetku domo i svog plijena. Sofia je to primijetila i uvrije eno izbacila donju usnicu. - eli li da ti nama em le a? doviknuo joj je Agustin iz vode. - Ne sve dok su ti ruke hladne i mokre odvratila je i nasmijala se. Otkako se sprijateljila s curama, osje ala je ve e samopouzdanje. - Nemoj mu vjerovati dobacio je Fernando. Ako ti je potrebno premazati le a, ja sam najpouzdaniji! Svi su se nasmijali. - Nije potrebno, hvala! - Evo, uzmi moju le aljku, Eva rekao joj je Santi i ustao. Sofia je primijetila da se Maria izvalila na tre oj. - Ne, doista... - Ionako mi je prevru e nadodao je. A samo su ih tri. Donijet u poslije jo nekoliko iz spremi ta. - Pa, ako ti doista ne treba odvratila je rasprostiru i ru nik preko le aljke. Sjeo je na pod do nje i zapo eo avrljati kao da se poznaju sto godina. Oduvijek je znao kako se ophoditi s enama i pridobiti njihovo povjerenje, to ostalima nije polazilo za rukom. Sofija je osjetila kako joj se ljubomora podi e u elucu poput u i. Sakrila se iza sun anih nao ala i prepustila suncu poku avaju i ne obra ati pa nju. Fernando je promatrao brata kako razgovara s plavokosom go om poku avaju i se uvjeriti da joj se zacijelo ne e dopasti. Ma za to se sve cure uvijek pale na Santija? Ali neka! Izgubit e interes kad primijeti da epa! Da je on ensko, njemu bi to bilo strahovito odbojno. Pri ekat e. Uskoro e joj postati vru e i odlu it e se rashladiti, a onda je njegova! Rafael je izgubio zanimanje i zaspao u sjeni prekriv i si preplanulo lice asopisom, a Agustin je odlu io pokazati svoje ronila ko umije e. Zaronio je nekoliko puta i izveo nekoliko udnih skokova. Eva mu se nasmije ila i zaklju io je kako ju je zacijelo

zadivio. Ipak, bilo je o igledno da joj trenuta no Santi najvi e privla i pa nju. A bilo je vi e no o igledno da je se i on odlu io do epati. No, odlu io je pri ekati. Nastavit e plivati poput morskog psa sve dok ne odlu i umo iti noge, a onda e biti njegova! Angel, Niquito i Sebastian odmjerili su konkurenciju i shvatili da nema potrebe ulaziti u arenu. Nisu imali anse. Ustali su i odvukli se do uzavrelog terena za tenis, koji je podrhtavao na vru ini poput kamina, kako bi si igrom ispunili vrijeme. Kad joj je vru ina postala nesnosna, Eva je nagovorila Sofiju i Mariju da joj se pridru e u bazenu. Morski psi djelovali su preopasno i nije se usudila sama u i. Ustala je i u inilo joj se da je hladni vjetar iznenada zapuhao bude i ih sve iz le karenja. Agustin se ponovno bacio na ronjenje, a Fernando na bjesomu ni kraul. Sebastian, Niquito i Angel dovukli su se s terena za tenis kako bi se rashladili, a Santi se spustio na rub bazena i umo io noge. Samo je Rafael nastavio hrkati u sjeni podi u i disanjem stranice asopisa. Sofia se zadr ala u kutu bazena dure i se, dok su ga Maria i Eva nekoliko puta poku ale preplivati probijaju i se kroz nemirnu, valovitu vodu. Santi se uvukao u vodu i doplivao do nje. - to ti je? - Ni ta. - Znam te, Sofia. Nasmije io se. - Ne, ne zna me. - Oh, i te kako te znam! Ljubomorna si, jer vi e nisi u centru pa nje. Zelene o i zlo esto su mu se zaiskrile. Cijeli te dan promatram. - Ne pri aj gluposti! Nije mi dobro! - Chofi, razma ena si i la ljiva, ali uvijek e mi biti omiljena ro akinja! - Hvala odvratila je, iako su je njegove rije i djelomi no razvedrile. - Ne mo e ba uvijek biti u sredi tu pa nje. Daj i drugima ansu! - Gle, uop e nije o tome rije . Doista se ne osje am dobro. Zacijelo je u pitanju vru ina i mislim da u prile i u sjenu. Nadala se da e je slijediti. - Samo izvoli odvratio je i okrenuo se kako bi mogao promatrati Evu, koja je plivala gracilno poput labuda usred

uskome anih i zaigranih patki. Cure su odlu ile zajedno prospavati no . Soledad je u Evinu sobu dovukla poljski krevet i rekla Sofiji da ona spava na njemu s obzirom da je doma ica. Sofia se, naravno, uvrijedila jer ga ionako nije namjeravala dijeliti ni s kim. Ali dok su avrljale pod blijedoplavom mjese inom koja se uvla ila kroz velike, otvorene prozore u pratnji slatkih, zemljanih mirisa vla ne pampe, raspolo enje joj se popravilo i unato prvotnom stavu, Eva joj se po ela dopadati. - Dok sam se vra ala u ku u, Agustin je isko io iza stabla i priklije tio me priznala im je Eva i zahihotala. Bilo mi je tako neugodno! - Ne vjerujem uzviknula je Sofia zapanjena bratovim besramnim potezom. to ti je u inio? - Odgurnuo me na stablo i rekao da je zaljubljen u mene. - Ma svi su zaljubljeni u tebe odvratila je Maria nasmijav i se. Bolje pripazi! Uskoro nijedno stablo na Santa Catalini vi e ne e biti sigurno! - Je li te poljubio? nadovezala se Sofia s nadom, iako je znala da joj se Agustin nikad ne bi dopao. - Poku ao je. - Oh, Bo e, koji u as! - A onda, dok smo igrali tenis, dodao mi je loptu tek nakon to ju je poljubio. - Oh, Bo e... - Sofia, oprosti, nisam ti to trebala re i. Zaboravila sam da ti je brat! - Na alost, Marijina bra a daleko su bolja! - Da, Santi je privla an slo ila se Eva osje aju i kako joj tijelom prolazi ugodno strujanje. - Santi? Sofijino srce je zastalo. - Da. - Onaj koji epa? Visok? Svjetlokos? - Da, onaj koji epa ponovila je Eva. Zgodan je i simpati an, a zbog epanja jo mi je dra i. Sofia se umalo zaderala na glas: Ne dam ti ga! Santi je moj! Ali se umjesto toga pribrala i donijela odluku. Mora smisliti plan. Mora smisliti na in kako ugu iti romansu prije no to se rasplamsa. Mora

sprije iti tu predivnu zavodnicu da zabode svoje duge, ru i aste nokte u njezinog Santija! Nije li to teta? Ba joj se po ela dopadati! Deveto poglavlje Idu a tri dana Sofia se svojski trudila postati Evina najbolja prijateljica i pouzdanica. Majka ju je ishvalila to je tako dobra doma ica i to se silno trudi kako bi im se go a osje ala kao kod ku e. Svugdje su odlazile zajedno i vi e ju nije trebala pijunirati dok bi bila sa Santijem, jer joj je Eva vjerovala i svojevoljno je izvje tavala. De ki su shvatili da bi im mogla pomo i da se zbli e s Evom. Po eli su se motati oko nje i Sofia je u ivala u njihovoj pa nji. Vi e nije bila u sjeni i razmetala se u novoj ulozi. No, Eva nije bila zainteresirana za Agustina, Fernanda ili bilo koga drugog. Santi ju je privla io i prepri avala bi joj svaki njegov potez. Jednom ju je pozvao na jahanje i Sofia je odbila pridru iti im se, izmisliv i bijedan izgovor da mora pomo i djedu preurediti sobu. Potom joj je ponudio da igraju tenis. Eva je priznala da joj zadrhte koljena svaki put kad ga vidi, ali jo uvijek ni im joj nije nagovijestio da osje a ne to vi e od prijateljstva. - Ne brini rekla joj je Sofia Santi mi je ro ak. Sa mnom je u prisnijem odnosu nego s bilo kim drugim. Povjerava mi stvari koje ak ni Maria ne zna. Oprezno u se raspitati i izvijestiti te. No, ako eli da to u inim, nemoj Mariji ni ta re i, jer ona na zna uvati tajnu! to je, naravno, bila la . - U redu, ali budi oprezna. Ne elim ispasti glupa. - Ne e odvratila je Sofia veselim tonom. Uspjela ga je uhvatiti nasamo dok je pred ku om vje bao golf. Ostavila je Mariju i Evu na terasi s tetama i majkom, i odlu no mu pri la. - Dobar zamah rekla je kad je udario lopticu visoko u zrak. - Hvala, Chofi. - Jako si dobar prema Evi. Vodi je na jahanje i u obilazak ran a. - Draga je odgovorio je spu taju i novu lopticu na travu. - Nije samo draga. Predivna je. Zapravo, mislim da nisam vidjela ljep u curu. Nikad dosad. - Da, doista je lijepa slo io se koncentriraju i se vi e na zamah nego na razgovor.

- Zna tko joj se zapravo dopada? tiho je nadodala lukavo biraju i rije i, poput zmije koja se podmuklo probija kroz travu proganjaju i plijen. - Tko? odvratio je spu taju i palicu. - Agustin. - Agustin? ponovio je s ironijom u glasu. - Da. - ali se! - Za to ne? Privla an je. Nije li poput vranca? - Sofia, ne vjerujem ti odvratio je i nasmijao se odmahuju i glavom. - Pa, jedne no i ju je poljubio. Samo to ne eli da to itko zna. - Poljubio ju je? Kako da ne! - Obe aj mi da joj to ne e spomenuti, jer e me ubiti! Osim toga, ne bih htjela ugroziti na e prijateljstvo, jer smo postale doista dobre. Ali zna da tebi ne mogu ni ta tajiti. - Hvala ti to si to podijelila sa mnom sarkasti no je odvratio, bijesno zamahnuo palicom i proma io lopticu. Mierda! - Santi, zar si uspio proma iti? To ti nije ba sli no. to nije u redu? Nije valjda da ti se dopada? odvratila je i poku ala prikriti osmijeh poigravaju i se pramenom kose. - Naravno da ne. Hajde, gubi se! Ometa me! - U redu. Vidimo se. Napustila ga je arogantnim pa jim gegom dok joj je osmijeh titrao na usnama. Je li mogu e da se Agustin dopada predivnoj Evi? Bio je zbunjen i bijesan. Agustin? Nemogu e! Za kiljio je i bacio pogled prema terasi. Sofia je sjedila na travi zajedno s Marijom i Evom. Skupile su glave poput vje tica koje ne to spremaju. to li samo smi lja? Znao je da joj ne smije vjerovati. - Na alost, nije mi se povjerio. Ne eli mi ni ta re i. Sofia je slagala Evi kad su oti le do vedskog stola po hranu. Da sam na tvom mjestu, jednostavno bih pri ekala da povu e prvi potez. Ne mogu ti ni ta drugo savjetovati. Znam da nikad ne bi odobrio da ensko prvo krene. Zna , uostalom, kakvi su mu karci. - Pa, bar nije rekao da mu se ne dopadam odvratila je Eva s nadom u glasu. - Ne, nije rekao da mu se ne dopada slo ila se Sofia.

- Hvala ti, Sofia, prava si prijateljica Poljubila ju je na obraz i Sofia je na trenutak osjetila gri nju savjesti, a onda pohlepno zagrizla u so ni lomo. Idu ih nekoliko dana promatrala je Evu kako lebdi posjedom poput Snjeguljice za kojom sline patuljci Fernando, Agustin, Sebastian, Niquito i Angel. Laknulo joj je kad je primijetila da je Santi izgubio zanimanje. Gotovo uop e vi e nije obra ao pa nju, a ona je ak prestala pri ati o njemu, kao da je znala da je bitka izgubljena. Sofia je likovala. *** Kako su se Evini praznici bli ili kraju, sve ju je manje i manje vi ala, jer se znala izgubiti na nekoliko sati. Oti la bi na jahanje ili pak s Chiquitom u grad. S obzirom da se ve prili no dobro snalazila na posjedu, postalo joj je zabavno. Sofia je odu evljeno zaklju ila kako joj je plan proradio. Ne samo da ju je uspjela odgovoriti da poku a ne to sa Santijem, ve se nekako uspjela osloboditi obaveze i nije ju morala zabavljati. No, bilo bi joj jo dra e da je Santi istodobno nije izbjegavao. Iako joj je rekao da na susjednoj estanciji vje ba polo, naga ala je da se ljuti to mu je saop ila neugodnu vijest o Evinoj tajnoj romansi s Agustinom. No, hladnokrvno je zaklju ila kako e je ubrzo preboljeti. Eva je posljednji dan provela uz bazen i na igrali tu za tenis. Oprostila se s ro acima i u la u ku u kako bi se presvukla i spakirala. im je nestala, Santi je sjeo do Sofije i predao joj bijelu omotnicu. - Chofi, mo e li to predati Evi prije nego to ode? - to je to? upitala je radoznalo je preokre u i. - Moja posljednja ansa. I pobrini se da to Agustin ne vidi, molim te! Ubit e me ako sazna! Slegnula je ramenima. - U redu, ako ba eli . Ali ne e ti to biti ni od kakve koristi. Suosje ajno mu se nasmije ila. - Mo da ho e odgovorio je s nadom u glasu. Ujurila je u ku u. Ima dovoljno vremena da otvori pismo prije no to Eva krene u zra nu luku! Odjurila je u kuhinju kako bi provrela vodu u ajniku. Jadan Santi nema pojma! Ma kako bi se Agustin ikome mogao dopasti? Bilo je to posve nezamislivo, ali ga je uspjela uvjeriti. Nasmijala se gledaju i kako se para nakuplja i

odi e pe at. Naslonila se na pult i rastvorila uredno presavinut papir te pro itala kratku, rukom ispisanu poruku: Drugi put se ne petljaj, Chofi. Ostala je zapanjena. Krv joj je pojurila u obraze i osjetila je kako joj lice po inje pulsirati od srama. I itala je poruku jo nekoliko puta ne vjeruju i o ima, a onda ju je poderala i bacila u kantu za sme e. Stala se pani no pre etavati kuhinjom ne znaju i to joj je initi. Ne mo e se suo iti ni s njim, ni s njom! No, na posljetku je shvatila da nema izbora. Mora iza i uzdignute glave i pretvarati se kao da se ni ta nije dogodilo. Eva se opra tala s Marijom. Maria je suznih o iju zagrlila novoste enu prijateljicu i potom su razmijenile brojeve telefona i adrese. Sofia se osvrnula tra e i pogledom Santija i osjetila je olak anje shvativ i da ga nema u blizini. S la nim osmijehom vrhunske glumice zagrlila je Evu i jo jednom udahnula svje miris limuna. Obe ala joj je da e idu e ljetne praznike provesti u Cachagui i da e joj se esto javljati. Santi je iznenada izronio iz drve a i odlu nim je korakom mimoi ao. Privukao je gracilnu Evu k sebi i otisnuo joj tako strastan poljubac na lijepe, ru i aste usnice da su obje djevojke morale odvratiti pogled od neugode. Zagrlili su se poput ljubavnika koji se ne ele rastati i ljubili poput ljudi koji su imali priliku intimno se upoznati. Sofija je pomislila da e je noge iznevjeriti. Cijeli joj se svijet zavrtio pred o ima. Kad su se na posljetku uspjeli razdvojiti, Eva se uvukla u auto i izgubila u dugoj aleji. Santi joj je mahao sve dok od nje na posljetku nije ostao tek bljesak na obzoru. A onda je pri ao Sofiji. - Nikad vi e ne e mi lagati rekao joj je hladnim tonom. Razumije me? Sofia je otvorila usta kako bi mu odgovorila, ali iz grla joj se oteo tek uzdah. Istegnula je vrat poku avaju i suzdr ati suze. Nije se usudila zatreptati boje i se da e joj se jedna probiti na povr inu i razotkriti sramotu. No, Santi joj se nasmije io i odmahnuo glavom. Jako si zlo esta, Chofi. Uzdahnuo je i uhvatio je rukom za vrat. to u s tobom? Deseto poglavlje Kad ju je krajem ljeta izvijestio da e oti i na studij u Ameriku i da ga ne e biti gotovo dvije godine, izjurila je iz sobe u suzama. Pohitao je odmah za njom, ali mu je doviknula da je ostavi na miru. Na sre u, znao je da to ne smije u initi i iza ao je na terasu.

- Ide za mjesec dana? Za to mi nisi ranije rekao? ljutito ga je napala. - Jer sam isprva trebao oti i u rujnu kad mi po inju predavanja, ali sam na kraju odlu io putovati svijetom est mjeseci prije studija i onda jo nekoliko mjeseci kad zavr im. Osim toga, znao sam da e te to uzrujati! - Ali ja sam posljednja saznala, zar ne? zajecala je. - Da, jesi. Mislim da si posljednja saznala. Uostalom, ne znam. Nikog drugog to previ e ne zanima odvratio je i slegnuo ramenima. - Dvije godine? Obrisala je suze, koje su joj ostavile sjajne tragove na pra njavim obrazima. - Pa... gotovo dvije godine. - Koliko to no mjeseci? - Ne znam. - Kad e se vratiti? - U ljeto kad zavr i studij. U listopadu ili studenom. Nisam jo siguran. - Za to ne mo e ovdje studirati kao svi drugi? - Jer tata ka e da je od presudne va nosti da ivim neko vrijeme vani. Pobolj at u engleski i dobro se izobrazovati. - Ja ti mogu pomo i oko engleskog odvratila je pokunjeno i tu no mu se nasmije ila. Suznih o iju zagledala se u njegovo lice, nejasno poput sjene. Nasmijao se i odvratio zami ljenim tonom: - To bi bilo zanimljivo. - Ho e li se vratiti na praznike? - Ne znam. Ponovno je slegnuo ramenima. elim putovati i vidjeti svijet. Vjerojatno u praznike provesti na putu. - Ne e do i ak ni za Bo i ? zaprepa teno je odvratila i iznenada osjetila prazninu. Dvije e godine biti razdvojeni! - Ne znam. Vjerojatno ne. Mama i tata e mi do i u posjet. Klonula je na pod i briznula u pla . - Chofi, vratit u se! Dvije godine e brzo pro i nje no joj je rekao. Nije o ekivao da e je njegov odlazak tako potresti. - Ne e! To je itava vje nost promucala je. to ako se zaljubi u Amerikanku i o eni ? Mo da te onda nikad vi e ne u

vidjeti! Nasmijao se i privukao je u zagrljaj. Zatvorila je o i i po eljela da osje a prema njoj to ona osje a prema njemu. Da je voli koliko ona voli njega, nikad je ne bi napustio! - Te ko da u se u osamnaestoj o eniti, zar ne? Ne bi li to bilo glupo? Uostalom, namjeravam o eniti Argentinku. Nije mogu e da misli kako bih mogao zauvijek napustiti Argentinu? Odmahnula je glavom. Ne znam. Ne elim te izgubiti! Zaglavit u ovdje s Agustinom i Ferchom, i nitko me vi e ne e braniti! Vjerojatno e me sad sprije avati da igram polo! Za mrcala je i ugurala mu lice u vrat. Prepoznala je miris konja i mu kog tijela, i po eljela mu jezikom dodirnuti ko u. - Pisat u ti! - Obe ava ? - Obe avam! Pisat u ti duga, duga pisma. O svemu. Ali i ti meni mora pisati! - Pisat u ti svaki tjedan odlu no je odgovorila. I sjede i tako u njegovom zagrljaju iznenada je shvatila da ne osje a prema njemu ono to osje a prema bra i. ak u pitanju nije bila posebna veza. Bilo je to ne to daleko dublje i nedopu teno. Ljubav. Nikad prije nije razmi ljala o svojim osje ajima, no miris njegova tijela zalijepio joj se za nosnice, njegova ko a prijanjala je uz njezinu, a njegov dah dirao joj je elo. I odjednom je shvatila za to je toliko posesivna. Zato to ga voli. Nije joj samo drag, ve ga uistinu voli. Srcem i du om. Vi e to nije mogla poricati. Na trenutak je gotovo posustala i priznala mu. Ali znala je koliko bi time pogrije ila. Voli je poput sestre i bilo bi besmisleno razotkriti mu da udi za njim. To bi ga za udilo, ili, u najgorem slu aju, nagnalo da se povu e. Stoga je ostala sjediti stisnuv i se uz njega i tajiti da joj srce mahnito tu e o prsa poput izludjele ptice koja se baca na kavez, te ko se bore i sa udnjom da izleti i zapjeva. Santi se vratio ku i blijed i zbunjen. Ispri ao je Mariji koliko je njegov odlazak uznemirio Sofiju. Bila je sva u suzama. Nisam mogao povjerovati koliko ju je to pogodilo rekao joj je u udu. Znala sam da e se uzrujati, ali nisam naslu ivao da e biti toliko uzrujana. Kad sam je napustio, jednostavno je odjurila. Maria je odmah otr ala prona i ro akinju i pritom naletjela na Dermota koji je igrao kroket s Antonijom, Soledadinim suprugom.

Ispri ala mu je kako je i za to Sofia odjurila. Odlo io je palicu i zapalio lulu. Volio ju je kao to je neko volio Annu. Bila mu je sve na svijetu. Kad je stigao u Argentinu nakon Emerine smrti, malena ga je Sofia sprije ila da joj se pridru i na drugom svijetu. Ona je an eo koji se skriva pod maskom znao je re i Bo ji an el i ! Antonio ga je kolima dovezao do ombua. Dermot se osje ao ugodnije u njegovu i Joseovu dru tvu, nego u dru tvu Annine novoste ene obitelji, iako je s njima dvojicom mogao komunicirati samo mlataraju i rukama. Sofia je sjedila na vrhu stabla. Kad ga je ugledala kako nesigurno silazi s kola, zabila je glavu u ruke i briznula u gorki pla . Dermot se zaustavio u podno ju stabla i zazvao je da si e. - Plakanje ti nije ni od kakve koristi, Sofia Melody rekao joj je pu e i lulu. Nakratko je dvojila i potom se oprezno spustila. Kad je dosegnula podno je, oboje su sjeli na travu obasjanu nje nim jutarnjim suncem. Zna i, Santiago odlazi u Ameriku. - Napu ta me zastenjala je. I jo sam bila posljednja koja je to saznala! - Vratit e se odvratio je nje no poku avaju i je razuvjeriti. - Ali odlazi na dvije godine. Dvije godine! Kako u pre ivjeti bez njega? - Pre ivjet e odgovorio je i sa sjetom se prisjetio svoje ljupke supruge. Pre ivjet e jer ne postoji drugo rje enje. - Oh, djede, umrijet u bez njega! Povukao je dugi dim i pogledao kako se uzdi e i rastapa u zraku. Nadam se da ti majka ne zna odvratio je ozbiljnim tonom. - Naravno da ne. - Mislim da joj se ne bi dopali osje aji koje gaji prema Santiagu. - to ima lo e u ljubavi? prkosno se pobunila. Usta su mu zatitrala u osmijeh. Santiago nije bilo tko, Sofia Melody. Brati ti je iz prvog koljena. - Pa to? - Pa sva ta. - Ali bit e to na a tajna, zar ne? - Da, kao moje pi e odvratio je i zahihotao li u i si blijede usnice.

- Upravo tako slo ila se Sofia. Oh, djede, najradije bih umrla! - Kad sam bio tvoje dobi, volio sam jednu predivnu djevojku, upravo kako ti voli Santiaga. Bila mi je sve na svijetu, ali je u jednom trenutku morala oti i u London na tri godine. No, znao sam da e mi se vratiti jednog dana ako budem ekao. Jer... zna to, Sofia Melody? - to? - Tko eka, taj do eka. - Nije istina! - Jesi li ikad poku ala? - Dosad jo nisam trebala. - Ali ja jesam. I zna li to se dogodilo? - Vratila se, zaljubila u tebe i udala. Je li tako? - Krivo! Radoznalo je podigla glavu. - Vratila se i shvatila da je vi e ne elim. - Djede! Nasmijala se. to si ono rekao? Tko eka, taj do eka...? - Mudrost. Vrijeme ti omogu ava da objektivno sagleda stvari. Mudrost ne ispunjava uvijek o ekivanja, jer ina e ne bi imalo smisla ekati ne to ako zna da e se dogoditi. Tri sam godine ekao skupljaju i mudrost i kad se vratila, odlu io ne ostati s njom. Shvatio sam da ipak nije za mene. I budi sretna to je nisam o enio, jer u tom slu aju nikad ne bih o enio tvoju baku! - Da sam je bar poznavala odvratila je Sofia eznutljivo. Duboko je uzdahnuo. Svakog dana kad bi ugledao cvijetak ili prepoznao pti ji pjev, sjetio bi se Emer Melody. Kamo god bi pogledao, ugledao bi njezino velikodu no i dobrohotno lice, i ono bi mu pomoglo pre ivjeti taj dan. - I meni bi bilo drago da si je poznavala. Grlo mu se stegnulo, a o i zamaglile od suza. Dopala bi joj se, Sofia Melody. - Jesam li poput nje? - Pa, ne nalikuje joj koliko tvoja mati. No, zato ima njezinu karizmu i arm. - Nedostaje ti, zar ne, djede? - Da, nedostaje mi. Ne pro e ni trenutak da je se ne sjetim. Bila mi je sve na svijetu.

- I Santi je meni sve na svijetu odvratila je Sofia. Shvatila sam da ga volim, djede. - Mo da ti se uistinu ini da je tako, ali nemoj zaboraviti da si jo mlada. - Ali, djede, ne elim ikog drugog! Nikad ne u po eljeti ikog drugog! - Zasitit e ga se, Sofia, vidjet e . Jednog dana pojavit e se neki zgodni Argentinac i oboriti te s nogu upravo kako je tvoj otac oborio mladu Annu Melody. - Ne, to se ne e dogoditi, jer ga volim! Dermot se zahihotao pu e i lulu. Potom ju je pogledao i zakimao. - Neka ti bude, Sofia. ekaj ga. Vratit e se, zar ne? Kao i obi no, odlu io je popustiti. Ni ega na svijetu ne bi je mogao li iti. Pa ak ni Santiaga. - Ne. - Onda imaj strpljenja. Samo strpljiva ma ka mo e uloviti mi a. - Nije istina. Samo brza ma ka mo e uloviti mi a obrecnula se i lice joj se razvuklo u smije ak. - Ako ti tako ka e , du o. Na po etku o ujka, kad se li e po elo su iti na rubovima i kad su dugi, ljetni praznici gotovo iscurili poput pijeska u pje anom satu, Sofia se zatekla na ulazu Chiquitine i Miguelove ku e poku avaju i se oprostiti od Santija. Stajala je u produljenim sjenama te vla ne, ljetne ve eri i sjetila se to joj je djed rekao. ekat e ga poput strpljive ma ke. Ne e potra iti nikog drugog. Ostat e mu zauvijek vjerna. Posljednji tjedni bili su joj te ki. Morala se pretvarati svaki put kad bi bila u njegovu prisustvu i boriti protiv impulsa koji bi je nagnali da se zarumeni u licu. Ruke bi joj se znojile i bila je prisiljena ugristi se za jezik kad bi osjetila kako joj se rije i volim te spremaju izletjeti u trenutku nepromi ljenosti. Morala je prikrivati osje aje pred ostalim lanovima obitelji kad god je po eljela otvoreno briznuti u pla , znaju i da e joj nakon njegova odlaska preostati samo a. Santi se pobrinuo ne spominjati joj odlazak. Nije ju elio ponovno nagnati na suze. Dirnuo ga je njezin nesudr an

emocionalni ispad i ispunio ga ponosom. Osje ao se poput ratnog heroja koji odlazi u novu bitku ostavljaju i suprugu da rida i upa kosu. Znao je da mu ne e nedostajati. Naravno, pisat e joj kako je obe ao. Obo ava je poput sestrice, ali javljat e se jednako tako i majci i Mariji. I ekuje ga Amerika, zemlja avantura i dugonogih, lakih ena, i jedva eka istra iti je! Osim toga, Sofia e biti tu kad se vrati. Iza ao je iz ku e za Antonijom, koji mu je nosio torbe. Zagrlio je zaplakanu Mariju i rukovao se s Fernandom, koji se potajno veselio njegovu odlasku u ivaju i u prizoru rastanka. Santija su svi voljeli. Odlikovao je u svemu i svakoga uspijevao armirati i nasmijati. Plovio je kroz ivot lako om i graciozno u otmjene krstarice, dok se on itavo vrijeme osje ao poput teglja a. Morao je krvavo raditi i unato ulo enim naporima rijetko postizao uspjeh. I stoga se sve manje i manje trudio. Ne, nije mu bilo ao to Santi odlazi. tovi e, iskreno se tome radovao. Znao je da e kona no iza i iz njegove sjene i za promjenu osjetiti sunce na licu. Panchito se nalazio u rukama stare Encarnacion i bio je premlad da razumije to se doga a. Santi je zagrlio Sofiju i ponovno joj obe ao da e joj pisati. - Ne ljuti se valjda jo uvijek? upitao je smije e i se. - Da, ali oprostit u ti kad se vrati odgovorila je zadr avaju i suze. Nije imao pojma koliko ju je uspio dirnuti. Nije znao da joj se eludac gr i na njegov dodir, da joj srce zatitra kad joj se nasmije i, i da joj krv pojuri u obraze kad je poljubi. Iako ju je do ivljavao kao mla u sestru, bio joj je sve na svijetu. Nakon njegova odlaska ivot e joj postati besmislen i nastavit e ivjeti samo zato to nema drugog izlaza. Kao to je djed O'Dwyer rekao, ivjet e samo zato to mora ivjeti. Miguel i Chiquita uvukli su se u auto i doviknuli mu da po uri, jer ionako ve kasne. U ao je i jo jednom mahnuo svima sa stra njeg sjedala. Fernando se povukao u ku u, a Maria i Sofia ostale su stajati i promatrati auto sve dok nije nestao iz vidika. Idu ih nekoliko dana pro lo je nevjerojatno sporim ritmom. Sofia se mrzovoljno vucarala i ak je djed O'Dwyer svojim suhoparnim humorom nije uspio razvedriti. Maria ju je slijedila poput presretnog tenca poku avaju i je oraspolo iti smijehom i

veselim alama. No, one su samo iritirale njezino srce. eljela je biti nasamo kako bi mogla oplakivati Santijev odlazak. Praznici su se pribli avali kraju, a s njima i dugi, ljetni dani i Maria je na posljetku zaklju ila da joj je dosta Sofijine mrzovolje. - Za ime Bo je, Sofia, daj prestani rekla joj je kad je odbila igrati tenis. - to to, Maria? - Prestani s tom mrzovoljom! Nitko ti nije umro! - Samo sam tu na, ni ta drugo. Zar mi nije dopu teno osje ati tugu? sarkasti no je odvratila. - Santi ti je ro ak! Pona a se kao da si zaljubljena u njega! - I jesam odvratila je bez mrvice srama. I ba me briga tko to zna! Maria je ostala u oku. - Ali... Santi ti je brati iz prvog koljena, Sofia. Ne smije ga voljeti! - Volim ga! Je l' ti to mo da smeta? Maria je na trenutak u utjela, a onda se prepustila nevi enoj ljubomori. Sko ila je na noge i izderala se: - Daj odrasti! Prestara si da se zaljubljuje poput djeteta! Osim toga, Santi nije zaljubljen u tebe! Da jest, ne bi mu se dopala Eva, zar ne? Zar ne vidi koliko su tvoji osje aji sramotni? Incestuozni! Tako to i nazivaju! Incestom! - Incest uklju uje brata i sestru, a Santi mi je ro ak ljutito se obrecnula. O igledno mi vi e ne eli biti prijateljica! Maria je ostala bespomo no stajati i gledati za njom kad je izjurila iz prostorije. Tako je sna no zalupila vratima da je slika nadesno od njih pala na pod i staklo se razbilo u komadi e. Maria je briznula u pla . Kako je mogu e da je zaljubljena u Santija? On joj je brati ! To jednostavno nije u redu! Sjedila je razbijaju i glavu i preokretala to u mislima poku avaju i si protuma iti vlastiti osje aj ljubomore i izop enosti. Oduvijek su bili trojstvo, a sad su se odjednom pretvorili u par i vi e nije bilo mjesta za nju. Kad su se vratile u Buenos Aires jer je zapo ela nova kolska godina, Sofia je jo uvijek odbijala razgovarati s njom. Sjedile su u autu i utjele dok ih je Jacinto vozio u kolu. Sofia se ak potrudila da je ne gleda za vrijeme nastave. Maria se ve ranije znala posvaditi s njom i svaki put bi izgubila. Ispostavilo se, naime, da Sofia mo e dulje otrpjeti zahla ene odnose, no to je za o ekivati

kad su u pitanju bliski prijatelji. Mogla je bez ikakva problema isklju iti osje aje kad bi joj to odgovaralo i gotovo bi u ivala u drami. Namjerno ju je izbjegavala za vrijeme odmora, glasno se smijala s prijateljima i dobacivala joj zlobne poglede. Maria je bila odlu na da ne e popustiti. Uostalom, nije ona zapo ela sva u! Sofia ju je isprovocirala i ne e joj dopustiti da se izvu e. Prvih nekoliko dana silno se trudila kako bi je ignorirala, a no u bi potiho plakala sve dok se ne bi prepustila snu, ne mogav i shvatiti za to osje a toliku bol. Danju bi se dr ala postrani. No, zahvaljuju i karizmati nom utjecaju, Sofia je uspjela pridobiti sve druge cure iz razreda i nagovoriti ih da je izbjegavaju. im su saznale za sva u, okupile su se na Sofijinoj strani poput prepla enih ze eva. Nakon tjedan dana Maria vi e nije mogla podnositi zahla ene odnose. Osje ala se jadno i usamljeno. Progutala je ponos i napisala joj pisamce: Sofia, molim te, budimo ponovno prijateljice. No, Sofia je u ivala mu iti je. Kako nije dobila odgovor, napisala joj je novo pisamce: Sofia, ao mi je. Nisam ti trebala re i to sam rekla. Nisam bila u pravu i ispri avam ti se. Molim te, budimo prijateljice! Sofia je u ivala u pa nji koju joj posve uje. Preokretala je pisamce smi ljaju i to u initi. No, kad je Maria na posljetku briznula u pla usred sata povijesti, shvatila je da je pretjerala. Pod odmorom ju je zatekla na stepenicama. Sjela je do nje i rekla joj: - Ne volim ga vi e. Nije eljela da Maria izbrblja tajnu. No, Marijino lice razvuklo se u zahvalan osmijeh i odvratila je da nije va no ak i da ga voli. Jedanaesto poglavlje Buenos Aires, 1958. Soledad je ula Sofiju kako pla e i odmah odjurila u sobicu. Podigla je dvogodi nje dijete u naru je, privila njezino tijelo uz grudi i poku ala je primiriti. Ru no si sanjala, slatko moje. Sofia se uhvatila za nju toplim ru icama i no icama, i Soledad je bri no osmotrila djetetovo bucmasto, maslinasto lice i o i boje lje njaka, ije su guste i tamne trepavice bile oro ene sjajnim suzama. Prava si krasotica, zna li to? ak i kad pla e rekla joj je i poljubila vla ni obraz. inilo se da je Anna zainteresirana za k er samo dok malena spava. Jo dok je bila beba, nije mogla podnijeti njezin tugaljiv pla i

prepu tala bi je Soledad im bi zacvilila. No, Paco, koji se nikad nije previ e zanimao za sinove u toj dobi, nije mogao skinuti o i s malene. Pojurio bi uz stube im bi se vratio s posla, kako bi joj po elio laku no ili pro itao pri u prije spavanja. Sofia bi mu sjela na koljeno i uvukla se u krilo, naslanjaju i glavu na njegova prsa i cuclaju i prst u ustima. Soledad je bila zapanjena. Se?or Paco nije izgledao kao mu karac koji bi mogao imati prisne odnose s malom djecom. Ali Sofia nije bila ne ije dijete. Bila je njegova djevoj ica i ve u drugoj godini uspjela ga je namamiti u svoju za aranu mre u. Soledad je u ivala u tjednima koje je provela u Buenos Airesu. S obzirom da je odrasla na selu, grad joj je bio potpuno novo i uzbudljivo iskustvo. No, nije esto izlazila. Bila je prezaposlena neprestano se brinu i za Sofiju i samo bi ponekad oti la u kupovinu prepu taju i je na uvanje Loreti, slu avki koja je ivjela u stanu. Paco ju je zamolio da provede neko vrijeme u gradu s malenom, jer se Sofia znala rasplakati usred no i i zazivati je. Potrebna si joj, Soledad rekao joj je. I nama tako er. Ne volimo je vidjeti nesretnu. Naravno da je odmah prihvatila poziv, iako je pritom morala ostaviti Antonija, ponekad ak i na tjedan dana. Ipak, uvijek bi se preko vikenda vratila s obitelji na Santa Catalinu i nastavila uobi ajen posao. eli li spavati u mojem krevetu? Znala bi je upitati kad bi joj se po elo spavati. Sofia bi zakimala i naslonila glavu na njezine velike grudi. Jedne ve eri silazila je oprezno niz stube nose i je u naru ju. Malena je ve usnula. Kad je u predvorju uo ila aktovku i kaput od ka mira preba en preko naslona stolice, znala je da se Se?or Paco vratio kasno. Zacijelo joj je propustio po eljeti laku no . Stigla je u hodnik i za ula glasove iza zatvorenih vrata salona. Unato instinktu koji ju je upozoravao da ne prislu kuje, zastala je kako bi osluhnula. Razgovor se odvijao na panjolskom. - ... Pa, otkud ti onda? oglasila se Anna ljutito. - U pitanju je posao. Nije ono to misli odgovorio joj je ravnodu nim tonom. - Posao? Za to si, po bogu, trebao hotel u gradu ako ima savr eno dobar stan? Za ime Bo je, Paco, nisam glupa! Nakon toga uslijedila je neugodna ti ina. Soledad se nije pomaknula. Ostala je stajati na mjestu kao da je dio poku stva i suzdr avala se od disanja dok joj je srce lu a ki tuklo. Znala je da

prislu kuje. Znala je da se treba okrenuti i oti i, odnijeti Sofiju u sobu i pretvarati se da nije ni ta ula. Ali jednostavno se nije mogla prisiliti na to. Bila je isuvi e radoznala i udjela saznati o emu je rije . A onda su iznenada uslijedili koraci. Prepoznala je hod. Se?or Paco. Cipele su mu o tro odjekivale da anim podom i gu ile se im bi zakora ile na sag. Pre etavao se prostorijom. Se?ora Anna svako je malo za mrcala. Na posljetku joj se obratio tu nim glasom: - U redu. U pravu si. - Kako se zove? zajecala je Anna. - Ne poznaje je. - Za to, Paco? Za to? Za uo se o tar zvuk visokih peta. Soledad je pretpostavila da je pri la prozoru. Potom je ponovno uslijedila napeta ti ina. - Mu karca je potrebno voljeti, Anna rekao je i umorno uzdahnuo. - Ali voljeli smo se, zar ne? U po etku? - Jesmo. Ne znam to se dogodilo. Promijenila si se. - Ja sam se promijenila? Ja? Pretpostavljam da je sve to moja pogre ka? Ja sam te ugurala u njezino naru je, je li? - Nisam to rekao. - to mi onda poku ava re i? I ti si se promijenio, zna ! - Anna, ne ka em da je to tvoja pogre ka. Oboje smo krivi. Ne poku avam se opravdati. eljela si znati razlog. - elim znati za to! - Ali ne znam za to! Zaljubio sam se u nju! Voli me! Ti ve godinama ne uzvra a ljubav i to onda o ekuje ? - Pretpostavljam da e mi sad re i kako je to neki bolesni argentinski obi aj! Da je posve u redu da suprug prona e ljubavnicu kad mu supruga dosadi! - Anna... - to? Zar to onda vrijedi samo za tvoju obitelj? Nemoj mi re i da vam je u krvi odvratila je s prezirom. - O emu pri a ? Soledad je primijetila da mu se promijenila boja glasa. - O tvom ocu i njegovoj... ljubavnici! Namjeravala je re i kurvi, ali instinkt ju je upozorio da ne ide predaleko. - Ne spominji ga! Ovo se ti e nas dvoje i nema nikakve veze s

njim! Ostao je zapanjen i zapitao se to to no zna. - Samo se nadam da ne e podu iti Rafaela i Agustina da u ine isto. Ne elim da i oni lome tu a srca! - Ne u razgovarati s tobom ako namjerava biti ovakva! Nije znao to vi e re i. Soledad je ula kako kre e prema vratima i odmah se okrenula i pohitala niz hodnik. Me utim, iza ao je i zalupio vratima prije no to je uspjela pobje i. - Soledad obratio joj se o trim tonom. Zarumenjela se pognuv i glavu i okrenula kako bi se suo ila s njim. Gotovo je! Ma, za to sam bila tako glupa? Sad e morati spakirati stvari i oti i! Bolno je uzdahnula. Daj mi Sofiju zapovijedio joj je. Dovukla se do njega ne mogav i ga pogledati u o i. - Draga moja Sofia pro aptao je nje nim i sladunjavim glasom otisnuv i djetetu poljubac na toplo elo. Iako je spavala, malena se odmah prome koljila. Voli me, zar ne? I ja tebe volim. Ni ne zna koliko! Soledad je primijetila da se raznje io. O i su mu se ispunile toplinom i bilo joj je neugodno gledati ga kako miluje k erkino lice. I ekivala je da e je prekoriti, ali nije to u inio. A onda je iznenada zgrabio kaput i krenuo prema vratima. - Izlazite? uhvatila se kako ga pita i odmah to po alila. Uop e je se ne ti e! Okrenuo se i smrknuv i se zakimao glavom. Ne u se vratiti na ve eru. Soledad? - S, Se?or Paco? - Ne smije nikome spomenuti to si ve eras ula. Razumije ? - S, Se?or Paco pokorno je obe ala i zarumenjela se od srama. - Dobro odvratio je i tiho zatvorio vrata za sobom. Bacila je pogled prema salonu, a onda se kroz kuhinju uputila prema svojoj sobi. Znala je da nije trebala prislu kivati, ali im se oporavila od oka po ela je povezivati isprekidane dijelove razgovora. Se?or Paco ima ljubavnicu! No, zapravo nije bila iznena ena. Gotovo se svaki mu karac prije ili poslije uvu e u izvanbra nu aferu. Uostalom, za to ne? Dodu e, u njegovu slu aju nije bila rije o nedostatku seksualnog u itka, ve ljubavi. Ako je Se?or Paco prestao voljeti Se?oru Annu, onda je u pitanju ne to

uistinu ozbiljno! I u tom se trenutku strahovito sa alila i nad njom, i nad njim. Anna je ostala u salonu. Uvukla se i sklup ala u naslonja u. Osje ala se preumorno, prejadno i nesposobno pomaknuti. Nije znala to joj je initi. Paco je priznao da ima ljubavnicu, ali nije joj dao do znanja da namjerava okon ati vezu. Osim toga, ula ga je kako izlazi van. Vjerojatno se vra a k njoj, tko god bila! No, nije eljela znati. Znala je da si ne mo e vjerovati. Znala je da bi iz o aja i bijesa bila sposobna odjuriti i izbosti je no em. I tad se sjetila tete Dorothy. Nije li je mo da stigla Bo ja kazna za Seana O'Maru? Mo da je teta ipak bila u pravu. Mo da bi bila sretnija da se udala za njega i da nikad nije napustila Glengariff! Tjedni koji su uslijedili bili su mra ni i nesretni. Paco i Anna nisu vi e na injali raspravu. Izvana se inilo kao da se ni ta nije dogodilo, no odnosi su im se zahladili, a komunikacija je u potpunosti zamrla. Anna je s gor inom promatrala Pacov odnos sa Sofijom i svaki ju je dodir ranjavao, gotovo kao da je njezina k i ljubavnica s kojom je u potajnoj vezi. Gledala ga je kako joj posve uje vrijeme i kako je obasipa ljubavlju koja je neko samo njoj pripadala. Isklju io ju je iz svog ivota i bila je prisiljena provoditi vrijeme sa sinovima upijaju i njihovu ljubav poput pustinjske biljke. Nije se mogla prisiliti da zavoli malenu. Povezivala ju je s Pacom i vlastitom patnjom. Osim toga, kad god bi joj se na la u naru ju, Sofia bi briznula u pla kao da to mo e predosjetiti. S druge strane, na o ev se zagrljaj naviknula i besramno smije ila kao da poku ava re i: Njega volim, ali ne i tebe. Anna je umirala od boli gledaju i ih zajedno. Nikad u ivotu nije bila tako nesretna. Ranije te godine otac joj je dojavio telegramom da joj je mati umrla. Kad se pojavio na pragu, poku ala je prona i maj inu ljubav u njegovu zagrljaju, ali i njega je ta mala arobnica uspjela za arati. Postali su stranci, a bliskost koja je neko obilje avala njihovu ljubav izgubila se u godinama razdvojenosti. Promatrala ga je kako luta farmom poput izgubljenog psa i zaklju ila da joj je zapravo majka nedostajala. Prisjetila se njezina veselog smijeha i ivahnih, dobro udnih o iju. Prisjetila se mirisa sapuna i lavande koji su je obavijali poput nezemaljskog oblaka i uzvisila je na pijedestal. Pijedestal kojemu se nije uspjela pribli iti u

stvarnom ivotu. No, nije se prisje ala ene ije se tu no, staro lice rastopilo u rijeci suza jedne jesenje ve eri kad su se posljednji put zagrlile. Majka koja joj je odjednom bila potrebna bila je ena koja joj je brisala suze kad bi je ro aci u Glengariffu zadirkivali, ena koja je bila spremna u initi sve kako bi joj izmamila smije ak na lice. Nedostajala joj je njezina bezuvjetna ljubav, jer se ispostavilo da joj je kao odrasloj osobi te ko ste i ljubav i zadr ati je. Dopustila je Soledad da se pobrine za odgoj male Sofije. Dje acima je bilo pet i sedam godina i krenuli su u kolu, i odjednom je imala vi e slobodnog vremena, kojeg je eljela utro iti na sebe. Kako je Sofia bila savr eno sretna sa Soledad, Anna se bacila na slikanje i jednu je sobu za goste u Buenos Airesu pretvorila u maleni atelje. Sama je uvidjela da nije previ e nadarena, no slikarstvo joj je pomagalo da ne razmi lja o onome to ju je mu ilo. Kad god je po eljela, mogla se bez ikakva poja njenja zatvoriti u atelje znaju i da Paco nikad ne e u i. Bilo je to samo njezino sveti te i skrovi te. Paco je ostao duboko pogo en kad mu je nabila na nos o evu aferu s Clarom Mendozom. Nije bio toliko iznena en to zna, jer je to mnogima ve bilo poznato. Ostao je okiran to je odlu ila toliko se nisko spustiti i iskoristiti to kako bi ga povrijedila. Iscrpljeno ju je promatrao pitaju i se je li se uop e i ta dogodilo me u njima u Londonu. Imao je osje aj da se zaljubio u dragu, mladu djevojku, a sa sobom pogre kom dovukao ogor enu enu. Prisjetio se Ane Melodje kako sjedi izgubljeno pokraj fontane na trgu Trafalgar i zapitao se je li jo uvijek tamo. Srce mu je bolno udjelo za njom. Jo uvijek ju je volio. Jednog dana usred prolje a iza la je u etnju s Agustinom. Bilo je izuzetno toplo i divlji cvjetovi po eli su rastvarati latice aroliko boje i pampu. Uo ili su dva mlada vizcachasa kako se nju kaju, a njihova su krznata, sme a le a blistala na suncu. Anna je sjela u visoku travu i privukla petogodi njeg sina na koljeno. - Gle, du o rekla mu je na engleskom. Mo e li vidjeti ze eve? - Ljube se odgovorio je. - Moramo biti tihi, kako ih ne bismo upla ili. Sjedili su i promatrali stvorenja kako veselo skaku u, svako malo se osvr u i oko sebe kao da mogu osjetiti da ih netko promatra.

- Vi e se ne ljubi s tatom iznenada joj je rekao Agustin. Vi e ti nije drag? Anna je ostala zapanjena prepoznav i zabrinutost u njegovu glasu. - Naravno da mi je drag poku ala ga je razuvjeriti. - Uvijek se sva ate i vi ete jedno na drugo. Ne volim to zajecao je. - Gle, prepla io si ze eve! Poku ala mu je odvu i pa nju. - Pa to onda! Ne elim ih vi e gledati! vrsto ga je zagrlila poku avaju i ga utje iti. - Tata i ja se ponekad sva amo kako se ti sva a s Rafaelom ili Sebastianom. Sje a li se kako si se posvadio s njim? Maleni je zakimao glavom. - E pa u pitanju su samo male, nebitne sva ice. - Ali Sebastian i ja smo opet prijatelji, a ti i tata se jo uvijek sva ate! - Pomirit emo se, vidjet e . Obe avam ti. Pomirit emo se. A sad obri i suze i da vidimo mo emo li prona i negdje pasanca i ispri ati djedu odvratila je nje no mu bri u i lice rukavom. I kad su krenuli ku i, shvatila je da mora promijeniti svoj ivot. Postao je nepodno ljiv ne samo njoj, ve i njezinoj obitelji. Nije po teno da djeca pate zato to je ona nesretna. Agustinovo lice ponovno je bilo nasmije eno i znala je da ga ne smije ponovno razo arati. Kad su bili nadomak ku e, Soledad je izjurila u suzama. Annu je odmah spopala panika i vrsto je stisnula Agustinovu ru icu. Oh, Bo e, ne Rafael, samo ne Rafael! - to se dogodilo? upitala ju je promuklim glasom. Soledad ju je pogledala blijeda lica. - Se?ora Maria Elena pro aptala je. I Anna je s olak anjem zajecala. - to se dogodilo? - Umrla je. Se?ora Maria Elena je umrla! - Umrla? Dragi Bo e! Gdje mi je suprug? Gdje je Paco? - U ku i Se?ora Miguela. Predala joj je Agustina i pojurila kroz drve e prema Miguelovoj i Chiquitinoj ku i. Zatekla je cijelu obitelj u salonu. Pogledom je pretra ila gomilu, ali nigdje nije ugledala Paca. Potom

ju je Chiquita zamijetila i pri la joj lica nate ena od suza. - Gdje je Paco? upitala ju je hrapavim glasom. - Na terasi s Miguelom odgovorila je ukazuju i prema staklenim vratima koja su vodila na terasu. Anna se progurala kroz ro ake, ija su joj se nesretna lica kona no po ela ukazivati kroz suze i zastala kod vrata. Ugledala je Paca kako razgovara s Miguelom. Bio joj je okrenut le ima i nije ju uo io. Miguel ju je tu no pogledao i takti ki se povukao unutra. Kad se Paco okrenuo, do ekalo ga je njezino blijedo i tu no lice. - Oh, Paco, tako mi je ao rekla mu je i osjetila kako joj suze klize niz lice. Njegove o i hladno su je promatrale. - Kako je umrla? - Automobilska nesre a. Vra ala se ku i kad ju je udario kamion pojasnio je ravnodu nim tonom. - Stra no! Jadan Hector! Gdje je? - U bolnici. - Zacijelo je shrvan! - Jest. Svi smo shrvani odgovorio je i pogledao u stranu. - Paco, molim te! - to? to eli da u inim? Prigu ila je jecaj. Pusti me k sebi... - Za to? - elim te utje iti! - eli me utje iti... ponovio je s nevjericom. - Da. Znam kako ti je! - Nema pojma kako mi je odbrusio je s prezirom. - Ali ti si bio nevjeran, ne ja. No, spremna sam ti oprostiti. Spremna sam zaboraviti da se ikad dogodilo. Krenimo ispo etka! Pogledao ju je i namr tio se. - Samo zato to mi je mati umrla? - Ne, ve zato to mi je jo uvijek stalo do tebe odgovorila je i zabrinuto zatreptala. - Ali ja jo nisam spreman zaboraviti to si mi rekla za oca ljutito je odbrusio. Razroga ila je o i. - Za oca? Ali.. to sam rekla o Hectoru? Volim ga! - Kako si se mogla tako nisko spustiti i predbaciti mi njegovu

aferu kao da je u pitanju obiteljska tradicija? upitao je s gor inom. - Oh, Paco, rekla sam to kako bih te povrijedila! - E pa uspjela si! Jesi li sad sretna? - Agustin me upitao za to mi vi e nisi drag odmah je nadodala. Njegovo je maleno lice problijedjelo od straha i nisam znala to odgovoriti. A onda sam se sjetila. Jo uvijek si mi drag. Jednostavno sam zaboravila kako te voljeti. Zagledao se u njezine svijetloplave o i i prepoznav i u njima samosa aljenje, srce mu se smek alo. I ja sam zaboravio kako tebe voljeti odgovorio je. Ne ponosim se time. - Ne mo emo li poku ati popraviti pogre ku? Nismo jo sve izgubili, zar ne? Ne mo emo li ponovno pro etati ulicama Londona i uhvatiti magiju? Ne mo emo li se prisjetiti? Njezine su blijede usnice zadrhtale. - Oprosti, Anna odmahnuo je glavom. ao mi je to sam te povrijedio. - I meni je ao odvratila je i slaba an osmijeh zatitrao joj je na usnicama. Njezine su ga o i mole ivo promatrale. - Do i k meni, Ana Meloda. U pravu si, potrebna mi je tvoja utjeha! Polako ju je uvukao u zagrljaj. - Jesi li prekinuo? upitala ga je nakon nekog vremena. Mo emo li poku ati ponovno? - Prekinuo sam odgovorio je i otisnuo joj nje an poljubac na elo. Ostala je iznena ena shvativ i da je zaboravila kakav je to osje aj. Nisam te prestao voljeti, Ana Meloda. Jednostavno sam te izgubio. Maria Elena je bila sahranjena u obiteljskoj grobnici u gradu nakon tu nog i dirljivog obreda u crkvi Nuestra Se?ora de la Asuncin. S obzirom da su je svi voljeli za ivota, u crkvi nije bilo dovoljno mjesta za sve koji su joj po eljeli iskazati po ast, te ih se stoga mnogo zadr alo i na trgu pred crkvom. Bilo je toplo i sunce je besramno sjalo kao da ga nitko nije izvijestio o njezinoj smrti. Anna je promatrala Pacove ruke, koje su drhtale dok je itao ulomak iz Biblije i ponovno osjetila kako joj suze klize niz obraze. Zahvalila je Bogu to im je pru io jo jednu priliku. Pogledom je preletjela ikone do oltara i u njima prona la utjehu. Kad bude duboko nesretna, ta e joj crkva i Dragi Gospod pru iti utjehu! Kad je do ao red na Miguela, Chiquita je klonula poput cvijeta. Bilo je

o igledno da su svi strahovito potreseni, ali nitko nije bio pogo en koliko Hector. U nekoliko se sati postarao i doslovce po eo rastapati pred njihovim o ima. Nikad vi e nije uspio prona i utjehu. Izgubio je volju za ivotom, a bol ga je nastavila nagrizati poput vodopada, drobe i mu ivce i uru avaju i kanjon u koji mu se pretvorilo slomljeno srce. Umro je godinu dana nakon supruge. Tijekom idu ih godina ivot Anne i Paca vratio se u normalu. Promatrali su djecu kako odrastaju i u ivali u njima kao i svi drugi roditelji. Ponovno su razgovarali, ali u ivotu koji su zajedno izgradili nikad vi e nisu prona li romansu iz Londona. Paco je napustio ljubavnicu, a Anna se potrudila biti dobra supruga, no iako je stablo njihove ljubavi oja alo, u njegovu korijenju jo su se uvijek krili problemi. Dvanaesto poglavlje Santa Catalina, 1973. Bilo je kasno kad se Sofia uvukla u djedovu sobu i tamu pro aranu blijedoplavom svjetlo u zimske mjese ine. Zaustavila se pri dnu njegova kreveta i bacila pogled. Hrkao je punim plu ima. No, ona je oduvijek u tom zvuku pronalazila utjehu. Vra ao ju je u djetinjstvo i budio osje aj sigurnosti. Stajala je oslu kuju i ga i znala da se nalazi na mjestu ispunjenom ljubavlju. Osjetila je miris duhana koji se irio iz zavjesa i ormara. Prozor je bio otvoren, a vjetar hu ao pra en ritmom njegova disanja. Nije ga eljela probuditi. eljela je da se sam probudi. Znala je da ne bi trebala biti u njegovoj sobi usred no i, pogotovo za to to se majci to ne bi dopalo. U asno se ponijela prema njoj tog dana. Nije voljela kad joj djed povla uje i optu ila ga je da ju je razmazio. Zapravo su se posvadili u vezi ko nog remena, koji joj je obe ao kupiti. Rekao je da e imati srebrnu kop u s njezinim inicijalima i Anna se pobunila da rasipa novac, jer Sofia to ionako ne e znati cijeniti. Nikad se ne brine za svoje stvari i samo ih baca po podu, a Soledad ih onda mora kupiti i pospremati. Ako joj ve mora ne to kupiti, za to ne ne to pametno poput knji evnih djela ili nota? Paco je naslijedio maj in klavir, a Sofia ga gotovo uop e nije koristila. Nije li vrijeme da se odlu i za ne to? Osim toga, mora poraditi na koncentraciji, jer prebrzo gubi interes kad se opredijeli za ne to. Da, bit e bolje da u i svirati klavir nego da provodi vrijeme na tom smije nom stablu! Sve mlade dame iz

njezina dru tvenog sloja trebale bi slikati ili svirati glazbu, itati kvalitetnu knji evnost na engleskom i znati voditi ku anstvo. Ne bi trebale provoditi dane u sedlu i veru i se po stablima! - Potakni je da ini ne to pametno, tata predlo ila mu je Anna. No, Dermot joj je elio kupiti remen upravo kako je i obe ao. I zato ga je odlu ila posjetiti. Htjela mu je re i da e joj se dopasti i obe ati mu da ga ne e izgubiti. Zauvijek e ju podsje ati na njega. Majci nije bila razumljiva njihova me usobna privr enost, ali kako joj pojasniti tajnu sponu koja ih ve e? Prome koljila se. Pa naka ljala. I onda opet prome koljila. Dermot se na posljetku okrenuo na le a, otvorio o i i zamijeniv i je za vilenjaka ili demona, u panici podigao ruku. - Ja sam, djede... Sofia pro aptala je. - Isuse Bo e! to radi ovdje? Glumi mi an ela uvara? - Mislim da si ga prepla io hrkanjem odvratila je i tiho se nasmijala. - to radi ovdje, Sofia Melody? - elim porazgovarati s tobom. - Pa, nemoj onda stajati tamo! Zna da pod vrvi krokodilima, koji samo to te ne epaju za stopala! Ulazi u krevet! I tako mu se Sofia pridru ila u iniv i jo ne to protiv ega bi joj se majka i te kako pobunila. Zar bi se u sedamnaestoj smjela uvla iti u krevet starca? Le ali su jedno do drugoga poput statua na groblju. Osjetila je njegovo tijelo do svog i pomislila da e joj srce prsnuti od ljubavi. - O emu eli razgovarati, Sofia Melody? - Za to me uvijek tako zove ? - Tvoja se baka zvala Emer Melody. Kad ti se rodila majka, elio sam je nazvati Melody, ali Emer je rekla da nema anse. Znala je biti tvrdoglava. Stoga smo je nazvali Anna Melody O'Dwyer. Melody je neka vrsta krsnog imena. - Kao Maria Elena Solanas. - Upravo tako. Bog da joj du u prosti! - Ali moje krsno ime je Emer, ne Melody. - Meni e zauvijek biti Sofia Melody. - Dopada mi se. - I mora, s obzirom da ti je to ime!

- Djede? - Molim? - Sje a se remena? - Da. - Mama je rekla da ne u paziti na njega, ali ho u. Obe avam ti. - Majka ti nije uvijek u pravu. Znam da e paziti na njega. - Ho u li ga onda dobiti? Uhvatio ju je za ruku i hripavo se nasmijao. Dobit e ga, Sofia Melody. Ostali su le ati i gledati u sjene koje su plesale na stropu dok je hladni, zimski vjetar puhao kroz zavjese i ledenim im stopalima gazio zagrijana lica. - Djede? - to je sad? - elim ga iz sentimentalnih razloga tiho je priznala. - Iz sentimentalnih razloga? - Jer te volim, djede. Prvi put u ivotu izgovorila je to nekome. Dermot nije znao to re i. Bio je dirnut. Sofia je nastavila buljiti u tamu i ekuju i odgovor. - I ja tebe volim, Sofia Melody. Volim te kao nikog na svijetu. A sad se bolje vrati u krevet tiho joj je rekao i glas mu je zadrhtao na po re enice. Samo je ona uspijevala dirnuti njegovo staro, sentimentalno srce. - Mogu li ostati? - Bolje ti je da te majka ne prona e. - Oh, ne brini! Ionako ustajem mnogo prije nje! Probudila ju je hladno a. Zadrhtala je od glave do pete i pribli ila se djedu kako bi se ugrijala. Tek je tada shvatila da joj je od njega hladno. Bio je uko en poput mrtve ribe. Uspravila se i zagledala u njegovo ekinjasto lice. Djelovalo je veselo i gotovo je pomislila da se sprema prasnuti u hriptavi cerek. Ali bilo je nepomi no poput maske. O i su mu bile otvorene i buljile ni u to. Prislonila je svoje vru e lice na njegovo i privukla ga k sebi. Velike suze kliznule su joj niz obraze i kapnule na njegov nos. A onda joj se cijelo tijelo prepustilo tuzi i jecajima. Nema ga vi e! Kamo je oti ao? Zar u nebo? Je li kona no s bakom na nekom prekrasnom mjestu? I za to? Za to je umro? Nije li pucao od zdravlja? Nije li bio naj ivahnija osoba na svijetu? Ljuljala se dr e i

njegovo veliko tijelo u zagrljaju, sve dok je eljust i eludac nisu po eli boljeti od jecaja. Pani no se poku ala prisjetiti njegovih posljednjih rije i. Remen! Razgovarali su o remenu! Zastenjala je prisjetiv i se nje nog trenutka kad mu je priznala da ga voli i im joj se vrisak probio iz grla, vi e se nije mogla zaustaviti. I ubrzo je probudila sve uku ane. Isprva je Paco pomislio da prerijski pas ubija ivotinju ispod njegova prozora, a onda je prepoznao k erkin glas. Kad su dojurili u sobu, sjetila se djedovih posljednjih rije i: Samo pazi da te majka ne prona e. Nije li joj oduvijek bio ortak? Morali su je na silu razdvojiti od Dermotova tijela i im su to u inili, prilijepila se za oca. Shvativ i to je zatekla u krevetu, po ela se nekontrolirano tresti. Anni su suze potekle niz obraze. Sjela je na rub kreveta i pre la rukom preko o eva ela. Skinula je zlatni kri koji joj je visio oko vrata i prislonila ga njegovim usnama. - Neka te Bog uva, o e, i dopusti ti ulazak u nebesko kraljevstvo. Potom ih je pogledala i zamolila da ih neko vrijeme ostave nasamo. Rafael i Agustin odmah su iza li van, a Paco je poljubio k erkino elo i polako je izveo. Anna Melody O'Dwyer privukla je o evu be ivotnu ruku i tu no je poljubila. Zaplakala je prisloniv i usne na njegov tvrdi dlan. No, nije plakala za mrtvim tijelom koje je nepomi no le alo pred njom, ve za ocem kojeg je poznavala odrastaju i u Glengariffu. Neko davno dijelila je njegovo srce s majkom, sve dok se Sofia nije podlo uvukla u njega i izgurala je van. Vjerojatno joj nikad nije oprostio to je napustila Irsku i udala se za Paca, ni to se nije vratila nijedan jedini put. Izgubio ju je i nadomjestio u srcu unukom. Volio je u Sofiji sve ono to ju je inilo jedinstvenim ljudskim bi em, ali i kvalitete kojima ga je podsje ala na vlastitu k i. No, nije li to ve pro ivjela s Pacom? Obojicu joj je uspjela preoteti. No, Anna se odbila zapitati za to boje i se odgovora. Nije si mogla priznati da je Paco u pravu. Mo da se uistinu promijenila. Kako e ina e protuma iti injenicu da je uspjela odagnati dvojicu mu karaca koje je voljela najvi e na svijetu? No, umjesto da razmi lja o sebi, zagledala se u mrtvo tijelo svadljivog starca i osmotrila mu lice u potrazi za ocem kojeg je davno izgubila. No, bilo je prekasno zatra iti ga natrag. Prekasno.

Sjetila se kako joj je majka jednom rekla da je prekasno najtu nija rije u rje niku. I sad je kona no shvatila za to. Kad bi samo jo jednom prodisao, pokazala bi mu koliko ga voli! Unato godinama koje su nagrizle njihovu povezanost, unato brani koju je ivot izgradio me u njima, voljela ga je cijelim srcem, a nikad mu to nije priznala! Smetao joj je vucaraju i se Santa Catalinom poput neukrotivog, ugavog psa i prisiljavaju i je da se neprestano ispri ava za njegovo pona anje. No, znala je da mu je te ko. Znala je da pati. Odabrao je prepustiti se ludilu i odbijao suo iti sa ivotom bez supruge i njezine ljubavi. Namjerno je otupio osjetila kako bi se rije io o aja. Da se bar potrudila razumjeti ga! Da se bar potrudila shvatiti njegovu patnju! Oh, Bo e rekla je sklopiv i o i i ispustiv i svjetlucavu suzu koja joj se uhvatila za duge, svijetle trepavice samo mi dopusti da mu ka em koliko ga volim! Kako bi pokazala svoju ljubav, sahranila ga je u nizini, izme u konja i ptica, u visokoj i divljoj travi ispod iskrivljenog eukaliptusa. Antonio i mladi i iz staja iskopali su jamu, a otac Julio zamuckuju i je izgovorio nekoliko molitvi i odr ao bolni govor pod tmurnim, zimskim nebom. No, njegovo je mucanje oduvijek zabavljalo djeda O'Dwyera i stoga je u neku ruku bilo prili no. Cijela je obitelj do la odati po ast. Oborenih glava promrmljali su molitve i promatrali kov eg kako se nesigurno spu ta u zemlju. Kad je i posljednja grudica zemlje utabana, oblaci su se iznenada raspr ili i vesela se zraka sunca probila preplavljuju i ranozimsku nizinu udnovatom toplinom. Svi su u udu i s odu evljenjem podigli pogled. Anna se prekri ila i zahvalila Bogu to je prenio oca u raj. Sofia je promatrala svjetlost te kog srca i pomislila kako se svijet iznenada smrknuo. Otkako ga nema, ak je i sunce poprimilo zagasit sjaj. Trinaesto poglavlje Sveu ili te Brown, 1973. Santi je uvukao ruku ispod Georgijine haljine. Nosila je arape na haltere. Prstima je napipao grubu ipku i glatku, svilenu ko u butine, i srce mu je uzbu eno zalupalo. Prislonio je usta na njezina i osjetio slatki, pepermint okus vaka ih guma koje su podijelili nakon to su se pokupili s plesa. Zadivila ga je njezina izravnost. Nije bila inhibirana poput dobro odgojenih Argentinki. Bila je sirova i to ga je privla ilo.

Strastveno ga je poljubila. U ivala je u njegovom sna nom, mladom tijelu, grebla mu ko u dugim, crvenim noktima i lizala znoj koji se izmije ao s mirisom njezinog skupog parfema. Nastavio joj se jezikom spu tati niz napudrano tijelo. Kad joj je do ao do okruglog i puna nog trbu i a, bacio se na haltere, ali ga je odmah hladnokrvno odgurnula i upozorila dubokim, maznim glasom da vi e voli voditi ljubav u arapama. Potom je svukla crne ga ice i pomogla mu rastvoriti joj noge. Kleknuo je me u njih klize i joj rukama preko bokova i butina. Bila je plavu a. tovi e, sude i po urednom trokutu stidnih dlaka koji mu je razotkrio svoje ari, bila je prirodna plavu a. Prkosno ga je odmjerila. Bilo je o igledno da u iva u njegovu zadivljenom pogledu. Dva sata vodili su ljubav. Pokazala mu je kako milovati enu, polako i senzualno, i pru ila vi e u itka no to je smatrao mogu im. Toliko je puta svr io do dva ujutro da se uistinu uvjerio kako je pravi zmaj u krevetu. Nau iv i u ivati u vlastitom tijelu, i ona je s lako om svaki put dostigla vrhunac. - Georgia rekao joj je ne mogu povjerovati da si stvarna! Ne u te ispustiti iz zagrljaja, jer se ujutro elim uvjeriti da si jo uvijek tu! Nasmijala se, zapalila cigaretu i obe ala mu da e voditi ljubav cijeli vikend. Dugo, polako i strastveno, upravo ovdje u ulici Hope. Nadodala je da obo ava njegov izgovor i nagovorila ga da joj govori na panjolskom. Reci mi da me eli , da me voli ... Pretvarajmo se! Stoga joj je rekao: Te quiero, te necessito, te adoro. Kad su se na posljetku izmorili od silnog u itka, utonuli su u san. S vremena na vrijeme automobilska bi ih svjetla okupala zlatnim sjajem izvla e i im na vidjelo gole i isprepletene udove. Santi je usnuo da se nalazi na predavanju iz kolegija drevne povijesti profesora Schwartzbacha. U jednom trenutku ugledao je Sofiju. Njezina duga, tamna kosa bila je kao obi no skupljena u pletenicu i zavezana svilenom, crvenom vrpcom. Nosila je traperice i ljubi astu ko ulju, koja joj je dodatno isticala ten. Ko a joj je bila predivno tamnoputa, sjajna i bar unasta. Okrenula mu se i zlo esto namignula veselim, crvenkastosme im o ima. A onda se posve iznenada pretvorila u Georgiju. Primijetio je da mu se smije i i da je gola. I spopala ga je neugoda. No, njoj je bilo svejedno i nastavila ga je eznutljivo promatrati. Odmah je po elio da se ponovno pretvori

u Sofiju, ali to se nije ostvarilo. A onda se odjednom probudio i ugledao ensko tijelo me u nogama. Podigao je glavu kako bi se uvjerio da slu ajno nije Sofia u pitanju. Kad je presreo pogled po udnih, plavih o iju, s olak anjem se opustio. - Du o, izgleda kao da si ugledao duha rekla mu je Georgia i nasmijala se. - Bome jesam odgovorio je i prepustio se senzualnom putovanju na koje ga je povela magi nim mo ima jezika. Prvih est mjeseci proveo je intenzivno putuju i po svijetu u dru tvu prijatelja Joaquina Barnabe. Otisnuli su se u Tajland i ko arili crvenom etvrti u potrazi za zabavom i kurvama. Zgrozilo ga je, ali i fasciniralo to sve ene mogu izvesti svojim tijelima. Nije to, naime, naga ao ni u najlu im snovima. Na malezijskim visoravnima pu ili su marihuanu i promatrali zalazak sunca kako boji brda zlatom. Otputovali su u Kinu, posjetili Kineski zid, divili se Dvorani potpune harmonije u Zabranjenom gradu, i s ga enjem shvatili da Kinezi uistinu jedu pse. Potom su proputovali Indiju. Joaquin je povra ao pred Taj Mahalom i bio prisiljen odle ati tri dana zbog dehidracije i proljeva, i nakon toga nastavili su put na slonovima. U Africi su ih zamijenili devama, a u panjoskoj predivnim, bijelim konjima. Santi je svojima slao razglednicu iz svake zemlje koju bi posjetio. Chiquita je o ajavala to ne mo e stupiti u dodir s njim. est mjeseci bio je nedostupan i selio se svakih nekoliko dana ne znaju i gdje e zavr iti. Svima je laknulo kad su potkraj zime uli da je kona no stigao na Rhode Island, te da poku ava prona i stan i prijavljuje kolegije na studiju ekonomije i drevne povijesti. Prvih nekoliko dana boravio je u hotelu. No, kad je oti ao na prvo predavanje, koje je dr ao prastari profesor sa sitnim ustima uvu enim u gustu, bijelu bradu i jo sitnijim glasom, kojim je gutao posljednje slogove rije i, upoznao je dvojicu simpati nih Amerikanaca iz Bostona, koji su tra ili cimera za ku u u ulici Bowen. Do kraja predavanja njih su se trojica upoznali i postali nerazdvojni prijatelji. Frank Stanford bio je nizak, ali jak. Imao je iroka ramena i lijepo oblikovane mi i e poput mladi a koji nedostatak visine nadokna uju dotjeruju i gra u neprestanim odlascima u teretanu i igranjem tenisa, golfa i pola. Santi ga je zadivio. Ne samo zato to je

Argentinac, to je samo po sebi glamurozno, ve zato to igra polo, a op e je poznato da su Argentinci najbolji polo-igra i. No, Frankov prijatelj Stanley Norman vi e je volio pu iti travu i prebirati po gitari, nego udarati teniskim reketom ili polo-palicom. I tako su njih dvojica pozvali Santija da svrati kako bi mu pokazali ku u u kojoj ive. Santi je ostao osupnut. Bila je tipi na za arhitekturu Isto ne obale. Imala je visoke, pomi ne prozore i veli anstven trijem, a smjestila se u ulici prepunoj zelenih stabala i elegantnih automobila. Iznutra je bila besprijekorno ukra ena svje e obojenim zidovima, poku stvom od borovine i presvlakama u mornarsko-plavoj i bijeloj boji, s uzorkom na kvadrati e i pruge. - Mama je inzistirala da mi je uredi rekao mu je Frank le ernim tonom. Zapravo se postavlja poprili no pokroviteljski, ali me to uop e ne dira. Ho u re i, pogledaj samo... Ne bi li je trebalo staviti u asopis? Kladim se da nema grandioznijeg zdanja u cijeloj ulici! - Nemam ku nih pravila, zar ne, Frank? nadodao je Stanley razvu enim, bostonskim narje jem. I nemamo ni ta protiv komada. - Ne, ne emo se pobuniti ako bude dovla io komade, samo zahtijevamo da im dovu e i sestre ako su slatke. Ku i ? odvratio je Frank namignuv i Stanleyju i potom se nasmijao. - Pretpostavljam da su sve cure ovdje slatke. - S tim naglaskom, stari, ne e imati nikakvih problema. Obo avat e te razuvjerio ga je Stanley. I bio je u pravu. Na Santija su se bacile najzgodnije cure na sveu ili tu i ubrzo je shvatio da ga progone samo radi seksa. U Argentini je bilo nezamislivo i nemogu e samo tako spavati sa enama. Argentinke zahtijevaju vi e po tovanja, ele da im se mu karci udvaraju i, naravno, ude za brakom. No, na sveu ili tu Brown Santi se probijao od jedne do druge poput bera a jagoda. Neke je zadr ao u ko ari za poslije, a druge odmah progutao. U rujnu i listopadu vikende je provodio s Frankom i njegovom obitelji u Newportu, gdje su igrali tenis i polo. Frankova mla a bra a smatrala su ga herojem, jer nikad prije nisu upoznali argentinskog polo-igra a, a njegova majka, Josephine Stanford, jednostavno ga je obo avala. Iako je ve imala prilike upoznati mnoge argentinske polo-igra e, nijedan nije bio tako zgodan.

- Zna i, Santi... to je skra eno od Santiago, zar ne? upitala ga je pru aju i mu a u Coca Cole i bri u i si lice bijelim ru nikom. Upravo su zavr ili tre i set protiv Franka i njegove mla e sestre Maddy. Santi je zakimao. Frank mi je rekao da e studirati samo godinu dana, je li tako? - Tako je. Zavr avam u svibnju odgovorio je i sjeo na vrtnu stolicu izbacuju i duge, tamne noge. Nosio je bijele hla ice koje su mu nagla avale preplanulu put i Josephine se morala prisiliti odmaknuti pogled. - Nakon toga se vra a u Argentinu? nastavila je poku avaju i zvu ati poput majke. Sjela mu je nasuprot i elegantnim prstima povukla kratku, bijelu suknjicu preko butina. - Ne, nakon toga u jo malo putovati i onda se krajem godine vratiti ku i. - Oh, ba lijepo. I onda e krenuti ispo etka u Buenos Airesu uzdahnula je. A za to ne zavr i studij ovdje? - Ne elim ostati predugo izvan Argentine iskreno joj je priznao. Previ e mi nedostaje. - To je lijepo odvratila je s osmijehom. Ima li kod ku e djevojku? Kladim se da ima ! Nasmijala se i koketno mu namignula. - Ne, nemam odgovorio je i naiskap popio pi e. - Pa, doista ti se udim! Tako zgodan mladi , a posve sam? Ipak, tim bolje za Amerikanke! - Na sveu ili tu ga gotovo smatraju herojem, mama! Ne znam to posjeduju ti latino mu karci, ali djevojke su naprosto lude za njim nadodao je Frank u ali. Mene, primjerice, ide samo drugorazredna roba. Mrvice s bogata evog stola! - Ne seri, Frank! Nemojte mu povjerovati, gospo o Stanford. Bilo mu je neugodno. - Molim te, zovi me Josephine. Kad ka e gospo a Stanford, osje am se poput u iteljice, a to nikako ne bih eljela biti. Dragi Bo e, nikako! Ponovno si je ru nikom potapkala crveno lice. Gdje je Maddy? Maddy! - Ovdje sam, mama, spravljam si pi e. eli li i ti to god, Santi? - Dobro bi mi do la jo jedna a a Coca Cole. Maddy je bila tamnokosa i izuzetno neprivla na. Umjesto da

naslijedi maj inu gustu i crvenkasto-kestenjastu kosu, zla anu put i o aravaju e lisi je lice, od oca je naslijedila poprili no neugledan izgled. Imala je velik nos, male i nate ene o i, i uvijek djelovala kao da se netom probudila. Njezina blijedo uta ko a bila je posuta aknama. Izgledala je poput tinejd era koji ivi na nezdravoj hrani i gaziranim pi ima. Josephine bi poku ala nagovoriti Santija da je izvede van, ali bila je dovoljno promu urna i shvatila da joj k i nije ni dovoljno zgodna, ni zanimljiva. Osim toga, alila je to sama nije dvije godine mla a, jer bi ga ina e odvela u sobu i li ila suvi ne energije. Santi je za kiljio i odmjerio je ale i to je majka njegova najboljeg prijatelja. Nije mario za razliku u godinama. Bio je uvjeren da bi bila fantasti na u krevetu. - Onda, Santi... to ka e da mojeg Franka upozna s nekom lijepom Argentinkom? Ima li sestara? upitala ga je prekri iv i duge, bijele noge. - Imam jednu, ali ne bi bila Frankov tip. Nije dovoljno pametna za njega. - Onda mo da neka ro akinja? Odlu ila sam da nam se obitelji spoje, Santi odvratila je i zahihotala. - Imam ro akinju Sofiju. Ona bi bila mnogo bolje rje enje! - Kakva je? - ivahna, te ka i razma ena, ali izuzetno lijepa. I bolje igra polo! - E tog bi komada htio upoznati odvratio je Frank. Koliko je visoka? - Oh, tvoje je visine. Nije previsoka, ali ima karizmu i arm, i uvijek dobije to po eli. Mogu ti samo re i da bi s njom imao i te kako mnogo posla ponosno je nadodao prisjetiv i se s nje no u Sofijina prkosnog lica. - Kakva cura! Kad je mogu upoznati? - Mora do i u Argentinu. Jo uvijek ide u kolu. - Ima li njezinu sliku? - Da. - Pa, mislim da se isplati otputovati i vidjeti je. Dopada mi se kako joj ime zvu i... Kako si rekao da se zove? - Sofia. - Sofia. Ba lijepo! Zamislio se. Je li laka? - Laka?

- Bi li spavala sa mnom? - Frank, du o, ne pred majkom prekorila ga je Josephine ma u i rukom kao da poku ava o istiti zrak od njegovih prljavih rije i. - Pa, bi li? Nastavio je ne obra aju i pa nju. Znao je da glumata. - Ne, ne bi odgovorio je Santi i odjednom ga je spopala neugoda. Nije elio na taj na in razgovarati o Sofiji. - Vjerujem da bi pristala, kad bih je nagovorio. Mo da vi latino mu karci imate arma, ali nas krasi upornost obrecnuo se Frank i nasmijao. Santiju se nije dopao ar koji mu je prepoznao u o ima i po alio je to ju je uop e spomenuo. - Zapravo, znam jednu drugu koja bi bila jo bolja odvratio je poku avaju i ispraviti u injenu pogre ku. - A, ne, hvala! Sofijino ime me i te kako privla i! Maddy se vratila s novom Coca Colom i Santi ju je stao turobno srkati. Otkud taj pokroviteljski stav prema Sofiji? I kako e ga sad sprije iti da otputuje u Argentinu i upozna se s njom? Znao je da je Frank sposoban u initi takvo to. Bio je dovoljno bogat i mogao si priu titi oti i kamo god po eli, ali ujedno i dovoljno hrabar da poku a bilo to. Kad su se vratili na sveu ili te, u po tanskom ga je sandu i u do ekalo novo Sofijino pismo. Pisala mu je svaki tjedan upravo kako je obe ala. - Od koga je? upitao je Stanley. Dobiva vi e pisama od po tanskog ureda. Drndao je Dylanovu pjesmu na gitari. - Od ro akinje. - Da nije mo da od Sofije? ubacio se Frank izlaze i iz kuhinje s dva peciva i dimljenom lososom. - Nisam znao da si se vratio odvratio je Santi. - Jesam. eli malo? Nije lo e rekao je va u i pecivo. - Ne, hvala. Idem ga gore pro itati. Mama pi e kilometarska pisma. - Nisi li rekao da je od ro akinje? odvratio je Frank. - Jesam li? Krivo! Od mame je. Za to li mu samo la e u vezi tako nebitne stvari? Ionako e uskoro zaboraviti na Sofiju i okrenuti se curama sa sveu ili ta!

- Hej, Jonathan Sackville ve eras organizira tulum. Ho ete li i i? odvratio je Frank. - Naravno odgovorio je Stanley. - Svakako nadodao je Santi i uputio se prema sobi. im se na ao na sigurnom, pro itao je Sofijino pismo. Najdra i i omiljeni ro a e, Hvala ti na posljednjem pismu, iako sam primijetila da postaju sve kra a i kra a. Mislim da to nije u redu, jer zaslu ujem vi e. Na posljetku, moja su pisma duga, a imam vi e posla od tebe. Sjeti se, nema moju majku i nitko te ne prisiljava neprestano u iti. No, dobro mi je. Valjda. Ju er je tati bio ro endan, pa smo ve erali kod tvog oca. Ovdje je nesnosno vru e. Osim toga, zna da me Agustin udario pro li tjedan? Ozbiljno! Posva ali smo se. Naravno, on je zapo eo sva u, ali pogodi tko je na kraju snosio krivicu? Za kaznu sam mu pobacila svu robu u bazen, pa ak i dragocjene ko ne izme i palice. Da si mu samo vidio lice! Marija i ja smo se morale sakriti, jer sam mislila da e me ubiti! Nedostajem li ti, Santi? Opa, moram i i, mama se penje i ini mi se da je bijesna. to misli da sam sad u inila? Ostavit u te da poga a i re i ti u idu em pismu. Ako mi se uskoro ne javi , ne u ti otkriti, a znam da umire od radoznalosti! Velika pusa, Sofia. Nasmijao se, presavio pismo i spremio ga u ladicu, gdje je uvao Marijina i pisma roditelja. Srce ga je na trenutak zaboljelo, ali kad se sjetio tuluma koji organizira Jonathan Sackville, osje aj nostalgije je ispario. Jonathan Sackville je ivio nekoliko blokova dalje u ulici Hope, a na sveu ili tu je kru ila glasina da organizira najbolje tulume s najljep im curama. Santiju se zapravo nije i lo. Bio je neuobi ajeno lo e raspolo en, ali znao je da mu je bolje ne ostati kod ku e i sliniti nad pismima. Stoga se istu irao i odjenuo. Jonathan Sackville ih je do ekao na pragu grle i dvije zanosne ri okose djevojke i ispijaju i vodku iz boce. - Dobrodo li, prijatelji! Tulum je tek zapo eo rekao im je petljaju i jezikom Slobodno u ite! Ku a je bila ogromna i doslovce pulsirala od glasne glazbe i stotinu pedesetak gostiju. Morali su pro i hodnikom kako bi do li

do pi a i probiti se kroz gomilu ljudi koji su se natiskali poput p ela, me usobno se guraju i i dovikuju i kako bi nadglasali glazbu. - Hej, Joey! uzviknuo je Frank. Santi, poznaje Joeyja? - Bok, Joey odvratio je Santi ravnodu nim tonom. - Hej, Joey, to ima? Gdje ti je predivna Caroline? upitao je Frank bacaju i pogled preko Joeyjeva ramena u potrazi za sestrom. - Uroni u gomilu ako se usu uje ! Tamo je negdje! - Uranjam, de ki. Vidimo se! Santi ga je gledao kako nestaje u pokretnoj masi znojnih tijela. - Boli me glava od ovoga! Mislim da u se vratiti ku i Dylanu i Bowieju odvratio je Stanley lijenim glasom. Uvijek je zvu ao napu eno. ivot ne bi trebao biti roller coaster. Ne mogu podnijeti ovoliko buke. Ide sa mnom? Da se malo opustimo. - Da, hajdemo! Santi je po alio to je uop e do ao. Kakav gubitak vremena! Bio je listopad i im su iza li na hladni zrak, udahnuo ga je punim plu ima. No no nebo bilo je vedro i posuto zvijezdama. Prisjetio se sparnih ljetnih no i kad ga je znao gledati sjede i pod ombu stablom. Nijednom dotad nije osjetio nostalgiju za rodnim domom i za to sad odjednom? - I vi odlazite? obratio im se promukli glas. Okrenuli su se. - Da. eli nam se pridru iti? odvratio je Stanley odmjeravaju i djevojku. Nije bila lo a. - Ne odgovorila je i nasmjehnula se Santiju. - Poznajemo se? odvratio je Santi prou avaju i joj blijedo lice obasjano uli nom rasvjetom. - Ne, ali ve sam te vidjela. Nov si. - Da, jesam odgovorio je i zapitao se to eli. Nosila je kratki, crveni kaputi ispod kojeg su joj se ukazivale mr ave noge u sjajnim ko nim izmama. Zadrhtala je i zacupkala. - Prebu no mi je na tulumu. Ide mi se nekamo gdje je toplo i tiho. - Kamo eli i i? - Pa, mislila sam oti i ku i, ali ne elim biti sama. eli li po i sa mnom i praviti mi dru tvo? Uputila mu je neodoljiv smije ak. - Pretpostavljam da mene ne poziva ubacio se Stanley

rezigniranim tonom. Vidimo se kad se vrati , Santi nadodao je i nastavio niz ulicu. - Kako se zove ? - Georgia Miller. Na drugoj sam godini. Vi ala sam te na faksu. Iz Argentine si, zar ne? - Tako je. - I... nedostaje li ti? - Malo. - To sam i mislila. Izgledao si mi nekako jadno i izgubljeno. Uhvatila ga je ispod ruke. eli li svratiti k meni? Pomo i u ti da zaboravi . - Hvala na pozivu. - Nemoj mi zahvaljivati, Santi. I ti meni ini uslugu. elim spavati s tobom otkako sam te ugledala. im su u li u njezinu ugodno osvijetljenu ku u, bolje ju je prou io. Nije bila lijepa. Lice joj je bilo izduljeno, a bistre o i previ e razmaknute. Ipak, bila je seksi. Usnice su joj bile asimetri ne i senzualne, i samo se djelomi no razvla ile u osmijeh, a hrpa gustih, plavih kovr a veselo joj je poskakivala pri hodu. Skinula je kaput i im joj je ugledao bujne grudi, uzak struk i duge, lijepo oblikovane noge, osjetio je kako mu se spolovilo budi. Imala je tijelo pornozvijezde i bila je toga svjesna. - Tijelo me neprestano dovodi u neprilike uzdahnula je osjetiv i kako je promatra. to eli popiti? - Viski. - Tako ti je te ko? - to to? - Nostalgija. - Ah, ne. Zapravo ne. Dobro sam. - Ali te zna pogoditi kad najmanje o ekuje , zar ne? - Da. - U pitanju mo e biti pismo, miris ili glazba nadodala je sjetnim tonom. - Kako zna ? - Jer sam ja s juga, Santi. Zar ne prepoznaje naglasak? - S juga? - Iz Georgije.

- Je li? Na alost, meni svi vi Amerikanci zvu ite isto. - Nema veze, ljepotane. Zato ti zvu i potpuno druk ije. U ivotu nisam ula ljep i izgovor! Pri aj koliko god dugo eli , a ja u te slu ati i gubiti svijest! Oglasila se grlenim smijehom. Samo elim da zna da te razumijem. Znam kakav je to osje aj i ne mora se pretvarati. Evo ti viski! Napravimo si vatru, stavimo neku plo u i oboje emo zaboraviti na nostalgiju za domom. Mo e? - Mo e odvratio je promatraju i je kako se saginje i ubacuje panjeve. - Zaboravi na ognji te, Georgijo iz Georgije, idemo gore u sobu rekao je kad su joj se ispod mini-suknje ukazale svilene arape na haltere i crne ga ice. Samo je na jedan na in mogu e zaboraviti dom. Ako se prepustimo jedno drugom nadodao je promuklim glasom i ispio viski. - Pa, hajdemo onda. udim prepustiti ti se odgovorila je i povela ga uz stube prema spava oj sobi. etrnaesto poglavlje Santa Catalina, prosinac 1973. Chiquita gotovo uop e nije spavala. No je bila sparna i nemirno se vrpoljila u krevetu oslu kuju i ujedna eno suprugovo hrkanje. Miguelovo veliko i dlakavo tijelo le alo je do nje. Ipak, sparina nije bila jedini razlog zbog kojeg si nije uspjela priu titi san, a niti je to bila no na mora, koja je probudila malog Panchita i natjerala ga da joj se pla u i uvu e u krevet. Nije mogla spavati, jer joj se sin trebao vratiti idu eg dana, nakon dvije godine provedene na studiju u Americi. Pisao joj je svaki tjedan i i ekivala je njegova pisma s uzbu enjem, a itala ih s rado u i tugom. Strahovito joj je nedostajao. Svega je jednom dobila priliku vidjeti ga i to za vrijeme proljetnog raspusta u o ujku. Ponosno im je pokazao sveu ili te i ku u u ulici Bowen, u kojoj je ivio s dvojicom prijatelja. Potom su se odvezli u Newport i tamo nekoliko dana odsjeli kod njegova prijatelja Franka Stanforda i njegove simpati ne obitelji. Miguel je bio odu evljen to mu uspijeva igrati polo gotovo svakog vikenda. Bilo mu je devetnaest, gotovo dvadeset godina, i inilo joj se da vi e nalikuje mu karcu, a manje mladi u koji joj je mahao na opro taju jedne sparne ve eri u o ujku. Chiquita i Anna provodile su duge ve eri sjede i na terasi.

Gledale bi u daljinu i raspravljale o djeci. Anna je bila prisiljena trpjeti k erkino besramno pona anje nadaju i se da e se s vremenom primiriti, iako joj se zapravo inilo da postaje sve gora i gora. Sofia je bila bezobrazna i buntovna i drsko joj odgovarala, a kad bi je ponekad spopao bijes, znala joj se ak obra ati pogrdnim imenima. Imala je sedamnaest godina i bila je samostalnija i bezobzirnija no ikad. Nije u ila, postizala je najgore rezultate u razredu i dobivala jedinice iz svega osim iz eseja. Oni su joj otvarali vrata nestvarnog svijeta snova i redovito donosili odli nu ocjenu. U itelji su se alili da nije skoncentrirana, da namjerno opstruira nastavu i nisu znali to initi. A kad bi se vikendom vratili na Santa Catalinu, jednostavno bi se pokupila i nekamo odjahala ne vra aju i se satima. Ne bi joj rekla kamo odlazi i esto bi se vratila kad bi se spustio mrak namjerno propu taju i ve eru. Vrhunac se dogodio kad je Anna otkrila da je podmitila voza a kako bi je odvezao u San Telmo, stari dio Buenos Airesa, umjesto u kolu. Tamo je provela gotovo cijeli tjedan vje baju i tango sa starim panjolskim mornarom zvanim Jesus. Anna to ne bi ni saznala da je razrednica nije nazvala, kako bi Sofiji po eljela brz oporavak od upale lijezda. Kad ju je upitala o emu je rije , Sofia je izjavila da se zasitila kole i da eli biti plesa ica. Paco se nasmijao i pohvalio odluku, ali Anna je pobijesnila. No, kako se Sofia ve naviknula na njezine ispade, uop e se nije obazrela. Anna je znala da e morati smisliti drugi na in na koji e je mo i nadzirati. Sofia je bila lijepa i armantna, i upravo se zahvaljuju i tome svaki put uspijevala izvu i. Chiquita joj je nekoliko puta poku ala pojasniti da uvelike nalikuje svojoj majci, ali Anna bi svaki put kategori ki odmahnula glavom ne vjeruju i da je to istina. - Nije dobro da je toliko armantna. Sve ih mo e obmotati oko prsta, a posebice Paca, koji me uop e ne podr ava. Osje am se poput udovi ta, jer ispada da je samo ja prekoravam! Na kraju e me jo zamrziti rekla je i duboko uzdahnula. - Mo da bi trebala malo popustiti uzde i dati joj vi e slobode. Mo da se onda ne bi toliko bunila predlo ila je Chiquita. - Oh, Chiquita, zvu i poput mog oca odvratila je i zapitala se za to Solanasovi uvijek moraju sve dovoditi u vezu s konjima.

- Nije govorio gluposti. - Ponekad. Ve inu vremena bio je samo iritantan. - Ali ti nedostaje, zar ne? Nikad nisu porazgovarale o njezinim roditeljima iako je to Chiquita eljela. No, Anni je bilo neugodno pri ato o Irskoj. - Na neki na in, da. Ne nedostaje mi otac koji je do ao u Argentinu, ve otac s kojim sam odrasla u Glengariffu. Odnos nam se u me uvremenu izmijenio. A mo da sam se ja promijenila. Ne znam. Oborila je pogled. Chiquita joj se zagledala u lice obasjano toplim, ve ernjim svjetlom i pomislila koliko je nevjerojatno lijepa. Za to je tako ogor ena? - I meni nedostaje priznala je. - No, zna , i on je djelomi no kriv to je Sofia razma ena. Ja sam oduvijek bila stroga, ali ni Paco ni on nisu mogli prozrijeti njezin arm! - arm Solanasovih! - Da, prokleti arm Solanasovih ponovila je Anna nasmijav i se. I moja majka je tako er bila armantna i svi su je voljeli. Bila je lijepa. Za razliku od debele i ru ne sestre Dorothy, koja se nikad nije udala. - to se dogodilo s njom? - Nemam pojma. Sram me je re i da vi e nismo u kontaktu. - Ah... - Znam da to nije u redu s moje strane, ali bila je tako daleko... Nije dovr ila re enicu. Mu ila ju je gri nja savjesti. Nije znala je li joj teta jo uvijek iva. Trebala ju je potra iti kad joj je otac umro, ali tad nije imala hrabrosti suo iti se s njom, a sad je bilo bolje da ne zna. Nije li bolje ivjeti u neznanju? Tako te ni ta ne mo e povrijediti. I po tko zna koji put odagnala je tetu Dorothy iz misli. Chiquita ju je eljela priupitati o drugim tetama i ujacima. Prema onome to joj je ispri ao djed O'Dwyer, Anna je potjecala iz velike obitelji. No, nije se usu ivala postaviti joj pitanje te se vratila na temu Sofije: - Uvjerena sam da e Sofia prerasti tu pubertetsku fazu. - Ne sla em se odvratila je ne ele i ni sebi ni njoj priznati da u vlastitoj k eri prepoznaje svoje crte. - Zna , Chiquita, ono to me najvi e zabrinjava kod nje jest da bi mogla u potpunosti poludjeti ako popustim uzde. Ne elim da

ostatak obitelji ka e da sam odgojila divljaku u. Chiquita se suosje ajno nasmije ila. Nije se mogla zamisliti da gaji lo e mi ljenje o ikome. - Ali Anna, svi je vole i sve joj uvijek pra taju! Jednostavno je neobuzdanog duha! Santi i Maria je obo avaju, zar ne? Samo ti misli da ini krivo. Svi drugi smatraju da ni u emu ne grije i. Uostalom, to te briga to drugi misle? - Zato to mi je stalo. Zna kakvi su ljudi. Najvi e od svega vole ogovarati! - Neki, ali takvi se ne ra unaju odvratila je i zagledala se u nju. Nakon toliko mnogo godina jo uvijek vjeruje da se ne uklapa i da je inferiorna. Nije li joj upravo zato va no to drugi misle o njezinoj djeci? Tako o ajni ki eli biti ponosna na njih i osje a se obaveznom neprestano dokazivati vlastitu vrijednost. I jednostavno se ne mo e opustiti. Po eljela joj je re i da ni ta od toga nije va no. Klasna pripadnost ne igra nikakvu ulogu. Dio je obitelji i ljudi je vole kakva jest, a njezina je nesigurnost sastavni dio njezine osobnosti. Kad je stigla na Santa Catalinu, isprva su je smatrali kopa icom zlata, koja se eli udati za Paca kako bi se domogla njegova bogatstva i dru tvenog statusa. I nije se uklopila. Ali im je stekla njihovo povjerenje, srame ljiva srna pretvorila se u ponosnog tigra i zaradila tovanje. Chiquita je eznula pojasniti joj da je upravo ona kriva to se Sofia postavlja buntovno. O igledno je da ivi samo za Rafaela i Agustina, i da ih obasipa ljubavlju. Da se ijedan od njih dvojice pona a besramno poput Sofije, ponosila bi se njihovim neobuzdanim temperamentom i ne bi ih poku ala dovesti u red ili podjarmiti. Bila bi odu evljena to su naslijedili njezinu prkosnu narav i poticala bi ih s ljubavlju. No, u pitanju joj je k i, na koju je ljubomorna. Zavidi joj na polo aju koji ima u obitelji. Zavidi joj to privla i pa nju i nikoga ne ostavlja ravnodu nim. Ljudi je ili obo avaju, ili mrze. No, Chiquita joj je to ve bezbroj puta poku ala pojasniti i svaki put je u njoj probudila osje aj nepripadnosti i stoga je znala da je najbolje ne uplitati se. - Ma, dosta o Sofiji zaklju ila je Anna s uzdahom i Chiquiti je odmah laknulo. Zacijelo se ve gu i od tucanja, a to mi nikako

nije bila namjera! Rafael i Agustin potpuno su druk iji. Zna , vjerujem da se Rafael potajno vi a s Jasminom Pe?om, k erkom Ignacija Pe?e. Ne bi li njih dvoje bili fantasti an par? odvratila je i samozadovoljno uzdahnula. esto ih znam uti kako telefonski razgovaraju. Naravno, pretvaram se da ni ta ne znam. Re i e mi kad bude spreman. Rafa mi ni ta ne taji. Za razliku od sestre koja se pona a kao kradljivica... Shvativ i da se ponovno vratila na k i, odlu ila je ne nastaviti alopojku i odmah nadodala: Zacijelo si uzbu ena to se Santiago vra a ku i! Doista ne znam kako ti je uspjelo pre ivjeti Bo i ! Chiquita je sjetno odmahnula glavom. - Bilo je u asno. Naravno, potrudila sam se ne pokazati osje aje pred drugima, ali ti si to vjerojatno primijetila. Jednostavno nije bilo isto, jer volim kad smo svi zajedno. No, elio je oti i na Tajland i proputovati svijet i doista je svugdje bio! Mislim da je u pro lih godinu i po posjetio sve kontinente i fantasti no se proveo. I sama e primijetiti koliko se izmijenio. Sad je pravi mu karac rekla je s ponosom i prisjetila se proljetnih praznika, kad je uo ila koliko joj je sin sazrio. Izrasla mu je brada, glas mutirao, a pogled mu postao lucidniji zahvaljuju i pro ivljenom iskustvu. Imao je jako i mo no tijelo poput oca. Osim toga, primijetila je da se gotovo vi e ni ne primje uje da epa. - Ne mogu vjerovati da se vra a ku i sretno je uzdahnula. Santi se trebao vratiti sredinom prosinca, to no pred po etak dugih, ljetnih praznika. Nakon njih trebao je zapo eti petogodi nji studij na sveu ili tu u Buenos Airesu. Propustio je jedan Bo i i Chiquita je odlu ila da mu ne e dopustiti da propusti jo jedan. Tiho je brojala dane ne namjeravaju i propustiti ni sekundu, ali nije se mogla suzdr ati i znala je da zapravo ivi za dan njegova povratka. U subotu 12. prosinca, nakon to je provela besanu no , ustala je vesela srca i razvukla zavjese. U inilo joj se da sunce blista druk ijim sjajem i da je cvije e delikatnije u svojoj ljepoti. Pospremila mu je sobu i odlo ila vazu svje e nabranih ru a na stoli do kreveta. U ku i je vladalo uzbu enje. Panchito je lu a ki jurio po ran u zajedno s ro acima i djecom gauchosa i slu avki. Fernando je odjahao nekamo, osjetiv i kako ga ponovno hvata dobropoznati osje aj ljubomore i kivnosti, a Miguel se rano uputio

d ipom u zra nu luku i ostavio suprugu da ludi od nestrpljenja organiziraju i ru ak. Marija joj se nije eljela isprije iti na putu, te je nakon doru ka odjurila do Sofije. Zatekla ju je kako sjedi na terasi s obitelji. Okru ivale su ih alice aja, medias lunas i bu?uelos. - Hola, Maria, qu hacs? doviknula joj je kad ju je ugledala kako se pribli ava. - Buen da, Anna, Paco... odvratila je Maria veselo se saginju i i ljube i ih na obraz. - Majka ti je zacijelo uzbu ena odvratila je Anna znaju i kako bi se osje ala da su u pitanju Rafael ili Agustin. - Oh, ni ne mo ete zamisliti koliko! Oka nije sklopila i ve je desetak puta oti la u njegovu sobu kako bi provjerila da je sve spremno! - Santi to ne e ni primijetiti odvratio je Agustin ma u i mediju lunu putrom i uma u i je u aj. - Naravno da ho e! Sve e primijetiti odvratila je Anna. Maria je privukla stolicu kad je Soledad izronila iz kuhinje nose i jo jednu alicu i tanjuri . - A Miguel? upitao je Paco ne di u i pogled s novina. - Rano je oti ao kako bi pokupio Santija u zra noj luci. - Bueno odgovorio je i ustao promrmljav i da odlazi kod Alejandra i Malene na koktel. - Nije li malo prerano za pi e, tata? - Kod njih se cijeli dan pije, Sofia. Gledala ga je kako se udaljava, a sijeda kosa zabljesnula mu je na suncu. - Onda, Sofia, kladim se da jedva eka vidjeti Santija rekla je Maria to e i si aj u alicu. Pitam se kako izgleda. Misli li da se izmijenio? - Ako je pustio bradu ili u inio ne to tog tipa, ubit u ga veselo joj je odgovorila i o i su joj uzbu eno zaiskrile. - Ne e prepoznati Panchita. Toliko je narastao da e uskoro mo i zaigrati polo s de kima! - I curama nadodala je Sofia i bacila poskrive ki pogled prema majci. S u itkom ju je mu ila znaju i koliko mrzi gledati je kako igra polo. Anna nije mogla shvatiti za to se Sofia voli pona ati kao mu ko. Za to ne mo e biti dostojanstvena i enstvena poput

Marije? Hej, Rafa, Santi e zacijelo odmah po eljeti odigrati utakmicu rekla mu je podbadaju i ga. Ho emo li mu je prirediti? - ivcira mamu, Sofia, pusti je na miru odgovorio joj je usredoto iv i se na novine i ne osvr u i na ensko blebetanje. Na Sofijino zadovoljstvo, Anna je ispustila dug uzdah i odmahnula glavom. - Sofia, pri ekaj pa e vidjeti kako e se situacija razvijati. Imat e nam toliko toga za ispri ati predlo ila je uko enim tonom. Potom se prisjetila Chiquitina savjeta i odlu ila poku ati. Nevoljko je nadodala: - Ma zapravo za to ne? Zacijelo ne e biti raspolo en sjediti i razgovarati cijelo poslijepodne. - Ozbiljno? Sofia je ostala za u ena. Anna joj se nasmije ila i nastavila jesti. Nakon nekog vremena cure su ustale i odjurile u ku u ostavljaju i predobru Soledad da po isti za njima. im su uletjele u Sofijinu ru i astu sobu, bacile su se na krevet gu vaju i tek izgla an prekriva i odbacuju i alpargatas na pod. - Mo e li povjerovati? uskliknula je Sofia. - to? - Da je mama rekla da joj ne smeta ako igram polo! - Ta joj je dobra! - Sla em se. Otkud ta iznenadna promjena? - Nije va no, Sofia, samo u ivaj! - I ho u! Naravno, uskoro e promijeniti mi ljenje nadodala je i uzdahnula. Jedva ekam re i Santiju! - Koliko jo vremena imamo? Sate i sate! progun ala je Maria baciv i pogled na sat. - Toliko sam uzbu ena da se jedva mogu suzdr ati odu evljeno je odvratila Sofia i njezino se lijepo oblikovano lice zarumenjelo. to u odjenuti? - Pa, to ima ? - Oh, ni ta posebno. Sva lijepa odje a mi je u Buenos Airesu. Uvijek nosim traperice i bombachas del campo. Rastvorila je ormar. Vidi ! Gotovo je do vrha bio ispunjen uredno poslo enim majicama kratkih rukava, d emperima i nizom obje enih traperica. - Dobro. Prekopajmo ga odvratila je Marija ele i joj pomo i. to onda tra imo? Koji je izgled dana? - Ne to kao ti odgovorila je promisliv i.

Maria je nosila haljinu koja joj je sezala do gle njeva. Bila je ukra ena ipkom i vrpcama, koje su se podudarale s vrpcom u njezinoj dugoj, tamnoj kosi. - Poput mene? Za udila se i namr tila. Ali... nikad te nisam vidjela u ovakvoj haljini. - Pa, uvijek postoji prvi put. Santi se vra a nakon dvije godine i elim ga zapanjiti! - Sa uvaj to za Roberta odvratila je Maria s osmijehom. Roberto Lobito bio je visok i preplanuo plavu an, koji je svojim armom mogao pridobiti bilo koju djevojku. Bio je blizak Fernandov prijatelj i pripadao klanu Lobito sa susjedne estancije La Paz. Ne samo da je bio dobar polo-igra , ve je ujedno znao i namamiti publiku. Kad god bi igrao, sve bi djevojke s farme, a najvjerojatnije i sa susjednih farmi, zaboravile na ljubavne romane i do le ga gledati. No, Sofiju nije zanimao. ak ni kad joj se obratio prvi put nakon Kupa Santa Cataline i drugi put kad je dojahao i potap ao je palicom po stra njici. Nije bila zainteresirana za njega i upravo ga je zbog toga privla ila. Za razliku od nje, druge djevojke bi se obi no zarumenjele u njegovu dru tvu i po ele zamuckivati. One mu nise predstavljale izazov. No, Sofia se alila u razgovoru. Znao je da joj se ne dopada i zbog toga mu je lov na nju bio jo uzbudljiviji. Nakon sva e s Marijom pomislila je kako bi bilo dobro iza i s nekim kako bi je skrenula s puta. Nitko drugi nije mogao naslutiti kakve osje aje gaji prema Santiju i jedini na in na koji ju je mogla uvjeriti da je prerasla djetinjastu zatreskanost bilo je da ostavi dojam kako je strastveno zaljubljena u nekog drugog. S obzirom da joj se nitko drugi nije dopadao, nije bilo va no koga e odabrati. No, ponos joj je nalagao da ipak odabere najzgodnijeg mladi a i ispostavilo se da je to Roberto Lobito. Izvela je to bez ikakva problema. Umjesto da mu ka e ne i sa smijehom odbije njegovo upucavanje, dopustila mu je da je poljubi. I ostala je, naravno, strahovito razo arana. Nije ba o ekivala da e osjetiti kako se cijela pampa trese, ali zar ni drhtaj? im su se njegove vla ne usnice zalijepile za nju, a njegov jezik poku ao poigrati s njezinim, manje odu evljenim jezikom, odmaknula se s ga enjem. Znala je da to ne e mo i dugo tolerirati, ako se brzo ne ega ne dosjeti. Zatvorila je o i i ponovno mu dopustila da je

poljubi, ali ovaj put je zamislila Santijeve usnice na svojima, Santijeve ruke oko njezina struka i Santijevu grubu bradu na svom licu. I pogodak! Rad srca iznenada joj se ubrzao, lice zarumenjelo, a pampa kona no zadrhtala. Recimo. No, u svakom slu aju, bilo je to bolje nego buljiti u uzbu eno lice Roberta Lobita. Ni minuta nije pro la u tih dvadeset mjeseci da se nije sjetila Santija. eznula je za danom njegova povratka. Kad je oti ao, cijeli joj se svijet uru io, a Santa Catalina jednostavno vi e nije bila ista. Iako je odlu ila ne spavati s Robertom Lobitom, onog trenutka kad je za druge postala njegova cura, u srcu je postala Santijeva tajna ljubavnica. Nastavila je odrastati i shvatila da joj se osje aji pretvaraju u ne to daleko opasnije. Provodila je no i prevr u i se na krevetu i rumenje i na senzualne misli koje su joj se motale glavom. esto bi se budila rano ujutro i udovi bi je boljeli od udnje za Santijem. Le ala bi isfrustrirano ne znaju i kako se rije iti mu ne napaljenosti. Znala je da gaji grije ne misli, ali ubrzo se toliko naviknula na njih da su je prestale pla iti i postale joj utjeha. I odlu ila im se prepustiti. Ispo etka je osje ala gri nju savjesti i bilo joj je te ko iz misli odagnati nje no, ali prijekorno lice oca Julija. No, nakon nekog vremena prestao je nadgledati njezine no ne avanture i odlu io se pozabaviti pametnijim stvarima. Sofia je nastavila bri no tajiti svoju po udu, to ju je zabavljalo ispunjavaju i joj vrijeme. Iako je Santi zapravo bio tisu ama milja daleko, uspjela ga je zadr ati uz sebe, u srcu, a njegova su je pisma, ispunjena sje anjima na rodni dom i detaljnim opisima novog svijeta, danima odr avala na ivotu. Izvukla je bijelu ljetnu haljinu. - to ka e na ovu? Mama mi ju je kupila kako bi me odvukla s polo-terena i izvukla iz traperica. Nikad je nisam nosila. - Pa, odjeni je i vidjet emo. udno. Ne mogu te zamisliti u haljini ponovila je Maria mr te i se. Sofia je provukla glavu kroz otvor poku avaju i je navu i preko prsa i stra njice. Dr ale su je dvije tanke naramenice, a zaustavila joj se na bokovima padaju i gotovo do tla. Iako joj je bila preuska, provokativno joj je isticala uski struk i iroka, atletska ramena. Njezine velike grudi bez straha su prkosile gornjem dijelu haljine i ostavljale dojam da e probiti kroz materijal i izbiti na povr inu. Izvukla je dugu, sjajnu pletenicu i radoznalo stala pred

ogledalo. - Oh, Sofia, izgleda predivno uzdahnula je Marija dive i joj se. - Misli ? srame ljivo je odvratila i okrenula se kako bi provjerila kako izgleda straga. Bilo joj je neudobno, ali si je morala priznati da uistinu izgleda dra esno. Nije bila naviknuta nositi haljinu i osje ala se nekako ranjivo i edno. Nije li ironi no da promjena izgleda mo e uvjetovati i promjenu osobnosti? Ipak, bila je zadovoljna. - Ne elim ostaviti kosu u pletenici. Uvijek je tako nosim. Mo e li mi je podi i? upitala je Mariju odlu iv i promjenu u initi potpunom. Jo uvijek zapanjena preobrazbom, Maria ju je zaposjela za toaletni stoli . Odlu ila joj je ukosnicama podi i kosu na tjeme. - Santi te ne e prepoznati nasmijala se dr e i ih me u zubima. - Niti itko drugi odvratila je Sofia poku avaju i uspostaviti normalno disanje. Osje ala je pritisak oko grudnog ko a i nestrpljivo se poigravala kutijom ukosnica i vrpci. Potom su poku ale zamisliti kako e svi reagirati kad je ugledaju i nasmijale se. No, zapravo ju je zanimala samo jedna reakcija. Santijeva. Nakon dvije duge i bolne godine kona no je do ao dan njegova povratka! Imala je osje aj da su i ekanje i e nja pro li u sekundi. im joj je Maria podigla kosu, bacila je posljednji pogled u ogledalo i uputila se prema Chiquitinoj ku i, kako bi tamo do ekala povratak mladog heroja. - to emo raditi do podneva? upitala ju je Maria dok su prolazile kroz stabla. - Sam Bog zna odvratila je i slegnula ramenima. Mo da bismo mogle pomo i tvojoj majci. - Mami? Mislim da je sve ve sredila! Chiquita je etala oko gredica zalijevaju i cvije e. Bila je silno nestrpljiva i morala se ne im pozabaviti kako bi odagnala misli. Rosa, Encarnacion i Soledad postavile su stolove za ru ak, a pi e se hladilo u vjedrima s ledom odlo enim u hladu. Kad su se ukazale, Chiquita je podigla glavu i lice joj se razvuklo u osmijeh. Bila je vitka i elegantna, a njezin stil i dobar ukus odra avali su se u svemu. im je prepoznala nov Sofijin izgled, odlo ila je kanticu i

veselo joj pri la. - Sofia, mi amor, ne mogu vjerovati! Izgleda fantasti no! Tako ti lijepo stoji kad podigne kosu! Pretpostavljam da je Anna odu evljena to nosi haljinu koju ti je kupila. Zna li da smo je zajedno odabrale u Parizu? - Ozbiljno? Bit e da je zato tako lijepa odvratila je Sofia. Tetin kompliment ispunio ju je samopouzdanjem. Potom su sve tri sjele na terasu sakriv i se ispod dva suncobrana i nastavile avrljati ni o emu posebnom, povremeno bacaju i pogled na sat kako bi provjerile koliko e jo morati ekati. Nakon nekog vremena pojavila se Anna u blijedoplavoj haljini i e iru. Izgledala je sablasno, ali prekrasno, kao da je si la s prerafaelitskih slika. Paco je stigao s Malenom i Alejandrom i njihovom djecom, a za njim odmah Fernando, Rafael i Agustin. im su je bra a ugledala, stala su je nemilosrdno zadirkivati. - Gle, Sofia je ensko dobacio je Agustin odmjeravaju i je s podsmijehom. - Nije mogu e! Po emu si to zaklju io, boludo odbrusila mu je. Anna je bila odu evljena to joj se k i kona no upristojila, te ih je o tro u utkala. Ostatak obitelji nastavio je pristizati u malim skupinama, sve dok se na posljetku nisu okupili zajedno i ekuju i Santijev dolazak i ispijaju i vino okru eni dimom asada. Kao i obi no, skupine mr avih pasa pohlepno su nju kale tlo oko ro tilja. Panchito i njegovi maleni ro aci jurili su za njima i cvilili svaki put kad bi ih uspjeli povu i za rep ili potap ati po glavi, paze i pritom da ih majke ne primijete i ne po alju oprati ruke. Na posljetku je Sofia uo ila obla i pra ine u drhtavoj daljini. - Hej, eno ih! Dolaze uskliknula je. Dolaze! Svi su okrenuli glave i uslijedila je stanka. Chiquita je zadr ala disanje ne ele i izazivati vraga unaprijed se vesele i. Ne bi mogla podnijeti da se auto okrene i nestane u suprotnom smjeru. Svi su se toliko usredoto ili na obla i pra ine da nitko nije primijetio kad je jedan od pasa ukrao kobasicu s ro tilja. Panchito, kojemu je sada bilo est godina, odmah je pojurio za psom. Bratov povratak nije mu bio ni od kakvog zna enja. Jedva ga se prisje ao. No, zato je Sofia osjetila kako joj srce tu e. inilo joj se da se poku ava osloboditi i izbiti kroz haljinu zajedno s grudima. Osjetila je kako joj se dlanovi znoje od uzbu enja i po alila je to ne

nosi traperice i majicu kao onog dana kad su se rastali. Obla i je postajao sve ve i i ve i sve dok na posljetku nisu prepoznali blje tavi eli ni oklop d ipa. Vozilo je skrenulo i bu no nastavilo kroz drvored. Kad se kona no zaustavilo u sjeni eukaliptusa, iz njega je isko io visok, ple at i zgodan mu karac. Nosio je vojni ke hla e boje slonova e, nebesko-plavu majicu i sme e mokasine. Stigao je mladi Amerikanac. Petnaesto poglavlje Nikad prije Santi nije do ivio takvu dobrodo licu. Ro aci, bra a, tete i stri evi iznenada su ga opkolili ele i ga izljubiti, izgrliti i preispitati o pro ivljenim avanturama. Majka mu se s olak anjem nasmije ila kroz suze. Sin joj se kona no vratio! Sofia ga je promatrala kako izlazi iz d ipa i prilazi tipi no samouvjerenim, iskrivljenim hodom, to i nije bilo udno s obzirom da je itav ivot proveo u jahanju. Uo ila je da jo uvijek epa, iako gotovo nezamjetno. Zagrlio je majku i ona se jednostavno izgubila u njegovu naru ju. Bio je ple atiji i deblji. Dijete koje ju je napustilo dvije godine ranije vratilo se u vidu mu karca. Sofia je zabrinuto zagrizla usnicu. Nikad prije nije osjetila nervozu u njegovu prisustvu, a sad ju je iznenada spopao potpuno nov osje aj. Srame ljivost. U snovima su gajili senzualan i intiman odnos, odnos koji joj je nadomjestio stvarnost i osjetila je kako se rumeni. Naravno, Santi nije znao za to i kad ju je ugledao, zagrlio ju je onako kako ju je oduvijek grlio. Poput brata. - Chofi! Kako mi je nedostajala moja omiljena ro akinja pro aptao joj je u nje no namirisan vrat. Izgleda tako druk ije! Umalo te nisam prepoznao! Boja ljivo je oborila pogled. Primijetiv i da joj je neugodno, zbunjeno se namr tio i nadodao: Mislim da se moja Chofi pretvorila u enu dok me nije bilo. I u tipnuo ju je iz ale. No, nije mu stigla odgovoriti, jer su je Rafael i Agustin odgurnuli na stranu i bacili se na njega tap u i ga grubo po le ima. - Che, ba je dobro da si se vratio! - Mogu vam re i da je fantasti no opet biti kod ku e odgovorio je, a njegove velike zelene o i pretra ile su gomilu u potrazi za Panchitom. Chiquita je to primijetila i na brzinu bacila pogled prema terasi i poljima. eljela je da sve bude savr eno! Na posljetku je Miguel izronio iza ugla nose i dje a i a preko ramena.

Maleni je cvilio i koprcao se. - Ah, tu si, zlo esto o veselo je uskliknula. Do i se pozdraviti s bratom! Panchito je u utio i ugurao debelju kasti prst u usta, te dopustio majci da ga odvede do Santija. - Panchito Santi se sagnuo i sna nim rukama podigao srame ljivo dijete. Jesam li ti nedostajao? Protrljao mu je kosicu boje pijeska. Panchito, koji je zapanjuju e nalikovao starijem bratu, irom je rastvorio zelene o i i op injeno mu se zagledao u lice. - to je, Panchito? Nje no mu je poljubio preplanulo lice. Dje a i je zahihotao i nakon nagovaranja zario glavu u Santijev vrat te mu ne to pro aptao. Ah nasmijao se Santi dlakav sam poput tate, je li? I maleni mu je rukom pre ao preko o tre brade. - Hej, Panchito, ho e li mi dopustiti da zagrlim brata? upitala je Maria i bacila ruke oko Santijeva vrata. Fernandu je trebalo vi e vremena. Kad mu je kona no pri ao, osjetio je kako mu kivnja ste e prsa, ali se potrudio prikriti je. Pratio je njegov herojski povratak ku i i s ga enjem proklinjao svaku sekundu. Pa to ako je studirao u stranoj zemlji? Odmaknuo si je ugljeno-crnu kosu s o iju, uputio mu namrgo en pogled i uspio se prisiliti na slaba an smije ak. Santi ga je privukao k sebi i zagrlio, potap av i ga po le ima kao da mu je stari prijatelj. Stari prijatelj? Nikad nisu bili prijatelji! - Kako mi je nedostajao argentinski asado uzdahnuo je Santi i bacio se na porciju loma i krvavica. Nitko ne pripravlja meso poput Argentinaca! Chiquita je procvala od ponosa. Ulo ila je silan napor kako bi mu priredila sve to voli. - Poka i svima kako govori engleski poput Amerikanca ponosno se ubacio Miguel. Ostao je zadivljen kad ga je u prolje e uo kako razgovara sa Stanfordovima. Govorio je pravim, ameri kim izgovorom. - Svi su mi kolegiji bili na engleskom i bio sam prisiljen slu iti se njime odgovorio je Santi. - Pa, ho e li nam onda pokazati ili ne? odvratio je otac to e i si vino iz kristalnog vr a. - to elite da vam ka em? I'm glad to be home with my folks and I missed you all rekao je na savr enom engleskom.

- Oh, por Dios, govori kao pravi Amerikanac uskliknula je Chiquita i zapljesnula ponosno ru icama. Fernando se gotovo zagutio chorizom. - Anna, mora da ti je sad laknulo kad ima nekoga s kim mo e razgovarati na svom jeziku rekao je Paco podi u i a u i nazdravljaju i ne aku. - Ako to naziva mojim jezikom odvratila je ironi no. - Mama govori irski, a to ba i nije pravi engleski obrecnula se Sofia ne mogav i se suzdr ati. - Sofia, ako ne zna to re i, bolje ti je da uti odvratila joj je Anna hladnokrvno se hlade i lepezom. - to ti je jo nedostajalo dok si bio u Americi? upitala je Maria. Santi se zamislio na trenutak prije no to joj je odgovorio. Zagledao se u daljinu i prisjetio dugih no i koje je proveo sanjaju i argentinsku pampu, miris eukaliptusa i nepregledan, plavi obzor, koji ne ukazuje gdje zemlja zavr ava, a nebo zapo inje. - Re i u ti to mi je to no nedostajalo. Nedostajala mi je Santa Catalina. Chiquitine o i su se zacaklile. Nasmije ila se Miguelu i on ju je nje no pogledao. - Bravo, Santi rekao mu je dirnuto. Nazdravimo tome! I svi su podigli a e kako bi nazdravili Santa Catalini, osim Fernanda koji je nastavio kipjeti. - Da nam se nikad, ba nikad ne promijeni po elio je Santi sjetno i na trenutak bacio pogled prema nepoznatoj, ali lijepoj mladoj eni u bijeloj haljini, koja ga je gledala bistrim, sme im o ima. Za to mu je tako neugodno u njezinu prisustvu? U stilu latino-sentimentalnosti ru ak je bio popra en emocionalnim govorima, a poticao ih je nepresu an izvor vina, koji je svima oslobodio osjetila. No, mladi ima je takav izraz obiteljske nje nosti postao pretjeranim i morali su se svojski potruditi da ne prasnu u smijeh. Htjeli su samo znati kakve su cure u Americi i s koliko je Santi spavao, ali su takti ki sa uvali pitanja za poslije, kad budu nasamo s njim na terenu za polo. Sofia se iz o aja pokupila u sobu. Zalupila je vratima i gotovo strgnula haljinu sa sebe. Nije mu se dopala! Uop e nije obratio pa nju. Ma, to ju je samo spopalo da je odjene? Kako se osramotila!

Ispala je takva glupa a! Smotala je haljinu u lopticu i ugurala je u stra nji dio ormara iza d empera zaklinju i se kako je vi e nikad ne e odjenuti. Na brzinu je navukla traperice i polo majicu, izvukla ukosnice i pobacala ih na pod kao da su krive za njegovu ravnodu nost. Sjela je pred ogledalo u kupaonici i i e ljala kosu naglim, bolnim trzajima. Potom ju je isplela i zavezala crvenom vrpcom. Sad se kona no osje a poput Sofije! Nadlanicama je obrisala suzno lice i odlu nim korakom iza la na sunce te odmah odjurila prema konjima. Nikad vi e ne e poku ati biti ono to nije! Santiju je laknulo kad ju je ugledao. Prepoznao je njezino djetinjasto i arogantno geganje i odmah se razveselio. Nostalgija mu je prodrmala eludac izmamiv i mu osmijeh na usne. Za to mu je bilo neugodno kad ju je ugledao u bijeloj haljini i s frizurom odrasle ene? Nalikovala je zreloj breskvi koja puca od senzualnosti, ali ipak mu je iz nekog razloga bila zabranjeno vo e. Ne, vi e nije bila dobra, stara prijateljica iz djetinjstva. Bila mu je potpuno nepoznata. Primijetio je njezinu novu, zaobljenu liniju pod gotovo prozirnom haljinom, a preplanule grudi jo su mu vi e ukazale koliko je sazrela i koliko se izmijenila. Uop e vi e nije nalikovala Sofiji koje se sje ao. Doskakutala je do njega i prekinula ga usred razmi ljanja. Nije se mogao pomiriti s injenicom da je procvala u enu i eznuo je za djetetom koje je ostavio za sobom. No, im su po eli avrljati, poznata i zlo esta iskra pojavila joj se u o ima i s olak anjem je shvatio da se u tom pohotnom tijelu ipak krije njegova voljena ro akinja. - Tata mi dopu ta igrati itavo vrijeme veselo je obznanila kad su pri li konjima. - A Ta Anna? Kako si nju uspjela privoliti? - Ne e vjerovati, ali jutros mi je ak predlo ila da te odvedem na teren! - Zar joj je pozlilo? - Zacijelo nije u potpunosti compos mentis odvratila je i nasmijala se. - U ivao sam u tvojim pismima. Nasmije io se prisje aju i se stotina dugih pisama, na vrljanih neurednim i nemarnim rukopisom na blijedoplavom papiru.

- I ja u tvojima. Zvu ala su kao da se uistinu fantasti no provodi . Zapravo sam bila poprili no zavidna. I ja bih eljela otputovati! - Otputovat e jednog dana. - Jesi li imao mnogo djevojaka u Americi? Odlu ila je upitati iako je znala da e si time nanijeti bol. - Hrpu odvratio je le ernim tonom, zgrabio je odmah za potiljak i stisnuo ga s previ e odu evljenja. Zna , Chofi, toliko mi je drago to sam se vratio. Ne mogu ti to ni opisati. Da mi netko sad ka e da nikad vi e ne u napustiti Santa Catalinu, bio bih najsretniji ovjek na svijetu. - Zar ti se nije dopalo u Americi? upitala ga je prisje aju i se odu evljenog tona njegovih pisama, koji je ukazivao da se gotovo zaljubio u nju. - Naravno da jest. Super sam se proveo, ali ovjek shvati koliko ne to voli tek kad je prisiljen biti li en toga neko vrijeme. Sad kad sam se vratio, do ivljavam sve u potpuno druk ijem svjetlu. Mogu se odmaknuti i objektivno sagledati stvarnost. Sve ono to sam prethodno uzimao zdravo za gotovo sad volim cijelim srcem, jer znam to zna i ivjeti bez toga. Razumije li to ti elim re i? Zakimala je glavom i odgovorila: Mislim da znam. No, bilo je o igledno da ne zna, s obzirom da jo nije imala priliku napustiti Santa Catalinu. - Uzima je zdravo za gotovo, zar ne, Chofi? Zastane li ikad i sagleda li je u svoj njezinoj ljepoti? - Da odgovorila je, iako nije bila sigurna. Pogledao ju je i kiselo se nasmije io, a sitne bore ukazale su mu se oko o iju. - Nau io sam ne to vrijedno dok me nije bilo. Prijatelj Stanley Norman me tome podu io. - Stanley Norman? - S. Moram ti to ispri ati na engleskom. Ne pali na panjolskom. - U redu. - U pitanju je kratka pri a o dragocjenom daru. - Dragocjenom daru? - Istinita pri a o malenom dje aku koji je ivio s djedom i bakom. Djed mu je bio vedar i duhovan ovjek, i pri ao mu

predivne pri e. Jednog dana ispri ao mu je pri u o dragocjenom daru. - Sofia se s tugom prisjetila djeda ODwyera. Pri a je toliko uzbudila dje aka da je neprestano propitkivao djeda o kakvom se daru radi. Starac mu je odgovarao kako e uskoro saznati i da je u pitanju ne to to e ga zauvijek usre iti. Takvu sre u navodno jo nije iskusio. Tako je dje a i budno pazio i kad je za ro endan dobio bicikl, to ga je uistinu usre ilo, pomislio je da je zacijelo to dragocjeni dar koji mu je djed opisao. No, bicikl mu je postupno dosadio i zaklju io je da je bio u krivu. Nije li mu djed obe ao da e ga dar zauvijek usre iti? - Dje a i je odrastao i pretvorio se u mladi a. Jednog dana upoznao je ljupku djevojku i kad se zaljubio, pomislio je kako je zacijelo ona dragocjeni dar koji e mu donijeti vje nu sre u. No, ubrzo su se po eli prepirati i na posljetku bili prisiljeni rastati se. Svatko je oti ao svojim putem, a on se otisnuo na putovanje kako bi upoznao svijet. Posjetio je mnoga mjesta i na svakom od njih pomislio da je kona no prona ao pravu sre u. No, svako od njih ubrzo bi napustio nastavljaju i potrag. Oti ao bi u drugu zemlju, na drugo predivno mjesto, te je na posljetku shvatio da mu je sre a prolazna. Mu io ga je osje aj da je u potrazi za ne im nedodirljivim i to ga je rastu ilo. No, nije namjeravao odustati. A kad se o enio i kad su mu se rodila djeca, shvatio je da jo uvijek nije prona ao dragocjeni dar o kojemu mu je pri ao djed. I prestao je vjerovati. - No, kad mu je jednog dana djed umro odnijev i sa sobom tajnu dragocjenog dara, mladi se s tugom prisjetio sretnih trenutaka koje je pro ivio s njim i odjednom mu je sinulo to mu je starac poku avao re i. to je djeda inilo tako zadovoljnim, sretnim i bezbri nim? Za to je ovjek u razgovoru s njim dobivao na va nosti? Za to je starac oko sebe irio ugodnu atmosferu prenose i spokoj na svakog koga bi upoznao? Taj dragocjeni dar o kojemu mu je govorio uop e nije bio dar u materijalnom smislu rije i. Bila je rije o stvarnom trenutku. O sada njosti. El momento ahora. Djed je u ivao u svakoj sekundi. Nije ivio za sutra smatraju i besmislenim tro iti energiju na ne to to se mo da ne e ostvariti, niti je ivio u pro losti smatraju i da je ona odavno izgubila funkciju. Mladi je zaklju io da je doista mogu e posti i vje nu sre u. Potrebno je samo nau iti kako ivjeti u sada njosti ne brinu i se ili trate i vrijeme ni na to drugo.

- Hej, vamos chicos! doviknuo je Agustin kaskaju i po terenu i udaraju i loptu. - Bo anstvena pri a odvratila je Sofia. Znala je da bi se dopala i djedu O'Dwyeru, jer je odra avala njegov pogled na ivot. - Hajde, Chofi, ponovno emo igrati zajedno. U tome smo dobri, zar ne? Popeo se u sedlo i odjahao prema terenu. Bilo je o igledno da je pri a ostavila dojam na njega. Bio je odu evljen to ponovno ima priliku igrati s bratom i ro acima na farmi koju voli svim srcem! Frcao je energijom i joie de vivre. Imao je osje aj da mu je cijeli svijet na raspolaganju. Kaskao je oko terena svjestan mirisa, boja, i ba svega to je Santa Catalinu inilo jedinstvenom. Upijao je atmosferu dubokim i dugim udisajima. Volio je taj ran kao da je ivo bi e, a kad je utakmica zapo ela, vrsto se ukorijenio u trenutku ne ele i po urivati dolazak novog dana, niti razmi ljati o prethodnom. Sofia je igrala sa Santijem, Agustinom i Sebastianom, a protivni ki tim inili su Fernando, Rafael, Niquito i Angel. Iako je u pitanju bila prijateljska utakmica, bila je popra ena uobi ajenom borbeno u kao i svaka utakmica u kojoj bi obitelji igrale u timovima. Njihovi su poklici odjekivali terenom dok su jurili znoje i se od napora na te kom, sparnom zraku. Paco je s ponosom pratio k er prepoznaju i u njezinoj igri vlastitu agresivnu ljubav prema polu. Nijedna druga djevojka ne zna tako igrati! Osim toga, Sofia je utjelovljavala kvalitete koje je zavolio u Anni pri prvom susretu, iako je znao da se ne bi u potpunosti slo ila s njim. Tvrdila je da ona nikad nije bila tako odva na ili besramna, i da je Sofia te vrline mogla naslijediti samo od njega. Ro aci su se naviknuli na njezino prisustvo na terenu i nitko vi e nije prigovarao. Jednom su joj odobrili sudjelovanje u utakmici protiv La Paza, kad im je pomogla izboriti pobjedu, ali nisu joj dopu tali da ponovno zaigra. Znali su da se mogu ravnopravno odnositi prema njoj, ali drugi su igra i bili nenaviknuti igrati s djevojkom i nisu se mogli prirodno pona ati kad bi bila na terenu. Paco je znao da nije u redu da se zbog nje mijenja ton utakmice i dopustio joj je igrati samo s ro acima. No, njoj to nije smetalo. Polo joj je predstavljao vi e od igre. Na terenu bi kona no bila izvan maj ina nadzora. Svi su je smatrali ravnopravnim igra em i mogla

je initi to je htjela. Mogla je vikati, derati se, izbaciti bijes, a otac bi joj pritom jo i pljeskao. Kasnoposlijepodnevno sunce bacalo je duge i monstruozne sjene, koje su se me usobno borile poput srednjovjekovnih konjanika. Fernando je dvaput gotovo zbacio Santija s konja, ali Santi mu je odvratio smije kom i odgalopirao, to ga je jo vi e iziritiralo. Nije li shvatio da njegova agresija nema veze s igrom? Idu i put jo e ga ja e gurnuti! Na kraju utakmice predali su konje konju arima koji su se vucarali oko staja u beretkama. Konji su se sjajili od znoja i rzaju i izbacivali pjenu. - Idem na bazen najavila je Sofia bri u i si mokro elo koje ju je svrbjelo na mjestu gdje ga je prekrivao e ir. - Dobar plan, pridru it u ti se odvratio je Santi i dotr ao do nje. Pobolj ala si se u igri otkad smo posljednji put igrali! Ni nije udo da se Paco ne buni! - Dopu ta mi igrati samo s obitelji. - I u pravu je! Rafael i Agustin su im se pridru ili. Potap ali su Santija po le ima i okru ili ga kao neko . Potpuno su zaboravili da ga nije bilo i ivot je nastavio tamo gdje je stao dvije godine ranije. - Vidimo se na bazenu doviknuo je Fernando kupe i svoje tacos i ubacuju i ih u stra nji dio d ipa. Gledao je brata kako odlazi s ro acima i po elio da se opet pokupi u Ameriku. Bilo je tako dobro dok ga nije bilo, a sad e ga opet svi obo avati i postavljati na prokleti pijedestal! Sjeo je za upravlja s gr em u elucu. Opet je nitko i ni ta! Sebastian, Niquito i Angel krenuli su u suprotnom smjeru, prema ku ama koje su se smjestile na drugoj strani parka daju i na znanje kako e i oni do i na bazen. Sofia se presvukla u hladnoj tami svoje sobe, zamotala ru nikom i potom probila kroz stabla do bazena. Bio je uvu en u brda cu okru enom visokim platanama i jablanima. Voda je zavodljivo bljeskala na nje nom ve ernjem svjetlu, a miris eukaliptusa i poko ene trave zadr ao se u vla nom i mrtvom zraku. Sjetiv i se Santijevih rije i, osmotrila je ljepotu oko sebe i potpuno joj se prepustila. Zbacila je ru nik i gola uronila kroz staklenu povr inu, koja se pru ala pred njom ljeskaju i se poput klizali ta za muhe i komarce. No, ubrzo je prepoznala duboke i grube glasove ro aka i bra e, a potom i glasan zvuk Sebastianova mopeda, i mir u

kojem je u ivala jednostavno se rasplinuo. - Hej, Sofia je gola objavio je Fernando primijetiv i njezino tijelo ispod vode. Rafael ju je odmjerio s neodobravanjem. Sofia, zar nisi prestara? Zbacio je ru nik. - Oh, nemoj mi kvariti veselje doviknula mu je. Ba je ugodno! Znam da i ti to eli u initi odvratila je i zlo esto se nasmijala. - Ro aci smo, opusti se odvratio je Agustin skidaju i hla ice. Ionako nema to za pokazati! Gol se bacio u vodu i izronio pr u i na sve strane. - Samo mislim na sestrinu ast zabrinuto je odvratio Rafael. - Davno ju je izgubila. S Robertom Lobitom! Ha! Fernando se nasmijao i zaplesao oko ruba bazena. Bijela stra njica bila mu je u kontrastu s tamnim nogama i le ima. A onda se i on bacio u vodu. - Neka ti bude! Samo nemoj mene okrivljavati ako te mama izmlati na mrtvo! - Tko e joj re i? odvratila je nasmijav i se i nastavila pra akati. Santi je skinuo hla ice i ostao stajati gol do ruba bazena spustiv i ruke na bokove. Sofia se nije mogla suzdr ati i pomno ga je prou ila. Ne mogav i odvratiti pogled, u udu se zaustavila na dijelu koji joj se nikad nije tako otvoreno ukazao i na trenutak je ostala zapanjena. Ve je imala priliku vidjeti i oca, i bra u, i ro ake, ali Santijev goli ud potaknuo ju je na divljenje. Visio je, ponosan i veli anstven, i ne to ve i no to je o ekivala. A onda ju je ne to potaknulo da ga pogleda u lice i kad je to u inila, shvatila je da je promatra. U inilo joj se da je namrgo en. Namr tila se i poku ala shvatiti iznenadnu promjenu raspolo enja. Santi je u me uvremenu sko io u vodu. Probio je povr inu bu nim pljuskom i poku ao iz glave izbaciti sliku kako se Sofia gola valja s Robertom Lobitom. Bila je svjesna njegove blizine. Zaplivala je pretvaraju i se da ga ne primje uje i mlitavo mlataraju i rukama. Za to se ljuti? to je u inila? Odu evljenje joj je splasnulo i prepustila se tuzi. Rafael ih je iznenada upozorio da se Anna pribli ava. Hodala je odlu nim korakom i namrgo ena lica. - Bolje se sakrij, Sofia pani no je pro aptao. Rije it u je se! - Ne mogu vjerovati uzdahnula je Sofia. Dosadna je kao proljev! Naslonila se o zid bazena i brat joj je gurnuo glavu pod

vodu. - Hola, de ki! Jeste li vidjeli Sofiju? Anna ih je preletjela o ima. - Pa, vidjeli smo je posljednji put kad je igrala s nama. Nakon toga je oti la ku i odgovorio je Agustin ozbiljnim tonom. - Nije ovdje nadodao je Sebastian. Primijetila je da su goli i crvenilo joj se probilo u blijede obraze. - I bolje da nije odbrusila je, iako je zapravo uop e ne bi iznenadilo da jest. Potom im se nasmije ila i zamolila ih da joj ka u da do e ku i. im je nestala, Sofia je izronila na povr inu. Ka ljala je poku avaju i do i do zraka i onda prasnula u smijeh. - Ovo je bilo blizu, boluda prekorio ju je Rafael ljutito. Jednostavno ne zna kad je dosta! Santi ju je promatrao s drugog kraja bazena i osjetio kako ga izjeda nepoja njiva ljubomora. Za to pliva gola s njima? I kako je mogla spavati s Robertom Lobitom? Od svih mu karaca koje je mogla odabrati, za to ba on? Po elio ju je o amariti. esnaesto poglavlje Kad se probudio idu eg dana, osje ao se glupo. Znao je da je izgubio nadzor nad osje ajima. to se njega ti e s kim se Sofia vi a? Poku ao je opravdati bijes uvjeravaju i se da se postavlja za titni ki prema njoj. ini ono to bi u inio svaki brat. A onda ju je opet zamislio kako se gola previja u naru ju Roberta Lobita i spopala ga je takva mu nina da je bio prisiljen sjesti. Do vraga! Mo e se nalaziti s bilo kim samo ne s Robertom Lobitom! Roberto je bio dvije godine stariji od njega i smatrao se najboljim komadom od Rhetta Butlera. epirio se farmom kao da je posjeduje i jo uz to vozio blistav auto uvezen iz Njema ke. Carina na uvoz bila je tako velika da bi svakom drugom bilo nemogu e dopremiti ga u Argentinu, ali Robertovu ocu to je po lo za rukom. Santi ga je mrzio. Za to se okomio ba na Sofiju? Bilo je vru e i sparno kad se izvukao iz kreveta. Uzbu enje koje je osjetio vrativ i se na Santa Catalinu napustilo ga je im je saznao za njihovu vezu. Od tog trenutka osje ao je samo ogor enje. Odvukao se na terasu i zatekao Mariju kako doru kuje na suncu. Le erno ju je upitao koliko se ve dugo Sofia vi a s Robertom, pretvaraju i se kako su njih dvoje savr eni jedno za drugo. - Vrlo su zgodan par... I jo igraju polo. Ne vjerujem da se

mnogo mu karaca mo e time pohvaliti nadodao je dok mu se grlo stezalo od bijesa. Maria nije mogla naslutiti kakve osje aje zapravo gaji te ga je izvijestila kako su Roberto i Sofia u strasnoj i doista posebnoj vezi. Gotovo su svaki vikend u posljednjih osam mjeseci proveli zajedno na Santa Catalini. uv i to, Santi je odlu io promijeniti temu razgovora. Spopala ga je mu nina, a njezine su mu rije i ogadile doru ak. Odlu io je porazgovarati s Joseom i saznati kako je s konjima. Mo da e jednog izvesti na vje bu. U init e bilo to samo da ne naleti dok su njih dvoje zajedno. Zamislio ih je kako se smiju i odmah se zapitao: to, po bogu, ako se budu ljubili preda mnom? Nikad u ivotu nije osje ao takav jad. Da se bar mo e vratiti u Ameriku i pobje i od te nepoja njive ljubomore! avrljanje s Joseom na trenutak mu je odvratilo misli, ali im je zajahao konja i krenuo juriti niz teren za bijelom loptom, u mislima se ponovno vratio na Sofiju. Sna no je udarao loptu i zamislio da je u pitanju Robertova glava, ali koliko god se trudio, nije ju uspio razbiti. Nakon nekog vremena primijetio je da ga netko promatra. Sofia. Sjedila je na ogradi i pratila ga pogledom. Poku ao ju je ignorirati i neko vrijeme to mu je ak polazilo za rukom. No, na posljetku se ipak okrenuo i dojahao do nje. Srce mu je estoko tuklo od adrenalina. Sad e joj re i to misli o Robertu Lobitu! Nervozno se nasmije ila ugledav i ga kako se pribli ava. Znala je da je ljut i provela je cijelu no poku avaju i shvatiti koji bi tomu mogao biti razlog. Zabrinuto je progutala slinu i poku ala odagnati mu an osje aj koji joj je gr io eludac. - Hola rekla je i pri ekala da prozbori. - to radi ? Obratio joj se bezosje ajnim glasom ne silaze i s konja, koji je frktao i odmahivao glavom. - Promatram te. - Za to? Uzdahnula je i lice joj se iskrivilo u bolnu grimasu. - to se dogodilo? Odlu ila je vi e ne skrivati jad. - Ni ta. Za to? Zar se ne to trebalo dogoditi? Konj mu se uznemirio i zafrktao s nestrpljenjem. Dobacio joj je oholi pogled.

- Nemoj se poigravati sa mnom, Santi. Predobro se poznajemo. - Tko se poigrava? Ja samo pizdim. Ni ta drugo. - to sam u inila? Pucnuo je jezikom kao da poku ava re i: Hajde! Tko se sada poigrava? - Uzrujan si jer se vi am s Robertom Lobitom? - Ma za to bi me se to ticalo? No, lice mu se uko ilo na spomen Robertova imena. - Zato to te se ti e. - Kako to misli ? - Pa, ima odgovorila je i ne znaju i vi e to u initi, sko ila s ograde. U pravu si. Nema to nikakve veze s tobom nadodala je i slegnula ramenima kao da vi e ne mari. Sko io je sa sedla i zgrabio je za ruku. Otpustio je uzde, odgurnuo je na stablo i zgrabiv i joj vrat jednom rukom, pritisnuo svoje vru e usnice na njezine. No, ve se idu e sekunde odmaknuo i promumljao ispriku. Sve se dogodilo takvom brzinom da se zapitala je li je uop e poljubio i po eljela ga je odmah razuvjeriti da je sve u redu, ali najvi e od svega htjela je da je opet poljubi. Vratio se u sedlo i uhvatila je uzde kako bi ga sprije ila da odja e. Rekla mu je drhtavim glasom: - Svaki put kad me Roberto poljubi, zami ljam da si to ti. Pogledao ju je i primijetila je da vi e nije ljut. Izgledao je zabrinuto. Odmahnuo je glavom poku avaju i odagnati njezine rije i. - Dios, ne znam to me spopalo odvratio je i odjurio. Ostala je zapanjeno stajati kod ograde, ne mogav i se pomaknuti ni milimetra. Zar ju je doista poljubio? Drhtavim je prstom opipala usnice. Jo su uvijek bile vla ne i treperave. eludac joj se stisnuo, a noge zadrhtale. Po eljela je pojuriti za njim, ali nije se usu ivala. Poljubio ju je! Nebrojeno puta sanjala je taj trenutak, iako je u snovima trajao mnogo dulje. No, to onda? Kona no ju je poljubio! Kad se na posljetku uspjela pomaknuti, nesigurnim je korakom nastavila kroz stabla. Srce joj je bilo ispunjeno nadom. Ljubomoran je na Roberta Lobita! Nasmijala se s nevjericom. Sanja li? Zar je mogu e da je voli? Iako nije bila posve uvjerena u to, odlu ila je da to prije mora prekinuti s Robertom. Kad ga je nazvala i izvijestila ga da mu vi e ne mo e biti djevojka, uslijedila je neugodna stanka. Nije mogao shvatiti to mu

poku ava re i, jer ga nikad prije, ali ba nikad, nijedna cura nije ostavila. Je li sve u redu? Zacijelo joj nije dobro ako govori takve stvari! Hladnokrvno mu je saop ila da se osje a fantasti no i ponovila da je njihova veza gotova. - U inila si stra nu pogre ku odvratio je. Zapamti to sam ti rekao. Kad se osvijesti i po eli me natrag, ne u pristati. Razumije li? Ne u te prihvatiti! - U redu odgovorila je i spustila slu alicu. Pomislila je da e time usre iti Santija, no on je i nadalje bio nesretan. Nastavio ju je ignorirati i inilo se da je njihovo prijateljstvo zauvijek izgubljeno. A poljubac? Zar je zaboravio da ju je poljubio? Ona nije. Svaki put kad bi zatvorila o i, osjetila bi njegove usnice. Mariji se nije mogla povjeriti. Nije joj mogla re i kako se osje a. Stoga se po alila Soledad. Soledad ju je uvijek slu ala. Dodu e, njezini savjeti nisu joj nikad bili od pomo i, ali bila je suosje ajna i bezuvjetno ju je voljela. Stoga joj je priznala da je Santi ignorira i da se ne dru i s njom kao neko . Bacila joj se na mekane grudi i zajecala da je izgubila najboljeg prijatelja na svijetu. Soledad ju je zagrlila i nastavila ljulju kati govore i joj da se de ki njegove dobi ele dru iti s drugim de kima ili pak curama u koje su zaljubljeni. S obzirom da Sofia ne ulazi ni u jednu kategoriju, mora biti strpljiva. Vratit e ti se kad malo odraste obe ala joj je. Ne brini, gorda, na i e drugog de ka i onda ti vi e ne e biti stalo do Se?ora Santiaga. Fernando je pobijesnio na razvoj doga aja. Kako je Sofia mogla prekinuti s Robertom Lobitom, njegovim najbliskijim prijateljem? A ako je pritom uni tila i njihovo prijateljstvo, nikad joj to ne e oprostiti! Zar ne shva a da nema ene koja ga ne eli za sebe? Shva a li uop e koga odbacuje? Sebi na drolja! Kao i obi no, mislila je samo na sebe! Stoga se Fernando potrudio pozivati Roberta Lobita na Santa Catalinu kad god bi mu se ukazala prilika, a odlu io je to initi iz dva razloga. Prvo, jer se bojao da e zbog Sofije prestati dolaziti i prekinuti njihovo prijateljstvo. Drugo, jer mu je bilo drago promatrati je kako se neugodno me kolji. Odlu io se osvetiti u Robertovo ime i zlonamjerno ga vodao po campu namjeravaju i pokazati Sofiji to propu ta. Poni avaju i njegova prijatelja neizravno je ponizila i njega. Roberto je pristao i iskoristio

Fernandovu odanost kako bi besramno flertao pred njom kao da joj eli pokazati kako mu vi e nije stalo do nje, iako to nije bila istina. Sofiju su njegove fore zamarale i svaki put kad bi se pojavio, jednostavno bi se pokupila. Oti la bi na jahanje, ili bi se otisnula u duge, usamljene etnje kroz pampu. Maria ju je slijedila kad joj je to dopu tala osje aju i kako joj ponovno ne to taji i to ju je rastu ilo. O ajni ki joj se dodvoravala i veselo smije ila dok se iznutra osje ala bijedno i isklju eno. Sofia se ve prije znala duriti, ali nikad to nije potrajalo. Maria joj je oduvijek bila ortak i saveznik, no sad se inilo da doista eli biti sama. U po etku je Santiju bilo lak e ne biti u njezinu prisustvu. Bilo mu je neugodno to se prepustio nagonu i odlu io je kako je bolje ne vidjeti je sve dok se ne uspije uvjeriti je li bolestan, odnosno to mu se to no doga a. Nije si namjeravao priznati da se zaljubio. Ne mo e biti zaljubljen u Sofiju! Bilo bi to kao da je zaljubljen u Mariju! Incestuozno i pogre no! Znao je to i kad god bi se prisjetio poljupca, eludac bi mu se stisnuo u vor. Jesam li je uistinu poljubio? Pitao se tijekom mu nih no i koje su uslijedile. Bo e, to me je spopalo? to li samo misli o meni? Stenjao je i nadao se da e se u injeno izbrisati ako je bude ignorirao. Uvjerio se da je premlada kako bi znala to eli, a on e se morati odgovornije pona ati. Na posljetku, ne smatra li ga uzorom? Ne divi li mu se? Stariji je od nje i dobro zna kakve bi posljedice imala njihova veza. I iz tog si je razloga nastavio ponavljati da mora odrasti i preboljeti je. Motao se s de kima po farmi u potrazi za razonodom poput opora pasa. Ipak, neprestano je i ekivao sresti Sofiju na bazenu ili terenu za tenis, i svaki put kad se to ne bi dogodilo, ostao bi razo aran. Bilo mu je lak e znati gdje se nalazi. Znao je da ne mogu biti ljubavnici, jer im roditelji to nikad ne bi dopustili. Majka bi se zgrozila, a otac bi mu zacijelo odr ao predavanje o fantasti noj budu nosti koju propu ta. No, koliko god razbijao glavu, tijelo mu je udjelo za Sofijom postupno ga iscrpljuju i i na posljetku mu se vi e nije mogao protiviti. Mora porazgovarati s njom! Mora se izjasniti! Mora joj je re i da ju je poljubio u trenutku ludila! Re i e joj da pritom nije mislio na nju. Re i e joj sve samo ne istinu. Ne e joj priznati da ga izjeda ljubav i da vi e ne zna kako je zanijekati! Maria se na terasi igrala s Panchitom i jednim od njegovih

malenih prijatelja, kad ju je Santi upitao je li vidjela Sofiju. Rekla mu je da nema pojma gdje se nalazi i progun ala da se otu ila od nje u posljednjih nekoliko dana. Chiquita je izronila iz ku e nose i ko aru prepunu igra aka i zapovijedila mu da se kona no pomiri s njom. - Ali nismo se posva ali pobunio se Santi. Pogledala ga je kao da poku ava re i: Nemoj me smatrati budalom. - Ignorira je otkad si se vratio, a toliko se radovala tvojem povratku. Mo da se uzrujala zbog Roberta Lobita. Sredi to s njom, Santi! Maria je preuzela ko aru i istresla je na podne plo ice, a Panchito je zaskvi ao s odu evljenjem. Santi je prona ao Sofiju pod ombu stablom. Bila je zadubljena u knjigu, a konj joj je dremuckao u sjeni. Bilo je nevjerojatno sparno. Santi je podigao pogled prema nebu i ugledao kako se crni oblaci skupljaju na obzoru. Kad ga je ula kako se pribli ava, odlo ila je knjigu i podigla pogled. - Znao sam da u te tu prona i. - to eli ? odvratila je i odmah po alila agresivan ton. - Do ao sam kako bismo porazgovarali. - O emu? - Pa, ne mo emo ovako nastaviti, zar ne? Spustio se do nje. - Mislim da ne. Neko su vrijeme sjedili u ti ini. Sjetila se njegova poljupca i po eljela da je ponovno poljubi. - Onaj dan... - Znam prekinuo ju je poku avaju i zapo eti uvje bani govor, ali rije i mu se nisu htjele odlijepiti s usana. - eljela sam da me poljubi . - Ve si mi to rekla. Osjetio je kako mu se znoj grozni avo skuplja na elu. - Za to si onda odjahao? - Jer me u nama ne mo e biti ni ega, Sofia. Ro aci smo. Prvo koljeno. U prebliskom smo srodstvu. to bi roditelji rekli? Zakopao je glavu u ruke. Prezirao je vlastitu slabost. Za to joj jednostavno ne mo e re i da ne gaji prema njoj ni ta vi e od bratske ljubavi i da su njegovi postupci strahovita pogre ka? - Koga briga to bi rekli? Mene nije. Tko bi im, uostalom,

rekao? odvratila je veselim tonom. I nemogu e se u tom trenutku u inilo i te kako mogu im. Nije joj rekao da je ne eli, zar ne? Rekao je da ne bi trebali zapo eti vezu! Zagrlila ga je i naslonila glavu na njegovo rame. Santi, tako te dugo volim sretno je uzdahnula kona no izgovoriv i rije i, koje si je ve bezbroj puta ponovila u mislima. Podigao je glavu i zagrlio je. Sjedili su neko vrijeme stisnuti jedno do drugoga, oslu kuju i disanje i pitaju i se kako nastaviti. - Poku ao sam se uvjeriti da mi nije stalo do tebe na posljetku je izjavio, osje aju i kako mu je lak e otkako je rasteretio savjest. - Ali ti je stalo veselo je odvratila. - Na alost, da, stalo mi je, Chofi slo io se i nastavio poigravati njezinom pletenicom. Tako sam mnogo razmi ljao o tebi dok me nije bilo! - Jesi li? Pro aptala je i osjetila kako je bole prsa od silne sre e.Da. Nisam o ekivao da e mi nedostajati, ali sam se iznenadio. ak mi je ve tada bilo stalo do tebe, ali nisam si mogao protuma iti osje aje. - Kad si shvatio da me voli ? srame ljivo je upitala. - Tek kad sam te poljubio. Nisam mogao shvatiti za to mi toliko smeta to se vi a s Robertom Lobitom. Pretpostavljam da nisam previ e elio razmi ljati o tome, jer sam se bojao odgovora. - Iznenadila sam se kad si me poljubio odvratila je i nasmijala se. - Ali ne koliko ja, vjeruj mi! - Je li te bilo sram? - U asno! - Kad bi me ponovno poljubio, bi li te opet bio sram? Uputila mu je provokativan osmijeh. - Ne znam, Chofi. Pa... komplicirano je. - Mrzim kad se sve odvija bez problema! - Znam. Ali mislim da ne shva a to bi to moglo zna iti. - Shva am. - Ujakova si k i tu no joj je pojasnio. - I to onda? odvratila je bezbri nim glasom. Koga briga? Jedino to je va no jest da se volimo, inimo jedno drugo sretnim i u imo kako ivjeti u sada njosti. to mo e biti bolje od toga?

- U pravu si, Chofi popustio je i lice mu se odjednom ponovno uozbiljilo. Izvukla mu se iz zagrljaja i pogledala ga poku avaju i shvatiti o emu razmi lja. Grubom je rukom oprezno dodirnuo njezin obraz prelaze i joj palcem preko drhtavih usana. Dugo je gledao njezine sme e o i, kao da se posljednji put poku ava oduprijeti nagonu. Potom se prepustio udnji koja je nadja ala razum. S iznena uju om snagom privukao ju je k sebi i prisvojio mekanim i mokrim usnicama. Zadr ala je dah kao da zaranja. Zami ljala je tu scenu bezbroj puta i nijednom nije predvidjela lagano-pjenasti osje aj u elucu i trnce u udovima. To definitivno nije bio izvje ta en poljubac Roberta Lobita! Borila se kako bi do la do zraka i odmaknula zbunjena iznenadnim uzbu enjem. Potom mu je u o ima i otkucajima srca prepoznala e nju i ponovno mu se prepustila. I tad je kona no shvatila to joj je poku avao re i. Uistinu je svim osjetilima u ivala u tom trenutku. eludac joj je zadrhtao kad joj je nje no poljubio sljepoo nice, o i i elo. Rukama joj je podigao lice i s ljubavlju ga pomilovao. Imala je osje aj da tone, da se gubi u njegovu naru ju i opajaju em mirisu njegova tijela. Zaokupljeni jedno drugim, nisu primijetili da im se nad glavom skupljaju kobni, tamni oblaci, niti osjetili prve kapi ki e, koja se uskoro pretvorila u pravi potop prisiljavaju i ih da u e uz deblo u potrazi za zaklonom. Sedamnaesto poglavlje Idu ih nekoliko dana proteklo je u bla enoj maglici zabranjenih i ukradenih trenutaka. ivot na farmi odvijao se uobi ajenim tokom, ali za njih dvoje svaka minuta bila je sveta. Svaki trenutak koji su mogli provesti nasamo bio je posve en u urbanim poljupcima - iza zatvorenih vrata, stabala ili grmlja, te na bazenu kad su bili uvjereni kako ih nitko ne e razotkriti. inilo im se da Santa Catalina blje ti ljepotom i sjajem vi e no ikad prije. Znali bi osedlati konje i otisnuti se pra njavim putevima do ombu stabla. Legli bi u njegovu sjenu i nje nim poljupcima i dodirima proslavili ro enje svoje ljubavi. Potom bi Santi izvukao no i i zabavljali bi se satima urezuju i imena i tajne kodirane poruke u nje ne, zelene grane. Popeli bi se to bi vi e mogli i izgubili se u za aranom kraljevstvu najstarijeg stabla u Argentini. Promatrali bi kaleidoskop konja kako frk e i mirno pre iva u suhim poljima. U ivali bi u beskrajnom pogledu i gauchosima koji su

lijeno jahali u daljini, odjeveni u tradicionalne bombachas, ko ne izme i remenje sa srebrnim nov i ima. Nave er, u omiljeno doba dana, sjedili bi na mirisnoj travi i gledali prema horizontu prepu taju i se melankoli nom zalasku sunca. Sofiju je sve ispunjavalo rado u. Najmanji i najneva niji zadaci, poput rasipavanja Soledadinih kru nih mrvica po travi za ptice, pru ali su joj u itak i po ela je blistati. Znala je da je Santi voli i bojala se da e joj srce eksplodirati od opajaju e i neodoljive ljubavi koju je osje ala prema njemu. Bila je zabrinuta da e i drugi to primijetiti, jer se promijenila. Vi e nije hodala, ve skakutala. Vi e nije govorila ve pjevu ila. Vi e nije jurila, ve plesala. Cijelo joj je tijelo vibriralo i kona no joj je postalo jasno za to su ljudi spremni sve u initi za ljubav, pa ak i ubiti. No, najvi e od svega pobolj ao joj se odnos s majkom. Posve iznenada pretvorila se u potpuno drugu osobu. Postala je uslu na, poslu na i nesebi na. - Da je ne poznajem, rekla bih da se zaljubila rekla je Anna jednog jutra za doru kom, nakon to je Sofia bila neuobi ajeno ljubazna i predlo ila davati Panchitu dodatne sate iz engleskog. - Ali zaljubljena je, mama odgovorio je Agustin mije aju i kavu.Je li? odvratila je Anna odu evljeno. Ali u koga, po bogu? - U sebe ubacio se odmah Rafael. - Nemoj biti takav, Rafael! Sad je izuzetno dobra. Nemoj to pokvariti i potaknuti je opet na neprijateljstvo! No, Annu je vi e od k eri zanimala prekrasna Jasmina, Rafaelova djevojka, iji je otac, slavni Ignacio Pe?a, bio najuspje niji odvjetnik u Buenos Airesu. Jasmina je potjecala iz uzvi ene obitelji i Anna je znala da e Rafaelu biti dobra supruga. Postat e dio obitelji i ponosit e se njome. Neko se vrijeme ak dru ila i s djevoj inom majkom. Se?ora Pe?a bila je pobo na katolkinja i znale su se povremeno na i na misi kad bi provodile vikend u gradu. Prisjetiv i se toga, podsjetila se da e morati e e odlaziti na misu. Ako joj postane prijateljica, Se?ora Pe?a bi mogla utjecati na budu nost njezina sina. - Za ime Bo je, Agustin! to te je spopalo? Kako si joj mogao re i da je zaljubljena? Zar nema nimalo pameti? Rafael je uskliknuo kad je majka nestala.

- Smiri se, Rafa. Govorio sam istinu. - Ponekad je bolje lagati! - Ma daj, u pitanju je samo zaljubljenost. - Ali zna kakva je! Sje a se kako je reagirala kad je Joaco Santa Cruz o enio sestri nu iz prvog koljena? - Ne vjerujem da e se Sofia udati za Santija. Jadna mala! Udovoljava joj kao da je tene! - Nema veze! Idu i put pripazi to govori ! Ljubavnu vezu izme u Santija i Sofije nije primijetila ve ina ljudi na farmi, a oni koji su posumnjali da se ne to doga a, poput Rafaela i Agustina, pripisali su to pubertetskoj zaljubljenosti, koja je sama po sebi poprili no dra esna. Nitko nije smatrao neobi nim da provode toliko vremena zajedno. No, uobi ajeni pokreti i pogledi kojima su se slu ili za njih su imali skriveno zna enje i za razliku od drugih, ivjeli su u zami ljenom svijetu, na idili noj ravnici gdje ih ni ta nije moglo dotaknuti, niti im oskvrnuti ljubav. U ivali su u dragocjenom daru i ni ta drugo nije im bilo va no. Polo-utakmice su se nastavile, ali Sofiji vi e nije bilo toliko va no igra li ili ne. Sve se rje e nalazila ujutro s Joseom, a sve je vi e sa Soledad pripravljala kola e koje bi ponosno odnosila u Chiquitinu ku u za u inu. Prestala se sva ati s majkom i dvaput je ak zamolila za savjet u vezi minke i odje e. To je Annu razveselilo. K i joj na posljetku odrasta! Vi e se nije kupala gola, niti je besramno pokazivala svoju mu i avost, a ak je i Paco, kojemu to nikad nije smetalo, morao priznati da mu se k i mijenja nabolje. - Sofia pozvala ju je majka iz spava e sobe. Vani je neumorno plju talo. Zatvorila je prozore s grimasom i ljutito uzdahnula kad je primijetila veliku lokvu na sagu. Soledad odmah je povikala. I Sofia i Soledad istodobno su u le u prostoriju. - Soledad, molim te, o isti ovu stra nu lokvu! Mora zatvoriti sve prozore u ku i kad ovako ki i. Dragi Bo e, kao da je smak svijeta! Soledad se polako uputila prema kuhinji kako bi donijela vjedro i spu vu, a Sofia se spustila na mamin krevet s bo icom ru i astog laka za nokte. - Dopada li ti se upitala ju je na engleskom. Anna je sjela do nje i zagledala se u bo icu. - Moja je mati mrzila kad sam si lakirala nokte. Mislila je da

izgledam jeftino. Sjetno se nasmije ila. - Pa istina je, ali zato i izgleda seksi nasmijala se Sofia otvaraju i bo icu i nanose i lak. - Bo e sa uvaj! Izgledat e neuredno ako ga nanese u urbi! Daj ga meni! Najbolja je tu a, smirena ruka. Sofia ju je promatrala kako joj hvata ruku i oprezno nanosi lak za nokte. Nije se mogla sjetiti kad joj je posljednji put posvetila toliko pa nje. Moram te ne to zamoliti. - to? Odvratila je Sofia nevoljko, nadaju i se da u pitanju ne e biti ne to to e je odvojiti od Santija. - Pa, Antonio se vra a autobusom iz Buenos Airesa u etiri sata. Pitala sam se bi li mogla zamoliti Santija da ode po njega kamionom. Ne bih ga gnjavila da Rafa i Agustin mogu oti i. - U redu. Ne e imati ni ta protiv. Mo emo zajedno oti i! A to je uop e Antonio radio u Buenos Airesu? Odvratila je le ernim tonom poku avaju i prikriti uzbu enje. Cijelo e poslije podne provesti uz jezero! Samo njih dvoje! I onda se sjetila Marije i ponadala da im se ne e pridru iti. - Jadni starac! Morao je oti i u bolnicu. Opet problemi s kukom. - Ah, da odsutno je odvratila zami ljaju i se na jezercu sa Santijem. - Hvala ti, ba si ljubazna. Ne bih mogla podnijeti iza i na ovu ki urinu. - Ali ja je volim odvratila je i nasmijala se. - Samo zato to nisi odrasla uz nju. - Nedostaje li ti Irska? - Ne. Bila sam odu evljena kad sam odlazila i to me odu evljenje jo uvijek dr i. Zapravo, toliko dugo tu ve ivim da mi tamo vi e ni nije mjesto. Da se vratim, vratila bih se ku i, a osje ala kao da sam u stranoj zemlji. - Meni bi Argentina nedostajala odvratila je Sofia podi u i ruku i dive i se noktima. - Naravno da bi ti nedostajala. Santa Catalina je uistinu posebno mjesto i tu pripada . Ovo ti je dom odgovorila je Anna i iznenadila se vlastitim rije ima. Oduvijek joj je zamjerala to se uklapa, jer se sama nije osje ala kao kod ku e u zemlji koju je prisvojila. Pogledala je k erkino blistavo lice i novi joj je osje aj

ispunio srce. Ponos. - Znam. Volim je. Kad se bar ne bih trebala vratiti u Buenos Aires odvratila je Sofia s uzdahom. - Ljudi ponekad moraju initi stvari koje im se ne dopadaju, ali naj e e u tome nema ni eg lo eg. Uvjerit e se i sama. Anna joj se nje no nasmije ila i zatvorila ep na bo ici. Eto! Sad izgleda kao prvoklasna droljica nadodala je. - Hvala, mama uskliknula je Sofia s odu evljenjem. - Nemoj ih razmazati! - Idem Santija izvijestiti o posli u koji mora obaviti obznanila je, sko ila s kreveta i izletjela u hodnik mimoilaze i Soledad koja se penjala stubama dah u i i nose i te ka vjedra i etke, kojima je namjeravala srediti zlosretnu lokvu. Santi je bio odu evljen to e dobiti priliku zajedno provesti poslije podne. Odlu ili su ne izvijestiti o tome Mariju, koja se u dnevnoj sobi igrala s Panchitom, majkom i njezinom prijateljicom Lijom. Projurili su kroz ki u i stigli do kamiona zadihani od uzbu enja i mokri do ko e. Napustili su farmu u jedan i trideset kako bi mogli neko vrijeme provesti zajedno prije no to se u etiri sata me u njih uzvere Antonijevo veliko tijelo. Sjedili su jedno do drugoga i tandrkaju i kamionom i bacaju i blato na sve strane napustili ran . Santi je upalio radio i oboje su zapjevu ili uz pjesmu Johna Denvera. Sofia je spustila ruku na njegovu mokro koljeno. Nisu razgovarali. U ivali su u ti ini i jedno u drugom. Pueblo je bilo napu teno. Hr avi auto vukao se oko trga poput pu a. Nekolicina du ana, poput eljezarije i du ana s hranom, bili su zatvoreni zbog poslijepodnevne sieste. Ugledali su starca kako sjedi na klupi nasred plaze, sakriv i se ispod uni tenog sme eg e ira kao da ne primje uje da ki i. ak su se i psi nekamo sklonili. Kad su pro li crkvu Nuestra Se?ora de la Asuncin, potra ili su uobi ajenu skupinu baba tra ara odjevenih u crno, odnosno vrana kako ih je djed O'Dwyer nazivao, ali ak su se i one skrile nekamo. Polako su se provezli kroz selo. Cestu oko trga asfaltirali su nekoliko godina ranije, ali svi su drugi putevi jo uvijek bili zemljani. Pro li su trg i ubrzo zavr ili na otvorenoj cesti, koja je prolazila uz jezero. Kad su prona li samotno mjesto ispod stabala, Santi je zaustavio kamion.

- Hajdemo hodati po ki i predlo ila je Sofia silaze i iz kamiona. Uhvatili su se za ruke i smiju i izranjali ispod stabala u ki u, i potom ponovno uranjali u zaklon ne mogav i izdr ati na pljusku. Provjerili su jesu li sami, jer nije bilo mogu e pro i neprimje en u tako malenom selu, posebice Solanasima koji su ve ini seljana bili dobro poznati. Santi ju je naslonio na stablo i poljubio joj vrat. Potom se odmaknuo i pogledao je. Ki a joj se cijedila s kose. Obrisao joj je lice razotkrivaju i joj blistave ru i aste obraze i vedar osmijeh. Imala je velika, bogata usta. Volio ih je. Volio je kako bi se jedan tren durila i odmah potom podrugljivo zasmijuljila, a kad god bi drhtala od bijesa, bila bi nevjerojatno privla na. Velike, te ke kapi kapale su kroz li e, ali kako je zrak bio zasi en vlagom, zapravo su u ivali u njima. Uhvatio ju je rukama oko pasa i privukao k sebi. Osjetila je da se uzbudio. - elim voditi ljubav s tobom, Chofi rekao je gledaju i je u o i. - Ne mo emo odvratila je i grleno se nasmijala. Ne ovdje. Ne sada. Ponovno se nasmijala poku avaju i prikriti strah. Usnice su joj problijedjele i po ele podrhtavati. Od trenutka kad je shvatila da ga voli, udjela je voditi ljubav s njim, ali sad kad se to kona no trebalo ostvariti, spopao ju je strah. - Ne, ne ovdje, ali znam gdje. Poveo ju je za ruku ljube i joj mokrim usnama dlan i gledaju i je netremice u ustra ene o i. Poku avao joj je uliti povjerenje. Bit u nje an, Chofi. Volim te. Nasmije io se. - U redu pro aptala je nervozno obaraju i pogled. Odveo ju je do pljesniva skloni ta. Bila je to stara i zdepasta ku ica za barke. Smjestila se na rubu lagune, izme u duga ke trave i rogoza, gdje su se gnijezdile aplje i li arke. im su u li unutra i skrili se od ki e, legli su na hrpu praznih vre a od natrule vre evine i nasmijali se vlastitoj odva nosti. Svjetlo se probijalo kroz pukotine i nepravilne otvore u daskama padaju i u vidu drhtavih snopova na pra njavu barku. Zaboravljeno je le ala prevrnuta na stranu poput nasukanog kita kojeg je netko izvukao iz vode. Oslu kivali su kako kapi bubnjaju o limeni krov i udisali zagu ljiv zrak ispunjen mirisom ulja i trule trave. Sofia mu se drhte i uvukla u naru je drhte i, ali nije joj bilo hladno. Bila je nervozna. - Polako emo voditi ljubav rekao joj je i poljubio je u

sljepoo nicu. - Ne znam to trebam u initi tiho mu je priznala i ostao je dirnut. Takva mu je najdra a. Kad nije ni razdra ljiva, ni arogantna, ve preslatka do sr i. To je Sofia koju nitko osim njega ne poznaje! - Ne mora ni ta znati, ljubavi. Voljet u te, ni ta drugo odgovorio je glasom punim povjerenja i nasmije io joj se s ljubavlju. Naslonio se potom na lakat i rukom joj pre ao preko lica dodiruju i joj vrhom prsta drhtave usnice. Nervozno mu se nasmije ila. Bilo joj je neugodno od intimnosti njegovih pokreta i pogleda. utjela je ne znaju i to re i. Odlu ila je po tovati ti inu osupnuta veli anstveno u trenutka. Nj eno joj je poljubio o i, nos, sljepoo nice i na posljetku usta. Vla nim joj se jezikom uvukao u unutra njost i istra io joj zube i zubno meso, sve dok mu se usnice nisu u potpunosti prilijepile za njezine i progutale ih. Nesigurno je udahnula, kad mu se ruka uvukla ispod njezine mokre majice. Osjetila je kako joj trbuh lagano podrhtava, a grudi se nje no podi u. Svukao joj je majicu preko glave i njezin nag i blijed torzo zadrhtao je na maglovitom svjetlu, koje se probijalo kroz trule grede. Poljubio joj je vrat i ramena prelaze i istodobno prstima preko nje nih dla ica njezina trbuha i stvrdnutih bradavica, sve do kri a koja su se podizala u zrak pod njegovim dodirom. Jezikom joj je dra io dojku sve dok se u itak nije pretvorio u bol, koja ju je zahvatila na posve drugom mjestu. Me u nogama. No, nije eljela da se zaustavi. Iako neugodna, ta joj je bol istodobno pru ala nevjerojatan u itak. Prona ao je dugmad na njezinim trapericama i raskop ao ih jedno po jedno. Izmigoljila se iz hla a, skidaju i s njima i bijele ga ice sve dok mu se na posljetku nije ukazala posve naga i drhte i. Promatrao joj je lice i nje no je milovao. Obrazi su joj bili rumeni i sjajni, a kapci se spu tali pod te inom razbu enih osjetila. Lebdjela je nesigurno na rubu enstvenosti. Balansiraju i tako na krhkoj granici izme u djeteta i ene, djelovala je nevjerojatno prekrasno. Blje tala je poput zla anog jesenjeg sunca. A onda se njegova ruka spustila u skrovito mjesto. Samo je ona prodirala u njega za sparnih no i, kad joj udnja za njim nije pru ala izbora i prisiljavala je da sama u tami istra i svoju seksualnost. Tad je zami ljala da su njezini prsti njegovi, no sad joj je postalo jasno da nisu ni pribli no njihova slika, tek bijedne kopije koje su je trebale osloboditi frustracija u

dugim mjesecima. Kad su je njegovi prsti kona no prona li, ispustila je dubok uzdah. Neko se vrijeme u potpunosti prepustila u itku. Santi je promatrao kako joj se perlice znoja skupljaju izme u grudi i na vrhu ponosnog nosi a. Zatvorila je o i i ni ne znaju i to ini, dopustila nogama da se rastvore. Vi e nije mogao izdr ati vlastitu udnju. Ispravio se, svukao majicu preko glave i skinuo traperice. Sofia je do la k sebi i rastvorila o i. Kad mu je ugledala mu kost, uo ila je koliko se razlikuje otkad ju je posljednji put ugledala do bazena. Razbudila se i s nestrpljenjem je i ekivala. Santi joj je uzeo ruku i spustio je na spolovilo. Nije mu se oduprla i prou ila ga je radoznalo poput znanstvenika, etaju i ruku gore-dolje, okre u i ga i dive i se njegovoj te ini. - Zna i, to pokre e vas mu karce, je li? upitala je i neoprezno mu ispustila penis na trbuh. Zahihotao je, odmahnuo glavom i ponovno joj uzeo ruku te joj pokazao kako ga pravilno milovati. Potom je prekopao d ep odba enih traperica i izvukao iz njega etvrtasti paketi . Rekao joj je kako je va no poduzeti mjere predostro nosti. Ne eli je u initi trudnom. Nasmijala se i odlu ila mu pomo i da se za titi, ali njezino je neiskustvo samo ote alo cijelu operaciju. - Jadnik! to ako se boji mraka? - Izgubljen si slu aj prekorio ju je i nasmijao se. Potom joj je odmaknuo ruke i sam navukao kondom. Zatvorila je o i i ekuju i da joj tijelo presje e o tra bol, ali umjesto toga osjetila je kako joj se udovima iri toplina osloba aju i je ostataka straha. Uhvatila se za njega i odu evljeno odbacila nevinost. Iako se ve bezbroj puta seksao u Americi, sa Sofijom je prvi puta vodio ljubav. Kad su iza li na svjetlo, ki a je stala i sunce se po elo probijati kroz oblake. Jezero je svjetlucalo poput ispoliranog srebra. - Antonio uskliknula je prisjetiv i se razloga zbog kojeg su se uop e otisnuli na put. Ne smijemo zaboraviti na njega! Santi je pogledao na sat. Jo su imali etvrt sata. elim provesti svaku preostalu minutu ljube i te rekao joj je i privukao je u naru je. im je Sofia okusila zabranjeno vo e, po eljela je jo . Nije bilo lako prona i usamljeno mjesto na farmi, daleko od gauchosa, ro aka i

prijatelja, ali djed O'Dwyer uvijek joj je govorio: Tko ho e, taj mo e. Njihova neobuzdana elja mogla je izvu i vodu iz pustinje! S obzirom da su jo uvijek trajali dugi, ljetni praznici, nisu se micali s farme. Shvatili su da im je danju gotovo nemogu e voditi ljubav, a da se pritom ne boje kako e biti razotkriveni, to ih je li avalo u itka. Kad bi se odrasli odvukli u rashla ene sobe za vrijeme sijeste, kako bi se odmorili od obilnih koli ina hrane i vina koje su konzumirali za ru ak, njih bi se dvoje ponekad iskrali u sobu za goste u potkrovlju Sofijine ku e. Bila je udaljena od spava e sobe njezinih roditelja i rijetko u uporabi, i tamo bi se voljeli na lijenoj, poslijepodnevnoj sparini, okru eni mirisom jasmina, poko ene trave i pjevom razli itih pti jih vrsta, koje su se skupile u stablima, nadaju i se Soledadinim kru nim mrvicama. Ili bi se pak izvukli no u iz ku e, kad bi svi na farmi spavali snom pravednika, i vodili ljubav pod zvjezdanim nebom i Mjesecom koji je nadgledao svijet.Razgovarali bi o budu nosti. Njihovoj budu nosti. Budu nosti koju je bilo nemogu e dose i kao oblake na nebu. No, nisu marili to su im snovi tek fatamorgane skovane u ru i astom optimizmu ljubavi, ni to njihov bra ni ivot na Santa Catalini predstavlja tek neostvarivu elju. Odlu ili su plutati na oblacima znaju i da je jedno sigurno: zauvijek e se voljeti. Osamnaesto poglavlje Krajem velja e Sofia se probudila s mu ninom i odmah pomislila da si je prethodne ve eri ne im pokvarila eludac. Kako joj je poslijepodne bilo bolje, zaboravila je na mu ninu sve do idu eg jutra. - Ne znam to mi je, Maria po alila joj se mije aju i maslac i bra no, i pripremaju i Panchitu ro endansku tortu. Sad mi je dobro, ali ujutro sam mislila da u umrijeti! - Meni to zvu i kao jutarnja mu nina na alila se Maria i namignula joj. Sofia je problijedjela. - Jo jedno bezgre no za e e odgovorila je nesigurno se nasmije iv i. Ne vjerujem da zaslu ujem tu ast. - Pa, to si onda jela sino ? - I preksino nadodala je poku avaju i se nasmijati, iako joj se grlo stezalo od suza. Vodili su ljubav tek est i po tjedana i Santi se uvijek potrudio za tititi, a znala je to, jer se poprili no izvije tila

u stavljanju kondoma. Stoga je odlu no odbila pomisao da je trudna uvjeravaju i se kako zacijelo pani ari bez ikakva razloga. Vjerojatno je u pitanju ri in puding koji je Soledad spravila odvratila je sabrav i se. - Spravlja ti ri in puding? Maria je sa zavi u uskliknula maste i kalup za kola . Encarnacion! Stara se slu avka uvukla u kuhinju nose i ko aru prepunu odje e. - S, Se?orita Maria? - Koliko dugo to moramo ostaviti u pe nici? - Mislila sam da je Se?orita Sofia ve postala profesionalni slasti ar! Pecite to dvadesetak minuta i onda provjerite. Ako nije gotovo, pecite jo deset. Ne, ne, Panchito uzviknula je kad je dje a i ujurio u kuhinju. Do i sa mnom! Daj mi ruku! Tako! Hajdemo vidjeti ima li zmajeva na terasi! Izvela ga je na sunce. - Kakvi zmajevi? upitala je Sofia. - Gu teri. Panchito misli da su zmajevi. - Pa, i jesu na neki na in, zar ne? Maleni zmajevi. Maria je podigla pogled i uhvatila je kako li e zdjelu. Blistala je. Kosa joj je bila skupljena navrh glave, a pramenovi su se oslobodili i spustili niz lice i vrat lijepe i joj se za ko u. ak je i u prljavoj prega i izgledala prekrasno. - to gleda , gorda? odvratila je nasmije iv i joj se. Maria je uzvratila osmijeh. Presretna si, zar ne? - Da. Sretna sam to kuham s tobom. - Ali mnogo se bolje sla e s Annom. - Pa nije ba lo taj stari pali njak! - Sofia! ena predivno izgleda! - Premr ava je cini no je odvratila predaju i joj zdjelu. - Kad bih bar ja bila premr ava po alila se Maria i odlu ila ipak ne polizati ostatke tijesta. Sofia je odlo ila zdjelu u sudoper. - Maria, savr ena si! Uop e ne treba biti mr ava. enstvena si, zdrava, lijepo oblikovana i prekrasna. Prava si ena, curo! Obje su prasnule u smijeh. - Pri a gluposti, Sofia! - Ne, ozbiljno to mislim! Uvijek u ti govoriti istinu. Dra esna si upravo takva kakva si! Maria joj se zahvalno nasmije ila. Mnogo mi zna i , Sofia

iskreno je nadodala. - Ti si mi najbolja prijateljica, Maria, i ti meni mnogo zna i ! Potom su se zagrlile, obje sretne i dirnute iznenadnim izljevom nje nosti. - Ho emo li onda ubaciti kola ? na posljetku je upitala Sofia ispu taju i je iz zagrljaja. Podigla je kalup koji je do ruba bio ispunjen gustom, sme om smjesom i pomiri ala je. Mmm, bo anstveno! - Dios! Ubaci ga unutra ili ne e biti gotov na vrijeme! Chiquita je pozvala sve Panchitove male prijatelje sa susjednih farmi na ro endansku u inu iznena enja. Poslijepodnevno sunce obasjalo je terasu toplom, ru i astom nijansom, a djeca su jurcala lica zamrljanih okoladom i ljepljivih ruku. Psi su se vukli za njima li u i im komadi e kola a s prstiju im bi dobili priliku. Fernando, Rafael, Agustin, Sebastian, Angel i Niquito svratili su na trenutak kako bi zgrabili ne to kola a i keksa, i potom se vratili na teren kako bi nastavili igru. Santi se dulje zadr ao. Gledao je Sofiju kako avrlja s majkom i tetama u sjeni akacije. Volio je kako neprestano dramati no ma e rukama dok pri a, kako gleda o ima skrivenim iza gustih, sme ih trepavica kao da se sprema razotkriti ne to nevjerojatno, ali i ekuju i pravi trenutak kako bi izazvala najbolju reakciju. Znala je da je promatra, jer su joj se kutevi usana razvla ili u samosvjesni osmijeh. Na posljetku mu je dobacila pogled. Dvaput je zatreptao ne mijenjaju i izraz lica. Odgovorila mu je na isti na in i nasmije ila se od uha do uha. Ukazao joj je da mora biti oprezna, no nastavila ga je promatrati, nje nim mu pogledom miluju i usnice i lice. Okrenuo je glavu boje i se da e to netko primijetiti i nadaju i se da e i ona u initi isto, ali kad ju je ponovno pogledao, uhvatio ju je kako ga jo uvijek promatra nagnuv i glavu na jednu stranu i sjetno se smije e i. Maria je pomagala djeci oko sendvi a i slatki a, razrezivala kola , kupila prolivene a e naran ina soka i jurila za psima kad bi se previ e pribli ili nanju iv i hranu. Bila je prezaposlena i nije primijetila da razmjenjuju nje ne poglede. Kasno nave er sjeli su na klupicu pred njegovom ku om i potajno se uhvatili za ruke. Kad bi joj dvaput stisnuo ruku, poslao bi istu poruku kao i kad bi dvaput zatreptao. Drugim rije ima, poru io bi joj da je voli. Ona bi potom njemu odgovorila stiskom,

sve dok ne bi zapo eli igru tko e koga nadja ati. Svi su njegovi oti li na spavanje i u ku i je bilo tiho, a vani je zahladilo. Pribli avala se jesen i zamijenjivala sparne no i svje im, ali ujedno i melankoli nim vjetrom. - Mogu namirisati promjenu rekla je i privinula se uz njega. - Mrzim kraj ljeta. - Oh, meni ne smeta. Volim mra ne ve eri pred kaminom odvratila je i zadrhtala. Privukao ju je k sebi i nje no joj poljubio elo. Zamisli kakve bismo nepodop tine mogli raditi pred maminim kaminom promrmljao je. - Da! Vidi da zima nije tako lo a! - S tobom nije. Ni ta nije lo e s tobom, Chofi! - Jedva ekam da zajedno provedemo i zimu, i prolje e, i ljeto! elim ostariti s tobom rekla je eznutljivim glasom. - I ja s tobom! - ak i ako postanem loca poput djeda? - Pa... zastao je oklijevaju i i odmahnuo glavom. - Imam mnogo irske krvi upozorila ga je. - Znam, i to me zabrinjava! - Ali rekao si da me voli ba zato to sam druk ija! Nasmijala se i uvukla mu nos pod bradu. Nje no joj je podigao lice i prstima pomilovao obraz - Ma tko te ne bi volio? Odvratio je s uzdahom i spustio se na njezine usnice. Zatvorila je o i i prepustila se poznatom opojnom mirisu. - Hajdemo do ombua predlo ila je i lukavo se nasmije ila. - A do prije dva mjeseca bila si tek nedu no dijete odgovorio je poljubiv i joj vrh nosa. - A ti si bio iskvaren zavodnik. - Ma za to je sve uvijek moja pogre ka, Chofi? - Jer si mu karac i vite ki je preuzeti krivicu za moje pogre ke! Mora tititi moju ast! - Kakvu ast? Misli ono to je ostalo od nje? Zahihotao je. - Dovoljno mi je jo asti preostalo pobunila se i nasmije ila od uha do uha. - Kako sam mogao biti tako neoprezan? Hajdemo odmah do stabla kako bih dovr io posao! Uhvatio ju je za ruku i izgubili su

se u tami. Idu eg jutra probudila se s istom mu ninom kao i prethodna dva jutra. Odjurila je u kupaonicu, zabacila glavu u toaletnu koljku i ispovra ala sve to joj je Encarnacion priredila za ve eru. Nakon to je oprala zube, odjurila je u maminu sobu. Lo e mi je, mama! Bolesna sam izvijestila ju je dramati nim tonom bacaju i se u velik, bijeli krevet. Anna je polo ila ruku na k erkino elo i odmahnula glavom. Mislim da nema temperaturu, ali ipak u pozvati doktora Higginsa. Vjerojatno je u pitanju samo virus. Odjurila je do telefona. Sofia je le ala na krevetu i iznenada joj se srce stegnulo od straha. to ako je uistinu trudna? Ali nemogu e! Ponovno je to odlu no odbacila. Nisu li svaki put upotrijebili kondom? Osim toga, znanstveno je dokazano da su kondomi devedeset i devet posto sigurno sredstvo za tite. Ne, nije mogu e da je trudna! No, strah se nadkrilio nad nju i koliko god se trudila odagnati tu pomisao, zadrhtala je na mogu nost da je mo da ipak u la u preostalih jedan posto.Doktor Ignacio Higgins ve je godinama bio obiteljski lije nik Solanasovih i brinuo se za sve, od Rafaleove upale slijepog crijeva do Panchitovih vodenih kozica. Nasmije io se Sofiji poku avaju i je umiriti i nakon to su pro avrljali o praznicima, zapo eo je pregledavati. Postavljao joj je pitanja i svaki odgovor popratio kimaju i glavom. Kad mu se staro i naborano lice namr tilo s ozbiljno u i kad mu je smije ak nadomjestila zabrinutost, osjetila je kako joj se srce ubrzava i po eljela zaplakati. - Oh, doktore Higgins, samo mi nemojte re i da je ne to ozbiljno u pitanju rekla mu je mole ivim glasom, a njezine velike, bademaste o i ispunile su se suzama. Znala je to e joj re i. Za to bi se ina e raspitivao za njezinu menstruaciju? Uhvatio ju je za ruku i nje no je pomilovao. Potom je odmahnuo glavom i rekao: Sofia, na alost, mislim da si trudna. Znao je da nije udata. S obzirom da je ve dugo obiteljski lije nik, ujedno je znao kako e obitelj reagirati na izvanbra nu trudno u, posebice kad je u pitanju dijete njezine dobi, a bilo joj je tek sedamnaest. Njegove rije i ostavile su je bez daha. Osjetila je kako joj eludac naglo propada kao kad bi ponekad autom pre li preko

velike izbo ine na cesti i kad bi joj otac rekao da je izgubila eludac. Ah, da ga je bar uistinu izgubila! Naslonila se na jastuk i prepustila jadu. Taj prokleti jedan posto! I duga poslijepodneva ljubavnog vrtloga nestala su u sekundi. - Trudna! O, Dios, jeste li sigurni? to u u initi? Prigu eno je uskliknula i zagrizla nokat. to u u initi? Poku ao ju je utje iti, ali bezuspje no. Budu nost joj se rastapala pred o ima i ni ta nije mogla u initi kako bi je povratila. - Mora re i majci rekao joj je kad se primirila. - Mami? alite se! Problijedjela je. Pa... znate kakva je. Suosje ajno je zakimao glavom. Iako je trudno a zapravo udo prirode kojemu bi se trebalo diviti, mnogobrojnim mladim enama uni tila je ivot i svaki put kad bi imao prilike tome posvjedo iti, ostao bi dirnut. Njegove sive o i zamaglile su se poput irske zore njegovih predaka i po alio je to ne mo e pilulom opozvati Sofijino stanje. - Ne mo e to sama izgurati, Sofia. Mora se osloniti na podr ku roditelja. - Pobijesnit e! Nikad mi ne e oprostiti! Mama e me ubiti! Ne, ne mogu joj re i! Spopala ju je histerija, a usta su joj se stisnula od jada i nastavila neutje no drhtati. - Pa, to e onda u initi? Saznat e. Ne mo e skrivati dijete koje raste u tebi! Instinktivno je polo ila ruku na trbuh i sklopila o i. Nosi Santijevo dijete! Nosi dio njega! Iako pro ivljava najgori trenutak u ivotu, ipak osje a neku toplinu iznutra. I ponovno ju je spopao strah. to e joj roditelji u initi? No, nije imala izbora. Znala je da im mora priznati istinu. - Mo ete li joj vi re i pla ljivo je upitala. Zakimao je glavom. Ve se naviknuo na to. Nije li jedna od najtu nijih lije ni kih du nosti saop iti lo e vijesti? Ipak, ponadao se da Anna ne e okriviti glasnika, kako mnogi isfrustrirani roditelji znaju u initi. - Ne brini, Sofia, bit e sve u redu nje no joj je rekao i ustao. Potom se jo jednom okrenuo i nadodao: - Zar se ne mo e udati za njega, du o? Ali im je to izgovorio, shvatio je koliko je bio netakti an. Da to mo e u initi, zar bi bila tako nesretna? Nesretno je odmahnula glavom. Nije bila u stanju odgovoriti

mu i zajecala je. U asavala se maj ine reakcije. Za to nije imala sre e? U inili su sve kako bi se pobrinuli da se to ne dogodi. Ostala je ekati s u asom. Toliko je esto dra ila majku i iz zabave izostaju i iz kole ili poskrive ki odlaze i u no ne klubove s mladi ima, ali sve je to bilo nebitno i smije no u odnosu na ovo. Ovaj put maj in gnjev bit e i te kako opravdan. Ako sazna za Santija, ubit e ih oboje! Vrata su se rastvorila i Anna je u la odlu nim korakom. Lice joj je bilo blijedo poput Kristova na jezovitim El Grecovim slikama. Usnice su joj podrhtavale od bijesa i Sofia joj je u o ima prepoznala razo arenje. - Kako si mi to mogla u initi uzviknula je piskutavim irskim izgovorom, a lice joj je poprimilo purpurnu boju. Za to? Nakon svega to smo u inili za tebe! to e drugi re i? Kakva sramota! Ma to te je samo spopalo? Kako si mogla dopustiti da se to dogodi? Ve je dovoljno to si to radila... to si to radila... izvan braka promucala je ali da jo i pritom zatrudni ! Toliko si me razo arala, Sofia! Sru ila se u stolicu i oborila o i kao da joj se gadi gledati u obe a enu k er. Odgojila sam te u ku i gdje se po tuju Bo ji zakoni i na Njemu je da ti oprosti! Sofia nije ni ta odgovorila i nastavile su sjediti u ti ini. Annini su obrazi problijedjeli, a tamnim o ima zagledala se kroz prozor kao da u suhim ravnicama i vla nom nebu tra i Bo ji znak. O ajni ki je odmahnula glavom. - Gdje smo pogrije ili? Lomila je ruke. Jesmo li te previ e razmazili? Znam da su se tata i Paco prema tebi odnosili kao da si princeza, ali ja nisam. Sofia je netremice gledala u uzorak na prekriva u. Ako ga zapamti, shvatit e ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi, a koja joj se ini potpuno nestvarnom. Zar joj se doista to doga a? Bila sam prestroga. U tome je stvar, zar ne? nastavila je Anna potresenim tonom. Da, bila sam prestroga. Osje ala si se zarobljenom i zato si morala prekr iti svako pravilo. Pogrije ila sam. Tvoj mi je otac oduvijek govorio da budem popustljivija, ali jednostavno nisam mogla. Nisam eljela da me uz sve jo optu e da sam lo a majka... Sofia ju je s ga enjem slu ala kako trabunja. Da se to dogodilo Mariji, Chiquita bi bila topla i prepuna razumijevanja. eljela bi joj

pomo i i pobrinuti se za nju. No, njezina je majka krivila sebe. Tipi na irska katolkinja! Jo e navu i pokajni ku kostrijet i posuti se pepelom! Po eljela joj je re i da se skine s kri a, ali znala je da nije najpogodniji trenutak iznositi mi ljenje. - I, tko je otac? Tko? Dios, tko bi to mogao biti? Vi ala si samo lanove obitelji! Sofia ju je pogledala i s u asom je pustila da odgonetne istinu. Annin izraz lica postupno se promijenio iz samosa aljenja u ga enje i potom uko io. - Oh, moj Bo e! Santi, nije li? odvratila je zgranuto, a njezin odrje it irski naglasak s ga enjem je izgovorio ime. U pravu sam, zar ne? Moj Bo e, trebala sam znati da e se to dogoditi! Kako mi je samo promaknulo? Ogavni ste! Oboje! Kako je mogao biti tako neodgovoran? Odrastao je! Kako te je mogao samo tako zavesti? Sedamnaestogodi nje dijete? I briznula je u pla . Sofia ju je pogledala. Tako je ru na kad pla e! - Ma kako mi je to promaknulo? Kako nisam primijetila da se uljate poput lopova skrivaju i svoje prljave tajne? to emo sada u initi? Dijete e vjerojatno biti zaostalo, jer ste u bliskom srodstvu. Kako si mogla biti tako nastrana? Moram izvijestiti Paca! Da se nisi maknula dok se ne vratim! I napustila je prostoriju zalupiv i za sobom vrata. Sofia je o ajni ki po eljela otr ati Santiju i sve mu priznati, ali prvi put nije imala snage oduprijeti se majci. Le ala je nepokretno i ekuju i oca. S obzirom da je bila sredina tjedna, Anna je morala pri ekati da se Paco doveze iz Buenos Airesa. Nije mu mogla telefonski re i o kakvom je problemu rije i bio je prisiljen i ekivati u napetosti i umirati od brige sve dok nije stigao na Santa Catalinu. Kad ga je kona no izvijestila, sjeli su i dva sata raspravljali o novonastaloj situaciji. Nakon zamaraju e bitke Paco je odlu io popustiti. Anna se uvjerila da e dijete biti mentalno zaostalo i odlu ila je da Sofia mora pobaciti. Kad je na posljetku u ao u k erkinu sobu, ugledao ju je kako spava sklup av i se na krevetu. Pri ao joj je i osjetio kako mu se srce slama. Jo je uvijek njegova princeza! Sjeo je na rub kreveta i nje no joj pro ao rukom kroz kosu. - Sofia pro aptao je. Rastvorila je o i i ugledala ga kako je promatra s ljubavlju. Bacila mu se u naru je i zaplakala poput djeteta.

- ao mi je, tata, tako mi je ao zajecala je drhte i od sramote i straha. Privinuo ju je k sebi i stao se ljuljati poku avaju i i sebi i njoj olak ati patnju. - U redu je, Sofia. Ne ljutim se. Ne ljutim se. U redu je. Sve e biti u redu. Prona la je za titu i utjehu u njegovom naru ju i s velikim olak anjem na njega prebacila odgovornost. - Volim ga, tata! - Znam, Sofia, ali brati ti je. - Ali ne postoji zakon koji bi mi branio da se udam za brati a iz prvog koljena! - Nema to nikakve veze. ivimo u uskogrudnom svijetu i kod nas se takva udaja smatra jednako te kom povredom kao udaja za brata. Bilo bi sramotno udati se za Santija. Osim toga, premlada si i u pitanju je tek mladena ki hir. - Nije, tata. Uistinu ga volim! - Sofia ponovio je ozbiljnim tonom i odmahuju i glavom. Ne mo e se udati za njega. - Mama me prezire odvratila je i briznula u pla . Oduvijek me prezirala! - Ne prezire te, samo je razo arana. I ja sam razo aran. Ali razgovarali smo i u init emo to je najbolje za tebe, vjeruj mi. - Tako mi je ao, tata ponovila je suznih o iju. Pla ljivo je utapkala u dnevnu sobu, gdje su je ekali kako bi joj saop ili odluku. Sjela je u naslonja presvu en jarkom, satiniranom tkaninom i oborila pogled. Anna je uko eno sjedila na prozoru prekri iv i noge. Izgledala je blijedo i uvenuto. Pacovo lice bilo je izmu eno od brige. Nervozno je kora ao prostorijom. U inilo joj se da je u tih nekoliko sati ostario i posijedio. Vrata koja su vodila u hodnik i blagovaonicu bila su zatvorena, a Rafaelu i Agustinu, koji su umirali od radoznalosti kako bi saznali za to je odjednom zahladila atmosfera u ku i, zapovijedili su da se izgube. Stoga su se nerado odvukli do Chiquitine ku e kako bi s Fernandom i Santijem gledali televiziju. - Odlu ili smo da ne mo e zadr ati dijete zapo eo je Paco ozbiljnim tonom i Sofia je osjetila kako joj se grlo ste e. Poku ala se pobuniti, ali ju je u utkao pokretom ruke. Oti i e na nekoliko dana u Europu. im se... Zastao je bore i se s idejom poba aja

koja e mu te ko opteretiti savjest. Naime, protivila se njegovoj vjeri i principima. im ti opet bude dobro, tamo e ujedno zavr iti studij. Ne e se vratiti na sveu ili te u Buenos Airesu kako smo planirali. Tako ete i ti i Santi dobiti dovoljno vremena kako biste prerasli pubertetsku zaljubljenost. I nakon toga mo e se vratiti ku i. Nitko ne e saznati to se dogodilo, razumije ? Zadr at emo to kao tajnu. Namjerno je pre utio da e odsjesti kod njegova ro aka Antoinea i supruge Dominique u enevi, te studirati u Lausanni kako Santi to ne bi slu ajno saznao i po ao za njom. - Ne e osramotiti obitelj nadodala je majka o trim tonom, shvativ i kako bi skandal mogao na tetiti budu nosti njezinih sinova i s gor inom se prisjetila nedavnih sretnih trenutaka koje je pro ivjela s k eri. Toliko se ponosila njome! Upravo zbog toga razo arenje je bilo jo ve e. - elite da pobacim? ponovila je Sofia polako. Ruku je dr ala na trbuhu i kad je spustila pogled, shvatila je da drhti. - Tvoja mati... zapo eo je Paco. - Ah, zna i ti si u pitanju prekinula ga je okomiv i se na majku. Zna li da e zbog toga zavr iti u paklu? Uzorne li katolkinje! Gdje su ti sad svi ti moralni principi? Ne mogu vjerovati koliko si dvoli na! Sramoti vlastitu vjeru! - Ne govori tako s majkom odvratio je Paco tonom kojim se rijetko slu io. Sofia ga je pogledala. I potom se okrenula prema Anni. Tko su ti ljudi? Vi e ih nije mogla prepoznati. Bili su potpuni stranci. - Dijete ne e biti normalno, Sofia. Nije po teno donijeti ga na svijet Anna joj je odgovorila poku avaju i zadr ati prisebnost. Potom se smek ala i nadodala slaba an osmijeh: - To je za tvoje dobro. - Ne u ga pobaciti pobunila se Sofia. Moje e dijete biti normalno! Zapravo uop e niste zabrinuti za njegovo zravlje, ve za obiteljsku ast! Mislite da nitko ne e saznati? alite se! Nasmijala se s prezirom. - Sofia, sad si ljuta, ali s vremenom e shvatiti. - Nikad vam to ne u oprostiti odvratila je i defenzivno prekri ila ruke. - Mislimo na tvoje dobro. Ti si nam k i, Sofia, i volimo te. Vjeruj nam rekao je Paco.

- Neko sam vjerovala da je to mogu e odgovorila mu je ravnodu nim tonom. Bilo je op e poznato da samo kurve odlaze na poba aj. Ne predstavlja li opasnost? Ne izvodi li se u nehigijenskim uvjetima? I to e otac Julio re i kad sazna? Ho e li biti osu ena na vje ni pakao? Za to nije slu ala njegove propovijedi? Za to je sanjarila o seksu i Santiju? Neko je smatrala da je vjera namijenjena slaboumnim ljudima poput Soledad, kojima je potrebna nit vodilja u ivotu, ili pak fanaticima poput majke, koja joj pribjegava samo kad joj odgovara. No, sad se bojala da uistinu ima Boga i da e je kazniti za sve to je po inila. Dok je tako sanjarila o Santiju, vjera joj se poskrive ki uvukla u podsvijest i na posljetku je izbila na povr inu mu e i je u trenutku kad joj je podr ka bila najpotrebnija. - Moram se oprostiti od Santija na posljetku je rekla zagledav i se u pod. - Ne mo emo ti to dopustiti, Sofia odvratila je Anna hladnim tonom. - Ne razumijem za to ne, mama! Ionako sam ve trudna! - Sofia, ne dopu tam ti da tako razgovara sa mnom! Ovo nije ala! Stvari su vrlo ozbiljne! Ne, ne mo e se vidjeti ni s kim prije odlaska odlu no je ponovila popravljaju i donji dio haljine. - Tata, to nije po teno! Kako mo e na tetiti ako ga vidim? odvratila je preklinju i ga i ustaju i iz naslonja a. Paco se zamislio. Pri ao je prozoru i bacio pogled prema pampi kao da e mu nepregledni obzor pru iti odgovor. Nije mogao gledati u k er, jer se osje ao krivim. Znao je da se trebao oduprijeti supruzi, ali je isto tako znao da e je zauvijek izgubiti, ako to u ini. Nije li im odnos bolji u posljednje vrijeme? Sofijina veza nije predstavljala toliki problem, koliko njegova afera iz 1956. Znao je da Anna misli kako su oboje iznevjerili njezino povjerenje. Vidi joj u o ima koliko je povrije ena. Ponovno je u pitanju prokleti osje aj izdvojenosti! Ne, nije imao izbora i odlu io se povinovati. - Mislim da ti je majka u pravu, Sofia rekao je ne okre u i se. Sutra ujutro oti i e s Jacintom u Buenos Aires. Idi se spakirati. Ne e te biti neko vrijeme... Ostao je bez glasa, ali nije osjetila sa aljenje. Ne u oti i dok se ne pozdravim sa Santijem povikala je. Lice joj je bilo crveno od bijesa. Uop e vam nije stalo do mene! Mislite samo na glupu

reputaciju! Kako to mo e biti va nije od onoga to vam k i pro ivljava? Mrzim te! Mrzim vas oboje! Izjurila je iz sobe na terasu i nije se zaustavila sve dok nije stigla do stabala. Naslonila se na koru i zajecala na nepravdu koja vlada u svijetu. Bacila je pogled prema ljubljenoj Santa Catalini i srce joj se ispunilo mr njom. Kad se vratila u kuhinju, ula je roditelje kako se sva aju u dnevnoj sobi. Majka je glasno jecala i vri tala na engleskom. Nije ih eljela slu ati. - Soledad pro aptala je. Slu avka je podigla glavu s hrane koju je pripremala i ugledala je kako stoji na pragu u suzama. to se dogodilo? to se dogodilo? odvratila je nje no i odmah pohitala. Iako je Sofia bila vi a od nje, sna no ju je zagrlila. - Oh, Soledad! U stra noj sam nevolji! Ho e li mi pomo i? O i koje su samo sekundu ranije bile bez sjaja, ponovno su iskrile uzbu enjem. Skovala je plan, zgrabila olovku i zapisala kratku poruku. - Odnesi ovo to prije Santiju! I pazi da nitko ne vidi! Soledad je bila odu evljena to mo e biti dio tajnog plana. Namignula joj je i ugurala poruku u d ep na prljavoj prega i. - Idem odmah, Se?orita Sofia! Nemojte brinuti! Se?or Santiago dobit e to pismo za sekundu! I izletjela je iz kuhinje. Kad su Rafael i Agustin stigli u Chiqutinu ku u, s velikim su uzbu enjem izvijestile ro ake da je Sofia opet nadrapala. - Ve je to tjednima eka Agustin se zlurado poveselio. - Nije istina odvratila je Maria. Tvoja je majka prije nekoliko dana rekla kako se dobro sla u! Nemoj biti takav! - to misli , koliko e dugo razgovarati? upitao je Santi zabrinuto. - Ne predugo. Poznavaju i Sofiju, vjerojatno e izletjeti s pakiranim koferima odvratio je Rafael pale i televizor i spu taju i se na sofu. Maria, hajde budi dobra i donesi mi pi e! - U redu uzdahnula je. to eli ? - Pivo. - Jedno pivo. eli li netko drugi ne to? Santi je stajao tik do prozora gledaju i u vlastiti zabrinuti odraz u oknu. Svi su sjeli pred televizor, ali on nije mogao gledati program. Nakon pola sata ekanje ga je izludjelo i izletio je van.

Dok je prelazio terasu, ugledao je Soledad. Bila je zajapurena i znoj joj se cijedio s lica. Odlu no je kora ala prema njemu. - Soledad, kamo e ? upitao ju je. Mu io ga je zao predosje aj. - Gracias a Dios, gracias a Dios odgovorila je i uzbu eno se prekri ila. Se?orita Sofia vam alje pismo. Rekla mi je da vam ga osobno uru im! Sva je u suzama! Evo! Nervozno je potapkala elo bijelim rup i em. - to joj se dogodilo? upitao je shva aju i kona no da je situacija ozbiljna. - Ne znam, Se?or Santiago. Ni ta ne znam. Sve vam pi e u pismu. I prije no to je uspio sro iti odgovor, izgubila se poput prikazanja me u drve em. Iza ao je pod svjetlo verande i rastvorio poruku, na kojoj je pisalo: Na imo se pod ombu stablom u pono . Devetnaesto poglavlje Prestala je plakati. Le ala je na krevetu i strpljivo ekala pomiriv i se sa sudbinom. Vrijeme je sporo protjecalo, ali znala je da e pono na posljetku do i. Gledala je kako se raslinje nji e na vjetru hipnotiziraju i je i otupljuju i joj bol. Na posljetku je ustala, uzela bateriju iz kuhinje i poput ratnog zarobljenika, iskrala se van. Kretala se poput pume probijaju i se tihim koracima kroz tamu do ombu stabla. Bolna srca pojurila je kroz park. Bila je sna na kod dono enja odluke, ali slaba kad je bilo potrebno suo iti se s neizbje nom sudbinom. Imala je osje aj da glumi lik u tragi noj kolskoj predstavi i premda joj se dramati nost dopala, nije ju mogla prihvatiti u stvarnosti. U inilo joj se da joj je potrebno vi e vremena no obi no kako bi stigla do stabla. Ubrzala je korak. Kad mu se kona no pribli ila, uo ila je drhtavo uto svjetlo. Santijeva baterija! Plesala je u zraku poput divovskog crva. Santi se nervozno pre etavao. - Santi izgovorila je bez daha i bacila mu se u naru je. Znaju sve! Saznali su i namjeravaju me poslati van! Upla ila se da e ih razotkriti i da mu ne e sti i pojasniti. - to? Tko je saznao? Kako? Ostao je zbunjen. Znao je da ne to nije u redu jer je osjetio paniku u njezinu glasu, ali ipak nije mogao povjerovati da je istina izbila na vidjelo. Smiri se! Nitko nas ne e ovdje prona i! Sve je u redu poku ao je zvu ati sabrano,

ali znao je da ih je mo na sudbina na posljetku ipak uspjela slomiti. - Ne, nije! alju me u vicarsku! alju me van! Mrzim ih! - Kako su saznali? Na uobi ajeno impulzivan na in po eljela mu je re i da je trudna, ali se zaustavila na vrijeme. Roditelji su je upozorili da nikome ne ka e. tovi e, izri ito su joj to zabranili. Ako mu prizna, zacijelo to ne e mo i zadr ati za sebe. Odjurit e k njezinima poput kauboja i zahtijevati svoja prava kao otac djeteta. A tko zna to bi oni potom mogli u initi? Jo uvijek je zakonski obvezana slu ati ih. Mogli bi je otposlati nekamo i zabraniti joj da se ikad vrati! Dok je u Argentini, prepu tena im je na nemilost. Ne, jo mu ne mo e re i! Javit e mu se pismom iz eneve, kad e roditelji biti dovoljno daleko i kad vi e ne e mo i intervenirati. Stoga, bore i se protiv e nje da podijeli tugu s njim, pomirila se da e morati sama jo neko vrijeme tajiti istinu. - Saznali su ponovila je i bijesni su. Poslat e me van kako bih te preboljela. Nesretno je zajecala i zagledala se u tamu poku avaju i u njegovim o ima prona i potvrdu njegove ljubavi, ali sve to je mogla vidjeti bile su tek dvije mra ne rupe. - Ali, Chofi, dopusti mi da porazgovaram s njima! Ne mogu te samo tako otposlati! Ne u stajati sa strane i dopustiti im da to u ine ljutito je pro aptao. Odlu io je pobijediti snage koje su bile spremne razdvojiti ih. - Oh, kad bi bar mogao! Ne e te saslu ati, Santi! I na tebe su jednako ljuti kao na mene. Da zna to mi je samo majka rekla! Mislim da je odu evljena to e me se na posljetku rije iti! - Ne u im dopustiti da mi te oduzmu! Ne mogu ivjeti bez tebe, Sofia tu no je uskliknuo. - Oh, Santi, morat e to prihvatiti! Oboje to moramo prihvatiti! - Ali... to nema smisla ljutito je odvratio. Nemaju dokaza! Otkud su tako uvjereni? Tko nas je vidio? - Ne znam. Nisu mi rekli odvratila je srame i se to mu mo e lagati s takvom lako om. - Po i u s tobom! Zajedno emo se pokupiti i zapo eti nov ivot negdje daleko! Budimo realni, ionako bismo morali prije ili poslije okon ati vezu. Ovdje nas ne i ekuje nikakva budu nost! - Napustio bi Santa Catalinu zbog mene? Bila je zapanjena

njegovom odano u. - Da, napustio bih je. Ve sam to u inio. Ali ovaj put ne u se vratiti odgovorio je ozbiljnim tonom. - Ne mo e to u initi uzdahnula je i odmahnula glavom. Voli Argentinu koliko i ja. Ne bi mogao oti i i nikad se vi e ne vratiti! Osim toga, smrtno bi povrijedio roditelje. - Zajedno smo se uvalili u ovo, Chofi. Ne u ti dopustiti da sama preuzme krivicu! Za ime Bo je, potrebno je dvoje ljudi za aferu i dopusti stoga da i ja budem prognan zajedno s tobom! - Ali to e ti roditelji re i? Znala je da e Chiquita umrijeti od tuge. - U init u to elim. Nije mi potrebno dopu tenje roditelja kako bih napustio zemlju. - Ali ja ga trebam jadno je odvratila. - U redu. Onda pristani na plan, a ja u do i poslije i prona i te rekao je i epao je za nadlaktice. Trznula se od boli. - Santi... zar bi doista bio spreman sve izgubiti zbog mene? - Sve u u initi za tebe, Chofi! - Ali ovdje te i ekuje budu nost! Ako po e sa mnom, ne emo se mo i vratiti! Mora biti spreman zauvijek napustiti svoje! - Onda u ih zauvijek napustiti. Volim te! Zar ne razumije da si ti moja budu nost? Nisi tek neuhvatljiva fantazija, Chofi. Ti si moj ivot! I kad je izgovorio te rije i, shvatio je da je ona uistinu sila koja ga pokre e. Bilo je potrebno da ih zadesi takvo zlo kako bi shvatio koliko je voli i koliko mu je potrebna. Sve to voli na Santa Catalini raspast e se bez nje poput tijela li enog zraka. Ona je snaga koja sve dr i na ivotu. Bio je uvjeren u to i znao da je ne namjerava izgubiti. - U redu. Ako to doista misli , hajdemo skovati plan rekla je i osjetila kako joj se srce ponovno budi. im do em u vicarsku, poslat u ti pismo i re i ti gdje se nalazim, a onda mo e do i! Oboje su se nasmije ili s olak anjem. Koliko jednostavan plan! - U redu, ali mo da e nam poku ati presresti pisma. Moramo biti na sve spremni. Ako se povjerim Mariji, mogla bi joj pisati! - Ne odmah se pobunila i nje no nadodala: - Ne. Ne mo emo ikome vjerovati. Samo sebi. Tra it u nekog drugog da napi e adresu. Poslat u pisma iz druge dr ave ako bude potrebno! Ne brini! Napisat u ti bezbroj pisama. Ne mogu ih dovijeka presretati,

zar ne? - Volim te promumljao je i premda mu nije mogla vidjeti o i, znala je to osje a. Poput fosforescentnih vibracija njegovi su osje aji isijavali iz svake pore i obmatali je poput vru a ticala privla e i je k njemu. - I ja tebe volim zajecala je i stala ga ljubiti. Dr ali su se jedno drugoga boje i se da e ih sudbina zauvijek rastaviti ako se razdvoje, a onda se vi e nikad ne e prona i. Dugo su plakali ne govore i ni ta. Sve to se moglo uti bilo je neprestano cvr anje cvr aka koje je ispunjavalo okolnu ti inu. - Po elimo ne to na posljetku je rekao odmi u i je od sebe. Ugurao je ruku u d ep. - to? - Da emo jednog dana opet stajati ovdje, mo da mnogo stariji i da emo tada nastaviti zajedno ivjeti prihva eni od strane drugih. - Ne vjeruje u elje odvratila je i gorko se nasmijala. - To nam je posljednja nada, Sofia. Spreman sam poku ati bilo to! - Do kraja ivota! Ure imo imena pro aptala je S kao Santi i S kao Sofia. Stajali su gr evito dr e i no . Santijeve ve e i grublje ruke prekrivale su njezine. Primijetila je da drhte. Kad su dovr ili urez, usmjerili su svjetlo baterije na inicijale i tiho za eljeli elju. - Ne e me zaboraviti? upitao ju je ostaju i bez glasa. Potom je naslonio glavu na njezin vrat. Ponovno je osjetila njegov miris i zatvorila o i poku avaju i produljiti taj dragocjeni trenutak. - Oh, Santi, ekaj me! Ne e to dugo potrajati. Molim te, ekaj me! Pisat u ti! Obe avam! Vjeruj mi zajecala je napre u i o i u tami kako bi upila svaku pojedinost njegova lica i mogla ga se prisje ati kad bude tisu ama milja daleko. - Chofi, ima toliko mnogo stvari koje ti elim re i, a koje sam ti ve odavno trebao re i. Pobjegnimo nekamo i vjen ajmo se rekao je i srame ljivo se nasmijao. Znam da ovo nije ba idealan trenutak, ali ako te ne zaprosim, alit u to cijeli ivot! Ho e li se udati za mene? Nje no se nasmije ila. Da, udat u se za tebe, Santi odvratila je i poljubila mu uzbu eno lice pitaju i se je li to mogu e s obzirom na prepreke koje ih okru uju.

- Nemoj zaboraviti pisati mi podsjetio ju je. - Ne u. Obe avam! - Bueno, draga moja, onda zbogom dok se opet ne vidimo, a vidjet emo se i stoga ne budimo tu ni! Posljednji put su se zagrlili i potom vratili u ti ini svatko svojoj ku i, a srca su im kucala u nadi da e na kraju ipak biti zajedno. Dvadeseto poglavlje Jednog trenutka bila je tamo, drugog vi e nije. Maria je odjurila do ro aka kad joj je majka saop ila vijest i zatra ila poja njenje. Annine o i bile su crvene. Djelovala je izmoreno i pojasnila joj je da je Sofia oti la u posjet prijateljima u Europi, gdje e ujedno zavr iti licej. Neko vrijeme ne e je biti. Lo e joj je i lo u koli, jer joj je Buenos Aires previ e odvla io pa nju, te su je stoga za kaznu poslali van. Ispri ala joj se to nisu imale vremena za opro taj, ali odlazak je bio sre en u posljednji trenutak. Naravno da joj Maria nije povjerovala. Mogu li joj pisati? upitala ju je na rubu suza. - Mislim da ne, Maria. Treba biti odvojena od svega to joj je ovdje odvla ilo pa nju. ao mi je odgovorila je Anna prekidaju i razgovor i napu taju i prostoriju napu iv i blijede usnice. Kad je Maria primijetila da vi e ne ispija aj na terasi s njezinom majkom, znala je da se ne to dogodilo. Vikend nakon to je Sofia nestala bez poja njenja, Paco je oti ao na jahanje s bratom Miguelom kako bi mu pojasnio to se dogodilo. Bilo je rano jutro, visoka je trava sjajila na blijedom svjetlu, a pokoji je vizcacha sanjivo projurio preko nizine. Paco i Anna odlu ili su ne razotkriti da je Sofia trudna. Nisu mogli riskirati da se sazna za skandal. Stoga je Paco rekao Miguelu da su Sofia i Santi bili zaljubljeni i zapo eli seksualnu vezu. Miguel je bio zaprepa ten. Nije mogao povjerovati da mu se sin odlu io tako nisko spustiti. Nije ga u asavalo to su se zaljubili jedno u drugo. Znao je da su takve stvari mogu e. Ali da imaju seksualne odnose, to je bilo neodgovorno i neoprostivo! Okrivio je sina. Stariji je i znao je da to ne smije initi! Kad su se za nekoliko sati vratili ku i, bio je blijed od bijesa. Odlu no je u ao u ku u i odmah se suo io sa Santijem. - Ovo to ti namjeravam re i ne e se pro iriti izvan ku e.

Razumije ? zare ao je stisnuv i ake od bijesa. Chiquita je briznula u pla kad je ula o emu je rije . Znala je to e to u initi njihovoj obitelji. Njezin odnos s Annom postat e nategnut. Osje ala se krivom za sinovljevu pogre ku i o ajni ki ga sa alijevala. No, ni s kim nije podijelila svoje osje aje. Miguel i Chiquita su znali da je Sofia u enevi s ro acima i slo ili su se s Pacom i Annom da e to tajiti kako bi ljubavnici preboljeli mladena ku zalu enost. Ne smiju neko vrijeme biti u dodiru i pobrinut e se da Santi ne pi e Sofiji. Iako ih je preklinjao, nisu mu odali gdje odsjeda. Anna je bila toliko pogo ena da se u potpunosti povukla u sebe. Predala se obavljanju ku nih i vrtnih poslova, i odbijala primati posjete. Zahvaljivala je Bogu da je Hector mrtav i da ne mora posvjedo iti njezinoj sramoti. Paco ju je nje no podsje ao da ivot mora nastaviti dalje i da se ne mo e zauvijek skrivati. No, kad god bi joj to spomenuo, potaknuo bi sva u, koja bi zavr ila tako to bi Anna u suzama napustila prostoriju odbijaju i daljnji razgovor. Nakon dva tjedna odlu ila se javiti Sofiji sabranim tonom i pojasniti joj za to ju je poslala u Europu. Jo malo, du o, i vratit e se na Santa Catalinu i cijela e zbrka biti zaboravljena. Pisala joj je s ljubavlju jer se osje ala krivom. No, ni nakon tre eg pisma Sofia joj nije odgovorila. Anna to, naravno, nije mogla shvatiti. Paco joj se tako er javio i nastavio pisati jo dugo nakon to je supruga odustala. to mogu ako ne eli odgovoriti? Ne u uzalud tro iti tintu. Ionako e se uskoro vratiti! Anna mu je ljutito rekla. No, prolazili su mjeseci, a od Sofije ni rije i. Chiquita je poku ala uspostaviti razgovor, ali im bi je Anna vidjela kako dolazi, povukla bi se u ku u. Nekoliko puta ju je nazvala i svaki put bila odbijena. Tek kad joj je napisala pismo preklinju i je da porazgovaraju, Anna je popustila i pristala na posjet. Ispo etka je atmosfera bila te ka. Sjedile su jedna nasuprot drugoj, a tijela su im bila uko ena kao da se spremaju svaki tren baciti u okr aj. Razgovarale su o svakodnevnim stvarima poput Panchitove kolske uniforme, kao da se ni ta nije dogodilo, ali gledale su se umornim i zacakljenim o ima. Nisu dugo mogle glumiti. Na posljetku se Chiquita slomila i briznula u pla . Oh, Anna, toliko mi je ao! Sve je to moja pogre ka rekla joj je izbacuju i ruke prema urjakinji i preklinju i je. Anna je obrisala

suzu s obraza. - I meni je ao. Znam da Sofia mo e biti prepredena. Oboje su krivi odvratila je. Zapravo je eljela okriviti Santija, ali znala je da i Sofia mora snositi dio odgovornosti. - Kako nisam predosjetila to e se dogoditi? Trebala sam biti obazrivija nastavila je Chiquita alobnim tonom. Mislila sam da jednostavno zajedno provode vrijeme, ni ta drugo! Uvijek su to radili. Nismo mogli znati da se pona aju neodgovorno! - Znam. Va no je da Sofia provede nekoliko godina ne odr avaju i kontakt ni s kim. Kad se vrati, ta e ih zalu enost pro i. - Vjerojatno e misliti kako su se glupo postavili rekla je Chiquita s nadom. Mladi su. To je tek mladena ka ljubav! Anna se uko ila. Tako se mladi ne pona aju, Chiquita. Tjelesni in vo enja ljubavi nema veze s mladena kom zalu eno u i ne smijemo to zaboraviti grubo je odvratila. - U pravu si. Ne smijemo tomu oduzimati va nost pokorno se slo ila Chiquita. - Santi ima seksualnog iskustva, a Sofia je, unato svim grijesima, bila djevica i ostala bi to do vjen anja. Neka joj Bog pomogne uzdahnula je melodramati no. Sad e je suprug trebati prihvatiti kakva jest. Rabljena roba! Chiquita je po eljela podsjetiti urjakinju da su u pitanju sedamdesete i da se na seks druk ije gleda nego u njezino vrijeme. Nije li se u ezdesetima dogodila najva nija seksualna revolucija? No, Anna je smatrala da se nije stigla pro iriti iz Europe u Argentinu. Europljanke se mogu spustiti na razinu obi ne drolje jednom se o tro obrecnula. Ali moja e k i biti dama prve bra ne no i! - Santi uistinu posjeduje iskustvo. Isto tako je mu ko i stoga u potpunosti preuzimam odgovornost. Ne znam kako ti se ispri ati. Zapravo bi on trebao do i i osobno to u initi rekla je Chiquita, spremna u initi bilo to kako bi popravila lo e odnose. - Ne elim ga jo vidjeti, Chiquita odbrusila je Anna. Mora shvatiti da sam na rubu ivaca. Ne mogu se jo suo iti s ovjekom koji mi je zaveo k er. Chiquitina donja usnica je zadrhtala i vrsto je stisnula zube suzdr avaju i se baciti u Santijevu obranu. Odlu ila je prije i preko njezinih rije i i pomiriti se.

- Obje patimo, Anna diplomatski joj je rekla. Ne vrije ajmo se stoga optu bama. to je u injeno, u injeno je i ne mo emo povratiti vrijeme, iako bih dala sve na svijetu kad bih to mogla u initi! - Da, i ja isto odgovorila je Anna razmi ljaju i o protra enom ivotu. Neka mi Bog oprosti nadodala je glasom koji joj se oteo duboko iz grla. Chiquita se namr tila. Izgovorila je te rije i gotovo apatom. Je li ih trebala uti? Nasmije ila joj se i oborila pogled. Iako je razgovor bio mu an, uspjele su ga izdr ati i kad se Chiquita kona no vratila ku i, izmu eno je legla na krevet i zaspala. Ponovno su uspostavile komunikaciju, ali znala je da e biti potrebne godine kako bi im se odnos vratio u normalu. Agustinu i Rafaelu bilo je re eno da se Sofia zaljubila u Santija i da su je poslali u Europu kako bi ga preboljela. Otac to nije prikazao tragedijom, ali naga ali su da je rije o ne emu daleko ozbiljnijem ako je morala napustiti dr avu. Zacijelo je u pitanju bilo vi e od zaljubljenosti. Rafael se u sestrinu obranu suo io sa Santijem i okrivio ga da je bio neodgovoran. Bio je stariji, imao priliku ivjeti vani i nije ju trebao poticati ni na to. Nije li bila tek dijete? Uni tio joj je budu nost! Kad se vrati, ne elim te vidjeti u njezinoj blizini, razumije ? No, Rafael nije znao da se Sofia ne namjerava vratiti i da se Santi sprema odletjeti k njoj i pridru iti joj se im mu to odobri. Agustin je u ivao u skandalu. Cvao je zbog intrige i tra a. Znao je le ati na travi i analizirati situaciju s Angelom, Sebastianom i Niquitom. ak se i potrudio biti blizak sa Santijem, nadaju i se da e mu se povjeriti i ispri ati sve pojedinosti njihove veze. Je li to bila veza? Jesu li doista spavali? to su njegovi roditelji rekli? to e u initi kad se Sofia vrati? Voli li je? No, ostao je razo aran, jer mu Santi nije ni ta razotkrio. Fernando je bio odu evljen da mu je brat zapao u neprilike. Kona no je pao s pijedestala! Vi e nije zlatni heroj! A Sofia? Ona ga je ionako oduvijek iritirala, neprestano se prenema u i, ubacuju i im se u polo utakmice i motaju i se u Santijevu dru tvu. Njih dvoje uvijek su druge gledali s visoka i zaslu ili su to! Jednim udarcem ubio je dvije muhe i osje ao se desetak centimetara vi im. Koliko se god Santi trudio prikrivati jad, na licu mu se moglo pro itati koliko pati. epanje mu se pogor alo, a no i je provodio u

suzama. S nestrpljenjem je i ekivao Sofijino pismo, kako bi joj se mogao pridru iti. elio je da ga razuvjeri kako ga jo uvijek eli. elio joj je re i da je eka. I da je voli. Kad je Maria na posljetku saznala da su joj brat i ro akinja bili ljubavnici, izderala se na majku: - Za to mi nisi rekla, mama! Morala sam to saznati od Encarnacion! I to posljednja! Zar nisi imala povjerenja u mene? Bila je bijesna na ujnu i ujaka i izbjegavala ih, a brata je krivila to joj je prijateljicu uvalio u nepriliku. I ekivala je pismo u kojem e joj se Sofia ispri ati to se nisu oprostile i to joj se nije povjerila. Bila je zaprepa tena da ni ta nije posumnjala, ali kad se zamislila nad proteklim ljetom, s tugom se prisjetila koliko je bila suvi na u njihovu odnosu. esto su je isklju ivali i ostavljali da se igra s Panchitom. Znali bi sami oti i na jahanje ili igrati tenis. No, kako se naviknula na to tijekom godina, nije se bunila. Oduvijek je bila zahvalna kad bi je uklju ili u dru enje i ponizno prihvatila kad bi je odbili. Ne, zapravo nije bila iznena ena to to nije primijetila, jer nije bila jedina. Nitko drugi nije uo io da se ne to doga a me u njima. Sofia je oduvijek bila prepredena, ali nikad nije o ekivala da e postati rtvom njezinih spletki. Sjetila se sva e nekoliko godina ranije kad joj je priznala da je zaljubljena u Santija. Da ju je saslu ala i poku ala razumjeti, bi li joj se onda povjerila? Pomirila se s injenicom da je djelomi no kriva to je Sofia pred njom tajila vezu sa Santijem, ali jo uvijek je bila ljuta i ljubomorna, i to je potrajalo tjednima. ekala je da joj se javi pismom. Mjesec dana poslije, kad je kona no na njihovu adresu u Buenos Airesu stiglo pismo, nije bilo naslovljeno na nju, ve na Santija. A on se pre etavao svakog jutra nesretno poput medvjeda zarobljenog u kavezu nadaju i se da e ga tanka, plava koverta izvu i iz o aja. Miguel je instruirao Chiquitu da pregleda pristiglu po tu i izvadi bilo kakva pisma koja bi mogla biti od Sofije, prije no to ih uspije prona i. Ali Chiquita nije mogla gledati kako joj sin sve vi e tone u samo u i tugu, te ih je po ela namjerno ostavljati na stolu dovoljno dugo kako bi ih uo io. Santi je bio zahvalan majci, iako nikad nisu otvoreno porazgovarali o tome. Oboje su se pretvarali. Svako jutro provjerio bi pisma, koja su ve inom bila naslovljena na njegova oca, i gledao

kako mu se gubi nada. Ono to Santi i Chiquita nisu znali jest da i Maria svako jutro provjerava pristiglu po tu pri odlasku na sveu ili te, a prije no to je vratar odnese u njihov stan. Kad je ugledala pismo, uzela ga je i prou ila rukopis. Nije bio Sofijin, a na omotnici se nalazila francuska po tanska marka, ali je naga ala da je zacijelo od nje. Koga drugog poznaje u Francuskoj? O igledno je rije o ljubavnom pismu i o igledno je bilo napisano i poslano kako ga nitko ne bi mogao otkriti. Ponovno se osjetila isklju enom i povrije enom. Zapanjuju a bol stegnula joj je grlo i oduzela dah. Toliko je bila bijesna da nije mogla zaplakati. Ljubomora ju je savladala i progutala u jednom zalogaju, i po eljela je povikati koliko je nepravedno to to ine. Nije li joj prijateljica? Kako joj je mogla tako be utno okrenuti le a? Nije li joj, na posljetku, bila najbolja prijateljica? Zar se to ne ra una? Uvukla se u spava u sobu i zaklju ala vrata. Skinula je cipele i legla na krevet ugurav i noge ispod pokriva a. Dugo je prou avala pismo pitaju i se to u initi. Znala je da bi ga morala predati Santiju, ali bila je toliko bijesna da nije mogla razumno razmi ljati. Ne e im dopustiti da se izvuku! Neka pate koliko ona pati! Rastrgnula je omotnicu i izvukla pismo te odmah prepoznala Sofijin neuredan vrakopis. Pro itala je prvu re enicu. Mojoj ljubavi. Okrenula je list kako bi se uvjerila da je pismo uistinu Sofijino. Da, njezin potpis. Srce mi tu e u i ekivanju tvog skorog dolaska. Da mi nisi obe ao do i, mislim da ne bi kucalo. A nakon toga: Chofi. Tako zna i! Santi joj se namjerava pridru iti! Ali ne mo e oti i! Ne mo e me i on napustiti! Ne oboje! Zar su isplanirali zajedno pobje i i nikad se vi e ne vratiti? to e mama i tata pomisliti? Umrijet e od tuge! S gor inom je zaklju ila da ne mo e to dopustiti. Ako Santi ode, nikad se vi e ne e mo i vratiti u Argentinu i alit e svoju odluku dok je iv. Nijedno od njih ne e se mo i vratiti! Odlu ila je skovati plan i srce joj se odmah usplahirilo. Ako spali pismo, Sofia e pomisliti kako je promijenio mi ljenje. Izdr at e tri godine u Europi, preboljeti ga i vratiti se kako je isplanirala. S druge strane, ako Santi sad krene za njom, nitko od njih dvoje nikad se vi e ne e vratiti, a ne e mo i podnijeti da ih oboje izgubi! Zapisala je Sofijinu adresu u dnevnik i to unatra ke, za slu aj da Santi odlu i prekopati joj po stvarima. Vratila je potom pismo u

omotnicu. Nije pro itala ostatak. Nije se mogla prisiliti pro itati pojedinosti njihove veze, ak ni kako bi uta ila radoznalost. Iza la je na balkon s kutijom ibica i zapalila ga. Potom ga je spustila u teglicu cvije a i ostavila da izgori, sve dok na kraju nije preostala hrpica paperjastog pepela, koji je ugurala u zemlju. Potom se sklup ala, zabila glavu u ruke i briznula u pla . Znala je da to nije smjela u initi, ali poku ala se uvjeriti kako e joj na kraju oboje biti zahvalni. Nije to inila samo radi sebe, ve radi njih i njezinih roditelja, ija bi se srca slomila kad bi ih Santi zauvijek napustio. Mrzila je Sofiju, ali je istodobno eznula za njom. Nedostajala joj je. Nedostajale su joj njezine promjene raspolo enja, njezina razdra ljivost, o tar um i bespo tedan humor. Osje ala se povrije enom i iznevjerenom. Zajedno su odrasle i sve su dijelile. Oduvijek je bila sebi na, ali nikad je prije nije isklju ivala. Ne na taj na in. Za to joj se ne javlja? Zar joj uop e nije va na? Zar njezin glas nema nikakvu vrijednost? Gadila joj se pomisao da joj je bila tek tene i da nikad nije cijenila njezinu vjernost. E pa sad je gotovo i sad e patiti onoliko koliko ona pati! Sad e znati kakav je osje aj odnositi se prema nekome kao da ne vrijedi pi ljiva boba! Kad je poslije shvatila to je u inila, spopala ju je u asna gri nja savjesti i zaklela se da nikome ne e priznati. Pogledala je svoj odraz u ogledalu i vi e se nije mogla prepoznati. A kad je stiglo novo pismo, nedugo nakon prvog, osjetila je kako joj eludac izjeda krivnja. Nije o ekivala da e se ponovno javiti. Na brzinu ga je skrila na dnu torbe i poslije osudila na smrt kao i prethodno. Nakon toga vrebala je po tu svako jutro prepredeno u profesionalnog lopova. Uhva ena u zamku zbog prija njih prijevara, vi e se jednostavno nije mogla zaustaviti. Vikendi vi e nisu bili isti otkako je Sofia oti la. Sve to je preostalo nakon njezina odlaska bio je gorki talog i neprijateljstvo dviju obitelji, koje je prijetilo uni titi njihovo bri no njegovano jedinstvo. Ljeto se povuklo i nastupila je zima. Zrak je mirisao po spaljenom li u i vla noj zemlji, a atmosfera na farmi bila je melankoli na. Obje obitelji zatvorile su se svaka u svoju ku u. Subotnji asado isprala je ki a i uskoro je spaljena zemlja, gdje se neko radio ro tilj, postala tek lokva blatne vode simboliziraju i kraj jednog razdoblja. Kako su se tjedni pretvarali u mjesece, Santi je postajao sve

o ajniji. Nije mogao stupiti u kontakt sa Sofijom i zapitao se to je sprje ava da mu se javi. Zacijelo je to dio strategije da ga preboli. Majka mu je bila suosje ajna, ali realisti na. Posavjetovala ga je da nastavi sa ivotom i zaboravi na nju. Ima jo mnogo djevojaka. Otac mu je rekao da se prestane duriti. Uvukao se u nevolju i to sad? Svima nam se to doga a u odre enom razdoblju ivota. Trik je progurati se i izvu i. Zakopaj se u studij i poslije e ti biti drago to si to u inio. Bilo je o igledno da su oboje bili duboko razo arani njime, ali bilo je besmisleno prisiljavati ga da jo vi e pati. Znali su da su ga ve dovoljno kaznili. Sofia mu je ispunjavala svaki trenutak, bilo da je spavao i mu no sanjao, ili ljutito jahao nizinom. Provodio je svaki vikend na farmi ponovno prolaze i njihovim putevima i nostalgi no prelaze i rukom preko simbola urezanih u koru ombu stabla. Mu io se sje anjima. Sklup ao bi se poput djeteta i plakao sve dok vi e ne bi imao snage jecati. U srpnju te godine Juan Domingo Pern, predsjednik republike Argentine, umro je nakon svega osam mjeseci provedenih na vlasti, a nakon to se vratio iz izgnanstva u listopadu prethodne godine. Bilo da je bio voljen ili preziran, trideset je godina bio ivio u oku javnosti. Tijelo mu nije bilo balzamirano, a sprovod jednostavan i organiziran prema uputama koje je ostavio. Njegova druga supruga, Isabel, zauzela je predsjedni ki polo aj, nakon ega se zemlja strmoglavila u propast. Bila je intelektualno ograni ena i oslanjala se na makijavelisti kog savjetnika, biv eg policajca i astrologa, Josa Lopeza Regu, nazvanog El Mago ( arobnjak), koji je tvrdio kako mo e probuditi mrtve i razgovarati s arhan elom Gabrijelom. ak joj je pomagao pri dr anju govora nijemo joj oblikuju i rije i, koje mu je navodno izgovarao Pernov duh. No, zemlja je krvarila na sve strane. Ni Isabel, ni Lopez Rega nisu to mogli zaustaviti. Kad su se gerilci pobunili, do ekale su ih El Magove smrtne postrojbe. Paco je predvi ao da e Predsjednica vrlo skoro biti svrgnuta. - Neko je plesala u no nom klubu i nije mi jasno to radi u politici. Za to se ne bavi onim u emu je dobra? I bio je u pravu. U o ujku 1976. Isabel je vojnim pu em svrgnuta s vlasti i stavljena u ku ni pritvor. Pod zapovjedni tvom generala Videle nastavljen je krvavi rat protiv bilo kakvog oblika

opozicije. Vojska je skupljala, mu ila i ubijala ljude osumnji ene za subverzivno i protuvladino djelovanje. Zapo elo je razdoblje terora. Dvadeset i prvo poglavlje eneva, 1974. Sofia je sjedila na klupici koja je gledala na duboko i plavo enevsko jezero. No, njezine su krvave i nate ene o i bile prikovane za daleke planine. Iako je nebo bilo vedro i predivno poput razli ka, bilo je poprili no hladno. Sjedila je u kaputu od ov je ko e i vunenoj kapi i drhtala. Dominique ju je poku ala nagovoriti da ne to prezalogaji. to e Santi re i kad je vidi jadnu i nikakvu? Ali nije joj bilo do hrane. Po et e jesti im joj stigne njegovo pismo. U enevu je do la po etkom o ujka. Bio joj je to prvi posjet Europi i odmah su je zapanjile razlike na koje je nai la. Grad je bio pretjerano uredan, a ulice iste i ravne. Izlozi du ana bili su obrubljeni blje tavim mjedom, a njihova unutra njost luksuzno ure ena i namirisana. Svi su vozili moderne automobile, a ku e nisu bile unaka ene burnom povije u poput gra evina u Buenos Airesu. No, unato urednosti i sjaju, Sofiji je nedostajala luda razigranost njezina rodnog grada. Restorani su se u enevi zatvarali u jedanaest, a u Buenos Airesu tek su se budili u to vrijeme i nastavljali ivjeti do sitnih jutarnjih sati. Nedostajali su joj ivost, bu ni kafi i, uli ni zabavlja i, miris benzina i pe ene karamele, lajanje pasa i vriska djece, cjelokupni uli ni ambijent Buenos Airesa. eneva je bila tiha. Pristojna, kozmopolitska i kultivirana, ali tiha. Iako su joj roditelji ve pri ali o njima, Sofia je tada prvi put upoznala o eva ro aka Antoina i njegovu suprugu Dominique. Antoine je bio o ev brati iz drugog koljena i ve se naslu ala o njemu iz pri a o londonskim danima, kad su otac i on zajedno lutali poput lova kih pasa. Majka joj je pak rekla da je ivjela s njima u Kensingtonu za vrijeme zaruka i Sofija se prisje ala da joj se Dominique nije dopala smatraju i je pretjeranom, to god to zna ilo. No, ni Dominique nije zavoljela Annu zbog njezina oportunisti kog karaktera. S druge strane, Sofia joj se dopala im ju je ugledala. Strahovito ju je podsje ala na Paca. Sofiji je laknulo kad je shvatila koliko su Antoine i Dominique simpati ni. Antoine je bio velik i duhovit, a govorio je engleski s jakim francuskim naglaskom i u po etku je mislila kako to

namjerno radi kako bi je nasmijao. Smijeh joj je uistinu bio potreban kad je stigla. Naravno, im je Antoine to shvatio, nastavio ju je uveseljavati. Dominique je bila u etrdesetima. Imala je bujne obline, iskreno i velikodu no lice i velike, plave o i koje bi se irom rastvorile kad god bi pokazale zanimanje. Svoju je dugu, plavu kosu (za koju je iskreno priznala da je umjetna) uvijek, ba uvijek, to kastim rup i ima vezala u rep tvrde i kako imaju sentimentalnu vrijednost. Naime, jedne je ve eri u pari koj operi brisala o i rukavom svilene haljine i Antoine, koji je sjedio iza nje, primijetio je to i ponudio joj svoj to kasti rup i . U sje anje na taj dan odlu ila ih je zauvijek nositi. Bila je glasna i vatrena, ali ne samo u na inu na koji bi se smijala, poput velike, egzoti ne ptice, ve i u na inu na koji se odijevala. Uvijek je nosila lepr ave hla e ivih boja i duge ko ulje, koje je kupovala u egzoti nom du anu Arabesque u ulici Motcomb u Londonu. Na svakom je prstu imala blje tavi prsten. Mogu poslu iti kao bokser kad je potrebno. Ispri ala joj je kako je jednom prilikom izbila la ne zube nekom prokletom egzibicionistu na stanici podzemne eljeznice kod Knightsbridga. Da je bio obdaren, rukovali bismo se nadodala je aljivim tonom. London je nevjerojatno mjesto! Jedino sam tamo uspjela naletjeti na egzibicioniste i do ivjeti prijetnje, i svaki put na podzemnoj. Potom je nadodala cini no: - Sje am se jednog prljavog tipa, koji mi je jedva mogao do i do pupka. Sje am se kako me pogledao olovnim o ima i zaprijetio: Jebat u te. Odmjerila sam ga i odbrusila da u pobijesniti ako saznam da se to dogodilo. Toliko se prepla io da je sjurio na idu oj postaji poput ofurene ma ke. U ivala je okirati ljude. Sofia je bila osupnuta ljubi astim i svjetlucavo-plavim sjenilom koje je koristila kako bi naglasila boju o iju. Za to bih koristila prirodne boje? Priroda to mo e sama u initi da eli odvratila je i nasmijala se kad ju je upitala za to bira tako ive boje. Pu ila je cigarete s dugom, crnom mu tiklom poput princeze Margaret i bojala nokte krvavocrvenim lakom. Bila je puna samopouzdanja, tvrdoglava i drska. Iako se majci upravo zbog tih vrlina nije dopala, Sofia joj se divila, to i nije bilo iznena enje. Ionako su se ona i majka rijetko mogle slo iti.

Antoine i Dominique ivjeli su u rasko i. Posjedovali su veliku, bijelu ku u na Quai de Cologny, koja je gledala na jezero. Dok je Antoine provodio duge sate bave i se financijama, njegova je supruga pisala romane. Pune seksa i ubojstava odgovorila je s osmijehom, kad ju je Sofia priupitala o emu pi e. Po eliv i je razvedriti, dala joj je da pro ita Golu osumnji enicu. Iako Sofia nije bila previ e zainteresirana za kvalitetnu knji evnost, odmah je shvatila da je roman zastra uju e lo . Ipak, djela su joj se dobro prodavala i neprestano je jurila na intervjue i autorske ve eri. Osim toga, imali su dvoje djece u pubertetu: Delfine i Louisa. Sofia je shvatila da joj mo e vjerovati im je Dominique iskazala suosje anje prema situaciji u kojoj se nalazi. Zna , chrie, prije mnogo godina imala sam burnu aferu s jednim Talijanom. Voljela sam ga svim srcem, ali roditelji su rekli da nije dovoljno dobar za mene. Imao je mali du an s ko om u Firenci. U to sam vrijeme ivjela u Parizu, a roditelji su me poslali u Firencu kako bih studirala umjetnost, a ne mu karce. No, mogu ti re i, chrie, da sam vi e nau ila o Italiji s Giovannijem nego to bih nau ila na fakultetu. Nasmijala se dubokim, grlenim glasom. A sad se ne mogu sjetiti ni kako se preziva! Bilo je to tako davno. Poku avam ti re i, chrie, da znam kako se osje a . Plakala sam mjesec dana. No, Sofia je plakala dulje od mjesec dana. Dok je tako le ala jednog ki nog poslijepodneva na Dominiqinom bijelom prekriva u od damaska, odlu ila joj je sve ispri ati. Od trenutka kad se Santi vratio iz Amerike do trenutka kad su se posljednji put poljubili ispod ombu stabla. Prepustila se sje anjima, a Dominique se naslonila na jastuke, pu e i cigaretu za cigaretom i suosje ajno slu ala svaku njezinu rije . Nije izostavila nijednu pojedinost i opisala joj je kako su vodili ljubav bez mrvice srama. Pro itav i njezine romane, znala je da je ni ta ne mo e okirati. I Dominique joj je odmah pru ila podr ku. Nije mogla shvatiti za to im Anna i Paco nisu dopustili da se vjen aju i zadr e dijete. Da joj je ona mati, ne bi im se isprije ila na putu. No, naga ala je da to zacijelo nije cijela pri a i okrivila je Annu. To uop e ne nalikuje Pacu rekao je Antoine kad mu je supruga prepri ala Sofijine rije i. Potom su porazgovarali o bebi. Sofia je odlu ila zadr ati je. U pismu sam ga izvijestila da sam trudna, jer znam da bi elio da rodim. Bit e predivan otac! Donijet u bebu sa sobom u Argentinu i

roditelji se vi e ne e mo i uplitati. Imat u vlastitu obitelj i ovaj e u as onda okon ati! Dominique ju je podr ala u odluci. Naravno da ne bi trebala pobaciti dijete! Nije li to barbarski in? Bit e ponosna pomo i joj iznijeti trudno u i uvati tajnu sve dok ne bude spremna re i obitelji. Mo e ostati s nama koliko god eli rekla joj je. Voljet u te kao vlastitu k er! Ispo etka je bilo uzbudljivo. Sofia se javila Santiju im je stigla, a Dominique je odu evljeno ispisala adresu na omotnici. Potom ju je odvela u kupovinu u ulicu de Rive kako bi to proslavile i kupila joj odje u po posljednjoj europskoj modi. Nosi to dok jo mo e rekla joj je smiju i se. Oti li su na skijanje u Verbier i odsjeli u prekrasnoj Antoinovoj planinskoj kolibi, iz koje se bacao pogled na udolinu. Louis i Delfine poveli su prijatelje, koji su igrali igre ispred drhtavog plamena velikog kamina i ispunili kolibu smijehom. Potom su s velikom pompom poslali pismo s druge strane granice naga aju i da nitko ne e posumnjati u francusku marku. Zami ljala je Santija kako prima pismo i kako joj odmah odgovara. Izra unali su koliko e mu vremena biti potrebno da joj se javi i znali kad bi trebalo sti i njegovo pismo. I ekivala ga je s uzbu enjem. Kad su se predvi ena dva tjedna pretvorila u mjesec dana, a potom u dva mjeseca, raspolo enje joj je potonulo sve dok na posljetku nije prestala jesti i spavati, i po ela djelovati umorno i blijedo. Dominique joj je izorganizirala te ajeve francuskog, umjetnosti, glazbe, slikanja koji su joj trebale ispuniti dane. Moramo te zaposliti kako se ne bi prepustila nostalgiji i razmi ljanju rekla joj je. Sofia im je dopustila da se pobrinu za nju crpe i iz njih duhovnu snagu. Glazba koju je odabrala svirati na Dominiquinu klaviru bila je srcedrapateljna, teme koje je slikala bile su mra ne i melankoli ne, a nestvarna ljepota umjetni kih slika talijanske renesanse esto bi je znala navesti na suze. Dok je i ekivala pismo, pa ak i Santija vjeruju i da e se neo ekivano pojaviti na njihovu pragu, koristila se umjetno u kako bi izrazila tugu i o aj. Nastavila mu je pisati, za slu aj da prvo pismo nije dobio, ali od njega ni rije i. Nijedne jedine rije i. Bacila je pogled prema jezeru i zapitala se nije li mo da

u asnut njezinom trudno om. Mo da ne eli znati. Mo da smatra da je jednostavno bolje ako zaboravi na nju i nastavi ivjeti. A Maria? Zar ju je i ona zaboravila? Po eljela joj je pisati i dvaput ak zapo ela pismo, ali je na kraju zgu vala papir i bacila ga u vatru. Bilo ju je suvi e sram i nije znala kako se opravdati. Ogledala se oko sebe i osmotrila sitne, krhke cvjetove kako se probijaju kroz snijeg. Prolje e je ve na vratima, a ona nosi dijete. Ne bi li trebala biti sretna? No, nedostajala joj je Santa Catalina s vru im, ljetnim danima i sparne sijeste, koje su provodili na tavanu kad ih nitko nije mogao prona i. Kad je krenula ku i, ugledala je Dominique kako joj mahnito ma e s balkona dr e i u ruci plavu kovertu. Pojurila je cestom vedra srca. Svje zrak iznenada joj je ispunio plu a i zapljusnuo je mirisom prolje a. Dominique joj se smije ila od uha do uha, a bijeli zubi blje tali su joj izme u grimiznih usnica. - Bila sam u takvom isku enju! Po uri! Reci mi to ka e nestrpljivo joj je rekla. Kona no joj se mladi javio! Sad e joj se opet vratiti osmijeh na lice! Sofia je zgrabila pismo i pogledala rukopis na prednjici. Oh zastenjala je od razo arenja. Od Marije je. Mo da je pisala u njegovo ime! Vjerojatno su mu zabranili da mi se javi! Rastrgnula je omotnicu i o ima preletjela re enice ispisane urednim i ki astim rukopisom. Oh, ne uskliknula je i briznula u pla . - to je, chrie? to ka e? odvratila je Dominique u panici. Sofia se sru ila u naslonja i prepustila joj da pro ita pismo. - Tko je Maxima Marguiles? upitala je ljutitim tonom. - Ne znam zajecala je Sofia slomljena srca. Maria ka e da se vi a s Maximom Marguiles! Kako mo e? Tako brzo? - Vjeruje li joj? - Naravno da joj vjerujem! Bila mi je najbolja prijateljica! - Mo da izlazi s nekim kako bi pokazao obitelji da mu nije stalo do tebe. to ako glumi? Sofia je podigla glavu. Misli ? - Pametan je, zar ne? - Da. Ja sam izlazila s Robertom Lobitom iz istog razloga odvratila je i odmah se razvedrila. - Roberto Lobito? - Potpuno druga pri a odmahnula je rukom.

- Jesi li rekla Mariji za vezu sa Santijem? Sofia je osjetila kako joj se eludac ste e. Trebala joj je re i! - Ne. Tajili smo vezu. Nisam nikome rekla. Nisam mogla! Oduvijek sam bila iskrena s Marijom, ali... jednostavno joj nisam mogla re i! - Zna i, misli da Maria ne zna nastavila je Dominique. - Ne znam odgovorila je i nervozno zagrizla nokat. Ne, zacijelo ne zna. Da zna, ne bi me po eljela povrijediti i re i mi za Maximu. U tom bi slu aju spomenula i na u vezu, jer smo bile najbolje prijateljice. Zacijelo ne zna. - Onda joj se Santi najvjerojatnije nije povjerio, zar ne? - Tako je. - U redu. Da sam na tvom mjestu, pri ekala bih njegovo pismo. I Sofia je nastavila ekati. Dani su se razvukli u ljeto i sunce je na posljetku rastopilo snijeg, a seljaci su pustili krave iz staja kako bi slobodno lutale me u planinskim cvije em i visokom travom. Do svibnja ve je bila u etvrtom mjesecu trudno e. Trbuh joj je bio okrugao, a ostatak tijela mr av i upao. Dominiqin lije nik rekao je da e nanijeti zlo djetetu, ako se ne bude pravilno hranila. Stoga se prisilila jesti zdravo i piti dovoljno svje e vode i vo nih sokova. Dominique je bila zabrinuta i molila se da joj se Santi javi. Ali ni ta. Jo dugo nakon to se Dominique prestala nadati, Sofia nije odustala. Sjedila bi satima na klupi gledaju i u jezero i promatraju i zimu kako se rastapa u prolje e, potom kako prolje e cvjeta u ljeto i na posljetku kako ljeto umire pretvaraju i se u jesen. I osjetila je kako dio nje umire s njim. Njezina nada. Tek joj je poslije, kad je bila sposobna razmi ljati s manje emocija i objektivnije sagledati stvari, sinulo da Santi zacijelo zna njezinu adresu s obzirom da je Maria zna. A to je zna ilo samo jedno odbio se javiti. Iz njoj nepoznatog razloga odbio je uspostaviti komunikaciju i odlu io je iznevjeriti. Poku ala se utje iti opravdavaju i njegov izdajni ki potez svim mogu im razlozima, ali joj i nadalje nije bilo jasno to ga je moglo prisiliti da zaboravi koliko je zaljubljen u nju. 2. listopada 1974. godine Sofia je rodila zdravog dje a i a. Plakala je dr e i ga na prsima i promatraju i ga kako se hrani. Imao je tamnu kosu poput nje, a o i su mu bile plave. Dominique joj je rekla da se sve bebe ra aju s plavim o ima. Postat e mu zelene poput o evih

 odvratila je Sofia. Ili sme e poput maj inih nadodala je Dominique. Poro aj je bio te ak. Vri tala je dok joj je bol trgala rodnicu i zazivala Santija sti u i Dominiqinu ruku, sve dok joj gotovo nije zaustavila cirkulaciju. U tim je napetim trenucima, kad muku postupno nadomje ta olak anje i na posljetku radost, osjetila kako joj se srce prazni zajedno s rodnicom. I klonula je duhom. Izgubila je ne samo ljubavnika, ve i jedinog pravog prijatelja. I ponovno se prepustila o aju. No, im je uzela dijete u naru je, odu evljenje joj je privremeno nadomjestilo prazninu u srcu. Rukom mu je pre la preko mrljama prekrivenog obraza, pomilovala an eosku kosicu i udahnula topao miris. Dok se hranio, poigravala se njegovom si u nom ru icom koja se posesivno i gr evito dr ala njezine odbijaju i je otpustiti, pa ak i kad bi zaspao. Bila mu je potrebna. S u itkom ga je gledala kako si puni elu i mlijekom, koje e ga odr ati na ivotu i pomo i mu da naraste. I dok ga je dojila, udan, ali ugodan osje aj ispunjavao joj je eludac. Imala je osje aj kao da je ne to vu e iznutra. Osim toga, svaki put kad se spremao briznuti u pla , predosjetila bi to u solarnom pleksusu. Odlu ila ga je prozvati Santiguito. Maleni Santiago. I znala je da bi se Santi slo io s tim da je uz nju. No, nakon inicijalne radosti Sofijina vizija ponovno se smrknula. U inilo joj se da joj budu nost ne donosi ni ta dobra i upala je u krizu samopouzdanja. Prepustila se zastra uju em osje aju panike. inilo joj se da joj je netko stisnuo plu a i oduzeo mo disanja. Kako e se sama brinuti za bebu? Ni ne zna to joj je initi! Ne bez Santija! Ne bez Soledad! Otvorila je usta namjeravaju i zavri tati, ali umjesto toga dug i tihi jecaj otisnuo joj se s usana. Ostala je posve sama i ne zna kako se suo iti sa svijetom! esto se u takvom stanju znala prisjetiti Marije. udjela je podijeliti svoju nesre u s njom, ali nije znala kako. Osje ala se krivom. Ako Maria zna za nju i Santija, to je bilo mogu e, zacijelo se osje a iznevjerenom. Postala je uvjerena u to kad su joj prestala pristizati njezina pisma. I tad se prvi put osjetila odsje enom od svega poznatog. Koliko god je poku avala zavoljeti enevu, poistovje ivala ju je samo s patnjom. Kad god bi pogledala kroz bolni ki prozor i zagledala se preko drhtavih planina u daljinu,

sjetila bi se to je izgubila. Izgubila je i Santijevu i Marijinu ljubav. Izgubila je voljen dom, sve to je neko poznavala i u emu se osje ala sigurno. Bila je sama i napu tena, i nije znala kamo oti i. Kamo god da ode, koliko god daleko, ne e mo i pobje i pred sobom i patnjom koju nosi u sebi! Nakon to je provela tjedan dana u bolnici, Sofia je bebu donijela ku i na Quai de Cologny. Imala je dovoljno vremena porazmisliti o svemu. Nije joj bilo lako donijeti odluku, ali bilo je o igledno da Santi ne eli ni nju, ni dijete. Dakle, ne mo e se vratiti ku i u Argentinu, ali isto tako ne namjerava oti i u Lausanne, kao to su roditelji isplanirali. Jo u o ujku oboje su poku ali stupiti u dodir s njom i opravdati svoje postupke. Otac joj se e e javljao od majke, no kako nijednom nije odgovorila, na posljetku su odustali. Pretpostavljala je kako o ekuju da e se sve vratiti u normalu kad se vrati ku i, ali bila je odlu na ne u initi to. Pojasnila je Dominique kako ne mo e podnijeti pomisao da e biti u Argentini bez Santija, a eneva joj je pretiha kako bi izgradila u njoj karijeru. Odlu ila je oti i u London. - Za to ba London? odvratila je Dominique. Bila je duboko razo arana da ih namjerava napustiti. Zna da mo e odsjesti kod nas. Ne mora oti i! - Znam. Ali moram se maknuti od svega to me podsje a na Santija. Volim biti ovdje s vama. Ti i Antoine jedina ste mi obitelj, ali elim ponovno zapo eti ivot. Uzdahnula je i oborila pogled. Dominique je bilo jasno da je postav i majka, prerasla iz djeteta u enu. Ipak, nije blje tala postporo ajnim sjajem poput mladih majki. tovi e, izgledala je tu no i inilo joj se da okoli a u vezi ne ega. - Mama i tata su se upoznali u Londonu nastavila je govorim engleski, a zahvaljuju i djedu koji potje e iz sjeverne Irske, posjedujem britansku putovnicu. Osim toga, u Londonu me nikad ne bi potra ili, a u enevi bi, upravo kao u Parizu, ili panjolskoj. Ne, odlu ila sam. Odlazim u London. London ju je oduvijek op injavao. Poha ala je englesku kolu San Andres u Buenos Airesu i imala prilike uti o engleskim kraljevima i kraljicama, smaknu ima, vje anjima i pompi na kojima se izgradila monarhija. Otac joj je obe ao odvesti je jednog dana u London, a sad ima priliku sama oti i.

- Chrie, to e raditi u Londonu s bebom? Ne mo e je sama odgajati! - Ne nosim ga sa sobom odgovorila je zagledav i se u perzijski sag. Dominique je ostala u oku. O i su joj gotovo ispale iz duplji i s u asom joj se zagledala u lice. - to namjerava u initi? Ostaviti ga kod nas? ljutito je promucala, pomisliv i kako je zacijelo u pitanju postporo ajna depresija. - Ne, ne, Dominique odgovorila joj je umorno. elim ga smjestiti u dobru i lijepu obitelj koja e se brinuti za njega. Mo da u obitelj koja ve dugo eli imati dijete... Molim te, prona i mi takvu obitelj, Dominique rekla joj je mole ivim glasom, ali na licu joj se ocrtavala odlu nost. Vi e nije imala suza. Vi e nije imala to oplakati. Iscrpila se i srce joj je otupjelo. Antoine i Dominique posjeli su je i poku ali uvjeriti u suprotno dok je ki a plju tala do aravaju i njezine osje aje. Santiguito je mirno spavao u svom kreveti u, zamotan u Louisov stari al i gledaju i ga pojasnila im je da ne mo e zadr ati dijete koje ju podsje a na Santijevu izdaju. Premlada je i ne zna kako se nositi s tim, a budu nost joj izgleda poput velike crne rupe, koja je nemilice privla i k sebi. Ne e ga zadr ati. Antoine ju je upozorio da je rije o ljudskom bi u za koje je odgovorna. Maleni nije igra ka koju mo e tek tako podariti. Dominique je nje no nadodala da e zaboraviti na Santija, jer e Santiguito razviti vlastitu osobnost i prestat e je podsje ati na njega. Ali nije ih slu ala. Ako sada ode, manje e je boljeti. Tek je beba. No, ako ostane, nikad ga ne e mo i otpustiti, a mora to u initi! Premlada je da se brine za njega i ne mo e ga odnijeti u novi ivot koji je spremna zapo eti. Ne, donijela je odluku. Dominique i Antoine nastavili su raspravljati to u initi kad je Sofia odvela Santiguita u etnju oko jezera. Nisu eljeli dati dijete na usvojenje. Znali su da e joj biti ao to je to u inila. Jo je mlada i nesposobna je sagledati budu nost. Neiskusna je i ne zna da e ih devet mjeseci trudno e i nekoliko tjedana dru enja ispunjenog ljubavlju zauvijek vezati. U nadi da e nakon razgovora s lije nikom promijeniti mi ljenje, Dominique i Antoine su joj rekli da posjeti psihijatra. Sofia im se povinovala, ali je ponovila kako ne namjerava povu i

odluku. Provela je nekoliko sati s doktorom Baudronom, malenim ovjekom sa zalizanom, srebrno-sivom kosom i nadutim prsima poput debelog i zadovoljnog goluba, koji ju je prisilio da izanalizira trenutak po trenutak posljednju godinu svog ivota. U inila je to u potpunosti isklju iv i emocije. Du a joj se izdvojila iz tijela i uvukla u kut promatraju i je kako tu im glasom i ustima prepri ava to je sve prethodilo dolasku u njegovu ordinaciju. Nakon beskona no dugog i posve beskorisnog razgovora dr Baudron je izvijestio Dominique da je Sofia ili istraumatizirana, ili da posjeduje nevi enu mo samokontrole. Izrazio je elju da opet porazgovaraju, ali ona je to odbila. Brod kojim je trebala otploviti u nov ivot strpljivo ju je ekao, ne mijenjaju i destinaciju. im ih je uspjela uvjeriti da ne namjerava promijeniti mi ljenje, uslijedilo je potpisivanje papira i formalno upoznavanje, kako bi mogla zakonski pokrenuti proces usvojenja. Dominique je bila shrvana. Poku ala joj je pojasniti da e jednog dana po aliti svoju odluku, no Sofia je odbila saslu ati je. Dominique je na trenutak ak mogla shvatiti kako je Anni bilo s njom. Naime, kad ne bi bilo po njezinom, Sofia se nije pona ala poput an el i a, kako ju je isprva do ivjela. Bila je nasilnog temperamenta, znala se duriti i kri ati ruke, a lice bi joj poprimilo neumoljiv izraz i nikakvo umiljavanje nije ga moglo slomiti. Nije samo bila tvrdoglava, ve i ponosna. Dominique je eljela da spakira torbe i odnese dijete u Argentinu. Znala je da e se nakon prvotnog oka i skandala oluja smiriti i oboje e ponovno biti prihva eni. Ali Sofia se nije eljela vratiti. Nikad. Dok je ekala da zavr i proces usvajanja, svakim danom postajala je sve svjesnija da ostavlja sina i u ivala u svakom trenutku koji je provodila s njim. Bivalo joj je sve te e gledati ga bez suza. Znala je da ga nikad ne e upoznati kao odrasla mu karca. Nikad ne e dobiti priliku pratiti ni njegovu preobrazbu, ni sudbinu. Kome e nalikovati kao dijete? Dr ala je njegovo si u no tijelo i pri ala mu satima nadaju i se da e nekim udom zapamtiti zvuk njezina glasa ili miris njezine ko e. No, iako ju je boljelo to ga ostavlja, znala je da pravilno postupa i u odnosu prema njemu, i u odnosu prema sebi. Dominique i Antoine nevoljko su joj dali ne to novca kako bi se sna la u Londonu. Dominique je predlo ila da nekoliko no i

prespava u hotelu, prije no to iznajmi stan. Odveli su je u zra nu luku kako bi je ispratili. - to da ka em Pacu? upitao ju je Antoine poku avaju i ljutitim tonom prikriti emocije. Iako se strahovito vezao za nju, zamjerao joj je to mo e biti tako be utna. Kako se mo e samo tako odre i djeteta? Delfine i Louis najbolje su to mu se dogodilo u ivotu! - Ne znam. Reci im da sam odlu ila zapo eti nov ivot, ali nemoj re i gdje. - Na posljetku e se ipak vratiti ku i, zar ne, Sofia? nadodala je Dominique tu no odmahuju i glavom. Sofia se zagledala u njezine duge etno-nau nice. Koliko e joj nedostajati! Osjetila je kako joj se grlo ste e od suza. - Vi e mi ni ta ne preostaje u Argentini. Mama i tata su me odbacili kao da im nisam ni ta na svijetu odvratila je drhtavim glasom. - Ve smo sve to pro li, Sofia. Mora im oprostiti, ili e te gor ina izjesti i donijeti ti samo nesre u! - Ne marim. Dominique je duboko udahnula i zagrlila je. Postala joj je draga poput k eri, iako je znala da njezina k i nikad ne bi bila tako tvrdoglava. Ako ti bude to god potrebno, bilo to, mo e me uvijek nazvati. Ili se vratiti. Uvijek emo ti pomo i, chrie! Nedostajat e nam vrsto ju je zagrlila i dopustila da joj se suze izmije aju sa minkom. - Hvala ti. Hvala vam oboma zajecala je Sofia. Oh, Bo e, nisam namjeravala plakati. Ba sam prava cvilidreta! Za mrcala je i obrisala lice nadlanicom. Obe ala je da e ostati u kontaktu i da e im se javiti ako joj to zatreba. Posljednji je put podigla si u nog Santiguita. Osjetila je njegovu nje nu glavicu na usnicama i udahnula njegov topao miris. Bilo joj je strahovito te ko odvojiti se od njega i na trenutak je pomislila opozvati odluku. Ali ponovno se prisjetila da je u enevi ama ba sve podsje a na vlastitu nesre u. Ne mo e ostati! Mora zapo eti ispo etka! Zagledala se u njegovo drago, maleno lice kako bi ga upamtila i zauvijek ponijela sa sobom. Radoznalo ju je osmotrio sjajnoplavim o ima. Znala je da je se ne e sje ati. Gotovo je ne mo e ni vidjeti. Nestat e iz njegovog ivota i ne e se ni znati

da ju je neko poznavao. Ispravila se i prisilila krenuti. Potom se okrenula, prstom mu dotaknula sljepoo nicu i podigla torbu. im je pro la provjeru putovnica, progutala je knedlu u grlu, podigla glavu i prestala plakati. Zapo et e ispo etka. Zapo et e nov ivot, upravo kako joj je djed O'Dwyer obi avao govoriti. ivot je prekratak da bi ga ovjek utro io u aljenju. ivot je onakav kakvim ga u ini , Sofia Melody. Onakav je kakvim ga do ivi . a a je ili napola puna, ili napola prazna. Sve je pitanje stava. Pozitivnog stava. Dvadeset drugo poglavlje Santa Catalina, 1976. Dvije godine su pro le, a od Sofije ni rije i. Paco je razgovarao s Antoinom, koji mu je pojasnio da je oti la ne razotkriv i im gdje namjerava ivjeti. Nije eljela da znaju gdje se nalazi, niti u koju zemlju odlazi, ali Antoine je smatrao da je cijela stvar prenapuhana. Stoga je rekao Pacu da mu je rekla kako se eli skrasiti u Londonu. Annu je shrvala injenica da Sofia nije oti la studirati u Lausanne kako su isplanirali i o ajni ki je eljela stupiti u dodir s njom, kako bi je namolila da se vrati ku i. Bojala se da e odlu iti vi e ne do i. Je li bila prestroga? No, nije li trebalo dovesti u red to dijete? Ne slu e li tome roditelji? to je, uostalom, o ekivala? Da e je samo pljusnuti po ruci i re i: Nemoj to ponovno u initi, du o? Ne, zaslu ila je biti ka njena! Ta, valjda joj je to jasno? Ipak, nije li to sve sad dio pro losti? Dominique ju je razuvjerila da se pobrinula za problem, to zna i da je sve rije eno. Ma, kako se mo e tako dugo ljutiti? Otposlali su je u najboljoj namjeri i jednog dana kad to shvati, bit e im zahvalna. No, za to odbija komunicirati? ak im ni pismo nije poslala. Ni ta! A bezbroj su joj se puta javili! Anna se osje ala kao udovi te, ali se uspjela uvjeriti da Sofia prolazi kroz te ko razdoblje i da e im se na posljetku ipak vratiti. Uostalom, Santa Catalina joj je dom! Po alila se Chiquiti tvrde i kako se tvrdoglavi poput djeda. Prava O'Dwyerica! No, bol u srcu nastavila ju je mu iti. Znala je da je pogrije ila, ali to nije eljela priznati ni sebi, ni drugima. Chiquita je promatrala Santija kako mr avi i blijedi. epanje mu se pogor alo i sve je te e hodao. No, odbijao je bilo kakav razgovor. Bio je prisutan tijelom i odsutan duhom i Chiquita se poput Anne po ela nadati kako e joj se dijete jednog dana ipak

povratiti. Fernando je upisao strojarstvo na sveu ili tu u Buenos Airesu i tako er zaglibio. Ostajao bi vani nakon to bi zapo eo policijski sat, a jednom je ak uspio izgubiti osobnu iskaznicu i uvu i se u nevolju s policijom. U to su vrijeme kru ile mra ne glasine kako se hapsi ljude kojima se gubi svaki trag i Chiquita se bojala da se Fernando udru io s neodgovornim mladim socijalistima, koji su kovali zavjeru kako svrgnuti vlast. Politika nije igra otac ga je ljutito upozorio. Ako se uvali u neprilike, to bi te moglo stajati ivota! No, Fernando je poprili no u ivao u pa nji koju su mu posve ivali, jer su ga na posljetku po eli primije ivati. U ivao je u njihovoj zabrinutosti i po eo im prepri avati nevjerojatne zgode o vlastitim podvizima. Izgledalo je gotovo kao da eli da ga policija uhvati, kako bi ih prisilio da mu doka u svoju ljubav ula u i energiju i trud kako bi ga izvukli na slobodu. Otac je bijesnio, a majka plakala s olak anjem svaki put kad bi se vratio neozlije en. U ivao je emocionalno ih mu iti, jer je na taj na in znao da je voljen. Santija je rijetko vi ao, jer se kretao ku om poput duha. Be umno je dolazio i odlazio. A kad se u potpunosti posvetio studiju i pustio bradu, Fernando je zlurado zaklju io: Gle, kako mu se sre a okrenula! A sve zbog Sofije! Tako im i treba! Maria se slomila i zajecala kad joj je majka rekla da je Sofia oti la ivjeti u London ne ostaviv i nikome adresu. Sve je to moja pogre ka ponavljala je, ali nije eljela pojasniti za to. Chiquita ju je poku ala utje iti razuvjeravaju i je da e se Sofia na posljetku ipak vratiti, no zapravo se osje ala bespomo nom. Sva su joj djeca bila nesretna i inilo joj se da se samo jo Panchito smije i. U studenom 1976. godine Santiju su bile gotovo dvadeset i tri godine, ali izgledao je mnogo starije. Pomirio se s injenicom da se Sofia ne e vratiti, iako mu nije bilo jasno za to nisu uspjeli uspostaviti komunikaciju, iako su je tako bri no isplanirali. ekao je na njezina pisma, sve dok mu jednog dana nije sinulo da ih mo da otac uzima svakog jutra pri odlasku na posao. Stoga je po eo ranije ustajati kako bi u zoru prerovao po tu, ali ak ni onda nije nai ao ni na jedno jedino pismo. Na posljetku je odlu io suo iti se s Annom. Chiquita mu je u po etku govorila da je se kloni, jer joj je Anna naglasila da ga ne eli vidjeti i budno je pazio kako slu ajno ne bi naletio na nju. Ali nakon

dva mjeseca bez jedne jedine rije i od Sofije gotovo je izludio. Stoga je odlu no oti ao u njezin stan u Buenos Airesu i zatra io znati gdje se nalazi. Anna je sjedila i razgovarala s kuharom o obrocima za nadolaze i tjedan, kad se Loreto pojavila na vratima dnevne sobe. Bila je uzjapurena i drhtavim glasom najavila da je Se?or Santiago u predvorju i da je tra i vidjeti. Anna je odvratila da ga izvijesti da je iza la i da e se kasno vratiti. No, Loreto se vratila ispri avaju i se i izvijestila je da Se?or Santigao ne namjerava oti i dok se ne pojavi, pa ak i ako e morati preno iti pred vratima. Anna je popustila, otposlala kuhara i rekla Loreti da ga uvede. Kad se pojavio na vratima, izgledao je kao sjena od ovjeka. Lice mu je bilo ispijeno, a o i sive od bijesa. Pustio je kosu i bradu. I vi e nije bio zgodan. Djelovao je dekadentno i prijete e, i podsjetio je na Fernanda, koji joj se oduvijek inio mra nim. - Sjedni rekla mu je obuzdavaju i drhtanje u glasu i skrivaju i se iza tita samokontrole. Odmahnuo je glavom. Ne elim sjesti, jer se ne namjeravam dugo zadr ati. Samo mi dajte Sofijinu adresu i idem odgovorio je ravnodu nim tonom. - Slu aj, Santiago odmah je odvratila. Kako se usu uje tra iti njezinu adresu nakon to si joj oduzeo djevi anstvo? - Dajte mi je i odlazim ponovio je ne namjeravaju i zapo eti scenu. Znao je kakva je. Mnogo puta nagnala mu je majku u suze. Molim Vas prisilio se ostati pristojan. - Ne u ti dati njezinu adresu, jer ne elim da se vidite ili stupite u dodir. emu se nada , Santiago? Obratila mu se hladnim tonom zalizuju i sjajnu crvenu kosu, koja joj je bila skupljena u pund u. Ne o ekuje valjda da ete se vjen ati, je li? Zar to eli ? - Samo mi dajte adresu, do vraga! Uop e vas se ne ti e s kim se elim vi ati odbrusio je ne mogav i se vi e suzdr ati. - Kako se usu uje tako razgovarati sa mnom? Sofia mi je k i i bila je tek dijete kad si joj oduzeo nedu nost. Maloljetnica! to misli kako je meni? bijesno ga je optu ila povisiv i glas. - Ja sam joj ukrao nedu nost? Bo e, oduvijek ste bili tako pateti ni, Anna! Ne elite ni pomi ljati da je u ivala u tome, je li? Annino lice nervozno se trznulo. A u ivala je! U ivala je u svakom trenutku jer smo se voljeli! Vodili smo ljubav, Anna.

Ljubav! Nismo se seksali na ru an i prljav na in. Vodili smo ljubav. No, ne o ekujem da to shvatite, jer ne izgledate sposobni u ivati u ljubavi poput nje. Previ e ste se osu ili od gor ine i kivnje. U redu, ne morate mi dati adresu, ali prona i u je. Prona i u i adresu, i Sofiju, i o enit u je u Europi i nikad se ne u vratiti! A onda ete po aliti to ste je otjerali! Nije ekao da mu zapovijedi da iza e, ve se pokupio zalupiv i za sobom vrata. Chiquita i Miguel izgrdili su ga zbog nepristojnog pona anja, a Paco mu se obratio, iako na smireniji na in, i pojasnio za to ne mo e pisati Sofiji. Santi je bio izvan sebe i nije na njegovu licu prepoznao patnju, ni sivilo koje mu nije samo uni tilo prirodnu boju kose, ve i zlatni ten sretnijih dana. Obojica su bili shrvani. Ali Santi je bio odlu an ne odustati. Nije li mu Sofia to rekla? Dvije i po godine mu io se vrte i u glavi sve mogu e scenarije. Mo da je pisala i pismo se izgubilo. to ako je i ekivala njegovo pismo? Oh, Bo e, to ako mu je doista pisala i o ekivala da joj se javi? Toliko se zabrinuo da je po eo tonuti u o aj, sve dok Marijina savjest vi e nije mogla podnositi osje aj krivnje i natjerala je da mu sve prizna. Bila je mra na i ki ovita, zimska no . Iza ao je na balkon i zagledao se u ive ulice grada jedanaest katova pod sobom. Gledao je kao u snu kako svijet ivi ne osvr u i se na njegovu patnju. Maria je iza la kako bi mu se pridru ila, a blijede su joj usnice podrhtavale. Znala je da mu mora re i istinu. Ako to ne u ini, mo da e sko iti u smrt, a to si ne e mo i oprostiti. Stala je do njega i zagledala se u automobile. Osvjetljavali su ulicu jarkim svjetlima i glasali se trubama ni iz kakvog posebnog razloga, onako kako to Argentinci uvijek ine. Okrenula se i osmotrila mu sjenom zaklonjen profil. Nije primijetio da stoji do njega, niti je naslu ivao da mu namjerava razotkriti najmra niju tajnu. - Santi obratila mu se. Glas ju je iznevjerio i rije joj se apatom iskrala s usana. - Pusti me na miru, Maria. elim biti sam odvratio je gledaju i u dubinu. - Moram ti re i ne to odgovorila je odlu nijim tonom. - Reci odbrusio je. No, nije namjeravao biti grub. Zbog vlastitog jada postao je bezobziran prema tu im osje ajima ne

znaju i da nije jedino bi e koje pati. - Moram ti ne to priznati. Nemoj se ljutiti na mene, dopusti mi objasniti za... za... za to sam to u inila promucala je, a suze su joj skliznule niz obraze. Znala je da e time polu iti reakciju. Polako je okrenuo glavu i pogledao je umornim o ima. - Mora mi ne to priznati? - Da. - to? Progutala je knedlu i drhtavom rukom obrisala obraze. Spalila sam Sofijina pisma. im su njezine rije i prodrle do njegova mozga, ljutnja, jad i frustracija isprepleli su se s takvom estinom da se nije mogao suzdr ati. Podigao je ruke i udario njima o ogradu, a potom zgrabio maj inu lon anicu i bacio je. Razbila se o zid i zaprskala ga blatom. Nakon toga se okrenuo i s prezirom je pogledao. Niz lice su mu klizile suze. ao mi je! Poku ala ga je dodirnuti. Kako ti to mogu nadoknaditi? - Za to? izderao se i odmaknuo korak unatrag. Za to si to u inila, Maria? Od svih ljudi, ba ti! Ma, to te je spopalo? - Boljelo me je, Santi! Bila mi je prijateljica! O ajni ki je eljela da shvati, ali nastavio je be utno gledati u nju. Santi, molim te, oprosti mi! U init u bilo to! - Bo e dragi... Maria! Zar ti? Od svih ljudi ba ti? Ne mogu povjerovati da si tako osvetoljubiva! Ostao je bez glasa i zapanjeno odmahnuo glavom. Uhvatio se kako drhti od bijesa. Bio je tako mlad, a izgledao tako staro! To je njezina krivica! Nikad si to ne e oprostiti! - Pogrije ila sam i mrzim se! Kad bih bar umrla! zacvilila je. ao mi je! Tako mi je ao! - Kako si ih se domogla? - Uzimala sam ih pri odlasku na predavanje. - Bo e, Maria, kako si iskvarena! Nisam o ekivao da mo e biti takva! - Ali nisam iskvarena! Doista nisam! Jednostavno nisam mogla podnijeti da me napusti ! Ne jo i ti nakon nje! Znala sam da bi mama i tata umrli od tuge i jednostavno ti to nisam mogla dopustiti! - Zna i pro itala si ih?

- Ne. Pro itala sam samo posljednjih nekoliko re enica. - to je napisala? - Kako jedva eka da do e k njoj u vicarsku. - Zna i ekala me je. I zacijelo je pomislila da sam je iznevjerio pro aptao je i grlo mu se stegnulo. - Mislila sam da e se vratiti i da ete oboje shvatiti kako ste to prerasli! Mislila sam da e sve ponovno biti isto! Nisam o ekivala da e zauvijek oti i. Oh, Santi, nisam mislila da se ne e vratiti. ao mi je to sam to u inila! - I treba ti biti ao odvratio je. Potom se sru io na koljena, zario glavu u ruke i tijelo mu se prepustilo jecajima. Maria se sagnula kako bi ga utje ila, ali ju je grubo odgurnuo. No, nije odustala i nakon nekoliko poku aja kona no joj je dopustio da ga zagrli i zajedno su zaplakali. Bile su mu potrebne dvije godine da joj u potpunosti oprosti. Kad se udru io s Fernandom i dvojicom njegovih gerilskih prijatelja kako bi je spasili od zlog Facunda Hernandeza, iznenada je shvatio da mo e vidjeti dalje od sebe i vlastita bola. Probudio se. Maria se zaljubila u Facunda Hernandeza ujesen 1978. godine. Upravo je proslavila dvadeset i drugi ro endan. Facundo je bio visok, crnomanjast i panjolskog podrijetla. Njegove tamnosme e o i krasile su duge, tamne trepavice, koje su mu se savijale poput paukovih nogu. Bio je mlad asnik u vojsci generala Videla i nosio s ponosom lijepu uniformu. Obo avao je generala poput svakog mladog regruta i samozadovoljno se epirio ulicama Buenos Airesa, kao i svi vojnici u to vrijeme. General Videla do epao se vlasti u o ujku 1976. s ciljem da okon a kaos Pernova razdoblja i restrukturira argentinsko dru tvo. Njegova je vlada pokrenula krvav otpor hapse i svakoga koga bi osumnji ila za subverzivno djelovanje. Znali su upadati u ku e usred no i i izvla iti ljude iz kreveta, a oni bi nakon toga jednostavno propali u zemlju. Bilo je to razdoblje strahovlade i naga alo se da se broj nestalih kre e oko 20.000, iako nije postojala papirologija koja bi mogla posvjedo iti njihovu nestanku. Ljudi su jednostavno nestajali. Facundo Hernandez je vjerovao u demokraciju. Vjerovao je da vojska pola e temelje za kona nu demokraciju koja bi, prema njihovim rije ima, odgovarala stvarnim potrebama i napretku

argentinskog naroda. Bio je zubac u velikoj ma ini koja e reformirati zemlju i uvjeravao se kako su mu enja i ubojstva neizbje no sredstvo kojim e se posti i cilj, a cilj uvijek opravdava sredstvo. Mariju Solanas prvi put je ugledao jednog nedjeljnog jutra u travnju, kad se u dru tvu prijateljice etala parkom u Buenos Airesu. Dan je bio topao, a vedro nebo blje talo nad gradom u punom sjaju. Park je bio prepun zaigrane djece. Slijedio ju je dok se sporo vukla puteljkom i s u itkom gledao kako joj gusta kosa blije ti i pada niz le a. Bila je rasna ena, a takve su mu bile najdra e. Volio je njihove okrugle stra njice i butine, i pratio je kako hoda. Maria i Victoria sjele su za stoli i naru ile Coca Colu. Kad im se predstavio i zapitao mo e li im se pridru iti, sumnji avo su ga odmjerile i nervozno pojasnile da ekaju prijatelja. No, kad je prepoznao Victoriju i izjavio da je prijatelj njezina ro aka Alejandra Torredona, opustile su se i predstavile. Mariji se odmah dopao. Nasmijavao ju je i osje ala se privla nom u njegovu dru tvu. Iako se gotovo itavo vrijeme obra ao samo njoj zanemaruju i joj prijateljicu, odlu ila je ostati na oprezu i odbila mu dati telefonski broj. Ipak, pristala je na i se s njim sljede eg dana na istom mjestu u isto vrijeme. etnje su im se ubrzo pretvorile u ru kove, i na posljetku u ve ere. Bio je armantan, inteligentan i zabavan. Imao je bespo tedan smisao za humor i volio ismijavati ljude. Znao je primje ivati tu e mane. Jednom joj je tako ukazao na enu koja je iza la iz toaleta s haljinom zaka enom za ga ice, pa na starca koji je razgovarao za susjednim stolom ne znaju i da mu se komadi hrane zalijepio za obraz. U svakome je bilo podloge za ismijavanje, a Maria je smatrala da je zgodan i smijala se na njegove ale. Tek je poslije shvatila koliko su bile okrutne. Prvi poljubac otisnuo joj je u mra noj uli ici ispred njezina stana. Poljubio ju je nje no i rekao da je voli. im je vidio kako nestaje u predvorju, zaklju io je kako je ona prava. O enit e je ! Poslije je o tome izvijestio Manuelu, svoju stalnu kurvu, razuvjeravaju i je da brak, naravno, ne e promijeniti prirodu njihova odnosa. Nitko se ne brine za mene kao ti, Manuela progun ao je kad mu je uzela penis u usta. Kad ju je prvi put

o amario, pomislila je da je to zaslu ila. Porje kali su se i ruka mu je jednostavno pobjegla. Ostala je zapanjena i odmah mu se ispri ala. U pravu je. Pogrije ila je. Previ e je otvoreno iznijela svoje mi ljenje. Voli ga i trebala bi ga vi e po tovati. Voli kako je grli, kako razgovara s njom i kako je ljubi. Osim toga, dare ljiv je i kupuje joj odje u. No, Fecundo joj je zapravo birao odje u ele i da se odijeva na odre en na in i znao se uzrujati kad bi, primjerice, odlu ila navu i irok d emper. Ima predivno tijelo znao joj je re i. elim da svi vide to je moje. elim da umiru od ljubomore! Ponavljao joj je da se ponosi njome i udario bi je kad ne bi postupila po naho enju. Prihva ala je njegove kazne vjeruju i da ih zaslu uje i eznula za njegovim odobrenjem. Naravno, im bi je udario, rasplakao bi se i odmah je zagrlio obe avaju i da se to vi e ne e ponoviti, jer mu je potrebna i jer ga samo ona mo e spasiti. Stoga se nastavila vi ati s njim. Voljela ga je i eljela mu pomo i. Nalazili bi se poslijepodne u njegovu stanu u San Telmu. Rekao joj je da ne eli voditi ljubav s njom, jer su oboje dobri katolici, a spolno op enje slu i tek produljenju vrste. Bila je polaskana time i dirnuta. Tvrdio je kako je ne eli iskvariti. Sretan je to je mo e dirati i milovati, ali seksualni odnosi morat e pri ekati do braka. Maria nije izvijestila roditelje da je u vezi, niti ih je upoznala. Poslije e se prisjetiti toga i shvatiti da je negdje u podsvijesti zacijelo znala da im se ne bi dopao. Chiquita je promatrala k i kako se vra a ku i prepuna modrica. Ponekad bi u pitanju bila rasje ena usnica, a ponekad ljubi asta masnica na obrazu. Maria bi joj rekla da se ni ta nije dogodilo. Uvijek bi ili pala, ili se poskliznula niz stube na fakultetu. No, modrice su se sve e e pojavljivale i Chiquita se obratila Miguelu. Ne to je trebalo biti u injeno. Jedne ve eri pretkraj lipnja Fernando ju je slijedio do Fecundova stana u otrcanoj i ne armantnoj zgradi. Promatrao ju je kako se penje stubama i ulazi u stan. Zaobi ao je zgradu sa stra nje strane, popeo se preko zida i bez ikakva problema sko io na balkon na prvom katu. Potom se podigao do idu eg kata i provirio kroz prozor. Sunce se reflektiralo od stakla ote avaju i mu pogled, ali ubrzo su mu se o i prilagodile i uspio je vidjeti to se doga a u prostoriji. Mu karac je gotovo pro dirao Mariju. Nisu vodili ljubav.

Okrutno joj je natezao vrat i gnje io grudi kroz usku majicu, a onda ju je iznenada naglo odgurnuo i o amario vi u i: Nisam li ti rekao da ne nosi grudnjak! Maria je briznula u suze i drhte i mu se stala ispri avati. Tip je potom kleknuo na koljena i po eo je ljubiti i milovati, sve dok se nisu gr evito uhvatili jedno za drugo i stali ljuljati. Fernando je ostao zaprepa ten i osjetio kako ga hvata mu nina. Naslonio se na zid i duboko udahnuo nekoliko puta kako bi mogao nastaviti zasjedu. Najradije bi provalio kroz staklo i zakrenuo mu prokleti vrat! Ali znao je da time ne bi ni ta postigao. Stoga se suzdr ao i nastavio ih gledati. A kad su se rastali, slijedio ga je do bordela i tamo saznao kako se zove i ime se bavi. I to mu je bilo dovoljno. Znao je da je neprijatelj. Neprijatelj kojeg se mora nau iti pameti. Roditelji su ostali shrvani kad ih je izvijestio. Chiquita nije mogla shvatiti za to joj k i nije ni ta rekla, niti za to nije zatra ila pomo . Uvijek mi je sve govorila rekla je u suzama i odmahuju i glavom s nevjericom. Miguel je po elio ubiti tipa i Fernando ga je morao zadr ati da ne posegne za oru jem. Fernando se osje ao poput heroja. On je saznao tko je tip. On ga je slijedio i uhodio. On je dr ao situaciju pod nadzorom i roditelji su mu bili zahvalni. Bio im je potreban i pouzdali su se u njega. Uvjerio ih je da ne brinu, jer e razrije iti stvar. Na njegovo iznena enje i odu evljenje, slo ili su se i prvi put im je u o ima prepoznao ponos. Zaradio je njihovo tovanje i osje ao se fantasti no. Santi, zarobljen etiri godine u vlastitom mra nom svijetu, na posljetku se oslobodio iz zato eni tva. Isprva ga Fernando nije elio uklju iti. Bio je to njegov trenutak slave i elio je sam u ivati u njemu, ali je na posljetku popustio shvativ i koliko mu se brat divi. Mo e se pridru iti rekao mu je ozbiljnim glasom ali mora to u initi onako kako ja ka em. Bez pogovora. Santi se slo io. Bio je ponizno zahvalan. Fernando je znao da e biti opasno, no bio je spreman. Osje ao se sna nijim no ikad. Tako su njih dvojica sjela i porazgovarala o Mariji u tami posutoj zvijezdama. Gledali su s balkona na ive ulice Buenos Airesa i prisje ali se djetinjstva. Fernando nije ni primijetio kako se me u njima uspostavlja veza. Nastavio je razgovarati sa Santijem

kao s posve ravnopravnim sugovornikom i nekim tko dijeli njegove poglede. Pri ekali su pogodan trenutak, a onda su se usred no i zajedno s dvojicom Fernandovih prijatelja gerilaca u uljali u Facundov stan. Nalazili su se tamo za vrijeme policijskog sata i znali da riskiraju ivot. Prekrili su lica crnim arapama i izvukli prestravljenog Facunda iz kreveta. Zavezali su ga za stolicu i istukli ga do kriv. Preklinjao ih je da mu po tede ivot i Fernando mu je zaprijetio da e se vratiti i dovr iti posao, ako se poku a pribli iti, obratiti ili na bilo koji na in do i u dodir s Marijom Solanas. Facundo je na to glasno uzdahnuo i izgubio svijest. Chiquita je porazgovarala s k eri. Nije bilo lako. Odvukla ju je na sigurno u spava u sobu i priznala joj to sve zna, a znala je da je Facundo mlati i da ima kurvu. Maria ga je poku ala obraniti govore i kako je krivo shvatila. Nikad je nije udario! Nikad! Nalazila se na rubu ivaca i branila se napadaju i svakog tko joj se po elio pribli iti. Optu ila ih je da je pijuniraju i da joj se petljaju u ivot. Mo e se vi ati s kim god po eli i nemaju pravo to initi! Chiquiti i Miguelu bilo je potrebno mnogo vremena, ali s Fernandovom i Santijevom pomo i napokon su je uspjeli primiriti. Maria je na posljetku objesila glavu i po ela odmahivati njome poput djeteta. Volim ga, mama. Ne znam za to, al volim ga zaplakala je. Njih su petero nastavili razgovarati okupiv i se u malenoj prostorijici i kad se Maria osvrnula oko sebe, u njihovoj je vjernosti i ljubavi prona la utjehu. Chiquita je na posljektu ostavila usnulu k er u njihovu bra nom krevetu i nazvala lije nika da je do e pogledati. Doktor Higgins nije bio na raspolaganju te su poslali nekog drugog iz njegove ordinacije, a bio je to nje an mladi po imenu Eduardo Maraldi. ivot na Santa Catalini polako se vratio u normalu. Zimski mjeseci na posljetku su se po eli otapati, dani su bivali sve dulji, a cvjetovi propupali. Plodni miris ispunio je zrak i ptice su se vratile kako bi najavile dolazak prolje a. Stare rane po ele su zacjeljivati, a kivnja se raspr ila zajedno sa zimskim sumaglicama. Santi je otvorio o i i ugledav i druk iji svijet oko sebe, zaklju io da je vrijeme obrijati bradu. Dvadeset i tre e poglavlje Eduardo Maraldi bio je visok i mr av intelektualac s duga kim,

senzibilnim nosom i zelenim, suosje ajnim o ima. Da se nisu skrivale iza malenih nao ala, kakve je nosio Trotsky, svakome bi otvoreno pokazale koliko je osje ajna du a. Kad je prvi put posjetio Mariju, ostala je zapanjena toplinom njegova glasa i nje no u s kojom ju je pregledao, a koje su mu bile u suprotnosti s visokim stasom. - Recite mi, gdje vas boli? upitao ju je i uhvatila se kako prikriva bol boje i se da ga ne povrijedi. Bila je naviknuta na lije nike koji su hladnokrvni i emotivno ravnodu ni prema pacijentima. I tako mu je ve pri idu em posjetu ispri ala cijelu pri u o Facundu. Rekla mu je stvari koje nije priznala ni majci. Kako bi je znao zasko iti kad je bio pijan. Kako se nije elio seksati s njom namjeravaju i sa uvati njezino djevi anstvo za prvu bra nu no , ali kako joj je zato prepipavao tijelo. A kad bi se napio, znao ju je ak i ozlijediti. Prisiljavao ju je da ga dira na prljav na in i da mu radi ne eljene stvari. Bojala ga se, ali ga je i voljela. Potaknuta Eduardovim srame ljivim osmijehom i blagim izrazom lica, ispri ala je ono to nije namjeravala ikome ispri ati. A kad je iz zahvalnosti za suosje anje briznula u pla , Eduardo ju je obgrlio i ne naru iv i odnos lije nika i pacijenta, dao sve od sebe kako bi je utje io. - Se?orita Solanas rekao je nakon to se malo primirila fizi ki va e e rane zacijeliti i nestati. Nitko nikad ne e saznati da vas je pozlijedio i to nije problem. Pogledala ga je s nerazumijevanjem. Ono to me brine jesu va e du evne rane. Mo ete li s kim razgovarati kod ku e? - Nisam zapravo ni s kim razgovarala o tome. - A da porazgovarate s majkom? ponudio je prisjetiv i se vitke, srda ne ene koju je upoznao pri prvom posjetu. - Oh, s njom razgovaram, ali ne ovako kako razgovaram s vama. Zarumenila se i oborila pogled. - Netko treba paziti na vas. Potrebna vam je ljubav. Osjetila je kako se jo vi e rumeni i ponadala da to ne e primijeniti. No, primijetio je i onda je i njemu postalo neugodno. - Oh, moji me i te kako vole, doktore Maraldi! - Te e vam du evne rane zarasti s vremenom. No, nemojte o ekivati uda. Mo da ete bez o iglednog razloga iznenada pasti u

depresiju. Mo da e vam biti te ko zapo eti novu vezu. Budite strpljivi i sjetite se da ste pro ivjeli iskustvo koje vas je mo da istraumatiziralo vi e no to se ini. - Hvala vam, doktore. - Ako elite porazgovarati s nekim, uvijek mo ete svratiti k meni predlo io joj je nadaju i se da e to prihvatiti. - Ho u. Hvala vam. Kad je napustila ordinaciju, ispljuskao si je lice hladnom vodom. Je li govorio kad nije trebao? Je li je upla io i otjerao? elio joj je zapravo re i da bi se sam htio pobrinuti za nju, ali to bi zna ilo da bi pacijenticu morao pozvati na izlazak, a to je neprofesionalno! Oh, kad bi se bar vratila! Maria je alila to ne mo e iskreno porazgovarati sa Sofijom. Nedostajala joj je i esto je se prisje ala pitaju i se to ini i s kim je. Napisala joj je pismo kako bi opravdala svoj postupak, ali Dominique joj ga je vratila zajedno s porukom da je Sofia oti la ivjeti u London i da nema pojma na kojoj je adresi. No, Maria nije bila naivna. O igledno joj je rekla da ne eli da njezina obitelj zna gdje se nalazi. Zna i, uistinu je odlu ila prekinuti veze! Marijino srce je prsnulo. Ona je to skrivila! eljela je da joj se Sofia vrati kako bi joj se mogla ispri ati, ali je istodobno umirala od srama i nadala se da se ne e nikad morati suo iti s njom. No, dobro je znala da nikad ne e prona i prijateljicu koja bi je mogla nadomjestiti. Tijekom idu a dva mjeseca uhvatila se kako sve e e razmi lja o Eduardu. Facundova slika polako joj se povukla iz misli, a na njezino mjesto uvuklo se Eduardovo dugo i etvrtasto lice. O ekivala je da e joj se javiti, ali nije to u inio. Znala je da ga mo e posjetiti pod izgovorom da eli razgovarati, ali bojala se da e mo da progledati njezin trik. Osim toga, sumnjala je da je se sje a od posljednjeg posjeta. A onda se dogodilo ne to nevjerojatno. Bog, odnosno tko god ve upravlja ljudskim sudbinama, shvatio je da se ta dva samozatajna stvorenja nikad ne e sresti bez njegove intervencije. Stoga je uredio da se Eduard na e nasred ulice dok se Maria odsutno etala nose i hrpu knjiga na povratku s predavanja. Sudarili su se i odmah ispri ali jedno drugom, a onda podigli pogled i prepoznali se. - Se?orita Solanas uzviknuo je i lice mu se razvuklo u

osmijeh. Bez ikakva o iglednog razloga zapao je depresiju i jedva pre ivio posljednja dva mjeseca. - Doktore Maraldi nasmijala se Maria. Kakva... - ... slu ajnost! Da, nije li? Nasmijao se i odmahnuo glavom ne vjeruju i koliko ima sre e. - Molim Vas, zovite me Maria rekla mu je zarumenjev i se u licu. - Ja sam Eduardo. I danas ti nisam lije nik! - Ne, nisi odvratila je i djetinjasto se nasmijala. - eli li popiti kavu ili pi e ? upitao je i na brzinu nadodao : - Vjerojatno nema vremena, zar ne ? - Oh, vrlo rado! - Odli no promucao je. Znam za jedan ugodan kafi dvije ulice ni e. Daj, pomo i u ti s torbom rekao je. Dopustila mu je da je preuzme, iako je zapravo bila poprili no te ka, jer je u njoj nosila tek kupljenu tvrdoukori enu knjigu iz povijesti. Polako su se uputili niz ulicu, a on se pobrinuo hodati s vanjske strane. Kafi Calabria bio je moderno ure en i gotovo prazan. Eduardo je odabrao stol u kutu do prozora i izvukao joj stolicu. Kad se konobar pojavio, naru io je kavu i dva alfajores de maizena. Oh, ne mogu to nikako pobunila se zabrinuv i se za liniju. Pogledao ju je i zaklju io koliko je predivna. Svojim bujnim tijelom podsje ala ga je na zrelu breskvu. Osjetiv i njegov pogled, uhvatila se kako govori : - U redu, samo danas. Kava im se rastegnula do ru ka, pa do poslijepodneva i na posljetku su se rastali tek u est nave er. Ispri ala mu je za Sofiju i sve priznala. Shvatio je njezine postupke i mogao ih opravdati. Imala je osje aj da dobro poznaje ljudsku psihu te mu je stoga odlu ila prepri ati Sofijin odnos sa Santijem vjeruju i da zna zadr ati tajnu. - U inila sam ne to zastra uju e tu no je nadodala. Spalila sam Sofijina pisma. alim to sam to u inila i nikad si ne u oprostiti, jer sam izgubila najbolju prijateljicu i gotovo ostala bez brata! Suosje ajno ju je pogledao. Mislila si da ispravno ini . Put u Pakao poplo en je dobrim namjerama odvratio je i dobro udno se nasmijao. - Znam.

- Nisi to smjela u initi, ali ovjek mnogo vi e nau i na pogre kama. Svaka tuga nosi ne to pozitivno sa sobom. Mo da e ti se Sofija do i zahvaliti jednog dana kad bude imala petero djece. Tko zna? Va no je ne mu iti se razmi ljaju i o tome. Nema smisla plakati nad onim to se dogodilo i to je nemogu e promijeniti. Gledaj u budu nost posavjetovao ju je skidaju i nao ale i iste i ih rup i em. - Onda ne smatra da sam zla? Srame ljivo se nasmije ila. - Ne, ne smatram da si zla. tovi e, mislim da si dobronamjerna i da si samo po inila pogre ku, ali... nije li to u ljudskoj prirodi? odvratio je razuvjeravaju i je. Zapravo je smatrao da je predivna iznutra i izvana i elio joj je svojom ljubavlju pomo i izbrisati svaki trag krivnje ili boli. Znao je da bi je mogao usre iti kad bi mu pru ila priliku. Priznao joj je da se umalo o enio. Kad ga je upitala za to je promijenio mi ljenje, odgovorio je da mu je ne to nedostajalo. Nije bilo ni iskre, ni povezanosti. Mo da sam samo nepopravljiv romanti ar nadodao je ali znao sam da mogu nekog drugog voljeti vi e no to sam volio nju. Od tog poslijepodneva provodili su duge sate u telefonskim razgovorima, a nekoliko puta iza li su u kino i na ve eru, i tek ju je tom prilikom poku ao poljubiti. Znala je da ne uri i bila mu je zahvalna, iako je zapravo po eljela da je poljubi jo prvi prvom sastanku. Jedne je ve eri do ao po nju s buketi em poljskog cvije a i odvezao je u restoran, koji je gledao na rijeku. Promatrali su se kroz svjetlo svije a i razgovarali bez stanke. Nakon ve ere predlo io joj je kratku etnju uz obalu rijeke. Znala je da je namjerava poljubiti i uhvatila ju je neopisiva nervoza. Utihnula je. Neko su vrijeme hodali jedno do drugoga, sve dok joj ti ina nije postala nepodno ljiva. Na posljetku ju je uhvatio za ruke i okrenuo prema sebi. - Maria... - Molim? - Ja... elio sam te... Kakva agonija! Ma neka je kona no poljubi i okon a torturu! - Eduardo, u redu je. elim da me poljubi na posljetku je pro aptala i zadr ala dah zapanjiv i se vlastitom odva no u. U inilo joj se da mu je laknulo i na trenutak se upla ila da e joj biti

neugodno i udno, ali kad je polo io toplu ruku na njezino lice i dodirnuo je drhtavim usnicama, ostala je iznena ena njegovim samopouzdanjem. Poslije, kad mu je to priznala, ponosno se nasmije io i izvijestio je da mu ulijeva samopouzdanje. U njezinu dru tvu smatra se sposobnim sve u initi! Chiquita i Miguel znali su za svaki izlazak s doktorom Maraldijem i raspravljali o njihovoj vezi u krevetu. Chiquita je molila svake ve eri prije no to bi oti la na spavanje da se Eduardo pobrine za njezinu djevoj icu i pomogne joj zaboraviti u asnog Fecunda. Toliko je silno molila da se ponekad znala probuditi s vrsto stisnutim rukama. Kad su najavili zaruke predkraj ljeta, potiho se zahvalila Bogu i suznih o iju zagrlila k er. - Mama, ne znam kako sam to zaslu ila rekla joj je kad su ostale nasamo. Upravo sam nekog takvog eljela. Dobar je, duhovit i neobi an. Volim kad mu se ruke tresu dok barata lomljivim stvarima. Volim kako zamuckuje kad je nervozan. Volim ga jer je skroman. Koliko sam sretna! Ne mogu vjerovati! Sofia bi bila presretna da zna. Uvjerena sam. Ah, tako mi nedostaje, mama! - Svima nam nedostaje, du o. Svima nam strahovito nedostaje. Dvadeset i etvrto poglavlje London, 1974. Sofia je stigla u London klonula duha sredinom studenog 1974. godine. Bacila je pogled na sivo nebo i ki u i po alila to nije u domovini. Dominique joj je rezervirala sobu u hotelu Claridges. Nalazi se tik do ulice Bond veselo joj je rekla najglamuroznije shopping ulice u Europi! No, Sofia nije eljela kupovati. Sjedila je na krevetu bulje i kroz prozor u ki u koja je neumorno lijevala. Bilo je hladno i vla no. Nije eljela iza i. Ne znaju i to u initi nazvala je Dominique kako bi je izvijestila da je doputovala. U pozadini je prepoznala pla malog Santiguita i srce ju je zaboljelo od e nje. Prisjetila se njegovih savr enih prsti a i kad je odlo ila slu alicu, prekopala je kov eg i izvukla komadi bijelog muselina. Pomirisala ga je. Mirisao je po njemu. Sklup ala se na krevetu i rasplakala. I plakala je sve dok se na posljetku nije iscrpljeno prepustila snu. Hotel je bio veli anstven, s visokim stropovima i zidovima prekrivenim gipsanim ukrasima, a osoblje armantno i udovoljavalo je njezinim prohtjevima upravo kako joj je Dominique

obe ala. Samo potra i Clauda i on e se pobrinuti za tebe posavjetovala ju je i Sofia ju je poslu ala. Bio je to malen i debeo ovjek sa sjajnom, elavom glavom poput ping-pong loptice, a kad mu je spomenula Dominique, zacrvenila mu se sve do blje tavog tjemena. Potapkao je elo bijelim rup i em i rekao joj da mu se svakako obrati ako to god zatreba. Dominique je cijenjena go a hotela, zapravo najdra a go a koja je ikad odsjela, i s velikim e joj zadovoljstvom u initi svaku uslugu. Znala je da bi trebala potra iti stan i posao, ali nije imala volje i uglavnom je odlazila na duge etnje parkom Hyde i gradom. Da joj nije bilo te ko pri srcu, u ivala bi u slobodi kojom je istra ivala London. Nigdje nije bilo ni roditelja, ni tjelesnih uvara da je prate u stopu. Mogla je odlaziti kamo god je htjela i razgovarati s kim god bi po eljela, a da pritom ne izazove sumnju. etala je ulicama i ak posjetila nekoliko galerija i izlo bi, a u malenom du anu na trgu Picadilly kupila je ki obran i ispostavilo se da joj je on postao najkorisnija kupovina. London se strahovito razlikovao od Buenos Airesa. Uop e nije djelovao poput metropole, ve poput ove eg gradi a. Ku e su bile niske, a ceste obrubljene drvoredima i savr eno-glatkim plo nicima. Vijugale su i skretale tako da nikad nije znala gdje e zavr iti. S druge strane, Buenos Aires je bio izgra en na mre nom sustavu etvrti i takvo to bilo je nezamislivo. London joj se, osim toga, inio blistavim poput ispoliranog bisera, a Buenos Aires je ostavljao dojam prljavog, poluraspadnutog grada. Ipak, bio joj je dom i eznula je za njim. Dva dana po dolasku krenula je tra iti stan. Prihvatila je Claudov savjet i porazgovarala s gospo om zvanom Mathilda u agenciji za iznajmljivanje stanova u Fulhamu. Ona joj je prona la malen, jednosoban stan u dijelu zvan Queens Gate. Sofia je bila zadovoljna stanom i odmah je oti la u kupovinu kako bi ga ukrasila. Ve je bio u potpunosti namje ten, ali eljela mu je dati notu osobnosti i pretvoriti ga u svoju malu tvr avu. Stoga je nakupovala prekriva a za krevet, sagova, porculana, vaza, knji ica, jastu i a i slika. Osje ala se mnogo bolje kad bi odlazila u kupovinu i inila je to bez obzira na zastra uju i niz eksplozija koje su u to vrijeme odjekivale Londonom. Jedna je bomba eksplodirala u robnoj ku i

Harrods, a druga ispred du ana Selfridges. No, Sofia nije imala televiziju, a novine nije htjela kupovati i sve je vijesti uglavnom ula od veselih voza a taksija. Londonski taksiji bili su blje tavi i prostrani, a autobusi preslatki poput dje jih igra aka. - Strankinja, je li? Upitao ju je taksist gotovo neprepoznatljivim izgovorom. - Nije ti ba pametno sada biti u Londonu, ljubavi! Zar se kod vas ne slu aju vijesti? ovjek bi rek'o da ti prokleti sindikati upravljaju zemljom! Problem je u tome to nema pravog vodstva! Dr ava je u slobodnom padu. Rekao sam supruzi: Ovo dr ava ide u propast. Treba nas ne to po teno stresti! Sofia je slijepo zakimala glavom. Nije imala pojma o emu govori. No, postupno je zavoljela London, zgodne policajce sa smije nim e irima, uvare izvan Pala e St. James koji se nisu micali s mjesta, malene gradske ku e i biv e konju nice pregra ene u stanove. Nikad prije nije to imala prilike vidjeti i sjetila se maj ine knjige o Engleskoj sa starim fotografijama. Potom se zapitala za to ljudi stoje prilijepljenih noseva za eljeznu ogradu Buckinghamske pala e, a onda je ugledala promjenu stra e, koja ju je toliko odu evila da se vratila idu i dan. Izgladnjela je srce razmi ljaju i o Santiju, Argentini i malenom Santiguitu, sve dok na posljetku nije odustala od borbe i otupjela. Odlu ila je vi e se ne mu iti. Kako joj se smanjivala zaliha novca, neodlu no je krenula u potragu za poslom. Po ela se vucarati du anima iako nije posjedovala nikakvih kvalifikacija. No, svi su tra ili nekoga s iskustvom i jednostavno bi joj odmahnuli glavom i ispratili je van. Toliko ima nezaposlenosti odvratili bi s uzdahom i bit e prava sre a ako vas netko zaposli. - Nakon tri duga tjedna bezuspje ne potrage, po ela je o ajavati. Morala je platiti najamninu, a vi e gotovo nije imala ni nov i a. Nije eljela nazvati Dominique, jer joj je ona ve dovoljno pomogla, a nije se ni eljela dovesti u priliku prisjetiti sina. Prepustiv i se depresiji jednog je dana u etala u knji aru na cesti Fulham. Dobro udni mu karac s nao alama skrivao se iza gomile knjiga i pjevu io uz radio. Rekla mu je da je u potrazi za poslom. Pretpostavljala je da joj ne e biti te ko prona i ga s obzirom da je predbo i no vrijeme, ali ispostavilo se da svugdje tra e samo ljude s radnim iskustvom, a ona ga nema. On je na to odmahnuo

glavom i rekao joj da, na alost, ne tra e nove zaposlenike. Kao to vidite, mi nismo velik du an pojasnio je. Ipak, Maggie's tra i nekoga. Mogli biste tamo poku ati. Njima radno iskustvo nije va no. Ponovno je iza la na hladno u. Po elo se smra ivati i bacila je pogled na sat. Jo se nije navikla da se u Engleskoj tako rano spu ta mrak. Bilo je tek tri i trideset. Ispostavilo se da je Maggie's frizerski salon i odmah je odustala. Uistinu nije toliko o ajna! Ne e se valjda spustiti tako nisko! Pogledala je kroz zamagljeno staklo i nastavila dalje. U jednom si je kafi u kupila vru u okoladu i sjela zagledav i se u alicu. Nakon nekog vremena po ela je prou avati ljude koji su je okru ivali. Neki su bili u Bo i noj kupovini i torbe su im bile prepune blje tavih paketa, ali svi su avrljali ne obra aju i pa nju na nju. Uhvatila je alicu s obje ruke kako bi ih ugrijala i zgrbila se nad stolom. Bila je usamljena. Nije imala prijatelja. Santi joj je nedostajao. Ali i Maria, njezina najbolja i najdragocjenija prijateljica. eznula je porazgovarati s njom i priznati joj to pro ivljava. I ponovno je po alila to joj se nije javila, ni povjerila. Zacijelo je i ona tu na i usamljena. No, sad je ionako prekasno. Da joj se bar javila godinu dana ranije! Ali ako tada nije znala kako zapo eti pismo, zacijelo to ni sad ne bi bila u stanju. Ne, propustila je pravi trenutak i ne samo da je izgubila ljubavnika, ve i osobu koja ju je, iako nje nija i srame ljivija, uvijek razumijevala i podr avala. Cijeli su ivot provele zajedno, a sad tog prijateljstva vi e nema. Suza joj je skliznula niz obraz i kapnula u toplu okoladu. Ulica je bila prepuna ljudi. Svi su se nekamo kretali. Pretpostavila je da odlaze na ajanku, posao, ili u posjet prijateljima i ro acima. No, ona nema nikoga. Nitko ne mari to je u Londonu. Mogla bi umrijeti na tom hladnom i nepoznatom plo niku i nitko to ne bi ni primijetio. Koliko bi vremena pro lo prije nego to bi netko otkrio kako se zove i izvijestio joj obitelj? Vjerojatno tjedni ili mjeseci. Ako bi se, naravno, uop e potrudili. Iako je posjedovala britansku putovnicu, bilo je o igledno da joj tu nije mjesto. Platila je ra un i iza la. Prolaze i niz ulicu ponovno je mimoi la frizerski salon Maggie's i odlu ila navratiti. Prislonila je lice na izlog i zagledala se unutra. Visok i trkljav mu karac i ao je enu zastajkuju i svako malo kako bi joj rukama do arao o emu

govori, a mlada, plavokosa djevojka sjedila je za stolom i javljala se na telefon. Primijetila je da se suzdr ava od smijeha dok je zapisivala narud be. A onda su se vrata otvorila i na ulicu se izvukao jak miris ampona za kosu i parfema. - Mogu li vam pomo i? upitala ju je crvenokosa ena od pedesetak godina izbacuju i glavu kroz vrata. Imala je grimizan ru poput Dominique, a na kapke je nespretno nanijela najodvratniju nijansu limete. - ula sam da tra ite ispomo ? - Odli no! Samo u ite! Ja sam Maggie odgovorila joj je i Sofia se uvukla u toplu unutra njost frizerskog salona. - Sofia Solanas. Mu karac se zaustavio i okrenuo. Njegove zmijolike o i odmjerile su je od glave do pete. Potom je kimnuo s odobravanjem i odvratio: - Lijepa si, Sofia. Vrlo lijepa. Ja sam Anton. Zapravo, Anthony, ali Anton zvu i egzoti nije, zar ne? Nasmijao se i ocupkao do ormari a iz kojeg je izvukao veliku zdjelicu gela. - Anton je opasan tip. Ali ako se bude smijala na njegove ale, ne e biti problema! Daisy to ini i naprosto je obo ava, zar ne, draga? Daisy joj se toplo nasmije ila s druge strane stola i pru ila ruku. Radi se od deset do est, du ice. A to zna i da e istiti, prati kosu i paziti da je salon uredan. Mogu ti pla ati samo osam funti tjedno, plus koliko jo dobije od napojnica. Je l' ti to u redu? Ja mislim da je to dovoljno. to ka e , Antone? - Izuzetno velikodu no od tebe, Maggie odvratio je s pretjeranim odu evljenjem pune i si dlan ne im to je nalikovalo zelenoj sluzi. - Ali najamnina mi iznosi osam funti tjedno pobunila se Sofia. - Ne mogu ti pla ati ni penija vi e. Odlu i pristaje li ili ne odvratila je Maggie prekri iv i ruke preko velikih prsa. - I ja ivim u iznajmljenom stanu. to ka e da ga podijelimo, odnosno, da se udru imo? predlo ila joj je Daisy. ivjela je u tro nom stanu u Hammersmithu i trebalo joj je sto godina da ujutro do e na posao. ivi u blizini? - Queen's Gate. - E pa onda ni nije udo da pla a visoku najamninu! Otkud si, du o? upitala je Maggie ne mogav i to pretpostaviti iz Sofijina

izgovora. - Iz Argentine odgovorila je i grlo joj se stegnulo. Koliko ve dugo nije ula tu rije ! - Dra esno odvratio je Anton iako nije imao pojma gdje se Argentina nalazi. - Pa, ako eli cimericu, tu sam! Sofiji se nije dopala zamisao da s nekim dijeli stan. Nikad u ivotu nije trebala ni ta dijeliti. No, bila je o ajna, a Daisy je izgledala bezazleno te je stoga pristala. - Dobro! Prvi zadatak ti je da ode kupiti bocu dobrog, ali jeftinog vina, Sofia! nasmijala se Maggie otvaraju i blagajnu i izvla e i sitni . Ovo je uistinu povod za slavlje, nije li, Antone? - Nego to, Maggie ponovio je odmahnuv i rukom i ukazuju i lijepo njegovane nokte. Za dva tjedna maleni je frizerski salon postao Sofijin novi dom, a Maggie, Anton i Daisy njezina nova obitelj. Maggie je napustila supruga i zapo ela vlastiti posao kako bi mogla pre ivjeti. Ludica rekao je Anton kad se izgubila iz prostorije. Bio je stra no bogat i imao izuzetno dobre veze! Anton je ivio s de kom Marcellom, tamnokosim i zgodnim Talijanom dlakavih prsa, koji bi ponekad znao svratiti u salon, izvaliti se na sofu presvu enu imitacijom leopardove ko e i slu ati Antonove pri e. Maggie bi tad otvorila bocu vina i pridru ila mu se. No, koliko god treptala la nim trepavicama, Marcello nije primije ivao nikog drugog osim Antona. Maggie je jednako besramno flertala i s klijentima, a ve ini je to odgovoralo. Po pricam ih magi nim prahom ? la Maggie, du o, i onda ih vratim suprugama znala joj je re i. Daisy i Sofia bi to samoobmanjivanje zabavljalo na povratku ku i i smijale bi se cijelim putem. Daisy je bila vedra i duhovita, ali najvi e od svega, topla. Imala je srcoliko lice, hrpu guste plave kose, koja joj je padala u elasti nim, sjajnim kovr ama i o tru bradu. Bila je ivahna. Iako je stan bio malen, dijelile su i prostorije i sve to se nalazilo u njima. Ispo etka je Sofiji bilo te ko priviknuti se na su ivot, ali malopomalo po ela se oslanjati na novoste enu prijateljicu znaju i da joj je potrebna. Osloba ala ju je samo e i popunjavala praznine kao neko Maria. Daisyni roditelji ivjeli su na selu. Rekla joj je da potje e iz

Dorseta i na karti joj ga pokazala. Zelen kraj, brdovit i vrlo lijep rekla je ali provincijski. Oduvijek su me privla ila jarka svjetla grada! Roditelji su joj bili razvedeni. Otac je bio gra evinar i vucarao se sjevernim dijelom zemlje u potrazi za poslom, a majka Jean Shrub kozmeti arka i ivjela je u Tauntonu s ljubavnikom Bernardom, posve slu ajno tako er gra evinarom. - Oduvijek sam eljela raditi ono to je ona radila, odlaziti u ku e ljudima i turpijati im nokte. Ali im sam stekla kvalifikacije, posrnula sam na prvom poslu i voskom zalila psa gospo e Hamblewell. U as! Jadni ku su morali gotovo oguliti ko u! Stoga sam odlo ila set za manikiranje i do la ovamo. Nemoj re i Maggie, ali mo da u ga se opet latiti. Zar ne misli da bi tu dobro do la kozmeti arka? Uvijek se alila u vezi svog imena, Daisy Shrub, predstavljaju i se rije ima: Daisy kao tratin ica i Shrub kao grmlje. Tvrdila je kako je dobro da nije vrtlarica jer je ina e nitko ne bi uzimao zaozbiljno. Sama si je motala cigarete i pu ila ih sjede i na prozoru stana, jer je Sofia mrzila dim. Razgovarale su o ivotu i snovima, iako ih je Sofia bila prisiljena izmi ljalti, jer ni njoj, ni bilo kom drugom nije mogla razotkriti pro lost. U salonu je istila pod dive i se ponekad arenilu kose koju je znala pometati. Anton je obo avao bojati kosu i to mu je bio omiljen posao. Dugine boje, slatkica, nude toliko mogu nosti! Imao je klijenticu po imenu Rosie Moffat, koja je dolazila svaka dva tjedna na novu nijansu. Sve je boje ve isprobala i morat u krenuti ispo etka, ili joj napraviti pramenove. U straa noj sam dvojbi! Osim toga, bila je zadu ena i za pranje kose, a taj dio posla nije joj se ispo etka dopadao, jer joj je uni tavao nokte. No, nakon nekog vremena naviknula se, a osim toga, mu karci su joj davali izuzetno velike napojnice. - Ne pri a ba o sebi, zar ne, Antone? upitala ga je Maggie le e i na sofi i turpijaju i si pete. - Ali je zato predivna! - Sla em se. - I voli raditi. Samo mi je ao to je tako tu na odvratio je to e i si a u vina. Bilo je pet i trideset, drugim rije ima vrijeme za pi e.

- Smije se na tvoje ale, zar ne, dragi? - Oh, i te kako! Ali ipak nosi tugu u sebi poput uroka. Ah, tu ne li i za arane ljepotice! - Dragi, tako se poetski izra ava ! Ne planira me valjda napustiti kako bi se pozabavio poezijom, je li? Nasmijala se i zapalila cigaretu. - Ja poeziju uvijek nosim sa sobom, slatkice. Osim toga, ne bih elio na e vrle pjesnike ostaviti bez posla. Donio joj je pepeljaru. Povukla je dugi dim i ramena su joj se istog trenutka opustila. - Zna li za to je do la u London? - Nije mi rekla. Zapravo, Maggie, ne znamo ama ba ni ta o njoj, zar ne? - A tako sam radoznala, dragi! - Oooh, i ja, i ja! No, dajmo joj vremena. Uvjeren sam da e nam prije ili poslije ispri ati neku srcedrapateljnu pri u. Kako se Bo i sve vi e pribli avao, ulice Londona po ele su blje tati i iskriti ukrasima i jelama. Sofia se zapitala nedostaje li svojima. Zami ljala ih je kako se pripremaju za praznik. Zami ljala je vru e i suhe nizine, i lisnata stabla eukaliptusa sve dok ih gotovo nije mogla namirisati. Sjeti li je se Santi ili ju je ve u potpunosti zaboravio? Maria joj je prestala pisati nakon bolnog pisma, koje je poslala jo u prolje e. Neko su bile prijateljice. Najbolje prijateljice. Zar ju je uistinu bilo tako lako zaboraviti? Zar su je svi zaboravili? Kad god bi se sjetila rodnog doma, osjetila bi prazninu u tijelu. Kao da joj je netko istrgnuo utrobu. Daisy je za Bo i oti la k majci. Javila joj se kako bi je izvijestila da je napadalo toliko snijega da ne mogu iza i iz ku e, i da im majka radi manikuru i pedikuru. Nadam se da e potrajati tjednima, jer bi nam onda Bernard mogao napraviti novu ku u! Sofija ju je s tugom ispratila. Ona nije imala obitelj koju bi mogla posjetiti i znala je da e joj prijateljica strahovito nedostajati. Na sam Bo i na la se s Antonom i Marcellom u Maggienoj blijedoru i astoj ku i u Fulhamu. Volim ru i astu boju rekla joj je Maggie ushi eno je vode i u razgledavanje u kitnjastim, ru i astim papu ama. - Nikad ne bih pogodila odvratila je Sofia prisiliv i se na smije ak. Uo ila je da je ak i toaletna koljka boje jorgovana. Otvorili su ampanjac, Anton je zaplesao u sobi u trapezicama sa

zebrinim uzorkom, a oko glave obmotao srebro za bor kao da je lovorov vijenac. Marcello je le ao na sofi i pu io marihuanu. Maggie je provela cijeli dan kuhaju i sa Sofijom, koja nije znala to drugo raditi i prepustila se nostalgiji za rodnim domom. Razmijenili su sitne darove. Maggie joj je poklonila kutijicu lakova za nokte, koje Sofia nije namjeravala koristiti, a od Antona je dobila zeleni neseser s ogledalcem i d epi em za minku. Zamislila se nad siroma tvom u kojem se nalazi. Neko je pripadala jednoj od najbogatijih obitelji u Argentini, a sad vi e ne posjeduje ama ba ni ta. Nakon ve ere ispili su malo previ e vina, sjeli uz kamin i zagledali se u plamenove, koji su poskakivali zidovima mijenjaju i se iz ru i aste u naran astu boju. Sofia je iznenada zarila glavu u ruke i zajecala. Maggie je odmjerila Antona i on joj je kimnuo glavom. Kleknula je na pod i zagrlila Sofiju namirisanom rukom. - to je, du ice? Reci! U dru tvu si prijatelja. I tako im je Sofia na posljetku ispri ala srcedrapateljnu pri u izostavljaju i iz nje dio sa Santiguitom. Sramila se toga i odlu ila to zatajiti. - Mu karac! Naravno da je mu karac kadar u initi takvo to ljutito se po alio Anton kad je zavr ila pri u. - I ti si mu ko, dragi. - Samo napola, slatkice! Ispio je vino i ponovno si nato io. Marcello je spavao na sofi sanjaju i o brdima Toscane. - Bolje ti je bez njega, du ice rekla joj je Maggie nje no. Ako nije mogao odr ati obe anje i pisati ti, dobro je da si ga se rije ila! - Ali volim ga do boli, Maggie zajecala je Sofia. - Preboljet e ga. Svima nam to uspijeva, zar ne, Antone? - Tako je. - Upoznat e nekog zgodnog Engleza. - Ili Talijana. - Da sam na tvom mjestu, ne bih se petljala s njima, draga. Bolje si prona i nekog zgodnog Engleza. Idu i dan Sofia se probudila s glavoboljom i o ajni kom udnjom za djetetom. Sklup ala se na krevetu i zajecala u muselinski prekriva sve dok nije pomislila kako e joj se glava rascijepiti poput dinje. Sjetila se Santiguitova malenog lica i jasnih, nedu no-plavih o iju koje su je gledale s povjerenjem. Izdala ga je!

Kako je mogla biti tako be utna? to li ju je samo spopalo? I za to joj je Dominique dopustila da ga se odrekne? Uhvatila se za trbuh oplakuju i ga i pani no se boje i da ga nikad vi e ne e ugledati. Plakala je sve dok je grlo nije strahovito zaboljelo. Na posljetku je dovukla telefon na krevet i nazvala vicarsku. - Oui? im je prepoznala angrizav glas ku epaziteljice, napustila ju je odva nost. Gospo o Ibert, ovdje Sofia Solanas iz Londona. Mogu li porazgovarati s Dominique, molim vas? - ao mi je, gospo ice. Gospodin i gospo a La Rivi?re oti li su na deset dana. - Deset dana? iznena eno je odvratila. Nisu joj rekli da planiraju otputovati! - Oui, deset dana. - Kamo su oti li? upitala je o ajnim glasom. - Nisu rekli. - Nisu rekli? - Ne, gospo ice. - Jesu li ostavili broj na koji ih je mogu e dobiti? - Ne. - Nisu ostavili broj telefona? - Gospo ice Sofia odvratila je ena ve vidno srditim tonom nisu rekli kamo idu, niti su ostavili broj telefona ili adresu na kojoj e odsjesti. Rekli su da ih ne e biti deset dana i to je sve. ao mi je, ali ne mogu vam pomo i. ao mi je. - I meni je ao zajecala je i spustila slu alicu. Prekasno. Bilo je prekasno. Ponovno se sklup ala i obgrlila rukama. Ugurala je lice u muselin i sjetila se kad se posljednji put osjetila tako nesretnom. Bilo je to kad je umro djed O'Dwyer. Ni njega ni Santiguita nikad vi e ne e vidjeti. I tad joj je kona no postalo jasno da si nikad ne e mo i oprostiti to je u inila. Dvadeset i peto poglavlje Bo i joj je protekao u mu nom raspolo enju. Plakala je sve dok nije usnula razmi ljaju i o Santa Catalini i svojima. Anton i Maggie brinuli su se za nju ostatak praznika, paze i kako ne bi ostala sama i zapala u depresiju. Kad su ponovno otvorili salon, laknulo joj je to e se vratiti na posao i ponadala se da e joj 1975. donijeti vi e sre e.

Prisilila se veseliti budu nosti i ne razmi ljati o pro losti. Na posljetku, djed bi je tako posavjetovao, zar ne? Dominique je e e dolazila u London, jer je i Antoine e e dolazio poslom. Kad bi se na le, odlazile bi u elegantne restorane i kupovale u ulici Bond. Sofia bi se tad prisjetila privilegiranog ivota kojim je neko ivjela i bila joj je zahvalna. No, im bi se Dominique vratila u enevu, ponovno bi postala obi na, zaposlena djevojka. Godina je brzo protekla. Sprijateljila se s Marmadukom Huckley-Smithom, ovjekom s nao alama koji je vodio knji aru. On ju je pak upoznao s prijateljima, a jedan od njih svako malo izvodio ju je van. Iako je to bilo lijepo od njega, nije ju privla io. Nitko joj se, zapravo, nije dopadao u tom smislu. U slobodno vrijeme vucarala bi se s Daisy King's Roadom u potrazi za jeftinom robom. U modi je bio etno-izgled i u ivala je u dugim, lepr avim suknjama iz Monsoona. Jednog dana kad je Antonu bilo dosadno, napravio joj je crvene pramenove, a Daisy izravnao kosu, u iniv i je gotovo neprepoznatljivom, ali i te kako privla nom. Jedanput mjese no odlazile su u kino i kazali te na West Endu, gdje su ujedno i pogledale Mi olovku. - Zna da je tip koji je dao izgraditi ovo kazali te bio zapravo bogati aristokrat, koji se zaljubio u glumicu? Upravo ga je njoj posvetio. Nije li to romanti no? pro aptala je Daisy dok su sjedile u kazali tu. - Mo da e tako neki ljubavnik izgraditi Maggie novi salon. To bi bilo doista ne to zahihotala je Sofia. Anton ih je odveo na Rocky Horror Show i osramotio ih pojaviv i se u iznajmljenom ru i astom cadillacu, odjeven u haltere i ipkasto donje rublje. Marcello je sitno kora ao do njega u odijelu s tigrastim uzorkom i Maggie je u asnuto uzviknula kako se nada da e se sjetiti presvu i prije posla u ponedjeljak ujutro. Sofia je dobacila Marcellu da mu je jo potreban samo rep, na to joj je odbrusio kako bi joj ga mogao pokazati i onda e shvatiti da ga nijedan mu karac ne mo e nadma iti. Daisy je potom uspjela nabaviti jeftinije karte za koncert Davida Bowija na stadionu Wembley. No, patila je ujedno i za Mickom Jaggerom i u salonu glasno pu tala njegove pjesme, ime je iritirala Maggie, kojoj se vi e dopadala nje na glazba Joni Mitchell. Crni zimski mjeseci postupno su se izgubili odnose i sa sobom

Sofijin jad. Kako su se ulice po ele ispunjavati ru i astim i bijelim cvjetovima, Sofia je ponovno otkrila ivot. Usvojila je pozitivan stav o kojem joj je govorio djed O'Dwyer. Predano se bacila na posao i Maggie joj je povisila pla u. U ivala je u su ivotu s Daisy i mnogobrojne no i provodile su smiju i se u Caf des Artistes. Daisy je uvijek pila pivo, a Sofiji ga je odbijala. Gadilo joj se upravo kao i najve a britanska ljubav Marmite. No, inilo joj se da je u manjini. Anton joj je tvrdio kako su svi Britanci navodno odrasli na tom namazu. Zato smo tako visoki rekao joj je i nasmije io se od uha do uha. Bio je visok gotovo stotinu devedeset centimetara. U kolovozu je Maggie zatvorila salon na dva tjedna i sve ih pozvala u iznajmljenu ku icu u Devonu, kako bi u ivali u moru i pla ama. Sofia se lijepo provela, iako joj je nedostajalo sunce jer je ve inu vremena ki ilo. Sjetila se kako joj je majka pri ala o brdima Glengariffa i zapitala se nalikuju li brdima Devona. U kupa im su kostimima odlazili na piknike na vla noj pla i i skrivali se pod ki obranima dok im je vjetar sendvi e punio pijeskom. Ali smijali su se alama i Marcellu koji nije mogao shvatiti ludost Engleza drhte i u debelim, bar unastim hla ama i polo-d emperu. Ho u nazad u Toscanu cvilio je gdje mogu vidjeti nebo i gdje sija sunce! - Oh, daj u uti, Marcello, nemoj se pona ati kao Talijan promrmljala je Maggie gutaju i komad okoladne torte. - Oprezno, slatkice, upravo ga zato i volim odvratio je Anton dopu taju i prijatelju da mu se priljubi uz tijelo kako bi se zagrijao. - Marcello je u pravu odvratila je Daisy. Pogledaj! Na pla i su samo Britanci! Nismo li ludi? Sjedimo na ki i kao da se pr imo negdje na jugu Francuske! - Zato smo i pobijedili u ratu, du ice obrecnula se Maggie poku avaju i na vjetru zapaliti ibicu. Oh, za ime Bo je, neka mi netko zapali prokletu cigaretu prije no to izgubim ivce! - Ali ti se nisi borila u ratu, Maggie nasmijao se Anton. Evo, ne mo e ak zapaliti ni pljugu! Stavio je cigaretu u usta, okrenuo le a vjetru i zapalio je. - Neprestano me iznena uje , Antone odbrusila je Vi e si ensko nego mu ko. Nego, Sofia, ne to si mi utihnula! Maca popala jezik? Bacila je pogled prema Sofiji koja se sklup ala na mokrom

ru niku i ona joj se nesigurno nasmije ila. Blijedoplave usnice podrhtavale su joj od hladno e. - Mislim da sam na Marcellovoj strani. Naviknuta sam na pla e Ju ne Amerike odvratila je cvoko u i. - Ma, niste li oboje nevjerojatni Maggie se podrugljivo nasmije ila. Jo e vas dotu i to malo dobre, britanske izdr ljivosti! Upravo je zato na a vojska najbolja na svijetu! U pitanju je izdr ljivost, a op e je poznato koliko su Britanci izdr ljivi! - Pa ti definitivno jesi, Maggie nasmijala se Daisy. Sofia, kladim se da nikad nisi zami ljala da e jednog dana zavr iti ovdje dok si le ala na vru im argentinskim pla ama! - Nisam priznala joj je. No, Devon je bar nije podsje ao na rodni dom. Njegove hladne i puste pla e bile su dio posve druk ijeg svijeta. 1975. godine Bo i je pro ao u sretnijem raspolo enju. Sofia je provela deset dana s Dominique i Antoinom u njihovoj kolibi u Verbieru. Delfine i Louis su ponovno pozvali prijatelje i ponovno su uslijedili veseli povici kad su se otvarali darovi i igrale igre. Bo i na svjetalca treperila su na prohladnom zraku, a zvon i i zveckali niz dolinu. Vrijeme je zastalo u magi nom limbu i sunce sjalo svaki dan na nebu boje razli ka, smrknuv i se tek kad je otputovala natrag u London. A kad se vratila, Nova godina joj je pripremila iznena enje kakvo nije ni naga ala. Daisy je predlo ila da odo u klub u etvrti Soho, u koji zalaze glumci. S obzirom da je Sofia voljela kazali te, smatrala je to fantasti nom idejom. Na tr nici Portobello kupila je staru suknju s patchwork uzorkom i mekan, bar unast e ir. Obula je na to sme e, ko ne izme, koje je kupila u enevi s Dominique. Nije imala previ e novca, jer je bilo gotovo nemogu e u tedjeti od tako male pla e, ali eljela se po astiti njima kako bi nagovijestila po etak novog i pozitivnijeg razdoblja. Klub je bio krcat veselim ljudima, koji su neprestano ulazili bje e i pred hladno om. Kad se dvoje ljudi iz o aja pokupilo, ne mogav i privu i pa nju i domo i se pi a, oslobodila su im se dva mjesta za ankom. Ogledale su se oko sebe i prepoznale najmanje dva glumca i jednog televizijskog voditelja. S obzirom da su bile mlade i lijepe, odmah su bile poslu ene. Konobar je zalizao dugu, crnu kosu koja mu je bila zavezana u uredan konjski repi i pojavio

se pred njima razvukav i lice u odu evljen osmijeh. U etvrt do pono i Daisy je otvoreno koketirala sa znojnim i o igledno pripitim kiparom. Zaslinio joj je bluzu s dubokim izrezom i potom je odvukao na drugi kraj prostorije. Sofia joj se nasmije ila i odmahnula glavom. No, Daisy nije smetalo s kim se ljubi sve dok mo e dobiti pi e i ne to pa nje. Sofia je nastavila sjediti i promatrati ljude oko sebe. Nije joj smetalo to je sama. Ve se naviknula. - Mogu li vas po astiti pi em? Okrenula se i ugledala lijepo gra enog mu karca kako se spu ta na stolicu do nje. Odmah ga je prepoznala. Sjetila se da ga je gledala u glavnoj ulozi u Hamletu nekoliko tjedana ranije. Osobno je smatrala da je odglumio s previ e pompe, ali naga ala je da joj ne e biti zahvalan ako mu to ka e. Zakimala je glavom i rekla da pije d in i tonik. Podigao je ruku i autoritativno pozvao konobara, koji je odmah dojurio. - Za mladu damu d in i tonik, a za mene viski rekao je i potom se ponovno okrenuo prema njoj naslanjaju i se laktom na ank. - Moj je djed obi avao piti viski. - Odli an izbor! - Zapravo se nije mogao odvojiti od boce - nadodala je irskim naglaskom. - Za to? - Jer se bojao da e mu je vilenjaci ukrasti odvratila je i oboje su se nasmijali. Pogledao ju je i zaklju io da se definitivno razlikuje od svih koje je imao prilike upoznati. - Iz Irske si? - Majka mi je Irkinja, ali otac Argentinac. - Argentinac? - Da, ali je panjolskog podrijetla. - Bo e uskliknuo je. to te onda dovuklo ovamo? - Duga je to pri a odvratila je ne namjeravaju i produbiti temu.elio bih je uti jednog dana. Nastavili su sjediti poku avaju i razgovarati uz glasnu glazbu. Primaknuo je stolicu i nagnuo se kako ne bi morali vikati. Rekao joj je predivno istim engleskim izgovorom da se zove Jake Felton, a

glas mu je bio dubok i impozantan. - Sofia Solanas odvratila je. - Bilo bi fantasti no kao kazali no ime! Zacijelo bi bila predivna glumica rekao je znala kim tonom i s divljenjem joj se zagledao u lice. - Gledala sam te u predstavi. - Jesi? odvratio je i nasmije io se. Je li ti se dopala? Nemoj mi re i da nije! - Zapravo jest, ali mora zapamtiti da sam strankinja i da nisam ba sve shvatila. - Ne brini. Ve ina Engleza uop e ne razumije Shakespeara. Ho e li do i ponovno me gledati? U velja i nastupam u novoj predstavi u kazali tu Old Vic. - Mo da lukavo je odvratila i ispila pi e. Kad se oglasila pono pet, etiri, tri, dva, jedan... SRETNA NOVA GODINA! svi su podigli a e i izljubili partnere. Jake joj je nje no uhvatio lice i poljubio je. Da nije okrenula glavu i ponudila mu obraz, poljubio bi joj usnice. Upitao ju je mo e li je ponovno vidjeti i dala mu je telefonski broj. Ostala je iznena ena kad je nazvao ve sljede i tjedan. Na prvom izlasku odveo ju je na ve eru u restoran Daphne's u aveniji Draycott. Poznavao je vlasnika, vatrenog Talijana Giordana, i dobili su najbolji stol. Ispo etka joj je bilo nelagodno, jer je imala osje aj da vara Santija, ali onda se prisjetila da je on nju iznevjerio i zaklju ila je da mora odrasti i nastaviti s ivotom. Nakon nekoliko mjeseci po eli su se redovito vi ati. Maggie i Anton zanijemili su od divljenja kad ih je izvijestila i iskreno joj se poveselili. Jake Felton! Anton je odu evljeno uskliknuo kad se kona no uspio oporaviti od oka. Daisy ju je upozorila da pripazi, jer Felton slovi za enskaro a. Saznala je to iz tra rubrika, koje je itala kad bi telefon mirovao, a to je ponekad znalo potrajati satima. Sofia joj je odgovorila da su svi latino mu karci takvi i da se ve odavno naviknula. Ubrzo se po ela pojavljivati na probama i upoznala Feltonove prijatelje. Njezin mali ivot u Londonu iznenada je procvjetao i po ela se kretati zanimljivim, bohemskim krugovima. Vodili su ljubav uz upaljena svjetla. Rekla mu je da ga voli promatrati i ostao je polaskan. Ono to mu nije mogla priznati bila

je injenica da joj Santijevo lice izroni pred o i svaki put kad za miri. Jake se u svakom pogledu razlikovao od njega, no njezino je tijelo pripadalo Santiju i samo je on imao pravo zaposjesti ga. Koliko god se trudila izbaciti ga iz misli, im bi ga osjetila u sebi, sjetila bi se Santija, a potom odmah i djeteta koje su za eli. Stoga se prisilila ne zatvarati o i kako se to ne bi dogodilo. Jake je bio nje an i doista ju je uzbu ivao, ali nije ga voljela. On joj je pak neprestano izjavljivao ljubav i uvjeravao je da mu je izmijenila ivot i da nikad nije bio tako sretan i ispunjen. No, nije mu mogla uzvratiti istim arom. Sve to je mogla re i bilo je da joj je stalo do njega, da se ugodno osje a u njegovu dru tvu i da joj ispunjava unutra nju prazninu. Znala ga je gledati na ve ernjim probama i potom mu kritizirati nastup. ak mu je pomagala u iti tekst kad bi no u bili zajedno u krevetu. Znao bi nenadano sko iti i baciti se na monolog, a ponekad bi je ak u restoranu preklinjao da vje ba s njim. Budi Julia... Hajde! I tako bi se opredijeli za uloge izgovaraju i tekst po sje anju, sve dok na posljetku ne bi prasnuli u smijeh. - Ali pri a li on ikad o tebi, slatkice? upitao ju je Anton jedne ve eri kad su ve mjesec dana bili u vezi. - Naravno. Jednostavno mu je posao sada va niji i na prvom je mjestu. Anton je otfrknuo s neodobravanjem promatraju i je kako s poda kupi preostale grudice kose. - Ne bih ti eljela pokvariti zabavu, du o, ali kad sam ga upoznala, pomislila sam kako je nevjerojatno arogantan prokomentirala je Maggie otresaju i pepeo na pod. Anton je skupio ru nike i bacio ih u visoku, pletenu ko aru. - Doima se arogantnim, jer je srame ljiv odvratila je u njegovu obranu. - Srame ljiv? Da je srame ljiv, draga, ne bi se tako bacao po sceni. Maggie se podrugljivo obrecnula. Antone, budi dobar pa mi nato i jo jednu a u vina! Stara cura poput mene nema drugog veselja u ivotu! - Nemoj biti ucviljena, Maggie prekorio ju je Anton i suosje ajno joj se nasmije io. Uskoro e te pro drati neka predivna mu kar ina, zar ne, Sofia? Sofia je kimnula glavom. David Harrison, ovjek koji je

producirao Jakovu predstavu, pozvao nas je da ga posjetimo preko vikenda rekla im je odla u i etku i pridru uju i se Maggie na sofi. - A mi znamo tko je David Harrison, zar ne, Maggie? - Da! Strahovito je slavan, a prije desetak ili vi e godina, ne sje am se to no koliko, pretrpio je gorak razvod. E, on je mu karac za tebe, du o! - Nemoj biti smije na, Maggie. Sretna sam s Jakom. - teta odvratio je Anton napu iv i usnice. - Pa, kako eli rekla je Maggie. Nemoj re i da te nisam upozorila kad tvoj dragi Jake pobjegne s glavnom glumicom! Svi su glumci takvi. Bila sam u vezi s nekolicinom i ne bih to eljela ponovno pro ivjeti ni za kakve novce! Dodu e, David Harrison bi ti mogao biti otac... No, pazi, nema ni ta lo e u dobrom, bogatom i postarijem mu karcu, zar ne, Antone? - Sve e nam ispri ati kad se vrati , zar ne, slatkice? rekao je i namignuo joj. Jake ju je pokupio mini-cooperom u subotu ujutro i svjetlosnom su se brzinom odvezli u Gloucestershire. Cijelim joj je putem pri ao o sebi. Navodno je imao malu prepirku s re iserom u vezi neke scene. Ja sam glumac rekao sam mu i ka em vam da moj lik jednostavno ne bi tako reagirao! Poznajem ga! Sofia se prisjetila razgovora s Maggie i Antonom i poti teno zagledala u smrznutu prirodu, koja ih je mimoilazila strelovitom brzinom. No, Jake nije primijetio da je utihnula. Bio je zaokupljen pri om. Kad su kona no stigli, odahnula je s olak anjem. Ku a Davida Harrisona bila je boje pijeska i nalazila se na kraju dugog prilaza, odmah na izlazu iz grada Burforda. David se pojavio na vratima u pratnji dva labradora boje meda, koji su zamahali debelim repovima im su ugledali auto. David je bio prosje ne visine i vitak, a glava mu je bila prekrivena gustom, svijetlosme om kosom, koja mu je po ela sijediti na sljepoo nicama. Nosio je male i okrugle nao ale, a velik i dobro udan osmijeh obasjavao mu je lice. - Dobrodo li u Lowsley i ne brinite za stvari rekao je. eka vas pi e! Sofia ih je promatrala kako se rukuju. David ga je potap ao po le ima. Ba mi je drago to te vidim, Lothario!

- Davide, ovo je Sofia. Sofia Solanas odvratio je Jake i Sofia je pru ila ruku. - Jake mi je mnogo pri ao o tebi rekao je David rukuju i se. Ba mi je drago to smo se upoznali. A sad u ite, dosta s formalnostima! U li su za njim u predvorje. Sofia je uo ila da su zidovi prekriveni slikama raznih veli ina, a svaki primjerak poku stva nesigurnim hrpama knjiga. Tamnosme i da ani pod djelomi no se skrivao ispod luksuznih perzijskih sagova i ogromnih biljki u porculanskim lon anicama. No, ku a joj se dopala. Bila je topla i ispunjena mirisom pasa. David ih je uveo u dnevnu sobu, gdje su zatekli etvero nepoznatih ljudi. Sjedili su pu e i i piju i oko rasplamsanog kamina. Iznenada se prisjetila Chiquitine ku e na Santa Catalini i osjetila dobropoznatu bol. Upoznali su goste: Davidove susjede Tonyja Middletona i njegovu suprugu Zazu, koja je dr ala butik u ulici Beauchamp Place, te Gilberta d'Oranga, kolumnista francuskih novina i njegovu suprugu Michelle, zvanu Miche. Pridru ili su im se i zapo eli razgovor. - ime se bavite? upitala je Zaza okre u i se prema Sofiji i Sofia je ustuknula. - Radim u frizerskom salonu Maggie's odgovorila joj je i zadr ala dah i ekuju i da joj se Zaza pristojno, ali prezreno nasmije i i okrene glavu na drugu stranu. No, ostala je iznena ena kad su se Zazine zelene o i razroga ile. Uskliknula je: - Ne mogu povjerovati! Tony, du o! Tony! - Njezin je suprug bio prisiljen zaustaviti se u pola re enice i okrenuti glavu. Svi su potom zastali kako bi uli o emu je rije . Ne e povjerovati! Sofia radi kod Maggie! Tony se kiselo nasmije io. Nije li svijet malen! Maggie je bila udata za Viva, brati a iz drugog koljena. Dragi Bo e, kako je? Sofia se odu evila i neko vrijeme nasmijavala prisutne opona aju i Maggie i Antona. David ju je promatrao stoje i do bara i zaklju io kako nije upoznao ljupkije stvorenje u ivotu. Iako joj je vedar osmijeh krasio lice, primijetio je da joj se ne to tragi no krije u velikim, sme im o ima. Ne to zbog ega je elio zagrliti je i utje iti. Bila je mnogo mla a od drugih, ali bez ikakva je susprezanja sudjelovala u razgovoru. Tek kad ju je odu evljena Zaza nedu no

zapitala o domovini, na neko je vrijeme utihnula. Nakon ru ka u zagu ljivoj blagovaonici, koji je poslu ila bucmasta ena zvana gospo a Berniston, Gilbert i Miche povukli su se u sobu kako bi se odmorili. Taj okoladni puding i vino potpuno su me iscrpili rekao je Gilbert uzimaju i si u nu suprugu za ruku i odvode i je uz stube. Jake je odlu io oti i na tr anje. - Je li to pametno nakon tako te kog obroka? upitala ga je. - Nisam oti ao ujutro, a htio bih to obaviti prije mraka odgovorio je i pojurio uz stube preska u i po dvije odjednom. - to ka ete da se mi ostali otisnemo u etnjicu? I nama bi dobro do lo malo razgibavanja predlo ila je Zaza. Ho e li mi se pridru iti, Davide? Zrak je bio ledeno hladan, a sunce sjalo s vedrog neba. Iako je vrt izgledao zapu teno, jo je uvijek sablasno podsje ao na minulo razdoblje, kad ga je Davidova biv a supruga, fanati na vrtlarica, s ljubavlju odr avala. Tony, Zaza, Sofia i David pro li su kroz njega poplo enim puteljkom i na li se sa stra nje strane ku e. Smijali su se ponavljaju i kako ih je obilan ru ak ispunio osje ajem letargije i sitosti. Bila je velja a i mraz je smrznuo i ogolio stabla, a mokro nisko raslinje trunulo im je pod nogama. Sofia je pohlepno udisala seoski zrak. Ve dugo nije bila na tako lijepom mjestu. Sjetila se Santa Cataline zimi i pomislila kako e mo i zamisliti da je tamo, ako zatvori o i i udahne miris vla ne zemlje ispunjene mirisom zimskog li a. David joj se dopao. Posjedovao je tu neodoljivu englesku non alantnost i intelektualno ju privla io. Nije bio lijep, vi e nekako zgodan. Ali je zato bio sna an, odlu an i karizmati an. No, njegove duboke, blijedoplave o i ukazivale su da je i on pretrpio mnogobrojne bitke. Kad su krenuli nizbrdo prema nahrupini staja, srce joj je iznenada zatitralo. - Imam dva konja, ako netko eli jahati rekao je le ernim tonom. Ariella ih je uzgajala. Kad je oti la, zatvorili su farmu i na alost, morao sam rasprodati kobile. Odlu io sam zadr ati dva konja sebi za u itak. Sofia je nastavila ubrzanim hodom, sve dok ih na posljetku nije ostavila za sobom. Osjetila je kako joj se srce ste e dok je poku avala otvoriti zasun na stajskim vratima. Prepoznala je

u kanje i duboko udahnula kako bi obuzdala emocije. Miris tople slame nenadano ju je zapahnuo i ispru ila je ruku. Tu no se nasmije ila kad ju je bar unasta nju ka radoznalo dotaknula. Prstima je pre la preko bijela lica gledaju i s ljubavlju u sjajne, mramorne o i. Miris konja uvukao joj se u nosnice i tek je tada shvatila koliko su joj nedostajali. Pribli ila je glavu i osjetiv i krzno na licu, odagnala melankoliju koja ju je umalo zaposjela. - Ma tko si ti? upitala je miluju i ga po u ima. Kako si predivan! Pre-di-van! Suza joj je skliznula niz obraz. ula ga je kako frk e, gotovo kao da mo e osjetiti njezinu tugu. Zatvorila je o i i zamislila da je opet kod ku e. Naslonila se na novoste enog prijatelja i miluju i mu toplo, svilenkasto krzno, nakratko zamislila da se nalazi usred vla ne pampe. No, bilo je prestvarno. Otvorila je o i i trep u i otjerala sje anje. Kad se David pojavio iza ugla i ugledao je kako grli Safarija, po elio joj je pri i. No, znao je da eli biti sama i takti ki je odveo Tonyja i Zazu s druge strane. - Je li dobro? pro aptala je Zaza, kojoj ni ta nije moglo promaknuti. - Ne znam odgovorio je odmahuju i zabrinuto glavom. udna djevojka, zar ne? - Nije eljela razgovarati o Argentini kad sam je priupitala. - Mo da joj nedostaje odvratio je Tony suosje ajno. Vjerojatno osje a nostalgiju. - Davide! Okrenuli su se i ugledali je kako im uzbu eno tr i ususret. Trebam... mislim, tako bih rado oti la na jahanje. Mogu li? Zaza i Tony su nastavili etnju ostavljaju i Davida i Sofiju da osedlaju konje. Obe ali su se vratiti prije zalaska sunca. Kad su se uputili preko Cotswoldsa, Sofia je pomislila da joj je netko iznenada skinuo teret s prsa. Ponovno je mogla disati punim plu ima i misli su joj se pro istile. Dok su jahali brdima, inilo joj se kao da se vratila ku i. Miljama daleko irila su se polja i ume lelujaju i poput uzburkanog mora zelene boje. Ponovno se odu evljeno smije ila, ali ovaj put ne samo izvana, ve i iznutra. Cijelo joj je tijelo vibriralo od energije i prvi put otkako je napustila Santa Catalinu, osje ala se fantasti no. David je odmah primijetio da se izmijenila. Poput glumca,

odbacila je kostim i razotkrila pravu osobnost. Kad su zatvorili vrata staje i objesili uzde, smijali su se poput starih prijatelja. Iskreno i iz dubine du e. Dvadeset esto poglavlje Dok su se vozili natrag, Sofia se zamislila nad Davidovom ponudom. Tako bih rado ponovno pokrenuo uzgoj konja rekao joj je. O igledno zna raditi s njima. Moja biv a supruga Ariella uzgajala je trka e konje i proizvodila prvoklasne godi njake. Kad me je ostavila, i tome je do ao kraj. Bio sam prisiljen prodati cijelu farmu i zadr ati samo Safarija i Inku. Pla ao bih te, naravno, i unajmio koga god po eli . I ne bi morala cijeli tjedan provoditi na selu. tovi e, mogla bi samo nadgledati posao. Naime, imanje je mrtvo ako se nitko ne brine za njega. Jo malo pa e propasti, a ne mogu podnijeti pomisao da u morati prodati i Safarija i Inku. Prisjetila se flegmati nog tona kojim joj je iznio ponudu. Zvu alo je kao da ne mari, ali ipak je bilo ne to toplo u njegovim rije ima. Nasmije ila se. Bila je to dobra zamisao, ali znala je da Jake nikad ne e pristati. Ne e htjeti uvje bavati uloge na selu. Previ e je posesivan, a ona nema nikog drugog. Do travnja ve je puna dva mjeseca nastupao u novoj predstavi. Sofia je jednog dana otvorila vrata njegove garderobe i uhvatila ga kako evi glavnu glumicu Mandy Bourne. U sje anje joj se usjekla njegova bijela stra njica kako agresivno udara o rasku tranu i znojnu Mandy, stisnutu uza zid i jo uvijek odjevenu u kostim iz osamnaestog stolje a. Stajala je gotovo dvije minute prije no to su je primijetili. Mandy je roktala poput svinje i lice joj je bilo iskrivljeno u grimasu, no sude i po mijaukanju koje je ispu tala izme u roktanja, bilo je o igledno da u iva. Jake je izme u naleta mrmljao: Volim te, volim te i u inilo joj se da je svr io u moment critique, kad je Mandy rastvorila o i i zavri tala ugledav i je na pragu. Jake joj je zakopao lice u mlohave grudi i potom uzviknuo: Isuse!. Mandy je izjurila u suzama. Nisu uslijedile ni isprike, ni pokajanja. Okrivio ju je tvrde i da je bio prisiljen to u initi samo zato to nije mogao prodrijeti do nje. Ne voli me! optu iva ki je povikao. Sofia je na to hladno odgovorila: - Moram ste i povjerenje kako bih te mogla voljeti.

Te je no i posljednji put iza la iz kazali ta. Nikad vi e nije ga eljela vidjeti. Kad je podigla telefonsku slu alicu, ponadala se da e se David Harrison prisjetiti posla koji joj je ponudio u velja i. - Napu ta nas? povikao je Anton iz o aja. Ne mogu povjerovati! - Pokrenut u uzgoj pastuha na farmi Davida Harrisona. - Pokvarenjak jedan zare ala je Maggie povla e i dim. - Oh, Maggie, bila si u pravu u vezi Jaka, ali ovaj put nije to u pitanju. Ma, kome su potrebni mu karci! - Oh, pa ti nema pojma! Maggie ima ljubavnika, zar ne, slatkice? I to klijenta! Izgleda da Maggin prah ipak ima nekih mo i! Maggie se samozadovoljno nasmije ila. - Bravo, Maggie! Oh, Bo e, toliko mi je ao to u vas napustiti! Ali ne u ba neprestano biti u Lowsleyju. Ostat emo u kontaktu! - I bolje da bude tako! No, ne brini, ve e nam Daisy prenijeti sve tra eve. Samo nas nemoj zaboraviti pozvati na svadbu! - Maggie odvratila je Sofia nasmijav i se. Prestar je! - Pazi to govori ! I ja sam u etrdesetima odbrusila je i potom nadodala grlenim glasom: - Vidjet emo! Daisy je bila shrvana njezinim odlaskom, ne samo zato to e joj nedostajati kao prijateljica, ve i zato to e morati prona i novu cimericu ako Sofiji posao krene. Nije eljela dijeliti stan ni s kim drugim, jer su se zbli ile i gotovo posestrile. - Onda, ako ti se bude dopalo, jednostavno e se zauvijek tamo odseliti? upitala je u asnuta pomi lju da e zaglaviti na selu, koliko god luksuzna bilo zdanje u kojem e ivjeti. - Da, obo avam prirodu i nedostaje mi odgovorila je Sofia. Lowsley joj je razbudio osjetila i podsjetio je koliko voli prirodu. Miris grada odjednom joj se po eo gaditi. - Nedostajat e mi! Tko e ti ure ivati nokte? odvratila je Daisy i dure i se izbacila donju usnicu. - Nitko. Morat u ih gristi. - Da se nisi usudila! Ba sam ti ih lijepo uredila! - Koristit u ruke za fizi ki posao i vi e ne e trebati biti lijepi nasmijala se vesele i se konjima, psima i nepreglednim zelenim brdima. Potom su se zagrlile. - Nemoj zaboraviti nazvati me i svratiti u posjet! elim da ostanemo u kontaktu rekla je Daisy prijete i joj prstom kako bi prikrila tugu. Sofia je bila naviknuta napu tati mjesta, ljude i

sklapati nova prijateljstva. Nau ila se kako isklju iti emocije i izbje i patnju. Obe ala joj je da e zvati jedanput tjedno. Potom se pokupila raduju i se poput nomada predstoje oj avanturi i ne razmi ljaju i previ e o ljudima koje ostavlja za sobom. im se smjestila u malenoj ku ici na Lowsleyju, shvatila je da uop e ne e biti tu na ako se ne vrati ponovno u London. Nije ni naslu ivala koliko joj je priroda nedostajala, a sad kad ju je ponovno otkrila, nije ju eljela napustiti. Gotovo svaki dan telefonski se ula s Daisy i smijala najnovijim tra evima iz salona. Ipak, nije mogla utro iti previ e slobodnog vremena prisje aju i se starih prijatelja. Bila je prezaposlena pokretanjem farme. David joj je rekao da mo e samo nadgledati posao, ali uop e to nije namjeravala u initi. eljela se to vi e izravno uklju iti u vo enje farme, a ono to ne bude znala, bila je odlu na nau iti. Od gospo e Berniston saznala je da je nakon Ariellinog odlaska bilo potrebno zatvoriti farmu, zbog ega je Freddie Rattray, poznat kao Rattie, ostao bez posla. Rattie se brinuo za uzgoj pastuha i nadgledao drebad, a prema rije ima gospo e Berniston, bio je fantasti an u tome. Ne ete na i boljeg stru njaka! Pomogla joj je da ga prona e, s obzirom da se neko redovito dopisivala s njegovom suprugom Beryl i znala je gdje ivi. Kako mu je supruga nedavno umrla, Freddie je udio vratiti se u Gloucestershire i nastaviti sa starim ivotom. I tako je Sofia odmah zaposlila i njega i osamnaestogodi nju mu k i Jaynie. Kad bi David do ao na farmu preko vikenda, do ekao bi ga Sofijin veseo smijeh i zarazni smisao za humor. Nosila je traperice i majicu kratkih rukava, esto u kombinaciji s njegovim starim be puloverom, koji je posudila i uvijek imala oko pasa. Seoski zrak promijenio joj je ten. Rumenila se od zdravlja. Raspustila je dugu, sjajnu kosu ne ele i je vi e vezati u rep i sad joj je padala na ramena. O i su joj se caklile i zra ila je neobuzdanom energijom. Osje ao se mla im u njezinu dru tvu. Veselio se vikendu i osje ao sumorno kad bi se nedjeljom nave er morao vratiti u London. Bilo mu je drago da uz Rattiejevu pomo ostvaruje napredak. Sofia je obo avala Rattieja. Pravi je Englez. Podsje a me na gnoma iz bajki! - Mislim da mu se ba ne bi dopao taj opis odvratio je David i nasmijao se.

- Oh, nema ni ta protiv! Kad god mu to ka em, samo se nasmije i. Mislim da je sretan to se vratio i da mi zato dopu ta da ga zovem kako god po elim! No, Rattie je obo avao vrtlariti i David je ostao zapanjen shvativ i koliko mu se posjed izmijenio u kratkom razdoblju otkako je dospio u njihove ruke. Sofia je bila neumorna. Rano se budila i pripravljala si doru ak u velikoj ku i, jer joj je gospo a Berniston, koja je dolazila triput tjedno kako bi kuhala i istila, predlo ila da se poslu i kuhinjom i hladnjakom gospodina Harrisona, koji je uvijek krcat namirnicama. Nakon doru ka odjahala bi u brda i tek kad bi se vratila, zapo ela s radom u staji. Rattie je bio stru njak za konje i podu io je mnogo emu. Dok je odrastala na Santa Catalini, nije ak trebala ni osedlati konje, jer su gauchosi bili zadu eni za sve. Rattie ju je zadirkivao govore i kako je razma ena i kako e je on prizemljiti, a ona bi mu odvra ala da bi joj se morao odnositi s vi e po tovanja, s obzirom da mu je pomogla ponovno se domo i starog posla. Svojim iskrivljenim osmijehom i mudrim licem podsje ao ju je na Josea i zapitala se nedostaje li mu. Je li mu Soledad ispri ala to se dogodilo? I to li Jose sad misli o njoj? Slijede i Rattiejeve upute, kupila je est prvoklasnih kobila i unajmila dva konju ara koji su radili s Jaynie. Bit e potrebno neko vrijeme da farma ponovno proradi upozorio ju je. Naime, uzgojni ciklus traje jedanaest mjeseci nadodao je obmataju i vru u alicu kave grubim, preplanulim rukama. Ujesen trebamo potra iti pastuhe s dobrim pedigreom. Sofia je kimnula glavom. Ako eli prvoklasne konje, treba nabaviti prvoklasne pastuhe. Ponovno je kimnula. U kolovozu i rujnu valja predati molbu za pastuha, a to se radi preko posrednika za prodaju rasnih konja. On e potom pregovarati s vlasnikom. Ve nekoliko godina se ne bavim time, ali neko mi je to radio Willy Rankin i mislim da emo mu se opet obratiti. Progutao je gutljaj kave. etrnaestog sije nja zapo inje sezona i tad odvozimo kobile rasplodnom mu jaku kako bi za drijebile. - Kad se ra a drebad? Trudila se postavljati razumna pitanja, iako joj je sve zvu alo slo enije no to je o ekivala i bilo joj je drago da Rattie zna to ini. - Od velja e do sredine travnja, a to je magi no razdoblje, kad

ovjek ima prliku vidjeti kako mu se pred o ima ra a ivot. Uzdahnuo je. Deset dana nakon to se drijebe okoti ivo i zdravo, oboje odlaze do pastuha. - Koliko tamo ostaju? - Najdulje tri mjeseca. Dovodimo ih ku i kad je kobila ponovno oplo ena. - A kad ih prodajemo? upitala je pune i ajnik vodom i stavljaju i ga na pe . - Potrebno je mnogo toga nau iti, zar ne? zahihotao je primje uju i da se po inje zamarati pojedinostima. Potpuno druk ije od ivota u... kako to zove ? Pampa? - Da, potpuno druk ije od ivota u pampi, Rattie. U pravu si... nikad se nisam bavila ne im takvim ponizno je nadodala otvaraju i staklenku sa zrncima kave. - Pa, vidim da voli konje i brzo e to savladati dobrohotno ju je utje io. U srpnju ima mnogo posla, jer je potrebno pripremiti jednogodi njake za prodaju. Tad e u ivati! Svaki dan e ih izvoditi, privikavati na oglav i initi sve to bude potrebno. Onda e ljudi koji se bave prodajom do i i pregledati ih, kako bi se uvjerili da su spremni. Prodaja se odvija u listopadu na Newmarketu. Mislim da e ti to biti zanimljivo. U ivat e rekao je predaju i joj praznu alicu kako bi je napunila. Podu it u te svemu to znam, ali ne mo e nau iti sjede i za kuhinjskim stolom. Moj je otac znao re i da se svako u enje temelji na praksi. Neprestano je govorio: Manje pri e, vi e rada. Stoga sad prestajemo pri ati i bacamo se na posao. Odgovara li ti to, mlada damo? upitao je kad mu je vratila alicu punu omiljene crne kave. Ba ti hvala! - I te kako, Rattie! Nije previ e marila za pojedinosti. Znala je da e se osje ati kao kod ku e sve dok bude radila s konjima. Ljeto je brzo pro lo i samo je jednom oti la u London. Maggie i Anton bili su bijesni i morala im se dugo umiljavati kako bi se prestali duriti. Ostala je samo sat vremena, jer je udjela to prije se vratiti natrag. Bili su zahvalni to ih je posjetila, ali osje ali su da im izmi e i to ih je rastu ivalo. U rujnu David je po eo provoditi vi e vremena na selu. Otvorio je ured u radnoj sobi i unajmio tajnicu na pola radnog vremena te je njegov dom ponovno o ivio. Ponovno je bio ispunjen

glasovima ljudi i pasa. No, odlu io je biti iskren prema sebi i priznao si je da je beznade no zaljubljen u Sofiju. Nije mogao podnijeti biti bez nje i naga ao je da ju je vjerojatno i zaposlio iz istog razloga. Nije mario koliko e je pla ati. Platio bi joj bilo koji iznos koji bi zatra ila. Znao je da to jedini na in na koji je mo e vi ati bez udvaranja. Bio je realan i naga ao da e je upla iti i otjerati od sebe ako joj prizna to osje a. Pla ao ju je dvanaest funti tjedno i imala je besplatan smje taj u ku ici, ali to nije bilo ni ta u odnosu na ono to joj je zapravo elio dati. A elio joj je dati svoje ime i sve to ide s njim. Sofia je bila odu evljena to je David odlu io provoditi vi e vremena na Lowsleyju. Sa sobom je poveo pse, Sama i Quida, koji su je slijedili cijeli dan, a njihove preljupke klaunovske o i smije ile su joj se s ljubavlju. Provodili su duge ve eri e u i se vrtom, razgovaraju i i promatraju i duge, ljetne sjene kako se skra uju s nadolaskom jeseni skra uju i odmah dane, a produljuju i no i. Primijetio je da ne eli pri ati o rodnom domu i odlu io je ne propitkivati. Nije se mogao pretvarati da ga ne zanima, jer je elio saznati sve to se dalo saznati. elio joj je poljupcima odagnati tugu, koja joj se krila iza osmijeha. elio ju je poljubiti svaki put kad bi je vidio, no nije ju htio prepla iti i odagnati. Nije ju elio izgubiti. Znao je da ve godinama nije osjetio takvu sre u i stoga nije ni ta poku avao. A onda, ba kad je Sofia po ela uspje no zaboravljati pro lost, pojavio se netko i podsjetio je. Jo od ljeta nije priredio vikend-zabavu i zapravo je bio presretan to zajedno provode vrijeme. No, Zaza mu je natuknula kako bi Sofia mo da htjela upoznati nekoga svoje dobi. Vrlo je privla na mlada ena i neki e ti je mu karac oteti prije ili poslije. Ne mo e je vje no skrivati rekla mu je ne pomi ljaju i da bi ga mogla povrijediti svojim rije ima. David je promatrao Sofiju kako juri imanjem. Djelovala je sretno i nije mu se inilo da udi za dru tvom mladih ljudi. tovi e, izgledala je sretno s konjima. Ali Zaza nije odustajala i uvijek bi zaklju ila razgovor rije ima: Samo ena mo e shvatiti enu. Na posljetku, nije li dvadesetak godina stariji od nje? Ba joj i nije odgovaraju e dru tvo! Kad su ga Zaza i Tony upoznali s Gonzalom Segundom, crnomanjastim i neobi no visokim argentinskim polo-igra em, koji

je bio prijatelj njihova sina Eddieja, David je shvatio to smjeraju. Pozvao ih je k sebi za vikend ne znaju i kako e Sofia reagirati. - Sofia Solanas! uzviknuo je Gonzalo kad su se upoznali. Jesi li u rodu s Rafom Solanasom? upitao ju je na panjolskom. Sofia je ostala zabezeknuta. Ve dugo nije prozborila ni rije panjolskog. - Brat mi je odgovorila je promuklim glasom i odmah zakora ila unatrag. Zvuk vlastita glasa i materinji jezik iznenada su probudili potisnuta sje anja i ona su joj se obru ila na glavu poput piramide od karata. Problijedjela je i izjurila iz sobe u suzama. - to sam rekao? mladi je zbunjeno odvratio. David joj je pokucao na vrata. - Sofia, jesi li dobro? nje no je upitao i ponovno pokucao. Otvorila mu je i u ao je u sobu u pratnji Sama i Quida, koji su joj zabrinuto ponju ili lanke. Lice joj je bilo vla no od suza, a o i krvave i bijesne. - Kako si to mogao u initi! povikala je. Kako si ga mogao pozvati bez pitanja? - Ne razumijem o emu pri a , Sofia. Smiri se! Poku ao ju je uhvatiti za rame, ali se izmaknula. - Ne u se smiriti ljutito je odbrusila. Zatvorio je vrata ne ele i da Zaza prislu kuje razgovor. Poznaje moju obitelj! Vratit e se i ispri ati im za mene zajecala je. - Zar je to va no? - Da, va no je odbrusila je i pri la krevetu. Oboje su sjeli. I te kako je va no nadodala je tihim glasom poku avaju i odagnati suze. - Sofia, ne razumijem to mi poku ava re i. Kako bih mogao znati o emu je rije ako mi ne pojasni ? Mislio sam da bi ti se dopalo upoznati nekoga iz domovine! - Oh, Davide! Osjetila je kako joj se grlo ste e i bacila mu se na prsa. Oprezno ju je zagrlio. Nije se trznula, niti ga odgurnula. Prije tri godine oti la sam iz Argentine, jer sam bila u vezi s nekim koga roditelji nisu odobravali. I otad se nisam vratila. - Nisi se vratila? Nije zapravo znao to re i. - Posvadili smo se. Mrzim ih i nisam ni s kim otad bila u kontaktu! - Oh, malena odvratio je uko eno je miluju i po kosi. Bojao se

pomaknuti kako ne bi razbio magiju. - Volim ih i prezirem! Nedostaju mi, ali ih ujedno poku avam zaboraviti. I ne mogu, jednostavno ne mogu! Boravak na Lowsleyju uvelike mi je pomogao. Toliko sam sretna ovdje! A sad cijela ova zbrka! Ponovno je zaplakala izbacuju i tugu iz dubine du e i David je ostao smeten. Zagrlio ju je i poku ao utje iti. Nikad jo nije vidio da netko mo e biti toliko nesretan. U potpunosti se prepustila jecajima i kad je primijetio da jedva dolazi do zraka, uspani ario se. Nije znao to u initi i pomislio je kako bi se ensko znalo bolje postaviti. No, kad je ustao kako bi oti ao po Zazu, povukla ga je za pulover i zamolila da ostane. - Moram ti jo ne to re i, Davide. Molim te, nemoj oti i! elim da sve zna rekla je preklinju i ga. Potom mu je prepla eno ispri ala za Santijevu nevjeru i malenog Santiguita, izostavljaju i iz pri e u kakvom je srodstvu sa Santijem. Dala sam bebu na usvajanje pro aptala je o ajnim glasom i pogledala ga. Zagledao joj se u o i i osjetio koliko pati. Po elio joj je re i da je spreman podariti joj djecu i svojom ljubavlju nadoknaditi izgubljenu ljubav obitelji, ali nije znao kako to izgovoriti. Povukao ju je u naru je i ostali su sjediti u ti ini. Shvatio je u tom trenutku da je voli vi e no to je smatrao mogu im. Ukazala mu je koliko je bio usamljen i znao je da je mo e usre iti. A njoj je laknulo iako mu je priznala samo polovicu tajne. Podigla je glavu i pogledala ga. Nisu se iznenadili kad su im se usnice spojile. U nekoliko minuta, koliko su proveli zajedno, ulio joj je beskrajno povjerenje. Poput Santija. Imala je osje aj da u njegovu naru ju mo e zaboraviti na ostatak svijeta i samo su joj Lowsley i uto i te koje je u njemu prona la bili od va nosti. Dvadeset sedmo poglavlje Kad su se vratili u salon, svi su se pretvarali da se ni ta nije dogodilo. Tako tipi no za Britance! U njezinom kraju svi bi se pretrgnuli poku avaju i saznati to se dogodilo. Zaza je o igledno rekla Gonzalu i Eddieju da je ne propitkuju kako je ne bi jo vi e rastu ili, te su se njih dvojica samo smije ili i raspitavali u vezi konja. Zaza je zapalila cigaretu i zaposjela sofu. kiljila je i sumnji avo pogledavala sad njega, sad nju. Primijetila je da David

gotovo poskakuje pri hodu silno se trude i to obuzdati. Ispuhnula je dim iz kuta usana i osmotrila Sofiju. Trepavice su joj jo uvijek bile vla ne od suza, ali su joj zato obrazi gorjeli od uzbu enja, koje nije mogla prikriti. Ne to se zacijelo doga a me u njima! Gonzalu je Sofia bila neodoljiva iz dva razloga: bila je tragi na i prekrasna. Na uo je ne to o njoj u Argentini. Buenos Aires je mala sredina i skandal poput njezinog bilo je nemogu e prikriti. Poku ao se prisjetiti o emu je rije . Nije li imala aferu s bratom i potom bila protjerana u Europu? To bi pojasnilo za to se srami to ju je prepoznao. No, promatraju i njezin osmijeh i drhtave usnice, znao je da bi joj sve mogao oprostiti. - Sofia, ho e li me odvesti na jahanje? upitao ju je na panjolskom. Nesigurno mu se nasmije ila i odmah pogledala Davida, koji je upitno podigao obrvu. Obznanila mu je svoju ljubav i nije eljela biti odvojena od njega ni na minutu. - Gonzalo eli da odem s njim na jahanje rekla mu je nadaju i se da e netko predlo iti bolji plan. - Dobra zamisao odvratio je Tony va u i cigaru. Eddie, za to im se ne pridru i ? - Da, du o, bit e ti korisno iza i na svje zrak rekla je Zaza ude i ostati nasamo s Davidom kako bi ga mogla preispitati. Eddie, koji se izvalio u naslonja u uz kamin, uop e nije imao namjeru izvla iti se na hladno u. Vani je zastra uju e ki ilo. Osim toga, bilo je o igledno da se Sofia dopada Gonzalu i nije mu se elio isprije iti na putu. - Ne, hvala. Samo vi idite rekao je i zario prste u kutiju nugata, koja ga je mamila sa stola. - Du o, ne mo e cijelo jutro biti u ku i. Mora razviti apetit za ru ak gospo e Berniston! - Pa, ti i tata ne ete iza i van odvratio je jo dublje uvla e i stra njicu u naslonja . Zaza je od bijesa napu ila usnice. Ni ta od inkvizicije! David je gledao kako Sofia napu ta prostoriju u Gonzalovu dru tvu i prigu io nalet ljubomore. Znao je da nevoljko odlazi, ali nije mogao podnijeti pomisao da e biti u brdima u dru tvu sunarodnjaka. Bio je mlad i zgodan, govorio panjolski i shva ao njezinu kulturu. Drugim rije ima, bio je vezan za nju onako kako njemu nikad ne e uspjeti. im je Sofia nestala, u sobi je zavladala

hladna atmosfera. - Kakav si genije, du o rekla je Zaza oprezno ga odmjeravaju i. - Kako to misli ? Poku ao je ravnodu ni ton zamijeniti veseljem. - Pristao si pozvati Gonzala. - Za to me to ini genijem? - Jer su predivni zajedno. Gonzalo i Sofia! Nasmijala se i stisnula mu tiklu od ebanovine me u crvenim usnicama. Zagledala mu se u lice, ali ono joj nije ni ta odalo. - Zaza, du o, ovaj vikend nema mjesta za Kupida. Tip ju je bacio u suze, a te ko da bi se to moglo nazvati romanti nim poku ajem da joj osvoji srce ubacio se Tony. - to se dogodilo? upitao je Eddie odu evljen to mu je otac kona no na eo temu. Pogledali su Davida, koji se naslonio na ogradu kamina i eljeznom ipkom pomaknuo cjepanice kako se vatra ne bi ugasila. - Nedostaje joj obitelj. - Oh odvratio je Eddie razo arano. Tony je suosje ajno zakimao glavom. - Samo to? upitala je Zaza ne namjeravaju i samo tako odustati. A to si joj rekao da joj je uspjelo povratiti osmijeh na lice? - Oh, nisam to ja u inio. Kad je prebrodila ok, povjerila mi se i jednostavno joj je laknulo odgovorio je neuvjerljivim tonom i lecnuo se. Znao je da e Zaza prozrijeti njegovu la . - Tako zna i... Pa, sad e imati priliku bolje se upoznati! Ne e biti pod nadzorom nas staraca. Ah, ti mladi ljudi uzdahnula je. to bih dala da opet mogu biti mlada! Davidovo raspolo enje je potonulo. Dvadeset je godina stariji od Sofije! Ma to ga je samo spopalo? Zaza je potpuno u pravu! Gonzalo je daleko bolji izbor i to ako to Sofia shvati u brdima Cotswoldsa? Uostalom, ve mjesecima nije vidjela mladi a svoje dobi. Pri at e o rodnom kraju i shvatiti da joj je mjesto u Argentini. Srce ga je zaboljelo. Jo je uvijek mogao osjetiti njezine usnice. Zar ju je iskoristio u trenutku slabosti? Nije si smio dopustiti taj poljubac! Trebao se oduprijeti porivu! Odlu io je promijeniti temu razgovora i poku ao zadr ati

uobi ajeni ton, ali grlo ga je stezalo i rije i mu nisu bile poletne kao obi no. Zaza je primijetila bol u njegovim o ima i shvatila je da je pretjerala. Oduvijek ga je voljela. Bila je savr eno sretna s Tonyjem, ali jednim je dijelom bila vezana za Davida. Prezirala se to se postavila poput ljubomorne supruge i poku ala ga je razvedriti aljivim pri ama, ali smijeh mu se zadr ao samo na licu, ne uspijevaju i mu prodrijeti do srca. Pogledala je sat na okviru kamina i po eljela da se Sofia to prije vrati. Gonzalo je bio vje t u jahanju. Sofia ga je promatrala kako sjedi u sedlu na tipi no argentinski na in. Zgrbio se zra e i samouvjerenjem i arogancijom, i srce ju je zaboljelo. Razgovarali su na panjolskom i nakon nekog vremena uhvatila se kako uzbu eno brblja i ma e rukama u stilu latino govornika. Maska iza koje je bila prisiljena skrivati svoje pravo ja iznenada je spala i ponovno se osje ala poput Argentinke. Vrtjelo joj se u glavi od vlastitih rije i koje su bez prestanka izvirale jedna za drugom. Gonzalo je bio zabavan. Nasmijavao ju je svojim pri ama i budno pazio kako joj ne bi slu ajno postavio pitanje u vezi obitelji. Ona mu, s druge strane, nije namjeravala i ta priznati. Bila je sretna slu aju i ga i nije ga se mogla zasititi. Preklinjala ga je da nastavi odu evljeno upijaju i svaku rije , kao da je nakon dugog razdoblja gluho e ponovno povratila sluh. Prolazili su kroz blato koje se nakupilo ispod stabala u dolini, a kopita konja ljapkala su kako su se probijali prema podno ju brda. Ki ica se ubrzo pretvorila u pljusak cijede i im se niz lica i natapaju i im odje u. im su se na li u brdima, pojurili su preko vrhova smiju i se i u ivaju i u konjima i vjetru koji im je mrsio kosu. Jahali su miljama sve dok se gusta magla nije okupila oko njih, pojaviv i se niotkud i ispuniv i udolinu. - Koliko je sati? upitala ga je osje aju i kako joj se eludac sti e od gladi. - Dvanaest i trideset odgovorio je. Ho e li mo i prona i put u magli? - Naravno veselo mu je odgovorila. No, zapravo nije bila sigurna. Osvrnula se oko sebe i sve joj je izgledalo isto. Slijedi me rekla mu je poku avaju i zvu ati samopouzdano. Jahali su jedno do drugoga kroz bjelinu o iju prikovanih za zelenu stazu koja se izvijala pred njima. Gonzalo se nije inio zabrinutim, kao ni konji

koji su zadovoljno frktali, no Sofiji je postalo hladno i eznula je za ognji tem na Lowsleyju. eznula je i za Davidom. Iznenada su izronili kod sivih ru evina starog dvorca. - Izgleda li ti ovo poznato? upitao je. Lice joj je poprimilo zabrinut izraz. Odmahnula je glavom. - Dios, Gonzalo, bit u iskrena! Nikad prije nisam ovdje bila. Nemam pojma gdje smo! - Zna i, izgubili smo se zaklju io je ravnodu nim tonom i nasmije io se. Za to ne bismo ostali ovdje dok se magla ne povu e? Bar se mo emo skloniti od ki e. Pristala je i sjahali su. Sklonili su konje od ki e i zavezali ih uzdama za kamen. Do i sa mnom! Prona i emo neko skrovi te rekao joj je i uzeo je za ruku odlu no nastavljaju i preko ru evina. Hodao je brzo i gotovo je vukao po skliskom kamenju. Bilo joj je te ko pratiti ga. A onda se odjednom poskliznula i pala. Mislila je da je sve u redu dok nije poku ala ustati. Bol u gle nju presjekla ju je kroz nogu i sru ila se zastenjav i. u nuo je do nje. - to te boli? - Gle anj! Oh, Bo e, nisam ga valjda slomila? Trznula se. - Vi e mi nalikuje na uganu e. Mo e li pomicati stopalo? Poku ala je i uspjela ga tek neprimjetno pomaknuti. Boli me! - Ali ga mo e pomicati. Uhvati se za mene! Prenijet u te! - Ako ti po licu budem vidjela da sam te ka, ubit u te na alila se kad ju je uhvatio rukama i podigao. - Ne e , obe avam odgovorio je i prenio je u mra nu unutra njost uru enog tornja. Odlo io ju je na mokru travu, skinuo kaput i polo io ga na tlo do nje. Sjedni na kaput rekao je i pomogao joj da se prebaci ne naslanjaju i se na ozlije eno stopalo. - Kao da ve nisam mokra do ko e odvratila je i nasmijala se. Hvala ti! - Ako ti skinemo izmu, ne emo je vi e mo i vratiti upozorio ju je. - Ba me briga! Vra je me stopalo ubija! Molim te, skini je! Ako mi zglob natekne, nikad je ne emo mo i skinuti, a radije u nastaviti bez izme, nego trpe i bol. Nje no i polako svukao joj je izmu dok se preznojavala prave i grimase i crvene i se u licu. - Evo, gotovo je pobjedonosno je izjavio uzimaju i joj stopalo u ruku i privla e i ga k sebi u krilo. Potom joj je oprezno skinuo

soknu, ispod koje se ukazala nje na, ru i asta ko a. Izgledala je nemo no i ogoljeno u odnosu na grubo okru enje. Duboko je udahnula i obrisala suze rukavom kaputa. Poprili no je nate en, ali pre ivjet e rekao joj je miluju i joj goljenicu toplom rukom. - To mi godi uzdahnula je i naslonila glavu na kamen. Malo ni e. Da, tu... ah... Nastavio joj je nje no masirati svod stopala. Ni ta od ru ka gospo e Berniston tu no je zaklju ila. - Nemoj mi re i da je fantasti na kuharica. - Najbolja na svijetu! - Meni bi sad dobro do ao velik i so ni komad loma odvratio je. - I meni. Con papas fritas nadodala je nasmije iv i se s nostalgijom i odmah su nastavili nabrajati argentinsku hranu koja im je nedostajala. - Dulce de leche. - Membrillo. - Empanadas. - Zapallo. - Zapallo? odvratio je namr tiv i se. - Za to ne? - U redu. Mate. - Alfajores... David je bacio pogled prema magli i potom prema satu na okviru kamina. - Zaglibili su negdje rekao je Tony. Ne brini, u dobrim je rukama. Gonzalo je sna an poput vola! No, David se upravo toga i pribojavao. - Gladan sam oglasio se Eddie. Moramo li ekati na njih? - Ne moramo odgovorio mu je. - Ne smijemo dopustiti gospo i Berniston da prekuha ru ak odvratila je Zaza. Uvjerena sam da e se uskoro vratiti! Sofia poznaje ta brda poprili no dobro nadodala je s nadom. - Ne ba uzdahnuo je David. Ne kad se spusti ovako gusta magla, a ini mi se da se ne e tako skoro podi i. - O, ma ho e! Magla se brzo podi e u ovim krajevima obrecnula se Zaza. - Draga, to ti zna o magli? odvratio je Tony zadirkuju i je. - Samo pozitivno razmi ljam. David je zabrinut, zar ne vidi ?

- Mo da bih trebao oti i i potra iti ih. - A gdje bi, po bogu, zapo eo? ak ni ne zna kamo su oti li odvratio je Tony. Po i emo ih potra iti ako se ne vrate do mraka! - Ne zna jahati, dragi upozorila ga je Zaza nervozno pale i novu cigaretu. - I i emo Land Roverom. - I zaglibiti u blatu? nadodao je Eddie. Tony je slegnuo ramenima. - Ne, Tony je u pravu. Ru ajmo. Ako se ne vrate do mraka, oti i emo ih zajedno potra iti. I laknulo mu je im su utvrdili plan. Poku ao je ne zami ljati ih kako se grle i poku avaju ugrijati. Osje ao se mu no i jadno. Poznavao je brda bolje od bilo koga i znao da e ih prona i. Nadao se da je sve u redu. Sofia zna jahati, ali ak i dobri jaha i mogu pasti s konja. Osim toga, nikad ne nosi kapu. Ovo nisu vra je pampe! Ljudi ih ovdje moraju nositi kako ne bi slomili vrat. Ponadao se da je odabrala Safarija. Za njega je znao da je nje an i da je ne e zbaciti. I s tim je zaklju kom otpratio goste na ru ak. Prizivaju i sje anja s Gonzalom i dopu taju i mu da joj masira stopalo, Sofia se u mislima vratila na pampe. - Navu i u ti soknu. Mislim da ne bismo trebali dopustiti da ti stopalo promrzne predlo io joj je nakon nekog vremena. - Ali fantasti no vam ide, doktore Segundo odvratila je u ali. - Doktor Segundo zna to je najbolje, Sofia. - Oprezno upozorila ga je kad joj je po eo navla iti soknu. - Jo te uvijek boli? - Zapravo mi je bolje. Ostala je iznena ena shvativ i da se bol donekle povukla. Ima ljekovite ruke! - Zna i, nisam samo lije nik, ve i iscjelitelj! Laska mi zahihotao je. Evo. Sad si kao nova. Moram li se pobrinuti za jo kakve boljke, Se?orita? - Ne, hvala vam, doktore. - A to je s patnjom koja vam mu i srce? - Molim? - Da, to je s patnjom koja vam mu i srce ponovio je ozbiljnim glasom, uhvatio joj lice u ruke i otisnuo poljubac na usne. Nije mu smjela dopustiti da je poljubi, ali njegov glas, taj nepogre iv argentinski naglasak, jaha e izme, miris konja, magla

koja ih je obmatala skrivaju i ih od ostatka svijeta... na trenutak se jednostavno izgubila. Iako je bilo ugodno osjetiti poljubac, znala je da nije u redu. Odmaknula se i primijetila da se magla povla i. - Gle, razilazi se! - Rado bih ostao odvratio je nje nim glasom. - Mokra sam, hladno mi je i boli me stopalo. Molim te, Gonzalo, vratimo se natrag. - U redu uzdahnuo je. Zapravo je i meni mokro i hladno. udjela je za Davidom i zaklju ila kako zacijelo ve umire od brige. Gonzalo ju je prenio preko ru evina. Nosit u ti izmu rekao je spu taju i je u sedlo. Jahali su dugo i oprezno. Jo jednom su se izgubili, ali bila je odlu na ne pokazati mu da je pogrije ila. Na posljetku se prepustila Safariju nadaju i se da e se znati vratiti. Veselo ih je otpremio ku i i zapitala se za to to odmah nije u inila. - U redu, idem ih prona i odlu io je David odmi u i se od prozora. Ve se gotovo spustio mrak, a jo se nisu vratili. Ne to nije u redu. Potrebna im je pomo nadodao je razdra enim glasom. - Slijedit u te u Land Roveru ponudio se Tony. Eddie je uhvatio maj in pogled, ali nisu se usudili prozboriti ni rije . Ru ak je pro ao u neugodnoj atmosferi. David je bio nevjerojatno lo e raspolo en i nije se mogao usredoto iti na razgovor. Neprestano je bacao pogled prema prozoru pretra uju i maglu i i ekuju i da Sofia i Gonzalo izrone kao u filmovima. No, Tony i Eddie to nisu primijetili. Posve su normalnim tonom raspravljali o rezultatima natjecanja u kriketu odigranog na Karibima i Zaza je s bijesom zaklju ila kako mu karci znaju biti nevjerojatno bezosje ajni. David je projurio kroz hodnik, zgrabio kaput i izme i im je otvorio vrata, ugledao je Gonzala kako izranja iz magle sa Sofijom. Drhtala mu je mokra u naru ju. - to vam se, do vraga, dogodilo? uskliknuo je ne mogav i prikriti o aj. - Duga pri a. Poslije emo vam sve ispri ati. Prvo moramo Sofiju smjestiti u krevet odgovorio je Gonzalo ne osvr u i se kad ju je David poku ao preuzeti. - Samo sam i a ila zglob dobacila mu je Sofia. - Za ime Bo je, to se dogodilo? uzviknula je Zaza.

Oboje su izgledali kao da su se valjali u blatu. - Gdje ti je soba? upitao ju je Gonzalo penju i se stubama. - Samo ravno odgovorila je i osvrnula se kako bi pogledala u Davida. Nije ih slijedio. U li su u prostoriju i Gonzalo ju je oprezno spustio na krevet. - Pomo i u ti skinuti odje u i spraviti kupku. - Ne brini, dobro sam. Mogu i sama. - Doktor Segundo zna to je najbolje odvratio je skidaju i joj izmu. - Nemoj, molim te. U redu je. Ozbiljno to mislim. - Hvala ti, Gonzalo obratio mu se David odlu nim glasom. Idi se presvu i. Postavio si se poput heroja, ali ak i heroji moraju predahnuti. - Davide uskliknula je Sofia s olak anjem. Gonzalo je slegnuo ramenima i nasmije io joj se ukazuju i da nevoljko napu ta prostoriju. - to si, do vraga, radila? odvratio je David ljutitim tonom i odlu no u ao u kupaonicu kako bi napunio kadu. ula je kako voda iklja iz slavina i prepustila se umoru. - Izgubili smo se u magli, ali zahvaljuju i ru evinama nekog starog dvorca... - Kako ste, za ime Bo je, tamo zavr ili? - Davide... nisam to namjerno u inila. - A konji? Zar nisi vidjela kako se spu ta magla? Ili si mo da bila zaokupljena novim prijateljom? - Nisam ja predlo ila da odemo na jahanje. tovi e, uop e mi se nije i lo. Mogao si nas zaustaviti. - Skini tu mokru odje u prije no to se ozbiljno prehladi . Napravio sam ti kupku. Krenuo je prema vratima. Zar je ljubomoran? Nasmije ila se i polutiho odvratila: - Ne mogu to sama u initi. Okrenuo se i pogledao je. Tako je predivan kad se ljuti! Po eljela mu je poljupcima odagnati bijes. - Pozvat u Zazu odvratio je hladnim tonom. - Ne elim Zazu, ni Gonzala. elim tebe polako je izgovorila i zagledala mu se u pokunjene o i. - Nije te bilo satima, Sofia! Brinuo sam se! to sam drugo mogao pomisliti?

- Ne gaji lijepo mi ljenje o meni ako vjeruje da sam sposobna juriti od mu karca do mu karca. Zar mi ne vjeruje ? - ao mi je. - Mu i te to je Argentinac, zar ne? - I to je zgodan i mlad! Dvadeset sam godina stariji od tebe! - I to onda? - Star sam! - Ali volim te! Voljela bih te koliko god bio star. Meni to nije va no pobunila se poku avaju i svu i mokru odje u. - Pomo i u ti odvratio je i pri ao joj. Kleknuo je, uzeo joj lice u ruke i otisnuo poljubac. Usta su mu bila nje na i topla. Poku ala mu se uvu i u zagrljaj, ali ju je odmaknuo. Mokra si k'o pas rekao je i nasmijao se ugledav i vla nu mrlju na svojoj ko ulji. Potom joj je svukao pulover i majicu kratkih rukava. Zadrhtala je. Kosa joj se be ivotno ovjesila oko razgoljenog vrata i ramena poput dugih, mokrih ticala. Ponovno ju je poljubio poku avaju i joj o ivjeti plave usnice, ali one su nastavile drhtati. Raskop ala je blatne traperice i dopustila mu da ih oprezno svu e. Pa ljivo joj je povukao nogavicu preko ozlije enog gle nja. Draga moja, smrzava se! Hajdemo u kupku zabrinuto joj je rekao. - Molim? Zar u donjem rublju? odvratila je i nasmijala se raskop avaju i grudnjak. Grudi su joj bile iznena uju e bujne u odnosu na tijelo. Naje ile su se i krvavo-crvene bradavice prkosno su izbile protive i se hladno i. Izvukla se iz ga ica i ispru ila ruke. Podigao je njezino promrznuto tijelo i odnio je u kupaonicu. - Predivna si rekao je i poljubio je na sljepoo nicu. - I promrzla. Naslonila mu je lice na eljusnu kost. Mjehuri i uzdahnula je s odu evljenjem kad ju je spustio u pjenu avu, toplu vodu. Sjeo je na stolicu i promatrao kako joj se boja vra a u usnice i obraze. Ramena su joj se opustila i potonula, a nate eni zglob po eo pulsirati kako se krv upumpavala u njega s obnovljenom energijom. Kad se oporavila, obmotao ju je velikim, bijelim ru nikom i spustio na krevet. Spremao se napustiti je, kad ga je zaustavila. - elim da vodi ljubav sa mnom, Davide rekla je i uhvatila ga za vrat. - Ali ne mogu ih ostaviti odvratio je i pomilovao joj mokru

kosu. - Neka se zabave! Sjeti se da mi nije dobro! - Upravo tako. A seks e ti samo na koditi gle nju. - Ali uop e ga ne u upotrijebiti odvratila je i zahihotala mu se u vrat. Nasmijao se i ponovno je poljubio. Potom su se prepustili jedno drugom. U ivao je miluju i njezino tijelo, a ona je s odu evljenjem shvatila da ne vidi nikog osim njega kad sklopi o i. Dvadeset osmo poglavlje - Znala sam da se ne to doga a me u vama kad smo bili tamo s Gonzalom rekla je Zaza mjesec dana poslije. Vidjela sam ti to u o ima, Davide! U asan si glumac! Grleno se nasmijala. Nazvao ju je to jutro kako bi je izveo na ru ak, s obzirom da zbog posla mora nekoliko dana provesti u Londonu. Ne mogu se odvojiti od nje rekao je i priznao joj da su u vezi. Jadni Gonzalo bio je op injen njome nadodala je primi u i a u s vinom grimiznim usnicama. Odlu ili su ru ati u restoranu Ivy. - Mislio sam da e se zaljubiti u njega srame ljivo joj je priznao. - I ja sam to mislila. Zato sam i predlo ila da ga pozove . Da sam znala to osje a prema njoj, nikad se ne bih postavila tako netakti no! Ho e li mi oprostiti? - Zlo esta si, Zaza, ali mi se dopada nasmijao se i otvorio jelovnik. - I, to e onda u initi? odvratila je. Smeta li ti ako pu im? - Samo izvoli. - Dakle? - Ne znam. - Naravno, o enit e je. Osjetila je kako joj se grlo ste e. - Ne znam. to e naru iti? upitao ju je pozivaju i konobara. Ali Zazu nije bilo mogu e samo tako odvratiti. Na brzinu je ne to naru ila i nastavila ga preispitivati: - Po eljet e se udati. Sve to djevojke ele. to je s Ariellom? - Kako to misli ? Razvedeni smo ve sedam godina. - Jesi li rekao Sofiji za nju? Zacijelo e htjeti znati. - to da joj ka em? Bila mi je supruga i dobra vrtlarica. - I kuja. Nevjerojatno prekrasna kuja odvratila je s u itkom izgovaraju i posljednju rije . Pobijesnit e kad sazna!

- Ne e. Sklonila se u Francusku s ljubavnikom. Neko ga je boljelo prisje ati se tog prepredenog Francuza koji mu je preuzeo suprugu. Njihova ga je afera gotovo dokraj ila. No, sad je to bio dio pro losti. Sad ima Sofiju i voli je vi e no to je ikad volio Ariellu. - Kladim se da e se vratiti kako bi izazvala nevolje. Zacijelo e joj ponovno postati privla an, sad kad voli nekog drugog. Nije li udna? Uvijek eli ono to ne mo e imati, i opet e joj postati neodoljiv! - Uop e je ne razumije . - Niti ti. Samo ensko mo e shvatiti kako funkcionira enska psiha, a ja je poznajem najbolje od svih! Nepredvidljiva je, voli izazove, voli okirati ljude i initi neo ekivane stvari. Voli uzburkavati vodu. Stisnula je o i. I to joj je oduvijek polazilo za rukom. Naravno, meni to nikad nije mogla u initi. Ne, mene nikad nije uspjela slomiti. Ali vratit e se! Pazi to ti ka em! - O. K., dosta o Arielli. Kako je Tony? odvratio je pomi u i se na stranu kako bi dopustio konobaru da spusti tanjur s vru om kirnjom. - A majka? Jesu li se ve upoznale? nastavila je ne obra aju i pa nju na njegovo pitanje. Sagnula se i pomirisala juhu od pastrnka. - Jo nije. - Ali e je upoznati, zar ne? - Ne postoji apsolutno nikakav razlog za to bi se to trebalo dogoditi. - Pa, mo da zato to je voljela Ariellu, koja je bila dobre pasmine i dobrog podrijetla? Obrazovana na Oxfordu, vesela i profinjena? Zacijelo joj se ne e dopasti to si u vezi s Argentinkom. Ne e mo i re i: Kako lijepo! Solanasova iz Norfolka! Potpuno joj je nepoznata i ne e je uspjeti smjestiti ni u jednu kategoriju. Dragi Bo e, je li Sofia katolkinja? - Ne znam. Nisam je upitao. - Ne daj Bo e da je katolkinja! Onda ba i nema previ e anse, zar ne? Ipak, jedinac si joj i trebala bi se veseliti, zar ne? - Nisam joj rekao za Sofiju i ne namjeravam to u initi. Ne ti e je se. Ionako bi samo bila neugodna. Za to bih joj dao povod? - Zapanjuje me da je ta vje tica Elizabeth Harrison mogla roditi

predivno stvorenje poput tebe, Davide. Doista! Zamahnula je licom kao da dr i cigaretu. - Dobro, sad kad je inkvizicija gotova, reci mi kona no kako je Tony ponovio je sa smije kom. Bio je studeni. Krenuo je natrag u ured probijaju i se hladnim londonskim ulicama. Ruke je zabio u d epove i zgrbljeno se borio protiv vjetra. Prisjetio se Sofije i nasmije io. Nije mu se eljela pridru iti. Odlu ila je ostati na selu s psima i konjima. U vezi su jo od zastra uju e epizode s Gonzalom i prijatelji ih redovito posje uju, ali zapravo najvi e u ivaju u trenucima koje provode sami, ja u i brdima, e u i se kroz ume i vode i ljubav na sofi pred pucketavim ognji tem. Volio je kad bi mu se prikrala u ured dok bi radio i zagrlila ga s le a prislanjaju i svoje nje no lice uz njegovo. Uve er bi se sklup ala ispred televizora. Zasjela bi na sofu s oba psa, ispijaju i alicu tople okolade i grickaju i kekse, a on bi itao u susjednoj, zelenoj sobici. No u bi se pak obmotala oko njega sve dok mu ne bi postalo tako vru e da bi je morao nje no odvojiti od sebe paze i da je pritom ne razbudi. A ako bi je probudio, morao bi zauzeti isti polo aj sve dok ne bi ponovno zaspala. eljela je biti u njegovoj blizini jer se samo uz njega osje ala sigurno. Nekoliko mjeseci nije se javila ni Maggie ni Antonu. Daisy je ostala u kontaktu s njom i dvaput je ak posjetila. Jo uvijek je radila u salonu i izvje tavala je redovito o najnovijim tra evima. Nagovorila ju je da nazove Maggie. Pomislit e da si postala preotmjena i da se vi e ne eli vi ati s nama rekla joj je. Maggie uop e nije bila iznena ena kad joj je Sofia rekla za Davida. - Nisam li ti rekla da e te zavesti? odvratila je i duboko udahnula. Uvijek je palila cigaretu kad je znala da e telefonski razgovor trajati dovoljno dugo kako bi je stigla popu iti. - Da, rekla si nasmijala se Sofia. - Pokvaren starac. - Nije starac, Maggie! Tek su mu etrdeset i dvije. - Onda samo pokvaren, du ice odvratila je i zahihotala. Jesi li mu ve upoznala biv u? - Zloglasnu Ariellu? Ne, nisam. - Ali ho e . Biv e supruge uvijek se pojavljuju kako bi pokvarile odnos rekla je i ponovno uvukla dim.

- Nije mi stalo. Toliko sam sretna, Maggie! Mislila sam da nikad ne u ponovno voljeti! - Nije to ni ta neobi no. Ne znam tko je izmislio mit da za svaku enu postoji samo jedan mu karac. Ja sam ih nekolicinu voljela, du ice, i svi su bili predivni! - ak i Viv? odvratila je prisje aju i se Tonyjeva drugog brati a. - ak i njega. Bio je velik mu karac, ako razumije to elim re i. Uvijek me je uspijevao zadovoljiti, pa ak i kad smo se mrzili. Nadam se da David mo e zadovoljiti tebe. - Oh, Maggie! - Tako si nedu na, du ice! No, valjda je to dio tvog arma i zacijelo jedan od razloga za to te David toliko voli! Nemoj izgubiti tu nevinost, jer je danas prava rijetkost prona i je nadodala je. Nego, ho emo li te vidjeti uskoro? Anton cvili za tobom poput psa! - Do i u. Ovdje zasad ima poprili no posla. - Bilo bi lijepo da se pojavi prije Bo i a. - Potrudit u se! Zapalila je kamin u zelenoj sobici. Kad bi bili sami u ku i, tamo je bilo ugodnije nego u ve oj prima oj sobi, koja bi zapravo o ivjela samo kad bi bila ispunjena ljudima. David ju je dvaput nazvao dok je bila u brdima i odlu ila mu se javiti. Jednom je rukom dr ala slu alicu, a drugom hranila pse. Nedostajao joj je. Nije ga bilo samo jednu no i dan, ali ve se navikla na njega i krevet joj se inio velikim i hladnim. Plamen je po eo veselo pucketati. Stavila je CD s klasi nom glazbom, koja mu je najdra a. Ispunit e ti inu i ostaviti dojam da je i on kod ku e. Ve er se po ela spu tati, a svjetlost polako povla iti pred zimskom maglicom. Navukla je te ke, zelene zavjese i sjetila se Arielle. O igledno je ona uredila ku u, jer je sve odisalo enskim ukusom. David nije bio tip mu karca kojeg bi zanimalo ure enje interijera. Kako li izgleda? Nije joj mnogo pri ao o njoj. Rekao joj je da ima udan ukus, da se razumije u umjetnost i da voli glazbu. Navodno je obrazovana i pametna, a upoznali su se na posljednjoj godini studija na Oxfordu. Nikad prije toga nije ga proganjala nijedna ena. U svijetu u kojem se kretao to je bila du nost mu karaca. No, Ariella nije bila tip ene koja je spremna sjediti i

ekati udvara a. Jednostavno bi progonila nekoga dok ga ne bi dobila. Ispo etka nije bio zainteresiran. Bio je zagrijan za jednu drugu djevojku koju je upoznao na seminaru iz knji evnosti, ali Ariella je bila uporna te su na posljetku zavr ili u krevetu. Nije bila djevica i kad je seks bio u pitanju, pona ala se vi e poput mu karca. Vjen ali su se godinu dana poslije i razveli za sedam godina, a otad je pro lo deset godina. Kako nije eljela obitelj, nisu imali djecu i... to je bilo sve to je uspjela saznati. Nije se dodatno raspitivala, jer je zapravo nije previ e zanimalo. Osim toga, nije ni on nju propitkivao u vezi pro losti. No, sad je bila sama kod ku e i iznenada je osjetila Ariellino prisustvo u presvlakama i tapetama. Nigdje nije bilo zajedni kih fotografija, to je i bilo razumljivo s obzirom da je razvod bio mu an. Na posljetku, nije on nju napustio, ve ona njega. Uhvatila se odjednom kako otvara ladice i prekopava Davidove nagomilane papire i knjige u potrazi za fotografijama, koje bi posvjedo ile o njegovoj pro losti. Vjerovala je kako joj ne bi zamjerio. Vjerojatno bi ih joj pokazao da je tamo. Ali nije ga eljela zatra iti. Nije eljela da pomisli kako se previ e zanima. Nema ni eg goreg od ljubomorne djevojke. Zapravo uop e nije ljubomorna, ve radoznala! Na posljetku je na dnu ormara u njegovoj radnoj sobi prona la ne to to je nalikovalo pra njavom foto-albumu. Izvukla ga je. Bio je te ak, uvezen u ko u i izgri en na jednom vrhu. Zacijelo Samovo ili Quidovo djelo! Rastvorila ga je kako bi se uvjerila je li to to tra i. Kad je ugledala Davida kako se smije i le erno prebaciv i ruku preko ramena lijepe plavu e, zatvorila je album i ponijela ga sa sobom u prima u sobu. Potom se sklup ala na sofi s tanjurom prepunim keksa i a om hladnog mlijeka, te ga stala prelistavati od po etka. Sam i Quid le ali su na podu ispred kamina, sretno udaraju i debelim repovima i ne skidaju i pogled s tanjura. Prve stranice foto-albuma prikazivale su Davida i Ariellu iz oksfordskih dana. Na jednoj su bili na pikniku negdje u brdima. Sofia ju je osmotrila i nevoljko zaklju ila da je lijepa. Kosa joj je bila lepr ava i gotovo bijela, a ko a blijedo-ru i asta. Imala je duguljasto, ali etvrtasto lice. Nosila je debeli sloj crne maskare, koji joj je naglasio ma kaste, zelene o i, a neo ekivano tanke usnice imale su prepreden izraz. Da, bila je prekrasna. Ipak, njezine crte

lica nisu bile ni po emu posebne, ve su se jednostavno izvrsno uklopile u cjelinu. tovi e, zapravo se isticala samo zahvaljuju i bijeloj kosi. Da, lijepa je, ali ne i karizmati na! Listala je stranice smije e i se kad bi nai la na fotografije koje su prikazivale Davida u mladim danima. Bio je mr av i zapu ten, i tek su ga starenje i blagostanje uspjeli zaobliti. Kosa mu je posvijetlila od sunca i padala na elo. Na svakoj fotografiji bio je okru en ljudima, uvijek se smijao i glumio budalu, dok je Ariella uvijek bila doli na i tiho sve promatrala. No, inilo se da isijava ne im i na svakoj fotografiji odmah bi privukla oko promatra a. Sofia je potra ila druge albume kako bi pogledala slike s vjen anja i godine koje su potom uslijedile, ali ni ta. Izgleda da je postojao samo taj foto-album. Bilo joj je drago da je prekriven pra inom i uguran u stra nji dio ormara, kojeg vjerojatno nikad nije otvarao. Kad se David vratio za dva dana, istr ala je u dru tvu pasa kako bi ga pozdravila. Sam i Quid su sko ili ostavljaju i mu blatne otiske na hla ama. Ljubila mu je lice sve dok nije spustio torbu i ponio je uz stube. Ubrzo je Sofia zaboravila na Ariellu i okitila ku u Bo i nim ukrasima. David je obi no Bo i provodio s obitelji, ali je shvatio da nije po teno upoznavati je s toliko neznanaca i odlu io je napraviti kompromis. Provest emo Bo i u Parizu najavio joj je za doru kom. Ostala je zapanjena. - Otkud sad to? Ba u Parizu? odvratila je. to te je spopalo? - elim da odemo na neko predivno mjesto. Znam jedan maleni hotel blizu Seine odvratio je non alantno. - Fantasti no! Nikad nisam bila u Parizu! - Onda u ti ga pokazati. Odvest u te u kupovinu na ChampsElyses! - U kupovinu? - Pa, ne mo e provesti ivot u trapericama i majicama, zar ne? odvratio je i ispio kavu. Pariz ju je odu evio. David je putovao sa stilom. Doletjeli su u prvoj klasi, a u zra noj luci do ekao ih je blje tavi, crni automobil i odmah ih odvezao do njihova skrovita hotela uz obalu rijeke. Jutro je bilo prohladno. Sunce je podrhtavalo na blijedom, zimskom nebu, a tanki sloj snijega otapao se na plo nicima i stablima. Ulice

su blje tale od Bo i nih ukrasa i svjetala, a Sofia je priljubljivala nos uz izloge i uzbu eno gledala s kamenih mostova, koji su osedlavali ledeno hladnu rijeku. Kao to je obe ao, odveo ju je u kupovinu. Bio je otmjen i zgodan u starom kaputu od ka mira i pustenom e iru. U ao bi odlu no u svaki du an, sjeo i komentirao odje u koju bi isprobavala. Treba ti kaput rekao bi ali taj ti je prekratak ili pak Treba ti ve ernja haljina. Ta ti fantasti no pristaje. ak ju je odveo i u du an donjeg rublja i inzistirao da ipkastim, svilenim rubljem zamijeni pamu no. Predivna ena poput tebe trebala bi nositi lijepe stvari rekao joj je. Nije joj dopustio da nosi vre ice, ve je organizirao da nave er budu dostavljene u hotel. - Davide, zacijelo si potro io itavo bogatstvo rekla mu je dok su ru ali. Doista to ne zaslu ujem! - Zaslu uje sve to i jo mnogo vi e, du o. Tek smo zapo eli odgovorio je o igledno u ivaju i to je mo e usre iti. Kad su stigli u hotel, odu evila se ugledav i u dnevnoj sobi tik do kupaonice uredno poslo ene pakete u sjajnim vre icama. Ostavio ju je da ih raspakira i spustio se u prizemlje kako bi razgledao hotel. Izvukla je sve odjevne predmete iz ukrasnog papira i odlo ila ih na sofe i stolice, sve dok se prostorija nije pretvorila u skupocjen butik. Potom je upalila radio i slu aju i senzualnu francusku glazbu, uvukla se u vru u kupelj. Kakav bo anski osje aj! Bila je presretna. Mjesecima nije razmi ljala ni o rodnom domu, ni o Santiguiti, niti ih se sjetila u tom trenutku. Pro lost ju je prestala progoniti i dopustila joj da neobuzdano u iva u sada njosti. Kad se David vratio, nestrpljivo ga je do ekala u novoj, crvenoj haljini s dubokim rasporom s prednje strane, koji joj je razotkrivao djeli ipkastog grudnjaka. Haljina joj se pripijala uz tijelo gotovo do poda, a kroz raspor sa strane pri hodu bi joj se ukazala noga presvu ena najlonkom. Obula je visoke pete, a kosu oprala i raspustila i padala joj je u lijepim, sjajnim valovima. Ostao je zadivljen i primijetiv i to, osjetila je kako joj eludac drhti od sre e. Nakon ve ere u malom, elegantnom restoranu koji se nalazio na predivnom trgu Des Vosges, pomogao joj je odjenuti novi kaput i izveo je za ruku u hladnu no . Nebo je o ivjelo stotinama zvijezda koje su svjetlucale izdaleka, a mjesec je bio tako velik i jasan da su

oboje ostali iznena eni kad su ga ugledali. - Zna da je Badnja ve er rekao joj je dok su polako prelazili preko trga. - Valjda jest. Nisam ba slavila Bo i otkako sam do la u Englesku odvratila je, iako bez mrvice samosa aljenja. - Ve eras e ga proslaviti sa mnom! Stisnuo joj je ruku. No je predivna. - Nevjerojatna! Djed Bo i njak e se bez ikakva problema sna i na nebu, zar ne? nasmijala se. etali su oko hladne fontane i osmotrili skulpturu koja je prikazivala jato divljih gusaka kako se di e u no no nebo. Izgleda kao da je netko pljesnuo rukama i prepla io ih uzviknula je s divljenjem. Mudro, zar ne? - Sofia tiho je odvratio. - Pravo je udo da se one na vrhu nisu odlomile. Izgledaju tako krhko! - Sofia? ponovio je ozbiljnijim tonom. - Da? odvratila je ne skidaju i pogled sa skulpture. - Pogledaj me. Okrenula je glavu. - to je? upitala je sa strahom, ali njegove su je o i razuvjerile. Uhvatio ju je za ruke i nje no pogledao. - Ho e li se udati za mene? - Udati? ponovila je u udu. Na sekundu je ugledala Santijevo izmu eno lice i za ula kako mu glas tiho odjekuje no en vjetrom: Pobjegnimo i vjen ajmo se. Ho e li se udati za mene? Ali ve idu eg trenutka utihnuo je. David je stajao pred njom i zabrinuto je promatrao. Osjetila je kako joj se o i pune suzama i nije bila sigurna je li sretna ili tu na. - Da, Davide, udat u se za tebe promucala je. Odahnuo je s olak anjem i lice mu se razvuklo u osmijeh. Potom je izvukao crnu kutijicu iz d epa i polo io je u njezine ruke. Oprezno ju je otvorila i ugledala prsten s velikim rubinom. Crveno mi je omiljena boja pro aptala je. - Znam. - Oh, Davide, predivan je! Ne znam to re i! - Onda uti i zadjeni ga. Predala mu je prsten kako joj ne bi slu ajno ispao na plo nik dok ne skine rukavice. Uhvatio joj je ruku i stavio joj ga na prst.

Potom joj je primaknuo ruku usnama i poljubio. U inila si me najsretnijim ovjekom na svijetu, Sofia rekao je i njegove su plave o i zablistale. - A ti si meni pomogao da zacijelim, Davide. Nisam o ekivala da u ponovno voljeti, ali volim te odvratila je i bacila mu se oko vrata. Doista te volim! Dvadeset deveto poglavlje Santa Catalina, 1979. Po etkom 1979. godine Santi je kona no dopustio da ponovno bude voljen, a Fernandu se vratilo milo za drago. Chiquita nikad ne e zaboraviti dan kad su stigli na Santa Catalinu i shvatili da im je netko provalio u ku u. Takvo to dotad je imala prilike vidjeti samo u asopisima. Tu e ku e, tu a nesre a. Uvijek je u pitanju bio tu i problem. Ali sad se osvrnula i osmotrila razbijeno poku stvo, slomljeno staklo, poderane zavjese. Netko se ak izmokrio na prekriva u za krevet. Ku a je smrdjela po strancima. Smrdjela je na prijetnju. Encarnacion, koja je bila prestara kako bi mogla podnijeti takav ok, iz o aja je lomila ruke. Stajala je na terasi u asnuta lica i bolno zavijala. Ne znam kako su u li! Nisam nikoga vidjela! Tko je to mogao u initi? naricala je. Kad su Miguel i Chiquita uli da je Fernando uhap en, shvatili su da imaju posla s daleko mo nijim silama. Carlos Riberas, Fernandov prijatelj, nazvao ih je s govornice i izvijestio da im se sin spetljao s gerilcima i da su ga uhapsili. Nije znao ni ta vi e od toga. Niti kamo su ga odveli, ni kad ga namjeravaju pustiti na slobodu. elio je nadodati ako ga uop e puste, ali se zaustavio. Fernandovi roditelji o igledno nisu imali pojma za njegove no ne skitnje. Rekao im je kako se nada da e biti dovoljno sna an i da ne e popustiti i odati prijatelje. Miguel je utonuo u stolicu pretvoriv i se u mramornu skulpturu, a Chiquita je briznula u pla . Lomila je ruke, pre etavala se i jecaju i ponavljala kako nije znala da Fernando sura uje s gerilcima. Pojma nije imala! No, bilo je o igledno da je to skrivao pred svima. Ne poznajem vlastitog sina usliknula je alobnim glasom. Vlastiti mi je sin potpuni stranac! Otupjeli su od bespomo nosti i bacili se jedno drugom u zagrljaj. Po alili su to mu nisu posvetili vi e pa nje. Toliko su se brinuli za Santija da su njega u potpunosti zapostavili. Da su bili

bolji roditelji, mo da bi primijetili to ini i zaustavili ga na vrijeme. Ali to sad? Miguel je zajedno s bra om poku ao kontaktirati svakoga koga je poznavao na vlasti, ali nitko nije znao gdje se Fernando nalazi. Bilo im je poja njeno da su ga vjerojatno oteli off-duty ljudi iz sigurnosti, drugim rije ima, paravojne snage koje rade za vladu. Sve to su mogli u initi bilo je ekati i nastaviti potragu. I tako je cijela obitelj Solanas ekala. Tama se nadvila nad Chiquitinu ku u prijete i im da se ne e povu i i osloboditi ih. Chiquita je sa suzama u o ima dovodila ku u u red neprestano se uvjeravaju i da je obitelj njezina supruga utjecajna. Nikad ne bi ozlijedili nekog od Solanasovih! Fernando e im se vratiti i sve e opet biti u redu! Vjerojatno je u pitanju samo zastra uju a pogre ka. Nije mogu e da joj se sin spetljao s opozicijom. Nije li poznato koliko je to opasno? Bila je uvjerena da to ne bi priu tio ni sebi, ni svojima. Ne, zacijelo je do lo do pogre ke! Potom se urazumila i po alila to ga bar nisu sprije ili da se dru i s tim divlja kim skupinama mladih. Nije li ga Miguel upozorio na rizike koje to povla i? Nije li mu to rekao? Za to nisu bili obazriviji? I ponovno je okrivila sebe. Fernando je sjedio u zagu uju oj eliji. Kroz maleni se prozor uvla ilo ne to svjetla obasjavaju i djelomi no betonski zid i pod. Nije bilo ni poku stva, ni le aja. Isprebijali su ga. Naga ao je da su mu slomili nekoliko rebara, mo da ak i prst. Bio je previ e nate en i nije mogao to no odrediti u kakvom je stanju, a bol je osje ao u svakom dijelu tijela. Lice mu je pulsiralo i premda nije znao kako izgleda, vjerovao je da je krvavo i prepuno rana. Oteli su ga dok je hodao niz ulicu. Crni auto se zaustavio uz rubnik, vrata su se otvorila i dvojica u odijelima iza la su, zgrabila ga i ugurala na stra nje sjedalo. Sve se dogodilo za manje od dvadeset sekundi i nitko nije ni ta ni primijetio, ni vidio. Prislonili su mu pi tolj o grudni ko , zavezali povez preko o iju i odveli ga u zgradu trideset milja izvan grada. Kad to no? Prije dva ili tri dana? Nije se mogao sjetiti. Imena. To su eljeli izvu i iz njega. Imena. Rekli su mu da im on sam nije ni od kakve va nosti. Imaju jo hrpu ljudi koji su spremni progovoriti. Povjerovao im je, kad je uo kako zgradom odjekuju urlici. Znao je da ga mogu ubiti. Znao je da nitko ne bi ni trepnuo. Tvrdili su mu

da su ga prijatelji izdali i pitali za to ih titi. Odbio je pri ati i mlatili su ga sve dok nije izgubio svijest, a kad se oporavio, nije imao pojma koliko je dugo vani. Bio je izgubljen i toliko prestravljen da je mogao namirisati vlastiti strah u zraku. Nedostajala mu je obitelj i alio je to nije kod ku e na Santa Catalini. eludac mu se gr io od e nje. Za to se udru io s tim glupim ljudima? Nije li se pretvarao da mu je stalo do domovine? Za to se jednostavno nije dr ao u pozadini kako ga je otac upozorio? Bio je toliko samozadovoljan kad se pridru io gerilskom pokretu! Osjetio se va nim i mo nim, i ivot mu je kona no dobio smisao. Postao je netko i skrivao to pred bliskim ljudima u ivaju i u tajnovitom ivotu. Znao je da ini ne to vrijedno hvale. Bar je tako vjerovao. I bio je to uzbudljiv ivot, gotovo poput igre kauboja i Indijanaca, samo to je ulog bio daleko ve i. Dolazio je na tajne sastanke u podrum ku e Carlosa Riberasa, sudjelovao u demonstracijama i dijelio suberzivne i protuvladine letke. Vjerovao je u demokraciju, ali sad mu je postalo jasno da ni ta nije vrijedno njegova ivota. Za mrcao je. Najobi nija je kukavica! ak se uspio pomokriti u hla e! Nikad prije nije se osje ao tako jadno. O aj ga je izjedao i pomislio je da e popucati po avovima. Ako me ubiju, neka bude brzo i bezbolno! Molim te, Bo e, neka to prije okon a! Kad su hodnikom odjeknuli o tri i eli ni koraci, spopala ga je panika. Po elio je zavri tati, ali ni ta mu se nije otelo sa sasu enih i ljepljivih usana. Vrata su se otvorila i u prostoriju je u ao mu karac. Fernando je zakloni olice od svjetla koje se uvuklo za njim. - Ustani zapovijedio mu je. Nesigurno se uspravio dok mu je i najmanji pokret nanosio neopisivu bol. Mu karac mu je pri ao i predao sme u kovertu. Ovdje ima putovnicu i dovoljno novaca kako bi pre ao rijeku i oti ao u Urugvaj. Ne elim ikad vi e uti za tebe ili te vidjeti. Razumije ? Ako se vrati , ubit emo te. Fernando je bio zaprepa ten. Tko ste? upitao je zagledav i mu se u lice. Za to mi poma ete? - Nije va no tko sam i ne inim to za tebe odbrusio je i ispratio ga van. Tek kad je pre ao granicu i bio na sigurnom, sjetio se iznenada gdje ga je ve ugledao. Bio je to Fecundo Hernandez. Kad je Chiquita prepoznala sinovljev glas, rasplakala se od

olak anja. Miguel je potom preuzeo slu alicu i Fecundo mu je ispri ao to se dogodilo. Ne mogu se vratiti ku i, tata, sve dok se ne promijeni vlast saop io mu je. Miguel i Chiquita ostali su zabezeknuti. Ipak, znali su da moraju biti zahvalni to je ostao iv. Chiquita ga je po eljela ponovno vidjeti. Htjela se uvjeriti da mu je doista dobro i bilo ju je potrebno dugo uvjeravati prije no to je na posljetku povjerovala da govori istinu. No ne more nastavile su je mu iti jo nekoliko mjeseci, ali Fernando e biti potrebno jo mnogo godina kako bi zaboravio to je sve pro ivio u malenoj i zagu uju oj eliji. Dva mjeseca nakon to je bio prisiljen oti i, Santi je upoznao Claudiju Calice. Roditelji su ga zamolili da ih zamijeni na dobrotvornoj ve eri u Buenos Airesu. Chiquiti je jo uvijek bilo te ko i nije bila spremna suo iti se sa svijetom s obzirom da joj se sin tek nedavno uspio izvu i iz ralja smrti. Tako se Santi pojavio sam. Bio je prisiljen sjediti za stolom prigu uju i zijevanje, slu ati govore i pristojno razgovarati s napudranom gospo om s desna. Pogledom je prelijetao prostoriju upijaju i vesela lica draguljima oki enih ena i napola slu aju i monotoni glas koji mu je dra io ivce poput komarca. Svako malo kimnuo je glavom kako bi ostavio dojam da je prati, sve dok mu se o i odjednom nisu zaustavile na elegantnoj, mladoj eni koja je inila isto. Sjedila je za stolom na drugom kraju prostorije i suosje ajno mu se nasmije ila. Potom je vratila pogled na mu karca koji je sjedio do nje i zakimala glavom. Nakon ve ere Santi je pri ekao da mu karac ustane i potom joj je pri ao. Izvukla mu je stolicu, predstavila se i pro aptala mu na uho da je primijetila kako umire od dosade. I meni je u asno dosadno rekla je. Slijeva mi je sjedio tvorni ar i nisam znala o emu razgovarati. ak me ni ta nije ni upitao. Santi je odmah odvratio da bi joj on vrlo rado dopustio da mu pri a. U tjednima koji su uslijedili Soledad je primijetila da se opet smije i. Bila je posesivna prema njemu i nije isprva prihvatila sofisticiranu i profinjenu Claudiju Calice, koja je postala redovit posjetitelj na Santa Catalini. Osim toga, brinula se to e Sofia re i na njihovu vezu, iako nitko nije znao ni ta o njoj otkako ih je napustila 1974. godine. Claudia je bila tamnoputa i sjajna poput mokrog tuljana. Prekrasno se minkala, a cipele su joj uvijek bile

nevjerojatno iste. Nikad na njima nije bilo ni ogrebotine. Soledad se pitala kako joj uspijeva neprestano biti njegovana. ak bi i za pljuska znala odabrati ki obran u skladu s remenom. No, nije bilo va no dopada li joj se ili ne. Znala je da njezino mi ljenje ne igra nikakvu ulogu. Uostalom, bila joj je u jednu ruku zahvalna, jer je uspjela usre iti Santija, koji je predugo bio nesretan. Soledad je ispo etka tako strahovito patila za Sofijom da je ponekad znala otvoreno zaplakati. Silno se brinula i molila nadaju i se da je malena sad sretna. Nadala se ujedno da e joj se javiti pismom, ali Sofia to nije u inila. Nije joj bilo jasno kako je mogla samo tako prekinuti komunikaciju. Nije li joj bila poput k eri? Ako jest, za to joj se, dakle, ne javlja? Upitala je Se?oru Annu mo e li joj napisati pismo i dati do znanja da je se jo uvijek sje a, i ostala je duboko pogo ena kad joj je gazdarica odbila dati adresu. ak joj nije eljela re i kad se malena planira vratiti ku i. Soledad je bila toliko tu na da je na posljetku svratila do La Vieje Bruje, stare seoske vje tice, koja joj je dala bijeli pra ak za smirenje. Po ela ga je stavljati u Mate i piti triput dnevno i polu io je u inak. No u se kona no mogla prepustiti snu, a danju se prestala toliko brinuti. 2. velja e 1983. godine Santi je o enio Claudiju Calice u malenoj crkvi Nuestra Se?ora de la Asuncin. Prijam se odr ao na Santa Catalini. Dok ju je gledao kako prilazi oltaru dr e i oca pod ruku, nije se mogao suzdr ati i zamislio je da se Sofia nalazi na njezinom mjestu. Na trenutak mu se eludac uzbudio od e nje, ali im je Claudia stala do njega smije e i se i ulijevaju i mu povjerenje, shvatio je da je voli. Nije li mu dokazala da je mogu e voljeti vi e od jedne ene u ivotu? Trideseto poglavlje - Maria, kakva je bila Sofia? upitala je Claudia jednog ljetnog jutra. Bila je u braku sa Santijem vi e od godinu dana i jo uvijek se nije usu ivala raspitati o Sofiji. Osim toga, iz nepoznatog razloga nitko na Santa Catalini nije elio pri ati o njoj. Santi joj je priznao da su bili u vezi. Rekao joj je da ju je volio i da u pitanju nisu bile prljave seksualne igre u grmlju. Nije namjeravao tajiti i ta pred njom, ali kako se supruge nikad ne mogu zasititi pri a o biv im mu evim ljubavnicama, Claudia je jo uvijek udjela za informacijama. - Kakva jest ispravila ju je Maria dobronamjerno. Nije umrla. Mo da e se vratiti nadodala je s nadom.

- Radoznala sam, zna kako je to odvratila je Claudia aludiraju i na zajedni ku ensku karakteristiku. - Pa, nije ba visoka, ali odaje dojam da jest zapo ela je Maria odla u i hrpu fotografija koje su se raspr ile oko nje po crvenom, kamenom podu. Bacila je pogled prema nejasnim ljetnim ravnima. Claudiju nije zanimalo kako izgleda. Ve je prelistala dovoljno fotoalbuma i prou ila dovoljno fotografija u srebrnim okvirima kojima je bila zatrpana ku a Paca i Anne. Znala je to no kako je izgledala kao beba i kao ena. Bila je ljupka. U to nije bilo sumnje. No, vi e ju je zanimala njezina osobnost. ime je osvojila Santijevo srce? I za to je unato silnom trudu Claudia uvjerena da ga jo uvijek posjeduje? Pustila je Mariju da pri a. Nije eljela propustiti tu priliku. Kona no ju je dobila za sebe. Nigdje u blizini nije bilo ni Santija, ni ro aka, bra e, roditelja, stri eva i tetki. Kad ju je ugledala kako sama sjedi na terasu tog subotnjeg jutra i tiho prekopava hrpu starih fotografija, zasko ila ju je nadaju i se kako se nitko ne e pojaviti iza ugla. Ono to nije znala jest da Maria udi porazgovarati s nekim o Sofiji, jer joj nedostaje. Iako bi osjetila tek tupu bol svaki put kad bi je se prisjetila, minule godine nisu uspjele izbrisati njihovu trajnu vezu, iskovanu u djetinjstvu i mladosti. Nitko nije elio razgovarati o Sofiji, a ako bi se ipak odlu ili, inili bi to gotovo apatom, kao da je umrla. Jedina osoba s kojom je mogla razgovarati o njoj bila je Soledad, a ona bi govorila o njoj glasno i ljutito, iako se zapravo ljutila na njezine roditelje vjeruju i da su joj sprije ili povratak. No, Claudia ju je eljela saslu ati i Maria je stoga odu evljeno zapo ela pri u. - Uvijek je bila tema razgovora ponosno je izjavila kao da je u pitanju njezina vlastita k i. to e sad napraviti? Odnosi li se majka nepo teno prema njoj? Ili je Sofia jednostavno te ka osoba? Ima li de ka ili ne? Bila je toliko predivna da su svi bili zaljubljeni u nju i uvijek je izlazila s najzgodnijim de kima. Roberto Lobito je mogao imati bilo koju curu, ali nju nikad nije uspio ukrotiti. Iskoristila ga je i odbacila kao polo loptu. Nikad prije nijedna ga cura nije ostavila i kladim se da je nau io ne to iz toga. Bio je previ e samozadovoljan. Nasmijala se i nastavila kao da razgovara sama sa sobom: -

Ni ega se nije bojala i u tom pogledu bila je gotovo poput de ka. Nije gajila djevoja ke strahove poput mene. Voljela je paukove, kukce, abe krasta e i ohare, i igrala polo bolje od nekih ro aka. S Agustinom se, primjerice, neprestano sva ala u vezi toga. Zapravo se prepirala sa svima. Namjerno je provocirala, iako nikad iz zlobe, vi e iz dosade. eljela se zabaviti i znala nas je po teno razbijesniti. Znala je koje su nam slabe to ke i uspijevala svakoga izbaciti iz takta. Ah, bilo je mnogo zabavnije kad je bila tu! Uvijek je bilo nevolja, uzbu enja, smijeha i otkako je oti la, sve je nekako mla no. Naravno, na Santa Catalini je lijepo i uvijek e tako biti, ali nestalo je iskre. No, vratit e se. Vratit e se kako bi se uvjerila da je nitko nije zaboravio. Takvu Sofiju svi pamtimo! Voljela je biti u centru pa nje i to joj je uvijek nekako polazilo za rukom, bilo da je pritom izazivala mr nju ili simpatiju. eljela je biti zamije ena i nije joj bilo va no kako e to ostvariti. - Doista vjeruje da e se vratiti? upitala je Claudia odgrizaju i zanotkicu s dugog, lakiranog nokta. - Naravno da e se vratiti odvratila je Maria. Znam to! - Oh Claudia je zakimala glavom i prisilila se na slaba an osmijeh. - Previ e je voljela Santa Catalinu i ne mo e je zauvijek napustiti nadodala je i nastavila prekopavati po fotografijama. Grlo joj se stegnulo. Ne mo e ih zauvijek napustiti, zar ne? - to radi ? - Nisam u posljednje vrijeme imala vremena zalijepiti sve fotografije u albume. Jutros je tiho, pa sam pomislila kako bih ih mogla razvrstavati. Potom je uo ila jednu Sofijinu fotografiju, podigla je i tu no se zagledala u nju. Tog je ljeta oti la. Tog je ljeta bila zaljubljena u Santija pomislila je Claudia s gor inom. Uzela je fotografiju i zagledala se u tamnoputo, obasjano lice koje joj se gotovo pobjedonosno smije ilo. Prepoznala je notu samodopadnosti u Sofijinu smije ku. Nosila je uske, bijele hla e i sme e izme, i sjedila na konju le erno prebaciv i palicu preko ramena. Kosa joj je bila skupljena u rep. Claudia nije voljela ni konje, ni prirodu, a kad je saznala da ih je Sofia obo avala, jo su joj se vi e ogadili. Prije no to su se vjen ali, potrudila se glumiti da u iva. Kakvog li gubitka vremena! Shvatila je to jednog poslijepodneva

kad ju je Santi odveo na jahanje. Uko ila se u sedlu i osje ala toliko jadno da je na posljetku briznula u ogor en pla i priznala mu da mrzi konje. Ne elim ikad vi e zajahati! Ostala je iznena ena shvativ i da je Santi gotovo presretan zbog te odluke. Odveo ju je ku i, zagrlio i rekao da se za ivota vi e ne mora pribli iti nijednom konju. Ispo etka joj je laknulo to se vi e ne treba pretvarati, ali poslije je po alila to je to prihvatio s takvim odu evljenjem. Konji, jahanje, priroda sve je to bio dio Sofijina teritorija i vjerovala je da ih Santi eli sa uvati za nju. Je li Santi oduvijek bio posebno vezan za nju? oprezno je upitala. Maria ju je pani no pogledala. Ne znam slagala je. Trebala bi njega upitati. - Ne eli mi pri ati o njoj. Claudija je slegnula ramenima i oborila pogled. - Je li? Pa... oduvijek su bili bliski. Bio joj je poput starijeg brata. Meni je Sofia bila poput sestre. im je to rekla, spopao ju je neugodan osje aj. U inilo joj se da joj razgovor izmi e nadzoru. - Smeta li ti ako pregledam i druge fotografije? upitala je Claudia takti ki promijeniv i temu razgovora. Predosjetila je da se previ e raspituje, a nije eljela da je Maria tu i Santiju. - Evo, pregledaj ove. Ve sam ih sortirala ponudila joj je s olak anjem i predala jednu od uredno ozna enih hrpica. Nemoj ih pomije ati s drugim fotografijama, mo e? Claudia se naslonila i napunila si krilo fotografijama. Maria ju je kriomice pogledala. Iako je razlika me u njima dvjema bila tek dva mjeseca, izgledala je daleko starije. Nije li joj Sofia uvijek govorila da se ljudi ra aju s odre enom dobi? Nije li tvrdila da se ona rodila s osamnaest, a Maria s dvadeset? Ako je doista tako, vjerojatno bi rekla da se Claudia rodila s etrdeset. Dodu e, nije to imalo nikakve veze s njezinim licem, koje je bilo glatko, tamnoputo i prekriveno jakom minkom. Bila je prirodno prekrasna. Ne, njezino pona anja i stil odijevanja odavali su takav dojam. Jednom joj je ak ponudila da e je podu iti kako se ispravno na minkati. to bih ti sve mogla u initi s licem nesmotreno joj je rekla. No, Maria je bila predobra i nije se osjetila povrije enom. Nije se htjela minkati arkim bojama poput nje. Osim toga, znala je da se to ne bi dopalo Eduardu. Nastavila ju je promatrati i zapitala se spava li

mo da sa minkom, ili je skida prije nego to ode u krevet? I mo e li je u tom slu aju Santi prepoznati ujutro? Ve ga je odavno to eljela priupitati, ali nikako da smogne hrabrosti. Neko davno mogla ga je upitati to god je po eljela, no odnos im se u me uvremenu izmijenio. Gotovo neprimjetno, ali se ipak izmijenio. Claudia se svima dopala, ali nikome nije bilo jasno za to ju je Santi o enio. Bila je ugodna, dobro udna, lijepa, ali inilo se da njih dvoje nemaju ni ta zajedni ko. Bili su razli iti poput ulja i vode. Jednostavno nisu i li jedno uz drugo. Chiquita ju je odmah prihvatila, ali samo zato to joj je laknulo da se Santi uspio o eniti. Bila je presretna gledaju i kako mu se osmijeh vra a na lice i kako nastavlja ivjeti. No, za udo, jedina osoba s kojom je Claudia uspjela uspostaviti vezu bila je Anna. Obje su bile hladnokrvne i obje su mrzile konje. Stoga su provodile mnogo vremena zajedno i Anna je dala sve od sebe kako bi se Claudia osje ala kao kod ku e. - Za to me gleda ? iznenada je upitala podigav i pogled s fotografija. Maria se upla ila zaklju iv i kako je vjerojatno itavo vrijeme svjesna njezina pogleda. - Radoznala sam. Tako se lijepo minka bespomo no je odvratila. - Hvala ti. Nisam li ti ponudila pomo ? upitala ju je s osmijehom. - Znam. Mislim da u prihvatiti ponudu. Na usnama joj je zatitrao slaba an osmijeh. - Dios, na to sli i ? uzviknuo je Eduardo kad mu se supruga pojavila na ve eri na minkana poput prodava ica Revlonove kozmetike. - Claudia me je podu avala kako se minkati odgovorila je slaba nim glasom i trep u i dugim, crnim trepavicama. - Ba sam se pitao za to ste se zatvorile u sobu odvratio je skidaju i nao ale i bri u i ih o ko ulju. Claudia se u tom trenutku pojavila iza Marije u duga koj, crnoj haljini na tanke, srebrne naramenice. - Mi amor, izgleda predivno odvratio je Santi ustaju i kako bi je poljubio. Nije ju vidio gotovo cijeli dan. - Zar se ne e presvu i? odvratila je. Smrdi po konjima. - Mami ne smeta. Ako se ve dosad nije priviknula, nikad ni ne e odgovorio je i ponovno sjeo. Claudia se ugurala do njega,

iako naslonja nije bio predvi en za dvoje. Pomilovao joj je kosu. - Mi amor potu ila mu se ne mo e li oprati ruke ako me namjerava dirati? ista sam! Zlo esto joj se nacerio i privukav i je u zagrljaj, odvratio podrugljivim tonom: Zar ti se ne dopada miris prave mu kar ine? - Ne. Prisilila se na osmijeh, ispravila i izvukla iz zagrljaja. Santi, mo e me dirati, ali molim te, ini to istim rukama. Nevoljko je ustao i napustio prostoriju. Za pet minuta vratio se svje e obrijan i u posve istoj odje i. - Bolje? upitao ju je podigav i obrvu. - Bolje odvratila je i pomaknula se kako bi sjeo do nje u naslonja . Ve erali su na terasi pod svjetlom etiri velika fenjera. Miguel, Eduardo i Santi raspravljali su o politici, dok su Chiquita, Maria i Claudia raspravljale o njima. Chiquita je u ivala u pro irenoj obitelji i promatrala im ivahna lica pod toplim umjetnim svjetlom. Jo je uvijek potiho tugovala za Fernandom, koji je ivio miljama daleko u Urugvaju. Ipak, esto su mu odlazili u posjet. Bilo je o igledno da ga jo uvijek mori pro ivljeno iskustvo, jer jel, primjerice, pustio kosu koja mu se sjajila poput vranina perja. Chiquita se s nostalgijom prisjetila dugih, ljetnih praznika, kad je ivot bio nevin i kad su dje je igre zavr avale s odlaskom u krevet. No, sad je daleko od ku e i ivi na pla i poput psa lutalice. ivot na Santa Catalini bio je druk iji bez njega. Ipak, znala je da bi trebala biti sretna to je iv i ne optere ivati se sitnicama. Panchito, sada ivahan sedamnaestogodi njak, provodio je to je vi e vremena mogao po tu im ku ama u dru tvu ro aka i prijatelja. Chiquita ga je poticala da poziva prijatelje na Santa Catalinu kako bi mu je u inila privla nijom. No, kad ne bi briljirao na polo terenu, bio bi negdje drugdje, a mnogo puta ak nije ni znala gdje se nalazi ili s kim se dru i. Gotovo ga nikad nije vi ala. - Kakav je bio Miguel kad si ga upoznala? upitala ju je Claudia. Chiquita se nasmijala. Pa, bio je visok i... - Dlakav ubacio se Santi i svi su se nasmijali. - Da, dlakav, ali ne koliko je danas! - Je li bio poput vuka, mama ? Je li te proganjao i odvla io u svoje leglo? - Oh, Santi, ponekad pri a gluposti!

Nasmije ila se i o i su joj zabljesnule od sre e. - Pa, jesi li, tata ? - Svi su proganjali tvoju majku. Ja sam samo imao vi e sre e od drugih odgovorio je i namignuo joj. - Oboje ste imali sre e ubacila se Claudia diplomatski. - Nije to bilo pitanje sre e. Morao sam prinijeti rtvu ombu stablu odvratio je i nasmijao se. - Ombu stablu? ponovila je Claudia zbunjeno. Maria je bacila pogled prema Santiju i primijetila kako sti e eljust. Izvukao je kutiju iz d epa i zapalio cigaretu. - Nemoj mi re i da te Santi jo nije odveo do ombua? za u eno je upitala Chiquita. Kad je bio dje ak, neprestano se penjao! - Ne vjerujem! Po emu je tako posebno? odvratila je obra aju i se Santiju, ali nije joj odgovorio. Ispustio je dim kroz usta. - Neko smo znali urezivati elje u njegovu koru vjeruju i da posjeduje magi ne mo i, iako to zapravo nije istina. Rije je o najobi nijem drvetu odmah se ubacila Maria poku avaju i temu u initi nezanimljivom. Osjetila je kako je Eduardo dodiruje nogom izra avaju i joj podr ku. - I te kako je posebno pobunio se Miguel. Sastavni je dio na e mladosti! Kao djeca igrali smo se u njegovoj kro nji, a kao odrasli nalazili u njegovu podno ju s ljubavima. Ne bih elio biti indiskretan, ali priznat u vam da sam kod njega prvi put poljubio va u majku! - Ozbiljno? odvratila je Maria. Nitko joj to nije rekao. - Naravno. Stoga nam je to uistinu posebno stablo! - Santi, ho e li me odvesti tamo? upitala je Claudia. - Odvest u te promumljao je promuklim glasom. Lice mu je problijedjelo i groteskno se izobli ilo pod drhtavom svjetlo u svije a. - Mi amor, je li sve u redu? Strahovito si blijed odvratila je zabrinuto. - Zapravo osje am blagu vrtoglavicu. Mora da je u pitanju vru ina. Cijeli sam dan bio na suncu. Ugasio je cigaretu i ustao od stola. Ne, samo ti ostani i jedi rekao joj je. Bit e mi dobro.

Malo u se pro etati. Claudia je pokunjeno uvukla stolicu i vratila ubrus u krilo. Kako god eli , Santi odvratila je promatraju i ga kako nestaje u tami. I ponovno joj se u inilo da mo e prepoznati Sofijin smijeh kako dopire iz crnila koje ih okru uje i ruga joj se. Santi se uputio kroz pampu prema ombu stablu. Jasno, zvjezdano nebo osvijetljavalo mu je put. Poznavao je teren napamet i nije se spoticao. im je stigao do stabla, popeo se u kro nju, spustio na granu i naslonio s uzdahom na debelo truplo. Iako mu je ovratnik bio raskop an, osjetio je kako se gu i. Uhvatio ga je i poku ao osloboditi. Uzalud. Te ak i neugodan osje aj pritiskao mu je prsa. Poku ao je duboko udahnuti, ali uspio uspostaviti tek plitko i isprekidano disanje. eludac mu se gr io od mu nine i osjetio je kako ga hvata glavobolja. Zagledao se u mrak i sjetio kako je obi avao sjediti u kro nji sa Sofijom. Znali su promatrati planete i blje tave zvijezde. Gleda li jo uvijek nebo? Sjeti li ga se pritom? Zajecao je. Poku ao se suspregnuti, ali bol ga je protresla iz dubine. Nije plakao godinama. Jo otkako ga je napustila. Otkako ga je povrijedila napustiv i ga. Vjerovao je da mu je uspjelo prona i sre u s drugom enom. Smije io se u Claudijinu dru tvu, a ponekad bi ga ak znala i nasmijati. Bila je topla i nje na ljubavnica, dobrohotna i obzirna supruga. Nije bila zahtjevna, ni komplicirana. inila je sve kako bi mu udovoljila i samo bi ponekad znala eksplodirati. Zapravo je bila hladnokrvna i emotivno suzdr ana, ali ne i bezosje ajna. Bila je i te kako osjetljiva, samo je birala kad e otvoreno reagirati. Bila je tiha i uzvi ena. I nitko nije mogao pore i njezinu ljepotu. Dr ala je do sebe. Ako je sve to istina, za to onda ezne za Sofijinom kaoti no u, sebi no u i stra u? Za to nakon toliko vremena, gotovo deset godina, jo uvijek ima mo oboriti ga na koljena i rasplakati poput djeteta? - Do vraga, Chofi povikao je u sparan no ni zrak. Prokleta bila! Claudia je htjela da za nu obitelj. udjela je za djecom, ali on jo nije bio spreman. Kako to u initi ako se jo uvijek nada da e se Sofia vratiti? I ako pristane, ne bi li se onda do ivotno vezao za nju? Brak je lako opozvati, ali ne i djecu. Nadao se da e mu se Sofia vratiti. Jo ju je uvijek ekao. Svi su vjerovali da ju je zaboravio, ali kako bi to mogao u initi? Kako bi mogao zaboraviti lice koje mu je

izranjalo iz svakog kuta estancije? Sje anja na nju upila su se u Santa Catalinu. Nije joj mogao pobje i i da je htio, a nije htio. I tako ga je nastavila mu iti i istodobno mu pru ati utjehu. Claudia ga je do ekala kad se vratio ku i. Sjedila je na krevetu u spava ici, a lice joj je bilo pokunjeno i ozbiljno. Uklonila je minku. Bez ru a za usne lice joj je bilo potpuno bezbojno. - Gdje si bio? - U etnji. - Uzrujan si. - Dobro sam. Trebalo mi je malo zraka, ni ta drugo. Izvukao je ko ulju iz hla a i zapo eo je raskop avati. Oti ao si do ombu stabla, zar ne? - Otkud ti to? upitao ju je okre u i joj le a. - Obi avao si odlaziti tamo sa Sofijom, zar ne? - Claudia... razdra eno je odvratio. - Vidjela sam Marijine fotografije i na mnogima ste zajedno na stablu. Ne optu ujem te, mi amor, elim ti pomo i rekla je i ispru ila ruke, ali nastavio se svla iti odbacuju i odje u na pod. - Ne treba mi pomo i ne elim razgovarati o Sofiji odbrusio je hladnim tonom. - Za to ne? Za to nikad ne razgovara o njoj? Podigao je glavu i pogledao je. - Bilo bi ti dra e da pri am o njoj? Sofia ovo, Sofia ono? To eli ? - Zar ne vidi da nas ina e prati poput duha? Svaki put kad ti se pribli im, mogu osjetiti kako se uvla i izme u nas odvratila je drhtavim glasom. - Ali to eli znati? Sve sam ti priznao. - Ne elim da je skriva preda mnom! - Ne skrivam je. elim je zaboraviti, Claudia. elim izgraditi ivot s tobom! - Voli li je jo uvijek? - Ma otkud ti to? odvratio je zbunjeno se spu taju i na krevet do nje. - Bila sam strpljiva odgovorila je nesigurno. Nikad te nisam propitivala. Nisam ti se petljala u taj dio ivota. - I za to se onda sada osje a ugro enom? Uhvatio ju je za ruku. - Mogu je svugdje osjetiti. Osje am je u ti ini kad drugi

zastanu kako bi udahnuli. to je u inila da svi samo poskrive ki razgovaraju o njoj? ak i Anna odbija razgovor, gotovo kao da je umrla. Va a je utnja ini jo ve om prijetnjom. Osje am da mi te oduzima, Santi, a ne elim dopustiti da me duh pobijedi rekla je i osjetila kako joj se grlo ste e. Nije bila naviknuta razotkrivati osje aje. - Ne e me izgubiti. Nitko me ne e preuzeti. Bilo je to davno. - Ali jo je uvijek voli ponovila je. - Volim sje anje na nju, Claudia, ni ta vi e slagao je. Da se vrati, bila bi potpuno druk ija osoba. Oboje smo se izmijenili. - Obe ava ? - to trebam u initi kako bih te razuvjerio? upitao je uvla e i je u naru je. Ali znao je to. Privukao ju je k sebi i strastveno uzeo u usta. Ugurao joj je jezik u usta i kliznuo njime kroz njihovu unutra njost. Ostala je bez daha. Nikad je prije nije tako poljubio. Ne s toliko strasti. Bacio ju je preko kreveta i zadigao joj svilenu spava icu do trbuha. Osmotrio je nje ne obline njezina trbuha i tiho ga pomilovao. Otvorila je o i i primijetila da mu je lice poprimilo udan izraz. Pogledao ju je i ugledao kako se mr ti. Lice mu se raznje ilo i razvuklo u osmijeh. Poku ala je shvatiti to mu se mota mislima, kad joj se iznenada zario u vrat ljube i je i li u i sve dok nije po ela stenjati od u itka. Ruke su mu se odlu no kretale njezinim butinama i grudima diraju i je samouvjereno i energi no. Previjala se prepu taju i se dotad nezamislivim senzualnim u icima. Potom je otkop ao hla e i oslobodio se. Ra irio joj je noge i u ao u nju. - Ali nisi se za titio? odvratila je zajapurena i pohotna lica. - elim posaditi sjeme, Claudia odgovorio je bez daha i ozbiljno je pogledao. elim izgraditi budu nost s tobom. - Oh, Santi, volim te presretno je uzdahnula i obmotala ga rukama i nogama privla e i ga k sebi poput hobotnice. Sad e me ostaviti, Chofi! Sad u te uspjeti zaboraviti! Trideset prvo poglavlje Engleska, 1982. - Ribby je buljio u udu. Jesi li ikad vidjela ne to takvo! Zna i, ipak je postojala tavica za pljeskavice?... Ali sve su moje tavice u kuhinjskom ormari u! To mi uop e nije palo na pamet!... Idu i put elim prirediti tulum. Pozvat u ro akinju Tabithu Twitchit! -

Sofia je nje no zatvorila knji icu Beatrix Potter. - Opet sneno je odvratila Jessica ne vade i palac iz usta. - Mislim da je jednom dosta, zar ne? - A Pri a o ma ku Tomu? predlo ila je malena uvla e i joj se u krilo. - Ne, jedna je dovoljno. A sad me zagrli odvratila je Sofia uvukav i je u naru je i ljube i joj glatko, ru i asto lice. Jessica je nije eljela ispustiti. - A vje tice? upitala ju je dok joj je Sofia popravljala prekriva . - Nema vje tica. Bar ne ovdje. Gle, ovaj medo ima magi ne mo i rekla joj je guraju i joj medu u krevet. Ako se vje tica pojavi u blizini, medo e baciti ini i pretvoriti je u dim! - Pametan medo odvratila je malena veselim glasom. - Izuzetno pametan medo slo ila se Sofia i potom sagnula kako bi joj otisnula nje an poljubac na elo. Laku no . Kad se okrenula namjeravaju i je napustiti, ugledala je Davida kako se skriva iza od krinutih vrata i promatra je. Nasmije io se. to radi ovdje? pro aptala je iskradaju i se iz sobe. - Promatram te. - Je li? odvratila je i nasmijala se. A za to? Privukao ju je k sebi i poljubio joj elo. Prirodno si nadarena za rad s djecom odgovorio je promuklim glasom. Znala je to joj poku ava re i. Znam, ali Davide... - Du o, bit u uz tebe! Ne e biti sama! Zagledao joj se u suzne o i. Rije je o na em djetetu, koje e nositi djeli mene i djeli tebe. Jedino na svijetu to e biti na e! Mislio sam da to eli ? Odvela ga je niz hodnik to dalje od prostorije u kojoj je malena spavala. Volim djecu i eljela bih roditi. eljela bih imati mnogo djece. Ni ta nije romanti nije i ljep e od zamisli da stvorimo ne to to e biti dio nas. Ali nisam jo spremna. Treba mi vremena, Davide! - Ali ja ga nemam, Sofia. Ne mogu se pomladiti. elim u ivati u obitelji dok ne postanem prestar odvratio je osje aju i kako mu se eludac sti e. Ve je to bezbroj puta uo od Arielle. - I uskoro e se to dogoditi, dragi, obe avam ti odvratila je izvla e i mu se iz zagrljaja. Dolazim za minutu. Reci Christini da joj je k i u krevetu i da mo e do i poljubiti je!

U la je u spava u sobu i zatvorila vrata za sobom. Na trenutak je ostala nepomi no stajati kako bi se uvjerila da ne e u i za njom. Ni zvuka s druge strane vrata. Zacijelo se spustio kako bi prenio poruku. Pri la je krevetu i podigla prekriva te rukom pretapkala madrac. Potom je izvukla prljav, bijeli komadi muselina. Santiguitov prekriva . Sjela je na pod i prekri ila noge. Primaknula je platno nosu i zatvorila o i udi u i pljesniv miris koji joj je nadoknadio miris sina. S godinama je materijal izgubio boju, a neprestano pipanje uklonilo je prepoznatljiv uzorak. Muselin je sad nalikovao najobi nijoj krpi i da nije znala to predstavlja, ve bi ga odavno bacila u sme e. Ali bri no ga je uvala kao najvrednije blago. Kad god bi ga prislonila uz lice, pritisnula bi gumb na filmskom projektoru, zatvorila o i i ponovno ugledala svoju bebu. Sje ala ga se gotovo kao da ga je jo dan ranije imala prilike vidjeti. Sje ala se njegovih si u nih stopala, svakog ru i astog no nog prsti a, nje ne i paperjaste kosice i glatke, preglatke ko e. Sje ala se to je osjetila kad ga je dojila i njegova zacakljenog pogleda dok si je punio trbu i . Svega se prisje ala. Pobrinula se ni ta ne zaboraviti. Obe ala si je premotavati vrpcu kako ne bi zaboravila ni najmanju pojedinost. Ve je etiri godine bila u braku s Davidom i svi su eljeli znati kad e zapo eti obitelj. To ju je ljutilo. Znala je da ih se ne ti e i da je na Davidu i njoj donijeti tu odluku. Zaza je, na primjer, iz nekog razloga smatrala da se nalazi u povla tenom polo aju i Sofia je bila prisiljena dvaput joj odbrusiti. No, ne shva aju i na to insinuira, Zaza nije popustila. Samo su David, Dominique i Antoine shva ali za to ne eli dijete. Dominique i Antoine doletjeli su na vjen anje, koje se odr alo u mati nom uredu bez ikakve pompe. Nisu ga eljeli propustiti. Jo od eneve bili su joj bolji roditelji od Paca i Anne. Kad god bi Sofia razmi ljala o njima, a trudila se ne initi to pre esto, uvijek bi se prisjetila njihovih problijedjelih lica, gotovo zelenih u sje anju, kako joj govore da se spakira jer odlazi. Dominique ju je esto nazivala i uvijek je bila puna razumijevanja i podr ke. Sjetila bi se njezina ro endana, slala joj poklone iz eneve i razglednice iz Verbiera, i inilo se da mo e predosjetiti kad ne to nije kako treba, jer bi uvijek nazvala u pravo vrijeme. - elim bebu, Dominique, ali bojim se priznala joj je Sofia prethodnog dana.

- Chrie, znam da se boji . David razumije tvoje strahove. Ali ne mo e ivjeti u sje anjima! Santiguito nije stvaran. Vi e ne postoji. Ako bude razmi ljala o njemu, zauvijek e osje ati samo bol. - Znam. Neprestano si to ponavljam, ali ini mi se da se ne mogu pomaknuti s mjesta. im zamislim velik i te ak trbuh, uhvati me panika. Ne mogu zaboraviti koliko me je unesre io! - Jedini na in na koji mo e to zaboraviti jest da iznese trudno u uz podr ku voljene osobe. Novoro en e e te usre iti i zaboravit e na bol koju ti je donio Santiguito. Vjeruj mi! - David je toliko drag. Ne prisiljava me, ali znam da neprestano razmi lja. Vidim mu to u o ima kad god me pogleda i osje am krivnju odvratila je tonu i u jastuke. - Nemoj se osje ati krivom. Jednog dana podarit e mu bebu i imat ete sretnu obitelj. Samo budi strpljiva. Vrijeme lije i sve. - Ti lije i sve, Dominique. Ve se bolje osje am odvratila je i nasmijala se. - Kako je David? upitala je Dominique. Bilo joj je drago da se Sofia zaljubila i ostavila pro lost za sobom. Bar djelomi no. - Kao i uvijek. ini me sretnom. Ne mogu povjerovati da su mi zvijezde bile toliko sklone iskreno je priznala. - Ne brini, mlada si, ima jo vremena za djecu odvratila joj je nje no. No, ujedno je shva ala Davidov strah i u potpunosti suosje ala s njim. Sofia je u ivala u pet godina braka koje je provela s Davidom ne uzimaju i ih zdravo za gotovo. Ni na trenutak nije zaboravila nesre u koja se nadvila nad njom u prvim godinama izgnanstva, djelomi no joj zaklanjaju i prebolne doga aje. Santi ju je podu io kako ivjeti u sada njosti, a David joj je dokazao da je to doista ostvarivo. Njezina je ljubav prema njemu bila postojana i nepokolebljiva. Bio je samouvjeren, energi an, ali povu en. Ipak, kad je otkrila da zapravo time skriva ranjivu prirodu, jo ga je vi e zavoljela. Rijetko joj je izjavljivao ljubav, jer to nije bio njegov stil, ali znala je to osje a. Znala je koliko je voli i to pro ivljava. Samo jednom bila je primorana otrpjeti torturu s punicom Elizabeth Harrison. David ih je upoznao tjedan dana prije vjen anja u hotelu Basil Street, gdje su se na li na aju. Rekao joj je da je

najbolje na i se na neutralnom terenu, jer je majka na taj na in ne e mo i zastra iti ili izazvati scenu. Bio je to kratak i udan susret. Elizabeth Harrison bila je namrgo ena ena s uko enom, sivom kosom, tankim ru i astim usnicama i buljavim, vodenastim o ima, koje su bile mra ne poput grobnica. Bila je naviknuta da bude sve po njezinom, i da svakog u ini nesretnom kakva je i sama bila. Nikad mu nije oprostila to se razveo od Arielle, koja joj se zapravo dopala vi e zbog pedigrea, nego zbog osobnosti. Niti mu je oprostila to koristi novac kako bi financirao kazali ne predstave, dok ga je ona poticala da radi u Ministarstvu vanjskih poslova kao njegov otac. Otfrknula je s neodobravanjem kad je ula Sofiju kako pri a sa stranim naglaskom, a kad joj je rekla da je neko prala kosu u frizerskom salonu Maggie's na cesti Fulham, pokupila se onoliko brzo koliko joj je dopu tao tap kojim se koristila pri hodu. David je ostao sjediti promatraju i je kako odlazi. Nije pojurio za njom preklinju i je da se vrati i to ju je uzrujalo najvi e od svega. Zar mu nije potrebna? Zar mu nije stalo do nje? Napu ila je svoje ogor ene usnice i vratila se u hladan, prazan dvorac u Yorkshiru, razo arana susretom. David je obe ao Sofiji da je nikad vi e ne e morati vidjeti. No, koliko god se trudila svjesno ivjeti u sada njosti, pro lost je Sofiju znala zasko iti potaknuta nejasnom asocijacijom i Argentina bi tad posve iznenada izronila na povr inu. Ponekad bi u pitanju bila stabla i njihove ljetne sjene koje su se razvla ile na tratini, ili jarki mjesec i rosulja, koja bi na mjese ini blje tala poput la nih dijamanata. Ponekad bi pak u pitanju bio miris sijena za vrijeme etvi ili jesenji miris spaljena li a. Ali ni ta je nije toliko podsje alo na rodni kraj koliko miris eukaliptusa. Jedva je izdr ala medeni mjesec na Mediteranu, to zbog mirisa, to zbog silne vlage. Osje ala je kako joj se srce ste e i kako ga e nja pro dire oduzimaju i joj dah. David bi je grlio sve dok je mu an osje aj ne bi pro ao. Potom bi razgovarali. Nevoljko bi pristajala na razgovor, ali bio je uporan. Tvrdio je da nije dobro potiskivati osje aje i bezbroj puta je prisilo da se prisjeti doga aja. Neprestano bi se vra ala na dva dana: kad su je roditelji odbacili i kad je zauvijek napustila enevu ostavljaju i malog Santiguita. Sje am se toga kao da se ju er dogodilo govorila bi jecaju i. Sje am se mame i tate u salonu, i te ke, neugodne

atmofere. Bila sam prestravljena. Osje ala sam se poput zlo inca, a njih dvoje postali su mi odjednom potpuni stranci. Oboje. S ocem sam oduvijek imala poseban odnos, ali vi e ga jednostavno nisam mogla prepoznati. I onda su me odagnali. Otposlali. Odbacili. Nastavila bi plakati sve dok joj jecaji ne bi uklonili napetost u prsima i ponovno uspostavili disanje. No, o patnji koja ju je shrvala kad je napustila Santija nije mogla pri ati boje i se da e ga povrijediti. Njega je oplakivala potiho i poskrive ki, nehotice dopu taju i tuzi da joj se ukorijeni u srcu i nastavi ga mu iti. Nakon vjen anja nije mnogo razmi ljala o Arielli. Jedanput ili dvaput njezino je ime iskrsnulo u razgovoru, kao, primjerice, kad je odlu ila prekopati tavan u potrazi za odre enom svjetiljkom i tamo nabasala na hrpu Ariellinih slika. Bile su naslonjene na zid i prekrivene plahtom. No, nije se uzbudila. David se popeo, pogledao ih i ponovno prekrio. Bila je poprili no dobra. To je bilo sve to je rekao i nije se dalje raspitivala. Prona la je svjetiljku, si la s njom i zatvorila vrata. Nije se ponovno vratila na tavan, ni prisjetila Arielle i ostala je iznena ena kad ju je srela na sve anoj ve eri u Londonu. Nije voljela odlaziti na dru tvene prigode, jer su je ispunjavale nervozom. Niti tog dana nije eljela oti i s Davidom na ve eru, ali on je inzistirao. Ne mo e se zauvijek skrivati. Nitko ne zna koliko e dugo rat potrajati i morat e se uskoro suo iti sa svijetom rekao joj je. Kad je Velika Britanija u travnju objavila rat Argentini oko Falklandskog oto ja, Sofijino se srce rascijepilo. Koliko god poku avala zauvijek zaklju ati pro lost, znala je to je u du i. Argentinka. Svaki novinski naslov zabolio bi je, a svaka okrutna opaska povrijedila. Govorili su o njezinom narodu. No, nije bilo ni od kakve koristi braniti ih s druge strane Atlantika. Bilo je tako o igledno da Britanci ele njihove glave na pladnju i David joj je dobrohotno predlo io da uti i trpi osim ako ne eli da se to i njoj dogodi. No, bilo joj je te ko ne poticati sitne arke, jer su ljudi uglavnom bili netakti ni. Na slu benim ve erama sirovi su mu karci udarali akama po stolu i rugali se Argentincima koriste i se pritom pogrdnim rije ima i nazivaju i ih prokletim Argi ima. Iako prije rata nisu uop e uli za Falklandsko oto je, odjednom su svi baratali mi ljenjem i uzeli za pravo iznositi ga. Sofia je morala zabadati nokte u dlanove kako im ne bi pru ila

zadovoljstvo da je izbace iz takta. Tek bi se poslije bacila Davidu u naru je i zajecala. Pitala se kako je njezinima kod ku e. eljela je objesiti zastavu na vrh ku e na Lowsleyju i izderati se na sav glas da je Argentinka i da se ponosi time. Nije se odrekla svojih. Nije ih napustila. tovi e, bila je jedna od njih. Ovaj put je u pitanju trebala biti plesna ve era, a organizirali su je Ian i Alice Lancaster, Davidovi stari prijatelji jedne neobi no sparne ve eri u svibnju. Bio je to tip zabave o kojoj se raspravlja mjesecima prije i poslije. Sofia je potro ila itavo bogatstvo na Sassonovu arkocrvenu haljinu bez naramenica, koja joj je suptilno blje tala u odnosu na maslinasti ten. David je ostao osupnut kad ju je ugledao i nije se uop e osvrnuo na cijenu. S ponosom je primijetio da je i kod drugih polu ila isti u inak. Bilo je uobi ajeno da se na takvim dru tvenim doga anjima par razdvoji i da svatko ode na svoju stranu ne brinu i se kako e se onaj drugi sna i. Me utim, Sofia se bojala da e je netko poku ati pridobiti na razgovor o ratu, te je uhvatila Davida ispod ruke i zabrinuto ga slijedila. ene su bile oki ene te kim dijamantima, uko enim frizurama, nagla enim jastu i ima za ramena i zastra uju om minkom. Sofia se osje ala laganom i nedovoljno rasko nom, odlu iv i se za jednostavnu ogrlicu s dragim kamenom, koju joj je David poklonio za ro endan, a koja joj je blistala na poluobna enim i tamnim prsima. Dok su se kretali kroz gomilu, primijetila je da ljudi apu u i prekidaju razgovore kad bi im se pribli ili. No, nitko nije spominjao rat. ator s blijedoplavim i bijelim prugama bio je podignut u vrtu sa stra nje strane dvorca u Hampsteadu. Ekstravagantni cvjetni aran mani prelijevali su se preko stolova poput zelenih fontana, a sam ator blje tao je tisu ama svije a. Kad su svi pristupili ve eri, Sofia je s olak anjem shvatila da sjedi za Davidovim stolom. Stolom doma ina. Spustila se na stolicu i namignula mu poku avaju i ga razuvjeriti da je sve u redu. Primijetila je da razgovara s napudranom gospo om s lijeve strane. Zacijelo je poznaje. No, stolica s desna bila mu je prazna. - Kako je dobro ponovno vas vidjeti uskliknuo joj je mu karac s lijeva. Imao je okruglo, osun ano lice, tanke usnice i blijede, vodenaste o i. I bio je elav. Sofia je bacila pogled na karticu s imenom. Jim Rice. Sjetila se da ga je ve negdje upoznala, ali bio je

toliko neupadljiv da mu nije zapamtila ime. - I meni je drago to vas vidim odvratila je s osmijehom poku avaju i se prisjetiti otkud ga zna. Gdje smo se posljednji put sreli? - Na Clarissinoj prezentaciji knjige. - Naravno odvratila je, pitaju i se tko je Clarissa. - Bo e, tko je to? Bacio je pogled preko prostorije prema visokoj i vitkoj eni, koja se kretala u njihovu smjeru dostojanstveno se probijaju i izme u stolova. No, Sofia je morala stisnuti eljust kako joj se ne bi odvalila od silnog oka. Prepoznala je prekrasno stvorenje u jednostavnoj, bijeloj haljini. Ariella! Promatrala ju je kako se pribli ava stolu i potom shvatila da je stolica s Davidove desne strane jo uvijek prazna. Molim te, Bo e! Ne! Samo ne do Davida! - Nije li to Ariella Harrison, Davidova biv a? odvratio je mu karac koji joj je sjedio s desna. Kakvo sranje promrmljao je kad je Ariella pozdravila zapanjenog Davida i spustila se na stolicu do njega. - George opomenuo ga je Jim poku avaju i sprije iti netakti nu pogre ku. - Do vraga, kako su zasrali odvratio je George pakosno likuju i. Potom se okrenuo prema Sofiji i upitao: - Mislite li da su Ian i Alice u inili to namjerno? - George! - Dobro je vidjeti te opet, Jime! Kakvo sranje, a? Ponovio je prave i grimasu i kimaju i glavom u smjeru Davida i Arielle. - George, elio bih te upoznati sa Sofijom Harrison, suprugom Davida Harrisona? Ovo je George Heavyweather. - Oh... sranje. - O ekivao sam da e to re i uzdahnuo je Jim. - Tako mi je strahovito ao! Uistinu! Kakva sam budala! - Nema veze odvratila je Sofia promatraju i jednim okom njegovo lice koje se crvenilo poput raj ice, a drugim Ariellu. Izgledala je zapanjuju e pod laskavom svjetlo u svije a. Njezina bijela kosa bila je skupljena u elegantnu pund u nagla avaju i joj dugi vrat i o tru eljusnu kost. Djelovala je rezervirano, ali prekrasno. David se naslonio kao da eli pove ati razmak, a ona mu se nastavila primicati skru eno nagnuv i glavu

na stranu. Kimnuo je glavom prema Sofiji i Ariella ju je pogledala uputiv i joj slaba an osmijeh. Sofia se prisilila odvratiti smije ak, a onda je okrenula glavu kako bi prikrila strah u o ima. - Ispri avam se u njegovo ime. Netakti na budala! Nikad ne razmi lja prije no to otvori usta i ovjek se mo e uvijek pouzdati da e re i krivu stvar. Ima prokleto duga ak jezik odvratio je Jim sr u i vino. Posljednji put je pri ao Duggiju Crichtonu i rekao: Ba bih rado po evio onu pohotnu plavu u! Kako bi to bio dobar ulov! Tek je tada shvatio da govori o Duggijevom novom komadu. Osramotio se kao nitko! Nesmotrena budala! Sofia se ljupko nasmijala kad se Jim bacio na novu pri u. Pratila je govor tijela izme u Davida i Arielle i kad je uo ila kako se opu taju uspostavljaju i prisnost, po eljela je da se Ariella zagrcne na losos ili da prolije vino na svoju savr eno bijelu haljinu. Zami ljala ju je kako mu govori: - Zna i, to je ta mala Argi ka! Ma ba je dra esna! I mr nja joj je ispunila srce. Za to je David tako dobar prema njoj? Za to ne ustane i odbije razgovarati? Na posljetku, nije li ga napustila? Bacila je pogled prema Ianu Lancasteru, koji se zadubio u razgovor s ru i astom, mr avom gospo om s desne strane i zlobno pomislila kako izgleda kao da je visjela u ne ijoj planinskoj kolibi su e i se poput Bundnerfleischa. Pristojno se nasmijala na Jimovu pri u. Ve era se odvijala poput usporenog filma. Svi su jeli, pili i razgovarali nepotrebno sporim ritmom. Kad je na posljetku poslu ena kava i kad su zapaljene cigarete, o ajni ki je po eljela oti i ku i. Ali Ian Lancaster ba je u tom trenutku odlu io zapo eti napad na Argentince i Sofia se uko ila poput prestra ene divlja i. - Prokleti Argi i rekao je i povukao dim opu tenim, plikovitim usnicama. Svi same kukavice! Bje e pred britanskim mecima! - Dobro je poznato da budala Galtieri napada na teritorij kako bi svojima odvratio pa nju od beznade ene unutarnje politike podrugljivo je nadodao George. Jim je zakolutao o ima. - Hajde ubacio se David. Nismo li se malo zasitili rasprava o ratu? Bacio je pogled prema Sofiji koja se nakostrije ila. - Oh, da, oprosti! Zaboravio sam da si o enio Argi ku odvratio je doma in zlobnim tonom. - Argentinku ispravila ga je Sofia ljutitim tonom.

Argentinci smo, a ne Argi i. - Ma, nije va no kako se zovete. Napali ste britanski teritorij i morate otrpjeti posljedice! Ili... pobje i nadodao je i zlurado se nasmijao. - U pitanju su djeca. Petnaestogodi nji regruti. Zar se udite to su prestravljeni? Poku ala je zadr ati bijes pod nadzorom. - Galtieri je trebao misliti na to prije no to se uvalio. Jadno i alosno! Pobit emo ih i pobacati u more! Sofia je bespomo no pogledala u Davida, koji je podigao obrve i uzdahnuo. Svi su u utjeli i s neugodom se zagledali u tanjure. Ljudi za susjednim stolovima, koji su slu ali Ianov napad napeto su i ekivali razvoj situacije. A onda se iznenada za uo si u an i svilenkast enski glas. - Moram pohvaliti tvoju milostivost izjavila je Ariella. - Molim? odvratio je Ian zbunjeno. - Moram pohvaliti tvoju milostivost. - Ne razumijem to eli re i. - Oh, hajde, Ian, nemoj biti srame ljiv odvratila je ljupko se nasmijav i. - Doista ne razumijem to govori ponovio je vidno uzrujan. Ariella se osvrnula kako bi se uvjerila da je svi pozorno slu aju. Voljela je imati vjernu publiku u dramati nim trenucima. - elim pohvaliti tvoj osje aj za diplomaciju. Nalazimo se usred rata protiv Argentine, a ti i Alice odlu ili ste odabrati ator u bojama argentinske zastave. Podigla je glavu prema debelim, plavo-bijelim prugama i svi su se odmah osvrnuli oko sebe. Mislim da bismo trebali nazdraviti tom potezu. ao mi je samo to i mi nismo milostivi poput tebe! Sjedimo i ismijavamo Argentinu u Sofijinu prisustvu, a uvjerena sam da ona voli svoju zemlju onoliko koliko mi volimo Englesku. Nije li tragi no da smo toliko neprofinjeni da njezine sunarodnjake nazivamo Argi ima i kukavicama? Pogotovo zato to ti je go a, Iane. Go - a. Kakva sramota da te je vino li ilo milostivosti koja te vodila pri odabiru atora. No, ipak elim nazdraviti tvojem osje aju za diplomaciju, jer je va na namjera. Tako se ka e, zar ne, Iane? Va na je namjera. Podigla je a u i prinijela je blijedim usnicama. Ian se zagu io cigarom i krv mu je pojurila u lice prekrivaju i ga zastra uju om purpurnom bojom. David, uklju uju i ostale goste za stolom

doma ina i obli njim stolovima, zapanjeno su pogledali u Ariellu. Sofia joj se zahvalno nasmije ila progutav i bijes s gutljajem vina. Sofia, eli li napudrati nos? Mislim da sam se zasitila dru tva za ovim stolom. Mu karci su odmah sko ili na noge i kimnuli joj razjapljenih usta. Sofia joj je pri la ponosno podigav i glavu. Ariella ju je uhvatila za ruku i provela je izme u stolova i nijemih uzvanika. im su iza le van, prasnula je u smijeh. - Koja pompozna budala uskliknula je. Treba mi cigareta, a tebi? - Ne znam kako ti zahvaliti odvratila je Sofia jo uvijek drhte i. Pristojno je odbila cigarete kad joj ih je ponudila. - Nemoj mi zahvaljivati. U ivala sam svake sekunde! Nikad mi se nije dopadao taj Ian Lancaster i nije mi bilo jasno to David vidi u njemu. Zamisli to mu jadna supruga mora trpjeti! Svake no i svo to dahtanje, puhanje i to crveno lice i smrad cigare! Fuj! Sjele su na klupu. Unutra njost atora plamtjela je svjetlo u svije a. Ponovno je postalo bu no, kao da je netko umiru e komade ugljena iznenada o ivio mijehom. Ariella je zapalila cigaretu i prekri ila noge. - Nema pojma koliko mi je bilo naporno zadr ati dostojanstvo. Najradije bih mu prolila vino u facu rekla joj je dr e i cigaretu izme u dugih prstiju s njegovanim, ru i astim noktima. - Bila si dostojanstvena i ostavila ga bez rije i. Bijesnio je! - Odli no. Kako se samo usu uje! Uskliknula je i uvukla dim. - Na alost, svi se usu uju. Zato i nisam htjela do i odvratila je Sofia tu nim glasom. - Mora da ti je sve to mu no! ao mi je, ali ti se divim to si se uop e odlu ila pojaviti. Poput gazele u polju lavova! - David je elio da do em. - Naravno. Kao to sam rekla, nikad mi nije bilo jasno to vidi u tom tipu. - Mislim da je ve eras promijenio mi ljenje odvratila je Sofia i nasmijala se. - I te kako! Vjerojatno vi e nikad ne e progovoriti s njim. Ispuhnula je dim kroz kut usana i zagledala joj se u lice. Sofia je primijetila da su joj trepavice izrazito nagla ene. Ima sre e to je naletio na tebe. Promijenio se, zna . Sretan je, ispunjen i izgleda

mla e i zgodnije. Toliko mu dobra ini da sam gotovo ljubomorna! - Hvala. - Zna , nas dvoje nismo bili jedno za drugo. Nismo se slagali nadodala je otresaju i pepeo na travu. Neprestano je gun ao, a ja sam bila zahtjevna i razma ena. I nisam se uop e promijenila. ao mi je to sam ga povrijedila, ali sretna sam to smo se razi li. Da smo ostali zajedno, uni tili bismo jedno drugo. Neke stvari jednostavno ne funkcioniraju. No, ti i David... Mogu prepoznati uspje nu vezu. Zakrpala si mu srce. Meni to nikad ne bi po lo za rukom. - Previ e si samokriti na odvratila je pitaju i se za to se uop e osjetila ugro enom. - Nisam voljela njegove prijatelje. Zaza je, primjerice, bila tako naporna! eljela ga je samo za sebe. Da sam na tvom mjestu, pripazila bih se! - Oh, Zaza mnogo pri a i gura nos gdje joj nije mjesto, ali nije lo a odvratila je Sofia. - Mene je mrzila. Eto, sad ti je jasno da ste ti i David zapravo savr eni jedno za drugo. Dodu e, on i ja sad ipak imamo ne to zajedni ko. Oboje mrzimo Iana Lancastera nadodala je i nasmijala se. - Naravno uzdahnula je Sofia. Ne ivi li u Francuskoj? - ivjela sam. S Alainom, preslatkim Alainom odgovorila je i gorko se nasmijala. Jo jednim koji nije potrajao. Ne znam. Uzdahnula je. Mislim da nisam predvi ena za trajne veze. - A gdje je on sada? - Jo uvijek u Provansi i jo uvijek poku ava izgraditi karijeru fotografa. Jo uvijek je nesta an i nedore en. Strahovito nedore en. Mislim da nije ni primijetio da sam oti la. - Ne mogu zamisliti da te netko ne bi primijetio, Ariella. - E pa treba upoznati Alaina! No... ionako mi je bolje bez mu karaca, veza i obaveza. Zna , u du i sam ciganka. Oduvijek sam bila takva. Slikam i putujem. To je moj ivot! - Vidjela sam jednu tvoju sliku na tavanu. Fantasti na je! - Hvala na komplimentu. Trebala bih je pokupiti. Mo da bismo se mogle na i na aju? - Vrlo rado. - Odli no! Nasmije ila joj se. I meni bi se to dopalo. Ho ete

li ti i David imati djece? - Mo da. - Oh, za to da ne? Volim djecu! Tu u, naravno. David je oduvijek eznuo za djecom, ali ja nisam htjela obitelj i neprestano smo se prepirali. Jadnik! Koliko se samo napatio zbog mene! Nemoj predugo ekati, Sofia, jer postaje sve stariji, a uvjerena sam da e biti predivan otac. Silno eli imati obitelj. Sofia se zagledala u zvijezde. Sjetila se svih mladi a koji su umirali u brdima Las Malvinasa. Svi su oni imali majke, o eve, bra u, sestre, djedove i bake koji su ih oplakivali. Dok je jo bila dijete, otac joj je jednom objasnio to se doga a kad netko umre rekav i joj da se du a tad pretvori u zvijezdu. I povjerovala mu je. tovi e, jo uvijek mu vjeruje. eli vjerovati. Je li mogu e da milijuni du a blije te u tihoj vje nosti? Milijuni! Djed O'Dwyer rekao joj je da se ivot temelji na o uvanju i produljenju vrste, i da ga je potrebno hraniti ljubavlju jer bez nje ne bi opstao. Znala je da voli Davida i promatraju i nebo iznad sebe, iznenada je shvatila da je bit ljubavi neprestano voljeti sve vi e i vi e. I u tom je trenutku shvatila da je spremna. Uostalom, to ako se Santiguito skriva me u tim zvijezdama? to ako ga nikad vi e ne e vidjeti? Prisjetila se Dominiquinih rije i i odlu ila da je vrijeme zaboraviti ga. Trideset drugo poglavlje Bilo joj je drago da Zazu smeta injenica da joj se Ariella dopada. S u itkom joj je prepri ala Ariellin pobjedonosni govor promatraju i je kako se mr ti i prkosno podi e nos. Pro lo je mjesec dana od zabave, ali Zazina radoznalost bila je nepresu na i svaki put kad bi se vidjele, nagovarala bi je da joj ponovno ispri a to se dogodilo. - Kako ti se mo e dopadati? Prava je kuja zapanjeno ju je upitala i pogre kom zapalila dvije cigarete. Do vraga uzviknula je i odbacila jednu u prazan kamin. Ne mogu vjerovati da sam to u inila! - Ali bila je fantasti na! Potpuno je hladnokrvno zdrobila Iana Lancastera. Bila je uzvi ena, ali okrutna. Ma, trebala si je vidjeti! Zna da mi se nakon toga ispri ao? Taj mali crv! Naravno, bila sam med i mlijeko. Nisam se namjeravala spustiti na njegov nivo. No, ne elim ga ikad vi e vidjeti! - I David se uistinu zakleo da se vi e ne e vi ati s njim? - Gotovo je s prijateljstvom odgovorila je i rukom

izgestikulirala dekapitaciju. Go-to-vo ponovila je i nasmijala se. Ariella je svratila pro li tjedan kako bi pokupila slike i nije ostala samo na aju, ve je i prespavala. Razgovarale smo satima i bilo mi je tako lijepo s njom da nisam htjela da ode! Zaza se prome koljila. - A David? - Sve je zaboravio i oprostio. - Nevjerojatno. Nevjerojatno! Uzdahnula je i skinula komadi grimiznog laka za nokte. Oboje ste nevjerojatni! - Oh, dragi Bo e, koliko je sati! Imam dogovor prije no to se na em s Davidom u etiri uskliknula je Sofia bacaju i pogled na sat. Moram krenuti! - O kakvom je dogovoru rije ? upitala je Zaza i odmah se zaustavila. Ho u re i... dobro si, zar ne? - Oh, da, dobro sam. Samo rutinska posjeta zubaru. - U redu. Izljubi mi Davida odvratila je pomno je odmjeravaju i. Rutinska posjeta zubaru? Malo sutra! Da nije mo da u pitanju posjet ginekologu? Sofia je stigla u Davidov ured u etiri i trideset. Bila je blijeda u licu i drhtala, ali na usnama joj je titrao tajanstven smije ak. Tajnica je odmah spustila slu alicu prekidaju i razgovor s de kom i s odu evljenjem je pozdravila. Sofia nije pri ekala kako bi je najavila. Banula mu je u ured i zatekla ga za stolom. Podigao je pogled. Naslonila se na vrata i nasmije ila. - Oh, Bo e izustio je, a lice mu se razvuklo u odu evljen osmijeh. Jesi li? Reci mi, molim te, da jesi! Skinuo je nao ale drhtavom rukom. - Jesam odvratila je i nasmijala se. Ne znam to u sa sobom! - Oh, ali ja znam! Sko io je na noge, uhvatio je u naru je i vrsto privio k sebi. Nadam se da nosi djevoj icu pro aptao joj je u vrat. Si u nu Sofiju! - Ne daj Bo e zahihotala je. - Ne mogu povjerovati uzdahnuo je, odmaknuo je od sebe i polo io svoju veliku ruku na njezin trbuh. Unutra se krije malo ljudsko bi e i svaki dan sve vi e raste! - Ne emo nikome re i bar dva mjeseca. Za svaki slu aj upozorila ga je. Potom se sjetila Zazina lica. Ru ala sam danas kod

Zaze. Pretvarala sam se da idem u posjet zubaru, ali zna kakva je. Mislim da sumnja. - Ne brini. Ja u te braniti odvratio je i poljubio joj elo. - Ipak, eljela bih re i Dominique. - Naravno! Izvijesti koga god eli ! Ovaj put nije ju mu ila jutarnja mu nina. Zapravo je ostala ostala za u ena, jer se osje ala fantasti no. Bila je prepuna energije. David je lepr ao oko nje ne znaju i to mu je initi, ali elio je sudjelovati u njezinoj trudno i i pru ati joj podr ku. Iako joj je prethodna trudno a predstavljala mu no iskustvo, ova je bila potpuno druk ija. Bila je presretna i sje anje na Santiguita upla eno se povuklo u podsvijest. David ju je obasipao pa njom. Toliko joj je stvari nakupovao da mu je za nekoliko tjedana morala re i da prestane, jer ih vi e nema kamo staviti. Svaki je dan razgovarala s Dominique, koja joj je obe ala dolaziti u posjet bar jednom mjese no. Nakon to su prekinuli tromjese nu utnju, presretni Davidovi prijatelji i ro aci po eli su slati kombije prepune cvije a i poklona. S obzirom da nije bila u stanju jahati, ponovno je zapo ela svirati klavir. ivahni osamdesetogodi njak, koji ju je podsje ao na kornja u, triput tjedno davao joj je satove poduke. Redovito je odlazila ginekologu u London i tro ila stotine funti na potrep tine za bebu. Bila je uvjerena da e roditi djevoj icu i odabirala je naj enstveniju mogu u odje u. Zamolila je Ariellu da zidove dje je sobe oslika likovima iz Winnie the Pooha. elim da soba bude svijetla i vesela rekla joj je. Ariellino umije e polu ilo je takav uspjeh da je pokrenula trend, koji se zahvaljuju i njezinom kistu i ilustracijama E. H. Sheparda, pro irio cijelim Gloucestershirom. U velja i je brbljava Zaza do la na aj s hrpom dje je oprave. Spustila se u sofu do kamina i zapalila cigaretu blje tavim, srebrnim upalja em, koji joj je Tony poklonio za Bo i . - Draga, tako je hladno ovdje! to ti se dogodilo s grijanjem? po alila se drhte i. - Kuham se itavo vrijeme. Mislim da su hormoni u pitanju odvratila je Sofia, kojoj je bilo savr eno ugodno u polo-majici bez rukava. - Mo da i jest, ali to je s nama drugima? Zaista me udi da te David ne mo e srediti!

- Pravi je an eo! Pro le me nedjelje uhvatila neopisiva udnja za maslinama i odmah je odjurio po njih! - Fuj! Ne mogu podnijeti masline! U as! odvratila je Zaza prave i grimasu. Hajdemo otvoriti kov eg! Vidjet e kakvo sam ti blago donijela! Ne draga, ne ti! Ti samo sjedi i pusti mene da obavim svu tlaku nadodala je zapovjedni kim tonom kad joj je Sofia poku ala pomo i podi i kov eg na stol. Zaza je oprezno povukla zatvara , dr e i ga izme u palca i ka iprsta kako ne bi slomila nokat. - Ovo je pripadalo Nicku rekla je izvla e i par crvenih, bar unastih hla a. Predivne su, zar ne? - Savr ene za dvogodi njeg de ka nasmijala se Sofia. Ali ovo e biti curica odvratila je i polo ila ruku na ispup en trbuh. - Nikad ne zna odvratila je Zaza. Mene, na primjer, ta tvoja loptica podsje a na de ka. I moj je trbuh imao takav oblik kad sam nosila Eddieja. Ah, kako li je bio malo i ljupko stvorenje! - Znam da e biti djevoj ica. Osje am to. - Ali doista nije va no to e ispasti, sve dok ima deset prstiju na rukama i nogama. - Meni jest odvratila je Sofia pomoliv i se u sebi da ipak rodi djevoj icu. Ovo je slatko nadodala je izvla e i bijelu haljinicu. E ovo je za curicu! - To je bilo Angelino. Preslatko, zar ne? Na alost, prebrzo to prerastu. - Hvala ti to mi to posu uje odvratila je Sofia vade i minijaturne plave cipelice. - Ne posu ujem ti, ve poklanjam. Ne treba mi vi e. - A Angela? Mo da e po eljeti sve ovo jednog dana! - Angela? Bo e dragi otfrknula je. Trenutno prolazi kroz pubertet. Izjavila je da ne voli mu karce i da je zaljubljena u djevojku zvanu Mandy! - Vjerojatno to radi samo kako bi te naljutila. - Pa, uspijeva joj! No, ne brinem se zbog Mandy. - Ne? - Ne. I meni su se ene znale dopasti, ali nisam dirnula nijednu jo od kole. Angela ima promjene raspolo enja. Bezobrazna je i ne iskazuje po tovanje, tro i na novac i potom tra i jo , kao da je pri ro enju stekla pravo na njega. Kao da joj ga dugujemo. Zna , radije

bih odgajala deset Eddieja. S obzirom na brzinu kojom se sve odvija u Angelinom ivotu, ovo joj definitivno ne e biti potrebno rekla je zabijaju i crvene kand e u dvije pletene cipelice. Eddie e me u initi bakom! Dodu e, nadam se ne tako skoro. Uistinu sam jo premlada i preglamurozna. Nego, jesi li vidjela Ariellu u posljednje vrijeme? - Nisam ve dugo. Zaposlena je slikanjem. - Bebina prostorija je predivna! Doista je talentirana rekla je podi u i istanjene obrve i zadivljeno kimaju i glavom. - Dolazi posljednjeg tjedna u o ujku izvijestila ju je Sofia. Ho ete li i vi svratiti? Davidu bi bilo izuzetno drago. Do i e mi i surogat roditelji, Dominique i Antoine. Bit e zabavno! Bit e odu evljena kad upozna Dominique! - Oh, ne znam. Ariella i ja se nikad nismo slagale. Nisam je voljela promrmljala je ne kaju i se. - Ali to je bilo prije mnogo godina. Obje ste se izmijenile otad. Ako je ja mogu voljeti, onda zacijelo mo e i ti. Molim te, do i! Trudno a je lijepa stvar, ali ne mogu se voziti i nemam ba to za raditi osim vje bati ljestvice s gospodinom Kornja om. Treba mi dru tvo odvratila je Sofia preklinju i je. Zaza se zamislila. Ah, u redu, kad ve toliko inzistira na posljetku je pristala veselim tonom. Do i emo! Bar u pobje i od Angele. Ma ostavit u joj cijelu vra ju ku u! - Dogovoreno slo ila se Sofia. Nestrpljivo prolje e polako je istjeralo o ujak i ispunilo vrt visibabama i ranim narcisima. Sofijin trbuh nastavio je rasti zajedno s bla enim plodom, koji je znao poskakivati kad god je po eljela u ivati u miru. Ponekad je mogla vidjeti kako joj se na ko i oblikuje sitna kvr ica, kad bi dijete udarilo ru icom ili no icom u elji da to prije iza e na svijet. Ponekad bi plesalo na nesigurnu glazbu klavira sve dok se gospodin Kornja a, Harry Humphreys, ne bi upla io i gotovo povukao lice u oklop uvla e i za sobom i ko ulju. David je volio slu ati bebu kako se vucara u amnionskoj teku ini. Provodili su sate raspravljaju i kako e izgledati i kakva e obilje ja naslijediti. Tvoje tamnosme e o i rekao je ljube i joj kapke. - Ne, tvoje predivne plave o i odvratila je poljupcem. - Tvoj nos. - S tim se sla em nasmijala se i poljubila mu nos.

- Tvoja usta odvratio je i poljubio joj usnice. - Naravno slo ila se - ... ali tvoj mozak. - Naravno. - Moje tijelo. - I trebala bi ako je djevoj ica! I tvoje jaha e sposobnosti. I odva nost! - Tvoju blagu narav umjesto moje tvrdoglavosti. - Ali tvoj ponos! - U redu, nemoj mi to stalno predbacivati! - Tvoj udan hod. - Nije ba tako udan! - Jest! Hoda poput patke rekao je nasmijav i se. - Je li? odvratila je nevino, ali znala je da je u pravu. Znala je isto tako koliko je to ini privla nom. Santi ju je optu ivao da glumi kako bi privukla pa nju, jer zna da djeluje samozadovoljno i arogantno. Ali nije glumatala. Bio je to jednostavno njezin hod. - Ako bude de ko... - Ne e biti de ko. Znam da je curica. Slatka, mala curica prepustila se zanosu. - Jo jedna Sofia. Pomozi nam, Bo e! Zabacila mu je ruke oko vrata i poljubila ga nje no ispod uha. Dr ao ju je u vrstom zagrljaju nadaju i se za njezino dobro da e roditi djevoj icu i da e biti neodoljiva poput nje. Ariella je prva stigla i gotovo pobijesnila kad joj je Sofia saop ila da i Zaza dolazi. Pa, otrpit u to sa stilom popustila je kad joj je David odnio kov ege u sobu. Sofia joj je pomagala raspakirati se daju i joj upute iz kreveta, kad su psi zalajali najavljuju i novi auto. Bacila je pogled kroz prozor i mahnula Zazi i Tonyju. - David je dolje rekla je i ponovno se spustila na krevet. - Neka se sna u predlo ila je Ariella. Uvijek mi je udno vratiti se u ku u sad kad je vi e ne posjedujem. Predivna je! Ne znam to me spopalo da odem! - Pa, drago mi je da si to u inila i nemoj slu ajno promijeniti mi ljenje! - Ah, u redu, ako ba tako eli . Upravo u tom trenutku psi su uletjeli u prostoriju u pratnji Davida, Tonyja i Zaze. - Draga Ariella, tako se dugo nismo vidjele rekla je Zaza

razvla e i grimizne usnice u la an osmijeh. Ariella joj je uzvratila istom mjerom. Pro lo je mnogo godina. Kako si? Koliko vidim, jo uvijek s Tonyjem obrecnula se promatraju i Tonyja i Davida kako nastavljaju hodnikom. - Oh, dragi Tony! to da ti ka em? Znam uhvatiti pravog mu karca odvratila je Zaza nervozno se nasmijav i. Izgleda fantasti no, Ariella nadodala je. Mogla ju je nazvati svakojakim imenima, ali joj ipak nije mogla osporiti uvenu ljepotu. - Hvala ti. I ti tako er odvratila je Ariella prolaze i mr avom, bijelom rukom kroz an eosku kosu. - Izvrsna ti je ona zamisao s dje jom sobom. Predivno izgleda! - Preplavile su me molbe. Ne sti em svima udovoljiti. - Pa, draga, doista izvrsna zamisao! Nisam imala pojma da si tako dobra u slikanju! - Zapravo mi stripovi i nisu mtier, ali predstavljaju novost, a ja volim novinu. - Da slo ila se Zaza. Sofia je odvela Zazu u sobu ostavljaju i Ariellu da se raspakira do kraja. - Draga, nisi mi rekla kako fantasti no izgleda prosiktala je im su se na le izvan dometa. - Pa... poznaje je ve godinama. - Da, ali nekako se proljep ala. Nikad prije nije tako blje tala. Ma, zapravo jest, ali nekako druk ije. Nevjerojatno! Mnogo je ugodnija no prije izverglala je uzbu enim tonom. - Ba mi je drago odvratila je Sofia gledaju i je kako gubi samokontrolu vesele i se poput djeteta. Dominique i Antoine posljednji su stigli. Let im je bio odgo en i iza li su iz automobila shrvani i iscrpljeni, ali ne i neraspolo eni. - Antoine mi je obe ao privatni avion izvijestila ih je Dominique u av i u predvorje i probijaju i se izme u pasa. Ka e da nikad vi e ne u morati putovati ekonomskom klasom. Previ e je stresno i uni tava mi izgled. - U pravu je slo io se Antoine. Ali ako uspijem kupiti jedan, za to odmah ne bih kupio deset kako bi i svi njezini prijatelji mogli u ivati? Sofia se dogegala i zagrlila ih koliko joj je trbuh dopu tao. Za nekoliko tjedana bit u sposobna po teno vas zagrliti na alila se

udi u i dobropoznati miris Dominiquina parfema. - Kad treba roditi? upitao je Antoine. - Cher Antoine, rekla sam ti ve bezbroj puta: jo deset dana. Samo to nije rodila! - Nadam se da si spreman zasukati rukave. Zaza je dobacila Davidu. Mogla bi roditi svaki as! - Ja sam spreman zasukati svoje ubacio se veselo Tony. Ve sam porodio dvoje djece, iako sam malo iza ao iz forme. - Nije to jedino to bi trebao uvje bati obrecnula se Zaza poluglasno. Ariella se nasmije ila i pogledala ga. Nije bila iznena ena. Nalikovao je nekome tko voliti sjediti kod ku e u dru tvu sebi sli nih, starih udaka i pu iti cigare. No, pa nju joj je iznenada privukao Quid ugurav i joj nju ku me u prepone. - Za ime Bo je zastenjala je i poku ala ga odgurnuti, na to je on jo vi e ugurao nju ku i lu a ki stao mahati repom. - Quid, dosta! Zapovijedio mu je David iako ga je prizor nasmijao. Quid! ao mi je, Ariella, nije naviknut na fino namirisane ene. Hajde, Quid, pristojno se pona aj! Gospoda se tako ne odnose prema damama! - Za ime Bo je, Davide, ne mo e li nau iti kako normalno razgovarati s psima? Nisu ljudi. Mislim, doista! Uzdahnula je i rukama o istila hla e te se uputila prema salonu. Izula je cipele i sklup ala se na sofi podi u i noge s poda kako bi izbjegla psa, koji ju je nastavio lascivno promatrati do Davidovih nogu. Dominique se naslonila na okvir kamina poigravaju i se kuglicama koje su joj visjele oko vrata poput sjajnih, crvenih kukaca. Bila je odjevena u iroke, zelene hla e i veselu, cvjetnu vestu na kop anje, koja joj je sezala do koljena. Zaza je sjela na suprotni kraj ograde i zauzela pozu visoko podigav i cigaretu u crnoj mu tikli od ebanovine. Kosa joj je bila kratko pod i ana i sjajila se, a uske zelene o i gledale su ih s visine. Pa ljivo je pratila Ariellu i pazila kako ne bi slu ajno spustila tit. Znala je da ima jezik o tar poput britve i da je krvo edna poput morskog psa, drugim rije ima, da je njezina slika i prilika. David, Antoine i Tony stajali su do prozora i raspravljali o vrtu. - to ka ete da odemo u lov na ze eve? predlo io je David. Vrt je prepun tih vra jih napasti.

- Nemoj biti tako zloban doviknula je Sofia s kreveta. Jadna stvorenja! - to misli pod tim jadna stvorenja? Pojeli su nam sve lukovice pobunio se David. Onda? to ka ete? - U redu slo io se Tony. - Comme vous voulez Antoine je slegnuo ramenima. Idu i dan je bio poprili no blag za mjesec o ujak. Sunce je rastjeralo zimsku maglu i veselo se ukazalo blje te i u punom sjaju. Ariella i Zaza su se pojavile na doru ku elegantno odjevene u nje ne, prirodne boje. Zazine su zelene hla e od tvida i jakna bili potpuno novi, ali Ariella je svoju plisiranu suknju naslijedila od bake. Omek ala je i izblijedjela s godinama. Kad ju je Zaza sa zavi u odmjerila, Ariella se zadovoljno nasmije ila. Znala je kako izgledati besprijekorno u svakoj prilici. David je uzeo klju iz malene ladice u predvorju i otvorio vitrinu s oru jem. Odabrao je tri pu ke, koje su neko bile vlasni tvo njegova oca, gorljivog lovca, i nosile elegantno izgravirane inicijale E. J. H., odnosno Edward Jonathan Harrison. Sofia se obmotala Davidovim kaputom od ov je ko e i zgrabila duga ak tap iz garderobe kako bi njime dr ala pse pod nadzorom. Kad su se skupili pred ku om, Dominique se pojavila u arkocrvenom kaputu, alu sa utoplavim prugama i bijelim tenisicama. - Otjerat e sve ivotinje dobacio je Tony u asnuto je odmjeravaju i. - Osim bikova odvratila je Ariella s osmijehom. Izgleda fantasti no! - Chrie, mo da bi ipak trebala posuditi Sofijin kaput? Antoine joj je dobronamjerno predlo io. - Mo e ako eli rekla je Sofia ali radije bih da ostane u tome kako bi ih upozorila na nadolaze u opasnost. - Ako me Sofia eli u crvenom, onda u takva i biti odlu ila je Dominique. A sad krenimo! Treba mi etnja nakon onoliko tosta i kajgane. Nisam li oduvijek tvrdila da Englezi rade najbolji doru ak na svijetu! Krenuli su dolinom prema umi. Svakih nekoliko minuta mu karci bi ukazali enama na zeca. Svi bi se potom umirili i pri ekali dok netko ne bi opalio. Tony je bio bijesan jer mu nije

uspijevalo pogoditi. Okrenuo se prema enama i prosiktao: - Kad biste prestale pri ati, mo da bi mi i uspjelo! - Oprosti, dragi odvratila je Zaza. Pretvaraj se da nas nema! - Za ime Bo je, Zaza, mogu vas uti u Stratfordu! Nastavili su dalje poput sporog vlaka, koji se svako malo zaustavlja. Sofia je dr ala pse pod nadzorom tap u i ih tapom i govore i: Noga!. A Quid i Sam pokorno su je slu ali. Kad su se svi ze evi razbje ali zahvaljuju i pucnjavi ili pak Dominiquinom kaputu, David i Antoine zadjenuli su pu ke pod pazuh i izjavili da je gotovo s lovom. Tony, koji nije uspio pogoditi ama ba nijednog, bijesno se osvrtao poku avaju i se ispucati na ne emu. Na posljetku je usmjerio pu ku prema debeljkastom golubu, povukao obara i s u itkom ugledao kako se nekoliko peraca raspr ilo zrakom. No, ptica je nastavila let. - Spustit e se izjavio je pobjedonosno. - Da, ho e odvratila je Ariella kad ogladni. - E sad mi je dosta ljutito je povikao. Doista! Nastavimo dalje kako bismo se razgibali! Mislim da neki od nas trebaju manje pri ati, a vi e hodati! Okrenuo se prema Arielli koja se gr ila od smijeha pridr avaju i se za Zazu. ene odvratio je i uzdahnuo. Tako ih je lako zabaviti! Do nedjelje Zaza i Ariella su se sprijateljile. Zaza se, dodu e, jo uvijek dr ala na oprezu, ali bila je op arana Ariellom. Smijala se na njezine duhovite opaske i pa ljivo i ekivala njezinu reakciju kad god bi joj se obratila. Ariellu je to vi e zabavljalo no impresioniralo. Znala je kakvu joj mo pru a ljepota i u ivala je u Zazinoj op injenosti. A Sofia je pak s u itkom pratila njihovu komunikaciju i odu evila se s kakvom se lako om Ariella poigrava sa Zazom. Kad je nave er prolazila hodnikom, na ula je Tonyja i Zazu kako se prepiru pakiraju i kofere. Zastala je ispred vrata i osluhnula. - Za ime Bo je, nemoj biti pateti na! Za to, po bogu? Tony joj se obra ao s visoka kao da govori s k erkom. - Dragi, ao mi je. Ni ne o ekujem da me shvati . - Pa, kako bih mogao? Mu ko sam! - Nema to nikakve veze s tim to si mu ko. David bi me shvatio!

- Prestani glumatati! - Nisam eljela raspravljati ovdje o tome odvratila je Zaza polutiho o igledno se boje i da e je netko na uti. Sofia je osjetila gri nju savjesti. - Pa, za to si onda uop e na ela temu? - Nisam se mogla suzdr ati. - Nevjerojatno si djetinjasta! Nisi ni ta bolja od Angele! - Nemoj nas stavljati u istu ko aru ljutito mu je odbrusila. - eli pobje i u Francusku s Ariellom, a Angela je zaljubljena u djevojku zvanu Mandy. Koja je razlika? - Razlika je u tome to sam ja dovoljno stara da znam to radim! - Izdr at ete mjesec dana. U redu, poku aj ako ba eli , ali odbacit e te im te se zasiti! U tom trenutku Sofiju je presjekla o tra bol. Naslonila se na zid i zavri tala. Tony i Zaza izletjeli su iz sobe kako bi se uvjerili o emu je rije i odmah joj prisko ili upomo . - Oh, Bo e, beba uskliknula je Zaza uzbu eno. - Nemogu e zgranula se Sofia. Trebam roditi tek za deset dana. Au! vrisnula je i presavila se. Tony je pojurio niz stube zazivaju i Davida, a Dominique i Ariella su izjurile iz salona. Antoine se tako er odmah bacio u potragu za Davidom, koji se nalazio u prostoriji s oru jem. Kad je uo kako ga zovu, iza ao je i ugledao uzbu enu Zazu kako poma e Sofiji si i niz stube. Odbacio je krpu i odmah dojurio. Sam i Quid uzbu eno su skakutali nadaju i se da e biti izvedeni u novu etnju. - Dominique, uzmi joj kaput! Gdje su mi klju evi? promucao je prepipavaju i d epove. Jesi li dobro, draga? Uzeo ju je pod ruku. Zakimala je glavom poku avaju i ga razuvjeriti. - Uzmi moj rekla je Ariella predaju i mu klju eve i promatraju i oprezno Quida. - Hvala ti! Ostajem ti du an odgovorio je i zgrabio ih. - Naravno da ne odvratila je i ugledala Quida kako odlu no kre e prema njoj. Dominique je pomogla Sofiji da navu e kaput. Idem s tobom rekla je. Antoine, sam e se vratiti u enevu. Ostajem ovdje! - Ostani koliko god eli , chrie odgovorio je i slegnuo ramenima.

- Quid! Ne! Quid! Povikala je Ariella osvr u i se u potrazi za Davidom. Ulazna vrata ostala su otvorena i kad se oglasilo kripanje guma na ljunku, postalo joj je jasno da je prepu tena sama sebi. Sad smo samo nas dvoje prosiktala je. A ja nemam milosti! - Kako neobi no prokomentirala je Zaza Prva beba obi no uvijek kasni. Trideset tre e poglavlje Sofia je bila prestra ena. No, nije se bojala poroda, niti da joj se dijete nalazi u opasnosti. Znala je da je sve u redu. Znala je da joj je beba jednostavno izgubila strpljenje i nije ju krivila. I njoj je ve bilo dosta trudno e. No, pribojavala se da e mo da na posljetku ipak roditi dje aka. - Gdje je Dominique? zabrinuto je upitala kad su je dovezli u pora aonicu. - eka dolje odgovorio joj je David drhtavim glasom. - Bojim se! - Draga... - Ne elim dje aka priznala mu je i suze su joj navrle na o i. David joj je stisnuo ruku. to ako e nalikovati Santiguitu? Ne u to mo i podnijeti! - Sve e biti u redu! Obe avam ti! Poku ao ju je razuvjeriti ele i ostaaviti dojam da se mo e pouzdati u njega, ali zapravo nikad jo u ivotu nije bio tako nervozan i eludac ga je neprestano tjerao na mu ninu. Sofia je nesretna, a on je potpuno nemo an! Nije znao to re i i inilo mu se da samo to ne ostane bez svijesti. Borio se protiv mu nine poku avaju i se usredoto iti na suprugu, ali Sofia se nastavila ivcirati. Santiguitovo maleno, okruglo lice ponovno je izronilo iz sje anja i posesivno se zagledalo u nju. Kako mo e voljeti drugo dijete? Ma za to je uop e zatrudnila? - Bojim se, Davide ponovila je. Usta su joj bila suha. Da bar mo e popiti pi e! - Ne brinite, gospo o Harrison. Prvorodilje su uvijek malo prepla ene. To je posve prirodno dobro udno joj je rekla sestra. Nisam prvorodilja! povikala je u sebi. No, Santiguito joj se nije stigao ponovno ukazati, jer je ve idu eg trenutka po ela vri tati, stiskati mi i e i Davidovu ruku, sve dok se nije trznuo i i upao joj nokte iz dlana. Prvi porod bio joj je dug i bolan, ali ovaj

put dijete je gotovo odmah iskliznulo pod bolni ko svjetlo, poput nekoga tko udi napustiti rodno mjesto. Uslijedio je o tar udarac i potom prodoran vrisak, kad je prvi puta udahnulo zrak. - Gospo o Harrison, rodili ste predivnu djevoj icu obznanio je lije nik predaju i bebu sestri. - Djevoj icu? uskliknula je Sofia. Djevoj icu! Hvala ti, Bo e! - To je bilo brzo odvratio je David poku avaju i prikriti emocije koje su mu se zaglavile u grlu poput e erne vune. Superbrzo! Sestra je zamotala bebu u bijeli, etvrtasti komad muselina i odlo ila joj je na dojku. Sofia ju je privila k sebi i zagledala joj se u mrljama pro arano crveno lice. Znaju i da je u pitanju poseban trenutak, sestra se okrenula le ima i dopustila ocu da uputi nekoliko ponosnih rije i svojoj supruzi. - Djevoj ica pro aptao je vire i preko muselina. Ista majka! - Ako ovako izgledam, Davide, doista se ne moram vi e ni truditi! - Draga, tako si hrabra! Stvorila si udo pro aptao joj je, a usnice su mu zadrhtale kad je ugledao si u no ljudsko bi e kako se trza u maj inom naru ju. - udo ponovila je i nje no poljubila bebino vla no elo. Pogledaj kako je savr ena! Ima si u an nosi , kao da joj ga je Bog zaboravio dati i zalijepio ga u posljednji trenutak. - Kako emo je nazvati? upitao je. - Znam kako je ne emo nazvati. - Elizabeth? odvratio je nasmijav i se. - Kako ti se zvala o eva majka? - Honor. A tvoja? - Honor. Dopada mi se. Pravo englesko ime. Honor. Neka bude Honor rekla je i pogledala bebu zacakljenim o ima. - Honor Harrison... I meni se dopada. Ali zato se majci ne e dopasti. Mrzila je punicu. - Onda ipak imamo ne to zajedni ko! - Doista nisam o ekivao da e imati i ta zajedni ko s mojom majkom. - Honor Harrison, bit e predivna, talentirana, pametna i duhovita! Naslijedit e na e najve e vrline i zauvijek emo te voljeti. Pogledala ga je i presretno mu se nasmije ila. Reci

Dominique da je elim vidjeti. elim da upozna nekoga! Odmah nakon Dominique u posjet su joj do li Daisy, Anton, Marcello i Maggie. Pojavili su se ve idu eg dana ruku prepunih cvije a i darova. Anton je ponio kare kako bi joj podrezao kosu, a Maggie manikir-set kako bi joj nalakirala nokte. Marcello se bez rije i zavalio u stolac i nastavio sjediti poput slikarskog modela. Daisy je sjela do nje i s ljubavlju se zagledala u bebin krevetac. - Mi smo Tri sveta Kralja, du o rekla joj je Maggie. I donosimo darove za novog Mesiju. Dodu e, ini mi se da ba nismo prvi nadodala je gledaju i bukete i darove koji su prekrivali prostoriju. - Ima vas etvero istaknula je Sofia. - Ne, Marcello se ne ra una. Ionako gotovo nikad nije duhom prisutan. - Do li smo ugoditi mamici izjavio je Anton e ljaju i joj kosu. Ne znam kako je roditi dijete, slatkice, ali pogledao sam dokumentarac na televiziji i skoro odapeo! - Ne znam za to te to optere uje, Antone. Ne e ga morati pro ivjeti odvratila je promatraju i kako joj pramenovi tamne kose padaju poput perja. - Hvala dragom Bogu! Zamisli samo koliko bi vri tali i jaukali na alila se Maggie vade i purpurni lak za nokte. Ma kako bismo otrpjeli njihovo silno prenemaganje i dreku? Pa ak i da polumu karci poput Antona mogu ra ati? Nadajmo se samo da im to znanost ne e nikad omogu iti. Bar ne dok sam ja iva. - Ne purpurni, Maggie. to ka e na blijedoru i asti? odvratila je Sofia. - Prirodni? Maggie je zapanjeno zaci ala. - Da, molim te. Sad sam majka ponosno joj je odgovorila. - Uskoro e te pro i. Nakon nekoliko tjedana vri tanja po eljet e je ugurati natrag u maternicu. Govorim ti iz iskustva. Lucien je mene izlu ivao i skoro sam ga poslu ila zajedno s nedjeljnim pe enjem. Vjeruj mi, udjet e za nekada njom samostalno u, draga! im opet po eli imati purpurne nokte i zelenu kosu, Anton i ja spremno emo te do ekati, zar ne, Antone? - Naravno, Maggie. Ljudi su tako naporni u posljednje vrijeme. Samo ele raditi pramenove. Zamisli! Otkad je to uzbudljivo? - Nego, kako si mi, draga? Pretpostavljam sva u ranama!

udim se da uop e mo e sjediti prokomentirala je Maggie s grimasom. Ja se jo uvijek nisam oporavila iako je pro lo dvadeset godina otkako sam rodila Luciena. Tijelo ti se nikad ne povrati na staro, du o. Tu no, ali istinito. Viv je obo avao moje tijelo sve dok nisam rodila Luciena. Onda se bacio u potragu za nekom koja je vr a i elasti nija. Svi govore da je tijelo poput gume i da se brzo vrati u formu, e pa meni se to nije dogodilo! Nemam ni centimetra gume u tijelu. Neko sam mogla dodirnuti prste na nogama, a sad ih vi e ni ne vidim. Ni ne znam gdje su! Za sve je kriv porod. Da, Eva je kriva! Da je ona kukavica od Adama pojela jabuku s Bo jeg stabla, ne bismo danas bile debele i mlohave, zar ne? - Tvoj problem, Maggie. Sofijino tijelo je u savr enom stanju odvratila je Daisy odu evljeno se smije e i. Kako se osje a ? Je li doista tako lo e kako ka e? - Maggie uvijek pretjeruje odgovorila je Sofia s osmijehom. Zapravo je pro lo poprili no lagano. Davidova ruka je malo nate ena, ali ako se to ne uzme u obzir, oboje smo sretni i ponosni! - A gdje je dragi David? upitao je Anton sladunjavim glasom. Oduvijek mi je bio drag taj tvoj suprug! Bacio je pogled prema Marcellu, koji se nije pomaknuo otkako su do li. - Poslije e navratiti. Jadnik! Mrtav je umoran! - Tako je dra esna nadodala je Daisy naviruju i se u krevetac. Mi i mali! - Draga, ne mo e je uspore ivati s mi evima! Majke uvijek smatraju da su njihove bebe predivne prekorila ju je Maggie. I ja sam mislila da je Lucien predivan sve dok nije odrastao. - Ako je ve eli usporediti s nekom ivotinjom, poku aj biti bar malo kreativnija, slatkice odvratio je Anton odmaknuv i se kako bi s divljenjem osmotrio svojih ruku djelo. Vrata su se rastvorila u tom trenutku i na pragu se ukazala Elizabeth Harrison. Njezine poluzatvorene o i prou ile su nepoznata lica u prostoriji u potrazi za Sofijom, a naboran vrat zadrhtao joj je poput pure eg ispod odlu no stisnute brade. - Je li ovo soba gospo e Harrison? za tektala je. Tko ste svi vi? Sofia je pogledala Maggie koja joj je puhala u nokte kako bi osu ila lak. - To je zlo esta vje tica sa Sjevera rekla joj je poluglasno.

Maggie je podigla pogled. Jesi li sigurna? Meni vi e nalikuje na Antonove prijatelje kad se preodjenu u ensko. - Do la sam pogledati unu e odvratila je Elizabeth Harrison ne pogledav i Sofiju i ljutito se otisnuv i prema bebinom kreveti u. Ovo je bolnica, a ne neki odvratan frizerski salon nadodala je s prezirom. - Mogla bi se o i ati, slatkice dobacio je Anton uvla e i obraze dok ga je mimoilazila. Zna , ta ti je frizura odavno iza la iz mode i samo te ini jo starijom. - Dragi Bo e, tko si ti? odvratila je trznuv i se unatrag. Ma tko ste svi vi? - Moji prijatelji, Elizabeth. Anton, Daisy, Maggie i... pa, ne obra ajte pa nju na Marcella jer on ne eli da mu se ljudi obra aju, ve dive odgovorila je i potiho zahihotala. Ovo je moja punica. Elizabeth Harrison. Elizabeth se provukla pokraj Marcella i zaustavila to je dalje mogla od njegove stolice. Potom se nagnula nad krevetac. to si rodila? - Djevoj icu odgovorila je Sofia za titni ki primi u i krevetac k sebi. Nije eljela da mu se punica previ e pribli i kako ga ne bi slu ajno ureknula. - Ime? - Honor odvratila je pobjedonosno. - Honor? ljutito je ponovila Elizabeth. Kako stra no ime! Prava Honor, nema to! - Ime je predivno. Odlu ili smo joj ga nadjenuti u po ast Davidovoj baki, va oj pokojnoj punici. Rekao mi je da ju je jako volio.Honor je ime za glumicu, ili pjeva icu, zar ne, Antone? oglasila se Maggie zlo estim tonom. - U svakom slu aju umjetni ko ime odvratio je. - Gdje je David? - Vani odgovorila je Sofia. Vjerojatno je naga ao da e do i, ti u asna, smrdljiva stara pastrvo! - Reci mu da sam bila odbrusila je starica i zagledala se u nju buljavim o ima. David mi je jedinac nadodala je dubokim glasom hrip u i od sluzi koja joj se nakupljala u plu ima. A to mi je jedino unu e. Vi e bi mi se dopalo da je o enio sunarodnjakinju i

pripadnicu svoje klase. Ariella je bila savr ena, samo to nije mogao shvatiti. Prava je budala, ba kao i otac mu! Ali... podarila si mu dijete. Dodu e, bilo bi bolje da si rodila dje aka koji bi mogao naslijediti prezime, ali u init e to idu i put. Ne dopada mi se, a tvoji prijatelji jo manje. No, rodila si k i mojem sinu i bar ti to ide u korist. Reci mu da sam do la ponovila je i potom polako napustila prostoriju. Ba u trenutku kad su se spremali baciti na zlobne komentare, vrata su se ponovno rastvorila i starica se ponovno ukazala. - Opa, zaboravila je metlu odvratio je Anton. - Ili mo da baciti urok nadodala je Sofia. - Reci mu da ne namjeravam dijete zvati Honor. Morat e se dosjetiti ne eg drugog. Potom su se vrata kona no zatvorila. - Kako ugodna ena sarkasti no se obrecnula Daisy. - Mogla bih joj uda napraviti s kosom nadodao je Anton odmahuju i glavom. - Nema veze, du o odvratila je Maggie ionako e uskoro umrijeti. A onda se Marcello pomaknuo i sve ih zaprepastio oglasiv i se lijenim tonom: - Porca miseria! Mrtva je ve godinama! David je stigao kasno poslijepodne dok je Sofia dojila. Stao je ispred kreveta i zagledao se u nju. Nasmije ila mu se. Nije znao kako izraziti strahopo tovanje koje je osje ao prema udima prirode, niti je elio oskvrnuti nebeski prizor rije ima. Stajao je raznje enog, gotovo melankoli nog lica, i promatrao kako se uspostavlja tajna veza izme u majke i djeteta. Sofia je pak gledala u bebino lice u ivaju i u svakom pokretu si u nog tijela i dive i se savr enim crtama k erkina lica. Kad se Honor nasisala, vrsto ju je obmotala u muselin i polo ila nje no u krevetac kako bi odspavala. Te ko mi je odvojiti se od nje promrmljala je prelaze i joj prstom preko bar unaste glavice. - Imam neo ekivane vijesti poljubio ju je i sjeo na krevet. - I ja odgovorila mu je Sofia. Ali prvo je na tebi red! - Ne e povjerovati. Zaza je napustila Tonyja kako bi pobjegla u Provansu s Arielleom!

- Ne vjerujem odvratila je Sofia zapanjeno. Zna , na ula sam ih kako se sva aju pro li vikend, ali zapravo nisam shvatila o emu razgovaraju. No, sad mi je jasno! Jesi li siguran? - Tony me upravo nazvao. - to je rekao? - Da su se pokupile. Tvrdi da e se vratiti za mjesec dana kad je se Ariella zasiti. - Je li bio ljut? - Ne. Nije bio toliko ljut, koliko ogor en. Ka e da je Angela zabezeknuta i bijesna, jer ju je majka preduhitrila. I ispostavilo se da im je slagala i da uop e nije zaljubljena u Mandy. tovi e, navodno je zaljubljena u tipa zvanog Charlie. Eddie je dobro podnio maj inu odluku. - to me ba i ne iznena uje odvratila je Sofia. - Tony ka e da mu ne smeta to je oti la eksperimentirati. ekat e je i pomo i joj kad stvari krenu po zlu, a do toga e neizbje no do i. Ariella se poigrava s njom kao prepredena, bijela ma ka s debelim, so nim mi em i zacijelo u iva u tome. Nikad nije previ e marila za Zazu. - Misli li da e se javiti? Sofia je umirala od znati elje. - Svakako. Javit e se kako bi ti estitale. A kakvu ti vijest ima za mene? uhvatio ju je za ruku i pomilovao. - Punica iz Pakla pojavila se jutros. - Oh odvratio je umornim tonom. - Pogodi tko je bio tu kad je do la nadodala je zlo esto se smije e i. - Tko? - Anton, Maggie, Marcello i Daisy. - Oh, Bo e uzdahnuo je. Zacijelo je bila u asnuta. - Da. Poru uje ti da joj se ne dopada bebino ime i da e morati ne to drugo smisliti, jer ja, naravno, nemam pravo glasa. - Pa, prema njoj i nema ! - Mislim da smo je prestra ili. - Ne brini. Rije it u to odvratio je pomiriv i se s injenicom da e morati nazvati majku i zapo eti jo jednu besmislenu bitku. Otkako je izgubila nadzor nad njim, neprestano su bili u zara enim odnosima, koje je odr avala njezina vlastita ogor enost, koja joj sve vi e i vi e izjeda du u. Znao je da e okon ati tek kad umre. Otac

mu vjerojatno sa strahom i ekuje njezin dolazak na nebesa! Telefon je zazvonio. - Zaza! Sofia je uzbu eno uskliknula. David je podigao obrvu. - estitam ti, du o! ula sam da je djevoj ica. Tako lijepo ime! Mora da si presretna odvratila je Zaza odu evljenim tonom. - Jesam. Oboje smo presretni. Kako si ti? Gdje si? nestrpljivo je upitala. Dosadilo joj je ponavljati pri u o porodu, a osim toga, umirala je od radoznalosti uti to je s njom. - U Francuskoj. - S Ariellom? - Da. Zar je Tony ve sve izbrbljao Davidu? Znala sam! Vjerojatno i u Londonu ve svi znaju odvratila je i melodramati no uzdahnula. - Ne, mislim da ne. David je diskretan obrecnula se Sofia i namignula mu. - Tako zna i Zaza je ostala razo arana. Ariella je ovdje i eli porazgovarati s tobom. Lijepo nam je, zna . Potom je na brzinu nadodala: - Mislim na tebe i bebu. Izljubi mi Davida, jer ne mogu razgovarati s njim, dok je Ariella tu. Potom je oborila glas. Razumije ? - Da, re i u mu. Daj mi Ariellu! Zaza je povikala: - Ari-ellaaaaa! - Sofia, estitam ti obratila joj se Ariella le ernim tonom. - to radi ? - Ah, odmaram se. - Kad je namjerava vratiti? - im uspijem ponovno pridobiti Alainovu pa nju. Nadam se da e Tony dotad ve umirati za njom pojasnila je i nasmijala se. - Zlo esta si odvratila je Sofia, iako ju je cijela stvar zapravo zabavljala. - Nisam zlo esta. Objema radim uslugu. Zazi je potrebna avantura, a Tonyju je potrebna nova Zaza. Ma, i njoj je potrebna nova Zaza, vjeruj mi! - Bolje da se pripazim obrecnula se Sofia nasmijav i se. - Ne brini, nisi moj tip. Prepametna si. Ne, s tobom uop e ne bi bilo zabavno! Te je no i Sofia usnula da sjedi u bolni kom krevetu i razgovara s

Ariellom i Zazom, koje je poku avaju uvjeriti da napusti Davida i pridru i im se u Provansi. Odmahnula im je glavom, nasmijala se i odvratila da to ne e u initi, a one su je s osmijehom nastavile uvjeravati da bi joj se dopalo. Onda su se posve iznenada vrata rastvorila i u prostoriju je u la ena odjevena u crno. Bila je pognuta i zgrbljena i nalikovala vrani, a epala je kao da vu e stopalo. Sofia je zaklju ila kako zacijelo bazdi, jer je primijetila da su se Ariella i Zaza odmaknule uhvativ i se za nos i potom izgubile. ena u crnom odjednom se bacila na krevetac i zgrabila dijete. Sofia je zavri tala i uhvatila Honor o ajni ki je poku avaju i zadr ati. I tek je tada primijetila koliko je ena ru na i deformirana. Vi e je nalikovala i mi u no ljudskom bi u. Rekla joj je: - Obe ala si odre i se djeteta i ne mo e sad promijeniti mi ljenje. Potom se pretvorila u Elizabeth Harrison i zagledala u nju vodenastim, buljavim o ima koje su joj plivale u dupljama poput o triga. Sestra ju je protresla poku avaju i je razbuditi. Bila je silno uznemirena, oblivena znojem i zazivala upomo . Kad se probudila, zagledala se u nju prestravljenim o ima i tek je nakon nekog vremena shvatila da je budna i da nije zaglavila u no noj mori. - Jeste li dobro, gospo o Harrison? Usnuli ste ru an san rekla joj je suosje ajnim tonom. - elim biti sa suprugom zajecala je Sofia. elim i i ku i! Idu eg dana David je do ao po nju. im se ponovno na la na sigurnom na Lowsleyju, zaboravila je na san i udnovatu vje ticu koja joj je poku ala oduzeti dijete. Sjela je uz kamin veselo avrljaju i s medicinskom sestrom Hazel, koja je dr ala Honor nje no je ljulju kaju i. Sam i Quid le ali su joj do nogu, a David se povukao u susjednu prostoriju i Sofia je pomislila kako je lijepo da se ivot opet vratio u normalu. Potom se prisjetila Zaze i Tonyja i zapitala ho e li i njihov ivot ostati nepromijenjen. Trideset etvrto poglavlje Honor je puzala oko stola u blagovaonici u lavljem kostimu, koji joj je Sofia kupila u Hamleysu. Glasno je rikala na prijateljicu Molly, koja je vri te i bje ala pred njom pretvaraju i se da ju je strah. Druga djeca, koja su do la na proslavu Honorina tre eg ro endana, bila su u kuhinji sa Sofijom, srame ljivo se dr e i mamama za noge. Ali Honor se nije ni ega bojala. esto se znala izgubiti na nekoliko sati sve dok je Sofia ne bi prona la kako, primjerice, le i potrbu ke

na travi i radoznalo prou ava gusjenicu ili pu a sluzavca. Bila je op injena svime, posebice prirodom, i uvjerena da e je majka ili dadilja prona i kad bude potrebno. Sofia joj je pojasnila da je u pitanju poseban dan. Proslavit e ro endan, a prijatelji e joj otpjevati pjesmicu Happy Birthday, koju je i sama esto pjevala na njihovim ro endanima. Nakon toga pogasit e svje ice, to je tako er znala raditi na tu im ro endanima i to ju je redovito dovodilo u neugodnu situaciju, jer bi slavljenik svaki put briznuo u pla i svi bi se potom rastr ali u potrazi za ibicima kako bi se svje ice to prije ponovno zapalile. No, tog dana u ivat e u ro endanskoj proslavi dru e i se s prijateljima, a David i ona proslavit e tri godine radosti koje im je malena podarila. Sofijino srce tri je godine neprekidno bujalo. Djed O'Dwyer oduvijek joj je govorio da je svrha ivota neprestano stvarati ljubav i znala je da bi se ponosio njome. Srce joj se doslovce hranilo ljubavlju i svakog je dana sve vi e voljela k i. Pratila je s u itkom svaku njezinu promjenu i gledala je kako se preobra ava u vrstu li nost. Provodila bi sate i sate crtaju i s njom, itaju i joj, izvode i je u etnje preko polja ili posjedaju i je na konji a Hedgehoga i vode i je gore-dolje niz umski puteljak. Honor je bila radoznala i neustra iva. Kamo god bi i la, ponijela bi i svog prijatelja Hooa, svilenoplavi rup i koji joj je David poklonio, a koji joj je ulijevao sigurnost. Ako bi se slu ajno izgubio, sustavno bi se bacile u pretra ivanje ku e, sve dok rup i ne bi ponovno izronio, obi no skriven iza sofe ili ispod jastu i a, i vratio se zabrinutoj prijateljici, koja ne bi mogla usnuti bez njega. - Honor povikala je Hazel to je glasnije mogla, a to i nije bilo bog zna kako glasno u njezinoj dobi. Unajmili su je na mjesec dana nakon to se Honor rodila, ali su joj ponudili da ostane raditi puno radno vrijeme. Bila je polaskana ponudom i odlu ila je prihvatiti jer je u tom kratkom razdoblju zavoljela i malenu i njih. A kad je upoznala nesta nog Freddieja Rattraya, udovca koji je vodio farmu pastuha s k erkom Jaynie, bila je presretna to je donijela tu odluku. Sofia ga je nazivala Rattie kao mnogi drugi, ali Hazel se nije mogla prisiliti na takvu prisnost. Prozvala ga je Freddie, i to tek nakon to ju je namolio da mu se prestane obra ati kao gospodinu Rattrayu. Zvu i kao da mi je sto godina rekao

joj je. Bar mi Freddie daje pedeset godina manje, a to zna i da mi preostaje jo pedeset, koje namjeravam pro ivjeti dan po dan. Hazel se uzdr ano nasmijala prelaze i vla nim dlanom preko sjajne, bijele kose, koja joj je bila uredno skupljena u pund u. Provodila je mnogo vremena odvode i Honor u staju kako bi mogla vidjeti konje i esto bi i la u pratnji kad bi Freddie malenu posjeo na Hedgehoga i odveo u etnju. Sofia je ina e znala osjetiti kad se ljudi nje no ve u jedno za drugoga, ali bila je prezaposlena promatraju i vlastitu k i i nije primijetila njihove nje ne poglede, ni prepoznala koketan smijeh koji je dopirao iz staje. - Honor, vrijeme je za u inu povikala je Hazel ulaze i u blagovaonicu. Djevoj ice su veselo jurile oko stola, kao da se kre u na nestvarnom karuselu. Uhvatila je malenu dok ju je mimoilazila galopom i pomogla joj skinuti lavlji kostim. Naime, Honor ju je zatra ila da joj odjene lijepu haljinicu kad do e vrijeme za u inu, a Sofiju je nasmijao preuranjeno razvijen osje aj za doli no odijevanje. Hajdemo vidjeti to je mama pripremila za u inu rekla joj je Hazel. - okoladni keksi povikala je Honor i veselo razroga ila plave o i. - okoladni keksi ponovila je Molly pojuriv i za njom. Sofia je u kuhinji pomagala drugim majkama da posjednu djecu. Johnny Longacre je plakao jer ga je Samuel Pettit udario, a Quid je ve polizao lice Amber Hopkins. Njezina je majka to smatrala nehigijenskim i bacila se u potragu za istom krpom kako bi joj to prije obrisala lice. - Honor, du o, do i sjesti rekla joj je Sofia mirnim glasom. Gle, ne izgledaju li oni sendvi i fantasti no? U obliku su leptira! - Mogu li dobiti okoladni keks? upitala je Honor pose u i rukom za jednim. - Ne, prvo mora pojesti sendvi s Marmite namazom rekla je Sofia prave i grimasu kad je prepoznala miris na prstima. - Sofia, mo e li, molim te, odvu i psa? Poku ava pojesti Amberin sendvi ! uskliknula je Amberina majka o ajnim glasom. Sofia je zamolila Hazel da odvede Quida u radnu sobu. Mo e odmah i mene tamo zatvoriti nadodala je smiju i se. Mislim da u se utopiti u ovoj zbrci! - Sofia, Joey nije dobio sljezov kola i ! ini se da ih vi e nema,

a najdra i su mu od svega oglasila se Joeyjeva majka. Njezino bezizra ajno lice pani no se naboralo iz straha da e joj ljubljeni sin ostati bez kola i a i Sofiju je podsjetilo na kuhana jaja kojima Honor zna crtati lice za doru kom. Kuhinjska vrata odjednom su se otvorila i pojavila se Zaza, odjevena u blijedo sme e hla e od bru ene ko e i sako od tvida. Stisnula je crvene usnice ugledav i kuhinju prepunu vri tave djece i prezabrinutih majki. - Dragi Bo e, to se ovdje de ava? upitala je u asnutim tonom kad je Sofia uspjela zaobi i klinca koji se derao i pozdravila je. Ako su ovo Honorini prijatelji, nadam se da e postupno razviti ukus! Ispostavilo se da je Zaza izdr ala est tjedana u Provansi prvo s Ariellom, a onda i s Alainom. Shvatila sam kad im vi e nisam bila potrebna rekla je Davidu. Alain je bio predivan, iako poprili no nedore en. Gotovo nas uop e nije primje ivao. Ipak, Ariella je opsjednuta njime i nakon to sam odslu ila svoje, ostavila sam ih i vratila se ku i. Tony je zaklju io da mu je mnogo zanimljivija otkako se vratila, to god to zna ilo, i odlu io je poslati natrag idu e godine kako bi se ponovno osvje ila. Sofiji je bilo drago da se sve ponovno vratilo u kolote inu i ostala je iznena ena shvativ i koliko joj je Zaza nedostajala. - Ova zabava se pretvara u no nu moru uzdahnula je promatraju i djecu kako se ob deravaju okoladom. Kladim se da e se jedno od njih uskoro ispovra ati! - E, ne e se pribli iti mojim hla ama ili u mu zavrnuti vratom odvratila je Zaza odmi u i se. - Odi sjesti u salon. Tamo je sigurnije. - Zapravo sam do la kako bih ti rekla da mi Tony prire uje zabavu za pedeseti ro endan. Lice joj se razvuklo u osmijeh. Ne znam trebam li ga proslaviti ili po initi samoubojstvo. No, organizirat emo ru ak i bilo bi nam drago kad biste oboje do li. - Naravno da emo do i! Ne ivite na drugom kraju svijeta, zar ne? odvratila je Sofia nasmijav i se. - A sad se ispri avam. Mislim da u presko iti ovaj dio zabave. Prona i me kad sve zavr i, ili bar kad se svi umiju i operu ruke. Honorino lice bilo je zamrljano komadi ima okolade i kola a, a svijetlokovr ava kosa prepuna Smarties bombona. Zasipao ju je

zaljubljeni Hugo Berrins, koji je sad s u itkom drugu djecu ga ao eleom. Sofia je zakolutala o ima i naslonila se na bife do Hazel. - Misli li da e Honor mo i povratiti stari izgled? upitala ju je izmorenim glasom. U posljednje vrijeme vrlo se brzo zamarala. Hazel se nasmije ila i spustila ruke na iroke bokove. Da nije bilo tog malog majmuna rekla je ukazuju i na Huga Berrinsa izgledala bi kao da je upravo iza la iz kade. Odvest u je gore im svi odu i ponovno je oprati. - U iva, zar ne? - Da, u iva biti u sredi tu pa nje. Nitko drugi ne voli toliko biti obo avan. - Oh, Bo e, znam od koga je to naslijedila odvratila je Sofia kiselo se nasmije iv i. Na posljetku su majke obmotale djecu te kim kaputima i odvele ih na ve ernji zrak dovikuju i: - Vidimo se u koli u ponedjeljak! Sofia im je odmahnula. Bila je odu evljena to kona no odlaze i vrsto odlu ila organizirati ne to drugo za Honorin etvrti ro endan. Mislim da ovo ne u mo i podnijeti idu e godine rekla je Hazel. Mo da emo organizirati samo zakusku. - Oh, ponovno ete to pro i, gospo o Harrison! Oduvijek me udilo kako majke mogu izdr ati takav kaos iz godine u godinu, ali klinci ga obo avaju, zar ne? Hazel je uzela snenu Honor za ruku i odvela je uz stube u kupaonicu. Sofia joj je poljubila nosi , jedini dio lica koji jo nije bio prekriven eleom i okoladom, i onda krenula u potragu za Zazom. Zaza je sjedila do kamina slu aju i glazbu. Pu ila je cigaretu i itala knjigu o argentinskim estancijama. - to je to? upitala je Sofia sjedaju i do nje. - Knjiga zvana Estancias Argentinas. Mislila sam da e ti se dopasti rekla joj je Zaza. - Gdje si je nabavila? - Eddie mi ju je poklonio. Upravo se vratio. U ivao je igraju i polo. - Je li? odvratila je Sofia ravnodu nim tonom. - Kako predivna knjiga! Je li i tvoja ku a bila takva? - Da, ba takva. - Zna , mislim da je Eddie igrao s nekim tvojim prijateljem

odvratila je Zaza. Zapravo znam da jest, jer je rekao da su razgovarali o tebi. Sad su u Engleskoj. Profesionalni je igra i rekao mu je da te poznaje. - Kako se zove? upitala je iako zapravo nije eljela znati. - Roberto Lobito odvratila je Zaza zagledav i se u nju. Eddie joj je ispri ao da je Sofia navodno imala skandaloznu aferu s nekim koga njezini roditelji nisu odobravali i bila je prisiljena oti i. Zapitala se tko bi to mogao biti. No, im je Sofia odahnula, prekri ila je Roberta Lobita s popisa osumnji enih. - Ah, on odvratila je i zahihotala. Oduvijek je bio dobar igra . ak i tada! - O enjen je. Ima prekrasnu suprugu. Mislim da su ovdje do jeseni. Nadam se da ti ne smeta, ali pozvala sam ih na ro endansku proslavu. - Tako zna i. Zaza je ispustila dim kroz nosnice i mahnula rukom kako bi ga odagnala znaju i da Sofia mrzi cigarete. - Mislim da je Eva Lobito najljep a ena koju sam ikad vidjela uzdahnula je i ponovno povukla dim. - Eva Lobito? Sofia se prisjetila Eve Alarcon i zapitala je li u pitanju ista osoba. Poznavala je samo jednu Evu. Kako izgleda? - Ima gotovo an eoski bijelu kosu, izduljeno lice i maslinast ten. I duge noge. Dra esno se smije, izuzetno je gracilna i pri a engleski sa stranim naglaskom. Ma, armantno stvorenje! Ne, nije bilo sumnje. Doista Eva Alarcon. Ah! Nakon tko zna koliko godina dobit e priliku ponovno ih vidjeti! Susret e zacijelo probuditi sretna sje anja i izazvati neizbje nu melankoliju, ali Sofia je bila radoznala i radoznalost je potisnula brigu u drugi plan. eznula je za ro endanskom zabavom kao to neki eznu za pi em znaju i da e nakon nje neminovno uslijediti glavobolja i mu nina. Sofia je podigla Honor u krilo i obgrlila je rukama kako su to redovito inile prije spavanja. Otisnula joj je poljubac na blijed i savr en obraz. - Mamice, kad budem velika, bit u kao ti! - Ho e li? odvratila je s osmijehom. - A onda kad budem jo ve a, bit u kao tata! - Mislim da ne e . - Oh, da, ho u odvratila je s uvjerenjem. Bit u ba kao tata!

Sofia se potiho nasmijala. Kad se kona no uvukla ispod pokriva a u devet i trideset, David ju je podragao po elu i poljubio. U posljednje si vrijeme umorna. - Da. Ne znam za to. - Da nisi mo da opet trudna? Zatreptala je i pogledala ga s nadom. To mi uop e nije palo na pamet! Toliko sam bila zaposlena oko Honor i konja da nisam brojala dane od posljednje menstruacije. Oh, Davide, mo da si u pravu! Kad bih bar bila trudna! - I ja bih to elio odvratio je i sagnuo se kako bi je ponovno poljubio. Bilo bi to jo jedno udo! Trideset peto poglavlje Sjedila je na panju. Bilo je to sve to je preostalo od stabla koje se neko izdizalo u zrak bacaju i pogled na okolna brda. Oborio ga je zlokobni vjetar u listopadu prethodne jeseni. Ni ta nije nepobjedivo. Priroda je sna nija od ljudi. Osvrnula se oko sebe i osmotrila svjetlom okupano lipanjsko jutro u ivaju i u ljepoti jo jedne prolazne zore. Spustila je ruku na trbuh i zadivila se udu koje je raslo u njoj, no srce joj je odmah zadrhtalo s tugom. Njezini ne znaju ni ta o njoj. S nervozom se prisjetila Roberta Lobita i Eve Alarcon, i poku ala zamisliti koliko su se izmijenili otkako ih je posljednji put vidjela. No, ono to ju je zapravo zabrinjavalo bila je mogu nost da ih ne vidi. Znala je da e biti strahovito razo arana ako se u posljednjem trenutku odlu e ne pojaviti na Zazinoj zabavi. Posljednja tri mjeseca psihi ki se pripremala za to poslijepodne vesele i se zapravo susretu. Ve se pomirila s injenicom da e uti novosti o obitelji i odbijala je pomi ljati da se to ne e dogoditi, posebice zato to je o ajni ki eljela saznati to je sa Santijem. Kad se vratila ku i, jo joj je preostalo dovoljno vremena da se okupa i odjene. Sat vremena isprobavala je odje u, dok su je Sam i Quid u udu promatrali ma u i repovima na svaki odjevni predmet koji bi navukla. Niste ni od kakve pomo i rekla je i odbacila jo jedan komplet. Kad se David pojavio na pragu, bila mu je le ima okrenuta i bijesno poku avala navu i haljinu niz kukove. Ostao je na trenutak stajati i promatrati je, a onda su ga psi odali. - Debela sam progun ala je i nogom odbacila haljinu. - to? Pri ao je i zagrlio je s le a.

Zagledali su se u zrcalo. - Debela sam ponovila je. - Nisi debela, draga, ve trudna. - Ne elim biti debela! Ne mogu ni ta odjenuti! - U emu se osje a najugodnije? - U pid ami odgovorila je dure i se. - U redu, odjeni onda pid amu odgovorio je, otisnuo joj poljubac i uputio se u kupaonicu. - Zapravo to i nije lo a zamisao veselo se slo ila i izvukla bijelu, svilenu pid amu iz ladice. Kad se vratio u sobu, zatekao ju je u hla ama na gumicu i majici kratkih rukava. Davide, ti si genije rekla mu je ozarena lica i dive i se vlastitom odrazu. Kimnuo je glavom i probio se kroz hrpu cipela i haljina kako bi do ao do svog ormara. Sam i Quid s odobravanjem su je ponju ili. Tony je u vrtu podigao veliki bijeli ator za slu aj da po ne ki iti, ali s obzirom da je bilo vedro i vru e, uzvanici su se zadr ali na suncu. Bili su odjeveni u cvjetne haljine i odijela, ispijali a e ampanjca i piva, i divili se oronulom dvorcu od r ave cigle i cvije u, kojeg je bilo u izobilju kamo god bi pogledali. Zaza je dojurila i zagrlila ih, a onda odmah pohitala za konobarom, koji se prerano pojavio nose i pladanj s dimljenim lososom. Nije imala razra en stil, ali bila je dovoljno prepredena i znala prepoznati dobar ukus. Potro ila je tisu e Tonyjevih, mukom zara enih, funti unajmljuju i dekoratere i vrtlare koji su joj preobrazili dom u ne to to je vrijedilo prikazati na stranicama asopisa Homes & Gardens. Sofia je cijenila estetsko savr enstvo njezina dvorca, ali smatrala je da se previ e trudi. Ubacila se u gomilu i o ima plaho pretra ila lica u potrazi za Evom i Robertom. - Sofia, ba je lijepo ponovno vas vidjeti zabrektao je nepoznat mu karac saginju i se kako bi je poljubio. Iz usta mu se irio neugodan mirisni mlange lososa i ampanjca. Odmaknula se i namr teno ga pogledala. George Heavyweather pojasnio je razo aranim tonom shvativ i da ga se ne sje a. Zacijelo se sje ate gdje smo se upoznali nadodao je gurkaju i je laktom. Sofia je nervozno uzdahnula prisjetiv i se netakti nog glupana koji je sjedio do nje etiri godine ranije. Na ve eri Iana Lancastera odgovorila je ravnodu nim tonom i bacila pogled prema gomili. - Tako je! Bo e, pro lo je tako mnogo vremena! Gdje ste se

skrivali? Vjerojatno niste primijetili da je rat zavr io provalio je i zahihotao. - Oprostite prekinula ga je i neljubaznim tonom nadodala: Upravo sam vidjela nekoga s kim bih radije porazgovarala. - Oh, da, svakako veselo je promucao poslije emo nastaviti! No, im se izgubila me u ljudima, obe ala si je da se to ne e dogoditi. Znala je da su stigli kasno i nakon to je provela pola sata u bezuspje noj potrazi, s tugom se pomirila da su o igledno odlu ili ne do i. Prona la je klupu u sjeni cedra daleko od ljudi i spustila se na nju klonula duha. Vrijeme je sporo prolazilo. eljela je oti i ku i i zapitala se bi li tko primijetio kad bi se iskrala. A onda je za ula: - Sofia? Topao i promukao glas dopro joj je s le a. Tra ila sam te! - Eva? Zapanjeno je ustala i s nevjericom osmotrila elegantnu plavu u. - Hace a?os! Pro aptala je Eva i zagrlila je. Sofia je udahnula poznati miris kolonjske vodice i osjetila kako joj se vrti u glavi. Spustile su se na klupicu. - Mislila sam da ne e do i rekla joj je na panjolskom i vrsto je uhvatila za ruku boje i se da e nestati ako je ispusti. - Zakasnili smo. Roberto se izgubio pojasnila je Eva dra esno se nasmijav i. - Tako mi je drago to te ponovno vidim! Uop e se nisi promijenila! S divljenjem je osmotrila njezin mladena ki izgled. - Niti ti! - Kad si se udala za Roberta? I gdje je on uostalom? - Negdje u gomili. Vjen ali smo se prije tri godine. Oti la sam ivjeti u Buenos Aires kad sam zavr ila kolu i upoznala ga na zabavi. Imamo bebu koja se tako er zove Roberto. Predivan je. Ali vidim da si trudna! Spustila je ruku na Sofijin trbu i . - Imam jo i trogodi nju djevoj icu odgovorila joj je i nasmije ila se prisjetiv i se Honor. - Cmo vulea el tiempo! uzdahnula je Eva s nostalgijom. - Doista leti! Pro lo je dvanaest godina otkako smo se upoznale! Dvanaest godina! A sad kad te gledam ini mi se kao da

se to ju er dogodilo! - Sofia, ne mogu se pretvarati da ne znam za to si napustila Argentinu i odlu ila ne vratiti. elim da budemo prijateljice, a prijateljstvo se temelji na iskrenosti Upitno ju je pogledala blijedoplavim o ima i stisnula joj ruku duga kim prstima boje meda poku avaju i izraziti suosje anje. Preklinjem te da se vrati nje no je potom nadodala. - Ovdje sam sretna, Eva. Udala sam se za predivnog ovjeka, imam k i i o ekujem jo jedno dijete. Ne mogu se vratiti. Ovdje mi je mjesto odvratila je osje aju i kako je hvata panika. Nije o ekivala da e tako brzo na eti temu pro losti. - Ali zar ih ne mo e bar posjetiti? Dati im do znanja da si dobro? Zaboravi na pro lost! Toliko se toga izdoga alo u posljednjih deset godina! Ako ostanete razdvojeni, mo da e jednog dana postati prekasno. Mo da vi e nikad ne e stupiti u kontakt s njima. Na posljetku, ipak su ti obitelj, zar ne? - Kako je Maria? odvratila je Sofia skre u i razgovor. Znala je da je nikad ne bi shvatila. Eva je odmah povukla ruke i spustila ih u krilo. Udala se. - Za koga? - Za doktora Eduarda Maraldija. Ne vi am je pre esto, ali posljednji put kad smo se srele, imala je dvoje djece i mislim da je tre e bilo na putu. Ne mogu se to no sjetiti. Svima se ra aju djeca u posljednje vrijeme i te ko je sve to upamtiti! Zna li da je Fernando bio prognan u Urugvaj? - Prognan? - Uklju io se u gerilski rat protiv Videle. No, sad je sve u redu. Bilo mu je dopu teno vratiti se u Argentinu kad se promijenila vlast, ali moram ti priznati da ga je to iskustvo strahovito protreslo. Pretrpio je mu enja i nakon bijega odlu io ivjeti i raditi u Urugvaju. - Mu ili su ga? odvratila je Sofia u asnuto. Eva joj je potom ispri ala to je uspjela saznati. Netko je provalio u ku u Miguela i Chiquite, a odmah potom oteli su Fernanda, ali je na posljetku nekim udom uspio prebje i u Urugvaj. Sofia ju je skamenjeno slu ala ale i to nije bila tamo kako bi pru ila podr ku. - Bilo je u asno nastavila je Eva ozbiljnim tonom. Jednom smo mu oti li u posjet. Ima ku u na pla i u Punti del Este. Potpuno

je druk iji ovjek rekla je zamisliv i se nad namrgo enim mladi em, koji je odlu io ivjeti poput hipija i objavljivati lanke za urugvajske novine. - A Santi? Je li on dobro? Zabrinuto ju je upitala ele i znati kako je to utjecalo na njega. - O enio se. Znala sam ga vi ati u Buenos Airesu. Jo je uvijek nevjerojatno zgodan odgovorila je osjetiv i kako joj se rumenilo uvla i u obraze. Prisjetila se njegovih poljubaca i odsutno prstom pre la preko usana. Iz nekog razloga epanje mu se pogor alo i strahovito je ostario. Ali nekako mu to pristaje, zna . Jo uvijek je onaj dobar, stari Santi! - Koga je o enio? upitala je Sofia poku avaju i prikriti drhtanje u glasu. Odvratila je pogled i zagledala se u daljinu. - Claudiju Calice? - Ne, ne poznajem je. Kakva je? odvratila je bore i se s poznatom prazninom, koja ju je prijetila ponovno progutati. Pogodila ju je vijest da se predao nekom drugom i ponovno se prisjetila rastanka ispod ombu stabla, kad ju je preklinjao da pobjegnu i vjen aju se. Njegove su rije i jo uvijek sablasno odjekivale hodnicima njezina sje anja. - Vrlo je elegantna i njegovana. Ima tamnu, sjajnu kosu. Tipi na Argentinka odgovorila je Eva ne znaju i da mu je Sofia jo uvijek privr ena. Ljupka je. Voli izlaziti i u Buenos Airesu se vi e osje a kod ku e, nego na Santa Catalini. Mislim da joj se tamo doista ne dopada. Jednom mi je priznala da mrzi konje. Rekla je da se mora pretvarati pred Santijem, a op e je poznato da njemu konji predstavljaju sve u ivotu. Potom je nadodala nje nijim tonom: Nisi znala da se o enio? - Naravno da ne. Nisam razgovarala s njim... otkako sam oti la odgovorila je promuklim glasom i oborila pogled. - Nije mogu e da je on razlog za to se nisi vratila? - Ne, ne. Naravno da ne odmah se pobunila. Dodu e, malo prebrzo. - Zar uop e niste bili u dodiru? - Ne. - ak ni s roditeljima nisi komunicirala? - Posebice ne s njima. Eva se naslonila na klupu i zapanjeno joj se zagledala u lice.

Zar ti ne nedostaje? upitala ju je. Zar ti oni ne nedostaju? - Ispo etka su mi nedostajali, ali nevjerojatno je kako udaljenost ovjeku poma e zaboraviti pro lost slagala je i nadodala: - Prisilila sam se da ih zaboravim. Uslijedila je stanka. Eva se zapitala to je moglo potaknuti njezino izgnanstvo, a Sofia se tu no zamislila nad Santijem i njegovim ivotom s Claudijom. Poku ala ga je zamisliti onakvim kakvim joj ga je Eva opisala, ali bezuspje no. Zapamtila ga je kakav je bio kad ga je napustila i znala je da e joj zauvijek ostati mlad u sje anju. - Zna da Agustin ivi u Americi? U Washingtonu? O enio je Amerikanku. - Doista? A Rafa? odvratila je poku avaju i zvu ati radoznalo, iako se u mislima nije mogla razdvojiti od Santija. eznula je uti jo vi e. - O enio je Jasminu Pe?u prije mnogo godina. Zapravo nedugo nakon to si oti la. I presretni su! Dodu e, ne vi am ih esto, jer ve inu vremena provode na Santa Catalini, s obzirom da Rafa vodi farmu. Zna , on mi se oduvijek dopadao. Bio je nekako bezopasan, dok su svi drugi bili krvo edni. Na njega sam se oduvijek mogla osloniti, za razliku od Agustina rekla joj je prisjetiv i se Agustinove agresivnosti. Dok je ivio u Buenos Airesu, pratio ga je glas da voli izlaziti s djevojkama, a ponekad i s nekoliko istodobno. Bio je tip mladi a na kakve su majke upozoravale svoje k eri, a k eri prijateljice i Eva nije ostala iznena ena kad je o enio Amerikanku. Znala je da je tako do ao do potpuno nove hrpe ena s kojima se mogao poigravati. - Je li Santi sretan? Upitala je Sofia zagrizav i usnicu. - Da, mislim da jest. Ali zna kako je to. Ljudi se o ene, djeca im se rode i onda nekako vi e niste u kontaktu. Vi am ih tu i tamo, ali Roberto i ja esto putujemo. Njega polo odvla i na razna mjesta u svijetu, a ja mu pravim dru tvo. Rijetko sam u Buenos Airesu, a na Santa Catalini nisam bila otkako je Fernando oti ao. Fernando i Roberto su bili izuzetno bliski, ali vi e nemamo vremena vi ati se s njim. Santija sam, primjerice, posljednji put vidjela na vjen anju u crkvi.Ho e li mi ispri ati kako je bilo? Zamolila ju je Sofia riskiraju i da razotkrije svoje osje aje prema Santiju. Eva ju je

radoznalo pogledala. Znala je da su je prognali kako bi preboljela zaljubljenost u njega, ali nije znala koliko su duboke osje aje gajili jedno prema drugom. Otkud je mogla znati da ga Sofia jo uvijek tiho oplakuje i da ga je poput balona otpustila, shvativ i da e vje no lebdjeti me u oblacima njezina sje anja? - Bueno. U pitanju je bilo vjen anje Robertova ro aka. Imaju lijepu estanciju nedaleko od Santa Cataline, oko dva sata vo nje od Buenos Airesa. Nikad prije nisam upoznala Claudiju, ali ona i Santi tad su bili u braku ne to vi e od dvije godine jer su se vjen ali 1983., odnosno prethodnog ljeta. Santi mi je djelovao napeto. Mogla se osjetiti mala honda me u njima. O igledno su se posvadili, jer gotovo uop e nisu prozborili. Claudia se itavo vrijeme zabavljala s djecom. Zna , fantasti na je u tome i primijetila sam da su je slijedili kao da je Frula iz Hamelina. I ja ih volim. U to vrijeme Roberto i ja smo poku avali za eti dijete i naga am da su to i oni poku avali, jer su bili u braku ve dvije godine, a bilo je o igledno da ona eli obitelj. - No, porazgovarala sam sa Santijem nastavila je. Jo uvijek igra polo, iako ne profesionalno poput Roberta. Zapravo, mislim da mu se Roberto ba i ne dopada. Nasmije ila se pitaju i se nije li to zato to ju je elio za sebe. Ponovno se prisjetila njegova poljupca i rumenilo joj se ponovno uvuklo u obraze. Mislim da sam ti navela krivi primjer, jer sam uvjerena da je sretan. Da, presretan je u braku s Claudijom. Najvjerojatnije sam ih uhvatila u jednom od lo ijih dana. Djelovao je rastreseno, ali je bio neodoljiv kao obi no. Oboje su bili neodoljivi. I tvoji su roditelji bili tamo. Zna , oni su mi se oduvijek dopadali, posebice tvoja majka. Topla je i draga. Da je Sofia ula njezine rije i, namr tila bi se, ali bila je u oblacima razmi ljaju i o Santiju. - Jednostavno ne razumijem za to se ne mo e vratiti ponovila je Eva. Najte i dio bio bi ponovni susret sa svima, ali nakon inicijalnih pozdrava zacijelo bi se sve opet vratilo u normalu. Znam da bi bili presretni da te opet vide! - Ah, evo Roberta odvratila je Sofia ugledav i Roberta kako im se pribli ava. Primijetila je da je ostario i izra ena eljust malo mu je kvarila izgled povla e i mu usta nadolje. Ali morala je priznati da je jo uvijek zgodan. - Vidim da ste se upoznale rekao je prelaze i rukom preko Evine

duge, bijele kose. - Znamo se otprije. - Nikad nisam bio zaljubljen ni u koga koliko u nju odmah je nadodao. Uz nju se osje am kao mu ko. Sofia se nasmije ila. Oduvijek je bio tako proziran! Zar joj neizravno poku ava re i da mu njihova veza nije ni ta zna ila? Za to se uop e potrudio dati joj to na znanje? Niti njoj nije bila ni od kakva zna enja. I nakon to su razmijenili jo nekoliko rije i, vi e mu nije imala to re i. Eva i Roberto su je promatrali kako se vra a prema atoru sa vedskim stolom. - Jo je uvijek prekrasna rekla je Eva. udna je, zna . Zamisli, samo tako se odrekla svojih! Bez ijedne jedine rije i! Kako je to mogla u initi? - Oduvijek je bila prokleto tvrdoglava odvratio je Roberto i slegnuo ramenima. Bila je razma ena i samostalna. Fercho je nije mogao podnijeti. - Ali je bila dobra prema meni. Doista se potrudila onaj put kad sam bila kod nje na Santa Catalini. Nikad to ne u zaboraviti. I stalo mi je do nje. Do cijele njezine obitelji. - Ho e li im re i da si je vidjela? - Naravno. Re i u Anni. Ne elim ih uzrujati, jer mi se ini da jo uvijek pate. Potom je zami ljeno nadodala: - Mo da sam u krivu, ali imam osje aj da joj je jo uvijek stalo do Santija. Mnogo se raspitivala u vezi njega. - Nakon toliko godina? Ne vjerujem. - Oh, i te kako je mogu e! Zar ti nije palo na pamet da se mo da odbija vratiti zbog njega? - Ne. Fercho je rekao da se posvadila s Annom i Pacom i da ih je okrivila to je prisiljavaju oti i u enevu. Rekao je da se tvrdoglavi i da e se na posljetku vratiti. Kad joj dosadi ovdje, vratit e se na Santa Catalinu kako bi ponovno uzburkala atmosferu. Vjeruj mi, poznajem je. Nije sposobna voditi miran ivot. Oduvijek je izazivala nevolje i ne e se promijeniti, koliko god joj predivan bio suprug. - Roberto, to nije lijepo od tebe rekla je Eva odmahuju i glavom. Re i u Anni da je dobro i da je sretna. Mislim da bih mogla saznati njezinu adresu preko Zaze i onda e joj se Anna mo i javiti ako po eli. Sve je ovo potpuno nepotrebno uzdahnula je i ustala. Ja

te ne bih napustila ni za to na svijetu nadodala je i zagrlila ga. - Amorcita, ne bi me napustila zato to ti to ne bih dopustio nasmijao se i otisnuo joj poljubac. Bacila je pogled preko njegova ramena i ugledala Sofiju kako izlazi iz atora s mu karcem. Pretpostavila je da joj je suprug. Oboje su nosili tanjure prepune piletine i salate. Evino spokojno lice zabrinuto se namr tilo naga aju i koliko je propatila u izgnanstvu. No, odlu ila je okon ati to. Eva je doista bila dobronamjerna, ali je, na alost, podcijenila Annu. Kad je primila njezino pismo, u kojem joj je prepri ala razgovor sa Sofijom i do arala njezin ivot u Engleskoj, Anna je uzela papiri s adresom i stala ga preokretati u dugim, bijelim prstima. Eva doista nije o ekivala da bi majka mogla biti tvrdoglava poput k eri. Annu je duboko pogodilo kad ih se Sofia odrekla. Za to bi, po bogu, ona trebala prva zamahnuti bijelom zastavicom? Pa ak nije ni nazvala za vrijeme Falklandskog rata, niti kako bi ih izvijestila da imaju unu ice! Nijednom se nije javila! Znala je gdje se nalaze, brojevi im se nisu promijenili, i sad o ekuje da oni njoj pru e maslinovu gran icu? E pa, ivot nije tako jednostavan! Zar je mislila da nemaju srca? Zar je mislila da im nije stalo? Oduvijek je bila te ka i tvrdoglava, ali bilo je doista okrutno oti i na drugi kraj svijeta i ne pojasniti im svoju odluku jednim jedinim pismom. Paco se nije uspio oporaviti. Ostario je i povukao se u sebe. Lak e bi im bilo prihvatiti injenicu da je umrla i njezina bi ih smrt daleko manje boljela. Mogli bi je opravdano oplakivati i ne bi bili izlo eni vje noj nedoumici. Odlu iv i nestati otvoreno im je pokazala da ih se odri e. Povrijedila je itavu obitelj i protresla je do korijena, a iverje neko voljenog jedinstva u nepovrat se raspr ilo nizinama. Ne, nije na njoj da uspostavi mir, ve na Sofiji. Stoga je Anna presavila pismo i spremila ga u ladicu, u kojoj je uvala najosobnije stvari. Odlu ila je ni ta ne re i Pacu. Znala je da bi je poku ao nagovoriti da je kontaktira, a posljednje to je eljela bilo je potpaliti novu sva u o k eri. Trideset esto poglavlje Studeni, 1997. Nije li udno da neki mogu voljeti cijeli ivot? Bez obzira na razdvojenost, neki mogu u srcu vje no gajiti sje anje na voljenu osobu. Poput Sofije. Nikad nije prestala voljeti ni Santija, ni

Santiguita. Znala je da to nije pametan izbor, i mnogo je puta ve poku ala zatvoriti tu knjigu, staviti to ku na i i otpisati ih. Odlu ila ih je zaboraviti i poput krinje s blagom bacila na dno oceana zajedno s drugim tajnama. Ali neke stvari jednostavno ne mogu umrijeti, te se samo primire i utihnu na neko vrijeme. Be asno je napustila Argentinu ujesen 1974. godine i nijednog trenutka nije pomislila da e pro i dvadeset etiri godine prije no to se ponovno vrati. Nije to planirala. No, godine su se pretvorile u desetlje a i jednog dana pro lost ju je pozvala ku i. Buenos Aires, 14. listopada 1997. Najdra a Sofia, Koliko sam shvatila, ti i Maria prestale ste komunicirati prije mnogo godina. Upravo ti se zato i javljam. Nije mi lako ovo re i, ali Maria umire od raka. Izgubit u je. Ni ne zna koliko je te ko promatrati kako ti voljena osoba malo-pomalo nestaje pred o ima, a ne postoji na in na koji bi joj mogao pomo i. Osje am se potpuno beskorisno. Znam da su va i ivoti krenuli razli itim putevima, ali jo te uvijek strahovito voli i tvoje bi joj prisustvo ovdje bilo od velike pomo i. Kad si nas napustila, ostavila si zastra uju u prazninu i tugu. Nismo o ekivali da e nas zauvijek isklju iti iz svog ivota i alim to se nitko od nas nije vi e potrudio kako bi te uvjerio da se vrati . Ne znam za to to nismo u inili. No, prvenstveno krivim sebe. Poznajem te, Sofia, i znam da si zacijelo propatila uizgnanstvu. Stoga te molim, draga Sofia, vrati se ku i. Maria te treba. Uz nju sam nau ila koliko je ivot dragocjen i alim to ti se nisam ranije javila. S iskrenom ljubavlju, Chiquita Chiquitino pismo razbilo je opnu koja joj je zadr avala potisnuta sje anja i ona su ponovno navrla poput uzburkane bujice bude i gor inu i aljenje iz dugotrajnog sna. Maria umire. Maria umire. Prekretala je te rije i u glavi sve dok nisu u potpunosti izgubile zna enje i pretvorile se u slogove. No, i dalje su to bili slogovi smrti. Smrt. Djed ODwyer oduvijek je govorio da je ivot prekratak i da ga ovjek ne smije utro iti u mr nji i aljenju. to je pro lo, pro lo je, a to se dogodilo u pro losti, tamo treba i ostati. Nedostajao joj

je i u ovako te kim trenucima o ajni ki ga je trebala. Ali nije bila sposobna pridr ati se njegova savjeta i njezina je pro lost preuzela nadzor nad sada njo u ponovno joj prisvojiv i sva osjetila. Po alila je to nije bila dovoljno hrabra vratiti se. Eva je bila u pravu. Predugo je ekala i sad joj je etrdeset. etrdeset i jedna! Kamo su nestale sve te godine? Maria joj se inila poput stranca. Ponovno je sa strepnjom pro itala pismo i zapitala se kako ju je Chiquita uspjela prona i. Pogledala je omotnicu i primijetila da je adresa u potpunosti to na. Zamislila se preokre u i je drhtavim rukama i onda dosjetila. Zacijelo ju je Eva dobila od Zaze! eludac joj se stisnuo. Nakon toliko vremena Argentina ju je na posljetku uspjela prona i! Vi e se nije morala skrivati i u neku je ruku bila zahvalna za to. Jedanaest godina je pro lo otkad je posljednji put sjedila ispod cedra s Evom. Jedanaest godina! Kako bi sve bilo druk ije da ju je poslu ala i vratila se ku i kao to joj je predlo ila. Nije li joj rekla da oprosti i zaboravi? Novih jedanaest godina otu enja nadodalo se na prethodnih dvanaest. Sveukupno dvadeset tri godine. itav ivot! Nije li mo da prekasno? Ho e li je se uop e sje ati? Jahala je ledeno hladnim brdima. Kad se sunce uzdiglo iznad ume kako bi rastopilo mraz, priroda joj se ukazala zasipana blijedoplavim ljokicama. Nebo je podrhtavalo obojano akvamarinskom bojom i nije bilo ni obla ka, koji bi nagrdili njegovo savr enstvo. Zamislila se nad posljednjih deset godina svog ivota. India se rodila u zimu 1986. i Honor je tako dobila mla u sestricu s kojom se mogla igrati, iako ispo etka nije bila previ e zainteresirana za bebu. No, uspjele su uspostaviti vrsto prijateljstvo i unato razlici od tri i po godine neprestano sve radile zajedno. Honor je bila samostalna i otvorena, a India povu ena i vi e obiteljski tip. Godine su proletjele ispunjene sre om, vedre i osun ane godine, ali negdje u sjeni nastavilo ju je pratiti sje anje na Santija. Gotovo nijedan dan nije pro ao, a da je ne to ne bi podsjetilo na njega i koliko god prolazno bilo to sje anje, jo ga je uvijek pamtila. Osim toga, jo je uvijek ispod madraca uvala Santiguitovu muselinsku krpicu, iako ve vi e iz navike nego privr enosti. Dvije k eri sad su joj ivjele u srcu, a Santiguito se izgubio negdje u svijetu i znala je da ga nikad vi e ne e prona i. No, nije ga mogla zaboraviti. Muselin je bio jedino to joj je preostalo i na neki udan

na in, bilo je to sve to joj je preostalo od Santija. Nastavio se skrivati izme u kreveta i madraca, iako mu nije esto posve ivala pa nju. Jahala je brdima svjesna svakog pro ivljenog trenutka. Razmi ljala je o ivotu. ivotu ispunjenom energijom, emocijama i avanturama. Maria e sve to napustiti. Shvativ i da vi e ne postoji budu nost koju bi mogle podijeliti, pro lost joj je iznenada zadobila nepovratnu va nost. Po eljela je se uhvatiti, ali poput zrnca pijeska iskliznula joj je kroz prste ostavljaju i tek mogu nost da nastavi u budu nost. I tad je shvatila da je mora posjetiti. - ao mi je da ti se ro akinja razboljela, ali mi je drago da se ne to kona no dogodilo to te prisililo da se urazumi . Bila je to Davidova reakcija na vijest. Nije eljela napustiti djecu, ali ju je uspio uvjeriti da e mo i pobrinuti za njih. Njezino je putovanje od prevelike va nosti. eljela je oti i, ali se istodobno i brinula to e tamo zate i. Uostalom, David je znao samo polovicu pri e. Nije imao pojma da mu karac kojeg je voljela i izgubila jo uvijek ivi na Santa Catalini. Da je to znao, ne bi bio tako presretan to je alje natrag. Zar je podlegla podsvjesnoj elji i ostavila vrata otvorena? Zar mu zato nije rekla za Santija? I upravo iz tog razloga odlu ila je ne izvijestiti Dominique da odlazi ku i. David je inizistirao da se to prije spakira. Ne smije tratiti vrijeme razmi ljaju i kako e biti kad se na e tamo! Mora biti prakti na! Vra a se kako bi vidjela Mariju i ne bi trebala razmi ljati ni o emu drugom. Zajedno s k erima otpratio ju je u zra nu luku, koja im je oduvijek predstavljala praznike i tople krajeve. Kupio joj je hrpu asopisa kako bi si ispunila vrijeme leta i Sofia je shvatila koliko mu je te ko rastati se. Kad god bi bio zabrinut, pri ao tim ivim tonom i optere ivao se nepotrebnim detaljima. - Draga, eli li i roman? upitao ju je podi u i roman Jilly Cooper i okre u i ga kako bi pro itao kratki sadr aj na stra njoj stranici. - Ne. Imam dovoljno asopisa odgovorila je i zahvalila Indiji koja joj je doskakutala s nekoliko okoladica. Du o, ne mogu sve to pojesti, ali ako tatu lijepo zamoli , sigurno e ti dopustiti da uzme jednu nadodala je promatraju i Honor kako pro dire vre icu okoladnih gro ica, koju jo nije stigla platiti. Bilo joj je te ko napustiti ih. Rastanak se razvukao i India je na

posljetku briznula u pla . Iako je napunila gotovo jedanaest godina, jo je uvijek ovisila o majci i nikad nisu bile razdvojene dulje od dva dana. Honor, koja je bila nevjerojatno samostalna i samouvjerena, zagrlila je sestricu i obe ala da e je razvedriti na putu ku i. - Brzo u se vratiti, du o! Tako brzo da ti ne u sti i nedostajati rekla je Sofia privla e i je k sebi. Oh, tako te volim pro aptala je i poljubila je na vla an obraz. - I ja tebe volim, mama zajecala je India dr e i joj se za vrat poput koale. Ne elim da ode ! - Tata e pripaziti na vas, a uskoro ionako zapo inju praznici pa e mo i raditi to god po eli odgovorila je i obrisala joj lice. India je zakimala i poku ala ostati hrabra. Honor ju je s osmijehom poljubila i po eljela joj ugodan let postavljaju i se poput odrasle osobe i hvataju i Indiju za drhtava ramena. David je zagrlio suprugu i po elio joj sre u. - Javi se kad stigne rekao je i otisnuo joj dugi poljubac na usnice mole i se u sebi da mu se vrati iva i zdrava. Sofia im je potom mahnula i pro la kroz provjeru putovnica. India se prisilila na smije ak, ali im joj je majka nestala, ponovno je briznula u suze. David ju je uzeo za ruku i opro tajna skupina napustila je zra nu luku i krenula ku i. Tek kad se avion spremao sletjeti u Buenos Aires, Sofia je osjetila kako je stvarnost prizemljuje. Pro le su dvadeset tri godine otkako je posljednji put osjetila argentinsko tlo pod nogama. Pro le su dvadeset tri godine otkako je vidjela svoje, iako ju je Dominique izvijestila da su je roditelji o ajni ki poku avali prona i. No, odlu ila je prekinuti veze. Nije mogla prihvatiti injenicu da su je samo tako izgnali i gotovo je u ivala ka njavaju i ih. A Dominique ju je titila. No, kako je vrijeme prolazilo, shva ala je da joj domovina sve vi e nedostaje i na posljetku si je morala priznati da je od povratka ku i dijeli tek vlastiti ponos. David ju je bezbroj puta poku ao nagovoriti. I i u s tobom. Bit u uz tebe. Evo, zajedno emo oti i. Mora okon ati tu gor inu, Sofia govorio joj je. Ali nije se mogla prisiliti na to. Nije mogla pregaziti vlastiti ponos. Kako e reagirati kad je ugledaju? U mislima se jo uvijek prisje ala Argentine koju je napustila dvadeset tri godine ranije i nije bila spremna na promjenu. No, kad se avion spustio u zra nu luku Eseisa, uo ila je da je silueta grada,

okupana flamingo-ru i astom jutarnjom svjetlo u, jo uvijek uvelike ista. I preplavile su je emocije. Vra a se ku i! Nitko je nije do ekao u zra noj luci, to i nije bilo iznena enje, jer ionako nije rekla da dolazi. Znala je da bi se trebala najaviti, ali kome? Odlu ila ih je sve odbaciti i nije se nikome mogla obratiti. Da je sve bilo po starom, zacijelo bi prvo kontaktirala Santija. Ali ti su dani odavno pro li. Onog trenutka kad je iza la u zra nu luku u nosnice joj se uvukao opojni, dobropoznati miris karameliziranog i sparnog zraka. Ko a joj se odmah orosila, a osjetila prepustila nemirnom moru sje anja. Ogledala se oko sebe i osmotrila tamnopute policajce koji su se pompozno vukli oko zra ne luke isijavaju i autoritetom ispod u tirkanih uniformi. Dok je ekala na prtljagu, bacila je pogled prema drugim putnicima, osluhnula razgovore na panjolskom s mjehuri astim argentinskim naglaskom i osjetila da je doista kod ku e. Skinula je svoju englesku ko u poput zmije i pro la kroz carinu poput Porte?e. S druge strane sve je bilo ivo. Zapljusnulo ju je more sme ih lica, od kojih su neka dr ala table s ispisanim imenima, a druga stajala u dru tvu djece. ak su se i psi ogla avali budno i ekuju i povratak ro aka i prijatelja iz dalekih krajeva. Njihove tamne o i promatrale su je kako gura kolica i gomila se razmicala poput Crvenog mora propu taju i je. - Taxi, Se?ora? upitao ju je crnokosi mestizo lijeno izvla e i brkove. Kimnula je i rekla: - Al Hospital Alemn. - De dnde es usted? odvratio je guraju i kolica na zasljepljuju e svjetlo. Na trenutak je ustuknula ne znaju i je li to zbog intenziteta sunca, ili pitanja. - Londres odgovorila je ne kaju i se. Zacijelo govori panjolski sa stranim naglaskom. Uvukla se na stra nje sjedalo crno- utog taksija i sjela tik do prozora. Otvorila ga je to je vi e mogla. Voza je zapalio cigaretu i uklju io radio. Njegove svijetlosme e ruke grubo su dodirnule hladnu figuricu Madonne koja je visjela s retrovizora, a onda su krenuli. - Pratite li nogomet? doviknuo joj je. Argentina je pobijedila

Englesku na Svjetskom kupu 1986. godine! Zacijelo ste uli za Diega Maradonu? - Slu ajte, Argentinka sam, ali sam posljednje dvadeset i tri godine ivjela u Engleskoj odgovorila je poluo ajnim glasom. - Nije mogu e zapanjeno je odvratio. - Ali jest! - Neee ponovio je ne vjeruju i da bi itko mogao po eljeti napustiti Argentinu. Kako ste se osje ali za vrijeme rata? odmah je nadodao i promotrio joj lice u retrovizoru. Po eljela ga je upozoriti da gleda pred sebe, ali dugogodi nji ivot u Engleskoj nau io ju je pristojnosti. Da je prava Argentinka, ve bi se izderala. Kad se auto pred njima naglo zaustavio, zatrubio je i pretekao ga prelaze i na suprotnu stranu ceste. Izbacio je aku kroz prozor i bijesno njome zamahnuo prijete i voza u. - Boludo! S uzdahom je odmahnuo glavom i uvukao dim cigarete koja mu je be ivotno visjela u kutu usana. I kako ste se osje ali? - Bilo mi je izuzetno te ko. Moj je suprug Englez. Oboma nam je bilo te ko. Ni on ni ja nismo eljeli taj rat. - Znam, bio je to rat izme u vlada i nije imao nikakve veze s onim to obi ni ljudi ele. Taj seronja Galtieri... Bio sam na Plaza de Mayo 1982. godine s tisu ama drugih kako bih mu pljeskao to je napao oto je, a za nekoliko mjeseci do ao sam tra iti njegovu glavu. Nepotrebnog li rata! Svo to krvoproli e, a za to? Za razonodu! Eto to je to bilo, tek razonoda! Dok su se nesigurno probijali niz auto-cestu, koja ih je vodila u samo sredi te Buenos Airesa, Sofia je gledala u svijet, koji joj se doimao poput poznatog prijatelja s novim licem. Kao da joj je netko ponovno izgradio sje anja i uklonio hr u koja se nakupila na njima, a koju je tako silno voljela. Primijetila je da su parkovi predivno isti i puni uredno odr avanih gredica cvije a, a izlozi du ana bili su uokvireni sjajnim mjedoom i prikazivali najnovije europske proizvode. Buenos Aires je vi e nalikovao Parizu nego ju noameri kom gradu. - Grad izgleda doista zapanjuju e rekla je. Izgleda tako... pa, mislim da ga rije imu no najbolje opisuje. - Niste bili ovdje dvadeset tri godine? Qu barbaridad! Propustili ste Alfonsnovu vladavinu kad je inflacija poletjela u

nebeske visine. Morao sam svaki dan stavljati novu cijenu, a ponekad sam to inio i dvaput dnevno! Toliko je narasla da sam po eo tra iti da mi pla aju u dolarima kako ne bih gubio. Znate, ljudi su znali preko no i ostati bez ivotne u te evine. U as! Ali sad su se stvari pobolj ale. Menem je uistinu dobar Predsjednik rekao je kimaju i glavom s odobravanjem. Peso je zamijenio austrl. Jedan peso, jedan dolar. I sve je sad druk ije. Sad se opet mo emo pouzdati u doma u valutu i ponositi se njome! Jedan peso, jedan dolar zamislite! - Ulice izgledaju fantasti no. Pogledajte samo te du ane! - Morali biste oti i u velike kupovne centre. Patio Bulrich i onaj pomodni Paeso Alcorta. U init e vam se kao da ste u New Yorku. Fontane, kafi i, du ani! ovjek ne mo e povjerovati koliko ima stranog kapitala! Sofia je bacila pogled kroz prozor dok su prolazili pokraj predivno ure enog parka. Kompanije se brinu za parkove. To je dobra reklama za njih, a djeca se kona no mogu igrati jer su dovoljno isti ponosno joj je pojasnio. Zavrtjelo joj se u glavi kad je udahnula miris dizela, koji se izmije ao s mirisom zelenila i cvije a iz parkova, te slatkim mirisom okolade i churrosa iz kioscosa. Uo ila je tamnoputog dje aka kako prelazi cestu na putu prema parku vuku i za sobom dvadesetak istokrvnih pasa. Kad je voza prona ao prijenos utakmice izme u Boce, kluba iji je bio vatreni navija , i River Plata, shvatila je da ga je izgubila. A kad je Boca ostvarila pogodak, tako je naglo zaokrenuo volan da bi se zacijelo izazvao sudar da i drugi automobili nisu u inili isto. Ponovno je izbacio aku kroz prozor i zatrubio, ali ovaj put kako bi pokazao odu evljenje. Sofia je primijetila kako se mala porculanska Madonna ljulja na retrovizoru i nakon nekog vremena osjetila kako je mami svojim hipnoti kim ritmom. Na posljetku su se zaustavili ispred bolnice i platila mu je nepoznatim joj pesosima. Neko davno ne bi se usudila napustiti taksi sve dok i voza ne bi iza ao iz straha da se ne odveze s prtljagom, ali sad je eljela to prije iza i, jer joj je pozlilo od vo nje. Spustio joj je torbe na plo nik i potom se vratio radiju nastavljaju i niz ulicu i gube i se u roju vozila. Iscrpljena tridesetosatnim letom, ali ujedno i silno uzbu ena, u la je sa stvarima i zapitala gdje le i Maria Solanas. im je

spomenula njezino ime, sestra se namr tila, a onda je kimnula glavom shvativ i na posljetku o kome govori. - Ah, da odgovorila je. Nije bila naviknuta uti Marijino djevoja ko prezime. Vi ste joj zacijelo ro akinja. Mnogo mi je pri ala o vama. Sofia je osjetila kako se rumeni u licu. to joj je samo rekla? Imate sre e. Danas poslije podne odlazi ku i. Skoro ste je mimoi li. - Ah. - Do li ste prerano. Obi no ne dopu tamo posjete sve do 9 ujutro. - Doputovala sam iz Londona umorno joj je pojasnila. Maria me ne i ekuje, ali bih eljela provesti malo vremena s njom prije no to joj do e obitelj. Razumijete? - Naravno. Sestra je suosje ajno kimnula glavom. Vidjela sam vas na fotografijama. Maria nam ih voli pokazivati. Izgledate... Na trenutak je zastala kao da je iznenada postala svjesna da e po initi faux pas. - Starije? predlo ila je Sofia. - Mo da promumljala je i zarumenjela se. Bit e presretna kad vas ugleda. Samo izvolite! Na drugom je katu, u sobi 207. - Kako joj je? upitala je Sofia skupljaju i snagu za susret. - Se?ora Maraldi je izuzetno hrabra, ali i izuzetno popularna. Svi su je zavoljeli! Sofia se probila do dizala. Se?ora Maraldi? Ime joj je zvu alo nepoznato i Maria joj se na trenutak u inila nedoku ivom, poput brodi a koji se gubi u maglici. U Engleskoj je poku avala prihvatiti vijest o njezinoj bolesti, ali nije ju mogla osvijestiti. No, im ju je zasko io miris sredstava za i enje i zvuk cipela na sjajnom, plasti nom podu koji je prekrivao duge bolni ke hodnike, shvatila je kakva joj opasnost prijeti. Ugledala je sestre kako se odlu no pre etavaju nose i pladnjeve s lijekovima i prepoznala poti tenost tako tipi nu za bolnice. Sve to iznenada ju je osvijestilo i spopao ju je strah. Bojala se vidjeti je nakon toliko vremena. Bojala se da je ne e prepoznati. I bojala se da joj ne e biti drago to je vidi. Zastala je pred vratima ne znaju i to e je do ekati kad u e. Skupila je hrabrost i otvorila ih. Kroz nejasno ranojutarnje svjetlo ugledala je nepoznatu osobu kako le i pod pokriva em i odmah pomislila da je nabasala na pacijenta koji mirno dremucka u

polumraku. Bilo joj je neugodno i na brzinu je izmumljala ispriku. Ali kad se okrenula kako bi iza la, sitni joj se glasi obratio: - Sofia? Okrenula se i ponovno pogledala. Na krevetu je doista le ala njezina an eoska prijateljica. Bila je upala lica i sivog tena, ali osmijeh joj je titrao na usnicama. Osje aju i kako je ste e u grlu, Sofia je pri la, kleknula na pod i spustila glavu u ispru enu ruku. Maria je bila toliko odu evljena da nije mogla prozboriti ni rije , a Sofia toliko dirnuta da se nije usudila podi i pogled. Ostala je neko vrijeme u tom polo aju u potpunosti shrvana prizorom. Bolest ju je strahovito izmijenila! Izgledala je druk ije. Gotovo neprepoznatljivo! Bilo joj je potrebno vremena kako bi se primirila. Gotovo svaki put kad bi poku ala podi i pogled, osjetila bi kako joj se srce slama. No, Maria je bila smirena i sabrana. Kad ju je na posljetku uspjela pogledati i ne briznuti u pla , shvatila je da joj je prijateljica blijeda i iscrpljena, ali da se smije i unato zloj kobi koja je li ava ivota. - Toliko sam se nadala da e do i! Nedostajala si mi, Sofia pro aptala je ne ele i uni titi dragocjen, zajedni ki trenutak. - Oh, Maria, i ti si meni nedostajala! Ni ne zna koliko! - Kako udno da govori panjolski sa stranim naglaskom! - Ozbiljno? To ju je rastu ilo. Zar je izgubila jo jedan dio pro losti? - Tko ti je rekao? Maria joj se zagledala u olovne o i. - Tvoja majka. Pisala mi je. - Majka? Nisam ni znala da ima adresu. Zacijelo je to planirala kao iznena enje za slu aj da se ne pojavi . Qu divina! odvratila je i zahvalno se nasmije ila cijene i Chiquitinu dobrohotnu gestu. Kad je ovjek suo en sa smr u, ljubav mu postaje jedina nada. Izgleda fantasti no! Pre la je prstima niz Sofijin obraz i obrisala joj suze. Nemoj biti tu na. Sna nija sam no to izgledam. Samo sam izgubila kosu. Vedro joj se nasmije ila. Sad se bar vi e ne moram zamarati s pranjem. Kakvo olak anje! - Ozdravit e odvratila je Sofia samouvjerenim tonom. Maria je tu no odmahnula glavom. Ne u ozdraviti. Ne odmah. Zapravo za mene trenutno nema anse pa me zato i alju na Santa Catalinu. - Ali zacijelo mogu ne to u initi! Ne mogu samo tako odustati!

Mora ivjeti! - Znam. Kao prvo, zabrinuta sam zbog djece. Neprestano se pitam to e biti s njima, ali uvjerena sam da e odrasti okru eni ljubavi, jer je Eduardo dobar ovjek. Hajdemo prestati s negativnim mislima, ionako nemamo nikakve koristi od njih. Vratila si se ku i i to je jedino va no. Sad sam tako sretna! Velike o i zabljesnule su joj suzama. - Pri aj mi o suprugu! Imam osje aj da sam te izgubila. Reci mi kakav je! - Pa, lije nik je, visok, nespretan i dobro udan. Ne bih ikog drugog mogla voljeti vi e no to volim njega. ini me sretnom i pru a mi nevjerojatnu podr ku otkako je sve ovo zapo elo. - A djeca? - Imamo etvero djece. - etvero uskliknula je Sofia zadivljeno. - To i nije ba tako udno, sjeti se! - Jednostavno ne mogu povjerovati da je tvoje malo tijelo uspjelo izroditi toliko djece! - Uvjeravam te da onda nije bilo tako malo. Ma zapravo nikad ni nisam bila mala odvratila je Maria i nasmijala se. - elim ih sve upoznati! Ro aci su mi, zar ne? - I ho e . Upoznat e ih na Santa Catalini. Posje uju me svaki dan. Eduardo samo to nije do ao. Dolazi ujutro, nakon ru ka i ostaje ve i dio ve eri. Uvijek ga moram nagovarati da se vrati ku i ili na posao. Strahovito je umoran i zabrinuta sam. Brinem se kako e se sna i kad me ne bude. Ispo etka mi je bio oslonac, ali sad imam osje aj da je obrnuto. Stra i me pomisao da ga moram napustiti. - Ne mogu vjerovati da tako sabrano pri a o smrti pro aptala je Sofia i srce ju je zaboljelo od ljubavi i tuge. Osjetila je poniznost pred Marijinom hrabro u i zamislila se nad vlastitim sebi nim ponosom, koji joj se sad u inio potpuno neopravdanim i neprimjerenim. Oh, kako li pogled u pro lost mo e isfrustrirati ovjeka i ukazati mu na pogre ke koje je prekasno ispraviti! Nijedna nije imala hrabrosti na eti temu o Santiju. - A to se dogodilo sa Sofijom s kojom sam odrasla? Tko je tebi slomio duh? - Maria, nikad nisi bila ovako sna na. Por Dios, ja sam uvijek

bila jaka! - Ne, samo si se pretvarala, Sofia. Bila si zlo esta i buntovna, jer si udjela za maminom pa njom, a ona ju je nemilice poklanjala Rafi i Agustinu. - Mo da. - I ja sam na trenutke o ajavala i strahovala, vjeruj mi. Znala sam se zapitati: Za to ja? ime sam zaslu ila tako bijedan kraj? Ali na posljetku sam se morala pomiriti i u initi posljednje dane to sretnijima. Pouzdam se u Boga i vjerujem da smrt predstavlja odlazak u novi ivot. Ne opro taj, ve kratki rastanak. Vjerujem Bogu izjavila je uzvi enim tonom i Sofiji se u inilo da je uistinu prona la unutarnji mir. - Zna i, udala si se za kazali nog producenta? odvratila je Maria veselim tonom. - Kako zna ? za udila se Sofia. - Jer je u nekim novinama iza ao prilog o tebi za vrijeme rata. - Ozbiljno? - Da, spomenuli su te kao Argentinku koja ivi u Engleskoj. ak je iza la i fotografija. Svi smo je vidjeli! - Nevjerojatno! Mnogo sam tad razmi ljala o vama. Mu io me osje aj da sam iznevjerila domovinu priznala joj je prisjetiv i se tog te kog razdoblja, kad je bila podijeljena izme u prave i prisvojene domovine. - Djeluje tako engleski! Tko bi rekao! Kakav ti je suprug? - Oh, mnogo je stariji od mene. Dobar je, izuzetno pametan i predivan otac. Odnosi se prema meni kao da sam princeza s ponosom ju je izvijestila prisjetiv i se Davidova inteligentnog lica. - Ba mi je drago! Koliko djece imate? - Imamo dvije djevoj ice. Honor i Indiju. - Kako predivna imena! Honor i India ponovila je. Prave Engleskinje! - Da, jesu odgovorila je Sofia i prisjetila se Indijina suzna lica u zra noj luci. Na trenutak je zadrhtala od brige, ali Marijin glas povratio ju je u stvarnost. - Oduvijek sam znala da e biti povezana s kazali tem. Od ro enja si se pona ala kao primadona! Sje a li se predstava koje smo izvodili kao djeca? - Uvijek sam glumila mu ko odvratila je i nasmijala se.

- Pa kad se de ki nikad nisu eljeli uklju iti? Kakva sramota! Sje a li se kako smo odrasle prisiljavale da plate ako ele pogledati predstavu? - Da, sje am se. to smo u inile s novcem? - Trebale smo ga pokloniti u dobrotvorne svrhe, ali mislim da smo ve inu potro ile na kioscu. - Sje a li se kad je Fercho potkupio Agustina da se zaleti gol dok smo izvodile zavr ni ples? - Da, sje am se. Dragi Fercho! Zna da je u Urugvaju? odvratila je Maria tu no uzdahnuv i. - Znam. Srela sam Evu Alarcon. Sje a se Eve, zar ne? - Naravno. Udala se za tvog Roberta. - Nije bio moj Roberto pobunila se Sofia. Na li su se u Engleskoj i izvijestili me o svemu. - Agustin je jo uvijek u Washingtonu i posje uje nas jedanput godi nje, iako to ba ne odgovara njegovoj supruzi. Jadnik! Uvijek dolazi sam i samo uz njezino dopu tenje. Mislim da zaslu uje bolju suprugu. No, Rafa je zato o enio Jasminu i ima predivnu djecu! Ona e ti se dopasti! Potom joj je ispri ala to se sve dogodilo otkako se nisu vidjele ele i joj pomo i da ponovno stekne osje aj pripadnosti. Silne godine razdvojenosti izbrisat e se i ne e joj se initi da je pro lo tako mnogo vremena. Sofia je ostala dirnuta slu aju i je kako prepri ava to se sve dogodilo u njezinu ivotu i ivotu njezine obitelji od trenutka kad ih je bila prisiljena napustiti. Kad je zavr ila, jo je uvijek kle ala do njezina kreveta gr evito joj dr e i ko atu ruku. Maria je neko bila prepuna oblina i enstvena, kako je Paco jednom rekao, a sad vi e nije imala kosu i bila je ispijena u licu. Ipak, u njezinu je osmijehu prepoznala nedu ne trenutke djetinjstva, koje su pro ivjele na Santa Catalini. Kad bi bar mogla premotati vrijeme i ponovno ih pro ivjeti! - Sofia, sve te godine... uzdahnula je Maria s tugom. - Oh, Maria, ne znam to ti re i. Sofia je odmahnula glavom. - Tako mi je ao! - I meni! Trebala sam se ranije vratiti. Trebala sam... - Dopusti mi da ti pojasnim. Ne zna cijelu istinu. Prekinula ju je i lice joj se izmijenilo. - Molim? Kakva istina?

Njezine bademaste o i, velike poput pikula, zaiskrile su s gri njom savjesti. Osjetila je kako joj se grlo ste e i poku ala je zadr ati emocije koje su izbijale na povr inu povla e i za sobom osje aj krivnje, koji joj je godinama trovao savjest. - Nisam bila iskrena, Sofia. Slagala sam i tebi i Santiju. Okrenula je lice u stranu ne mogav i je gledati od srama. - Molim? to mi poku ava re i? Sofia je osjetila kako se hladni zrak uvukao kroz od krinuta vrata. Zadrhtala je i pomislila: Molim te! Ne ti, Maria, ne ti! - Pobijesnila sam kad sam saznala da ste bili ljubavnici. Neko si sve dijelila sa mnom i nisam mogla shvatiti za to si me odlu ila isklju iti iz va eg odnosa. Vjerovala sam da sam ti najbolja prijateljica, a gotovo sam posljednja saznala to se dogodilo. Krupne suze skliznule su joj niz obraze i kapnule na jastuk. - Maria, nisam ti mogla re i! Nisam mogla nikome re i! Pogledaj to smo do ivjeli! Nitko mi zbog obiteljske asti ne bi dopustio da se udam za brati a! - Znam, ali osje ala sam se isklju enom, a onda si jo i nestala! Nijednom mi se nisi javila. Pisala si samo Santiju. ak se nisi udostojila nazvati me. Kao da ti nikad nisam ni ta zna ila, ama ba ni ta! I Sofia je u tom trenutku shvatila to joj poku ava re i. Pobrinula si se da ne dobije moja pisma, zar ne? polako je odvratila, dok su joj misli jurile lu a kom brzinom. Nikad joj ne bi palo na pamet da Maria mo e biti osvetoljubiva. Osjetila je kako joj se srce puni mr njom i poku ala se obuzdati. Ne, nije u redu mrziti je sad kad umire! - Mama je bila pogo ena i neutje na. Svi smo se osje ali iznevjereno. Prepustili smo se tuzi, a obitelji su nam se razdvojile. Mama i Anna gotovo uop e nisu prozborile rije godinu dana, a bile su doslovce potrebne godine kako bi nam se ivot ponovno vratio u kolote inu. Santija je i ekivala vedra budu nost i tata je bio o ajan to je namjerava odbaciti zbog tebe. Stoga sam ti napisala pismo i... - Slagala da se zaljubio u Maximu Marguiles. To joj je pismo razbilo snove i nadolaze a godina u Londonu bila joj je najte a u ivotu. No, sad joj je bilo jasno za to se Santi nije javio. I ekivao je pismo u kojem e mu dostaviti adresu. ekao ju je upravo kako je i

obe ao. I nikad je nije prestao voljeti! Sklup ala se na podu od jada. Odrekla se Santiguita jer je vjerovala da ih ne eli. I pogrije ila je. Dvadeset tri godine pro ivjela kao posljedicu nesporazuma i la i. Maria, naravno, nije mogla ni naslutiti to je skrivila. - Molim te, Sofia, oprosti mi i poku aj shvatiti za to sam ti slagala. Santi uop e nije poznavao Maximu Marguiles i bio je strahovito nesretan bez tebe. Duboko je udahnula i zatvorila o i. Be ivotan i nezdrav ten davao joj je ranjiv i iscrpljen izgled. Da joj se grudni ko nije lagano podizao, ovjek bi pomislio da je mrtva. Sofia se zgrbila na hladnom, linoleumskom podu i prisjetila bezbrojnih sati koje je provela ude i da Santi do e po nju. No, sad joj je bilo jasno za to se to nije dogodilo. - Ali mogla si se vratiti, Sofia! Nisi morala zauvijek pobje i! - Maria, nisam pobjegla. Bila sam odba ena! - Ali za to se nisi vratila? Reci mi da to nije moja krivica! Otvorila je o i i uputila joj mole iv pogled. Reci da moje pismo nije krivo za to! - Nisam se vratila jer... - Svi smo te ekali. Za to si nas odbacila? - Jer... osje ala je kako se gu i od emocija. - Za to se nisi vratila kad je vrijeme otupilo va u ljubav? itavo sam vrijeme osje ala gri nju savjesti! Reci mi da to nisi u inila jer me prezire ! Za to, Sofia, za to? - Ako nisam mogla imati Santija, nisam eljela ni Argentinu, ni Santa Catalinu. Nije imalo smisla ivjeti ovdje bez njega. Izraz samosa aljenja izbrisao se s Marijina lica. - Toliko si voljela mog brata? iznena eno je odvratila. ao mi je. No, Sofia nije ni ta odvratila na to osje aju i kako joj se grlo ste e od neopisive boli. - Zna i, ipak je to moja krivica Maria je tu no nadodala. Pogrije ila sam. Nisam imala pravo petljati vam se u ivot. Nisam vam imala pravo oduzeti ljubav. Sofia je odmahnula glavom i gorko se nasmije ila. Nitko je nije oduzeo, Maria. Voljet u ga do smrti. Tek to je to izgovorila, vrata su se otvorila i Santi se ukazao na pragu. Jarka svjetlost naglo se ulila u prostoriju i jo uvijek kle e i

na podu, Sofia se trznula. Nije ju odmah prepoznao. Ljubazno joj se nasmije io i pogledao je tu nim, zelenim o ima. Primijetila je da su mu bore nadomjestile mladost daju i njegovu licu zreo, mudar i armantan izgled. Bilo je o igledno da se udebljao, ali jo uvijek je u njemu mogla prepoznati Santija koje je napustila dvadeset tri godine ranije. Prepoznao ju je. Obrazi su mu se zarumenili i potom problijedjeli. - Sofia? - Santi? Po eljela mu se baciti u zagrljaj i ugu iti u poznatom mirisu, no ugledala je odjednom kako iza njega izranja si u na, tamnokosa ena u dru tvu visokog, mr avog mu karca. - Sofia, ovo su Santijeva supruga Claudia i moj Eduardo. Maria joj je pojasnila predosjetiv i da ne zna to u initi. Nije bila spremna. Ve odavno zna da se o enio, ali se podsvjesno nastavila nadati da je jo uvijek eka. Spopalo ju je razo aranje. Ustala je i ispru ila ruku namjerno izbjegavaju i argentinski obi aj ljubljenja. Kako bi mogla poljubiti enu koja je zauzela njezino mjesto u Santijevu srcu? - Moram i i, Maria odmah je nadodala po eliv i to prije napustiti prostoriju. Mora iza i! Mora biti nasamo kako bi promislila o svemu! - Gdje odsjeda ? upitala ju je Maria zabrinuto. - U hotelu Alvear Palace. - Mo da bi te Santi mogao odvesti na Santa Catalinu. to ka e , Santi? Santi je kimnuo i nastavio je zabezeknuto promatrati. Naravno. Mimoi la ga je i pogledi su im se presreli. Po tko zna koji put prepoznala je u njegovim o ima osobu s kojom je odrasla i koju je zavoljela. I u tom trenutku shvatila je da e joj povratak nanijeti vi e boli no odlazak dvadeset tri godine ranije. Trideset sedmo poglavlje etvrtak, 6. studeni 1997. Stigla je u hotel Alvear Palace emotivno izmo dena. im je u la u sobu, svukla je zgu vanu i znojnu odje u i bacila se pod tu . Pustila je vodu da joj se slijeva niz ko u zarobljavaju i je u maglici. Kad bi bar mogla nestati! Kad bi se bar Santijevo lice izgubilo u pari! No,

suze su joj odlu no potekle niz obraze, a Santijevo lice prikovalo joj se za misli. Nije se mogla suzdr ati i zajecala je na glas. Kad je na posljetku iza la iz tu a, ko a joj je bila naborana, a o i nate ene od suza. Nije o ekivala da e se pojaviti dok je bila u posjeti. Znala je da e ga sresti prije ili poslije, ali nije o ekivala da e se to dogoditi u prvih sat vremena boravka u domovini. ivci joj nisu bili spremni za dvostruki ok. Nije li bilo dovoljno vidjeti Marijino umiru e tijelo? Za to je jo morala naletjeti na njega? Nije se stigla ni pripremiti za susret! Zacijelo je izgledala u asno! Oduvijek je bila ta ta i premda su krenuli razli itim ivotnim putevima, jo je uvijek eznula da udi za njom. Ako je istina to joj je Maria rekla, oboje su povjerovali da su iznevjereni. No, to sad misli? Koliko ju je dugo ekao? Sve dok nije zaklju io kako ga je zaboravila? I to ako nikad nije prestao i ekivati njezin povratak? O ajni ki je eznula da je zagrli kako bi ga mogla uvjeriti da je mjesecima i ekivala njegovo pismo i na posljetku bila prisiljena di i ruke. Koliko uzaludno utro enih godina! I to sad? Posegnula je za telefonom. eljela je razgovarati s Davidom. uti mu glas. Predosje ala je da joj prijeti opasnost ako se ponovno vidi sa Santijem, a nije si mogla vjerovati. Ba se spremala otipkati broj kad je telefon iznenada zazvonio. Uzdahnula je i podigla slu alicu. - Se?or Rafael Solanas vas eka u predvorju rekao je recepionar. - U predvorju? Vijesti se doista brzo ire! Brat ju je uspio prona i. Recite mu da do e gore! Zagrnula se bijelom hotelskom haljom, po e ljala mokru kosu i osmotrila nate ene o i u zrcalu. Kako e je prepoznati kad se ni sama ne mo e prepoznati? I to e joj re i? Nije ga ni vidjela, ni ula itavu vje nost. Pokucao je i na trenutak je pri ekala. Ostala je stajati pred vratima gotovo i ekuju i da se sama otvore. Kad se kucanje ponovilo, vi e nije imala izbora. Morala ih je otvoriti. Rafa je u ao i zastao. Primijetila je da se uop e nije izmijenio. tovi e, u inilo joj se da se ak proljep ao. Bilo je o igledno da zra i sre om i gotovo je to mogla osjetiti na vlastitoj ko i. Nasmije io joj se i podigao je. Na la

se u zraku ne znaju i kako odgovoriti na iznenadni izljev nje nosti, a onda ga je zagrlila. I u tom trenutku razdor koji se davno uspostavio me u njima jednostavno se izgubio. Nasmijali su se kao djeca. - Tako mi je drago to te vidim promucali su u isti as i ponovno se nasmijali. Potom ju je uzeo za ruku i odveo do kreveta. Zasjeli su i proveli dva sata razgovaraju i o dobrim, starim vremenima, sada njosti i izgubljenim godinama. Priznao joj je da je presretan. O enio je Jasminu, k i eminentnog odvjetnika Ignacija Pe?e, koja se zaljubila u njega u sedamdesetim, dok je Sofia jo ivjela na Santa Catalini. Mama je bila odu evljena, jer se oduvijek divila Aliciji Pe?i. Sofia se s ga enjem prisjetila Anninog snobizma, ali bilo je o igledno da on tome nije pridavao nikakvu va nost. ivio je u sretnom braku. Izvijestio ju je da imaju petero djece i ostala je zaprepa tena da mu najstarija k i ima etrnaest godina, a najmla e dijete tek nekoliko mjeseci. - Zna da Mariju ve eras voze na Santa Catalinu? na posljetku ju je upitao. Bilo je nemogu e isklju iti stvarnost. - Znam odgovorila je i im se prisjetila jutarnjeg posjeta, sre a koju je osjetila kad ga je ponovno ugledala jednostavno je isparila. - Mislim da e umrijeti, Sofia. No, bar e joj laknuti, jer zastra uju e pati. - Osje am se krivom, Rafa. Da sam znala da e tako kratko po ivjeti, nikad se ne bih postavila tako sebi no. alim to se nisam ranije vratila. - Imala si razloga za to to nisi u inila odvratio je bez trunke gor ine u glasu. - Da smo bar ostale najbolje prijateljice kao neko . Osje am zastra uju u prazninu! - Djed je obi avao govoriti da je ivot prekratak kako bi neprestano alili za pro lo u, sje a se? Kimnula je glavom. No, sad si ovdje, zar ne? Nje no ju je pogledao i nasmije io se. Ne mora se vratiti u Englesku. Sad si kod ku e. - Oh, morat u se vratiti, jer e ina e cure zakucati Davida za zid! - Ro akinje su mi i dio obitelji. Njima je tako er ovdje mjesto, Sofia. Svima vam je mjesto na Santa Catalini. Trebali biste do i i

ivjeti ovdje! Podsjetio ju je na oca. - Rafa, zna i sam da je to nemogu e. ivim u Engleskoj. - Ali ne mora biti tako! Jesi li ve vidjela Santija? Osjetila je kako se rumeni i poku ala zvu ati sabrano: Da, nakratko smo se sreli u bolnici odgovorila je le ernim tonom. - A Claudiju? - Njegovu suprugu? Da. Bila je... vrlo ljubazna. Rafael nije primijetio koliko joj je te ko govoriti o Santiju, a kamo li tek o njegovoj supruzi. Smatrao je njihovu vezu sastavnim dijelom pro losti i ni na trenutak nije pretpostavio da jo uvijek gori od ljubavi. Bio je uvjeren da su se njihovi osje aji s godinama izgubili. - Poslije podne idem na Santa Catalinu. Ho e li mi se pridru iti? upitao ju je le ernim tonom i odmah joj je laknulo. Nije jo bila spremna suo iti se sa Santijem. - Ne znam. Nisam godinama vidjela tatu i mamu. ak ni ne znaju da sam tu. - Onda e ih iznenaditi odvratio je ozarena lica. - Misli , neugodno iznenaditi? Da, pridru it u ti se. Po i u zbog Marije. - Odli no! Mo i emo zajedno ru ati. Jasmina i djeca ve su na farmi. S obzirom da je etvrtak, morali smo ih izvu i iz kole kako bi je mogli do ekati. - Tako se veselim to u ih upoznati odvratila je trude i se djelovati odu evljeno. - Ve su se naslu ali svakojakih pri a i dopast e im se! Zapitala se to su im napri ali. Prije no to su krenuli na selo, nazvala je Davida i priznala mu da joj nedostaje. Bilo joj je ao to nije po ao s njom. - Draga, bolje je ovako! Treba provesti neko vrijeme sa svojima. Bio je dirnut injenicom da joj je potreban, iako nije zapravo naslu ivao u kolikoj mjeri. - Nisam sigurna da to elim odvratila je i nervozno zagrizla nokat. - Naravno da eli , samo si upla ena! - Tako si... daleko. - E sad si stvarno smije na!

- Da si bar ovdje! Ne elim to sama pro ivljavati! - Sve e biti u redu! Uostalom, ako to doista ne bude mogla podnijeti, jednostavno sjedni na idu i let i vrati se ku i. - U pravu si. To uvijek mogu u initi, zar ne? odvratila je s olak anjem. Ako se situacija zakomplicira, jednostavno e se pokupiti! Na posljetku, nije li to ve u inila? Kad su joj k eri preuzele slu alicu, upustile su se u dug i veseo razgovor ne brinu i se koliko e je poziv ko tati. Izvijestile su je da je Dougal, novo tene koker panijela, ve pojelo ve inu Davidovih sokni i ak uspjelo nagristi telefonsku icu. Pravo je udo da si nas uop e uspjela dobiti! odvratila je Honor hiho u i. Kad je Sofia na posljetku odlo ila slu alicu, nije se vi e osje ala nesigurno. Buenos Aires joj je bio stran. Iako je predstavljao njezin rodni grad, sad se u njemu osje ala poput turista. Poznavala je svaku ulicu i promatrala sjene pro losti kako je slijede niz plo nike i trgove prizivaju i davne prizore i zabrinuto se zapitala ho e li tako biti i na Santa Catalini. Da bar nije do la! No, im su se otisnuli prema selu, s odu evljenjem se prepustila dobropoznatom osje aju. Napustili su zlo udnu gradsku tvorevinu koja se irila na sve strane i mimoilaze i sve manje i manje ku a na posljetku izbili na duge i ravne ceste, koje su se probijale kroz ravnice poput starih o iljaka. Ponovno je udahnula poznat miris trave i pra ine prepoznaju i u njemu nepogre iv trag eukaliptusa. Kad su stigli do kapije, u inilo joj se da su minule dvadeset tri godine bile tek san. Ni ta se nije izmijenilo. Isto se sunce probijalo u sjajnim tracima kroz aveniju javora na pra njav prilaz. Isti se miris irio na sve strane. Isti su se mr avi psi vucarali naokolo i isti konji prekrivali nizinu. A kad je ugledala ku u, shvatila je da se ni ona nije izmijenila. Sve je ostalo isto. Zaustavili su se u sjeni visokog eukaliptusa i uo ila je skupinu dje urlije kako se igra na ljulja kama u parku. im su prepoznali auto, pojurili su im ususret i gotovo oborili Rafaela odu evljeno ga zagrliv i. Odmah je prepoznala dvoje njegovih klinaca, plavokosu djevoj icu sa zlo estim izrazom lica i njezina mla eg brata s crvenkasto-kestenjastom kosom poput Anne.

- Clara i Felix, pozdravite Tu Sofiju! Dje a i se prome koljio i sakrio iza o evih nogu. Bilo mu je neugodno i Sofia se nasmije ila. No, djevoj ica joj je hrabro pri la i poljubila je. Ako si mi teta, kako to da te ve nisam vidjela? upitala ju je gledaju i je u o i. - Jer ivim u Engleskoj. - Baka je ivjela u Irskoj. Poznaje li baku? - Da, poznajem je. Ona mi je majka. Zna , tvoj tata i ja smo kao ti i Felix. Brat i sestra. Djevoj ica je za kiljila i odmjerila je. Kako to da mi nitko nije rekao za tebe? Sofia je pogledala Rafaela i po izrazu njegova lica shvatila da malena predstavlja prijetnju. - Ne znam, Clara, ali zacijelo e sada pri ati o meni. Djevoj ica je razroga ila o i. Predosje aju i nadolaze i skandal, odu evljeno ju je odmah zgrabila za ruku i izvijestila da joj djed i baka piju aj na terasi. I na nepoja njiv na in to joj je desetogodi nje dijete odjednom ulilo samopouzdanje. Nije li i ona bila razma ena i nepredvidljiva u toj dobi? Bacila je pogled prema djeci i shvatila da njihovi ivoti odra avaju njezino djetinjstvo. Prisjetila se kako su se i oni neko igrali na ljulja kama i jurcali u skupinama. Bilo je o igledno da se Santa Catalina nije izmijenila. Promijenili su se ljudi. Gotovo kao da je rije o predstavi, pozadina je ostala ista, ali su se pojavili novi likovi i sad je potpuno nova generacija stasala na ran u. Dopustila je Clari da je odvede na terasu. Poslije e se sa smje kom prisje ati njihova izraza lica kad su je ugledali. Sjedili su u ivaju i u poslijepodnevnoj ti ini i sjenama, i promatrali udaljene nizine. Bili su uvjereni da ih ni ta ne e iznenaditi. Bio je to jo jedan obi an dan. No, nju su odmah zapljusnula sje anja i pri la im je odlu nim korakom. Anna ju je ugledala i ispustila alicu. Njezini dugi, bijeli prsti odmah su posegnuli za ogrlicom i po eli je uzbu eno okretati. Bacila je o ajan pogled prema Pacu, koji se zarumenio u licu i nesigurno uspravio na noge. Kad je Sofia prepoznala tugu i gri nju savjesti u njegovim o ima, hladno joj je srce zatreperilo. - Sofia, ne mogu povjerovati... Jesi li to doista ti? Upitao ju je promuklim glasom i polako joj pri ao. Kad ju je privukao u zagrljaj,

uhvatila se kako mu se prepu ta kao i Rafaelu. Ni ne zna koliko smo dugo ekali ovaj trenutak. Ni ne zna koliko si nam silno nedostajala! Presretan sam to si se vratila nadodao je iskreno se raduju i. Primijetila je da je strahovito ostario otkako ga je posljednji put vidjela i osjetila kako je gor ina napu ta. Anna je ostala sjediti. eljela je zagrliti k i. Svih proteklih godina neprestano se nadala tomu, ali gledaju i je kako suzdr ano stoji pred njom, nije znala to u initi. - Zdravo, mama obratila joj se Sofia na engleskom. S obzirom da nije ustala kako bi je otpozdravila, nije se pomaknula s mjesta. - Sofia, kakvo iznena enje! Za to nam nisi javila da dolazi ? zbunjeno je odvratila i po aliv i odmah svoje rije i, uzbu eno popravila kosu boje r e, uredno skupljenu u pund icu. Sofia joj se zagledala u plave o i. Zaboravila je koliko su hladne. Pro le su dvadeset tri godine, ali bilo je o igledno da im se odnos nije izmijenio. Nije ni ta osje ala prema njoj. Gledala ju je i nije ju mogla prepoznati. Anna ju je podsje ala na nekoga koga je neko nazivala majkom. - Nisam imala vremena odgovorila je hladnim tonom ne znaju i kako protuma iti njezinu ravnodu nost. Do la sam zbog Marije nadodala je. - Naravno odvratila je Anna sabrav i se i Sofiji se u inilo da je na trenutak ugledala kako joj se obrazi i vrat crvene od razo aranja. - Jesi li je ve vidjela? Strahovito se izmijenila tu no je nadodala bacaju i pogled prema nizini, gotovo kao da ezne biti me u visokom travom i be tijama pampe daleko od beskona ne ljudske patnje. - Da, posjetila sam je odvratila je i oborila pogled. Osjetila je kako joj se prsa ste u od boli. Maria joj je ukazala koliko je ivot nepredvidiv. Ponovno je pogledala u majku, ali ovaj put s manje prezira. No, u tom trenutku Soledad je izletjela kako bi pokupila komadi e porculanske alice koju je Anna ispustila, a slijedila ju je uzbu ena Clara. - Trebala si vidjeti Abuelitino lice! Potpuno je problijedjela, a onda je ispustila alicu imaginte... Sofia je uo ila da se Soledad gotovo uop e nije postarala, ali se

zato udebljala poput krave muzare. Kad je ugledala Sofiju, njezine su se vodenastosme e o i ispunile rijekom suza i one su joj odmah pojurile niz obraze. Usta su joj se razvukla u iznena en osmijeh. Privukla je Sofiju u zagrljaj i zaplakala bez zadr ke. Ne mogu povjerovati! Hvala ti, Bo e! Hvala ti to si mi je vratio! Clara je uzbu eno skakutala dok su druga djeca, koja su se igrala s njom na ljulja ki, zapanjeno stajala promatraju i scenu. - Clara, idi re i svima da se Sofia vratila zapovijedio joj je Rafael. Malena je odmah odjurila do ro aka i njima predala zada u, a oni su se nevoljko odvukli u pratnji ko atih pasa. - Ta Sofia, svima je drago vidjeti te rekla joj je s osmijehom dok je Soledad nesigurnim rukama kupila krhotine. Sofia je sjela za stoli , za kojim je ve sjedila bezbroj puta, i podigla si malenu u krilo. Anna ju je nastavila prou avati s oprezom, a Paco ju je tiho uhvatio za ruku i suze koje su mu potekle niz lice rekle su joj vi e od rije i. Rafael se poslu io kola i em. - Za to Abuelito pla e? pro aptala je Clara. - To su suze radosnice, Clara. Tje Sofije dugo nije bilo na Santa Catalini! - Za to? Sofia je primijetila da je malena njoj uputila to pitanje. - Duga je to pri a, gorda. Mo da u ti je ispri ati jednog dana odgovorila je i presrela maj in pogled. - Ne bi li to bilo nedoli no? odvratila je Anna na engleskom i bez prijekora u glasu. Izgovorila je to gotovo aljivim tonom. - To sam i mislila nasmijala se Clara u ivaju i u prizoru. to je vi e smrdjelo na intrigu, to joj se teta Sofia vi e dopadala! No, nisu uspjele nastaviti razgovor, jer su se ljudi po eli pomaljati iz svakog kuta farme. Skupine radoznale djece, Sofijini ne aci i ne akinje, Chiquita, Miguel, vrlo visoki Panchito i, na njezin u as, predivna i ozarena Claudia. Sofia je ostala dirnuta dobrodo licom i toplinom. Nije o ekivala, ni naslu ivala da e se takvo to dogoditi. Teta Chiquita dugo ju je dr ala u zagrljaju i Sofia je u njezinim o ima prepoznala zahvalnost. Bilo joj je drago da se vratila ku i kako bi tje ila Mariju u posljednjim danima. Izgledala je umorno i napeto, a njezino lice, koje su neko krasile nje nost i ljepota, sad je bilo ispijeno. Neko je bila vedra i okrutni svijet nije uspijevao naru iti njezin ivot, no Marijina bolest na

posljetku ju je dotukla. Sofia je odmah uo ila da je Claudia graciozna i enstvena. Bila joj je ista suprotnost. Haljina koju je odjenula neodoljivo ju je podsjetila na haljinu koju je odabrala jednom davno za Santijev povratak iz Amerike, a koja mu se uop e nije dopala. Njezina duga, tamna kosa bila je raspu tena i lepr ava, a lice savr eno, ali donekle prena minkano. Santi je o igledno uspio prona i enu koja joj ni u emu ne nalikuje i promatraju i je Sofia je po alila to se nije vi e potrudila kako bi povratila izgled nakon Indijinog ro enja. Iako se Claudia dr ala na odstojanju, mogla je osjetiti svaki njezin pokret. Nije znala je li joj Santi ispri ao cijelu pri u i ljubomorno je po eljela to saznati. eljela joj je ukazati da je oduvijek bio njezin i da mu je ona tek drugi izbor, tek zamjensko rje enje. No, kako nije znala o emu razgovarati s njom, zaokupila se djecom. im je to uo ila Claudia se, poput ivotinje koja je obilje ila svoj teritorij, odmah nakostrije ila i nastavila je pratiti nasmije enim, ali hladnim i nepovjerljvim o ima. Sofia je prepoznala jednog od Santijevih sinova po sporom, opu tenom i samouvjerenom hodu, koji je naslijedio od oca. Zaklju ila je da mu je desetak godina. apnula je ne to Clari na uho i ona ga je odmah zapovjedni ki pozvala. - Santi ti je sigurno tata obratila mu se osje aju i kako je probada bol u prsima. Nije li to dijete moglo biti njezino? - Da, a tko si ti? arogantno je odgovorio odmi u i si plavu kosu s o iju. - Ja sam ti ro akinja Sofia. - Molim? - Teta! Ta Sofia ubacila se Clara i uhvatila je za ruku. Dje ak ju je odmjerio s nepovjerenjem i sumnji avo za kiljio zelenim o ima. Ah, ti si ona koja ivi u Engleskoj! - Tako je odgovorila je. Kako se zove ? - Santiago. Sofia je problijedjela. Ne zbunjuje li to druge? - Malo. - Pa, kako te onda zovu? - Santiguito. Grlo joj se iznenada stegnulo od siline emocija. Santiguito? tiho je ponovila. Jesi li... dobar u polu poput oca? nadodala je

promuklim glasom promatraju i ga kako se nervozno prebacuje s noge na nogu. - Da, igram s tatom sutra poslije podne. Mo e me gledati ako eli . - Vrlo rado odgovorila je i srame ljivo joj se nasmije io. ime se jo bavite? Zna , kad sam bila malena, obi avali smo odlaziti do ombu stabla i urezivati elje. Radite li i vi to? - Oh, ne! Tata nam je to zabranio! - Zabranio? Za to?. - Ja sam bila kod stabla ponosno se ubacila Clara. Tata ka e da je To Santi ljut na stablo zato to je jednom za elio ne to to se nije ostvarilo. Zacijelo je to bila neka va na elja ako je tako ljut. Sofiju je spopala mu nina. Mora se maknuti! Nje no je spustila Claru i ustro se uputila u smjeru kuhinje, kad je posve neo ekivano naletjela na Santija. Trideset osmo poglavlje - Santi uskliknula je trep u i o ima kako bi odagnala suze. - Sofia, je li sve u redu? Uhvatio ju je za nadlaktice i zagledao joj se u lice, gotovo kao da joj se poku ava probiti do misli. - Ah, sve je u redu promucala je odupiru i se impulsu da mu se baci u naru je. U inilo joj se da su dvadeset tri godine proletjele u sekundi. - Pretpostavljam da si do la s Rafom. Nazvao sam te u hotel, ali vi e te nije bilo. Zvu ao je razo arano. - Da. ao mi je. Nisam... - U redu je. Ne brini. Uslijedila je neugodna ti ina. Nisu znali to si re i. Promatrala ga je bespomo no trep u i, a on joj se srame ljivo smije io. Bilo je o igledno da mu je neugodno. Kamo si jurila? na posljetku je upitao. - eljela sam vidjeti Soledad. Nismo jo stigle porazgovarati, a sje a se koliko smo bile bliske. - Da. Njegove morsko-zelene o i zagledale su se u nju pozivaju i je k sebi poput svjetionika. Pro lost je kona no izronila na povr inu. Bolno se prisjetila da mu je upravo Soledad dostavila poruku kad su se posljednji put vidjeli. Nastavila ga je gledati i u inilo joj se da e se utopiti u njegovim o ima. Poku ava li joj ne to re i? eljela je razgovarati o pro losti, toliko toga mu je eljela re i, ali znala je da jo uvijek nije

pogodan trenutak. Znala je da ih promatra etrdesetak o iju i suzdr avala se kako se ne bi odala. Primijetila je da su mu se godine usamljenosti i patnje urezale u lice. Po eljela ih je izbrisati i pojasniti mu da je i ona propatila. - Upoznala sam ti sina. Santiguita. Tako ti nalikuje na posljetku je prozborila. Oborio je ramena. Zar e im se razgovor svesti na svakodnevne stvari? Odgovorio joj je ravnodu nim tonom i me u njima se odmah isprije ila prepreka. Ali za to? - Da. Dobro igra polo. - Rekao mi je da ete igrati sutra poslije podne. - Ovisno o tome kako se Maria bude osje ala. I Sofia se tek tada prisjetila Marije. Bila je toliko zaokupljena vlastitim problemima da je u potpunosti zaboravila na nju. A nije li ona bila razlog za to se vratila ku i? - Kad e je dovesti? - Ve eras. Svratit e , zar ne? Znam da e te htjeti vidjeti. - Naravno. Oborio je pogled i stao se nervozno vrpoljiti. - Koliko dugo ostaje ? na posljetku je upitao. - Ne znam. Do la sam vidjeti Mariju prije... kako bih provela neko vrijeme s njom i nisam razmi ljala ni o emu drugom. Tako mi je ao nadodala je i instinktivno mu dotaknula ruku. Zacijelo ti je stra no! Trznuo se i zagledao u nju hladnim o ima. Bueno, Sofia, vidimo se poslije odvratio je i oti ao. Da, bilo je o igledno da hramlje vi e no prije. Promatrala ga je nekoliko sekundi kako se udaljava i bolan osje aj usamljenosti stegnuo joj je srce. Odlu ila je ne oti i u kuhinju kako je planirala, ve se uputila prema spava oj sobi. Ostala je ista. Ni ta se u njoj nije promijenilo i srce joj se odmah usplahirilo. Imala je osje aj da je zakora ila u pro lost. etala je po sobi podi u i stvari i otvaraju i ormare i ladice. ak su se losioni i mirisi koje je koristila jo uvijek nalazili na toaletnom stoli u. No, srce ju je najvi e zaboljelo kad je ugledala ko aricu s crvenim vrpcama za kosu. Sjela je pred zrcalo i uzela jednu. Potom je polako raspustila kosu sve dok joj nije prekrila ramena. Nije bila duga kao neko , ali ju je uspjela isplesti i zavezati vrpcom. Zagledala se u odraz. Prstima si je pre la preko lica koje je neko blje talo mlado u.

No, povr ina mu je sad bila tanja i su a, a bore oko o iju otkrivale su godine tuge i radosti. Svaka pro ivljena emocija urezala joj se u lice i poput tjelesne putovnice svjedo ila o mjestima koje je posjetila za ivota. Mjestima patnje i u itka. Nosila je tragove smijeha, suza, gor ine i poniznog pomirenja, koje je uslijedilo kad je shvatila koliko je beskorisno i auto-destruktivno opirati se ivotu. Jo je uvijek bila zgodna, ali ne i mlada. ovjek mladost uzima zdravo za gotovo i obi no je cijeni tek kad ostari. Prisjetila se kako je neko bila mlada, hrabra i tvrdoglava i gledaju i svoj odraz, po eljela je usko iti u zrcalo, vratiti se u pro lost i ponovno sve pro ivjeti. Svaki predmet u prostoriji prizivao je sje anja na pro ivljene dane na Santa Catalini. Prepustila se sjetnom u itku. Svaki je odjevni predmet iz ormara pri ao pri u svjedo e i poput muzeja o njezinom pro lom ivotu. Nasmijala se ugledav i hrpu traperica koje je nosila svaki dan i bijelu haljinu koju je odjenula za Santijev povratak, a koja je jo uvijek bila smotana u loptu skrivaju i se na dnu police. Nevjerojatno! Naravno da vi e nije mogla odjenuti ve inu stvari koje je po eljela navu i, jer je prerasla trideset osmicu, ali mo da bi ipak jo mogla navu i majice i pulovere! Po eljela je odjenuti se kao neko i pojaviti na terasi. - Nadala sam se da e se vratiti. Prepoznala je glas i okrenula. Anna je stajala na pragu. Zato nisam ni ta dirala. Govorila je na engleskom, gotovo s olak anjem to se kona no mo e koristiti materinjim. Pri la je prozoru i dodirnula zavjesu. Jednostavno se nisam mogla prisiliti da uklonim stvari. Uvijek je postojala mogu nost da se odlu i vratiti i nisam znala to u initi. Nisam eljela i ta baciti za slu aj da... Ostala je bez glasa. - Da, sve je upravo onako kako sam ostavila odgovorila joj je i spustila se na krevet. - Nisam bila prisiljena iseliti te. Rafael si je izgradio ku u, Agustin se preselio u Ameriku, pa smo Paco i ja ostali sami. Mo e biti ovdje koliko god eli . Osim ako radije ne bi spavala negdje drugdje? - Ne, u redu je. Ostat u ovdje. Hvala ti. Ali nije se mogla suzdr ati te je nadodala: - Kao u dobra, stara vremena! Ugledala je kako se maj ino lice smek ava i razvla i u osmijeh: - Nadam se da ne. Kad je zatvorila vrata svoje sobe kasno nave er i krenula prema

Chiquitinoj ku i, prisjetila se idili nih dana kad jo nitko nije znao za njezinu vezu sa Santijem i kad su majka i ona bile prijateljice. To joj je ljeto bilo najsretnije razdoblje u ivotu i potajno se ponadala da e ga mo da ponovno pro ivjeti. Maria je sjedila u krevetu u blijedoplavoj spava ici poput nebeskog stvorenja. Iako je izgubila kosu, iako joj je ko a bila napola prozirna poput gaze, o i boje erija blje tale su joj od sre e. - Tako je magi no biti opet kod ku e odu evljeno je izjavila privla e i djecu k sebi i odu evljeno im ljube i preplanula lica. Eduardo, donesi Sofiji foto-album! elim joj pokazati to je sve propustila! Za razliku od bolnice, atmosfera u Chiquitinoj ku i bila je vesela i ispunjena toplinom, glazbom i smijehom, a zagu ljivi se no ni zrak kupao u mirisu vla ne trave i jasmina. Santi i Claudia nisu imali vlastitu ku u te su preko vikenda i za vrijeme kolskih praznika odsjedali kod njegovih roditelja. Sofiji je bilo jasno za to se Santi nije elio preseliti. Ta mu je ku a predstavljala dom, a sje anja na magi no djetinjstvo jo uvijek su odjekivala njezinim prostorijama. Iako nisu razmijenili nijednu rije , bili su svjesni jedno drugoga. Sofia je sjedila razgovaraju i s njegovom sestrom i majkom. Sve tri smijale su se prepri avaju i avanture. Jedna pri a potaknula bi drugu i godine razdvojenosti polako su se rastopile. Kad su kona no napustili usnulu Mariju u arko obojenoj sobi prepunoj cvije a, Sofia je imala osje aj da se nikad nisu rastale. - Zna , Chiquita, tako mi je drago to sam do la rekla je kad su u li u dnevnu sobu. Drago mi je da sam je ponovno vidjela. - Tvoj joj je povratak uvelike pomogao. Strahovito si joj nedostajala i sad je povratila volju da jo malo pro ivi. Sofia ju je zagrlila. Strah i neizvjesnost koje je Chiquita pro ivljavala prethodnih nekoliko mjeseci izjeli su joj duh i emotivno je iscrpili. Bila je krhka poput gran ice. - Stalo joj je do tebe, Chiquita, i obitelji. Ti joj daje volju za ivotom. Vidi koliko je sretna to je ponovno kod ku e! Posljednji dani bit e joj ispunjeni mirom i rado u. - U pravu si, draga Sofia odvratila joj je suznih o iju i pro aptala: - A to e ti u initi? - Kako to misli ? Vratit u se suprugu i djeci.

Chiquita je kimnula s razumijevanjem. Naravno nje no je odgovorila i s osmijehom joj promotrila lice, kao da mo e pro itati osje aje koje se trudila prikriti. Santi i Claudia u ti ini su listali asopise. Panchito, sad kr an tridesetogodi njak, le ao je na sofi i gledao televiziju. Duge i mr ave noge klatile su mu se preko naslona i pomislila je koliko je podsje a na Santija u mla oj dobi. Odisao je neodoljivom karizmom Doriana Graya. Da, uistinu Santijeva mla a i i a verzija! O i su mu bile morsko-zelene boje kao Santijeve, ali im je nedostajala dubina. Nije imao bora. Lice mu je bilo glatko i bezizra ajno, i nije poput Santijevog odisalo pretrpljenom patnjom. Sofia je bacila pogled prema Santiju i osjetila kako ga jo vi e voli zbog naborane ko e i melankoli nih o iju. Neko je zra io samopouzdanjem i ostavljao dojam da je sposoban pripitomiti ivot i primorati ga na pokornost. No, sudbina ga je podu ila da ovjek ipak ne mo e pot initi ono to je u nemogu nosti nadzirati. Mo e samo nau iti kako ivjeti u skladu s tim. Na mukotrpan na in morao se odre i arogancije. - Santi, donesi Sofiji a u vina. Bijelo ili crno? upitala je Chiquita. - Crno odgovorio je umjesto nje. Crno vino oduvijek joj je bilo omiljeno. - Da iznena eno je odvratila. Hvala ti. Claudia je podigla glavu i osmotrila supruga dok je to io vino. Sofia je i ekivala da e joj uputiti zabrinut pogled, ali to se nije dogodilo. Ako joj se i nije dopao Santijev potez, odlu ila je to ne pokazati. - I Sofia, koliko e dugo ostati? upitala ju je, a njezine apati ne plave o i nasmije ile su se poku avaju i prikriti strah. - Ne znam. Nemam planova. Uzvratila je jednako iskrenim osmijehom. - Nema li supruga i djecu? - Da, imam. David je trenuta no zauzet s predstavom i nije mogao do i. Uostalom, bilo bi mu te ko jer ne poznaje nikoga od vas i ne govori panjolski. No, rekao je da mogu ostati koliko god elim. - itali smo o tebi u novinama odu evljeno se ubacila Chiquita. Izgledala si predivno na fotografiji. Jo je uvijek negdje imam. Moram je prona i i pokazati ti ju. Da, jo je uvijek negdje uvam. Kad joj je Santi pru io a u, presrela mu je pogled, ali nije ni ta pro itala u njemu. Trebala si biti glumica. ak si i kao dijete bila

primadona prisjetila se Chiquita. Oduvijek si privla ila pa nju i udim se da te suprug nije ubacio u predstavu! Zna , Claudia, Sofia je bila pravi egzibicionist! Sje am se predstave koju su prikazivali u San Andrsu, a u kojoj si odbila glumiti jer ti nisu htjeli dati glavnu ulogu. Sje a li se, Santi? Plakala je cijeli tjedan i tvrdila kako je bolja od svih! - Da, sje am se. - Uvijek je bilo po njezinom, a jadan Paco nikad joj nije znao re i ne! - Ni djed Sofia je plaho nadodala i nasmijala se. Znali smo se urotiti protiv majke i to bi je izlu ivalo. - A tvoj djed, kako li je tek on bio neobi an ovjek! - Zna , jo mi uvijek nedostaje. Nedostaje mi njegova duhovitost odvratila je Sofia sjetno. Nikad ne u zaboraviti kad su ga zadr ali na intenzivnoj u Buenos Airesu, jer je pokupio neku zaraznu bolest. Sam Bog zna o emu je bila rije . ak su i lije nici bili u nedoumici. Mislim da je u pitanju bila neka vrsta amebe. Sje a li se, Chiquita? Chiquita se namr tila i odmahnula glavom. Ne ba . - Bilo mu je re eno da ne smije napustiti prostoriju. No, u jednom trenutku po elio je oti i u kupaonicu. Dvaput je pozvonio, ali kako mu nitko nije odgovorio, napustio je sobu i pre etao se cijelim katom sve dok nije prona ao ba?os. Na povratku je primijetio upozorenje na vratima. Nitko, ni pod kojim uvjetima, nije smio u i bez nadzora u prostoriju, jer se unutra nalazi pacijent sa zaraznom bole u. Stoga je zaklju io da ni njemu nije dopu teno u i, jer bi time prekr io pravila. Znate li to je u inio? Nastavio se vucarati po odjelima i uspio zaraziti svakog s kim je do ao u dodir, sve dok na posljetku nije nai ao na sestru koja ga je otpratila natrag u sobu. Navodno je uzrokovao blagu paniku i nekako naga am da je to u inio namjerno. No, nakon toga su mu odgovorili svaki put kad bi pozvonio. - Zacijelo su proslavili njegov odlazak odvratio je Santi odmahuju i glavom. Sje am se kad si se jednom posvadila s Annom, spakirala torbe i do la do nas izjavljuju i da eli da te mama usvoji. Sje a se? Nasmijao se. Vino mu je otupjelo osjetila i opustilo mi i e, koji su mu se uko ili od silne napetosti. - Ne elim se prisje ati toga! Ah, kakve li sramote! - Nije uop e bilo sramotno. Santi i Maria bili su odu evljeni i

gorljivo se zalagali za ideju odvratila je Chiquita. - A to su moji roditelji rekli na to? Nikad to nije uspjela saznati. - Pa... samo da se prisjetim... Chiquita je uzdahnula. Tvoj otac da... Paco je svratio kako bi te pokupio. Sje am se da ti je rekao kako postoje lijepa siroti ta u koja mo e oti i ako vi e ne eli ivjeti kod ku e. Pojasnio ti je da si previ e problemati na i da te ne namjerava prodati ikome u obitelji. - Zaista? zahihotala je Sofia. - Oduvijek si bila te ka i doista mi je drago da si se kona no skrasila odvratila je Chiquita nje nim glasom. Claudila je utjela i slu ala ih. - Igrala je polo s de kima nadodala je Chiquita i zakimala glavom. - Dios, koliko je vremena pro lo otad! Ne znam bih li sad znala kako igrati! - Jesi li igrala dobro poput njih? upitala je Claudia poku avaju i se uklju iti u razgovor. - Ne poput Santija, ali definitivno jednako dobro kao Agustin odvratila je. eljela sam biti poput njih jer mi se oduvijek inilo da se bolje zabavljaju od nas cura prisjetila se. - Moglo bi se re i da si u neku ruku bila po asni de ko, zar ne, Chofi? odvratio je Santi s osmijehom. Nije znala to odgovoriti. Bilo je to prvi put da joj se obratio nadimkom. Chiquita se pretvarala da ni ta nije primijetila, ali Sofia je primijetila da ih je zabrinuto pogledala. Naravno, Claudia je ostala pribrana i nastavila pijuckati vino kao da se ni ta nije dogodilo. - Predstavljala si prijetnju. Tako sam sretna to si se skrasila i prona la dobrog supruga! Znala sam da e se to dogoditi. Chiquita se nervozno ubacila poku avaju i odagnati neugodnu ti inu. Claudia je bacila pogled na sat. Santi, trebali bismo djeci po eljeti laku no . - Sad? - Da. Bit e razo arani ako se ne pojavi . - Vrijeme je i da se ja vratim ku i. Umorna sam. Sutra emo se vidjeti ubacila se Sofia ustaju i. Santi je nije poljubio pri odlasku. Uputio joj je udan pogled i napustio prostoriju u pratnji supruge. Chiquita joj je otisnula nje an

poljubac na obraz i rekla: - Razgovaraj s Annom, Sofia. - Kako to misli ? - Samo porazgovarajte. Nije joj bilo lako. Nikome od tvojih nije bilo lako. Trideset deveto poglavlje Vra aju i se ku i zapitala se koliko je puta pro la tim putem. Neko je to bio njezin dom. Miris eukaliptusa osje ao se u vla nom zraku i ula je konje kako frk u u poljima. Odasvud je dopirala ritmi na pjesma zrikavaca, koja ju je oduvijek podsje ala na Argentinu. Bila je njezino tipi no obilje je upravo kao i ombu, i sastavni dio campa. Udisala je mirise pampe lebde i na sje anjima i gorko-slatkim odjecima djetinjstva. Kad je stigla ku i, nostalgija ju je po ela gu iti. eljela je neko vrijeme biti nasamo i porazmisliti o svemu. O ekivala je da se Santa Catalina promijenila i ostala je okirana shvativ i da je ostala ista. Nije se vratila poput djeteta, ve poput zrele ene donose i sa sobom iskustva iz druge zemlje i drugog ivota. Osvrnula se oko sebe. Santa Catalina je ostala zarobljena u vremenu i vanjski svijet nije ju uspio izmijeniti. Od etala se do bazena i obi la ga, a sje anja su nastavila neumorno izvirati. Sve to bi ugledala odvuklo bi je u pro lost. Igrali te za tenis gdje su ona i Santi tako esto igrali naziralo se kroz tamu i u inilo joj se da u povjetarcu mo e prepoznati njihove sablasne glasove i smijeh. Spustila se do vode i prisjetila Davida, njegova voljena lica, blijedoplavih o iju i ravnog aristokratskog nosa, koje je tako esto ljubila. Da, voli ga, ali ne na isti na in kao Santija. Znala je da njezini osje aji nisu ispravni. Znala je da ne bi trebala eznuti za zagrljajem, usnama i dodirima drugog mu karca, ali to joj je initi? Nije ga prestala voljeti. Imala je osje aj da joj se zalijepio za du u i po ela se gu iti od silne e nje. Pro le su dvadeset tri godine, a rana jo uvijek nije zacijelila. Bilo je mra no kad je do la do ku e. Primirila se i pro etala duboko udi u i. Nije li se pridr ala svih mudrosti kojima ju je podu io djed O'Dwyer, kad god bi je bra a znala zadirkivati i razbijesniti? U la je u kuhinju gdje ju je Soledad do ekala s pjenom dulce de leche. Sjela je na uobi ajeno mjesto za kuhinjski stol, a Soledad je nastavila kuhati i porazgovarale su poput prijateljica.

Sofia si je odlu ila ne im zaokupiti misli, a Soledad je bila savr eno rje enje. - Se?orita Sofia, kako ste mogli odlu iti ne vratiti se? ak mi se niste ni javili! Za to? Zar ste mislili da mi ne ete nedostajati? Zar ste mislili da ne u mariti? Stra no ste me povrijedili. Mislila sam da ste me odbacili i da vam vi e nije stalo do mene, a toliko sam toga u inila za vas! Ali nisam bijesnila. Godinama sam plakala i plakala. Ni sad se ne ljutim. Za to bih? Presretna sam to vas opet vidim ovdje! rekla joj je skrivaju i lice u pari koja se izdizala iz kotla sa zapallo juhom. Sofiji je bilo ao. Znala je da je Soledad voli poput k eri, a gotovo je se nijednom nije sjetila. - Oh, Soledad, nisam te zaboravila! Jednostavno je bilo nemogu e vratiti se i zapo ela sam nov ivot u Engleskoj. - Se?or Paco i Se?ora Anna su se promijenili nakon to ste oti li. Nemojte me pitati to se dogodilo. Ne elim zabadati nos u tu e stvari, ali njihov odnos vi e nije bio isti. Oti li ste i njihova je veza pukla. Sve se promijenilo. Zavladala je mu na atmosfera. eznula sam za va im povratkom, a nijednom mi se niste javili, niti mi poslali pismo! Nada! - ao mi je. Znam da je to bilo bezobzirno, Soledad, ali bit u iskrena i priznati ti da mi je bilo prebolno prisje ati se Santa Cataline. Svi ste mi strahovito nedostajali, ali nisam vam se mogla javiti. Znam da sam to trebala u initi, ali tad mi se inilo lak im zaboraviti. - Kako ste mogli zaboraviti na svoje korijene? Kako? odvratila je starica odmahuju i sjedokosom glavom. - Nalazila sam se na drugoj strani svijeta. Argentina je bila daleko i jednostavno sam nastavila ivjeti kako sam najbolje znala i umijela. Na alost, prekasno sam je napustila. - Tvrdoglavi ste poput djeda! - Ali sad sam ovdje odvratila je poku avaju i je utje iti. - Da, ali ne ete ostati. Ovdje vas vi e ni ta ne eka. Se?or Santiago je o enjen. Poznajem vas i znam da ne ete ostati! - I ja sam udata, Soledad. Imam supruga i obitelj. Moram im se vratiti. - Ali va em srcu je ovdje mjesto upozorila ju je Soledad. Znam vas, Se?orita. Nemojte zaboraviti tko vas je odgojio! - Kakva je Claudia?

- Ne volim lo e govoriti o ljudima, a ponajmanje o va oj obitelji. Va sam najve i obo avatelj i da vam nisam vjerna, ve bih vas odavno napustila. Ali s obzirom da ste vi u pitanju, re i u vam to mislim. Se?ora Claudia nije dio obitelji i mislim da je Santi ne voli. Mislim da je volio samo jednu osobu. Ne elim znati pojedinosti, jer ne elim zabadati nos tamo gdje mi nije mjesto. No, nakon va eg odlaska vucarao se Santa Catalinom poput duha. La Vieja Bruja rekla je da mu je aura mutna i po eljela ga je vidjeti kako bi mu pomogla da se sredi, ali nikad nije pokazao zanimanje za njezin tajanstveni svijet. Nakon zastra uju e afere sa Se?orom Fernandom, po eo je vikendom dovoditi Se?oru Claudiju i osmijeh mu se vratio na lice. Mislila sam da to nikad vi e ne u do ivjeti. A onda ju je jednog dana o enio. Da se nije pojavila, zacijelo bi odustao i digao ruke od ivota. Ipak... ne vjerujem da je voli. Promatram ih i gotovo sam uvjerena u to. Naravno, njihov me se odnos uop e ne ti e. O igledno je po tuje, jer mu je rodila djecu, ali nije mu srodna du a. La Vieja Bruja ka e da ovjek ima samo jednu srodnu du u. Sofia ju je slu ala kako brblja ude i sve vi e osloboditi ga tuge. Bilo joj je drago to Soledad tako mnogo zna. Zacijelo su u pitanju bila naga anja, koja je na ula od slu avki i gauchosa. Rafael i njegova supruga Jasmina pridru ili su se Sofiji i njezinim roditeljima za ve erom. Sofia je bila zahvalna za njihovo dru tvo. Jasmina je bila topla i senzualna, a njezino bujno tijelo isijavalo je plodno u, koja je nedostajala hladnoj Claudiji. Odgovarala joj je njezina zdrava duhovitost. Ponijela je sa sobom dvomjese nu k i zamotav i je u al i dojila je diskretno za stolom. Bilo je o igledno da Anna to ne odobrava, ali se svojski trudila prikriti nezadovoljstvo. Jasmina je dobro poznavala punicu, ali je ujedno bila dovoljno inteligentna da ne obra a pa nju. - Rafa ka e da je petero dosta, ali ja dolazim iz trinaestero lane obitelji. Imagi ate! Pogledala ga je i uputila mu osmijeh, a njezine blijedozelene o i zlo esto su zaiskrile pod svjetlom svije a. - Doista, mi amor, jednostavno je neprakti no imati trinaestero djece! Treba to sve i kolovati odvratio je Rafael uzvra aju i joj topao osmijeh. - Vidjet emo. Ne vidim razloga da sad stanem nasmijala se i na trenutak rastvorila ko ulju kako bi provjerila je li se dijete

nahranilo. Kad su ovako maleni, jednostavno ih obo avam! No, im mrvicu ostare, jednostavno vas odbace! - Ne sla em se odvratio je Paco spu taju i svoju veliku i grubu ruku na Sofijinu. Vjerujem da e se djeca uvijek vratiti u topao obiteljski dom. - I ti ima djecu, zar ne, Sofia? - Da, imam dvije k eri odgovorila je ne poku avaju i se osloboditi o eve ruke. Prvi put u ivotu svjesno se prepustila njezinu dodiru. - Qu pena to ih nisi dovela sa sobom! Clari i Eleni bilo bi izuzetno drago da su dobile priliku upoznati ih. Gotovo su vr njakinje, zar ne, mi amor? A ja bih bila odu evljena jer bi mogle vje bati engleski. - Trebale bi vi e vje bati sa mnom, Jasmina ubacila se Anna. - Da, ali zna kakva su djeca, ne mo e ih se prisiliti da rade ne to to ne ele. - Mo da bi trebala biti malo stro a odvratila je Anna. Djeca ne znaju to je najbolje za njih. - Oh, ne, ne bih ih eljela rasrditi. Nakon kole dolaze ku i, a kod ku e se vrijeme provodi u igri! Sofia je shvatila da majka ne e ovaj put pobijediti i divila se Jasmini kako joj se suprotstavlja. Iza maske ljubaznosti skrivala se nepopustljivost. Soledad bi svako malo iza la na terasu kako bi poslu ila hranu, odnijela tanjure, donijela senf, napunila bokal s vodom, a dvaput je ak provirila pod izgovorom da je ula Se?oru Annu kako je poziva zvoncem. Svaki put kad bi se pojavila, nasmije ila bi se od uha do uha i Sofia se ubrzo vi e nije mogla suzdr avati prikrivaju i smijeh ubrusom. O igledno je bila radoznala i eljela se uvjeriti kako se sla e s roditeljima kako bi poslije mogla o tome raspraviti s drugim slu avkama. U jedanaest sati Jasmina se od etala ku i s k erkom izgubiv i se u parku poput an ela. Paco i Rafael ostali su sjediti i avrljati okru eni muhama i no nim leptirima koji su se skupljali oko fenjera. Anna je odlu ila oti i na spavanje, a kad ju je Paco poku ao pridobiti da ostane, odvratila je da je prestara i preumorna. Sofiji je zapravo bilo drago to ne namjerava ostati, jer vi e nije znala o emu razgovarati. Previ e joj je zamjerala to je u inila i razgovor o

pro losti nije dolazio u obzir, a iz zlobe je odbijala izvijestiti je o ivotu u Engleskoj. I im je nestala, osjetila je strahovito olak anje i uhvatila se kako zapo inje razgovor s bratom i ocem kao u dobra, stara vremena. U njihovom dru tvu sa zadovoljstvom je izvla ila sje anja na povr inu i u jedanaest i trideset kona no se odvukla do svoje sobe. Zbog vremenske razlike idu eg se dana rano probudial. Prespavala je no ne usnuv i ni ta, ak ni Santija. No, bilo joj je to potrebno, jer su je i put i emocije silno iscrpili. Ipak, im se probudila, spopao ju je nemir. Uvukla se u kuhinju. Bijela svjetlost zore osvijetljavala je stol i poplo eni pod. Podsjetilo ju je to na dane kad je znala zgrabiti ne to iz dobro opskrbljenog hladnjaka i odjuriti kako bi vje bala polo s Joseom. Rafael joj je rekao da je Jose umro deset godina ranije. Nisu se uspjeli oprostiti i bez njega Santa Catalina je bila poput osmijeha koji otkriva krnje zubalo. Uzela je jabuku i utisnula prst u dulce de leche. Ni ta nije imalo tako dobar okus kao Soledadino dulce de leche. Spravljala ga je od mlijeka i e era koje bi prokuhala na pe i i koliko god ga se Sofia trudila pripremiti k erima, nikad ne bi imao isti okus. Stavila je jednu li icu na jabuku i izvukla se kroz dnevnu sobu na terasu, koja je bila tiha i sablasna skrivaju i se u sjeni visokih stabala i i ekuju i da sunce izroni kako bi je razotkrilo. Zagrizla je jabuku i prepoznala slatki okus karamele. Bacila je pogled prema ranojutarnjoj sumaglici, koja se zadr ala iznad udaljenih ravnica i iznenada osjetila strahovit poriv da odja e prema njoj. Krenula je kroz park prema puestu, hrpici staja u kojima se Jose oduvijek brinuo za konje. Pablo ju je pozdravio ugledav i je kako mu prilazi. Obrisao je ruke prljavom krpom i nasmije io joj se ukazuju i iskrivljene, crne zube. Stisnula mu je ruku i izrazila su ut. Tu no je kimnuo glavom i srame ljivo se zahvalio. Otac vas je volio, Se?ora Sofia odvratio je s osmijehom. Primijetila je da joj se obra a kao gospo i i shvatila da o igledno vi e nisu u prisnim odnosima kao u doba dok su zajedno vje bali polo. - Strahovito sam ga voljela i druk ije je sad kad ga nema priznala je osvr u i se i primje uju i nepoznata, tamnoputa lica kako je gledaju kroz prozore. - elite li da vam osedlam konja, Se?ora Sofia?

- Ne elim igrati polo, samo bih malo projahala. Da osjetim vjetar u kosi. Toliko je vremena pro lo! - Javier! - Mla i mu karac odmah je izjurio iz ku e u bombachas, a nov i i na remenu zabljesnuli su mu na blijedoj svjetlosti. Una yegua para Se?ora Sofia, ya. Kad se Javier uputio prema tamnoj kobili, Pablo mu je doviknuo: - Ne Azteca, Javier. La Pura! Najbolje za Se?oru Sofiju! La Pura je najbolja rekao je i ponovno se nasmije io. Javier je doveo svijetlog ri ana i Sofia mu je podragala bar unastu nju ku dok ga je osedlavao. im se popela, zahvalila mu se i odgalopirala u polje. Nevjerojatnog li osje aja! Plu a su joj se ispunila zrakom osloba aju i joj grudi i grlo nakupljenog pritiska. Osje ala je kako joj se tijelo opu ta. Bacila je pogled prema Chiquitinoj ku i i pomislila kako Santi spava sa suprugom. Tek joj je poslije rekao da je u tom trenutku stajao do prozora i promatrao je kako ja i preko ravnice pitaju i se kako e prebroditi dan. Sve se izmijenilo s njezinim dolaskom. Nije ga vidjela cijeli dan. Kad je stigla u ku u kako bi posjetila Mariju, oti ao je s djecom u grad i vratio se tek nakon to se pokupila. Svaki put kad bi ula auto kako prolazi pra njavom cestom, pomislila bi da je to on. Poku ala je ne obra ati pa nju, ali bojala se da e vrijeme proletjeti i da e se uskoro morati vratiti u Englesku, a o ajni ki ga je eljela vidjeti nasamo. eljela je porazgovarati o pro losti. O njihovoj pro losti. eljela je zauvijek sahraniti duhove. etrdeseto poglavlje Chiquita ju je zamolila da ostane na ve eri. Iako Maria nije bila u stanju pridru iti im se za stolom, eljela je da joj Sofia bude blizu. Ne elim propustiti ni sekundu. Uskoro e oti i i tko zna kad u te opet vidjeti rekla joj je. S obzirom da je prethodnog dana ve erala sa svojima, znala je da joj ne e to zamjeriti. Ve erali su vani, okru eni zrikavcima i psima lutalicama. Eduardovo lice bilo je blijedo pod sablasnom svjetlo u svije a. Gotovo uop e nije prozborio. Skrivao se iza finih, okruglih a a, a tuga mu se urezala u bore oko o iju, koju ak ni nao ale vi e nisu mogle zamaskirati. Santi i Sofia prisje ali su se pro lih vremena s Chiquitom i Miguelom, a Claudia ih je pratila s nesigurnim smije kom, koji nije pristajao njezinu dostojanstvenom izrazu.

O igledno nije eljela djelovati ni isuvi e radoznalo, ni nepristojno. Uzdr ano je sjedila nabadaju i vilju kom tjesteninu i povremeno si tapkaju i bijelim ubrusom kutove usana. Sofia se rijetko koristila ubrusom. Anna ju je uvijek poku avala potaknuti da se ophodi poput dame, ali djed O'Dwyer ju je branio govore i: Za to je tako va no koristiti se ubrusom, Anna Melody? Ja se osobno vi e koristim rukavom. Bar uvijek znam gdje ga mogu prona i. Prisjetila se kako se alio da ubrusi ve inu ivota provode padaju i ljudima s koljena. Bacila je pogled u krilo. Doista je bio u pravu! Pao joj je pod stol i kad se sagnula kako bi ga podigla, Panchito, koji joj je sjedio s desna, nacerio se i podigao ga stopalom. Chiquita i Miguel bili su izuzetno ponosni na njega. Bio je visok i zgodan, i posjedovao Santijev arm. Kad bi se smije io, bore bi mu se ukazale oko usana i strahovito bi nalikovao starijem bratu. Bio je savr eno dijete. Promatraju i majku kako se doslovce su i nakon Santijeve skandalozne afere i Fernandova iznenadnog odlaska u Urugvaj, u inio je sve to je bilo u njegovoj mo i kako bi je usre io. Bio je izuzetno blizak s Chiquitom. Zapravo su sva trojica bili bliski s njom. Znali su da su joj va niji od bilo ega drugog. Bila je luda za njima i dopustila da njihovi ivote doslovce oblikuju njezin ivot. Drugim rije ima, ivjela je samo za njih. Panchito je fantasti no igrao polo i premda nisu smatrali da bi se trebao profesionalno baviti njime, dopustili su mu da to u ini. Nisu mu mogli osporiti karijeru kao to mu nisu mogli osporiti talent. Chiquita je bila previ e zaokupirana njegovim ivotom. Bilo joj je te ko gledati ga kako odrasta i dok ga je ve ina rodbine po ela zvati Pancho, njoj je jo uvijek bio Panchito (maleni Pancho). Jo uvijek je u njemu mogla prepoznati malenog dje a i a i gr evito se dr ala sje anja. Da je popustila stisak, uo ila bi da se pani no dr ala tek zraka. Njezin Panchito ve je odavno izletio iz gnijezda. Sofia je saznala od Soledad da Panchito poskrive ki odr ava vezu s Marijom, Encarnacioninom k erkom (nazvanoj po Mariji Solanas), koja ne samo da je udana, ve ima i k i, iji bi otac mogao biti gotovo bilo tko u pueblu. Tako fin mladi ne eli oti i u bordel, a ovako ima priliku u ivati u enama rekla je u njegovu obranu. Sofia je pogledala mladog Pancha i zaklju ila kako zacijelo u iva u enama jo otkad je otkrio emu slu i penis.

Razgovor sa Santijem bio je ispunjen neugodnom tenzijom. Nitko nije mogao pogoditi to ih mu i u grudima i koliko im je te ko glumiti da gaje tek tople osje aje proiza le iz dugog prijateljstva. Smijali su se iako bi oboje najradije zaplakali. Govorili su mirnim tonom iako bi najradije povikali: Kako ti je? Na posljetku se Sofia odlu ila vratiti ku i i izljubila se s ro acima. Claudia je ostala uko eno stajati ispred velikih vrata koja su vodila na terasu ude i se povu i u ku u sa suprugom. Vidimo se sutra, Sofia rekla joj je s osmijehom na licu, ali o i su joj jo uvijek bile hladne. Kad se Sofia trebala oprostiti od Santija, osjetila je kako joj gura papiri u ruku. eznutljivo ju je pogledao i poljubio na obraz, ali Claudia to nije primijetila, jer joj je bio okrenut le ima. Stajala je i ekala. Sofia je iza la u no nasloniv i ruku na prsa i gr evito sti u i papiri . udjela je da ga to prije pro ita, ali kad je uo ila koliko je zgu van, shvatila je da je u pitanju poruka koju mu je poslala dvadeset tri godine ranije. Borila se s emocijama rastvaraju i je i ponovno i itavaju i svoje rije i: Na imo se pod ombu stablom u pono . I ponovno se prepustila aljenju. Zadr ala je poruku na grudima i nastavila hodati. Nije mogla sjesti kako bi do la k sebi. Bila je previ e uzbu ena. Santijevi se osje aji nisu izmijenili! Sa uvao je njezinu poruku i dostavio je jednako urno i tajnovito kako je ona u inila one zastra uju e no i. Jo je uvijek eli! eli je koliko i ona njega! Znala je da nije ispravno gajiti takve osje aje, ali nije si mogla pomo i. Nije se vi e mogla suzdr avati. I srce ju je zaboljelo od pomisli to se moglo zbiti, a nije. *** Ponovno se osje ala poput djeteta. Ponovno je imala osje aj da kr i pravila. Dok je e ljala i plela kosu sjede i za starim toaletnim stoli em, u inilo joj se da joj je ponovno osamnaest. Tisu ama je milja daleko i ponovno pro ivljava ivot toliko druk iji od onog u Engleskoj. U inilo joj se da gotovo ivi u fantaziji u kojoj njezinoj obitelji nije mjesto. Nije marila ni za koga do Santija i nije osje ala krivnju. Dio je nje i pripada joj. ekala ga je dvadeset tri godine. Ba kad se spremala napustiti prostoriju, iznenada se za ulo nesigurno kucanje na vratima. Pogledala je na sat. etvrt do pono i.

- Da rekla je nervozno i vrata su se polako rastvorila. Tata? Paco je neodlu no zastao na pragu. Nije ga eljela pozvati unutra jer je znala da treba to prije krenuti. itavu je vje nost i ekivala sastanak sa Santijem i nije mogla podnijeti pomisao da e zakasniti. - Htio sam samo provjeriti jesi li dobro rekao je i o ima preletio po sobi. Primijetila je da je nervozan i da je izbjegava pogledati. - Dobro sam, tata. - Zna , mama i ja smo presretni to si kod ku e. Ovdje ti je mjesto nastavio je nesigurnim tonom. Bilo je o igledno da oklijeva. Djelovao je nevjerojatno krhko. - Dio mene zauvijek je ostao ovdje odgovorila je i odmah po alila prazninu koja je vladala me u njima. ivot mo e tako lako izmijeniti ljude! Pri la mu je i zagrlila ga bacaju i pogled na sat. Neko davno ni ta je ne bi moglo odvu i od njegove ljubavi. - Odi u krevet i naspavaj se! Imamo vi e no dovoljno vremena za razgovor. Umorna sam. Naporan dan. Sutra emo porazgovarati nje no mu je rekla i ispratila ga. - Bueno, Sofia, laku no pro aptao je s osjetnim razo aranjem. Do ao joj je priznati ne to to mu ve odavno mu i savjest, ali jo e morati pri ekati. Nevoljko je napustio prostoriju i gledaju i ga kako nestaje niz hodnik, na obrazu je iznenada osjetila suzu. Suzu koja mu je skliznula s obraza kad ju je poljubio. Nije joj bila potrebna baterija. Mjesec je bio fosforescentan i bacao srebrne sjene preko trave i polja. Jurila je jo uvijek ne vjeruju i to se doga a. Sjetila se potom mra ne i zlosretne no i kad je istim putem tr ala na posljednji sastanak. Iz daljine je dopro lave pasa i pla djeteta i tek kad je ugledala siluetu stabla kako se izdi e u blje tavo-modro nebo, osjetila je kako je hvata strah. Kako se sve vi e pribli avala, trk joj se usporio u ubrzani hod. No, jo ga uvijek nije mogla vidjeti. O ekivala je ugledati bljesak baterije kako poskakuje kao posljednji put. To joj se zauvijek urezalo u sje anje. No, ovaj put mu nije bila potrebna baterija. Bilo je toliko svijetlo da je bez ikakva problema mogla vidjeti kazaljke na satu. I tad je shvatila da kasni! Zar je odlu io ne sa ekati je? Zadrhtala je i osjetila kako joj se grlo ste e od nestrpljenja. Iznenada je iza drveta izronila crna sjena. Zastala je i zagledali su se jedno u

drugo. No, unato mjese ini nije ga uspjela jasno vidjeti i naga ala je da on ini isto. A onda su se prepustili instinktivnoj reakciji i bacili jedno drugom u zagrljaj diraju i se, udi u i jedno drugo i jecaju i. Sofia je znala da ni ta drugo ne bi moglo bolje pojasniti minule godine e nje i aljenja, i u tom je trenutku osjetila da se uistinu vratila ku i. Nije znala koliko je sati kad su na posljetku legli na travu, ali nije marila. Bili su sretni i uzbu eni. Njegova se ruka poigravala pramenovima kose koji su joj se izvukli iz pletenice, a ona je zarila lice u njegova prsa i udisala njegov miris. Njegov topao dah i o tra brada dirali su joj elo i u ivala je svim ulima. Ni ta drugo nije joj bilo va no u tom trenutku. Ni ta drugo nije postojalo. Samo Santi. - Reci mi, Chofi, to se dogodilo kad si oti la? - Dios... ne znam otkud po eti! - Toliko sam se puta zapitao to sam mogao u initi. - Nemoj, Santi! Nemoj se mu iti! Ja sam poludjela pitaju i se to i jo uvijek ne znam odgovor odgovorila je uspravljaju i se na laktove i spu taju i mu prst na usnice. Uhvatio joj je ruku i poljubio je. - Za to su te morali odagnati? Mogli su te otposlati u internat, bilo to drugo, ali poslati te u vicarsku bio je doista drasti an korak. Nisam znao gdje te prona i. Zagledala mu se u tjeskobno lice i izmu ene zelene o i koje su je promatrale u potrazi za odgovorom. Djelovao je ranjivo poput djeteta i cijelim je srcem suosje ala s njim. - Odagnali su me, Santi, jer sam bila trudna odgovorila je tihim, drhtavim glasom. Pogledao ju je s nevjericom. Sje a se kad sam bila bolesna? Pozvali su doktora Higginsa. Mama je poludjela. Tata je reagirao tolerantnije, ali je ipak bio bijesan. Odlu ili su da ne smijem zadr ati dijete smatraju i na u vezu neprili nom. Nisu je namjeravali odobriti. Naravno, mama se zabrinula da u osramotiti obitelj, a to je bilo va nije od bilo ega drugog. Vjerojatno je pomislila kako se sam avo uvukao u mene. Nikad ne u zaboraviti kako je reagirala. - Uspori, Chofi... ne razumijem. to si rekla? - Dragi Santi, bila sam trudna. - Sa mnom...? promucao je poku avaju i shvatiti njezine rije i. Potom se uspravio i dlanom protrljao elo.

- Da tu no mu je odgovorila i uvukla mu se u zagrljaj. - Oh, Chofi, za to mi nisi rekla? - Prisilili su me da obe am kako ne u nikome re i. Poslali su me u enevu na poba aj, jer nisu eljeli da itko sazna. Bojala sam ti se priznati istinu kako ne bi zatra io po i sa mnom, s obzirom da si bio otac djeteta. Nisam eljela da se suo i s njima. Ne znam... Bojala sam se. Bojala sam se suprotstaviti im se. Da si samo vidio kako su reagirali! Nisam ih mogla prepoznati. Odlu ila sam ti sve priznati u pismu im stignem u vicarsku, jer sam znala da mi onda vi e ne e mo i ni ta u initi. No, nije mu mogla priznati da je rodila dijete i dala ga na usvojenje. Toga se previ e sramila. Kako bi mu mogla pojasniti da je po alila to ga se odrekla im se osvijestila onog tmurnog, zimskog jutra u Londonu? Bi li joj povjerovao kad bi mu priznala da ga se svakog dana prisjeti i zapita gdje se nalazi i to radi? Kako mu to mo e re i, a da pritom ne ispadne bezobzirna ili okrutna? Znala je da je takvu ne pamti, i stoga ga je ostavila u uvjerenju da je izvr ila poba aj. Potisnula je bol i zatajila istinu. - Maria... - Bilo je to tako davno tiho se ubacila osje aju i da je krivo kritizirati ro akinju sad kad je na samrti. Zagrlio ju je. injenica da je nosila njegovo dijete nepovratno ih je zbli ila. Znala je da razmi lja to se sve moglo dogoditi da su ostali u kontaktu. I znala je koliko mu je ao. - Jesi li se zato odlu ila ne vratiti? Zato to si izgubila dijete? - Ne. Nisam se vratila, jer sam vjerovala da me ne eli . Pomislila sam da si nastavio ivjeti i prona ao nekog drugog. Nisam eljela ivjeti u Argentini bez tebe. Ponos mi je prije io povratak. A mo da sam jednostavno predugo ekala. - Zar mi nisi vjerovala? - eljela sam ti vjerovati, ali nakon nekog vremena izgubila sam nadu. Bio si tako daleko i nisam znala to misli . ekala sam te godinama! - Oh, Chofi, trebala si se vratiti! Da si se vratila, uvjerila bi se da sam umirao bez tebe! Bio sam izgubljen. Ni ta vi e nije bilo isto. Osje ao sam se beskorisno i nisam znao gdje te prona i. Da sam znao gdje si, javio bih ti se! - Sad to znam. Nije mi palo na pamet da bi Maria mogla

uni titi moja pisma. - Znam. Nisam ih primio i zato ti se nisam mogao javiti. Nisam znao gdje se nalazi . A kad mi je priznala to je u inila, bilo je prekasno. Znam da je vjerovala kako ispravno postupa. Godinama je ve izjeda gri nja savjesti i zato ti se i prestala javljati. Nije se mogla prisiliti priznati ti istinu, niti se suo iti s tobom. Nasmije io se s gor inom. Ne mogu vjerovati da su nas dotukli nadodao je promuklim glasom i odmahuju i glavom. Na posljetku sam digao ruke. Morao sam to u initi, ili bih poludio. Pomislio sam da si prona la nekog drugog. Za to se ina e ne bi vratila ku i? A onda se pojavila Claudia i bio sam prisiljen suo iti se s odlukom pro ivjeti ivot s njom ili i ekuju i tebe. Odlu io sam se za nju. - Jesi li... sretan? - Sre a je relativan pojam. Mislio sam da sam sretan sve do ju er kad si se pojavila u bolnici. - Santi, tako mi je ao. - Ali sad sam sretan, Sofia. - Jesi li siguran? - I te kako! Uhvatio joj je lice i poljubio elo. Strahovito me boli kad se sjetim koliko si propatila. Ispri aj mi to se dogodilo! Moramo nadoknaditi izgubljene godine. elim podijeliti svaku minutu s tobom i saznati sve, kako bih imao osje aj da se nikad nismo rastali! - Ispri at u ti. Sve u ti ispri ati. - eli li oti i na spavanje? - Kad bismo bar mogli provesti cijelu no zajedno! - Znam, ali sad si tu. Bezbrojne sam no i sanjao o tvom povratku! - Jesi li sanjao da e biti ovako? - Ne, zami ljao sam da u biti bijesan. Ali kad sam te ugledao, u inilo mi se da smo se rastali tek ju er. Uop e se nisi izmijenila. Ni mrvicu! Nje no ju je pogledao i osjetila je kako joj se o i pune suzama. - Volim ovo staro stablo rekla je okre u i lice kako bi prikrila osje aje. Gledalo nas je kako odrastamo. Posvjedo ilo je na oj boli, ljubavi i strasti. Nitko nas ne poznaje bolje od njega! Duboko je uzdahnuo i zagrlio je. Ne dopu tam djeci da do u ovamo.

- Znam. Santiguito mi je rekao. - Mu io me glup osje aj da me je iznevjerilo i nisam elio da mi i djeca ive u svijetu fantazija, magije i elja poput nas. vrsto ga je zagrlila. - Znam, ali meni je ono oduvijek zna ilo mnogo vi e od toga! Bilo je to na e skrovito mjesto, na e malo kraljevstvo! I zauvijek e mi simbolizirati idili no djetinjstvo. U sr i je svih mojih sje anja. Osim toga, nije li nam ponovno poslu ilo? Oboje su se nasmijali. Glupo sam se ponio, zar ne? - Nisi, ali ne vjerujem da e se ne to dogoditi ako im dopusti da do u. Sje a se kako smo se voljeli penjati? - Da. Tad si jo bila poprili no spretna. - Tad? I danas bih se mogla popeti za nekoliko pesosa! I odmah su se bacili na noge i stali penjati, a kad su dostigli vrh, ugledali su zoru kako se pomalja na horizontu. Krvavo-crvene zrake probijale su mrak rastapaju i ga u zlato. etrdeset prvo poglavlje Subota, 8. studeni 1997. Sofiju je oko podneva probudio zborni pjev chingolosa i na trenutak joj se u inilo da su minule dvadeset tri godine bile tek dugi san. Miris pampe i eukaliptusa zalijepio joj se za nosnice i uvukao zajedno sa sparnim zrakom. Prepustila mu se s u itkom i ostala le ati. Odlu ila se vratiti u djetinjstvo i povinovati arima prisje anja. Bojala se suo iti s pro lo u vjeruju i da e je udnja progutati ako se prepusti nostalgiji, ali sad joj se taj strah inio besmislenim. Le ala je gotovo kao u transu i dopustila da je zapljusnu neuhvatljive slike prvih poglavlja njezina ivota. Stranice su se prelistavale brzo jedna za drugom onemogu avaju i joj da ih detaljnije prou i. Predugo ih je zadr avala i sad su je jednostavno zasipale. Odlu ila ih je o ivjeti kako bi si ugodila. Nije eljela ustati. Srce joj je udjelo za pro lo u i po eljela je da je Jose eka u konju nici s kobilom i tacom. Kad je otvorila o i, prvo to je ugledala bio je kov eg. A onda je osjetila Santijev miris na ko i, usnicama i rukama. Ponovno je legla i prekrila njima lice polako ga udi u i i u ivaju i u svakoj sekundi. Vratila se i jo je uvijek voli! No, onda se iznenada prisjetila Marije i naglo povratila u stvarnost. Doru ak je ve odavno pro ao, i nije joj sinulo da joj otac mo da sjedi na terasi i i ekuje. Soledad joj je to tek poslije rekla.

Bilo joj je ao to ju je ekao, ali gri nja savjesti napustila ju je za nekoliko sekundi. Nije mogla razmi ljati ni o kome drugom do Santiju i odlu no se uputila prema Chiquitinoj ku i. Mimoi la je Annu koja je itala na suncu skrivaju i se ispod velikog e ira. Kako se neprimjetno mijenjaju ljudske navike! Podigla je pogled i nasmije ila joj se. Sofia joj je poku ala uzvratiti osmijeh i mahnula. Nije joj trebala poja njavati kamo ide. Sve se ponovno vratilo u kolote inu. Straussova kompozicija doprla je do nje prije no to je stigla do Chiquitine ku e. Glazba ju je ispunila rado u i gotovo je zaskakutala na blje tavom suncu. Maria je sjedila na terasi pod prekriva em, a glava joj je bila diskretno zaklonjena malenim, cvjetnim e iri em. Sofia je primijetila da joj se u obraze kona no povratilo ne to rumenila i da joj o i sjaje od sre e. Ispru ila je ruku kad ju je ugledala. - Sofia rekla je i nje no joj se nasmije ila. - Izgleda mnogo bolje odu evljeno je odgovorila i sagnula se kako bi je poljubila. - Osje am se bolje! Pogledala je njezino mr avo, ali ozareno lice i zaklju ila kako e zacijelo po ivjeti ne mogav i povjerovati da netko tako dobar mo e jednostavno nestati. Pogotovo sad kad su ponovno zajedno! Chiquita se etala po ku i zalijevaju i lon anice, dok su se Marijina mla a djeca igrala na ljulja kama s ro acima. - Drugi su na igrali tu za tenis i na bazenu rekla je Maria. Mo e im se pridru iti ako eli . - Zamaraju li te? Nije ju eljela optere ivati. - Malo. Ne elim da mi svi bdiju nad glavom ekaju i da umrem. Tu no se nasmijala i oborila pogled. - Zna da su uda mogu a. Izgleda mnogo bolje. - Rado bih da se dogodi udo. Bilo bi to ugodno iznena enje uzdahnula je Maria. Doista se bolje osje am. U bolnici sam imala osje aj da sam mrtva. - Ne razgovarajmo o tome, Maria. Razgovarajmo o pro losti! - Ne. elim da mi prizna ime si se bavila posljednje dvadeset tri godine. Zatvorit u o i i mo e mi ispri ati predivnu pri u. I tako se Sofia spustila u stolicu i dopustila Mariji da zadrijema, dok joj je prepri avala ivot koji nisu provele zajedno.

S obzirom da je bila subota, pripremao se asado. Poznati mirisi pr enih komada loma i choriza dolebdjeli su do nje na povjetarcu i promatrala je kako se obitelj okuplja ispod velikog, zelenog eukaliptusa. Maria se povukla u ku u sa medicinskom sestrom. Nije mogla jesti, a nije ni bila spremna podnijeti graju. Sofia je zaboravila koliko asada znaju biti bu na. Ni ta se nije promijenilo, samo su poznata lica djelovala starije, a nova lica nepoznato. Clara je zahtijevala da sjedi do nove tete. Uzela ju je za ruku i odvela do stolova prekrivenih hranom. S u itkom joj je pojasnila to treba initi. Prvo treba odabrati komad mesa s ro tilja i velikodu no joj je ponudila da uzme to god po eli. Nakon toga mo e se poslu iti salatom i krumpirima. Sofia je pogledala to prerano sazrelo stvorenje i na trenutak osjetila strahovitu e nju za vlastitim k erima. Clara je primijetila da se raznje ila i upitno joj se nasmije ila, a onda je odskakutala kako bi se i sama poslu ila hranom. Da se Sofia zamislila nad obitelji koju je ostavila za sobom, vjerojatno bi poslu ala glasi savjesti koji joj se neprestano obra ao, ali kako je znala da nema vremena, nije se obazrela. Santi se pojavio s Panchitom i dok je razgovarala s njima, pomno je pratila svaki njegov pokret, gotovo nesvjesna rije i koje je izgovarala. Ponovno su o ima oda iljali znakove komuniciraju i na tajanstven i drugima nepoznat na in. Uobi ajeni pokreti za njih su imali posebno zna enje i uhvatila se kako ponovno pro ivljava pro lost, iako su se ljudi oko njih izmijenili i nastavili dalje. Iako se ona osje ala isto, iako je Santa Catalina djelovala isto ire i iste mirise, znala je da se sve izmijenilo. No, jo uvijek nije bila spremna suo iti se s tim. Sve dok je u Santijevoj blizini znala je da ima priliku u ivati u prividu normalnih odnosa. Clara je bila op injena njome, ali kao i svako drugo dijete, eljela joj je pri ati o sebi. Brbljala je o svemu, a u jednom trenutku, o ajni ki je poku avaju i zadiviti, ak je sko ila na stol i pre la ga hodaju i na rukama. Njezina se majka na to nasmijala i rekla joj da izvodi lakrdije nakon ru ka, kad postoji manja mogu nost da naleti na hranu. Sofija se divila s kakvom se stalo eno u Jasmina odnosi prema djetetu. Clara se nasmijala i doskakutala natrag na mjesto. Naravno, nije se mogla suzdr ati, pa joj je prepri ala nekoliko epizoda iz djetinjstva. I ispostavilo se da nije mogla dobiti

zahvalniju publiku. Clara ju je pratila razroga enim o ima i odu evljeno uzdisala ne vjeruju i da je mogla neko biti tako zlo esta. No, samo ju je nakratko uspjela zainteresirati, jer je malena ubrzo ponovno odlu ila biti u sredi tu pa nje i po ela sipati rije i takvom brzinom da je nije stigla pratiti. No, Sofia se nije samo malenoj u potpunosti posvetila. S vremena na vrijeme pustila bi je da avrlja ispu taju i odgovaraju e zvukove i istodobno promatrala i oslu kivala druge razgovore za stolom. Bila je jako svjesna Claudije, odjevene u u tirkanu i blje tavu, ledenoplavu ko ulju i traperice. Znala je da je promatra i kad joj je dvaput presrela pogled, primijetila je kako okre e glavu. Bilo joj je neugodno to ju je uhvatila na djelu. Svi su razgovarali o Mariji. Chiquita je govorila kako mnogo bolje izgleda i kako joj je povratak u obitelj povratio ivotnu snagu. Njezino je maleno lice bilo ispunjeno nadom, ali Sofia je primijetila da su joj o i jo uvijek beznade ne. A onda su se svi po eli prisje ati. Sofiji je bilo neugodno sjediti i slu ati razgovore o stvarima koje joj ni ta ne zna e. Naravno, kad bi ne to privuklo Clarinu pa nju, mogla se uklju iti u razgovor i nasmijati. Ali nisu dijelili istu pro lost i po ela se osje ati poput uljeza. U jednu ruku inilo joj se da se vratila na staro mjesto, ali u drugu, toliko je toga propustila da zapravo nije mogla uspostaviti vezu ni s kim drugim do Santijem. Svi su eljeli znati kako je provela prethodna dva desetlje a, ali njezin je ivot bio nespojiv s njihovim. Zadovoljila im je radoznalost u nekoliko re enica i nakon toga nisu si imali gotovo vi e ni ta za re i. Ne, samo se njih dvoje nisu izmijenili. Njihov na in razgovora bio je to no onakav kakav je bio dvadeset tri godine ranije i s olak anjem je pristala oku ati se u polu nakon to odigraju utakmicu. Claudia ih je bespomo no promatrala. Santi ju je potom izvijestio da ne e oti i na misu, jer eli ostati sa sestrom. Sofia je znala koji je pravi razlog i primijetiv i da se Chiquitino blijedo lice blago namrgodilo, pretpostavila je da i ona zna ili naga a to bi moglo biti u pitanju. Za razliku od Rafaela Chiquita nije zaboravila pro lost i poznavala je svog sina bolje od bilo koga drugog. Sofia se nije obazrela na sumnji ave poglede i povukla se u hladovinu svoje sobe kako bi se odmorila. Sa svog je prozora mogla vidjeti djecu kako idu prema bazenu u kupa im kostimima. No, njoj

je bilo prevru e i spavalo joj se od vina i vlage. Odlu ila je ne pridru iti im se. Osje ala se staro i prvi put je iskusila kako je biti odrasla osoba na Santa Catalini. - Santiguito dobro igra, zar ne? Santi je odvratio s ponosom gledaju i sina kako galopira terenom. - Naslijedio je to od oca. - Sje a se, zar ne? - I te kako odvratila je i promatrala ga kako se udaljava. Njegova gola i preplanula le a napinjala su se dok je podizao taco. eznula je da je opet djevojka i da se nalazi u sedlu. No, ostarila je. Sje a li se uop e kako se igra polo? Sjedila je na travi s Chiquitom i ostala iznena ena ugledav i Annu kako im prilazi. Ispo etka je atmosfera bila napeta, ali im ih je Clara prona la, pa nju im je privuklo njezino gimnasticiranje. Smijale su se gledaju i djevoj icu kako skaku e oko njih poput majmun i a. - Zna , Sofia, ti si bila takva rekla joj je Chiquita kad je malena projurila pokraj njih. - Da, ba takva slo ila se Anna. Voljela si se razmetati i nisam znala to u initi s tobom. - Jesam li bila u asna? Bilo joj je drago to se majka uklju ila u razgovor. Anna je kimnula glavom. Trudila se biti ljubazna. - Bila si te ka na posljetku je priznala. Nije joj bilo lako razgovarati s njom. Morale su izbjegavati mnoge teme poput kliza a koji se boje da e propasti kroz koru leda i u vodi se suo iti s po astima. Sofia ju je zapamtila kao osobu odgovornu za njezino prognanstvo. Li ila ju je ivota koji ju je okru ivao. ivota koji je mogla pro ivjeti. I nikad joj to ne e oprostiti. Nastavile su pristojno avrljati posredstvom Chiquite, koja se postavljala poput nogometnog suca, mijenjaju i temu razgovora svaki put kad bi osjetila da su doklizale na tanki led. - Kakva su ti djeca, Sofia? upitala je Chiquita. - Oh, predivna! Prave male Engleskinje! David je fantasti an otac i strahovito ih je razmazio. One su njegove male princeze i vjeruje kako jednostavno ne mogu ni u emu pogrije iti. - A to ti misli ? upitala ju je majka. - Pa, znaju biti i armantne i zlo este odvratila je prisje aju i se njihovih lica. Honor je divlja poput mene. Zapravo ju je gotovo

nemogu e nadzirati. A India jednostavno voli biti kod ku e s konjima. - Onda sad zna to sam ja morala trpjeti odvratila je Anna s osmijehom. - Da, znam. Ne postoji magi ni napitak za odnos s djecom, zar ne? Imaju vlastitu osobnost koju je nemogu e nadzirati. - I te kako zakimala je Anna i iznenada su obje shvatile da na posljetku ipak imaju ne to zajedni ko. Obje su majke. - Ne gleda , Abuelita po alila se Clara i potom ponovno napravila zvijezdu. Ponovno su skrenule s teme i Sofiji je bilo drago da ne mora pri ati o sebi. Nije eljela razglabati o Engleskoj, jer je osje ala gri nju savjesti kad god bi razmi ljala o Davidu i djevoj icama. Nakon nekog vremena njezina se majka pokupila i Clara joj se naslonila na prsa i zadrijemala na suncu. Sofia je nastavila razgovarati s Chiquitom o Mariji. Kad god se Chiquita poku ala raspitati o njezinu ivotu, Sofia bi vratila razgovor na Mariju. Nije eljela prisje ati se to je eka u Engleskoj i bila je presretna kad su se po ele prisje ati pro lih dana, jer su to kona no bili dani koje je i ona pro ivjela. im je igra zavr ila, neumorni je Santi dokaskao do njih. - Mama, budi dobra i posudi mi je nakratko! Pogledao ju je i nasmije io joj se od uha do uha. Hajdemo ti po konja! - Bueno, Santi odgovorila je Chiquita ustaju i. Potom je otvorila usta namjeravaju i im ne to re i, ali se zaustavila i uzdahnula. Ne, ni ta promumljala je kad ju je Sofia upitno pogledala. Idem provjeriti kako je Mariji. Vidjet emo se poslije. Povela je usnulu Claru sa sobom i nestala me u stablima. Santi je otpratio Sofiju do Javiera, koji ju je ve ekao s La Purom. Sofia se spretno podigla u sedlo i Javier joj je dodao taco. Santi ju je odu evljeno pogledao i odmah odjahao palicom udaraju i loptu. Bilo je fantasti no ponovno biti u sedlu i osjetiti vjetar u kosi, te ponovno pro ivjeti davno zaboravljen osje aj i juriti terenom. Smijali su se kao u dobra, stara vremena podi u i palice i natjeravaju i se. - Ista stvar kao s biciklom povikala je uzbu eno, shvativ i da ipak nije zaboravila igrati polo. - Malo si zar ala, gorda odvratio je zadirkuju i je i projurio

pokraj nje. - Pokazat u ti... viejo! - Viejo? Ja starac? Platit e , Chofi! Okrenuo se i pojurio prema njoj. No, ona je okrenula konja i uputila se izvan terena. Znao je kamo ga vodi i prihvatio je igru. Galopirala je preko dugih, ve ernjih sjena i rosom prekrivene trave, dok su polja jurila pokraj nje strelovitom brzinom. Nepregledno nebo plamtjelo je magli asto naran astom bojom, a sunce se spustilo nisko poput velike, blistave breskve. Dostigao ju je i nastavili su jahati jedno uz drugo smije e i se i tiho u ivaju i u sre i. Usporili su lagano kaskaju i prema poznatim granama. Konji su drhtali od uzbu enja i zarzali kad su kona no sjahali. Zrikavci su se javljali iz tajnih skrovi ta i Sofia je udahnula jedinstvene i voljene argentinske mirise. - Sje a li se pri e koju si mi ispri ao o dragocjenom daru? upitala ga je i zadovoljno se rastegnula. - Naravno. - Doista u ivam u sada njosti, Santi! - I ja tako er nje no je odvratio i pri ao joj s le a zagrliv i je. Stajali su i promatrali horizont kako postupno mijenja boju. - Svega sam svjesna. Zrikavaca, beskrajnog neba, nizine, mirisa. I shva am koliko mi je sve to nedostajalo! Poljubio joj je vrat i prislonio lice na obraz. Sje am se kad sam se vratio iz Amerike nadovezao se. Argentina mi se inila druk ijom. No, mo da je ostala ista, samo ja nisam ni ta primje ivao do tog trenutka. Ili sam to jednostavno po eo do ivljavati na druk iji na in. - Sad mi je jasno to si poku avao re i. - Pa, drago mi je da sam te bar ne emu podu io odvratio je u ali, ali nisu se nasmijali. Nastavili su stajati. Iako je znala u srcu da e morati u jednom trenutku ponovno sve napustiti, nije si to eljela priznati. Na posljetku ju je okrenuo prema sebi i zagledala se u njegove nje ne, zelene o i. Prodrli su jedno drugom u du u. Znala je to mu se mota glavom. Znala je koliko je voli. No, ljubav zna ponekad rastu iti ovjeka i primijetila je da je tu an. Oboje su se potom prepustili melankoliji. Poljubio ju je isisavaju i joj snagu i znala je da bi je noge iznevjerile da se nisu naslonili na stablo. Mirisao je na

znoj i umor, a kad su mu poku ali skinuti izme, nisu uspjeli. No, nastavili su voditi ljubav. Poput pravih ljubavnika. Ili mo da preljubnika? Bilo je ne to sirovo u na inu na koji su se voljeli. Je li zato to su znali da ovaj put mogu mnogo vi e izgubiti? Ili zato to su znali da e se morati nalaziti kradomice i na brzinu? Mladena ku nevinost nadomjestila je optere enost zemaljskim stvarima, a Sofiji se to inilo nevjerojatno uzbudljivim i tragi nim. - Dios, doista bi mi dobro do lo plivanje rekao je zakop avaju i hla e. - Fantasti na zamisao! Misli li da ima nekoga na bazenu? - Nadam se da ne. Prislonio je dlan na njezin vla ni obraz i poljubio je. Ponovno se osje am ispunjenim, Chofi nadodao je s osmijehom. Kad su vratili konje i krenuli kradomice prema bazenu, sunce je ve za lo. Zrak je bio zasi en vlagom i pronosio miris eukaliptusa i jasmina. Laknulo im je kad su se uvjerili da nema nikoga u blizini. Bilo je tiho i mirno. Prigu uju i smijeh pa ljivo su svukli odje u i poku ali mu ponovno skinuti izme. Potom su se oprezno uvukli u vodu i spojili u tami, ispod povr ine. - to e re i gdje si bio? upitala ga je nakon nekog vremena. Nisu imali pojma koliko je sati. - Mama e znati gdje sam bio. Re i u istinu, ali u izostaviti zakonom zabranjene dijelove odvratio je s ironijom. - to e Claudia re i? Nadodala je zlurado se smije e i, ali kad je zabrinuto odmahnuo glavom, po alila je to ju je uop e spomenula. - Zna , ne dopada mi se to je ovako varam. Bila je dobra prema meni. - Znam. Ni meni se ne dopada to varam Davida. No, ne razmi ljajmo o tome! Sjeti se dragocjenog dara odvratila je veselo, ali bilo je o igledno da vi e ne mogu u ivati. Neko su vrijeme plivali u ti ini bore i se sa savje u i potom sjeli na kamen kako bi se osu ili. - Mu i te savjest, zar ne? suosje ajno je pro aptala. - Tako je odgovorio je, zagrlio je rukom i privukao k sebi. Ali ne alim ni sekunde. - Ne? - Ne. Do i rano ujutro, mo e?

- Naravno, ali htjela bih provesti to vi e vremena s Marijom. Izgleda mnogo bolje nego u bolnici. - Da, ali Chofi... - to? - Umrijet e. Glas mu je zadrhtao. - uda... - ... se doga aju, da nadovezao se ostav i bez glasa. Privukla ga je k sebi. Zajecao je. Nije znala to mu re i, a ono to je elio uti nije mogla izgovoriti. Dr ala ga je na prsima i dopustila mu da izbaci bol. - Samo se ispla i, Santi. Bit e ti bolje kad se ispla e . im je to izgovorila, shvatila je da i njoj suze teku niz obraze. No, odlu ila je suzdr ati se i zadr ati bol znaju i da ne smije popustiti. Ako popusti, ne e se mo i zaustaviti, a onda vi e ne e plakati samo zbog Marije. etrdeset drugo poglavlje Bilo je kasno kad se vratila ku i. Roditelji su je ekali na terasi u dru tvu Rafaela i Jasmine. Izvijestila ih je da e se okupati i presvu i, i upitala bi li se mogla javiti ku i. Nije to zapravo eljela u initi, ali znala je da e David biti zabrinut. - Kako ti je ro akinja? - Ne e se izvu i tu no je odvratila ali bar mo emo provesti neko vrijeme zajedno. - Draga, mo e ostati koliko god eli . Honor i India su dobro i sve je u redu. - A konji? - Ni ta novo. Nedostaje curama i to je to. - I one meni nedostaju odgovorila je srame i se to je ljubavna muka uspjela u drugi plan baciti e nju za njima. - Honor je dobila glavnu ulogu u ovogodi njoj kolskoj predstavi. Odu evljena je zato to postav ine sedamnaestogodi njakinje, a njoj je tek etrnaest. Mislim da se malo previ e busa u prsa! - Ne udi me. - Dat u ti je! eli porazgovarati s tobom. Kad je Honor zacvrkutala u telefonsku slu alicu, Sofia je osjetila kako joj se grlo ste e od osje aja krivnje i nostalgije. - Bok, mama! Imam glavnu ulogu u Bijeloj vje tici veselo je

uskliknula. - Znam. Tata mi je rekao. Bravo! - Imam hrpu teksta za nau iti, jer sam dobila najzahtjevniju ulogu, a gospo ica Hindlip napravit e mi poseban kostim. ak u i i i na govorne vje be! - Zna i, imat e mnogo posla, zar ne? - I te kako! I ne u imati vremena za u enje! - To mi i nije neka novost. Sofia se nasmijala. Kako je India? - Tata ka e da je bolje da ne razgovara s tobom jer e opet biti tu na odgovorila joj je poput starije i mudrije sestrice. - Tako zna i. Ho e li je poljubiti u moje ime? Strahovito mi nedostajete! - Uskoro se vra a ku i, zar ne? - Naravno, du o. Jo se malo strpi odgovorila joj je poku avaju i zadr ati osje aje pod nadzorom. Hajde mi ponovno daj tatu. Evo jedna velika pusa i za tebe i za Indiju! Honor joj je poslala poljubac i predala slu alicu ocu. - Kako je Indiji? Sofia ga je zabrinuto upitala. - Dobro je. Nedostaje joj, ali ne brini, sve je u redu. Zvu i poti teno, draga. Doista mi je ao to nisam tamo da ti pru im podr ku. Zvu ao je suosje ajno, ali ju je osjetila kako je to iritira. Unervozila se i odvratila: - Moram prekinuti. Ko tat e me poziv. Izljubi ih u moje ime! - Naravno, a ti se pripazi! Na trenutak ju je bilo sram. Osjetila je gor inu u grlu i zgadila se sama sebi to igra dvoli nu igru i pribjegava la ima. Nevina i naivna lica njezinih k eri izronila su joj u mislima i jo se vi e zamrzila. Nije li David oduvijek bio dobar prema njoj? Prisjetila se njegova nje nog glasa i toplih rije i i osjetila bijednije no ikad u ivotu. No, kad se za nekoliko minuta pojavila na terasi, presvukav i se i odjenuv i za ve eru, ivot u Engleskoj ponovno se povukao u pozadinu, i s u itkom se prepustila dragocjenom daru tople i vla ne no i udi u i isti zrak sa Santijem. Ve era je protekla u izuzetno ugodnoj atmosferi. Dvije svije e osvijetljavale su stol, a Mozartov Requiem dopirao je kroz otvorene prozore salona. Jasmina joj se izuzetno dopala i toplo su razgovarale poput starih prijateljica. - ivimo u zastra uju em limbu rekla je Jasmina. Za djecu se

ivot nastavlja, jer se u ponedjeljak vra aju u kolu. Mislim da ni ne naslu uju to se doga a. No, zato smo mi odgodili vlastite ivote i ekuju i trenutak kad e Maria oti i. I nitko od nas ne zna kad e se to dogoditi. - to ete u initi? upitala je Sofia. Ho ete li se vratiti u Buenos Aires? - Ne. Djeca e se sutra nave er vratiti s voza em, Juanom Pablom, a mi emo ostati i ekati. - Bit u tu na kad Clara ode. Zbli ile smo se. - I ona e biti tu na. Zna , mislim da je malo opsjednuta s tobom odvratila je Jasmina i nasmijala se na armantan, enstven na in. No, vratit e se idu i vikend i mo da e je se onda zasititi! - Mislim da ne u. Predivna je! - Rafa ka e da si ti bila takva u njezinoj dobi. - Nadam se da ne e zavr iti poput mene tu no je uzdahnula Sofia. - Bit u ponosna ako joj se to dogodi odmah je odvratila Jasmina. Zna , Maria je presretna to si do la. Nedostajala si joj i esto je govorila o tebi. - Bile smo vrlo bliske. Tu no je da nas ivot mo e iznevjeriti sjetno je odvratila. - Ali je zato prepun iznena enja i to je ono to ga ini uzbudljivim. Nemoj razmi ljati o onome to si propustila, Sofia, ve o onome u emu sad mo e u ivati! U tom trenutku Soledad je u la nose i Sofijin omiljen desert bananu i pala inke od dulce de leche. - Za vas, Se?orita Sofia rekla joj je ozarena lica i spustila desert na stol. - Bo anstvena si, Soledad! Ne znam kako sam pre ivjela bez tebe posljednje dvadeset tri godine odgovorila je razveseliv i se. - Vi e ne ete morati, Se?orita Sofia! - Koliko dugo planira ostati? upitao je Rafael odmah se poslu iv i velikom porcijom pala inki. - Ne znam. - Tek je do la, mi amor! Nemoj je odmah pitati kad se vra a prekorila ga je Jasmina. - Ostani koliko god eli ubacio se Paco. Ovo ti je dom, Sofia. Ovdje ti je mjesto.

- Sla em se, tata. Rekao sam joj da dovede supruga i k eri. - Rafa, zna da je to nemogu e! to bi David radio ovdje? odvratila je i nasmijala se. - Nema to nikakve veze. Ne mo e se ne javljati godinama, vratiti i onda nas ponovno napustiti! Sofia je bacila pogled prema majci i Anna je ba u tom trenutku podigla glavu. Iako joj je poku ala odgonetnuti misli, njezino lice, za razliku od o eva, nije joj ni ta govorilo. - Polaskana sam. Doista odgovorila je i poslu ila se desertom. - Agustin nas je napustio zbog Amerike. Ne znam to je dana njim mladim ljudima odvratio je Paco odmahuju i glavom. U moje doba obitelj se dr ala na okupu. - U tvoje je vrijeme stanje u dr avi bilo takvo da ste se morali dr ati zajedno, jer niste znali kad e vam ugrabiti nekoga pred nosom odvratio je Rafael namrgodiv i se i prisjetiv i to se dogodilo Fernandu. - Bila su to te ka vremena. - Sje am se da si se uvijek pani no brinuo gdje smo. - Otmice su tada bile omiljena razonoda i brinuli smo se nadodala je Anna. Posebice za Sofiju, koja je neprestano odlazila nekamo sa Santijem i Marijom. - Ima li to nova? odvratio je Rafael i Sofia nije znala insinuira li na sada njost ili na nestanak otprije mnogo godina. - Nikad mi nije bilo jasno za to se tako brine , mama. Mislila sam da si jednostavno paranoi na. - Ne, nije istina. Mislila si da ti elim pokvariti zabavu. Stra no si me mu ila, Sofia odvratila je Anna ozbiljnim tonom, iako nije namjeravala zvu ati ogor eno. - ao mi je odvratila je Sofia iznenadiv i se vlastitim rije ima. No, doista je to i mislila. Nikad se prije nije do ivjela maj inim o ima, ali otkako je i sama postala majka, uhvatila se kako neprestano brine za k eri. I posve iznenada me u njima je izbila iskra razumijevanja. Bacila je pogled prema Anni i osjetila tugu. Oti la je rano spavati te no i. Ostavila ih je da razgovaraju na terasi. Lica im je osvijetljavala drhtava svjetlost svije a, a glasovi su im se pridru ili nje noj pjesmi zrikavaca, koja se irila pampom. Pro la je kroz mjese inom osvijetljeno dvori te s vise im loncima

geranija i oti la u sobu. im je legla, poku ala je zaspati, ali uzalud. udjela je za Santijem i pitala se koliko im je vremena jo preostalo. Zacijelo se pribli ava trenutak kad e ga morati napustiti. Ili mo da ipak postoji mogu nost da zajedno nastave ivot? Zacijelo nakon toliko vremena zaslu uju ansu? Nastavila je preokretati misli poku avaju i prona i odgovor. Na posljetku je o ajni ki zbacila plahte. Mora ga vidjeti! Mora saznati da im veza ne e okon ati sad kad su se ponovno na li! Navukla je ku ni ogrta i iskrala se u no . Pun mjesec fosforescentne boje gledao ju je s neba. Skakutala je iz sjene u sjenu poput abe, a bose noge smo ile su joj se od rose. Nije znala kako e ga prona i, ili probuditi, a da mu pritom ne razbudi i suprugu. im je stigla do ku e, zaobi la ju je dr e i se zida. Zavirila je kroz prozor i poku ala shvatiti gdje im se nalazi spava a soba. Za razliku od njezine ku e, Chiquitina je bila prizemnica i nije se morala boriti s ljestvama ili biljkama penja icama. Primijetila je da je ve ina prostorija zamra ena kapcima. Zaboravila je koliko su omiljene u Argentini. Naravno, kako nije mogla vidjeti kroz njih, nije znala to ili tko se nalazi s druge strane. Probila se do terase i zaustavila na glatkom poplo enju ne znaju i to u initi. Upravo kad se spremala odustati od svega, sitno joj je crveno svjetlo privuklo pa nju. Zagledala se i shvatila da je u pitanju kraj cigarete. - Prestao sam pu iti prije mnogo godina obratio joj se glas. - Santi! to radi ovdje? uskliknula je s olak anjem. - ivim, a ti? - Do la sam te vidjeti odgovorila je polu apatom i prikrala mu se. - Luda si nasmijao se. Ali zato te i volim! - Nisam mogla zaspati. - Ni ja. - to emo u initi? - Ne znam. Uzdahnuo je i ugasio cigaretu. Privukao ju je potom k sebi i prislonio svoje neobrijano lice na njezino. Osjetila je kako je bocka. - Ne mogu podnijeti pomisao da nam veza okon a sad kad smo ponovno zajedno promrmljala je. - Znam. I ja sam to pomislio rekao joj je. Da smo bar pobjegli one godine!

- Da, da smo bar... - Mo da smo dobili priliku i nismo je iskoristili? - Nemoj tako govoriti, Santi. ovjek si sam stvara prilike! - Doista zlo esto od tebe to si do la ovamo protrljao joj je kosu s ljubavlju. - Samo se nadam da nitko drugi nema pote ko a zaspati. - Ti i ja oduvijek smo bili sinhronizirani. - U tome i jest problem. I uvijek e biti tako, gdje god bili. - Koliko nam jo vremena preostaje? Prisiljavala se zadr ati prisebnost i ne pokazati koliko je o ajna. - Claudia sutra nave er odvodi djecu u Buenos Aires odgovorio je i nije znala je li namjerno krivo protuma io njezino pitanje. - Zna i, mo i emo provesti neko vrijeme zajedno? - Zna ... te ko je to podnijela. - to to? - Tvoje iznenadno pojavljivanje. - Zna li za nas? odvratila je potajno se vesele i. - Zna da smo neko bili ljubavnici. Priznao sam joj to s obzirom da su svi ve znali. Bilo je nemogu e prikriti takav skandal i nisam elio tajiti pred njom ne to to je drugima op e poznato. elio sam biti iskren. Zaslu uje znati. elio sam da shvati kako u pitanju nije ne to prljavo. Htio sam da zna da smo se voljeli. Ispunila mi je prazninu u ivotu, Chofi. U inila me je sretnim kad sam vjerovao da je to nemogu e. - to mi poku ava re i? polako je odvratila, iako je zapravo znala odgovor. Poljubio ju je na sljepoo nicu i osjetila je kako mu se prsni ko podi e s dubokim uzdahom. - Ne znam, Chofi. Ne elim je povrijediti. - Pa, ne razmi ljajmo sad o tome poku ala ga je ohrabriti. Mo da e imati panse, ako se ne budu suo ili sa situacijom! Ne moramo donositi nikakve odluke. U ivajmo jednostavno jedno u drugom i u Marijinom dru tvu! - Claro. Ne moramo donositi odluke. Zapitala se izjeda li i njega neodlu nost. Kad se odvukla natrag u sobu, zora je ve po ela preobra avati nebo u spektar nijansi plave i ru i aste. Odvratila je misli od budu nosti boje i se suo iti s neizbje nim.

Naravno, probudila se kasno, ali ovaj put je znala gdje se nalazi. Navukla je kratku ljetnu haljinicu i odlu no iza la na obasjano jutro. Bilo je strahovito vru e pod nemilosrdnim argentinskim suncem i sjetila se kako je obi avala provoditi ve inu ljeta na le aljki do bazena pr e i se. U Engleskoj joj je nedostajala vru ina. Zaboravila je koliko je predivno nebo boje razli ka, koje je blje talo nad njom. Kad se pojavila na terasi, zatekla je Jasminu i Rafaela u dru tvu Anne i Paca. itali su zaklonjeni ispod suncobrana, a djeca su im le ala potrbu ke i crtala zajedno s ro acima. Spokojan prizor na trenutak je u njoj probudio zavist. Bi li tako bilo da se vratila? Bi li ona i Santi ipak uspjeli izgraditi ivot s malenim Santiguitom? e nja za sinom i k erkicama bolno joj se pro irila tijelom. Gdje se sada nalazi? Ne bi li mu trebale biti dvadeset tri godine? Trebao bi biti pravi mladi ! No, zacijelo je ne bi prepoznao. Bili bi stranci jedno drugom. Prigu uju i bol, pozdravila je obitelj i sjela za stol. Ubrzo se pojavila Soledad s ajem, tostom, membrillom i sirom. Uo ila je da Jasmini beba spava na dojci, djelomi no prekrivena lijepom, bijelom maramom. Jedna joj je ruka po ivala na djetetovoj glavici, a drugom je dr ala knjigu. Da zna slikati, naslikala bi je kako sjedi, spokojna i prekrasna poput Majke i djeteta Joaquina Sorolle. Nastavila je sjediti za stolom i uhvatila se kako udi za Santijem. udjela je za ve eri kad e Claudia oti i u grad i ostaviti ih nasamo. Nitko nije govorio. Svatko je bio izgubljen u vlastitom svijetu. Sjetila se nedu nih dana mladosti kad je bila dio njihova ivota. Pogledala je majku koja je itala skloniv i se iza omiljenog obilje ja - e ira. to li nosi zimi? No, nije se mogla prisjetiti. Samo su joj se ljeta urezala u sje anje. Paco je itao nedjeljne novine kroz male, okrugle nao ale koje su mu se smjestile na hrbat velikog, kukastog nosa. Osjetio je kako ga prou ava, podigao pogled i nasmije io se. O i su mu zatreperile s ljubavlju. No, Sofia se nije uklapala u sliku. Svatko od njih imao je svoje mjesto pod suncem. Osje ali su se ugodno i rije i im stoga nisu bile nepotrebne. Da, Santa Catalina je bila njihov dom. Iako je i njoj tamo neko bilo mjesto, vi e se nije mogla prisjetiti kakav je to osje aj. Nastavila je pijuckati aj u ti ini. Nakon nekog vremena Clara je doskakutala kako bi joj pokazala to je nacrtala. Slika je bila

izuzetno dobra za dijete njezine dobi, prepuna veselih boja i sretnih lica. Potezi su joj bili hrabri i puni samopouzdanja, i Sofia ju je osmotrila s divljenjem. - Prava si umjetnica odu evljeno je uskliknula i malena se ozarila s ponosom. Tko te nau io crtati? - Nitko. Jednostavno volim crtati. I najbolja sam u svojoj generaciji! Sofia se nasmije ila. Ho e li biti umjetnica kad odraste ? - Ne odlu no je odgovorila i nadodala s osmijehom: Bit u glumica! - Bit e izvrsna glumica! - Da? uzviknula je prebacuju i se s noge na nogu. - Koji ti je omiljen film? - Mary Poppins. - A koga bi eljela glumiti? Djevoj icu? - Ne, Mary Poppins. Znam sve to govori! Zapjevu ila je. A spoonful of sugar... - Doista zna nasmijala se Sofia. - Mama ka e da je to dobar na in da se nau i engleski. - U pravu je. - Ve eras se vra am u Buenos Aires zastenjala je odjednom i napravila grimasu. - Ali voli kolu i vratit e se idu i vikend, zar ne? - Bit e ovdje? - Naravno odgovorila je ne ele i je razo arati. Zapravo nije znala kad odlazi. Nije eljela razmi ljati o odlasku. - Ho e li ostati? Tata ka e da ho e ! Sofia je pogledala Rafaela, koji je podigao o i s novina i s krivnjom se nasmije io. Mislim da ne u priznala je. Ne zauvijek. Ali mora me do i posjetiti u Englesku! Dopast e ti se. Tamo se nalaze najbolja kazali ta. - Oh, znam ja sve o Engleskoj. Mary Poppins je ivjela u Londonu rekla joj je ozbiljnim tonom. - Tako je. - Gle, carro! Odjednom su iz stabala izronila kola s Pablom za uzdama. Sofia se odmah prisjetila kako ju baka jednom davno odvela u razgledavanje farme. Abuelita Solanas oduvijek je govorila da je

jedan od najve ih u itaka voziti se pampom na izlizanom ko nom sjedalu i u ivati u okoli u. Svaki put kad bi se pribli ili rupi, upozorila bi Josea sitnim, ali odlu nim glasom da bude oprezan, a ponekad bi se ak znali zaustaviti kad bi uo ila zanimljivu pticu ili ivotinju. Kad joj je rekla da su u njezino doba kolima odlazili u grad, Sofia je izjavila kako su zacijelo putovali nekoliko sati. No, baka joj je pojasnila da se tada ivjelo daleko sporijim ritmom i s neodobravanjem je nadodala: Uop e nije bilo dana nje jurnjave. Ostarit e prije no to stigne u ivati u mladosti, Sofia. Ipak, romanti na vo nja ubrzo joj je dosadila i po eljela je da Jose pojuri konje. No, baka to nije dopustila. Nastavila je u ivati razgledavaju i okoli i pozdravljaju i gauchose. Paco se do etao do predivno elegantnih konja. Potap ao ih je vrstom rukom i porazgovarao s Pablom. - Sofia, eli li mi se pridru iti? upitao ju je. - I ja, i ja! Clara je zaci ala, odbacila podlo ak za crtanje i pojurila prema djedu. - Vrlo rado pristala je Sofia. Pablo je si ao i Paco je podigao Claru kao da je tene. Kad su se obje smjestile, svaka s jedne strane, predao je uzde Clari strpljivo joj tuma e i kako e ih voziti. Sofia je promatrala Pabla kako se vra a natrag kroz stabla. Mahnuli su Rafaelu, Jasmini i Anni, koja je odlo ila knjigu i nasmije ila im se ispod e ira. - Gledaju li? Gledaju li? zaci ala je Clara kad je okrenula konje pozorno gledaju i pred sebe. - Nikog drugog do tebe odvratio je Paco i Sofia se prisjetila da je to neko znao njoj govoriti. Odvezli su se u park. Sofia je sa aljenjem primijetila da su krenuli u suprotnom smjeru od Chiquitine ku e. O ajni ki je eljela vidjeti Santija i bilo joj je te ko razmi ljati o bilo emu drugom. Kao i kad se vozila s bakom mnogo godina ranije, ubrzo joj je vo nja dosadila. Njezin je otac strpljivo slu ao unuku koja je bez prekida avrljala. Na posljetku, kad je u njihovu razgovoru nastupila ti ina, okrenuo se prema Sofiji. - Neko si se voljela voziti kolima. - Znam, tata. - I bolje si igrala polo. - Vi e mi se dopadao odvratila je i nasmijala se.

- Sje a se kupa Santa Catalina? Lice mu se razvuklo u osmijeh. - Kako bih mogla zaboraviti? Hvala Bogu da je Agustin pao jer mi ina e ne bi dopustio da igram! - Zna da sam ti otpo etka to elio dopustiti. - Ozbiljno? - Ali sam isto tako znao da Anna mrzi polo. Nije mogla podnijeti da se ti uklapa , Sofia. Okrenuo je glavu i u o ima mu je prepoznala aljenje. - Sama je odabrala ivjeti ovdje promumljala je i okrenula glavu. - Clara, gle, druga djeca su na ljulja kama rekao je Paco osje aju i da je dijete izgubilo interes za vo nju otkako joj ne posve uju pa nju. Za to im se ne pridru i ? - Mogu li? im je zaustavio konje, sko ila je s kola i radosno odskakutala kroz park kako bi se pridru ila ro acima. Sofia je osjetila da eli porazgovarati nasamo s njom i strpljivo je pri ekala da nastavi. Konji su ponovno krenuli i zveckanje uzdi nakratko je ispunilo ti inu. - Nije bilo lako, zna rekao je nakon nekog vremena gledaju i cestu pred sobom. - to nije bilo lako? zbunjeno je odvratila. Sjeo je zamisliv i se na trenutak i ljuljaju i u ritmu s kolima. Volim tvoju majku, iako nam veza nije bila bajna. Otkako si oti la, povukla se u sebe i odlu ila vi e ne vratiti. Znam da djeluje hladno. Nikad joj nije bilo ugodno u vlastitoj ko i, a ti si samo jo vi e potaknula njezin osje aj nesigurnosti. - Kako to misli ? - Nije joj uspjelo uklopiti se, a tebi jest. Te ko je podnosila injenicu da te svi vole. - Ali voljela me je, zar ne? odvratila je i ostala za u ena vlastitim rije ima. Je li to doista izgovorila? - Jo uvijek te voli, ali... - Da? Zagledala mu se u profil i naslutila kako joj se zacijelo sprema ne to razotkriti. - Bojim se da sam donekle kriv za... buran odnos koji si imala s majkom. odgovorio je dubokim glasom. I ve ti to dugo elim re i.

- Kako bi ti mogao biti kriv? Uvijek si me shva ao i pru ao mi podr ku. tovi e, razmazio si me! - Kad te je nosila, nismo bili u najboljim odnosima. Borio se poku avaju i prona i prave rije i i predosjetila je to slijedi. A ja se nisam mogao nositi s tim. Oboje smo bili jako nesretni. - Imao si ljubavnicu? Oborio je ramena. Bilo je o igledno da mu je laknulo to ne mora izgovoriti te rije i. Da odvratio je. Gri nja savjesti jo uvijek ga je mu ila. Bo e, zar je to nasljedno? to inim? - Zaljubio sam se u nju nastavio je jer se razlikovala od svih ena koje sam dotad upoznao. Bila je ivahna i bezbri na. Posjedovala je prirodnost koju je te ko opisati. No, kad sam je doveo u Argentinu, stvari su se po ele mijenjati. Pretvorila se u ne to posve drugo. Poku ao sam to zaustaviti, ali bezuspje no. Nastavila se udaljavati i na posljetku sam je morao potra iti u zagrljaju druge ene. Nikad nije preboljela moju nevjeru. Uslijedila je mu na ti ina. Njegove rije i pojasnile su joj njezin nemilosrdni stav kad je saznala da se upustila u seksualne odnose. Ka njavaju i nju, Anna je zapravo ka njavala njega, a on se uvukao u osje aj krivnje i nije joj se mogao suprotstaviti. - Kako je mogla okriviti dijete samo zato to se rodilo kad je njoj bilo te ko u ivotu? Ne mogu povjerovati da me mrzila zato to sam se rodila u vrijeme kad si je prevario! - Nije te mrzila, Sofia. Doista nije. Jednostavno joj je bilo te ko izgraditi odnos s tobom. Trudila se, ali ju je neprestano razjedala ljubomora, jer smo te djed i ja bezuvjetno voljeli. Imala je osje aj da si joj ukrala dvojicu najva nijih ljudi u ivotu. - Rafa i Agustin su oduvijek bili dvojica najva nijih ljudi u njezinu ivotu odvratila je s gor inom. Mislim da se nije ni potrudila voljeti me. - ali nad pro lo u. - Ozbiljno? - eznula je da se vrati ku i. - Nisam mogla shvatiti za to ste me odaslali, tata. Bila sam tek dijete i osje ala se odba enom. Nisam vam eljela okrenuti le a, ali imala sam osje aj da ste vi to meni u inili. Bilo mi je strahovito krivo to sam se uvukla u nevolje i to sam vas razo arala, i doista sam vjerovala da e me manje boljeti ako vas vi e nikad ne vidim.

- ao mi je, hija. Dao bih sve na svijetu kad bih mogao povratiti pro lost, ali, na alost, to je nemogu e. Prisiljeni smo ivjeti s vlastitim pogre kama i to je doista te ko. - Znam odvratila je promuklim glasom i bacila pogled prema ravnima. - Da te odbacim do Chiquite? Mo e posjetiti Mariju rekao je i okrenuo kola. im su stigli do Chiquitine ku e, okrenula se prema njemu i ostala je iznena ena kad je u njegovim o ima ugledala dobropoznati sjaj. Prvi put otkako se vratila, ponovno je osjetila da su uspostavili tihu komunikaciju, a toliko se bojala da to vi e nikad ne e osjetiti. Nje no joj se nasmije io i osjetila je kako joj suze naviru na o i. Kad joj je dodirnuo ruku, opet je osjetila da je dio njega. Izbacila je ruke i predala mu se bez zadr ke, a on ju je zagrlio onako kako je to neko znao initi. etrdeset tre e poglavlje Promatrala ga je kako okre e kola i nestaje me u drve em. Dok je bila malena, vjerovala je da su bo anske sile spojile njezine roditelje i odobrile Rafi, Agustinu i njoj njihovu bezuvjetnu podr ku. Iako je njezin odnos s majkom bio nategnut, nijednom nije posumnjala da bi odnos izme u njih dvoje mogao biti problemati an. Zapravo se nikad nije optere ivala razmi ljaju i o drugima. Oduvijek je bila prezaposlena sa alijevaju i samu sebe. Bilo je izuzetno vru e. Podnevno sunce bez milosti je pr ilo prisiljavaju i je da kilji. Zrak je bio zasi en vlagom. Osjetila je kako joj ko a postaje neugodno ljepljiva i po eljela se baciti pod tu ili u bazen. Sjetila se nevjerojatnih oluja iz djetinjstva polu enih vi ednevnom te inom u zraku. Oluje u pampi doista su zastra uju e. Kao dijete, vjerovala je da nebesa tutnje koracima stotina sivih udovi ta koja su se otisnula u zastra uju u, nebesku bitku. U la je u ku u. Bilo je utje no tiho i mirno u njezinoj hladnoj unutra njosti i o i su joj se prilagodile za nekoliko sekundi. Prepoznala je brujanje glasova na kraju hodnika i be umno krenula prema Marijinoj sobi. Vrata nadesno bila su otvorena, ali primijetila je to tek kad ju je zgrabila ne ija vrsta ruka i uvukla unutra. Zadr ala je dah, ali prije no to se stigla prepustiti panici, Santijeva su je usta u utkala prigu uju i uzvik koji joj se spremao probiti s usana. Odvukao ju je i djelomi no skrio u tamu. Prasnula je u

smijeh, ali njegova topla i senzualna usta odmah su ga zatomila. Primijetila je da se i on kupa u znoju. - Rekla si da e do i ranije. Gdje si bila? pro aptao joj je na uho. - Provezla sam se s tatom u carru odgovorila je i nasmijala se kad ju je poljubio u vrat. Golica me! - ekam te cijelo jutro odvratio je uzbu enim tonom. Doista zna kako povla iti za nos! - Santi, nisam to namjerno u inila. Tata je elio da mu se pridru im i doista mi je drago da smo porazgovarali. Uvukao je ruke ispod njezine haljine i uzbu eno se prome koljila kad ih je osjetila na tijelu. Zna i, sve je dobro pro lo? pro aptao joj je u kosu. - Ponovno osje am da smo bliski, Santi. Nije bio op iran, to je tipi no za njega, ali ponovno se razumijemo. Podigao joj je haljinu do struka i zario lice u vrat priti u i svoje vru e tijelo o njezino. elim te, Chofi pro aptao je i gurnuo je na hladan zid. - Ne mo emo. Ne pod istim krovom s Marijom neuvjerljivo se pobunila. Prstima joj je mahnito prepipao tijelo. Znao je da ih mogu zasko iti svakog trenutka, no to ga je toliko uzbu ivalo i privla ilo da se nije mogao suzdr ati. Ruke koje je tako dobro poznavala probile su joj se do skrovitih mjesta. Pokleknula je pod njegovim dodirom ne mogav i se vi e ni buniti, ni raspravljati. Ti inu je naru avalo njegovo duboko disanje i u kanje njezine haljine. Prepustila se pohoti. Znala je da seksualno uzbu enje budi neopreznost, ali iznenada vi e nije marila ho e li ih razotkriti. Gotovo je uskliknula od silnog u itka. Uz njega se ponovno osje ala mladom. Ponovno je bila puna ivota i samopouzdanja poput Sofije koju je odavno sahranila u sje anjima. I bila je presretna. Previjala se pod njegovim rukama prepu taju i se njihovu besramnom i samouvjerenom dodiru, a on je u ivao u svakom djeli u njezina tijela miri u i ga i istra uju i na gotovo sirov, ivotinjski na in. I ni ta drugo nije bilo va no dok su vodili ljubav. Samo prostorija u kojoj se nalaze. - Ne mogu ovakva oti i Mariji pro aptala je kad su bili gotovi.

 Spustio joj je ruku na usnice i za kiljio. Koraci. Stisnuo ju je uza zid ne odmi u i pogled. Lagani koraci pribli avali su se hodnikom. Zadr ala je dah zami ljaju i sa strahom to slijedi. U as na Claudijinom licu. Razo aranje u o ima njezina oca. Ponovno sramotni odlazak. Srce joj je bubnjalo od straha, ali koraci su mimoi li vrata i nastavili dalje sve dok nisu utihnuli. Malaksala je i naslonila mu se na prsa. Duboko di u i poljubio joj je elo. - Vi e sre e nego pameti pro aptao je. - O Dios, Santi! to nas je spopalo? - Ono to nas o ito nije trebalo spopasti. Bri imo odavde! - Ali elim vidjeti Mariju odvratila je. Do la sam joj u posjet! Podrugljivo se nasmije io i odmahnuo glavom. E pa mene si posjetila umjesto nje! Bo e, stra no izgleda nadodao je. Ne mo e je ovakva vidjeti! - Kamo emo? Netko e nas otkriti! Zamislio se na trenutak. Gle, odjuri u kupaonicu i sredi se! Kosa ti je neuredna. Izgleda predivno senzualno i volim te kad si ovakva, ali Maria e odmah shvatiti to se dogodilo. Na i emo se kod nje! - U redu. - Provjerit u je li vani sigurno! No, ostao je stajati na mjestu. - Pa, hajde onda! Uhvatio joj je lice i ponovno je poljubio. - Ne elim i i. Gle odvratio je spu taju i joj ruku na hla e mogao bih te ponovno voljeti. Nasmijala mu se u prsa. Budalo, ni ti ne mo e ovakav do nje! Ostat emo zarobljeni ovdje! Shvativ i apsurdnost situacije, oboje su prasnuli u smijeh. Ako ih uhvate, sve e izgubiti! No, nastavili su se smijati poput klinaca ne mogav i se zaustaviti. Na posljetku se Santi pri uljao vratima i provirio van. - Hajde tiho joj je rekao. Oprezno su se odvukli niz hodnik zadr avaju i disanje. Vi e se nisu smijali. im su stigli do idu ih vrata, Sofia je uronila na sigurno u kupaonicu, a on je nastavio do sestrine sobe. im je u la u kupaonicu, naslonila se na vrata i udahnula. Jo je uvijek mogla osjetiti njegove ruke na tijelu i ko a joj je jo uvijek

tinjala od uzbu enja. Kad se pogledala u ogledalu, shvatila je to joj je poku avao re i. Obrazi su joj bili rumeni, a o i uzbu eno iskrile. Izgledala je po udno i uspaljeno. Zadovoljno se osmotrila i potom umila poku avaju i se dovesti u red. Mariji je bilo drago kad ju je ugledala. Njezine sme e o i zabljesnule su im je u la u prostoriju. No, Sofiju je odmah spopala gri nja savjesti i po alila je to si je dopustila voditi ljubav sa Santijem u ku i u kojoj njezina ro akinja provodi posljednje trenutke. Znala je da je to nemoralno i imala je osje aj da je Padre Julio prekorava prstom sa svog pozla enog prijestolja na nebesima. Santi je opu teno sjedio u naslonja u i pijuckao vino, a na njegovu licu nije bilo traga krivnji. Eduardo je sjedio na rubu kreveta i kad je shvatila da Claudia nije u prostoriji, osjetila je olak anje. Pozdravila je Santija kao da se nisu vidjeli jo od prethodnog dana, a kad se sagnula kako bi ga poljubila, dvaput joj je stisnuo ruku. Njihov tajni znak. Odvratila je na isti na in. Eduardo je bio siv u licu. Iako se smije io, njegove su o i bile li ene svake nade. Srce ju je zaboljelo od suosje anja. Kako je mogla u ivati u Santiju usred toliko tuge? Maria je bila slaba, ali sretna i razgovarali su ne spominju i bolest. Htjeli su se nadati da e joj biti bolje. Nitko se nije elio suo iti s okrutnom istinom da je po ela posustajati u borbi. Netko je spomenuo kako e se djeca morati vratiti u kolu. Maria je odvratila kako to ne eli, ali ipak je bolje da im se ivoti donekle vrate u kolote inu. Poslat e ih s Claudijom i njezinom djecom. Sofia je uhvatila Santijev pogled na spomen Claudijina imena i shvatila da i on jedva eka da budu nasamo. Maria se ubrzo umorila. Kad su joj se kapci po eli spu tati, odlu ili su je ostaviti da odspava i iza li su na terasu. Claudia je sjedila na klupici ispod verande u dru tvu k eri, koja se priljubila uz nju poput psi a. Sofia se prisilila na smije ak. I ekivala je hladnu dobrodo licu i ostala iznena ena ugledav i prvi put u Claudijinim o ima tjeskobu. Izgledala je upla eno. Ispravila se i odmaknula k erkicu. Ostali su si spravljali pi e i jo nisu iza li kako bi im se pridru ili. Bila je prisiljena zapo eti razgovor. Vi e ga nije mogla izbjegavati. - Zna i, ve eras se vra ate u Buenos Aires. - Da odgovorila je Claudia obaraju i pogled. Uslijedila je

neugodna stanka. Sofia se ne kala ne znaju i bi li sjela ili ostala stajati. - U koju kolu idu djeca? San Andrs? - Da. Bilo je o igledno da joj ne namjerava olak ati razgovor. - I ja sam je poha ala. - Znam. Santi mi je rekao. - Da? - Santi i ja imamo dobar odnos i sve mi govori. - Znam. Rekao mi je da si dobra prema njemu. U inila si ga jako sretnim odvratila je kroz stisnute zube. - I on je dobar prema meni. Ne bih mogla prona i boljeg supruga ili oca. Potom je podigla glavu i zagledala se u nju eli nim o ima. eli ostati ovdje zbog Marije. Obo ava je i bit e neutje an kad umre, ali ivot e se onda kona no vratiti u normalu i ti e se vratiti k svojima, zar ne? - Da, mislim da ho u. Znala je da e to morati u initi, iako bi najradije zauvijek ostala. - Kako se osje a ovdje? Pobjedonosni smije ak zadrhtao je na Claudijinim usnicama. - ini mi se da se ni ta nije promijenilo. Nevjerojatno je kako se ovjek mo e odmah uklopiti. - Ali... jesi li se uklopila? - Naravno. - No, ljudi se mijenjaju, zar ne? Izvana se ini kao da je ovo jo uvijek tvoj dom, ali vjerojatno se osje a poput uljeza i ovdje i u Engleskoj. - Zapravo ne. Ne osje am se uljezom ni tamo, ni ovdje slagala je. - Onda doista ima sre e. To se tako esto doga a. Doista me iznena uje da se osje a ovdje kao kod ku e, s obzirom da ima toliko novih lica. Potpuno nov postav ljudi. Vi e nisi dio Santa Cataline. Santi mi je rekao kako si neko znala biti glavna tema razgovora na Santa Catalini, ali sada vi e nitko ne pri a o tebi. Sofiju je pogodila njezina iskrenost i ustuknula je. Ne elim zapravo da se pri a o meni, Claudia odgovorila je ledenim glasom. Maria je razlog za to sam do la. Ne o ekujem da shvati kakvo nas prijateljstvo povezuje i tvoje mi ljenje nije mi ni od kakve va nosti. Ukorijenila sam se ovdje dublje no to e tebi ikad uspjeti.

- Ali ja ivim ovdje, Sofia, i Santi je moj suprug. Na posljetku e morati oti i i vratiti se obitelji kojoj pripada . Ovdje ti vi e nije mjesto. U tom trenutku Santi je iza ao na terasu u dru tvu Miguela, Panchita, Eduarda i Chiquite. Odmah je uo io Claudijine ru i aste obraze i zabrinutog izraza lica pogledao u nju, pa u Sofiju. - Ho e li ostati na ru ku? upitala ju je Chiquita. Ili mo da na ve eri? - Ru at u s roditeljima, Chiquita, ali rado bih vam se pridru ila za ve erom. Potom se okrenula prema Claudiji i nadodala: - Pretpostavljam da se ne emo vidjeti. Samozadovoljno joj se nasmije ila i Claudijin vrat se zacrvenio od bijesa. elim ti ugodnu vo nju. Kad je krenula natrag kroz stabla, morala se suzdr avati da ne po ne skakutati. Claudia ju je napala, a to je moglo zna iti samo jedno: osje a se ugro enom. Drugim rije ima, nije u najboljim odnosima sa Santijem. Ispunila je prazninu koju sam ostavila za sobom, ali sad sam se vratila! pobjednosno je pomislila. Bilo je oko pet sati kad su automobili krenuli za Buenos Aires. Djeca Rafaela i Jasmine oti la su s voza em, a Santijeva i Claudijina djeca zajedno s Marijinom. Dok se pra ina slijegala za njima bljeskaju i na suncu, Sofia se uputila prema Chiquitinoj ku i. Nakon ve ere sjela je sa Santijevom obitelji na terasu. Udisali su nepodno ljivo sparan zrak i osjetili kako im se srca ispunjavaju te inom. Sjedili su u tami dok su ih promatrale skrivene o i ivotinja pampe i otvoreno razgovarali o Mariji. Sofia se gotovo nije usudila pogledati u Eduardovo dobrohotno lice. Ipak, razgovor je djelovao katarzi no. Kona no su odlu ili biti realni i priznali da ne e jo dugo po ivjeti. Miguel je nazvao Fernanda, koji se odlu io vratiti na Santa Catalinu prvi put otkako je nestao. elio se oprostiti od sestre. Radi nje pobijedit e vlastiti strah i mo da ak zaboraviti na sablasti koje ga progone. Chiquita i Miguel sjedili su dr e i se utje no za ruke. Bilo je pitanje dana kad e umrijeti i znali su da im ne e biti lako iako su se mjesecima pripremali. Gledaju i ih Sofia je kona no osjetila povezanost. Udru ila ih je pro lost i ljubav prema Mariji. Poslije, kad su se povukli na spavanje, ostala je sjediti sa Santijem na klupici kao prethodnu no . utjeli su. Nisu osje ali

potrebu razgovarati. Tje ila ih je injenica da su jedno uz drugo. Uhvatio ju je za ruku i privukao k sebi. Nije znala koliko su dugo ostali u tom polo aju, ali nakon nekog vremena tijelo ju je po elo boljeti. - Moram se pomaknuti, Santi rekla je i istegnula se. Osje ala se uko eno, pospano i melankoli no. Trebala bih oti i na spavanje. Vi e ne mogu dr ati kapke otvorene. - elim spavati s tobom, Chofi. Ve eras moram biti blizu tebe! Zagledala mu se u naborano lice. Iako je sna an i velik, izgleda tako ranjivo! - Ne mo emo spavati kod tebe odmah je odvratila. - Znam. Nije u redu. Idemo k tebi. - Jesi li siguran? - Jesam. Trebam te, Chofi. Osje am se bijedno. Zagrlila ga je kao da je dijete i on joj se prepustio na tako dirljiv na in da ju je zaboljelo srce. Nitko od nas ne mo e ni ta u initi alosno je nadodao. Osje am se beskorisno i neprestano pitam: to bih u inio kad bi se to dogodilo mojoj djeci? Kako bih to podnio? Kako to moji roditelji podnose? - Morat e to otrpjeti jer drugog izlaza nema. Ne e se mo i rije iti boli. Morat e smo i snagu i do ivjeti to nekom vrstom testa, koliko god ti se inilo besmislenim. Bog eli uzeti Mariju k sebi i moramo biti zahvalni to je bio voljan iznajmiti nam je rekla je trep u i o ima kako bi odagnala suze. Potom se zamislila nad vlastitim rije ima i pomislila kako zvu i poput majke. Iako se silno bunila protiv njezine filozofije, upila je vi e no to je o ekivala. Hajde, idemo spavati. Iscrpljen si i zato si toliko osjetljiv. Ujutro e se bolje osje ati. Hodali su kroz stabla dr e i se za ruke. Trebali su biti odu evljeni to e zajedno provesti no , ali umjesto toga osje ali su bol i prazninu u srcu. Bili su usamljeni. - Nikad nisam razmi ljao o smrti, jer se nikad nisam morao suo iti s njom. Pla i me. Svi smo tako prokleto ranjivi! - Znam. Svi emo umrijeti u jednom trenutku. - Gledam djecu i pitam se to u im re i kad me upitaju kamo je oti la. Vi e ne znam u to vjerovati, Sofia. - Ljuti se na Boga. Ja sam se cijelo djetinjstvo ljutila na njega zato to mi je majka bila fanati na vjernica. Strahovito me je

ivcirala. No, sad vjerujem da sve ima smisla. - Moram biti jak zbog mame, ali iznutra se osje am tako slabo i beskorisno. - Ne mora glumiti preda mnom, Santi. Stisnuo joj je ruku. Drago mi je da si do la. Sad si mi najpotrebnija! Zatvorila je vrata za sobom i pri la prozoru kako bi pritvorila kapke i navukla zavjese. - Opet zrikavci rekla je osje aju i kako je hvata nervoza. Ve su vodili ljubav, ali ovaj put ne e uriti. Ovaj put bit e intimnije. ula ga je kako joj prilazi s le a. Zagrlio ju je oko struka i privukao k sebi nje no joj ljube i vrat. Naslonila mu se na prsa i zatvorila o i. Njegove grube ruke uvukle su joj se ispod ko ulje i osjetila ih je na trbuhu. Bilo je sparno i ko a joj se kupala u znoju. Rukama joj je nje no uhvatio grudi, a bradicom zagolicao vrat i tijelo joj se izvilo od u itka. Potom se okrenula i prepustila njegovim usnicama. elio je prikriti bol i utopiti se u njezinu zagrljaju. Predali su se jedno drugom i obgrljeni tajnovito u no i, kona no ga nije morala dijeliti ni s kim. - Jesam li stara? upitala ga je poslije, primijetiv i kako joj promatra tijelo. - Ti? Nikad nje no je odvratio. Samo starija. etrdeset etvrto poglavlje Ponedjeljak, 10. studeni 1997. Fernando je osje ao kako mu se znoj cijedi niz le a dok se iskrcavao s trajekta, koji ga je dopremio iz Urugvaja u Argentinu. Pro lo je gotovo dvadeset godina otkad je posljednji put bio na argentinskom tlu. Dvadeset godina otkako je sudjelovao u politi kim demonstracijama protiv vojske, koja je zaposjela vlast 24. o ujka 1976. Iako je vojni udar pro ao bez kapi krvi, u sljede ih pet godina nestalo je gotovo 10.000 ljudi, a on je umalo postao jedan od njih. Bacio je pogled prema prljavoj vodi i sjetio se bijega. Prestravljen i pora en, zakleo se da nikad vi e ne e kro iti nogom u Argentinu. Iskusio je previ e nasilja i nije se elio ponovno na i u smrtnoj opasnosti. Mnogo toga spoznao je tada o sebi, a spoznaje do kojih je do ao uop e mu se nisu dopale. Shvatio je da je kukavica, da nije poput hrabrih mu karaca i ena koji riskiraju ivote esto ih

rtvuju i za dobrobit zemlje, demokraciju i slobodu. Nije poput stotina koje se bune protiv generala Videle i njegovih pobornika na Plazi de Mayo, bezimenih i nestalih heroja, koje su obi no izvla ili iz kreveta usred no i i kojima se nakon toga gubio svaki trag. Mo da bi bilo bolje da je i on nestao zajedno s njima negdje na dnu mora, umjesto to je prebjegao i skrio se u Urugvaju. Da je bar policija shvatila koliko je bezopasan! Da su bar uvidjeli da je njegovo paradiranje i graktanje tek razmetanje kojim si poku ava pridati va nost i nadoknaditi godine ivota u bratovoj sjeni! Santi je blje tao punim sjajem ne daju i mu priliku da do e do izra aja sve dok se nije sprijateljio s Carlosom Riberasom i pridru io podzemnom gerilskom pokretu. Tad je prona ao dovoljno mra an kut u kojemu je mogao sjati poput sjevernja e. im je do ao u Urugvaj kupio je malenu, tro nu ku u na pla i, pustio bradu i kosu i prao se gotovo samo kad bi odlazio u more. Izgubio je samopo tovanje i zamrzio samog sebe. Poku ao se sakriti iza guste, crne kose koja mu je obrastala oko lica poput bodljikave ume u bajci o Uspavanoj ljepotici. Samo to nije bilo princeze koja bi ga probudila poljupcem. Izbjegavao je ene smatraju i da ne vrijedi ni pi ljiva boba i pitaju i se kako bi ga itko mogao voljeti. Objavljivao je lanke za razne urugvajske asopise i novine i poku avao nastaviti borbu s druge strane mora. Ali nije mu bio potreban novac. Njegova se obitelj pobrinula da dobije to mu je potrebno. Zapravo, raspolagao je s vi e novca no to je smatrao da zaslu uje i poklanjao ga besku nicima, koji su se vucarali pra njavim ulicama s bocama zamotanim u sme e papirnate vre ice. No, ni to mu nije pomoglo da izgradi pozitivniji stav prema sebi. Jo se uvijek osje ao mrtvim. A onda je jedne no i donio odluku. Probudila ga je uobi ajena no na mora. Znoj mu se cijedio s tijela natapaju i madrac poput mo varnog tla i shvatio je da to vi e ne mo e podnositi. Ustao je, spakirao nekoliko stvari u ruksak i zaklju ao ku u. Pet godina putovao je Ju nom Amerikom. Posjetio je Boliviju, Meksiko, Ekvador i vidio sve to se dalo vidjeti, od ileanskih jezera do peruanskih planina. No, kamo god bi oti ao, mu na sjena pratila bi ga u stopu. Kad se kona no dovukao na vrh Machu Pichua, shvatio je da vi e nema kamo pobje i. Iznad njega nalazila su se nebesa, a pod

nogama mu se irila sumaglica. Preostale su mu samo dvije mogu nosti: nastaviti u kraljevstvo bo je, ili se ponovno spustiti i spoznati kako ivjeti sa sobom. I bila je to te ka odluka. Maglica se motala u hipnoti kom plesu prizivaju i ga da se baci u ti inu i zaborav. Stajao je na rubu i netremice je promatrao. No, znao je da e se ponovno odlu iti za bijeg ako to u ini. Ponovno e u initi pogre ku i postati dezerter. Uostalom, nije li to najjednostavnije rje enje? Takva smrt ne zahtijeva hrabrost, niti donosi zasluge. Sru io se na travu i zario glavu u ruke. Najte e je nastaviti ivot! Znao je da ga i ekuje jo mnogo godina i znao je da bi ih mogao pro ivjeti poput sablasti i ekuju i trenutak smrti, ili bi ih mogao pro ivjeti to bolje umije! Kad se vratio ku i, telefon je zazvonio. Otac ga je ve tjednima poku avao dobiti. Maria je umirala od raka i bilo je vrijeme da se vrati ku i. im je do ao u Buenos Aires, zamolio je voza a, kojeg su mu poslali roditelji, da ga odveze do Case Rosade na Plazi de Mayo. elio se samo jednom provesti oko nje. elio je vidjeti tla i li ga jo uvijek kao u snovima. Ta vladina zgrada, obojena u ru i asto mje avinom gove e masti, krvi i vapna, dominirala je trgom. Tik do nje nalazili su se Banco de la Nacin, Catedral Metropolitana, Consejo Municipal i Cabildo. Iako prekrasan s drvoredom visokih i egzoti nih palmi, ivahnim cvjetnim vrtovima i kolonijalnim gra evinama, njemu je trg postao mra no i opasno popri te mnogih razo arenja. Kad su mu se pribli ili, osjetio je kako mu se u elucu ponovno budi strah i podi e u grlo poput debele abe krasta e prisiljavaju i ga na kre tanje. Hladan znoj skupio mu se u stisnutim akama, a disanje mu je postalo plitko i ubrzano. No, im su iza li na sunce, koje je nedu no obasjavalo biljke i cvije e, osjetio je kako mu se strah rasipa i nestaje poput utvare. Argentina je postala demokratska dr ava. Mogao je to osjetiti u zraku i prepoznati na bezbri nim licima prolaznika. Ogledao se i prou io novo nali je grada. Bilo je o igledno da se izmijenio. tovi , gotovo bi se zakleo da mu se smije i. I tad je shvatio da vi e ne osje a strah kako mu visi za vratom. Skliznuo mu je s ramena poput izno ena kaputa, potpuno beskorisnog u druk ijoj i toplijoj klimi. U redu rekao je voza u. Odvezite me na Santa Catalinu.

Njegov je dolazak bio od presudne va nosti za njegovu obitelj. Kao i kad se Santi vra ao nakon odlaska u Ameriku prije vi e od dvadeset godina, svi su se okupili na terasi kilje i u sunce i i ekuju i auto. Ipak, i ekivali su ga s tugom, znaju i da se vra a kako bi se oprostio od sestre. - Izmijenio se, Sofia tu no joj je rekla Chiquita. Mislim da ga ne e prepoznati. Sofia se suosje ajno nasmije ila. Misli li da e ostati? upitala ju je poku avaju i nastaviti razgovor, iako joj je zapravo bilo svejedno. Bacila je pogled prema Santiju. Razgovarao je s ocem i Eduardom. Fernandov dolazak bio je popra en strepnjom. Miguel se brinuo da ne e sti i na vrijeme, jer je Maria strelovitom brzinom gubila snagu. Svi su bili nervozni. Vrpoljili su se i pre etavali travnjakom. ak su i psi uzbu eno dahtali le e i u sjeni. Kad se Fernandov auto pojavio iza ugla i polako nastavio prilazom dostojanstveno u i ozbiljno u mrtva kih kola, malena skupina odahnula je vi e s olak anjem, nego s veseljem. Fernando je bacio pogled kroz prozor i osjetio kako mu se srce puni ljubavlju i melankolijom. Tu je odrastao! rtvovao je Santa Catalinu prije mnogo godina, ali uop e se nije izmijenila! Iza ao je iz auta i bacio se majci u nesiguran zagrljaj. Zagrlio je potom oca, Panchita, tete i stri eve. Svi su prokomentirali njegovu dugu kosu i bradu. Bio je gotovo neprepoznatljiv. Kad je ugledao Sofiju, ostao je zapanjen. - Mislio sam da te vi e nikad ne u vidjeti rekao je promatraju i je. Podsje ala ga je na ro akinju koju je neko prezirao, ali oboje su se u me uvremenu izmijenili. Njihovo je djetinjstvo poput predstave odavno zavr ilo i odbacili su svoje uloge zajedno sa skriptom. - Drago mi je to te vidim, Fercho. Drago mi je da si se vratio ku i odgovorila je ne znaju i zapravo to mu re i. Bilo joj je neugodno. Djelovao je poput stranca. A kad je ugledao Santija, u inio je ne to to ih je oboje iznenadilo. Rasplakao se. Prepoznao je u njemu prijatelja koji je iza ao s njim u hladnu, zimsku no kako bi kaznio Facunda Hernandeza. No, nije plakao jer mu je Facundo spasio ivot, niti zato to je sa Santijem spasio Mariju, ve zato to se zagledao u bratove iskrene, zelene o i i u njima prepoznao silne godine

izgubljene u ljubomori, mr nji i strahu. Plakao je jer se kona no vratio ku i. Bacio je pogled iza sebe, ali tjeskobne sjene vi e ga nisu pratile. Chiquita ga je odvela u ku u kako bi vidio Mariju. Santi je uhvatio Sofijin pogled. Ne e mu se pridru iti. Treba provesti neko vrijeme nasamo s njom. - Hajdemo u grad rekao joj je ozbiljnim tonom. Nitko ne e primijetiti gdje smo jer e se zaokupiti njime. - Izmijenio se. Potpuno je druk iji. Poput stranca odvratila je sjetno ga slijede i kroz stabla. - Znam. I nama je druk iji. - Trebala bih osje ati ne to prema njemu, ali ne osje am ni ta rekla je zaklju iv i koliko je vrijeme prevrtljivog karaktera. Nekim vezama dopu ta da se odr e nakon silnih godina razdvojenosti, a nekima pak ne. - to ta je pro ivio, Chofi. Nije vi e onakav kakav je bio. Morat e ga ponovno upoznati. Oboje emo ga morati ponovno upoznati. Kad je Fernando ugledao sestru, utje io ga je njezin hrabri osmijeh i ivahne o i, ali ga je dotuklo njezino zdravstveno stanje. Lice joj je bilo ispijeno, a jagodi ne kosti izbijale prizivaju i u sje anje potresne slike iz njema kih logora za vrijeme Drugog svjetskog rata. Izgubila je kosu, to je samo dodatno naglasilo oblik njezine lubanje, koja se nazirala ispod tankog sloja ko e. Ali njezin je neumoljiv duh nadja ao taj prizor gotovo obasjavaju i cijelu prostoriju. Ispru ila je ko atu ruku i po eljela mu dobrodo licu. Pao je na koljena i poljubio je osje aju i strahopo tovanje prema njezinoj hrabrosti. On je nije posjedovao. - Pogledaj se nasmijala se promatraju i ga nasmije enim o ima. to si to u inio sa sobom, Fercho? Nije bio u stanju odgovoriti. Usnice su mu drhtale, ali rije i se nisu mogle otisnuti s njih. Tamne o i zacaklile su mu se od suza. U asavam se svakoga tko me pogleda. Imam mo prepla iti ljude do kosti! No, nije duhovito u uspjela zaustaviti suze. Budalice jedna nastavila je drhtavim glasom Kako si nas mogao napustiti? to si radio tamo sve ove godine? Za to si nas ostavio da patimo za tobom? Zar ti nismo nedostajali? Ho e li sad bar ostati? - Ostat u odvratio je kre tavim glasom. Da sam bar... uti ala ga je. Uvela sam novo pravilo: Nema aljenja.

Nema kajanja. Nema naricanja i upanja za kosu. Ve sam sve to pro la sa Sofijom. Oboje ste takve budalice! U ovoj ku i ivi se u sada njosti i u iva u tu em dru tvu ne osvr u i se na pro lost, osim ako se ne eli razgovarati o dobrim, starim danima. A bili su to lijepi dani, zar ne, Fercho? Zakimao je bez rije i. Ah, sje a li se one moje prijateljice u koju si se zaljubio? U koli? Ma, zacijelo se sje a ! Silvia Diaz? Slao si joj ljubavna pisma! Tko zna to je sada s njom.Nisam joj se dopao odgovorio je prisje aju i se s osmijehom tih nedu nih dana. - Oh, nego to da jesi, ali je bila srame ljiva! Neprestano mi je itala tvoja pisma na nastavi. Bila su tako romanti na! - Mislim da ba i nisu. - Naravno da jesu! Strahovito romanti na! No, bio si poput vranca i nismo te uspijevale pratiti. Zna li da smo te Sofia i ja jednom pijunirale dok si ljubio Rominu Blaquier na bazenu? - Da, znao sam da me gledate priznao joj je s osmijehom. - Ali nisi nam to dao do znanja! - Naravno da nisam. U ivao sam odvratio je i nasmijao se. - Tako je bolje! Smijeh djeluje zacjeljuju e, a suze me samo rastu uju. I potom su se zajedno nasmijali. etrdeset peto poglavlje - Sje a li se kako smo obi avali dolaziti ovamo na misu subotom nave er? Sofijin glas odjeknuo je hladnim, kamenim zidovima crkve Nuestra Se?ora de la Asuncin. - Prije no to bismo oti li u no ni klub odvratio je Santi i zahihotao. Nije ba bilo pobo no! - Nikad mi to nije palo na pamet odgovorila je. Moram priznati da sam misu uvijek odra ivala. - Smijuljila si se sve dok nije zavr ila. - Bilo mi je te ko zadr ati ozbiljnost s obzirom da je Padre Julio neprestano mucao i u kao. - Zna da je umro? Odavno. - Ne mogu re i da mi je ao. - Trebala bi re i da ti je ao. U njegovoj si crkvi nasmijao se. - Misli da nas mo e uti? I muca li i u raju? Nisi uo za an ele s govornom manom, zar ne? Nastavili su niz prolaz izme u klupa, a njihove alpargatas

nje no i tiho su klizile kamenim podom. Crkva je bila ogoljena i druk ija od katoli kih crkvi u gradu. Oltar se isticao u skromnoj jednostavnosti, skriven pod bijelim platnom ukra enim klonulim cvije em. Zrak je bio ustajao i ispunjen mirisom tamjana. Nije bilo prozora kroz koje bi mogao pobje i van. Sunce se probijalo kroz obojeno staklo sa stra nje strane oltara. Bacalo je duge zrake na pod i zidove ukazuju i pritom na pra inu. Ikone Djevice Marije gledale su ih sa zidova skrivaju i se izme u mnogobrojnih statua svetaca i zapaljenih svije a. Klupe se uop e nisu izmijenile. Jo su uvijek bile neukra ene i dovoljno neudobne da nitko na njima slu ajno ne bi mogao zaspati. - Sje a li se vjen anja Soledadine ne akinje Pilar? upitala ga je sa smije kom. - Kako da ne odgovorio je lagano se udariv i dlanom o elo i prasnuv i u smijeh. - Padre Julio ju je zamijenio za sestru i potom odr ao cijeli govor! Poku ali su prigu iti smijeh. - Tek na kraju, kad je blagoslovio sretni par Roberta i Luciju, svi su shvatili da je itavo vrijeme govorio o krivoj osobi nadodala je bez daha. Kakav u as! Kako je Pilar pobijesnila! A mi se nismo mogli prestati smijati! Kad su stigli do oltara, ti ina ih je op arala poput ini. Primirili su se. S obje strane oltara nalazila su se dva stoli a prekrivena svije ama raznih oblika i veli ina. Prisjetili su se Marije. Santi je zapalio ibicu i odabrao svije u. - Za sestru rekao je i zatvorio o i izgovaraju i molitvu. Sofia je bila dirnuta. Potom je i ona zapalila svije u, zatvorila o i i zamolila Boga da po tedi Marijin ivot. Santi ju je utje no uhvatio za ruku. Dvaput ju je stisnuo i odgovorila mu je. Ostali su stajati neko vrijeme. Iako nikad prije nije tako predano molila, njezine molitve nisu u potpunosti bile nesebi ne. Dok god je Maria iva, znala je da ima opravdanje ostati na Santa Catalini. - Pitam se smeta li Bogu to mu se obra amo samo u patnji pro aptao je. - Pretpostavljam da se ve naviknuo. - Nadam se da e molitva polu iti uspjeh. - I ja se nadam. - elio bih da se dogodi udo, iako ba ne vjerujem da je to mogu e. Osje am krivnju to sam tek sad odlu io do i. U posljednji

as. Znam da ne zaslu ujem udo. - Do ao si i to je ono to se ra una. Ovdje si. - Da, mo da si u pravu. Nikad nisam mogao shvatiti ljude koji neprestano odlaze u crkvu, ali mislim da ih sada razumijem. Dolaze po utjehu. - Jesi li je i ti prona ao? - Donekle odgovorio je i sjetno joj se nasmije io. Zna , dopalo bi mi se da sam te o enio ovdje. - Dok bi Padre Julio mucao: U-u-u-uzimate l-li v-vi S-s-sSofia... Zahihotao je. Ni ta mi ne bi smetalo! ak i da me zamijenio za Fercha! Privukao ju je u zagrljaj i nje no joj poljubio elo. Ponovno se osjetila voljenom. Njegov miris potaknuo je sje anja na pro le dane i po eljela je nikad mu se ne izvu i iz zagrljaja. Ostali su tako neko vrijeme ne osje aju i potrebu za rije ima. Prepustila se melankoliji i sre i. Znala je da e se ubrzo morati rastati i gr evito se dr ala trenutka poku avaju i ga to intenzivnije pro ivjeti. - Jesi li priznala ocu Juliju da smo ljubavnici? upitao ju je odmi u i se. - Zar si lud? Naravno da nisam! A ti? - Ne. Jesi li mu se ikad ispovijedila? - Zapravo ne, jer sam uvijek izmi ljala stvari. Bilo ga je tako lako preneraziti i jednostavno se nisam mogla oduprijeti isku enju. - Doista si zlo esta, zna odvratio je i tu no se nasmije io. - Mislila sam da nisam zlo esta kao neko sve dok se nisam vratila. Sad sam nadma ila samu sebe. - Znam da bih se trebao osje ati krivim. Dodu e, u po etku je tako i bilo, ali sad znam da postupamo ispravno rekao je odmahuju i glavom kao da vi e nije odgovoran za osje aje otkad su mu pobjegli nadzoru. - Da, postupamo ispravno ponovila je i uhvatila ga za ruku. Jer smo trebali biti zajedno. - Znam. Osje am se krivim to nemam gri nju savjesti. Nije li zastra uju e kako ovjek mo e lako zaboraviti? - Misli , na Claudiju? - Na Claudiju i djecu. Kad sam s tobom, uop e ih se ne sjetim. - Niti ja svojih odgovorila je. No, zapravo to nije bila istina.

Svaki put kad bi se na la nasamo s njim, u mislima bi se odmah prisjetila i Davida, i Honor i Indije, i svaki put bi se morala prisiliti potisnuti ih natrag. I gotovo su joj se prestali odupirati. Dodu e, David je znao biti i te kako uporan. - Hajdemo odavde prije no to nas Padre Julio uhvati na djelu rekao je probijaju i se kroz prolaz. - Ne inimo ni ta lo e. Ro aci smo, sje a se? - Nikad to ne u zaboraviti, Chofi. Mislim da te Bog u inio mojom ro akinjom kako bi me kaznio za ne to to sam po inio u pro lom ivotu! - Ili ima bolestan smisao za humor. im su iza li na sunce, zaklonili su o i. Sofiji se na trenutak zavrtjelo u glavi. Vlaga je bila zagu uju a. - Imat emo pravu pravcatu oluju. Osje a li je? - Da. Volim oluje! Tako su uzbudljive! - Sje a li se da smo prvi put vodili ljubav za jedne oluje? - Sje am se. Kako bih to mogla zaboraviti? Od etali su se na trg. Cesta je jo uvijek bila neasfaltirana i pra njava, kao u doba njihovih djedova i baka. Sanjivo se protezala oko trga obrubljenog visokim stablima. Primijetila je da im jo uvijek bojaju koru u podno ju bijelim Calom, kako bi odagnali mrave. Malene ku e i du ani bili su okrenuti prema suncu, a njihova zasjenjena unutra njost skrivala se iza pra njavih stakala. Kafi Boliche jo je uvijek bio na istom mjestu. Na uglu. U njemu su se okupljali gauchosi ispijaju i Mate i kartaju i. Paco je tamo neko provodio svako nedjeljno jutro uz novine i alicu kave, i Sofia je pretpostavila da to vjerojatno jo uvijek ini s obzirom da je ovjek od navike. Bilo je poslijepodne i du ani su bili zatvoreni zbog sijeste. Trg je bio tih i miran. Krenuli su k sjeni i ba kad su se spremali sjesti, dozvao ih je glas sa susjedne klupice. Ostali su u asnuti prepoznav i slavnu Vieju Bruju. - Buen da, Se?ora Hoffstetta rekao je Santi kimnuv i pristojno glavom. - Nisam znala da je stara vje tica jo uvijek iva pro aptala je Sofia s osmijehom na licu. - Mislim da vje tice ne umiru. La Vieja Bruja sjedila je zgrbljeno u dugoj, crnoj haljini poput

prave pravcate vje tice. Sofia se prisjetila koliko ju je u asavala jo dok je bila dijete. Lice joj je bilo sitno i upalo poput starog oraha. Imala je crne o i i zube, i irila smrad stotinama metara uokrug. Primijetila je da u dugim, kvrgavim prstima vrsto dr i sme u papirnatu vre icu. Sjeli su i poku ali je ignorirati, ali dok su razgovarali, Sofia je mogla osjetiti njezin pogled na le ima. - Gleda li nas jo uvijek? upitala je Santija. - Da. Pretvaraj se da je nema. - Mogu je osjetiti. Za to se ne pokupi! - Ne brini, nije prava vje tica. - Ne bih se ba kladila. U usporedbi s njom vje tice iz bajki izgledaju kao Snjeguljice! Oboje su se nasmijali zakloniv i usta rukama. Vjerojatno zna da razgovaramo o njoj! - Ako je vje tica, i te kako to zna! - Hajdemo. Doista je ne mogu podnijeti! Ustali su i krenuli. - Ah odjednom je zakri ala. No, nisu se osvrnuli. Ah ponovila je. Mala suerte! Propustili ste priliku! Mala suerte! Ah! Oboje su stali i zapanjeno se pogledali. Santi se spremao okrenuti, ali ga je Sofia zgrabila za ruku i povukla. Srodne du e! Vidim vam to u auri. Srodne du e! Ah nastavila je starica. - O Dios, kako me pla i! Bri imo odavde odvratila je Sofia i nastavili su ubrzavati korak. - Kako nam se usu uje tako obra ati! Baba tra ara ljutito je odvratio. Ljudi poput nje upli u se drugima u ivot i stvaraju probleme! - Sad ti je jasno za to je vje tica! Dobio si priliku uvjeriti se! - Pa, za to onda jebeno ne odleti na metli? Oboje su se nervozno nasmijali. No, ba kad su pomislili da je vi e ne e vidjeti, iznenada se ukazala pred njima, iskrivljena i smrdljiva poput ogromnog, dlakavog i mi a. Dovukla se do Sofije i ubacila joj sme u vre icu u ruke. Sofia ju je uhvatila s ga enjem. Bila je vla na i mekana. Pogledala je u stari ine o i i osjetila kako je hvata panika. Ali La Vieja Bruja je smireno kimnula glavom i stisnula joj ruke oko vre ice. Sofia se trznula i zakora ila unatrag uzaludno se poku avaju i osloboditi. La Vieja Bruja se potom nacerila i promumljala: Sofia Solanas. Potom se ponovno izgubila.

im su se na li na sigurnom u kamionu, Sofia je zalupila vrata i zatvorila prozor. Drhtala je cijelim tijelom. - to je u vre ici? nestrpljivo ju je upitao. Bilo je o igledno da ga cijela stvar zabavlja. - Ne znam za to se cereka ! Uop e nije smije no! Ti je otvori povikala je i bacila mu je u ruke. Polako ju je rastvorio i zavirio jednim okom i ekuju i nai i na ne to stra no. A onda se nasmijao s olak anjem. - to je unutra? upitala je. - Ne e povjerovati! Mladica ombu stabla! - Mladica ombu stabla? to u, po bogu, s tim? - Pa, u Engleskoj je ne e uspjeti zasaditi odvratio je i nasmijao se. - udne li ene! Ma, koliko joj je godina? Jo sam prije dvadeset godina mislila da je stara kao Biblija uzbu eno je uskliknula. Ne bi li ve odavno trebala biti u grobu? - Za to ti je dala tu mladicu? promrmljao je Santi namr tiv i se. udim se da te je uop e uspjela prepoznati. Upalio je motor i Sofiji je laknulo kad su napustili mjesto i uputili se natrag prema Santa Catalini. - to je mislila pod tim da smo srodne du e? zapitala se nakon nekog vremena. - Ne znam. - U pravu je. Iako, dodu e, nije potrebna vidovitost kako bi se te uvidjelo. Hvata me jeza kad je se sjetim. Zna , najve i je problem to joj ljudi vjeruju ljutito je rekla. Primjerice, Soledad. - A ti ne? Usta su mu se iskrivila u podrugljiv smije ak. - Naravno da ne odmah se pobunila. - Za to onda uop e raspravljamo o njoj ako ne vjeruje u njezina trabunjanja? - Gluposti! ena je naporna i nepotrebno pla i ljude! Ne vjerujem u vje tice! - Ali vjeruje u magiju ombu stabla? - To nije isto! - Jest. - Ali nije! Nju bi trebalo strpati u ludnicu, ali ombu je ne to posve drugo! Rije je o prirodnoj magiji! - Chofi?

- to? Ljutito ga je pogledala i primijetila kako mu na licu titra smije ak. - Je li ti ombu ikad ispunilo elju? Nadodao je ne odmi u i pogled s ceste i poku avaju i se suzdr ati od smijeha. - Da. - Koju? - Jednom sam po eljela da se zaljubim u tebe odgovorila je i pobjedonosno mu se nasmije ila. - Mislim da to nije imalo nikakve veze sa stablom. - Nema pojma uskliknula je. Ne razumije mo i prirode i zna to? Kladim se da e ova mladica uspjeti u Engleskoj! Pogledala ga je i uhvatila ga kako se smije. Smije mi se? odvratila je. Stani! - to? - Stani! Ove sekunde! Skrenuo je s ceste i nastavio stazom do stabala iza kojih se protezalo polje. Isklju io je motor i okrenuo se prema njoj. Njegove velike zelene o i i zlo esti osmijeh bili su jednostavno neodoljivi. Kako bi se mogla ljutiti na njega? - Gle... doista je bila jezovita ponovila je. - Doista jest. Ali to je lo e u inila rekav i da smo srodne du e? odvratio je i poljubio joj vrat. - Rekla je da smo imali svoju priliku. - to ona zna? Najobi nija stara vje tica nasmijao se i raskop ao joj ko ulju. im su se njegove tople usnice spustile na njezine, zaboravila je na stari ine teatralne rije i. Prepustila se okusu soli i dragom mirisu njegova tijela. Zaja ila ga je poku avaju i do i do daha i provla e i se izme u upravlja a i ru ice mjenja a. Podigao joj je haljinu i rukom pre ao preko nje ne unutra njosti butina. Bile su ljepljive od znoja. Potom joj je povukao ga ice na stranu i otisnuo se u nju. Uhvatio ju je za kri a, povukao k sebi i nastavio joj voditi tijelo. Znali su da kr e pravila, ali ponovno ju je to ispunilo uzbu enjem. etrdeset esto poglavlje im su se vratili na Santa Catalinu, bacili su se u bazen. Poslijepodnevno sunce ve je zalazilo tinjaju i poput umiru eg ugljena na vedrom nebu. Komarci su lebdjeli iznad stabala i trave, a

miris Antonijevih ru a i kozje krvi dolebdio je do njih. Le ali su prebaciv i ruke preko ruba bazena i gledali u polja pri aju i o stvarima koje su se izmijenile tijekom godina. - Zna , nedostaje mi Jose priznala mu je. Pablo je drag, ali nekako sam s Joseom uspostavila vezu. - Bio je mudra ptica. - Tko je taj Javier? Vrlo je zgodan! - Soledadin i Antonijev sin. Nije li ti rekla? Ostao je iznena en. - Sin? Jesi li siguran? - Naravno. Ne mogu vjerovati da ti nije rekla! Vjerojatno je pretpostavila da ve zna . - U as! Otkako sam do la, pri am samo o sebi! - Zna , smatraju ga herojem. - Ozbiljno? Za to? Ispri ao joj je kako je nekoliko godina unatrag Javier pomagao ocu u plijevljenju biljki oko bazena, dok se obitelj sun ala i avrljala. Clara i Felix tiho su se igrali u travi s ro acima i nitko nije uo io da je Felix u jednom trenutku dopuzao do ruba kako bi dodirnuo vodu. Kad je Javier slu ajno bacio pogled, ugledao je sitnu sivu mrlju kako nepomi no le i na dnu bazena. Nije oklijevao ni sekunde. Uronio je i izvukao Felixa iz vode. Dijete je ka ljucalo i izbacivalo vodu, ali mu je uspio spasiti ivot. Da ga nije uo io, maleni bi se zacijelo utopio. Paco mu je potom podario novo sedlo s inicijalima urezanim u srebrnu plo icu, kako bi ga nagradio to je spasio ivot njegovu unuku. Nitko to nije zaboravio. Navodno je Pacu oduvijek bio izuzetno drag. im su zavr ili s plivanjem, Sofia se uputila ku i i odmah u la u kuhinju, gdje je Soledad pripremala ve eru. - Soledad, nisi mi rekla da ima sina odu evljeno je uskliknula poku avaju i nadoknaditi prethodnu nezainteresiranost. Zna , vrlo je zgodan! - Na Antonija odvratila je Soledad i nasmijala se. - Pa, prije bih rekla da je na tebe, Soledad. Tako me je sram! Vi am ga ve nekoliko dana na campu i nijednom mu se nisam obratila! - Mislila sam da zna . - Tek sam maloprije saznala! Santi mi je ispri ao kako je spasio

Felixov ivot. Zacijelo si ponosna! - Jesam. Oboje smo ponosni. Javier si svaki dan glanca sedlo. Ka e da mu je to najve a dragocjenost. Se?or Paco je izuzetno velikodu an ovjek rekla joj je sa strahopo tovanjem. - Javier zaslu uje njegovu velikodu nost. Potom je oti la u sobu kako bi si spravila hladnu kupku. Dok se svla ila, sjetila se Santija i zapitala to im budu nost donosi. Sjetila se odmah i Davida. Nije li je spasio kad se osje ala ranjivo i izgubljeno? Nije li bio fantasti an prema njoj? Laknulo joj je kad je za ula kucanje. eljela je da joj ne to odvu e pa nju od silnih pitanja koja bi je zaposjela im bi se na la nasamo. Soledad je u la u prostoriju blijeda, zaplakana i lome i ruke. Sofia ju je iznena eno odvela do kreveta i posjela. Potom ju je uhvatila za rame i poku ala primiriti. - to se dogodilo? Soledadino krupno tijelo slamalo se pod jecajima. Kad god je poku ala prozboriti, briznula bi u pla . Sofia joj se nastavila umiljavati i na posljetku joj je starica priznala kako se zaklela uvati tajnu. Ali vi ste moja Sofia zajecala je. Od vas ne mogu ni ta tajiti! Sofia zapravo nije eljela znati o emu je rije , jer se ve naslu ala njezinih tajni u pro losti i nijedna nije bila bog zna to. Ali Soledad je bila toliko uznemirena, da je odlu ila saslu ati je i utje iti. - U vezi Javiera zapo ela je Soledad nesigurno. - Dobro je, zar ne? odvratila je Sofia pitaju i se nije li mo da bolestan. - Nije to u pitanju, Se?ora Sofia. Antonio i ja ga volimo. Pru ili smo mu dobar dom i gledali ga kako odrasta u mu karca. Ponosimo se njime. I vi biste bili ponosni da ga poznajete! - Pa za to onda pla e ? Mo ete biti sretni to imate tako dobrog sina! - Oh, znam ja to, Se?ora Sofia. Ne razumijete to vam poku avam re i. Potom je zastala, duboko udahnula i zadrhtala: Se?or Paco nam je rekao da ne ka emo nikome i nismo to u inili. uvali smo tajnu dvadeset tri godine. Mislili smo da ete se ranije vratiti i uvjeravali se da pazimo na njega umjesto vas. Vi ste mu majka. - O emu pri a , Soledad? pro aptala je Sofia.

- Nemojte me kriviti, molim vas! U inila sam to me Se?or Paco zatra io! Donio je va u bebu iz vicarske i rekao da eli da odraste u toplom obiteljskom domu. Rekao nam je da ete se vratiti i po aliti to ste ga se odrekli. Nije elio da mu stranci odgajaju unuka! - Javier je moj sin? U inilo joj se kao da netko drugi izgovara te rije i. - Da, Javier je va sin ponovila je Soledad i zaurlikala poput ranjene ivotinje. Sofia je ustala i pri la prozoru. Zagledala se u sumrak koji se spustio nad pampu. - Javier je Santiguito? Nije mogla povjerovati. U oknu je ugledala sitne ru ice, no ice i nosi koje je tako rado ljubila. Suze su joj potekle niz obraze i promatrala je svoj odraz u ogledalu kako se gr i od bola sve dok joj se o i nisu toliko zamaglile da vi e nije mogla ni ta vidjeti. - Se?or Paco i ja... i, naravno, Antonio... samo mi znamo za to. Nije elio da Se?ora Anna sazna. Ali sad je ta odluka na vama. Vi ste mu majka. Ne u vas sprije iti ako mu to elite re i. Mo da bi trebao znati tko su mu pravi roditelji. Mo da bi trebao znati da je jedan od Solanasovih. etrdeset sedmo poglavlje Sofia je izjurila u park ostavljaju i Soledad da zavija u spava oj sobi. Mrak se gotovo spustio. Nije znala to e mu re i, ali znala je da ga mora vidjeti. Na posljetku, ne zaslu uje li svako dijete znati tko mu je majka? Vidjela se u mislima kako ga hvata u zagrljaj i govori: Sine moj! Santiguito! Vjerovala sam da sam te izgubila i da te ne u ponovno vidjeti! No, vi e nije plakala. Tr ala je prepustiv i se opajaju oj lako i postojanja. Pribli avaju i se kolibi prepoznala je crveni plamen logorske vatre. Razvu ene note gitare probile su se zrakom, a potom i sve glasniji pjev. Ostala je smetena kad je ugledala skupinu gauchosa kako sjedi oko ognja smiju i se i piju i, dok im sme a lica osvijetljava drhtavi plamen. Nisu je mogli vidjeti. Napregnula se pretra uju i im lica u potrazi za sinom. I onda ga je ugledala. Sjedio je u sredini, izme u Pabla i njoj nepoznatog mu karca odu evljeno pjevaju i s ostalima. Svako malo bi se nasmije io, a njegovi bijeli zubi zabljesnuli bi na drhtavoj svjetlosti. Nije mogla razlu iti sli i li

na nju ili Santija, niti se mogla prisjetiti kako izgleda jer ga je vidjela svega nekoliko puta. O ajni ki je naprezala o i. Iznenada je vitka ena otvorila vrata ku e i iza la kako bi se pridru ila skupini nose i pladanj s hranom. Sofia je ugledala kako joj ko tunjav pas poskakuje oko nogu. Pomaknula se kako bi ih mogla bolje vidjeti, ali ju je pas nanju io i zapo eo tektati. Zatr ao se uzdigav i rep u zrak poput divljeg dabra i spremaju i se na napad. ena je bacila pogled prema mjestu gdje se skrivala i obratila se mu karcima. Dvojica su odmah sko ila na noge uhvativ i se rukama za facones. Vi e nije imala izbora. Morala se ukazati. Izronila je na vidjelo preplavljena osje ajem srama. U tom trenutku i smijeh i pjesma su utihnuli, a gitara se spustila na tlo. Javier je maknuo ruku s no a i krenuo prema njoj. Dobra ve er, Se?ora Sofia. Jeste li dobro? Trebate li to god? Njegove su je namr tene o i radoznalo promatrale. Gledala ga je kako joj prilazi. Bio je visok i ple at poput Santija i lijepo se dr ao. Pomalo je ak hodao poput njega okre u i koljena na van, no s obzirom da je proveo cijeli ivot na konju, to i nije bilo iznena enje. Kad joj se pribli io, uo ila je da ima tamnu kosu poput nje. Zaustavio se i ekuju i odgovor. Namjeravala mu je priznati da mu je majka, ali sad kad je to trebala u initi, usta su joj iznenada zanijemila. Nije imala snage. Bacila je pogled preko njegovih le a prema skupini gauchosa i shvatila da je sretan u njihovu dru tvu. Sretan je iako ne zna istinu. Posjedovao je ne to to je ona izgubila mnogo godina ranije: osje aj pripadni tva. Bilo mu je mjesto na Santa Catalini. Nije li ironi no da on pripada tamo vi e od nje? Vi e od njezine majke? Ne bi li bilo okrutno i sebi no li iti ga uvjerenja s kojim je odrastao? S tugom je odlu ila zadr ati istinu i uputila mu nesiguran smije ak. - Neko sam dolazila ovamo kao dijete. Dok je Jose jo bio iv odvratila je poku avaju i zapo eti razgovor. - Majka mi je rekla da vas dugo nije bilo, Se?ora Sofia. - Istina. Ni ne zna koliko mi je sve nedostajalo. - Je li istina da uvijek ki i u Engleskoj? Usta su mu se razvukla u osmijeh. - Ne onoliko koliko zami lja . Ima vedrih i sun anih dana kao u Argentini odgovorila je nadaju i se da ne e primijetiti kako mu prou ava lice.

- Nikad nisam bio izvan Santa Cataline. - Pa... da sam na tvom mjestu, ostala bih ovdje. Vidjela sam mnogo razli itih dijelova svijeta i mogu ti re i da je Santa Catalina doista najljep a. - Ho ete li ostati? Majka se nada da ne ete oti i. - Ne znam, Javier rekla je i odmahnula glavom. Soledad je vrlo sentimentalna. - Znam odvratio je i nasmijao se. - Bila ti je dobra mati, zar ne? - Da. - I meni je bila mati. I uvijek me je izvla ila iz nepodop tina. Primijetila je da se eli vratiti prijateljima. Na posljetku, nije li ona k i njegova efa? Pripadaju razli itim svjetovima i nikad ne e mo i ravnopravno razgovarati. Naime, dio njegova posla bilo je da udovoljava njezinim prohtjevima. Promatrala ga je kako se vra a, a potom se i sama uputila natrag prema ku i. Njezin sin! Iako mu nije mogla prepoznati boju o iju, naga ala je da su sme e. Da su zelene poput Santijevih, ve bi to uo ila. Nije bilo ni ta neobi no u njegovu izgledu. Bio je zgodan, a ipak je odrastao kao gaucho. Uvelike je bio proizvod okoline u kojoj je odrastao. Ne, ne bi bilo po teno da mu je rekla istinu.Vratila se u sobu i zatekla Soledad kako jo uvijek zgrbljeno sjedi stiskaju i ruke u krilu. Njezine su je o i beznade no pogledale, crvene od suza i tupe od boli. Sofia je tako er bila ucviljena, no kad ju je ugledala, shvatila je da se ispravno postavila. Nije joj mogla oduzeti smisao ivota. im joj je priznala da mu nije saop ila istinu, Soledadino se lice razvedrilo, a napeta i uko ena ramena opustila s olak anjem. Ponovno je zaplakala, ali ovaj put od sre e. Privila je Sofiju na grudi zahvaljuju i joj to joj je vratila sina, iako se svaki dan podsje ala da Javier nije njezino dijete, da ga uva i odgaja sve dok mu se ne vrati prava majka. Sofia joj je s tugom odgovorila da on doista jest njezin sin i da nije va no tko ga je rodio. - ak ti nalikuje, Soledad nadodala je spu taju i se na krevet i dopu taju i staroj prijateljici da je tje i. - Ne znam, Se?orita Sofia, ali istina je da je zgodan odvratila je Soledad obuzdavaju i osmijeh. Znala je da bi bilo neprili no pokazati joj koliko se ponosi njime.

- Kako se to dogodilo? Sofia je eljela znati. Kako to da nitko nije primijetio da ste odjednom dobili dijete? - Pa, Se?or Paco je svratio jednog dana i rekao nam da emo se mi najbolje brinuti za bebu s obzirom da smo nas dvije bile bliske. Hranila sam vas dok ste bili beba, sje ate se? Sofia je kimnula glavom. Zamislila je Dominique i Antoina kako smi ljaju plan kako poslati Santiguita u Argentinu. No, nije im zamjerala. tovi e, znala je da su mu tako pru ili najbolji mogu i dom. Nasmije ila se. Nije li ironi no da je Santiguito prona ao dom tamo gdje ga je ona izgubila? - to vam je rekao? - Rekao nam je da ete se vratiti jednog dana, ali da se ne mo ete brinuti za njega. Nisam postavljala nikakva pitanja, Se?orita Sofia. Nisam zabadala nos. Povjerovala sam mu i dala sve od sebe kako bih odgojila Javiera onako kako biste to sami u inili. Glas joj je zadrhtao. - Znam i ne krivim te ni za to. Samo elim znati odvratila je Sofia mirnim tonom i uhvatila joj znojnu ruku kako bi je razuvjerila. Soledad je duboko udahnula i nastavila: - Stoga smo izmislili pri u kako je Antonijeva ro akinja umrla mole i ga u oporuci da joj se pobrine za dijete. Nitko nije posumnjao, jer se takve stvari neprestano doga aju. Svi su bili presretni zbog nas. Trideset smo godina eljeli dijete i Bog se na posljetku smilovao odvratila je promuklim glasom i krupna suza kliznula joj je niz bucmasti obraz. Tjedan dana nakon toga Se?or Paco je do ao do nas usred no i s malenim Javierom zamotanim u muselin. Bio je prekrasan! Poput malenog Isusa s va im velikim, sme im o ima i nje nom, tamnom puti! Zavoljela sam ga im sam ga ugledala i zahvalila Bogu to nam ga je podario. Bilo je to udo! Pravo udo! - Samo su Antonio i otac znali tko je, zar ne? - Da. - I kako se odnosio prema njemu? Je li mu bilo te ko? - Ne znam, Se?orita Sofia, ali oduvijek je imao poseban odnos s njim. Jo dok je bio dje a i , Javier ga je znao pratiti po farmi poput psi a. Imali su doista poseban odnos. No, Javier je oduvijek bio gaucho i bio je sretniji s nama nego sa svojima. Nije mu bilo mjesto u toj velikoj ku i i osje ao se tamo poput stranca. Stoga, kako je

odrastao, prirodno su se udaljili. No, kao to sam rekla, Se?or Paco je oduvijek bio izuzetno dobar prema Javieru. - Kakav je bio kao dijete? Sofia je udjela saznati, iako je znala da e joj biti bolno uti to je sve propustila. - Bio je bezobrazan i hirovit poput vas, ali i talentiran poput Se?ora Santiaga. Oduvijek je u svemu briljirao. Bio je najbolji na konju i u koli. - Ja nikad nisam bila dobra u koli rekla je Sofia. To definitivno nije naslijedio od mene! - Ne nalikuje ni na koga, Se?orita Sofia odvratila je Soledad. - Znam. Uvjerila sam se u to. O ekivala sam da e biti meni sli an i epati poput Santija. O ekivala sam da e naslijediti aroganciju i izgled Solanasovih. Razumije ? Potpuno je druk iji, potpuno stran, iako sam ga nosila devet mjeseci i donijela na ovaj svijet. Ali... napustila sam ga rekla je ostaju i bez glasa. Bar vi e ne u ivjeti u mu nom neznanju. Sretna sam to si ga odgojila, Soledad, jer si i meni bila majka! Bacila joj se u zagrljaj i rasplakala za izgubljenim i prona enim sinom, i nije znala kojeg vi e oplakuje. Te no i gotovo nije sklopila oka. Kad bi nakratko zadrijemala, pa ak i kad bi bila potpuno budna, snovi joj nisu davali mira. Sanjala je da vodi ljubav sa Santijem. Gledala mu je u lice i ono se iznenada pretvorilo u Javierovo. Probudila se u panici, upalila svjetlo i pri ekala da joj se srce primiri. Osje ala se usamljenom i eznula je re i Santiju za Javiera, ali znala je kakvu bi to tetu prouzro ilo. Za to joj Dominique nikad nije priznala to su u inili? Koliko bi sve bilo druk ije da je mogla porazgovarati s njom onog dana kad ju je njihova nabru ena ku epaziteljica izvijestila da su napustili dr avu. Bojala im se re i da je promijenila mi ljenje. Nije mogla podnijeti pomisao da znaju kako je po inila pogre ku. Nije ih slu ala kad su je poku ali upozoriti. Da je ranije izrazila aljenje, mo da bi joj rekli gdje se nalazi. Mo da bi se onda vratila u Argentinu. Mo da bi danas ak ivjela sa Santijem, tko zna! No, sad je bar znala jedno: njezin je to otac u inio iz ljubavi i bila mu je zahvalna. Pobrinuo se da Santiguito odraste u ljubavi, i ekuju i da se ona na posljetku vrati ku i. No, sad je prekasno. Prekasno za bilo to. etrdeset osmo poglavlje Utorak, 11. studeni 1997.

Idu e jutro provela je neko vrijeme s Marijom i potom oti la na grob djeda O'Dwyera. Odlo ila je cvije e na nadgrobnu plo u, zelenu od mahovine i plijesni, i zaklju ila kako mu zacijelo nitko ne dolazi u posjet. Grob je izgledao zapu teno. Rukom je pre la preko rije i urezanih u kamenu. im je pomislila kako joj je preostalo jo malo vremena, djedov glas gotovo joj se obratio iz groba upozoravaju i je da je ivot poligon za vje bu kojeg nije lako savladati, a osmi ljen je kako bi nas podu io mnogo emu. I zaklju ila je kako je ivot doista te ka kola. Kad se okrenula namjeravaju i kona no oti i, ugledala je sablasni maj in lik kako izranja iz stabala u irokim, bijelim hla ama i besprijekorno bijeloj ko ulji. Kosa joj je lebdjela padaju i na ramena u opu tenim kovr ama boje hr e. Izgledala je staro. - Dolazi li ikad porazgovarati s djedom? upitala ju je na engleskom. Anna je polako hodala dr e i ruke u d epovima. Zastala je u sjeni izmu enog eukaliptusa, koji je titio grob od elementarnih nepogoda. - Vi e ne. Ali neko jesam rekla je i tu no se nasmije ila. Zar e me prekoriti i re i da bih se trebala brinuti za grob? - Ne, uop e to ne namjeravam u initi. Djed je volio sve to je divlje i prirodno, zar ne? - Dopast e mu se tvoje cvije e odvratila je i uko eno se sagnula. Podigla ga je i pomirisala. - Ne e nasmijala se Sofia. Ne e ga ni primijetiti! - Ne bih ba bila toliko sigurna. Oduvijek je bio prepun iznena enja odgovorila je vra aju i buketi na nadgrobnu plo u. Iako nikad nije previ e mario za cvije e nadodala je prisjetiv i se kako im je znao sjeka ima odsijecati glave. - Nedostaje li ti? - Da, nedostaje mi odvratila je i duboko uzdahnula. Potom ju je pogledala i na trenutak zastala, kao da se ne ka. Ugurala je ruke u d epove i lagano oborila ramena kao da joj je hladno. alim zbog mnogo toga, Chofi. Izme u ostalog, ao mi je to sam izgubila obitelj. - Ali djed je ivio s nama. - Ne, ne mislim na to razdoblje. Mislim na... Stavila je ruke na bokove i odmahnula glavom. alim to sam pobjegla od njih. Sofia je primijetila da joj je te ko gledati je u o i.

- Zar si pobjegla? Nikad nije njezin brak do ivljavala bijegom. Za to? - Zato to sam eljela bolji ivot od onoga koji su mi mogli pru iti. Bila sam sebi na i razma ena. Mislila sam da zaslu ujem vi e. Zna , ovjek misli da e bol i patnja ispariti s vremenom, ali vrijeme ne igra nikakvu ulogu. Osje am se jednako kao i prije etrdeset godina. Jednostavno izgledam druk ije. - Kad si po alila tu odluku? - Ubrzo nakon to si se rodila do li su mi u posjet. - Da, sje am se da si mi to ispri ala. - Tad sam shvatila da ovjek mora ivjeti s ljudima ako ne eli da se odnosi prekinu. Ja sam se udaljila od svojih i mislim da se nikad nisu oporavili od toga. A onda sam shvatila da i ti ini isto i po eljela sam te zaustaviti. Odlu ila si napustiti svoju obitelj i pomislila sam kako se uop e ne razlikuje od svog oca! - Oh, mama, doista sam se eljela ranije vratiti pobunila se Sofia suznih o iju. Kako joj mo e pojasniti to se dogodilo? Kako joj mo e predo iti to je osje ala? Nikad je ne bi shvatila! - Znam, malena, u pitanju je bio taj tvoj vra ji ponos... Ali i moj. - Obje smo ba u asne, zar ne? - Bilo mi je ao to sam se tako grubo ponijela. - Mama, ne mora mi to govoriti. Bilo joj je neugodno to joj razotkriva osje aje. Ne treba se ispovijedati. - elim ti se ispovijediti. Zna , nas dvije se ne razumijemo, ali to ne zna i da ne mo emo biti prijateljice. Sjednimo! Sofia je sjela na isu enu travu nasuprot majci i pomislila kako je prikladno da djed O'Dwyer ima priliku posvjedo iti njihovu razgovoru. - Kad sam se udala za tvog oca, pomislila sam da e biti lako zapo eti nov ivot s voljenim mu karcem u potpuno stranoj i predivnoj zemlji. Ali nisam bila u pravu. ivot nikad nije tako jednostavan. Tek sad znam da sam sama sebi bila najgori neprijatelj. ovjek ipak postaje mudriji sa staro u. Nau i mudrije sagledati pro lost. Tome me podu io otac. Mnogo je puta bio u pravu, ali nisam se obazirala i sad alim to sam to u inila. Zastala je na trenutak i odmahnula glavom. Donijela je odluku da e se pomiriti s k erkom i nije mogla posustati. Duboko je udahnula i odmaknula si kosu koja joj je pala u o i.

- Oh, Sofia, ne o ekujem da me shvati . Dovoljno nam je te ko shvatiti vlastite osje aje, kamo li tek tu e. injenica je da se nisam uspjela uklopiti. Poku ala sam, ali nisam bila stvorena za ivot s konjima i latino-temperamentom. Dru tvo mi se ovdje u inilo okrutnim i koliko god se trudila, jednostavno mi nije polazilo za rukom postati njegov sastavni dio. Nisam si eljela priznati da mi nedostaju zelena brda Glengariffa, neraspolo eno lice tete Dorothy i moja predivna majka koju sam samo tako napustila. Glas joj je zadrhtao, ali je nastavila. Sofia je primijetila da se zagledala u ne to i shvatila da je monolog zacijelo namijenila ne samo njoj, ve i sebi. - Nadam se da mi opra ta tiho je nadodala podigav i pogled prema nebu. Sofia je razroga ila o i boje i se da e sve nestati ako trepne. Nikad prije nisu ovako otvoreno razgovarale. Za to? A mogle su odavno postati prijateljice! - Zavidjela sam ti, Sofia priznala joj je i ostala iznena ena vlastitim rije ima. Sofia je osjetila kako joj se grlo ste e. - Zavidjela? odvratila je promuklim glasom. - Jer je tebi sve bilo tako lako! eljela sam ti podrezati krila i onemogu iti ti let, kad to meni ve nije polazilo za rukom. - Ali, mama, ru no sam se pona ala, jer sam eljela da me primijeti , a ti nisi vidjela nikog drugog osim Agustina i Rafaela uskliknula je Sofia. - Znam. Jednostavno nisam mogla uspostaviti vezu s tobom. Poku ala sam, ali bezuspje no. - udjela sam da postanemo prijateljice! Znala sam gledati Mariju i Chiquitu i eznuti da i nas dvije budemo poput njih, ali nikad se nismo uspjele zbli iti! Kad sam oti la ivjeti u London, eljela sam te povrijediti. I tebe, i tatu! Znala sam da ete biti tu ni ako se ne vratim ku i. eljela sam vam nedostajati. eljela sam da shvatite koliko me volite. Glas joj se slomio na posljednjoj rije i. Nije mogla nastaviti. - Do i, Sofia! Toliko te volim, toliko mi je ao zbog pro losti i svjesna sam da je ovo mo da posljednji put da ti je mogu nadoknaditi! Sofia joj se prepustila u zagrljaj. Naslonila je lice na njezin obraz i

osjetila njezine suze. - Doista te volim, Sofia! K i si mi odvratila je Anna i tu no se nasmijala. Kako bih te mogla ne voljeti? - I ja tebe volim, mama za mrcala je Sofia. - Zna da je oprost jedna od najve ih vrlina kojima nas kr anstvo podu ava? Obje moramo nau iti kako pra tati. - Poku at u odgovorila je Sofia. Ali i ti mora poku ati oprostiti tati. - Pacu? - Tati ponovila je. Anna ju je jo ja e zagrlila i uzdahnula. U pravu si, Sofia. Poku at u mu oprostiti. Poslije je Sofia oti la jahati sa Santijem i Fernandom. Razmi ljala je o maj inim rije ima. Osmotrila je Santa Catalinu i kona no shvatila osje aj nepripadnosti koji ju je mu io. Ni njoj tamo nije bilo mjesto. Iako je Annina ljubomora bila odgovorna za njihov nategnut odnos, upravo ih je njezin osje aj nepripadnosti ponovno zbli io. Gledala je Santija kako zapovijeda Javieru suzdr avaju i emocije. Njemu je Javier bio sluga poput Pabla. Odnosio se dobronamjerno prema njemu, ali strogo poput drugih lanova njegove obitelji. Fernando je, primjerice, bio jo grublji, poput Miguela, no to je jednostavno bio na in na koji su se ophodili. Kako su mogli znati da je Javier njihove krvi? Nasmije ila mu se kad joj je osedlao konja i kad ga je zaja ila, odvratio joj je osmijeh. No, u njemu nije bilo ni eg drugog do privr enosti koju je osje ao prema bilo kojem Solanasu. tovi e, vjerojatno je prema njoj bio jo manje privr en, s obzirom da je ne pozanje. Nije primijetio da ima njezinu boju puti, ni da se smije i i hoda poput Santija. Nije bilo podsvjesne veze izme u njih troje. Sanjarila je kako e mu priroda omogu iti da uvidi otkud potje e, ali taj je san bio tek romanti ni splet elja. Odrastao je nalikuju i Soledad i Antoniju, i zapitala se koliko bi bio druk iji da je odrastao s njom i Santijem. No, znala je da to nikad ne e saznati. - to si radila danas? upitala ju je Maria kad su se nave er na le nasamo na terasi. Izgledala je bolje i ak je mogla ve erati s njima ispod zvjezdanog neba. Zrak je bio te ak i svi su predosje ali kako se na horizontu skuplja oluja - Posjetila sam djedov grob odgovorila je i kad joj se Maria

nasmije ila, po alila je to je na ela temu smrti. Kako ti je? odmah je nadodala poku avaju i se iskobeljati iz neugodne situacije. - Zapravo mi je bolje. Nakon dugo vremena ne osje am se bolesno. Ponovno mi je dobro. Mo da su va e svije e ipak imale u inka odvratila je aludiraju i na njihov posjet crkvi prethodnog dana. - To bi bilo lijepo s obzirom da smo molili od srca. Neko su vrijeme sjedile u ti ini. Bila je svjesna da ih drugi ostavljaju nasamo kako bi mogle razgovarati i bila im je zahvalna to joj to omogu avaju. - Sofia, to e u initi? oprezno ju je upitala. - Kako to misli ? odvratila je pretvaraju i se da ne razumije. Ali Maria ju je poznavala poput Santija. - Zna dobro to mislim. Morat e se vratiti ku i. Sofia je osjetila kako joj se grlo ste e. Znam. Ali ne mogu jo razmi ljati o tome. - Morat e . Ima supruga i dvije k eri. Zar ih ne voli ? - Naravno da ih volim. Volim ih svim srcem. Samo su... daleko. - I Santi ima djecu i suprugu koju jednako tako voli. - Ne onoliko koliko voli mene pobunila se Sofia. - Ali ne mo e te imati. Zar ne vidi da je to nemogu e? Znala je da je u pravu, ali nije se eljela suo iti s istinom. Sve je bilo tako savr eno! Nisu li presretni zajedno? Nije mogla zamisliti da e tomu uskoro do i kraj. Maria ju je uhvatila za ruku i vrsto je stisnula. Sofia nastavila je sad je sve dobro, jer oboje ivite u snu. Ali to ete u initi kad mene vi e ne bude? Santi e se morati vratiti u Buenos Aires, jer ga eka posao. Stvari e se vratiti u kolote inu i to e onda biti s tobom? to zapravo eli ? Da zajedno pobjegnete? Da zaboravite obitelji? - Ne... Da... Ne znam zbunjeno je odgovorila. - Sofia, sla em se da ste stvoreni jedno za drugo, ali sad je prekasno. Obo avam ga i dala bih sve na svijetu kad biste oboje mogli biti sretni, ali ne mo ete na ra un vlastite sre e uni tavati ivote dragih ljudi. Ne bi se mogla pogledati u ogledalo kad bi to u inila. Kako je mogu e po tovati osobu koja je sposobna samo tako

napustiti svoju djecu? Mo e li doista izgraditi sre u na tu oj nesre i? - Volim ga, Maria, i ni do ega drugog nije mi stalo. Budim se razmi ljaju i o njemu i tonem u san sanjaju i o njemu. On je jedino to me odr ava na ivotu. Moram biti s njim i ne elim ivjeti bez njega! Strahovito sam propatila kad sam ga napustila prije dvadeset tri godine i ne namjeravam to jo jednom pro i! - U ini to eli odustala je Maria. Samo razmisli o tome to sam ti rekla. Sofia je zagrlila njezino krhko, ali hrabro tijelo shvativ i koliko je voli. Kad ju je napustila, nebo je ispustilo prve kapi. etrdeset deveto poglavlje Srijeda, 12. studeni 1997. Grmljavina je orila poput bijesnog lava koji se odlu no pre etava nebesima. Sofia je po eljela odjuriti u Santijevu ku u i uvu i mu se u zagrljaj. Pljusak se u gustim naletima oborio na prozore bijesno tresu i oknima. Stajala je u tami i gledala kroz njih. Jo uvijek je bilo vru e. Svako malo munja bi joj osvijetlila sobu jezovitim srebrnim bljeskom. No, nije se bojala. Jednostavno je bila tu na. Marijine rije i motale su joj se mislima ne pu taju i je na miru. Je li uistinu nemogu e da budu zajedno? Poku ala je zaspati, ali je grmljavina samo jo vi e potaknula njezin unutarnji nemir i nastavila se prevrtati u krevetu. Na posljetku je odlu ila iza i na ki u. Dopustila je te kim kapima da je zapljusnu. Nije joj smetalo to e se smo iti. Zapravo je to do ekala s odu evljenjem, jer je no ni zrak bio vla an i ljepljiv. Prepustila se miru i tami, koja ju je oduvijek privla ila. etala je dvori tem u ivaju i u poznatom melankoli nom osje aju. Voli Santija, ali voli li ga dovoljno da ga otpusti? Pogledala je na sat zaustaviv i se ispod fenjera koji se njihao nad vratima. Tri ujutro. Tijelo joj je iznenada zadrhtalo i osjetila je kako je hvata panika. U asan strah protresao ju je iz dubine du e. Ne to nije u redu! Pojurila je kroz ki u i vjetar ka Chiquitinoj ku i. Nije znala to e u initi kad stigne tamo. Potr ala je bez razmi ljanja. Voda joj se cijedila niz lice i upijala u spava icu, koja joj se lijepila za tijelo. Svaki put kad bi zagrmilo, br e bi pojurila preska u i travu na mjestima gdje ju je spr io grom. Kona no je stigla do ku e i

zalupala na vrata. Miguelovo se naborano i zabrinuto lice ukazalo i bacila mu se u zagrljaj. - Ne to se dogodilo uskliknula je bez daha. Zbunjeno ju je pogledao, ali prije no to je stigao odgovoriti, progurala se pokraj njega. Potom se Santi stvorio odnekud i iznenada je cijela ku a bila na nogama. A kad je uletjela u Marijinu sobu, shvatila je ega se toliko bojala. Marija je umrla. Prepustila se o aju. Miguel i Chiquita bacili su se jedno drugome u zagrljaj, a Panchito i Fernando zgrbili su se na krevetu i rasplakali. Santi je kle ao na podu do Marijina kreveta miluju i je po ruci, a njegovo je sivo lice zra ilo rezignacijom. Eduardo, koji joj je otpo etka pru ao podr ku, gledao je kroz prozor kao u transu. Sofia je ostala stajati svjesna da joj se snovi raspr uju u u krhotine. Jo je jednom pogledala prijateljicu. Bila je ljep a u smrti nego za ivota. Ko a joj je bila porculanska, a lice smireno. Njezino iznemoglo tijelo nepomi no je le alo. Bilo je tek ljuska. Tek prazna ku a u kojoj je neko ivjela, a koje se kona no uspjela rije iti. I Sofia je bila sretna to se uspjela osloboditi patnje. Znala je da se nalazi u drugoj dimenziji, gdje je nesre a i bolest vi e ne e zadesiti. Ali to e sada biti s njima? Miguel ju je poljubio u elo, a onda je iza ao s Chiquitom, Fernandom i Panchitom ostavljaju i Eduarda nasamo sa suprugom. Santi je pri ao Sofiji. Bio je siv u licu. Privukao ju je k sebi i izveo u hodnik, gdje su se tu no prepustili jedno drugom. Dugo su plakali ne govore i ni ta. Dr ao joj je lice u rukama i brisao palcima suze. O i su mu bile ispunjene nje no u. - to emo sada? pro aptala je kad se uspjela primiriti. Odmahnuo je glavom i duboko uzdahnuo. Ne znam, Chofi, ne znam. Ali ona je znala. Maria je bila u pravu. Sve to se nakon toga dogodilo pro lo je kao u maglici. Sprovod je bio jednostavan i dostojanstven, a njih se dvoje gotovo nijednom nisu pogledali. Claudia se vratila s djecom. Nije bilo smijeha. Ki a se povukla, ali sunce im nije uspjelo razvedriti srca. Sofia je sjedila s roditeljima na neudobnoj klupici dok je Padre Juan dr ao dirljiv govor. Ponovno su se rasplakali. Paco i Anna dr ali su se za ruke, a dvaput su ak razmijenili nje ne poglede. Dirnula ju je njihova su ut i ponadala se da su mo da uspjeli

ponovno prona i jedno drugo. Svima je bilo te ko oprostiti se od Marije. Prerano ih je napustila. Sofia je s neopisivom tugom promatrala njezinu obitelj znaju i da se nije stigla oprostiti s djecom. Sahranili su je u malenoj, obiteljskoj grobnici, zajedno s djedom i drugim ro acima, koji su ve odavno napustili svijet. Sofia je odlo ila cvije e i izrecitirala kratku molitvu. Jednom davno smatrala je tu grobnicu vlastitim vje nim po ivali tem, ali sad je znala da e biti pokopana na drugoj strani svijeta i da e njezinu sprovodu posvjedo iti posve druga lica. Claudia ju je pogledala suznih o iju. Znala je to joj se mota glavom. Sve se privelo kraju. Sad vi e nema razloga da ostane. Zagrlila je Chiquitu i zahvalila joj to joj se javila pismom. Drago mi je da si me prona la. Drago mi je da sam do la. - I ja sam sretna to si do la odgovorila je Sofia. Ali nisam ti ja pisala. Ako joj nije Chiquita poslala pismo, tko je to onda u inio? Dok su se vra ali prema autima, ugledali su taksi kako se zaustavlja. Iz njega je potom izronio mu karac i Sofia ga je odmah prepoznala. Agustin. Odlu no je krenuo prema Chiquiti i Miguelu, oboje ih zagrlio i rekao koliko mu je ao to su izgubili Mariju. Ali vratio sam se veselo je obznanio Pacu i Anni. Napustio sam Marianne i djecu. Vratio sam se ku i! Ugledao je potom Sofiju i pristojno je pozdravio. Poput stranca. I Sofia je tad kona no shvatila to je sve izgubila u dvadeset tri godine i koliko su je one izmijenile. Vi e joj doista nije bilo mjesto na Santa Catalini. im su se vratili ku i, nazvala je Davida. - Davide, umrla je tu no mu je rekla. - Draga, tako mi je ao! - Ovdje me ni ta vi e ne zadr ava. Vratit u se ku i. - Javi mi kad slije e i povest u cure! - Oh, da! Molim te! I zapljusnuo ju je val nostalgije. Spakirala je torbe i pripremila se za dugo putovanje ku i. Santa Catalina iznenada joj se u inila hladnom i suzdr anom, kao da joj namjerno eli olak ati odlazak. U pet sati, kad su se sjene po ele pretvarati u hladniju i svje iju ve er, auto se zaustavio ispod stabla

eukaliptusa. Stajala je u sjeni pozdravljaju i se s ocem. - emu taj iznenadni odlazak? Kad emo te opet vidjeti? Agresivnim je tonom poku avao prikriti o aj, ali pro itala mu je na licu koliko mu je te ko rastati se od nje. - Ne znam, tata. Ovo vi e nije moj dom odgovorila je bore i se s vlastitim emocijama. U Engleskoj me eka obitelj. - Ali nisi se ni s kim oprostila! - Nemam snage. Bolje je da se potiho izgubim. Mislim da to jo nikad dosad nisam u inila! - Ali... ovdje ti je mjesto, Sofia. - Vi e nije. Dodu e, dio mene zauvijek e ostati ovdje odgovorila je i uo ila kako odmi e pogled u daljinu. - Da, ho e. Zakimao je glavom i duboko uzdahnuo. - Hvala ti, tata rekla je i dodirnula mu ruku. Okrenuo je glavu i pogledao je. Nije bio siguran da razumije to mu poku ava re i. Hvala ti to si pru io dom mojem djetetu nadodala je. Ironi no, zar ne? On pripada ovdje gdje meni vi e nije mjesto. Pacove o i ispunile su se suzama. Poku ao je odgovoriti joj, ali rije i su mu zastale u grlu. Znam da si ispravno postupio nadodala je. Samo mi je ao to se nisam vratila s njim. Da sam to u inila, nikad se ne bih osje ala poput stranca me u ljudima koje volim. Privukao ju je k sebi i sna no zagrlio. Znala je da prikriva suze. U tom trenutku Anna se pojavila na vratima. Posljednja dvadeset etiri sata iscrpila su je i ostavila joj tragove na licu unakaziv i ga podo njacima. Izgledala je izmoreno i pora eno. Poput sablasti. - Mama uskliknula je Sofia nevoljko se izvla e i iz o eva zagrljaja i bri u i suze drhtavom rukom. - Za to ne ostane ? Tiho je odvratila i pri la joj raznje ena lica. Iza la je na sunce i pru ila joj ruke. Maria je sada s Bogom! - Znam. S djedom je. - Ho e li nam se javljati? Sofia je uo ila da joj se topi led u plavim o ima. - Da. elim da upoznate unu ice. - I ja to elim odgovorila je. Soba e te uvijek ekati, ali mislim da je vrijeme o istiti je, zar ne? Sofia je zakimala i nasmije ila se. O i su joj bile ispunjene

aljenjem. Zvala je upomo iz dubine du e, ali nije to znala fizi ki izraziti. Osje ala je da se bori sa sobom i instinktivno je povukla prvi potez kako bi joj pomogla. Obgrlila ju je rukama i privukla k sebi njezino krhko tijelo. Anna joj se nije oduprla i Sofia je osjetila kako zra i toplinom koju nije osjetila godinama. Sjetila se rijetkih trenutaka kad bi je kao dijete uzela u zagrljaj i mazila. Njezin miris otvorio joj je posljednja vrata sje anja i gor ina koja ju je godinama ti tila jednostavno je isparila. Mo da e obje nau iti kako pra tati, upravo kako joj je predlo ila. - Drago mi je da si do la nasmije ila joj se i Sofia se u tom trenutku prisjetila pisma. Zacijelo ga je ona napisala i potpisala u Chiquitino ime boje i se da u protivnom ne e do i. Ipak je eljela da se vrati! - Ono pismo... ti si ga napisala, zar ne? zapitala ju je nasmije iv i se. Vrlo prepredeno! - I ja mogu biti prepredena kad treba odvratila je. Ah, pri ekaj malo! Ne mo e jo oti i! Imam ne to za tebe nadodala je netipi no veselim glasom. Ne to to si odavno trebala dobiti. Pri ekaj da ti donesem! Izgubila se u mra noj unutra njosti ku e. Paco je primijetio kako poskakuje dok hoda i sjetio se Ane Melodje koju je jednom davno izgubio. Usnice su mu zadrhtale. Mo da e je opet uspjeti prona i! Kad se vratila, u rukama je nosila crveni paketi . Predala ga je k eri, koja ga je radoznalo preokrenula nekoliko puta. Kad je po eljela skinuti papir, Anna ju je uhvatila za ruku i rekla: - Otvori ga u autu. Pomo i e ti da nas ne zaboravi . Sofia je zatreptala i pogledala je suznim o ima. Paco ju je jo jednom zagrlio. Laknulo mu je to zna tajnu koju je krio dvadeset tri godine. Bilo mu je drago da je sve iza lo na vidjelo. Nije li mu zahvalila to je Javieru osigurao dom? Nije li rekla da mu je mjesto na Santa Catalini? Sofia ga je zagrlila znaju i da e se Mjesec jo mnogo puta ukazati na nebu prije no to to ponovno u ini. Posljednji je put pogledala svoj nekada nji dom i shvatila da e joj zauvijek ostati u srcu i sje anju, netaknut poput starih fotografija iz nekog drugog doba, ne obaziru i se na njezin nov ivot. I Marija e joj zauvijek ostati u srcu smije e i joj se kroz vranjemil i hibiskus. U la je u auto i posljednji put mahnula roditeljima, koji su

nakon mnogo godina razdvojenosti kona no ponovno upoznali svoju k i. Nestrpljivo je rastrgala crveni papir. to joj je samo kupila? Kad je izvukla crni, ko ni remen sa srebrnom kop om, na kojemu su bili ugravirani njezini inicijali, krupne suze kliznule su joj niz obraze. Voze i se kroz drvored, ugledala je ku u kako nestaje u sjeni i rekla voza u: - Skrenite lijevo kad do ete do kraja. elim oti i na jedno mjesto prije nego to iza emo na cestu. Uputila ga je prema ombu stablu. Pedeseto poglavlje Auto je tandrkaju i nastavio niz neasfaltiranu cestu. Kad su do li do kraja, zamolila je voza a da pri eka dok ostatak puta prije e pje ke. Oluja je u me uvremenu rashladila zrak i trava je bila zelenija od ki e za kojom je tako dugo i o ajni ki udjela. Sofia je bolna srca nastavila puteljkom, koji je pre la tko zna koliko puta u posljednjih nekoliko dana. Osje ala se emotivno ispra njenom, kao da su joj se ivci jednostavno isklju ili odbijaju i i ta vi e osje ati. Do la je do stabla koje ju je ispratilo kroz sve nevolje. Uspravljalo se veli anstveno i ponosno poput dragog, starog prijatelja, koji nikad ne kritizira promatraju i je s tihim razumijevanjem. Rukom mu je pre la po truplu i sjetila se sretnijih vremena sa Santijem. Bacila je pogled preko polja i ugledala potamnjela i gola tijela gauchosa kako u daljini igraju polo. Javier je bio me u njima. Nije ga mogla prepoznati, ali znala je da je tamo. Tamo gdje pripada. Iznenada je osjetila ne ije prisustvo. Okrenula se i ugledala smrknuto Santijevo lice. Oboje su ostali iznena eni. - Rekli su mi da si oti la! Nisam znao to u initi uskliknuo je i pri ao joj kako bi je zagrlio. - Nisam se mogla prisiliti na ponovni opro taj s tobom. Jednostavno to nisam mogla u initi promrmljala je. - Tek sam te ponovno prona ao o ajni ki je odvratio. Ne mogu te pustiti! - Ne mo emo biti zajedno, zar ne? Kad bi bar... - Nemoj odvratio je prigu enim tonom. Ne emo nikamo dospjeti s tim! Ugurao joj je lice u kosu kao da se eli sakriti pred sudbinom. - Ne bi me volio da sam sposobna napustiti svoje k eri rekla

mu je tu no se prisjetiv i Marijina savjeta. Sjetila se potom i Javiera i boli koja ju je pratila otkako ga je napustila. - Sve to elim jest udisati isti zrak s tobom! - Ali Maria je bila u pravu. Na i su se ivoti izmijenili. Oboje imamo obitelji i ne mo emo ih uni titi. - Znam i jo uvijek poku avam smisliti na in kako biti s tobom i ne u initi to! - Na alost, to je nemogu e. Vi e mi ovdje nije mjesto. - Ali mjesto ti je sa mnom! Pripadamo jedno drugom! - Zna i sam da je to predivan, ali neostvariv san. Zakimao je glavom i duboko uzdahnuo odlu iv i se na posljetku pomiriti sa sudbinom. Onda mi dopusti da ti osmotrim lice kako ga nikad ne bih zaboravio odvratio je pateti nim tonom prelaze i joj prstima niz obraze. Poljubio joj je o i, nje ne i sme e poput e era, i potom nos, sljepoo nice, elo i eljust, navode i pri svakom poljupcu za to ih toliko voli. Kad joj se spustio na usnice, rekao je: Nikad ne u zaboraviti ni tvoj okus, Chofi, ni miris. Poljubio ju je i osjetila je suze. Zagrlili su se. Zagledala se u njegove morsko-zelene o i znaju i da e nastaviti ivjeti u njihovim tajanstvenim dubinama. No u, kad se fantazija i stvarnost spoje u jedno, pojavit e se i ponovno ga voljeti. Poljubila mu je usnice posljednji put i osje ala ga jo dugo nakon to su se rastali. Kad se okrenula, ugledala je njegovu usamljenu figuru kako sjedi u podno ju stabla. Mahnula mu je i potom nastavila prema autu. Kad god bude zatvorila o i, sjetit e ga se kako sjedi pod tim stablom. Rekli su mi da ombu ne e uspjeti u Engleskoj, ali odabrala sam mjesto u vrtu gdje bi sunce zalazilo za njim i ipak sam ga zasadila. I znate to? Izraslo je!