EPIKA

gr. epos = rije, pripovijedanje

EPSKE VRSTE Epika u stihu:

epska pjesma
ep epopeja Epika u prozi:

Jednostavni oblici: mit, bajka, basna, legenda,

Vic, anegdota, aforizam Sloeni oblici: novela, pripovijetka, roman

EPSKE TEHNIKE:

pripovijedanje - nizanje motiva prema naelu "to je dalje bilo" opisivanje - oznaava nizanje motiva prema zakonu asocijacije (podsjeanja), opisuje se izgled lika, prostor u kojem se odvija radnja, sporedni dogaaji, stvari, osobe epski dijalog - slui za iskazivanje miljenja i stavova likova iznoenje misli - pojavljuje se u nekim epskim vrstama i razvija se postupno. Slino je iznoenju misli u filozofiji ili drugim znanostima

Epska retardacija (usporavanje radnje):

Digresija - oznaava udaljavanje od osnovnog toka zbivanja na taj nain to prekida osnovnu nit izlaganja duim opisom nekog predmeta, osobe ili dogaaja

Epizoda - vea, tematski zaokruena digresija koja se moe izdvojiti iz cjeline djela, a da se sauva osnovna nit izlaganja

Ponavljanje - slui usporavanju i povezivanju izmeu pojedinih dijelova epskog djela

EPIKA U PROZI
Elementi strukture proznog knjievnog djela :

KOMPOZICIJA (lat. compositio sloiti, sastaviti,

uskladiti) je organizacija sadraja u djelu; raspored manjih dijelova i njihov uzajamni odnos, a dijeli se na tri osnovna elementa: tema predmet o kojem se u djelu govori i za koji je simbolino vezana i ideja djela (motiv je najmanja tematska jedinica, a leitmotiv motiv koji se u djelu ponavlja s nekom svrhom)
likovi nositelji radnje koji se individualiziraju karakterizacijom

3. fabula (lat. pria) niz dogaaja povezanih i rasporeenih onako kako bi se mogli dogoditi u zbilji, sastoji se od epizoda , manjih dogaaja povezanih s glavnom radnjom Redoslijed izlaganja fabule moe biti kronoloki potuje se kategorija vremena retrospektivan radnja se odvija iz sadanjosti u prolost simultan istovremeno smjenjivanje sadanjosti i prolosti

SIE (franc. sujet predmet, razlog, povod, sadraj) niz dogaaja onakav kakav je u knjievnom djelu

PRIPOVJEDA je onaj koji pripovijeda u knjievnom

djelu (nije isto to i autor) Razlikujemo:

OBJEKTIVNO PRIPOVIJEDANJE (pripovjeda

nastoji da se njegova pojava ne zapaa u djelu, a to ini pripovijedanjem u 3.licu er-forma)

SUBJEKTIVNO PRIPOVIJEDANJE (pripovjeda se

izjednauje s nekim od likova iz djela, komentira dogaaje sa svog posebnog stajalita i nastupa kao fiktivni pripovjeda ich-forma)

-autorski pripovjeda poistovjeuje se s autorom -sveznajui pripovjeda pria dogaaje redom od

poetka do kraja i nerijetko daje na znanje itatelju da

unaprijed zna njihov zavretak -nepouzdani pripovjeda prividno ograniava svoje znanje i namjerno proputa neke karike u lancu zbivanja, oblikujui samo one motive koje smatra

znaajnim za kompoziciju svog djela

JEDNOSTAVNI OBLICI Mit poseban odnos prema svijetu, drukiji

od filozofije i znanosti. Oblikuje odreenu priu vezanu s podrijetlom i nastankom svijeta, pojava, osoba, naroda. Objanjava neto na poseban nain.

Legenda srodna mitu. Opis nekog ovjeka ije ponaanje i stav ine uzorak jednog tipa ponaanja, odnosa prema svijetu. Bajka udesno i nadnaravno ispreplie se sa zbiljskim tako da nema pravih suprotnosti.