Professional Documents
Culture Documents
GM1
GM1
GM1
= =
= =
f)
120 12 10 1
480 12 4 10 4
= =
Primjer 1.7 Proirivanje razlomaka
Proirite razlomke
2 7 5
, ,
3 5 6
tako da dobiju iste nazivnike tj. svedite ih na zajedniki
nazivnik.
Rjeenje:
Prvo je potrebno odrediti zajedniki viekratnik nazivnika 3, 5 i 6, tj. broj koji je djeljiv
sa svakim od njih. Najmanji takav broj je broj 30, stoga emo zadane razlomke
proiriti tako da im u nazivniku bude upravo 30.
2 2 10 20
3 3 10 30
= =
= =
= =
= =
,
3 3 3 9
4 4 3 12
= =
.
Dakle, broj
3
4
je vei.
b)
7 7 9 63
8 8 9 72
= =
,
8 8 8 64
9 9 8 72
= =
.
Znai,
8 7
9 8
> .
italac sa boljim osjeajem za brojeve moe i ova dva razlomka izravno usporediti
uviajui da su oba neto manja od broja 1, ali broju
8
9
nedostaje
1
9
do jednog
cijelog, to je manje od
1
8
koliko nedostaje broju
7
8
.
c)
356 291
348 302
> . Ovdje nije potrebno svoenje na zajedniki nazivnik, budui da je
jedan od razlomaka manji od 1, a drugi vei.
d) Iz rastava obaju nazivnika na faktore
25 5 5
70 5 2 7
=
=
vidimo da je prikladan zajedniki nazivnik ovdje broj 5 5 2 7 350 = .
3 3 14 42
25 25 14 350
= =
,
8 8 5 40
70 70 5 350
= =
.
16
Dakle,
3 8
25 70
> .
Pretvaranje razlomaka u decimalne brojeve i obratno
Ponekad nam je korisno razlomak pretvoriti u decimalni broj. Primjerice, jasnije nam je ako
nam netko kae da se neto povealo za 1,75%, nego ako nam se ista promjena opie kao
poveanje od
7
4
%. S druge strane, u nekim situacijama nam je koristan obratan postupak,
tj. decimalni broj elimo prikazati u obliku razlomka.
Neke od veliina koje se u svakodnevnom ivotu esto pojavljuju, upamtili smo u obe vrste
zapisa. Tako npr. znamo da je
1
2
, tj. polovica jednaka 0,50; da je
1
4
jednaka 0,25; da vinska
butelja sadri 0,75 litara vina, tj.
3
4
litre, itd.
Razlomci se u decimalne brojeve pretvaraju dijeljenjem brojnika sa nazivnikom.
Primjer 1.9 Pretvaranje razlomka u decimalni broj
a)
3
3: 5 0, 6
5
= =
b) ( )
5
5: 4 1, 25
4
= =
Primjer 1.10 Pretvaranje decimalnog broja u razlomak
a)
6 2 3 3
0, 6
10 2 5 5
= = =
b)
125 5 25 5 1
0,125
1000 40 25 40 8
= = = =
c)
525 3 7 25 21
5, 25
100 4 25 4
= = =
Dakle, decimalni broj se pretvara u razlomak tako ga istovremeno pomnoimo i podijelimo sa
nekom potencijom broja 10, a zatim dobiveni razlomak skratimo koliko je mogue. Ta
potencija mora biti barem onolika koliko ima mjesta iza decimalnog zareza. U gornjem
primjeru smo tako 5,25 pomnoili sa 100 da bi dobili cijeli broj 525, ali smo istovremeno u
nazivnik zapisali 100 naznaujui tako da ga dijelimo sa 100.
1.4. Potencije
Potencija je skraeni zapis za produkt odnosno umnoak jednakih faktora. Tako je, primjerice
3
a a a a = .
Broj a zovemo bazom potencije, a broj 3 je u ovom sluaju eksponent.
Za svaki realan broj 0 a vrijedi:
0
1 a = .
17
Primjer 1.11 Potencije, potencije s negativnom bazom
a)
4
7 7 7 7 7 2041 = =
b) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )( )
3
2 2 3 2 2 3
2 3 3 a b a b a b a b a ab b a b a a b ab b = = =
c) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
4
4
2 2 2 2 2 2 16 = = =
d) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )( )
5
5
2 2 2 2 2 2 2 32 = = =
e) ( ) ( ) ( ) ( )
3
3
x x x x x = =
f) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
4
4
a a a a a a = =
g) ( )
4
5 5 5 5 5 625 = =
Kod mnoenja potencija sluimo se sljedeim pravilima, tj. jednakostima.
Potencije s istom bazom mnoe se tako da se eksponenti zbroje:
m n m n
a a a
+
= .
Potencije s istim eksponentima mogu se pomnoiti tako da se baze pomnoe:
( )
m
m m
a b ab = .
Ako bismo gornju jednakost itali zdesna na lijevo, rekli bi da se umnoak potencira tako da
se svaki faktor potencira posebno.
Primjer 1.12 Mnoenje potencija
a) ( ) ( )
4 3 4 3 7
x x x x x x x x x x x
+
= = =
b)
3 4 1 3 4 8
a a a a a
+ +
= =
c) ( )
3
3 3 3
x y z xyz =
Kod potenciranja potencija baza se prepisuje, a eksponenti pomnoe.
( )
n
m m n
a a
= .
Primjer 1.13 Potenciranje potencija
a)
( )
3
2 2 2 2 3 2 6
x x x x x x
= = =
b)
( )
( )
4
4 2 2 2 2 2 2 8
a a a a a a a
= = =
Potencije s jednakim bazama dijele se tako da se baza prepie a eksponent djeljenika umanji
za eksponent dijelitelja:
:
m
m n m n
n
a
a a a
a
= = .
18
Vrijedi i pravilo o potenciranju kolinika:
:
n
n
n n
n
a a
a b
b b
| |
= =
|
\
.
Primjer 1.14 Dijeljenje potencija
a)
5 3 5 3 2
:
x x x x x
x x x x
x x x
= = =
b)
4 3
4 3 2 3
2
:
a b
a b ab a b
ab
= =
c)
4 7 4 7 3
: x x x x
= =
d)
4 7
3
1
:
x x x x
x x
x x x x x x x x
= =
Vidjeli smo u prethodnom primjeru da smo
3
x
i
3
1
x
dobili kao rezultat dijeljenja istih
potencija. Openito vrijedi
1
n
n
a
a
= .
Primjer 1.15 Potencije s negativnim eksponentom
a) ( )
3
3
1 1
3
3 27
= =
b)
3
3 3
3
3
1 1 1 2
8
1
2 2 1
2
| |
= = = =
|
\
c)
( ) ( )
2 3
4 2 3 1 8 4 9 3 8 9 4 3
a b a b a b a b a b ab
+
= = =
d)
( ) ( )
8 6 11
2 3
4 3 1 2 11 12
3 6 12
:
a b a
a b a b a b
a b b
= = =
1.5. Korijeni, potencije s razlomljenim eksponentima
Korjenovanje je inverzan postupak od potenciranja. Tako je npr.
3
8 2 = upravo zato jer je
3
2 8 = .
U zapisu
n
a broj n zovemo eksponent korijena.
Koristei jednakost
m
n m
n
a a = , svaki korijen moemo zapisati u obliku potencije s
razlomljenim eksponentom
19
Primjer 1.16 Korijeni
Izraunajte ili napiite u obliku potencije:
a) 16
b)
3
125
c)
3 6
x
d) x
e)
3
x
f)
3 2
x
g)
3 4
1
x
h)
5 4
x
i)
5 8
4
16
a b
c
Rjeenje:
a) 16 4 = jer je
2
4 16 =
b)
3
125 5 = jer je
3
5 125 =
c)
3 6 2
x x = jer je
( )
3
2 2 3 6
x x x
= =
h)
5
5 4 1,25
4
x x x = =
i)
5 8
5 8 5 8 1,25 2 1,25 2 4
4 4
1 1,25 2 0,25
4
1 0,25
4 4 4
4
2
16 2 16 16
2
a b a b a b a b a b
a b c
c c c c
c
= = = = =
20
1.6. Linearna jednadba s jednom nepoznanicom
Jednadba je jednakost u kojoj postoji jedna ili vie nepoznatih veliina. Njih nazivamo
nepoznanicama.
Osnovni oblik linearne jednadbe s jednom nepoznanicom je
ax b = ,
gdje su a i b realni brojevi. Rijeiti jednadbu znai odrediti nepoznati broj x za koji vrijedi
jednakost. Zadanu jednadbu rjeavamo svoenjem na spomenuti osnovni oblik, koristei se
sljedeim postupcima:
(1) Ako jednadba sadri razlomke, rjeavamo ih se mnoenjem jednadbe zajednikim
nazivnikom. Jednadba se mnoi brojem razliitim od nule tako da s tim brojem
pomnoimo njene obje strane.
(2) Oslobaamo se zagrada ako ih ima, pazei na predznake.
(3) Slijedi transponiranje, tj. prebacivanje lanova s nepoznanicom na lijevu stranu, a
ostalih na desnu. Pri promjeni strane, lanovima mijenjamo predznak.
(4) Reduciramo istoimene lanove.
(5) Jednadbu oblika b x a = rjeavamo dijeljenjem cijele jednadbe s koeficijentom uz
nepoznanicu, tj. brojem a .
Primjer 1.17 Linearna jednadba s jednom nepoznanicom
a)
3
8
2
1
3
1
2 + = x x
Rjeenje:
2
9 : 18 9
2 16 3 12
16 3 2 12
6
3
8
2
1
3
1
2
=
=
+ =
+ =
+ =
x
x
x x
x x
x x
b) ( ) ( ) 1
3
2
4
1
3
2
1
5 + = x x x x
Rjeenje:
21
( ) ( )
( ) ( )
11
2
55
10
10 55
8 8 3 6 18 60
1 8 3 3 6 60
12 1
3
2
4
1
3
2
1
5
= = =
+ = +
+ =
+ =
x x
x x x x
x x x x
x x x x
Zadaci za vjebu:
1. ( )
1
0 3
3 2
x x
x
= =
2. 1, 2 35, 5 3, 6 12, 5 ( 10) p p p + = =
3.
( ) ( )
3
2, 5 3 1 1, 25 2 4
10
x x x
| |
= + + =
|
\
4.
3 4 3 6
0
2 3 7
x x
x
| |
= =
|
\
5.
2 3 10
1 1, 5 2
4 3
x
x x
| |
= =
|
\
6.
2 2 7 4
( 5)
3 5
a a
a
a a
+ = =
7. ( ) ( ) 7 2 2 2 4 ( 2) a a a = =
8. ( )
1 1 1 2 11
4 4 1
3 2 2 3 3 2 3 4
x x x x x
x x
( | | | |
= + =
` | |
(
\ \ )
1.7. Linearna nejednadba
Osnovni oblici linearne nejednadbe su:
, , , ax b ax b ax b ax b < > .
Rijeiti linearnu nejednadbu znai odrediti realne brojeve za koje, ako ih uvrstimo umjesto
x-a, vrijedi nejednakost postavljena u nejednadbi.
Linearna nejednadba se rjeava svoenjem na jedan od osnovnih oblika. Pri tom se sluimo
sljedeim postupcima:
(1) Premjetanje lanova nejednadbe s jedne na drugu stranu znaka nejednakosti uz
promjenu predznaka.
Openito: a b c a c b + .
22
Primjer 1.18
2 5 2
2 2
x x
x x
x
< +
< 5+
< 7 .
(2) Mnoenje nejdnadbe (obje njene strane) s nekim pozitivnim realnim brojem. Pri tom se
znak nejednakosti ne mijenja.
Openito: a b a c b c
Primjer 1.19
3 5
2
2 2 2
2 3 5
2 5 3
8.
x
x
x x
x x
x
+
+
+
(3) Ukoliko je broj kojim mnoimo nejednadbu negativan, znak nejednakosti se mijenja u
suprotan.
Openito: a b a c b c
Primjer 1.20
( )
5 3
2 3 5
1
x x
x x
x
x
+ < 2
<
< 8
> 8.
(4) Ako nejednadba ima u nazivniku izraz koji sadri nepoznanicu, prije mnoenja cijele
nejednadbe sa zajednikim nazivnikom moramo utvrditi na kojem dijelu skupa R je taj
nazivnik pozitivan, a na kojem negativan. To je potrebno kako bismo znali postupati sa
znakom nejednakosti. Nejednadbu tada rjeavamo odvojeno za ta dva podskupa skupa
R.
Primjer 1.21 Linearna nejednadba s nepoznanicom u nazivniku
Treba rijeiti nejednadbu
1 1
2 3 x
.
1. Zadanu nejednadbu rjeavamo prvo za ( ) 3 2 x > 0, tj. za x > 2 .
( )
1 1
3 2
2 3
3 2
5
x
x
x
x
23
Znak nejednakosti se ne mijenja, jer je za x > 2 , ( ) 3 2 x pozitivan broj. Budui da
smo se ograniili na skup( ) 2,+ , moramo provjeriti kako se nae rjeenje 5 x , tj.
interval ) 5,
uklapa u takvo ogranienje. Traimo zapravo presjek [ ) ( ) 5, 2, , a
to je skup [ ) 5, .
2. Sada istu nejednadbu rjeavamo za ( ) , 2 x , gdje je izraz ( ) 3 2 x negativan.
( )
1 1
3 2
2 3
3 2
5
x
x
x
x
Znak nejednakosti smo promijenili jer smo nejednadbu mnoili izrazom koji za
promatrani interval
ima negativnu vrijednost. Budui da nejednadbu rjeavamo u
intervalu ( ) , 2 , trimo presjek tog intervala i skupa dobivenog rjeavanjem. Znai,
rjeenje je presjek ( ) ( ] , 2 , 5 , tj. interval ( ) , 2 .
Ukupno rjeenje je unija skupova koje smo dobili odvojenim rjeavanjem nejednadbe u dva
disjunktna podskupa skupa R.
Dakle, rjeenje nejednadbe je skup
( ) )
, 2 5,
.
24
1.8. Jednadba pravca
Primjer 1.22 Jednadba pravca
Promotrimo jednadbu 2 4 x y = .
Ukoliko linearna jednadba ima dvije nepoznanice, njeno rjeenje je svaki ureeni par
brojeva ( ) , x y iji uvrtavanje zadovoljava jednakost.
Proizvoljno odreujui vrijednost jedne varijable, te raunajui odgovarajuu
vrijednost druge, moemo lako doi do nekoliko takvih parova:
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 2, 3 , 0, 2 , 2, 1 , 4, 0 , 5, 0.5 , 6,1 , ...
Ukoliko ove parove shvatimo kao koordinate toaka u ravnini, uoit emo da sve lee
na pravcu:
X
Y
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-10
-9
-8
-7
-6
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
0
Ureenih parova koji su rjeenje postavljene jednadbe moemo nai beskonano
mnogo onoliko koliko ima toaka na pravcu koji je odreen ovim tokama. Stoga se
linearna jednadba s dvije nepoznanice nazova jo i jednadbom pravca.
Gore postavljenu jednadbu moemo napisati i tako da varijablu y izrazimo na lijevoj strani:
1
2
2
y x = . U tom sluaju govorimo o eksplicitnom obliku jednadbe pravca.
Opi oblik jednadbe pravca
y ax b = +
Koeficijent smjera a odreuje koliko e se promijeniti y ako se x povea za 1. Broj
b naziva se odsjekom na y-osi.
25
Ovo znaenje koeficijenta smjera pravca treba zapamtiti jer e ono u mnogim primjerima
imati praktino znaenje. U takvim sluajevima e se gore navedeno openito tumaenje
preformulirati u skladu sa promatranim primjerom.
Pravac iju jednadbu znamo crtamo tako da u koordinatni sustav ucrtamo bilo koje dvije
njegove toke, te kroz njih povuemo ravnu crtu.
Primjer 1.23
Treba nacrtati pravac ija je jednadba
1
3
3
y x = + .
Rjeenje:
Do dviju toaka emo doi raunanjem odgovarajueg y za proizvoljni x (ili obratno):
0 3
3 2
x y
x y
= =
= =
U koordinatni sustav treba ucrtati toke (0,3) i (3,2), te kroz njih povui traeni
pravac.
x
-2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
y
7
6
5
4
3
2
1
0
-1
-2
-3
(0,3)
(3,2)
Za svaki nacrtani pravac mogue je odrediti njegovu jednadbu. Potrebno je uoiti odsjeak
na y -osi, te promatrajui kako se mijenja y za odreenu promjenu x -a, odrediti i
koeficijent smjera. Naime, za bilo koje dvije toke pravca, koeficijent smjera jednak je omjeru
promjene ordinate i promjene apscise:
2 1
2 1
y y
a
x x
.
Ovu injenicu moemo koristiti i kod crtanja pravca. Oznaimo toku u kojoj pravac sijee y -
os, tj. toku (0,b), a zatim jo jednu toku do koje doemo tako to se pomaknemo za jedan
udesno, te za iznos koeficijenta smjera dolje ili gore - ovisno o predznaku koeficijenta smjera.
Ukoliko je koeficijent smjera razlomak, drugu toku odreujemo ovako: udesno se
pomaknemo za nazivnik tog razlomka, a brojnik odreuje koliko idemo gore ili dolje. Prije
26
rjeavanja idueg primjera, uvjerite se da biste pravac iz prethodnog primjera znali nacrtati
ovom metodom.
Primjer 1.24
Pomou odsjeka na y-osi i koeficijenta smjera odredite jednadbe nacrtanih
pravaca.
X
Y
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-10
-9
-8
-7
-6
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
0
Rjeenje:
2 1
4, 4, 3, 2 8, 2, 2 8
3 3
y y x y x y x y x y x = = = = = =
Ukoliko znamo koordinate dviju toaka kroz koje pravac prolazi, njegovu jednadbu
odreujemo formulom:
Jednadba pravca
Neka su zadane dvije toke ravnine sa svojim kordinatama: ( ) ( )
1 1 1 2 2 2
, , , T x y T x y .
Tada jednadba pravca koji prolazi tim dvjema tokama glasi:
( )
2 1
1 1
2 1
y y
y y x x
x x
27
Ponekad imamo poznat koeficijent smjera pravca i jednu toku kojom pravac prolazi. U
takvom sluaju gornja formula ima oblik:
1.9. Sustav jednadbi
Kod sustava dviju jednadbi s dvije nepoznanice, traimo vrijednosti za nepoznanice (npr. x i
y) koje zadovoljavaju obje jednadbe. Za to se sluimo nekom od dolje navedenih metoda, a
izbor metode bi trebao biti takav da najbre i najjednostavnije vodi do rjeenja.
Metoda supstitucije sastoji se u tome da se iz jedne od jednadbi izrazi jedna od
nepoznanica pomou druge, te taj izraz uvrsti u preostalu jednadbu. Nepoznanicu i
jednadbu iz koje emo ju izraziti, biramo tako da raun bude to jednostavniji. Ovo je
osnovna metoda koja se koristi i kod sustava s vie od dvije jednadbe.
Primjer 1.25 Metoda supstitucije
Treba rijeiti sustav
2 7
2 3 7
x y
x y
=
+ =
Rjeenje:
( )
2 7
2 3 7
7 2
2 3 7
7 2
2 7 2 3 7
7 2
14 4 3 7
7 21 3
7 2( 3) 1.
x y
x y
x y
x y
x y
y y
x y
y y
y y
x x
=
+ =
= +
+ =
= +
+ + =
= +
+ + =
= =
= + =
Potrebno je napomenuti da je metoda supstitucije osnovna metoda i koristimo ju i kada je
jednadbi u sustavu vie od dvije. Stoga ju je vano ispravno shvatiti i uvjebati.
Metoda suprotnih koeficijenata. Koristi se kada su koeficijenti u jednadbama takvi da
mnoenjem jedne ili obje jednadbe s nekim brojevima, dobivamo u jednadbama uz istu
nepoznanicu suprotne brojeve kao koeficijente. Tako postiemo da se nakon zbrajanja
Jednadba pravca
Jednadba pravca koji prolazi tokom ( )
0 0
, T x y i ima zadani koeficijent smjera a :
( )
0 0
= y y a x x .
Ovdje smo x izrazili pomou
varijable y.
U drugoj jednadbi varijablu x
zamijenjujemo (supstituiramo).
Dobili smo jednadbu s jednom
nepoznanicom.
Uvrtavamo dobiveni y kako
bismo odredili x.
28
jednadbi ponite lanovi s tom nepoznanicom, dobivajui tako linearnu jednadbu s jednom
nepoznanicom.
Primjer 1.26 Metoda suprotnih koeficijenata
Treba rijeiti sustav
2 4
2 3 6
x y
x y
+ =
+ =
Rjeenje:
2 4 2
2 3 6
2 4 8
2 3 6
2
x y
x y
x y
x y
x
+ =
+ =
+ =
+
+ =
4 2 y x + + 3 6 8
7 14
2
2 3 2 6
2 0 0 .
y
y
y
x
x x
+ = +
=
=
+ =
= =
Metoda komparacije upotrebljava se kada u objema jednadbama imamo jednu
nepoznanicu eksplicitno izraenu. Ponekad, primjerice, treba odrediti x za koji funkcije
( ) ( )
1 2
i f x f x imaju jednaku vrijednost, te jo ustanoviti o kojoj se vrijednosti radi.
Primjer 1.27 Metoda komparacije
( )
( )
( ) ( )
( ) ( )
1
2
1 2
1 2
3
1
Iz slijedi:
3 1
2 3 1 - 2 -2 1
1 1 2
f x x
f x x
f x f x
x x
x x x
f f
= +
= +
=
+ = +
= + = =
= =
Prisjetimo se da je svaka linearna jednadba s dvije nepoznanice jednadba nekog pravca.
Budui da par ( ) , x y koji je rjeenje sustava dviju takvih jednadbi zadovoljava obje te
jednadbe, zakljuujemo da toka s tim koordinatama pripada obama pravcima. Radi se,
dakle, o njihovu sjecitu.
Primjer 1.28 Sjecite dvaju pravaca
Naite raunski i grafiki sjecite pravaca 2 2 8 x y i x y = = .
Mnoimo prvu jednadbu s 2, kako bi dobili uz
nepoznanicu x koeficijent suprotan odgovarajuem
koeficijentu u drugoj jednadbi.
Nakon toga, jednadbe zbrajamo na nain da
posebno zbrajamo lijeve strane obiju jednadbi, a
posebno desne. Ovako smo dobili novu jednadbu
kod koje se ponitavaju lanovi koji sadre
nepoznanicu x, pa zapravo imamo linearnu
jednadbu s jednom nepoznanicom.
Rjeavanjem te jednadbe, dobivamo vrijednost y.
Uvrtavanjem te vrijednosti u bilo koju od poetnih
jednadbi, izraunavamo vrijednost preostale
nepoznanice (ovdje je to x).
29
Rjeenje:
( )
( )
2
2 8
2
2 2 8
6
4 6, 4
x y
x y
y x
x x
x
y S
=
=
=
=
=
=
Primjer 1.29 Sustav triju jednadbi sa tri nepoznanice
Treba rijeiti sustav jednadbi:
2 9
2 3 4
2 3
x y z
x y z
x y z
+ + =
+ =
+ =
Rjeenje:
Iz npr. prve jednadbe emo izraziti jednu nepoznanicu pomou preostalih dviju, te
uvrstiti u preostale jednadbe. Neka to bude nepoznanica z:
9 2
2 3(9 2 ) 4
2(9 2 ) 3
2 27 3 6 4
18 2 4 3
7 23
3 5 21
7 23
3( 7 23) 5 21
21 69 5 21
48
16 48 3 7 3 23 2 9 2 2 3 1
16
2, 3, 1
z x y
x y x y
x y x y
x y x y
x y x y
x y
x y
x y
y y
y y
y y x z
x y z
=
+ =
+ =
+ =
+ + + =
=
`
+ =
)
= +
+ + =
+ + =
= = = = + = = =
= = =
x
-5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
y
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
-1
-2
-3
a
b
S = (6, 4)
30
Zadaci za vjebu
Rijeite sustave jednadbi:
1.
2 1
5 0 (Rj. 2, 3)
x y
x y x y
+ =
+ = = =
2.
5 4 17
2 2 (Rj. 0, 5; 3)
y x
x y x y
=
+ = = =
3.
3 3 0
2 5 5 (Rj. 30, 11)
x y
x y x y
+ + =
= = =
4.
3 6 9
1 8
5 15 25 ( . , )
5 5
x y
x y Rj x y
=
= = =
5.
2 7
2 3 7 (Rj. 1, 3)
x y
x y x y
=
+ = = =
6.
0, 3 0, 4 0, 4
0, 2 0, 2 0, 3 (Rj. 14, 20)
y x
y x x y
= +
= = =
7.
1, 2 1, 8 3, 6
0, 8 0, 6 2, 4 (Rj. 3, 0)
x y
x y x y
=
+ = = =
U sljedeim zadacima treba uvjebati postavljanje i rjeavanje jednadbi (ili vie njih) koje bi
predstavljale matematiki zapis problema izreenog u tekstu zadatka.
7. Otac ima 36 godina, sin 6. Za koliko e godina otac biti tri puta stariji od sina? (Rjeenje:
Za 9 godina.)
8. Treba platiti dva rauna koji zajedno iznose 840 kn, a jedan je za 322 kn vei od drugoga.
Koliko iznose rauni pojedinano? (Rj. 581+259)
9. Treba platiti dva rauna koji zajedno iznose 840 kn, a jedan je za 3,2 puta vei od
drugoga. Koliko iznose rauni pojedinano? (Rj. 640+200)
10. Na brodu Veselka bilo je dva puta vie turista nego na brodu Sirena.Nakon to je u
luci s Veselke silo 98 turista, a sa Sirene 16, na svakom je brodu ostao jednak broj
turista. Koliko je na svakom brodu bilo turista prije uplovljavanja u luku? (Rj. Veselka 164,
Sirena 82)
31
1.10.Kvadratna jednadba
Opi oblik kvadratne jednadbe je
2
0 ax bx c = . a,b i c su realni brojevi, pri emu je a
razliit od 0.
Nepotpune kvadratne jednadbe
1. Ako je 0 c = , tada imamo tzv. prikraenu kvadratnu jednadbu oblika
2
0 ax bx + = .
Ovakva jednadba se rjeava na sljedei nain:
Izluujemo x iz oba lana s lijeve strane jednadbe, pa dobivamo
umnoak. Umnoak dvaju faktora je jednak nuli ako je jedan od njih
jednak nuli. Iz ovoga je jasno da e jedno od rjeenja uvijek biti 0, a
drugo dobijemo rjeavanjem jednadbe ax+ b=0.
Primjer 1.30 Prikraena kvadratna jednadba
Treba rijeiti jednadbu
2
3 15 0 x x + = .
Rjeenje:
2
2
3 15 0 : 3
5 0
x x
x x
+ =
+ =
( )
1 2
5 0
0, 5
x x
x x
+ =
= =
2. Ako je 0 b = , dobivamo istu kvadratnu jednadbu, iji je oblik
2
0 ax c + =
Rjeavamo ju na sljedei nain:
2
2
2
0 ax c
ax c
c
x
a
+ =
=
=
1 2
c c
x x
a a
= =
Primjer 1.31 ista kvadratna jednadba
Treba rijeiti jednadbu
2
2 18 0 x = .
Rjeenje:
2
2
2
1 2
2 18 0 : 2
9 0
9
9
3, 3
x
x
x
x
x x
=
=
=
=
= =
( )
2
1
2
2
0
0
0
0
ax bx
x ax b
x
ax b
b
x
a
+ =
+ =
=
+ =
=
32
Potpuna kvadratna jednadba
2
0 ax bx c = rjeava se uvrtavanjem koeficijenata a,b,c
u sljedeu formulu:
2
1,2
4
,
2
b b ac
x
a
=
Prije uvrtavanja je potrebno jednadbu napisati u standardnom obliku, tako da a
predstavlja koeficijent kvadratnog lana, b linearni koeficijent i c slobodni koeficijent.
Primjer 1.32
Rijeite jednadbu
2
1
4 0
2
x x + = .
Rjeenje:
( )
2
2
2
2
1,2
1,2
1 2
1
4 0 2
2
2 8 0
1, 2, 8
2 2 4 1 8
4
2 2 1
2 4 32 2 6
2 2
2 6 2 6
4, 2
2 2
x x
x x
a b c
b b ac
x
a
x
x x
+ =
+ =
= = =
= = =
+
= =
+
= = = =
Izraz pod korijenom oznaava se sa D , a naziva se diskriminanta.
Dakle,
2
4 D b ac = .
Pomou diskriminante moemo klasificirati rjeenja kvadratne jednadbe:
Ako je D > 0 , jednadba ima dva realna rjeenja.
Ako je D = 0 , jednadba ima jedno realno rjeenje.
Ako je D < 0 , jednadba nema realnih rjeenja (rjeenja su kompleksni brojevi)
Ako se radi o jednostavnijim kvadratnim jednadbama s cjelobrojnim koeficijentima, rjeenja
ponekad moemo nai kraim postupkom, pomou Vietovih formula:
1 2 1 2
,
b c
x x x x
a a
+ = =
Sustav kvadratne i linearne jednadbe rjeava se tako da se iz linearne jednadbe izrazi
jedna nepoznanica i uvrsti u kvadratnu jednadbu.
33
Primjer 1.33
( )
( )
2 2
2
2
2 2
2
2
1 1 1 1
2
2 2 2 2
4
2 2
2 4
4 4 4
2 4 0 : 2
2 0
2 0
0 Odavde slijedi: 2 , tj. 2
2 0
2 Sada je: 2 , tj. 0
x y
x y x y
y y
y y y
y y
y y
y y
y x y x
y
y x y x
+ =
+ = =
+ =
+ + =
=
=
=
= = =
=
= = =
Zadaci za vjebu
1. ( )
2
1 2
0, 6 1,8 6 2, 5 x x x x = = =
2.
( )
2
1 2
1 9
,
2 2
2 3 8 z z z z
| |
= =
|
\
=
3. ( )
1 2
1, 4
2 2
1
2
x x
x
x
x
= =
+
= +
4. ( )
2
1 2
1, 4 2 6 8 0 x x x x = = =
5. Rijeite sustav kvadratne i linearne jednadbe:
a)
( )
2
1 2 1 2
4
2 4 4, 0, 0, 2, j. ( 4, 0)i (0, 2)
y x
y x x x y y t
= +
= + = = = =
b)
( )
2 2
1 2 1 2
3
2 0 2, 2, 1, 1, j. (2, 1)i ( 2,1)
x xy y
x y x x y y t
+ + =
+ = = = = =
c)
( )
1 2 1 2
2
1, 2, 3, 9, j. ( 1, 3) i (2, 9)
2 1
2 5 x x y y t
y x
x y = = = =
= +
=
34
1.11. Logaritmi
Logaritam pozitivnog broja y je eksponent kojim treba potencirati bazu a da bi se dobila
potencija y. Drugim rijeima, vrijedi ekvivalencija:
log
x
a
y a x y = =
Broj a nazivamo bazom logaritma. Mora biti pozitivan i razliit od 1. ( 1, 0) a a .
Od posebnog su znaaja logaritmi s bazom 10 i brojem e, pa oni imaju i posebne oznake:
Dekadski logaritam( )
10
10 : log log a y y = =
Prirodni logaritam( ): ln log
e
a e y y = =
Primjer 1.34
Zapiite u logaritamskom obliku:
a)
3
2 8 =
b)
2
5 25 =
c)
2
10 0, 01
=
d)
1
1
2
2
=
e)
3
1
8
2
1
=
( )
f)
3
1
1000
10
1
=
( )
Rjeenje:
a)
3
2
2 8 log 8 3 = =
b)
2
5
5 25 log 25 2 = =
c)
2
10
10 0, 01 log 0, 01 2
= =
d)
1
2
1 1
2 log 1
2 2
= =
e)
3
1
2
1
8 log 8 3
2
1
= =
( )
f)
3
1
10
1
1000 log 1000 3
10
1
= =
( )
35
Primjer 1.35
Odredite logaritme:
a) log1000
b) log100
c)
2
log 8
d)
5
log 5
e)
5
log 25
f)
2
log 16
g)
2
1
log
8
h)
3
log 27
i)
3
1
log
9
Rjeenje:
a) log1000 3 = , jer je
3
10 1000 =
b) log100 2 = , jer je
2
10 100 =
c)
2
log 8 3 = , jer je
3
2 8 =
d)
5
log 5 1 = , jer je
1
5 5 =
e)
5
log 25 2 = , jer je
2
5 25 =
f)
2
log 16 4 = , jer je
4
2 16 =
g)
3
2 2
1
log log 2 3
8
= =
h)
3
log 27 3 = , jer je
3
3 27 =
i)
2
3 3
1
log log 3 2
9
= =
Pravilo pod brojem 5) koristi se kod rjeavanja eksponencijalnih jednadbi kako bi se
nepoznanica spustila iz eksponenta te tako dobila linearna jednadba.
Primjer 1.36 Eksponencijalna jednadba
Treba rijeiti jednadbu 1, 4 3
x
= .
Rjeenje:
1, 4 3 log
log1, 4 log3
log3
log1, 4 log3 3, 2651
log1, 4
x
x
x x
=
=
= =
Pravila logaritmiranja
1) log 1
a
a = , Primjer:
5
log 5 1 =
2) log 1 0
a
= , Primjer: ln1 0 =
3) log ( ) log log
a a a
xy x y = , Primjer: log(10 1000) log10 log1000 4 = =
4) log ( ) log log
a a a
x
x y
y
= , Primjer:
2 2 2
32
log log 32 log 8 5 3 2
8
1
= = =
( )
5) log log
n
a a
x n x = , Primjer:
4
log10 4 log10 4 1 4 = = =
6)
log
a
y
a y = , Primjer:
ln10
10 e = .
Logaritmiramo jednadbu, tj. njenu lijevu i
desnu stranu. Ako su one jednake, jednaki
su i njihovi logaritmi.
36
1.12. Aritmetiki i geometrijski niz
Upoznavanje sa svojstvima aritmetikog i geometrijskog niza pomoi e nam kod rjeavanja
nekih tipinih problema. Geometrijski niz e nam jo posluiti za izvoenje nekih formula kod
sloenog kamatnog rauna.
Niz
Niz je ureeni skup oblika { }
1 2 3
, , , , ,
n
a a a a , gdje su
i
a -ovi realni brojevi, koje nazivamo
lanovima niza. U nizu imamo lanove u odreenom poretku:
1
a je prvi lan,
2
a drugi, itd.
lan
n
a nazivamo opi ili n-ti lan niza. Niz { }
1 2 3
, , , , ,
n
a a a a ponekad se jo oznaava
oznakom ( )
n
a .
Primjer 1.37 Niz parnih brojeva
Jedan primjer niza je niz parnih prirodnih brojeva : 2, 4, 6, 8, .... Njegov opi lan je
2
n
a n = .
Za niz neparnih prirodnih brojeva 1, 3, 5, 7,.... opi lan emo zapisati ovako:
2 1
n
a n = .
Primjer 1.38 Padajui niz
Pogledajmo niz
1 1 1
1, , , ,
2 3 4
Ovdje se radi o padajuem nizu, budui da su mu
lanovi sve manji i manji realni brojevi. Opi lan tog niza je
1
n
a
n
= .
Aritmetiki niz
Aritmetiki niz je niz brojeva kod kojega je razlika izmeu susjednih lanova uvijek jednaka.
Njena oznaka je d (diferencija).
Primjerice, u nizu parnih prirodnih brojeva razlika izmeu susjednih lanova je uvijek 2.
Dakle, niz parnih brojeva je aritmetiki niz. Evo jo nekoliko primjera aritmetikog niza:
10,15,20,25,30, ...
1,4,7,10,13,16,19, ...
-3,-6,-9,-12,-15, ...
Aritmetiki niz je u potpunosti odreen svojim prvim lanom i diferencijom d. To znai da,
poznavajui ta dva broja, moemo odrediti bilo koji lan niza.
Ako je ( )
n
a aritmetiki niz, tada vrijedi:
2 1 3 2 1 i i
d a a a a a a
= = = = .
1 1
1 1 1 1
2
2
i i
i i i i i i i i
a a
d a a a a a a a a
+
+ +
+
= = = + = .
Vidimo da je svaki lan aritmetikog niza jednak aritmetikoj sredini svojih susjednih lanova.
37
Pogledajmo sada na koji nain moemo, poznavajui
1
a i d , odrediti bilo koji lan
aritmetikog niza:
( )
1
2 1
3 2 1
4 3 1
1
2
3
1
n
a
a a d
a a d a d
a a d a d
a a n d
= +
= + = +
= + = +
= +
Dakle, opi lan aritmetikog niza dobiva se pomou formule
( )
1
1
n
a a n d = + .
Suma prvih n lanova aritmetikog niza rauna se po formuli
( )
1
2
n n
n
S a a = + ,
koja, uvrtavanjem izraza ( )
1
1 a n d + umjesto
n
a , prelazi u
( )
1
2 1
2
n
n
S a n d = + (
.
Primjer 1.39 Zbroj lanova aritmetikog niza
Odredite zbroj prvih 8 lanova aritmetikog niza 2;3, 5;5; 6, 5;8;
Rjeenje:
Uoimo da se radi o aritmetikom nizu kojemu je
1
2, 1, 5 a d = = .
( )
8 1
8
7 2 7 1, 5 2 10, 5 12, 5
8
2 12, 5 4 14, 5 58.
2
a a d
S
= + = + = + =
= + = =
Primjer 1.40
Neka tvornica ploica proizvela je 1982. godine 12.000.000 komada ploica. Ako
svake godine proizvede 25.000 komada vie nego prethodne, kolika e biti
proizvodnja 2003. godine? Koliko je ukupno proizvedeno ploica u tih 22 godine?
Rjeenje:
Ovdje se radi o aritmetikom nizu kojemu je prvi lan 12.000.000, a 25.000 d = .
Traimo, dakle,
22 22
a i S .
( )
22 1
22
21 12.000.000 21 25.000 12.525.000
22
12.000.000 12.525.000 269.775.000 .
2
a a d
S
= + = + =
= + =
38
Primjer 1.41 Jednostavno ukamaivanje
Na koliko e narasti ulog od 100 kn za 9 godina, ako su godinje kamate 10%?
Ukamaivanje je jednostavno, dakle kamate se ne pribrajaju glavnici.
Rjeenje:
Budui da se ostvarene kamate ne pripisuju osnovici za obraun kamata u iduem
razdoblju, ulog e se svake godine poveavati za isti iznos od 10 kn. Toliko, naime
iznosi 10% od 100 kn. Iznosi na kraju svake godine e izgledati ovako: 110 kn, 120 kn,
130 kn, ... Radi se dakle o aritmetikom nizu za kojeg je poznato:
1
110, 10 a d = = .
Prema tome, 9. lan niza dobit emo pomou formule za opi lan aritmetikog niza:
9 1
(9 1) 110 8 10 190 a a d kn kn kn = = = .
Geometrijski niz
1 2 3
, , , a a a je geometrijski niz , ako za svaki 1, 2, 3, i = vrijedi
1
i
i
a
q
a
Znai, n-ti lan geometrijskog niza se dobiva formulom:
1
1
n
n
a a q
=
Zbroj prvih n lanova nekog geometrijskog niza rauna se pomou formule
1
1
1
n
n
q
S a
q
.
Primjer 1.42 Zbroj lanova geometrijskog niza
Odredite zbroj prvih 12 lanova niza 1, 2, 4, 8, 16,
39
Rjeenje:
Uoimo da se radi o geometrijskom nizu kojemu je
1
1, 2 a q = = . Uvrtavanjem u
formulu dobivamo:
12 12
12
12
2 1 2 1
1 2 1 4095.
2 1 1
S
= = = =
Sljedei primjer je izveden iz tradicionalnog zadatka sa ahovskom ploom i penicom (zrno
penice na prvom polju, a zatim udvostruen broj zrna na svakom iduem polju).
Primjer 1.43 Geometrijski niz
Studenti VERN-a duni su svaki tjedan napisati zadau iz matematike. Iako je zadaa
uvijek zanimljiva, primjeeno je da neki studenti tu ugodnu i korisnu obvezu
izbjegavaju. Stoga je dogovoreno da za prvu nenapisanu zadau uplate u "Fond za
popularizaciju matematike" 1 lipu, a za svaku iduu nenapisanu - dvostruko vie od
prethodnog puta. Koliko e u Fond uplatiti student koji u svih 30 tjedana nastave ne
napie ni jednu zadau? Koliko zadaa moe student propustiti, ako je odluio u tu
svrhu potroiti do 200 kuna?
Rjeenje:
Niz uplata u blagajnu zapravo ine geometrijski niz:
1
1, 2 a q = = . Kao odgovor na
prvo pitanje, treba nai zbroj prvih 30 lanova tog niza:
30 30
30
30 1
1 2 1
1 2 1 1.073.741.823
1 2 1
q
S a
q
= = = =
.
Dobiveni rezultat je iznos u lipama, a pretvoren u kune iznosi 10.737.418,23 kn.
U drugom pitanju nepoznat nam je n tj. broj lanova niza koji zbrajanjem ne prelaze
iznos 200 kuna odnosno 20.000 lipa. Postavljamo jednadbu:
2 1
20000 1
2 1
20000 2 1 2 20000 1
2 20001
n
n n
n
= = +
=
Dobili smo jednadbu kojoj je nepoznanica u eksponentu. Takve jednadbe nazivamo
eksponencijalnim jednadbama, a rjeavamo ih logaritmiranjem cijele jednadbe.
2 20001 log
log2 log 20001
log 2 log 20001
log 20001
log 2
4, 30105171
14, 29
0, 30103
n
n
n
n
n
=
=
=
=
=
Rjeenje zadanog problema mora biti cijeli broj, pa se odluujemo za 14 n = , ukojem
sluaju trokovi ostaju ispod zadanih 200 kuna, dok bi za 15 n = trokovi preli 200
kuna.
40
Znajui da n mora biti cijeli broj, umjesto logaritmiranjem jednadbe, problem smo
mogli rijeiti isprobavanjem razliitih n-ova u jednakosti 2 20001
n
= . Nakon
odreenog broja pokuaja, doli bismo do tonog rjeenja. Npr. prvi pokuaj bi
mogao biti 10 n = , pa bismo nakon uvrtavanja zakljuili da nam treba vei n.
Pokuali bi sa 20 n = , koji bi pak bio prevelik. To nam govori da je traeni broj izmeu
10 i 20, stoga bi na idui pokuaj bio raspolavljanje tog intervala, tj. 15. Nakon
uvrtavanja broja 15, postalo bi nam jasno nalazi li se traeni broj u intervalu ( ) 10,15
ili ( ) 15, 20 .
Idui korak bi bio raspolavljanje tog intervala na dva jednaka, i tako dalje do eljene
tonosti. Ovakav postupak zove se metoda raspolavljanja, i moe posluiti ukoliko ne
znamo drugaije rijeiti problem.
Primjer 1.44 Sloeno ukamaivanje
Na koliko e narasti ulog od 100 kn za 9 godina, ako su godinje kamate 10%?
Ukamaivanje je sloeno, to znai da se na kraju svakog obraunskog razdoblja
kamate pripisuju glavnici. U iduem obraunskom razdoblju kamate se obraunavaju
na tako uveanu osnovicu.
Rjeenje:
Ako promatramo stanje uloga na kraju svake godine nakon obrauna kamata,
ustanovit emo da je na kraju svake godine stanje za 10% vee od stanja sa kraja
prethodne godine. Ako zamislimo ta stanja kao niz, to znai da je svaki sljedei lan
tog niza za 1,10 puta vei od prethodnika:
110 kn; 121 kn; 133,10 kn, ...
Dakle, radi se o geometrijskom nizu:
1
110, 1,10 a q = = . Zanima nas vrijednost 9.
lana tog niza:
9 1 8
9 1
1,1 110 1,1 235, 79 a a kn kn
= = = .
Usporedite ovaj rezultat sa rezultatom iz Primjera 1.41 gdje je ukamaivanje bilo
jednostavno.
41
2. Diferencijalni raun s temeljnim primjenama u ekonomiji
U ovom poglavlju obradit emo diferencijalni raun na razini potrebnoj za ilustraciju nekih
njegovih osnovnih primjena u ekonomskoj analizi. Pritom e funkcije koje e se koristiti u
primjerima biti odabrane tako da budu to jednostavnije, a da ipak mogu priblino
predstavljati odnos stvarnih ekonomskih veliina.
Za poetak, moramo se dobro upoznati s pojmom varijable i funkcije, te sa nekim osnovnim
oblicima funkcija i njihovim uobiajenim primjenama u poslovnoj analizi.
2.1. Realne funkcije realne varijable
Jedna od najvanijih ideja u matematici je pojam funkcije. Dio svake ekonomske analize je
prouavanje uinka promjene jedne ekonomske veliine na ekonomsku veliine koja je s
njom povezana. Ako tu vezu nemamo jasno matematiki iskazanu, nije mogue dovoljno
precizno procijeniti uinak promjene neke ekonomske veliine. Primjerice, svakome je jasno
da poveanje cijene nekog proizvoda izaziva pad njegove potranje. Ali, prava pitanja glase:
Koliko e se smanjiti potranja ako cijenu poveam za npr. 5%? Kako e se promijeniti prihod
od prodaje? A kako dobit?
Funkcija je prikladno sredstvo za opisivanje odnosa meu ekonomskim veliinama. Ovdje
nam je cilj obnoviti i uvrstiti razumijevanje funkcije i s njom povezanih pojmova. Posebno je
vano razumjeti pojam promjenljive veliine, tj. varijable.
Primjer 2.1 Linearni funkcijski odnos
Pretpostavimo da se u nekom gradu cjenik taksi usluga sastoji od samo dvije stavke:
Start: 30 kn
Prijevoz po km: 6 kn
U tablici su navedeni podaci o zadnjih osam vonji u
tom gradu. Uoite da brojevi koji predstavljaju duljine
vonje variraju. To je razlog zato moemo rei da je
duljina vonje varijabla. Duljina vonje u
kilometrima neke budue vonje moe biti bilo koja u
nekim razumnim granicama i ne ovisi o nekoj drugoj
varijabli, stoga kaemo da je rije o nezavisnoj
varijabli. Cijene vonje, navedene u drugom stupcu,
takoer variraju dakle i cijena vonje je varijabla.
Meutim, cijene vonje ne variraju ba bilo kako. One
ovise o odgovarajuem broju iz prvog stupca, tj. o
duljini vonje. Takvu promjenljivu veliinu nazivamo
zavisnom varijablom. Ako oznaimo oznakom x duljinu neke vonje, a sa C(x) cijenu
takve vonje, moemo vezu izmeu duljine vonje i njene cijene iskazati algebarskim
izrazom:
( ) 6 30 C x x = .
Dul ji na vonje Ci jena vonje
12 km 102 kn
20 km 150 kn
8 km 78 kn
5 km 60 kn
32 km 222 kn
18 km 138 kn
5 km 60 kn
25 km 180 kn
42
Provjerite jesu li svi parovi brojeva po retcima tablice u ovakvom odnosu.
Da bismo ustvrdili da su cijena vonje i duljina vonje u funkcijskom odnosu, moramo
se uvjeriti da se za svaku moguu duljinu vonje moe tono utvrditi cijena. Budui da
je na poetku navedeni cjenik vrlo jasan, moemo zakljuiti da se ovdje radi o
funkcijskom odnosu. Kaemo da je cijena vonje funkcija duljine vonje, tj. C je
funkcija od x.
U dobivenom algebarskom izrazu moemo prepoznati linearnu funkciju, pa kaemo
da je u ovom sluaju cijena vonje linearna funkcija njene duljine.
Pojam promjenljive varijable i funkcijskog odnosa emo ilustrirati na jo jednom primjeru.
Primjer 2.2 Nelinearni funkcijski odnos
Marica se odluila prihvatiti organizacije jednodnevnog izleta s rukom u prirodnom
ambijentu za studente svoje grupe. Cijena ruka iznosi 60 kn po osobi, a cijena
dnevnog najma autobusa s vozaem iznosi 2000 kn. Zamiljeno je da se ukupan
troak podijeli na sve sudionike jednako. Kako odrediti cijenu po osobi?
Rjeenje:
Nakon kraeg razmiljanja, Marica je zakljuila da ne moe znati cijenu po osobi bez
da prethodno zna koliko se studenata za izlet prijavilo. Ovako je ona to formulirala:
Cijena po osobi ovisi o broju prijavljenih studenata.
Ako potraite u gornjoj reenici izraze koji se odnose na neku koliinu (broj, novani
iznos, i sl.), pronai ete ih u potcrtanim dijelovima:
Cijena po osobi ovisi o broju prijavljenih studenata.
I jedna i druga koliina mogu poprimiti razliite vrijednosti, tj. mogu varirati - stoga
je rije o varijablama. Iako bismo mogli nastaviti razmatranje i koristei pune izraze za
navedene varijable, radi praktinosti varijablama se dodjeljuju kratke oznake. Za
nezavisnu varijablu je to najee x, ili neko slovo uobiajeno za odreene vrste
varijabli (npr. p za cijenu, q za koliinu, ...). Napravimo to za nae varijable:
x broj prijavljenih studenata
C cijena po osobi
Ako sada zamijenimo u promatranoj reenici nazive varijabli njihovim skraenim
oznakama, dobit emo sljedeu tvrdnju:
C ovisi o x.
Dakle, x odnosno broj prijavljenih studenata, je nezavisna varijabla, a C (cijena po
osobi) je zavisna varijabla. Da nas zanima na koji nain C ovisi o x, naznait emo
jednostavnim zapisom iz kojeg se jasno vidi to drimo nezavisnom varijablom, a to
zavisnom:
C(x).
Da bismo doli do algebarskog izraza (formule) koji opisuje promatranu zavisnost,
prvo emo izraun cijene po osobi provesti za neki odreeni broj prijavljenih
studenata. Neka to bude npr. 10:
43
10
10
2000 60
( ) 260
Troak autobusa rukova
Cijena po osobi
studenata
kn kn
C kn po osobi
10
10
10
=
= =
Sada izraun istovjetan gornjemu, provodimo za x studenata i to tako da broj 10
zamijenimo slovom x na svim mjestima u izraunu:
2000 60 2000 60 2000
( ) 60
x x
C x
x x x x
= = =
.
Izraunom cijene po osobi za neki neodreeni broj prijavljenih studenata x zapravo
smo definirali funkciju pridruivanje kojim se svakom moguem broju prijavljenih
studenata pridruuje iznos u kunama koji predstavlja cijenu izleta po osobi
(studentu). Kaemo da je cijena izleta po osobi funkcija broja prijavljenih studenata.
Pravilo prodruivanja odreeno je formulom:
2000
( ) 60 C x
x
=
.
U nastavku iznosimo formalnu definiciju funkcije, te definicje nekih pojmova usko povezanih
sa funkcijama.
Definicija funkcije
Dakle, funkcija je preslikavanje izmedu dva skupa (domene i kodomene) koje svakom
elementu prvog skupa (domene) pridruuje tono jedan element drugog skupa (kodomene).
Relacija koja nekom elementu pridruuje dva ili vie elemenata drugog skupa nije funkcija.
Napomenimo da funkcija dozvoljava da se dva razliita elementa domene preslikaju u isti
element kodomene.
A
B f
x
y
Definicija funkcije
Neka su A i B neprazni skupovi. Neka je svakom elementu x A pridruen tono jedan
element y B . Kae se da je tim pridruivanjem definirana funkcija : f A B i piemo
( ) f x y = .
Skup A zove se domena ili podruje definicije funkcije f , a skup B kodomena funkcije f .
Domenu funkcije f oznaavamo jo i sa ( ) D f ili
f
D .
44
Openito, odnos izmeu vrijednosti dviju varijabli moe se odrediti kao funkcija ako
vrijednost jedne varijable jednoznano odreuje vrijednost druge.
Zadavanje funkcije
Funkcija je zadana ako je zadana njezina domena, kodomena i pravilo pridruivanja
(postupak pomou kojeg se svakom elementu domene pridruuje jedinstveni element
kodomene).
Funkciju moemo zadati:
nabrajanjem parova pridruenih elemenata (npr. u tablici)
grafiki
algebarski (pomou formule)
Prvi nain zadavanja je nepraktian ako elemenata domene ima previe.
Primjer 2.3 Algebarski zadana funkcija
2
: , ( ) 1 f f x x = + .
Dakle, da bismo zadali funkciju naveli smo domenu i kodomenu, te pravilo pridruivanja.
Varijablu x zovemo argument funkcije, a f(x) je vrijednost funkcije. Gornje pravilo
pridruivanja moe se zapisati i u obliku jednadbe:
2
1 y x = + . Tada x zovemo nezavisnom
varijablom, a y zavisnom.
U gornjem primjeru je zadana realna funkcija realne varijable. Tako zovemo one funkcije
kojima su domena i kodomena neki podskupovi skupa . U naim primjerima e to biti
uglavnom intervali od .
U daljnjem tekstu emo, ako nije drugaije naznaeno, podrazumijevati da govorimo o
realnim funkcijama realne varijable.
Graf funkcije
Graf funkcije f je skup toaka ( , ) x y ravnine ije koordinate zadovoljavaju jednadbu
( ) y f x = .
x
y
x
( ) f x
f
( , ) x y
45
x
y
-2 -1 1 2 3 4 5 6 7
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
0
Graf funkcije f moemo definirati i na ovaj nain: { } ( , ( )) : ( )
f
x f x x D f = .
Linearna funkcija
Primjer 2.4 Linearna funkcija i njen graf
Nacrtajte graf funkcije
1
: , ( ) 3
2
f f x x = + .
Rjeenje:
Openito, graf linearne
funkcije ( ) f x ax b = + je
pravac ija je jednadba
y ax b = + . Kao to je ve
objanjeno u poglavlju 1.8.,
dovoljno je odrediti
koordinate dviju toaka
koje pripadaju grafu
funkcije
1
( ) 3
2
f x x = + , tj.
pravcu
1
3
2
y x = + .
( , ( ))
(0, (0)) (0, 3)
(4, (4)) (4,1)
x f x
f
f
Koeficijente
1
2
a = i 3 b = jo nazivamo i parametrima funkcije. Tako je linearna funkcija
odreene sa dva parametra. Prisjetimo se znaenja broja a, tj. koeficijenta smjera: on
predstavlja promjenu vrijednosti funkcije f koji odgovara porastu varijable x za 1. Budui da
e nam linearna funkcija esto sluiti za priblino opisivanje veze izmeu nekih ekonomskih
veliina, poznavanje znaenja koeficijenta a e nam pomoi da opisanu vezu bolje
sagledamo.
Primjer 2.5 Konstantna funkcija
Zadana je funkcija:
: , ( ) 2 f f x = . Odredite
( 6) f i nacrtajte njen graf.
Rjeenje:
Budui da zadana funkcija svakom
realnom broju pridruuje broj 2, jasno
je da je i ( 6) 2 f = . Graf ove funkcije
je pravac koji je paralelan sa osi
apscisa i prolazi tokom (0,2).
x
y
-5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
0
46
Primjer 2.6 Identiteta
Zadana je funkcija: : , ( ) f f x x = . Nacrtajte njen graf.
Rjeenje:
Identiteta je linearna funkcija koja svakom broju pridruuje isti taj broj. Stoga se njen
graf sastoji od toaka oblika (x,x), tj. radi se o pravcu koji prolazi ishoditem i
raspolavlja 1. i 3. kvadrant koordinatnog sustava.
x
y
-2 -1 1 2 3 4 5 6 7
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
0
Nultoka funkcije
Nultoka neke funkcije je svaki broj za koji funkcija ima vrijednost 0. Dakle, neki broj
0
x je
nultoka funkcije f ako vrijedi
0
( ) 0 f x = . Neke funkcije nemaju nultoku, a neke ih imaju i
vie od jedne.
Budui da se sve toke ija je ordinata jednaka 0 nalaze na osi apscisa (tj. x-osi), u grafikom
smislu nultoka je apscisa tj. 1. koordinata toke u kojoj graf funkcije sijee x-os. Uvjerite se
pomou grafa da funkcija iz gornjeg primjera ima nultoku 6 x = .
Budui da zapravo traimo x za koji funkcija ima vrijednost 0, nultoke funkcije f
odreujemo postavljanjem i rjeavanjem jednadbe:
( ) 0 f x = .
Primjer 2.7 Nultoke kvadratne funkcije
Odredite nultoke funkcije:
2
: , ( ) 4 3 f f x x x = +
Rjeenje:
Izjednaavanjem funkcije sa 0, dobiva se kvadratna jednadba koju rjeavamo po
odgovarajuoj formuli:
47
2
2
1,2 1 2
( ) 0
4 3 0
4 4 16 4 3 4 2
2 1 1, 3
2 2 2
f x
x x
b b ac
x x x
a
=
+ =
= = = = = =
Dakle, ova funkcija ima dvije nultoke. Uvjerite se da vrijedi: (1) (3) 0 f f = = .
Kompozicija funkcija
Neka su B A f : i C B g : dvije funkcije. Kompozicija funkcija f i g je funkcija
C A f g : ,
)) ( ( ) )( ( x f g x f g =
Funkcija f preslikava element x u element f(x). Dobiveni element f(x) funkcija g preslikava u
element g(f(x)). Funkciju koja izravno preslikava element x u element g(f(x)) oznaavamo sa
) )( ( x f g .
Da bi bilo mogue komponirati ove dvije funkcije, domena funkcije g mora sadravati sliku,
tj. skup funkcijskih vrijednosti funkcije f .
Primjer 2.8 Kompozicija funkcija
Zadane su funkcije: 1 2 ) ( , : = x x f R R f i
3
) ( , : x x g R R g = . Odredite
funkcije ) )( ( x g f i ) )( ( x f g .
Rjeenje:
Prvo funkcija g broj x preslikava u
3
x , a onda funkcija f sa
3
x radi ono to inae radi
sa x mnoi brojem 2 i umanjuje dobiveni umanoak za 1:
1 2 ) ( )) ( ( ) )( (
3 3
= = = x x f x g f x g f .
Prvo funkcija f broj x preslikava u 1 2 x , a onda funkcija g sa 1 2 x radi ono to
inae radi sa x potencira na treu potenciju:
( )
3
1 2 ) 1 2 ( )) ( ( ) )( ( = = = x x g x f g x f g .
Uoimo da ove dvije kompozicije funkcija nisu jednake, tj. da nije svejedno koja
funkcija djeluje prva, a koja druga po redu.
A
B C
f(x) x
g(f(x)
f g
g o f
)) ( ( x f g
48
Inverzna funkcija
Primjer 2.9 Konverzija kilometara u nautike milje
Pretpostavimo da je poznata formula za pretvorbu udaljenosti izraene u nautikim
miljama u udaljenost izraenu u kilometrima: x x K = 852 , 1 ) ( , gdje je x udaljenost u
nautikim miljama. Treba nai formulu za pretvorbu udaljenosti izraene u
kilometrima u udaljenost iskazanu nautikim miljama.
Rjeenje:
Oznaimo za poetak ) (x K sa y. Iz dobivene jednadbe x y = 852 , 1 , treba izraziti
varijablu x:
852 , 1
y
x = . Zamjenom naziva nezavisne varijable (x uzmjesto y), te
zavisne (N(x) umjesto x), dobiva se konaan oblik traene formule za pretvorbu:
x x N =
852 , 1
1
) ( , tj. x x N = 54 , 0 ) ( .
Ako u zadatku zadanu formulu shvatimo kao funkciju koja miljama pridruuje kilometre, u
rjeenju smo dobili tzv. inverznu funkciju koja kilometre pretvara opet u milje.
Openito se za svaku funkciju f
odreenu svojim pravilom pridruivanja
koje opisuje na koji nain varijabli x
pridruujemo varijablu y, moemo pitati
postoji li pravilo g koje odreuje na koji
nain varijabli y pridruiti varijablu x.
Ukoliko postoji takva funkcija, kaemo da funkcija f ima inverznu funkciju koju oznaavamo
sa
1
f
.
Primjer 2.10 Inverzna funkcija
Odredite inverznu funkciju ako je
: , ( ) 2 4 f R R f x x = + .
Nacrtajte grafove obiju funkcija i
uvjerite se da su simetrini s
obzirom na pravac y x = .
Rjeenje:
2 4 2 4
4 1
2
2 2
y x x y
y
x x y
= + =
= =
Zamjenom naziva varijabli (x
uzmjesto y i
1
( ) f x
umjesto x)
dobivamo traenu funkciju:
1
1
( ) 2
2
f x x
= .
x
y
-6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7
-6
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
0
x y
A
B
f
g
49
Primjer 2.11
Provjerite je li funkcija [ ) : 0, , ( ) g g x x = inverz funkcije
[ )
2
: 0, , ( ) f f x x = .
Rjeenje:
Treba pokazati da je ( ( )) g f x x = :
2
( ( )) ( ) g f x f x x x = = =
Rast i pad funkcije
esto nas kod neke ekonomske funkcije zanima to se dogaa s njenim vrijednostima ako se
poveava vrijednost nezavisne varijable. Stoga emo ovdje definirati i usvojiti pojam rastue,
odnosno padajue funkcije.
Rastua i strogo rastua funkcija
Za funkciju f kaemo da je rastua na nekom intervalu I ako vrijedi:
1 2 1 2 1 2
Ako su , takvi da je , onda vrijedi ( ) ( ) x x I x x f x f x < .
Za funkciju f kaemo da je strogo rastua na nekom intervalu
I
ako vrijedi:
1 2 1 2 1 2
Ako su , takvi da je , onda vrijedi ( ) ( ) x x I x x f x f x < <
.
x
y
Dakle, funkcija je strogo rastua ako porastu nezavisne varijable odgovara i porast
vrijednosti funkcije. Ponekad skraeno kaemo rastua funkcija mislei pritom na
strogo rastuu.
1
x
2
x
1
( ) f x
2
( ) f x
50
Primjer 2.12 Rastua ili padajua funkcija
Za navedene funkcije treba odrediti jesu li rastue ili padajue:
a) ( ) 2 500 f x x =
b) ( ) 5 3 f x x = +
c)
1
( ) 2 f x
x
= +
d)
2
( ) f x x =
Rjeenje:
a) Budui da se radi o linearnoj funkciji, odgovor emo saznati iz predznaka
koeficijenta smjera. Budui da je za ovu funkciju on pozitivan i jednak 2, to
znai da poveanje x-a za 1 dovodi do poveanja vrijednosti funkcije (i to za 2)
dakle, radi se o rastuoj funkciji.
b) Ovdje zakljuujemo da se radi o padajuoj funkciji jer je takoer linearna, ali
sa negativnim koeficijentom smjera.
Padajua i strogo padajua funkcija
Za funkciju f kaemo da je padajua na nekom intervalu
I
ako vrijedi:
1 2 1 2 1 2
Ako su , takvi da je , onda vrijedi ( ) ( ) x x I x x f x f x <
.
Za funkciju f kaemo da je strogo padajua na nekom intervalu
I
ako
vrijedi:
1 2 1 2 1 2
Ako su , takvi da je , onda vrijedi ( ) ( ) x x I x x f x f x < >
.
x
y
Dakle, funkcija je strogo padajua ako porastu nezavisne varijable odgovara smanjenje
vrijednosti funkcije. Ponekad skraeno kaemo padajua funkcija mislei pritom na
strogo padajuu.
2
( ) f x
1
( ) f x
1
x
2
x
51
c) Ukoliko u ovu funkciju uvrtavamo sve vee vrijednosti varijable x, vrijednost
funkcije e biti sve manja budui da je razlomak
1
x
sve manji. Uvjerite se da
ovo vrijedi i za pozitivne i za negativne vrijednosti x-a.
d) Ako uvrtavamo samo pozitivne brojeve u funkciju, dobivat emo sve vee
vrijednosti kako uvrtavamo vee x-eve. Meutim, za negativne vrijednosti
varijable x, vrijednosti funkcije padaju kako se pribliavamo nuli s lijeve strane
brojevnog pravca. Dakle, ova funkcija je padajua na intervalu ( ) , 0 , a
rastua na intervalu
[ ) 0, + . U ovo se moete lako uvjeriti ako nacrtate graf
ove funkcije.
Funkcija { } : , ( ) f R c f x c = naziva se konstantna funkcija. Radi se o preslikavanju koje
svakom realnom broju pridruuje realan broj c.
Kvadratna funkcija
Opi oblik kvadratne funkcije je:
2
( ) ( , , , 0) f x ax bx c a b c R a = + + .
Koeficijente a,b,c redom zovemo koeficijent kvadratnog lana, linearni koeficijent, te
slobodni koeficijent.
Graf kvadratne funkcije je ravninska krivulja koju zovemo parabola.
Ako je 0 a > , tada funkcija ima minimum (parabola je postavljena s tjemenom
nadolje)
Ako je 0 a < , tada funkcija ima maksimum (parabola je postavljena s tjemenom
nagore)
Skiciranje grafa kvadratne funkcije
1. Odreujemo nultoke rjeavanjem jednadbe ( ) 0 f x = , tj.
2
0 ax bx c + + = .
2
1,2
4
2
b b ac
x
a
=
Dobivene vrijednosti ucrtavamo na x-osi koordinatnog sustava.
2. Odreujemo koordinate tjemena po formuli
2
4
, ,
2 4 2 2
b ac b b b
T ili T f
a a a a
| | | | | |
| | |
\ \ \
.
Ako postoje nultoke i izraunate su, koristimo se simetrinou parabole s obzirom
na pravac koji prolazi tjemenom i okomit je na os apscisa, te koordinate tjemena
odreujemo ovako:
1 2 1 2
,
2 2
x x x x
T f
| + + | | |
| |
\ \
.
Tjeme oznaavamo u koordinatnom sustavu, te zatim skiciramo parabolu koja prolazi
trima dosad odreenim tokama.
3. Za uredniju skicu dobro je odrediti jo poneku pomonu toku koja pripada grafu
nae funkcije.
52
Primjer 2.13 Skiciranje grafa kvadratne funkcije
Nacrtati graf funkcije ( )
2
4 3 f x x x = + .
Rjeenje:
1) Nultoke:
1, 2
4 16 12
2
x
=
1 2
1 , 3 x x = =
2) Tjeme:
( )
3 1 3 1
,
2 2
2, 1
T f
T
| + + | | |
| |
\ \
3) Pomone toke: (0,3), (4,3),
(-1,8), (5,8), ...
Podjela realnih funkcija realne varijable
Funkcije dijelimo prema analitikom obliku u dvije skupine:
algebarske nad argumentom funkcije se izvode algebarske operacije zbrajanja,
oduzimanja, mnoenja, dijeljenja i potenciranja racionalnim brojem. Algebarske
funkcije dijelimo na racionalne i iracionalne. Racionalne su one kod kojih se
argument potencira samo s cijelim brojem, dakle nema korijena.
transcedentne naziv za funkcije koje nisu algebarske (eksponencijalne,
logaritamske, trigonometrijske, ciklometrijske,...)
Primjer racionalne funkcije je polinom n-tog stupnja, tj. funkcija oblika:
1
1 1 0
( ) ...
n n
n n
f x a x a x a x a
= + + + +
gdje su
0 1
, ,..., , 0
n n
a a a a .
Ve smo upoznali svojstva polinoma prvog stupnja ( ) f x ax b = + , i polinoma drugog stupnja
2
( ) f x ax bx c = + + .
Primjer 2.14 Kubna funkcija (polinom treeg stupnja)
Treba nacrtati graf funkcije ( )
3 2
1
3 1
9
f x x x x = + .
Rjeenje:
x
y
-2 -1 1 2 3 4 5 6 7
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
0
53
Napomena: Crtanje grafa ove
funkcije zahtijeva poznavanje nekih
tehnika za odreivanje
karakteristinih toaka neke
funkcije, kao i njenog tijeka.
Pokuajte nacrtati ovaj graf
odreivanjem i ucrtavanjem velikog
broja njegovih toaka. Moete se
posluiti i MS Excel tablinim
kalkulatorom.
Primjer 2.15 Iracionalna funkcija
Treba odrediti domenu i nacrtati graf funkcije ( ) 20 f x x = .
Rjeenje:
Budui da se radi o realnoj funkciji, domenu ine samo brojevi za koje izraz pod
korijenom nije negativan (korijen negativnog broja nije realan broj, nego
kompleksan).
( ]
20 0 20
( ) , 20
x x
D f
=
Graf nacrtajte opet pomou veeg broja njegovih toaka, vodei rauna da vrijednosti
funkcije raunate samo za x-eve iz domene. Prvo odredite toke sa cjelobrojnim
koordinatama.
x
y
-5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
0
x
y
-5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
0
54
Eksponencijalna funkcija
Funkciju ( ) : 0, f R oblika ( )
x
f x a = , gdje je 0, 1 a a > nazivamo eksponencijalnom
funkcijom s bazom a.
Njena svojstva su:
1)
0
(0) 1 f a = = . To znai da graf svake eksponencijalne funkcije prolazi tokom (0,1).
2) ( ) 0 f x > na cijeloj domeni. Dakle, graf eksponencijalne funkcije uvijek se nalazi iznad
x-osi. Slika funkcije: { } ( ) ( ) ( ) : 0, S f f x x = = + R
3) Ako je 1 a > tada eksponencijalna funkcija raste na cijeloj domeni. Rast je bri to je
broj a vei.
4) Ako je 1 a < tada eksponencijalna funkcija pada na cijeloj domeni. Pad je bri to je
broj a manji.
Primjer 2.16 Eksponencijalna funkcija
Nacrtajte graf funkcije ( ) 2
x
f x = . Uvjerite se da vrijede gore navedena svojstva.
Rjeenje:
Ucrtati emo
sljedee toke:
x f(x)
-2
-1
0 1
1 2
2 4
3 8
Logaritamska funkcija
Funkciju ( ) : 0, f R oblika ( ) log
a
f x x = , gdje je 0, 1 a a > nazivamo logaritamskom
funkcijom. Radi se o inverznoj funkciji eksponencijalne funkcije ( ) : 0, g R , ( )
x
g x a = .
Neka njena svojstva su:
1) (1) log 1 0
a
f = = . To znai da graf logaritamske funkcije prolazi tokom (1,0).
2) Ako je 1 a > tada logaritamska funkcija raste na cijeloj domeni.
3) Ako je 1 a < tada eksponencijalna funkcija pada na cijeloj domeni.
x
y
-6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
0
55
Primjer 2.17 Logaritamska funkcija
Nacrtajte graf funkcije ( )
2
log f x x = . Uvjerite se da vrijede gore navedena svojstva.
Rjeenje:
Kako bismo ucrtali krivulju, posluit emo se sljedeim tokama:
Baza logaritamske funkcije ovdje je 2, pa se radi o funkciji inverznoj onoj iz
prethodnog primjera. Stoga su vrijednosti argumenta jedne funkcije jednake
vrijednostima druge funkcije uvjerite se usporedbom tablica.
x f(x)
-2
-1
1 0
2 1
4 2
8 3
x
y
-2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-6
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
0
56
Zadaci za vjebu
1. Serviser kuanskih aparata naplauje dolazak u kuu 50 kn, a svaki sat rada naplauje
75 kn. Zapiite funkciju koja izraava cijenu popravka ovisno o vremenu utroenom
na popravak aparata.
2. Nalazi li se toka (4,5) na grafu funkcije
x
x f
8
2 ) ( + = ?
3. Je li funkcija
x
x f
8
2 ) ( + = padajua ili rastua? Koja je njena domena?
4. Odredite domenu funkcije x x f = 30 ) ( .
5. Odredite nultoke funkcije 2 5 , 3 ) (
2
= x x x f .
6. Prikaite grafiki funkcije. Svakoj funkciji raunski i grafiki odredite nultoke.
a) 1
2
1
= x y
b) 3 3 + = x y
c) x y
2
3
=
d) 2 = y
e) 2 2
2
+ = x y
f) x x y 6 2
2
+ =
g) 4
2
1
2
+ + = x x y
7. Grafiki su prikazane dvije linearne funkcije. Odredite njihove algebarske izraze.
8. Nacrtajte grafove funkcija
x
x f |
\
|
=
2
1
) ( i x x f
5 , 0
log ) ( = .
9. Treba odrediti koji od nacrtanih grafova pripada kojoj linearnoj funkciji.
2
3
2
) (
1
= x x f , 3 3 ) (
2
+ = x x f , 3
2
3
) (
3
= x x f , 3 ) (
4
+ = x x f
57
10. Nacrtajte graf linearne funkcije b ax x f + = ) ( ako je 6 ) 3 ( , 2 ) 1 ( = = f f . U kojoj
toki graf funkcije sijee os y ? Koliki je nagib te funkcije?
11. Na slici su dani grafovi kvadratnih funkcija:
1 ) (
2
1
+ = x x f , 1 3 ) (
2
2
+ = x x f , x x x f 3 ) (
2
3
= , 14
2
10
2
1
) (
2
4
+ = x x x f
Koji graf pripada kojoj funkciji?
58
2.2. Funkcije u ekonomiji
Primjer 2.18
Zamislite poduzetnika kojemu su se poveali trokovi proizvodnje, primjerice radi
poskupljenja sirovina. Ukoliko eli da mu dobit ostane na istoj razini, on na to
poveanje trokova mora nekako reagirati. Moe pokuati sniziti trokove
proizvodnje. Moe, umjesto toga, razmisliti o poveanju cijena sa eljom da povea
prihod. Meutim, poveanje cijena moe izazvati i suprotan uinak, tj. smanjenje
prihoda. Naime, za oekivati je da se potranja (prodaja) neto smanji radi poveanja
cijena, ali to ako se smanji previe? Time pi povoljan uinak poveanja cijena na
prihod bio poniten, te bi prihod bio nii nego prije. Moda bi trebao smanjiti cijenu?
Ili poveati proizvodnju? Ako eli donijeti dobru odluku, morao bi to tonije znati
kakav uinak e neka od razmatranih promjena imati na ostale vane veliine
(potranja, prihod, trokovi,...), odnosno mora znati u kakvom su one odnosu. Idealno
bi bilo da te odnose moe opisati matematikim izrazima.
Kao to gornji primjer ilustrira, za potrebe ekonomske analize potrebno je veze
meuzavisnosti ekonomskih veliina odrediti kao funkcijske veze. To znai da emo utjecaj
jedne varijable na drugu opisati algebarskim izrazom, odnosno funkcijom. Osnovni cilj je
predstaviti koristi od modeliranja odnosa promatranih ekonomskih veliina funkcijama.
Stoga e odnosi izmeu ekonomskih varijabli biti pojednostavljeni, odnosno esto e biti
iskazani funkcijama koje mogu samo priblino posluiti opisivanju realnih odnosa.
U ovom poglavlju navodimo nekoliko primjera esto promatranih funkcija u ekonomskim
analizama.
Funkcija ponude, funkcija potranje
Funkcija potranje ( ) q p izraava zavisnost koliine traene robe q o njenoj cijeni p . Iz
stvarnog okruenja znamo da poveanje cijene nekog proizvoda uzrokuje smanjenje
potranje, pa oekujemo da je funkcija potranje padajua funkcija.
Zamislimo proizvoaa povra koji, izmeu ostaloga, uzgaja brokulu. Ukoliko on povea
cijenu, moe oekivati pad potranje tj. prodaje. Potencijalni kupci mogu se okrenuti i drugim
dobavljaima, ili moda nekim slinim vrstama povra.
Funkcija ponude
1
( ) q p izraava zavisnost koliine ponuene robe o cijeni p te robe. Ukoliko
se cijena neke robe na tritu povea, za oekivati je rast ponude, odnosno poveani interes
ponuaa. Stoga je funkcija ponude, definirana na ovaj nain, rastua.
Vratimo se opet na uzgajivaa povra: ako na tritu doe do poveanja cijene brokule, on
moe u iduem ciklusu poveati njenu proizvodnju. Budui da e slino postupiti i ostali
proizvoai, doi e do poveanja ponude.
Na slobodnom tritu, cijenu robe odreuje odnos ponude i potranje. Cijena pri kojoj se
ostvaruje ravnotea ponude i potranje, naziva se ravnotena cijena, i odreuje se iz
jednakosti
1
q q = , tj.
1
( ) ( ) q p q p = .
59
U iduim primjerima i zadacima ove funkcije e biti zadane. Neemo isticati o kakvoj se robi
radi, a osim ako u zadatku to ne bude navedeno, nee nam biti vani ni vremenski okviri
ponude ili potranje. U stvarnosti, potranja je uvijek vezana za neko razdoblje, primjerice
dnevna potranja, mjesena, godinja itd.
Takoer, koliinu potranje i ponude emo esto izraavati samo brojano. Na tritu su to
moda komadi, kilogrami, litre, tone i sl.
Primjer 2.19
Zadane su funkcije ponude i potranje:
1
20 40
( ) 10 70 , ( )
3 3
q p p q p p = + = .
Odredite cijenu pri ravnotei ponude i potranje.
Rjeenje:
1
20 40
( ) ( ) 10 70 3
3 3
20 40 30 210
50 250 50
q p q p p p
p p
p p
= = +
= +
= =
Primjer 2.20 Funkcija ponude i funkcija potranje
Funkcije ponude i potranje neke robe dane su izrazima:
1
( ) 2 20 , ( ) 3 180 q p p q p p = = + .
a) Odredite domenu funkcije potranje.
b) Odredite ravnotenu cijenu robe.
c) Kolika je potranja za cijenu 30?
d) Za koju cijenu poinje ponuda?
e) Za koje cijene je potranja manja od 90?
f) Kod koje cijene e zaliha robe biti 50?
g) Nacrtajte (u istom koordinatnom sustavu) grafove obaju funkcija. Oitajte iz
grafikog prikaza odgovore na sva prethodna pitanja.
Rjeenje:
a) Domenu funkcije potranje ine one cijene za koje je potranju mogue odrediti.
Osim matematikih ogranienja, kojih za linearnu funkciju nema, treba uzeti u obzir
da su i cijena i koliina potranje nenegativne veliine. Prema tome, traimo rjeenja
sustava nejednadbi 0, 0 p q .
3 180 0 3 180 60 p p p +
Dakle, domena ove funkcije je:
[ ] 0, 60 p .
b) Izjednait emo ponudu i potranju i rijeiti dobivenu linearnu jednadbu:
1
( ) ( ) 2 20 3 180
5 200 40
q p q p p p
p p
= = +
= =
c) U funkciju potranje uvrtavamo koliinu 30: (30) 3 30 180 90 q = + = .
d) Da bi odredili za koju cijenu poinje ponuda, nai emo nultoku funkcije ponude.
1
( ) 0 , 2 20 0 10 q p p p = = = .
60
e) Kao to kae reenica, postavit emo i rijeiti nejednadbu: ( ) 90 q p < .
3 180 90 , 3 90 30 p p p + < < > .
f) Zaliha se javlja kao razlika ponude i potranje. U ovom sluaju ta razlika iznosi 50, pa
postavljamo jednadbu:
1
( ) ( ) 50 q p q p = .
2 20 ( 3 180) 50 50 p p p + = = .
g) Obje funkcije su linearne, to znai da im je graf pravac. Za nacrtati grafove, trebamo
za svaku funkciju dvije toke koje pripadaju njenom grafu. Te toke prvo odreujemo
za funkciju potranje i to na nain da odredimo odreene toke: Odsjeak na osi
ordinata uvrtavanjem 0 p = , i cijenu pri kojoj potranja prestaje uvrtavanjem 0 q = .
Time smo ujedno i odredili izgled koordinatnog sustava, tj. duljinu jedinine duine na
svakoj osi. Tako je vidljivo da nam na ordinati ne trebaju brojevi vei od 180, budui
da je to iznos najvee potranje. Domena funkcije potranje je interval
[ ] 0, 60 p pa
nas ne zanimaju ni cijene
vee od 60.
Grafove prikazujemo u I kvadrantu,
budui da su cijena, ponuda i
potranja pozitivne veliine.
p
q
10 20 30 40 50 60 70 80
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
110
120
130
140
150
160
170
180
190
200
0
Primjer 2.21
U nekoj trgovini je funkcija dnevne potranje nekog proizvoda dana sa
( ) 50 300 q p p = + . Funkcija dnevne ponude je slijedea:
1
( ) 50 100 q p p = + .
Pretpostavimo da se proizvod trai ravnomjerno tijekom cijelog dana.
a) Koju cijenu treba postaviti da bi svi dnevno nabavljeni proizvodi bili prodani?
p q p q
1
0 180 10 0
60 0 40 60
61
b) Za koju cijenu e se svi nabavljeni proizvodi prodati u prve
3
5
radnog vremena?
c) Odredite na grafu podruje cijena za koje je potranja vea od 200.
Rjeenje:
a) Treba dakle nai cijenu kod koje su ponuda i potranja jednake:
50 300 50 100 100 200 2 p p p p + = + = = .
b) Uz pretpostavku ravnomjerne potranje tijekom cijelog dana, ovo zapravo znai da
ponuda iznosi
3
5
dnevne potranje, pa postavljamo jednadbu:
1
3
5
q q = .
( )
3
50 100 50 300
5
50 100 30 180
80 80 1.
p p
p p
p p
+ = +
+ = +
= =
c) Traimo cijene za koje se graf
funkcije potranje nalazi iznad
pravca koji je paralelan s p-osi, a
prolazi tokom (0,200). Na slici je
taj pravac u sivoj boji. Iz slike se
takoer vidi da je potranja vea
od 200 za cijene od 0 do 2 , dakle
[ ) 0, 2 p . To podruje na osi p je
podebljano.
U dosadanjim primjerima smo imali zadane funkcije potranje i ponude. U realnom
okruenju se do takvih funkcija dolazi statistikim metodama temeljenim na biljeenju cijena
i odgovarajuih koliina potranje ili ponude. Slijede jednostavni primjeri.
Primjer 2.22 Odreivanje parametara linearne funkcije potranje
Treba odrediti funkciju potranje ako je poznato da uz cijenu 4 potranja iznosi 100, a
uz cijenu 2 potranja je 200. Pretpostavljamo da je funkcija potranje linearna.
Grafiko rjeenje se sastoji u tome da se u koordinatni sustav koji na osi apscisa ima
cijene, a na osi ordinata koliinu potranje, ucrtaju toke ije su koordinate ( ) 4,100 i
( ) 2, 200 . Pravac koji prolazi tim tokama grafiki predstavlja traenu funkciju
potranje.
p
1 2 3 4 5 6 7
100
200
300
400
0
62
Cijena
Potraznja
1 2 3 4 5 6 7 8
100
200
300
0
Rjeenje pomou formule. Ovaj problem je ekvivalentan problemu odreivanja
jednadbe pravca koji prolazi tokama (2, 200) i (4,100).
Dakle, zadane podatke predoili smo ureenim parovima ( )
1 1 2 2
( , ) i , x y x y . Sada te
vrijednosti uvrtavamo u formulu:
( )
( )
2 1
1 1
2 1
100 200
200 2
4 2
200 50( 2)
50 100 200
50 300
y y
y y x x
x x
y x
y x
y x
y x
=
= + +
= +
Zamjenom x sa p, te y sa q, dobivamo funkciju potranje: ( ) 50 300 q p p = + .
Rjeenje pomou sustava jednadbi. Budui da je naa funkcija potranje linearna,
znamo da je njen oblik ( ) q p a p b = + , gdje su a i b nepoznati parametri traene
funkcije. Iz podataka danih u zadatku, znamo da je ta funkcija takva da vrijedi:
( )
( )
( )
,
2, 200 2
100
200
4 4 ,100
q a
a
p
b
p q
a
b
b
= +
=
=
+
+
Dakle, postavili smo sustav koji se sastoji od dviju jednadbi sa dvije nepoznanice:
i a b . Njegovim rjeavanjem dolazimo do nepoznatih parametara linearne funkcije
potranje.
200 2
100 4
a b
a b
= +
= +
63
2 200
4 100
200 2
100 4 (200 2 )
100 2 200
2 100 50
200 2( 50) 300
a b
a b
b a
a a
a
a a
b b
+ =
+ =
=
= +
= +
= =
= =
Dakle, funkcija potranje glasi: ( ) 50 300 q p p = + . Lako je provjeriti ispunjava li ovaj
izraz uvjete zadane u zadatku.
Rjeavanje postavljanjem sustava jednadbi u kojemu su nepoznanice nepoznati parametri
funkcije, primjenjivo je na bilo koji oblik funkcije. Primjerice, ako je traena funkcija
kvadratna, budui da ona ima tri parametra (koeficijenta), potrebno je 3 para podataka kako
bi se mogle formirati tri jednadbe.
Primjer 2.23 Odreivanje linearne funkcije ponude
Pretpostavimo da su ponuda i potranja nekog proizvoda linearne funkcije cijene. Ako
je potranja 20 kom. uz cijenu 3 kune, a ravnotena cijena 7 kuna uz prodanih 12
komada, odredite funkciju potranje. Kako glasi funkcija ponude za isti proizvod, ako
je poznata ponuda 11 uz cijenu 3 kune ?
Rjeenje:
Funkciju potranje, koja je oblika q ap b = + , odreujemo postavljanjem sustava:
20 3
12 7
20 3
12 7 20 3 4 8 2 26
Dakle, 2 26 .
a b
a b
b a
a a a a b
q p
= +
= +
=
= + = = =
= +
Sada nam treba jo funkcija ponude. Njen oblik je
1
q c p d = + . Naizgled imamo
samo jedan par podataka:
1
3, 11 p q = = . No znamo da je za ravnotenu cijenu
ponuda jednaka potranji, a u zadatku stoji da za ravnotenu cijenu 7 kuna potranja
iznosi 12. Zakljuujemo da je za cijenu 7 ponuda takoer jednaka 12, tj.:
1
(7) (7) 12 q q = = .
Postupkom koji je opisan u prethodnom primjeru, dobivamo:
1
1 41
4 4
q p = + .
Primjer 2.24 Ponuda i potranja kao kvadratne funkcije
Funkcije ponude i potranje nekog proizvoda glase:
2 2
1
1
0, 4 2, 5 , 2 30
2
q p q p p = = + .
64
a) Nacrtajte grafove ovih funkcija.
b) Odredite ravnotenu cijenu i pripadnu koliinu prodane robe.
c) Za koje je cijene potranja manja od 19,5?
Rjeenje:
a) Skiciramo graf funkcije q
1
Raunamo nultoke funkcije
2
1
0, 4 2, 5 q p = .
2
2 2
1 2
0, 4 2, 5 0
2, 5 25 25 5 25 5
,
0, 4 4 4 2 4 2
p
p p p p
=
= = = = = =
Raunamo koordinate tjemena:
1
5
0,
2
q
T
| |
|
\
.
Skiciramo graf funkcije q:
Raunamo nultoke funkcije
2
1
2 30
2
q p p = + .
( )
2
2
1,2 1 2
1
2 30 0 2
2
4 60 0
4 16 240
10, 6 .
2
p p
p p
p p p
+ =
+ =
+
= = =
Raunamo koordinate tjemena: ( ) 2, 32
q
T .
p
q
1 2 3 4 5 6 7
5
10
15
20
25
30
0
b) Odreujemo ravnotenu cijenu:
2 2
2 2
1
0, 4 2, 5 2 30 10
2
4 25 5 20 300
p p p
p p p
= +
= +
65
2
9 20 325 0 p p + =
Rjeavanjem ove kvadratne jednadbe dobiju se rjeenja:
1 2
7, 22 5. p i p =
Budui da analizu provodimo samo za pozitivne cijene, odbacujemo negativno
rjeenje ove jednadbe i zakljuujemo da je ravnotena cijena 5.
Jo moramo odrediti koliinu prodane robe po toj cijeni:
( )
2
1
5 5 2 5 30 7, 5
2
q = + = .
c) Ovdje postavljamo nejednadbu 19, 5 q < .
( )
2
2
2
1
2 30 19, 5 2
2
4 60 39
4 21 0
p p
p p
p p
+ <
+ >
+ >
Radi se o kvadratnoj nejednadbi, koju rjeavamo tako to lijevu stranu nejednadbe
promatramo kao funkciju, te skiciramo njen graf. Rjeenje postavljenje nejednadbe
je podruje cijena za koje graf lei iznad osi p.
X
Y
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-30
-25
-20
-15
-10
-5
5
10
15
20
25
30
0
U ovom sluaju je to interval ( ) ( ) , 7 3, + . Meutim, budui da su za na
problem dolaze u obzir samo pozitivne cijene, zanima nas samo interval ( ) 3, + . Ako
jo uzmemo u obzir da potranja prestaje za cijene vee od 6, konano rjeenje je
interval ( ) 3, 6 p . Dakle, potranja je manja od 19,5 za cijene od 3 do 6.
66
Funkcija ukupnih trokova, funkcija prosjenih trokova
Analiza trokova je vaan dio poslovne analize. Kako bismo mogli planirati proizvodnju i
pripadajue trokove, korisno je poznavati meusobni odnos obujma proizvodnje i trokova.
Ovdje iznosimo neke elementarne primjere primjene funkcija u analizi trokova.
Ukupni trokovi sastoje se od fiksnih i varijabilnih trokova proizvodnje. Fiksni trokovi su oni
koji ne ovise o obujmu, tj. o koliini proizvodnje postoje ak i kad proizvodnja stoji. Tipini
fiksni trokovi su plae zaposlenika, najam prostora, najam ili amortizacija strojeva i sl.
Varijabilni trokovi ovise o koliini proizvodnje, a dobivaju se kao umnoak prosjenih
varijabilnih trokova i koliine proizvodnje. Prosjeni varijabilni trokovi su najee trokovi
materijala i energije potrebnih za proizvodnju jedne jedinice koliine proizvoda, npr. komada
ili kilograma.
Analizirajmo za primjer mjesene trokove proizvodnje jednog postolarskog obrta.
Primjer 2.25 Proizvodnja cipela u postolarskom obrtu
Fiksni trokovi:
Plae za 2 zaposlenika, ukupno 20.000 kn
Najam prostora, 5000 kn
Otplata strojeva i pomagala, 3000 kn
Licencna prava, 1000 kn
Ostali fiksni trokovi, 1000kn
Varijabilni trokovi:
Materijal potreban za izradu para cipela (vie vrsta koe, ljepila, gumeni potplati,
konac, vosak, latila...) 230 kn po paru
Utroena energija (ivanje, grijanje kalupa,...) priblino 20 kn po paru cipela
Prikazat emo u tablici spomenute vrste trokova za tri sluaja razliitog obujma
mjesene proizvodnje, te u zadnjem stupcu prosjene trokove tj. trokove po jedinici
koliine:
Koliina
Q
Fiksni trokovi
F
T
Prosjeni
varijabilni trokovi
Ukupni trokovi
v F
T T T = +
Prosjeni trokovi
T T Q =
40 30.000 kn 250 kn/par 40.000 kn 1000 kn/par
60 30.000 kn 250 kn/par 45.000 kn 750 kn/par
80 30.000 kn 250 kn/par 50.000 kn 625 kn/par
U ovom primjeru je vidljivo da poveanjem obujma proizvodnje ukupni trokovi rastu,
a prosjeni trokovi padaju.
Razmislite o ovim pitanjima:
a) Ako je uobiajena proizvodnja 60 pari mjeseno, kolika mora biti prodajna
cijena para cipela (bez PDV-a)?
67
b) Pretpostavimo da je postolar dobio ponudu novog kupca: lokalni salon
cipela bi naruivao 60 pari mjeseno, uz fiksnu otkupnu cijenu 540 kn.
Ukoliko bez dodatnih ulaganja postoji kapacite za proizvodnju dodatnih 60
pari, treba li postolar prihvatiti ovu ponudu?
c) Ako prihvati i pone suradnju ve idueg mjeseca, koliko novaca za idui
mjesec mora osigurati za pokrivanje trokova proizvodnje?
U ovakvim i slinim analizama od velike su nam koristi sljedee dvije funkcije:
Funkcija ukupnih trokova ( ) T Q izraava zavisnost ukupnih trokova o obujmu
proizvodnje Q. Obujam ili koliina proizvodnje moe biti izraena u tonama, kilogramima,
litrama, komadima i sl.
Funkcija prosjenih trokova ( ) T Q izraava trokove po jedinici koliine proizvoda (komad,
kilogram ili sl. ), a u ovisnosti o obujmu proizvodnje. Prosjeni ili jedinini trokovi pri nekoj
koliini Q raunaju se kao omjer ukupnih trokova i obujma (koliine) proizvodnje:
( )
( )
T Q
T Q
Q
=
Iz ovakve funkcije moemo utvrditi npr. koliki e biti trokovi po komadu (ili nekoj drugoj
jedinici koliine) ako je proizvedeno 100 komada nekog proizvoda, a koliki ako je
proizvedeno npr. 1800 komada istog proizvoda. Poznavanje ove zavisnosti vrlo je vano za
razliite ekonomske analize. Posebno je neophodno poznavati odnos koliine proizvodnje i
prosjenih trokova u odreivanju prodajne cijene proizvoda.
Odgovorimo sada na postavljena pitanja iz primjera proizvodnje cipela.
Rjeenje:
Prvo emo odrediti funkciju ukupnih trokova, a zatim funkciju prosjenih trokova.
Za izraunati ukupan troak za neku koliinu prouizvodnje, treba tu koliinu pomnoiti
sa prosjenim varijabilnim trokovima od 250 kn, te tome dodati fiksne trokove
iznosa 30.000 kn. Prema tome, funkcija ukupnih trokova glasi:
( ) 250 30.000 T Q Q = + .
Funkciju prosjenih trokova dobit emo dijeljenjem funkcije ukupnih trokova sa
koliinom:
( ) 250 30.000
( )
T Q Q
T Q
Q Q
+
= = .
Radi boljeg uvida u strukturu prosjenih trokova, zapisat emo gornju funkciju
ovako:
30.000
( ) 250 T Q
Q
= + .
a) Prodajna cijena para cipela mora pokriti trokove njegove proizvodnje ili biti od
njih vea. Trebaju nam, dakle, prosjeni trokovi pri proizvodnji 60 pari:
30.000
(60) 250 750
60
T kn = + = .
68
b) Iako se otkupna cijena novog kupca ini niska, treba provjeriti moe li se ona
postii na temelju vee koliine proizvodnje koja sada iznosi ukupno 120 pari
cipela mjeseno:
30.000
(120) 250 500
120
T kn = + = . Dakle, ponuda se moe prihvatiti.
c) Ovdje nas zanimaju ukupni trokovi proizvodnje za razinu proizvodnje od 120
pari cipela:
(120) 250 120 30.000 60.000 T kn = + = .
Prikaimo ove dvije funkcije grafiki, te analizirajmo kretanje i ukupnih i prosjenih
trokova s obzirom na koliinu proizvodnje:
Q
T
10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140 150
10000
20000
30000
40000
50000
60000
70000
80000
0
Q
T/ Q
10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140 150
100
200
300
400
500
600
700
800
900
1000
1100
1200
1300
1400
1500
1600
1700
1800
1900
2000
0
69
Kao to moemo vidjeti i iz algebarskog izraza i iz grafa, funkcija ukupnih trokova je rastua
funkcija, a funkcija prosjenih trokova je padajua.
Kako bi malo pojasnili zbog ega je funkcija prosjenih trokova padajua, pogledajmo
njihovu strukturu:
Koliina Prosjeni trokovi
30 250+30.000/30= 250+1000=1250
60 250+30.000/60= 250+500=750
100 250+30.000/100= 250+300=550
150 250+30.000/150= 250+200=450
Primjeujemo da u prosjenim trokovima imamo uvijek jednaki dio od 250 kn, te jedan dio
koji se smanjuje porastom koliine proizvodnje. Taj dio predstavlja tzv. prosjene fiksne
trokove, tj. doprinos svake jedinice pokriu fiksnih trokova. Razumljivo je da ako proizvoda
ima sve vie, da je iznos kojim svaki od njih mora doprinositi pokrivanju fiksnih trokova sve
manji.
Iz gornje tablice i iz grafa funkcije prosjenih trokova vidljivo je da oni, iako se smanjuju
porasdtom koliine proizvodnje, nikad ne mogu biti manji od 250 kn. Logino, budui da 250
kn predstavlja iznos materijala i energije potrebnih za izradu para cipela.
Pravci kojima se graf funkcije pribliava ali ih nikad ne sijee, zovu se asimptote. Graf funkcije
T ima ih dvije - os ordinata (jer funkcija nije definirana za Q=0), i pravac 250 T = , koji
predstavlja donju graninu vrijednost prosjenih trokova.
Primjer 2.26
Zadana je funkcija ukupnih trokova ( ) 30 1200 T Q Q = + . Odredite:
a) Trokove za proizvodnju 100 kom.
b) Prosjene trokove po komadu, ako se proizvodi 100kom.
c) Koliko iznose fiksni trokovi?
d) Koliko iznose prosjeni varijabilni trokovi?
e) Odredite funkciju prosjenih trokova.
f) Kojeg obujma mora biti proizvodnja da bi prosjeni trokovi bili ispod 35 kn/kom?
Rjeenje:
a) (100) 30 100 1200 (100) 4200 T T = + =
b)
( ) (100) 4200
42
100 100
T Q T
Q
= = =
c) (0) 30 0 1200 1200 T = + = . Dakle, za proizvodnju nula komada imamo trokove
1200. Znai, fiksni trokovi ( ne ovise o obujmu proizvodnje) iznose 1200.
d) Iz koeficijenta smjera linearne funkcije ukupnih trokova ( ) 30 1200 T Q Q = +
vidljivo je da varijabilni trokovi iznose 30 kn po komadu.
e)
30 1200 1200
30
Q
T
Q Q
+
= = + .
f) Treba rijeiti nejednadbu 35 T < :
70
1200
30 35
30 1200 35
5 1200 : ( 5)
240
Q
Q
Q Q
Q
Q
+ <
+ <
<
>
Dakle, koliina proizvodnje mora biti vea od 240 komada.
Funkcija ukupnog prihoda
Kao to smo ve naznaili u uvodnom primjeru, zanima nas na koji nain promjena cijene ili
koliine proizvodnje utjee na prihod.
Ukupan prihod je umnoak koliine potranje i cijene robe:
R q p = .
Primjer 2.27 Cijena i prihod
Neka je funkcija dnevne potranje za kuhanim kukuruzima na nekom gradskom uglu
dana izrazom: ( ) 5 80 q p p = + . Provjerite utjee li promjena cijene kukuruza na
dnevni prihod od prodaje.
Rjeenje:
U tablici emo odrediti potranju a zatim i prihod za niz cijena:
Cijena Potranja Prihod
5 kn 55 275 kn
6 kn 50 300 kn
7 kn 45 315 kn
8 kn 40 320 kn
9 kn 35 315 kn
10 kn 30 300 kn
11 kn 25 275 kn
12 kn 20 240 kn
Vidljivo je da cijena utjee na prihod od prodaje. Kako se moe vidjeti iz tablice, nije
dobro ni da je premala ni prevelika.
Izrazit emo ovu funkciju algebarski i grafiki je prikazati. Zatim emo odrediti cijenu
za koju je prihod najvei, te koliko tada iznosi.
2
( ) ( ) ( 5 80)
( ) 5 80
R p p q p p p
R p p p
= = +
= +
Radi se o kvadratnoj funkciji. Njene nultoke su
1
0 p = i
2
16 p = , a tjeme T(8,320). Iz
koordinata tjemena, poznavajui svojstva kvadratne funkcije, vidimo da se najvei
prihod postie za cijenu 8 kn, a tada iznosi 320 kn.
71
Osim gore navedenih karakteristinih toaka, za crtanje grafa nam mogu posluiti i
toke ije koordinate moemo pronai u gornjoj tablici.
p
R
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
50
100
150
200
250
300
350
400
0
Primjer 2.28 Funkcija ukupnog prihoda
Neka je funkcija potranje neke robe dana izrazom 2 8 q p = + .
a) Nacrtati graf funkcije potranje.
b) Odredite funkciju ukupnog prihoda i nacrtajte njen graf.
c) Uz koju cijenu e prihod biti najvei i koliko e tada iznositi?
Rjeenje:
a) Graf funkcije potranje je pravac (oznaen crvenom bojom).
b) ( )
2
2 8 2 8 R q p p p p p = = + = +
2
( ) 2 8 R p p p = +
Nul-toke:
2
2 8 0 p p + =
2 ( 4) 0 p p =
1 2
0 , 4 p p = =
Tjeme: ( ) 2 , 8 T
c) Traimo maksimum funkcije
ukupnog prihoda. Iz skice se vidi da
funkcija postie maksimum za 2 p =
(apscisa tjemena) , a vrijednost
funkcije je tada (2) 8 q = . Za cijenu 0,
prihod je 0 iako potranja postoji, a
za cijenu 4 prihod je 0 zbog
prestanka potranje.
p
q,R
1 2 3 4 5
2
4
6
8
10
0
Created with an unregistered version of Advanced Grapher - http:/ / www.serpik.com/ agrapher/
72
Funkcija dobiti, rentabilnost
Dobit se rauna kao razlika prihoda i trokova. Tako i funkciju dobiti moemo odrediti
oduzimanjem funkcije ukupnih trokova od funkcije ukupnih prihoda. Vana pretpostavka je
da su obje funkcije iste varijable.
U sluaju da se promatra zavisnost dobiti o obujmu proizvodnje, moemo pisati:
( ) ( ) ( ) D Q R Q T Q = .
Proizvodnja se smatra rentabilnom (isplativom) ako je dobit pozitivna, tj. ako su ukupni
prihodi vei od ukupnih trokova.
Primjer 2.29 Funkcija dobiti, rentabilnost proizvodnje
Poznata je funkcija ukupnih trokova neke proizvodnje: 10 400 T Q = + . Funkcija ukupnih
prihoda zadana je izrazom:
2
60 R Q Q = + .
a) Odredite funkciju dobiti kao funkciju koliine proizvodnje Q.
b) Odredite granice (pragove) rentabilnosti, te podruja dobiti i gubitka.
c) Za koji obujam proizvodnje je dobit najvea i koliko tada iznosi?
d) Prikaite sve funkcije grafiki.
Rjeenje:
a) ( ) ( ) ( ) D Q R Q T Q =
2
2
( ) 60 (10 400)
( ) 50 400
D Q Q Q Q
D Q Q Q
= + +
= +
b) Odredit emo nultoke funkcije dobiti. To su ujedno i toke u kojima je prihod
jednak trokovima:
2
2
1 1
50 400
0 50 400 0
10, 40
D Q Q
D Q Q
Q Q
= +
= + =
= =
Dakle,
1 1
10, 40 Q Q = = su granice rentabilnosti. Budui da je funkcija dobiti takva da
je tjeme postavljeno gore, zakljuujemo da je proizvodnja rentabilna ako se proizvodi
koliina izmeu 10 i 40, tj. ( ) 10, 40 Q .
c) Kako bi odgovorili na ovo pitanje, nai emo koordinate tjemena ove funkcije.
Apscisa tjemena dobiva se kao aritmetika sredina nultoki:
max
10 40
25
2
Q
+
= = .
Vrijednost funkcije dobiti za Q=25 iznosi:
(25) 225 D = .
Stoga zakljuujemo da je dobit najvea za koliinu proizvodnje Q=25 i tada iznosi 225.
d) Koristimo se ve poznatim nainima crtanja grafova linearne i kvadratne funkcije:
73
Q
R,T,D
100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300 1400 1500
50
100
150
200
250
300
350
400
0
Graf funkcije dobiti
prikazan je iscrtkano.
Uoite iz grafikog prikaza
da je za bilo koju koliinu
proizvodnje Q, razlika
izmeu pripadajueg
prihoda i trokova jednaka
dobiti za tu koliinu
proizvodnje.
Primjer 2.30 Oitavanje podruja rentabilnosti
Grafiki su zadane funkcija ukupnog prihoda (linearna funkcija) i funkcija ukupnih
trokova, obje kao funkcije koliine proizvodnje. Odredite:
a) Fiksne trokove
proizvodnje
b) Iznos prihoda koji ne
potjeu od
proizvodnje
c) Pragove rentabilnosti
d) Podruja dobiti i
gubitka
e) Za koju koliinu je
dobit najvea i koliko
tada iznosi.
Rjeenje:
a) Priblino 90
b) Priblino 60
c) Funkcije imaju iste vrijednosti za koliine u kojima se njihovi grafovi sijeku:
500 i 1100
d) Podruje dobiti su one koliine za koje je graf funkcije prihoda iznad grafa
funkcije trokova: ( ) 500,1100 Q . ostalo su podruja gubitka.
e) Priblino 850, jer je razlika, tj. udaljenost grafova najvea za tu koliinu.
q
R , T , D
-1 0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0 6 0 7 0 8 0
1 0 0
2 0 0
3 0 0
4 0 0
5 0 0
6 0 0
7 0 0
8 0 0
9 0 0
1 0 0 0
0
74
Zadaci za vjebu (Funkcije ekonomskih varijabli)
1) Funkcija potranje glasi 0, 8 10 q p = + , gdje je p cijena robe.
a) Koju e najviu cijenu potroa platiti za tu robu?
b) Za koju je cijenu potranja manja od 3?
( ) . ) 12, 5; ) 8, 75 Rj a b p >
2) Odredite funkciju potranje ako uz cijenu 10 potranja iznosi 160, a uz cijenu 50
potranja prestaje. Pretpostavlja se da je funkcija potranje linearna.
( ) . 4 200 Rj q p = +
3) Funkcije ponude i potranje neke robe dane su izrazima:
1
0, 2 50 , 0, 375 7, 5 q p q p = + = .
a) Odredite ravnotenu cijenu robe.
b) Kolika je potranja za cijenu 150?
c) Kod koje cijene poinje ponuda?
d) Za koju cijenu potranja prestaje?
e) Za koje cijene je potranja vea od 10?
f) Kod koje cijene e zaliha robe biti 11,5?
g) Nacrtajte (u istom koordinatnom sustavu) grafove obiju funkcija, te iz grafikona
oitajte odgovore na prethodna pitanja.
[ ) ( )
. ) 100 ; ) (150) 20; ) 20; ) 250; ) 0, 200 ; ) 120
t
Rj a p b q c p d p e p f p = = = = =
4) Potranja nekog proizvoda je dana sa
4
10
5
q p = + , gdje je p cijena robe.
a) Koju e najviu cijenu potroa platiti za tu robu?
b) Za koje cijene je potranja vea od 5?
[ ) ( )
. ) 12, 5 ; ) 6, 25 Rj a p b p = 0;
5) Potranja nekog proizvoda kao funkcija cijene je dana sa
1
30
3
q p = + , a ponuda sa
1
0, 5 7, 5 q p = .
a) Odredite ravnotenu cijenu.
b) Za koju cijenu potranja prestaje?
c) Za koju cijenu je potranja manja od 20? Nacrtajte grafove funkcija
1
, q q .
(Rj. a) 45, b) 90, c) (30, 90) p )
6) Odredite linearnu funkciju ukupnih trokova, ako su za izradu 10 komada proizvoda
ukupni trokovi 3000 kn, a za 20 proizvoda 3600 kn.
a) Koji je iznos fiksnih trokova?
b) Koliki su trokovi za izradu 35 proizvoda?
c) Koliki su prosjeni trokovi ako se proizvodi 50 komada?
d) Kojeg obujma treba biti proizvodnja da bi prosjeni trokovi bili ispod 110kn/kom ?
( Rj. a) 2400, b) 4500, c) 108, d) vea od 48 )
75
7) Odredite funkciju ponude neke robe ako ponuda poinje za cijenu 2, za cijenu 3 iznosi
7
9
,
a za cijenu 4 iznosi
16
9
. Pretpostavite da je funkcija ponude kvadratna, tj. oblika
2
1
q ap bp c = + + . (Rj.
2
1
1 2 8
9 9 9
q p p = + )
8) Poznata je funkcija ponude
2
1
q p = i funkcija potranje 2 8 q p = + , gdje je p cijena
proizvoda. Odredite cijenu u ekvilibriju i nacrtajte grafove . (Rj. 2
t
p = )
9) Zadana je funkcija ponude nekog proizvoda
2
1
2 2 q p p = + + . Za koje cijene je ponuda
26 ili vea? (Rj. 4 p )
10) Poznata je funkcija ukupnih trokova neke proizvodnje: 2 80 T Q = + . Funkcija ukupnih
prihoda zadana je izrazom:
2
0, 2 12 R Q Q = + .
a) Odredite funkciju dobiti kao funkciju koliine proizvodnje Q.
b) Odredite zone dobiti i gubitka.
c) Za koji obujam proizvodnje je dobit najvea i koliko tada iznosi?
d) Prikaite sve funkcije grafiki.
(Rj. a)
2
( ) 0, 2 10 80 D Q Q Q = + ,b) ( ) 10, 40 Q zona dobiti, c) 25, (25) 45 Q D = = )
11) Odredite kvadratnu funkciju ukupnih trokova
2
T ax bx c = + + ako proizvodnji 2
komada odgovaraju trokovi 20 kn, proizvodnji 4 komada odgovaraju trokovi 34 kn, a
proizvodnji 6 komada trokovi 52 kn. (Rj.
2
4 10
1
2
T x x = + + )
12) Poznato je da trokovi proizvodnje 120 komada nekog proizvoda iznose 2000 kn, a
trokovi proizvodnje 300 komada tog istog proizvoda iznose 4700 kn. Uz pretpostavku
da je linearna, odredite funkciju ukupnih trokova (kao funkciju broja proizvedenih
komada). Odredite jo ukupne trokove proizvodnje 240 komada, te pripadajue
prosjene trokove po komadu. ( ( ) 15 200, (240) 3800, (240) 15, 83 T Q Q T T = + = = )
13) Zadane su funkcije dnevne ponude i potranje neke robe:
2
1
4 4 , 16 q p q p = + = + .
a) Odredite ravnotenu cijenu i skicirajte grafove tih funkcija.
b) Sa skice odredite za koje je cijene potranja manja od 12.
c) Za koju cijenu dnevna zaliha iznosi 9 ?
(Rj. a) 2, c) p=3)
14) Zadana je funkcija potranje
2
4
3
q p = + .
a) Odredite funkciju ( ) R p ukupnog prihoda i nacrtajte njen graf.
b) Za koju cijenu e prihod biti najvei i koliko on tada iznosi?
(Rj.
2
2
( ) 4
3
R p p p = + , b) p=3, R(3)=6)
76
15) *Funkcije ponude i potranje neke robe dane su izrazima:
1
800
10 , 10
20
q p q
p
= =
+
.
Odredite ravnotenu cijenu, nacrtajte grafove i odredite za koje cijene je potranja vea
od 6. (Rj. p=20, p<30)
16) Neko poduzee proizvodi odreenu vrstu aparata. Trokovi proizvodnje dani su
funkcijom 10 180 T Q = + , gdje je Q mjesena proizvodnja. Neka je
2
10 120 R Q Q = +
funkcija ukupnog mjesenog prihoda. Odredite:
a) Dobit za mjesenu proizvodnju 8 komada.
b) Podruje rentabilnosti proizvodnje.
c) Maksimalnu dobit i koliinu Q pri kojoj se ona ostvaruje.
17) Neka su ukupni trokovi dani funkcijom
3 2
400 40040 T Q Q Q = + , gdje je Q obujam
proizvodnje. Odredite obujam proizvodnje za koji su prosjeni trokovi najnii.
18) * Odredite ravnotenu cijenu i nacrtajte grafove funkcija ponude i potranje ako su one
zadane ovako:
1
3
1, 5 1, 6
5
q p q p = = + .
19) Kestenjar u Tomievoj dnevno proda 64 mjerice po cijeni 10kn. Ako cijenu povisi na 12
kn, proda se samo 48 mjerica. Odredite linearnu funkciju dnevne potranje.
20) Nastavak prethodnog zadatka. Odredite funkciju ukupnog dnevnog prihoda kao
funkciju cijene mjerice, te odredite cijenu pri kojoj je dnevni prihod najvei.
21) Odredite funkciju ukupnih dnevnih trokova kao funkciju koliine prodanih mjerica.
Nabavna cijena mjerice je 3,60 kn, troak ugljena 0,40 kn po mjerici, a cijena dnevnog
zakupa prodajnog mjesta 360 kn.
22) Odredite funkciju dnevne dobiti kao funkciju cijene koristei podatke iz prethodna tri
zadatka. Koristite injenicu da ukupan dnevni troak ovisi o broju prodanih mjerica, koji
je pak jednak potranji. Budui da potranja ovisi o cijeni mjerice, ukupni trokovi se
mogu izraziti kao funkcija cijene. Za koju cijenu je dobit maksimalna i koliko tada iznosi?
77
2.3. Derivacija funkcije jedne varijable
I u iduim poglavljima zanimat e nas kako se mijenja funkcija odnosno njene vrijednosti, s
obzirom na promjenu nezavisne varijable. Posebno e nas to zanimati u sluaju jako malih
(beskonano malih) pomaka vrijednosti nezavisne varijable. Uoili smo u nekim dosadanjim
primjerima da rast neke nelinearne rastue funkcije nije svuda jednak, pa kaemo da na
nekom dijelu domene funkcija raste bre nego na nekom drugom. Ono to e nas posebno
zanimati je brzina tog rasta u pojedinoj toki, odnosno za pojedini x. Rije brzina je u
navodnicima jer bi bila ispravna samo ako je na osi apscisa vrijeme, a koristi se jer nam je
intuitivno bliska.
Definicija i interpretacija derivacije
Pretpostavka razumijevanju pojma derivacije je razumijevanje pojma granine vrijednosti.
Prije nego to definiramo pojam derivacija funkcije u toki, provest emo neka razmatranja
koja e nam pribliiti problematiku.
Granina vrijednost
Pojam granine vrijednosti kljuan je za razumijevanje pojma derivacije funkcije. Nee biti
navedene formalne definicije, nego e se dati nekoliko primjera granine vrijednosti
odnosno limesa niza i limesa funkcije.
Primjer 2.31 Granina vrijednost niza
Promotrimo dva niza brojeva, tj. vrijednosti njihovih lanova:
Niz
n
b : 2, 4, 6, 8, Opi lan: 2
n
b n =
Niz
n
a :
1 1 1
1, , , ,
2 4 8
Opi lan:
1
1
2
n n
a
=
Za niz
n
b vidljivo je da su mu lanovi sve vei i vei brojevi, kao i to da najvei ne postoji. Radi
se o rastuem nizu koji nije ogranien odozgo.
lanovi niza
n
a su sve manji brojevi, meutim svi su vei od 0. Dakle ovaj niz je padajui i
odozdo ogranien. To znai da on ima graninu vrijednost, tj. da postoji broj kojemu njegovi
lanovi tee (konvergiraju). To je broj 0. Na donjoj slici vidi se kako se lanovi ovog niza
gomilaju sve blie broju 0.
X
0 0.125 0.25 0.375 0.5 0.625 0.75 0.875 1 1.125
Da je 0 granina vrijednost niza
n
a kada n tei u beskonano piemo ovako: lim 0
n
n
a
= .
1
a
2
a
3
a
4
a
5
a
6
a
78
Primjer 2.32 Granina vrijednost funkcije
Promotrimo jo jednom funkciju prosjenih trokova
1200
30 T
Q
= + iz Primjera 2.26.
Radi se o padajuoj funkciji to je vidljivo i iz njenog grafa. Kako se poveava
vrijednost nezavisne varijable
Q, vrijednost funkcije tj.
prosjenih trokova se
smanjuje. Meutim, ta je
funkcija ograniena odozdo,
to znai da postoji vrijednost
ispod koje prosjeni trokovi
ne mogu ii. Ovdje je to
vrijednost 30, a predstavlja
iznos varijabilnih trokova po
jedinici koliine proizvoda.
Dakle, kako x tei prema
beskonano, vrijednosti ove
funkcije pribliavaju se
vrijednosti 30. Kaemo da je 30 granina vrijednost te funkcije kada Q tei u
beskonano. To zapisujemo ovako: lim 30
Q
T
= .
Prirast funkcije
Sa x oznaimo veliinu prirasta nezavisne varijable x, a sa y odgovarajui prirast funkcije
(tj. zavisne varijable y). Ako te priraste promatramo u odnosu na neku izabranu vrijednost
0
x , omjer tih prirasta je tada jednak:
0 0
( ) ( ) y f x x f x
x x
+
=
.
Primjer 2.33 Prirast linearne funkcije
Promotrimo spomenuti omjer na
y ax b = + . Hoe li se taj omjer
promijeniti ako x poveamo ili
smanjimo? Uoimo da su prirasti
x i y katete pravokutnog
trokuta. Ako bi promijenili iznos
x , dobili bi trokut slian
polaznom (svi kutevi su im jednaki),
a kod slinih trokuta omjeri stranica
su isti. Prema tome, omjer
y
x
ostaje isti. Na slian bi se nain,
koristei slinost trokuta, uvjerili da
taj omjer ostaje isti i ako bi za
poetnu vrijednost
0
x odabrali neki
drugi broj na osi x.
Q
T/ Q
10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
50
100
150
200
250
300
0
0
x x +
0
x
x
y
0
( ) f x x +
0
( ) f x
y
x
79
Dakle, kod linearne funkcije taj omjer ne ovisi o odabiru
0
x , niti o veliini prirasta x . Uvijek
je jednak i zovemo ga koeficijentom smjera (nagibom) pravca y ax b = + . Dakle,
y
a
x
.
Prisjetimo se:
Npr. ako je funkcija potranje zadana formulom 2, 5 453 q p = + , lako moemo vidjeti (bez
raunanja vrijednosti funkcije potranje) da e se potranja smanjiti za 2,5 ako se cijena
povea za 1 kn, ili primjerice, za 25 ako se cijena povea za 10 kn.
Kod nelinearnih funkcija taj omjer ovisi i o odabiru promatranog broja
0
x i o veliini prirasta
x . Na sljedeem primjeru emo vidjeti da je granina vrijednost tog omjera jednaka
koeficijentu smjera tangente na graf funkcije u odabranoj toki
0
x .
Primjer 2.34 Problem tangente
Neka je f bilo koja neprekidna funkcija.
Pretpostavimo da elimo odrediti tangentu
na graf te funkcije u toki
0
x . Budui da jednu
toku kojom prolazi imamo, treba nam njen
koeficijent smjera. Meutrim, koeficijent
smjera moemo kao omjer prirasta funkcije i
prirasta argumenta odrediti samo za pravac
koji graf sijee u dvije toke. Stoga
promatramo relativnu promjenu funkcije za
neki fiksni
0
x x = . Ukoliko bi smanjili x ,
omjer
y
x
bi bio razliit od
poetnog.
Ukoliko bi nastavili smanjivati veliinu x , nagib pravca bi se i dalje mijenjao, dakle mijenjao
bi se i omjer
y
x
koji je tom nagibu jednak. Jasno je vidljivo da promjena nagiba ima svoje
ogranienje, tj. ukoliko bi x bio jako mali broj, pravac p bi bio "zamalo" tangenta na graf
funkcije f u toki A, i daljnjim smanjivanjem veliine x bi se nagib pravca p sve manje
razlikovao od nagiba tangente.
Koeficijent smjera linearne funkcije
Koeficijent smjera (nagib) a odreuje koliko e se promijeniti f(x) ako se x povea za 1.
x
y
0
x x +
0
x
0
( ) f x x +
0
( ) f x
y
x
A
B
p
f
80
Znai, granina vrijednost
0
lim
x
y
x
:
0 0
0 0
( ) ( ) ( ) ( )
( ) lim lim
lim lim
x x
x x
f x x f x a x x b ax b
f x
x x
ax a x b ax b ax
x
+ + + +
= = =
+ +
= =
a x b + + ax b
0 0
lim lim
x x
x
a x a x
x
=
= =
x
0
lim .
x
a a
= =
Za ostale funkcije njihovu derivaciju neemo izvoditi, nego emo se sluiti pravilima
deriviranja. Kombiniranjem pravila za derivaciju elementarnih funkcija i ostalih pravila
(derivacija zbroja, derivacija umnoka, derivacija kolinika i derivacija kompozicije funkcija),
moe se derivirati veliki broj funkcija razliitih vrsta.
Derivacija funkcije u nekoj toki je broj (koef. smjera tangente), a derivacija funkcije je
nova funkcija.
Geometrijska interpretacija: Derivacija funkcije f u nekoj toki jednaka je koeficijentu
smjera tangente na graf funkcije f u toj toki.
Definicija. Derivaciju funkcije f u toki
0
x oznaavamo
0
( ) f x i definiramo ovako:
0
0
( ) lim
x
y
f x
x
, odnosno
0 0
0
0
( ) ( )
( ) lim
x
f x x f x
f x
x
+
=
.
81
Pravila deriviranja
Osnovna pravila deriviranja nekih elementarnih funkcija
Funkcija Derivacija Primjeri
y C = 0 y =
0, 67 0
123 0
y y
y y
= =
= =
y x = 1 y =
y ax = y a =
0, 67 0, 67
12 12
y x y
y x y
= =
= =
y ax b = + y a = 2 4 2 y x y = + =
n
y x =
1 n
y n x
=
2
5 4
2
5
y x y x
y x y x
= =
= =
n
y a x =
1 n
y a n x
=
2
3 4
5 10
2 6
y x y x
y x y x
= =
= =
x
y e =
x
y e =
x
y a = ln
x
y a a = 10 10 ln10
x x
y y = =
log
a
y x =
1
ln
y
x a
=
1
ln y x y
x
= =
Na isti nain se derivira i funkcija koja se sastoji od vie pribrojnika. Dakle, vrijedi naelo
svaki pribrojnik posebno.
Primjer 2.36 Derivacija zbroja
a)
2 2
3 4 , (3 ) (4 ) 6 4 y x x y x x x = = =
b)
4 3
5 4 0, 2 3, y x x x = +
Derivacija zbroja i razlike
Ukoliko se neka funkcija sastoji od zbroja ili razlike dviju funkcija, njena derivacija je
jednaka zbroju derivacija svake funkcije pojedinano.
( ) ( ) ( ) ( ) y f x g x y f x g x = + = +
82
4 3
3 2
( 5 ) (4 ) (0, 2 ) (3)
20 12 0, 2
y x x x
x x
= + =
= +
Primjer 2.37 Nagib funkcije
Odredite formulu koja daje nagib funkcije
2
1
( ) 2
2
f x x x = + za bilo koju vrijednost
x-a. Odredite nagib funkcije za x=0 i za x=2.
Rjeenje:
Derivacija zadane funkcije je zapravo formula koju traimo: ( ) 1 f x x = + .
Za x=0 vrijedi (0) 0 1 1 f = + = , pa nagib za 0 x = iznosi 1.
Za x=2 vrijedi (2) 2 1 3 f = + = , pa nagib za 2 x = iznosi 3.
X
Y
-6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
0
Promotrite graf ove funkcije, kao i nacrtane tangente. Uvjerite se da se tangenta s nagibom 1
za svaki jedinini pomak u desno, penje za 1 jedinicu gore. Isto tako, tangenta s nagibom 3 se
za isti jedinini pomak u desno po osi x, penje za 3 po y-osi.
Derivacija umnoka
Ukoliko je neka funkcija umnoak dviju funkcija, deriviramo ju na sljedei nain:
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) y f x g x y f x g x f x g x = = +
83
Primjer 2.38 Derivacija umnoka
a) (3 2) (5 3) y x x = +
(3 2) (5 3) (3 2) (5 3) 3(5 3) (3 2) 5 30 1 y x x x x x x x = + + + = + + =
b)
( )
3 3
3 3 3 y x x x = +
( ) ( ) ( )
( ) ( )
1 1 1
3 3 3
3 3 3
2 1
3 2
3 3
7 1 2 7 1 7 1 2
3 3 3 3 3 3 3 3
3 3 3 3 3 3 3 3 3
1
3 3 3 9 3
3
9 3 10 4
y x x x x x x x x x
x x x x x
x x x x x x x x
| | | |
= + = + + + =
| |
\ \
= + + + =
= + + + = +
Primjer 2.39 Derivacija kolinika
a)
2 1
2
x
y
x
=
+
( ) ( ) ( ) ( )
( )
( ) ( )
( )
( ) ( )
2 2
2 2
2 1 2 2 1 2 2 2 2 1
2 2
2 4 2 1 5
2 2
x x x x x x
y
x x
x x
x x
+ + +
= = =
+ +
+ +
= =
+ +
b)
2
3 6 7
4
x x
y
x
+
=
( ) ( ) ( ) ( )
( )
( ) ( )
2 2 2
2 2
2 2 2 2
2 2 2
3 6 7 4 3 6 7 4 6 6 4 3 6 7 4
16
4
24 24 12 24 28 12 28 3 7
16 16 4
x x x x x x x x x x
y
x
x
x x x x x x
x x x
+ + +
= = =
+
= = =
Derivacija kolinika
Ukoliko je neka funkcija kolinik dviju funkcija, deriviramo ju na sljedei nain:
2
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( )
f x f x g x f x g x
y y
g x g x
= =
84
Primjer 2.40 Derivacija sloene funkcije
a) ( )
5
4 3 y x =
Ovu funkciju moemo gledati kao kompoziciju funkcija
5
( ) i ( ) 4 3 f g g g x x = = .
U tom sluaju je ( ( )) y f g x = , pa primjenjujemo pravilo o derivaciji sloene funkcije:
( ) ( ) ( ) ( )
4 4
5 4
5 5 4 3 4 3 20 4 3 y g g g x x x
= = = = .
Nakon malo uvjebavanja, derivaciju iste funkcije emo provoditi ovako:
( )
( )
( ) ( ) ( )
5 4 4
5 4 3 20 4 3 y x x
= = = 4x - 3 4x - 3 .
b)
2
4 y x = +
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 1 1 1
2 2 2 2 2
2 2 2 2
1 1
4 4 4 4 2 4
2 2
y x x x x x x x
| |
= + = + + = + = +
|
\
c)
3
1
x
y e =
( ) ( ) ( ) ( )
1 2 2
3 3 3
1 1
1 1 1 1
3 3
x x x x x
y e e e e e
| |
= = =
|
\
d)
( )
2
ln 2 1 y x =
( )
2
2 2
1 4
2 1
2 1 2 1
x
y x
x x
= =
Derivacije vieg reda
Derivacija drugog reda ili krae - druga derivacija funkcije ( ) y f x = je derivacija prve
derivacije, tj.
( ) ( ) y f x
= .
Derivacija treeg reda ili krae - trea derivacija funkcije ( ) y f x = je derivacija druge
derivacije, tj.
( ) y y
= .
Oznaka za n-tu derivaciju funkcije f je
( ) ( )
ili
n n
f y , a dobiva se derivacijom za stupanj nie
derivacije:
( ) ( 1)
( )
n n
y f x
( =
.
Derivacija sloene funkcije
Ukoliko je neka funkcija sloena (kompozicija je dvije ili vie funkcija), koristimo se
pravilom o derivaciji sloene funkcije.
Neka je, dakle, ( ( )) y f g x = . Tada se derivacija ove funkcije rauna na sljedei nain:
( ) ( ) y f g x = g .
85
Primjer 2.41 Derivacije vieg reda
a) Odredite treu derivaciju funkcije
3
2 3 5 y x x = + .
2
6 3 12 12 y x y x y = = =
b) Odredite drugu derivaciju funkcije
1
1
y
x
=
.
( ) ( )
( ) ( )( )( ) ( )
( )
1 2
2 3 3
3
1 1 1
2
1 1 1 2 1 2 1
1
y x x
y x x x
x
(
= =
(
= = = =
c) Odredite 16.-u derivaciju funkcije
3
2 3 5 y x x = + .
Budui da je pod a) odreena 3. derivacija ove funkcije, nastavljamo sa
etvrtom derivacijom:
(4) (5)
12, 0, 0, ... y y y = = =
Budui da su sve derivacije vieg reda poevi od etvrte jednake nuli,
zakljuujemo da je
(16)
0 y = .
Funkcija graninih trokova
Granini trokovi definiraju se kao odnos promjene ukupnih trokova i promjene obujma
proizvodnje, tj. ( )
T
t Q
Q
( )
2
3
5 2
y
x
| |
= |
|
\
9.
1
1
x
y
x
=
+
( )
2
2
1
y
x
| |
= |
|
+
\
10. ( )
4 1
2 3
2
y x = ( )
( )
3
4 2 3 y x =
11.
2
3 4 1 y x =
( )
1
2
2
12 4 1 y x x
| |
=
|
\
12.
2
3
x
y e x =
( )
6
x
y e x =
13.
2
5
x
y e
=
( )
2
10
x
y xe
=
14.
4 2 4
2 y x x = +
( ) ( )
3
4 2 3
4
2 y x x x x
| |
= + +
|
\
15. 3
2
216
q
p
=
5
3
4 q p
| |
=
|
\
U iduim zadacima treba nai treu derivaciju zadane funkcije.
1.
4 3 2
3 5 2 y x x x x = + ( ) 72 30 y x =
2. ( )
3
2 5 y x = + ( ) 48 y =
3.
1
2
y
x
=
+
( )
4
6
2
y
x
| |
= |
|
+
\
4.
2x
y e =
( )
2
8
x
y e =
87
2.4. Ekstremi realnih funkcija jedne varijable
U nekim prethodnim primjerima zanimalo nas je koliko iznosi najvea dobit i za koji obujam
proizvodnje se ta najvea dobit postie. Taj problem smo rijeili tako da smo odredili
maksimum funkcije dobiti, prethodno odredivi obujam proizvodnje za koji se taj maksimum
postie. Rjeavanje nam je bilo olakano jer se radilo o kvadratnoj funkciji iji tijek poznamo,
pa se problem sveo na odreivanje kordinata tjemena.
U odreivanju ekstrema bilo kakve zadane funkcije sluit emo se postupkom koji ukljuuje
deriviranje. Ekstrem funkcije je zajedniki naziv za maksimum i minimum.
Apsolutni maksimum je najvea vrijednost koju funkcija postie, a apsolutni minimum
najmanja. Za poetak emo definirati pojam lokalnog maksimuma i minimuma.
Ako nejednakosti navedene u definicijama vrijede na nekom irem podruju, a ne samo u
neposrednoj okolini toke
M
x (ili
m
x ), govorimo o apsolutnom ili globalnom maksimumu (ili
minimumu) funkcije ( ) f x na tom podruju.
Primjer 2.43 Ekstremi funkcije
Funkcija iji je graf prikazan
na slici lijevo na skupu R ima
tri lokalna maksimuma (u
tokama
1 3 5
, i x x x ) i dva
lokalna minimuma (u
2 4
i x x ).
Apsolutnog ili globalnog
minimuma nema, dok se
apsolutni maksimum postie u
toki x
3
.
Lokalni maksimum funkcije ( ) f x je vrijednost ( )
M
f x te funkcije za koju vrijedi da je
( ) ( )
M
f x f x za svaki xiz neposredne okoline od
M
x . Kaemo da f ima maksimum u
toki
M
x .
Lokalni minimum funkcije ( ) f x je vrijednost ( )
m
f x te funkcije za koju vrijedi da je
( ) ( )
m
f x f x za svaki x iz neposredne okoline od
m
x .Kaemo da f ima minimum u toki
m
x .
X
Y
x
1
x
2
x
3
x
4
x
5
88
Tokama ekstrema
zajedniko je da je tangenta
na graf funkcije u tim
tokama paralena sa osi
apscisa. Uvjerite se u to iz
grafa u primjeru 2.21.
To znai da je koeficijent
smjera tangente na graf
funkcije u toki ekstrema
uvijek jednak 0.
To nas, uzimajui u obzir
geometrijsku interpretaciju
derivacije funkcije u toki,
dovodi do sljedeeg
zakljuka:
Meutim to nije i dovoljan uvjet. Neki broj moe biti nultoka prve derivacije funkcije f, a da
nije toka ekstrema. Nuan uvjet zapravo kae da neki broj ne moe biti toka ekstrema ako
nije nultoka prve derivacije te funkcije.
Nultoke prve derivacije funkcije nazivamo stacionarnim tokama, a predstavljaju nam
kandidate za toke ekstrema funkcije. Radi li se stvarno o toki ekstrema, provjeravamo
ispitujui predznak druge derivacije:
Ovo ispitivanje predznaka druge derivacije (ili po potrebi neke parne derivacije vieg reda)
provodi se za svaku stacionarnu toku, tj. za svaku nultoku prve derivacije funkcije.
Postupak utrivanja toaka ekstrema
Ako je
0
( ) 0 f x < , onda funkcija f ima u toki
0
x lokalni
maksimum koji iznosi
0
( ) f x .
Ako je
0
( ) 0 f x > , onda funkcija f ima u toki
0
x lokalni
minimum koji iznosi
0
( ) f x .
Ako je
0
( ) 0 f x = , onda provjeravamo predznak prve parne
derivacije vieg reda koja je za
0
x razliita od 0. Ukoliko
takvih nema, tj. sve su parne derivacije vieg reda jednake 0
za
0
x , ne radi se o toki ekstrema.
Nuan uvjet egzistencije ekstrema funkcije f u nekoj toki
0
x je:
0
( ) 0 f x = .
X
Y
89
Primjer 2.44
Odredite, ako postoje, ekstreme funkcije
2
( ) 2 3 f x x x = + .
Rjeenje:
( ) 2 2 , ( ) 2 f x x f x = + = .
Sada traimo x za koji vrijedi ( ) 0 f x = :
2 2 0
1
x
x
+ =
=
Znai, 1 x = je jedini kandidat za toku ekstrema. Sada emo uvrtavanjem
provjeriti vrijednost druge derivacije funkcije u toki 1 x = .
( 1) 2 f = .
( 1) 0 f > , pa je 1 x = toka minimuma funkcije f, dakle minimum ima koordinate
( ) ( ) 1, ( 1) tj. 1, 4 m f m .
Primjer 2.45
Zadana je funkcija dobiti
2
( ) 50 400 D Q Q Q = + . Odredite obujam proizvodnje za
koji je dobit najvea. Koliko iznosi najvea dobit?
Rjeenje:
( ) 2 50 D Q Q = + .
( ) 0 2 50 0 25 D Q Q Q = + = = .
Jo treba provjeriti vrijednost (25) D . Prvo odreujemo drugu derivaciju funkcije D:
( ) 2 D Q =
Dakle, D je konstantna funkcija koja svakom broju pridruuje vrijednost -2. Stoga
vrijedi (25) 2 D = .
Budui da je vrijednost druge derivacije u toki 25 Q = negativan broj, zakljuujemo
da funkcija dobiti postie maksimum za 25 Q = , a taj maksimum iznosi (25) 225 D = .
Primjer 2.46 Ekstremne vrijednosti kubne funkcije
Odredite ekstreme funkcije
3 2
1
( ) 4 12
3
f x x x x = + + .
Rjeenje:
2
( ) 8 12, ( ) 2 8 f x x x f x x = + + = + .
Izjednaavamo ( ) f x s nulom, odnosno rjeavamo jednadbu
2
8 12 0 x x + + = :
1,2 1 2
8 64 48
6 2
2
x x i x
= = = .
Sada raunamo vrijednosti druge derivacije za 6 i 2 .
90
x
y
( 6) 4 0
( 2) 4 0.
f
f
= <
= >
Prema tome, funkcija ima maksimum u toki 6 i on iznosi ( 6) 0 y = , a minimum
ima u toki 2 i on je jednak
32
( 2)
3
f = .
Ekstremi su, dakle, u tokama:
( )
32
6, 0 2,
3
M i m
| |
|
\
.
Primjer 2.47 Toka infleksije
Odredite ekstreme funkcije
3
2
( ) 5
3
f x x = + .
Rjeenje:
Pogledajmo prvo derivacije zadane funkcije:
2 (4)
( ) 2 , ( ) 4 , ( ) 4, ( ) 0 f x x f x x f x f x = = = = , i svaka idua derivacija je
jednaka 0.
2
( ) 0 2 0 0 f x x x = = = . Dakle, ako funkcija ima ekstrem, postie ga u
toki 0 x = .
Meutim, (0) 0 f = pa uvjet za ekstrem nije ispunjen. U tom sluaju treba pogledati
predznak prve vie derivacije parnog reda koja je razliita od nule u toj toki. Kako
takva derivacija ne postoji, jer su od etvrte nadalje sve derivacije konstantna funkcija
sa vrijednou 0, zakljuujemo da funkcija f nema ekstrem u toki 0 x = .
Takva toka za koju je
( ) 0 i ( ) 0 f x f x = = , a nije toka
ekstrema, zove se toka infleksije. To
je toka u kojoj krivulja grafa iz
konveksnosti prelazi u konkavnost ili
obratno. Uoite taj prijelaz na desnoj
slici.
Konkavno:
Konveksno:
91
Primjer 2.48 Toka infleksije
Odredite ekstreme funkcije
4
1
( ) 2
2
f x x = + .
Rjeenje:
Pogledajmo prvo derivacije zadane funkcije:
3 2 (4)
( ) 2 , ( ) 6 , ( ) 12 , ( ) 12 f x x f x x f x x f x = = = = ....
Traimo nultoke prve derivacije:
3
2 0 0 x x = = .
Provjeravamo predznak druge derivacije za jedinu stacionarnu toku x=0:
2
(0) 6 0 0 f = = .
Budui da je druga derivacija za x=0 jednaka nuli, provjeravmo etvrtu derivaciju:
(4)
(0) 12 f = .
etvrta derivacija je pozitivna za x=0, pa zakljuujemo da funkcija ima lokalni
minimum u x=0. Taj minimum iznosi
4
1
(0) 0 2 2
2
f = + = .
Primjer 2.49 Maksimum funkcije dobiti
Zadana je funkcija dobiti
3 2
2
( ) 2 6 4
3
D Q Q Q Q = + + , gdje Q predstavlja koliinu
proizvodnje. Pri kojoj koliini proizvodnje je dobit maksimalna i koliko tada iznosi?
Rjeenje:
Treba nai ekstreme funkcije D.
Odreujemo prvu derivaciju i njene nultoke:
2
( ) 2 4 6 D Q Q Q = + + .
2
1 1
( ) 0 2 4 6 0
1, 3
D Q Q Q
Q Q
= + + =
= =
Odreujemo drugu derivaciju i provjeravamo njen predznak za Q=3. Toka Q=-1 nas
ne zanima, budui da koliina mora biti pozitivna veliina:
( ) 4 4 D Q Q = +
(3) 4 3 4 8 D = + = < 0 Znai, funkcija D ima maksimum za Q=3.
Kako bismo doznali iznos te maksimalne dobiti, uvrtavamo koliinu Q=3 u
funkciju dobiti:
3 2
2
(3) 3 2 3 6 3 4 14
3
D = + + = .
Dakle, dobit je najvea za koliinu 3 i tada iznosi 14.
Primjer 2.50 Minimum funkcije prosjenih trokova
Zadana je funkcija ukupnih trokova
2
1
( ) 200
2
T Q Q = + , gdje Q predstavlja koliinu
proizvodnje. Pri kojoj koliini proizvodnje su prosjeni trokovi najmanji i koliko tada
iznose?
92
Rjeenje:
Prvo emo odrediti funkciju prosjenih trokova, a zatim provesti uobiajeni postupak
odreivanja ekstrema.
1 200
( )
2
T Q Q
Q
= +
Odreujemo prvu derivaciju i njene nultoke:
2
1 200
( )
2
T Q
Q
= .
2
2
2 2
1 2
1 200
( ) 0 0
2
1
200 0 100 10, 10
2
T Q Q
Q
Q Q Q Q
= =
= = = =
Odreujemo drugu derivaciju i provjeravamo njen predznak za Q=10. Toka Q=-10
nas ne zanima, budui da koliina mora biti pozitivna veliina:
3
3
3
400
( ) 400
400
(10) 0
10
T Q Q
Q
T
= =
= >
Budui da je druga derivacija za koliinu 10 pozitivna, funkcija prosjenih trokova
ima minimum za Q=10.
Kako bismo doznali iznos tih minimalnih prosjenih trokova, uvrstit emo Q=10 u
promatranu funkciju:
1 200
(10) 10 25
2 10
T = + = .
Dakle, minimalni prosjeni trokovi iznose 25, a postiu se na razini proizvodnje
10.
Problem optimuma
Potreba optimizacije je vrlo esta u poslovanju, pa i u svakodnevnom ivotu. Primjerice,
radnik na proizvodnoj traci ima za cilj u jednom danu obraditi to vie proizvoda kako bi
svome poduzeu donio to veu dobit. Meutim, ukoliko se usredotoi samo na brzinu
obavljanja postupaka za koje je zaduen, ne vodei rauna o tonosti (kvaliteti), to e se
negativno odraziti na dobit budui da e poduzee imati vie reklamacija i povrata proizvoda
to naravno znai dodatne trokove i umanjenje dobiti. S druge strane, ako radnik radi
presporo, smanjuje se prihod budui da manje proizvoda izlazi na trite u danom vremenu.
Budui da su brzina i tonost radnih postupaka najee povezane i to tako da se tonost
smanjuje poveanjem brzine (npr. proizvodne trake), logian izbor radnika nije najvea
brzina proizvodne trake, nego njena optimalna brzina. To je ona brzina koja omoguava
maksimalnu dobit ostvarenu prodajom tog proizvoda, a predstavlja najbolji kompromis
izmeu brzine i preciznosti.
Problem optimuma sastoji se u odreivanju ekstremne vrijednosti zadane funkcije
(nazivamo je funkcijom cilja) uz neka ogranienja tj. uvjete.
93
U gore opisanom primjeru, funkcija cilja bi bila dobit (kao funkcija brzine i tonosti), a
ogranienje neka jednadba koja bi iskazivala vezu izmeu brzine i tonosti.
U sljedea dva primjera opisano je rjeavanje problema optimuma metodom supstitucije.
Primjer 2.51 Problem optimuma
Treba izgraditi ogradu za uzgoj lubina pravokutnog
oblika i povrine 600m2. Konfiguracija terena je takva
da je mogue za jednu stranu pravokutnika iskoristiti
dosta strmu obalu. Cijena ograde po metru iznosi 400
kn. Koje moraju biti dimenzije pravokutnog kaveza da
bi trokovi bili najnii?
Rjeenje:
Oznaimo jednu stranicu pravokutnika sa x a drugu sa y.
Ukupan troak izrade ograde tada je jednak
( , ) 400 (2 ) T x y x y = +
gdje je 2x+y ukupna duljina ograde (tri stranice pravokutnika, etvrta je obala).
Cilj nam je nai minimum ove funkcije uz ogranienje 800 x y = , budui da povrina
kaveza mora biti 800 m
2
.
Iz uvjeta 800 x y = izrazit emo y i uvrstiti u funkciju ( , ) T x y , te e ona tako postati
funkcija jedne varijable:
800
( ) 400 (2 ) T x x
x
= + .
Sada slijedimo uobiajenu proceduru odreivanja ekstrema u nadi da postoji
minimum ove funkcije:
1 2
2
( ) 400(2 800 ) 400 (2 800 )
800
400 (2 )
T x x x x
x
= + = =
=
2
2
2
2
800
( ) 0 400 (2 ) 0
400
2 800 0
400 20 20
x
T x
x
x
x x ili x
= =
=
= = =
Kandidat za toku ekstrema je x=20. Provjeravamo je li to zaista uvrtavanjem u
drugu derivaciju:
( )
2
3
3
( ) 400 (2 800 )
400 1600
400 1600
T x x
x
x
= =
= =
3
400 1600
(20) 0
20
T
= >
Dakle, za x=20 promatrana funkcija ima minimum. Dalje slijedi da je:
800 800
40
20
y
x
= = = .
Obala
x x
y
94
Znai, trokovi e biti najnii ako pravokutnik ima
dvije krae stranice po 20 metara i jednu duu od 40
metara, te da se s obalom dodiruje u duljini od 40
metara.
Iz tablice sa raznim kombinacijama duljina stranica
pravokutnika povrine 800m
2
mogu se vidjeti utede
ostvarene izborom optimalnih dimenzija.
Primjer 2.52 Problem optimuma
Treba napraviti kutiju za prijevoz osjetljive opreme obujma 128 litara (dm
3
). Kutija
ima dno kvadratnog oblika koje se izrauje od materijala cijene 8 kn/dm
2
. Cijena
materijala za izradu bonih strana je 3 kn/dm
2
, a za poklopac 4 kn/dm
2
. Odredite
optimalne dimenzije kutije tj. takve dimenzije da cijena izrade bude minimalna.
Rjeenje:
Cijenu izrade kutije dobit emo zbrajanjem cijena materijala
za dno, bone strane i poklopac. Cijena pojedinog dijela dobije
se mnoenjem njegove povrine (u dm
2
) s cijenom po jedinici
povrine.
4
8 3 4
Dna Strana Poklopca
Cijena izrade Dno bone strane Poklopac
Cijena izrade P kn P kn P kn
= + +
= + +
Iz ovoga se dobiva funkcija troka
2 2
( , ) 8 4 3 4 T x y x xy x = + + ,
odnosno nakon sreivanja:
2
( , ) 12 12 T x y x xy = + .
To je funkcija dviju varijabli. Meutim, te varijable nisu nezavisne jedna o drugoj.
Ukoliko za duljinu stranice kvadratne baze x izaberemo neki broj, time je odreen i y,
tj. visina sanduka kako bi on bio zadanog obujma. Budui da obujam iznosi 128 dm
3
,
iz
2
128 x y = se izrazi
2
128
y
x
= i uvrsti u funkciju trokova koja je sada funkcija jedne
varijable i glasi:
2
1536
( ) 12 T x x
x
= + .
Sada je na zadatak odrediti minimum funkcije trokova T , a to radimo prema ve
utvrenom postupku za odreivanje ekstrema. Pritom oekujemo da ova funkcija ima
ekstremnu vrijednost i to maksimum.
y
x
x
x y Troak
5 160 68.000 kn
10 80 40.000 kn
16 50 32.800 kn
20 40 32.000 kn
25 32 32.800 kn
32 25 35.600 kn
40 20 40.000 kn
50 16 46.400 kn
64 12,5 56.200 kn
80 10 68.000 kn
95
1. Odreivanje nultoke od T
2
3
2
3
1536
( ) 24
1536
( ) 0 24 0 24 1536 0
64 4.
T x x
x
T x x x
x
x x
=
= = =
= =
2. Provjera pripadajue vrijednosti T
3
3072
( ) 24
(4) 24 48 72 0
T x
x
T
= +
= + = >
To znai da je 4 stvarno toka minimuma funkcije T, tj. da su trokovi najnii ako je 4 x = .
Dalje se lako dobije 8 y = .
Usporedite cijenu izrade kutije ovakvih dimenzija sa cijenom izrade kutije dimenzija
8, 2 x y = = , koja takoer ima obujam 128 litara.
96
2.5. Elastinost funkcija jedne varijable
Elastinost je pokazatelj sposobnosti neke ekonomske veliine da reagira (promijeni se)
manje ili vie intenzivno na promjenu neke druge veliine s kojom je povezana.
Primjerice, potranja za nekim proizvodom moe biti vrlo osjetljiva na promjenu cijene. U
tom sluaju kaemo da je funkcija potranje tog proizvoda elastina. Elastinost moemo
mjeriti u jednoj toki, a moemo i na nekom intervalu tada govorimo o lunoj elastinosti.
Koeficijent elastinosti u jednoj toki
Slui kao osnovna mjera elastinosti funkcije.
Koeficijent elastinosti funkcije y u toki x je omjer relativne promjene vrijednosti funkcije y i
relativne promjene nezavisne varijable x. Pretpostavka je da je promjena varijable x
beskonano mala ( 0 x ).
,
relativna promjena od
lim lim lim .
relativna promjena od
y x
x o x o x o
y
y x y x y x y
E y
x
x y x y x y
x
= = = = =
Kae se da je funkcija y u nekoj toki elastina, ako je u toj toki
,
1
y x
E > .
Kae se da je funkcija y u nekoj toki neelastina, ako je u toj toki
,
1
y x
E < .
Funkcija y je u nekoj toki jedinino elastina, ako je u toj toki
,
1
y x
E = .
Funkcija y je u nekoj toki savreno neelastina ako je u toj toki
,
0
y x
E = .
Primjer 2.53
Izraunajte koeficijent elastinosti Paretove funkcije
1.8
0.38
y
x
= .
Rjeenje:
( ) ( )
1.8 2.8
, 1.8 1.8
0.38 0.38 1.8
0.38 0.38
0.38
y x
x x x
E y x x
y x x
x
= = = =
=
1.8
0.38
x
( )
2.8 2.8 2.8
1.8 1.8 1.8 x x x
= =
.
Dakle, ako se x povea za 1%, vrijednost funkcije e se smanjiti za 1.8%.
Interpretacija: Koeficijent elastinosti
, y x
E moemo interpretirati kao postotnu promjenu
veliine y uz pretpostavku da se veliina x poveala za 1%.
Koeficijent elastinosti funkcije y u toki x raunamo na sljedei nain:
, y x
x
E y
y
= .
97
Primjer 2.54 Elastinost funkcije potranje
Funkcija potranje nekog proizvoda zadana je izrazom
100
q
p
= . Odredite
koeficijent elastinosti i interpretirajte ga. Kako e poveanje cijene tog proizvoda od
1% utjecati na prihod od njegove prodaje?
Rjeenje:
Prvo emo funkciju q zapisati u obliku pogodnijem za deriviranje:
1
2
1
2
100 100 10
10 q p
p p
p
= = = =
3
1
2
2
, 1
2
10
10
10
q p
p p p
E q p
q
p
| |
= = =
|
\
10
3
2
1 1
2 2
p
| |
=
|
\
.
Tumaenje izraunatog koeficijenta glasi: Ako se cijena povea za 1%, potranja e se
smanjiti za 0,5%.
Prihod od prodaje je umnoak cijene i potranje, dakle dvaju faktora od kojih se jedan
poveao a drugi smanjio. Meutim, potranja se smanjila manje nego to se poveala
cijena, pa e prihod porasti nakon poveanja cijene. To je tipino za proizvode ija je
potranja neelastina.
U prethodnom primjeru dobiveni koeficijent elastinosti je broj koji ne ovisi o cijeni p. To
znai da je funkcija jednako elastina na bilo kojoj razini cijena. To je dosta nerealan sluaj.
Primjer 2.55
Odredite i interpretirtajte koeficijent elastinosti funkcije potranje 2 20 q p = + za
cijenu 6 p = .
Rjeenje:
( )
,
2
2 20
2 20 2 20 10
q p
p p p p
E q p
q p p p
= = + = =
+ +
.
Sada raunamo
,6 q
E .
,6
6 6 3
6 10 4 2
q
E = = =
.
Primjer 2.56 Podruje elastinosti
Odredite podruje elastinosti funkcije potranje 200 800 q p = + .
Rjeenje:
( )
,
200
200 800
200 800 200 800
4
q p
p p p
E q p
q p p
p
p
= = + = =
+ +
=
.
Ako se cijena sa
razine 6 povea za
1%, potranja e se
smanjiti za 1,5%.
Potranja je elastina
za cijenu 6.
98
Zanima nas za koje cijene je zadana funkcija potranje elastina, pa postavljamo
nejednadbu:
1
4
p
p
>
.
Budui da je domena funkcije potranje interval [ ] 0,4 p , izraz unutar zagrada
apsolutne vrijednosti nije pozitivan, pa postavljena nejednakost, zbog definicije
apsolutne vrijednosti realnog broja, prelazi u
1
4
p
p
>
.
Uzimajui opet u obzir da je izraz 4 p negativan za sve cijene iz domene funkcije
potranje, rjeenje ove nejednadbe je interval ( ] 2, 4 p .
Na intervalu
[ ) 0,2 funkcija potranje je neelastina. Za cijenu 2 funkcija je jedinino
elastina.
2.6. Funkcije vie varijabli
Funkcije koje predstavljaju zavisnost nekih veliina u ekonomiji najee su funkcije vie
varijabli. Primjerice, potranja nekog proizvoda u stvarnosti ne ovisi samo o njegovoj cijeni,
nego jo i o cijeni njegovih supstituta, cijeni komplementarnih proizvoda, o trenutnoj
kupovnoj moi, itd.
Primjer 2.57 Funkcija vie varijabli
Pretpostavimo da se cjenik taksi usluga iz primjera 2.1 dopuni novom, treom,
stavkom:
Start: 30 kn
Prijevoz po km: 6 kn
ekanje po satu: 50 kn
Kako bi u tom sluaju glasila formula za izraun cijene vonje?
Rjeenje:
Cijena vonje kao zavisna varijabla, u tom sluaju je funkcija dviju nezavisnih varijabli:
duljina vonje x
vrijeme ekanja u satima y
Traeni izraz je: ( , ) 6 50 30 C x y x y = + + .
Ukoliko elimo naznaiti da veliina y zavisi o n drugih veliina, tj. da je y funkcija n varijabli,
to zapisujemo ovako:
1 2
( , ,..., )
n
y f x x x = .
Primjer 2.58 Funkcija zbrajanja
to biste rekli da radi ova funkcija ( , ) f x y x y = + ?
99
Primjer 2.59
Funkcije dviju varijabli moemo
grafiki predoiti u
trodimenzionalnom
koordinatnom sustavu. Tako je
npr. graf funkcije
2 2
( , ) z x y x y = +
trodimenzionalna ploha jednaka
onoj koja bi nastala rotacijom
parabole
2
z x = oko osi z.
Parcijalne derivacije
Za derivaciju funkcije ( ) y f x = , koristili smo se oznakom y ili
dy
dx
, elei naznaiti da smo
funkciju y derivirali po varijabli x.
Ako funkciju vie varijabli deriviramo po jednoj od varijabli, radi se o parcijalnoj (djelominoj)
derivaciji. Pri tom sve varijable osim one po kojoj deriviramo tretiramo kao konstante tj.
realne brojeve. Iz ovog naela slijedi da ako smo svladali tehniku deriviranja funkcije jedne
varijable, onda znamo i parcijalno derivirati.
Primjer 2.60 Parcijalne derivacije
a) Odredite parcijalne derivacije
x
z i
y
z funkcije
2
1
2 z x
y
= .
Rjeenje:
( )
2
2
2
2
1
2
4 0 4
1
2
1
0
x
y
d x
y dz
z x x
dx dx
d x
y dz
z y
dy dy y
| |
|
\
= = = =
| |
|
\
= = = =
.
Oznake
Neka je z funkcija dviju varijabli: ( , ) z f x y = .
x
dz
z
dx
= oznaka za parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli x.
y
dz
z
dy
= oznaka za parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli y.
100
b) Odredite parcijalne derivacije
x
z i
y
z funkcije
2 2
5 z xy x y = .
Rjeenje:
( )
( )
2 2
2 2
5
5 2 0 5 2
5
5 0 2 5 2
x
y
d xy x y
dz
z y x y x
dx dx
d xy x y
dz
z x y x y
dy dy
= = = =
= = = =
c) Odredite parcijalne derivacije
x
u ,
y
u i
z
u funkcije
2 2 3
2 2 2 u x y xyz z = + + .
Rjeenje:
( )
( )
( )
2 2 3
2 2 3
2 2 3
2
2 2 2
2 2
2 2 2
4 2
2 2 2
2 6
x
y
z
d x y xyz z
du
u x yz
dx dx
d x y xyz z
du
u y xz
dy dy
d x y xyz z
du
u xy z
dz dz
+ +
= = = +
+ +
= = = +
+ +
= = =
Parcijalne derivacije vieg reda
Funkciju vie varijabli moemo uzastopno parcijalno derivirati po bilo kojoj varijabli.
Npr. ako bi funkciju ( , ) z f x y = parcijalno derivirali po varijabli x, pa dobivenu funkciju po
varijabli y, nastalu funkciju oznaili bi sa
xy
z .
Primjer 2.61 Parcijalne derivacije vieg reda
a) Odredite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije
2
5 z xy x = + .
Rjeenje:
5 2
x
z y x = +
2
5
xx
xy
z
z
=
=
5
y
z x =
5
0
yx
yy
z
z
=
=
Ovdje su sve parcijalne derivacije drugog reda konstante, to znai da bi sve
parcijalne derivacije treeg reda bile jednake 0.
b) 0dredite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije
2
2
x y
z ye x e = + .
Rjeenje:
101
2 2
x y
x
z ye xe = +
2 2
2 2
x y
xx
x y
xy
z ye e
z e xe
= +
= +
2
2
x y
y
z e x e = +
2
2 2
x y
yx
y
yy
z e xe
z x e
= +
=
Uoimo da je
xy yx
z z = u oba primjera. Vrijedi i openitije, tj. nije vaan redoslijed
parcijalnih derivacija, nego samo koliko smo puta po kojoj varijabli funkciju derivirali.
Tako je npr.
xxxyyxyy yyxxyyxx
z z = za bilo koju funkciju z za koju navedene parcijalne
derivacije vieg reda postoje.
c) Odredite parcijalnu derivacije treeg reda
xxy
z funkcije
3
5
x
z ye x = + .
Rjeenje:
2
5 3
5 6
5
x
x
x
xx
x
xxy
z ye x
z ye x
z e
= +
= +
=
Provjerite vrijedi li
xxy yxx
z z = .
102
Ekstremi funkcija vie varijabli
Primjer 2.62 Ekstremi funkcije dviju varijabli
Odredite lokalne ekstreme funkcije
2 2
2 2 z x y = + .
Rjeenje:
1) Odreujemo stacionarne toke postavljanjem jednadbi 0
x
z = i 0
y
z = :
4
2
x
y
z x
z y
=
=
, pa iz sustava
4 0
2 0
x
y
=
=
dolazimo do jedine stacionarne toke ( ) 0, 0 .
2) Odreujemo parcijalne derivacije
xx
z ,
yy
z i
xy
z u toki (0, 0) :
4
0
2
0
xx
yy
xy
z
z
z
=
>
`
=
)
=
Provjeravamo uvjet 0
xx yy xy yx
z z z z > :
2
4 2 0 8 0 = > .
Prema tome, funkcija z ima ekstrem u toki (0, 0) i radi se o toki minimuma. Uvrtavanjem
ove toke u funkciju dobivamo minimum m( ) 0, 0, 2 .
Postupak odreivanja lokalnih ekstrema funkcije ( , ) z f x y =
1) Odredimo stacionarnu toku
0 0
( , ) x y , tj. toku za koju vrijedi
0 0
0 0
( , ) 0
( , ) 0
x
y
z x y
z x y
=
`
=
)
Nuni uvjeti
Stacionarnih toaka moe biti vie, pa idue korake treba provoditi za svaku
od njih.
2) Odredimo parcijalne derivacije drugog reda
xx
z ,
yy
z i
xy
z . Provjeravamo
uvjet:
0 0 0 0 0 0 0 0
( , ) ( , ) ( , ) ( , ) 0
xx yy xy yx
z x y z x y z x y z x y >
Ako vrijedi
0 0
0 0
( , ) 0
( , ) 0
xx
yy
z x y
z x y
<
`
<
)
z ima maksimum u toki
0 0
( , ) x y .
Ako vrijedi
0 0
0 0
( , ) 0
( , ) 0
xx
yy
z x y
z x y
>
`
>
)
z ima minimum u toki
0 0
( , ) x y .
3) Odredimo vrijednost zadane funkcije u tokama ekstrema da bi dobili sve
koordinate ekstrema: ( )
0 0 0 0
, , ( , ) x y z x y .
103
Primjer 2.63
Odredite lokalne ekstreme funkcije
2 2
2 2 4 14 1 z x xy y x y = + + + .
Rjeenje:
1) Odreujemo stacionarne toke postavljanjem jednadbi 0
x
z = i 0
y
z = :
2 2 4
2 4 14
x
y
z x y
z x y
= +
= +
.
Dakle, treba rijeiti sustav
2 2 4 0
2 4 14 0
x y
x y
+ =
+ =
Rjeenje ovog sustava je ureeni par, tj. toka ( ) 1, 3 , i to je jedina stacionarna
toka. Sada treba provjeriti ostale uvjete.
2) Odreujemo parcijalne derivacije
xx
z ,
yy
z i
xy
z u toki (1, 3) :
2
4
2
xx
yy
xy
z
z
z
=
=
=
Uoavamo da nije ispunjen uvjet 0
xx yy xy yx
z z z z > , jer
dobivamo
2
2 4 2 12 0 = < , pa zakljuujemo da funkcija nema ekstrem u toki
(1, 3) , dakle nema ga uope budui da je ta toka bila jedini kandidat.
104
Parcijalna i ukrtena elastinost
Neka je zadana funkcija potranje nekog proizvoda kao funkcija vie varijabli
1 1 2 3
( , , , ... , , , ...) q f p p p k t = .
1
p predstavlja cijenu tog proizvoda
2 3
, , ... ,
k
p p p su cijene nekih drugih, srodnih proizvoda
, , ... k t su ostale varijable (dohodak, vrijeme,...)
Ukoliko promatramo reakciju potranje na promjenu bilo koje pojedine varijable (uz
pretpostavku da se ostale varijable ne mijenjaju), kaemo da nas zanima parcijalna
elastinost funkcije potranje.
Posebno, parcijalne elastinosti po varijablama
2 3
, , ... ,
k
p p p nazivamo ukrtene elastinosti.
Koeficijent ukrtene elastinosti je pokazatelj trinog odnosa dvaju proizvoda. Ako je on
relativno velik i pozitivan broj, radi se o dobrim supstitutima (npr. autobusni i eljezniki
prijevoz). Ako je po apsolutnoj vrijednosti relativno velik a negativan (npr. -0,92), radi se o
komplementarnim proizvodima. Komplementarni proizvodi su oni koji se nadopunjuju,
odnosno zajedno ine smislenu cjelinu ili proizvod (primjeri: flomaster za bijelu plou -
spuva za suho brisanje, olovka - gumica, automobil - benzin, ...).
Primjer 2.64 Parcijalne elastinosti i tumaenje
Zadana je potranja margarina kao funkcija cijene margarina i cijene maslaca:
0,8 0,7
A A B
q p p
= .
A
q je koliina potranje margarina,
A
p je cijena margarina,
B
p je cijena maslaca.
a) Odredite koeficijente parcijalnih elastinosti i protumaite znaenje svakog od
njih
b) to na temelju koeficijenta ukrtene elastinosti moete zakljuiti o trinom
odnosu margarina i maslaca?
Rjeenje:
a) Raunamo koeficijent elastinosti po cijeni margarina:
,
1,8 0,7
0,8 0,7
0,8 0,7
( 0, 8)
A A A
A A
q p Ap A B
A A B
A
A B
p p
E q p p
q p p
p
p p
= = =
1,8 0,7
( 0,8)
A B
p p
1,8 1,8
( 0, 8)
0, 8
A A
p p
= =
=
Koeficijent parcijalne elastinosti funkcije
1 2 3
( , , ,..., )
n
z f p p p p = po varijabli
i
p rauna
se ovako:
,
i i
i
z p p
p
E z
z
=
.
105
Dobiveni koeficijent 0,8 tumai se ovako: Ako se cijena margarina povea za 1%
(uz neizmjenjenu cijenu maslaca), potranja margarina smanjit e se za 0,8%.
Raunamo koeficijent elastinosti po cijeni maslaca:
, 0,8 A B B
B B
q p A p
A
A
p p
E q
q
p
= =
0,8
0,7
A
B
p
p
0,3
0,3 0,3
0, 7
0, 7
0, 7
B
B B
p
p p
=
= =
=
Dobiveni koeficijent 0,7 tumai se ovako: Ako se cijena maslaca povea za 1% (uz
neizmjenjenu cijenu margarina), potranja margarina poveat e se za 0,7%.
b) Budui da je koeficijent ukrtene elastinosti pozitivan i relativno velik,
zakljuujemo da su maslac i margarin relativno dobri supstituti.
Homogene funkcije
U mnogim dosadanjim razmatranjima, u sklopu neke ekonomske analize, prouavali smo
kako se mijenja vrijednost neke funkcije ako mijenjamo neku od nazavisnih varijabli,
pretpostavljajui da se ostale varijable nisu mijenjale. Postoje funkcije koje imaju svojstvo
homogenosti. To svojstvo nam omoguava iskazivanje promjene vrijednosti funkcije u
sluaju da sve nezavisne varijable promjenimo na jednak nain istovremeno mnoei ih
istim koeficijentom.
Primjer 2.65 Homogena funkcija
Odredite stupanj homogenosti funkcije
2 2
( , ) 2 f x y x y = + .
Rjeenje:
Pretpostavimo da smo obje varijable uveali za koeficijent k:
2 2 2 2 2 2 2 2 2
2
( , ) 2( ) ( ) 2 (2 )
( , )
f kx ky kx ky k x k y k x y
k f x y
= + = + = + =
=
Dakle, ova funkcija je homogena i to drugog stupnja homogenosti.
Primjer 2.66 Funkcija proizvodnje
Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloenom radu L i uloenom kapitalu C na sljedei
nain: ( )
2 2
, ln
C
P L C L C
L
= + . Kako e se promijeniti proizvodnja ako se oba faktora
poveaju istovremeno za 10%? Radi li se o homogenoj funkciji? Ako da, kojeg stupnja
homogenosti?
Funkcija
1 2 3
( , , , ... , )
n
z f x x x x = je homogena stupnja , ako vrijedi:
1 2 3 1 2 3
( , , , ... , ) ( , , , ... , )
n n
f kx kx kx kx k f x x x x
= .
106
Rjeenje:
Provjeravamo radi li se o homogenoj funkciji:
( )
2 2
2 2
, ( ) ln ( )
ln
kC
P kL kC kL kC
kL
k
k L
= + =
=
C
k
( )
2 2 2 2 2
2
ln
,
C
k C k L C
L L
k P L C
| |
+ = + =
|
\
=
Dakle, radi se o funkciji stupnja homogenosti 2. To znai da e poveanje svakog
faktora za 10%, tj. s koeficijentom 1,10 poveati proizvodnju s koeficijentom
2
1,10 , tj.
za 21%.
Zadaci za vjebu (Ekstremi i elastinost)
1. Odredite ekstreme funkcija:
a )
4
1
16
2
y x x = + ( ) ( )
Rj. 2, 24 m
b )
2
1 x
y
x
+
= ( ) ( ) ( )
M 1, 2 ; 1, 2 m
c ) Zadana je funkcija ukupnih trokova
3
2000 T Q = + . Za koji obujam proizvodnje su
prosjeni trokovi minimalni? Koliko iznose? (Rj. ( ) 10, 300 )
2. Treba napraviti sanduk za prijevoz osjetljive opreme obujma 250 litara. Sanduk ima dno
kvadratnog oblika koje se izrauje od materijala cijene 10 kn/dm
2
. Cijena materijala za
izradu bonih strana je 3 kn/dm
2
, a za poklopac 2 kn/dm
2
. Odredite dimenzije sanduka
tako da cijena izrade bude to manja. (Rj. 5 x = )
3. Odredite koeficijent elastinosti funkcije
0.23 0.32
10 y x
= .
( )
,
0.32
y x
E =
4. Odredite koeficijent elastinosti za funkciju
5
2
10 y x
= .
,
5
2
y x
E
| |
=
|
\
5. Odredite koeficijent elastinosti za funkciju
3
1000
y
x
= .
,
3
2
y x
E
| |
=
|
\
6. Zadana je funkcija ukupnih trokova 3 5 T q = + . Odredite koeficijent elastinosti ukupnih
trokova za
5
3
q = .
5
,
3
1
2
T
E
| |
=
|
\
7. Odredite lokalne ekstreme funkcije
4 2 2
2 2 1 z x x y y = + + .
( ) ( ) ( )
1 2
. 1,1, 1 ; 1,1, 1 Rj m m
8. Neka su
A
p i
B
p cijene proizvoda A i B koji su puteni u prodaju. Odredite cijene
A
p i
B
p za koje je prihod najvei, ako je funkcija prihoda
107
2 2
( , ) 5 500 15 3000
A B A A B B
R p p p p p p = + + . Koliki je najvei prihod?
( ) ( )
. 50,100,162500$ Rj
9. Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloenom radu L i uloenom kapitalu C kako slijedi:
( )
2 2
, ln
C
P L C L C
L
= + . Ako se oba faktora poveaju istovremeno za 10%, za koliko
postotaka se mijenja proizvodnja? ( ) Povea se za 21%
9. Odredite derivacije funkcija:
a)
( )
2
ln 2 y x = +
( )
2
2
.
2
x
Rj
x
| |
|
|
+
\
.
b)
( )
2
4
1 y x x = + +
( )( ) ( )
4 3
. 2 1 4 1 Rj x x x + + + .
c) ( )
6
3
x
y e = ( )
( )
6
. 6 3 ln 3
x
Rj e e .
10. Odredite podruje elastinosti funkcije potranje
1
50
2
q p = + .
( )
. 50,100 Rj p
11. Zadana je potranja proizvoda A kao funkcija cijene tog proizvoda
A
p i cijene nekog
drugog proizvoda
B
p :
1.32 0.8
0.25
A A B
q p p
= .
a) Izraunajte koeficijent parcijalne elastinosti
,
A A
q p
E , i koeficijent ukrtene elastinosti
,
A B
q p
E (Elastinost potranje proizvoda A s obzirom na promjenu cijene proizvoda B).
b) Protumaite dobivene koeficijente. to na temelju koeficijenta ukrtene elastinosti
moete zakljuiti o trinom odnosu proizvoda A i B ?
12. Odredite ekstreme funkcije
x
y xe = .
1
. min 1, Rj
e
| | | |
| |
\ \
.
13. Odredite ekstreme funkcije
2 2
4 2 8 z x x y y = + + ( ) ( )
. min 2, 1, 3 Rj .
14. Odredite ekstreme funkcije 18 6 4
2 2
+ + + = y y x x z .
108
Literatura:
1. B. ego: "Matematika za ekonomiste", Narodne novine d.d., Zagreb, 2005.
2. B. Reli, "Gospodarska matematika", Raunovodstvo i financije, Zagreb, 2002.
3. Dabevi, N. Dravinac, I. Frani, B. Sekuli, B. ego: "Primjena matematike za
ekonomiste", Informator, Zagreb, 1996.
4. Nerali, ego: Matematika. Element, Zagreb, 2009.