Zbornik2010 FINAL

Jo ponekad sanjam... Webstilus zbornik 2010.
Jo ponekad sanjam...
Jo ponekad sanjam... Webstilus zbornik 2010.

Urednica: dr. Blanka Paagi Uredniki kolegij: prof. Andrea Buria, dr. Budimir Mijovi, dr. Marina Mikli Lektorica: prof. Andrea Buria Grafiki urednik: Aleksandar Paagi, dipl. ing. Slika na naslovnici: Nevenka Pupek: Vatra izvan kontrole Nakladnik: Webstilus klub, Zagreb ISBN 978-953-55665-3-3
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 740073 Copyright 2010 Webstilus klub www.klub.webstilus.net www.webstilus.net
Webstilus zbornik 2010.
Zagreb srpanj 2010.
Alen Alenijevi Elijevski

Snovi rastu drugdje
Utonuvi u san, sve se promijenilo. Umjesto na gornjem krevetu, sada se nalazi na palubi jahte - snjeno bijele jahte, a u rukama mu kormilo, svjee prefarbano sadolinom. Zatita od crva. Njegova prljava i prugasta crno-bijela bluza pretvara se u plavu koulju s depom na lijevoj strani. Rukavi te poderane bluze nestaju i sada je to prava ljetna koulja. Ona iz izloga. Donji dio uniforme nestaje. Nogavice iezavaju i to je sada plavi orc. One, dobro mu poznate poderane cipele, pretvaraju se u bijele patike s bijelim pertlama. I one ne uljaju. ak su za broj vee, za svaki sluaj. Djeak ispod, s korom hljeba koja bi mu derala desni i zbog ega bi dugo poslije plakao, polahko nestaje. To je sada neki novi djeak koji jede cijelo pile i koji se smije dok na slamku pije limunadu, pravu, od cijeenog limuna. Memljivi plafon vie nije tu. Zamijenilo ga je plavo nebo koje se prostire u nedogled. Oblaka nema. Nema ni poda. Kao da ga nikad nije ni bilo. To je more, pravo pravcato more. Kao ono iz sna, iz pria. Ostalih ljudi iz sobe nema. Spakirali su kofere i ve su se ukrcali na palubu. Stari djed Jakov, u prikrajku, sjedi na stolici i ita novine. Najavljuju lijepo vrijeme. Margarita tri za svojim sinom Jozefom pokuavajui da ga smiri. Galama. Ta sretna galama. I to nebesko plavo, duboko more Brod isplovljava. Gusti oblaii dima signal su da polaze. Polahko se odvajaju od kopna. Vojnici stoje na obali. Piju vino, kao znak zdravice. Drugi ispaljuju kratke rafale u zrak, grohotom se
smijui. Trei mau bijelim maramicama, dovikujui: Sretno, doite opet! Putnici sve to s osmijehom prate, takoer ih pozdravljajui. Oni odlaze. Obala se gubi zajedno s vojnicima koji iezavaju. Sve je kao u snu. Ali odjednom, udar Straan udar. U neto tvrdo. Nasukali su se. U istom trenutku djeaku ispadaju pile i limunada iz ruku i nestaju. Starcu Jakovu nestaju novine, zajedno sa slamnatim eirom. Kormilar je prestraen. Neto se deava. Nestaje njegova plava koulja. Grebe noktima po tijelu pokuavajui je zadrati, ali sve to ostaje su duge linije na rukama iz kojih navire krv. To vie nije orc. Rastu mu nogavice. I to vie nisu snjeno bijele patike. Jedna je iezla. Drugu grevito stie. Bezuspjeno. Nebo je ponovo onaj memljivi plafon, a more onaj prljavi, mokri pod. Putnici su tu, u krevetima Kormilar se budi. U prljavoj, prugasto-bijeloj bluzi. Djeak ispod jo uvijek plae. Ali on to ne uje. Ne uje ni starca Jakova koji stenje u uglu. I ne vidi ih. Sve to vidi i uje je vojnik koji s njemakim ovarom ulazi u sobu i udarajui palicom po krevetu, dere se: tajgen! vajne! Aus! Aus! Aus!
Alen Alenijevi Elijevski
Vera Anii
Radujte se
Radujte se svemu maleni proljeu ljetu jeseni i zimi zvijezdi to na nebu sjaji cvijetu oblaku na nebu rijeci polju breuljku travi moru i kad je zbog oblaka suro radujte se kamenu listu lijepoj grani kad je bez lia i kad joj se kronja svija i kad jako drvo pukne kad je zima i kad lijepa muzika svira pa vas ritam ponese radujte se kinoj kapi pahulji u letu i studeni koja obrai hladi
toplini ljeta kad sunce ari radujte se malom mravu puu jeu ptiici u letu ribi abi lopti alu radujte se lici viljuci loniu lijepoj knjizi slici i novoj i poderanoj cipelici i svakoj pobjedi i porazu na utakmici radujte se uz smijeh svemu i kad su vam torbe teke i manje teke i kad morate u kolu pjeke i svakoj boli koja e proi uz vas su svi koji e vam pomoi samo se maleni radujte i kad netko neku glupost napravi primite to tako kao glupost sve ima svoje ari radujte se i onom
Vera Anii
to vaa ruica napravi i kad neto lijepo netko stariji napravi radujte se uvajte se volite se imali ne imali neke stvari neka su udna vremena dola ali kad u vama ljubavi i prijateljstva ima razgovorom pomaganjem razumijevanjem meu sobom bit e lake svima samo se uvajte onog to je loe a o tome vam roditelji i uitelji govore sluajte ih i radujte se samo se radujte maleni
Rijeka, 12. 2009.
Vera Anii
Tomislav Grgo Antii

Tri biserna soneta 1.
Sonet je dua mornarskih poeta Biser u koljci Jadranskoga mora Uzdah i apat toploga ljeta avrljanje ptica u kronjama bora U pleteru stiha utkana mata Tajanstvena bia zelenih gora Svirka i pjesma u dimu ognjita Bajkovite prie vilinskih dvora U dui blista biserna kolajna Kamen koralja morskoga cvijeta Sunevi zraci uronjenih sjena Nevina ljubav buja i cvjeta U drvu ivota nebesa resi Leprava ipka u slanoj rosi
2.
Leprava ipka u slanoj rosi Odsjaj mjeseca u valu i pjeni Kaplja sam morska, na vjetru me nosi Ronim u moru, a more u meni U jatu dupina ribarski dusi Drhtanje tijela na sinjoj puini U dahu uzdaha ljubav me krasi Biserna kolajna morskoj sireni U svijetu voda carstvo je koljki Meduza, jea, raia i riba Zaljubljen bludim u bisernoj bajki Plivam bez cilja, a more me ziba Koraam po mulju, gnjurim i lebdim Blaenstvo utim, dubinama stremim
Tomislav Grgo Antii
10
3.
Blaenstvo utim, dubinama stremim Donjemu svijetu, skrivenog bljeska Iskonsko svjetlo u odrazu vidim Uzbueno tonem prasku poetka Sjaju se divim, prostranstva plijenim Dok morski konji polagano kaska Postajem riba i od sebe bjeim Nijemo kliem u jeki bez vriska Osjeam dodir nevidljive ruke Disanje krge i odraz peraje Daleko od huke, vjetra i buke Vidim, da se riblje oko smije Izranjam iz mora, na toplinu ala Ostavljam ribe zagrljaju vala
Tomislav Grgo Antii
11
Ladislav Babi
***
Fazna razlika - raste. Raskorak u nama gomila oblake tmaste. Negativna interferencija; svjetlo + svjetlo = tama. ivotna intencija najljepe snove slama. I mjesto da postaju radost evolucija....Muenje! ivot?...Gadost!... Ili je samo veliko uenje?!
12
Sandra Barievi
Tiina utnjom opjevana
Utihnula je rije I tiina to bukom jei Utihnula je pjesma I nota to plee ples smrtnim koracima u taktu. Nebo prekrilo svojim platem sivim Svoja njedra i lice usnulo Mjesecom i suncem pored Svjetlost u tami se prikrilo u sramu. Glasna je Preglasna utnja to u ponoru jeku trai U nemilosti milosti Zamolbu u potocima suza snai. Jednom jo Samo jednom da ujem zvuk oglaenog slova iz ustiju Pa da usnem san na proplanku Na planinama prekrivenim bijelim tragovima misli U dubinama mora gdje sjeanja poivaju. Htjedoh htijenje upisano bijelim perom umoenim u tintu Drhtavom rukom, pokupilo suzu to razliveno slovo ostavi na zamrljanom papiru S mreom upijenih kapi. Gorak pelin okus je izreen slovima Ostavlja trag nezaboravnih sjeanja. Neukroenih misli to vrludaju Tragovima njihovih sjena, bura i meava.
13
Tiina svibanjska
Sjedi. Nesmetano Dubokim uzdasima puni prazna mjesta svojih sjeanja. uje se pjev uka. Prodire njegova pjesma ivota ista, melodina. Odmjerava. Broji. Takt po takt. Savreni razmaci nota, bez dirigenta, Otpjevani u tiini i noi bez svjedoka. Pogled uperen u dubinu kroz isparane zavjese to prekrivaju oi. U gru ispusti neujno bol, pomakom ruku na grudima. Drhtaji u trzajima, ovlaena vlastitim suzama. Mjesec svojom snagom podie joj lice prema sebi. Odmjeri smijeak, Prisjeanjem na svijet iza njega, nasluenih slika spojenih uvezom srebrnim. Gotova je era. Kraj jednog umjetnikog djela. Potonula slika na dnu mora. Valovima zaigrana kia ispire trag porinua jednog ivota Zatrpanog rijeima i slovima Bojama i eljama Nikad ispisanim trenutnim htjenjima za mo nad snima I potpuno iivljenim likovima u njima Iscijeeni u borbama svojih nauma, praznih glava od umora. Predaju crnim slovima zapisanu, obznanili na oltar rtvenika Predajui sebe, spojenih dua U zamjenu za mir u nemirima, parajui tkiva od boli i muka.. I krik posta muzika noi Suze kia.
Sandra Barievi
14
Gabrijel Barii
Dopustite da se ispriam
kolegicama s posla
U onom malom pravokutniku je no U ponedjeljak vie nije listopad Ovo je vjerojatno zadnji dan ove godine da se kraj otvorenog prozora namaem u vruoj vodi poput japanskih majmuna dok para urno utie na hladnou Nastradali smo, draga, Gule nam kou za otplatu kredita, a na jedini kredit je to to smo ivi Baci zadnje drvo na vatru Brate, sestro, Prijatelju, eno, Doista se ne mogu iskupiti Popit u jo jedan Nadomjestak za nevinost Pa na spavanje Sutra se opet budimo rano
15
Slaana Benkus
Mjeseeva tuga
Mjesec je rukama sakrio oi Stranim je krikom razlomio lice Jer na cijelome plavome nebu Nije vie bilo ni jedne zvjezdice. Lutao je Mjesec sam Cijelim nebeskim prostranstvom. Tko mu je sakrio zvjezdice? Ukrao ljepotu nebu boanskom. Sjede na oblak bijeli Suzu niz oko on spusti Jer putovi Gospodnji nisu vie lijepi Sada su sami, mrani i pusti. Skrene on pogled na zemlju Gdje tisue ljudi hladno lei. Skamenjenim pogledom gleda taj uas Srce mu se od straha najei.
16
Uz svakog je ovjeka Tek neznatna svjetlost bila To zvjezdica uvarica ovjekova Zadnji je dah na Zemlji spustila. I ostao je sam. Na Nebu i Zemlji sam. Plakao je na oblaku bijelom Shrvan bolom, neopisivo tuan. Tko je ukrao njegove zvijezde? Tko je ubio sve te nevine ljude? Zato mora ostati sam? Sam da od tuge i umre. Ve klonulo mu njeno je tijelo Svjetlost je sve slabija bila. Na oblaku bijelom noena nebom. Mjeseeva dua sama je izdahnula.
Slaana Benkus
17
Konji
U poljima utih cvjetova netko se skriva as smee, as bijele, pa i crne boje ima. Ima i rep to slobodno vijori, A i njiska mu se poljanama ori. Zvat u ga Srea jer mi osmjeh probudi. Zvat u ga Ljepota jer za njom kao da udi. Njenost? Da, to mu ime najbolje pristaje Jer pogled mu blagost i toplinu odaje. Bit e moj i samo sa mnom se skrivati Lovit emo ute cvjetove Na osunanim se poljima igrati. Bit e moja njenost, ljepota i srea Smea, crna, pa i bijela. Bit e moja ljubav najvea.
Slaana Benkus
18
Lidija Bugari
Zaborav
Poi u putem svjetla, Staviti krinku sree na lice, Odjenuti plat od pauine I zaploviti kroz snove. Tebi u poi, Toplino due moje. Bit u tek dah na tvom uzglavlju, Drhtaj sunca na tvojim vjeama, Cjelov vjenosti na tvome licu. Blagoslivljat u te ljubavlju, Dok ne svane zora i Odnese me u nitavni zaborav
19
Bijedni pas
Jutro je dolo prekasno, Hladna no odnijela je duu Gladnu kruha, ljubavi i pogleda ljudskih. Tijelo skriveno kartonskim pokrovom Lei u kutu savjesti nemirne. Odbaeni ovjek skonao je. Ali, Koga je briga? Iscijeen, suh do sablje nesvijene, Zoru doekati nije mogao. Poteno kruha zaraditi, Nisu mu dali, Milosti nisu imali. U arenu zvijeri stjerae ga, Rastrgan bijedom, uminu polako. Limena glazba svirati nee, Na posljednje putovanje poi e sam, Bijedni pas, Njih nedostojan.
Lidija Bugari
20
Sive sjene
Nijemo vapijem za tvojom duom, Neujno vritei od bola, Krijem se od pogleda stranaca, skrivajui suze. Otrgnuo si posljednji drhtaj moga srca I otiao daleko, Daleko u crne doline tuge. I, Dok pruam ruke, Molei za milost, Dotiem samo sive sjene, I ujem cerek hijena Koje ekaju... Mene.
Lidija Bugari
21
Borivoj Bukva
Sretan sam otac!
Jutros zvona nad Pehlinom odzvanjaju: Lijep je dan!, dok Kvarner plavi tamo negdje na horizontu, s maglom se spaja... Hodim ulicom veseo i bezbrian, - nostalgian... Ja - sretan sam otac!, moja Nataa se zaruila! Albert i Nataa, odzvanjaju zvona crkve nad Pehlinom, i tamo negdje daleko u goranskom kraju, u usnuloj i zametenoj snijegom dolini, - u Mrkoplju...
22
Koraljka Dadi Aviani

Ako ode
Ako ode Pritvori vrata Moda zapue Dobar vjetar, Pa ih otvori
Ljubavi moja
Ljubavi moja Vidim te u tisuu boja Plava Kad ti se spava I padne ti glava uta Kad sam na tebe ljuta Bijela Kad predala bih ti se Cijela
23
Majo Danilovi
Apsolutno romantino
Bilo je to vee romantino, imala u sebi neto karizmatino i to je simptomatino izgleda da se i ja njoj sviam. I na pitanje da je ponovo viam, rekla je bilo bi to fantastino; osjeao sam se posve magino, i to je sasvim logino mislio sam da sve priviam. A tek sad uviam, nije to bilo vee obino, u oblacima ja, za nju bilo komino, lup sam gluposti i tome slino; da se smijala nije, bilo bi tragino. I ta da vam vie redam, na poljubac sjalo svjetlo stanino, bilo je jako panino i dramatino, nezvanino i njoj veoma simpatino. I da nikoga ne vrijeam, naa je veza praznino i euforino, idilino i metaforino, ne kao kod nekih, stereotipno i zvanino,
apsolutno romantino.
24
Jednom me samo pogledaj

Dola mi sino u san nepozvana, hodajui po vodi, laka, leprava, i sva je bila nekako bljetava, bijela, jedino usne, gornja i donja, kao kupine. Ni re nije progovorila, ni usta otvorila. I nije me prepoznala, kao da me ignorie. Bez krila kruila iznad mog kreveta, kao da prkosi meni smrtniku, to lei u postelji, presamien, u poloaju fetusa. I nita joj nisam mogao, ni da je taknem, ni da je dokuim, rukom joj kroz kosu proem, bila je prozirna,
Majo Danilovi
25
kao od pjene. Jedino svijetlile crne oi su njene. Jednom me samo pogledaj i osmjeh jedan daj, i nita vie, nikada vie, ne daj. Da te vie ne usanjam, da te vie ne poelim, ime da ti zaboravim, i lik i miris. Da jednom i ja budem ovjek bez snova, od ljepote tvoje da se oporavim, pa da jutrom, uz prvu kafu, suncu u lice pogledam.
Majo Danilovi
26
Neka me budna
uva svoje misli, rijei i svoje dodire u svome dijelu kreveta, ogrnuta arafom, okrenuta leima. Mogue spava, dok ja pravim drutvo punom mjesecu. Dugo e proi dok ne zaspim. Ti spava kao beba i die dahom zadovoljne ene, dok se posteljom iri tvoja toplina, i miris tvoj. Neka me jo budna, odavno nisam ovako oputen, omamljen, lijepo te imati tu, kraj sebe. Prijala bi aa crnog i dva tri dima, dok mi je pogled prikovan za tvoje skrivene obline. Ujutro e otii, zadugo te nee biti, neka me jo malice da te jo malo upijam.
Majo Danilovi
27
Djevojaki nepogled
O bedem tvoje oholosti razbijaju se talasi moje ustreptalosti, u irokim amplitudama vraa ih u samo srce moje sumnje. Kao davljenik moja se vjera hvata za tvoj jueranji pogled koji je, mogue, upuen meni, brzinom svjetlosti proao kroza me, i za tren se rasprio na brdu iznad grada. Jednoga dana to mjesto e zvati Djevojaki nepogled. Kada ti neko ubije mladu ljubav, onda pod starost ne osjeti bol od hernije, jer davno si prestao da osjea, dok po zemlji gazi rasute poljupce.
Majo Danilovi
28
Mjesec nepomuena sjaja

Moda e jednom sunce roditi novi dan, sjajan i ist, kao moje dozivanje tebe. Moda u zemlji nekoj padne kia neka, koja e biti bistra, ko pla due moje. Ili e nii cvijee neviene ljepote, poput drage moje. Rodit e se jednom, moda, odvaan sin, kao potvrda da je mogue i nezaludno. Izai e mjesec nepomuena sjaja, i ovjeku osvijetliti dilemu - da li je srea ispred ili iza njega. Naii e plima, koja nee brisati stopala. Ili e pjesmom priati da je ljudski put, ne u tragovima, nego u njima samima. Shvatit u da su rane koje se u nama vidaju ustvari struja to pokree sjaj u naim oima. Pustit e me tada, pod koprenu tvoju, da bih obgrlio sreu, makar u jednom dahu. Prislonit e mi elo na njedra i, u inat normalnima, Bit emo drugaiji, pomalo luckasti. Tad bit u opijen tobom, boanskim mirisnim vinom, i onim u tebi to ivi neroenim sinom.
... onom mom limunovom cvijetku...
Majo Danilovi
29
Neven Dvorak
Povratak
U ljuturi od koljke Jedrima od morske pjene Vraam se Kui U naruje Majke U krilo ene Umoran od puta Po neverama, moru Da mir svoj naem Do majinih skuta U oevom Dvoru Sve svoje barke Sad ostavljam snene U maloj se vraam Ljuturi od koljke Jedrima od morske pjene
30
Mira Eljazovi
Stari mornar
Stari prosijedi mornar promatra more. Usamljen die u prostranom vrtu ispod zelenog bora. Valovi davno ispraeni drai su mu svakim danom vie, dok u mislima plovi i sol mirie. I kada nou zaspi, on sanja plavo. esto ga probude zvijezde pa u poznatom mraku, jedini budan u svom vrtu,. zamilja stari brod kako pobjeuje suro more i nalazi sigurnu luku. Tada sjedne na drvenu klupu i toplo mu u dui, starosti u inat. Mirno misli njegove plove, uspomene se roje, u prostranom vrtu uz nemirno more...
Mira Eljazovi
31
Fontana Trevi
Fontana Trevi, sunano popodne u Rimu, sa eljom novi baen... Fontana Trevi obeava i umi, a elja postoji; u srcu eka i uti. ... jo jedno sunano popodne. Kod fontane Trevi sve je isto. I Rim je isti, vjean; uvijek prekrasan. (kao i moja elja, neispunjena, najljepa, vjena...) Samo ja vie ne bacam novi kad sjaji sunce nedjeljom popodne.
Mira Eljazovi
32
Tragovi
Neujno, lagano, njeno snjene pahulje padaju. Dok srce mi ite toplinu, ja utim samo obmanu. Bijelo, mekano, hladno ba sve je, tek prividni vlada mir. Trae toplinu ja urim, nita ne ostaje iza mene tek meka, sjajna bjelina. Moji tragovi nestaju ispod snijega. Ima li sree na drugoj strani brijega?
Mira Eljazovi
33
San
Usnuh najljepi san, da spavam na leaju od kostrijeti, usnuh da naa ljubav je trajna i vrijedna k'o granica zarobljena u ogrlici od ilibara. Usnuh da elje su nae iste i bijele, da sretni zajedno hodimo stazom ispod bijelih oblaka, a oblaci su njenost tvoja. Usnuh tvoje korake na stazi poploenoj alabastrom, gdje sve je iskreno i vedro i tada budei se sretna vidjeh tvoje oputeno zaspalo lice i umorne ruke... Sada budna pratim tvoj dah, udiem miris zelenog proplanka, prozor irom otvaram i ekam da zraci sunca probude tvoje vedre oi.
Mira Eljazovi
34
Tu na stezi poleg pruge

Tu na stezi poleg pruge, gledeli smo vlaka kak je juril u daljine. Zdavna, zdavna... Gledeli smo kome, mladi i veseli bili. Sad za starim plotom spomeni se skrili. Tu je drago cvetje, topla trava meka, jedno prazno gnezdo; drobni ptiek nekam nestal... Se je lepo: Drava tee, a v daljini breg zeleni! Male kleti i gorice! A kak dii zumbul plavi! V mojem srcu uspomene, pak me bole. Vse je tu, a vse mi fali! Kak sem nazaj dola, samo stojim i gledim... Tu na stezi poleg pruge
Mira Eljazovi
35
jablani su negdar bili, sad ih ni. Vlak je juril vu daljine, al ga uti vie ni... Gde su dragi ljudi? Tu na stezi poleg pruge iem davnu sreu AL' JE NI, AL' JE NI...
Smokva
U pravom trenutku, na siromanom tlu niknut e smokva. U pukotini stijene, korijen e nai put i grane e za suncem eznuti, toplinu upijati, plod pokloniti. Pa e na kraju snage, u prevruem ljetnom danu, umorni teak stari nai blagi hlad, ispod vrste smokve. Kuat e njezin slad sretni teak, zahvalan na hladu i raspuklome plodu, sazrelom za njega u pravome trenu.
Mira Eljazovi
36
Zauvijek
Pamtit u dok postojim nadu u tvojim oima, rijei upuene tebi i pticu to te pozdravlja. Pamtit u mir tvoje ruke na odlasku... Oprosti to sam rijei utjehe svojim uljepala bojama, nisam ti lagala, ljubav sam davala. Iako si znao, duom slutio i sve vidio u bolnim noima, dok tuga se irila nemona, ti hrabro si svjetlost uvao u oima. Pamtit u nadu u tvojim oima... ...rascvjetano drvo ispred prozora... Umjesto tunog pozdrava, na prozor bolnike sobe doetala je vjeverica...
Mira Eljazovi
37
Silva Filipovi
Samo mi snovi ostaju
Ne, ne smijem se sjeati tih vremena kad si me zvao jedina moja ljubljena i poljupcima me dovodio do ludila. Tad strast bi kliknula poput ptice putene iz kaveza i rasula se tijelom poput rastaljena elika, a svaka pora koe na njeni je dodir ekala. Sad mi samo preostaje sanjati tvoje cjelove, vrste ruke i njihove njene dodire, a strast uguiti da nikad ne uskrsne.
38
Zvijezda
Na krilima veeri u moj je ivot lagano uetao, poput tata u srce se uvukao i tamo zauvijek ostao. Dok je polako umirao dan, nova se zvijezda rodila zaiskrivi na tamnom svodu mojih uspomena. Ta mala zvijezda jarkoga sjaja putove mi obasjava, vodi me na livade mirisne, cvijee mi u kosu uplie, jutarnjom me rosom napaja, radost u duu ulijeva i tugu skida s obraza.
Silva Filipovi
39
Prekinut san
Crkveno me zvono iz tvog zagrljaja jutros otrglo grubo probudilo i u sivu javu vratilo. Sanjala sam poljupce i milovanja kojima si me obasipao, navalu strasti dok si me doticao i divan osjeaj sree kad sam ti pripala. Zloesto je zvono divan san prekinulo, a mene ostavilo samu s enjom.
Silva Filipovi
40
Slavica Grguri Pajni

Ostavi
Pomisli jednom Kako bolno jei vjetar Na suhim granama. Zaustavi vjetar! Pomisli jednom Na rijeke isplakanih suza Na tunim obrazima. Zaustavi suze! Pomisli jednom Na poljupce vrele, srcem predane. Na tijelu mome, ostavi ih! Neka peku, peku
41
Sada
Pokloni mi jutra osmjehom okupana Prvu etnju rosnim poljanama Crveni struak ruinih pupoljaka. Pokloni mi drhtaj goranskih puteljaka Za ruke me primi, sigurnost mi daj Orkestrom spoznaje, ljepotom dogaaja. Pokloni mi veer zvjezdanog neba Tiinu tiine, daljinu daljine Ljubav u sebi, elju za sutra Pokloni mi Ako ljubavi ima, Sjeanje mi nemoj pokloniti
Slavica Grguri Pajni
42
Boba Grljui
Opiranje
Iz dubine divlja plavi me, obuzima da pobjegnem elim i ne elim spora sam nesposobna da se odijelim razmrvim osjeaj mirim se do tiine i eto mene osloboene iz sjene iz zjene iz stijene iz vjetra iz travke opet sakupljene javke sobom zauene ne opirem se ljubavi
43
Protiv sebe
Da bar sustignem te za svjetlosti dana kasno e biti poslije s mrakom mijenjam sebe i tebe nudom zaboravljam za kim i im sam to hodala urei u beznadno u dubini protiv sebe dan cijeli
Nenadano
Moja si druga polovica rijei moj spas u trenutku kad mi osjeaj zaprijeti puknuem posred lica i ne zna dalje i ne znam dalje oboje kanemo u utnju u jamu bezdanku zadovoljni reenim nedoreenim primireni spaeni
Boba Grljui
44
Dvije ptice
Dvije se male ptice mokre ljube na tankoj ici dalekovoda gledam ih s prozora
Mo zemlje
Mirie zemlja na moje na znano svojom me snagom uspravnom dri a kad pokleknem pa sam joj blie mirisom me hrani i opet die cvijetu breskve da sam blie
Boba Grljui
45
Alen Hasiki
Nitko
Nije bio borac, nije znao pobijediti, ekao je samo trenutak kad e se slomiti... U jadu, u tuzi, sam... Zatvoren u etiri zida, u zamraenoj sobi, sam... I tako iz dana u dan... Nosio je masku veselog ovjeka, koja je nestajala iz dana u dan. Gubio se... Sve je izgubilo znaenje, besmislen je ovaj svijet. "Ja sam nitko", rekao mi je. Sutradan se nije javio. Taj maskirani ovjek nestao je... Presudio je sam sebi kao najvei krvnik. Zbogom, nitko...
46
Jasna Horvat
Kamen
O kamen se razbie vali, a pjena u tisue kapi raspri se u daljine, i negdje usnula spava morska vila dubina. Kamen jo uvijek stoji kao sjeta, kao spomen jednog davnog ljeta. Mislila sam da e trajati vjeno naa ljubav sretna ti si mi ukrao duu, zarobio srce, ali ostade samo hladan kamen, beutan bez osjeaja i prohujali dani i noi i ostade prazno srce u samoi.
47
Kad bih
Kada bih se ponovo rodila druge bih bitke vodila, i drugim putovima bih krenula i druge prie znala i sve bi bilo ljepe kao iz bajke. Ne bi bilo tuge i ne bi bilo lai i druge bih pjesme pjevala, druge ljubavi sretala. Godine bi bile druge, putovi bi posuti sreom i cvijeem. I ivot bi bio pun ari i ni za im vie ne bih marila niti alila. Ne bih srela tebe koji si me ranio, ve bi bio netko drugi koji bi ljubav vratio pa moje srce ne bi nikad patilo. Sve bi bilo lijepo kao san i ivjeti bi bilo kao da je svanuo sunan dan posut laticama rua. ivot bi mi drugu ansu pruio i vie me nita ne bi rastuilo.
Asna Horvat
48
Ivan
Prekrasna ivotinja
On te gleda na svoj potroaki konzumerski nain kao debeljuca kremnitu kao vuk janje A ti se vjeto koprca kao da ti nije milo i smije se na granici nervnog sloma Na tebe je izvren atentat automatskim pitoljem s Amorovim zakovicama slijepa djevojko sudbinske ljepote prekrasna ivotinjo
Zloupotreba ovlasti
Zloupotrijebio sam svoje ovlasti kupca da uhvatim njezin pogled ili je ona zloupotrijebila Svoje ovlasti ugostitelja kako bi uhvatila moj
49
Draen Jergovi
Kraj
Filozofija me uhvatila, ne mogu bjeat`, napadaju me misli, ne mogu ih otjerat`. Sterem svoj identitet na svjeem zraku, praina na povrini, kao ja u mraku. Nikad neu znat` za sluajeve gdje su me promaili za dlaku, nikad nee uti mene da prodajem bajku. Budim se iz snova, svaki dan je borba, manjina u sistemu, u glavi mi raste bomba. Niz planinu, u krivinu, bre nego Tomba, pod nogama sve je bijelo, ali nije droga. Moje tijelo, moje djelo, moja nona mora, moje cijelo selo htjelo da budem njima fora. to zahtijeva vie potovanja, planina ili gora? Tko pjeva po noi, a tko dok svie zora? to se tie ovih rijei, meni prave smisla. Netko je lud, a nekoga je sudbina stisla.
50
O tebi
O tebi, neprealjenoj dragoj, I dalje osjeam neki naboj. Danju mislim, nou sanjam Ljubavlju da te proganjam. Uz oi tvoje poput mora Prebrzo mi stigne zora. Ljubim svaku tvoju poru Dok ti kosa lepra na lahoru. Tvoje mi se lice svia, Valjda zato to si ria. Dok smo sjedili zajedno, Moda nam je i bilo svejedno; Al` poslije, kad te osjetih Znao sam, ti moj si najljepi stih! Poput prepelice ti si bila, Plaha, sretna, kao vila. Dravi tvoje tople ruke Zaboravio sam sve muke. Iz dana u dan ti si cvala Poput snanog plimnog vala. Priali smo esto skupa, Samoa nam bijae glupa. Kao da je bilo davno: Volim te! objavio sam javno. I danas elim biti s tobom, Postat tvojim vjenim robom. O tebi znadem tako malo, Zar to je sve to je od nas ostalo?!
Draen Jergovi
51
Moja mama
Odavno bijae sama ta dama, ije ime skrivam vama. Njena tuga bez srama bijae neka zlokobna tama. Takova fama unutar ama, to moe biti samo moja mama.
Hrvatska (anti)perspektiva
to smo mlai, to smo tuniji. Sve to stariji, sve smo runiji. im smo blie, tim smo suniji. Sve sve dalje, sve sve duniji...
Draen Jergovi
52
Bogdanka Jovanov-Stojanovski
prva pjesma
na drvenom stolu u novinskoj hartiji usoljene sardele kraj ae pitkog domaeg vina ni re vie nije potrebna nazdravljam dragom osmehu sa poutele slike i ispijam u ast svog detinjstva
53
druga pjesma
u kraju mom crnica zlatno ito i beskrajno nebo sunce nema za ega da zae pa celu no pevaju zrikavci kradui mi duu i vreme u kraju mom zorom sve to kokodae, mue, njae, groke javlja se ite vode ite kukuruza i leba ite i na leba i muve na lebac u mome kraju i svojta i kurta i murta svi bi leba bez motike lebac mu materin dok crnica i uljevite ruke drobe godine za to isto pare leba
54
a u kraju mom jo daleke vale i pusto more teake ruke slabih mrea krta crvenica i krto poje muke rodile samo sunca preteklo i vremena sve ostalo staro ivi se od seanja i vene vere u varljivu nadu a muve na smokve u mome kraju i svojta i kurta i murta svi bi kruva bez motike kruv mu ain dok crvenica i uljevite ruke drobe godine za to isto pare kruva a u mom kraju jo vetar oro igra oko platna to ih bele na jezeru i tubalice pevui za dragim u pealbi i jad na alnu duu doliva
55
i muve na leb u mome kraju i svojta i kurta i murta svi bi leb bez motike leb mu majin dok posna zemlja i uljevite ruke drobe godine za to isto pare leba i nita tu nema sem rada od jutra do sutra sem ljutog duvana i pustih obeanja o povratku al u kraju mom tamo gde je dua oko srca oko aneoskih krila sree je i osmeha pesme i radosti ljubav je najbolje rodila u kraju mom pa svi moji zagrljeni trajutrajutraju dok je nama nas i ljubavi nae, aa nas zakarta trajaemotrajaemo dok je pesmedok je pesme
56
Ljiljana Kati
Biti tvoja sloboda
Dok me neljubav okivala prijetnja da me ugui kucala je na vrata Sve one ladice u koje tako briljivo smjetamo druge podrezuju im krila ubijaju duu I zato elim biti tvoja sloboda zemlja koja hrani tvoje listove sunce koje boji tvoje cvjetove elim te podii nebu da u njegovim oima otkrije svoje lice i njime daruje svakog ovjeka elim se diviti tvome osmijehu koji mi pjeva pjesmu o tajni sebe i sobom bogati moje pustinje osvjetljava maglom skrivene dane
57
Svojim dodirom buditi te da nikada ne prestane zvijezdama pruati ruke a tlu korake Biti tvoja sloboda koja te lahorom osvjeava i ivotom daruje Posedarje, 2.8.2001.
Ljiljana Kati
58
Snaga ustrajnosti
Prvi korak nije dovoljan da stignem na cilj ali dolazak do cilja njime zapoinje Spoznaja nije dovoljna da se promijenim ali je poetak rasta od sjemenke do ploda Jedna rije nije dovoljna da ima povjerenja u mene ali zapoinje gradnju mosta koji povezuje obale Jedna dobivena bitke nije dovoljna za pobjedu ali mi daje snage da u borbi ustrajem Martinus, 9.2.2010.
Ljiljana Kati
59
Sputanje neba
enje Te moje zovu da se jo jednom spusti na ovu zemlju da mi srce ispuni onim to si mi darovao to ivotu daje smisao Neispunjenje enje razdire srce ili je to propinjanje da se razvije do punine i veliine neba Je li irina obzorja veliina srca i izlasci iz okvira avantura novog stvaranja novog raanja ivota u izobilju Ostajem zateena nad putovima svoga rasta i ovog srca premalenog za enje koje u njemu ive i rastu iz dana u dan
Ljiljana Kati
60
Spustilo se nebo donosei okus Ljubavi koje u izobilju ima i koja ezne ostaviti trag u svakom srcu ove zemlje koja je otvorenih grudi prima Dugo Selo, 25.12.2009.
Ljiljana Kati
61
Davanjem cvjetati za nebo

U Tebi otkriti tugu kao odraz brige za nas i zahvalu lomljenja kruha po kojima postajemo siti Daje nam da druge sitimo uei nas kako ljubiti kako sebe davati i davanjem cvjetati za nebo Nebo kojem emo plodove donijeti sebe same kao najvei dar i sobom obogatiti sve one koji nas u njemu oekuju
Dugo Selo, 15.6.2005.
Ljiljana Kati
62
Neu odustati
I ponovo se naoh nasukana u moru ljubavi iznova outih gluhu jeku vlastita glasa jo jednom doivjeh bol tueg neprihvaanja uporno zatvaranje i prozora i vrata Ali neu odustati od nove plovidbe neu odustati oblikovati kamena srca neu odustati kucati na prozore i vrata neu odustati od LJUBAVI
18.4.2010.
Ljiljana Kati
63
Njenosti
Kad se ti probudi u mom srcu njenost sama se prelijeva iz mog srca do svih koje susreem Kad ti dodirne moje srce toliko topline navire koja otapa i grije moju nutrinu za prihvaanje Kad me tvoj osmijeh obasja svjetlou buja moje bie i licem ostavlja trag tvojeg odraza za druge Kad u tvojim zjenicama prepoznam suzom okupan svoj lik svaki biser iz oka isti duu moju nanovo roenu Duu koja itava nije ako je ti svojom puninom itavom ne uini i srcu razum daruje
Ljiljana Kati
64
Ti koji si tako njeno od svih drugih to postoje prvo mjesto u srcu zauzeo to mene toliko raduje Neizreciva je ljubav koja me tebi nosi da te sobom daruje Krasno, 14.9.2005.
Ljiljana Kati
65
eljka Koari Safiris

Zvjezdani jedrenjak
Zvjezdani jedrenjak ve odavno na me eka Razapeta jedra vijore na zraku U daljini nazire se galaktika rijeka Svjetlosni val to opire se mraku Nebesku je kartu iscrtao mi Svemir Krenuti u putem zlaanih meridijana U tijelu se raa davno znani nemir Kao i oduvijek, ne putujem sama Jo od pamtivijeka aneli me prate Duhovni vodii kazuju mi smjer Kad pogrijeim kurs, na pravi put me vrate Naruje im miluje, i labuda, i zvijer Kompas je sainjen od svjetlosnih niti Kazaljke pokazuju smjer ljubavi i mira I sve se deava, kako moralo se zbiti Na jedrenjaku to nalik je na zvjezdan' leptira U njegovoj nutrini zajednitvo blista Svako veslo ponaosob simfoniju sklada K'o umjetnik kad primi se arobnoga kista Galaktikom rijekom tee ljubav puna slada
66
Zvjezdani jedrenjak ve odavno na me eka Razapeta jedra vijore na zraku U daljini nazire se galaktika rijeka Svjetlosni val to opire se mraku
eljka Koari - Safiris
67
Smaragdna knjiga
Negdje u dubini zapis postoji Drevnim su rukopisom ispisane rime Korice izrezbarene u zelenoj boji Sadraj uva ba svaije ime. Kakvi li smo bili davnih ivota Kakvi smo sada, u ovome trenu, eka li nas sutra rajska ljepota Ponavlja li se ime, u novom refrenu? Svako je slovo kao otisak Due Koju ispisala je i ponajmanja misao I dijela kojim zidovi grade se il' rue Izgovorena rije kad spaja se u smisao. I trenutak utnje, kad odabran je mir, Svaka strma litica kao bojno polje I trenutak ljutnje, taj uzavreli pir, Sve odigrano s vie il' manje dobre volje. Na poleini nema kratkoga saetka Broj stranica nitko izbrojio nije Nepostojeeg uvoda, a nema ni svretka Sa ponekih stranica sjajno svjetlo sije.
68
Svjetlosne niti kao krasopis svilen Koje istkala su ljubavna djela Ve sam pogled na njih medan je i milen Bez njih ova Knjiga ne bi bila cijela. Negdje u dubini zapis postoji Drevnim su rukopisom ispisane rime Korice izrezbarene u zelenoj boji Sadraj uva ba svaije ime.
69
Okupana svemirom
Dua je moja ispunjena nemirom Onime to nadilazi sve izreene rijei Okupana sam plavetno beskrajnim Svemirom Opija me njegov poj, iscjeljuje, lijei. Odjeu je Dua rasprostrla podno neba U golotinji uiva, prua ruke svoje Tihi apat Svemira, sve je to sad treba Kad ponone zvijezde potiho se roje. Nailazi moreplovac, galaktiko bie Svoja jedra ispleo je na mlijenoj stazi Poelio je biti djeli neispriane prie Jedan uteg milozvuan na duevnoj vazi. A Svemir se smijei, uboravo tee Prosuo je svjetlosni zvjezdani slap Tko jo moe dodir ovaj, u sebi da nijee Dragocjenu vrijednost krije i ponajmanja kap. Galaktiko bie u dugu se pretae Ispunjava auru , ljubi ju i grli Koprene nevidljive pred njime se svlae U zagrljaj neobian moja Dua hrli.
70
Odjednom sav nemir postaje mir I to onaj to nadilazi sve ikada izreeno U Duu sad se uvlai zvjezdani vir U spiralnom je krugu moje bie izlijeeno. Dua je moja okupana Svemirom Opija me njegov poj, kad stihove mi pie Ispunjena mirom, ili zvjezdanim nemirom Oduvijek i zauvijek, u meni on die.
71
Katica Krakan
Ljubavi
Neu te opjevati u pjesmama mojim jer u srcu mi je danas poplava tuge stihove ljubavne sauvat u u mislima svojim a noas kad bura se stia i grad na zaspi poklonit u ih snovima tvojim.
72
Korak po korak ...

Suza po suzu Tuga po tugu Humka po humku Polako se prikrada Zrelost ivota vrsto se drei Za vrpcu od svile to povezuje nas S vjetrovima junim I uvalama zlatnim Kradui usput U praskozorja strasti I u noi zimske Pijanstava naih slasti.
Smrt
Zaspale due neumorno ulicama pustim trae oi snene njene i trae usne bludne i njedra bujna i kose duge. Dok tamo, pored rijeke tihe alosne vrbe zavjereniki nijemo, i spokojno ute skrivajui tajne tvoje, i moje
Katica Krakan
73
i tajne njene. A ivot i dalje neprimjetno pod vrbu staru mladosti dovodi nove.
Rujan
Nebo je obuklo svoj kaput sivi i prosulo svoje bisere po nama a ti i ja, ruku pod ruku, srce u srcu, nesvjesni tiine zlatne to se hrastovom alejom ulja zaogrnuti platem od svile pogledima jedno drugom ljeto apuemo.
Katica Krakan
74
Mornarova nevjesta
Rosom umivena suncem okupana vjetrom poeljana pokraj svjetionika, brata svoga, u haljini bijeloj satkanoj od kristala mraza osamljena stoji. eka. eka svog mornara koji doi nee ni danas ni sutra ni prekosutra ... A ona umivena rosom okupana suncem poeljana vjetrom vjerno nahranjena nadom .... eka
Katica Krakan
75
Jasna Livada
Mjesto za emotivce
Nemam vie vremena uri mi se u nita Ako sam ikoga i ita Voljela To si bio ti Jedino i samo ti A ja bez tebe Ne znam ivjeti urim se Pobjei Ni rije ne rei I zauvijek Nestati Tamo gdje nema adrese Ni zvona Ni telefona Ni pote bilo koje vrste Samo nita To je mjesto za emotivce za slabie koji bi od svega bjeali U moje ime popij jedno pie I pomisli Brzo se i lako svatko preali
76
Ne sudi
Obukao si sveano odijelo Navukao sudaku halju I uzeo bat Udario si njime o stol I objavio rat Na optuenikoj klupi Ja sam se branila utnjom I presuda koju si izricao S ozbiljnou i ljutnjom Izazivala je u meni samo stid i bol Znao si da sudi ljubavi I uloga ti je bila teka Iako sam bila pregrena I suenje je bilo greka Na kraju si odloio papire na stol I pustio da presuda eka Za neke optuenike shvatio si Nema uinkovitog lijeka
Jasna Livada
77
Na platnu neba
Ugledah danas jedan oblak lak Kao eerna vuna na platnu neba Plovio je lagano na nebu trak Mlaznjaka pored njega. Zatvorih oi I zamislih elju O, hoe li doi Ne odolih veselju I nasmijah se na ovu sliku Zamiljaju tebe u obliku Oblaka laka to me ljubi Njeno kao suneva zraka A onda i sunce iza Oblaka proviri A meni se sanja I mata I miri, miri, veselo miri
Jasna Livada
78
Kamen i more
Ti si kamen Ja sam more Ti mi daje odgovore Dok te kupam i pjenuam Ja te pitam Pa te sluam Otrice ti tvrde gladim U oblutak te obradim I onda se preko tebe Ljuljam blago poput bebe Ja te kupam Ti me njie Ja ti umim Ti mi pie Ako neu tvoje rime Ti ih brie O ljubi me Dok milujem tvoje tijelo U pjeni to blista bijelo A kad voda se zamuti Onda uti, samo uti Jer udni su moji puti Od obale do obzora Mene ima Mene mora I kada se sprema plima Na obali Ti me ekaj Ja u stii S valovima
Jasna Livada
79
Stjepan Maksimovi
Hej, svirci moji
Hej, svirci moji! Svirajte noas Za mene, tiho Iz d-mola Nek' jecaj violine Krmom raznosi S mirisom dima I miris bola. Jer usne njene bijahu slatke I tajna vjena najljepih snova. Ako se ikad opet sretnu. Pjevat' e s vama i dua ova!
80
Ljubim te keri materina

Bilo je to neko udno vrijeme, vrijeme sokaka, ljivika .... I noi u kojima su nebesko plavetnilo i ona u njemu bili tako nekako umiljati, a ja, ja zaljubljen do uiju ....pjevah pranjavim seoskim sokacima pjesme, iz dubine srca, Jednoj plemenitoj dui koja zna da voli. U mome oku radost se skriva, Idem za srcem kroz nonu tminu. Koulja bila, eir na koso, I Tebi pjevam, moja mila. Tambure orom mene prate, I tiho jeca violina. Pred tvoju kuom zastadosmo, Ljubim te, keri materina. Tkanica mi je od suha zlata, Znam koga ljubi, Srce kog sniva. O! kako luduje, nita ne skriva, Ruke bi tvoje oko vrata Na prozor ne smije. Znam, ne da tata. Tambure orom mene prate I tiho jeca violina. Pred tvoju kuom zastadosmo Ljubim te, keri materina!
Stjepan Maksimovi
81
bosonoga na mjeseini
ne razmilja o tome da nagost moe prste da splete briga tebe... bokovi kao breze na vjetru kao dokovi... da uplovi i nemoj da ape mjesecu bosonoga s mjesecom zna kakav je on bla, bla, bla .... nedostignuti minuti nee se vratiti podari vatri te tvoje mirisne dunje neka ih cvrkutom srce miluje
Stjepan Maksimpovi
82
Luka Marinovi
Sjene
U noi punoj sirovog straha kao hijena kroz arobno zlobnu no gmiu sjene okrutnog srca! Gledaju i uzimaju mile due, ovjeka iji ivotni smisao je ravan blijedom nitavilu prekrivenim smijenom maskom ljubavi prema ednoj eni praznog pogleda. Sjene ga gutaju, liu a on sretan i s osmjehom punim prezira odlazi u nepoznato ka svetom cilju konane sree!!!!
83
Matija
***
Raznosi vjetar dio po dio nae prie, apu zidovi i sjene iza zastora, kradu nam rijei, kradu nam misli. Misle: to nas se tie imamo li rogove i jesmo li dovoljno dobri, zar nas je briga tko protiv nas vie kad vee nas bezbroj svijetlih niti i najbolje znamo gdje nae je mjesto dobro je tamo gdje nam skupa svie. Opet e drugima biti drago kad padnemo i zgaze nas jer ne putamo glas, opet e nekima ostati blago, a uzdignutim elom priat e da nali su spas. Morat e proi tisue noi i nebrojeno puta probudit nas sunce, al ne valja mijenjati ljude, lake je pustit da nam sude. Mi znamo.
84
Vraa mi se
Sad mi se vraa vjera u krive, vjera u ive, kad ih gledam gdje lakoom idu svojim putem, obraza istih, od debele koe, i kad s mukom se udim kako netko moe tako lako izdat neto to se zove povjerenje. Sve mi se vraa, i naivnost i sve drugo loe, sve to cijenim, sve to znam.
Matija
85
Negdje meu vama

Negdje meu vama dragi ljudi uljaju se sjene, neke koje dobro znam, i za njih bih dao sve ovo to jesam, neznatno i malo, vie ne mogu. Proarane su nae due makar samo smo se na tren sreli, ali ostalo je vie od vas nego nekih uz koje sam ivot cijeli. Znam da si nismo nita duni, al' me vuku sjeanja u dubinu, gdje nije bilo ni svjetla ni nade, samo mi, odsjaj dua, tuni, isti. Poslat u po vas koije, nou, da naemo se opet, slini. Sve u dati za vas, hou.
Matija
86
Biserka Mejovek
Nae obiteljske recesijske mjere
Ozbiljna je situacija. U ovom sluaju financijska. Mislim da je svjetska kriza Lijepoj naoj dobro dola kao izgovor. Opet je netko drugi kriv. Ali to je, tu je! Sazovem sastanak kako bi se spasilo to se spasiti da. Na obiteljskoj razini. Demokratsko glasovanje 2:1 i pobijedila sam ja s ovim glasom 1. Odluke: 1/ struja skinuti arulju u WC-u, jer ba nije ugodno ostavljeno vidjeti. Isto tako u drugim prostorijama. Eventualno ostaviti jednu kao orijentir. Tek toliko da netko ne razbije nos. Nazvati psihologa i pitati da li je spomenuto traumatino? 2/ Perilicu za sue nemamo; jer sam vidovita i znala sam to nas eka. Nazvati frendicu i upozoriti ju da perilica troi puno struje. 3/ Ve maina. Riknula nam je. Bez urbe nabaviti novu, upotreba 1 tjedno, ostalo na ruke, i to u vodi skupljenoj u kadi poslije tuiranja. Nazvati tetu Ruu i pitati ima li i hoe li posuditi rifljau? 4/ Iskopati frii, jer u njemu tako i tako nema nita, a mi debeli. Nazvati prijatelja koji ima kafi i pitati da li eli nataloeni led iz friia? Tako i on tedi na radu ledomata. 5/ Plin. Za sada je relativno toplo. Uskoro ga nee ni biti. Postoje deke, kaputi, kape, rukavice a mladi neka vode ljubav. Ne samo da grije, ve i oznoji. Kava se moe skuhati na izlazeem plinu vlastitoga tijela. Moda ne ba skuhati, ali uparati na grijanju barem neto vode. Moram nazvati Mikija, jer se pria da on ima takva iskustva.
87
6/ Voda. Tuiranje jednom tjedno, kao kupanje naih starih samo subotom. Osim toga, istoa je samo pola zdravlja, a neistoa drugo polovica. Znai, radimo i na zdravlju. Ruke prati u lavoru, po mogunosti svi u istoj vodi, i uvati za izlijevanje u WC poslije velike nude, to e biti dovoljno ako uzmemo u obzir donijete mjere u vezi prehrane. O tome kasnije. Vodu piti s preciznom procjenom koliko emo je zaista popiti. Pranje prozora pred Boi i Uskrs, jer se tako radi, a tako i tako nemamo to vidjeti. Ako potreba ipak postoji, neka se prozor otvori. Pranje vrata, podova prestaje u ime poremeaja koji izaziva glava, jer to je ipak pranje neiste savjesti. Skupljati kinicu. Svakako telefonirati Vesni kao prijedlog utede. 7/ Smee i odvoz. Naim restrikcijama se smanjilo, ne moemo bitno utjecati, ali ako ve punimo kantu, onda bacimo ono to nas titi. Nazvati Nikicu i pitati ima li bolje rjeenje? 8/ Priuva. Ve 3 godine govorim da nam je stan prevelik i raditi na tome da se nae manji. Nazivam oglase. 9/ Novine i asopisi 0. Nazvati Macka da me upozna s novostima u svijetu? 10/ TV. Otkazati pretplatu i igrati ovjee ne ljuti se. Dugorono emo se prestati ljutiti jedni na druge. To svako telefonom predloiti nekolicini prijatelja. 11/ Garderoba. Svi ju imamo za slijedeih 50 godina. Cipele eventualno tumplati i otkriti zaboravljene ari hodati bos. Moda se baciti u troak kupnje gaa. Mobitelom nazvati frendicu koja harai po duanima od 0 -24 i pitati ju zna li gdje su gae najjeftinije? Sumnjam da to zna? Ipak provjeriti. 12/ Zimovanje i ljetovanje. Nema anse, jer je zimi zima, a ljeti vrue, a to imamo i doma. Moram telefonom nazvati drage prijatelje neka razmisle o tome. 13/ Kultura. Kino, kazalite, knjigavie se nema ni to vidjeti ni to proitati. A tako i tako nas nazivaju nekulturnim. Znai pomoi
Biserka Mejovek
88
nema. Ipak telefonom uhvatiti prijateljicu koja me uporno obavjetava o kupnji knjiga u kojima su savjeti i rjeenja za sve tajne ovoga svijeta, od saznanja gdje se nalazi Sveti gral, preko spoznaje kako sprijeiti globalno zatopljenje do uputa kako sprijeiti svjetski financijski kolaps. Konano ju sasluati. 14/ Auto. Ako se ba mora i ako ga uspijemo registrirati. Neka eka bolja vremena. Svi imamo zdrave noge, a mladi bicikle. Nee onaj u Dubai-u graditi po ne znam koju Palmu na moj raun. Telefonom savjetovati ostale o naoj odluci. 15/ Roendani. Telefonski: "Uh zaboravili smo, ne zamjeri i iskrene estitke sa zakanjenjem." Glavno da su od srca. 16/ Prehrana. Iskoristiti sezonsko povre, jesti sirovo, jer se time ne unitavaju vitamini i minerali, a tedi na vodi i plinu. Voe dovoljno jedna jabuka dnevno i ne guliti ju, kada ve gule nas. Sir jo uvijek prihvatljiv kupljen kod kumice, onaj kravlji. Izvrstan je, jer inae ne bi bio slogan ne znam koga u predizbornoj kampanji. Kupiti ementaler traei da nam odreu i izvau samo rupe. Kruh umjereno, jer deblja i pun je aditiva. Naresci zabrana, to bi trebalo i zakonom zabraniti, znajui to u njima svega ima. Fuj! Jaja to emo si priutiti. Meso zanemariti normativ po glavi i puno safta uz krumpir kuhan u ljusci, jer tako najmanje ima opada. Poeti hvaliti i podravati Moga najdraega zeta, a prestati kolutati oima, koji je jo prije 2 godine od balkona napravio solidno obiteljsko poljoprivredno dobro. Malo istegnuti noge i ubrati ono to nam priroda prua divlji radi, koprive, umsko voe, kesteniima toga, samo se treba potruditi. Nazvati prijateljicu za savjet koja to ima u malome prstu, a onda telefonski predloiti jo nekima. 17/ Slobodno vrijeme. Po mome nitko ga nema Svi jedva sve stiu, ali ga ja imam. Ne dosaujem se. Telefoniram. 18/ Svakako staviti remen i stezati - oko vrata. Moram telefonski provjeriti da li je ba tako preporueno?
Biserka Mejovek
89
S ponoi je sve stupilo na snagu. Dananji ruak. Zelje na leo sa 2-3 kapi ulja, krumpir kuhan u ljusci i svakome pilee krilce. Samo jedan komad mesa? pita Ona. Uzmem no, prereem krilce na zglobu: Sada ima dva!
Biserka Mejovek
90
Don Corleone
Moj ovjek i ja? Nekako su se u jednom periodu nae uloge zamijenile. Ja sam otaljavala inovniki posao, a on nije imao posla. To vrijeme je iskoristio za djecu, popravak nekih stvari po kui, kuhanje, pranje sua do tapeciranja stolica. Barem 10 puta me zamolio da ispeglam ukrasnu traku koju je trebalo staviti kao zadnje na taj vaan dio namjetaja. Obeavala sam sada sutra, ali bih dola kui, ruak skuhan, pojela bi, pa malo prilegla, pa novine, pa malo televizija i vidim ga kako pegla tu ukrasnu traku i govori sam sebi: Jo samo da dobijem menstruaciju i ja sam ensko! Moram ponoviti kao me opunomoio za sve mogue da bi izbjegao njemu mrske radnje, a vrijedilo je do opoziva tog riskantnog dokumenta. Mogla sam dizati novce, potpisivati njegove ugovore, a i prodati njegovu djedovinu. Punomo mi je omoguavala sve i uvijek je bila uz mene. Stiglo je proljee i znala sam da je to vrijeme kada na njega ne mogu raunati. Naime slavile su se mature, a on je promijenio gotovo sve srednje kole u Zagrebu i rado pozivan na sve godinjice. Ne znam kako drugi, ali on bi otiao na proslavu u petak ili subotu i doao krajem sljedeeg tjedna da se ofrika, kako bi stigao na drugu treu Doekano jutro i buenje bez njega nije bio razlog za uzbunu. On je slavio. Jedne subote, u praskozorje, oko pola osam telefon: Molim drugaricu tu i tu! Ja sam! Jeste li vi drugarica tog i tog?
Biserka Mejovek
91
Ne, nisam njegova drugarica. A to ste mu? Supruga! Ovdje Milicijska stanica, ta i ta, pa doite po svog druga. Pa to i kod vas slavi maturu? On je uhapen! Kada? Prije 2 sata. I ve ga putate? Da! A zato sam ne doe kui? Nisam siguran da bi ju naao da skratim, pojavite se! Navinula sam uru za 11 sati i legla natrag. Oko podneva sam se pojavila u Milicijskoj stanici i provirim prema plavoj uniformi na porti: to bi vi? pita me. Za poetak evape! Ovo nije mjesto za alu! Posluajte me! Posluala sam ga. Primio me milicajac u hijerarhiji neto vii. Dakle drugarice va mu je uhapen jutros oko 6 sati zbog naruavanja mira i reda. iji mir i red je naruavao? Organa! Kojeg organa? Jedan putnik nije imao tramvajsku kartu, naila je kontrola i na inzistiranje da napusti tramvaj i dade potrebne podatke, upleo se va mu. I on je bio bez karte? To ne znamo, ali je sa svom snagom navalio na ovjeka koji obavljao svoju dunost.
Biserka Mejovek
92
Nita ne razumijem. I ja teko, jer mi nije jasno zato je uzeo u zatitu ovjeka koji ini takav prekraj. Ma koga je titio? Onoga bez karte. Ahhhaaaa.i to sada? Mi smo ga stavili u samicu zbog njegovog dobra i ve bi ga pustili, ali on nee potpisati zapisnik. Zato? Ne znam, jer poprilino petlja jezikom, a i noge ga ba ne slue. A to ste mu napravili s nogama? Drugarice, on je mrtvo pijan! I sada ga vi hoete takvoga uvaliti meni? A to e nama? A to ste ga onda uhapsili? Imam puno posla. Moete li ga vi nagovoriti da potpie zapisnik? Sumnjam, ali ga mogu ja potpisati i gurnem mu pod nos punomo. On je itao punomo, a ja zapisnik. I potpisala sam. Jovo, kai Stevi da onoga u bijelome gangsterskom odijelu dovede iz samice! Pojavio se, ugurala sam ga u taxi i On pone petljati: Ja da potpija da popiam zapispas im mater? Gospon, pa vi ste isti kaj onaj iz filma, kak se zval ... ?" pokuavao je taksist. "Don Corleone!" pomogla sam mu. Drugoga dana je doao k sebi. "Kaj sam puno sral?" Pa ne pratim te u ekret! Zna ti dobro o emu govorim. Ajde da malo ne govorimo.
Biserka Mejovek
93
I malo nismo govorili. Malo puno. Stigla je Lijepa naa, stiglo je proljee, stigle su proslave matura, stigli su poslovi i odazvao se samo na proslavu jedne. Oko ponoi zvono na vratima. Otvorila sam: tef daj vre dri ovjeka! Jura, pa on ima prek 100 kila! to bi vi? pitam. Rekli su nam tam kod pizzerije da je on tu stanuje. I? Pa doveli smo ga doma. Evo vam ga! A zato ga vi dovodite? Pa uzel je nekog bokca u zatitu i potukao se, jer " Znam, znam, nije platio tramvajsku kartu. Tko nije platio tramvajsku kartu? Pa taj bogec. Ma ne. Popil je gemit, a nije imal dosta novci pri sebi. Ovaj kojeg drite nije imao dosta novaca pri sebi? Ma ne, onaj jadnik. Gospoo, moemo li ui i unijeti ga?" "A jel bi vi malo njega uhitili i zadrali kod sebe? Moda bi trebali, ali ga moramo odvesti u Policijsku postaju, onda pisanje zapisnika, pa Znam, znam I izvalili su ga na krevet. Deki, moe aica neega? Pa kad ste navalili Moram priznati, gospoo, da me va mu jako podsjea na moga kuma. Kuma? Da! A da li se va kum moda zove Don Corleone?
Biserka Mejovek
94
Kak ste rekli? Don Corleone! Neeee, moj kum je Pepek! uj, tef ,daj zapii to ime, kak ste reklifra..? Ne fra! Don! Don Corleone! Provjerit emo mi toga kak ste reklitef, jesi li zapisao? Jesam, efe! Dovienja, gospoo, i mirno spite. Nai emo mi tog fra ili kak ste ve povedali."
Biserka Mejovek
95
Adresar
Odrasla sam s telefonom. ak se sjeam jo danas toga peteroznamenkastoga broja. Telefon je u to doba rijetkost, telefonski imenik tanak, a s vremenom je uao u puno kua za ije je ukljuivanje trebalo poprilino platiti. Mom ovjeku je obzirom na specifinost posla telefon bio vie od desne ruke, koju esto spominjemo: Kladim se u desnu ruku ..." Kada sam postala zakonita, na zidu iznad telefona sam zatekla hrpu ceduljica s telefonskim brojevima kojekako privrenih i po mome tu se je bilo nemogue snai. Kupila sam tekicu adresar i Njegovu odsutnost iskoristila kako bi uvela red. Poskidala sam te cedulje i sa njih prepisala prezimena, negdje samo imena, pa i nadimke i pripadajui broj. Tekica pokraj telefona, itljivo, pregledno, urednokladim se u desnu ruku da e mu biti drago. Gdje su sve one cedulje iznad telefona? upitao je s nevjericom. Pruila mu svojih ruku djelo. Kuni telefonski imenik. Evo ti! ponosno sam pokazala. Listao je, itaodoao do slova die obrvu Ali gdje su cedulje? Pa bacila sam ih! Ne bih o komentaru, ali sve se svelo da sam u namjeri napraviti red, tek napravila nered. Kada bi stao pred telefon, tono sam znao koja se ceduljica na koga odnosi, a sada su mi anse minimalne Ipak je na kuni telefonski imenik opstao, upisivali su se novi brojevi, a za snalaenje svima je trebalo vremena. Kako je Njegova mama bila u godinama, za nju je brzoglas bio novotarija, pa pomalo i problem kako zapamtiti vlastiti telefonski broj. Napisala sam joj ga
Biserka Mejovek
96
na unutranju stranu prednjih korica kako bi ga odmah uoila. Funkcioniralo je. Popunjavao se prilino brzo. Daj nazovi mog zubara i zakai termin! vikne na izlazu. Kako se zove? pokuala sam i ula neto na P? B? Uzmela sam adresar, slovo Z, ali nema zubar. Slovo P. Puna stranica. Nakon poprilino okrenutih brojeva: Trebala bih termin za zubara najlake to su moje ui ule je bila tresnuta slualica do ne ba ugodnog bogatstva naega jezika. Slovo B ba nisam vie htjela nazivati. Jesi li me naruila kod zubara? Nema tog broja u teci. Na ceduljici je bio!" Ako je bio na ceduljici, onda je i prepisan. Nego kako se zove, nisam te dobro ula? I kae. Na slovo P. Ne znam kako mi je promaklo, nazvati u informacije Daj to udo! Lista ... Ja u ga nazvati! Daj mi pokai gdje si pod slovom P naao njegovo prezime? Ne pod P, ve pod M! ??? Miki! Zovemo ga Miki! I kod Mikija sam dodala zubar. S vremenom su pale jo neke pisane intervencije. Bio je jo jedan Miki i dodano je prijatelj iz kvarta, Oko sokolovo nikad nisam saznala tko je, pod G Gogo odvjetnik, zaudo Boris je bio Boris, ali me zbunjivao isto pod B , neiji broj i barem 10 dkg kave, doslovce napisano. Tko ti je ovaj s kavom?
Biserka Mejovek
97
Mamin doktor! ua, Mika, Beba, Cicai jo neke je precrtao vlastitom rukom. Punio se na adresar i napunio, pa se pisalo sa strane, pa je su se precrtavali brojevi sa 6 znamenaka i iznad pisali novi sa 7, neki listovi poliveni kavom, neki su se jedva drali i to drugo nego kupiti novi i prepisati. Prvo su ispale ua, Mika, Beba, Cica i jo neke. U stari je kod nekih imena stavljen krii ovjek umro i nema ga u novom. Nekih se nismo mogli sjetili tko bi to mogao biti, ali su dodana imena nevjeto napisana djejom rukom: Igor, Valerija, Luka ... Prepisano, uredno, preglednoali smo se barem jo godinu dana sluili sa starim, jer se u novom nitko nije mogao snai. U prijanjem adresaru stranica sa slovom L je otpala i koliko god ugurana, virila je, pa traei dotino slovo nije trebalo listati. Bezobrazno strei je olakavalo nalaenje. Slovo NJ, potpuno prazno je omoguavalo upisati jo poneki broj. Iscrpljen do krajnjih granica, na kuni adresar je posustao, zavrio u ladici i predao tafetu novom. Vrio je svoju funkciju nekoliko godina pod mojom kontrolom, nije moglo doi do zabune, a najmanje da se tu nae broj nekakve 10 godina mlae. Trajao je i dotrajao. Naao se povrh onog starog u ladici i prepustio novome svoje stranice listane prstima mokrim od sline. I taj novi je ve stari i ofucani, ali mi jo slui. Po neto sam krenula u ladicu, uzela prvi prepisani adresar prije 40 godina, sjela i listala od A. Nizala su se prezimena, imena, nadimci, prekriene ua, Mika, Beba i Cica i jo nekemoda i koja neizbrisana gadura umro, umro, ne sjeam se, ne sjeam se, pojma nemam, umrla, zaboravila, nema ga vie, pokoj joj vjeni (ako je to ono ensko ubre na koju mislim), ne znam i tako do slova . Gledala sam zatvoreni
Biserka Mejovek
98
adresar, eljala sjeanja i ponovno otvorila prvu stranu.. Na poleini korice je napisan na stari broj. Uzela sam olovku, precrtala ga i napisala dananji dok se jo mogu sjetiti. I vratila na dno ladice.
Biserka Mejovek
99
Mirko
Nikad se ne predaj
U kotac uhvaen, u kreditima zarobljen, preostaje da uti, preostaje da trpi. U roba pretvoren, do koe ogoljen, to e biti sutra, ne moe da sluti. Kako prehraniti obitelj, platiti raune? Kako obui djecu, a nema ni kune? Kako preivjeti zimu, ii na more? Kako umjesto nonih mora imati snove? Sluaj i pokori se, za sebe ne bori se, plaa je mala, ali dobro oznoji se, progutaj ponos, nagrade zaboravi, otkaz te eka, bolje se popravi! Nema radne etike, nema razumijevanja, nema tu patetike, nema oklijevanja, nema ni slobode, nema ni odmora, nema u tome ljudskosti, nema ni govora. Ogorenost te obuzima, bijes savladava, oaj te lomi, utjeha ne spaava, strah te zauzdava, u okove postavlja, ali srce jednu misao u glavi ponavlja:
100
Ima jo duu, da te gaze ne daj Ima jo prkos, i uz njega hodaj, Ima jo nadu, kroz te oi gledaj, Ima jo pravdu, nikad se ne predaj!
Mirko
101
Snivaj, snivaj u ovu bijesnu tamnu no

Ljudi bez due, tek prostor su u propuhu. Nosi ih praznina, ogorenost hrani. Istina ih razdire, dovodi do ruba. Dostojanstvo ostavljaju po strani. Postadoe zvijeri nahranjeni lanom moi. Stjerani u kut, sa neastivim su pakt sklopili. Smisao je postala izgubljena informacija u moru poroka gdje mnogi su se utopili. Unitila ih je hladna ravnodunost. Okretali su na drugu stranu glavu od patnje i nemoi, nepravde i straha, u smrti im potrona tijela sad trae slavu. Koraaju ljudi izbjeljela lica. Oi im nabrekle, a ruke edne krvi. Iscrpljeni od ivota, lako povodljivi, u slubi mrane sile idu u rat prvi. Ti snivaj, snivaj u ovu bijesnu tamnu no, ono to ti slijedi vie nee biti san. Okruit e te propuh iscrpljenih tijela, shvatit e da ostao si na svijetu sam.
Mirko
102
morpheus15
Notturno
Sjedim. Gledam u no; duboku zimsku no. Par svjetiljka pokuavaju, pokuavaju osvijetliti taj bezdan, Gole grane, tiina, mrak... Svatko od njih misli na sebe; dok par svjetiljka pokuavaju...
Put
Zelena bijae trava! Kad se pojavih, Poeli su pravit bitke. Put bijae jasan! Tada dooh ja; Gazili su po truplima. Praina danas vijori!
103
Branka Mumalo
Kao tiina
Ba kao neka tiina nestvarna prikrada se neujno skriveno mazi me vjetrom lagano. Zavjesa zaklanja pogled lice obris na prozoru poljupce. U snu koraci tvoji i moji. Jesu li to nai snovi?
104
Pitanja, pitanja
Jesu li to krila u tvom vrtu? Sprema se za put? Ima mjesta za jo jednog? Ili da ponesem svoja? Hoe li se slagati? to ako su moja crna a tvoja bijela? Suprotnosti se privlae? Idemo probati!
Branka Mumalo
105
Nevenka Nedi
Sumorna svjetlost arko ljeto vreba
Sumorna svjetlost arko ljeto vreba, Predaje ga tami brojei sate. Omamljene due prolaznost zlate Jer sjenka zla ljubavniku ne treba! U oima tragovi krvnog neba Koji poljupcima vrijeme krate, U daljini galebovi ih prate, Mirie groe i sprema se berba. Mirna misao o osjeajima Tone u duboki i nijemi san; U ljubavi ljeto brzo umire. Rastanak ostaje u sjeanjima Taj neeljeni, prvi jesenji dan Kao pjesma koja srce razdire.
106
Dua je besmrtna i vjeno biva

Dua je besmrtna i vjeno biva K'o odsjaj u poeziji omame! Napisah taj stih pod vodstvom pomame Iskrom to se u njenom biu skriva. Ljepotom svog lika pjesmom umiva Svaku elju za traganjem osame, Svijet zaleen u ledu obmane Ostaju' tako nuno vjeno iva. Puna je perja i boanstvu leti istinom neba, svom snagom poude. Gdje On vlada tjelesno e 'mrijeti, Samo duevna uvstva nek' se ude Pisaju' pjesme u kojim e zreti Najljepa ljubav iz iste pobude.
Nevenka Nedi
107
Antonio Novak
Jo ponekad sanjam
Jo ponekad sanjam... Dan kad sam vino mogao okusiti samo na Tvojim usnama. Jo ponekad sanjam... Klupu gdje si prste sakrivala u mojoj kosi Jo ponekad sanjam... Stepenice gdje sam Te prvi put vidio sa Suzom u oku Jo ponekad sanjam... Veer kad smo Zvijezde promatrali Jo ponekad sanjam... Nae sjene Koje smo slikali Jo ponekad sanjam... Dan kad si prvi put rekla da me voli Jo ponekad sanjam... Dan kad smo jedan kraj drugoga na travi leali Jo ponekad sanjam...
108
Tvoje smee oi I sebe u njima Jo uvijek sanjam... Da se volimo kao prije.
Antonio Novak
109
Mirko Omren
umi umo
umi, umi umo umna apat ti si uhu mom umi, umi umo umna umi, umi snagom svom umi, umi umo umna moga oka ti si ar umi, umi umo umna moga srca ti si ar umi, umi umo umna mojoj dui ti si raj umi, umi umo umna umi, umi ne prestaj
110
Da te naem
Traio sam te U kavanama starog grada Na trgu cvijea Kupio sam za tebe cvijee Gospi od Kamenitih vrata Zbog tebe zapalio svijee Da te naem
Da te nema
Oslobaa me Okova runih I misli tunih Snova to me mue I svega groznog Od danas od jue A besane noi Strahovi i more Da tebe nije Jo bi bile gore
Mirko Omren
111
Nita osim tebe

Kad bih traio Drugo ime za sreu Nazvao bih je tvojim imenom Kad bih traio Drugo ime za ljubav Nazvao bih je tvojim imenom Kad bih jo jednom Bio na poetku Opet bih traio I izabrao tebe Kad bih sve izbrisao Samo ti bi ostala
Mirko Omren
112
Pandan Ljudskom srcu

Ljudsko srce nikad Zadovoljno nije to vie ima To jo vie snije U sebi ono Uvijek elju ima Da to manje daje A to vie prima Ljudsko srce nikad Zadovoljno nije U sebi uvijek Novu elju krije Kad dobije ono to je snilo dugo Ve sutra snije I eli drugo
Mirko Omren
113
Trajanove ui
Postoji bajka koja govori o uima cara Trajana. Ta bajka ima vie verzija, a jedna od njih je, kako je davno bio jedan car koji se zvao Trajan. Imao je kozje ui. Svakoga dana dolazio je k njemu jedan brija da ga brije. Uvijek poslije brijanja car bi brijaa, koji ga je brijao, pitao to je vidio.Svaki brija bi uvijek odgovorio da je vidioKozje ui! Potom bi car davao naredbu da ih se ubije. Doao je tako red na jednog brijaa koji se napravi bolestan i posla svog mlaeg uenika k caru da ga obrije. Nakon to je mladi cara obrijao, ovaj ga upita to je vidio, na to uenik odgovori da nije vidio nita. Car mu dade dvanaest zlatnika i naredi mu da ga od sada samo on dolazi brijati. Mladi je redovno dolazio brijati cara tajio je, i nikada nikome nije rekao da car ima kozje ui.Ta tajna ga je s vremenom sve vie i vie muila, pa se skoro razbolio zbog toga. Primijetio to njegov majstor te ga pitao to mu je. Mladi mu odgovori: Bilo bi mi lake da mogu nekome rei, ali ne mogu to rei. Majstor mu predloi, da ako nee njemu rei neka izie u polje, pa iskopa rupu, neka zavue glavu u nju i tri puta kae to ga mui, potom neka rupu opet zatrpa i stavi kamen na nju. Uenik tako i uini. Iskopa duboku rupu i u nju apnu:U cara Trajana kozje ui. Potom rupu zatrpa i na nju navali veliki kamen. Bi mu lake. Nakon nekog vremena na tom mjestu, iz rupe ispod kamena nikne vrba. Naie pastir i od njene granice napravi sviralu. Kad je poeo svirati iz svirale izie glas:U cara Trajana kozje ui. To se odmah razglasilo po cijelome carstvu i na kraju sazna za to i sam car. Pozove mladia i upita ga zato je cijelom puku oglasio da su u njega kozje ui. Prestraeni mladi ispria caru sve kako je bilo. Car odlui provjeriti njegovu priu, pa zajedno s njim ode na mjesto gdje je
Mirko Omren
114
mladi jamu iskopao. Tamo nau neposjeen jo samo jedan prut vrbe. Car naredi da se od njega napravi svirala. Tako i uradie. Kad su poeli svirati, iz svirale izie glas:U cara Trajana kozje ui.Uvidje car da se na zemlji nita ne moe vjeno sakriti, oprosti mladiu ivot i dopusti svim brijaima da ga mogu dolaziti brijati. U Trajanovim kozjim uima krije se slika stanja u Rimskome carstvu za njegovog vladanja. Ta slika je takva da u carstvu vlada nemoral, nepravda, nesloboda, pravo jaega i monijega. To je posebno izraeno u osvojenim provincijama, koje pod njegovom vlau gube sve slobode, jezik, vjeru, obiaje Tko glasno govori gubi glavu, tko uti bude nagraen sa dvanaest zlatnika i ima monopol na brijanje. Ova bajka slikovito ukazuje na injenicu da se istina ne moe sakriti, da se uvijek probije, ma koliko je potiskivali u rupu. Ali ukazuje i na injenicu da samo otkrivanje tajne ne uvjetuje nestanak careve nakaznosti. Tajna je sada samo legalizirana, ozakonjena: Imam kozje ui i to mi tko moe? Od sada svi znaju, no opet ne smije nitko rei da je car nakazan, jer e svi koji to kau zavriti kao brijai koji su se to usudili kazati. Nakaznost ostaje i ne usuuje se nitko nita uiniti protiv njegove nakaznosti. Pria o caru Trajanu i u nae je vrijeme aktualna i u svakodnevnom ivotu. Kad bismo nau bradatu vlast obrijali vidjeli bismo da i ona ima velike Trajanove kozje ui. Vidjeli bismo nemoral politike , vidjeli bismo nepravdu i ne slobodu na svakome koraku. Vidjeli bismo politiko-ekonomsko nasilje i grabe, korupciju i zelenatvo, otimainu i izopaenje pravde, nepravine sudove, politiku la i oholost. Duh iskljuivosti, dominacije i neravnopravnosti. Ugnjetavanje i eksploataciju.
Mirko Omren
115
Vidjeli bi jednu izrabljivaku, tiransku i reakcionarnu vlast koja krade, otima, prodaje, lae i vara samo da bi ostala na vlasti Vidjeli bi pohlepu monika i njihovu gramzljivost bez granica. Vidjeli bi veliku veinu koja ivi ispod svakog ljudskog dostojanstva i ovjeka koji moralno propada i materijalno umire. Vidjeli bi kolone iseljenih, nezaposlenih, obespravljenih, razoaranih, prevarenih, osiromaenih, pokradenih, kolone iskoritavanih, izrabljivanih i potlaenih Vidjeli bi da ovdje nema napretka i razvitka i da je dananja RH jedna od ne slobodnijih i ne razvijenijih zemalja nekadanjeg istonog bloka, u kojoj kao takvoj nitko ne odgovara za svoje odluke, a tamo gdje se brie odgovornost ne vlada demokracija tu vlada diktatura. Strah od preuzimanja odgovornosti oigledan je i kod relevantnih drutvenih imbenika, koji se ne usuuju preuzeti odgovornost u smislu da svojim djelovanjem izvre svoju zadau iskljuivanja bilo kakve diktature. Upravo na tom njihovom strahu poiva uspjeh diktature. Bajka o caru Trajanu slikovito prikazuje i dvije ljudske osobine. Hrabrost i kukaviluk. Hrabrost onihbrijaa koji se ne boje, unato kazni koja e uslijediti, a to je smrt, rei caru istinu, a istina je da on ima kozje ui. Kukaviluk se oituje kod mladog brijaa, on se boji caru rei istinu koju je vidio, preuuje je i biva nagraen. No ta istina koju ne smije obznaniti toliko ga optereuje i zarobljava mu duu da se na kraju mora povjeriti samoj zemlji, ime sebe oslobaa. To je krasna pouka za svakog tko se boji rei istinu i spoznaja da istina uistinu oslobaa (Iv 8,32). Relevantne imbenike hrvatskog drutva, ili veinu njih, napustila je hrabrost, jer ne vide izlaza, ili bolje rei, jer ga ne ele vidjeti, jer su zarobljeni strahom i jer se ne usuuju suoiti i boriti se sa stanjem u koje su zapali, koje ih baca u tjeskobu u strah.
Mirko Omren
116
Pouzdanjem u Onoga kome je sve mogue iz stanja straha i tjeskobe (Mk 14,33 sl) ustaje se pobjedniki i sa sposobnou da se suoi sa strahom i svojom sudbinom (Lk 22,41-45). Duboko sam uvjeren da je jako malen broj onih koji bi odobravali i koji bi se slagali sa dananjim stanjem u RH. Stoga utnja koja je na djelu ne znai da je ona znak odobravanja. Ona moe znaiti samo jedno, a to je strah. U ivotu postoji vrijeme utnje i vrijeme govora. Sadanji trenutak u kojem se nalazimo nikako nije ono vrijeme koje bi mogli oznaiti kao vrijeme utnje. Sadanji trenutak vapi za rijeju istine i upravo danas je vrijeme, vrijeme govora, jer kad ako ne sad..?
Mirko Omren
117
Intelektualci i hrabrost
Tko danas moe rei da je osloboena Hrvatska postala i slobodna Hrvatska? To moe rei netko neuk, netko oportun, netko tko je karijerist, netko tko je licemjeran kome je do ouvanja i spaavanja tjelesne i duevne lagodnosti. Nestankom tuinske diktature nije nas dovelo do slobode. Diktatura se osvetila i poslije svog pada rodila je protudiktaturu.. Osloboenjem naroda nije se dolo do slobode. Mi jesmo htjeli dravu i borbom smo je dobili, no nismo htjeli dravu koja bi bila, i koja jest iznad i izvan svega ivota . Tako naa drava danas nije drava slobode i socijalne pravde, to je bio cilj, i u tom sluaju borba ne prestaje i s njom treba nastaviti sve dok se ti nedostaci ne uklone. Ti nedostaci moi e se ukloniti tek promjenom dravnog sistema ime e put ka konanom cilju biti otvoren. Sama diktatura e propasti samo ako je ne bude u nama, sloboda e nastati ako umjesto duha ropstva u sebi budemo nosili duh slobode. Dravu diktature ostvarili smo jer su u formiranju i stvaranju ovog sistema sudjelovale uglavnom one sile i sklonosti diktatorskog i totalitaristikog smjera.. One sile koje nisu u sebi nosile ideju i duh slobode. Sustav slobode, njeno uvrenje i razvitak biti e mogue ostvariti samo uz naj vee napore u moralnom i intelektualnom smislu. To zahtijeva odgovornu djelatnost koja e nositi i nametati ideju i duh slobode, koja e narod idejno bogatiti a ne idejno siromaiti..
Mirko Omren
118
Umjesto takvih napora danas se cijela vojska intelektualaca klanja ovoj naoj demokraciji i vlasti koja je ostvarila demokraciju i dravu za sebe, svoje interese i svoje podanike. Tek mali dio svjesnih i savjesnih osuuje uzurpatore i ovakvu uzurpatorsku dravu. Tek je mali dio onih koji trae istinu koji ele stvoriti vlastito miljenje, umjesto da prihvate miljenje nacije kojeg njezini budni voe govore. A oni govore u to se mora vjerovati, kako se treba misliti, kako djelovati i pouavati. Bez prava na vlastito uvjerenje i miljenje veina i postupa po uputama voa koji ih tako ue da treba cijeniti miljenje svojstveno stadu, a prezirati ono neovisno miljenje. Treba prezirati pojedinca i njegovo miljenje jer to e skupini koja eli biti jaka ovjek pojedinac koji ima svoje miljenje i koji se ne boji takvo svoje miljenje glasno rei. Takve pojedince treba iskljuiti jer smetaju u odravanju njima dragih institucija, rue im sklad rue im njihov ustaljeni i nepravedni svijet straha u kojem se propovijeda neovjenost i kojeg ne ele mijenjati. Preziru naivce koji ele promjene i koji vjeruju da svijet moe postati boljim , koji vjeruju da i oni kao takvi mogu postati boljima , da se mogu othrvati nepravdi i vjenom zlu. Da ne bi bili osueni na vjenu nepravdu i vjeno zlo, da bi se od svega toga izlijeili prvo to moraju uiniti jest osloboditi se pogubnog straha, koji ih dri zarobljenima , te spoznati onaj strah koji e ih uiniti kreposnima , slobodnima, radosnima , ponosnima ( Sir 1,11 ; 9,16). Tako osloboeni moi e propovijedati ovjenost. Moi e hodati uspravno, visoko nositi elo, govoriti otvoreno i biti uistinu ponosni, jer ponos se oituje punom slobodom govora i ponaanja.
Mirko Omren
119
Stei e na taj nain i ono to im u velikoj mjeri nedostaje a to je jedna od najveih vrlina hrabrost. Njome e spoznati novu istinu, boriti se za nju , pronai e i otvoriti novi put, duevno e se pomaknuti, prisilit e sebe na djelatnost i plivati protiv struje opeg miljenja i predrasuda. Poticat e na promjene i napredak , biti e antiteza onome to ih je do sada krasilo a to je licemjerstvo koje nije nita doli prilagoavanje postojeim priznatim oblicima u koje se vie ne vjeruje, koje ne znai nita doli izbjegavanje bitnih promjena a s time i nepoznanica i neugodnosti prilagoavanja novim vrednotama i novim oblicima. Hrabrost je temelj slobode kao drutvenog sustava i sve je diktature ele iskorijeniti. Ona je Hrvatskoj potrebna u veoj mjeri nego li u veine drugih europskih naroda jer se u Hrvatskoj danas treba boriti i protiv ekonomske i protiv politike diktature koje nau zajednicu pritiu i izrabljuju uskraujui joj i one elementarne slobode. Protiv pritiska nae vlastite oligarhije morati emo se sami oslobaati a za to e biti potrebna hrabrost intelektualaca. Jer samo hrabrost i odlunost proirena meu njima moe Hrvatsku dovesti do prave i istinske slobode.
Mirko Omren
120
U slijepoj ulici
Iluzija je smatrati da e hrvatsko drutvo u jedno dogledno vrijeme postati drutvom u kojem e vladati sustav slobode. Iluzija je smatrati da emo mi tako skoro ostvariti slobodno, pravedno i demokratsko drutvo. Jedan od razloga tome lei u injenici da je nae drutvo preputeno upravljanju nesposobnim, nestrunim i nekolovanim ljudima, koji sami sebe nazivaju politiarima. I ovi na vlasti i oni u oporbi, da su sposobni i struni ne bi bilo toliko nezaposlenih, ne bi bilo toliko zaduenosti, ne bi bilo toliko siromatva, ne bi bilo toliko korupcije, ne bi bilo toliko razgranate mafijake mree , ne bi bilo toliko iskoritavanja i potplaenosti hrvatskog radnika, ne bi nam pravosue bilo neuinkovito, ne bi nam gospodarstvo i privreda bili na tako niskim granama , ne bi sve bilo pred kolapsom i rasulom. Ne bi bilo socijalne nepravde, ne bi bilo nepravde openito, ne bi bilo nejednakosti i nesloboda. Provodile bi se reforme. Karakteristika dananjeg hrvatskog politiara je ta da on niti ne zna, niti ima predodbu o tome to je to pravi sustav slobode i to je to prava demokracija. Ako je poneki od njih i kolovani politiar, onda je to onaj kolovani politiar koji je svoju politiku kolu pohaao i zavrio u Kumrovcu za vrijeme komunizma, ideologije koja je u praksi bila negacija slobode, pravde i jednakosti. Karakteristika im je i to, da se svi dre i smatraju domoljubima, iako to njihovo domoljublje pokree jedino koristoljublje. Ta vrsta domoljublja i strast za njom vrlo je proirena meu njima. To domoljublje i ta strast ima svoja obiljeja, ta strast postala je bezobzirna, kruta, neljudska.
Mirko Omren
121
Beskrupulozno se grabi kako bi se ostvario to bolji materijalni probitak i dobitak, mislei samo na sebe a nerijetko i na svoje potomstvo, ne mislei i ne obazirui se na zajednicu kojoj pripadaju. U tom grabljenju ne da nee druge uiniti neslobodnima i siromanima, ve e i sami postati i siromanima i zarobljenima, jer ovjek je istinski onoliko bogat i slobodan koliko sebe daje drugima i koliko druge prima. Drugi od razloga da nae drutvo nee tako skoro postati slobodnim, pravednim i demokratskim lei u injenici da ga nema tko pokrenuti, odnosno da su intelektualci kao imbenik pokretanja razvoja u drutvu zakazali. ini mi se kako su hrvatski intelektualci izgubili intelektualnost i ini mi se kako naa intelektualna scena danas predstavlja intelektualnu pustinju. Biti intelektualac znai biti ovjek djela. Hrvatski intelektualac dobro pazi da njegova djela ne bi kojim sluajem zasmetala nekome i nekima u ostvarivanju ovakvih ili onakvih ciljeva. Biti intelektualac znai osjeati dunost i marljivo raditi za narod upravo onda kad je najtee. Takvih se danas u Hrvatskoj moe na prste izbrojiti. No stoga u izobilju ima onih koji ne ele smetati i javno istupati protiv nepravde u drutvu i koji misle na nain kako onima koji nas vode u propast treba priznati da su u pravu i kada grijee, koji proglaavaju izdajicama svakog onoga koji zadri pravo da o svemu misli i govori slobodno. alosno je to da ih zbog toga nitko nee prozvati i osuditi nego e biti i hvaljeni. Za takve intelektualce moe se bez ustruavanja rei da su izdali svoj poziv. alosno je i to to oni takav svoj intelektualizam, koji spaava i odrava autoritete i diktate, smatraju ispravnim i da ne znaju da uloga intelektualca nije spaavanje autoriteta i diktata, ve da se
Mirko Omren
122
kultu autoriteta, diktata i nepravde treba suprotstavljati kultom pravednosti i istine. Sama istina meu njima je nepoeljan pojam, koji nema mjesta pa tako niti piu, niti govore, niti zastupaju, niti brane a niti ive istinu. Suprotno tome oni istinu prekrajaju, iskrivljuju, prikrivaju, a tko iz bilo kojih razloga sebi dopusti prekrajanje, iskrivljivanje ili prikrivanje istine, nema pravo smatrati se intelektualcem. Ni stanja koja se temelje na osjeajima, hrabrosti, vjeri, ljubavi prema blinjemu.nemaju mjesta ni meu njima ni meu njihovim idealima. Oni takva stanja i sve ono to je duhovno preziru i nastoje obezvrijediti. Veinu hrvatskih politiara i intelektualaca krasi jedan te isti znaaj a to je da su licemjerni. Zbog vlastite koristi i neumjerenosti izokrenuli bi ne samo samu istinu i ovozemaljske propise, nego bi zbog toga izokrenuli i one Boje. Isus za takve ljude svoga vremena kae i da su slijepci ( Mt 23,25). Voeni vlastitim koristoljubljem i neumjerenou, ti moderni slijepci doveli su hrvatski narod i hrvatsku dravu u slijepu ulicu.
Mirko Omren
123
Zarobljena sloboda
Kakvu ste Hrvatsku zamiljali kad se krenulo u osloboenje? Ja sam je zamiljao kao zemlju blagostanja, kao zemlju slobode, kao zemlju pravde, kao zemlju jednakosti. No umjesto da nam je zemlja rodila tim plodovima, ona raa trnjem i korovom. Umjesto da bi uivali u slobodi i sretno ivjeli u ovoj udesnoj zemlji, Hrvati su nakon mnogih stoljea tueg ropstva spoznali i svoje vlastito. Hrvatska je postala zemljom zarobljene slobode, zarobljene po ekonomski jaim i monijim. Tko je jai i ekonomski moniji sloboda je njegova, a svima drugima umjesto istinske slobode ostaje ropstvo, ostaju razoaranja a moda i batine, ubojstva, progoni i zatvori. Ne samo da svi ljudi u ovoj zemlji nisu jednaki, ne samo da imaju nejednake koliine neeg materijalnog, ve su i odnosi meu njima hijerarhijski i nepravedni. Takvi nepravedni drutveni odnosi doveli su do ugnjetavanjamarginalizacije, eksploatacije, iskljuivanja, dominacije to je, po pravilu, dovelo do nejednakosti u raspodjeli dobara. Umjesto pravednosti i prava u ovoj zemlji vlada nepravda, pravednost je prezrena. Kakvo je to pravo, pitam se, koje prezire pravednost i kakva je to pravednost koja ne bi osigurala pravo? Pravednost nije u tome da se potuje neka norma, niti da se zajami jednakost izgleda. Ona mora otkriti prave potrebe svakoga. Ta bitna potreba jest ona na kojoj se zasniva pravo. Hrvatska je zemlja u kojoj je pravednost iznevjerila samu sebe jer se nije odazvala svom pozivu.
Mirko Omren
124
Pravo se tie ponajprije onih koji se nisu u stanju sami izvui, siromanih, stradalih ( Job 36,6,17), a oni su u Hrvatskoj bez prava, obespravljeni. Hrvatska je zemlja gdje pravo nema moi i gdje je mo pravo. Zemlja gdje se pravda stalno odgaa i tako postaje nepravda. Hrvatska je zemlja u kojoj suci ue pravo da bi mogli suditi krivo. Zemlja u kojoj je sudstvo instrument nepravde i jedan od glavnih stupova nasilja nad legitimnim porivima slobode. Hrvatska je zemlja u kojoj vlada izabrana na jednom programu provodi drugi. Hrvatska je zemlja bez stranaka, a time i bez onih imbenika koji su odreeni nositi dinamiku ivota, jer su politike stranke u Hrvatskoj zarobljene od svojih ministara, zastupnika i karijerista. Kao takve izruene su zastupnikoj slubi, tee stolicama i nastoje stvoriti vrste interesne skupine kao jamstvo za nova izabiranja. Pobjegle su od naroda na slubu u sabor i sam narod ne moe im nita , jer je i on zarobljen saborom, koji formalno ispunjava svoju djelatnost, dok je u stvarnosti otuen i izvan je stvarnog i uravnoteenog stanja sa zemljom. Odrednica mu je izraavati slobodu, a on izraava i odrava diktaturu. Hrvatska je zemlja ije se sindikalne organizacije veinom ne usuuju uiniti i rijeiti nita u pravu i dunosti svoje autonomije. Hrvatska je zemlja iji je predsjednik, bez obzira to ima najvee povjerenje naroda, postao propovjednikom komunistike doktrine i ideologije, koji uvjerava i sebe i druge da on to moe, jer je sav narod uz njega. Hrvatska je zemlja u kojoj dravna uprava pokuava upravljati i diktirati politiku zemlje i utjecati na nju, umjesto da to savrenije provodi politiku zemlje. Takva uprava ne valja.
Mirko Omren
125
Da bi valjala morala bi znati, moi i htjeti. Da bi mogla znati mora za svaki svoj poloaj biti tono definirana i uvjebana. Da bi mogla moi, mora imati autoritet, da ono to zna moe postati izvrnim, te da je u tom poslu ne moe sprijeiti nikakva ugledna mona i utjecajna sila. Da bi mogla htjeti, mora biti dobro plaena, to jest, i dobro nadzirana, to nije. Dravna uprava, koju imamo, je neznalaka uprava. Tei diktaturi jer se samo diktaturom moe uvati od kritike, nametati se i odravati kao autoritet. Hrvatska je zemlja u kojoj je gotovo sve uniteno. Da li je unitena i sloboda? Sloboda nikad nije bila unitena i ne moe biti unitena. Ona je trenutano samo zarobljena. Svaki rodoljub kojem je stalo do slobode i slobodne Hrvatske ne smije kapitulirati s toga to su grabeljivci i neprijatelji slobode trenutano moni u svojim izvrnutim i ekscesivnim materijalistikim diktatima. Ako hoemo poteno raditi za svoj narod, ne moemo prihvatiti te diktate ni u jednom njihovom naopakom zahtjevu. Tko je njima diktiran i tko se njima izruio izdao je i supstancijalno se odvojio od svog naroda.
Mirko Omren
126
afeta Osmii
Opet mi valja poi gore
Uz kafu Jutarnju Posljednju Do sljedeeg Evo me, mati Sluam radio Stanje na putevima I vremensku prognozu A u meni ve poinje Bura Emocija I drhti mi Zbogom Na usnama suhim. Majine ruke Klize mi niz lice Pa ni suzu ne smijem da pustim Nego je kao uarenu grudvu U srcu stiem. Osmjehom se naoruavam Lanim Prtim torbu ljetnih uspomena i odlazim u daleke maglene noi
127
i dane u kojima nema magine igre sunca sa listovima nae stare lipe. Dvije usahle ruke Kao izvehale zastave Titraju mi u retrovizoru. U zakriljene dimije Sva toplina juga moe da stane A u ake sitne Male kao gnijezda lastavica Sav teret ivota I opet da budu najmeka postelja Za moju glavu ludu to iz takve odlazi ljepote.
Safeta Osmii
128
Ivan Ott
Kako prepoznati Nijemca?
Poznata njemaka tvrtka svjetskog glasa zavrila je posao koji joj je donio veliki profit, a jo veu slavu. Zadovoljstva je bilo u "ef etai" ali i meu djelatnicima tvrtke koji su, u znoju lica svog, ostvarili poslovni uspjeh i jo vie podigli ugled proizvodu "Made in Germany". Kako je meunarodni posao sklopljen i djelominom zaslugom politike i politiara, bio je to dobar razlog da svi zajedno proslave uspjeh. Jednoga dana, neto prije ruka, pred upravnu zgradu tvornice ,na rezervirano parkiralite za direktore, stigle su i parkirale se dvije velike, tamne "Daimler koije" ili kako ih narod od milja zove, "Mere". Vozai u dvostrukoj ulozi, najprije kao vozai automobila, a potom u ulogama lakaja, uzvrpoljili su se oko automobila, pokuavajui iroko otvoriti vrata kako bi iz automobila to lake izali gospoda politiari. Direktor tvrtke u pratnji najbliih suradnika istrao je u prizemlje zgrade da prvi stisne ruke i zaeli dobrodolicu visokim gostima. Potom se cijela svita laganim korakom uputila do dizala kako bi se popeli na najvii kat zgrade gdje se nalazila dvorana za primanje uzvanika. Dodue ona je prema potrebi mijenjala namjeru jer je jednom sluila za pregovore s poslovnim partnerima, drugom zgodom za radne sastanke na viem nivou, pa onda opet kao sala za sveano ruavanje, kao to je to bio sluaj toga dana. Dvorana je bila posebno raskono okiena. Stolovi su se savijali pod teretom najbiranijih jela i pia. Iz nekog prikrajka diskretno je rominjala glazba, dok su konobari u bljetavo bijelim odorama leprali od jednog do drugog gosta nudei ih aperitivima. Konverzacija se brzo razvila jer oigledno, ljudi su se ve poznavali. Nakon aperitiva, slijedio je ampanjac i kavijarska
129
zakuska ukusno servirana u atraktivnim Schell-koljkama. Poslije toga, drutvo je posjedalo za stolove i prije nego li su konobari poeli servirati jelo, izmijenjene su uzajamne zahvale i pohvale kojih je bilo pregrt. Slijedilo je glavno jelo, a onda se dvorana zadimila Havanacigarama pa je prostor podsjeao na ratno polje prekriveno dimnom zavjesom. Bila je to uvertira u dogaaj koji je prisutne vie razveselio nego svi gurmanski uici. Direktor poduzea smislio je malo iznenaenje za nazone. Na kraju banketa pozvao je etvoricu djelatnika s namjerom da ih predstavi politiarima. Bili su to suradnici niega ranga. Nitko iz vodstva, ali je svaki taj djelatnik bio strunjak na svojem podruju rada. Ukratko, ljudi koji su svojim rukama proizveli dragocjenu robu. etvorica "muketira" uavi u dvoranu, imali su problem s orijentacijom jer je dimna zavjesa poprimila zabrinjavajuu gustou. Osim toga, zapljusnuo ih je val alkoholnog mirisa koji im je poremetio ula. Smeteno su se stisnuli jedan uz drugog kao mladi aci koje je uitelj pozvao da se postroje ispred razreda. Iz neugodnosti ih je izbavio direktor, koji im je poao u susret nasmijana lica i prije nego to su se snali, poteno im je protresao ruke ispruene za pozdrav. Zatim se obrati jednom gostu, oito najvie rangiranom politiaru skupine, predstavivi mu svoje djelatnike. - Eto gospodine ministre, to su ljudi koji su uz nas zasluni za uspjeh. Zar to nije divno, etiri ovjeka, etiri nacije i jedan proizvod - Made in Germany! Oslovljeni ministar priblii se pridolicama, odmjeri ih slijeva na desno, od glave do pete, razmiljajui kako da ih odredi po narodnosti. Priblii se ovjeku, tipino europskog izgleda, po rastu, tenu, kosi. Prui mu ruku, pa kad mu ovaj uzvrati vrstim stiskom, progovori uljudno:
Ivan Ott
130
- Drago mi je da Vi kao njemaki djelatnik uspjeno radite na poslu zajedno s kolegama iz inozemstva. estitam Vam na uspjehu i dobrim meuljudskim odnosima! Pri tom, drugom rukom posegne u dep sakoa i izvadi mali etui u kojem se nalazila srebrnasta znaka. Oslovljeni ovjek zaueno se ogleda oko sebe, pa kad je shvatio da su ministrove rijei upuene njemu, zbunjeno i tiho protuslovi: - Oprostite gospodine ministre, ja nisam njemaki, ve hrvatski graanin. No estitku ipak rado prihvaam - ree, pa se zadovoljno osmjehne. Ministar ustukne, oslobodi ruku kojom je jo uvijek drao ruku ovjeka pred sobom, a etui sa znakom neupadljivom gestom vrati u svoj sako. - Dakako da estitku zasluujete i Vi", nadovee se ministar na rijei stranca kojeg je pogreno smjestio meu svoje sunarodnjake, pa se pogledom proeta po ostaloj trojici. Pogled mu zapne za ovjeka visokog ali skladnog rasta kojeg je krasio predivan muki ukras, veliki crni brk. Nije mnogo razmiljao. Obrati mu se istim rijeima kao i maloprije, prui mu ruku na pozdrav dok je drugom rukom nervozno pipkao po depu, traei etui sa znakom, koji je negdje nestao u labirintu depnih pregrada. Zaposlen pretragom vlastitog depa, skrenuo je pogled od ovjeka pred sobom, tako da su ga njegove rijei posve iznenadile. Ovaj je vrsto stisnuo ministrovu ruku smjekajui se ispod brka i glumei nonalantnost. Napokon mu se obrati ovim rijeima: - alim, ali i kod mene ste na pogrenoj adresi. Dodue, prije dvije godine podnio sam molbu za njemako dravljanstvo, pa ako se sluajno sretnemo za godinu, dvije, Njemaka e imati jednog dravljanina vie. to govorim jednog, desetoricu, ako meni pribrojite suprugu i djecu! To ree brkati Turin pa vrsto prodrma ruku visokog gosta. Ministar se naao u nezgodnom poloaju. Jo se jednom zagleda u etvoricu ljudi koji su u jednom redu stajali ispred njega, pa se potpuno zdvojan obrati, jo jednom preostalom ovjeku, po njegovom miljenju, njemakom graaninu, najmanjem u vrsti i sa sumnjivo kosim oima. Bez da saeka da mu se ovaj predstavi, tutne
Ivan Ott
131
mu u ruku etui s medaljom, a da ublai munu situaciju promrmlja kroz zube poznatu izreku: - Trea srea. Trei put Bog pomae! No tog dana ministar nije imao sree, a ni Bog mu nije bio voljan pomoi. Maleni ovjeuljak kosih oiju, brzo strpa u dep prueni dar, etui sa znakom, pa zahvali rijeima koje su visokog gosta umalo oborile s nogu: - Hvala, hvala, puno hvala ali ni ja nisam Nijemac, ve Vijetnamac. Nakloni se uljudno pred ministrom pa se slavodobitno ogleda oko sebe, kao da je sam izvojevao pobjedu u Vijetnamskom ratu. Drutvo zamalo to ne prasne u glasan smijeh. Pristojnost i duno potovanje prema visokom gostu prisililo ih je da se suzdre. Njihovi nabubreni obrazi i stisnute usnice odavali su to oni misle o mukama najuglednijeg uzvanika. A estitar je zaista bio na mukama i u nedoumici iz koje vie nije vidio izlaza. Okrene se prema okupljenom drutvu i direktoru firme kojemu je isto tako bilo neugodno kao i ministru, pa prije nego li ovaj otvori usta, bespomono usklikne: - Za ime Boje, pa tko je od ove etvorice Nijemac? - ni ne pokuavajui se vie obratiti jedinom preostalom ovjeku iz etverolista. A ovaj etvrti djelatnik, tamne koe kao ugljen antracit, u bijeloj koulji i velikoj arenoj kravati istupi korak ispred trojice kolega, digne ruku s dva istaknuta prsta, kao kad se kolarac javlja za rije i ponizno se obrati gostu: - Dopustite gospodine da se predstavim, ja sam Samoa, njemaki graanin. To je bilo previe za okupljeno drutvo. Prvo je jedan, a zatim su svi za redom prasnuli u glasan smijeh. Jedino se direktoru od neugodnosti zacrvenila glava. Ministar pogleda drutvo, pa se i on najprije usiljeno, a onda otvoreno nasmije iz sveg glasa. Da ne uvrijedi svog sugraanina, obrati se tamnoputom ovjeku rijeima isprike: - Oprostite, nemojte zamjeriti, smijem se svojoj nespretnosti, a ne Vama. Posve ste me iznenadili. Znam da je naa drava postala
Ivan Ott
132
multinacionalna i multikulturna, ali sam posve smetnuo s uma da su mnogi stranci tijekom vremena postali njemaki graani. I kao da nema kraja mukama i zabunama visokog gosta, tamnoputi njemaki graanin prekine govornika rijeima: - Oprostite to Vam proturjeim, ja sam njemaki graanin ve u treem koljenu. Moj djed je bio vojnik u njemakoj afrikoj koloniji u slubi cara Wilhelma i iz zahvalnosti je dobio njemako dravljanstvo. Ni djed ni otac nikad nisu vidjeli svoju novu domovinu. Kad je Njemaka u nedostatku radne snage pozvala strane radnike da joj pomognu odrati konjunkturu i kad su poeli pristizati brojni gastarbajteri, i ja sam odluio pomoi svojoj Njemakoj domovini". - Dosta, dosta! - usklikne i prekine sugovornika nes(p)retni ministar. - Prije nego li jo jednom stanem u "tanjur s hranom" (Frenap), zatvorit u svoja usta ampanjcem", ree u smijehu, pa uzme dvije pune ae. Jednu turne u ruku pripadniku svog naroda pa nazdravi: - U zdravlje i nazdravlje svim suradnicima ove tvrtke. Stranim i naim radnicima, bez obzira kako oni izgledali! Potom kucne aom o au crnog sunarodnjaka, srkne dugi gutljaj, pa se udalji od predstavljenih suradnika i pridrui se drutvu koje se jo uvijek slatko smijalo.
Iz ciklusa Gastarbeiterske prie
Ivan Ott
133
Velimir Paara
Moj brat i ja
Imam brata svjetioniara Zaboravio telefonirati Zaboravio pisati, javiti se Imam jednoga brata irokih tamnih brkova Tvrdih obrva S oima toplim od dobrote Moj brat i ja, dva brata On stariji, ja mlai Braa s otoka Braa zvjezdana Lice mu u gru nemira Mori ga more ivotnih briga Mjesto da uiva u miru svjetionika ivotom punim vjetra i soli Taj moj brat Zajedno smo u mislima Naslonjeni jedan na drugoga Vrijeme nas grli beskrajno Dodirujemo more oima Gledamo se morem Tako se vidimo i ujemo Bojimo se razbiti muk idile Potapamo u more dlanove
134
Dajem ti ruku, brate Tako se voljom sudbine rukujemo Srea je da smo moru odani Moemo birati neizgovorene rijei Sporazumijevamo se dozvanim vidicima Zbijenih sjeanja iroke puine morske Na istim valnim duinama Nazoni daljinom uzdaha enje Moj brat Crni i ja Braa iz kamena U moru tiine vrtloga ivota Riemo roj bratskih misli Mutno obojenih miligrama sree Odsjaja udnje beinih veza Sa slutnjom u dui glasa brzoglasa I duha dobra pruenih ruku Toplih kao srce Njegove lanterne Zavojitih stuba
lanterna svjetionik
Velimir Paara
135
Kua za lastavice
Kamenom zidana kua U njedrima otoka U mojemu susjedstvu Sumorna, naputena Ostavljena brizi vremena Rastvorenih vrata Raskriljenih prozora Razbijenih stakala Nastanjena vjetrom Dom je za lastavice U ljetnom cvjetanju krovova
Ulijeu lastavice Izlijeu iz kue Kroz otvore U tiini otoka Krile se skladno Gnijezde se pokuarke Na pedlju usijane zemlje Lijepe svoja gnijezda Pozdravljaju topli povjetarac Ljepotom rairenih ptijih krila Miruju poredane po icama Pijane od ekanja Odmaraju se Tren poslije ivnu Vinu se u vedrine
Velimir Paara
136
Krue beskrajem Usmjeravaju svoj let Grle okoli pogledom U umnom bezglasu dana Hrle plavetnilu neba Vjete letaice Pikiraju tik uz tlo urno U niskoletu Cvrkue kua-gnijezdo U nebo usidrena Posvojile ju lastavice Ljubavlju je posvetile Igraju se razdragano Igrama od iskona Raskriljene lepraju put neba Dolete Ulete Prhnu Uzlete Odlete lakim letom Plove modrinama Ljuljaju im se godinja doba u oima Jate se i lete Svoje staze svako jato ima Daljine ih zovu Vabe ih visine Uzbibane zebnje trepere im u srcu Da ne polete odve rano Letne ceste ih ekaju Mame skora putovanja
Velimir Paara
137
Poletjet e k suncu U visine urasle Uz jedva ujan lepet lakih krila Odletjet e k jugu Naglo i nenadano Kao to su i doletjele Zaplovit e u svijet Slijedei zvijezde i vjetrove to ih uzgone u nebesa Jedrei na termici zranih struja Zibajui se u tajnama preleta Nezaboravljena duga puta Samo njima dobro znanih Staza odlazaka i dolazaka Na koje kreu krilate putnice daljina Da se vrate rairenih krila eznuu due Putovima povratka u uznemirenom apatu ptica S novim susretima cvrkuta nade na vjetru to ostaju u sjeanjima stoljetnih maslina
Velimir Paara
138
Miroslav Pelikan
Zemlja
Ponekad zaplovim zemljom moga oca, vlastita, daleka i mutna ishodita, vjeto kormilarei izmeu tek izoranih brazdi crne zemlje, pozorno pazei kako ne bi ozlijedio (naruio izvijenu pravilnost) njihove uzdignute rubove Lebdim neposredno iznad toplih isparenja, ona me dre kao more i s dobrim vjetrom u krmu, jedrim Sumrak me zatie nespremna, (toliko bi jo elio prejedriti) dodirnuti poneki grumen, prstohvat zemlje koji bi mogao, ustreba li, svjedoiti o prolasku plugova mojih predaka Jo se uju povici konjima, spregnuti su u brazdama a trk im u bilu odjekuje Ponekad zaplovim zemljom moga oca, u snu pred jutro, izmuen od nesanice, nedovoljno zaronjen u snovienje, teko je i muno ploviti na uzbibanom moru zemlje
Izmiljam brodove umjesto konja kako bi jedrio ponad zemlje kako bi orao valove, kako bi dosizao daleka mora umjesto etve i ute jeseni berbe Ti si posjedovao stvarne konje a ja plovim u zamiljenom brodu Jedrim izmeu brazdi koje si netom izorao, slijedim te Morao bi na jedro broda staviti lik bezimenog konja, ustalasane grive i bijesnih oiju
139
Izmiljam brodove i dnevnike putovanja, dogaaje i nevolje, bure i luke a ti s mirno, s ponekim povikom iza svojih konja, lagano hodao izmeu brazdi Brodovi plove zemljom, konji oru more, rasijecaju se brazde, crne i bijele u plavom Vjetar nadima plua oznojenih konja, vrela isparenja izorane zemlje dre brod na dobrom kursu Kormila se dre sredine brazde, a konji, razigrani grabe u dubokom moru Sretan sam kada ujem njisku svojih morskih konja, odmahujui rukom gledam grebanje trupa broda po kresti brazde Brodovi gospodare zemljom, konjski topot odjekuje izmeu valova Uad jedara pridrava hitrost konja a plug odreuje pravac Vjetar hladi konje, na moru se stia, brod je ukotvljen izmeu sigurnih brazdi
Miroslav Pelikan
140
Ivana Prpi
Privatni teatar
I veeras sam svoju Ulogu dobro odigrala, Gosti su otili, Predstava je uspjela, Ostali smo samo Ti i ja, Svaki na svom kraju Vlastitog svemira. I znam da te ne zanimam I uzalud se nudim i ovakva prazna, tebe e prije odvui tua rasprava razumna nego privui ja, polumazna. Tvoj je ego bio izmiljen, A libido nauen, Ne, ne dii se iz fotelje, Posljedice naih susreta ionako su Isforsirane onomatopeje. Zagrabit u svojim crnilom Dio i ove noi, Snagu u za novo jutro Opet u snu smoi.
141
Odustajem
Ja ne znam drugaije nego otii, Ja ne znam drugaije nego zanijekati. Ne mogu vie ekati. Kreem dalje ve predugo, Ne osvrem se, Ali ni ne pokreem. Radije u se svemu rugati Nego se opet u sreu uzdati. Prije u odustati Nego neto poduzeti. Sakrit u se iza drutvene maske, Na osjeaje zakucat' daske. Neu razmiljati i kopati Samo u pokuati opstati. Jednoga u se dana sa svime pomiriti I moliti Boga da ti nee odnekuda proviriti.
Kratko i jasno
On miran Ja nemirna, Dok gleda televiziju Ja rjeavam tajne svemira. On siv Ja arena, On sretan Ja izgubljena.
Ivana Prpi
142
Duo moja
Moja je dua prastara, Bezvremenska, pravedna I mislim da je zasluila Da bude opet slobodna. Da plovi plavim morima Da kupa se u snovima Da leti snenim umama Da tri zlatnim poljima. No sad je takvo stanje Da za vie-manje Prodajem svoje osjeaje Za 2-3 tue pohvale. Stoga, otkrit u vam ovo: Duu sam svoju skrila Odrezala joj bijela krila to mi je vie dala Toliko sam ju puta vie izdala. Kada je se odriem Samu sebe poriem. Al' moja je dua dobra; Gledam ju strpljivu i snenu, Iznevjerenu, u kutiji zarobljenu. ak sam ju jednom u Dvoritu zakopala Ispod bijelog jasmina Da vjeno poiva. No ula sam joj pjev
Ivana Prpi
143
Jedne kine noi, Morala sam ju otkopati, Po nju doi. ula sam joj pjev Prije bistrog jutra, Iskopala sam ju van, Nisam ekala sutra. Sad ju drim pod krevetom Ispod starih knjiga Pravim se da ne znam gdje je, Da nije moja briga. Al' ta golema praznina, Vie ne znam ta je? Dal' za duu moju Vrijedi pokajanje?! Dal' je dolo vrijeme Da ju iz kutije izvadim I paljivo u pamunu krpicu stavim Pa kad malo ojaa pustim ju van Moda se tad sjetim to mi bjee san. Nerijetko poelim biti netko drugi, trei Netko tko zna nai put ka srei. Ali dua moja, nejaka, Obeanje mi daje: doi e dan Kad sjat' e starim sjajem!
Ivana Prpi
144
Ognjen Pudar
Na kuli u Cimskom gradu [1]
Na Neretvi, na njenim obalama, ima vie gradova ali je samo jedan Grad. Mnogi, pa ak i oni koji su roeni i odrasli u Mostaru, misle da je Mostar nastao i postao tek onda kad napravie ovaj stari kameni most. A mnogo prije njega na istom mjestu bio je drveni most na eljeznim lancima. I kule su bile, kamene. I mostari su bili, oni to mostarinu naplauju. Naselja, davno prije turskog vakta postojae, naselja od bir vaktile. E, u dananje vrijeme malo ta ima to je ostalo od bir vaktile. Kule imaju. Most ovaj kameni ima, kriva uprija ima; dole u Blagaju ima, visoko na stijeni, iznad samog vrela Bune, i neki kamen na kamenu. Ne znam ega to u Hercegovini vie od kamena ima. U Mostaru u neka kasno jesenja jutra, prije nego kie postanu kiom, prije nego zora sva iz noi izae, prije nego dan se rasvijetli, prije nego sunce iza oblaka izviri, prije nego to se vjetar probudi... kafa se pije, ona jutarnja. Tad, ako ima s kim, oduti jedno po sata ili sat. Ako nema s kim, onda to to nisi htio rei oduti sam sa sobom. Tako je moda i bolje, ali ti nije i lake. Neko opet i uz tu jutarnju kafu voli da pria. Nije vano ta, samo da se pria. Ima i takvih koji vole da priaju ali ih mrzi da usta otvaraju dok kafu ne popiju, pa onda samo neto mumljaju, onako sami za sebe. Muka nastane kad se u istoj kafani nau dvojica takvih mrzovoljnih. To moe da izgleda evo ovako: Na desnoj obali Neretve uz onu kulu; u povijesti poznatoj po imenu Cimski grad; pored Starog mosta, natakla se nekakva kafana gdje se kafa ne kuha nego se pee [2]. Prije peenja se ne melje nego se svaki dan u velikoj stupi tuca da bude taze. Tad joj je, mnogi kau, najbolji ukus. Svako jutro nae se tu neki Salko; ogroman ovjek a zovu ga Salkica; da na miru kafu popije. Po prirodi miran ovjek, ali
145
dok kafu ne popije nervozan k'o gladno pae, vala reklo bi se i da rei ako ga neto upita. Doe tu, ovo jutro, neki Ibraga, puka sirotinja i on i porodica mu ve generacijama; nikad nita nisu ni imali; a mangupi mu ime poprdno okitie turskom plemikom titulom. I on poprilino nervozan dok kafu ne popije, pa kao i Salkica samo rei. Kao i Salkica; ba ga ima ta vidjeti; ogroman. Namjerno ga doveo neki Malik kujundija otud iz kujundiluka da vidi kako e proi susret nervoznih jutarnjih kafopija. Stigao je o'zgo od blizu tepe i Ragib opanar. S njim je doao i Matko vunovlaar iz Blagaja, a sluajno se s njima naao i nekakav to uad pravi pa ih prodaje gore na tepi. Vie ih u kafanu ne moe ni sjesti, a ni stati. I ovako se kafedija jedva izmeu njih provlai. Svi ute u oekivanju prvih reakcija nervoznih kafopija, a neki glume da jueranje, bajate, novine itaju. Kafedija tamo u oku se zabavio oko mangale, treba est kafa ispei, a on preu ba i ne voli, pa 'nako kao sam za sebe broji: A ne znam vala to ste jutros k'o budale navalili. Svima se neto uri. Eno vam gore u pozorinoj kahvani ona talijanska na vrat na nos [3] kahva pa idite tamo kad vam se uri. Kahva se boni i pee i pije po istilahu i samo ako je ovjek onako serbez. Onda uze dvije okrugle mesingane tacne pa sve, onako polako, servira. Svaki fildan dva put' zagleda, pa onda ae, e njih reklo bi se i tri puta zagleda. Onu prvu uzme, ini mu se da je neka fleka na njoj, pa hukne u nju da se zamagli te je lanenom krpom obrie; ne valja neka druga krpa jer iza nje ostaju dlaice. Sve to radi on naglas pria i objanjava. Kad je ae pregledao i dobro izhukao i krpom oistio, iz ibrika hladnu vodu naspe, a one se odmah zamagle i orose da je to milina. Onda skine fes s glave, vrue mu pored one mangale, pa onom lanenom krpom znoj sa ela obrie. Ustane sa stoliice pa ode do pulta, tamo pod nekim staklenim zvonom rahatluci sloeni, pa i to servira; ve prije je na svaki sto stavio kutiju sa duhanom i atima, onda iz neke deblje staklene ae uzme akalice pa u svaki lokum zabode po jednu, e sad je spremno da se za sto muteriji nosi.
Ognjen Pudar
146
One prve dvije kafe odnese Salkici i Ibragi. Ree: Izvolte, i ode nazad za mangalu. Ona dvojica umjesto hvala istovremeno neto proreae i onda obojica trznue glavom, hoe vratove polomit. Svakom od njih kroz glavu prozuji: Ovdje me neko izgleda ***aje, ali kako ne vide nita sumnjivo, opet saginju glave ispotiha reei. Opet ih onaj zvuk trznu. E ovo ve prelazi sve granice to oni 'vako rano ujutru, a jo nisu kafu ni pipnuli, mogu da podnesu. Obadva su na nogama, ne mogu se estito ni ispraviti; u bijesu gledaju okolo; niko na njih panju ne obraa. Tad mjerkaju jedan drugog, svaki malo glavu nakrivio, jedno oko onako na pola zatvoreno, drugo izbuljeno hoe iz duplje da iskoi. Traje to mjerkanje malo due, onda svaki ree: hm, pa opet sjednu. Jesu oni nervozni, ali nisu ba toliko da cirkus prave, a nije se ni razdanilo kako treba. Kad se kafa onako po istilahu popila, kako je i red da se pije prva jutarnja kafa, izmjenjuju se najnoviji mostarski traevi. Onaj iz Blagaja pria ta tamo ima novoga, pretresu se malo i cijene na tepi; politiki haberi se ne spominju, nije ba najbolje vrijeme za te stvari; pa svak polako ode za svojim poslom. Oni to su doli cirkus da gledaju nisu ba zadovoljni. ta se moe. Nije svaki dan dobar dan, ali nita za to. Dug je dan pred njima, valjda e ipak naletit neko ili neto pa da malo prokenijaju. U Oseini, ljeta 2006. godine _____________ [1] Nekad davno sam naletio na podatak da su puno prije izgradnje mosta i prije turskog vakta postojale kule; ona desna zvala se Cimski Gard, a lijeva Neboja. Sad se za onu desnu uobiajio naziv elovina ili Halebinka, a za onu lijevu Hercegua. Ja namjerno koristim stare nazive to ostadoe u mom, moda, varljivom sjeanju. [2] U potpuno suhu dezvu stavi se odreena (stvar ukusa) koliina kafe, pa se to onda malo na vatri zagrije. Zaspe se tek kljualom vodom, ali ne do vrha. Promijea se i ponovo stavi na
Ognjen Pudar
147
vatru da se digne, pazei da ne iskipi. Skloni se s vatre pa se onom kljualom vodom zasipa bezmalo do samog vrha. Ponovo se samo nakratko stavi na vatru i onda se dolije jedna mala kaiica hladne vode to natjera sav toz da padne na dno, a na vrhu ostane bogata koliina kajmaka. Sipa se na taj nain da se kaiicom prvo skida kajmak i stavlja u fildan pa se tak onda sipa kafa, u protivnom se moe desiti da sve prospe po stolu i po sebi. [3] U Mostaru komparacija ovog pridjeva ima etiri stupnja i ide ovako: brzo, bre, najbre, navrat-nanos.
Ognjen Pudar
148
Nevenka Pupek
Konano korisna / Enfin utile
... moda se otopim na ovoj kii postanem hrana za biljke (konano korisna) ... peut-tre finirais-je par fondre sous cette pluie et devenir nourriture pour plantes (enfin utile) franc. prij. Zorica Senti
Tiina / Silence
... tvoj prostor ispunjava tiina izrezani komadi mene neujni boje promukle od pjevanja ... your space is filled with silence pieces of me cut up inaudible colors with their voices cracked from singing engl. prij. Tamara Kramari
149
Ona je sasvim beskorisna

praina je prekrila police oprano rublje stoji neobjeeno na tednjaku dezva od prekjuer ona je sasvim beskorisna sjedi u vrtu ve trei dan gleda u polje
Zaustavi korake eno

zaustavi korake eno osluhni gibanje jutra prema podnevu polako polako i uti smjerno nauli ui zaboravi sasvim onda kreni u sumrak i vriti samo vriti jako
Nevenka Pupek
150
Viktor Radonji
Pred kraj
Orkestar je svirao temu Htela si da je prepozna Meni su vanije bile tvoje ruke U njima sam je video i pomislih kako je tana dok se brani utanjem Mastilo tek primetnog smeka pratilo je liniju ivota upijajui vlaan trag Unela si u obraz nastojanje konanog razdvajanja Okovratnik od gubljenog vremena Pitanja Kako sam ta radim Imam li naina za ovu besparicu Dakle sve ono to je omekale strune uputilo na lager Ja sam se poigravao turim kazivanjem jedinog lana irija Jedinim iskuenjem u izdvajanju pramena Smatra to neumesnim
151
Fakat jednine
Kada bih umeo da kao neko stanem pred tobom i kaem ono to nije u nameri hrapavom muitelju Priutim muenom tiinu istog krvarenja Veselo iz osmeha izmamim na blagi sud tvojih oiju Ukradem za sebe poru sa Hronosa Kada bih umeo ne uzimati za svedoka tamnikog sunja tetoviranog tribalom halapljivog poverenja Potvrditi slabanom savez u zenicama Jo jednom uputiti palacavu nadmo na raun fronta istog lica Jer ne umem da izmirim potez i fakat jednine kanapa Sa dve naspramne stolice i njegovo disanje protiv mog
Viktor Radonji
152
Ante Radovi
Domovini
Lipa si zemljo moja puna si frii i boli mnogi su ruili tebe a jedan te narod voli Kroz povist ovdi su bili Mleani Turci Iliri i mnoge druge sile tvoje su bogastvo tile Vadili su ti kamen gradili svoje dvore sikli su tvoje ume crpili plavo more Svaki je kamen tvoj natopljen od krvi i znoja mnogi su pali zbog tebe jedina domovino moja Jedan te narod uva trpi pati i moli navik tvoj ovik ivi Jer Hrvatsku zemlju voli
153
Dalmacijo stara
Masline stare rastu uz gole morske hridi padine tvojih vala krase suhozidi uljave su ih ruke zidale od vrimena stara zauvik ostaju dila tih vridnih neimara Kamene kue stare obrasle korovom draa polja murtile ika brnistre i koromaa Vonja mi mirisom rue cvite moj od davnine koji te tvoji krase uvaju te planine um vala tiho te budi u svitanju litnje zore sunce te snano grije ljubi te plavo more
Ante Radovi
154
Majda Rogi
U polutami sobe
O, nepozvani goste, Bjei od mojih odaja, u tamu, Odakle si i stigao, jahau svirepih strahova. Neka te proguta vjenost Iz ije si ovojnice roen. O, nepozvani goste Na moja si vrata stigao Krivim putem voen. Objesi zle slutnje na svojim nepcima, Znaj da ja ne eam za takvim biima. O, nepozvani goste U osami karmikog ivota, Isplivat u, ve. Ne strahuj za tajne u svojim oima, Okreni mi lea i hodi, idi, nemoj nita re`. Prisustvo mi tvoje krade sanak.
155
O, nepozvani goste, Samo da te ne susretnem! Darujem ti! Ukradi mi ivot! Nisam nikakav junak, priznajem; Tek dua u umornom tijelu. O, neznani goste Tiho me, na prstima iznesi u Daleku zoru, bijelu!
Odnekud odjekuje glazba

Umoran, sumoran... Krijepi duu u glazbi Odnesen u jo neotkrivene harmonijske predjele Predaje se svjeini jutarnje rose Svaka kap cjeliva tvoj bol; Skupljen u istoi aneoskih suza Rasipa se po svakom taktu; U svakoj rijei Nastaje po jedan novi oblik Tvoga lica I na tren prestaje biti ovjek Na tren biva samo ti....
Majda Rogi
156
Edin Sara
Pismo za mamu
(Andre Hazesu)
zmaja sam vezao za prst i nosim ga uvijek sa sobom moj tata kae da oni se vole on i moja nova mama a ja se nadam da tamo gore moja prava mama nije sama i da je ne boli sad vie sad, kad je ozdravila zmaja sam vezao za prst i nosim ga uvijek sa sobom
157
Zaostavtina
Moj prijatelj Ralf, ivahni Bavarac negdje u Vestfaliji zalutao, kae mi da Nijemci voze prebrzo svojim autoputovima jer se u izmaglici fleka od ulja to se isparavaju po parkingzima jo uvijek osjea ljuti glas onog Autrijskog kaplara to nije znao dvije proporcionalne ruke nacrtati. A nai kaplari ne vole asfalt. Ponekad zastanem pred mnotvom uzdignutih nosova i pokuavam povui paralelu od nosa do nosa traei u liniji to ih vezuje objanjenje kao ispriku. I nema isprike u bilo kakvom objanjenju. Do Auvica se stigne brzo, preko Njemakih autoputova, ako ne udie previe isparenja ulja po parkinzima stigne sigurno, stigne kako si planirao. Jevreji su pravili tepihe od kose ljudi to su, njemakom preciznou i majstorskom organizacijom, prije gasne komore bili detaljno oiani do glave A ja nemam glavu dovoljno veliku da lupim njome od zid. Ponekad se popnem na brdo kad doem dole, brzo preko Njemakih autoputova, zaostavtine ljutog kaplara, i podignem nos da udahnem zavjetrinu posmatrajui Grad. Kad padne mrak on popali svjetla da ga dre na okupu, da se ne raspline u tmini. A u Srebrenici ni kose za tepiha nije ostalo.
Edin Sara
158
Mrtvi
moji mrtvi nisu tvoji mrtvi moji su u meni ivi tvoji su u meni mrtvi u nama se nai mrtvi razilaze razilazei nas ive u ivotu
Edin Sara
159
aban Srebrenica
Radionica tanahnih stihova
U radionici tanahnih stihova, izradio sam magino ogledalo tvoje mate, stoji pred tobom i eka na tvoju rije, klju koji otkljuava rijeku uda, klju koji otkljuava udoree zamotano u matu. U radionici tanahnih stihova, ispisao sam priu ifriranu ifrom tvoje utnje, to vie uti, ifra je sve jaa, kao beton vremenom to se hladi, kao lava razlivena niz padine razbuktala, pa ugaena vulkana. U radionici tanahnih stihova, ucrtao sam na karti postojbinu tvojih osmjeha, zanijemili su za mene, kao kad nebo zanijemi poslije oluje, iiban olujom, nijemost mi se ini kako prirodna stvar, priroda prirodi priredbu initi najbolje zna. U radionici tanahnih stihova, nitko mi oteti ne moe kljueve tvoga srca, ako elim izradit u stihove uzvraene ljubavi, ako elim, bit u voljen, bit u ogrtaem sree zagrnut, u radionici tanahnih stihova, ja sam i egrt i majstor i poeta.
160
Moja posljednja pjesma

Lomim pera, istjerana vjetrom tuge iz prostranih perivoja moje due, lomim pera, bijela, siva, zelena da prosti, lomim pera, briem njihove krvave tragove, ostavljene po nepreglednim neiitanim hartijama. Odriem se svake rijei, odriem se svakog stiha iz tih mirisnih perivoja, to nisam ja, to nije ogledalo mene, odriem se svakog stiha, odriem se svoje, poetske due.
aban Srebrenica
161
Nevenka ari
Duje
(mojoj mrvici) Jutro sneno a budim te zrakom sunca ljubim te radost modru nudi mi ruku malu prua mi a jo ne zna samo uti da te volim i ne sluti za dan svaki hvala ti sve bih svoje dala ti.
162
Otvoren prozor
Ne dotiem blizinom utnjom eljeno skriveno zagrizem usnu da ne zavladaju oteale misli, otvaram prozor u no jo mirie jutros pokoena trava obamrlo die sve tvoje, zapisano u meni.
Druga pria
Jutros je more priati htjelo na crvenoj hridi kako te srelo i jo je eljelo neto rei... promijenila sam temu.
Nevenka ari
163
Plamen u grudima
(mojim kerima, Nini i Ivani) Izmeu snenih cvjetova rukama pridravam nebo neto me nevidljivo silno vee ne osipa se ne nestaje ne blijedi, moja srea moj strah moj dah u ovom udnom svijetu gdje snivaju vam oi eljama udnjama u vaem svjetlu ja sam se sklonila.
Nevenka ari
164
Ne mogu
Ne mogu ostati gledati nae ljiljane kako umiru na hladnom ploniku ni zaspati naga zaluena zvukom orgulja u vjenom prostoru, nemirna, pritajena, tek nasluena ne mogu ostati biti kamena jeka dalekim morima, na kriu utnje razapeta ali ni otii nestati u mranim predgraima predati se skrovitoj tiini ne mogu, jo ne mogu.
Ledene rii
Uinila bura otele se rii, zaleena voda ka i staklo puca, u ijunu svakom komad neba kida i koprenu s due otima, otkida.
Nevenka ari
165
Soba broj est

Koga da optuim za izgubljen pogled meu bijelim plahtama u sobi broj est, apatom kako da zavaram vrijeme dane, godine, probudim ptice da slijeu na procvali lovor, ne plai, nisi izdana samo te umor boli otvorit u danas sva vrata primi se za moju ruku dri se vrsto i hodaj, samo hodaj naprijed ne odustaj jedino to te molim.
Nevenka ari
166
Zanesene ptice
Sluajan susret otopio je modre obrise samo na trenutak, u pregibu sjeanja zamirisala sva procvala proljea, ispruena ruka bila je topla poletjele zanesene ptice otiao si nasmijeen jo u sebi uvam tvoje lice.
Rasuta
Sino je smijeei se u dui od porculana slagala zeleni mozaik sjeanja i snova a kockice se pomijeale i naila jedna siva, rukavicom od lana sad skuplja duu od porculana.
Nevenka ari
167
Oi plavih jutara
U uboru maglena vremena nema izgovorenih rijei i dalje te traim meu granama procvale breskve mirisu ubranog smijeha u trku zaigranih kozlia jo tragam za letom promrzlog ptia, na vjeama poinak i svjetlost posre snivaj, samo snivaj u tiini, dok breskva cvate pod dodirom juga u oima plavih jutara i danas odsjeda tuga.
Nevenka ari
168
Lidija inko Kumi

Govor srca
. . . Gospodine . . . Oslonih svoju glavu da poiva Na Tvom ramenu, I dua mi se odmara U Tvome krilu, Srce mi izgara poput Baklje u plamenu, Kad osjetih ljubav Tvoju Tako njenu i milu . . .
I tada, ne mogoh Ti Izustiti ni rije, Al' srcima naim mi Sve izrekli smo ve . . .
169
Jo jedna prilika
Doao si zbog onih koji Te srcem trae I zbog onih koji krivim stazama lutaju, Jer eli da Te nau u svom moru ivota, Da zarone u dubinu ljubavi Tvoje, a ne da po povrini plutaju. Doao si zbog onih koji Te odbacuju, I zbog onih koji te nikad nisu imali priliku upoznati, Jer eli im rei da si put kojim trebaju ii, I stalo ti je da istinu Tvoju mogu doznati. Doao si zbog siromanih i naputenih, I zbog onih koji Te vrijeaju Jer eli ih nahraniti kruhom ivota, I raduje se kad za ivotom vjenim eaju. Doao si zbog svih onih alosnih, I zbog onih malenih i nejakih, Je eli ih staviti na prijestolje ljubavi Ispred svih monih i jakih. Doao si iz ljubavi prema ovjeku Jer je stvoren na Tvoju sliku, I zato prema svima si milostiv I svakom daje jo jednu priliku. Zagreb, 27. rujna 2009. /sat 1 i 20 u noi
Lidija inko Kumi
170
Kristu Kralju
Ti Kralj si nad svim kraljevima, A samo Tebe su prezreli, ismijali, Samo Tebe su osudili, na smrt muili, I ponosno do dna ae ispijali. I dok su se zemaljskim kraljevima klanjali Tebe su bievali i poniavali, Druge su astili, na prijestolje stavljali, A Tebe vrijeali i ranjavali. I dok su drugima iskazivali potovanje Tebe su odbacili, prognali, optuili, S drugima su prijateljevali, A s Tobom nisu se ni druili. I dok su se divili skupim kraljevskim haljinama, Tvoju su poderali, tako lijepu i istu Jer nisu eljeli upoznati Tebe, Nisu htjeli pokloniti se Kristu. I dok svi rugali su se Tebi, Ti nikoga nisi prestao voljeti, I za neprijatelje platio si cijenom ivota, Jer samo ljubav moe tako boljeti.
Lidija inko Kumi
171
Ti Kralj si sviju srdaca I raduje se kad srca ta molitve Ti alju, Ti vladar svih si vjekova, Slava Tebi KRISTE KRALJU!
Zagreb, 25.11.2007., sat 21h Blagdan Krista Kralja
Lidija inko Kumi
172
Ljubiti do kraja
One tamne noi kad bio si predan Po tebe dooe Tvoji neprijatelji, I privedoe Te ko' najveeg zloinca, A Ti, jednako si ih volio ko' da su Ti prijatelji. I kad su Te izdali, Ti njih nisi, Sa kria svoga ljubio si njih I bio spreman svoj ivot dati Iako si bio naputen od svih. I stalno pitam se zato svijet ne moe hvalu Ti dati Nego i danas uporno Te vrijea, Zar i danas ne prepoznaju Onog Koji za nas podmetnuo svoja je lea? I danas avli probijaju Tvoje Srce, avli zavisti, ogovaranja, uvreda i lai I kada bi i danas zemljom hodao Opet bi Te raspeli, ne bi nita bili blai. Zato Te molim za sve koji nisu upoznali ljubav Tvoju, I za sve one koji lutaju i istinu trae Pomozi im da shvate otajstvo Tvoga Uskrsa Da ivot pobjeuje smrt, nek im Tvoje Srce kae.
Lidija inko Kumi
173
Istina je da obeao si i nama ivot vjeni I hvala Ti to ve otvara nam vrata svoga raja, Samo Ti, Isuse, pokazao si svima to znai ljubiti, LJUBITI DO KRAJA.
Zagreb, 23.03.2008. na Uskrs poeto, dovreno na Uskrsni ponedjeljak 24.03.2008.,18 h.
Lidija inko Kumi
174
Mati
I kad sem daleke v tuine, ona me aka, I uva vsake pa i najkrae moje pisme, Ona tugu v srcu svome nosi, Jer duge se ni uli, ni videli nisme. I kad joj velim kak cajta nemam, I kak delati moram od jutra pa do rne kmice, Znam da joj lahke nije, a i mene boli, Kad zamislim si kak se rastuile nejne blage lice. Ona strpljive slua vsaku moju re, I znai joj pune same da mi uje glas, Ona bu navek stala uza me, I kad beskrajne daljine razdvajaju nas. Pita me kad mislim vrnuti se v hiicu nau, A navek bez odgovora ostane, a tela bi znati, Pitam se ko' razmeti me tako moe, I znam da nie, same mati.
Zagreb, 12.08.2004.
Lidija inko Kumi
175
Mjeseina
Nou, dok obalom koraam korakom sporim, Samo mjesec zlatni osvjetljuje mi staze, Milijun zvijezda prosutih po nebu, Kao da ga grle, kao da ga paze.
U zagrljaju sitnih, plavih zvijezda Ponosno otkriva svoju ljepotu, Svjetlost svoju prosipa po moru, Kao da se smije i raduje ivotu.
Dok nebom traje zvjezdani ples, Zemlju ovila je tmina, More se stopilo s bojom neba, A nebom sjaji samo mjeseina . . .
Hvar, 26. kolovoz 2004.
Lidija inko Kumi
176
Otkucaji srca
Dolazi u tiinama, u utnji i muku, I kad sve utihne ostajemo mi, Tada gleda me oima Srca, Evo, ve uju se Njegovi otkucaji. Svaki Tvoj otkucaj u mom srcu kuca, Od njih moje srce ivi, Hvali duo moja Gospodina, Klanjaj mu se i divi. Znam, Ti poznaje mi srce i poznaje duu, I nitko me ne zna bolje kao Ti, Hvala to tako udesno si me stvorio, Iz samog Srca svoje ljubavi. Oisti mi srce da Te moe gledati, Potrai ga i kad ono zaluta, Ja elim dozivati Ime Tvoje, Sada i jo bezbroj puta. I posljednji otkucaj Srca dao si za mene, Kad otrica kria probode Ti ranu, Al' ni tada zaboravio nisi Darovat mi Srce na svom dlanu. Zagreb, 05. listopad 2008., sat 21 i 45
Lidija inko Kumi
177
Pjesma valova
. . . Dok sjedim na stijenama O koje valovi se tuku, Zapljuskuju, hue, Pruaju mi ruku . . . I zauh da pjevaju pjesmu tvoju, Koja mnogo toga eli mi rei. I stih po stih poeo je tei, Al' samo ja prepoznajem Pjesmu bez imena, pjesmu bez rijei . . . . . . Ta pjesma valova tako je nijema, Tako tiha, a tako duboka, To je pjesma tvoje due, To je kaplja s tvoga oka. I ne slutim kako stvaran taj je trenutak Dok pjesmom grli mi duu, Ona neujno se skriva u dubinu moga bia, U jezgri moga srca trai si kutak. . . . I biva sve jai tih valova ples, Dok kroz njih apat tvoje pjesme jei, I ne, ne mora ni sada nita rei, Jer dovoljna je glazba, Suvine su rijei . . .
Lidija inko Kumi
178
I tvoja pjesma postaje i moja, I sada srca milo nam pjevue, To sanjamo o istom moru ivota, Ista pjesma spojila nam due, Isti snovi slatko nam se smijee, Dok val za valom svoju pjesmu plee. . . . U plavetnilu mora Stopile se oi tvoje plave, I valovi postaju sve jai i vei, To zajedno eznemo k istoj srei I sada znam da to su tvoje pjesme rijei . . .
Hvar, 28. kolovoz 2005.
Lidija inko Kumi
179
Predveerje
U predveerje na obali morskoj Pogledom odlutah u daljinu, Tisuu misli nezaustavljivo lete, Ko' vali izmjenjuju svoju brzinu.
Toliko ara u tom pogledu ima, I odsjaj sunca na vodi se ljeska, Poelim da ljepota ta vjeno traje, Da se ne raspline kao kula od pijeska.
I takvih predveeri bit e jo mnogo, Ali samo jedna sada neponovljivo tee, I dok sve druge trebaju doi, Samo ova vratit se nee . . .
Selce, srpanj 2004.
Lidija inko Kumi
180
Rijeka kojom tee ljubav

Ima jedna rijeka kojom tee ljubav, Koja nikad presuila nije. Ima jedna rijeka s ijeg izvora se pije Vode ive... U njoj vidim ogledalo Tvoga lica, I pogledi nai tiho su se sreli. I tada, toliko toga rei smo si htjeli Ti i ja... I dok sluam tihe rijeke um, Njenost vidim Ti u oku, Tako blagu i tako duboku Poklonjenu meni... Pred licem Tvojim stojim ja, ovjek slab, ranjiv, bijedan, Jer ljubavi sam Tvoje edan S izvora Tvoga... Ima jedna rijeka kojom tee ljubav, Ja ju cijeli ivot traim, Da s izvora Tvoga Srca e si utaim Boe, za Tobom... Zagreb, 21. veljae 2005.
Lidija inko Kumi
181
Tajna Tvoje ljubavi

Samo jedan pogled kroz prozor otvoren Dovoljan je da zapazim svu dubinu Tvoje tajne, I dok prve zrake sunca dotiu mi lice, Tvoje mi oi svijetle kao dvije baklje sjajne. I tko ne bi htio upoznati tu dubinu, I otkriti tu ljepotu u tvojim oima, Tu ljubav iz Srca Tvog darovanu ovjeku, Kad iz tog Srca sve nastaje i sve poinje. Dopusti mi Boe moj osjetiti tu vatru Tvog Srca, Dopusti da mogu okusiti barem dio te miline, Da mogu stopiti se srca naa dva, Pa da se ljubav iz Tvog u moje raspline. Ni slutiti nisam mogla koliko sam od Tebe primila, Niti dovoljno zahvaliti ne mogu, Ali znam da nita uskratiti nee Ni jednoj dui koja dariva se Bogu. I dok razmiljam kako dubok Boji je svijet, I nastojim dokuiti tu ivotnu tajnu, Ali Ti mi pravi odgovor daje Da poklanja mi svoju ljubav NE PROLAZNU NEGO TRAJNU. Zagreb, 09.02.2009./ sat 23 h
Lidija inko Kumi
182
Tebi more
Osvanula je nova zora, Priroda se budi, vie ne spava , Gledam sve boje cvijea i rasko bora, Raznolikost kaktusa i mirisnih agava. Blagi povjetarac dodiruje grane starog maslinika, Poinje igra leptira s krilima poput svile, Ve podnevna se uju zvona sa zvonika, I nema nita ljepe od te ljetne idile. I stari ribar baca svoje mree, On i more ve su prijatelji stari, Ista ih bol i ista radost vee, Isto ih sunce i miluje i ari. Oslukujem taj govor mora to se pjeni, I ko'da nije uti niti glasa, Samo jedan val se tiho razbija o stijeni, To more pria, smijei se, talasa. Brzo nestaje dan i sumrak ve je blizu, Kapljice mora bljeskaju na mom dlanu, I stapaju se u jedno kao biseri u nizu, I ostavljaju mi ruku mokru i slanu.
Lidija inko Kumi
183
Sjedim na alu u zalazu sunca, Nad morem samo galeb se glasa i krii, Samo mali svjetionik svijetli sa vrhunca, I ini se da nema kraja ovoj arobnoj prii. U daljini samo laa morem plovi, I mjeseina ve je na vidiku, U tom tajanstvu ostali su moji snovi, I sve tajne zakopane u boriku. Zagreb, lipanj 2003.
Lidija inko Kumi
184
Tvoje ime, moja tuga

Na vjetrovima junim i na kiama tunim, Ja sjetih se tebe. I ne mogu pomiriti se s time Da zaboravu pripada tvoje ime. I prestat e vjetar, I prestat e kie, Kopnjet e snjegovi i prolazit e zime, U mislima nestat nee tvoje ime. I pjenit e se vali i bjesnjet e more, Sjeanja e gutati dubine, I mijenjat e se oseke i plime, A vjetar e dozivati tvoje ime. Tamo gdje mjesec osvjetljuje put, Gdje nebo prosipa zvijezde i sunce doziva jutro, Tamo gdje putovi nose mog ivota brime, U pijesku je velikim slovima urezano tvoje ime. Na krilima vjetra, na krilima ljubavi, Poput orla poelim Vinuti se u visine sa njime I gledati kako zvijezde piu tvoje ime. Zagreb, 14. veljae 2002.
Lidija inko Kumi
185
U mom srcu rodi se Ti

Na Badnju no tiho ekam Te Da pokuca na vrata moje nutrine, I ne ostani stajati na povrini moga srca, Jer ele Te doivjeti sve moje dubine. I nisu Boi bljetava svjetla grada, Ni skupocijen dar, ni raskoan stol, Jer ako ne otvorim Ti vrata svoga srca U njem' ostat samo e bol. I nisu Boi zvukovi zvonia, Ni prpona jelka, ni okien bor, Jer ako Tebe ne stavim na prvo mjesto, Ja doista bijedan sam stvor. I ne trebaju meni darovi od suhog zlata, Ve trebam osmijeh blinjega svog, Trebam njegov vrsti stisak ruke, elim da u nama nastani se Bog. A Ti, Isuse, dolazi kao Dijete, U svojoj skromnosti, malenosti i jednostavnosti. Naui i mene da kroz ivot mogu takvom biti, U mom srcu, Isuse, rodi se TI... Zagreb, 25-26. prosinca 2006.
Lidija inko Kumi
186
U Tvom srcu
Danas u kao putnik u mranoj noi Kucati na vrata Tvoga Srca, Uroniti u tajne Tvoga bia, Ljuljat se na slapovima Tvoje njenosti. U Tvom Srcu ostavit u nijeme suze I umivati ih vodom iz Tvoga izvora. Na lahorima Tvojim odmorit u umorne oi I ispuniti se dahom Tvoga postojanja. U Tvom Srcu ostavit u zalutale korake I usmjeravati ih putovima Tvoje svjetlosti, Na livadama Tvojim otisnut u tragove svoje I utkati se u mreu Tvoje istine. U Tvom Srcu ostavit u tisuu tajni I predati ih u ruke Tvoje mudrosti. Na dlanove Tvoje upisat u svoje ime I opiti se morem Tvoje ljubavi. Za Tvoje Srce otpjevat u pjesmu I pokloniti je Tebi I stihove zakljuati u prostor Tvojih dubina Na krilima Tvojim letjet u kao nebeska ptica I okruniti se krunom Tvoje vjenosti. Zagreb, sijeanj 1996.
Lidija inko Kumi
187
Teakove roke
Na zlatnemu polju ja gledim teaka, Kak se zmui na trdoj zemlji toj, Da kruh bi priskrbel deci svojoj, Na rokama njegvim ne vidi se ni ulja broj.
On vjeto skriva roke svoje, Da nie nej videl njegvu muku, Od srca podmetnul je svoja plea, Koja mnoge krie vuku.
O, Boe, daj gledi bie ovo, Blagoslovi njegve roke vredne, One su nahranile gladna srca mnoga, I napojile mnoge usne edne.
Zagreb, 12. kolovoza 2004.
Lidija inko Kumi
188
Planina okupana u suncu

Ko' sunce u planinama tako blista Srce Tvoje, I evo, dopire tihi glas Tvoj izdaleka, Kroz kotlinu i smjele obronke Ve Njegova uje se jeka. Ti doziva me imenom i sada ujem taj zov, uje ga sva planina i jezero pod njom. U zrcalu tom oi me se Tvoje smijee, Pa kako da ne odgovorim pozivu Tvom? to eli od mene, Boe, to znai tvoj glas? Ja sve za Tebe htjela bih ispuniti, Samo reci da uje mog srca kucaj, Samo reci i neu se buniti. A Ti stoji na vrhu planine i gleda, Gleda sav taj divan prizor koji je milost Tvoja stvorila, Pokazuje mi sunce koje nee zai, Ono meni je poklonjeno, i evo, ljubav me Tvoja ve s nogu oborila. Pa kako da Ti ne zahvalim, o silni Boe moj, Ti ve dolazi k meni u nizine, Ti to kraljuje na tom vrhuncu, Kao ptica za Tobom u poletjeti, za Tobom u tu planinu okupanu u suncu. Zagreb, 06.02.2009. 3 h u jutro
Lidija inko Kumi
189
Prepoznajem Te
U svitanju dana, u sunanom jutru, Kada se budi i oi otvara Jedan cvijet, U njenom glasu slavuja Koji svoja krila priprema za let, JA PREPOZNAJEM TE . . .
U osmijehu zvijezda, u plavetnilu neba, U kapima kie i u rijeci to tee poput Naeg ivota, U paleti duginih boja u kojoj se otkriva Sva Tvoja divota, JA PREPOZNAJEM TE . . . U mirisu mora, u zalazu sunca, U oslukivanju povjetarca U oazi tiine, U skrivenoj enji i pogledu uprtom U Tvoje visine, JA PREPOZNAJEM TE . . . PREPOZNAJEM TE, ISUSE . . .
(uglazbljeno za Krapina fest 21. svibnja 2006.)
Lidija inko Kumi
190
Todora koro
Pesniku neumrlom
(Milou Crnjanskom)
Lutao vitak i ceo svet domom zvao, za svojim zaviajem eznuo, preseljen, neshvaen. A on je sve shvatao, muku daljina, jesen i ivot bez smisla. Ne, nije on umro jer smrti nema samo seoba ima, bolno je znao. Pomislimo li mi jadni, ponekad s tugom, koga smo imali pa izdali? A on nam se i sad odnekud smei drago kao na mesec sa zapetim lukom.
191
Iva Tarle
Zatvoren vrt
pale su rijei i teinom zaborava zatvorile vrt uitaka moe li se zaista tako na brzinu rasplinuti ljepljiva topla tvar koju dvije due pletu eonima a onda me jedna pjesma od Cohena podsjeti kako je ivot tu da se nalazimo i gubimo u vjenosti... u Geigerovim paralelnim svjetovima gdje su dvije due uvijek dovoljno blizu da budu sasvim daleko i pleem po ledu u veselom ritmu tempirane bombe iznad zlatne nutrine osjeaja kao da slutim da rijeka ivota donese to to nam treba kad se vjenost smrvi od krivog trenutka
192
Krov
Na Krovu je sve puno ljepe Na krovu se vide antene i dimnjaci i Najvii prozori na kuama Na krovu su kronje Najvieg drvea Ispod tebe Na krovu je mirno, Jer je ljudima previsoko, Tko e se popeti uz sve te stepenice I gore je uvijek pranjavo, kau, I zakljuano A na krovu su oblaci tako blizu I nebo je samo tvoje I sunce ti je blie I toplije te grije 2005.
Iva Tarle
193
Emilija Tatar
Putnik
Zbunjeni pogledi, vjena nesrea i gorko slatka bol u venama, u vrtu grijeha sahranjena lei neka moja nada, kao da sam traila vie od nemogueg, krvavi otisci na travi bljete pod paklenim suncem, koji je samo - korak do vraga i bolnih uzdisaja, nekih davnih ljubavnika, koji u zabludi vremena sluajno se nau licem u lice sa smru. Sjene, nita drugo nego sjene, na zidu ostale su umjesto slika, da poremete razum i ubiju ovjenost u meni, a none more niu se jedna za drugom, kao bijeli biseri na konopu tanke niti, svaki tren ekajui smrtni bubanj.
194
Osmjesi kao noevi, prate me niz nepoznatu ulicu, bez kraja, kao da sam mislima na nekim mirnim poljanama, sretna u grijehu, to proklinje moj ivot, kao sluajnu pogreku neke putnice u obeanu zemlju. No, nisam nita drugo, nego usamljeni putnik, koji putuje vremenom...
Emilija Tatar
195
Mirel Vega
Moda
Trag nam se izgubio u praini vremena. Ostala su samo sjeanja urezana u naa kamena srca. Ispod koe jo uvijek kuca to nemirno srce i zvjezdane kapi prolosti pretae u gorak kale gorine to ga ispijamo svaki dan. Pamtim protekle rijeke svjetlosnih snopova to su nam obasjavale put. Pamtim. Zaboravila sam crte tvog lica. Zaboravila sam. Iako je na usnama osmijeh, misao nema veze s tim i stalno je prisutna u uzdahu hladnog jutra ili maglovite noi. Moda se lomim danima, mjesecima, godinama. Moda. Jesam li se slomila? Nisam. Moda. Zaogrni taj mrak snopovima svjetlosti pa da opet pokazuju putokaze prema drugaijem osjeaju. Moda.
196
Emilia Wolf
Perpetuum imobile
25. svibnja Uglavnom ne mislim na tebe. Uglavnom mi ne nedostaje. Jutros ujem kako izgovara moje ime, ali ne pita, kao obino, volim li te. Shvaam to kao zaborav i ne smeta me. Ipak, odgovaram: Ljubim te. Prije desetak minuta stie tvoj mail, prvi nakon 11 dana (i taj je bio prazan, tek s atairanim PPS-om). Prosljeuje mi normalan PPS. Vraam ti jedan drugi, sluajno sline tematike. Sada zna da sam tu. I ja znam da si tu. I da ponekad, svemu usprkos, ipak pomisli na mene. Jer, nema razloga javljati mi se. Dakle, ako se javlja, eli da znam kako ne eli definitivno prekinuti komunikaciju. Znam, pristojnost; smetalo bi te da se mimoiemo na ulici bez rijei. eli izbjei nelagodu. Ostavlja mi mogunost za jo poneku sluajnu neobinost. Neu to iskoristiti. Na tvoje prazne mailove odgovarat u pristojno praznim mailovima. Sluajan susret bio bi doista obostrani peh. Ali, anse su nikakve za tako neto. 24. lipnja Dva tvoja maila u proteklom razdoblju, na koja ti pristojno odgovaram mjera za mjeru! Ne elim da mi se javlja na taj nain, i ti to oito uje. Slijedom toga, proteklih dva tjedna kojih me ionako nema, a vjerojatno nema ni tebe ne komuniciramo mejliima. Hoe li se javiti kad sljedeeg tjedna ponu nove aktivnosti, ne pitam se. Dakako, nema dana u kojem nisi tu, na bilo koji nain, ali shvaam to kao stanje redovno i ne pokuavam te zadrati kad mi proleti mislima. ak, sanjam te jedne noi. Na radnom mjestu smo, ali to nalikuje na dva razreda, jedan nasuprot drugome, i to na ulici, izmeu Gradskog kupalita na Kvatriu i Martieve. Gledamo se. Samo se gledamo. San drugi, dugi, dugi san: Koraamo od Dolca prema Kaptolu, ali odjednom je to jedna druga ulica. Razgovaramo. Uporno mi postavlja puno pitanja. U jednom trenutku sve su tvoje dileme valjda rijeene, sada zna to eli znati, to je ono to eli uti, prima me za ruku u
197
znaenju poetka neega, ali ja ne elim da nas tko vidi kako se drimo za ruke pa stavljam ruku u dep tvog kaputa. Dolazimo do nekakvog prolaza. To je sada Mesnika. Ali, stube najednom izlaze na jednu ulicu koja se strmo sputa dolje, a ispred svake kue je prekrasno stablo. Idemo prema tvojoj kui. Suta si ljubaznost, neto govori drugima o meni, pozitivno, sve je idilino... San se nastavlja, ali taj drugi dio ne pamtim. Mijea mi se s jednim drugim snom. En somme, san je zapravo odraz nae stvarnosti. Sve je jednostavno. Sve je jasno. Toliko jasno da su rijei suvine. I premda ja vie neu inscenirati susret, dogodit e. Ovaj put ni ti ni ja neemo biti zbunjeni. Priat emo puno, o veselim stvarima kao nekada. Stajat e mi blizu, vrlo blizu, a mene to nee smetati. Poljubit u te na rastanku, rei ti da te volim najvie na svijetu i smijat emo se razdragano. Kad mi se oi ispune suzama, ti e ve biti daleko. Veselit e se to je ponovno sve lijepo i krasno i ponovno e mi poeti slati tue mejlie. A ja, ja u gledati u tvoje ime na ekranu dugo, dugo, sve dok se bol izdajniki ne razlije po tipkovnici. 29. lipnja U 14,10 alje mi jedan PPS. to radi u to doba na faksu, nije mi jasno. Mene, dakako, nema, pa tvoj mail otvaram tek popodne doma. No, vjerojatno nekako u vrijeme kad mi alje mail, ja sam na Cvjetnom trgu i imam dojam, pojma nemam zato, da u te vidjeti. Ne, ne vidimo se, ali moje misli dopiru do tebe i odluuje javiti se nakon dvadeset dana utnje. Ne uznemiruje me ta tvoja iznenadna velikodunost, ali ti pristojno vraam PPS, podsvjesno nadajui se da e uznemiriti tebe, barem nakratko. Jer, pomislit e zasigurno da je napravljen, kao i svi donedavno, samo za tebe, premda ovaj put nema inicijala tvog imena na zadnjem slajdu. I pomislit e tono. Samo, nee znati jesi li u pravu. Ipak, nee se usuditi provjeriti, a ja u zlurado uivati u toj sitnoj pakosti. Yerushalaim Shel Zahav. Pitat e se jesmo li istodobno kroili istim plonicima i stajali pred istim zidom. I pitat e se hou li te ponovno pitati kad u te vidjeti namjerno. Ali ja te to nikada vie neu pitati. Neu te nikada vie nita pitati. Jer, vie me ne zanima nikakav odgovor. Vie te ne volim. Tek, ponekad mi bolno bljesne u zjenama. Toliko bolno da zatvaram oi. Kraj bez kraja. Perpetuum imobile.
Emilia Wolf
198
eljko
Vie od rijei
kao da budna snije, pitam te: to je, uje me a ne uje, znatielju prolama muk pomie usnice ujem samo nijemi zvuk gleda u jednu toku kao da e ti neto rei tvoj pogled mi govori vie od rijei
199
Kazalo
Alen Alenijevi Elijevski Snovi rastu drugdje Vera Anii Radujte se Tomislav Grgo Antii Tri biserna soneta Ladislav Babi *** Sandra Barievi Tiina utnjom opjevana Tiina svibanjska Gabrijel Barii Dopustite da se ispriam Slaana Benkus Mjeseeva tuga Konji Lidija Bugari Zaborav Bijedni pas Sive sjene Borivoj Bukva Sretan sam otac! Koraljka Dadi Aviani Ako ode Ljubavi moja Majo Danilovi Apsolutno romantino Jednom me samo pogledaj Neka me budna Djevojaki nepogled Mjesec nepomuena sjaja Neven Dvorak Povratak 4 6 9 12 13 14 15 16 18 19 20 21 22 23 23 24 25 27 28 29 30
200
Mira Eljazovi Stari mornar Fontana Trevi Tragovi San Tu na stezi poleg pruge Smokva Zauvijek Silva Filipovi Samo mi snovi ostaju Zvijezda Prekinut san Slavica Grguri Pajni Ostavi Sada Boba Grljui Opiranje Protiv sebe Nenadano Dvije ptice Mo zemlje Alen Hasiki Nitko Jasna Horvat Kamen Kad bih Ivan Prekrasna ivotinja Zloupotreba ovlasti Draen Jergovi Kraj O tebi Moja mama Hrvatska (anti)perspektiva
31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 44 45 45 46 47 48 49 49 50 51 52 52
201
Bogdanka Jovanov-Stojanovski prva pjesma druga pjesma Ljiljana Kati Biti tvoja sloboda Snaga ustrajnosti Sputanje neba Davanjem cvjetati za nebo Neu odustati Njenosti eljka Koari Safiris Zvjezdani jedrenjak Smaragdna knjiga Okupana svemirom Katica Krakan Ljubavi Korak po korak ... Smrt Rujan Mornarova nevjesta Jasna Livada Mjesto za emotivce Ne sudi Na platnu neba Kamen i more Stjepan Maksimovi Hej, svirci moji Ljubim te keri materina bosonoga na mjeseini Luka Marinovi Sjene Matija *** Vraa mi se Negdje meu vama Biserka Mejovek Nae obiteljske recesijske mjere
53 54 57 59 60 62 63 64 66 68 70 72 73 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87
202
Don Corleone Adresar Mirko Nikad se ne predaj Snivaj, snivaj u ovu bijesnu tamnu no morpheus15 Notturno Put Branka Mumalo Kao tiina Pitanja, pitanja Nevenka Nedi Sumorna svjetlost arko nebo vreba Dua je besmrtna i vjeno biva Antonio Novak Jo ponekad sanjam Mirko Omren umi umo Da te naem Da te nema Nita osim tebe Pandan Ljudskom srcu Trajanove ui Intelektualci i hrabrost U slijepoj ulici Zarobljena sloboda Safeta Osmii Opet mi valja poi gore Ivan Ott Kako prepoznati Nijemca? Velimir Paara Moj brat i ja Kua za lastavice Miroslav Pelikan Zemlja Ivana Prpi Privatni teatar
91 96 100 102 103 103 104 105 106 107 108 110 111 111 112 113 114 118 121 124 127 129 134 136 139 141
203
Odustajem Kratko i jasno Duo moja Ognjen Pudar Na kuli u cimskom gradu Nevenka Pupek Konano korisna/Enfin utile Tiina/Silence Ona je sasvim beskorisna Zaustavi korake eno Viktor Radonji Pred kraj Fakat jednine Ante Radovi Domovini Dalmacijo stara Majda Rogi U polutami sobe Odnekud odjekuje glazba Edin Sara Pismo za mamu (Andre Hazesu) Zaostavtina Mrtvi aban Srebrenica Radionica tanahnih stihova Moja posljednja pjesma Nevenka ari Duje Otvoren prozor Druga pria Plamen u grudima Ne mogu Ledene rii Soba broj est Zanesene ptice Rasuta Oi plavih jutara
142 142 143 145 149 149 150 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 163 164 165 165 166 167 167 168
204
Lidija inko Kumi Govor srca Jo jedna prilika Kristu Kralju Ljubiti do kraja Mati Mjeseina Otkucaji srca Pjesma valova Predveerje Rijeka kojom tee ljubav Tajna Tvoje ljubavi Tebi more Tvoje ime, moja tuga U mom srcu rodi se Ti U Tvom srcu Teakove roke Planina okupana u suncu Prepoznajem Te Teodora koro Pesniku neumrlom Iva Tarle Zatvoren vrt Krov Emilija Tatar Putnik Mirel Vega Moda Emilia Wolf Perpetuum imobile eljko Vie od rijei
169 170 171 173 175 176 177 178 180 181 182 183 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 196 197 199
205
Pogovor
Pred vama je nova zbirka poetskih i proznih uradaka objavljenih na internetskom portalu Webstilus.net, pod naslovom Jo ponekad sanjam... I ovog puta U Webstilus zborniku okupile su se srodne due svih dobnih skupina i svih razina literarnog umijea: od djece i mladih do osoba tree dobi, od afirmiranih knjievnika do autora koji su tek nedavno otkrili u sebi sklonost i potrebu za pisanjem. Raduje nas to su se - uz autore koje poznamo iz prethodne zbirke Srodne due objavljene 2009. godine - pojavila i nova imena. Svi su nam oni ponudili ono najbolje to je u danom trenutku iznjedrila njihova mata i zabiljeilo njihovo pero. ast nam je to smo i mi dio projekta Webstilus kluba kojemu je cilj poticanje i promicanje kreativnosti na svim umjetnikim podrujima.
Urednitvo
206
Reklama sponzora Maslinov list d.o.o.
Tekui ekstrakt lista masline Oliblex

Dodatak prehrani s antioksidativnim biljnim sastojkom oleuropeinom Loa prehrana, zagaenost zraka, prejaka izloenost suncu, puenje i konzumiranje alkohola uzrokuju ubrzano starenje koe i drugih organa. Antioksidansi igraju veliku ulogu u ouvanju stanica od unitenja. Tekui ekstrakt maslinova lista, dobiven od svjeeg lista masline, pospjeuje daleko bolju iskoristivost aktivnih komponenata. Osim puno biljnih hranjivih sastojaka i vrlo uinkovitog sastojka oleuropeina, OLIBLEX ima jo najmanje 11 drugih, vanih antioksidanata. Svaki pojedini antioksidant nudi organizmu specifine zdravstvene prednosti, a izbalansirana sinergija svih aktivnih sastojaka daje OLIBLEXU posebnu snagu. Spojevi koji se nalaze u tekuem ekstraktu maslinova lista jaaju imunoloki sustav, poveavaju energiju organizma, posjeduju antivirusno, antiparazitsko, antibakterijsko i antifungalno djelovanje. Mnogostruko ljekovito djelovanje ekstrakta maslinova lia danas je i znanstveno potvreno, pa se iz dana u dan sve vie koristi u svijetu. Tekui ekstrakt dobiven iz lista masline izuzetno je uinkovit kod velikog broja bolesti uzrokovanih mikrobima ili drugim uzronicima, od kojih navodimo neke: srana oboljenja, herpes, artritis, dijabetes, sindrom kroninog umora, hepatitis A, B i C, meningitis (virusni i bakterijski), vaginitis, botulizam, difterija, listerija, malarija, ir na elucu, gripa, upala mokranih putova, encefalitis, klamidijske infekcije.
www.maslinovlist.hr
207
Tekui oblik uinkovitiji je od kapsula jer tijelo lake apsorbira ekstrakt maslinova lista kad se uzima oralno. Tekui ekstrakt maslinova lista ima i dodatnu mogunost vanjske primjene na kou. Ekstrakt maslinova lista stoljeima se koristio u mnogim kulturama, a suvremeni znanstveni svijet detaljno ga je prouio. Danas je poznato da ekstrakt maslinova lista uinkovito pomae ne samo u borbi protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita, ve se pokazalo da ima i niz drugih pozitivnih efekata.
Nudimo Vam OLIBLEX u sljedeem pakiranju: 100 ml - 159 kn 500 ml - 649 kn
http://maslinovlist.hr
http://www.oliventruhe.de/
info@maslinovlist.hr 098 9335 001
www.webstilus.net
info@maslinovlist.hr
208

Zbornik2010 FINAL

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Zbornik2010 FINAL

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik2010 FINAL

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jo ponekad sanjam... Webstilus zbornik 2010.

Jo ponekad sanjam... Webstilus zbornik 2010.

Zagreb srpanj 2010.

Alen Alenijevi Elijevski

Alen Alenijevi Elijevski

Rijeka, 12. 2009.

Tomislav Grgo Antii

Tomislav Grgo Antii

Tomislav Grgo Antii

Koraljka Dadi Aviani

Jednom me samo pogledaj

Mjesec nepomuena sjaja

... onom mom limunovom cvijetku...

Tu na stezi poleg pruge

Slavica Grguri Pajni

Slavica Grguri Pajni

Davanjem cvjetati za nebo

Dugo Selo, 15.6.2005.

eljka Koari Safiris

eljka Koari - Safiris

eljka Koari - Safiris

eljka Koari - Safiris

eljka Koari - Safiris

eljka Koari - Safiris

Korak po korak ...

Ljubim te keri materina

Negdje meu vama

Snivaj, snivaj u ovu bijesnu tamnu no

Dua je besmrtna i vjeno biva

Tvoje smee oi I sebe u njima Jo uvijek sanjam... Da se volimo kao prije.

Nita osim tebe

Pandan Ljudskom srcu

Iz ciklusa Gastarbeiterske prie

Ona je sasvim beskorisna

Zaustavi korake eno

Odnekud odjekuje glazba

Moja posljednja pjesma

Soba broj est

Lidija inko Kumi

Lidija inko Kumi

Lidija inko Kumi

Zagreb, 25.11.2007., sat 21h Blagdan Krista Kralja

Lidija inko Kumi

Lidija inko Kumi

Zagreb, 23.03.2008. na Uskrs poeto, dovreno na Uskrsni ponedjeljak 24.03.2008.,18 h.

Lidija inko Kumi

Lidija inko Kumi

Hvar, 26. kolovoz 2004.

Lidija inko Kumi

Lidija inko Kumi

Lidija inko Kumi

Hvar, 28. kolovoz 2005.

Lidija inko Kumi

Selce, srpanj 2004.

Lidija inko Kumi

Rijeka kojom tee ljubav

Lidija inko Kumi

Tajna Tvoje ljubavi

Lidija inko Kumi