Dr. sc.

Tea MAYHEW

RIJEKA U OEKIVANJU GABRIELA D'ANNUNZIJA (IZ DNEVNIKA ZORE BLAI)

UDK: UDC: Dr. sc. Tea Mayhew Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog Primorja Rijeka Muzejski trg 1 Rijeka tea@ppmhp.hr

U ovom radu obrauje se razdoblje neposredno prije i nakon zavretka Prvog svjetskog rata u tadanjoj Rijeci, kada zapoinju otvoreni sukobi oko toga kome bi taj grad uz zapadnu obalu Rjeine trebao pripasti nakon raspada Austro-Ugarske 1918. godine. Dolazi do otvorenih suprotstavljanja dviju opcija, protalijanske i projugoslavenske. Pri tome cijelo je stanovnitvo uvueno u te politike sukobe kao i saveznike vojne jedinice koje su poslane u grad da odravaju red do konane odluke Parike mirovne konferencije o pripadnosti grada. Grad je preplavljen svakodnevnim demonstracijama, a dolazi i do sve eih napada talijanaa na netalijansko, veinom hrvatsko stanovnitvo, pri emu su najee stradali izlozi trgovina i obrtnikih radionica. To je ozraje u kojem je grad doekao talijanskog pjesnika-vojnika Gabriela D'Annunzija u rujnu 1919. Kao glavni izvor koristi se dnevnik Zore Blai, dvadesetogodinje djevojke, keri hrvatskog obrtnika iz Rijeka, koji je pohranjen u Povijesnoj zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.

Kljune rijei: Rijeka nakon Prvog svjetskog rata, talijanai, nacionalni sukobi u tadanjoj Rijeci, Zora Blai, dnevnik, Gabriele D'Annunzio.

U dosadanjim hrvatskim historiografskim razmatranjima epizode vladavine talijanskog pjesnika-vojnika Gabriela D'Annunzija Rijekom (12. rujan 1919. do 18. sijenja 1921.) puno je naglasaka stavljano na analizu njegove diktature i politikih inovacija pogotovu u smislu nastanka faizma.1 Nisu zanemarene niti analize pravno politike osnove odnosno statusa grada
1

Povijesno drutvo Rijeka odralo je 4. oujka 2003. znanstveni skup Rijeka u razdoblju Gabriela d'Annunzia. Radovi prezentirani na tom skupu objavljeni su u asopisu Rijeka, VIII/2003., sv. 2. Redom su objavljeni ovi radovi: P. Stri, D'Annunzio danas, N. Fabrio, Talijanska knjievnika danuncijada, I. Grdina, Recepcija D'Annunzia pri Slovencih, M. Sobolevski, Egzodus Hrvata iz Rijeke u vrijeme D'Annunzijeve vladavine, W. Klinger, D'Annunzijevo poimanje drave i Karta talijanskog namjesnitva Kvarnera, Lj. Toeva Karpowicz, Politike metafore u D'Annunzijevim govorima u Rijeci 812. IX. 1919. 18. I. 1921.), str. 5-110. Na Sveuilitu u Trstu, Fakultet politikih znanosti tijekom akademske godine 2009.-2010. odran je ciklus razgovora na temu

Rijeke s obzirom na D'Annunzijevo zauzee grada na zapadnoj obali Rjeine usprkos slubenom negativnom stavu vlade Kraljevine Italije.2 Talijanska historiografija kao i hrvatska knjievna analiza pozabavile su se njegovim govorima i stilom ivota.3 Kako je, usprkos kratkoi njegova boravka u Rijeci (svega 16 mjeseci), ostao duboki trag ne samo u historiografskom smislu, ve i onome to bismo mogli nazvati urbana legenda osobito zasnovana na svjedoanstvima i usmenim predajama o ivotu u Rijeci u toj kratkoj D'Annunzijevoj epizodi, a to se do sada uglavnom preuivalo,4 ostaje jo mnogo toga za rasvijetliti. Politike analize odnosa Rijekog talijanskog nacionalnog vijea tj. Consiglia nazionale i D'Annunzija preputamo jednoj buduoj analizi. Ovdje samo iznosimo opservaciju da je cilj opravdavao sredstvo i u sluaju D'Annunzia (Rijeka kao izdaan kola) i u sluaju Consiglia Nazionale (ne birajui sredstva samo da se ostvari Fiume italiana talijanska Rijeka). Ono to se u ovom radu namjerava prikazati je atmosfera stvorena za D'Annunzija, odnosno ivot u gradu od listopada 1918. do rujna 1919. to je razdoblje prije D'Annunzijeva dolaska kako bi se bolje rasvijetlile okolnosti koje su omoguile njegovu esnaestomjesenu diktaturu. Pri tome se kao glavni izvor uzima Dnevnik Zore Blai, keri jednog rijekog trgovca, tada dvadesetogodinje djevojke. Iz dnevnika je oigledno da Zora nema politikih aspiracija niti je bila angairana u nekoj od politikih stranaka. No, njezino je nacionalno opredjeljenje jasno definirano kao Hrvatica, kao i njezini stavovi u odnosu na tadanje politike prilike u Rijeci. Ona je ker trgovca i obuara Tome Blaia koji osim trgovine u ulici Garibaldi broj 3 (dananja ulica Ante Starevia), posjeduje 4 stana na katu zgrade Fiumara 8. Za razumijevanje njezinih stavova vano je spomenuti i njezino obrazovanje. Zavrila je Viu djevojaku kolu u sjusjednom Suaku, a neposredno prije poetka Prvog svjetskog rata, 1913. zavrila je i teaj kuhanja i voenja domainstva u Linzu. Zora je u to vrijeme bila zaruena za Duana Fuak iz avli na Grobinini, koji je obavljao slubu umarskog savjetnika raunovoe u Novskoj te su se slabo viali. Ona je pak, prieljkivala udaju, poput veine djevojaka toga doba. S obzirom da su dogaaji koji su se u Rijeci zbili po zavretku Prvog svjetskog rata imali takav intenzitet, nisu ostavljali nikoga po strani, pa je i naa Zora u svoj
Rijeka, D'Annunzio i kriza liberalne drave u Italiji (Fiume, D'Annunzio e la crisi dello Stato liberale in Italia), koji je organizirao prof. Raoul Pupo. Radovi tog ciklusa objavljeni su pod istoimenim naslovom, a izdava je Istituto regionale per la storia del movimento di liberazione nel Friuli Venezia Giuli, Qaderni 25, Trieste, 2010. 2 O pravno-politikim osnovama D'Annunzijeva rijekog poduhvata pisao je F. ulinovi, Rijeka Drava od Londonskog pakta i Danuncijade do Rapalla i aneksije Italiji, Zagreb, 1953.; te D. uri, Dravnopravni poloaj Rijeke u D'annunzijevom vremenu 1918.-1920., Pravnik, 42/1 (86), 2008., str. 35-50. 3 Lj. Toeva-Karpowicz, D'Annunzio u Rijeci mitovi, politika i uloga masonerije, Rijeka, 2007.; C. Salaris, Alla festa della rivoluzione artisti e libertari con D'Annunzio a Fiume, Bologna, 2002. 4 O tom konceptu vidi vie kod G. Moraveka, Rijeka: preuena povijest, Rijeka, 1990., str. 40.

djevojaki dnevnik upisivala ono to je preivljavala svakodnevno. Vrijednost je ovog izvora u tome to prikazuje tzv. povijest odozdo, odnosno iz perspektive malog ovjeka i njegove svakodnevice. Jo je vrjednija injenica da se radi o zapisima jedne mlade ene jer na taj nain dobivamo uvid u dio drutva (njihov poloaj, nain razmiljanja i percipiranja stvarnosti) koji je esto zanemarivan u klasinoj historiografiji. Zora Blai imala je izrazito jasne stavove o emancipaciji ena kao to je to zapisala u svom dnevniku 15. prosinca 1918.: Moja mladost je iva zakopana, zato mi nije sueno poput drugim djevojkama veselje, zabava, t.j. razonoenje. emu i ivim htjela bih znati, valjda ne, kako Carlo tvrdi da djevojka mjesto da se zabavlja neka se rae ui kuhati, da kad se uda da bude mua s kuhanjem zadovoljila. Lijepa hvala na takvom ivotu, bolje onda da se i kod nas uvede harem, pa neka nas mukarci dre u okovima i onako smo dosta sapete. Dok sam bila slobodna, nisam poznala nikakvog uitka jer Vinko5 je bio u ratu, pa me nije mogao nikud voditi, zaruila sam se, misle da u onda upoznat uitka mladosti no ni to mi nije sueno a kad se udam onda se nemam vie niemu nadati, morat u samo raditi i paziti da s plaom muevom im ljepe na mjesec izaem, a onda doi e djeca i ujedno mome ivotu kraj. Lijepe nade u budunost imam, tune li mene!.6 1. Rijeka neposredno nakon Prvog svjetskog rata Neizvjesnost koja se osjeala u Rijeci prije samog svretka Prvog svjetskog rata, a zbog oiglednog raspada Austro-ugarske Monarhije, odrazila se u nemirima i kaosu koji je zavladao gradom. S obzirom da je Rijeka zajedno sa svojim teritorijem (corpusom separatumom) kao zasebna administrativno-politika jedinica bila pod ugarskom upravom preko svog guvernera, neizvjesno je to e se s ovim tijelom dogoditi nakon raspada dvojne monarhije, kome e Rijeka pripasti. Otvaraju se brojne mogunosti, ali i sukobi oprenih interesa, pri emu ova kljuna politika pitanja ne ostaju rezervirana samo za grupice politiara, ve se odraavaju u svakodnevnom ivotu graana koji takoer izraavaju svoje politike stavove. To su poeci suvremene demokracije, kada politika postaje javna stvar. Razne politike frakcije neprekidno organiziraju proteste i manifestacije na ulicama grada, pri emu dolazi i do njihova meusobna sukoba, a esta su nasilja i pljakaki pohodi. Zora Blai iznosi u svom dnevniku slikovit opis takvih dogaanja. Tako je 26. listopada 1918. zapisala: Ovih dana dogodilo se udnih stvari, od kad je izaao Vilsonov7 odgovor Austro-ugarskoj monarhiji, slave svi Jugoslaveni

5 6

Vinko je Zorin stariji brat koji je bio u austro-ugarskoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata. Dnevnik Zore Blai, str. 61 7 Radi se o predsjednika SAD-a Woodrow Wilsona koji je zagovarao da se problem Austro-Ugarske Monarhije razrijei uzimajui u obzir da svaki narod ima pravo na samoodreenje.

manifestacije. Evo i na Suaku su bile dne 23. ov. mj. ba na vjenani dan Berte.8 Ujutro u 10 sati je otpoela, malo zatim se na Rijeci dogodila itava revolucija, Jelaievci9 izvjesili su hrvatski barjak na njihovu kasarnu, maari im se grozili da e pucat na njih ako ne skinu odmah barjak. Jelaii nisu ni htjeli uti o tome, stoga su maari navalili na njih, no poto ih je bilo manje morali su se udaljiti. U to vrijeme navalili fijumanci na maarsku policiju viui 'Abazzo tudum' te razlupali policiju blizu Delieve kavane, i raznesli sve to se dalo odnijeti, dapae i same ene kao i djeca nosili su pro puke, sablje i bajunete, a straa ni podbrusit pete, ista stvar dogodila se u Tribunalu, gdje su pustili sve kanjenike van, a takoer sve dezertere koji su bili u kasarni blizu crkve sv. Vida. U to se poveava broj maarskih vojnika koji je ljudima zabranio daljni napadaj. Kod gubernerove palae poredalo se mnogo vojnika sa strojnim pukama, kao i pri mostu do Suaka.. Oigledno je da su se u Rijeci osjetila zbivanja u Zagrebu gdje je 6. listopada 1918. osnovano Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba kao vrh Drave Slovenaca, Hrvata i Srba na teritoriju raspadnute Austro-Ugarske, a u njegovom sastavu bio je i predstavnik Rijeke odvjetnik dr. Rikard Lenac. Deset dana kasnije car je objavio proglas kao posljednji pokuaj spasa Monarhije koja se trebala preurediti po naelima prava naroda na samoodreenje. Na to isto naelo poziva se i posljednji rijeki predstavnik u Budimpetanskom saboru Andrea Ossoinack koji 18. listopada izjavljuje da Rijeka trai pripojenje Italiji.10 Maarska je strana jo uvijek nastojala zadrati svoje pozicije u gradu, iako e se ubrzo posve povui i glavninu sukobljenih strana predstavljat e talijanska i jugoslavenska odnosno hrvatska opcija; ostale nacionalnosti koje su ivjele u Rijeci, rasporedit e se prema svojim sklonostima u ova dva bloka, iako je vano napomenuti da su mnogi od njih napustili grad raspadom Monarhije. Nakon konanog zahtjeva za izlaskom iz rata, a time i kapitulacijom Austro-Ugarske kao i njezinim prestankom postojanja, talijanska kraljevska vojska postepeno se kree prema istono-jadranskoj obali i teritorijima koji su joj bili obeani tajnim Londonskim ugovorom 1915. dok istovremeno zapoinju pripreme za mirovne pregovore.11 O sudbini tadanje Rijeke nakon raspada Austro-Ugarske odluivalo se na mirovnoj konferenciji u Parizu koja je zapoela 18. sijenja 1919., a do tada su sve zainteresirane strane nastojale zauzeti to bolje pozicije. I kad je konferencija zapoela rasprave nisu tekle tako glatko s obzirom da je talijanska delegacija u Versaillesu iskuavala mogunosti za proirenje teritorijalnih zahtjeva na istonoj obali Jadrana glede onoga to joj je obeano tajnim Londonskim ugovorom. Iz tog su ugovora,
8

Berta je bila Zorina mlaa sestra, osim nje Zora je imala i dvoje brae, Vinka i Franca. Njihova majka bila je Josipa roena Cijan. 9 Jelaievci je bio popularni naziv za hrvatski vojni odred koji od sredine 19. stoljea slui u Rijeci. 10 Lj. Toeva-Karpowitcz, n. d., str. 50-51. 11 Lj. Toeva-Karpowitcz, n. d., str. 52.

naime bili iskljueni dijelovi obale od Voloskog do Karlobaga (to znai i Rijeka i njezin teritorij tj. corpus separatum), te otoci Krk, Prvi, Sv. Grgur i Rab s manjim otoiima. Talijanski iredentisti zahtijevaju da se i ti iskljueni teritoriji pridrue Italiji. Njihovi su zahtjevi potpomognuti sve glasnijim zagovaranjima rijekih talijanaa koji se pozivaju na tzv. pravo naroda na samoodreenje koje je promovirao Wilson, a koji je s druge strane bio najvei oponent talijanskih teritorijalnih zahtjeva i osporavao sam Londonski ugovor.12 Rijeko talijansko nacionalno vijee (Consigli Nazionale Italiano di Fiume) osnovano 30. listopada 1918. tiska javnu objavu (Proclamu), a istu takvu klee i u mramoru koja je bila postavljena na Gradsku vijenicu (Municipij). U toj objavi stoji sljedee: Rijeko talijansko nacionalno vijee okupivi se danas na plenarnoj sjednici, izjavljuje da po snazi naela prema kojem svi narodi imaju pravo na nacionalnu nezavisnost i slobodu, grad Rijeka, koji je do sada bilo odvojeno tijelo konstituirano od talijanske nacionalne zajednice, zahtijeva i za sebe pravo na samoodreenje naroda. Temeljem tog prava, Nacionalno vijee proglaava Rijeku ujedinjenu s maticom zemljom Italijom. Talijansko nacionalno vijee smatra provizornim stanje stvari od 29. listopada 1918., te se stavlja pod zatitu Amerike, majke slobode i univerzalne demokracije i oekuje prihvaanje mirovne konferencije..13 Istoga dana posljednji rijeki guverner Jekelfalussy predao je Guvernerovu palau, a time i vlast nad Rijekom i corpusom separatumom u ruke predstavnika novoosnovane Drave SHS sa sjeditem u Zagrebu. U palau je dan poslije i slubeno uao povjerenik Narodnog vijea SHS Kostantin Rojevi.14 Osim ove dvije opcije protalijanska i projugoslavenska, postojala je i trea politika grupa tzv. autonomaa koji su smatrali da je situacija idealna za stvaranje samostalne rijeke drave. Demonstranti su se izmjenjivali na rijekim ulicama i iako bi se prema dosadanjoj objavljenoj grai osobito fotografskoj, mogao stei dojam da su oni bili premono protalijanski, iz zapisa Zore Blai, razvidno je da je i projugoslavenska ideja imala znatan broj pobornika u Rijeci: (5. studenog '918.) Na Rijeci manifestiraju neprestano, cijeli
12 13

F. ulinovi, n. d., str. 7-10. Izvorni dokument kao tiskani plakat i kao mramorna ploa uva se u Povijesnoj zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka (PPMHP KPO-PZ 21262; KPO-PZ 17726). 14 U Povijesnoj zbirci PPMHP uva se prijepis Zapisnika o preuzimanju dravne vlasti nad Rijekom 1918. Zapisnik je napisan 30. listopada 1918. u uredu biveg Kraljevskog ugarskog gubernija u Rijeci (tj. Guvernerovoj palai), (KPO-PZ 16329). U zapisniku izmeu ostalog stoji: Odsjeni savjetnik zemaljske vlade Konstantin Rojevi priopuje prisutnima da je sabor Kraljevine Hrvatske Slavonije i Dalmacije svojim jednoglasnim zakljukom od 29. listopada 1918. proglasio zak. l. XXX odnosno I. od godine 1868. prema Kraljevini Ugarskoj s jedne strane kao i prema carevini Austriji s druge strane nitetnim te u sljedstvu toga Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju ukljuivo sa gradom Rijekom, samostalnom dravom, te se stavio u slubu Narodnog Vijea Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu na koje je prela suverena dravna vlast. Tim povodom predouje prisutnima dekret Narod. Vijea Slovenaca, Hrvata i Srba kao suverene vlasti nad kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom, kojima je imenovan politikim upraviteljem za grad Rijeku te Suak sa kotarom te izjavljuje da ovim inom u ime Narodnog Vijea Slovenaca, Hrvata i Srba preuzima vrenje suverene dravne vlasti nad gradom Rijekom a kao simbol toga podie na zgradu hrvatsku zastavu.

grad okien je svakovrsnim barjacima. I kod nas bile su danas hrvatske gospoice da i mi izvjesimo zastave, pa poto od robe doe odvie skupo stajati, stoga kupili smo papira i napravili smo 4 zastave i to 1 veliku slovensku metnuli smo u sredini balkona a sa svake strane je po jedna desno hrvatska, lijevo srpska a u mojoj je sobi jedna slovenska na prozoru. Juer bila sam cijelo popodne vani s tatom i Francetom koji je prekjuer stigao kui. Na Adamievom trgu sastali smo se s Carlom, Bertom i djecom; povorka s hrvatskim trobojkama bila je ogromno dugaka, u samoj povorci bilo je oko 400 trobojki. Juer su jutro dole dvije torpiljarke i jedna fregata talijanska. Oekivali smo u 2 sata po podne amerikance, no nijesu doli.15 Meni je ve te galame dosta, najvoljela bih da se sve umiri, te da bude trgovina kao to je prije rata bila.. Proizvodnja i trgovina od koje je grad ivio sve vie su zamirali. Dodue, njihovo opadanje uvelike je uvjetovano i etverogodinjim ratovanje, te iako Rijeka nije izravno bila u podruju ratnih razaranja, cjelokupno gospodarsko stanje Monarhije, utjecalo je na usporavanje gospodarske aktivnosti u gradu. Kaotino stanje koje je sve vie uzimalo maha neposredno po okonanju rata, odrazilo se uvelike na svakodnevni ivot graana. Bilo je problema u opskrbi namirnicama, a i prometne i druge komunikacijske veze prema kontinentalnom dijelu Hrvatske bile su u zastoju.16 Dok su saveznike delegacije vijeale o sudbini Rijeke u Versaillesu, savezniki vojnici ulaze u grad kako bi odravali red. Zapravo, kako navodi M. Ledeen, svi su oni imali svoje interese u Rijeci i nastojali postii odreenu premo te ak iznosi zanimljivu teoriju o hladnom ratu oko Rijeke nakon Prvog svjetskog rata.17 Talijanskim vojnim jedinicama bilo je isprva odreeno da se zadre na granicama corpusa separatuma, meutim oni su izravno uli u grad. Francuske pak trupe nisu htjele dopustiti talijansku premo, pa su takoer i oni uli u grad, a prikljuili su im se i savezniki srpski vojnici. Zora Blai prenosi atmosferu koja je vladala gradom prilikom dolaska tih meunarodnih vojnih jedinica. Oigledno je da su pojedine nacionalne grupacije tj. one protalijanske i one projugoslavenske ili hrvatske imale svoje preferencije meu saveznikim vojnicima: (10.XI.'918.) Francuzi su doli u dvim torpiljarkama, hrvati su ih lijepo doekali pjevajui i kliu iz sveg grla. Uenice hrvatskih
15

Talijanska ratna mornarica uplovila je u rijeku luku 4. studenog, ali je ve idueg dana kao protutea trebala pristii i amerika, te francuska, a u grad je poslan i srpski pjeadijski bataljun. Vie o tome M. Sobolevski, Egzodus Hrvata iz Rijeke u vrijeme D'Annunzijeve vladavine, Rijeka, VIII., sv. 2/2003., str.62. 16 Dnevnik Zore Blai, n. d., str. 53: (5.XI.'918.)kruh je kiseo ko ocat, a od naeg brana ne moemo pei, poto ve 3 dana nema Rijeka kvasa. Danas za probu napravila sam kg kruga s Backpulverom (prakom za pecivo, op. a.) no nita ne valja. Jedva ekam da dobijemo kvasa, al u onda udrit po kruhu. 17 M. Ledeen, The First Duce; D'Annunzio at Fiume, Baltimore; London, John's Hopkins University Press, 1977.; (ovdje je koriten neobjavljeni prijevod na hrvatski jezik Marina Domitrovia pod naslovom, Prvi duce, pa se prema tom odnose i navodi stranica); str. 37.

kola uz pratnju gice pii i kapelmeistera pjevale su na francuskom jeziku Marseliezu. U 6 sati bilo je sve puno naroda pred gubernatovorom palaom ekalo je (kontra)admirala koji je nakon pol sata doao u automobilu, praen sokolaima. Pod balkonom bilo je par mladih djevojaka u narodnoj nonji i nekoje u sokolakoj odori, od koji je jedna (kontra)admiralu predala kitu cvijea, a uz to pjevale su uenice marseljezu. Nakon ure, im je admiral otiao, odrao je govor Dr. Stiji, a na posljedku kazao nam da neka u im veem broju sutra u jutro u 8 doemo u novu Jelaievu kasarnu. Bilo je jako lijepo, svi su bili oduevljeni, al niti jednog fijumanca nije bilo, bez traga su nestali. Pucaju salve na sve strane, a i rakete bacaju, krasna veer. Na molu srela sam Pepinu, koja je bila s jednim gospodinom, valjda njezin udvara ()..18 Guvernerova palaa nakon predaje vlasti posljednjeg maarskog guvernera postaje mjesto javnih okupljanja i manifestacija koje su se svakodnevno odvijale u gradu. Osim toga, Rijeka je bila prepuna vojnika koji su unosili dodatnu ivost u njezinu svakodnevicu. No grad je djelovao i na vojnike koji su nakon godina ratovanja, strahota ivota u rovovima, razorenih gradova, stigli u grad gdje civilizacijski i kulturni kontinuitet gotovo uope nije bio naruen. U Rijeci se jo uvijek ivjelo visokim austro-ugarskim standardom.19 Osobito su upeatljivi opisi ivota u gradu talijanskog pisca Giovannija Comissa koji je u Rijeci boravio kao vojnik talijanske kraljevske vojske: Grad je vrvio lijepim djevojkama; prodavaonice slastica bile su prepune izuzetnih poslastica, nebrojene kavane s mnotvom ilustriranih asopisa, slasnim zabaglionima, uslunim konobarima, radnje s parfemima iz cijelog svijeta () Rijeani su svako veer pozivali talijanske asnike svojim kuama na zabave koje bi se otegle do idueg dana. Jedni su jeli, drugi plesali, trei pili: zaista, inilo se kao da je ovaj grad, sa ivotom koji je obilovao darovima, bio nagrada za sve nae napore tijekom rata..20 Meu talijanskim vojnicima bio je veliki broj dragovoljaca koji su u Rijeku doli s iredentistikim idejama, smatrajui da je njihova dunost pomoi Talijanima Rijeke da ostvare svoje pravo na pridruenje matici zemlji kao to je to promoviralo Talijansko nacionalno vijee. Dolazi do sve veeg zaotravanja izmeu protalijanskih i projugoslavenskih tj. hrvatskih grupa graana. Napetosti se osjeaju u svim segmentima javnoga ivota. Ono to je za Rijeku karakteristino, veliki je broj mladih ljudi, osobito ena angairano u politikim manifestacijama. Rijeanke su tako ve poetkom rujna 1919. posebnim referendumom velikom veinom dobile pravo glasa na svim graanskim izborima. ene su
18 19

Dnevnik Zore Blai, n. d., str. 56. Zora Blai napominje da je njezina sestra Berta bez obzira to su vjenanje organizirali u skromnijem obliku jer su zbog zabrane kretanja gradom i demonstracija morali ostati u kui, dobila znaajan broj srebrnine, te biserne naunice, a mladenci su otili na medeni mjesec u Be. Dnevnik Zore Blai, str. 21. 20 G. Comisso, Le mie stagioni, Milano, 1963., str. 21.

imale veliku ulogu u akcijama iredentistike rijeke organizacije Giovine Fiume,21 ali isto tako i u prohrvatskim i projugoslavenskim manifestacijama kao to to opisuje Zora Blai: (11.XI.0918.) U 9 sati u jutro bile su dvije mise pred novom Jelaievom kasarnom, jedna pravoslavna, a druga katolika, bilo je mnogo naroda, sve gospoice imale su cvijee. Ja sam bila s tatom i Franetom, tramvaji bili su krcati, no ja i tata sjedili smo udobno. Susrela sam Biancu, Pepinu, Miru, a bile su tamo skoro sve moje bive sauenice, Zlata dala mi je cvijee, bila je s Ferdom i svojim prijateljima. Nakon mise drao je govor Tesli, Jureti i drugi, nakon toga prisegli su vojnici vjernost Jugoslaviji. Onda su krenuli najprije vojnici svaka eta sa svojom zastavom, najprije hrvati, pa slovenski, Srbi i esi, onda mukarci, pa ene. Svih ukupno moglo je biti oko 15 tisua dua. U redu ila sam s tatom, Prelecom, Georgijevicom, Andreom i njegovim prijateljem. Pred crkvom sv. Vida morali smo ekati sata, dok je misa svrila, koja se sluila za roendan Emanuelov22, prisustvovao je admiral talijanski, im su nai njega pozdravili, krenula je povorka dalje i to po Fiumari, Corsu na Adamiev trg, gdje su pozdravljali francuskog admirala, tek o podne kad su prestali gruvati topovi, tj. kad se svrila ceremonija otili smo kui. Bio je krasan dan, sunce nas grijalo i poveavalo nau veselost i oduevljenje. Samo da bi Rijeka bila proglaena Jugoslavenskom, alaj bi postali suiavi Fiumani, to im elim jer zavrijede..23 Dolaskom talijanske kraljevske vojske u grad, talijanai su smatrali da imaju podrku talijanske vlade u svojim zahtjevima za pridruenjem Italiji. Meutim, prilike nisu doputale otvoreni istup predstavnika talijanske vlade na meunarodnoj mirovnoj konferenciji u korist rijekog talijanskog nacionalnog vijea. Umjesto toga zategnuti odnosi na konferenciji odrazili su se u poveavanju broja vojnika u gradu, to talijanskih, to francuskih kojima je u pomo stizala srpska pjeadija. (15.XI.'918.) 1.000 Srbijanaca stiglo je jutros na Rijeku da uva grad od talijanurije. Mnotvo svijeta doekalo ih na kolodvoru. Mladost obasula ih cvijeem kliui i pozdravljajui ih 'Osloboditelje' svoje. Oko 11 proli su Fiumarom prema Corsu, krasno ih je bilo vidjeti, povorka nije imala kraja. I Frane kao i tata bili su u povorci, no ja nisam htjela ii jer sam nahlaena. Milka i Ferdo gledali su s naeg balkona povorku, te je svima nama ao bilo to nismo znali prije da e povorka ovuda proi, nabavili bismo barem cvijea, da obasujemo nau brau Srbijance..24 Zapovjednik talijanskih trupa Di San Marzano se 17. studenog stavio potpuno u slubu rijekog talijanskog nacionalnog vijea i praktiki istjerao rijekog velikog upana Rikarda
21 22

M. Ledeen, n. d., str. 72. Odnosi se na talijanskog kralja Vittoria Emanuela III Savojskog. 23 Dnevnik Zore Blai, str. 57. 24 Dnevnik Zore Blai, str. 58

Lenca iz Guvernerove palae, omoguivi predstavnicima Consiglia nazionale da preuzmu vlast nad gradom dok grad slubeno ne postane talijanski. Preuzevi vlast nad gradom Consiglio nazionale u smislu svojih zahtjeva za pridruenjem Italiji, postepeno zamjenjuje niz austrougarskih pravnih propisa s talijanskim slubenim zakonima. No njihova stvarna mo da odre red i kakav takav mirni ivot u gradu daleko je od stvarnosti kojom vlada potpuno bezvlae. Nema prometa u luci, nema proizvodnje, zalihe ivotnih namirnica se tope, a gomila nezadovoljnika je sve vea. Slubena gradska politika podupire napade na sve koji se javno izjanjavaju protiv pridruenja Italiji, a najvee rtve postaju trgovine, skladita i stanovi, veinom hrvatskih vlasnika. Zora Blai biljei 15. prosinca: Preksino polupali nam fijumanski bezobraznici staklo od izloga, nije bilo druge ve barikadirati duan. Za drva potroio je tata preko 500 kruna.25 Sada nam barem nee dalje razbijati. Nesretnici, nee vas minuti kazna samo neka bude Rijeka naa..26 Pljakakih pohoda nisu liene ni zgrade bive dravne uprave. Tako Rijeka postaje okupljalite brojnih lovaca na blago koji su ovamo doli doslovno obogatiti se preko noi. Dodue, mnogi vojni dobrovoljci, mahom mladi ljudi, eljni avanture, dolaze iz svih krajeva Italije (tzv. regnicoli, tj. oni iz kraljevstva) s romantiarskim idealima o spaavanju Rijeke kao najtalijanskijeg grada, ali se i oni pridruuju onima koji oekuju prvu priliku za otimainu i pljaku.27 Zora Blai vidno je razoarana zbog talijanske premoi u gradu opisujui dogaaje 25. studenog 1918.: Na tom svijetu sve se mijenja, pa i kod nas na Rijeci, nakon odlaska maara, zavladali Jugoslaveni gradom, no samo 17 dana jer upravo dva dana nakon dolaska Srba na Rijeku zaposjele su talijanske ete grad Rijeku, Suak kao i itavu okolicu, poskidali su sve hrvatske zastave, te svuda izvjesili same talijanske, tako i na svim glavnim zgradama. Fiumani sretni i blaeni zbog toga, no neka im, u Versaillesu e se drugi mjesec odluiti svima sudbina. Pred tri dana razlupala fijumanska klate svim hrvatskim trgovcima tabele meu kojima je i naa stradala; valjda im je sada bolje i laglje pri dui to su nanijeli preko 20.000 kruna tete. Zbog toga ipak neemo puno patiti. No prestat u sada o tome, pa u si zabiljeiti kako provodim vrijeme od kad se Berta udala. () Ve je 8 dana prolo odkad sam primila zadnju Duanovu kartu koju je pisao na Zagrebakom kolodvoru pred odlaskom u Novsku, pie mi da e biti premjeten. No ja ne vjerujem dok ga ne vidim ovdje pa zapravo ni ne marim da ga ovamo premjeste dok se ne zna ija e biti Rijeka, jer ako spade pod Italiju zlo po nas, mizerije nam nee manjkati. Sad ne dolaze vie vlakovi od Zagrebake strane na Rijeku, ve idu samo
25

U Rijeci su tada jo uvijek u opticaju austro-ugarske krune, ali njihova je vrijednost uslijed razliitih razloga, stalno padala. O tome vie R. Mateji, Krune Citt di Fiume i problemi valute u Rijeci od godine 1918-1924., Numizmatike vijesti, 1963., 20. 26 Dnevnik Zore Blai, str. 62 27 F. ulinovi, n. d., str. 61-62

do Bakra. Dakle Bog zna kako dugo u biti bez njegovih vijesti. Grozno li je to! () Ne izlazim ni kuda, ve samo u aprovisariju, te u nedjelju k misi, a juer bila sam s tatom malo proetati se i u kino Centrale vidjeli smo 'Cabiriu' od D'Annunzija,28 skupo je, platili smo po osobi 3,50 kr..
29

Interesi saveznika prema pitanju pripadnosti tadanje Rijeke nisu samo idealistike proklamacije, vee je Rijeka razmatrana kao luka i trgovako sredite svojeg hrvatskog i ireg zalea (Maarska, eka, Rumunjska) pri emu bi se takoer sprijeio talijanski monopol na Jadranu. Objektivno, Rijeka bez svojeg zalea, nije imala puno perspektive za nastavak svojeg gospodarskog razvoja zapoetog za vrijeme ugarskog provizorija. Kraljevina Italija, pored Trsta, te drugih luka na apeninskom poluotoku, nije imala interesa dodatno ulagati u razvoje rijeke luke i trgovine, to se kasnije i pokazalo nakon to je Rijeka konano postala dio Kraljevine Italije 1924. godine i pretvorila se u periferni, pogranini grad, van svih razvojnih tokova. No, pod motom Italia o morte (Italija ili smrt), Consiglio nazionale ostaje na inzistiranju da se Rijeka pridrui Italiji.30 Dok su talijanai prieljkivali konanu akciju talijanske vlade, velik dio Rijeana koji se nisu osjeali Talijanima, strepio je od te mogunosti, a neki su ak predviali da bi to ne samo politiki, ve i gospodarski loe utjecalo na daljnji ivot Rijeke. Zora Blai bila je takoer vrlo neraspoloena zbog te mogunosti: (26. XI. '918.) Opet sam tuna, kako ve itav mjesec dana nisam bila, a glavni uzrok tome je to mi je Carlo danas kazao, da e se Duan pokajati ako bude ovdje premjeten jer da e Rijeka spasti Italiji, te da e ovdje biti velika mizerija i gadan ivot..31 Osnaeni potporom talijanske vojske, rijeki talijanai povezuju se s iredentistikim grupacijama u Italiji. U samome gradu sve su ei napadi na netalijansko ivlje. Osobito su u tome bili angairani pripadnici organizacije La giovine Fiume.32 Graani su bili pod stalnim pritiskom i u sve gorem gospodarskom stanju.33 (9. XII. '918.) Nesnosan ivot, janjiari navaljuju na hrvate, te im sa prsiju skidaju kokarde, tabele nam svima hrvatima polupali, a kad se proglasilo da imademo kralja Petra, odmah su talijani pripremali strojne puke, mislei da emo se mi uzbuniti i krenuti na njih. Ludog li naroda zar da goloruki graani navalimo na cijelu oruanu vojsku. Francuzi su dobri s naima, juer su na Suaku gospoice francuzima
28

Cabiria je jedan od prvih (nijemih) filmova talijanske kinematografije, redatelja Giovannija Pastronea, te scenariste Gabriela D'Annunzija, s glumcem Bartolomeom Paganom. To je ujedno prvi film u kojem je koritena tehnika pomicanja kamere. 29 Dnevnik Zore Blai, str. 58-59 30 S. Giganete, Storia del comune di fiume, Firenze, 1928., str. 204-205. 31 Dnevnik Zore Blai, str. 60 32 Ova je organizacija osnovna u jeku talijansko-maarskih sukoba u Rijeci, 1905. i to s izrazito iredentistikim programom. 33 M. Ledeen, n. d., str. 37

stavljale hrvatske kokarde koje su zahvaljujui se i smjeei se ili u grad. Povrh nas na drugom katu stanuje u jednoj sobi jedan talijanski tenente, koji me uvijek pozdravlja kad me na stepenicah sretne. Neznam da li je njihov obiaj svakog pozdravljati..34 Nakon istjerivanja dr. Rikarda Lenca, velikog upana za Rijeku i okolicu iz Guvernerove palae u studenom 1918. uz pomo talijanskih slubenih vojnih jedinica, talijanai su stekli neprikosnovenu premo. S obzirom na to sve su ei napadi i na pripadnike saveznikih jedinica, onih suparnikih talijanskima, a to su bili francuski i srpski vojnici. Zora Blai opisuje jedan incident koji se dogodio poetkom sijenja 1919. (12. I. 1919.) Danas su ponovno poeli provocirati fijumanai, pri Delievoj su kavani naskoili na srpskog majora i na neke hrvate koji su imali Jugoslavensku kokardu. Govori se da su jako ranili srbina a i nekog Padjena, kojih su odmah odveli u bolnicu. Naravski kurani su jer im pomagaju talijanske bajunete, ali bez njih nebi se za stalno osmjelili na takva ta. Francuzi su branili nae, no naih s njima nije bilo ni desetina prama bandi. Neznam kad e jednom biti svemu tome kraj, mislila sam, da kad jednom prestane rat e sve okrenuti na bolje, t.j. da bude opet onako kako je bilo prije rata. Al eto novog vraga, novih komedija. Kako moja slaba pamet predvia, mislim da e biti sada ozbiljnija i stranija vremena nego li to su bila u ovih 4 godina evropskog rata. Sada e se ljudi tui za narodnost to ve i poima. To e potrajati za stalno itavu ovu godinu, tako god. 1920. biti e potpuni mir. Kad smo potrpili toliko, pro e i ta godina samo da ostanemo ivi i zdravi..35 Zora Blai bila je djelomino u pravu u svojim predvianjima. Doista, zavretak Prvog svjetskog rata u Rijeci je samo rastvorio uzavrela nacionalna trvenja. No ona nisu razrijeena niti smirena u samo godinu dana. U rujnu 1919. talijanai su dovukli svojeg trojanskog konja Gabriela D'Annunzija koji je bez obzira na svoje stalne izjave da je u ovaj mueniki grad (citt olocausta) doao iskljuivo s namjerom da mu pomogne u pridruenju matici zemlji Kraljevini Italiji, uspostavio svoju diktaturu kao okvir za razliita eksperimentiranja politikih reima koji su obiljeili XX. stoljee (od krajnje desnice do krajnje lijevice). Zora Blai preskoila je sva ta dramatina zbivanja rijeke 1919., kao i 1920. Tek 4. sijenja 1921. u jednom duem zapisu prepriala je dogaaje Krvavog Boia i D'Annunzijeva istjerivanja iz Rijeke. Prola je godina 1920. Ta godina puna nesrea i boli, elim joj sretan put i neka mi se nikada takva vie ne povrati. Cijela bila je nevaljata od poetka pa do kraja. Prosinac bio je najgori, proveli smo uasne dane. Naime D'Annunzio morao je da do 24./XII. Ostavi grad sa
34 35

Dnevnik Zore Blai, str. 61 Dnevnik Zore Blai, str. 63

svojim legionaima, no poto nije htio poslala je talijanska vlada blokadu oko grada a nato je D'Annunzio navijestio Italiji rat. Bilo je grozno ve na sam badnjak morali su se duani pozatvarati, ljudi nijesu smjeli na ulicu ve samo vojnitvo koje je pravilo red po gradu a drugi na frontu koja se nalazila na Kantridi, ve iste veeri zapoeo je boj, puke su pucale, topovi su grmljeli, ulo se neprestano ropotanje strojnih puaka. Mi smo bili svi kod kue i kartali i prislukivali ratnu bitku koja je dopirala ak do naih uiju. Na veer ili smo oko 9 da spavamo kad najednom zatutnji neto, sve se strese i pred oima nam se rasula sva stakla u sobama, bilo je grozno, neda se opisati to smo osjetili onaj as ja sam mislila da je bomba pala u moju sobu. Svi stanari izletjeli su van od straha i pitali se to je, to se dogodilo. Bacili su most u zrak koji dijeli Suak i Rijeku. Boe dragi, koliko tete i koliko straha. Mi poeli smo da staklo pometemo da nam nije po sobama, napunili smo etiri kaetice njime. Mamin krevet bio je pun stakla za sreu da je bila preko glave pokrivene, inae bi ju moglo svu porezati. Odmah smo odnijeli njezin krevet u kamarin blizu kuhinje u kojem su ostala sva stakla cijela, te smo legle ja i mama, a tata je legao u moj krevet. Nismo leali ni pol sata, ujemo straan stropot, bio je baen drugi most. Spavat nisam mogla, ivci bili su mi silno potreseni, sa sam se tresla. Poslije pol noi bacili su trei most u zrak, no i taj se dobro uo. () U tri sati netko pozvoni na vratima, sva sam se stresla, mislila sam, sad su eto doli arditi da nas pokolju. Nato je otvorio vrata brat, bio je Tonetti koji nam je doao javiti da e baciti trei most u zrak (eljezniki) te neka svi ostavimo kue i neka se gdje dalje zatitimo jer da e tresak biti mnogo grozniji od ostalih, te da su oblinje kue u opasnosti da se porue. U tom strahu poeli smo se oblaiti i sklonuli u podrum, no Tonetti nam je rekao da ni ondje nije sigurno pa nas je svih odveo u jedan Buffet u via Bedini, gdje je ve mnogo ljudi. Tamo smo bili do 6 u jutro, te smo nakon to su tri put bacili u zrak eljezniki most, otili kui da spavamo. No spavati nismo mogli. () Iste noi napredovali su vladini vojnici i doli do Torette. Palo ih je mnogo, kako govore vie sa protivne strane. Svake noi je pucalo da nismo mogli spavati jedan pas na Delti je tako tuno zavijao iza svakog grmljenja topova da nam je upravo sablasno bilo sluati ga. Stanovnici etiri kua koje su najblie mostu moralis u otii pro stanovati jer tamo nije mogue biti poto je sve pokvareno. Strano je pogledat mostove i kue, a i na Suaku je uinilo mnogo tete. One male mesnice na Suaku kraj mosta su posve unitene. Za rtve se jo nezna. Bez mlijeka i bez mesa smo ve 12 dana, a kruh je kiseo jer nema kvasa. Prve dane nije nitko smio izlaziti ve samo u jutro po ivene namirnice, t.j. po kruh i u trgovinu jestivine gdje se je odmah sve rasprodalo. () Mnogo je kua pogoeno od rapnela kao npr. Gubernatorova palaa (sa jo D'Annunzieva), palaa Adria, aprovizacija dobila je dve kugle i druge. Bitka trajala je 5 dana, dne 28. da je gen. Caviglia nalog D'Annunziu da se s vojskom preda, ili da e

bombardirati grad, no on je poslao dvojicu u Opatiju gdje su se nakon dva dana primirja konano pogodili, da e D'Annunzio s vojskom ostaviti grad. Dogovoreno je da e poslije 5./I. poeti odlaziti vojska iz grada. Ve danas otilo je brodovlje, a od sutra ii e vojnitvo. No mnogo ih se je preobuklo u civil, koji misle valjda ovdje ostati da prave dalje propagandu. Neznam to e jo iz toga biti. Neka nas dragi Bog uva..36 2. Gabriele D'Annunzio napustio je grad 18. sijenja 1921. preselivi se ubrzo u novodobiveni dvorac na obali jezera Garda koji je pretvorio u svoju doivotnu fantastinu rezidenciju nazvanu Vittoriale degli Italiani. Ubrzo je dvorac postao njegovo zatoenitvo, dodue vrlo luksuzno, gdje ga je Mussolini obasipao kojekakvim poastima, a sve samo da neutralizira njegov politiki utjecaj i konkurenciju. Jedna od titula koja je D'Annunzio dobio bila je Principe di Monte Nevoso (Kraljevi Snjenika). Rijeka je ipak ostala njegova citt olocausta. On je u njemu potaknuo mnoge stvari koje su ve prije bile zaete od iredentizma, talijanskog nacionalizma, slobodnog stila ivota do raznih vidova avangarde. Radi se o spoju uglavnom neodrivom u duem razdoblju jer je u samo esnaest mjeseci dosegnuo potpuni kaos od kojeg su se umorili i sami akteri, stoga Krvavi Boi koji je rtvovao nekoliko mladih ivota talijanskih regularnih vojnika i onih D'Annunzijevih trupa, te nizom sruenih objekata u Rijeci, postaje logina posljedica jednog pretjerivanja. Umjetnik rijei pjesnik D'Annunzio, kao vojnik i dravnik, u Rijeci je stvorio odlinu podlogu faizmu i nacizmu. Naalost, pokazalo se da je to bila samo najava mnogo teih dogaanja, irih razmjera koji su eskalirali tijekom Drugog svjetskog rata koje je i naoko obina djevojka Zora Blai nasluivala u svojim zapisima. Vrijednost je ovog izvora upravo u tome to odraava ivot Hrvata u Rijeci s bujanjem talijanskog nacionalizma i faizma u povojima, kao i svijest jedne mlade ene o ovim vanim dogaajima. Njezini intimni zapisi, koje moda nikada nije namjeravala objaviti, ovdje su razotkriveni, s dunim potovanjem prema vrijednosti njezinih svjedoanstava kao vanog povijesnog izvora o dogaajima o kojima su mnogi svjedoili, ali na jednoj elitnoj razini, bilo kao politiari, novinari, knjievnici, dravni slubenici, dok nam je ova strana popularne kulture uvijek manje dostupna.

36

Dnevnik Zore Blai, str. 73-77