Zane Grey - Jahai rumene kadulje 1.

LASSITER

Postepeno se gubio topot kopita, a onda sasvim nestade, dok su se oblaci guste p ra ine dizali ispod topola, rasplinjava-jui se, malo-pomalo, iznad kadulje. Jane Wi thersteen je zami ljenim i uznemirenim oima gledala dolje, niz prostrani crvenkasti obronak. Prije nekoliko trenutaka joj je konjanik, koji se sada udaljavao, doni o poruku koja ju je zabrinula i gotovo ra alostila. Sad je mogla oekivati dolazak p ripadnika mormonske crkve i njihove prijekore to prijateljuje s nevjernikom genti lom. Stavit e joj do znanja da taj njen odnos nee trpjeti. I pitala se, Jane, nee l i prilike i nju natjerati da se umije a u nemire i borbe, to su u posljednje vrijem e potresali malo naselje Cottonwoods. Pomisliv i na to, uzdahnu prisjeajui se da je vlasnica prostranih poljskih dobara i pa njaka to ih je u neku ruku njezin otac stv orio tamo dolje, u onoj usamljenosti krajnjeg ju nog dijela Utaha, velikog ranca W ithersteenovih. Njoj su, stvarno, pripadali tereni i najvei dio graevina. Witherst een House bio je njen, njene su bile tisue glava stoke, njeni najbr i konji u pokra jini. Njen je, najzad, Amber Spring, bogati izvor koji je oploivao tlo oko naselj a i omoguavao ivot u irokom prostranstvu to se pru alo svuda naokolo po purpurnim bre u jcima. Ne, nije se mogla nadati da e ostati po strani od svega onoga to se dogaalo i dogaa u Cottonvroodsu. Te, 1871. godine, desile su se promjene koje su utjecale na ivot miroljubivih mormona nastanjenih na tom dijelu granice. Glaze, Stone Bri dge, Sterling, mjesta vi e na sjeveru, bila su se podigla protiv najezde gentila, i protiv lopovskih dru ina to su im krale stoku. Sad se i Cottonwoods poeo uznemirav ati zbog istih razloga. Jane je molila nebo da njen mir i vedru ljupkost njena iv ota po tedi potresa i nevolja, eljna da sve do kraja ivi u toj idilinoj mirnoi koja jo j je bila toliko draga. Meutim, premda je ve mnogo uinila za svoje ljude i imala na mjeru jo vi e uiniti, pla ila se da e neprijateljstvo izmeu mormona i gentila stvoriti d nje nesretno i jadno bie. I ona je bila roena mormonka ali je to nije prijeilo da se iska e milostivom i prijateljski raspolo enom prema onim gentilima za koje je zn ala da su nesretni i siroma ni. eljela je ivjeti u miru i initi dobroinstva. Zato je e ala zbunjena i zabrinuta, gledajui kao kroz maglu prostrani obronak, koji se prem a sjeveru gubio sve do nejasne tamne linije kanjona nad kojima se uzdizala gomil a stjenovitih bre uljaka, crvenkastih pod zrakama zalazeeg sunca i tu i tamo ispres ijecanih sna nim sivim crtama, koje su obilje avale urvine. Onda je tr e topot kopita. Pojavila se grupa jahaa, koji se pribli i e kasom i sja-ha e. Bilo ih je sedmero. Njih ov voa, Tuli, visok i tamnoput ovjek, bio je jedan od starje ina bratov tine kojoj je Jane pripadala Da li ste primili moju poruku? kratko je upita. Jesam odgovori dj evojka. Dao sam do znanja onom Ventersu da u roku od pola sata doe dolje u mjesto , ali on nije do ao. On ni ta ne zna o tome odgovori Jane. Ja mu nisam priopila va og. Ostala sam ovdje da vas doekam. Gdje je Venters? Kad sam ga ostavila, nalazio se u dvori tu. Ti, Jerry zovnu Tuli obraajui se jednom od svojih ljudi poi s osta a potra iti Ventersa, pa ako bude potrebno i vezana ga dovui ovamo. estero ljudi se udalji zveckajui dugim mamuzama, i uskoro nestado e u umarku topola. to namjeravate t akvim nainom postii, starje ino Tuli? upita Jane. Ako hoete uhapsiti Ventersa, budit barem ljubazni i priekajte da napusti moju kuu, jer ete, postupajui drugaije, poinit ne samo nepravdu prema njemu ve e to predstavljati i napad na moj dom. Naime, nep ravedno je optu iti Ventersa da je sudjelovao u onoj gunguli to se noas dogodila u n aselju u kojoj je, rekli su mi, ispaljeno nekoliko hitaca. Nepravedno, ka em vam, jer se on u to vrijeme nalazio ovdje, sa mnom, a da i ne spominjem kako se njego vo oru je nalazilo u pohrani kod mene. Vi se samo izgovarate. Dakle, to namjeravate uiniti s Venersom? Odmah u vam kazati; ali mi najprije recite za to branite tog ned ostojnog jahaa? Nedostojnog! uzviknu Jane a-dito. To se, zaista, ne mo e za njega r ei. On je najbolji jaha kojeg sam dosada imala i ne znam za to ga ne bi trebalo bran iti. Dapae, svi me razlozi navode na to da se stavim u njegovu obranu. Stid me, s tarje ino Tuli, da moja za tita i moje prijateljstvo navlae na njega neprijateljstvo moga naroda. S druge strane, dugujem mu vjenu zahvalnost, to je spasio ivot mojoj F

ay. Da, poznato mi je da volite Fay Larkins i daje namjeravate pokeriti. Ali, ima jte na umu, Jane Withersteen, daje ta djevojica gentil! Tono je; ali ni mormonska djeca nisu manje draga zato to volim jednu djevojicu gentila. Da, pokerit u Fay Lark ins ako njena majka bude htjela dati. Tome se mnogo ne protivim, tim vi e to e djevo jica tako dobiti mormonski odgoj; ali mi se ne svia to oko vas stalno vidim onog Ve ntersa. To treba da prestane. Toliku brigu pokazujete prema tim bijednim gentili ma da sam poeo vjerovati da je to zato to volite Ventersa. Tuli to ree surovo kao m ormon koji poznaje svoju mo i zavidno kao ovjek obuzet ljubomorom. Jane istodobno osjeti i strah i ljutnju. Ipak odgovori: Mo da je tako kako ka ete. U svakom sluaju, nikad jo nisam mislila na to. Siroti Venters! Zaista mu je potrebno da netko suos jea s njim. U tom se trenutku iz topola pojavi e Tullovi ljudi vodei izmeu sebe vezan og, visokog i lijepo graenog mladia irokih, mi iavih ramena. Kad ugleda Tulla, u mladi vom pogledu za-plamsa vatra prezira i prkosa. Jane po prvi put postade svjesna t ko je, zaista, njezin tienik i upita nee li se na kraju zaljubiti u tog sjajnog mla dia. Onda se njeno uzbuenje smiri i ona sve svoje sposobnosti usmjeri na to da pro nae izlaz iz tog sukobom bremenitog stanja. Venters ree bez okoli anja Tuli hoete smjesta i zauvijek napustiti Cottonwoods, Za to? upita mladi. Jer hou da bude tako. Venters se hladno, prezrivo nasmija, dok se o tro crvenilo pe-njalo u starje inine o braze. Ako ne odete, upozoravam vas da e to biti va a propast. Propast? uzviknu Ven ters. Pa zar me ve niste upropastili? to vi nazivate propa u? Prije godinu dana posje dovao sam konje i stoku i ugledno ime u Cottonwoodsu, a sada hu kate na mene svoje ljude, lovite me, kao da sam neka zvijer, progonite me, kao da sam razbojnik. P ropast! to jo mogu izgubiti osim vlastitog ivota1? Dakle, hoete li ili ne? napustiti Utah Oh, znam, znam da pomisao na lijepu i bogatu Jane Wit-hersteen, prijatelji cu sirotog gentila, izaziva kod vas tjeskobu. Shvaam, cijelu je hoete za sebe, za mormone mnogo ence, a zajedno s njom i Withersteen House, i Amber Spring, i sedam tisua glava stoke! Tuli ste e vilice dok su mu se na vratu, poput konopa, nadimale i le. Po posljednji put uzvikne on stisnutih zuba hoete li otii ili ne? Ne! Onda s dati izbievati do krvi i izbacit u vas odavde. Ako se opet vratite, bit e jo gore. Ventersovo se lice ukoi i postade sivkasto. Jane se nije mogla savladati i iskor ai. Starje ino Tuli! uzvikne. Ne smijete uiniti to to ka ete. Bit e kao to rek mormon prijetei joj prstom i tresui se od gnjeva i uinit u vama za inat. Ta shvatit e ve jednom da vam neemo dozvoliti da spram ovog 8 ovjeka gajite prijateljstvo koje vrijea na eg biskupa. Jane Wit-hersteen, va vam je otac ostavio bogatstvo i mo koji su vam toliko udarili u glavu da ste potpuno zaboravili kakvo vam mjesto pripada kao mormonki. Poku ali smo s vama raspravljati, i uvjeriti vas; strpljivo smo ekal i, podnosili smo va e mu ice, pu tali vas slobodnu, bili obzirni prema vama vi e nego pr ema ijednoj drugoj mormonki. Ali vi se niste opametili. Zato vam sad, jednom zau vijek ka em, da ova pria mora zavr iti. Venters e biti i iban i protjeran iz Utaha, shva te li? Oh, ne ibajte ga, ne ibajte ga! Bila bi to odvratna podlost! zavapi Jane os jeajui kako je napu ta hrabrost. Taj Tuli ju je uvijek ispunjavao strahom, a ona se samo naizgled dr ala hrabro. Pa i sad se sva tresla od u asa jer je starje ina bio ne samo ljubomoran ve i ovjek koji je u sebi utjelovljavao onaj tajanstveni des-potiz am to ga je upoznala jo u djetinjstvu, onu skrivenu mo svoje sekte. Venters hladno nastavi Tuli poput nekog suca hoete li da vas se i iba ovdje ili tamo u kadulji? Ak o je to neizbje no, vi e volim da to bude ovdje odgovori Venters. Ali, dovraga, Tuli , uinili biste bolje da me odmah ubijete, vjerujte mi. Ovo ete bievanje skupo plati ti i vi i svi va i pobo ni momci, jer ete od mene stvoriti drugog Lassitera! Nekom se moglo uiniti da je Tuli imao strogo dr anje zato to je bio ponosan na te ku du nost to u je obavljao meu mormonima, to je samo donekle bila istina, no u ovom je sluaju bi lo oito da ga je opasnim i neumoljivim inila prije mr nja nego fanatizam. Jane zadrh ta. Njen vjerski osjeaj i odgoj koji je dobila bijahu je navikli na poslu nost, te su i sada lomili njenu elju za otporom. Starje ino, ja... kajem se zbog svojih rijei ree slomljenim glasom. Onda pro aputa: Ali, po tedite toga mladia! Sad ga vi e ne spasiti odgovori Tuli kripavo. Ona prikloni glavu pred neizbje nim. Nije bila pokor ena. Uzmicala je, a ipak, reklo bi se da u njenu srcu nisu bile uni tene sve nade, jer se i sama iznenadi gdje mrmlja rijei psalmopisca: Podi em oi k planinama da vidi m otkuda e mi doi pomo. I I upravo u tom trenutku Tullovi ljudi ispuste mladia kojega bijahu ve pograbili. Uslijedi dugo mrmorenje, nemirno tapkanje nogama, a onda uz vik: Pogledajte, tamo dolje! Jedan od ljudi pru io je ruku prema zapadu. Neki jaha!

ree drugi. Jane se naglo okrene i stvarno spazi kako se, prema plamenom nebu na zapadu, ocrtava konjanik koji je brzo napredovao uz obronak. Vjerojatno ga zbog sunevih zraka iza njegovih lea nisu prije primijetili. Da li je to bio odgovor na njezino zazivanje, Poznajete li ga, Jane? Zna li tko od vas tko je taj jaha? brzo upita Tuli. Ljudi su ga gledali i gledali, onda jedan za drugim odmahnu e glavom. Vidi se da dolazi iz daleka ree jedan od njih. I da ima dobrog konja dodade drug i. Jasno, to je neki stranac. Znakom ruke, koji je nareivao ti inu, Tuli istupi nap rijed, namjestiv i se tako da sakrije Ventersa. Jaha se, sa svoje strane, zaustavi nedaleko i vrlo brzim pokretom skoi na zemlju, ne pre-stajui ni za trenutak biti p otpuno okrenut prema ljudima, koji su se nalazili pred njim. Gledajte pro apta jed an mormon ima za pojasom dva pi tolja sa crvenim dr kama, jedva se vide, nisko ih no si, crne se na crnim nogavicama. Zacijelo neki revolvera ! odgovori drugi, takoer ap atom, i dodade: Momci bolje ne mrdajte rukama. Stranac se primicao polako, korak om koji je mogao znaiti nemarnost ili nenaviknutost na hodanje, ba kao ovjek koji n ajvei dio vremena provodi na konju. Ali on je namjerno napredovao tako, i to zato to nije htio ni na trenutak izgubiti iz vida ljude koji su se nalazili pred njim , nadzirui svaki njihov pokret. Zdravo, strance! uzviknu Tuli, ali u njegovim se rijeima nije osjeao prizvuk dobrodo lice, nego samo nestrpljiva radoznalost. Prido lic a odgovori samo kratkim pokretom glave. Lice mu se gotovo i nije vidjelo budui da je bilo zasjenjeno obodom prostranog 10 sombrera koji je bio crne boje ba kao i k o nato mu odijelo. Nekoliko je trenutaka pa ljivo gledao Tulla i njegove ljude, onda , zastav i, pozdravi Jane skinuv i sombrero pokretom kojemu nije nedostajalo otmjeno sti. Dobar veer, gospoo. Jane ljubazno odzdravi, promatrajui ga ipak veoma pa ljivo. Imao je osobine ovjeka naviklog da ivi na svje em zraku: suhonjavo i opaljeno lice, sporost pokreta, pod kojima se nasluivala maja gipkost; ali ono to je nadasve privu klo djevojinu pa nju, bila je snaga i o trina pogleda, a u isto vrijeme ne to u sivim oi ma to je ostavljalo dojam da tra e ne to to jo ne bijahu na le. Svojim enskim nagonom J je letiminim pogledom naslutila da je taj ovjek nosio u sebi neku tajnu i da se n jegovo normalno du evno stanje moralo sastojati u i ekivanju i tuzi. Jane Withersteen , zar ne, gospoo? upita on zatim. Da. Ova voda je va a? Da. Dozvoljavate li mi d apojim konja? Svakako. Pojilo je tamo, pogledajte. Hvala, ali kad bi znali tko s am, mo da... Oklijevao je, zadr avajui pogled na ljudima, koji su slu ali pa ljivi i tih , onda nastavi: ... mo da mi ne biste dozvolili, premda, najzad ni ta ne tra im za samo g sebe. Ma tko da ste, strance, napojite samo svog konja. A ako ste gladni i edni , uite bez ustezanja u moju kuu. Hvala, gospoo. Rekoh da za sebe ni ta ne tra im, ali a svog konja, koji je umoran... Uini nekoliko koraka i pri tom, po to se Tullovi lj udi nisu micali, spazi zarobljenika. Ah! Ah! Mo da sam poremetio... Vidim da ste i mali nekoga posla ovdje ree. Da odgovori Jane, a u glasu joj je bilo ne to poput su zdr anog jecaja. Ona opazi da je prido lica bacio pogled na vezanog Ventersa, pa na ljude koji su ga okru ili, i najzad na njihova starje inu. Najzad ree: 11 Dogaa se da u ovom kraju kradljivci stoke, razbojnici, re-volvera i, jednom rijeju svi probisvj eti, pripadaju rasi gentila. Kojoj od tih kategorija pripada ovaj mladi, gospoo? N i jednoj, to je astan mladi. Jeste li sigurni u to, gospoo? Da... Oh, da! Pa to j nda lo e uinio, te je vezan? Njegovo precizno pitanje, upueno jasnim glasom i Jane i Tul-lu, ostade nekoliko trenutaka bez odgovora. Najzad djevojka jednostavno ree: Pitajte njega. Stranac se udalji od Jane istim onim korakom, koji bi se mogao n azvati opreznim i odmjerenim, i stade izmeu nje i Tulla. Govorite, mladiu ree Vente rsu. Nisu to va i poslovi, strance umije a se Tuli i ne upliite se u ono to vas se tie. Ponueno vam je da jedete i pijete, a to je ak i vi e nego to ste mogli oekivati u ma kojem drugom naselju na granici Utaha. Napojite konja i onda produ ite svojim p utom. Polako, polako prijatelju... Jo se ne upliem... odgovori jaha i njegov glas o djeknu drugaije, kao da je potjecao od nekog drugog; bio je hladan i zajedljiv u odnosu na ljubazan, skoro nje an, kojim se obraao Jane. Kako se ini, stigao sam da p risustvujem nekom pomalo udnom dogaaju. Sedam naoru anih mormona i jedan vezani gent il, za iju ast garantira jedna ena! udno, udno, zar vam se ne ini? Bilo udno ili n je stvar koja vas se ne tie zajedljivo odbrusi Tuli. U kraju u kojem sam se rodi o, rije jedne ene predstavlja zakon, a ja to jo nisam zaboravio. Tuli je lebdio izm eu zabezeknutosti i gnjeva. Onda jo za-jedljivije odgovori: Mi imamo ovdje zakone koji ne ovise o hirovima neke ene, a to su zakoni mormona...! Dobro pazite da ih i vi ne prekr ite! Do vraga va i zakoni, mormone! Taj odluni odgovor bio je popraen pr

omjenom u dr anju stranca, koje se pretvori u jasnu prijetnju. Izgledalo je da se Tuli 12 zanjihao i zamucao zbog tog psovanja mormonskih zakona koji su za njega predstavljali ne to najsvetije. Jerry, koji je dr ao konje za uzde, od silnog iznenae nja ispusti vodice. Ostali ljudi se uko-i e, u stavu i ekivanja, netremice gledajui str anca. Ovaj kao da uope nije vodio rauna o njima, produ i okrenuv i se Ven-tersu: Hajde , recite mladiu, t ste uinili da su vas tako vezali? To je nepravedna uvreda! prasn u Venters. Ni ta lo e nisam uinio. Ovaj starje ina mormona izgleda da je uvrijeen samo ato to se gospoica odnosi dobroudno prema meni. Da li je to istina, gospoo? upita j ha, obraajui se Jane, ali ni za trenutak ne ispu tajui iz vida grupu ljudi. Da, istin je, ista istina odgovori djevojka. Onda, mladiu, biti prijatelj jedne ovakve ene, izgleda mi savr eno prirodna stvar, a vjerujem da ne bi to mogli uiniti drugaije ni kad biste htjeli. Ka ite, ta su vam htjeli uiniti da bi vas kaznili za taj zloin? Htj eli su me i ibati, a vi dobro znate to to znai u Utahu! Znam polako odgovori stranac . Svi su utjeli u i ekivanju to e dalje biti. Ali onda Tuli prekide ti inu smijehom, sm jehom bez ivota, kojim je lo e prikrivao svoj strah. Hajde, odlazimo! zapovjedi obr aajui se svojim ljudima. Jane se ponovo obrati neznancu. Strance zamoli zar zbilja ni ta ne mo ete uiniti da spasite Ventersa? Gospoo, tra ite od mene da ga spasim... od va ih vlastitih ljudi? Da li tra im? Ja vas molim! Ali ne znate kome upuujete tu molb u! Oh, gospodine, spasite ga! Spasite! Oni su mormoni, a ja... Spasite ga, pod.. . po svaku cijenu, jer... jer mi je stalo do njega! Tuli se naceri. 13 Dobra, do bra ludice, oboljela od ljubavne bolesti! uzvi-knu. Otkrijte mu svoje tajne. Haj de, vi ostali, odlazimo, kad vam ka em! Mormoni, mladi e ostati ovdje ree stranac, a njegov glas zaustavi Tulla poput metka. to ka ete? Ka em da e mladi ostati ovdje. e me sprijeiti da ga ne odvedem? On je moj zarobljenik! uzviknu Tuli. Strance, jo vas jednom upozoravam da se ne mije ate u na e stvari. Ve sam i previ e bio strpljiv. O dlazite svojim putom, inae... ujte, vi! Mladi ostaje ovdje! U tihom i mirnom stranev om glasu osjeao se zvuk potpune sigurnosti, to nadasve iznenadi starje inu. On ipak odgovori: Pa tko ste vi? I zar ne vidite da nas je sedmero ovdje? Stranac uini je dva primjetan pokret i kao nekom magijom stvori e mu se dva pi tolja u ispru enim ruka ma. Onda, uvijek mirno, odgovori: Lassiter. uv i to udesno ime, Venters ispusti krik . Tullu se opusti e ruke, a oi mu potamni e, kao da je oekivao smrtonosni hitac. Ali s mrt, koja je lebdjela nad njegovom glavom, ne spusti se na njega. Lassiter je uz alud ekao da njegovi dr ui prsti polete k pi tolju koji je imao za pojasom. Onda se Tul i okrenu svojim pratiocima, koji su ga ekali blijedih lica i krenu prema konjima. 14 2. COTTONWOODS Po to je odmah odvezan, Venters je bio previ e uzbuen a da bi moga o izraziti zahvalnost koja mu se itala na licu, ali se Jane obrati oslobodiocu i stisnu mu ruke, osmjehujui mu se i plaui u isto vrijeme, na njegovo veliko iznenaenj e. Zatim, kad se donekle smirila, posveti svoju pa nju Lassiterovom umornom konju. Hou sama ga sama napojiti ree i odvede konja k poji-li tu podignutom pod starom top olom. Prstima, koji su joj jo drhtali, skide mu vale i uzde. Konj stane pohlepno p iti. Jane se okrene strancu: Mnogo je kasao, zar ne? Da, gospoo. ezdesetak, mo da i sedamdesetak milja. To je dugo jahanje, jahanje koje... Oh, pa ova sirota ivotinj a je slijepa! Da, gospoo odgovori Lassiter. Zaboga! Pa tko ju je oslijepio? Neki su ga ljudi jednom uhvatili lasom, svezali ga i pro li preko bjeloonica u arenim eljez om. Ljudi, ka ete? Pa to su morali biti demoni... Da nisu to, mo da, bili va i neprija telji mormoni? Ba oni, gospoo. Osvetiti se na jednom konju! Lassiteru, ljudi moje vjere postali su okrutni, moram to priznati s velikim bolom u du i! Ganjani su i z lostavljani, sve dok im se srca nisu tako stvrdnula. Ali, mi ene se jo uvijek nada mo i molimo se bogu da srca na ih ljudi ispuni blago u. Oprostite mi, gospoo, ako vam ka em da... da to vrijeme nikad nee doi. Oh, doi e! Vi dakle, Lassiteru smatrate da s mormonske ene nevaljale? Da li ste, mo da, podigli svoju ruku na njih? 15 Naprotiv , gospoo. Mormonku smatram najestijim, najboljim i najstrpljivijim biem, ali isto t ako i najzadrtijim i najnesret-nijim meu svim enama na zemlji. Ah! uzviknu djevojk a, uputiv i mu zami ljen i ozbiljan pogled. Ako je tako, hoete li prelomiti pogau sa m nom? Lassiter se oito nije nadao takvom pozivu. Nekoliko se trenutaka kretao s ne lagodno u, okreui meu prstima svoj som-brero. Najzad odgovori: Gospoo, bojim se da v dobrota va eg srca prikazuje stvari u krivom svjetlu. Mo da u ovom kraju nisam dovol jno poznat; ali tamo gore, na sjeveru, poivaju ne ba malobrojni mormoni, koji bi s e od zaprepa tenja okrenuli u svojim grobovima, kad bi saznali da sjedam za va stol . Ne vjerujem. Ali ma kako bilo, recite, pristajete li? uporno e djevojka. Ali, m

o da imate brata, nekog roaka, koji bi mogao banuti svakog trenutka i uvrijediti se , videi me ovdje; a ne bih elio... Nemam nikakvog roaka u Utahu, koliko znam, i nit ko nema pravo da sudi o mojim postupcima. Onda, osmjehujui se, ona se okrenu Vent ersu: Bern, doite i vi s Lassiterom. Mirno emo jesti ono to imamo, dok to mo emo. Al , ne bih elio da onaj- Tuli i njegovi prijatelji podignu naselje protiv nas opet primijeti Lassiter koji je izgledao sklon pristanku. Da, Tuli e to uiniti, ali tek nakon to neko vrijeme provede u molitvi odgovori Jane. Doite, dakle. Vodei konja z a uzdu obavijenu oko mi ice, ona povede dva mladia prema kui, pro av i najprije kroz jed nu umicu i onda idui dugakom stazom zasjenjenom velikim topolama niskih grana. Uz s tazu je tekao kanali kojim je uborila voda izazivajui osjeaj ugodne svje ine i mirnoe. Kua je bila zdepaste konstrukcije i dugaka, sazidana od crvenog kamena, s neotesan om verandom, iz ije sredine je izbijao izvor koji je opskrbljivao kanali svojom vo dom. Jasno se vidjelo da je tu grubu graevinu podigao ovjek koji se elio za tititi od napada i nevremena; ali cvijee to je raslo uz rubove kanala i 16 verande, u ijem s e jednom kutu vidjela visea postelja i stol prekriven snje nobijelim stoljnjakom, b ija e dokazom da je ki toga ovjeka svim tim stvarima dala peat svoje ljupkosti i daje ona tu ivjela mirnim i sreenim ivotom. Jane pusti Lassiterova konja neka slobodno pase bujnu travu. Onda se obrati Lassiteru: Smatrala sam da najvi e volite da vam je nadohvat ruke, inae bih ga odvela na livadu s djetelinom. Lassiter potvrdi gla vom, skoro s po tovanjem, a onda Jane zovnu. Na njezin doziv pojavi se nekoliko ena , koje se odmah prihvate posla oko spremanja stola, a ona sama, po to se ispriala g ostima, ue u kuu. Rijetko je Jane ulazila u svoju udobnu sobu a da se ne pogleda u ogledalo. Nije krila ni pred sobom ni pred drugima da joj je bilo ugodno gledat i u njemu odra enu ljepotu koja je jo od djetinjstva izazivala svaije divljenje. Nje ni roaci, njeni prijatelji, a kasnije gomile laskavaca, mormona i gentila, o ivjeli su u njoj prirodnu ta tinu tako da se sa dvadeset i osam godina vi e brinula za svo ju ljepotu, nego za blagotvoran utjecaj koji je mogla imati u maloj zajednici, z ahvaljujui moi i bogatstvu koje joj je, u stvari, otac ostavio u nasljedstvo. Ovog puta, meutim, ona se pogleda s najveom pa njom, i to ne iz uobiajene navikee. U stva ri, pitala se da li e njenu ljepotu uoiti taj Lassiter, ije je ime odjekivalo prost ranim krajem, po naseljima i ravnima kadulje, taj lijepi mladi blagog glasa i tu no g lica, taj ubica mormona. Zbog toga zamijeni svoje jahae odijelo bijelom haljino m, promatrajui zatim dugo svoj vitki lik, nje ne ljupke obrise, lijepo lice rumenih usana, tamno-modre, duboke, prkosne i strastvene oi. Kad bih na neki nain uspjela da ga zadr im ovdje nekoliko dana, pomisli, jednu sedmicu, na primjer, sigurna sam da nikad vi e u svome ivotu ne bi ubio ni jednog mormona. Lassiter...! Jo uvijek se naje im pri pomisli na to ime; ali, gledajui tog ovjeka zaboravljam tko je i skoro. .. da, skoro nalazim daje simpatian i ugodan. I onda, ne smijem zaboraviti da je spasio Berna i da, kako izgleda, mora da je mnogo pretrpio. Ali za to...? Tko zna nije li nekad volio neku mormonku i... Kako li se samo uznosio govorei o nama, ne shvaenim i jadnim mormonkama. On nekako zna mnogo toga. 17 Onda se Jane vrati svoj im gostima i pozva ih da sjednu za stol. Udalji ene elei da ih sama poslu i. Bila je to rasko na veera za te krajeve. Desno do Jane nalazio se Venters, poderan i napola ogladnio koji joj je, kako je bilo oigledno, na neki nain donosio zadovoljstvo, i koji je stalno naliio ovjeku protjeranom iz vlastite kue i oko kojeg kao da je leb djela propast kojom mu je Tuli prijetio. Slijeva je sjedio Lassiter, s izgledom o vjeka koji se na ao u polo aju o kojemu nije ni u snu sanjao. Nije pokazivao teka, n ije govorio; samo se s vremena na vrijeme pomicao, nespokojan, a pri tim pokreti ma pi tolji, to ih je imao za pojasom, udarali su o noge stola, podsjeajui ostalo dvo je da je njihov prijatelj za stolom bio Lassiter, to su oni i bez toga imali stal no na umu. Jane je bila ta koja je govorila za sve, osmjehujui se i otkrivajui pri tom sve one dra i kojima se svaka ena slu i za postizanje nekog cilja. Kad zavr i veera i kad mu karci odgurnu e stolice malo nazad da bi se udobno smjestili, ona se preko stola na e Lassiteru gledajui ga ravno u oi. Za to ste do li u Cottonwoods? upita ga ao da je to pitanje trgnulo Lassitera iza sna. Ustade naglim pokretom kao da se iznenada neeg va nog sjetio i pobojao da e zakasniti vi e nego je elio. Gospoo, tra i po cijelom ju nom Utahu i Nevadi... ne to. A po va em imenu najzad sam doznao gdje u t o nai: ovdje, u Cottonvroodsu. Moje ime! Ah, da, sjeam se! Kad ste me oslovili, ve ste ga, zaista, znali. Recite mi od koga ste ga uli i gdje? U jednom malom naselj u... U Glazeu, mislim da se tako zove.. Pedesetak milja odavde prema zapadu. Kaz

ao mi je neki gentil koji je uz to nadodao da vi znate i da ete mi pokazati gdje se nalazi... to? upita ona blagim, ali istovremeno i zapovjednim glasom, kad je L assiter naglo za utio. Odgovor sti e nakon nekoliko trenutaka, izgovoren apatom, nera do: Grob Milly Erne. Venters se okrenu prema Lassiteru, gledajui ga zapanjeno, a Jane, blijeda, polako ustade. 18 Grob Milly Erne? ponovi glasom, koji je zvuao ma lo jae od mrmljaja. A to vi znate o Milly Erne, mojoj najdra oj prijateljici, koja.. . koja je umrla u mom naruju. to ste vi njoj? Zar sam rekao da sam joj ne to? odgovo ri on. Posrijedi je netko... roaci... koji su odavno eljeli doznati gdje je sahran jena. To je sve. Roaci, ka ete? Ona mi nikad nije govorila daje imala rodbine, osim jednog brata kojega su joj ubili u Texasu. Lassiteru, grob Milly Erne nalazi se na jednom skrovitom mjestu na mom posjedu. A hoete li me odvesti tamo? Znam da et e tako uvrijediti mormone vi e nego dijelei sa mnom kruh; ali... Istina je, uvreda e za njih biti vea, ali u vas ja ipak odvesti tamo. Samo, moramo tamo otii da nas ni tko ne vidi. Mo da sutra. Hvala, gospoo Jane Withersteen odgovori jaha i, na-kloniv i joj se, nagovijesti da odlazi s verande. Pa zar ne biste mogli ostati ovdje i... i spavati pod mojim krovom? upita Jane. Jo jednom vam zahvaljujem, gospoo; ali je to nemogue. Uvijek spavam pod vedrim nebom; ali kad bih i uinio izuzetak, treba oe kivati da nas oni iz naselja, tamo dolje, svakog trenutka mogu napasti. Ne, ne, idem u kadulju. Nadam se da neete imati nikakvih neprilika zbog ljubaznosti to ste je meni iskazali. Lassiteru umije a se Venters s pomalo gorkim osmijehom i ja u od sad spavati pod vedrim nebom. Mo da emo se veeras ponovno susresti. Mo da, ali su tere ni ovdje prostrani i neu se ba blizu zaustaviti. Laku no. Na gospodarev zvi duk, crni konj odgovori rzanjem i krene naprijed, reklo bi se oprezno, obzirom na sljepou. Lassiter mu ne stavi uzde, nego poe korakom uz njega vodei ga jednostavnim dodiro m ruke. Nestado e u sjeni topola. Jane, treba da idem ree Venters, kad je ostao sam s njom. Molim vas, vratite mi moje oru je. Da sam ga imao... Da ste ga imali, ovo g trenutka bi ili moj prijatelj ili starje ina moje crkve bili mrtvi prekide ga on a. 19 Mo ete biti sigurni da bi to bio Tuli. Zar vas nikad neu nauiti to je to toler ncija, to je to milosre, divlji mladiu? uzviknu Jane. Zar ne znate, Bern, kako je b o anstveno opra toti vlastitim neprijateljima. Pisano je: Ne dopu tojte da gnjevni doek ate zalazak sunca. Dosta, Jane, ne govorite mi vi e o vjeri i o opra tonju, nakon on oga to se dogodilo danas. Neoekivana Lassiterova intervencija spasila me sramote b ievanja, zahvaljujui njemu ostao sam ovjek i kao ovjek u umrijeti. Ponovo vas molim: dajte mi oru je. Ona tiho ue u kuu i uskoro se vrati nosei pu ku, pi tolj i te ki redeni Pru i to mladiu i, dok je on opasivao redenik, gledala ga je u dirljivoj ti ini. Jane ree on ubla iv i glas ne gledajte me tako. Ne idem ubiti nikog od va ih istovjernika, pa ak ni va eg starje inu. Dapae, poku at u izbjei i njega i njegove ljude. Ali, zar ne imjeujete da sam dospio do krajnje granice strpljivosti? Vi ste divna ena; dapae, n i jedna ena nije bila poput vas nesebina i dobra, ali ste slijepa u jednoj jedinoj stvari... Slu ajte! Tamo, od umice, uo se konjski galop. Netko od va ih ljudi nastav Venters. Vrijeme je da odem. Ispratite me, ako hoete, do umice gdje mo emo izmijeni ti jo koju rije. Jo je bio dan, ali pod topolama su staze ve zamrkle sjenom. Venters povede Jane poprenom stazicom, irokom jedva toliko da su dvije osobe mogle koraati usporedo, a onda okrene i izvede je na bre uljak na rubu umice, u ravnini, nedalek o od njene kue. Tu se nalazila grubo istesana klupa skrivena meu li em, otkud se kroz granje nazirahu obronci pod kaduljom, zid stjenjaka i tamni obris kanjona. Ona jo nije izustila ni rijei, otkako ju je mladi s dosta odlunosti u glasu nagovorio da mu preda oru je, ali se za vrijeme kratkog hoda oslonila na njegovu ruku, a i sad a, kad se ve zaustavio i prislonio pu ku na klupu, stiskala se uz njega. Jane, boji m se da vas moram ostaviti. Bern! uzviknu ona. Da, izgleda da tako mora biti. Ne nalazim se u lijepom polo aju. Ne uspijeva mi da naem moralnu ravnote u. Sve sam izg ubio... Dat u vam sve to vam treba. Bern... 20 Slu ajte me, molim vas. Kad govorim o gubicima, mislim na gubitak volje da inim dobro, na gubitak mog dobrog imena. Ka d toga ne bi bilo, jo bih mogao ostati u naselju, bez gorine i bez mr nje. Sad je su vi e kasno... to se tie budunosti, mislim da ete uiniti najbolje ako me pustite da ode . Tuli je nepomirljiv, a iz onoga to se danas desilo, morali biste vidjeti da... Ali ne, vi ne mo ete vidjeti; slijepi ste, rekao sam vam, a to to vas zasli-jepljuj e je va a prokleta crkva... Oprostite mi, Jane, to tako govorim; ali ogoren sam i os jeam da se ne to buni u meni. A onda, pla im se da ona nevidljiva ruka ne usmjeri svo je tajanstveno djelovanje na va u propast. Nevidljiva ruka? to to ka ete, Bern? Misli

m na va eg biskupa. Jane ustukne ali je Venters ne pusti da ode. Slu ajte me. Ovdje je zakon va biskup. On je bio taj, koji je izdao ukaz protiv mene i eto to sam pos tao. A sada ta ista ruka djeluje da prisili vas da se pokorite volji crkve. Nepr avedni ste prema biskupu Dyeru. Tuli se danas, znate, pokazao okrutanim, ali tre ba misliti i na to da me on godinama voli. Eto, kao i obino, va a vjera i va e nastoj anje da opravdate sve i svakoga. Vi ne mo ete, meutim, vidjeti ono to ja znam, a da to i vidite, ne biste to htjeli priznati ni za spas ivota. To je zato to ste prava mormonka. Te starje ine i ti biskupi ne uzmiu ni pred im u svom nastojanju da ojaaju crkvu bogatstvom i moi, stvarajui ono to predstavlja vlast. Razmislite o svemu ono me to su uinili gentilima ovdje, o onome to su meni uinili...! Razmislite o sudbini Milly Erne. Milly! Kako znate za nju? I to znate? Dosta znam. Mo da sve, osim imena onog mormona, koji ju je doveo ovamo. Ali nije sad prilika da unedogled produ ava mo ovaj razgovor. Ona mu ste e ruku umjesto svakog odgovora i sjedo e zajedno. Vente rs je utio po tivajui tu ti inu, pogaajui da je puna enstvenog uzbuenja. Onda Jane, k e zami ljeno gledala pred sebe, iznenada uzviknu. Pogledajte! Jedan konjanik! Da n ije to opet Lassiter? 21 Venters takoer pogleda u smjeru njene ispru ene ruke put z apada i stvarno spazi konjanika kako se ocrtava crn na obzorju i kako je zatim u ronio u rumenilo kadulje. Mo da odgovori ali nije vjerojatno. Bit e to, mo da netko d va ih ljudi. Da, sad to jasno vidim. A eno i drugog... Da, vidim ih. Jane, kako izgleda, imate mnogo ljudstva. Samo juer sam sreo petoricu na stazi koja vodi za Deception Pass. Pratili su bijelo stado. Kako, zar jo idete u taj kanjon, Bern? Htj ela bih da se okanite toga, vidite, jer se tamo, na nekom mjestu, skrivaju 01-dr ing i njegova lopovska dru ina. to bi >to trebalo znaiti? Znai da je Tuli ve ne to io o ovim va im posjetama u Deception Pass. Shvaate li? Shvaam. Venters se nasmija. Vidjet ete da e me na kraju optu iti i za krau stoke. Ali, pomislite, Jane, da na ped eset milja od va eg imanja nigdje nema vode osim u tom kanjonu, a ipak je potrebno da se napijem i da napojim konja. Gledajte, eno jo nekih ljudi! Ali kao da se ti udaljavaju. Da, tono! Vodili su stado prema Deception Passu. Nadam se da nee sres ti Lassitera. Bern iznenada ree Jane zami ljenog izgleda pa tko je, zapravo, taj La ssiter? Za mene je samo ime... stravino ime i ni ta vi e. Tko je? Ne znam, Jane, i ni kad nisam uo da netko zna tko je. Prema naglasku bi se reklo daje iz Texasa, kao Milly Erne, da li ste to primijetili? Da. Zapravo je udno da znade za Milly! Uz t o je ona ivjela ovdje deset godina, a ve su pro le dvije otkako je mrtva. Ali, recit e mi to znate o Lassiteru? Za to ste rekli Tullu prijeteim glasom da ete postati popu t Lassitera? Jane, samo sam neodreeno uo o njemu. Poku avao sam, to vi e, da ne vjeruj m u to. U Glazeu, na primjer, njegovo je ime bilo poznato, ali ga nitko nikad ni je vidio. U Stone Bridgeu nisam uo da ga se spominje dok sam, meutim, esto slu ao o n jemu u Sterlingu i drugim naseljima Sjevera. A zatim, ono to se govori 22 0 njemu , esto je proturjeno. Ima ih koji tvrde, na primjer, daje s pucnjavom dolazio u ov o ili u ono mormonsko naselje, dok drugi to poriu. Sklon sam vjerovanju da je tu i tamo stvarno pucao, to tim vi e to znam kako su mormoni skloni da sakriju istinu. Ali, u jednoj jedinoj toki svi se sla u: smatraju Lassitera najspretnijim revolver a em koji postoji, kako to vi ovdje ka ete. Zaista je izvanredno brz i toan u upotreb i pi tolja. Sada, meutim, kada smo ga vidjeli, znam ne to vi e o njemu. Lassiter je neu stra iv. Vjerujem da je, uzviknuv i onako svoje ime, spasio ivot Tullu, jer bi ovaj i nae polo io ruku na pi tolj ime bi, ustvari, bio zapeatio svoju sudbinu. Jane zadrhta. U ti ini, koja uslijedi, zau se zavijanje jednog kojota. Iz daljine mu odgovori dru gi. Evo kojota ree Venters. Ne volim ih slu ati kad zavijaju odgovori Jane. Pone nou, dok sam budna, slu ajui to opako zavijanje, pomi ljam na vas i osjeam kako mi se srce ste e. Jane, niti vi mo ete uti ugodniju muziku, niti ja mogu imati bolju postel ju. Treba li govoriti o tim stvarima, Bern? Pa ljudi poput vas 1 Lassitera nemaj u kue, nemaju udobnosti, ni mjesta gdje da se odmore... Strpljenje. Mo da se Tullov bijes smiri i vrijeme pobolj a stvari. Mogli biste, na primjer, dobiti neki posao u naselju... Tko zna? Pa pretpostavimo da otkrijete skrovi te Oldringa i njegovih bandita, skrovi te to je dosad ostalo nepoznato, zatim to svoje otkrie povjerite mo jim ljudima? To bi sasvim razoru alo Tulla a vama bi bilo od velike koristi. Godin ama su moji ljudi pratili tragove pokradenih ivotinja, ali uzalud. I vi znate da su mi krali stoku! Oldring je odvodi u taj zapleteni kanjon, a otuda na sajmove po Utahu. Zato, ako je potrebno da ponekad odete u Deception Pass, poku ajte pronai te tragove. Mislio sam o tome, Jane, i poku at u. A sada, Bern, moram se vratiti u

kuu. ao mi je to, kad god vas ostavljam, ne mogu biti sigurna da u vas opet vidjeti . Hoete li barem sutra doi. Sutra da, svakako. Potra it u Lassitera i doi u s njim. a, laku no. 23 Ona ga ostavi rasplinjui se u pomrini. Venters prieka dok ga daleki tr opot zalupljenih vrata ne uvjeri da je Jane u la u kuu; onda ponovno dograbi pu ku i tiho mugnu medu granje i d bunje, dr ei se ruba umice kako bi ostao u sjeni topola. Neb o se sad od sivog pretvaralo u crno, i to prvo crnilo ve su osvjetljavale prve zv ijezde. S prostrane ravni ispred umice puhao je svje vjetar, bremenit miomirisom k adulje. Dr ei se ruba umice, Venters se be umno i hitro kretao u pravcu zapada. Ali, um ica je bila prostrana i on jo nije dospio do njena drugog kraja, kad zau ne to zbog e ga naglo stane. Po muklom topotu pogodio je da to idu konji. Mladi se sakri i prie ka. Ali prije nego se to moglo oekivati, barem sudei prema udaljenosti otkuda je d olazio zvuk, a na njegovo veliko iznenaenje, nedaleko se pojavi e dva konjanika i p roo e ispred njega. Jahali su uz rub kadulje, a konji su im imali omotana kopita. S vjetlost zvijezda bila je prilino slaba, ali je Venters imao o tor vid, tako da je, oprezno isturiv i glavu, mogao prepoznati grubi obris i bradato Oldringovo lice. Uz njega je jahao njegov pomonik, vitak i okretan ovjek, lica pokrivena krinkom. N jih dvojica proo e i u tren se izgube kao da ih je pomrina progutala. Uto daleko na obronku, Venters opazi smeu i vrstu mrlju. Bila je to druga grupa konjanika koja p roe tiho, poput aveti, i takoer se raspline u pomrini. 24 3. AMBER SPRING Za Oldrin ga i nekog od njegovih nije predstavljalo ni ta neobino da banu u Cottonwoods usred dana; ali to to je u pomrini i ao uokolo, a konji mu imali umotana kopita, znai da s e sprema ne to sumnjivo. Ono to je Ventersu izgledalo jo opasnije, predstavljala je prisutnost zamaskiranog jahaa. Taj ovjek je stvarno bio okru en velikom tajanstveno u. Rijetko je prolazio naseljem i uvijek galopom; danju ga se rijetko susretalo. Nj egovu su pojavu uvijek pratili mrani i tajanstveni dogaaji, poput maske koju je no sio, jer se Oldringova banda nije ograniavala samo na krau stoke. Venters neko vri jeme ostade u sjeni topola, a onda se iznenada vrati natrag. Stigav i jednom na gl avni put, skrene prema naselju. Prilino irok put koji je vodio do njega, bio je oi vien visokim topolama pod kojima je kroz dva kanala tekla voda nastala iz Ja-nino g izvora. Tu i tamo kroz li e je zasjalo poneko svjetlo, a dalje su se pojavljivali osvijetljeni prozori duana. Nije se meutim, moglo vidjeti uobiajenih dokoliara, koj i su provodili mnoge sate po uglovima ulica ili sjedei na neotesanim klupama pod topolama. Stalno se dr ei sjene, mladi je i ao naprijed, dok ne zau glasove; ali nije m ogao razabrati to se govorilo. Prepozna i neke mormone, ali ne ugleda Tulla ili n ekog od njegovih ljudi, ma kako pa ljivo gledao. Zakljui da Oldringova banda nije p ro la kroz naselje. uo je stalno uzbuene, mada tihe glasove i zakljui da se govorilo o Lassiterovom dolasku u taj kraj. Smatrajui da malo mo e uoiti na tom mjestu, Vente rs se vrati natrag. Proe ispred crkve. Vidio je da je bila mrana, kao to su bile mr ane obli nja biskupova kua i Tullova brvnara. Bilo je to, zaista, vrlo neobino, stoga Venters i zamijeti tu stvar. Ponovo se peo obronkom to je vodio u umicu, kad osje ti kako se pribli avaju dva konjanika. Bio je spreman da se sakrije iz jednog drve ta; i ovaj put zahvaljujui svjetlosti zvijezda u dvojici 25 konjanika prepozna Tu lla i jednog od njegovih ljudi, Jerrvja. Napredovali su tiho i uskoro nestado e. V enters poe dalje udubljen u misli. Eto, tamo dolje, za tom umom, stanovala je ena k oja je pokazala prijateljstvo prema njemu; a on je sada, put Indijanaca, tumarao oko njene kue, dr ei u ruci stegnutu pu ku, skitnica bez svojih, bez cilja. Nad njom se prijetei nadvila tajanstvena mo, okrutna, prijetea, a ipak nijedna kraljica nije nikad svoje podanike obdarila tolikom dobrotom kao to je to inila Jane, i nijedna ena se ne pokaza tako plemenitom prema onima koje su mrzili njezini istovjernici . Davala je koliko je mogla, a u zamjenu je tra ila jedino da se sauva bo an-sko prav o svakog ljudskog bia da ivi u slobodi i ljubi po elji vlastitog srca. Pa ipak, uza lud joj bila sva ta njena nada. Godinama, mislio je Venters, oluja se skupljala nad njenom glavom i Cottonwoodsom, a sad je, ini se, do ao trenutak da se svom snag om razulari. Te su veeri stanovnici govorili po ulicama, lopovi su i li uokolo na k onjima ija su kopita bila uvijena u krpe, Tuli je izgledao kao da dolazi s nekog tajnog pohoda, a tamo dolje, u kadulji, skrivao se ovjek ije je samo ime imalo str a no znaenje: Lassiter! Venters proe crne topole, ue u kadulju i stane se uspinjati p adinom. Naposljetku se zaustavi kraj umarka za koji mu se uini da bi mogao predsta vljati dosta sigurno skloni te. Zavue mu se u sredinu i ispru i se po golom tlu. Le ao je tako neko vrijeme zagledav i se u zvijezdu to je svjetlucala pravo nad njim, sam

a na nebeskom svodu kao to je i on na zemlji bio sam. Probudi se u zoru, ukoen od hladnoe. Protegnu smrznute udove, onda skupi nekoliko suhih granica i zapali vatru . U torbici je imao kri ke suhog mesa koje mu poslu i e za doruak. Kad je s tim bio got ov, uputi se pravo k visokoj stjenovitoj litici u kojoj je, na est do sedam metar a visine, zjapila neka vrsta peine; do nje se dolazilo vrletnom, ali ne i neproho dnom stazicom. Tu tiho zazvi da, a na taj zvi duk odgovori radostan lave . Bila su to dva njegova psa, Ring i Whitie; ovaj posljednji je bio potpuno bijel. Psi ga poz dravi e tektanjem i stresanjem uzica. Kad se stazicom popeo do njih, uze e mu lizati ruke. Tu, u toj peini, nalazila se sva 26 njegova imovina, sve to je uspio od morm ona sakriti: njegovi psi, njegov konj, njegovo sedlo. Uskoro s litice primijeti konjanika u trku. Bio je to Lassiter. Odmah uspu e navrh stijene, na mjesto s koje ga se njegov lik jasno ocrtavao na vedru nebu. Uze mahati e irom i ubrzo privue Lass iterovu pa nju. Vrati se u peinu, osedla konja i doviknuv i psima da ga slijede, poe s trancu u susret. Odavno Ventersa nijedan mu karac nije prijateljski pozdravio; Las siterov pozdrav kao da je o ivio u njemu usnula osjeanja. Kad je naas stisnuo eljeznu stranevu aku i pri tom mu zagledao u lice i oi, shvati da su njih dvoje postali pr ijatelji. Popriajmo, Venters, trenutak, prije nego nastavimo put ree Lassiter. Ne ri mi se. Jesu li ono va a dva psa, tamo gore? Prekrasni su... Onda okom strunjaka razgleda Venter-sova konja, ali ne izrazi svoje mi ljenje i nastavi: Ka ite mi da li se to dogodilo tamo dolje, nakon to sam sino oti ao? Venters mu ispria ono to je vidi o Oldringu i njegovoj dru ini. Povukao sam se na takvo skrovito mjesto da ni ta nis am vidio odvrati Lassiter. Prema onom to znam, Oldring se ovdje prilino dobro sna ao ... Ja i on ba nismo bili strani jedan drugome prije nekoliko godina, kada je on gonio stoku za Bostil's Ford, na u u Rio Virgin, ali je tamo poslije zapao u nepril ike. Poznavali ste Oldringa, Lassiteru? Ka ite mi, da li je on mormon ili gentil? Ne bih vam to znao rei. Poznavao sam mormone, koji se izdaju za gentile. Niti jed an mormon to ne bi uinio, osim ako nije lopov ili bandit izjavi Venters. Mo da jedn ostavno odgovori Lassiter. Tako, odluio sam da odem iz Utaha. Moja majka ivi u Ill inoisu. Vratit u se kui. Ve me osam godina nema tamo. Oigledna simpatija koju je pre ma njemu pokazao Lassiter navede Ventersa da mu ispria svoju pro lost. Napustio je Quincy da potra i sreu u rudnicima zlata, ali nije oti ao dalje od Salt Lake Citvja, radei sve mogue poslove. Bio je pastir, voza kola, cowboy. Onda se zatekao u Cotton woodsu. Od u teevine je na27 bavio nekoliko glava stoke i neko je vrijeme napredova o, dok ga sluaj nije doveo na ran Jane Withersteen. Nema potrebe da vam ka em ostalo , Lassiteru zakljui. Nije to novo za mene. Poznajem mormone. Dobro sam upoznao nj ihove ene, njihovu ljubav, njihovu strpljivost i po tovanje, i mirnou, i ono to sam j a nazvao njihovom mahnito u za bogom, kakvim ga one zami ljaju, ali nadasve poznajem podmuklost njihovih mu eva. Oni djeluju u ti ini i tami, ruku pod ruku i svi zajedno . Nitko im se ne mo e oduprijeti, osim ako to ne ini s pi toljem u ruci, jer se mormo ni te ko odluuju na umorstvo to je jedina dobra stvar njihove vjere. Vjerujte mi, Ve nters, tim ljudima nije glava ba potpuno na mjestu. Inae, recite, kako bijedan mor mon mogao o eniti drugu enu, kad ve ima jednu, i nazivati to svojom du no u. Mislim up o isto to i vi, Lassiteru. Ali onda, oprostite mi, kako to da vam nikad nije palo na pamet da pucate u Tulla ili u nekog drugog njegova ovjeka? radoznalo upita ja ha. Jane me stalno molila da budem strpljiv, da podnosim, da opra tom. ak je stigla dotle da dr i moje oru je iz bojazni da ne to ne uinim. A s druge strane na ao sam se u p olo aju da sam sve izgubio jo prije nego sam mogao postati svjestan onoga to se de ava lo govorio je Venters crvenei se. Ali, slu ajte, Lassiteru, iz brodoloma sam spasio pu ku vinester, dva pi tolja kolt i veliku koliinu metaka. Sve sam odnio na skrovito mjesto u De-ception Passu i tamo sam, mo e se rei, svakoga dana unazad est mjeseci v je bao u rukovanju pu kom, dok mi se cijev ne bi u arila u rukama. Satima i satima sam se vje bao u trzanju pi tolja. To je, zaista, vrlo, vrlo zanimljivo ree Lassiter. D kle, da vidimo to ste nauili? Venters uini pokret brz poput blijeska i u ruci mu se pojavi pi tolj. Lassiter se osmjehnu, onda ree: Vi ete ubiti Tulla. Nije to bilo pi tanje. Bila je to tvrdnja. Venters odgovori: Obeao sam Jane da u izbjegavati Tulla i odr at u obeanje. Ali prije ili kasnije mi emo se sresti pa makar ga ne znam 28 I koliko izbjegavao i mogu vam rei da u u tom sluaju pucati ako me samo i pogleda. Po tpuno sam uvjeren u to. Uslijedi kratka utnja. inilo se da Lassiter prati neku svo ju misao, a onda iznenada ree: Venters, vidim da ste se preko mjere uzbudili. Ne bi li bilo bolje da za trenutak govorimo o neem drugom. Hoete li mi, na primjer, i

spriati sve to znate o Milly Erne? Prigu eno uzbuenje u Lassiterovom glasu odvrati Ve ntersa od njegovih misli i on odgovori: O Milly Erne? Ako hoete, Lassiteru, rei u v am, dakako, samo ono to znam. Kad sam stigao u Cottonwoods, Milly Erne se ve vi e go dina nalazila tu i najvei dio onoga to u vam ispriati potie iz perioda koji je pretho dio mom dolasku. Vrlo dobro sam je poznavao. Bila je veoma pobo na, ali sam imao d ojam da je u du i vi e bila gentil, nego mormon. Smatrali su je ipak mor-monkom i im ala je osobine ene te vjere, to jest znala je utjeti. Vidite, u svakom mormonskom naselju nalaze se ene koje nam izgledaju tajanstvene, ali je Milly bila ne to vi e od toga. Kad je do la u Cottonwoods, sa sobom je dovela i svoju lijepu djevojicu koju je strastveno voljela. Uope se nije znalo da li je i ona bila ena nekog mormona i li ne, ali ja sam uvjeren da je bila. Mo da ju je krivo gledala druga mormonova ena , ili pak ene. Takve se stvari dogaaju u svim selima. Mormonke pokorno nose svoj j aram, ali su dozlaboga ljubomorne. U svakom sluaju, ma kakav razlog bio ljubav il i vjerski fanatizam koji je Milly doveo ovamo, injenica je da se poslije pokajala . Isprava je bila uiteljica u naselju, ali onda vi e nije htjela ni uti za to. Napus tila je crkvu i usprotivila se da djevojicu odgaja u mormonskom duhu. tada je mor moni poe e progoniti, ali onako potajno, svaki put sve jaim okretanjem zavrtnja, ve p rema njihovom obiaju. Najzad, jednog dana, nestade djevojice. Govorilo se da se iz gubila i da je negdje zaglavila, ali sam siguran da su je mormoni ugrabili. Taj u asni bol potpuno dotue siroticu. Ipak ju je nada jo dr ala u ivotu. Sumnjala je, u st vari, i gonjena eljom da ponovo doe do svog djeteta, pretvorila se u robinju, inei s ve to se od nje tra ilo. Vrijeme je, meutim, prolazilo ali o djevojici nikad nikakvih vijesti nije dobila. Tada Milly ne odoli vi e... Jo mi se ini da je 29 vidim lomnu, sasvim blijedu, prozirnu, mogao si vidjeti kroz nju. A onda one njene oi...! Sta lno vidim te oi. Kad god ih se sjetim zadrhtim od suosjeanja i u asa. Imala je samo jednu jedinu pravu prijateljicu, Jane Withersteen. Ali ni Jane, sa svom svojom n je no u, nije mogla izlijeiti njeno iskidano srce. Tako je Milly Erne i umrla... Kad j e Venters zavr io, Lassiter ne ree ni rijei i ne okrenu glavu. Jedino, nakon nekog v remena, upita potmulim glasom: Tko je bio... ovjek... njen mu ? Nemam pojma tko je taj mogao biti, ali svakako neki mormon. Nijedan gentil u Cottonwoodsu to ne zna . Ali Jane Withersteen to mo da zna? Zacijelo zna, ali kad bi je i ivu pr ili, ne bi to rekla. Ne dodav i ni ta, Lassiter krenu dr ei konja za uzdu, a Venters poe za njim. P ola milje daleko od obronka, koji je vodio u Withersteen House, uo e u gustu vrbovu umicu, usred koje se nalazila ledina, prekrivena izvanredno zelenom izniklom tra vom, slinom samtu. Cuo se ubor plahog toka vode i cvrkut ptica. Venters odvede pri jatelja na izvor, koji je izbijao iz litice prekrivene mahovinom i poluskriven v isokom travom izraslom uokolo. Bio je to izvor Jane Withersteen, Amber Spring. L assiter klee i napi se jednom, pa odmah zatim jo jednom. Ne ree ni rijei, a utio je i Venters, po tujui njegovu utnju. Osim svoga konja, jaha kadulje najvi e voli izvor. A ovaj izvor bio je najbolji i najpoznatiji jahaima s visoravni ju nog Utaha. Upravo je taj izvor stvorio od starog Withersteena najbogatijeg ovjeka u tom kraju, a nj egova je ki sada vraala iteljima kadulje u obliku dobroinstva od oca joj utjeranu vo darinu. Zatim se dva jahaa uputi e prema Janinoj kui i upravo su ulazili kroz vrata ca ograde, koja su vodila na put, kad ih djevojka susti e, vukui konja za uzdu. U svo m jahaem odijelu, jednostavnoj bluzi i kratkoj suknji, u visokim izmicama na malim nogama, Jane je mo da izgubila ne to od svoje ponosne ljepote, ali je dobila na lju pkosti; svojim je izgledom sada vi e podsjeala na obinu djevojku nego na gospodaricu Withersteen Housea i svega to mu je pripadalo. Bila je vesela, osmjehivala se a pozdrav to gaje uputila dvojici mu karaca, bio je topao i srdaan. 30 Imam dobre vije sti objavi. Bila sam u naselju i sve je mirno. Oekivala sam... zaista ne znam to, ali sam se, sreom, prevarila. Tuli je odsutan, oti ao je u Glaze. Tuli otputovao? z aueno upita Venters. Ta vijest pobudi u njemu sumnje. Starje ina je vjerojatno otput ovao zato da izbjegne novi susret s Lassiterom, ali se to njegovo iznenadno izbi vanje moglo na neki nain povezati i sa prisustvom Oldringa i njegove bande u bliz ini Cottonwoodsa. Da, otputovao je, hvala bogu odgovori Jane. Sad u barem kratko vrijeme biti na miru. Lassiteru, htjela bih da bacite jedan pogled na moje konje . Vi ste izvrstan jaha, prema tome lako ete shvatiti moju elju. Mnogi su arapske kr vi. Moj ih je otac kupio uglavnom od Indijanaca koji su tvrdili da vuku svoje po rijeklo od konja to su ih panjolci doveli iz Evrope. Ve ovog to dr ite na uzdi, gospo ovjek bi odmah zapazio meu tisuama odgovori Lassiter, gledajui oima strunjaka lije

konja vitkih nogu i male, oholo podignute glave. Gdje su moji ljudi? upita onda Jane i zovnu: Jerd, Paul, gdje ste? Pustite konje da iziu. Zau se zvuk te kih drveni h krauna koji su padali na tlo i kroz vrata obli nje staje izae niz istokrvnih konja. Milina ih bilo pogledati. Zaustavi e se malo dalje, onda krenu e naprijed, r ui od rad osti to vide svoju gospodaricu i sumnjiavo nju ei dva stranca i njihove konje. Na, na , na... zvala je Jane ispru iv i ruke. Bells, Wran-gle, to je? Kako se to pona ate? A i, Black Star? Night, amode... Dragi moji ljepotani, moji trkai kadulje! Samo se dva konja odazva e djevojinom dozivanju i prio e, sve dok joj gubicama ne dodirnu e rame . Bili su to Night Black Star, dvije prekrasne ivotinje to ih je Venters uvijek gl edao s uzdrhtalim divljenjem i zadovoljstvom. Izgledalo je da oba zaslu eno nose s voja imena. Night je stvarno bio crn poput noi, a Black Star je svoje ime dugovao blistavom sjaju svoje, takoer crne dlake. Bio je to sjajan par. Bili su iste vis ine, monih i vitkih oblika. Oigledno, bili su djevojini ljubimci, to se vidjelo i po sjaju njihove dlake i po dobro istimarenim glavama, i po nainu kako su se umilja to pribli avali. 31 Nikad nisam vidio ovakvih konja pohvali ih Lassiter mada ih je bezbroj pro lo ispred mojih oiju. Dakle, gospoice, ako biste bili prisiljeni da dug o i brzo jurite, recimo poku avajui da pobjegnete... Prekide se, ali se osjealo da t e rijei imaju skrovito znaenje. Jane pocrveni i obje enjaki ga pogleda. Pazite, Lassi teru, mogla bih to smatrati prijedlogom odgovori vedro. Opasno je jednoj mormonk i govoriti o bijegu... Dakle, ekala sam vas, jer mi se ovaj trenutak uinio pogodni m da vam poka em grob Milly Erne. Naime, oni iz none smjene jo nisu stigli, a oni to su bili u dnevnoj, ve su oti li. to je, Bern, to vi mislite o tome? Ima li razloga za bijeg? Znate da me nije te ko na to natjerati. Ne, ali primjeujem da nemaju obiaj d a tako kasno dolaze odvrati Venters, dobaciv i Lassiteru brz pogled. I ne bi bilo prvi put da neki kojot natjera u bijeg bijelo stado... Ne, bolje da ne brinem odgo vori Jane. Doite. Uzjaha e i predvoeni s Jane izio e na put i skrenu e prema zapadu, s edei stazu koju je utrla stoka. Onda ljupka voditeljica napusti stazu i uputi se kroz kadulju, sve dok na jednom mjestu ne sjaha. Mu karci uini e isto i sve troje proo e pored nekoliko humki, i zaustavi e se pred posve malom, jedva primjetnom hum-icom, tako malom, da bi konjanik pre ao preko nje a da ne bi ni primijetio da je nagazi o na grob koji se nalazio u sjeni kaduljina bunja, u samom podno ju bre uljka. Evo! S tigli smo. Jane je izgledala alosna i ne dade nikakvo obja njenje oevidnoj zapu tenost i u kojoj se grob nalazio. Samo je u jednom kutu rastao grm lavandule koju je, n esumnjivo, ona zasadila. Onda, dok je Lassiter gledao grob, nepomian i sliniji nek om bronanom kipu nego ovjeku, djevojka stidljivo dodade: S vremena na vrijeme dola zim ovamo da o ivim uspomene i da se molim, ali ne ostavljam traga! Lassiter ne od govori; tada djevojka blago dodirne Ventersa u mi icu i zajedno s njim poe prema ko njima. Kad su bili toliko daleko da stranac nije mogao uti njihovih rijei, ona e apa tom: 32 Bern! A ako je Lassiter bio Millvn mu , odnosno otac odavno izgubljene dje vojice? I to bi moglo biti, Jane. Onda nakon jednog trenutka dodade: Ali, bit e na jbolje da odemo. Ako Lassiter bude htio da nas opet vidi, doi e. Uzjaha e konje i utei se udalji e. Kad stigo e na jednu uzvi icu, Venters se okrenu. Ne spazi Lassitera, ka o stoje oekivao. Umjesto njega ugleda u daljini oblak pra ine, koji se naglo pribli a vao. Pogledajte, Jane, tamo dolje! Neki jaha! Da, vidim. Kako li samo juri! Jane, sigurno se ne to dogodilo! Da, tono... Oajniki juri... Jaha nestade u kadulji, ali p a ina, koja se dizala za njim, pokazivala je smjer njegova kretanja. Krenuo je pri jekim putom prema oborima! Pusti e tada konje u galop i malo zatim stigo e do staze koja je vodila udesno od gaja. S druge strane staze istovremeno je poput strijel e prilazio lijep konj zadihan i u znoju. Venters odmah prepozna jahaa. Pa to je J udkins, Jane! Onaj gentil, va jaha! Ah, kad Judkins tako juri, znai da se ne to stra no dogodilo. 33 4. DECEPTION PASS Prido lica zaustavi konja tako naglo da zamalo ne pade. Bio je to ovjek divovskog rasta i neustra ivih oiju. Judkins! uz viknu Jane. toje? Oh, vi ste sav krvav...! Jesu li pucali na vas? Nije ni ta ozbiljno, gospoice Withersteen, jedno zrno u ramenu. Ali sam oznojen i ovo to vidite nije sve krv. t o se dogodilo? nemirno upita Venters. A gdje su moji ljudi? upita Jane. Gospoice, ja sam cijele noi ostao sam sa stadom. Kradljivci su nai li u zoru i poeli pucati u mene. Neko su me vrijeme progonili, potro iv i pri tom dosta baruta, ali ipak sam u spio pobjei. Vidi se da su vas htjeli ubiti, Judkins primijeti Venters. Hm, pitam se nije li ba tako, jer ti ljudi obino ne gube vrijeme progonei ovjeka koji bje i. H ala bogu da ste se uspjeli spasiti! uzviknu Jane. ali ostali, gdje su onda oni?

Ne bih znao. Noas su me ostavili samog da pazim na stado. Znate, nisam uope sreo l jude koji su trebali biti u dnevnoj slu bi. Zaboga! Judkins, Bern, nisu ih valjda. .. pobili Oldringovi banditi? Ne vjerujem smrknuto odgovori Venters. Va i se ljudi , Jane, nisu naprosto javili na du nost, eto, to je sve! Ma to ka ete? to ste pod tim mislili, Bern? upita djevojka, problijedev i. Sjeate li se to sam vam rekao o tajans tvenoj ruci? Oh! Nemogue...! Nadajmo se da nije tako, ipak... I Venters se prekin e znaajno kimnuv i glavom. 34 Nepovjerljivi ste, Bern, ali shvaam va e du evno stanje. osta, brzo emo vidjeti to se dogodilo s mojim ljudima. Judkins, doite sa mnom u kuu, treba da vam previjem ranu. A ja odoh da vidim kamo je Oldring odveo va u ivinu na to e Venters. Ne, ne, Bern, molim vas...! Ne izlazite se opasnosti upravo sada, k ad lopovi izgledaju tako ogoreni i krvo edni! Smirite se, ni ta mi se nee dogoditi. Ka te mi, Jane, koliko je bilo glava stoke? Dvije i pol tisue. Ni ta manje! I to e Oldr ng uraditi s tolikom stokom? Da je odveo samo stotinjak glava, bio bi to prilino veliki podvig. No, mo da je ovako bolje, lak e emo pronai to blago. Ne idite, ne idite ! opet zavapi Jane. Venters umije a se Judkins potreban vam je konj brzih nogu. Go spoice, ako dozvolite, ja bih vam savjetovao da mu date jednog od va ih najboljih k onja ili da ga ne pustite da ode. Tono je, tono je, Judkins zabrinuto potvrdi Jane . Ako se ba odluio da ode, treba imati konja kojega drugi ne mogu sustii. Kojeg hoet e, Bern? Black Stara ili Nighta? Ni jednog ni drugog, Jane! ivo odgovori mladi. Ne bih htio izlo iti opasnosti nijednog od va ih ljubimaca. Onda uzmite Wranglea! nato e Jane. Evo, to je ono to se hoe opet se umije a Judkins jer je Wrangle u stanju pobijedi ak i Black Stara i Nighta. Izgleda vam to udno, gospoice, ali ja dobro zna m da je Wrangle, zaista, najsna niji i najbr i konj u pokrajini. Oh, ne. Wrangle ne mo e pobijediti Black Stara! U svakom sluaju uzmite ga samo, Bern, kad ba elite otii. Ka ite Jerdu da vam dade sve to vam treba, ali budite pa ljivi, oprezni... I neka vas bog uva, Bern! I stisnuv i mu ruku pokretom iz kojega je izbijao nemir, djevojka s e udalji s Judkinsom. Venters doja e do staje, skoi s konja i zovne Jerda. Deko doe t rkom. Venters ga po alje po meso, kruh i suho voe. Svog konja utjerao je u obli nji o bor. Potom poe do Wranglea, koji spremno izie iz staje, ali im. se na ao vani, poku a s e otrgnuti. 35 Venters ga je morao vezati. Tada konj s nekoliko sna nih udaraca ko pitom razbi dio ograde od kolja i uze se propinjati. Zahvaljujui svojoj umje nosti, dvojica konju ara ga najzad smire, osedlaju i zauzdaju. Wrangle je vra ka be tija obj asni Jerd. im se nae u oboru, odmah hoe bje ati. Hoe trati, u stvari. Vidjet ete, k naete vani! Pravi je demon, izgleda mi, Jerd! Vjerujem da je brz poput vjetra. V enters okai o sedlo bisage s kruhom i su enim mesom, a onda skoi u sedlo. Wrangle se prope i poleti poput strijele. Za te lude jurnjave mladi se sjeti nedavnog vreme na, kad je jahao kaduljom, na elu Janinih ljudi. Uzdahnu, ali ga novi Wrangleov s kok upozori da u prvom redu mora svu svoju pa nju usmjeriti na upravljanje ivotinjo m u tom brzom galopu. Na trenutak se zaustavi kod jedne male lokve uz peinu koja mu je, tako rei, bila kuom i, dok je Wrangle pio, pope se da nahrani i napoji svoj e pse. Nato se vrati prema konju, uzjaha i praen psima, pojuri brzinom za koju je raunao da iznosi u prosjeku desetak milja na sat, ukljuujui u to uspone i prepreke . Usmjerio je pravo prema kanjonu zvanom Deception Pass, o kojem je pro le veeri go vorio s Jane. Stvarno je za tri sata pre ao ne to manje od tridesetak milja. Onda ot kri tragove ukradenog stada, koji su poinjali od mjesta na kojem su se ivotinje od marale za vrijeme noi. Uspori Wran-gleov galop, jer je sad trebalo dobro motriti teren oko sebe. Prema tomu, valjalo je napeti vid, a smanjiti brzinu. U daljini se vidio poetak uspona, koji je vodio u zavoj Deception Passa. Pa ljivo krenu za tr agovima, koje su ivotinje ostavile idui tako zbijeno da se izga enu kadulju moglo sm atrati stazom koju je za sobom ostavila neka ogromna zmijurina. Najzad sti e do ul aza u kanjon i primijeti da su tragovi tekli usporedo s njim do unedogled. Oigled no to nije bilo prvi put da stoka prolazi tim istim putom koji je ba zbog toga vr emena postao utabanom stazom. Venters je znao daje ta staza vodila do onog njemu jo nepoznatog mjesta gdje je Oldring vodio ukradene ivotinje, kao to je znao i to da se nikad nije vraao natrag onaj tko joj je htio stii na kraj. Uza sve to bio je zadovoljan to kradljivci nisu otjerali stoku nekim 36 drugim putom. Zaokrene uli jevo, u pravom kutu od staze i zaputi se prema kanjonu premda se sunce ve primica lo zapadu. Zatim, stigav i u ogroman procijep kroz koji se ulazilo u kanjon, prieka pse koji su se pribli avali stazom. Sirote ivotinje stigo e zadihane, ispla enih jezik a i odmah mu se sklupaju kraj nogu. Venters nakon nekoliko trenutaka ponovo krenu

, a one u stopu za njim. Po to je prevalio dio puta, po alje Ringa naprijed u izvianj e i kad je vidio da se pas vraa ma ui repom i miran, odluno krenu naprijed. Deception Pass predstavljao je jedan od vrlo poznatih prirodnih fenomena u predjelu u koj em, na beskrajnoj ravnici, iznenada iskrsavaju ogromne kamene litice, a u njih s e usjekli duboki kanjoni kojih pojedini kraci prilino esto ostaju skriveni i nepoz nati i u kojima, nakon kratkih zaravni, slijede zamr ene provalije kao daje itav ta j prostor u pradavna vremena ispreturao neki stra an potres. Opasna i vrletna staz a, kojom je Venters morao dalje, opasna i za mazgu i naizgled neprohodna za ljud e i konje, pru ala se liticom du ponora dubokog oko pet stotina stopa. Mladi je dobr o poznavao tu stazu jer je ve vi e puta prolazio njom i sad se sjeti kako su mu ivci bili dozlaboga napeti svaki put kad se na njoj na ao. Na sreu, koraajui rubom ponora , Wrangle ne pokaza namjeru za uzmicanjem, jedino zarza. Konjanik sjaha i, pusti v i mu uzde na vratu, pomilova ga po sapima, i poe pred njim. Gorda ivotinja poe se s pu toti niz strminu, opirui se monim kopita-ma o stijenu. Venters je s vremena na vr ijeme osjeao kako ga kamenje, to se ru ilo pod nagazom konjskog kopita, udara u noge , a poneki vei komad mogao ga je lako raniti. No zaustaviti se nije smio, zato pr odu i, dakako, to je opreznije mogao. Za Wrangleom su i li psi. Ipak sretno stigo e na dno usjeka, a tada Venters, odahnuv i s olak anjem, iznenada osjeti sigurnost i uspj eh svog opasnog poduhvata. Sad je tlo bilo skoro ravno i svjetlost zalazeeg sunca prodirala do dna kanjona koji je tu bio okrenut u pravcu zapada. Venters krene uz kanjon, ali ga ubrzo, i gotovo iznenada, zatee no. Nije mu se rijetko dogaalo da je tamo morao provesti no stoga se sjetio prikladnog skloni ta, gdje se naumio ulo goriti. Ubrzo sti e do tog mjesta, rasedla konja i odvede ga da se napoji na malom 37 I izvoru koji se nalazio u blizini. Po to je i pse nahranio, spremi se na poina k, dok su se dvije vjerne ivotinje sklupale u blizini. Kad se probudio, ve je bila zora. Dostajalo mu je nekoliko trenutaka da posvr ava sve one stvari to ih je na ta kvu mjestu u to doba dana valjalo obaviti. Nedaleko se nalazio Wrangle koji, na njegovo Suenje i radost, pritra im ga je dozvao. Wrangle je bio jedan od onih konja koji u neku ruku podivljaju od mirovanja u uskom i skuenom prostoru obora. Osedl a ga i, praen psima, krenu uz kanjon koji je na tom mjestu bio irok pedesetak meta ra i zatvoren sa dvije skoro okomite litice. Kanjon se tako nastavljao oko pet m ilja s lakim odstupanjem od prave crte; onda se ponovo su avao, dok su litice str il e jo jae uvis. Venters se nikad nije usudio poi dalje od toga mjesta gdje je kanjon mijenjao svoje osobine. U stvari, bio je to ulaz u onu zavrzlamu provalija i li tica po emu je i dobio ime Deception Pass. Napredovao je s Wrangleom korak po kor ak, pa ljivo istra ujui oko sebe i na kraju sti e u neku vrstu velikog amfiteatra opkol jenog visokim i vrletnim stijenama, u koji su se slijevali drugi kanjoni, od koj ih su se neki meusobno ukr toli. Venters se zaustavi i uze promatrati oima strunjaka taj tako sumorni splet hodnika oko kojih su se gomilale litice kao kakvi kameni kipovi. Da ne bi zalutao, odluno poe uz mali potoi koji je tekao podno jem jedne od li tica i zatim se gubio u jednom kanjonu. Nadao se daje na pravom putu. Bio je to vrlo uzan tjesnac usjeen izmeu dviju litica od kojih se jedna nalazila u sjeni, do k je druga bila obasjana suncem koje je ve bilo odskoilo. Taj se tjesnac provlaio o ko pola milje kroz uske i strme zavoje a zatim izbio u dolinu, iji izgled zaudi sm jelog konjanika. Obrasla rumenom kaduljom taje dolina bila, u stvari, beskrajno duga i nekoliko milja iroka ravan sa svih strana zatvorena nepristupanim stijenama zahvaljujui emu je toliko vremena ostala neotkrivenom. Usred nje uzdizale su se t u i tamo grupe ukastih stijena, od kojih su se neke poput kula dizale do velike vi sine. Venters prijee cijelu dolinu, tjerajui pri tom u bijeg bezbrojne zeeve i osta lu divlja. Na kraju se dolina ponovo suzi i on ugleda druge kanjone od kojih je, pomisli, jedan, bez sumnje, vodio do pokradene stoke za kojom se bija e otputio u potragu. 38 Vi e nije mogao slijediti vodeni tok jer se voda ru ila u neku vrst okna to se razjapio izmeu dvije stijene. Po to je istra io kanjone, jednoga za drugim, usm jeri jednim koji mu se uinio na-jpodesnijim za prolaz velikog krda stoke. No u nj emu je tlo bilo tako nepouzdano da je vi e volio nastaviti put pje ice. Zato sveza k onja za stjenovito ispupenje, ostaviv i uz njega Ringa a on produ i dalje s psom Whit iem. Hodao je kranje oprezno, poput Indijanca kad slijedi tragove neprijatelja p rigibajui se s vremena na vrijeme k tlu, oslu kujui i dajui psu znak da bude miran. A li jedini zvuk koji je remetio ti inu bilo je zujanje tisua kukaca koji su zvrndali oko njega. Nakon nekog vremena spazi da kanjon neoekivano skree u okuku nakon koj

e se, na razdaljini od jedva stotinjak koraka, lepezasto otvarao. Sad se promije nila boja tla i kamenja, ukasta je ustupila mjesto crvenoj boji u svim njenim nija nsama, od ru iaste do purpurne. Venters nastavi put idui du jedne litice i, na svoju veliku radost, iznenada ugleda neku vrstu staze koju je utabala brojna stoka Sta za je dolazila iz stjenovitog i neplodnog predjela posutog komadiima stijena i ka menja Mladi odjednom shvati za to je trag stoke tako naglo nestajao i ponovo se jav ljao. itavo se vrijeme udio za to ga prije nije primjeivao, i tek mu sada posta jasno da su ivotinje dotle, vjerojatno, i le drugim putom. U svakom sluaju, ponovo je otk rio trag, a to je bilo najva nije. Nemalo se zaudio primijetiv i da je staza bila vla n a premda nije padala ki a. Do ao je do jedinog mogueg zakljuka, to jest da su ivotinje prije no to su stigle do tog mjesta pre le kroz neku vodu koje bija e u izobilju u to m kraju. Mnogi su potoci, i iroki i brzi, proticali kanjonima. Pas iznenada potmu mulo zare i. Venters se naglo sagne meu kadulju, a onda pogleda. Nekoliko je konjan ika dolazilo iz suprotnog pravca. Vjerojatno su bili pripadnici Oldringove razbo jnike dru ine. Zabrinut, Venters se ogleda unaokolo, ne bi li otkrio prikladniji za klon. Nemogue trebalo bi pretrati dio brisanog prostora. Konjanici su se u meuvreme nu pribli ili. Bilo ih je ukupno osam. Prema njihovu kretanju zakljui da e proi podal je od njega. Obradova se mada opasnost jo ne bija e minula. Mladiu je sna no kucalo sr ce. Sad se ispru i u kadulju koja ga sasvim sakrije, a zatim primiri psa na kojemu se jasno vidjelo da je prilino uznemiren. 39 Na maloj razdaljini zau topot potkov anih konjskih kopita po kamenjaru, grube glasove i nezgrapan smijeh ljudi, a ond a se svi ti zvui postepeno rasplinu e. Venters prieka jo nekoliko trenutaka prije no t o je nanovo dignuo glavu i ugledao razbojnike kako zamiu u kanjon. Konji su im, oi gledno, bili umorni, a sa sobom su vodili i nekoliko tovarnih konja. Oito su se v raali s duga i naporna puta. Mo da su to bili isti oni lupe i koji su otjerali Janein u stoku. U svakom sluaju, ti su ljudi bez sumnje pripadali Oldringovoj bandi. Mal o zatim oni nestado e u zavoju kanjona, ali Venters uze pa ljivo gledati svuda naoko lo ne bi li pogodio otkuda su do li. Njegov je oprez bio vi e nego opravdan. Dok je poku avao da se nekako snae u toj zbrci, spazi jo tri jahaa koji su izmiljeli iz jedn og usjeka kakavih je bilo sijaset u blizini. Opet se sakri, a tri prido lice takoer prou podalje od njega i zau u onaj isti kanjon u kojemu je maloprije nestalo i on ih osam jahaa. Znai, kroz onaj se kanjon sti e u Oldringovo skloni te ree sam sebi V ers. Najzad sam otkrio ono to sam tra io. Sad sa smanjenim oprezom krene prema kanj onu u koji bijahu zamakli banditi. Ali ne bija e jo napravio ni stotinjak koraka ka d pas zareza. Venters se okrene i spazi gdje ravno prema njemu dolaze jo dva konj anika, od kojih se jedan nalazio malo pozadi. Vrlo dobro su se razaznavali i mla di se trgne prepoznav i u onome, koji je jahao zadnji, Oldringovog maskiranog jahaa. Veoma brzim pokretom Venters se sagne u travu, ali ga prvi konj ipak vidje, jer se naglo zaustavi i zarza stri ui u ima. Bandit, koji je jahao na njemu, nagne se na d ivotinjin vrat, kako bi bolje vidio pred sobom, onda hitro, poput blijeska munj e, pote e pi tolj i opali. Metak prozuji kroz grmlje i komadii stabljika pogode Ven-t ersa. Kao da ga je taj bolni u tip izazvao, mladi u hipu skoi, strelovito nani ani pu ko m iz ije plave cijevi prasne jedan pa drugi hitac. Prvi jaha ispusti oru je i sru i se ostav i jednom nogom u stremenu. Popla eni konj se prope, a onda nasumce udari u tr k, vukui za sobom be ivotno tijelo. Maskirani jaha se zanjiha, na e se naprijed, oslon iv i se obadvjema rukama o jabuku sedla, a onda pade uz slab krik, koji udno odjekn e u Ventersovim u ima. 40 5. MASKIRANI JAHA Venters osta na mjestu. Mislio je na ra zbojnike to su maloprije u li u kanjon i koliko e im vremena trebati da dojure ukoli ko su uli hice. Budui da se nakon odu eg ekanja nitko nije pojavio, pretpostavi da pu cnjevi nisu prodrli u dubinu kanjona i namah se osjeti sigurnijim. Tada otra do m jesta gdje je prvog bandita odvukao konj, koji je pobjegao po to se bjesomunim skok om oslobodio tereta. ovjek je mrtav le ao ispru en u gustoj travi, otvorenih usta, is kolaenih i staklenih oiju. Od toga prizora Ventersa podie jeza. Ubio ga je pogodiv i ga metkom u samo srce. Ipak se sada potrudi i odvue le meu stijene i prekri ga kame njem, oznojiv i se pri tom od napora i uzbuenja. Konja vi e nije bilo na vidiku. Nato mladi krene prema maskiranom jahau. Dojam nelagode u njemu ustupi mjesto ivoj rado znalosti, sna noj elji da zaviri u lice Oldringovog pomonika, u lice koje jo nikad ni tko nije vidio. Sto li bi sada rekao Tuli koji mu je zamjerio zbog njegovih prees tih izleta u Deception Pass? Nije bio siguran da li je maskirani ovjek mrtav, zat o mu se pribli i s podosta opreza. Ali nje an smei lik koji je le ao opru en u travi osta

posve miran. Venters se poprilino iznenadio primijetiv i daje jaha jo uvijek preko l ica imao masku po kojoj je dobio ime i da je bio nenaoru an. ak nikakvo oru je nije v isilo o sedlu u to se uvjerio po to je bacio pogled na njegova konja koji je pasao travu. Takav bandit pa bez oru ja! promrmlja Venters. ak nema ni redenika... udno! lab jauk i grevit pokret tijela ispru enog u travi, upozori e ga u tom trenutku daje o vjek jo bio iv. Ventersu se srce steglo. Pucao je u nenaoru ana ovjeka a da to nije n i znao, a sad je morao prisustvovati njenovoj agoniji. U svakom sluaju, mora mu p ru iti pomo ukoliko nije prekasno. Stoga se sagne nad palog jahaa i najprije mu skin e masku. 41 Zadrhta. Lice koje mu se ukaza, bilo je mladenako, golobra-do, nje ne p uti, uokvireno kestenjastom prirodno valovitom kosom. Djeak! uzvikne Venters. Zar je mogue da je ovo Oldringov pomonik, maskirani jaha? Dok ga je gledao, ranjenik p onovo jaukne i pomae se. Usne se pokrenu e, a mala, opaljena ruka poe prema grudima s pokretom bola. Venters klekne kraj njega i ubrzo zakljui da ga je metak vjeroja tno pogodio u desno rame. Dr uom rukom skide maramu koju je ranjenik imao oko vrata, otvori ko ulju natopljenu krvlju, i ugleda tamnocrvenu rupicu na ramenu, otkuda j e krv tekla po bijeloj puti. Potom, na svoje najvee zaprepa tenje, uoi ljupke obline enskih grudi. Zaboga! Pa to je ena! uzvikne ustuknuv i. Djevojka...! Ubio sam djev jku! .^ U tom trenutku ona otvori oi i pogleda ga. U njenim lijepim prodorno modr im oima kao da se krio predosjeaj o skoroj smrti, izraz nemira i boli. Vjerojatno nije ni vidjela Ventersa. Pogled joj je bio prazan, pust. Onda uslijedi novi gr. Ona se savije u zagrljaj mladia koji se bija e sagnuo u namjeri da je pridr i. Ona ga ponovo pogleda, ali sad oima kojima se vratila svijest. Oprostite mi...! Oprosti te mi! provali iz njega. nisam znao... Nisam mogao znati... Ranili ste me... Ubi li ste me! pro aputa ona di ui s mukom. Dok je govorila, crvenkasta joj pjena izbije na usta, po emu Venters shvati da joj je metak zacijelo pro ao kroz plua. Nakon neko g vremena ona s mukom nastavi: Znala sam... da e se kad tad... ovako dogoditi... Oh, kakav gr...! Podignite me... U pomo... Mrai se...! Zaboga, imajte samilosti pre ma meni! Sna an joj drhtaj prostruji tijelom, onda se opruzi i osta nepomina, bijel a poput snijega, zatvorenih oiju. Venters najprije povjerova da je mrtva. Protrnu o od straha, opipa joj puls i utvrdi da joj srce jo uvijek kuca mada vrlo slabo. Jo je dakle iva, ali smrt nije mogla biti daleko. Ipak on na brzu ruku opra ranu, nabere kadulje i pritisne je na ranu, koju sve e djevojinim rupcem. Onda joj nanovo zakopa ko ulju. Nije znao to da uini. Banditi su mogli naii svakog trenutka, u tom sl uaju njemu nema spasa. Ipak, nije mogao ostaviti samu tu siroticu koja je umirala . Najzad se odlui. Vrlo pa ljivo podigne 42 djevojku u naruje i krene prema stjenovi toj litici, nadajui se da e pronai neko mjesto gdje e je sakriti od pogleda ma kakvo g namjernika. Pas ga je pratio, a i konj poe za njim mada ga ne bija e pozvao. Imao je sree otkriv i u neposrednoj blizini liticu s malim udu-bljenjem koje bija e skriv eno bunjem. Tu polo i djevojku, izbjegavajui i da je pogleda. Brzo napravi le aj od li a i smjesti je na njega, a onda sjede uz nju i prieka. Iako hladna i blijeda poput kakva mramornog kipa, taje sirotica bila jo iva, to se vidjelo po gotovo neprimjetn om gibanju njenih grudi. Venters joj opere od vruice zapeene usne a lice joj poprs ka vodom. Ona naas otvori oi stenjui i mrmljajui nerazumljive rijei, zatim ih ponovo zaklopi. Onda joj se, malo-pomalo, na jagodicama pojave dvije ru iaste mrlje, znak iznenadne nado le groznice. Najzad se inilo da je postepeno pre la iz stanja agonije u polusan, koji je mogao biti muan, ali je ipak donekle otklanjao bojazan o neizb je nom kraju. Venters iskoristi taj predah i skoi po Wranglea. Po to je uz djevojku o stavio psa, s najveim se oprezom izvue iz udubljenja, a zatim nastavi do mjesta gd je je ostavio konja i psa s kojima se brzo vrati natrag a da pri tom nikoga nije ni vidio ni sreo. Djevojku je zatekao u istom polo aju u kojem je bija e ostavio. S a svojim pokrivaima naini udobniji le aj i smjesti je to je bolje mogao, a da ona nij e nijednom otvorila oi. Onda ode da skine sedlo s Wran-glea i odvede ga za nedale ku gomilu stijena, gdje se nalazilo mnogo svje e i bujne trave. To isto uini i s dj evojinim konjem, a najzad ode po masku tamo gdje je bila pala. Ukloniv i tako svaki trag onoga to se dogodilo, kao i svaki trag svog vlastitog prisustva, vrati se u udubljenje odluiv i da tu provede no. Sunce je zalazilo. Venters se bojao da e nadol askom mraka umrijeti ta jadna djevojka, koja je s mukom disala kraj njega. to da i ni u tom sluaju? Sahranit u je, pomisli, dok mu se srce od muke steglo, a njen nestan ak ostat e zauvijek tajnom kao to joj je i ivot bio. Ali on e se nai u daleko te em i rem polo aju ako ona du e pozivi. Dakako, napustiti je nije mogao, a niti je sa sobo

m povesti, a nije se smio ni predugo zadr ati u tom za njega krajnje opasnom polo aj u. 43 Malo-pomalo misli su mu se vraale onom bolnom prizoru kad ga je i pogledom i rijeima preklinjala da joj se smiluje. I u tom turobnom monologu postavljao je pitanja na koja nije nalazio odgovora i tako bio prisiljen, s obzirom na stanje u kojem se nalazio, da samo nagaa. Djevojka! I kakve je odnose mogla imati s Oldr in-gom? Kradljivci stoke imaju i ene i djecu i nikad ih ne vode na svoje pljaka ke p othvate. Onda? Mo da je bila neka izgubljena ena... A ako se nije od svoje volje na lazila s banditima? Mo da i nije bila propalo stvorenje? Ono njeno zazivanje, ona usrdna molba...? ivot je ponekad udan i okrutan. Tko zna da li je u Oldrin-govoj b andi bilo i drugih ena? Eto, dakle, tko je bio maskirani jaha: goloruka djevojka. A to je ime izazivalo jezu, jer su se tajanstvenoj osobi pripisivali svi mogui zl oini. Kakvu li je stvarno, ulogu igrala ta djevojka u svoj toj zbrci tajanstvenos ti i zloina? A nije li sve to bilo Oldringovo lukavstvo, kako bi oko sebe stvorio oreol tajanstvenosti i tako uinio strasnijim svoje ime, a svoje zloine lak e izvodi vim? U tome su prolazili sati. Kroz grmlje se naziralo nebo osuto zvijezdama; vl adala je potpuna ti ina. Venters je stalno bio zagledan u nejasnu bijelu priliku k oja se s mukom micala s vremena na vrijeme, u lice te djevojke koja se mo da nalaz ila na pragu smrti. Sasvim je smetnuo s uma nimalo astan polo aj to ga je zauzimala u Oldringovoj dru ini i mislio samo na tugu trenutka, na okrutnost udesa. Ma tko d a je bila, ma to da je uinila, bila je ena koja je, mo da, pro ivljavala svoj zadnji tr enutak. No je bila beskrajno duga. Pred samu zoru djevojka se uznemireno stane mi cati. Venters pomisli daje stigao stra ni as. Uto u zaklon prodre prva sivkasta svj etlost i on ponovo ugleda ono blijedo lice, koje, meutim, kao da smrt vi e nije pri tiskala svojim hladnim rukama. Nagne se, dugo je oslu kivao kucanje njena srca, on da se mrmljajui ispravi. Ako odmah ne umre, vjerujem da e ostati iva. Blago odmae ob log i zavoj od kadulje i na svoje veliko olak anje spazi da je rana izgledala zatv orena. Sjeti se primjera te ko ranjenih ljudi koji su ipak nad ivjeli i srce mu zaig ra od radosti. Djevojina bi mu smrt zaista nanijela nepodno ljivu gri nju savjesti. P a ljivo opra ranu i ponovo je previ a da ona, osim nekoliko slabih jecaja, ne dade od sebe drugih znakova ivota. 44 Sa suncem se vrati e ostale brige. Venters se pon ovo, po tko zna koji put, pitao to da radi. Bilo je neoprezno jo ostati u tom sklo ni tu. Ako je uz to namjeravao po tragovima ukradene stoke pronai zborno mjesto Old ringove bande, morao je to odmah uiniti, tim prije to e dugo izbivanje maskiranog j ahaa i njegova ubijena druga biti uskoro otkriveno i kradljivci e poi u potragu za njima. Tko se iole razumije u tragove, odmah bi me prona ao promrmlja a onda bi me lako uhvatili i ubili. Bolje da preduhitrim tu opasnost. Po to je bri ljivo nabio p u ku i uvjerio se da se djevojka jo uvijek nalazila u onom nesvjesnom snu i po to je naredio psima da ostanu na stra i kraj nje, on se brzo udalji. Kanjon u koji su jue r zamakli oni lupe i bio je vijugav i dug ne to vi e od jedne milje. Na kraju se otvar ao u prostranu dolinu, u dnu zatvorenu visokim liticama. Pogled mu odmah spazi c rvene mrlje meu rumenom kaduljom, a podalje, prema liticama, neprekinutu crvenu t raku: Janeina stoka! Najzad ju je prona ao! Druge pokretne mrlje, bijele i crne, u vjeri e ga da je upavo na tom mjestu Oldring skrivao ukradenu stoku. Dolina je bil a bogata travom i vodom i Venters pomisli kako je to mjesto bilo vrlo prikladno za podizanje prvorazredne farme. Do av i k sebi od prvog iznenaenja, mladi nije gubio vrijeme ve odmah krene natrag. Sad je dovoljno znao, a kasnije e vidjeti to mu valj a poduzeti da se ponovo domogne stoke a mo da i lopova. Bija e ba stigao do polovice kanjona, do vodopada koji je sna no izvirao iz prostrane pukotine u litici, kad sp azi u daljini, nedaleko od ulaza u kanjon, nekoliko konja. Brzo se sakri u visok u travu i prieka vrsto stegnuv i pu ku. Malo-pomalo, dok su se ivotinje pribli avale, sp zi da se radi o koloni natovarenih mula, koju su vodila tri konjanika. Iskusno m ladievo oko odmah zapazi da su ivotinje umorne, svakako zbog duga i naporna puta. Oekivao je da e povorka natovarenih ivotinja proi dalje, ali na svoje veliko zaprepa t enje, spazi da se uputila pravo prema vodopadu i nestala u vodenom prahu koji se talo io na par metara od podno ja stijene. I ljudi zau iza vodopada razgovarajui izmeu sebe, ali zbog silne buke nije uo ni njihovih rijei, ni topot kopita. 45 I Venter s duboko odahnu, ne mogav i obuzdati uzvik. Zaboga! Kakvog li skrovi to? Stvarno nij e se mogao nauditi. Iza vodopada se, vjerojatno, nalazila neka peina, mo da kanjonom podijeljen prolaz i tu su se, dakle, sklonili lopovi ne bojei se iznenaenja. Mule su, oigledno, dovlaile zalihe hrane i tako je, u toj vrsti dobro opskrbljene tvrav

e, Oldring mogao prkositi svakom neprijatelju. Uostalom, bilo je vjerojatno daje peina imala i drugi izlaz, koji je mogao poslu iti u sluaju opasnosti. Brzo se vrat i u udubljenje u kojem je ostavio djevojku, mislei da e, prema stanju u kojem e je nai, odluiti to e s njom uraditi. Bila je pri svijesti. Kad je mladi kleknuo kraj nje , pogleda ga velikim razrogaenim oima, upaljenim groznicom. On je podi e, dade joj d a se napije svje e vode, po koju je otrao na obli nji izvor, i osjeti beskrajno olak an je videi da guta bez te koe. Onda je ponovo blago namjesti na pokriva. Tko ste vi? u ita djevojka nakon nekoliko trenutaka slabim glasom. ovjek to vas je ranio. Onda.. . Onda me sad... neete ubiti? Oh, ne! A to ete... uiniti sa mnom? Kad vam bude bo i stanete na svoje vlastite noge, odvest u vas do vodopada iza kojega se skrivaj u va i ortaci odgovori Venters gledajui je pravo u oi. Ali, na svoje uenje, opazi sje u u asa na djevojinu licu i ona zavapi slomljenim glasom: Ne, nemojte... nemojte me odvui tamo! 46 6. ZAO IJANJE STADA Nakon Ventersovog odlaska, Jane je najprije umje no previla Judkinsovu ranu, mada se ovaj bunio tvrdei kako nema ba nikakva smisla da gospoica gubi vrijeme na takve gluposti. Ne, ne, Judkins, pustite me... Ali, rec ite mi, to se, zaboga, dogodilo s mojim ljudima? Eto, to je ono o emu bih radije ut io, gospoice. Samo mi recite ono to znate, ili barem ono to mislite. Poinjem vi e bri uti zbog njih, nego zbog gubitka stoke. Venters mije nabacio jednu svoju pretpos tavku... Recite mi, Judkins, svoje mi ljenje, molim vas. E pa, ja sam istog mi ljenj a kao i Venters. Va i su ljudi zadr ani u naselju. to ka ete? A tko ih je zadr ao? Dobro znate tko mo e nareivati va im mormonima. Ta ne mislite, valjda, kazati da su crkveni glavari naredili mojim ljudima da ostanu u naselju? Ja ni ta ne mislim, gospoice o dgovori Judkins s podosta mrzovolje u glasu. Ali, vrlo dobro znam to sam kazao. V idite, stvarno nisam elio o tome razgovarati s vama. Ali, ne mogu u to vjerovati, ne mogu da to vjerujem! Tuli je, dakle, svjesno htio prepustiti moju stoku na m ilost i nemilost lopovima i vukovima...? Ne, ne to nikako ne mogu vjerovati! Stv arno se za ne to slino nije ulo u Cottonvvoodsu, ali je istina i da nikad nije bilo tako bogate i nezavisne mormonke, odlune da sama brine o sebi. Bila je to smjela tvrdnja od strane Judkinsa, koji je obino bio vrlo suzdr an u svojim izjavama, a Ja ne se ipak ne uvrijedi. Mada nije vjerovala u tu udesnost, slutila je da se ne to ud no i neobino dogaalo oko nje. Oduvijek je bila od koristi crkvenim poglavarima i t rudila se da izvr ava njihova nareenja, mada se nikad nije potpuno odrekla svoje ne zavisnosti; a to ih je, mo da, i navelo da ne 47 biraju sredstva da bi je potinili svojoj volji. Pri toj pomisli osjeti kako se u njoj krv kome a i kako joj du u razdi re borba to se u njoj zametnula izmeu elje za nezavisno u i onog osjeaja to ga je sma la svojom mormonskom du no u. Judkins, poite u naselje naredi mu i kad ne to tono u vezi s mojim jahaima, odmah trite ovamo da me obavijestite. Ostav i sama, dugo je razmi ljala, premeui po mislima mnoge stvari koje u posljednje vrijeme bija e zanemar ila. Otac ju je navikao da vodi farmu sa stotinjak njoj podreenih osoba, da nadzi re rad u vrtu i u polju, da tono vodi rauna o kretanju stoke i jahaa. Uza sve to on a je sebi dodala jo jedan, vrlo osjetljiv zadatak, s obzirom na uvjete u kojima j e ivjela. U stvari potajno je i preko povjerljivih osoba pru ala pomo obiteljima gen tila, nastanjenim u naselju, od kojih bi neke, da nije bilo njene pomoi, bukvalno umrle od gladi ili bi bile dovedene u beznadan polo aj. Nije sebi krila daje, dje lujui tako, varala glavare svoje crkve; bila je, meutim, uvjerena da je zbog tog g rijeha ne treba gristi savjest. Tom se ukazivanju milosra esto suprotstvaljao pono s onih kojima je bila potrebna njena pomo. Da bi prebrodila tu prepreku morala je biti uporna i napregnuti sve svoje snage. Dan proe mirno, ali se Judkins ne vrat i. Zato ju je sutradan, ve zarana, jedna od dvorkinja obavijestila da on eli s njo m govoriti. Jane odmah istra u dvori te i, videi ovjeka naoru ana pu kom i pi toljem, za pasti se toliko da je ak zaboravila raspitati se za njegovu ranu. Judkins! uzvikn e. emu to oru je? Nikad nisam vidjela da ga nosite... Krajnje je vrijeme odgovori J udkins. Da li biste, na trenutak, htjeli doi u umicu, gospoice Withersteen? Ne bi b ilo ba ugodno da me vide ovdje. Ona odmah pristade; a kad su bili sami i daleko o d kue, upita ga nestrpljivo: E pa to ima novog? Gospoice, sino sam oti ao kui, k m Dok sam se nalazio tamo, doe neki ovjek i upta za mene. Izidoh na vrata. Lice mu bilo skriveno maskom, a kad ga upitah to eli, jednostavno mi ree da bi najbolje uini o da ne radim vi e za gospoicu Withersteen. 48 Glas mu bio udan, piskav, oigledno pov i en. Nisam imao vremena da mu isto odgovorim. Brzo ode, nestav i u tami. Maskiran.. .! polako ree Jane. Zar niste mogli dokuiti tko je to bio? Da odgovori Judkins, a

i ne ree drugo. Ona je navaljivala, bojala se da ne dozna ne to, to bi je duboko ras tu ilo. Eto za to sam naoru an nastavi Judkins. Zato to nikad neu napustiti slu bu , gospoice, sve dok me ne otpustite. elite li me ostaviti, Judkins? Zar, mo da izgle dam kao da to elim uiniti? Dajte mi konja, brzog konja, i po aljite me u kadulju. Hv ala, Judkins, vi ste mi odaniji nego moji vlastiti istovjer-nici. Ja bih se mora la odrei va ih usluga i odanosti, inae biste mogli imati velikih neugodnosti, ali to da radim? Dogodile su se tolike stvari... Nepravde nanesene Ventersu, kraa stoke, ti maskirani ljudi, te prijetnje, taj prikriveni rat... Ne shvaam dobro, ali osj eam da ne to mrano i u asno lebdi na svima nama. Ipak je ne to u svemu tome prilino je stavno! ivahno uzvikne Judkins. Slu ajte me sada, molim vas gospoice, ali ne svojim mormonskim u ima. Oprostite mi to tako govorim. Juer sam tumarao po prodavaonicama i krmama, i kratio vrijeme s dangubama. Dajem vam do znanja da se svi va i potinjeni nalaze u naselju. Govori se o nekoj grupi, koja je, ini se, stavila sebi u zadata k da krene u lov na kradljivce. Sebe nazivaju Jahaima. A ba su se tim razlogom poslu i li da bi privoljeli va e ljude da vas napuste. udno je, meutim, da ljudi koji su zap osleni na drugim farmama, osim vrlo rijetkih iznimaka, ne osjeaju potrebu da se u dru e s njima. ef im je Jerry Card, Tullov potinjeni. Vidio sam i njega i njegova ko nja i uvjerio sam se da nije bio u Glazeu; a prema tome nije tamo bio ni Tuli. Z nate, im vidim konja gotovo sa sigurno u mogu pogoditi da li je bio na putu ili nije . Jane uzdahnu, ali ne ree ni rijei. Razgovarao sam s Blakeom i Dornom nastavi Jud kins. Obojica su moji dobri prijatelji, barem toliko, koliko im to dozvoljavaju njihovi mormonski zakoni, i pitao ih, tako, bez okoli anja, kao ovjek ovjeka, za to na pu taju slu bu kod vas. 49 Kod mene ne pali lukavstvo nastavi Judkins a da ka em isti u, nisu ni nastojali da to uine. Podsjetio sam Blakea, kako ste njegovali njegovu majku, kad je bila bolesna, i Dorna, kako ste bili dobri s njegovom djecom. Vid jelo se na njima da ih je stid, gospoice, i da je njihovu slobodnu volju sputaval a neka tajanstvena briga. Nisu znali to da mi odgovore. Vidite, stvar je jasna ka o sunce. Jasna! Jasna, kad se eli napustiti moju stoku da bije opljakali, kad se el i dovesti Jane Withersteen u polo aj sirote, koja mora pognuti glavom pred vi om sil om...! Ipak, Judkins, mo da ste u pravu. Da, da, stvar je prilino jasna... Gospoice, trebali biste me ovlastiti da unajmim druge ljude, koliko ih god bude mogue unaj miti, za uvanje bijelog stada, koje se sada nalazi na pa i desetak milja odavde. Tamo je tri tisue grla, i to gotovo sve mladih bikova i junaca. Jednog dana u vam se o du iti za va u odanost, Judkins, ako mi ne oduzmu sve to imam. Unajmite sve mu karce ko je mo ete. Recite Jerdu neka vas pusti da izaberete konja koji vam se najvi e svidi, osim Black Stara i Nighta. Samo... izbjegavajte prolijevanje krvi pri spa avanju moje stoke i ne izlazite nepotrebno svoje ivote opasnosti. Jane se odmah vrati u svoju sobu i tu se prepusti izljevu posve novog osjeaja koji se budio u njoj. Nik ad prije nije osjetila toliki bijes pobune, koji je sve do samih temelja potresa o njenu navikom ukorijenjenu poslu nost i popustljivost. Umorna i utuena, klone na krevet. Tek je tada uspjela izmjeriti dubinu tih novih osjeaja to su se javljali u njoj. Ono to ju je uvijek nadasve ispunjalo u asom bio je duh mr nje, koji je, po nj enu mi ljenju, predstavljao smrtni grijeh; a ipak je sada mr nja zauzela znatno mjes to u njenu srcu. ovjek koji je poinio to zlodjelo, koji je istrgnuo njenu du u iz st anja ljubavi i vedrine, i okaljao je tim osjeajem mr nje bio je propovjednik bo je ri jei, bio je ovjek koga je ona toliko voljela i po tovala. Nije ju muio pretrpljeni gu bitak, nije ak strepila pred moguno u da ostane bez farme, kue, pa ak i bez Amber Spri -ga, koji je bio izvor njena bogatstva i njene moi. Muila ju je briga o budunosti n jene du e, strah da je zauvijek ne izgubi. Sie s kreveta, klekne i uze se moliti. M olila je kao nikad prije, da joj grijeh bude opro ten, daje bog po tedi opakog plame na 50 mr nje, da jo uzmogne misliti na Tulla kao na svoga brata, da ponovo bude u s tanju vr iti svoju du nost prema svojoj crkvi i prema onima kojima je bila potrebna. Kad je ustala, njenom su du om ponovo ovladali mir i vedrina. Izvr avat e svoju du nos t onako kako ju je ona shvaala, ivei ivotom kakav je za nju bio astan i prav. Mo da se nikad nee udati za ovjeka po svome izboru, ali nikad nee postati ni Tullova ena, pa makar zbog toga izgubila sve to posjeduje. Nije vjerovala da bi se biskup, koji j u je uio kako da se obraa bogu, zbog njena neslomiva otpora poslu io svojom moi prokl etstva i osudio njenu du u na paklene muke. Buka potkovanih kopita u dvori tu istrgn e je iz njenih razmi ljanja. Istra na verandu i ugleda Lassitera kako stoji uz konj a smije ei se, to nije nimalo bilo u skladu s njegovim crnim odijelom i crnim revolv

erima. Videi ga, Jane pomisli: kad bi svojom ljepotom uspjela djelovati na tog ovj eka, ubla ila bi njegovu mr nju prema mormonima i sprijeila ga da ubija druge ljude. Time bi ne samo ugodila svojim istovjernicima nego bi i u tom krvniku, vjerojatn o, pobudila ljudske osjeaje. Dobar dan, gospoo pozdravi Lassiter skidajui crni somb rero. Lassiteru, ja nisam gospoa, a niti sam toliko stara da bi mi taj naziv pril iio ona e vedro se osmjehujui. Ako vam se ne svia da me zovete gospoicom Witherste onda me naprosto zovite Jane. Jane? To vi e volim. Uvijek mi je dra e upotrijebiti ime. Neka onda bude Jane. Drago mi je da vas vidim, Lassiteru, jer se nalazim u nevolji. Ispria mu o Judkinsovu povratku, o krai crvenog stada, o Ventersovom odlask u na njegov opasni poduhvat, najzad o na-pu tonju posla od strane njenih ljudi. Ni je lo e! nato e Lassiter. Ali, dozvolite mi da vam ka em kako mi izgledate i previ e v sela i vrlo ljupka za enu na koju su se svalile sve te nevolje. Laskate li mi? Da pravo ka em, odluila sam da se ne smijem prepustiti oaju. Izgubila sam mnogo, mo da u jo mnogo izgubiti, ali za to da se zbog toga gnjavim... nema to smisla. 51 Lassiter za uti trenutak, okreui sombrero u rukama, kao to mu je bio obiaj, a onda odvrati: su, zaista, zagonetka za mene i oduvijek sam se uzalud naprezao da ih shvatim. U svakom sluaju, energine mi se ene dopadaju. Mogu li vas pitati, namjeravate li se boriti protiv onih koji vam stvaraju te neprilike? Boriti se! A kako? Kad bih t o i htjela, nemam nijednog prijatelja, osim Ventersa, koji bi mi htio i mogao po moi. Dozvoljavam sebi da primijetim, gospoo... hou da ka em Jane... daje tu jo netko, ako elite... Vi, Lassiteru? Hvala vam. Ali, zar vas ja smijem uzeti za mog branit elja? Ta vi ete otii u naselje da poubijate moje neprijatelje, a ... oni su moja b raa po vjeri. Sve mi se ini da e me ba na to natjerati suho odgovori on. Jane ispru obje ruke. Lassiteru! Pristajem na va e prijateljstvo i bit u ponosna da vam ga uzv ratim, samo ako se suzdr ite od ubijanja mormona. Mogu vam rei samo jedno odgovori Lassiter a to je da ste vi rijetko dobra i plemenita ena i da nije po teno da vas s e progoni kao to vas progoni ovaj svijet... Ne, ne, ja i vi u tim uvjetima ne mo em o biti prijatelji. U elji da postigne svoj cilj, Jane se pribli i strancu, u isti m ah odbijena i privuena iznenadnom promjenom njegova raspolo enja. Njegova spremnost da se bori za nju bija e istodobno i stravina i divna. Priznajte, Lassiteru, do li s te ovamo da ubijete jednog ovjeka, ovjeka koji je Milly Erne... ovjeka koji je muio i ubio Milly Erne, morali ste rei. Tono je. Jane, radi toga sam do ao ovamo. Ne bih to rekao ni jednoj drugoj osobi na svijetu... ali ima stvari, koje jedna ena, pop ut vas, ni ne sanja; i zato bih vas molio da ne spominjete Milly barem dok mi ne ka ete ime tog ovjeka. Ja da vam ga ka em? Nikada! Ipak ete mi to jednoga dana sami ei. ovjek sam koji misli drugaije od ostalih i nekad mi izgleda da slutim ono to e 52 se zbiti. To nije lako objasniti. Put kojim sam i ao tolike godine bio je muan i v ijugav, ali se sada izravnava i pojednostavljuje. Vi ste jednom u li u moj ivot, ub la iv i agoniju sirote Milly; a to je, htjeli vi ili ne, uinilo Lassitera va im prijate ljem. Ali sad se vi ponovo pojavljujete i meni ne to znaite sam bog zna to! a svojom plemenitom naivno u samo jo jae podjarujete moju mr nju prema mormonima. Jane osjeti d a ne mo e otvoreno pobijediti neukrotivu volju toga ovjeka, ali ipak ne odustade od namjere da mu smiri du u. Vjerujem da ne elite da nastavim u tom smislu nastavi La ssiter nakon trenutka i zato je bolje da govorimo o drugim stvarima. Do ao sam vam rei daje va e bijelo stado tamo dolje, iza onog sljemena, i da sam vidio ne to to bi m glo pobuditi va u znati elju kad biste to isto i vi vidjeli. Imate li dalekozor? Ima m ih dva. Idem ih uzeti, a onda mo emo izai zajedno. Priekajte na trenutak, molim va s. Potra u kuu, naredi Jerdu da joj osedla Black Stara i potom ga izvede u dvori te, onda ode u svoju sobu da obue jahae odijelo u kojem je obino odlazila u kadulju. T ako odjevena, pogleda se u ogledalo i bi zadovoljna svojom ljepotom. Vrati se na verandu. Ako se nadala Lassiterovu divljenju, nije se u tome prevarila jer se o n osmjehnu onim svojim lijepim osmijehom, koji ga je inio posve drugim ovjekom. Iz gledate poput nekog djeaka! uzviknu on. Nevjerojatno je kako odjea mo e izmijeniti o sobu! Dosad sam vas se pomalo pla io kao, na primjer, sino, onako sva u bijelom, al i sada... Black Star je poigravao i vukao Jerda koji ga nije mogao obuzdati, ali kad je opazio Jane, odmah se smiri i prie joj tresui lijepom glavom. Stani, Black Star! Stani! ree Jane. Vje to uzja e i konj odmah pojuri uzagrepce, praen Lassite-rov im konjem. Jane ga pusti neka tri nekoliko milja, onda, kad je vidjela da se malo sti ao, povue uzde i prieka prijatelja koji je bio zaostao. Treba poi na ovu stranu ree Lassiter, kada je susti e. Bit e malo vi e od milje puta. Ali to mi hoete pokaz

Na sve sam spremna, ne bojte se. 53 Kad su stigli do jednog bre uljka i dobrim se dijelom popeli uza nj, Lassiter sjaha i dadne znak Jane da uini isto. Ostavi e tamo konje, s uzdama na vratu, onda se zajedno uzvera e do samog vrha. Bit e dobro da s e to manje izla emo tuim pogledima ree on. Zato se smjestimo iza onog ispupenja. Bi am ovdje prije jednog sata. Stado se nalazilo sedam do osam milja prema jugu, ak o su ga jo tamo ostavili... Ako su ga jo tamo ostavili!? to ste time htjeli kazati? Upravo sam tako rekao. Pogledajmo. S druge strane bre uljak se skoro strmo spu too u prostranu dolinu u ijem dnu Jane gotovo odmah spazi svoje stado, i uperiv i dogle d prema njemu, shvati da se ne to neobino s njim dogaalo. Svuda oko stada bile su ra zasute brojne ivotinje koje su, izgledalo je, uvale ostale. Izgledale su vrlo uzne mirene, trei tamo-amo, a onda su se zaustavljale, nju ei zrak. Judkins jo nije dospio unajmiti ljude i odvesti ih do stada primijeti Jane. Vjerujem, meutim, da bi svak og trena morao stii. Nadajmo se da nije prekasno. Ali to je, po va em mi ljenju, tolik o popla ilo te ivotinje? Ni ta, u ovom trenutku. Popla ene jesu, ali ne previ e. Meutim rimjeujem da se stado premjestilo za nekoliko milja, otkako sam ga maloprije vidi o. Svakako nije pojelo toliku travu za tako kratko vrijeme. Tako je. Stado je je dnostavno pobjeglo i stvar je, ocijenite sami, vrlo udna i zabrinjavajua. Ali to ga je moglo upla iti? nestrpljivo ponovi Jane. Ostavite za trenutak svoj dalekozor, jer ete bolje vidjeti golim okom. Vidite li, tamo, pod onim bre uljkom? Da, vrlo do bro. A sad ekajte. Proe neko vrijeme a da Jane ni ta ne zapazi. Onda Lassiter pro apta : Eno, ponovo poinje... Priekajte... Eno! Da li ste vidjeli? Ne. A to? Tamo, poput blijeska... Kao da se sunce odra ava na neem bijelom. 54 Stvarno, sada ve pa ljivo Jen eino oko spazi ne to poput za-sljepljujueg odsjaja. Stade gledati dalekozorom i nak on nekoliko trenutaka spazi sjajnu zraku kako, kao kakvim udom, izbija iz visoke, rumene kadulje. to bi moglo biti? uzviknu. Mislim da se netko zabavlja, odbijajui na stado sunane zrake s kakve plahte ili bijelog pokrivaa. Ali za to? opet upita Ja ne zaueno vi e nego ikad. Za to? Da bi stoku zapla io i natjerao u bijeg odvrati Lass r kroz stisnute zube. Ah! I Jane uini ljutit pokret sna no ste ui dalekozor. Onda got vo pokajniki prigne glavu a kad ju je podigla, obrati se Lassiteru blijedim osmij ehom, ograniiv i se da ka e podrugljivim glasom: ini se da su se moja vjerska braa pon vo prihvatila pravednog djela. Bila je uspjela ugu iti estinu bijesa, ali je po prv i put u ivotu na takav nain govorila o svome narodu, svijetu kojemu je i sama prip adala. Lassiter je prodorno pogleda svojim sivim mirnim oima. Ona zapoe: Rekla sam da sam spremna na sve ali to nije bilo tono. Ali za to, pitam se, oni hoe natjerati u bijeg moje stado? Vjerojatno se mormoni po bo jem naputku slu e tim sredstvima da bi vas prisilili na poslu nost. Prije u umrijeti nego popustiti, Lassiteru. Vou pri znajem, ali gonia ne! Ipak, recite mi, zar to ne bi mogla biti neka Oldringova po dvala? Mogla bi biti, ali nije, Jane. Oldring je, da se tako ka e, po ten lopov i ne bi se sakrivao pla ei va e ivotinje i rasturajui ih na sve strane. On vas napadne, a a ko vam se to ne svia, izvolite se latiti oru ja. Jane se ugrize za usnu da bi izbje gla odgovor koji joj je spontano navro na usne: o ljudima koji su htjeli da ih s e smatra svecima, a koji su, meutim, izgledali bjedniji ak i od surovih kradljivac a stoke. Gledajte, gledajte! iznenada uzvikne Lassiter. Predvodnici stada se pok reu... poinju trati... 55 Jane nije dospjela pogledom slijediti pokrete to ih je spo menuo Lassiter, ali spazi kako se suzila crta stada. Onda, poput roja pela koje i zlaze iz ko nice, gomila se rasturi nevjerojatnom brzinom. ak i do Janeinih u iju dop re slaba buka, poput dalekog odjeka grmljavine, a onda se postepeno raspline, do k su se daleko, oko stada, podizali oblaci pra ine. To je panian bijeg hladno ree La ssiter. Oh, Lassiteru! uzvikne ona slomljenim glasom vrsto ga stegnuv i za mi icu. tinje su usmjerile prema kanjonu...! A tamo dolje nalazi se provalija... Da, zna m... znam. Bojim se da e se sve do posljednje strovaliti u nju. Ipak sve nade nis u izgubljene. Provalija je udaljena vi e milja, a stado e proi na milju od nas. Duga , bjeliasta crta stalno je tekla u istom pravcu. Onda se iznenada uini da zavija u desno. Sad se jo razgovjetnije ula daleka buka. Razmi ljam o tome mo e li ih se zao ija i polako ree Lassiter, dok je pogledom promatrao dolinu. Vidim tamo dolje, s one druge strane, oblak pra ine, koji, izgleda, dolazi iz naselja. Mo da su to Judkins i njegovi ljudi, ali te ko da e stii na vrijeme. Da, najbolje je da poem. Bit e dobro d a ostanete blizu Black Stara. Potra svome konju, skide s njega bisage i sve to se nalazilo okaeno o sedlo, stegne remenje i zajahav i ga jednim skokom od-galopira pr avo u dolinu. Jane uzjaha Black Stara i vrati se na isto mjesto, gdje je kao na e

ravici ekala da vidi to e se dogoditi. ula je prie o zao ijanju stada u bijegu, i znal je da se u taj pothvat upu toju samo najhrabriji jahai. Stado se sad razvuklo u li niji dugoj dvije milje. Topot tisua kopita podsjeao je na stalnu i stravinu grmljav inu. to su se ivotinje vi e pribli avale bre uljku, grmljavina je bivala jaa. Jane ugled Lassitera kako galopom juri prema mjestu kojim je stado moralo proi i tu se zaus tavi. Kad su bikovi predvodnici stigli u ravnu crtu s mjestom gdje je Jane staja la, Lassiter obode vranca i potjera ga uzagrepce. Susti e predvodnike stada i stad e juriti pored njih. Kad je stado stiglo do mjesta otkuda je najprije krenulo, p oe skretati prema zapadu. Sporo, ali sigurno, zavijalo je i pretvaralo se u lijep i, pokretni 56 bijeli luk. Jane je kao oparana gledala kako je elo sad krenulo nat rag i stvorilo polumjesec. Lassiter je svejednako gonio predvodnike, skreui ih sve vi e ulijevo. Napokon, na pola milje od Jane stado se poelo oblikovati u krug. Sva uzbuena, Jane se pitala to li e biti s tim hrabrim ovjekom kada se krug oko njega z atvori i kad se bude na ao meu razbje njelim ivotinjama. Usrdno poe moliti za njega. Ob lak pra ine podi e se nad nezaboravnim prizorom. Izgubila je iz vida Lassitera; u je dnom tranutku uini joj se da je spazila vranca, ali bez jahaa, kako se propinje i pada Lassiter je pao gotovo je! U to se on pojavi, u trku je iskrsnuo iz pra ine i jurnuo u kadulju. Spasio se! Srce joj se oslobodi te ke more. Kao u transu, Jane je promatrala to divno kru no okretanje stada. Eto tako izgleda zao ijanje stada Sta do se stalo smirivati jer predvodnici nisu vi e mogli trati, dok su se ostale ivotin je gomilale jedna na drugu. Najzad prestade sve, stado ostade zbijeno i nepokret no, a oblak pra ine koji ga je pokrivao, lagano se poe rasturati. Jane je ekala sa s rcem punim divljenja i zahvalnosti. Lassiter se najzad pojavi umoran i krene put nje, dok se u daljini vidjelo kako Judkins juri s ljudima Zasad je bijelo stado b ilo spa eno a odsad e biti pod nadzorom sigurnih ljudi. Kad je, najzad, Lassiter za dihan stigao do nje i kad je oslonio ruku na vrat Black Stara, Jane nije mogla d oi do rijei. Ubi e mi... konja on e jedva di ui. Oh, kakve li tete! Znam da to z dstavlja nenadoknadiv gubitak, Lassiteru, ali dat u vam jednog od mojih najboljih trkaa, Bellsa, ili Nighta, ili ak Black Stara. Da, uzet u jednog od va ih trkaa, Jan , ali neu va ih ljubimaca. Samo, hoete li mi za trenutak posuditi Black Stara, da od em tamo dolje i iz jazbine izvuem olo to je zapla io stado? Govorei tako, poka e na n liko dalekih oblaia pra ine i crnih mrlja to su se isticali u rumenoj kadulji. S ovim ih konjem mogu sustii, a onda... A onda, Lassiteru? Onda vi e nee pla iti niija sta budite sigurni. Ne, Lassiteru...! Ne, ne, ne dozvoljavam! Ali joj obrazi buknu e vatrom, njene drhtave ruke ispusti e uzde Black Stara, a pogled joj poniknu pred L assiterovim oima. 57 7. KI WITHERSTEENA Lassiter, da li biste htjeli raditi za men e? upitala ga je Jane, a on odgovori: Radio bih vrlo rado! Ma kako bile jednosta vne te rijei, Jane je odmah shvatila od kolike su va nosti bile za nju. Zatra ila je od njega da na sebe preuzme brigu o njezinoj stoci, konjima i posjedima, i da sp asi to je bilo mogue spasiti. Dapae, na taj je nain za titila od sigurne i u asne osvet ovjeka koji je namamio Milly Erne u Cottonwo-ods. Jedan od njenih najboljih trkaa bio je vranac, kome je ona dala ime Bells, jer je kopitima tako udarao po kamen u da je sve jealo, ba kao prava zvonjava. Kad mu Jerd dovede lijepu ivotinju, brzu i sna nu, Lassiter pokaza veliko zanimanje za nju. U pogledu mu se itala ljubav pra vog jahaa prema rasnom konju. Stao ga je obilaziti, i po njemu se jasno vidjelo k ako se koleba da li da uzme ili ne tog Janeinog ljubimca. Lasiteru, vi ste neka vrst kentaura1 i Bells je to ve osjetio smijui se ree djevojka. Pogledajte mu oi! O ledno mu se dopadate i brzo e vas zavoljeti. Za to se, onda, opirete? Izvrstan je t rka, Lassiteru. Mo e se mjeriti s Wangleom. Jedino je Black Star bolji od njih. Ond a, previ e je iv za jednu enu. Uzmite ga, va je. Pomalo sam slab kad se radi o konjim a odgovori Lassiter. Uzet u ga i ekat u va e zapovijedi, gospoo. Oh, ba mi je dr i, sjetite se da me uvijek morate zvati Jane. Od tog trenutka Lassiter kao da je provodio ivot na konju, danju i nou; a to njegovo djelovanje podudaralo se s jedn im razdobljem u kojem se, izgledalo je, nekada nji mir bio vratio u Janeinu 1 Pola konj pola ovjek. 58 kuu. Djevojka je slutila da je to samo zati je pred oluju, no t o nije eljela priznati. Zapoe svoje posjete naselju i, za vrijeme jednog od tih ob ilazaka, sretne Tulla. Ovaj je pozdravi kao to je to radio i prije, u vrijeme kad jo ni ta ne bija e pomutilo njihove meusobne odnose i ona mu, mada je sve dobro pamti la, ali eljna mira, gotovo radosno uzvrati. Starje ina zatim ree kako mu je ao stoje ostala gotovo bez polovine svoje stoke uvjeravajui je da e ljudi, kojima je stavlj

eno u zadatak da oslobode kraj od kradljivaca, uiniti sve da pronau njenu stoku i onda joj je vrate. Ali, uinili ste nepromi ljenost, unajmiv i onog Lassitera. On je d o ao u Cottonwoods sa zlim namjerama. Ipak sam nekog morala uzeti, a njegovo e upos lenje na kraju koristiti i mormonima Cotonwoodsa. Hoete li ga vi obuzdati? Hou ako budem mogla. ena poput vas mo e od jednog mu karca uiniti sve to hoe. Bilo bi to vrl obro i tako biste se, bar donekle, iskupili za svoje pogre ke. Nakon toga razgovor a, Jane poe u posjetu obitelji Collier Brandta, mormona koji je imao etiri ene i ija je kua bila najbunija u naselju zbog velikog broja djevojica i djeaka koji su u njo j prebivali. Bila je to stara, slikovita graevina sagraena od brvana, podijeljena na etiri dijela. U svakom je dijelu stanovala po jedna ena sa svojom djecom, a u n j se ulazilo izvana. Kad je u la, etiri su Brandtove ene na zajednikom trijemu bile b a u razgovoru s biskupom Dverom. Bile su to ene dobrodu nog i materinskog izgleda, m anje-vi e istih godina. Biskup je bio visokog stasa, grub, eljeznosive kose i brade i jasnih modrih oiju. Sad su te oi izgledale vedre, ali ih je Jane vidjela i kad bi ih ne to pomutilo i u tim se trenucima bojala biskupa, kao to se bojala svoga oc a. Kad se pojavila, ene se okupi e oko nje da je pozdrave. Keri VVitherstena ree sko o veselo i uze je za ruku ve nas prilino dugo nisi poastila svojim ljupkim prisustv om. Pa ak ni nedjeljom te nema na bogoslu ju! Prekorit u zbog toga starje inu Tulla. 5 9 Ja sam kriva, biskupe odgovori Jane. Doi u da se ispovjedim. Rekla je to nehajno , ali je osjeala skriveni smisao svojih rijei. Mala mormonka, bolesna od ljubavi! uzviknu biskup trljajui ruke. Shvaam, Tuli te zarobio. Grije ite. On mi uope ne udva a. to ka e ? Ba je prava pravcata lijenina! Ako ne po uri, sam u se pojaviti u Wither Houseu kao takmac. Biskup se jo malo alio i zadirkivao, potom je blagim tonom pre a o na razgovor o dogaajima u naselju, i na kraju ode, a Jane ostade sa svojom prij ateljicom Mary Brandt. Jane, ne izgleda mi vi e ista ree joj ova. Mo da te je pogod kraa stoke? Svakako je to velik gubitak, ali jo uvijek ima napretek stoke mada bi i bez nje bila vrlo bogata. Tada joj se Jane donekle povjeri, ne otkrivajui joj i pak svojih sumnji i bojazni. Jane, pa za to se, onda, ne uda za Tulla i ne postane p oput jedne od nas? Ali ja ga ne volim, Mary! otvoreno odgovori ona. To ti ne pre dbacujem, ali Jane Withersteen shvati da mora birati izmeu ljubavi prema mu karcu i ljubavi prema bogu. To se nama, mormonkama, gotovo uvijek dogaa. Znam, nije to la ko i o takvoj srei, o kakvoj sniva , snivala sam i ja, ali sam je se morala odrei. I tebi to predstoji ako ne eli izgubiti du u. Svi mi, koji te volimo, pratili smo s d rhtajem i zebnjom razvoj svega onoga s Ventersom i, ako se ne odlui , sva to bi se mo glo dogoditi. Ti svakako ne eli da ga objese, ili ustrijele, ili ga jo kakvom gorom smru kazne kao to se dogodilo u Glazeu onom mladom gentilu koji se isuvi e motao ok o jedne mormonke. Udaj se za Tulla, Jane, ponavljam ti, to je tvoja du nost mormon ke. Dakako, nee ti biti bogzna kako lijepo kao njegovoj eni, ali mora misliti i na svoju du u. Ni mi se ostale nismo udale iz ljubavi, nego zbog du nosti. Primi na ram ena svoj teret, Jane. Sjeti se da je tvoj otac na ao Ambre Spring, sagradio ti kuu, doveo ovamo mormone i oinski upravljao njima. A ti si ki Withersteena. Kad je nap ustila svoju prijateljicu, Jane ode objaviti ostale posjete. Svije primi e jednako m srdano u i ene joj, manje-vi e, pc-novi e isto stoje ula u Brandtovoj kui. U u ima j ve brujalo 60 od Tulla, Ventersa, Lassitera du nosti jedne mormonke i slave nebesk e. Zaista se vi e ne prepoznajem pomisli ako nakon svega ne samo to ostajem postoja na u svojim idejama nego ih se dr im vr e nego ikad. Pa ipak taj obilazak uvjerio ju j e da nju u naselju jo uvijek vole. Gdje se pojavila, gomila uznojene djece, trgov ci, uobiajeni do-koliari po ulicama i kauboji koji su dolazili umorni i pra njavi, s vi su je srdano pozdravljali, a ene su pritravale vratima da je vide kako prolazi, gledajui je sa ushienjem i osmijehom. Na kraju Jane poe u etvrt gentila, u jedan od krajnjih dijelova naselja. Tu se nalazilo tridesetak obitelji koje su ivjele veom a sirotinjski u kolibama od trupaca i u tro nim brvnarama. Neki su ljudi imali jed va nekoliko glava stoke, drugi su s vremena na vrijeme nalazili posao, kod mormo na koji im ga nisu rado davali. Nekoliko je obitelji ivjelo iskljuivo od Janeine p omoi. Postoje i tu bila primljena s velikom srdano u, kao i uvijek, taj posjet rastu i Jane, kao to joj se esto de avalo. Prizor siroma tva i nezaposlenosti oduvijek ju je u znemirivao. Toga je dana bila jo alosnija kada je, po to je svim mu karcima koje bija e srela ponudila da stupe u njenu slu bu sad kad su je njeni isto-vjerci napustili, dobila odgovor da se ne usuuju prihvatiti njenu ljubaznu ponudu. Ne bi to moglo ii ree neki Carson, pametan ovjek koji je vidio i bolje dane. Sasvim su nas jasno up

ozorili. Vidite, gospoice, Judkins je naoru an i mo e da upotrijebiti svoje oru je, a i sto tako i ostali koji su po li s njim. Ali to su sve ljudi koje ne priti u tako ozbi ljne obveze kao nas. Mi se, na primjer, izla emo opasnosti da nam zapale kue dok na s ovdje nema. Jane zadrhta. Carsone upita ona plaate li vi i ostali najamninu za ove kue? Dobro biste to morali znati, gospoice, jer neke kue pripadaju vama. Morala bih znati...? Carsone, nikad jo nisam uzela najamninu za svoje kue ni u obliku na dnica, ni teleta, ni sijena, a da o novcu i ne govorim. 61 Istina je, au tu brig u brine Bivens koji vr i du nost administratora. Slu ajte, Carsone odvrati Jane, dok j oj se krv pela u lice. Uinite ovako: vi, Black i Willet sa svojim obiteljima i st varima preselite u moje kolibe, tamo u umici. Mnogo su udobnije i sigurnije od ov ih brvnara ovdje. Onda stupite u moju slu bu, a ako vam se dogodi neko zlo, dat u v am dovoljno novca da mo ete napustiti Utah. Zateen tom dare ljivom ponudom, ovjek jedv a jedvice promuca nekoliko rijei dok su mu se oi napunile suzama. Kad mu se ponovo vratio dar govora uze na pasja kola kleti. Tom bujicom psovki izrazio je potpun ije i jasnije nego bilo kojom drugom rijei osjeaje to ih je gajio prema Jane Wither steen. Na kraju zakljui: Ne, nemogue, gospoice. Postoje stvari koje vi ne znate i n ema nikog meu nama tko e vam ih rei. Meutim, poinjem shvaati mnoge stvari, Carsone. kle, da vidimo hoete li dopustiti da vam pomognem, barem dok ne dou bolja vremena? Carson je ponovo izgledao zbunjen. Onda se iznenada odlui. Neka bude! uzvikne oz arena lica. Dobro vidim daje to od stanovite va nosti za vas. Hvala. A ako dou, kao to ka ete, bolja vremena, bit u presretan da vam se uvijek mogu staviti na raspolag anje. Nesumnjivo e ta vremena doi. Pouzdajem se i imam povjerenja u ljude. Do vienj a, Carsone. Uputi se posljednjoj brvnari bijedne etvrti, koja je izgledala siroma n ija od svih. Bila je to koliba koja je, mo da, nekad slu ila za obian zaklon od nevre mena, a koja je sad bila u takvom stanju da bi ovjek te ko povjerovao da tu ipak st anuju ljudi. Tu je obitavala neka bijedna udovica sa svojom djevojicom. Vided je, gdje se pojavljuje, djevojica radosno vrisne i poleti joj u susret. Bilo je to s tvorenje od oko etiri godine, kovrave kose i zvala se Fay. I to ime Vila dobro joj j e pristajalo, jer je bila toliko lijepa i prozirna, kao da je vanzemaljsko bie. M ama slala po tebe! povika dok se Jane saginjala da je zaljubljeno poljubi ali ti nisi do la. Nisam znala, Fay, ali evo me. 62 Fay je provodila ivot na ulici i otud je bila prljava i odrpana, pa ipak, ni dronjci ni prljav tina nisu mogli nauditi njenoj ljepoti. Tijelo joj je bilo nje no i lijepo oblikovano, obrazi blago ru iasti, oi ljubiasto modre, kosa sva u zlatnim uvojcima. Sva kotonvud-ska djeca bila su J aneini prijatelji, i Jane ih je sve voljela, ali je Fay bila njena ljubimica. On a je za igru imala malo prijatelja svojih vr njaka, jer je meu gentilima bilo malo djece njene dobi, a ona mormonska se nisu mogla igrati s njom, jer su im to bran ili roditelji. Otuda je djevojica bila povuena, divlja i osamljena. Doi, mama boles na ree ona vodei za ruku Jane prema vratima kolibe. Djevojka ue u kolibu koja se sa stojala od samo jedne mrane i gole, ali iste i uredne sobe. Na krevetu je le ala ena. Kako ste, gospoo Larkin? upita Jane zabrinuto. itav tjedan mi je zaista bilo lo e, gospoice, ali mi je sada bolje. Valjda niste bili cijelo vrijeme sami bez iije pom oi? Oh, ne! Susjede su mi dobre i pomagale su mi na smjenu. Slali ste po mene? Da , vi e puta. Ali nitko mi ni ta nije rekao! Koga ste slali? Neki susjedi su odlazili u va u kuu i kod va ih ena ostavljali poruku da sam bolesna i da bi me radovalo da va s vidim. Drhtavica strese Jane. To to joj nijedna od njenih ena nije prenijela poz iv te sirote ene, nije se moglo pripisati obinoj zaboravnosti, jer se to ponovilo nekoliko puta. Vjerojatno su se i njene ene urotile protiv nje pokoravajui se neijo j tuoj volji. Ponovo joj u duhu iskrsne ona ista predod ba to je prije nekoliko dana bija e izazvao Venters svojom tvrdnjom da neka podmukla i skrivena ruka djeluje u njenoj vlastitoj kui protiv nje i njenih interesa. Onda je u to posumnjala, a sa d je bila sigurna. Ta porazna injenica je ne obeshrabri, naprotiv ispuni je novom snagom o ivjev i u njoj prkosni i borbeni duh njenih predaka. Sad vam je bolje, gos poo Larkin, i to me mnogo veseli ree. Mogu li ne to uiniti za vas? Treba li vam pomoi ili da vam togod po aljem, ili da se brinem za Fay? 63 Vi ste su to dobrota, gospoice . Da nije vas, to bi bilo od mene i Fay poslije smrti mog mu a? Pa ja sam upravo elj ela da govorim s vama o djevojici. Mislila sam da mije kucnuo posljednji as i bila sam zabrinuta za nju. Sad, da ponovo u ustati samo to sam do la nakraj svojih snaga i neu dugo ivjeti. Zato vam mogu rei sve to sam vam ve onda eljela rei. Sjeate li ednom ste izrazili elju da djevojicu uzmete k sebi i pokerite je? Dakako da se sjeam

. Bila bih presretna da imam Fay uza se. Ali, nadam se da je taj dan... Ne radi se o tome. Taj e dan doi prije ili poslije. Onda sam odbila va u ponudu, a sad u vam rei za to. Znam za to. Jer ne elite da se Fay odgaja kao mormonka. Da, ali to nije sv . I bolesnica podi e prozirnu ruku i polo i je na djevojinu. Ne svia mi se da vam to a em a ipak... Eto, uostalom u emu je stvar: o va em sam prijedlogu priala svim svojim prijateljima. Svi oni vas i poznaju i vole, i svi su mi odreda savjetovali da v am bez daljeg povjerim djevojicu. Ali ene priaju, znate ve, i tako je stvar doprla d o u iju mormona. Onda mi netko apne na uho da vi ne biste uzeli k sebi Fay zato to j e volite, nego jedino zato da izvr ite svoju vjersku du nost, da djevojicu odgojite z a enu nekom mormonu. To je podla la ! uzvikne Jane crvena u licu. E pa, zato sam ok lijevala, ali vam moram rei da uope nisam povjerovala u tu klevetu. Zato bih sada pristala da... Priekajte, gospoo Larkin. U svom sam se ivotu i ja, vjerojatno, posl u ila nekom nedu nom la i, ali, zacijelo, ne takvom koja bi nekom nanijela tetu. Vjeruj te mi, volim Fay i ako je uzmem k sebi, vjerujem da u je, na kraju, zaista zavolj eti kao da sam joj majka. Samo sam na to mislila kad sam je tra ila od vas, a sad vam to elim dokazati. Vi i Fay ete se nastaniti kod mene. Moja kua je vrlo velika, a ja sam jako osamljena. Njegovat u vas, a vi, kad ozdravite, mo ete raditi kod men e. Njegovat u Fay, uit u je i odgajati ne obazirui se na mormonske pouke. Kad porast e, neu se protiviti da me napusti, ako to za eli, i poslat u je, i ne ba praznih ruku , u Illinois, u va kraj. To vam obeavam! Znala sam da je ono bila kleveta! uzdahne udovica i klone na jastuk s nekim mirom i olak anjem na bijelom, izmuenom licu. Ja ne Withersteen, neka vas bog blagoslovi! Ne znam 64 kako da vam iska em svu svoju zahvalnost. Stalno sam vam bila zahvalna i samo me je va a mormonska vjera dosad p rijeila da vam se jo vi e pribli im. O vjeri ne znam mnogo, ali znam da va bog i moj bo g imaju isti oblik. 8. DOLINA IZNENAENJA Ne, ne vodite me tamo! zavapila je udna d jevojka, kad joj je Venters ponudio da je, koliko-toliko zalijeenu, odvede do pein e iza vodopada, gdje su se skrivali Oldring i njegova banda. On je zinuo u udu. B ilo je to za njega novo iznenaenje u ovoj dolini, koju je, zaista, mogao nazvati D olinom iznanaenja. Ta njena odvratnost ga je zatim uvrstila u njegovu uvjerenju da je ona bila prije nesretnica nego krivac. Bio je zadovoljan to je tako, mada ni s am nije znao za to. Kako se zovete? upita je zatim, nakon to ju je uvjerio da nee ui iti ni ta protivno njenoj volji. Bess odgovori djevojka. Bess... i jo ? Bess i goto o. Crvenilo, koje joj sada pokri obraze, nije potjecalo od groznice i Venters s novim uenjem shvati, da je zbog stida spustila dugake trepavice. Da, mo da je zaista bila djevojka nekog od razbojnika, no uza sve to jo ne bija e izgubila stid, jo je b ila osjetljiva na ast i po tenje. Vrlo dobro, Bess odgovori. Nije va no. Ali, recite mi, ipak, to elite da s vama uinim? Da li ste vi kauboj? ona e apatom. Ne vi e. sam bio. Vodio sam brigu o stoci Jane Withersteen, ali izgubih taj posao i s nji m sve to sam posjedovao. Sad sam... kako da ka em... prognan iz toga kraja i gotovo bez prijatelja. Zovem se Bern Venters. 65 Neete me, valjda, odvesti u Cottonwood s ili u Glaze. Objesili bi me... Ne, neu! A ipak ne to treba da uinim s vama i to br zo, jer ovdje mi prijeti velika opasnost. Ubio sam onog bandita koji je bio s va ma. Prije ili kasnije e nai le , a onda moje tragove. Moram nai sigurnije skrovi te. O tavite me ovdje. Samu, ovdje, da umrete! Da. Ma ni u snu! odvrati mladi. Pa to a namjeravate uiniti sa mnom? pro apta djevojka, govorei sa sve veom te koom i tako s ljenim i slabim glasom da ju je Venters s mukom razumijevao. Vidjet emo polako od govori. Htio bih vas odvesti na neko mjesto gdje bih vas mogao njegovati sve dok potpuno ne ozdravite. A... a onda? O tome u kasnije misliti, kad vam rana, koja nije laka, zacijeli. Ali, Bess, ako ne budete imali vrstu volju za ivotom i ne bud ete se borili za njega, nikad neete... Oh, dakako da elim ivjeti! Znate, bojim se s mrti!! Pa ipak, vi e bih voljela i umrijeti, nego se vratiti k... K Oldringu? prek ine je Venters, a ona potvrdno klimnu glavom. Onda mladi nastavi. Pa obeao sam vam da vas neu odvesti k njemu, a ni u Cottonwoods ili u Glaze. Ona ga pogleda sa iz razom duboke zahvalnosti, a Venters utvrdi da tako lijepe oi nikad ne bija e vidio. Napregnut u se da ivim ree djevojka tako tiho da ju je on jedva razumio. inite o ene to god hoete. Odmorite se, spavajte i ne brinite za ostalo. Nakon toga naglo u stane kao da su ga te rijei potakle da ne to poduzme. Uz kratku zapovijed psima, iz ae. Htio je razmisliti o stanovitom sukobu to se u njemu pojavio, a prije svega eli o je pronai sigurnije skloni te u koje bi prenio ranjenu djevojku. Jo je nedostajalo nekoliko sati do zalaska sunca i on se nije htio izlagati opasnosti u otvorenoj

dolini; zato se dr ao uz liticu, 66 spreman da se sakrije ako bi to bilo potrebno . Taj dio stijene bio je gol, strm, posut malim udubljenjima koje je stoljeima st varala ki a. Popeo se uz liticu i kad je dospio na stotinjak metara visine, spazi red cedrova koji se pru ao vodoravno sve do istonog kraja litice. Poe tuda i uvjeri se da to drvee, mada je narijetko raslo, pru a neki zaklon. Na jednom mjestu ugleda zeca koji je odnekud izi ao, i sad bezbri no uao. Venters se za elio svje eg mesa, ali s nije usudio pucati. Umjesto toga brzo odlomi sa cedra granu i hitne je na ivotin ju, koju pogodi. Iako ranjen, zec stade bje ati uz brijeg. Venters potrii za njim. Da zeevi obino bje e uzbrdo, to je Venters odavno znao, ali mu ipak sada bi udno jer je ovaj zec mogao lak e umai bijegom nizbrdo. Najzad gaje uspio uhvatiti, kad je us pon postao strmiji. Ubije ga i okai o opasa. Prije no to e stid, zaustavio se da bi do ao do daha i uz put se ogleda unaokolo. Bio se popeo visoko i stigao je gotovo do podno ja visoke ute stijene koja je, kako se inilo, sezala u samo nebo i koju je, naizgled, bilo nemogue prijei. Na svoje zaprepa tenje Venters spazi da su u njoj iz dubeni plitki nogostupi duboki svega nekoliko palaca, a iroki itavu stopu. Podsjeal i su na grubo stubi te. Uze ih mehaniki brojati jedan, dva, tri... Izbroja ih esnaes t. Nizali su se jedan iznad drugog, u kratkim razmacima, sve do prve zaravni na stijeni, ali je njegovo o tro oko zapazilo, da se na jo nepristupanijoj stijeni koja je slijedila, nalaze drugi usjeci, koji se penju sve do stanovite visine i onda kao da se gube iza neke izboine. Letimian pogled ne bi otkrio te male usjeke a da im Venters nije znao znaenje ne bi ih ni udostojio pozornosti. Meutim, znao je da ih je stvorila ljudska ruka i da su to zubom vremena istro ene stube to su ih neka d u stijeni izdubili obitavaoci peina. Dok mu je bilo sna no tuklo, a mir ga sasvim napustio, on je pogledom mjerkao to te ko uoljivo stubi te sve do mjesta gdje je izb oina na stijeni skrivala njegov dalji tijek. Venters je nagaao da iza nje vjerojat no, le i neka peina ili pukotina koju nitko iv odozdo, iz daljine, ne bi primijetio. Srea, koja mu je odonomad naklonjena, sad ga, vjerojatno, vodi k nekom zaklonu. Opet je odlo io pu ku, 67 skinuo izme i opasa i stao se penjati uz ono stubi te. Okretan , sigurna koraka poput brze koze, pre ao je niz do prve zaravni gotovo ne poma ui se rukama. Na drugom usponu morao se slu iti i nogama i prstima, ali se penjao hitro i sigurno, dosegao isturenu izboinu i pre ao je. Tu se na ao pred jednom napuklinom u stijeni. Najedanput se obreo pred kriljastim procijepom to je parao onaj silni zi d od samog vrha nad kojim je visjela uska traka plavog neba. Procijep je u podno j u bio mraan, hladan i vonjao po suhoj ustajaloj pra ini. Protezao se u cik-caku, te je Venters mogao vidjeti samo nekoliko jardi ispred sebe. Zamijetio je tragove zeeva i divljih maaka na pra njavom tlu. Na svakom zaokretu oekivao je da e nabasati n a kakvu ogromnu peinu punu malih etvrta-skih udubljenja u kamenu to svojim malim ot vorima zure poput crnih oiju. Meutim, prolaz se u iri, postade svjetliji i otvori se u podno ju uska i strma uspona. Venters u tren zapazi kako je stijena ovog uspona isto toliko glatka i tvrda koliko i padina u podno ju zida pa mu pogled nezadr ivo sune uvis, uz bone okomite zidove tih irokih granitnih ljestvica. Bili su to zidov i od tro nog utog pje enjaka toliko napukli i ispucali, toliko optereeni itavim blokovi a uravnote enih izboina i stravino prijeteih drobnih litica da se Venters u jezi pres travi, naglo udahne i nagonski ustukne kao da e, uini li samo korak naprijed, iz s amih temelja potresti ono silno stijenje. Zaista, inilo se kao da te razvaline od stijena samo ekaju puki da ak vjetra, pa da se sru e i tutnjem zgrominjaju. Venters se dvoumio. Samo e mahnito smion mu karac staviti ivot na kocku pod prijetnjom kamen e lavine u toj divovskoj napuklini. Pa ipak, koliko se beskrajnih godina to stij enje grozi a ne ru i! U podno ju uspona bila je ogromna gomila vreme nog pje enjaka to se u prah raspadao, ali ni traga onim silnim, poput zdanja velikim gromadama to su t ako lakotno i stravino poivale gore kao da strpljivo ekaju as kad e se stro-po toti. P lako, zubom vremena otcijepljene od matine stijene, stoljeima vjetrom i ki om dubene i rovane, ekale su svoj trenutak. Venters pomisli kako je ba lud to se pla i tog nap rslog zida, to strepi da to stijenje, koje ve tisuama godina tako lebdi, jedva eka t renutak da on zae poda nj pa da se surva. Uzalud ipak ga je pla io. 68 Kakvog li sk rovi to! izmuca Venters. Popet u se... ba da vidim kamo to udo vodi. Da mi je samo n vode! Tvrdo stisnutih zuba prihvatio se uspona. Penjui se, trsio se da ne di e pog leda. Ovo mu, meutim, malo kasnije posta nemogue; morao je ustrajati, morao se pod vri volji iva, znati eljna duha. Podi e oi i zagleda se u svjetlo to se prolijeva izme eskrajnih nizova litica i iljaka to su trcali iz stjenovita zida. Neki se naslanjal

i na stijenu, neki jedni na druge; mnogi se pak okomice usamili: a sve je to bil o raspucano, tro no, lomno. Svukud uta, kr ljiva propast. Kako se uspinjao, prolaz mu se suzio, pretvorio u strmu kosinu, glatku poput mramora za koju se te ko lijepio . Konano sti e do njena kraja, i zaprepasti se uoiv i da se boni zidovi jo jednako di u koliko stotina metara nad njim. Usko drijelo pred njim vodilo je na onu stranu ni zbrdo. Bila je to ravan izmeu dvije kosine, iroka otprilike dvadeset jardi. Na jed noj strani stajala je ogromna stijena. Venters je bolje zagleda, jer je poivala k ao na nekom postolju. Bija e nalik na golemu kamenu kru ku to se posadila na peteljci . U podno ju, naokolo, tisue oku jedva zamjetljivih sitnih urezotina. Tragovi kamen ih sjekira. Peinski ljudi tesali su, cjepkali i odlamali u podno ju ovog kamena sve dok mu strahotna gromada nije ostala le ei, tako rei, na jednoj pukoj toci. Venters se pitao zbog ega li su itelji peina toliko otesali podno je ove stijene. Lik joj nij e doaravao nikakve slinosti s kakvim kipom idola ili boga ili udovi to. On nagonski s tavi ruke na nju i uze je gurati, potom se navali ramenom i jo jae gurne. Stijena kao daje zastenjala, za kripala, mrdnula, pokrenula se. Malo se nagnu nani e i osta za dug as visei u ravnote i, pa se sporo vrati, kao da vas zaljulja, pokrene i smiri u svom iskonskom polo aju. Venters joj pogodi namjenu. Svrha joj je bila u obrani . Od u asnih du mana satjerani u ovo posljednje upori te, promuurni obi-tavaoci peina iz dubili su podno je ove stijene tako da ona le i u savr enoj ravnote i, ekajui spremno da e sna ni mi ii prevrnu. Upravo ispod nje nagnula se neka klimava litica koja bi se su rvala te bi stvorila takvu lavinu koju po onoj kliskoj strmeni ni ta ne bi moglo z austaviti. O traci, iljci, raspuklo stijenje, nagnute gro-made i itave litice u grml javini bi se stu tile i zanavijek zakrile prolaz u Deception Pass. 69 Sad mi je zai sta malo falilo Venters e mirno. Pomina stijena! Peinski ljudi nisu do li u priliku a je zavaljuju. Po-mrije e, i ezo e, a evo stijene, stoji li stoji, po svoj prilici, is ta onakva kakva je nekad bila... Neka je, tko zna. Mo da e poslu iti nekom dana njem sa motnom stanovniku peina. Samo ako naem vode, sakrit u se nekamo ovdje gore. Stao se spu toti stazom na drugoj strani. Kosina bija e blaga, prolaz tijesan, a u du im razm acima ravan poput stopa. Mrklina le a e izmeu kamenih zidina to su brisale uvis. Na je dnom za-vojku prolaz se suzio na jedva dvanaestak stopa i tu je vladala prava non a tama. Ali, naprijed se naziralo svjetlo. Iza druge o tre okuke dan opet zasja, i pred Ventersom pue prostor. Nad njim se vinuo divan kameni luk to je poput mosta spajao vrhove dviju suprotnih stijena, a ispod tog divotnog lunog portala ljeskal a se i blistala arobna dolina ozarena zlaanim sunevim zrakama to su se odbijale od o kolnih stjenovitih zidina. Venters se iznenaeno prene. Dolina je bila milju duga, a pola iroka, a njeno kameno ozie bija e glatko i raznobojno, duboko ulubljeno sa ir okim peinama. Venters ocijeni da je tlo ove doline daleko vi e od razine Deception Passa i izukr tonih kanjona. Rumena kadulja nije bojala njeno tlo. Umjesto nje bij elila se jasikovina ije se granje i nisko stablje caklilo iz zelenila hrastovine, a posred ove ume, od jednog do drugog zida, krivudala je traka blje tova zelenila koja je oznaavala tok topola i vrba. Ovdje ima vode... i to je mjesto za mene ree Venters. Samo se ptice mogu nadviriti povrh ovih zidina. Sad sam 01-dringa nadmu drio. Kanjon je nazvao Dolinom iznenaenja, a golemu stijenu, koja je uvala ulaz, U zdrhtalom stijenom. Nije vi e gubio vrijeme i brzo se vratio natrag. Proe prolazom, sie niz stube uklesane u stijeni ne nailazei na velike te koe. Uze pu ku i cipele i si ni e, brinui se da s vremena na vrijeme obilje i svoj trag nekim kameniem, da bi lako prona ao put kojim je pro ao. Ve se spustio sumrak. Samo ga je jedno uznemiravalo: ka ko e dovui Wranglea tamo gore? Eto, bio je skoro zaboravio gordog trkaa. Taj se nik ako ne mo e uzverati uz strmu stijenu. Najbolje da ga oslobodi. Mo da e ga nagon odve sti natrag u Withersteen House. 70 Onda da potra i konja, koji zarza, osjetiv i ga g dje dolazi. On ga pomilova, rasedla, skide bisage, onda uzde i s dubokim uzdahom se udalji. ivotinja je, izgleda, opazila da ju je napu too i ne bi se moglo rei da li je bila zadovoljna ili ne iznenadnom slobodom. Venters se oprezno vrati u udu bljenje u kojem je ostavio Bess i s olak anjem spazi da je zapala u dubok san. Mo da od slabosti. Ve su se spustile sjene, i to je bio trenutak za akciju. On tada uvr sti bisage na lea pomou lasa i, stegnuv i pokrivae oko djevojke, podi e je u naruje. On a krenu u pratnji dvojice psa. Koraao je dugakim koracima, dobro pazei da ne posrne i ne osjeajui suvi e te inu tijela to je nosio. S vremena na vrijeme, kad je prolazio kojim otvorenim mjestom, pri svjetlosti zvijezda nejasno je nazirao blijedo Bess ino lice. Nije se makla i stalno je spavala. Ne zaustavi se sve do podno ja litice

. Tu nje no polo i na zemlju djevojku i sjede da se trenutak odmori. Bio je sav u zn oju, ali se nije osjeao umornim. elio je, dapae, da tri, da izmeu sebe i svojih nepri jatelja postavi nesavladivu prepreku. Onda opet zapoe s hodanjem. Ali je uspon uz liticu bio muniji i te i. Korak po korak, prislanjajui nogu samo nakon to bi napipao tle, da bi izbjegao tolike rupe razasute po njemu, napredovao je dr ei djevojku st isnutu na grudi. Na jednom mjestu ona otvori oi. Izgledalo je da ga je prepoznala pri svjetlosti zvijezda. Jeste li to vi? upita slabim glasom. Da, Bess. Oh! A g dje... smo? Nosim vas na sigurnije mjesto, gdje vas nitko nee tra iti. Moramo se sa d malo verati. Za trenutak u vas ostaviti samu. Ne pla ite se, odmah u se vratiti. O na ne odgovori. Pogleda ga asak, onda zaklopi oi. Nekoliko stopa dalje Venters ski de cipele i pipajui nae prvu stubu uklesanu u stijeni. Sti e pred procijep i sjede. Onda zovnu: Ring, Whitie! Zau se dahtanje iz pono ja stijene. Tiho tapkanje ga usko ro obavijesti da su ga psi sustizali. Stvarno su se brzo stvorili kraj njega. On im naredi da se sklupaju i onda, skinuv i bisage, veza 71 laso za jedno ispupenje n a stijeni. Sie, dr ei konop u ruci, i isku a njegovu vrstinu, cimajui ga svom te nom ti a. Stigav i k djevojci, zakai drugi kraj lasa za drugo ispupenje i onda podi e, reklo bi se be ivotno tijelo, vrsto ga dr ei lijevom rukom, dok mu je ona polo ila glavu na ra me, poput usnule djevojice. Zapoe da se vere, dr ei se bez imalo straha, desnicom za laso i osjeajui u sebi nadovjeansku snagu. U e se, s vremena na vrijeme njihalo, i on se tada zaustavljao na stubi da bi odr ao ravnote u a zatim se nastavljao penjati. S lakoom stigne pred procijep, gdje je bio ostavio pse. Tada blago polo i djevojku n a tlo, opet sie po cipele, pu ku i zeca i uskoro se vrati nosei laso. Jeste li to vi ? dopre iz tame djevojin slabi glas. Da odgovori on, jo uvijek te ko di ui. Oh! o? ujete li vodopad? Odveli ste me tamo! Venters zau dubok uzdah, onda ne to poput t ihog, prigu enog jecaja. Ma ne, Bess! ree dr ui. To je vjetar... koji pu e meu st . Daleko ste od Oldringova kanjona. Po naporu, kojim je govorio, shvati daje izm oren. Sve do toga trenutka odr avalo gaje uzbuenje, ali vi e nije bio u stanju podnij eti dalje napore. Opruzi se na tlu, malaksao. No mu donese odmor, ali ne i san. es to je ostajao tako, preko cijele noi, bdijui i razmi ljajui, ali mu je ovo sad izgled alo drugaije. Bilo je to osjeanje koje se ne bi moglo objasniti i koje mu je ipak donosilo neosporno olak anje. U emu se pobolj alo njegovo stanje? Tek nakon mnogo vre mena, dok je tako le ao nepokretan, slu ajui vjetar koji je estoko puhao izmeu stijena, i gledajui blistave zvijezde, shvati. Razlika, koju je tako duboko osjeao izmeu sv og sada njeg stanja i onog od unazad dva dana, ovisila je od jedne vrlo jednostavn e okolnosti: vi e nije sam. 72 9. MEU SMREKAMA I JASIKAMA Slijedeeg jutra Venters se vra ki namuio dok je djevojku prenio u Dolinu iznenaenja Sreom je i ovaj put spavala inae bi se upla ila, esto gledajui sebe kako lebdi nad provalijom. Ali sve proe dobro i nakon dva sata u asnih napora, mladi je mogao polo iti Bess na mjesto koje bija e od abrao za logor. Za logor je izabrao travnato i sjenovito mjesto izmeu stijene i l uga srebrnih smreka. Tu je, u kamenom zidu vjetar divno izdubio nekoliko dubokih peina a ki a ih isprala. Bile su iste, suhe, prostrane. Nasjekao je granja i od nji h napravio djevojci le aj u najveoj peini. Iz sna ili letargije prizvao ga je k svij esti djevojin tihi glas kojim je tra ila vodu. Potra da napuni uturicu u potoku i ust anovi da je voda bila tako hladna da su mu se prsti ledili. Djevojka je pohlepno pila, podigav i se lagano na lakat a da joj on nije morao pomoi. Eh, o ednili ste? v eselo ree on. Voda je izvrsna. Zaista sam na ao lijepo mjesto. Ka ite mi, kako se osj eate? Osjeam bol... ovdje i ona pokaza na lijevu stranu. Tamo? udno, jer ste ranje i u desno rame. Mislim da ste gladni. Ona se slaba no osmjehnu. Pa, bogme, to je g lad nastavi Venters i nasmija se. Za trenutak se zauen upita otkuda mu odjednom ta provala veselosti, a onda nastavi ne zadr avajui se na toj misli: Cesto sam i ja o sjeao tu vrstu boli, a osjeam je i sada. Ali vi jo ne smijete jesti. Piti vodu da, koliko god hoete. Pa zar neu umrijeti od gladi? Oh, znajte, ne umire se od gladi t ako lako! Znam ne to. Morate le ati to je mogue mirnije, morate spavati i odmarati se. .. nekoliko dana. Ruke su mi prljave... lice mi... gori i ljepljivo je. izme me s te u... 73 Ne bojte se, postarat u se za vas. Te ko mu je bilo to se nije sam sjetio s vega toga. Di e pokriva s nje i za trenutak zastade, gledajui je. Kako li je nje na! n ije bilo nimalo udno to ju je toliko vremena uspio nositi u naruju i verati se s nj om uz stijenu. izme su bile od meke ko e, sa srebrnim mamuzama i dopirale su joj sv e do koljena. On joj ih skide, ne bez te koe, a onda joj svue i arape. Malene noge bi le su crvene i podnadule i Venters joj ih opra hladnom vodom, onda joj opra i li

ce i ruke. Sad moram da vam vidim ranu ree zatim blago. Bess ne odgovori i samo s e zagleda u njega, dok joj je on otvarao bluzu i skidao zavoj. Lagano su mu drht ali sna ni prsti. Strah ga podie pri pomisli da se rana, mo da otvorila. Ni ta. Ne htje de ponovo staviti zavoje i ostavi ranu otkrivenu. Bess mu zahvali pogledom. Slu aj te me ree joj Venters. Vi e sam puta bio ranjen i vidio sam druge u istom polo aju: o tuda se pomalo razumijem u to. Ako budete le ali dva-tri dana, bit ete spa eni i vi e n ee biti opasnosti od izljeva krvi. Za to hoete da ozdravim? upita djevojka, kao da j e bila odsutna mislima. Njeno jednostavno pitanje ga zbuni. Strahovita gorina smr ai joj pogled, a usne joj zadrhta e. Za to? ponovi polako njeno pitanje. Ranio sam v s i ne elim da me savjest grize da sam ubio enu. A zatim, radi vas same... Ali dos ta sada, previ e ste govorili. U njenoj neiskazanoj gorini otkrio je takvo crno ras polo enje, koje se nikako nije moglo pravdati sada njom slabo u i groznicom. Ona zaprav o mrzi ivot koji je vodila, na koji je vjerojatno bila silom gnana. Sigurno ju je Oldring povrijedio nekom neoprostivom nepravdom. Uvjeren u to, cijelim Venterso vim biem sune plamen. On se ponovo uspali ludim i svirepim bijesom. Mrzio je divl jinu, samotnost visoravni. I ekivao je da se ne to dogodi. I eto dogodilo se. Poput I ndijanca konjokradice u unjao se u zabit kanjona. Na ao je Oldringovo gnijezdo; ubio jednog kradljivca; na-strijelio jednu nesretnu djevojku, posve nenamjerno, a po tom je spasio, te joj sad eli pri tedjeti dalji gubitak krvi, sprijeiti njenu grozni cu, vratiti joj snagu. I za nju i za sebe mora se boriti protiv gladi. Dok mu je krvoprolie ranije bilo muno, sad je na njega 74 mislio mirno, i hladnokrvno mrko. Kako mu se narav kalila, tako -je gubio i strah od ljudi. Motrit e na Oldringa, e kat e pogodan trenutak, i ubit e tog golemog crnobradog razbojnika, koji je djevoj ku dr ao u zatoenju i njom se koristio za svoje besramne ciljeve. Venters je pretpo stavljao da se u njemu zbila promjena u prvom redu zahvaljujui tome to su dani dok olice pro li. I tijelo i duh gorjeli mu o trom, plamenom ivotnom snagom. Sve to mu se desilo u Cottonvroodsu inilo se predalekim za pamenje. Sasvim ga obuze e dana nje te koe i opasnosti, zaokup e ga kao kakvom magijom. Najprije je penicu pored djevojine pros torije uredio za sebe. Dalje, sagradio je kameno ognji te i stvorio zalihu drva. P otom, izruio je na travu sve to je imao u bisagama: sjekiru s kratkom dr kom, lovaki no , mnogo naboja za pu ku, odnosno revolver, limeni tanjur, alicu, licu i vilju ku, pri lino suhog mesa i suhog voa, i male platnene vreice s ajem, eerom, soli i biberom. Sv to za njega samog bila bi bo ja mana kojom e zapoeti ivot u divljini, ali nije vi e sa m. Glad u visoravni nije bila neobina pojava, meutim, njega to nije brinulo, samo se pla io da nee biti u stanju zadovoljiti potrebe onako slabe ene u krajnje te kom st anju. Ako u dolini ne bude divljai u to je sumnjao nee mu biti te ko da se nou prik e Oldringovoj stoci i ugrabi koje tele. Zasada mu je najpree utvrditi ima li divl jai u Dolini iznenaenja. Whitie je i dalje stra ario pored ubijenog kunia, a Ring je u blizini spavao ispod jedne omorike. Venters pozove Ringa i poe do ruba zaravni da osmotri dolinu. Oekivao je da e biti vea nego to mu je izgledala na prvi povr an po gled po kojem je stekao samo maglovitu sliku njenih razmjera, ovalnih oblika i j edinstvene ljepote. Opet se iznenadio i pomislio kako je zapravo sretno odabrao ime dolini. Teren je bio terasast. Ispod samog crvenog okomitog zida, svukud una okolo osim pod kamenim mostom, pru ala se terasa, u samom podno ju stijenke obrasla srebrnastim omorikama. Ispod nje, nastavljala se u blagom nagibu druga, ira gusto obrasla jasikama. Onda je dolazio sredi nji dio doline, kru no ravno tlo pod hrasto vima i johama, prepolovljene blistavo zelenom prugom vrba i topola. 75 Venters s pazi gdje se po granama uskome alo mno tvo ptica. Ulijevo, naspram kamenom mostu, u zidu je zjapila ogromna peina, a ni e, ponad samih kro anja, razaznao je dug niz peins kih nastambi s malim crnim otvorima. Liili su mu na oi koje ga motre. Ono nekoliko nastambi koje je na ao sve sam prah ostavile su u njemu dojam vreme nosti, osamljen osti i pradavne pro losti. U neku ruku, postao je i on peinski ovjek, a te ga utljive oi gledaju kao iznenaene to se nakon tisua godina na ao ovjek koji e provaliti u nji u dolinu. Bija e siguran da je jedini bijeli ovjek koji je stupio pod vr-letnu sjen u divotnog kamenog mosta, i zakoraio u ovu velebnu dolinu okru enu peinama i terasas tim trakama srebrnih omorika i jasika. Ispod njega pseto zareza i pojuri u sumra k. Venters se zaleti nizbrdo i nae se u sjeni drvea kroz ije kro nje su prodirali sune vi zraci. Hrastovi bijahu vitki, ni ta deblji od pola stope, a toliko gusti da im se granje preplitalo. Ring se trkom vrati, s kuniem u zubima. Venters uzme lovinu , pa tiho, praen psom, poe dalje. Svukud meu granjem uo se lepet krila i ptiji poj, a

na tlu je u tolo suho li e pod hitrim apama divljai. Venters naie na dobro utrte staz obilje ene svje im tragovima; kad se od uljao jo malo dalje, spazio je upravo bezbroj ptica, brzih prepelica i kunia. U hrastovu umu za ao je jedva kojih stotinu jardi, a onoj pruzi vrba i topola, uz koju, znao je, mora tei voda, nije se ni primakao, ali se ve i ovako osvjedoio da je Dolina iznenaenja dom mnogobrojne divljai. Vratio se u logor. Oderao je kunie, psima dao jednog oko kojeg su se natezali, i iju ko u o n nategne i postavi da se su i, predosjeajui da e doi vrijeme kad e mu zatrebati. Ko a bila veoma lijepa, bogata krznom, s krasnim bijelim repom. Ventersu pade na pam et kako ne bi uope spazio kunia da mu nije za oko zapalo mrdanje tog bijelog repic a, a ne bi bio otkrio ni Dolinu iznenaenja. Sluajnosti poput ove pognale su ga amo -tamo po Decep-tion Passu; a sad su te sluajnosti za njega poprimile znaenje i neu mitnost sudbine. Srea to ga je u lovu poslu ila, navede da ga misli o tome kako divl ja mora zadr ati u dolini. Stoga dohvati sjekiru, nasijee granja i odvue ga do prolaz a to je ispod mosta vodio k izlazu. 76 Tu stane praviti kolje, zabijati ga u zeml ju i meusobno vezivati vrbovim pruem. Nekoliko je puta odlazio po novo granje, i k ad je na svoje zadovoljstvo zavr io posao, dan je ve pro ao. Preko ograde mogu se usp entrati divlje make, ali od nje niti e kojoti moi ulaziti i tra iti plijen u dolini, niti e iz nje moi bje ati kunii i druga sitna divlja. Po to se vratio u logor, posve sl bodno se zaposlio oko vatre i mirno poe spremati veeru ne pla ei se da e ga netko otkr iti. Nakon te koga i korisnog rada, posebno je u ivao u ovoj slobodi i prilikama. Do k se onako uposlen vrtio oko logorske vatre, esto je sebe zatekao kako baca pogle de na priliku u peini, pa na pse to su se lijeno opru ili pokraj njega, te na lijepu dolinu. Jo uvijek mu se sve ovo inilo nestvarnim. Dok je jeo, sunce zapade za jed nim rezom na rubu ispupenog zida. Kako god je sunce ujutro na izlazu divotno sjal o kroz veliki luk u samu dolinu, tako je uveer, na zalazu, sjalo kroz pukotinu u stijenama kroz koju je slalo irok, crven trak kojim je ognjem palilo jajoliku pov r inu doline. Ventersu su i izlaz i zalaz sunca bili kao u kakvoj bajci. Mrak jo ni je potpuno pao, a svje vjetar puhne preko doline, zatalasa hrastovo granje, jasik ovo li e pretvori u bezbroj lelujavih purpurnih dragulja, i stane sagibati vitke sm reke. Potom s vjetrom, pado e sjene i tama, i dolina odjednom posta siva. No je tu brzo padala nakon zalaza sunca. Venters tiho poe pogledati djevojku. Spavala je, disala je tiho i mirno. Podigao je psa Ringa, polo io ga u peinu, i odluno mu naredi o neka tamo stoji na stra i. Potom bri no pokrije djevojku pokrivaem i vrati se vatri . Premda umoran, ipak se udno elio posvetiti samotnosti, mada te noi ne radi oslu kiv anja, i opreznog stra arenja; bilo je to iz elje da posve ra isti polo aj u kojem se na a . Pojedinosti u onoj divljini to gaje okru ivala injahu mu se jedinim stvarnostima p osred udna sna. Gledao je crne rubove stijena, sivu ovalnu dolinu to se u crno zav ija, valovitu umu nalik zatalasanom jezeru i usiljene vrhove smreka. Slu ao je u tanje jasikova li a i mekani neprekidni mrmor vode to pada. Sjetan pjev neke ptice, samot an i ist, odjeknu s visokih stijena Venters nije znao imena toj nonoj pjevaici, nit i je uope takvu vidio, ali onih nekoliko nota, to se dizahu u sam mrak, posta e mu b liske poput ti ine kanjona. Potom 77 pjev prestade, a u tonje li a i mrmor vode zagu i ne i zvuk, koji se Ventersu uini vanzemaljski. Ni za to on nije imao imena, samo mu bija e neizrecivo divlji i divan. Nadoe mu pomisao da to mo da djevojka jeca u poslje dnjim trzajima ivota, i. on osjeti kako ga jeza svega proe. Ali ne! Ovaj zvuk nije bio iz ljudskog grla, mada je nosio peat oajanja. Sad je Venters posumnjao u svoj a osjetila, poeo je vjerovati da je to, u stvari, sanjao, a ne u stvarnosti uo. Ut o, kako je vjetri jaao, i onaj zvuk osili, i Venters shvati da to vjetar zvi di kroz stijenje. Malo-pomalo san ga stao svladavati, i on pone klimati, upola usnuo, na slonjen leima na jednu smreku. Ustade, dozove psa Whi-tiea, i poe u peinu. U mraku se jedva nazirala djevojka na svom le aju. Ring se skutrio pokraj nje, a tap anje nj egova repa po kamenu uvjeri Ventersa da je budan i vjerno ispunjava svoju du nost. Venters potra i svoj le aj od mirisnih grana; legao je nekako usreen osjeajem sigurno sti i lagodnosti, a no kao da se stala iskradati i udaljavati, pa on tiho utone u nedokuiv prostor, u san i odmor. Probudio se na zvuk neke melodije, koja mu se ui ni odjekom neke muzike iz sna. Otvoriv i oi, doeka ga novo iznenaenje u ovoj dolini k rasnih iznenaenja. Spazio je kako ispred peine savr eno fino li e srebrnih smreka ara p okruglom komadiu plavog neba. Posred te lisnate ipke lepr ale su nekakve sive ptiice sa crnim i bijelim pjegama i dugih repova. Bili su to drozdovi a pjevali su iz puna grla. Venters ih je slu ao. Jedna duga, srebrom poprskana grana padala je got

ovo do same peine, a na njoj je, nekoliko jarda od njega, sjedila jedna od tih di vnih ptica. Venters je gledao kako joj se grlo u pjesmi nadima i drhturi. Ustade , i kad izae iz peine ptice sunu e i odlepr a e dalje. Stao je pred otvor susjedne peine i pogledao u nju. Djevojka je bila budna, iroko otvorenih oiju, pa ljivo je slu ala, a ruku dr ala Ringu na vratu. Drozdovi! ona e. Da prihvati Venters. Rekao bih da se dopada na e dru tvo. Gdje se nalazimo? Pustimo to zasada. Rei u vam kasnije. 78 ce su me probudile. Kad sam ih zaula i spazila ovo sjajno drvee, i plavo nebo, pa zlatan trak to se spustio, pomislila sam... Nije zavr ila to joj je ma to doarala, ali Venters pomisli da je shvatio to ona osjea. Po njoj se vidjelo da joj duh luta. Ve nters joj opipa elo i ruke i osjeti kako gore vruinom. Poe po vodu, i bi mu drago to je bila hladna gotovo kao da preko leda protie. Ova mu voda bila jedini lijek, i on se povjeri njegovu djelovanju. Djevojka nije htjela piti, ali je on natjera da guta vodu, a potom joj umije lice, navla i glavu i rashladi zape a. Danje poeo sa s ve jaom vruinom. Venters je nastoja e smanjiti hladei vodom djevojine vrele obraze i s ljepoonice. Budno je bdio nad njom, i na najmanji znak nemira, za kojim bi se, zn ao je, tijelo njeno stalo bacati i valjati, on bi je vrsto stisnuo, da joj kakav nagao trzaj ne bi ponovo otvorio ranu. Sate i sate je ona mucala, smijala se, vi kala i jecala u bunilu; ali, ne odade ono to joj bija e tajnom. Dan proe, za Venters a praen crnom sjenkom. Nou, uz svje vjetar, vruina se smanji, i djevojka pade u san. Sutradan ponovilo se isto. Treeg dana inilo se Ventersu da djevojka vene i sahne mu na oi. Tog dana gotovo se nije makao od nje osim to je i ao po svje u, hladnu vodu. I ni ta ne okusi. Temperatura pade etvrtog dana. Djevojka se sva skupi i smalak-sa , inila se nekom sablasti u koje bija e ivota jo samo u oima. Bile su uperene u Venter sa, utke i uporno, i on iznae da u njima le i neka nada. Kako upaliti i ak koji se goto vo ugasio, kako nahraniti ono malo ivota i vitalnosti to je u djevojci ostalo to j e Ventersu bio te ak problem. Ali, osim mesa kunia i prepelica, druge hrane nije im ao. Od toga je mesa nainio juhu to je bolje mogao, i djevojku uze hraniti njome. S poznao je daje ljudsko tijelo, poput ljudske du e, udna stvar koja je u stanju doi k sebi i poslije strahotnih udaraca. Jer, na djevojci se gotovo odmah ispolji e sla bi znaci vraanja snage. Protekao je jo jedan dan u i ekivanju, i on ga proveo u strah u, i duge, duge sate bio je uz nju, dok je ona spavala, i motrio kako joj se gru di ljupko nadimlju i padaju pri disanju, a vjetar joj mrsi kestenjaste uvojke. S utradan je ve bio siguran da je djevojka izmakla smrti. 79 Shvativ i to, on naglo n apusti peinu i potra i svoje staro mjesto uz deblo velike smreke. Odatle on ponovo pusti pogled neka mu lunja po terasastim padinama doline. Djevojka e ivjeti, i s t om spoznajom kao da crna sjenka napusti dolinu, a Venters osjeti bolno olak anje. Potom, prizvan du nostima, ustade da posvr i sve to mu treba kako bi to bolje uredio l ogori te, spremio to mu treba za uspje an lov i udovoljio znati elji da razgleda dolinu . Meutim, rije io je da se za nekoliko dana jo ne udaljava od logora, jer mu se inilo da e djevojci biti lak e ako joj on bude pri ruci. Ve mu se prvog dana uini da njena slabost ustupa mjesto novoj iskri ivota. Iza svakog kratkog sna budila se jaom; j ela je pohlepno, mijenjala polo aj na svom le aju od grana i, kako se Ventersu uinilo , njega stalno pratila pogledom. Sad mu je ve bilo jasno da e se brzo oporaviti. P rogovorila bi koju o psima, o peinama, dolini, o svojoj velikoj gladi, sve dok je Venters ne bi u utkao tra ei od nje da prianje odgodi za kasnije. Poslu ala bi ga, ali bi sjela na le aj, a oi su joj letjele amo-tamo, i uvijek se vraale na njega. Drugog jutra, im ju je probudio ona sjede, i ne dozvoli mu da joj umije lice i nahrani je, ve to sama uini. Meutim, malo je govorila, i Venters odmah zamijeti u njoj prve znake razmi ljanja, radoznalosti i ocjene polo aja. On napusti logor i povede sobom Whitiea u lov na kunie. Pri povratku, zapanjio se i nekako zabrinuo spaziv i svog ranjenika kako sjedi naslonjena na stijenu peine, i nji e golim nogama. urno se prim akao, u nakani da je savjetuje neka odmah legne, i da joj ka e kako je mo da precije nila svoje snage. Sunce je u nju sijalo, svjetlucalo joj na zamr enoj svijetloj ko si, i na malom, ovalnom, blijedom licu na kojem su tam-noplavi podonjaci jo jae ist icali njene tamnoplave oi. Ona pogleda u njega, a on u nju. U toj izmjeni pogleda , Ventersu se uini da to oni sad gledaju jedno drugog u posve drugom ruhu. Njemu se inilo nemoguim da je ova krhka djevojka zapravo 01-dringov maskirani jaha. Sinul o mu je da je u zabludi koju e ona sad objasniti. Pomozite mi da siem ona e. Ali.. da li vam je dobro? Za to ne biste jo malo priekali? Slaba sam... vrti mi se u glav i. Ali ipak bi htjela sii. 80 Podigao ju je to je sada lagana! i spustio na noge i

spred sebe, pa ju je podizao dok je ona nesigurna koraka poku avala hodati. Meutim, brzo se umorila. On joj namjesti udoban le aj pod smrekom kraj koje je lo io vatru. A sad, recite mi., sve ree ona. Venters joj ispria sve to se dogodilo od trenutka kad je ugledao bandite kako sti u u dolinicu i kako zatim nestaju u kanjonu. Onda ste pucali u mene... a sad mi spa avate ivot? Pa lijeio sam vas, nakon to sam vas got ovo ubio. Pa jeste li zadovoljni? Nego to! iskeno odgovori Venters. Ona gaje gled ala udnim izrazom u oima, koji je istovremeno izra avao divljenje, zahvalnost, zanim anje, tugu. Onda zapoe: Priajte mi o sebi... On joj najkrae to je mogao ispria svoju pro lost. Onda zavr i, pitajui je: Pa zar ste vi, zaista, Oldringov maskirani jaha? J sam odgovori djevojka oboriv i oi. Te ko mi je u to povjerovati. Vi, pa takav bandit, lupe , otmiar ena, ubica! Ne, nikad nisam krala niti poinila neko zlo u svom ivotu. edino sam pratila Oldringa... Ali za to? Za to? planu Venters. Za to ona maska, ona t jna, one prijetnje u va e ime, oni zloini, koje vam je sam Oldring pripisivao? Nika d ni ta nisam znala o tome odgovori djevojka i, podigav i lice, pogleda ga oima u koj ima on proita istinu. Nikad to niste znali? udnovato! Da li ste mormonka? Nisam. A da li je Oldring mormon? Nije. Da li ga... da li ga volite? Pa volim. A mrzim n jegove ljude, ivot koji provodi, a ponekad mi se ini da mrzim i njega! Venters za ut i trenutak skupiv i se pred gorkom istinom iji je nadolazak osjeao i iju se potvrdu b ojao uti i, najzad, sasvim tihim glasom upita: 81 to ste... to ste bili Oldringu? P oput nje nog predmeta, iznenada izlo enog vatri, djevojka je izgledala kao da se dr ui u vija, dok joj se plamen stida peo u omr avjelo joj lice koje bija e prignula na grud i. Venters je bio gotovo potresen i sve bi bio dao da nije postavio to pitanje; a ipak to crvenilo i ta zbunjenost inili su da prema njoj osjeti po tovanje veoma s lino onom to joj ga je toliko elio pru iti iz najopravda-nijih razloga. Do vraga moje glupo pitanje! uzviknu u nastupu bijesa protiv samog sebe. Zaboravite ga, molim vas. Ali, jednom zauvijek, recite mi... Znam to, a ipak elim to uti iz va ih usta. Nalazili ste se... Zar niste mogli sebi pomoi? Oh, nisam. Dobro, tu nemam to rei, astavi on iskreno. ja ... vidite htio bih da vi... znate, na li smo se zajedno. Ja. .. elim vam pomoi. Ne elim vam nanijeti nikakvo zlo. ivot je bio okrutan prema meni, ali kada pomislim kakav je bio prema vama, izgleda mi bijedno da sa svoje stran e jadikujem o onom to mi se dogodilo. A onda, ja sam bio izgnanik, usamljenik, do k sada... Eto, ne bih vam znao tono objasniti. Ali, uostalom, sad smo zajedno i o stat emo ovdje barem dok se potpuno ne oporavite. Ne, nikad se vi e neete vratiti Ol dringu. Sad se i ja imam emu posvetiti. I ako vam uspijem pomoi da ozdravite, da v as odvedem iz ovog divljeg predjela, da vam stvorim sretniji ivot, znajte da e to za mene vrlo mnogo znaiti! Slijedeih dana Venters se s vremena na vrijeme udaljava o da istra uje dolinicu. Bess je sad ustajala i odlazila da sjedne na za-ravan gdj e ju je esto viao kako gleda u pravcu kojim je on oti ao. Jednog jutra, dok je uzima o pu ku i dozivao psa, djevojka se usudi da ga upita: Hoete li dugo biti daleko? Ne odgovori mladi. Idem samo da bacim jedan pogled uokolo i da ulovim malo svje eg me sa. Ode, ali ga taj dogaaj uvrsti u dojmu to ga je ve prije stekao, to jest, otkako se poela oporavljati Bess se inila mirnom samo onda kada je on bio pokraj nje. Kad se vratio, primijeti daje, videi ga gdje se pribli ava, brzo promijenila dr anje, ka o da mu ne eli pokazati da se nalazila tamo ekajui ga. Ipak je zatee rumenu u licu i blistavih oiju. 82 Kako li ste natovareni! uzviknu Bess. to ste donijeli? Dva ze a i malo ilovae. Na ao sam je tamo dolje, u dnu doline i pomislio da bi nam mogla b iti korisna za pravljenje posua. Zdjelica koju imam nije dovoljna za sve: juhu, v arivo, aj... Vjerujem da neemo imati tko zna to za kuhanje u va im posudama ree ona ijui se. Bilo je to prvi put da se smijala i Venters je bio zadovoljan. Samo, izb je e da je gleda, da ne bi mogla da mu na licu ita to zadovoljstvo. Hoete li me pove sti da mi poka ete dolinu, im se budem dobro osjeala? upita zatim djevojka. Svakako. Divan je to kraj. Tamo do^je, vidite, nalazi se jedna ogromna peina, koja je mor ala biti nastanjena, jer se tamo jo nalaze tragovi drvenih sad ve sru enih koliba. D a li ste ikad uli da se govorilo o starim stanovnicima ovih bra uljaka? Da... Ljudi ka u da je Deception Pass pun starih sru enih kua. Vjerujem da ste morali tu i tamo vidjeti poneku, kad ste onoliko lutali ree Venters. Govorio je polako, kao da je birao rijei, i poprimio je nemaran izgled jer se zarekao da joj vi e nee tjerati sti d u obraze svojom nametljivom radoznalo u. Pa ipak, nikad nije bio tako pohlepan da upozna pojedinosti njena ivota kao sada. Kad sam jahala, jurila sam poput vjetra odgovori Bess i nisam imala vremena da se zbog neeg zaustavljam. Da, sjeam se dan

a kad... kad sam vas sreo, tamo dolje u dolini. Bili ste pra njavi, a konj vam je izgledao vrlo umoran. Jeste li stalno bili u pokretu? Oh ne! Nekad su prolazili i tavi mjeseci a da uope nisam jahala, kad su me, na primjer, zatvarali u kolibu. V enters protrnu, ali se napregnu da se obuzda i nehajno ree: Zatvarali su vas? Kak o to? Oldring me je zatvarao, kad je odlazio na neko od svojih dugakih putovanja, koja bi trajala itave mjesece. Pa za to? Valjda me htio sprijeiti da ne pobjegnem. Stalno sam prijetila da u to uiniti i on je poduzimao mjere opreza. Postojao je 83 tu, onda, i drugi razlog: ljudi su se opijali, a on se bojao da mi ne nanesu ne ko zlo, mada su uvijek bili dobri prema meni i nisam ih se bojala. Onda ste, znai , bili zarobljenica. Moralo je to biti veoma te ko za vas. Ma ne. Dopadalo mi se, naprotiv, da budem tako zatvorena. Koliko se mogu sjetiti, stalno mi se dogaalo d a ostanem pod kljuem s vremena na vrijeme i bili su to jedini mirni dani koje sam imala. Koliba je velika, smje tena na vrhu jednog bre uljka i otuda sam mogla gleda ti napolje. Zatim sam imala pse, ivotinje koje sam pripitomila i nekoliko knjiga. Bio je skrenut i tok vode iz obli njeg izvora i doveden u kolibu. U njoj je bilo dovoljno hrane a, s vremena na vrijeme, ljudi su mi donosili svje e meso. Jednom s am tako provela itavu zimu. Ventersa je stajalo muke da i nadalje izigrava ravnod u nost. Ta gorio je od elje daje pogleda u lice i upita mnoge druge stvari. Ipak se ogranii pa ka e: To znai, koliko se mo ete sjetiti, stalno ste, zar ne, ivjeli u Dece tion Passu? Nejasno se sjeam drugog kraja gdje su se nalazile ene i djeca, ali ni ta vi e. Ponekad razmi ljam i preturam po pamenju sve dok se ne umorim. Onda znate itati , kad ste imali knjige? Oh da! Znam vrlo dobro itati i pisati. Oldring je kultura n ovjek i on me sam uio mnoge stvari. Onda, prije vi e godina, jedan njegov ovjek, ne ki starac, bio mi je uiteljem. Rekli ste da je Oldring odlazio na dugaka putovanja zami ljeno ree Venters. A ne znate kamo? Ne. Svake godine vodi stoku sjeverno od S terlinga, onda je itave mjesece odsutan. Jednom ga je netko optu io da ivi dvostruki m ivotom i on ga je ubio. Bilo je to, sjeam se, u Stone Bridgeu. Venters joj ovog puta pogleda u oi ne poku avajui vi e da se pravi ravnodu nim prema onom to je govorila. Bess ree ivo i ja sam sumnjao da je Oldring bio jo ne to, a ne samo ef dru ine krad ca stoke. Recite mi, ako to znate, iz kojeg se razloga on zadr ao ovdje, u Decepti on Passu? 84 Spreman sam povjerovati da to to ini, ini da sakrije svoj pravi ivot i svoju stvarnu osobu. U pravu ste. Oldring je ne to vi e od kradljivca stoke i sami n jegovi ljudi sada tvrde da kraa stoke nije ni ta drugo nego bacanje ljudima pra ine u oi. Istina se sastoji u tome da se u ovim krajevima nalazi zlato. Ah! Da, zlato, ako i ne u velikoj koliini, dovoljno za njega i njegove ljude. Tjednima i tjedni ma samo kopaju i ispiru zlato; onda potjeraju ne to stoke, upadaju u naselje gdje pucaju i ponekog ubiju da zavaraju svijet. Ne to stoke, Bess, rekli ste! I po drug i put je Venters nazove po imenu. A stado gospoice Withersteen, crveno stado? Dvije i po tisue glava, a to nije malo. Pa Oldring uope nije ukrao crveno stado! Taj je p osao ugovorio s mormonima, uvari stada su prisilno zadr ani u Cot-tonwoodsu, a Oldr ing je odveo stado, pogodiv i se s mormonima da ga skriva neko vrijeme, ne znam ko liko dugo, i da ga onda ponovo vrati na farmu. Ne bih znala rei kolika mu je zara da u tom poslu. Pa da li ste doznali za to je sklopljen taj posao? Ne, ali bit e da se radi o jednom od uobiajenih lukavstava mormona. Mo da ele prisiliti gospoicu With ersteen da uini ne to to nee. Vidjela sam ovjeka koji je bio do ao da pregovara s Oldri gom o tom poslu. Bio je sitnog rasta i nekako nakazan, na smije an nain... Ali dobr o se dr ao na konju, ula sam poslije od jednog ovjeka da je bio najbolji jaha u svom kraju. Ali kako li se zvao? Ne sjeam se... Mo da Jerry Card? natuknu Venters. Eto, upravo tako. A Jerry Card, je izgleda bio u odlinim odnosima s Oldringovim ljudim a. Ne udi me mnogo zami ljeno e Venters. Tako, njegova se sumnja u Tulla potvrivala. U stvari, ugovor sklopljen s Oldringom nije mogao biti samo djelo Jerry Carda, d rugorazredne osobe, nego je, jamano predstavljao dio plana zami ljenog u pokvarenom umu starje ine protiv Jane Withersteen! Jane! Sad je to ime Ventersu izgledalo da leko, kao to je daleko bila djevojka koja se pokazala toliko dobrom prema njemu. Njego85 vo odu evljenje za nju nije bilo manje, samo mu se inilo da je postao drugai je. Bess, recite mi jo ne to ree na kraju. Zar nikad niste upoznali ene, djevojke? nikad ni mladie? Ponekad bi netko od na ih ljudi imao uza se enu, ali 01-dring nikad nije htio da ih upoznam. to se tie djevojaka i mladia, vidjela sam ih jedino na br zinu, u prolazu. Venters nije navaljivao drugim pitanjima. To to je uo od te udne d jevojke, potaklo ga da jo vi e razmi lja o njenoj pravoj linosti. Toga je dana bila s

njim jednostavna i otvorena, prirodna poput ma koje druge djevojke, ljupka u pos tupcima. On joj nije mogao gledati u lice, sresti onaj iv i iskren pogled, a u is to vrijeme vjerovati daje tu enu posve tono ocijenio kad je na njegovo izravno pit anje odgovorila utnjom punom stida. Da, ona je dugo ivjela s Oldringom i s neasnim ljudima, sudjelovala je u zloinima svake vrste. Uza sve to, oko nje je lebdjelo n e to emu nije znao odrediti bit, neka nevinost koja je izazivala divljenje i po tovan je. Bio je to problem koji ga je slijedeih dana muio vi e od ma kojeg drugog. Kako u skladiti ivot koji je ona, elei to ili ne, vodila, sa njenom nevino u? A ta je neizvje snost samo poveavala oreol tajanstvenosti oko nje, uiniv i da ta tajanstvenost posta ne dijelom same njene linosti. Ali, malo-pomalo, dok je tijelo ozdravljalo, inilo se da ona zaboravlja svoju bolnu pro lost, kao da nikad nije ni postojala, u ivljujui se samo u sada njost. Potreba da njoj, a i sebi, pru i to bolju hranu, navede ga na misao da se vrati u kanjon u kojem je Oldring dr ao stoku, kako bi otuda donio mes a. Htio je, meutim, ostvariti taj pothvat a da o njemu prethodno ne obavijesti Be ss i zato krene na put nou kad je ona spavala. Kri om se udalji i proe prolazom uz k oji se nalazila Uzdrhtala gromada. Nou vi e nego danju pridavao je toj prijeteoj gro madi neko svojstvo koje u njemu izaziva e udan osjeaj uznemirnosti i i ekivanja, kao da se ne to kobno nalazilo u njoj. Tako mu se dogodilo da ka e glasno, kao da ga je gr omada mogla uti: Prijatelju, ako se misli skotrljati dolje, molim te nemoj prije n o to se vratim k djevojci. Kad sti e u dolinu u kojoj se nalazila stoka, pogled na mnogu telad izmijeni njegov prvobitni plan koji se sastojao u tome da ubi86 je b ika ili tele i da ponese samo komade mesa. Sad, naprotiv, odlui da sa sobom odved e iva telia. Izabra jednog, uhvati ga lasom, vrsto murveza zajedno sve etiri noge i napiti ga na lea. Teret je bio zbilja te ak, ali je i on bio vrlo jak, tako bez vel ike muke sti e sve do podno ja stijene. Te i je dio predstavljao veranje uz hrapavu li ticu, slu ei se usjecima. Ipak je uspio. Kad se vratio u logor, Bess je jo uvijek sp avala. Slijedeeg dana ne ree stoje uinio. Telia je zatvorio u neku vrst malog tora, napravljenog na brzinu te iste veeri, daleko od logora, s dovoljno vode i ispa e. S lijedee noi uini jo dva takva izleta, a isto tako i naredne noi, tako da je, nakon ne koliko dana u svom toru imao osam teladi. Bio je potpuno zadovoljan. Opazio je d a su sve te ivotinje bile crvenkaste ko e te se od srca nasmijao sjetiv i se kako Old ringu krade stoku koju je ovaj ukrao Jane Wit-hersteen! Posljednje noi, stigav i u dolinu gdje se nalazila stoka, lasom uhvati jednog junca i ubi ga. Isjee velike k omade mesa a ostalo ostavi. Nije odmakao daleko, kad ga zavijanje kojota uvjeri da djelo njegova no a nee biti otkriveno. Vrati se u logori te, objesi meso o jednu g ranu i ode da spavanje. Slijedeeg jutra ustade raspolo en, zadovoljan iznenaenjem to e ga prirediti Bess i nestrpljenjem prieka da ona izae iz peine u kojoj je spavala. Najzad je ugleda kako se pribli ava vatri. Ljupko lice, preplanulo svje im zrakom i suncem izgledalo je pro-cvjetalo zdravljem, a tijelo joj se poelo zaobljavati. Ni ste li mi, Bess, prije nekoliko dana govorili da vam je dojadilo jesti samo zeeve i ptice? upita Venters. Da, a za to? to biste onda eljeli? Umorila sam se jedui , ali, budui da je nemogue doi do neega drugog rado bih pojela malo govedine. E pa, zar ne vidite daje imamo? ree on sasvim ozbiljno, pokazujui na meso obje eno na drve tu. Bit e nam za nekoliko dana, dok bude svje e, zatim emo statak isjei na komade i o su iti. Bess je neko vrijeme utei gledala veliki komad mesa, onda polako upita: Gdje ste ga uzeli? 87 Ukrao sam ga Oldringu. I li ste tamo dolje! Izlagali ste se opas nosti za... Oklijevala je i za utjela, inilo se da je lako problijedjela. Opasnosti ne, samo malom naporu usprotivi se Venters. Zao mi je to sam vam rekla da sam se umorila jedui zeeve. Da sam mogla pomisliti... Pa kad ste i li po ovo meso? Pro le no . Dok sam spavala? Da. Bila sam budna neko vrijeme, a ipak ni ta nisam primijetila . Sad je gledala pred sebe, kao da je udubljena u neku misao, koja joj udno zasja u oima. Venters pomisli da se ra alostila samo zato to se izlo io opasnosti. Pa nisam donio samo ovo meso nastavi. Nekoliko sam noi napravio isti put i sada se, tamo dolje, u na em oboru nalazi osam teladi. I li ste vi e noi? Gledajui u njene iskolaene Venters povjerova da se bojala za njega i za sebe, zato veselo ree. Pa da. Nisam vam ni ta govorio, jer biste se upla ili, ostajui tako sama. Sama? ponovi ona. Ne, n ije mislila na to. On samog sebe zatee gdje se pita za to li je misao o tim njegovi m nonim izletima sada pla i. Nije se ona bojala za sebe; bila je posrijedi opasnost kojoj se on izlagao. Zbog toga je jo uvijek drhtala. Za to...? Proe rukom preko ela, kao da bi htjela bolje shvatiti, onda ree nesigurnim glasom: Oldring ima ljude k

oji uvaju stoku... Ubili bi vas da su vas otkrili. Obeajte mi da vi e neete ii! Govore tako okrene se, kao da eli sakriti od Ventersova zauena pogleda izraz svoga lica, ali je on uze za mi icu: Bess, vi e neu ii. Naslonila se na njega malaksalim tijelom t se gibalo dugim, ustreptalim drhtajem. Gledala je u njega. Svojim licem ene, oima ene, usnama ene svim je neposredno, slijepo, slatko i krajnje 88 iskreno odavala svoje osjeaje. Ali, kako joj i strah bio nagonski tako se sad takoer nagonski priv ijala uz jedinog prijatelja. Venters je blago odmae od sebe. Srce mu je sna no udar alo, a ne to ugodno i duboko kao da mu je oduzimalo snage, ne to to nije tono shvatio i to je izgledalo navlas slino uzbuenju to je preplavilo djevojku. Stalno ju je osjea o blizu, previ e blizu, mirisnu poput cvijeta, ljupku i lijepu toliko da takve lju pkosti i ljepote jo nije sreo u ivotu. Svim snagama se borio da doe k sebi i da pon ovo zadobije svoj mir. Bess ga je stalno gledala i u tom pogledu itala se cijela njezina du a. Onda on iznenada, odluno, otjera jednu nametljivu misao i za eli da iz njezina ivota pamti samo zajedniki provedene dane. U tim divnim oima koje su ga gle dale, itao je njenu sudbinu i osjeao da se u njima ogleda i neizbje nost njegove. U njoj je bilo jednostavnosti, ljupkosti djevojice koja osjea novo i udno uzbuenje, a istovremeno i slijepi u as ene, koja nazire mogunost da izgubi svog spasioca i za titn ika. Onda se sve te misli zbrka e i rasplinu e, dok se u Bessinim oima sad pojavljiva lo ne to poput vedrine koja je izra avala divnu izvjesnost. O emu mislite, Bess? upit a on tihim glasom. Djevojka zatrese glavom ne odvajajui pogled od njega. Shvaate l i da smo ovdje sami... mu karac i ena? nastavi Venters. Da. Jeste li pomislili da b ismo se mogli povui u divljinu ili ak ostati ovdje sami... zauvijek skriveni od sv ijeta? Nikad na to nisam pomislila... sve dosad. E pa to birate? Otii ili... ostat i ovdje sama sa mnom? Ostati! Zvuk njena glasa, siguran i treperav, dade toj jed nostavnoj rijei posebnu snagu. Venters zadrhta i brzo odvoji pogled od njenih oiju uprtih u njega. Shvatio je ono to je Bess samo djelomino nasluivala: ona ga voli. 89 10. VJERA I NEVJERA Jane Withersteen je odr ala obeanje dato udovici Larkin i ma la Fay u la je u staru usamljenu kuu, poput sunane zrake. Velike tihe dvorane odzvan jale su njenim djetinjim smijehom. U sjenovitom dvori tu, gdje je Jane najradije p rovodila najvei dio toplih svibanjskih dana, neprekidno je jurcala tamo-amo, a dj evojka je pomi ljala koliko se njena kua sada duboko promijenila i nije shvaala kako je sve do tog trenutka mogla ivjeti tako sama. Prisustvo Fay je osim toga predst avljalo razlog da Jane e e via Lassitera. Stvarno, sve do tog trenutka ovaj je gotovo sve svoje vrijeme provodio vani i nije poku avao da je vidi, osim kad se radilo o stvarima vezanim za njegov posao, tako da je Jane od samog poetka morala priznat i uz stanovitu gorinu da su uzaludni bili njeni napori da ga pobijedi. Ali, kad s ti e djevojica, Lassiter je od prvog trenutka zavoli svim srcem. Fay se sa svoje st rane rado igrala s njim i kad bi ga spazila gdje se pojavljuje, trala mu u susret i pu tola ga daje uzme u naruaj, te bi ga milovala i priala mu ljupkim cvrkutom sva t o, to bi on slu ao s ozbiljnim osmijehom. Jane ih je promatrala u tim trenucima i m islila da je to bilo vrijeme kad je, vi e nego ikad, morala poku ati da iz srca ovog ovjeka i upa mr nju koja je njime vladala. Ali stvar nije izgledala lagana. to je Lass itera vi e poznavala, vi e ga je po tivala, a to joj je po tovanje sve vi e smetalo da ga poku a pridobiti svojim enskim vje tinama. Ipak je govorila da mora uspjeti: ta radil o se barem o Tullovu ivotu i o ivotu onog drugog, na koga nije htjela ni misliti, vezanog uz uspomenu na sirotu Milly Erne. Zato njoj njena vjerska samilost uli s nage da svlada onu granicu koju zbog svoje sujete nikad ne bi prekoraila. Tako mu ree jednog dana: Lassiteru, znate li da vas veoma rijetko viam? I osjeti kako crv eni. Imao sam mnogo posla jednostavno odgovori on. 90 Pa ne mo ete cijeli ivot prov esti na konju. Doite ponekad k meni! Je li to zapovijed? Kakva glupost! Jednostav no vas molim da mi doete u posjetu kad ste slobodni. Za to? udno pitanje nije zbunil o Jane, kako bi se moglo povjerovati. Bila je dovoljno hrabra da se prepusti isk renosti. Imam svoje razloge, a dosta je da vam ka em samo jedan odgovori. Ako bi b ilo mogue, htjela bih da promijenite osjeanja koja gajite prema mojim istovjercima . Ne znam to ne bih dala da postignem taj cilj. Vjerujem vam odgovori Lassiter i nasmija se. Kao i uvijek, Lassiter je budio u njoj najbolje osobine njena bia, al i i neki udan nemir i strah. Hoete li, onda, doi? i odluno ga pogleda u oi. Nika slino nisam tra ila ni od jednog ovjeka... osim od Berna Ventersa. ini mi se da se t ime ne izla ete nikakvoj opasnosti, a niti Venters se nije izlagao dok to za mene, mo da, ne bi bilo dobro. Zar mislite da bi bilo opasno e e dolaziti ovamo? Mo da se bo

ite zasjede u topolama? Ne, nije u tome stvar. U tom trenutku mala Fay prie Lassi teru. Ima ti malu curicu? ona upita. Nemam, ljepotice odgovori jaha. Onda mo e eni ree Fay i nato stidljivost ustupi mjesto prijateljskoj znati elji na njenu licu . On je pomilova osmjehujui se, onda se djevojica ohrabri i ree mu: Zna , volim te. N a Lassiterovu licu u tom trenutku Jane zapazi izraz blagosti i sree. Gledajui ga, nije mogla vjerovati da je srce tog ovjeka bilo zadojeno tako stra riBm mr njom proti v mormona. U svojoj, gotovo materinskoj ljubavi za Vijeu, ona lako shvati da ih i Lassiter voli i da bi bio sretan kad bi imao svoje djece. 91 On slijedeeg dana o pet doe, i uskoro joj je dvaput dnevno dolazio, ujutro i uvee. Za vrijeme kratkog boravka, meutim, govorio je malo, ali ju je pa ljivo promatrao dok se odsutno igrao s djevojicom, koja mu je s vremena na vrijeme ponavljala: Zna , ja te volim! I Jan e je utjela. A ipak, iz dana u dan Lassiter je postajao sve ljubazniji. Tako je s vaki put po malo dolazila do izraza stanovita ivahnost njegove naravi koja je nju ugodno iznenadila. esto je malu Fay stavljao na konja i pje ice je pratio sve do k raja bre uljka. Uveer se zabavljao bezbrojnim igrama to ih je djevojica izmi ljala i es o na kraju prihvaao poziv da ostane na veeri koji mu je Jane neizostavno svaki put uputila. Nijedan drugi posjetilac nije se tih dana zaticao u Withersteen Houseu , tako da se tu malo-pomalo poeo osjeati kao kod svoje kue s tim to se uvijek trudio da bude pa ljiv i smotren. Tih veeri, poslije jela odlazili su u etnju do umice. Dje vojica, koja se uvijek nalazila u sredini, dr ala ih je za ruke. Kad se spustila no, Fay ih je ljubila i vraala se majci, ostavljajui ih same. U tim trenucima se Jane ina ta tina, koja naposljetku nije nikad bila prekomjerna, osjeala zadovoljena utlji vim Lassiterovim divljenjem, tim vi e to je njena plemenita elja da iskoristi svoju e nsku mo da tog ovjeka odvrati od krvavih obrauna nije prijeila ve naprosto silila da ima na umu obveze prema samoj sebi. Od nekog vremena bila je prestala da minkanje m ukra ava lice, zakljuiv i da to ne pristaje njenu dostojanstvu. Poslije joj se inilo da joj se on ba zbog toga vi e divio. Ponekad, alei se, pru ala je ruku prema njegovim pi toljima od kojih se nije nikad odvajao. Dakako, on joj nije dozvoljavao da ih dira i vadi iz futrole ali su se pri tom njihove ruke dugo dodirivale. Nju je po slije toga spopadalo promjenljivo raspolo enje, as je bila ivahna i vesela, as tu na i zami ljena, as opet tajanstvena poput ene ije srce ti ti nekakva tajna koju se nije usu dila otkriti samoj sebi. Sto je vrijeme vi e odmicalo Lassiter je bivao sve ljubaz niji, izgubio je prvotnu suzdr ljivost, ali i onaj mir koji, inilo se, ni ta nije mog lo naru iti. Du u mu je uznemirila elja za neim to nije mogao postii. Njegovoj mr nji p iv mormona pridu ila se sada 92 i strast, ali isto tako potpuna i silovita. Promat rajui tu promjenu, Jane je pro ivljavala trenutak velike radosti, za koji se, meutim lijepio neki udan osjeaj nelagodnosti. Jedne veeri, u umici obasjanoj mjeseinom, Jan e skupi svu svoju hrabrost odluna da ostvari jednu elju do koje joj je bilo mnogo stalo. Koraali su jedno kraj drugoga. Iznenada ona se okrene prema njemu i prie mu tako blizu da ga je dodirivala. Lassiteru! pro apta. Biste li za mene ama ba sve u nili? U blijedoj svjetlosti mjeseine ona spazi kako mu se lice izmijenilo i posta lo poput mramora hladno. Ona svojim rukama klizne prema njegovim pi toljima i, uhv ativ i ih za dr ke, moleivo upita tresui se pri tom itavim tijelom: Mogu li vam uzeti ru je? Za to? upita on, i po prvi put mu u glasu zatitra jedva zamjetljiv prizvuk os ornosti. Jane osjeti kako njegove eline ruke stego e njena zape a. Osloni mu se na rame , ali ne namjerice, ve zato to su joj njegov pogled i dodir njegovih ruku oduzimal i snagu. Ne, nije to ala odgovori nije to enski hir. Duboko osjeanje nagoni me da as za to molim, duboko... poput moga srca. Hoete li mi dozvoliti? Za to? ponovi on. Jer vas elim sprijeiti da ubijete jo nekog... mormona, jer vas elim spasiti od novi h krvoprolia, jer mi je vrua elja da vi e ne prolijevate ljudsku krv... Onda kao daje istina prokrila put, usprkos njenoj volji, dodade: Morate me pustiti... hou rei, m orate mi pomoi da odr im obeanje to sam ga dala Milly Erne. Zaklela sam joj se, dok j e le ala na samrti, da u poku ati sve ne bih li zadr ala ruku onoga tko bi mogao ovamo banuti s namjerom da je osveti. Mo da samo ja mogu spasiti ovjeka koji... koji... O h, Lassiteru! Ako ubrzo ne uspijem djelovati na va e srce, osjeam da ete ponovo poi u bijati... i ubijat ete nagonski. Meu onima koje ete ubiti, bit e se i onaj koji... O h, ako prema meni imate malo... imalo naklonosti, uinite to meni za ljubav, pusti te da... da vam skinem to u asno oru je. 93 Kao da su te male ruke pripadale nekoj d jevojici, on ih bez napora razdovoji od kundaka pi tolja, onda, udaljiv i je od sebe bez grubosti, pogleda je trenutak a zatim nestane u sjeni topola. Kad je pro ao pr

vi trenutak uzbuenja, Jane je bila uvjerena da su njegova utnja i postupak bili pr ije izraz zapanjenosti, gorine i bola zbog njena poku aja da ga izda, nego njegove e lje da je odbije od sebe. Svojim je predosjeajem slutila da e se vratiti i oprosti ti joj. Lassiter se nije mogao pokazati grub prema jednoj eni, a mo da vi e i nije bi o u stanju da ivi daleko od nje. Ako se poka e da je tako, ona nikad nee odustati od svoje namjere i svoje elje da ga izmijeni, nikad nee odustati od nade da e joj to kad-tad poi za rukom. Za bdijenja te nesane noi, razdirana osjeajem bola, nemira i sumnje, Jane Withersteen pomisli kako bi bila kadra baciti se Lassiteru oko vrat a samo kad bi znala da e se on pokoriti zapovijedi bo joj Ne ubij! Jest, i to bi uinil a. Slijedeeg jutra nije imala hrabrosti da ode u dvori te u uobiajeno vrijeme i posl a malu Fay da vidi da li je Lassiter do ao. Onda, po to se djevojica nije vraala, odlui da izae, ali je nae samu gdje se igra. Stegne joj se srce. Ali, upravo u tom tren utku zau se zvuk potkovanih kopita. Nije to bio onaj njoj prisni Bellsov topot i zato se nemirno okrenu. Bio je to Dyer, biskup, koji joj je dolazio u posjetu. D yer gipko sjaha i prie djevojci. Njegovo zapovjedniko elo, rumenilo lica, koje je o dra avalo njegovu ljutnju, sjeti e Jane njena oca kojega je toliko voljela i bojala ga se. Je li ta mala od one prosjakinje Larkin? upita naprasito bez ijedne rijei pozdrava. To je djevojica gospoe Larkin polako odgovori Jane. uo sam da je namjera a odgojiti. Tono ste uli. I, dakako, namjerava joj dati mormonski odgoj? Ne. Jane uini da na biskupova kratka i zapovjednim tonom postavljena pitanja ne odgovara ona ve netko drugi. Do ao sam da ti ne to ka em odgovori biskup i zastade promatrajui pa ljivo. 94 Jane je toga ovjeka voljela i po tovala od najranijeg djetinjstva. On j e, uostalom, deset godina bio prisan prijatelj i savjetnik njena oca i njezin uit elj u vjerskim stvarima. Jo je odonda bio za nju neka vrst utjelovljenja tajanstv enog mormonskog vjerovanja i od svih ljudi to ih je poznavala, on joj se stalno p rikazivao kao osoba najbli a bogu. Upravo zato je sada i trpjela videi ga u drugom liku. Nije to dolazio biskup da s njom razgovara, ve surov ovjek koji je nije ak ni pozdravio ni skinuo e ir pred njom, koji niim ne pokaza da je lijepo odgojen i ulju dan. Onako pra njav, obuven u velike izme s mamuzama, naoru an pi toljem i sa korbaem u ruci vi e je liio na farmera nego na slugu bo jeg. Ipak se u neemu razlikovao od drugi h ljudi: u gnjevu to mu se sve vi e hvatao lica. Dolazio je brat Tuli razgovarati s a mnom zapoe on nakon nekoliko trenutaka. elja tvoga oca bila je da se uda za Tulla , a to je bio i moj nalog. Ali ti si odbila, rekao mi je. Da li je to istina? Is tina. I nisi se htjela, rekao mi je takoer, odrei prijateljstva prema onoj skitnic i Ventersu. Istina je. Ali ti e raditi kako ja naredim! zagrmi biskup. Jane Withe steen, izla e se opasnosti da zapadne u krivovjerje. Zahvaljujui gentilima, svojim pr ijateljima, svoju e du u osuditi na vjeite muke u ognju paklenom. Od tih rijei kao da se u Janeinoj du i rasplinula svaka elja za otporom, u tren ju je potisnula vjera to je od najranijeg djetinjstva usaivana u nju. Bila je mormonka i biskup je ponovo stekao utjecaj nad njom. Do ao sam na vrijeme, Jane Withersteen! uzvikne Dyer. to bi rekao tvoj otac kad bi vidio kako se pona a ? Da je iv, zatvorio bi te u jednu sob u, dr ao te na kruhu i vodi i tako te podsjetio na ne to to si ti, ini se, zaboravila. Zato imaj uvijek na umu: ti si roena kao mormonka. Bilo je, istina, mormona koji su postali krivovjerci; njihova je du a prokleta! Ali se jo nije rodio mormon koji nas je napustio. itam stid na tvome licu: znai, tvoja vjera nije uzdrmana. Biskup ov glas posta bla i: Hajde, nisi ni ta drugo do li buntovna i nesmotrena djevojka, a stigao sam na 95 vrijeme... A sad mi ka i o onom Lassiteru. U vezi s tim uo sam vr lo udne stvari. to hoete znati? upita Jane. Sve o tom ovjeku, ka em ti. Unajmila , je li istina? Da, radi za mene. Kad su me iznenada napustili moji ljudi, moral a sam uzeti sve one koji su se htjeli primiti slu be kod mene. Ja sam uo da taj ovje k mrzi mormone, daje krvnik, ubica, revolvera ? Je li to istina? Jest, istina je, stra na istina. Pa to onda radi u Cottonwoodsu? Bolje bih shvatio da je oti ao, na pr imjer, u Sterling i u naselja na sjeveru, gdje ne prolazi dan a da osobe njegova kova ne izazovu tunjavu. Cottonwoods je samo malo naselje uz granicu, izgubljeno u samoi. Dakle, tog je ovjeka, zacijelo, neki razlog doveo ovamo i naveo ga da tu ostane? Jane ne odgovori. Govori! potmulo zapovjedi biskup. Da. A kakav? Ne mog u vam to rei, biskupe. On rukom naini zapovjedniki pokret, dok mu je u lice ponovo navalila krv. Jane se nije mogla oduprijeti toj nijemoj zapovjedi. Prvog dana, k ad je stigao ovamo promuca rekao mi je da je do ao da nae... grob Milly Erne. Uslij edi trenutak ti ine. Oborenih oiju Jane je i ekivala, skupljala, poku avajui da misli na

vodu koja je tekla u obli njem kanaliu, na kamenje, na drvee, ali zalud. Osjeala se k ao da ju je pritisla neka kamena gromada, neko stra no breme kojega ju je mogao os loboditi jedino biskupov glas. A on je utio i ta njegova ti ina inila joj se da traj e itavu vjenost. I... za to jo ? Dverov glas odjekne iznenada u ti ini, udno o tor, ka svakog trena prsnuti. Ne podi ui oi, Jane tiho prozbori: Da ubije ovjeka, koji je na govorio Milly Erne da ostavi svoju kuu, svoga mu a i ... svoga boga. Ponovo zavlada ti ina i Jane je odlino ula zvukove oko sebe, ubor tekue vode, u tonje li a, ubrzano e ovjeka koji se 96 nalazio pred njom. Onda odnekud, kao iz neke beskrajne daljin e, dopre do nje lagan, oprezan zvuk koraka popraen zveckanjem mamuza. Taj zvuk je potrese poput udara struje, skine joj teret s omamljenih onih kapaka. Potresena, zapanjena, pepeljasto blijeda gleda ona pred sobom Dyera, ali ne vi e u svojstvu biskupa ve mu karca! A iza njega, iza ugla dopirao je onaj tihi srebrnasto zveckav korak. Uka e se visoka crna izma s blistavom mamuzom, a potom Lassiterov lik. Bisku p ga ne ugleda, ne u. On je u tom trenutku gledao Jane, gledao kao da je bio zatee n iznenadnim otkriem. Shvaam! uzviknu najzad promuklim glasom. Sad shvaam za to lj ka s tim Lassiterom! Da ga sprijei ! Janein pogled uprt u Lassitera nagna biskupa da se okrene. Nato joj se slika zamagli. Zbrkano, kao u snu, ona spazi Dverovu ruk u kako je poletjela prema pojasu, ugleda crvenkast plamen, zau prasak, onda joj s e uini da se sve uokolo okree i mije a i nju proguta mrak. Odjednom joj se s oiju pod igao veo i ona osjeti da joj ne to svje e i vla no prelazi preko ela. Polako otvori oi i spazi da se nalazila opru ena kraj kanala, s glavom na Lassterovu koljenu. On joj je moio elo vodom koju je rukom zahvatio. Ali istovremeno ugleda i nekoliko mrlja krvi, nedaleko, na tlu i osjeti miris baruta. Ah! zajeca dugim bolnim jecajem i ponovo zaklopi oi, kao da je opet pala u nesvijest. Ali, Lassiterov glas ju je d ozvao u ivot. Ne bojte se, Jane. Nije se nikakvo zlo dogodilo! Da li ste ga ubili ? jedva jedvice promuca slomljenim glasom. Koga? Onog debeljka to je bio ovdje? Ne , nisam ga ubio. Oh, Lessiteru! Ali znate, udno je to ste se onesvijestili. Smatra o sam vas veoma sna nom enom, nesposobnom da se onesvijesti tek tako, zbog sitnice. Dosta, sad ste do li k sebi... Samo ste malo blijedi... Nisam znao to da uinim; ne razumijem se mnogo u ove stvari. Ali, Lassiteru... ta krv... 97 Ah, zar vas to s tra i? Ne, nije ni ta. Vidjeli ste, pretpostavljam, to se dogodilo. Dolazio sam ovamo kad ugledah onog ovjeka kako se na vas dere. Okrenuo se, ugledao me i veoma nelj ubazno potegao pi tolj. Dobro znate da je opasno slu iti se takvim pokretima protiv mene, do vraga! Htio me tui na mom vlastitom terenu. Nisam znao tko je, da li va p rijatelj, roak, obian posjetilac. Ipak, vidio sam jasno da je u svakom sluaju mormo n i nisam ozbiljno shvatio njegov poku aj. Tako ga predusretoh. Bilo mi samo do to ga da mu izbijem pi tolj iz ruke prije no to uspije opaliti. Eto to je, u stvari, s ve. Malo krvi... i ni ta vi e. Tada mu rekoh da mi se dovoljno predstavio, i neka mi se, molim lijepo, makne s oiju. I oti ao je. Lassiter je govorio stalo enim, mirnim glasom, kao da je htio djelovati na Jane, a ruka, kojom joj je jo prelazio preko e la, bila je vrsta i blaga. Znai ree djevojka, ije se uzbuenje pomalo sti avalo o vi povukao pi tolj na vas? A vi ste pucali samo da biste ga ranili., ne ubili! Otp rilike je tako. Ona mu iznenada poljubi ruku, ali kao da je taj njen pokret izba cio jahaa iz ravnote e. Ne! Ne inite to! Ne mogu to dozvoliti! I, znajte, nije mi uo pe do toga da doznam tko je bio taj debeljko! Zatim pomogne Jane da ustane i onda je odvede do jednog naslonjaa u koji se ona bez snage svali. Onda maramicom obri sa mrlje krvi na kamenu, podi e biskupov pi tolj i baci ga na jednu stolicu da bi se na kraju ushodao gore-dolje zveckajui pri tom mamuzama. Nakon nekog vremena zaus tavi se pred djevojkom. Recite mi sada.. Da li je istina ono to sam nauo? Ljubakat e sa mnom da biste me sprijeili da nekoga ne ubijem? Da priznade Jane i skupi svu svoju ensku hrabrost da se suprotstavi oluji koju je nazirala u onim sivim oima u perenim u nju. To jest, vi ste se sve ove dane pokazivali tako ljubazni i prijat eljski raspolo eni prema meni... sve ove za mene tako uzbudljive veeri vi ste se do tjerivali da biste bili to ljep i... i gledali me na onaj nain, i stiskali se uza me ... jednom rijeju, sve ste to 98 izvodili potaknuti enskim lukavstvom da biste me sprijeili u mom naumu? Da. I ona va a nje nost, koja je izgledala tako prirodna, i on o slanje male Fay pred mene, zato stoje volim... da li ste i to radili s istih r azloga? Da. Lassiter opusti ruke. Bio je to udan pokret za njega. E pa, po va em mo rmonskom poimanju, mo da u svemu i nema nikakva zla, ali uplitanje djevojice u ... sve to... Da, to mi, zaista miri e na paklensku rabotu! Te posljednje rijei trgnu e J

ane iz njena udnog mrtvila. Lassiteru, ono to su u poetku bile namjere, znate da... sigurni ste da vas Fay mnogo voli i., da sam ja... poela osjeati za vas isto to i ona. To je vrlo ljubazno od vas! podrugljivost u njegovu glasu osine je poput ud arca bia. I nakon svega toga vama nije neugodno da me gledate u oi! Zaista ste vi vrlo udna ena, Jane Withersteen! Ne moram se stiditi onog to sam uinila i to sam rek a, Lassiteru. Pa rekla sam vam ne samo jednom da u poku ati sve ne bih li vas promi jenila. Ah! I, ako vam nije neugodno, ka ite mi u emu su se sastojali ti va i poku aji? Trudila sam se da otkrijete moju ensku ljepotu zato da vam smek am du u. Izvodila sa m to s namjerom da uza se ve em va e misli i tako utjeem na vas. Nije to bila ugodna du nost. Najprije ste bili neosjetljivi poput kamena, i slijepi... Onda se pona-da h da ete, mo da, zavoljeti Fay i na taj nain osjetiti u as stvaranja siroadi... Jane W thersteen, ili ste ludi, ili je u vas tako po tena du a da to nadilazi moje shvaanje. Mo da je po srijedi i jedno i drugo. Jednom rijeju, htjeli ste me po to poto sprijeit i u mom naumu, rekoste, no vi., ste me svojim pona anjem naveli da se zaljubim u v as. Lassiteru! 99 Vjerujem, najzad, da sam ovjek, ni ta nego ovjek, premda sam u ivo u volio samo svoju sestru.. Milly Erne... Vi ste Millvn brat! Da, i mnogo sam je volio. Sve dosad nije bilo drugog zanosa u mome srcu. Zar vam nisam rekao da ve odavna izbjegavam ene? Bio sam teksa ki jaha sve do dana., kada je Milly napustila d om. Toga dana postadoh drugi ovjek, postadoh Lassiter. Godinama sam ostao usamlje n, zanesen jednim jedinim ciljem. Do ao sam ovamo, upoznao vas i ... I sad vi e nisa m isti ovjek. Ta se promjena odigrala tako polako da to nisam ni opazio. Sad shvaa m razlog one, nikad zasiene, elje da vas gledam, da vas slu am, da vas osjeam blizu s ebe. Sad shvaam za to mi ni za trenutak niste izlazili iz misli, za to nisam mogao a da stalno ne mislim na vas. I sada, kad znam to to sve znai, kad znam i to ste vi h tjeli, sad govorim kao da me sam pakao pee! Ne, Lassiteru...! Nemogue je da me tol iko volite! Ako je to ljubav, onda vas, zaista, ljubim. Oprostite mi! Nisam htje la da me zavolite do te mjere! Kakve li zavrzlame, kakve li nevolje! Vi, brat Mi lly Erne, a ja, slijepo, tvrdoglavo zainatila da bih smek ala va u mr nju prema mormon ima! Najzad, Jane, va stav mo e biti samo zaslijepljenost... mor-monska zaslijeplje nost. Samo se tako mogu objasniti va i postupci tom gotovo bih kazao sebino u. Ja nisa m sebina. Odvratna mi je i sama ta rije. Da sam slobodna... Ali niste slobodni, na ime, niste se oslobodili svojih mor-monskih ideja. I postupiv i sa mnom onako kako ste postupili, postali ste nevjernica. Nevjernica! izmuca Jane. Da, rekao sam: nevjernica! Ostali ste vjerni biskupu ali ste samu sebe iznevjerili. Vi se zbog svoje vjere odriete svoje enstvenosti, spremni ste da izdate i mene i sebe samu i da se srozate na bijedno, podlo stvorenje dostojno prezira... a sve to zato da b iste spasili od smrti jednog mormona nitkova! Kako da onda sve to ovjek objasni n ego va om mormonskom zaslijepljeno u. No, na sreu, spasila vas je va a nevinost. 100 Za je nisko, zar je podlo, zar je samo mormonskoj vjeri svojstvena elja da se spasi ljudski ivot? Vi ka ete daje to zaslijepljenost? Ne, Lassiteru, to je zakon, jedin stven za sve ljude. Zaslijepljenost o kojoj ja govorim sprijeila vas je da vidite istinu. Da, upoznao sam mnoge dobre mormone, ali ima ih meu njima koji su gori o d demona. Da ste toga svjesni, vi ne biste priznali, jer da nije tako, emu onda t o va e strastveno nastojanje da spasite ivot onog., onog... Jane pokri oi dr uim rukama Slijepa, jest. Dopustite mi da vam to doka em nastavi Lassiter, ali je njegov gla s postepeno gubio gnjevan prizvuk. Spomenut u vam samo jedan primjer. Sino ste mi htjeli oduzeti pi tolje, sjeate li se? Da, vjerojatno su vam pobude bile plemenite, potekle iz dobrote va eg srca, ali., ali je to ipak bila stra na ludost, Jane! Ta v aljda pretpostavljate da je i meni ivot drag kao ma kojem drugom ovjeku... Ako je tome tako, ka ite kako da ga onda uvam i ouvam? Koji ovjek mo e hodati uokolo nenaoru an u predjelu poput ovoga? Zar da to pravilo va i za svakoga osim za Lassitera? Da s am uinio tako, ve davno bih zagnojio zemlju. Jo od graanskog rata, na Zapadu je no enj e oru ja postala neka vrst moralne nu de, a onda, kao da to predstavlja i razliku iz meu ovjeka i bia ni ih od njega. Ta i sami ste me mogli uvjeriti emu ste izlo ili Vente sa oduzev i mu oru je? ak su naoru ani i va i crkveni ljudi. Tuli je ubio ovjeka i pucao druge, sam je va biskup ranio pet- est osoba, a to su izvukle ivu glavu, htjede puca ti u mene i vjerojatno bi me ubio da nisam bio spremniji od njega. Kako bih sad mogao ja, jedino ja, ii po Cottonwoodsu nenaoru an? Surova su ovo vremena, Jane Wit hersteen! Surova! Nije to za jednu enu uzviknu Jane slomljenim glasom. Lassiteru, osjeam se sama, izgubljena, oajna i ne znam kome da se obratim. Slijepa sam, ka ete

? Pa onda, trebam nekoga, prijatelja... vas, Lassiteru, vi e nego ikad! Pa tko je rekao da u vas napustiti? 101 11. NEVIDLJIVA RUKA Jane primi od biskupa Dyera pis mo koje on nije svojeruno napisao. U njemu joj je stavljao do znanja da mu je izn enadni prekid njihova razgovora ostavio neke sumnje u njeno budue pona anje. Laka r ana ga za trenutak spreava daje ponovo posjeti, nastavljalo se u pismu koje se za vr avalo molbom, u stvari naredbom, da ona doe k njemu. Taj jednostavni dogaaj nagna Jane da shvati kako se u njoj ne to promijenilo. Ne odgovori na pismo i ne ode bi skupu. U nedjelju ne ode u crkvu to se dogodilo tek drugi put za tolikih godina i ostade u tmurnom i ekivanju, osjeajui da e njeno budue dr anje prema ljudima iz njen rkve zavisiti u neku ruku od njihova dr anja prema njoj. Lassiteru je rekla da se osjea osamljenom, izgubljenom, a sad je osjeala da je i u odnosu na vjeru mue ista osjeaji. Sve do toga trenutka, kroz mnoge zgode i nezgode njena vjera je ostala n edirnuta: ali sada, kad se na la u otvorenom ratu sa svojim vjerskim starje inama, r asplinula se vedrina i vjera joj se uzdrmala Ne to joj je govorilo da ona, najzad, nije prekr ila nijednu bo ju zapovijed i da je sad red na njenoj brai, obdarenoj vel ikom moi, da poka u prema njoj istu onu krepost o kojoj su propovijedali, a koja se sastojala u pravilu: Ne inite drugima ono to ne elite da se vama uini. Kad bi oni dj lovali u skladu s tim pravilom, njena bi se vjera i njena gorljivost udvostruili. Ako meutim, tajna mo pru i oko nje svoje tajanstvene niti, ako je ona velika, nevid ljiva ruka polako uini ne kodljivom i materijalno upropasti, ona e tada biti sigurna , iskljuiv i svaku sumnju, da jedino hladna raunica, a nikako elja za spasom njene du e rukovodi postupke onih kojima je stvarni cilj da ovladaju njom i svima drugima. Bila bi to propast njene du e, nestanak zvijezda na njenu nebu. Uza sve to, predo sjeala je da bi i iz te du evne smrti uskrsla, voena novom svjetlo u jer bo ja milost ne mo e biti okrutna prema eni koja je izgubila spoznaju o pravom putu. 102 Tako proe t jedan dana. Mala Fay se stalno igrala s Lassite-rom koji se sve e e pojavljivao u Wi thersteen Houseu. Jane je shvatila da je kod njega nado la promjena koja se ispolj avala u zami ljenoj mimoi. Samo, nije vi e dolazio na konju. Redovito se pojavljivao iznenada i tiho, poput sjene, iz umice. Ostavio sam Bellsa na pa i ree jednog dana, pri kraju tog tjedna Moram mu odnijeti vode da ga napojim. A za to ga ne dovedete ovamo? spremno upita djevojka. Vjerujem da je za mene sigurnije da dolazim iz umi ce. Opazio sam da me je tamo dolje netko nadzirao. Nadzirao! A tko? Ne znam tko je to bio. Neki ovjek, koji je bio siguran da je vrlo dobro skriven. Ali, ja imam dobre oi, vidio sam ga. Zbilja, Jane nastavi zatim skoro apui vjerujem da bi ovdje bilo pametnije govoriti apatom. to ka ete, Lassiteru! odgovori ona, ali i sama spust i glas. Moje me ene vole. Bilo bi mi veoma te ko vjerovati da... Pa to ako vas vole? Bilo bi dobro, dapae, da je tako. Ali, one su mormonske vjere. Staro povjerenje preovlada nad sumnjom u Janeinu srcu. Ne, ne mogu vjerovati tvrdoglavo odgovori. Izvedite, onda, mali pokus. Govorite sada i pona ajte se prirodno, kao da vas nis am upozorio. Dajte vremena svojim enama da prislu kuju, onda se napravite da idete prema stolu, a zatim pritrite vratima i naglo ih otvorite. Vidjet ete. U redu. Stv arno, malo zatim ona poe glumiti tu malu ulogu. Na ali se s Fay, i porazgovara s La ssiterom o konjima. U jednom trenutku spomenu neki spisak koji se nalazio na sto lu a u kojem su se, ree, nalazile neke zabilje ke, koje su se odnosile na njenu sto ku i polako se pomae, kao da ide da ga uzme. Meutim, kad je bila kraj vrata okrene se i brzim ih pokretom naglo otvori. Zamolo nije vratnicom pogodila enu koja se nalazila iza nje. Bilo je oito da je prislu kivala. Ester o tro e Jane poite kui aajte se vi e. Ponovo zatvori vrata i vrati se k Lassiteru. Bila je toliko uzbuena d a mu rastreseno polo i ruku na mi icu. On jasno shvati 103 iz izraza njena lica da s ad vi e ne sumnja u tonost onoga to joj je rekao i da ju je to uhodarenje slu inadi jak o rastu ilo. Uhode me u vlastitoj kui! I to moje ene! Oh, bijednici! uzviknu ona sa suzama u oima, crvena od gnjeva. To vam nisam htio rei odgovori Lassiter i ona shv ati da joj to ne htjede prije rei zato da bi je po tedio tog bola. Ali, kao to vidit e, oni iz sjene poinju djelovati. Ne, Lassiteru, vjerujem da nikad nisu ni presta jali. Gorka izvjesnost, koje postade svjesna, uini je nepovjerljivom prema svima u kui i van nje. Njene ene, koje su joj toliko dugovale, nisu je voljele manje, ni su prestale izvr avati svoje domae du nosti, a ipak su kvarile sad ovo sad ono tisuama lukavih postupaka. Jane se jednom u to na svoje oi uvjerila, ali je pred sobom v idjela samo mramorne maske. Prelazila je preko svega, jer je znala da su te siro tice zavedene. Dapae, osjeala je u srcu duboku samilost za te nesretne robinje koj

ima je u asna mo peatila usta, inei ih nezahvalnim prema njihovoj dobrotvorki. Ali, vi im ne uputi rijei. One se tiho nastavi e brinuti o kui, kao to su tiho nastavljale i svoj tajanstveni posao, onako kako im je bilo zapovjeeno da ine. Uhodile su i pri slu kivale, slale su i primale tajanstvene poruke. Onda poe e da nestaju popisi, a na kon njih i papiri, dokumenti o raznovrsnim Janeinim posjedima. Na kraju, jedna p o jedna, bez ijedne rijei obja njenja ili pozdrava, napusti e Withersteen House i ne vrati e se vi e. Gotovo u isto to vrijeme ostali Janeini radnici, vrtlari i ratari, takoer odo e, ne tra ei ak ni svoju zaradu. Tako od svih mormona, koji su se prije nala zili u kui, ostade jedino Jerd, koji je nastavljao svoj posao kao i prije. Jerd r ee mu Jane jednog dana po aljite na pa u one konje o kojima se ne mo ete starati. Brini te se nadasve o Black Staru i Nightu, uvje bajte ih i dobro ih pazite. ini se daje u tom trenutku mislila da bi mogao osvanuti dan u koji bi joj ti brzi trkai mogli biti od prijeke potrebe. Sad nije vi e imala slobodnog vremena. Gospoi Larkin, koj a se nikad nije savr eno oporavila, stanje se pogor avalo; trebalo se brinuti o Fay, Jane je morala voditi rauna o cijeloj kui. Lassiter je sad ostavljao Bellsa u sta ji s ostalim konjima i svoj trud usredotoi na to da pomogne Jane, kojoj se ta nje gova pomo 104 inila kao prava blagodat. Stalno je bio tu, spreman da joj se nae pri ruci, tih i uslu an. Pokazalo se da se razumije u sve, a svoju je brigu nadasve p oklanjao gospoi Larkin, koja joj je osobito nou bila potrebna. Dobra ena nije znala tko je on, u stvari, bio i jednog dana ga stade hvaliti Jane. Toliko je dobar i voli djecu ree. Jane osjeti ne to poput gri nje savjesti na tu pohvalu ovjeka za koga je smatrala da je izgubio svaku mogunost iskupljenja, i uini joj se da iz njegova lika koji joj se u prvi mah prikazao tako opakim, izbija neko novo svjetlo. Got ovo je i zaboravila neugodnosti to ih je jo nedavno imala u vezi sa svojom stokom kadli se jednog jutra u dvori tu pojavi Judkins, naoru an s dva pi tolja i pu kom. Jane ga srdano pozdravi, iznese pred njega jelo i pie i zovne Lassitera. Dva ovjeka samo izmijenjaju pogled, ali djevojci ne promakne pitanje sadr ano u Lassterovu pogled u, kao ni odgovor koji se itao u Judkinsovim oima. Gdje vam je konj, Judkinse? upi ta potom Lassiter. Ostavio sam ga tamo dolje. Noas sam spavao gdje ste mi rekli d a i vi esto prenoite, ali vas nije bilo. Sad spavam malo bli e izvoru. A bijelo stad Judkinse? upita Jane. Gospoice, ponosan sam to vam mogu rei da nisam izgubio ni je dnog jedinog junca. Od dana kada je Lassiter izvr io onaj divni pothvat, mislio sa m da neemo imati drugih muka. Meutim, izgleda da su sada ponovo poeli onu igru sa s vjetlom, a s vremena na vrijeme slu e se i oblacima dima. Nou se, opet, uju . zvi duci i buka... Ali, stoka se ne mie. Moji ljudi, gospoice, jo 5 djeaci, ali izvrsno izvr a vaju svoju du nost. Svi su me u naselju ismijavali kad sam ih unajmio, ali ja znam to radim i znam da ' su mladii esto hrabriji i od odraslih ljudi, jer su manje svj esni opasnosti kojima su izlo eni. Da, ja poznajem te opasnosti, ali sam vrst. Sad e mo odvesti stado prema jednom od krajnjih dijelova Deception Passa, gdje se nala zi dolina u kojoj nee biti lako nastaviti igrariju sa svjetlom i bukom, i gdje im a u izobilju trave i vode. A sad sam do ao ovamo da se opskrbim hranom kojom u nato variti dvije mule. Krenut emo veeras kada se smrai. M 105 Uzmite iz ostave sve to ho te, Judkinse. Lassiter e vam pomoi. Ja vam se ne mogu dovoljno zahvaliti, ali... p riekajte. Jane ode u svoju sobu, u kojoj je nekad stanovao njen otac, i iz skrovi tog spremi to uze kove i krcat zlatnog novca kojim napuni jednu kutijicu i odnese je J udkinsu. Uzmite, Judkinse, molim vas i znajte da ovim elim da vam odam svoje priz nanje, a ne da vam platim za va u vjernost. Dajte, ako hoete, ne to i va im ljudima, a ostatak zadr ite za sebe. Nee, mo da, biti na odmet da sakrijete taj novac. Oh gospoic e! uzviknu Judkins. Za deset godina rada ne bih mogao zaraditi toliko novaca. Ne , nije pravo, ne mogu to uzeti. Vi znate, Judkinse, da sam bogata dok, meutim, im am malo vjernih prijatelja. Do li su alosni dani i tko zna to me oekuje i to e biti sa mnom i s njima. Uzmite, zato, inae ete me ra alostiti. Ljupko se osmjehnu ovjeku na ij em se licu itala neiskazana zahvalnost, i ostavi ga s Lassiterom. ula gaje gdje go vori najprije apatom, a potom di ui glas i lupajui kundakom pu ke o kamenje. Paklenski rad, Lassiteru! Rad o kakvom ni vi nikad niste sanjali! Sine moj odgovori mu Las siter to to se dogaa gospoici Withersteen mo e vam izgledati vrlo ozbiljno, ali vjeru jem da je to samo poetak. Neke od onih valjanih osoba, koje izgledaju kao da hoda ju putom obasjanim Kristovom sveto u, vjerojatno pripremaju djela dostojna same sot one. Jane prstima zaepi u i i zavue se u svoju sobu, gdje, uzrujana, stade hodati go re-dolje, sva uznemirena zbrkom osjeaja, sve dok mala Fay ne doe i ne odagna svoji

m milim prisustvom njene tmurne misli. Jane je sutradan sjedila u dvori tu. Zrak j e bio zagu ljiv, prijetila je oluja. Iznenada neki konjanik sti e pred nju, sjaha i prie joj s izgledom ovjeka koji je odluio da obavi ono zbog ega je do ao. Jane u njemu odmah prepozna jednog od svijih starih jahaa, mormona Blakea; njega joj je jedno m prilikom i Judkins spomenuo. Od svih njenih ranijih jahaa, taj je imao najvi e ra zloga da joj bude zahvalan i on pokaza da mu je to na umu kad je, s 106 kapom u ruci, krenuo prema njoj trudei se da svlada svoje uzbuenje. Gospoice Withersteen, m ama je mrtva! ree jednostavno. Oh, Blake! Jane jedva procijedi. Ona je, najzad, p restala da trpjeti i sad se odmara... A ja sam do ao da se ponovo zaposlim kod vas ako ete me primiti. Nisam vam spomenuo mamu zato da bih izazvao va u simpatiju. Do k je bila iva, morao sam se pridu iti onima to su vas napustili jer sam se bojao za nju. Sad eto, stvari drugaije stoje. Gospoice, nema smisla da vam govorim o onome t o se dogaa ovih dana u naselju. A to Blake? Znam mnoge stvari, ali, vi to shvaate, moje su usne kao zapeaene. Zato vam, bez okoli anja i ispriavanja, nudim svoje usluge . Mormon sam i vjerujem da sam dobar mormon, ali se dogaaju neke stvari koje... U zalud, gospoice Withersteen, ne mogu vam vi e rei ma koliko to elio. Hoete li me, dakl e, ponovo primiti u slu bu? Znate li Blake, to to mo e znaiti za vas? Znam i nije me riga. Gadi mi se da gledam kako... kako... Uostalom, pokazat u vam da postoji mor mon koji se ne boji da vam ostane vjeran. Oni vam mogu, Blake, zagoriti ivot. Daka ko da mogu, ali zar ga vama nisu zagorili? Jesu, Blake. Zbog toga mnogo patim. Go spoice, mo da je od mene lo e to sebi dozvoljavam slobodu da govorim s vama ovako kako inim, ali vam moram rei da vas vrlo dobro poznajem i znam da nikad neete popustiti . Ni ja ne bih popustio da sam na va em mjestu. Zato moram... moram vas upozoriti da ono najgore jo nije do lo, eto, i to je sve. Ni ta vam vi e ne mogu rei. I, ponavljam , dolazim da vam se stavim na raspolaganje, tako da svima otvoreno poka em kakav j e moj stav i kakve su moje namjere. Blake, to to mi ka ete predstavlja veliku utjeh u za mene. Kad biste znali koliko sam prepatila kad su me ostavili svi moji ljud i! I Blake spazi kako joj krupne suze padaju s oiju na ruke to ih je stiskala u kr ilu. Sve sam ih voljela. Trudila sam se da 107 im budem dobra... A niti jedan mi nije ostao vjeran. Mo da su, potajno, mnogi od njih osjeali kao vi ali se nisu usu dili da mi to poka u. A ipak, ma kako va a ponuda bila utje na, vidite, Blake, oklijev am da je prihvatim premda mi je va a pomo potrebna! Uzmite me, dakle. Nema sumnje, va e odva an otpor poslu iti za primjer enama na e vjere, a mu karcima e biti poukom. ravo, pravo je. Imam povjerenja u vas i nudim vam svoj ivot da vam to doka em. Va ivo t! uzvikne Jane problijedev i. Znai, vi se izla ete opasnosti da budete ubijeni?! Ne govorimo o tome. Dakle, vraam se, kao to bi uinio svaki od va ih starih jahaa samo kad bi smio... Gospoice Wit-hersteen, mo da je izli no da vam ka em kako me majka na svom smrtnom odru hrabrila da tako postupim. Ona je sve znala, shvaala je moje du evno s tanje i rekla mi da se vratim. Jo jednom vas pitam, hoete li me uzeti ili ne? Pa n eka je sa sreom, Blake! Da, ponovo vas uzimam. A sad mi dozvolite da vam dam ne to novca! Gospoice! Dala sam Judkinsu ne to zlata, pa u dati i vama. Ako ga odbijete, n eu vas uzeti. Tako je vidite, mo da ete raditi mjesecima, tjednima... ili nekoliko d ana, mo da ak samo dok ne izbije oluja. Past ete u nemilost, ostat ete bez iega. Zato hou da vas bar donekle za titim od bijede. Dat u vam novaca, mo ete ga sakriti dok... ne doe vrijeme kad e vam biti od koristi. Ako je tako, ako to elite, onda... Ali, n adam se da ete, zaista, shvatiti da nisam ni pomi ljao na takvu nagradu. Sad, na kr aju, gospoice, htio bih vidjeti toga Lassitera. Da li je ovdje? Jest. Ali za to... za to ga elite vidjeti? uzviknu Jane zabrinuto. Mogu ja s njim govoriti... rei mu on o to biste mu vi eljeli kazati... Ne, nemogue ja mu sam moram ne to rei. Gdje je? U om trenutku je s gospoom Larkin, koja je oboljela. Sad u ga dozvati. Ode do vrata i tiho zovnu Lassitera. Odmah zatim zau se zveckanje mamuza i na pragu se pojavi jahaev visoki lik. 108 Lassiteru, ovo je Blake, jedan moj stari jaha. Vratio se u slu bu kod mene i sad eli da govoriti s vama. Opaljeno Blakeovo lice problijedi. Da , moram vam ne to rei brzo zapoe on. Zovem se Blake i mormon sam. Prije nekog vremen a napustio sam slu bu kod gospoice Withersteen i sad sam do ao da je molim neka me po novo uzme. Ja vas ne poznajem, ali znam... znam tko ste, zato sam elio da sve ka em u va em prisustvu. Ne bih htio da gospoica pomisli da sam do ao ovamo kao pijun, da j e izdam... ili da navalim na vas iz potaje, s lea, podmuklo. Zaista Jane Wither-s teen je nesposobna da pomisli ne to takvo, a ipak je dobro da vam to ka em. Ne, nisa m do ao da to uinim. elim joj biti od koristi, elim joj pomoi, elim raditi s Judkinsom

i ... i sa vama. I to je sve! Da li mi vjerujete? Vjerujem odgovori Lassiter, a njegov hladan i strogi glas bio je u neskladu sa Blakeovim uspaljenim rijeima. Vj erujem vam i mislim da ste mogli sebi u tedjeti sav taj dah. Jer, vidite Blake, i dobro to utuvite u glavu: poznavao sam asne mormone i mo da... Jane ga prekide, nes trpljiva da privede razgovor kraju, bojei se da ne dobije ne eljeni pravac i jo vi e n e razgnjevi Lassitera. Blake, idite sada, pa se vratite da mi ka ete kako su moji konji. Gospoice...! Mislite na cijeli onaj veliki opor koji se nalazio tamo dolje, na pa njacima: Dakako, svi se moji konji nalaze tamo, osim istokrvnih, koje dr im u konju nici. Pa... pa zar niste znali...? Znali? Nisam... a to... to se dogodilo? Ne tali su, gospoice, nestali su ovih posljednjih dana? Rekao mi je to Dom, ali ja s am se sam elio uvjeriti. Da li ste to znali, Lassiteru? upita Jane. Jasno da sam znao. No kakvog je imalo smisla da vam to spominjem? Okrenuo je glavu ustranu, d ok je Blake izgledao kao da tra i ne to u sastavu kamenih ploa kojima je dvori te bilo poploano. 109 Djevojka poku a odoljeti oajanju to ju je obuzimalo, ali nije uspjela u tome. Oh, moji konji! Moji konji! to se s njima dogodilo? Prema onom to je rekao Dom, to bi moglo biti novo 01-dringovo djelo... Stvarno, osobno sam pratio trago ve konja sve do Deception Passa. Izgubljeno crveno stado e kad-tad nestati... Sve u to podnijeti, ali kad bi mi oteli Nighta i Black Stara, inilo bi mi se da mi otim lju vastito meso i vlastitu krv. Blake, Lassiteru, recite... prijeti li i njima ista opasnost? Kradljivac stoke, ili... ma tko drugi naumio da vam ukrade konje prije svih drugih e po eljeti ba njih ree Lassiter, a njegov zaobilazan odgovor imao je previ e jasno znaenje. Blake tmurno potvrdi klimanjem glave. Djevojka se zaklati , uz oajnaki jecaj. Hoete li da je preuzmem brigu o Nightu i Black Staru? upita Bla ke. I tako jedan ovjek vi e ili manje ne znai Jud-kinsu mnogo. Da, da Blake! Mnogo m i je stalo do mojih trkaa, a onda, postoji i drugi razlog zbog kojeg ih ne bih ht jela izgubiti... Brinite se za njih, pratite Jerda kad ih izvodi van i ne gubite ih iz vida. Ako mi hoete ugoditi, spasite moja dva konja. Kad se Blake udaljio, Lassiter pogleda Jane uz onaj svoj osmijeh, koji kao da je iz dana u dan postaja o sve rjei. ini mi se, Jane ree da pridajete preveliku va nost tim konjima. Ne ka nisu najljep i, ljep ih nikad nisam vidio, ali, znajte da bi Bells u trci pobijedio Nighta i bio ravan s Black Starom. elite li me rastresti, Lassiteru? Ne, ne, pre vi e sam utuena! Jest, Bells je brz, ali se ne mo e mjeriti s ona dva druga. Jedino i m Wrangle mo e biti ravan. Oh, Wrangle mo e i vi e, mo e ih potpuno podma iti i u dugako rci daleko bi ih ostavio za sobom. Ma ne! odgovori Jane nestrpljivim glasom. Za to uvijek govorite tako? Znam, ponekad me peckate, jer me elite odvratiti od mojih briga, ali, govorei uvijek isto o mojim konjima, imate i neki drugi cilj. 110 I j a to mislim... E pa, Jane, ini mi se da dosta jasno itam va e misli. Ne pomi ljate, va ljda, da mislim napustiti kuu, pobjei iz Cottonvroodsa, iz Utaha? Mo da. Ali, zapamt ite, ako se na to ikad odluite i krenete na Black Staru ili Nightu, ne bih elio da iza vas ostane Wrangle koji bi vas, ako bi ga dobar jaha pojahao, svakako stigao . Istina je, Venters gaje odveo, ali nikad se ne zna... Mo da sad vi e i nije u njeg ovim rukama. Dogaaju se tolike udne stvari, pa se neka mogla i Ventersu dogoditi. Tko zna da li ste u pravu. Koliko je ve pro lo otkako je siroti Bern krenuo! Zbog p ustih svakodnevnih neugodnosti gotovo sam ga zaboravila... Pa ipak, vidite, ne b ojim se mnogo za njega. Znam daje prepreden poput lisice. A to se tie itanja mojih misli, kako ka ete, e pa... priznajem vam da se ta u poetku nejasna ideja malo-poma lo pretvorila u moju stalnu namjeru. Na primjer... ako se usudim zamolit u vas da osedlate moja dva trkaa i pobjegnete sa mnom... da me sakrijete. Jane! Opaljeno Lassiterovo lice problijedi. Rijetko gaje Jane vidjela kako gubi mir, pa ak se ni tada njegova uzbuenost nije mogla usporediti sa sada njom, jer ne izgubi samo mir, nego iznenada divlje, po udno zagrli djevojku i privi je na grudi. Lassiteru! dr ui ovika ona dok joj mozgom sinu kako je, u stvari, sama bila kriva to je taj ovjek d opustio sebi toliku slobodu. Ali na taj povik on je odmah pusti, kao da se opeka o. Lassiteru, oprostite mi! Stalno zaboravljam va a... va a osjeanja. Govorei onako ka ko sam govorila, mislila sam na vas kao na odanog prijatelja. Ne znam, vi me sta lno podsjeate na bie koje ivi izvan civilizacije... Ali, ponavljam ono to sam rekla u pogledu mog bijega. Umorna sam, umorna! I neiskazana mi je gorina uhvatila srce . Jane on e, kad je malo sti ao ubrzano disanje, to mu je grevito nadimalo grudi. vee je zlo u tome to vi ne mo ete pobjei! to hoete time rei? Pa slobodna sam, najza u snu... Ali vidim da bih s vama morao jasno govoriti. 111 Recite mi sve. Neizv

jesnost me pla i vi e od iega. Svakog jutra budim se s nadom u srcu, nadom koja nee um rijeti. Onda dolazi dan sa svojim razoaranjima, sa svojim gorinama i sjenama, koje mi siu u samo srce. Uvee molim, ini mi se da se nebo razvedrava, a tada mirno mogu spavati. Ali, ako elite da se poka em odva nom enom, recite mi, recite mi sve. Ma kak va da je, stvarnost mi je najdra a. Nadziru vas, Jane. Na svaki va pokret, osim kad ste zatvoreni u kud, oni motre. Va a vlastita umica vrvi uhodama. Zavukli su se u travu poput Indijanaca. Kad ste nedavno izjahali, tko zna koliko vas je znati eljn ih oiju pratilo. Nou se ti ljudi uljaju pod va im prozorima, po va em dvori tu, mo da a o kui, znajui da Jane Withersteen nikad ni jedna vrata nije zakljuala. I znaju da s am ja opazio te njihove manevre. Htjeli bi me maknuti samo to sam ja za njih prev i e tvrdi orah. Sve ovo, Jane, znai da sad ne mo ete slobodno otii kamo elite. Kasnije, mo da, kad osiroma ite, kad vas ukrote. A budui da sve elite znati, ka em vam i da ete zgubiti stoku koja vam je jo preostala, i zemlju, i Amber Spring, pa i zlato to st e ga sakrili, jer ga na mo ete odnijeti ni danju ni nou. Ka em vam sve to jer je bolj e, kako i sami ka ete, da budete na sve spremni kad kucne taj trenutak. Zaboga, za boga...? Pa to da inim, Lassiteru? Ni ta, rekao bih. Samo znajte to se mo e dogoditi i kajte. Kad biste mi dozvolili da malo porazgovaram s Tullom i da odem u posjetu onom... onom... Psst! Ne, ne! zamoli ona. Uostalom, ni to vam ne bi mnogo korist ilo. Ali za to mi to rade? Nisam izdala svoju vjeru ni ta nisam uinila stoje u suprot nosti s mojom du no u. Godinama sam davala dragovoljno, otvorena srca. Kad mi je otac umro, ostavio mi je itavo svoje bogatstvo, a ako sam jo bogata, to je zato to nije bilo dovoljno siromaha da im sve podijelim. Za to, dakle? Zato to onaj tko sve to pokree i muti eli sauvati svoju neogranienu mo. Ali ja u dati sve, samo neka me pus na miru! Mo da je njima stalo do moje du e? Ali ne misle da gubim povjerenje u njih. .. utite, djevojice! uzviknu Lassiter, glasom u kojemu se dostojanstvo mije alo sa s a aljenjem. Vi ste jedna od najjaih i 112 najboljih ena, ali ste u mnogome ostali dj evojica. Rei u vam jo ne to, a onda dosta. Meu tisuama va ih suvjernica, jedina ste k e imala hrabrosti da se odupre svojoj crkvi. Kad nisu uspjeli da vas uvjere, pok u ali su prijetnjama, a sad hoe, sad vas moraju uni titi, shvaate li? A onaj koji to el i toliko je dalek od Krista, kao to je nebo daleko od zemlje. Treba vas smrviti, jer niste htjeli popustiti. Va e tijelo treba predati nekom mormonu da bi raalo nov e mormone. Zanimljivo bi bilo znati to e uiniti s va om du om? Zar vi, zbilja, mislite da je njima do va e du e? 12. OSAMLJENOST I OLUJA Bess je sad ve potpuno ozdravila. es to je s Ventersom pravila dugake etnje da istra i, govorila je, njihova usamljena ima nja, i prema mi ljenju njena prijatelja, ti izleti su joj prijali zdravlju. U sebi je Venters dodavao: i njenoj ljepoti. Prokrstari e tako itavu dolinu, uspe e se sve do Uzdrhtale stijene, koja pobudi u djevojci i strah i radoznalost, nao e i kosti star ih stanovnika tih bregova. Ona je sad esto bila vedra, djetinjski bezbri na i samo joj je s vremena na vrijeme oblak tuge zastirao oi, osobito dok bi promatrala Ven tersa kad je on nije gledao. Jednog dana bili su se dosta udaljili od prebivali to i s neke kamene terase gledali divan prizor suncem obasjanih dolinica, dok su p si, Ring i Whitie, skakutali oko njih. Bess se osmjehivala, vedra, bezbri na, sa s anjalakom sjenkom u velikim oima. Najednom Venters rukom pokaza velike oblake, koj i su se gomilali nad zapadnom stijenom, purpurno obojeni zrakama zalazeeg sunca. Odavno nisam vidio ne to takvo ree. Pogledajte! Mislim da se nalazimo pred uraganom . Oh, nadajmo se da nije! Pla im se uragana. Zbilja! A za to? 113 Da li ste ikad ima li prilike vidjeti bijes uragana u dolini-cama koje su odasvud zatvorene? Ne? E pa, znajte da je to, zaista, ne to stra no. Svakog ljeta smrtno sam se pla ila kad su nadolazili uragani. Odlazila sam se sakrivati na kakvo mrano mjesto. Uragani su p onekad stravini i u ravnici, ali se ni izdaleka ne mogu usporeivati s ovima ovdje, u kanjonima. Zatim, u ovoj maloj dolini grom vjerojatno jezivo jei. Ni ta se ne bo jte, savr eno smo sigurni, Bess. Znam to, ali vam ne vrijedi govoriti, jer se pla im gromova i munja i na kraju dobijem glavobolju. Recite, hoete li biti uza me, ako naie uragan? Svakako. Uostalom, ako hoete vratimo se u logor. Ona radosno pristad e i oni krenu e natrag. S vremena na vrijeme djevojka je upla eno pogledavala prema zapadu. Sunce je zalazilo i zrak je bio zagu ljiv. Ni najslabiji dah vjetra nije m icao listove drvea, dok su se purpurni oblaci podizali, zastirui nebo. Kad stigo e u logor, uragan ipak jo nije izbio, ali kad su pripremali veeru, zau se daleka tutnj ava koja se malo-pomalo ras-plinjavala. Bess kriknu. Evo grmljavine! uz viknu up la ena. Ma ne htjede je uvjeriti mladi. Jo ranije smo vidjeli velike oblake, koji s

zatim pro li, a uraganu ni traga ni glasa. Ali sad je grmjelo! Pa to!? Neka uragan samo doe, osvje it e zrak. Uostalom, ponavljam, ovjek se nema ega bojati. Po veeri os ado e zbog nekog posla u logoru, onda odo e sjesti na zaravan, i gledati pribli ava li se nevrijeme. Zavjesa oblaka sa zapada stalno se zgu njavala i bivala sve tmurnij om. Onda iznenada odjekne tutnjava po itavu nebeskom svodu, a zasljepljujua munja bijesnu dva-tri puta. Eto! povika Bess, pokrivajui u i rukama. to sam vam govorila? Hajde, budite razboriti, Bess! Ne, ne bojim se! udno da se toliko pla ite. Meni se, na primjer, uragani dopadaju. 114 Ka em vam da je u ovim kanjonima uragan jeziv. Pa i na samog Oldringa neugodno djeluju, a njegovi ljudi naprosto polude od stra ha. Zamislite da je jednom jedan oglu io od sna nih udaraca groma i vi e nije ozdravio . Vidim da jo koje to moram nauiti, Bess, i to uskoro, po svemu sudei. U svakom sluaj , ostanimo vani dok je to mogue. Vjetar je u meuvremenu estoko jaao. Munje su sada s lijedile jedna drugu, gotovo bez prestanka, ali su udarci gromova bili rijetki, premda su potmulo odjekivali dolinom. Slu ajte, slu ajte! povika u jednom trenutku B ess, pri-bli iv i usta Ventersovu uhu, jer zbog bijesa vjetra nisu uspijevali jasno razabrati znaenje rijei. To je Oldringovo mrtvako zvono! Sto ka ete? upita on, pom iv i da nije dobro uo. Oldringovo mrtvako zvono. Kad vjetar estoko pu e u upljinama s ena, proizvodi zvuk koga ljudi, tamo dolje, tako zovu i koji je za njih, kako vj eruju, predznak smrti. Vjerujem da i 01-dring misli isto. Slu ajte, ne nalii nikakv om drugom zvuku... Venters napregnu sluh i stvarno zau kako se pobje njeli vjetar d uboko zabija u upljine stijena, proizvodei niz jecaja, koji su prelazili iz najvi eg u najni i ton, obilje eni potmulim udarcima, koji kao da su udarali u neko ogromno zvono. Slegnu ramenima. To je vjetar! pomisli, ali je ipak i dalje oslu kivao, uz ne ku laku jezu, dok se Bess dr ui stiskala uz njega. Malo zatim uragan se raspomami di vljim bijesom. Gustu tamu iznenada pocijepaju zasljepljujue munje, za njima su sl ijedili udovi ni udarci groma koji dobijaju na snazi odbiv i se od stijene. Vjetar je divlje urlao, drvee se svijalo do same zemlje, kamenje se kotrljalo niz padinu b re uljka buno poput lavine. Venters u tami potra i Bessinu ruku i osjeti daje hladna i da drhti te povede djevojku u peinu koja im je slu ila za stanovanje. Ba dok su ul azili, stravina svjetlost propara nebeski svod i pri njoj Venters spazi kao krpa bijelo djevojino lice s velikim iskolaenim oima od straha. I sami psi poskaka e u skl oni te. Odmah zatim odjekne prasak groma. inilo se da je u asna tutnjava iz samih tem elja potresla peinu. Obamrla, Bess se stegne uz svoga prijatelja, uze mu ruke, st avi ih sebi na u i, prikloni glavu na njegovo rame i sklopi oi. 115 ! Ostado e tako za sve vrijeme uragana. Pro ao je jedan sat, dug kao vjenost. ak se i Ventersu odulj io, njemu koji je prvi put u ivotu nasmrt prepla enu enu dr ao u svom zagrljaju i koji je, osim te, pro ivljavao jo jednu oluju: oluju kojom je ljubav haraila u njegovu s rcu. Kad je najzad oluja poela jenjavati, Venters se povue u svoju peinu. Zadrijema o je kasno u noi kad se primirila oluja to mu je u srcu izbila. Probudi se u zoru i izae na zaravan. Sva je dolina bila sjajna i blistavo zelena, a stjenovite liti ce, oprane ki om, svijetlile su se na suncu. Tu i tamo su nastali mali slapovi i p otoii koji su muklo i neprekidno uborili. Poeo je pripremati doruak, kadli se pojavi Bess. Dobar dan ree ona. Divnog li dana! Da. Nakon nevremena popuhuje zapadnjak. Nevrijeme... Recite mi, zar vam se nisam sino uinila kao kakva djevojica? upita ona gledajui ga pa ljivo. Nije to nikakvo zlo. Kakve li sramote! Ali, vidite, to je bi lo jae od mene. Za to se stidite? Ja sam, meutim, bio zadovoljan to ste se toliko upl a ili. Oh! A za to? Rei u vam drugi put ozbiljno odgovori mladi i na njegovu se li javi tako udan izraz da ga djevojka zadivljeno pogleda. to vam je? Nikad vas nisam takvog vidjela. Ni ta, Bess. Oh, da! ita vam se na licu da vam je ne to. Zar mi ne e ite rei o emu se radi? E pa, injenica je da sam snivao. Vidite, krivica je na toj d olinici i nevremenu to izazivaju snove... Ali, pustimo to sada. tovi e, Bess, mislim da ovako ne mo emo dugo ivjeti. Treba da odem u Cottonwoods, moram po namirnice ko je su nam potrebne! U Cottonwoods! zami ljeno ponovi ona. Onda, nakon jednog trenu tka upita ga pa ljivo ga gledajui: Vjerujete li da mo ete otii i da vam se ni ta nee d diti? Pa jasno. Nou kroz Deception Pass, a... 116 I A da li u se vratiti? Dajte mi etiri dana vremena. Ako se za etiri dana ne vratim, znai da sam mrtav. Ka em to zato , jer se jedino u tom sluaju ne bih vratio. Bern! Da, vratit u se, Bess. Postoji s tanovita opasnost, nema smisla to skrivati, ali u se znati uvati. Znam, sigurna sa m u to! Pa ipak... Ne, ne, to me ne pla i. Ne? A to drugo? Za to ete se vratiti? up ona, izbjegavajui dati toan odgovor. Pa ne mogu vas samu ostaviti ovdje! Mo ete, ka

d se ve jednom naete u naselju, promijeniti mi ljenje... Meu starim prijateljima... N eu promijeniti mi ljenje, a to se tie starih prijatelja... I mladi se prekide uz krata k izra ajan osmijeh. Ali, mo da... mo da se tamo dolje nalazi... neka ena! i val krvi oj oboji opaljeno li e i vrat. U oima joj izbi stid, pa ipak ih nije oborila, ve je g ledala pravo u njega, da vidi nisu li njene brige osnovane. Zatim pokri lice ruk ama. Bess! uzvikne Venters glasom koji gotovo promuklo odjekne od napora to ga je inio da bi svladao uzbuenje. Kao da je prisiljena protiv svoje volje, djevojka ot kri lice i pogleda prijatelja alosnim oima, a usne su joj drhtale kao da bi htjela ne to rei. Ne postoji nikakva ena, Bess nastavi Venters i ni ta me na svijetu ne m prijeiti da se vratim, osim stvari jaih od nas. Na licu joj se pojavi ne to poput bl ijeska radosti, onda iznenada malaksa, s izrazom koga on nikad prije nije vidio na njoj. to vam je, Bess! uzvikne mladi, uzimajui je za ruku. Ja... ja sam ni ta.. jevojka sam bez imena... promrmlja ona i Venters shvati. Hoete li da se ne vratim ? naglo upita obamro i hladan. Ka em to zato... zato to mo da elite da se vratite tam , u skrovi te iza vodopada... 117 Djevojka ustane, dr ui od gnjeva. inilo se da njene u spaljene oi i drhave ruke odbacuju tu nepravednu uvredu. Ali se na Ventersu ve vid jelo kajanje zbog njegove nerazumne plahovitosti. Oprostite mi, oprostite, Bess, molim vas... Istina je, nisam to trebao rei. Eto, osjetio sam se izazvan. Namjer avam raditi, napravit u vam kuu ovdje, bit u va ... va brat, dokle god me budete treba li. A vi morate zaboraviti to ste... hou rei, ono to ste bili da budete sretni. Kad se sjetite svoje pro losti, obuzima vas gorina, a to me mui i uzrujava. Da, Bern. Bi t u sretna... Vidite, vi ste tako dobri da se ak stidim. Kad promislim, ne vjeruje m na kraju tolikoj dobroti i po-benavim pitajui se... za to? Da, za to? Ja sam, dopus tite da ka em, samo izgubljena djevojka, bezimena ena, Oldringova djevojka, kako su m e zvali njegovi ljudi. Sad, kad me vi hoete spasiti, i usreiti, to, eto, nadma uje m oje shvaanje. Zato se ne treba uditi to me oaj spopada pri pomisli da vas vi e neu vid eti. Ali, vi e neu oajavati, vi e neu govoriti o stvarima koje vam se ne dopadaju, daje m vam rije. Oh, kad bih vam dobrotu barem djelomino mogla uzvratiti...! Vjerovati vama? A kako bih mogla dugaije? Slu ajte me, dakle. Spasiv i vas, spasio sam samoga s ebe. ivei ovdje, nauio sam misliti, dok sam sve dosad samo sanjario. Ne vjerujem ni rijei od svega to za sebe tvrdite. To je stvar koju ne mogu objasniti rijeima, pre vi e je duboka, ali osjeam da je tako. Ma kakve patnje vam bile dosuene, tko zna to s te sve do ivjeli i pro ivjeli u ivotu, ali ipak ste ostali estiti i besprijekorni. Vid ite, ja tamo dolje u Illinoisu imam majku i sestru. Kad bih mogao, ve sutra bih v as odveo k njima. Bern! Kad bi se to obistinilo! Onda bih i te kako mogla podii g lavu! Pa podignite, jer vam se kunem da je istina. Ona stvarno uini pokret i podi e glavu onom pomalo divljom ljupko u kojom je potkrepljivala svaki svoj in, onim izra zom nevinosti koji je toliko uznemiravao Ventersa, ali je ovaj put u njenoj kret nji bilo jo neeg, jer se inilo da se na mladieve odlune rijei njezin duh uzdi e iz pr lije u koju je bio pao. 118 I ja sam nauila razmi ljati odgovori ona s osmijehom na dr cuim usnama i di ui s mukom. Mlada sam, volim ivot... ena sam. Bess, na ovo va pola em pravo prvenstva jer sam do njega do ao prije vas smijui se ree Venters. Ali ma jo ne to to bih vam trebao rei... Kad ete krenuti za Cottonwoods? im proe period ana, koji e, mo da, potrajati nekoliko dana, ili barem da se pone to smiri. Prije no t o krenete, rei u vam ne to to smatram da vam moram rei, premda ni sama ne znam kako u am to priopiti. A ipak je potrebno... Jer, usprkos va em uvjeravanju, postoji moguno st da se vi e ne vratite. Proe vi e dana za vrijeme kojih je vjetar bijesno puhao, zv onei Oldringovim mrtvakim zvonom, a poslije podne su se gomilali oblaci, crni i prij etei, i izbijali stravini uragani, to su pla ili djevojku. Ali, dolina kao da se prol jep ala nakon tih uragana, a ki a joj vraala mladost. Venters je jo ekao, neodluan, a u meuvremenu je odlazio u duge etnje s Bess, a vraao se u logor uvijek na vrijeme, da ih uragan ne iznenadi. Najzad je izgledalo da se vrijeme proljep tova. Oblaci vi e nisu bili tako prijetei, vjetar je gubio estinu, uragani su bili rjei i krai. Tada m ladi jednog jutra najavi: Vrijeme je da idem, Bess. Kad ete krenuti? Odmah, hou re veeras. Drago mi je to je do ao taj trenutak. Idite! to prije krenete, prije ete se ratiti. Ne to prije zalaska sunca ona ga otprati gore, strmenitom stazom, kroz usk i prolaz, sve do Uzdrhtale stijene. Htjela je proi usjek i sa druge strane se nag nu gledajui niz strminu. Kakve li strahote! uzviknu. I vi ste me donijeli ovim pr olazom? Pa to ste mislili? Pla i me i sama pomisao, a ipak nikad se nisam bojala pe njanja. Na primjer, pro la sam bez straha kud god konj mo e proi. Ovdje je, meutim, dr

ugaije. Tu nema staze. Treba se penjati, 119 stavljajui noge u ove usjeke, lebdjet i nad provalijom... Ne znam, ini mi se kao da bi me ponor zvao, privlaio k sebi... Kad se vratite, gurnut u Uzdrhtalu stijenu, gurnut u je tako da e se sko-trljati d olje i zauvijek zatvoriti prolaz. Posljednje rijei ree gotovo aljivim tonom, u koje m se Ven-tersu uini da zapa a dublje znaenje. Da, Bess, kad se vratim sa zalihama i sa sjemenom, koje namjeravam donijeti, skotrljajte stijenu i bit emo zatvoreni ov dje... zauvijek. alila sam se odgovori djevojka ali joj je glas lagano podrhtavao . Treba da budete uvijek slobodni i poete tamo gdje vam se dopada. Sad krenite... Ovaj kraj me alosti, ini mi se kao da me ne to priti e. Idem, Bess. Ali, rekoste onom d da ete mi prije odlaska ne to rei. Jest... a hoete li se, zaista, vratiti? Ako bud m iv, vratit u se. Ali, mogli biste se i ne vratiti... Naravno, i to je mogue, ali nije mene ba tako lako ubiti. Naoru an sam, pa ako me napadnu, znat u se braniti. Ne brinite. Imam povjerenja u vas i neu biti zabrinuta dok ne prou etiri dana o kojim a ste mi govorili. Pa i dalje u vas ekati. Ali, po to se ipak mo e desiti da se vratit e, trebam... moram vam rei... Izgledalo je kao da joj malo-pomalo nestaje glasa. Blijeda, uspravna, u polusjeni usjeka nalikovala je nekakvom biu. Venters ju je ek ao, nijem, kao da nasluuje izjavu. Morate znati nastavi ona najzad, skoro mrmljaj ui to mislim... o va oj dobroti prema meni. Stalno sam utjela i vjerojatno ste me sma trali nezahvalnicom, ali osjeaj to ste ga u meni pobudili pustio je duboko korijen je u mome srcu. A ipak, ak i sada, ako... ako sam drugaija od one koja sam, ne bih vam mogla rei... Pa ja sam samo jadna i izgubljena djevojka, bez imena, koja se dru ila s banditom... Bess! Da, moram vam to rei: vi ste me spasili i ja sam va a, i bit u ono to za elite... Svom du om svojom, Bern, svim srcem vas... volim! 120 13. SJE NE Tog oblanog, prijeteeg poslijepodneva, sjene su se zgu njavale nad Withersteen Ho useom. Jane ih je usporeivala sa sjenama koje su zamraivale njen vlastiti ivot. Nek oliko dana ranije umrla je gospoa Larkin i ostavila malu Fay samu na svijetu, bez rodbine, bez za titnika, osim Jane; djevojina ljubav prema djevojici se udvostrui. I u Lassiterovoj du i smrt sirote ene kao da je izazvala dubok dojam i prouzrokovala u njemu nevidljivu promjenu, koja Jane ipak nije izbjegla. Sve do toga dogaaja es to je savjetovao Jane da djevojicu povjeri kakvoj obitelji gentila, s obzirom na okolnosti u kojima su se nalazili, ali je Jane stalno odbijala, ne elei uope raspra vljati o toj mogunosti. Sad on vi e nije navaljivao s tim savjetom i kad je govorio o djevojici, uvijek je bio mirniji i alosniji. Jane je toga dana upravo i ekivala La ssitera. Nalazila se na verandi, kad je daleki pucanj pu ke prene iz misli. Uini jo j se da dopire iz umice, uz obor. esto je u posljednje vrijeme ula pucanj iz vatren og oru ja tu i tamo u umici, a poslije bi doznala da se radilo o hicima kukaviki isp aljenim Lassiteru iza lea, ali sreom iz velike daljine, jer su se uhode bojale str a nog strijelca. Sad se, meutim, radilo o pu karanju. Meu svima koje je poznavala, sam o su Venters i Judkins ponekad hodali naoru ani pu kom... Buka privue njenu pa nju, a o nda zau prisni zvuk koraka, popraen zveckanjem mamuza i Lassiter stupi u dvori te. N etko tamo dolje ima dalekometnu pu ku ree on, skinuv i sombrero i Jane spazi da mu je glava povezana okrvavljenim rupcem. ula sam pucanj i zaista sam se pobojala da t o pucaju na vas. Poka ite mi ranu, da li je opasna? Nije. Pa, mo da su pucali iz pre velike daljine. Sad, ako dozvolite, sjest u u ovaj kut, gdje me nitko ne mo e zapaz iti iz umice. 121 Skide rubac kojim mu je bila povezana glava i pokaza krvav bilj eg na lijevoj sljepoonici. Rana je sreom, samo povr inska ree Jane. Ali jako krvar Dr ite za trenutak rubac na njoj dok se ne vratim. Otra u kuu i gotovo odmah se vrat i, nosei platnene zavoje i svilac. Dok je ispirala ranu i previjala je, Lassiter je govorio: Ovaj valjani momak to je pucao u mene imao je lijepe mogunosti da me p ogodi, ali mora da se bojao dok je pucao. Kad se okrenuh, spazih ga gdje bje i meu drveem. To sam i oekivao, da e i pu ke ui u igru. Sad moram malo vi e pripaziti. Oni se izgleda, pomalo pla e kad pucaju na mene, pa im ne ide za rukom da me pogode kako treba. Ali, mo da se meu njima ipak nae netko tko e bolje gaati pa makar to bilo i sl uajno. Zar ne bi bilo zgodnije da odete i napustite Conttonwoods, kako sam vas mo lila da uinite, jo prije nego je sve ovo poelo? A, eto, ja namjeravam ostati. Ali, va a e krv pasti na mene, Lassiteru! Vidite li, lijepa gospo, kakve su upravo sada va e ruke? Nisu li lijepe, bijele, sigurne? Pa ipak su krvave od Lassiterove krvi! udnovato, tako umrljati svoje lijepe ruke. Ako bolje pogledate tu krv, vidjet ete je u jasnijoj boji, boji krvi koja potjee iz srca. Oh...! Prijatelju moj! Ne, Ja ne, nisam ovjek koji napu to igru, kad je na vrhuncu, kao to ni vi niste ena koja bi

mogla to uiniti. Zlo je to upoznam pokrete protivnika tek onda kad ih ve uine. Da ni je toga, ne bih bio izlo en opasnosti da budem ubijen? Zar ne osjeate potrebu da po tra ite ovjeka koji je pucao, da ga sustignete... da ga ubijete? Da vam pravo ka em, ne umirem od elje da to uinim. Zbilja! Divno! Znala sam da e biti tako, molila sam, vjerovala sam... Lassiteru, zamalo ne dadoh cijelu sebe da ubla im va u mr nju protiv mormona. Zahvaljujui vama, prijatelju, uspjela sam... A ipak, sebinjak kakva sam, zar je moj ivot dostojan va ega? Mislim na va u u asnu mr nju prema onom koji... Mislim na neumoljivu nakanu koja je rukovodila va im ivotom i pitam se mo e li biti da... 12 2 Slu ajte! prekide je on apatom. ujem kako se primie neki konj. Uskoro zatim i Ja razabra zvuk ritmikih kopita, koji je za nju imao ne to prisno, pa iako sad vi e nije bila toliko podlo na uzbuenjima, uini joj se da joj srce sna nije tue. Odjednom shvati . Wrangle! To je Wrangle. Poznala bih mu korak medu tisuama. Zbilja je to bio Wra ngle, koji izbi iz drvoreda i s tutnjavom po uri u dvori te, udarajui monim kopitama p o kamenju, zapra- en, divljeg izgleda, znojan. Naglo se zaustavi, oduprijev i se pre dnjim nogama, dok je jaha gipko skoio na zemlju, bacajui mu uzde na vrat. U tom bra datom, odrpanom momku duge i razbaru ene kose, poredanih izama, Jane s mukom prepoz nade Ven-tersa. Polako, polako sada, Wrangle! Tako! Ta zar nisi kod kue? Sad e imat i hrane i pia koliko hoe ! Kao da je zvuk toga glasa stresao Jane. Bio je zaista Ven ters. Bern, vi! Jane, Jane! Zadovoljstvo vas je opet vidjeti. Zdravo, Lassi-teru . Zbilja sam to ja, Venters. Njegova elina ruka stegnu Janeinu; a u tom dodiru ona osjeti razliku izmeu starog Ventersa i ovoga koji se sada pojavio pred njom. Oti a o je kao mladi a sad se vraao, tako rei, kao odrastao ovjek. Izgledao je vi i, irih gr di, sna niji i gledao ju je otvorenijim i vr im pogledom, istim kao to je u Lassitera b io. Ta ja sam tko bi drugi bio! uzviknu on smijui se. Gledajte me koliko god hoete , uvijek u biti takav. I nemate za to da mi se rugate vas dvoje, jer Lassiter ima k rvav zavoj oko glave, a vas tako blijedu jo nikad nisam vidio. Da, netko je iz pu k e pucao na mene, dok sam se peo uz obronak. to se to dogaa, do vraga? Da nije bilo Wranglea, koji juri poput demona... Kakav li je to konj, Jane! I jo kad pomislim da sam ga ostavio slobodnog da se sam vrati kui... A meutim je ostao tamo u kanjo nu, kao kakav divlji konj. Vidio me, onju io i dokasao mi u susret. To je, znate, velika srea, inae ne bih iv stigao ovamo. Ali vi, mo da, imate vi e toga za prianje. 12 Jane ga ukratko upozna sa situacijom i sa onim to se desilo za vrijeme njegova d ugog izbivanja. Na njegovu preplanulom licu proita gnjev, koji je izazvao bljedil o. Zaista! Sve to! A to vi, Lassiteru...? to je vas zadr alo? Jane je imala dovoljno neugodnosti i bez ono nekoliko metaka to sam ih mislio ispaliti dolje u naselju odgovori Lassiter, miran i vedar, to Jane nikad ne bi povjerovala. Venters kao da je radoznalo i uporno istra ivao njihova lica, dok je Jane osjeala kako crveni. On da samo ree: Hm, imate pravo... Stvar me je malo zaudila, to je sve. Svaki put kad je mislila na mogunost Ventersova povratka, djevojka je bila odluna da mu ka e sve t o je uinila da u Lassiteru izazove tu udesnu promjenu. Nije namjeravala sebe tedjet i. No u tom trenutku Venters je nastavljao priati, ali sa stanovitim oklijevanjem , kao daje odjednom izgubio onu laku sigurnost, koju je ispoljio na poetku. Prona a o sam Oldringovo skrovi te i va e crveno stado, Jane. Onda sam doznao... Sve u svemu, siguran sam daje postojao dogovor izmeu Tulla i Oldringa. Prekide se, kao opsjedn ut jednom misli. Bol, stid i sa aljenje su mu se itali na licu, smjenjujui se kao da se svako od tih osjeanja htjelo probiti naprijed. Najzad je izgledalo da se odlui o i nastavi: Jane, previ e sam vas ko too. Zbog mene ste skoro uni teni, a zlo je to ni sam vrijedio toliko. Nikad nisam bio dostojan tolikog prijateljstva. U svakom sl uaju, mo da jo nije prekasno, okanite se mene, molim vas. Pazite, ja nisam odustao o d mog nauma i uvijek sam isti: ne elim odustati. Dapae, kad sam ve tu, vidjet u Tull a i rei mu u lice da se vi vi e ne zanimate za mene. Sad je ve previ e kasno, Bern mi no odgovori Jane. Prisilit u ga da mi vjeruje! uzviknu Venters. I tako, vi tra ite da prekinemo na e prijateljstvo? Da, a ako ne htjednete, sam u to uiniti. Zauvijek, Bern? Da, zauvijek. Jane uzdahnu, kao da se novi oblak spustio da zamrai njeno ve i tako mrano nebo. Mladi se vratio kao odrastao ovjek, oholiji, 124 jai, vr i u namje a. Jednom mu je ve uslu no pru ila ruku. Sad ju je pru ala opet, ali uzdrhtalu, primajui ono to joj izgleda sudbina dodjeljuje. Venters se nagnu nad tu ruku, poljubi je, stegnu u svojim, i izgledalo je kao da gu i jecaj. Kad podi e glavu, oi su mu bile z amuene suzama. Ima ena koje ... koje imaju gorku sudbinu ree promuklim glasom. Onda se strese i produ i odlunije::: Moram Tullu rei jednu sitnicu kad ga vidim. Bern, z

ar ne da se neete tui s njim? Ne, do toga ne smije doi! Obeajte mi da... Obeavam sam to prasnu mladi estinom koja je upla i da ako ka ete jo samo jednu rije u prilog t emona, ubit u ga kao pobje njelog kojota. Jane uznemireno izvi ruke. Zar je mogue da je taj tako ponosni ovjek blistavih oiju bio mladi koga je ona oblikovala kao u vo sku, po svojoj volji? Da li je Venters, mo da, postao Lassiter, a Lassiter Ventres ? Ne... neu rei drugo promuca. Jane nastavi mladi. Lassiter vam je jednom reka ste bili slijepi. Mora biti da je tako. Ali vas ne elim uznemi-ravati. Tra im od va s da u meni ne budite demona, govorei mi u prilog Tullu. Kad ga vidim, trudit u se da budem miran, i to je sve. Sad bih vas jo ne to htio zamoliti, Jane, to je poslj ednje. Dolje u Deception Passu na ao sam dolinicu, divan kraj, namjeravam se u njo j nastaniti. Tako je skrivena da vjerujem da je nitko nikad nee nai. Ima dobru vod u, lovi te, u izobilju trave. Htio bih je zasijati itom, i uzgajati stoku i trebao bih sobom ponijeti sjeme i zalihe. Hoete li mi ih dati? Svakako, Bern. to ih vi e uz mete, bit u zadovoljnija. Mo da e mi tako ... moji neprijatelji manje zamjerati. Ali , Venters, mislim, da ete imati neprilika ako poete s teretom umije a se Lassiter ko ji je dotle prisustvovao tom prizoru utei. Krenut u nou. Mo da bi to bila gre ka je vas nou lak e napali. Bolje poi u zoru. To je najpogodnije vrijeme da se ode odavde. Nije mene lako ucmekati, Lassiteru! uzviknu Venters, mraan u licu. 125 Vjerujem. Bern ree Jane. Prije svega poite u nastambe mojih ljudi i uzmite potpunu opremu. Ta vi ste u takvom stanju... Onda se uslu ite kako bolje mo ete: uzmite mule, ito, sj eme, suho voe, meso, kavu, eer... Sve ono to mo ete ponijeti. Na kraju u vam dati jeda paket, ali mi morate obeati da ete ga otvoriti tek onda kad se vratite tamo dolje u svoju dolinicu. to bi mi bilo drago da je vidim! Sudei po vama i Wrangleu, mora to biti veoma usamljeno, ak divlje mjesto. Ona ona prie konju koji, videi je, kao da zadrhta, i pomilova ga. Wrangle! Dragi, stari Wrangle! Oh, podivljao je, da, ali me prepoznao. Ka ite mi, Bern, juri li kao nekad? Jurli li? Da se sad utrkuje s Black Starom ostavio bi ga daleko za sobom. E, to je nemogue! pobuni se Jane ne bi to mogao ni daje potpuno svje . ini mi se da se jo ne mo e rei koji je od njih bol i ree Lassiter ali kad bi se morala upriliiti takva trka, Jane, vi e bih volio da va s vidim na Wrangleu. I ja dodade Venters. Ali, mo da Lassiter pretjeruje. Siguran sam da nikad neete biti prisiljeni na bijeg ma u ne znam kako lo polo aj dospjeli. T ko zna! uzviknu ona uz lak osmijeh. Ne, ka em vam, Jane. Nemogue je da doe dotle. im se naem s Tullom, stvari e se promijeniti u va u korist. Sad idem u naselje. Ne brin ite, savjetujem vam. Jane se povue u svoju sobu i neko se vrijeme predade svojim bolnim razmi ljanjima, podvojena pesimistikim Lassiterovim predskazivanjem i Venter sovim povjerenjem, ali je nadasve mislila na mladievo izgubljeno prijateljstvo i pitala se da li bi ikakav drugi gubitak uinio njen ivot alosnijim. Trgnuo ju je Las siterov korak u dvori tu. Izae i pozva ga da doe u dvoranu, iroku i polutamnu, jer je dr ala zatvorene prozore. Vjerujem da ete ovdje biti najsigurniji ree. Dvori te je evi e izlo eno. 126 Tono, a onda ovdje je svje ije odgovori Lassiter. Dan je zagu lj ako, bio sam s Ventersom u naselju. Ve! A gdje je Venters sada? zaueno upita Jane. U oboru je, gdje mu Blake poma e da natovari mule. Dobar je mladi taj Blake! Da li je Bern vidio Tulla? Dakako! uzviknu Lassiter i nasmija se. Pa priajte mi! Oh, do vodite me u oajanje tim svojim mirom! Zaboga, recite mi to se dogodilo! Ovo je prv i put nakon toliko vremena to sam oti ao u naselje blago odvrati Lassiter. asna rije bilo je smije no gledati nas, Ventersa i mene, kako hodamo ulicom. Ja se ne brine m previ e o onom to se zbiva oko mene, a to se Ventersa tie, sami ste vidjeli da zbil ja izgleda divlje. Uglavnom, netko je potrao bez daha do trga tako da na njemu ne zatekosmo nikoga osim nekoliko hulja, koji su ostali pred prodavaonicama nemajui vremena da pobjegnu. Venters ue pravo u gostionicu, a ja sam ga, naravno, slijed io. Ne bih vam znao rei to mi je vi e godilo, da li rasturanje ljudi ili Ventersova hrabrost. Uvjeravam vas, Jane, da sam bio zadovoljan to sam ga otpratio. Le e mi te stvari, vidite. Ali u gostionici Tulla nije bilo. Onda krenusmo po prodavaonica ma da ga tra imo. Opet ni ta. Najzad, neki gentili reko e Ventersu da bi ga mogao nai u onoj dugakoj graevini koja se nalazi kraj Parsonove prodavaonice, nekoj vrsti dvo rane za sastanke. Stvarno, kad zavirismo tamo, spazismo da je bila puna svijeta. Venters zaurla: Neka nitko ne pote e pi tolj! Nismo do li pucati! Onda krenu naprijed ja sam se nalazio uz njega. Nastade larma, tabanje nogama, aputanje i onda ona t e ka ti ina koja ti se ini kao da je mo e no em rezati. Tuli se nalazio tamo, a s njim on j debeljko koji je jednom prilikom poku ao pucati u mene, pa ostale va ne linosti, a

i onaj krivonog, koji je bio s Tullom kad se prvi put zatekoh ovdje. to bih volio da ste vidjeli njihova lica, naroito Tulla i debeljka. Hm, to vam nikako ne mogu opisati. Venters i ja stadosmo usred dvorane sa svim tim ljudima sabijenim na j ednom njenom kraju prema nama, a da ni jedan ne trepnu. Ipak, prirodno, zapazih da je veina njih nosila pi tolje. Bila je to prva stvar na koju obratih pa nju. Onda Venters progovori visokim i odsjenim glasom i ree Tullu da mu mora kazati 127 neke stvari. Dodade da je prekinuto prijateljevanje izmeu vas i njega, da vas je on z auvijek napustio. Ree da ste to obadvoje uinili zato da bi se udobrovoljili oni, m ormoni, ali da vi nikad neete izmijeniti svoju odlunost u drugim stvarima. Onda je govorio vama u prilog. Ne bih vam znao ponoviti sve to je rekao, ali je dovoljno da znate da nikad ni jedna ena nije imala takvog zagovornika. Imali ste dostojno g suborca, Jane, i ne sumnjajte da u ovo doba ima ikoga meu tim tvrdoglavim ljudi ma, koji vas ne poznaje. A Venters je rekao istinu, svima im je rekao pravu prav catu istinu. Ree Tullu gdje se nalazi crveno stado, predbacio mu savez koji je sklo pio s Oldringom posredovanjem Jerry Carda. Izgledalo je da Tuli guta slinu, a on aj drugi, krivonogi, bio je blijed i tih kao mi . Potom Venters nazove Tulla svim i svaim, ispsova ga, ismija. Ree da su i ostali paklenski psi poput njega htjeli uv rstiti svoju neasnu vladavinu, cijepajui nevina i pravovjerna srca ena kao to je Jan e Withersteen. Nazva Tulla licemjerom, potkupljivaem, jednom od najveih kukavica n a svijetu, jastrebom koji se baca na slabu enu pokrivajui se plastom vjere. Onda z avr i, skoro izgubiv i glas u govornikom bijesu, ali je jo uspio dodati nekoliko rijei. Tuli ree, Jane me je molila da danas ne pucam u vas. Molila bi za vas i sa lomae na koju biste je vi rado smjestili... Ali, dobro me slu ajte: kunem vam se, ako se vi i ja jo jednom sretnemo licem u lice, ubit u vas poput psa, to i jeste u stvari. Na kon toga mirno odosmo i nitko nas nije pratio. Jane je plakala toplim suzama. Os jeala je daje Ventersov in predstavljao za mormone ozbiljniju stvar nego metak iz pi tolja. Stvarno, ljudi poput Tulla bili su ranjavani, ubijani, ali nikad tako u as no javno optu eni. Ali, iznad ma kojeg drugog osjeanja ne to joj je ispunjavalo du u ne opisivom rado u zbog Ventersovog ka-valirskog postupka. Dobro, dobro, Jane nastavi Lassiter rastu en, videi je gdje plae. Ne uzimajte to tako k srcu. Morao sam vam sve rei, ini mi se. udno, plaete slu ajui ove stvari, a prije sam vas viao vedru u te im ucima. Pa, ne razumijem se u ene i, mo da, u onom to se desilo vi nalazite neki razl og za pla. Samo vam jo jednom ka em da mi se jako dopao Ventersov postupak i da bih ga ja rado ponovio. Ali ja nisam, vidite, sposoban ni za to 128 drugo nego da puc am iz pi tolja, a to izgleda da vas ne odu evljava. Dosta, sad treba da idem. Kamo? Venters je odveo Wranglea u konju nicu. Izgubio je potkovu i treba mu je staviti. Ka ite Bernu neka ne propusti da doe uzeti paket o kojem sam mu govorila, i... da m i ka e zbogom. Bilo je pred zalazak sunca i ona je sjedila na trijemu s malom Fay, kad se pojavi Venters. Gotovo ga nije prepoznala, jer je mladi bio odjenuo novo odijelo, obrijao bradu i poe ljao se. Pa ipak, nije to bio naj stari Venters na ije se prisustvo ve bila navikla. Kad joj je pri ao, Jane je, kao da slijedi pokrete i rijei neke druge osobe, vidjela sebe kako pokazuje na paket koji je pokraj nje le a o, ula sebe kako govori o stvarima iji smisao nije razumijevala. Mladi joj ree zbogo m, zagrli je, poljubi, onda se okrenu da poe i visoka pojava uskoro nestade meu dr veem. Pade tama na Withersteen House, doe beskrajna no, pojavi e se prvi osviti zore, a Jane je jo uvijek bila budna u svojoj sobi, oi su je pekle. Gotovo je eljela da novi dan ne osvane. Sto e joj on donijeti? Iznenada je strese daleki, prigu eni puc anj pi tolja. Oekivala je taj pucanj, pa ipak uzdrhta itavim biem. Jane! Jane! blago zovnu Lassiter malo zatim pod prozorom. Ona ne to odgovori. Sve je u redu. Venters je krenuo. Pomislio sam da ste uli onaj pucanj i da ste se zabrinuli. Tko je puc ao? Neki luak je poku ao zaustaviti Ventersa, vjerujem da je bio sam. Nisam ni vidi o ni uo druge. Venters mo e bez brige dalje. Osedlao sam Bellsa i slijedit u njegove tragove, ali vam obeavam da me on nee vidjeti, osim u sluaju da ga napadnu i da mu ustreba pomo. Osim toga elim se uvjeriti da li je to mjesto, o kojem je govorio, zaista tako sigurno kako ka e. Venters uporno tra i da ga nitko ne ide tamo tra iti, a li ja imam svoje sumnje, jer jo nisam uo za takvo mjesto gdje se ovjeka ne bi moglo potra iti. Sad, Jane, ostanite u kui dok se ne vratim, i stalno dr ite uza se Fay, j este li uli? Da, da. 129 I jo ne to, Jane dugo je utio. Jo ne to... Ako pri mom ne budete ovdje, ako odete... ne bojte se, pronai u va e tragove. Pa kamo bih mogla otii, Lassiteru, upita ona radoznalo i ne shvaajui potajni znaaj njegovih rijei.

znam... Na neko mjesto. Tko zna? Mo da vas ve u u nekom starom ambaru, zakljuaju u ne koj ostavi, bace u kakvu spilju... To se desilo mojoj sestri Milly, dok nije pop ustila. Mo da vas stigne nov... Najzad, ako vas ne naem ovdje, potra it u vas. Ne, Las siteru odvrati Jane tihim i alosnim glasom. Ako me ne naete, zaboravite nesretnu en u na iju sebinu pre-varu vi uzvraate po rtvovanjem i ljubavlju. Zaula je ne to poput pr gu ene kletve, onda zveket mamuza koji se udaljavao. Tmurno mirna, Jane se stane b aviti svojim poslom. Izgledalo je da nad kuom, kao predznak te ke nesree, lebdi ne to mrano. Kad je do ao da joj podnese svoje dnevno izvje e, Blake je takoer izgledao zabri nut, a isto tako i Jerd. Onda, kada se kasnije pojavio Judkins, spaziv i konja koj i mu je epao, a on sam bio sav pra njav i uznojen u licu, Jane nije bilo potrebno d a on progovori da bi shvatila kako se jo jedna nevolja svalila na nju. Gospoice Wi thersteen promuklo ree Judkins do ao sam da vam ka em da je bijelo stado izgubljeno. te, sjedinte najprije i okrijepite se neim ree Jane usrdnom bri ljivo u. Iscrpljeni . Otra da nae neko jelo i pie i dok je ovjek jeo, po svemu sudei gladan kao vuk, ona mu ne uputi nikakvo pitanje. Nitko ne bi mogao uiniti vi e od onog to sam ja uinio i nenadno e Judkins. Ne alostite se previ e. Znam, uinili ste to je bilo u ljudskoj mo Taj gubitak za mene ne predstavlja iznenaenje. Odavno sam to oekivala. Vrlo sam va m zahvalna za va u vjernu slu bu, Judkins. Znao sam da ete to tako primiti, gospoice, i upravo mi je zato bilo jo te e javiti tu vijest. Vidite, za vas treba uiniti sve to se mo e, jer ste tako ljubazni i dobri, a onda, volim svoj posao... Ne, nema smis la da vam govorim o bezbrojnim trikovima to ih upotrijebi e da zapla e stado, i kako smo ih stalno odbijali. Najzad, 130 sino... E, pa, ne bih vam znao rei koji je vra g upla io stoku. Pojavio se oblai, pra ina, nevini oblai... Ali ivotinje su ve bile n ne od drugih poku aja i tada se dado e u bijeg. Bio je to pravi pakao. Lassiter je u pravu kad ka e da su te ivotinje, kad se upla e, gore od bizona. Poku ali smo ih skren uti, ali nije bilo mogue. Vjerujte, gospoice, nije lako napraviti ono stoje Lassit er sam izveo... Sve u svemu, u jednom trenutku cijelo se stado dade u trk, kao d a su ga opsjeli demoni, i jedan dio svr i u provaliji, milju daleko. Ali najgore j e to... Najgore? upita Jane, zadrhtav i. Mo da va i ljudi? Judkins tu no potvrdi. ojica, Jimmy Vail, Joe Willis i mali Cairns, odva an djeak, vidite, pojuri e naprijed u namjeri da zadr e stado. Luaka pomisao, ka em vam. Ni ta nisam mogao uiniti da to spr jeim. Vail i Willis razneseni su nama na oi, a Cairns, koji je imao dobrog konja, sru i se na dno provalije. Slomio je vrat i on i konj mu. I dio stada, zatim... Vi dite, gospoice, sve se to sino desilo. Pa, ako stado nije zavr ilo u klancima Decept ion Passa, onda jo i sada tri. Dva dana, koja uslijedi e nakon Judkinsova dolaska, J ane ostade kod kue, u smrtnoj alosti zbog sirotih mladia, rtava svoje vjernosti. Uz to je poela osjeati udan nemir. Sjedila je ispod-trijema, kad zau zvuk, iji je nedost atak tih dana osjeala vi e nego je to eljela priznati. Zveckanje Lassitero-vih mamuz a. Potra u dvori te s osjeanjem neiskazanog olak anja. Lassiteru! Vratili ste se! Da l i ste prona li Ventersove tragove? Da li ste vidjeli njegovu prekrasnu dolinicu? J esam i zbilja je vrlo lijepa. Ka ite mi, priajte mi! Nije to bilo lako. Put, koji s am slijedio, jedan je od najgorih to sam ih ikad vidio. Ali, nae li se tamo neki b andit poput mene vje t u praenju tragova, onda Venters nije na sigurnom. Zatim, na veliko Janeino razoaranje, Lassiter se pokaza uz-dr ljivim u prianju ostalih pojedin osti o svom putovanju i o ivotu koji je tamo provodio Venters. Na kraju ona pomis li daje Lassiter umoran. Stvarno, takvo putovanje, s obzirom na kratkou vremena, moralo je izmoriti najizdr ljivijeg jahaa. Tada ga ona obavi131 jesti o gubitku bije log stada, vijest koju revolvera primi ne pokazujui iznenaenje, i zamoli ga da ode n a poinak. Proe jo nekoliko dana, za koje se vrijeme Jane, vjerojatno prirodnim nago nom, poe ponovo smirivati. Satna je sebe uvjeravala u svoju divnu sposobnost da s e prilagodi svakom i najgorem stanju. Osim toga, obnovila je svoje etnje sa Fay u umicu. Jednog jutra, dapae, oti la je sve do nakraj umice, gdje se nalazilo neobraeno polje. Puhao je svje vjetar, koji je lelujao i savijao visoku travu, uz divnu ig ru boja. Na povlatku proe uz konju nicu i tek to je u la u dvori te, kad ugleda Lassiter a gdje se pribli ava krupnim koracima. Fay, koja ju je dr ala za ruku, odvoji se i, trei prema ogradi od kolja, poe se igrati s jednom mulom, s kojom se zabavljala pov laei je za u i stojei na visokom kamenu koji joj je omoguavao da dosegne do vrha kolja . Jane je bio dovoljan jedan Lassiterov pogled da se pripremi i primi nov udarac . Bez ijedne rijei on je povede kroz dvori te, k stra njim vratima konju nice. Pogledaj te, Jane! ree on pokazujui na tlo. Ona pogleda. Zapazila je mnoge mrlje krvi na ka

menju ijednu prugu u pra ini, koja se udaljavala prema vrata cima na ogradi od kolja . tko je ovo uinio? upita ona jo ne shvaajui sve. Kako izgleda, netko je odvukao elo jednog mrtvaca ili ranjenika tamo, gdje su ekali konji. Mrtvaca ili ranjenika ? Do vraga, Jane, jeste li jaki? Mo ete li podnijeti jednu bolnu vijest? Blago joj je dr ao ruke u svojim promatrajui je tako da je u stanovitom trenutku ona oborila oi. Da, bit u... bit u sna na promuca. On je odvede u konju nicu, vrsto je dr ei Pa, gdje su Blake i ... Jerd? upita Jane, zaustaviv i se pogoena nekom iznenadnom b rigom. Ne znam gdje je Jerd. Vrlo vjerojatno je zatvoren na nekom mjestu. Ali Bl ake ... Siroti Blake! Nestao je zauvijek... Budite pripremljeni na sve, Jane! 13 2 Osjeajui kako joj se ko a je i i s udnim zujanjem u u ima ona prieka. Ali, gledajui prtim u zemlju, zapazi pi tolj s praznim bubnjem, dok su naokolo le ale ispaljene ahu re. Iza ugla graevine ona spazi Blakea, pomodrjelog, opru enog na tlu, mrtvog, jo je u jednoj ruci stezao pi tolj, dok mu je druga bila zgrena na okrvavljenom kaputu. Ma tko bili kradljivci ree Lassiter ljudi va e vjere ili banditi, Blake je ubio nek og od njih. Kradljivci? pro apta Jane. Dakako! Kradljivci konja. Pogledajte! Prsto m je -upirao u drvene pregrade za konje. Jane kriknu. Sve su bile prazne. Night je i ezao, Black Stara tu vi e nije bilo. 14. ZLATO Kao stoje Lassiter izvijestio Jan e, Venters je stigao iv i zdrav u svoju dolinu, ali se njegovoj radosti to se pono vo na ao kraj Bess pridru io i osjeaj nelagodnosti. Jer, on Jane ni ta ne ree o velikoj promjeni koja se odigrala u njegovu ivotu. Pravdao se, dodu e, sam pred sobom, da j e to propustio uiniti zato to su djevojku previ e zaokupljale brige o ozbiljnoj opas nosti koja se prijetei nad njom nadvila te je smatrao nezgodnim govoriti joj o Be ss i svojoj ljubavi prema njoj. Pa ipak, muilo gaje stoje to pre utio. Bess, sretna zbog njegova povratka, bila je prosto oarana zalihama to ih je donio. Bilo ih je toliko da su u dolini mogli ivjeti itave godine, no njena je radost bila jo vea im bi pomislila da sad nema vi e nikakva razloga da Bern ponovo odlazi u naselje. Vente rs se toga dana odmori. Slijedeeg jutra odmah se dade na posao s Bess, ija mu je p omo bila dragocjena. Ona, sa svojim gotovo djetinjim odu evljanjem, nadahnjivala ga , davala mu snage, mada su njeni planovi esto ispadali neizvodljivi, te ih se mor alo preinaiti od poetka do kraja, im bi poeli da ih ostvaruju. Zato 133 ju je Venter s uglavnom slao u peinu gdje bijahu smje tene dragocjene zalihe da mu donese sad ov o sad ono. Za vrijeme jednog od tih odlazaka, dok se on nalazio malo dalje od lo gori to i na takvu mjestu odakle ga nije mogao vidjeti, Venters zau upla en krik i od mah zatim lave pasa. Ukoi se od zaprepa tenja. Nikad nije ni u snu slutio da u takvo j potpunoj samoi mo e biti opasnosti za djevojku i pomisli da se vjerojatno upla ila od kakve divlje make ili zmije. Ali mu se onda uini opasnim lave pasa koji nije pre stajao. On potra u pravcu logora. Dok se pribli avao, spazi kroz granje jednog grma visoku spodobu nekog ovjeka. Ruka mu nagonski poleti k mjestu za opasaem gdje mu je visio pi tolj no odmah gadno opsuje svoju nesmotrenost utvrdiv i da ga je ostavio u peini. Uto u onom ovjeku prepozna Lassitera. Tad krene laganije naprijed, obuze t drugom vrstom uzbuenja, i kad sti e do prebivali to, ugleda prijatelja gdje netremi ce zuri u djevojku koja je bila sasvim problijedjela. U meuvremenu su, ini se, i p si prepoznali do ljaka i umirili se. Hej, Venters! Dolazim vam u posjetu! uzvikne Lassiter, onda polaganije doda: ali sam silno iznenaen... va im prekrasnim dru tvom. Stvarno, Lassiteru je bio dovoljan samo jedan pogled da u Bess prepozna enu odjev enu u mu ku odjeu, pa i poslije Ventersova dolaska gledao ju je netremice, dok je b ljedoa na njenu licu i vratu ustupala mjesto crvenilu. Lassiteru, vi! odgovori Ve nters im je do ao do daha. Kakvog li olak anja kad sam vas prepoznao! Ali kako ste, z aboga, uspjeli doi ovamo? Jednostavno sam slijedio va e tragove Mi... htio sam vidj eti gdje ste i da li ste ovdje zaista u sigurnosti. Slijedili ste moje tragove! uzvikne Venters kao da nije dobro uo. Pa jasno. Nije bilo lako kad sam stigao do litice. Izgubio sam prilino vremena tra ei ih u onim usjecima, ali je poslije i lo lak o. Pa gdje vam je konj? Nadam se da ste ga dobro sakrili. Vezao sam ga za one ce drove, na polovici uspona. Iz doline ga se ne mo e vidjeti. 134 Dobro, dobro! to ete , zbunjen sam va om pojavom, jer sam vrsto bio uvjeren da nitko nije u stanju doi mo jim tragom do ovog mjesta. Stvarno je to sve drugo nego lako. Ali ako se netko u ovom kraju nae vje t poput mene, ipak bi vam u ao u trag. To me zabrinjava. Ali, Las siteru, sad kad ste tu, zadovoljan sam to vas ponovo vidim. Bess, ovo je jedan mo j prijatelj... Jednom mi je spasio ivot, a mo da i vi e od toga. Lassiter stegnu djev ojinu ruku, sad ve s tolikom prirodno- u, da njoj odmah laknu, a Venters odahnu s ola

k anjem. Neu se mnogo zadr ati ree zatim Lassiter. Ipak, ako vam ne priinja te ko m da sam vra ki ogladnio. Ponio sam sa sobom malo dvopeka koji sam odavna pojeo. V enters, znate li da je ovo mjesto zbilja arobno? Pitam se kako ste ga prona li. Mor a da je to vrlo zanimljiva pria. Dok se pripremalo jelo, Venters ukratko ispria sv oj mali pothvat. Lassiter je puno slu ao i malo govorio ali Venters opazi da se sv e vi e zanimao za Bess i kao daje njegovu uroenu hladnou ubla avao izraz naklonosti. O nda, iznenada, po to se zalo io, ustade i ree da mora odmah krenuti. Pozdravi djevojk u ljubaznim i skoro dirljivim glasom i urno se okrene da poe. Venters ga isprati, ali ne progovori e sve dok ne stigo e u prolaz kraj Uzdrh-tale stijene. Tada Lassite r polo i ruku prijatelju na rame i onda ga znaajno pogleda. Lassiteru ree Venters, k oji je shvatio nisam mogao Janei sve rei. Vjerujte mi, nisam mogao. Ona ne bi shv atila, a ima dovoljno briga...! Lassiteru, volim Bess. Priznajem da uope nisam oek ivao sve to, premda sam vidio mnoge udne stvari u svome ivotu. Ali ta djevojka... tko je ona? Ne znam! Ne znate! Pa onda to je! Svejedno mi je. To je najudnija pria koju sam ikad uo. Ispriat u vam je, ali znam da mi neete vjerovati. Tko zna, Venters ? ene su za mene uvijek predstavljale predmet divljenja. to se tie ove djevojke, ak o nije nevina poput djevojice, znai da sam onda vrlo lo poznavalac ljudi. Siguran s am da ete se prema njoj po teno ponijeti. 135 Da Lassiteru! Tako sam i mislio. Ali pazite, ona mi se ini ve potpunom enom bez obzira na godine. Malo je starija od dje vojice. Znam, znam to, ali stra no je, Lassiteru, to ona, usprkos svojoj potpunoj ne vinosti, nije ono na to lii... Ventersu! Ne bih htio... ne mogu vam rei da ste klev etnik! To je ono najgore, to je ona... pogodite? Ona je Oldringov maskirani jaha! Oekivao je da e Lassitera zapanjiti to otkrie, ali nije ni u snu pomi ljao da e ga se duboko kosnuti to se na njemu vidjelo. Revolvera ga za trenutak pogleda, kao da mu je htio itati u du i, onda sjedne na jedan kamen i obri e znoj koji mu je ovla io elo. Sine ree ispriajte mi sve to znate o tome. Venters upotpuni netom isprianu zgodu sa svim pojedinostima koje su se odnosile na Bess, od trenutka kad ju je ranio, sve do svog polaska za Cottonwoods. to vi e ivim, ivot mi izgleda udniji ree Lassiter je Venters svr io, oiju uprtih u zemlju. Va a pria je takva da bi unijala pomutnju i u trezveniju glavu od moje. Vi ste jednom govorili Jane o nevidljivoj ruci koja u pravlja stvarima, ja dodajem da postoji jo jedna ruka, svemona i mudra, koja svime upravlja. Ne bih vam mogao dati neki savjet, ak i da me pitate, ali bih vam, mo da , mogao pomoi ako se, kako ste mi rekli, elite o eniti s Bess. Na primjer, mogu potr a iti Oldringa, prvi put kad doe u naselje i navesti ga da mi sve ka e o djevojci. Up oznao sam tog bandita prije mnogo godina i vjerujem da e me se sjetiti. Lassiteru , ako ikad sretnem Oldringa, ubit u ga! strastveno uzvikne Venters. Mislim da bi to bila najprirodnija stvar na svijetu jednostavno odgovori Lassiter. Ali, ako g a vi vidite... uinite barem da povjeruje daje Bess mrtva, kao to je stvarno mrtva za njega i za stari ivot. Dobro, dobro, sine. Sad se umirite. Upamtite, ako elite potegnuti pi tolj na Tulla i Oldringa, morate to uiniti hladnokrvno. Vjerujem, uost alom, da ete uiniti najbolje ako djevojku i dalje ovdje skrivate. Sad, Venters, mo ram poi. 136 Jo ne to... Zar ne, ni ta neete rei Jane o Bess. Molim vas... Budite m ali, kladio bih se, vidite, da bi nakon prvog bijesa to ste joj to pre utjeli, jed nom u ivotu i ona bi se mogla razjariti! Jane opet, o vama je imala najbolje mi lje nje. I meni samom nije te ko priznati da ste valjan mladi. Govorei tako on ustade da poe i uz put razgleda Uzdrhtalu stijenu. Venters mu iznese svoje pretpostavke u vezi s tom udnom stijenom, na to se Lassiter radoznalo sna nom rukom osloni o nju. St ojte! povika Venters. Jednom je umalo nisam gurnuo. Vra ki sam se upla io da e se str ovaliti i zauvijek zatvoriti prolaz. Kako izgleda, vrlo ste nervozni odgovori La ssiter osmje-hnuv i se. to se mene tie, uvijek mi je bila strast da kotrljam kamenje , jo od djetinjstva, i to je bilo vee, vi e me zabavljalo. No, recite mi, to bi se po va em mi ljenju dogodilo kad bi se ova stijena skotrljala? Zauvijek bi zatvorila izl az i dolinicu odvojila od svijeta. E pa, zbogom Lassiteru. Sauvajte moju tajnu i ne zaboravljajte me. Dobro pazite kad izlazite iz kanjona... Znate, otkako ste o tkrili moje prebivali te, ne osjeam se vi e sigurnim u njemu. I Venters ode, zabrinut , pitajui se ne bi li, zaista, bilo bolje zavaljati Uzdrhtalu stijenu i zatvoriti se tako zauvijek, s Bess, u nepristupanoj Dolini iznenaenja. Za trenutak sune mu mozgom da ode odatle, ali tu pomisao odmah odbaci. Pa ipak, kad se vratio k djev ojci, upita je da li bi ona rado napustila dolinicu. Oh ne! uzviknu ona i pocrve nje. Venters je radoznalo pogleda. Shvaam, Bess. Ali, vjerojatno postoji neki raz

log zbog kojeg ne elite otii odavde? Ne opet odgovori djevojka, ali ne gledajui mu u lice. Venters je uze za ruke. Bess, ne gledate me u lice, znai niste rekli isti nu. Vidim, ne to skrivate... Vidite, i ja imam jednu tajnu, ali u vam je odmah rei. 137 Da, Bern, istina je, imam jednu tajnu. Nisam vam je htjela priopiti prije va eg odlaska u Cottonwoods. A sada? Sada da, otkrit u vam je. Onda, tajanstvena gospoi ce, recite brzo. Ona potra k jednom udubljenju iza grupe jela i vrati se nosei ne to naizgled te ko, umotano u onu crnu maramu koje se on dobro sjeao. De, pogodite to s am radila za vrijeme va eg izbivanja? upita zatim. Pa... pretpostavljam da ste pro vodili vrijeme ekajui da se vratim osmjehujui se odgovori on. Znate, i ja sam ta t! ogrije ili ste. Radila sam. Pogledajte mi ruke. Vidi se da ste ih dugo dr ali u vodi . Kakve su to ludosti, Bess? Ludosti? Pogledajte! Vje tim prstima ona razve e vorove na marami i hrpica metalnog praha zasja na suncu. Zlato! zaprepa teno uzvikne mlad i. Da, zlato, i to nekoliko libara. Na la sam ga, isprala u vodi i bri ljivo probrala , zrnce po zrnce. Zlato! Zlato, zlato, ka em vam. A sad ismijavajte moju tajnu. Ne koliko trenutaka Venters je i dalje zaprepa teno gledao; onda opipa metalni prah, gotovo u elji da se uvjeri je li, zaista, zlatan i uzvikne: Pa ovdje su tisue i ti sue dolara u zlatu, Bess! Da li ga jo ima tamo gdje ste ovo na li? I te koliko! Dobr o znate da sam esto morala ispirati zlato, te se u to pomalo razumijem. Nema ga u neiscrpnim koliinama, ali svakako vi e no to je potrebno da biste postali sretni. A li ta tajna pripada vama! Da, ali ja mrzim zlato, jer pretvara ljude u bjesomune i divlje zvijeri. Vidjela sam i te kakve koji su se za malo zlata nasmrt izboli no evima. I zato mi niste htjeli govoriti o svom otkriu? 138 Ne... Ili barem ne sam o zbog toga. I Bess pognu glavu. I zato to... to znam da ne biste dugo ostali ovdj e kad biste se domogli vee koliine zlata. Bojali ste se da bih vas ostavio. Da. Dj evojice! Slu ajte onda i vi moju tajnu. Znam da ne mo emo dugo ostati ovdje, u ovoj d olini, i mnogo sam razmi ljao o tome to bismo mogli raditi kad se jednom vratimo meu ljude. Siroma an sam kao crkveni mi . Da odemo u Sterling, treba novaca. to uiniti, d akle? Meutim, eto sad imamo zlata...! Kad jednom proemo Sterling bit emo sigurni od bandita. Zajedno, Bern? Zajedno... Odvest u vas daleko od ovog divljeg kraja i z apoet emo novi ivot. Vidjet ete grad, brodove, nove ljude. Sva sramota, sve boli va eg ivota bit e zaboravljeni, kao da ih nikad nije ni bilo. Jer, Bess, sirota draga d jevojko alosnih oiju, ljubim te! Nisi to shvatila? Ljubim te i slobodan sam. Sad s am nezavisan ovjek i nisam prosjak, a to je tvoje djelo! Poljubi me, Bess! Usreit u te. to me se tie... tvoja pro lost! Ljubim te, odvest u te svojoj kui, u Illinois k m ajci, a onda drugdje, kamo za elimomo! Dat u ti ponovo sve to si izgubila. A znam da i ti mene ljubi . Znao sam to i prije nego si mi rekla, i ta je injenica izmijenil a moj ivot. Da, poi e sa mnom, zauvijek. Ali ne samo kao moja prijateljica, kako si ovdje, ne kao sestra, Bess ljubljena, nego kao moja ena! 139 15. WRANGLEOVA TRKA Plan to ga dvoje zaljubljenih skova e u zajednikom dogovoru sastojao se u tome da Ve nters ode u naselje i dovede za Bess konja i neko odijelo u kojem bi je bilo te e poznati, ili barem bilo manje upadljivo i poznato od onog to ga je sad imala na s ebi. U meuvremenu djevojka je trebala poveati zalihe zlata. Onda e zajedno krenuti na dug i opasan put koji e ih odveti iz Utaha. Teko mi je napustiti ovaj ljupki k raj koji me toliko zanio! ree jednom Bess. Dakako. Ali, tko zna! Za nekoliko godi na... I tako se jo jednom oprosti e pokraj Uzdrhtale stijene i u njihovu je apatu ov aj put bilo i nade, i nje nosti i strastvene vjere. Po to je ostavio Bess, Ventersu se jo dugo inilo da osjea stisak njena zagrljaja, slast njenih usnica na svojima. I zgubljena i bezimena djevojka preobrazila se u ljubavi. Mladi je sa sobom nosio s amo pi tolj, pu ku i ne to malo kruha i mesa. Tako slabo optereen brzo je napredovao, s pu tojui se iz doline. Padao je sumrak i bio je zadovoljan. Bez te koe nae Wranglea u g rupi drvea gdje ga je bio ostavio, na jednoj maloj istini s izobiljem trave i vode , ali ga je morao uhvatiti lasom, jer je konj, mo da ga ne prepoznav i, pokazivao elj u za bijegom. Uvijek divlji! promrmlja Venters, dok mu je namje too sedlo, to ga je bio sakrio u obli njem grmu. Ne prepoznaje me, je li? Hajde, hajde... Sutra ujutro , u samu zoru, sti e na vrletnu stazu koja je vodila labirintom Deception Passa. U spon, daleko te i i muniji za ivotinju nego za ovjeka, tra io je neminovno malo odmora kad su stigli na ravnicu. Onda mladi nastavi put. Ne proe gotovo ni dvije milje, k adli se Wrangle tako iznenada zaustavi da se on nagonski uhvatio za jabuku sedla da se ne bi na ao na tlu. No, to je prijatelju? uzvikne Venters i odmah se nagne d a izvidi emu je imao zahvaliti za to naglo zaustavljanje. Mo da 140 kakvoj zmiji il

i gubitku potkove. Ne ugleda ni ta, ali zamijeti da je konj ostao uspravne glave i nauljenih u iju. Istom tada, gledajui preda se, spazi u oblaku pra ine grupu konjanik a koji su se kretali u pravcu Deception Passa, suprotnom od njegova. Ako su ga i primijetili, oito im nije bilo stalo, jer niim ne pokaza e da bi skrenuli sa svoga puta. U svakom sluaju, pomisli Venters, najbolje je da se sakrijem. Stoga skliznu sa sedla i, vodei konja za uzde, ode da se smjesti za malom uzvi icom, prekrivenom visokom travom. Odlui da tamo ostane sve dok nepoznati konjanici ne prou blizu nj ega. Za svaki sluaj uvjeri se da li su pi tolj i pu ka napunjeni, a onda stade ekati. Postepeno, kako su se oni jahai pribli avali, Venters primijeti da su toliko zbijen i da je nemogue razabrati koliko ih ima. Jahali su galopom. Ako to nisu banditi, pomisli Venters, onda je zaista zaboravio kako izgledaju ti tipovi s kojima se j o nedavno sreo. Promatrao je dok su na maloj razdaljini od njega prolazili. Iznen ada zau ne to poput prigu enog krika, popraenog pucnjima a brojni meci zazvi da e oko nje a ne pogodiv i ga. Navlaei na mi icu uzdu, kojom je dr ao Wranglea da mu ne bi pobjegao, brzo poput munje nabi pu ku i opali jednom, pa jo jednom. Spazi elnog konjanika, ka ko se zanjiha i pade na bok, dok drugi polegne po vratu konja uz bolni krik. Na pucnjavu Wrangle poskoi i kao da e pobjei, ali ga on zadr a eljeznom rukom i vje to sko u sedlo, i ekujui da vidi to e sada biti. Konjanici su se okrenuli prema njemu, raspr i i se jer su zbijeni pru ali isuvi e laku metu. Jedan od njih opali, ali se sreom u to m trenutku Wrangle odbavi u stranu i metak proe nedaleko od mladieve glave. Ovaj s premno nani ani na onog koji je pucao, opali i obori ga. Ostalo je pet konjanika. Oigledno su to bili kradljivci. Jedan od njih skoi na zemlju da uzme pu ku mrtvog pr ijatelja, ali Ven-tersov hitac, koji ga za malenkost proma i, prisili ga da potri k svome konju. Onda zapu kara e, idui sad tamo, sad ovamo. Ven-tersu se uini da vidi gd je jedan od njih ima na sedlu pred sobom neku vrstu paketa udna oblika, ali mu u onoj brzini nije uspjelo razabrati ili dokuiti to bi to moglo biti. I Dva su kradl jivca straga pozadi i Venters primijeti da jedan ja e Bellsa, trkaa kojega je Jane poklonila Lassiteru. Za trenutak osta kao ukopan od iznenaenja. Onda divlje krikn u, na to se jedan od onih, stoje dohvatio uzdu konja jednog od ubijenih, estoko trg ne. Taj bija e malog rasta, i po tom, kao i po izvanrednoj vje- tinii kojom je uprav ljao svojim konjem, Venters pogodi o kome se radi. Odjednom se sjetio i bio je s iguran da ne grije i. Jerry! Jerry Card! povika. Bio je to, zaista, onaj prokletni k, Tullova desna ruka. Venters s u asom i neiskazanim gnjevom spazi kako ja e Black Stara, a za uzdu vodi Nighta, dva ljubimca Jane Withersteen. Ne mislei na ostale, i kao da su mu sve nepravde nanesene i njemu i Jane odjednom pomutile mozak, Ve nters podbode svoga konja. Wrangle poskoi uz divlje rzanje i pojuri uzgrepce, a V enters za to vrijeme ubaci nove metke u pu ku. Jerry i njegov pratilac jurili su o ko pola milje ispred njega. Evo, Wrangle, trke za tebe! uzvikne Venters. Treba i h stii prije nego se dohvate kanjona. Znao je da u ovom asu ja e najsna nijeg, i najiz dr ljivijeg konja u cijelom Utahu, sposobnog da prestigne Black Stara i Nighta, us prkos Janeinoj suprotnoj tvrdnji. Volio bi daje djevojka mogla promatrati tu trk u koja je jednom zauvijek trebala odluiti koji je od njenih konja bio najbr i, ali odmah u sebi dodade daje bolje to je nema, jer je bio odluio da trku zavr i Jerrvjev om smru a znao je da e Wrangle stii i prestii Black Stara! Dvojica progonjenih su, u meuvremenu, skretali udesno, ali u tako irokom luku, da Venters nije smatrao zgod nim da poe na njih dijagonalno novim naglim zaokretom. Oni, naprotiv, na-stavi e uv ijek na isti nain, udaljavajui se istovremeno od kanjona i naselja. Ve su tako prev alili vi e milja i Wrangle je smanjio razmak tako da je Venters razabirao Jerrvja kako se okree i dugo gleda prema njemu. Venters se prezrivo nasmija, shvaajui da Tu llov suuesnik, premda smatran najboljim jahaem u pokrajini, nema tako sigurno i o tr o oko da bi prepoznao Wranglea. Hajde, hajde, Wrangle! uzvikne podstiui udnog trkaa Hajde, dajmo pouku tim lopovima! Tri, stari vra e! Izgledalo je da konj razumije i po to mu je Venters spustio uzde na vrat, stvarno se inilo da leti. U meuvremenu je njegov jaha, 142 nagnuv i se naprijed, i uskladiv i pokrete s njegovim, hvatao pu ku, odmjeravajui okom razmak koji ga je odvajao od Jerrvja Jo dvije milje trke i Bells je ve poeo zaostajati, dok je Wran-gle stalno skraivao razmak. ovjek koji je jahao na Bellsu okrene se i stade pucati, ali su njegovi meci zujali oko Wranglea ne p ogodiv i ni konja ni jahaa ve uzdi ui za njima oblaie pra ine. Sad i Venters nani ani . Razmak je jo bio velik, a ciljanje ote ano stalnim pokretom, kao i Ventersovom br igom da ne pogodi Bellsa kojeg je namjeravao uhvatiti ivog i zdravog, pa ipak je

on bio toliko siguran u svoju vje tinu, toliko usplamsao gnjevom protiv tih ljudi s kojima se po prvi put mogao tui otvoreno, da je nastavio pucati. Nakon estog hic a bandit najzad ra iri ruke u grevitom pokretu i pade u travu. Venters as zatim popu t strijele projuri kraj njega a da ga nije ni pogledao. Bells potra jo dvjesto-tri sto metara onda uspori i najzad stade, sav se tresui. Jerry, koji se gotovo i ne obazre na pu karanje, vjerojatno je shvatio kako se njegov progonitelj trudi da ne nastrijeli konje, zato se uurio u sedlu da bi predstavljao to manji cilj. Za trenut ak naini pokret poluskoka, ije znaenje Venters najprije ne shvati, onda primijeti d a je vrli jaha skoio na Nighta i da sad Black Stara vodi za uzdu. Dva konja trala s u jedan uz drugog poput jednog jedinog tijela. Sad se inilo, meutim, da Wrangle vi e ne smanjuje razmak. Jerry je jahao kako samo on umije jahati u punom trku. Vent ers je ovaj put potpuno jasno vidio kako skae s jedne na drugu ivotinju. Tada podb ode mamuzama svog konja u trbuh. Wrangle zar-za, ponovo se prope i jurnu kao isp aljen iz topa, to umalo ne obori jahaa iz sedla. Stra na trka potraja jo pola sata, i na kraju jedva je stotinjak metara dijelilo progonitelja od progonjenog. Divovs ki rian je trao tutnjei poput grmljavine. Najednom se Ventersu uini da je Jerry nest ao i da dva konja jo tre, ali bez jahaa. Stvarno, Black Star uspori i malo zatim VV rangle je bio kraj njega, dok je Night kasao u neposrednoj blizini. Venters se i spru i prema Janeinom ljubimcu, koji se zanese, pa pade sav prekriven krvavom pjen om. Venters pomisli da je ta trka konja ko tola ivota. 143 Ne htijui da prisustvovat i agoniji plemenite ivotinje, Ven-ters potra za drugim konjem, gledajui za to vrije me nee li zamijetiti neki trag Jerrvja Carda. Lako susti e konja i pusti ga da se o dmori neko vrijeme. Wrangle je dahtao, ali je jo uvijek bio nemiran, oiti znak da ne bija e jo istro io sve svoje snage. Mladi sjaha i ogleda se svud uokolo. Jerrvju ni traga ni glasa. Pri tom opazi da je u onoj ludoj trci jo skrenuo i da se na oko dvije stotine metara od njega nalazila provalija koja je vodila u Deception Pass . Bio je zbunjen, znao je da je Jerry sposoban na svako lukavstvo, a konji su bi li umorni, osobito Night kojeg nije elio napustiti. Trebalo ga je napojiti i dati mu mogunost da se odmori. Poe da vidi gdje se nalazi voda, ali iznenadno i silovi to rzanje i dobro poznat zvuk Wrangleovih kopita prisile ga da se okrene. Stra ni rian je sad ponovo trao. Po to se estoko propeo, pojurio je u pravcu Deception Lassa oajniki r ui. O vratu mu se okaio i kao iak zalijepio neki udan lik. Nakon prvog tre zapanjenosti, Venters prepoznade Jerrvja. Izvanredni je jaha s nekog mjesta u vi sokoj travi uskoio rianu za vrat, dobro znajui daje Night previ e izmoren da ga slije di, a da s druge strane Venters nee pucati da ne bi pogodio svoga konja. Stoj, Je rry! Stoj, ubit u te! zaurla mladi. Ali onaj se ne obazre, a konj je jurio te juri o. Ventersu nije bilo jasno da li je ovjek upravljao na neki nain njim ili se ivoti nja pomamila, ali se ve bijahu primakli stazi kojom se silazilo u provaliju, i Wr angle bi se, svakako, u toj ludoj trci sunovratio u nju dok bi se Jerry, mo da, us pio spasiti nekim od svojih paklenih trikova. Sad se vi e Wranglea nije moglo spas iti, a Jerry bi nastavio ivjeti svojim razbojnikim ivotom, proganjajui Jane, Jane Wi thersteen, nevinu rtvu... Stoj, Jerry! Stoj ili pucam! Wrangle je dalje trao. Prov alija se nalazila na nekoliko koraka... U jednom trenutku rian se vinu prema plav etnilu neba. Jedan, dva hica ... Wrangle se prope, u asno zarza, no ovjek okaen o nj egov vrat ne napusti ga. Onda trei hitac; nasta buka poput lavine koja se ru i, kri k bola i ovjek i konj nestado e u ponoru. Wrangle je zavr io svoju trku. 144 16. OLDR ING Sutradan je Venters prolazio glavnom ulicom Cottonvvoodsa ja ui na Black Staru i vodei za uzde Nighta i Bellsa kojeg je na ao kraj lesa poginulog bandita. Venters nije ni pomi ljao da to prola enje s konjima Jane Wit-hersteen kroz gradi onih koji su organizirali zavjeru, predstavlja junaenje i izazov. Jedino je htio da narod v idi i shvati da se vi e nee vratiti banditi koji su odveli konje. Htio se sresti s Tullom, licem u lice, a ako ne s Tullom, onda s Dverom ili s nekim drugim od efov a koji su spleli svu onu paklenu mre u protiv Jane. Susret s banditima, razbojniki napad na njega, prolivena krv, gubitak Wranglea, sve je to uspalilo mladia i dove lo ga u takvo du evno stanje da je bio spreman na sve. Pucao bi na Dyera, ak da se ovaj nalazio i za oltarom, ubio bi Tulla ak i pred njegovim enama i njegovom djeco m. Zaustavi se pred Tullovom brvnarom. ene, koje su se nalazile pod trijemom, za trenutak ga zaprepa teno pogledaju a onda pobjegnu. Sam Tuli se pojavi na pragu, a li se odmah povue, buno zalupi vrata i navue na njih eljezni kraun, dobro ih zatvoriv . Venters zatrese Black Staru uzde i sitnim kasom krenu prema trgu, ponovo se za

ustavljajui pred prodavaonicama Mnogobrojni ljudi, to su se tamo nalazili i u grup icama brbljali, prekinu e svoje razgovore pri pojavi triju konja i gledahu zaueni i zbunjeni, po-vukav i se gotovo nagonski na jednu ili drugu stranu ceste, tako da j e Venters pro ao izmeu dva reda problijedjelih lica. On prepozna mnoge meu njima, al i ne spazi nikog od onih koje je elio vidjeti. Da li je netko od vas vidio Jerrvj a Carda? glasno upita on. Ni jedna rije, ni jedan pokret ne uslijedi kao odgovor. Lica su izgledala bezizra ajna, poput kamena. Reklo bi se da vam je netko i upao jez ike nastavi on ili kao da vam no nad glavom visi. Pa, imate jednoga koji zna vrlo dobro baratati no em, nekog Tulla, ini mi se... Ni na to svoje 145 ruganje ne dobi nikakva odgovora i ta ti ina ljudi nepominih poput kipova samo ga jo vi e uzruja. Vid im da neki od vas nose pi tolje dodade zajedljivim glasom i po to se jo uvijek nitko nije ni makao, on nastavi: Onda, neka netko odnese Tullu poruku: ja sam vidio Je rrvja Car-da, i Jerry Card se vi e nee vratiti. U istoj mrtvakoj ti ini Venters okrenu konja u pravcu Wit-hersteen Housea. Ali jo prije nego sti e na uspon kojim je teka o drvored, zau se ivahan zov: Hej, Ventersu! Jedan ovjek mu potra u susret. Bio je t o Judkins, koji mu prihvati ruku i stisnu je sna no. Pa, kako si nam Ventersu, dov eo te konje? To je^ zaista, sjajan podvig! Uza sve to, ne izgleda previ e zadovolja n. Sto je, o emu se radi? Jesi li poludio? Shvaam, mora da si malko aknut, dok si p ro ao kroz naselje usred bijela dana. Nisam aknut, Judkinsu, razjaren sam, to je sv e. Drago mi je to te ujem da to ka e , Berne, jer kad sam te vidio, izgledao si poput mrtvaca s dva plamena ugarka umjesto oiju. Hajd'mo malo popriati. Novosti koliko h oe , ispriat emo se do mile volje. Judkins zajaha Bellsa i zajedno odo e u umicu to lazila pred Janeinom kuom. Tamo se zaustavi e meu drveem i sjaha e. Reci mi, najprije, kako si uspio dovesti ove konje? upita Judkins. Pretpostavljam da se Jerrvju dog odilo isto to i Hor-neu. Horneu? A to mu se dogodilo? Naen je mrtav, rekli su mi, i sad su ga ve kojoti ra e-reili. Gdje su ga prona li? Nekoliko milja od kanjona koji lazi u Deception Pass. To je tamo gdje sam sreo Jerrvja i bandite. Pa to je, do v raga, Horne radio s njima? Mislio sam da je on po ten farmer. Mani me se, Berne, s tim pitanjima, pusti me, pa ja vi e na znam ni tko mi glavu nosi. Venters sa svoj e strane ispria o borbi koju je vodio, o trci izmeu Jerrvja i njega i o njenu trag inom svr etku. 146 Znao sam to! likovao je Judkins. Hou da reem: znao sam da je Wr le bio najbolji Janein trka! gospode, to bih volio da sam mogao gledati tu trku i vidjeti Wrangleov posljednji skok! Nego, reci mi, po to si se domogao konja, za to s i oti ao da tako izaziva Tulla? Htio sam da to on vidi i da mu pri tom malo zagleda m u oi! Ne vjerujem da e mu se moi pribli iti prekide ga Judkins. Ta on i Dyer su ni itavom vojskom tjelesnih stra ara. Pa zar Lassiter jo ni ta nije uinio? vjerovao sa da e on tim ljudima oitati bukvicu baratanja pi toljima. Koje to! uzviknu Judkins uz prezriv pokret. Jane mu je zavrtjela glavom. Zaljubljen je do u iju i svud je prat i, poput kakva psia. Lassiter je gotov. Izgubio je svu svoju neustra ivost. Ne izgl eda vi e isti ovjek. Svi to znaju i slu i za priu po mjestu. Ni jedan jedini metak nij e ispalio iz pi tolja i nee ga vi e ni ispaliti. Kladim se da e ga ispaliti, i to brzo , Judkinsu ivo odgovori Venters. Zapamti to ti ka em. Lassiter je vi e od obinog rev era a. Nek se nebo smiluje Tullu i Dyeru kad se on nae pred njima, ni konji, ni zid ovi, ni stra a nee ga sprijeiti da obavi ono to je samome sebi postavio za zadatak. N adajmo se da je tako. Dakako, ne mogu zanijekati Lassi-terovu hrabrost ni one os obine koje jo posjeduje i kojima kao da paralizira ljude kad ga vide. Jutros, ne prekasno, mirno je i ao trgom. Bilo je tu mnogo svijeta, ali se kladim da su sva s rca kucala sna nije, sve dok Lassiter nije i ezao. Oti ao je u Sanellov lokal. U ao sam i ja, da vidim. Hoe li mi vjerovati? Lassiter je stajao uz ank, pio je i priao s Oldr ingom. S Oldringom?! zaprepasti se Venters. Jasno, s Oldringom! Koje to, ali pusti mi ruku, ranjena mi je! Da, s Oldringom, ponavljam ti. Za to? Ka em ti, ima ne to to n ije u redu u svom tom poslu. Ma to je tebi? Blijed si poput krpe, a svakako nisi toliko problijedio od straha. No, pusti me da ti tu stvar ispriam do kraja. Dakle , kao to ti rekoh, njih su dvojica priala, reklo bi se kao dva dobra prijatelja, i li barem bez gorine, i ljudi se vi e nisu 147 na njih obazirali, ali sam ih ja prom atrao, kao maak kad vreba mi a. Taj mi je razgovor izgledao udan. Zar se i tebi ne in i? Od svih udnih stvari vienih u ovo posljednje vrijeme, ta mi je izgledala najnev jerojatnija. Malo-pomalo osta e sami uz ank, tako blizu da su im se pi tolji skoro do dirivali. Primijetih da je najprije Oldring izgledao malo zauen, dok je Lassiter b io hladan poput leda. U jednom trenutku na ne to to ree Lassiter, Oldring opsova i i

zgledalo je da se zateturao, tako da se morao osloniti na ank. Ljudi su gledali i smijali se. Najzad Oldring doe k sebi, ali je bilo oigledno da ga je ne to potreslo . Ba tako, dragi moj. Ta ljudeskara kao da je odjednom izgubila svu svoju hladnok rvnost. Onda i on stade govoriti i priao li je, priao. Dobro se vidjelo da mu Lass iter odgovara tako da ga izbacuje iz takta, kao da ga trese, ali je Lassiter jed nako bio hladan poput komada leda. A to je najljep e, najzad stego e ruke i... Stego e ruke, shvaa li, Berne? I Lassiter izie. Ne mogu se uzdr ati od pomisli da je u tom tr enutku ak i djeak mogao ubiti velikog revolvera a. Meutim, ni ta. Oldring jo neko vrije e ostade uz ank i dobro se vidjelo da su mu misli drugamo bludjele. Na kraju narui viski i stade piti. Ja bih deset puta bio mrtav pijan od pustog viskija to ga je on strusio. A gdje je sada? udno gledajui upita tiho Venters kojemu Judkinsovo pr ianje nije vi e bilo nimalo zanimljivo. Jo je u gostionici. Mo da ne zna da se njegovi ljudi u zadnje vrijeme pona aju kao da su pomahnitali. I li su u Stone Bridge i u Gl aze, pucali desno i lijevo i tri dana su samo pili i kartali. Imaju masu zlata, kako izgleda. Da se radilo o zlatnom prahu, mogao bih i shvatiti, ali ne, to je pravi zveei novac, no-voiskovani, izgleda kao da je upravo iz kovnice izi ao. Zna , ni je la an, netko se u to uvjerio. Najzad, Oldring je sav izvan sebe. Otprije nekog vremena ostao je, pria se, bez svog maskiranog jahaa i ini se da taj nestanak nikak o ne uspijeva objasniti. Tko zna, mo da mu je Lassiter togod o njemu govorio? Taj m ali demon najzad je nestao... Judkinse, valjan si ti ovjek prekide ga Venters. Ka d-tad ne to u ti ispriati... Sad, vidi , nemam vremena. Uini mi uslugu, odvedi Jane ove konje. 148 Judkins ga zaueno pogleda trenutak, pa ona gunajui sebi u bradu skoi na B ellsa i vodei druga dva konja za uzde nestade meu drveem. Jednom, tome je davno bil o, one noi kada je nosio Bess kroz kanjon i gore u Dolinu iznenaenja, Venters je o sjetio kako mu se sva osjetila i sposobnosti udnovato i gotovo bolno napinju. Sad se s njim isto dogaa s tom razlikom to se osjeao hladnim, smrznutim, automatom nes posobnim za bilo kakvo razmi ljanje, a sve oko njega inilo mu se nestvarnim, daleki m, nejasnim. Sakrio je pu ku u kadulji, i krajnje bri ljivo oznaio mjesto. Potom poe n iz put i laganim hodom dospije u sredi te naselja. Njegova su osjetila bilje ila lag ani hladni dodir vjetria, hladni srebrnasti um tekue vode, hladno sunce stoje sijal o iz hladnog neba, daleki hladni pjev ptica i djeji smijeh. Sve mu je, i na zemlj i i na nebu bilo hladno i nedokuivo. Hladnija i napetija bila mu i sama ko a na lic u; hladniji i tvri bio mu i uglancani dr ak pi tolja; hladnije i mirnije postale su m u ruke kojima je brisao ljepljivi znoj s lica ili koje je zaticao za opasa. Ljudi to su ga sretali uz put daleko su mu se sklanjali. Ispred Bevinove prodavaonice gomila se razdvoji da mu napravi prolaz, a lica i apat tih ljudi doimali su ga se kao lica i apat ljudi iz sna. Skrenuo je za ugao i na ao se s Tullom licem u lice. Ve je jednom ranije vidio tog ovjeka kako je aventinjski problijedio i pozelenio, a to se i sad desilo. Tuli stade kao ukopan, desnu je ruku podigao, tresla mu s e. Odjednom mu se ruka spusti, a on kao da i eznu, kao da se izgubi iz Ventersova v idokruga. Slijedea slika to iskrsnu ispred Ventersa bijahu konji nekakvi vitonozi, mrki dorati i vranci konji pljaka a. Kroz otvorena vrata dopirali su buni glasovi, razuzdan smijeh, tropot kocki, struganje stolica i zveket zlata. Venters ude. Ugl edav i pred sobom prostoriju zastrtu dimom i nabijenu ljudima mrka lica to su pili, kleli i kockali, pred Ventersom ponovo pue stvarnost. Njegov dolazak nisu primij etili, i on upravi pogled na one to su stajali za ankom. Sve su to bili neki tamno puti mu karci, od sunca preplanuli, u crno odjeveni, krivih nogu kao veina jahaa kad ulje, ali niti vitki niti mr avi. Venters svrne pogled na stolove 149 i njime brzo proe preko tvrdih lica karta a i zaustavi ga na golemoj, upavoj crnoj glavi voe razb ojnika. Oldring! on kriknu i njemu se uini da mu vlastiti glas zvonjavom zapara u ho. Buka se uti a. Muk odjednom razbije struganje i kripa Oldringove stolice. Ustao je i dok se njegova golema tamna spodoba primicala Ven-tersu, prostorija je bil a ispunjena jo gu om ti inom. Oldring, imam ti ne to rei! Gle! A to to? zatutnji namr teno mjerei mladia. Izai van, sam. Imam poruku za tebe... od tvog maskiranog jah aa! Oldring nogom odbaci neku stolicu to mu se na la na putu i srne naprijed s takvi m te kim korakom da se pod njim pod ugibao. Mahnu rukom i smiri svoje ljude koji s u ve ustajali mrmljajui. Venters ustuknu i izae kroz vrata, pa prieka, slu ajui brz, t k korak razbojnika. Jo nikad neki zvuk nije mu se toliko usjekao u du u. Oldring se pojavi i Venters jednim pogledom obuhvati njegovu golemu spodobu, zlatom optoeni opasa s obje enim pi toljima, visoke izme sa zlatnim mamuzama. U tom trenu Venters je

osjetio neku udnovatu nerazumljivu radost to je Oldring iv. Raz-bojnikovo iroko elo, njegove velike crne oi, gusta brada, crna poput gavranova krila, stravino iroka ra mena i sna ne grudi, njegova cijela silna pojava toliko divno nabijena vitalno u, sil inom i snagom, kao da su Ventersu pru ili neizrecivu neprijateljsku radost jer je on ovom velianstvenom primjerku mu kog roda i ivota namijenio hladnu i nenadanu smrt . Oldring, Bess ivi! Ali, ona je za tebe mrtva, mrtva je za ivot na koji si je nag onio, mrtva kao to e ti zaas biti! Brz poput munje Ventersov pogled klizne s Oldring ovih izbu-ljenih oiju na njegove ruke. Jedna od njih, desna, sune, pa se stu ti na pi tolj a Venters tr e i pogodi Oldringa posred srca. Polako, Oldring klone na kolje na, a ruka mu, to je potezala pi tolj, pade. Ventersova udnovato napeta osjetila shv ati e znaenje 150 te mlitave ruke, uzdrhtale tjelesine, roptanja i uzdaha, nemirne brade. Ali, da li je taj silan duh u onim crnim oima znaio samo ivotnu snagu? ovjee .. za to ... nisi ... priekao? ... Bess ... je ... Oldringov apat zamre u bradi i on se uz te ak tropot sru i. Munjevitim skokom Venters zaobie ugao, prijee ulicu, preskoi jednu ogradu, pretri dvori te i vrt i doepa se kadulje. Tamo, u za titi visokog grmlja , on skrenu prema zapadu i pojuri k mjestu gdje je sakrio pu ku. Po to ju je uzeo, o n ponovo poe trkom i dojuri iza stole i obora Jane Withersteen. Zastao je da doe d o daha, grudi mu bijahu mokre od znoja i te ko se nadimahu, a ne to ga je bolno popu t no a sjeklo u slabini. Dok se odmarao, ogledavao se ne bi li gdje spazio kakva k onja. Na toli i vrata i prozori bijahu irom otvoreni i ona se inila pustom. U obli nj em oboru osamilo se neko alosno magare. Doista se neka udna ti ina spustila nad neka da radosnim i bunim domom Janeinih ljubimaca. U ao je u obor, trudei se da ne ostavl ja tragove, i povede magare na pojilo. Mada nije bio edan, Venters se takoer napij e do sita. Potom vodei magarca preko kamenita terena, zae u kadulju i poe niz padin u. Hitro je i ao i s vremena na vrijeme se okretao i pogledom pretra ivao padinu pom alo u strahu da ne otkrije kakve jahae. Njemu je samo glava izvirivala iznad samo g vrha kaduljine ikare, a magare se nije uope vidjelo. Zelenilo Cottonwoodsa polak o utone iza padine, i na kraju osta drhtava crta rumene kadulje to se sastajala s plavetnilom neba. Ostati neopa en, pobjei, sakriti svoj trag to su mu bile jedine misli dok je i ao prema Deception Passu. I na ozbiljno izvr enje takvog nauma usmjer io je svu o trinu i oka i uha, i svu svoju sposobnost jahaa da izmjeri udaljenosti i ocijeni tlo. Dr ao se kadulje daleko ulijevo od staze to je vodila u Pass. Pre ao j e desetak milja, a osvrnuo se tisuu puta. Svaki put mu se lijepa, rumena, talasas ta kadulja ukazala u svoj irini ista i neumrljana prisustvom ljudi. Do av i do dijela kamenita tla, on se time okoristi da prijee preko staze i da produ i desno. Na kraj u, uvjerio se da bi bio u stanju spaziti jahae na konjima prije nego bi oni njega vidjeli na malom magaretu, i stoga pojase. 151 Satima i satima je neumorno maga re odr avalo svoj vjerni, uporni kas. Sunce zapade i duge se sjene opru e preko padi ne. Iz jaruga izniko e koprene purpurnog sumraja, koje se ubrzo izgu-bi e i utopi e u n onom mraku. Venters usmjeri magare bli e stazi, tako da sa hrpta mo e slijediti njen bijeli tok; tako je jahao satima. Kad se jednom nae u Passu, ne ostavljajui za sob om traga, bit e privremeno siguran. Kasno u noi se doepao ulaza u Pass, potjerao je magare ispred sebe, ali je izazvao takvo odronjavanje kamenja daje zamalo zatrp ao ivotinju na dnu staze. Sav izubijan, ipak je odahnuo s olak anjem, jer je zameo svoj trag. Ponovo je pojahao magare i produ io put. Bilo je ve gluho doba noi kada s e doepao ikare u kojoj se nalazio njegov stari logor. Tu on pusti magare neka pase travu blizu potoka, a on sam legne na svoj stari le aj od li a. Tek neodreeno, kao va njske pojave, osjeao je da ga mi ii bole, peku i trzaju. No, najzad itava bujica sput anih osjeaja provali prepreke i u tom trenutku oslobaanja od potrebe za neposredni m djelovanjem, reakcija njegova duha potpuno ga smuti. Trpio je ne zanjui za to. U te koj tmici duha zamijetio je asovite slike neega. Vatra to ga je bila oslijepila i led to ga je bio smrzao, sad se ujedinili i muno ovladali njegovim duhom i srcem i poput kakva plamena konja ledenih kopita projuri e njegovim biem, uskovitla e mu krv , gazei u njemu priroeno mu dobro i stalno navaajui zlo da digne glavu. Iz te silne zbrke iskoilo preda nj razgovijetno pitanje: to se desilo? On je napustio dolinu d a poe u Cottonwoods. Za to? Kako se ini po ao je zato da ubije jednog ovjeka Oldringa! Ovo ime usmjeri njegovu svijest na jedinog ovjeka na ovom sijetu s kojim se elio s resti. I on se susreo s razbojnikom. Venters se sjeti zadimljene gostionice, lju di mrklih lica, i golemog Oldringa. Ponovo ga je vidio kako izlazi na vrata, pon ovo je ugledao taj divni primjerak mu kog soja, tog krasnog diva purpurnocrne gust

e brade. Sjetio se prodornog pogleda njegovih sokolovih oiju. Zauo je sebe kako mu dobacuje: Oldring, Bess ivi! Ali, ona je za tebe mrtva, i osjeti kako se trza, u u hu mu odjekuje pucanj pi tolja, i on spazi diva kako polako pada na koljena. Taj s tra an sjaj u onim oima, da li je to bila samo njegova ivotna snaga, da li se to u t om stravino sna nom 152 . neovjeku ivot tvrdokorno borio sa smru? Slomljen apat, neob poput smrti: ovjee ... za to ... nisi... priekao? ... Bess ...je... I Oldring se mrtav sru io licem naprijed. Ubio sam ga krikne Venters u u asu izazvanom sjeanjem. ali, n je u tome stvar. Ah, kakav mu je ono pogled bio i to je ono istisnuo! U tome je l e ala tajna koja ga je muila kroz sva ona njegova uzburkana i tjeskobna osjeanja. Ka kvog li pogleda u oima ovjeka pogoenog tanetom ravno u srce! U tom pogledu nije bil o niti mr nje, niti krvolonosti, niti straha od ljudi, niti straha od smrti. Nije t u bilo uspaljenog, uzavrelog duha sranog neprijatelja, koji na metak eli odgovorit i metkom, koji za ivot tra i ivot samo to za to nema fizike moi. Sad, kad ga se jasno jeao, tako da ga nikad nee zaboraviti, u onom Oldringovom divnom pogledu Venters p roita nekakvo veliko, radosno iznenaenje bla enstvo. Ljubav! Uto je nastala stanka s trahotan natovjeanski napor Oldringova duha da progovori. Oldring, pogoen u samo sr ce, borio se, zadr ava smrt, ne zato da bi dospio da puca ili pro-kune, ve da apne n eke tajanstvene rijei. Kakvih li rijei? Za to su se ba one na le na usnama umirueg ovj ?! Za to Venters nije priekao? A na to? U njima nije bilo molbe za ivot. Bilo je tu al jenja to nema vi e ni aska ivota da se ne to ka e. Bess je ... U ovom je le ala nova muk a Ven-tersa. to je to Bess bila Oldringu? Staro pitanje, poput aveti, ustade iz s voga groba da ga progoni. On je ve ne to smetnuo s uma, pa joj je oprostio i zavoli o je najzad, zaboravio njenu pro lost. A sad, potaknuta tajanstvenim aptom umirueg ov jeka, ponovo je ustala ta izopaena, nezadovoljena ljubomora i nesigurnost. Bess j e voljela tog divnog, crnokosog diva po svom vlastitom priznanju voljela ga je, i u Ventersovu duhu ponovo se uspali pakao ljubomore. Potom, u tom uzburkanom pa klu plane hitac koji je ubio Oldringa i odjeknuo divljom neprijateljskom rado u, os vetoljubivim slavljem. Nato ponovo iskrsnu slika sjaja i ljubavi u Oldrin-govim oima, i spomen na njegov tajanstveni apat. I tako su se osjeaji poput plime i oseke smjenjivali u Ventersovu srcu. Stigao je na vrhunac patnji u toj godini ispunje noj emerom. Nastupila je presudna borba njegova ivota. Kad je zora u svom sivilu n ado la, on ustade mrk gotovo slomljena srca, ali pobjednik 153 nad zlim strastima. Pro lost ne mo e izmijeniti i ak ako ne voli Bess svom svojom du om, postao je ovjekom koji nee izmijeniti budunost to ju je skrojio za nju. Samo, i jednom zauvijek, on m ora doznati istinu, mora doznati i najgore, mora otjerati sve ove uporne sumnje, suptilne nade i ma torije ljubomore, i ubiti pro lost time da dozna istinu to je Bes s bila Oldringu. Pravo reeno, on to zna, on je to od poetka znao, ali sad to hoe i u ti. Kasnije, kada se oni uspiju udaljiti iz ovog divljeg kraja, da bi se upustil i u nov i bogat ivot, ona e zaboraviti, bit e sretna, i kroz to, tokom godina to dol aze, njemu e ivot biti ne to zaista vrijedno. itav je dan polako i oprezno jahao uz P ass, bez urbe je zagledao za svaki zavoj, izabirao kamenito tlo, izbjegavao travn ati teren, i pazio da li ga tko goni. Ponovo je pala no i on sti e do glatke stijen e iza koje je le ala dolina; tu pusti magare na slobodu. Popeo se uza zid i za ao u taman, zvijezdama osvijetljen procijep. Umoran od naporna puta, uvukao se u jedn u pilju i zaspao. Ujutro, kad se spustio niz stazu, sunce je rasulo svoje zlatne zrake ispod luka velikog kamenog mosta. Pred Ventersom je le ala Dolina iznenaenja, kao neka dolina snova, mistino lijepa, bajna, to se budila na poplavu zlatnog sja ja koji je iz nje tjerao pospane magle i blistavilom bojio okolne joj stijene. J o iz daljine spazi Bess koja je ne to radila pod jelama. Dva psa ga nanju i e i potra e m u susret, a za njima, upozorena radosnim lave om, doe i Bess ispru enih ruku. Berne! Ve si se vratio! Htjede mu se baciti u zagrljaj, ali iznenada spazi na njegovu l icu izraz koji je zadr a. U jednom trenutku kao da i eznu sva njena radost, ostavljaj ui je blijedu, nesigurnu, uzdrhtalu. to se dogodilo, Berne? Mnogo stvari, Bess, al i ne treba da ti ka em kakve. Iscrpljen sam i tjelesno i du evno. Dragi...! Kako mi izgleda udan i kako me gleda ! promuca ona. Ne obraaj pa nju na to. Vrlo dobro sam, o sam malo umoran. Nema se ega bojati... Stvari su se odvijale tono kako sam predvia o. im malo doem k sebi, otii emo iz ovog kraja. Samo... Samo sad, da, sad odmah, mor am znati svu istinu o tebi. 154 Istinu, ka e ? i Bess zadrhta. Izgledala je kao da t ra i ne to to je zaboravila. Da, istinu. Ali me nemoj krivo shvatiti, Bess. Ja te sil no ljubim, vidi , jo vi e nego prije i jo vi e u te voljeti. O enit emo se im to bude

bit emo sretni... Ali jedan demon je u meni, jo okrutniji demon, demon ljubomore. Neko vrijeme nisam na to mislio. itavi rojevi siu nih misli navalili na mene i razapinju mi du u izmeu sumnje i povjerenja. Hou ih zauvijek dotui, ali zato moram znati istinu. Berne! Sve sam ti rekla, ali spremna sam da odgovorim na ma koje pitanje to e mi ga postaviti. Onda, do vraga, zavr imo odmah s tom gadnom rabotom. Reci mi, Bess, da li te je Oldring... volio? Dakako da jest. A ti... da li si ti njega vo ljela? Nisam ga mrzila, osim, dodu e, u nekim trenucima. ini mi se da sam ti to rek la. Pa zar tako olako mo e govoriti o neem tako ozbiljnom? planu Venters u nastupu s trasti i gnjeva. Nema , dakle, ni najmanje smisla za... za... Ali zadr a gorku rije k oja mu je navirala na usta; uze joj ruke i privue ih k sebi gledajui je platnenim oima. Ona izdr a taj pogled s izrazom ljubavi i povjerenja i gotovo velianstvenog sa -moodricanja. Prodrijev i pogledom do dna njene du e, Venters zadrhta. Ne, u tom tre nutku ona nije bila kadra lagati. Pa ipak, on e vatreno: Pa, to si ti... to si ti b ila... Oldringu? Ker spremno odgovori ona. Venters je lagano pusti i za trenutak ostade nijem kao da nije shvatio. to... to si rekla? upita onda kao da je pobenavi o. Ja sam njegova ker. Oldringova ker? Da. Trgnuv i se, on joj zgrabi ruke i privu e sebi. Oduvijek si... bila Oldringova ker? Naravno! 155 Ali, Bess, govorila si m i... stvorila si kod mene uvjerenje .. ne znam, vidio sam te tako skrhanu stidom . Pa zar nemam razloga da se stidim? tiho odgovori ona pocrvenjev i. Rekla sam ti da sam izgubljena djevojka bez imena... Ni ta nego Bess, sve u svemu: Oldringovo d jevoje. Tako je, sjeam se. Ali, nisam vjerovao... Onaj put kad si se nalazila izmeu ivota i smrti, uinilo mi se... uinilo mi se da si priznala da si bila ... da si bi la ... izgubljena djevojka... E pa? a nije li ker jednog bandita, koja ivi meu band itima, izgubljena djevojka? Ona ga je sada gledala uz blag osmijeh u kojem se ita la sva nevinost jedne djevojice. Venters je najzad shvatio, ali znaenje njegova iz gleda ona nije razumjela. Bess! Bess! Stisnuo ju je u naruje i u nastupu strasti privi je u zagrljaj. Oprosti mi, Bess! Vjerovao sam... vjerovao sam... Ali ne tr eba pridavati pozornost onome u to sam vjerovao . Svejedno sam te ljubio i elio da postane moja ena. Pusti me da ti to ka em, jer jedino to mo e ubla iti moju gri nju savj sti. I onda, Bess, ne zna ... Oh, zaboga! Zaboga! Bern, to ti je! Drhti , govori tako. .. Iscrpljen si, dragi, previ e si zlorabio svoje snage. Nemam ti ja to oprostiti. Vratio si se, Berne, dragi! 156 17. FAY U kui Jane Withersteen, mala Fay penjala se Lassiteru na koljena. Ka i, voli li me? pitala je. Lassiter, koji je s djevojicom uvijek bio blag i ozbiljan, davao joj je do znanja stoje bolje umio da joj je o dan. Fay ostade trenutak zauena, a onda kao da je htjela isku ati odanost svoga kava lira, nadoda: A voli li i moju novu mamu? Jane, koja je bila prisutna, prasnu u s mijeh i po prvi put nakon toliko vremena osjeti da se zacrvenjela. Bilo je zagu lj ivo poslijepodne umirueg ljeta. Fay, koja se nakon boli zbog majine smrti bila opo ravila, postajui sve ljep a, skakutala je oko svoja dva prijatelja, igrajui se. Za J ane je ta djevojica bila poput odgovora na njenu upornu molitvu, kao kakav blagos lov, najdragocjeniji dar za sve to je izgubila. Lassiteru, pogaala je Jane, Fay je bila poput nebeskog bia, prema kojem on gaji skoro vjerske osjeaje. Reci mi naval i malo zatim djevojica voli li moju novu mamu? Lassiterov odgovor bio je jednostav an: Da. Pa za to onda ne o eni mamu i ne postane moj tata? Meu tisuom pitanja koje postavljala mala Fay, bilo je to jedino na koje Lassiter nije znao odgovoriti. Fay, Fay, ne postavljaju se takva pitanja opomenu je Jane. A za to? Zato odgovori Jane i pri tom utvrdi daje udno zbunjuje susret s pogledom djevojice. Reklo bi se da joj one velike modro-ljubiaste oi prodiru u samu du u. 157 Pa ti ga voli , zar ne? nastavi Fay, po svojoj nesmiljenoj djejoj logici. Idi, draga, idi igraj se ree Jan e. Ali ne udaljuj se previ e. Djevojica odmah iskoristi dozvolu i ode skakuui. Jane pita Lassiter nakon jednog trenutka znate li mi rei za to su mali ani iskreniji od od raslih? Mislite? Nego! Djevojica ita s na ih lica ono to na njima pi e. Indijanci, k su, u stanovitom smislu ostali djeca i primitivni, ine to isto. Pa i psi. Uz to obratite pa nju da su gotovo uvijek u pravu. A to, dakle, vidi Fay? Mislim da to i vi znate. Htio bih znati to se dogaa u mozgu Fay. Ta ona vidi svojim oima djevojice dio istine, i u elji da dozna vi e, primjeuje da niste sasvim iskreni. Da, jer u nek u ruku vi i niste iskreni mada vam po dobroti srca nema ravne meu enama. Uglavnom, to to sam vam htio rei je slijedee: Fay izgleda ita na va em licu da me vi ... volite , to, u stvari, nije istina. Izgled stvari nas ponekad zavara. U pravu ste, Lassi teru, djetetu uvijek treba govoriti istinu. Ali, da li je to u stvarnosti mogue?

Nisam joj uvijek mogla rei istinu, mada sam oduvijek bila ponosna na svoju iskren ost. Prilazim s po tovanjem mnogim stvarima koje sam nekad potcjenjivala, prijatel ju moj. to se tie onog... voliti vas, kako ka ete, mislim da je njena primjedba isti nita, samo to ne znam kako vas i koliko volim. Srce mi je pocijepano, Lassiteru, pa se s tog razloga i ne mo e jasno itati u njemu. Pomislite, prijatelju moj, igram se s Fay, govorim, radim, ali misli su mi uvijek kojekuda, rastrgane. Ne molim se vi e, Lassiteru, ne molim se vi e! Nije mi jo jasno kako, ali sam vrsto uvjerena da u iz ove agonije izii bolja, s veom i sigurnijom ljubavlju za ljude. ekam bla eni as ad e se to dogoditi. Taj e as brzo doi, Jane. Ali bojim se za vas. Vrijeme je u asna tvar a vi ste godinama bili vezani uz stanovite nauke i prisiljeni da mislite i da se prilagoavate odreenom uenju kojeg se neete ba lako otarasiti. Ali ekam i ja i p tam se, Jane, da li je... brak izmeu nas, zaista, stvar koja prelazi ljudski razu m. 158 Lassiteru! Dobri moj prijatelju...! Dobro znate daje brak izmeu nas nemogu. A za to, kako ka e Fay? upita Lassiter blagom uporno u. Za to? Ne znam, jer nikad n razmi ljala, ali je to nemogue. Ja sam Withersteenova ki, mormonka po roenju i po vje ri. Kad bih se udala za vas, moj otac bi se digao protiv mene iz svoga groba. Mo ja vjerska braa e me uni titi, ali ja u uvijek biti mormonka. A vi... vi ste Lassiter ! Mo da nisam vi e onaj negda nji Lassiter. I to vi ka ete? Postoje stare navike kojih e nije lako osloboditi. Vi ne mo ete promijeniti namjere koje su u stanovitom smis lu usmjerile va ivot. Za to nosite to oru je? Zato to vas jo obuzima strast za prolijev njem krvi. Lak osmijeh, poput sjenke, prijee Lassiterovim licem, dok je odgovarao : Nije tako. ujte, Lassiteru, la em, istina je, ali ne bih htjela da i vi meni la ete . Mnogo vas cijenim i po tujem. Mislim da ste postali mnogo bla i prema ... upravo s am mislila na tu osobu kad sam vam spomenula va e ubilake namjere. U tom se, sigurn a sam, niste promijenili. Umjesto bilo kakva odgovora on lagano razrije i opasa na kojem su se nalazili okaeni pi tolji i stavi ga kraj nje. Lassiteru! uspjela je sam o promucati Jane, gledajui as u njega as u opasa. Tako razoru an izgledao je neza tien emoan, prepu ten na milost i nemilost svojim neprijateljima i Jane osjeti kako joj se srce ste e. Zar da ona postane njegovom Dalilom? Ne elei da taj ovjek njenom krivn jom postane rtva svojih neprijatelja, ona nakon nekoliko trenutaka podi e opasa, ust ade i prie mu da mu ga pripa e. On je pusti da to uini gledajui je ozbiljno. Oprostit e mi, Lassiteru. Poimo zajedno iz Utaha u kraj gdje mi nee biti potrebno oru je da b ih branio svoj ivot i ljudsko dostojanstvo! on e vatreno. Ponovo su tu Black Star, Bells i Night. Uzja imo trkae, 159 povedimo sa sobom malu Fay i napustimo Utah. Je dino su vam ti konji i to dijete jo ostali. Poimo! Ne, ne, Lassiteru. Nikad neu nap ustiti Utah. to bih ja, slomljena srca i bez igdje iega, radila u bijelom svijetu? Ne, nikad neu napustiti ove purpurne padine koje toliko volim. To sam trebao zna ti. Na kraju, ostat ete ovdje, i ivjeti u nekoj straari, a dojuera nja Jane Witherstee n postat e bie za pounu priu. elio sam samo da mi date priliku da vam poka em kako ov ... ma kakav ovjek... mo e postati bolji nego stoje bio. Ako bismo napustili Utah, mogao bih vam dokazati i pokazati svu silinu osjeaja to ga vi nazivate ljubavlju. Vi mi, vi e od ostalih, izgledate u stanju da to osjeate, ali sve dosad ste rasipal i tu svoju ljubav na vjerske du nosti, na one koje zovete svojom braom, na siromahe . U stvari, vi i ne znate to je istinska ljubav, to je nebo i pakao istovremeno, to mo e promijeniti jednu osobu...! Slu ajte, ispriat u vam ivot Milly Erne i vidjet ete ako je nju ljubav izmijenila. Milly i ja bili smo djeca kad je na a porodica iz Mi ssourija pre la u Texas, gdje smo odrasli kao da smo se rodili tamo. Bili smo siro ma ni, ali nam je zatim krenulo na bolje. Naselje u kojem smo se nalazili, malo-po malo, postade grad i tu se nastani e mnogi do ljaci. Jo mi se ini daje vidim... One oi. .. Sjeate li se Millvnih oiju? Rasla je i uvijek bila najljep a meu djevojkama u grad u. Zadesio se tamo mladi evangelistiki sveenik, koji se zaljubio u nju. Utrkivao s e s ostalim udvaraima i pobijedio. Milly je uvijek bila privr ena vjeri i kad je up oznala Franka Ernea bacila se svim svojim snagama na spa avanje du a. Po mom mi ljenju , taj njen rad i odgovarajua biblijska lektira pogubno su djelovali na njenu pame t. Nije me uspjela preobratiti, oko ega se mnogo trudila, ali smo ipak ostali naj bolji prijatelji na svijetu. Ne vjerujem da su ikad postojali brat i sestra koji su se vi e voljeli. I Frank Erne postade moj dobar prijatelj. Bio je to vrlo drag i dobar ovjek. Njegova vjera bila je sno ljiva i nikad me nije gnjavio prijedlozim a da se preobratim. Znao je dobro jahati, bio je dobar lovac, a jednog dana mi j e, tovi e, spasio ivot ubiv i jednog bizona koji me je napao. Onog dana kad je o enio Mi

lly, moja je radost bila tolika da sam se napio. 160 Onda napustih kuu. Rekao bih da sam se dotad zadr ao kod kue zahvaljujui samo Millvnu utjecaju. Prelazio sam iz jednog kraja u drugi i po to su u tim danima Kansas i Nebraska bili, manje-vi e, kak av je Utah jo i danas, nauih da se kreem naoru an i da se dobro slu im pi toljem. Postad h i smotren jaha. Imao sam te kih trenutaka, ali sam ipak sve prepreke svladao. Ond a, jednog lijepog dana, poslije dvije godine, spopade me sjeta i za elih se kue. St vari su se u meuvremenu bile izmijenile. Mama je umrla; otac je bio poput ive sjen e; Frank Erne izgledao je poput sablasti daleko od svog posla, kao da je bio dal eko i od ivota a Milly je bila i ezla. Istom kasnije saznadoh to se desilo, jer se ot ac vi e nije sjeao niega, a Frank se bojao da bilo to ka e. Na ao se netko, tko me je ob vijestio. Kako se ispostavilo, desilo se slijedee: nakon mog odlaska u grad je do a o drugi sveenik, ovjek drugaiji od Franka, koji je propovijedao drugu vrstu vjere, neobuzdan isto toliko, koliko je Frank bio mio i blag. Postado e suparnici. On je, reko e mi, bio nedorastao Franku, ali je imao neku mo nad enama. Milly pod-le e njego vu utjecaju, posebno se zanimajui za njegovo nauavanje. Frank je to podnosio, po to je bio za slobodu savjesti i, na kraju, radilo se o istom bogu. A budui da je Fra nk esto bio odsutan iz grada jer se bavio uzgojem stoke, dogodilo se da je pri-do l ica dolazio u posjetu Milly pa i za vrijeme kad njena mu a nije bilo kod kue. U to vrijeme u grad doe jo jedan stranac, koji se prijateljski ophodio s novim sveenikom . Bilo je reko e mi, gorostasan ovjek duge brade, bogat, ali pomalo tajanstven. Sav je grad brujao kad je on nestao, jer je u isto vrijeme nestala i neka mlada ena koja se silno zanimala za vjeru novog sveenika. Saznade se zatim da je ta vjera b ila mormonizam. Stvar najzad razljuti Franka i izmeu njega i onog drugog sveenika izbi estoka netrpeljivost. Zavr i se tako da jednog lijepog dana Frank ode tamo gdj e je onaj drugi propovijedao, a gdje se nalazila i Milly i pred svima mu ree, man je-vi e, sve ono to je Venters rekao Tullu i ostalima prije nekoliko dana. Uini i vi e : jahaim biem, koji je dr ao u ruci, tjerao je tog propovjednika sve do izvan grada. 161 Tada je ve bilo vidljivo da Milly gubi sav svoj blagi karakter. Neki su govo rili da se to zbiva zbog njena skorog materinstva, a drugi su tu promjenu pripis ivali njenoj novoj vjeri. Jednog dana, vrativ i se kui, Frank ustanovi da je oti la. Neki susjed mu ispria da je jedne noi vidio prekrivena kola kako se pribli avaju kuni m vratima, i to je bilo sve. Vijest daje Milly pobjegla od svog mu a pue gradom pop ut groma iz vedra neba. Jedino Frank nije htio vjerovati da je stvar ba takva i t ra io ju je, tra io... Mama je umrla od bola i nije htjela oprostiti Milly; otac je poludio od dvostruke nesree. Od prvog trenutka kad saznah u asnu vijest, bio sam si guran da Milly nije oti la dobrovoljno. Dobro sam je poznavao i znao sam da ona ni kad ne bi uinila takvu podlost. Ostadoh kod kue neko vrijeme poku avajui nagovoriti F ranka da mi sve ka e. Ali on, ako je ne to i znao, nikad ni ta ne ree. Onda poku ah da sl ijediti trag njena zavodnika. Znao sam da nee prestati s propa-girnajem svoje vje re i tako krenuh iz grada u grad, poku avajui se sresti s njim. Doznao sam kuda su oti li krenuv i od kue, pro-naoh Millvne tragove, doznadoh daje donijela na svijet dje vojicu u jednoj kolibi u kojoj su je dr ali kao zatvorenicu. uvar te kolibe bio je n eki gadan tip, ugavo pseto nijemo poput ribe. Budui da nije htio govoriti, prije n ego odoh, ostavih mu lijepu uspomenu. Onda se vratih kui, ali dom naoh razoren. U meuvremenu je otac umro, a Frank, kojega vi e nije bilo briga niza to, sasvim je prop ao. Morao je znati ne to, to mi nije htio rei, a kad mu ispriah da sam tri godine tra gao za Milly i da je rodila djevojicu, povjerovah da e se mrtav sru iti pred moje no ge. Ali ne progovori i ja dugo ostadoh s njim. Ipak, boravei u njegovoj kui, primi jetio sam da je u jednoj ladici dr ao neke papire. Jednom ih prilikom razgledam i meu njima pronaem dugako Millyno pismo, koje mu je pisala nekoliko mjeseci nakon nj ena nestanka. Govorila mu je da su je otela tri ovjeka, da su je vezali i zaepili joj usta. Spomenula je i imena te trojice ljudi: Hurd, Metzger i Slack. Ali ih n ije vidjela. Pisala je o gradiu u kojem sam otkrio njene tragove. Kako izgleda, o naj propovjednik se nije htio izlagati opasnosti da je izgubi. Govorila je da je neko vrijeme bila izvan sebe i da se, onda, do av i k svijesti, zatekla majkom jedn e djevojice. Snivala je o 162 tome da to nevino stvorenje preda njegovu ocu, nako n ega bi umrla na miru. Ali je pismo naglo zavr avalo, ostavljajui nedovr enu reenicu i nije bilo potpisano. Drugo pismo bilo je takoer datirano iz Salt Lake Citvja. U njemu je Milly govorila samo da je doznala da sam je tra io i molila je mu a neka mi ka e da prekinem s traganjem, inae e to po nju imati vrlo neugodne posljedice. Zavr a

vala je govorei da e uskoro napustiti Salt Lake City s ovjekom koga je zavoljela i da se nikad vi e ni ta nee uti o njoj. Prepoznah Millvn rukopis i stil, ali po drugom pismu za-kljuih da se morala mnogo izmijeniti. U pomamnom razmi ljanju najzad dooh d o uvjerenja da je to pismo prije bilo napisano pod utjecajem nekog golemog strah a nego pod nadahnutim djelovanjem ljubavi to ju je osjeala za onog ovjeka. Da sam o nda poznavao mormone, kao to ih poznajem sada, ni trenutka ne bih sumnjao u istin itost njenih rijei. Vratih se u grad, gdje je Milly rodila djevojicu, pronaoh vlasn ika kolibe i prisilih ga da mi ka e sve to je znao. Nije znao mnogo, ali se i na te melju toga uvjerih da je, sirotica, morala podnijeti paklene muke. Ostavih tog n itkova u takvu stanju da za neko vrijeme nije mogao drugima nanostiti zlo, i dooh u Utah. Ovdje upoznah mormone i sve mi je bilo jasno. Ali ni traga od Milly. Iz gledalo je da su svakom ivom stvoru bila zapeaena usta. Ipak mi se posreilo i sretne m jednog od one trojice, Hurda. Budui da nije htio govoriti, ostavih ga zatvoreni h usta i probu- ena trbuha. Isto se dogodilo kasnije i s ostalom dvojicom. ak i mrt vi imali su tako stisnute zube da ih se ni no em nije moglo razdvojiti. Tako su pr olazile godine. Stekao sam glas revolvera a, i taj je glas i ao preda mnom svuda kud a sam i ao. Ali, nikad nisam uspio doznati ne to o onom demonskom propovjedniku i on om gorostasnom bradonji, njegovu prijatelju. Tako sam osamnaest godina lunjao za tragom svoje sestre. Osamnaest godina! A sad se osjeam starim. Imao sam dvadeset godina kad sam zapoeo. U takvu ivotu mi ode gotovo sva moja mladost. Najzad mi je dan tuinac ree da bi mi Jane Wit-hersteen, jedina prijateljica Milly Erne, mogla r ei gdje u nai njen grob. 163 Lassiter za uti. Izgledao je udubljen u brojanje srebrni h ukrasa na svom sombreru. Jane je slu ala kao okamenjena, oiju upravljenih u tog ov jeka ije lice bija e opusto eno dugim, bezimenim nespokojstvom. Ali vam moram jo ne to ei nastavi odluno. Vi mi nikad niste htjeli rei ime toga ovjeka, ali sam vam rekao a ete mi ga kazati a da vas vi e ne pitam. E pa, sjeate li se onog dana kad je onaj debeljko, ovdje, htio povui pi tolj na mene? utite, molim vas! zavapi Jane unezvjere no podi ui ruke. Onog dana sam na va em licu proitao da je Dyer, sada biskup, bio Mily n zavodnik. Za trenutak Jane se uini da joj se u glavi vrti kao u kakvu vrtlogu; a onda, kad je do la k sebi, vidje da se dr i Lassitera poput davljenika. Munjevito se sjeti njegovih tvrdnji i prodorno kriknu. Ne! To je la ! Lassiteru! I nastavi j ecajui: Ne, ne, kunem vam se... grije ite! utite i ne kunite se la no. Ipak vam pra t sirota eno! eno, zaslijepljena vjerom i odano u zauvijek! Ali slu ajte: ja znam, ujete li? Znam! No, ne govorimo vi e o tome. Odustajem od svoje namjere. to...? to ste rek li? Odustajem od svoje namjere! Poeo sam osjeati drugaije. Ne mogu vi e biti od koris ti sirotoj Milly i jedino bih uta io svoju elju za osvetom. Shvatio sam da nemam pr ava suditi drugom ovjeku i da ne mogu ubiti jedno ljudsko bie samo zato jer ga mrz im. Ne mrzim vi e, otkako sam zavolio vas i Fay. Htjeli ste rei... Htjeli ste rei, L assiteru, da se vi e neete krvlju svetiti? Neu. Meni za ljubav? Svakako. Ne mogu sh atiti za to, ali po tujem va e osjeaje. Mo da zato... zato to me volite? Osamnaest godi Lassiteru! Osamnaest godina za kojih ste se prometali u stra na ovjeka koga su se svi bojali! A sada... odustajete od osvete jer me volite! 164 Upravo tako Jane! Oh, pa ja u vas na kraju zavoljeti! A kako da vas ne za-volim, recite? Morala bih imati srce od kamena. Ali, priekajte jo , Lassiteru...! Dajte mi vremena. Nisam vi e kakva sam bila. Nekad mi je bilo tako lako voljeti. Sad mi se, meutim, mr nja ini p rirodnijim osjeajem. Priekajte! Predosjeam da e naii sretniji dani za vas, lutalicu o svetnika, i za mene, buntovnicu koju je odbacila njena sredina. Voljela sam, tol iko sam voljela Milly, va u sestru, pa u i vas zavoljeti. Ma kako nisko pala, ma ka ko bila sama,uvijek e u mom srcu biti dovoljno ljubavi daje i vama pru im. ekajte! Z aboravimo zlosretni Millvn ivot, u vezi s kojim bih vam morala ne to povjeriti, ali ne sada... ne sada... ve jedino na svom mrtvakom odru. Sad nisam u stanju. U ovom trenutku je dovoljno da i to znam. Jane mu se osloni na grudi i bri ne u grevit pl a. inilo se da je ni ta ne mo e umiriti. Lassiter ju je dr ao u zagrljaju, u savr enoj ti i. Onda se zatim, malo-pomalo, smiri. Izgledala je kao da se oslobodila nekog ne podno ljivog tereta i ba htjede prozboriti kadli osjeti kako se Lassiter trgnuo. Ko nji! Konji s umotanim kopitima! ree on. I odmae je od sebe pa ljivo gledajui unaokol . Lassiteru! to... Oh, pa gdje je Fay! Fay! Djevojice moja! Ne dobi odgovora. Fay! ponovo zovnu Jane s prizvukom neiskazanog nemira. Nato baci pogled na Lassitera koji je stajao kraj nje krut kao da je od kamena. Fay... oh... Fay! sad je vris nula Jane. Li e je treperilo i u tolo, osamljeni zrikavac se glasio u travi, ulo se zuj

anje pele. Ti ina kasnog popodneva bija e nabijena nekom stra nom zlokobno u. U as se poj na Janeinom licu, u njenim oima. Nikad joj ti ina nije bila strasnijom! Ona je... samo... daleko, pa nas... ne uje... zamuca Jane gledajui Lassitera. Blijed, usprav an kao kip, jaha je stajao, ali ne kao da oslu kuje i tra i, ve u stavu u asne izvjesnos ti. Najednom on gvozdenom rukom zgrabi Jane i, skrenuv i pogled s njena lica, povue je za sobom. 165 Vidite... tu se Fay igrala. Napravila kuu od kamenia i iverja... A tu je obor od ljunka, za konje ree Lassiter kripa-vim glasom upirui prstom. Ovuda je i la gore-dolje... Vidite, tu je ne to zakopala... mrtvog skakavca, stavila mu na dgrobni kamen... tu je jurila gu tera... vidite onaj tanki, vijugavi trag... zguli la je koru s ove topole... pogledajte pra inu na stazi... ucrtala slova koja ste j e nauili... crtala ljude, konje, ptice... Pogledajte, neki kri ! Oh, Jane, to je va kri ! Vukao je i dalje Jane, i iz Favinih tragova itao kao iz otvorene knjige. itavi m putom niz glavicu, kroz ibljak, pa oko jedne topole, Favina lutajua ma to ostavila je tragove njene nevine igre i slatkih djetinjarija. Dugo se igrala pokraj brzo g potoka, niz koji je slala amce natovarene kameniima. Potom je lutala kroz gustu t ravu, mala joj no ica jedva zgazila pokoju slaba nu vlat, i ne to je sanjarila pored s tarog, uvenulog cvijea. Odatle je trag vodio na iroku stazu. Tragovi njenih bosih no ica jasno su se ocrtavali u pra ini, i li su malo niz puteljak. Tu se s njenim trag ovima izmije ao trag mu karca koji je izi ao iz ikare i ponovo se vratio u nju. 166 18. LASSITEROVA PRAVDA Tragovi su ispriali priu o otmici male Fay. U svom stravinom ne miru, Jane se okrenu Lassiteru bez ijedne rijei i na njemu ugleda potvrdu svoga s traha. Bio je smrknut, najedanput je ostario, pogoen u asnim udarcem. Njoj se uini d a se sve oko nje ru i. Gotovo je! promrmlja ona. Treba da odem... treba da odem... Kamo? upita Lassiter i mrko se na e nada nju. K... k tim okrutnim ljudima... Koji ma? zagrmi Lassiter. Da ujem imena! I s kojim ciljem, do vraga? Hou Fay. Ne mogu i jeti bez nje. Oteli su je kao to su oteli Millvnu djevojicu... Moraju mi je vratit i... Samo nju hou. Predajem se. Otii u biskupu da mu ka em kako se smatram pobijeenom, spremnom za jaram. Neka mi vrate Fay, a ja u se... ja u se udati za Tulla! Nikad! sikne Lassiter. Duga mu ruka segne za njom. Gotovo u trku, odvue je pod topole, pa preko dvori to u veliku dvoranu VVithersteen Housea. Zatvarajui vrata tako je est oko tresnuo njima da su se debeli zidovi zatresli. Otkako su im vraeni Black Star , Night i Bells dr ali su ih u toj dvorani, i sad su zatoptali kopitima po kamenu podu. Lassiter pusti Jane i uz nekakav promukao krik tresui se i posrui kao da je p ijan poe prema stolu na kojemu je dr ao svoju opremu. Stao je rovati po bisagama. P otom se zau nekakav metalni zvuk zveckanje metaka. Dr uim prstima nabije mecima jo je an redenik koji zatim privrsti iznad onoga to ga je inae stalno imao na sebi. Ruke su mu sad bile potpuno mirne. Na ovom drugom opasau bijahu dva pi tolja manja od on ih crnih to ih je nosio nisko obje ene, i on ih zabaci za lea i sakrije pod kaputom. Potom mu pokreti zabrzaju. Ne shvaajui ni ta, Jane ga je zabezeknuto promatrala dok je hitro sedlao Black Stara i 167 Nighta. Nakon toga je on povue k svjetlu velik og prozora i na e se nad njom, ste ui joj ruku prstima nalik na hladan elik. Da, Jane, gotovo je... ali neete vi ii k Dyeru... Njemu idem ja! Pod dojmom njegova stra na i zgleda, Jane uope ne shvati znaenje tih rijei. Tko li je taj ovjek poput smrti siva lica i oiju od kojih bi vrisnula kad bi imala snage, a usana udnovato gorkih? Kamo se odjednom djenuo onaj ljubazni Lassiter? I to je to u ovoj dvorani, i na njemu , i na njoj to se to uvuklo u nju, hladno i nevidljivo, pitala se. Da, gotovo je, Jane govorio je u asno hladno i neumoljivo i ja idem progovoriti dvije-tri rijei s onim ljudima. Zatvorit u vas ovdje unutra, ali dok se vratim neka bisage budu pu ne mesa i kruha. A vi, spremite se za put. Lassiteru! uzvikne Jane. Oajniki je pok u avala da mu pogleda u sive oi uzalud; oajniki je to ponovo poku avala, borei se sam a sobom, dok su je muno raspinjale misli i osjeanja, i uspjela je. Konano, shvatila je. Ne! Ne! zajeca. Rekli ste mi da ste odustali od osvete. Obeali ste mi da neet e ubiti biskupa Dyera. Ako mi elite govoriti o njemu, ostavite po strani ono bisku pa. Ne razumijem taj naziv, niti emu slu i. Zar mi niste rekli da odustajete od osve te... da neete ubiti Dyera? Jesam. Pa, va i postupci, va e rijei... ti pi tolji, taj zgled... Zar to sve ne govori o osveti? Sad to vi e nije osveta, Jane, sad se radi o pravdi. Hoete li ga... hoete li ga ubiti? Hou, samo nek me bog jo jedan sat pozi i! Ako nee bog, neka to uini vrag koji me vodi! elite ga ubiti! Zbog sebe samog, zb og svoje elje za osvetom? Ne. Zbog Millvne ljubavi? Ne. 168 Onda zbog Fay? Ne! da zbog koga? Zbog vas! Krv e njegova pasti na moju du u! apne Jane i sru i se na k

ena. Ovo je bio dugo oekivani trenutak isku enja. Godinama steene navike i od roenja usaena vjerska uvjerenja trgnu se kao iza sna, a sumnja, to se dugo, mjesecima sku pljala u njoj, nestade kao da je nikad nije ni bilo. Ako njegovu krv pro-lijete, past e na moju du u... i na du u moga oca. ujete... i ona mu zgrabi koljena, oajniki dr ei za njih dok se on trudio da je digne na noge. uj... zar ti ni ta ne predstavlja m? eno, ne igraj se rijeima! Volim te! I to u ti ubrzo dokazati! Onda, evo tvoja sa m... otii u s tobom... udat u se za tebe, samo ti njega po tedi! Odgovorio joj je hla dnim, stravinim, zaglu nim smijehom. Lassiteru, voljet u te! Po tedi ga! Ne! Zdvojna slomljena duha, skoila je na noge, bacila mu se oko vrata i pripila se uza nj u zagrljaju iz kojeg se uzalud ku ao i upati. Lassiteru, zar me eli ubiti? Ovo je moj po ljednji boj za uvjerenja iz moje mladosti... za ljubav prema vjeri, za ljubav pr ema ocu. Ti ne zna ... ne mo e ni slutiti istinu, a ja ti je ne mogu rei! Sve gubim. M ijenjam se. Sve to sam pretrpjela ni ta nije prema ovom sada. Smiluj mi se... pomoz i mi u bijedi. Ti si opet sna an... oh, tako nemilosrdno hladno sna an! Ubija me. Gle dam te... osjeam te kao nekog drugog Lassitera! Gospodaru moj, budi milostiv... p o tedi ga! Odgovorio joj je podrugljivim podsmjehom. Jo jae je prionula uz njega, pr itisla ga svojim uzgibanim grudima, lice uzdigla k njegovu. Lassiteru, zaista te volim! Ljubav se rodila u gru mojih muka. Odjednom mi sinulo, odjednom me zgodil a istina. Ti si ovjek, pravi ovjek! Toga sam tek sad postala svjesna. Kad sam spaz ila to tvoje sivo stra no lice, i vidjela kako opasuje te pi tolje, u 169 meni se des ila neka divna promjena. Zavoljela sam te tog trena. Cio sam ivot voljela, ali ni kad kao sada. Nema ljubavi, do ljubavi slomljene ene. Da nema samo jedne smetnje. .. jedne, o kojoj, na alost, ne mogu govoriti... ja bih obo avala tvoju ovjenost... o bo avala bih lava u tebi, koji je spreman da razdire zbog mene. Vjeruj mi... i po te di Dyera. Budi milostiv... budi velik, jer ti si stvoren da bude velik. Oh, poslu a j me, vjeruj mi... ni ta nemam, ali sam ena... koja te voli! Uzmi me... sakrij me g dje bilo u divljini... ljubi me i lijei moje slomljeno srce. Njega po tedi, a mene odvedi sa sobom. Primakla je lice posve blizu njegovu, usne im se gotovo dodir-n u e, objesila mu se oko vrata, i svom preostalom snagom priti-skala svoje uzdrhtal o tijelo uz njegovo. Poljubi me! apnula je suludo. Ne... ne po toj tvojoj cijeni on odvrati. Glas mu se izmijenio, ili je nju sluh izdao. Poljubi me...! Jesi li mu karac? Poljubi me i spasi me. Jane, nikad nisi bila po tena sa mnom. Ali sada, pa k, la ima crni du u, i same usne ti od njih gore! Tako mi uspomena na moju majku, tak o mi moje biblije... Ne, ja nemam biblije...! Mojom nadom u spasenje kunem ti se da te ljubim! Blijede Lassiterove usne izusti e gotovo neujno kako ak ni njena ljub av ne mo e izmijeniti njegovu odluku. Oslobodio se njenih ruku kao da su djeje, i u stuknuo. ekaj! ne odlazi! uj jo jednu, posljednju rije! Neka mi neki bolji i pravedn iji bog od onoga to ga obo avam sudi, neka mi oprosti, i spasi me...! Vi e ne mogu utj eti. Lassiteru, molei te za Dyera, molila sam za svog oca. Da, za svog oca. On je bio jedan od glavara mormona i on je poslao Dyera na propovijedanje. Moj je ota c bio onaj sa ledenoplavim oima i zlatnom bradom. Za mojim si ocem godinama traga o. Istina, Dyer je upropastio Milly Erne, ali je to uinio zbog moga oca! Ako je M illy ikad bila ena nekog mormona, taj je mormon bio moj otac! Ne znam, nikad nisa m doznala, da li je postala njegovom enom. Lassiteru, mo da sam slijepa, poput fana tika odana la noj vjeri, ali znam stoje pravda, a moj je otac van dometa ljudske p ravde. On sad sigurno plae za svoje grijehe... negdje. Pomisao da bi ti ubio Dyer a zbog grijeha 170 moga oca, oduvijek me ispunjala u asom. Eto, zato sam te toliko molila! Jane, pro lost je sahranjena. Na nju sam zaboravio u svojoj ljubavi prema tebi. Ali ono to inim, rekao sam ti, ne inim ni zbog Milly, ni zbog Fay, nego zbog tebe! Slu aj, znam svoju snagu i ka em ti, Jane, da ga samo jedno od onih uda u koje Dyer ka e da vjeruje, mo e spasiti. Jane se ponovo uini da se sve vrti oko nje kao u vrtlogu. Neodreeno osjeti kako je padala na koljena pred jednim obasjanim likom, pred Lassiterom, ovjekom koji ju je spasio od sebe same, ovjekom koga ne mo e odvrat iti od njegove namjere, i koji e ubiti radi pravde. Odjenom se izgubi u mraku. Ka d se osvijestila, spazi da se nalazi na postelji pokraj prozora u dnevnoj sobi. e lo joj bilo hladno, vla no, znojno. Netko ju je tap ao po rukama. Prepozna Judkinsa i na njegovu mr avom, tvrdom licu spazi uzbuene, prestra ene oi. Judkinse! glas joj s omljeno zamre. Najzad, gospoice! Ne, ne, le ite jo malo. Sad je u redu, sve je u red u. Gdje je on? Tko? Lassiter! Ne brinite vi za njega. Gdje je? Recite mi, hou ah znati! Pa, eno ga u drugoj sobi, previja nekoliko rupa od metaka na sebi. Ah.

..! A biskup Dyer? Kad sam ga, prije pola sata, vidio posljednji put, kleao je. N e to je radio, ali vas uvjeravam da se nije molio. udnovato govorite, Judkinse! Pus tite me, da sjednem. Sad mi je dobro. Priajte mi. Dyer na koljenima! A to je radio ? Ukratko, gospoice, i uz va e dopu tenje, kleao je, a sa rukama, znate... onim rukama koje su se toliko puta podizale na blagoslov, da blagoslove, na primjer, kovrave glavice poput glavice male Fay ili glave ena poput va e... S tim rukama, stiskao j e veliku ranu na grudima. 171 Judkinse, dovest ete me do ludila. Da li je Lassite r ubio Dyera. Ubio! I Tulla? Ne. Sreom po njega, nalazio se negdje vani s veinom s vojih ljudi. Veeras bi se trebao vratiti, ali Lassiter mora to prije odovud, inae m u nema spasa, a jo e biti gore za vas, gospoice Withersteen. Doi e do gadne gu ve kad e Tuli vrati. Otii u s Lassiterom. Ali, Judkinse, recite mi sve to znate o tom... o tom dogaaju. Bez uzbuenja je shvatila da je Dverova smrt, o kojoj ju je Judkins o bavijestio, upotpunila u njoj onu promjenu koja ju je uinila drugom enom. Izgledal a je mirna, pomalo hladna, jaka kao to nikad nije bila otkako su se na njenu nebu pojavili prvi oblaci. Onda, bilo je to ovako zapoe Judkins. Nalazio sam se u sud skoj dvorani, gdje je Dyer, u svojstvu sunca, vodio raspravu. Uz njega se nalazi lo petero ljudi, njegovih tjelohranitelja: arter, Wright, Jengessen i jo dvojica k oju ne poznajem, to su do li iz Stone Bridgea, svi naoru ani i sliniji razbojnicima ne go asnim ljudima. Dyer je optu ivao Willie Kerna, jednog od mojih najboljih ljudi, da se uz njegovu kuu nalazi jarak iz kojeg voda istie tamo gdje ne treba, a Willie je poku avao dokazati da se on nikad nije nalazio kod kue kad se to de avalo stoje, najzad, bila istina. Kadli se odjednom sudac netremice zagleda u dno sale, a ist o tako i ostali koji su se nalazili s njim i koji kao da se odjednom okameni e. I ja se, naravno, okrenuh da vidim to je to tako udno i silno djelovalo na suca. Kad tamo, usred dvorane, u samom prolazu izmeu klupa, stoji Lassiter! Bio je sav bij el i crn, ne bih ga ni sa im mogao usporediti, osim sa smru. I pred Ventersom, kad je ono izazvao Tulla, sva je dvorana utihnula i sledila se, ali ovo je bilo dru gaije. Na asnu rije, gospoice Withersteen, meni se krv ledila u ilama. A za to, ni sam ne znam. No, eto, Lassiter svojom pojavom, onim svojim dr anjem, ovjeka ispunjava j ezom. Rekao je samo jednu rije, neko ime, nisam ga razumio, iako mu je glas odjek nuo poput zvona. Mo da zato to sam bio previ e uzbuen. Mora daje sudac Dyer razumio i vi e od toga, to je za mene tajna, jer se odmah svalio sa stolice pravo na podij. 172 Nato ona petorica jahaa, Dverovih tjelohranitelja, skoe, a dvojica od njih, za koje sam kasnije doznao da su iz Stone Brid-gea, iskoe pravo kroz najbli i prozor tako brzo da ne biste stigli ni udahnuti. Bilo je jasno da nisu mormoni. Jengess en, arter i Wright zagledaju se u Lassitera, na trenutak samo, ali meni se inilo d a je to potrajalo itav sat. Bili su blijedi i napeti, no ivci im nisu popustili. L assitera sam dobro osmotrio. Stajao je nekako ukoen, malko pognut, ruke mu bile s vinute, a prsti skvreni kao pand e u jastreba. A oi...?! E, to se ne da opisati! Sam o jedno znam, oi su njegove unaprijed itale namjeru onog koji je mislio povuii pi tol j. Zagledan u njega, nisam, dakako, vidio kad su ona trojica potegla. I, mada sa m gledao pravo u njega, i to kako gledao, nisam vidio kad i kako je potegao. Bio je br i od oka, to je sve. Ali sam vidio kako mu vatra izbija iz cijevi i uo hice ba u tren prije no to su odjeknuli hici one trojice. Okrenuo sam se, a ono Wright i arter ve le e, a Jengessen, koji je bio jak kao bik, jo poku ava pucati, ali mu se pi olj trese. Bilo je jasno da je pogoen, i to usred sredine. Najednom se sru i, i pi to lj mu pade na pod. Dvoranom zavlada sablasna ti ina. Ljudi su prestali disati. Kak o bilo, ja ni dahnuo nisam. Vidio sam Lassitera kako pi tolj koji se dimi zatie za neki pojas. Nije on izvukao one svoje velike, crne pi tolje, i ja se zapanjih. Sve se to odvijalo tako brzo, da se to ni zamisliti ne mo e. ulo se neko struganje na podiju, i Dyer ustade, a lice mu kao olovo sivo. Htio sam pogledati u Lassitera, ali mi se oi zali- jepi e za Dyera kad sam mu vidio lice. Vidio sam kako pote e pi tol j. ak bih i ja bio bolji, br i od njega. Uto Lassiterov pi tolj zagrmi, metak pogodi Dyera u desnu ruku i pi tolj mu ispade. Pogledao je u Lassitera kao kojot u zamci. Urliknuo je pa opet sagnuo za pi toljem. Tek to ga je digao s poda, a Lassiter ope t opali. Odjeknulo je kao tresak groma i Dyeru gotovo odnese ruku, kako se meni uinilo. Pi tolj opet ispade i Dyer pade na koljena, kao da e bauljati za njim. U asno je bilo gledati kako se sav stra no napinje. Za to se taj ovjek tako grevito hvata za i vot, pitao sam se. Bilo kako bilo, dohvatio je pi tolj lijevom rukom i upravo ga p odigao, nategnuo obara, ali ga uto i trei metak zgodi, sad u lijevu ruku, i on ope

t ispusti pi tolj. No, u toj mu je ruci ostalo 173 jo dovoljno snage da se ponovo d okopa pi tolja i da tresui se sav, zbog ega bih po alio svakog drugog ovjeka osim njega , nasumce otvori vatru. Jedan metak pogodi nekog ovjeka koji se nalazio na dvades et stopa od Lassitera. I ovjek pogibe, to sam poslije doznao. Nato sve zaori od za glu ne i tako brze pucnjave da vi e nisam razaznavao pojedine pucnje. Kasnije sam do znao da je Lassiter devet metaka sasuo u Dyera iz svojih crnih pi tolja. Ispriao sa m na vlas tono kako se sve to zbilo, gospoice Withersteen, tako da znate. Vas e to poslije proi. Na ovoj na oj granici Utaha vidio sam prizora da ti se ko a je i, ali mi je ovaj bio najstra niji. Sjeam se da sam sklopio oi, i neko vrijeme mislio na sasvi m desete, najudnije stvari, koje nemaju veze s onim to se zbivalo oko mene, stvari kakve vam ni u snu nee pasti na um. Vidio sam kadulju i konje kako jure, a to je meni najljep i prizor, i ne to nejasno, jer je upravo to, kao u kovitlacu, istjeral o misli iz moga mozga, te sam otvorio oi i sasvim jasno osjetio da je zami-risao barut. Sudnica je bila ba pravo mjesto za onakva suca. Bio je na koljenima, ali n ije molio. Dahtao je i poku avao da svoje izmrcvarene, polomljene ruetine pritisne na tijelo. Sve one metke to je na kraju ispucao, Lassiter je usuo u njega. To je bila Lassiterova pravda. Lassiter tada progovori. Ako ikad zaboravim to je rekao, zacijelo nikad neu zaboraviti njegov glas. Propovjednie rekao je mislim da je za t e najbolje da se to br e obrati za milost bogu to si ga zastupao na zemlji, jer on ti vjerojatno nee doi u posjetu tamo gdje e sada poi! Vidio sam kako Dyer gleda svoje upne bespomone ruke, no te su krupne ruke bile isuvi e sitne da izmole milost za zl oine to su ih poinile. On se zagleda u Lassitera, a potom se strahovito zabulji u n e to nedokuivo. Nije to bio ni Lassiter, ni ma tko drugi u onoj prostoriji, ni zrak , ni rumena kadulja to se nazirala s one strane prozora. Tko zna to je gledao, no gledao je pogledom ovjeka koji ne to prekrasno otkriva. Stra an je to bio pogled...! Uz u asan krik spoznaje on pade naprijed, s licem u pod. Judkins stane, te ko je dis ao i obrisao vla no elo. To vam je otprilike sve zakljui. Lassiter je napustio sudn cu, a ja po urio za njim. Krvario je iz triju rana, ali nijedna 174 vrijedna pa nje. Do li smo pravo ovamo. Na ao sam vas gdje le ite u dvorani, pa sam imao malo posla ok o vas. Jane Withersteen ne osjeti potrebu da se pomoli za Dverovu du u. Iz dvorane se zauje Lassiterov korak onaj poznati mekani korak praen srebrnkastim zveketom i ona ga oslu nu s novim uzbuenjem u kojem je bilo neodreene radosti u samom strahu o d njega. Vrata se otvore i ona ga spazi, starog Lassitera, odmjerenog, bezbri nog, ljubaznog i sabranog, starog a ipak drugaijeg. Ona ustane a oi joj se na tren zam ute od suza. Jesi li... zdrav? upita ga strepei. Rekao bih. Lassiteru, ja u s tob m. Sakrij me dok ne proe opasnost, dok nas ne zaborave, a onda me povedi kamo god hoe . Tvoji neka budu i moji, i tvoj bog neka i meni bude bog! Poljubio joj je ruk u onako udno umilno i kavalirski kao to je to u rijetkim trenucima radio. Black St ar i Night su spremni on e jednostavno. Mirno pominjanje njenih crnih trkaa kao da je potaklo Jane da se prene. Pourila je u soju sobu, obukla jahae odijelo, smota la dragocjenosti i zlato to joj je preostalo, pa se vratila u dvoranu. Black Star je tapkao potkovanim kopitama, zabacivao lijepu glavu, i gledao u nju svojim pa metnim oima. Judkins, poklanjam vam Bellsa, ree Jane. Nadam se da ga neete otuiti da ete se dobro brinuti za njega. Judkins izmuca u znak zahvalnosti ne to to nije bi o u stanju razgovjetno izustiti, a oi mu sinu. Lassiter priveza Janeine bisage na Black Stara i povede vran-ce trkae u dvori te. Vi, Judkinse, odja ite s Jane u kadul ju. Ako primijetite kakve jahae, zapucajte brzo dvaput. A vi se, Jane, ne osvrite! Odmah u vas stii. Doepat emo se ulaza u Pass do ponoi, a onda emo saekati jutro da spustimo dolje. Dok se spu too na prednje noge da ga Jane to lak e uzja e, Black Star s a e svoj divan vrat i kimne plemenitom glavom. Jane izjaha za Judkinsom iz dvori to, i poe irokom stazom u kadulju, s jasnom spoznajom da napu to Withersteen House 175 zauvijek. Pri tom se uope ne osvrne. Du u joj preplavi nekakav neobian, tih mir kao iz sna. Sudbina je bila okrutna s njom, uza sve to ivot joj se nije inio bezvrijed nim, naprotiv jo vrednijim i pun miline poput zapadnog lahora, krasan i neznan po put padine pod kaduljom na kojoj su se pred njom istezale rumene sjene sumraja. O sjetila je Judkinsove ruke na svojima; ula je kako joj promuklo eli sretan put; po tom na mjestu gdje je do maloprije kasao Bells uleti kao ugalj crna, pametna, gu bica Nighta. Po tome je znala da sad Lassiter ja e pokraj nje. Ne osvrite se! ree jo j ne ba nehajnim glasom. Gledajui pravo pred sebe, u zasjenenu, valovitu kadulju, J ane ispru i ruku u rukavici i osjeti kako ju je obujmio sna an stisak. Jahala je ne

osvrnuv i se nijednom da pogleda lijepi umarak Cot-tonwoodsa. Reklo bi se da uope ne misli na pro lost, na ono to je za sobom ostavila, ve na arenu, tajanstvenu i divlju padinu pod kaduljom, to vodi do Deception Passa, i na ono to je u budunosti eka. Pr omatrala je kako se sjene izdu uju preko padine, osjetila je kako joj svje zapadni vjetar zvi di pored uha. Razmi ljala je o onim utim oblacima to su hitro plutali iznad i okolo nje. Ne osvrite se! ponovi Lassiter. Vjetar je dotjerao debele spirale d ima, i s njima dopre jak, o tor vonj nagorjela drveta. Lassiter je zapalio Withers teen House. Ali, Jane se ne osvrnu. Tamni veo zastre joj bistar, ispitljiv pogle d kojim se tvrdokorno dr ala rumene padine i nejasnih obrisa rubova kanjona. Kasni je, kad je vela nestalo, to jest kad se razi ao oblak dima to se za njima valjao, d olina pred njom utone jo vi e u sjenu sumraja. No pade, hitro poput najbr ih trkaa, zvi ezde izvire, zasvijetle, narastu, a prostran, vjetrovit istoni rub ravni pod kadu ljom izbli-jedi na mjeseini i srebrnasto zasvjetluca. Okupana mjeseinom, kadulja j e ipak zadr ala svoje rumenilo i inila se neizmjerno sa-motnijom i divljijom. Noni s u sati odmicali, a Jane Withersteen se nijednom ne osvrnu. 176 19. BLACK STAR I NIGHT Do ao je trenutak da Venters i Bess napuste svoje skloni te. Imali su dosta po sla da odaberu ne to stvari koje e sobom ponijeti na put koji e ih odvesti iz Utaha. Berne, to je u ovom omotu? upita Bess u jednom trenutku, crvena u licu. Udubljen u svoj posao, Venters niti ne pogleda. Odgovori samo da je ponio mnoge stvari i z Cottonwoodsa i da se ne mo e sjetiti svega. Ovaj omot je pravila neka ena! uzvikn u Bess. Zvuk njena glasa natjera mladia da podigne oi, i on u omotu to gaje dr ala u ruci odmah prepozna onaj to mu gaje dala Jane i na koji je bio potpuno zaboravio. Oprosti uzvikne zbunjeno, a onda, ugledavi i izraz Bes-sina lica, prasne u smijeh . Napravila ga je jedna ena! tu nim glasom ponovi ona. Dobro, a je li to, mo da, nek zloin? Onda... onda je posrijedi neka ena? Ma, Bess ... Jesi li mi lagao? Venters u sebi zakljui kako je djevojka, premda je stalno ivjela u pustoj samotnosti, ipa k naslijedila stanovite enske osobine. Zna li da e me, malo-pomalo, rasrditi? on e av si ivot provela u divljini, a da si ivjela meu svijetom, imala bi itavo tuce udva raa i izrekla bi itavu gomilu la i. Mogao bih se zakleti da bi tako bilo. Ni ta od sve ga toga ne bih uinila! plane djevojka ljuti-tim glasom. Mo da ne bi govorila la i, al i bi udvaraa imala napretek. Ta drugaije ne bi ni moglo biti s obzirom da si tako lijepa. Te rijei upali e i rad se produ i bez novih ispada. 177 Najzad, kad probra e st vari, Venters pa ljivo odlo i sve to je ostalo i zatvori ulaz u peinu s nekoliko sloml jenih grana. Tko zna, moglo bi se mo da dogoditi da ne uspiju izai iz Utaha i tada bi se vratili u dolinu, pa bolje da tu nau sve to bi im moglo zatrebati. S ovim bi se moglo pro ivjeti cijeli ivot zami ljeno ree Venters. eli li mo da da poem i sk zdrhtalu stijenu? upita ona gotovo aljivim glasom, ali s plamenom u oima. Oh, nika ko! Hm, ti ne zaboravlja na svijet i zlato uzdahnu ona. Djevojice! Zar ne pomi lja lijepe haljine, putovanja i tolike druge lijepe stvari? Da, elim otii, ali bih i ostala rado. Ne znam... Dakako. I sa mnom je isto. Oslobode telad ali zadr e dvije mule to ih je Venters doveo iz Cottonwoodsa. Onda ih u zoru osedlaju i krenu. Ne osvrnu e se unazad sve dok ne stigo e do prolaza. Dolina je bila zanosna, kao umota na u blistavo bijele i srebrne velove. Pred njima se pru ao prizor lijep i nestvar an poput sna. Uvijek emo se sjeati doline zajeca Bess. Pst. Ne plai, draga. Zahval ujui na oj dolini, na drugom nekom mjestu po ivjet emo jo ljep im ivotom. Hajdemo. Sila je bilo dosta naporno, ali ipak sretno stigo e do dna. Uputi e se spletom kanjona, koji je Bess dobro poznavala, ak i bolje od Ventersa. Prisiljeni da idu polako, v ee ih zatee prije nego se pope e uz stazu to je vodila na zaravan. Prenoi e tamo, no Ve ters nije uspio zaklopiti oi, dok je Bess, umorna, spavala s glavom na sedlu, izm eu dva psa. Ujutro, u zoru nastavi e put i uskoro savlada e vrletnu stazu. Zaravan se otvarala pred njima. Tu smo! radosno uzvikne Venters, dok se Bess kraj njega od marala oslonjena o sedlo. I nikog ovdje nema. Spa eni smo, nee nas vidjeti! Oh, Bes s...! Ali prekide ga Ringovo potmulo rezanje Pas je sumnjiavo nju io zrak. Mladi smj esta dograbi pu ku. Whitie se ponekad varao, ali Ring nikada Venters se toliko uzn emirio da se nije usudio ni okrenuti kad je uo kako se hodom pribli ava nekoliko ko nja njemu 178 zdesna. Najzad se trgne pomisliv i na opasnost koja bi mogla zaprije titi Bess ija mu je sigurnost bila glavnom brigom. Pogleda i pomisli da sanja. Iz a jednog malog uspona, skrivenog visokom travom, dolazio je Lassiter, vodei za uz de Black Stara i Nighta, dok je Jane Withersteen, u jahaem kostimu, i la odmah za n jim. Na neki nain Venters doe k sebi. Lassiter se zaustavi, osmjehujui se, dok je J

ane zaprepa teno gledala Ventersa i Bess. Vi, Berne? uzviknu ona. ba je divno to sm vas sreli! Kao to vidite, mi smo napustili Cottonwoods. Oluja je e a nego ikad i ja sam upropa tena... Ali, oprostite vjerovala sam da ste sami. Venters, koga je njen o sasvim razumljivo zaprepa tenje uinilo nesposobnim da govori i da se sjeti to bi t rebalo uiniti, utke je gledao svoju staru prijateljicu. Kud ste se zaputili, djeco ? upita Lassiter. Tamo... nije bila u sigurnosti. Idem... idemo iz Utaha. Vraamo se na Istok jedva je smogao mladi. Mislim daje ovaj susret prava srea za vas i men e, a osobito za Jane i ... Bess mirno e Lassiter. Bess! uzviknu Jane i val krvi j oj obli blijedo lice. Venters se nikako nije mogao dosjetiti kakva se srea mogla izlei iz tog susreta, kao to ree Lassiter. Jane odmjeri brzim i eni svojstvenim pogl edom djevojku, koja je na sebi imala svoje jahae odijelo. Venters! Je li to djevo jka? ena? zajedljivo upita. Pa djevojka. I bila je s vama u onoj divnoj dolini? D a, ali Jane... Stalno, otkako ste tu dolinu otkrili? Da, ali vam nisam mogao rei. .. I da li ste me zbog nje pitali za zalihe? Da li ste zbog nje tu svoju dolinu htjeli pretvoriti u raj zemaljski? Oh, Jane! Odgovorite mi! Jest. Oh, la ljive! 17 I Jane zahvati jedan od onih rijetkih nastupa bijesa, koji je bio tim e i to je bio rjei. U tome je bila nalik svome ocu, pa i gora od njega, jer je bila dozlaboga l jubomorna, ljubomorna ak i na svoje prijatelje. Meutim taj se nastup ubrzo smiri. Mirnom rukom, Lassiter ju je pridr avao, dok se ona oslanjala na Nightov vrat a li ce krila u gustoj mu grivi. Venters je zapanjeno zurio u nju. Kad je primijetio da Jane polako di e glavu, nije se vi e mogao uzdr ati te povie glasom u kojem su trepe rili i ponos, i stid i bol: Jane, Jane! Ona je nevina djevojka! Zar, zbilja, mis lite da u povjerovati toj va oj tvrdnji? ona gorko odvrati. Nisam la ljivac, i to zna te. Ako sam lagao... hou rei, ako sam utio kad mi je ast nalagala da govorim, bilo j e to zato da vas po tedim. Do ao sam u Cottonvvoods s namjerom da vam sve ka em, ali v am nisam htio nanijeti novu bol. A namjeravao sam vam rei da sam zavolio, da sam zavolio ovu djevojku. Ipak, Jane, nisam zaboravio to ste uinili za mene i moja osj eanja prema vama nisu se izmijenila. Beskrajno cijenim va e prijateljstvo sada kao t o sam ga uvijek cijenio. Zato, ako je ne to prividno protiv mene, ne budite neprav edni prema meni. Djevojka je ista i nevina. Pitajte Lassitera. Istina je, Jane oz biljno ree Lassiter. 'ista je i nevina poput male Fay. I blago se osmjehnu. Venters je vidio, a primijetio je da je to vidio i Lassiter, kako se Janeina uzbuena du a bori protiv odvratnosti, sumnje i sumnjiavosti, i kako iz tog dvoboja izlazi kao pobjednik. Najzad ona se smiri i ree: Berne, ako sam vas u svojoj nesrei nepraviln o optu ila, oprostite mi. Nisam vi e ona nekada nja Jane. Ali, recite mi, tko je ta dj evojka? Jane, ovo je Oldringova ki. Lassiter e vam rei kako sam pucao u nju smatraj ui je maskiranim jahaem i kako sam joj zatim spasio ivot... To je, uostalom, sve. ud na je to pria, Jane, veoma udna, pa ipak istinita, istinita, poput njene nevinosti . I vi to morate vjerovati. 180 Maskirani jaha! Oldringova ki! uzviknu Jane. I ka e e daje sasvim nevina! Zaista mnogo tra ite, kad hoete da vam vjerujem. ^Sli, ako je ta djevojka ono... to vi ka ete, kako mo e poi s ovjekom koji joj je ubio oca? Tko va je to rekao? zaurla Venters. Ali su Janeine rijei trgle Bess iz uenja kojemu se bi ja e prepustila od prvog trenutka tog udnog susreta. Ona irom rastvori oi, s izrazom nepodno ljive boli, prie Ventersu i podi ui ruke, kao da eli da izbjegne udarac, izmuca : Ti...! Ti si ubio Oldringa...?! Da li je to istina? Istina je, Bess, i neu to s ebi oprostiti, ali ti dobro zna da mi nije na kraj pameti bilo da bi on mogao bit i tvoj otac. Vjerovao sam... vjerovao sam da ti je nanio zlo. I ubio sam ga, lju bomora me na to natjerala. Za trenutak je Bess utjela, a onda iz nje provali: Ali to mi je bio otac! Eto, moram se vratiti... Ne, ne mogu poi s tobom! Svr eno je, s vr eno je s lijepim snom! Znala sam da se nikad ne mo e ostvariti! Bess, ako mi mo e op rostiti, san to smo ga zajedno snivali nee se rasplinuti! zavapi Venters. Ne, ne, nemogue! Moram se vratiti. Najzad, voljela sam ga, bio mi je otac. I on je mene v olio. Ne, to ne mogu podnijeti. Ako se misli vratiti Oldringovim ljudima, pratit u te i oni e me ubiti. Ne, ti nee sa mnom, Berne! Pusti me da idem, zaklinjem te. Bo lje je da me zaboravi , priu tila bih ti samo bol i sramotu. Nije plakala, ali je iz gledala kao da je sam ivot napu to. Najzad joj glava pade na grudi, kao da se pokor ava u asnoj sudbini. Eto, Jane, pogledajte svoje djelo! uzviknu Venters izvan sebe od oajanja. Zar je bilo potrebno da spominjete Oldringa? Gdje je sad sva dobrota va eg srca? Ova je djevojka ivjela usamljenim i bijednim ivotom i ja sam na ao naina d a je usreim. Razorili ste na san, razorili ste ne to isto, ljupko, razorili ste dva iv

ota! Oh, Berne! Bila je gre ka... Nisam mislila ... Kako sam mogla pomisliti da on a ni pojma nema... Najednom se Lassiter pomae i svojim ljubaznim osmijehom koji k ao da mu je obasjavao lice, okrene se najprije Jani i Ventersu, a onda mu se bla gi pogled spusti na Bess. Dobro, ini mi se da ste svi vi rekli ono to ste imali za rei, i sada je red na Lassiteru da govori. Uz to, stra no sam elio da doe do ovog su sreta! Bess, doi ovamo. Blago je uze za ruku i okrene joj lice prema Ventersu i J ane. Onda joj skide e ir i pusti neka joj zlatna kosa padne niz ramena. Priite, Jane , i vi, Ventersu. Pogledajte ovu sliku. Zar ne prepoznajete ovu djevojku? Jane p romotri sliku i ustuknu uz krik uzbuenja. Milly! To je Milly Erne! Lassiter, ozbi ljan, pru i sliku Ventersu. Evo, Ventersu, ovo je Milly Erne! Zaprepa teno gledajui i usporeujui sliku i Bess, mladi naglo trgne glavom. Svojom sna nom rukom Lassiter zag rli Bess oko struka i nagnu se nad nju. Djevojice, ova je ena bila tvoja majka. Ti si ki Milly Erne i zove se Elizabeth Erne. Oldring ti nije bio otac, nego je to b io Frank Erne, moj najbolji prijatelj. Bio je lijep, dobar, estit... du a od ovjeka. U tvojim venama tee krv vi e nego po tene, djevojice, a dobra se krv ne mo e pokvariti. Bess iskliznu iz ruke koja ju je dr ala i pade na koljena sti ui sliku na grudima. Ne , ne... to ne mo e biti! Zaista je tako, djevojice. Vidjela si da su i Jane i Bern u tebi prepoznali tvoju majku. ute, jer su zapanjeni, to je sve. A vi, tko ste vi ? pro apta djevojka. Ja sam Millvn brat, prema tomu tvoj ujak. Ujko Jim! Zar ti to ne izgleda lijepo? Oh, ne mogu da vjerujem... Sanje to, ne budite me! Berne, ita m na tvome licu, na licu gospoice, da je to istina. Recite mi, recite mi sve! Bil a bi to previ e dugaka pria, djevojice. Dovoljno ti je da zna da su ti majku oteli i d a su je s tobom odveli u Cottonvro-ods. Te sam pojedinosti doznao prije nekoliko dana, a povjerio mi 182 ih je sam Oldring. Iz razloga, o kojemu nema smisla da ti govorim, biskup Dyer te je odvojio od tvoje majke, a budui da je mrzio Franka Ernea, tvoga oca, skovao je pakleni plan, povjeriv i te 01-dringu. Htio je, kad je dnom odraste , da dijeli sramotnu sudbinu kradljivaca i ubojica. Oldring se dr ao spo razuma te stvorio od tebe maskiranog jahaa, dav i ti tako neasno ime, ali te i zavol io poput roene keri i branio tvoju nevinost i ast od svojih vlastitih ljudi. Dok mi je to govorio, oi mu se ovla ile suzama. Dyer je htio stvoriti od tebe propalu enu, Oldring je bio titom tvoje nevinosti, ak je ubio jednog od svojih ljudi, koji ti s e je poku ao pribli iti. Prema tomu, vidi , Oldring nije bio sasvim lo ovjek i svakako t e volio. Oh, Bess! uzvikne Venters. Lassiter govori istinu. Kakve li gri nje, kakv e li gri nje savjesti! Kad sam opalio u njega, on pade i samo je smogao da ka e: Za to nisi ekao? Bess je ... Smrt ga je sprijeila da dovr i. Elizabeth Erne! uzvikne Jane. Poznavala sam tvoju majku i vidim kako ona izrasta u tebi. Voljala sam je, pa sa d volim i tebe. I privi je u naruje. Bess dopusti daje Jane miluje i ljubi, stidl jivo uzvraajui njene izljeve ljubavi, a onda se zavue Lassiteru u zagrljaj, mrmljaj ui glasom koji je odavao krajnje ushienje: Ujko Jim! Ujko Jim! Eh, da, tvoj sam uj ak. Zbilja je divno uti kako to izgovara ! Venters je bio gotovo zaboravio na Jane. Okrenu se, pogleda je, i na njenu, njemu dobro poznatom licu jasno proita: Jane je voljela Milly, voljet e i Bess, i svakako e, u dobroti svoga srca, nai naina da p ru i naknadu za rijei gorine to ih je djevojci dobacila. Sad ree najzad Lassiter se da je vrijeme da se ozbiljno porazgovara. Vrijeme leti. U pravu ste odgovori Venters. Na sve sam zaboravio, Lassiteru. Da li je Jane napustila Withersteen H ouse? Da, zauvijek odgovori sama Jane. A Dyer? Ovaj put Lassiter odgovori. 183 T amo, kamo je oti ao Dyer, nama vi e otimanja djevojaka. Mrtav! Znao sam da e se tako zavr iti. Rekao sam to Jud-kinsu. A Tuli? Tuli se nije nalazio u naselju, kad sam i ao tamo. Sad nas vrlo vjerojatno slijedi sa svojim ljudima. Lassiteru, hoete li d a se svi vratimo u Deception Pass i sakrijemo se tamo dok ne proe oluja? Mislim d a e oluja du e potrajati. U svakom sluaju, to se tie nas dvoje, ostat emo ovdje. To je Janeina zamisao. A to se tie vas, bolje je da zajedno s Bess napustite Utah. Istin a je, Lassiteru, Bess je na la zlato u dolini, imamo ga pune bisage. Mo emo stii do S terlinga... Do Sterlinga? Pa zar ne znate da se Sterling nalazi stotinu milja od avde? Mazge nee izdr ati i izla ete se opasnosti da vas iznenade. Onda... oklijevajui Venters, ali mu Jane lagano dodirnu ruku. Berne, saslu ajte me. Bolje se smrti iz lo iti nego ne odvesti Elizabethu izvan ovog u asnog kraja. Morate to uiniti, barem p oku ati. Pokazat ete joj svijet, spasit ete je od tisuu opasnosti, usreit ete je. Misl t u na vas, sanjat u o vama, molit u se za vas. Hvala, Jane odgovori Venters poku av jui da svlada uzbuenje. Oh, da smo bar na granici! Berne, kao da ste ve tamo blago

Jane. Lassiter je u pravu. S mazgama je to dug i opasan put, ali na konju, to j e as posla. Kao da ste ve tamo. Mladi je zapanjeno pogleda i upita se nisu li joj b oli pomutile razum. Ali Lassiter ju je odmah shvatio, smje kao se. Vi ste dobar ja ha, a i Bess je, kako mi ka ete nastavi Jane istim glasom. Jurit ete, jurit ete kao a spa avate gole ivote. Ali, kako, Jane? Jednostavno, Berne. Dajem vam Black Stara i Nighta. Black Stara i Nighta, Jane? Tako je! Lassiteru, prebaci na e bisage na m azge? Jane, Jane! Vi mi poma ete da spasim djevojku koju ljubim! 184 Bit e to meni a st, Berne. Po urite. Ja... ne nalazim rijei, Jane... Ali to to inite previ e je lijepo Shvaam. Da, uzet u konje. Zamjena je izvr ena za nekoliko trenutaka. Venters htjede pomoi Bess da uzja e, ali djevojka zamoli daje u sedlo smjesti ujko Jim. Onda se dvi je ene zagrle, a mu karci stegnu ruke eljeznim stiskom. elio bih da se opet sretnemo, Lassiteru ree Venters potresenim glasom. To nije vjerojatno, sine. Ipak... tko z na? Zbogom, ujko Jim! Zbogom! Elizabeth Erne, budi sretna! uzviknu Jane. I dvoje mladih nestado e u oblaku pra ine. 20. JAHAI RUMENE KADULJE Podbodeni mamuzama, Blac k Star i Night poput vjetra jur-nu e prema zapadu po bjelkastom blagom usponu puta oivienog kaduljom. Venters zauje kako Ring alosno zavija, ali je Whitie utio. Konji su brzali ujednaenim dugim galopom. Nakon prvog blagog bre uljka on se osvrne. Las siter mu mahnu rukom, a Jane rupcem. U znak odgovora, Venters se podigne u strem enima i zavitla sombrerom. Potom, po av i nizbrdo, izgubi iz vida ono dvoje. Stigav i navrh drugog bre uljka, opet se okrenuo. No, Lassitera, Jane i njihovih mazgi vi e n ije bilo. U li su u Pass. Mladia podie neki osjeaj nenadoknadiva gubitka. Berne, pogl edaj! Bess je upirala prstom u dugu padinu. Neka mala, tamna, pokretna mrlja par ala je crtu na kojoj se spajaju purpur kadulje i plavetnilo neba. To bija e grupa jahaa. Uspori konja, Bess. Pre li su iz galopa u lagani trk, potom u obian kas. ivim i odmornim konjima to se nije dopalo. 185 Berne, zna da Black Star daleko vidi. R azmi ljam da li su ono Tullovi ljudi. A mo da su razbojnici. Ali nama je ionako svej edno. Crna toka preraste u crnu mrlju to se kretala praena niskim oblakom pra ine. Ma da veoma sporo, cijelo je vrijeme rasla. Neko bi podu e vrijeme bila na vidiku, a tu i tamo, u intervalima, utonula bi onkraj kadulje. Vranci su kaskali pola sata , pa onda jo pola sata, a ona pokretna mrlja se svejednako zbila na crti nebo-skl ona. Ali, to je vrijeme vi e odmicalo, inilo se da se iri, da mili niz padinu, da pon e to skrauje razdaljinu. Bess, to ti ka e : Meni se ini da to nisu razbojnici. Nisu. u kauboji. Vidim bijelca i nekoliko ila a. Razbojnici imaju gotovo uvijek samo dora te i vrance. Onaj bijelac je Tullov. Zaustavi konja, Bess. Moram sii da pritegnem kolan. Bit e jurnjave. Je li te strah? Sad nije osmjehnu se djevojka. A za to bi t e i bilo! Bess, toliko si lagana da te Black Star uope ne osjea na sebi. Ni ja se s tobom ne mogu nositi a kamoli Tuli. Njega i njegove ostavit e za sobom kao da pj e ke idu. Ne boj se. Ako ve ne mogu juriti kao ti, jo se uvijek mogu narugati Tullu. Pazi, Berne! Zastali su na onom hrptu. Gledaju nas. Da, gledaju nas, ali smo im predaleko da bi nas raspoznali. Vrance e najprije zapaziti. Pre li smo mnogo bre ulj aka i najgu u kadulju. Kad viknem pusti uzde Black Staru i pojuri to br e mo e . Procijen o je da su im jahai udaljeni milju ili ne to vi e. Pribli avahu im se u brzom trku. Ubr zo je raspoznao TuUovog bijelca i zakljuio da su jahai takoer prepoznali Black Star a i Nighta. Ali bili su im jo predaleko da bi vidjeli kako se ne radi o Lassiteru i Jane. Venters uoi da su Tuli i njegovi konjanici, kojih je mo da bilo oko tuce, u vi e navrata zastali i o tro se zagledali niz padinu. Tullu se to moralo uiniti udni m. Mladi se mrko nasmije na pomisao kako li e Tuli divljati kada otkrije da je obm anjen. Venters je smjerao da zbri e u kadulju, prije nego se Tuli uvjeri tko zapra vo ja i vrance. Razdaljina se meu njima smanjila na oko pola milje. Tuli ostade. Nj egovi ljudi priu i stvore mrku grupu oko konja. Ventersu se 186 uini daje vidio ka ko starje ina razmahuje rukama, i ubrzo se uvjeri da se nije prevario, jer jahai su nu e u kadulju, desno i lijevo od staze. Tuli je tono predvidio Ventersov naum. Bes s, sad! vikne Venters. Pravo na sjever. Zaobii ono tamo, pa skreni zapadno. Black Star se vinu preko niske kadulje, u nekoliko skokova nae se u galopu i u tren ok a bija e u punom trku. Venters obode Nighta za njim. Nije bilo lako juriti kaduljo m. Konji su njom mogli tako rei, letjeti, ali su jahai morali stalno napinjati i oi i biti oprezni pri biranju puta. Tako, jahanje je bilo ote ano neprekidnim zao ijan jem izmeu grmlja, preskakivanjem bara i humia i probijanjem kroz gustu i bujnu kadu lju. Skreui na podu i istac, Ventersu se pru i prilika da se ogleda za Tullovim ljudima . Oni su se sad lepezasto ra irili i jahali u pravcu sjeveroistoka. Ako Venters i

Bess nastave u smjeru sjevera, Tuli i njegovi e ukoliko ne izgube na brzini i sna zi, presjei vrancima put i natjerati ih niz padinu. Tullovi nisu tedjeli konje, tj erali su ih krvniki. Venters se jedino pla io da se vrancima to ne desi, pa e tu mogun ost izbjei vje to i budno oko jahaa. Dovoljan mu je bio jedan pogled da uoi kako Bess ni ta gore od njega ne bira put kroz kadulju. Ona se nije osvrtala, niti se obazi rala na Tullove jahae, ve je polegla Black Staru na vrat i pazila na tlo pred sobo m. Po to je nekoliko puta pogledao u pravcu Bess, Ventersu pade u oi da djevojka sv e vi e odmie, ba kako je oekivao. Meutim, u svom predvianju raunao je samo na brzinu ck Stara i na mali teret koji konj ima: ali sad je uvidio da je konj, zapravo, j urio zahvaljujui jahau kakav ga dotad nije jahao, osim kad je Jerry Card na njemu izgubio trku s Wrangleom. Bess je lako, ljupko, neusiljeno sjedila u sedlu. Kaka v jaha! Odjednom se Venters sjeti njenih rijei da mo e i te kako jahati. Ali, u ono vrijeme nije ni slutio da je ona u stanju tako savr eno divno vladati konjem. I u to iznebuha, poput munje, uzbuujue pogodi ga pomisao, da je to Bess Oldringov mask irani jaha. Smetnuo je s uma i Tulla, i njegove ljude, i utrku. Pustio je Nightu uzde, i pustio ga da slijedi Black Stara sad ve siguran da je taj put odabrao naj bolji jaha kadulje. Najbolji jaha. Pa jasno, otkako Jerry Card vi e nije bio iv. A fa ma je o njemu stvorila samo jednog takmaca, tu vitku djevojku to sada s ne187 poj mljivom lakoom upravlja galopom Black Stara Ventersa je ispunila u asom njena slava , ali se sada strastveno ponosio njenom vje tinom, smjelo u i vla u nad konjem. Misli mu se udube u uspomene, i podsjeti e ga na uvene trke o kojima je slu ao u naseljima i oko logorskih vatri. Oldringov maskirani jaha! Mnogo je puta ovaj neobini jaha, ist odobno dobro znan i neznan, u nezapamenoj utrci izbjegavao progoniteljima. Taj se probio kroz kordon niz glavnu ulicu Stone Bridgea, ostavljajui za sobom mrtve ko nje i razbojnike. Taj je s konjem preskoio Gerber Wash, iroku i duboku klisuru to j e zjapila izmeu polja Glazea i divlje kadulje. Toga su sjeverno od Sterlinga opko lili, a on se probio kroz obru. Slu ao je o nonim prepadima, o gonjenjima, i o tome kako je maskirani jaha strelovito, poput fijuka vjetra, nestajao u kadulji! Poput blijeska munje sune vranac, na njem tamna vitka prilika, s crnom maskom, ikne ni z padinu, pretvori se u crnu toku na rumenilu kadulje, i konj se tiho, poput sjen e stapa s nonom tminom, i ezava! I taj maskirani jaha visoravni bija e Elizabeth Erne! st vjetar kadulje ibao je Ventersu u lice i pjevao mu u u ima. Slu ao je tup, brz top ot Nightovih kopita, gledao kako Black Star sve vi e odmie. Nato ga pucnjevi otpoza di sjeti e na Tulla. Osvrnuo se. Daleko po strani, zaostajui, pribirali su se jahai. Pucali su. Venters nije spazio niti oblaia pra ine niti je zauo fijuk tanadi. Bio im je daleko od dometa. Kad se ponovo osvrnuo, spazio je da su se Tullovi ljudi ok anili gonjenja. Nedvojbeno, mogli su jedino to, da im se primaknu toliko koliko treba da raspoznaju tko zapravo ja e na vrancima. Venters vidje Tulla kako se opus tio u sedlu. Stao je konju usporavati trk. Ovih nekoliko milja jedva je ugri-jal o vranca, ali gaje Venters htio to vi e tedjeti. Bess se okrenu i, mada veoma daleko , Venters spazi kako joj se bjelasa ruka kojom je zamahnula. Potjerao je Nighta kasom, gledajui u Bess i Black Stara, u komadi kadulje uzbrdo, i s vremena na vrij eme u crne jahae koji su odustali od gonjenja. Ubrzo i ezo e iza jedne glavice i on se vi e ne okrenu. Oni e se vratiti na Lassiterov trag i slijedit e ga i to uzaludno. Tako je produ io put, a svje vjetar bivao mu sve mirisniji i dra i, rumena kadulja bo gatijom, a nebo plavetnijim; zvonkim glasom odzvanja e mu pjesma u u ima. Kat188 kad a Bess zastajkuje da ga prieka, a on uoi daje stigla na stazu. Dostigao ju je i na smije io se gledajui je kako je rukama obujmila vrat Black Stara. Oh, Berne! Ljubim ga! kriknula je. Divan je, pametan ... a to juri! Imala sam brzih konja, ali ova kvog kao Black Star...! Ni Wrangle ga nije potukao! Sve se pitam da li ovo sanja m. Bess, vranci su nam velianstveni. Mora da se Jane srce cijepalo od jada... ah! Ja, kad izaemo iz ove divljine sa ovim vrancima, i naemo se u mom domu u Illinois u, kupit emo lijepu farmu s livadama, izvorima i sjeno-vitim drveem. Tamo emo pusti ti konje neka slobodno pasu, brste i piju, neka nikad vi e ne osjete mamuzu, neka ih vi e nitko ne uzja e! To e me nadasve veseliti odvrati Bess. Odmori e se. Potom poj ha e i krenu e bijelom stazom, jedno pored drugog. Za njima se sunce sve vi e penjalo. Daleko ulijevo nazirao se Cottonvroods nalik niskoj zelenoj crti. Venters pogle da samo jednom i ne htje vi e. Bess je gledala samo pravo pred sebe. Vrance su tje rali dugim, jahaim kasom, pogdjekad ih usporavali na lagani sitni kas, a tu i tam o prelazili u hod. Sati su prolazili, milje odmicale za njima, a ispred njih se

nazirao stjenoviti zid. Prolaz se iroko rastvorio. Bija e to neravan, kamenit tjesn ac ali ravnog i otvorenog tla kojim Venters i Bess pogna e vrance. Neki je stari p ut vodio udesno, uzdu zida prolaza i Venters se dosjeti da je to staza to ju je La ssiter spominjao. Mali zaseok Glaze, mrlja bijela i zelena usred irokog prostrans tva rumenila, le ala je miljama daleko ispod padine umnogome nalik na padinu Cotto nwoodsa, samo stoje ova vodila prema zapadu. A miljama jo dalje na zapad slabo ra zaznajna zelena toka oznaavala je Stone Bridge. itav ostatak ovog beskraja bija e nao ko glatka, blago valovita ravan neispucana i neisjeena kanjonima koji bi pojaali n jenu divljinu. Bess, spa eni smo... slobodni! ree Venters. Sami smo u kadulji, na p ol puta do Sterlinga. Ah! Mislim... kako su pro li Lassiter i gospoica Wither-steen . 189 Ne brini, Bess. Prevarit e on Tulla. Pobjei e mu, i nju sakriti na sigurno mj esto. Mogao bi se popeti u Dolinu iznenaenja, ali ne vjerujem da e biti prisiljeni na tako dalek put. Berne, hoemo li ikada nai mjesto poput na e arobne doline? Neem Ali, uj draga, jednog dana emo se vratiti, mo da i za deset godina. Nas e dotad zabor aviti. A na a e dolina biti ista onakva kakvu smo ostavili. A to ako Uzdrhtala stije na padne i zatvori ulaz u Pass? I na to sam pomislio. Ponijet emo sobom puno kono paca. Bude li prolaz zatvoren, penjat emo se uza stijenje i preko njega prii emo do lini, pa emo sii po ljestvicama od konopa. Mo e se izvesti. Upamtio sam mjesto gdje bismo se uzverali, nikad ga neu zaboraviti. Oh, moramo se vratiti! Divno je pomi lj ati na tako ne to. Kad pomi ljam na to, Bess, kao da mi se budunost smije i. Zovi me... Elizabeth ona e stidljivo. Elizabeth Erne! Lijepo ime. Ali Bess neu nikad zaborav iti. Zna li ti... jesi li pomislila... da e sutra, u ovo vrijeme, biti Elizabeth Ve nters? Jahali su starom stazom. Sunce je naginjalo k zapadu, a po kadulji polega o njegov zlaani sjaj. Sati su prolazili, danje izmicao. Poe e su odmarali konje. Vent ersovo oko zapne za neku vodu to se ljeskala, i on tu rasedla vrance i pusti ih n ek se napiju, brste i valjaju. Kad je zajedno sa Bess napu too vodu, sunce je ve bi lo nisko, nalik purpurnoj kugli, a dolina se inila omotana prozirnom purpurnom og njenom koprenom. Bija e to onaj kratak tren kad sunce na samom smiraju naizgled ka o da zastane, a ti ina, poput sata nevidljiva ivota, legne i pritisne sav taj mirkav i svijet pod kaduljom. Promatrali su sunce kako ukapa svoj crveni oblutak u tamu obzorja. Jahat emo do kasno u no Venters e. Onda e ti malo spavati, a ja u str pustiti konje neka pasu. Sutra u svanue odjahat emo u Sterling. O enit emo se! Stii e o na vrijeme da uhvatimo po tonska kola. Black Stara i Nighta vezat 190 emo za kola i poi emo u susret kraju koji nije divlji i u asan poput ovoga! Oh, Berne...! Ali p ogledaj! Sunce se spu to nad kaduljom... za nas po posljednji put dok ne smognemo hrabrosti da se ponovo naemo na granici Utaha. Deset godina! Oh, Berne, pogledaj, da nikad ne zaboravi ! Ponad valovitih bre uljaka kadulje rumeni oganj se dremljivo povlaio i slabio. Daleku padinu na zapadu uresi e duge zrake, iljci, motke i koplja . Nestajui, zlatne koprene mije ale se s niskim rumenim sjenama. Boje i sjene smije njivahu se u sporom, udesno divnom preobra aju. Odjednom Ventersa prene mukla buka, tutanj tako podmukli da je liio na um u morskoj koljci. Bess, uje li to? apnu o Poslu aj!... a mo da se meni samo ini... ah! Negdje na istoku ili sjeveru, iz daleka beskraja, poput daha dopre neizrecivo mukli produbljeni dugi huk dubok, avetinjs ki tresak, to je grmio, pa izumirao i i ezao. 21. UZDRHTALA STIJENA ? Oiju zamuenih s zama, Jane Withersteen pratila je odlazak Ventersa i Elizabeth Erne koji su se n a vrancima trkaima izgubili iza hrpta pokrivenog kaduljom. Oti li su! ree Lassiter. I sad su u sigurnosti. U njihovu novom sretnom ivotu nee im proi niti jedan dan a d a se ne sjete Jane Withersteen i... ujaka Jima!... Jane, mislim daje najbolje da i mi krenemo. Sitnim i opreznim koracima spu tole su se poslu ne mazge niz prolaz k oji je vodio u kanjon. Meutim, pse koji su cviljeli Lassiter je morao vezati za u zicu i povesti ih. Jane se osjeala sputanom nekim osjeajem to ne bija e niti ravnodu no st niti nehat, ali niti radoznalost za svijet to ju je okru ivao. Fiziki je jo bila s na na, ali psihiki izmorena. Taj trenutak ulaska u Deception Pass predstavljao je v rhunac njenih patnji, poplavu njena gnjeva, njenu posljednju rtvu najvi e dostignue njene ljubavi. Od ivota vi e ni ta ne bi tra ila kad bi uza se imala Fay, mislila je. S lijedila je Lassitera poput automata niz strmu pra njavu stazu prekrivenu komadiima zdrobljena kamenja. Kad bi se negdje poskliznula ili bi joj se odronjeno kamenj e dokotrljalo do nogu, ona se uope nije pla ila. Preovladalo je njome neko neodreeno olak anje pri pomisli da e ivot provoditi zatovorena meu crnim kamenim stijenama, du boko skrivena od suneva blje tovila i rumenila kadulje. Lassiter podesi stremenje n

a jednoj mazgi i zamoli Jane neka pojase. Na la se kako ja e izmeu tamnih svjetlucavi h stijena. U ovom je kanjonu bilo ti ine, mira i hladovine. Posve ravnodu na, zamije tila je kako prolaze ispod nekakvih stjenovitih klisura, preko dijelova tla pokr ivenih travom, kaduljom, ikarom i umarcima s vitkim stabljem, pa preko bijelih, lju nkom pokrivenih jaruga, i zaobilaze goromade porazbijanih stijena. Mazge su neum orno kaskale a psi, ponovo slobodni, neumorno su trali. Lassiter je i ao dalje, bez zastoja, i na svakoj istini se ogledavao. Sjenke ispod zidina stado e uzmicati pre d sunevom svjetlosti. Do li su do gustog umarka 192 tankih stabala, kroz koji su pro l i i izbili na bogat travnjak s vodom. Tu je Lassiter kratko vrijeme odmorio mazg e, ali je sam bio neumoran, nemiran, utljiv, uvijek na oprezu. esto je virkao iza stabla. Ona tmurno pomisli kako se neprijatelji nalaze iza njih i ispred njih. I pak, ova pomisao ne pobudi u njoj niti strah niti ikakvo zanimanje. Na njegov zn ak ona pojase i potjera mazgu da u stopu prati Lassiterovu mazgu. Kanjon se su ava o, neravni rubovi zidine bijahu sve vi i; sunce je vrlo pr ilo iz samog sredi to plave trake neba iznad njihovih glava. Sad je Lassiter i ao sporije, a s jo veom brigom b irao teren i neprestano ne to mrmljao psima. Sad su to bili lovaki psi pametni, opr ezni, sumnjiavi, psi to nju e topli zrak. Jednolinost utih zidina razbi druga boja i g latka povr ina kamena, a izupani rubovi postado e jo kr niji. U dubokim usjecima zjapile su provalije, prijevoji su zavijali u pravom kutu, i potom se Pass irio na jedno m mjestu gdje su se kanjoni ukr tovali. Lassiter sja e i povede svoju mazgu. Pozove pse bli e k sebi i pu evim korakom stane prolaziti izmeu crnih naslaga stijena i gust e ikare ispod lijevog zida. Dugo je promatrao i oslu kivao prije nego to bi se usudi o da prijee ispred otvorenih ulaza u poprene kanjone. Na kraju je zastao, vezao sv oju mazgu, digao ruku da upozori Jane, potom skliznuo meu stijenje i, praen vjerni m psima, nestao iz vidokruga. Jane njegova odsutnost ne bija e niti kratka niti du ga. Kad se ponovo pojavio pored nje bio je blijed, usne mu se stisle u tvrdu crt u, a sive mu oi hladno sijevale. Zamolio ju je da sja e i poveo je mazge u zaklon o d kamenja i cedrova, gdje ih sve e. Jane, naletio sam na ljude koje sam tra io i sad u za njima. Za to? Nema smisla gubiti vrijeme na obja njavanja. Zar ne bismo mogli roi a da nas ne vide? Izgleda da bi. Ali tu igru ja ne igram. Meutim, elio bih znat i to e ti uiniti ako se ne vratim. to bih mogla uiniti? Mislim, mogla bi se vrati llu. Ili ostati u Passu gdje e te zarobiti kradljivci. to e uiniti? Ne znam. Nisam s osobna da razmislim. Samo, mislim da bih vi e voljela da me zarobe kradljivci. 193 Lassiter sjedne, zagnjuri glavu meu ake i nekoliko trenutaka osta zaokupljen dubo kim mislima. Podigao je lice koje mu je bilo tvrdo, izbrazdano i hladno kao iskl esano u kamenu. Ja idem. Samo sam tek tako spomenuo mogunost da se ne vratim, ali sam prilino siguran da u se vratiti. Je li potrebno da toliko riskira ? Zar se mora jo tui? Zar nisi prolio dosta krvi? Volio bih ti rei za to odlazim nastavi on hladni tonom kojim se rijetko slu io u razgovoru s njom. To joj upade u oi, ali joj je bi lo svejedno, kao da je progovorio na svoj stari, ljubazan, topli nain. Ali, neu ti rei. Ipak znaj: dobrota i milosre, to blago tvoje du e, usprkos tome to su najljep i d arovi kojima je priroda obdarila ljude, nisu ni od kakve dobrobiti na ovoj na oj g ranici Utaha. Ovdje je ivot pakao. Ti vjeruje , vjerovala si da tvoja vjera ovaj ivo t pretvara u nebo. Mo da si spoznala da je to ista tlapnja. Pa ipak, Jane, ne bih t e elio drugaiju, i zato te hou sakriti nekamo u ovom Passu. Volio bih sakriti jo ena, jer sam do ao do uvjerenja da meu mormonkama ima tebi slinih. A volio bih da ti uvi di koliko je ivot na ovoj granici tvrd i okrutan. Krvav je. Ti si pomislila da e ga crkve i crkveni ljudi uiniti boljim. Ali ne, oni ga ine gorim. Ti daje imena pojmo vima i stvarima... naziva ih biskupom, staje inom, sveenikom, mormonizmom, du no u, vjer m, obo avanjem. Ti sanja , ili te pritislo ludilo. Ja sam ovjek, i ja znam. Za mene p ostoje imena kao fanatici, zaslijepljene ene, sljedbenici, tlaitelji, kradljivci, raneri, pljaka i, jahai. A ivot je., ono to si pro ivjela za ovih posljenjih mjeseci. nema pomoi. Ali, ne mo e dovijeka trajati. Upamti ovo: jednog e dana granica biti bo lja, po tenija, zahvaljujui osjeaju za pravdom ljudi poput Lassitera! Gledala je kak o se njegova visoka spodoba di e, kako je uporno i udnovato gleda, a zatim se be umno iskrada i nestaje meu stijenjem i drveem. Ring i Whitie, nepozvani da ga slijede, ostado e uza nju. Osjeala se kranje iscrpljenom, pa opet joj se inilo kao da se ne radi o njenu vlastitom tijelu. Sjela je u sjenu i poku ala razmi ljati. Spazila je j ednog gu tera, pogled joj pao na kak-tusov cvijet, na pse to su se odmarali, na maz ge, vidjela je i jednog orla to se vinuo visoko ponad nekog utog o traca. Nekada su

joj i najbolju radost priinjali najsitnije cvijee, ili neka boja, ili pak 194 let pele, ili ma kakav ivi stvor. Lassiter je oti ao slijedei poziv svoje neuta ive ei za lju, oti ao je mo da u vlastiti smrt, i njoj je bilo ao, ali u njenoj alosti nije bilo osjeanja. Najednom iz ulaza u kanjon, upravo ispred nje, odjeknu jasan, o tor puca nj iz pu ke. Jeka mu odgovori. Odmah uslijedi prodoran vrisak bola koji se brzo sl omi. Jeka opet odjeknu, u tmurnom podra aju zvuka. Mukli pucnji pi tolja hrapava vik a topot kopita njistonje konja izmije ana jeka i opet ti ina! Lassiter vjerojatno i a pune ruke posla, pomisli Jane, a tijelo njeno ne zadrhti, niti joj se ko a napne . Da, granica je krvavi kraj. Ali, ivot je oduvijek bio krvav. Ljudi su majstori za prolijevanje krvi. U duhu joj proletje e slike iz povijesti svijeta ratovi Grka i Rimljana, tama srednjovjekovna, zloini u ime vjere. Na moru, na zemlji, svukud a ljudi to pucaju, bodu, kunu i tuku se. udnja, mo, potlaivanje, fanatizam, ljubav, mr nja, osveta, pravda, sloboda eto zbog ega ljudi ubijaju jedan drugoga. Le ala je p od cedrovima, zurila kroz nje no, ipkasto li e u plavo nebo, razmi ljala i prepu tola se utanjima ma te i sve joj je bilo svejedno. Podnevnu ti inu poremeti e novi o tri pucnji. ula je kako se negdje kamenje odronjava, kako netko promuklo uzvikuje nekakvo up ozorenje, do nje je dopro povik na uzbunu, pa opet jasan o tor pucanj iz pu ke, i jo jedan krik koji je bio krik smrti. Uto se pu ana paljba izmije a s muklom pucnjavom i z pi tolja. Tanad je letjela iznad Jeneina skrovi to. Jedan metak udari u neki kamen i zvi dukom odletje nekuda u zrak. Nakon toga, za neko vrijeme uli su se samo poje dinani pucnji, zatim se i oni izgube, zatomljeni dugom treskom paljbe iz te ih pi tol ja. Ne to kasnije Jane zauje topot konjskih kopita po kamenju, koji je bivao sve bl i i. Nastupila je ti ina sve dok Lassiterov mekani, zveketavi korak nije uvjerio Jan e da se to on pribli avao. Pojavio se sav obliven krvlju. U redu je, Jane on e. Vra tio sam se. I ne brini. Pomou vode iz jedne uturice on ispere krv s lica i ruku. J ane, sad po uri. Poderi moj rubac na dva dijela i previj mi ova mjesta. Ova rupa n a ruci mnogo smeta, gore nego ova rana iznad uha. Tako... fino to radi . Nisi ni n ajmanje nervozna... ne drhti . Mislim da nisam odao dovoljno priznanja tvojoj hrab rosti. 195 Milo mi je to si odva na upravo sada, kada je najpotrebnije. Pa, bio sam se lijepo sakrio, koliko mi je trebalo da me ozbiljnije ne pogode, ali su oni c ijelo vrijeme samo sipali olovo. Ispucao sam svu pu anu municiju, pa sam onda krenu o za njima. Mo da si ula. Tada su me pogodili. Morao sam ispaliti do posljednjeg me tka iz svojih pi tolja, a i oni su morali, kako sam vidio. To su razbojnici i morm oni zajedno, jane! Sad imam pet rupa u trupini, i pi tolje bez metaka. Hajde, po uri . Odvezao je bisage sa mazgi, skinuo je s njih sedla i bacio ih na tlo, pustio j e mazge slobodne, pa je pozvao pse i po ao nekuda meu stijenje i cedrove do istine g dje su stajala dva konja. Jane, jesi li jaka? Mislim. Nisam umorna. Nisam tako m islio. Mo e li sve podnijeti? Mislim da mogu. ini mi se nekako hladnom i tupom. Stog te elim pripremiti. Za to? Nisam ti rekao za to moram poi za onim tipovima. Nisam t mogao rei, bojao sam se da e svisnuti od bola. Ali sada stvari stoje drugaije... na dam se da e podnijeti udarac to u ti ga sad zadati. Hajede, reci, prijatelju moj. D veo sam malu Fay! iva je... te ko ranjena... ali e pre ivjeti. Lassiterov dubok, uzdrh tali glas sna no prodrma Janeine zamrle osjeaje i obdari ih novim osjeajem za ivot, n ovom ivotnom snagom. Ovdje on doda i poka e joj gdje je mala Fay le ala na travi. Nes posobna da govori, nesposobna da stoji, Jane klone na koljena. Po onim dugim, kr asnim zlatnim vlasima Jane prepozna svoju ljubljenu Fay. Samo to sada vi e nije bil a lijepa. Lice joj bilo nagreno i inilo se kao ostarjelo bolom. No, bila je iva, sr ce joj je tuklo, i Jane osjeti kako joj se vraa snaga i elja za ivotom. Vidi , napros to sam morao otii po Fay govorio je Las-siter dok je kleao i vodom prao Favino mal o blijedo lice. Ali 196 ne bih se vi e nikad elio nai u slinu polo aju i donositi odlu e kao maloprije. Meu onom bagrom bio je neki ranjenik, Jane. Mo da ga je Venters ra nio. Radi njega su se zadr ali ovdje, im sam spazio Fay, odmah sam odluio da je mora m osloboditi. A i konji su mi bili potrebni. Prema tome, morao sam se izlo iti opa snosti. Tako sam dopuzao blizu logora. Jedan od njih skoi na konja s malom Fay. O palio sam, on je, naravno, pao. I ona s njim... pala je ravno na glavu i... pri tom se ugruvala i izranila. Jane, pazi, dolazi k sebi! Nije te ko ranjena! Favine duge trepavice trepnu e, oi joj se otvore. U prvi mah inile su se staklastim. Bile s u kao izbezumljene bolom. Potom se ra iri e, potamni e, zasvjetluca e shvaanjem ... prene ra enjem ... sjeanjem ... i naglom divnom rado u. Mama ... Jane! mala apne. Oh, ma y, mala moja Fay! krikne jane di ui i sti ui dijete uza se. A sad, to br e mo emo!

er mrko, mirno. Jane, pogledaj u Pass! Iznad gomila stijenja i istina kadulje Jan e spazi grupu jahaa koji su izbijali kroz uski prolaz to je vodio u Pass. Na elu im bija e bijeli konj kojeg je ona, ak i na tu udaljenost od jedne milje ili mo da vi e, odmah prepoznala. Tuli! gotovo je kriknula. Tako je. Ali, jo uvijek smo mi u bolj em polo aju. Njihovi su konji umorniji od na ih. ini se da ih je Venters izmorio. On je to namjerno uinio, da bi ih to vi e zadr ao. U urbano je prikaio bisage na sedla, brz m pogledom provjerio da li je stremenje i sve ostalo u redu, zatim se jednim sko kom na ao u sedlu. Daj mi malu Fay on e. Jane mu dr uim rukama pru i djevojicu. se. Sad je pitanje ivota ili smrti. Upamti! Na konja! Ne gubi ivce. Dr i se blizu me ne. I pazi kuda ti konj ide. Jane nekako uzja e, nekako smogne snage da dohvati uz de, da podbode konja, da se dr i na njemu, da ja e. U asan, grozan strah obuzeo joj du u . Lassiter povede u munjevitom trku preko istine, jaruga, kadulja, u uski kanjon u kojem se brz topot kopita 197 o tro odbijao od zidova. U Janeinim u ima fljukao je vjetar, kraj nje je blistavo stijenje munjevito promicalo. Ispod konja jurila j e staza, kadulja i trava. Lassiter okrene k njoj previjeno, krvlju obliveno lice , dovikne joj par rijei ohrabrenja, ogleda se natrag prema Passu i podbode konja. Jane uini isto. Iz bjesomunog galopa konji prijeo e u jednolian brzi trk. Ovako Jane jo nikad nije ja-hala. Oajniki je poku ala da uskladiti svoje pokrete s pokretima kon ja, da konju na neki nain pomogne, da ga vodi i usmjerava preko lak eg terena. Ali joj ni ta nije polazilo za rukom. Prva je srea da se odr ala u sedlu i da je jo uspije vala podbadati konja. Tu i tamo zatvorila bi oi, da ne gleda Favine zlatne kovre k ako vijore na vjetru. Moliti nije mogla, a kleti jo manje. Vi e je nije bilo briga za sebe. Svi njeni sni o ivotu, sve njene nade u bo ju providnost usredotoile su se u jednoj jedinoj elji da Lassiter s malom Fay umakne progoniteljima. Ona bi rado okrenula te ku mrcinu koju je jahala, i sebe predala crnom, bezobzirnom Tullu, ali znala je da bi tada Lassiter okrenuo za njom, stoga je produ ila jahati. Koliko j e potrajala ta luda trka Jane ne bi umjela rei. Vjetar ju je zasipao bijelom pjen om to se otkidala sa zvala Lassiterova konja. Oba su konja tjerana as najveom moguom brzinom, a zatim brzim kasom, da bi naas do li do predaha i tako oznojeni, zasoplj eni, spotiui se jurili dalje. Oh, Lassiteru, moramo br e... moramo br e. Okrenuo se, a li ne ree ni ta. Povez mu pao s glave, krv mu curila s lica. Zanosio se od naporna jahanja, od tereta to ga je nosio pred sobom i od zadobivenih rana. Pa ipak, kako je bio miran, mrk, neustra iv! Konji su i li hodom, kasom, galopom, suludom trkom, pa opet prelazili u hod. Sati su jurili ili se vukli. Vrijeme je bilo tren i vjen ost. Jane se osjeala kao da joj sami pakleni vrazi jure za leima i nije se usudila osvrnuti iz straha da ne bi pala s konja. Oh, Lassiteru! Idu li? Mrki jaha baci pogled preko ramena, ali ne odgovori. Na vjetru je lepr ala Favina zlatna kosica. Sunce je sijalo, zidovi su se ljeskali, kadulja blistala. A potom, kao da je sun ce i ezlo, na zidove pade sjena, kadulja izgubi sjaj. Konji su i li hodom kasom galop om trkom i vraali se na hod. Ispod visokih 198 stijena skupljale se sjene. Kanjon je skretao, irio se i pretvarao u dugu iroku zidovima opkoljenu dolinu. Opet se p ojavilo sunce, koje se spu tolo k zapadu i svojim rumenilom Dojilo kadulju. Daleko naprijed okruglo ispreturano kamenje kao da je prijeilo prolaz Passom. Dr ' se, Ja ne, dr ' se! vikne Lassiter. ako ne popusti , bitku smo dobili. Lassiteru, idi, prod u i sam! Spasi malu Fay! Samo s tobom! Oh! ... Ja sam kukavica... bijedna kukavica ! Ne mogu se boriti, niti misliti, niti se nadati, niti moliti! Izgubljena sam! Oh, Lassiteru, pogledaj! Da li nam se on primie? Neu... izdr ati... Ne govori, eno, t di dah i ja i, ne radi sebe ili mene, ve radi Fay! Nakon jo jednog trka preko kadulj e Lassiterov konj prijee u hod. Gotov je ree jaha. Oh, nije, nije valjda! jekne e. Ogledaj se, Jane, pogledaj iza sebe. Pre li smo ovom dolinom tri ili etiri milje , a TuUa jo nema na vidiku. Samo jo nekoliko milja! Jane se okrene i zamijeti kroz uski procijep u zidu niz crnih konja sa jednim bijelcem na elu. Spaziv i jahae, Jan e kao da se trgla. Popustio je onaj teret hladne, u asne strave. Gledajui naprijed u pse, u Lassiterova konja koji je hramao, u krv na Lassiterovu licu, u obli nje s tijene i najzad u Favinu zlatnu ko-sicu, nesta ledene jeze iz njenih ila i mada v rlo sporo, ona smogne snage, dovoljno snage da se spasi kao to je Lassiter tvrdio . Uto se Lassiterov konj spotakne i padne. On oslobodi nogu i skoi iz sedla. Jane , uzmi dijete on e podi ui malu Fay, koju Jane zgrabi iznenada ojaalim rukama. Susti nas nastavi Lassiter, promatrajui jahae koji su ih gonili. Pa ipak emo im umai. Okr ne se, dr ei uzde Janeina konja, i taman je htio krenuti kad mu pogled pade na bisa

ge posrnulog konja. 199 Jo nije sasvim prigustilo proguna i brzim prstima, sigurni m i vje tim, odrije i spone i prebaci bisage preko ramena. Zatim, vodei Janeina konja , pojuri, pa poe korakom, da bi zatim udario trkom i ponovo jurio. Jane sad spazi kako su se posve pri-makli usponu u goloj stijeni. Lassiter sti e do njega, stane ne to pretra ivati uzdu podno ja i, na av i pristupano mjesto, izvue umornog konja i po ga preko kamena. Jane se ogleda i spazi Tullova bijelca na nepunu milju od njih, a iza njega dug niz jahaa. Ispred sebe vidjela je na desnoj strani nastavak doli ne, a na lijevoj visoku liticu. Lassiter je vukao konja i i ao dalje. Mala Fay le al a joj je na rukama iroko otvorenih oiju koje su jo uvijek bile osjenane bolom, ali n e vi e staklaste od u asa. Janeine su usne milovale njene zlatne kovre, male joj ruice slaba no su stezale njenu ruku. Na slatkim usnicama djevojice lebdjela je sjenka u znemirena i nadom pro eta osmijeha. I u Jane Withersteen uzdi e se duh snagom lavice . Lassiter je vodio konja uz laku padinu prema nekim iskrivljenim i izgubljenim cedrovima. Stigav i do stabala, zastao je. Jane, daj mi malu i sii. S nekim udnim iz razom neeg konanog, i kao u boli zbog rastanka, on otkopa opasa sa praznim pi toljima, zatim dohvati malu i naas stane ogledavajui se. Tullov bijeli konj poeo se penjati usponom glatke stijene, a za njim nekoliko dorata i vranaca. Volio bih znati to e pomisliti kada spazi ove prazne pi tolje. Jane, uzmi svoje bisage i penji se za m nom. Neki blje tov, savr eno gladak uspon, sa malim rupama, uzdizao se sve vi e i vi e i pretvarao u utu liticu. Jane je budno pazila na svaki korak i penjala se za Lass iterom, koji se lagano kretao. Mo da je samo tedio snagu, ali ona spazi kapi krvi n a kamenu i po tome dokui razlog. Penjali su se i penjali, ne osvrui se. On je te ko d isao, a ona je poela osjeati kao da joj male u arene eline iglice bodu slabine i plua. la je kako Lassiter te ko dahe i kako psi ubrzano sopu. Saekaj ... ovdje on e. Pred om se dizao stjenoviti zid, na kojem su bili mali usjeci, a iznad toga visoka, ir oka golema litica. Psi se uspe e, i nestado e 200 iza jedne izboine. Lassiter se pope usjecima dr ei Fay i zanosei se kao pijan ovjek, zatim i on nestade. Ali se odmah vr ati sam i upola trei upola kli ui spusti se do nje. Uto odozdo zauju grubu viku bijesn ih ljudi. Tuli i nekoliko njegovih jahaa do li su do mjesta gdje se Lassiter oprost io sa svojim pi toljima. Jo e vam taj dah trebati... mo da! ree Lassiter gledajui d plamenih oiju. A sad, Jane, jo samo jedan trzaj on produ i. Penji se tim malim usje ima. Ja u za tobom, podr avat u te. Ni ta ne misli, samo se penji. Mala Fay je gore. Oi su joj otvorene. Rekla mi je samo: gdje je mama Jane? Bez straha, bez drhtaja, bez ijednog dodira Lassiterove ruke, ne skliznuv i ni jednom, Jane se pope stubi tem malih usjeka. On je gurne iza izboine na zidu. iroko rastvorenih oiju Fay je le ala u sjeni mranog kamenog zida. Psi su ekali. Lassiter uzme dijete i ue u neki taman p rocijep koji je i ao cik-cak. Procijep se pro iri. Otvori se. Jane je zapanjeno gled ala divno gladak i strm uspon to je vodio izmeu opasno nagnutih, raspuklih zidina. U prolazu lebdjela je neka crvena koprena od umirueg sunca. Lassiter se penjao s porim odmjerenim korakom, a krv to je iz njega kapala crveno je bojila bijeli kam en. Jane je poku ala da ne stane nogom na njegovu krv, ali nije uspjela jer nije b ilo drugog mjesta gdje bi gazila. Bisage joj ote ale, dah joj posustao, pomislila je da e joj srce pui. Mada sporije, jaha se ipak penjao a iz njegovih je plua hripal o i zvi dalo. Uspon se irio. Ogromni kameni iljci i gromade uzdizali su se i stravino opasno naginjali. Kroz procijepe u ispucanom zidu dopirala je crvena svjetlost sunca na zalazu. Jane nije dizala pogled gore, ali je osjeala stijene nad glavom. Osjetila je grozu i strahotu tog mjesta mada joj je od siline napora srce htjel o prsnuti. Iza Lassitera i Fay stupila je na vrh uspona i u la u uzak gladak otvor . Lassiter je teturao i dovukao se do ogromne nagnute stijene to je poivala kao na malom pijedestalu. Polo i ruku na nju onu ranjenu ruku i Jane spazi kako krv kapl je iz otvorene rane. On pade. 201 Jane... ne mogu ... to uiniti apnu. to? Sru it stijenu! ... itavog ... ivota volio sam ... valjati stijene ... a sada ... ne mog u! to ti je? Kao da bunca . Za to bi gurnuo tu stijenu? Naumio sam ... da te dovedem ovdje ... i da sru im tu stijenu. Vidi ! Ona e poru iti i druge stijene ... obru iti zido ve ... zatvoriti prolaz! Jane se zagleda niz dugi uspon, opkoljen nagnutim stije nama, to ekaju samo najmanji potres pa da se sru e, i spazi Tulla kako se pojavio na dnu i poeo se penjati. Za njim je krenuo jedan jaha, pa drugi, pa trei... Gledaj! Tuli! Jahai! Jest ... sada e nas .... uhvatiti. A za to? Zar nema snage da sru i tu enu? Jane ... ne radi se o tome ... izgubio sam hrabrost! Ti...! Lassiter izgubi o hrabrost?!! Htio sam je sru iti ... namjeravao ... ali ... ne mogu. Ven-tersova

dolina je iza nas, dolje. Mogli bismo ... ivjeti tamo. Ali ... ako sru im stijenu . .. zatvoreni smo zauvijek. Ne usuujem se. Mislim na tebe! Lassiteru! Sru i stijenu! krikne Jane. Ustao je, posrui, ali tvrda i odluna lica, i opet polo io krvavu ruku n a Uzdrhtalu stijenu. Jane je gledala dolje u prolaz. Tuli se penjao. Pomislila j e kako mu gotovo vidi tamno nemilosrdno lice. Za njim se vi e jahaa penjalo. to oni donose maloj Fay Lassiteru njoj? Sru i stijenu! Lassiteru, volim te! Na njegovu li cu ispod sveg onog smrtnog bljedila, krvi, usah-lih obraza i smrknutog ela, probi je se neka velika promjena. On polo i obje ruke na stijenu, nasloni se na nju rame nom i obgrli njeno mono tijelo. SRU I STIJENU! kripnula je, zastrugala, zastenjala, pomakla se. Kao krgu-ui, reklo bi se, u bijesnom olak anju, stala se naginjati. Vjeko vima je ekala da padne, i sada je to sporo inila. Zatim, kao 202 najednom potaknut a, pobuena ivotom, te ko pade na strm uspon, odskoi u zrak, sad ve br e i lak e, pribir snagu, i sunovrati se u veliajnu raspucanu liticu pod sobom. Litica se raspade u milijarde krhotina. Kovitlac zraka u asan tresak! Mrtvakim pokrovom pra ina prekrije od sumraja crvene potresene t ivice zidova, mrtvakim pokrovom pra ine zastre Tulla koji je uzdignutih ruku pao na koljena. Stijene, iljci, blokovi i itavi dijelovi z ida sru i e se u velianstvenom padu. Iz onih dubina podi e se i nabuja otegnuta mukla g rmljavina. Prolaz u Deception Pass zatvoren je zauvijek. 203