2.

POJAM SEMINARSKOG RADA

Seminarski rad na prvom ciklusu studija je struni rad u kojem se obrauje jedan ui ili jednostavnji problem i u kojem student stie prva istraivaka iskustva. U seminarskom radu student samostalno obrauje odreenu temu koju je sam izabrao ili koju je predloio predmetni nastavnik . Seminarski rad se obvezno pie ioz svakog nastavnog predmeta. Kvalitet seminarskog rada raste po godinama studija.

3. SVRHA I CILJEVI IZRADE SEMINARSKOG RADA

Osnovni ciljevi i svrha izrade seminarskih radova na prvom ciklusu studija su u tome da se student potpunije, opsenije i dublje upozna s problemima odreenog znanstvenog polja u okviru Nastavnog programa odnosno konkretnog predmeta i da se znanstveno usavrava i osposobljava u pisanju znanstvenih i strunih radova, odnosno da stie vjetinu pisanja tih radova, a prije svega, da se znanstveno osposobi za samostalnu izradu seminarskog rada a potom i diplomskog rada. Izradom seminarskih radova student treba (mora) dokazati: 1) sposobnost primjene teorijskog i praktinog znanja u samostalnoj obradi aktualne teme, 2) sposobnost primjene znanstvenih metoda i tehnologije znanstvenog istraivanja, 3) sposobnost koritenja relevantnih tuih spoznaja, stavova i znanstvenih injenica koje su objavljene u aktualnoj literaturi ili formuliranja vlastitih spoznaja do kojih je dolo primjenom znanstvenih metoda (znanstvenoistraivakim radom) i 4) sposobnost pisanja tekstova strunih djela.

4. IZBOR TEME (NASLOVA)

Tema (naslov) strunog djela mora izraavati njegov osnovni sadraj. Zato naslov mora biti kratak, jasan, privlaan i informativan, tako da to jasnije odrazi sadraj i karakter seminarskog rada. Poeljno je da sadri kljune rijei o tretiranom problemu. Treba izbjegavati dugake, pretenciozne i nespretne i otrcane teme (naslove). Naslov moe imati i vie varijanti, pa se iz kombinacije njihovih elemenata sastavlja najprikladnija verzija konanog naslova. Prema tome, naslov mora sa to manje rijei tano opisati sadraj djela. Naslov treba biti kratak, ali ne prekratak. Isto tako naslov ne smije biti predug. Prekratki naslovi izraavaju predmet istraivanja previe uopeno.

5. POSTAVLJANJE HIPOTEZE
Hipoteza je pretpostavka ili tvrdnja o nekom fenomenu (pojavi, stanju, dogaaju i sl.) koja se moe dokazati ili opovrgnuti. Hipoteza je pretpostavka koju treba dokazati. Hipoteza je jedna jezgrovita, precizna i jasna reenica a koja se odnosi na temu seminarskog rada i povezana je sa problemom i predmetom seminarskog rada.

S obzirom na spoznajnu ulogu hipoteze u suvremenoj metodologiji nailazi se na brojne definicije pojma hipoteze, kao to su: - Hipoteza predstavlja ono to se predvia, - Hipoteza gleda unaprijed, - Hipoteza je pitanje tako postavljeno da se na njega moe na odreeni nain dati i odreen odgovor, - Hipoteza je teorija u koju istraivai nisu sigurni, - Hipoteza je neki teorijski stav ili zakljuak, koji ima odreeni stupanj vjerovatnosti, - Hipoteza je vie ili manje vjerovatna pretpostavka da postoji neka pojava kao uzrok ili posljedica neke druge pojave, - Hipoteza je pretpostavka kojom se objanjava utvrena injenica, - Hipoteza prua rjeenje problema zbog kojeg su istraivanja poduzeta i moe biti provjerena u praksi, - Hipoteza pridonosi razvoju znanosti, jer je njezina funkcija da usmjeri istraivanja na pravilan nain meu injenicama.

U znanstvenoistraivakom radu postavljanje hipoteze se javlja kao teorijsko-misaoni postupak koji slijedi izravno nakon utvrivanja odreenih injenica radi objanjenja ili proirenja tih injenica ili proirenja ili produbljenja spoznaja o tim injenicama. U tom smislu hipoteza predstavlja teorijsko-misaone dopune nekih praznina u poznavanju odreene pojave ili skupova (kompleksa) pojava iji se dijelovi, stajalita, ili neka druga obiljeja ve poznaju. Uzrono-posljedine veze i odnosi pojava vrlo su esto predmet hipoteze. Svaka se postavljena hipoteza treba provjeriti. Hipotezu se provjerava teorijski ili praktino na temelju procjene spoznajne vrijednosti hipoteze. Provjera hipoteze se sastoji u utvrivanju spoznajne vrijednosti stavova hipoteze. Provjeravanjem hipoteze treba se verificirati i dokazati istinitost ili neistinitost hipoteze. Provjeravanjem se ini teorijski (misaonom djelatnou) zakljuivanjem ili praktinom djelatnou, empirijski. Provjeravanje hipoteze sastoji se u tome da se istrae i pronau sva mogua rijeenja, injenice i argumenti koji e oboriti postavljenu hipotezu: ako ona tim pokuajima odoli, znai da je istinita, a ako ona tako ne moe biti dokazana, ona se obara i zamjenjuje drugom hipotezom. Potvrena hipoteza treba biti aksiomatski provjerena, tj. ona treba biti logino ukljuena i povezana u sustav postojeeg znanja i ne moe proturijeiti fundamentalnim znanjima i drugim spoznajama i uvjerenjima. Ona moe odbaciti (opovrgnuti) neku staru hipotezu novim znanstvenim injenicama, teorijama i zakonima. Provjerena ili verificirana hipoteza istodobno znai rjeenje problema i