Univerzite u Tuzli Filozofski fakultet Odsjek: Historija

Sneana Banovi Amer Ciljevi Anisa Hodzi Semir Mustafi

Novci bosanskih vladara poslije Tvrtkove vladavine, do propasti kraljevstva

Mentor: Dr. Sc. Ivan Balta red, prof.

Tuzla, maj, 2011.

UVOD

Numizmatika je pomona historijska nauka koja prouava postanak, historijski razvoj i upotrebu novca. Ona se bavi i drugim platenim sredstivam koja su obavljala funkciju novca. Do pojave metalnog novca funkciju platenog sredstva imala je razliita roba: ito, stoka, orua, oruja, ukrasi, komadi metala i dr. Meutim, privrednim razvitkom drutva poveala se potreba za efikasnijom razmjenom to je uvjetovalo potrebu da se iz oblilja nenovanih ekvivalenata izdvoji jedan za koji se moe i prodati i kupiti. Tako je nastao novac. Najei materijal za izradu novca je zlato, srebro i bakar. Metalni novac ima dvije strane: avers i revers, obje strane sadre odreene likovne elemente koje numizmatiari nazivaju tip. Kovanje novca u Bosni stvarno poinje tridesetih godina XIV. vijeka i traje do propasti Bosanske drave u XV vijeka.

Poeci kovanja novca u Bosni

Prvi novci koje su samostalno kovali bosanski vladari pojavili su se tek u prvoj polovini 14. vijeka, za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromania- Naalost, historijski izvori nam ne govore o tome gdje se nalazila njegova kovnica, niti kada je tano poeo sa ovom izuzetno unosnom aktivnou koja je, kao iskljuivi vladarev monopol (regalno pravo), obezbjeivala znatna materijalna sredstva vladarskom dvoru. Ban Stjepan je za vrijeme svoje vladavine razvio iroku aktivnost kovanja novca te se njegove kovanice javljaju u veem broju razliitih vrsta. Uglavnom su raene po uzoru na novce koje su tada kovali Bribirski (ubii), Mletaka republika, Dubrovnik i Srbija. Slinost banovog novca sa novcem susjednih zemalja trebala je posluiti da se to prije i to lake njihov novac istisne iz banove zemlje, kao i da se njegov novac proiri po susjedstvu, ali i da se u samoj Bosni on lake primi i sigurnije ue u upotrebu. Najei motiv zastupljen na prvim bosanskim novcima bio je prikaz bana na prijestolju s maem s jedne, i sa predstavom Isusa na prijestolju s druge strane. Pored pojednostavljene sheme kovanja novca sa iskljuivim bosanskim predznakom, kovnica bana Stjepana proizvodila je i 1) novce s jedne strane bosanski a s druge dubrovaki, 2) s jedne bosanski a s druge srpski, 3) falsifikate dubrovakog novca, i 4) falsifikate napola srpskog, napola dubrovakog novca.

Neto ranije, izmeu 1302 i 1312, ban hrvatski i gospodar Bosne Pavle ubi kovao ja se svoj novac dinar po ugledu na mletaki matapan (na aversu predstavljen ban kako od svetitelja prima zastavu, dok je okolo natpis Dux Paulus-ban Mladen; Dux-Paulus-ban Mladen Secundus; na reversu Spasitelj spreda sedi na prestolu s visokim naslovom). Taj se ubiev dinar smatra prvim domaim bosanskim novcem. Na njemu dolaze imena bosanskih banova Mladena I. ubia (1301-04) i Mladena II ubia (1305-22). U poetku bosanski novac je kovan za potrebe spoljne trgovine, u prvom redu sa Srbijom i Dubrovnikom, i zato su na njemu natpisi na latinskom jeziku, a pretstave na aversu i reversu iste kao na srpskom i dubrovakom novcu. Novac od srebra (do Tvrtka II kovao se samo dinar, a od Tvrtka II u tri veliine: poludinar, dinar i gro u vrednosti od dva dinara) i zlata (poznat samo jedan primerak od etiri dukata kralja Tvrtka I, kovani su od poetka u u kovnici koja se nalazila negdje u Bosni (Konjic). Na bosanskom novcu, sem na onome Stjepana II Kotromania, nema oznake kovnice, to znai da je u Bosni postojala samo jedna kovnica; na novcima kovanim u XV vijeku nalaze se sigle (slova, monogram, krin, ptica, rozeta, petokraka zvezda), po svoj prilici oznake emisije. U nekoliko mahova za njih su raeni kalupi u Dubrovniku (moda za novce Stjepana II Kotromania, kovane posle 1346; sigurno za bana Tvrtka 1367), dok su neki dinari Stjepana II Kotromania bili iskovani u rudnikoj kovnici cara Duana, jer je pretstava na njihovu reversu slina pretstavi na reversu srpskih novaca izraenih u to vremen na Rudniku, pored koje je i ista oznaka kovnice, R-V; Tvrtko I kao kralj kovao je svoje dinate po svoj prilici u Kotoru. Na novcu Stjepana II Kotromania nalaze se oznake jo nekih kovnica (N-S, S-T) koje nisu blie odreene. Bosanski novac u poetku, raen po ugledu na srpski i dubrovaki, bio je kovan u najvie tipova. U XV vijeku na aversu novca je dravni grb, a na reversu pretstava zatitinika Bosne sv. Grgura iz Nazijanza ili sv. Grgura pape ili monogram kraljeva imena. Stjepan II Kotromani poeo je kovati novac posle 1330 po ugledu na dinare kralja Duana, jer najstariji tip njegova novca (na njemu je navedeno njegovo ime i cela Titula Stefanus banus Bosne Dei gratia) po pretstavi na aversu (lem sa razvijenom koprenom, elenkom i perjanicom) i reversu (Spasitelj spreda sedi na prestolu s visokim naslonom) i teinom potpuno odgovara prvoj emisiji dinara kralja Duana. Posle 1346 on kuje novac po ugledu na dinare prve emisije novaca cara Duana i na tim njegovim novcima natpis je na narodnom jeziku pisan latinicom (na aversu Stefan ban pretstavljen sa kupolastom krunom na glavi kako spreda sedi na prestolu bez naslona

drei obema rukama ma poloen preko krila; na reversu Spasitelj spreda sedi na prestolu s velikim naslonom). Ti su novci raeni delom u rudnikoj kovnici cara Duana (na reversu oznaka R-V), delom kalupima izraenim u Dubrovniku. Iz poznijeg su vremena dinari onog tipa na ijem je reversu pretstava Spasitelja spreda kako stoji u mandorli ili sv. Vlaha (ovi su dinari zbog toga oevidno bili namenjeni trgovini sa Srbijom i s Dubrovnikom, gde su tada kovani novci sa istom pretstavom). Pred kraj njegove vlase kovani su dinari, na ijem je aversu pretstavljen ban spreda kako stoji drei desnom rukom ma, levom skiptar s krstom na vrhu i natpisom Stefanus banus, a na reversu je Spasitelj koji spreda sedi na prestolu s visokim naslonom ili stoji u mandorli. Tvrtko I kao ban nastavio je kovanje dinara istog tipa kao to su novci kovani pred kraj Stjepanove vlade. Na njihove aversu je pretstava bana koji spreda stoji na prestolu drei obema rukama ma (na reversu Spasitelj spreda sedi na prestolu s visokim naslonom) ili kako stojei dri ma i skiptar s krstom na vrhu; dok je na reversu pretstavljen Spasitelj kako stoji u mandorli; na oba natpis Tvertco ban Bosne. Kao kralje kovao je dinare s natpisom Tvertco rex Bosne et Rasie, koji po pretstavi na aversu (kralj spreda sedi na prestolu bez naslona drei skiptar s krinom na vrhu i ar sa krstom) odgovaraju kotorskim groevima kovanim za careva Duana i Uroa i kralja Ludovika I, dok je na reversu pretstavljen Spasitelj spreda kako stoji u mandorli kao na njegovim banskim novcima. Tvrtko je prvi od srednjovjekovnih vladara na slovenskom jugu kovao zlatan novac (na aversu grb Kotromania i natpis Moneta aurea regis Stefani, na reversu grb Bosne i natpis Gloria tibi Deus spes nostra; pogreno pripisan Stjepanu II Tomaevii). Posle Tvrtka u Bosni se jedno vreme ne kuje novac i tek Tvrtko II obnavlja kovanje. Za Tvrtka II bosanski novac dobija oblik koji ostaje do kraja kovanja na aversu grb ili monogram kraljeva imena, na reversu pretstava sv. Grgura iz Nazijanza. Isto tako on prvi kuje tri vrednosti. Njegovi naslednici Toma i Stjepan II Tomaevi nastavljaju da kuju iste vrste novaca, samo se na njihovim dinarima sem latinskog u natpisu upotrebljava i narodni jezik (Gos. Tomas Cralj) Bosne; Stefan cragl (kralj), sv. Grgur iz Nazijanza zamenjen je sv. Grgurom papom; Stjepan Tomaevi nije kovao groeve. Meu bosanske novce ubrajaju se novci Nikole Ilokog, titularnog kralja Bosne, raeni po ugledu na akvilejske (na aversu grbovi patrijarha Antonija II i Ludovika II, a na reversu orao ili, kao na ugarskom, Bogorodica s Isusom na rukama) i ugarske (na aversu ugarsko-hrvatsko-eki grb, na reversu Bogorodica s Isusom na rukama; natpis na obe vrste Moneta Nicolai Dei gratia regis Bosne).

Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod FNRJ, 1960.

Bosanski novac u 15. vijeku

Novac Stjepana Tomaevia Nakon smrti kralja Tvrtka I bosanski vladari prestaju kovati novac sve do druge vladavine kralja Tvrtka II Tvrtkovia koji je sigurno kovao novac 1436. godine. Poto su se u dugom periodu u kojem nije radila bosanska kovnica u Bosni skoro sasvim udomaili dubrovaki novci, kralj Tvrtko II je nastojao svoje kovove to vie pribliiti dubrovakim te su oni izraivani u sasvim identinoj novanoj stopi. Prema tome Tvrtko II kovao je gro, dinar i poludinar, sa novinom da se na njegovim novcima sve ee ustaljuju prikazi njegovog grba. Takvu tradiciju nastavio je i njegov nasljednik Stjepan Toma koji je takoer kovao tri vrste novca sa predstavom grba na aversu i sv. Grgura Nazijanskog na reversu. I Tomaev sin,Stjepan Tomaevi, kovao je novac kao i njegovi prethodnici, sa istim motivima, i istom tipologijom, s tom razlikom da su njegovi novci izuzetno skladno i lijepo uraeni, po emu spadaju u sam vrh srednjovjekovnih bosanskih novaca po pitanju umjetnike vrijednosti.

Prestanak turskih upada u Bosnu i jrnjavanje unutranjih sukoba stvorilo je povoljne uvjete za privredni razvoj zemlje i jaanje trgovakih veza sa Dubrovnikom.Vodeu ulogu u trgovini i zanatstvu imali su Dubrovani mada su se u Bosni sve vise isticali trgovci iz Dalmatinskih gradova,kakav je sluaj sa Splitom.Trgovci iz Splita su obavljali razmjenu sa zapadnim stranama Bosanske drave.I Bosanci su bili sve prisutniji u trgovini sa Splitom,Zadrom,ibenikom i Trogirom,kao i u drugim Dalmatinskim gradovima koji su priznavali vrhovnu vlast Venecije.Meu artiklima koji su iz Bosne izvoeni u dalmatinske gradove spominje se i vuna,tj.vunene kape.Trgovake veze sa Splianima preteno su odravali domai trgovci iz Jajca.Trgovakim poslovima,zadnjih godina svoje vladavine sudjeluje i sam Tvrtko II.Sredinom juna 1435.god.isporuio je preko Dubrovnika izvijesnu kolicinu srebra u Veneciju.Tvrtko II je pod sam kraj vladavine nastojao da to vie uvea kraljeve prihode jer su mu iz godine u godinu bili sve potrebniji pored ostalog i zbog plaanja haraa Porti.Prihode je nastojao daa uvea i obnovom kovnice novca u Bosni.To je bila i te kako znaajna privredno-politika mjera,koja je u prvom redu pogadjala interese Dubrovana iji je novac dugi niz godina suvereno dominirao u privrednom ivotu srdnjovjekovne Bosne.Pojavom bosanskog novca mogli su stradati njihovi trgovci,koji su trpjeli velike tete,naroito kad je rije o trgovakom prometu izvan Bosne,gdje nije bio priznat novac Tvrtka II.Uprkos stalnim prijetnjama i protestima dubrovana Tvrtko II do kraja svoje vladavine nije prestao sa tom praksom.U Bosni je sve do njegove smrti kovao uporedo s Dubrovakim i njegov novac. Kovanje bosanskog novca nije ilo u prilog Dubrovanima zbog njihovih trgovakih interesa.Otuda i nije udo da su oni prilikom svake nove pripreme izdavanja Tvrtkovog novca protestirali kod kralja i pokuavali svim silama onemoguiti njegov opticaj. Ostaje nepoznato gdje se nalazil bosanska kovnica novca.Po svoj prilici mogla je biti smjetena na podruju centralne Bosne.Tu je leao jedan od najstarijih posjeda bosanske krune,a odatle se kralj mogao iriti i dalje.Srednja Bosna je kraj o kome se stvarno osjeala kraljevska vlast,daleko vie nego u bilo kom drugom dijelu zemlje.Na tom podruju su se nalazili znaajni rudarski centri: Dusina,Ostronica,Deevica i Fojnica.Oni su bili najvei opskrbljivai kovnice srebrenom rudom.

Kovanje i opticaj bosanskog novca,izgleda da se nije prekidao od samog poetka uprkos silnim protestima koji su upucivali dubrovani ve u toku 1428.i narednih godina.Neto kasnije zapaaju se njihova negodovanja zbog te pojave.U toku 1434.godine alili su se svom poasnom gradjaninu,knez Matku Talovcu. Nije nam poznato da li je u Bosni kovnica radila i u vrijeme Tvrtkova izgnanstva. Sa sigurnou moemo ustvrditi da je domai novac bio u opticaju i tridesetih godina u Bosni. Na takav zakljuak nas upuuje spomenuti podatak o Dubrovakim albama koje upuuju knezu Matku Talovvu i kralju igmundu. Po povratku u Bosnu 1436. godine Tvrtko II je nastao da izrauje vlastiti novac. O kovalnju domaeg novca, radi se o srebrenom, svjedoe nam dubrovake vijesti. Negodovanje zbog kovanja domaeg novca Dubroveni su ispoljili i u toku 1438. godine. Iskoristili su odlazak svog poslanstva na Tvrtkov dvor sa zadatkom da kralju izrazi suosjeanje povodom smrti kraljice Doroteje, da iskau istovremeno i svoje proteste i nezadovoljastva zbog nove kovnice koja izbacuje bezvrijedan novac. U kovanju domaeg novca Tvrtko II je, ini se, prihvatio kao osnovicu dubrovaku stopu. Novac kralja Tvrtka II bio je u prometu i kod samih Dubrovana, koji su tamo ivjeli i radili. Spomenut je pod kraj 1439. godine u knjizi zaduenja kod Dubrovanina Vitka Vlatkovia. Novac iskovan u kovnicu bosanskog kralja predstavlja, u manjoj ili veoj mjeri, imitaciju novca susjednih zemalja. Razumljiva je ta pojava kad se ima na umu da je opa karakteristika u srednjem vijeku da manje nerazvijene zemlja, s trgovinom koja je u velikoj mjeri zavisna od vanjskih faktora, u kovanju novca imitiraju neku susjednu dravu, koja je bila privredni i politiki snanija. Po svojoj veliini Tvrtkov gro je nalazio uzorak u ugarskoj moneti, a svojom teinom kovanja u dubrovakoj valutnoj stopi. Novci kralja Tvrtka II predstavljaju tipoloki izvjesnu novinu u bosanskoj kovnici. Naputa se stara praksa da se na novac sa jedne strane stalja lik vladaoca, a sa druge lik Isusa. Na sva tri tipa njegovog novca ( gro, dinar, poludinar) na aversu se nalazi kraljevska titula i grb, a na reversu lik svetog Grgura Nazijanskog, zatitinka Bosne. Otvaranjem bogatih nalazita Tvrtkova novca samo po sebi namee zakljuak da je novac kovan u veim koliinama. Potreba za srebrom kao sirovinom prisiljavala je Tvrtka II da zavoenjem razliitih privrednih mjera sprei prevelik odliv ovog plemenitog metala iz Bosne. Uvoene su razne dabine na izvoz srebra da bi se uveali kraljevski prihodi. U drugoj polovini 1441 godine. uveo je Tvrtko poresku stopu od 1% kao carinu na izvoz domaeg srebra. U trgovini

srebrom bili su esti sluajevi falsificiranja i kvarenja. Rije je o stavljanju odreenih primjesa u ovaj plemeniti metal.