Zabava u Osijeku tijekom 19. i 20.

stoljea

Zabava kao predmet prouavanja povijesti u hrvatskoj historiografiji dugo vremena nije bila vrlo popularna tema, te kao takva nije pobuivala zanimanje istraivaa, esto je smatrana trivijalnom. Ono to se esto zaboravlja jest da je povijest iva, dinamina i sveobuhvatna i da zabava kao bitan aspekt svakodnevnog ivota uvelike utjee na ivote ljudi, kao i sam duh vremena u kojemu ive. Stoga, upoznati naine i vrste zabave nekog doba, te njihovu vanost u ivotima ljudi, jednako je vano kao i upoznavanje uzroka i posljedica drutveno-politikih odnosa iz kojh oni proizlaze.

GOSTIONICE I KAVANE
Gostionice kao gradska okupljalita oduvijek su bile mjesta zabave, razonode i oputanja i kao takve imale su vrlo vanu drutvenu ulogu. One su se posjeivale svakodnevno, tamo su se izmijenjivala iskustva, sklapala poznanstva i poslovi, u njima se alilo, svaalo, smijalo i plakalo. Gostionica K topu u Tvri, smjetena na kraju Kuhaeve ulice prema Donjem gradu, bila je jedna od najstarijih u gradu u kojoj su, kao i u brojnim drugima, posjetioci mogli uivati u raznim vrstama domaih i stranih piva, vina, rakije i drugih pia. Sa zadovoljnim muterijama bili su zadovoljni i vlasnici, i dok su gostioniari punili krigle, elnici gradske uprave zadovoljno su trljali ruke ubirui poreze i pristojbe od prodaje pia u gradu. Koliko su gostionice bile unosan posao, ne samo za njihove vlasnike nego i za sam Osijek, svjedoi i alba iz 1867. za uvoenje pristojbe na istoeno pivo, uz ve postojee pristojbe na proizvedeno pivo, koju su podigli Aleksandar Raih,vlasnik pivare u Donjem gradu, i Cajetan eper, vlasnik gornjogradske pivare. Nepopustljivost gradskih elnika oko pitanja gostionica i prihoda koje grad ima od njih, jasna je i iz zahtjeva koji je ponovno 1891. podigao eper, ovaj put s lokalnim pivarom Bauerom, traei dokinue uvoznine na domae pivo, a povienje uvoznine za strano pivo s 2 na 3 forinte po hektolitru. Meutim, kao i prethodni, i taj je zahtjev odbijen. Dodatni prihod gradu inile su i kazne od 10 novia koje su gostioniari morali plaati ako bi radili nakon poetka policajne ure. Ponekad bi se gostionica ili krma nala na putu urbanistikog razvoja grada, no tada bi se vlasniku platila odteta i pruila nova lokacija, kao u sluaju krme K splavi, vlasnika Ignje Weissa, koja je morala biti sruena 1890. zbog proirenja mitnice u blizini kolodvora.

Na prijedlog glavnog gradskog zastupnika Adama pl. Reisnera, isplaena mu je odteta od otprilike 200 forinti, pomou koje je otvorio novu krmu nazvanu Buva. U starom Osijeku se u svakoj ulici nalazila samo jedna gostionica, koja je toj ulici davala ime i biljeg, te je predstavljala osnovu teritorijalne podjele unutar gradskih etvrti. Tako se u dananjoj Dubrovakoj ulici nalazila gostionica Kod crvenog kokota, zbog ega se i ulica nazivala Kokotova, a u Ulici Hrvatske Republike nalazila se gostionica Kod divljega ovjeka, pa se stoga i ulica tako zvala. Gostionica Tri rue nalazila se u dananjoj Ruinoj ulici, Kod sunca u Sunanoj, a K patki u

Patkinoj ulici (danas Ulica Josipa Bsendorfera u Tvri). Ponekad se provodila praksa da se samo dijelu ulice u blizini pojedine gostionice daje ime po toj gostionici, kao u sluaju Cvjetkove ulice koja je ime dobila po kipu sv. Florijana ili Cvjetka, iji se sredinji dio nazivao Paunova ulica, prema gostionici K paunu koja se tamo nalazila. Donji dio iste ulice nazivao se Labudova jer se prema predaji starih Donjograana tu nalazila bara u kojoj su se kupali labudovi. Takoer, sjeverni dio Ulice sv. Petka nazivao se Zvonov sokak po gostionici K zvonu, a sjeverni dio Banove ulice od Podravine (dananja Kipatieva) do Drave dobio je naziv Rakov sokak po gostionici Kod tri crvena raka. Paromlinska ulica, koja je dobila ime po Kraussovom paromlinu, do 1878. nazivala se Janjetova ulica (Lamelgasse) po gostionici K janjetu. Na uglu Ribarske i amake ulice nalazila se do druge polovice 20. stoljea stara kua gostionice aran. Glasovita je po svojoj tradiciji, jer se spominje ve 1774. kada je prijestolonasljednik Josip II. dolazei u Osijek esto nalazio zabavu ba u toj gostionici. Jo jedna od najpopularnijih osjekih gostionica, koja je ujedno slovila i za najotmjeniju, zvala se K bijelom vuku (Zum weisen Wolfen), a nalazila se u Tvri u ulici Franje Kuhaa 31, gdje se, osim piva, vina i drugih alkoholnih pia, ispijala i kava i to jo od 1718. godine. Za one, neto otmjenije graane, kojima gostionice nisu bile po njihovom ukusu, postojale su gradske kavane u kojima su se voljeli okupljati. U prvim desetljeima 20. stoljea, po uzoru na beke i sline kavane, u gornjogradskim se kavanama mogla naruiti Schwartz kava, ili Kapuziner kava, ili Melange , Brauner kava ili Verkhert kava. U kavanu Casino u upanijskoj ulici danju i nou zalazile su, uz bogate trgovce i industrijalce, i osobe na visokim poloajima, te osobe iz uglednih osjekih obitelji, pa je ona uz svoju drutvenu ulogu imala i onu drugu, poslovnu, budui da su se u njoj sklapala nova poslovna poznanstva, dogovori i ugovori. U kavanu su, zbog blizine Hrvatskog narodnog kazalita, esto zalazili i domai, ali i strani glumci i ostali umjetnici koji su se sa svojim putujuim druinama zatekli u Osijeku. Meutim, budui da poetkom 20. stoljea ene nisu zalazile u kavanu Casino, ta okupljanja su uglavnom bila privilegij mukog svijeta. Kako bi poveao atraktivnost i posjeenost kavane Casino, njezin kafeija Adolf Schuller predao je 1897. gradskom poglavarstvu zahtjev za postavljanje stolova na ploniku ispred kavane, to mu je dozvoljeno, ali samo jednog reda stolova i to samo uveer, pod uvjetom da stolovi ne smetaju prolazu pjeaka ispred kavane.Vlasnici kavana i gostionica takoer su esto organizirali razne filmske projekcije, okupljanja i zabave, koje su oglaavali putem ponekad senzacionalistikih, ali i urnebesnih plakata, poput onoga za ve spomenutu proslavu godinjice otvorenja Srijemskog podruma, kojim gostioniar ika Paja poziva ljude

da sklonite od zlogukog Halleyjevog kometa pronau ba u njegovoj gostionici.

Izradio: Juki Dominik 2eT3.