Matematika teorija polja

Skalarna i vektorska polja

U nauci i tehnici esto se posmatra odreena fizika veliina u trodimenzionom
euklidskom prostoru R
3
. Najee je to posmatranje ogranieno na neku oblast O R
3
, gdje
se pod oblau podrazumjeva otvoren povezan skup u R
3
. Ako neka fizika veliina ima
odreenu vrijednost u svakoj taki oblasti O, onda je na taj nain definisano polje te veliine.
Ako je posmatrana veliina skalar (temperatura, pritisak, elektrini potencijal), onda sa kae da
je zadato skalarno polje te veliine, a ako je posmatrana veliina vektor (brzina, sila), kae se
da je zadano vektorsko polje te veliine. Matematika teorija polja izuava skalarna i
vektorska polja.
Primjeri.
1. Zagrijano tijelo je skalarno polje temperature. U svakoj taki tijela zadata je skalarna
veliina - temperatura te take.
2. Posmatrajmo nehomogeno vrsto tijelo O. Ako je u svakoj njegovoj taki definisana
gustina, onda je unutar tijela O definisano skalarno polje. Veliina definisana u svakoj taki
polja je gustina.
3. Neka je u koordinatni poetak smjeteno neko tijelo mase m (smatraemo ga
materijalnom takom mase m). Jedinina masa koja se nalazi u proizviljnoj taki prostora bie
privlaena ka koordinatnom poetku silom koja je jednaka
,m
r
2
(gdje je , gravitaciona kostanta
a r rastjanje jedinine mase od koordinatnog poetka). Na taj nain u svakoj taki C koja lei
izvan mase koja privlai, definisan je vektor sile F, usmjeren ka koordinatnom poetku i
intenziteta
,m
r
2
. U ovom sluaju imamo vektorsko polje, definisano je u cijelom prostoru osim
koordinatnog poetka (u koordinatnom poetku vektor F nije definisan).
4. Neka je O dio prostora R
3
(naprimjer, korito rijeke) ispunjen tenou koja se kree.
Tada je u svakoj taki iz O definisan vektor brzine etice tenosti koja je dospjela u tu taku.
Na taj nain u O je definisano polje brzina.
Vektor brzine estice u posmatranoj taki iz O u primjeru 4. moe zavisiti od vremena.
Drugim rijeima, moe se desiti da brzina estice koja je dospjela u tu taku bude razliita od
brzine druge estice koja je kasnije dospjela u tu taku. Tada se kae da je posmatrano polje
nestacionarno. Ako brzina u svakoj taki zavisi samo od poloaja te take, tj. brzina u datoj
taki se ne mijenja tokom vremena, tada se kae da je to polje stacionarno.
Na dalje, mi emo posmatrati samo stacionarna polja.
Skalarno polje oznaava se
U = fM , ili U = M, U = M i t. d.
Ovdje je M promjenjiva taka iz O, U je broj (vrijednost skalarnog pola u taki M).
Vektorsko polje oznaava se
A = AM ,
gdje je M promjenjiva taka iz O, a A vektor (vrijednost vektorskog polja u taki M ).
Analitiko zadavanje skalarnog polja ekvivalentno je zadavanju realne funkcije tri
promjenjive
U = fx, y, z .
Zaista, svakoj taki Mx, y, z u oblasti definisanosti funkcije f odgovara odreena
vrijednost promjenjive U, a to znai da je u toj oblasti zadano stacionarno skalarno polje.
Vektorsko polje se analitiki zadaje
A = Px, y, z i + Qx, y, z j + Rx, y, z k ,
gdje su P, Q, R skalarne funkcije tri promjenjive x, y, z i predstavljaju projekcije promjenjivog
vektora A na koordinatne ose.
Na primjer, izrazimo analitiki vektorsko polje sile privlaenja iz primjera 3 (slika 1.).
C
y
z
m
F
r
x
Sila privlaenja jedinine mase u
taki C ima pravac radijus-vektora R,
smjer suprotan smjeru radijus-vektora
i intenzitet jednak ,
m1
R
2
. Zato je
F = ,
m1
R
2

R
R
=
,mR
R
3
,
gdje je
R
R
jedinini vektor koji ima
Slika 1. pravac isti kao sila F, a znak minus ukazuje da vektori F i
R imaju suprotne smjerove.Imajui u vidu da je R = x i + y j + zk i R = x
2
+ y
2
+ z
2
dobije se analitiki izraz za posmatrano vektorsko polje
F =
,m x i + y j + zk
x
2
+ y
2
+ z
2

3/2
.
Meu skalarnim i vektorskim poljima mogu se izdvojiti neki specijalni oblici polja. Tako
se skalarno polje naziva ravanskim ako je u prostoru mogue izabrati takav dekartov
koordinatni sistem da veliina koja definie polje ne zavisi od jedne koordinate (naprimjer, z).
Skalarno ravansko polje moe se zadati formulom U = fx, y.
Vektorsko polje naziva se ravanskim ako je u prostoru mogue izabrati dekartov
koordinatni sistem takav da vektor polja ne zavisi od jedne koordinate (naprimjer,z ) i lei u
ravni gdje je ta koodinata konstantna (t.j. u ravni z = const. ) Vektorsko ravansko polje moe
se zadati formulom A = Px, y i + Qx, y j .
Meu skalarnim poljima mogu se takoe izdvojiti, kao specifina, sferna polja. Skalarno
polje naziva se sfernim ako skalarna veliina definisana poljem zavisi samo od rastojanja
izmeu take i koordinatnog poetka. Skalarno sferno polje zadaje se formulom
U = f x
2
+ y
2
+ z
2
.
Tako na primjer, modul sile privlaenja take Mx, y, z jedinine mase k masi m smjetenoj u
koordinatnom poetku, jeste skalarno sferno polje:
F =
,m
x
2
+ y
2
+ z
2
.
U matematikoj teoriji polja vano svojstvo polja je njegova neprekidnost.
Definition Skalarno polje U = fM je neprekidno u taki M
0
, ako se za bilo koje c > 0
moe nai takva okolina take M
0
da za sve take M koje pripadaju toj okolini je ispunjena
nejednakost
|fM FM
0
| < c .
Dakle, skalarno polje U = fM naziva se neprekidnim u taki M
0
, ako razlika
fM fM
0
tei nuli kad taka M tei taki M
0
.
Ako je skalarno polje zadato analitiki u dekartovom sistemu koordinata
U = fx, y, z
onda je neprekidnost polja u taki M
0
x
0
, y
0
, z
0
ekvivalentna neprekidnosti funkcije fx, y, z u
toj taki.
Definition Vektorsko polja AM je neprekidno u taki M
0
ako se za svako c > 0 moe
izabrati takva okolina take M
0
, da za sve take iz te okoline vrijedi nejednakost:
AM AM
0
< c.
Ako je polje zadato analitiki
A = Px, y, z i + Qx, y, z j + Rx, y, z k
onda je neprekidnost tog polja ekvivalentna neprekidnosti sve tri funkcije Px, y, z,
Qx, y, z, Rx, y, z .
Tako je, na primjer, polje sile privlaenja iz primjera 3. neprekidno u cijelom prostoru osim
u koordinatnom poetku.
U matematikoj teoriji polja izuavaju se samo opa svojstva polja i ne daje se konketni
fiziki smisao veliinama zadatim u polju. Rezultati dobijeni u opoj teoriji polja se zatim u
fizici i tehnici primjenjuju na konkretna fizika polja, na primjer na elektromagnetno polje,
temperaturno polje i druga.
Nivo povri skalarnog polja. Izvod po pravcu.
Posmatrajmo skalarno polje
U = fx, y, z .
Definition Geometrijsko mjesto taaka u kojima veliina U ima jednu istu vrijednost C
naziva se nivo povr koja odgovara broju C.
Na primjer, za polje
U = x + y + z
nivo povr koja odgovara vrijednosti U = 1 je ravan
x + y + z = 1,
a nivo povr koja odgovara vrijednosti U = 2 je ravan
x + y + z = 2,
i t.d.
Za bilo koje sferno skalarno polje nivo povri su sfere sa centrom u koordinatnom poetku.
Na primjer, za polje
U =
1
x
2
+ y
2
+ z
2
nivo povr U = 4 je sfera
1
x
2
+ y
2
+ z
2
= 4 ili x
2
+ y
2
+ z
2
=
1
4
.
Posmatrajmo proizvoljnu taku Mx, y, z skalarnog polja. Ako se iz te take premjestimo u
neku drugu taku M
1
x, y, z tada se vrijednost funkcije skalarnog polja moe promijeniti -
poveati ili smanjiti. Jasno je da premjetanju take du razliitih krivih brzina te promjene je
razliita.Tako, na primjer, ako se taka kree du krive koja lei na nivo povri tada funkcija
nee mijenjati svoju vrijednost. Ako se taka kree du krive koja spaja take na razliitim
nivo povrima, onda e se vrijednost funkcije mijenjati nekom brzinom. Da bi se ocijenila
brzina promjene funkcije pri premjetanju take du neke krive, uvodi se pojam izvoda
funkcije po nekoj krivoj.
Sradnja brzina promjene funkcije po luku MM
1
naziva se odnos prirasta funkcije (pri
prelasku od M do M
1
) i duine luka MM
1
. Srednja brzina jednaka je
fM
1
fM
MM
1
.
Ipak, srednja brzina ne karakterie u potpunosti brzinu promjene funkcije: na nekim dijelovima
luka MM
1
ta je brzina mala, a na drugim velika.Odreu- jui srednju brzinu ne moe se
ocjeniti ponaanje funkcije u blizini proizviljne take M. U tom cilju uzimaju se sve krai i
krai dijelovi luka MM
1
i zatim prelazi na graninu vrijednost ( zadravajui kretanje take M
1
du date krive, neogranieno se pribliujui taki M i dobija stvarna brzina promjene funkcije
u taki M (po datom luku) ili, drugim rijeima, izvod po luku u taki M.
Da bi dali tanu definiciju izvoda po luku, potrebno je prethodno uvesti pojam (usmjerenja)
orjentisane krive.
Neka je data kriva L koja prolazi
kroz taku M i na kojoj je izabran
neki pravac kretanja (na primjer,
taj pravac ukazuje strelica na
slici 2.)
Slika 2.
Kriva sa izbrabim na njoj usmjerenjem naziva se usmjerena kriva.
Neka je L usmjerena kriva, a M i M
1
dvije take na toj krivoj. Pod simbolom MM
1
pedrazumjevat emo duinu luka MM
1
, uzet sa znakom "plus" ako taka M
1
slijedi poslije
take M ( uskladu sa izbranim usmjerenjem na krivoj L ) ili sa znakom "minus", ako taka M
1
prethodi taki M.
Definition Izvod po krivoj L u taki M naziva se granina vrijednost izraza
fM
1
fM
MM
1
kada taka M
1
, kreui se po krivoj L, tei ka taki M.
Izvod po krivoj L oznaava se
cf
cL
i na osnovu definicije je
cf
cL
=
du L
M
1
M
lim
fM
1
fM
MM
1
.
U brojniku razlomka pod znakom limesa je prirast funkcije tri peomjenjive. Ao je funkcija
fM diferencijabilna, onda prirast funkcije moemo zamijeniti punim diferencijalom pravei
pri tome graku o koja je beskonano mala vieg reda od (gdje je rastojanje izmeu taaka
M i M
1
). Zato je
cf
cL
=
du L
M
1
M
lim
cf
cx
x +
cf
cy
y +
cf
cz
z + o
MM
1
. #
Na slici 3. vidi se da je
y
|MM
1
|
= cos [ pa je
MM
1
lim
y
MM
1
=
MM
1
lim
y
|MM
1
|

|MM
1
|
MM
1
= cos [ 1 = cos [
Analogno se dobija
MM
1
lim
x
MM
1
= cos o ,
MM
1
lim
z
MM
1
= cos ,
y
z
O
x

y
M
L
Slika 3.
Kako je o beskonano mala vieg reda u odnosu na |MM
1
| dobijamo
MM
1
lim
o
|MM
1
|
= 0 .
Prelazei sada na graninu vrijednost u ref: tp1 , dobijamo
cf
cL
=
cf
cx
cos o +
cf
cy
cos [ +
cf
cz
cos ,, #
gdje su parcijalni izvodi
cf
cx
,
cf
cy
,
cf
cz
u taki M, a o, [, , uglovi koje tangenta na krivu L u
taki M gradi sa koordinatnim osama. Iz formule ref: tp2 moe se izvesti slijedei
zakljuak:
Izvod po krivoj L u taki M ne zavisi od oblika krive nego samo od usmjerenja tangentnog
vektora na krivu L u taki M.
Zaista, ako kroz taku M prolaze
dvije krive L
1
i L
2
i u taki M
imaju isti tangentni vektor,
onda su izvodi funkcije f po
krivim L
1
i L
2
meusobno
jednaki (slika4.).
Slika 4.
Zbog toga moe se ubudue govoriti ne o izvodu po krivoj, nego o izvodu po pravcu.
Definition Izvod po pravcu vektora t u taki M naziva se izvod po bilo kojjm krivoj L koja
nprolazi kroz taku M i dodiruje vektor t.
Primjetimo da su specijalni sluajevi izvodi u pravcu koordinatnih osa:
cf
cx
- izvod u pravcu
vektora i,
cf
cy
- izvod u pravcu vektora j ,
cf
cz
- izvod u pravcu vektora k, gdje su i , j , k
ortovi na koordinatnim osama.
Gradijent skalarnog polja
Neka vektorska polja (ne sva) su u tijesnoj vezi sa skalarnim poljima. Relacija izmeu ta
dva tipa polja uspostavljena je pomou "gradijenta"- vektora koji igra znaajnu ulogu u
skalarnom polju. Neka je skalarno polje definisano skalarnom funkcijom fx, y, z koja je
diferencijabilna u posmatranoj oblasti.
Definition Gradijent gradf date skalarne funkcije fx, y, z je vektorska funkcija definisana
sa
gradf =
cf
cx
i +
cf
cy
j +
cf
cz
k
U fizici i nenjerstvu dosta je popularan diferencijalni operator
V =
c
cx
i +
c
cy
j +
c
cz
k ,
(ita se "nabla"), pa se moe pisati
gradf = Vf =
cf
cx
i +
cf
cy
j +
cf
cz
k .
Intenzitet vektora gradf je
grad f =
cf
cx
2
+
cf
cy
2
+
cf
cz
2
Na primjer, ako je fx, y, z = 2x + yz 3y
2
, tada je gradf = Vf = 2 i + z 6y j + yk.
Imajui u vidu definiciju gradijenta lako se mogu dokazati slijedee osobine vektora gradf:
grad f = 0 , ako je f = const.
gradf + g = grad f + grad g
grad f g = g grad f + f grad g
grad
f
g
=
g grad f f grad g
g
2
, ako je g = 0
Gradijent karakterie najbri rast u skalarnom polju
Theorem Neka je fm = fx, y, z skalarna funkcija koja ima neprekidne prve parcijalne
izvode. Tada gradf postoji i njegov pravac i smjer je nazavisan od izbora koordinatnog
sistema u prostoru. ako je u nakoj taki M gradM nije nula vektor, onda on odreuje
pravac najbreg rasta funkcije f u taki M.
Dokaz. Naimo izvod od fx, y, z u pravcu nekog vektora t = a i + b j + ck. Pravac
vektora t odreen je cosinusima uglova koje taj vektor gradi sa koodrinatnim osama:
cos o =
a
a
2
+ b
2
+ c
2
, cos [ =
b
a
2
+ b
2
+ c
2
, cos , =
c
a
2
+ b
2
+ c
2
.
Sada je
cf
ct
=
cf
cx
cos o +
cf
cy
cos [ +
cf
cz
cos ,
a
2
+ b
2
+ c
2
=
gradf t
t
. #
Kako je skaarni produkt dva vektora jednak proizvodu njihovih modula i kosinusa ugla koji
meusobno grade, onda se posljednja jednakost moe zapisati
cf
ct
=
|gradf| t cos gradf, t
t
= |gradf| cos gradf, t . #
Desna strana jednakosti ref: tp4 je projekcija geadijenta na pravac t. Dakle, izvod u pravcu
t jednak je projekciji gradijenta na taj pravac. Odavde je jasno da, od izvoda u taki M u
raznim pravcima, izvod u pravcu gradijenta je najvei i jednak je modulu gradijenta. Time se
otkriva smisao gradijenta: pravac vektora gradf je pravac u kojem funkcija skalarnog polja
fx, y, z raste najveom brzinom.
Uoimo da u pravcu koji je suprotan pravcu gradijenta, funkcija opada najveom brzinom.
Dakle, gradijent je vektor koji je u svakoj taki skalrnog polja potpuno definisan
(intenzitet, pravac i smjer). Na taj nain sam gradijent obrazuje novo polje koje je vektorsko.
Kae se: skalarno polje je rodilo (formiralo, obrazovalo) vektorsko polje.
Primjer 1. Dato je skalarno polje u =
x
3
y
2
z
. U kom pravcu funkcija polja najbre raste ako
polazimo iz take M1, 2, 1?
Rjeenje. Gradijent u proizvoljnoj taki x, y, z:
grad u =
cu
cx
i +
cu
cy
j +
cu
cz
k =
3x
2
y
2
z
i +
2x
3
y
z
j
x
3
y
2
z
2
k.
Gradijent u taki M1, 2, 1 :
grad uM = 12 i + 4 j 4 k .
Vektor grad uM odreuje pravac u kojem funkcija najbre raste ako polazimo iz take M.
Izvod u pravcu gradijenta je:
cu
ct
max
= grad uM = 12
2
+ 4
2
+ 4
2
= 176 = 13. 3
Gradijent je vektor normale na nivo povr
Theorem Neka je f diferencijabilna skalarna funkcija koja reprezentuje povr
S : fx, y, z = c = const. Tada ako je gradfM = 0, gdje je M taka na povri S, onda je
gradfM vektor normale na S u taki M.
grad u
M
r
t
Dokaz. Postavimo kroz taku M
liniju l koja lei na nivo povri S
f = const. Kako funkcija u ne
mijenja svoju vrijednost kada se
taka kree po liniji l, to je
cf
cl
= 0.
Kako je izvod po krivoj l jednak
izvodu po pravcu tangente t,
onda je
cf
ct
= 0.
Slika 5.
Kako je
cf
ct
= 0 i grad f = 0, onda koristei formulu ref: tp4 :
cf
ct
= grad f cos grad f, t ,
zakljuujemo da je ugao grad f, t = 90
0
.
Primjer 2. Nai jedinini vektor normale na konusnu povr: z
2
= 4x
2
+ y
2
u taki
M1, 0, 2.
Rjeenje. Konus je nivo povr f = 0 za fx, y, z = 4x
2
+ y
2
z
2
. Prema tome
gradf = 8x i + 8y j 2zk, a u taki M, gradfM = 8 i 4k.
Sada je jedinini vektor normale
n
0
=
gradf
|gradf|
=
2
5
i
1
5
k.
Sve tangente postavljene u taki M na krive koje lee u nivo povri nalaze se u jednoj ravni
( ako je grad u = 0 u taki M). Ta ravan naziva se tangentna ravan na nivo povr u taki M.
Ako taka Mx
0
, y
0
, z
0
onda je vektor tangentne ravni:
grad ux
0
, y
0
, z
0
=
cu
cx
x
0
, y
0
, z
0
i +
cu
cy
x
0
, y
0
, z
0
j +
cu
cz
x
0
, y
0
, z
0
k ,
a jednaina tangentne ravni S u taki Mx
0
, y
0
, z
0
:
cu
cx
x
0
, y
0
, z
0
x x
0
+
cu
cy
x
0
, y
0
, z
0
y y
0
+
cu
cz
x
0
, y
0
, z
0
z z
0
= 0 .
Primjer 3. Napisati jednainu tangentne ravni na konusnu povr: z
2
= 4x
2
+ y
2
u taki
M1, 0, 2
Rjeenje. U primjeru 2. dobili smo gradf = 8x i + 8y j 2zk i gradfM = 8 i 4k, pa je
jednada tangentene ravni u M :
8 x 1 + 0 y 0 4 z 2 = 0, odnosno 2x z = 0 .
Primjetimo da u taki 0, 0, 0 ne postoji tangentna ravan na datu konusnu povr (jer je
gradf0, 0, 0 = 0).
Vektorsko polje. Vektorske linije.
U svakoj taki prostora ili njegovog dijela odreen je vektor v - kae se da je zadato
vektorsko polje. Vektor vM ja zadat ili se moe izraunati, ima odreen intenzitet i pravac.
Koordinatni oblik vektorskog polja je
v = v
x
i + v
y
j + v
z
k ,
gdje je
v
x
= v
x
x, y, z , v
y
= v
y
x, y, z , v
z
= v
z
x, y, z .
Kae se jo: vM je vektorska funkcija skalarnog argumenta.
Jedan od vanih pojmova vezanih za vektorsko polje je pojam vektorske linija polja.
Definicija. Vektorska linija stacionarnog vektorskog polja je krive linija ije tangente u
svakoj svojoj taki imaju pravac vektora polja (slika 6.).
Slika 6.
Ako je zadano polje neke sile, onda se vektorske linije tog polja nazivaju silnice tog polja.
Evo nekoliko primjera vektorskih linija.
1. U vektorskom polju sile privlaenja iz primjera 1. vektorske linije su prave usmjerene ka
koodrinatnom poetku.
2. U polju brzina pri stacionarnom kretanju tanosti, vektorske linije su trajektorije kretanja
estica tenosti.
3. U polju gradijenta A = grad u vektorska linija du koje skalrna veliina u najbre raste.
Ta linija se naziva linija najbreg rasta funkcije u.
Da bi nali analitiki izraz za vektorsku liniju polja
A = Px, y, z i + Qx, y, z j + Rx, y, z k ,
postupit emo na slijedei nain. Neka je parametarski oblik vektorske linije
x = xt, y = yt, z = zt .
Tada vektor tangente u proizvoljnoj taki te linije polja ima oblik
t =
cx
ct
i +
cy
ct
j +
cz
ct
k .
Prema definiciji vektorske linije,taj vektor je kolinearan vektoru polja u taki x, y, z. Zato su
odgovarajue projekcije tih vektora proporcionalne:
cx
ct
Px, y, z
=
cy
ct
Qx, y, z
=
cz
ct
Rx, y, z
#
Iz definicije slijedi da je vektor v kolinearan sa diferencijalom dr = dx, dy, dz vektora
poloaja take M, pa je uvjet kolinearnosti:
dr v = 0.
U skalarnom obliku:
dx
v
x
=
dy
v
y
=
dz
v
z
Iz ovog sistema diferencijalnih jednaina nalazimo vektorske linije.
Ako su v
x
, v
y
i v
z
neprekidne funkcije i imaju neprekidne parcijalne izvode i vektor
v = 0 (tj. bar jedan od v
x
, v
y
i v
z
je razliot od nule), onda na osnovu teoreme o egzistenciji
i jedinstvenosti rjeenja diferencijalnih jednadbi, kroz svaku taku M vektorskog prostora
prolazi jedna i samo jedna vektorska linija.
Protok vektorskog polja kroz povrinu.
Posmatrajmo glatku ogranienu povr S koja se nalazi u nekom vektorskom polju A.
Izaberimo na toj povri odreenu stranu, koju nazovimo pozitivnom stranom; suprotnu stranu
povri nazovimo negativnom. Kae se da je takva povr kod koje su izabrane pozitivna i
negativna strana orjentisana povr. Neka je n
0
jedinini vektor normale u taki M na povr S,
pri emu je taj vektor usmjeren od negativne ka pozitivnoj strani povri.
Posmatrajmo funkciju fM = A n
0
. Ona je definisna u svim takama povri S. Ako je
A = P i + Qj + Rk , i uglovi koje vektor n
0
zaklapa sa koordinatnim osama su redom o, [, ,
(tj. n
0
= cos o i + cos [ j + cos ,k), tada je fM = Pcos o + Qcos [ + Rcos ,. Ta funkcija je
neprekidna na povri S. Zato postoji integral od FM po povri S. Taj integral definie novi
pojam u vektorskom polju - protok vektorskog polja kroz povrinu.
Definition Protokom vektorskog polja A kroz orjentisanu povrinu S naziva se povrinski
integral skalarnog proizvoda A n
0
po povri S, gdje je n
0
jedinini vektor normale na povr
S orjentisan od negarivne ka pozitivnoj strani povri S.
Ovdje je definicija protoka vaktorskog polja data za sluaj glatke povri. Ako je orjentisana
povr S dio po dio glatka, tada se pod protokom vektorskog polja kror povr S podrazumjeva
algebarska suma protoka kroz svaki glatki dio povri S. Ako je povr S zatvorena, tada se
obino vanjska strana pozitivnom, a unutranja negativnom. Na taj nain, pod n
0
( u sluaju
zatvorene povri S ) podrazumjeva se jedinini vektor vanjske normale.
Razjasnimo fiziki smisao protoka vektorskog polja u sluaju hidrodinamike
interpretacije tog polja.
Neka A = P i + Qj + Rk brzina estice u taki M. Razmotrimo protok tog polja kroz neku
povr S u datom pravcu:
H = ]]
S
A n
0
dS =
dimS
i
0
lim
_
i=1
n
A n
0
M
i
S
i
Svaki sabirak A n
0
M
i
S
i
priblino je jednak zapremini one koliine tenosti koja je prola
kroz elementarnu povr S
i
u izabranom pravcu za jedinicu vremena. Zaista, smatrajui
elementarnu povr S
i
priblino ravnom imamo da je zapremina tenosti koja je prola kroz tu
povrinu za veoma mali interval vremena t, jednaka zapremini cilindra ija je osnova S
i
a
izvodnica ima pravac vektora A (u taki M
i
) i brojno je jednaka A t, tj
V
i,t
= A t S
i
cos ,
gdje je ugao izmeu vektora A i normale n
0
.
Kako je A cos = A n
0
M
i
, onda se moe pisati
V
i,t
= A n
0
M
i
S
i
t .
Koliina tenosti koja protee kroz S
i
za jedinicu vremena jednaka je A n
0
M
i
S
i
, a
koliina tenosti koja za jedinicu vremena protee kroz cijelu povr S, jednaka je priblino
V ~
_
i=1
n
A n
0
M
i
S
i
#
Gornja jednakost je priblina jer smo pri njenom izvoenju smatrali da je elementarna povrina
S
i
ravna, a vektor n
0
isti na cijeloj povri S
i
. Priblina jednakost ref: tp6 je tanija to
su dijametri povri S
i
manji, tako da u graninom procesu (kad diamS
i
0) ona prelazi u
tanu jednakost, tj.
V = ]]
S
A n
0
dS .
Dakle, u sluaju hidrodinamike interpretacije vektorskog polja, protok kroz orjentisanu povr
S jednak je koliini tenosti koja za jedinicu vremena protekne kroz tu povr (u pravcu od
negativne ka pozitivnoj strani povri). Primjetimo da ako tenost tee u suprotnom smjeru,
protok e biti negativan. Ako na nekim dijelovima povri S tenost tee u jednom, a na nekim
u drugom smjeru, tada je protok kroz S jednak algebarskom zbiru protoka kroz dijelove te
povri.
U sluaju zatvorene povri S, ako je protok kroz S pozitivan, to znai da iz dijela prostora
koji omeava povr S istie vie tenosti nego to utie u nju. U tom sluaju se kae da unutar
S postoje izvori koji konstantno proizvode tenost. Suprotno, ako je protok negativan, kae se
da unutar S postoje ponori koji gutaju tenost.
Primjer. Dato je vektorsko polje A = x + y i + y x j + zk. Izraunati protok
vektorskog polja kroz povrinu sfere radijusa 1 i sa centrom u koordinatnom poetku.
Rjeenje. U datom sluaju normala na povr u svakoj taki podudara se sa radijus vektorom
te take. Zato je jedinini vektor normale
n
0
=
R
| R |
=
x i + y j + zk
x
2
+ y
2
+ z
2
= x i + y j + zk,
jer je x
2
+ y
2
+ z
2
= 1 za svaku taku na povri sfere. Sada je
A n
0
= x + yx + y xy + z
2
= x
2
+ y
2
+ z
2
pa je protok jednak
]]
S
A n
0
dS = ]]
S
x
2
+ y
2
+ z
2
dS = ]]
S
1 dS = S = 4m .
Ovdje je ponovo koriteno da je na povri sfere x
2
+ y
2
+ z
2
= 1.
Divergencija vektorskog polja
Protok vektorskog polja kroz zatvorenu povr S ponekad ukazuje na produktivnost tog
dijela V prostora koji je ogranien sa S. To se objanjava tim da ako se dato vektorsko polje
posmatra kao polje brzina estica tenosti koja se kree, onda je protok kroz S jednak koliini
tenosti "proizvedenoj" unutar V.
Uzevi odnos protoka kroz S i zapremine V, dobijamo srednju produktivnost oblasti
V. Ipak, srednja produktivnost jo dovoljno dobro ne karakterie intenzivnost vektorskog polja
u okolini neke take date oblasti: neki dijelovi posmatrane oblasti V mogu biti produktivniji od
drugih. Zato da bi se ocijenila produktivnost u blizini bilo koje take M, koja lei unutar
oblasti V, potrebno je sve manju i manju oblast koja okruuje taku M. U graninom procesu
(pri stezanju oblasti V u taku M) dobija se veliina koja dobro karakterie "produktivnost"
vektorskog polja u okolini take M. Ta veliina naziva se divergencija polja u taki M.
Definition Divergencijom vektorskog polja A u taki M naziva se granina vrijednost
odnosa protoka kroz povrinu koja okruuje taku M i zapremine oblasti ograniene tom
povrinom. Granina vrijednost se odreuje pri stezanju povri u taku M :
divA =
VM
lim
]]
S
A n
0
dS
V
.
One take vektorskog polja u kojima je divergencija pozitivna nazivaju se izvorima, a one
u kojima je divergencija negativna nazivaju se ponori.
Neka je vektorsko polje A zadano analitiki A = P i + Qj + Rk, gdje su P, Q, R skalarne
funkcije koje imaju neprekidne parcijalne izvode prvog i drugog reda. Potraimo analitiki
izraz za divergenciju u taki M.
Opiimo oko take M proizvoljnu zatvorenu povr i oznaimo sa V onaj dio prostora koji
ograniava ta povr (slika 7.)
y
z
O
x

M
M
cp
v
S
Slika 7.
Tada je
divA =
VM
lim
]]
S
A n
0
dS
V
=
VM
lim
]]
S
Pcos o + Qcos [ + Rcos ,dS
V
,
gdje su o, [, , uglovi koje vanjska normala gradi sa koordinatnim osama. Koristei formulu
Gauss-Ostrogradskog povrinski integral napiimo u trojni integral:
divA =
VM
lim
]]]
V
cP
cx
+
cQ
cy
+
cR
cz
dV
V
.
Na trojni intrgral primjenimo teorem o srdnjoj vrijednosti. Prema toj teoremi unutar V postoji
taka M
sr
takva da je
]]]
V
cP
cx
+
cQ
cy
+
cR
cz
dV = V
cP
cx
+
cQ
cy
+
cR
cz
Msr
:
Zato je
divA =
VM
lim
]]]
V
cP
cx
+
cQ
cy
+
cR
cz
dV
V
=
VM
lim
V
cP
cx
+
cQ
cy
+
cR
cz
Msr
V
=
=
VM
lim
cP
cx
+
cQ
cy
+
cR
cz
Msr
.
Kada se tijelo V stee u taku M, tada se i svaka njegova unutranja taka (pa tako i taka M
sr
)
tei M. Ali tada, zbog neprekidnosti funkcije
cP
cx
+
cQ
cy
+
cR
cz
njena vrijednost u taki M
sr
tei
njenoj vrijednosti u taki M. Zato je
divA =
cA
x
cx
+
cA
y
cy
+
cA
z
cz
. #
gdje se svi parcijalni izvodi raunaju u taki M. Formula ref: tp7 se i koristi za
izraunavanje divergencije vektorskog polja.
Ako je
S
]] Pcos o + Qcos [ + Rcos ,dS protok vektorskog pola A = P i + Qj + Rk,
onda koristei formulu ref: tp7 moe se formula Gauss-Ostrogradskog
S
]] Pcos o + Qcos [ + Rcos ,dS =
V
]]]
cP
cx
+
cQ
cy
+
cR
cz
dV ,
napisati u tzv. vektorskom obliku
S
]] A n
0
dS =
V
]]] divAdV.
Dakle, protok vektorskog polja A kroz zatvorenu povrinu jednak je trojnom integralu
divergencije divA po oblasti koja je ograniena tom povrinom. Naravno, ova jednakost je
tana samo u sluaju kad je divA neprekidna u svim takama oblasti V.
Primjer. Koristei formulu Gauss-Ostrogradskog izraunati protok vektorskog polja
A = x + y i + y x j + zk kroz povrinu sfere radijusa 1 i sa centrom u koordinatnom
poetku.
Rjeenje. Izraunajmo prvo divergenciju datog vektorskog polja:
divA =
cx + y
cx
+
cy x
cy
+
cz
cz
= 1 + 1 + 1 = 3.
Sada je protok jednak
S
]] A n
0
dS =
V
]]] divAdV =
V
]]] 3dV = 3V = 3
4
3
m .
Uvedena veliina divergencija vektorskog polja jeste skalar. Kako se usvakoj taki M
vektorskog polja A moe izraunati skalarna veliina divAM, onda se kae da je vektorsko
polje A generisalo skalarno polje divA. U tehnici se jo esto kae da divergencija pretstavlja
izdanost izvora u taki, odnosno gustinu fluksa.
Za oznaku se koristi i Hamiltonov operator "nabla"
V =
c
cx
+
c
cy
+
c
cz
,
pa ako je A = A
x
i + A
y
j + A
z
k, pie se
VA =
cA
x
cx
+
cA
y
cy
+
cA
z
cz
.
Koristei zapis ref: tp7 i osobine izvoda, lako se mogu dokazati slijedee osobine:
div u + v = divu + divv ,
div f v = f divu + v gradf , f skalar.
Cirkulacija vektorskog polja po konturi
Posmatrajmo vektorsko polja A = P i + Qj + Rk i zatvorenu konturu l koja se nalazi u
tom polju.
Definition Krivolinijski integral
l
] Pdx + Qdy + Rdz
naziva se cirkulacija vektorskog polja po konturi l.
Jasno je da cirkulacija zavisi i od pravca kretanja po konturi: promjenom pravca kretanja
po konturi mijenja se i znak cirkulacije.
Ako je dato neko vektorsko polje A = A
x
i + A
y
j + A
z
k, onda se jo moe pisati
l
] A
x
dx + A
y
dy + A
z
dz =
l
] A dr ,
Ako je vektorsko polje A polje sile A tj. vektor A je sila, onda linijski integral izraava rad
sile polja pri premjetanju take po krivoj l.
Posmatrajmo vrsto tijelo koje rotira ugaonom brzinom o oko neke ose, na primjer oko
z-ose (slika 8.)

y
R
r
z
O
x
0
R R
r r

0
R
r

r
K
r
v
r
Brzina A svake take tijela koje rotira
zavisi od poloaja te take.Posmatrajmo
vektorsko polje brzina.
Oznaimo sa o vektor iji je intenzitet
jednak ugaonoj brzini o, pravac z-ose
i smjer takav da tijelo vri pozitivnu ro-
taciju. Tada je o = ok. Vektor brzine
A u bilo kojoj taki Mx, y, z
okomit je na o i na R R
0
, gdje je R
radijus vektor take, a R
0
radijus
Slika 8. vektor centra krunice pokojoj se kree taka M. Kako je
A = o R R
0
= o R o R
0
= o R .
Kako je A = o R = oy i + ox j , onda cirkulacija vektora A po krugu
C : x = acos 0, y = bsin0, z = 0, je
C
] A dr =
C
] oy dx + ox dy =
=
0
2m
] o asin0asin0 + o acos 0 acos 0 d0 =
= 2o a
2
m = 2oS ,
gdje je S povrina kruga. Primjetimo da cirkulacija po bilo kojem krugu mkoji lei u Oxy ravni
je jednaka 2oS, ak i kad centar tog kruga ne lei u koordinatnom poetku.
Gustina cirkulacije vektorskog polja. Rotor
vektorskog polja.
Posmatrajmo vektorsko polje A = P i + Qj + Rk , gdje su funkcije P, Q, R neprekidne i
imaju neprekidne parcijalne izvode prvog reda u taki M
0
i u njenoj okolini. Postavimo kroz
taku M
0
neku povrinu S i na toj povri postavimo zatvorenu konturu l, koja okruava taku
M
0
(slika 9.).
y
z
O
x
M0
n
r

t
s
Izabravi odreeni pravac na toj konturi,
izraunajmo cirkulaciju
l
] A d l .
Jasno je da taj integral zavisi od konture
l i, uopte govorei, tei ka nuli kad se
kontura l stee u taku M
0
.
Slika 9.
Definition Odnos cirkulacije po konturi l i povrine o onog dijela povri S, koja je
ograniena datom konturom, naziva se srednja gustina cirkulacije.
Dakle, srednja gustina cirkulacije jednaka je
]
l
A d l
o
.
Ako se kontura l stee u taku, ali tako da kontura cijelo vrijeme ostaje na povri S, onda i
povrina o tei ka nuli. Pri tome granina vrijednost srdnje gustine cirkulacije naziva se
gustina cirkulacije u taki M
0
po povri S. Dakle, gustina cirkulacije jednaka je
lM
0
lim
]
l
A d l
o
. #
Da bi izraunali gustinu cirkulacije u taki M
0
transformiimo linijski integral u ref: tp9 u
povrinski (koristei formulu Stokesa) a zatim primjenimo teoremu o srednjoj vrijednosti.
Dobijamo
lM
0
lim
]
l
A d l
o
=
lM
0
lim
]
l
Pdx + Qdy + Rdz
o
=
=
diamo0
lim
S
]]
cR
cy

cQ
cz
cos o +
cP
cz

cR
cx
cos [ +
cQ
cx

cP
cy
cos ,
o
do =
=
diamo0
lim
cR
cy

cQ
cz
cos o +
cP
cz

cR
cx
cos [ +
cQ
cx

cP
cy
cos ,
Msr
o
o
.
Uglovi o, [ i , odreuju pravac normale na povr S (pravac normale je odreen tako da je u
saglasnosti sa pravcem obilaska konture l), a taka M
sr
je naka taka iz oblasti o. Pri stezanju
povri o, taka M
sr
tei ka taki M
0
, a vrijednost funkcije
cR
cy

cQ
cz
cos o +
cP
cz

cR
cx
cos [ +
cQ
cx

cP
cy
cos ,
u taki M
sr
tei ka vrijednosti te funkcije u taki M
0
(po pretpostavci prvi izvodi funkcija P, Q i
R su neprekidni i takoe su i cos o, cos [, cos , neprekidne funkcije take M (pretpostavlja se
da je povr S glatkau nekoj okolini take M
0
).
Dakle, gustina cirkulacije u taki M
0
jednaka je
cR
cy

cQ
cz
cos o +
cP
cz

cR
cx
cos [ +
cQ
cx

cP
cy
cos ,. #
Iz izvedene formule zakljuuje se da gustina cirkulacije u taki M
0
zavisi:
-od zadanog vektora A = P i + Qj + Rk (jer u izrazu za gustinu cirkulacije ulaze prvi
izvodi tih funkcija);
-od vektora normale n na povr S u taki M
0
(jer u izrazu za gustinu cirkulacije ulaze
cos o, cos [, cos , koji odreuju pravac normale).
Istovremeno formula ref: tp10 govori da gustina cirkulacije u taki M
0
ne zavisi od
povrine S, nego samo od vektora normale na tu povr. Drugim rijeima, ako kroz taku M
0
prolazr dvije razliite povri S
1
i S
2
koje imaju isti vektor normale u toj taki, onda je gustina
cirkulacije u taki M
0
na svakoj od povri ista. Zato se moe govoriti ne o gustini cirkulacije
po povri, nego o gustini cirkulacije u pravcu vektora n.
Gustina cirkulacije vektorskog polja A u taki M
0
u pravcu vektora n naziva se gustina
cirkulacije po bilo kojoj povri S koja u taki M
0
ima normalu n.
Definition Vektor ije su projekcije na ose:
cA
z
cy

cA
y
cz
,
cA
x
cz

cA
z
cx
,
cA
y
cx

cA
x
cy
naziva se rotor vektora A i oznaava simbolom rotA.
Obzirom na uvedenu definiciju, vektor rotA mogue je raunati
rotA =
i j k
c
cx
c
cy
c
cz
A
x
A
y
A
z
.
Dakle, gustina cirkulacije vektorskog polja A u taki M
0
u pravcu vektora n jednaka je
rotA n
0
.
Kako je rotA n
0
= rotA cos rotA, n
0
, i desna strana predstavlja projekciju rotora na
pravac n, zakljuujemo da je gustina cirkulacije u pravcu n jednaka projekciji rotora na taj
pravac.
Odavde je jasno da je gustina cirkulacije u taki M
0
najvea u pravcu rotora i tada je brojno
jednaka rotA . Na taj nain uoava se smisao rotora: to je vektor u pravcu kojeg je gustina
cirkulacije u datij taki najvea. rotA u datoj taki jednak je najveoj cirkulaciji u toj taki.
Dakle, rotor polja A
rotA =
cA
z
cy

cA
y
cz
i +
cA
x
cz

cA
z
cx
j +
cA
y
cx

cA
x
cy
k #
je potpuno odreen (po veliini, pravcu i smjeru) u svakoj taki polja. Na taj nain sam rotor
obrazuje novo vektorsko polje.
Koristei uvedene pojam rotora vektora, dobro poznata formula Stekesa iz matematike
analize moe se zapisati u tzv. vektorskoj formi
l
] Adr =
S
]] rotA n
0
dS .
Kae se da je cirkulacija vektora du zatvorene konture jednaka je protoku rotora vektora kroz
povr ogranienu tom konturom.
Pimjer 1. Izraunati rotor vektorskog polja A = x
2
+ y
2
i + y
2
+ z
2
j + z
2
+ x
2
k u
taki 0, 0, 1.
Koristei formulu ref: tp11 dobijamo
rotA = 2z i + 2x j + 2y k ,
specijalno, u taki 0, 0, 1 dobijamo
rotA = 2 i .
Znai, gustina cirkulacije u taki 0, 0, 1 je najvea u pravcu vektora 2 i . To znai, ako
biramo kontiure istih dimenzija oko take 0, 0, 1, koje lee u razliitim ravnima, onda je
cirkulacija najvea za konturu smjetenu u ravni Oyz.
Primjer 2. Posmatrajmo polje brzina taaka vstog tijela koje rotira ugaonom brzinom o
0
oko ose Oz (slika 8.). Kako je brzina
A = o
0
y i + o
0
x j ,
onda je u svakoj taki
rotA = o
0
+ o
0
k = 2o
0
k = 2o .
Dakle, rotor brzine dva puta je vei od ugaone brzine.
Pravila raunanja divergencije i rotora
Divergancija i rotor su diferencijalni operatori i mogu se raunati po formulama ref: tp7
i ref: tp11 . Koristei osobine operacije raunanja prvog izvoda funcije jedna promjenjive,
lako se mogu dokazati slijedeA pravila raunanja:
1. Divergencija i rotor konstantnog vektora jedaki su nuli.
Zaista, ako je A = a i + b j + ck konstantan vektor, onda se neposrednim raunanjem
dobija divA = 0 i rotA = 0.
2. Divergencija i rotor imaju svojstvo linearnosti.
To znai, ako je C = aA + bB, gdje su A i B vektorska polja, a a i b konstante, onda
divC = a divA + b divB
rotC = a rotA + b rotB
3. a) Neka je u skalarno polje, a A vektorsko polje. Tada je proizvod uA vektorsko polje, pa
vrijede slijedee formule
div uA = grad u A + u divA
rot uA = grad u A + u rotA
b) Neka su A i B dva vektorska polja. Tada vektorski proizvod A B definie novo
vektorsko polje za koje se lako provjerava da vrijedi
div A B = B rotA A rotB
Zadaci.
1) nai veliinu i pravac rot v u taki M1, 2, 2 ako je v =
y
z
i +
z
x
j +
x
y
k .
2) Nai rad polja u =
1
y
i +
1
z
j +
1
x
k du pravca izmeu taaka M1, 1, 1 i N2, 4, 8 .
3) Izaunati cirkilaciju polja u = y
3
i + x
3
j + k du kruga
x
2
+ y 1
2
= 1
z = 0
.
4) Nai rad polja v = e
yz
i + e
zx
j + e
xy
k du pravolijskog puta izmeu taaka O0, 0, 0
i M1, 3, 5 .
(Rez.
3
4
3 + e
4
12e
2

5) Pomou toksove formule izraunati cirkulaciju vektora

u = y i + x j + ck , c konst. du kruga C :
x
2
+ y
2
= 1,
z = 0
.
Neka specijalna vektorskih polja
Vektorska polja su najee sloena. To znai da veliine divergencija i rotor imaju
razliite vrijednosti od take do take vektorskog polja. Ipak meu vektorskim poljima mogu
se uoiti neka koja imaju neku karakteristiku istu u svim takama polja.
1 Solenoidno polje
Ako je u svim takama neke oblasti G divergencija vektorskog polja A zadanog u G jednak
nuli, onda se kae da je polje A solenoidno u toj oblasti.
Zbog divA = 0 za solenoidno polje se jo kae da je bezizvorno polje.
Na primjer, polje sile privlaenja F =
,mR
R
3
je solenoidno u bilo kojoj oblasti G koja ne
ukljuuje koordinatni poetak u kojem je smjetena masa m koja formira silu polja. Zaista,
kako je
F =
,mx
x
2
+ y
2
+ z
2

3
i
,my
x
2
+ y
2
+ z
2

3
j
,mz
x
2
+ y
2
+ z
2

3
k,
neposrednim raunanjem dobijamo divF = 0. U taki 0, 0, 0 veliina divF nije definisana.
Theorem Da bi vektorsko polje zadato u oblasti G bilo solenoidno, potrebno je i dovoljno
da je protok kroz bilo koju zatvorenu povrinu, koja pripada G, jednak nuli.
Da je uvjet dovoljan slijedi iz same definicije divergencije, a da je uvjet potreban iz
teoreme Gauss-Ostrogradskog.
Primjer. Pri stacionarnom kretanju nestiljive tenosti polje brzina je solenoidno. U cilju
dokaza posmatrajmo proizvoljnu zatvorenu povr S koja se nalazi u tom polju. Zbog uvjeta
nestiljivosti, koliina tenosti koja dolazi untar povri S za jedinicu vremena, jednaka je
koliini tenosti koja se udaljava za isto vrijeme iz oblasti ograniene povrinom S. Dakle,
protok kroz proizvoljnu zatvorenu povrinu u tom polju jednak je nuli, to znai da je
divergencija polja jednaka nuli u svim takama. Dakle stacionarno polje brzina nestiljive
tenosti koja se kree je stacionarno.
2. Bezvrtlono polje
Ako je u svim takama vektorskog polja A rotor jednak nuli, polje se naziva bezvrtlonim.
Oblast V naziva se jednostruko povezana onlast ako na svaku zatvorenu konturu koja
pripada oblasti V je mogue pokriti s povi o koja cijela pripada V. Primjeri jednostruko
povezanih oblasti su: cio prostor R
3
, unutranjost kugle, kugla sa svojom granicom, cio
prostor bez jedne take. Prostor iz kojeg su izuzete sve take jedne prave nije jednostruko
povezana oblast. Takoe ni torus nije jednostruko povezana oblast.
Theorem Da bi vektorsko polje A bilo bezvrtlono, potrebno je i dovoljno da je cirkulacija
po bilo kojoj konturi koja lei u oblasti V jednaka nuli.
Dokaz. Uvjet je dovoljan. Neka je ]
l
Ad l po bilo kojoj zatvorenoj konturi l koja lei u V.
Dokaimo da je rotA = 0 u svakoj taki oblasti V.
Pretpostavimo suprotno, neka postoji taka M
0
za koju je rotA
M
0
= 0. Neka je npr.
rotA
M
0
= a > 0. Postavimo povr P kroz taku M
0
okomito na vektor rotA
M
0
(slika
10.)
(rot A
r
)
t
M
0

M
0
n
r
p
Oznaimo sa n normalu na
ravan P, i rot
n
A projekciju
rotora na tu normalu.
rot
n
A je skalarna funkcija
definisana u taki M
0
i u
njenoj okolini. U samoj
taki M
0
vrijedi
rot
n
A
M
0
= rotA
M
0
= a
Kako je rotA neprekidna vektorska funkcija (jer komponente vektora A, po pretpostavci, imaju
neprekidne parcijalne izvode prvog reda), onda je i rot
n
A neprekidna funkcija. Zato se oko
take M
0
moe opisati takva okolina o (na povri P), da se u cijeloj toj okolini vrijednost
funkcije rot
n
A razlikuje od rot
n
A
M
0
za manje od
a
2
. Ako je l kontura te okoline, onda
primjenjujui teoremu Stokesa u vektorskoj formi, dobijamo
]
l
Ad l = ]]
o
rot
n
Ado _
a
2
o > 0,
gdje je o oblast ograniena konturom l. Na taj nain, pretpostavivi da je rotA = 0 bar u jednoj
taki, dolazi se ko kontradikcije. Dakle, ako je ]
l
Ad l = 0 po bilo kojoj konturi, tada je
rotA = 0.
Uvjet je potraban. Neka je rotA = 0 u svim takama oblasti V. Posmatrajmo proizvoljnu
zatvorenu konturu L koja lei u oblasti V, i dokaimo da je
]
L
Ad l = 0 .
U tom cilju nasadimo na L povr S. Kako je oblast V jednostruko povezana, onda moemo
izabrati S tako da cijela pripada V. Primjenjujui teoremu Stokesa u vektorskoj formi,
dobijamo
]
L
Ad l = ]]
S
rot
n
AdS = 0
U posljednjoj jednakosti koriten je uvjet rotA = 0, pa je i projekcija rotora na n identiki
jednaka nuli. Dakle, ako je rotA = 0, onda je i ]
L
Ad l = 0 za proizvoljnu konturu L. Time je
teorema dokazana.
Neka je zadato vektorsko polje A. Kae se da ]
L
Ad l ne zavisi od puta integriranja ako za
bilo koje dvije take M
1
i M
2
iz polja veliina integrala po luku M
1
M
2
ne zavisi od oblika luka
nego samo od njegovih krajnjih taaka.
Theorem Neka je zadato vektorsko polje u jednostruko povezanoj oblasti. Da integral
]
L
Ad l ne bi zavisio od puta integriranja, potrebno je i dovoljno da polje A bude bezvrtlono.
Dokaz. Uvjet je dovoljan. Neka je rotA = 0. Tada je ]
L
Ad l = 0 za bilo koju zatvorenu
konturu L. Uzmimo dvije proizvoljne take M
1
i M
2
i spojimo ih sa dva razliita puta M
1
PM
2
i M
1
QM
2
. Ako oznaimo sa L cijelu zatvorenu konturu M
1
PM
2
QM
1
, dobijamo
]
L
Ad l = 0 ]
M
1
PM
2
Ad l + ]
M
2
QM
1
Ad l = 0 #
Kako je
]
M
2
PM
1
Ad l = ]
M
1
PM
2
Ad l ,
onda se jednakost ref: tp12 moe prepisati
]
M
1
QM
2
Ad l ]
M
1
PM
2
Ad l = 0 ,
ili
]
M
1
QM
2
Ad l = ]
M
1
PM
2
Ad l .
Na taj nain dokazana je nezavisnost integrala od puta.
Uvjet je potreban. Neka integral ]
L
Ad l ne zavisi od puta. Tada je integral po bilo kojoj
zatvorenoj konturi C jednak nuli a tada je, prema prethodnoj teoremi, rotA = 0.
Primjer 1. Polje A = 3x
2
y
2
z + 3x
2
i + 2x
3
yz j + x
3
y
2
+ 3z
2
k definisano u svim
takama prostora Oxyz je bezvrtlono.
Raunanjem se provjerava da je rotA = 0.
Primjer 2. Polje sile privlaenja koje tvori masa m smjetena u koordinatnom poetku,
takoe je bezvrtlono, to se direktno provjerava raunanjem rotA.
3. Potencijalno polje
Definition Vektorsko polje A naziva se potencijalnim ako postoji takvo skalarno polje
A = grad .
Funkcija se tada naziva potencijal vektorskog polja A.
Slijedea teorema daje uvjete potencijalnosti vektorskog polja A = P i + Qj + Rk , gdje
su P, Q, R neprekidne funkcije sa neprekidnim parcijalnim izvodima prvog reda.
Theorem Da bi polje A bilo potencijalno, potrebno je i dovoljno da ono bude bezvrtlono.
Dokaz. Uvjet je potreban. Neka je A = grad =
c
cx
i +
c
cy
j +
c
cz
k. Izraunavajui
neposredno rotA i koristei pri tom poznatu iz analize teoremu o jednakosti drugih mjeovitih
izvoda
c
2

cxcy
,
c
2

cycx
i t. d. , dobijamo
rotA =
c
2

czcy

c
2

cycz
i +
c
2

cxcz

c
2

czcx
j +
c
2

cycx

c
2

cxcy
k = 0.
Uvjet je dovoljan. Neka je rotA = 0. Tada ]
L
Ad l ne zavisi od puta integriranja L, a tada
podintegralna funkcija A d l je totalni diferencijal neke funkcije od tri promjenjive. Problem
se, dakle, sve na traenje funkcije tri promjenjive ako je poznat totalni diferencijal te funkcije.
Za odreivanje potencijala , koriste se veze
c
cx
= P,
c
cy
= Q ,
c
cz
= R .
Theorem Da bi izraz Pdx + Qdy + Rdz bio totalni diferencijal neke funkcije x, y, z,
potebno je i dovoljno da je rotor vektorskog polja P i + Qj + Rk identiki jednak nuli.
Dakle, u potencijalnom polju linijski integral, u granicama od take M
1
do take M
2
od
totalnog diferencijala funkcije x, y, z, jednak je razlici vrijednosti te funkcije u takama M
2
i M
1
.
Ako je x, y, z potencijal polja neke sile, tada razlika potencijala u takama M
2
i M
1
predstavlja veliinu rada koji vri sila polja pri premjetanju jedinine mase iz take M
1
u M
2
.
U fizici i tehnici kae se da M
2
M
1
predstavlja razliku potencijala.
Primjer. Dato je polje sile privlaenja koje izaziva masa m
0
smjetena u koordinatnom
poetku. Nai rad koji vri polje pri premjetanju take M jedinine mase iz poloaja
M
1
x
1
, y
1
, z
1
u poloaj M
2
x
2
, y
2
, z
2
.
Sila polja data je sa
F = ,m
0
x i + y j + zk
x
2
+ y
2
+ z
2

3/2
i lako se provjerava da je to potencijalno polje. Funkcija
=
,m
0
x
2
+ y
2
+ z
2

1/2
je potencijal tog polja. Razlika vrijednosti te funkcije u takama M
2
i M
1
daje veliinu rada
polja pri prelasku jedinine mase iz M
1
u M
2
.
Zadaci.
1) Pokazati da je vektorsko polje A = yz i + xz j + xyk potencijalno i nai njegov
potencijal.
2) Nai potencijal vektorskog polja A = 3x
2
+ 2xy i + x
2
+ 2y + z j + y + 3z
2
k.
rez. x, y, z = x
3
+ x
2
y + y
2
+ zy + z
3
+ C
3) Nai funkciju ako je dat njen totalni diferencijal
d = 3x
2
y
2
z + 3x
2
i + 2x
3
yz j + x
3
y
2
+ 3z
2
k
rez. = x
3
+ x
3
y
2
z + z
3
+ C