EVROPSKI PROSTOR VISOKOG OBRAZOVANJA (Bolonjska deklaracija) Zajednika deklaracija evropskih ministara obrazovanja potpisana u Bologni 19.06.1999.

Proces evrointegracije postao je, zahvaljujui iznimnim dostignuima u posljednjih nekoliko godina, sve stvarnija i relevantnija injenica za Uniju i njezine graane. Oekivano poveanje Unije kao i produbljivanje odnosa s ostalim evropskim zemljama, daju joj jo ire dimenzije. U meuvremenu, svjedoci smo poveane svijesti velikog dijela politike i akademske javnosti, te javnog mnijenja o potrebi stvaranja savrenije i utjecajnije Evrope, posebno u izgradnji i jaanju njenih intelektualnih, kulturnih, drutvenih, naunih i tehnolokih dimenzija. Evropa znanja danas je prepoznata kao nezamjenjiv faktor drutvenog i ljudskog razvoja i kao vaan faktor uvrenja i obogaenja pripadnosti Evropi, sposobna da svoje graane pripremi za izazove novog tisuljea i osvjeuje ih o zajednikim vrijednostima i pripadnosti istom drutvenom i kulturnom prostoru. Obrazovanje i saradnja u obrazovanju prepoznati su kao iznimno vani za razvijanje i jaanje stabilnih, miroljubivih i demokratinih drutava, posebno imajui u vidu stanje na jugoistoku Evrope. Sorbonska deklaracija od 25. maja 1998. godine, utemeljena na takvim promiljanjima, istaknula je glavnu ulogu univerziteta u razvijanju evropskih kulturnih dimenzija. Naglasila je da je kreiranje evropskog prostora visokog obrazovanja od kljune vanosti za unapreenje mobilnosti graana i njihovo zapoljavanje, te za sveukupni razvoj Kontinenta. Nekoliko je evropskih zemalja prihvatilo poziv da se obaveu postii ciljeve zacrtane Deklaracijom, bilo potpisivanjem Deklaracije, bilo naelnim slaganjem s njezinim sadrajem. Nekoliko u meuvremenu pokrenutih reformi visokog kolstva u Evropi dokazuju spremnost mnogih vlada da djeluju u tom smislu. Evropske visokokolske institucije prihvatile su izazov i preuzele glavnu ulogu u stvaranju Evropskog prostora visokog obrazovanja u duhu temeljnih naela zacrtanih u povelji Magna Charta Universitatum potpisanoj u Bologni 1988. godine. To je izuzetno vano jer upravo neovisnost i autonomnost univerziteta osiguravaju sistemu visokog obrazovanja i istraivanja stalno prilagoavanje promjenljivim potrebama, zahtjevima drutva i napretku naunih spoznaja. Ovo je djelovanje zacrtano u pravom smjeru i sa smislenim ciljem. Meutim, bolja usklaenost i usporedivost visokokolskih sistema zahtijeva neprekidno djelovanje kako

bi se cilj u potpunosti postigao. Trebamo ga pomoi konkretnim mjerama kako bi se postigli vidljivi koraci naprijed. Sastanak odran 18. juna na kojemu su sudjelovali mjerodavni strunjaci i naunici iz svih naih zemalja daje vrlo jasne prijedloge za inicijative koje treba pokrenuti. Posebnu panju trebamo posvetiti poveanju meunarodne konkurentnosti evropskog sistema visokog obrazovanja. Vitalnost i djelotvornost svake civilizacije moe se mjeriti privlanou njezine kulture drugim zemljama. Trebamo osigurati da evropski sistem visokog obrazovanja postane privlaan irom svijeta, u skladu sa naom posebnom kulturnom i naunom tradicijom. Potvrujui opa naela zacrtana Sorbonskom deklaracijom, uskladit emo svoju politiku tako da u kratkom vremenu, a svakako tokom prvog desetljea treeg milenijuma, postignemo slijedee ciljeve za koje smatramo da su od primarne vanosti za uspostavu evropskog prostora visokog obrazovanja i njegovu promociju u svijetu: Prihvaanje sistema lako prepoznatljivih i usporedivih stepeni, i uvoenje suplementa (dodatka) diplomi (Diploma Supplement), kako bi se unapreivalo zapoljavanje evropskih graana i meunarodna konkurentnost evropskog sistema visokog obrazovanja. Prihvaanje sistema temeljenog na dvama glavnim ciklusima, dodiplomskom i postdiplomskom. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspjeno zavren prvi ciklus studija koji mora trajati najmanje tri godine. Stepen postignut nakon tri godine smatra se potrebnim stepenom kvalifikacije na evropskom tritu rada. Drugi ciklus vodit e ka magisteriju i/ili doktoratu, kao to je to sluaj u mnogim evropskim zemljama. Uvoenje bodovnog sistema, kaop to je ECTS, kao prikladnog sredstva u unapreenju najire razmjene studenata. Bodovi se mogu postizati i izvan visokokolskog obrazovanja, ukljuujui i cjeloivotno uenje, pod uslovom da ih prizna univerzitet koji prihvaa studenta. Unapreenje mobilnosti prevladavanjem zapreka slobodnom kretanju, posebno: - studentima: dati priliku za uenje, omoguiti im pristup studiju i relevantnim slubama; - nastavnicima, istraivaima i administrativnom osoblju: priznati i valorizirati vrijeme koje su proveli u Evropi istraujui, predajui ili uei, bez prejudiciranja njihovih statutarnih prava. Unapreenje evropske saradnje u osiguravanju kvalitete u cilju razvijanja usporedivih kriterija i metodologija. Unapreenje potrebe evropske dimenzije u visokom kolstvu, posebno u razvoju nastavnih programa, meuinstitucionalnoj saradnji, emama mobilnosti i integriranih programa studija, obuke i istraivanja.

Preuzimamo na sebe postizanje tih ciljeva u okviru naih institucionalnih ovlasti i u potpunosti potujui razliitost kultura, jezika, nacionalnih sistema obrazovanja i

autonomiju Univerziteta kako bismo izgradili Evropski prostor visokog obrazovanja. U tom cilju nastavit emo saradnju meu vladama, zajedno sa evropskim nevladinim organizacijama koje djeluju u visokom obrazovanju. Od univerziteta oekujemo da ponovo brzo i pozitivno djeluju i aktivno doprinesu uspjehu naeg poduhvata. Uvjereni da stvaranje Evropskog prostora visokog obrazovanja zahtijeva stalnu potporu, nadzor i prilagodbe novim potrebama, odluili smo ponovo se sastati za dvije godine kako bismo procijenili postignuti napredak i utvrditi daljnje korake. Potpisnici: Austrija, Belgija (francuska zajednica), Belgija (flamanska zajednica), Bugarska, eka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemaka, Grka, Maarska, Island, Irska, Italija, Letonija, Litva, Luksembur, Malta, Nizozemska, Norveka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovaka Republika, Slovenija, panjolska, vedska, Svicarska, Velika Britanija.