Agatha Christie: Dogodilo se na dan svih Svetih ili Uo i svih Svetih,Zabava u no i ve tica

Naslov originala

Agatha Christie :Hallowe'en Party

1. poglavlje
Ariadna Oliver po la je sa svojom prijateljicom, kod koje je bila u gostima, da pomogne u pripremama za dje ju zabavu to se prire ivala te ve eri. U tom trenu ku om je vladala zbrka i u urbanost. Odrje ite ene ulazile su i izlazile, guraju i stolice i male stolove, razmje taju i vaze i unose i mnogo utih bundeva koje su postavljale na odre ena bri ljivo odabrana mjesta. Radilo se, naime, o pripremama za dje ju zabavu prigodom Dana Svih svetih, za uzvanike od deset do sedamnaest godina. Gospo a Oliver se odvojila od glavne skupine i naslonjena na prazan dio zida, HALLOWEEN - 31. listopada; u starokeltskom kalendaru bio je to posljednji dan u godini, u no i kojega - vjerovalo se - svi arobnjaci i sve vje tice izlaze i bacaju ini. Kr anstvo je taj dan preuzelo kao zna ajan i dalo mu naziv Dan Svih svetih

ili Svisveti. Na anglofonom podru ju, osobito u kotskoj i sjevernoj Engleskoj, odr ale su se neke tradicije kojima je podrijetlo u toj i sli nima drevnim praznovjericama: tako se i danas uprili uju sjedeljke na kojima se igraju razne igre, kako za djecu tako i za odrasle, u kojima se naziru izravni ili preobra eni tragovi pu kih obi aja. Promatrala je veliku utu bundevu to ju je dr ala u ruci. Posljednji put sam ovako ne to vidjela pro le godine u Americi - re e odmaknuv i sa svog ispup enog ela sijedi uvojak. - Na stotine. Po cijeloj ku i. Nikad u ivotu nisam vidjela toliko bundeva. - U stvari - doda zami ljeno - nikad nisam doznala pravu razliku izme u bundeve i tikve. Bog zna to je ovo tu?

 Oprosti, draga - re e gospo a Butler spotaknuv i se o nogu svoje prijateljice. Gospo a Oliver priljubila se jo bli e zidu. Ja sam kriva - re e. - Stojim ovdje i svima smetam. No zaista je bilo pomalo udno vidjeti toliko bundeva, to jest tikava, ili kako se ve ti plodovi zovu. Bilo ih je posvuda, u du anima i u ku ama, a u njih su stavljali svije e ili male no ne svjetiljke ili su ih pak vje ali o konopce. Zaista zanimljivo. Ali to nije bilo za Svi-svete, ve za Dan zahvalnosti. Ja sam, dakako, bundeve uvijek dovodila u vezu sa Svisvetima, a to je krajem studenog, dok Dan zahvalnosti dolazi mnogo kasnije, zar ne? Nije li Dan zahvalnosti u studenom, to nije, negdje u tre em tjednu studenog? Bilo kako bilo, izgleda da su ovdje Svisveti 31. listopada, je li? Najprije su Svisveti, a zatim, to dolazi zatim? Du ni dan? To je onaj dan kad se u Parizu ide na groblje i stavlja cvije e na grobove. Nije to nimalo alosna prigoda. Ho u re i, i djeca se zabavljaju na taj dan. Najprije svi idu na trg cvije a pa kupe mnogo, mnogo cvije a. Nigdje cvije e ne izgleda tako lijepo kao na trgovima cvije a u Parizu. Nekoliko se u urbanih ena spotaklo o gospo u Oliver, ali one nisu na nju obra ale pozornost, niti su slu ale njeno izlaganje. Bile su isuvi e zaokupljene onim ime su se u tom trenu bavile. Bile su to uglavnom majke i nekoliko spretnijih usidjelica. Bilo je i nekoliko korisnih tinejd era. Dje aka od esnaest i sedamnaest godina, koji su se penjali po ljestvama ili stajali na stolicama postavljaju i na odre enu visinu razne ukrase ili bundeve, to jest tikve, ili obojene kristalne kugle. Djevoj ice izme u jedanaest i petnaest godina motale su se naokolo, stajale u grupicama i hihotale. A nakon Du nog dana i groblja - nastavi gospo a Oliver nasloniv i se na naslon sofe - dolaze Svisveti. Jesam li u pravu? Nitko nije odgovorio na njeno pitanje. Gospo a Drake, lijepa ena srednjih godina, doma ica ove zabave, izjavila je:

 Ne smatram ovu priredbu zabavom prigodom Svisveta iako je, naravno, prire ujemo na taj dan, ve sam je nazvala zabavom "Jedanaest plus"1, jer sam je priredila za djecu te dobi, ponajvi e za one koji zavr avaju kolu "Brijestovi" i odlaze u razne druge kole. Mislim da taj naziv nije sasvim u redu, Rowena, ne misli li? - upitala je gospo ica 1 Osnovnu kolu u Engleskoj djeca zavr avaju s jedanaest godina. ELEVEN PLUS je ispit koji acima omogu ava prelazak u srednju kolu. Ukoliko ga ne polo e, moraju se upisati u vrstu kole koja se zove Secondarv Modem. Whittaker, popravljaju i nao ale s prkosnim izrazom lica. Gospo ica Whittaker, kao sve u iteljice u malim mjestima, veoma je pazila na to nost svih podataka. Pa zar nismo ve pred dosta vremena ukinuli grupu "Jedanaest plus"? Gospo a Oliver ustade sa sofe ispri avaju i se: Nisam ba bila korisna. Samo sjedim ovdje i pri am gluposti o bundevama i tikvama. - "I odmaram noge", pomisli s osje ajem gri nje savjesti ali s premalo osje aja krivnje da bi to i naglas izrekla. Mogu li sada ne to pomo i? - upita i usklikne: - Krasnih li jabuka! Netko je upravo unio veliku zdjelu jabuka. Gospo a je Oliver osobito voljela jabuke. Krasne crvene jabuke! - uklikne. Nisu ba dobre - re e Rowena Drake. - Ali lijepo izgledaju, ba za zabavu. Kao stvorene su za igru hvatanja jabuka. Dosta su mekane pa e ih djeca lak e hvatati zubima. - Odnesi ih u biblioteku, Beatrice, ho e ? Molim te. Od igre hvatanja jabuka uvijek je sve mokro, ali nije va no. Tepih u biblioteci ionako je star. Ba ti hvala, Joyce.

Joyce, krupna trinaestgodi nja djevoj ica, uzela je zdjelu s jabukama. Dvije su se otkotrljale i stale kao da su zaustavljene arobnim tapi em pokraj noge gospo e Oliver. Volite jabuke, zar ne? - upita Joyce. - Negdje sam to pro itala, ili sam mo da ula na televiziji. Vi pi ete knjige o ubojstvima, zar ne? Jest - odvrati gospo a Oliver. Trebali smo vas zamoliti da priredite ne to to je u vezi s ubojstvom. Kako bi, na primjer, bilo da smo zamislili da se na dana njoj zabavi dogodilo ubojstvo, pa da ga ljudi rje avaju? Ne, hvala. Nikad vi e - odgovori gospo a Oliver. Nikad vi e? to ste time htjeli re i?

Eto, jednom sam na to pristala, ali nije ba imalo mnogo uspjeha - odgovori gospo a Oliver. Pa vi ste napisali mnogo knjiga - doda Joyce - na njima zara ujete mnogo novaca, nije li to no? Donekle - odvrati gospo a Oliver, pomisliv i odmah na porezne organe. A detektiv vam je Finac. Gospo a Oliver priznade ovu injenicu. Jedan omanji dje ak tupa lica koji jo po mi ljenju gospo e Oliver nije pripadao u grupu "Jedanaest plus", upita ozbiljno: Za to ba Finac? I sama sam se esto pitala - re e gospo a Oliver iskreno. Zadihana, u sobu uleti gospo a Hargreaves, orgulja eva ena, nose i veliko zeleno plasti no vedro. Kako vam se ovo ini za igru hvatanja jabuka? - upita. Vesela boja, to mislite?

I Gospo ica Lee, lije nikova asistentica, izjavi: Mislim da je emajlirani kabao pogodniji. Ne e se tako lako prevrnuti. Gdje ete to organizirati, gospo o Drake? U ini mi se da bi hvatanje jabuka najbolje bilo prirediti u biblioteci. Tepih je star, a uvijek se prolije mnogo vode. U redu. Stavit emo ih tamo. Rowena, evo jo jedne ko are jabuka. Dajte da vam pomognem - javi se gospo a Oliver. Pokupila je one dvije jabuke to su se zaustavile kraj njene noge. Zagrizla je jednu od njih ni ne znaju i zapravo to radi i po ela polako vakati. Gospo a Drake odlu no joj uze iz ruke onu drugu jabuku i vrati u ko aru. Do njih dopre iznenadni agor. Dobro, a gdje emo postaviti ognjenog zmaja1? Mislim da bi ognjenog zmaja trebalo postaviti u biblioteci jer je to najtamnija prostorija. Ne, ognjenog zmaja emo staviti u blagovaonicu. Morat emo najprije ne to staviti na stol. Da. Najprije emo staviti navlaku od zelenog sukna a zatim gumeni stolnjak. A to e biti sa zrcalima? Ho emo li u njima zaista vidjeti lica na ih budu ih mu eva? 1 Ognjeni zmaj je igra koja se obi no prire uje o Bo i u a sastoji se u tome da se iz zapaljene rakije vade gro ice.

Kradomice skidaju i cipele i jo uvijek spokojno grickaju i svoju jabuku, gospo a Oliver se ponovno spustila na sofu i kriti ki promatrala ljude to su ispunili prostoriju. Svojim spisateljskim duhom zami ljala je kako bi bilo kad bi o ovim osobama napisala knjigu. "Sve u svemu dobri ljudi, ini mi se. No nikad se ne zna."

Pomislila je kako je zapravo divno to o tim ljudima ni ta ne zna. Svi su oni ivjeli u Woodleigh Commonu i samo je o nekima imala poneku mutnu predod bu jer joj je o njima ve ranije pri ala Judith. Prisjetila se sada neke gospo ice Johnson koja je bila u nekakvoj vezi sa crkvom. "Ne, ona nije vikarova sestra, pa da, ona je, naravno, orgulja eva sestra. Zatim Rowena Drake koja, ini se, upravlja svime to se zbiva u Woodleigh Commonu, pa onda ona ena to je stalno otpuhivala a koja je donijela vedro, izuzetno odvratno plasti no vedro." Gospo a Oliver nikad nije trpjela stvari od plastike. I na kraju, bili su tu i svi ti tinejd eri u dobi od jedanaest do petnaest godina. Za gospo u Oliver svu su oni zasada bili puka imena. Neka Nan, pa Beatrice, Cathie, Diana i Joyce koja se pravi va na i postavlja pitanja. "Ne svi a mi se osobito ta Joyce", pomisli gospo a Oliver. Bila je tu i neka visoka djevoj ica, Ann, koja se pona ala nadmo no. Zatim dva odrasla dje aka koji su se ini se, bavili isprobavanjem raznih frizura, to bi jadno zavr avalo. Neki omalen dje ak u e pone to stidljivo. Mama je poslala ova zrcala da vidite je li vam odgovaraju re e, ubrzano di u i. Gospo a Drake mu ih uze iz ruku. Mnogo ti hvala, Eddie - re e. Pa to su sasvim obi na ru na zrcala - usklikne Ann razo arano. - Zar emo u njima zaista vidjeti lica na ih budu ih mu eva? Neke ho e, a neke ne e - re e Judith Butler. Jeste li vi ikad vidjeli lice svoga muza kada ste odlazili na zabave, mislim, na ovakvu vrstu zabava? Naravno da nije - re e Joyce. A mo da jest - primjeti superiorna Beatrice. - To se zove E. S. P., ekstra senzorna percepcija - doda tonom u kojem je bilo zadovoljstva to se unijela slu iti ovako modernim izrazima.

 Pro itala sam jednu od va ih knjiga - obrati se Ann gospo i Oliver. - Bila je to knjiga "Zlatna ribica na samrti". Dobra knjiga - re e ljubazno. Meni se ta knjiga nije svidjela - re e Joyce. - Nije u njoj bilo dosta krvi. Volim ubojstva s mnogo krvi. Krv stvara prljav tinu, ne misli li? - upita gospo a Oliver. Jest, ali zato uzbu uje - odvrati Joyce. Uvijek ne - usprotivi se gospo a Oliver. Vidjela sam jednom jedno ubojstvo - izjavi Joyce. Ne govori gluposti, Joyce - upozori je gospo ica Whittaker, u iteljica. Jesam - re e Joyce. Zaista? - upita Cathie zure i u Joyce irom otvorenih o iju. - Vidjela si ubojstvo bogme? Ma svakako da nije - re e gospo a Drake. - Ne govori gluposti, Joyce. Doista sam vidjela ubojstvo. Jesam, jesam, jesam. Sedamnaestogodi nji dje ak koji je stajao na ljestvama pogleda je sa zanimanjem. Kakvu vrstu ubojstva? - upita je ozbiljno. Ne vjerujem - re e Beatrice. Naravno - brzo upadne Cathina majka. - Ona samo izmi lja. Ne izmi ljam. Vidjela sam. Za to onda nisi oti la na policiju i prijavila? - upita Cathie. Jer tada nisam slutila da je ono to sam vidjela bio zlo in. To mi je postalo jasno mnogo kasnije. Ho u re i, kasnije sam postala u to sigurna. Ne to to je netko

prije mjesec ili dva rekao natjeralo me je da odjednom pomislim: Pa naravno, to to sam vidjela bilo je ubojstvo. Vidite da sve izmi lja - re e Ann. - To su gluposti. Kada se to dogodilo? - upita Beatrice. Prije nekoliko godina - odvrati Joyce. - Bila sam tada jo mala. Tko je koga ubio? - upita Beatrice. Nikome od vas ne u ni ta re i - naljuti se Joyce. - Svi ste tako antipati ni. Gospo a Lee je u la s drugom vrstom vedra. Razgovor je skrenuo na temu vedra i dokazivanje jesu li plasti na ili emajlirana vedra bolja za igru hvatanja jabuka. Ve ina prisutnih po la je u biblioteku kako bi sudjelovali u odabiranju najpogodnijeg mjesta za postavljanje vedra. Oni mla i svakako su htjeli pokazati sve te ko e ove igre, ali i svoju umje nost. Pomo ili su kosu i isprolijevali vodu pa su je onda ru nicima morali kupiti po podu. Na kraju je ipak utvr eno da emajlirano vedro ima prednost pred blistavim arima plasti noga, koje se nekako previ e lagano izvr e. Stavljaju i na stol zdjelu jabuka koju je donijela da bi za zabavu pripremila dovoljnu koli inu, gospo a Oliver opet uze jednu jabuku. itala sam u novinama da volite jesti jabuke - ula je kako joj se obra a Ann ili Susan, nije bila sigurna koja, tonom u kojemu je bilo predbacivanja. To je moj neiskorjenjiv grijeh - re e gospo a Oliver. Bilo bi zgodnije da umjesto jabuka hvatamo dinje - prosvjedovao je jedan od dje aka. - One su tako so ne. Pomislite kakav bi ovdje nastao svinjac - rekao je unaprijed u ivaju i u tom prizoru. Osje aju i se pomalo nelagodno zbog javnog napada na svoju lakomost, gospo a Oliver ode iz sobe da potrazi jednu odre enu prostoriju, ije se mjesto u stanu obi no vrlo lako na e. Po la je uza stepenice i, do av i do prvog hodnika,

skrenula lijevo. Iznenada se sudarila s jednim parom, djevoj icom i dje akom, koji su se vrsto zagrljeni naslanjali na vrata za koja je gospo a Oliver bila skoro sigurna da vode u prostoriju koja je bila cilj njezina istra ivanja. "JABUKOVAC je dosta prostrana ku a. Ima dosta ugodnih kutova i zakutaka", pomisli gospo a Oliver. "Kako su ljudi sebi ni", razmi ljala je dalje gospo a Oliver. "Nemaju obzira prema drugima." Ta dobro poznata fraza vratila joj se sada u sje anje. Ponavljale su je redom njezina dje ja njegovateljica, dadilja, odgojiteljica, baka, dvije pratete, majka i jo nekoliko osoba u njezinom ivotu. Oprostite - re e gospo a Oliver jasno i razgovijetno. Dje ak i djevoj ica vr e su se stisnuti nego prije, sa sljubljenim usnama.

Oprostite - ponovi gospo a Oliver - ho ete li mi dopustiti da pro em? Pro la bih kroz ova vrata. Nevoljko su se razdvojili i promatrali je kao da im je u inila veliku nepravdu. Gospo a Oliver u e, zalupi vratima i zaklju a se. Vrata se nisu mogla vrsto zatvoriti pa je do gospo e Oliver dopirao razgovor. Vidi kakvi su ljudi - oglasi se pomalo nesiguran tenor. Pa mogla je shvatiti da ne elimo da nas se smeta. Ljudi su tako sebi ni - zapiskuta djevoj ica. - Misle samo na sebe. Nemaju obzira prema drugima - odvrati glas dje aka.

2. poglavlje
Pripreme za dje ju zabavu obi no organizatorima zadaju vi e muka nego zabave predvi ene za odrasle. Dobra hrana i dobra alkoholna pi a, s ne to limunade u pri uvi - to je za prave ljude dovoljno da bi se dobro zabavili. Stoji, dodu e, malo vi e, ali je zato gnjava a neusporedivo manja. U tome su se Ariadna Oliver i njena prijateljica Judith Butler odmah slo ile. A to misli o zabavama za tinejd ere? - upita Judith. O tome ti ja ni ta ne znam - odvrati gospo a Oliver. Mislim da se za te zabave - nastavi Judith - ovjek zapravo mora najmanje mu iti. Zna , oni nas odrasle jednostavno izbace iz ku e i izjave da e sve sami prirediti. Pa prirede li? Ne ba u na em smislu te rije i - odgovori Judith. Zaborave naru iti mnoge stvari, a dogodi se da nitko ne voli ono ega mnogo nabave. Nakon to su nas uklonili, obi no se tu e da se za njih nismo dovoljno pobrinuli. Obi no razbiju podosta a a i drugog posu a, i gotovo po pravilu uvijek pozovu ponekog nepo eljnog gosta ili pak netko dovede nekog nepo eljnog prijatelja. Ma zna ve kako je to. A onda, bude i nekih udnih droga, kako se ve ono zovu, trava, marihuana ili L. S. D., to mi se uvijek inilo kao naziv za novac ali izgleda da nije. S novcem je povezan utoliko to mnogo stoji - primjeti Ariadna Oliver. Vrlo je neugodan, a marihuana strahovito smrdi. Sve je to alosno - slozi se gospo a Oliver.

 Bilo kako bilo, ova e zabava sigurno uspjeti. Rowena Drake ti je jamstvo za to. Odli an je organizator. Vidjet e . Zapravo nemam volje i i na tu zabavu - uzdahne gospo a Oliver. Idi malo prilegnuti, pa e onda vidjeti. Bit e ti ondje ugodno. Zao mi je to Miranda ima temperaturu, tako je razo arana to ne mo e i i, jadno dijete. Zabava je po ela u pola osam. Ariadna Oliver je morala priznati da je njezina prijateljica imala pravo. Dobro se osje ala. Svi su do li na vrijeme. Sve se sjajno razvijalo. Sve je bilo dobro zami ljeno, dobro organizirano i i lo je kao po urici. Postavili su crvena i plava svjetla na stubi tu te posvuda mno tvo utih bundeva. Dje aci i djevoj ice dolazili su nose i ukra ene tapove metli za natjecanje. Nakon to su se svi pozdravili, Rowena Drake je objavila program ve eri. Najprije natjecanje za najljep i tap metle - re e. - Tri su nagrade: prva, druga i tre a. Zatim dolazi na red rezanje kola a od bra na, to e biti u malom stakleniku. Onda emo igrati igru hvatanja jabuka. Na zidu visi popis partnera. I na kraju - ples. Kad se god ugase svjetla, promijenite partnere. Onda neka djevoj ice odu u mali salon, gdje e dobiti zrcala. Nakon toga emo ve erati, pa pojesti ognjenog zmaja, i najzad, podijeliti nagrade. Kao i sve zabave, i ova je u po etku bila nekako uko ena. Svi su se divili ukra enim tapovima metli. Bile su to doista male minijature metli i, sve u svemu, ukrasi nisu dosizali neku hvale vrijednu razinu: - to nam olak ava situaciju - apatom je objasnila gospo a Drake jednoj svojoj prijateljici. To je vrlo korisno natjecanje jer, zna , uvijek ima dvoje-troje djece za koje se unaprijed zna da ne e osvojiti niti jednu nagradu, pa onda tu malo za mirimo i dademo im nagradu. Kako si neskrupulozna, Rowena. Ne posve. Jednostavno se brinem da svi budu zadovoljni i da se nagrade podijele svima. Sva tajna le i u tome to svatko eli ne to posti i.

 to je igra kola a od bra na? Ti, naravno, ne zna kakva je to igra jer nisi bila ovdje kada smo je pripremali. Eto, napuni a u bra nom, dobro natiska , preokrene na pladanj i stavi na vrh nov i . Zatim svatko odre e kri ku, veoma oprezno, da nov i ne padne, im nekome padne nov i , taj mora odustati. To je igra na osnovi eliminacije. Tko je zadnji, dobiva nov i . Hajde, idemo dalje ... I tako se zabava nastavljala. Uzbu eni povici uli su se iz biblioteke, gdje su se igrali hvatanja jabuka, a natjecatelji su izlazili mokre kose i promo ene odje e. Jedno od najomiljenijih natjecanja, makar me u djevoj icama, bio je dolazak vje tice, ulogu koje je preuzela gospo a Goodbodv, po zanimanju ista ica, koja ne samo da je imala toliko potreban zavinuti nos i iljastu bradu to su se gotovo doticali nego je bila u stanju govoriti izvje ta enim glasom, s onim izri ito zlokobnim prizvukom, a izgovarala je i magi ne, besmislene stihove. Ajde do i, zove se Beatrice, zar ne? Beatrice. Veoma zanimljivo ime. Eto, ti ho e znati kako e izgledati tvoj budu i mu . Dobro. Sjedni ovdje, drago dijete. Evo ovdje, ovdje, ispod ovog svjetla. Sjedni i dr i ovo zrcalce u ruci, i odmah nakon to se ugasi svjetlo, vidjet e ga. Vidjet e kako gleda preko tvog ramena. vrsto dr i to zrcalo. ABRACADABRA, tko e vidjeti lice ovjeka koji e me o eniti. Beatrice, Beatrice, ti e vidjeti lice ovjeka koji e ti se svidjeti. Iznenadni snop svjetla zasja preko sobe iz pravca Ijestava to su bile postavljene iza zavjese. Bio je usmjeren na odre enu to ku u sobi i odradio se u zrcalu to ga je dr ala uzbu ena Beatrice. Oh - usklikne Beatrice. - Vidjela sam ga! Vidjela sam ga! Vidim ga u zrcalu! Snop svjetla nestane, u sobi se upali svjetlost, a fotografija u koloru to je bila priljepljena o strop, po ne pa dati. Beatrice je uzbu eno skakutala.

 Bio je to on! Bio je to on! Vidjela sam ga - uzvikivala je. "- Ima krasnu; svijetlu bradu. Potr ala je p;tema gospo i Oliver, koja joj je bila najbliza. Pogledajte, pogledajte! Zar nije divan? Sli an je Eddiju Tressweightu, pop pjeva u, to mislite? Gospo i Olivei se inilo da izgleda poput nekih lica zbog kojih je svakog dana morala patiti kad je itala jutarnje novine. Brada je u svakom slu aju izraz genijalnosti, pomisli. Otkud im sve ovo? - upitala je. Ma, Rowena je natjerala Hickvja da napravi te fotografije, a njegov prijatelj Desmond mu poma e. Nicky se bavi eksperimentalnom fotografijom. On i neki njegovi prijatelji na minkali su se i maskirali kosom, bradom i zaliscima. A onda svjetlosnim trikovima tjeraju djevoj ice u ludilo. Ne mogu se oteti dojmu - re e Ariadna Oliver -da su djevoj ice danas dosta blesave. Ne mislite li da su uvijek i bile? - upita Rowena Drake. Gospo a Oliver razmisli. Pa, mo da ste u pravu - prizna. Hajde! Ve era! - povikne gospo a Drake. Bila je to dobra ve era. Ukusna, pikantna predjela, ra i i, sir, bogati kola i sa sladoledom i kola i i od oraha. Grupa "Jedanaest plus" trpala je u sebe sve do ega je do la. A sada - re e Rowena - zadnja to ka dana nje ve eri. Plamte i zmaj. Po ite onamo preko sobe. Eto, tako. No, dobro, najprije emo nagrade. Nagrade su podijeljene, a onda se za uo alobni glas kakvim se obi no navje uje smrt u ku i. Sva su djeca potr ala preko predsoblja u blagovaonicu.

Ostaci hrane bili su ve uklonjeni. Na stolu se pojavila presvlaka od zelena sukna, a na nju je bila postavljena velika zdjela puna gro vriskali jure i prema zdjeli, grabe i plamte e gro ica u plamenu. Svi su ice i uzvikuju i:

Opekla sam se! - To je sjajno! - Malo-pomalo plamen ognjenog zmaja po eo je podrhtavati, jenjavati i kona no je ugasnuo. Svjetlo se upalilo. Zabava je zavr ila. Bio je to velik uspjeh - re e Rowena. Nije ni udo, kad se uzme u obzir sav tvoj trud. Bilo je krasno - re e Judith tiho. - Krasno. A sada - re e skru eno - moramo to malo po istiti. Ne mo emo sve ostaviti tim jadnim enama za sutra ujutro.

3. poglavlje
U jednom stanu u Londonu zazvoni telefon. Vlasnik stana, Hercule Poirot, pomakne se u svom stolcu. Spopade ga intenzivan osje aj razo aranja. Jo prije no to je podigao slu alicu znao je o emu se radi. Sigurno je njegov prijatelj Solly s kojim je namjeravao provesti ve er i nastaviti njihovu uobi ajenu prepirku o tome tko je pravi po initelj zlo ina u Gradskom kupali tu u ulici Canning Road. Poirot, koji je sakupio nekoliko dokaza u prilog svojoj pomalo nategnutoj teoriji, bio je duboko razo aran. Nije ra unao na to da e Solly prihvatiti njegovo mi ljenje, no istodobno nije ni trena sumnjao da e on, Hercule Poirot, isto tako lako oboriti fantasti na uvjerenja svog prijatelja Sollvja, u ime zdrava razuma, logike te osje aja za red i metodu. Srdila ga je, da ne ka e to drugo, mogu nost da Solly ne do e te ve eri. Istina je, dodu e, da je Solly, kad su se danas sreli, trpio od napadaja ka lja i zapravo bolovao od zaraznog katara grla.

"Veoma se prehladio", pomisli Hercule Poirot, "i usprkos svim lijekovima to ih ovdje imam, vjerojatno bi i mene zarazio. Jo je i bolje da ne do e. Tout de memen, doda s uzdahom, "to zna i da u provesti dosadnu ve er." "Mnoge moje ve eri sada su dosadne" prisjeti se Hercule Poirot. Njegovu izvanrednu duhu (u briljantnost kojega on sam nikad nije posumnjao) trebala je stimulacija iz vanjskih izvora. Njegov um nikad nije bio filozofskog formata. Bilo je trenutaka kada je gotovo po alio to nije studirao teologiju umjesto to je u svojim najranijim godinama po ao me u policajce. inilo mu se zanimljivim smatrati kako je to va no koliko an ela mo e plesati na vr cima igala i o tome u ljivo raspravljati s kolegama. Njegov sobar George u e u sobu. Zvao vas je gospodin Solomon Levy, sir. Doista? - za udi se Hercule Poirot. Veoma mu je zao to vam se ve eras ne e mo i pridru iti. Mora ostati u krevetu jer ima jaku gripu. Nema on jaku gripu, ve samo jaku prehladu. Svi uvijek govore da imaju gripu jer to zvu i ozbiljnije pa ra unaju na ve e sa aljenje. S prehladom je nevolja to te ko izaziva pravu pozornost i simpatiju prijatelja. Usprkos tomu, on danas ne e do i ovamo, sir - re e George. - Te prehlade to zahvataju glavu veoma su zarazne. Ne bi bilo dobro da dobijete takvu prehladu, sir. Da, bilo bi to krajnje nezgodno - slo i se Poirot. Telefon ponovno zazvoni. Tko se sada opet razbolio? - ljutito e Poirot. - Nisam vi e nikoga pozvao. George krene prema telefonu. Javit u se odavde, George - re e Poirot. Posve sigurno nije ni ta zanimljivo. Ali moram se javiti, to se mo e - slegne ramenima.

 Uostalom, mo da mi br e pro e vrijeme. Tko zna? Razumijem - re e George i izi e. Poirot pruzi ruku i dohvati slu alicu, pa zvono naglo u uti. Ovdje Hercule Poirot - re e u slu alicu, pomalo svisoka, ele i impresionirati svog sugovornika, bez obzira tko to bio. Divno je da sam vas na la kod ku e - javi se jedan nestrpljiv enski glas, pomalo oslabljen zbog u urbana disanja. - Ve sam pomislila da posve sigurno ne ete biti kod ku e. Za to ste to pomislili? Jer se u zadnje vrijeme ne mogu oteti dojmu da se danas sve doga a upravo na na in koji ljude razo arava. Na primjer, treba vam netko veoma hitno, zapravo ne mo ete ekati, a morate ekati. Morala sam s vama hitno razgovarati, veoma hitno. A tko ste vi? - upita Hercule Poirot radoznalo. enski glas s druge strane inio se iznena en. Zar zaista ne znate"? - upita ne vjeruju i. Jest, znam - re e Hercule Poirot. - Moja prijateljica Ariadna. Koja je u te koj situaciji - izjavi Ariadna. Da, da, ujem. Jeste li tr ali? Sasvim ste bez daha. Ne, nisam tr ala, nego sam uzbu ena. Mogu li do i k vama, i to odmah? Poirot je nekoliko sekundi pri ekao s odgovorom. inilo se da je njegova prijateljica, gospo a Oliver, krajnje uzbu ena. Bez obzira to se s njom zbivalo, vjerojatno e joj trebati mnogo vremena dok istrese sve svoje jade i brige, svoja razo aranja i sve to ju je ti talo. Kad se jednom do epa njegove radne sobe, ne e je biti lako nagovoriti da ode ku i a da ne bude do stanovite mjere neuljudan.

Problemi koji su obi no mu ili gospo u Oliver bili su i brojni i neuobi ajeni, tako da je ovjek morao biti veoma oprezan kako da se s njom upusti u diskusiju. Ne to vas je uznemirilo? Jest, uznemirena sam. Ne znam to da radim. Ne znam. Ni ta ne znam. Sigurna sam, ipak, da odmah moram do i k vama i ispri ati ispri ati to no to se dogodilo. Jer vi ste jedina osoba koja e znati to treba u initi i koja e mi re i to ja treba da radim. Onda, mogu li do i? Ma svakako, svakako. Radovat e me da vas vidim. ulo se kako je gospo a Oliver zalupila slu alicu. Poirot je pozvao Georgea. Razmisliv i sekundu, zamoli ga da donese bitter lemon za gospo u Oliver i a icu konjaka za njega. Gospo a Oliver e sti i za desetak minuta - doda. George izi e. Vratio se sa a icom konjaka za gospodina Poirota koju on sa zadovoljstvom uze, a onda je po ao po pi e koje se, izgleda, jedino svi alo gospo i Oliver. Poirot pa ljivo gucne svog konjaka kako bi se okrijepio da izdr i gnjava u to e se uskoro sru iti na njega. " teta" pomisli, "da je tako smu ena, jer ideje su joj originalne. Mo da e me zabaviti to to mi bude ispri ala. Mo da," Poirot razmisli koju minutu, "mo da e mi to njezino pri anje odnijeti ve i dio ve eri, a mo da e to biti same gluposti. Eh bien, ovjek se u ivotu mora upustiti i u poneki rizik." Oglasi se zvono. Ovaj put na vratima. Nije to bio samo jedan zvon, ve dugotrajna zvonjava koja je stvarala stra nu buku. Mora da je uzrujana - re e Poirot. uo je kako George odlazi prema vratima, kako ih otvara i prije no to ju je George uspio slu beno najaviti, vrata njegova salona irom se otvore i Ariadna

Oliver jurne kroz njih, dok se George vukao za njom dr e i u rukama ne to to je bilo nalik na ribarski nepromo ivi e ir sa irokim obodom i kaput od gumirana platna. Zaboga, kakva je to odje a? - za udi se Hercule Poirot. Dajte to Georgu, mokro je. Dakako da je mokro - re e gospo a Oliver. - I vani je veoma vla no. Nikad ranije nisam razmi ljala o vodi. Stra no je misliti o vodi. Poirot je pogleda s interesom. Ho ete li malo bitter lemona - upita. - Ili bih vas mo da mogao nagovoriti da popijete a icu eau de vie1? 1 Eau de vie (franc.) voda". "rakija", doslovce " ivotna Mrzim svaku vodu. Poirot je pogleda iznena eno. Mrzim vodu. Nikad ranije, naravno, nisam razmi ljala o vodi. Nevjerojatno to sve voda mo e u initi. Draga moja prijateljice - re e Poirot dok joj je George uzimao iz ruku krut i mokar kaput od gumirana platna. Do ite i sjednite ovamo. Dajte kona no Georgu taj va - kako ste ono rekli da se zove? Kaput od gumirana platna. Nabavila sam ga u Cornwallu. To je pravi ribarski kaput. Veoma korisno za ribare, ali nije ba pogodno za jednu gospo u. Te ka odje a. Hajde do ite i ispri ajte mi sve po redu. Ne znam kako da po nem - re e, te ko se spu taju i u naslonja . - Ponekad mi se u ini, znate, da to to se dogodilo nije stvaran doga aj. A ipak se dogodilo. Zaista se dogodilo.

 Pri ajte - ponuka je Poirot. No, pa kona no, zbog toga sam i do la. Ali sada kad sam ovdje, te ko mi je pri ati jer ne znam odakle da po nem. Kako bi bilo da po nete od po etka? - upita Poirot. - Ili je to za vas isuvi e konvencianalan po etak? Ne znam, zapravo, gdje je po etak. Zaista ne znam. Jer po etak mo da nije u onome to se dogodilo nedavno, ve u onome to se mo da dogodilo prije mnogo vremena. Smirite se - blago joj re e Poirot. - Koncentrirajte se i razmislite o svim pojedinostima, pa po nite pri ati, to vas je u stvari uznemirilo? I vas bi uznemirilo - re e gospo a Oliver. Meni se bar tako ini. - Pogleda ga sumnji avo. Uostalom, ovjek zapravo ne zna to vas mo e uznemiriti. Vi toliko stvari primate mirno. To je vrlo esto najpametnije - odvrati Poirot. U redu. Po elo je na jednoj zabavi - sve ano izjavi gospo a Oliver. Dobro - uzdahne Poirot, sretan to je kona no uo ne to tako obi no i razumno. - Ka ete, na zabavi. Zna i, bili ste na jednoj zabavi, i tamo se ne to dogodilo. Znate li to se zabave koje se prire uju prigodom Svisveta? - upita gospo a Oliver. Znam to su Svisveti - odgovori Poirot. To je 31. listopada. - A onda, namignuvi i, doda: - To je dan kad vje tice ja u na metlama. Bilo je i tapova metli - odgovori gospo a Oliver. - A dijelili su i nagrade.

 Nagrade? Da. Za tapove koji su bili najljep e ukra eni. Poirot je pogleda u nedoumici. Njegovo prvotno ushi enje sada je naglo splasnulo. Budu i da je znao da gospo a Oliver nikad ne pije estoka pi a, nije mogao donijeti zaklju ak koji bi sasvim sigurno bio donio da se radilo o ma kojoj drugoj osobi. Bila je to dje ja zabava - nastavi gospo a Oliver. - Ili, jo to nije, zabava "Jedanaest plus". Jedanaest plus? Pa, tako su je nazvali. To je kolski zargon, znate. Ona pametnija djeca koja su u stanju polo iti prijelazni ispit mogu se upisati u srednju kolu. A ako netko nije dovoljno pametan, upisuje se u kolu koja se zove moderna srednja kola. Glup naziv, koji zapravo ni ta ne zna i. Moram priznati da zaista ne shva am o emu govorite - re e Poirot. inilo mu se, naime, da su s podru ja zabave pre li na podru je obrazovanja. Gospo a Oliver duboko uzdahne i zapo ne iznova. Po elo je, zapravo, s jabukama. Doista? - pecne je Poirot. - Mogao sam to i misliti kad je rije o vama. Zamislio je mala kola na vrhu brda iz kojih izlazi krupna ena. Otvorila se vre a jabuka i sve su jabuke skotrljale niz brdo. Da, Ariadna, rekli ste jabuke. Igra hvatanja jabuka - proslijedi gospo a Oliver. - To vam je jedna od igara to obi no prire uju na Svisvete. Jest, da, ini mi se da sam uo ne to o tome.

 Znate, sva ta su radili na toj zabavi. Priredili su, kao to sam vam ve rekla, igru hvatanja jabuka, onda igru rezanja kola a na vrhu kojega je nov i , onda gledanje u zrcalo ... Da bi djevojka vidjela lice svog budu eg muza? - poka e Poirot kako mu je to poznato. O, vidim da napokon po injete shva ati. Da, ima na takvim zabavama podosta starih narodnih obi aja - re e Poirot. I sve se to, ka ete, odigralo na toj va oj zabavi? Da. Bila je to zapravo sjajna zabava, a zavr ila je ognjenim zmajem. Znate ve to je to. To vam je kad se gro ice zapale u velikoj zdjeli. Pretpostavljam - i tu joj glas zadrhti - da se ono dogodilo upravo u to vrijeme. to se dogodilo u to vrijeme? Ubojstvo. Nakon plamte eg zmaja svi su oti li ku i - re e gospo a Oliver. Tada su je na li. Koga su na li? Jednu djevoj icu. Zvala se Joyce. Svi su je dozivali i posvuda tra ili i zapitkivali je li tko vidio nije li s nekim oti la ku i. Njezina majka bila je pomalo uznemirena i rekla da se Joyce sigurno lo e osje ala ili da je umorna kad je samo tako oti la, te da je neobazrivo s njene strane to ni ta nije rekla. Ma znate to sve majke govore u takvim prilikama. No usprkos svemu, Joyce nigdje nismo mogli na i. No, onda? Je li sama oti la ku i? Ne. - Odgovori gospo a Oliver. - Nije oti la ku i... - glas joj opet zadrhti. Na li smo je naposljetku - u biblioteci. Tamo se to dogodilo - tamo je to netko u inio, znate. Igra hvatanja jabuka. Nalazio se tamo i jedan kabao. Veliki emajlirani kabao. Nije im se svi alo plasti no vjedro. Da su kojim slu ajem izabrali plasti no vjedro, to se sasvim sigurno ne bi dogodilo, jer bi plasti no vjedro bilo prelagano. Sigurno bi se prevrnulo.

 to se dogodilo? - upita Poirot strogim glasom. Tamo smo je na li - nastavila je gospo a Oliver. - Netko joj je gurnuo glavu u kabao, razumijete, u kabao u kojem je bila voda s jabukama. Gurnuo joj glavu u vodu i dr ao je tako dugo dok se nije ugu ila. Utopila. Utopila, shva ate, u emajliranom kablu, i to ne posve punom vode. Vjerojatno je kleknula i sagnula glavu da bi zubima dohvatila jabuku. Mrzim jabuke - naglo re e gospo a Oliver. - Ne elim nikad vi e u ivotu vidjeti ni jednu jedinu jabuku ...

4. poglavlje
Gospo a Oliver spusti a icu i obri e usne. Imali ste pravo - prizna. - Ovo poma e. Ve sam bila gotovo histeri na. Vidim da je to za vas bio stra an ok. Kada se to zapravo dogodilo? Sino . Zar doista sino ? Pa da, naravno. I zatim ste do li k meni. Poirot nije to pitanje postavio da bi dobio precizan odgovor, ve da bi potakao gospo u Oliver da iznese jo vi e podataka o ovom slu aju. Zbog ega ste do li k meni? Mo ete li mi na to odgovoriti? Mislila sam da u tomu vi mo ete pomo i. Jer slu aj nije sasvim jednostavan, razumijete? Mo da jest, a mo da i nije - filozofski izjavi Poirot. -

Zavisi od mnogih okolnosti. Morate mi dati vi e podataka, znate. Pretpostavljam da je policija preuzela slu aj. A i lije nika su, bez sumnje, pozvali. to je on rekao, da li se sje ate? Povest e se istraga - odgovori gospo a Oliver. To je prirodno. Ve sutra ili prekosutra. Znate li koliko je bilo godina toj djevoj ici? Sasvim to no ne znam. Vjerojatno dvanaest ili trinaest. Si u na za svoje godine? A, to ne bih rekla. Prije bih rekla da je izgledala zrelo, ak malo nezgrapno - odvrati gospo a Oliver. Razvijena? Ho u re i, je li djelovala seksi? Da, zapravo, jest. Ipak, ne mislim da se radi o takvoj vrsti zlo ina. Jer, to bi bila ona jednostavnija verzija, zar ne? To vam je, draga moja, zlo in o kakvima svaki dan itate u novinama. Silovana djevojka, ili dijete napadnuto na putu od kole do ku e - pa to je svakodnevna pri a. Ovdje je posebno to to se zlo in zbio u privatnoj ku i. No tko zna, mo da i nije tako poseban. Ali slu ajte, nisam siguran da ste mi sve ispri ali. Ne, ne, svakako da nisam. Nisam rekla pravi razlog. Ho u re i, razlog zbog kojeg sam do la k vama. Jeste li poznavali tu Joyce? Jeste li je dobro poznavali? Uop e je nisam poznavala. Bolje da vam odmah protuma im kako sam se uop e zatekla na toj zabavi. A gdje je to bilo? U mjestu koje se zove Woodleigh Common.

 Woodleigh Common - zamisli se Poirot. - Tamo gdje je nedavno ... - i zastade. Nije to daleko od Londona. Nekih pedesetak kilometara, tako ne to. Jedno malo mjesto blizu Medchestera, jedno od onih mjestanca to imaju nekoliko lijepih ku a a ostalo su uglavnom novogradnje. Mahom obiteljske ku e. Blizu je dobra kola iz koje se na daljnje kolovanje mo e i i ili u Medchester ili u London. Ukratko, jedno sasvim obi no mjesto u kojem ive ljudi s prosje nim dohotkom. Woodleigh Common - ponovi Poirot zami ljeno. Bila sam tamo u posjetu kod moje prijateljice Judith Butler. Ona je udovica. Upoznale smo se i sprijateljile ove godine na krstarenju po Gr koj. Ona ima k erku koja se zove Miran-da, dvanaest ili trinaest godina. Eto, pozvala me na netko vrijeme u svoju ku u. Rekla je da njezini prijatelji prire uju tu zabavu za djecu, i to na Svisvete. Pitala me imam li kakovu dobru ideju. Zna i, ona nije tada spominjala hvatanje ubojice ili tako ne to? Zaboga, ne - odvrati gospo a Oliver. - Zar mislite da bih se opet ne im takvim bavila? Nisam to smatrao vjerojatnim. Ali, ubojstvo se ipak dogodilo. To je ono stra no u itavoj pri i - re e gospo a Oliver. - Znate, mo da se to ubojstvo zapravo dogodilo samo zato to' sam ja bila prisutna. Joyce. A to je rekla? ini se da sad dolazimo do glavne stvari, odnosno do pravog razloga va eg dolaska, zar ne? Jest. Mislila sam da na ovakav podatak policajac ili lije nik ne bi obratio pozornost, ali sam bila posve sigurna u to da ete ga vi smatrati va nim.

 Eh bien - uzdahne Poirot. - Recite mi, dakle. Je li to ne to to je Joyce rekla na zabavi? Ne, ve mnogo ranije, ali tog istog dana. Zapravo, u toku poslijepodneva, dok smo ure ivale ku u za zabavu. Rekla je, nakon to je netko spomenuo da pi em kriminalisti ke romane, da je ona jednom vidjela jedno ubojstvo, a zatim je njezina majka ili netko drugi rekao: ,Ne budi luda, Joyce, kako mo e tako ne to re i?' A jedna starija djevoj ica rekla je: ,Samo izmi lja ' a Joyce je opet ponovila: ,Jesam, jesam, vidjela sam, kad vam ka em da sam vidjela nekoga kako izvr ava zlo in'. No nitko joj nije vjerovao. Samo su se smijali, pa se ona jako naljutila. Jeste li joj vi vjerovali? Dakako da nisam. Shva am - re e Poirot. - Da, da, shva am. - Netko je vrijeme utio lupkaju i prstima po stolu, a onda upita: - udno. Zar nije spomenula nikakve pojedinosti ili imena? Ne, nije. Nastavila je da se hvali i da vi e, srdita zbog toga to je ve ina djevoj ica ismijava. Mislim da su se majke i ostali odrasli gosti naljutili zbog tog njezinog ispada, a djevoj ice i dje aci su se samo smijali. Dovikivali su joj: ,Hajde Joyce, rije i kad je to bilo. Za to nam nikad ranije o tome nisi pri ala?' A Joyce je odgovorila da je to bilo davno i da je na to potpuno zaboravila. Aha, je li rekla kako davno? Prije nekoliko godina', rekla je. Dakako, nastojala je govoriti kao odrasli. Jedna ju je djevoj ica, mislim da se zove Ann ili Beatrice, svakako jedna bistra i superiorna djevoj ica, tada upitala: ,Za to nisi oti la na policiju i prijavila Sto zna ?' Aha, a to je Joyce odgovorila na to? Rekla je: ,Zato to tada nisam znala da se radilo o zlo inu.' Vrlo zanimljiva primjedba - re e Poirot uspraviv i se u svom naslonja u.

 Mislim da se u tom dijelu pri e ve bila malo zbunila - re e gospo a Oliver. - Znate, htjela je s jedne strane objasniti, a s druge strane se ljutila to joj se svi rugaju. Stalno su je ispitivali za to nije oti la na policiju, a ona je ponavljala: ,Zato to tada nisam bila svjesna da je to zlo in. Tek mi je kasnije, sasvim iznenada, postalo jasno da je ono Sto sam vidjela bio pravi pravcati zlo in.' Ali, nitko je nije shva ao ozbiljno i nitko Joj nije povjerovao, je li tako? Ni vi joj niste povjerovali. Ali kad ste je na li mrtvu, iznenada vam je palo na pamet da je sve ono to je govorila moglo biti istina? Da, da, upravo tako. Nisam u tom trenu znala to bih trebala ili mogla u initi. A kasnije sam se sjetila vas. Poirot duboko sagne glavu i tako ostade zami ljen netko vrijeme, a tada re e: Moram vam postaviti jedno veoma ozbiljno pitanje i molim da dobro promislite prije no to odgovorite. Mislite li da je ta djevojka doista vidjela zlo in? Ili mislite da je samo mislila da je vidjela zlo in? Mislim da je to no ono prvo. Nisam tako mislila u po etku. Mislila sam da se mutno sje a ne ega to je jednom vidjela, da je onda tome ne to dodala i izmislila uzbudljivu pri u kako bi se napravila va na. Bila je veoma uzrujana kad je govorila: Vidjela sam, vidjela sam kad vam ka em. Vidjela sam kako se dogodilo. I onda? I onda sam do la k vama - re e gospo a Oliver - jer mislim da je njezina smrt shvatljiva samo onda ako se prije toga doista dogodilo ubojstvo kojemu je ona bila svjedok. To bi, svakako, podrazumijevalo jo ne to. Zna ilo bi na primjer, da je jedna od osoba to su bile prisutne na zabavi po inila zlo in te da je ta ista osoba bila u ku i prije zabave i ula to je Joyce rekla. Valjda ne mislite da mi se to sve samo ini? Mo da mislite da je sve to sam vam ispri ala plod moje bujne ma te?

 Jedna je djevojka ubijena - re e Poirot. - A to je morao u initi netko tko je bio dovoljno sna an da joj dr i glavu zaronjenu u kabao. Veoma ru no ubojstvo. Jedno od onih koje nam da je naslutiti da ubojica nije mogao gubiti ni trenutka. Netko je osjetio opasnost i, tko god on bio, stupio je u akciju, im mu se pru io prvi pravi trenutak. Joyce, po mom mi ljenju, nije znala tko je po inio zlo in to ga je bila vidjela - re e gospo a Oliver - jer ina e ne bi rekla ono to je rekla da je znala da se osoba na koju se to odnosi nalazi u sobi. Ne, nije znala. Tu ste u pravu. Mora da je vidjela ubojstvo, ali ne i lice ubojice. Moramo u daljnjem istra ivanju krenuti s tog polazi ta. Nisam sigurna da sam vas dobro razumjela. Mo da je netko tko je bio u ku i prije zabave i uo to je Joyce rekla znao za to ubojstvo, mo da je znao tko ga je po inio, i mo da ak bio u bliskoj vezi s tom osobom. Mo da je taj netko mislio da je on sam jedini koji zna da je to u inila njegova ena, ili majka, ili k erka, ili sin. Mogla je to biti i ena koja je znala to je u inio njen mu , ili sin, ili majka, ili k erka. U svakom slu aju, netko tko je mislio da nitko drugi o tome ni ta ne zna. Sve dok Joyce nije progovorila... I tako ... I tako je Joyce morala umrijeti? Da. to ete sada u initi? Upravo sam se sjetio - re e Hercule Poirot - za to mi se ime Woodleigh Cornmon inilo tako poznatim.

5. poglavlje
Herculu Poirotu ponestalo je daha. Navirio se preko ulaznih vrata ca na ogradi imanja "Borik". Moderna, lijepo gra ena ku ica imala je prikladno ime: "Borik". Sagra ena je, naime, na vrhu brda po kojemu je raslo nekoliko ra trkanih borova. Pred njom je malen, dobro njegovan vrt, a u vrtu krupan, postariji ovjek, vu e po puteljku emajlirani sud za polijevanje. Kosa gospodina Spencea, vi eg policijskog inspektora, bila je posve sijeda; a kad ga je Poirot zadnji put vidio, bili su mu tek zalisci srebmasti. Nije mnogo ostario. Zastao je i spustio na tlo sud za polijevanje, da bi bolje vidio posjetitelja koji je stajao na vratima. Hercule Poirot se nije ni maknuo. Za ime boga - re e Spence. - Bogami jest! Ne mogu vjerovati, ali jest. Hercule Poirot, tako mi ivota! Aha, sjetili ste me se. To me veseli. Tko bi zaboravio vas i va sna ni brk! Ostavi sud i po e prema vratima. Prokleti korov - promrmlja. - A to vas je, zaboga, dovelo ovamo? Ono isto to me ve dovelo na toliko mjesta u mom ivotu - osmjehne se Poirot. Ono isto to je prije vi e godina vas dovelo k meni. Ubojstvo. Ne bavim se vi e ubojstvima - re e Spence - osim kad je u pitanju korov. Sad se bavim time: upotrebljavam sredstvo za ubijanje korova. I nemojte misliti da je to jednostavna stvar. Uvijek ne to lo e ispadne. Ponekad je to, recimo, vrijeme: ne smije biti odvi e vla no, ne smije biti odvi e suho; i tako dalje. Kako ste doznali gdje ivim? - upita otvaraju i vrata. Poslali ste mi za Bo i razglednicu i na njoj napisali svoju novu adresu.

 A, da. Imate pravo. Znate da sam staromodan. Volim za Bo i slati razglednice starim prijateljima. Bilo mi je drago kad sam je primio - re e Poirot. Ostario sam - uzdahne Spence. Obojica smo ostarjeli. Vi nemate toliko sjedina - primjeti Spence. Posti em to s pomo u jedne bo ice - namigne mu Poirot. Jer nema nikakva smisla pojavljivati se u javnosti sa sjedinama - ukoliko to ovjek sam ne eli. Nisam ba siguran da bi mi pristajala potpuno crna kosa - re e Spence. Sla em se - re e Poirot. - Izgledate dostojanstveno s tim sjedinama. Nikad mi nije palo na pamet da izgledam dostojanstveno. Kako to da ste se nastanili u Woodleigh Commonu? Ja sam zapravo doselio svojoj sestri. Odlu ili smo da spojimo na e prihode. Ona je izgubila muza, djeca su se po enila, jedan ivi u Australiji, drugi u Ju noj Africi. I tako sam se onda ja doselio. Mirovine, kao to znate nisu previsoke. A ovako, u zajednici, ivimo sasvim dobro. Izvolite sjesti. Poveo ga je na mali poplo ani trijem na kojem su bila dva-tri stoli a sa stolicama. Jesenje sunce ugodno je grijalo taj kutak. to da vam donesem? - upita Spence. - Nemam ba osobitih pi a; a, dakako, nemam ni sok od kupina ni sok od ipka, to ste ih vi patentirali. Ho ete li pivo? Ili da zamolim Elspeth da pripravi aj? Mogu vam smije ati jedan shandy? A mo da elite coca-colu? ili kakao? Moja sestra Elspeth svaki dan pije kakao. Zaista ste ljubezni. Dajte mi shandv. U obi no pivo stavi se malo d umbirova piva. To no?

 Upravo tako. Ode u ku u i ubrzo se vrati nose i dvije velike a e za pivo. - Pridruzit u ti se. Povu e stolicu bli e stolu i sjedne, stavljaju i a e preda se i pred Poirota. to ste ono maloprije rekli? - upita dizu i a u. Ne emo valjda kliknuti: ivio zlo in! Ja se time vi e ne bavim. A za zlo in na koji pretpostavljam da mislite - a nekako druk ije ne mo ete ni misliti jer ga u zadnje vrijeme, koliko se sje am, nije ni bilo - moram vam odmah re i da mi se nimalo ne svi a na in na koji je izvr en. Nisam ni o ekivao da e vam se svi ati. Govorimo o djevoj ici kojoj su gurnuli glavu u kabao, zar ne? Da - odgovori Poirot. - To je zlo in o kojem ja govorim. Ne znam za to ste do li ba k meni. Znate i sami da vi e nisam u policiji. Prestao sam raditi prije mnogo godina. Jednom policajac - do smrti policajac! - re e Hercule Poirot. - To zna i da uvijek postoji razlika izme u mi ljenja jednog policajca i mi ljenja obi nog gra anina. Upravo zato elim s vama razgovarati. I ja sam po eo kao policajac... Da, znam. Sje am se kad ste mi pri ali o tome. Sigurno da je stajali te jednog policajca obi no druga ije, ali ja ve tako dugo nisam aktivan. Ipak ujete to se u mjestu pri a - re e Poirot. - Osim toga, imate prijatelje iz iste struke. Nadam se da ste ve znaju. Spence uzdahne. ovjek esto i previ e zna - re e. - To je danas jedan od problema. Dogodi se zlo in izvr en na ve poznat na in, pa ovjek zna, to jest aktivni policajci veoma uli to misle, na to sumnjaju i to

dobro znaju tko je zlo inac. Ipak ni ta ne ka u novinarima, koji onda vode istragu na svoju ruku. Tako i oni doznaju. Ali veliko je pitanje ho e li poslije toga ne to u initi. Nisu takve stvari ba jednostavne, znate. Mislite na ene, prijateljice i sli ne sudionike? Pa i to, jest. Naposljetku, mo da i uhvate zlo inca. Ponekad pro e i godina ili dvije. Op enito govore i, mislim da se danas vi e djevojaka udaje za lo e momke nego ikada prije. Hercule Poirot razmisli, upkaju i svoj brk. Jest - re e. - Shva am to ho ete re i; premda mislim da su djevojke uvijek bile pomalo slabe prema propalicama. Ali prije je bilo na ina da ih se za titi. To je to no. Ljudi su prije pazili na djevojke. Osobito majke; pa onda tete i starije sestre. Tako su mla e sestre i bra a to no znali s kim imaju posla. O evi se nisu ustru avali izbaciti iz ku e nepo eljne mladi e. Doga alo se, dakako, da djevojka pobjegne od ku e s nekim propalicom. Danas im to nije potrebno! Majke niti ne znaju s kim se njihove k eri prijatelju. Ocu se to tako er ne govori. Bra a dodu e znaju s kim je sestra, ali ih se to ne ti e. Ako se roditelji usprotive braku, par ode mati aru i dobije dozvolu za enidbu. Pa kad ta propalica po ne svima dokazivati da je zbilja propalica, onda je to samo dolijevanje ulja na vatru. Jer ljubav je ljubav. Djevojka obi no ne e ni sama sebi priznati da njezin Henry ima te gadne navike s kriminalnim te njama i sve drugo to uz to ide. Ona e zbog njega lagati, zaklinjati se da je crno bijelo, i tako dalje. Komplicirano je to; posebno za nas koji kasnije moramo slu aj razmrsiti. Nije osobito pametno govoriti kako je prije bilo bolje. Jer mo da mi samo tako mislimo. No, pustimo to. Radije mi recite, Poirot, za to ste se vi umije ali u tu aferu. Koliko ja znam, ovdje nije va okrug. Vi stalno ivite u Londonu, zar ne? Da, stalno sam u Londonu. Ovaj sam slu aj preuzeo na molbu svoje prijateljice, gospo e Oliver. Sje ate li se gospo e Oliver?

 Gospo e Oliver? Ne sje am se. Ona pi e knjige. Kriminalisti ke romane. Upoznali ste je onih dana, toga se sigurno sje ate, kad ste me nagovorili da preuzmem istragu u vezi s ubojstvom gospo u Mcgintv. Valjda niste zaboravili gospo u i Mcgintv? Nisam, ni govora. Ali davno je to bilo ... Puno ste mi pomogli, zbilja puno. Do ao sam vas zamoliti za pomo i niste me iznevjerili. Bio sam po a en i polaskan injenicom da ste do li ba mene pitati za

savjet. U toku te istrage bio sam jedanput ili dvaput na rubu o ajanja. Za ovjeka koga smo morali spasiti, ili, bolje re eno, spasiti mu glavu, po tada njem se zakonu nije moglo gotovo ni ta u initi. Tipi an primjer osobe koja sve to radi, radi protiv sebe. Kasnije se o enio onom djevojkom, zar ne? Ne onom pametnom koja je izbjeljivala kosu, ve onom drugom. Zanima me kako su se slagali. Jeste li i ta uli o njima? Nisam - re e Poirot. - Pretpostavljam da je sve u redu. Ne shva am to je u njemu na la. Te ko je to re i - odgovori Poirot. - Ali velika je utjeha u tome to je priroda tako uredila stvari da i najneprivla niji ovjek nekim enama bude privla an, ak izuzetno privla an. Preostaje nam, dakle, nada da su nakon enidbe ivljeli sretno kao dva goluba. Ne vjerujem da su ivjeli sretno kao dva goluba ako je s njima ivjela i njezina majka. Da, imate pravo. Ili poo im - doda Poirot. Eto - re e Spence - cijelo vrijeme govorimo o pro losti. Sve je to davno pro lo. Znate, uvijek sam mislio da se onaj ovjek, ne mogu se sada sjetiti njegova imena, trebao baviti pogrebni kim poslom. Imao je

odgovaraju e lice i pona anje. Mo da je kasnije ak i otvorio pogrebno poduze e. Djevojka je imala novaca, je li? Da, da, bio bi sjajan pogrebni poduzetnik. Ve ga vidim u crnini, kako izdaje zapovijedi u vezi s pogrebom. Mo da bi ak bio sretan kad bi odabrao dobru vrstu drveta za mrtva ki sanduk. Nikad, ipak, ne bi bio dobar trgovac policama osiguranja ili nekretninama. Ali nema smisla da stalno pjevamo stare pjesme. - Zatim iznenada re e: - Gospo a Oliver. Ariadna Oliver. Jabuke. Da li se zbog jabuka umije ala u ovaj slu aj? Jer djevoj ici su na onoj zabavi zagnjurili glavu u kabao s vodom po kojoj su plivale jabuke. Jesu li jabuke opet privukle gospo u Oliver? Ne vjerujem da su je ovaj put posebno privukle jabuke - odgovori Poirot ali bila je na zabavi. Ho ete re i da ona ovdje ivi? Ne, ne, ne ivi ovdje, nego ju je prijateljica, gospo a Butler, pozvala u goste. Butler? Da, poznajem je. Stanuje blizu crkve. Udovica. Mu joj je bio pilot. Ima dosta zgodnu k erku. Lijepo se pona a. Privla na osoba, ta gospo a Butler, zar ne? Jedva da sam je i upoznao. Ali mislim da je veoma zgodna. A kako ste vi upali u to? Niste bili ovdje kad se dogodilo ubojstvo? Nisam. Ali je gospo a Oliver odmah do la k meni, u moj stan u Londonu. Bila je veoma uzrujana. Molila me da ne to poduzmem. Mali smije ak pojavi se na licu biv eg policajca Spencea. Shva am. Stara pri a. I ja sam do ao k vama, onomad, prije toliko godina, jer sam htio da ne to poduzmete. Ja sam u toj pri i napravio korak dalje: do ao sam k vama - osmjehnu mu se Poirot. Jer elite da je ne to poduzmem? Ka em vam da ne mogu ni ta u initi.

 O da, mo ete, mo ete. Na primjer, mo ete mi re i sve o ljudima koji ovdje ive; pa o ljudima koji su bili na toj zabavi; onda o roditeljima djece koja su bila na zabavi; o koli, u iteljima, pravnicima, lije nicima. Netko je, kao to znate, prisililo tu djevoj icu da klekne, govore i joj, mo da u smijehu: .Pokazat u ti kako e najbolje zubima dohvatiti jabuku. Znam trik.' A onda je ta osoba polo ila ruke na glavu djevoj ice. Vjerojatno nije bilo ni puno opiranja, ni puno buke. Gadna stvar. To mi je prvo palo na pamet kad sam. uo za zlo in, to zapravo elite znati? ivim ovdje godinu dana. Moja sestra, ipak, ivi ne to du e dvije ili tri godine. Mjesto nije veliko niti, ima stalne stanovnike. Ljudi dolaze i odlaze. Mu obi no radi u Medchesteru ili Great Canningu, ili u nekom drugom obli njem mjestu. Djeca im idu u ovda nju kolu. Kad suprug dobije netko drugo zaposlenje, odu svi, Neki ljudi ipak ovdje dugo ostanu. Na primjer gospo ica Emlyn, u iteljica, pa doktor Ferguson. Ali, govore i u cjelini, to je stanovni tvo koje fluktuira. Pretpostavljam - re e Poirot - da ete mi, nakon to smo se slo ili da se radi o gadnoj stvari, mo i kazati koji gadni ljudi ive ovdje. Da - slozi se Spence - to je prva stvar koju ovjek obi no provjeri. A onda provjerava sumnjive maloljetnike ako se radi o ovakvu zlo inu. Jer, kome je u interesu da ugu i, da utopi jednu djevoj icu od trinaest godina? Nije bilo tragova seksualnog nasilja ili ne ega sli nog, to je, dakako, prva stvar koju valja ustanoviti. A danas su veoma esti takvi slu ajevi po malim mjestima i gradi ima. Meni se ini, ponavljam, da tih stvari danas ima vi e nego u doba moje mladosti. I mi smo imali na e mentalno poreme ene, ili kako ih ve zovu, ali ni u kojem slu aju toliko koliko ih ima danas, ini mi se da ima previ e onih koji slobodno hodaju, umjesto da ih dr e zatvorene u institucijama to su za to odre ene. Istina je da su sve na e bolnice za mentalne bolesnike prepune, pa lije nici esto ka u: ,Neka ide ku i i neka ivi svakodnevnim ivotom, u kontaktu sa svojom obitelji.' Tu pri u ve znate. A onda taj gadni tip ili jadni bolesnik, kako ve gledate na to, opet osjeti potrebu za ubijanjem, opet jedna mlada ena pro e e sama i nakon toga je na u u

jami iz koje se vadi pijesak; ili je pak toliko glupa da prihvati poziv na vo nju automobilom. Dogodi se da se djeca ne vrate ku i jer su u la u automobil nepoznatih ljudi iako su ih roditelji upozoravali da to ne ine. Danas ima mnogo takvih slu ajeva. Uklapa li se to u obrazac to ga ovdje imamo? Svakako, to je prvo to ovjeku padne na pamet - re e Spence. Pretpostavimo da je netko na toj zabavi osjetio zelju za ubijanjem. Mo da je on tu zelju sebi jednom ranije ve ispunio. Skoro bih rekao da je to nasilje izvr eno nad jednim djetetom doga aj koji se ve morao zbiti, mnogo ranije. No nitko nije ni ta prijavio; bar ne slu beno. Dvojica mladi a koji su bili na zabavi upravo su u godinama kad delikti takve prirode nisu nikakva rijetkost. Jedan je od njih, Nicholas Ransom, zgodan de ko, sedamnaest ili osamnaest. Ba prave godine! Do ao je odnekud s Isto ne obale; djeluje u redu. Izgleda sasvim normalno; ali tko zna? Onda Desmond, kojega su zadr ali u istra nom zatvoru zbog psihijatrijskog vje ta enja. Ali nemam dojam da je bio u ne to upleten. Pa ipak, zlodjelo je u inio netko tko je bio na toj zabavi; premda valja uzeti u obzir i to da je svatko mogao u ku u u i i opet izi i, jer ku e za vrijeme zabave nikad nisu zaklju ane. Obi no bo na vrata ili neki prozor u prizemlju ostanu otvoreni. Mo da je jedan od na ih polujakih pro ao onuda da vidi to se doga a i uvukao se u ku u. Premda je to, moram re i, dosta riskantno. Ne znam da li bi netko dijete uop e pristalo na igru hvatanja jabuka s nepoznatom osobom. Ali, Poirot, jo mi niste to no objasnili to vas je zapravo navelo da se bavite tim slu ajem? Spomenuli ste gospo u Oliver. Jedna od njezinih bijesnih ideja? Ne bih rekao da je rije o posve ludoj ideji - re e Poirot. Iako priznajem da su pisci skloni takvim idejama. Ili, bolje re eno, skloni idejama koje su daleko od vjerojatnoga. Ali u ovom slu aju rije je o ne emu sasvim konkretnom: o jednoj izjavi djevoj ice Joyce. Koga? Joyce?

 Da. Spence se nagne naprijed i upitno pogleda Poirota. Objasnit u vam - re e Poirot. Sabrano i jezgrovito ispri a mu Poirot pri u koju je uo od gospo e Oliver. Shva am - re e Spence trljaju i brk. - To je, velite, izjavila djevoj ica? Da je vidjela ubojstvo? Je li rekla kada i gdje? Ne - odgovori Poirot. 'A to je navelo Joyce da to ka e? Izgleda jedna primjedba u povodu ubojstava o kojima pi e gospo a Oliver. Netko je razgovaraju i s njom rekao da u njezinim knjigama nema dovoljno krvi ili dovoljno le eva. Tada je Joyce izjavila da je jednom vidjela zlo in. Hvalila se? Tako mi se ini, prema va em izlaganju. Isti je dojam stekla i gospo a Oliver. Da, hvalisala se. A mo da je, ipak, istina? Premda, uop e i ne mora biti istina - re e Poirot. Da, imate pravo. Djeca veoma esto daju takve nepromi ljene izjave samo zato da bi na sebe svratila pa nju. Pa, ipak, mo da je u pitanju istina, jeli tako? Zapravo ne znam - odgovori Poirot. - Jedna djevoj ica se pohvali da je vidjela ubojstvo i samo nekoliko sati nakon toga ta je djevoj ica mrtva. Morate priznati da se u tom slu aju mo e opravdano vjerovati u odnos uzroka i posljedice, premda je to, mo da, pretjerano tvrditi. Ako je pak tako, ubojica nije gubio vremena. Svakako - odgovori Spence. - Znate li to no koliko je ljudi ulo izjavu male Joyce?

 Znam jedino ono to ma je kazala gospo a Oliver. Ona misli da ih je bilo oko etrnaestoro-petnaestoro: petoroestoro djece, petoro- estoro odraslih koji su se brinuli oko organiziranja zabave. Ali se za sasvim to ne podatke moram osloniti na vas. To ne e biti te ko - odgovori Spence. - Naravno, ne mogu ih doznati isti tren, ali nije te ko pitati, to se ti e samo zabave, o tome sam ve sasvim dovoljno uo: prete no ene; o evi se ne pojavljuju na dje jim zabavama, navrate samo ponekad, ili pak do u djecu odvesti ku i. Nazo ni su bili dr Fergusson i vikar; onda majke, tete, osobe koje se bave dru tvenim radom, dvije u iteljice. Mogao bih vam ak dati popis, uklju uju i etrnaestak djevoj ica i dje aka, od kojih su najmla i oko deset godina a ostali su na putu za tinejd ersko doba. Pretpostavljam da ete mi mo i dati i popis sumnjivih? - upita Poirot. A, to ve ne e biti tako lako; ako je istina ono to vi mislite. Zna i, odustali ste od verzije o seksualnom manijaku! !I sad ete se usredoto iti na osobu koja je po inila zlo in, kojoj je uspjelo da do sada ostane neotkrivena, kojoj ni na kraj pameti nije bilo da bi se zlo in mogao tako lako otkriti pa je do ivjela stra an ok. Da me ubijete ne mogu zamisliti tko bi to mogao biti - re e Spence. - Nisam vam trebao re i da ovdje ima potencijalnih ubojica. Ovo nije mjesto gdje se doga aju spektakularna ubojstva. Potencijalnih ubojica ima svugdje - re e Poirot - ak i onih nepotencijalnih, pa ipak ubojica. Samo to se na one nepotencijalne rje e posumnja. Protiv takvih tipova ubojica obi no nema dovoljno dokaza. Mo ete onda zamisliti zaprepa tenje takvog ubojice kad dozna da postoji o evidac. Za to Joyce onda nije nikome ni ta rekla? To bi me zanimalo. Da li ju je netko podmitio da uti? to mislite o tome? Dosta riskantno. Ne - odgovori Poirot - prema onome to sam zaklju io iz pri anja gospo e Oliver, ona u to vrijeme uop e nije shvatila da se radi o zlo inu.

 O, pa to je gotovo nemogu e! - re e Spence. Ne bih rekao. Jer, pazite, to je djevoj ica od trinaest godina. Sjetila se ne ega to je vidjela u pro losti. Ne znam to no kada. Moglo je to biti i prije tri ili ak etiri godine. Vidjela je doga aj kojemu tada nije shva ala pravo zna enje. To bi se obja njenje moglo primijeniti na mnoge stvari, mon cher. Na primjer, na neku neobi nu automobilsku nesre u. Jedan automobil juri ravno na nekog pje aka, rani ga ili ak ubije. Dijete koje je, mo da, vidjelo doga aj nije tada shva alo da je to bilo namjerno. No, nakon godinu ili dvije netko ne to ka e ili ono ne to vidi, njegovo se sje anje probudi i ono po ne razmi ljati: ,A ili 33 ili X u inio je ono namjerno. Mo da je to bio zlo in, a ne prometna nesre a.' Postoje, dakako, i mnoge druge mogu nosti. Na neke od njih potakla me je gospo a Oliver, koja bez ikakve muke u svakoj minuti mo e pru iti dvanaestak rje enja za svaki problem. Ve ina je od njih gotovo sasvim nerealna, ali sva su ipak mogu a. Na primjer, pilule koje netko stavi na tanjuri uz alicu aja, i tako dalje. Ili, netko biva gurnut na opasnom mjestu. Ali ovdje nema stijenja, to je, s obzirom na mogu e teorije, teta. Da, mislim da postoje mnoge mogu nosti. Mo da je djevoj icu itanje neke pri e o ubojstvu podsjetilo na ono to je vidjela. Do sada ju je taj doga aj zbunjivao, a kad je pro itala pri u, pomislila je: ,Eto, i to je tako er mogao biti takav slu aj. Bog zna je li ono bilo namjerno.' Da, da, postoje mnoge mogu nosti. A vi ste do li da sve njih preispitate? To je u op em interesu, zar ne? - upita Poirot. A vi i ja, mi uvijek moramo misliti na op e dobro, je li? Vi mi, ako ni ta drugo, mo ete dati neke informacije. Poznajete ljude. Pomo i u vam koliko budem mogao - re e Spence. Uzdam se u Elspeth. Gotovo da i nema stvari koju ona ne bi znala.

6. poglavlje
Zadovoljan onim to je postigao, Poirot se oprosti od svog prijatelja. Sigurno e dobiti obavje tenja koja su mu potrebna. A kad Spence jednom po ne pratiti trag, nikad ga ne napu ta. Njegova reputacija umirovljenog visokog funkcionara C. I. D.1 dobro e mu posluziti za stjecanje veza u mjesnim policijskim uredima. "Sada se", Poirot pogleda na svoj sat, "treba sresti s gospo om Oliver za to no deset minuta pred ku om koja se zove .Jabukovac'" Ime mu se inilo doista neugodno adekvatno. "Zbilja," pomisli Poirot, "izgleda da se u ovom slu aju ovjek nikako ne mo e osloboditi jabuka. Ni ta na svijetu nije sla e od so ne engleske jabuke. A ovdje su te jabuke pomije ane sa tapovima za metle, vje ticama, starim narodnim obi ajima i ubojstvom djevoj ice! ... Dr e i se uputa to ih je dobio, Poirot je na minutu stigao pred ku u od crvenih opeka, sagra enu u georgijanskom stilu, s urednom ogradom od ivice i ugodnim vrtom koji se nazirao iza ku e. Pruzi ruku, podigne zasun vrata ca od kovanog eljeza i u e. Na dovratku je bila plo a s natpisom JABUKOVAC. Jednim; puteljkom dolazilo se do ku nih vrata. Ona su se otvorila u trenu kad je Poirot pro ao eljezne vratnice. Na njima se pojavila gospo a Oliver poput jedne od onih automatskih figura to izlaze i ulaze iznad broj anika nekih vicarskih satova. Vi ste utjelovljena to nost - re e bez daha. - ekala sam vas na prozoru.

Poirot se okrene i pa ljivo za sobom zatvori vrata ca. Gotovo svaki put kad je sreo gospo u Oliver, bilo po dogovoru ili slu ajno, odmah su se jabuke pojavile kao lajtmotiv. Ili je taj trenutak jela jabuku, ili ju je upravo pojela, o emu je svjedo ila mala ko tica na njezinim grudima, ili je pak nosila vre icu jabuka. Ali danas nije bilo ni traga jabukama. Vrlo ispravno", odobravaju i pomisli Poirot. "Bio bi dokaz veoma lo eg ukusa vakati jabuku u ovoj ku i, jer ovdje se nije dogodio samo zlo in, ve tragedija. Drugo ni ta ne mo e ni biti," nastavi u mislim Poirot, "iznenadna smrt djevoj ice od trinaest godina." Nije volio misliti o tome. No upravo zato to nije volio o tome misliti, to vr e je odlu io da e jedino na to stalno misliti, sve dok na ovaj ili onaj na in ne bude u stanju rasvijetliti cijeli slu aj, jasno sagledati istinu, to i jest cilj zbog kojega je ovamo doputovao. Nikako ne shva am za to ne prihvatite poziv gospo e Butler i ne do ete ovamo stanovati - prosvjedovala je gospo a Oliver - nego se gnjavite u onom petorazrednom svrati tu. Zato to je bolje da situaciju prou im s izvjesnog odstojanja. Moram, paziti da ostanem po strani. Vi me razumijete, zar ne? Ne znam kako e vam uspjeti da ostanete po strani - za udi se gospo a Oliver - kad morate upoznati sve ljude i s njima razgovarati? Stvarno ... - potvrdi Poirot. S kime ste do sad razgovarali? S mojim prijateljem, vi im inspektorom Spenceom. Kako je on? Tja, ostario je - re e Poirot. Naravno, a to ste drugo o ekivali? to mu je oslabilo: vid, sluh, oboje? Ili se udebljao? Smr avio? Poirot razmisli.

 Mislim da je malo izgubio na te ini, i nosi nao ale kad ita novine. Ne vjerujem da je nagluh, a ako i jest, ne opa a se. to on o svemu misli? Suvi e ste nestrpljivi. Ho u to no znati to namjeravate u initi. Ja sam napravio svoj plan - odgovori Poirot. - Najprije sam posjetio svog prijatelja i s njim se posavjetovao. Molio sam ga da mi pribavi neke informacije, ako mo e, do kojih ina e sam ne bih mogao do i. Ra unate na to da su mu policajci zapravo prijatelji pa e od njih doznati i ono to nije za javnost? Ne bih ba tako rekao, ali to otprilike mislim. I onda? Onda sam do ao ovamo da se s vama, ma-dame, sastanem. Moram, naime, to no vidjeti gdje se to dogodilo. Gospo a Oliver okrene glavu i pogleda prema ku i. Ne izgleda ba kao ku a u kojoj se dogodilo ubojstvo, zar ne? - upita Poirota. Poirot je opet morao pomisliti: "Kakav nepogre iv instinkt!" Ne - prizna - op e ne izgleda kao ku a zlo ina. Kad pogledam ono mjesto, oti i emo zajedno posjetiti majku preminule djevoj ice. Zanima me to e mi ona re i. A moj prijatelj Spence jo e mi ovog popodneva ugovoriti sastanak s mjesnim inspektorom u vrijeme koje ovomu bude odgovaralo, elio bih tako er razgovarati s ovda njim lije nikom i, ako je mogu e, s direktoricom kole. U est jedem kobasice i pijem aj s prijateljem Spenceom i njegovom sestrom u njihovoj ku i, i tom prilikom raspravljamo o cijelom slu aju. Mislite da bi vam on mogao jo ne to re i?

 Zapravo elim upoznati njegovu sestru, jer ona ovdje ivi du e od njega. On se doselio kad je umro njezin suprug. Vjerujem da ona dobro poznaje sve te ljude. Znate li kakav dojam stvarate? - upita gospo a Oliver. Dojam kompjutora, shva ate. Vi sami sebe programirate. Tako se to ka e, zar ne? Primate podatke, trpate ih u sebe cijeli dan, a onda ekate da vidite to e izi i. Zgodna misao - nasmije i joj se Poirot, o ito zainteresiran za njezin na in mi ljenja. - Da, da, ja igram ulogu kompjutora kojega posluzuju podacima... A to e se dogoditi ako budete davali same pogre ne odgovore? Nemogu e, kompjutori nikada to ne rade. Obi no to nije predvi eno - slozi se gospo a Oliver - ali ne biste vjerovali to se sve ne doga a. Moj posljednji ra un za struju, na primjer. Znam onu poslovicu "Grije iti je ljudski ... itd., ali ljudska gre ka nije ni ta prema onome to kompjutor mo e u initi, samo ako poku a. Do ite da vas upoznam s gospo om Drake. "Gospo a Drake je zaista izuzetna osoba", pomisli Poirot ugledav i je. Visoka lijepa ena od oko etrdeset godina, sa alatnom kosom u kojoj je bila samo pokoja sjedina i sa sjajnim plavim o ima. Utjelovljenje sposobnosti. Bilo je o ito da svaka zabava koju ona organizira mora dobro uspjeti. U salonu ih je ekala bijela kava s kola i ima. Po svemu se vidjelo da je "Jabukovac" dobro odr avana ku a. Lijep namje taj, tepisi odli ne kvalitete, sve savr eno isto i ula teno. Nije se uop e osje alo da nedostaju neke osobite pojedinosti, ovjek ih zapravo ovdje nije ni o ekivao. Boja zastora i presvlaka na namje taju bila je ugodna ali uobi ajena. Ku a bi se u svakom trenutku mogla iznajmiti za veoma visoku stanarinu a da se ne bi morale uklanjati nikakve obiteljske dragocjenosti ili unositi neke promjene u razmje taj poku stva.

Gospo a Drake pozdravi gospo u Oliver i Poirota, posve prikriv i ono raspolo enje koje je Poirot svakako o ekivao. Gospo a Drake morala je, naime, sna no potisnuti nelagodnost zbog situacije u kojoj se na la: ona je bila doma ica jednog dru tvenog doga aja, zabave na kojoj je izvr en tako protudru tven in kao to je ubojstvo. Mora da se osje ala nesretnom, pomisli Poirot, jer je, kao istaknuti lan op ine Woodleigh Common, na neki na in iznevjerila. To to se dogodilo nikako se nije smjelo dogoditi! - ne barem njoj, u njezinoj ku i. Nekom drugom - to da. Ali na dje joj zabavi koju je ona predlo ila, ona organizirala, ona priredila, ne to takvo nikako se nije smjelo dogoditi. Ovako ili onako, ona je to morala sprije iti. Poirotu se inilo da ona nervozno razmi lja o razlogu koji je izazvao taj nemili doga aj. Nije toliko nastojala utvrditi uzrok tog ubojstva koliko ustanoviti i utvrditi tko od osoba koje su joj pomagale nije bio dorastao situaciji i nije osjetio mogu nost takve nesre e. Gospodine Poirot - re e gospo a Drake svojim zvu nim glasom, koji se Poirotu u inio sjajnim za dr anje predavanja u maloj dvorani ili mjesnoj predavaonici - tako mi je drago to ste do li k nama. Gospo a Oliver mi je rekla da e nam va a pomo u ovoj stra noj krizi biti od neprocijenjive koristi. Budite mirni, madame, u init u sve to je u mojoj mo i. Ali vi i sami znate da e to biti te ak zadatak. Te ak? - upita gospo a Drake. - Pa naravno da e biti te ak. Izgleda nevjerojatno, nevjerojatno, da se takva strahota dogodila. Pretpostavljam - doda da policija mo da ve ne to zna. Inspektor Raglan uziva ovdje sjajan ugled. Ne znam da li moraju zvati Seotland Yard ili ne. Oni, ini se, misle da je smrt te djevoj ice imala netko dublje zna enje za ovo mjesto. Vama, gospodine Poirot, ne moram o tome govoriti, vi isto tako itate novine kao i ja. Poznato vam je, dakle, da je u zadnje vrijeme u cijeloj zemlji bilo veoma mnogo zalosnih nesre a u kojima su stradala djeca. I te su nesre e sve e e. Izgleda da mentalna nestabilnost raste iz dana u dan. Ali, moram re i da majke, da obitelji ne paze vi e na djecu tako kao nekad, alju ih iz kole ku i same premda je

ve pao mrak, a ujutro jo za mraka odlaze od ku e. Djeca su neoprezna, ma koliko ih se opominjalo, pa veoma esto prihvate poziv da se povezu kolima - osobito ako su to neka ljep a kola. Vjeruju strancima - i tu nema pomo i. Ali, ono to se ovdje dogodilo, madame, posve je druge prirode. Da, da, znam. Zato sam i rekla da je to nevjerojatno. Jo ne mogu vjerovati - re e gospo a Drake. - Sve smo dobro organizirali, sve dobro pripremili. Sve se razvijalo sjajno, prema planu. Nevjerojatno, ba nevjerojatno. Smatram da je morao postojati takozvani vanjski faktor. Netko mora da je u ao u ku u - to u onoj situaciji uop e nije bilo te ko - netko, po mom mi ljenju, du evno poreme en. Jedna od onih osoba to ih iz du evnih bolnica pu taju ku ama samo zato to nemaju dovoljno mjesta. Tako prave mjesto za nove pacijente. Svatko je mogao kroz prozor vidjeti da je u ku i dje ja zabava. Jedan od tih nesretnika - ako ovjek uop e mo e takve ljude zaliti, meni je to, moram priznati, veoma te ko - odvukao je nekako tu djevoj icu i ubio. ovjek ne mo e ni zamisliti da se takva stvar mo e dogoditi, a ipak, eto, dogodila se. Ho ete li mi pokazati gdje ... Svakako. Jo malo kave? Ne, hvala. Gospo a Drake ustane. - Policija misli da se ubojstvo dogodilo za vrijeme igre ognjenog zmaja u blagovaonici. Pre la je preko predvorja, otvorila vrata i pokazala velik stol i te ke zastore od bar una, poput nekoga tko blagonaklono turistima pokazuje znamenitu ku u. Ovdje je, naravno, bilo tamno. Gorio je samo plamen ognjenog zmaja. A sada Opet ih povede preko predvorja i otvori vrata male prostorije pune naslonja a, grafika koje su prikazivale scene iz sporta te polica s knjigama. Ovo je biblioteka - re e gospo a Drake i malo se strese. -

Kabao je stajao ovdje, na plasti nom stolnjaku, dakako ... Gospo a Oliver nije u la s njim u biblioteku. Ostala je u predsoblju. Ne mogu u i - rekla je Poirotu. - Poslije na to previ e mislim. Sada se nema to vidjeti - re e gospo a Drake. Pokazujem vam samo mjesto, kao to ste zamolili. Pretpostavljam - re e Poirot - da je tu bilo vode, i to dosta vode. Svakako, bilo je vode u kablu - re e gospo a Drake i pogleda Poirota kao da sumnja da mu je u glavi sve na mjestu. A bilo je vode i na plasti nom stolnjaku? zar ne? Mislim da je moralo biti proliveno mnogo vode ako je netko djevoj ici gurnuo glavu pod vodu. O, da, ak smo i za vrijeme igre hvatanja jabuka morali jedanput ili dvaput nadolijevati vodu. Prema tome je i osoba koja je izvr ila zlo in tako er morala biti poprili no mokra. Jest, da, vjerojatno. To nitko nije posebno uo io? Ne, nije. Inspektor me je o tome ispitivao. Ali, vidite, pri kraju zabave ve su svi bili pomalo neuredni, mokri ili puni bra na. Izgleda da tu policija nije na la neki koristan trag. Bar su tako rekli. Nije - potvrdi Poirot. - Mislim da je rje enje zlo ina u samoj djevoj ici. Nadam se da ete mi sve o njoj re i? O Joyce? Kao da se lecnula. Joyce se u njezinoj svijesti, ini se, ve toliko udaljila od stvarnosti da se iznenadila kad ju je na nju netko podsjetio.

 rtva je uvijek va na - izjavi Poirot - Jer rtva je, znate, veoma esto uzrok zlo inu. Da, mislim da shva am to elite re i - izjavi gospo a Drake, iako je bilo potpuno o ito da ne shva a. - Mo emo se vratiti u salon? Pa ete mi tamo ispri ati sve o Joyce. Ponovno su sjeli u salon. Gospo i Drake bilo je nelagodno. Ne znam to no to od mene o ekujete, monsieur Poirot - re e. - Jer svi podaci o njoj mogu se lako dobiti od policije ili od njezine majke. Jadna ena, bit e joj to bez sumnje te ko, ali... Ali ono to ja elim - prekine je Poirot - nije maj in iskaz o mrtvoj k eri. Meni treba odre eno i nepristrano mi ljenje osobe koja dobro poznaje ljudsku prirodu. Budu i da ste vi, mada-me, veoma aktivni u dru tvenom ivotu, budu i da esto sudjelujete u dobrotvornim akcijama, siguran sam da malo tko mo e tako pronicljivo sa eti karakter i narav osobe koju poznaje kao vi. To je ipak malo te ko kad se radi o djeci tog uzrasta. Znate, ona je imala trinaest godina, a djeca od dvanaest-trinaest godina, sva su jednaka. A, to nikako ne bih rekao - usprotivi se Poirot. - Ima velikih razlika u karakteru, u naravi. Jeste li je voljeli? Gospo u Drake ovo je pitanje o ito smjelo. Svakako, svakako, voljela sam je. Ho u re i, ja volim svu djecu. Ve ina ljudi, uostalom, voli djecu. Ni u tome se ne sla em s vama - opet se usprotivi Poirot. Neka djeca nisu osobito ljupka. Sla em se s vama da djeca danas nisu ba najbolje odgojena. Kao da je sve prepu teno koli. Uglavnom ive preslobodno. Mogu sami birati svoje prijatelje i... razumijete, monsieur Poirot.

 Je li ona bila mila djevoj ica ili nije? - uporno e Poirot. Gospo a Drake prijekorno ga pogleda: Morate se podsjetiti, gospodine Poirot, da je to jadno dijete mrtvo! Mrtvo ili ivo, taj je podatak veoma va an. Jer da je ona, recimo, bila mila djevoj ica, mo da nitko ne bi osjetio zelju da je ubije; ako pak nije bila mila, netko je mo da zato po elio da je ubije - i tu zelju ostvario. Shva am ... Ali, zar je tu doista u pitanju njezina umiljatost? Mo da, ujem da je tvrdila kako je jednom vidjela netko ubojstvo ... Ah, da, to ... - prezrivo odmahne gospo a Drake. Vi tu njezinu izjavu niste ozbiljno shvatili? Pa svakako da nisam. Bila je to zbilja glupava pri a. Kako joj je palo na pamet da tako ne to ka e? Mislim da su svi bili pomalo uzbu eni nazo no u gospo e Oliver. - Vi ste slavna osoba, draga moja, morate to shvatiti - re e gospo a Drake obra aju i se gospo i Oliver. Rije i "draga moja" izgovorila je jednostavno kao dio re enice, bez imalo odu evljenja prema osobi kojoj su bile upu ene. Mislim da se o toj temi uop e ne bi niti govorilo da djeca nisu bila uzbu ena zbog toga to su upoznala slavnu spisateljicu ... I tako je Joyce rekla da je vidjela ubojstvo - re e Poirot zami ljeno. Da, rekla je ne to takvo. Nisam je zapravo slu ala. Ipak se sje ate da je to rekla. Da, da, rekla je. Ali nisam joj vjerovala - re e gospo a Drake. - Njezina ju je sestra odmah u utkala.

 A nju je to smetalo, zar ne? Jest. Stalno je ponavljala da je to istina. Zapravo, hvalisala se. Pa kad ste ve tako rekli... jest. A mo da je to ipak istina... - primjeti Poirot. Glupost! Nimalo ne vjerujem u takvu mogu nost - gotovo se naljuti gospo a Drake. - To je njoj svojstveno, da ka e takvu besmislicu. Je li bila glupa? Spadala je u onu vrstu djevoj ica koje se vole praviti vazne - re e gospo a Drake. - Znate, uvijek je eljala da se misli kako je ona vi e vidjela ili u inila nego ostale djevoj ice. Nije ba simpati an karakter. Ne, nikako - po uri gospo a Drake. - Stalno ste je morali u utkivati. to su druga djeca na to rekla? Jesu li bila impresionirana? Smijali su joj se - odgovori gospo a Drake. - To je nju, dakako, jo vi e naljutilo. Dobro - re e Poirot ustaju i. - Drago mi je to ste me uspjeli u to tako vrsto uvjeriti. Uljudno se nakloni nad njezinom rukom. Zbogom, madame, zahvaljujem vam to ste mi dopustili da vidim popri te onog nemilog doga aja. Nadam se da vas zbog toga ne mu e neugodni osje aji. Svakako je - odgovori gospo a Drake - veoma neugodno sjetiti se takvih stvari. Unaprijed sam se veselila da na a mala zabava dobro pro e. A i bila je to dobra zabava, svima je bilo ugodno, sve dok se nije dogodila ta strahota.

Sada, nakon svega, ovjeku preostaje jedino da to prije sve zaboravi. Zbilja je nesretna ta glupa izjava male Joyce o ubojstvu to ga je toboze vidjela. Da li se u Woodleigh Commonu ve dogodilo netko ubojstvo? Ne sje am se - odgovori gospo a Drake odrje ito. Zvu i gotovo nevjerojatno, zar ne, budu i da ivimo u vremenu sve ve eg broja zlo ina. Bio je jednom jedan slu aj. Voza kamiona ubio je svog kolegu, ili ne to sli no; pa ona djevoj ica to su je na li zakopanu u jami za ljunak, dvadesetak kilometara odavde. Ali to je bilo prije nekoliko godina. Oba su zlo ina bila prljava i nezanimljiva. Vjerojatno posljedica pi a. I vi smatrate gotovo nevjerojatnim da je neka djevoj ica bila o evidac takvih zlo ina? Jest, rekla bih, gotovo nevjerojatnim. A ja vas uvjeravam, gospodine Poirot, da je Joyce ono rekla samo zato da bi impresionirala svoje prijateljice i svratila na sebe pa nju jedne ugledne osobe. - Ona uputi gospo i Oliver dosta hladan pogled. Kako stvari to je - re e gospo a Oliver - izgleda da sam svemu kriva ja, naprosto zato to sam bila nazo na. Ma ne, draga moja, naravno da nisam tako mislila. Poirot uzdahne odlaze i iz ku e s gospo om Oliver. Veoma prikladno mjesto za ubojstvo - re e dok su silazili puteljkom prema vrtnim vratima. - Nikakve atmosfere, nikakva pritajenog nagovje taja tragedije, ni jedne za ubojicu privla ne usobe ... premda sam, dok smo razgovarali s gospo om Drake, nekoliko puta pomislio kako bi netko mogao po eljeti da ubije gospo u Drake. Jest, razumijem vas. Ona ponekad djeluje veoma izaziva ki. Samozadovoljna i zapravo umi ljena. Kakav joj je suprug? Ona je udovica. Suprug joj je umro prije gol-dinu-dvije.

Dobio je polio, pa je godinama bio bogalj. Prije je bio bankar. Zanimao se za sport, pa je bolest posebno te ko podnosio jer je morao sve napustiti i ivjeti kao invalid. Da - slozi se Poirot i vrati se na temu o djevoj ici Joyce. Recite mi ovo, Ariadna: je li ijedna osoba koja je ula to je Joyce rekla o ubojstvu shvatila to ozbiljno? Ne znam. Mislim da nije. Druga djeca, na primjer? I ja sam ve o tome razmi ljala. Ali mislim da joj nitko nije vjerovao. Svi su smatrali da izmi lja. I vama se tako u inilo? Da, zapravo je - odgovori gospo a Oliver. - Dakako da bi se gospo a Drake doda gospo a Oliver - najradije pravila kao da ubojstva nikad nije bilo. Ali dotle se ipak ne mo e i i, zar ne? ini mi se da joj je zbog svega toga te ko. Da, na neki na in - odgovori gospo a Oliver. - Ali, ini mi se da je istodobno po ela pomalo u ivati u tim pri ama. Mislim da joj ne bi bilo drago kad bi morala u utjeti. Svi a li vam se gospo a Drake? - upita Poirot. Smatrate li da je ona dobra osoba? Postavljate mi najte a pitanja na svijetu, pitanja koja su osim toga i nezgodna - re e gospo a Oliver. - ini mi se da vas je dosad zanimalo jedino jesu li ljudi ljupki, dobri i umiljati. Rowena Drake je tip ene koja voli upravljati stvarima i ljudima. Ona, ini mi se, na neki na in, upravlja cijelim mjestom. To joj zbilja sjajno polazi za rukom. Pitanje je, dakle, volite li takve ene ili ne. Ja ba ne volim ...

 A Jovcina majka, kakva je ona? Ona vam je, vidite, dobra ena. Dodu e, malo priglupa, gotovo za sa aljevanje. U asno je kad vam netko ubije k er, je li tako? Osim toga, gotovo svi misle da se radi o seksualnom deliktu, to majci itavu stvar samo ote ava. Pa, koliko sam ja shvatio, nije bilo dokaza o seksualnom nasilju? Ne, ali ljudi svejedno misle da je to razlog. Njima je tako uzbudljivije. Znate kakvi su ve ljudi. esto mislimo da znamo kakvi su ljudi... a onda, ponekad, ipak ni ta ne znamo. Zar ne bi bilo bolje da vas moja prijateljica Judith Butler odvede gospo i Revnolds? Ona je dobro pozna, dok sam ja za nju samo strana osoba. U init emo kao to smo planirali. Ra unarski program se nastavlja - promrmlja gospo a Oliver u znak pobune.

7. poglavlje
Gospo a Revnolds bila je su ta suprotnost Roweni Drake. Ni im nije pokazivala nikakve osobite sposobnosti, a vjerojatno ih nije ni imala. Nosila je uobi ajenu crninu i stiskala u ruci mokar rup i : o ito je bila spremna da u svakom trenutku brizne u pla . Veoma je ljubazno od vas - obrati se gospo i Oliver - to ste doveli svoga prijatelja da nam pomogne. - Pru ila je Poirotu vla nu ruku i sumnji avo ga pogledala. - Ako nam bilo kako pomogne, bit u vam naravno veoma zahvalna, iako

doista ne vidim to bi se moglo u initi. Ni ta je ne mo e vratiti, jadno moje dijete. U asna je i pomisao na to. Kako netko uop e mo e namjerno ubiti jedno dijete! !Da je samo viknula ... ali valjda joj je ubojica odmah gurnuo glavu pod vodu i tako je dr ao dok se nije ugu ila. Oh, ne mogu na to ni misliti. Ne mogu... Zaista vas ne bih htio rastu iti, gospo o. Nemojte na to misliti, molim vas. elim vam postaviti samo nekoliko pitanja koja bi nam mogla pomo i da prona emo ubojicu va e k eri. Dakako, vi ne pretpostavljate tko bi to mogao biti? Kako bih mogla ne to pretpostavljati? Pa ja ne mogu ni zamisliti da takva osoba u na em mjestu uop e mo e postojati. Ovo mjesto je tako ugodno. A i ljudi koji ovdje ive ugodni su. To mora da je bila neka stra na osoba, neki manijak koji je usko io kroz jedan od prozora. Mo da je bio drogiran ili tako ne to? Vidio je da se odr ava zabava pa je provalio. Sasvim ste sigurni da je ubojica mu ko? Da, svakako, mislim da je to bio mu karac - odgovori gospo a Revnolds zaprepa teno. - Zapravo, sigurna sam. To nikako nije mogla biti ena, zar ne? I ena mo e biti za takvu stvar dovoljno sna na. Znam to elite re i: da se danas ene vi e bave sportom nego ranije. Ali ja sam sigurna da ena nikad ne bi mogla po initi tako gnjusan zlo in. Ta Joyce je gotovo jo bila dijete ... imala je samo trinaest godina. Ne elim vas alostiti svojim pitanjima i svojom nazo no u, madame. Znam da se ve i policija za cijeli slu aj brine pa vas ne u uznemiravati mislima koje vas bole. Do ao sam samo zbog jedne izjave va e k erke, na zabavi. Vi niste bili tamo, zar ne? Ne, nisam bila. U zadnje vrijeme ne osje am se dobro, a dje je zabave znaju biti zamorne. Odvezla sam djecu i kasnije se vratila po njih. Znate, sve troje je i lo zajedno na zabavu. Ann, moja starija k erka, ima esnaest godina, a

Leopold uskoro jedanaest. A to je to Joyce rekla? Gospo a Oliver, koja je bila na zabavi, ponovit e vam doslovce Jovcine rije i. Rekla je da je jednom vidjela ubojstvo. Tko, Joyce? Nemogu e je da je tako ne to rekla! Kakvo je ubojstvo ona mogla vidjeti? Svima se ini da je to nemogu e - odgovori Poirot. Mene je zanimalo ini li se i vama da je to nemogu e. Joyce vam nikada nije ni ta o tome pri ala? O tome da je vidjela neki zlo in? Joyce? Morate ra unati na to da osobe tog uzrasta rije 'zlo in' ponekad olako upotrebljavaju. Mo da je ona mislila na neku automobilsku nesre u u kojoj je netko bio prega en ili je vidjela kako se djeca tuku pa jedno drugo guraju u rijeku ili preko mosta, ne to to nije ozbiljno mi ljeno ali je ipak imalo nesretan zavr etak. Ne sje am se da se ovdje ne to takvo dogodilo i da je to Joyce mogla vidjeti. U svakom slu aju, meni nije ni ta govorila. Mora da se alila. Bila je veoma uporna - uplete se gospo a Oliver. - Stalno je ponavljala da je vidjela ubojstvo i da je to istina. Je li joj itko povjerovao? - upita gospo a Reynolds. Ne znam - odgovori Poirot. Mislim da nije - re e gospo a Oliver - ili joj to bar nisu htjeli pokazati. Zapravo bi se moglo re i da su joj se rugali i govorili da izmi lja - re e Poirot, koji nije bio tako meka srca kao gospoda Oliver. To nije bilo osobito ljubazno od njih - re e gospo a Revnolds. - Kao da bi Joyce lagala o takvim stvarima! -

Oblilo ju je rumenilo i inilo se da je uvrije ena. Znam. Zvu i nevjerojatno - re e Poirot. Vjerojatnije je da se zabunila, da je vidjela ne to to joj je izgledalo kao ubojstvo, a zapravo je bila nesre a. Ona bi mi to sigurno spomenula, sigurno re e jo uvijek uvrije enim glasom gospo a Revnolds. Vjerojatno imate pravo. Ona vam, dakle, ranije nikad nije ne to takvo ni spomenula. Mo da ste zaboravili, osobito ako vam se nije inilo va no. Kada ranije? Ne znamo - odgovori Poirot. U tome i jest problem. Mo da prije tri tjedna, a mo da i prije tri godine. Rekla je da je tada bila jo "jako mlada". Ne znam to za trinaestgodi nju djevoj icu zna i "jako mlada". Vi se, dakle, ne sje ate nikakva senzacionalnog doga aja u ovom mjestu? Ne, nikakvog. Dakako, ovjek sva ta uje, a i u novinama sva ta pi e, na primjer: o napadima na ene, na djevojke i njihove mladi e - i tako dalje. Ali ne sje am se nijednog zna ajnijeg doga aja za koji bi se Joyce zanimala. Pa ipak, ako je Joyce izri ito tvrdila da je vidjela ubojstvo, smatrate li da je govorila istinu? Ona to ne bi rekla kad ne bi mislila da je istina. Izgleda da je ne to pobrkala. Jest, to je mogu e. Ho ete li mi, molim vas, dopustiti da razgovaram s va ih dvoje djece koja su tako er bila na zabavi? Ma naravno, iako ne znam to od njih o ekujete. Ann u i za ispit, a Leopold je u vrtu, pravi model aviona.

Leopold, sna an dje ak bucmasta lica, bio je posve zaokupljen konstrukcijom svog aviona. Pro lo je nekoliko sekundi prije negoli je obratio pa nju na pitanje to su mu postavljena. I ti si bio na zabavi, zar ne, Leopolde? uo si to je rekla tvoja sestra. Mo e li nam ponoviti njezine rije i? Mislite ono o ubojstvu? - upita s dosadom u glasu. Jest, to - odgovori Poirot. - Rekla je da je jednom vidjela ubojstvo. Misli li da je to istina? Dakako da ne mislim -odgovori Leopold. - Tko bi vidio ubojstvo? To je samo njoj sli no. to eli time re i, da je to samo njoj sli no? Pravila se va na - odgovori Leopold. Potpuno se usredoto io na namatanje zice oko jednog dijela aviona te ko di u i kroz nos. Veoma glupa djevojka - doda. - Bila je u stanju sva ta re i samo da na sebe svrati pozornost. II Zna i ti misli da je ona sve to izmislila? Leopold pogleda gospo u Oliver. Mislim da je poku ala vas malo impresionirati - re e. Vi pi ete detektivske romane, je li tako? Ona je tu pri u izmislila samo zato da je zapazite me u ostalim djevoj icama. I to bi bilo njoj sli no, zar ne? - upita Poirot. O da, bila je u stanju sva ta re i - odgovori Leopold. Zato se i kladim da joj nitko nije povjerovao ... Jesi li slu ao kad se o tome govorilo? Misli li ti da joj je netko od nazo nih povjerovao?

 Pa, uo sam kad je to rekla, ali nisam ba slu ao. Znam da joj se Beatrice rugala. A i Cathie. Obje su rekle da je to "debela la " ili tako ne to. Bilo je o ito da se od Leopolda vi e ni ta ne e mo i saznati, pa su po li na gornji kat gdje je Ann, koja je izgledala kao da ima vi e od esnaest godina, sjedila za stolom nad nekoliko otvorenih knjiga. Jest, i ja sam bila na zabavi - rekla je. Jesi li ula izjavu tvoje sestre da je vidjela ubojstvo? Jesam, ula sam ali nisam obra ala pa nju. Mislila si da to nije istina? Dakako da nije istina. Ovdje godinama nije bilo ni jednog ubojstva. Mislim da ak stolje ima ovdje nije bilo pravog zlo ina. to misli , za to je onda to rekla? Voli se praviti va na, ho u re i, voljela se praviti va na, razumijete. Pri ala je tako jednom jednu krasnu pri u o svom putovanju po Indiji. Zapravo je moj ujak bio u Indiji, a ona je prepri avala njegove do ivljaje kao da je i ona bila s njim. I mnoge su joj djevoj ice u koli vjerovale. Ti se, dakle, ne sje a da se u zadnje tri ili etiri godine ovdje zbio neki doga aj, koji bi nazvala ubojstvom? Ne. Osim onih uobi ajenih - odgovori Ann. - Mislim na ona ubojstva o kojima svakodnevno itamo u novinama. Ali ona se nisu dogodila ovdje u Woodleigh Commonu, ve uglavnom u Medchesteru. to misli , tko je ubio tvoju sestru, Ann? Vjerojatno poznaje njezine prijatelje i prijateljice pa sigurno zna tko je nije volio.

 Ne mogu ni zamisliti da bi je netko elio ubiti osim kakva lu aka. Tko bi drugi mogao? A mo da se s nekim posva ala ili se, recimo, nije slagala? Ho ete re i da je mo da imala neprijatelja? Smatram da je to glupost. Jer ljudi zapravo nemaju neprijatelja. Ima samo ljudi koji vas mo da ne vole. Kad su izlazili iz sobe, Ann doda: Ne elim o Joyce govoriti ruzno jer je mrtva. To s moje strane ne bi bilo lijepo. Ali ipak, moram vam re i da je bila velika la ljivica. zao mi je to to moram izjaviti o svojoj sestri, ali istina je. Napredujemo li? - upita gospo a Oliver kada su napustili ku u. Nimalo - re e Hercule Poirot. - Zanimljivo - doda zami ljeno. Gospo a Oliver ga je gledala kao da se s njim ne sla e.

8. poglavlje
Bilo je est sati. Hercule Poirot se, prema planu, nalazio u "Boriku". Stavio je u usta komadi kobasice i alio ga gutljajem aja. aj je bio prejak i Poirotu izuzetno neukusan. Kobasica je, naprotiv, bila odli na. Skuhana bez gre ke. Sa zahvalno u je pogledao gospo u Mckay, koja je sjedjela na drugom kraju stola uz veliki sme i ajnik. Ekspeth Mckay bila je u svakom pogledu posve druga ija od svog brata. Dok je on bio krupan ovjek, ona je zapravo bila uglata. Njeno o tro, mr avo lice promatralo je svijet oko sebe s izrazom o troumna procjenjivanja. Premda je ona bila tako mr ava, me u njima je ipak bilo sli nosti: uglavnom u o ima i jakim

eljustima. Moglo se pouzdati i u njihove zaklju ke, i u njihov zdrav razum. Mo da su svoja mi ljenja razli ito izra avali, ali to je bila i jedina razlika me u njima. Spence je uglavnom govorio polako i pa ljivo kako bi imao vremena da dobro promisli i to no izrazi svoju misao, dok bi se gospo a Mckay obarala, brzo i estoko, poput ma ke u lovu na mi a. Puno toga ovisi o karakteru djevoj ice - protuma i Poirot Joyce Revnolds. To me najvi e zbunjuje. Upitno pogleda Spencea. Sa mnom se ne ete puno okoristiti - odgovori mu Spence. - Tek sam stigao ovamo. Radije pitajte Elspeth. Poirot pogleda prema drugom kraju stola, upitno podigav i obrve. Gospo a Mckay bila je o tra po svom obi aju. Mislim da je bila prava mala lazljivica - re e. Nije, dakle, bila djevoj ica kojoj bi ovjek povjerovao, u koju bi se op enito moglo imati povjerenja? Elspeth odlu no odmahne glavom. Ni najmanje. Izmislila bi kakvu god pri u samo da se pohvali, i, znate, dobro bi pri ala. Ja joj nikad nisam ni rije i povjerovala. Pri ala je zato da se pravi va na? Jest, jest. Sigurno ste ve uli za njezinu pri u o Indiji?

Mnogi su joj vjerovali. Netko je od njihove obitelji za praznike oti ao na putovanje u inozemstvo. Ne znam to no je li to bio njezin otac, majka, ujak ili ujna. Svakako, otputovao je u Indiju. Kad se Joyce nakon praznika vratila, pri ala je kako je i ona bila na tom putovanju. Sjajna pri a. Bio je tu i maharad a i lov na tigra i slonovi...

bila je divota slu ati je. I mnogi koji su je slu ali vjerovali su joj sve. Ali ja sam odmah rekla: ona pri a vi e no to se uistinu dogodilo. Prvo sam mislila da samo malo pretjeruje. No kasnije je pri a sve vi e rasla, bilo je svaki put sve vi e tigrova, shva ate, previ e tigrova i slonova da bi stvar djelovala uvjerljivo. I prije sam je poznavala kao djevoj icu koja izmi lja pri e. Uvijek zato da svrati na sebe pa nju? Eh. Pogodili ste. Bila je majstor u tomu. Ne mo e , Elspeth, tvrditi da je svaka njezina pri a bila puka la samo zato to je jednom malo upotpunila pri u o putovanju na kojem nikad nije bila. Mo da ne mogu ba tvrditi, ali uvijek je ve a vjerojatnost da su to bile same lazi nego da je bila istina. I kad Joyce Reanolds ispri a da je vidjela ubojstvo, vi biste prije rekli da je to la nego da je istina? Vi joj ne biste vjerovali? Ne, ne bih joj vjerovala - ustvrdi gospo a Mckay. A mo da se i vara - upadne njezin brat. Naravno. Svatko se mo e prevariti. To ti je kao ona stara pri a o dje aku koji je stalno vikao: "Vuk, vuk", pa kad se vuk doista pojavio, nitko mu vi e nije vjerovao i vuk ga je epao.

Va bi zaklju ak bio ... I dalje mislim da djevoj ica najvjerojatnije nije govorila istinu. Ali ja sam pravi na. Mo da je ovaj put i govorila istinu. Mo da je doista ne to vidjela. Dakako, ne ba onako kako je rekla, ali ipak ne to. I time je izazvala svoju smrt - re e Spence glasom vi eg policijskog inovnika. - To bi -trebala imati na umu, Elspeth. Ona je sebe ubila. To je prili no vjerojatno - slozi se Elspeth. - Zato sam i rekla da je moj sud mo da pogre an. Ako je tako, zao mi je. Ali pitajte bilo koga tko je poznavao Joyce, svatko e vam re i da je za nju la bila najprirodnija stvar na svijetu.

Osim toga, sjetite se da je bila na zabavi, da je bila uzbu ena i da je htjela o sebi ostaviti osobit dojam. Ali nitko joj nije vjerovao- re e Poirot. Elspeth Mckay u nedoumici odmahne glavom. Kakvo je ubojstvo ona mogla vidjeti? - upita Poirot. Njegov je pogled prelazio s brata na sestru i obratno. Nikakvo - ustvrdi sa sigurno u gospo a Mckay. Pa ipak, u zadnje tri godine, recimo, mora da je i ovdje netko umro. Svakako - slozi se Spence. Sve same prirodne smrti: stari ljudi, bolesnici, mo da pokoji slu aj odbjeglog motorista. Nije bilo slu ajeva iznenadne ili neuobi ajene smrti? Pa ... - oklijevaju i po ne Elspeth. Spence je prekine. Napisao sam vam nekoliko imena - re e Spence i pruzi Poirotu popis. - To e vam u tedjeti mnogo truda. Ne ete morati svuda postavljati sva ta pitanja. Jesu li to, po va em mi ljenju, rtve? Jedva. Ali je, ipak, mogu e. Poirot glasno pro ita. Gospo a Llewellyn-Smythe. Charlotte Benfield. Janet White. Lesley Ferrier ... - prekine se i pogleda preko stola u pravcu gospo e Mckay. Mo e biti - re e gospo a Mckay. - Mo da ne to u tome ima. Doda jednu rije koja je odjeknula kao "opera". Opera? - upita zbunjeno Poirot. Do sad ni ta nije uo o operi u ovom mjestu. Oti la je iznenada, jedne no i - re e Elspeth - i nikad vi e nismo za nju uli. Tko, gospo a Llewellyn-Smythe?

 Ne, ne, nego ona opera djevojka. Lako je mogu e da je ne to stavila u lijek gospo i Llewellyn-Smythe i do epala se svog novca, je li tako- ili je bar u ono vrijeme tako mislila? Poirot pogleda Spencea tra e i obja njenje. I nikad se vi e nije ulo za nju. Te stran-kinje, sve su iste. Tek je sada Poirot shvatio to je gospo a Mckay mislila pod rije ju "opera". Au pair djevojka - re e s olak anjem. - Djevojka koja za stan, hranu i mali d eparac poma e ne to u ku i. Tako je. ivjela je s tom starom gospo om, a onda je, jedan ili dva tjedna nakon smrti stare gospo e, au pair djevojka jednostavno nestala. Oti la s nekim mu karcem, rekao bih - re e Spence. Ako je i bilo tako, nitko ni ta nije o tome uo. Ina e se ovdje dosta pri a. Obi no se zna tko s kim hoda. Je li netko pomislio da sa smr u gospo e Llewellyn-Smythe ne to nije bilo u redu? Nije. Imala je slabo srce. Bila je pod stalnim lije ni kim nadzorom. Pa ipak, dragi moj, vi ste je stavili na vrh svoje liste potencijalnih rtava. Ma znate, bila je bogata, veoma bogata ena. Njezina smrt nije bila neo ekivana, ali je ipak bila iznenadna. Usput napominjam da je ak i doktor Ferguson bio iznena en - malo, ali ipak je bio. O ekivao je, ini se, da e ona ne to duze ivjeti. Lije nicima se, dodu e, stalno doga aju takva iznena enja. A gospo a Llewellyn -Smythe nije bila od osoba koje pobo no slu aju lije nikova uputstva. Ona je ivjela onako kako se njoj svidjelo. Bila je, na primjer, strastveni vrtlar i toga se nije odrekla, iako to sr anim bolesnicima nije ba korisno. Elspeth Mckay preuzme pri u.

 Doselila se ovamo kad je ve bila slaba zdravlja. Prije je ivjela u inozemstvu. Odlu ila je da ovdje ivi kako bi bila bli e svom ne aku i ne akinji, gospodinu i gospo i Drake. Kupila je zato onu veliku viktorijansku ku u uz napu teni kamenolom, koji je s ku om i dobila. Potro ila je tisu e funti da bi od tog kamenoloma stvorila terasasti vrt ili kako se to ve stru no ka e. Pozvala je stru njaka za hortikulturu, iz Wisleya, mislim, da joj napravi nacrte. Mogu vam re i, isplati se pogledati taj park. Svakako u ga pogledati - re e Poirot. - Tko zna, mo da mi sine neka misao. Da sam na va em mjestu, ja bih sigurno pro la. Vrijedno je truda. Bila je bogata, ka ete? - upita jo jednom Poirot. Udovica poznatog brodograditelja. Imala je gomilu novaca. Njezina smrt nije bila neo ekivana jer je imala slabo srce, ali je ipak bila iznenadna - ustanovi Spence. - Nije bilo nikakve sumnje da se radi o prirodnoj smrti. Popustilo srce, odnosno koronarna... ne znam to nu dijagnozu, to su je postavili lije nici. Nije se uop e spominjala mogu nost istrage? Nije - odmahne glavom Spence. Poznat slu aj - re e Poirot. - Lije nik preporu i starijoj gospo i da bude oprezna, da ne tr i stubama, da ne pretjeruje s vrtlarenjem, i tako dalje, i tako dalje. Ali radi se o energi noj gospo i, koja je cijelog ivota bila pasionirani vrtlar, koja je uvijek ivjela kako se njoj svidjelo pa se ni sada ne e strogo pridrzavati lije nikovih uputa. To je istina. Gospo a Llewellyn-Smythe u inila je udo od biv eg kamenoloma. To nije, njezin stru njak za hortikulturu. Radili su oboje na tom projektu tri ili etiri godine. Ona je prilikom jednog kru nog putovanja, mislim po

Irskoj, vidjela jedan vrt, pa je po tom uzoru preuredila napu teni kamenolom. Morate to pogledati. Te ko ete povjerovati da je ono to vidite doista stvarnost. Rije je, dakle, o prirodnoj smrti - re e Poirot - koju je potvrdio i ovda nji lije nik. To je isti lije nik koji je i sada ovdje i kojeg u uskoro upoznati? Drferguson? Jest, isti je. Ima oko ezdeset godina. Dobro obavlja svoj posao i svi ga ovdje vole. A vi ipak pomalo sumnjate da je njezina smrt mo da bila ubojstvo? Imate li jo koji razlog osim onih to ste ih ve spomenuli? Opera djevojka, na primjer - ubaci gospo a Mckay. Za to? Mora da je ona krivotvorila oporuku. Jer tko bi je ina e krivotvorio? ini mi se da u o tome uti jo neke zanimljive stvari. Bilo je i malo strke oko sudbene provjere ... Ovjere. Dobro, sudbene ovjere oporuke stare gospo e. Zar je to bila nova oporuka? Bilo je to ne to s udnim imenom, kao neki medicinski izraz. Elspeth pogleda Poirota i on kimne. Mislite aneks. Napravila je ona nekoliko oporuka - re e Spence. - Sve su bile pomalo sli ne. Darovnice dobrotvornim dru tvima, pokloni biv oj posluzi, dok bi najve i dio bogatstva uvijek pripao njezinom ne aku i njegovoj eni, koji su joj bili najbli i ro aci.

 A taj aneks? Prema njemu sve je pripalo toj opera djevojci - re e Elspeth - zbog njezine odanosti, bri nosti i dobrote. Otprilike zbog toga. A mo ete li mi ne to vi e re i o toj au pair djevojci? Do la je iz neke zemlje srednje Evrope. S nekim duga kim imenom. Koliko je ivjela u ku i stare gospo e? Ne to vi e od godinu dana. Stalno govorimo o staroj gospo i. Koliko je ona zapravo imala godina? Bila je ezdesetih godina, ezdeset i pet ili est, otprilike. Pa i nije bila tako stara - re e Poirot sa sa eljenjem u glasu. Kao to vam je ve Bert rekao, napisala je nekoliko oporuka - re e Elspeth ali one su se jedna od druge malo razlikovale. Poklanjala bi novac dobrotvornim dru tvima, a kasnije bi mijenjala ime tih dobrotvornih dru tava, ili bi se predomislila pa neki suvenir poklonila nekoj drugoj slu avki, i tako, znate. Ali glavnina imetka uvijek je pripala njezinom ne aku i njegovoj eni i, mislim, jo jednom ro aku, koji je tako er u me uvremenu umro. Bungalov to ga je sagradila, ostavila je onom vrtlaru na u ivanje dokle god bude htio. Ne to je novaca ostavila za uzdrzavanje vrta u kamenolomu jer je tra ila da bude otvoren za javnost. Pretpostavljam da ju je njezina obitelj proglasila neuravnote enom ili tvrdila da je bila pod ne ijim lo im utjecajem. Mislim da je ba nekako tako i bilo - re e Spence. Odvjetnici su se, kao to sam vam ve rekao, o tro okomili na tu krivotvorenu oporuku. Premda nije bilo sasvim jasno da je krivotvorena, oni su to odmah ustanovili.

 Na vidjelo su izi le neke stvari po kojima je bilo o ito da je opera djevojka sve to mogla veoma jednostavno izvesti - re e Elspeth. - Doznalo se, naime, da je ona pisala veoma mnogo pisama gospo e Llewellyn~Smythe. Gospo a je mrzila pisma pisana strojem. Dopu tala ih je samo u poslovnim odnosima. Za dopisivanje s prijateljima nalo ila bi djevojci: Pi i to sli nije mom rukopisu i potpisi me. To je jednog dana ula gospo a Minden, ista ica. Tako se djevojka privikla da opona a rukopis svoje poslodavke, pa joj je vjerojatno jednog dana palo na pamet to bi mogla u initi i nakon toga pobje i. Tako se onda i dogodilo. No odvjetnici su bili veoma o troumni, kao to sam ve rekla, i odmah su to opazili. Odvjetnici gospo e Llewellyn-Smythe? Da, tvrtka Fullerton, Harrison i Lea better. Veoma uva ena tvrtka iz Medchestera. Brinuli su se cijelo vrijeme za njezine pravne poslove. Pozvali su stru njake, bilo je ispitivanja; i djevojku su ispitivali, dok jednoga dana nije nestala. Naprosto je nestala i za sobom ostavila pola svojih stvari. Ve su se spremali da protiv nje pokrenu istra ni postupak, ali ona na to nije ekala. Jednostavno je nestala. A iz ove zemlje nije te ko nestati, samo ako se to u ini na vrijeme. Na jedan dan mo e se oti i na Kontinent ak i bez paso a. Ako se ovjek dogovori s nekim na drugoj strani, sve se mo e urediti prije nego se raspi e potjernica. Sigurno se vratila u svoju zemlju, promijenila ime ili oti la nekim prijateljima. A svi su i dalje mislili da je gospo a Llewellyn-Smythe umrla prirodnom smr u? - upita Poirot. Da. To nikad nije do lo u pitanje. Ja, naravno, govorim samo o jednoj mogu nosti. Takve stvari su se doga ale i prije a da lije nici uop e nisu posumnjali. Zamislite, na primjer, da je mala Joyce ula kako gospo a Llewellyn-Smythe, dok joj djevojka da je lijekove, ka e: ,Ovaj lijek ima druga iji okus nego ina e', ili: ,Ovaj lijek ima gorak okus', ili: ,Ovaj je lijek malo udan'. Slu aju i te, Elspeth, ovjek bi pomislio da si i ti bila tamo - re e Spence. A sve je to samo igra tvoje ma te. Kad je umrla? Ujutro ili ve er? Unutra ili vani? Kod svoje ku e ili drugdje?

 Kod ku e. Vratila se u ku u dosta te ko di u i, nakon to je ne to radila u vrtu. Rekla je da je umorna, legla na krevet i, da skratim pri u, nikada se vi e nije probudila, to je, u medicinskom smislu, posve prirodna stvar. Poirot izvadi malu biljeznicu. Na vrhu stranice pisalo je " rtve". Ispod tog naslova napisao je pod brojkom 1) gospo a LlewellynSmythe (pretpostavka). Na drugim stranicama napisao je ostala imena koja mu je dao Spence. Upita ga sa zanimanjem: Charlotte Benf ield? Spence spremno odgovori. estnaestgodi nja trgova ka pomo nica. Na ena na puteljku blizu ume uz kamenolom. Odmah su osumnji ili dva mladi a koji su s njom povremeno izlazili. Ali nije bilo dokaza. Jesu li oni policiji pomagali u istrazi? - upita Poirot. Tako vi to zovete. To je uobi ajena fraza. Ali, nisu mnogo pomogli. Bili su upla eni. Rekli su nekoliko lazi, sami sebi proturje ili. Ali nisu ipak djelovali uvjerljivo, poput stvarnih ubojica, premda je to svaki od njih mogao biti. Kako su izgledali? Peter Gordon, dvadeset i jedna godina, nezaposlen, bio jedanput ili dvaput zaposlen ali samo na kratko vrijeme. Lijen. Ina e zgodan. Dva do tri puta uvjetno osu en zbog manjih kra a i sli nih manjih prijestupa. Nasilje nije registrirano. Dru io se s prili no okorjelim mladim kriminalcima, ali mu je uvijek nekako uspijevalo da ne upadne u neku ozbiljniju nepriliku. A drugi? Thomas Hudd. Dvadeset godina. Muca. Stidljiv. Neuroti ar. Htio postati u itelj, ali nije mogao polo iti ispite. Majka udovica. Tip majke koja sina obo ava. Ne dopu ta prijateljice. Dr i ga to vi e mo e uz svoju prega u. Dobio je namje tenje u papirnici. Bez kriminalne pro losti. S psiholo kog

stajali ta, ini se, ipak postoji mogu nost: djevojka ga je dosta vukla za nos. Ljubomora je mogu motiv. Bez dokaza. Obojica su imala alibi. Hudd je imao alibi svoje majke. Ona bi se zaklela na to ho ete da je cijelu ve er proveo s njom u ku i. Nitko to, naravno, nije mogao opovrgnuti jer ga nitko nije vidio na nekom drugom mjestu, pogotovo ne u blizini mjesta ubojstva. Gordonu je alibi dao jedan od njegovih ne ba uva enih prijatelja. Taj alibi nije mnogo vrijedio, ali ga nisu mogli oboriti. Kad se to dogodilo? Prije jedanaest mjeseci. A gdje? Na jednom puteljku u polju, nedaleko o Woodleigh Commona. Oko kilometar odavde - dopuni Elspeth. Blizu Jovcine ku e - ku e Revnolds? Ne. Na drugoj strani mjesta. Ne ini mi se vjerojatnim da bi to mogao biti zlo in o kojem je govorila Joyce - re e Poirot zami ljeno. - Jer ako ovjek vidi da netko udara djevojku po glavi, odmah e pomisliti da se radi o zlo inu. Nije potrebno da pro e godina dana da bi do ao do takva zaklju ka. Poirot pro ita slijede e ime. Lesley Ferrier. Spence opet iznese podatke, inovnik u odvjetni koj uredu. Dvadeset i osam godina. Namje ten u tvrtki Fullerton, Harrison i Leadbetter iz Market Streeta u Medchesteru. Za njih ste, ini mi se, rekli da su odvjetnici gospo e Llewellyn-Smythe? Jest, to su oni. I to se dogodilo Leslevu Ferrieru?

 Netko ga je ubio no em, udarcem u le a, nedaleko od gostionice "Zeleni labud". Govorilo se da izme u njega i ene njegova stanodavca Harrvja Griffina postoji odre ena veza. Jo je ta gospo a Griffin dobar komad. Ipak, kao da je u zadnje vrijeme malo oronula. Bila je pet- est godina starija od njega ali voljela je mlade. A oru je? No nikada nije na en. Govorilo se da je on s njom prekinuo i upustio se s nekom drugom djevojkom, ali nikad se nije saznalo s kojom. Tako, dakle. A tko je naposljetku bio osumnji en? Stanodavac ili njegova ena? Sumnjivi su bili oboje. Ali, ipak, inilo se vjerojatnijim da je to ona. Veoma temperamentna poluciganka. Bilo je naravno i drugih rje enja. Na Leslie nije bio sasvim bezazlen. Imao je oko dvadeset godina kad je do ao u sukob sa zakonom jer je falsificirao neke ra une. Slu aj krivotvorenih potpisa. Pri a se da potje e iz obitelji rastavljenih roditelja. Znate tu pri u. Poslodavci su ga zagovarali. Dobio je kratku kaznu, a nakon toga tvrtka Fullerton, Harrison i Lead-better primila ga je opet na posao. Kasnije je bio u redu? ini se, nema dokaza o suprotnom. To barem tvrde njegovi poslodavci. Ipak, bio je u me uvremenu umije an u neke sumnjive transakcije svojih prijatelja. Moglo bi se re i da nije posve ispravan, ali je zato oprezan. to je bila druga mogu nost? Da ga je ubio jedan od njegovih sumnjivih prijatelja. Tko se druzi s olo em mo e o ekivati udarac nozem u le a im ih ostavi na cjedilu. Postoji li jo ne to? Da. Imao je dosta novaca na ra unu u banci. Netko mu je, ini se, platio u gotovu. Nije se moglo ustanoviti tko. To je ve samo po sebi sumnjivo.

 Mo da je pomalo potkradao Fullertona, Harrisona i Leadbettera - primjeti Poirot. Oni su izjavili da to ne dolazi u obzir. Pozvali su stru njaka da pogleda knjige. A policija nije imala pojma odakle mu taj novac? Ne. Mislim da ni to nije ono ubojstvo koje je spomenula Joyce. Potom pro ita zadnje ime. Janet White. Na li su je udavljenu na pre acu izme u kole i njezine ku e. Stanovala je zajedno s jo jednom u iteljicom, Norom Ambrose. Prema onom to je Nora Ambrose izjavila, Janet White je bila nervozna zbog jednog ovjeka. Ona je s njim prekinula prije godinu dana, a on joj je od tada, povremeno, slao prijete a pisma. Nikad se ni ta nije prona lo u vezi s tim ovjekom. Nora Ambrose nije znala ni kako se zove, ni gdje stanuje. Aha - re e Poirot. - To mi se ve vi e svi a. Stavi veliku crnu oznaku kraj imena Janet White. Zbog ega? - upita Spence. Jer se veoma lako mo e pomisliti da je Joyce upravo to vidjela. Mo da je prepoznala rtvu, u iteljicu koju je poznavala i koja joj je mo da ak i predavala. Mo da napada a nije poznavala. Vidjela je borbu, ula je sva u izme u djevojke koju je poznavala i mu karca kojeg nije poznavala, ali u ono vrijeme nije tome pridavala netko posebno zna enje. Kada je Janet White ubijena? Prije dvije i pol godine. I to se podudara - re e Poirot. - Tada, naime, jo nije mogla pomisliti da ovjek s rukama oko Janetina vrata ne grli Janet, to je bilo normalno, nego da je namjerava ubiti. A kasnije, kad je malo odrasla, shvatila je pravo zna enje tog prizora.

Poirot pogleda Elspeth. - Sla ete li se s mojim rasu ivanjem? Ja vas razumijem, ali mi se ini da se vi uzalud vrtite u krugu - i to posve pogre nom krugu - tra e i rtvu nekog davnog zlo ina, umjesto da tragate za ovjekom koji je ovdje, u Woodleigh Commonu, prije nepuna tri dana ubio djevoj icu. Iz pro losti idemo prema budu nosti - re e Poirot. Tako smo i do li iz razdoblja prije dvije i pol godine do razdoblja od prije tri dana. Zato sada moramo razmotriti, to ste vi sigurno ve i u inili, koga bi se od onih koji su bili na zabavi moglo povezati s nekim ranijim zlo inom. Mislim da bi taj krug jo vi e mogli suziti - re e Spence - ako prihvatimo va u pretpostavku da je Joyce ubijena zbog svoje izjave. Ona je ubojstvo spomenula na pripremama za zabavu. Mo da se i varamo kad smatramo da je to bio motiv ubojstva, ali meni se ipak ini da se ne varamo. Dakle, netko je od onih koji su tog popodneva sudjelovali na pripremanju zabave uo izjavu Joyce i stupio u akciju im mu se ukazala prilika. Tko je sve bio prisutan? Nadam se da znate. Jest, znam. Evo popis. Pa ljivo ste ga provjerili? Jesam, dva puta. Prili an posao. Imate osamnaest imena. Gospo a Drake (vlasnica ku e) Gospo a Butler Gospo a Oliver Gospo ica Whittaker (u iteljica) Vele asni Charles Cotterell (vikar) Simon Lampton (kapelan) Goispo ica Lee (asistentica dra Fregusona) Ann Revnolds

Joyce Revnolds Leopold Reynolds Nicholas Ransom Desmond Holland Beatrice Ardley Cathie Grant Diana Brent Gospo ica Garlton (ku na pomo nica) Gospo a Minden ( ista ica) Gospo a Goodbody (ku na pomo nica) Jeste li sigurni da su to svi? Ne. Nisam siguran - odgovori Spence. - I ne mogu biti siguran. Nitko ne mo e biti siguran. Dolazili su razni ljudi i donosili stvari. Netko je donio arene arulje, netko opet zrcala. Bilo je i posu enog posu a. Netko je posudio plasti no vedro. Ljudi su donosili stvari, izmijenili nekoliko rije i i opet odlazili. Nisu ostali pomo i. Zato neku od tih osoba mo da nitko nije posebno ni zapazio ni zapamtio. A ona je, ve samo spustiv i vedro u predsoblju, mogla uti to Joyce govori u salonu. Djevoj ica je dosta glasno govorila, znate. Prema tome, ne mo emo se ograni iti na taj popis, ali to je sve s ime sigurno raspola emo. Evo, izvolite. Pogledajte. Kraj svakog imena napravio sam vam bilje ku. Ba vam hvala. Samo jo jedno pitanje. Vjerojatno ste ispitivali neke ljude, pa i ove koji su bili na zabavi. Da li je itko, pazite, itko od njih spomenuo Jovcinu tvrdnju da je vidjela ubojstvo? Mislim da nije. U svakom slu aju, o tome nema slu benog zapisa. Prvi put sam za tu izjavu uo od vas. To je zanimljivo, zapravo zna ajno.

 O ito da je nitko nije ozbiljno shvatio - re e Spence. Poirot kimne zabrinuto. Moram i i na sastanak s drom Pergusonom. Sada mu zavr ava sluzba. Presavije popis to mu ga je dao Spence i gurne ga u d ep.

9. poglavlje
Drferguson, od oko ezdeset godina, kotskog porijekla, otresita pona anja, promatrao je Poirota od glave do pete svojim pronicljivim o ima iznad kojih su str ale ve pomalo stara ke obrve. Onda re e: - No, to zapravo elite? Sjednite. Pazite, jedna noga stolice je rasklimana. Mo da bi bilo dobro da vam objasnim... - po ne Poirot. Ne morate mi ni ta obja njavati - prekine ga dr Ferguson. - U mjestu kao to je na e svi uvijek znaju sve. Ja, na primjer, znam da vas je kao najve eg ivu eg detektiva dovela ona ena-spisateljica kako biste zbunili policajce. To je manje-vi e istina, zar ne? Djelomi no - odgovori Poirot. - Do ao sam ovamo da posjetim svog starog prijatelja Spencea, vi eg inspektora, koji ovdje ivi sa svojom sestrom. Spence? No, da. Ispravan je taj tip, Spence. Uporan, po ten i dobar policajac staroga kova. Ne primjenjuje nasilje, nekorumpiran, a nije ni glup. Sto posto pouzdan. To na ocjena.

 No, da. to ste rekli vi njemu, a to on vama? I on i inspektor Raglan bili su prema meni veoma susretljivi. Tome se i od vas nadam. Ja zapravo ne znam ime bih mogao prema vama biti susretljiv - re e Ferguson - jer ne znam to se dogodilo. Za vrijeme ku ne zabave jednoj djevoj ici gurnu glavu u kabao pun vode i ona se udavi. Gadna stvar. Ali, podsje am vas, ukokati jedno dijete danas vi e nije stvar koja ovjeka mo e zaprepastiti, esto su me zadnjih desetak godina zvali da pogledam umorenu djecu. Pre esto! Ima mnogo ljudi koji bi morali biti pod kontrolom zavoda za mentalne bolesnike, a nisu. Nema dovoljno mjesta za sve. Ima ih koji svuda slobodno hodaju, ljubazno razgovaraju, dobro su odjeveni, izgledaju poput ostalih, a u stvari cijelo vrijeme tra e koga e udesiti. Oni se pri tom neizmjerno zabavljaju. Ne doga a se esto da po ine zlo in na zabavi jer je suvi e velika mogu nost da budu uhva eni, ali novost privla i i mentalno poreme ene ubojice. Pretpostavljate li mo da tko je to u inio? Zar vi zbilja mislite da na to pitanje mogu tek tako odgovoriti? Morao bih prije imati neke dokaze, zar ne? Morao bih biti posve siguran u ono to ka em. Ali mo ete i naga ati - re e Poirot. Svatko mo e naga ati. Kad me pozovu da ka em ho e li netko dobiti kozice ili je u pitanju alergija na koljke ili na perje, ja moram postavljati pitanja da bih doznao to je pacijent jeo i pio, na emu spava, s kojom se djecom druzi, vozi li se u prenatrpanom autobusu s djecom gospo e Smith i gospo e Robinson - jer sva ta djeca imaju kozice - i niz sli nih pitanja. Tek nakon toga do em do privremenog zaklju ka o kojoj bi se pojavi moglo raditi. To se, dopustite da vam ka em, zove dijagnoza. Ona se ne postavlja na brzinu i obi no se provjerava. Jeste li poznavali djevoj icu?

 Svakako. Bila je moj pacijent. U ovom mjestu postoje dva lije nika: dr Worrall i ja. A ja sam lije nik obitelji Revnolds. Joyce je bila prili no zdravo dijete. Bolovala je samo od uobi ajenih dje jih bolesti. Ni ta neobi no, ni ta ne^ o ekivano. Previ e je jela i previ e govorila. Brbljavost joj nije previ e kodila, ali je zato to je previ e jela s vremena na vrijeme imala napadaj u i. Prebolela je zau njake i ospice. Ni ta drugo. Ali, ini se da je jedanput ipak previ e govorila. To je, dakle, trag koji slijedite? uo sam neke pri e na temu " to je vidio sobar", ali ovdje se ne radi o komediji nego o tragediji. Mislite li na to? Svakako. Ipak bi to mogao biti motiv, razlog. Jest, sla em se. Ali mogu i su i drugi razlozi. Danas najprije pomislimo na mentalno poreme enu osobu. Po sudnicama izgleda da je to naj e i razlog. Nitko se nije obogatio njezinom smr u. Nitko je nije mrzio. Kao da se danas, u slu ajevima kad se radi o djeci, uop e ne moraju ni tra iti neki posebni razlozi... Razlog nije negdje vani. On je u glavi ubojice. To je njegov poreme en, zao ili ekscentri an um. Svejedno kako ga nazvali. Ja nisam psihijatar. A pomalo mi ve ide na ivce kad ujem "istraga se nastavlja zbog psihijatrijskog vje ta enja" ... ovjek izvr io provalu, porazbijao sva zrcala, pokrao sve boce viskija, srebrni pribor za jelo, na kraju udario staru enu po glavi, a osloba aju ga krivnje zbog mentalne poreme enosti! Tko bi, po va em mi ljenju, bio zreo za psihijatrijsko vje ta enje u na em slu aju? Mislite od onih koji su te ve eri bili na djelu? Da. Ubojica je morao biti nazo an, zar ne? Jer ina e ne bi bilo ubojstva. To no? Morao je biti me u gostima ili me u pomaga ima ili je u ao kroz prozor, s predumi ljajem. U tom slu aju morao je dobro znati kako se ku a zatvara.

Mo da je u ku i bio ranije i dobro je razledao. Zamislite ovjeka ili dje aka koji ho e nekoga ubiti. Nije to ni ta novo. Imali smo takav slu aj u Medchesteru. Izi ao je na vidjelo tek nakon est ili sedam godina. Trinaestgodi nji dje ak. Htio je svakako nekoga ubiti. I ubio je dijete od devet godina. Ukrao automobil, vozio ga petnaestak kilometara, zabio ga u ikaru, sve zapalio, oti ao i nakon toga ivio istim ivotom do svoje dvadeset i prve ili druge godine. Tako on, naravno, tvrdi. Mogao je isto tako nastaviti s ubijanjem. A vjerojatno i jest. Ustanovio je da mu se svi a ubijati. Ne mislim, dodu e, da je ubio 106 mnogo ljudi jer bi u tom slu aju daleko prije imao policiju za vratom. S vremena na vrijeme osjetio je potrebu za ubijanjem. To pi e u psihijatrijskom izvje taju. Izvr io je ubojstvo u neura unljivom stanju. Poku avam sebi i ovaj slu aj tako objasniti. Nisam psihijatar, hvala bogu. Imam nekoliko prijatelja psihijatara. Neki su izvanredno pametni. Neki, ka em. No, da. Ja idem dotle da tvrdim kako bi i same psihijatre valjalo podvr i psihijatrijskom pregledu. Ubojica male Joyce sigurno ima estite roditelje, uobi ajeno dobro pona anje, pristojan izgled. Nitko niti ne sanja da s njime ne to nije u redu. Jeste li ikad zagrizli so nu crvenu jabuku? A onda, kad ste do li do srzi, ne to izviri i ma e prema vama glavom? Danas ima mnogo takvih ljudi. Vi e nego prije. Dakle nemate konkretnih sumnja? Ne elim se istr ati i dijagnosticirati ubojstvo bez ikakvih dokaza. Ali ipak ste rekli da je ubojica morao biti netko od nazo nih na zabavi. Ne mo e biti ubojstva bez ubojice. U nekim dobro napisanim detektivskim romanima - mo e. Mo da i va a autorica-miljenica pi e takve romane. No, u ovom slu aju, sla em se: ubojica je morao biti nazo an; ili gost ili pomo nik ili netko tko je u ao kroz prozor. Jednostavna stvar, ako je ranije prou io kvaku na prozoru. Nekom lu aku se mo da svidjela pomisao da se na zabavi u povodu dana Svih svetih dogodi ubojstvo. Jedino od toga mo emo krenuti dalje, od jedne osobe koja je bila na zabavi. Ispod upavih obrva Poirota je promatrao par blistavih o iju.

 I ja sam bio tamo - doda. - Do ao sam kasno, samo da vidim to se doga a. Energi no kimne glavom. Da, odgovor treba tra iti kao u novinskim izvje tajima: "me u prisutnima bio je i...Ubojica".

10. poglavlje
Poirot sa zadovoljstvom pogleda zgradu kole "Brijestovi". Odmah je bio primljen. Jedna osoba, vjerojatno tajnica, brzo ga je odvela u kabinet upraviteljice kole. Gospo ica Emlyn ustade da bi ga pozdravila. Drago mi je to sam vas upoznala, gospodine Poirot. ula sam o vama. Vi ste preljubazni - re e Poirot. Pri ala mi je moja stara prijateljica, gospo ica Bulstrode, prija nja upraviteljica kole "Meadowbank". Sje ate li se mo da gospo ice Bulstrode? Nju je nemogu e zaboraviti. Izvanredna li nost. Da - re e gospo ica Emlyn. - Ona je od kole "Meadowbank" u inila ono to ta kola danas jest. Uzdahne i doda: - Danas su ipak nastale neke promjene; drugi ciljevi, druge metode ... Ali to je jo i sada kola poznata po svojoj posebnosti, naprednosti i tradiciji. No, ne smijemo previ e ivjeti u pro losti... Vjerojatno ste do li zbog

smrti Joyce Revnolds. Ne znam da li vas taj slu aj posebno zanima. Malo se udaljuje od va e uobi ajene tematike, zar ne? Poznavali ste je osobno, ili mo da njezinu obitelj? Ne - odgovori Poirot. - Do ao sam na molbu stare prijateljice, gospo e Ariadne Oliver, koja je ovdje boravila netko vrijeme i tako bila prisutna na zabavi. Pi e sjajne knjige - re e gospo ica Emlyn. - Srela sam je jedanput. U redu. Zna i, bit e nam lak e razgovarati. im nema osobnog interesa, ovjek mo e otvoreno govoriti. Zaprepastio me taj doga aj. Bio je to, ako tako mogu re i, neprirodan slu aj. Djeca koja su sudjelovala na zabavi ili nisu dovoljno odrasla, ili su suvi e mala da bi se taj slu aj mogao svrstati u neku nama poznatu kategoriju. Bilo je govora o nastranom ubojstvu. Sla ete li se s tim? Ne - re e Poirot. - Mislim da se radi o tipi nom ubojstvu s motivom, vjerojatno podlim. Svakako. A razlog? Razlog je jedna re enica koju je Joyce izrekla, ali ne na samoj zabavi, kako mi reko e, ve za vrijeme priprema u koje su bila uklju ena i starija djeca i neki pomaga i. Ona je, naime, izjavila da je jednom vidjela jedno ubojstvo. Jesu li joj povjerovali? Mislim da joj nitko nije povjerovao. Posve prirodno. Bit u iskrena, gospodine Poirot, jer ne elim da neki suvi ni osje aji zasjene mentalne sposobnosti male Joyce. Ukratko re eno, ona je bila prosje no dijete - niti izri ito glupa, niti izri ito inteligentna - ali, moram otvoreno re i, i neizlje iva la ljivica. U tome nije bila lukava: nije poku avala sakriti svoju sklonost, niti izbje i kazni zbog nje. Voljela se 'hvalisati stvarima koje se nisu dogodile, za koje je bila sigurna da e zapanjiti njezine prijatelje i prijateljice. Zavr ilo se, naravno, tako da joj vi e nitko nije vjerovao. Vi, dakle, mislite da je ona tu pri u o ubojstvu koje je vidjela ispri ala samo zato to se htjela praviti va na i pobuditi ne iju radoznalost?

 Jest. I potpuno sam sigurna da je Ariadna Oliver bila osoba koje se htjela dojmiti. Prema tome, vi sumnjate da je Joyce uop e vidjela ubojstvo? Potpuno sumnjam. I smatrate da je cijelu stvar izmislila? To opet ne bih rekla. Mo da je bila o evidac neke automobilske nesre e, ili trenutka kad je nekoga udarila i povrijedila lopta za vrijeme partije golfa, ili neke druge prigode na kojoj je mogla sagraditi pri u koja e govoriti o poku aju ubojstva, to e impresionirati njezine slu aoce. Dakle, jedina je pretpostavka koju mo emo prihvatiti da je na zabavi u povodu dana Svih svetih bio nazo an i ubojica ... Svakako - odgovori gospo ica Emlyn ne oklijevaju i ni trena. - Svakako. Taj se zaklju ak logi ki name e, zar ne? Jeste li mo da razmi ljali o tome tko bi mogao biti ubojica? To je u svakom slu aju pametno pitanje - re e gospo ica Emlyn. - Jer ve ina djece na zabavi imala je izme u devet i petnaest godina i gotovo svi su, ini mi se, bili ili biv i ili sada nji aci moje kole. Od mene se o ekuje da o njima ne to znam, a i o njihovim obiteljima, o sredini iz koje su potekli. uo sam da je jednu od va ih u iteljica prije godinu-dvije zadavio nepoznat ubojica. Mislite na Janet White? Imala je oko dvadeset i etiri godine. Emotivna osoba. Koliko se saznalo, i la je sama. Naravno, mo da je imala ugovoren sastanak s nekim mladi em. Bila je, znate, veoma privla na mladi ima, na skroman na in. Njezinog ubojicu nikad nisu otkrili. Policija je ispitivala nekoliko mladih ljudi, tra ila od njih da pomognu u istrazi, ali nisu mogli na i dovoljno dokaza da protiv nekoga podignu optu nicu. Slabo obavljen posao; po mi ljenju mnogih, a i po mome.

 Vi i ja imamo zajedni ki princip: ne odobravamo ubojstva. Gospo ica Emlyn promatrala ga je sekundu-dvije. Izraz njezina lica nije se izmijenio, pa ipak, Poirot je imao osje aj da ga ona veoma pa ljivo odmjerava. Svi a mi se na in na koji ste se izrazili - re e - jer iz onog to svaki dan itam ili ujem izgleda mi kao da iri krugovi zajednice danas ubojstva, polako ali sigurno, prihva aju kao ivotnu injenicu. Za utjela je na trenutak, a ni Poirot nije govorio. Vjerojatno, pomislio je, stvara plan akcije. Ustane i pritisne dugme. Mislim - re e - da e biti najbolje da razgovarate s gospo icom Whittaker. Pro lo je gotovo pet minuta, nakon to je gospo ica Emlyn oti la iz prostorije, kad su se otvorila vrata i u la ena etrdesetih godina. Crvenkasta kosa joj je bila kratko podrezana, a u la je ustrim korakom. Gospodin Poirot? - re e. - Mogu li ne to u initi za vas? Gospo ica Emlyn misli da bi vam razgovor sa mnom bio od koristi. Ako gospo ica Emlyn tako misli, onda je to sigurno istina. Vjerujem njezinoj rije i. Dugo poznate gospo icu Emlyn? Ne. Tek sam je sada upoznao. Onda ste brzo o njoj donijeli sud. Vi ete, nadam se, potvrditi da se ni ani prevario. Elisabeth Whittaker brzo i kratko uzdahne. O da, u pravu ste. Pretpostavljam da elite razgovarati o smrtnom slu aju Joyce Reynolds. Ne shva am potpuno kakve veze imate vi s time. Preko policije? Na licu joj se pokaza tra ak nezadovoljstva.

 Ne, ne preko policije. Privatno, preko prijateljskih veza. Ona malo gurne stolac unatrag, kao da ga eli bolje vidjeti. Dobro, to elite znati? Gotovo da i nema potrebe da vam to posebno ka em, da gubimo vrijeme s postavljanjem suvi nih ili neva nih pitanja. Te ve eri na zabavi se ne to dogodilo. I vi mi pri ajte o tome. Eto. Dobro. Bili ste na toj zabavi? Bila sam na zabavi. - Razmisli koji trenutak, a onda doda: - Bila je to veoma uspjela zabava. Dobro zami ljena i dobro organizirana. Tridesetak osoba - od djece, tinejd era, odraslih pomaga a, do ista ica i ku nih pomo nica - sudjelovalo je u njoj na ovaj ili onaj na in. A jeste li vi sudjelovali i u pripremama koje su se obavljale tog jutra ili ranog poslije-podneva? Nije trebalo mnogo pomagati. Gospo a Drake je sposobna da se sama pobrine za sve pripreme uz pomo malog broja ljudi. Pomo joj je bila uglavnom potrebna oko ku nih poslova. Razumijem. Vi ste, dakle, do li na zabavu kao gost? Tako je. I to se dogodilo? Tok zabave zacijelo vam je poznat. Vi zapravo elite znati da li vam mogu ne to posebno re i, ne to to sam zapazila ili to smatram osobito zna ajnim. Ne elim vam, znate, nepotrebno oduzimati vrijeme. Vi mi nikako ne mo ete oduzimati vrijeme. Dobro, gospo ice Whittaker, ispri ajte mi posve jednostavno to se dogodilo.

 Razni doga aji na zabavi zbivali su se po utvr enom redu. Zadnji doga aj bio je zapravo vi e sve ani trenutak koji je uobi ajen na Bo i , a ne na Svisvete. Mislim na ognjenog zmaja, to jest na veliku zdjelu u kojoj plivaju gro zapaljenoj rakiji, a oko nje to je gosti i love gro ice u ice uz urnebesan smijeh i op e

veselje. U sobi je postalo vru e i zbog te zdjele koja je gorjela, pa sam izi la u predsoblje. U tom trenutku opazila sam gospo u Drake kako izlazi iz kupaonice, na prvom katu, nose i veliku vazu s jesenjim li em i cvije em. Zastala je na vrhu stubi ta prije nego to e po eti silaziti. Pogledala je dolje, preko stubi ta, ali ne prema meni, ve prema drugom kraju predsoblja, gdje su vrata biblioteke i njima nasuprot vrata blagovaonice. Kao to sam rekla, gledala je u tom pravcu, za-ustaviv i se na trenutak prije nego to e si i. Pomakla joj se malo vaza u rukama jer je, vjerojatno, bila nespretna i te ka zato to je, kao to sam pretpostavljala, bila puna vode. Malo je i dosta oprezno promijenila njezin polo aj tako da je mo e dr ati jednom rukom a drugom se pridr avati ograde ... U trenutku kad je do la do ruba stubi ta, zastala je ne gledaju i u vazu, nego u predsoblje. A onda je napravila iznenadan pokret... ja bih to nazvala trzajem ... kao da ju je ne to upla ilo. Ispustila je iz ruke vazu i ona je pala, prevrnuv i se pritom tako da se sva voda prolila po gospo i Drake, a vaza je tresnula u predsoblje i razbila se u parampar ad. Shva am - re e Poirot. U uti na trenutak, promatraju i gospo icu Whittaker. Opazio je da su joj o i prepredene i pametne. Svojim pogledom htjela je doznati njegovo mi ljenje o onome to mu je rekla. - to ju je, po va em mi ljenju, prestra ilo? Razmi ljaju i kasnije o tome, do la sam do zaklju ka da je vjerojatno nekoga vidjela. Mislite da je ne to vidjela - ponovi Poirot zami ljeno. Na primjer? Gledala je, kao to sam vam ve rekla, prema vratima biblioteke, ini mi se mogu im da je vidjela kako se ta vrata otvaraju ili se samo spu ta kvaka, ili je

vidjela a k ne to vi e od toga. Mogla je, na primjer, vidjeti nekoga tko je upravo otvarao ta vrata pripremaju i se da izi e. A mo da je vidjela nekoga koga nije o ekivala. Jeste li i vi gledali prema tim vratima? Ne. Ja sam gledala u suprotnom pravcu, gore prema gospo i Drake. I vi definitivno mislite da je vidjela ne to to ju je prestra ilo? Da. Ni ta vi e od toga. Vrata koja se otvaraju, ili neku neo ekivanu osobu koja se iznenada pojavila. To je dovoljno da se prestra i i ispusti iz ruke onu veoma te ku vazu punu vode i cvije a. Jeste li vidjeli da je netko iz te sobe izi ao? Ne, jer ja nisam gledala u tom pravcu. I ne vjerujem da je uop e netko kroz ta vrata izi ao u predsoblje. Pretpostavljam da je taj netko vjerojatno uzmaknuo natrag u biblioteku. to je gospo a Drake u inila nakon toga? Kriknula je od srd be, si la stubama i rekla mi: 'Gledajte to sam sada u inila!' Gurnula je nekoliko komadi a stakla u kut. Nije bilo zgodno u tom trenutku sve to istiti jer su djeca po ela izlaziti iz sobe gdje je bio postavljen ognjeni zmaj. Dohvatila sam krpu i malo obrisala gospo u Drake. Malo kasnije i zabava je zavr ila. Gospo a Drake nije ni ta rekla o tome da se prestra ila ili zbog ega se prestra ila? Ne. Ni ta. A vi mislite da se prestra ila? Mo da. Gospodine Poirot, vi zacijelo mislite da pravim nepotreban problem oko ne ega to uop e nije va no.

 Ne, zbilja ne mislim. Gospo u Drake vidio sam samo jednom - doda zna ajno - kad sam je, s mojom prijateljicom gospo om Oliver, posjetio u njenoj ku i. Htio sam pogledati, da se melodramski izrazim, mjesto zlo ina. Za vrijeme te kratke posjete gospo a Drake mi se nije u inila kao osoba koju je lako zapla iti. Sla ete li se sa mnom? Svakako. Zato sam i ja zbunjena. Niste joj ni postavljali nikakva pitanja? Nisam imala nikakvih razloga. Ako je osoba koja vas je pozvala u goste imala tu nesre u da ispusti iz ruke svoju najbolju vazu i ona se smrskala u sitne komadi e, onda sigurno nije zgodno da gost ka e: ' to vas je, zaboga, natjeralo da to u inite?' A gospo u Drake, mogu vas uvjeriti, nitko ne bi mogao okriviti za nespretnost ... I ubrzo nakon toga zabava je, kao to ste rekli, zavr ila. Djeca su s roditeljima ili prijateljima napu tala ku u, a Joyce nisu nigdje mogli na i. Sada znamo da je Joyee bila iza vrata biblioteke, da je bila mrtva. Tko je, dakle, tek malo ranije namjeravao izi i iz biblioteke ali je, kad je uo glasove u predsoblju, ponovno zatvorio vrata da bi izi ao malo kasnije, dok u predsoblju bude vrvjelo ljudima to se opra taju, obla e kapute i tako dalje? Pretpostavljam da ste, gospo ice Whittaker, nakon svega, kad je prona en le , razmi ljali o onome to ste vidjeli? Jesam. Dakako. - Gospo ica Whittaker ustane. - Aid ni ta vam vi e ne bih mogla re i. ak je i ovo to sam vam rekla mo da samo mali glupi detalj. Ali zamjetljiv. Jer sve to je zamije eno valja zapamtiti. Uostalom, rado bih vam postavio jo jedno pitanje, ak dva. Elisabeth Whittaker ponovno sjedne. - Izvolite. Pitajte to god elite. Mo ete li se to no sjetiti kako su se redali doga aji na zabavi? Mislim da mogu. Elisabeth Whittaker razmisli asak i nastavi: - Po elo je s natjecanjem ukra enih tapova metli.

Bile su podijeljene dvije ili tri male nagrade. Zatim je bilo natjecanje s balonima: trebalo ih je uhvatiti i probu iti. Neka vrsta natjeravanja da se djeca ugriju. Zabava je nastavljena igrom sa zrcalima. Djevojke su se povukle u jednu manju sobu, dr ale u ruci zrcalo u kojem se zrcalilo lice dje aka, odnosno mladi a. Kako su to postigli? Jednostavno. Skinuli su gornji dio vrata pa su kroz taj otvor gledala razna lica i odrazavala se u zrcalima to su ih djevoj ice dr ale u rukama. Jesu li djevoj ice prepoznale sve osobe ija su se lica odra avala u njihovim zrcalima? Mislim da neke jesu, ali neke i nisu. Mladi i su se malo preru ili, jedan je stavio periku, drugi zaliske, tre i masku, neki bradu, neki malo minke ... Djevoj ice su poznavale ve inu dje aka, ali bile su i dvije-tri nepoznate osobe. Galamili su, ci ali i smijali se - rekla je gospo ica Whittaker, pokazuju i na trenutak svoj akademski prezir prema toj vrsti zabave. - Bila je zatim trka s preprekama, a onda su a u napunili bra nom, preokrenuli je i na vrh tako nastalog kupa bra na stavili nov i . Zadatak je bio u tome da se otkine jedan re anj kupa. Igra kojem se pri tome kup sru io bio je isklju en iz igre - i tako redom, dok nije ostao onaj posljednji, koji je dobio nov i . Nakon te igre plesali su, do ve ere, a poslije ve ere do ao je vrhunac zabave - ognjeni zmaj. Kada ste vi osobno posljednji put vidjeli Joyce? To ne znam - odgovori Elisabeth Whittaker. - Nisam ja dobro poznavala. Ona nije u mom razredu. Nije bila osobito zanimljiva djevoj ica, pa je nisam ni promatrala. Sje am se ipak da je rezala kup od bra na. Sje am se zato to je u tome bila prili no nespretna. Tada je dakle bila jo po etku zabave. Niste vidjeli da je s nekim u la u biblioteku? iva. Ali to se doga alo gotovo na samom

 Ne, nisam, jer bih to ina e ve spomenula. To bi sigurno bilo va no i zna ajno. A sada moje drugo pitanje - re e Poirot. - Od kada ste zaposleni u ovoj koli? Ove jeseni bit e est godina. A predajete? Matematiku i latinski. Sje ate li se djevojke koja je prije dvije godine na ovoj koli bila u iteljica, zvala se Janet White? Elisabeth Whittaker se uko i. Napola ustane sa svog stolca, a onda opet sjedne. Ali to ... ali to, svakako, nema nikakve veze s ovim? Moglo bi imati - odgovori Poirot. Ali kako? Na koji na in? kolski su krugovi o ito bili slabije obavije teni od mjesnih naklapala, pomisli Poirot. Joyce je pred svjedocima tvrdila da je prije nekoliko godina vidjela jedno ubojstvo. Smatrate li da je to moglo biti ubojstvo Janet White? Kako je uop e umrla Janet White? Bila je zadavljena jedne ve eri na putu iz kole ku i. Bila je sama? Vjerojatno nije. Ali nije bila s Norom Ambrose? to vi znate o Nori Ambrose?

 Za sada ni ta - odgovori Poirot - ali bih htio znati. Kakve su to bile djevojke, Janet White i Nora Ambrose? Obje opsjednute seksom, ali svaka na svoj na in. Ne vjerujem da je Joyce ne to znala o tom slu aju, niti da je ne to vidjela. To se dogodilo na puteljku uz umu kraj kamenoloma. Ona je tada mogla imati tek deset ili jedanaest godina. Koja je od njih imala prijatelja? - upita Poirot - Nora ili Janet? Ma to je stara pri a. Stari grijesi imaju dugu sjenu - citirao je Poirot. - U toku ivota saznajemo istinitost te izreke. Gdje je sada Nora Ambrose? Napustila je kolu i radi drugi posao na sjeveru Engleske. Bila je, dakako, veoma utu ena, jer one su bile dobre prijateljice. Policija nikada nije rije ila taj slu aj? Gospo ica Whittaker odmahne glavom. Ustane i pogleda na sat. Moram sada oti i. Hvala vam za sve to ste mi ispri ali.

11. poglavlje
Hercule Poirot pogleda pro elje Quarry Housea.1 Solidno gra en, lijep primjerak arhitekture srednjeviktorijanskog razdoblja. Lako je mogao zamisliti njezin interjer: kredenc od te kog mahagonija, u sredini etvrtast stol, mo da soba za biljar, velika kuhinja a uz nju prostorija za pranje posu a, na podu kamene plo e, masivan tednjak na ugljen u kojem sada sigurno gori elektrika ili plin.

Opazio je da su na prozorima gornjeg kata jo uvijek navu eni zastori. Pozvoni na ulaznim vratima. Pojavila se mr ava prosijeda ena, koja ga obavijesti da su pukovnik Weston i njegova supruga otputovali u London i da se ne e vratiti do idu eg tjedna. Poirot se po ne raspitivati o Quarry Gardenu.2 Ona mu je rekla da je otvoren za javnost, da je ulaz udaljen pet minuta hoda odavde i da na eljeznim vratnicama ulaza irna plo a. 1 "Quarry House" - ime ku e poteklo od kamenoloma u kojem je sagra ena. 2 "Quarry Garden - ime parka poteklo od kamenoloma u kojem se nalazi. Lako je prona ao ulaz u vrt, u ao i po eo se spu tati puteljkom to je izme u grmlja i drve a vodio nizbrdo. Najednom se zaustavi i ostane tako, zadubljen u misli. Nije mislio samo na ovo to se oko njega prostiralo, ve je ispitivao jednu ili dvije re enice, jednu ili dvije injenice to mu ih je netko ranije bio rekao. To ga je tjeralo na bjesomu no razmi ljanje. Krivotvorena oporuka i jedna djevojka. Djevojka je nestala. A oporuka je bila napravljena njoj u korist. Mladi umjetnik koji je ovamo do ao iz profesionalnih razloga, da bi od napu tena kamenoloma stvorio vrt, dubok terasasti vrt. Poirot se osvrne oko sebe i zna ajno kinine glavom. Quarry Garden bio je zbilja ruzno ime za taj vrt jer je podsje alo na miniranje kamenja to ga zatim kamionima nekud odvoze da bi se od njega gradilo ceste. Iza svega su se nazirali industrijski zahtjevi. A ovaj dubok terasast vrt izgledao je sasvim druga ije. Dok je o njemu razmi ljao, navirala su mu u glavu neodre ena sje anja. Dakle, gospo a LlewellynSmythe oti la je na kru no putovanje po Irskoj da bi razgledala poznate parkove. Palo mu je na pamet da je i on prije pet- est godina bio u Irskoj zbog istrage u vezi s plja kom obiteljske srebrnine. U tom slu aju bilo je nekoliko zanimljivih elemenata koji su zagolicali njegovu radoznalost i po to je (kao obi no) - ove je zagrade Poirot sam ubacio u tok svojih razmi ljanja - s uspjehom obavio svoj zadatak, odlu io je da nekoliko dana provede putuju i po Irskoj i razgledavaju i njezine znamenitosti.

U tom trenutku nije se mogao sjetiti nekog odre enog parka koji je tada razgledao. Zar to nije bilo negdje u blizini Corka, pitao se Poirot. Killarnevja? Ne, nije bilo blizu Killarnevja. Negdje u blizini Bantry Baya? - A zapamtio ga je zato to se radilo o parku posve druga ijem od svih parkova koje je dotad smatrao zna ajnijim dostignu ima na eg vremena na tom podru ju: na primjer, parkovi dvoraca na Loiri, ili park velike formalne ljepote u Versaillesu. Sje ao se da je obilazak tog parka zapo eo voze i se u amcu s malom grupom ljudi. Bez pomo i dvojice jakih i spretnih vesla a, koji su ga naprosto stavili u taj amac, sigurno se uop e ne bi upustio u taj pothvat. Veslali su prema malom otoku koji nije ba zanimljivo djelovao. Poirot je po alio to je uop e krenuo na taj izlet. Noge su mu bile vla ne i hladne, a vjetar je prodirao kroz sve otvore njegova ki nog kaputa. Razmi ljao je kakve bi naravi mogla biti ljepota tih oblika, kakav bi se veli anstven raspored mogao na i na tom kamenitom otoku s tako malo drve a. Nikakva, zbilja nikakva! Pristali su u maloj luci. Mornari su ga spustili na zemlju istom spretno u kojom su ga stavili u amac. Drugi su krenuli naprijed, smiju i se i razgovaraju i. Poirot je po ao za njima nezanimljivom stazom uz koju je raslo mnogobrojno iblje, grmlje i poneko stablo. Namje tao je ogrta i u vr ivao vezice to su mu se u me uvremenu odvezale. Zaista krajnje nezanimljiv park, pomislio je Poirot. A onda su, potpuno nenadano, izi li iz te ikare i na li se na terasi sa stubi tem koje se spu talo. Pogledao je u tom pravcu i ugledao ne to to ga se dojmilo kao posve nestvarno, ne to to mo e postojati jedino zahvaljuju i nadnaravnim bi ima iz irske poezije. Jer mora da su ona izi la iz svojih pe inastih brda i tu stvorila park, ne te kim i napornim radom ve udarcem arobnog tapi a. Kad se pogleda dolje, prema parku, njegova ljepota, cvije e, grmlje, fontane, staze oko njih, o aravaju svojom potpuno neo ekivanom ljepotom. Stao je i poku ao zamisliti kako je to ranije moralo izgledati.

Djelovalo je odvi e simetri no a da bi moglo nastati iz kamenoloma. Izgledalo je kao duboka rupa u izdignutom tlu otoka, iznad kojega se mogao vidjeti zaljev i brda na drugoj strani sa svojim u maglu zavijenim vrhuncima. Prizor koji o arava. Pomislio je da je mo da upravo taj park izazvao u gospo i Llewellyn-Smvthe zelju da i ona postane vlasnik jednog takvog parka, da u iva u zadovoljstvu to je kupila napu teni kamenolom - u ovom ina e tako urednom, ubavom, jednostavnom i uglavnom konvencionalnom dijelu Engleske - i pretvorila ga u udesan vrt. Onda je po ela tra iti onoga tko bi mogao ostvariti njezine zelje. Na la je mladi a, Michaela Garfielda. On je imao odgovaraju e stru ne kvalifikacije. Dovela ga ovamo i, bez sumnje, obilato mu platila da bi mu zatim ak i ku u sagradila. Michael Garfield, pomisli Poirot, gledaju i oko sebe, nije iznevjerio svoju poslodavku. Poirot do e do klupe i sjedne. Polo aj klupa bio je gotovo strate ki. On poku a zamisliti, do arati sebi sliku terasa parka u prolje e. Bilo je tu mnogo bukava, breza bijele kore, koja je podrhtavala, trnovitog bunja, grmlja bijelih ru a, patuljastih smreka. Ali i za jesen su se pobrinuli tvorci tog udesnog parka: ukra avali su ga sada zlatni i crveni javori, cvatu e grmlje borovice ili utilovke, uvijek nova iznena enja po puteljcima... Poirot nije bio siguran u imenima, jer osim ruza i tulipana nije dobro poznavao ni jednu ukrasnu biljku. Sve to je ovdje raslo kao da je raslo samo od sebe, kao da nije bilo nikakva ljudskog posredovanja ili prisile. Pa ipak, pomisli Poirot, nije bilo tako. Sve je u parku plod ljudskih ruku, sve je planski izvedeno, od najmanje biljke koja je ovdje rasla pa do onog visokog buna to se tako ponosito uzdi e sa svojim zlatnim i crvenim li em. Da, sve je tu bilo planirano i smi ljeno ure eno, tovi e, rekao bih da se sve tome podvrglo. Kome se sve to podvrglo - zapitao se Poirot - gospo i Llewellyn-iSmythe ili gospodinu Michaelu Garfieldu? Jer u tome ipak ima razlike, re e sam sebi. Ima razlike, dakako. Gospo a Llewellyn-Smythe bila je dobar poznavalac vrtlarstva. Sasvim sigurno. Mnoge godine bavila se time. Bila je lan Kraljevskog dru tva za hortikulturu, odlazila na izlo be, prou avala stru ne kataloge, posje ivala znamenite parkove... esto je putovala u inozemstvo iz

botani kih razloga. Ona je sigurno znala to ho e i to je znala to no objasniti. No, je li to bilo dovoljno? Poirot je smatrao da nije. Ona je mo da znala izdati naloge vrtlarima i pobrinuti se da budu provedeni u djelo. Ali, je li mogla predvidjeti, zbilja predvidjeti, u svojoj ma ti do arati kona nu sliku svojih ostvarenih odluka? U prvoj godini ure ivanja vrta, a niti u drugoj, sigurno nije; mo da tek nakon est ili sedam godina. Michael Garfield, pomisli Poirot, Michael Garfield je, dakako, znao to ona eli jer mu je rekla. Ali samo on zna kako se mo e posti i da ovaj goli kamenolom, pun kamenja i stijenja, procvjeta kao to i pustinja mo e procvjetati. On je to smislio i proveo u djelo. Bez sumnje, osjetio je ono duboko zadovoljstvo to ga osje a umjetnik kad mu njegov poslodavac stavi na raspolaganje veliku svotu novaca. Zamisao ove zemlje iz bajki, ugurane u nezanimljiv i obi an predio, bila je u cijelosti njegova. I o njemu je ovisilo ho e li ona izrasti, ostvariti se. Posadio je skupo ukrasno grmlje, za koje je valjalo ispuniti ekove na pove e svote. A ovo rijetko bilje vjerojatno se moglo nabaviti samo zahvaljuju i blagonaklonosti prijatelja. Svakako, vrt nije mogao nastati bez skromnih bilj ica, bilj ica koje gotovo ni ta ne to je. Oni uperci na obali, tu s lijeve strane, pokazivali su da e u prolje e ovdje procvjetati uti jaglaci. U Engleskoj, pomisli Poirot, ljudi vam pokazuju svoje travnjake, vode vas da vidite njihove ru e i op irno vam govore o svojim vrtnim perunikama. Da bi vam otkrili koliko cijene jednu od velikih ljepota Engleske, pokazuju vam to na dan kad sunce sja, kako javori listaju, a ispod njih se prostiru polja divljeg zumbula. Da, to je prekrasan prizor, ali meni su ga, mislim, pre esto pokazivali. Vi e mi se dopadaNa tom se mjestu njegova misao prekine. Nastojao se sjetiti prizora koji su mu bili dra i. Vo nja cestama u Devonu, na primjer. Vijugavim cesticama i visokim nasipima koji su se protezali s obje strane, kao veliki prostira i od utih jaglaca. A jaglaci su tako blijedi, tako krhki, jedva u kasti, iz njih se irio onaj sladak, nje an, gotovo neosjetan miris, tako osebujan za jaglace i za prolje e. Jest, ovdje nije raslo samo skupo zbunje. Bit e tu i

prolje a i jeseni, bit e malih divljih ciklama, ali i jesenjeg afrana. Prekrasno mjesto. Razmi ljao je o ljudima koji sada ive u Quarry Houseu. Znao je kako se zovu. Postariji pukovnik u mirovini i njegova supruga. Palo mu je na pamet da mu je Spence o njima mogao re i i vi e nego je rekao. A bio je uvjeren da, ma tko bio sada nji vlasnik Quarry Housea, nije tu ku u volio kao pokojna gospo a Llewellyn-Smythe. Ustao je i krenuo stazicom. Ubrzo opazi da je ona veoma ugodna za hodanje, bri ljivo poravnana i projektirana tako da starija osoba mo e po njoj to lak e etati, bez nepotrebnih strmina i stuba. A na zgodnim mjestima i u prikladnim razmacima bile su postavljene klupe rusti na izgleda; manje rusti ne nego se na prvi pogled inilo. Kut pod kojim su se sastajali naslon i sjedalo bio je veoma ugodan i za le a i za noge. Poirot pomisli kako bi mu bilo drago vidjeti tog Michaela Garfielda. Jer zbilja se iskazao! Znao je svoj posao. Bio je dobar projektant, a imao je i dobre suradnike, koji su njegove planove proveli u djelo. Osim toga, uspjelo mu je uvjeriti svog poslodavca da je park samo njegova to no ostvarena zamisao, da je izra en isklju ivo po njegovim planovima. A ja sam uvjeren da je ovo uglavnom mladi evo djelo. Da, volio bih ga vidjeti, ako jo uvijek ivi tamo, u onoj ku ici koja je bila za njega sagra ena. Pretpostavljam ... misao mu se prekine. Zagleda se preko jame podno svojih nogu u puteljak to ju je okru ivao. Pogled mu se zaustavi na jednom crveno-zlatnom grmu koji je ne to uokvirio, a Poirot nije mogao odmah re i radi li se o ne em stvarnom ili je to samo efekt sjene, sunca i li a.

to ja to vidim? zapita se Poirot. Neku posljedicu arolije? Mo da. Na ovom mjestu i to je mogu e. Je li to ljudsko stvorenje ili je ... to bi to moglo biti? Misli mu se zaustave na nekim dogodiv tinama koje je tada nazvao Herkulovim zadacima,1 svojim najmukotrpnijim poslom. Nekako se, pomisli Poirot, osje am kao da uop e nisam u engleskom parku. U vrtu je vladala neka posebna atmosfera; poku ao ju je ra laniti. Bilo je u njoj ne to nadnaravno, arolija.

Posve sigurno ljepota. Stidljivo, a ipak divlje. Kad bi 1 THE LABOURS OF HERCULES - odnosi se na istoimenu zbirku pri a Agathe Christie, objavljenu 1947.

Kao to naslov kazuje, zbirka povezuje mitsku temu He-raklovih zadataka (u - po nalogu bogova - slu bi Euri-stejevoj) - sa zadacima to ih Heraklo - Hercule Poirot izmi lja za sebe, kako bi izbjegao ugo asje, zapravo neangaziranost. Zadataka je dvanaest, kako bi shema bila valjana. A ovo bio dekor za kazali nu predstavu, pred vama bi se pojavile nimfe, pan, gr ka ljepota, ali osjetili biste tako er i strah... Da, pomisli Poirot, u ovom terasastom vrtu osje a se strah, to je ono Spenceova sestra rekla? Ne to o zlo inu, koji se dogodio prije mnogo godina u kamenolomu? Krv je ostavila mrlje na stijeni, a smrt je nakon toga bila zaboravljena i sve je bilo zata kano. Do ao je Michael Garfield, zamislio i stvorio park velike ljepote, a jedna postarija ena kojoj je preostalo jo samo nekoliko godina ivota dala je za to potreban novac. Sada je shvatio da pred njim stoji mladi , s onu stranu jame, uokviren zlatnocrvenim li em, mladi neobi ne ljepote, zapazi Poirot. Danas se o mladi ima ne misli na ovakav na in. Danas se ka e da je seksi ili ludo privla an, a ti su predikati veoma esto i to ni. U mnogo slu ajeva odnose se na ovjeka hrapava lica, neuredne, masne kose i posve nepravilne gra e. Danas se za mladi a ne ka e da je lijep. Ako se to ipak dogodi, onda uvijek ima prizvuk ispri avanja, kao da ste izrekli pohvalu nekoj ve davno nestaloj ljudskoj vrijednosti. Seksi djevojke ne ele vi e Orfeja s lutnjom, ve pop pjeva a promukla glasa, divljih o iju i s plastom neuredne kose. Poirot ustane i krene vijugavim puteljkom. Kad je do ao na drugu stranu strmog spusta, u susret mu po e mladi koji je izi ao iza stabla ' da bi ga pozdravio. Njegova je mladost bila njegova najizrazitija osobina iako, Poirot se u to uvjerio, vi e nije bio stvarno mlad. Pre ao je tridesetu, pribli iv i se mo da etrdesetoj. Smije ak na njegovu licu jedva se opa ao i nije ba izgledao kao smije ak dobrodo lice. Bio je to znak Poirotu da ga je prepoznao. A mladi je visok, vitak, savr enih oblika kakve stvaraju kipari klasi ne kole. O i su mu tamne, a crna kosa uokviruje glavu kao kaciga ili ljem. Poirotu se na trenutak pri inilo da je njegov susret s mladi em mo da dio neke srednjovjekovne igre koja se upravo uvje bava. Ako je tako, pomisli Foirot gledaju i svoje galo e, moram oti i do garderobe da me prikladnije odjenu.

 Mo da sam bespravno u ao u park - re e Poirot. - Ako jesam, moram se ispri ati. Stranac sam u ovom dijelu svijeta. Stigao sam tek ju er. Mislim da se to ne bi moralo nazvati bespravnim ulaskom. - Glas mu je bio veoma tih i uljudan ali nekako udno nezainteresiran, kao da su mu misli bile negdje drugdje. - Zapravo, park nije otvoren za javnost, ali ljudi po njemu e u. Stari pukovnik Weston i njegova supruga ne bune se protiv toga. Sigurno bi negodovali kada bi zbog toga park bio o te en. To se, me utim, ne doga a. Zna i, ne dolazi do vandalizma - re e Poirot, ogledaju i se. - Vidim da nema ni otpadaka, ak ni ko are za otpatke. To je zbilja neuobi ajeno. I park djeluje udno, napu teno. ovjek bi o ekivao - nastavi Poirot - da e ovdje sresti ljubavne parove. Oni ovamo ne dolaze - odgovori mladi . - Vjeruje se da ovo mjesto zbog ne ega donosi nesre u. Jeste li vi mo da arhitekt? Ili nisam pogodio? Ja sam Michael Garfield - odgovori mladi . To sam i mislio - re e Poirot i napravi neodre enu kretnju rukom oko sebe. Vi ste ovo napravili? Da - odvrati Michael Garfield. Veoma je lijepo - primjeti Poirot. - ovjek se na izvjestan na in pomalo za udi kad u ovom, iskreno govore i, dosadnom dijelu Engleske na e ne to lijepo, estitam - doda Poirot - mora da ste zadovoljni s ovim to ste ovdje postigli. Ne znam mo e li ovjek ikada biti zadovoljan ... Vi ste stvorili ovaj park, koliko ja znam, po nalogu gospo e LlewellynSmythe, koja, kako mi ka u, nije vi e iva. Sada ovdje ive pukovnik Weston i njegova ena. Jesu li oni sada nji vlasnici?

 Jesu. Jeftino su kupili imanje. Ku a je velika, neprikladna za stanovanje i vo enje ku anstva. Ne odgovara onome to ve ina ljudi danas od ku e tra i. Oporu no je bila ostavljena meni. A vi ste je prodali? Jest, ku u sam prodao. A Quarry Carden niste? I park zajedno s ku om. Gotovo bi se moglo re i kao privagu. Ali za to? - upita Poirot. - To je zanimljivo. Ne ljutite se to sam malko radoznao? Va a pitanja nisu ba uobi ajena - primjeti Michael Garfield. Obi no me manje zanimaju injenice, a vi e razlozi. Na primjer, za to je A postupio ovako? I za to je B to u inio na drugi na in? Za to se pona anje C sasvim razlikuje od pona anja AIB? O tome bi morali porazgovarati s nekim u enjakom - odgovori Michael. - To je, kako nas barem danas u e, pitanje gena i kromosoma. Me usobni odnosi i obrasci pona anja. I tako dalje. Upravo ste mi rekli da niste posve zadovoljni, pitaju i se da li je uop e itko ikada potpuno zadovoljan. A va a poslodavka, odnosno va a gazdarica, nazovite je kako ho ete, da li je ona bila zadovoljna s ovom ljepotom to ste je za nju stvorili? Donekle - odgovori Michael. - Toliko sam uspio. Jer nju nije bilo te ko zadovoljiti. To me udi - re e Hercule Poirot - jer je, kako su mi rekli, imala preko ezdeset godina, najmanje ezdeset i pet. A ljudi te dobi esto nisu ba zadovoljni? Uspio sam je uvjeriti da je ono to sam izveo bilo to no po njezinim uputama, prema njezinoj ma ti i njezinim zamislima. A je li bilo tako?

 Pitate li me ozbiljno? Ne - odgovori Poirot. - Ne, zaista ne. Da bi uspio u ivotu - po ne Michael Garfield - ovjek se mora baviti poslom kojim eli i razvijati talente koje ima. Ali mora biti i trgovac. Mora znati prodavati svoju robu. Ina e je osu en da ostvaruje tu e ideje i onda kad se one ne sla u s njegovim vlastitima. Ja sam uglavnom ostvarivao vlastite zamisli i prodavao. Bolje re eno, iznosio na tr i te, za potrebe poslodavaca koji su me zapo ljavali, prave i se kao da se radi o njihovim idejama. Tu vrstu umjetnosti nije te ko nau iti. To je kao da djetetu prodajete sme a jaja umjesto bijelih. Mora kupca uvjeriti da su ona najbolja, da su ona prava, najva niji proizvod toj kraja, da ih, na primjer, i sama koko koja ih je snijela vi e cijeni. Ali ta sme a seoska jaja, s poljoprivrednog imanja, ne ete prodati ako ka ete: ova su jaja kao i sva druga jer je jedina razlika me u jajima jesu li ona svje a ili nisu. Vi ste neobi an mladi - ustvrdi Poirot - i arogantan - doda zami ljeno. Mo da. A ovo ovdje veoma ste lijepo izveli. Iz grubog materijala industrijskog kamenoloma, u kojem nema ni traga ljepoti, izbija sada dah va e ma te, ostvarena je vizija ljepote koju ste sami zamislili... I uspjeli ste za taj plan na i novac ... estitam vam i divim se. Divim vam se poput stara ovjeka kojemu se pribli ava vrijeme da vlastiti posao privede kraju. Ali sada se jo njime bavite? Vi dakle znate tko sam? Poirotu je bilo veoma drago. Svi alo mu se da ljudi znaju tko je on. Jer, morao je sa aljenjem ustanoviti, bilo je sve manje ljudi koji su za njega uli. Dr im da ste vi gospodin Hercule Poirot, je li tako? - upita.

Glas joj je bio zvu an poput zvona. Bila je to krhka djevoj ica i ne to se u njoj slagalo s ovim vrtom. Izgledala je kao nimfa ili kakvo umsko bi e iz pri e. Tako se zovem - odgovori Poirot. Do la sam ovamo da se s vama sretnem - re e djevoj ica. - Pozvani ste k nama na aj, zar ne? Da, s gospo om Oliver. Tako je. To su se dogovorile mama i teta Ariadna. Zatim doda s prijekorom u glasu: Malo ste zakasnili. ao mi je. Nepredvi eno sam razgovarao s jednom osobom. Vidjela sam vas. Razgovarali ste s Michaelom. To no? Poznajete ga? Pa svakako. Mi ovdje ivimo ve dugo vremena. Poznajem svakoga. Poirot se pitao koliko bi ona mogla imati godina. Pitao ju je. Odgovorila je: Imam dvanaest godina. Idu e godine idem u internat. Dali te to veseli ili alosti? Nisam sigurna dok tamo ne do em. Mislim da ovo mjesto ne volim vi e toliko koliko sam ga dosad voljela. A sada vas molim da do ete sa mnom. Ma svakako. Svakako. Ispri avam se to sam zakasnio. O, nije va no. Kako se zove ? Miranda.

 Mislim da ti pristaje. Mislite na Shakespearea? Da. itate ga u koli? Jest. Gospo ica Emlyn itala nam je ne to od njega. Molila sam mamu da mi ita jo . Svidio mi se. Prekrasno zvu i. Vrli novi svijet. Nitko ne to sli no nije rekao, sla ete li se? Vjeruje li u njega? A vi? Uvijek postoji vrli novi svijet - odgovori Poirot. - Ali samo za one sasvim izvanredne ljude, za one koji imaju sre u, za one koji u sebi nose zamisli tog novog svijeta. Razumijem - re e Miranda. Bilo je o ito da je s velikom lako om razumjela, ali Poirot se pitao je li to ona doslovce shvatila. Djevoj ica se okrene, po e puteljkom i re e: I i emo ovim putem. Nije daleko. Mo emo pro i kroz zivicu na eg vrta. Tada pogleda unatrag, preko ramena i, pokazuju i prstom, re e: - Ondje u sredini je mjesto gdje je prije bila fontana. Fontana? Da, prije mnogo godina. Mislim da je jo ovdje, ispod grmlja azaleja i drugog bilja. Svu su je razbili, znate. Ljudi su odnosili komadi po komadi , a nitko nije ni ta popravljao. teta. Ne znam. Nisam sigurna. Vi veoma volite fontane? a depend - odgovori Poirot.

 Znam malo francuski - re e Miranda. - To zna i "ovisi", je li tako? Potpuno si u pravu. Veoma si obrazovana. Svi ka u da je gospo ica Emlyn veoma dobra u iteljica. Ona je upraviteljica na e kole. Jako je stroga i malo uko ena, ali ponekad nam pri a veoma zanimljive stvari. Onda je zaista dobra u iteljica - re e Hercule Poirot. Izgleda da dobro poznaje ovo mjesto, kao da zna svaki puteljak. esto dolazi ovamo? Da. Tu najradije etam. Kad sam ovdje, nitko ne zna gdje sam, znate. Sjedim u drve u, na granama i promatram. To volim. Volim promatrati to se zbiva. to voli promatrati? Ponajvi e ptice i vjeverice. Ptice su veoma svadljive, znate. Nije kao u pjesmi koja ka e: "Pti ice se u svojim malim gnijezdima sla u". Jer zapravo se ne sla u. A zatim, volim promatrati i vjeverice. Promatra i ljude? Ponekad. Ali ovamo ne dolazi mnogo ljudi? Za to? Mislim da se boje. ega se boje? Jer je prije mnogo vremena ovdje netko ubijen, prije no to je postojao ovaj vrt. Onda je tu bio kamenolom, rtvu su na li u jednoj hrpi ljunka ... ili pijeska. Vjerujete li vi u staru izreku koja ka e: svaki se ovjek ra a da bi bio obje en ili udavljen? Danas se nitko ne ra a da bi bio obje en ili udavljen. U ovoj zemlji vi e ne vje amo ljude.

 Ali u nekim drugim zemljama jo vje aju ljude, zar ne? ak i na ulicama, itala sam u novinama. Jest. to misli , je li to dobro ili lo e? Mirandin odgovor nije se izravno odnosio na njegovo pitanje, ali Poirot je osje ao da je ona to zapravo i htjela. Jovce je udavljena - rekla je. - Mama je to krila od mene, to nije bilo pametno, zar ne? Naime, ja imam dvanaest godina. Jovce ti je bila prijateljica? Jest. Bila mi je velika prijateljica, na neki na in. Ponekad mi je pri ala veoma zanimljive stvari. O slonovima i radzama. Jednom je bila u Indiji. I ja bih voljela da sam bila u Indiji. Jovce i ja smo jedna drugoj povjeravale sve tajne. Ja nemam tako mnogo stvari za pri anje kao moja mama. Ona je bila u Gr koj, znate. Tamo je upoznala tetu Ariadnu. A mene je ostavila kod ku e. Tko ti je rekao za Jovce? Gospo a Perring, na a kuharica. Razgovarala je s gospo om Minden, koja dolazi pospremati stan. Rekla je da joj je netko dr ao glavu u vedru s vodom. Jesi li razmi ljala tko je to mogao u initi? Ne, nisam. Ni one nisu ni ta znale. Ali obje su dosta glupe. A da li ti ne to zna , Miranda? Nisam bila ondje. Boljelo me grlo, imala sam temperaturu, pa me mama nije htjela poslati na zabavu. Ipak mislim da bih mogla pogoditi. I to zbog toga jer je bila udavljena. Zato sam vas i pitala vjerujete li da se ljudi ra aju da bi bili udavljeni. Ovdje idemo kroz ivicu. Pazite na odje u. Poirot je i ao za njom. Prolaz kroz ivicu vi e je odgovarao vilinskoj vitkosti njegova vodi a. Za nju je izgledao ak pre irok, kao cesta. Ali djevoj ica je bila

veoma obazriva prema njemu i upozoravala ga na trnje, dr e i gran ice dok je prolazio. U li su u vrt nedaleko od hrpe gnoja i zaokrenuli kod gredice krastavaca, uz koju su bile smje tene dvije kante za sme e. Od toga mjesta irio se uredan cvijetnjak, uglavnom zasa en ru ama, a preko njega dolazilo se do male ku e, gra ene u stilu bungalova. Miranda ga je uvela kroz irom otvoren francuski prozor, najavljuju i ga sa skromnim ponosom sakuplja a kukaca kojemu je upravo uspjelo uloviti rijedak primjerak. Uhvatila sam ga. Miranda, nisi valjda gospodina dovela kroz zivicu? Trebala si po i okolo puteljkom i u i na pokrajnji ulaz. Put kroz zivicu je bolji - re e Miranda. - Brzi i kra i. I naporniji, rekla bih. Zaboravila sam- re e gospo a Oliver - jesam li vas predstavila mojoj prijateljici, gospo i Butler, ili nisam. Naravno da jeste. U po ti. Poirot je gospo u Butler upoznao prilikom jednog sasvim kratkog susreta u repu ispred altera. Poirot je sada imao priliku da u neposrednom dodiru bolje upozna prijateljicu gospo e Oliver. U prvom susretu vidio je samo vitku enu u ki nom ogrta u, s maramom na glavi. Sada je ipak opazio da je Judith Butler ena od trideset i pet godina, i dok je njezina k er izgledala poput umske vile, Judith je vi e podsje ala na vodenu vilu. Lako ste je mogli zamisliti kao djevojku s Rajne. Duga ka plava kosa te ko joj je padala na ramena, bila je nje no gra ena, imala je dugoljasto lice istaknutih osobnih kostiju s velikim, kao more zelenim o ima uokvirenima duga kim trepavicama. Drago mi je, gospodine Poirot - re e gospo a Butler - to mi se pru ila prilika da vam osobno zahvalim to ste ovamo do li. Veoma je ljubazno od vas to ste se odazvali Ariadninu pozivu.

 Kad god me moja prijateljica gospo a Oliver ne to zamoli, ja to moram u initi - odgovori Poirot. On se ali - usprotivi se gospo a Oliver. Znate Ariadna je sigurna, gotovo potpuno sigurna, da ete uspjeti otkriti istinu o tom ruznom doga aju. Miranda, du o, ho e li malo oti i u kuhinju? Na i e kola i e na re etki iznad tednjaka pa ih donesi, molim te. Miranda nestane. Na odlasku uputi svojoj majci smije ak koji je jasno govorio: eli me se na kratko vrijeme rije iti. Poku ala sam od nje sakriti tu strahotu - re e Mirandina majka. - Ali mislim da sam se uzalud trudila. Zapravo, jeste - odgovori Poirot. - Jer nema te stvari koja bi se u ovakvu naselju br e irila od vijesti o katastrofi, osobito ako ima neugodnih pojedinosti. Osim toga - doda - nitko ne mo e dugo i i kroz ivot a da ne opazi to se oko njega zbiva. A djeca kao da su posebno spretna u doznavanju onoga to se od njih htjelo sakriti. Nisam posve sigurna da li je Burns ili pak Sir Walter Scott rekao: "Me u vama ima jedan chiel1 koji zapisuje," re e gospo a Oliver - ali taj je posve sigurno znao to govori. Joyce Revnolds je o ito vidjela ne to u vezi s nekim ubojstvom - re e gospo a Butler - iako je to te ko vjerovati. to je te ko vjerovati? Da je Joyce ne to opazila? Ne, nego vjerovati da je ne to vidjela i da o tome ve ranije nije ni ta rekla. To nije sli no Joyce. Prva stvar koju mi gotovo svi ka u - re e Poirot - jest tvrdnja da je ta djevoj ica, Joyce Reynolds, bila la ljivica.

 Mislim da je posve vjerojatno - nastavi gospo a Butler - da jedno dijete njenih godina mo e ne to izmisliti i da se to kasnije obistini. U svakom slu aju to je sredi nja to ka od koje polazimo ustvrdi Poirot. Jer, nema sumnje da je Joyce Reynolds ubijena. Vi ste, dakle, ve po eli svoje istra ivanje? Vjerojatno ve i sve znate? re e gospo a Oliver. Gospo o, nemojte od mene tra iti nemogu e. Uvijek vam se tako zuri? Za to ne? Danas nitko ne bi ni ta obavio kad se ne bi zurio. Miranda se vrati iz kuhinje s prepunim pladnjem kola i a. Da ih stavim ovamo? - upita. - Pretpostavljam da ste zavr ili razgovor. Ili mo da elite jo ne to iz kuhinje? U glasu joj se osje ala blaga zajedljivost. Gospo a Butler spusti srebrni georgijanski ajnik na plo u tednjaka, uklju i struju, pri eka dok voda ne zakipi, stavi u ajnik aj i posluzi ga. Miranda je drzala pladanj s toplim kola i ima i sendvi ima od krastavaca te ih nudila odmjerenim kretnjma dobro odgojene djevojke. Ariadna i ja upoznale smo se u Gr koj re e Judith. Pala sam u more - nastavi pri u gospo a Oliver - kada smo se vra ali s jednog od otoka. More je bilo dosta uzburkano. Mornari obi no ka u "sko ite" kada je amac najblize obali. To je u redu; ali kad pratite to se sve s amcem doga a, po nete se kolebati, izgubite ivce i sko ite, dakako, upravo onda kad se amac odmakne. Gospo a Oliver zastane da bi do la do daha. - Judith je pomogla da me izvuku i to nas je zblizilo, zar ne, Judith? Pa, svakako - odvrati Judith Butler. - Osim toga, svidjelo mi se va e ime doda. - inilo mi se nekako prikladnim.

 Da, mislim da je to gr ko ime - re e gospo a Oliver - i moje pravo ime. Nisam ga, naime, izmislila u literarne svrhe. Ali moram vam priznati da mi se nije nikada ni ta dogodilo to bi me dovelo u vezu s mojom praimenjakinjom. Moj dragi me nije ostavio na pustom gr kom otoku ili tako ne to. Poirot je rukom dotakao svoj brk kako bi sakrio smije ak, to mu se pojavio na licu pri pomisli na gospo u Oliver u ulozi napu tene gr ke djevice. Ne mo emo svi biti vrijedni svojih imena - re e gospo a Butler. Zaista ne. Ja vas, na primjer, ne mogu zamisliti kako rezete svom ljubavniku glavu. Tako se to dogodilo s Juditom i Holofernom, zar ne? Da, ali to je bila njezina patriotska du nost - objasni gospo a Butler- zbog koje je, ako se dobro sje am, dobila visoku pohvalu i veliku nagradu. Nisam upoznata s pojedinostima pri e o Juditi i Holofernu. To je Stari zavjet, je li tako? Ipak, malo promislite, ljudi danas drugima, to jest svojoj djeci, daju veoma udna imena. Tko je, na primjer, zabijao avle u glavu onog drugog? Jael ili Sisera? Uvijek zaboravim tko je od to dvoje mu ko a tko ensko. Mislim da je Jael ensko. Nikad nisam ula da je netko krstio dijete tim imenom. I posluzi ga maslacem u otmjenoj posudi - iznenadi ih Miranda u trenu kad je odnosila pladanj. Ne gledajte mene - re e Judith Butler. - Nisam je ja u ila Starom zavjetu. To je nau ila u koli. Neobi no za dana nji kolski program, zar ne? - re e gospo a Oliver. Obi no im umjesto Starog zavjeta predaju etiku. Gospo ica Emlyn ne - re e Miranda. - Rekla nam je da danas u crkvi ujemo samo modernu verziju Biblije, ali da ona nema literarne vrijednosti. Ka e nam da moramo ako ni ta drugo, poznavati barem lijepu prozu i slobodan stih1 autorizirane verzije Biblije. Svidjela mi se pri a o Jael i Siseru. Iako meni nikad ne bi palo na pamet da nekome dok spava zabijam avle u glavu.

 Nadam se da ne bi - klikne njezina majka. A kako bi se ti rje avala svojih neprijatelje, Miranda? - upita Poirot. Bila bih veoma dobra prema njima - re e Miranda pomalo zami ljeno. - Bilo bi to dodu e te ko, ali meni bi bilo dra e, jer ne volim nekome u initi zlo. Upotrijebila bih netko sredstvo koje se upotrebljava za eutanaziju. Moji bi neprijatelji po li spavati, lijepo sanjali i naprosto se ne bi vi e probudili. - Miranda pokupi nekoliko alica, kruh i zdjelicu za maslac. - Ja u oprati posu e, mama - re e - ako ti eli gospodinu Poirotu pokazati vrt. Jo uvijek cvate nekoliko ruza uz ogradu. Ode iz sobe pa ljivo nose i pladanj. Miranda je udesna djevojka - re e gospo a Oliver. Imate veoma lijepu k er, madame - re e Poirot. Jest, mislim da je sada lijepa, ovjek nikada ne zna kako e djeca izgledati dok rastu. Ponekad nakupe toliko dje jeg sala da izgledaju kao dobro uhranjeni odojci. Ali sada, sada je ona prava umska vila. Nikakvo udo to voli Quarry Garden. Ponekad pozelim da ga manje voli ovjek postane nervozan kad mu dijete e e usamljenim mjestima, iako su ta mjesta posve blizu naselja. ovjek se danas zapravo cijelo vrijeme boji. I zbog toga svakako morate otkriti razlog onog gnjusnog doga aja, gospodine Poirot. Jer sve dok ne doznamo tko je to u inio, ne emo se ni jednog trenutka osje ati sigurni; sigurni za svoju djecu, prije svega. Odvedi gospodina Poirota u vrt Ariadna, molim te, ja u do i za koju minutu. Uzela je dvije preostale alice i jedan tanjur i po la u kuhinju. Poirot i gospo a Oliver iza li su kroz francuski prozor. Mali vrt pred njima izgledao je poput ve ine vrtova u jesen. Ostalo je jo nekoliko zlatnih krizantema, zvjezdana i nekoliko ru a koje su svoje ru i aste glavice ponosito dr ale uspravno. Gospo a Oliver je hitrim koracima pre la preko vrta i uputila se prema mjestu gdje je bila kamena klupa. Sjela je i mahnula Poirotu da sjedne kraj nje.

 Za Mirandu ste rekli da izgleda poput umske vile. A to mislite o Judith? Mislim da bi se Judith zapravo morala zvati Undina. Jest, voden-vila. Imate pravo, ovjeku se ini da je upravo isplivala iz Rajne ili iz mora ili iz umskog jezera. Kosa joj izgleda kao da je bila pod vodom. Usprkos tome, uop e ne djeluje neuredno ili razbaru eno. Ona je veoma lijepa ena - re e Poirot. to mislite o njoj? Nisam imao dovoljno vremena da donesem neki odre eni sud. Zasada mislim jedino da je privla na i lijepa te da joj ne to zadaje mnogo brige. Pa to je prirodno, zar ne? Bilo bi mi dra e, madame, kad biste vi meni rekli to vi o njoj mislite. Dobro. Vjerujem da sam je veoma dobro upoznala na krstarenju. Znate, u takvim prigodama ovjek se br e sprijateljuje. Na e jednu ili dvije osobe s kojima postane prisan. S ostalima se dru i, ali se kasnije ne trudi da ih opet sretne. Eto, Judith je bila jedna od osoba koju sam eljela ponovno vidjeti. Prije krstarenja niste je poznavali? Ne. Ali sada ne to ipak znate o njoj? Pa, tek obi ne stvari. Ona je udovica. Suprug joj je umro prije nekoliko godina. Bio je pilot. Nastradao je u automobilskoj nesre i, kad je jedne ve eri skretao s glavne na sporednu cestu ili tako ne to. Ostavio ju je u lo oj financijskoj situaciji, ini mi se. Koliko sam opazila, bila je veoma utu ena. Ni danas ne voli o njemu govoriti. Je li Miranda njihovo jedino dijete? Jest. Judith radi pola radnog vremena. Obavlja posao tajnice, tu u susjedstvu, ali nema stalnog zaposlenja.

 Poznaje li ljude koji ive u Quarry Hou-sen? Mislite pukovnika Westona i njegovu suprugu? Ne, ne, biv u vlasnicu, gospo u Llewellyn-Smvthe. Mislim da ju je poznavala. Spominjala je to ime, ini mi se. Ona je umrla prije dvije-tri godine, pa o njoj nismo mnogo razgovarali. Nisu vam dovoljni ivi ljudi? - upita gospo a Oliver, pomalo iritirana. Ni govora - re e Poirot. - Moram se zanimati za one koji su umrli ili nestali s popri ta na e pri e. Tko je nestao? Jedna au pair djevojka. No dobro, pa one i onako uvijek nestaju, zar to niste znali? Obi no im netko plati put da bi nekamo do le i pomagale u ku i, a one odu ravno u bolnicu jer su u drugom stanju i moraju roditi. Dijete se zove Auguste, Hans ili Boris. Doputuju da bi se udale ili slijede mladi a u kojeg su zaljubljene. Izgleda gotovo nevjerojatno to mi prijatelji o njima pri aju! Te su au pair djevojke ili pravi dar bo ji prezaposlenim majkama pa se od njih nikad u ivotu ne elite rastati, ili vam kradu arape, ili pak izazovu nekoga da ih ubije... - naglo prekine. - On! - re e zbunjeno.

Umirite se, madame - re e Poirot. - Uop e se ne radi o tome da je netko ubio au pair djevojku. Naprotiv. to mislite pod tim "naprotiv"? To je besmisleno. Mo da jest. Pa ipak ... Uzme svoju biljeznicu i ne to zabiljezi. to ste to zapisali? Neke stvari koje su se zbile u pro losti. Kao da ste posvema opsjednuti pro lo u.

 Pro lost je otac sada njosti - re e Poirot poslovi no. Pruzi joj svoju biljeznicu. Ho ete li pro itati to sam napisao? Svakako da ho u. Bojim se da ni ta ne u shvatiti. Ja nikad ne bih zapisala ono to vi smatrate tako vaznima. Jo joj jednom pruzi svoju malu crnu biljeznicu. Ona pro ita: umrli: npr. gospo a Llewellyn-Smythe (bogata), Janet White (u iteljica), inovnik u odvjetni koj uredu ubijen nozem, ranije ispitivan zbog krivotvorenja. Ispod toga bilo je napisano "opera djevojka nestala". Kakva opera djevojka? To je rije koju sestra mog prijatelja Spencea upotrebljava kad misli na au pair djevojku. Za to je ona nestala? Jer se inilo da e upasti u neku pravnu nepriliku. Poirotov se prst zaustavi na narednom retku. Pisalo je jednostavno "krivotvorina". Krivotvorina? - upita gospo a Oliver. - Za to krivotvorina? To sam i ja pitao: za to krivotvorina? Kakav krivotvorina? Jedan testament bio je falsificiran ili to nije, aneks testamentu. Aneks koji je napisan u korist au pair djevojke. Lo utjecaj? Krivotvorina je ne to mnogo ozbiljnije od lo eg utjecaja - re e Poirot.

 Ne shva am kakve to veze ima s ubojstvom Joyce Revnolds. - Niti ja - re e Poirot. - Ba zato je to zanimljivo. to tu dalje pi e? Ne mogu pro itati. * - Slonovi. To pak ne mogu dovesti u vezu ni sa im. Moglo bi imati veze, vjerujte mi - re e Foirot i ustane. Moram vas sada ostaviti. Ispri ajte me, molim vas, kod na e doma ice to joj nisam rekao dovi enja. Veoma mi je drago da sam je upoznao, kao i njezinu dra esnu, izvanrednu k erku. Recite joj neka pazi na tu djevoj icu. Nikad se ne bih smjela, rekla mi je mama, igrati s djecom u umi sama citirala je gospo a Oliver. - Pa, dovi enja. Kad ba ho ete biti tajnoviti, budite tajnoviti. ak mi ne ete niti re i to ete dalje raditi? Ugovorio sam sastanak s gospo om Ful-lerton, Harrison i Leadbetter u Medchesteru. Za to? Da razgovaramo o falsifikatima i drugim stvarima. A zatim? Zatim elim razgovarati s jo nekima koji su tako er bili prisutni. Ne zabavi? Ne. Na pripremama za zabavu.

12. poglavlje
Poslovne prostorije tvrtke Fullerton, Harrison i Leadbetter potpuno su odgovarale staro-modnosti i vi e nego velikom ugledu koji je ova odvjetni ka ured u ivala. Vrijeme je u inilo svoje. Harrison i Leadbetter u me uvremenu su umrli. Kancelariju su sada vodili gospodin Atkinson i mladi gospodin Cole, zajedno sa starim partnerom, gospodinom Jeremvjem Fullertonom. Gospodin Fullerton bio je mr av, postariji ovjek, ravnodu na lica. Govorio je suhoparno i slu beno. Pogled mu je djelovao za udno lukavo. Pod rukom je dr ao list papira na kojem je bilo napisano samo nekoliko rije i. Pro itao ih je jedanput, dvaput, procjenjuju i njihovo pravo zna enje. Zatim pogleda ovjeka na kojeg su se te rije i odnosile. Gospodin Hercule Poirot? - U sebi je prosu ivao Poirota, koji je stajao pred njim. Postariji ovjek, veoma pa ljivo odjeven, s cipelama od lakirane koze, koje su mu, pomisli gospodin Fullerton, sigurno preuske. Gotovo neprimjetne bore nazirale su se u kutovima njegovih o iju. Kico , fi firi , stranac kojega mu je preporu io nitko drugi nego inspektor Henry Raglan iz Odjela za ubojstva te vi i inspektor Spence, sada u mirovini, koji je svojedobno radio u Scotland Yardu. Vi i inspektor Spence, je li? upita gospodin Fuuerton. Fullerton je poznavao Spencea, ovjeka koji je svojedobno dobro obavljao svoj posao i zato u ivao veoma dobar glas u svojih pretpostavljenih. Pomalo izblijedjele uspomene navru mu u misli. Sjeti se prili no uvenog slu aja, slu aja koji je ispao kudikamo poznatiji no to se u po etku moglo i pomisliti. Izgledalo je kao da je cijela stvar zaklju ena, arhivirana. I njegov je ne- ak, Robert, mladi savjetnik, bio upleten u tu pri u o psihopatskom ubojici koji se, izgleda, nije ni poku avao braniti, kao da mu do toga uop e nije stalo, ovjek bi lako mogao pomisliti da je zapravo elio da bude obje en. U to je doba, naime, takav zlo in za sobom

povla io kaznu na smrt vje anjem, a ne petnaestak godina zatvora. Ne, tada se pla alo punom mjerom za zlodjela i prava je teta to se od toga odustalo, zaklju i gospodin Fullerton na svoj nema tovit na in. Danas mladi prijestupnici smatraju da ne riskiraju previ e ako u svojim kriminalnim postupcima odu dotle da prouzrokuju i smrt. Jer, kad je napadnuti mrtav, onda barem nema opasnosti da e napada a prepoznati i protiv njega svjedo iti. Spence je taj slu aj vodio na miran, uporan na in, cijelo vrijeme tvrde i da je policija optu ila pogre na ovjeka. I oni su stvarno bili zatvorili pogre nog ovjeka. Osoba koja je o tome prona la dokaze bio je neki umirovljeni detektiv koji je ranije pripadao belgijskoj policiji. Tada u zreloj dobi, sada vjerojatno ve senilan, pomisli gospodin Fullerton. Usprkos svemu, gospodin e Fullerton u svojim odgovorima nastojati da bude oprezan. Od njega su se zahtijevale informacije. Ba tako. Obavijesti koje je, napokon, bez straha mogao pru iti, budu i da po vlastitoj procjeni nije raspolagao ni s jednim jedinim podatkom koji bi mogao imati netko zna enje u ovom slu aju, to jest u ubojstvu jednog djeteta. Gospodin Fullerton pretpostavljao je veoma odre eno tko je mogao izvr iti to ubojstvo, ali ipak nije bio do kraja siguran: u obzir su dolazila trojica nevaljalaca. Svaki je od njih mogao biti ubojica. Rije i su mu se same nametale: du evno zaostali. Nalaz psihijatra. Tako e vjerojatno itava stvar i zavr iti. Pa ipak, ugu iti dijete za vrijeme zabave - nije to samo jedan od onih brojnih slu ajeva kad djeca ne stignu ku i jer su prihvatila poziv nepoznate osobe da ih provoza kolima premda im je toliko puta re eno da to ne ine. Kasnije bi ih prona li u obli njoj ikari ili u ljun ari. Zadnji put bila je to ljun ara. Kad se to dogodilo? Prije mnogo, mnogo godina. Tako je gospodin Fullerton razmi ljao etiri-pet minuta, pomalo astmati arski pro istio grlo i progovorio. Gospodine Hercule Poirot - po ne gospodin Fullerton - to mogu u initi za vas? Vjerojatno se radi o slu aju gospo ice Joyce Revnolds.

Ru na stvar, veoma ru na stvar. Ali ja zbilja ne znam u emu bih vam mogao pomo i. Ne znam gotovo ni ta o tome. Vi ste, koliko mi je poznato, pravni savjetnik obitelji Drake? O, jesam, jesam. Huga Drakea, onog jadnika. Veoma drag momak. Poznajem ih godinama, od trenutka kada su kupili "Jabukovac" i nastanili se ovdje. Kako je to alosno, zaradio je dje ju paralizu jedne godine za vrijeme ljetovanja u inozemstvu. Dakako, njegove du evne sposobnosti ostale su netaknute. Posebno je alosno kada se tako ne to dogodi ovjeku koji je cijelog ivota bio dobar sporta , atlet, uspje an u raznim natjecanjima. Da, zbilja je tu no kad ovjek sazna da je postao bogalj za cijeli svoj ivot. Vi ste, ako se ne varam, vodili i pravne poslove gospo e I2ewellyn-Smythe? Njihove tete, da. Zaista izvanredna osoba. Preselila se ovamo kad joj se naru ilo zdravlje. Htjela je biti to bli e svom ne aku i njegovoj eni. Kupila je zato Quarry House i platila daleko vi e na to je posjed vrijedio. Nije marila za novac jer ga je imala dosta. Dakako, mogla je na i mnogo zanimljiviju ku u, ali nju je prije svega o arao kamenolom. Pozvala je i zaposlila stru njaka za parkove, koji je, koliko mi je poznato, bio veoma cijenjen u svojoj struci. Jedan od onih dugokosih, ljepu kastih momaka, koji je ipak dobro znao svoj posao. Rade i na ure enju tog kamenoloma, nije zaboravio niti na sebe. Stekao je pristojno ime, spomenut je i u asopisu "Homes and Gardens". Da, gospo a Llewellyn-Smythe znala je odabrati ljude. Nije se tu radilo samo o nekom ljepu kastom mladi u u ulozi ti enika. Jer, neke su postarije ene dovoljno a ave da se u takvu stvar upuste. Ovaj je mladi , ipak, imao soli u glavi i bio je na vrhu svoje stru ne karijere. Uostalom, malo sam zastranio, zar ne? Gospo a Llewellyn-Smythe je umrla prije gotovo dvije godine. Naglo. Fullerton o tro pogleda Poirota.

 Pa, ba i ne. Ne bih rekao. Pobolijevala je na srcu i lije nici su nastojalu da je sa uvaju od prekomjernog rada. No, bez uspjeha. Bila je jedna od onih osoba kojima se nije moglo nare ivati. Nikako se nije mogla smatrati umi ljenim bolesnikom. - Zaka ljao je i nastavio: - ini mi se da se udaljujemo od predmeta zbog kojeg ste me potra ili. Pa i ne - primjeti Poirot - iako bih vam veoma rado postavio nekoliko pitanja u vezi s posve drugim stvarima. Zanima me, naime, jedan od va ih namje tenika. Zove se Lesley Ferrier. Gospodin Fullerton pogleda Poirota pomalo iznena eno. Lesley Ferrier? - upita Fullerton. - ekajte. Lesley Ferrier. Ja sam na njega gotovo i zaboravio. Da, pa naravno. Onaj to su ga proboli no em, zar ne? Upravo sam na njega mislio. Zbilja ne vjerujem da vam o njemu mogu ne to posebno va no re i. Zbilo se to prije izvjesnog vremena. Proboli su ga jedne no i, u blizini'^ gostionice "Zeleni labud". Nitko nikad nije bio uhva en zbog toga. Usudio bih se re i da je policija imala veoma odre eno mi ljenje o tome tko je izvr io zlo in, ali, koliko ja znam, nije bilo mogu e prikupiti dokaze. Radilo se o ubojstvu iz emotivnih razloga? - ispitivao je Poirot. Da. Mislim da je to bila prava pozadina. Ljubomora, znate. Dugo se dru io s nekom uda-tom enom. Njezin je suprug bio gostioni ar, vlasnik "Zelenog labuda" u Woodleigh Commonu. Bezna ajna gostionica. Pri alo se da se mladi Leslev kasnije po eo motati oko neke mlade djevojke, ak oko nekoliko njih. On je bio onaj pravi za djevojke. Jedanput ili dvaput do lo je ak i do neprilika. Ali ste s njegovim radom bili zadovoljni? No da, prije bih rekao da nisam bio nezadovoljan. Imao je, dodu e, svoje dobre strane. Znao je postupati sa strankama i temeljito je prou avao svoje predmete. Jedino je premalo pa nje posve ivao svom dru tvenom polo aju i

pravilima dobra pona anja. Na alost, umjesto toga se petljao s djevojkama koje su uglavnom, prema mom pomalo starinskom shva anju, bile daleko ispod njegove razine. Jedne no i do lo je do nereda u "Zelenom labudu" i Leslev Ferrier je izboden no em kad se vra ao ku i. to mislite, tko je bio kriv - jedna od tih devo jaka ili ena vlasnika "Zelenog labuda"? Znate, u takvim se slu ajevima ne mo e ni ta tvrditi sa stopostotnom sigurno u. Policija je, ini mi se, zaklju ila, da je u pitanju ubojstvo iz ljubomore, ali... - nije dovr io, samo je slegnuo ramenima. Vi izgleda niste u to ba sigurni? Doga aju se i takva ubojstva - re e gospodin Fullerton. Ni u paklu nema bijesa ravna bijesu prezrene ene. Te se uzre ica stalno citira na sudu. Ponekad je i istinita. Pa ipak, vi uop e niste sigurni da je po srijedi bila ljubomora, meni se bar tako ini. Znate, bilo bi mi dra e da je za taj zaklju ak bilo vi e dokaza. Koliko je meni poznato, i javni tu ilac odbacio je obja njenje s ljubomorom. Moglo se, dakle, raditi i o nekim drugim razlozima? Da. Ima ak nekoliko teorija. Mladi Ferrier nije bio osobito stabilna karaktera, ali je bio dobro odgojen. Simpati na majka, udovica. Otac nije toliko vrijedan hvale. Za dlaku se izvukao iz nekoliko neprilika. Veoma neugodno za njegovu enu. Na je mladi na stanovit na in o ev sin. Jednom ili dvaput spetljao se s pomalo udnim ljudima. U pomanjkanju suprotnih dokaza, vi e sam volio vjerovati da je nedu an. Bio je jo mlad. Upozorio sam ga, me utim, da se ne dru i s ljudima koji su se isuvi e bavili transakcijama izvan zakona. Govore i iskreno, zadr ao sam ga isklju ivo zbog

njegove majke. Bio je mlad, imao stanovite sposobnosti. Savjetovao sam ga nekoliko puta, nadaju i se da e to biti dovoljno. Danas na sve strane ima odvi e korupcije, zadnjih desetak godina svakim danom sve vi e. Vjerujete da mu se netko elio osvetiti? Vi e no mogu e. ovjek je izlo en nekim opasnostima im se spetlja s takvim dru tvancima, jer banda je pomalo melodramati na rije , im netko od njih poka e namjeru da se povu e, ne smije se iznenaditi ako dobije udarac no em me u ple ke. Nitko nije vidio kad se to zbilo? Ne, nitko nije ni ta opazio. Zlo in je dobro pripremljen, po initelj se osigurao ak i protiv slu ajne znati elje. Nitko nije bio uhva en bez alibija - i tako dalje ... Pa ipak, netko je mogao vidjeti to se dogodilo, netko na koga se uop e ne bi pomislilo. Dijete, na primjer. Tako kasno u no i? U susjedstvu "Zelenog labuda"? Sumnjam da bi netko u to mogao povjerovati, gospodine Poirot. Dijete - ponovio je uporno Poirot - koje bi se toga moglo kasnije sjetiti, dijete koje se vra alo ku i iz nekog posjeta, nedaleko od svoje ku e, na primjer. Mo da je ne to vidjelo vra aju i se stazom ili stoje i iza ograde. Vi, gospodine Poirot, zbilja imate ivahnu ma tu! To to pri ate meni izgleda posve nevjerojatno. Ali ne i meni - odvrati Poirot. - Doga a se da djeca vide takve stvari jer se esto na u na mjestima gdje ih ovjek ne o ekuje. Da, ali kad do u ku i, ispri aju to svojim roditeljima. Ne uvijek - odvrati Poirot. - Djeca ponekad nisu sigurna u ono to su vidjela, posebno kada se radi o doga ajima koji su ih mogli zastra iti. Djeca kod ku e ne pri aju uvijek o nesre ama to su ih vidjela na ulici ili o neo ekivanim nasiljima. Ona

veoma dobro uvaju svoje tajne, uvaju i razmi ljaju o njima. Ponekad im osje aj da znaju neku tajnu pru a veliko zadovoljstvo, pa je stoga pa ljivo uvaju za sebe. Ali majci ipak sve ka u - primjeti gospodin Fullerton. Nisam u to ba mnogo uvjeren - odvrati Poirot. - Koliko se ja sje am, djeca mnogo toga nikad ne ka u svojim majkama. Mogu li znati za to vas upravo to zanima u slu aju Leslevja Ferriera? Sigurno to nije samo na in na koji je taj mladi zavr io, na in koji je, na alost, tako est u dana njem svijetu? Ni ta ne znam o Leslevju Ferrieru, ali bih htio ne to saznati o njemu zbog njegove nedavne naprasne smrti. Za mene bi to moglo biti posebno va no. Znate, gospodine Poirot - re e gospodin Fullerton s malo jetkosti u glasu meni stvarno nije jasno za to ste me posjetili i to vas zapravo zanima. Zar vi zbilja pretpostavljate da mo e postojati neka veza izme u smrti male Joyce Rey-nolds i smrti tog mladi a koji je i obe avao i bavio se pomalo ka njivim stvarima, mladi a mrtvog ve nekoliko godina? Ne radi se o sumnji enju - odvrati Poirot - nego o tome da se to vi e otkrije. Oprostite mi, ali dokazi su ono to je svakome potrebno kad je u pitanju zlo in. Mo da ste uli da je pokojna Joyce pred nekoliko svjedoka pri ala da je vlastitim o ima vidjela jedno ubojstvo. U mjestima kao to je Woodleihh Common - re e gospodin Fullerton obi no se uju sva prepri avanja koja su u toku. Naj e e su, ako tako smijem re i, pomalo pretjerana i zato u njih uglavnom ne treba vjerovati. Posve to no - primjeti Poirot. - Koliko znam, Joyce je upravo bila navr ila trinaest godina. Dijete od devet godina moglo bi, na primjer, vidjeti kako auto bje i nakon nesre e, tu njavu no evima u mra noj no i, napad na u eteljicu. Svi ti doga aji mogu ostaviti sna an utisak na dje ju psihu, pa dijete o tome ipak nikome

ni ta ne ka e zato to, mo da, ne shva a pravo zna enje. I doga aji ostanu skriveni duboko u njemu, sve dok ga na njih ne to ne podsjeti. Sla ete li se sa mnom da je to mogu e? Sla em se, sla em, ali... ipak mislim da je to krajnje pretjerana pretpostavka za slu aj o kojem govorimo. Osim toga, koliko mi je poznato, odavde je nestala i jedna djevojka, strankinja. Mislim da joj je ime Olga ili Sonja. Prezimena se ne sje am. Da, uistinu. Olga Seminoff. ini mi se da ona nije bila osoba u koju bi se ovjek mogao pouzdati? Nije. Ona je bila pratilja ili bolni arka gospo e Llewellyn-Smythe o kojoj ste mi upravo pri ali? Tete gospo e Drake? Jest. Nekoliko je djevojaka radilo na tom mjestu. Jo dvije strankinje, djevojke, koliko se sje am. S jednom se od njih odmah posvadila, druga je bila zgodna, ali beznadno glupa. Gospo a Llewellyn-Smythe nije spadala me u osobe koje mogu trpjeti budale, inilo se da joj Olga, koja je posljednja radila na tom mjestu, veoma odgovara. Koliko se sje am, to nije bila osobito privla na djevojka napomenu gospodin Fullerton. - Bila je malena, vrsto gra ena i prili no ozbiljna. Ljudi u susjedstvu nisu je previ e voljeli. Ali ju je zato voljela gospo a Llewellyn-Smythe - nabaci Poirot. U jednom se trenutku inilo da nije bilo ba pametno to je u nju imala toliko povjerenja. Ah, tako. Uop e ne sumnjam - re e gospodin Fullerton - da ovo za vas nisu nikakve novosti. Vi ste sve to ve po ara. uli. Takve se stvari, ponavljam, ire poput umskog

 Koliko sam shvatio, gospo a Llewellyn-Smythe ostavila je djevojci prili nu svotu novaca. Dogodilo se ne to zaista neo ekivano - re e gospodin Fullerton. - Gospo a Llewellyn-Smythe nije godinama mijenjala temeljne odredbe svoje oporuke. Jedino bi, ponekad, dodala nove zaklade u dobrotvorne svrhe ili bi mijenjala odluke koje se nisu mogle provesti zbog smrti osoba korisnica. Siguran sam - ako vas to zanima - da vi i to ve dobro znate. Svoj novac gospo a je oporu no ostavila svom ne aku i ne akinji zajedo, to jest Hugu Drakeu i njegovoj supruzi, koja je istodobno bila i njegova prva sestri na, dakle ne akinja gospo e Llewellyn-Smvthe. Ako bi jedno od njih umrlo ranije, sav novac bi, prema oporuci, pripao onom drugom. Mnogo je novaca bilo ostavljeno i starim slugama te raznim dobrotvornim zakladama. Posljednji dodatak oporuci, kako se netko vrijeme pretpostavljalo, bio je napisan oko tri tjedna prije njezine smrti. Nije ga, kao ostale, sastavila na a tvrtka. Rije je o aneksu napisanomu rukom pokojnice. On se sastojao od nekoliko dobrotvornih poklona, me u kojima nije bilo ni jednog lana posluge. Svote su bile manje nego u prethodnim slu ajevima. A cijeli je ostatak svoje pozama ne imovine ostavila Olgi Seminoff u znak zahvalnosti za njezinu odanost u slu bi i privr enost u svakida njim odnosima. Taj aneks bio je potpuno razli it od svega to je ranije gospo a Llewellyn-Smythe poduzimala s testamentom. A zatim? - upita Poirot. Vjerojatno ste ve uli to se kasnije dogodilo.

Vje ta enjem stru njaka za rukopise pokazalo se da je dodatak oporuci u stvari krivotvorina. Potpun. Rukopis je tek malo bio sli an rukopisu gospo e Llewellyn-Smythe. Ona je, naime, toliko mrzila pisa e strojeve da je esto od Olge tra ila da pisma osobne prirode pi e u njezino ime rukom. Olga je pritom ne samo opona ala rukopis svoje poslodavke nego je ponekad i potpisivala gospo u Llewellyn-Smythe. Imala je dovoljno prilika da se u tome izvje ba. Poslije smrti gospo e LlewellynSmythe djevojka je, ini se, oti la korak dalje: zaklju ila je da tako dobro opona a

rukopis svoje poslodavke da ono to napi e mo e podmetnuti kao njezino. Ali nije uspjela zavesti stru njake. Ne, zbilja nije. Proveden je postupak kojim je dokazano da je taj aneks nezakonit? Upravo tako. Prvo je do lo do uobi ajenog pravnog postupka koji prethodi sudskom postupku. Za to vrijeme djevojka je izgubila ivce i, kao to ste malo as rekli, nestala.

13. poglavlje
Nakon to se Hercule Poirot pozdravio s njim i oti ao, Jeremv Pullerton sjeo je za svoj pisa i stol i lagano po njemu bubnjao vr cima prstiju. O i su mu dotle, bile uperene nekamo u daljinu. Bio je zami ljen. Dohvati jedan slu beni papir to se nalazio pred njim na stolu i pogleda ga, ne trude i se da mu shvati zna enje. Jedva zamjetljivo zujanje ku nog telefona natjera ga da digne slu alicu. Da, gospo ice Miles? Gospodine, ovdje je gospodin Holden. Da, da, ako se ne varam, trebao je do i jo prije tri etvrt sata. Je li rekao za to toliko kasni? ... Da, da, shva am. Gotovo isti razlog naveo je i pro li put. Recite mu da sam u me uvremenu imao drugu stranku i da sada vi e nemam vremena. Ugovorite s njime sastanak za slijede i tjedan. Ho ete? Ne mo emo dopustiti da se takve stvari ponavljaju.

 Da, gospodine Pullerton. Vratio je slu alicu na mjesto i zami ljeno stao gledati u dokument ispred sebe. Jo uvijek ga nije itao. Po eo je razmi ljati o stvarima koje su se dogodile u posljednje dvije godine, gotovo dvije godine. Sje anje mu je o ivio taj udnovat mali stranac s kojim je upravo razgovarao, ovjek u lakiranim cipelama i s velikim brkovima. Razmi ljao je o njegovim pitanjima i prebirao u mislima po razgovoru to ga je vodio prije gotovo dvije godine. Opet je na stolici nasuprot njemu sjedila djevojka. Niska, zbijena osoba, zelenkasto-sme e koze, tamno crvenih i bujnih usana, jako izra enih osobnih kostiju i odlu na pogleda. Ispod jakih obrva gledale su ga o tre plave o i s lica punog strasti, punog ivotnosti, lica koje je znalo za patnju i uvijek e za patnju znati, s lica osobe koja nikada ne e otkriti kako se patnja mo e prihvatiti kao ne to neizbje no. Bila je to ona vrsta ene koja e se boriti i buniti sve do kraja ivota. Zapita se gdje li je ona sada? Na ovaj ili onaj na in po lo joj je za rukom da ... to joj je zapravo po lo za rukom? Tko joj je u tome pomagao? Da li joj je itko pomogao? Netko joj je ipak morao pomo i. Pretpostavljao je da opet ivi u nekom mjestu Srednje Evrope, odakle je svojedobno i do la, kamo je spadala, kamo se morala na kraju vratiti, jer drugo joj ni ta nije ni preostajalo ako je eljela ostati na slobodi. Jeremv Fullerton bio je jedan od vrstih po tovalaca zakona. Vjerovao je u zakonitost. Bio je protivnik mnogih dana njih sudaca jer su izricali preblage kazne i osje ali potrebu za kolasti kim pristupom sudstvu. Studenti su krali knjige, mlade udate ene peru ale su samoposlu ivanja, djevojke su neovla teno uzimale novac svojih poslodavaca, momci su obijale telefonske aparate u javnim govornicama. Nitko od njih nije to radio zato to nije imao drugog izlaza, nitko od njih nije to inio iz o aja, ve iz obijesti, koja je bila posljedica prevelike popustljivosti u odgoju i uvjerenja da ono to ne mogu kupiti, jer nemaju novaca, mogu jednostavno uzeti. Pa ipak, usprkos svom nepomu enom vjerovanju da zakone valja nepopustljivo primjenjivati, gospodin je Fullerton bio jedan od onih koji su znali to je to sa aljenje. Ponekad mu je zbilja bilo zao pojedinaca. Mogao je osjetiti sazeljenje, i

osjetio ga je, prema Olgi Seminoff, premda ga zar njezinih argumenata nije nimalo dirao. Do la sam da mi pomognete. Vjerujem da mo ete. Pro le godine bili ste ljubazni prema meni. Pomogli ste mi oko formalnosti s produ ivanjem boravka u Engleskoj jo za godinu dana. Rekli su mi da ne moram odgovoriti ni na jedno pitanje ako ne elim, da umjesto mene mo e govoriti odvjetnik. Zato sam do la k vama. Okolnosti na koje ste ukazali... - i gospodin Fullerton sjeti se suhoparnosti i hladno e svoga glasa dok je to izgovarao, suhoparnosti i hladno e, posebno nagla ene zato to je htio prikriti sa aljenje ... - ne mogu se u ovom slu aju primijeniti. Ne mogu vas pravovaljano zastupati, jer ve zastupam interese obitelji Drake. Kao to vam je poznato, bio sam pravni zastupnik gospo e Llewellyn-Smythe. Ali ona je mrtva. I sada, kad je mrtva, nije joj potreban pravni zastupnik. Voljela vas je - primjeti gospodin Fullerton. Da, voljela me je. To vam zapravo i elim re i. Zato je i odlu ila da mi pokloni novac. Sav svoj novac? Za to? Za to ne? Nije voljela svoje ro ake. Varate se. Veoma je voljela svoju ne akinju i svog ne aka. U redu, mo da je voljela gospodina Drakea, ali ne i gospo u Drake. Smatrala je da je gospo a Drake veoma dosadna. A gospo a Drake se u sve mije ala. Poku ala je sprije iti gospo u Llewellyn-Smythe da provede ono to je nakanila. Nije joj dopu tala ni da jede ono to je voljela. Ona je veoma savjesna ena i zato je poku avala natjerati svoju tetu da se pridr ava lije ni kih uputa i dijete koju su joj propisali. To se odnosilo na sve zabrane, naravno. Ali ljudi ne vole uvijek izvr avati sve to im lije nici nare uju, ne vole da im se ro aci u sve mije aju, ele ivjeti na svoj na in, raditi ono to vole, imati ono to ih veseli. Gospo a Llewellyn-Smythe bila je bogata, bogata, bogata, i mogla je sa

svojim novcem raditi to je htjela, od svega imati koliko je po eljela. Gospodin i gospo a Drake ve su imali dovoljno novaca. Bili su vlasnici lijepe ku e, posjedovali dvoja kola. Imu ni ljudi, ugledna obitelj. Za to bi im trebalo jo vi e? Oni su njezini jedini ivi ro aci. Ali ona je eljela da ja imam novaca! zalila me je jer je znala to sam sve u ivotu pretrpjela. Znala je to se dogodilo mome ocu, da je bio uhi en, i mojoj majci. Znala je da je umrla, da su svi moji umrli. Pretrpjela sam strahote. Nemate pojma to zna i ivjeti u policijski drzavi u kakvoj sam ja ivjela. Ne, ne. Vi ste na strani policije! Niste na mojoj strani! Ne, nisam na va oj strani - odvrati gospodin Fullerton. Nisam na va oj strani, zao mi je to vam se sve to dogodilo, ali vi ste za ovu nepriliku sami krivi. Nije istina. Nisam u inila ne to nedopu teno, to sam u inila? Bila sam prema njoj ljubazna, dobra, davala joj da jede i ono to nije smjela jesti, okoladu. Maslac. Morala je jesti biljnu mast, a ona to nije voljela. Htjela je maslac, mnogo maslaca. Ne radi se samo o maslacu - primjeti gospodin Fullerton. Brinula sam se za nju. Bila s njom ljubazna. I zato mi je bila zahvalna. A kad je umrla i kad sam otkrila da mi je u svojoj dobroti i ljubavi prema meni napismeno ostavila sav svoj novac, do li su ti Drakeovi i rekli mi da od toga ne e biti ni ta. Oni pri aju koje ta. Ka u da sam lo e utjecala na pokojnicu. A govore i jo kudikamo gore stvari, mnogo gore. Ka u da sam ja sama napisala oporuku. To je besmislica. Ona ju je napisala. Ona ju je napisala. Zatim je zatra ila da izi em iz sobe. Pozvala je ista icu i vrtlara Jima. Rekla je da e oni, a ne ja, potpisati taj dokument, jer u na osnovu toga dobiti novac. Za to ja ne bih dobila taj novac? Za to ne bih napokon imala malo sre e u ivotu? Izgledalo je to tako divno, to sam sve zami ljala da u imati kad sam to saznala! ... Ne sumnjam, ne, u to ne sumnjam.

 Za to ne bih ostvarila planove? Za to se ne bih radovala? Izgledalo je da u biti sretna i bogata, imati sve to sam toliko eljela ... Jesam li u inila kakvo zlo? Nisam. Ni ta. Ka em vam: ni ta! Poku ao sam vam to objasniti - dobaci gospodin Fullerton. Sve su to lazi. Ka ete da la em. Ka ete da sam sama napisala taj dodatak oporuci. Nisam ga sama napisala. Ona ga je napisala. Nitko ne mo e dokazati suprotno. Zbilja, ljudi sva ta pri aju - re e gospodin Fullerton. Sada slu ajte. Prestanite se opravdavati i slu ajte. To no je, zar ne, da je gospo a Llewellyn-Smythe esto od vas tra ila da to bolje opona ate njezin rukopis u pismima koja ste za nju pisali. Tra ila je to od vas stoga to je pomalo staromodno smatrala da je u biti nepristojno pisati strojem pisma upu ena prijateljima ili poznanicima. To su ostaci shva anja iz vremena kraljice Viktorije. Danas je ljudima svejedno da li im netko pi e strojem ili rukom. Za gospo u Llewellyn-Smythe bio je to, me utim, dokaz nedostatka dobrog odgoja. Shva ate li o emu govorim? Da, razumijem. I zato je to tra ila od mene. Rekla bi: ,Hajde, Olga, na ova etiri pisma odgovorit ete prema uputama koje sam vam dala. Imate stenografski zapis. Ali, pisat ete rukom i poku ati da vam rukopis to je mogu e vi e nalikuje na moj.' Tra ila je od mene da se uvje bam pisati slova onako kako ih je ona pisala; da, na primjer, obratim pa nju na to kako ona pi e "a", ili "b", ili "s" i sva ostala slova. ,Dobro je. Vje bajte dotle dok ne bude djelovalo kao moj rukopis' - govorila je. ,U tom slu aju mo ete potpisati i moje ime i prezime. Ne elim da netko pomisli kako vi e ne mogu sama napisati pismo. Istina je, kao to znate, da je kostobolja u mom ru nom zglobu svaki dan sve ja a i nepodno ljivija, ali ipak ne elim da se moja osobna pisma pi u strojem.'

 Mogli ste ih pisati svojim rukopisom - rekne gospodin Fullerton - a zatim na kraju dodati "napisala tajnica" ili jednostavno staviti inicijale, ako vam je to vi e odgovaralo. Ona nije htjela da tako inim, eljela je da se misli kako je pisma osobno napisala. Lako mogu e, pomisli gospodin Fullerton. To se od gospo e Llewellyn-Smythe moglo i o ekivati. Oduvijek je mrzila i pomisao da vi e ne mo e raditi ono to je radila, da vi e ne mo e oti i u etnju daleko od ku e ili se brzo popeti na bre uljak, ili da vlastitim rukama ne mo e obaviti poslove koje je dotad obavljala, posebno one koje je ina e obavljala desnom rukom. Htjela je da uvijek mo e re i: .Osje am se izvanredno! I nema toga to ne bih mogla poduzeti ako se odlu im na to!' Jest, ono to mu je Olga upravo rekla bila je posve sigurno istina. I ba zato nitko u po etku nije ni posumnjao u vjerodostojnost dodatka oporuci, koja je, ina e, pravno bila valjano sastavljena i uredno potpisana od gospo e Llewellyn-Smythe. Prva sumnja u vjerodostojnost rukopisa u dodatku oporuci rodila se u ovom uredu, prisjeti se gospodin Fullerton. Zapravo, on i njegov mladi partner u poslu poznavali su veoma dobro rukopis gospo e Llewellyn-Smythe. Mladi je Cole prvi primijetio: Znate, nikako ne mogu povjerovati da je Louise Llewellyn-Smythe osobno napisala ovaj dodatak oporuci. Znam da je u posljednje doba bolovala od artritisa, ali, ipak, pogledajte ostale primjerke njezina rukopisa to sam ih na ao me u njezinim papirima i uzeo da vam poka em. Ne to mi se ne dopada u tom dodatku oporuci ... Gospodin Pullerton se slo io s time da ne to nije u redu s tim dodatkom oporuci. Zaklju io je da bi valjalo pozvati u pomo stru njake za rukopise. Odgovor stru njaka bio je nedvojben. Pojedina na mi ljenja o tome tako er se nisu me usobno razlikovala. Rukopis aneksa stvarno nije pripadao oporuci Louise Llewellyn-Smythe Da je Olga bila manje pohlepna, pomisli gospodin Fullerton, da se zadovoljila da dodatak zapo ne kao to je i zapo eo... "U znak zahvalnosti za veliku

brigu i pa nju prema meni, kao i za nje nost i ljubaznost koju mi je ukazivala, ostavljam..." i da se zatim nastavio time to se odanoj djevojci koja je radila za stan, hranu i mali d eparac - gotovo vi e kao prijateljica nego kao slu bena ku na pomo nica - ostavlja lijepa svotica novca, ro aci bi mo da zaklju ili da je pokojnica malo pretjerala, ali bi taj dodatak ipak prihvatili bez velikog mrmljanja. Ali, iz oporuke posve izbaciti ro ake, ne aka koji se kao tetkin glavni nasljednik spominjao u etiri posljednje oporuke, to ih je napisala u razmaku od gotovo dvadeset godina, i sve staviti strankinji Olgi Seminoff, ne, to nije odgovaralo karakteru Louise Llewellyn-Smythe. Svakako, ve i sama pomisao na lo utjecaj mogla je takav dokument dovesti u sumnju. Ne. Bila je pohlepna, ta punokrvna, strastvena djevojka. Lako je mogu e da je gospo a Llewellyn-Smythe kazala Olgi da joj namjerava ostaviti ne to novaca zbog njezine ljubaznosti i pa nje, zbog ljubavi koju je stara gospo a po ela osje ati prema djevojci jer je ispunjala svaku njezinu eljicu, jer je za nju napravila sve to je od nje zatra ila. To je Olgi otvorilo 'horizonte. Uzet e sve. Stara gospo a treba joj ostaviti sve i ona e dobiti sav novac, ku u, odje u, sav nakit. Sve! Pohlepna djevojka. I zbog toga je upala u neprilike. Gospodin Fullerton osjeti da mu je zao djevojke, protiv vlastite volje, protiv osje aja za zakonitost; i ne samo toga ... Zbilja mu je bilo zao djevojke. Patila je od djetinjstva. Osjetila je strogost policijske drzave, izgubila je roditelje, izgubila brata i sestru, upoznala nepravdu i strah. To je u njoj razvilo karakternu osobinu s kojom se bez sumnje rodila ali koja se tek sada razvila u strastvenu pohlepu za novcem. Svi su protiv mene - re e Olga. - Svi! Svi ste protiv mene! Niste korektni prema meni, zato to sam strankinja, zato to ne pripadam ovoj zemlji, zato to ne znam to da ka em, to da u inim, to uop e mogu u initi? Za to mi ne ka ete to moram poduzeti? Zato to ne vjerujem da ne to mo ete poduzeti - dobaci gospodin Fullerton. - Za vas e biti najbolje da priznate sve do kraja.

 Ako ka em ono to vi od mene o ekujete, bit e to samo la i neistina. Ona je napisala tu oporuku. Napisala svojom rukom i zahtijevala od mene da izi em iz sobe dok su se drugi potpisivali kao svjedoci. Vi znate da protiv vas postoje dokazi. Ima ljudi koji e potvrditi da gospo a LJ.ewellyn-Smvthe nije znala to potpisuje. Bilo je tu dokumenata razli ita sadr aja, a ona nije uvijek iznova itala ono to joj se davalo na potpis. Onda, zna i da nije znala to je govorila? Drago moje dijete - re e gospodin Fullerton - najbolje e biti da se branite time to vam je ovo prvi prijestup, to ste strankinja, to engleski poznajete samo u njegovu osnovnom zna enju... U tom slu aju mo ete se izvu i s manjom kaznom ili ak uvjetnom presudom. Rije i, samo rije i! Strpat e me u zatvor i nikad me ne e pustiti! Sad govorite gluposti - primjeti gospodin Fullerton. Bit e najbolje da nestanem, da nestanem i se tako dobro sakrijem da me nitko ne mo e na i. Ako se jednom izda nalog za va e uhi enje, onda e vas ionako prona i. Ne e ako se pozurim. Ne e ako odmah nestanem. Ne e ako mi netko pomogne. Mogla bih pobje i. Pobje i iz Engleske. amcem ili zrakoplovom. Mogla bih prona i nekoga tko umije krivotvoriti putnice, vize, dokumente ... nekoga tko bi za mene elio ne to u initi. Imam prijatelja. Ima ljudi koji me vole. Netko od njih mogao bi mi pomo i da nestanem. To mi treba. Mogla bih na glavu staviti periku i hodati na takama! Slu ajte - odlu no re e gospodin Fullerton. - zao mi vas je, pa u vas preporu iti odvjetniku koji e u initi za vas togod je mogu e. I nemojte se nadati da mo ete nestati. To je djetinjasto. Imam dovoljno novaca. U tedjela sam. - Zatim je dodala:

 Poku ali ste biti dobri prema meni. To vjerujem. Ali ni ta ne ete za mene poduzeti jer se radi o zakonu i o zakonitosti. Netko e me ipak pomo i. Netko. I ja u nestati ondje gdje me nitko nikada ne e mo i prona i. Nitko je nije na ao, pomisli gospodin Fullerton. Pitao se, da, stvarno se zamislio, gdje je, odnosno gdje bi mogla sada biti Olga Seminoff.

14. poglavlje
Hercule Poirot u ao je u "Jabukovac". Uveli su ga u salon i rekli mu da e gospo a Drake odmah do i. Prolaze i predsobljem, za uo je agor enskih glasova iza vrata za koja je pretpostavljao da vode u blagovaonicu. Poirot pri e prozoru salona i pogleda lijepo ure en i pa ljivo odr avan vrt. Bujne jesenje tratin ice jo uvijek su cvjetale, vrsto privezane uz tapi e. Krizanteme se jo nisu odricale ivota. Jo se moglo vidjeti jednu-dvije uporne ruze koje su prkosile dolaze oj zimi. Poirot nije mogao opaziti ni jedan znak da je vrt ure ivao ovjek koji se razumio u parkove. Ono to je vidio djelovalo je vi e kao rezultat bri nog odrzavanja i uobi ajenog shva anja vrtova. Razmi ljao je da li je gospo a Drake i la na ivce gospodinu Michaelu Garfieldu. Vrt je pokazivao sve osobine periferijskog ali sjajno odrzavanog vrta. Vrata se otvori e. Gospodine Poirot, zao mi je to ste morali ekati - re e gospo a Drake.

Vani, u predsoblju, glasovi su, kako su se pojedine osobe me usobno opra tale i odlazile, zamirali. Pripremamo se za proslavu Bo i a - objasni gospo a Drake. - Sastanak odbora koji organizira proslavu i drugo s time u vezi. Dakako, takvi sastanci uvijek potrajaju dulje no to treba. Netko ima neku posebnu primjedbu na ne iji prijedlog ili pak ima dobru ideju koja je, kao i sve dobre ideje, potpuno neostvariva. U njezinom se glasu osje ala jedva primjetljiva ljutnja. Poirotu nije bilo te ko zamisliti da je Rowena Drake bila u stanju proglasiti takve ideje jednom zauvijek nerazumnima. Odlu no i nepovratno! Za taj zaklju ak, tako brzo stvoren, zahvaljuje primjedbama Spenceove sestre na ra un gospo e Drake. Pomogli su mu, naravno, i drugi razgovori i druge obavijesti. Rowena Drake spadala je me u osobe od kojih svi o ekuju da preuzmu vodstvo parade i upravo zato prema njima ne osje aju osobite sklonosti. I nije bilo te ko zamisliti da upravo savjesnost svoje ne akinje gospo a Llewellyn-Smythe nije osobito cijenila, zato to je i sama bila takva. Ona je, vjerovao je Poirot, do la ovamo ivjeti da bi bila to bli e svom ne aku i njegovoj eni. Ali Rowena Drake je odmah preuzela nadzor nad tetkom, koliko je mogla, s obzirom da nisu ivjeli pod istim krovom. Gospo a Llewellyn-Smythe je sigurno u sebi odavala priznanje Roweni za sve to je za nju u inila, predbacuju i joj istodobno na in na koji je to radila: njezin zapovjedni ki ton prije svega. Dobro, sada su svi oti li - re e Rowena Drake po to je ula i posljednji udarac vrata u predsoblju. Dakle, to mogu u initi za vas? elite jo ne to uti o onoj dosadnoj zabavi? Voljela bih da je nikada nisam ovdje ni priredila. Ali, ni jedna druga ku a nije odgovarala toj svrsi. Je li gospo a Oliver jo uvijek kod Judith Bu-tler? Jest. Mislim da se za dan - dva vra a u London. Niste je poznavali ranije? Nisam. Ali svi aju mi se njezine knjige. Vjerujem da je smatraju veoma dobrim, piscem - re e Poirot. O, da. Ona i jest dobar pisac. U to nema sumnje.

Istodobno je i veoma zabavna osoba. A naslu uje li gospo a Oliver ... tko je mogao u initi tu stra nu stvar? Mislim da ne naslu uje. A vi, gospo o? Ve sam vam rekla: uop e ne mogu zamisliti tko bi to mogao biti. Mo da ste samo tako rekli. Mo da, ipak, imate neku predod bu, samo predod bu, neku, recimo, napola uobli enu zamisao? Ostvarljivu zamisao? to vas je dovelo do takva zaklju ka? - upita gledaju i ga radoznalo. Mogli ste slu ajno ne to ugledati, ne to naoko bezna ajno ali ipak ne to to vam se nakon du eg razmi ljanja moglo u initi zna ajnijim nego na prvi pogled. Mogu e je, zar ne? O igledno mislite na ne to sasvim odre eno, gospodine Poirot, na neki odre eni doga aj. U redu. Priznajem. Jedna mi je osoba, naime, ne to spomenula o tome. Ma nemojte. A tko je to bio? Gospo ica Whittaker, u iteljica. Pa naravno, Elizabeth Whittaker. Ona predaje matematiku u koli "Brijestovi", zar ne? Bila je na zabavi. Sje am se. I ne to je opazila? Nije rije o tome da je ona ne to opazila, ve o njezinoj pretpostavci da ste vi mo da ne to opazili. Gospo a Drake pogleda za u eno i zanije e glavom. Ne mogu se sjetiti ne eg odre enog - re e gospo a Drake ali nikad se ne zna ... U vezi s vazom - re e Poirot - vazom sa cvije em.

 Vazom sa cvije em? - Rowena Drake pogleda za u eno Poirota. A onda joj se obrve razi o e. - Jest, naravno, sje am se. Velika vaza puna jesenjeg li krizantema na stolu, u kutu, pokraj stubi ta. Veoma lijepa staklena vaza. Jedan od poklona to sam ih dobila za vjen anje. Li e je ve bilo na putu da ai

uvene, dva tri cvijeta tako er. Sje am se da sam to opazila prolaze i hodnikom. Zabava je bila pri kraju, ini mi se, ali nisam ba sigurna. Zastala sam da vidim za to se to cvije e i to li e tako pokunjilo. e

Gurnula sam prste u vazu i otkrila da je neki idiot to lijepo cvije e i li

stavio unutra zaboraviv i uliti vodu! Naljutila sam se, uzela vazu i odnijela je u kupaonicu te napunila vodom. Ali ni ta nisam vidjela u kupaonici. Nikoga u njoj nije bilo. U to sam sigurna. Mislim da su se neki stariji dje aci i djevoj ice za vrijeme zabave u kupaonici malko navla ili, dakako, ni ta ozbiljno, ali kad sam ja u la, nose i vazu s cvije em i li em, unutra nije bilo nikoga.

__Ne, nisam na to mislio - re e Poirot. Koliko znam, do lo je do nezgode. Vaza vam je ispala iz ruku, pala u predvorje i razbila se u komadi e. _ Aj to - re e Rowena. - Da, je razbila se u komadi e. I jako sam se zbog toga uzrujala jer se radilo, kao to sam to ve rekla, o poklonu za vjen anje, o zbilja prekrasnoj vazi, tako velikoj da su se u nju mogli staviti veliki jesenji buketi. Ni sama ne znam kako se to dogodilo. Prsti su mi naprosto popustili, vaza ispala iz ruku i tres-nula dolje u predsoblje na pod. Elizabeth Whittaker na la se pokraj mene i pomogla mi pokupiti krhotine, da se nitko ne bi porezao slu ajno nagaziv i na staklo. Samo smo metlom gurnuli sve u kut, kraj djedova zidnog sata, u namjeri da to kasnije o istimo. Promatrala je Poirota ispitiva kim pogledom. Na tu ste nezgodu mislili? - upita Rowena. _ Da _ odvrati Poirot. - Gospo ica Whittaker se udila, koliko se sje am, to ste ispustili vazu. Ona pretpostavlja da vas je mo da ne to uznemirilo.

__Uznemirilo? - Rowena Drake pogleda Poirota, a zatim se namr ti poku avaju i se prisjetiti cijele zgode. - Ne, ne vjerujem da me je ne to uznemirilo ili prestra ilo. Vaza mi je naprosto ispala iz ruku. To se ponekad dogodi i kad se pere posu e. Mislim da je to bila posljedica premorenosti koju sam ve osje ala. Najprije pripreme za zabavu, onda sama zabava, pa zatim sve drugo. Radi se jednostavno o jednoj od onih nespretnosti koje su neizbje ne kad je ovjek umoran. Sigurni ste da se niste imali zbog ega prestra iti? Niste, na primjer, vidjeli ni ta neo ekivano? Vidjela? Gdje? Dolje, u predsoblju? Ni ta nisam vidjela. Predsoblje je bilo prazno. Svi su se okupili u sobi gdje je gorio ognjeni zmaj, svi osim mene i gospo ice Whittaker, dakako. Uostalom, ja se ak niti ne sje am da sam opazila njezinu nazo nost, sve dok nije pri la da mi pomogne. Mo da ste ugledali nekoga kako upravo izlazi iz biblioteke? I zatvara vrata? Vrata biblioteke ... znam to mislite. Da, mogla sam vidjeti. - Dugo je utjela, a onda pogledala Poirota jasnim i vrstim pogledom. - Nikoga nisam vidjela odvrati napokon - ba nikoga. Zamislio se. Zbog na ina na koji je to rekla sumnjao je u istinitost njezine izjave. Naprotiv, vjerovao je da je ne to vidjela. Mo da samo vrata kako se malo otvaraju ili pak obris osobe koja se unutra nalazila. Ali ona je postojana u poricanju, udio se toj upornosti. Za to tako odlu no pori e i samu mogu nost da je ne to vidjela? Mo da zato to je vidjela osobu koju ak ni u mislima nije eljela povezati sa zlo inom to se dogodio iza tih vrata? Osobu do koje joj je stalo, koju eli za tititi? To mu se inilo najvjerojatnijim. A mo da je vidjela nekoga za koga misli da nije svjestan u asnog zlo ina to ga je upravo po inio? Poirot je bio uvjeren da je gospo a Drake osoba s kojom nije lako izi i na kraj, ali i osoba kojoj se ni ta zna ajno ne mo e zamjeriti. Pripadala je onoj vrsti ena koje esto obavljaju du nost sudaca, vode dobrotvorne akcije, savjetodavne ustanove - ukratko sve poslove koje zovemo dobro instvima. Te ene lako prihva aju olak avaju e okolnosti, uvijek su spremne prona i po koju dobru rije za mlade zlo ince, za maloljetnike, mentalno zaostale djevojke ili one koji su ve bili,

kako se to ka e, pod paskom. Ako je Rowena vidjela da jedna od takvih osoba izlazi iz biblioteke, pomisli Poirot, onda je u pitanju njezin za titni ki osje aj... Jer danas nije tako neuobi ajeno da djeca izvr e zlo in, ak posve mala djeca od desetak godina! esto je pred sudovima za maloljetnike bilo veoma te ko poduzeti prave mjere protiv takvih mladih kriminalaca, za koje je zlo in bio gotovo prirodna stvar. I onda su se pronalazila opravdanja: obitelj koja se raspala, nemarni i neodgovorni roditelji ... Oni koji su ih uporno zastupali, koji su uvijek tra ili netko opravdanje za zlo ine tih maloljetnika, obi no su bili poput Rowene Drake. Ozbiljne i stroge ene, osim u ovakvim slu ajevima. Poirot nije tako mislio. Pripadao je soju ljudi koji su uvijek i prije svega zastupali pravdu. Bio je po prirodi sumnji av prema samilosti, prema velikoj sposobnosti opra tanja. Sudio je prema svom iskustvu. Prevelika sklonost opra tanju esto je uzrok novih zlo ina, redovito sudbonosnih za nevine rtve koje to nikada ne bi postale da je u presudi najprije udovoljeno pravdi pa tek onda osje aju samilosti. Znam - re e Poirot - znam. A vi mislite da je gospo ica Whittaker mogla ne to vidjeti? - upita gospo a Drake. Poirot ju je sa zanimanjem gledao. Zna i, ipak pretpostavljate da se ne to moglo dogoditi? Obi na pretpostavka. Mogla je opaziti da netko prolazi bibliotekom nekoliko minuta prije nego mi je ispala vaza, zaklju iti da sam i ja tu osobu opazila i zato ispustila vazu ... Mo da ona ne eli govoriti jer nije sasvim sigurna tko je to bio? Mo da je ona tu osobu samo ovla i na trenutak vidjela, recimo s le a? Vi, gospo o, ini mi se, pretpostavljate da je to u inilo netko dijete, neki maloljetnik, zar ne? Vjerujete da se ne radi o nekom drugom tipu zlo ina, da tako ka em, nekoj drugoj vrsti, nego o djelu takve mlade osobe?

Jedno je vrijeme razmi ljala o tom zaklju ku. Jest - rekla je napokon. - Mislim da imate pravo, ini mi se da se danas zlo ini veoma esto pripisuju mladima, osobama koje nisu posve na isto s onim to poduzimaju, koje teze za glupim osvetama, kojima je uni tavanje uro eno. Jer oni uni tavaju telefonske govornice, bu e automobilske gume, nastoje bilo kome napakostiti, jednostavno zato to mrze, ne neku odre enu osobu, ve itav svijet! To je neka vrsta simptoma na eg doba. I onda, kad se dogodi ne to kao to je slu aj da netko udavi dijete za vrijeme zabave, bez nekog osobitog razloga, svi odmah pomislimo da je to u inio netko tko jo nije svjestan odgovornosti za svoja djela. Zar to nije i u ovom slu aju najbli e istini? Koliko znam, i policija misli ili je mislila kao i vi? Oni bi u svakom slu aju morali o tome ne to znati. U na em okrugu radi nekoliko zbilja dobrih policajaca. Pokazali su to u nekoliko sli nih slu ajeva. Mnogo se trude i ne odustaju lako od istrage. Nadam se da e uspjeti objasniti i ovaj zlo in, premda ne vjerujem da e to biti brzo. Takve stvari obi no traju dugo. Potrebno je mnogo vremena i strpljenja za prikupljanje dokaza. U ovom slu aju ne e biti ba lako prikupiti dokaze. I ja mislim da ne e. Kad je moj suprug ubijen ... Bio je bogalj, znate. U trenutku kad je prelazio cestu naletio je na njega auto i pregazio ga. Nikada nisu otkrili krivca. Moj je suprug bio ... mo da to ne znate ... moj je suprug bio rtva dje je paralize, djelomi no je bio paraliziran od te bolesti, est godina ranije. Stanje mu se bilo popravilo, ali je jo uvijek bio bogalj i zato se nije mogao na vrijeme ukloniti automobilu koji je naglo nai ao. Ponekad mi se u inilo da sam ja kriva to mu se to dogodilo, premda je on uvijek inzistirao da sam izlazi van, bez i ije pomo i. Smetala ga je i sama pomisao da ga netko prati. Uvijek je veoma oprezno prelazio preko ulice. Pa ipak, ovjek sebi to ta predbacuje kad se nesre a dogodi. To se dogodilo poslije smrti va e tetke?

 Ne, ona je umrla odmah nakon toga. Sve kao da se odjednom zbilo. Izgleda tako - re e Hercule Poirot i nastavi: - Policiji nije po lo za rukom da u e u trag kolima koja su pregazila va eg muza? Radilo se o autu tipa "Grasshopper Mark 7", kako mi je re eno. A svaki tre i auto na cesti bio je tada upravo toga tipa. Najpopularnija kola na tr i tu, ka u. Pretpostavlja se da su kola bila ukradena s tr nice u Medchesteru. Auto je tamo bio parkiran. Pripadao je gospodinu Waterhousu, postarijem trgovcu itaricama u Medchesteru. Gospodin je Waterhouse bio veoma oprezan voza . Posve je sigurno da on nije prouzro io nesre u. O igledno je u pitanju jedan od onih slu ajeva kad neodgovorni mladi i "posude" tu a kola. Takve neobzirne, a moglo bi se ak re i i opasne mladi e, valjalo bi, bar se meni tako ini, mnogo stro e ka njavati nego to ih danas ka njavaju. I ja mislim da su mo da potrebne o tre zatvorske mjere. Ovako s nov anim kaznama od suca za prekr aje, kaznama koje redovno pla aju popustljivi roditelji, cijeli slu aj ne ostavlja na mladi u nikakva traga. Ali ovjek ne smije zaboraviti - dopuni Rowena Drake - da je za te mlade ljude ponekad, u odre eno doba ivota, od presudne va nosti da nastave sa svojim studijima ukoliko ele uspjeti u ivotu. Uvijek to bo anstvo odgoja! - nestrpljivo e Hercule Poirot i brzo doda: Ovu sam re enicu, naime, uo od ljudi koji bi o tome, ako tako smijem re i, morali ne to znati: od ljudi koji se nalaze ili su se nalazili na zna ajnim akademskim polo ajima. Mo da oni dovoljno ne uva avaju injenicu da se radi o mladim ljudima, lo e odgajanima, o djeci rastavljenih roditelja ... Smatrate, dakle, da zaslu uju ne to drugo, a ne zatvorsku kaznu? Na primjer, odgovaraju i popravni postupak -odvrati bez oklijevanja Rowena Drake.

 A to e nas opet dovesti do stare poslovice koja ka e: od avola se ne mo e stvoriti an eo. Vjerujete li vi u mi ljenje da se ovjek ra a s unaprijed odre enom sudbinom? Gospo a Drake je izgledala zami ljeno i nezadovoljno. Mislim da je to muslimanska poslovica - nastavi Poirot. Gospo a Drake kao da ga nije ula. Nadam se - re e ona - da svoje ideje ili jo to nije - ideale ne uzimamo sa Srednjeg Istoka... Ali injenice ipak moramo prihvatiti - re e Poirot - a injenice koje zastupaju suvremeni biolozi, zapadni biolozi po uri da doda o ito name u zaklju ak da pona anja pojedinaca imaju porijeklo u njihovoj genetskoj strukturi. Drugim rije ima, ubojica od dvadeset i etiri godine bio je potencijalni ubojica od svog ro enja... Mi ne raspravljamo o ubojicama - primjeti gospo a Drake. - Moj suprug je umro od posljedica nesretnog slu aja do kojeg je do lo zbog neopreznosti i lo e prilago ene li nosti voza a automobila. Ma tko bio taj voza , dje ak ili mladi , uvijek ima na e da e se jednog dana prilagoditi mi ljenju da nam je du nost voditi ra una o bli njima, to jest da e shvatiti koliko je odvratno oduzeti nekome ivot iz puke nebrige, samo zato to smo bili, da tako ka em, zlo ina ki neoprezni, a ne i zlo ina ki nastrojeni. Vi ste, dakle, potpuno uvjereni da se nije radilo o zlo ina koj namjeri? Bila bih stra no iznena ena kad bi se utvrdilo suprotno re e gospo a Drake i pogleda ga malko ispitiva ki. Koliko znam, policija nikad nije ozbiljno uzela u obzir takvu mogu nost; ja jo manje. Bio je to nesretan slu aj, veoma tragi an, slu aj koji je izmijenio kolote inu ivota mnogih ljudi, uklju iv i i moj.

 Ka ete mi da ne razgovaramo o ubojstvu - primjeti Poirot. - Ako je rije o onom to se dogodilo maloj Joyce, onda se radi upravo o zlo inu. Nikako se ne mo e govoriti o nesretnom slu aju. Ne ije su ruke namjerno gurnule glavu te djevoj ice pod vodu i tako je dr ale sve dok nije nastupila smrt. To je bio namjeran in. Znam, znam. Stra no je to. Ne volim na to ni pomisliti, niti se na to podsje ati. Ustane i nemirno po ne hodati prostorijom. Poirot neumorno nastavi. I dalje smo pred zadatkom da prona emo motiv zlo ina, da otkrijemo razlog ubojstva. Meni se ini da za ovaka ubojstva nije nu no ustanoviti motiv. Vjerujete da bi taj zlo in mogao po initi netko toliko du evno poreme en da u iva u ubijanju radi ubijanja? Ili netko tko jednostavno u iva u ubijanju mladih, nezrelih osoba? esto se govori o takvim slu ajevima. I te ko je prona i prave razloge takvih zlo ina. ak se ni psihijatri u tome ne sla u. Ne elite ni raspravljati o nekom jednostavnijem rje enju? Jednostavnijem? Na primjer, o nekome tko nije du evno poreme en, tko nije slu aj za psihijatre? Recimo o nekome tko se jednostavno elio osigurati? Osigurati? Aha, vi mislite ... Djevoj ica se hvalila tog istog dana, nekoliko sati prije zabave, da je jednom vidjela ubojstvo. Joyce? - upita gospo a Drake mirno. - Ona je bila mala i veoma glupa djevoj ica. Bojim se, tako er, da nije uvijek govorila istinu ... To su mi i svi ostali rekli - odgovori Hercule Poirot. - I napokon po injem vjerovati da je ono to mi svi govore ipak istina. Obi no je tako - doda Poirot s uzdahom.

Ustane. U njegovu se pona anju nazirala promjena. Gospo o, moram vas zamoliti da mi oprostite. Govorio sam o stvarima koju su za vas bolne, o stvarima koje se mene, na kraju krajeva, i ne ti u. Naime, iz onoga to sam uo od gospo ice Whittaker stekao sam dojam ... Za to ne poku ate od nje saznati ne to vi e? Mislite ... Ona je u iteljica. Ona zna daleko bolje od mene kakve se mogu nosti, kako vi to ka ete, kriju u djeci koju podu ava. Na as je za utjela, a zatim nastavi: I gospo ica Emlyn. Upraviteljica? - Poirot kao da se iznenadio. Da. Ona se razumije u te stvari. Ona je psiholog po prirodi. Pretpostavljali ste da bih ja mogla imati ideju, makar i poluideju, o tome tko je ubio Joyce. Meni se ini da bi gospo ica Emlyn mogla ne to vi e znati o tome. To je zanimljivo ... Naravno, ne mislim da ona ima dokaze, ve da naprosto sna. I ona bi vam mogla re i to zna ... ali ne vjerujem da e htjeti... Po injem shva ati - re e Poirot - koliki je jo put preda mnom. Ljudi znaju to ta, ali ne ele o tome govoriti. Zami ljeno je gledao Rowenu Drake. Kod va e tetke, gospo e Llewellyn-Smyt-he, radila je jedna djevojka, jedna strankinja, koja se o njoj brinula. Djevojka je radila za stan, hranu i dzeparac - dakle, ne kao ku na pomo nica. O igledno, upu eni ste u sve lokalne brbljarije - primjeti suho Rowena. - Da, istina je. I napustila nas je pone to naglo, odmah nakon tetkine smrti.

 ini se da je imala ozbiljne razloge ... Ne znam da li je to optu ba ili ogovaranje, ali ona je krivotvorila dodatak oporuci moje tetke. A netko joj je u tome pomogao ... Netko? Bila je u prijateljskim odnosima s jednim mladi em koji je radio u odvjetni koj uredu u Medchesteru. On je jednom, ranije, ve bio umije an u krivotvorenje. Djevojka je nestala i slu aj nije do ao na sud. Shvatila je da taj dodatak oporuci ne e biti prihva en kao vjerodostojan. Oti la je i vi e nikad nismo o njoj ni ta uli. I ona je, tako er, kako mi je re eno, dijete rastavljenih roditelja - re e Poirot. Rowena Drake o tro ga pogleda. Poirot joj uzvrati prijateljskim smije kom. Gospo o, hvala vam za sve to ste mi rekli - zavr i Poirot. Izi av i iz ku e, Poirot po e na kra u etnju. Skrenu s glavnog puta na odvojak pred kojim je pisalo "Helpsly Cemetary Road." Brzo je stigao do groblja, najvi e za desetak minuta. Odmah se vidjelo da je groblje podignuto zadnjih desetak godina, po svoj prilici zato to je Woodleigh Common u me uvremenu postao uva ena etvrt imu nijih gra ana pa je trebao i primjereno groblje. Oko povelike crkve, sagra ene prije dva ili tri stolje a, bio je malen ogra en prostor, ve dobrano ispunjen grobovima. Novo groblje povezano je s tim prostorom jednom stazom koja vodi preko polja. Poirot je odmah uo io da je groblje pomalo prakti no, suvremeno, s odre enim mislima koje su ispisane na granitnim ili mramornim plo ama. Bilo je tu urni, malih nasada, bunja ili cvije a. Ni jednog starinskog natpisa ili zapisa, ni eg zanimljivog za ovjeka koji se bavi starinama, isto, prikladno i dobro ure eno groblje. Zastao je da pro ita natpis na jednoj od plo a koje su bile podignute gotovo istodobno, prije dvije do tri godine.

Natpis je bio jednostavan. "Posve eno sje anju na Huga Edmunda Drakea, voljenog supruga Rowene Arabelle Drake, koji se od ivota rastao na dan 20. o ujka 19 .." "Koga bogovi vole umire mlad." Sjetiv i se dinami ne i energi ne gospo e Drake, Poirot pomisli da je gospodin Drake radosno do ekao smrt... U spomeniku - urna od alabastera, ostaci cvije a ... Postariji vrtlar, o ito unajmljen da se brdne o grobovima dobrostoje ih gra ana koji su napustili na svijet, pribli i se Poirotu, o igledno se nadaju i da e s njime pro avrljati. Odlo i metlu i motiku. Ako se ne varam - re e vrtlar - vi ste stranac u ovom kraju, zar ne, gospodine? Ba tako - odvrati Poirot. - Stranac sam ovdje, kao i moji preci. Negdje na ovom grublju zapisan je veoma sli an tekst, tamo negdje u kutu. Da - nastavi vrtlar - bio je to fin gospodin ... gospodin Drake. On je, znate, bio bogalj. Bolovao je od dje je paralize. Tako zovu tu bolest, premda od nje ne boluju samo djeca, esto napada i odrasle, osobito mu karce, ali i ene... Jedna tetka moje supruge, na primjer, imala je dje ju paralizu. Oboljela je u panjolskoj. Otputovala je na skupni izlet, okupala se negdje, u nekoj rijeci... Kasnije su govorili da se radilo o zarazi u vodi. Ja u to ne vjerujem. Uop e, ako mene pitate za mi ljenje, lije nici ne znaju puno. Svakako, danas je mnogo druga ije. Sve te injekcije to se daju djeci... i tako dalje ... Nema vi e toliko bolesti kao prije. Da, gospodin Drake bio je fin gospodin. Nikad se nije tu io to je bogalj, iako mu nije bilo lako, dakako... Dobar sporta , u svoje vrijeme. Igrao je kriket u na oj mom adi, esto postizao pogotke.

Da, da... fin gospodin ... Nastradao je u prometnoj nesre i, zar ne? Upravo tako. Prelazio je cestu, u sumrak. Naletio je jedan od onih automobila u kojemu sjedi nekoliko dana njih mladi a, s bradama do uha. Tako barem ka u. Nije se niti zaustavio. Naprosto je odjurio dalje. Ni okrenuli se nisu. Zatim su auto ostavili negdje na parkirali tu, petnaestak kilometara dalje. Nije bio njihov. Ne. Ukrali su ga od nekoga. To je stra no. Danas se to esto doga a, a policija je u mnogim slu ajevima posve nemo na, ena mu je bila veoma odana. Nesre a ju je jako potresla. Jako. Svake nedjelje dolazi na grob, sa cvije em. Da, bili su veoma pobo an par. Ali ja mislim da ona ne e dugo ostati u ovom kraju. Stvarno? Pa ona ovdje ima veoma lijepu ku u. Naravno ... Osim toga, veoma je zaposlena. Znate, ona vam se bavi svim onim stvarima ... enskim dru tvima, prire ivanjem zabava, razli itim organizacijama i drugim ... Mnogo toga vodi gospo a Drake. Neki misle da je i previ e stvari uzela u svoje ruke. Voli zapovijedati, znate, zapovijedati i petljati se u tu e poslove. Vikar se me utim, oslanja na nju. Ona da je inicijativu za enske djelatnosti, ali i za sve ostalo. Organizira izlete i izlaske, esto pomislim, iako to ne govorim svojoj eni, da nam svi ti dobrotvorni poslovi puno ne poma u u na oj ljubavi ... Zbog toga se ne volimo ja e ... ene sada kao da sve najbolje znaju. Stalno govore to treba, a to ne treba raditi. Nismo slobodni. A danas i tako nema previ e slobode! Za to onda mislite da bi gospo a Drake mogla oti i odavde? Ne bi me za udilo da ode ivjeti negdje u inozemstvo. Sada mnogi vole ivjeti u inozemstvu. Navikli su se na to odlaze i tamo za praznike.

 I ona jedino zbog toga eli odavde oti i? Odjednom se na vrtlarevu licu pojavi lukavi smije ak. Znate, ja mislim da je ona ovdje napravila sve to se dalo napraviti. Govore i jezikom poslovica, treba joj drugi vrt da ga obra uje. Treba joj jo vi e dobrotvornih poslova. Na e mjesto joj vi e nije dovoljno, ne zadovoljava je. U inila je sve to se moglo u initi, ak i vi e od toga, kako neki misle. Da. Treba joj drugo polje za sjetvu? - primjeti Poirot. Pogodili ste. Treba oti i u netko drugo mjesto, dovesti ga u red, gospodariti nad novim ljudima, u novim dru tvima ... Nas je stavila u red po svojoj volji i vi e nema to raditi, nema drugih poslova... Mo da imate pravo - re e Poirot. Nema vi e ak ni muza da bi se o njemu brinula dobrih nekoliko godina. To je ispunjavalo ve i dio njezina ivota, kako se to ka e; jedan dio to, drugi opet mno tvo poslova izvan ku e. I tako je bila cio dan zaposlena. Ona je tip osobe koja to i eli. Nema djece. Zbilja velika teta. Zato mislim da e otputovati, po eti sve nanovo, ali na drugom mjestu. Ima u tome ne to ... A kamo bi mogla oti i, to mislite? To ne bih mogao re i. Mo da nekamo na Rivijeru, u panjolsku, Portugal ili Gr ku... uo sam kako spominje Gr ku ... otoke. Gospo a Butler bila je na jednom od tih izleta u Gr ku. Oni to zovu helenski izlet, a ja helenska vatra ... ili sumpor ... Poirot se nasmije. Gr ki otoci - promrmlja i zatim upita: - Svi a vam se gospo a Drake? Gospo a Drake? Ne mogu re i da mi se ba svi a. Ona je dobra ena. Izvr ava svoje obveze prema susjedima i sve ostalo, ali to najvi e treba njoj, mislim

obveze prema susjedima ... jer ljudi, da vam pravo ka em, ba ne vole one koji uvijek izvr avaju svoje obveze. Eto, obja njavala mi je, na primjer, kako da uzgajam ruze, iako ja to i sam dobro znam. Stalno me je nagovarala da sadim nove vrste povr a. A meni je sasvim dobar kupus! Poirot se nasmije. - Moram za poslom. Mo ete li mi re i gdje ive Nicholas Ransome i Desmond Holland? - upita na odlasku. Kad pro ete crkvu, tre a ku a s lijeve strane. Stanuju kod gospo e Brand i svaki dan idu u medchestersku tehni ku kolu. Sad su sigurno ve kod ku e. Pogledao je Poirota sa zanimanjem. U tom pravcu, dakle, razmi ljate? Ima i drugih koji tako misle. Ne. Zasad jo ni ta ne zaklju ujem. Ali oni su tako er bili prisutni. To je sve. Odlaze i ponovi u sebi, "Prisutni. Bili su me u prisutnima. Do ao sam gotovo do kraja svojeg spiska."

15. poglavlje
Dva para o iju promatrala su Poirota s nelagodno u. Ne znam to bismo vam jo mogli re i. Ve nas je policija ispitivala, gospodine Poirot. Poirot je pogledavao tren jednog, tren drugog dje aka. Oni sigurno ne bi pristali da ih se smatra dje acima. Svim silama su nastojali da djeluju odraslo. Slu aju i ih zatvorenih o iju, ovjek bi pomislio da to razgovaraju odrasli ljudi. Nicholasu je bilo osamnaest, a Desmondu esnaest godina.

 Raspitujem se za osobe koje su sudjelovale na jednom skupu da bih u inio uslugu svojoj prijateljici. Ne mislim na zabavu povodom dana Svih svetih, ve na pripreme za tu zabavu. Vi ste obojica sudjelovali u tim pripremama, zar ne? Jesmo. Do sada sam - re e Poirot - razgovarao sa ista icama, dopustili su mi da doznam slu beno mi ljenje policije, nalaz lije nika koji je prvi pregledao tijelo, razgovarao sam s jednom u iteljicom koja je bila na zabavi, onda s upraviteljicom kole s ucviljenom rodbinom... a uo sam i veliki dio pri a to o tom doga aju kruze mjestom. Nego, rekli su mi da imate i mjesnu vje ticu? Oba mladi a prasnu e u smijeh. Mislite na mamu Goodbodv? Da, ona je do la na zabavu i odigrala ulogu vje tice. A sad sam do ao mla oj generaciji - nastavi Poirot - koja dobro vidi i dobro uje, kojoj je poznata moderna znanost i filozofija. Zanima me, veoma me zanima, va e mi ljenje o tom slu aju. Osamnaest i esnaest godina, pomisli Poirot, promatraju i mladi e koji su mu sjedili su elice. Po mi ljenju policije - mladi i, po njegovu - dje aci, a po mi ljenju novinara - maloljetnici. No nije va no kako ih zovete. Dana nja generacija. Nijedan od njih, po njegovu sudu, nije glup. Ali, naravno, njihovo obrazovanje nije bilo tako veliko kakvim ga je malo as prikazao Poirot. On im je tako polaskao da bi olak ao razgovor. Obojica su bili gosti na zabavi, a bili su i ranije u ku i da bi pomogli gospo i Drake u pripremama. Penjali su se na ljestve ukra avaju i ku u, postavljali velike ute tikve na vje to izabrana mjesta, bavili se pomalo i elektrikom da bi ku a bila za tu priliku posebno osvijetljena, jedan od njih postigao je sjajan uspjeh s portretima budu ih mu eva koje je, s pomo u fotomonta e, napravio upravo onakvima kakve su ih djevoj ice zami ljale i pri eljkivale. A bili su takvog uzrasta da su, po mi ljenju inspektora Raglana i nekih drugih gra ana, prvi stavljeni na listu sumnjivih. U posljednjih nekoliko godina veoma se pove ao broj ubojstava to su ih po inile

osobe njihove dobi. Poirot se u principu nije slagao s tim mi ljenjem, ali, uostalom, sve je mogu e, pa ak i to da je ubojstvo, po injeno prije dvije ili tri godine, djelo dje aka, mladi a, odnosno maloljetnika od etrnaest ili dvanaest godina. I novine su nedavno spominjale takve slu ajeve. Dr e i sve ove mogu nosti na pameti, Poirot ih je privremeno "spremio iza zastora" i usredoto io se na stjecanje vlastitog suda o dvojici dje aka. Sakrivaju i se iza laskavih rije i i nagla enih manira stranca kako bi njegovi sugovornici prema njemu osjetili ugodno omalova avanje, dodu e prikrivano pristojnim pona anjem, Poirot je zapravo na taj samo njemu svojstven na in prou avao njihov izgled, njihovu odje u, njihovo pona anje, njihovo izra avanje, i tako dalje. Obojica su se vrlo dobro pona ala. Nicholas, kojemu je bilo osamnaest godina, izgledao je dobro. Nosio je duboke zaliske, a u svom crnom odijelu djelovao je pomalo pogrebni ki. No to o ito nije bila crnina zbog nedavne tragedije, ve je ona otkrivala njegov ukus u odijevanju. Mla i, Desmond, imao je na sebi kaput od ru i asta bar una, svijetlo sive hla e i ko ulju s volan i ima. Po svemu se vidjelo da su obojica dosta novaca tro ili na odje u, koja, osim toga, nije bila doma e proizvodnje. Bilo je, tako er, jasno da ra une nisu pla ali ni roditelji, ni staratelji, ve oni sami. Desmondovu je glavu krasila obilna i na u urena crvenkasta kosa. Rekli su mi da ste u ku i Drake bili na dan zabave, i ujutro i popodne, i da ste pomagali u pripremama. Da, bili smo rano popodne - re e Nicholas. to je bio va posao u tim pripremama? uo sam od nekoliko ljudi to je sve u injeno, ali njihove se izjave nisu u potpunosti slagale. Postavili smo, na primjer, ice i arulje za ve i dio osvjetljenja u ku i. Penjali ste se na ljestve da biste ne to postavili visoko ili objesili? uo sam - nastavi Poirot - da ste napravili neke dobre fotomonta e...

Desmond odmah posegne u d ep i izvadi nekoliko fotografija. Najprije smo se ovako preru ili - re e. - I tako smo do li do likova budu ih mu eva za na e djevoj ice. Sve su one jednake. Svaka ho e modernog mladi a. Dobar izbor, zar ne? Pruzi Poirotu nekoliko tipova mladi a. Poirot je s velikim interesom promatrao fotografije. Na prvoj - mladi sa crvenom bradom, na drugoj mladi s aureolom kose oko glave, na tre oj mladi s kosom gotovo do koljena. Redali su se mladi i s velikim zaliscima ili nekim drugim ukrasima mu kih lica. Svi su razli iti. Nije lo e, zar ne? Imali ste modele? Ne, sve smo to nas dvojica. Samo smo se malo preru ili i na minkali, a onda je Nick slikao mene a ja njega. Uglavnom smo mijenjali frizure, motiv kose, kako smo to mi nazvali. Veoma inteligentno - re e Poirot. Nastojali smo dobiti malo nejasne fotografije, a ne o tre, tako da vi e djeluju kao fotografije nestvarnih ljudi... Drugi je mladi dodao: Gospo a Drake bila je veoma zadovoljna s ovim fotografijama, estitala nam je. ak se i nasmijala! U ku i smo se uglavnom bavili elektri arskim poslom. Namjestili smo dva reflektora kojima smo u odre enom trenutku osvijetlili jedno od ovih lica pred platnom. Djevoj ica s ogledalom u ruci vidjela je to lice u njemu. Svaka je, dakle, vidjela drugo lice. Jesu li one znale da ste to uvijek vas dvojica? Ne, ne, mislim da nisu znale, barem ne na zabavi. Znale su, dodu e, da smo pomagali u ku i, ali mislim da nas nisu prepoznale u zrcalima. Nisu za to, rekao bih,

dosta pametne. Osim toga, nas dvojica veoma smo se brzo preru avali i mijenjali lice, prvo ja, pa onda Nicholas. Djevoj ice su vriskale i ci ale. Ludo zabavno! A to je s drugima koji su dolazili to popodne? Ne zanimaju me oni koji su bili na zabavi. Na zabavi ih je bilo oko trideset, ini mi se. A poslije podne bila je, dakako, gospo a Drake, gospo a Butler, jedna od u iteljica, mislim da se zove Whittaker, zatim gospo a Platterbut ili tako nekako, orgulja eva sestra ili supruga, onda asistentica doktora Fergusona, gospo ica Lee. Imala je slobodno poslijepodne pa je do la malo pomo i. I neka djeca tako er su htjela biti od koristi, ali im to nikako nije po lo za rukom ... Djevoj ice su se samo cerekale i motale po ku i. Da, da. A sje ate li se koje su djevoj ice bile u ku i? Obje Revnoldsove, naravno, jadna Jovce koju su kasnije ukokali i njezina starija sestra Ann. Stra na enska. Jako je ambiciozna. Misli da je silno pametna. Potpuno sam siguran da e polo iti sve ispite. A onaj mali, Leopold, taj je stra an re e Desmond. - Podmukao je. Prislu kuje i pri a tra eve, i to one opake... Zatim Beatrice Ardlev i Cathie Grant, koja je tupa kao no ... Bilo je i nekoliko ku nih pomo nica, mislim ista ica. Naravno, i ona gospo a spisateljica koja vas je dovela ovamo. Ni jedan mu karac? Navratio je vikar, ako na njega uop e treba obratiti pa nju. Dosta zgodan stari djedica. Zatim novi kapelan. Muca kada je nervozan. Ne ivi ovdje odavna. Mislim da su to svi, nikoga se vi e ne sje am. Iz onoga to su mi dosad ispri ali zaklju io sam da je Jovce Revnolds izjavila kako je vidjela jedan zlo in. Ne to u tom smislu. To uop e nisam uo - odgovori Desmond. - To je rekla?!

 Tako ka u - doda Nicholas. - Ni ja nisam uo. Vjerojatno u tom trenutku nisam bio u sobi. Gdje se nalazila kad je to rekla? U salonu. Jest. Ve ina je ljudi bila u salonu kada nisu ne to posebno radili. Nick i ja, dakako, najvi e smo vremena proveli u pripremama igre zrcalima za djevoj ice. Stavljali smo ice i ostalo. Kasnije smo pak bili na stubi tu i montirali arulje. U salon smo u li jedanput-dvaput, postavili tikve, koje su bile izdubljene da bi u njima moglo gorjeti svjetlo. Ali ni ta nisam uo dok smo bili unutra, zar ne, Nick? Ja nisam. - Onda nastavi sa zanimanjem: Je li Jovce zbilja rekla da je vidjela neki zlo in? Prokleto zanimljivo, znate, ako je stvarno ne to vidjela. Za to misli da je to prokleto zanimljivo? upita Desmond. Zato to je to dokaz za ESP, razumije li, ekstra senzorne percepcije. Izjavi da je vidjela zlo in, a onda, za sat-dva i sama bude ubijena! Kao da je imala neku vrstu vizije. To ovjeka tjera na razmi ljanje. Prema zadnjim pokusima izgleda da se to mo e sprije iti s pomo u elektrode ili ne eg sli nog to se stavi u vratnu ilu. Negdje sam o tome itao. Na podru ju ESP nije u injen nikakav zna ajan napredak - protuma i Nicholas, s malo prezira u glasu. Ljudi sjede svaki u svojoj sobi, neki gledaju karte, neki rije i napisane u kvadratima i drugim geometrijskim oblicima. Nikad ne shvate pravu stvar, ili veoma rijetko. ovjek mora biti veoma mlad da bi mu to uspjelo. Maloljetnicima lak e polazi za rukom nego odraslima. Hercule Poirot, kojega nije zanimala ta rasprava na visokom znanstvenom nivou, upadne:

 Sje ate li se mo da da se za vrijeme va eg boravka u ku i dogodilo ne to to vam je upalo u o i kao zlokobno ili na bilo koji na in va no? Ne to to drugi vjerojatno ne bi opazili, a vi jeste? Nicholas i Desmond namr tili su se i s o ajni kim naporom nastojali sjetiti nekog zna ajnog doga aja sa zabave. Ne. Sve se svodilo na ure ivanje ku e za Imate li vi kakvu teoriju? Poirot je to pitanje uputio Nicholasu. to, teoriju o tome tko je udesio Joyce? Da. Jeste li mo da opazili ne to zbog ega bi na nekoga posumnjali, na isto psiholo koj osnovi? Shva am to mislite. Ima ne to u tome. Whittaker, ako mene pitate - upadne Desmond u Nicholasovo mi ljenje. Mislite na u iteljicu? - upita Poirot. Jest. Prava usidjelica, znate. Gladna seksa. A ni ta drugo ne radi, nego predaje na koli okru ena svim tim enama. Sje ate se da je prije dvije-tri godine jedna u iteljica na ena zadavljena. Bila je malo nastrana, ujem. Lezbijka? - upita Nicholas glasom svjetskog ovjeka. to se udi ? Sje a li se Nore Ambrose, djevojke s kojom je stanovala? Nije bila lo a ma ka. Govorilo se da ima jednog ili dva prijatelja, pa je djevojka s kojom stanuje zbog toga pobjesnila. Netko je ak rekao da je ona neudata majka. Izbivala je dva semestra zbog neke bolesti, a onda se vratila. Dodu e, u ovom gnijezdu ogovaranja sva ta e izmisliti. Svakako, Elizabeth Whittaker je gotovo cijelo vrijeme bila u salonu. Ona je sigurno ula to je Joyce rekla. Mo da je tako dobila bubu u glavu to mislite?

 uj - re e Nicholas - pretpostavimo da je "Vvhittaker... to misli , koliko bi ona mogla imati godina? Oko etrdeset? Na putu prema pedesetoj? ene postanu malo udne u toj dobi. Obojica pogledaju Poirota s izrazom zadovoljnih pasa koji su nanju ili va an trag. Siguran sam da to zna i gospo ica Emlyn, ako je va a pretpostavka to na. U toj koli nema mnogo stvari koje bi njoj izbjegle. A zar vam ona to ne bi rekla? Mo da misli da mora biti lojalna i tititi je. Uop e ne vjerujem da bi ona tako postupila. Ako misli da je Elizabeth Whittaker enula, onda... ho u re i, ima jo mnogo djece u koli kojima bi se to isto moglo dogoditi. to mislite o kapelanu? - upita Desmond optimisti ki. On bi tako er mogao biti pomalo aknut. Znate ve , prvi grijeh i tako dalje, pa onda ona voda i jabuke i cijela atmosfera. Slu ajte, imam ideju. Pretpostavimo da je on malo nastran. Ne ivi ovdje dugo. Nitko o njemu ne zna mnogo. Mo da ga je ognjeni zmaj inspirirao. Vatra pakla. Svi oni plameni jezici koji su se dizali u vis. Mo da je zgrabio Joyce i rekao joj: ,Po i sa mnom da ti ne to poka em', odveo je u sobu s vjedrom i jabukama, rekao: ,Klekni, pa u te krstiti', onda joj gurnuo glavu u vodu. Shva ate? Sve se sla e. Adam i Eva, jabuke, paklena vatra, ognjeni zmaj i kr tenje koje osloba a od grijeha.

16. poglavlje
Mo da joj se prije toga ak i ponudio - re e Nicholas, s puno nade u glasu. Mislim da u svemu moramo tra iti seksualnu pozadinu. Obojica su zadovoljnih lica promatrala Poirota. Zbilja ste mi dali dosta materijala za razmi ljanje ... Hercule Poirot je sa zanimanjem promatrao lice gospo e Goodbodv. Zaista je savr eno odgovaralo modelu vje tice, injenica da je gospo a Goodbodv istodobno bila izvanredno umiljata osoba nije kvarila iluziju. Rado je i mnogo govorila. Jest, bila sam gore, u ku i, naravno. Svugdje po ku ama igram vje ticu. Pro le godine vikar me pohvalio za moju ulogu u jednoj crkvenoj predstavi i obe ao da e mi kupiti nov iljasti e ir. Znate, vje ti in se e ir izli e kao svaki drugi. Da, da, bila sam ondje. Ja pi em i stihove, znate, stihove koji se odnose na djevoj ice, pa upotrebljavam njihovo ime, razumijete? Jednu pjesmicu napi em za Beatrice, drugu za Ann, i tako redom. Dajem ih onome tko glumi duha, da tu pjesmicu pro ita djevoj ici kad u zrcalu vidi lice svog budu eg muza. Umirem od smijeha kad se samo sjetim kako su se Nicholas i Desmond preru ili. Puna im lica dlaka, a onda jedan drugoga fotografiraju. A tek kako su obu eni! Vidjela sam mladog gospodina Desmonda neki dan. Ne mo ete ni zamisliti to je imao na sebi! Ruzi asti kaputi i sive hla e! A djevojke polude. One se danas bave jedino time da sve vi e i vi e zadizu svoje suknje. Nije to ni tako prakti no jer onda moraju vi e toga obla iti ispod. Mislim na te razne trikoe i hulahop arape... U mojoj mladosti nosile su ih samo djevojke iz kazali ta. A danas djevojke na to tro e sav svoj novac. A mladi i, bo e oslobodi, izgledaju kao paunovi ili rajske ptice. I ja

volim boje. Uvijek sam mislila kako je zgodno bilo u ono davno vrijeme, to se vidi na slikama, kad su svi bili s ipkama, uvoj cima i velikim e irima. Djevojke su imale u to gledati. A tek prsluci i trikoi!... U to doba djevojke su mislile samo, kao se meni ini, na one suknje s balonima, kasnije su ih, mislim, nazvali krinolinama. Imale su i mnogo volana oko vrata. Moja baka mi je pri ala da su njezine mlade gospo ice - znate, ona je bila u slu bi u jednoj dobroj viktorijanskoj obitelji njezine mlade dame - mislim da je to bilo ak prije vladavine kraljice Viktorije, u doba kralja kru kolike glave koga su zvali Ludi Billy, Williama etvrtog, zar ne? No, pa te mlade dame moje bake nosile su haljine od muslina, veoma duga ke, do gle anj a, veoma edne. Ali one su ih namakale u vodu, tako da se tkanina prilijepila uz tijelo i vidjelo se sve to se imalo vidjeti. Hodale su okolo kao skromne djevojke, a zapravo su izazivale gospodu. Posudila sam gospo i Drake moju kristalnu kuglu, za zabavu. Dobila sam je jednom na tomboli. Sada visi tamo kraj dimnjaka, vidite? Lijepa tamnoplava boja. Ina e je dr im iznad vrata. Prori ete li sudbinu? To ne smijem priznati, zar ne? - nasmija se. - Policija to ne voli. Ali njih zapravo uop e ne smeta proricanje sudbine. U mjestu kao to je na e ovjek obi no zna tko s kim hoda, pa to olak ava posao. Mo ete li pogledati u va u kristalnu kuglu i vidjeti tko je ubio djevoj icu Joyce? Pobrkali ste stvari - re e gospo a Good-body. - To je kugla u koju se gleda da bi se vidjele obi ne stvari. To nije magi na kugla. Kad bih vam rekla svoje mi ljenje o tome tko je ubio Joyce, ne bi vam se svidjelo. Rekli biste da je protuprirodno, to biste rekli, Ali danas se doga aju mnoge protuprirodne stvari. Tu imate pravo. Ovo je, sve u svemu, dobro mjesto. Ljudi su pristojni, ve ina, ali kud god ide - avo ima svoje prste. Zato i postoji. Mislite na crnu magiju?

 Ne, ne mislim na to. - Gospo a Goodbody bila je puna prezira. - To je za one osobe, koje se vole obu i u udnu odje u i varati ljude. I seks mije aju u to. Mislim na one koje je avo dotakao svojom rukom. Oni su se takvi rodili. To su sinovi Lucifera. Rodili su se takvi. Ne boje se ubijanja. Zanima ih samo njihova korist. Ako ne to ele, ele. I nemaju skrupula da to postignu. Lijepi su kao an eli. Jednom sam poznavala takvu djevoj icu. Imala je sedam godina. Ubila je svog malog brata i sestru. Bili su dvojci, imali su oko pet- est mjeseci. Ugu ila ih je u njihovim kolicima. To se dogodilo ovdje, u Woodleigh Commonu? Ne, ne nije se dogodilo u Woodleigh Commonu. Ako se jo to no sje am, to sam ula u Yorkshireu. Odvratna stvar. Krasna mala djevoj ica. Mogli ste joj pri vrstiti krila, staviti je na podij i pjevati bozi ne pjesme: izgledala je kao an elak. Ali nije to bila. Shva ate to mislim. Barem znate koliko zlo e ima u svijetu. Na zalost - re e Poirot. - Imate pravo, znam i predobro. Ako je Joyce zaista vidjela neki zlo in... Tko to ka e? - upita gospo a Goodbodv. Ona je to rekla. Ba nikakav razlog da se u to vjeruje... Oduvijek je bila mala la ljivica. O tro ga pogleda: - To ne ete povjerovati, zar ne? Ho u - re e Poirot. - Previ e me ljudi u to uvjeravalo pa ne mogu i dalje sumnjati. udne se stvari gomilaju u jednoj obitelji - re e gospo a Goodbodv. Uzmite, na primjer, obitelj Revnolds. Prvo gospodin Revnolds: bavi se nekretninama. Nikad nije imao naro itog uspjeha. A gospo a Revnolds je stalno zabrinuta i uzbu ena. Ni jedno od njihove djece nije na svoje roditelje. Ann je, na primjer, pametna. Dobro u i i dobro e napredovati. I i e i u koledz. Uop e me ne bi udilo kad bi postala u iteljica. Ona je veoma zadovoljna sama sa sobom. Tako je samozadovoljna da se nitko ne eli s njom dru iti. Dje aci na nju nikad ne pogledaju

dvaput. Zatim Joyce. Nije bila pametna kao Ann, niti kao njezin brat Leopold, ali je uvijek htjela biti. Stalno je eljela znati vi e od drugih, biti bolja od njih i zato je bila u stanju sva ta re i, samo da na sebe svrati pa nju. Gotovo bi se moglo re i da ni jedna rije koju je izgovorila nije bila istina: od deset puta, devet puta je lagala. A dje ak? Leopold? Njemu je devet ili deset godina, mislim. Dosta je pametan za svoje godine. I spretan. Ho e studirati fiziku. Dobro mu ide matematika. U koli su bili iznena eni. Mogao bi postati u enjak. Ali ako mene pitate, on e se kao u enjak baviti gadnim stvarima, na primjer, atomskom bombom! On e biti jedan od onih pametnih, koji cijeli ivot studira da bi izmislio ne to to e uni titi pola kugle zamaljske i sve jadne ljude. Morate se uvati Leopolda. On prislu kuje i ucjenjuje ljude. Doznaje sve njihove tajne, to mislite, odakle mu sav onaj d eparac? Sigurno ne od mame ili tate. Oni sebi ne mogu priu titi da mu toliko daju. On uvijek ima mnogo novaca, dr i ga u ladici ispod arapa. Stalno ne to kupuje. Dosta skupe stvari. Odakle mu sav taj novac, htjela bih znati? Doznaje tajne drugih ljudi, a onda ih natjera da mu pla e za utnju. Zaustavi se da bi do la do daha. ao mi je, ali mislim da vam ni u emu ne mogu pomo i. Ve ste mi pomogli, i to mnogo - re e Poirot. - A to se dogodilo s onom strankinjom o kojoj govore da je pobjegla? Nije daleko stigla, po mom mi ljenju. Trajla lila lala, ma kica u zdenac pala. Uostalom, tako mislim oduvijek.

17. poglavlje
Oprostite, gospo o, mogu li s vama porazgovarati? Gospo a Oliver stajala je na trijemu ku e svoje prijateljice i gledala ho e li se odnekud pojaviti Hercule Poirot. On je telefonirao da e u to vrijeme do i... Naglo se okrenu. Pred njom je stajala uredno obu ena ena srednjih godina, zbunjeno vrte i rukama na kojima je imala iste kon ane rukavice. Da? - odgovori gospo a Oliver upitnim tonom. Oprostite, gospo o, to vam smetam, ali, pomislila sam, gospo o ... Gospo a Oliver je slu ala ali ni ta nije u inila da bi olak ala i potakla razgovor. Pitala se za to je ta ena toliko zabrinuta. Je li to no da ste vi ta gospo a koja pi e knjige? Pri e o ubojstvima, zlo inima i sli nim stvarima? Da - odgovori gospo a Oliver - ja sam ta. Sada je postala radoznala. Ho e li ta ena poslije ovog uvoda zatra iti autogram ili ak potpisanu sliku? Nikad se ne zna. ovjeku se u ivotu doga aju naj udnije stvari. Pomislila sam da ste vi prava osoba koja e mi znati re i... Bit e najbolje da sjednete - re e gospo a Oliver. Shvatila je da e toj eni (udata je, zaklju i po vjen anom prstenu na ruci) biti potrebno dosta vremena dok ne prije e na stvar, ena sjedne i nastavi vrtjeti rukama.

 Zbog ne ega ste zabrinuti? - upita gospo a Oliver trude i se da joj pomogne. Da. Htjela bih va savjet. Da, istina je, zabrinuta sam zbog jednog slu aja to se dogodio prije dosta vremena. Nije me to onda zabrinjavalo. Ali znate kako je, ovjek promisli i onda po eli da s nekim porazgovara o tome. Shva am - re e gospo a Oliver nadaju i se da e joj uliti povjerenje. Ako ovjek shvati to se ovdje nedavno dogodilo, onda mora pomisliti da ovjek nikad ne zna, je li? Mislite li...? Mislim na ono to se dogodilo na zabavi, na onoj zabavi za dan Svih svetih. To dokazuje da ovdje ima ljudi kojima ne mo e vjerovati, je li tako? Osim toga, dokazuje vam da ono to se prije toga dogodilo nije ba onakvo kakvim se tada inilo. To jest, mo da nije sve onako kako sam mislila da jest, ako shva ate to elim re i. Da? - upita gospo a Oliver s jo vi e radoznalosti u glasu. Nisam sigurna da sam zapamtila va e ime. Leaman, gospo a Leaman. Ja istim po ku ama jo od smrti muza, a on je umro prije pet godina. Radila sam kod gospo e Llewellin-Smythe, one gospo e koja je ivjela u Quarry Houseu prije nego su se doselili pukovnik Weston i njegova ena. Ne znam jeste li je poznavali. Nisam - odgovori gospo a Oliver. - Nisam je nikad vidjela. Ja sam prvi put u Woodleigh Commonu. A tako. Pa i da ste bili ovdje, mo da biste veoma malo uli o tome to se u to vrijeme doga ao i govorilo u povodu toga. Ve sam ne to o tome ula otkako sam ovdje - re e gospo a Oliver.

 Znate, ja ni ta ne znam o zakonima pa sam uvijek uzbu ena i zbunjena kad je o njima rije . Pravici bi to, mislim, zapetljali, a ja ne bih zbog toga rado i la na policiju. Uostalom, i nije slu aj za policiju kad se radi o pravnoj stvari, zar ne? Mo da nije - oprezno odgovori gospo a Oliver. Mo da ste uli to se u ono vrijeme govorilo o oporuci, zapravo o ... Ankesu? - pomogne joj gospo a Oliver. Da, da, to sam mislila. Gospo a Llewellyn-Smythe napravila je takav... aneks, kojim je sav svoj novac ostavila onoj strankinji koja se za nju brinula. To je bilo veliko iznena enje, znate, jer ona je ovdje imala ro ake i do la je ovamo ivjeti samo da bi bila blizu njih. Bila im je veoma odana, osobito gospo i Drake. Zato se taj aneks ljudima u inio udnim. A onda su i pravnici po eli sva ta pri ati. Rekli su da gospo a Iiewellyn-Smythe uop e nije napisala taj papir. Kad su vidjeli da je sav novac ostavljen strankinji, rekli su da je to napisala ona sama, da e stvar dati na sud. A gospo a Drake je trebala oporuku razvrgnuti. Opovrgnuti. Da, pravnici su namjeravali osporiti oporuku. Mislim da sam ne to ula o tome - re e gospo a Oliver. - A vi tako er znate ne to o tome? hrabrila je gospo a Oliver svoju sugovornicu. Nisam ni ta lo e mislila - re e gospo a Leaman. Gospo a Oliver opazi u njenu glasu pla ljiv prizvuk, a iz iskustva je vrlo dobro znala to to zna i. Gospo a Leaman je sigurno ena u koju ne mo e imati potpuno povjerenje, pomisli. Vjerojatno uhodari i prislu kuje na vratima. Ni ta tada nisam rekla - nastavi gospo a Leaman - jer nisam bila sasvim sigurna. Sad mi se to ini udnim pa sam odlu ila sve priznati gospo i poput vas koja zna to je to. A ja bih htjela znati istinu. Radila sam za gospo u LlewellynSmythe netko vrijeme, pa bih htjela znati to se zapravo dogodilo. Svakako - re e gospo a Oliver.

 Nisam mislila da sam u inila ne to lo e. Ja bih odmah priznala da jesam. Ali vidite, nisam mislila da sam pogrije ila, barem ne u ono vrijeme. Dobro. Sigurna sam da u vas potpuno shvatiti - re e gospo a Oliver - samo nastavite. Govorili ste o aneksu oporuke. Da. Eto, jednog dana gospo a Llewellyn-Smythe sve nas je pozvala u svoju sobu. Nije se dobro osje ala. Bili smo ja i Jim, mladi koji je pomagao u vrtu i donosio u ku u drva i ugljen. U li smo svi u sobu, a ona je sjedila za stolom, s papirima pred sobom. Tada se obrati toj strankinji ... svi smo je zvali gospo ica Olga... i re e joj: ,Ti sada izi i, du o, jer ne smije imati veze s ovim.' U tom smislu. Tako je gospo ica Olga izi la, a gospo a Llewellyn-Smythe re e nam da do emo bli e i objasni nam: ,Ovo je moja oporuka.' Preko gornjeg dijela stavila je buga icu, ali donji dio mogao se jasno pro itati. Rekla je: ,Ho u ne to napisati na ovom papiru i elim da vas dvoje budete svjedoci da sam to ja napisala i potpisala. I onda je pisala na tom komadu papira. Uvijek je upotrebljavala pera koja su grebla. Nije htjela drugu vrstu pera. Napisala je dva-tri rijetka i potpisala se, a onda re e meni: ,Evo, gospo o Leaman, ovdje napi ite svoju adresu.' Zatim re e Jimu: ,1 ti ovdje dolje napi i svoju adresu. Tako. Sad je dobro. Vidjeli ste da sam to ja napisala, vidjeli ste da sam se potpisala i napisali ste svoja imena kao dokaz da je tako.' Onda nastavi: ,Hvala vam lijepa, to je sve.' Zatim smo izi li iz sobe. U ono vrijeme nisam vi e na to mislila, iako sam se malo za udila. A onda sam ne to vidjela kada sam okrenula glavu, prije nego to u izi i. Znate, vrata se nisu dobro zatvarala, moralo ih se malo povu i. Dok sam to namjeravala u initi... nisam znate namjerno gledala, shva ate li to ho u re i... Shva am to ho ete re i - re e gospo a Oliver neodre enim glasom. I tako sam vidjela gospo u Llewellyn-Smythe kako se di e sa stolice, znate, ona je imala kostobolju pa se ponekad te ko kretala, i prilazi polici s knjigama. Uzela je jednu knjigu i u nju stavila papir to smo ga upravo potpisali, prvo u omotnicu, pa u knjigu. Bila je to jedna velika knjiga, s donje police. Zatim je knjigu stavila natrag na njezino mjesto. Nisam kasnije vi e o tome razmi ljala. Zaista nisam. Ali kad je nastala sva ta guzva oko oporuke, eto, inilo mi se, dakako ... - Tu se zaustavi.

Gospo u Oliver je opet poslu ila njezina izvanredna intuicija. Niste valjda tako dugo ekali... Dobro. Re i u vam istinu. Ho u. Priznajem da sam bila radoznala. Kona no, ovjek eli saznati to je potpisao. Mislim da je to u ljudskoj prirodi. Da, to je u ljudskoj prirodi - slozi se gospo a Oliver. Pomisli da je radoznalost glavna osobina ljudske prirode gospo e Leaman. I tako, eto priznajem, drugi dan, kad je gospo a Llewellyn-Smythe oti la u Medchester a je pospremala njezinu spava u sobu, - bio je to zapravo spava i salon jer se ona morala mnogo odmarati - pomislila sam, zaboga ako sam ne to potpisala, moram znati to sam potpisala. Ionako nam kod podizanja kredita uvijek govore da pro itamo sitno tiskane upute. U ovom slu aju rukom pisani tekst - re e gospo a Oliver. Pa sam tako pomislila, nema nikakva zla u tome, nije to kao kad bih ne to uzela, naime, potpisala sam se na tom papiru, pa sam normalno mislila da imam pravo znati to sam potpisala. Tako sam pogledala na policu. Svakako se morala pobrisati pra ina. I na la sam knjigu. Bila je na najdonjoj polici. Stara knjiga, kao knjige iz vremena kraljice Viktorije. Na la sam i omotnicu s presavijenim papirom. Naslov knjige bio je "Knjiga odgovara na svatko pitanje". A to mi se nekako inilo da ima veze, shva ate li? Naravno - re e gospo a Oliver. - I doista je imalo veze. Tako ste, dakle, izvadili papir i pro itali ga? Tako je, gospo o. Jesam li u inila ne to lo e ili nisam, to ne znam. Ali u inila sam. Bio je to stvarno pravni dokument kao to sam i mislila. Na zadnjoj stranici bio je onaj tekst to ga je ju er ujutro napisala. Vidjelo se da je novi rukopis i drugo, kripavo pero. Moglo se ipak lako itati, iako je gospo a imala dosta ne itak rukopis.

 I to je pisalo? - upita gospo a Oliver, koja je sada ve bila isto toliko radoznala koliko i gospo a Leaman prije nego je pro itala oporuku. Pa, pisalo je ne to o aneksu - naravno da se sada ne mogu to no sjetiti svega - i da, osim poklona spomenutih ranije u oporuci, sav svoj imetak ostavlja Olgi, ne znam vi e to no njeno prezime. Po imalo je sa S, mo da Smirnoff ili Seminoff... i to iz zahvalnosti zbog njezine velike dobrote i brige za nju za vrijeme njezine bolesti. Tako je napisala i potpisala, a potpisali smo i ja i Jim. Poslije sam kuvertu stavila natrag u knjigu jer nisam htjela da gospo a Llewellyn-Smythe opazi da sam kopala po njezinim stvarima. - No eto, rekla sam sama sebi, to je iznena enje, zamisli tu strankinju koja dobiva sav novac, jer svi smo znali da je gospo a Llewellyn-Smythe veoma bogata. Njezin je suprug bio u brodogradnji i ostavio joj je veliko bogatstvo. Pomislila sam: u redu, neki ljudi zbilja imaju sre u. Nisam, znate, osobito voljela tu Olgu. Ponekad je bila o tra, imala je lo u narav. Ali prema staroj gospo i, moram priznati, bila je uvijek jako pazljiva i uljudna. Pri tom se, izgleda, zapravo brinula za sebe i na kraju sve postigla. Pomislila sam: ba fino, sve je ostavila toj djevojci, a svojoj obitelji ni ta. Onda mi je palo na pamet da se mo da s njima porje kala i da e to pro i pa e rasparati taj papir i napisati drugu oporuku ili aneks, kako vi to zovete. Ali tada je u aneksu stajalo to, pa sam ga ja pospremila i nakon toga zaboravila. - No kad je izbio skandal s oporukom, kad se pri alo o tome da je krivotvorena, da gospo a Llewellyn-Smythe to nikako nije mogla sama napisati - jer govorili su, znate, da to ona nije sama napisala, nego netko drugi... Da, shva am - re e gospo a Oliver. - I to ste u inili? Ni ta nisam u inila. Sada me to zabrinjava. Nisam odmah shvatila u emu je stvar. A kad sam o svemu razmislila, nisam to no znala to moram po du nosti initi. Zapravo sam mislila da su to sve same pri e jer su odvjetnici bili protiv strankinje, jer oni su uvijek protiv stranaca, kao to znate. Ni ja, priznajem, ba ne volim strance. Ali, eto, tako je to bilo, a mlada dama se okolo epirila, pravila va na i bila jako zadovoljna sama sobom. Mislila sam da je sve to u rukama pravnika, da e oni pokazati da ona nema pravo na taj novac jer nije u srodstvu sa starom gospo om. I tako e sve biti u

redu. Na neki na in i bilo je u redu, jer, znate, odustali su od sudskog procesa. Nije niti do la na sud, a kao to svi znaju, gospo ica Olga je pobjegla. Pobjegla je natrag na Kontinent, u zemlju iz koje je do la. Tako da je ipak, ini se, u vezi s njom bio neki hokus-pokus. Mo da je prijetila staroj gospo i i prisilila je da joj prepi e sav novac? Nikad se ne zna, zar ne? Jedan od mojih ne aka, koji e postati lije nik, ka e da se izvanredne stvari mogu posti i s pomo u hipnoze. Mo da je ona hipnotizirala staru gospo u. Kada je to bilo? Gospo a Llewellyn-Smithe je mrtva ... ekajte, ima tome gotovo dvije godine. I cijelo vrijeme to vas nije zabrinjavalo? Ne, nije me zabrinjavalo, barem ne tada. Jer, shva ate, nisam znala da je to va no. Sve se inilo u redu, nitko nije spominjao da je gospo ica Olga pobjegla s novcem, pa se tako nisam htjela nepotrebno mije ati. A sada mislite druga ije? Da. Ta gadna smrt, to dijete komu su glavu gurnuli i vedro s vodom i jabukama, koje je govorilo o zlo inu tvrde i da je ne to vidjelo, da ne to zna o nekom ubojstvu ... Pa mi je palo na pamet, mo da je gospo ica Olga ubila staru gospo u znaju i da joj pripada sav taj novac, a onda dala petama vjetra kad je ula da je do lo do gu ve, da su se umije ali odvjetnici i policija... Tada sam pomislila, mo da bih morala nekome re i, pa sam se sjetila da ste vi gospo a koja mo da ima veze s pravnicima, a mo da i s policijom pa ete im vi lak e objasniti da sam ja samo brisala pra inu na polici za knjige, da se taj papir tamo nalazio u knjizi, da sam ga ja stavila natrag tamo gdje sam ga i na la; niti sam ga sakrila, niti uzela, niti bilo to sli no. Ali vidjeli ste to se tom prilikom dogodilo? Vidjeli ste da je gospo a Llewellyn-Smythe napisala dodatak svojoj oporuci; vidjeli ste da se potpisala, a i vas dvoje ste, onaj Jim i vi, napisali ispod toga svoja imena. Zar nije tako? Tako je.

 Prema tome, ako ste vas dvoje vidjeli da se gospo a Llewellyn-Smythe potpisala, onda potpis na aneksu nikako nije mogao biti krivotvoren. Zar ne? Jer vi ste je sami vidjeli kako se potpisala? Da, ja sam je sama vidjela kako se potpisala, i to to govorim ista je istina. I Jim bi to potvrdio, da nije oti ao u Australiju. Oti ao je prije godinu dana. Ne znam gdje je sada; ne znam ni njegovu adresu. On ionako nije rodom odavde. I to sada ho ete da ja u inim? Pa, eto htjela bih da mi ka ete moram li negdje ne to re i ili u initi. Nitko me ni ta nije pitao, znate. Nikad me nitko nije ni ta pitao o toj oporuci i aneksu. Zovete se Leaman, zar ne? A kako vam je ime? Harriet. Harriet Leaman. A Jim, kako je njemu prezime? Bo e, kako se zvao? Jenkins. Jest, tako je. Jenkins. James Jenkins. Bila bih vam veoma zahvalna kad biste mi pomogli. Jer, vidite, zabrinuta sam. Ta nesre a ... ako je gospo ica Olga to u inila, naime ubila gospo u Llewellyn-Smythe, pa ako je to mala Joyce vidjela... A gospo ica Olga se pona ala kao netko tko likuje, mislim u vezi s pravnicima i oko toga da e dobiti toliku gomilu novaca. Sve se promijenilo kad je do la policija i po ela postavljati pitanja. Naglo je nestala. Mene nitko nije ni ta pitao. Ali sada mi ne ide iz glave pomisao da sam mo da ipak trebala ne to re i. Mislim - re e gospo a Oliver - da ete cijelu tu pri u morati nekom ispri ati, nekome tko je zastupao interese gospo e Llewellyn-Smythe. Dobar e pravnik sigurno shvatiti va e stajali te i va e razloge. I ja vjerujem, samo ako im vi to objasnite, budu i da ste gospo a koja zna to je to, kako je do toga do lo, kako ja nikad i nikako nisam imala namjeru u initi ne to nepo teno. Mislim, sve to sam u inila ... Sve to ste u inili jest to da ni ta niste rekli - re e gospo a Oliver. To je posve razumno obja njenje.

 Pa ako biste mogli to umjesto mene objasniti i re i koju rije za mene, bila bih vam veoma zahvalna. U init u sve to mogu - uvjeri je gospo a Oliver. Njezin pogled odluta prema vrtu gdje ugleda jedan skladan lik kako se penje puteljkom. Pa, hvala vam. Rekli su mi da ste veoma fina gospo a. Veoma sam vam zahvalna. Ona ustane, navu e svoje pamu ne rukavice, koje je u me uvremenu bila zbog zbunjenosti skinula, malo se nakloni i odmar ira. Gospo a Oliver pri eka da se pojavi Poirot. Do ite ovamo i sjednite - re e mu. - to vam je? Ne to vas je uznemirilo? Stra no me bole noge - odgovori Hercule Poirot. To je zbog tih va ih odvratnih, uskih lakiranih cipela - naljutila se gospo a Oliver. - Sjednite. Recite mi najprije zbog ega ste do li ovamo, a zatim u ja vama ispri ati ne to to e vas iznenaditi!

18. poglavlje
Poirot sjedne, ispru i noge i re e: Ah, to je ve bolje. Svucite cipele - re e gospo a Oliver - i odmorite noge. Ne, ne, to nikako ne bih mogao u initi. - Prenerazila ga je i sama pomisao na takvo pona anje.

 Pa mi smo ve stari prijatelji - primjeti gospo a Oliver - a ni Judithu ne bi smetalo, kad bi slu ajno do la. Oprostite to u vam to re i, ali na ladanju ne biste smjeli nositi lakirane cipele. Za to ne nabavite ne to mekano, na primjer, od antilopa ili onakve kakve sada nose svi mladi i koji ele izgledati kao hipiji? Znate, one cipele to se samo navuku i nikad ih ne morate istiti. One se, ini se, iste same od sebe. Jedan od izuma koji nam olak avaju ivot... Ne bi me to zanimalo - o tro odgovori Poirot - zaista ne. Nevolja je u tome to vi - re e gospo a Oliver odmataju i na stolu neku o ito tek kupljenu stvar - svakako elite biti elegantni. Gala. Vi e pazite na svoju odje u, na svoje brkove i na svoj izgled negoli na svoju udobnost. A udobnost je divna stvar. Kad jednom prije ete, recimo, pedesetu, udobnost je jedina stvar koja bi vas trebala zanimati. Madame, chere madame, nisam siguran da se s vama sla em. Bilo bi vam bolje da se slo ite - re e gospo a Oliver - jer ete ina e veoma patiti, iz godine u godinu sve vi e i vi e. Gospo a Oliver iz razmotanog papira izvadi arenu kutiju. Skinuv i poklopac, uze malo onoga to je bilo unutra i prinese ustima. Zatim poli e prste, obri e ih rup i em i dosta nerazgovijetno promrmlja: Lijepi se. Ne jedete vi e jabuke? Do sada sam vas uvijek vi ao s velikom vre icom jabuka u ruci. Ponekad ste ih samo jeli, a ponekad bi vre ica pukla, jabuke popadale i otkotrljale se cestom ... Rekla sam vam da ne elim vi e nikada vidjeti ni jednu jabuku. Ne. Mrzim jabuke! Mo da u se jednog dana osloboditi ovog osje aja i opet ih po eti jesti, ali sada - ne mogu, zbog onoga na to me podsje aju. A to sada jedete? - Poirot uze u ruku arenu kutiju. Na poklopcu je bila naslikana jedna palma. Tunis dates. - A, datulje!

 Tako je - re e gospo a Oliver - datulje. Ona uzme jo jednu datulju, izvadi ko ticu,baci je daleko u grmlje, a plod stavi u usta i po ne polako vakati. Datulje! - usklikne Poirot. - Kako je to udno! to je udno u tome da netko jede datulje? Pa ljudi jedu datulje! Ne, ne, nisam mislio da je udno to jedete datulje, ve je udno to ste mi upravo u ovom trenutku tako jednostavno rekli datulje. Za to? Jer me rije datulje podsjetila na rije datumi. Vi mi uvijek i ponovno pokazujete put, chemin, kojim moram i i, kojim sam ve davno trebao krenuti. Vi mi pokazujete pravac. Datulje! Datumi! Sve do ovog trenutka nisam ni pomislio koliko su datumi va na stvar. Ne vidim da datumi imaju bilo kakve veze s onim to se ovdje dogodilo, ne vidim nikakav vremenski faktor. Ta slu aj se dogodio tek prije pet dana! Prije etiri dana. Da, to no je to ka ete, potpuno to no. Ali nikad ne smijete zaboraviti da u svemu to se sada zbiva uvijek ima i dijeli pro losti. Jedan dio sada njosti postojao je ju er ili pro log mjeseca ili pro le godine. Sada njost gotovo uvijek ima korijen u pro losti. Prije godinu, dvije, mo da i tri, dogodilo se ubojstvo. Jedna je djevoj ica to ubojstvo vidjela. Zato to je jednog, sada ve davno pro log, dana vidjela ubojstvo, ta je djevoj ica prije etiri dana morala umrijeti. Zar nije tako? Jest. Tako je. Meni se barem ini da je tako. A mo da i nije! Mo da se radi o mentalno poreme enoj osobi, osobi kojoj se jednostavno svi a ubijati ljude, koja se, recimo, voli igrati s vodom tako da u nju zagnjuri ne iju glavu i netko je vrijeme dr i unutra. Mo da je takav mentalno poreme eni delikvent pomislio: ,Idem se i ja malo pozabaviti na toj zabavi.' To vas uvjerenje, madame, nije ponukalo da potra ite moju pomo .

 Ne, nije - odgovori gospo a Oliver. - Istina je. Ne to mi se u cijeloj stvari nije svidjelo, ni danas mi se ne svi a. Sla em se s vama. Mislim da ste potpuno u pravu. Ako se ovjeku ne to ne svi a, mora doznati za to. Zato se ja trudim, iako se to mo da odmah ne vidi, da doznam za to mi se tu ne to ne svi a. Trudite se tako da e ete naokolo, razgovarate s ljudima, da biste doznali jesu li simpati ni ili nisu, i da im postavljate nekoliko pitanja? Upravo tako. Pa to ste doznali? injenice - re e Poirot - koje u pravo vrijeme treba staviti na njihovo pravo mjesto, uz pomo datuma. I to je sve? Ili ste jo ne to doznali? Ustanovio sam da nitko ne vjeruje u istinitost izjave Joyce Revnolds. U to da je vidjela kako je netko po inio ubojstvo? Ali ja sam je sama ula. Da, ona je to rekla, ali nitko ne vjeruje da je to istina. Prema tome, postoji vjerojatnost da nije govorila istinu, da uop e nije vidjela ni ubojstvo, ni ne to sli no. ini mi se da s tim injenicama to ste ih doznali va e istra ivanje uop e ne napreduje, ak ne ostaje na istom mjestu; naprotiv, vi s njima nazadujete! Stvari se moraju slagati, znate. Uzmite, na primjer, krivotvorina, injenicu da imamo krivotvorina. Svi govore da je djevojka koja je radila kod gospo e Llewellyn-Smythe postala toj staroj, bogatoj udovici tako draga da je ona napisala oporuku, to nije re eno dodatak oporuci kojim sav svoj novac ostavlja toj djevojci. Pitanje je sada tko je falsificirao oporuku - djevojka ili netko drugi? Tko bi drugi mogao falsificirati oporuku?

 U mjestu je u ono vrijeme ivio jo jedan stranac. On je ve ranije bio optu en za krivotvorina, ali je dobro pro ao jer je imao olakotne okolnosti. A osim toga, bio je to njegov prvi prekr aj. Opet netko novo lice? Ili netko za koga sam ve Ne poznate ga. Mrtav je. Zbilja? A kad je umro? Prije dvije godine, otprilike. Za sada jo ne znam to an datum, ali u ga morati doznati, zato to se on bavio falsifikatima i ivio ovdje. Onda ga je, jednog dana, netko probo no em ... zbog enske ljubomore i nekih drugih osje aja. Imam dojam, znate, da bi se itav niz odvojenih zbivanja mogao dovesti u me usobnu vezu, mnogo ve u no to je dosad nekome palo na pamet. Ne svih, vjerojatno ne svih, ali nekoliko njih sigurno. Zvu i zanimljivo - re e gospo a Oliver - ali ne shva am Za sada ni ja ne shva am - re e Poirot. - Pretpostavljam jedino da e mi pomo i datumi, datumi nekih doga aja; na primjer, kada su se i gdje neki ljudi nalazili, to im se dogodilo i to su radili. Svi misle da je ona strankinja falsificirala oporuku i vrlo vjerojatno - re e Poirot - ljudi imaju pravo. Ona je, naime, jedina od toga imala koristi, zar ne? ekajte, ekajte... to da ekam? - upita gospo a Oliver. Misao koja mi je upravo sinula u glavi - re e Poirot. Gospo a Oliver uzdahne i uze jo jednu datulju. Vi se vra ate u London, madame? Ili ete jo ostati ovdje? Putujem prekosutra. Moram se vratiti ku i. Ve se nagomilalo dosta stvari koje moram obaviti. Recite mi, imate li mo da u svom stanu, odnosno ku i - ne sje am se vi e to sada imate, jer ste se u zadnje vrijeme toliko selili - sobu za goste? ula?

 Nikad jo nisam priznala da imam takvu sobu - re e gospo a Oliver. - Jer ako samo jednom priznate da u Londonu imate sobu za goste, onda ste sami krivi za sve to e vam se od tada doga ati. Svi va i prijatelji, i ne samo prijatelji nego i poznanici, ak i ro aci va ih poznanika, pi u vam svakodnevno pisma i pitaju vas imate li ne to protiv da tu i tu osobu smjestite za jednu no . Ja, svakako, imam! Moram se brinuti za jastuke, za posteljinu, za aj ujutro, a esto i za druge obroke. Osim toga, dovode vam u ku u strane ljude... Zato ja nikad ne govorim da imam slobodnu sobu. Moji prijatelji,' ljudi koje zaista elim primiti, dolaze mi u goste, ali drugi ne. Nisam susretljiva. Ne volim da me iskori tavaju. Tko to voli! - re e Hercule Poirot. Veoma ste mudri. A za to ste me to pitali? Zato da znam da li biste, ako zatreba, mogli primiti u ku u jednog ili dva gosta? Mogla bih - re e gospo a Oliver. - Koga elite da primim? Ne valjda vas osobno? Vi imate sjajan vlastiti stan - supermoderan, veoma apstraktan, sve sami kvadrati i kocke. ini mi se da e biti potrebne neke mjere opreza. Zbog koga? O ekujete da bi jo netko mogao biti ubijen? Nadam se i dr im palce da ne e, ali ipak je mogu e. Ali tko, tko? Ni ta ne shva am. Poznajete li dobro va u prijateljicu? Poznajem li je dobro? Ne, ne poznajem. Postale smo simpati ne jedna drugoj za vrijeme krstarenja pa smo se po ele dru iti. Ona ima u sebi ne to, kako da vam ka em - uzbudljivo. Druga ija je od drugih. A niste tada pomislili da bi vam mogla poslu iti kao lik za jednu od va ih narednih knjiga?

 Mrzim tu rije "poslu iti". Ljudi mi esto o tome govore, ali oni se varaju. Apsolutno. Ja ne stavljam ljude u knjige, barem ne one koje susre em ili poznajem. Smatrate da ne bi bilo osobito zabavno pisati knjige s poznanicima u ulogama pojedinih lica? Imate potpuno pravo - re e gospo a Oliver. Doista ponekad dobro poga ate. Upravo tako mislim. Doga a se da se vozim u autobusu i promatram neku debelu enu kako jede kola . Usta joj se mi u jer va e. Ali mo da i zato to s nekim u sebi razgovara ili pak smi lja telefonski razgovor koji mora obaviti... ili upravo pi e netko pismo ... Promatram je, prouo avam njezine cipele, suknju, e ir ... poga am koliko bi godina mogla imati, gledam ima li na prstu vjen ani prsten, i tako redom. Onda izi em iz autobusa. Ne elim je vi e nikada u ivotu vidjeti, ali u glavi ve imam gotovu pri u: Izvjesna gospo a Carnabv vra a se autobusom ku i, upravo je obavila jedan udan razgovor u kuhinji slasti arne. Srela je, naime jednu osobu koja ju je podsjetila na neku drugu osobu o kojoj su pri ali da je umrla, a pokazalo se da to uop e nije istina. Gospo a je tu osobu srela samo jedanput u ivotu. Bo e dragi - re e gospo a Oliver hvataju i zrak - stvarno je tako bilo, znate. Zaista sam sjedjela su elice jednoj takvoj osobi, ba prije no to sam otputovala iz Londona. I smislila sam cijelu pri u. Uskoro e biti sasvim gotova. Znam cijeli tok doga aja, na primjer njezin povratak i slasti arnu, ono to e tom prilikom re i, ho e li to nju dovesti u opasnost ili e ona nekog drugog dovesti u opasnost... ak joj i ime znam! Zove se Constance. Constance Carnabv. Samo bi jedna stvar mogla upropastiti moju pri u. A to je? Ponovni susret u autobusu, razgovor s njom, prilika da me ona oslovi ili neki drugi na in na koji bih o njoj ne to pobli e doznala. To bi upropastilo cijelu moju pri u.

 Da, da. Jer pri a mora svakako biti va a, jer lik mora isklju ivo biti va . To je kao da je ona va e dijete. Vi ste je stvorili, ona je za vas osoba, vi znate to ona osje a, gdje ivi i to radi. Sve je, istina, zapo elo s pravim, ivim ovjekom, ali kad biste doznali kakav je taj ovjek zaista, onda ... naprosto ne bi bilo pri e. Imam li pravo? Opet imate pravo - re e gospo a Oliver - kao i onda kad ste spomenuli Judith. Jer i tu, mislim, imate pravo. Istina je, naime, da smo zajedno bile na krstarenju i zajedno razgledavale razna mjesta, ali ipak, nisam je dobro upoznala. Ona je udovica, njezin suprug je poginuo i ona se na la u te koj situaciji s djetetom, s malom Mirandom koju ste upoznali. Ponekad one u meni izazivaju neki udan osje aj, kao da je s njima ne to va no povezano, kao da su umije ene u neku zanimljivu dramu. Ali mene ne zanima kakva je to drama, ak ni ne elim da mi to ka u. Ho u da sama izmislim dramu u kojoj bi ih ja voljela vidjeti. Da, da, shva am to. Ve ih vidim kao kandidate za novi bestseler Ariadne Oliver. Ponekad ste doista nepodno ljivi - re e gospo a Oliver. Vi to sve tako pojednostavljeno tuma ite. - Onda malo promisli pa nastavi: Mo da to i jest jednostavno. Ne, nije, to nije pojednostavljeno, to je zapravo ljudski. Zar vi elite da Judith i Mirandu pozovem u moj stan u Londonu? Jo ne - re e Poirot - barem dok ne ustanovim da je jedna od mojih malih zamisli to na. Oh, vi i va e male zamisli. A sada i ja za vas imam jednu malu vijest. Madame, vi me odu evljavate. Nemojte u to biti tako sigurni. Uvjerena sam da e ovo to u vam re i poremetiti va u teoriju, to e se dogoditi, na primjer, ako vam ka em da krivotvorina kojim ste se toliko bavili zapravo uop e nije krivotvorina?! O emu vi govorite?

 Gospo a Jones Smith ili kako se ve zove, doista je sama svojoj oporuci napisala aneks kojim sav svoj novac ostavlja onoj djevojci, vlastru no ga potpisav i. tovi e, potpisala ga je u nazo nosti dva svjedoka. Stavite to pod svoj brk i dobro pro va ite.

19. poglavlje
Gospo a Leaman ... ponovi Poirot, pi u i to ime u svoju bilje nicu. To no. Harriet Leaman. A drugi je svjedok James Jenkins. Posljednja vijest o njemu ka e da je odselio u Australiju. A posljednja vijest o Olgi Seminoff ka e da se ona vratila u zemlju iz koje potje e. Svi su, dakle, nekamo otputovali, u neku drugu zemlju. to mislite, koliko ovjek mo e vjerovati toj gospo i Leaman? Mislim da nije mogla ba sve izmisliti, ako na to mislite. Vjerojatno je ne to potpisala, onda ju je zanimalo to je potpisala pa je iskoristila prvu priliku da svoju radoznalost zadovolji. Zna itati i pisati? Pretpostavljam da zna. Ali, moram priznati, ljudi ponekad ne pro itaju to no rukopis starih osoba jer zna biti uglat i ne itljiv. Ako je kasnije ula to svijet pri a o oporuci, zapravo o dodatku oporuci, lako je mogla pomisliti da je upravo to ono to je ona pro itala. Radi se, dakle, o originalnom dokumentu !- re e Poirot. Postoji, me utim, i krivotvoreni dodatak oporuci.

 Tko ka e? Pravnici. Mo da oporuka uop e nije krivotvorena? Pravnici su veoma oprezni u ovakvim stvarima. Bili su spremni cijeli slu aj iznijeti pred sud, a kao svjedoke imali su stru njake za rukopis. Pa dobro - re e gospo a Oliver - onda je veoma jednostavno zaklju iti to se dogodilo. to se dogodilo? to je tako jednostavno? Dan ili nekoliko dana ili ak tjedan dana nakon to je napisala dodatak oporuci, gospo a Llewellyn-Smythe posva ala se sa svojom vjernom au pair djevojkom ili je do ivjela dra esnu scenu pomirenja sa svojim ne akom Hugom ili sa svojom ne akinjom Rowenom, pa je poderala J i zadnju oporuku, mo da samo precrtala dodatak, u inila ne to drugo, sli no, a mo da je cijeli taj papir naprosto spalila. I to je onda bilo? Ubrzo nakon toga gospo a Llewellyn-Smvthe je umrla. Djevojka je iskoristila priliku i napisala novi dodatak, po prilici istim rije ima i rukopisom to je mogla sli nijim rukopisu gospo e Llewellyn-Smythe, opona aju i tako er i potpise svjedoka. Vjerojatno je dobro poznavala rukopis gospo e Leaman. Sigurno ga je na la na legitimaciji socijalnog osiguranja ili sli nim dokumentima. Bila je uvjerena da e svjedoci svjedo iti u korist te oporuke, da e sve pro i u najboljem redu. Ali taj krivotvorina nije sasvim uspio i tu po inju neprilike. Smijem li se poslu iti va im telefonom, madame? Da, dopu tam vam da se posluzite telefonom moje prijateljice Judith. A gdje je ona? Oti la je u e ljaonicu, a Miranda je oti la pro etati.

Izvolite samo, telefon je tamo u onoj sobi. Poirot se vrati za desetak minuta. Onda, to ste u inili? Nazvao sam odvjetnika Pullertona. Sada u vam ne to ispri ati. Onaj dodatak oporuci, o-noj falsificirani, koji je trebao do i na sud, nije potpisala, kao svjedok, Harriet Leaman. Na njemu je potpisana sada ve pokojna Mary Doherty, koja je tako er bila u slu bi gospo e Llewellyn-Smythe, ali je nedavno umrla. Drugi svjedok je isti James Jenkins, koji je, kao to vam je rekla va a prijateljica gospo a Leaman, odselio u Australiju. Prema tome, postoji falsificirani dodatak oporuci - re e gospo a Oliver. Onda bi, dakle, mogao postojati i pravi dodatak oporuci. Slu ajte, Poirot, nije li sve to postalo malo prije-komplicirano? Postalo je nevjerojatno komplicirano - odgovori Poirot. Uop e, ini mi se da u ovom slu aju ima podosta falsifikata. Mo da je onaj originalni dodatak jo uvijek u biblioteci Quarry Housea u knjizi "Knjiga odgovora na svatko pitanje"? ujem da je cjelokupna imovina gospo e Llewellyn-Smythe, osim nekoliko komada poku stva i nekoliko obiteljskih slika, ve prodana. U ovom trenutku je, dakle, najva nije prona i jedan primjerak "Knjige odgovora na svatko pitanje". Krasan naslov, zar ne? Sje am se da je i moja baka imala takvu knjigu. U njoj ste mogli na i odgovor na kojekakva pitanja. Bilo je tu pravnih stvari, kuharskih recepata, uputa za i enje mrlja od

tinte, na primjer, opis postupka za pravljenje doma eg pudera koji ne e koditi licu, i jo mnogo, mnogo drugih stvari. Sada bi vam takva knjiga dobro do la, zar ne? Bez sumnje! - re e Hercule Poirot. - Sigurno bih u njoj na ao recept za sredstvo protiv umornih nogu.

 I uz recept nekoliko savjeta. Ali mo ete odmah po eti tako, da kupite prostrane cipele kakve se nose na ladanju. Madame, vi znate da svojim izgledom elim djelovati dotjerano. U redu, onda morate i dalje nositi ono to vam nanosi bol, protiv ega stalno govorite ali to i dalje podnosite - re e gospo a Oliver. - Ina e, moram priznati, od cijelog slu aja sada vi e ni ta ne razumijem. Zar mi je ta Leamanova ispri ala same lazi? Uvijek je mogu e. Mislite li da ju je netko nagovorio da mi ispri a te lazi? I to je mogu e. Da joj je netko platio da mi ispri a te la i? Nastavite - zamoli je Poirot - samo nastavite, veoma dobro napredujete. Mislim - nastavi gospo a Oliver zami ljeno - da je gospo a LlewellynSmythe, poput svih bogatih osoba, u ivala u sastavljanju oporuka. Vjerujem da ih je za svoga ivota sastavila barem nekoliko. Znate ve kako je to. Prvo sve poklanja jednoj osobi, onda se sjeti neke druge i tako redom. Mijenja mi ljenje. Obitelj Drake bila je ionako imu na. Pretpostavljam da im je uvijek ostavljala pristojan imetak, ali izgleda da nikada nikome nije ostavila toliko koliko je, prema rije ima gospo e Leaman i prema falsificiranoj oporuci, ostavila toj djevojci, Olgi. Zbilja bih voljela ne to vi e saznati o toj djevojci! Veoma uspje na osoba, a nestala! Uskoro u o njoj saznati ne to vi e - re e Hercule Poirot. Kako? Dobit u jedan podatak. Znam da ste ovdje sakupljali podatke. Ne samo ovdje. Imam jednog agenta u Londonu koji za mene prikuplja informacije u zemlji i inozemstvu.

O ekujem od njega neke informacije iz zemlje u kojoj se Olga rodila. Ho e li vam javiti i da li se vratila ku i? I to e biti jedan od podataka koji e mi javiti. Ali, mo da u dobiti i jednu zanimljivu obavijest o pismima to ih je odavde pisala. U kojima, naime, spominje prijatelje koje je u me uvremenu stekla. A to je s u iteljicom? - upita gospo a Oliver. Na koju u iteljicu mislite? Na onu koju su zadavili, na onu koju je spomenula Elizabeth Whittaker. - I doda: - Ne svi a mi se osobito ta Elizabeth Whittaker. Zamorna vrsta ene ali bistra, ini mi se. - Nastavi dalje, gotovo sanjarski: - Svakako bih temeljito razmislila da li je sposobna za ubojstvo ... Vi, drugim rije ima, mislite da bi ona mogla biti u stanju da zadavi svoju kolegicu, u iteljicu? ovjek u principu mora misliti na sve mogu nosti ... Kao toliko puta do sada, i u ovoj prilici, madame, oslonit u se na va u intuiciju. Gospo a Oliver po ne vakati jo jednu datulju, udubiv i se u vlastite misli.

20. poglavlje
Izi av i iz ku e gospo e Butler, Poirot je po ao istim putem kojim ga je vodila mala Miran-da. U inilo mu se da je otvor u ivici sada ne to pro iren. Izgleda da je taj prolaz koristio netko pone to krupniji od Mirande. Spustio se puteljkom i do ao u kamenolom, u ivaju i jo jednom u prizoru to se pred njim pru ao. Veoma

lijepo mjesto, pomisli Poirot, ali kao i prvi put spopadne ga osje aj da je to ipak ukleto mjesto. Imalo je u sebi ne to od poganske okrutnosti. Lako se moglo zamisliti kako su ovim zavojitim stazama vile progonile svoje rtve ili kako su hladne boginje odre ivale prino enje rtava. Zato ovo mjesto i nije postalo omiljelim izleti tem za piknike. Ljudi ne ele u ovaj park donositi svoja tvrdo kuhana jaja, salatu i naran e, ne ele ovdje pri ati viceve i proveseliti se. Bilo je to posve druga ije mjesto, posve druga ije. I mo da bi bolje bilo da gospo a Llewellyn-Smythe nije po eljela ovu nadzemaljsku transformaciju. Od kamenoloma se moglo napraviti skroman terasasti vrt, ali bez atmosfere. No ona je bila ambiciozna ena, ambiciozna i veoma bogata. Na trenutak pomisli na oporuke, na onu vrstu oporuka kakvu sastavljaju bogate ene, na sve lazi koje se pletu oko njihovih oporuka, na mjesta po kojima se sakrivaju neke od tih oporuka. Istodobno se, cijelo to vrijeme, nastojao uziviti u psihu falsifikatora. Nema nikakve sumnje da je oporuka koju je tvrtka Fullerton ponudila za sudski postupak, zaista bila krivotvorina. Gospodin Fullerton bio je veoma oprezan i sposoban pravnik, uvijek siguran u svoju stvar. Spadao je me u one pravnike koji svom klijentu nikad ne bi savjetovao da iznese pred sud neki slu aj ili da poduzme neke pravne korake ako za to ne bi imao veoma dobre dokaze i razloge. Do e do zavoja puteljka. U jednom trenutku pomisli da su mu noge va nije od razmi ljanja. Pitao se ide li pre acem prema ku i svog prijatelja Spencea ili ne? Vjerojatno ide gotovo zra nom linijom, iako bi glavna cesta vi e odgovarala njegovim umornim stopalima. Put nije bio prekriven travom ni mahovinom, ve je bio tvrd, od kamena iz kamenoloma. Zastade. Pred sobom je opazio dvije prilike. Na jednoj stijeni sjedio je Michael Garfield. Na koljenima je dr ao blok za crtanje i bio sasvim unesen u rad. Malo podalje od njega, stoje i sasvim blizu malenog ali ipak bu nog poto i a koji se ru io s visine, stajala je Miranda Butler. Hercule Poirot je zaboravio na bol u svojim stopalima i na ostale neda e svog tijela usredoto iv i se sav na ljepotu ljudskih stvorenja. Nije bilo nikakve sumnje da je Michael Garfield bio veoma lijep i mlad ovjek. Nije mogao re i da li mu se Michael Garfield osobno svi ao ili ne. Te ko je

sa sigurno u re i da ti se svi a netko tko je lijep. ovjek voli ljepotu gledati, ali je ina e, u principu, ne podnosi, ene mogu biti lijepe. To da. Ali Hercule Poirot za sada nije bio siguran da voli ljepotu u mu karaca. On sam nikako ne bi volio biti lijep, mlad mu karac, niti je ikada imao priliku da to bude ... Poirotu je bio va an izgled samo jedne jedine stvari - izgled njegova bujnoga brka. Zato se stalno brinuo kako e ga i ati, njegovati, ure ivati. Njegov je brk bio sjajan. Nikoga ivog nije poznavao tko bi samo upola imao takav brk. On sam nikada nije izgledao dobro niti bio zgodan, jo manje lijep. A Miranda? Ponovno mu padne na pamet, kao i onda kad ju je prvi put vidio, da je njezina ozbiljnost ono najprivla nije na njoj. Pitao se to ona sada misli. Ne to to ovjek nikad ne e mo i doznati. Bio je siguran da ona, ako je upitate, nikad ne e re i to je upravo mislila. Ima originalan um, pomislio je, um koji djeluje promi ljeno. Tako er je i osjetljiva. Znao je jo neke stvari o njoj, ili je bar vjerovao da zna. Zapravo, bio je gotovo siguran, premda se radilo samo o razmi ljanju. Michael Garfield pogleda prema njemu i re e: Aha, Senor Moustaohios! elim vam doista dobar dan, sir! Smijem li pogledati to radite, ili vas to smeta? Ne bih elio ispasti nametljiv. Mo ete pogledati - re e Michael Garfield. - Meni je svejedno. - I doda blago: - Ovaj rad mi pru a veliki u itak. Poirot stane iza njegova ramena i kimne odobravaju i. Bio je to tako nje an crte olovkom da su se crte jedva razabirale, ovjek zna crtati, pomisli Poirot, a ne samo praviti nacrte za vrtove. Rekao je gotovo ne ujno: Divno! I ja tako mislim - re e Michael Garfield. Sugovornik nije mogao ni po emu utvrditi da li se njegovo mi ljenje odnosi na crte ili na model. Za to? - upita Poirot.

 Pitate me za to ovo radim? Smatrate li da imam razloga? Mogli biste imati. Potpuno ste u pravu. Ako odem odavde, htio bih zapamtiti jednu ili dvije stvari. Miranda je jedna od njih. Biste li je lako zaboravili? Veoma lako. Takav sam. Ali ako zaboravim ne to, ako se ne mogu sjetiti nekog lica, pokreta ramenom ili rukom, ako zaboravim netko drvo, cvijet, obris krajolika, ako vi e ne znam kako sam se osje ao kad sam gledao neki prizor, ako vi e nisam u stanju vidjeti neku sliku u svom sje anju, to u meni izaziva - kako da se izrazim ... - gotovo agoniju. Eto, vidite, ovjek percipira svijet oko sebe, sve je tako prolazno. Ali ne i Quarry Garden ili neki drugi park. Oni ne nestaju tako brzo. Mislite? Brzo e nestati Quarry Garden, ako ovdje ne bude nikoga tko bi se o njemu brinuo. Ovaj park zahtijeva mnogo ljubavi, pa nje, skrbi, a i umje nosti. Ako ga preuzme neki odbor, a to je ono to se u zadnje vrijeme esto doga a, onda e ga, kako se to obi no ka e - odr avati. Mo da e netko zasaditi najmodernije bunje, mo da e netko preurediti puteljke i postaviti nove klupe; mo da e se ak pojaviti i ko arice za sme e, lanovi odbora obi no su silno pa ljivi silno dobri i odli no paze na odrzavanje onoga to im je povjereno. No ovaj vrt ne mo ete samo "odr avati". Jer on je divlji. A uvati ne to divlje kudikamo je teze nego odr avati. Gospodine Poirot... - Mirandin glas nadja a um poto i a. Poirot joj se pribli i kako bi je bolje uo. Tu sam vas, dakle, na ao. Do li ste pozirati za svoj portret, zar ne? Ona zanije e glavom. Ne, nisam radi toga do la. Poziranje za portret do lo je spontano. Jest - re e Michael Garfield. - To se dogodilo sasvim slu ajno, ovjek ponekad jednostavno ima sre u.

 Zapravo ste etali svojim omiljenim vrtom? Zapravo sam tra ila bunar. Bunar? Jednom je u ovoj umi postojao bunar iznad kojega ste mogli ne to po eljeti. U prija njem kamenolomu? Nisam znao da su u kamenolomima imali bunare. Oduvijek je kamenolom okru ivala uma. Uvijek je ovdje bilo stabala. Michael zna gdje se bunar nalazio, ali mi ne e re i. Bit e ti mnogo zabavnije ako ga bude sama tra ila - re e Michael Garfield - osobito ako nisi sasvim sigurna postoji li on uop e. Gospo a Goodbodv znade sve o njemu - re e Miranda, a zatim doda: - Ona je vje tica. Sasvim to no - re e Michael. - Ona je mjesna vje tica, gospodine Poirot. Znate, u gotovo svim malim mjestima postoji mjesna vje tica. Premda one same sebe ne nazivaju uvijek vje ticama. No svi znaju. One prori u sudbine, bacaju uroke na va e begonije, aranjem vam sa-su e peonije ili vam krava prestane davati mlijeko, a vrlo esto prave i ljubavne napitke. To je bio bunar iznad kojega se moglo ne to za eljeti - re e Miranda. Ljudi su zato i dolazili ovamo. Morali su tri puta obi i bunar natra ke, a kako je bunar bio na bre uljku, to nije uvijek svakome lako uspijevalo. - Ona pogleda iznad glava Michaela i Poirota: - Jednog u ga dana na i - re e - ak i ako mi ga ne poka e . Mora da je negdje ovdje. Zatvorili su ga prije mnogo godina, rekla mi je gospo a Goodbodv. Zatvorili su ga zato to je navodno bio opasan. Davno, davno, palo je u njega jedno dijete. Jedna djevoj ica, zvala se Kitty. A mo da je jo netko unutra pao. Samo nastavi sa svojim razmi ljanjem - re e Michael Garfield. - Dobra je to pri a. To no je da ovdje postoji bunar za izricanje zelja, ali to je ondje, u Little Bellingu.

 Ma, to znam - re e Miranda nestrpljivo. - O onom bunaru znam sve. To je obi an bunar. I svi drugi za njega znaju da je veoma obi an. Ljudi u njega bacaju nov i e, premda unutra vi e nema vode pa se niti ne uje da je nov i pljusnuo. ao mi je. Re i u vam kad na em bunar - re e Miranda. Ne smijete uvijek povjerovati u ono to ka e vje tica. Ne vjerujem da je netko dijete palo u taj bunar. Mo da je pala neka ma ka i utopila se. Trajla lila lala, ma kica u bunar pala - re e Miranda i ustane. - Moram sada i i - re e. Mama me eka. Oprezno se spusti sa stijene, nasmije se obojici mu karaca i po e jo krivudavim puteljkom koji je vodio s druge strane vode. Trajla lila lala - re e Poirot zami ljeno. ovjek obi no vjeruje ono to eli, zar ne, Michael Garfield? Da li je Miranda imala pravo ili nije? Michael Garfield ga zna ajno pogleda, a zatim se nasmije. Ima ona pravo - re e. - Ovdje postoji jedan bunar i tako je kao to ona ka e: zatvorili su ga. Vjerojatno je bio opasan. Naravno, ne mislim da je to bio bunar zelja. To je sigurno gospo a Goodbodv izmislila, kao zgodan podatak. Bilo je tu jedno stablo zelja. To da. Jedan javor na pola puta odavde do bre uljka, oko kojega su ljudi tri puta hodali natra ke u nadi da e im se ispuniti njihova zelja. to je bilo s tim drvetom? Za to vi e ne hodaju oko njega? ini mi se da ga je prije kojih est godina pogodio grom i raspolovio ga. Jeste li to spomenuli Mirandi?

 Ne. Mislio sam da je bolje ostaviti je u uvjerenju kako se ta lijepa pri a odnosi na bunar to ga ona neprestano tra i. Sigurno je drvo' u koje je udario grom ne bi toliko veselilo. to mislite? Moram i i dalje. Idete opet svom prijatelju policajcu? Da. Izgledate umorni. Jesam, umoran sam - re e Hercule Poirot. - Jako sam umoran. Bilo bi vam ugodnije u platnenim cipelama ili sandalama. Ah, ca non. Razumijem. Vi imate ambicija u pogledu odje e. Pogleda Poirota od glave do pete. - Pazite na cjelokupan dojam, a on je zbilja dobar, osobito va i brkovi, ukoliko dopu tate takvu primjedbu. Zahvalan sam vam - re e Poirot - to ste ih opazili. Zapravo, mo e li ih netko ne opaziti? Poirot malo nagne glavu, pa re e: Govore i o crte u to ste ga malo as radili, rekli ste da elite zapamtiti malu Mirandu. Zna i li to da odavde odlazite? Jest. Razmi ljao sam o tome. A meni se ini da ste ovdje bien place. O da, odli no! Imam ku u, dodu e malu ali koju sam sam projektirao, imam svoj posao koji me sada manje zadovoljava nego ranije, i zato me obuzeo nemir. Za to vas sada va posao manje zadovoljava? Jer ljudi od mene tra e najstra nije stvari. Neki ele da im poljep am vrt; neki opet kupe zemlji te, grade ku u i tra e od mene nacrte za novi vrt.

 Ho ete li napraviti i nacrt za vrt gospo e Drake? Ona to od mene stalno tra i. Dao sam joj nekoliko sugestija i ona se s njima izgleda sla e. Ali ja ipak mislim - doda - da joj ne mogu sasvim vjerovati. Pretpostavljate da vam ne e dopustiti da u inite ono to elite? Uvjeren sam da e, svakako, posti i ono to ona ho e, da e, premda su joj se moje ideje svidjele, iznenada zatra iti ne to sasvim drugo. Bit e to ne to utilitarno, vjerojatno skupo, ne to ime e se ona htjeti pred drugima pokazati. Ona bi poku ala i gospodariti nada mnom, inzistirala bi da se provedu njezine zamisli, ja se s njima ne bih slagao i mi bismo se posva ali. I tako, sve u svemu, bilo bi bolje da odem prije nego se posvadim, naravno, ne samo s gospo om Drake nego i s mnogim drugim susjedima. Dosta sam poznat. Nije mi potrebno uvijek ostati na jednom mjestu. Mogao bih si prona i neki drugi kutak u Engleskoj, a mo da i u Normandiji ili Bretanji. Negdje gdje biste mogli uljep ati prirodu, pobolj ati njezin izgled; negdje gdje biste mogli eksperimentirati, posaditi ne to neobi no, ne to to ondje nikad ranije nije raslo, to ne e ni sunce spr iti, ni mraz uni titi. Pri eljkujete komad zemlje na kojemu ni ta ne raste, tako da mo ete jo jednom odigrati ulogu Adama? Jeste li oduvijek tako nemirne naravi? Nigdje nisam dugo ostajao. Jeste li ve bili u Gr koj? Jesam. Volio bih ponovno u Gr ku. Da, ima ne to u tome to ste upravo spomenuli. Vrt na gr kom bre uljku. Samo nekoliko empresa i ni ta vi e. Gola stijena. Ali, ako ovjek samo za eli, to sve tamo ne bi mogao stvoriti? Vrt po kojem bi etali bogovi ... Jest. Odli no itate misli, zar ne, gospodine Poirot? Volio bih da je tako. Mnogo bih elio doznati, a to jo ne znam.

 Sada govorite o ne em veoma prozai nom, zar ne? Na alost. Arsen, ubojstvo i iznenadna smrt? Manje-vi e. Nisam dodu e mislio na arsen. Recite mi, gospodine Garfield, budu i da zivite ovdje ve netko vrijeme, jeste li poznavali nekog mladog ovjeka imenom Leslev Ferrier? Da. Sje am ga se. Radio je u odvjetni koj uredu u Medchesteru, je li tako? U tvrtki Fullerton, Harrison i Leadbetter. Mla i inovnik, tako ne to. Zgodan ovjek. Iznenada je umro, zar ne? Jest. Ubili su ga jedne no i. enska posla, mislim. Svi, ini se, misle da policija dobro zna tko je to u inio, ali nemaju potrebnih dokaza. Odr avao je veze sa enom koja se zove Sandra. Ne mogu se sjetiti prezimena. Njezin suprug bio je vlasnik mjesne gostionice. Ona i mladi Leslev imali su stanovite odnose. Onda je Leslev zapo eo s jednom drugom djevojkom. Tako se bar pri alo. A Sandri se to nije svidjelo. Uop e joj se nije svidjelo! On je bio, znate, veliki ljubitelj ena. U isto je vrijeme imao po dvije-tri ene. Sve su bile Engleskinje? Za to? udno pitanje! Ne vjerujem da se ograni avao samo na engleske djevojke. Dovoljno je da djevojka zna engleski toliko da razumije to on njoj govori i da on razumije to ona njemu govori. Vjerojatno i ovamo od vremena do vremena do e koja strankinja? Svakako. Postoji li uop e mjesto u koje ne do e? Danas su au pair djevojke sastavni dio svakodnevnog ivota. Ru ne, lijepe, po tene, nepo tene, neke poma u majkama, neke nisu od nikakve koristi, a neke jednostavno pobjegnu.

 Kao djevojka koja se zvala Olga? Upravo tako! Kao djevojka koja se zvala Olga. Da li je Leslev bio Olgin prijatelj? Ah, u tom se pravcu kre e va e razmi ljanje! Da, bio joj je prijatelj. Mislim da gospo a Llewellyn-Smythe nije o tome ni ta znala. Olga je bila dosta oprezna. Ozbiljnim je glasom govorila o osobi za koju se namjeravala udati jednog dana, u svojoj zemlji. Ne znam je li to bilo istina ili je to ona izmislila. Leslev je bio privla an mladi mu karac, kao to sam vam rekao. Ne znam to je vidio u Olgi, jer nije bila ba lijepa. Ipak ... - razmisli trenutak - bila je na neki na in intenzivna. Mislim da je to za mladog Engleza moglo biti privla no. Bilo kako bilo, Leslev je imao uspjeha, a to se njegovim prijateljicama nije svidjelo. To je veoma zanimljivo - re e Poirot. - Nadao sam se da ete mi vi dati informaciju koja mi treba. Na temelju ega? O emu se zapravo radi? Kakve veze ima Leslev s tim? Za to toliko eprkate po pro losti? Pa, eto, ima stvari koje ho u doznati, na primjer, kako dolazi do nekih stvari. Zanima me tako er i jo starija pro lost: vrijeme prije no to su se Olga Seminoff i Leslev Ferrier potajno sastali, o emu gospo a Llewellyn-Smythe ni ta nije znala. Ni ja o tome zapravo ni ta ne znam. Samo sam naga ao. Sretao sam ih dosta esto, ali Olga mi se nikad nije povjeravala; Leslevja Ferriera gotovo nisam ni poznavao. Zanima me to vrijeme kao pozadina... Koliko sam uo, on nije imao sasvim istu pro lost. Da. Mislim da nije. Tako su ljudi ovdje pri ali. Gospodin Fullerton ga je uzeo u slu bu nadaju i se da e od njega u initi po tena ovjeka. Dobar ovjek, stari Fullerton. Bili su ga optu ili, ako se ne varam, za krivotvorina.

 Jest. Rekli su mi da je to bio njegov prvi prijestup, a da je bilo> i drugih olakotnih okolnosti. Imao' je bolesnu majku, oca pijanca ili tako ne to. Svakako, na sudu je dobro pro ao. Nisam uo pojedinosti. Prvo je u inio ne toi zbog ega nije bio osu ivan, a onda su ga otkrile ra unovo e. Znam da je ovo to- vam govorim mutno, ali vam samo prenosim ono to sam i ja od drugih uo. Krivotvorina. Da, to je bio predmet optu be. Krivotvorina. A kad je gospo a Llewellyn-Smythe umrla, prona li su da je i njezina oporuka, koju su provjerili, krivotvorena. Da. Shva am va na in razmi ljanja. Uspore ujete te dvije stvari da biste vidjeli imaju li neke me usobne veze. Imamo ovjeka koji je do neke mjere bio uspje an krivotvoritelj. On je postao prijatelj jedne djevojke koja, ako oporuka nakon provjere bude progla ena pravovaljanom, treba naslijediti ve i dio golema bogatstva. Da, da, tako to redom ide. Ta djevojka i taj ovjek, koji je napravio krivotvorina, veliki su prijatelji. On je napustio svoju djevojku i povezao se s tom strankinjom. Vi, drugim rije ima, smatrate da je tu falsificiranu oporuku krivotvorio Ferrier. ini se logi nim, zar ne? Smatra se da je Olga bila u stanju dosta dobro opona ati rukopis gospo e Llewellyn-Smythe. Meni je ta pretpostavka uvijek izgledala sumnjiva. Ona je pisala pisma gospo e Llewellyn-Smythe opona aju i njezin rukopis, ali mislim da nije postigla naro itu sli nost rukopisa; svakako ne toliku da bi pro la provjeru. Ali ako su ona i Lesley u toj stvari radili zajedno, onda je to sasvim ne to drugo. Ja, naime, smatram, da je on bio u stanju napraviti sasvim dobar krivotvorina i da je bio sto posto siguran da se to ne e otkriti. Samo, on je i prvi put, kod svog prvog

falsifikata, bio siguran, a nije uspio. To mu se i sada dogodilo. Kad je bomba prasnula, kad su odvjetnici po eli praviti neprilike i kad su bili pozvani stru njaci da provjere autenti nost rukopisa, mora da je Olga izgubila ivce i posva ala se s Lesleyjem. Onda je zaklju ila da je najbolje nestati, nadaju i se da e sve pasti na njegovu glavu. Garfield o tro odmahne glavom, negoduju i. Za to ste do li ovamo, u moj lijepi vrt, da mi pri ate o takvim stvarima? Jer ho u znati istinu. Bolje je ni ta ne znati. Najbolje je nikad ni ta ne znati! Neka stvari budu kakve jesu. Ne smije se navaljivati, uhoditi i zabadati nos u tu a posla. Vi elite Ljepotu - re e Hercule Poirot - i to pod svaku cijenu. A ja, vidite, elim Istinu. Uvijek istinu. Pod svaku cijenu! Michael Garfield se nasmije: - Idite svojim prijateljima policajcima, a mene ostavite u mom privatnom raju. Apage Sotono.

21. poglavlje
Poirot se penjao uzbrdo. Odjednom vi e nije osje ao bol u stopalima. Ne to mu je sinulo. Stvari za koje je znao ili tek naslu ivao da imaju veze, ali nije to no znao kakve, sad su se odjednom stopile u cjelovitu sliku. Istog trenutka postao je svjestan opasnosti koja se svake minute mogla pretvoriti u ne iju nesre u ukoliko se odmah ne poduzmu koraci da se to sprije i. Bila je to ozbiljna opasnost. Elspeth Mckay do eka ga na vratima. - Izgledate iznemogli. Do ite ovamo i sjednite.

 Je li va brat kod ku e? Ne. Oti ao je na policijsku stanicu. Mislim da se ne to dogodilo. Ne to se dogodilo? - Bio je zaprepa ten. - Tako brzo? Nemogu e! Molim? - upita Elspeth. - to ka ete? Ni ta, ni ta, uli ste da se nekome ne to dogodilo? Da, ali ne znam kome. Nazvao je Tim Raglan i zamolio ga da smjesta do e. Dat u vam alicu aja, ho ete li? Ne, hvala - re e Poirot. - Idem odmah ku i. - Nije mogao ni zamisliti da bi opet morao progutati onaj crni gorki aj. Poku ao je izmisliti neki valjan razlog kako bi to bolje sakrio pravi razlog svoga pona anja. - Moje noge, znate, stra no me bole noge. Nemam ba prikladnu obu u za ladanje. Veoma bi mi dobro do lo da promijenim cipele. Elspeth Mckay pogleda njegove cipele: - Ne, ove vam cipele nikako ne odgovaraju. Lakirana koza samo zulja. Imate pismo, gotovo sam vam zaboravila re i, sa stranim markama. Zna i da je do lo iz inozemstva. Na njemu pi e: Kod vi eg inspektora Spencea, "Borik". Sad u vam ga donijeti. Vratila se za koji tren i predala mu pismo. Ako vam ne treba omotnica, dajte je meni. Jedan moj ne ak skuplja marke. Naravno, izvolite. - Poirot otvori pismo i dade omotnicu gospo i Mckay. Ona mu zahvali i ode u ku u. Poirot odmah pro ita pismo. Ured gospodina Gobyja vodio je svoje inozemne poslove istom umje no i svoje poslove kod ku e. Nije alio izdatke i dobivao je rezultate veoma brzo. Poirot je morao priznati da rezultati nisu bili zna ajni, ali vi e nije ni o ekivao. u kao

Olga Seminoff nije se vratila u svoj rodni grad. Tamo od njezine obitelji nije bilo vi e nikoga ivog. Imala je u gradu samo jednu prijateljicu, jednu postariju enu s kojom se neprekidno dopisivala i javljala joj vijesti o sebi. Pisala joj je da se dobro sla e sa svojom poslodavkom, koja ponekad malo pretjeruje ali je zato velikodu na. Nekoliko posljednjih pisama to ih je primila od Olge stigla su prije otprilike godinu i pol. U njima je spominjala jednog mladi a i davala do znanja da je bilo govora o enidbi, ali se taj mladi , ije ime nije navela, mora tek sna i, tako da se jo ni ta odre eno ne mo e re i. U zadnjem pismu je sva zadovoljna pisala o tome kako su im izgledi dobri. Kad nakon toga pisma vi e nisu pristizala, Olgina je prijateljica zaklju ila da se Olga za svog Engleza udala i promijenila adresu. Takve su se stvari esto doga ale djevojkama koje su oti le u Englesku. Ako su se sretno udale, nikad vi e nisu pisale. Ona nije bila zabrinuta. Sve se slagalo, pomisli Poirot. I Lesley je govorio o enidbi, iako vjerojatno nije mislio ozbiljno. Za gospo u Llewellyn-Smythe rekla je da je velikodu na. Zna se da je Lesleyju netko dao novaca. Mo da je Olga onim novcem to ga je do tada primila od svojih poslodavaca unaprijed platila krivotvorina u svoju korist. Elspeth Mckay ponovno do e na terasu. Poirot i nju upita za mi ljenje o eventualnom partnerstvu izme u Olge i Lesleyja. Ona asak promisli, a onda prozbori nepogre ivi autoritet: Ako je i bilo tako, ona je to u sebi dobro uvala. Nikad se o njima nije ni ta ulo. U na em mjestu, ako se ne to dogodi, odmah se o tome govori. Lesley Perrier odrzavao je stanovite odnose s jednom udatom enom. Mo da je zato upozorio djevojku da svojoj poslodavki o njemu ni ta ne govori. Posve mogu e, jer je gospo a Smythe vjerojatno ne to znala o lo em karakteru Lesleva Ferriera pa bi je sigurno upozorila neka se s njime ni u to ne upu ta.

Poirot slozi svoje pismo i stavi u d ep. Bit e mi veoma drago ako mi dopustite da vam donesem alicu aja. Ne, ne... moram odmah oti i ku i i promijeniti cipele. Ne znate kada e se va brat vratiti? Nemam pojma. Nisu mu rekli za to ga zovu. Poirot se cestom vra ao u svoje svratiste, samo stotinjak metara udaljeno od ku e Elspeth Mckay. U trenutku kad se pribli avao vratima, na njima se pojavi njegova gazdarica, vesela ena tridesetih godina: eka vas jedna gospo a - re e. - Ve je dosta dugo ovdje. Rekla sam joj da ne znam to no kamo ste oti li i kada ete se vratiti, ali je ona rekla da e vas ekati. A zatim doda: To je gospo a Drake. Rekla bih da je sva uzbu ena. Ina e je tako mirna. Mora da je do ivjela neki stra an udarac, eka vas u salonu, elite li da donesem aja, ili ne to drugo? Ne, hvala - re e Poirot - bolje ne. Prvo da ujem to mi ona ima re i. Poirot otvori vrata i u e u salon. Rowena Drake je stajala ispred prozora. Prozor nije gledao na ulicu, pa ga ona nije mogla vidjeti kad je dolazio. Naglo se okrenula za uv i otvaranje vrata. Monsieur Poirot, kona no! Tako vas dugo ekam! Meni se bar ini jako dugo! zao mi je, madame, bio sam u Quarry Woodu, razgovarao s mojom prijateljicom, gospo om Oliver, a onda jo s dva mladi a, Nicholasom i Desmondom. Nicholas i Desmond? Jest, znam. Pitam se ... o, bo e, ovjeku sva ta padne na pamet. Vi ste uznemireni, gospo o - re e blago Poirot.

Nikada ni u snu nije mislio da e tako ne to do ivjeti: Rowena Drake uzbu ena, Rovvena Drake koja nije vi e gospodar situacije, koja nije vi e organizator svih zbivanja, koja ne name e drugima svoje odluke. uli ste, zar ne? - upita. - A mo da niste? to sam to trebao uti? Ne to stra no. On je ... on je mrtav! Netko ga je ubio! Tko je mrtav, madame? Zna i niste uli?! A on je doista tek dijete, tako er, pa sam mislila... o, bo e, kakva sam ja budala. Trebala sam vam odmah re i, im ste me pitali. Sada se stra no osje am! Osje am se krivom jer sam mislila da ja najbolje znam, da sam najpametnija. Ali bilo je to u najboljoj namjeri, gospodine Poirot, vjerujte! Sjednite, madame, sjednite. Umirite se i onda mi sve ispri ajte. Ka ete da je jedno dijete mrtvo? Opet jedno dijete? Njezin brat! - re e gospo a Drake. - Leopold. Leopold Revnolds? Da. Na li su ga mrtvog na jednom od puteljaka u polju. Mora da se vra ao iz kole i skrenuo prema potoku da se tamo malo poigra. Netko mu je dr ao glavu pod vodom, u potoku. Dakle, isti slu aj kao i s Joyce? Jest, jest. Sigurno se radi o ... nekoj vrsti ludila. A ne znamo tko je taj ubojica. To je stra no! Nemamo ni najmanjeg pojma! A inilo mi se da znam. Zaista sam mislila... da, to je gnjusna stvar. Morate mi to ispri ati, madame. Da. Sve vam elim re i. Zbog toga sam i do la. Vidite, do li ste k meni nakon razgovora s Elizabeth Whittaker.

Ona vam je rekla da me je ne to moralo prestra iti, da sam vjerojatno ne to vidjela u predsoblju. Ja sam vam tada rekla da ni ta nisam vidjela, jer sam mislila, vidite ... i zastane. to ste vidjeli? Trebala sam vam tada re i. Vidjela sam kako se vrata biblioteke otvaraju, polako, oprezno, i onda se on pojavio. Nije sasvim izi ao, nego je zastao na vratima, a onda ih naglo opet zatvorio i vratio se u biblioteku. Tko je to bio? Leopold. Leopold, dje ak to su ga sada ubili. A vidite, ja sam mislila ... bo e, kakva gre ka! Kakva stra na gre ka! Mislila sam da ete, ukoliko vam to ka em, istra ivati pozadinu. Vi ste dakle, mislili - upita je Poirot - da je Leopold ubio svoju sestru. To ste mislili? Da, to sam mislila. Ne odmah, naravno, jer u tom trenutku nisam jo znala da je Joyce mrtva. No on je imao neki udan izraz lica. Oduvijek je bio udno dijete, ak smo ga se pomalo bojali jer smo znali da nije sasvim normalan. Bio je veoma pametan i imao je veoma visok kvocijent inteligencije. Pa ipak nije bio sasvim normalan. U onom sam trenutku mislila: ' to Leopold radi u biblioteci, umjesto da je u sobi gdje se upravo igraju ognjenog zmaja?' I jo sam se pitala: ' to tamo radi kad izgleda tako udno?' Kasnije, dakako nisam vi e na to mislila; ali kad sam ga ugledala, mora da sam se prestra ila zato to je udno izgledao. I zato sam ispustila vazu. Elizabeth mi je pomogla skloniti krhotine, a nakon toga sam se vratila u sobu, gdje je bio ognjeni zmaj. Nisam vi e mislila na tu nezgodu, sve dok nismo na li Joyce. U taj sam tren pomislila ...

 Tada ste pomislili da je to u inio Leopold? Jest, da. Upravo sam to pomislila, inilo mi se da sam prona la razlog za to je onako udno izgledao. Mislila sam da znam. Tako sam uvijek, cijelog svog ivota, mislila da znam mnogo o stvarima i da imam pravo. Sada vidim kako sam pogrije ila. Jer to da je dje aka netko ubio, to svemu da je sasvim drugo zna enje. Mora da je u ao unutra i na ao je tamo - mrtvu - to je u njemu izazvalo stra an ok. Upla io se. Htio je neopazice izi i iz te sobe, a onda je gore opazio mene i vratio se u biblioteku, zatvorio vrata i ekao da se predsoblje isprazni pa da onda izi e. Ali ne zato to ju je on ubio, nego zato to ju je na ao mrtvu. A vi ste itavo vrijeme utjeli? Niste htjeli re i koga ste vidjeli, ak i kad je otkrivena mrtva Joyce? Ne. Ja ... znate nisam mogla. On je, shva ate li, tako mlad, bio tako mlad, moram sada re i. Mislim da je imao deset, najvi e jedanaest godina. Sama sebi sam rekla: ne zna to radi. Nije on za to kriv. Ne mo e biti moralno odgovoran. Uvijek je bio malo udan. Podvrgut emo ga lije enju. Ne emo sve prepustiti policiji. Oni e ga poslati u neki kazneno-popravni dom. Umjesto toga pru it emo mu specijalni psiholo ki tretman, ukoliko se bude pokazalo potrebnim. Ja sam ... mislila najbolje. Morate mi vjerovati. Mislila sam dobro. Kakve alosne rije i, pomisli Poirot, naj alosnije rije i na svijetu... Gospo a Drake kao da je znala to on misli. Da. U inila sam to u najboljoj namjeri. Mislila sam dobro, ovjek uvijek misli da zna to je najbolje za druge, ali u stvari ne mo e znati. Jer sada je o igledno da je Leopold onako ustuknuo ili zato to je vidio tko je ubio Joyce, ili zato to je na ao trag po kojem se moglo zaklju iti tko je ubojica. Sigurno je znao ne to zbog ega se ubojica vi e nije osje ao sigurnim. I cijelo vrijeme on je ekao priliku da se do epa dje aka nasamo, a kad mu se ona pru ila, udavio ga je u potoku da ne bi progovorio, da ne bi rekao to zna. Da sam barem onda rekla, da sam sve ispri ala vama, policiji, bilo kome! AU ja sam mislila da znam to radim ...

 Tek danas ste progovorili - re e Poirot nakon to je netko vrijeme utke promatrao gospo u Drake kako sjedi pred njim suzdr avaju i suze. - Rekli su mi da je Leopold u zadnje vrijeme imao mnogo novaca. Mora da mu je netko pla ao da uti. Ali za to - tko? Doznat emo - re e Poirot. - I to veoma brzo.

22. poglavlje
Nije bilo u prirodi Hercula Poirota da druge pita za mi ljenje. Obi no je bio posve zadovoljan s vlastitim. Pa ipak, u nekim je slu ajevima pravio iznimke. To se doga alo upravo sada. On i Spence kratko su razgovarali, onda se Poirot obratio poduze u za iznajmljivanje automobila, obavio jo jedan kratak razgovor s inspektorom Raglanom i potom oti ao. Naru io je auto da ga odveze u London, tako da se na putu jo jednom nakratko zaustavi. Svratio je, naime, u kolu "Brijestovi". Rekao je oferu neka ga petnaestak minuta pri eka, u ao i zamolio da ga gospo ica Emlyn primi. ao mi je to vas u ovo doba uznemirujem. Sigurno sada ve erate. Nadam se da ete shvatiti kao kompliment, gospodine Poirot, ako vam ka em kako sam potpuno sigurna da me vi nikada, ni u koje doba, ne biste uznemiravali bez velika razloga. Veoma ste ljubazni. Da budem iskren, do ao sam vas zamoliti za jedan savjet. Doista? Gospo ica Emlyn kao da je bila iznena ena. Ne samo iznena ena ve i pomalo sumnji ava.

 Izgleda mi da je to sasvim neubi ajeno za vas, gospodine Poirot - re e ona. - Jer vi ste, zar ne, obi no zadovoljni vlastitim mi ljenjem. Jesam, obi no sam zadovoljan vlastitim mi ljenjem, ali utje ilo bi me i pomoglo mi kad bi se sada sa mnom slo io netko do ijeg mi ljenja dr im. Ni ta nije rekla, samo ga je radoznalo promatrala. Znam tko je ubio Joyce Revnolds - re e - a vjerujem da i vi znate. Nisam to nikad rekla - re e gospo ica Emlyn. Niste. Znam da niste. A to mi pokazuje da je u pitanju samo mi ljenje. Mislite predosje aj? - upita gospo ica Emlyn svojim najhladnijim tonom. Volio bih da ne upotrijebimo tu rije . Prije bih rekao da imate odre eno mi ljenje. U redu, dakle. Priznajem da imam odre eno mi ljenje. To jo uvijek ne zna i da u vam ga re i. Predla em, gospo ice Emlyn, da na komadi u papira napi em etiri rije i. Onda u vas upitati sla ete li se s te etiri rije i. Gospo ica Emlyn ustane, pri e svom pisa em stolu, uzme komadi papira i vrati se Poirotu. Zanimaju me va e etiri rije i. Poirot izvadi iz d epa pero, napi e etiri rije i, savije papir i pruzi ga gospo ici Emlyn. Ona ga uze i pro ita. Dakle? - upita Poirot. Sla em se s dvije rije i na va em papiru. A to se ti e drugih dviju, to je ve teze re i. Nemam nikakvih dokaza a, moram priznati, nije mi ta ideja ni pala na pamet. Za one dvije rije i imate dokaze?

 Mislim da imam. Voda - re e Poirot zna ajno. - im ste to uli, znali ste sigurno, im sam, naime, ja za to uo, znao sam sigurno. Sada smo sigurni vi i ja. A jeste li ve je netko glavu dr ao pod vodom? U potoku? ula sam. Telefonirali su mi i rekli da je to Jovcin brat. Kakve je on veze imao s cijelim slu ajem? Htio je novaca - re e Poirot. - I dobio ga je. A onda, im se ukazala zgodna prilika, udavili su ga u potoku. Glas mu se nije mijenjao. Ako se neka promjena uop e mogla primijetiti, nije to bio mekaniji, ve ne to grublji ton. Osobu koja mi je to ispri ala - re e - razdiralo je suosje anje. Njezini su osje aji bili uzburkani. Ja nisam takav. Leopold je bio veoma mlad, gotovo jo dijete. Ali njegova smrt nije nesretan slu aj, nego posljedica, kao i tolike stvari u ivotu, njegovih postupaka, elio je novac i upustio se u rizik. Bio je dovoljno pametan i dovoljno zreo da zna u to se upustio. Pa ipak; elio je novac. Bilo mu je samo deset godina, ali uzrok i posljedica su isti kao da mu je bilo trideset, pedeset ili devedeset. Znate li na to prvo pomislim u ovakvim slu ajevima? Rekla bih - re e gospo ica Emlyn - da imate vi e smisla za pravdu, nego za suosje anje. Moje suosje anje - re e Poirot - Leo-poldu ionako ne bi pomoglo. On je izvan doma aja bilo kakve pomo i. I ako se izborimo za pravdu, vi i ja, jer ja mislim da u ovom slu aju mislimo jednako, ni ta pravda ne mo e pomo i Leopoldu. Ali ona zato mo e pomo i jednom drugom Leopoldu, mo e pomo i da netko drugo dijete ipak ostane na ivotu - ako je na vrijeme uspijemo posti i. Dvostruki ubojica, kojemu je ubijanje na in da postigne osje aj sigurnosti, taj ubojica je velik rizik... Ja putujem u London, gdje u se sastati s nekim ljudima da bih se s njima uli da je i dje ak umoren tako da mu

dogovorio kako treba postupiti, da bih im, mo da, prenio svoja uvjerenja o ovom slu aju. To vam ne e biti lako - re e gospo ica Emlyn. Znam da ne e. Put i na in na koji to namjeravam posti i nisu jednostavni, ali makar u ih upoznati s onim to znam i to se doista dogodilo. A to su ljudi koji shva aju kako funkcionira um kriminalaca. Ima jo jedna stvar koju bih vas zamolio. Treba mi va e mi ljenje. Ovaj put samo va e mi ljenje, ne i dokazi. Zanima me to mislite o karakteru Nicholasa Ransoma i Desmonda Hollanda. Savjetujete li mi da im vjerujem? Smatram ih obojicu dostojnima povjerenja. To je moje mi ljenje. Obojica su u mnogim stvarima budalasti, ali to su tek efemerne stvari u ivotu. U osnovi su to zdravi mladi i. Zdravi poput jabuke bez crva. Izgleda da se uvijek vra amo na jabuke - re e Hercule Poirot alosno. Moram sada i i. eka me automobil. Moram na jo jedno mjesto.

23. poglavlje
Jeste li uli to se doga a u Quarry Gardenu? - upita gospo a Cartwright, stavljaju i u ko aricu kutiju pra ka Omo i kutiju Bijelog labuda. Quarry Woodu? - upita Elspeth Mckay, kojoj se gospo a Cartwright obratila. - Ne, nisam ni ta osobito ula. Odabrala je jo kutiju kukuruznih pahuljica. Obje su ene bile u novootvorenom supermarketu radi svoje jutarnje kupovine.

 Pri aju da tamo netko drve e predstavlja opasnost. Jutros je do lo nekoliko umara. Radi se o stablu koje raste na onoj drugoj strani brda, gdje je strma padina, pa se stablo nagnulo. Mo da mo e i pasti. U jedno od stabala udario je grom pro le zime, ali ono je, mislim, podalje od mjesta gdje raste nagnuto stablo. U svakom slu aju, po eli su kopati oko korijenja stabla. teta. Upropastit e taj dio vrta. to mo ete - re e Elspeth Mckay. Valjda znaju to rade. Netko ih je pozvao, je li? Da. S njima su i dva policajca, koji paze da nitko ne pri e. Ka u da moraju utvrditi koje e od bolestnih stabala prvo biti posje eno. Razumijem - rekla je Elspeth Mckay. Posve je vjerojatno da je razumjela. Nitko joj, dakako, ni ta nije objasnio, ali njoj i nije trebalo obja njavati. Ariadna Oliver otvori telegram to ga je upravo primila. Bila je tako nau ena primati telegrame telefonom - prvo je tr e i uokolo tra ila olovku da zapi e sadr aj, a onda bi ipak molila da joj po alju tekst - da se sada, primiv i "prvi telegram", gotovo zapanjila. MOLIM DOVEDITE GOSPO U BUTLER I MIRANDU U VA STAN HITNO STOP NE GUBITE NI TRENA STOP VA NO OBAVITI LIJE NI KI PREGLED ZBOG OPERACIJE Odmah po uri u kuhinju, gdje je Judith Butler kuhala d em od dunja. Judy, idi spakirati najvaznije stvari. Ja se vra am u London, a ti e sa mnom; i Miranda. Veoma si ljubazna, Ariadna, ali ja moram obaviti jo toliko poslova. Valjda ni ti ne misli danas otputovati? Zbilja ne mora zuriti.

 Moram. Rekli su mi da moram - odgovori gospo a Oliver. Tko ti je rekao? Tvoja gazdarica? Ne, netko drugi - odgovori Ariadna Oliver. - Jedna od rijetkih osoba koje u ivotu slu am. Hajde, po uri. Sada se stvarno ne mogu maknuti iz ku e. Ne mogu. Mora po i sa mnom - re e gospo a Oliver o tro. - Ve nas eka auto, iza ku e. I odmah emo krenuti. Ali nema smisla da vodim Mirandu. Mogu je kod nekoga ostaviti; kod Revnoldsovih, na primjer, ili kod Rowene Drake. I Miranda ide s nama - prekine je gospo a Oliver. Nemoj stvarati pote ko e, Judy, to ti posve ozbiljno savjetujem. Uostalom, kako uop e mo e i pomisliti da je ostavi kod Revnoldsovih?! Zar nije nedavno dvoje njihove djece ubijeno? Da, ima pravo. S tom ku om ne to nije u redu, zar ne? Izgleda da tamo ima netko tko ... Bo e dragi, to to govorim! Previ e govorimo - re e gospo a Oliver. - U svakom slu aju, ako jo netko mora biti ubijen, onda e to, po mom mi ljenju, biti Ann Revnolds. Ali to se to s tom obitelji doga a? Za to ih ubijaju, jedno za drugim? O, Ariadna, to ovjeku tjera strah u kosti! Da, to zastra uje. Ali ima trenutaka kad ovjek ima pravo da se boji. Upravo sam primila jedan telegram i poduzimam korake u vezi s tim. Nisam ula telefon. Nisam ga primila telefonom, ve su mi ga donijeli. asak je bila u nedoumici, a zatim pruzi telegram svojoj prijateljici. to ovo zna i? Kakva operacija?

 Radi se vjerojatno o krajnicima - re e gospo a Oliver. Pro log tjedna Mirandu je jako boljelo grlo, sje a se? to je prirodnije nego da ode u London, na pregled specijalistu? Nisi valjda poludjela, Ariadna? Mo da jesam - re e gospo a Oliver - akutno ludilo. Ali, idemo! Mirandi e se svidjeti u Londonu. Ne mora brinuti. Ne e i i ni na kakvu operaciju. To je ono to se u pijunskim romanima zove cover. Odvest emo je u kazali te, u operu ili na baletnu predstavu, to joj bude milije. Ja mislim da bi najbolje bilo odvesti je na baletnu predstavu. Bojim se - re e Judith. Ariadna Oliver iznena eno pogleda svoju prijateljicu, koja je podrhtavala. Nalikovala je na Undinu kao nikad prije; kao da nije bila dio stvarnosti. Hajde, do i - re e joj gospo a Oliver. Obe ala sam Herculu Poirotu da u te dovesti kad mi on dade znak. I sad mi je taj znak dao. Ali, to se ovdje zapravo doga a?! - upita Judith. - Nije mi jasno kako sam uop e do la ovamo. I ja sam se to ve pitala - re e gospo a Oliver. - Ali nikada se ne mo e doku iti razlog za to ljudi ive na jednom mjestu, a ne na drugom. Jedan je moj prijatelj nedavno oti ao ivjeti u Moretbn-in-the-Marsh. Pitala sam ga za to ide tamo ivjeti, a on mi je odgovorio da je oduvijek na to mislio i uvijek to elio. Odlu io je da ode tamo ivjeti im bude u mirovini. Rekla sam mu da ja osobno nisam nikad tamo bila, ali da mi to mjesto zvu i jako vla no. Kakvo je to zapravo mjesto, upitala sam ga. On mi je odgovorio da ne zna jer nikad tamo nije bio, ali je oduvijek elio tamo ivjeti. Napominjem da je on posve normalan ovjek. Je li se preselio?

 Jest. I svidjelo mu se? Ni ta jo nisam ula - re e gospo a Oliver. - No ljudi su veoma udni, zar ne? Na primjer, utuve sebi u glavu da ne to ele raditi, a onda na kraju ispadne da to moraju raditi. - Gospo a Oliver ode do prozora i vikne: - Miranda, do i, idemo u London! Miranda im se polako pribli avala. Idemo u London? Ariadna e nas autom odvesti u London - odgovori joj majka. - Gospo a Oliver se nada da e nam mo i nabaviti karte za baletnu predstavu. Ho e li i i na balet? O, veoma rado! - uzviknu Miranda, a o i joj zasiju: Onda se moram oprostiti od svog prijatelja. Dobro, po uri, jer idemo odmah! Ne treba mi mnogo vremena, samo da mu objasnim. Ne to sam obe ala! Otr ala je odmah niz vrt i nestala kroz otvor u ivici. Tko su Mirandini prijatelji? - upita gospo a Oliver sa zanimanjem. To zapravo ni ja ne znam to no - odgovori Judith. - Ona nikad ne pri a o svojim stvarima. Ponekad mi se ini da su jedina stvorenja koja smatra svojim prijateljima ptice koje promatra u umi, vjeverice ili neke druge umske ivotinje, ini mi se da je svi uglavnom vole, ali ne znam ima li nekih pravih prijatelja. Ne dovodi djevoj ice ku i na aj, barem ne toliko kao drugi. Mislim da joj je Joyce Revnolds bila najbolja prijateljica. - A onda neodre eno doda: - Joyce joj je obi no pri ala nekakve fantasti ne pri e o slonovima i tigrovima. - Judith se digne. Moram sad i i spremiti stvari, kad ve toliko inzistira ; premda mi se, moram ti

re i, ne kre e od ku e. Toliko sam poslova samo napola obavila; ovaj d em, na primjer ... Mora sa mnom - re e gospo a Oliver sasvim strogo. Judith se spu tala stubama, nose i u svakoj ruci po jedan kov eg, upravo u vrijeme kad je u ku u utr ala Miranda, sva zadihana. Zar ne emo prvo ru ati? - upita. Premda je izgledala poput umske vile, Miranda je bila veoma zdravo dijete i voljela je jesti. Zaustavit emo se negdje putem pa emo jesti, recimo u gostionici "Kod crnog dje aka" u Havershamu - re e gospo a Oliver. - To je sjajan lokal. Tamo smo za tri etvrt sata, a odli no se jede. Hajde Miranda, sada kre emo. Onda ne u sti i do Cathie i obavijestiti je da ne mogu s njom sutra u kino. Mo da bih joj mogla telefonirati? Hajde, po uri. Miranda potr i u salon, gdje se nalazio telefon. Judith i gospo a Oliver stavljale su kov ege u auto. Miranda se brzo vrati iz salona. - Ostavila sam poruku re e gotovo bez daha. - Sada je sve u redu. Mislim da si poludjela, Ariadna - re e Judith kad su ulazili u automobil. emu sve ovo?! O emu se zapravo radi? Doznat emo za kratko vrijeme, nadam se - odgovori gospo a Oliver. - Ne znam tko je tu lud, on ili ja. On? Tko on? Hercule Poirot. U Londonu, sjedio je Hercule Poirot u sobi s jo etvoricom mu karaca.

Jedan od njih bio je inspektor Timothv Raglan, ovjek dostojanstvena izgleda i lica na kojemu se ni ta nije mogle pro itati. Takav je uvijek izgledao u prisutnosti svojih pretpostavljenih. Drugi je bio Spence, vi i inspektor, a tre i Alfred Richmond, ef

okru ne policije, etvrta osoba, o tra slu bena lica, bio je predstavnik javnog tu ioca. Promatrali su Herkula Poirota s razli itim izrazima lica ili, to nije, bezizra ajnih lica. Izgleda da ste prili no sigurni u ono to ste nam iznijeli. Svakako da sam siguran. Kad se stvari ovako slo e, ovjek shvati da upravo tako mora biti. Onda po ne tra iti razloge zbog kojih to ne bi moglo tako biti, pa ako ih ne na e, jo ja e u vrsti svoje prvobitno mi ljenje. Motivi su nekako slo eni, ako vam smijem na to skrenuti pa nju. Nije to no - re e Poirot - uop e nisu slo eni. Naprotiv, tako su jednostavni da ih je te ko jasno sagledati. Predstavnik pravde primio je tu napomenu sa sumnjom. Uskoro emo imati jedan vrst dokaz - re e inspektor Raglan. - Jedino ako nismo upravo tu u inili gre ku ... Trajla lila lala, ma kica nije u bunar pala? - upita Hercule Poirot. - Na to mislite? Jest. Ali ipak se morate slo iti da se radi samo o va oj pretpostavci. Svi su dokazi cijelo vrijeme upravo na to ukazivali. Kad jedna djevojka nestane, onda za to nema mnogo razloga. Prvi je, obi no, da je oti la s nekim mu karcem; drugi, da je mrtva. Sve ostalo su samo pretpostavke, koje se u zbilji nikad ne dogode. Nema vi e nekih va nih to aka na koje biste nam htjeli skrenuti pa nju, gospodine Poirot? Ima. Bio sam u vezi s poznatom tvrtkom za promet nekretninama. To su moji prijatelji, koji su se specijalizirali za prodaju zemlji ta u Zapadnoj Indiji, obalama Egejskog, Jadranskog i Sredozemnog mora te svim ostalim mjestima gdje ima mnogo sunca. Klijentela im je, uglavnom, veoma bogata. Nedavno je uglavljena ova kupovina. Mislim da bi vas taj podatak mogao zanimati.

Pruzi presavijen komad papira. Mislite da to moramo povezati... Siguran sam. Vjerovao sam da je kupoprodaja otoka u toj zemlji zabranjena. Novcem se esto prona e na in da se zaobi u zakoni. Ima li jo ne to to biste eljeli da raspravimo? Mo e se dogoditi da u u toku dvadeset i etiri sata imati ne to, to e potkrijepiti moje pretpostavke. A to je? O evidac. elite nam time re i... O evidac zlo ina. Predstavnik pravde promatrao |e Poirota sa sve ve om nevjericom. Gdje je sada taj o evidac? Na putu za London. Nadam se ... Kao da ste zabrinuti? Da. Istina je. Jesam. U inio sam sve to sam mogao, za sve sam se pobrinuo, pa ipak, moram priznati da se bojim; usprkos svim mjerama opreza to sam ih poduzeo, bojim se. Jer suo eni smo - kako da vam to objasnim - suo eni smo s okrutno u, brzim potezima, gramzljivo u koja prelazi sve granice koje se mogu o ekivati u ljudskog stvorenja i ne im ... u to nisam sasvim siguran ... to bismo gotovo mogli okrstiti ludilom. Ne ludilom u medicinskom smislu te rije i dakle ne im priro enim, ve o vrsti ludila to ga ovjek sam odnjeguje. Poput sjemena to uhvati korijen i brzo naraste da bi u odre enom trenutku preuzelo vlast, nametnuv i neljudski odnos prema ivotu.

 Morat emo u vezi s tim zapitati za mi ljenje jo nekolicinu ljudi - re e predstavnik pravde. - Ne mo emo se samo tako upustiti u stvari. Mnogo, dakako, ovisi o onomu to e re i umari. Ako dobijemo potvrdan odgovor, mo emo krenuti u akciju, ali ako on bude negativan, morat emo dobro promisliti. Hercule Poirot ustane. Sada u se od vas oprostiti. Rekao sam vam sve to znam, ega se sve bojim i to sve smatram mogu im. Bit u s vama u vezi. Prije nego to je izi ao, rukovao se sa svakim pojedina no, precizno u jednog stranca. Ovaj ovjek je pomalo arlatan - re e predstavnik pravde. - Zar vam se ne ini da je malo aknut? U svakom slu aju, ima dosta godina. Ne znam mo emo li se osloniti na mi ljenje ovjeka njegove dobi? Mislim da se na njega mo ete mimo osloniti - re e okru ni ef policije. Takav je moj dojam. Spence, poznajem vas ve mnogo godina, vi ste mu prijatelj. Je li postao malo senilan, to mislite? Ne mislim da je postao senilan - odgovori Spence. - to vi mislite, Raglan? Tek sam ga nedavno sreo. Ispo etka mi se u inilo da na in na koji izlaze stvari, na in na koji misli, da su ... recimo, udni. Ali, sve u svemu, sada mislim druga ije. Uvjeren sam da e se dokazati da ima pravo.

24. poglavlje
Gospo a Oliver udobno se smijestila za stolom u udubini prozora gostionice "Kod crnog momka". Bilo je jo dosta rano pa blagovaonica nije bila prepuna. Onda je za stol do la i Judith Butler, nakon to je napudrala nos. Sjela je su elice gospo i Oliver i po ela prou avati kartu. to voli Miranda? - upita gospo a Oliver. - Mo emo odmah i za nju naru iti. Valjda e do i za koju minutu. Ona voli pili e na aru. To je jednostavno. A to je s tobom? I ja u to. Tri porcije pili a na aru - naru i gospo a Oliver. Zatim se nasloni, intenzivno promatraju i svoju prijateljicu. Za to me tako gleda ? Mislim. Na to misli ? Mislim kako u stvari malo o tebi znam. Pa, tako je sa svima, zar ne? Misli da ovjek o drugome nikad ne mo e sve znati? Da, upravo tako. Valjda ima pravo. Obje u ute na netko vrijeme. Dosta im dugo treba da serviraju.

 Sad e. Pri e konobarica s poslu avnikom punim raznih zdjela. Mirande dugo nema. Zna li ona to no gdje je blagovaonica? Naravno da zna. Ve smo zavirile ovamo na putu za toaletu. Judith se nestrpljivo digne. - Idem je potra iti. Da joj mo da nije pozlilo od automobila? Prije, kad je bila manja, znalo joj je pozliti, ali sada vi e ne. Judith se vrati nakon pet minuta. Nema je tamo gdje pi e "Gospo e" - re e. - Jedna vrata vode u vrt. Mo da je onuda izi la da pogleda neku pticu ili ne to drugo. To bi njoj bilo sli no. Danas nije pravi trenutak za gledanje ptica - re e gospo a Oliver. - Idi je dozvati. Morat emo brzo dalje. Elspeth Mckay probola je nekoliko kobasica vilicom, stavila na tavu i odlo ila u hladnjak, pa po ela guliti krumpire. Uto zazvoni telefon. Gospo o Mckav? Ovdje narednik Goodwin. Je li va brat kod ku e? Ne, danas je u Londonu. Zvao sam ga i ondje, ali je oti ao. Ho ete li mu, molim vas, kad do e ku i, re i da imamo pozitivan rezultat. To zna i da ste u bunaru na li tijelo? Izgleda da vi e nema mnogo smisla o tome utjeti. Ve se pro ulo. Koga ste na li? Olgu Seminoff ? Po svemu sude i. Jadna djevojka - re e Elspeth. - Da li se sama bacila ... ili, to?

 Nije bilo samoubojstvo. Netko ju je ubo no em. Pravo pravcato ubojstvo. Nakon to je njezina majka napustila prostoriju s natpisom "Gospo e", Miranda pri eka trenutak, zatim otvori vrata, oprezno pogleda van, otvori vrata kroz koja se ide u vrt i potr a puteljkom koji je vodio prema stra njem dijelu vrta. Prije je tu bilo mjesto za ko ije, a sada gara a. Miranda produ i dalje kroz mala vrata predvi ena za pje ake i izi e na put. Malo podalje bio je parkiran jedan automobil. U njemu je sjedio ovjek s ekinjastim sijedim obrvama i sijedom bradom itaju i novine. Miranda otvori vrata i sjedne pored voza a. Nasmije se. Smije no izgleda . Mo e se srda no nasmijati, nitko te ne e spre avati. Automobil krene, spusti se putom, zaokrene udesno, zaokrene ulijevo, onda opet udesno i do e do ceste drugog reda. Na vrijeme smo - re e ovjek sa sijedom bradom. U pravi tren. Mo e se vidjeti znak dvostruke sjekire, a i Kilterburv Down. Krasan vidik. Kraj njih projuri jedan automobil, tako blizu da su gotovo morali sletjeti u ivicu. Mladi idioti - promrmlja sjedobradi. Jedan od mladi a imao je kosu do ramena i velike nao ale tako da je podsje ao na sovu. Drugi je pak, sa svojim bogatim zaliscima, nastojao izgledati poput panjolca. Ali mama bi se mogla brinuti gdje sam ... Ne e se sti i brinuti. Jer kad se po ne brinuti, ti e ve biti tamo gdje eli biti. U Londonu, Hercule Poirot podigne slu alicu i za uje glas gospo e Oliver. Izgubili smo Mirandu.

 Kako to mislite - izgubili? Bili smo na ru ku u gostionici "Kod crnog momka". Ona je oti la u toalet i vi e se nije vratila. Rekli su nam da ju je netko vidio kako se odvezla s jednim starijim gospodinom. Ali nije sigurno da je to bila ona. Mogao je biti i netko drugi. Jer ... Stalno ste morale biti uz nju! Vas dvije niste je smjele ni jednog trenutka ispu tati iz vida. Rekao sam vam da je u opasnosti! Je li gospo a Butler jako zabrinuta? Naravno da je zabrinuta ... to mislite! Poludjela je od straha. Inzistira da se pozove policija. Jest, bilo bi to najprirodnije. I ja u ih zvati! Ali za to bi Miranda bila u opasnosti? Zar ne znate? Do sada ste to ve morali uti! - A onda doda: - Na li su tijelo. Upravo su mi javili... Kakvo tijelo? Tijelo u bunaru.

25. poglavlje
Divno je! - re e Miranda obaziru i se. Kilterburv Ring predstavljao je turisti ku ljepotu ovoga kraja, iako njegovi ostaci nisu bili osobito poznati. Bio je razru en prije nekoliko stotina godina. Pa ipak, tu i tamo, dizao se po koji megalit i, uspravno stoje i, govorio o davno pro lom ritualnom bogo tovlju. Miranda je postavljala pitanja: emu im je sve ovo kamenje slu ilo? Za ritual. Za ritualno bogo tovlje. Za ritualno prino enje rtava. Shva a to su rtve, zar ne, Miranda? Mislim da shva am. rtve se moraju prinositi, zna . To je va no. Ti misli da to nije neka vrsta ka njavanja? Nego ne to posve drugo? Jest. To je ne to posve drugo. Umre zato da bi drugima omogu io da ive. I da se rode. To je ono va no. Mislila sam da mo da ... Da, Miranda? Mislila sam da mo da mora umrijeti zato to je neki tvoj postupak izazvao ne iju smrt. Kako ti je to palo na pamet? Mislila sam na Joyce. Da joj nisam pri ala o jednoj stvari, mo da ona ne bi umrla, to misli ? Mo da ne bi.

 Bila sam zabrinuta nakon to je Joyce umrla. Nisam joj trebala pri ati, je li? Rekla sam joj jer sam i ja njoj htjela ispri ati ne to va no. Ona je bila u Indiji i stalno je o tome pri ala; o tigrovima, o slonovima, o njihovim zlatnim privjescima i ukrasima i o njihovim bogato ure enim ormama. A onda sam odjednom osjetila potrebu da i netko drugi zna ono to sam ja znala. Jer ranije, vidi , uop e nisam na to mislila. Na trenutak za uti, pa upita: Je li i ono tako er bila rtva? - U neku ruku jest. Miranda je zami ljena utjela, a zatim re e: Zar jo nije vrijeme? Sunce jo nije u pravom polo aju. Jo mo da pet minuta, pa e obasjati kamen. I opet su tako sjedili, ute i, kraj automobila. Sada! Mislim da je sada pravi trenutak - re e sjedobradi pogledav i u nebo na kojemu je sunce kretalo prema horizontu. - To je krasan trenutak. Nikoga nema. U ovo doba nitko se ne penje na vrh Kilterburv Downa da bi vidio Kilterburv Ring. Prehladno je u studenom, a nema vi e ni kupina. Prvo u ti pokazati Znak dvostruke sjekire na kamenu. Urezali su ga kad su do li iz Mikene ili Krete, prije nekoliko stotina godina. To je udesno, zar ne, Miranda? Jest, to je udesno - re e Miranda. - Pokazi mi. Penjali su se do najvi eg kamena. Kraj tog najvi eg kamena le ao je drugi koji se sru io, a malo dalje, ne to ni e, jo jedan, koji se nagnuo kao pod teretom prohujalih godina. Jesi li sretna, Miranda? Da. Sretna sam. Evo znaka. Tu je.

 Zar je to zbilja znak dvostruke sjekire? Da. Malo je izblijedio od vremena, ali tu je. To je taj simbol. Stavi na njega glavu. A sada... sada emo nazdraviti pro losti, budu nosti i ljepoti. Oh, kako je to lijepo! - usklikne Miranda. Sjedobradi joj stavi u ruku zlatnu a u i iz jedne pljoske nato i zlatkastu teku inu. Ima vo ni tek, tek breskve. Popij to, Miranda, i bit e jo sretnija. Miranda uze sjajnu a u i pomirisa. Da, zaista miri e po breskvama. Pogledaj sunce! Kao crveno zlato, izgleda kao da le i na rubu svijeta! On se okrenu prema suncu. Podigni a u i ispij. Ona se poslu no okrene. Jedna ruka jo uvijek joj je bila na megalitu s poluizbrisanim znakom. Sjedobradi je sada stajao iza nje. Ispod nagnutog kamena i uljale su se dvije polusagnute prilike. Ono dvoje to su stajali na vrhu bili su im okrenuti le ima. Nisu ih mogli primijetiti. Brzo ali oprezno pojure te dvije prilike uzbrdo. Nazdravi ljepoti, Miranda. A, to bome ne e! - re e netko iza njih. Ruzi ast bar unasti kaput padne preko glave sjedobradoga i jedna mu aka izbije no iz ruke koja se ve polako dizala. Nicholas Ransom zgrabi Mirandu i, vrsto je dr e i, odvu e od one dvojice, to su se hrvala. Ti vra ja mala budalo - re e Nicholas Ransom. - Do i ovamo s okorjelim ubojicom. Morala si znati to radi . U neku ruku sam i znala - odgovori Miranda. - Trebala sam biti rtvovana zato to sam za sve kriva. Joyce je zbog mene ubijena pa je pravo da i ja budem zrtvovana, zar ne?

Bilo bi to ritualno ubojstvo. Ma kakvo ritualno ubojstvo, ne govori gluposti! Na li su i onu djevojku, zna , onu au pair djevojku koja je nestala prije dvije godine otprilike i nigdje je nisu mogli prona i. Svi su mislili da je pobjegla zato to je krivotvorila oporuku. Nije ona pobjegla. Njeno tijelo su na li u bunaru. Oh -otme se Mirandi uzvik bola. - Valjda ne u bunaru elja, koji sam toliko eljela prona i! Nemoj mi re i da su je prona li u bunaru zelja! Tko ... tko ju je tamo stavio? Ista osoba koja je tebe dovela ovamo.

26. poglavlje
Opet su etvorica mu karaca sjedila promatraju i Poirota. Timothv Raglan, Spence, i ef policije imali su zadovoljan izraz lica: na njima se vidjelo da su puni o ekivanja, poput ma ke koja e svakog trena ugledati zdjelicu vrhnja. Samo etvrti kao da i dalje nije odustajao od nepovjerenja. Onda, gospodine Poirot - re e ef policije, preuzev i inicijativu i ostaviv i ovjeka iz javnog tu ila tva da bude slu beni promatra - svi smo ovdje ... Poirot dade rukom znak. Inspektor Raglan izi e iz sobe, a zatim se vrati uvode i jednu enu tridesetih godina, jednu djevojku i dva mladi a. Predstavi ih efu policije: - Gospo a Butler, gospo ica Butler, gospodin Nicholas Ransom i gospodin Desmond Holland.

Poirot ustane i povede Mirandu dr e i je za ruku. - Sjedni ovdje, kraj majke, Miranda. Gospodin Richmond, ef policije, ho e ti postaviti nekoliko pitanja i moli te da mu na njih odgovori . Radi se o onome to si ti vidjela prije vi e od godinu dana, sada ve gotovo dvije. Ti si to ispri ala jednoj osobi i, ako sam to no shvatio, samo toj jednoj osobi. Je li tako? Rekla sam Joyce. to si doslovce rekla Joyce? Da sam vidjela jedan zlo in. , : - I nikome vi e nisi rekla? Nisam. Ali mislim da je Leopold naga ao. On je, znate, esto prislu kivao za vratima. Volio je znati tajne drugih ljudi. Ti si ula da je Joyce Revnolds onog po-podneva prije zabave za dan Svih svetih tvrdila kako je ona osobno vidjela zlo in. Je li rekla istinu? Nije. Ona je jednostavno ponovila ono to sam joj ja rekla - prave i se da se to njoj dogodilo. Ho e li nam sada to no re i to si vidjela? Nisam isprva znala da se radi o ubojstvu. Mislila sam da je posrijedi bila nesre a; mislila sam da je pala s neke visine. Gdje je to bilo? U Quarry Gardenu, u udubini - gdje je neko bila fontana. Sjedila sam na grani, na jednom drvetu. Promatrala sam jednu vjevericu, a pri tom ovjek mora biti veoma miran ina e vjeverica odmah pobjegne. Vjeverice su neobi no br e. Rije i nam to si vidjela? Jedan ovjek i jedna ena podigli su je i odnijeli puteljkom uzbrdo. Mislila sam da je nose u Quarry House ili u bolnicu, ena je naglo zastala i rekla: ,Netko nas promatra.' I po ela je pozorno gledati u moje stablo. Ja sam se prestra ila i sasvim se uko ila. Mu karac re e: .Koje ta!' I oni krenu e dalje. Opazila sam krv na alu, a

na njemu je bio i krvav no . Pomislila sam, mo da se netko poku ao ubiti. I dalje sam nepomi no sjedila na drvetu. Zato to si se bojala? Jest, ali nisam znala za to. Ni ta nisi rekla svojoj mami? Nisam. Pomislila sam da mo da nisam tamo smjela biti i sve promatrati. Slijede eg dana nitko ni ta nije govorio o nekoj nesre i, pa sam to zaboravila. Nikad se toga vi e nisam sjetila sve dok ... Naglo se zaustavi, ef policije otvori usta kao da e ne to re i, a onda ih opet zatvori. Pogleda Poirota i napravi lagani pokret. Da, Miranda. Sve dok? Izgledalo je kao da se sve ponovno odigrava. Ovaj put promatrala sam jednu unu pa sam sjedila, sasvim mirno, iza jednog grma. Njih dvoje sjedili su i pri ali o nekom otoku, otoku u Gr koj. Ona je rekla ne to u smislu ,Sve je potpisano. Na je. Mo emo i i kad god za elimo. Ali bolje je da jo za sada nikamo ne zurimo. Nema smisla prenagliti.' U tom trenu una odleti i ja se pomaknem. Ona tada re e: ,Tiho, budi tiho, netko nas promatra.' Rekla je to na isti na in kao i prvi put, imala je isti izraz lica i ja sam se opet prestra ila, sjetiv i se onoga to sam tada vidjela. No sada sam znala. Znala sam da je ono to sam tada vidjela bilo ubojstvo i da je ono bilo mrtvo tijelo to su ga njih dvoje nosili da ga negdje sakriju. Znate, sada vi e nisam bila dijete. Znala sam to neke stvari zna e ... krv i no i mrtvo tijelo, mlohavo ... Kad je to bilo? - upita ef policije. - Prije koliko vremena? Miranda promisli trenutak. Pro log o ujka. Odmah nakon Uskrsa. Mo e li sa sigurno u re i, Miranda, tko su bili to dvoje? Naravno da mogu. - Miranda je djelovala zbunjeno.

 Jesi li im vidjela lica? Dakako. Rije i nam, tko su oni? Gospoda Drake i Michael... Ta optu ba nije u sebi imala ni ta dramati no. Glas joj je bio posve miran, kao da je u njemu nije bilo u enja, ali njezine rije i djelovale su uvjerljivo. ef policije re e: - Nikome nisi rekla. Za to ne? Mislila sam da se mo da radi o nekoj vrsti rtve. Tko ti je to rekao? Michael mi je rekao. Rekao je da su rtve potrebne. Poirot je blago upita: - Voljela si Michaela? O, da! - re e Miranda. - Veoma sam ga voljela!

27. poglavlje
Sada, kad sam vas se kona no do epala - re e gospo a Oliver - ho u o svemu znati sve. Pogleda Poirota odlu no i upita ga strogo: Za to niste do li ranije? Oprostite, madame, ali bio sam veoma zauzet poma u i policiji u njezinoj istrazi.

 To obi no rade kriminalisti. to vas je, za ime Boga, navelo na pomisao da je Rowena Drake umije ana u ubojstvo? Nitko drugi ne bi ni sanjao o tome. Jednostavno sam do ao do tog zaklju ka kad sam na ao pravi trag. to je za vas pravi trag? Voda. Tra io sam osobu koja je bila na zabavi i bila - mokra, premda nije trebala biti. Jer tko je god ubio Joyce Revnolds, morao je biti mokar. Ako netko sna noj djevoj ici dr i glavu u vedru punom vode, onda e svakako biti otimanja i voda e na sve strane prskati pa e taj netko biti sav mokar. Zato se moralo dogoditi jo ne to to e dati bezazleno obja njenje injenici da je netko mokar od pete do glave. Kad su se svi nagurali u sobu gdje je bio postavljen ognjeni zmaj, gospo a Drake je povela Joyce u biblioteku. Ako te tvoja doma ica zamoli da po e s njom, onda e po i. Joyce, svakako, nije ni trenutak posumnjala u gospo u Drake. Jer Miranda joj je samo rekla da je jednom vidjela ubojstvo. I tako je Joyce bila ubijena, a njen ubojica sav mokar. Gospo a Drake je znala da mora prona i neki dobar razlog za tu injenicu. I po ela je tra iti rje enje. Znala je tako er da mora imati svjedoka koji e vidjeti kako se ona smo ila. ekala je na vrhu stubi ta dr e i u ruci ogromnu vazu punu vode. U dogledno vrijeme iz sobe, u kojoj su svi bili, izi la je gospo ica "Vvhittaker. Bilo joj je vru e. Gospo a Drake je odglumila da se u tom trenutku prestra ila, ispustila vazu iz ruke, ali paze i da se voda po njoj prilije prije no to vaza padne na pod predsoblja i razbije se. Onda je potr ala niza stube pa su njih dvije, ona i gospo ica Whittaker, pokupile komadi e stakla i rasuto cvije e. Pritom se gospo a Drake zalila zbog gubitka svoje lijepe vaze. Uspjelo joj je da gospo ica Whittaker stekne dojam kako je vidjela nekoga na vratima sobe u kojoj je po injeno ubojstvo. Gospo ica Whittaker je tu zgodu shvatila onako kako se na prvi pogled dogodila. Ali kad je sve ispri ala gospo ici Emlyn, ova je odmah naslutila zanimljivu stranu te pri e. I zato je natjerala gospo icu Whittaker da mi je ispri a. Tako sam onda - re e Poirot sukaju i svoj brk - i ja znao ubojicu Joyce. A Joyce zapravo nikad nije vidjela nikakav zlo in!

 Nije. Gospo a Drake to dakako nije znala. Ali je uvijek sumnjala da je netko bio u Quarry Gardenu kad su ona i Michael ubili Olgu Seminoff, i da je sve vidio. Kada ste vi saznali da to nije bila Joyce nego Miranda? im me je zdrav razum prisilio da prihvatim op e mi ljenje o maloj Joyce kao la ljivici. Odmah sam shvatio da je pravi svjedok Miranda. esto je odlazila u Quarry Garden promatrati ptice i vjeverice. A Joyce joj je bila, rekla mi je Miranda, najbolja prijateljica. Rekla mi je jo : ,Mi jedna drugoj sve ka emo. Kako Miranda nije bila prisutna, la ljivica Joyce poslu ila se pri om koju joj je ispri ala njena prijateljica. Pohvalila se da je jednom vidjela jedno ubojstvo, vjerojatno da bi impresionirala vas, madame, poznatog pisca kriminalisti kih romana. U redu. Svalite svu krivnju na mene. Ne, ne. Rowena Drake ... - razmi ljala je glasno gospo a Oliver. Jo uvijek ne mogu vjerovati..... Imala je sve potrebne kvalitete. Uvijek sam se pitao - doda - kakva je vrsta ene bila Lady Macbeth i kako bi izgledala kad bi je ovjek sreo u stvarnom ivotu. I, eto, sreo sam je. A Michael Garfield? Izgledaju tako daleki, tako razli iti... Zanimljivo ... Lady Macbeth i Narcis! Neobi na kombinacija! ... Lady Macbeth - ponovi gospo a Oliver zami ljeno Lijepa ena, spretna i sposobna, ro eni rukovodilac i neo ekivano dobra glumica. Samo da ste je uli kako oplakuje smrt malog dje aka Leopolda, kako li je gorke suze u suhi rup i ! Odvratno!

 Sje ate li se kad sam vas pitao tko prema va em mi ljenju, nije dobar ovjek? Mislite li da je Michael Garfield bio u nju zaljubljen? Sumnjam da je Michael Garfield ikoga u ivotu volio osim sebe. Htio je novaca - i to mnogo. Mo da se isprva nadao da e se gospo a Llewellyn-Smythe u njega zaljubiti i u initi ga svojim nasljednikom. Ali gospo a Llewellyn-Smythe nije spadala u tu vrstu ena. A to je bilo s onim falsifikatom? To jo uvijek ne razumijem. U emu je zapravo bila poanta? U po etku se to i meni inilo zamr enim. Moglo bi se ak re i da je bilo previ e tih falsifikata! No kad ovjek malo promisli, svrha je sasvim jasna. Treba samo imati na umu to se sve dogodilo. - Sve bogatstvo gospo e Llewellyn-Smythe pripalo je Roweni Drake. Dodatak oporuci bio je tako o ito krivotvoren da bi ga svaki odvjetnik odmah otkrio. Zato je provedena ekspertiza, dodatak oporuci progla en nepravovaljanim, a na snagu je stupila prvobitna oporuka. Kako je suprug Rowene Drake upravo umro, ona bi naslijedila sve. A to je bilo s onim dodatkom oporuci o kojemu mi je govorila ista ica? Pretpostavljam da je gospo a Llewellyn-Smythe otkrila vezu izme u Rowene Drake i Michaela, vjerojatno jo prije smrti njezinoga muza. Bijesna zbog toga, stara je gospo a napisala dodatak oporuci, prema kojemu sve ostavlja svojoj au pair djevojci. Nadaju i se udaji, djevojka je vjerojatno spomenula Michaelu taj dodatak. Mislila sam da je kandidat bio Ferrier. Bila je to samo dobro smi ljena pri a koju je, bez ikakvih dokaza, ispri ao Michael. Ako je znao da postoji pravi dodatak, za to se onda nije o enio Olgom i tako dobio sav eljeni novac?

 Jer je sumnjao da e ona zaista dobiti sav taj novac. U pravu postoji i ono to se zove lo utjecaj. Gospo a Llewellyn- Smythe bila je stara i bolesna ena. Sve su njezine prethodne oporuke bile napisane u korist lanova njezine obitelji, razumne oporuke kakve sudovi obi no bez te ko a odobravaju. Mladu je pak strankinju gospo a Llewellyn-Smythe poznavala tek godinu dana pa djevojka nije ni mogla imati nikakvih potra ivanja. Makar dodatak i bio pravi, moglo ga se lako osporiti. Osim toga, sumnjam da bi Olga mogla na svoje ime kupiti otok u Gr koj, zapravo, sumnjam da li bi ona uop e pristala na to. Nije imala utjecajnih prijatelja u poslovnom svijetu. Michael ju je privla io, ali ona je u njemu vidjela samo dobru priliku za brak koji e joj omogu iti da ivi u Engleskoj, to je i bio njezin glavni cilj. A Rowena Drake? Ona je pak bila zaljubljena. Njezin je suprug godinama bio nemo an invalid. Iako srednjih godina, ona je strastvena ena i u njezin je svijet odjednom u ao mlad ovjek izuzetne ljepote, ene su se veoma lako vezale uz njega, ali ono to je njega zanimalo nije bila ljepota ena, ve mogu nost ispoljavanja vlastitog poriva da stvara ljepotu. A za to mu je bio potreban novac - mnogo novaca! to se pak ljubavi ti e, on je ionako volio samo sebe. Bio je pravi Narcis. Ima jedna stara francuska pjesmica koju sam uo prije mnogo godina. - Potiho je po eo pjevu iti: Regarde, Narcisse Regarde dans l'eau ... Regarde Narcisse que tu est beau r II n'y a au monde Que la Beaute Et la Jeunesse, Helas! Et la Jeunesse ... Regarde, Narcisse dans l'eau .. -1 Ne mogu vjerovati, upravo ne mogu vjerovati da bi netko mogao ubiti samo zato da stvori park na nekom gr kom otoku - re e sumnji avo gospo a Oliver. Ne mo ete? Ne mo ete sebi do arati kako je u svojoj glavi zami ljao taj vrt? Gola stijena, i Narcise, Narcise / Pogledaj vodu... / Pogledaj, Narcise kako si lijep / Na ovom svijetu / Tek je ljepota / I mladost... / Ah, ta mladost... / Narcise, Narcise.../ Pogledaj vodu... ... Regarde

ali takve vrste da za hortikulturu pru a nebrojene mogu nosti. I zatim gomila plodne zemlje koja e pokrivati gole izdanke stijenja. Pa onda sve one biljke, sjemenje, bunje, stabla. Mo da je u novinama itao o nekom brodovlasnikumilijunaru koji je stvorio otok-park za enu koju je ljubio, pa je tako i on do ao na ideju da stvori takav park, ali ne za neku enu, ve za sebe. Jo uvijek zvu i suludo. Tu imate pravo, ini mi se da njemu uop e nije palo na pamet da su njegovi motivi podli. Sve je mjerio time koliko mu poma e, ili mo e pomo i, u stvaranju ljepote. Kao da je poludio od stvarala kog zanosa. Dosad je stvorio Quarry Garden i niz drugih lijepih vrtova. Sada je zamislio ne to vi e: otok ljepote. Pri ruci mu je bila Rowena Drake, zaljubljena u njega. On je u njoj vidio samo izvor novca kojim e stvoriti ljepotu. Da, mo da je poludio. Kad bogovi nekog ele uni titi, najprije ga natjeraju u ludilo. Vi zbilja vjerujete da je toliko elio taj otok? ak i s Rowenom Drake na grba i? Premda bi mu ona cijelo vrijeme izdavala nare enja? Pa ima toliko nesretnih slu ajeva! ... I Roweni Drake bi se moglo dogoditi ne to takvo, u prikladnom trenutku ... Jo jedno ubojstvo? Da. Po elo je sasvim jednostavno. Olga je morala biti maknuta jer je znala za dodatak oporuci, a imala je i ulogu rtve, s naljepnicom krivotvoriteljice. Kako je gospo a Llewellyn-Smythe sakrila originalni dokument, platili su Ferrieru da napravi sli an, krivotvoreni dokument, ali krivotvoren tako o ito da odmah izazove sumnju. Vrlo brzo sam shvatio da izme u Leslevja Ferri-era i Olge Seminoff nema nikakvog dogovora ni ljubavne afere. Uostalom, to mi je rekao Michael Garfield. No mislim da je Michael dao novaca Ferrieru. Jer Michael je bio taj koji je reflektirao na osje aje Olge Seminoff, upozoravaju i je da o tome uti, osobito pred svojom gazdaricom. On joj je govorio o mogu oj enidbi, istodobno je hladnokrvno odrediv i za rtvu koja e njemu i Roweni Drake biti potrebna ako ele da im pripadne novac. Nije im bilo va no da Olga Seminoff bude optu ena za krivotvorina, ve samo da se u nju posumnja. Bilo je jasno da je ona lako mogla krivotvoriti takav dokument jer se

znalo da je opona ala rukopis svoje poslodavke. Ako ona naglo nestane, svi e pretpostaviti da ona nije samo krivotvoritelj, ve da je pridonijela i nagloj smrti gospo e Llewellyn-Smythe. I tako je, kad se ukazala zgodna prilika, Olga Seminoff umrla. Leslev Ferrier ubijen je u okr aju dviju bandi ili ga je no em u le a udarila jedna od ljubomornih ena. Usput: taj no to mu je zadao smrtonosne rane bio je jednak onome koji je na en u bunaru ... Znao sam da tijelo Olge Seminoff mora biti tu negdje skriveno, ali nisam imao pojma gdje. Posumnjao sam tek onoga dana kad se Miranda raspitivala o bunaru zelja, nagovaraju i Michaela Garfielda da je do njega odvede. On je odbio. Ubrzo nakon toga, u razgovoru s gospo om Goodbodv, spomenuo sam da me udi kamo je djevojka odjednom mogla nestati. Ona mi je na to samo rekla: ,Trajla lila lala, ma kica u bunar pala. Odmah sam bio posve siguran da je le djevojke u bunaru. Brzo sam ustanovio da mora biti u umi nedaleko od Quarry Gardena, na padini bre uljka blizu Garfieldove ku ice. Zato sam i vjerovao da je Miranda vidjela ili in ubojstva ili pak pokapanje lesa. Gospo a Drake i Michael u prvi su mah sumnjali da je netko bio svjedok njihova djela, ali nisu znali tko. Ali kako se ni ta nije doga alo, uljuljali su se u osje aj sigurnosti. Dogovorili su se o svojim planovima. Nije im se nikamo zurilo. Radili su polako. Ona je pri ala kako namjerava negdje u inozemstvu kupiti zemlju, daju i tako na znanje da eli oti i iz Woodleigh Commona. Imala je, kako je uvijek nagla avala, previ e alosnih uspomena iz ovog mjesta. Tu je izgubila mu a. - I planovi su tako krasno i li svojim tokom, sve dok nije do ivjela stra an ok na pripremama za zabavu, kad je Joyce iznenada izjavila da je bila o evidac jednog zlo ina. Rowena je bila uvjerena da je doznala tko je onoga dana bio u umi. Brzo je djelovala. Ali slu aj time nije bio rije en. Leopold je tra io od nje novaca. Rekao je da ima mnogo stvari koje bi htio kupiti. Ne zna se to no to je on znao ili naga ao, ali bio je Joycin brat pa su njih dvoje sigurno vjerovali da zna kudikamo vi e no to je zapravo znao. Zato je i on morao umrijeti. U nju ste posumnjali zbog vode - re e gospo a Oliver. A to vas je navelo da posumnjate u Michaela Garfielda?

 Naprosto se uklapao u sliku koju sam bio stvorio o tom slu aju. A kad sam zadnji put s njime razgovarao, postao sam potpuno siguran. Rekao mi je u smijehu: ,Apage Sotono, idite i pridru ite se svojim prijateljima policajcima'. Tada sam se posve uvjerio. Znao sam da je stvar upravo obrnuta! Ja sam taj koji ostavljam Satanu; Satanu mladog i lijepog, kako se ve Lucifer mo e ukazati smrtnicima ... Jo je jedna ena bila u sobi gdje se vodio ovaj razgovor. Do ovog trenutka nije prozborila ni rije i. Sada se pomakla u svom naslonja u. Lucifer - re e tiho. - Sad tek shva am da je to oduvijek bio. Veoma je lijep - re e Poirot - i volio je ljepotu; prije svega ljepotu koju je sam stvorio svojim umom, svojom ma tom i svojim rukama. Sve je bio spreman rtvovati za tu, svoju ljepotu. Mislim da je na svoj na in volio Mirandu, ali i nju je bio spreman rtvovati da bi spasio sebe. Njezinu je smrt veoma pa ljivo planirao. Zamislio ju je kao ritual i zarazio Mirandu, ako se tako mo e re i, tom svojom idejom. Dogovorili su se da e mu se ona javiti ukoliko bude nekamo putovala iz Woodleigh Commona. Tako su ugovorili i sastanak nedaleko od gostionice u kojoj ste namjeravali ru ati. Ra unao je da e je prona i na Kilterburv Ringu kod znaka dvostruke sjekire i sa zlatnom a om u ruci, iz ega e se zaklju iti da je njezina smrt bila ritualna rtva. Lu ak! - re e gospo a Oliver. - To je isti lu ak! Madame, va a je k erka sada izvan opasnosti. Ali ima ne to to bih vas veoma rado zapitao. Mislim da ste zaslu ili da znate sve to ja mogu re i, gospodine Poirot. Miranda je va a k er. Je li ona i k er Michaela Garfielda? Judith je netko vrijeme utjela, a onda re e: - Jest.

 Ona to ne zna? Ne. Nema pojma. Srela ga je ovdje sasvim slu ajno. Ja sam ga upoznala kao veoma mlada djevojka i ludo se zaljubila u njega. A onda ... onda sam se prepala. Prepali ste se? Jest, premda ni sama nisam znala za to. Nisam se upla ila zbog ne ega to je rekao ili u inio, ve naprosto zbog njegove naravi. Prestra ila sam se njegove ljubaznosti iza koje se krila stra na hladno a i okrutnost. ak sam se bojala i njegove strasti za ljepotom i stvaranjem. Nikad mu nisam rekla da u imati dijete. Jednostavno sam ga ostavila. Oti la sam i nakon toga se rodilo dijete. Izmislila sam pri u o muzu pilotu koji je poginuo u avionskoj nesre i. Selila sam se iz mjesta u mjesto, bila sam dosta nemirna. Slu ajno sam do la u Woodleigh Common. Imala sam neke veze u Medchesteru za jedan tajni ki posao. A onda se jednog dana pojavio Michael Garfield. Do ao je raditi u Quarry Woodu. Nije me to smetalo. A ni njega. Sve je pro lo prije toliko godina. Pa ipak, kasnije sam se po ela brinuti... i ne misle i na to koliko esto je Miranda odlazila u Quarry Wood. Da - re e Poirot. - Jer me u njima je postojala veza, prirodni afinitet. Opazio sam tu me usobnu sli nost, s tom razlikom da je Michael Garfield, sljedbenik lijepog Lucifera, bio opak, dok je va a k er istodobno bezazlena i mudra; u njoj nema zlo e. Poirot sa svoga stola donese omotnicu s prozra nim crte om olovkom. Va a k i. Judith pogleda crte . Nosio je potpis Michael Garfield. Crtao ju je kod potoka - re e Poirot - u Quarry Woodu. Crtao ju je od straha da je ne zaboravi, kako je rekao. Bojao se zaboravljanja. To ga, ipak, ne bi sprije ilo da je ubije. Poirot pokaza rije napisanu olovkom u lijevom uglu.

 Mo ete li to pro itati? Ona polako pro ita slovo po slovo. Ifigenija. Da- re e Poirot - Ifigenija. Agamemnon je tako er rtvovao svoju k er, kako bi dobio vjetar koji e njegovo brodovlje odvesti do Troje. Michael je bio spreman rtvovati svoju k er da bi dobio novi Rajski vrt. Bio je svjestan svega to radi - re e Judith. - Zanima me da li bi ikad po alio? Poirot nije odgovorio. Pred o ima mu se pojavi slika mladog ovjeka jedinstvene ljepote kako le i kraj megalita na kojemu je isklesan znak dvostruke sjekire. U ruci i dalje dr i zlatnu a u, koju je iskapio kad se iznenada pojavila pravda da njegovu rtvu spasi a njega kazni. I tako je umro Michael Garfield. Okolnosti prave tragedije. Smrt koja mu je i dolikovala, pomisli Poirot. Pa ipak, teta to ne e biti otoka koji e cvjetati u Gr kom moru. Umjesto toga postoji Miranda, iva, mlada i lijepa. On uzme ruku gospo e Butler i poljubi je. Zbogom, madame. Pozdravite svoju k er. Ona e se uvijek sje ati vas i onoga to vam duguje. To ne! Neke doga aje najbolje je zaboraviti! Pri e gospo i Oliver. Laku no , chere madame. Lady Macbeth i Narcis. Bilo je nadasve zanimljivo. Moram vam zahvaliti to ste me upozorili na taj slu aj. Dobro, dobro - re e gospo a Oliver. - Svalite svu krivnju na moja le a, kao i obi no...

KRAJ
IVA