Mustafa Spahi ETIKA I DRUTVO Bemust Sarajevo, 2006 1

SADRAJ SADRAJ .......................................................................... ................................................................................ ..... 2 1. TA JE ETIKA? ......................................................... ................................................................................ ........ 5 1.1. Definicija Etike ............................................... ................................................................................ .............. 6 1.2. O izvoru, korijenu i porijeklu morala .................... ................................................................................ ....... 7 1.3. Etika uenja prema cilju ljudskih postupaka ........................ ..................................................................... 8 1.4. O o dgoju .......................................................................... ........................................................................... 13 2 . DOBRO I ZLO .................................................................. ............................................................................... 16 2.1. Dobro i korisno djelo .................................................. ................................................................................ 18 2.2. Nazivi za Dobro u Kur'anu ............................................. ............................................................................ 21 2.3. ta se postie injenjem dobra - Birra? ......................................... ............................................................. 26 3. NIJJET - NAM JERA ........................................................................... ............................................................. 28 4. SLOBODA VOLJ E I SAVJEST .................................................................... .................................................. 34 4.1. Vjera i Sloboda predu vjeti svega to je moralno i to valja ............................................. .......................... 36 4.2. Sloboda bez Vjere i Vjera bez Slobode ....... ................................................................................ ............... 40 4.3. Savjest ................................................ ................................................................................ ......................... 43 5. MORALNA NORMA I MORALNI SUD .................... ................................................................................ ... 49 5.1. Hijerarhija i vrste normi .......................................... ................................................................................ ... 55 5.2. Moralni sud ........................................................ ................................................................................ ......... 62 6. ZABRANA I GRIJEH ............................................... ................................................................................ ....... 69 6.1. Grijeh ......................................................... ................................................................................ ................. 81 6.2. Definicija i posljedica Grijeha ...................... ................................................................................ .............. 86 6.3. Klasifikacija, sistematizacija i vrsta grijeha .......... ................................................................................ ..... 91 7. OBAVEZA ILI DUNOST................................................... ........................................................................... 97 8 . ETIKA I NAUKA ................................................................ ........................................................................... 106 8.1. Etika propisuje, nauka opisuje ivot ........................................ ................................................................. 109 8.2. Pozic ija Nauke u Islamu ............................................................. .............................................................. 110 9. DRUTVO I SA MOUBISTVO ...................................................................... ............................................... 115 9.1. Situacija u Bosni i Her cegovini ....................................................................... ......................................... 126 10. DRUTVO, NASILJE I TEROR ....... ................................................................................ .......................... 129 11. STRATEGIJA ODBRANE OD POTVORE I KLEVETE U ISL AMU ....................................................... 147 11.1. Metodologi ja i tehnologija ejtanske potvore i propagande ..................................

................................. 149 2

11.2. Potvora, objeda i kleveta neumitno sustie muslimane svijeta ............... ............................................... 156 11.3. Kako reagirati i ponaat i se na potvoru i klevetu ...................................................... ............................. 159 11.4. Zakljuak ................................ ................................................................................ ................................ 165 12. DRUTVO, PRIMITIVIZAM I PSOVKA .......... ................................................................................ ........ 167 13. DRUTVO, ZAKLETVA I LANA ZAKLETVA ................................ ..................................................... 172 14. DRUTVO, KOCKA, HAZA RDNE IGRE - MEJSIR; PRAZNOVJERJE I GATANJE .......................... 177 14.1. Praznovjerje i gatanje ......................................................... .................................................................... 181 15. DRUT VO I ALKOHOL ................................................................... .......................................................... 189 15.1. Strategija zabrane alkohola u Islamu ...................................................... ................................................ 194 15.2. Definicija i sutina al kohola ......................................................................... .......................................... 198 15.3. Zabrana alkohola u Islamu . ................................................................................ .................................... 199 15.4. Zabrana svake aktivnosti i puta d o alkohola ..................................................................... ..................... 204 15.5. Posljedice uzimanja alkohola ................... ................................................................................ .............. 205 15.6. Relativizacija alkohola ............................... ................................................................................ ............ 205 15.7. Dva pristupa zabrani alkohola ........................... ................................................................................ ..... 206 15.8. Zakljuak ........................................................ ................................................................................ ........ 207 16. DRUTVO I DROGA ................................................. ................................................................................ . 208 16.1. Gradovi sredita droge ............................................... ............................................................................. 21 0 16.2. ta je droga ............................................................. ................................................................................ 213 16.3. Gdje se najlake moe doi do droge ....................................... .............................................................. 218 16.4. Ko su d ileri .......................................................................... ................................................................... 219 16.5. Im a li religija i drutvo odgovor na fenomen i poast droge .......................... ........................................ 221 17. DRUTVO I RAZOTKRIVANJE TIJELA .. ................................................................................ ............... 230 17.1. Zaborav Allaha i odjea ne idu zajedno ................. ................................................................................ 234 17.2. Zaborav Allaha i golotinja tijela sa Dennetom ne idu zajedno ......... .................................................... 236 17.3. Odjea i Ben dem i dem ovi potomci .................................................................... .......................... 238 17.4. Znaaj i uloga odjee za Ademove potomke ...... ................................................................................ .... 245 17.5. Relacija i razlika izmeu insana i hajvana......................... ..................................................................... 250 17.6. Suprotnosti i nepomirljivosti na relaciji ejtan - Insan ......................... ................................................. 255 18. DRUTVO I PROSTITUCIJA . ................................................................................ .................................... 259 18.1. Sva stvorenja stvorena u parovima a brak je samo odlika ovjeka ................................................... ..... 260 18.2. ejtanov udar na brak i ivot ...................................... ............................................................................ 262 18.3. ta se brakom dobiva a ta se prostitucijom nepovratno gubi ................. ............................................... 267 18.4. Odgovor i lijek na iza

zov prostitucije................................................................ ..................................... 275 3

18.5. Zakljuak .................................................................. .............................................................................. 2 82 19. DRUTVO I FUDBAL .......................................................... ...................................................................... 287 19.1. Homo ludens ................................................................... ........................................................................ 292 19. 2. Fudbal kao fenomen sportske igre ............................................ .............................................................. 296 19.3. Histori ja svjetskih fudbalskih prvenstava ............................................. .................................................. 301 19.4. Zakljuak ........... ................................................................................ ..................................................... 309 RJENIK OSNOVNIH TERMINA I POJMOVA ..................................................................... ........................ 311 RECENZIJA - 1 ..................................... ................................................................................ ............................. 366 RECENZIJA - 2 ................................ ................................................................................ .................................. 368 BILJEKA O AUTORU.......................... ................................................................................ ........................... 370 4

1. TA JE ETIKA? U dananjem vremenu to je udno i nuno pitanje. Pogotovo za mlade uzraste i uz intern et odrasle generacije. Sa stajalita religije etika i moral su sastavni i nerazdvo jni dio svake religije. Prvi uinak i rezultat religije jeste etika. Prema vjernic ima svake religije nema ive i praktine etike bez Objave - Revelacije. Etika je zap ravo ostvarena i praktina religija. Kao to istinite religije nema bez morala tako ni drutvenog i javnog morala nema bez religije. Ono to su obredi naspram Boga to j e Etika, po Boijem odreenju, naspram ljudi. Religija je u odnosu na ljude bez mora la mrtva, a u odnosu na Boga bez vjerovanja u Njega, takoer, je mrtva. Moral je p reko Objave, Furkana, Ruha i savjesti u ovjeku, a nije preko osjetila, iskustva, razuma i uma izveden iz ovjeka: Ima moralnih ateista, ali nema moralnog ateizma. A li i ova moralnost nereligioznog ovjeka ima izvor u religiji, ali u jednoj ranijo j minuloj religiji, koje ovjek nije svjestan, ali koja nastavlja da utjee i zrai na stotine naina iz itavog okruenja, porodice, knjievnosti, filma, arhitekture. I tamo gdje je sunce potpuno zalo, sva toplina kojom jo uvijek zrai no potie od sunca. Topl ina je jo uvijek u prostoriji iako se vatra na ognjitu ugasila. Kao to je ugalj sunc e u podrumu, tako je i moral minula religija, nain ponaanja koji proizilazi iz vizi je svijeta koji dugujemo religiji. Samo potpunim unitenjem ili eliminisanjem duho vnog naslijea minulih vijekova bilo bi mogue ostvariti psiholoke uvjete za ateistiko vaspitanje generacije.1 U svakom ateistikom drutvu, ukoliko bi bilo mogue u istom ob liku, ivjeli bi nemoralni ljudi i moralni pojedinci, a u svakoj religijskoj zajed nici ive moralni ljudi i nemoralni idioti pojedinci. To je tako i zato jer moral se moe, dakle, trajno zasnivati samo na religiji, ali moral i religija nisu (auto matski) jedno. Moral kao princip ne postoji bez religije. Moral kao praksa, kao p ojedinani sluaj ponaanja, ne zavisi neposredno od religioznosti. Ono to ih vee, to je zajedniki argument: Drugi vii svijet. Po tome to je Drugi taj svijet je religiozni svijet, po tome to je vii, taj svijet je moralni svijet.2 Lahko je odgovoriti zato grijee ateisti, politeisti, nihilisti, materijalisti i hedonisti. Upravo zato to s u ateisti, politeisti, nihilisti, materijalisti i hedonisti. Ali zato grijee relig iozni ljudi. To pitanje muilo je i Platona. Vjernici najvie grijee kada nisu uvjere ni u povratak Bogu, kada sumnjaju u Onaj Vii svijet, kada zaborave u odgovornost i polaganje rauna pred Bogom, kada ne obraaju panju na Boiju nagradu i kaznu, kada n isu sigurni da je Bog izvor nafake i opskrbe ili kada se ne mire sa njom pa hoe d a je sami sebi, po bilo koju cijenu i na bilo koji nain, uveaju. Ukratko, bez vjer e u Boga, bez vjere u Onaj Vii svijet, bez vjere u povratak Bogu i polaganja rauna pred Njim, uvjerenja u Njegovu nagradu i kaznu i potpunog uvjerenja da je On iz vor nafake i opskrbe, moral je mrtav i vjetaki. Upravo u tome to moralni fenomen iak o je injenica stvarnog ljudskog ivota ne moe biti racionalno objaenjenje, nalazi se prvi i moda jedini praktini dokaz religije. Jer, moralno ponaanje je ili 1 2 Alija Izetbegovi. Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 140 i 141 Alija Izetbegovi, Isl am izmeu Istoka i Zapada, str. 128 5

bezumlje, ili ima smisla jer Bog postoji. Mi moramo ili odbaciti Moral kao hrpu predrasuda ili u jednainu uvrstiti jednu veliinu neprirodnog, nevremenitog. neraci onalnog reda, velinu koju bi mogli nazvati znamenkom vjenosti. Samo pod uvjetom da je ivot vjean i da ovjek ne umire, dakle, pod uvjetom da Bog postoji, a s Njim i jeda n svijet razliit od prirodnog, ima smisla, moralno ponaanje ovjeka bez. obzira da l i se ono sastoji u rtvovanju nekog malog interesa ili ivota.3 1.1. Definicija Etike Etika potjee od grke rijei ethos i latinske rijei mos, moris, moralis to prvobitno zn ae naviku, obiaj, uobiajenu radnju ili vladanje. U Islamu se etika kae hulukun jedni na i ahlakun mnoina. Zaista, ti si Muhammede najljepeg morala (huluka). I ti e vidjet i, a i oni e vidjeti, ko je od vas lud. Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s p uta Njegova skrenuo i On dobro zna one koji su na Pravom putu. Zato ne sluaj one koji nee da vjeruju, oni bi jedva doekali da ti popusti, pa bi i oni popustili.4 I p oslanik Islama, Muhammed a.s., svoju vjerovjesniku i poslaniku misiju meu ljudima d efinira i svodi na upotpunjavanje i kompletiranje morala. Innema buistu liutemmim e mekarimel-ahlaki - Poslan sam od Boga da upotpunim i usavrim lijep moral.5 Etika j e teorijsko-spoznajna disciplina unutar religije i filozofije, koja ispituje i i strauje: a) porijeklo, korijen, nastanak i razvoj morala, b) vri klasifikaciju i s istematizaciju moralno-etikih kategorija, c) uspostavlja kriterije i mjerila za v rednovanje moralnih ina i postupaka, d) ispituje i provjerava ciljeve i smisao mo ralnih htijenja i nakana, e) i konano, postavlja fundamentalno pitanje o izvoru, korijenu i zasnovanosti morala uope. U objavljenoj religiji izvor morala je Bog p reko Objave i poslaniko-vjerovjesnike prakse: Kada poslanici i vjerovjesnici ne bi bili uzori ljudima u stvarima vjere i etike ovjeanstvo bi izgubilo svaku nadu, kae m udrac, a u neobjavljenim religijama i raznim teorijskim uenjima i nazorima izvor morala je neko drugi osim Boga, ukoliko je taj i takav moral uope mogu. Osnovno zn aenje morala u odnosu na ovjeka i ljude jeste da se njime oznae svi moralni i vrije dnosni sadraji kod ovjeka i ljudi. Moral se zato i upotrebljava i u vrijednosnom s mislu da oznai pozitivne i dobre osobine i vrline ovjeka. Alija Izetbegovi, Moral i religija, Takvim 1399./1799. Sarajevo Kuran (El-Kalem, 4 -9) 5 Jakub Memi (Izbor Poslanikovih Hadisa, Hadis 566) 3 4 6

1.2. O izvoru, korijenu i porijeklu morala Tri su sutinske razlike meu etikim uenjima: a) o izvoru i porijeklu morala, b) o sad raju i definiciji dobra i c) o krajnjem cilju, svrsi, smislu ili teleolosu ivota, ljudskih djela, postupaka i ponaanja. Prema izvoritu, porijeklu ili korijenu moral a sva etika uenja i teorije dijele se na: a) heteronomnu etiku i b) autonomnu etik u Heteronomno etiko stajalite je ono etiko uenje i nazor prema kome je izvor morala kao i religije izvan ovjeka u Boijoj Objavi i poslaniko-vjerovjesnikoj praksi. U rel igiji je Mjera, Sudac, Izvor i Utok svega jedino Bog: On (Allah) je Prvi i Poslje dnji i Pojavni i Nevidljivi. On je Sveznajui.6 Sve religije vjeruju i nauavaju ovjek a i ljude daje Bog Izvor Apsolutne Istine - Vjere, Apsolutne volje - Vjerozakona , Apsolutnih vrijednosti - Etike; da je On Jedini i Apsolutni Stvoritelj svih sv jetova. Zato sve religije daju i odreene propise o ivotu i uenje o dobru i zlu, vje rski moral, uei da moralna naela, vrijednosti, imperativi, principi, pravne regule i norme potjeu od Svemogueg i Sveznajueg Boga. Te vrijednosti, principe, naela i nor me one uvruju i uozbiljuju uenjem i vjerovanjem u zagrobni, onostrani ivot, vjerovanj em o nagradi i kazni (Dennet i Dehennem ili Raj i Pakao), u susretu sa Bogom i odg ovornosti pred Njim i vjerovanjem da je njihov izvor Bog. Heteronomna etika je o bjavljena etika i njene vrijednosti, principi, naela i sudovi su apriorni tj. nad naravni, nadiskustveni, nadosjetilni, transcedentalni i kao takvi prethode ljuds kim osjetilima, iskustvu, umu, razumu, svijesti i pameti. To su istine i vrijedn osti od Boga darovane ljudima. Autonomna etika je svako etiko uenje (neprisutno u bilo kojoj religiji) gdje se izvor, porijeklo i korijen morala trai u samom ovjeku , to zastupaju ateisti, materijalisti, sekularisti, nihilisti i svi oni koji ne v jeruju da je Bog Stvoritelj svega i Izvor svih vrijednosti. Prema zastupnicima a utonomne teorije i nazora samo ovjek je mjera svih stvari postojeih koje jesu da j esu i nepostojeih koje nisu da nisu. Sva autonomna etika uenja su neobjavljena i nj ihovi sudovi, naela, principi i vrijednosti su aposteriorni ili naknadno ivotnim i skustvom, svijeu i pameu steeni principi, naela, sudovi. Zato su oni kao takvi po usu du porijekla relativni, prolazni i za ljude, u biti, beznaajni. U okviru autonomn ih etikih pravaca i orijentacija, ovisno od toga da li se najvii znaaj i uloga u ok viru moralnog ivota i spoznaje unutar ovjeka, pridaju umu i razumu ili emocijama i li volji u ovjeka, ili osjetilima 6 Kuran (EL-Hadid, 3) 7

i iskustvu postoji: racionalisitika, emotivistika, voluntaristika i empiristika etika teorija. Racionalistika etika teorija je ono uenje i nazor koje um i razum stavlja na prvo mjesto kako u nauci i ivotu tako i moralnoj spoznaji. Voluntaristika teor ija je ono uenje i nazor koje u svemu na prvo mjesto stavlja ulogu i znaaj ljudske volje. Emotivistika etika je ono uenje i nazor koje presudan znaaj pridaje emocija ma i osjeajima ljudi ne samo kad je ljubav u pitanju nego i sveukupni pa i moraln i ivot. Empiristika etika je ono uenje i nazor koje najveu ulogu i znaaj u ljudskom iv otu pa i moralnoj sferi pridaje iskustvu i ljudskim osjetilima. to se tie islamske heteronomne, objavljene etike sa apriornim sudovima koja poiva na dva osnovna iz vora Islama: Kur'anu i Hadisu, ona ravnomjeran znaaj pridaje i umu i razumu i lju dskoj volji i emocijama i empiriji odnosno osjetilima. U tom smislu uvjetno i re lativno kazano ona je i racionalna i emocionalna i voluntaristika i empiristika. D akle, islamska etika, na temelju Kurana i Hadisa, skoro u podjednakoj mjeri, rad i se samo o ivotnoj dobi onih koji su u odgojnom procesu, naglaava vanost i osjetil a i razuma i volje i emocija u moralnom odgoju i oblikovanju ovjeka. Neki islamsk i filozofi skloni vie racionalizmu i umu, nisu, pod utjecajem grke filozofije (ElKindi, El-Maverdi, Et-Tusi, Ed-Davani, Er-Razi) u prvi plan su, opet na izvorima Islama, stavljali razum i um u odgoju i formiranju ovjeka. Sufijski pisci i mudr aci poput Gazalija, Muhasibija i Dunejda Bagdadija isticali su vanost volje, emoci ja i osjetila za vjeru i moral. Ne moe se negirati i poricati uloga straha, ljuba vi, mrnje, nade, sebinosti i altruizma u moralnom ivotu. 1.3. Etika uenja prema cilju ljudskih postupaka Prema cilju ili teleolosu ljudskih postupaka i ponaanja etika uenja uobiajeno se dij ele na hedonistika, utilitarna, eudajmonistika i perfekcionistika. Kur'an iznosi i svjedoi istinu da ljudi razliito reagiraju i da se razliito odnose prema Allahovim blagodatima Kada podarimo blagodat ovjeku, on se okrene i udalji, a oajava kada ga zlo zadesi. Reci: svako po svome nahoenju postupa i radi, a Gospodar va dobro zna koje taj to je na Pravoj stazi.7 1) Hedonistika etika je ono uenje i onaj nazor i pr avac unutar etike prema kojoj je tjelesni, fiziki, bioloki uitak, zadovoljstvo, str ast, pouda, tjelesni nagoni i potrebe krajnji cilj i najvie dobro. Takvo etike uenje zagovara i promie slijeenje strasti, slijepih instikata, pouda, nekontroliranih na gona i tjelesnog 7 Kuran (El-Isra, 83 i 84) 8

uivanja i iiviljavanja: Vidje li onoga to je strast za boga svoga uzeo i koga je All ah, znajui ga, pustio na stranputicu, te mu na sluh i srce peat utisnuo, na vid mu stavio koprenu? Ko e mu takvom osim Allaha dati Uputu? Zato ne uzmete pouku?! Oni kau: To je samo ivot zemni - umiremo i ivimo, i jedino e nas vrijeme unititi! Oni o tome nita ne znaju, oni samo pretpostaljaju.8 Vidje li ti onoga to vlastitu strast u ze za boga sebi?! Zar e takvome uvar i zatitinik biti. Zar misli da uju ili shvaaju u eini?! Ba kao stoka su oni! Da oni su jo dalje stranputicom otili!9 Kada ovjekom i lju dima ovladaju strasti i kada se ljudi u njih zakuju strasti blokiraju sva njihov a osjetila i izvode ih iz percepcije svijeta i ivota u projekciju, fikciju, fatam organu, fantaziju, bolesnu matu i lanu konstrukciju ivota. To je izvana, a iznutra strasti umrtvljuju i ubijaju srca i pustoe i pogane due ljudi. Porobljeni izvana i umrtvljeni iznutra ljudi gube rezone, osjeaje, kriterije i sudove za pravdu i pot enje i osnovne ljudske relacije. Davude, Mi smo te povjerenikom - halifom na Zeml ji uinili; stoga sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strau jer e te ona s Allah ovog Puta zavesti. Zaista, onima koji se zavode s Allahovog Puta pripada kazna es toka, jer na Dan obrauna i svoenja rauna zaboravljaju! Mi nismo uzalud stvorili neb o i Zemlju i ono to je izmeu njih. Tako misle nevjernici, a teko nevjernicima kad b udu u vatri!10 Traio sam znanje za vostvo, duboko razmiljajui i dugo razmatrajui. Tada mi je postalo jasno iz Boije knjige i Poslanikove prakse i saglasnosti vjernika d a ovisnost o poudi zasljepljuje ovjeka i onemoguuje ga da ostvari Pravi put, te ga udaljava od istine,11 biljei Haris Muhasibi. Kada ovjek postane rob strasti one ga svode na animalno bie ili ivotinju: Pusti neka samo jedu, deru, piju i uivaju u stras tima, i neka ih zavara nada i iluzija, znae i fasovae oni.12 Takvim ljudima ne pomau ni osjetila, ni um, ni razum, ni svijest, ni savjest, ni intuicija, ni sjeanje, ni pamenje, ni vizija, ni pamet. Oni su ivi mrtvaci ili poput upljeg drvea iju su svu unutranjost i sriku izjeli i rastoili termiti i prvi vjetar ga obara: Za Dehennem st vorili smo mnoge dinne i ljude: oni imaju srca kojim ne shvaaju, imaju oi kojim ne vide i ui imaju kojima ne uju, oni su poput stoke, ak su i gori od nje: takvi ba ne mare.13 2) Utilitaristika ili pragmatistika etika je ono uenje, onaj nazor i orijent acija unutar etike koje korist, dobit, interes, profit i vanjski svijet postavlj a kao krajnji cilj i najvie dobro. Prema ovom i ovakvom uenju interesi su centraln a kategorija drave, drutva, svakog pojedinca i pokretaka snaga historije. Prema ova kvom nazoru ljudi e prije zaboraviti smrt roditelja nego gubitak imovine. Po prav ilu, oni vie vole imovinu, korist i interese nego potovanje i potenje. Za njih su i nteresi i strasti glavne poluge, faktori, snaga, motivatori i pokretake sile indi vidualnog, posebnog i ope drutvenog razvitka. Kad se u ovjeku objedine strasti i in teresi i kada sve drugo ispred i iza sebe zbriu to je kraj etike i kob ovog svije ta: I kai im vijest o onome kome smo Kuran (El-Dasije, 23 i 24) Kuran (El-Furkan. 43 i 44) 10 Kuran (Sad, 26 i 27) 11 Deva d Hodi. (Ahlak II, str. 63) 12 Kuran (El-Hidr, 3) 13 Kuran (El-E'araf, 179) 8 9 9

dokaze Nae dali, ali koji se od njih udaljio pa ga ejtan dostigao, i on je zalutao . A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on zakovao i ovjekovjeio z a Zemlju i za svojom strau krenuo. Njegov sluaj je kao sluaj psa: ako ga potjera on i splaena jezika dahe, a ako ga se okani on opet dahe. Takvi su ljudi koji Nae dokaze s matraju lanim, zato kazuj dogaaje da bi oni razimislili.14 Kuran nigdje i nikada ne porie blagodati, koristi i ljepote zemnog svijeta. Legitimira, legalizira i dozvo ljava zaradu, interes, dobit, ali i naglaava da osim na Dunjaluku ima i ivot na Ah iretu i da nisu samo koristi i dobiti ovog svijeta jedine vrijednosti nego i ahi retske: Ljudima se zanosom lijepo prikazuje samo ljubav prema strastima kao to su e ne, sinovi, srebra i zlata gomile, konji sjajne pasmine, stoka i oranice, a to s u samo naslade u ivotu eninome, dok je u Allaha najljepe utoite. Kai: Hoete li da vam aem ta je bolje od onoga to imate? Bogobojazni e u svoga Gospodara imati vrtove kroz koje protjeu rijeke - zauvijek u njima boravit e - i ene oiene, te zadovoljstvo sa Al lahove strane, a Allah izvrsno poznaje robove.15 Kao to ne negira Dunjaluk Kur'an ne dozvoljava ni da se zaboravi Ahiret. Imetak i sinovi su ukras ivotu zemnome, a vjena dobra djela tvoj Gospodar nagrauje jo bolje i ona su jo bolje uzdanje.16 Mnogo vei grijeh i opasnije nasilje i zloin od zaborava Ahireta za hator Dunjaluka jeste pokuaj kupovine Dunjaluka za Ahiret. Bez obzira to niko nikada nije uspio postati vlasnik Dunjaluka prodajom Ahireta nevjerovatno je koliko to ljudi pokuava da uin i: To su oni (utilitaristi i pragmatisti) to kupuju ivot na svijetu ovome, za ivot n a Svijetu drugome, i zato im se nee olakati stradanje, niti e pomoi im se.17 U zgrtanj u imovine da to imuniji budete nehajni postajete, sve dok mezare ne naselite. A ne valja tako, saznat ete svakako; i jo jednom ne valja tako, saznat ete sigurno! Ne valja tako, nek znate pouzdano, sigurno ete Dehennem vidjeti i jo jednom: Sigurno et e ga oima svojim vidjeti, Potom ete - toga Dana - za uivanje odgovarati!18 Teko svakom klevetniku, koji se zna rugati, Koji blago zgre, ne prestajui ga brojati. Mislei d a e ga blago besmrtnim uiniti! Nikako! On e sigurno u Pakao (Hutamu) baen biti!19 Neka znate da ivot na ovom svijetu nije nita drugo do igra i razonoda i uljepavanje i m eusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje iji rast poslije kie oduevljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidi poutjel a, da bi se na kraju skrilo. A na Onom svijetu je teka patnja; Allahov oprost i za dovoljstvo, ivot na ovom svijetu je samo varljivo naslaivanje.20 Bez obzira na toli ka i takva kur'anska upozorenja u ljudima se sa starenjem samo dvije elje uveavaju : za imovinom i za ivotom. 3) Eudajmonistika etika je ono uenje, onaj nazor i orije ntacija unutar etike, prema kojem je etiki ideal, krajnji cilj i najvie dobro, srea , blaenstvo, unutranji mir, ravnotea i zadovoljstvo. Takvo stanje u budhizmu Kuran (El-E'araf, 175 i 176) Kuran (Ali-Imran, 14 i 15) 16 Kuran (El-Kehf, 46) 17 K uran (El-Bekare, 86) 18 Kuran (El-Tekasur, 1-8) 19 Kuran (El-Humeze, 1-4) 20 Kuran ( El-Hadid. 20) 14 15 10

koje se postie utrnuem elja za vanjskim ivotom i potrebama naziva se nirvana: Potpun o zadovoljstvo, srea, smirenje, upotpunjenje i ravnotea due u Islamu s kojom je All ah zadovoljan i koja je zadovoljna i sretna u Allahovom zadovoljstvu s njom nazi va se se'ade: A ti, o duo smirena vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobo m zadovoljan, pa ui meu robove Moje, i ui u Dennet Moj!21 A oni koji vjeruju i dobra d jela ine, zaista oni su najbolja stvorenja. Nagrada od Gospodara njihova za njih su vrtovi edenski kroz koje se rijeke tei, u njima e vjeno boraviti: Allah e zadovol jan njima biti i oni e biti Njime zadovoljni, to je za one koji su pred Gospodare m svojim skrueni.22 Vjera je, to se svi slau, stvar due. Ona se po mnogo emu korijeni u ovjekovoj naravi i potrebi da nadraste sebe i svoje ogranieno prolazno i relativ no bie i da se priblii ka Jednom, ka Apsolutnom, ka Bogu, pisao je Nerkez Smailagi. Unutranju ravnoteu, zadovoljstvo i smirenje due stoici nazivaju ataraksija. Poslani k Islama je govorio Nije pravo bogatstvo u imetku nego u punoi i istoti due. Ovo ne z nai negaciju i odbacivanje imetka. Vjera puni i smiruje duu, a moral odrava njenu is totu i zdravlje. One koji vjeruju i ija se srca smire kad se Allah spomene - zaist a, srca se smiruju kad se Allah spomene.23 4) Perfekcionistika etika je ono uenje, onaj nazor i smjer, unutar etike, koje za etiki cilj, etiki ideal i najvie dobro, u nutar ljudskog drutva i prirodnog svijeta hoe sve da dovede do savrenstva, do perfe kcije i neponovljivosti. To uenje ima za tenju da ovjek stigne do neponovljivih gra nica. Ono robuje fikciji i vesvesi dostizanja Boijeg neponovljivog i nedostinog sa vrenstva. Karun ree sve ovo mi je dato samo po znanju mome! Zar nije znao da je All ah prije njega unitio narataje koji bijahu moniji i imadahu vie?! Zloinci nee biti ak i pitani za grijehe svoje.24 Perfekcionisti tee savrenom redu, savrenom poretku, sav renom sistemu, savrenoj privredi, savrenoj ekonomiji, savrenom kolstvu, savrenoj polit ici, savrenom braku, savrenoj porodici, savrenoj ljubavi, a obino iza sebe ostavljaj u la, hipokriziju, nepravdu, nasilje, vjetaki ivot, krv i teror. ivot ne moe biti savr n nego snoljiv i uravnoteen. Prema porijeklu, sadraju i cilju etika uenja se mogu pod ijeliti na: 1) intuitivno-apriorna, 2) teleoloka, 3) naturalistika, 4) socioloka. 1 ) Intuitivno-apriorni pravac je svako etiko uenje prema kome temelj morala nadnara van, nadprirodan, nadiskustven, transcedentalan, od Boga objavljen i aprioran ta ko to je kao savijest preko due u ovjeka prije roenja usaena. To psihologija imenuje uroenim motivima. 2) Teleoloki pravac je etiko uenje koje ui da se prvo mora ustanovi ti cilj, svrha, smisao ili teleolos pa onda se u skladu s ciljem, odrediti, djel ovati i ponaati. Cilj etike u Islamu je sluiti Bogu, pribliavati se Bogu, postii Nje govo zadovoljstvo, postii vlastitu sreu, smirenje i ravnoteu due, koristiti ljudima i postii Boiju nagradu na buduem svijetu. Zato je islamska etika po svome Izvoru in tuitivna-apriorna, a po cilju, svrsi Kuran (El-Fedr. 27-30) Kuran (El-Bejjine, 7 i 8) 23 Kuran (Er-Ra'd, 28) 24 Kuran (ElKasas, 78) 21 22 11

i smislu najblia je eudajmnoistikoj etici, s tim to ta etika ne previa i ne negira n i korist, ni interes, ni dobit, ni zaradu, ni imetak, ni uitak, ali to nisu cilje vi i vrijednosti, nego sredstva i funkcije ivota. 3) Naturalistiki pravac je uenje koje etiki pogled i nazor pokuava utemeljiti samo iz prirodnih zakonitosti u kojim a vai kauzalitet. Prema naturalistima ovjeka i ljude izriito ureuju i odreuju: vrijem e, prostor, instinkti i vanjske potrebe kao glad, e, stvari i predmeti Oni kau posto ji samo ivot na zemaljski, ivimo i umiremo, jedino nas vrijeme uniti, govore oni. A oni o tome ba nita ne znaju, oni samo nagaaju.25 4) Socioloki pravac je ono etiko uenj i nazor koje kompletan moralni sustav, vrijednosti i principe pokuava da utemelj i, izvede i definira iz drutvenih procesa, odnosa i zakonitosti. Marks tvrdi da s vijest ovjeka ne odreuje njegovo vlastito bie, nego njegovo drutvene bie odreuje njego vu svijest. Zato je za njega ovjek ansambl sveukupnih meuljudskih drutvenih odnosa. I za francuske materijaliste prije samog Marksa ovjek je, pa i u moralnom odreenj u, iskljuivo produkt i uinak drutvene sredine, drutvenog miljea i drutvenih obiaja i n avika. Tako Didro kae: Ako su zakoni dobri, onda su i naravi ljudi dobre. ovjek je plod sredine i zakoni i prava ljudi u cjelini su plod drutvene sredine. Kad im se k ae: Slijedite ono vam je Allah spustio i objavio oni odgovore: Ne nego emo slijedi ti ono u emu zatekosmo svoje oeve! Zar uprkos tome to njihovi oevi nita nisu shvaali i ne bijahu na Putu pravome?!26 Islamskoj etici su bliski intuitivno-apriorni i te leoloki pravci jer se u okviru Islama ovjek shvaa kao bie koje mu je Allah d.. u njego vu uroenu, islamsku, primordijalnu narav ili prirodu (fitretullah) u kojoj Allah stvara ovjeka i sve ljude (Fetaren-nase a 'lejha) usadio savjest na ruh (duu) ili ono to Kant naziva praktinim i imperativnim umom, a na praktinom planu da li je neto dobro ili loe musliman se odreuje prema injenici da li ga to pribliava ili udaljava od Allaha d..: Zato svoje lice i bie ka vjeri okreni, kao pravovjerni. Allahovoj pr irodi prema kojoj i u kojoj on ljude stvori nema nikakve preinake onome to Allah stvori - to je Vjera Pravovaljana, ali to ne zna veina ljudi.27 Etika po definicij i ima ire, dublje i vee znaenje od morala. Kao uenje i nazor etika je istovremeno i po pravilu i teorija morala i sadraj morala. Kao dvoznaan pojam kojim se oznaava on o to se tie etike kao teorijske discipline unutar religije i filozofije, ali i na ono to je unutar sadraja morala samo po sebi etiki vrijedno, moralno, udoredno. Mora l se odnosi samo na ovo drugo, odnosno samo na sadraj, a nikad na teoriju morala. Osim rijei hulukun - ahlakun u Islamu se za etiku i odgoj upotrebljavaju i rijei edeb i terbijjet. Rije edeb je arapska rije koja je po svome znaenju na odreen nain b liska pojmu ahlaka. Ta rije potjee od drevnog arapskog singulara de'bun - adabun ( mnoina), to je prvobitno znaila obiaj, navika istovjetno, dakle, to i grko ethos i lat insko mos, moris, moralis. Naravno podrazumjevali su se drevni obiaji predaka koj i su se nasljeivali, pozitivno vrednovali, prakticirali i primjenjivali. Tako je edeb postao oznaka i sinonim za ispravno Kuran (El-Dasije, 24) Kuran (El-Bekare, 170) 27 Kuran (El-Rum, 30) 25 26 12

ponaanje, postupanje i ophoenje. Kasnije pod utjecajem perzijske kulture znaenje po jma edeb se proiruje, ali osnovno ostaje isto. U okviru proirenog znaenje pojam ede b oznaava pravila ponaanja i znanja koja su bila potrebna za odreene grupe ljudi u odreenim situacijama. U zaokruenom smislu edeb se odnosi na ukupnost znanja, svojs tava i sposobnosti koje je morao posjedovati onaj ko se htio kretati u probranom , profinjenom i kultiviranom drutvu. Pojam i znaenje edeba u okviru islamske kultu re proirio se na vrstu edukativne i angairane knjievnosti koja je pored ostalog ima la za cilj da razvedri i raspoloi itaoce i prui im pouku i poruku o ispravnom i lij epom ponaanju na lahak, lijep, jasan, jednostavan i zabavan, bez straha, nain. Ist u ulogu sa izazivanjem katarze ili duevnog ili moralnog proienja je imalo gledanje i itanje tragedije kod starih Grka? U strogo islamskom smislu znaenja i sadraja edeb se odnosi na onu vrstu edukacije koja objedinjava obrazovanje - ta'lim i odgoj - terbijje. Prema Islamu obrazovanje i nauka bez odgoja i vjere je slijepa i sak ata, a odgoj bez obrazovanja i nauke je nemoan i neuvjerljiv. Znanost i obrazovan je bez odgoja i religije postaju sami sebi cilj i dovode u opasnost ivot i ljude. 1.4. O odgoju Kao to su etika i moral sastavni i nerazdvojni dio svake religije tako je i odgoj koji je istovremeno i znanje i moral sastavni i nerazdvojni dio svake etike. Od goj ljudi, pogotovo djece i omladine je jedna od osnovnih obaveza i permanentnih dunosti prije svega roditelja u braku i porodici, ali to je i briga drutva i drave u cjelini. Slobodne osobe, personaliteti, linosti i ljudi se odgajaju putem i na temelju religije, etike, kulture i prava, a neslobodne osobe se na temelju mita i magije pomou ideologije i propagande u neslobodi dresiraju. U najirem smislu od goj se moe definirati kao specifina meuljudska drutvena pojava koja omoguava povijesn i kontinuitet drutvenog ivota kao i usvajanje, prenoenje, nauavanje i unapreivanje ku lturnih, moralno-etikih vrijednosti i principa, religijskih predstava, pravnih no rmi, regula i obiaja kroz niz generacija putem tradicije. U uem, osnovnom i konkre tnom znaenju odgoj je namjerno, plansko, svjesno, slobodno, svrhovito i sistemats ko djelovanje i vrenje uticaja na savjest, svijest i ponaanje, ponajprije na neodr aslog ovjeka i djecu radi svjesnog i aktvnog razvoja njegovih vrijednosnih dispoz icija i uroenih kvaliteta radi uvoenja u vjersku, etiku, kulturnu i pravnu stvarnos t na slobodan nain. Putem odgoja svjesno i ciljano trebaju se usvajati, nauavati r eligijske istine i predstave, moralno-etike vrijednosti i principi, kulturni obli ci i obrasci i pravne norme, zakoni i regule. Kako? Kur'an nudi generalnu uputu i pristup u tako osjetljivom poslu: Na Put svoga Gospodara pozivaj mudro i uz pom o lijepe pouke i savjeta, i raspravljaj se s njima onako kako je najljepe, Gospoda r tvoj dobro znade onoga ko s Puta Njegova skrenuo je, a On poznaje i ispravno 13

upuene.28 Ti sa svakim lijepo i pratanja dri se, zapovjedaj dobroinstvo i pagana kloni se!29 Zahvaljujui Allahovoj milosti ti si blag prema njima, a da si grub i tvrda s rca -razbjeali bi se od tebe. Zato im ne zamjeri i moli za njih oprost, savjetujui se s njima, a kada se ve odlui - pouzdaj se u Allaha, jer Allah voli one koji se u zdaju u njega.30 Da bi bilo ko odgajao mlae narataje, djecu i omladinu, posebno on mora vjerovati i ivjeti, svjedoiti, govoriti, prakticirati i primjenjivati sve sad raje odgoja: religiju, etiku, kulturu i vjerozakon. Onako kako uajb a.s. kae: O naro de moj, govorio je uajb, shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne elim da inim ono to vama zabranjujem i jedino elim da ui nim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha, u Njega se uzdam i Nj emu se obraam.31 Konkretni oblici, sadraji i ciljevi odgoja su uvjetovani: religijo m, etikom, kulturom, pravnim sustavima, obiajima, prirodnim i drutveno-historijski m i politikim okolnostima. Odgoj je vie ili manje mogu u stanovitim granicama ovisn o od svake pojedinane linosti koja je jedinstven i neponovljiv entitet. Zato se kae na veze i ponaanje ljudi izvana utjeu ljudi (drutvena sredina) i priroda (prirodna sredina) kao i linost svakog pojedinca preko njegovog karaktera i temperamenta. Na kvalitet veza, odnosa i ponaanja meu ljudima presudno i sudbonosno utjeu: religi ja, etika, kultura, pravo i moralni uzori. Boiji poslanici su od Allaha podareni i poslati moralni univerzalni uzori, ogledala, primjeri ive vjere i etike u svemu i na svakom mjestu. Oni su vam (svi poslanici i vjerovjesnici) divan uzor - usve tun hasenetun - onima koji ele Allaha i Onaj svijet. A onaj koji lea okrene - pa A llah, zaista, nije ni o kom ovisan i On je jedini hvale dostojan!32 Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo nita, a mi se onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate, mi vas se odriemo i mrnja i neprijateljstvo e izmeu nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jed inog vjerovali.33 U Allahovome Poslaniku imate uzor prekrasni - za onoga ko nade p olae u Allaha i u Dan posljednji, te ko zna esto Allaha spomenuti.34 Kada poslanici i vjerovjesnici ne bi bili uzori ljudima u vjeri, etici i nainu ivota ovjeanstvo bi izgubilo svaku nadu smatra Reda Garaudy. Poslanici i vjerovjesnici su jedini lju di na svijetu koji su na veem dobitku to se o njima vie zna i sazna, a ostali su na gubitku. Mada nisu bezgrijenji njih je Allah sauvao od grijeha. Utjecaj drutvene s redine na odgoj mladog ovjeka moe biti dvostruki: pozitivan ili negativan. Jedna a rapska izreka kae: ne pitaj za ovjeka ko je on i kakav je nego pitaj za njegovo dr utvo pa e dobiti sliku o njemu. U odgoju mladih, pored univerzalnih uzora poslanika ili vjerovjesnika koji su prvi i najvie primjenjivali ono to su zagovarali i pren osili, za razliku od filozofa koji se sami ne dre onog to nauavaju, bitnu ulogu ima ju uzori i primjeri starijih, posebno roditelji na ponaanje djece. Djecu na priro dan, iskren, unutranji i vanjski nain istovremeno mogu samo odgajati oni koji Kuran (En-Nahl. 125) Kuran (El-E'araf, 199) 30 Kuran (Ali-Imran, 159) 31 Kuran (Hud, 88) 32 Kuran (El-Mumtehame, 6) 33 Kuran (El-Mumtehane, 4) 34 Kuran (El-Ahzab, 21) 28 29 14

najvie vole djecu, nego sebe, a u koga djeca imaju vee povjerenje nego u sebe. To su jedino roditelji. Na kraju bilo ko da bi odgajao djecu on mora vjerovati, ivje ti i svjedoiti sadraje odgoja: religiju, etiku, kulturu i pravo kao i sadraje moral a: moralne zakone, moralne kategorije, moralne vrijednosti, moralne principe, mo ralna naela i moralne sudove. To je objektivno - istinita podloga odgoja, a unutr anjo-subjektivna nijansa jeste ljubav, osjeaj i potovanje prema djeci. Ko god nije odgojen, ko ne voli djecu, ko nema osjeaja i potovanja prema djeci i ko odgoj ne r azumije kao uzajaman odnos i proces on nikada ne moe odgajati djecu. Takav je i o naj koji djeci potpuno uskrauje slobodu. Takvi ljudi djecu kao pitbule dresiraju, a nikada ne odgajaju. 15

2. DOBRO I ZLO Allah nareuje pravednost i da se svaije pravo potuje, da se ini dobro, te da se blinji daruje, a zabranjuje razvrat, gadost i nasilje; On vas savjetuje ne biste li do zvali se. 35 Veina islamskih pravnika i etiara konsenzualno se slae da je ovaj deved eseti ajet iz sure En-Nahl temelj etike u Islamu. Tim ajetom se u najjaoj imperat ivnoj formi nareuje dobro, pravda, solidarnost i pomaganje blinjih, a zabranjuje r azvrat, gadost i nasilje. Kao to kod Platona pravilno ureen svijet i ivot kao i mor alni poredak odnosa meu ljudima poiva na ideji pravde i pravinosti, mjere i umjeren osti, razboritosti, hrabrosti i ideji opeg ili najvieg dobra tako se ovim ajetom n areuju tri osnovne etike vrijednosti: dobro, pravda i solidarnost i zabranjuju tri bitne negacije etikog sustava: razvrat, gadost i nasilje. Prema bitno etikom uenju Islama ivot poiva na Istini - Hakku, nastavlja se na pravdi i pravinosti - adlu i kistu, definira se osnovnim ustavno-pravnim aktom Islama - erijatom i ureuje se i konkretizira svim zakonima uredbama, regulama, statutima i pravilnicima sadranim u Fikhu, islamskoj pravnoj znanosti ili jurisprudenciji. Po definiciji Islama, m uslimani i ljudi openito trebaju vjerovati, ivjeti, svjedoiti, govoriti, suditi, pi sati istinu i initi dobro, makar istina na ovom svijetu izgledala opora i gorka. Najvredniji stepen zatite ljudi od sebe, sebe od drugih i sebe od samog sebe jest e javno, u ime Boga, kazivati istinu pred vladarom despotom, tiraninom i svakim zemaljskim monikom i silnikom. Istina omoguava komunikaciju meu ljudima, a jedna od definicija civilizacije glasi - civilizacija je komunikacija, a la prekida tu ko munikaciju, truje i razara meuljudske veze i odnose. Ni jedno zlo, teror, nasilje i nepravda nije isto dok se o njemu javno uti kad se o njemu javno progovori i n eto napie. Nisu bez sadraja, razloga, svrhe i smisla svi Boiji poslanici i vjerovjes nici imali svojstvo Sidk - uvijek su vjerovali, ivjeli, govorili, sudili i svjedoi li Istinu. Kazuj im povijest dvojice sinova Ademovih, i to upravo onako kako bijae po istini.36 Mi emo ti ispriati povijest njihovu onako kako je istinita bila. To su momci koji su vjerovali u Gospodara svoga, te smo ih naputili jo bolje.37 Istina j e od Gospodara tvoga i zato sumnjiav ne budi!38 To su Allahova znamenja o kojima ti kazujemo kako je istina, a Allah nikome ne eli nasilja.39 Sadraj svih kur'anskih k azivanja kao bit i srika je istina. Na istini poiva ivot, na pravdi i pravinosti se nastavlja, ustavom se definira, a zakonima konkretizira i ureuje. U Islamu se Ist ina ili u Evropi Osnovna norma naziva Hakk; Pravda - Adl, Pravinost Kist; Vjeroza kon - erijat, u Evropi - Ustav, islamska pravna znanost Fikh - u Evropi - Jurispr udencija. Istina se individualno prelama u svakom i kroz svakog ovjeka, a la se se rijski preko propagande i ideologije plasira i iri meu ljude i narode. La moe plasir ati i propagirati svako, a istinu mogu kazivati samo ljudi sa vlastitim stavom i personalitetom: Davude, Mi smo te povjerenikom na Zemlji uinili - stoga sudi ljud ima po pravdi na Kuran (En-Nahl, 90) Kuran (El-Maide, 27) 37 Kuran (El-Kehf, 13) 38 Kuran (Ali Imran, 60 i 108) 39 Kuran (Sad, 26) 35 36 16

temelju istine i ne povode se za strau jer e te ona sa Allahova puta zavesti. Zaist a, onima koji se zavode s Allahovog puta pripada kazna estoka, jer Dan obrauna zab oravljaju.40 O vjernici! vrsto se pravde drite, samo u ime Allaha svjedoci budite, m akar i protiv samog sebe. roditelja ili rodbine, makar neko bio bogat ili siromaa n ako je, a Allahovo je da o njima brine, za strastima se ne povodite zato da ne pravedni ne postanete; ako pak zastranite ili od svjedoenja odustanete, znajte da je Allah dobro obavijeten o onome to inite.41 Pravovjernici! Predani Allahu budite i pravedno svjedoite i nipoto ne dopustite da vas mrnja prema nekim ljudima navede d a nepravedni budete - pravedni budite jer to je najblie bogobojaznosti i Allah se bojte jer Allah dobro zna ta inite.42 Istina je polog, topos; humus na kojoj poivaj u dva osnovna etika pojma u Islamu: dobro i pravda. Zato je dobro koje slijedi iz istine jedan od osnovnih etikih pojmova. Dobro je i fundamentalni pojam pomou koj eg se definiraju moral i etika. Moglo bi se kazati etike je uenje o dobru, a mora l je injenje dobra ili etika je teorija dobra, a moral praksa dobra. U islamskoj Etici dobro je sam Bog naredio, definirao i odredio: Nije dobro u tome hoete li pr ema istoku ili prema zapadu okrenuti lice svoje, ve je dobar onaj ko u Allaha vje ruje, u Dan posljednji i u meleke, u Knjigu i vjerovjesnike, ko imovinu udjeljuj e, iako draga mu je, rodbini i siroadi, ubogima i putnicima, prosjacima i u otkup za robove; onaj ko obavlja namaze i zekad daje; ko izvrava preuzete obaveze, ko je trpeljiv u vrijeme bijede i nevolje, te u boju ljutome to su oni to su od Isti ne i upravo oni ine bogobojazne!43 U ovom kur'anskom ajetu dobro se imenuje termin om Birr. Taj 177. ajet i druge kur'anske sure ne samo da definira dobro nego i i znosi pet osnovnih sadraja u strukturi i sastavu dobra. Prema tom ajetu u sadraj i sastav dobra spadaju: Iman - vjerovanje, Islam religija; obredi muslimana, dari vanje i dijeljenje imovine svim obaveznim kategorijama ljudi koji imaju pravo na to; izvravanje preuzetih obaveza i obeanja i strpljivost u bijedi, nevolji i boju ljutom. Ne samo da je dobro u Islamu osnovni etiki pojam nego je to dobro od Bog a odreeno. U najirem smislu, dobro je ono to je Bog odredio, definirao i naredio ka o dobro i o emu je ovjeka i sve ljude putem Objave, Poslanikovog Sunneta, njihovih pet osjetila i iskustva, razuma, uma, svijesti, savjesti, pameti i intuicije, o bavjestio, upoznao, uputio i pouio. Bez vjere u Boga, bez vjere i uvjerenja da je Bog izvor morala, isitne, dobra i pravde, bez vjere i uvjerenja u Sudnji dan u vii, drugi i bolji svijet i ivot, bez vjere i uvjerenja u polaganje rauna i Boije na grade i kazne i bez uvjerenja i osvjedoenja da je Bog, jedini Izvor nafake sa koj om se ovjek treba pomiriti; etika, istina, dobro i pravda su nemogui i svako etiko uenje u tom sluaju je mrtvo. Bitno je naglasiti daje Bog dobar i da je On izvor sv ekolike dobrote. Njegova je dobrota, ljepota, i blagodati prema ljudima navedena je artikulirana i ljudima uinjena dostupnim i priblienim preko Boijih svojstava i imena. Zato je zadaa ovjeka i ljudi u Islamu da u svome individualnom, branom, poro dinom, rodbinskom, komijskom, dematskom i openito drutvenom ivotu postupaju koliko god mogu i kad god mogu sukladno Boijim Kuran (En-Nis, 135) Kuran (El-Maida, 6) 42 Kuran (En-Maide, 8) 43 Kuran (El-Bekare, 1 77) 40 41 17

svojstvima. Da im Boija svojstva i imena budu inspiracija i ogledalo ivota. Na to muslimane obavezuje i Poslanikov hadis koji prenosi Muslim, a u kome se kae da Bo g ima devedeset i devet imena, pa ako neki ovjek prema njima uskladi svoj ivot ui e u Dennet. Prema h. Mehmed ef. Handiu veina islamske uleme citirani hadis razumijeva na sljedei nain: u Dennet e ui onaj ko ovih devedeset devet imena primjeni u svom pos tupanju, ko prema njima udesi svoju ud i svako spomenuto svojstvo postigne u svom e ivotu onoliko koliko to moe kao Boije stvorenje. Unutar samo vremena, i prostora, materije i tijela, fizike i biologije, ula i strasti, interesa, dobiti i koristi moral i dobro su nemogui: Moral nije ni funkcionalan niti racionalan. Ako rizikuj ui ivot uem u zapaljenu kuu da spasim ivot susjedovog djeteta i vratim se nosei u naru u mrtvo dijete, moe li se rei da je moj postupak bez vrijednosti jer je izostao sv aki rezultat!? Moral je ono to daje vrijednost ovoj beskorisnoj rtvi, ovom pokuaju bez rezultata, kao to je arhitektura ono to ruevinu ini lijepom (A. Perret). Prizor po raene pravde, koja i takva poraena osvaja naa srca, pojavljuje se kao injenica koja nije od ovog svijeta. Jer kakvim se ovosvjetskim prirodnim, loginim, naunim i uope um nim razlozima, moe pravdati postupak heroja koji pada jer ostaje na strani pravde i vrline. Ako ima samo ovaj svijet zatvoren u prostor i vrijeme, samo priroda r avnoduna pred pravom i nepravom, rtva junaka koji u ovom svijetu gubi jer ostaje n a strani pravde besmislena je. Obrnuto, upravo ovaj njegov postupak, jer odbijam o da ga smatramo besmislenim, stoji tada kao objava Boga, vijest o jo jednom svij etu sasvim drugog smisla i zakona, nasprot ovog svijeta prirode i svih njenih za kona i interesa. Istinitost jednog drugog svijeta morala bi nam izgledati toliko vea to tragine velikane, koji su se u ovom svijetu borili i stradali, ne moemo nika ko smatrati pobijeenima, nego uvijek pobjednicima. Pobjednicima? Ali gdje, u koje m svijetu su oni pobjednici? Na koji nain su pobjednici oni koji su izgubili mir, slobodu, ili ak ivot? U ovom svijetu to oigledno nisu bili. Vie od svih propovjedni ka ovi muenici su stvarni vjesnici jednog drugog svijeta. Njihovi ivoti uvijek nas stavljaju pred dilemu: ili postoji jo neki smisao ljudskog postojanja, neki smis ao potpuno razliit od prirodnog relativnog i ogranienog, ili su ovi velikani kojim a se ne prestajemo diviti, bili ustvari, promaeni sluajevi. Ali sa tom pretpostavk om poinje da se rui itav jedan svijet. Upravo u tome to moralni fenomen, iako je inje nica stvarnog ljudskog ivota, ne moe dobiti racionalno objaenjenje, nalazi se prvi i moda jedini praktini dokaz religije. Jer moralno ponaanje ili bezumlje, ili ima s misla jer Bog postoji. Mi moramo ili odbaciti moral kao hrpu predrasuda ili u je dnadbu uvrstiti jednu veliinu neprirodnog, nevremenitog, neracionalnog reda, veliin u koju bi mogli nazvati znamenkom vjenosti. Samo pod uvjetom da je ivot vjean i da ovj ek ne umire, dakle pod uvjetom da Bog postoji, a s Njim i jedan svijet razliit od prirodnog, ima smisla moralno ponaanje ovjeka bez obzira da li se ono sastoji u rt vovanju nekog malog interesa ili ivota.44 2.1. Dobro i korisno djelo 44 Alija Izetbegovi. Takvim 1399./1979. Sarajevo 18

Dobro djelo, dobro postupanje i dobro ponaanje u islamskoj etici, da bi bilo dobr o i da bi od Boga i kod Boga bilo priznato za Dobro, mora prije ina, postupka, ra dnje, ponaanja, aktivnosti i samog djela ispunjavati neke bitne i fundamentalne u vjete. Ti uvjeti su: 1) svako dobro djelo mora poivati na Imanu ili vjerovanju u Allaha; 2) mora biti uinjeno sa potpuno istim i krajnje iskrenim nijetom samo u im e Allaha; 3) mora biti uinjeno u uvjetima, okolnostima, okvirima, formama, oblici ma i odnosima potpune slobode; 4) ono to dijelimo, izdvajamo i rtvujemo iz svog im etka i imovine da bismo ga oistili i tako halal uinili mora biti i nama drago i za srce priraslo. Prvi i osnovni uslov za moral i dobro jeste vjerovanje u Allaha i Ahiret. Onaj vii neprolazni svijet i ivot. Taj bitni sutinski, u biti minimalni u vjet, istovjetan je i za muslimane, i za idove, i za Krane i Hriane, i za Sabijce je istovjetan. Oni koji su vjerovali i koji su Jevreji bili, te Sabijci i kriani koji su u Allaha i Dan posljednji vjerovali, dobra djela inei za njih nema straha niti e se oalostiti.45 Da je Islam religija u kojoj su vjera i djela nerazdvojivi i nera zluivi svjedoi i dobro poznati Poslanikov hadis koji glasi: La imane bil amelin ve la amele bil imanin - Nema imana (vjerovanja) bez djela i prakse, niti ima prizn atog djela i prakse bez imana i vjerovanja. Vjera je temelj, podloga i polog djel a a djela su konkretni sadraj i potvrda vjerovanja. Ustvari u islamskom uenju i na zoru, vjera i moral (iman i ahlak) dvije su dimenzije jednog jedinstvenog proces a i ovjekovog odnosa prema svijetu i ivotu. Ta organska i nerazluiva povezanost vje re i morala oituje se i posvjedouje na desetinama mjesta u Kur'anu da se vjeruje i ini dobro: Onima koji vjeruju i dobra djela ine, obavljaju salat i zekat dijele na grada u Gospodara njihova je, tako da za njih nema zebnje niti e oalostiti se.46 Za tvoren samo u dimenzije vremena i prostora, materije i tijela, fizike i biologij e, povrine i koliine, teine i veliine, kretanja i procesa, zapremine i mase, ia i pia i tjelosnog zadovoljstva svaki je ovjek po definiciji i po zbilji, kazuje Kur'an a svjedoi povijest i po usudu i po sudbini na gubitku i u eljustima nepovratne pro laznosti. Tako Mi vremena, ovjek je na gubitku, doista, Osim onih koji vjeruju i d obra djela ine preporuujui Istinu jedni drugima i strpljivost preporuujui jedni drugi ma.47 Jedina snaga, sila i mo pred neumitnom i nepovratnom prolaznou jesu vjera u Bo ga, dobra djela, istina i strpljivost na Allahovom putu. Zatvoren samo u granice vremena, prostora, materije, tijela i strasti ovjek je osuen na prokletstvo propa danja i unitavanja. Zato su prema vjerovanju i uenju Islama vjera i moral ili Iman i Ahlak samo dvije strane, unutarnja i vanjska, jednog jedinstvenog odnosa ovjek a prema svijetu i ivotu. Ta neraskidiva i nerazdvojiva povezanost vjere i morala oituje se u Islamu u onim kur'anskim ajetima na preko sedamdeset mjesta u Kur'anu u kojima se imperativno i neopozivo nareuje vjerovanje i injenje dobrih djela. Mo ral je, ustvari, praktina vjera pretoena i prenesena u pravila ponaanja na razini p ojedinca ili pojedinanog ponaanja i naina ivota, na razini grupe ili posebnog ponaanj a i na razini zajednice i drutva u okviru opeg ponaanja i naina ivota. Gledano iznutr a, moral u Islamu se po svojoj strukturi sastoji u ovjekovom svjesnom, Kuran (El-Maide, 69) Kuran (El-Bekare, 62) 47 Kuran (El-Asr, 1-3) 45 46 19

savjesnom, slobodnom, svrsishodnom, namjernom, planiranom i voljnom ponaanju i od nosu prema drugim ljudima i svim stvorenjima, usklaen i utemeljen na injenici post ojanja Boga, odnosno spoznavanjem Apsolutne Boije volje. U neobjavljenoj i autono mnoj etici, izvor morala, dobra i moralno-etikih vrijednosti, pokuava se utemeljit i na empiriji (iskustvu, posmatranju i osjetilima), intelektu (razumu i umu), vo luntasu (volji, proizvoljnosti i samovolji), naturi - prirodi i aksiologiji - vr ijednostima prisutnim u svim stvorenjima. U okviru autonomnih teorija i uenja, po stavljaju se dva neizbjena pitanja da li su moral, dobro i vrijednosti bez Boga u ope mogue i da li su one univerzalne, stalne i nepromjenjive ili su pak kao to su t vrdili i zagovarali solisti relativne, nestalne, promjenjive i posebne za svaki narod, naciju, rasu, vrijeme i prostor. Zato? Zato to sve to je ljudsko, makar se o dnosilo i na moral, dobro i vrijednosti, podlijee mijeni, promjeni i ono je relat ivno, a ne apsolutno, partikularno, a ne univerzalno. Pitanje svih pitanja, kada je rije o ovjeku i ljudima, glasi da li su moral, dobro i vrijednosti mogue bez Bo ga? Religija kae: ne! Najvei svjetski umovi dijele isti stav. Prvi i najvei izvor l ai i negacije istine, za Platona je nevjerovanje da je Bog stvorio svijet. Prema Dostojevskom, bez vjere u Boga ovjek je najnezahvalniji dvonoac na zemlji i bez Bo ga se ne moe na zemlji uspostaviti pravda ni na povrini jedne suze, i to je najopas nije i najtraginije bez Boga, ovjeku je sve dozvoljeno. Dok su sofisti tvrdili da su vrijednosti, vrline i krijeposti relativne, Sokrat je nauavao da su one univer zalne. Prema Nietzscheu, ovjek bez Boga, htio ne htio, elio ne elio, ne moe biti dob ar. Naalost, konstatirao je, na Zapadu je Bog mrtav. Ukoliko je vrijednostima izv or ovjek, one su po svome usudu relativne, prolazne i partikularne. Zapravo one t ada nisu uope vrijednosti, nego interesi, koristi, dobiti i strasti. Vrijednosti, vrline i krijeposti su univerzalne i neprolazne, samo ukoliko je njihov Izvor i Autoritet Bog. Jedino to im daje dignitet, identitet i autoritet. Prema Maxu We beru, ispravno i tano, nauka nikada nije davala vrijednosti, vrline, sadraj, smisa o, svrhu i cilj ivota. To da je samo religija, a nauka iskljuivo sredstva ivota. Pr ema Andre Malrausu, 21. stoljee e biti stoljee religije ili ga uope nee biti, a Trin Trijan za znanost tvrdi: znanost e u 21. stoljeu biti duhovna ili je nee biti. Znan ost bez religije je suluda, slijepa i inertna a religija bez znanosti je nemona i sakata i vodi u taklid, tradicionalizam i imitaciju. Znanost bez religije i eti ke je sama sebi sadraj, svrha, smisao i cilj i dovodi u opasnost i ivot i ljude. U biti, moral i dobro su Boija Volja u formi Zakona, udahnuti u ovjeka preko Ruha i objavljeni preko Objave u Furkanu. Zato je moral u ovjeku, preko Objave i Ruha, kao apriorna vrijednost, a nije iz ovjeka empirijom, intelektom, voluntasom, natu rom i aksiologijom aposteriorna - izvedena, nastala i proizvedena vrijednost. Uk ratko, moral jeste u ovjeku, ali nije iz ovjeka. Jedino u etici, koja se naslanja i poziva na religiju, mogue je govoriti o Dobru i zlu. U svim drugim situacijama i pozicijama, moe se samo govoriti o koristi i teti, interesu i neinteresu, svianju i nesvianju. To meutim, ipak ne znai da odreene oblike praktine moralnosti ne moemo n ai i susresti kao ljudi koji se deklariraju kao ateisti, materijalisti, nihilisti , agnostici, sekularisti ili koji su potpuno ravnoduni naspram vjere. Svi oblici moralnosti koji se deklarativno odbijaju, ali se ipak u ivotu slijede kao inercij a, odnosno kao tradicijom, navikom i obiajem naslijeena vjera i moralnost kroz odg oj, obrazovanje i socijalizaciju. Oni su u 20

sebi nosili praktinu religiju koje nisu bili svjesni i koju su negirali. Zato oni nikada nisu inili dobra nego korisna djela. Razlika izmeu dobrog i korisnog djela je fundamentalnog karaktera. Svako dobro djelo ima neprolazno znaenje i njega Al lah uva, die i ono nikada ne propada, a korisno djelo traje samo dok se ne potroi. Granice dobrog djela su granice i Ovog i Onog svijeta, a granice korisnog djela su samo granice Ovog prolaznog svijeta: Ako neko mo i ugled eli vascijela mo Allahov a je; Njemu e se lijepa rije uspeti i dobro djelo uznijeti; onima koji nevaljala d jela smiljaju kazna estoka slijedi, spletkarenje takvih sigurno e propasti.48 Meutim, ima i vjernika koji svoju vjeru samo verbalno i formalno deklariraju i proklami raju a djelima i praksom ne svjedoe i ne potvruju. Njihovo izostajanje moralnog dra nja i stava kao i moralne prakse u mnogim situacijama rezultat je i posljedica n jihove ili vjerske praznine ili neiskrenosti. Rahmetli ozo je nama mlaima govorio - komunisti mogu biti komunisti i drati vlast i vladati kao komunisti dok su komu nisti sinovi i keri pravih i osvjedoenih vjernika, a im dou na vlast komunisti djeca komunista ni od vlasti ni od komunista nee biti nita. Naalost od ateista nikada ne ma dobrog djela nego samo eventualno korisnog djela koje je prolazno kao i svije t u koji oni vjeruju. Koliko je ozo bio dalekovid i u pravu vrijeme je brzo posli je njega sve potvrdilo. Kada je u pitanju dobro i zlo niko ne moe biti dobar zato to je neko drugi zao i lo i nikada musliman niti jedan ovjek moe i smije tue slabost i i nedostatke pretvarati i preinavati u svoje vrline i vrijednosti, a to je osnov na karakteristika malograanskog, sitnosopstvenikog, u biti reakcionarnog mentalite ta. ovjek je dobar po svome dobru na temelju vjere a ne po tuem zlu. Islamski mora l poiva na vjeri, uvjerenju, svijesti i osjeanju da smo u svakom odnosu: prema ano rganskom, organskom, biljnom, ivotinjskom, ljudskom svijetu, uvijek i neprestano i u odnosu prema Bogu. Dakle, moral je odnoenje prema svijetu, ivotu, ovjeku i ljud ima pokrenuto i utemeljeno na osjeanju, shvatanju, razumijevanju, uvjerenju i vje rovanju u vii, drugi, onostrani, transcedentalni, metafiziki, nadnaravni i boanski smisao ljudskog ivota koji ni u emu i ni na koji nain ne dovodi u pitanje ovostrani zemaljski ivot. 2.2. Nazivi za Dobro u Kur'anu Dobro se u Kur'anu imenuje i odreuje sa est pojmova i termina. To su: Birr, Salihu n, Mearufum, Hajrun, Hasenun i Tajjibun. Najire i najdublje znaenje i po sadraju i po smislu i po obimu ima pojam Birr Dobro Birr u Islamu obuhvata Iman - vjerovan je, Islam - predanost i pokornost Allahu. saradnju, solidarnost i socijalnu poli tiku podjele iz imovine nezbrinutim kategorijama ljudi, izvravanje preuzetih obav eza i ugovora, Sabur strpljivost kroz sva iskuenja u ivotu, na putu vjere. Uvjet s vih uvjeta - conditio sine qua non, to bi kazali Latini, da bi ovjek inio dobro jes te da dijeli i rtvuje iz svoje imovine koja je njemu draga i koju on voli: Nikada Dobro - Birr neete postii dok ne budete od onoga to vam je drago dijelili, a koliko god udijelili 48 Kuran (El-Fatir, 10) 21

Allah e za to znati.49 Kada su u pitanju dobro i zlo Allahov princip svijeta i ivot a je Dobro, a ne zlo. Prema uenju Islama zlo u Islamu nije nikakva energija, nika kva mo, nikakva snaga i nikakva volja sama po sebi. Nije to kao u mazdeistikoj dua listikoj etici neprestana i ravnopravna borba izmeu dobra i zla, svjetla i tame. Z lo je ustvari samo esto stanje svijeta i ivota kao pogrean nain promicanja i ispunja vanja slobode. Dobro i bogobojaznost nisu samo osnovni principi i etiki pojmovi n ego su i neopozivi Allahovi imperativi. Kao to se dobro i bogobojaznost nareuju ta ko se grijeh i neprijateljstvo meu ljudima zabranjuju: U Dobru - Birru i bogobojaz nosti se pomaite i udruujte, a ne pomaite se u grijehu i neprijateljstvu. Allaha se bojte, jer estoka kazna Allahova je.50 Dakle, dobro je princip svijeta od Boga, z lo je od ljudi preko zavoenja do ejtana negacija ivota. Drugi pojam i termin u Kur' anu za Dobro je Salihun. Najee se za oznaavanje Dobra u Kur'anu koristi termin Salih un. Dobro u ime Boga je sredinji pojam i sredinja tema u Kur'anu. Amenu ve amilu-s -salihati - Vjerovati i initi dobro i Ekame-s-salate ve ate-z-zekate - Klanjati s alat i davati zekat su dvije najkarakteristinije sintagme i reenice u Kur'anu. I j edna i druga u Kur'anu variraju i u razliitim kontekstima se navode u preko sedam deset ajeta. U nekim od tih ajeta istovremeno se navode i vjera i dobro djelo i salat i zekat: One koji vjeruju i ine dobra djela i salat obavljaju i zekat daju ek a nagrada kod Gospodara njihova; i nieg se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovat i.51 Onima koji vjeruju i vjeru dobrim djelima svjedoe Allah obeava i garantira opr ost, neprestanu veliku nagradu, otklon svakog straha i tuge: Onima koji budu vjer ovali i dobra djela inili Allah obeava oprost i nagradu veliku.52 Posebna vrsta All ahove milosti i nagrade prema onima koji vjeruju i vjeru dobrim djelima potvruju jeste da e ih Allah naputiti i sauvati zbog imanavjere u njima i amelu-s-saliha dobra djela pri njima: One koji vjeruju i dobra djela ine Gospodar e naputiti zbog vjere njihove: ispred njih e protjecati rijeke kroz vrtove blagodatne.53 Kur'an bl agosilja one koji vjeruju i dobra djela ine Blago njima i divno Povratite ih oekuje - one koji vjeruju i dobra djela ine.54 injenje dobra amile salihan ne samo da se d ovodi u vezu sa vjerovanjem u Allaha amene billahi nego se i poistovjeuje sa sami m vjerovanjem. Zapravo vjerovanje i injenje dobra u Islamu su sijamski blizanci. Kao to je vjerovanje uvjet za injenje dobra tako je dobro uvjet za potvrdu vjerova nja: Zato ti svoje lice ka vjeri Pravovaljanoj okreni prije nego nastupi dan koje se, Allaha radi, uope nee moi odloiti; toga Dana e se oni razdvojiti: Ko ne vjeruje, njegove e nevjernitvo protiv njega biti, a ko dobro djelo ini - zaradio je samome sebi. Da bi On svojom blagodati nagradio one to su vjerovali i dobra djela inili Allah zaista ne voli one koji su krivovjerni.55 To poslanik saima u nadaleko pozn atom hadisu - La imane bi la amelin ve la amela bila imanin' Nema vjere bez dobr a i dobra bez vjere U Kur'anu i Hadisu se o dobru govori i kroz termin i pojam Ha jr. Ovaj termin i pojam iz Kur'ana i Hadisa potpuno je i iroko prihvaen u jezicima mnogih muslimanskih naroda pa Kuran (Ali Imran, 92) Kuran (El-Maida, 2) 51 Kuran (El-Bekare, 277) 52 Kuran (El-Mai da, 9) 53 Kuran (Junus. 9) 54 Kuran (Er-Ra'd, 29) 55 Kuran (Er-Rm, 43-45) 49 50 22

tako i u naem bosanskom jeziku. Znaenje, sadraj i smisao tog termina se zna i samor azumijeva bez ikakvog prijevoda i prevoenja. Tom rijeju u Bosni kao i diljem islam skog svijeta ve stoljeima ispisuju nai dobrotvori, donatori, vakifi i hajrat sahibi je na mostovima, esmama, bezistanima, medresama, hanikahima, imaretima, hanovima, karavan-sarajima, tekijama svoju praktinu i dobrim djelima potvrenu vjeru. Rije ha jr proima sveukupni praktini ivot muslimana i muslimani tu rije neprestano izgovaraj u i opetuju u svojim dovama, eljama, razgovorima i obeanjima. U najbolje ljude Pos lanik u hadisu ubraja one koji koriste ljudima u najgore one koji nanose tetu dru gim ljudima. U drugom hadisu kae: Najbolji i najsretniji su oni ljudi iji je ivot du g, a oni ga provode radei dobra i plemenita djela, a najgori su oni iji je ivot dug , a poslovi runi56 Uz pojam i termin Hajr u Kur'anu obavezno i skoro po pravilu u svakom ajetu ide i pojam i termin Me'aruf opepoznato i opepriznato dobro. Nareivanj e opepoznatog i opepriznatog dobra u Kur'anu nerazdvojivo i po pravilu ide sa zabr anjivanjem opepoznatog zla - Munkera. Kao to na Hajru i hajratima poiva institucija Vakufa i temelji ekonomske i materijalne solidarnosti meu muslimanima i ljudima openito tako u Me'aruf spadaju opeljudske, opepoznate, opepriznate i opezatiene vrijed osti: vjera, ivot, imovina, razum i um, ast, dostojanstvo, identitet i dignitet, s tid, potenje, estitost, istina, pravda, pravinost, znanje spoznaja, potomstvo. U ope poznato zlo - Munker spada negacija Me'arufa: nevjerovanje, ubistvo, kraa, pljaka, strasti i poroci, neast, bestid, asimilacija, neistina, nepotenje, nepravda, namj erno neznanje... Napor i borba za Hajr i Me'aruf i borba protiv Munkera u Islamu je istovremena i nerazdvojiva: Neka meu vama bude jedna zajednica koja e pozivati na put hajra (konkretnog dobra) zahtjevati i nareivati opepoznato dobro - Me'aruf i zabranjivati opepoznato zlo - Munker, a takvi e uspjeti zaista. Ali oni nisu ist i meu Sljedbenicima Knjige ima jedna valjana zajednica - ue Allahove ajete u nonim satima i pri tome niice na seddu padaju pred Njega; Oni vjeruju u Allaha i u Drugi svijet, zahtijevaju da se ini opepriznato dobro - Me'aruf i zabranjuju opespoznato zlo - Munker, hitajui da uine hajrate - takvi pripadaju dobrim i estitim ljudima. Bilo kakav hajr da urade, nee im se prei preko njega, a Allah bogobojaznike dobro zna.57 I poslanik u hadisu poziva da se muslimani i ljudi openito bore i suprostav ljaju opepoznatom zlu Munkeru: Ko od vas vidi opepoznato zlo Munker, neka ga sprijee va rukom i silom, ako ne mogne rakom, onda jezikom i verbalno, a ako ne mogne ni jezikom onda prezirom u srcu. A to je naslabiji oblik Imana.58 Nareivanje opespozn atog dobra -Me'arufa i zabranjivanje opespoznatog zla - Munkera je odlika, vrlina i karakterna crta vjernika Pravovjerni i pravovjerne su jedni drugima prijatelji i oni trae i nareuju opespoznato i opepriznato dobro - Me'aruf, a zabranjuju opepozn ato zlo - Munker, salat obavljaju i zekat daju. Allahu i Poslaniku Njegovu se po koravajui to su oni kojima e se Allah smilovati, a Allah je Silni i Premudri.59 U s ituaciji kada ovjek ne moe initi dobro, moe izbjegavati zlo. U stanju aktivne pasivn osti od ovjeka je dobro da izbjegava i da ne ini zlo. Kao Jakub Memi, Izbor Poslanikovih Hadisa Kuran (Ali-Imran, 104, 113, 114 i 115) 58 Ja kub Memi, Izbor Poslanikovih hadisa 59 Kuran (Et-Tevbe, 71) 56 57 23

to je Allah d.. sve poslanike i vjerovjensike uinio usvetun hasenetun - uzorima u vj eri i etici i nainu ivota tako je muslimane uinio svjedocima: Imana, Islama, Ahlaka , erijata i islamskog naina ivota za druge ljude. Ukoliko muslimani ispune i ne izn evjere ulogu svjedoka u tim stvarima i po tim pitanjima oni su ispunili svoju mi siju i najbolji su ummet kod Allaha: Vi se jedna od najboljih zajednica koja je d ata ljudima: zahtijevate i nareujete opespoznato i opepriznato dobro - Me'aruf, a z abranjujete opespoznato zlo, te vjerujete u Allaha, a kada bi i Sljedbenici Knjig e bili pravovjerni, bolje bi im bilo tada i meu njima ima pravih vjernika, ali vei na njih je grijena.60 Svi bolesnici u srcu i pokvarenjaci na dui ili munafici tj. d volinjaci nareuju opepoznato zlo - Munker, a zabranjuju opespoznato i opepriznato dob ro - Me'aruf: Licemjeri i licemjerke su jedni drugima slini i zahtijevaju i nareuju opespoznato zlo - Munker, a zabranjuju i spreavaju opespoznato i opepriznato dobro - Me'aruf, i ruku su stisnutih i stegnutih; Allaha su zaboravili, pa je On zabor avio njih licemjeri su, zaista pravi poronici i nevaljalci.61 Dakle, osnovna odlik a i karakteristika licemjera je nareivanje opeg i javnog zla - Munkera i zabranjiv anje opeg i javnog dobra - Me'arufa. Kur'an kazuje povijest u bezbroj primjera sv jedoi da se ljudima bilo na pojedinanom bilo na posebnom, bilo na opem planu, neko ili neto ini lijepim, dobrim ili korisnim, a u ivotu bude potpuno suprotno: Borba va m se propisuje iako vam po volji nije, jer vi moda mrzite neto, zapravo, za vas ko risno je. a moda neto volite to za vas, zapravo, loe je, jer Allah zna sve. a vi ne znate.62 Nikada ljudi samo na osnovu svojih pet osjetila, razuma i uma. unaprijed nisu mogli, sada ne mogu i nee moi spoznavati ta je za njih dobro a ta je zlo. To s e odnosi na pojedince, grupe i ovjeanstvo u cjelini. U Kur'anu i Hadisu se o dobru govori i kroz termin i pojam Hasenun. Sam Allah d.. je Dobroinitelj i on dobro ini: Ve udi da time to ti Allah dade domogne se Kue druge i ne zaboravi svoju priliku na s vijetu ovome; dobro ini kao to Allah dobro ini za tebe i ne pravi po zemlji smutnje , zaista Allah ne voli smutljivce!63 Upravo zato to je Allah Dobroinitelj prema svi m ljudima i stvorenjima u stvorenim svjetovima jedino je normalno i prirodno da i oni jedni prema drugima dobro ine. To im Allah imperativno nareuje. Drugo, na vie mjesta u Kur'anu se ponavlja da Allah voli dobroinitelje: Allah voli dobroinitelje .64 Tree, ne samo da Allah voli dobroinitelje, nego e oni biti obradovani i nagraeni na Sudnjem danu: A ti obraduj dobroinitelje radosnom vijeu.65 etvrto, Allah je uvijek uz bogobojazne i uz dobroinitelje: Allah je zaista uz one koji Ga se boje i upravo je uz dobroinitelje, njihova lica nee prekriti dim niti ponienje: to su dennetlije; u Dennetu vjeno boravit e.66 Peto, za dobroinitelja nema ponienja na Dunjaluku i oni su dennetlije: Za one koji dobro ine najvee dobro i dobitak je, njihova lica nee prek riti dim niti ponienje: to su dennetlije; u Dennetu vjeno boravit e.67 esta, najljepa rspektiva i budunost oekuje dobroinitelja:: Kuran (Ali Imran, 110) Kuran (Et-Tevba, 67) 62 Kuran (El-Bekare, 216) 63 Kuran (El-K asas, 77) 64 Kuran (Ali Imran, 134, 148) 65 Kuran (En-Nahl, 128) 66 Kuran (El-Ankeb ut, 69) 67 Kuran (Junus, 26) 60 61 24

Blago njima; divno Povratite ih oekuje, one koji vjeruju, dobra djela ine i koji su dobroinitelji.68 Zaista Allah voli dobroinitelje.69 Tako Mi nagraujemo dobroinitelje. edmo, Allahova je milost uvijek blizu dobroinitelja: Nered na Zemlji ne inite nakon to red na njoj uveden je, a Njemu se molite u strahu i zbog udnje, jer Allahova m ilost blizu je onima koji dobroinstvo ine.71 Osmo, Allahov je zakon na oba svijeta da se dobroiniteljima nagrada nikad ne zamee, ne gubi i ne propada: Svojom milou pogaa mo koga hoemo i ne damo da se nagrada dobroiniteljima zametne, A nagrada na drugom e svijetu bolja je, nema sumnje, za one koji su vjerovali, spadajui u bogobojazne .72 Niti e ih (prave vjernike) bilo to od neprijatelja snai, a da im se to nee kao dob ro djelo upisati, jer Allah sigurno nee nagradu dobroiniteljima zametnuti.73 Deveto , svaki ovjek koji svoje lice, bie i ie preda i upokori Allahu d.. on je dobroinitelj: aravno, da svoje lice i bie Allahu okrene i preda i na temelju toga dobroinitelj j e - u Gospodara njegova nagrada mu je, za takve nema strepnje, niti e oalostiti se .74 Deseto, Allah pita ko ima ljepu vjeru i zakon od onoga ko svoje lice, ie i bie, p reda Allahu i ko slijedi Ibrahimov millet: ija vjera je ljepa nego u onoga ko Allah u predao je lice svoje, on je dobroinitelj (Muhsin) i slijedei vjeru Ibrahimovu ko ja ista je, jer za prijatelja Allah Ibrahima uzeo je!75 Jedanaesto, onaj ko se okr ene i ko preda lice, bie i ie svoje Allahu d.. on se uhvatio za najvru i neraskidivu u. Ko lice, ie i bie svoje preda i prepusti Allahu, a dobroinitelj je, taj se uhvatio za konopac najvri, a sve e konano kod Allaha okonati.76 Dvanaesto, nema ni ljepeg ni vislijeg i svrsishodnijeg govora od pozivanja na Allahov put i injenja dobra: Ko i ma ljepu besjedu od onoga to poziva Allahu, pritom dobro ini i govori: Ja sam od on ih to su Allahu predani i pokorni.77 Rije Hasenun - dobroinstvo, Muhsinun - dobroinit elj i Ihsan - sinteza moralnih vrlina, iz istog su korijena i organski su nerazd vojive jedna od druge. Prema jednom hadisu Ihsan je takvo osvjedoeno i uvjereno r obovanje, pokoravanje, oboavanje i predavanje Allahu d.., kao da Ga vidimo jer uist inu, iako mi Njega ne vidimo, On nas uvijek vidi. Zato je Ihsan temelj ljudskog karaktera i praktinog ponaanja. Ustvari, Ihsan je najvanija etika kategorija iz Birr a. Ihsan je jedinstvo i sinteza karakternih odlika i crta. Iz Ihsana se razvija Muhsin, ovjek dobra, pravde, potenje, stida, karaktera i bedem odbrane od nevjerov anja (kufra), politeizma (irka), nemorala (nekulture), zla (nepravde) i lai. Kao to je Adl sinteza i jedinstvo univerzalne i komplementarne pravde tako je Ihsan si nteza i jedinstvo univerzalnih i komplementarnih karakternih svojstava. Zato bez Adla nema erijata - Vjerozakona, a bez Ihsana nema Ahlaka - Morala. U Kur'anu i Hadisu se o dobru i govori kroz termin i pojam Tajjibun. Reci: Ogavno se sa ugodn im i lijepim ne izjednauje, makar mnotvo ogavnosti i runoe bilo iznenaenje za tebe; A llaha se Kuran (Er-Rad, 29) Kuran (El-Maida, 13) 70 Kuran (En'am, 84) 71 Kuran (El-Earaf, 56) 72 Kuran (Jusuf, 56, 57) 73 Kuran (El-Tevba, 120) 74 Kuran (El-Bekare, 112) 75 Kura n (En-Nis, 125) 76 Kuran (Lukman, 22) 77 Kuran (Fussilet, 33) 68 69 25

bojte, vi umom razborom darovani - moda tako uspijete.78 Kur'an jasno, glasno i iz riito kae da nevaljale i ogavne ene pripadaju istim takvim mukarcima, i oni njima, a estite, iste i lijepe ene istim mukarcima kao to su one, a i njima one. Nevaljale i o gavne ene pripadaju nevaljalim i ogavnim mukarcima, a nevaljali i ogavni mukarci, n evaljalim i ogavnim enama, estite, iste i lijepe ene, pripadaju estitim, istim, lijepi m mukarcima i estiti, isti, lijepi mukarci, pripadaju estitim, istim i lijepim enama. Kur'anski termini Hasenun i Tajjibun pored moralno-etikog znaenja dobra i dobroinst va sadravaju i istovremeno podrazumijevaju; estetiko znaenje lijepog. To je u potpu nom skladu sa klasinom mudrou da su Istina, Dobro i Lijepo tri grane na stablu isto g drveta. Slijedei tu mudrost treba jasno i glasno kazati: Istina daje ivot svakoj kulturi, a la je smrt za svaku etiku, kulturu i komunikaciju meu ljudima. La onemo guava injenja dobra ili hajrata. ta je hajrat? Hajrat je sve ono to je u ime Allaha uraeno, darovano i sagraeno kao materijalno dobro, a koristi ljudima. 2.3. ta se postie injenjem dobra - Birra? Prvo i najhitnije to se postie injenjem dobra jeste Allahovo zadovoljstvo sa nama, a kao rezultat i posljedica tog zadovoljstva jeste i nae zadovljstvo sa svojim St voriteljem. Drugo, Vjerovanjem u Allaha i injenjem Dobra, ljudi postaju najbolja i napriznatija stvorenja kod Allaha: A oni koji vjeruju i dobra djela ine, zaista su najbolja stvorenja oni. Nagrada u Gospodara njihova za njih su vrtovi edenski kroz koje e rijeke tei; u njima e vjeno boraviti; Allah e zadovoljan njima biti; oni e Njima biti zadovoljni; to je za one koji su pred Gospodarom svojim skrueni.80 Tr ee, Dobroinstvo dobroiniteljima donosi neprestanu blizinu Allahove milosti: Zaista j e Allahova milost blizu dobroiniteljima.81 etvrto, injenje dobra, kako u najmanjim, tako i najveim koliinama dobroiniteljima, nikada ni na Dunjaluku ni na Ahiretu ne p ropada i donosi, im nagradu i korist: Tog Dana ljudi e odvojeno istupati da bi im se djela njihova mogla pokazati. Jer ko trun dobra uini on e ga vidjeti. I trun zl a ko uini on e ga vidjeti.82 Peto, injenje dobra sa Allahovim zadovoljstvom donosi l judima sreu - se'adu, unutranji mir, ravnoteu, ushienje, smirenje, zadovoljstvo istot u i jasnou due. To ljudima donosi ravnoteu i pomirenje izmeu duha i materije, due i t ijela i unutranjeg i vanjskog svijeta: A ti, o duo smirena, vrati se Gospodaru svom e zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa ui meu robove Moje i ui u Dennet Moj.83 esto , injenje dobra donosi ljudima Uputu na Dunjaluku i nagradu na Ahiretu: One koji v jeruju i dobra djela ine Gospodar e naputiti zbog vjere njihove: Rijeke e tei ispred njih u dennetima Kuran (El-Maide, 100) Kuran (En-Nr, 26) 80 Kuran (El - Bejjime, 7 i 8) 81 Kuran (El-E araf, 56) 82 Kuran (El-Zilzal, 6-8) 83 Kuran (EL-Fedr, 27-30) 78 79 26

zadovoljstva, dova njihova bit e u njima: Hvaljen nek si Allahu! Pozdrav njihov j e Selam. Mir vama! A njihova posljednja dova: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova h valimo. Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao to im se odaziva kad trae dobro, oni bi uistinu stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koj i ne vjeruju da e pred Nas stati.84 Dakle, Allah ljudima na dobro djelo odmah uzvr aa nagradom, milou i uputom, a za zlo djelo ih ne kanjava sve dok ima nade i mogunost i da se poprave. Sedmo, u injenju dobra i dobrim djelima Allah ne obavezuje nikog a izvan i iznad njegovih mogunosti:,.A oni koji su vjerovali, dobra djela inei. Mi zaduujemo svakoga samo koliko u njegovoj moi je. To su dennetlije, u Dennetu vjeno bo ravit e.85 Osmo, po svojim rezultatima, uincima i posljedicama, dobro djelo uvijek donosi neprolazni sevap - nagradu dobroiniteljima i korist drugim ljudima. Zato p oslanik kae: Hajrun-Nasi men jenfeun-nasi ve erru-n-nasi men jedurru-n-nasi - Najbo lji su oni ljudi koji koriste drugim ljudima, a najgori su oni ljudi koji nanose tetu ljudima. Na kraju treba raditi sve u ime Allaha, za dobro Islama, na korist ljudi i ni na iju tetu. Dakle, Musliman slui samo Bogu, a koristi kome moe. 84 85 Kuran (Junus, 9-11) Kuran (El-Earaf, 42) 27

3. NIJJET - NAMJERA Uvod, prolegomena, preambula i zaglavak svake od 114 kur'anskih sura izuzev deve te Et-Tevbe jeste Besmella ili Bismilla: U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog. Meu tim, kad se zna da se u 27. kur'anskoj suri En-Nemlu, Bismilla navodi dva puta, na poetku i u tridesetom ajetu to znai da se Bismilla u Kur'anu ponavlja i ui onoli ko koliko ima kur'anskih poglavlja ili sura tj. 114 puta: Allah je, nema Boga osi m Njega, Gospodar svega to postoji! Vidjet emo - ree Sulejman - da li govori istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo pa im ga urui, a onda se od njih malo izmakni i pog ledaj ta e jedni drugima rei! O velikai - ree kraljica. Meni je dostavljeno jedno poto vanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog .86 Prvi ovjek, prvi poslanik i prvi vjerovjesnik za koga se u Kur'anu veu dijelovi Bismille jeste Nuh a.s. Naime, kada mu je stigla Allahova odredba i naredba da se sa svim sljedbenicima i vjernicima ukrca na lau prije sveopeg potopa koji e stii njegov nevjerniki narod, Nuh a.s. prije ukrcavanja na lau ui: I Nuh ree: Ukrcajte se u nju (lau), u ime Allaha neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prata i samilostan je.87 Posljednji Allahov Poslanik, milost svih svjetova i peat svih poslanika, Muhammed a.s., sve radnje, djela, akta, poslove, postupke ponaanja i a ktivnosti otpoinjao je i zapoinjao je Bismillom, ukoliko su mu to prilike, okolnos ti, situacije i mogunosti dozvoljavale. Tako je Bismillom kao preambulom, uvodom i zaglavkom: U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, otpoeo diktirati i take uvenog ug ovora na Hudejbiji ili El-El-Meraru sa idolopoklonicima iz Mekke, na to se muriki p regovara, Suhejl ibn Amr, energino usprotivio sljedeim rijeima: Ne priznajem takvu fo rmulu. Muhammede, slui se do sada uobiajenom formom i formulom - u ime Tvoje, o mo j Boe. Nakon sklapanja ugovora na Hudejbiji, Poslanik se za desetak dana u mjesecu aprilu 628. n.e. ili 6. godine po Hidri, obratio svim tada poznatim a dostupnim vladarima i prvacima svijeta: bizantijskom caru Herakliju, njegovom namjesniku u Egiptu Derir ibn Meti, vjerskom poglavaru Kopta u Egiptu Mukavkisu, abesinskom c aru Negusu, perzijskom caru Kisru Pervizu i njegovom namjesniku u Jemenu, Bazanu . Sva su Poslanikova pisma poinjala Bismillom a zavravala peatom Muhammed Resulilla h. Sva su u sadraju izraavala: mir (selam) onima koji su na pravom putu, sva su po zivala ljude na istu Boiju rije, sva su pozivala u Islam kao uvjet da bi se bilo s paeno, sva su pozivala na robovanje, Jednom Jedinom Bogu i negaciju irka - politei zma. Ukoliko odbiju poziv da makar posvjedoe da su muslimani samo muslimani. Buha rija, Muslim i drugi muhadissi biljee hadis koji od Muhammeda a.s. prenosi h. Ume r ibn Hattab u kojem kae: Sva djela se vrednuju, kvalifikuju i ocjenjuju prema nam jerama i svakom ovjeku pripada ono to je naumio ako uini Hidru (preseljenje) iz jedn og mjesta u drugo, radi Allaha i Njegova Poslanika njegova je Hidra radi Allaha i Njegova Poslanika; a ako se preseli iz jednog mjesta u drugo radi 86 87 Kuran (En-Neml, 27-30) Kuran (Hud, 41) 28

ovog svijeta, dunjaluka stei e ga, ko se preseli iz jednog mjesta u drugo radi ene kojom se naumio oeniti, oenit e se ali svaija je Hidra ono radi ega ju je uinio.88 U noj drugoj predaji Poslanik kae:: Nema vie Hidre poslije oslobaanja Mekke. Namjera, na kana, na arapskom Nijjet, prema ajetu Bismilli i navedenim hadisima izraava i svj edoi temeljni princip moralnog vrednovanja dijela u Islamu. Djela se u vjerskom i moralnom smislu vrednuju prema Nijjetu, namjeri, nakani. Namjera je ovjekovo unu tranje htijenje, elja, poriv, motiv, tenja za neim. Namjera se dogaa u unutranjem ovje ovom svijetu, u dubini ovjekove due i na srcu i ona kao takva pokree ovjeka na svaku konkretnu akciju, aktivnost, djelatnost, posao, postupak, ponaanje, praksu, vezu , odnos, komunikaciju, rije. Namjera prethodi bilo kojem konkretnom inu. Kroz znaen je, uenje, vjerovanje Bismille vidi se da musliman sve ini, sve radi, sve misli, s ve razmilja, sve sudi, sve postupa, sve ponaa, vjeruje, ivotivi, istinu govori, prav du dijeli, dobroinstvo ini, samo u ime Allaha. U ime Allaha je srce, dua, bit, bilo , esencija, supstancija, esencija jezgra i srika Nijjeta u Islamu. U emu? U svemu: Onaj ko Hidru uini u ime Allaha nai e na Zemlji mnogo mjesta, usprkos svojih neprija telja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj u ime Allaha i Poslanika Nje gova, pa ga stigne smrt, nagrada neprestana od Allaha njemu je sigurna. A Allah mnogo prata i milostiv je.89 Zato musliman sa Bismillom kao srcem i duom Nijjeta U ime Allaha, poinje i ivi vjeru, poinje i ivi ivot, sa Bismillom poinje svaki hairli posao, sa Bismillom se kree, sa Bismillom sudi, vrednuje, procjenjuje i ocjenjuje sve, sa Bismillom ulazi u odnose, procese, postupke i pobnaanja sa ljudima, sa B ismillom ui, istrauje spoznaje, zakljuuje, analizira i povezuje pojave u svijetu. E vo kako na vjeru i djelo gleda rahmetli Alija Izetbegovi: U svijetu prirode stvari postoje objektivno. Zemlja se kree oko Sunca (a ne obratno), znali mi to ili ne, svialo nam se to ili ne. Mi ak moemo mrziti tu injenicu, ali mi je zato ne moemo ni izmjeniti. Sa moralnog stanovita injenice su besmislene. One nemaju moralnog predz naka i kao takve one su moralno nepostojee. Obrnuto, u naem unutranjem, ljudskom sv ijetu stvari ne postoje objektivno. One uope ne postoje u prirodnom smislu rijei, mi smo tu neposredni uesnici i izgled toga svijeta direktno zavisi od nas. Taj sv ijet ne postoji u mom dijelu u kom ga mi naim tenjama nismo stvorili. To je domen ljudske slobode. Za razliku od vanjskog svijeta, gdje inimo ono to moramo da inimo, gdje postoji bogat i siromah, pametan i glup, obrazovan i primitivan, slab i ja k, svi oni faktori koji ne zavise od nae volje i ne izraavaju nae autentino JA - u u nutranjem svijetu postoji puna sloboda i jednakost ansi. Ta sloboda je potpuna jer nema materijalnih (prirodnih) ogranienja i jer se se sva iscrpljuje u namjeri i tenji. Svaki ovjek bez razlike (na sve vanjske okolnosti) moe podjednako htjeti i t eiti dobru i voljeti dobro. Mnogi ljudi nisu u mogunosti da doprinesu i ispravljaj u nepravde, ali svaki ovjek moe u svojoj dui osuditi ili mrziti nepravdu kod sebe i drugih. U ovom je smisao pokajanja. Nije moral (samo) u samom inu, nego prije sv ega u tenji da se ispravno ivi, u naporu volje, u borbi za spasenje. Moral je prvo tenja, a ne (samo) postupanje. Jer, 88 89 Jakub Memi, I.P.H. Kuran (En-Nis, 100) 29

ako ne bi bilo tako onda bi ukopljenik bio krijepostan ovjek, a eluani bolesnik prim jer umjerenosti. Biti savren, bezgrijean nije ljudski. Grijeiti i kajati se blie je o vjeku, ljudskije je. Sjetite se Aljoe i Mie Karamozova. Aljoa je divan, skoro savren . Mia je potpuni ovjek i usprkos svim strastima i grijesima, da li biste sa sigurn ou mogli rei koji je od njih dvojice blii Boijoj milosti. Koliko postupaka uinimo koje nismo eljeli! Koliko postupaka isto tako smjeramo ili teimo da uinimo, a nikad ih neemo ostvariti. To su dakle, ta dva svijeta: srce i priroda. Jedna naa namjera ma kar se nikad ne ostvarila dogodila se u potpunosti u svijetu srca. Ona je jedna potpuna realnost. Isto tako jedna naa nehotina radnja, jedan postupak iza kojeg ne stoji naa namjera, dogodio se u cjelosti u svijetu prirode, a moe se rei da se uope nije dogodilo u onom drugom, unutranjem svijetu. Ova suprotnost izmeu tenje i djel a refleks je iskonske suprotnosti izmeu ovjeka i svijeta i na skoro isti nain pojav ljuje se u etici, umjetnosti i religiji. Namjera, umjetnika tenja i pobonost pripad aju unutranje jedni drugima i stoje u istom odnosu sa svojim materijalnim (ovosvj etskim) projekcijama: ponaanjem, umjetnikim djelom i obredom. Prvi su doivljaji u d ui, drugi su doivljaji u svijetu. Djela se prosuuju prema namjerama - djela se pros uuju prema posljedicama. Prvo je poruka svake religije, drugo deviza svake politi ke ili revolucija. To su dvije suprotne logike. U jednoj se oituje negacija svije ta, u drugoj negacija ovjeka. ovjek je dobar ako hoe dobro onako kako ga on shvata; to moe da bude i zlo za shvatanje drugog. ovjek je zao ako hoe zlo onako kako ga o n shvata, pa makar to bilo dobro za druge ili dobro za shvatanje drugih. Radi se uvijek u ovjeku samom za sebe, o njegovom shvatanju, o svijetu koji je samo njeg ov i niiji drugi. U tom isto unutranjem, isto duevnom odnosu, svaki ovjek je potpuno s am i apsolutno i podjednako slobodan. To je smisao Sartrove izjave da je svaki ov jek apsolutno odgovoran i da nema nevinih rtava niti nevinih osuenika u paklu. Zlo i dobro su u ovjeku. Nikakvim vanjskim utjecajem, izmjenom okolnosti, dresurom, zakonima, silom, ne moe se ovjek popraviti. Moe se samo izmjeniti njegovo ponaanje. Porok i vrlina nisu proizvod kao vitriol i eer, kao to su mislili Hpolit Ten ili Zo la. U Vaskrsenju Tolstoj pokazuje kako manipulisanje ljudima, u to se pretvara prev aspitanje kanjenika, samo kvari ljude. Preporod, obraanje dolazi spontano, iznutra kao rezultat jednog preokreta due i u dui. Sa gledita religije jalov je svaki vanj ski (bez unutranjeg) utjecaj da se zlo ukloni.90 Rahmetli Nerkez Smajlagi je govori o Vjera je, to se svi slau, stvar due, njen vlastiti unutranji doivljaj. Ona se po mn ogo emu duboko korijeni u samoj ovjekovoj naravi, u njegovoj upravo duevnoj potrebi da nadraste svoje ogranieno bie i da se uzvisi do Jednog, do Najvieg Bia u kojem i sam ovjek doivljava vlastitu punou i svrhu. Vjera je reagiranje ljudske naravi i nj ena neprestana tenja prema Bogu. A ta je drugo moral nego religija pretoena, prevede na i prenesena u tenje i pravila ponaanja, odnosno, ovjekovo svjesno, voljno i slob odno ponaanje ili odnoenje prema drugim ljudima usklaeno sa vrhunaravnim naelom post ojanja Boga. I za imami Gazaliju: Vjera je intuitivna potreba due, njen vlastiti u nutranji doivljaj. Njeno sredite je ljudsko srce, a pokretaka, motorna, izvorna snag a je ljubav prema Bogu. Srce poznaje Boga, primie Mu se, radi za Njega i probija se ka Njemu. Evo ta o pogledu 90 Alija Izetbegovi (Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 117, 118 i 119) 30

srca i njegovog znaaja za ovjeka kae Poslanik: Znajte! U ljudskom tijelu ima jedan o rgan koji, kada je zdrav i ispravan zdravo je i ispravno i itavo tijelo, a kad je ono bolesno i pokvareno bolesno je itavo tijelo. Taj organ je srce.91 Poto je Isla m religija univerzalne istine i pravde, a poto nikad svi ljudi na ovom svijetu ni su u istoj i jednakoj poziciji i objektivnim mogunostima da ine dobro i da doprine su ispravljanju nepravde i spreavanju zla postavlja se pitanje kako pomiriti univ erzalnu pravdu i nejednake mogunosti na Zemlji. To razrijeava i razjanjava sljedei P osalnikov hadis: Ko od vas vidi da se radi opespoznato zlo, neka ga sprijei rukom i silom, ako ne mogne rukom onda jezikom, a ako ne mogne jezikom onda neka to zlo osudi u srcu i na dui, mada je to najslabiji oblik Imana.92 Dakle, svi ljudi mogu podjednako i ravnopravno teiti da ine dobro, svi mogu eljeti da sprijee nepravdu, s vi u srcima mogu ivjeti u skladu sa svojim Imanom i na duama sa svojom savjeu. Svi l judi bilo kada i bilo gdje u svojim srcima i na svojim duama mogu osuivati i osudi ti nasilje. Prema uenju i vjerovanju Islama nema ovjeka i naroda koji ne moe: vjero vati u Allaha, u Sudnji dan, imati ist, iskren i plemenit Nijjet - namjeru, biti moralan i klanjati namaz. Uvjet za dobro i moralno djelo, pored Imana - vjere, S lobode i slobodnog izbora jeste i ist, iskren i plemenit Nijjet. Upravo iz iskren e, iste i plemenite namjere, na temelju Imana, islamski moral je injenje dobra u i me Allaha u formi slobode. Najkrae i najjasnije reeno islamski moral je injenje dob ra na temelju Imana, u ime Allaha, u slobodi. Za razliku od svijeta stvarnosti, nunosti, nude, kauzalnosti, ogranienosti, uvjetovanosti u kojem se dogaaju djela, ra dnje i postupci na nain koji su uvjetovani razliitim iniocima i faktorima koji najee n e ovise o nama, u unutranjem samo naem svijetu, u svijetu srca i due u kojem se dog aa namjera, nakana, motiv, inspiracija, unutarnje htijenje, tenja, poticaj u Nijje tu ovjek je autentino, jedan kroz jedan svoj, jer je sam i slobodan i iz vana neuv jetovan. U tom smislu od presudnog je znaaja imati ist, iskren, plemenit i pravi N ijjet. Ne moe se nita uraditi ili uiniti, a da tome ne prethodi namjera ili nakana. Zato vjera sve vrednuje, ocjenjuje i kvalifikuje prema namjerama, a politika, p rivreda, ekonomija i revolucija prema rezultatima i posljedicama. Oni koji sve m jere vagaju prema rezultatima, uincima, posljedicama i efikasnosti unaprijed se m oraju pomiriti sa injenicom da u vanjskom svijetu ive sposobni i nesposobni, bistr i i glupi, eksploateri i eksploatisani, radnici i neradnici, bogatai i siromasi, jai i nejai, vjeti i nevjesti, kolovani i nekolovani, sudije i sueni, vladari i podani ci. Na zemlji ne postoji politika mudrost i politika praksa koja bi ove razlike iz brisala. Mudra politika ove razlike svodi u snoljive granice. U okviru univerzaln e, Allahove Svemilosti i Milosti, koja je temelj, topos, humus, jezgra, srika, bi t, esencija i supstancija same namjere ili Nijjeta: Ukoliko je bilo koji ovjek im ao istu, iskrenu i plemenitu namjeru da uini dobro djelo pa ga ne uini, ne svojom k rivicom, on e kod Boga prema namjeri imati sevab - nagradu. Ukoliko je, pak, imao namjeru da uradi zlo pa ga ne uradi, Allah ga samo prema nevaljaloj namjeri koj u ne slijedi zlo djelo, nee kazniti. U povijesti ljudskog miljenja bilo je takvih ljudi koji su tvrdili da u ljudskom umu nije bilo nita prije samog iskustva. Drug i su im duhovito i slikovito odgovorili - u 91 92 Jabub Memi, I.P.H. Jabub Memi, I.P.H. 31

ljudskom umu nije bilo nita prije samog uma. Prosto reeno u pameti se prvo pamet n alazi. Opaki su i opasni ljudi u kojih namjera slijedi praksu. Kod njih ispade s ve naopako i opasno. Kada im se skrene panja to rade oni odgovaraju - nismo znali da e se ovo dogoditi. Pri tome nemaju snage i pameti da sami sebi postave pitanje - to nas je vodilo, rukovodilo i motiviralo da ovo uradimo. Do izbora prave odlu ke dolazi se preko srca, due, iskrena, ista, plemenitog i pravog Nijjeta apriorno, a ne preko iskustva i prakse, naknadno aposteriorno: Tako se mladii u Peinu sklonie ; rekoe: Gospodaru na, podari nam milosti Svoje; Daj nam razbora u pogledu nae odlu ke!93 Pravom djelu i praksi prethodi prava odluka, a temelj svakoj ispravnoj odlu ci je ist, iskren, plamenit i pravi Nijjet - namjera. U obrnutom sluaju, kad ide p rvo djelo, pa odluka pa na kraju namjera, susreemo se sa neznanjem u akciji, a He gel kae da nema nita opasnije od neznanja u akciji. Uz ist Nijjet; ispravnu odluku, ljudi su u okviru, svojih mogunosti duni misliti i razmiljati o uincima, rezultatim a i posljedicama svojih djela, kako sa stajalita prolosti, sadanjosti, tako i sa st ajalita budunosti. S obzirom da se dogaa u srcu i na dui, namjera kada se dogodi, on a se jednom zauvijek dogaa. Kao takva ona je neizbrisiva i neponitiva. U svijetu s rca, due, slobode i namjere ovjek ivi pravu, istinsku i autentinu realnost dok u nje govim postupcima, ponaanju, dranju, djelima, praksi i rijeima ima uvjetovanog, pris ilnog, nametnutog, podmetnutog, sluajnog, stihijnog i nunog. Namjera je autentina r ealnost i relevantni unutranji momenat linog moralnog ina. U sferi namjere, za razl iku od sveukupne prakse, djela i rijei ovjek je slobodan te stoga i temeljno moral no odgovoran. Djela se moralno, na temelju vjere, u slobodi, sude, prosuuju i vre dnuju prema namjerama. Zato je namjera iza slobode i vjere prva realnost u ovjeku . Poslanik u vie hadisa skree panju na iskrenost, istotu, jasnou i plemenitost namjer e za ljudski ivot i praksu: Lijepa i plemenita namjera - Nijjet uvodi ovjeka u Denne t.94 ili Najbolje djelo je iskren Nijjet.95 ili Svoje poslove i djela iskreno i isto radite samo u ime Allaha jer Allah prima samo iskrena i u Njegovo ime uraena djel a.96 Kada radi sve sa namjerom u ime Allaha, ovjek nikada ne moe izgubiti motiv i p oticaj u svoje aktivnosti, nikada se ne moe razoarati u ljude i u njihov zaborav i nezahvalnost za uinjeno dobro, nikada njegovo dobro djelo, neovisno od odnosa lj udi prema njemu ne gubi svrhu i smisao i nikada mu kod Boga nee izostati nagrada za uinjeno dobro. Zato je deviza muslimana - Sa namjerom sve u ime Allaha, za dob ro Islama, na korist muslimana i svih estitih i dobronamjernih ljudi i ni na iju te tu. S druge strane Allah proklinje i ponitava svaki obred, ponaanje i praksu koja nije u ime Njega: Zna li ti ko je taj to Vjeru porie! To je onaj to tjera i odbija si roe (jetima); da se je jadnik i bijednik nahrani ne podstie! Muka e biti za one kla njae koji se na namazu svome ne usredotoe, koji samo vieni biti hoe. I dobroinstvo bi da sprijee!97 Isti je sluaj onih koji imetak dijele, ne u ime Boga, nego da bi od ljudi vieni i pohvaljeni bili. Kao to kia sapire i isti prainu sa litica stijena pa g ole ostaju tako i Allah njihova djela brie i ponitava: Vi koji vjerujete! Gunanjem, grdnjom i prigovorom, Kuran (El-Kehf, 10) Jakub Memi, I.P.H. 95 Jakub Memi, I.P.H. 96 Jakub Memi, I.P.H. 9 7 Kuran (El-Maun, 1-7) 93 94 32

milostinju (sadaku) svoju ne kvarite, ba kao onaj to imovinu daje samo zato da ga ljudi vide, a u Allaha i u Dan posljednji ne vjeruj taj nalikuje kakvoj litici n a kojoj je malo zemlje pa je pljusak sapere i golom ostavi je. Takvi nita postii n ee osim to uradie jer Allah na Pravi put ne okree nevjernike.98 Takvi e ustvari u dupl o biti nagraeni sa manje od nita. Kako! Pa sve to su u ime ljudi, a ne u ime Boga p otroili, ljudi im to potpuno zaborave, a Bog im to ne primi. Drugo, na Onom svije tu, za to djelo umjesto nagrade imaju kaznu: I one koji svoju imovinu pred svijet om dijele, a ne vjeruju u Allaha ni u Dan posljednji, takoer, ejtan prijatelj je ba zao prijatelj u njega je. A ta bi im bilo da vjeruju u Allaha i u Dan posljedn ji i da troe od onog to Allah darovao im je, jer Allah veoma dobro njih poznaje. A llah ne ini nepravdu ni koliko trun je, a ako se dobroinstvo prinese On e ga udvost ruiti i jo e golemu nagradu dati od Sebe.99 Samo onaj ko vjeruju, ivi, radi, sudi, ui, spoznaje, dijeli, ponaa se, odnosi i postupa u ime Boga on nikad ne gubi sadraj, smisao, cilj i motiv za ivot. On ima radost na Ovom i nadu na Onom svijetu. Onaj ko daje samo da od ljudi bude vien, a nita u ime Boga, on je Muraija i teko njemu i njegovo e biti sve prokleto, zbrisano i poniteno. 98 99 Kuran (El-Bekare, 264) Kuran (En-Nis, 38-40) 33

4. SLOBODA VOLJE I SAVJEST Kao i ivot, forma, Ruh, sedda, hilafet, znanje i sloboda se ovjeku i ljudima bez ik akvog njihovog uea i zasluga daruju kao Allahova milost. Jedini izvor i garant slob ode, ivota i svih formi stvaranja, Ruha, sedde, Hilafeta i znanja jeste Allah d.. Is konska, arhetipska, primordijalna, prasloboda ima prakorijen, praosnovu, praklic u, praformu i praodreenje u ovjekovom pravu, odabiru, opredjeljenju, odreenju da u slobodi (nakon to su se svemir, zvijezde, Zemlja, brda i planine pred tom veliinom i izazovom sustegli) prihvati ili ne prihvati Objavu. ovjek se tom izazovu odazi va i prihvata objavu: Mi smo doista Emanet Polog (Objavu) ponudili nebesima, Zeml ji i planinama pa su odbili da ga ponesu i od njega se sustegli bijahu, a ovjek E manet - Polog (Objavu) svjesno i slobodno ponese i prihvati.100 Prvo ozbiljenje, ospoljenje, ostvarenje, svjedoenje, kuanje i prakticiranje slobode jeste ovjekovo p rihvatanje unutranjeg Emaneta Objave kojim se ozbiljuje i konkretizuje ovjekova sv ijest o misiji: Mjesec ramazan je taj u kome je poelo sputanje i objavljivanje Kur' ana kao Upute za ljude kao jasno znamenje Upute i onoga to je Razdjelnik izmeu dob ra i zla101 ili Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu u vjeri i etici i upuuje na ono to je najispravnije u ivotu donosei radosne vijesti za pravovjernike koji dobr a djela ine: da golema nagrada za njih je.102 Prva situacija na Zemlji kojom se kua i realizira prva verzija slobode jeste vjerovati ili ne vjerovati, ivjeti ili ne ivjeti, vrednovati ili ne vrednovati, suditi ili ne suditi, ponaati se ili ne pon aati se, odnositi se ili ne odnositi se, raditi ili ne raditi, spoznavati ili ne spoznavati, uiti ili ne uiti po Objavi. Prihvatanje Objave, vjerovanje i nain ivota po Objavi je prva ovjekova ovjera slobode, njeno prvo svjedoenje, ivljenje, promica nje, ostvarivanje, realiziranje, ospoljenje, otjelovljenje, isputanje iz apstrakc ije i spekulacije na tlo realnosti, stvarnosti postojanja. Prva supstanca, prva esencija, prva bit, prva srika, prva jezgra, prvi sadraj, prvo popunjenje i prva b it slobode jeste Objava. Iskljuivi sadraj Objave koja se nudi u formi, okviru, obl iku, odnosu, slici, ramu, formuli i izvanjskom odreenu slobode jeste: Istina, pra vda, pravinost, red, poredak, sistem, pravo, dobro, uputa, opomena, pouka, poruka , pravi put, milost, savjet i lijek za ovjeka i ljude. Kao to je sadraj svake objav e (Kelima, risala, suhifa i kitaba kao to su Tevrat. Zebur, Indil i Kur'an) Istina tako je forma, oblik, okvir i nain na koji se Istina od Allaha u Objavi nudi Slo boda: A da hoe Gospodar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici. Pa zar da ti svijet prisili da budu vjernici! Jer nijedna dua ne povjeruje bez Allahove dozvole, a On uini neistima one to nee da promisle. Ti kai: Pogledajte sve to je na nebesima i na Ze mlji! Ali nita ne koriste znai ni opomene narodu koji nee da vjeruje.103 Jedini sadra j kojeg je dostojna sloboda u svome istom, praiskonskom i primordijalnom odreenju jeste Istina iz Objave, a jedina forma, oblik i okvir Kuran (El-Ahzab, 72) Kuran (El-Bekare, 185) 102 Kuran (El-Isra, 9) 103 Kuran (Junus, 99-101) 100 101 34

koje je dostojna istina iz Objave jeste Sloboda: U vjeri nema nikakve prisile: za ista se jasno razlikuj put razbora od zablude i zato onaj ko avola zanijee, u Alla ha vjeruje. Taj se uhvatio za ue najvre, prekinut se nikad nee, a Allah sve uje i zna sve.104 Mi smo ti. zaista Knjigu sa Istinom spustili zato samo Allaha oboavaj, budi odan Njegovoj vjeri!105 Zato. uistinu korijen i izvor ili prvi korak, prvi izazo v, prva konkretizacija, prvo ospoljenje, ostvarenje i prakticiranje ovjekove i lj udske slobode lei u mogunosti prihvatanja ili odbijanja Objave ili unutranjeg Emane ta: Reci od Gospodara vaeg Istina je u Objavi, pa ko hoe u slobodi neka vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje.106 Dakle, prvo i arhetipsko pravo na temelju Slobode koje prethodi svakom drugom pravu ili ozbiljenju i ostvarenju Slobode jeste slobodno, niim neuvjetovano, autentino, dragovoljno i pojedinano izjanjavanje svake ljudske d ue, odmah po inu stvaranja prije nego to ue u okove tijela i blokade strasti, straha , interesa, poroka i grijeha: Zar Ja nisam va Gospodar. One su potpuno slobodno, n iim izvana ograniene odgovorile: jesi mi svjedoimo!107 Dakle, sve stvorene due su ist ovremeno posvjedoile i potvrdile Allaha kao Stvoritelja i Gospodara stvorenja i s tvorenih svjetova. Zato je zbilja Istina, Uputa i Opomena sadraj i unutranja dimen zija Objave, a Sloboda je forma, okvir, oblik ili vanjska dimenzija Objave. Zaist a, Ova Opomena jeste, pa izabrat e put ka Gospodaru svome ko bude htio u slobodi.1 08 Kur'an je Opomena, uistinu pa ko hoe u Slobodi imat e ga na umu; Jedino Allah bu de li htio, oni e ga imati na umu u Slobodi; samo On dostojan da Ga se uvaju i prat anje je svojstveno njemu.109 Zbilja ovo jest Opomena, pa ko htjedne u Slobodi izab rat e put do Gospodara svoga, a vi ete htjeti samo ono to bude Allahova volja; Alla h sve zna i Premudri je zaista.110 Allah d.. je Emanet Objave prije ovjeka, poto su m nogo prije njega stvoreni ponudio nebesima, Zemlji i planinama pa i: nebesima. Z emlji i planinama, bi nelagodno to prihvatiti i od toga su se sustegli, ne iz ne posluha ve iz poasti prema Allahovoj vjeri i to iz bojazni da ne bi Emanet polog i spunjavali. Potom je Allah Emanet - polog ovjeku kao izazov i ast u Slobodi ponudi o pa je ovjek prihvatio. Na isti nain kao to je bio potpuno slobodan da prihvati il i ne prihvati Emanet Objave ovjek je bio, jeste i bit e poptuno slobodan da sa svi m rezultatima i posljedicama prihvati ili ne prihvati Iman - Vjerovanje: Femen ae fel-ju'min ve men ae fel-jekfur - Ko hoe u slobodi neka vjeruje, a ko hoe neka ne v jeruje.111 U okviru Slobode na temelju Objave i Imana - Vjerovanja, ljudi po logi ci ivota i prirodi stvari ulaze u Din-Islam ili religiju od i religiju kod Allaha d..: Allah poziva u Slobodi domu spasenja i ukazuje i upuuje na Pravi put onome kom e On hoe.112 A onaj ko u Slobodi eli neku drugu religiju osim Dini-Islama nee mu biti primljena kod Allaha.113 Kod Allaha i od Allaha je prava religija jedino Dini-Isl am.114 Sada sam vam vau Kuran (El-Bekare, 256) Kuran (Ez-Zumer, 2) 106 Kuran (El-Kehf, 29) 107 Kuran (El-Ear af, 172) 108 Kuran (El-Muzzemmil, 19) 109 Kuran (El-Muddessir, 54-56) 110 Kuran (El -Insan, 29-31) 111 Kuran (El-Kehf, 29) 112 Kuran (Junus, 25) 113 Kuran (Ali Imran, 85) 104 105 35

religiju usavrio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Di ni-Islam u Slobodi bude religija.115 U hijerarhiji i redoslijedu osnovnih odlika i odredbi ovjeka Sloboda prethodi Objavi, Objava Imanu i Vjerovanju, vjerovanje r eligiji - Dini-Islamu, a religija moralu ili etici: A da je Gospodar Tvoj htio (p risilom u neslobodi) sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Meutim oni e se uvijek u vjerovanju (kao slobodni) razilaziti.116 Neprihvatanjem Objave po nemino vnosti neumitne sudbine i neizbjenog usuda kojeg nije izbjegao nijedan narod, lju di, narodi, zajednice i pojedinci (koji ne prihvate izbor Objave u Slobodi) prih vataju mit kao ejtansku objavu: Kada im se (svim ljudima koji ne slijede Objavu) r ijei Nae kazuju, govore: Ve smo uli da hoemo i mi bismo tako neto rekli. To su samo iz miljotine (mitovi, bajke, legende) naroda drevnih.117 Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odreivali, ejtane u vidu ljudi i dinna koji su jedni drugima kiene bes jede (mitovi, bajke, legende) govorili da bi ih obmanuli, a da je Gospodar tvoj htio oni to ne bi uinili, zato ti ostavi njih i ono to oni izmiljaju.118 Zato. ko um jesto Objave u Slobodi odabere Mit, on umjesto Imana neizbjeno bira Ilhad - nevje rovanje (ateizam) i Kufr - negiranje, pokrivanje i poricanje Allaha kao Gospodar a i Stvoritelja svjetova. Oni koji se u okviru Slobode umjesto Objave za Mit opr edjele, umjesto Imana - vjerovanja za Ilhad ili Kufr, umjesto Tevhida - Monoteiz ma za irk - politeizam, oni se neumitno slijedom toga i na temelju toga, umjesto za religiju Din-Islam opredjeljuju za sihr - magiju. Kao to Din-Islama nema bez I stine, Upute, poslanika, vjerovjesnika tako sihra i magije nema bez ideologije, propagande, lai, omaijavanja i obmanivanja ljudi. Dok se Allahova Objava, na temel ju nje Iman i Islam, kao Istina prenosi u formi i obliku slobode, dotle se mit i njegovi prvi derivati: kufr - negiranje i prikrivanje Istine, Ilhad nevjerovanj e, Sihr - magija kao lai, obmane, magija i negacija Objave, Imana i Islama prenos e u neslobodi putem drila, dresure, manipulacije, omaijavanja i obmanivanja svoji h pripadnika. U Objavi, ljudi se na temelju Imana, Islama, Ahlaka odgajaju prema jedinstvenom, neizmjenjivom i nezamjenjivom okviru, zakonu i formi u Slobodi ka o ljudi. U magiji, na temelju mita, ljudi se prema jedinstvenom i neizmjenjivom zakonu drila, dresure i cenzure, putem lai, propagande i ideologije dresiraju i a nimaliziraju. Dok je sadraj Objave Istina, a forma Sloboda, dotle je sadraj mita l a i ejtanska vesvesa - obmana, a forma nesloboda i nasilje. Zato Din-Islam preko O bjave Imana i ahlaka u Slobodi nastupa sa silom argumenata i injenica iz Istine, a sihr kao ejtanska objavljena obmana i la preko kufra i ilhada nastupa sa argumen tima sile, nasilja, propagande, ideologije i cenzure u neslobodi. 4.1. Vjera i Sloboda preduvjeti svega to je moralno i to valja Kuran (Ali Imran, 19) Kuran (El-Maide, 3) 116 Kuran (Hud, 118) 117 Kuran (El-Enfal, 31) 118 Kuran (El-En'am, 112) 114 115 36

Kao to pojavi prethodi Sloboda, a Objava prva istinito, prirodno i isto ozbiljuje, ospoljuje, iskuava, legitimira, legalizira, regulira, prakticira i ispunjava slo bodu, tako su poslanici i vjerovjesnici prvi svjedoci, vjesnici, luonoe, promicate lji i realizatori Slobode. Oni su prvi uiteljji i uvoditelji u Slobodu kao spozna tu i neizbjenu nunost da se jedino i samo Allahu kao Stvoritelju, Gospodaru i Vlad aru svjetova i stvorenja treba vjerovati. Svi poslanici i vjerovjesnici pozivaju svoje narode i zajednice da samo Allahu robuju jer nema drugog Boga osim Njega. Ta maksima kazuje da je samo Allah Stvoritelj, da se samo Njemu robuje, a sve o stalo su samo Allahova stvorenja, da se njima nikada i ni u emu ne robuje, da su od njih ljudi i meusobno ravnopravni i slobodni i da je ovjek u stvorenim svjetovi ma i meu stvorenjima odlikovan i darovan Hilafetom. Robovanje i pokoravanje samo Allahu d.. je uvjet slobode iznutra. Kao to je Izvor i Darovatelj Slobode Allah d.., a prvi svjedoci promictelji, garanti i uspostavitelji Slobode poslanici i vjerov jesnici oni su i prvi taoci i rtve za Slobodu. Poto Sloboda znai biti u sebi, a bit i u sebi znai biti u Vjeri - Imanu, na temelju Objave to poslanici i vjerovjesnic i meu ljudima nisu nikada ni izvana, od strane ljudi uvjetovani i odreeni to je zap reka i onemoguavanje slobode. Prvo, njih u poslaniko-vjerovjesniku misiju za prenoen je i dostavljanje Objave ljudima bira i odreuje Allah d.. Dakle, autoritet, legitim itet, legalitet, regularnost njihove poslanikovjerovjesnike misije poiva na Allahov oj Odredbi, Odabiru, Volji i Izbom, kojem se svo ljudstvo, a ni oni sami nisu mo gli suprotstaviti. To znai da poslanike i vjerovjesnike ne bira ni demokratija, n i monarhija, ni anarhija, ni tiranija, ni autokratija, ni despotija, ni oligarhi ja, ni politeja nego Allahova Volja i Odredba. Drugo, poslanici i vjerovjesnici nikada za svoju poslaniko- vjerovjesniku misiju od ljudi nisu traili novaci materij alnu protunagradu. Svi su oni govorili i ponavljali da njima slijedi nagrada od Gospodara svjetova. To je uz Boiji Izbor drugi presudni izvanjski faktor da su bi li slobodni. Zato su svi poslanici i vjerovjesnici prvi svjedoci slobode na svij etu i prvi uzori u vjeri, etici i nainu ivota za sve ljude. Iz njihovog primjera s e vidi da je prvo, sveto, arhetipsko pravo, koje prethodi svakom drugom pravu, m ogunosti i izboru-jeste potpuno slobodno, niim neuvjetovano, autentino, iskonsko, d ragovoljno i pojedinano izjanjavanje i priznavanje svake ljudske due na temelju Obj ave, kao imperativ unutar svakog istog, slobodnog i subjektivnog uma, volje, srca , savjesti, svijesti i pameti u Slobodi: Zar Ja nisam va Gospodar. One su (due) pot puno slobodno odgovorile: Jesi, mi svjedoimo.119 Iz prvog arhetipskog i primordija lnog prava i slobode prihvatanja ili neprihvatanja Objave, vjerovanja ili nevjer ovanja prema Objavi, na to su prvi potvrdno odgovorili poslanici i vjero vjesnici , slijede ostala, prirodna, sveta, neotuiva i iskonska i od Dragog Allaha zagaran tirana prava. Zato je doprinos poslanika i vjerovjesnika slobodi na pologu Objav e vei i znaajniji od svih ostalih ljudi zajedno. Iz prava i slobode na vjeru preko Objave i slijeenja poslanika, ljudi su izborili pravo i Slobodu na ivot, imovinu, ast i dostojanstvo, kreaciju, kulturu, preko osjetila, razuma i uma na nauku i c ivilizaciju, rad, privreivanje, privredu i ekonomiju, pravo na potomstvo, porodic u, rodbinu, bratstvo, rod, pleme, narod, naciju, rasu, slobodu, pravo na kretanj e i mjesto boravka, politika prava i slobode. Kunem se ovim gradom (Mekkom) ti e Muh ammede u ovom 119 Kuran (El-Ea'raf, 172) 37

gradu biti slobodan.120 Da bi Muhammed a.s. ili bilo koji ovjek i ljudi u Mekki il i bilo kojem drugom gradu bili slobodni ti gradovi i mjesta, poput Mekke nakon n jenog oslobaanja, moraju biti od idola oieni i osloboeni. Kao to je uvjet slobode izva na za svakog ovjeka i narod ruenje vanjskih idola tako je uvjet slobode iznutra za svakog ovjeka pojedinano ruenje svojih, linih, vlastitih i unutranjih idola kao to su strasti, poroci, potpuna zaokupljenost i optereenost sobom, stavljanje sebe u sr edite svijeta. Svaka linost ima slobodu, pravo i relativnu autonomiju da misli svo jom glavom, rasuuje svojom duom i savjeu u okviru vlastite relativno autonomne spozn aje o dobru i zlu, istini i neistini, pravdi i nepravdi, svjetlu i tami, uputi i zabludi, da misli, da mata, da planira, voli, osjea i namjerava, svojim srcem, duo m i savjeu gleda i razgleda svojim oima, slua svojim uima, mirie svojim nosom, dodiruj e svojim rukama, vjeruje svojim srcem, namjerava svojom duom na temelju Objave i Sunneta u okviru propisa. Dakle, kao to je sadraj svake Objave Istina tako je form a, oblik, okvir i nain na koji se Istina od Allaha u Objavi nudi Sloboda. Prva su pstanca, prvi sadraj, prvo popunjenje, prva bit, srce i dua Slobode, jesu Objava i Iman - vjera utemeljena na njoj. Iskljuivi sadraj Objave i vjere koji se nude u f ormi i ifri Slobode jesu: Istina, pravda, pravinost, red, sistem, poredak, zakon, vrijednosti, principi, naela, kategorije, kriteriji, sudovi, dobro, uputa, opomen a, savjet, lijek, putokaz, podstreki, rjeenje za ovjeka i ljude. Jedini sadraj bilo kada, bilo gdje i za bilo koga kojeg je dostojna Sloboda u svom istom praiskonsk om i primordijalnom odreenju jeste Istina iz Objave, a jedina forma koje je dosto jna Istina iz Objave jeste Sloboda. Zato je pogubno i nedostojno za ovjeka da slua samo desnim ili lijevim uhom, da gleda samo jednim, bilo kojim, okom. Ne treba nikada zaboraviti, ako ovjek desnom rukom jede, lijevom se pere i isti. Ne treba m isliti, ni osjeati, ni rasuivati, ni voljeti, ni mrziti, ni klasom, ni rasom ni na cionalnom, ni stranakom, ni politikom, ni plemenskom, ni komijskom, ni interesnom, ni kastinskom, ni stalekom glavom, nego kao Abdullah - jedinom Allahu slobodno pr edani i pokorni rob. Dakle, kao musliman, slobodan i nezavisan od stvari i stvor enja u ravnopravnosti s njima i uzajamnom priznanju biti predan i pokoran Allaho v rob. Tada sloboda postaje spoznata nunost. Drugim rijeima, biti slobodan, znai bi ti u sebi, a biti u sebi znai biti u vjeri preko predanosti, pokornosti i robovan ja Allahu. To je jedini srednji put izmeu fatuna - apsolutne sudbine i apsolutnog predodreenja i apsolutne slobode i neodredenja to se na kraju po posljedicama u b iti svodi na isto ropstvo i neslobodu u sebi ili izvan sebe. Dakle, U samoj biti Sloboda je Sloboda ka Bogu preko Objave i vjere, a nije ka stvorenjima i zakiva nju u stvari preko zaborava Boga: I pripovjedi im vijest o onome kome smo Zakone Nae dali pa se on od njih okrenu i uznevjerova u njih zato to se od njih otrgnuo i odvojio, ali njega je ejtan slijedio i on je meu zabludjelima bio! A da smo Mi ht jeli. Mi smo ga mogli znakovima uzvisiti, ali se on predade i zakova za Zemlju i sav se predade ovosvjetskim uivanjima i strasti svoje poe slijediti i oboavati. Pr imjer takva ovjeka jednak je primjeru psa! Ako ga potjera on dahe. a ako ga ostavi o n opet dahe! (Svejedno je kako se s njima postupa on e dahtati jer je i, dahtanje u njegovoj prirodi). Takav je primjer naroda koji ajete Nae porie. Pa kazuj kaziva nja ne bi li oni razmislili! A lo li je primjer naroda koji ajete Nae 120 Kuran (El-Beled, 1 i 2) 38

porie, oni zlo sami spram sebe ine.121 Zato je Istina sadraj i unutranja dimenzija Ob jave, a Sloboda je forma, okvir ili vanjska dimenzija te iste Objave. Bez Objave i vjere Sloboda nikad nema Istine i sadraja Za nego sadraj Od, a bez Slobode Obja va i vjera nemaju forme oblika prostora i vanjske dimenzije. Zato je Sloboda uvj et Objave, Objava Imana - vjere, Iman Islama -religije, Religija etike, a etika prava i vjerozakona. Ono to je ljuska za jaje, orah i ljenik, koa za tijelo, tijelo za duu, zrak, kia, svjetlost, vrijeme i prostor za sva iva bia i stvorenja to je Sl oboda za Objavu, Vjeru, Religiju, Etiku, Kulturu, Pravo i Politiku. Prema Hegelu sutina duha je Sloboda, kao to je sutina materije teina: Pojam ljudske slobode neodv ojiv je od etike misli. U historiji etike, bez obzira na sve mijene kroz koje je ova misao prola, Sloboda je ostala konstanta svih obrta i razvoja. Odbacivanjem S lobode odbacuje se etika kao ideja. Ono to je za fiziku prostor ili koliina, to je za etiku Sloboda. A um razumije prostor i koliinu, a ne razumije Slobodu. Ovdje poinje sutinski razlaz izmeu uma i svake istinske etike. Sloboda je vanumna (ne i b ezumna) kategorija, a funkcija uma se i sastoji u tome da u svemu otkrije prirod u, mehanizam, raun to u krajnjoj liniji znai da u svemu otkrije samog sebe, dakle o pet um. Zato se um stalno vrti u krugu, jer u prirodi ne moe nai neto vie od samoga sebe, to e rei mehanizma. Umna analiza moralnog fenomena svodi dakle moral, moda ak i na zaprepatenje samog analitiara, na prirodu, sebinost, na samoljublje. U prirodi um otkriva istu prirodu, tj. Opi i sveprisutni kauzalitet, a u ovjeku opet prirodu , nagone, vlast dva gospodara: boli i uivanja, koja su odraz ovjekovog ropstva, nj egove neslobode. To je isti onaj mehanizam miljenja koji Boga svodi na prauzrok ( Nepokretni Pokreta), duu na psihu, umjetnost na djelo i tehniku. Pokuaj umnog zasni vanja etike nee nas nikad odvesti dalje od tzv. drutvenog morala, u stvari, do pra vila ponaanja koja su neophodna za odravanje jedne skupine tj. do jedne vrste drutv ene discipline. Moralnost nije proizvod uma ni kao princip ni kao praksa. Um moe samo da ispita i utvrdi odnose meu stvarima. Svi mi imamo unutranju izvjesnost (sa vjest) o svojoj Slobodi.122 Nita u svijetu kojem pripada ovjek i koj njemu pripada n e moe se bez ogranienja nazvati dobrim, izuzev dobre volje same,123 pie Kant. Sve to iznutra valja poiva na vjeri, a sve to izvana uspijeva na prirodan nain poiva na Slo bodi. Nikad niko ko dri do sebe nije poricao Slobodu kao vanjsku dimenziju Objave . Samo su razliita poimanja, percepcije i definicije Slobode. Za stare Helene bit i ovjek jedanko je biti slobodan, a biti slobodan jednako je baviti se politikom. Za Brucea: Demokratija, kao i svaki drugi oblik vladavine treba da cijeni i uva l inu Slobodu. Ova, kao kiseonik u vazduhu predstavlja element koji osigurava ivot. I ako bio ona nekim sluajem iezla, politika sloboda bi doekala da joj se jedan od naj ljepih plodova sasui i ugine dok jo na grani stoji.124 Kuran (El-Ea'raf, 175-177) Alija Izetbegovi (Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 122, 123 i 124) 123 Devad Hodi, (Ahlak 2, str. 10) 124 Nerkez Smajlagi, (Historija polit ikih doktrina) 39 121 122

4.2. Sloboda bez Vjere i Vjera bez Slobode Sve zemaljske forme, okviri, oblici, ustanove i institucije koje se ne pozivaju ili ne poivaju na religiji, religijskim simbolima i etici s vremenom postaju supr otnosti same sebi, opasnosti i neprijatelji ljudima. ak i sa religijskim simbolim a, zato to su ljudi neiskreni prema njima, je teko ivjeti, a bez njih je nemogue: Sam zaborav Velikog bia (ne kaem prezir) je neopoziva anatema na ljudska djela koja i h je igosala. Sve ustanove, koje se uope mogu zamisliti, poivaju na nekoj religiozn oj ideji ili propadaju. One su snane i trajne toliko koliko su obogotvorene, ako se smije tako rei. Jednom rijeju ovjek moe pretstavljati Tvorca samo postavljajui se u odnosu prema Njemu. Bezumni kao to smo ako elimo da zrcalo odrava sunev lik, da ga okreemo prema zemlji. Kad se razmisli o injenicama koje potvruje cjelokupna histor ija i kad se promotri da, u lancu ljudskih tvorevina, od onih velikih ustanova k oje ine epohe svijeta do najmanje drutvene organizacije, od carstva pa sve do brat stva, sve imaju boansku osnovu i da ljudska snaga, svaki put kad je izolirana (i svedena samo na humanizam), mogla je ovim djelima dati samo lanu i prolaznu egzis tenciju.125 (De Maistre). Sa stajalita ispravnog ivota na ovom i spasa na Onom svij etu postavlja se odsudno i sudbinsko pitanje: Kako uspostaviti, odrati ne negirat i i neizvriti destrukciju vanjskog - hilafeta i unutranjeg - Objave, (Emaneta)? Je li uope mogue ostati vjeran, dosljedan prirodan, neizvjetaen, neizoblien vanjskom Em anetu - hilafetu preko osjetila razuma, uma, svijesti, nauke i civilizacije bez vjernosti predanosti, pokornosti, dosljednosti unutranjem emanetu - Objavi. Najkr ai odgovor koji svjedoi povijest svih naroda glasi - nije. Zato? Zato to nauke i civ ilizacije naroda nisu odreivale put, pravac, cilj i smisao ivota nego su davale i daju tehniku i sredstva ivota, a religija putem Objave daje sadraj i odreuje smisao ivota. Samo putem Objave ovjek vjeruje i spoznaje ono ega nije bio svjedok i suuesn ik i da je Allah Jedini Stvoritelj, Darovatelj svih formi i oblika, da je u ovjek a udahnuo Ruh, da je melekima odredio seddu Ademu, da je ovjeka odredio da bude Ha lifa na Zemlji i da je ovjeka poduio imenima stvari i stvarnosti. Ukoliko ove isti ne i nepobitne Boije dokaze ovjek ne povjeruje i ne spozna preko Objave, on ostaje u kandama mita i mitologije. ta znai Sloboda bez Objave i Vjera kao Objava i Vjera bez Slobode zorno se vidi kroz politiku. Dakle, Sloboda u drutvu ima jo jedno ime , vlast i politiku: Ali kad ljudi djeluju zajedniki, Sloboda ima ime - vlast,126 pie Edmund Burke. Na istom tragu, za Hegela Sloboda je spoznata nunost u kretanju sv jetskog duha ka slobodi od djeijeg preko pojedinca, mladikog preko grupe i zrelog doba preko naroda. Bez obzira to je Istina i Vjera unutranja, a Sloboda vanjska di menzija Objave, ljudstvo dananjice kao pretena veina ivi dedalsko-jednodimenzionalno i li jednooko doba. Zapad od humanizma, to je nepobitno i oigledno, ivi odsustvo Obj ave, Vjere i Etike utemeljene na njoj, odsustvo Transcedencije, odsustvo Metafiz ike, odsustvo Eshatologije. To neminovno vodi ka zaboravu Boga, zaboravu bitka, zaboravu sudbine, zaboravu beskonanosti, zaboravu sadraja i svrhe i smisla svijeta , 125 126 Nerkez Smajlagi, (Historija politikih doktrina) Nerkez Smajlagi (Historija politikih doktrina) 40

zaboravu Onog Vieg Drugog svijeta i ivota, zaboravu bilo kakve nadnaravnosti i met afizikog iskona i smisla ivota. To je Sloboda od Slobode sa stajalita sveukupne dim enzije unutranjeg ivota. Bez obzira to je Islam, sinteza i ravnotea Vjere i zakona u Slobodi i bez obzira to je Sloboda okvir i vanjska dimenzija Objave, muslimani u itavom svijetu ive u vanjskoj neslobodi. To je za muslimane Sloboda od Slobode sa stajalita sveukupne dimenzije vanjskog ivota. Poto je bez Slobode nemogua politika, institucije, ustanove, red, poredak, sistem, znanost i civilizacija, to muslima ni u odnosu na ostale narode svijeta ive nepolitiki, nesistemski, neorganizirani, neznanstveni i necivilizacijski politiki ivot. Na razini svjetskog duha. hegelijan ski kazano, muslimanski politiki duh, u okviru djelatnog bitka, jeste na razini d jeijeg doba, to jeste u muslimanskom svijetu, samo su pojedinci slobodni i politik i djelatni. To znai da kod muslimana ne funkcioniraju ni institucije, ni ustanove , ni organi, ni forumi, ni sistemi, ni red, ni poredak nego sva vlast, norme, za koni (iako svi muslimani vjeruju da je izvor normi, zakona, principa Bog) idu pr eko pojedinaca i te nespojivosti ne smetaju muslimanima. Iako na Zapadu ljudi vj eruju da su oni sami izvor normi bez Boga, u njih sve norme ive i odravaju se kroz institucije i ustanove i to u zapadnom ovjeku razvija ogromnu normativnu kulturu . Bez obzira to muslimani vjeruju da je izvor normi u Bogu, zato to su im sve usta nove, organi, tijela, sistemi i institucije u nedostatku javne politike slobode, umrtvljene, nigdje u muslimana nije razvijena normativna i izvanjska kultura. Da nanji Zapad ivi ivot bez sadraja, srike i jezgre Slobode, tj. bez vjere i etike, a mu slimani bez forme, okvira i prostora vjere, tj. bez slobode. Kao to muslimani ne znaju ta e sa Slobodom (ako im se dopusti), sa politikom, naukom civilizacijom, us tanovama, sistemom, pravnim redom, poretkom, tako zapad ne zna ta e sa vjerom, eti kom i vrijednostima iako imaju institucije. Dok Zapad ivot ivi u Slobodi bez Boijih normi sa zemaljskim institucijama i politikom, muslimani ive ivot bez Slobode, po litike, sistema, reda, poretka i zemaljskih formi. Zapad ne ivi vjeru i etiku ute meljenu na njoj, a muslimani ne ive slobodu i politiku utemeljenu na njoj. Zato p okvarenjacima i demagozima nije teko plaiti muslimane zapadnim slobodama, politiko m, demokratijom ustanovama i institucijama, a zapadnjake islamskom vjerom i etik om, a radi se, ustvari, samo o unutranjoj i vanjskoj dimenziji Objave - Vjeri i S lobodi. To i jeste posao i vrijeme za deddala, da plai jedne drugima sa unutranjom i vanjskom dimenzijom Objave. Sloboda volje, mogunost izbora, Vjera u Boga i Nijje t - namjera u ime Boga su uvjet morala i dobra djela. Nemogue je govoriti o Slobo di bez Etike i o Etici bez Slobode. Kao to su nerazdovojivi tijelo i dua, sjedne t ako su nerazdvojive Sloboda i Etika s druge strane. Vjera i Etika daju Slobodi s adraj, supstancu i bit, a sloboda njima daje okvir, formu i prostor. Odlike i vri jednosti ovjeka i ljudi pored ostalog (upute, osjetila, uma, razuma, savijesti, s vijesti, intuicije, iskustva, sjeanja, pamenja, vizije) je u njihovoj mogunosti slo bodnog izbora. Bez Slobode i slobodnog izbora u ljudskom smislu i u punom kapaci tetu, neostvarljiva su i neupotrebljiva su i osjetila i razum i um i kreacija i intuicija i ideja i misao i govor i pisanje i svijest i savjest i uputa i vjera i etika i kultura. U odsustvu Slobode, pravo, ustav, zakon, sistem, red, poredak , ustanove, institucije i politike organizacije nisu ak ni misaone imenice. Zato o no to je za vatru i disanje, zrak to je za 41

etiku sloboda. Samo u okviru slobodne volje na temelju Upute, osjetila, razuma, uma, svijesti i savjesti ovjek i ljudi su odgovorni. Odlika,vrijednost i veliina ov jeka, pa i ljudi je u mogunosti izbora. Jedini ovjek meu svim stvorenjima u stvoren im svjetovima ima mogunost djeliminog slobodnog izbora. Za razliku od ovjeka, melek i kao duhovna, razumna, nevidljiva bia, obdareni sa velikim znanjima i mogunostima su samo razumne funkcije bez slobodne mogunosti izbora. Samo je ovjek meu svim stv orenjima u stvorenim svjetovima darovan Slobodom, Uputom, Savjeu i Svijeu. Takvog ovj eka - Adema Allah je uinio Halifiom Povjerenikom, ne posjednikom i vlasnikom meu s vim stvorenjima u stvorenim svjetovima. Ne samo to, takvom ovjeku Ademu Allah d.. j e naredio svim melekima da se poklone, padnu niice i uine seddu. U prvom kuanju slob ode Dennetu, Adem i Havva prelaze granicu dozvoljenog ine grijeh i bivaju izvedeni iz Denneta. Dvije su fundamentalne razlike na relaciji ovjek - melek. ovjek ima Sl obodu i mogunost izbora i moe poiniti grijeh, a meleki nisu slobodni i ne grijee. Ma da za muslimane, kao za Hegela, Sloboda nije supstancija: duha, istine, morala, prava i ljepote, ali je ta sloboda uvjet i conditio sine qua non i okvir, oblik, forma vjere i morala i miljenja i govora i pisanja i prava i zakona i reda i por etka i politikog sistema zdravih, prirodnih odnosa meu ljudima. Zapravo sloboda, e tika i odgovornost su tri sestre bliznankinje. Niko nije odgovoran izvan i iznad granica svoje slobode. Granice slobode su granice odgovornosti, a granice dunost i su granice mogunosti. Sloboda uputa, svijest i savjest ine ovjeka odgovornim biem. Dakle, ovjekova i ljudska sloboda je uvjet za osnovne moralne, pravne, politike, kulturne i drutvene kategorije. Da bi neko u islamskoerijatskom smislu bio obaveza n, zaduen i pravni subjekt on mora biti Akil - umno i psihiki zdrav i Balig punolj etan i mora posjedovati Hurijjet - Slobodu. Bez slobode i prava obaveza i zaduenj a nema. Kada ovjek i ljudi rade bilo ta pod prisilom od toga moe biti eventualne ko risti (komunistike radne brigade) ali to nikad nije moralno i dobro djelo. Drugo od djela pod prisilom nema zla i grijeha, ali moe biti uasne tete. Tako silovana ena kod Boga nije grijena, ali jeste ona koja se dobrovoljno ljubi, ne sa svojim ovje kom. Za prisiljene radnje, ine, postupke, djela i ponaanje, sa stajalita etike, ovje k ne moe biti ni pohvaljen ni pokuen. Kao to nema odgovornosti bez slobode tako nem a ni slobode bez odgovornosti. Sloboda bez odgovornosti pretvara se u anarhiju i li samonegaciju. U tom smislu Sloboda je spoznata nunost ili u Islamu svjesna, sl obodna i namjerna predanost i pokornost Bogu. ovjekova odgovornost pred Bogom, na Sudnjem danu predstavlja Slobodu, svijest, savjest i uputu. Ono to je ica za stru ju, cijev za vodu, arterije i vene za krv, plua, usta i nos za disanje, ljuska za ljenik, jaje i orah, kora za voe, povre i drvee to je Sloboda za vjeru i etiku. Kao to vjera i etika daju Slobodi sadraj tako joj odgovornost daje samosvijest i kimu. U islamskoj, idovskoj, kranskoj, antikoj, kineskoj, indijskoj, perzijskoj, filozofi ji, etici i literaturi napisane su teko izbrojive knjige o ovjekovoj slobodi, slob odnoj volji, determinizmu, indeterminizmu i predestinaciji. Prema osnovnom uenju Islama granice ovjekove odgovornosti su granice njegove slobode. U okviru takvog gledanja samo ovjek meu stvorenim biima podaren je odreenom i ogranienom slobodnom vo ljom i slobodnim izborom. Jedan pravac u islamskom miljenju E'arije stoje na staja litu da Bog ovjeku daruje mo da izvri 42

slobodan izbor (Ihtijar) izmeu dobrog i loeg. Pravei izbor i namjeravajui da izvri dj elo ovjek postie pohvalu i nagradu od Boga ako je napravio dobar izbor ili osudu i kaznu ako je namjerno u slobodi napravio lo izbor. Naravno u okviru religije i e tike ovjek mnogo vie utjee i odluuje u sferi namjere nego u sferi djela, rezultata ui nka i posljedice. Zato E'arije prave razliku izmeu Boije kreacije - Halka i postiza nja rezultata - i posljedice - Kesba. Dakle, nauavaju oni, Bog je Tvorac - Halik ljudskih djela i Njemu pripada izvorna kadima i mo - Kudra, a ovjek djela stjee - K esb i njemu pripada izvedena - Hadisa mo, Kudra koju ovjek dobija od Boga. Tako je , slikovito reeno, ovjek odgovoran za svoje sijanje penice, kukuruza, jema, rai, zobi ali samo Bog odluuje koje e zrno niknuti. Ukoliko ne posije penicu ovjek je odgovor an za svako neposijano zrno. Isti je sluaj sa brakom. ovjeku je brak ohaveza - far z a samo Bog odluuje hoe li u braku imati samo muku ili samo ensku djecu ili mukiu i e nsku ili nee imati nikako djece. Ukoliko se ne oeni ovjek je za neroenu djecu kao i za neposijanu penicu odgovoran u cijelini. U okviru muslimanskih mislilaca mu'tez ilije su zastupale teoriju indeterminizma ili skoro o potpuno slobodnoj, neogran ienoj, i bezuvjetnoj slobodnoj ljudskoj volji. Pod uticajem grkih filozofa oni su nauavali da je ovjek u cjelini i izvorno tvorac vlastitih voljnih inova. Determinis ti nauavaju da je ljudska volja ograniena i odreena a zastupnici predestinacije da je u svemu unaprijed predodreena. Ovakvo stajalite iskljuuje dvoje i slobodu i odgo vornost. Sa stajalita Islama kao srednjeg puta beskorisne su i beskonane rasprave o determinizmu i indeterminizmu. Meleki ine samo dobro, ejtani samo zlo, a ljudi u Slobodi i dobro i zlo. Kao slobodni ljudi su jedino linosti, personaluteti i adr ese na koje se Allah obraa i kojima povjerava emanet - Hilafeta, meleki su samo d uhovno-razumne funkcije sa ogromnom snagom i moima u funkciji Allahovog reda i po retka, a ejtani su prokleti zato to su odbili Allahovu odredbu o seddi Ademu. Sama po sebi Sloboda nije sadraj nikoga, ali jeste uvjet, forma i okvir svega i svakog a pa i same vjere i etike. Reci: O vi nevjernici, ja se neu klanjati onima kojima ste se vi klanjali, a vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, a vama vaa v jera u slobodi, a meni moja!127 Nesloboda gui i davi: vjeru, etiku, misao, ideju, kreaciju, rije, govor, pisanje, kulturu i pravo. Bez Slobode nemogua je javnost, j avno mijenje, demokratsko i otvoreno drutvo, red, poredak, politiki sistem, ustavn opravni poredak, pravna drava i vladavina prava, ustanove, institucije, procedura i demokratija. Bez vjere, etike i odgovornosti Sloboda nema sadraja i mea i prela zi u anarhiju ili negaciju same sebe. 4.3. Savjest Poslije Stvaranja i Oblikovanja, Allah u ovjeka udahnjuje Ruh: I kad Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji od ilovae, od gline ustajale, stvoriti ovjeka! I kada ga obilkujem i u njega Ruh udahnem, seddu 127 Kuran (El-Kaftrun, 1-6) 43

mu uinite i niice mu se poklonite!128 To je Allah koji sve savreno stvara, koji je p rvog ovjeka stvorio od ilovae (gline) - a potomstvo njegovo stvara od hude tekuine, zatim mu savreno udove uoblii i Ruh mu udahne - i On vam i sluh, i vid, i pamet d aje - a kako vi malo(Allahu) zahvaljujete.129 Postavlja se pitanje ta je Ruh? Milje no u okviru evropske tradicijei filozofijskim kategorijama kaemo, Ruh spada u Tra nscendenciju i Metafiziku ili Gajb i Emrullah, nadnaravne, nadiskustvene, nadrac ionalne i nadumne, a ipak istinite svjetove. U Ruh se vjeruje na temelju Objave, a donjega se ne dosee putem iskustva, nauke i teorije: I pitaju te o Ruhu. Ti rec i:Ruh je Emr - Odredba od moga Gospodara, a vama je dato samo malo znanja!130 Mi ov jeka stvaramo i znamo ta mu sve dua njegova haje i doaptava, jer mi smo njemu blii o d vratne ile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi sa lijeve strane, on ne izusti ni jednu rije, a da pored njega nije prisutan Onaj ko ji neprestano bdije.131 Od svih materijalnih, fiziko-biolokih bia koja imaju teinu, v eliinu, zapreminu, masu, koliinu, povrinu, duinu, visinu, dubinu, jedino je ovjek obd aren, od Allaha, udahnutim Ruhom. U odnosu na Ruh moe se samo konstatirati da e is tinska nauka i pravo saznanje ostati uvijek nedostupno i uskraeno slabanom ljudsko m razumu. Dok je bila skupa s njim (tijelom) dua je gledala okom, sluala uhom, mir isala nosom, dodirivala prstom, kuala jezikom ali sutinu stvari znala je sama sobo m govorili su i pisali Sufije ili Mistici. Kada bi sve preko nauke, ljudima bilo dostupno, onda bi Objava i Vjera bile suvine, a poto se svi ljudi nikada ne mogu k olovati, to bi nekolovani ljudi bili u podreenom i nepravednom poloaju na oba svije ta: Ono to nam je tako ivo i uzbudljivo ispripovijedao Hugo u Oluji pod jednom luba njom nije sukob u umu jednog ovjeka, nego sukob izmeu uma i due ovjekove, unitavajui s udar argumenata koji pripadaju razliitim stranama ljudske linosti. To je u sutini d ijalog izmeu uma i savjesti, dijalog u kojem se smjenjuju nenadmani razlozi dvije po prirodi suprotstavljene logike. Ali ova rasprava u sutini nije logika, nije mat ematika, ona je to samo prividno, i nikakav konaan zakljuak ne slijedi iz ove unutr anje polemike. Jer to su argumenti dva razliita kvaliteta, dvije razliite vrste, ko ji se ne mogu usporeivati, sabirati i oduzimati.oni su od neba i od zemlje, dva r azliita svijeta. Samo ovjek sam moe za sebe i u sebi izvriti izbor u ovoj dramatskoj dilemi Odluka koju donosi Jean Valjean predstavlja poraz uma, ali pobjedu ovjeka , i pobjedu koja se ne moe racionalno objasniti ni opravdati, ali uz koju stoje s vi ljudili nijemom i jednodunom odobravanju. Hoemo li sada odbacivati vrenje svoje dunosti zato to um ne moe da opravda ili da podri taj na unutranji glas? Ako neemo, on a mi ostajemona jednom stanovitu ne znajui razloga, protiv naeg uma, na osnovu jedn e izvijesnosti sui generis, dakle vjerujui. Kakve veze ima um sa moralnim odlukam a? Na ovo pitanje Hume odgovara vrlo jasno i konzekventno: jedan zloin za um nije nita nego iz motiva, misli, radnji, povezanih sa jednom datom linou i odreenom situa cijom. Mi moemo ovu vezu i ispitivati, razjasniti nastanak, izvoena djela, ali tek kada mi dopistimo da govori nae osjeanje, nastaje Kuran (El-Hidr, 28-29) Kuran (Es-Sedda, 7-9) 130 Kuran (El-Iskra, 85) 131 Kuran (Kaf, 16-18) 128 129 44

ono neodobravanje, koje ga karakterie kao moralno zlo. Sav um nije u stanju nita v ie nego da otkrije odnose izmeu stvari, u vrijednosnosnom sudu naprotiv, pridolazi potpuno novi momenat koji nije dat u injeninom i moe da se oblasni samo proizvodno m snagom osjeanja. Klasian primjer ovoga dvojstva - sukoba misli i ivota ili prirod e i slobode - su dvije Kantove Kritike. Kao to je poznato, u drugoj Kritici Kant vaskrsava religiozne ideje o Bogu, besmrtnosti i slobodi, koje je prva Kritika r azorila. Prva pokazuje neizbjene zakljuke svakog uma i logike, druga osjeanja, isku stva i nade svakog ivota. Prva je rezultat analize, objektivizacije i atomiziranj a stvarnosti; druga je plod unutranjeg saznanja i izvjesnosti koja se formira u d ui kao odgovor na sve dileme svijeta posmatranog i doivljenog u cjelini. U zemaljs kom postojanju dua nikada ne postie svoj cilj, a pravo saznanje je tek poslije smr ti. Zato se etiki ovjek ne boji smrti. Filozofirati i istinski ivjeti znai stalno se pripremati za smrt. Zlo je snaga koja vlada svijetom, a moral nije prirodna mog unost ovjeka, niti se moe zasnovati na umu. Ovako zasnovana etika nije dobila racio nalnog dokaza za svoju ispravnost, i naravno, nije ga ni mogla dobiti. Platon je , umjesto antropolokim, morao pribjei i metafizikim dokazima i na taj nain postao je pretea teoloki zasnovane etike. Ovaj razvoj je neizbjean. Kao to je poznato, Platon je iznio uenje o preegzistenciji, prema kome je ...svako saznanje samo prisjeanje. Sastavni dio ili nuna pretpostavka ovih i slinih uenja je vjera u besmrtnost.132 Ruh je, u ovjeku iskonska, primordijalna, priroena i neunitiva lina veza, direktna veza svakog ovjeka sa svojim Stvoriteljem. To je njegov kod, identitet, lino-personaln i neunitivi matini broj, samo njegova duhovna, idejna, vjerska ifra koja ga vee za A llaha i Objavu. Bez Ruha u ovjeku, ljudima nezamislivi su i nemogui su: san, samos vijest o Allahu, takvaluk, savjest, sjeanje, i pamenje, vizija, mata i imaginacija u mladosti, vizija, intuicija: planiranje u zrelosti, samorefleksija, samopropit ivanje, samoposmatranje, nadahnue, inspiracija, kreacija i pamet. Dakle nepobitna svejdoanstva Ruha u svakom ovjeku, pored ostalih su: san savjest, sjeanje i pamenje . S obzirom da u fiziko-biolokom i materiojalno-izvanjskom smislu, u ovjekovom orga nizmu odumru sve elije, i budu obnovljene i regenirane novim za sedam godina, to znai da u ovjeku nije Ruha ljudsko pamenje i sjeanje ne bi moglo biti due od sedam go dina. ta je onda savjest u ovjeku? Prvo, to je uroeni, usaeni, od Boga udahnuti i na dareni dar pomou kojeg uoavamo i razlikujemo moralne od nemoralnih i dobre od zlih stvari. Savjest se moe opisati kao unutranji osjeaj, unutranja intuicija, unutranje oko, unutranji seizmografski aparat. unutranje uho i unutranji moralni glas due pomou kojeg ovjek moe jasno i sigurno razlikovati dobro od zla, istinu od neistine, pra vdu od nepravde, i ono to valja od onog to ne valja. Bog Velianstveni i Svemogui, up utio je duu i savjest preko Ruha da znaju i razmeuju dobro od zla, Uputu od stranp utice, predanost, pokornost, i robovanje od neposluha i nepokornosti. Ustvari sa vjest je unutranji moralni glas svakog ovjeka, od Boga u njega usaen, koji ne moe ni ko izbrisati ni pomutiti, bez obzira koliko to pokuavao. To je uz Furkan u Kur'an u izvor moralnog zakona u nama, koji uz zvjezdano nebo iznad nas za Kanta, preds tavlja jasan i nepobitan dokaz i znamenje o postojanju Boga: A na Zemlji, za one jamano uvjerene, postoje Znaci i Dokazi, i u vama 132 Alija Izetbegovi, Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 124, 128 i 131 45

samima, zar ne vidite?133 Sa stajalita svijesti, savjest je moralna i saznajna ja snoa, izvjesnost, sigurnost svijesti, u prepoznavanju nekog predmeta, ina ili post upka, sa moralno-etikog aspekta. Openito za sve ljude sa Izvora Furkana, savjeu se m oe oznaiti skup naela, principa, vrijednosti, kriterija, kategorija, stavova i sudo va, na osnovu kojih pojedinac prosuuje svoje, ili bilo ije ponaanje, rijei, djela, i postupke. Sa stajalita svakog ovjeka pojedinano i individualno, savjest je istovre meno i integrirano funkcioniranje linog sistema, moralno-etikih vrijednosti, po ko me se prosuuje o sebi ili bilo kome drugom. Takoer, moralna jasnoa, izvjesnost i si gurnost svijesti kao integrirano funkcioniranje linog sistema, moralnih vrijednos ti na temelju skupa naela, principa, kriterija i stavova, pomou kojih svaki ovjek i svi ljudi prepoznaju i razluuju dobro od zla, istinu od neistine, pravdu od nepr avde i prosuuju i vrednuju svoje ili bilo ije: rijei, djela, postupke, ponaanje, dran je, karakter, naziva se savjest. Zato je savjest unutarnji moralni glas svakog ov jeka, u biti unutranje moralno oko i ogledalo, od Allaha u njega usaeno, koje ne m oe niko izbrisati i unititi bez obzira koliko to pokuava. Kao to je savjest unutranje oko svijesti tako su osjetila, razum i um, vanjske oi svijesti. Kao to energiju l judi ne mogu ni stvarati ni unitavati, nego joj mogu samo mijenjati oblike, tako ni savjest unutar sveukupne unutranje i vanjske svijesti ne mogu ni utiskivati je dni u druge, niti je unutar sebe i kod drugih mogu izbrisati. Vanjska ogledala, senzori, antene i sateliti savjesti, su pet osjetila, razum i um. To je svijest ili sveukupnost psihikih pprocesa i funkcija ovjeka. Osjetilno-razumske i umno-spo znajne funkcije usmjerene su na objektivnu stvarnost, na vidljivi, opipljivi, mj erljivi i materijalni svijet, a duevne funkcije preko savjesti na unutranje ovjekov o bie. Allah upozorava ovjeka i ljude na vjerska ogledala, antene, ekrane, senzore i satelite savjesti: Zar mu(ovjeku) nismo podarili oka dva, i jezik, i usne dvije i nadahnuli ga da dobro i zlo znade! I zato ovjek nije zahvalan na blagodatima.134 I ono o emu ti znanja nema - ne slijedi, jer, zbilja i za sluh, i za vid, i za raz um - za sve pitan e ovjek biti!135 !Imaju li oni (ljudi) noge na kojima idu ili ruke imaju da njima dohvataju, ili oi imaju da njima gledaju, ili ui imaju da njima slua ju.136 Da li je upueniji onaj koji se idui licem spotie ili onaj koji Putem Pravim us pravno ide? Ti reci: On je Onaj Koji vas stvara i sluh vam, i vid, i razum daje! Malo vi zahvaljujete!137 Dakle savjest je unutranje oko svijesti, kao to su osjeti la (posmatranje, iskustvo) razum i um vanjske oi, komunikatori: predstavnici svij esti. Tri su fundamentalne funkcije savjesti: pomou savjesti kao unutranjeg osjeaja i spoznaje due ovjek i ljudi izvijesno, jasno i sigurno mogu razluivati i razlikov ati dobro od zla; savjest ovjeka i ljude podstie, ohrabruje i motivira da ine dobro a spreava da ine zlo, i kada uine neto loe i zlo savjest reagira tako da progoni ovje ka, da mu ne da mira, da mu ne da spavati, izaziva u ovjeku osjeaj neugodnosti, ne sigurnosti i iznutra ga grize i razjeda. Dakle, drugi izvor moralne spoznaje, po red Furkana u Objavi, jeste ljudska dua koju je Allah stvorio i kojoj je On put d obra i sutinu zla jasnim, shvatljivim, izvjesnim i pouzdanim uinio: Tako Mi Sunca Kuran (Ez-Zarijat, 20-21) Kuran (El-Beled, 8-10) 135 Kuran (El-Isra, 36) 136 Kuran ( El-Earaf, 195) 137 Kuran (El-Mulk, 22-23) 133 134 46

i svjetlosti njegove i Mjeseca kad ga prati ustopice, i dana kad ga oituje, i noi kad ga zakrije, i neba, i Onoga ko ga sazda, i Zemlje, i Onoga ko je ravnom uini i due i Onoga koje stvori, pa joj put Dobra i put Zla jasnim i shvatljivim uini-us pjee samo onaj ko je oisti, a bie izgubljen onaj ko je uprlja i na stranputicu odvo di.138 Dakle, Allah se kune Suncem i njegovom svjetlou, Mjesecom, Danom, Noi, Nebom i Onim Koji ga sazda, Zemljom i Onim Koji je ravnom uini i Duom i Onim Koji je stv ori da istakne, upozori, skrene panju i stavi ovjeku i ljudima do znanja i spoznan ja, da je Allah ne samo ovjekovu i ljudsku duu stvorio, nego joj i Put Dobra i Zla jasnim, izvijesnim i shvatljivim uinio. To je ustvari, savjest. Zato Objava doe k ao moralna, sveljudska centrala i vertikala: Zaista ovaj Kur'an vodi najispravnij em i najsigurnijem Putu u vjeri i etici i radost donosi vjernicnima, koji rade d obra djela da im zbilja pripada nagrada velika.139 a savjest je na dui svakog ovjek a kao telefonski broj koji se prikljuuje na tu centralu. Kao to^mopki pas osjeti ka p krvi na daljini od jednog kilometra, obini pas moe razlikovati 13 hiljada razliit ih mirisa, tako moralna osoba nerazorene due i iste savjesti u biti moe razlikovati Dobro od Zla, Pravi od Krivog Puta, Istinu od neistine i Pravdu od nepravde. U moralnoj ravni spoznaje savjest doe kao jedna vrsta line, personalne i vlastite Ob ajve na dui svakog ovjeka. Kao to sloboda svakom ovjeku omoguava slobodan i neuvjetov an izbor tako Mu savjest omoguava dobar, pravilan i moralan izbor. Na temelju slo bode ima se mogunost izbora a po savjesti pravog i moralnog izbora. Tako savjest slobodnoj volji daje linu, unutranju, subjektivnu moralnu spoznaju i pretpostavku pravilnog, moralnog i dobrog izbora. Zato savjest uvijek stoji u izravnom i bezu vjetnom odnosu prema slobodi i prema volji. Zato? Zato to je sloboda bez savjesti opaka i opasna a savjest bez slobode jalova i drutveno neupotrebljiva. Samo ista, jasna i izotrena savjest u kapacitetu pune slobode na temelju vjere iznosi pravi, potpuni i istinski sud i stav o svemu i o svakome. Kako? Pa, svijest, znanje, r azum, um i osjetila odgovaraju samo na pitanja:taje ovo-trava ili kupus, od ega je ovo - od drveta ili od eljeza, a samo savjest pita - ije je ovo, moje ili tue, ta j e istina, pravda ili dobro. Svaki e pas odabrati meso u odnosu na hljeb ili zec k upus u odnosu na travu a samo savjest u ovjeku se pita ije je meso, kupus, hljeb. Dozvoljeno i zabranjeno ne postoji u ivotinjskom svijetu. Osim to ovjeka podstie na dobro, a odvraa od zla i to pomou nje razlikuje i razluuje dobro od zla, savjest ovje ka kada grijei kori, grize, mui, uznemirava, onespokojava i iznutra proganja: Kunem se Danom Sudnjim. Ne! Kunem se duom koja samu sebe kori!zar misli ovjek da Mi kos ti njegove neemo sabrati?! Izravnati mu jagodice njegove moemo!140 Kao to sve sposob nosti i osjeaji mogu tanjiti i slabiti tako i savjest, ovisno od sveukupnog naina i vota jednog ovjeka moe biti slabija i jaa, izotrena i tupa, jaati i slabiti, moe biti svijetla i tamna. Izotrenu, istu, jasnu, svijetlu, snanu i mirnu savjest imaju ljud i vrste vjere, iskrenih i istih namjera, dobrih djela koji se bore za ope dobro pro tiv opeg zla i koji izvravaju obrede, posebno salat, post i kurban: Post je uzvienje due, vjeba za ojaanje tijela i podstie u injenju dobra. On je ovjekova zatita. U post i tijelo i srce postaje isto, Kuran (E-ems, 1-10) Kuran (El-Isra, 9) 140 Kuran (El-Kijameh, 1-4) 138 139 47

budi se inteligencija i produbljuje intuicija., dok sitost donosi glupost, oslje pljuje srce i pomuuje razum. Dijete ako jede mnogo slabo misli i pamti. Oivite svo ja srca malo se smijui, malo jedui i istite ih postom, pa e vam uvijek blistati, (ElGazali)141 savjest ugroava i umanjuje grijeh. Grijeh je zlo, prljavtina i poganluk , koji ogledalo i unutranje oko due prlja i zasljepljuje. Grijeh je zaborav Boga, udaljavanje od Boga, udaljavanje due od sebe, samozaborav sebe, samodestrukcija, samonegacija vrijednosti, principa i naela, nepravda i nasilje nad ljudima, nered i ugroavanje prirode. Savjest moe u ovjeku zamrijeti ali ne moe umrijeti i nestati. 141 Mehmedalija Hadi i Ismet Veladi, Ramazan 48

5. MORALNA NORMA I MORALNI SUD Moralna norma je apriorni, uroeni, priroeni na dui preko savjesti usaeni zakon ije uv aavanje i potivanje u ljudskom ponaanju i postupanju je uvijet condito sine qua non z a moralnu valjanost ovjekovih dijela, postupaka i ponaanja. Ko ne potuje moralnu no rmu u svome ivotu, radu, ponaanju i postupanju njegovi postupci sa stajalita vjere i etike su nemoralni. U okviru religije i etike da bi moralna norma bila moralan o ponaanje a ne steeni i dresurom postignuti refleks i instinkt ponaanja, ona mora biti utemeljena na vjeri u Boga i prihvaena u ime Njega u potpunoj slobodi. U isl amskoj etici to svi muslimani vjeruju, izvor moralnih normi, vrijednosti, princi pa i naela je Bog. Bez religije na Objavi utemeljenoj moralna norma ili pravilo p onaanja za pojedinca - Ahlak i erijat pravilo ponaanja za zajednicu su nemogui. Zato? Zato to je moralna norma u svojoj biti Boija Volja, u formi Vjerozakona za pojedi nca a erijat Boija Volja u formi Vjerozakona za drutvo, za zajednicu, za ljude, obj avljena i obznanjena u Objavi. Kao to je Ahlak - moral, po svojoj biti - Boija Vol ja u formi zakona za pojedince, udahnuta u ovjeka preko Ruha na savjesti: objavlj ena preko Objave u Furkanu, tako je erijat Boija Volja u formi Vjerozakona za drutv o, za zajednicu, za ljude, objavljena i obznanjena u Objavi. U najkraem Ahlak - m oral je zakon u pojedincu preko savjesti i Furkanka. erijat je Zakon u zajednici objavljen u Objavi. Njihov meusobni odnos je uzajamno organski povezan: komplemen taran. U Islamu su sve vjerske moralno-etike vrijednosti, principi i naela istovre meno erijtskopravne norme, kao to su i sve erijatskopravne norme istovremeno i mora lno-etiki principi, naela i vrijednosti. U najkraem i najhitnijem smilsu, sa stajal ita vjere Islama, na temelju Furkana iz Kur'ana i savjesti u nama, Moral - Ahlak je zakon u pojedincu i za pojedinaca koji u svemu moe biti zakon i za svakog ovjek a a erijat je Zakon u zajednici i za zajednicu. Kao to moralni zakon za pojednica moe biti zakon za svakog ovjeka tako i erijat kao zakon za zajednicu moe biti zakon za svakog pojedinca. Zato sa moralnog i pravnog stajalita Islama svjesno, slobodn o, namjerno i planirano ubiti jednog nevinog bigajri hakk - ni krivog ni dunog ovj eka isti grijeh kao pobiti sve ljude, i spasiti ivot jednog ovjeka isti in i podvig kao spasiti sve ljude: Zbog toga smo Sinovima Israilovim propisali: Ko ubije nek oga ko drugoga ubio nije, ili nekoga ko na Zemlji nered ne ini - kao da je pobio sve ljude, a ko uini da neiji ivot spaen bude - kao da je spasio sve ljude. Nai posla nici donosili su im jasne dokaze, ali i nakon toga mnogi od njih na Zemlji zaist a pretjerae.142 Zato je moralni princip u Islamu jednako pravna norma a erijatska no rma jednako moralno-etika vrijednost i princip? Naime, sve religije a ne samo Isl am vjeruju i nauavaju da je Bog Izvor Apsolutne Istine, Vjere, Aposolutnih vrijed nosti - etike, apsolutne volje - zakona i da je samo On Jedini i Apsolutni Stvor itelj svih svjetova. Prema nepodjeljenom opepoznatom i priznatom stavu i sudu isl amske uleme slijedei kur'anski ajet iskazuje, sadrava, obuhvata i definira etiko uen je: Vrijednosti Islama kada su u pitanju osnovni meuljudski odnosi, 142 Kuran (El-Maide, 32) 49

procesi, veze, komunikacije i tokovi: Allah zapovijeda, nareuje i u obavezu stavlj a pravdu, i da se svaije pravo potuje, dobroinstvo i da se sve ini na najljepi nain i da se blinjima udjeljuje i pomae a zabranjuje razvrat i perverziju, i ono to je runo i odvratno i tlaenje, nasilje i nepravdu. Da pouku i opomenu primite Allah vas s avjetuje.143 U najhitnijem smislu u sadraj morala spadaju moralni zakoni, moralni sudovi, moralni principi, moralne vrijednosti, moralna naela, moralne kategorije i svi morlani sadraji. Isti je izvor Ahlaka kao zakona u i za pojedinca i erijata kao zakona u i za zajednicu: On (Allah) vam - u vjeri propisuje isti erijat koji j e propisan i oporuen Nuhu i onaj to se objavljuje tebi Muhammede i ono to smo kao er ijat naredili Ibrahimu i Musau i Isau. Pravu vjeru promiite i izvravajte i u njoj se ne razilazite! Mnogobocima je teko ono emu ih ti poziva, Allah odabire za vjeru S voju onoga koga On hoe i upuuje joj onoga ko prikloni se!144 Kao to Ahlak- moral pre dhodi erijatu- zakonu, tako se erijatom Ahlak, na razini zajednice ozbiljuje i kom pletira. Zakon (erijat) bez morala-Ahlaka vodi u normativizam gdje su norme, regu le i zakoni radi samih sebe, svrha, sadraj i cilj sami sebi neovisno od ljudi i iv ota, moral - Ahlak bez zakona - erijata vodi u moralne heroje, kao pojedince, nem oralno drutvo i politiku anarhiju. Ahlak i iste norme - erijat, zato to im je Izvor isti, dakle Allahova Volja u formi Vjerozakona za pojedinca i drutvo, zato to se A hlak (moralne vrijednosti i principi) i erijat (pravne norme i zakoni) u osnovi o bjavljuju istoj i nepormjenjivoj ljudskoj naravi, iji fiziki mentalni i psihiki: sv eukupni bitni sutinski sklop ostaje isti, zato to je fizika, tjelesna, bioloka, mate rijalna, izvanjska, egzinstencijalna, morina, idejna, emocionalna, psiholoka, eko noska, ekoloka, privredna, sigurnosna i seukupno ivotna sudbina ovjeanstva ista: Zato svoje lice ka pravoj Vjeri okreni, kao pravovjerni - Allahovoj prirodi prema ko joj ljude stvori nema nikakve preinake onome to Allah stvori - to je Vjera Pravov aljana, ali to ne zna veina ljudi. Budite Njemu predani, budite Mu bogobojazni, n amaze obavljajte a nemojte mnogobci biti, niti oni koji su vjeru svoji raskolili i u sekte se pretvorili, pri emu se svaka strana veseli onome to slijedi.145 Nepobi tna je istina da se Ahlak- morlani principi i erijat - pravne norme i regule kao vrijednosti vjere u okviru i preko tradicije preuzimaju, uvaju i prenose u svim g eneracijama sa generacije na genraciju u svakom vremenu, bilo usmenim ili pisani m putem. Ahlak - vrijednosti i erijat - norme i zakoni su autentina predaja i batin a za ovjeka i zajednicu koja e se preuzimati, uvati, promicati, prakticiriati, pren osti i postojati do Sudnjeg dana. To su sa stajalita Islama vrijednosti, principi , naela, sudovi, kategorije, zakoni, norme, regule, obaveze i dunosti koje se preu zimaju, uvaju, prenose i predaju svim generacijama a koje su utemeljene na obajva ma i Sunnetima svih poslanika i vjerovjesniika: I kad smo od (svih) vjerovjesnika zavjet - Misak njihov uzeli i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, Mjermina sina, od njih smo Mi vrst Misak - zavjet uzeli, da bi On pitao Istinorijeke za Istinost njihovu.146 Ahlak - vrijednosti i prinicipi i erijat - re gule i zakoni su sastavnii nerazdvojivi dio primordijalne i iskonske tradicije a tradicija je, ustvari, Kuran (El-Nahl, 90) Kuran (E-ura, 13) 145 Kuran (Er-Rm, 30-32) 146 Kuran (El-Ahzab, 7) 143 144 50

iva hisotorija koja je sve generacije ljudskog roda povezuje u jednu vjersko-duho vnu, idejno-etiku, kulrutnocivilizacijsku i pravno- obiajnu zajednicu. U najkraem i najbitnijem smislu sa stajalita vjere Islama na temelju Kur'ana i njegova Furkan a moral - Ahlak je zakon pojedinca i zakon u pojedincu a erijat je zakon Zajednic e. Taj moralni zakon u nama na savjesti sa zvjezdanim nebom iznad nas, za Kanta, predstavlja jasan i nepobitan dokaz o postojanju Boga. Kur'an tu nepobitnu isti nu kazuje sljedeim rijeima: A na Zemlji za one jamano uvjerne, postoje Znaci i u vam a samima zar ne vidite? A na nebu je opskrba vaa i ono to vam se obeava, pa tako mi Gospodara Neba i Zemlje to je Istina kao to je Istina da vi govorite.147 Zar mu (ov jeku) nismo podarili oka dva i jezik, usne dvije i nadahnuli ga da Dobro i Zlo z nade! A zato ovjek nije na blagodatima zahvalan?148 Imaju li oni (ljudi) noge na koj ima idu, ili ruke imaju da njima dohvataju, ili oi imaju da njima gledaju, ili ui da njima sluaju!149 Da li je upueniji onaj koji se idui licem spotie ili onaj koji Put em Pravim uspravno ide? Ti reci: On je Onaj Koji vas stvara i sluh i vid i razum daje! Malo vi zahvaljujete150 Reci ovo je Put moj i ja pozivam k Allahu otvorenih oiju, imajui jasne i nepobitne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka j e hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.151 I ono o emu ti znanja nema ne slijedi, jer, zbilja i za sluh i za vid i za razum - za sve pitan e ovjek biti.152 Zato sve ovjekove i ljudske odgovornosti nalaze se u granicama Ljudske Slobode, Upute i spoznaje. Uputa u ovjeka i ljude dolazi preko objave u Furkanu, a spoznaj a na dva naina. Vanjska spoznaja u ovjeka i ljude dolazi preko pet osjetila, razum a i uma, a unutranja spoznaja ili apriorni moralni zakon u ovjeka dolazi preko sav jesti koja je usaena na Ruhu svakog ovjeka. Bez obzira to su moral i moralne vrijed nosti naela, principe i vrline, filozofijskim jezikom kazano vie pitanja praktinog nego teorijskog uma, sam moral i sve moralne vrijednosti, principi, vrline i nael a, ni po Izvoru ni po sadraju ni po cilju i svrsi (teleolosu) nije iz uma bilo te orijskog bilo praktinog nego iz religije, vjere, Objave i sa savjesti preko Ruha. Moralnost nije proizvod uma ni kao princip ni kao praksa. Um moe samo da ispita i utvrdi odnose meu stvarima. Tri slavna naela Francuske revolucije: jednakost, slo boda, bratstvo ne mogu se izvesti iz nauke niti se mogu nauno dokazati. Bez sudje ljovanja neeg to uope nije nauka, nauka bi prije uspostavila tri suprotna principa: nejednakost, apsolutnu drutvenu disciplinu i anonimnost (otuenost) ljudskih jedin ki u savreno organiziranom kolektivu. Sloboda je vanumna kategorija, a funkcija u ma se i sastoji u tome da u svemu otkrije prirodu, mehanizam, raun to u krajnoj li niji znai da u svemu otkrije samoga sebe, dakle opet um. Zato se um stalno vrti u krugu, jer u prirodi ne moe nai nesto vie od samoga sebe, to e rei mehanizma. Ovim se moe objasniti paradoks velikog broja etikih teorija koji svoja umovanja zavravaju t ime to podvlaei crtu pod itav komplikovani raun, zakljuuju: Nesebinost - sebinost, ne ija uivanja - uivanje, to je navelo Voltairea da postavi svoj uveni reductio ad Kuran (El-Naziat, 10-23) Kuran (El-Beled, 8-10) 149 Kuran (El-Eraf, 195) 150 Kuran ( El-Mulk, 22-23) 151 Kuran (Jusuf, 108) 152 Kuran (El-Isra, 36) 147 148 51

absurdum: rtvovanje ivota u vlastitom interesu. Umna (logika) analiza moralnog feno mena svodi dakle moral moda ak i na zaprepatenje samog analitiira, na prirodu, na se binost, na samoljublje. U prirodi um otkriva istu prirodu, tj. opi i sveprisutni ka uzalitet, a u ovjeku opet prirodu, nagone i vlast dva gospodara: boli i uivanja, k oja su odraz ovjekovog ropstva. To je isti onaj mehnizam miljena koji Boga svodi n a prauzrok - arhe (nepokretni pokreta), duu na psihu, umjetnost na djelo: tehniku. umnog zasnivanja etike nee nas nikada odvesti dalje od takozvanog drutvenog moral a ustvari, do pravila ponaanja koja su neophodna za odravanje jedne skupine, tj. d o jedne vrste drutvene discipline. Hoemo li odbaciti vrenje svoje dunosti zato to um ne moe da opravda ili da podri taj unutranji glas. Ako neemo onda mi ostajemo na jed nom stanovitu ne znajui razloga, protiv naeg uma, na osnovu jedne izvjesnosti sui g eneris, dakle vjerujui. ovjek u granicama prirode nije ovjek, nego je u najboljem s luaju - ivotinja obdarena umom. Moral u granicama prirode nije moral, nego jedan o blik sebinosti, umne prosvjeene sebinosti. U Darvinistikoj (borbi za opstanak) ne po bjeuju najbolji (u morinom smislu) nego najjai, najprilagoeniji. Bioloki naparedak n e vodi do ljudskog dostojanstva, pa ni do morala (ukoliko je ljudsko dostojanstv o jedan od oblika morajapog) . Darvinistki ovjek moe postii najvii stepen bilokog savr nstva (moe postati nadovjek) ali e ostati bez ljudskog kvaliteta, pa i bez ljudskog dostojanstva. Ovo posljednje mogao mu je podariti samo Bog. Moral nije dakle (iv ot u saglasnosti sa prirodom) kako su ga rado definisali stoiari. Ako rije (prirod a) uzimamo u pravom smislu, prije bi se reklo da je moral ivot protiv prirode. Ka o i ovjek, i moral je iracionalan, neprirodan, nadprirodan. Prirodan ovjek i priro dan moral ne postoje. Neko je primjetio da se rije priroda upotrebljava u 52 razl iita znaenja. U ovom izlaganju priroda oznaava svu stvarnost izvan ljudske sutine, d akle i ovjeka u dijelu u kojem on pripada svijetu: njegovo tijelo, elje, inteligen cija.153 Mada su Sloboda, Namjera. Savjest, Moral, Vrijednosti. Principi, Naela. N orme, Regule i Dobro imanenti ovom svijetu, ovjeku i ljudima oni ni po svome pori jeklu ni po svome izvoru, sadraju, smislu i cilju nisu od ovog svijeta, ovjeka i l judi, mada su u ovom svijetu za ovjeka i ljude. Njihovo porijeklo je nadnaravne, onostrane, transcendentalne, nadumne, nadiskustvene, nadulne, metafizike, eshatolok e, nestvorene, objavljene i udahnute naravi. Nita to je stvoreno u ovjeku i ljudima a takva su i sama osjetila, razum i um ne moe biti ni izvor, ni sadraj ni cilj mo rala, prava dobra vrijednosti i slobode: Ogroman je skoro beskonaan unutranji raspo n u ovjeku. On je sposoban za najodvratnije zloine i najuzvienije rtve. Veliina ovjeka nije prvenstveno u tenji dobru, nego u mogunosti izbora. Svako unizuje ovjeka ko n a bilo koji nain umanjuje ili ograniava ovaj izbor. Ne postoji dobro izvan moga ht ijenja, niti se dobro moe silom uspostaviti. Uslov dobra je sloboda, a sila i slo boda se zajedno iskljuuju (U vjeri nema prisile, kae Kur'an). Isti zakon vai i u etic i. Dresura ak i kada namee ispravno ponaanje u svojoj sutini je nemoralna i neljudsk a.154 Kao to ne postoji prirodan ovjek tako ne postoji ni prirodan moral u izvanjsk om, fizikom, biolokom, materijalnom, ulnom, razumskom, umnom i 153 154 Alija Izetbegovi, (Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 122, 123, 124 i 129) Alija Iz etbegovi.(Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 122) 52

vremensko-prostornom smislu. Moe postojati i postoji i ivi moral u ovjeku i ljudima sukladan i saglasan sa unutranjom, naravim ili isti moral po dui, slobodi, namjer i, uputi i spoznaji ljudi: I Gospodar tvoj od sinova Ademovih - iz leda njihovih - potomstvo im izvede pozivajui ih da svjedoe protiv sebe: Ja sam va Gospodar, zar ne?! A oni rekoe: Dakako! Svjedoci smo tome! Zato na dan ustanua ne recite: Nita sl utili nismo o ovome!155 I granice pet osjetila i razuma i uma su granice ovog pro laznog svijeta. Ne samo da su im granice nego su im i uvjet i sadraj i prvi i pos ljedni domet ovosvjetske spoznaje. U neobjavljenoj autonomnoj etici, izvor moral no-etikih vrijednosti, vrlina, naela, prinicipa, krijeposti, pravnih normi i regul a pokuava se utemeljiti na empriji (osjetilima, posmtranju i iskustvu) naturi - p rirodi, intelektu (razumu i umu), voluntasu (volji, proizvoljnosti i samovolji) i aksiologiji - vrijednostima prisutnim u svim stvorenjima. U okviru autonomnih teorija i uenja, postavljaju se dva neizbjena pitanja, da li su vrijednosti - mora l i regule - pravo bez Boga uope mogui, i da li su univerzalni, sveopi, sveljudski, stalni, nepromjenjivi, neizmjenjivi ili su to relativne, posebne, partikularne, promjenjive, ograniene kategorije i vrijednosti. Zato? Zato to sve to je ljudsko, a ljudsko je u ovjekim ljudima sve to je stvoreno a to su i osjetila, i volja, i ra zum, i um, i priroda podljee mjeni, promjeni, prolaznosti, nestanku, zaboravu, iz oblienju i ono je relativni neapsolutno, partikularno-neuniverzalno. Da li su mor al, etika i pravo mogui bez Boga? Religija kae ne. Najvei svjetski umovi dijele ist i stav. Naime sve religije vjeruju i stoje na stajalitu da je Bog - Izvor Apsolut ne Istine, Apsolutne Volje - Zakona, Apsolutnih Vrijednosti - Etike, Apsolutnog Smisla - Kulture, i da je On Jedini i Apsolutni Stvoritelj svih svjetova. Vijedn osti, vrline, krijeposti, moralni principi, naela i pravne norme regule su univer zalne, neprrolazne, sveope, sveljudske, nepromjnjive, neizmjenjive i nezamjenjive , samo ukoliko je njihov Izvor i Autoritet Bog. Jedino to im daje neprestanu ivot nost, snagu, mo, dignitet: autoritet. Naravno, sve religije imaju i daju odreene p ropise, obaveze, dunosti, upute o ivotu i uenje o dobru i zlu, vjerski moral, uei i v jerujui da moralna naela vrline, principi, krijeposti, imperativi, kategorije, sud ovi, zakoni, pravne norme i regule potjeu od Svemogueg i Sveznajueg Boga. Te vrijed nosti, vrline, principe i pravne norme i regule uvruju i ozbiljuju uenjem i vjerovan jem u kraj i prolaznost ovog svijeta, u zagrobni ivot, u besmrtnost due. vjerovanj em u nagradu i kaznu (Dennet i Dehennem), u susret s Bogom i odgovornost pred Njim i vjerovanjem da je njihov Izvor Bog. Zato to platforma djela nevjernika nije vj era, a motiv i namjera nije u ime Boga niti ta djela ine u okviru slobode jer ive i vjeruju samo u granice ovog svijeta a granice, izvor i sadraj slobode nadilaze ovaj svijet, zato Allah d.. njihova djela i ne prima. Sa stajalita i po kriterijima vjere oni i ne mogu uiniti dobra, nego trenutno korisna i prolazna djela, koja l judi zaboravljaju i ostaju naspram njih ravnoduni, zaboravni i nezahvlani. Sve su autonomne etike u biti retalivistike etike i sva su njihova uenja relativna, parc ijalna, partikularna, prolazna, promjenjiva, izmjenjiva i izobliavajua Sve heterom ne etike - vrijednosti i prava - regule su univerzalne, sve ljudske, svevremensk e, sveope, neizmjenjive i nezamjenjive. U okviru etike i prava postavalja se neza obilazno i neizbjeno pitanje 155 Kuran (El Ea'raf, 172) 53

kakva je i u emu je razlika izmeu prirodnih i drutvenih pojava i izmeu prirodnih i d rutvenih zakona i zakona za ovjeka kao pojedinca i za ljudsko drutvo. Vjernici iz T erhida - monoteizma i Allaha kao Essmeda Bitka svega i svakoga polazei od osnovno g principa da je Stvoritelj prirode i drutva Jedan i u tome se sastoji i meusobno nesuprostavljanje kao to se ini u Evropi unazad pet stoljea. Ipak, postoje izvjesne nijanse i razlike izmeu prirodnih i drutvenih pojava ali ne i nepomirljive suprot nosti. Allahov zakon u prirodi zove se Sunnetullah, u pojedincu - moral - Ahlak a u drutvu - pravo - erijat. Kur'an poziva ljude da posmatraju i prouavaju kako uni verzum, kosmos i prirodu tako i ovjeka i drutvo i njegovu povijest. U tom prouavanj u uoava se da su prirodne pojave pristupanije ispitivanju od drutvenih. Dakle, izmeu prirode i drutava postoji uoljiva i zamjetljiva razlika ali i neraskidiva veza. T u neraskidivu vezu ini isti Stvoritelj, isti Izvor nafake, isti Vladar, isti Odrav aljtelj i Ravnatelj svih svjetova, isti Odreditelj roka ivota svakog stvorenja i svrhe, smisla i cilja svaijeg postojanja. Kod ovjeka i u drutvu postoji odreena djel omina sloboda, sloboda volje i izbora - Irade duz'ija, savjest, svijest, osjetila, razum, um, namjera, uputa a u prirodi vlada determinizam. Sa stajalita ovjeka i l judi, u prirodi djeluju opi objektivni potpuno od ljudske volje, svijesti, savjes ti, slobode i izbora, neovisni, nuni, relativno stalni prirodni zakoni. Osnovna s vojstva tih zakona u odnosu na ovjeka su: openitost, objektivnost, nunost, uzronost, kauzalnost i relativna stalnost meu prirodnim vezama i odnosima. Openitost prirod nih zakona ispoljava se na nain da svi ljudi udiu isti Boiji zrak, da piju istu vod u, da hodaju po istoj zemlji i da ih grije isto sunce. Objektivnost prirodnih za kona ogleda se u injenici da oni nemaju oiju (zima je za svakoga zima, poplava je za svakoga poplava, kia je za svakoga kia bez obzira koliko je ko poboan, snijeg je za svakoga snijeg, a zemljotres je za svakoga zemljotres) da nisu subjektivni, da nemaju naklonosti prema naima i njihovima. Relativna stalnost prirodnih zakona ogleda se u injnici da se unaprijed na hiljadu godina moe prdvidjeti i izraunati i zlaazak i zalazak sunca bilo gdje u svijetu. Dakle, da muko dijete ima odreene org ane koji ga ine mukarcem a ensko dijete odreene organe koji ga ine enskom. Nunost je o o svojstvo prirodnih pojava i zakona koje ukazuju na neminovnost njihovih proces a i dogaaja neovisno od ovjekove i ljudske svijesti, slobode, plana, namjere, volj e i izbora. Uzronost je najizraeniji vid nunosti, a uzronost predstavlja skup bitnih uslova koji izazivaju nastavak, promjenu ili nestanak neke pojave u prirodi. To je uenje o kauzalitetu ili da je svaka pojva i posljedica izazvana nunim uzrokom. Kauzalitet je uenje o neminovnim uzrono-posljedinim vezama i odnosima meu stvorenji ma u stvorenim svjetovima. Uenje o kauzalitetu i Bogu kao nepokretnom pokretau svi jeta razvio je Aristotel. U prirodi su zakoni reverzibiliteta - ponovljivosti i predvidivosti - u drutvu ireverzibiliteta - neponovljivosti i nepredvidivosti. U prirodno-animalnom svijetu samo djeluje kauzalitet i instinkti a u ljudskom svij etu pored nude, nagona, strasti, straha i interesa tu je i Sloboda. Objava. Savje st. Uputa, Namjera, Moral, Kultura i Zabrana. Priroda slui i koristi drutvu, a ovje k i drutvo bi morali robovati samo Bogu. I priroda i drutvo su stvoreni od istog S tvoritelja sa unaprijed odreenom svrhom teleolosom. Priroda je po nainu stvaranja povjerena i upokorena ljudima, nije predata, a ljudi trebaju biti pokorni Bogu. Zato nikada ljudi ne smiju ni 54

gospodariti prirodom, niti joj robovati. Njen i njihov zajedniki gospodar je Bog i zato samo Njemu trebaju robovati a povjerenu prirodu koristiti. Sa nevjernicim a je problem to bi oni gospodarili prirodom, a politeisti bi da joj robuju. Priro da red i poredak ne remeti ni u sebi ni u drutvu a ovjek remeti red i poredak i u prirodi i u drutvu i u sebi. To je cijena ljudska slobode. Ljudsko drutvo nije ni iznad ni izvan prirode, ve zajedno sa njom sainjava jedinstveni, od Allaha stvoren i i ovjeku i ljudima povjereni a ne predati, univerzum. Zato u mnogo emu podlijeu i stim zakonitostima a nikada u svim. 5.1. Hijerarhija i vrste normi Osim generalne i fundamentalne podjele normi na moralne i pravne zakone s jedna i prirodne zakone s druge strane postoji hijerarhija, klasifikacija i sistematiz acija unutar pravnih normi. Na temelju dva osnovna izvora Islama, Kur'ana i Sunn eta i cjelokupnog uenja te vjere, slijedi, u Islamu je najvia Istina, Vrijednost, Dunost, Kategorija, Norma i Obaveza vjerovati u Boga i robovati samo Njemu. Najvea nevrijednost, neistina, antidunost i zabrana jeste nevjerovati u Boga i pripisiv ati Mu sudruga, u bilo kome i bilo emu. U svim pravima postavlja se pitanje ta je pravna norma ili regula? Pod pravnom normom podrazunjeva se pravilo, pravac, pro pisi i uputstvo za ponaanje i djelovanje ljudi u drutvu, drutvenim grupama i meu sob om. Glavna funkcija normi ili regula, kojih ima puno u svakom drutvu, jeste da u sredima u kojima vae, ostvaruju, odravaju, odreeni sistemi; red, mir i poredak. Nje gova norma odreuje ono to treba da bude ili ono to treba da se dogodi, ako se eli oz biljiti odreeni cilj. Norma sadri: naredbe, zaposjesti, direktive, dozvole i zabra ne. Izvrenje tih upustava i naredbi osigurava se sankcijama, koje su poseban sist em dravne prinude i socijalne kontrole. Norme ili regule najvie se prisutne u prav u i normativnoj etici. O etici je bilo rijei a postavlja se pitanje ta je pravo. N a lat. ius pravo je ono to je u skladu sa idejom pravednosti, to je pravo, ispravn o i opravdano i to odgovara zahtjevima pravnog reda i poretka, zakonskoga ili poz itivnog prava. Kao sistem normi, koji apstraktno regulira odnose meu pojedincima i drutvenim grupama, pravo te norme kodficira i njihovo izvrenje osigurava zakonsk im sankcijama, kanjavajui njihovo krenje. Obino se dijeli na ustavno, kod muslimana e rijatsko, meunarodno, graansko, krivino, imovinsko finansijsko, ugovorno i radno pr avo. Pravo se sastoji iz fizike prinude, a prinuda je norma ije se sankcije po pra vilu i bez izuzetaka primjenjuju. Po ovom spoljanjem elementu, lahko je razlikova ti pravo od drugih drutvenih normi. Unutranji elemenat prava, ini njegova drutvena, dravna, politika, privredna, ekonomska i kulturna funkcija, u odravanju i zatiti mir a, reda, poretka, sistema i vrijednosti, dobra, drutva, drave i svakog pojedinca. Kao i evropskom i anglosaksonskom i rimskom pravu, tako i u islamskom spoljanjem elementu prava, kao monopolom fizike prinude, a prinuda je norma iji se sankcije p rimjenjuju iskljuivo raspolae najorganiziranija zajednica ili drava. Meutim, u Islam u za ubistvo Kisas - poravnjanje ili recipronu pravdu ili glavu za glavu, i ivot z a 55

ivot, ne moe materijalnom naknadom, kompenzacijom i iskupljenjem uiniti drutvo i drav a, nego iskljuivo nablii zakonski srodnici i nasljednici. Druga, bitna razlika izm eu bilo kojeg i ijeg i pozitivnog prava s jedne i islamskog prava, sa druge strane , jeste to u Islamu osim dunjaluke kazne i sankcije slijedi i ahiretska, dehenemska kazna. Trea bitna razlika izmeu erijata i pozitivnog prava jeste, u izvoru i porij eklu. Izvor erijata je sam Bog. a pozitivnog prava je ovjek. U uvenoj raspravi kod Platona u Zakonima osnovno pitanje koje postavlja Sokrat sofistima jeste ko je kod vas i po vaem uenju izvor zakona. Oni odgovaraju ljudi. Sokrat im odgovara da mi vjerujemo i ljude uimo da je izvor zakona Bog. Da bi zakoni imali identitet, dign itet, autoritet i teinu kod ljudi moraju imati porijeklo u Bogu, moraju biti stal ni i nepromjenjivi, moraju biti kratki, jasni, razgovjetni, nedvosmisleni i prim jenjivi. Sva proznata drutva u povijesti koja su propala i nestala, propala su us ljed nemorala a ne zbog gladi i prirodnih katastrofa zakljuuje Sokrat. erijat je, t o se tie svih muslimana, neizmjenjiva i nezamjenjiva Allahova Volja, kazana u for mi vjerozakona. Kako je Allahova Volja jedna te ista, to je i svim vjerovjesnici ma objavljena jedan te isti erijat ili Allahov Vjerozakon. Dakle, Ahlak vrijednos ti i erijat - pravne regule su sastavni i nerazdvojni dio primordijalne i iskonsk e tradicije, a tradicija je, ustvari, iva historija koja sve generacije ljudskog roda povezuje u jednu vjersko-duhovnu, idejno-etiku, kulturno-civilizacijsku i pr avno-obiajnu zajednicu: Ljudi bijahu jedna zajednica (jedne Vjere, jednog Puta, je dne Staze, koja je bila utemeljena na jednom Vjerozakonu) i Allah je slao vjerov jesnike, radosnih vijesti dostavitelje i opominatelje i po njima je Knjigu s Ist inom objavljivao da ljudima presuditelj bude u onome u emu se oni razilazie. A raz ilazie se (u slobodi) ba oni kojima je Knjiga data, sve iz zavisti meusobne nakon to su im doli Dokazi Jasni: I Allah je Odredbom napuivao vjernike Istini u onome u em u se ljudi razilaze. A Allah koga hoe na Pravi Put upuuje.156 Dakle, vjerovanje, sl ijeenje i neupitno pokoravanje i izvravanje Apsolutne Allahove Volje u formi Vjero zakona, na razini organizirane zajednice i drutva naziva se erijat: To su Allahove odredbe (norme) i propisi! A ko se pokori Allahu i slijedi Njegova Poslanika, On e ga uvesti u dennetske bae, kroz koje teku rijeke u kojima vjeno boravit e! A to je pobjeda velika. A ko je nepokoran i neposluan Allahu i ne slijedi Njegova Poslani ka i Allahove odredbe i propise kri, Allah e takvog u Vatru baciti i u njoj e on vj eno ostati. Njemu pripada patnja prezrena!157 Tako Ahlak, kao zakon za ovjeka linost , pokriva pojedinca, a erijat kao zakon za ljude, pokriva zajednicu. To je tako i zato to Izvor morala i prava uvijek ostaje isti - Bog, zato to je sudbina ovjeanstv a meuovisna i u biti, ista, zato to su sigurnost, red, mir i poredak u svijetu pod jednako pitanje svih ljudi, zato sto su umutranja narav ili priroda svih ljudi u osnovi ista i nepromjenjiva, zato to su svi ljudi u stvari, jedan umnoeni ovjek - B enu Adem - potomci Ademovi - gens sua sumus - jedan jedinstven i nedjeljiv ljuds ki rod, dakle, jedna sudbinski povezana zajednica, zato to je Bog stvorio i ovjeka na nain da moe ivjeti i preivjeti samo u zajednici i konano, zato to se ideali, svrha , smisao, cilj ivota i osnovne potrebe, prava, obaveze, dunosti, vrijednosti, prin cipi, vrline i naela 156 157 Kuran (El-Bekare, 213) Kuran (En-Nis, 13 i 14) 56

ljudi ne mjenjaju, a to je da Allah bude zadovoljan sa nama i mi sa Njim, a to s e postie pomou Imana, Islama, Tevhida, Ahlaka i erijata na nivou zajednice - Umme. e rijat je osnovni izvor zakonodavnstva, kojim Allah regulira odnose meu ljudima u zajednici: Tako mi Gospodara tvoga, oni nee vjerovati sve dok tebe Muhammede za su diju svoga ne budu uzeli, u svim meusobnim sporovima i neslozi, i tada u sebi ne bi nali nikoje zapreke u onom to si presudio ti i sasvim se pokorili158 Osnovna znae nja erijata su: a) erijat predstavlja od Boga oznaeni put ovjeka ka Bogu i u svojim propisima objedinjuje vjerski, moralni, kulturni, politiki, drutveni, socijalni, o brazovni, civilizacijski, privredni, ekonomski i branoporodini aspekt ivota. b) U o snovnom i primordijalnom odreenju, erijat oznaava Put ka Izvoru i Pojilitu, jasan Pu t koji se neupitno slijedi. Put kojim neopozivo trebaju ii vjernici i Vjerozakon Islama za muslimane, sveukupnost Allahovih zapovijedi, odredbi, naredbi, dunosti i propisa, takoer i kao oznaka pojedinane odredbe - hukuma. c) U erijat spadaju pro pisi koji pokrivaju prava i dunosti, odnos ovjekova i njegovog Stvoritelja, meuljud ske odnose u cjelini i odnos ovjeka prema anorgansko-organskom i biljno-ivotinjsko m svijetu, prirodi i svemiru. d) erijat je ono to pripada vjerskom zakonu Islama, ili neto to mu odgovara, ono zakonito zove se erijat. e) U najkraem kazano, erijat je Apsolutna Allahova Volja u formi Vjerozakona za zajednicu ljudi organiziranu u slobodi. Terminolioko uporite i izvorite upotrebe rijei erijat nalazi se u Kur'anu: A zatim smo tebe uinili da ide zakonom (erijatom) jednim i pravcem odreenim pa ga ti s lijedi i nemoj slijediti strasti onih koji ne znaju, oni te zbilja od Allaha nim alo odbraniti ne mogu! A nevjernici su zatitnici jedni drugima, a Allah je zatitin ik bogobojaznih! A ovo su svjedoanstva (do kojih se dospjeva uvidom u Allahove za kone) ljudima; Uputa i milost za ljude uvjerene!159 i On vam (Allah) u vjeri propi suje isti erijat koji je propisan Nuhu i onaj koji se objavljuje tebi Muhammede i ono to smo kao erijat naredili Ibrahimu, Musau i Isau. Pravu vjeru izvravajte i u tome se ne podvajajte. Teko je onima koji Allahu druge ravnim smatraju, da se tvo me pozivu u vjeru i erijat odazovu160 A i tebi (Muhammede) Knjigu objavljujem sa Is tinom, da potvrdi Knjigu prije objavljenu, i nad njome bdije. A ti im presudi po onom to Allah obajvi, i njihove strasti ne slijedi i ne odustaj od Istine to ti d olazi. I Mi smo, da svi vi Zakon i Pravac imate, odredili (ovo se odnosi na sve monoteistike zajednice i sljedbenike) da imaju erijat ili jasan put do Vrela. Time se misli i na vjeru. Ed-Din se naziva erijatom metaforiki, u smislu izvora vode, jer i vjera i voda uvijet su pravog i potpunog ivota, vjera Kuran (En-Nis, 65) Kuran (El-Dasije, 18-20) 160 Kuran (E-ura, 13) 158 159 57

unutrnjeg drutvenog, a voda vanjskog tjelesnog). A da je Allah htio, On bi vas sve jednim ummetom zajednicaom i sljedbenicima uinio, ali je On htio da vas u slobod i iskua, u onom to vam je objavio. Zato, u dobru se natjeite, Allahu ete se svi vrat iti i On e vas o svemu onom obavjestiti u emu se razilazite.''161 I dali smo im dok aze jasne o vjeri i zakon. I nisu se razili prije nego to im je dolo znanje, iz zav isti i pakosti meusobne. Zbilja e tvoj Gospodar na Danu Sudnjem meu njima presuditi u svemo onome u emu su se razilizili.162 Zar da oni boanstava i bogove koji im uzak onjuju i propisuju vjeru i zakon koje Allah dopustio nije?! A da nije Rijei i Odl uke s njima bi svreno bilo!163 Ustvari, i po Kur'anu, i po Hadisu, i po Medinskoj povelji, Allah d.. i Njegov Poslanik su dva glavna i najvea autoriteta Islama, tako su Kur'an i Hadis dva osnovna izvora vascijele vjere Islama. Poznavanje Ahlaka i erijata, na temelju Kur'ana i Sunneta, na mjerodavan i kvalificiran nain, omoguen o je moralno-etikim i vjerozakonskim susutavom, koji je razraen do najmanjih pojed inosti, iji je autoritet u krajnjoj instanciji, i na temelju svih islamskih izvor a, zavrava ne Idmi, Kijasu i Idtihadu koji na temeljima opih rjeavaju i konkretne pro bleme i pitanja. U Allahove Zakone ne treba do kraja pronicati razumom, jer razu m nije izvor, sadraj, granica i kritierij Ahlaka - Morala i erijata - Vjerozakona. Ustvari, erijat i Ahlak treba vjerovati i kao Autoritet Boije volje usvojiti s nj egovim nejasnoama i (osjetilima, razumu i umu) moda nepojmljivim odredbama, (bez k ritike, upita, sumnje, skepse, smutnje, nihilizma, relativizma), kao mudrost koj a se vjeruje, za kojom se ne traga. Ne moe mu se tragati za uzrocima, u evropskom laicistiko-sekularistkom smislu. za principima i on ima za temelj nikakvim princi pima vezanu volju Allahovu i stoga se 'zaobilaenja zakona uzimaju kao dozvoljena upotreba sredstava koja je sam Allah stavio na raspolaganje. Islamski Vjerozakon erijat po Autoritetu Izvora, po svome sadraju, opsegu, ciljevima, prioritetima i po svojoj metafizikoontolokoj i imanentno-transcedentalnoj dimenziji, za muslimane uvijek znai Zakonom, koji je uzvien, iznad ljudskih osjetila, razuma, uma, pameti (mada nije uope njihova negacija i potcjenjivanje), ukoliko pravo (pozitivno), k ao ljudska logika i sistematika. Ve iz tog razloga, kao i svog porijekla, sadraja i cilja i opsega. erijat nije samo pravo u modernom pozitivno-sekularnom smislu. Zato? Zato to je njegovo porijeklo nadnaravno, metafiziko-ontoloko, u Boijoj besprizi vnoj i neopozivoj Volji, a perspektiva transcendentalna. Njegova osnovna deviza je sluiti Bogu u okviru granica Njegove Volje, ne prelaziti te granice i koristit i ljudima. erijat kao nepogreivo objavljeno uenje o dunostima i pravima, obuhvata cj elokupni vjerski, politiki, drutveni, kuni, lini, porodini i kulturni ivot muslimana. Jedino je stepen njegove primjenjivosti, usljed razliitih socijalno-politikih okol nosti razliit. Nemogunost njegove primjene ne iskljuuje njegovu potrebu, kao i ivot vodu i glad hranu. Nezaobilazna osobina i odlika moralno-etikih vrijednosti i pra vnih no^mi ili regula jeste njihova Kuran (El-Maide, 48) Kuran (El-Dasije, 17) 163 Kuran (E-ura, 20) 161 162 58

hijerarhija ili skala vrednovanja. Osnovne moralne kategorije su: moralni sud, p ostupak, karakter, savjest, obaveza ili dunost, kriterij ili pravilo, vrijednosti i hijerarhija vrijednosti. Najvie usporedive vrijednosti u Islamu su Birr - dobr o, Hakk - Istina, Adl - pravda i Kist - pravinost. Dobro je ono to je od Boga obja vljeno, definisano, odreeno i nareeno kao Dobro i ono to se odnosi na najveu sreu, do brobit i korsit za najvei broj ljudi. Dakle, u Islamu je komplementarno i zaokruen o Dobro - Birr. Prema kur'anskom ajetu iz 177. ajeta sure El-Bekare Dobro u Isal mu, obuhvata Imam vjerovanje, Islam predanost i pokornost Allahu d.., saradnju, so lidarnost i socijalnu politiku podjelu iz imovine nezbrinutim kategorijama ljudi , izvravanje preuzetih obeanja, obaveza i ugovora i sabur - strpljivost kroz sva i skuenja u ivotu, na putu vjere. Podloga dobrih dijela je Iman vjerovanje, a ovjera Imama su dobra djela Adla - pravde. Druga vrijednost je Hakk - Istina. jezgra, srika, bit, esencija, supstanca Adla - Pravde a pravda je temelj svake drave, jest e Hakk - Istina. Allah nareuje Pravdu i da budemo pravedni jer je Pravda sestra T akvaluka - bogobojaznosti. etvrta moralno-etika vrijednost poslije Dobra, Istine i Pravde jeste Kist - Pravinost ili konkretizacija i primjena Pravde kao univerzal nog principa meu ljudima u vremenu i prostoru. Pravinost, suenje i svjedoenje se ine iskljuivo u ime Allaha, iz ega slijedi korist i dobrobit za sve ljude i tako se os tvaruje stabilna i sigurna drava, red i mir za sve, harmonino drutvo i srea za sve. Tako se ostvaruju moralni pojedinci i pravina zajednica, u kojoj ljudi mogu teiti Boijem zadovoljstvu, da bi On bio zadovoljan njima i oni s Njim. S obzirom na inje nicu da su osnovne islamske etike vrijednosti: Dobro, Istina, Pravda i Pravinost a li i na neupitni dokaz da se Fikh islamska pravna znanost ili islamska jurisprud encija bavi erijatskim propisima koji izraavaju i odraavaju Boiju Volju - Zakon, Ist inu, Pravdu i Pravinost, to Fikh kao uenje koje se u toj domeni bavi tim propisima i aspketima, u Islamu mnogo blie etici nego pravu, u onom smislu te rijei kako se etika danas shvaa. Kako je pravo, uope, i sredstvo za realizovanje odreenih vrijed nosti koje su u Islamu istovremeno i moralno-etike vrijednosti, tako je i Fikh uen je koje se bavi moralom, ali je i etika ili preciznije normativna etika koja tre tira pravna pitanja i uenje koje se bavi Fikhom. Kao to je ivot ovjeka u sebi nepodj eljiv i nerazdvojiv na privatni i drutveni tako su Ahlak i Fikh kao iva i djelotvo rna uenja za ovjeka i ljude meusobno nerazdvojiva. ak i poznata fikhska klasifikacij a ljudskih djela na dunosti, zabrane, preporuke, pokuenosti, odvraanja i dopustivos ti izvedena je vie na osnovu vjersko-moralnoga nego pravnog kriterija. Uostalom o dnos islamske Etike i Fikha proizilazi iz vjerskog karaktera ova dva uenja. Ahlak i Fikh su bliska i nerazdvojiva uenja zato to se i moral i pravo temelje na Boijoj volji. Zato Istinu, Pravdu, Pravinost; Ustavni red i Poredak svakoj zemlji, pa i erijatski dovede u pitanje relativiziraju, naruavaju i razaraju: 1. Samovolja ili Tugjan faraonizam kao negacija svih moralno-etikih vrijednosti i pravnih normi 2 . 3. Strasti i pretjerivanje u svakom pogledu Mrnja kao otrov i nemo due 59

4. Uzimanje ejtana i njegovih sljedbenika, dinna i ljudi nevjernika, kao i vieboaca i t ekih i nepopravljivih grijenika za autoritete u ustavnoj, zakonodavnoj i sudskoj v lasti 5. Ukoliko je u ljudima, koji su u ustavnim zakonodavnim i sudskim inistitucijama i tijelima bilo koga i bilo ega vei strah nego Allaha d.. 6. Ukoliko je ljudima koji su u zakonodavnoj, izvrnoj, sudskoj, dravnoj i politikoj vl asti, lini, porodini, posebni, partikularni i bilo koji ovodunjaluki interes i mate rijalna korist vei i prei od Allaha, Istine, Pravde, Pravinosti, Reda i Poretka. U svim pravnim sistemima i ustvanim poretcima, u okviru hijerarhije, sistematiza cije i kategorizacije pravnih normi, postavlja se pitanje ta je Osnovna norma, Us tav, Ustavni poredak, Zakon, Norma i Pravo. 1. Osnovna norma je ona norma ije se vaenje ne moe izvesti iz neke vie ili nadreene norme. Osnovna norma pravnog poretka jeste vjerujue ili pretpostavljeno pravilo prema kome se norme tog poretka donose i ukidaju, dobijaju ili gube svoje vaenje i znaenje. Izvoenje normi jednog pravnog poretka iz osnovne norme tog poretka vri se time to e se pokazati da su pojedinane norme sastavljene i napisane u skladu sa osnovnom normom. Osnovna i fundamentaln a norma Islama naziva se Hakk - Istina. Hakk je jedno do 99 Allahovih imena. Iz Hakka - Istine, slijedi Univerzalna Pravda - Adl. Ono to je Mizan Univerrzalna ra vnotea, Red i Poredak u Svemiru, to je Adl - Univerzalna A Pravda, Ravnotea, Red i Poredak u ljudskom drutvu i svim zajednicama. Iz Adla slijedi Kist - Pravinost i konkretizacija pravde kroz pravni sistem i njegove institucje i ustanove, sudstv o, upravu i administraciju. Na temelju Kur'ana i Sunneta iz Hakka, Ahlaka i Kist a, u Islamu slijedi erijat ili Boija volja kazana u formi i normi Vjerozakona. Zat o sve njegove norme, ije se vaenje moe vezati u istu Osnovnu normu Hakk - Istinu, in e jedan sistem normi ili jedan Red i Poredak. Razurnjevanje, smisleno povezivanj e, artikuliranje, razraivanje i primjenjivanje erijatskih normi naziva se Fikh ili Islamska pravna znanost - jurisprudencija. Dalja razrada i konkretizacija Fikha , mogla bi se oznaiti mezhebima. 2. Ustav je prvi pravni akt izveden iz Osnovne n orme. Zato je Ustav ili Konstituanta najvii i najznaajniji pravni akt. zemlje koje g donosi izriito drava iz Osnovne norme. Iz Ustava i na temelju njega donose se za koni, iz zakona statuti, iz statuta pravilnici. 3. Ustvani poredak svake drave ut emeljuje se na Osnovnoj normi i na Ustavu. Pod Ustavnim poretkom, u najirem i naj hitnijem smislu, podrazumjeva se i sadrinski i znaenjski pravna drava i vladavina p rava pomoiu opih objektivnih, bezlinih i za sve graane istih zakona. To znai princip ili sistem u kome vlada pravo i zakon (nomokratija) a ne arbirtrarnost i diskrec ionost i u kome osnovna prava ovjeka ne samo da predstavljaju najviu vrijednost, v e su i na odgovorajui nain zagarantirana i osigurana. isto pravnim jezikom kazano, u stvani poredak je sisitem pravnih normi izveden iz Osnovne norme i Ustava. Tako je za 60

Aristotela svaka vlast dobra ukoliko je zakonita. Da bi vlast bila zakonita ona moe zastupati, promicati, teiti i u dravi realizirati ideju Opeg dobra. Opet se radi o nerazdvojivosti prava i morala. 4. Zakon, grki Nomos, lat. Lex - u najirem smis lu znai svaki pravilan red, poredak stvari zbivanja i djelovanja. U zbilji, zakon om se oznaava odreenje svakog reda i poretka:u prirodi kao niz prirodnih zakona (L ex naturalis) u moralno-etikoj sferi, javlja se kao (Lex moralis) i kao vjena Boija Volja u formi zakona (Lex aeterina), i kada zakon donosi drutvo kao pozitivni za kon. U drutvu i dravi zakon je poslije Osnovne norme i Ustava, najvii dravno-pravni akt koji sadri najvanije pravne norme, koje se razrauju aktima niim od zakona, (stat uti, uredbe, odredbe). Zakon ima vrlo vanu ulogu jer osigurava jedinstvo pravnih propisa i vrstinu pravnog poretka, ravnopravnost graana podvrgnutih istom zakonu i pravnu sigurnost, jer graani zanju unaprijed i pouzdano kakve su posljedice njih ovog ponaanja na temelju poznatog zakona. Na temelju zakona donose se nii pravni a kti - statuti, na temelju statuta pravilnici i iz pravilnika konkretne uredbe. N a temelju definicije, artikulacije i objanjenja ta je zakon lake je izvriti klasifik aciju i sistematizaciju normi. U osnovi postoje Boije, Apsolutne, Nadnaravne, Neo pozive koje se u Islamu imenuju kao erijatsko-pravne za ije svjesno, slobodno i pl anirano i namjerno neizvravanje slijede kazne i sankcije i na ovom i na onom svij etu. Druge su pravne, pozitvno-zakonske norme kao obavezno pravilo drutvenog ponaa nja koje namee drutvo i drava, na temelju zakona, za ije neizvravanje obavezno slijed i kazna ili sankcija samo'izriito na ovom svijetu. Trea vrsta, uvjetno reeno, normi preciznije kazano vrijednosti su moralno-etike norme kao lina, vlastita i osobna pravila ponoanja, na temelju ili po izboru savjesti u slobodi za ije neizvravanje v odi ujrijeh i kaznu samo na buduem svijetu. Kao izvanjska prislia pravna norma pr isiljava ljude da rade i ono to ne mislie i ne ele da rade ak i izvan i mimo slobod e. Od takvih djela moe biti koristi a dobra nikako. Dobro djelo koje je ujedno i korisno samo slijedi iz moralno-etike norme. Postoji jo jedna podjela normi. Napis ana norma naziva se zakon a usmena norma naziva se Obiaj. ta je ustvari Obiaj? Na a rap. Urf, Adet ili Sunnet - Obiaj je dugotrajan nain istog iskljuivo samo drutvnog p onaanja ljudi u odreenim prilikama koji se smatra potpuno obaveznim. Obiaji nastaju dugotrajnim ponavljanjem istog ponaanja ljudi u odreenim situacijama. Obiaj je gla vna vrsta drutvenih normi i usmenih pravila u nerazvijenim i primitivnim drutvima gdje slab uticaj ima Objava i pisano pravo ili zakon. U takvom drutvu obiaj regulie skoro cjelokupni javni i drutveni ivot i otuda njegov tako veliki znaaj. U zajedni cama koje ne proima Objava i Kojima ivot ne reguliraju pisani zakoni Obiaj je nepis ani ali pameni i strogo primjenjivani usmeni i nepisani zakon ivota. Zato se on po pravilu primjenjuje. Narod kae: .,Bolje je da nestane selo nego adet. Pod prijetn jom neorganiziranih drutvenih sankcija (nedravnih i nevjerskih) sam narod kanjava o noga ko kri njegove obiaje. Svi obiaji unutar Islama koji su nastali kao slijeenje p rakse Poslanika i vjerovjesnika nazivaju se Sunnet. Obiaj koji nije utemeljen na DiniIslamu naziva se Urf ili Adet. Sa te strane, on moe biti pozitivan i negativa n. Sunnet je uvijek i samo pozitivan. 61

5.2. Moralni sud

Nae ocjenjivanje bilo ijeg ili svog postupka, ponaanja, karaktera, djela, dranja i r ijei, naziva se moralnim sudom ili ocjenom. Ono na to se odnosi moralni sud i to se njime smije vrednovati i ocjenjvati jeste neki postupak, dranje, djelo, rije, pon aanje ili karakter nekog ovjeka ili nas samih, a mi o tome izriemo moralni sud. Mor alni sud. u biti je vrijednosni (a ne materijalni, iskustveni, injenini, teinski, p ovrinski i izvanjski sud) kojim se neki subjekt, linost i ovjek odreuje prema nekom i nu, djelu, radnji, postupka, ponaanju, rijei, karakteru i dranju, pomou tog suda kao opeg moralnog odreenja. Da bi se neki postupak, ponaanje, in, djelo, radnja, rije, d ranje i karkter ocjenio i vrednovao kao dobar ili lo, valjan ili negativan, neopho dno je imati mjerilo ili kriterij, na osnovu kojeg se sudi, ocjenjuje i sa kojim se usporeuje prosuivani postupak i karakter. Drugim rijeima, moralni sud je ocjena i odreenje nekog djela, radnje, ina, postupka, ponaanja, rijei, dranja i karaktera s a stanovita Bogom danih, univerzalnih i fundamentalnih moralnih normi. Kada kaemo da je neki ovjek poinio zloinako djelo ubivi drugog nevinog ni krivog ni dunog ovjeka, mi time, na jedan nain iskazujemo svoj lini stav neodobravanja takvog ina, a sa dru ge strane mi na takav in primjenjujemo univerzalni od Boga objavljeni, fundamenta li moralni princip koji glasi - ivot je Boiji dar ovjeku niko nema pravo drugom ovje ku kao ni samom sebi, bespravno, bi gajri hakk, oduzeti ili ugroziti ivot. U iska zu moralnog suda sadana su dva momenta: prvi kome se izraava voljno-emocionalni i svjesni odnos ovjeka prema onome o emu se donosi moralni sud i onaj kroz koji se o no o emu se donosi moralni sud primjenjuje neki univerzalni, Bogom dani, fundamen talni moralni kriterij. U prvom momentu moralni sud predstavlja subjektivni izra z individualne svijesti i osjeaja prema onome o emu se izrie moralni sud i zauzima lini stav. U drugom momentu morini sud predstavlja primjenu nekog opevaeeg, objektiv nog moralnog kriterija. Za izricanje moralnog suda o nekom djelu ili postupku od presudne je vanosti namjera. Hadis koji govori da se djela sude i vrednuju prema namjerama predstavlja, neku vrstu definicije moralnog suda. Kada kaemo da je neki o vjek poinio zloin i zlo djelo tako to je svjesno, slobodno i planirano ubio drugog nevinog ni krivog ni dunog ovjeka, mi time ne izriemo samo svoj moralni stav i sud nego i univerzalni moralni princip prema namjeri koji je ubica imao pri takvom in u. To djelo i in je loe i zloin i moralno nedopustivo presudno s obzirom na namjeru njegovog poinitelja. Zato je u krivinom pravu, procesuiraju, a posebno suenju i pr esuivanju nekog djela, ina ili radnje od presudnog znaaja da se ii ljudskim granica ma koliko je to mogue utvrdi da li je optueni i okrivljeni direktno tu konkretnu r adnju poinio slobodno ili pod prisilom. Namjerno ili nenamjerno, svesno ili nesvj esno, planirano ili nehotice, sistemski ili sluajno. I plan i namjera i sloboda i savjest u primordijalnom smislu i odreenju pripadaju svijetu etike ali bez njiho vog poznavanja i uvaavanja krivino pravo i pravo openito kao i pravni sud i suenje s u 62

nemogui. Ako se uzme.da su istina, pravda, pravinost kao primarno etike teme onda j e jasno da su moralni i pravni sudovi povezani kao dua i tijelo, a zajedniko tijel o im je namjera ili nijjet u ime Boga. Moralni sud daje pravnom sudu duu, a pravn i sud daje moralnom sudu snagu i tijelo, Jako, ovisno od namjere, nijjeta ili ra zloga radi kojeg se ini nije svako ubistvo moralno nedopustivo. Ubistvo drugog ovj eka u nunoj bezizilaznoj odbrani kada se ovjek potpuno nevin ni kriv ni duan brani od napadaa ili ubistvo neprijateljskog vojnika u ratu na drugoj neprijateljskoj, agresorskoj strani dok traju izravne direktne neposrede borbe moe biti i tretira se kao in patriotizma, portvovanosti i hrabrosti, herojstva, pa ak i pravinosti ukol iko se ubijaju neprijateljski vojnici u zatiti ena, djece, nemonih, bolesnih i star ih osoba. Dakle, ovisno od namjere, slobode, svijesti, plana i sveukupnih okolno sti nije svako ubistvo isto ubistvo. Da bi se neki postupak, in, djelo, radnja, p onaanje, rije, karakter i dranje, ocjenilo kao dobro ili loe neophodno i nuno je imat i mjerilo ili kriterij na osnovu kojeg se sudi i sa kojim se usporeuje prosuivani postupak i karakter. To generalno mjerilo ili kriterij u Islamu jeste Furkan, iz Kur'ana i Sunneta, i pojedinano unutranji glas, oko, ogledalo, seizmografski apar at ljudske savjesti, na dui svakog ovjeka. U fukciji generalnog i univerzalnog Fur kana Kur'an razlikuje, razmeuje, razluuje i nepomirljivo razdvaja i razrjeava Dobro od zla. Istinu od Neistine, Uputu od neupute, Svjetlo od tame, Pravdu od neprav de, Pravinost od nepravinosti, Potenje od nepotenja, Vrlinu od poroka, Krijepost od nekrijeposti, Vrijednost od nevrijednosti. Sud od besuda i prevrtljivosti, Stav i iskaz od nestava i licemjerstva i prevrtljivosti, Umjetnost od unda i smea, Prin cip on neprincipa, Kulturu od kienost. Naelo od nenaela, Altruizam i Dareljivost od egoizma, sebinosti, krtostii slijepe line koristi, interesa, Ideal od bezideje, por oka i strasti, Moral od nemorala. Zakon od nezakona i bezakonja, Pravilo od nepr avila, Volju od samovolje, Korist od tete: Zaista, Kur'an ovaj vodi najispravnijem i najsigurnijem Putu, u vjeri i etici i radost donosi vjernicima, koji rade dob ra djela da im zbilja pripada nagrada velika.164 U mjesecu ramazanu poelo je objav ljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovan ja Dobra i zla.165 Ti reci: evo Puta mojega, Allaha pozivam s Jasnim Dokazom i oni koji mene slijede. I samo Allahu sva hvala pripada, ja nisam od onih koji Njemu pripisuju druga.166 I evo, doista, Moga Puta Pravoga, (u Kur'anu) slijedite njega . I ne slijedite puteve druge, pa da vas oni onda u raskol stave spram puta Njeg ova! Eto, to vam Allah u dunost stavlja, da biste se bojali njega.167 Kao to je uenj e o dobru i zlu. Etika je svjedoenje, preko moralnog suda, i kazivanje da nikada nisu isti vjernici koji dobra djela ine sa zlotvorima koji zla ine. Ustvari oni ko ji su iznutra po vertikali, u moralno-etikom smislu slijepi, oravi, kratkovidi, gl uhi, oni ne uju, ne vide i u vjeru se ne mogu dozivati. Sa stajalita vjere oni su i vi mrtvaci. Kao takvi, nevisno od njihovog statusa kod ljudi, materijalnog stanj a i drutveno-politikog statusa oni kod Allaha nikada nisu ravni, i u istom statusu sa iskrenim, pravim i predanim vjernicima, ma ta oni o sebi mislili: A Mi smo Upu tstvo Musau dali i sinovima Kuran (El-Isra, 9) Kuran (El-Bekare, 185) 166 Kuran (Jusuf, 108) 167 Kuran (El-En'am , 153) 164 165 63

Israilovim Knjigu ostavili i ubatinili, kao Uputu, Putokaz i Opomenu za one umom obdarene, koji pameti imaju! A ti se strpi! Allahovo je obeanje doista Istina, i za grijehe svoje trai oprosta i slavi Gospodara svoga, hvalei Ga naveer i poetkom da na! Doista, oni koji raspravljaju i Allahovm znamenjima i znacima, bez ikakva nj ima prispjela dokaza, u njihovim srcima i grudima je samo i nita drugo, do oholos t koja ih nee dovesti do cilja eljenog i uene sree! Pa, zatrai u Allaha utoite i moli se za zatitu jer On uistinu i izbilja sve uje i vidi! Stvoriti nebesa i Zemlju vee je nego li stvoriti ljude sve! Ali, ne zna veina ljudi. Nisu jednaki i isti slij epac i vidjelac, nisu isti vjernici koji vjeruju i dobra djela ine i rade sa zlot vorima. Kako vas malo prima poruku.168 Kada je u pitanju Dobro i zlo bitno je da moralni sud vjere u Furkanu nikada zlo ne preinjava i ne pretvara u Dobro bez obz ira koliko zlo imalo sljedbenika i u kojim se koliinama inilo: Reci: Sljedbenici Kn jige! Osuujete li nas zbog toga to vjerujemo u Allaha i ono to nam se spusti, kao i ono to se ranije spusti, jer veinom ste vi grijenici!! Reci: Hoete li da kaem ko su za Allaha jo vei grijenici? To su oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdi, uin ivi da postanu majmuni, svinje i idolopoklonici, takvi e najgore mjesto imati i na jdalje su s Pravog puta zabasali. Kada vam dou, kau: Vjerujemo! Meutim, oni dolaze kao nejvernici, a i dolaze kao takvi, jer Allah najbolje zna ta taje oni. Vidi kak o u grijeh i nerpijateljstvo srljaju mnogi, te da bi zabranjeno pojeli - ogavni li su njihovi postupci! Zato im poboni i ueni ljudi ne zabranjuju grijene rijei i ono to je nedoputeno jesti - ogavno li je to to ine oni! Reci: Ogavno i odvratno se sa ugodnim ne izjednauje, makar mnotvo ogavnosti bilo i iznenaenja za tebe, Allaha se bojte, vi koji razbora i pameti imate - moda tako uspijete.169 Kod Boga Dobro osta je Dobro a zlo: ostaje zlo bez obzira koliko ljudi slijedi zlo i u kojim se kolii nama samo zlo produkuje. Drugi izvor moralnih sudova, stavova, naela, principa i spoznaja, pored Furkana u Objavi, jeste savjest na Ruhu. a Ruh je Allah u ovjeka udahnuo i On mu je Put Dobra i sutinu zla jasnim, shvatljivim i pouzdanim uinio: Ta ko mi Sunca i svjetlosti njegove i mjeseca kad ga prati ustopice i dana kada ga oituje, i mri kad ga zakrije i neba i Onoga koji ga sazda, i Zemlje, i Onoga koji je ravnom uini i due Onoga ko je stvori, pa joj Put Dobra i Put zla jasnim i shvat ljivim uini, uspjee samo onaj koje oisti, a bie izgubljen onaj ko je uprlja i na str anputicu odvodi.170 Dakle, Allah se kune Suncem i njegovom svjetlou, Mjesecom, Dano m, Noi, Nebom i Onim Koji ga sazda, Zemljom i Onim Koji je ravnom uini, i Duom i On im Koji je stvori, da istakne, upozori, skrene panju i stavi ovjeku i ljudima do z nanja i spoznala, da je Allah ne samo ovjekovu i ljudsku duu stvorio, nego joj je Put Dobra i zla jasnim i izvjesnim uinio. To je, ustvari, savjest. Od tri kljune f unkcije savjesti: da pomou nje razluuje Dobro od zla. da ovjeka navraa na Dobro a da odvraa od zla moralni sud savjesti posebno dolazi do izraaja i zadobiva funkciju kada ovjek svejsno, slobodno, planirano i namjerno grijei, tada ga savjest mui, pro ganja, uznemirava i iznutra samog ovjeka kanjava. Zato Obajva doe kako moralna, cen trala i vertikala, a savjest je na dui svakog ovjeka kao telefonski broj koji se p rikljuuje na tu centralu. Moralni sud je unutrnji Kur' an (El-Mu'min, 53-58) Kuran (El-Maide 59, 60, 61, 62, 63 i 100) 170 Kuran (E-em s, 1-10) 168 169 64

vrijednosni sud, sud srca, sud due, sud unutranje line ovjekove Objave i spoznaje na Ruhu. Kada je rije o sudovima postoji nekoliko vrsta sudova: a) Moralni sud b) P ravni pozitivno-zakonski sud c) erijtasko-pravni sud d) Apsolutni Boiji sud na Sud njem danu Sveukupna sfera ovjekove unutranjosti i moralnosti nije dosptupna pravu i zakonima pa tako ni islamskoj pravnoj znanosti ili Fikhu. Svi takozvani unutran ji grijesi (oholost, zavidnost, krtost, sebinost, titizluk, dvolinost, licemjerje, samoljubivost (tatina, sumnjienje) nisu u djelokrugu prava i zemaljskih pozitivnih niti erijatskih zakona i sudova. To je polje i djelokrug moralnog suda. Ne posto ji u pozitivnom pravu kao ni erijatom predviena zakonska sankcija na zemlji za oho lost, zavidnost i dvolinost iako su to po moralnom sudu velika zla, opaki i opasn i grijesi koji su zaprijeka ulasku u Dennet. Presude moralnog suda vae samo na Ono m buduem svijetu. Sve presude zemaljskih, pozitivno-zakonskih i drutvenih sudova, bilo o kojim vrstama kazni da se radi (novanim, zatvorskim ili smrtnim) kreu se sa mo i izriito u granicama ovog prolaznog svijeta. to se tie erijatsko-pravnog suda, n jegove osude i presude, ukoliko su utemeljene i ispravne, donose kazne na oba sv ijeta kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. erijatski sud poiva na moralnom kao vri jednosnom sudu (Istini, Namjeri, Pravdi, Slobodi i Pravinosti) a nastavlja se i u potpunjava na injenicama, uvjerljivim i povjerljivim dokazima, argumentima. erijat kao vanjski forum, vanjski oblik, oblik i forma, ureduje samo izvanjske odnose ob avezivanja spram Allaha d.., ljudi i svih stvorenja, te kao takav doputa da ono u u nutranje u ovjeku, njegov lini stav, izraz, sud, misao, ideja, ideal, namjera, naka na, savjest, osjeaj, osjeanje, karakter dranje, pred unutranjim forumom, pred savjeu, ed Ruhom, pred srcem, poiva na samome sebi, u okviru etike i line moralne spoznaje . ak i nijjet - namjera koja se trai kod mnogih religioznih ina i djela, ne ukljuuje u sebe nikakav unutranji pritisak u srcu. Tako se erijat i na njemu utemeljene pr esudbe, djela - hukum i sudaka presuda - kad, koja se treba drati samo vjerskog inje ninog stanja - Nahnu nahkumu biz-zevahiri. Mi sudimo, vrednujemo, kvalifikujemo i ocjenjujemo samo prema izvanjtini i vanjsku dimenziju ivota (kao osnovna deviza erij ata) nalaze u razlici prema savjesti i religioznom osjeaju odgovornosti (dijana t enezuh) pojedinca i njegovom unutranjem odnosu naspram Allaha d.. (ma bejnehu ve be jnellah). Ukratko, polje i tema etike su vrijednosti, naela, principi, vrline, kr ijeposti, moralne kategorije, imperativi, ideje, misli, namjere, unutarnja htije nja, osjeaji, elje, karakter, savjest, stav, sud, iskaz i pojedinano dranje, a polje erijata su dunosti, obaveze, poslovi, aktivnosti, djelatnosti, naredbe, zapovjedi , zabrane, osnovna norma, ustav, zakoni, statuti, pravilnici, uredbe, opomene, u pozorenja, sankcije, kazne, norme i egzegutiva. Ukratko, dok Iman i Ahlak pokriv aju sveukupnu unutranju stranu ivota, Islam i erijat pokrivaju vanjsku dimenziju ivo ta. etvrta vrsta suda je Apsolutni Boiji Sud na Sudnjem danu i Boija 65

konana presuda iza koje slijedi ili nagrada Dennet ili kazna Dehennem. Sve pravne p resude koje izriemo ljudima na ovome svijetu, odnose se iskljuivo na izvanjsku str anu ivota, djela, radnje, ine postupke obaveze, dunosti, ponaanja, rijei, a ne na unu tarnja htijenja, misli, ideje, osjeanja, namjere i porive, dakle ono sutinsko, ono to ovjeka pokree na djelo, na akciju, na postupak, na ponaanje. Zato je Sudnji dan, ustvari dan komplementarnog suenja, vrednovanja i verificiranja svega i onoga iz nutra misli, ideja, unutarnjih htijenja, osjeanja, poriva i po njima izvana nasta lih djela, radnji, rijei, postupaka, ponaanja. To je Kur'anom obeani Dan pune Istin e, pune Pravde, pune Nagrade i pune Kazne. Posebno pitanje unutar etike i prava, jeste odnos izmeu pojedinane, personalno-individualne kolektivno-zajednike svijest i i odgovornosti, kako na ovom tako i na buduem svijetu. Kod Emila Durkheima se n ikada ne proimaju i ne dodiruju individualne i kolektivne svijesti, zato to sve in dividualne svijesti, po njemu, nastaju i determiniraju se iz kolektivne apriorne svijesti koja svakoj individualnoj predhodi, a kod Georgea Gurvitcha, kolektivn e i pojedinane svijesti se proimaju i dodiruju, ali se individualna kao slabija gu bi u kolektivnoj. U Islamu se nikada individualna svijest ne moe izgubiti u kolek tivnoj, zato to bi ovjek izgubio identitet i dignitet na ovom, i mogunost i rezon o dgovornosti na onom svijetu: Izaziva ovjek i zlo i dobro, zbilja, ovjek je nagao. A svakom ovjeku Mi emo djelo njegovo za vrat njegov privezati, a na Danu Sudnjem iz vadit emo mu Knjigu, otvorenu e je susresti. Svoju knjigu itaj! Dosta ti je to e danas protiv sebe svoj raun sviati. Ko se Pravom Stazom uputi, na dobro se uputio, a ko stranputicom krene, protiv sebe krenuo je. Niko nee nositi onog drugog breme.171 N ijedna dua nee nositi breme druge due, pa i ako pretovareni pozove da mu se ponese, nita mu se ponijeti nee, pa makar i roak da je!172 Ko radi dobro, za duu svoju radi, a ko ini zlo protiv nje radi! I Gospodar tvoj nije silnik prema Svojim robovima!17 3 Danas e svaka dua ono to je zaradila dobiti! Nepravde danas nee biti! Allah e sve, z bilja obraunavati! I opomeni ih na Dan Bliski kada e kada e srca u grkljanima biti i prepreiti se. Silnici nee imati tada ni prijatelja ni druga kojem e se udovoljiti .174 Ko bude radio zlo, samo e biti kanjen toliko! A koji budu radili dobro, muko il i ensko bili, a vjernici bili, takvi e u Dennet ui, u njemu e bez rauna biti opskrblje ni!175 Ko uini dobro dijelo, dobit e nagradu od toga bolju, a ko uini zlo djelo, a o ni koji ine zla dijela biti e kanjeni samo toliko koliko su zaradili!176 Kada ovjeka z adesi teta, zaziva Nas, a kada mu od Nas blagodat podarimo on veli: Zato to sam za sluio, ovo je dato meni! Ne! Nego je to iskuenja ali ne zna veina njih. Tako su zbo rili oni prije njih, pa im ne bi od koristi ono to su stekli, pa ih pogodi kazna za zlodjela koja su inili! A oni koji su od ovih zloinitelji, kazna za zla djela k oja su poinili pogodit e i njih i oni nee moi umai.177 uvajte se Dana kada jedna dua rugu duu nita uiniti nee moi, niti e se Kuran (El-lsra, 11-13) Kuran (Fatir, 18) 173 Kuran (Fussilet, 46) 174 Kuran (El-Mu'm in, 17-18) 175 Kuran (El-Mu'min 40 i 176) 176 Kuran (El-Kasas, 84) 177 Kuran (Ez-Zu mer, 49-50) 171 172 66

prihvatiti njeno zauzimanje, a ni otkup od nje se uzimati nee, niti e pomo pruiti im se.178 I bojte se Dana kada niko nikome nita pomoi nee moi, kada iskupljenje ni od ko ga primiti se nee, kada zauzimanje koristiti nee, niti e njima pomagati se.179 Tako M i due i Onoga Koji je potpunom stvori, pa je za grijeenje i bogobojaznost sposobno m uini. Uspjet e onaj ko je oisti, a ko je uprlja taj e stradati!180 Dakle, na razini linosti unutar islamske etike odgovornost je strogo individualizirana, konkretiz irana i izdiferencirana. Na razini drutva, zajednice, demaata i ummeta, unutar erij ata, postoji za opu stvar, opi interes, opu korist, opi cilj - Ulul-emr i za ope spoz nato i ope priznato dobro - El-Me'aruf, i odgovornost na nivou zajednice jer se t o tie sudbine, ivota, opstanka, cilja i sadraja ivota zajednice. I neka meu vama bude jedna zajednica (ne samo pojedinac) koja e pozivati na opespoznato dobro, zahtijev ati i nareivati dobroinstvo i zabranjivati ope spoznato zlo, a takvi e uspjeti, zais ta.181 I vidjet e narod svaki kako na koljenima klei, svaki narod e po njegovoj knjizi da pozivaju; Danas ete biti nagraeni prema svome djelu. Naa Knjiga je ovo, vama ka zuje istinu, jer traili smo da sve to ste inili ispisuju. Tako e one koji su vjerova li i dobra djela inili Gospodar njihov uvesti u milost svoju - to e biti uspjeh oit i, uistinu. A za one koji nisu vjerovali; Zar vam ajeti Moji nisu kazivani!? Ipa k ste se uzoholili i bijaste ljudi koji prestupe injahu! Kada se govorilo; Allaho vo obeanje je istina, u as Sudnji, nema nikakve sumnje, vi ste (kao zajednica) odg ovarali; Ne znamo mi ta je as Sudnji, mi samo pretpostavljamo, a nismo oni to vrsto vjruju. Potom e im se prikazati runa djela koja su inili, te e ih snai ono to su izvrg avali ruglu. I reeno e biti; Danas emo vas zaboraviti ba kao to ste zaboravili na sus ret u ovome svome Danu i Oganj e vae utoite biti, te neete imati nikoga koji bi da va m pomognu. To je zato to ste Allahove dokaze izvrgavali ruglu i to vas zemni ivot o bamnu! Toga Dana iz Ognja nee biti izvedeni niti e se od njih traiti da ugaaju!182 Sv a laiko-sekularna i ateistiko-materijalistka uenja ne vjeruju u odgovornost na Onome svijetu, ne vjeruju u polaganje rauna pred Bogom, ne vjeruju u onostranu eshatol oku, metafiziku i transcendentalnu perspektivu ivota i vjeruju samo u ovaj svijet i zemaljski, ljudski svijet, suenje i presude. Svi idolopokloniki, politeistiki, murik i narodi unutar tribalne; rodovsko-plemenske svijesti iskljuivo vjeruju u kolekti vnu, zajedniku a nikakvu individualnu personalnu i linu izdiferenciranu odgovornos t; bilo na ovom bilo na onom svijetu. Prema uenju Kranstva odgovornost za Adamov Ist oni grijeh u podjednakom kapacitetu prenosila se na sve generacije ljudskog roda d o roenja jedinoroenog Boijeg sina Isusa Krista. Prema uenju i vjerovanju Islama ovjek ova i ljudska odgovornost je prije svega individualna i personalna, a samo u nek im za zajednike obaveze kolektivna, odgovornost je ovosvjetska i onosvjetska, dak le i pred ljudima i zemaljskim sudom i pred Bogom i Boijim sudom. U odnosu na Krans tvo u Islamu odgovornost se ne prenosi ni s ovjeka na ovjeka, ni s naroda na narod , ni s generacije na generaciju. Moralni i pravni sudovi, stavovi, iskazi, mjeri la i kriteriji ispoljavaju se u obliku principa, naela ili pravila koja Kuran (El-Bekare, 48) Kuran (El-Bekare, 123) 180 Kuran (E-ems, 7-10) 181 Kuran (Ali Im ran, 104) 182 Kuran (El-Dasije, 28-35) 178 179 67

ustvari znae modele i oblike naina ponaanja, kojih se treba pridravati. Norme ili pr avila, sa kojima se usporeuje ponaanje ovjeka, pretpostavlja pojam i sadraj vrijedno sti, zato to one nisu same sebi svrha. S druge strane, propisivati bezvrijedno je besmisleno. Pozitivno vrednovanje pretpostavlja i ono to je suprotno vrijednosti . A ko ljepe zbori i govori od onoga koji Allahu poziva, i dobro radi i govori; ja sam musliman, samo Allahu predan. Nisu i nikada nee biti isto dobro i zlo. Ti na zlo dobrim uzvrati, pa e onaj to je neprijateljstvo izmeu njega i tebe odjednom te bi prijatelj prisni postati! A to postii mogu samo oni strpljivi, to postii samo m ogu oni koji imaju veliki udio, sretni!183 Nisu jednaki slijepac i vidjelac, niti oni koji vjeruju i rade dobra djela, i oni koji su zlotvori i zli! Kako se malo opominjete vi!184 Nisu jednaka mora dva, ovo je pitko i slasno - pije se lahko, a ovo - slano i gorko! Vi iz svakog svijee meso vadite i nakit kojim se kitite! Ti vidi lae kako po njemu sijeku valove, da biste sticali Njegove blagodati i da bi s te zahvalni bili! Nisu isti slijepac i vidjelac, niti tmina i svjetlost, niti hl adovina i vjetar eui. Niti su isti ivi i mrtvi! Zbilja, Allah e uiniti da uje onaj koj On hoe, a ti one u grobovima ne moe dozivati! Ti si samo opominatelj.185 Dehennemlije i dennetlije nikada nisu i nee biti jednaki, dennetlije su dobitnici pravi.186 Sve moralnoetike kategorija i sadraji morala, bez vjere u Boga, Sudnji dan i polaganje rauna, kazuje Objava, a svijedoi povijest su mrtve. Jedino u etici, koja se nasla nja na religiju, mogue je govoriti o Dobru i zlu. Dalje. sve vrijednosti imaju sv oje suprotnosti: Istina - neistina, Iskrednost - neiskrenost, Potenje - nepotenje, Dobrota zloa, Pravda - nepravda. Samo je Allah Vahid - Jedan i Ehad - Jedini, i nije ni s kim i ni s im, ni u kakvim relacijama i usporedbama: Stvoritelj Nebesa i Zemlje! Uinio je od vas samih parove, i od stoke dao je parove, i tako vas je ze mljom rasijao! Nita i niko nije kao On! Samo On sve uje i vidi sve!187 Kuran (Fussilet, 33-35) Kuran (El-Mu'min, 58) 185 Kuran (Fatir, 19-23) 186 Kuran (El -Har, 20 i 187) 187 Kuran (E-Sura, 11) 183 184 68

6. ZABRANA I GRIJEH Allah d.. je stvorio ovjeka u odreenim granicama i okvirima. Te granice, okviri, for me i oblici ivota su ovjeku i ljudima objavljene preko Objave i one su im pokazane i demonstrirane i s njima su u potpunosti upoznati preko sveukupne ivotno-vjersk e prakse svih poslanima i vjerovjesnika: To su Allahove granice, a ko se Allahu p okorava i Poslanika Njegova slijedi, On e ga uvesti u vrtove kroz koje protjeu rij eke da zavazda boravi u njima, i eto uspjeha golema. A ko Allaha ne slua: ne slij edi Poslanika Njegova i ko se drzne preko Njegovih granica, u Oganj e ga uvesti d a ostane u njemu zasvagda, jer poniavajua patnja je za njega.188 Skoro bi se bez pr etjerivanja moglo kazati da su: Dobro - zlo i Naredba -zabrana etiri osnovna i sr edinja etika pojma. Naime, nema i nikada nije bilo i nee biti ni jednog i niijeg etik og uenja bez kazivanja o Dobru i zlu, Naredbi i zabrani, Slobodi i odgovornosti, Dunosti i mogunosti. Kao to je Allah d.. stvorio ovjeka i ljude da ive u granicama i o virima odreenih propisa tako je krenje, prelaenje i izlaenje iz tih granica, ustvari , ulaenje u Zabranu - Nehj i zabranjene sadraje, radnje, postupke, ponaanja, ine i r ijei - Haram. U svom pojmovnom i terimnolokom odreenju Zabrana se u Islamu naziva N ehj a sve ono to se kao sadraj, kao radnja, injenica i in zabranjuje naziva se Haram . Dakle, sama Zabrana naziva se Nehj a bilo koi sadraj Zabrane naziva se Haram. K ao to se u Islamu nareuje opespoznato i ope priznato dobro - Me'rf, tako se najodlunij e zabranjuje opepoznato zlo - Munker. Moe se bez ikakve dvojbe i zazora ustvrditi da se ovjek i ljudi nalaze u moralnom odnosu prema sebi, drugim ljudima, svijetu i ivotu, tek kada u njihovim slobodnim, svjesnim, namjernim, planskim i ciljanim odnosima postoje i odreene zabrane. Zabrana je u biti neminovno slobodno spoznata nunost koja prati, odlikuje i od svih drugih stvorenja razlikuje ovjekaAdema od d ana stvaranja i nastajanja u Dennetu: Potom (nakon stvaranja) rekosmo: Ademe, ti T voja ena se u Dennetu nastanite i u njemu obihjo jedilgigdje ta poelite, ali se Stab lu ovome (odreenome spoznatome, obiljeenome) ne primiite jer ete tako ogrijeiti se i nasilje poiniti!189 A ti, Ademe, sa svojom enom u Dennetu nastani se i jedite ta vam s e prohtje, ali ovome Drvetu ne prilazite, jer ete ogrijeiti se i nasilje poiniti!190 Osnovna vjerska, pravna i moralna deviza Islama je sluiti Bogu u okviru granica Njegove volje, ne prelaziti te granice i koristiti ljudima: Pavovjerni! ispred Al laha i poslanika Njegova nemojte srljati, i Allaha se bojte, zaista je Allah Sveu jui i Sveznajui. Pravovjerni! Ne diite glasa iznad glasa Vjerovjesnikova, nemojte m u se povienim tonom obraati kao to se obraate jedni drugima kako ne bi vai poslovi da to i ne osjetite - bili uzaludni! Oni koji stiaju glasove svoje pred poslaniko m Allahovim - takvima je Allah iskuao srca u bogobojaznosti, oprost i nagrada vel ianstvena njima e pripasti.191 Odmah po Kuran (En-Nis, 13 i 14) Kuran (El-Bekare, 35) 190 Kuran (El-Ea'raf, 19) 191 Kuran (El -Hudurat, 1 i 2) 188 189 69

stvaranju i nastanjivanju u Denneu ovjek a time i ljudi kao njegovi budui potomci j e stavljen u slobodi u poziciju dozvoljenog - Halal i zabranjenog - Haram. U ter minolokom i pojmovnom odreenju sve to se od Boga nareuje naziva se Emr a sve to se ka o sadraj dozvoljava naziva se Halal. U najkraem, u Islamu je Halal sve to nije Hara m, Nehj, Munker i Mekruh (pokueno i suprotno Sunnetu) ili u Islamu je dozvoljeno sve to nije zabranjeno i pokueno: Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase koje On dade za Svoje robove i ono to je za pojesti lijepo?! Onda odgovori: To i jest za one t o vjeruju na svijetu ovome i to na Dan ustanua kao neto to naroito je, tako Mi ljudi ma koji shvaaju podrobno izlaeno znamenje.192 Generalno u Islamu se nareuje ono to je Halal - Dozvoljeno a zabranjuje ono to je Haram zabranjeno. Kako za islamsku eti ku Ahlak tako i za islamsko pravo i Vjerozakon - erijat samo Allahu d.. pripada izv orno, autentino pravo, a nijednom zemaljskom stvorenju, ovjeku, ljudima, ustanovi, instituciji i organu da neto apsolutno zabrani uini haramom ili apsolutno dozvoli - uini halalom. Reci: Moj Gospodar bestidnosti zabranjuje - bilo oevidne ili prikr ivene, zatim grijeenje neopravdanu i neutemeljenu primjenu sile, te da Allahu pri druujete neto o emu On nikakav dokaz objavio nije kao i to da o Allahu govorite ono to ne znate.193 Tamo i ondje gdje je i kod koga je sve dozvoljeno ne moe biti govo ra o moralu, dobru, dunosti, odgovornosti, vrijednosti, normi, ovjeku i ljudskom o dnosu prema svijetu i ivotu. Kao i same etike rodno tlo, humus i topos zabrane je religija: Moral se moe, dakle, trajno zasnivati samo na religiji, ali moral i rel igija nisu jedno. Moral kao princip ne postoji bez religije. Moral kao praksa, k ao pojedinani sluaj ponaanja, ne zavisi neposredno od religioznosti. Ono to ih vee, t o je zajedniki argument: drugi vii svijet. Po tome to je drugi, taj svijet je religio zni svijet, po tome to je vii, taj svijet je moralni svijet. Ovaj odnos pokazuje i u zajamnu zavisnost i meusobnu nezavisnost religije i morala. U pitanju je izvjesna unutranja dosljednost koja nije automatska, matematika, logika, nego praktina, sa m oguim odstupanjima, ali koja se prije ili kasnije ponovo uspostavila: ateizam na kraju krajeva zavrava negacijom morala, a svaki istinski moralni preobraaj poinje v jerskom obnovom, Moral je religija pretona, prevedena u tenje i pravila ponaanja, o dnosno ovjekovo voljno ponaanje ili odnoenje prema drugim ljudima usklaeno sa injenic om postojanja Boga. Jer, da treba da vrim svoju dunost bez obzira na sve tekoe i riz ike kojima se izlaem, a to je ono to nazivamo moralnou za razliku od ponaanja motivis anog interesom, takav zahtjev moe se opravdati samo ako ovaj svijet i ovaj ivot ni su i jedini svijet i jedini ivot. To je taka koja predstavlja zajedniko ishodite mor ala i religije. Moral se rodio iz zabrane i ostao je zabrana sve do danas, od de set Boijih zapovjedi, osam su zabrane. Moralno je uvijek restriktivni, prohibitiv ni princip u odnnosu na animalne nagone ovjekove prirode, za to hrianska etika moe po sluiti ne kao jedini, ali svakako kao najslavniji i najoigledniji primjer. Histori ja starih religija puna je primjera razliitih zabrana, koje nam mogu izgledati be smislene. Ali etiki gledano, ne postoji zabrana koja bi bila besmislena. Naravno da zabrana moe imati i racionalni smisao, ali korisnost nije nikada njen 192 193 Kuran (El-Ea'raf, 32) Kuran (El-Ea'raf, 33) 70

primarni smisao.194 Sve zabrane po erijatu i Ahlaku u Islamu imaju za osnovni cilj zatitu bitnih vrijednost, na temelju i u okviru kojih ljudi jesu, bili su i mogu biti ljudi. Osnovne vrijednosti koje Islam na temelju erijata i Ahlaka pomou zabr ane kao sredstva instrumenta i lijeka titi i uva, brani, ini neupitnim, svetim i ne dodirljivim su: vjera, ivot, ast, imovina, osjetila, razum, um, pamet, potomstvo, sloboda, spoznaja, nauka, rad, privreivanje, pravo govora i pisanja, priznanje i ravnopravnost u razlikama a ne u istovjetnostima i suprotnostima. Sa stajalita ovj eka i ljudi, njihove slobode i dostojanstva, jedino je u odnosu na dominacijui a similaciju, prihvatljiva koegzistencija. Islam je jedina religija, jedina doktri na, jedini nazor, jedini koncept, jedina teorija, jedina dogma, i jedno uenje zah valjujui priznanju, koje fukcionira i opstoji na principu koegzistencije, a koegz istencija podrazumjeva, da su svi ljudi kao ljudi najsavrenija Boija stvorenja, od Boga stvoreni slobodni, ravnopravni, razliiti, a ne jednaki i suprotni, i da pod jednako i ravnopravno imaju pravo na ivot, vjeru, ast imovinu, osjetila, razum. um . pamet, porodicu, potomstvo, slobodu, spoznaju, nauku, rad, privreivanje, poslov anje, kretanje, kuu i stanovanje. To je zato to je Islam jedina religijalcoja pozn aje, priznaje i autoritetom svog cjelokupnog uenja i institucionalno brani i uva s ve nebeske religije: kranstvo, hrianstvo, protestantizam, judaizam, brahmanizam, bud hizam, sabeizam, te njihove knjige - Toru, Talmud, Psalme Davidove, Jevanelje, Ve de, Rig - Vede, Upaniade, Purane, Dasatir i vjerovjesnike Mojsija. Davida i Isusa . Priznajui sve Objave i sve poslanike i vjerovjesnike i zabranjujui atakiranje na njih. Islam priznaje i poznaje duhovni i povijesni kontinuitet i legitimitet ovj eanstva, dok je za kranstvo u svim varijantama sva povijest do Isusa samo promicanj e tzv. Istonog grijeha, naslijeenog od praoca Adama. Ustvari, supstancija Islama j e Istina sadrana u Kur'anu, primijenjena u Sunnetu i potvrena u povijesti. Forma, oblik, okvir ili vanjsko lice Islama jeste Sloboda. Ukras i ljepota - kevser Isl ama su muslimani, odgojeni i odrasli na temeljima Islama, u formi, okviru i obli ku i slici Slobode sa svim svojim dunjalukim razliitostima, u nepreglednom okeanu Tevhida. Odnos takvog Islama prema drugim religijama nije samo odnos tolerancije nego prije svega, odnos priznanja. Islam ne da tolerira nego vie od toga poznaje i priznaje: kranstvo, hrianstvo, protestantizam, judaizam, brahmanizarn, budhizam, k onfuionizam, intoizam, sabejstvo. Razlike izmeu tih religija i Islama, eriat ostavlj a za presudu Allahu na Sudnjem Danu, a ne Inkviziciji na Dunjaluku. Kada Islam p oznaje i priznanje druge reliigije, on takoer priznaje, uvaava, potuje i institucio nalno osigurava i zatiuje pripadnike tih religija kao ljude, kao linosti i kao Boija najsavrenija stvorenja, koji imaju pravo na slobodu, a u okviru je pravo i moguno sti izbora vjere, morala, kulture, tradicije, jezika, zakona, sistema vrijednost i i naina ivota. Zato Islam sve ljude definira potomcima Ademovim, stvorenim po Al lahovoj Oderdbi, stvorenim od jednog ovjeka i jedne ene, a zatim su uinjeni i razvi jeni u razliita a ne jednaka i suprotna plemena, rodove, bratstva, narode, nacije , rase i jezike zajednice da se meusobno upoznavaju a ne udaljavaju i suprostavlja ju. Kada erijat u okviru Islama, kao neupitnu vrijednost, neupitnom zabranom titi ljudski ivot, on titi ivot kao ivot, kao Allahov dar, milost, svetost i krunu svih s tvorenja podjednako, uvijek, svugdje i svagda 194 Alija Izetbegovi (Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 128 i 129) 71

neovisno od toga o kome se radi: kraninu, hrianinu, protestantu, idovu, brahmanu, bud histi, intoisti, sabejcu, mandejcu, manihejcu, mazdejcu, jakobitu, manofizitu, ta gteti, konfuijancu ili muslimanu. Ljudski ivot kao ivot kao univerzalna vrijednost i Allahov dar kojim samo On Stvoritelj ima pravo da raspolae je prije svega, ispr ed i iznad svega toga. Zato je po Kur'anu a i Tevratu (Tori), ubiti jednog nevin og, ni krivog ni dunog ovjeka, koji na Zemlji nikakav nered nije sijao, grijeh je ravan kao sve ljude pobiti: I zbog toga smo Mi sinovima Israilovim propisali: Ko ubije nekoga bilo kog ovjeka koji ubio nije, ili koji na Zemlji nered inio nije, k ao da je ljude poubijao sve! Ako bude uzrokom da se sauva ivot neiji, kao da je sauv ao ivote svih ljudi! Njima su poslanici Nae jasne dokaze donosili, ali su mnogi lj udi opet na Zemlji sve granice zla i nasilja prelazili.195 Prije ovog ajeta Allah kazuje i svjedoi o dvojci Ademovih sinova iz kojeg se vidi da prvi ovjek na Zemlj i nije umro prirodnom smru; nego je ubijen od svoga brata koji je ponesen sljepil om strasti, u funkciji njezinog zadovoljenja izvrio prvo ubojstvo: I pripovjedi im kazivanje i vijest o dvojici sinova Ademovih, onako i onkvu kakva jest, kad su njih dvojica kurbane prinijeli, i od jednog primljena bi. a od drugog ne bi prim ljena! I taj ree (bratu): Ja u te zbilja ubiti! A onaj ree: Allah prima (rtvu) samo od bogobojaznih! A ako ti ruku svoju prema meni prui da me ubije, ja svoju ruku da te ubijem prema tebi pruiti neu, ja se doista bojim Allaha, svih svjetova Gospodar a! Ja elim da ti i moj i svoj grijeh ponese i Vatre stanovnik bude! A takva je kazn a za nasilnike sve! I dua (nefs) njegova navrati ga da ubije brata svoga, i ubi g a, i gubitnikom posta. I Allah posla jednog gavrana da po zemlji kopa, da mu pok ae da zakopa ljes brata svoga! I on povika: Teko meni, zar ne mogu ja da poput ono ga gavrana zakopam lijes svoga brata?! I on se pokaja.196 Radi i u funkciji zatite ljudskog ivota, kao ope i univerzalne vrijednosti od onih za koje ivot ne predstav lja nita, Tevrat (Tora) i Kur'an predviaju, ne odmazdu i osvetu, nego recipronu pra vdu: O vjernici! Propisuje vam se Kisas - reciprona pravda za ubijene! Slobodan za slobodna, rob za roba, i ensko za ensko! A onaj kome ivot poteen bude od onog ko na recipronu pravdu pravo ima, nek' se prema njemu velikoduno postupa, a i on nek' po kae dobroinstvo! To vam je olakanje od Gospodara vaega i milost! A onome koji nakon svega, neprijateljstvo pokae njemu - kazna bolna je! U recipronoj pravdi - Kisasu vam je ivot, o vi umom obdareni, da biste ivot sauvali!197Tako je po Kur'anu, a po T evratu: Mi smo doista Tevrat objavili, u njemu je Uputa i Svjetlost, po njemu vje rovjesnici sudie onima koji od Jevreja Allahovu vjeru prihvatie i poboni sudie, i uen i, od kojih se trailo da Knjigu Allahovu uvaju, i oni su bili Knjige svjedoci. Lju di se ne bojte, Mene se bojte! Moje ajete za prezrenu cijenu ne prodajite! A oni koji ne sude po onom to je Allah objavio, pravi su nevjernici. A u Tevratu smo p ropisali: Glava za glavu (ivot za ivot), oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub. A rane nek' se u okviru reciprone pravde - Kisasa poravnaju! A ko od reciprone pravde odustane, to e mu biti grijeha iskupljenje! A oni koji ne sude p o onom to Allah objavio je, takvi su pravi zloinitelji.198 Kuran (El-Maide, 32) Kuran (El-Maide, 27-31) 197 Kuran (El-Bekare, 178-179) 198 Kura n (El-Maide, 44-45) 195 196 72

Jedina korekcija i nadopuna Kur'ana u odnosu na Tevrat, za svjesno, namjerno, pl anirano i sistemsko, logino i ciljano ubistvo, u okviru reciprone pravde, jeste mo gunost materijalnog iskupljenja i zamjene dunjaluke smrtne kazne, ne od strane drav e, zajednice, drutva, nego od najbliih krvnih srodnika uz njihov pristanak, jer on i zakonsko pravo, od Boga zagarantirano na recipronu pravdu imaju. Samo oni i nik o vie, umjesto reciprone pravde, ivot za ivot, glava za glavu, oko za oko, zub za zu b, nos za nos, uho, za uho, slobodan za slobodna, rob za roba i ensko za ensko mog u i imaju pravo odustati i umjesto toga kao razumjevanje i irinu za ubicu i olakan je za porodicu ubijenog, traiti materijalno iskupljenje i poravnanje. Od ubice se u tom dogovoru ne uzima nita vie osim to propisi predviaju i doputaju. Pitanjima lju dskog ivota, imovine, asti, nenamjernog i namjernog ubistva bavi se i Poslanikov g ovor na Oprosnom haddu: Ljudi, vai ivoti, vaa imanja i vae asti nek vam budu sveti i rikosnoveni kap to je za sve vas uzvien i svet ovaj mjesec, dananji dan i mjesto. A refat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vaim. ovjek je dje lo Boije i neka je proklet onaj koji to rui. Mi emo svi doi pred Boga i On e nas pita ti za naa djela i na rad. Stvari koje su vam date u amanet, uvajte kao svoje vlasti te i vratite ih vjerno i na vrijeme onom ije su. Krvna osveta i lihvarstvo iz pag anskih vremena neka prestanu zauvijek. Bog je dopustio potenu trgovinu i na glavn icu imate pravo a lihvarstvo je strogo zabranio. Ne budite ni tlaitelji ni tlaeni. O, ljudi! Vas je Allah stvorio od jednog pretka i svi potjeete od Adema, a Adem je od zemlje stvoren. Najbolji je kod Allaha onaj koji Ga se ponajvie boji. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, osim po bogobojaznosti u vj eri. Mir neka bude meu vama. Ubistvo s predumiljajem bit e kanjeno sa poravnanjem i recipronom pravdom. Ubistvo bez predumiljaja, kad se ubije iz nehata kocem ili kam enom, stajat e poinitelja stotinu deva kao krvarina - odteta. Ko bude traio vie od ov oga, on pripada vremenu neznanja. Razumjeli ste poruku, o ljudi! Bog neka mi je svjedok.199 I Poslanikova Medinska povelja u funkciji zatite ivota, a sve su zabran e u funkciji (kao sredstva, instrumenti, odbrambeni mehanizmi i lijekovi) u funk ciji zatite vjere, fundamentalnih vrijednosti i osnovnih principa te ivota, asti im ovine i potomstva ljudi, u lanovima 19., 21., 36., definira pitanje Kisasa - Pora vnanja i reciprone pravde. Tako lan 19. daje vjernicima u organiziranoj Ummi, da z a ehida imaju pravo i mogunost naplatiti krv u okviru poravnanja i reciprone pravde , u korist drugih vjernika, ukoliko je u Dihadu prolivena za stvar vjere i odbran e vjernika. lan 21. predvia da ukoliko je neko oigledno, namjerno i bezrazlono skriv io smrt vjernika poinivi ubistvo, past e pod zakon Kisasa poravnanja - reciprone pra vde, osim ako ne uspije primiriti branitelja rtve. Vjernici e ustati protiv njega i osigurati provedbu zakona na tetu poinitelja. Pravo nagodbe o krvarini - odteti i materijalnom iskupljenju iskljuivo imaju zakonski srodnici i nasljednici rtve a i zvrenje kazne iskljuivo vre ustanove, institucije, organi i tijela u okviru organiz irane zajednice (drava) a ne ooteeni krvni srodnici i nasljednici. To potvruje lan 36 .b. Medinske povelje: Nije zabranjeno u okviru reciprone pravde poravnati zadane r ane. Ako ko ubije odgovarat e zajedno sa lanovima porodice. Inae to bi bila nepravd a i onaj ko se ne pridrava ovog pravila 199 Mustafa Spahi (Povijest Islama 1. i 2. dio, Poslanikov govor na Oprosnom haddu, str . 215 i 216) 73

ogrijeio se o pravdu. Allah garantira da e se ovaj Spis savjesno provoditi.200 Alla h d.. od Israilaca u Tevratu, to i Kur'an svjedoi, uzima Misak - Zavjet, u okviru os novnih naredbi, dunosti i zabrana, da e vjerovati, suditi, raditi, ivjeti, ponaati s e po Tevratu, zatim da e oboavati samo Allaha i da mu nee pridruivati sudruga, na li jepe postupke, injenje dobrih djela roditeljima, siroadima i siromasima, govorenje lijepih rijei ljudima, obavljanje salata i dijeljenje zekata, da krv niiju bespra vno nee prolijevati, da ljude nikad osim kada to Boija pravda zahtijeva nee ubijati , da vlastitu djecu iz straha od neimatine za opskrbu i nafaku nee ubijati, da se navaljatinama i razvratu, ni javno ni tajno, nee pribliavati, da jedni druge iz dom ovine nee protjerivati i povratak krvavo naplaivati, da nee uzimati kamatu i tako t uu imovinu bespravno derati i da krivo na mjeri, litru, metru i kantaru nee vagati i mjeriti. Bez obzira na Zavjet - Misak veina su ga zanemarila, zaboravila i krila , bez obzira to su u tom Zavjetu osnovna naela, principi, norme, naredbe, dunosti i zabrane. Ipak, glavni sadraj Tore su Deset Boijih zapovijedi od kojih su 8 zabran e. Tih deset zapovijedi u Bibliji su sauvane ovako: 1) Nemoj imati drugih bogova uza Me (monoteizam), 2) Ne kuni se lano, 3) Sjeaj se dana odmora da ga svetkuje, 4) Potuj oca svojega i mater svoju, 5) Ne ubij, 6) Ne ini bluda i preljuba, 7) Ne kr adi, 8) Ne svjedoi lano na blinjga svojega, 9) Ne poeli ene blinjega svojega, 10) Ne p oeli imetka blinjega svojega. Evo Kur'anskog i svjedoenja i prenoenja onog to Biblija svodi na Deset zapovijesti: Ti (Muhammede) reci: Doite da vam kaem ta vam Gospodar va zabranjuje: da Mu ikoga ravnim smatrate! A roditeljima dobroinstvo inite i djecu svoju usred neimatine i siromatva ne ubijajte! Pa Mi i vas i njih hranimo! Ne pri bliavajte se ma kakvom nemoralu i razvratu bio on javni ili skriveni! I ne ubijaj te ovjeka koga je Allah zabranio ubiti, osim kad to pravda i zakon trai! Eto to va m se u dunost od Njega stavlja, da biste razmislili vi. I imetku siroeta ne priblia vajte se, osim na nain najljepi, sve dok zrelost ne dostigne! I pravedno na litru, metru i kantaru mjerite, Mi nikoga ne zaduujemo iznad mogunosti njegove! I kada g ovorite pravdu zastupajte i istinu govorite, makar bila i protiv vae rodbine! I Z avjet prema Allahu ispunjavajte. Eto, to vam Allah u dunost stavlja, da biste opo menuli se. I evo, doista. Moga Puta, Pravoga, slijedite njega i ne slijedite put eve druge, pa da vas oni onda u raskol stave spram Puta njegovoga! Eto, to vam A llah u dunost stavlja, da biste se bojali Njega. A i Musau smo Knjigu dali, da up otpunimo blagodat Svoju, koji e se u dobroinstvu nje pridravati, i da pomna objanjen ja o svemu darujemo i Stazu Pravu i Milost, da bi oni i u susret sa Gospodarom p ovjerovali!201 U okviru Misaka - neizmjenjivog i nezamjenjivog Testamenta Benu Israil se u Tevratu, izmeu ostalog obavezao: I kada smo od sinova Israilovih misak - Zavjet uzeli, da ete samo Allahu robovati, roditeljima dobroinstvo initi, i blinj ima, i siroadi, i siromasima i ljudima lijepe rijei govoriti, i salat klanjati, ze kat davati, vi ste se, poslije, izuzev malog broja, okrenuli a ionako se okreete. I kad od vas Zavjet uzesmo, da krv svoju neete prolijevati, niti ete jedni druge iz stanita izgoniti - vi potom to potvrdiste i vi to svjedoiste. Potom, vi se ipak meu se ubijate, i jedne izmeu vas iz domova njihovih 200 201 Mustafa Spahi (Povijest Islama 1. i 2. dio, Poslanikova Medinska povelja, 175) Kur an (El-En'am, 151-154) 74

protjerujete, meu se pomaete protiv njih, grijeh i neprijateljstvo inei. A ako kao z arobljenici ratni dou, vi ih otkupljujete, a zabranjeno vam je da ih iz domova nj ihovih izgonite! Zar vi ujedan dio Knjige vjerujete, a ujedan ne vjerujete?!202 S a stajalita Islama, najbitnije je da muslimani na osnovu temelja Islama, Kur'ana i Sunneta, priznaju Ehlu-1-kitab: Jevreje i sve krane, njihove vjerovjesnike. Knji ge, pripadnike i vjerozakone: A Musau smo Knjigu dali i nakon njega poslanike zar edom slali. I Isau, sinu Merjeminu, jasne smo Znakove darovali i Dibrilom (ruhu-1 -Kudusom) ga osnaili.203 Kur'an u okviru priznanja razlika u jedinstvu i jedinstvu svijeta, ivota, ljudi, naroda u razlikama, upozorava Muhammeda a.s., da on, pa k ada su u pitanju i naredbe, dunosti i zabrane, ne presuuje Jevrejima i kranima na te meljima Kur'ana i Sunneta, nego da su se oni duni drati Tevrata (Tore) i Indila (Ev anelja). To im je jedan od uvjeta da bi uope moglu biti vjernici: A kako da od tebe (Muhammede) trae da im ti sudi, kad oni Tevrat posjeduju, u kome propisi Allahovi imaju? Oni bi se od presude tvoje okrenuli, a oni nisu vjernici! A potom smo Is aa, sina Merjemina, za njima poslali, da Tevrat prije njega objavljen potvrdi i Indil smo mu dali, u njemu je Uputa i Svjetlo (kao i u Tevratu i Kur'anu), i on j e Tevrat, prije njega objavljen, potvrdio, da je Uputa i Pouka bogobojaznima! Ne ki sljedbenici Indila sude prema onome to je Allah u Indilu objavio! A koji ne sude po onome to Allah je objavio, takvi su pravi raskolnici. Da sljedbenici Knjige v jeruju, i da su bogobojazni, grijehe njihove Mi bismo im prekrili i jamano bismo ih u bae rajskog uivanja uveli! Da se oni prihvate Tevrata i Indila, i onoga to im je objavljeno od Gospodara njihova, imali bi ta jesti od onoga iznad njih, i onoga ispod njih! A ima i Sljedbenika Eihlu-1-Kitaba! Vi nemate vjere nikakve sve dok se Tevrata i Indila, i onog to je vama objavljeno od Gospodara vaega, pridravali ne budete! Doista e to to Gospodar tvoj objavljuje tebi kod mnogih njihovih zabludu i nevjerstvo ojaati.204 Ne samo da navedeni ajeti poznaju i priznaju jednu te istu primordijalnu: Vjeru, Istinu, Pravdu, Vrijednost, Norme i Zakone, Dobro, Naredbe , Dunosti i Zabrane nego drugi ajeti garantiraju Jevrejima i kranima institucionaln u, pravnu, zakonodavnu i sudsku autonomiju i posebnost. Kao to potvruje Istinu i er ijat objavljen u Tevratu i Indilu, Kur'an nareuje Muhammedu a.s. i muslimanima, da budu sudije samo muslimanima, na vjerskim izvorima Islama, a Jevrejima i kranima treba da sude, njihove vlastite autonomne sudije u okviru njihovih priznatih i p osebnih vjerskoh prava i zakona: I ti (Muhammede) presudi muslimanima po onome to Allah objavljuje, strasti njihove ne slijedi, ti spram njih na oprezu budi, da t e ne odvrate od dijela onoga to ti Allah objavi. A ako glavu okrenu, ti znaj da A llah eli njih zbog nekih njihovih grijeha kazni. Ali veina ljudi su grijenici!205 Os im to skoro potvruje i reafirmira sve naredbe, zabrane, dunosti, propise, odredbe, obaveze i zatiene vrijednosti Tevrata i Indila, Kur'an u surama Isra i Lukman zaokr uuje pravnozakonodavni i moralno-etiki koncept Islama. Kao Vrijednost, Istina i Dun ost najvieg reda, u okviru primordijalne tradicije, nareuje se robovanje samo i is kljuivo Allahu d.., i najljepa odanost i potovanje i Kuran (El-Bekare, 83-85) Kuran (El-Bekare, 87) 204 Kuran (El-Maide, 43, 46, 47, 65, 66, 68) 205 Kuran (El- Maide, 49) 202 203 75

pomaganje roditelja. Slijedi Naredba i obaveza pomaganja i briga o rodbini, siro masima i putnicima namjernicima. Iza toga slijedi, zabrana rasipnitva i totalne kr tosti, egoizma, sebinosti, tvrdiluka - titizluka. Umjesto njih kao dvije krajnosti , Naredba mjere i umjerenosti. Zatim se izriito zabranjuje, ubijanje vlastite dje ce usljed straha od neimatine i brige za opskrbu i nafaku, zabranjuje pribliavanje bludu i svim radnjama, postupcima, ponaanjima, situacijama i ambijentu koji vode ka njemu, zabrana ubijanja nevinih ljudi, zabrana pribliavanja imetku jetima - s iroadi. Naredba da se ispravno mjeri na litru, metru i kantaru, zabrana da se sli jedi i sudi ono o emu se znanja nema. i zabrana oholosti, osionosti, gordosti, na dmenosti, umiljenosti: Gospodar tvoj da samo Njemu robujete nareuje i da roditeljim a najljepe i najbolje dobroinstvo inite. Da blinjemu (rodbini) pravo njegovo i sirom ahu, i putniku, ali nemoj rasipniki rasipati, jer rasipnici su zbilja braa ejtanska , a ejtan je nezahvalan spram svoga Gospodara. I nemoj, kao da ti je ruka za vrat tvoj okovana, krtariti, a nemoj je ni sasvim ispruenu drati, pa da prekoren i bez igdje ieg ostane ti! I ne ubijajte svoju djecu bojei se neimatine, pa Mi opskrbljuje mo i njih i vas! Doista je ubijanje djece grijeh golemi. I ne pribliavajte se blu du, jer je to razvrat i perverzija! O kako je to staza ogavna! I ne ubijajte nik oga koga je Allah zabranio da se ubija, osim kad to pravda zahtjeva! A ako bude ni kriv ni duan umoren, tad ovlast dajemo njegovu nasljedniku, ali neka ni on ne prevrava mjeru u ubijanju, jer je doista pomognut. I ne pribliavajte se imetku sir oeta, osim na najljepi nain, sve dok ono punoljetno ne postane! I ugovor ispunjavaj te, za ugovor e se, doista, pitano biti! Kad na litru mjerite, punu mjeru napunit e, i sve ispravnim mjerilom vagajte! Tako je bolje i kraj je ljepi! I ono o emu ti znanja nema, ne slijedi, jer, zbilja i sluh i vid i razum - za sve pitan e ovjek b iti! I po zemlji osiono ne idi, jer, zbilja zemlju nee moi probiti, niti planine vi sinom dostii, a zlo svega toga omraeno je kod Gospodara tvoga.206 Da bi Zabrana - H aram bila i ostala Zabrana i u knjigama, i u djelima, i u rijeima, i u postupcima , i u ponaanjima, i u mislima, i u odnosima meu ljudima zabranjeno i nedozvoljeno - haram vai za svakog i tu nema izuzetaka. Zakon koji ima oi, posebne litre, metre i kantare za nae i njihove nije zakon, pravda i istina nego samovolja, bezakonje , nepravda i neistna na razini posebnog bilo roda, plemena, bratstva. Nema nae i njihove vage, kantara, istine, pravde i zakona. U grkoj mitologiji, boica pravde N ike kada vaga pravdu ne gleda kome se vaga nego ima ideal da pravdu dijeli po is tini. to je bitno u odnosu na zakon, dunost, naredbu, zabranu, obavezu i propis ne ma izuzetaka. Zakon koji se samo na jednom prestane primjenjivati i potivati pres taje biti zakon i postaje samovolja monika ili kako bi rekli marksisti volja vlad ajue klase pretvorena u zakon. Raditi ono to se drugima zabranjuje, to je posebna o dlika politiara u praksi i ne malog broja filozofa i pjesnika u teoriji i poeziji ne znai nita drugo nego ruiti etiku iznutra a obesmiljavati i obezvreivati zakon izv ana. Nema etike i zakona bez njihovog striktnog i potpunog pridravanja i iznutra i izvana. Takav je u potpunosti bio put poslanika i vjerovjesnika. Evo ta uajb a.s . kae svom narodu: Narode, zar ne vidite da sam ja pri znamenju Gospodara i da mi je dao Svoga divnog obilja, te da ne elim i ja nikad neu raditi ono to sam radio va ma. Ja elim samo, koliko mogu, initi dobra, a moj 206 Kuran (El-Isra, 23, 26, 29, 31-38) 76

uspjeh je jedino do Allaha, u Njega se uzdam i obraam se na Njega.207 Sljedee funda mentalno pravilo, to se tie Zabrane i zabranjenog, jeste da je u Islamu zabranjeno (rije, djelo, in, postupak, ponaanje, odnos, proces, radnja, aktivnost, situacija, ambijent, ideja, misao) sve to vodi zabranjenom: Ni blizu bluda ne prilazite, jer to je razvrat i ruan put je!208 Takoer izuzetno vano moralno i pravno pravilo, to se zabrane tie, jeste koritenje zabranjenog i nedozvoljenog s dobrim i plemenitim na mjerama. Naime, Islam ne doputa niti na koji nain dozvoljava da se ciljevima i ide alima to ini jezuitizam i neka druga uenja, opravdava upotreba nedozvoljenih sredst ava. Nema tog cilja koji moe opravdati zabranjeno sredstvo. I sredstvo i cilj u I slamu moraju biti neupitni i isti. Nita manje bitno pravilo nije da sve dvojbene, dvosmislene, nejasne, i rizine situacije treba izbjegavati: Allah je propisao dunos ti pa ih nemojte naputati, odredio je i propisao granice, pa ih nemojte prelaziti ; propisao je zabrane, pa ih nemojte kriti. A stvari koje je preutio - iz milosti prema vama, a ne iz zaborava - nemojte istraivati. Zna se ta je dozvoljeno (halal) . a zna se ta je zabranjeno (haram). Izmeu toga dvoga ima dosta nejasnih i dvosmis lenih stvari. Ko se bude uvao tih nejasnih i dvosmislenih stvari, taj e sauvati svo ju vjeru i ast, a ko se prepusti tim sumnjivim stvarima, taj moe lahko zapasti u o no to je zabranjeno. To je slino pastiru koji napasa svoje stado oko zabranjene ze mlje tj. oko tue njive i vrlo lahko stado da mu umakne i ode u zabranu. Znajte! S vaki vladar ima podruja gdje je zabranjen pristup drugima, a Allahova zabranjena podruja su Njegove zabrane (harami). Znajte! U ljudskom tijelu ima jedan organ, k oji kada je zdrav, zdravo je itavo tijelo, a kad je bolestan (pokvaren) bolesno j e i itavo tijelo. Taj organ je srce! Izvravaj ono ime te je Allah zaduio, bit e najpob oniji ovjek, kloni se onoga to je Allah zabranio, bit e najbogobojazniji, budi zadovo ljan onim to ti je Allah dodijelio, bit e najbogatiji. uvaj se onog to ti je Allah za branio, bit e najpoboniji, budi zadovoljan onim to ti je od Allaha odreeno, bit e naji uniji. ini dobro komiji, bit e pravi vjernik (mu'min). eli ljudima ono to eli sebi, ravi musliman. Nemoj se mnogo smijati, jer pretjeran smijeh umrtvljuje srce. Uzv ieni Allah je za svaku bolest dao i lijek, zato se lijeite. Ali nemojte se lijeiti onim to je zabranjeno. Allah vam nije dao nikakav lijek u onome to je haram - zabr anjeno. Zabranjeno je za ishranu upotrebljavati meso uginulih ivotinja. Bolje je svakom od vas da stavi u usta zemlje nego da stavi ono to je zabranjeno. Onome, k o se lijei haramom, Allah kroz to nee dati lijeka niti poboljanje zdravlja. Na onog a ko trai blagodati na nedozvoljen nain, s namjerom da se nadmeno i iz oholosti uz digne nad ostalim ljudima Allah e biti gnjevan na Sudnjem danu.209 Kada se u pitan ju zabrane u pogledu jela i pia Islam zabranjuje sve vrste alkohola, meso uginuli h ivotinja, mesodera, krvi, svinjsko meso i meso svake dozvoljene ivotinje koja je namjerno i ciljano zaklana u ime nekog drugog a ne u ime Allaha: Zabranjuje se lei na i krv, svinjsko meso i ono to je zaklano u neije drugo a ne u Allahovo ime, ono to je zadavljeno i umlaeno je, to je padom nastradalo i to probodeno je, to su zvije ri jele, osim ako ste vi obavili propisno klanje, ono to je zaklano za rtvenike, k ao i da pomou igre strijelica jedan dio traite. To Kuran (Hud, 88) Kuran (El-Isra, 32) 209 Jakub Memi (I.P.H., 482, 435, 52, 204, 487, 505, 567, 1282, 1592, 1666) 77 207 208

porono vam je. Danas krivovjeme obuzima oajanje zbog vae vjere, ali se njih ne bojt e, ve Mene se bojte.210 U islamskim etikim i normarativnim izvorima, Kur'anu i Hadi su, zabrana se kao sadraj najee odreuje kao pojmom i terminom Haram. Rije Haram pored stroge, neopozive, besprizivne i bezuvjetne Allahove zabrane ima jo nekoliko reve lentnih znaenja. U drugom znaenju sa stajalita Kur'ana i Hadisa, Haram podrazumijev a uskraivanje, svetost, nepovredivost, potovanje, samopotovanje, neupitnost. U treem odreenju pojmom i terminom Haram se odreuje i oznaava ono to je od Boga bezuvjetno uinjeno zatienim, svetim i nedodirljivim. Evo kako vidi, artikurira i definira osno vne zatiene vrijednosti u erijatskom pravu prof. Dr. Fikret Kari: U ovu kategoriju spa daju stvari odnosno vriednosti koje su neophodne za odravanje ljudskog drutva i po retka u njemu. To su vjera (Din), ivot (nefs), razum (A'kl), ast ('Ard), imovina ( mal). Neki pravnici dodaju i potomstvo (nesl). Rije je o univerzalnim vrijednosti ma koje moraju biti ouvane na svakom mjestu i svakom vremenu. Takve vrijednosti p oznaju i tite svi pravni sistemi civiliziranih naroda bez obzira na to da li se o znaavaju kao Boansko pravo, prirodno pravo ili vjeno pravo (ius divinu, ius natural e, lex aeterina). Za zatitu svake od ovih vrijednosti erijat je odredio posebne us tanove i propise. Vjera se titi sluenjem Bogu (ibadet) i nalogom da se brani ako j e onemogueno njeno iskazivanje. ivot se titi krivino pravnom odredbom o talionu, zab ranom samoubojstava i obavezom otklanjanja opasnosti koja prijeti pojedincu ili drutvu. Razum se titi zabranom uzimanja opojnoh pia ili droga. Potomstvo se titi odr edbama o zakonitom braku kao osnovom porodinog ivota, zabranom izvanbranih spolnih odnosa i protiv prirodnog bluda. ast se titi propisima o kanjavanju klevetnika, a t i propisi su posebno strogi kada je u pitanju neosnovane optube za blud. Imovina se titi propisima o obavezi njenog stjecanja na zakonit nain, zabrane krade, zabra ni kamate- ribaa, stavljanje pod starateljstvo lica koja ne mogu da se brinu za zatitu svojih interesa.211 Pored kur'anskih ajeta, Allahov poslanik je Zabranu i z abranjene stvari najcjelovitije i najserioznije izloio i objasnio u govoru na Opr osnom haddu u kome je pored ve navedenog rekao: Lihvarstvo kamate i krvna osveta ne postoje vie ni za jednog pravog muslimana. Bog je naredio da vie ne bude kamata (z abrana) a prve kojih se odriem neka budu moga amide Abbasa koji ima mnogo dunika. I cijena krvi se ukida (zabranjuje), a prva krvna osveta koje se odriem neka bude cijena krvi mog sinovca Amir ibn Harisa koga su kao nevina djeaka ubili ljudi iz plemena Huzajl. sve treba da se oprosti i zaboravi. O, vjerni, bojte se Boga i o prostite svojim dunicima lihvarske kamate. Ako posluate moj savjet, vaa e se imovina uveati jer vam ostaje glavnica za poten rad i trgovinu. Ako to ne uinite, znajte d a ste se teko zamjerili Allahu i Njegovu Poslaniku. Nemojte initi nepravdu drugome pa e i vama biti dobro. Ako je va dunik u nevolji, produite mu rok plaanja, a ko ste u poloaju da mu dug oprostite to jo bolje. Bojte se onog dana u kome ete svi doi pr ed Boga gdje je On vrhovni sudija i apsolutna pravda. uvajte se preljuba i ljubom ore, prvo je teak grijeh, a drugo vodi nesrei u braku. Izbjegavajte ogovaranja. On i koji kleveu potene ene neka su prokleti na oba svijeta. 210 211 Kuran (El-Maide. 3) Fikret Kari, Etika u Islamu, Zbornik radova treeg simpozija 1410 ./1990., Zagreb 1991. 78

One koje optue potene ene zbog nevjerstva u braku ili zbog nemorala, a ne mogu za t o izvesti etiri vjerodostojna svjedoka, kaznite sa osamdeset udaraca biem i nikad im ni u emu nemojte vjerovati, jer to su nevaljalci i zlikovci. Ako prema vaim enam a osjetite malu naklonost, nemojte nagliti, promislite, moda vam je Bog ba u tome pokazao sreu. Nemojte traiti razvod bez vanih, na vjeri utemeljenih, razloga, jer o d svih stvari koje je dopustio, Bog najvie mrzi razvod braka. ene su vam se predal e na vjeru Boiju, potuje, dakle amanet Boiji. O, vjernici! Kada odreujete i izmeu seb e dijelite nasljedstvo budite strogo pravedni i drite se Allahovih propisa. Nije vam dakle, dozvoljeno napraviti oporuku u neiju korist a na tetu zakonskih nasljed nika. A oporuka u korist strane osobe ne moe prelaziti treinu nasljdstva. Zabranje na su vam i uvajte se imanja maloljetnih, nemonih i slaboumnih. Nemojte upotreblja vati njihova imanja da umnoite svoja. To bi bio teak grijeh. Ljudi poujte! Dodavanj e neposveenog mjeseca usred mjeseci Boijeg mira djelo je nevjernika, koji ovaj mje sec smatraju jedne godine neposveenim, a druge posveenim, kako bi prividno potovali broj svetih mjeseci, oni dakle, ono to je Bog posvetio i zatitio - haramom uinio, a posveuju ono to je Bog ostavio profanim. Vrijeme je da postavimo stvari onako ka ko ih je Bog uredio stvarajui Nebesa i Zemlju. I zaista, Bog je odredio da godina bude 12 mjeseci, od dana stvaranja Nebesa i Zemlje. Od svih 12 mjeseci etiri su posveena (ehuri hurumi), od kojih tri uzastupna i jedan odvojeni: zul-kade, zul-hi de i muharrem, te redeb, koji pada izmeu dva dumada i abana. Ljudi vjernici su braa. A bratovo imanje je nepovredivo (haram), osim kada on sarn dopusti.212 Rijeu, termin om i pojmom Haram oznaavamo i definiramo ono to je Bog u ptpunosti, u svemu i na b ilo koji nain zabranio ali i ono na to nam Allah nikada, ni u kojoj situaciji i ni pod kojim izgovorom nije dao pravo, to nam je uvijek zauvijek uskratio i uinio ne pribliivim, nedodirljivim, nedostupnim, nedozvoljivim, kako u najveim tako i u naj manjim moguim koliinama. Sa stajalita erijata. u okviru Islama, stvari se nareuju, do zvoljavaju ili zabranjuju u aslu, u svojoj biti, u osnovi, u korijenu, u svojoj praosnovi, u arhetipu a ne u procentima, podnoljivim i nepodnoljivim koliinama. Tak o sve to opija u bilo kojem procentu je alkohol a svaki alkohol je haram - zabran a. Ili zabranjeno je osamljivanje sa tuom mladom i lijepom enom pa makar poetna nam jera bilo i da se ui Kur'an. Ili ne moe do odreene stope kamatna stopa biti zdravo i ispravno ekonomsko poslovanje a od odreene stope zelenatvo i lihva. Lihvu i zele natvo ne odreuje i ne kvalificira visina kamatene stope nego osnovni postulat da s e zahvaljujui injenici golog posjedovanja novca ostvaruje zaradu i dobit. Sa staja lita Islama da bi to bila zarada a ne lihva ili kamata imaju tri uvjeta: mora se uloiti intelektualni ili fiziki napor i mora se snositi rizik u poslovanju. Kod ka mate nema ni fizikog, ni intelektualnog napora ni ikakvog rizika nego samo uveanju novca zahvaljujui njegovom posjedovanju i stavljanju u banku. U moralnom smislu iz pozicije savjesti i unutranje dimenzije ivota Haram se moe odrediti na slian nain kako se odreuje i dunost ali sa potpuno drugaijim predznakom. To otprilike znai da j e Haram unutar svakog ovjeka, ono to se u svijesti preko savjesti doivljava kao neto bezuvjetno, nuno, neminovno bez ikakvih vanjskih ucjena, prijetnji, pritiska ili 212 Mustafa Spahi (Povijest Islama 1 i 2, Poslanikov govor na oprosnom haddu, str. 2l5, 216, 217) 79

prisiljavanja ne smijemo, ne elimo, ne mislimo i ne pristajemo uiniti. Kada bismo svjesno, namjerno i planirano pristali da to inimo, uvjereni smo u to, iznevjeril i bismo ovjeka i ljude u sebi, ugrozili bismo i doveli u pitanje, Istinu, Pravdu, Dobro, vrijednosti, principe, naela, norme i sve sadraje po kojima i u kojima lju di jesu ljudi. Sa stajalita reda, poretka, sistema, osnovne norme, ustava, zakona , drutva kao organizirane i artikulirane zajednice Zabrana - Haram je zatita, uvanj e, brana i odbrana, kineski zid, neosvojiva tvrava, ekmeda i ehara koja uva ovjeka i l jude od grijeha. Kao to tijelo nosi i uva duu, koa tijelo, odjea kou i sramotne dijelo ve tijela, ljuska sdraj jajeta, ljuska jezgru oraha, ljenika, tako Zabrana titi, uva i brani od Boga odreene i zatiene vrijednosti. Zabrana i zabranjeno se utemeljuje i na intenciji, kada su u pitanju meuljudski odnosi, procesi, relacije, veze i ko munikacije, da se zatiti svako pravo - Hakk drugog ovjeka i ljudi openito i da se i zbjegnu i sprijee loe, tetne, opasne, odnosno za ljudski ivot u ovostranoj i onostra noj, dunjalukoj i eshatolokoj perspektivi opasne i pogubne posljedice. S te strane Zabrana preventva a svaka kazna za njeno krenje je egzamplar, ne kao odmazda i o sveta krivcu, nego kao pouka, poruka, primjer, podrka, zatita i odbrana onima koji nisu krivi. Ne zakljuavaju se vrata od lopova jer oni ulaze kroz prozor nego rad i potenih ljudi da se svako osvjedoi da oni ne ugroavaju tuu imovinu. Vjerovanje i n ekrenje zabrana pomae ovjeku i ljudima da ne iznevjere i ne izdaju svoga Stvoritelj a, da ne izdaju, ne iznevjere i napuste sebe u sebi, da ne iznevjere i ne napust e: red, poredak, sistem, ustav, zakon, normu, vrijednosti, naela, principe i dozv oljeno. Bog je stvorio ovjeka u odreenim granicama dozvoljenih propisa. Izlaenje iz tih granica ulazi se u svijet Nehja i Harama - Zabrane i tako se gubi i izobliuj e i izopauje osnovna ljudska narav koju je Bog stvorio i kojoj je u slobodi nared io da ivi u okviru dozvoljenih granica i dozvoljenih propisa. Allah kupuje ivote i imetke pravovjernih - za Dennet koji e imati: oni e se na Putu Allahovu boriti, pa e ubijati i biti ubijani, i to je Njegovo istinsko obeanje u Tevratu, Indilu i Kur' anu, a ako e bolje od Allah obeanje ispuniti! Zato se radujte svojoj trgovini koju ste s Njima obavili, jer to je, uistinu, uspjeh velianstveni, To su pokajnici i pobonici, zahvalnici i postai, oni to se klanjaju i elom po tlu padaju, koji zahtije vaju da se dobroinstvo ini i zabranjuju nevaljalosti, koji se uvaju granica Allahov ih - pravovjernicima ti uputi radosne vijesti!213 O vjernici, budite strpljivi i i zdrljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono ta elite!214 Na kraju, osnovna namjera i nakana erijata i njegovih zabrana u okviru Islama, je ste da ouva sve vrijednosti, istine i ciljeve Islama i muslimane u njemu, da sauva muslimane u okvirima Allahovih granica kako bi kao to su roeni ivjeli i s ovog svi jeta otili u Fitretu - prirodi Allahove vjere, u kojoj su svi od Allaha stvoreni, s kojom je Allah zadovoljan i u kojoj su oni zadovoljni, da ivei na Dunjaluku nik ada ne bi zaboravili Ahiret, i da bi vjerujui i nadaju se Ahiretu, uozbiljili i uin ili odgovornim ivot na Dunjaluku, da nikada ne bi zaboravili Emanet ivota u sferi dunosti, obaveza, prava, odgovornosti, naredbi i zabrana. Zakljuujemo - ljudi na l judski nain ne mogu ivjeti bez zakona u sebi - Ahlaka i oko sebe u drutvu bez Ustav a, a muslimani bez 213 214 Kuran (Et-Tevba, 111 i 112) Kuran (Ali Imran, 200) 80

erijata. Zabrana - Haram je sastavni i nerazdvojni dio kako Ahlaka tako i erijata. Upravo zato nije dozvoljeno i doputeno pravnim varkama, zamkama, zavrzlamama, lu kavostima, igrarijama i izigravanjima kriti i initi ono to je Haram Zabrana, a u po zicijama i situacijama nude, nevolje, oaja i bezizlaza u cilju opstanka i spasenja dozvoljeni su izuzeci. Tada i samo tada dok takvo stanje traje zabranjeno prest aje biti zabranjeno a nedozvoljeno postaje dozvoljeno. Primjera radi, ako se nem a ta jesti da se ne bi umrlo od gladi, dunost je i obaveza jesti svinjsko meso ili da se ne bi crklo od ei kada nigdje nema dozvoljenog pia. dunost je i obaveza popit i pivu, ili pravo da musliman ne smije nikada slagati ukljuujui i aneks da nije i uvijek duan istinu kazati- pa nee valjda ubicama pokazivati rtve klanja, neu silovat elju otkrivati sakrivene ene, nee neprijatelju otkrivati svoje poloaje, nee biti ejta nski potar pa prenositi rijei jednih ljudi protiv drugih pa makar bile tane. Ne smi je se izuzetak i stanje nude preinjavati u pravo, zakon, pravilo ponaanje i privile giju. U tom kontekstu Poslarjik je jasan i odreen: Allah voli da se koriste Njegov e povlastice i olakice u erijatskom propisima kao to prezire i odvratno mu je da se , pod izlikom olakica, radi ono to mu je zabranjeno.215 Dakle, Zabrana se u Islamu naziva Nehj a ono to se zabranjuje ili sav sadraj Zabrane naziva se Haram. 6.1. Grijeh O Dobru - zlu, Naredbi - zabrani, Dunosti, Dozvoljenom i Grijehu nemogue je mislit i, pisati, govoriti i uvjerljivo uiti izvan Etike utemeljenoj na Religiji. U prot ivnom mogue je govoriti o koristi i teti, boli i uitku, Diktatu i samovolji, instik tima i Iivljavanjima, interesu i ravnodunosti, zaradi i gubitku. Uenje i kazivanje o Grijehu kao i Zabrani u svemu i po svemu pripada svijetu Religije i Etike utem eljene na njoj: Historijski gledano, moralna misao jedna je od najstarijih isto lju dskih misli. Prethodi joj samo ideja boanskog koja je stara tano koliko i ovjek. Te dvije misli ostale se najue povezane kroz svu historiju sve do naih dana. U histor iji etike doslovno ne postoji ni jedan ozbiljan etiar koji je mogao izbjei opredje ljenje prema religiji, bilo da je uvjereno dokazivao neophodnost religije za zas nivanje moralnog naela, bilo da je sa istim arom pokazivao suprotno. itava historij a etike je pria u nastavcima o uzajamnom preplitanju religiozne i etike misli. Mad a statistiku ne smatramo nikakvim dokazomu pitanju o kojem je rije treba istai i d a su religiozni etiari u izrazitoj prevazi, a ateisti su skoro potpuni izuzetak. Iskustvo tzv. Laikih etikih pokreta (pokreta koji su isticali nezavisnost etike od religije) u Francuskoj, Engleskoj, Americi, Njemakoj, Italiji u XIX i XX vijeku (u anglosaksonskom svijetu poznati pod imenom Societes for Ethical Culture, Sett lements, Ethical Societes) pokazali su kako svako razmiljanje ili aktivnost u obl asti morala prirodno tei da se pretvori u religiju ili priblii njoj. Za temu koju razmatramo, ovaj period u historiji praktine etike je od ogromnog 215 Jakub Memi (I.P.H., 478) 81

znaaja. ak i udbenici u francuskim dravnim kolama, u kojima je umjesto vjerske bila u vedena tzv. moralna nastava, imali su spoljnu shemu katehizisa, praktikovanog u nastavi hrianskih vjeroispovjesti. Naalost, razvoj ovih misli, njihov protivrjeni to k, njihovo stalno kolebanje izmeu religije i nauke, nemogue je ovje izloiti. Ipak, moe se konstantovati njihovo stalno nastojanje da odre nezavisnu poziciju prema re ligiji i njihovo nesvjesno pribliavanje religiji. To su te dvije pojave krajnje i ndikativne za predmet koji razmatram.216 Na poetku samog kazivanja i izlaganja o G rijehu bitno je navesti i podvui da se Grijeh na arapskom jeziku imenuje i odreuje terminima i pojmovima: Suun, Ismun, Hatietun: Ko zlo kakvo uini ili se ogrijei (su en) o samoga sebe - nefsehu, a zatim se Allahu dovom i istigfarom obrati za oprot enje, utvrdit e da Allah rado plaa i Milostivan je.217 Neto najpotresnije i najudesnij e to nam mogu ponuditi stare knjige su prie o obraanju o moralnom preporodu ljudi. Nekim untranjim pokretom, neobjanjivim i slobodnim, od najveih grijenika i silnika p reko noi postajali su krotki isposnici i borci za pravdu. Uvijek je to trenutan d ogaaj. Tu nema nekog preodgajanja, nekog procesa, nekog uticaja. U pitanju je jed an dogaaj u dubinama due, jedno doivljavanje, koje je ve postojalo skupa sa jednom e nergijom, potpuno unutranje naravi, koja svojom silinom mijenja ovjeka u njegovom osnovu. Ovaj preobraaj je neto to pripada ovjeku, i zato nema procesa, kauzaliteta. uslovljenosti, uzroka i posljedica, pa ni racionalnog objanjenja. To je drama ija je sutina sloboda i stvaralatvo.218 Drugi termin i pojam kojim se imenuje Grijeh je ismun: Ko grijeh (ismun) kakav uinj, uinio gaje protiv sebe, jer Allah zna sve i p remudri je.219 Trei termin i pojam kojim se imenuje Grijeh je Hatietun: Ko greku (Ha tietun) kakvu ili grijeh uini, pa neduna ovjeka potvori njime. takav je uprtio klev etu i grijeh koji oit je.220 Drugo pitanje koje se neumitno postavlja poslije imen ovanja grijeha jeste odakle grijeh, ta je izvor, korijen, humus, arhetip, topos, pralijeha, praosnova i praklica grijeha? Dvije su odrednice, odlike i bitne kara kteristike ovjeka sloboda i nehotino i nenamjerno zaboravljanje osnova, potencija, preduvjet i pretpostavke svakog grijeha i grijeenja. Zaborav je neizbjena i neotk lonjiva odlika ili odrednica ovjeka ili njegova Ahilova peta, koja prati ljudski ro d od praoca Adema i pramajke h. Have iz Denneta do kraja svijeta, ivota i postojan ja. Tom zaboravu prethodi prije toga darovana sloboda ovjeku i ljudima: Eto tako M i Kur'an na arapskom jeziku sputamo i objavljujemo, i u njemu opomene i prijetnje kaznom pomno niemo i ponavljamo da bi oni bogobojazni bili, da bi se grijeha klo nili i da bi ih Kur'an na Sjeanje na Allaha i pobonost pobudio. Neka je uzvien Alla h, Vladar Istiniti! A s Kur'anom ne uri prije nego li se tebi objavljivanje njego vo ne zavri! I reci: Gospodaru moj! Poveaj i proiri znanje meni! Adema smo Mi to odm ah u poetku, od praiskona obavezali, upoznali i upozorili na ejtana, ali je on neh otice zaboravio i ne naosmo kod njega odlunosti!221 Na bilo koji ovjekov zaborav u s lobodi: svjesni - nesvjesni, namjerni Alija Izetbegovi (Islam izmeu Istoka i Zapad a. 131 i 132) Kuran (En-Nis, 110) 218 Alija Izetbegovi (Islam izmeu Istoka i Zapada, str 120) 219 Kuran (En-Nis, 111) 220 Kuran (En-Nis. 112) 221 Kuran (En-Nis, 112) 216 217 82

nenamjerni, hotimini - nehotimini. sluajni - sistemski, mahinalni ili ciljani ubacu je se ejtan kao Ademu a.s. prokleti Iblis da udalji ovjeka od Allaha, od Denneta, o d Istine, od Upute, od Pravog Puta, od poslanika i vjerovjesnika, od Naredbe i Z apovjedi, od Halala, od vjernika i da ga priblii sebi i svojim sljedbenicima, nev jernicima, muricima, nepopravljivim grijenicima, kufru, irku, zabludi, tami, nasilj u, grijehu, propasti i Dehennemu. Prije bilo kakvog doticaja i uticaja ejtana na ov jeka Adem je, dakle ljudska vrsta, kao njegovi potomci prije toga upozorena na s ve ejtanske vesvese, obmane, magije, bajanja, varke i arolije: A kada melekima kaza smo Mi: Niice i seddu Ademu padnite i uinite vi! Svi su pali i seddu uinili, samo Ibl is nije htio, on je odbio. O Ademe! - rekosmo Mi - Doista je ovaj (Iblis) neprij atelj tebi, i eni ti, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz Denne ta, pa da se onda mui. Zbilja ti u njemu nee ni ogladnjeti, niti go biti, i zbilja n ee ni oednjeti, niti egtf osjetiti! Ali ga ejtan obmanu i poe mu bajati i govoriti: O Ademe! Hoe da ti pokaem drvo vjenosti i carstvo koje nee proi? I njih dvoje s njega po jedoe (zabranjeno i grijeh poinie) i stidna mjesta njihova im se odmah ukazae, pa liem dennetskim njih dvoje po svojim stidnim mjestima pokrivati se poee. I Adem (u zabo ravu i slobodijne poslua svoga Gospodara i skrenu s Puta Pravoga.222 Poslije ovog nesvjesnog, neeljnog, nenamjernog, neciljanog, neotklonjivog, neizbjenog, neumiljen og, nemetodolokog, nesistemskog i nehtijueg zaborava ili neumitne i Ahilove pete, u slobodi ejtan ini Adema a.s. i h. Havu svojim rtvama, tj. lanim obeanjima o promjeni vrste - da e postati meleki, o vjenom ivotu i drvetu vjenosti i vlasti koja nikako i nikada nee proi i propasti pod uvjetom, ukoliko se priblifzabranjenom drvetu, kada Adem i Hava vide i shvate da su omadijani, prevareni, izigrani, slagani, obmanu ti, obinjeni, zapali u vesvesu, edni, prevedeni preko vode, kod oiju ostalih slijep i, i da su umjesto svih ejtanskih obeanja ostali goli. ostali bez odjee i jedne od bitih odlika i odrednica koja razlikuje i odlikuje insana od hajvana, jer odjea i nsana zaogre, zatiuje, ukraava, uljepava i stidna mjesta, tijela mu pokriva, oni Alla hu tevbu i istigfar ine: O Ademe! Ti i ena tvoja u Dennetu stanujete i odakle vam je volja jedite, ali se drvetu ovome (oznaenom, obiljeenom, zabranjenom) ne pribliava jte, da ne biste zlo sebi nanijeli! Pa njima dvoma ejtan pone aptati da bi im otkri o stidna tijela njihova koja su im (do tada) skrivena bila. I ree im: To to vam va Gospodar ovo drvo zabrani samo je zbog toga da ne biste meleki postali, ili da n e biste besmrtni bili! I Iblis im se poe zaklinjati: Ja u vama dvoma biti od onih koji e vas iskreno savjetovati! I njih dvoje on na opsjenu zavede, pa kad s drvet a zabranjenog okusie, njima se stidna tijela njihova pokazae i oni se po stidnim t ijelima svojim rajskim liem pokrivati poee. A zar vam drvo to ve nisam zabranio? Gosp odar njihov ih je dozivao- i zar vam nisam rekao Ja da je ejtan neprijatelj otvor eni vama dvoma?! I kazae Adem i Hava: Gospodaru na! Sami smo sebi zlo, nepravdu i nasilje grijehom i krenjem zabrane nanijeli, i ukoliko nam Ti ne oprosti i ako nam se ne smiluje, bit emo tada meu izgubljenim stradalnicima mi.223 Ne da, po Allahovo j Odredbi i Uputi ljudi nisu nikada ivjeli u neizdiferenciranoj svijesti, u nerel acijama, u 222 223 Kuran (T-H, 116-121) Kuran (El-Bekare, 36) 83

nekategorijama, u nepropisima, u nestavovima, u neiskazima, u nesudovima, u neod redenjima, u negranicama,u nerazmeima, u nekriterijima, u nestazama, u neuputama, u neodredbama na zemlji, nego im se prije toga u slobodi, u prvom boravitu u Denn etu, objavljuje, obznanjuje, upuuje i pokazuje rekcija, granica, mjera, odredba, uputa, zakon, dunost, dozvoljeno, nedozvoljeno, zabrana nedozvoljenog, a to je za branjeno drvo. Sva ejtanska strategija, ideja, koncept, ideologija, doktrima, dog ma, teorija i taktika je, da Adema i Havu u trenutku zaborava na Allahova upozor enja u pogledu ejtanskih vesvesa i na sve Dennetske blagodati i dobrote, navede, z avede i odvede da se priblie zabranjenom drvetu, Haramu i Grijehu: I ejtan ih obman u i prevari da zbog drveta pokliznu i posrnu, i izvede ih iz onoga u emu obitavah u. A Mi naredismo: Silazite iz Denneta svi! Jedni drugima bit ete neprijatelji! Na zemlji e vam stanite biti i uivanje neko vrijeme. Izlazite iz njega (Denneta) svi On naredi, jedni drugima ete neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista Uputa dolaziti, pa ko bude Uputu Moju slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. Siite! Na redi Allah - jedni drugima ete nepriijatelji biti! Na zemlji vam je stanite i uivan je neko vrijeme! I Allah ree: Na Zemiji ete vi ivjeti, na njoj ete umirati i iz nje oivljeni biti!224 Sve to ejtan obeava h. Ademu i h. Havi u Dennetu je obmana, priin, v rka, bajanje, iluzije, fantazije, fikcija fatamorgana, arenlaa, roba od nevidia, mi t, magija, bajka, halucinacija, virtualni i frivolni svijet i nezajeljiva elja kao plod podle i pokvarene mate u slobodi. Sva njegova neodoljiva i neotklonjiva obea nja utemeljena su na naruavanju Boijeg reda i poretka, na prelaenju i krenju i brisa nju od Allaha dozvoljenih granica, na preinjavanju Zabrane - Nehja u Naredbu - Em r i Harama zabranjenog u Halal - dozvoljeno to grijeh u svojoj sutini jeste, zatim na lai, prevari i obmani, kako e ovjek i svi ljudi ukoliko se priblie zabranjenom d rvetu, Maramu i Grijehu, postati meleki i promijeniti vrstu, postati vjeni, besmr tni i neprolazni, i da e im se pokazati drvo vjenosti i ukazati vlast i carstvo, k oje nee nikada proi nisu nita drugo nego ejtanovi instrumenti, putevi, naini, modalit eti, forme, okviri i sredstva zavoenja ovjeka, kako bi on u trenutku zaborava u fo rmi slobode prekrio Allahovu Odredbu, Naredbu, Granicu, Zakon, Volju, poinio Zabra nu, Grijeh, preao granicu, mjeru, izaao iz svoje naravi. Kada su u trenutku slabos ti i zaborava u slobodi h. Adem i h. Hava pribliili se zabranjenom drvetu, Zabran i i Grijehu, oni nisu postali ni meleki, ni besmrtni, nisu okusili ni drvo vjenos ti, niti su zadobili carstvo vjenosti, ali su poinivi grijeh, prelazei oznaenu spozna tu granicu, krei Odredbu i inei Zabranu i Grijeh u Dennetu ostali goli, nagi. nepokri veni, nezatieni, neobueni, nezaogrnuti, neodjeveni, neukraeni, neuljepani i u onom st anju, halu, obliku, formi, okviru i susretu u kojem je Allah nezadovoljan da bud u, a ejtan je sretan i zadovoljanljda budu. Zato? Pa biti odjeven, obuen, zatien, zao grnut i pokrivena tijela je jedna od bitnih odlika i odredbi ovjeka, a biti go, n ag, nepokriven, nezatien, neobuen, nezaogrnut. neodjeven, neukraen, neuljepan unutranj om libasu-t-takva i vanjskom libasu-1-dism odjeom, ne samo da je Zabrana i Grijeh, nego je i vraanje, sputanje, bacanje i srozavanje ovjeka u nie. ivotinjsko animalno stanje. Kada Allah stvara ovjeka, on ga odlikuje nad sva stvorenja i stvorene svj etove, nastanjuje ga sa Havvom u Dennetu i oni su tu: zatieni, obueni, zaogrnuti 224 Kuran (El-Ea'raf, 19-23) 84

i uljepani, vanjskom i unutranjom odjeom. Doista, najvea unutranja odlika ovjeka u odn osu na sva druga stvorenja i stvorene svjetove, jeste svjesna vjera u slobodi, a vanjska svjesno oblaenje i odjea u slobodi. Grijehom i grijesima ejtan eli da razgo liti, razorua, razotarije i uini golim insana i tako ga rui i obara na stadijvhajva na, jer unutranja razdioba izmeu insana i hajvana jeste vjera i vanjska odjea. Kada ovjek ostane bez odjee, on ostaje bez zatite, bez vanjske odbrane i ukrasa i posta je svjestan ejtanove zamke, prevare, obmane, bajanja, magije, lai, fikcije, vesves e, iluzije, navoenja i zavoenja i tada ini prvu tevbu i prvi istigfar svome Stvorit elju poslije prvog Grijeha: I Adem primi od Gospodara svoga neke rijei i On mu opr osti. On doista prata i samilostan je! I oni (Adem i Havva) rekoe: Gospodaru na! Sa mi smo sebi zlo (grijehom i zabranom) nanijeli, a ako nam Ti ne oprosti i ako nam se ne smiluje, bit emo tada meu stradalnicima mi! A potom ga odabra njegov Gospoda r, pa mu oprosti i Stazom Pravom uputi.225 Dakle, nakon ejtanskog zavoenja i potom uinjene tevbe i istigfara, Allah d.. odabire i odlikuje Adema i njegovo potomstvo U putom i Pravim putem, ali ga bez obzira na to, sa h. Havvom progoni iz Denneta. D rugi fundamentalni razlog i faktor koji ovjeku i ljudima na nagovor i zavoenje od e jtana omoguava Grijeh i grijeenje jeste sloboda. Jedan pjesnik pjeva i nasluuje sve izazove, blagodati ali i iskuenja slobode - dolazi sloboda bit e mrtvih, ubi me p rejaka rije i hoe li sloboda umjeti da pjeva kao to su sunji pjevali o njoj. Bez obz ira to je vjera sadraj, bit, jezgro, temelj, supstanca a sloboda forma okvir ivota, ivjeti u vjeri kroz jbrmu slobode ne znai ivjeti idealnim apsolutno istim i savrenim ivotom. ovjekpije ni melek koji nikada u neslobodi ne grijei niti je ejtan koji slo bodu iskljuivo koristi za grijeenje, zabrane i naruavanje Allahovog reda i poretka. ovjeku je Bog podario odreenu, ogranienu slobodu. Uz slobodu neprestano ide Boija U puta i sve sposobnosti u ovjeku: pet osjetila, razum, um, svijest, savjest, pamet , intuicija. Bez obzira na sve to zaborav, sloboda, slobodna voljai mogunost izbo ra, navoenje i zavoenje od strane ejtana, stavlja ovjeka i ljude, u iskuenje Grijeha i grijeenja. Ko god grijei i kad god i bilo kada i bilo gdje da grijei, bez obzira da li je rije o ovjeku pojedincu, branom paru, porodici, rodbini, rodu, bratstvu, p lemenu, narodu, rasi, naciji, klasi, kasti, staleu, uenom, neuenom, mladom, starom, imunom, siromanom, muku, ensku, uglednom, neuglednom, on ili oni pogreno koristi slo bodu. Sa stajalita slobode grijeh i grijeenje je pogreno, protiv Allahove Volje, na ejtanov nagovor i nain koritenja slobode. Zapravo, ovjeka i ljude na Grijeh i grijee nje, u polju i okviru slobode, navraa prokleti ejtan da ne bi bio sam u Dehennemu. o vjek koji je vjernik, i vjerski a ne samo bioloki potomak Adema a.s. na svjesno i li nesvjesno, namjerno ili nenamjerno poinjeni grijeh odgovara pravovremeno i pri mjrreno tevbom kajanjem i istigfarom - traenjem oprosta samo od Allah d.. Zato su s tari Latini govorili: Erare humanum est persevejare diabolicum - Ljudski je grij eiti a avolski je ne kajati se nikada. Kada ovjek grijei on se kaje (tobu ini) i od B oga oprost trai, a kada avo, lucifer, sotona, Iblis, ejtan grijei on se nikada niti kaje, niti oprosta trai nego od Boga trai da takav do kraja svijeta ostane kako bi ovjeka i ljude na nevjerovanje i svako zlo, grijeh, zabranu i zabludu navodio i zavodio: On se ak Allahu unaprijed kune da e to 225 Kuran (El-Bekare, 37, El-Ea'raf, 23, T-H, 122) 85

initi i takav biti: Silazi iz Denneta! Bog ree, nee moi u njemu (Iblise) oholiti se! I lazi, jer spada u prezrene! Iblis ree: Daj mi vremena do dana kada proivljeni bit e. Daje ti se! Budui da me Ti zavesti dade (ejtanova la na Allaha d..) ja u ih sigurno o metati na Tvome Putu ispravnome. Zaskakat u ih i napadati i sprijeda i otraga, sa desne i sa lijeve strane, tako da e ustanoviti kako veina njih ne zahvaljuje.226 Is kuenje i izazov ovjekove slobode, kazano i izraeno jezikom vjere, u stanju zaborava , ispoljava se u ovjekovom i ljudskom grijehu i grijeenju i njihovom kajanju zbog poinjenih grijeha. Kada kaemo i konstatiramo da je ovjek slobodno bie i bie zaborava izloen stalnim nasrtanjima, navoenjima i zavoenjima prokletog ejtana to u potencijal nom, i u aktuelnom i u teorijskom ali i u praktinom smislu znai da je ovjek po neki m obiljejima i grijeno bie. ovjek je poprite unutranje borbe dobra i zla i vanjske bor be konstrukcije i destrukcije. Sva ovjekova i ljudska povijest neprestano je svje doanstvo ljudskih uspona i padova, ljudskih drama, krenja, zabrana, grijeha, grinje savjesti, kajanja, traenja oprosta, uspona, solidarnosti i borbe za dobro, proti v zla. Bez obzira to je Dobro Boiji nalog i princip svijeta ono ne pobjeuje automat ski, mehaniki, kauzulno i tako lahko. ovjekova sloboda u stanju zaborava (nisjana) i samozaborava pod stalnom presijom ejtana, nekada ima za rezultat slabosti u ovj eku koje ga navode na razliita iskuenja, bacaju ga u srdbu, huju, ljutnju, mrnju, ps ovku, viku, galamu, dreku, malodunost, neraspoloenje, zavidnost, oholost, nadmenos t, nepravinost. Kad ovjek grijei, poput povratne opruge, savjest vri pritisak na nje govu duu i kori je, uznemirava, proganja, mui i njuka zbog poinjenih grijeha. To je jedna od tri osnovne funkcije savjesti. Kod grijeha i savjesti osnovno je pravi lo: to ovjek manje grijei eventualni njegov poinjeni grijeh je sve vei pred njegovim oima i savjeu a tue grijehe teko i da primjeti a to ovjek vie, upornije i raznovrsnij rijei sve su mu, po nagovoru ejtana, njegovi grijesi manji u oima, a tui, ma koliko bili mali, ine mu se veliki. To se slikovito kae u tuem oku vidi trun a svome ne vi di brvno ili balvan ili trai dlaku u tuem jajetu a u svome ne vidi ni duek vune. Ka o to je korijen i izvor svakog nasilja a ujedno i najvee nasilje po sadraju i poslj edicama irk - politeizam tako je la, najjai ejtanov adut, u slobodi i zaboravu, zame tak, poetak i klica svakog grijeha. Pokajanje usljed uinjenog grijeha izraz je dje lovanja savjesti kojom je ovjeka obdario i odlikovao Bog. Njegova savjest i pleme nita osjeanja kojima je obdaren podstiu ga ne samo da se kaje nego i da se popravi u svojim djelima i isupa iz kandi grijeha i zabrana. Da nije savjesti u ovjeku on ne bi ni tevbu ni istigfar inio i da nije u ovjeku savjesti nad svakim bi ovjekom p olicajac trebao. Savjest je na Ruhu a ne na tijelu zato to je tijelo stvoreno i p rolazno a vrijednosti, naredbe, zabrane su univerzalne. 6.2. Definicija i posljedica Grijeha Sa stajalita vjere i vjerovanja - Imana: Grijeh je nevjerovanje u Allaha, porican je Njegovih svojstava i 226 Kuran (El-Ea'raf, 13-17) 86

imena i nevjerovanje da je On Izvor Apsolutne Istine, Apsolutnih vrijednosti, Ap solutnih normi i da je Jedan Jedini Stvoritelj i Gospodar, Sudac i Ravnatelj svi h svjetova i stvorenja, nevjerovanje da je On Stvoritelj i Gospodar ivota i smrti , da je Izvor nafake i opskrbe svakom stvorenom stvorenju, da je svakom biu odred io lik, oblik i formu da je svakom stvorenju odredio rok ivota i svrhu, cilj i sm isao stvaranja, nevjerovanje u Allahove meleke (anele). Objave, Kitabe, Knjige, p oslanike i vjerovjesnike, u Sudnji dan, u Odreenje da se sve zbiva i dogaa po Boijo j Volji i odreenju, nevjerovanje u Sudbinu, Dennet, Dehennem. Boiju nagradu i kaznu, poricanje Objave i neslijeenje poslanika i vjero vjesnika. Sa stajalita predanost i i pokornosti Bogu ili Religije. Dinu-Islama grijeh je nevjerovanje, nesvjedoenj e, neizgovaranje i nepriznavanje Tevhida i Kelime-iehadeta, neposlunost, nepredano st i nepokornost Allahu d.. i neslijeenje Poslanika, nevjerovanje i neprakticiranje salata-namaza, nevjerovanje i neprakticiranje savma- posta, nevjerovanje i nedj eljenje zekata i svih obaveznih i prepouenih islamskih davanja i nevjerovanje i n eprakticiranje Hadda. Sa stajalita Ahlaka - morala grijeh su svi unutranji grijesi p rema ljudima ili prema sebi koje Gazalija imenuje kao bolesti due i srca. Ti unut arnji grijesi za koje ne slijede sankcije na Dunjaluku ali za koje slijede Dehenn emske kazne na Ahiretu su: 1) Kibur - Oholost, 2) Hased - zavidnost. 3) Buhli fa ha - krtost, sebinost, tvrdiluk, titizluk, 4) Hubbiddunja - bolesna nezajeljiva ljuba v prema dunjalukim prolaznim ukrasima, koristima i interesima. 5) Hubbidah - ljuba v prema astima, zvanjima i titulama bez pokria i bolesnim ambicijama, 6) Udub - tati na, narcisoidnost, i 7) Enanijjet -japajakanje. totalni egoizam, faraonizam, ja i samo ja i stavljanje sebe u centar svijeta i ivota, 8) Ifk- potvora, 9) Fitnet -ciljana i sistemska smutnja, 10) Zann - bezrazlono i neutemeljeno sumnjienje, 11) Iftiraun- projekcija i konstrukcija umjesto percepcije svijeta i ivota, 12) Gibe t - ogovaranje i klevetanje i, 13) Nemimet - ejtansko potarenje odnosno svjesno i ciljano prenoenje tuih rijei u drugom kontekstu u funkciji zavaanja ljudi i izazivan ja, razdora, nesloge i sukoba meu njima. Sa stajalita erijata ili Boije Volje u form i Vjerozakonja Grijeh je prelaenje, brisanje i krenje Allahovih granica, neposlunos t Allahu i naslijeenje Poslanika, nevjerovanje i neizvravanje Allahovih naredbi i nevjerovanje i krenje svih Allahovih zabrana. Sa stajalita ovjeka i ljudi svaka vrs ta grijeha, osnovi je zaborav Boga, samozaborav sebe i nasilje nad ljudima. Svak i grijeh je odreena vrsta pada, uniavanja, unazaivanja, negiranja i poricanja ovjeka . Iz perspektive Grijeha u odnosu na ovjeka i njegovu duu - Grijeh je negacija i i zoblienje osnovne naravi i biti u kojoj je ovjek stvoren, i ugroavanje i unakaavanje due. Grijeh je zlo, prljavtina i poganluk, koji ogledalo i unutranje oko due prlja, pogani i zasljepljuje. Ne kae Aristotel bez razloga: Grijeh je udaljavanje due od sebe. Kad god ovjek i ljudi grijee dua bjei i udaljava se iz svog zaviaja. Ustvari, Gr ijeh je zaborav Boga, udaljavanje od Boga a pribliavanje ejtanu, samozaborav sebe, samodestrukcija, samonegacija i negacija vrijednosti, principa, naela, nepravda i nasilje nad ljudima, nered i ugroavanje prirode. injenjem Grijeha ovjek postaje r ob, robot, sluga, sredstvo i instrument stvari, predmeta, strasti, porpka, pouda, tijela, osjetila, maina, ivotinja, ljudi, umjesto da bude Halifa - Allahov povjer itelj nad svim stvarima i stvorenjima na zemlji u okviru slobode na temelju vjer e. Upadanjem u kande 87

Grijeha ovjek postaje rtva, epigon, sufler i sluga ejtana te ugroavai remeti anorgan sko - organsko, biljno ivotinjski, svoj lini vlastiti svijet i ivot i openitoljudski . Zato? Zato to su svjesni, namjerni, planirani, kontinuirani, sistemski i uporni grijenici u neprestanom sukobu sa samim sobom, sa svim svojim organima (posljedic e grijeenja triper, sifilis, AIDS, SIDA, droga, alkoholizam, ubistva, samoubistva , paranoja, izofrenija, pijace, krade, otimaine, razaranja i unitavanje meuljudskih odnosa, veza i procesa, ugroavanje i razaranje braka i porodice), sa svojim branim drugovima, s porodicom, sa rodbinom, sa komijama, sa ljudima openito, sa anorgans ko - organskim, sa biljno - ivotinjskim i ljudskim svijetom openito. Grijenik ivi ne gaciju svijeta, ivota, prirode, negaciju ljudi i samonegaciju sebe. Grijeh je por icanje i odricanje identiteta, digniteta, autoriteta, dostojanstva, asti, ponosa, potovanja i samopotovanja a u radikalnim situacijama ak i potomstva. Nema u svijet u i nikada nije bilo velikih grijenika koji su drali do sebe ili do drugih ljudi. Grijesima i grijeenjem prlja se, zagauje, izobliuje, unakazuje, truje, pomrauje, zat amnjuje, pogani dua a umrtvljuje, pustoi i ubija srce. Sve velike i mone grijenike l judi u srcima i na dui preziru ali javno u strahu od posljedica moraju biti na nj ihovoj strani. Kod nemonih pojedinaca koji su u pravu i koji zastupaju ope dobro, pravdu i istinu, narod je u srcima i na duama na njihovoj strani a javno je u str ahu od monika, jezikom, rukama i nogama protiv tih nemonih i usamljenih pravednika . to se tie grijeha i grijeenja Muhammed a.s. u vie hadisa definira Grijeh i odreuje njegove osnovne sadraje i obiljeje: Upitan je Poslanik o Dobru - Bikru i Grijehu Ismu, pa je rekao: Dobro je pravi moral i lijep odgoj, a grijeh je onaj to te pee i neda ti mira u dui, a to bi ti elio da sakrije od ljudi. Kada vidi da Uzvieni Allah daje jednom ovjeku ta god zaeli od dobara ovoga svijeta, a on i dalje ostaje ustraj an u grijeenju prema Allahu, znaj da je to istid-rad privlaenje koje postepeno priblia va tome robu ponienje i propast. Ako jedan ovjek ima mnogo grijeha a nema dovoljno dobrih djela koja bi mogla ponititi i izbrisati njegove grijehe. Allah e ga iskuat i brigom i tugom, da bi mu grijehe oprostio. Zaista ovjeku zbog grijeha koji ini m oe biti uskraena nafaka. Sudbinu ne moe sprijeiti nita drugo, osim dove, dok ivot ne m oe produiti nita, osim dobroinstva. Iskrenost vodi dobru, a Dobro vodi u Dennet. ovjek , sve dok govori istinu bit e upisan kod Allaha meu iskrenim. Nasuprot la vodi grij ehu, a grijeh u Dehennem. ovjek sve dok lae, bit e upisan kod Allaha kao laov. Allaho v iskreni rob, i kad grijei, sjeti se svog grijeha i zabrine se. A kada ga Allah vidi zabrinuta, oprosti mu grijehe koje je poinuo, prije nego to se otkupi salatom namazom i postom savmom. Uzvieni Allah daje Svome predanom vjerniku razna iskuenj a, da bi ga oistio od svakoga grijeha. U Buharijinu Sahihu stoji, da je Ibn-Mes'ud imao obiaj rei - Vjernik gleda na svoje grijehe kao na brdo od kojeg strahuje da e se na njega svaliti. Dobroinstvo ne moe ieznuti i propasti niti se grijeh moe zaborav iti. Onaj, koji presude donosi, tj. Allah d.. vjeno je iv. Radi ta hoe, ali ta bude io to e i dobiti. Za svaku bolest postoji lijek, a lijek za grijehe je tevba istig far. Ko grijehe ini smijui se i bez grinje savjesti ui e u Dehennem plaui. Koga njego rat zamoli da mu pree preko uinjene pogreke, a on mu ne primi izvinjenje i ne halal i, poinio je time veliki grijeh. O onome koji izgubi stid nije grijeh govoriti, j er to vie nije ogovaranje. Kome neko od pretpostavljenih naredi da 88

uini grijeh, neka ga ne poslua. Jer, u onom to je Allah zabranio, ne moe biti posluno sti ljudima. Da li iko moe gaziti vodu, a da ne pokvasi noge! Isto tako se ni zal jubljenik samo u ovaj svijet ne moe spasiti grijeha. Propali su oni koji su se up rljali grijesima. Grijeh nije velik ako se od Allaha trai oprost, niti moe biti ma len, ako se na njemu ustraje.227 Osim to daje definiciju i opis grijeha Poslanik d efinira i daje sliku ljudi grijenika: Grijeenik koji priznaje svoje grijehe i nada se oprostu Uzvienog Allaha, blii je milosti Njegovoj nego pobonjak koji gubi nadu u Allahovu milost. Vjernik slii zgradi koja je spolja zaputena, ali kad ue u nju nae je istu i urednu, dok grijenik slii grobnici koja je ureena i okiena pa zadivi gledaoce , ali joj je unutranjost puna truhlei. Poslanik je zabranio odazivati se na pozivu na objed pokvarenim ljudima. 228 I na Oprosnom haddu Poslanik se osvrnuo na osnovn e bitne grijehe: Hvala Allahu! Hvalimo Te i za pomo molimo, molimo Te da nam opros ti i k Tebi se obraamo, traimo da nas zatiti od poroka naih i protiv zlih djela naih. oga Bog vodi, on ne grijei, a ko grijei, znai da ga niko ne vodi. Priznajem da nema drugog Boga osim Jedinog Allaha i tvrdim da je Muhammed a.s. Allahov rob i Posl anik.229 Nepobitna je istina da Allah d.. h. Adema i h. Havvu upuuje da prima njihov u tevbu i istigfar, ali s obzirom da su oni u Dennetu u trenutku zaborava poinili grijeh, preli erijatom dozvoljenu granicu, pribliili se zabranjenom drvetu, nastupi la je prva neminovna posljedica, ostali goli, nagi, nezatieni u negaciji svoje nar avi i Allah ih kanjava izgonom iz Denneta, to je drugi rezultat poinjenog grijeha. S va kazivanja o Ademu i prokletom ejtanu, svode se na nepobitnu injenicu da grijeh donosi ovjeku i ljudima teke i negativne posljedice. Prva je da ovjek ostaje go, na g, neobuen i nezatien. Druga je kada ovjek ostane go i nag i dospije u stanje u kome Allah nije odredio i zadovoljan da bude, on gubi Dennet i doivljava pad iz status a oblikovanog insana i sputa se na nivo golog i neobuenog hajvana: A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali i po kopnu i no moru smo ih raznijeli i ljepotama opsk rbili, i nad mnogima koje smo stvorili vrednocu im veliku darovali.230 Tree, sa st ajalita linosti grijeh je samo negacija, sa stajalita ljudi grijeh je negacija u on osu na Allaha d.. grijeh je zaborav i prelaenja od njega dozvoljene granice. Iz per spektive ljudske pameti i svijesti, postavlja se pitanje zato slijedi izgon iz Den neta, kad im je Allah oprostio i kad ih je Objavom uputio. Allahu ealemu - Allah to jedino zna, iz perspektive grijeha u odnosu na ovjeka, - grijeh je negacija o snovne naravi i biti u kojoj je ovjek stvoren, on je udaljavanje due od sebe i ugr oavanje due. on je samozaborav ovjeka, samozaborav Allaha d.. i zaborav ljudi, on je klopka i zamka ejtanova za ovjeka i ljude koja im donosi zabludu, zlo, nasilje i n epravdu. To je etvrti rezultat i peta posljedica grijeha, a peta je da je svaki g rijeh u odnosu na ovjeka i ljude odreena vrsta pada, uniavanja, unazaivanja. devalva cije, negacije i poricanja ovjeka i ljudi. esta posljedica -uinjenim grijehom kao i Adem u Dennetu, ovjek neminovno gubi odreeno mjesto, odreenu poziciju, odreeni statu s, odreenu formu, oblik, okvir, odbranu, zatitu, imunitet, mo i unutranju snagu i Jakub Memi (I.P.H., 219, 303, 346, 438, 460, 465, 518, 556, 639, 1301, 1529, 1558 , 1571, 1574, 1853, 1854, 1917) JakubMemi (I.P.H., 1097, 1480, 1799) 229 Mustafa Spahi (Povijest Islama 1 i 2, Govor Poslanika na Oprosnom haddu, 215) 230 Kuran (ElIska, 70) 89 227 228

dovodi u pitanje od Allaha mu povjerenu misiju Halife i Imama na zemlji. Tako gr ijeh i grijeenje neminovno donose negativne rezultate i posljedice, kako kod Adem a tako i kod njegovih potomaka, i u Dennetu i na Dunjaluku, bili oni tog svjesni ili ne, vidjeli to ili ne vidjeli. Prokleti ejtan ni na zemlji ne ostavka na miru ljude i ne prestaje ih navoditi, zavoditi, omaijavati, opsihirivati u kande grije ha zakivati: Pa Iblis ree: Gospodaru moj, zato to me u zabludi prepusti, ja u njima ljudima zlo na zemlji lijepim prikazivati i doista u njih sve zavesti, samo ne, i zmeu one, vrsto Tebi robove odane! A Allah ree: Evo puta moga pravoga. Nad robovima Mojim tebi, vlast nije, izuzev onima koji e tebe slijediti od zabludjelih! A Dehe nnem e zabludjelima svima odredite biti, sedmera vrata on e imati, na vrata svaka ui e skupina njihova odreena!231 Ne samo da grjeh poinjen u nenamjernom zaboravu kada o vjek slabi vezu sa Allahom i upada u klopku ejtana, ugroava osnovu ljudsku, narav ljudski, status, poloaj i mjesto boravka, nego gubi i formu i okvir, oblik i susr et u kome Allah eli da ovjek bude ovjek sa vanjskom odlikom nad svim stvorenjima, a to je odjea. Gubitak i ostajanje bez odjee, kao posljedica pribliavanja zabranjeno m drvetu, u odnosu na sebe je nasilje, a u odnosu na stvarnost i postojanje to j e gubitak Denneta, i kazna progonstva na Dunjaluku. To je faza prvog, primordijal nog, praiskonskog, dennetskog, nehotinog, nesvjesnog, nenamjernog, sluajnog, mahina lnog, nesistemskog, neumiljenog i neciljanog grijeha u zaboravu, koji i pored All ahovog oprosta, odlikovanja ovjeka hilafetom na Zemlji i darivanjem Objave donosi dvije neminovne posljedice i rezultante - ostajanje bez zatite i ukrasa odjee i i zgon iz Denneta. Druga faza, druga relacija, razina, kvalitet, rezultat i posljed ica grijeha u zaboravu su na Zemlji - Ademovih potomaka, kada oni poslije Allaho vog oprosta, hilafeta i Upute Ademu, zaborav i grijeenje u njemu opetuju, ponavlj aju i ine u mnogo sloenijim i zamrenijim relacijama, kada nisu u pitanju samo Adem i h. Havva s jedne i Iblis i zabranjeno drvo s druge strane. Sada su u pitanju m euljudske veze, odnosi, relacije, komunikacije, procesi i pojave na Zemlji sa nes agledivim posljedicama. to je najgore ljudi to ine poslije Adema, dakle, uporno, s istemski, metodoloki, namjerno, planirano, ciljano, slobodno i svjesno i pored Ob jave i Upute, ponavljaju. To nisu ni iste relacije, ni iste kvalifikacije, ni is te posljedice. Naime, Adem i Havva su iz Denneta prognani na Dunjaluk. Koji je i kuda vodi put sa Dunjaluka iz svjesnog, namjernog, totalnog, u slobodi grijeha u zaboravu pored Ademovog primjera i sluaja. Objave i Upute osim trajni i nepovrat ni Dehennem? Upravo na takvu sudbinu grijeha i grijenika i na njihov teki kraj posl ije kazivanja Ademovog sluaja, Allah upozorava Ademove potomke: Eto tako mi tebi k azujemo neke vijesti, o onima koji su prethodili, dajemo ti (Muhammede) od Nas O pomenu (Objavljujemo ti Kur'an). Ko se od Objave i Opomene okrene, na Sudnjem da nu nosit e teko breme, vjeno e tako ostati, o kako e im na Sudnjem danu uasan tovar bi ti! Na Dan kad se u rog puhne i Mi tog dana skupimo zloince edne i modre, meu se ti ho govorit e: Samo ste deset dana ostali. A Mi dobro znamo la e oni zboriti kad ona j najrazboritiji izmeu njih kae: Samo ste dan jedan ostali!232 Adem a.s. prije prvo g iskustva i prvog primjera, i prije Objave, Opomene i 231 232 Kuran (El-Hidr, 39-44) Kuran (T-H, 99-104) 90

Upute, prvi zaborav i prvi poinjeni grijeh u njemu plaa gubitkom odjee i izgonom iz Denneta, a njegovi potomci poslije oprosta Ademu, Objave, Opomene i Upute, ne pl aaju svjesne, planirane, iskustvom Ademovim primjerom ponovljene zaborave i grije he u njima, u slobodi, pri svijesti i pameti, ne samo Dehennemom, nego i kaznom A llahovog zaborava te tekim uvjetima ivota Zemlji. Allah d.. na vie mjesta u Kur'anu u velikom broju ajeta upozorava i ljude da gledaju, da se ne zaboravljaju, da raz miljaju i da vode rauna ta nose pred sobom u susret sa Allahom d.. na Sudnjem Danu: O vjernici, bojte se Allaha, i neka svaki ovjek gleda ta je za sutra pripremio i boj te se Allaha! Doista je Allah obavijeten o svemu ta vi inite i radite. I ne budite kao oni koji su Allaha zaboravili pa je Allah uinio da i oni zaborave sami sebe. Takvi su fasici-nepopavljivi grijenici. Nisu jednaki stanovnici Vatre dehennemske i Denneta stanovnici, Denneta stanovnici - to su oni koji su pobjednici.233 6.3. Klasifikacija, sistematizacija i vrsta grijeha Jedna od podjela grijeha u erijatskom pravu i islamskoj etici jeste podjela u dvi je osnovne kategorije: oni koji su poinjeni protiv Boijih hakkova - prava i oni ko ji su poinjeni protiv svih Boijih stvorenja u anorgansko-organskim, biljno-ivotinjs kim i ljudskim svjetovima. U odnosu na prava drugih ljudi, sa stajalita Islama van o je imati na umu jedno neprikosnoveno pravilo koje se kod muslimana skoro samo po sebi razumije. Naime, Bog ne uzima i ne daje sebi za pravo da prata grijehe ko je je ovjek uinio prema drugim ljudima ili drugi ljudi prema njemu openito koje lju di jedni prema drugima ine. Uvjet svih uvjeta da bi Allah oprostio grijehe koje l judi ine jedni prema drugima jeste da se oni meusobno obetete, dogovorno i sporazum no poravnaju raune i jedni drugima halale a onda Allahu tevbu uine i istigfar zatr ae. Oko tog prava Allah daje prioritet oteenoj osobi. S druge strane, u nanoenju zla , nasilja, tete, krade, nepravde bilo kojem ovjeku ili ljudima openito, po pravilu i uvijek se ini dvostruki grijeh. To je grijeh prema drugom ovjeku ili ljudima open ito, po pravilu i uvijek se ini dvostruki grijeh prema Bogu. Naime, nema grijeha od strane ovjeka i ljudi koji se poini u bilo kojem navedenom svijetu ili prema bi lo kojem Boijem stvorenju (biljci, ivotinji, insanu) a da nije krenje, prelaenje, br isanje Boije granice dozvoljenog. Drugaije kazano, svaki grijeh, ma prema kome bio , u svojoj osnovi i korjenu, prvo je grijeh prema Bogu jer predstavlja krenje Boij ih propisa i naruavanje Boijeg reda i poretka. Kada su u pitanju meuljudski odnosi, krivde i nepravde i zla poinjena ljudima prvo se ispravijteta i poravnaju rauni, v raa se oteenom i rtvi njeno pravo zatim se od nje zatrai halali poslije toga se obraa Allahu tevbom, istigfarom i dovom. Osim prema ljudima grijesi se mogu initi i ine se, od strane ljudi, prema biljnom, ivotinjskom, anorgansko-organskom svijetu. Sa mom injenicom da je Allah nekog stvorio, u bilo kojem svijetu. On mu je pravo na i vot, nafaku i postojanje zagarantirao. Nema 233 Kuran (El-Har, 18-20) 91

stvorenja koje je Allah stvorio a da mu odreena prava, svrhu i cilj nije odredio. Krenje tih prava je grijeh. Budui da je samo Bog Stvoritelj svega, da je svim stv orenjima On Izvor nafake, da im je odredio svrhu i cilj ivota i da im je On podar io prava, sva su prava u krajnjoj liniji Njegova prava. Druga velika podjela gri jeha u erijatskom pravu i islamskoj etici je na unutranje koji su navedeni i na va njske. U vanjske grijehe spadaju ona krenja Boijih propisa u kojima se grijeh i gr ijesi ispoljavaju u fizikom, materijalnom smislu i u vanjskom svijetu. To su oni grijesi za koje je u principu predviena erijatska ili pozitivno-zakonska sankcija i na ovome svijetu. Osnovno pravilo erijata, to se tie kaznenog i krivinog prava gla si: Nahnu nahkumu bizzevahiri - Mi sudimo po izvanjskom, provjerljivom i u sudsk om postupku dokazivom. Najei izvanjski grijesi za koje se sankcionira na ovom svije tu su: kraa, pljaka, otimaina, varanje i zakidanje na litru, metru i kantaru, mito, korupcija, kriminal, nasilje, teror, genocid, ubistvo. silovanje. U unutranje gr ijehe spadaju oni grijesi koji se dogaaju u ovjekovoj dui bez direktnih vidljivih v anjskih posljedica. Za takve grijehe u erijatskom pravu nije predviena ovosvjetska sankcija i oni se u etikoj literaturi imenuju kao bolesti due i srca. Kada je rij e bilo o vanjskim bilo o unutranjim grijesima treba istai da Muhammed a.s. kao i ni jedan poslanik prije njega, nikada u ivotu nije bio nevjernik, kafir, mnogoboac politeista, idolopoklonik, nikada se nijedan nije bavio kockom, bilo kojim hazar dnim igrama, vraanjem, bajanjem, gatanjem, proricanjem sudbine kroz bacanje strij elica ili gledanje u zvijezde ili dlanove, nikada nije konzumirao opojna alkohol na pia i drogu, nikada nije bio ohol, nadmen, osion i umiljen, nikada nije bio krt, sebian, egoistian i zavidan. Nikada nije bio optereen bolesnom ljubavlju prema dun jalukim ukrasima i zemaljskim zvanjima i astima, nikada nije bio optereen sobom, sa moljubiv i narcisoidan, nikada sebe nije stavljao u epicentar svijeta, nikada ni je lagao, potvoru, sumnju, smutnju i klevetu meu ljude irio, nikada ljude nije vri jeao, ismijavao, kudio, poniavao, potcjenjivao niti im je rune i pogrdne nadimke da vao. Kao to nikada nije ogovarao i klevetao (gibetio) ljude tako nije prenosio tue rijei niti je istraivao tue, pogotovu ne fizike mahane i slabosti. Nikada se nije b avio sumnjienjem, praenjem, cinkarenjem, pijuniranjem i uhoenjem ljudi. Nikada se u i votu nije bavio zavoenjem ena, pornografijom, zinalukom, bludom, prostitucijom, kr aom, otimainom, pljakom, varanjem, zakidanjem na litru, metru i kantaru, nasiljem, lanim govorom i lanom zakletvom. Nikada nije bio grub, srdit, osoran, odbojan, nep ristupaan, niti je psovao, vrijeao, zastraivao i ucjenjivao ljude. Nikada nije nevj erovao, neispravno ivio, krivo osudio, nepoteno radio i neuljudno se ponaao. Nikada prema ljudima nije inio rune postupke, nikada prema rodbini, roditeljima, komiijam a, siroadi, siromasima i putnicima namjernicima nije zla djela inio. Nikada ljudim a rune, nevaljale i bestidne rijei nije govorio. Nikada ljude nije varao, zakidao i krivo mjerio na liru, metru i kantaru. Nikada ljude iz domova nije progonio ni ti je njihova imanja uzurpirao. Nikada niiju vjeru, imovinu, ast, ivot, potomstvo, um i razum nije doveo u pitanje. Niije vjersko pravo, uenje i dostojanstvo nije po vrijedio i doveo u pitanje. Nikada niije hramove nije ruio niti je ljude sprjeavao da u nih odlaze. Nikada niiju krv bespravno nije prolijevao. Kao to nikada nije ub ijao druge ljude tako nije ubijao ni svoju djecu iz straha od neimatine niti je s voju nsku djecu zato to su enska djeca u ivi pijesak 92

zatrpavao. Nikada u ivotu nije oboavao zvijezde, idole, ljude ili bilo koja stvore nja niti je uestvovao u godinjim svetkovima, teofanijama, liturgijama, metanisanji ma njihovog slavljenja i velianja. Nikada nije uzimao i prihvatio lihvu, zelenatvo i kamatu. Nikada nije uestvovao u krvnoj osveti. Nikada se nije krivo zaklinjao. Nikada se nevaljaltinama, razvratu, porocima, strastima i bestidu nije odavao ni javno ni tajno. Grijeh kao takav kao to se moe initi prema Bogu, drugim ljudima, b iljkama i ivotinjama, anorganskim i organskim svjetovima u prirodi tako se moe init i i prema samom sebi: I na Allahovu putu dijelite i rukama svojim u propast sebe ne bacajte, i dobro inite! Allah, zbilja, voli dobroinitelje.234 Svaki grijeh, prem a sebi je samonegacija, samodestrukcija, samoporicanje, samoodricanje. Poroci, s trasti, svaki oblik pretjerivanja i jelu, piu i preoptereivanju sebe iznad svojih mogunosti i samoubistvo su najei grijesi prema sebi. Sa stajalita kvalifikacije, sist ematizacije i vrsta grijeha i u moralnom i u pravnom smislu izuzetno je bitna, p osebno sa stajalita krivinog prava podjela na namjerne-nenamjerne, svjesne-nesvjes ne, planirane-neplanirane, sistemske - nesistemske, hotimine - sluajne i grijehe s predumiljajem i bez umiljanja. Tako u Pobujenom ovjeku Albert Camus razlikuje dvije vrste zloina: Ima zloina iz strasti i zloina iz logike. Kazneni ih zakonik dosta lah godno razlikuje po predumiljaju. Mi smo u vremenu predumiljaja i savrenog zloina. Nai zloinci nisu vie ona razoruana djeca to se pozivahu na izgovor ljubavi. Oni su napr otiv, odrasli i njihov alibi nepobitan, to je filozofija koja moe sluiti svemu, ak i pretvaranju ubojice u suce. Heathcliff iz Orkanskih visova pobio bi itavu zemlju samo da bi posjedovao Cathy, ali ne bi mu palo na um rei da je to umorstvo razumn o ili opravdano nekim sustavom on bi ga izvrio, tu prestaje itavo njegovo uvjerenj e. On pretpostavlja snagu, ljubav i karakter. Kako je ljubavna snaga rijetka, um orstvo ostaje iznimka i tada zadrava izgled naruavanja poretka. Ali od asa kad u ne dostatku karaktera hitamo da sebi priskrbimo neku doktrinu, od asa kad zloin pone u movati o sebi, on buja kao sam um, on poprima sve oblike silogizma. Bio je osaml jen kao krik, evo ga sad univerzalnog poput znanosti. Juer osuen, danas vai kao zak on. Zloin iz logike, to je napor da razumijem svoje doba. Smatrat e se moda da je e poha koja je za pedeset godina, iskorijenila, porobila i ubila sedamdeset milion a ljudi mora biti samo i prije svega osuena, potrebno je ipak razumjeti njenu kri vnju. U naivnim vremenima kad je tiranin radi vee slave sravnjivao gradove sa zem ljom, kad je rob prolazio kroz slavljem ispunjene gradove lancem privezan za pob jednikova kola, kad su neprijatelja bacili zvijerima ispred sakupljenog naroda, savjest je pred tako bezazlenim zloinima mogla ostati nepokolebljiva a rasuivanje jasno. Ali robovski logori pod stijegom slobode, pokolji opravdani ljubavlju pre ma ovjeku ili smislom za neljudskost, u stanovitom smislu onesposobljuju, rasuivan je. Onoga dana kad se zloin pone kititi trofejima nevinosti, neobinim obratom svojs tvenim naem vremenu, nevinost, od asa kada pone djelovati, uzdrati da ne ubija. Mi m oemo djelovati samo u naem trenutku, meu ljudima koji nas okruuju. Neemo znati nita do kle god ne budemo znali imamo li prava ubiti tog drugog pred sobom ili pristati na to a on bude ubijen. Budui da svako djelovanje danas vodi k izravnom ili neizr avnom umorstvu, ne moemo djelovati prije nego li saznamo da li i 234 Kuran (El-Bekare, 195) 93

zato moramo zadavati smrt. U doba ideologija valja izravnati raune s umorstvom. Ak o umorstvo ima svoje razloge, naa epoha i mi sami dosljedni smo, ako ih nema, mi smo ludi i nema drugog izlaza nego da naemo neku dosljednost ili da odustanemo. N a nama je, u svakom sluaju, da jasno odgovorimo na pitanje. Prije trideset godina , prije no to bi se odluilo na ubijanje, mnogo bi se negiralo, da bi se na kraju u bojstvom negiralo sebe. Ideologija vara, itav svijet s njim, i ja sam, zato u umri jeti: samoubojstvo bijae pitanje. Ideologija danas ne negira vie od drugih koji sa mo varaju. Tada se ubija. Svake zore, odlijima nakiene ubice uljaju se u eliji i umo rstvo jeste pitanje. Oba se rasuivanja, meusobno podravaju. Bolje rei, ona nas dre, i to tako vrsto da ne moemo vie izabirati svoje probleme. Ona nas (ubistvo i samoubi stvo) izabiru, jednog za drugim. Prihvatimo da budemo izabrani.235 Ukoliko se rad i o zloinu, s predumiljajem, svjesnom, namjernom, planiranom, sistemskom ili zloinu iz logike onda je jedina kazna prema svetim knjigama ili svetom tekstu u Kur'anu i Tori reciprona pravda prst za prst, uho za uho, zub za zub. Ukoliko se radi o z loinu iz nehata, sluajnom, nenamjernom, nesistemskom, neplaniranom i neloginom onda sva krivina zakonodavstva svijeta imaju razumijevanje i olakice za krivce. Ovisno od religije, doktrine, tradicije, dogmi, obiaja, koncepti ivota, kulture, ideolog ije razni narodi u raznim vremenima imaju razliite poglede, odnose i vrednovanje naredbi, dunosti, zabrana i grijeha. Sva sekularno-laika, skeptino-nihilistika, agno stika i materijalistiko-ateistika uenja iskljuuju mogunost bilo kakvog grijeha, odgovo rnosti i polaganja rauna pred Bogom. U okviru rodovsko-plemenske tribalne svijest i sve naredbe, obaveze, zabrane i grijesi su iskljuivo kolektivne naravi i vrste. U okviru takve svijesti samo postoji kolektivna rodovko-plemenska odbrana, zatit a, naredba, dunost, pravo i krivica. Svaku tribunalnu rodovsko-plemensku svijest odlikuje neizdeferencirana, individualna, personalna, lina svijest, pravo, krivic a, odgovornost, nego kolektivna svijest i krvna osveta. Islam stavlja na pijedes tal individualnu svijest i personalnu slobodu, pravo, dunost i odgovornost a zabr anjuje krvnu osvetu kao relikt i balast neizdeferencirane kolektivne svijesti. A ntiki svijet poznaje i definira teke i neoprostive grijehe: nevjerovanje, psovanje i vrijeanje bogova, napadanje i ruenje hramova, zabrana ljudima da odlaze u hramo ve, izdaja domovine, neposlunost roditeljima, ubistvo i samoubistvo.unutar antike mitologije bilo je zabranjeno obredno sahranjivanje. ubicama, samoubicama i izda jnicima, domovine. Ipak, u tragediji Antigona. Antigona tajno sahranjuje brata Pol inika, izdajnika otadbine. Kralj to saznaje, i pridravajui se vaeih zakona, osuuje Ant igonu na smrt. to je jae od straha smrti tjeralo Antigonu da sahrani brata Polinik a? Prvo razlozi vjere - ona je kao i sav antiki svijet vjerovala ukoliko njen bra t ne bude sahranjen po obredima nee biti primljen u Hadu onom svijetu. Drugo, bil a je uvjerena da su prirodna boanska prava na sahranu vea od kraljevskih zemaljski h. Tree, Antigonaje znala da je samoubica Ajax ili Ajant na zalaganje Odiseja sah ranjen po obredima iako samoubice, kao i izdajnici domovine, po zakonima tog vre mena, nisu imali pravo na sahranu nego su trebali biti ostavljenji nesahranjeni, hrana psima i pticama. etvrto, znala je da zakon ne gleda oima i da je zakon samo ukoliko je za svakoga isti zakon za istu krivicu. S te strane Antigona je u pra vu a car Kreont koji je osuuje na 235 Albert Camus, Pobunjeni ovjek 94

smrt i Hegel koji mu daje za pravo su u krivu. Antiki svijet je imao specifino gle danje na oslobaanje od grijeha. Naime, stari Grci su vjerovali da se odlaskom u p ozorite i gledanjem tragedije, u svakom ovjeku, nastaje katarza - oienje, preobraenje, proienje i ozdravljenje due. Interesantno poimanje i gledanje na grijeh ima kranstvo. Prema uenju i nazoru kranstva sva ljudska povijest do Isusa je samo promicanje tzv . istonog grijeha od praoca Adama. Da bi se prekinuo i na svakoga ovjeka u podjedn akoj koliini prenosio taj grijeh mora se roditi, ne potomak Adamov nego bogoovjeka - Boiji sin. Njegovim roenjem prekida se taj lanac. Samortvovanjem Boijeg sina na k riu raspeem, zatim trei dan po raspeu uskrsnuem, pa uzaaem na nebo i 53. dan priklju Bogu ocu. Bog otac dariva bogosina da bude spasitelj svakoga ovjeka pojedinano i svih ljudi od grijeha. On svoje pravo spasenja, iskupljenja i oprosta grijeha pr enosi na Crkvu i crkveno uiteljstvo. Crkva spasenje, iskupljenje i oprost grijeha preko sveenika i putem indulgencija ili otkupa grijeha. to se tie Islama, on prizn aje neopoziv i neprikosnoveno Boije pravo da nareuje za dobro. Prema uenju Islama l judi ne mogu posredovati izmeu Stvoritelja i stvorenja, ne mogu ljude tovariti ni oslobaati od grijeha i ne mogu donositi ispred Njega ni naredbe ni zabrane: uvajte se Dana kada jedna dua za drugu duu nita uiniti nee, niti e se prihvatiti njeno zauzi manje, a niti otkup od nje se uzimati nee, niti e pomo pruiti im se! I bojte se Dana kad niko nikome nita pomoi nee, niti e njima pomagati se. Vi koji vjerujete! Od ono ga ime smo vas darovali troite prije nego to stigne Dan u kome nee biti trgovina, pr ijateljstva ni zauzimanja (ni ljudi ni institucija), a krivovjerni su ti koji na silje ine.236 Ne daje pratanje grijeha po uenju Islama iskljuiva ingerencija Allaha d. na Sudnjem Danu nego u okviru univerzalne pravde i ravnopravnosti Islama; nema prenoenja grijeha, obaveza, tereta, dunosti i krivica ni s ovjeka na ovjeka, ni s na roda na narod, ni s generacije na generaciju, a kamo li sa Adema na sve generaci je ljudskog roda do Isusa: Te da nijedna nosaica nee breme druge nositi, i da ovjeko vo je samo ono za to se potrudi, i da trud njegov sigurno e se vidjeti. Pa e za nje ga biti nagraen u cjelosti, i da e se Gospodaru tvome konano vratiti.237 Svakome ovjek u djelo njegovo emo o vrat objesiti, a na Dan ustanua pokazat emo mu knjigu koju ot vorenu zatefit e. itaj svoju knjigu - to to e Danas raun polagati dovoljno ti je! Ko P ravim putem krene, krenuo je radi sebe, a ko stranputicom poe poao je radi sebe, n ijedna nosaica nee nositi teret druge. Mi ne kanjavamo a da Poslanika ne poaljemo pr ije.238 Po pravilu i principijelnom smislu odgovornost je u Islamu direktna, izra vna, konkretna, objektivna, personalna, lina i individualna. Samo za ope stvari, z a ope interese, za ope dobro, za pitanja, interese i probleme zajednice muslimana kojima se nikada ne zaduuje pojedinac nego grupa (demat) i Zajednica (Ummet) odgov ornost je kolektivna i zajednika: I vidjet e narod svaki kako na koljenima klei, svak i narod e prema njegovoj knjizi da pozivaju. Danas ete biti nagraeni prema svome dj elanju. Naa Knjiga je ovo o vama kazuje istinu, jer traili smo da sve to ste inili i spisuju.239 Prema teini grijesi se dijele na Kuran (El-Bekare, 48, 123 i 254) Kuran (En-Nedm. 38-42) 238 Kuran (El-Isra, 13-15) 2 39 Kuran (El-Dasije, 28 i 29 236 237 95

oprostive i neoprostive. U najtee i neoprostive grijehe spadaju: 1) irk - politeiz am Allah ne oprata da mu se neko ravan pridruuje, a sve to od toga manje je oprata ko me hoe. jer ko Allahu ravnog pridruuje predaleko zalutao je.240 2) Kufr - Nevjerova nje - Ateizam Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik, doista se nee primi ti kao otkup ni sve blago ovog svijeta. Njih eka patnja bolna i njima niko nee pom oi.241 3) Zabrana gradnje hramova, ruenje hramova i sprijeavanje ljudi da idu u njih i da vjeruju: Ko je vei nasilnik od onoga to zabranjuje da se u hramovima Allahovo ime spominje i ko se upinje da se oni porue?!242 4) Neposlunost, nepanja, nebriga, nepriznavanje i nepomaganje roditelja. 5) Svjesna, namjerna, i sistemska la, potv ora, kleveta, smutnja i laan govor i lana zakletva. 6) Genocid i svjesni, sistemsk i, planirani, ciljani, s umiljajem i zloini iz logike. 7) Sve vrste sistemskih, ko ntinuiranih, planiranih i dugotrajnih grijeha: Ne vrijedi pokajanje onih koji hrav a djela ine, sve dok neko od njih sa smru ne suoi se, pa kae: Zaista, sada kaje se, a ni pokajanje onih koji umru kao nevjernici - pripremili smo za takve bolno str adanje.243 Poslanik kae: Postoje tri vrste grijeha: grijeh koji se prata, grijeh koj i se ne prata i koji se prata ukoliko Allah hoe, je grijeh izmeu tebe i tvoga Gospod ara, a grijeh koji povlai za sobom obraun i kaznu je nasilje koje si uinio svome br atu.244 U teke grijehe takoer spadaju nevjerovanje u objave, u poslanike, u kraj ov oga svijeta, u Sudnji dan, u odgovornosti i polaganje rauna, nevjerovanje u Sudbi nu, Dennet, Dehennem, u Onaj nevidljivi svijet, u Boije naredbe i zabrane zatim sis temsko, kontinuirano i uporno naruavanje prava i svih zatienih vrijednosti drugih l judi. Bog prata greke ljudima koje ine u brzini nesvjesno i nehotimino za koje se br zo kaju i popravljaju: Allah uvaava i prima pokajanje onih koji u neznanju hravo ra de a ubrzo potom pokaju se - od takvih Allah prima pokajanje, jer Allah zna sve i Premudri je.245 Kuran (En-Nis, 116) Kuran (Ali Imran, 128) 242 Kuran (El-Bekare, 124) 243 Kuran (En-N is, 18) 244 Jakub Memi (I.P.H., 870) 245 Kuran (En-Nis, 17) 240 241 96

7. OBAVEZA ILI DUNOST Postoje: a) Boije apsolutne erijatske dunosti kao neopozivi imperativ i nalog Boije Volje ljudima. U okviru erijata to su farzovi, vadibi i emrovi i o njima se ne ras pravlja nego semia'na ve eta'ana - uli smo i pokoravamo se: Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova i vjernici - svaki vjeruje u Allaha i m eleke Njegove i knjige Njegove i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih. I oni govore: ujemo i pokoravamo se (semia'na ve eta'ana), o prosti nam, Gospodaru na, Tebi emo se vratiti.246 O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovog Poslanika u svemu slijedite i ne naputajte ga, ta vi sluate ta on govori , i ne budite kao oni koji govore: Sluamo! A ne sluaju. Najgora bia kod Allaha su o ni koji su (pored uiju i oiju) gluhi i nijemi, koji nee da shvaaju. Da Allah zna da od njih moe biti ikakva dobra, uinio bi da uju a da je uinio da uju, oni bi se opet o krenuli, jer oni i inae glave okreu. O vjernici, odazovite se Allahu i poslaniku k ad od vas zatrai da inite ono to e vam ivot osigurati i garantirati i neka .znate da se Allah uplie izmeu ovjeka i srca njegova i da ete se svi pred Njim sakupiti.247 O vj ernici, pokoravajte se Allahu i Njegova Poslanika u svemu slijedite i onima koje ste izabrali lojalni budite. A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Pos laniku, a ako vjerujete u Allaha i u Onaj svijet, to vam je bolje i za vas rjeenj e ljepe. Zar ne vidi one koje tvrde da vjeruju u ono to se i objavljuje tebi i u on o to je objavljeno prije tebe a ipak ele da im se pred ejtanom sudi, a nareeno im je da vjeruju u njega. A ejtan eli da ih u veliku zabludu navede. Kad im se kae: Prih vatite ono to vam Allah objavljuje i Poslanika! Vidi licemjere kako se od tebe sas vim okreu.248 Reci: Ako Allaha voli te, mene u svemu slijedite i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prata i samilostan je. Reci: Pokoravajte se All ahu i u svemu slijedite Poslanika! A ako oni glave okrenu, a Allah zaista ne vol i nevjernike.249 Dakle, vjerovanje, slijeenje i neupitno pokoravanje i izvravanje A psolutne Allahove Volje u formi Vjerozakona na razini organizirane zajednice i d rutva i formi Apsolutne Allahove Volje u formi morala za svakoga pojedinca je uvj et svih uvjeta da bi neko mogao biti i zvati se vjernik: To su Allahove odredbe, dunosti i propisi! Ako se pokori Allahu i u svemu slijedi Njegova Poslanika, On e ga uvesti u dennetske bate kroz koje teku rijeke u kojima vjeno boravit e, a to je p objeda velika! A ko je neposluan Allahu i ne slijedi u svemu Njegova Poslanika i Allahove odredbe, dunosti i propise kri Allah e takvog u Vatru baciti i u njoj e on vjeno ostati. Njemu pripada patnja prezrena.250 U strukturalnom smislu, erijat pore d definicije, obuhvata u svome sastavu: Feraiz - kompletno nasljedno pravo, Hadd - kazne, Emrove, Farzove; Vadibe - zapovijedi ili neprikosnovene dunosti i naredb e Zakonodavca, Nehj i Haram - zabrane, Muamelat - sve propise koji se odnose na ljudska djela i graansko Kuran (El-Bekare, 285) Kuran (El-Enfal, 20-24) 248 Kuran (En-Nis, 59-61) 249 Kuran (A li Imran, 31-32) 250 Kuran (En-Nis, 13 i 14) 246 247 97

pravo i Ahlak - sva pitanja koja tretiraju meuljudske veze i odnose i pripadaju i slamskoj etici. Ustvari, i po Kur'anu i po Hadisu i po Medinskoj povelji, Allah d.. i Njegov Poslanik su dva glavna i najvea autoriteta Islama kao to su Kur'an i Ha dis dva osnovna izvora vascijele vjere Islama: Ostavio sam vam dvije stvari. Ako ih ikada prihvatite, neete zalutati. To su: Allahov Kitab (Kur'an) i moj Sunnet ( moj ivot, rijei i djela). Te dvije stvari nee se rastavljati i suprotstavljati jedn a drugoj do Sudnjeg Dana. Najbolji je ibadet Fikh razumjevanje i primjena erijata , a najispravniji Din - Religija je stid i bogobojaznost.251 lanovi 23 i 42 Poslan ikovog ustava, reguliraju sve situacije i sva pitanja kada doe do bilo kakvih spo rova i nesporazuma: Ma kakva nesloga meu muslimanima vladala, valja se obratiti Al lahu i Poslaniku. Za sve to se dogodi meu onima kojima je ovaj Ustav - Povelja nam ijenjen, za sve svae i zloine treba se obratiti Allahu i Poslaniku, kao Presuditel jima; posljednjim Sudijama i Autoritetima. Neka mu je Allah sklon i neka ga titi a Allah jami da e se ovaj ustav najispravnije realizirati.252 Na Oprosnom haddu Posla nik muslimanima zavjetava: Nemojte se nakon moje smrti vratiti paganstvu i bezbotvu te se okomiti jedni na druge. Ta ja sam vam ostavio ono to e vas voditi: Knjigu B oiju, koja e vas, ako je se vjerno pridravate uvijek uvati da ne zalutate sa Pravog puta, sa Staze Pravde i Istine. To je Knjiga jasna i pozitivna, koju je sam Alla h objavio. Imate pred sobom moj cijeli ivot, moje rijei i moja djela, sve to sam go vorio i radio, nastojao sam da to bude u potpunom skladu s Boijom naredbom.253 Pos toje drutvene i javne obaveze i dunosti u zajednici i drutvu utemljene na pozitivno m ljudskom pravu i zakona ili usmenom obiaju. Postoje line osobne, vlastite i pers onalne dunosti kao imperativ uma u ovjeku i nalozi savjesti na njegovoj dui. erijat kao komplementarno, nepogrijeivo, konzistentno i konzekventno uenje o dunostima, ob avezama i pravilima obuhvata cjelokupni politiki, vjerski, drutveni, kuni, brani-por odini, lini i graanski ivot muslimana u svim vanjskim dimenzijama Islama. Obavezan j e pridravati se erijatskih propisa, obaveza i dunosti, naredbi i zabrana svaki musl iman i muslimanka Mukellef koji je Balig - punoljetan, Akil - koji potpuno vlada svojim umnim, psihikim, duhovnim i fizikim snagama ili umno, psihiki, fiziki, potpu no zdrav i Hurrijet - ko je slobodan i uiva sva prava i pravnu zatitu. Obaveze i p ropisi erijata mogu se prema glavnom predmetu saeti u dvije velike grupe: 1) Odred be i dunosti o Bogosluju i obredima, 2) Propisi, dunosti pravne i politike naravi ma da su sva ta podruja za muslimanski nain miljenja, potpuno jednovrsna po Izvoru, po Cilju i Nakani. Temeljno stremljenje erijata bilo je i ostalo religiozno vrednov anje ivotnih prilika, a tek u drugom planu dolazila pravna gledita. U cilju funkci onalne, a ne organske podjele erijata, Sunije omoguavaju podjelu erijata na 1) ibad et - Bogosluje i obredne obaveze, 2) Muamelat - graansko-pravno-poslovne odnose, 3 ) Munakehat - brano-porodino pravo, 4) Ukubat krivino-kazneno pravo. Sve odredbe, n aredbe, dunosti i obaveze erijata ne treba po automatizmu shvatiti kao apsolutne z apovijedi ili zabrane. U puno sluajeva treba neto, gledano sa islamskog stajalita, uiniti ili Jakub Memi, (I.P.H., 679 i 124) Mustafa Spahi (Povijest Islama I i I I , Poslaniko va Medinska povelja, str. 175 i 176) 253 Mustafa Spahi (Povijest Islama I i I I , Poslanikov govor na Oprosnom haddu, str. 217) 98 251 252

propustiti samo kao poeljno ili ono to se ne odobrava. Konano, erijat ureuje i djela koja on niti preporuije niti odbacuje nego ih oznaava neutralnim. Prema tome, razl ikuje se sljedeih pet zakonskih kategorija - ElAhkamu-l-hamse: 1) Fard - dunost; 2 ) Vadib - Nuno, tj. obavezno propisana djela ije se vrenje nagrauje, a ije se proputan e kanjava. Dalja podjela Farda i Vadiba ide na Fardi-Ajn i Fardi-Kifaje. 2) Mendub - djelo vrijedno preporuke (mendub - preporuen); 3) Mustehab - poeljno, lijepo, n afila, dragovoljno zasluno djelo. 4) Mekruh - odbacuje, pokuena i djela suprotna S unnetu, sa stajalita erijata, neodobrena; neodobriva djela, ali nisu izriito i stro go kanjiva kao zabrane. 5) Haram - Aposultne zabrane, zabranjena pred Allahom kanj iva djela. Sve zabrane u Islamu imaju za osnovni cilj zatitu bitnih vrijednosti, na temelju i okviru kojih ljudi jesu i mogu biti ljudi. U suri Lukman, na drugoj stranici daje est maksima Islama: Prvo se definira mudrost kao zahvalnost Allahu d.. A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: Budi zahvalan Allahu! Koje zahvalan ini to u svoju korist - a ko je nezahvalan - pa Allah je zaista neovisan i hvale dostoja n.254 Drugo se definira irk kao izvor svakog nasilja i sam po sebi i za sebe najvee nasilje: Kad Lukman ree sinu svome, savjetujui ga: O sinko moj, ne smatraj druge A llahu ravnim, mnogobotvo je, zaista, velika nepravda.255 Tree se definira sveukupni odnos i ponaanje prema roditeljima, priznanje, potivanje, panja, hizmet i pomaganj e roditelja. Meutim, nisu uvijek djeca duna roditelje, po automatizmu to su im rodi telji, posluati. Nikada roditelja ne treba posluati kada djecu navraaju na kufr - p oricanje i nevjerovanje Boga, na irk - viebotvo, na grijeenje: protiv Islama i musli mana. Roditeljima se mora dobroinstvo initi i panja poklanjati i ukazivati, jer sli jedi povratak: odgovornost pred Allahom d..: Mi smo naredili ovjeku da bude lojalan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvi je godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim. Meni e se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra, onoga o kome nita ne zna, ti ih ne sluaj i prema njima se, na ovom svijetu velikoduno ponaaj, a slijedi Put onoga koj i se iskreno Meni obraa, Meni ete se poslije vratiti; Ja u vas o onome to ste radili obavijestiti.256 Mudrost i neprolazno znanje je zahvalnost Allahu d.. i slijeenje S unneta. etvrti savjet skree panju na sveobuhvatnost Allahovog znanja i upozorava ovj eka na panju da e svako njegovo djelo ma gdje da ga ovjek uini biti predoeno pred All ahom i ovjek e za njega, itekako, raun polagati. Sinko moj, djelo e Allah pokazati i predoiti makar bilo teko kao zrno gruice u kakvoj stijeni, na nebu ili u zemlji. Al ah je zaista Preblagi i o svemu obavijeteni.257 Za svako uinjeno dobro, u ime Allah a na korist ljudi, ovjek e na Sudnjem Danu biti nagraen a za svako zlo i grijeh koj i mu ljudi ne halale i Allah ne oprosti ovjek e biti kanjen: Kada se Zemlja silovito potrese i kada Zemlja izbaci terete svoje i ovjek kad se zgrane: ta joj je!? Tog velikog dana ona e kazivati vijesti svoje jer tvoj Gospodar tako njoj zapovijedio je, Toga Dana ljudi e odvojeno istupati da bi im se djela njihova mogla Kuran (Lukman, 12) Kuran (Lukman, 13) 256 Kuran (Lukman, 14-15) 257 Kuran (Lukman, 1 6) 254 255 99

pokazati, jer ko trun dobra uini on e ga vidjeti, i trun zla ko uini on e ga vidjeti .258 Onog Dana kada e svaka dua nazonim zatei dobro koje uini, ali i zlo koje priini, da e poeljeti da je izmeu nje i djela njezinih razmak golemi, zato vas Allah upozor ava na Se, a Allah za robove ima milosti.259 Za neizvravanje Boijih i erijatskih duno sti (farzova, vadiba, emrova) i to svjesno, planirano i slobodno slijedi dvostruk a kazna i to dunjaluka i ahiretska. Za neizvravanje pozitivno-zakonskih dunosti sli jedi samo sankcija ili kazna na Dunjaluku, jer ljudi, zajednica i drutvo nemaju m oi da kanjavaju na Ahiretu, a niti mogu stii adekvatno i pravedno kazniti svakog na Dunjaluku. Primjera radi, ubica koji ubije hiljadu ljudi moe se kazniti na Dunja luku za jednog ovjeka, a za 999 ubijenih ostaje nekanjen. Za neizvravanje moralnih dunosti ne slijedi od strane ljudi kazna na Dunjaluku, ali slijedi Grijeh i kazna Dehennemom na Ahiretu. Dodue, i za moralne grijehe i prekraje ovjeke na Dunjaluku, mada ne kanjava drutvo, kanjava ga, mui ga, uznemirava ga, proganja ga i njuka ga vl astita savjest. Peti savjet Lukmana svom sinu potcrtava Naredbu obavljanja salat a namaza, injenja dobra i odvraanja od zla - etika i strpljivo podnoenje onoga to na s zadesi na Allahovom Putu: Sinko moj, namaze obavljaj, zapovijedaj da se dobroins tvo ini, a hravo djelo zabrani i trpeljivo podnesi kada te neto zadesi, zaista su t o odluujue stvari.260 esti savjet skree panju na oholost, nadmenost, gordost i osionos t. Iz oholosti, gordosti i nadmenosti nikad ne treba okretati lice od ljudi niti po zemlji hodati nadmeno, gordo i osiono, jer Allah ne voli ohole i samohvalisa ve. Naprotiv, u hodu treba biti odmjeren a u govoru ne grlat. Ta svime najneprij atnije i najodvratnije revanje magarca. Nemoj lice svoje od ljudi okretati i nemo j nadmeno zemljom hodati jer Allah nikakva hvalisavca ili uznositog ne voli. U h odu odmjeren budi i glas svoj spusti, jer nesumnjivo je glas magarca najruniji!261 Na temelju prezentiranih ajeta iz sure Lukman, a iz itavog Kur'ana slijedi - u I slamu je najvia Istina, Vrijednost, Naelo, Princip, Kategorija, Dunost, Taleolos i Obaveza: vjerovati u Boga i robovati, predavati se i pokoravati samo Njemu. Najv ea nevrijednost, neistina, nenaelo, neprincip, antidunost i zabrana je nevjerovati u Boga i pripisivati mu sudruga u bilo kome i bilo emo. Na to dvoje u Islamu poiva svaka Dunost i svaka Zabrana. Obaveza ili Dunost u Islamu se naziva Emr. A ono to se nareuje i stavlja u obavezu ili dunost naziva se Farz ili Vadib. Pored neopozivi h erijatskih i pozitivno-pravnih drutvenih obaveza i dunosti posebno su sa stajalita svakog ovjeka intresantne i bitne moralne dunosti: Filozof Kant tu dunost definira na sljedei nain: Radi tako da maksima tvog djelovanja s pomou tvoje volje treba pos tati opim prirodnim zakonom i nita u svijetu kojem pripadaavjek i koji njemu pripad a ne moe se bez ogranienja nazvati dobrim izuzev volje same.262 Moralne dunosti su u Ruhu preko savjesti doivljeni osjeaj i kategoriki imperativ uma i neopoziva pozvan ost ovjeka da u odreenoj situaciji ili prilici bez izvanjskog utjecaja bilo pohval e ili nagrade, Kuran (El-Zile zale, 1-8) Kuran (Al-Imran, 30) 260 Kuran (Lukman, 17) 261 Kuran (Luk man, 18-19) 262 Devad Hodi (Ahlak 2, str. 9) 258 259 100

zatim straha od pokude ili kazne, u principu i neizostavno shvata da neto mora il i ne smije uiniti. U najkraem, ukoliko je musliman on to ini ili ne ini ime Boga. U moralnom pogledu izvravanje dunosti nije sredstvo i nain kojim se postie bilo kakva i bilo koja ast, zvanje, slava, korist, interes i dobit. Dakle, dunost se ne izvrav a ni radi dobiti, ni radi interesa, ni radi zarade, ni radi profita, ni radi tete , ni radi gubitka, ni radi igre, ni radi zabave, ni radi strasti, ni radi poroka , ni radi ljubavi, ni radi mrnje, ni radi straha, ni radi nagrade, ni radi kazne nego u ime Allaha, slijedei Poslanikov Sunnet i iz potovanja prema samom sebi. Rah metli Alija Izetbegovi uoava i razluuje dva svijeta Dunost koja poiva na Religiji i E tici i Interes ije su granice granice ovog prolaznog svijeta Konture dva razliita reda stvari iz kojih se sastoji sva stvarnost nisu jo sasvim razgovijetne. Na jed noj strani je stvaranje sa svojom slobodom, spontanitetom, svijeu, personalnou, na d rugoj strani je evolucija, sa kauzalitetom, entropijom, inercijom, anonimnou (homo genou). Daljnje dvije karike u ovim lancima su dunost i interes. Prvo je centralni pojam morala, drugo politike. Dunost i interes predstavljaju dva razliita pokretaa svakog ljudskog djelanja, izmeu kojih u pravilu nema uporeenja, dunost je uvijek ne zainteresirana, a interes nema veze sa moralom. Moral nije funkcionalan i racion alan. Ako rizkujui ivot uem u zapaljenu kuu da spasim ivot susjedovog djeteta i vrati m se nosei u naruju mrtvo dijete, moe li se rei da je moj postupak bez vrijednosti j er je izostao svaki rezultat? Moral je ono to daje vrijednost ovoj beskorisnoj rtv i, ovom pokuaju bez rezultata, kao to je arhitektura (ono to ruevine ini lijepim, A P erret). Nema mnogo ljudi koji postupaju po zakonu vrline, ali ova beskrajna manj ina predstavlja ponos ovjeanstva i svakog ljudskog stvorenja. Nema mnogo trenutaka u naem vlastitom ivotu kada postupamo iskljuivo po zakonu dunosti. Ali bez obzira n a to, ovi trenuci kada se uzdiemo iznad samih sebe, zanemarujui interes i korisnos t, ma kako rijetki bili, predstavljaju jedinu neunitivu vrijednost naeg ivota. ovjek nikada nije moralno neutralan. Zato je on uvijek ili istinski ili lano moralan, ili oboje to je najei sluaj, u razliitim vremenima se razliito radilo i postupalo, ali oduvijek upadljivo jednako govorilo o pravdi, i istini, jednakosti, slobodi. Mud raci i heroji iskreno i u ime istine, a politiari i demagozi licemjerno i u ime i nteresa.ali i ovaj lani moral demagoga i dvolinjaka nije nita manje za pitanje koje raspravljamo. Taj moral, ta moralna obrazina, to vjekovno nadmetanje rijeima pra vda jednakost, humanost, i isto tako oigledno potvruje istinitost morala kao i uzv ieno muenitvo heroja i svetaca. Politika historija - posebno najnovija- puna je prim jera kako i neprijatelji slobode uz aparat za vrenje represije i uhoenja izdravaju i aparat onih koji neprekidnog i grlato govore o slobodi i pravdi, a planove za ostvarenje vlasti u korist jedne ograniene grupe prikazuju kao borbu za slobodu, demokratiju i pravdu. ak i Ivan Grozni, koga su zbog njegovih monstruoznih zloina nazvali delatom na carskom tronu, pred pogubljenje 400 bojara i kneeva koje je neo snovao osumnjiio za izdaju i osudio na smrt, osjetio je potrebu da dobije potvrdu da je njegov in pravedan. Bez obzira da li je njemu samome bila potrebna iluzija o prevednosti njegovog stranog postupka ili mu je to bilo potrebno radi naroda i z demagokih razloga, nemogunost da se moralni sud zaobie, potreba da se dobije mora lno opravdanje postoji u oba sluaja. Licemjerje kao lani moral govori o vrijednost i istinskog morala, kao to lani novac svoju makar 101

privremenu vrijednost moe zahvaliti injenici da postoji pravi. Licemjerje je dokaz da svako od svakog drugog oekuje ili zahtijeva moralno ponaanje.263 Na hinjeni mor al, hipokritinu svijest i moralnu obrazinu pozivanjem na pravdu, jednakost, slobo du, humanost, demokratiju prisiljena je zbog pritiska i domae i svjetske javnosti veina saj trapa i diktatora dananjice. Na te dijalektike paradokse i apsurde Kur'a n upozorava ljude: Ima ljudi ije ti se rijei (politike parole, propagandna obeanja) s viaju glede ivota zemnoga, i oni pozivaju Allaha za svjedoka za ono to im je u srci ma, a takvi pripadaju najljuim dumanima, im takav okrene leda poto se doepa vlasti, h ita svijetom da u njemu napravi nereda, da usjeve i stoku unitava, a Allah zaista ne voli one to prave nereda. Kada se takvome kae: Boj se Allaha' Tad ga obuzme po nos zbog grijeha - takvome je Dehennem dosta: uasna li poivalita!264 Kada se moralna i pravna dunost izvrava u ime Allaha, za dobro vjere, na korist ljudi ta dunost ima vrijednost u samoj sebi i vrijednost je po sebi i za sebe i ispunjava se radi n je same i njeni su uvijek svjedoci Allah, Njegov Poslanik i osvjedoeni vjernici: R eci: Samo vi radite, a vae djelo Allah e vidjeti, te Njegov poslanik i pravovjerni ci, i vi ete biti vraeni Poznavaocu Svijeta onostranosti i Svijeta nazonosti, pa e v as On izvjestiti o onome to ste inili i radili. Ima i onih koji se nadaju Allahovo j Volji i hoe li ih kazniti ili e im pokajanje primiti, a Allah je Sveznajui i prem udri.265 U principu musliman u srcu, na dui i u svijesti osjea i doivljava naredbe, odredbe, zapovijedi, obaveze nunosti kao neopoziv Nalog Boije Volje za izvrenje i i mprativ kategorikog uma i najdublje proivljeni osjeaj u Ruhu preko savjesti bez obz ira na posljedice za nas. Ne treba nikada smetnuti s uma da se za izvravanje i mo ralnih i pravnih dunosti ljudi itekako znaju kanjavati i proganjati, hapsiti, sudi ti, u zatvore i logore stavljati pa i smru kanjavati. Dunost je po Izvoru, po Princ ipu, po Vrijednosti, po Sadraju, po Smislu i Cilju uvijek iznad nagona, instikata strasti koristi, interesa, dobiti profita, zarade, a esto za ovjekov ivot, zna bit i i suprotna njima ukoliko su nemoralno i bespravno utemeljene: Dunost se dogaa u granicama ovog svijeta ali ga po namjeri, posljedicama i cilju nadilazi: I svima njima e Gopodar tvoj prema djelima njihovim platiti jer On dobro zna ono to su rad ili. Ti idi Pravim putem, kao to ti je nareeno i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono to radite. I ne drite stra nu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri, vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi!266 Zato ti pozivaj i budi istrajan ona ko kako t i se nareuje, a ne povodi se za njihovim prohtjevima i reci: Ja vjerujem u sve kn jige koje je Allah objavio, i nareeno mi je (u dunost stavljeno) da vam pravedno s udim, Allah je i na i va Gospodar, nama naa, a vama vaa djela, nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo, Allah e nas sve sabrati, i Njemu e se svi vratiti.267 Bori te se potiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u Onaj svijet, ne smatraju Alija Izetbegovi (Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 115,116 i 117) Kuran (El-Bekare , 204-206) 265 Kuran (Et-Tevba, 105,106) 266 Kuran (Hud, l11-113) 267 Kuran (E-ura, 1 5) 102 263 264

da je zabranjeno ono to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju; ne svjedoe; ne promiu i stinsku vjeru - sve dok ne daju porez lojalno i smjerno.268 I Poslanik Muhammed a .s. na Oprosnom haddu istie osnovne dunosti muslimana prema sebi, u braku, prema por odici i rodbini, prema muslimanima i prema ljudima openito: O vjerni kad se obavez ujete da ete jedan dug platiti na vrijeme i kad uope pravite ugovore, stavite to n apismeno, tano i vjerno, onako kako ste ugovorili? Za svaki ugovor, bio malehan i li velik, napravite napismeno i naznaite rok plaanja. Ove mjere opreznosti pred Bo gom su najopravdanije i to je najsigurnije dokazano sredstvo da se izbejgne svak i nesporazum i sumnja. O smrtnici! Bojte se Boga koji vas je sve stvorio po isto m principu, ovjeka i enu od kojih se umnoilo ovjeanstvo. Bojte se Boga od koga svi po mo traite i potujte krvnu vezu. Vjerno ispunjavajte dunosti koje postoje izmeu mua i e e, izmeu roditelja i djece. Dijete stie Dennet pod nogama majke. Dijete pripada oni ma u ijoj se postelji rodilo. Poasne slube iz doba neznanja ukidaju se izuzev strae pred Ka'bom i dunosti napajanja hodoasnika. ejtan - sotona nema vie nade da e biti pot ovan u vaoj zemlji. Ali uvajte se da mu ne izaete u susret u drugim stvarima, tj. u onima koje ne smatrate vrijednim i znaajnim. uvajte, dakle, vjeru svoju! Ljudi, v jernici su braa. A bratovo imanje je nepovredivo, osim kada on sam dopusti. Nemoj te se nakon moje smrti vratiti bezbotvu, te se okomiti jedni na druge. Ta ja sam vam ostavio to e vas voditi, Knjigu Boiju, koja e vas, ako je se vjerno pridravate uv ijek uvati da ne zalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. To je Knjiga j asna i pozitivna, koju je sam Allah objavio. Imate pred sobom moj cijeli ivot, mo je rijei i moja djela, sve to sam govorio i radio nastojao sam da to bude u potpun om skladu, s Bojim nareenjem. O ljudi, i vas je Allah stvorio od jednog pretka i s vi vi potjeete od Adema, a Adem je od gline stvoren. Najbolji je kod Boga onaj ko ji ga se ponajvie boji. Nema prednosti Arap nad nearapom niti nearap nad Arapom o sim po vjeri! O vjernici! Govorite uvijek istu istinu, neka vas nikad mrnja ne zav ede sa staze pravde i pravinosti. Pravednost je sestra pobonosti. Bojte se Boga, o n pozna vaa djela.269 Osim na Oprosnom haddu Poslanik i u nekim drugim hadisima kazu je o propisanim dunostima: Allah je propisao dunosti, pa ih nemojte naputati, odredi o je granice, pa ih nemojte prelaziti, propisao dunosti, pa ih nemojte naputati, o dredio je granice, pa ih nemojte prelaziti, propisao je zabrane, pa ih nemojte k riti. A stvari koje je preutio- iz milosti prema vama, a ne iz zaborava-nemojte is traivati. Uzvieni Allah mi je naredio (staviou dunost) da s ljudima lijepo postupam, kao to mi je naredio da farzove izvravam.270 U izvravanju obaveza i dunosti pored Ni jjeta, potreban je i pravi izbor, pravo opredjeljenje, prava stvar, pravi posao, pravi a promaeni zadatak: Tako se mladii u peinu sklonie i rekoe: Gospodaru, podari n am milosti Svoje i daj nam razbora u pogledu nae odluke!271 Kad ljudi rade pogreno, ulau u pogreno i promaeno, oni postiu manje od nita. Tu su svi trokovi, plus uloen, k pital, enargija, snaga, volja, plus izgubljeno vrijeme, plus nita ili jo uz sve to to je najei sluaj i grijeh. Nema na Dunjaluku nita Kuran (Et-Tevba) Mustafa Spahi (Povijest islama, Poslanikov govor na Oprosnom haddu, str. 214-217) 270 Jakub Memi (I.P.H., 482 i 486) 271 Kuran (Kehf, 10) 103 268 269

tetnije od neznanja u poslu i akciji, a Hegel kae: Najopasnije je neznanje u akciji . Zato pravi i iskreni vjernik prije bilo kakve odluke za konkretni posao i akcij u ini dovu Allahu d.. da Mu se smiluje i podari pravi izbor i razbor. to se tie izvrav aja obaveza i dunosti ljudima pripadaju djela i sevabi u okviru njihovih mogunosti a Bog odreuje rezultate i posljedice. Kao to je granica odgovornosti granica ovjek ove i ljudske slobode tako je granica ovjekove ljudske dunost granica mogunosti. Ka o to Allah d.. ne kanjava ljude izvan i iznad granica njihove slobode tako ih nikada ne obavezuje i ne zaduuje izvan i iznad granica mogunosti. Allah nikoga ne zaduuje i ne obavezuje preko i iznad mogunosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje ui ni, a na njegovu tetu zlo koje uradi. Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo il i nehotice pogrijeimo! Gospodaru na, nemoj na nas breme natovariti kao to si ga nat ovario na one to su nama prethodili! Gospodaru na, ne optereuj i ne obavezuj nas on im to ne moemo podnijeti, ve nam preko grijeha prei, oprosti i daruj nam milosti, Ti si na zatitnik i zato nam pomozi protiv krivovjemih ljudi!272 Imetku siroeta ne pril azite i ne pribliavajte se, osim na nain koji je najljepi, sve dok zrelo i punoljet no ne postane, pravedno mjerite i vagajte, jer Mi ne zaduujemo nikoga iznad moguno sti njegove, a kada govorite- pravo govorite makar to bilo i protiv vae rodbine i zavjet Allahu ispunjavajte- tako vam Allah propisuje ne biste li dozvali se.273 U Ahlaku i Fikhu obaveze i dunosti su klasificirane, sistematizirane ili podjelje nje na: l) Dunosti prema Bogu, 2) Dunosti prema samom sebi, 3) Dunosti prema drugim ljudima, 4) Dunosti prema anorganskom, organskom, biljnom i ivotinjskom svijetu i svim stvorenim svjetovima i stvorenjima. Sve obaveze i dunosti u Islamu, u biti i u osnovi na kraju krajeva su dunosti prema Bogu. Zato? Zato to je Bog Izvor svih dunosti i zato to je On Jedini Stvoritelj svih svjetova i svih stvorenja. U izvrava nju svih obaveza i dunosti bilo prema sebi, bilo prema drugim ljudima, bilo prema neivoj i ivoj prirodi u anorganskom, organskom, biljnom i ivotinjskom svijetu mi s mo uvijek i u svim situacijama, osim odnosa prema njima, i u odnosu prema Bogu i odgovorni smo prema Njemu. Dunost kao Emr, Farz i Vadib moe staviti u obavezu samo onaj ko je njen Izvor a to je Uzvieni Allah d.. Pored Furkana u Kur'anu kao izvor moralnih dunosti ima Ruh preko savjesti u ovjeku. Ako pravac kretanja leptira utjee na klimu u Rusiji i nakon tri godine, u toliko je sigurnije da ovjekovo izvravanj e ili neizvravaje dunosti utjee na kvalitet i nekvalitet ljudskog ivota. Muslimani v jeruju da se Apsolutne Norme i Dunosti vjeruju putem Kur'ana, slijede putem Sunne ta a primjenjuju putem erijata u Ummetu Islama kroz demate. Izvravajui svoju obavezu i dunosti, ovjek nastoji da ini i obavlja,ono za to na temelju Kur'ana, Sunneta i v lastite savjesti, vjeruje da mu je konkretniji i datoj situaciji obaveza initi. D a li e uslijediti rezultati, uinci posljedice adekvatne i primjerene ovjekovom htij enju i nastojanju, to nije u njegovim i ljudskom rukama. To je u Boijim rukama. K ada su Nasrudin hodu pitali kako moe objasniti i vjerovati u sudbinu kada se ona n e vidi on je odgovorio da je to ba lahko i jednostavno. Eto, ja kako god ta isplan iram da uradim neko mi neto od toga neovisno od ljudi, obotali i ne 272 273 Kuran (El-Bekare, 286) Kuran (El-En'am, 152) 104

bude kako sam ja zamislio. Ako nije Sudbina onda ta je? Ljudima je Bog u dunost st avio da oru zemlju i siju ito a koje e zrno niknuti ni jedan ovjek pojedinano i svi zajedno ne/ odluuju. Ta odluka o klijanju i nicanju ita i nastanku ivota samo Allah u pripada. Dakle, ljudi opisuju a ne propisuju ivot. Propisi, Norme, Dunosti, Zabr ane, Naredbe samo Allahu pripadaju a ljudi ih vjeruju i izrvravaju. 105

8. ETIKA I NAUKA Moralnost nije proizvod uma ni kao princip ni kao praksa. Um moe da ispita i utvrd i odnose meu stvarima. Vrijednosni sud u sutinskom smislu, u dijelu koji se odnosi na moralno odobravaje ili moralno odbijanje, um nije u stanju da stvori. Tako n pr. naelo da je nedopustivo duhovno uniformisati ljude etiki je razumljiv svakom ov jeku, ali je racionalno nedokazivo. Ne moe se nauno dokazivati da neto ne valja u nor malnom smislu, jednako kao to nije mogue povui naunu (egzaktnu) razliku izmeu kia i um jetnosti (nauno opredijeliti odnos lijepo - nelijepo). Priroda ili um (to je isto) ne razlikuje pravo od neprava, dobro od zla. Ovi kvaliteti u prirodi ne postoje . Ili ta za nauku znai ovjek kao neponovljiva individualnost. Naunik mora biti vie od toga - mora biti ovjek - da bi shvatio ovu premisu. Poznata etika maksima da je d obar ovjek uvijek sretan, a hrav nesretan - ne moe se racionalno razumijeti. Pa ni hrianska etika nije uenje u smislu nauke. Ona je ukupnost svojih moralnih zahtjeva prikazala na jednoj linosti, uzor - linost Isusa Hrista, dakle ne na jednoj uenoj, nego na jednoj doivljenoj etici. Tri slavna naela Francuske revolucije: jednakost sloboda - bratstvo, ne mogu se izvesti iz nauke niti se mogu nauno dokazati. Bez sudjelovanja neeg to uope nije nauka, nauka bi prije uspostavila tri suprotna princ ipa: nejednakost, apsolutnu drutvenu disciplinu i anonimnost otuenost, ljudskih je dinki u savreno organiziranom kolektivu. Da li je Jean Valjean (V. Hugo, Jadnici) mogao pozvati upomo nauku da razrijei moralnu zagonetku pred kojom se naao? Da li j e trebao da rtvuje interese tolikog broja ljudi samo zato da bi se spasio jedan p riprosti, ali nevini ovjek? I kakvo bi to bilo rjeenje? Ne bi li nauka stala na st ranu tzv. opeg interesa? Niti pitanje o kojem je rije moe biti predmet nauke, niti bi njen odgovor - kada bi bio mogu - bio u skladu ta hoe dua svakog ovjeka. Ono to nam je tako ivo i uzbudljivo ispripovjedao Hugo u Oluji pod jednom lubanjom nije sukob u umu jednog ovjeka nego sukob izmeu uma i due ovjekove, unitavajui sudar argumenata koji pripadaju razliitim stranama ljudske linosti. To je u sutini dijalog izmeu uma i svijesti dijalog u kome se smjenjuju nenadmani razlozi dvije po prirodi suprost avljene logike. Ali ova rasprava u sutini nije logika, nije matematika, ona je to s amo prividno i nikakav konaan zakljuak ne slijedi iz ove polemike. Jer to su argum enti dva razliita kvaliteta, dvije razliite vste, koji se ne mogu usporeivati, sabi rati i oduzimati. Oni su od neba i od zemlje, od dva razliita svijeta. Samo ovjek sam moe za sebe i u sebi izvriti izbor u ovoj dramatskoj dilemi. Odluka koju donos i Jean Valjean predstavlja poraz uma, ali pobjedu ovjeka, pobjedu koja se ne moe r acionalno objasniti ni opravdati, ali uz koju stoje svi ljudi u nijemom i jednod unom odobravanju. Po Hutchesonu (kao to nam je via vrijednost nekog uivanja u umjetn osti ili nauci neposredno jasna naspram uivanja u jelu, tako mi neposredno razlik ujemo moralno dobro od svih drugih opaanja). Po njemu sposobnost moralnog razliko vanja nije uvjetovana inteligencijom i obrazovanjem. U svakom sluaju, moralni sud ovi nisu oposredovani umom, oni su neposredni. Suprotnost izmeu nauke i etike pro jektuje se u praksi u svim konkretnim pitanjima. Nauka, na 106

primjer, prihvata umjetno oploavanje, djecu iz epruvete i eutanaziju, ubijenje iz milosra. Ovi postupci su nezamislivi bez nauke. Ona ih je proizvela. Sve etike, a k i bez obzira, na svoj formalni, nominalni odnos prema religiji, odbaciju ove p rocedure kao neto to protivrjei samom principu na kome je ljudski ivot zasnovan. U o vom stavu etika stoji zajedno sa religijom i umjetnou, iako su obrazloenja razliita. Za religiju su umjetni ivot i vjetaka (nasilna) smrt neprihvatljivi jer se ivot i s mrt ne nalaze u nadlenosti ovjeka, nego u nadlenosti Boga. Za etiku umjetno oploavan je i eutanazija predstavljaju povredu humanizma, jer degradiraju ovjeka na objeka t, to direktno vodi manipulaciji i zloupotrebama. Za umjetnika, ovjekovo raanje i ov jekova smrt su tajne, koje treba to i da ostanu. Tri najpoznatija Hamletova mono loga posveena su smrti. Za nauku smrt je jedna banalna fizika injenica (sjetimo se samo naunih definicija smrti), dogaaj u biologiji, dakle u fizikom svijetu. Raskol je potpun, tu nema mjesta ni za kakvo uporeenje. Eugenika sterilizacija, eksperime nti nad ovjekom i ve spomenuto umjetno oploavanje i eutanazija sasvim su racionalni i logini. Nikakvi racionalni ili nauni argumenti protiv njih nisu mogui. Kako onda nauka moe sprijeiti svoju vlastitu zloupotrebu. Francuska Akademija moralnih i po litikih nauka izjasnila se protiv vjetakog oploavanja iznosei protiv ovoga jedan sasv im nenauan i neodreen argument, da vjetako oploavanje predstavlja povredu osnova na k ojima poiva brak, porodica i drutvo. Slino kae Cuenot o vjetakoj smrti: Osjeanje pot a prema ivotu i materinstvu nema nita zajedniko sa logikom, i ja ne vjerujem da eut anazija koja se gotovo namee u nekim sluajevima moe biti ikada ozakonjena. Eutanazij a, vjetako oploavanje, sterilizacija, presaivanje organa, pobaaj i slina pitanja, samo su u tehnikom pogledu nauna pitanja. Njihova primjena je pitanje moralnog reda i nauka ga ne moe rjeavati. Plan da se sa ljudima postupa kao sa stokom, izgleda nam u isti mah i odvratan i smijean, on nas teko vrijea u naem osjeaju linog dostojanstva. - Jan Rostand. Vjetako oploavanje je iz veterine preneseno u humanu medicinu. Ovdje se radi o jednoj vrsti sukoba izmeu humanizma i biologizma, izmeu individualizma i materijalizma. ovjek je opet u iskonskoj dilemi, interes ili duhovni imperativ. Biologija mu nudi sredstvo za progres, ali uz uslov da joj on proda svoju duu u zamjenu za ljudsko dostojanstvo. Ovaj napredak, koji je u domaaju ljudske ruke ovje k danas radije naputa nego da ga postie sredstvima koja su mu odvratna. Ali da li e ga odbaciti sutra, da li e ga uvijek odbacivati. - Jan Rostand. Prirodno je da hr iani zajedno sa pjesnicima i umjetnicima zaziru od ove vizije koju nauka otkriva. Za hriane ona je luciferski naturalizam, a za pjesnike gromada programiranog zvjerstv a. Materijalisti, to je isto tako logino, oduevljavaju se perspektivama koje biologi ja otvara. Progres nauke, bez obzira kako velik i spektakularan ne moe uiniti suvin im i nepotrebnim moral i religiju jer nauka ne ui ljude kako treba da ive i ne usp ostavlja nikakve vrijednosne stavove. Ove vrijednosti koje bioloki ivot uzdiu na ni vo ljudskog ivota bez religije bi ostale nepoznate i nerazumljive. Jer, religija je znanje o prirodi drugog svijeta, a moral znanje o njegovom smislu. Ali postoj i isti i praktini um. Misao porie Boga, a ovjek i ivot ga potvruju. Ovdje lei objanje estog raskoraka izmeu linog uvjerenja naunika i nauke kao metoda ili sume rezlutata . Sve to naunik kae, misli, vjeruje, nije nauka. Nauka je samo dio njegovog 107

ukupnog utiska o svijetu, dio koji je rezultat iskljuivo kritike, uporeujue i sreujue funkcije naeg uma. Pri tome um odbacuje sve to iziskuje nadnaravna objanjenja, a za drava samo ono to se temelji na lancu prirodnih uzroka i posljedica i po mogunosti na pokusu i provjeri. Samo to ostaje nakon ove rigorozne selekcije - to je nauka. Ali zahvaljujui upravo ovom metodu nauka u svojoj ruci uvijek ponovo nalazi samo prirodu a sve drugo joj izmie ili iscuri. To su prirodne granice nauke. Nauka se obino zaustavlja na ovim granicama, ali naunik, jer je ovjek - nastavlja dalje. Op penheimeru nije bila potrebna indijska filozofija u njegovom radu na konstrukcij i atomske bombe (ona mu je moda trebala u vezi sa moralnim problemima njene upotr ebe). Ali on je pred kraj svog ivota potpuno napustio atomsku nauku, a sav se pos vetio prouavanju indijske filozofije. Einstein se ivo i trajno interesirao za stva ralatvo Dostojevskog, a posebno za Brau Karamazove. Oevidno djelo velikog ruskog st varaoca imalo je malo veze sa odnosima mase i energije, brzine i svjetlosti i dr . Nije Einstein u funkciji naunika interesovao za moralne dileme Ivana Karamazova , on je to uinio kao mislilac, kao ovjek ili kao umjetnik (a svaki je ovjek u izvje snoj mjeri umjetnik). Postoji razlika izmeu traenja nauke i posjedovanja nauke. Mo tiv prvoga je da se shvati svijet, drugoga da se okoristi. Zato nauka nije isto za naunika i za sve druge ljude. Za publiku ona je samo suma rezultata, uglavnom kvantitativnih i mehanikih. Za naunika, kao subjekta nauke, ona je traganje, doivlj avanje, napor, tenja, rtvovanje, dakle jedan kompletan ivot. Vie od toga, za njega j e ona radost saznavanja, jedno uzvieno osjeanje najvie etike vrijednosti. U ovoj rad osti ovjek nadmauje naunika i postaje mislilac i pjesnik. Tako nehotino nastaje razl ika izmeu onoga to naunik otkriva samom sebi i onoga ta otkriva za itav drugi svijet. Tek kada se nauka odvoji od naunika i njegovog ivota, kada se ohladi i postane su ma znanja i rezultata, bezlinih i objektivnih, ona postaje ravnoduna i po konanom r ezultatu nereligiozna funkcija. Svojim prirodnim odbacivanjem metafizike i svojo m neizbjenom utnjom o posljednjim pitanjima, nauka, ne kod naunika, nego kod publik e, doprinosi stvaranju ateistikih uvjerenja. Klasian primjer ovog dvojstva, sukoba misli i ivota ili prirode i slobode - su dvije KantoveKritike. Kao to je poznato, u drugoj Kritici, Kant vaskrsava religiozne ideje o Bogu, besmrtnosti i slobodi , koje je prva Kritika razorila. Ali u Kritici istog uma govori logiar - naunik Kant, u Kritici praktinog uma govori ovjek i mislilac. Kant. Prva pokazuje neizbjene zaklj uke svakog uma i logike, druga, osjeanja i iskustva i nade svakog ivota, prva je re zultat analize, objektivizacije i automiziranja stvarnosti, druga je plod unutran jeg saznanja i izvjesnosti koja se formira u dui kao odgovor na sve dileme svijet a posmatranog i doivljenog u cjelini. Ove dvije Kritike nisu ukinule jedna drugu. One stoje uporedo u svojoj grandioznosti potvrujui na svoj nain opi dualizam ovjekov og svijeta.274 274 Alija Izetbegovi (Islam izmeu Istoka i Zapada, str. 123-126) 108

8.1. Etika propisuje, nauka opisuje ivot Sa stajalita ispravnog ivota, na ovom i spasa na onom svijetu postavlja se odsudno i sudbinsko pitanje - kako uspostaviti, odrati, ouvati, uravnoteiti, ne negirati, ne izvriti destrukciju, izmeu unutranje vjere i vanjske vlasti i moi! Je li uope mogue u slobodi ostati vjeran s mjerom i u ravnotei vanjskom emanetu hilafetu samo pre ko pet osjetila, razuma, uma, nauke i civilizacije bez vjernosti, predanosti, po kornosti i dosljednosti unutranjem emanetu - Objavi. Najkrai odgovor koji svjedoi p ovijest svakog naroda, a kazuje i poduava vjera od iskona glasi - NIJE. Zato? Zato to nauka i civilizacija nisu nikada ovjeku, ljudima i narodima odreivale i trasira le put i smisao ivota, nego su davale tehniku, izvanjsku mo i sredstva ivota, a rel igija putem Objave kroz etiku i poslaniko-vjerovjesniku praksu daje sadraj odreuje s misao i cilj ivota. Prema Maxu Weberu nauka nikad nije davala ni definirala vrije dnosti, vrline, krijeposti, principe, sadraj, smisao i cilj ivota. To daje i odreuj e samo religija, a nauka preko civilizacije iskljuivo sredstva ivota. Tako nauka p reko civilizacije, TV slike, kompjutera i interneta raprostire ljudske oi na itav stvoreni svijet. Ali se horizonti i dubina ljudske spoznaje time ne uveava. Iako je preko civilizacije i saobraajnih prevoznih sredstava (aviona, vozova, auta, he likoplera) nauka do nevjerovatnih razmjera uveala brzinu kretanja ljudi u zadnja dva stoljea, to nije nikakva garancija da su se automatski poveale komunikacije meu ljudima, a pogotovo kvalitet komunikacija i potrebe za njima. Preko civilizacij e nauka omoguava kaiku, viljuku, no, tanjir, au, posudu ali nikada ne propisuje to e i kako e se jesti. Nauka preko civilizacije moe ureivati saobraaj meu ljudima, ali ni kad nee ureivati, izgraivati i uspostavljati meuljudske veze i odnose. To je posao e tike na temelju religije. Zato, prema Andreu Malrauxu, 21. stoljee e biti stoljee r eligije ili ga nee biti, a za Trina Tijana znanost u 21. stoljeu bit e duhovna ili je nee biti. Znanost bez religije je izvana, kroz civilizaciju mona i slijepa (nem a cilj i smisao ivota), a religija bez znanosti jer nema sredstava i instrumenata , izvana je inertna, sakata, neuvjerljiva i vodi u taklid, oponaanje i imitaciju, apologiju, eklekticizam, umnoavanje istih formula i odgovora i praznih parola be z smislenog sadraja, u normativizam ili neuhvatljivi voluntarizam. Znanost bez re ligije i etike je sama sebi cilj, bez obzira to je za cilj slijepa, dovodi u opas nost ivot ljudi. Upravo zato, znanost je iz ovjeka putem osjetila, razuma i uma, p reko civilizacije, izvedena mo, korist, sredstvo i instrument, a moral je za razl iku od znanosti putem Objave i Ruha apriorna u ovjeka u slobodi, objavljena i uda hnuta vrijednost. Ukratko, moral jeste u ovjeku, ali nije kao znanost iz ovjeka. U okviru bilo koje krajnosti Poslanik ini dovu: Allahu sauvaj me od srca koje nije T ebi skrueno, od gladne i nezasite due, od dove koja nee biti kod Tebe primljena, od znanja od koga koristi nema, od onoga to znam da je zlo i od onoga to ne znam da je zlo. Na temu morala i znanosti prof. mr. Devad Hodi iznosi veoma interesantne ops ervacije i refleksije: Za razliku od odnosa morala i vjere, moral i znanost u bit nom se ne dodiruju ili se tavie meusobno iskljuuju. A to otuda to se znanost bavi teo rijskim i empirijskim istraivanjem injenica na razini materijalnosti, kvantitativn osti, kauzaliteta i entropije svijeta, dok se moral 109

nalazi drugdje. Moral se, naime, nalazi u sferi ljudske slobode, u intimnim pred jelima due, u neuhvatljivim razlozima i mogunostima volje, na razini svijesti, lino sti, u prostoru odnosa meu ljudima, u unutranjem svijetu namjera, htijenja i nasto janja. To dalje znai da se ne moe znanstveno dokazati da je neto dobro ili da neto n e valja uiniti. Pojmovi dobra i zla, moralne dileme, moralni ideali strani su zna nosti. Znanost ne ui ljude kako trebaju ivjeti, kako trebaju postupati u odreenim s ituacijama. Znanost istrauje svijet, opisuje predmete, otkriva predmete itd. Kako ovjek da postupi prema iznemogloj starici koja se mui da u stubite do svoga stana iznese svoju prtljagu. To jedanostavno nije znanstveno pitanje, to je moralno pi tanje. Moral se, dakle, ne moe zasnivati na znanosti. Etika i znanost bave se pot puno razliitim predmetima. Etika se bavi moralom, a to znai slobodom. A znanost u sferi slobode je poput ribe na suhom.275 8.2. Pozicija Nauke u Islamu Djecu odgajaju i socijaliziraju roditelji i dema'at, u Ummetu, a koluje organizira no drutvo u dravi. Od Platonove Dravedo danas kolovanje djece i omladine je jedna od o snovnih briga, poslova i zadataka drave. Jedna od est tema Haldunove Mukaddime jeste Organizacije nauke i kako je postii, temelj, osnovni motiv i motorna snaga nauke u Islamu jesu prve rijei Objave Kur'ana: itaj, u ime Gospodara svoga Koji Stvara ovje ka od zakvaka, itaj uz najplemenitijeg Gospodara svoga, Koji peru pouava, Onome to n ije znao pouio je ovjeka276 Na temelju Kur'ana, Nauka u Islamu nije ni ispred ni iz nad, ni mimo ni iza, ni protiv nego samo u ime Boga za dobro vjere i na korist ov jeka i ovjeanstva. Sa stajalita Islama sve to ovjek i ljudi otkriju, saznaju, razaber u, naue i istrae treba i mora imati motiv, unutarnje htijenje, poriv, nakanu, namj eru ili Nijjet da se ui, nauava, poduava, istrauje i saznaje u ime Boga Stvoritelja i Gospodara svih svjetova. Po antikom mitu nauka i spoznaja poinje tako to Prometej od bogova krade vatru i tako ovjeku i ljudima omoguava prosvjetljavanje, nauavanje , spoznaju i nauku. U okviru takve osnovne postavke, nauka je postavljena u kont ekstu takmienja izmeu ovjeka - stvorenja i Boga - Stvoritelja. U tako postavljenim temeljima nauke i spoznaje nauna otkria i saznanja u okviru stvorenih svjetova i s aznanja nisu samo otkria i spoznaje nego i uveanje znanja i moi u ovjeku i ljudima n aspram bogova. Tako osnovna misija nauke nisu otkria stvorenih svjetova i stvoren ja nego uveavanje znanja i moi u ovjeku i ljudima protiv bogova. Dok u Islamu nauka poiva na prvim rijeima Objave da se ui, prouava i saznaje stvoreni svijet i stvoren ja u njemu, u ime Boga na korist ljudi, temelj nauke u Evropi je takmienje, borba i rat ovjeka sa bogovima kroz nauku za znanje i mo. Sa stajalita Islama nema i nik ada nee biti nauke koja poiva protiv Boga a da istovremeno nije i protiv ivota, svi jeta, prirode, ovjeka i ljudi. Da bi nauka bila za svijet, za ivot, za stvaranje, za ovjeka i za 275 276 Devad Hodi (Ahlak 2, str. 37 i 38) Kuran (El-Alek, 1-5) 110

ljude ona treba i mora biti u ime Boga. Drugaije, sva povijest je svjedok, je nem ogue. Islam na razini dove u Kur'anu obraa se Gospodaru svjetova da uvea ljudima i muslimanima znanje i mudrost a to je temelj egzaktnih nauka i teorijskih discipl ina. Neka je uzvieni Allah, Vladar Istinit! A s Kuranom ne uri prije nego li se teb i objavljivanje ne zavri! i reci: Gospodaru moj! Poveaj znanje meni!277 Gospodaru mo j, mudrou podari me i dobrima pridrui me!278 Koga hoe, On mudrou dariva, a golemim do m darivan je onaj kome je mudrost data, opomena stie samo do onih koji imaju razb ora.279 Predmet, polje, temu ili oblast nauke ine svi, osjetilima, razumu i umu vi dljivi, stvoreni, konkretni, nauci dostupni svjetovi, relacije i odnosi u njima. Nauka u Islamu jedino mora polaziti od dva osnovna, neizmjenjiva i neizbrisiva aksioma: a) da je Stvoritelj, Gospodar, Ravnatelj i Sudac svih svjetova jedino A llah d.. i da ovjek i ljudi nita ne stvaraju, jer stvarati znai stvarati iz nita, nego kombiniraju i sebi prilagoavaju stvoreno, b) Boije znanje je Apsolutno, Sveznajue, Svemogue i Sveobuhvatno: Na Gospodar je znanjem obuhvatio ba sve. Kljueve Onostranog a samo On ga poznaje, ta je na kopnu i na moru On znade, ni list ne padne a da to Njemu poznato nije, nema zrna u tminama Zemlje, niega to vlano ili suho je, a da t o u Jasnoj Knjizi nije. I narod njegov raspravljao se s njime (s Ibrahimom), te im ree: Zar ete sa mnom o Allhau voditi raspravu, a On je ve uputio me?! Ja se ne b ojim onih koje Mu pridruujete, ve samo onoga to moj Gospodar hoe, jer Gospodar je zn anjem! Svojim obuhvatio sve, i zato se onda ne opametite?! Znajte da Allah sve uje i zna sve. Allah daje vlast kome hoe, Allah je Sveopi, Sveobuhvatni i zna sve.280 I po Izvoru, i po Sadraju, i po Istini, i po Autoritetu, i po Sveobuhvatnosti, i po Sveznanju i po Neizmjenjivosti, Boije znanje je neupitno i u njega nema sumnje , pitanja i dileme. Ova Knjiga- u koju nema nikakve sumnje - jest Uputa za bogobo jazne.281 Osnovne i bitne razlike izmeu Boijeg i ovjekovog znanja su: Bog je Izvor i Svog i ovjekovog znanja, a ovjek nije niijeg. Boije znanje je svjedoanstvo Boije moi ovjekovo znanje je svjedoanstvo Boije milosti prema ovjeku i ljudima i dar ljudima da mogu biti halife - povjerenici na zemlji. Boije znanje je Apsolutno, Sveznajue, Svevidee, Sveujee i Sveobuhvatno te obuhvata sve svjetove vidljive: Dunjaluk - mat eriju stvari, prirodu, fizike, vidljive, objektivne, materijalne, pojavne izvanjs ke, anorganske, organske, biljne i ivotinjske i ljudske svjetove ali i nevidljive , onostrane, transcendetalne, metafizike, nadnaravne svjetove: Dennet, Dehennem, Su dbinu, Meleke, Eshatologiju, ejtane, Dinne, Nafaku, Nagradu, Kaznu. Ljudsko znanje je ogranieno i kree se samo u granicama ovog stvorenog i pojavnog svijeta: pitaju te o Ruhu. Reci: ta je Ruh - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znan ja. Reci Muhammede: Ja vam ne kaem: U mene su Allahove riznice, niti, Meni je poz nat nevidljivi svijet, niti vam kaem: Ja sam melek - ja slijedim samo ono to mi se objavljuje. Reci: Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zato ne razmislite?282 S ve znanje i saznanje o Nadnaravnom, Kuran (T-H, 114) Kuran (E-uara, 83) 279 Kuran (El-Bekare, 269) 280 Kuran (El-Ea'raf, El-Enam, 59 i 80 i El-Bekare, 244 i 247) 281 Kuran (El-Bekare, 1 i 2) 282 Kuran ( El-Isra, 85 i El-Emam, 50) 111 277 278

Onostranom, Transcendentalnom, Metafizikom, Eshatolokom svijetu ili Teleolosu svij eta ovjeku i ljudima Bog preko Objave sputa i obznanjuje. U mazdeistikoj religiji z a Boga se kae Mazdao - sveznajui, u Budizmu Budha znai - Prosvjetljeni, jedan od at ributa za Boga u Judaizmu je E-adej - Svevinji, a u Kur'anu se ui Vallahu Vasiun Ali mun - Allahovo Znanje obuhvata sve. Granice ljudskog znanja su stvoreni, vidljiv i, pojavni prolazni svjetovi. Kao to je Allahova Volja i Znanje neogranieno tako s u ljudska volja i zannje ogranieni. Allahovo se Znanje odnosi na sve, a ljudsko s amo na vidljive svjetove. Allahovo Znanje nema sumnje a poetak i osnova ljudskog znanja je sumnja, pitanje, traganje, otkrivanje, istraivanje, usporeivanje, izlaga nje, dokazivanje i povjeravanje. U BoijeZnanje se vjeruje - ljudsko se neprestaln o provjerava, analizira i dalje istrauje. Boije Znanje otkriva i definira Istinu l judsko tane relacije meu stvorenjima. Boije Znanje je uvijek istinito, konano, apsol utno a ljudsko je tano i otvoreno neprestanom nadilaenju i nadopunjavanju. Ljudsko znanje po metodi odlikuje indukcija - istraivanje od pojedinanog, posebnog do opeg , parcijalnost, neupitna prolaznost i mijena neprestani tok i istraivaki proces, f ragmentarnost, ogranienost i permanentno nadilaenje i nadopunjavanje, neizvjesnost , sumnja, pitanje i neprestano istraivanje i traenje odgovora. Bog svoje Znanje ne instrumentalizira na nain zloupotrebe nad ljudima, a ljudi svoje znanstvene rezu ltate (atomska bomba) instrumentaliziraju i jedni protiv drugih zloupotrebljavaj u. Samo i ukoliko pribliava Bogu i koristi ljudima nauka ne iznevjerava i nije ne gacija sebe. Zato svaka nauka u Islamu mora biti u ime Allaha, za dobro i korist ljudi a ni naiju tetu. Usljed toga je svaka nauna oblast jednako vrijedna i Islam ne poznaje i ne priznaje opasne i pogubne podjele na svjetovno-profavne nauke i vjersko-sakralne teorijske discipline. Nije jedan Bog slao objave a drugi stvara o svjetove nego je Jedan te isti Bog i slao obajve i stvarao svjetove. Iako je b io nepismen, jer nije znao ni itati ni pisati, Muhammed a.s. bio je kao i drugi p oslanici i vjerovjesnici umno najdarovitiji - fetanet, ovjek svoga vremena. Prve rijei i ajeti Objave: ui, itaj, saznaji, razabiri, istrauj u ime a ne naspram, od i protiv Boga, dale su poticaj Muhammedu a.s. ashabima i prvim generacijama muslim ana da, sa vjerom najveu panju i brigu posvete kolstvu, nauci i obrazovanju. Pored Kur'ana, kao neopozivog Izvora Islama i ivota, organiziranog po njemu i mnogi had isi motiviraju, postiu i u formi preporuke obavezuju muslimane na znanost: Traenje nauke je najbolji ibadet. Zaista meleki podmeu svoja krila onome koji trai nauku. Traite nauku makar i u Kini jer, traiti nauku obaveza je svakog muslimana i muslim anke. Sulejmanu a.s. je stavljeno na volju jedno od troje: imetak, vlast (carstv o) ili znanje. On izabra znanje, a znanje mu pribavi i vlast i imetak. Ko trai na uku, taj trai Allahovu milost. Onaj ko trai nauku, stub je Islama i bit e nagraen na gradom Allahovih poslanika. Traiti znanje je dunost svakog muslimana. Za onoga ko trai znanje i nastoji neto nauiti, moli se i trai oprosta svako, pa ak i ribe u vodi. Svakoj stvari prilazi sa odreenim putem, a put koji vodi u Dennet je nauka. Kada proete pored dennetske bae, uberite dio njenih plodova. Prisutni ashabi upitae: Kakve su to dennetske bae? Poslanik odgovori: To su nauni skupovi uenih ljudi. Ko trai nauk u na Allahovom je putu, sve dok se ne vrati kui. Ljudi se dijele na dvije kategor ije: uene i oni koji ue. Od ostalih nema kakve koristi. Budi alim - uenjak, trai nau ku i poduavaj, sluaj i voli uenjake. Ne budi peto pa 112

da propadne. Nebesa su ukraena sa troje: Suncem, Mjesecem i zvijezdama, a Zemlju u kraavaju pravedni vladari, potena ulema i rodna kia. Svijet opstaje na pravdi vlada ra, znanju uleme, pobonosti dobrih ljudi i velikodunosti dareljivih. Kada bi se vag ala krv ehida i tinta uleme, pretegla bi tinta uleme. Najvee zlo za nauku je zabor av, a njeno upropatavanje je da o njoj raspravlja s onim koji ne shvaa. etverici lju di tee i dospjeva nagrada za dobra djela i poslije njihove smrti: onome koga smrt zatee na Allahovom putu, onome ko steeno znanje prenosi na druge, nagrada dospije va dok traje to znanje, onome koji neto ostavi i uvakufi, nagrada tee dok traje va kuf i onome ko je ostavio dobro odgojeno dijete da ini dovu za njega. ovjeku kome Allah da znanje, pa ga ovaj sakrije i ne prenese na drugog, Allah e na Sudnjem da nu okovati vatrenim okovom. Ako mi proe jedan dan u kojem nisam proirio svoje znan je koje me pribliava (a ne suprostavlja) Uzvienom Allahu, tada mi taj dan nije bla goslovljen. Kada ovjek umre, prestanu mu sevabi stizati osim od troje: trajne sad ake, nauke kojom se svijet koristi i dobrog djeteta koji mu dovu ini. tednja i mud ro ekonomisanje je pola egzistencije i zarade, lijep odnos prema ljudima je pola pameti, a lijepo pitanje je pola znanja i odgovora. Uzvieni Allah nee oduzeti lju dima znanje na taj nain to e im ga istrgnuti iz njihovih dua nego e im ga oduzeti tak o to e dati da pomru ueni ljudi (ulema), poslije ega na Zemlji nee ostati nijedan uen vjek (alim) koji bi mogao biti imam, uitelj i voa - tada e ljudi uzeti sebi za voe n eznalice dahile i postavljati im razna vjerska pitanja, a oni e im davati odgovore (fetve) bez odgovarajue spreme i znanja, ime e svijet zavoditi i sami sebe upropas titi. Obrazujte i stiite znanje, a znanjem stiite mirnou i dostojanstvo. Osim toga budite ponizni i lojalni onima od kojih znanje stiete. Obrazujte se koliko god hoe te, ali tako mi Allaha, neete imati koristi od nagomilanog znanja dok ga u djelo ne sprovedete. Ueni ljudi su najbolji meu mojim sljedbenicima, a meu njima su najbo lji oni koji su milostivi. Znajte da e Allah uenjaku oprostiti etrdeset grijeha pri je nego to neukom (dahilu) oprosti ijedan. Znajte i to da e svjetlo jednog uenjaka n a Sudnjem danu osvjetljavatiti koliko je udaljenost od Istoka i Zapada kao to osv jetljava blistava zvijezda. Poloaj onoga koji trai nauku a ivi meu neznalicama, isti je kao i poloaj ivoga meu mrtvima. Nauka je temelj i ivot Islama, pa ko neto naui, Al lah e mu nagradu uveati, a ko naui i po znanju postupi Allah e ga poduiti onome to nij e znao. Znanje je riznica, a pitanje je njen klju. Zato pitajte, Allah vam se smi lovao, jer e se time okoristiti etiri osobe: onaj ko pita, onaj ko odgovara na pit anje pouavajui druge, onaj ko slua i onaj ko voli i potuje gore navedene. Znanje je prijatelj vjerniku, razum mu je vodi, dobra djela su mu skrbnik, blagost pomonik, strpljenje vojni zapovjednik, njenost roditelja a ljubaznost njegov brat. Znanje je dvojako: znanje koje dopire do srca - to je pravo i korisno znanje, i znanje s amo na jeziku formalno znanje, koje e za ovjeka biti samo dokaz da neto zna a od to ga koristi nema. Znanje treba uvaavati i potovati kao roditelja. Znanje i imetak p okrivaju svaku sramotu, a neznanje i siromatvo ih otkrivaju. Kada se ueni pokvare, pokvari se i svijet, jer ako je jedan uen ovjek pokvaren, tada se zbog njegove po kvarenosti pokvare i drugi ljudi. Ueni ljudi su povjerenici Allahovih poslanika. Dobro ih se uvajte! Ueni ljudi su Allahovi povjerenici nad Njegovim stvorenjima. Ue ni ljudi (ulema) su nasljednici Allahovih poslanika. Drite se vjerskog znanja - i lmuddina prije 113

nego to se izgubi i nestane izmeu vas. Biljeite znanje pisanjem i zapisivanjem. Ono ga ko znanje krije i ne prenosi ga na druge, proklinjat e svaka stvar, pa ak i rib e u vodi i ptice u zraku. Budi uen ovjek ili se obrazuj dok to ne postane, sluaj uene ljude a nemoj biti etvrto, jer e propasti. Na to hazreti Alija upita: A ko je etvrt i Allahov poslanie? Onaj ko je neuk, a ne pita uene ljude o vjerskim i svjetskim p oslovima. Takav ovjek je sasvim propao - odgovori poslanik. Bolje je da porani, u namjeri da neto naui, nego da klanja stotinu rekjata nafile namaza. Ne dolikuje vjer niku da bude laskavac niti zavidnik, osim ako se radi o sticaju nauke. Moj pravi sljedbenik je uenjak ili osoba koja trai nauku. Allah nije podario znanjem uenog ov jeka a da ga, istovremeno nije obavezao da ga javno objanjava i iri. Jer ko bude s krivao svoje znanje, bit e igosan vatrenim igom na Sudnjem danu. Ljudi ne mogu udij eliti vrijedniju sadaku od nauke koju budu irili. Ne mogu se sastati dvije ljepe s tvari od znanja sa blagou. Allah e olakati put do Denneta ovjeku koji napusti svoju ku u potrazi za naukom. Svako ko izae iz svoje kue sa namjerom da trai znanje meleki e podmetnuti svoja krila zadovoljni sa onim to taj ovjek radi sve dok se on ne vrat i svome domu. ovjek koji stekne znanje, ali ga ne prenosi drugima, slian je onome koji gomila blago ali ne eli da bilo ta podijeli. Ono to se naui u djetinjstvu i mla dosti, slino je klesanju u kamenu, a ono to se naui u starosti, isto je to i pisanje po vodi. Ko eli udoban ivot na ovom svijetu neka se obrazuje. Isto tako, ko eli sr eu i blagostanje na buduem svijetu neka se obrazuje. A ko zaeli oboje zajedno - mor a se obrazovati. Ko proiri svoje znanje, a istovremeno ne povea i ne proiri svoj as ketizam on e se time samo udaljiti od Allaha i Njegove milosti. Ko se bavi naukom i stie znanje, ne u ime Allaha ve radi nekoga ili neega drugog, neka pripremi za s ebe mjesto u Dehennemu. Ko ode od svoje kue radi obrazovanja smatra se da je na Al lahovom putu sve dok se ne povrati. Ko bude upitan za neto to zna, a uskrati odgov or, bit e na Sudnjem danu stegnut obruem od vatre. Onome, ko nekoga naui jedan ajet iz Kur'ana ili dio korisnog znanja, tei e Allahova nagrada do Sudnjeg dana. Teko m ome ummetu od pokvarene uleme, teko uenom od neukog a i neukom od uenog.283 Sa staja lita Islama najopasniji su neznanje u akciji i znanje u akciji koje ne poiva na re ligiji i etici. Prema Suhraverdiju spoznaja i znanje praeni moralnim ponaanjem gla vna su obiljeja sufijskog ivota. Znanost je posljedica i rezultat onog to se u Kur' anu naziva Et-Takva - puna vjerska svijest, samosvijest i bogobojaznost. Znanje i moralna vrlina ili krijepost u skladu s Kur'anom su istinska obiljeja uene osobe . I Muhammed El-Farabi je smatrao da je moralan ivot uvjet prave spoznaje kod ovje ka. U Islamu nije kao kod Sokrata znanje jednako i po automatizmu vrlina nego vj era jednako vrlina plus znanje. Ko posjeduje znanje duan ga je iriti u skladu s nj im na temelju vjere ivjeti. Jakub Memi (I.P.H., 123, 352, 544, 615, 624, 841, , 66, 186, 35, 349, 399, 514, 686, 688, 819, 1004, 0, 1051, 1052, 1053, 1054, 1055, 1072, 1157, 1159, 1383, 1405, 1408, 1412, 14, 37, 1473, 1474, 1475, 1675, 1676, 1843, 1844) 114 283 1005, 1046, 1204, 1534, 1011, 1047, 1279, 1536, 1308, 1668, 1762, 4 10, 48, 1049, 105 1308, 1370, 1378, 1599, 1614, 1636,

9. DRUTVO I SAMOUBISTVO Izaziva ovjek i zlo i dobro, zbilja ovjek je nagao (i uri uiniti sve to mu padne na pa met, ne gledajui posljedice). A no i dan Mi smo dvama znacima uinili, pa znak noi uk lanjamo, a znak dana vidljivim inimo, kako biste vi od Gospodara vaega blagodati t raili i kako biste broj godina i raunanje vremena znali. I sve smo Mi pomno objasn ili. A svakom ovjeku Mi emo djelo njegovo za vrat njegov privezati, a na Danu sudn jemu izradit emo mu Knjigu, otvorenu e je. susresti: Svoju knjigu itaj! dosta ti je to e danas protiv sebe svoj raun sviati! Ko se Pravom stazom uputi, na dobro svoje s e uputio, a ko stramputicom i zabludom krene, protiv sebe krenuo je. Niko nositi nee onoga drugog breme! I nikoga Mi nismo kaznili dok ne bismo poslanika poslali . A kad god smo htjeli Mi unititi grad neki, onima na rasko sviklim u njemu dobro smo nareivali, ali oni bi u gradu grijeili i rije protiv njega obistinjena bi, i Mi smo ga do temelja ruili!284 O vjernici, uvajte sebe i porodice svoje od vatre ije go rivo bit e ljudi i kamenje, nad njome meleki, strogi i estoki, bit e, Allahu oni ne posluni nisu u onom to naredio im je, i koji e uiniti, to to nareeno nnma je! O nevjer nici, danas se ne ispriavajte! Bit ete samo kanjeni onako kako ste radili.285 I na Al lahovu putu dijelite imkama svojim u propast sebe ne bacajte, i dobro inite! Alla h, zbilja, voli dobroinitelje.286 Allah je nebesa i zemlju s istinom stvorio, i sva ka e dua biti nagraena ili kanjena prema onom to je zaradila, njima se uiniti nee nika va nepravda! Da li si vidio onoga koji je strast svoju uzeo za svoga Boga, onoga koga je Allah prepustio zabludi, znajui ga, i peat stavio na sluh njegov i srce n jegovo, a na vid njegov koprenu navukao! I ko e ga uputiti stazom pravom nakon Al laha? Zar se neete opomenuti? I oni (nevjernici murici) vele: Ima samo ivot na na sv ijetu ovome umiremo i ivimo, i samo nas unitava vrijeme! Oni o tome nemaju nikakvo s igurno znanje, oni samo pretpostavljaju! A kad im se nai ajeti jasni kazuju, oni drugog dokaza nemaju, osim to kau: Dovedite nam pretke nae pomrle, ako istinu zbori te! Ti reci: Allah vas oivljava, zatim e vas usmrtiti i potom e vas na Danu Sudnjem , u koji sumnje nije i nema, sakupiti, ali veina svijeta ne zna! I samo Allahu pr ipada vlast nebesa i zemlje! A na Dan kada nastupi smak svijeta, toga dana laljiv ci e biti gubitnici. I ti e vidjeti kako svaki narod klei, svaki narod e biti pozivan po svojoj Knjizi! Danas ete dobiti nagradu ili kaznu, prema onome kako ste radil i. Ova naa knjiga govori o vama istinu, jer mi smo traili da se zabiljei sve to ste radili vi. A one koji su vjerovali i dobra djela inili - pa, njih e Gospodar njiho v u svoju samilost uvesti. To e oita pobjeda biti! A koji nisu vjerovali - zar vam nisu bili kazivani Moji ajeti, pa ste se vi oholili i narod grijeniki ste bili?! A kad se kae: Allahovo je obeanje istina, i Kuran (El-Isra, 11-16) Kuran (El-Tahrim, 6 i 7) 286 Kuran (El-Bekare, 195) 284 285 115

u smak svijeta sumnje nema! Vi nevjernici kaete: Ne znamo mi ta je smak svijeta! M i samo pretpostavljamo, mi uvjereni nismo! I pokazana e im biti zla djela koja su poinili, i ono, emu su se rugali: skoliti e ih sa strana svih! I rei e se: Danas emo vas zaboravu prepustiti, kao to ste i vi susret ovog dana vaega zaboravili, i vae s tanite vatra e biti, nee vam niko moi pomoi! A to je zato jer ste vi Allahove ajete z a ruglo uzimali i zavarao vas je ivot ovosvjetski. danas iz vatre njih niko nee moi izvesti niti e se od njih da se Allahu umile traiti! A sva hvala Allahu pripada G ospodaru nebesa i Gospodaru zemlje Gospodaru svih svjetova! Njemu pripada velians tvenost na nebesima i zemlji! On je silni i mudri!287 Svjesno, namjerno, slobodno , planirano, ciljano i unaprijed programirano ubistvo drugog ovjeka bez opravdano g i utemeljenog razloga Kur'an po teini i grijehu usporeuje sa unitenjem vascijelog ljudskog roda: I zbog toga smo Mi sinovima Israilovim propisali: Ko ubije nekoga , koji ubio nikoga nije, ili koji na zemlji nered inio nije, kao da je ljude poub ijao sve! A ako bude uzrokom da se sauva ivot neiji, kao da je sauvao ivote svih ljud i! Njima su poslanici nai jasno dokaze donosili, ali su mnogi ljudi opet na zemlj i sve granice zla prelazili.288 Kao to je namjerno ubistvo nevinog, ni krivog ni d unog ovjeka, po grijehu i teini ravno unitenju ljudskog roda tako je samoubistvo ili suicid, takoer prema odredbi Kur'ana, bacanje samog sebe vlastitim rukama u prop ast. Suicid ili samoubistvo se moe oznaiti autodestrukcijom, autoterorom, samounite njem, autonegacijom, samoporicanjem, krajnjim autonasiljem i najradikalnijim maz ohizmom. to je najhitnije, sa stajalita Islama, na temelju Kur'ana i Poslanikovog Hadisa, i ubistvo i samoubistvo su negacija, destrukcija i unitavanje ivota ovjeka i ljudi najvieg dara i najvee Allahove milosti ljudima. Upravo zato, kao takvi, i ubistvo i samoubistvo su teak i skoro neoprostiv grijeh. Ubistvo i samoubistvo sp adaju u teku kategoriju zloina. Francuski filozof i knjievnik Albert Camus u duboko misaonom i potresnom djelu Pobunjeni ovjek razlikuje dvije vrste zloina: Ima zloina i z strasti i zloina iz logike. Kazneni ih zakonik dosta lahgodno razlikuje po pred umiljaju. Mi smo u vremenu predumiljaja i savrenog zloina. Nai zloinci nisu vie ona ra oruana djeca to se pozivahu na izgovor ljubavi. Oni su, naprotiv, odrasli i njihov je alibi nepobitan, to je filozofija koja moe sluiti svemu, ak pretvaraju ubojice u suce. Heathcliff iz Orkanskih visova (u romanu Emily Bronte) pobio bi itavu zem lju samo da bi posjedovao Cathy, ali ne bi mu palo na um rei da je to umorstvo ra zumno ili opravdano nekim sustavom on bi ga izvrio, tu prestaje itavo njegovo uvje renje. On pretpostavlja snagu ljubavi i karakter. Kako je ljubavna snaga rijetka , umorstvo ostaje iznimka i tada zadrava izgled naruavanja poretka. Ali od asa kad u nedostatu karaktera hitamo da sebi priskribimo neku doktrinu, od asa kad zloin p one umovati o sebi, on buja kao sam um, on poprima sve oblike silogizma. Bio je o samljen kao krik, evo ga sad univerzalno poput znanosti. Juer osuen, danas vai kao zakon. Zloin iz logike, to je napor da razumijem svoje doba. Smatrat e se moda da e poha koja je za pedeset godina iskorijenila, porobila i ubila sedamdeset miliona ljudi mora biti samo i prije svega osuena. Potrebno je ipak razumjeti njezinu kr ivnju. U naivnim vremenima kad je tiranin radi vee slave 287 288 Kuran (El-Dasije, 22-37) Kuran (El-Maide, 32) 116

sravnjivao gradove sa zemljom, kad je rob prolazio kroz slavljem ispunjene grado ve lancem privezan za pobjednikova kola, kad su neprijatelja bacili zvijerima is pred sakupljenog naroda, savjest je pred tako bezalenim zloinima mogla ostati nep okolebljiva a rasuivanje jasno. Ali robovski logori pod stijegom slobode, pokolji opravdani ljubavlju prema ovjeku ili smislom za nadljudskost, u stanovitom smisl u onesposobljuju rasuivanje. Onoga dana kad se zloin pone kititi trofejima nevinost i, neobinim obratom svojstvenim naem vremenu, nevinost, od asa kada pone djelovati, uzdravati da ne ubija. Mi moemo djelovati samo u naem trenutku, meu ljudima koji nas okruuju. Neemo znati nita dokle god ne budemo znali imamo li prava ubiti tog drugo g pred sobom ili pristati na to da on bude ubijen. Budui da svako djelovanje dana s vodi k izravnom ili neizravnom umorstvu, ne moemo djelovati prije nego li sazna mo da li i zato moramo zadavati smrt. U doba idologija valja izravnati raune s umo rstvom. Ako umorstvo ima svoje razloge, naa epoha i mi sami dosljedni smo. Ako ih nema, mi smo ludi i nema drugog izlaza nego a naemo neku dosljednost ili da odust anemo. Na nama je, u svakom sluaju, da jasno odgovorimo na pitanje to nam je posta vljeno u krvi i buci ovoga (20. og) stoljea. Jer zadano nam je pitanje. Prije tri deset godina, prije no to bi se odluilo na ubijanje, mnogo se negiralo, da bi se n apokon samoubojstvom negiralo sebe. Ideologija vara, itav svijet s njim, i ja sam , zato u umrijeti: samoubojstvo bijee pitanje. Ideologija danas ne negira vie od dr ugih koji samo varaju. Tada se ubija. Svake zore, odliijima nakiene ubojice uljaju se u eliju: umorstvo jest pitanje. Oba se rasuivanja, meusobno podravaju. Bolje rei, ona nas dre, i to tako vrsto da ne moemo vie izabirati svoje probleme. Ona nas (ubis tvo i samoubistvo) izabiru, jednog za drugim. Prihvatimo da budemo izabrani! Ova j esej stavlja sebi za cilj da pred umorstvom i pobunom nastavi razmiljanje zapoet o oko samoubojstva i pojma apsurda. A ono nam u pogledu umorstva ne donosi nita o sim proturjeja. Kad iz osjeaja apsurda hoemo ponajprije izvui pravilo djelovanja, on nam u najmanju ruku ini umorstvo ravnodunim i prema tome moguim. Ako ni u ta ne vje rujemo. Ako nita nema smisla i ako ne moemo potvrditi nikakvu vrijednost (pa ni ivo t), sve je mogue i nita nije vano. Nema ni za, ni protiv, ubojice nema ni krivo, ni pravo. Moemo hraniti vatru krematorija kao to se takoer moemo rtvovati da njegujemo gubavce. Zloa i krepost sluaj su ili hir. Odluit emo onda da ne djelujemo, a to se u najmanju ruku svodi na to da prihvaam umorstvo drugog, to ne iskljuuje mogunost da skladno alimo nesavrenost ljudi. Zamislit emo jo da nadomjestimo djelovanje tragikim diletantizmom, a tada je ljudski ivot samo ulog. Moemo napokon postaviti sebi za c ilj da zaponemo neku akciju koja nee biti bezrazlona. U ovom potonjem sluaju, u nedo statku vie vrijednosti koja e usmjeravati akciju, upravit emo se prema neposrednoj uspjenosti, budui da nita nije istinito ni lano, dobro ni loe, pravilo e biti da se po kaemo to uspjeniji, to jest to jai. Svijet tada nee vie biti podijeljen na pravedne i epravedne, nego na gospodare i robove. Zato, na koju god se stranu okrenemo, u s rcu negacije i nihilizam, umorstvo ima svoje povlateno mjesto. Ako dakle hoemo zau zeti apsurdno stajalite, moramo se spremiti da ubijamo, dajui tako prednost logici nad skrupulama, koje emo smatrati varljivim. Razumije se, za to bi bile potrebne nekakve pobude. Ali, sve u svemu, manje no to se misli, sudimo li po iskustvu. U ostalom 117

uvijek je mogue, kao to se obino vidi, dati ubijati. Sve bi se stoga uredilo u ime logike, kada bi logici to zaista koristilo. Ali logoci ne moe koristiti stajalite t o joj omoguuje da vidi kako je umorstvo sad mogue a sad nemogue. Jer poto je u najma nju ruku uinila in ubijanja ravnodunm, apsurdna analiza u najvanijoj od svojih poslj edica napokon ga ipak osuuje (kad apsurdnoj analizi, odgovara umorstvo onda ga im enuje antiterorizmom a kada ne odgovara imenuje ga terorizmom). Posljednji zaklj uak apsurdnog rasuivanja smatra da se ne bi moglo s time sloiti a da ne zanijee vlas tite postavke. Takav zakljuak, po njemu, bio bi bijeg ili izbavljenje. Ali jasno je da to rasuivanje istodobno, prihvaa ivot kao jedino nuno dobro jer on doputa uprav o to suoenje jer bez njega apsurdna opklada ne bi imala podloge. Da bi kazala kak o je ivot apsurdan, svijesti je potrebno da da ivjeti. Kako sauvati za sebe iskljuiv u korist takva rasuivanja bez znatna ustupka smislu za udobnost. Od asa kad je to dobro prepoznato kao takvo, ono pripada svim ljudima. Ne moemo pridati logiku ubo jstvu ako je uskratimo saoubojstvu. Duh proet idejom apsurda doputa bez sumnje umo rstvo iz fatalnosti, on ne bi mogao prihvatiti promiljeno umorstvo. S obzirom na suoenje, umorstvo i samoubojstvo jedno je te isto (negacija ivota), oboje treba za jedno prihvatiti ili odbaciti. Isto tako apsolutni nihilizam, onaj to prihvaa da o pravda samoubojstvo, jo lake srlja u promiljeno umorstvo. Ako nae doba lahko doputa u morstvu da ima svoja opravdanja, to je zbog ravnodunosti prema ivotu, koja je ozna ka nihilizma. Bilo je zacijelo epoha u kojima je strast za ivotom bila tako jaka da je takoer izbijala u zloinakim krajnostima. Ali te su krajnosti bile kao opeklin a nekog uasnog uitka. One nisu bile onaj monotoni red ustanovljen kakvom oskudnom logikom u ijim se oima sve izjednauje. Ta je logika izdigla vrijednosti samoubojstv a kojima se nae doba hranilo do njihove krajnje posljedice koja je ozakonjeno umo rstvo. Ona istodobno kulminira u kolektivnom samoubojstvu. Najoigledniji dokaz pr uila je hitlerovska apokalipsa 1945. Unititi se nije predstavljalo nita luacima koji su u jazbinama sebi pripremali apoteoznu smrt. Bitno je bilo ne unititi se sam n ego povui za sobom itav svijet Na stanovit nain, ovjek koji se ubije u samoi uva jo ne u vrijednost jer, oigledno ne priznaje sebi prava na ivot drugih. Dokaz je zato to se on nikada ne koristi uasnom silom i slobodom koju mu daje njegova odluka da um re kako bi ovladao drugima, kada nije iz mrnje, svako je osamljeno samoubojstvo, s nekog gledita, velikoduno ili prezirno. Ali prezire se u ime nega. Ako je svijet ravnoduan na samoubojstvo, to je zbog toga to on ima neku ideju o onome to svijetu nije ili ne bi moglo iti ravnoduno, smatramo da sve unitavamo i da sve odnosimo sa sobom, ali iz same te smrti preporaa se neka vrijednost koja bi moda bila zavrije dila da se ivi. Apsolutna negacija nije, dakle, iscrpena samoubojstvom. Mi je ne moemo iscrpsti osim apsolutnim unitenjem sebe i drugih. Ne moemo je ivjeti, osim, u najmanju ruku, teei prema toj iznimnoj granici. Samoubojstvo i umorstvo ovdje su d va lica istog reda nesretne inteligencije koja patnji ogranienog opstanka pretpos tavlja crnu egzaltaciju, gdje se ponitavaju zemlja i nebo. Odreknu li se razlozi samoubojstvu, nemogue ih je dopustiti umorstvu. Nemogue je biti nihilist napola. A psurdno rasuivanje ne moe istodobno sauvati ivot onome koji govori i pristati na rtvo vanje drugih. Od asa kad se prizna nemogunost apsolutne negacije, a nju priznati n a neki nain znai ivjeti, prvo to se ne moe negirati 118

jest ivot drugog. Tako, isti pojam koji nam je doputao da mislimo kako nam je umor stvo ravnoduno, oduzima mu opravdanje i vraamo se u neosnovanost iz koje smo pokual i izii. Praktiki, takvo nas rasuivanje istodobno uvjerava da se moe i ne moe ubijati. Ono nas ostavlja u proturjeju, bez iega to moemo sprijeiti umorstvo ili opravdati ga , da prijetimo i da nam se prijeti, povuemo itavom jednom epohom grozniavom od nihi lizma, pa ipak osamljene, s orujem u ruci i stisnuta grla. Ali to bitno proturjeje ne moe da se ne pojavi s mnotvom drugih od asa kad se elimo odrati u apsurdu, zanema rujui njegov pravi znaaj, da je on proivljeni prijelaz, polazite, ekvivalent - u egz istenciji - u Decartesovoj metodikoj sumnji. Apsurd je proturjee u samome sebi. On je proturjeje u svojem sadraju jer iskljuuje vrijednosne sudove hotei odrati ivot, do k je ivot po sebi vrijednosni sud. Disati, znai suditi. Sigurno je krivo rei da je i vot neprestan izbor. Ali je istina da se ne moe zamisliti ivot lien svakog izbora. S toga obinog gledita apsurdni je stav kao in nezamisliv. On je nezamisliv ivi u sam om svom izrazu. Svaka filozofija ne-znaenja poiva na proturjeju same injenice koju i zraava. Ona time daje minimum suvislosti nesuvislosti, uvodi dosljednost u ono to, ako joj je vjerovati, nema nastavka. Govoriti znai ponovo uspostavljati. Jedini suvisli stav zasnovan na ne-znaenju bila bi utnja kad sama utnja ne bi znaila. Savren a apsurdnost pokuava biti nijema. Ako govori, to je stoga to u tome nalazi zadovol jstvo ili, kako emo vidjeti, to se smatra privremenom. Upravo to zadovoljstvo, to uvaavanje sebe oznauje dvostruk dvosmisao apsurdnog stava. Apsurd koji hoe izraziti ovjeka u njegovoj samoi, navodi ga na stanovit nain da ivi pod zrcalom. Poetni raski d dolazi tada u opasnost da postane udoban. Nije nam nedostajalo velikih pustolo va apsurda. Ali, najposlije, njihova se veliina mjeri po tome to su odbili zadovol jstva apsurda da bi zadrali samo njegove zahtjeve Oni unitavaju zbog najvieg, ne zb og najmanjeg: Moji su neprijatelji oni koji ele sruiti a ne stvoriti sebe, kae Nietzs che. On rui, ali zato da bi pokuao stvoriti. I on uznosi potenje, ibajui uivaoce to s jski roku. Da bi izbjeglo samozadovoljstvo, apsurdno rasuivanje nalazi tad odricanj e. Ono odbija rasipanje i zavrava u proizvoljnom ogoljenju u odluci na utnju, u udn oj askezi pobune. Rimbaud, koji pjeva o lijepom zloinu to pijue u ulinom blatu, hita u Harar da bi se samo alio, zbog toga to ondje ivi bez porodice. Za njega ivot bijae fa rsa u kojoj valja svima igrati. Ali u samrtnom asu, evo gdje uzvikuje svojoj sestr i: Ja u ii pod zemlju (u suicid), a ti, ti e hodati pod suncem! Uzet kao ivotno pravil , apsurd je dakle proturjean. Je li onda udno to nam se prua vrijednosti koje hi za nas odluile o opravdanosti umorstva? Nije mogue, uostalom, utemeljiti stav na neko m povlatenom uvstvu. Osjeaj apsurda je samo osjeaj kao i ostali. injenica to je dao sv oju boju tolikim mislima i inima izmeu dva (svjetska) rata samo dokazuje njegovu m o i njegovu osnovanost. Ali jakost nekog osjeaja (bilo kojeg) ne povlai za sobom nj egovu univerzalnost. Greka itave jedne epohe bila je to je izloila ili je smatrala i zloenima opa pravila akcije poevi od nekog izdvojenog uvstva kojemu je, kao uvstvu, bi o svojstven pokret nadilaenja sebe. Velike patnje kao i velika srea, mogu biti na poetku nekog rasuivanja. One su zagovornici. Ali ne moemo ih nalaziti i sauvati itavi m tokom onih razmatranja, ako, dakle, bijae osnovano uvaavati apsurdni senzibilite t, dijagnosticirati bolest kakvu nalazimo u sebi i u drugih, 119

nemogue je u toj osjetljivosti i u nihilizmu to ga ona pretpostavlja ne vidjeti nit a drugo osim polazita, ivljene kritike, ekvivalenta, na planu egzistencije, sistem atske sumnje. Nakon toga valja razbiti nepomine igre zrcala i ui u neodoljivo kret anje kojim apsurd nadilazi sebe sama. Poto smo razbili zrcalo, ne ostaje nam nita t o bi nam moglo posluiti da odgovorimo na pitanje stoljea. Apsurd, kao i metodina su mnja, stvorili su tabulu razu. On nas ostavlja u slijepoj ulici. Ali kao i sumnj a, on moe vraajui se unatrag, upraviti neko novo traenje. Rasuivanje se tada nastavlj a na isti nain. Ja viem da ni u ta ne vjerujem i da je sve apsurdno, ali ne mogu su mnjati u svoj krik i potrebno mi je barem vjerovati u svoje prosvjedovanje. Prva i jedina oitost koja mi je tako dana unutar doivljava apsurda jest pobuna. Bez ik akva znanja, morajui brzo ubijati ili pristati da se ubija, ja raspolaem samo tom oitou to se jo pojaava raskidanosti u kojoj se nalazim. Pobuna se raa iz prizora neraz mnosti, pred nepravednim i neshvatljivim poloajem. Ali njezin slijepi polet ite re d usred kaosa i jedinstvo u srcu onoga to izmie i nestaje. Ona vie, ona zahtijeva, ona hoe da sablazan prestane i da se napokon utvrdi ono to se do sada neprestano i spisivao po moru. Ona je zaokupljena preobrazbom. Ali preobraavati jest djelovati , a djelovati sutra e biti ubijati dok ona nezna je li umorstvo opravdano. Ona raa upravo inove to se od nje trai da ih opravda. Treba dakle da pobuna nalazi svoje r azloge u sebi samoj jer ih ne moe nai ni u emu drugom. Ona mora pristati na samopre ispitivanje kako bi se nauila ponaati. Dva stoljea pobune, metafizike ili povijesne, upravo se nude da o njima razmiljamo. udesna povijest to je ovdje evocira povijest je evropskog ponosa. Pobuna bi nam u svakom sluaju mogla podastrijeti svoje razl oge tek poto se ispitaju njezini stavovi, njezini zahtjevi i njezine tekovine. U njezinim se djelima moda nalazi pravilo djelovanja koje nam apsurd nije mogao prui ti, naznaka barem o pravu ili dunosti ubijanja i napokon, mada u neko stvaranje. o vjek, je jedino stvorenje koje odbija da bude ono to jest. Pitanje je da se sazna moe li ga to odbijanje dovesti samo k unitenju drugih i njega sama, mora li se sv aka pobuna zavriti u opravdanju opeg umorstva ili, naprotiv, ne teei prema nemoguoj n evinosti, ona moe otkriti naelo neke razumne krivnje.289 Na tragu Camusove misli da je ovjek jedino stvorenje koje odbija da bude ono to jest da se zamjetiti i konstat irati da nikada niko osim ovjeka ne moe govoriti, tvrditi, praviti se, i ponaati da jeste ono to nije i da porie i negira ono to jeste. Upravo Kur'an poziva ljude da posmatraju i prouavaju kako univerzum, kosmos i prirodu tako i drutvo i njegovu po vijest. Zato? Zato to bez obzira na sve nijanse i razlike izmeu prirodnih i ljudski h pojava Stvoritelj prirode i drutva je Jedan i u tome se sastoji istovjetnost pr irodnih i drutvenih pojava i njihova nerazdvojnost i meusobno nesuprostavljanje ka o to ini Evropa unazad pet stoljea. U suoavanju i prouavanju prirode i drutva uoava se da su prirodne pojave pristupanije i jednostavnije propitivaju od drutvenih. Priro dne pojave se esto u okviru teorije reverzibiliteta ponavljaju na gotovo identian nain, a drutvene i kada se ponavljaju nikada se, u okviru teorije ireverzibiliteta , ne ponavljaju na istovjetan nain i uvijek u njima pored starog ima i neto novo. Objekti istraianja prirodnih 289 Albert Camus (Pobunjeni ovjek) 120

nauka su lieni svjesnih akcija. Oni se pokazuju onakvima kakvi jesu i u njima ne postoji mogunost planskog namjernog, voljnog i svjesnog prikrivanja stvarnih poja va i injenica. U prirodi nema munatika - janusovca, zulvedhajnova - dvolinjaka, mur aija - transparentno lanih ljudi, kaziba - laova, sarika - kradljivaca, fasika gri jenika i idrama - perverzija. Dakle, niko osim ovjeka nikada ne moe govoriti i opon aati da jeste ono to nije i da nije ono to jeste. Prirodne pojave se mogu lake ispit ivati od drutvenih pojava i to eksperimentalnim putem, posmatranjem i iskustvom p a se ak mogu izazivati umjetnim putem u laboratoriji, dok drutvene ne mogu. Drutven e pojave su u drugaijem poloaju i one su kompleksnije po svojoj naravi i sadraju i zakonitosti i njihova zbivanja su dublja i skrivenija od prirodnih. Tee ih je uoit i jer su njihovi nosioci ljudi kao misaona bia koja raspolau slobodom, svijeu, savjeu, osjetilima, razumom, umom, voljom, namjerom, vizijom, htijenjima, osjeajima, elja ma, strastima, mitovima, interesima i instiktima, to nije prisutno u prirodnim pr edmetima. Zato je ljudsko ponaanje mogue skrivati, podeavati, poeljno namjetati: mura iluktransparentnost, munafikluk-dvolinost. Nema ivotinje ili biljke koja je munafi k i muraija. To mogu biti samo ljudi. Zato kada se govori o ljudskim pojavama i ono to ini drutveno uvijek se istie da na veze, odnose, relacije i komunikacije, meu ljudima u bitnom smislu, izvana, utiu prirodna i ljudska odnosno drutvena sredina preko odgoja, putem navika i obiaja u porodici, obrazovanja i kolovanja i socijali zacije zatim linost, karakter, temperament i kapacitet svakog pojedinca a iznutra na kvalitet veza meu ljudima presudno utjeu religija i etika, kultura i pravo. To su oni inioci i faktori koji u ljudima i ovjeku oblikuju ono to se zove drutveno, z apravo tema sociologije za Leopold fon Wiessea i nije drutvo, koje u bezbrojnim d rugim likovima moe biti tema drugih disciplina, nego drutveno iji su osnovni elemen ti kao supstanca drutvenih pojava drutveni procesi: Drutveno, pie Wiese, ini skup dru ih procesa koji se sastoje iz spajanja i razdvajanja ljudi u drutvenom prostoru. P rocesi spajanja su upoznavanje, pribliavanje, prilagodavanje, udruivanje i asimila cija, a procesi razdvajanja su utakmica, opozicija i sukob. Konkretne forme proc esa meu ljudima mogu biti razliite i raznovrsne. Spajanje - razdvajanje, privlaenje - odbijanje, prilagodavanje neprilagoavanje i konflikt, udruivanje - razdruivanje, kreacija - ruilatvo, suradnja - sukobi, voljni - stijski, materijalni - duhovni. Ustvari, drutveni procesi ili drutveno izazivaju promjene u prirodi, svijetu, ovjek u i drutvu. Iz drutvenih procesa kao sadraja, supstance, srike i jezgra drutvenog ivot a formiraju se drutveni odnosi kao labilna ili stabilna stanja povezanosti ili ra zdvojenosti. Kvalitet ovih odnosa iznutra je bitno uvjetovan i odreen religijom, etikom, kulturom i pravom. Tako francuski sociolog Emile Durkheim, utemeljitelj suicidologije u djelu Samoubistvo, razmatra odnos i korelaciju izmeu suicida i soci jalnih inilaca ili faktora. Samoubistvo ili sucid prema Durkheimu, nepobitno poka zuje stupanj integriranosti ili neintegriranosti ovjeka kao jedinke, kao linosti i personalnosti u socijalni sistem. Nikada se individualno ponaanje ne moe posmatra ti izolirano nego iskljuivo u socijalnom kontekstu. Zato? Zato to drutvene pojave, k oje se u biti sastaju iz drutvenih procesa, drutvenih odnosa i drutvenih tvorevina, za Durkheima, nisu ni ekonomske, ni privredne, ni bioloke, ni geografske, ni meh anike, ni psihike naravi, ve su to pojave 121

kolektivne svijesti, kolektivne predodbe, utemeljene na kolektivnoj duhovnoj sups tanci. Drutvene pojave u koje bez sumnje, u okviru socijalne psihopatologije i ps ihopatologije spadaju ubistvo i samoubistvo, u biti su odreene kvalitetom i inten zintetom kolektivne svijesti na kojoj poivaju. A tu kolektivnu svijest uvjetuju, sadrajem ispunjavaju i determiniraju elementi kolektivne duhovne supstance a to s u: kolektivne predstave religija kolektivna moralna naela, principi i vrijednosti - etika kolektivne norme, zakoni i dunosti - pravo i kolektivni obrasci ili mode li - kultura. U pokuaju razumijevanja, smislenog povezivanja i uzronoposljednikog p romicanja i objanjavanja korelacije, sudatosti, supovezanosti i suodnosa suicid socijalni faktori, Durkheim odluno odbacuje uroene tendencije i nagon smrti ili d uh tanatosa i djelovanje svemirskih sila u smislu nesretnih dana, sedmica, mjese ci, zvijezda, plima, oseka, mijena mjeseca i utapa. On u prvi plan svojih posmatr anja i analiza postojanje kohezije - nekohezije, integracije - dezintegracije, s linosti ili razliitosti kod religijskih ili profesionalnih grupa. U tom pogledu on nije nikakav izuzetak nego slijed istog koda i reda stvarnosti kod graanskih soc iologa. Tako za imenitelja sociologije Augustea Contea u okviru uzajamnih odnosa i reakcija ljudi jedni na druge vre neprestane utjecaje u okviru drutvenog poretk a. Prirodu ove uzajamnosti on zasniva na temelju drutvene saglasnosti koja je tem elj politikog poretka, koji univerzalno znaenje ima u principu harmonije i osjeanju saradnje. To je instinkt uroene simpatije i on se realizuje kao jedinstvo i sara dnja. Instinkt simpatije je elementaran i uroen a u pojedincu se razrauje i dograuj e kroz duhovne idejne, moralne i intelektualne vidove jedinstva i saradnje na te melju religije, etike, kulture i prava pomou odgoja u porodici, obrazovanja u koli i socijalizacije u drutvu, na osnovu kojih funkcionira i odrava se drutveni poreda k. Dosljedno tome, misaonih duhovni, idejni i moralni, religiozni, kulturni i no rmativni elementi jaaju drutvenost. I po uenju funkcionalista saglasnost pojedinanih volja (konsenzus) je taj nevidljivi cement koji sve pojedince i dijelove povezu je u jednu cjelinu zajednikim moralnim vrijednostima, religijskim predstavama, pr avnim normama i kulturnim modelima. Naravno, moralnim vrijednostima, religijskim predstavama, pravnim normama i kulturnim modelima, djeca se ue sveukupnim odgoje m u porodici, obrazovanjem u koli i socijalizacijom u drutvu. Svaki drutveni sistem sainjava bezbroj pojedinaca i atoma koji su noeni svojim linim ciljevima i interes ima. Ako je akcija svakog pojedinca, tvrde funkcionalnosti, rukovoena religijskim vrijednostima, moralnim principima, pravnim normama, kulturnim modelima i ideja ma, tada se ponaanja svih pojedinaca povezuju u jedan jedinstven harmonian i funkc ionalan organizam. Ova integracija zajednikih religijskih istina, moralnih princi pa, pravnih normi, kulturnih vrijednosti i ideja je jezgro i cement drutvenog sis tema, reda i poretka iznutra. ovjek i ljudi od roenja su podloni moralno-etikom odgo ju, obrazovanju i socijalizaciji. U poetku to djeca prihvataju kao prisilu, to je neminovnost, a kasnije to usade u svoju linost i to postaje sastavni dio njihove unutranje savjesti. Svako drutvo koje se sastoji iz miliona razliitih pojedinaca sa razliitim interesima odrava ravnoteu ili ekvilibrij i sistem ili poredak na dva nai na, drutvenom kontrolom preko pravnih normi i sankcija, dakle mehanizmom prisile i, nastojanjem drutva iznutra da putem moralnog odgoja, obrazovanja i socijalizac ije, prenese na sve 122

svoje lanove iste moralne principe, kulturne modele i vrijednosti, religijske pre dstave, i pravne norme. Kako kae Talcott Parsons jedina preventiva protiv zapoinjan ja rata svih protiv svih, jeste opa saglasnost o zajednikim moralnim vrijednostima . Da bi razumijeli i shvatili korelaciju suicid-socijalni inioci sa intenzitetom i kohezijom religijskih ili profesionalnih grupa kod Durkheima prije toga moramo znati kategoriju zajednice i drutva kod Ferdinanda Tonniesa. Za njega, zajednica je takav drutveni oblik koji nastaje prirodno i ona je realna i organska. Zato u njoj postoji intimitet lanova i jaka meusobna kohezija. Iako su zajednice oblici k oji su karakteristini za nie oblike drutvenog razvitka, ipak, one se proteu kroz cij elu povijest ovjeanstva. U poetku su ljudi povezani krvnim srodstvom kroz porodice, rodove, bratstva, plemena, a u procesu razvoja postoji tendencija da se zajedni ca krvi proiri do zajednice mjesta stanovanja (mahala, selo, var, kasaba, grad i d rava). U daljnjem razvoju formira se drutvo i razne vrste drutvenih skupina. Za raz liku od zajednice, drutvo je takva socijalna grupacija u kojoj se ljudi povezuju po svojoj vlastitoj volji, a ne po krvi i tlu. Ono je umjetni, vjetaki organizam i rezultat civilizacije, za razliku od zajednice koja je prirodna, odnosno drutvo je organski razdvojena grupa. Svaka zajednica ljudi ima neke bitne karakteristik e i i razlike od drutva: zajednicu karakterie opa i organska volja - drutvo volja po jedinca. U zajednici nema individualnosti kod lanova - u drutvu postoji individual nost lanova. U zajednici dominiraju interesi zajednice - u drutvu interesi pojedin aca. U zajednici na idejnom i duhovnom planu vjera ima presudnu ulogu - u drutvu doktrina ili svjetonazor. U zajednici religija regulira individualni, javni i sv eukupni ljudski ivot - u drutvu javno mnijenje. U zajednici pojedinano i kolektivno ponaanje odreuju obiaji i navike, a u drutvu moda. U zajednici je prirodna solidarn ost - u drutvu ugovorna solidarnost i trgovina. U zajednici dominira zajedniko - u drutvu privatno vlasnitvo. Glavna veza u zajednici je veza vjere ili veza prirode koja je unutranja ili nuna i neminovna u drutvu vlastita ili lina volja sa drutvom u spostavlja ugovorne odnose, veze i komunikacije. Prirodnu solidarnost Durkheim n aziva mehanikom a drutvenu ili funkcionalnu organskom. Tako on navodi da je 1969. godine u Engleskoj na milion ljudi bilo 67 samoubica, u Francuskoj 135, a u Dans koj 277. Zato je u Danskoj, zemlji istog kulturno-civilizacijskog kruga ima apsol utno veu stopu, dva puta veu od Francuske a etiri puta od Engleske i pri tome odbac ujui uroene tendencije i djelovanje svemirskih sila. Bitno je da, prema njemu broj samoubistava direktno ovisi od kohezije ili majka kod religijskih i profesional nih (funkcionalnih) grupa. Kao in solidarnosti kohezija je neodvojiva od grupnog i vota. Protestanti, zato to su manje itnegrisani sa slabijom kohezijom i puno manj e vezani za Crkvu kao kolektivnu duhovnu majku mnogo se vie ubijaju od katolika, vojnici od civila usljed izoliranosti, usamljenosti i dosadnog i jednolinog ivota, neoenjeni od oenjenih. Vie se ljudi ubijaju umiru nego u ratu, u vrijeme ekonomske krize i nestabilizacije i recesije nego u doba prosperiteta i blagostanja. Broj i procenat samoubistava u jednoj zemlji, zajednici i drutvu pokazuje intenzitet, sadraj i karakter kohezije i nekohezije, integracije i dezintegracije, harmonije i disharmonije, funkcionalnosti i disfunkcionalnosti konkretnog drutva. Nedavno je jedan pravoslavni sveenik na umskopaljanskoj televiziji (SRNI) tano i precizno k onstatirao da Islamska kultura i civilizacija ne poznaje i ne 123

priznaje suicid. Mada je ta konstatacija i istinita i tana sadanji muslimani i poz naju i u nemalom broju ine i izvravaju samoubistva. Da je to jasna aberacija i neg acija Islamskih propisa teak i neoprostiv grijeh koji pripada istom redu, od Boga zabranjenih stvari u to nema nikakve sumnje. Bitno je napomenuti da u knjizi Sam oubistvo Durkheim vri klasifikaciju, sistematizaciju i tipologizaciju samoubistava . On time uoava i navodi nekoliko tipova suicida. Prvo, suicid iz alturizma - kod dubokog moralnog osjeaja, brige i solidarnosti prema drutvu. Primjer takvog altru istikog rtvovanja je samospaljivanje ekog studenta Jana Palaha na Vaclavskim Namjest ima u Pragu 1968. u znak protesta i otpora protiv sovjetske invazije ehoslovake. D rugi sucid iz egoizma. To je samoubistvo usamljenika, ospoljenih, otuenih, postva renih, alijeranih ljudi koji ive u Usamljenim gomilama prema Dejvidu Rismanu u praum ama i dunglama velegradova. U velegradovima gdje su ljudi otueni i prekinuti veza i sa Bogom, i sa svijetom, i sa ivotom, i sa prirodom, i sa ljudima, i sa samim s obom, najea su i najbrojnija samoubistva. To je svijet kulture koja kao antika ne ve lia prirodu nego eli da zagospodari prirodom, ne vjeruje ni u Boga, ni u Sudbinu. Zato faustovska kultura iz svijeta i ivota od ovjeka i ljudi prvo progoni Boga, pa Sudbinu, pa prirodu i na kraju, kroz masovna ubistva i iza njih samoubistva dov odi u pitanje i samog ovjeka. Ona je kultura apsolutne ljudske volje i samovolje i konflikta. To je kultura nemira, sumnji, nihilizma, skepticizma, sekularizma, laicizma, stalnih lutanja, pitanja, traenja odgovara, straha bez nade, tjeskobe, brige, baenosti u svijet, apsurda i pobune kroz ubijanje i samoubijanje. To je pr ividno, povrno i samo izvana dinamika kultura u kojoj ovjek umjesto prirode, univer zuma, sudbine i Boga, narcisoidno i iskljuivo posmatra i velia sebe. Po prvi puta u povijesti taj zdravo - Bolesni i bolesnozdravi ovjek umilja i ima vesvesu u glav i, da je univerzum, bez meleka, pneume i etera, prazan i pust prostor, ustvari o bjekat njegovog osvajanja i arena njegova gospodarenja, bavi se sobom i pie memoa re, osvrte, autobiografije. to je tragino, to je istovremeno kultura usamljenosti i ji su junaci potpuni, usamljenici koji vie govore u monologu nego u dijalogu. U s uludom pokuaju bjekstva od sebe ili u neizdrljivosti, usamljene gomile, ljudi prem a Fromu, u bjekstvu od slobode pokuavaju pobjei u vou, partiju, samoizolaciju. Koji to ne uspiju, svjedoci smo svi, bjee u ubistva i samoubistva. To su sve iluzije i nemogui pokuaji bjekstva od kulture koja hoe, u ime niega, da vlada i koja je ofan zivna i agresivna u svim bitnim manifestacijama. Prema Rogeru Garaudyu modernom kulturom dominiranju pozitivizam i sceintizam u nauci i individualizam i egoizam u meuljudskim odnosima. Ona zato ne moe dati smisao i cilj ivotu i historiji. Ta k ultura je etnocentrina i evropocentrina, jer smatra sebe jednim centrom historijsk e inicijative i jedinim stvaraocem vrijednosti. Zapad ne moe zamisliti neki drugi model razvoja osim svoga. Ona smatra nedovoljno razvijenim sve narode koji nisu slijedili njegovu historijsku putanju. Ta kultura nosi sobom faktiki ateizam. Na zapadni svijet nije samo ateistiki. On je i politeistiki. Svaki pojedinac i svaka grupa pravi sebi boga po vlastitoj elji, gledajui u novcu, moi, tehnici, seksu, nac iji, ideologiji jedini pravi cilj, apsolutnu vrijednost, lanog boga ljudodera koji fanatizira i prodire onoga ko mu slui, gazei bez milosti svaku drugu vrijednost i svako drugo ljudsko bie koje se suprostavi njegovoj ekspanziji. Postavlja se funda mentalno ptianje zato prema Garaudyu, zapadna 124

kultura ne moe dati smisao, sadraj i cilj ivotu i historiji? To je u biti kultura u temeljena na humanizmu i renesansi koji poivaju na autonomnoj etici koja izvor mo ralno-etikih vrijednosti pokuava utemeljiti na empiriji (iskustvu, posmatranju i o sjetilima) intelektu (razumu i umu) voluntasu (volji, proizvoljnosti i samovolji ), naturi - prirodi i aksiologiji - vrijednostima prisutnim u svim stvorenjima. U okviru autonomnih teorija i uenja postavljaju se dva neizbjena pitanja da li su vrijednosti bez Boga uope mogue i da li su one univerzalne, stalne i nepromjenjive ili su pak relativne i promjenjive kategorije i vrijednosti. Zato? Zato to sve to je ljudsko podlijee mijeni, promjeni i ono je relativno a ne apsolutno, i partiku larno a ne univerzalno. Da li su moral i etika mogui bez Boga? Religija kae ne. Na jvei svjetski umovi dijele isti stav. Prvi i najvei izvor lai za Platona je nevjero vanje da je Bog stvorio svijet. Prema Dostojevskom, bez Boga ovjek je najnezahval niji dvonoac na zemlji i bez Boga se ne moe na zemlji uspostaviti pravda ni na pov rini jedne suze, i to je najtraginije i najopasnije bez Boga, ovjeku je sve dozvolje no. Dok su solisti tvrdili da su vrijednosti, vrline i krijeposti relativne, Sok rat je nauavao i poduavao svijet da su one univerzalne. Ukoliko im je izvor ovjek, one su po svome usudu i izvoru relativne, prolazne i partikularne. Zapravo, one tada nisu uope vrijednosti nego interesi, koristi i strasti. Vrijednosti (pa i ivo t svoj ili tui), vrline i krijeposti su univerzalne i neprolazne, samo ukoliko je njihov Izvor i autoritet Bog. Jedino to im daje dignitet, identitet i autoritet . Prema Nitzscheu, ovjek bez Boga, htio ne htio, elio ne elio, ne moe biti dobar. Naa lost, konstatira on, na Zapadu je Bog mrtav. Prema Maxu Weberu, nauka nikada nij e davala vrijednosti, sadraj, smisao i cilj ivota. To daje samo religija, a nauka iskljuivo sredstva ivota. Prema Andre Malrausu 21. stoljee e biti stoljee religije il i ga uope nee biti, a Trin Tijan za znanost tvrdi - znanost u 21. stoljeu e biti duh ovna ili je nee biti. Znanost bez religije je slijepa, a religija bez znanosti je sakata i vodi u taklid-imitaciju i tradicionalizam. Znanost bez religije i etik e je sama sebi cilj i dovodi u opasnost i ivot ljudi. Tree, suicid iz aneminosti. T o se dogaa kad drutvo gubi jasna pravila socijalnog ponaanja i kada sistem, red i p oredak dolaze u stanje politike atrofije. etvrto, fatalistiki suicid povezan je sa ljudskom nemoi kada se ivot ovjeka i ljudi regulira u nesnoljivom i nepodnoljivom okv iru. Peto, suicid po koincidenciji kao kopija oponaanja i imitacije kod labilne i povodljive omladine koja je sklona generacijskoj imitaciji ak i kroz ubistvo i s amoubistvo, pogotovu ukoliko ne poiva na unutranjoj koheziji i vanjskoj integracij i. esto, vjerovatno najee, suicid usljed egzistencijalno-vrijednosne praznine. Egzis tencijski vakum, gubitak vizije, perspektive, gaenje smisla, sadraja i cilja ivota, je iroko rasprostranjena pojava dvadesetog stljea. ovjek i ljudi su izgubili osnov ne vrijednosti, instikte i tradicije koje su podravale njegovo ponaanje. Sve to na glo slabi a nadomjestka nema. Unutar velike i razgranate psihologistike tradicije instinktivistika i bihejvioristika teorija, uprkos velikim meusobnim razlikama, im aju jednu osnovnu zajedniku orijentaciju, obje iskljuuju osobu, linost, ovjeka koji se ponaa, misli svojom glavom, gleda svojim okom, vjeruje svojim srcem i osjea svo jom duom. Bilo da je ovjek rezultat uvjetovanja, dresure, socijalizacije i (bihejv iorizam) ili rezultat evolucije uroenih instikta ivotinja, on je determiniran iskl juivo uvjetima izvan njega, on tada nema nikakav udio u 125

vlastitom ivotu, nikakve slobode i nikakve odgovornosti. Tada se svodi na lutku, kojom upravlja instinkt ili uvjetovanje. Kao to su se u filozofiji fanatino supros tavljale res ekstenzas ili res kogitas tako se u psihologiji suprostavljaju prir oda ili odgoj, odnosno instinkt ili okolina. Otac psihoanalize Sigmund Frojd naj vie razvija teoriju o instinktima. On razvija teoriju instikta smrti ili duha tan atosa i teoriju erosa koji se razvijaju iz ida i libida. Destruktivnost ije je ol ienje instinkt smrti je jedna strana egzistencije, koja u borbi sa drugom dimenzi jom, Erosom, ini samu bit ivota. Eros koji nadilazi i nadrasta seksualnu ljubav, k ao univerzalni princip ivota, prisutan je u stanici svake ive tvari i tei sjedinjav anju i integraciji svih stanica i jo vie on je u slubi civilizacije i integriranja manjih cjelina u jedinstveno ovjeanstvo. Taj instikt ivota, eros on naziva i instin ktom ljubavi a ljubav je poistovjeena sa ivotom i rastom. U ego i id Frojd je pois tovjetio i eros-instinkt ljubavi ili instikt ivota sa seksualnim instinktima i in stinktom samoouvanja. ivot, ljubav i rast su jedno te isto, i dublje su ukorijenje ni i fundamentalniji u ovjeku od strasti, seksualnosti i uitka. Druga vrsta veze p ored erosa i seksualnosti emotivne vrste jeste putem identifikacije putem zajedn ikih osjeaja i interesa. U okviru instinkta smrti za Frojda su agresivnost, destru ktivnost, sadizam i nagon za vladanjem, manifestacije iste sile. Instinkt smrti, prije svega, je iznutra. Onaj dio koji se alje vani djeluje kao agresivnost, sad izam i ubistvo a dio instinkta smrti koji ostaje unutra manifestira se kao mazah izam i samoubistvo. U djelu Nelagodnosti u kulturi Frojd pie da je instinkt smrti ok renut prema vanjskom svijetu i dolazi do izraaja kao instinska agresivnost i dest ruktivnost. U radu Nova uvodna predavanja, pie da je samodestruktivnost izraz instink ta smrti koji ne moe biti odsutan ni u jednom vitalnom procesu. Navedeni smo na g ledita da je mazohizam stariji od sadizma i da je sadizam destruktivan instinkt u smjeren prema van, stiui tako svojstvo agresivnosti. Koliina destruktivnog instinkt a koja ostaje u unutranjosti, sjedinjuje se s erotskim instinktima u mazohizmu, i li je s veim ili manjim dodatkom erotike - usmjerena protiv vanjskog svijeta u ob liku agresivnosti. Nekontrolirana agresivnost iz instikta smrti ili duha smrti vo di unitavanju (ubijanju) drugih ili sebe. Potiskivanje agresivnosti opet s druge strane je nezdravo, vodi bolesti i muenju tijela. Da se potiskivanjem agresivnost i ne bi ulazilo u nezdrave i bolesno stanje i stanje samomuenja Frojd vidi izlaz u sublimaciji vika svih instikata kako erosa tako i tanatosa u kreaciji, kulturi, umjetnosti i nauci preko super ega. Tako Frojd ostaje u emama konflikta izmeu sam oouvanja seksualnosti, razuma protiv strasti, obaveza protiv prirodne sklonosti, gladi protiv ljubavi, sklonosti izmeu ivota i smrti, integracije i raspadanja, izm eu i ljubavi i mrnje i raspadanja. Platonska teorija erosa tretira ljubav energijo m koja spaja sve ive materije i koja je garant ivota. 9.1. Situacija u Bosni i Hercegovini Kako su sve sree, prema jednom velikom romanu, sline i skoro iste a nesree razliite, nesvodive i neponovljive, to je i nesrea i tragedija Bosne i Hercegovine, inae, k ozmikih razmjera, i nemjerljiva i 126

neusporediva sa bilo kojom zemljom u Evropi, nakon Drugog svjetskog rata. Od 199 2. godine u Bosni i Hercegovini se dogaaju nasilja, zloini i tragedije, kako bi re kao Camus ima zloina iz strasti i zloina iz logike, i instikt smrti, kako primjeuje F rojd, okrenut prema vanjskom svijetu i dolazi do izraaja kao instikt agresivnosti i destruktivnosti, od 1996. poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog ugovora, ta koer, u okviru instikta smrti, dogaa se samodestruktivnost, samoagresivnost, odnos no suicid. Navedeni smo na gledita da je mazohizam stariji od sadizma i da je sadi zam destruktivan instikt usmjeren prema van, stiui tako svojstvo agresivnosti i ona Empedoklova ideja da svijet ivih stvorenja moe postojati samo dok traje borba izm eu suprotnih sila razdora i ljubavi, dok sile privlaenja i odbijanja djeluju zajed no. I dan-danas. nakon 27 godina Sjedinjene Amerike Drave suoavaju se sa tzv. postv ijetnamskim sindromom, traumama, frustracijama i posljedicama. To se posebno osj ea i primjeuje na vojnicima i oficirima, koji su uestvovali u vijetnamskom ratu, al i i u filmskoj industriji - Lovac na jelene. Poto Bonjaci nisu bili u ratu, nego su bili izloeni uasnoj i nemilosrdnoj etverogodinjoj agresiji kozmikih razmjera koju meun arodna zajednica ne sankcionira, sa ciljem njihovog unitenja, kako bi se podijeli la Bosna i Hercegovina izmeu Srbije i Hrvatske, u postapokaliptikom razdoblju, est godina nakon prestanka agresije, Bonjaci su, unutar sebe neprestano, kao nacional ni i konfesionalni korpus suoavaju sa dvjema stravinim traumama i nesreama - veliki m brojem razvedenih brakova i razorenim porodicama te poveanim procentima samoubi stava. Iako se uobiajeno kae da je statistika neistinita nauka potpuno tanih podata ka, ipak ona hladnokrvno i neumoljivo biljei da je na teritoriji Sarajevskog kant ona u prvih devet mjeseci, od januara do septembra 1997. godine, registrirano 49 samoubistava! U odnosu na isti period u 1996. godini, izvreno je 16 ili 48 posto samoubistava vie. Onda je opozicija samoubistva tumaila razlogom, usljed vladavin e SDA i tzv. nacionalnih stranaka. Meutim, statistiki podaci o samoubistvima na Sa rajevskom kantonu za 2001. godinu, kada je vladala Alijansa su porazniji i vei ne go za 1996. i 1997. godinu. Sa stajalita drutvene morfologije i stratifikacije bit nija su pitanja, od politikih faktora, ko su samoubice po spolovima i kakva je st arosna struktura samoubica? Odgovori su kratki i jasni. Radi se o 40 mukaraca i d evet ena. Vie od 50 godina imalo je 27 osoba, 30 do 40 godina sedmero, od 20 do 30 godina, takoer sedmero, od 40 do 50 godina etvero, te do 20 godina tri osobe. S o bzirom na to da je vie od 50 odsto ili 27 samoubica, prelo pedesetu godinu, postav lja se kljuno, ovjeku i znanosti dostupno pitanje, ta je glavni razlog samoubistva takvih osoba? kolovanje i studiji, sigurno nisu, jer su izile iz te ivotne dobi. Za poslenje i otputanje iz Armije takoer nisu. Sportski neuspjesi i propale ljubavi t akoer nisu. Bitne teoriji dostupne razloge, kod osoba ove ivotne dobi, treba prije traiti u osamljenosti, izoliranosti, izgubljenosti velegradske vreve, stiske, sv ijesti i osjeaju suvinosti, nepotrebnosti i nekorisnosti takvih osoba. Takve osobe , pogotovu ako su porijeklom sa sela ili iz provincije, koje su jednostavne, pri rodne, estite, korisne i socijabilne, ne mogu se u poznoj ivotnoj dobi adaptirati i akultivirati na uvjete ivota u velegradu kakav je Sarajevo. Dolaskom u velegrad takve osobe prekidaju naviknuti prirodni ritam ivota, upadaju u vanjsko bljetavil o civilizacije i unutar, u kulturnu pustinju i osamljenost i dogaa im se u psihol ogiji 127

poznati sindrom kljuseta prekida se itav ivot naviknuti put, a oni su stari i nemoni za novi i poseu za instiktom smrti prema unutra ili samoestrukciji ili samoubistvu . Takav odgovor, donekle, sugerira broj samoubica po opinama Sarajevskog kantona. Centar 19, Novi Grad 9, Novo Sarajevo 5, Ilida i Hadii po 4, Ilija i stari Grad po 3, te Vogoa i Trnovo po jedno samoubistvo. Samo tri samoubistva na teritoriji Star og Grada, a 19 ili est puta vie u opini Centar, koja ima gotovo isti broj stanovnik a, samo je nepobitna injenica i svjedoanstvo da su mahale, damije, sokaci, esme, seb ilji, adrvani, haremi i damije bile i ostale za muslimane sjedita i sredita drutvenos ti ili upoznavanja, pribliavanja, prilagoavanja udruivanja, solidarnosti, saradnje, komunikacije i bliskosti meu ljudima, i uvaju ljude, pogotovo starije, od osame, oaja, tjeskobe, osjeaja izgubljenosti i baenosti u svijet, besmisa i samoubistava. Damija, mahala, selo i demaat je jedino to muslimana moe sauvati od sindroma kljuseta . Iz velegradova, poput kuge, samoubistva se ire i u druga mjesta. Tako je u Gorad anskom kantonu u aprilu 2002. godine izvreno vie samoubistava (6) za jedan mjesec nego u toku itave 2001. godine. U maloj ariji Bijeljine i njenoj okolini tokom 2001 . godine izvreno je izmeu 20 i 30 samoubistava. Tu je instikt smrti vani, agresivn osti i destruktivnosti i genocidnosti u nemogunosti, sada preokrenut u instikt sm rti prema unutra u samodestrukciju, mazahizam samoubistva. Ono to je nepobitna is tina, jeste da su ubistva i samoubistva, instikt smrti vani, instikt smrti unutr a, i zloin iz logike i strasti neodvojive i nerazdvojive injenice. To ilustriraju i crne hronike iz dnevne tampe: objesio se u kupatilu kue, nasilje u porodici, u k afanama najvie tua i prostitucije, objesio se u kolibi, noem opljakao pazar, dva sam oubistva, pretukao majku na smrt, pao s tramvaja, profesorica pretukla dvojicu ue nika, uenik poinio harakiri, poginula tri mladia, supruzi prijetio bombom, dvije go dine zatvora za pokuaj silovanja, iskoritavao djevojice, prekrio sva pravila, samoub istvo vjeanjem, pljakai oteli plate radnicima, sedam godina za silovanje kerke, izbo deni noem, udari sjekirom, vezali, pretukli i opljakali staricu, uenica se utopila u bazenu, ubio suprugu, sina, kerku, pa sebe, iz automata pucao na patrolu, djevo jica upala u aht, umjesto slavlja divljanje, oteo 7.000 kuna i odetao, kalanjikovim upozorili na plaanje duga, verc bebama u srbijanskim bolnicama, otkriveno 27 lopov a, oteo starcu pare, etvero optuenih za ubistvo, uhvaen na djelu, ukraden ferari, t roje povrijeenih, pokuali se ubiti popivi esenciju, ubio se u tuoj kui, pucao na merc edes, pokrali i demolirati, dobio batine ispred kue, oskranvljeno groblje, objesi la se na tok od vrata, pokuao se ubiti skokom u Bosnu, suprunike ubio iz dva revolv era, naruila ubistvo sestre, objesila se ena, pronaena mrtva u stanu, obraun roditel ja ispred kole, svakog petog dana po jedno samoubistvo u Niu, samoubistvo kao poja va iri se Evropom, a to je u vezi sa tranzicijom, ubio se runom bombom, trinest rta va koristoljublja u apcu, trojica mladia izvrila samoubistvo, skoio sa desetog sprat a, uenik iz osvete ubio 17 ljudi i glad ubija svake etvrte sekunde. Milijardu ljud i nema pitku vodu, 800 miliona gladuje. Dakle, ljude unitavaju ubistva, samoubist va, ratovi, glad, e i sve ostalo to je ljudsko na neljudski nain. 128

10. DRUTVO, NASILJE I TEROR A Mi rekosmo: O Ademe! Stanujte ti i ena tvoja u Dennetu! Jedite u njemu u izobilju odakle vam je volja! Ali se nikako i nikada ne pribliavajte i ne prikuujte ovom oz naenom, obiljeenom, odreenom, zabranjenom drvetu da ne bi ste sami sebi zulum, nasi lje i zlo nanijeli!290 O Ademe! Ti i ena tvoja u Dennetu stanujte, i odakle vam je v olja Jedite, ali se drvetu ovome ne pribliavajte da ne biste zlo, zulum i nasilje sebi nanijeli.291 Prema uenju i vjerovanju Islama jedino Allah d.. ovjeka stvara i u obliava. Velekad haleknakum summe savvernakum - A Mi smo vas stvorili, zatim smo vam oblik (formu, okvir) dali.292 Allahu zbilja nije skriveno nita, ni na zemlji, n i na nebu! On Je taj koji vas oblikuje kako hoe u matericama, nema boga osim Njeg a, Silnoga, Mudroga.293 Iza stvaranja i uobliavanja slijedi udahnjivanje Ruha u In sana-ovjeka. I kad Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na zemlji od ilovae, od gline usta jale, stvoriti ovjeka! I kad ga oblikujem i u njega Ruh udahnem.294 Nakon to stvara i oblikuje ovjeka i u njega Ruh udahnjuje Allah d.. ga u Dennetu nastanjuje i sve m u dennetske blagodati, dobrote, ljepote i milosti ukazuje i na raspolaganje stavl ja, osim jednog jedinog oznaenog, odreenog, obiljeenog, poznatog i zabranjenog drve ta. To drvo je granica, mea, razmee i razdioba. ta to znai?! U biti, da kako god All ah d.. ovjeka stvara, uobliava, u njega Ruh udahnjuje i u Dennetu se svim blagodatima , osim zabranjenog drveta nastanjuje i opskrbljuje, da je ovjek ne samo stvoren u najljepem liku, obliku i suretu, da je uinjen Halifom povjerenikom i korisnikom s tvorenih dobara i blagodati, nego da mu je istovremeno nareen i odreen ivot u odreen im relacijama, kategorijama, uzusima, kalufima, okvirima, formama, formulama, no rmama, regulama, odreenjima, ureenjima, mjerama, idejama, doktrinama, nazorima, do gmama, pravilima, prvacima, zakonima i ustavima. ak i u Dennetu ima mjera i granic a. To je nepribliavanje zabranjenom drvetu. Pribliavanje tom zabranjenom drvetu ne minovno dovodi do mazohizma, samozla, samonasilja, autoterora, autodestrukcije, samonegacije, samonievelacije i autopada. Upravo na takve negativne posljedice, uinke i rezultate Allaha d.. unaprijed upozorava i upoznaje ovjeka: Adema smo mi jo pr ije obavezali, (da se ne pribliava zabranjenom drvetu) pa on zaboravi i ne naosmo kod njega odlunosti! A kada melekima rekosmo mi: Niice padnite i Ademu seddu uinite v i! Svi su seddu uinili i niice pali, samo ne Iblis, on odbi. O Ademe (odmah, unaprij ed i navakat) rekosmo mi. Doista je ovaj (ejtan) neprijatelj tebi, i eni ti, zato va s dvoje nek' on nikako iz Denneta ne izvodi pa da se mui! Zbilja Kuran (El-Bekare, 35) Kuran (El-A'raf, 19) 292 Kuran (El-A'raf, 11) 293 Kuran (Ali I mran, 5-6) 294 Kuran (El-Hidr, 28-29) 290 291 129

ti u njemu (Dennetu) nee ni ogladnjeti, niti go biti, i zbilja nee ni oednjeti, niti e u osjetiti.295 ta se iza toga dogaa? Zapravo, ejtan upotrebljava i na tetu i gubitak, ovjeka zloupotrebljava prvu primordijalnu, uroenu ovjekovu slabost i nedostatak, z aborav i zaboravljanje i u trenucima zaborava poinje ovjeku bajati, obmanjivati, o paravati, obenijavati i metodom projekcije svijeta, i ivota nudi mu lanu, magijsku i mitsku konstrukciju ivota, umjesto od Allaha podarene istine ivota i postojanja: I ejtan (h. Adema i h. Havvu) obmanu da zbog drveta pokliznu, i izvede ih iz onoga u emu obitavahu. A mi naredismo: Silazite iz Denneta svi! Jedni drugima bit ete nep rijatelji. Na zemlji e vam stanite biti i uivanje neko vrijeme!296 Pa njima dvoma ejta n poe aptati da bi im otkrio stidna tijela njihova koja su im skrivena bila. I ree im: To to vam va Gospodar ovo drvo zabrani samo je zbog toga da ne biste meleki pos tali, ili da ne biste besmrtni bili. I Iblis im se poe zaklinjati: Ja u vama dvoma b iti od onih koji e vas savjetovati! I njih dvoje on na opsjenu zavede, pa kad s dr veta okusie, njima se stidna tijela njihova pokazae i oni se po stidnim tijelima s vojim dennetskim liem pokrivati poee. A zar vam drvo to nisam bio zabranio? Gospodar n jihov ih je dozivao i zar vam nisam rekao ja (unaprijed) da je ejtan neprijatelj otvoreni vama dvoma?! I oni (Adem i Havva) rekoe: Gospodaru na! Sami smo sebi zlo n anijeli, a ako nam Ti ne oprosti i ako nam se ne smiluje, bit emo meu izgubljenima i stradalnicima mi! Siite! naredi Allah - jedni drugima neprijatelji bit ete! Na zemlji vam je stanite i uivanje neko vrijeme! I Allah ree: Na zemlji ete vi ivjeti na njoj et umirati, i iz nje oivljeni biti!297 Ali ga ejtan obmanu i ree: O Ademe! Hoe li da ti kaem drvo vjenosti i carstvo koje nee proi? I njih dvoje s njega pojedoe i stidna mjes ta njihova im se ukazae, pa liem dennetskim njih dvoje po stidnim mjestima svojim po krivati se poee. I Adem ne poslua svoga Gospodara i skrenu s puta pravoga. A potom ga odabra njegov Gospodar, pa mu oprosti i stazom pravom uputi. Izlazite iz njega svi! On naredi: Jedni drugima ete neprijatelji biti! A potom e vam od mene doista U puta dolaziti, pa ko Uputu moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti.298 Pa Iblis ree: Gospodaru moj, zato to me zabludi prepusti, ja u njima (ljudima) zlo na z emlji lijepim pokazivati i doista u njih zavesti, samo ne izmeu njihove vrsto tebi robove odane! A Allah ree: Evo puta moga pravoga i nad robovima mojim tebi vlasti n ije, izuzev nad onima koji e tebe slijediti od zabludjelih!299 I Iblis ree: Tako mi v elianstva tvoga, sve u njih zavesti s puta pravoga osim onih iskrenih tvojih robov a! Od mene je istina! ree Allah. Istinu govorim ja! Dehennem u napuniti doista onim od tebe, i svima Kuran (T-H, 115-119) Kuran (El-Bekare, 36) 297 Kuran (El-A'raf, 20-26) 298 Kuran (T-H 20-123) 299 Kuran (El-Hidr, 39-41) 295 296 130

koji te slijede! Ti reci: Od vas ja za ovo ne traim nikakvu nagradu, pa nisam od onih koji trae vie! Ovo je samo opomena svjetovima, a njegovu vijest sigurno ete sa znati zakratko!300 Sve to ejtan pomou vesvese, obmane, prevare, varke, kajanja, magi je, omanijavanja, opinjavanja mita, iluzije, fikcije i neograniene utopije i mate nu di ovjeku (drvo vjenosti, vjeni ivot, vlast koja nikada nee propasti i promjenu vrste iz ovjeka u meleka, nije nita drugo nego inverzija i revizija istine, upute, post ojanja i stvarnosti iz percepcije svijeta i ivota u lanu, nametnutu i podmetnutu iluzornu projekciju i konstrukciju svijeta i ivota. U svemu tome, ejtan naspram ov jeka ima jedan jedini cilj: da ovjek u stanju zaborava prede dozvoljenu granicu, dozvoljenu crtu, dozvoljenu meu i da se priblii zabranjenom drvetu, a kad pree dozv oljenu granicu i priblii se zabranjenom drvetu, ovjek slijedi ejtana i izlazi iz Al lahovog reda i poretka stvari, izlazi iz ekvilibrija i ravnotee svijeta i ivota, i zlazi iz proporcija i simetrija svijeta i ivota, izlazi iz simfonije i harmonije svjetova, izlazi iz vlastitog domita, toposa i humusa i postaje kao izvaljeno drv o iz zemlje. Takav ovjek zaboravlja, gubi i prekida vezu sa izvorom, sa korijenom , sa arhetipom, sa pupkovinom, jezgrom i srikom ivota. Takav ovjek izlazi iz istine , pravde, mjere, umjerenosti, osnovne naravi, dimenzije i unutarnjeg oblika ivota . Kad se iupa iz korijena, iz svoje srike, kad izie iz osnovne naravi i kad u sebi n arui mjera, ravnoteu, red i poredak, on postaje instrument, sredstvo, rob, sluga, igraka, lutka, ikebana, dehennemska, ejtanska salonska roba, umjesto da bude Halifa - Allahov povjerenik kako nad ejtanom tako i nad svim ostalim Allahovim stvorenj ima i stvorenim svjetovima. Kada u zaboravu ovjek, voen, navoen i prevaren od stran e ejtana, ini grijeh tako to prelazi dozvoljenu granicu i pribliava se zabranjenom d rvetu, on ne ini samo grijeh, nego i zaboravlja Allaha, slijedi ejtana, njemu robu je i postaje njegovo dehennemsko sredstvo, instrument i gorivo, gubi svoje inom st varanja od Allaha darovane dennetske odlike, blagodati, milosti i ljepote ili sta tus i poloaj, i na kraju ini zlo, nasilje, mazohizam, autoovinizam, samonegaciju, s amostrovaliju, autopad, samoporicanje i samoodricanje. On taj oblik zla, nasilja i terora u Dennetu samo nad sobom ini zato to on u Dennetu ne ivi u drutvu, u drutven m, u odnosima, u procesima, u tokovima, u zajednici, u porodici, u rodbini, u ro du, u bratstvu, u plemenu, u narodu, u rasi, u Ummetu, u ovjeanstvu. Te forme i ob like zajednice i zajednikog drutva i drutvenog ovjeka, tek kua i iskuava na Dunjaluku. I mi smo, doista, ivota i smrti darovatelji. Mi smo svega nasljednici! Mi zbilja znamo narataje vama prethodee, a doista, znamo mi i one potonje!301 Adema a.s. i h. Havvu ejtan u Dennetu iskuava, navodi i zavodi (mitom o vjenom drvetu i vjenom ivotu, promjenom vrste u meleke i vlau koja nee propasti), dakle, sve nadiskustvenim, nad naravnim, spekulativnim, apstraktnim, metafizikim, ontolokim, iluzornim, fikcionaki m, neprovjerljivim, nedokuivim, ali i magino privlanim obeanjima, na koja oni padaju , bivaju navedeni i zavedeni. Sa njegovim potomcima na zemlji ve je druga situaci ja. Umjesto vjenog drveta, vjenog ivota, promjene vrste i neprolazne i nepropadljiv e vlasti, ejtan Ademovim sinovima nudi, 300 301 Kuran (Sad, 82-88) Kuran (El-Hidr 23-24) 131

namee i podmee samo kategoriju, sadraj, smisao i cilj Nefsa - tjelesnosti, tijela, izvanjskosti, ospoljenja, puti, ulnosti, poudnosti, na raun i po cijenu zaboravljan ja, potiskivanja i negaciji Ruha, ideje principa, vrijednosti i naela u ovjeku. U tom nametanju ulnosti, tjelesnosti, izvanjskosti, ospoljenosti, postvarenosti, fi zikobioloke animalnosti i instiktivnosti, pod svaku cijenu i na svaki nain, ovjek na zemlji, poto se nalazi u ambijentu i miljeu drutva i drutvenosti, zajednice i zaje dnikog ivota, u vremenu i prostoru drutvenih pojava, procesa i odnosa, i poto ivi sa i meu ljudima, njegov grijeh koji donosi negativne efekte, uinke, rezultate i posl jedice nuno i neminovno, osim na njega kao grijenika, reflektira se i ima posljedi ce, negativne rezultate, efekte i uinke na druge ljude. To je u sluaju Ademovih si nova, da jedan brat omaijan, obinjen, obmanut i prevaren od ejtana preko Nefsa (ulno sti, tjelesnosti samo izvanjskosti ubija svoga brata, jer u njemu vidi granicu, zid, meu, razmee i zaprijeku za izvrenje svoje pohote, poude, putenosti, animalnosti i surove instiktivnosti, a ne u Allahovoj zabrani, odreenju naelu, principu, norm i, zakonu, odredbi i naredbi koja odreuje i regulira, u okviru kojih se granica s mije ivjeti i moe kretati, to je dozvoljeno a ta zabranjeno. I kazuj im pripovijesti o dvojici sinova Ademovih, uistinu onako kako jest, kad su njih dvojica kurbana-r tvu prinijeli i od jednog primljena bi, a od drugoga ne bi primljena! 1 taj ree: J a u te zbilja ubiti! A onaj (iji je kurban primljen) ree: Allah prima (kurbana) samo od bogobojaznih! A ako ti ruku svoju prema meni prui da me ubije, ja svoju ruku da te ubijem prema tebi pruiti neu, ja se doista bojim Allaha, svih svjetova Gospoda ra! Ja elim da ti i moj i svoj grijeh ponese i vatre stanovnik bude! a takva je kaz na za nasilnike sve! A Nefs njegov navrati ga da ubije brata svoga, i ubi ga, i g ubitnikom posta. I Allah posla jednog gavrana da po zemlji kopa, da mu pokae kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga! I on povika: Teko meni, zar ne mogu ja da pop ut ovoga gavrana zakopam mrtvo tijelo brata svoga?! I on se pokaja.302 Tradicija i kazivanja Islama prenose da se u Adema a.s. uvijek raalo po dvoje djece blizana ca brat i sestra. Nijednom bratu nije bilo, u okviru Ademu objavljenog erijata, d ozvoljano da oeni sestru blizankinju, nego onu drugu obinu sestru, poto je ljudski rod bio neumnoen i nije se imao ko drugi oeniti. Meutim, brat Habil je, zaklao kurb ana iz bogobojaznosti i da ga kurban priblii Allahu d.. i njegov kurban je primljen . Za razliku od njega Kabil je zaklao kurbana, ne iz bogobojaznosti i pribliavanj a Allahu d.., nego voen i zaveden ejtanom da zadovolji svoj Nefs i zato mu nije kurb an primljen. Zato? Zato to je to instrumentalizacija kurbana - rtve i obreda u funk ciji ljudskog Nefsa, a ne u funkciji robovanja, sjeanja, pribliavanja, pokoravanja i predanosti Bogu, to je osnovna funkcija obreda. Bez ikakve dvojbe drugi izvor nepravde, zla, nasilja, terora i openito zuluma meu ljudima koji see do Ademovih si nova jeste apsolutizacija i dominacija Nefsa koja dovodi sve druge kvalitete i v rijednosti ovjeka. Trei izvor, korijen, arhetip, topos, humus, sjedite i sredite gri jeha, zla, nasilja i terora jeste Israf pregonjenje, pretjerivanje i naruavanje r avnotee ili ekvilibrija izmeu ideje i materije; Ruha i prirode; tijela i 302 Kuran (El-Ma'ide, 27-32) 132

due; osjetila i razuma; osjeaja i uma; ideala i potreba; elja i mogunosti; mate i stv arnosti i vizije i postojanja. Upravo zato, u svim klasinim etikim uenjima, pet vrl ina, krijeposti i vrijednosti (mjera i umjerenost, hrabrost, razboritost, pravda i pravinost i mudrost), u funkciji ostvarivanja i promicanja ideje opeg dobra, su osnove na kojima poiva i zasniva se ljudski ivot. Naruavati mjeru i umjerenost nij e nita drugo nego naruavati: red, poredak, ravnoteu ili ekvilibrij ljudskog ivota. S uprotsavljati svijet miljenja, teorije i spekulacije: Res cogitas, to ine solisti, te ozofi, mnogi filozofi, skolastici, znaajan broj teologa svijetu ivota, stvarnosti: injenica - Res egstenzas nije nita drugo nego zlo, nasilje, grijeh i teror nad ovje kom, ljudima svijetom i ivotom. Svaki oblik pretjerivanja u bilo emu i apsolutizac ija bilo koga i bilo ega unutar stvorenih svjetova i stvorenja, je samo po sebi i za sebe, izvor grijeha, zla, nasilja i terora: I zbog toga smo mi sinovima Israi lovim propisali: Ko ubije nekoga koji ubio nije, ili koji na zemlji nered inio ni je, kao da je ljude poubijao sve! A ako bude uzrokom da se sauva ivot neiji, kao da je sauvao ivote svih ljudi! Njima su poslanici nai jasne dokaze donosili, ali su m nogi ljudi opet na zemlji sve granice zla prelazili (granicu istine, pravde, dob ra i od Allaha datu prelaze i ne potuju). Doista je kazna za one koji protiv Alla ha i njegova Poslanika ratuju, ili koji na zemlji nered siju i da se ubiju, ili razapnu, ili da im se ruke njihove i noge njihove unakrst odsijeku, ili da se iz zemlje izgnaju! To je njima ponienje na ovom svijetu, a na Onom svijetu njima pa tnja velika osim onih koji se pokaju prije negoli im odmjerite kaznu, i znajte: doista je Allah oprostitelj grijeha i samilostan je.303 Pretjerivanje i prelaenje granica - Israf podjednako je pogubno u svemu, izmeu ostalog i u jelu i u piu: O si novi Ademovi nagizdajte se i lijepo obucite kad god salat obavljate. Jedite i pi jte sva dozvoljena jela i pia, ali ne pretjerujte i ne pregonite! Doista Allah ne voli one koji pretjeruju i sve granice prelaze. Ti ih upitaj: Ko je zabranio All ahove ukrase koje je on stvorio za svoje robove, i lijepa jela iz opskrbe?! Ti od govori: Ona su data vjernicima na ovom svijetu, i samo su za njih na buduem svijet u! Eto tako mi ajete razborito niemo za ljude koji znaju.304 etvrti izvor, korijen, pupkovima, sjeme, arhetip, topos, humus, sjedite i centriste grijeha, zla, nasil ja, terora i zuluma, openito jesu lane, na ejtanskim izvorima utemeljene misli, ide je, ideologije, koncepti, teorije, doktrine i dogme koje se pozivanjem na Allaha pokuavaju legitimirati, legalizirati i regularnim uiniti. Sve je to la koja iz seb e projicira obmanu, prevaru, zlo, grijeh i nasilje: Ima li zloinca i nasilnika veeg od onog koji o Allahu lai iznosi ili kae: Evo objavljuje mi se! (pa ne daj Boe da ljudi u to povjeruju) A ne objavljuje mu se nita ili kae: Pa objavit u i ja nalik o vome to objavljuje Allah! A da ti je samo vidjeti zloinitelje u rukama smrtnim, ka d meleki prema njima ruke svoje budu ispruili: Dajte, spasite due svoje! Danas ete biti golemom kaznom kanjeni, jer ste o Allahu vi neistinu (svjesno i namjerno), g ovorili i prema 303 304 Kuran (El-Ma'ide, 32-34) Kuran (El-A'raf, 31-32) 133

njegovim znakovima oholili!305 Poto svakom djelu, ponaanju, postupku, aktivnosti, p oslu, praksi, igri, zabavi, rijei, dranju i karakteru, prethodi i ispred se nalazi misao, ideja, namjera, unutranji izvori grijeha, zla, nasilja i terora. Zapravo, unutranji izvori zla, nasilja i terora meu ljudima jesu, u svim vremenima bili s u i bit e, duhovna pornografija i duhovna prostitucija oliene u mitu kao ejtanskoj objavi i svim oblicima i formama sihra-magije. Tako smo mi svakom vjerovjesniku n eprijatelja dali ejtane ljude i ejtane dinne, oni su jedni drugima bajali ukraenim i bajkovitim rijeima da bi ih varali. A da je Gospodar tvoj htio, oni te ini inili n e bi! A ti ih ostavi, i ono to izmiljaju oni.306 Sa ovom istinom, preko Kur'ana, Al lah vjernike upuuje i poduava na Dunjaluku a nevjernicima i politeistima to saznan je ejtan e saopiti na Kijametu: A ejtan e povikati kad presuda bude presuena: Allah va je obeao obeanje istinito, a i ja sam vam obeavao, pa vas slagao i iznevjerio! Ali , ja nad vama nisam vlasti imao, osim to sam vas zlu i grijehu pozivao a vi mi se odazivali. Zato, mene vi ne korite, korite sami sebe, niti ja od vas pomo mogu t raiti niti vi od mene pomo moete traiti! Ja ne priznajem to to ste mene prije njegovi m takmacem smatrali! Doista, zloiniteljima pripada kazna bolna!307 Uistinu, grijeh u, zlu, nasilju i teroru, kao izvor i praosnova, prethodi pogrena i grijena misao, ideja, ideologija, namjera, koncept, teorija, doktrina i dogma. Peti izvor, kor ijen, arhetip, praosnova, praiskon, humus, topos, sjeme, ishodite i utoite grijeha, zla, nasilja i terora jeste ruenje hramova, sakrealnih objekata (havri, sinagoga , pagoda, crkava, bazilika, katedrala, kapela, damija, mesdida, mekteba), zabranji vanje ljudima da ih grade, odravaju i idu u njih. Ko je vei zloinitelj i nasilnik od onoga koji zabranjuje da se u hramovima Allahovim spominje Njegovo ime, i koji se svim silama trudi d se oni porue? Takvi ljudi u njih bi morali sa strepnjom ul aziti! Ali, takvima na ovom svijetu ponienje predstoji, a na onom svijetu patnja velika.308 Dozvoljeno je braniti se (aktivnom preventivnom odbranom) onima koji su napadnuti zato to im se nasilje ini. A Allah je doista moan da im pomogne, a i oni ma koji su neutemeljeno i potpuno bespravno iz stanita i domova svojih protjerani samo zato to su: Gospodar na je Allah! govorili. Da Allah ne suzbija ljude i narode jedne drugima, porueni bi do temelja bili manastiri, i crkve, i sinagoge, i damij e u kojima se mnogo spominje Allahovo ime! A Allah e zbilja pomoi one koji njega p omognu! Allah je doista moan i silan!309 U svim likovima i oblicima grijeha, nasil ja, zla i terora, faraon je dostigao savrenstvo i vrhunac, pa i u ruenju i zabranj ivanju hramova: Do faraona Rampsinita, priaju oni (Egipani) bili su u Egiptu dobri zakoni i Kuran (El-En'am, 93) Kuran (El-En'am, 112) 307 Kuran (Ibrahim, 22) 308 Kuran (El-Bek are, 114) 309 Kuran (El-Hadd, 39-40) 305 306 134

bilo je blagostanje, ali s njegovim nasljednikom, Keopsom, dola su teka vremena. O vaj je odmah zatvorio sve hramove, pa je ak zabranio Egipanima da prinose rtve i sv e ih otjerao na prisilni rad. Priaju da su jedni morali da vuku kamenje iz kameno loma u Arabijskoj pustinji sve do Nila, a drugi su morali taj doneseni kamen da primaju i da odvlae brodovima preko Nila do Libijskih planina. U svakoj je smjeni , koja je trajala tri mjeseca, radilo uvijek oko sto hiljada ljudi. Deset godina je radio taj izmueni narod samo na izgradnji puta i na izgradnji breuljaka na kom e se nalaze piramide, kao i na podzemnim dvoranama u koje je sproveo jedan kanal iz Nila, pa je na jednom ostrvu u jednoj takvoj dvorani sagradio sebi grobnicu. Na izgradnji same piramide radilo se dvadeset godina. Na piramidi je na egipats kom jeziku napisano koliko su repe, luka i enjaka potroili radnici, a koliko se jo s jeam rekao mi je tuma koji mi je prevodio ovaj natpis da su trokovi oko izgradnje o ve piramide iznosili 1.600 talenata srebra.310 Koliko su onda iznosili trokovi za ishranu svih radnika koji su toliko dugo, punih 20 godina radili, 100.000 ljudi je moralo na njoj da radi, pa jo vrijeme za tesanje i prenoenje kamena, a morali s u kopati i podzemni kanal. Inae, Keopsova piramida je najvea i najpoznatija na svi jetu. Dugaka je 200, a visoka 146 metara. Sva je od tesanog kamena koji je bio iz vanredno lijepo sloen i nijedan komad nije manji od 30 stopa. Ona je sagraena kao stepenite koje neki nazivaju skaline. Dva su fundamentalna razloga u faraonovoj g lavi zato on gradi piramide, da dokae i pokae da je Musaov Bog, neuzubillah, laan, a da je on, ustvari, faraon bog. Zato on zatvara i zabranjuje sve hramove u Egipt u. U takvoj bezizlaznoj, za javni ivot vjere i vjernika situaciji, Allah d.. nareuje Musau i Israilianima da u Misiru prave kue i kue uine mihrabima i u njima klanjaju salat: I mi Musau i bratu njegovom objavismo: U Misiru vas dvojica narodu svome k ue izgradite, i kue svoje vi hramovima i musallama uinite i salat klanjajte! A ti o braduj vjernike.311 esti izvor, arhetip, praiskon, praosnova, topos, humus, sjedite , centriste, izvorite, korijen, utoite i ishodite grijeha, zla, nasilja i terora jes u strasti ije su rtve ljudi u mladosti: O Davude! Mi smo te povjerenikom na zemlji uinili pa ljudima po pravdi sudi, i za strau se ne povodi, da s Allahove staze ne s krene ti! Doista, oni koji zavode sa Allahove staze, njima pripada kazna estoka, z ato to su zaboravili Dan polaganja rauna.312 Ne samo da slijeenje i povoenje za stras tima ljude odvodi sa Allahove staze na krivi, naopaki i opasni put grijeha, zla, nepravde i nasilja, nego im strasti umrtvljuju, blokiraju i peate srca i ui, a pr ed oi im stavljaju koprene i zastore: Da li si vidio onoga koji je strast svoju uz eo za svoga boga, onoga koga je Allah prepsutio zabludi, znajui ga i peat stavio n a sluh njegov, srce njegovo, a na vid njegov koprenu navukao? I ko e ga uputiti s tazom pravom nakon Allaha? Zar se neete opomenuti?313 (Herodotva historija, str. 168-169) Kuran (Junus, 87) 312 Kuran (Sad, 26) 313 Kuran (El-Dasije, 23-24) 310 311 135

Ne samo to, takvi ljudi neminovno kroz strasti slijede ejtana: I kai im vijest o on ome kome smo znakove nae dali pa se on od njih okrenu i uznevjerova u njih i odvo ji od njih, ali njega je ejtan slijedio i on je meu zabludjelima bio! A da smo mi htjeli, mi smo ga mogli znakovima uzvisti, ali on se predade zemlji i strasti sv oje poe slijediti. Primjer takva ovjeka jednak je primjeru psa! Ako ga potjera, on dahe, a ako ga ostavi, on opet dahe! Takav je primjer naroda koji ajete nae porie. Pa kazuj pripovijesti ne bi li oni razmislili!314 Sedmi izvor, arhetip, praiskon, p raosnova, topos, humus, sjedite, centriste, izvorite, korijen, utoite i ishodite grij eha, zla, nasilja, nepravde i terora su samovolja i neutemeljena i nezasnovana m rnja i netrpeljivost prema ljudima: I neka vas mrnja prema narodu nekom ne navede z bog toga to vam dolazak svetom hramu sprijeie, da taj narod napadnete! Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte! I All ah se bojte! Jer, doista Allah estoko kanjava. O vjernici! Odluni za Allahovu istin u budite i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja i samovolja prema nekom narodu ne na vede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie! I Allaha se bojte, On je doista obavijeten o svemu to inite.315 Osmi izvor, arhetip, praiskon, praosnova, paradigma, topos, humus, korijen, klica, utoite i pribjeite na silja i terora, jeste namjerno, svjesno, ciljano, slobodno i planirano u ime All aha istinu ne zastupati, ne biti pravedan i izbjegavati istinito i pravedno svje doenje i krivo, mimo Allahove Odredbe, na tetu ljudi svjedoit: Grijeh, zlo, nasilje , nepravda i teror jeste svjesno, namjerno, ciljano, slobodno i planirano, proti v Allaha i na tetu ljudi istinu ne zastupati, ne biti pravedan i izbjegavati isti nito i pravedno svjedoenje i krivo mimo Allahove Odredbe, na tetu ljudi za neznatn u korist ili interes svjedoiti ili izbjegavati istinito i pravedno svjedoenje u ci lju i funkciji nezamjeranja ni s kim: O vjernici! Vi uvijek pravedni budite i rad i Allaha pravedno govorite i svjedoite, makar to bilo i na tetu vau ili na tetu rodi telja vaih, ili na tetu blinjih vaih, bili oni bogati ili bili siromani - pa Allah e s e o njima brinuti. I strasti ne slijedite, pa da tako nepravedni budete! A ako k rivdi nagnete, ili svjedoenje izbjegavate pa, Allah doista sve zna ta vi inite.316 D eveti izvor, praiskon, praosnova, arhetip, mustra, topos, humus, korijen, klica, utoite, sjedite i sredite grijeha, zla, nasilja, nepravde i terora jeste verbalno, formalno, deklarativno, nominalno i samo na rijeima, i u mislima vjerovanje u ono to je objavljeno Muhammedu a.s., i u ono to je objavljeno prije njega, a u ivotu, stavu, sudu, zakonu, normi, odreenju, naelu, principu i presudi prizivati i drati s e autoriteta ejtana: Zar ne vidi i ne raspoznaje one koji misle da vjeruju u ono to j e tebi objavljeno, i u ono to je prije tebe objavljeno, kako ele da se pred avolom i po njegovim kriterijima sude, a nareeno im je da u avola ne vjeruju! A ejtan hoe d a njih dalekoj odvede zabludi! A kad im se kae: Hodite ovome to Allah objavljuje i Kuran (El-A'raf, 175-176) Kuran (El-Ma'ide, 2 i 8) 316 Kuran (En-Nis, 135) 314 315 136

Poslaniku! Ti vidi licemjere kako se estoko okreu od tebe. A kakvi su tek onda kad ih zadesi kakva nesrea, zbog toga to su pripravile njihove ruke, i kad ti dou kunei se: Tako nam Allaha! Samo smo htjeli dobrinstvo i ishod sretni! Allah znade sve to je u srcima tih ljudi! I od njih se ti okreni i rijei Opomene im uputi, i o njim a im rijei obznane kai!317 Vjernici vjeruju, znaju i uvjereni su da je uvjet isprav nosti i punoe njihovog vjerovanja prihvatanje suda, presude i neupitnog autoritet a Poslanika: Tako mi Gospodara tvoga: Ne!, oni nee vjerovati sve dok tebe za sudij u svoga ne budu uzeli u meusobnoj neslozi, i tada u sebi ne bi nali nikoje zapreke onom to si presudio ti i sasvim bi se pokorili!318 O vjernici, ne urite s odlukama pred Allahom i njegovim Poslanikom, ne govorite, ne radite i ne sudite suprotno Kur'anu i Sunnetu, i Allaha se bojte! Doista, Allah sve uje i sve zna! O vjernici ne diite glasove svoje iznad vjerovjesnikova glasa, niti sa njim glasno govorite kao to jedan s drugim govorite, da vam ne bi propala djela vaa, a da vi ne osjeti te! Doista, oni koji pred Poslanikom Allahovim stiavaju svoje glasove, a to su on i ija je srca on iskuao u bogobojaznosti, njima pripada oprost i nagrada velika!319 Allah vam zapovijeda da stvari vane i povjerljive ljudima, kojima i pripadaju i p ovjerite! I kada svijet sudite, po pravdi sudite! Kako je lijep savjet kojim vas Allah svjetuje, a Allah, doista sve uje i vidi sve! O vjernici! Pokoravajte se A llahu i slijedite Poslanika i budite lojalni vaim legitimnim predstavnicima koji vam zapovijedaju! A ako se u neemu ne slaete, to Allahu i Poslaniku prepustite ako u Allaha i u Onaj svijet vjerujete! Tako vam je bolje, a i posljedice su ljepe!32 0 Deseti izvor, arhetip, praiskon, praosnova, paradigma, topos, humus, korijen, klica, utoite, sjedite i sredite grijeha, zla, nepravde, nasilja i terora, jeste kad a u ovjeku pojedincu, grupi, zajednici, narodu, naciji, rasi, rodu, bratstvu, ple menu ili ovjeanstvu vlada vei strah od bilo kojeg stvorenja i stvorenog bia nego od Allaha d..: Mi smo doista Tevrat objavili, u njemu je Uputa i svjetlost, po njemu v jerovjesnici sudie onima koji od Jevreja Allahovu vjeru prihvatie, i poboni sudie, i ueni od kojih se trailo da Knjigu Allahovu uvaju, i oni su bili Knjige svjedoci. L judi se ne bojte. Mene se bojte!321 Jedanaesti izvor, arhetip, praiskon, praosnov a, mustra, topos, humus, korijen, klica, utoite i sjedite grijeha, zla, nepravde, n asilja i terora jeste svjesno, slobodno, ciljano, namjerno i s predumiljajem prod aja Allahovih znamenja, argumenata i dokaza za neznatnu, prolaznu i efemernu dun jaluku korist. I vjerujte u ono to sam objavio, to potvruje da je istinito ono to vi imate, i ne budite prvi koji u to ne vjeruju! I moje rijei ne prodajte za cijenu prezrenu, i samo se mene bojte! I istinu ne mijeajte s neistinom, i Istinu, znajui je, ne Kuran (En-Nis, 60-63) Kuran (En-Nis, 65) 319 Kuran (El-Hudurat, 1-3) 320 Kuran (En-Nis 58-59) 321 Kuran (El-Ma'ide, 44) 317 318 137

tajite!322 Moje ajete za prezrenu cijenu ne prtxlajite! A oni koji ne sude po onom to Allah objavio je, pravi su nevjernici.323 Ima meu njima onih koji su neuki, ne p oznaju Knjigu, ve samo izmiljotine i takvi samo izmiljaju. Teko onima koji svojim ru kama knjigu napisu, a zatim tvrde: Evo, ovo od Allaha je! kako bi time prezrenu c ijenu stekli.324 Dvanaesti, veoma opasni izvor, arhetip, praosnova, praizvor, pra korijen, prapotka, pralijeha, praklica, sjedite i centriste grijeha, zla, nepravd e nasilja i terorizma jeste ukrivanje, skrivanje, utajivanje i pokrivanje od lju di Allahovih znamenja i dokaza. One koji skrivaju to to smo objavili od jasnih dok aza i upute, nakon to smo to svijetu u Knjizi objasnili, takve Allah proklinje, a proklinju ih i prokunitelji koji imaju pravo na proklinjanje. Oni koji skrivaju to to je Allah objavio u Knjizi i koji to, prodaju za cijenu prezrenu takvi deru u svoje utrobe samu vatru! Na Sudnjem Danu Allah njima ni rije nee kazati niti e ih oistiti! Njima pripada patnja bolna! Takvi su pravu stazu prodali za zabludu, a oprotenje za patnju. O. to li su oni strpljivi na vatru! Tako je, jer Allah objavl juje Knjigu s istinom. Da oni koji se o Knjizi razilaze, takvi su u raskolu dale kom.325 Trinaesti, klasini izvor, arhetip, praosnova, praizvor, prakorijen, prakli ca, pralijeha i prauzor grijeha, zla, nepravde, nasilja i terora jeste iluzija, vesvesa, ejtanska, na insana fikcija, la, obmana, obdinjenje, utopija i fantazija d a je mogue kupiti Dunjaluk za Ahiret ili prodati Ahiret za Dunjaluk. Prvo je pita nje: Ko je stvorio i Dunjaluk i Ahiret? Drugo: Kome pripadaju i Dunjaluk i Ahiret? T ree: Da li se oni uope mogu kupovati, prodavati, razmjenjivati i zamjenjivati? Ko up adne u kande i okove takve priinjene i omadijane svijesti, on u svojoj jednodimen zionalnosti, jednostranosti, jednakosti, jednoumnosti, jednouhosti, jednosmjerno sti i jednoorijentaciji, Dunjaluku podreuje sve i porobljava svakoga. To su oni lj udi koji su prodali Onaj svijet za Ovaj svijet. Patnja im se stoga nee ublaiti nit i e im se pomoi.326 ivot na svijetu ovom samo je igra i zabava, a vjena kua je doista ogobojaznima bolja! Pa hoete li se opametiti?!327 Znajte da je ivot na ovom svijetu igra, i zabava, i gizda, i gordo nadmetanje meu vama u mnotvu imetaka i djece! Na lik je kii, bilje od nje nevjernike zadivljuje, i ono potom, nakon kie, uzbuja, al i ga zatim vidi poutjela i potom sasueno biva. A na svijetu onome patnja teka je, a ima i .oprost od Allaha i zadovoljstvo. A ta je samo ovosvjetski ivot do li uivanje prijevarno!328 I oni vele: Ima samo ivot na na svijetu ovome, umiremo i ivimo i samo nas unitava vrijeme! Oni o Kuran (El-Bekare, 41-42) Kuran (El-Ma'ide, 44) 324 Kuran (El-Bekare, 78-79) 325 Kura n (El-Bekare, 174-176) 326 Kuran (El-Bekare, 86) 327 Kuran (El-En'am, 32) 328 Kuran (El-Hadid, 20) 322 323 138

tome nemaju znanje, oni samo pretpostavljaju!329 etrnaesti brat blizanac, trinaest og izvora, arhetipa, praosnove, prakorijena, praklice, pralijehe, prapardigme i praoblika grijeha, zla, nepravde, nasilja i terora jeste pomama, pouda, nagon i s trast za zlatnim teletom olienom u profitu, u kapitalu, u novcu, u viku rada, u vik u proizvoda, u kamati, u dobiti, u zlatu: O Musa! Zato si pohitao prije naroda svo ga! Evo ih - ree on - na mojemu tragu ja pohitah Tebi da zadovoljan bude, moj Gospoda ru! Mi smo doista narod tvoj - ree On - nakon toga na kunju stavili, a njih je zaveo Samirijja! Pa se Musa vrati svome narodu, srdit i alostan. O narode moj - ree on, zar vam va Gospodar dao nije lijepo obeanje. Zar vam se ugovoreno vrijeme oduljilo il i pak hoete da vas zadesi srdba od vaega Gospodara, pa se stoga niste drali obeanja m eni datoga? Nismo ni naom ovlasti obeanje prekrili koje smo tebi dali rekoe nego smo bili natovareni bremenima od nakita naroda, pa smo ga pobacali, a tako ga je bac io i Samirijja! Pa im je on tele koje je rikalo od zlata izlio i oni su tad rekl i: Ovo je vae boanstvo i boanstvo Musaovo, on ga je zaboravio! A zar nisu vidjeli da im ono ne odvraa ni rijei, da im ne moe ni tetu nanijeti, ni korist donijeti, a ve im je jo prije Harun govorio: O moj narode, stavljeni ste s njime na iskuenje, a Gosp odar va je Svemilosni, pa slijedite mene i zapovijedi mojoj se pokoravajte! Neemo mu se prestati klanjati sve dok se Musa nama ne vrati! rekoe. O Harune - Musa povika : ta te je sprijeilo, kad si ih vidio da su zabludjeli, pa da za mnom poao nisi? Zar se suprotstavlja mojoj zapovijedi. O sine majke moje! Harun ree: Nemoj me za bradu moju i za glavu moju hvatati! Strahovao sam da ne kae ti: Raskol si meu sinove Isra ilove ubacio i rijei moje nisi potivao! A ta ti htjede, o Samirijja - upita Musa. Ja sam vidio ono to oni vidjeli nisu odgovori on. Pa aku zemlje zahvatih sa traga posl anikova i bacih je, eto tako dua me moja podstae! E, onda odlazi! - Musa naredi. Zbil ja, tebi u ovom ivotu pripada samo to da govori: Neka me niko ne dohvati! A jo te, doista, eka rok odreeni koga nee propustiti. A pogledaj i u svoje boanstvo kome si se klanjao! Mi emo ga, doista, spaliti i po moru ga zbilja svega razasuti. A va je B og samo Allah, drugog Boga osim Njega nema! On svaku stvar zmajem obuhvata.330 I k ada je Musa rekao narodu svome: O moj narode! Zlo ste sami sebi uinili to ste zlatn o tele prihvatili! Pokajte se vaem Stvoritelju i poubijajte se! To vam je kod vaeg Stvoritelja bolje pa e vam On oprostiti! On je doista primalac pokajanja i samil ostan! I Musa vam je donio jasne znakove, a nakon njega vi ste potom prihvatili tele, i zloin prema sebi uinili! I kad smo od vas zavjet va uzeli i iznad vas plani nu podigli: vrsto prihvatite ono to vam Mi darujemo i sluajte! A oni odgovorie: uli je smo, ali ne pokoravamo se! Srca njihova su teletom bila opijena zbog njihova nevj erovanja! Ti kai: Ogavno li je to na to vas vjerovanje vae navodi, ako ste ikako vj ernici!331 Kroz svu povijest zaljubljenici i sljedbenici zlatnog teleta i zlatne teladi su od ljudi udaljeni i usamljeni, Kuran (El-Dazije, 24) Kuran (T-H, 83-98) 331 Kuran (El-Bekare, 54, 92 i 93) 329 330 139

otueni, hladni i nedrutveni. Petnaesti izvor, arhetip, praosnova, praklica, pralij eha, prakorijen, praoblik i praforma grijeha, zla, nasilja, nepravde i terora je ste, po svaku cijenu, na svaki nain i svim dostupnim, posebno nedopustivim i zabr anjenim sredstvima pokuavati i umiljati da se moe ovjekovjeiti, zakovati, ospoljiti, postvariti i u svim dimenzijama ivota prolost, sadanjost i budunost apsolutizirati i transcendentirati za Dunjaluk, za zemlju, za kapital, za stoku, za novac, za z lato: Ljudima se ini lijepim i ukrasnim strasna ljubav prema enama i sinovima, i go milama zlata i srebra nagomilanoga, i konjima rasnim i stokom, i usjevima. To su ugoaji ivota ovosvjetskoga! A kod Allaha, pa kod Njega je mjesto povratka najljepe ga!332 I kai im vijest o onome kome smo znakove nae dali, pa se on od njih okrenu i uznevjerova u njih, ali njega je ejtan slijedio i on je meu zabludjelima bio! a da smo Mi htjeli, mi smo ga mogli znakovima uzvisiti, ali on se predade (zakova, o kova, pokua ovjekovjeiti) zemlji i strasti svoje poe slijediti. Primjer takva ovjeka jednak je primjeru psa! (ili novca i kapitala na berzi i tritu). Ako ga potjera, o n dahe, a ako ga ostavi, on opet dahe! Takav je primjer naroda koji ajete nae porie. Pa kazuj kazivanja ne bi li oni razmislili! A lo li je primjer naroda koji ajete nae porie oni zlo sami spram sebe ine.333 Teko svakom klevetniku podrugljivcu, koji bl ago zgre i broji ga, mislei da e blago njegovo vjenim uiniti njega! A ne valja tako! On e, zbilja, u Dehennem baen biti!334 Zaokuplja vas nadmetanje u zgrtanju imetka sve dok grobove ne posjetite! A doista ne valja tako, saznat ete svakako! Ne valja t ako, saznat ete svakako! Ne valja tako, neka znate jamano, Dehennem ete vidjeti sigu rno! I opet zbilja ete ga vidjeti sigurno! Zbilja ete ga vidjeti oigledno! A potom e te, toga dana, za slatki ivot pitani biti, pouzdano!335 A Karun je zbilja iz Musaov a naroda bio, pa ih je tlaio. A bili smo mu riznice tolike dali da bi ak i noenje k ljueva njegovih iscrpilo skupinu ljudi snanih! I dok mu je narod njegov govorio: Ne budi obijestan ti! Allah doista obijesne ne voli! I onim to ti je Allah dao Onaj svijet trai i udio svoj na svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Allah tebi dobro uinio i ti dobro ini i nemoj nereda initi na zemlji! Allah doista one koji nered ine ne voli! On (Karun) ree: Ovo je meni dato samo na temelju znanja moga! A zar on ne zna da je Allah jo prije njega unitio pokoljenja koja su od njega jaa i koja su vie zgrnula blaga? A zloinci o grijesima svojim nee ni pitani biti! I izie on pred s voj narod u sjaju svom, pa oni koji ele svijet ovaj rekoe: Eh, da nam je ono to i K arunu je dato! Zbilja li je on sretan uveliko. A oni kojima znanje dato bi, govo rili su: Teko vama! Allahova nagrada je bolja onima koji vjeruju i rade dobra dje la! A samo e nju susresti strpljivi! Pa smo mi i njega i kuu njegovu utjerali u ze mlju, i nijednu skupinu on ne imade da ga od Allaha odbrani, a ni sam sebi nije mogao pomoi. A oni koji su jo juer Karunov poloaj eljeli, stadoe govoriti: Pa zar ne v idite da Kuran (Ali-Imran. 14) Kuran (El-A'raf, 175-177) 334 Kuran (El-Humeze, 1-4) 335 Kuran (Et-Tekasur, 1-8) 332 333 140

Allah zbilja opsrkbu u izobilju kome hoe od svojih robova dariva i uskrauje! Da Al lah nije nama darove svoje prosuo i nas bi u zemlju utjerao! Zar ne vidite da zb ilja nevjernici (bez obzira ta su imali i koliko posjedovali) nee uspjeti? Taj dru gi svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na zemlji ohole niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada.336 esnaesti izvor, arhetip, praosnova, prakli ca, pralijeha, prakorijen, praoblik, praforma, humus, topos, centriste, polazite i utoite grijeha, zla, nepravde, nasilja i terora jesu sve vrste unutranjih i vanjs kih poroka: alkohol i sva opijajua sredstva, droga, kocka, duhovna pornografija i duhovna prostitucija oliena u mitologiji, magiji, vraanju, varanju, gatanju, prori canju sudbine i budunosti i idolatrija: O vjernici! Doista su vino, i kocka, i kum iri, i strelice za proricanje, rune stvari, posao ejtanski! Svega toga se klonite, da biste postigli to elite. ejtan samo hoe da meu vas neprijateljstvo i mrnju ubaci v inom i kockom, i da vas od spominjanja Allaha i salata odvrati pa, hoete U vi s t im prestati.337 est je osnovnih negativnih uinaka poroka: oni su ejtanski posao, meu ljude ubacuju mrnju i neprijateljstvo, odvraaju ljude od sjeanja i miljenja na Allah a d.., i od prvog i osnovnog obreda salata, i suavaju i blokiraju ljudsku svijest i razaraju nervni sistem. Sedamnaesti izvor, arhetip, praosnova, praizvor, praisk on, praforma, pramodel, topos, humus, polazite i utoite grijeha, zla, nepravde, nas ilja i terora jeste vanjska ili tjelesna pornografija, prostitucija, zinaluk, ra zvrat, perverzija, pedofilija, homoseksualizam, lezbijstvo, kloniranje, travesti zam, uniseks, grupni seks: Nevjernici e zaaliti to muslimani nisu bili. Ti ih ostavi da jedu i da se iivljavaju i neka ih puste nade varaju, a saznat e, doista oni!338 Svi oblici idram perverznih, razvratnih djela koja ljude nepovratno iz uivanja vo de u iivljavanje, direktno dovode u pitanje fiziko-bioloki opstanak ljudi. U svakom vremenu homoseksualizam, lezbijstvo, heteroseksualizam, pedofilija, prostitucij a, poliandrija, razvrat i nastranosti donose triper, sifilis, AIDS ili sidu. Pod atak da je od side do sada u svijetu umrlo 30 miliona ljudi, a da ih je sada od side oboljelo 40 miliona, i da za pet godina ni jedan od oboljelih nee biti iv, ne pobitni je dokaz da su navedene nastranosti, prevezije i razvrati najvei konkretn i izvori i uzroci nasilja, zla, smrti i terora u svijetu, koji najvie pogaaju mlad e ljude. Sadanje ovjeanstvo kao da eli ponavljanje sudbine Lutovog naroda: A poslali smo i Luta i kad on narodu svome ree: Zato razvrat inite koji niko prije vas meu svj etovima svim inio nije, pa vi s poudom mukarcima, a ne enama prilazite! Vi ste narod koji u zlu svaku mjeru prelazi!339 I Luta, kad on ree narodu svome: Zar razvratu pr istupate vi, kakav nije poinio prije vas niko od ljudi? Zar vi doista pristupate mukarcima i presreete na putevima i inite ogavne stvari na vaim susretima! A odgovor naroda njegova nije bio drugi osim to bi rekli: Daj nam ti kaznu Allahovu, ako si od ljudi istinitih! Kuran (El-Kasas, 76-83) Kuran (El-Ma'ide, 90-91) 338 Kuran (El-Hidr, 2-3) 339 Kuran ( El-A'raf, 80-81) 336 337 141

Gospodaru moj - govorio bi Lut, meni protiv naroda razvratnog pomozi!340 Zar vi, mim o svijet ostali, mukarcima pristupate a ene svoje, koje vam Gospodar va stvorio je naputate! Doista ste vi narod koji svaku granicu prelazi! A oni rekoe: Ako li, o Lu tu, ne prestane ti, bit e sigurno od prognanih! Ja se spram ina vaega gnuam! ree Lut. podaru moj, spasi mene i moju porodicu od kazne za ono ta oni ine! Pa smo njega i svu porodicu njegovu spasili, osim starice meu onima koje praina prekri! Zatim smo druge unitili mi, na njih smo estoku kiu sruili, o, zla li kia, opomenutim bi! Zbilj a, u tome znak ima, ali vjernici nisu njih veina! A doista je Gospodar tvoj silan i samilostan.341 Sedamnaesti izvor, arhetip, praiskon, praosnova, pralijeha, pra korijen, praformula, praoblik, topos, humus, polazite, ishodite i utoite grijeha, zl a, nepravde, nasilja i teora jeste izvoenje ljudi iz percepcije svijeta pomou sihr a - magije, kada se ljudima prekida veza osjetila sa stvarnou, tako da razum ostaj e bez sadraja, koja mu daju osjetila i ulazi u svijet iluzija, fikcija i ovjek i l judi iz perscepcije prelaze u projekciju svijeta i ivota: Dovest e ti (faraone) sve arobnjake znane! I skupljeni arobnjaci bijahu u vrijeme odreeno, na dan odreeni. I svijetu reeno bi: Da li ete se sakupiti da slijedimo arobnjake ako oni budu pobjedni ci?! Pa kad arobnjaci dooe, faraona upitae: Da li e nam zbilja kakva nagrada pripasti ako mi budemo pobjednici? Faraon ree: Hoe! Tad ete zaista biti vi od onih meni bliski h! A Musa im ree: Bacajte ta imate da bacate vi! I oni uad svoju i tapove svoje bacie rekoe: Tako nam velianstva faraonova, mi emo pobijednici biti doista! A Musa svoj tap baci tad on najednom proguta ono to su oni smislili.342 I faraon ode i arobnjake svo je sabra i potom doe. A Musa im ree: Teko vama! Ne iznosite na Allaha lai pa da vas o n kaznom uniti, ve je propao ko je propagandom potvarao! Pa se oni stadoe o stvari svojoj meu se raspravljati i tajno saaptavati. Rekoe: Ova arobnjaka dva ele zbilja da vas vradbinom svojom izvedu iz zemlje vae i da va put uzoriti unite! Zato vi svu svo ju spletku sastavite i potom u redove stanite, a danas je uspio samo onaj ko pob ijedi! Pa povikae arobnjaci: O Musa! Ili e da baca ti, ili emo biti mi koji e prvi b ? Bacajte vi ree Musa: Pa mu se od vradbine njihove uini da gmiu konopi njihovi i tapo vi njihovi. I Musa u sebi jezu osjeti. Ne boj se! rekosmo mi, ti si onaj koji e p obijediti! I baci to to ti je u desnici! Progutat e ono to spra vie oni! Doista, to t o su spravili varka je arobnjaka, a arobnjak uspjeti nee gdje god da doe!343 Pa faraon u arobnjaci dooe i upitae: Da li emo mi, ako budemo pobjednici, nagradu dobiti? Dobit nagradu, odgovori im, i bit ete vi meu onima meni bliskim! I oni povikae: O Musa, da i e baciti ti ili da budemo mi oni koji e bacati? I Musa ree: Bacajte vi! Ikad oni bac , tad ljudima oi opinie, obdinie, omadijae i njih prestraie i veliku vradbinu naini au mi naredismo: Baci tap Kuran (El-Ankebut, 24-30) Kuran (E-u'ara, 165-175) 342 Kuran (E-u'ara, 37-45) 343 Kur (T-H, 60-69) 340 341 142

svoj! On tada proguta sve ono to oni s lai priredie. I izie istina na vidjelo dana! I propada sve ono to su arobnjaci radili. I tu oni bijahu nadvladani te se okrenue ponieni!344 Svaki oblik arobnjatva, kojim se razbija i razara u svijestima ljudi per cepcija svijeta i ivota, i umjesto nje namee i podmee projekcija i konsrukcija ivota i stvarnosti je pogubna i opasna, ali je neusporedivo najtea, najopasnija i najp ogubnija sistemska, politika, u okviru dravnog reda i poretka, koja se namee kao dra vna propaganda i ideologija. To je porobljavanje i okivanje ljudi iznutra. Zapra vo, robovlasnitva nema bez dva unutranja i dva vanjska sadraja. Unutranji sadraji rob ovlasnitva su irk- politeizam i sihr-magija, a vanjski nesloboda i nasilje. Osamna esti izvor, iskon, praosnova, pralijeha, proforma, praoblik, topos, humus, sjedit e i sredite grijeha, zla, nepravde, nasilja i terora jeste nesloboda i nasilje ko je koristi dravna vlast, dravni poredak, sistem protiv naroda. To je ope, sistemsko , politiko, dravno i generalno nasilje koje se pod firmom reda i poretka moe vriti n a nivou jedne zemlje, kontinenta, svijeta, rase, ili nacije: I uzoholie se, bez ik akva prava, faraon i vojske njegove na zemlji i pomislie da nam vraeni nee biti! Pa njega i vojske njegove zarobismo i u more ih bacismo! Vidi kakav je kraj silnik a bio! I njih smo mi vodama koji pozivaju vatri uinili! A na Danu Sudnjem oni pom ognuti nee bili. I na ovom svijetu prokletstvom smo ih pratili, a na Danu Sudnjem bit e od onih ogavnih!345 Doista, faraon, Haman i vojske njihove su grijeili.346 A Mu saa smo mi poslali sa znacima naim i dokazom jasnim faraonu i glaveinama njegovim. Pa su oni odredbu (zakon, normu) faraonovu slijedili, a odredba faraonova pravo j uputi nije vodila.347 I faraon ih sa vojskama svojim prati, pa ih iz mora potopi to to ih potopi! Faraon je narod svoj zabludio, nije ga (ni u emu) pravom stazom uputio!348 Faraon se na zemlji bio uzdigao i stanovnike njene na stranke izdiielio , jednu je skupinu od njih tlaio, muku im djecu klao a ensku im u ivotu ostavljao.349 I faraon oslabi i porobi narod svoj, pa mu se on pokori, to je zbilja narod grij eniki! I poto su nas rasrdili, mi smo ih kaznili i sve smo ih potopili! I primjerom i opomenom za pokoljenja kasnija uinili!350 U sadanjim politikim teorijama unutar p olitike filozofije, dravno-sistemsko nasilje i teror se definira kao genocid ili m eunarodni ratni i nezastarivi zloin protiv ovjeanstva koji je zloin protiv mira, prot iv ovjenosti ili morala, ratni zloin i zloin protiv ljudskog roda. Devetnaesti izvor , paradigma, pralijeha, praforma, praklica, praoblik, topos, humus, polazite, sje dite i ishodite grijeha, zla, nepravde, nasilja i terora jeste rasna, klasna, konf esionalna, etnika, narodna, nacionalna, teritorijalna, imovinska, kastinska, stal eka, imovinska, obrazovna, intelektualna, rodovska, plemenska, rodbinska, dravna, politika ili bilo koja druga Kuran (El-A'raf, 113-119) Kuran (El-Kasas, 39-42) 346 Kuran (El-Kasas, 8) 347 Kuran (Hud, 96 -97) 348 Kuran (T-H, 78-79) 349 Kuran (El-Kasas, 4-5) 350 Kuran (Ez-Zuhruf, 54-60) 344 345 143

izvanjska ekskluzivnost, supremacija, osjeaj i svijest nadredenosti i podreenosti. Tako u okviru kastinskog nazora ui se i vjeruje se da je Bog svaku kastu stvorio od razliitih dijelova svoga tijela i da, prema tome, svaka mora biti to to joj je Bog sa njenim stvaranjem unaprijed odredio. Zato nema prelaska iz kaste u kastu , nema meusobnog mijeanja i komuniciranja, svaka radi unaprijed date i odreene posl ove i ivi samo unutar sebe, po datim pravilima, zakonima i obiajima. Unutar svake kaste vai tano odreena ishrana, poslovi i zanimanja kojima se bavi, naslijedivanje poloaja i funkcija, nasljedna hijerarhija, enidba samo unutar kaste ili kastinska endogamija, kao i obim i nain kontakata sa drugim kastama. Slino nazoru o kastama i rasisti polaze od neutemeljenog i reakcionarnog i po drutveni ivot ljudi, krajnj e opasnog stajalita, prema kome se navodno ljudske rase hijerarhijski i kvalitati vno razlikuju iskljuivo po biolokom principu, po boji koe i to u fizikom, psiholokom, intelektualnom i mentalnom pogledu. To nije ni istina ni tano, jer su svi ljudi stvoreni po istom principu, po istom zakonu od istovjetne supstance i zato su on i En-Nas ili Gens una sumus - jedan smo jedinstven rod, a u krvnosrodnikoj ravni oni su Benu Adem - potomci Ademovi. Rasisti tvrde da su vie tzv. arijevske, iberm en rase, tvorci civilizacije i kulture, dok su nie rase (ute, crne, crvene, smee) bi oloki i intelektualno manje sposobne, pa su zbog toga i ostale na niem stepenu drut venog i ekonomskog razvitka. Navodno, samo su vie rase sposobne za razvitak, za k reaciju, invenciju, stvaranje kulturnih tekovina i po prirodi stvari nie trebaju sluiti viim rasama. Vie rase su dravotvorne, a nie su osuene da budu pod vlau viih. ledu na kaste i rase razvija se slian kod svijesti u gledanju na Islam i musliman e, kod onih religija koje Islam priznaje i ije pripadnike tretira zatienim i ravnop ravnim u razliitostima: S tobom Muhammede, nee biti zadovoljni ni Jevreji ni krani sv e dok njihove konfesije ne bude slijedio ti! A ti reci: Allahova staza jeste staza istinska! A ako bi prohtjeve njihove slijedio nakon znanja koje ti dolazi, od A llaha te niko zatitio ne bi, niti potporu pruio ti!351 Ne samo to, da bi bili upueni i na ispravnom putu oni muslimanima postavljaju uvjet da budu Jevreji ili krani: I oni vele: Jevreji ili krani budite i na pravom putu ste! Ti kai: Ne! Mi smo vjere Ib rahomove, ovjeka vjere iste! On nije od mnogoboaca bio!352 Oni ak muslimanima, ukolik o ne postanu Jevreji ili krani ne da ne pruaju nikakvu ansu na Dunjaluku nego ni na Ahiretu: Oni kau: U Dennet nee nikako ui drugi doli oni koji budu Jevreji ili budu kra i! To su njihove puste elje. Ti kai: Dokaz va dajte ako je istina to to zborite! A nij e tako.353 Sami sebe i jedni i drugi vezuju, neuzubillahi, za Boije porijeklo i iz toga izvode ekskluzivna prava i privilegije nad svim narodima, rasama, konfesij ama i svjetovima: I Jevreju: krani kau: Mi smo djeca Boija i njegovi miljenici! Ti rec : Zato vas onda on zbog grijehova vaih kanjava? Ne! Vi ste samo (kao i ostali) ljudi koje on stvara! On koga hoe kanjava! I Allahu vlast nebesa i zemlji i onog to meu nj ima je Kuran (El-Bekare, 120) Kuran (El-Bekare, 135) 353 Kuran (El-Bekare, 111-112) 351 352 144

pripada. I njemu se sve vraa!354 Ti kai: Ako je kua onosvjetska kod Allaha samo vama, mimo svijeta ostaloga, deder onda smrt (sebi) poelite, ako istinu govorite! A nee sigurno nikada smrt poeljeti zbog onoga to su pripravile ruke njihove! A Allah zna zlonitelje! I nai e zbilja da su oni od svih ljudi prema ivotu pohlepniji, ak i od mn ogoboaca! Svaki meu njima poelio bi da ivi hiljadu godina, a ni to, sve i da pozivi, od patnje otrglo ga ne bi! A Allah vidi ta rade oni.355 Ti kai: O Jevreji! Ako vi mi slite da ste Allahovi (extra) prijatelji, mimo svega svijeta, deder onda (sebi) smrt zaelite ako istinu govorite! A nee smrt zaeli ti nikada, ba zbog onoga to su ruk e njihove pripravile! A Allah dobro znade zloinitelje! Ti kai: Zbilja, smrt od koje bjeite vi vas e stii, a zatim ete biti vraeni znalcu svijeta nevidljivoga i svijeta vidljivoga, i on e vas izvjestiti o svemu to radili ste vi.356 Dvadeseti izvor nad izvorima, korijen nad korijenima, humus nad humusima, topos nad toposima, osnova nad osnovama, sadraj nad sadrajima, ponienje nad ponienjima, sramota nad sramotama, udes nad udesima, centriste nad centristima vrhunac svakog vrha i dno svakog dn a grijeha, zla, nepravde, nasilja i terora jeste irk- politeizam: A mi smo Lukmanu mudrost dali. Allahu zahvalan budi! Koje zahvalan, samo je za svoje dobro zahva lan, a koje nezahvalan, pa, Allah je neovisan, hvaljen! A kad Lukman ree sinu svo me, savjetujui ga: O sinko moj! Allahu druge ti ne smatraj ravnim! Zbilja, jer mno gobotvo nepravda i nasilje najvee!357 irk nije samo najvea nepravda i nasilje, nego j e i najtraginiji nepovratni udes i sramota ovjeka. Ima ljudi koji kumire (idole), a ne Allaha, uzimaju, pa ih vole kao to se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, Allah a jo vie vole! O, da samo zloinitelji znaju, kad budu ugledali patnju, da e samo All ah posjedovati mo svu, i da e Allah estoko kanjavati! Kad se budu voe odricale voenih, i kad e im, dok patnju gledaju, sve veze njihove biti pokidane! A voeni e povikati : E, kad bismo samo jo jedanput da se vratimo, pa da se i mi njih odreknemo, kao t o su se i oni nas odrekli! Tako e im Allah za njih pogubna djela njihova predoiti i iz vatre oni nee izlaziti!358 Vrhunac irka je oboavanje i robovanje ljudima. To je isto robovlasnitvo u kome je faraon ostvario idealno-tipski i savreni oblik ropstv a. Svoju svemo nad ljudima, ija je oznaka piramida, on ostvaruje njihovim sveukupn im porobljavanjem i nemoi naspram sebe: O svito (glaveine, velikai i prvaci) povika faraon ja ne znam da vi osim mene boanstvo drugo imate! O Hamane, ti opeku mi pec i i deder ni piramidu Kuran (El-Ma'ide, 18) Kuran (El-Bekare, 94-96) 356 Kuran (El-Dumua', 6-8) 357 Kuran ( Lukman, 12-13) 358 Kuran (El-Bekare, 165-167) 354 355 145

sagradi, da bih se uspeo k boanstvu Musaovu, jer ja smatram da je on doista laac!35 9 Idi Musa faraonu ti, on se zbilja osili i reci: Da li bi da se oisti ti? Da te Gos podaru tvojemu naputim pa da ga se boji! Pa mu pokaza Znak veliki, ali on poree i u sprotivi se, potom se okrenu i oduri, pa sabra i povika: Ja sam gospodar va najvei, zbilja! Tako je rekao! Pa ga je Allah i za potonje i za prijanje prikladno kaznio , doista za onog ko se boji - u tome znamenje je!360 S obzirom da je irk izvor, sa draj i sam po sebi najvee nasilje, i s obzirom da ima za posljedicu najvei teror, z lodjela, krvoprolia, nasilja, muenja, nepravde i eksploataciju ljudi to pokazuje fa raonizam ili krajnje ropstvo, to je on vrsta grijeha koju Allah nikad nee oprosti ti onome ko je u irku otiao sa Dunjaluka: Allah zbilja nee oprostiti da mu se iko ra vnim smatra, a oprostit e grijehe druge goleme! Allah doista nee oprostiti da mu s e ravnim smatraju drugi, a ostale grijehe oprostit e kome on hoe! A ko Allahu drug e ravnim smatra taj, doista, najdalje i nepovratno zaluta. Oni se mimo Allaha ens kim kumirima mole, a uistinu se samo ejtanu buntovnom mole, Allah ga prokleo.361 D oista. ovo su samo neki od izvora, toposa, humusa, polazita i centrista grijeha, zla, nepravde, nasilja i terora. Kuran (El-Kasas, 38) Kuran (En-Naziat, 17-26) 361 Kuran (En-Nis, 48, 116-118) 359 360 146

11. STRATEGIJA ODBRANE OD POTVORE I KLEVETE U ISLAMU Ti sigurno zna da samo Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji. On kanjava onoga ko ga hoe, a prata onome kome hoe. Allah sve moe. O Poslanie, neka te ne zabrinjava to to brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore Vjerujemo; a srcem ne vjeruju, i Jevreji koji izmiljotine mnogo svojim uima sluaju i koji tue rijei rado prihvataju, a tebi Muhammede ne dolaze, koji smisao rijeima s mjesta njihovih iz vru i govore. Ako vam se ovako presudi, onda pri stanite na to, a ako vam se ne p resudi, onda nemojte pristati! A onoga koga Allah eli u njegovoj zabludi da ostav i, ti mu Allahovu naklonost ne moe nikako osigurati. To su oni ija srca Allah ne eli da oisti i njih na Ovom svijetu eka ponienje, a na Onom svijetu patnja golema. Oni svojim uima mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu, pa ako ti dou, ti im presudi ili se okreni od njih; ako se okrene od njih, oni ti ne mogu ni malo naud iti. A ako im bude sudio, sudi im pravo jer Allah voli pravedne.362 Navedeni ajeti potvruju neprestano ponavljanu istinu koju svjedoe sva povijesna dogaanja svijeta, ivota, ljudi i ovjeka da glavni topos, humus, tlo, mila i arenu za lai, potvore, kl evete, iftire i objede ljudi predstavlja neugasiva, neodoljiva i neprestana elja, enja, tenja i udnja u ljudskim uima kao uima da sluaju: la, klevetu, potvoru, sumnju mutnju, objedu, zlo, nesreu, udes, tragediju. Sva svjetska literatura tretira zlo , nesreu, tragediju i to ljudi iz radoznalosti itaju. Nema romana ili pripovijetke koji su napisani o idealnoj srei i ljubavi. Da su i napisani niko ih ne bi proita o jer su sa stajalita osnovne ovjekove i ljudske radoznalosti openito dosadni i nei nteresantni. Primjera radi, kada kaete da su se dva ovjeka udruila da zajedno rade jedan konkretan i hairli posao niko se na to, iako je to korisno, nee ni osvrnuti a kamo li izii i pogledati. A ako kaete da se dva ovjeka tuku i da jedan drugog ud araju, pate i mue to e izazvati panju, radoznalost, pogled i osvrt itavog sela pa i grada. Identian je sluaj kada se navodi primjer lijepih i harmoninih odnosa u braku izmeu mua i ene - kako svako jutro poslije sabah namaza zajedno piju kahvu i dogov araju dnevne poslove za svoju djecu - na to se nee niko ni osvrnuti a kamo li palj ivo sluati i sasluati. Meutim, im se kae, to se onaj mu i ena u braku svaaju, ta je gom govore, to se meusobno vrijeaju osigurani su sluaoci i radoznalci za sadraj te i takve prie. Ljudi upueni u knjievnost tvrde da je nemogue pisati romane o idelanim l judskim sreama jer su sve ljudske sree u biti iste, dosadne i ponavljajue a samo je svaka nesrea na svoj neponovljiv nain razliita i interesantna. Osnovna ljudska int encija ide ka tome da spozna nesreu a ne sreu: Ja ne pravdani sebe, ta dua je (Nefs) sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je.363 Mudri ljudi kau - Dobro je princip svijeta i ivota od Allaha ali je Zlo stanje svijeta zahvaljujui ljudima. Ko, 362 363 Kuran (El-Maide, 41 i 42) Kuran (Jusuf. 53) 147

zapravo, ljude navodi i zavodi na zlo i u okviru toga i na potvoru, klevetu, obj edu, sumnju, smutnju? Izvor svakog zla, zablude, grijeha, nesree, belaja, potvore , klevete, sumnje i smutnje je, od Allaha, prokleti ejtan: Gospodaru moj - ree ejtan , zato to si me u zabludu doveo, ja u njima (ljudima) na Zemlji poroke i grijehe l ijepim predstaviti i potrudiu se da ih sve zavedeni, osim meu njima Tvojih robova iskrenih. Ove u se istine Ja drati - ree On: Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih. Za sve njih mj esto sastanka Dehennem e biti, oni e sedam kapija imati i kroz svaku e odreen broj nj ih proi.364E zato to si odredio pa sam u zabludu pao - ree ejtan, kunem se da u ih na vom pravom putu presretati, pa u im i sprijeda i straga, zdesna i slijeva prilazi ti i ti e ustanoviti da veina njih nee zahvalna biti. Izlazi iz njega (Denneta) pokuen i ponien! ree On. Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista u Dehen nem napuniti.365 I kada rekosmo melekima: Poklonite se i seddu uinite Ademu, oni se svi osim Iblisa poklonie i seddu uinie. Zar da se poklonim i seddu uinim onome koga si ti od ilovae stvorio? -ree. Reci mi, ree onda, evo ovoga koga si iznad mene uzdiga o i ako me ostavi do Smaka svijeta sigurno u, osim malobrojnih, nad potomstvom nje govim zagospodariti. Odlazi! - ree On. Onima koji se za tobom budu poveli i tebi kazna dehenemska bie vam puna kazna. I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na n jih svoju konjicu i svoju pjeadiju, i budi im ortak i sudrug u imecima, i u djeci i daj im obeanja - a ejtan ih (ljude) samo obmanjuje i vara, ali, ti, doista, nee i mati nikakve vlasti nad robovima Mojima! A Gospodar tvoj je dovoljan kao zatitnik .366 I kada bude sve rijeeno i presueno na Sudnjem danu ejtan e rei: Allah vam je ljud pravo obeanje dao i ispunio, a ja sam sva svoja obeanja iznevjerio, ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali, za to ne korite mene, nego sami sebe, niti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni . Ja nemamnita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim. Nevjernike sigurno eka bolna patnja.367 Bez ikakve dvojbe spiritus movens, strateg, glava, mozak, kreato r i zaetnik svakog zla, grijeha, zablude, nesree, potvore, klevete, sumnje, smutnj e od stvaranja do kraja svijeta i ivota bio je, jeste i ostae prokleti ejtan. Meutim , ejtan djeluje, ima uticaj i mo samo na misli, ideje, matu, osjeaje, namjere, sudov e, zakljuke i motive ljudi. On sam po sebi i od sebe nema konkretne agense moi kao to su vlast, policija, vojska, sud, uprava, administracija, drava, vlada, minista rstva. Njegovi agensi i instrumenti moi preko kojih on konkretno djeluje na ljude , na meuljudske veze, odnose, relacije i komunikacije, na ljudska djela, postupke , ponaanja i rijei su ljudi nevjernici, ljudi murici - politeisti i ljudi dvolinjaci (munafici, zul-vedhajni, janusovci, poltroni, osobe sa hipokrizijom). Oni su ejta nova vojska, konjica, pjeadija, mediji i medijatori, propaganda i propagandisti p rotiv Allahove vjere, pripadnika te vjere i sljedbenika Muhammeda, a.s. Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odreivali, ejtane u vidu ljudi i dinnova koji su jedni drugima kiene Kuran (El-Hidr, 39-43) Kuran (El-Earaf. 16-18) 366 Kuran (El-Isra. 61-66) 367 Kuran ( Ibrahim, 22) 364 365 148

besjede govorili da bi ih obmanuli - a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi uin ili, zato ti ostavi njih, i ono to izmiljaju - i da bi srca onih koji u Onaj svije t ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi poinili grijehe koje su poinili. Zato da pored Allaha traim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu pot anko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako! Rijei Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove rijei niko ne moe promijeniti i On sve uje i sve zna. Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili, oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore. Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu.368 11.1. Metodologija i tehnologija ejtanske potvore i propagande Izvor i kreator zla, lai, potvore, klevete i krivog puta je ejtan preko mita i mit ologije. Glavni njegovi zemaljski saradnici, sudrugovi, supomagai, instrumenti, n ebeske i zemaljske raznosake antene ili ejtanski potari koji raznose ejtansku potu iji je sadraj Dehennem su ljudi nevjernici, ljudi politeisti i ljudi munafici - dvolin jaci. Glavni objekti njihovih napada, glavni izazovi njihovih kleveta, potvora, objeda, sumnji i smutnji su vjernici openito, muslimani posebno. Kada nastupaju u najbezazlenijim nastupima prema vjernicima oni nastupaju kao vukovi zaogrnuti j anjeim koama sa medenim ustima i jedom u srcima. Cilj njihovog slatkorjeivog nastup a prema vjernicima sa kitnjastim govorom, lijepim, biranim i prefinjenim rijeima prema vjernicima jeste obmana i prevara: Ima ljudi ije te rijei o ivotu na Ovom svij etu oduevljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono to je u srcima n jihovim, a najljui su protivnici. im se neki od njih doepa poloaja, nastoji da napra vi na Zemlji nered, nitei usjeve i stoku. A Allah ne voli nered! A kada mu se rekn e: Boj se Allaha! - on onda iz inada grijei. Njemu je dosta Dehennem, a on je, doi sta, grozno boravite.369 Ima ljudi koji kupuju prie za razonodu, (sa pornografskim, erotskim, nadraujuim, strastvenim i instinktivnim sadrajem), da bi se, ne znajui kol iki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje u zimali. Njih eka sramna kazna. Kad se nekom od njih (i takvim kao to su oni) Nai aj eti kazuju, on i oni glavu okree, kao da ih nije ni uo, kao da je gluh - zato mu n avijesti patnju nesnosnu.370 Prije nego to krene na ljude, sprijeda, straga, sdesn a, slijeva i prije nego to im se umijea u njihove imetke, ene, djecu, porodice, pol oaje, mo i vlast (koje im uini i priini u idole) ejtan prvo ljude zavodi svojim monim, povodljivim, zavodljivim i neodoljivim glasom. To se u sociologiji kulture i so cijalnoj Kuran (El-Enam, 112-117) Kuran (El-Bekare, 204-206) 370 Kuran (Lukman, 6 i 7) 368 369 149

psihologiji nazivaju glasine a kada se razviju planski i metodoloki uspostavljen sistem onda glasine prerastaju u sistem. Slijedom surovih i bolnih injenica ali i takve neumitne logike i teorijske orijentacije, pakistanski teoretiar i profesor na Selwyn Collegeu, Sveuilita u Cambridgeu Ekber Sejjid Ahmed u djelu Postmoderniz am i lslam napisanom prije deset godina, dakle 1993. godine u poduem eseju sa nevj erovatno nasluujuim naslovom Medijski Mongoli na kapijama Bagdada, izmeu ostalog pie: ita u povijesti nije tako plailo muslimane kao zapadni mediji: ni barut srednjeg v ijeka, kojega su muslimani poput Babera vjeto koristili na poljima Panipata, osvo jivi tako Indiju za svoju Mogulsku dinastiju, ni vlakovi, ni telefon, koji su pri mogli njihovoj kolonizaciji u prolom stoljeu, ak ni zrakoplovi, koje su savladali r anije u ovom stoljeu i osnovali vlastite nacionalne avionske kompanije. Zapadni m ediji su svuda i uvijek prisutni, nikad se ne odmaraju i ne doputaju predah. Istr auju i napadaju neprekidno, pokazujui se nemilosrdnima prema slabosti i krhkosti. Mona medijska ofenziva za muslimane je sloena: izgleda da se ne mogu odbraniti. Jo gore, ini se da ak nisu u stanju shvatiti prirodu i cilj medijske agresije. Neizmj ernu opasnost osjea obini musliman. On je svjestan potencijalnog opsega borbe i sn aga koje su uperene protiv njega i njegova je napetost jo vea zato to ima tako malo povjerenja u svoje vlastite voe sa tom njihovom i takovm svijeu, savjeu i pameu. Ako se Islam pokori zapadnim medijima nema povratka ni muslimanima ni ovjeanstvu. Amer iki su mediji postigli ono to ameriki politiari ne bi mogli - svjetsku dominaciju SA D - Hollywood je uspio tamo gdje Pentagon nije. Svijet hipnotiki fasciniran repri zira amerike safunice: ljudi diljem svijeta su se pitali ko je ustrijelio J. R.-a u Dallasu, ili ko je ubio Lauru Palmer. Kolaps komunizma je najvei trijumf zapad nih medija. Dok je religija pobonost, kontemplacija i misticizam - mediji su besr amni zov bukom, materijalizmom, potronjom, uivanjem i blagostanjem. Mora da je za muslimane bilo slino stanje 1258. godine kada su se Mongoli okupljali pred Bagdad om da zauvijek unite najvee arapsko carstvo. Ali dok je Abasidis (Medinetus-Selam, Bagdad, grad iz hiljadu i jedne noi) pretovren u ruevine, sagraena su druga i jedn ako vana mjesta sa velianstvenim zdanjima: Fatimidis (Kairo, El-Kahira) u Egiptu, Umayadas (Kordoba, Kordova Kurtuba), Sevilja i Granada (Garnata) u panjolskoj, ka snije Saffavidis u Persiji (Isfahan) te Mughals u Indiji. Ovoga e puta odluka bit i konana. Ako se Islam i muslimani pokore (medijskim mongolima ne samo na kapijam a Bagdada nego i na kapijama: Karaija, Lahorea, Islamabada, Kuala-Lumpura, Istanb ula, Ankare, Konje, Burse, Edirne, Izmira, Basre, Kufe, Damaska, Mekke, Medine, Sane, idde, Dakarte, Teherana, Isfahana, iraza, Meheda, Koma, Rabata, Kazablanke, Ka jrevana, Kaira, Kartuma, Aleksandrije, Lagosa, Kanoa, Dar es Salama, Bamaka, Kon akrija, Akre, ake, Tunisa, Tripolisa (Alira) nema povratka. Tu genijalno 1993. god ine uoenu najezdu medijskih Mongola na kapijama Bagdada371 od strane Sejjid Ekber a, prof. dr. Enes Kari, nakon osam godina u sarajevskom Osloboenju oznaava i defini ra: Antiislamskom histerijom medijskog demijurga. Prema rijeima i sudovima prof. dr . Karia: Medijski demijurg koji tako ciljano igoe Islam i muslimane projektira sukob e i antimuslimansko 371 Sejjid Ahmed Ekber (Medijski Mongoli na kapijama Bagdada, 1993.) 150

raspoloenje za narednih stotinu godina.372 Kljuna logika, metodoloka, teorijska i pol itika pitanja jesu kako medijski demijurg i medijski Mongoli ostvaruju svoje planov e i ciljeve? U biti medijska slika Islama i muslimana u cjelini unazad devet sto ljea od kriarskih ratova, preko inkvizicije, kolonijalizma i imperijalizma, Prvog i Drugog svjetskog rata je redukcionistika, simplifikatorska, senzacionalistika i egzotina. Na temelju stereotipija metodom revizije historije o muslimanima se izv an konteksta iznosi poneto tano to nikada nije i ne moe biti istina. Primjera radi, kada su Said Auita i Murseli najbolji svjetski atletiari, oni su samo Auita i Mur seli a ne Islamskomuslimanski atletiari. Kada Abdus-Selam i Nagib Mahfuz dobiju N obelove nagrade za fiziku i knjievnost, oni su samo nobelovci a ne Islamsko-musli manski nobelovci. Kada su Muhammed Ali, Aziz Tayson, Rahman i princ Muhammed svj etski prvaci u boksu, oni su za itav svijet samo prvaci u boksu a ne Islamsko-mus limanski prvaci u boksu. Kada je Zajnuddin Zidan proglaen za najboljeg fudbalera svijeta i Abdul-Kerim za najboljeg koarkaa svijeta oni su samo najbolji fudbaleri i koarkai svijeta a ne Islamsko-muslimanski fudbaleri i koarkai svijeta. To i istovj etno pravilo vai i za ekipe i reprezentacije. Kada ekipa Galate Saraja osvoji kup Sajamskih gradova (sada UEFE), fudbalska reprezentacija tree mjesto u svijetu na 17. Svjetskom prvenstvu ili kada reprezentacija Pakistana postane prvak svijeta u hokeju na travi, to su samo i nita vie ekipa Galata Saraja i reprezentacije Tur ske u fudbalu i Pakistana u hokeju na travi a nikako i nikada Islamsko-muslimans ke ekipe i reprezentacije. Zato se nikada ispred bilo kakvog uspjeha muslimana bi lo na pojedinanoj, grupnoj ili opoj razini u bilo emu (sportu, kulturi, znanosti) p o pravilu i nikada ne stavlja atribut Islamsko-muslimanski? Zato to bi iza toga u spjeha sa svojim izvorima, tradicijom, batinom, humusom, toposom, sadrajem, smislo m, svrhom i zaslugama stajali Islam i muslimani, a to se nikada ne smije vidjeti i primjetiti. Naprotiv, uspjeh, kreacija, pobjeda, znanstveno i teorijsko svjet sko otkrie, biti prvak svijeta u bilo emu kao i Nobelova nagrada ili filmska nagra da Danisu Tanoviu vezana je isljuivo za muslimana pojedinca izvan konteksta vremen a i prostora. Tu se svjesno, namjerno i planski preuuje, ignorira i brie uticaj pri rodne i drutvene sredine na muslimana izvana i religije, etike, kulture i prava i znutra. Metodom revizije historije u odnosu na Islam i muslimane u medijima se v ri redukcija, simplifikacija. Tako se redukcijom, simplifikaeijom, planiranom pro jekcijom i konstrukcijom i sa minimalnom i nezapaljivom tanou svaki uspjeh muslimana u svijetu u bilo emu u zapadnim medijima minimizira, reletivizira i obesmiljava. To je metoda koja svaki uspjeh i svako dobro ili doprinos i zaslugu muslimana bi lo kada, bilo gdje i u bilo emu apsolutno i neprestano samo individualizira, pers onalizira, subjektivizira, minimizira i relativizira. To se moe oznaiti apsolutnom subjektivizacijom i personalizacijom dobra kada su u pitanju muslimani u zapadn im medijima. Njima se, dakle, ne moe i ne smije priznati dobro, uspjeh, otkrie i d oprinos ni na razini braka, porodice, rodbine, roda, plemena, bratstva, ekipe re prezentacije a kamo li na nivou 372 Prof. dr. Enes Kari (Osloboenje, septembar 2001.) 151

naroda, nacije, drave, drutva, zajednice, religije, kulture, etike, reda, poretka i zakona. Dobro, znanje, uspjeh, otkrie, kreacija i doprinos njima se priznaje sa mo na razini pojedinca i individualnih pojava. Tako za sve zapadne politiare i me dije, u okviru suvereniteta graanina, dobiveni izborni glas je neprikosnovena vol ja graana pa ak i ratnih zloinaca u BiH Momila Krajinika i Biljane Plavi. To osnovno p litiko pravilo jedan ovjek - jedan glas kao izvor dravnog i politikog suvereniteta v ai za sve ljude svijeta osim za muslimane. To su potvrdili i s time su se sloili s vi mediji i politiari na Zapadu u sluaju Alira - da pravilo jedan ovjek - jedan glas ne vai za FIS u Aliru jer fisovci vjeruju u Onaj svijet, a vai za ratne zloince na Balkanu. Kada bi se muslimanima prizano osnovni politiki princip, jedan ovjek - je dan glas, tada bi im se prizinao status drutvenih i politikih bia i status graana, b ia zajednice i dravljana a njima se u dobru, uspjehu i javnosti uspjeh i priznanje izvan i iznad individualnosti ne priznaje. S druge strane, opet metodom revizij e historije, medijski demijurg i medijski Mongoli svaku pojedinanu, individualnu, personalnu i linu slabost, hirovitost, nastranost, iaenost, naopakost, nepravdu, na silje, teror, vezanu iskljuivo za jednog jedinog muslimana vezuju i prenose na sv e muslimane svijeta i hiljadama puta, bez provjere i mogunosti demantija ponavlja ju kao sveislamski i svemuslimanski ekstremizam, fundamentalizam, fanatizam, ter orizam, revivalizam, konzervatizam, radikalizam, te Islamske svete, Boije ratnike , ekstremiste i teroriste. U stvari, kada jedan musliman uini kakvo dobro ili pos tigne kakav uspjeh, to se vee samo za njega lino i personalno, ili logiki kazano A= A unutar istoznanih pojmova, pa makar iza njegovog uspjeha stajali svi muslimani svijeta i svo uenje Islama. Kada, pak, jedan jedini musliman u svijetu uini bilo k akvo zlo, to se vee na isti nain i u isto vrijeme za milijardu i po muslimana ili logikim jezikom kazano, unutar istoznanih pojmova A tada nije jednako A nego je A = milijardu i po muslimana, makar se nikada meusobno ni uli ni vidjeli nisu. Da me dijski Mongoli nisu od 11.9.2001. godine neprestano u manihejskoj slici svijeta zar bi milijardu i po muslimana svijeta od njih bili optuivani i stavljani na zid srama za Usamu bin Ladena, iako ga najmanje 99 posto do tragedije u New Yorku i VVashingtonu nije poznavalo niti je prije toga, za razliku od porodice Bush, za njega ulo a kamo li da su ga birali na koju funkciju. Na Zapadu kada pojedinac ui ni bilo kakvo zlo A je uvijek = A, a nikada dvojica, stotina, hiljada, milion il i milijarda i po. Ne samo da se zlo, nasilje, ekstremizam, fanatizam i terorizam jednog jedinog muslimana ili malobrojne ultra fanatine, ni od koga legitimirane, legalizirane, izabrane i verificirane skupine metastazira, univerzali ira, kozmo politizira i mondijalizira, nego se svi muslimani svijeta pozivaju, prizivaju, k andidiraju, licitiraju da se o njima izjasne i odrede, naravno negativno i osudo m. U protivnom, svi su demonizirani, satanizirani i u istu ravan svrstani sa nas ilnicima, zloincima i teroristima kao pripadnici El-Kaide ili uspavani i umireni t eroristi. Takve javne licitacije, ispovijedi, iskazi i izjanjavanja se ni od koga drugog u svijetu ne trae osim od muslimana. Iako je apsolutna veina Nijemaca nekol iko puta glasala za Hitlera, Italijana za Musolinija, Austrijanci za Hajdera, Hr vati za Tumana, Srbi etiri puta ubjedljivom veinom za Miloevia za 152

predsjednika Srbije i SR Jugoslavije, prema dostupnim podacima najveeg ratnog zloi nca iza Drugog svjetskog rata, koji na svojim leima, svijesti i savjesti nosi naj manje 200.000 rtava, ipak se Nijemci, Italijani, Austrijanci, Hrvati i Srbi kolek tivno ne stavljaju na javni stub srama i njihovi zloini i zloinci se individualizi raju i konkretiziraju, i u tom kontekstu, pored tih nepobitnih i neupitnih injeni ca, da su Srbi etiri puta glasali za njega i da na svojim leima nosi 200.000 pobij enih Bonjaka i izbjeglica, niko od Srba za Miloevia (ni UN, ni EU, ni OSCE) ne trai da se o njemu javno oituju i negativno odrede. S druge strane, ponavljamo, iako a psolutna veina muslimana u svijetu prije 11. septembra 2001. godine nikada u ivotu nisu uli i znali za Usamu bin Ladena, iako nikada i nigdje ni jedan muslimanski narod i Islamska zemlja nisu glasali za njega na bilo koju politiku, diplomatsku i dravnu funkciju, iako mu je Saudijska Arabija 1994. godine oduzela dravljanstvo i, iako ni jedan muslimanski narod i Islamska zemlja nisu od njega uinili ovjeka s vjetskog kalibra nego porodica Bush, CNN, CIA i Pentagon, samo se i izriito od mi lijradu i po muslimana, po naelu najrigidnijeg komunizma i ultra-ljevice po maksi mi Saint Juista ko nije s nama, taj je protiv nas, ili vi svi Afganistana i muslima ni ne moete odvojiti svoje aktivnosti od aktivnosti poinitelja zloina (upozorava Col in Powel) i trai da besprizivnom presudom osude Usamu bin Ladena a sada i Saddama Husejna. Kada se sve ovo prenese na konkretni teren politike, Hitler je samo Hi tler, Musolini samo Musolini, Hajder samo Hajder, Miloevi samo Miloevi, Paveli samo P aveli, Tuman samo Tuman a Usama bin Laden jednako je milijardu i po muslimana ili m ilijardu i po muslimana jednako je Usama bin Laden. Kad se to na to svede i iz t oga izvede, muslimani stvarne rtve nasilja, nepravde, terorizma, pljake i eksploat acije u 20. stoljeu, izvedu se u teroriste 20. stoljea. Zato? Zato to se svijet glob alizira na razini kultura, medija, sporta, privreda, ekonomija, politika, diplom atija, prava, sloboda, demokratije i drava, a muslimanski narodi i Islamske zemlj e se u svemu ovome parcijaliziraju, separiraju, partikuliraju i secesioniraju os im to ih medijski demijurg i medijski Mongoli globaliziraju, univerzaliziraju i m ondijaliziraju u nasilju, nepravdi, zloinu i teroru po sistemu jedan musliman ter orista - svi muslimani svijeta = teroristi. Takva globalizacija i univerzalizaci ja muslimana samo u zlu, nepravdi, nasilju i teroru dokundisala je i predsjednik u Egipta Hosni Mubareku: Prestanite optuivati muslimane! Zar je cijeli muslimanski svijet poinio ove napade u SAD? Kakvu snagu imaju ove rijei u odnosu na rijei Busha juniora da se radi o velikoj bitki izmeu dobra i zla i da je ovo novi kriarski rat za koje uvodniar Le Monda tvrdi da vode u manihejstvo svojstveno protestantskim sl jedbama koje su formirale Ameriku. Najbolje se uoava dvostrukost standarda i krite rija medijskog demijurga i medijskih Mongola kada tretiraju iste pojave na Zapad u i u Islamskom svijetu. Skoro svi i po pravilu medijski Mongoli sa Zapada histe rijom medijskog demijurga metodom revizije historije, u okviru pervertirane i ne politike svijesti, raunajui na sveljudsko neznanje i neinformiranost, kada su u pit anju muslimani, prema njima namjerno i sistemski nastupaju sa stajalita fikcija b ez scientizma, pozitivizma, egzaktnosti i eksplicitnosti, to jest jasnoe, sigurno sti, izvjesnoti, preciznosti, jednostavnosti, mjerljivosti, provjerljivosti i ut emeljenosti sudova, stavova i 153

iskaza. Kada nastupa unutar i naspram sebe Zapad prvo mora dokazati i provjeriti sve, pa tek onda izrei sud i stav. Kada su u pitanju muslimanski narodi i Islams ke zemlje prvo se preko medijskih Mongola izrekne sud, stav i iskaz o njihovoj k rivnji, krivici, zlu, teroru, nasilju, ekstremizmu, fanatizmu, fatalizmu, fundam entalizmu i revivalizmu, zatim se oni kao neodbranjive rtve pozivaju, prozivaju i licitiraju da se o tome javno oituju i izjasne, bez uobiajene egzaktnosti, ekspli citnosti, tj. sigurnosti, jasnoe, preciznosti, mjerljivosti i provjerljivosti od strane tuioca. Kada je u pitanju zapadni ovjek tuilac mora nepobitno i neupitno dok azati da je optueni kriv a kada su u pitanju muslimani nikada tuilac i tampa ne dok azuju da muslimani jesu krivi nego oni jadnici uhvaeni u paklenu zamku moraju dok azivati, to je nemogue, da nisu krivi. Slijedea zamka medijskih Mongola jeste svugd je i uvijek prisutna slika u irenju sjaja, praznog bljetavila, elja bez pokria, roba od nevidia i arenlaa, zemaljskog raja samo na TV ekranima, fantazija, iluzija, uto pija, fatamorgana i halucinacija, a ti i takvi mediji se nikada ne odmaraju niti ovjeku i ljudima doputaju predah i susret sa vlastitom svijeu, savjeu, umom, razumom, pitanjem a kamo li provjerom vlastitih, u biti medijski nametnutih i podmetnuti h stajalita, koja manipuliraju konzumentima i recepijentima protiv muslimana kao neodbranjivim objektima krivnje i krivice. Tu se stie do projekcije svijeta, ivota , ovjeka i drutva. U percepciji kao ivom, autentinom, jasnom, cjelovitom i odreenom d oivaljaju svijeta i ivota, utemeljenom na posmatranju i iskustvu preko osjetila, z apamenom razumom a promiljeno umom, neto i neko jeste zato to jeste i nije zato to ni je. U okviru percepcije svijeta, na temelju osjetila, razuma i uma, putem kompar acije, ljudi prouavaju prolost da bi razumijevali i lake ivjeli u sadanjosti, a poima ju i razumijevaju sadanjost da bi imali ispravnu i utemeljenu viziju budunosti. Za razliku od percepcije svijeta u kojoj neko i neto jeste zato to jeste i nije zato to nije u projekciji svijeta, ivota, ovjeka i drutva ne postoji niko i nita da jeste zato to jeste niti da nije zato to nije. Ukoliko u okviru projekcije svijeta o ne kome i neemu postoji slika i vizuelna konstrukcija, naravno ona je lana (virtuelna ), nametnuta, podmetnuta i to namjerno, neovisno od stvarnosti, postojanja i inje nice. Neto zapravo jeste zato to uope nije, a neto nije samo to jeste. Da bi ljudi pr eli iz percepcije u projekciju svijeta, ivota, ovjeka i ljudi i da bi ono to jeste p ostalo ono to nije a ono to nije postalo ono to jeste, u njima se prije toga moraju blokirati i onemoguiti osjetila, kako bi im se, umjesto stvarne nametnula virtue lna (lana) slika svijeta i ivota. Kada se u ljudima blokiraju osjetila tada razum gubi prvi zemaljski i osnovni prirodni izvor spoznaje tako da njegove slike i pr edodbe ostaju prazne a na taj nain i um ostaje bez sadraja miljenja i umovanja te se svodi na fikcije i fantazije. Blokada i omaijavanje ljudskih osjetila je uvjet s vih uvjeta za pranjenje razuma i umrtvljivanje uma. Kada se to postigne la postaje istina, a istina la, mogue-nemogue, stvarno-nestvarno, nemoguemogue, postojee-neposto jee i nepostojee-postojee. U povijesti tu misiju javne svjetske politike lai na razin i jedne drave i carevine vre magi, maioniari a danas na razini ovjeanstva kao svjetsko g javnog 154

mnijenja vre mediji: Pa faraonu arobnjaci dooe i upitae: Da li emo mi, ako budemo pobj dnici, nagradu dobiti? Dobit ete nagradu - odgovori im - i bit ete vi meu onima men i bliskim. I oni povikae: O Musa, da li e bacati ti ili da budemo mi oni koji e baca ti? I Musa ree: Bacajte vi! I kad oni bacie svoja ueta i tapove, tad ljudima oi i sva osjetila opinie, (obinie i za istinu i stvarnost blokirae) i njih prestraie i veliku radbinu nainie. I Musau Mi naredismo: Baci tap svoj! On tada proguta sve ono to oni s lai i vradbinom priredie. I izae Istina na vidjelo dana! I propade sve ono to su arob njaci radili.373 Temelj projekcije svijeta je sihr - magija a izvor i korijen mag ije je mit - usturetun. Mit je u biti ejtanska objava koja ljude vodi u zabludu, zlo, nasilje i teror: Ko je nepravedniji, nasilniji i opasniji od onoga koji lai o Allahu iznosi ili koji govori. Objavljuje mi se - a nita mu se od Allaha ne obja vljuje, ili koji kae: I ja u rei isto onako kao to Allah objavljuje.374 Sadraj projekc ije svijeta koji se prije prenosio preko reca maga a danas preko medija je la, sen zacija i neodoljiva nevjerovatnoa. Projekcija svijeta nikada ne daje sliku stvarn osti niti vri kvalitativnu i kreativnu promjenu svijeta nego tehnikom bajanja, opi njavanja i omaijavanja daje dojam i vri virtualni preobraaj svijeta. Uvjet toga je da se magijom putem medija izvri blokada osjetila, pranjenje razuma i izbezumljava nje uma svodei ga na fikcije i fantazije. Kada se u ljudima blokira, umrtvi i fos ilizira percepcija i apercepcija svijeta oni se tehnikom projekcije i vjetakom kon strukcijom svijeta i ivota, metodom revizije historije zastrae, prestrae i dovedu d o sludenosti, nervnog sloma i kolektivne paranoje pa ak i izofrenije od projektira nog i konstruiranog neprijatelja. Projektirani i unaprijed isplanirani i iskonst ruirani neprijatelj je rtva neotklonjive i neumoljive lai, klevete, potovre, sumnj e i smutnje bez obzira to ta sumnja, smutnja, objeda, kleveta i potvora moe biti o pakija i opasnija po posljedicama od namjernog ubistva: A fitneluk - sistemska sm utnja, kleveta i potvora tea je od ubijanja. A fitneluk - sistemska i projektiran a smutnja, kleveta, potvora i objeda vea je od ubistva.375 Tada demijurg projekcij e preko medijskih Mongola, u okviru globalne konstrukcije, jedini odreuje sadraj, opseg, dubinu i irinu projektiranog neprijatelja i stepen opasnosti za vlastiti n arod neovisno od bilo kakvih injenica i krivice imenovanog krivca. Mrnja i neprija teljstvo vlastitog naroda prema projektiranom neprijatelju odreena je stepenom pr ojektirane opasnosti koju ne moe niko poznavati ni utvrivati, ak ni narod rtva, osim samog projektanta. Projektirana i vjetaka opasnost uvijek poiva na vradbini, strahu , obmani, objedi, kleveti, potvori a iza svega toga krije se goli interes, mater ijalna dobit, korist, prirodni resurs, profit, kapital i elja za dominacijom, eks ploatacijom i vladavinom svijeta. Jedino se tehnike i dometi plasiranja magije m ijenjaju. Nekada su to konopi i tapovi maioniara, danas su to sateliti i nevidljivi avaksi: Zato lukavstvo i spletku svoju vi pametno sastavite i pripremite, i poto m u redove stanite, a danas je uspio samo onaj ko pobijedi! Pa povikae magi - med iji: O Musa! Ili e da baca ti ili emo biti mi koji e prvi bacati? Ree Kuran (El-E'araf, 113-118) Kuran (El-Enam, 93) 375 Kuran (El-Bekare, 191 i 217) 373 374 155

Musa: Bacajte vi! Pa mu se od vradbine njihove uini da gmiu konopi njihovi i tapovi njihovi. I Musa u sebi od straha jezu osjeti. Ne boj se - rekosmo Mi - ti si ona j koji e pobijediti! I baci to to ti je u desnici! Progutat e ono to spravie oni! Doi sta to to su spravili - varka je arobnjaka, a arobnjak uspjeti nee gdje god da doe!376 Sve projekcije i konstrukcije sistemskih ribara ljudskih dua i maioniara osjetila uz bezbrojne potoke, rijeke, jezera, mora i okeane ljudske krvi, kao posljedica njihove aktivnosti, zavrile su na smetljitu povijesti. Kljuni motivi koji ih vode u lai i vradbinu su nezaraena nagrada, ustvari pljaka i blizina vlasti radi slasti sa me vlasti, a njihov strateki cilj jeste sakriti uzroke, korijene, izvore, topose i arhetipove zla, nepravde, nasilja i terora u svijetu te zamijeniti uzroke i po sljedice dogaaja. Zato? Zato to razaraju percepciju a plasiraju projekciju dogaaja. 11.2. Potvora, objeda i kleveta neumitno sustie muslimane svijeta Bez obzira to ni jedan veliki rat u 20. stoljeu, uglavnom, nisu skrivile Islamske zemlje i muslimanski narodi i bez obzira to su oni iz religiozno-konfesionalne pe rspektive njihove najvee rtve, oni su na kraju 20. stoljea oznaeni i obiljeeni kao na jvea opasnost svijetskom miru, redu i poretku. Kada SAD, SSSR, Kina, Indija, Engl eska, Francuska, Izrael i Sjeverna Koreja proizvedu i proizvode na hiljade, dese tine i stotine hiljada atomskih i hidrogenskih bombi to su samo (kao lutke i igr ake) bezazlene atomske bombe. A kada Pakistan proizvede prvu atomsku bombu za sve medije na Zapadu nije samo atomska, nego naprotiv, u emu je najvea opasnost, to j e Islamska atomska bomba. One prije proizvedene nisu bile ni protestantske, ni k atolike, ni ortodoksne, ni hinduske, ni budhistike, ni konfuijanske, ni idovske nego samo atomske. Takav je sluaj i sa pokrivanjem. Kada se na Zapadu bilo koja ena po krije mahramom to je stvar izbora, slobode, mode i religije, a kada se pokrije m uslimanka istom mahramom kao da iz njene glave zrai atomska radijacija. Dvostruki standardi i arini vae i o ratu. Dvadeseto stoljee koje je oznaeno stoljeem scientizm a, pozitivizma, racionalizma, nihilizma, skepticizma i u kome nijedan rat nije v oen u ime religije i etike, porodilo je vie nasilja, nepravde, terora i mrtvih gla va i ubijenih (Rusko-Japanski, Balkanski ratovi, dva svjetska, Korejski, Vijetna mski, svi Izraelsko-Arapski, Afriki i agresija na BiH), nego svi ratovi zajedno u pisanoj povijesti svijeta. Svi ratovi u 20. stoljeu sa najmanje 150 miliona mrtv ih nisu bili dovoljni itavo jedno stoljee u svome trajanju da se formira Svjetska Alijansa za borbu protiv terorizma. Ipak, u septembru 2001. godine poslije teror istikog i zloinakog napada na Svjetski trgovaki centar u New Yorku, formirana je Svj etska Alijansa borbe protiv terorizma. Ona do sada ima dvije neotklonjive slabos ti. 376 Kuran (T-H, 64 i 65) 156

Prva, svi do sada oznaeni teroristi i zemlje (Afganistan i Irak) protiv kojih se bori ta Alijansa sudbinski, sluajno ili sistemsko-planski nose muslimanska imena. Mada elnici Alijanse svaki dan ponavljaju da ovo nije borba protiv Islama i musl imana, tek e biti uvjerljivi ukoliko isti stav i odnos zauzmu prema svim terorist ima svijeta. Ne mogu se davati ultimatumi Afganistanu i Iraku a ne Srbiji, Izrae lu i Sjevernoj Koreji. Ukoliko nije Sharon terotista nije ni Usama bin Laden. Ta ko misli milijardu i po muslimana. Drugo, formirati Svjetsku Alijansu borbe prot iv terorizma a ne istraivati njegove svjetske mnogobrojne (ekonomske, socijalne, privredne i svekolike) uzroke u dvadesetom stoljeu ravno je borbi protiv malarije u movarama, ganjanjem i ubijanjem komaraca pekirima a ne suenjem movara. Slikovitij e, to je gaenje poara benzinom. Bez obzira na sve svjetske dogaaje, nesree, ratove u 20. stoljeu, nijedan rat i niko osim muslimana nije bio dovoljan razlog da se fo rmira Svjetska Alijansa borbe protiv terorizma. Dakle, Islamske zemlje i muslima nski narodi u 21. stoljee uli su sa kolektivnom sumnjom, klevetom, smutnjom i obje dom da su svjetski teroristi: Zbilja, oni koji su doli s potvorom (klevetom, objed om) jesu jedna skupina izmeu vas! Ne smatrajte to zlom po vas, tavie, to je dobro p o vas! Svakom od njih (ejtanskim potarima i iriteljima potvore) bit e kazna prema gr ijehu zaraenom, a onome od njih koji je u tome veliki udio imao pripada kazna vel ika.377 Kada su muslimani objekti, rtve i ciljevi potvore? Povijest kazuje uvijek a posebno kada im je najtee. Tako je bilo u doba Poslanika i tako e biti do kraja svijeta dok na zemlji u okviru vremena i prostora ima i ivi muslimana. Naime, ohr abreni porazom muslimana na Uhudu, protiv njih u poetku konspirativno, kasnije sv e javnije, glasnije i otvorenije, rade jevrejska plemena Benu Nazir i Kurejza iz predgraa Medine. Oni su kao i uvijek protiv muslimana bili obilato i svestrano p otpomognuti od voe, cara i simbola munafika Abdullah ibn Ubeja ibn Selula. Vrhuna c njihove pogane i podmukle i neprijateljske aktivnosti protiv muslimana bio je njihov plan o potajnom atentatu na Muhammeda, a.s., za kojeg su muslimani saznal i i kojeg su onemoguili. Kada nije uspio atentat na Poslanika od strane plemena B enu Nazir, jevrejska plemena u punoj saradnji i koordinaciji sa carem munafika A bdullah ibn Ubejem ibn Selulom poslae svoje delegacije na sve strane kako bi prid obili saveznike protiv muslimana. Naravno, najvee su oslonce traili meu idolopoklon icima u Mekki ali i u susjednim arapskim nomadskim plemenima. Tako odlaze plemen ima Gatafan i Fazar koja su ivjela sjeverno od Medine, Benu Sulejm na istoku, Kin ani i Sekifu na jugu i svima nude jednogodinji prihod datula samo da budu protiv muslimana. Poto su ova plemena ivjela sjeverno, istono i juno od Medine, muslimani s u se nali u okruenju sa tri strane a sa zapadne strane svakako je bilo u blizini C rveno more. Tako karavane koje su dolazile u Medinu sa trgovakom robom iz Mezopot amije i Sirije preko Dumetul-endela bile su sprjeavane, zausavljane i onemoguavane pod jevrejskim pritiskom. Tako je muslimanima zaprijetila totalna blokada, po dr ugi put, i presijecanje svih tokova ivota. 377 Kuran (En-Nr, 11) 157

Osnovna vojna strategija i taktika neprijatelja Islama i muslimana, kako Jevreja , tako i idolopoklonika iz Mekke, bila je da se Poslanik i njegova vojska prisil e na izlazak iz Medine okruenjem sa tri strane i da se zatim napadne i porobi gra d, a onda i Muhammed, a.s., i njegova vojska, daleko od grada, logistike i narod a, odsjeeni i izolirani od zalea, zauvijek likvidiraju i unite. Plan je na ljudsku pamet bio savren. Ipak, ovjek snuje a Allah odreuje. Pleme Huzaa se sastojalo iz vie ogranaka i rodova, od kojih su neki tradicionalno, od davnina bili u dobrim odn osima s rodom Muhammeda, a.s., a neki, kao Benu Mustalik, nisu, ve, naprotiv, u vr stom savezu sa mekkanskim idolopoklonicima. Naseljavali su krajeve izmeu Mekke i Medine, i izvore El-Mukeisi blizu Kudeida na Crvenom Moru, kao strateka mjesta, k ad su kao saveznici mekkanskih idolopoklonika poeli prikupljati i organizirati vo jsku za napad na Medinu. Saznavi za ove planove i akcije preko svojih izvidnica i obavjetajaca, Poslanik ih preduhitri i u preventivnoj i munjevitoj akciji iznena di u mjesecu a'banu 627. godine n.e. ili 5. godine po Hidri. Uz jednu jedinu ljuds ku rtvu, on teko porazi ove beduine i zarobi sva njihova stada, pokretnu imovinu i porodice. Zahvaljujui Allahovoj milosti, dobroti, pomoi i Muhammed, a.s., politic i, taktici i misionarskoj dalekovidosti, nakon nekoliko sati pleme Benu Mustalik , do tada ogoreni neprijatelj Islama i muslimana i vjerni saveznik idolopoklonika iz Mekke, prelazi na Islam i postaje njegov vjerni sljedbenik i branitelj. Naim e, Muhammed, a.s., otkupljuje kerku poraenog poglavara plemena, oslobaa je, po njen oj volji i uz punu saglasnost se vjena s njom. Istog asa muslimani se odrekoe ratno g plijena, jer nisu mogli drati u ropstvu Poslanikove prijatelje. Tako dvjesto po rodica roda Benu Mustalik prevazioe bol za izgubljenim saplemenikom i uoe u kuu Islam a. Uspjehe Islama i muslimana munafici-homo-duplexi doivljavaju kao vlastite i ne oprostive poraze. Zato su Islamske zemlje i muslimanski narodi s marika (istoka) na magrib (zapad) i od sjevernog do junog pola, iskljuivo zbog Islama, od Adema, a .s. do Sudnjeg dana, najvee rtve i pojedinanih, i posebnih, i kolektivnih, i opih, i planetarnih, i javnih, i tajnih lai, sumnji, smutnji, potvora, objeda, kleveta i lai. Tako je bilo i u ovom konkretnom Poslanikovom sluaju na preventivnom vojnom pohodu protiv roda Benu Mustalik. U ovom ratnom pohodu njemu se pridruila i prati la ga je i ena h. Aia, kerka Ebu Bekra. Vraajui se sa ovog pohoda, radi fizioloke nude hazreti Aia se malo udaljila od karavane. Na povratku je opazila da je izgubila ogrlicu, pa je otila da je pronane. Dok je ona traila ogrlicu, karavana je krenula, a vodi, mislei da se ona nalazi u svojoj nosiljci, poveo je i njenu kamilu. Kako hazreti Aia nije nikoga nala na mjestu gdje je bila karavana, sjela je i iekivala da je potrae. Iza karavane je bio izostao vojnik-straar Safvan i naao je hazreti Aiu n a putu pa ju je stavio na devu i poao za karavanom. Munafici ili dvolinjaci su to jedva doekali. Njima je to bio kec na desetku. Odmah su taj dogaaj poli komentirati na svoj nain, iznosei najraznovrsnije sumnje, smutnje, potvore, objede i lai na ha zreti Aiu, pa su je ak i za blud-zinaluk optuili. Osoba koja je na sebe uzela svu t einu namjerne potvore, klevete i lai i pokuaj razaranja Poslanikova braka bio je voa i simbol munafika Abdullah ibn Ubej ibn Selul. Za tako podmuklu, paklenu, smilje nu la koju je u ratu teko i skoro nemogue dokazati i provjeriti, potvoru, smutnju i klevetu, kojoj je osnovna svrha, nakana i cilj razaranje 158

Poslanikovog braka, trovanja i kidanja meuljudskih veza i odnosa meu muslimanima. Kur'an obeava i garantira kazne i na Ovom i na Onom svijetu: Zaista oni koji obije de i potvore estite, potene i bezazlene vjernice, neka budu prokleti na Ovom i na Onom svijetu, njih eka patnja nesnosna, na Dan kada protiv njih budu svjedoili jez ici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono to su radili. Tog Dana Allah e ih kazniti kaznom koju su zasluili i oni e saznati da je Allah, doista, oliena Isti na.378 11.3. Kako reagirati i ponaati se na potvoru i klevetu Kleveta, potvora, objeda, sumnja i smutnja sustie muslimane esto izvana preko nevj ernika, idolopoklonika i svih neprijatelja Allaha, d.., Njegova Poslanika, Islama i muslimana, i neprestano, iznutra od strane munafika-dvolinjaka (homo duplexa, j anusovaca, hipokritinih osoba). Odgovor muslimana na potvoru, objedu, sumnju, smu tnju i klevetu koja ih neprestano pogaa izvana preko nevjernika i idolopoklonika kroz razne ideologije, doktrine, koncepte, dogme, propagande, projekcije i konst rukcije i preko munafika iznutra mora takoer biti dvostruk, vanjski i unutranji. P oto nijedna od 56 Islamskih zemalja nije svjetska velesila i poto milijardu i po m uslimana ni u svjetskoj politici, ni svjetskoj diplomatiji, ni svjetskim medijim a, ni svjetskoj privredi, ni svjetskoj ekonomiji, ni svjetskom sportu, ni svjets koj kulturi, ni svjetskoj vojnoj moi, ni svjetskom saobraaju, nisu svjetski releva ntan faktor i nosioci svjetskog povijesnog duha, oni mnogo vei i kvalitetniji odg ovor mogu dati na unutranjem nego na vanjskom planu. Prva trajna neprestana i neu nitiva odbrana od potvore, klevete, objede, sumnje i smutnje na ljude openito, mus limane posebno jeste vjerovanje u Allahovu kaznu, prokletstvo i ponienje na oba s vijeta i svjedoenje vlastitih organa tijela (jezika, ruku i nogu) na Sudnjem danu protiv uesnika i ejtanskih potara i aktivista u potvori, objedi, kleveti, sumnji i smutnji. Druga, trajna, neprobojna i neunitiva odbrana od unutranje rak rane na I slam i muslimane, a to su potvora, objeda, kleveta, sumnja i smutnja, jeste vrsta svijest, vjera i uvjerenje da je izmiljanje lai, potvora i kleveta na Islam i mus limane, nita drugo nego slijeenje ejtanovih stopa, puteva i pravaca na Dunjaluku: 0 vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e na ra zvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vasne bi nikad od grijeha oistio, ali Allah isti onoga kog a On hoe. Allah sve uje i sve zna.379 Sadraj i svrha ivota muslimana na zemlji je svj esna, slobodna i namjerna predanost i pokornost Allahu, d.. i slijeenje Poslanikovo g puta, a nije da bude instrument munafikih spletki i sljedbenik Kuran (En-Nr, 23-25) Kuran (En-Nr, 21) 159 378 379

ejtanskog puta, pravca i stopa. Trea, trajna, neizmjenjiva i nezamjenjiva odbrana od zapadanja u kande sumnje, smutnje, potvore, objede i klevete na muslimane i lj ude openito jeste svijest, spoznaja i uvjerenje da je namjerni, sistemski i plani rani fitneluk-srnutnja i potvora na ljude u odreenim i osjetljivim situacijama vei , tei i opasniji grijeh od namjernog pojedinanog ubistva. etvrti, trajni, sigurni, od Allaha ovjereni, objavljeni i nareeni lijek koji muslimane uva od potvore, obje de, klevete, sumnje i smutnje protiv muslimana jeste, kada takve glasine, projek cije, konstrukcije, propagande i senzacije ujemo i sluamo, da u svojoj dui prvo to p omislimo o muslimanima, dok ne provjerimo i dok se ne uvjerimo u suprotno, pomis limo samo lijepo, samo dobro, samo moralno i samo ispravno. To je unutranja odbra na nae due ili njenog unutranjeg glasa, oka i savjesti od zla koje se preko nas eli i hoe nanijeti muslimanima: A zato nisu vjernici i vjernice, kad ste. to (potvoru-i fkun) uli, odmah sami o sebi dobro pomislili i kazali. Ovo je potvora jasna.380 Na vedeni kur'anski ajet i konkretni povijesni dogaaj potvore nad hazreti Aiom, Posla nikovom enom, Ebu Bekerovom kerkom, majkom muslimana - ummul - mu'minin i najveim p renosiocem hadisa o enskim pitanjima, poruuje vjernicima, pogotovu u ratu, i izgna nstvu i ivotnim kataklizimama gdje se povjerenje i ugled teko stjeu a lahko gube, p rije pomisli a kamo li prihvatanja bilo kakve sumnje, smutnje i potvore, jednih o drugima, prvo moraju pomisliti sve najbolje, sve najljepe. Kada jedni o drugima prvo pomisle i kau sve najbolje i dobro a ne zlo, na takve vijesti od dvolinjaka, laova, smutljivaca, nevaljalaca i zagaivaa meulslamskih i meumuslimanskih veza i odn osa, muslimani e biti svjesni i kazati to je otvorena potvora i javna la. Oni e to tada osjetiti i doivjeti na pravi nain, kao nezasnovanu sumnju i oiglednu i planira nu smutnju. Peta, unutranja, neizbrisiva i neunitiva odbrana, lijek i preventiva o d takvih vijesti, spletki, sumnji, smutnji i podvala jeste povjerenje - Emanet u vjernike, na temelju Imana: Nema Imana - vjere bez dobrih djela i nema dobrih dj ela koja nisu utemeljena na Imanu. Nema Imana - vjere u onome u koga ljudi iz op ravdanih razloga nemaju povjerenja niti Dina -religije ima u onome ko se ne dri d ate rijei i sklopljenog ugovora, kae Poslanik. esta, unutranja, neizmjenjiva i nezamj enjiva odbrana, lijek i preventiva protiv ifka- potvore, fitneluka-smutnje i zan na-neutemeljene sumnje jeste univerzalno Islamsko bratstvo - Muahat meu muslimani ma u okviru Tevhida; Kelirne; ehadeta i neraskidive veze meu muslimanima na temelj u Kur'ana, Sunneta i Islamske saradnje i solidarnosti. Doista su vjernici Islama (muminj)braa, pa meu se dvojicu brae svoje izmirite i Allaha se bojte, da biste pom ilovani bili!381 Musliman je muslimanu brat i ne smije mu naslje i nepravdu initi, ne smije ga poniavati, ne smije ga naputati i izdavati niti ga lagati. Musliman j e muslimanu brat - ne smije mu nasilje i nepravdu initi niti ga na cjedilu ostavi ti. Onome ko pomogne svome bratu da savlada nevolje i podmiri svoje potrebe, All ah e mu ispuniti elje i otkloniti njegove nevolje. Onome, ko bude olakao muslimanu kakvu tegobu i ko mu pokrije kakvu sramotu Allah e njemu otkloniti tegobu i pokri ti 380 381 Kuran (En-Nr, 12) Kuran (El-Hudurural, 10) 160

sramotu na Sudnjem danu. Mumin - vjernik sa drugim muminam vjernikom u meusobnim odnosima je kao cigla sa drugom ciglom uzidu, kae Poslanik. Sedma, unutranja, neizm jenjiva i nezamjenjiva odbrana, mjera i preventiva od objeda, potvora, sumnji, s mutnji, spletki i kleveta jesu potpuno autentini, iskonsko prirodni, iskreni, nep osredni, na Kur'anu i Hadisu utemeljeni Islamski odnosi, sauvani od svih ejtanskih poasti i potara: 0 vjernici! Neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su oni (k ojima se rugaju) od njih (koji se rugaju) bolji! A ni ene enama drugim, moda su one bolje od njih! I ne kleveite jedni druge, niti se runim nadimcima meuse zovite!O, runo li je grijeniko ime nakon vjerovanja! A koji se ne pokaju - takvi su pravi sil nici!382 Musliman je onaj od ijeg su jezika - rijei i ruku - djela sauvani drugi musl imani, a Mumin je onaj od koga su sigurni ivoti i imovina drugih ljudi a Muhadir j e onaj ko ostavi i napusti sve to je Allah zabranio. Muslimani su meusobno braa i n ema prednosti jedan nad drugim osim u bogobojaznosti. Ko uznemirava muslimane na njihovim putevima, zasluuje njihovo prokletstvo. Ko otkae pokornost Allahu i Posl aniku, razbija i napusti zajednicu -Ummet i umre u takvom halu - stanju, umrijee smru dahilijjetskom. Ko razbija jedinstvo muslimana i ko vara muslimane on ne prip ada Ummetu Islama. Onoga ko meu vama muslimanima na bilo koji nain napravi razdor dok ste u slozi, jedinstvu i zajednitvu ubijte ga. Demaat - jedinstvo i zajednitvo je milost a razdor i nejedinstvo je nesrea i kazna. Allah je uz, On voli i pomae de maat. Nemojte jedni drugima zavidjeti, jedni druge varati, mrziti, niti u ljutnj i jedni drugima leajikretati i jedni druge u trgovini i kupoprodaji varati. Budit e pravi Allahovi robovi i braa,383 kazivao je Poslanik Islama. Dakle, da bi se mus limani iznutra od samih sebe i meusobno sauvali od potvore, objede i klevete u meus obnim i meuljudskim odnosima, oni moraju izbjegavati ruganje, ismijavanje, klevet anje i poniavanje jedni drugih, rune i pogrdne nadimke davati, nikada ni po kojim osnovama i ni na koji nain ne smiju jedni druge bihuzuriti i uznemiravati, nikada i ni po koju cijenu ne razbijati jedinstvo, slogu, saradnju i solidarnost meu mu slimanima. Zavidnost, mrnja, varanje, okretanje lea i nebriga muslimana za drugog muslimana, na temelju Kur'ana i Hadisa, su iskljueni. Uvjet da neko bude musliman i Mumin je da su od njegovih ruku (djela) i jezika (rijei) budu sigurni drugi mu slimani i da je toliko vjeran i siguran da mu drugi ljudi mogu povjeriti na uvanj e i brigu svoje ivote i imovinu. Jedina razlika, hijerarhija, sistematizacija i k lasifikacija meu ljudima koja se priznaje jesu Allahovi kriteriji i mjerila - bog obojaznost, u ime Boga dobra djela a nikakve vanjske oznake i od ljudi darovane titule. Osmi, unutranji subjektivni lijek, snaga i sila odbrane od potvore, kleve te i objede jeste izbjegavanje svih nezasnovanih, neutemeljenih, neargumentirani h i nedokazivih sumnji i sumnjienja u vjernike, kao i izbjegavanje svakog uhoenja, praenja, pijuniranja i cinkarenja muslimana od strane muslimana po naumu i progra mu ejtana i njegovih zemaljskih pomagaa. O vjernici! Klonite se mnogih sumnji! Zbil ja, neke (sve 382 383 Kuran (El-Hudurat, 11) Jakub Memi (Izbor poslanikovih hadisa) 161

neutemeljene i nedokazive) sumnje jesu grijeh! I ne uhodite jedni druge, i ne og ovarajte jedni druge! Zar voli neko od vas jesti meso svoga mrtvoga brata?! - a to je vama gnusno i Allaha se bojte! Doista, Allah prima pokajanja i samilostan je!384 Zar ima vee unutranje, subjektivne, preko savjesti, odbrane od Kur'anske usp oredbe neargumentirane i neutemeljene sumnje, uhoenja i ogovaranja sa jedenjem me sa svoga mrtvog brata. I jedno i drugo treba da bude za muslimana nezamislivo i nespojivo s njim. Od vanjskih, objektivnih, ne samo u ravni vjere i etike, odbra na i uklona od potvore, objede i klevete, na ravni uvjerljivosti, konkretnosti, jasnoe, izvjesnosti, mjerljivosti, provjerljivosti, pozitivnosti, objektivnosti, egzaktnosti i eksplicitnosti bitna su slijedea javna, opa, objektivna, opevaea i opepo znata politika sredstva. Prvo, od Kvintilijana vai pravilo za novinsku ili bilo ko ju drugu vijest, pisanog ili usmenog karaktera: ko, ta, kada, gdje, kako i zato? K oliko god sadraj vijesti i informacije moe biti neodoljiv, interesantan i primjeiv toliko je i jo vie za istinitost, pouzdanost, sigurnost, izvjesnost, tanost, preciz nost, mjerljivost, provjerljivost, namjeru ili zlonamjeru informacije bitan izvo r, korijen i osnova informacije a to je ovjek, ljudski ili subjektivni faktor koj i je neizmjenjiv i nezamjenjiv. O vjernici, ako li vam kakav razvratnik vijest ko ju donese, vi je provjerite da ljude kakve iz neznanja napali ne biste, pa da se potom kajete za ono to uradiste.385 Kvalitet, sadraj, pouzdanost, tanost, istinitos t, sigurnost, preciznost, izvjesnost, mjerljivost, provjerljivost i dobornamjern ost vijesti i informacije iskljuivo ovisi od ovjeka, ljudskog ili subjektivnog fak tora, a ovjeka, to konano vidi itav svijet, nema bez vjere, etike, kulture i zakona . Svi utopisti, matari, sanjari i fantasti koji su mislili da kvalitet, sadraj i i stinitost vijesti i informacija ovisi od vrsta medija (novine, asopisi, radio, TV , Internet) i tehnike i tehnologije putem koje se prenose, uvidjeli su svoju pov ijesnu greku i zabludu. Naime, od tehnike, tehnologije i vrste medija iskljuivo ov isi brzina i irina rasprostiranja vijesti i informacija u vrijeme i prostor meu lj ude. Nekada izmiljenu la, glasinu, izmiljotinu, potvoru, projekciju, konstrukciju i progapandnu poruku mogao je uti i znati samo onaj ko je uje na vlasitio uho usmen om predajom, a danas se ta ista la preko radija i televizije u isto vrijeme, na i sti nain i slikom i rijeju, i preko uha i preko oka, prenosi na sve ljude u svijet u, dakle na est milijardi ljudi. Zahvaljujui tehnici i moi medija nekadanja pojedinan a la koja se u istom momentu izgovarala i ula samo na jednom jedinom mjestu, sada se distribuira istovremeno na sva mjesta u svijetu i sve ljudske ui i na sve ljud ske oi u svijetu. To je zastraujua mo, snaga, brzina, irina, veliina, globalnost i tot alnost u prenoenju vijesti, informacija, poruka, propagande, kako na ui tako, prvi puta u dvadesetom stoljeu, i na oi. Da li se u odnosu i na audio i na vizuelnu mo prenoenja informacija od jednog ovjeka na est milijardi ljudi u tim srazmjerama pov eao kvalitet izvora informacija a to su ljudi koji ih kreiraju i plasiraju. Naalos t, kvalitet izvora informacija i vijesti u svijetu se uope kvalitativno ne pobolja va nego slabi, jer kako kae Nie, ovjek bez Boga ne moe biti dobar. Ono to 384 385 Kuran (El-Hudurat, 12) Kuran (El-Hudurat, 6) 162

daje kvalitet ljudima, koji su presudni izvori informacija i vijesti: religija, etika, kultura i pravo ljudi dananjice smatraju balastom i reliktom prolosti. Iz t e perspektive treba sagledavati uputu i nauk Kur'ana da se vie gleda, prati i obr aa panja na izvor nego na sadraj vijesti i informacija. To se u hadiskoj nauci tret ira kao odnos Seneda - prenosioca i metna - sadraja Hadisa. Tu je znaajnija pouzda nost prenosilaca nego sam sadraj Hadisa. Koliko god se prostorno - vremenska i au dio - vizuelna mo medija poveava to veu kulturu, svijest, kriterije, selekciju, kla sifikaciju i sistematizaciju vijesti i informacija od italaca novina, slualaca rad ija i gledaoca TV trai vrijeme, prostor i drutveni ambijent. Druga vanjska, objekt ivna, opa, pozitivna i konkretna odbrana od potvore, objede, glasine, klevete i n eprijateljske progapande jeste kada ujemo i saznamo za izuzetno vanu, bitnu i znaaj nu vijest koja se tie zajednice muslimana, njihove sigurnosti, bezbjednosti, vita lnog interesa i trajnog dobra jeste da je prenesemo i kaemo samo i iskljuivo ovlate nim predstavnicima i meritornim ekspertima i strunjacima: Kad do njih dopre neto to je za sigurnost vano ili neto ega se uvati treba, oni to razglase na sva usta! (Tako i vjernici esto sluaju od licemjera lane vijesti i poslije ih ire a da i ne provjer avaju njihovu tanost). A da to kau Poslaniku i onima koji meu njima odluuju, od njih bi doznali ono to doznati treba! I da nije Allahove blagodat; i Njegove milosti prema vama, slijedili biste jamano, osim malog broja vas, ejtana.386 Zato to od Prvog svjetskog rata nijedna Islamska zemlja nije svjetska velesila i zato to nijedan muslimanski narod nije aktivni i relevantni svjetski politiki subjekt povijesti i zato to u njima ne obitava svjetski politiki duh, to u Islamskim zemljama i meu mu slimanskim narodima, po pravilu, nije razvijena filozofija prava, politika filozo fija, povijest filozofije i komparativna povijest svijeta tako da muslimanski na rodi ive izvan politike svijesti, bez politike kulture, bez politikih prava i slobod a, bez politike javnosti, slobode politikih medija javne i pisane rijei. Sve to ima za posljedicu da muslimani u Islamskim zemljama nisu svjesni niti znaju teinu, s adraj i znaaj institucija i ustanova u kojima se odvija javni, kulturni, politiki, ekonomski i drutveni ivot. U toj ravni i s te strane politika kultura i politika svi jest kod muslimana u svijetu je na nioj razini nego kod Indijanaca. Danas su musl imani jedini ljudi u svijetu koji su lieni blagodati politikih prava, politikih slo boda, politike demokracije, politike procedure, politike javnosti i institucionalne zagarantiranosti blagodati politikog ivota. Kao ljudi kontinuiranog politikog disk ontinuiteta muslimani su ljudi iz kojih sve curi i tee i u kojima kao i u sepetu i reetu voda ne moe ostati. Struno reeno, muslimani svijeta su itavo dvadeseto stoljee ljudi bez zatitno-sigurnosne kulture i strukture. O muslimanima i najvei prijatel ji i najvei neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih muslimana. Muslimani svijeta su primjer svoje neponovljive vrste onih ljudi u po litikom smislu potpuno bezlinih osoba koji se utapaju u politike koncepcije svakoga i koji podsjeaju na politiki kontejner u koji moe ubacivati ta ko eli i hoe. Musliman i u svijetu u velikoj 386 Kuran (En-Nis, 83) 163

veini ne znaju primati vijesti i informacije; ne znaju ih selekcionirati i klasif icirati, ne znaju ih uvati, pohranjivati i od nepoeljnih i nepotrebnih oiju uklanja ti i zatititi i ne znaju ih kompetentnim ljudima, ustanovama i institucijama pren ijeti. Samo muslimani u svijetu novo za gotovo bez zadrke primaju sve i samo oni daju odgovore na sve. Oni jedini daju odgovore i na netraena i nepotrebna pitanja . Kome? Svakome! Trea, vanjska, opa, objektivna, konkretna, pravna, pouzdana i poz itivna odbrana od potvore, objede, klevete, smutnje i lai ljudi i muslimana jeste - da kada ujemo potvoru, projekciju, konstrukciju i objedu na ljude i muslimane inzistiramo na etiri svjedoka tog dogaaja: Zato nisu (nositelji i iritelji potvore) z a to doveli etiri svjedoka? A kako svjedoke nisu doveli, tada su kod Allaha oni p ravi laljivci. A da nije Allahove dobrote i samilosti Njegove prema vama i na Ovo m i na Onom Svijetu, vas bi, zbog onoga u ta ste se vi upustili, pogodila patnja velika, tada kad ste to na jezike svoje primili i ustima svojim govorili o onom o emu nikakva znanja niste imali, i to ste nitavnim smatrali, ali je kod Allaha to golemo! I zato niste, kad ste to uli, rekli: Ne pripada nama da mi o tome govorim o! Slavljen nek' si Ti! Ovo je potvora golema! Allah vas savjetuje da se neem slin om nikad vie ne vratite, ako vjernici ste, i Allah vam objanjava propise (odredbe o lijepom nainu ponaanja), a Allah je sveznajui i mudar je. Doista onima koji vole da se ire gadosti o onima koji vjeruju pripada patnja bolna i na Ovom i na Onom S vijetu. A Allah zna, a vi ne znate. A ta bi bilo da nije Allahova dobroinstva prem a vama i samilosti Njegove, i da Allah zbilja nije blag i samilostan?!387 Konkret ni nain da musliman sauva sebe od vlastite lahkomislenosti, ishitrenosti, naivnost i, navodljivosti i zavodljivosti, da sauva drugog muslimana i brau muslimane od mu nafikih fitneuka (sumnji, smutnji, spletki, lai i potvora), jesu etiri vjerodostojn a, pouzdana i sa stajalita Islama, neupitna svjedoka. U protivnom, musliman kome se prenose sumnje i spletke postaje njihov talac, i munafiki podanik i instrument , kao to su to postali naivni, brzopleti, povodljivi muslimani koji su u trenucim a slabosti i iskuenja, povjerovali u mrane i paklene objede na hazreti Aiu, tako da musliman protiv kojeg se iznose smutnje, potvore i klevete postaje njihova rtva. Tako musliman koji postaje instrument munafiih spletki i smutnji poinje slijediti ejtanski put, a onaj koji je rtva tih objeda doivljava teka i sramna ponienja na Dun jaluku.. Kao to musliman, instrument munafikih spletki postaje sljedbenik ejtanskog puta tako onaj musliman koji postaje rtva tih speltki doivljava paklene i nepodnol jive dane i noi. Kada se hazreti Aia vratila i nije nala karavanu koja je ve bila ot ila, ona se bacila na zemlju i u oaju i bezizlazu poela je ridati. Ebu Bekr, otac h azreti Aie, kojega je ta objeda na kerku teko pogodila i uvrijedila, bio se zakleo da nee vie ni pogledati, ni pomagati jednog svog roaka po imenu Mistaha, jer se i o n bio pridruio onima koji su sudjelovali u ovoj aferi potvaranja. Ma koliko potvo re i smutnje muslimanu padale bolno i teko ako mu dolaze od zavedenih i politiki n esvjesnih muslimana, on ih kao i u konkretnom sluaju Ebu Bekr, mora nadilaziti u ime Allaha, inei dobra djela u korist Islama i muslimana: Neka se estiti i imuni meu v ama ne zaklinju da vie nee pomagati 387 Kuran (En-Nr, 13-20) 164

roake i siromahe (radi potvore), i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj n apustili, neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Alla h oprosti! A Allah prata i samilostan je388 Poslije povratka kui u Medinu Vjerovjes nik je ispitao cijeli sluaj potvore na hazreti Aiu i dokazao njenu nevinost i neup itno potenje ovjereno navedenim kur'anskim ajetima, kaznio sve nosioce navedene s pletke i tako je na cjelokupni sluaj stavio taku. etvrta, vanjska, opa, objektivna, egzaktna, eksplicitna, konkretna, pravna, politika i dravna odbrana od potvore, ob jede, klevete i lai na muslimane jeste diplomatijom na diplomatiju, propagandom n a propagandu, tekstom na tekst, novinom na novinu, asopisom na asopis, knjigom na knjigu, parolom na parolu, televizijom na televiziju, radiom na radio, polemikom na polemiku, istom mjerom na isti nain u skladu sa osnovnim politikim naelom Islam a da musliman nikada ne smije lagati ali da nije uvijek duan istinu kazati. Da bi to postigli i ostvarili, muslimani moraju imati u sebi ideju zajednice, svijest i o opem dobru, interesu i cilju, svijest o javnosti, javnom dobru, interesu i ci lju, politiku svijest, kulturu, interese a svega toga nema bez politike filozofije , filozofije prava, historije filozofije, komparativne povijesti i institucional no zagarantiranih prava i sloboda. 11.4. Zakljuak Na temelju kazivanja Kur'ana i povijesnog svjedoenja i iskustva Islam i muslimani su neprestani objekti i ciljevi potvore, kelvete, objede, lai, sumnje i smutnje. Izvor sve lai, potvore, klevete, smutnje i objede protiv Islama i muslimana je ej tan preko mita, a nosioci svi njegovi sljedbenici preko magije - sihra ili polit ike propagande i ideologije. Nosioci izvana te stravine i uasne propagande su nevje rnici i idolopoklonici a iznutra munafici. Sluaj potvore na hazreti Aiu pokazuje d a ejtanski potari ili propagandisti protiv Islama i muslimana, biraju za rtve propa gande najasnije, najuglednije i najznaajnije muslimane i muslimanke. Ako se hazret i Aia, kerka Ebu Bekra, ena Boijeg Poslanika, majka svih muslimana, najvei i najznaajn iji prenosilac hadisa o enskim stvarima i pitanjima potvara i sumnjii za bludnu ra dnju - staje onda sa drugim muslimankama. Po definiciji stvari, ukoliko se jedna takva ena sumnjii za bludnu radnju, onda su neminovno sve ostale muslimanke priro dno i neminovno bludnice i nemoralne. Sluaj objede hazreti Aie samo je egzemplar k oji kazuje da neprijateljska objeda i propaganda, kada napada i potvara musliman e, da ona vri takvu selekciju, izbor, odabir, klasifikaciju i plansko-sistemski i zbor da, kada napada i pojedince i grupe meu njima uvijek cilja i eli da pogaa sve muslimane. Kako to postie? Tako to za objekte napada, kada napada i pojedince kao u sluaju hazreti Aie, bira i napada neupitne autoritete i simbole meu muslimanima k oji uivaju nepodijeljeno povjerenje i ugled meu muslimanima. Kada se napadaju takv i muslimani pojedinci, naravno planirano, sistemski, metodoloki voeno, po naravi s tvari napada se itava zajednica muslimana. Ne moe se 388 Kuran (En-Nr, 22) 165

klevetati i potvarati hazreti Aia a da se ne kleveu i ne potvaraju svi muslimani. Isti je sluaj i sa kranstvom. Ne moe se vrijeati, potvarati i klevetati hazreti Merje ma a ne vrijeati, potvarati i klevetati kranstvo. Druga je stvar da li su ljudi svj esni tih stvari u svakom trenutku. Drugo, to pokazuje sluaj potvore hazreti Aie jes te da potvora na muslimane od njihovih dumana slijedi i dolazi u najteim situacija ma za ivot muslimana u Islamu. Tree, to se nadaje iz ovog sluaja jeste da na bilo ka kvu potvoru sa bilo kakvim monstruoznim sadrajem, na bilo koji autoritet meu musli manima ima naivnih, lahkomislenih, povodljivih, zavodljivih, brzopletih i povrnih muslimana koji nasjedaju i postaju plijen i taoci te potvore a oni muslimani pr otiv kojih je usmjerena postaju njene rtve. etvrto, to se vidi kao na dlanu iz ovog sluaja jeste da unesena potvora, objeda, kleveta, sumnja i smutnja meu muslimane, meu njima razara i unitava Islamsko bratstvo, saradnju, solidarnost, slogu, povje renje, ljubav i sveukupne Islamske veze i odnose kao to atomska bomba razara i un itava ivot. Ako je hazreti Ebu Bekr bio spreman prekinuti sve veze i odnose sa roak om Mistahom zato to je povjerovao i uestvovao u potvori na hazreti Aiu, ta se onda d ogaa u odnosima meu drugim muslimanima koji postanu ili nosioci ili rtve potvore. N a kraju, da li Islam i muslimani imaju lijek i odbranu od potvore, klevete i lai. Islam - Da! Sadanji i dananji muslimani - Ne! Na temelju Kur'ana i Hadisa prezent irano je i argumentirano osam unutranjih bedema odbrane od potvore i klevete koji iskljuivo ovise od svijesti, pameti i uvjerenja u vjeri kod samih muslimana i eti ri vanjska odbrambena bedema od kojih samo jedan i to etvri, nije u njihovim ruka ma na ravnopravan i kompetentan nain. Dakle, od dvanaest unutranjih i vanjskih odb rambenih mehanizama i poluga odbrane od potvore, propagande, klevete i lai muslim anima nedostaje samo jedan i to izvanjski. Da ponovimo po ko zna koji put - jo je dan mehanizam i univerzalni metod potvore i propagande protiv Islama i muslimana mora se razobliiti i moraju ga postati potpuno politiki svjesni svi muslimani ali i dobronamjerni ljudi u svijetu, a to je da kada muslimani uine dobro, postignu svjetski uspjeh i otkrie to se strogo i izriito vezuje za pojedince a kada koji uin i kakav ispad, napravi nered, nepravdu i nasilje to se pripisuje i upisuje svim muslimanima svijeta. Muslimani naspram sebe i protiv sebe moraju izbjei univerzal izaciju i globalizaciju zla i individualizaciju i personalizaciju dobra. 166

12. DRUTVO, PRIMITIVIZAM I PSOVKA Ti (Muhammede) slijedi to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, osim Njega nema dru gog boga, i od mnogoboaca se ti okreni! A da je Allah htio, oni mu ne bi druge ra vnim smatrali, a tebe uvarem njihovim mi nismo postavili, niti si njihov nadzirat elj ti! Ne psujte one koje mnogoboci, mimo Allaha, prizivaju, da ne bi i oni (u o kviru revanizma) psovali Allaha iz odmazde i neznanja! Kao to smo i ovima, tako sm o i svakom narodu, njihove postupke lijepim predstavljali. Zatim e se oni Gospoda ru svome vratiti, a on e ih o svemu to su inili obavijestiti.389 Neporeciva je istin a, da je osnovni i glavni izvor nasilja i terora na zemlji meu ljudima irk- polite izam, da je osnovni i glavni izvor sujevjerja, praznovjerja, sihra, gatanja, vraa nja, varanja, bajanja, proricanja budunosti i pronicanja u sudbinu-irk- politeizam, da je osnovni i glavni izvor lai, obmane, prevare frivolne, projektirane, konstr uirane i omadijane slike stvarnosti - irk - politeizam, ali, takoer i osnovni i gl avni izvor psovke je irk- politeizam. Gledano iznutra, psovka je primitivizam, ne kultiviranost i krajnja zaputanost, pusto i praznina due. Gledano izvana psovka je neobrazovanost i nenaitanost ovjeka. Ona je svjedoanstvo nedostatka pameti, plemeni tosti i ukraenosti due, ali i svjedoanstvo siromatva, primitivizma i krajnje vulgarn osti govora u ljudima. Obino psuju ljudi koji nemaju i ne znaju ta da priaju, ljudi koji ne promiljaju ta govore i koji ne vode rauna o svetostima i vrijednostima ivot a. Prema uenju Islama, ne samo da je zabranjeno psovati i lagati, nego je zabranj eno i biti grub, sert, osion, ljut, nadmen, ohol, surov. Takvim postupcima i pon aanjima odbijaju se, razgone, razbijaju a ne okupljaju, ne upoznaju, ne pribliavaj u, ne udruuju, ne saraduju i ne povezuju ljudi. S milou Allahovim ti si (Muhammede) njean prema njima! A da si namrtena ela i tvrda srca, oni bi od tebe brzo otili. Pa prataji im i od Allaha im trai oprosta i u svemu se savjetuj s njima. A kad se na neto vrsto odlui, tad se na Allaha osloni! Allah, zbilja, voli one koji se na Njega oslone.390 Na temelju navedenih ajeta neupitno i potpuno jasno slijedi da Islam z abranjuje psovku, vrijeanje, provociranje, izazivanje, napadanje, ismijavanje, iz rugivanje, poniavanje i podcjenjivanje ljudi na bilo koji nain i po bilo kojoj osn ovi. U misiji Islama treba nastupati blago, mudro, otvorena srca, iroke due, sa po vjerenjem i uz puno uvaavanje ljudi, sa jasnim i razgovjetnim govorom, sa puno ta kta, strpljenja i na najljepi nain. Na putu Gospodara svoga pozovi mudrou i savjetom lijepim i s njima (ljudima) ti raspravljaj na nain najljepi! Doista, gospodar tvoj najbolje zna koje skrenuo s puta Njegova i On najbolje poznaje one na pravi put upuene.391 Kuran (El-En'am, 106-108) Kuran (Ali Imran, 159) 391 Kuran (En-Nahl, 125) 389 390 167

Dijalog, razgovor i rasprava meu ljudima razliitih nazora, doktrina, koncepata, te orija, pa ak i dogmi, podrazumijeva priznavanje i ravnopravnost uesnika u dijalogu , nastup sa silom argumenata, a ne argumentima sile, i takav dijalog iskljuuje bi lo koju vrstu pritiska, prijetnje, ucjene, zaplaivanja sile, arogancije, iskljuivo sti, apriorizma, apodiktikih sudova i unaprijed poznatih pobjednika. Posebno ulju dan, kvalifikovan, mudar i lijep dijalog se trai sa Ehlu-1-kitabom sljedbenicima priznatih knjiga. I sa sljedbenicima Knjige ne raspravljajte vi osim na nain najlj epi (s kranima, hrianima, protestantima, sabejcima, Jevrejima)! Ne i sa onima meu njim a koji su nepravedni! i kaite: Mi vjerujemo u ono to je nama objavljeno i to je vama objavljeno! A na Bog i va Bog - Jedan je! Njemu smo mi predani! Kao i njima, i teb i mi knjigu objavljujema. A oni kojima smo mi knjigu dali i u ovu vjeruju. A nae znake samo nevjernici poriu!392 Kao i praznovjerje, sujevjerje, pusto, paganizacija due i mrtvilo srca, psovka je jedan od oblika blasfemije ali i nepobitno svjedoan stvo nekulture, nepismenosti, nenaitanosti, neobrazovanosti, nepunine, nesadraja, tjeskobe, munine i surovosti u ljudima. Evo kako englesko obiajno pravo vidi i def inira blasfemiju: Stvar je bogohulna ako porie istinu, hrianske vjere ili Biblije il i knjige molitava ili postojanja Boga. U starom antikom svijetu smatralo se blasfe mijom i kanjavalo se smru: nevjerovanje, psovanje i vrijeanje bogova, napadanje, hu lenje, psovanje i ruenje hramova, izdaja i nebranjenje domovine, vrijeanje, napada nje, uznemiravanje i nebriga o roditeljima, nepokoravanje sudbini i nepriznavanj e i nepotivanje vlasti i zakona. Jedna arapska izreka kae: Derahatus-sinanu leheltij amu vela jeltamu ma dereha-llisanu - Rana koja se nanese kopljem moe zarasti a rana koja se nanese jezikom ona ne zarasta. Psovka spada u grubi i opasni oblik uznemi ravanja ljudi, a Poslanik kae: Ko uznemirava muslimane na njihovim putevima, zasluu je njihovo prokletstvo Ko uznemirava i vrijea zimijje - tienike Islamske drave na teme lju priznatih religija, on ne pripada zajednici muslimana. Onoga u ijem se prisustv u poniava vjernik (a psovka je najgrublji i najprimitivniji oblik vrijeanja i uzne miravanja) a on ga ne zatiti iako je zato. imao sve mogunosti Allah e u prisustvu b rojnih svjedoka poniziti na Sudnjem Danu. Psovkom se ljudima vrijea, grubo napada i grdi vjera, vjerske svetinje, vrijednosti, sadraji i istine vjere, vjerska znam enja, simboli, ast, ugled i dostojanstvo ljudi, vrijea se napada i ugroava dignitet , identitet i autoritet linosti. Ljudi najvie psuju kada se naljute, kada ih obuzm e srdba, huja i veliko uznemirenje: Onome ko savlada svoj gnjev onda kada je u mog unosti da ga izlije, Allah e napuniti srce imanom i sigurnou. Po pravilu, ko mnogo i neoprezno pria on mnogo posre i grijei a u sadraju tog grijeenja ima i psovke: Ko mnog o nekontrolirano govori, mnogo posre, a ko mnogo posre, mnogo grijei i Dehennemu je blii od Denneta. Psovka je najgrublji i najprimitivniji oblik prepirke meu ljudima k oja najee zavrava svaom pa i 392 Kuran (El-Ahzab, 46-47) 168

tuom: Ko ima runu narav kanjava sam sebe; koga pritisnu brige obolie mu tijelo, a ko se prepire sa svijetom, izgubie ugled i dostojanstvo. Psovka je i oblik najnieg kl evetanja ljudi: Onoga ko okleveta muslimana nepravedno ga sramoti, Allah e na Sudn jem danu vatrom ocrniti. Psovka je krajnja radikalna forma uznemiravanja ljudi je zikom: Pravi musliman je onaj od ijeg su jezika i ruku poteeni drugi muslimani.(I.P.H .; 1492. - Izbor Poslanikovih hadisa) Psovka je izuzetno opaka i opasna forma go vora koja nije dijalog i razgovor nego izazivanje i vrijeanje ljudi: Allah e na Sud njem danu biti srdit na ovjeka koji se gordo ponaa i oholo kree. (I.P.H.; 1440 - Izb or Poslanikovih hadisa) Nepsovanje znai i savladavanje srdbe u sebi. Allahu d.. nema draeg zaloga od progutane ljudske srdbe. ovjeku koji proguta srdbu, Uzvieni Allah e is puniti srce Imanom. (I. P. II.; 1435. - Izbor Poslanikovih hadisa) U krajnje nesu visle, ogavne, surove i primitivne oblike psovke, u svim svjetskim religijama, k ulturama, pravnim sistemima i moralno-etikim kodeksima, spada vrijeanje, napadanje , uznemiravanje i psovanje roditelja: U najvee grijehe ubraja se psovanje i prokli njanje svojih roditelja. Neko od prisutnih ashaba upita Allahov poslanice, kako ov jek proklinje svoje roditelje? ovjek opsuje drugom ovjeku oca, a ovaj mu uzvrati, i opsuje mu oca i majku. (I. P. H.; 548. - Izbor Poslanikovih hadisa) Dakle, ovjek koji ne eli da se vrijeaju, napadaju i psuju njegovi roditelji on nee napadati, pso vati i vrijeati tue roditelje. Kao to namjerno, svjesno, planirano i sistemsko ubis tvo nevine, ni krive ni dune osobe, koja nikakav nered na zemlji nije poinila vodi u nevjerovanje, tako je i psovanje ljudi tei oblik grijeha: Psovati muslimana je grijeh, a ubiti ga je kufr - poricanje.393 Od psovanja do udaranja i ubijanja lju di put nije dalek. Ubiti muslimana je isto to i kufr- poricanje, a psovati ga i gr diti je veliki grijeh. Muslimanu nije dozvoljeno da vie od tri dana ne govori s d rugim muslimanom.394 Postoje psovka primitivizam i prostakluk krajnje vrste: Posla nik je zabranio da se ogovaraju i grde umrli. Psovka i psovanje karakteristika, o drednica i neizlijeiva sklonost ka porocima, perverzijama, strastima, uivanju, iivl javanju, praznovjerjima, pornografiji, prostituciji, sujevjerima, izopaenostima i izoblienostima odlika je idolopokloniko-paganskih naroda kao to je bio Lutov narod Seduma i Amure i u'ajbovi narodi Medjena i Ejke. To su bili surovi, zli, opaki, nasilniki, pljakaki, teroristiki i psovaki narodi, koji su ljude grubo psovali i silo m od Allahova puta odvraali. A Medjenu smo poslali njihova brata u'ajba. O narode moj govorio bi on - Allahu vi robujte, vi Boga drugog osim Njega nemate! I zasjede ne postavljajte na putu 393 394 (I.P.H., 1529, 1527, 1719, 1716, 1633, 1546, 1492, 1440, 1435, 548, 904 - Izbor Poslanikovih hadisa) (I.P.H., 1142, 1813 - Izbor Poslanikovih hadisa), Kuran (ElA'raf, 85-86), Kuran (Hud, 84 i 85) 169

pravome, zasreui i od Allahova puta one koji vjeruju odvraajui, elei da ga iskrivite! Sjetite se kad vas ie bilo malo da vas je Allah umnoio i pogledajte kakav je kraj bio onih koji su nered inili.395 A Medjenu poslasmo brata njihova u'ajba: O narode m oj - ree im on - Allahu vi robujte osim Njega vi drugog boga nemate! Na litru i na kantaru mjerei ne umanjujte! Ja doista vidim - u blagodatima ste! I zbilja se za vas bojim, pitanje na Danu koji obuhvatit e sve O narode moj, pravedno na litru, me tru i kantaru mjerite, ljude na stvarima njihovim ne zakidajte, i po zemlji zlo, nered inei ne radite!396 Pravo na litru i metru mjerite i od onih koji zakidaju ne budite, i mjerama ispravnim mjerite! I ljudima njihova prava ne umanjujete niti zlo inite po zemlji nered sijui! I bojte se Onoga koji i vas i pokoljenja prvotna stvori! A oni rekoe: Ti si zbilja samo opinjen, drugo nisi ti osim ovjeka kao i mi i mislimo da laac si! Stoga, spusti na nas komad neba, ako si od onih istinitih. Gos podar moj - ree on - dobro zna ta inite vi! Pa su ga u la utjerivali, i stigla ih je na Dana Tmine! To je kazna bila na Danu Stranome! Zbilja, u tome znak ima, ali vj ernici nisu njih veina. A Gospodar je tvoj Silan i Mudar.397 A Medjenu poslasmo bra ta njihova uajba, pa je rekao: O moj narode! Allahu vi robujte i Onom se svijetu n adajte, i po zemlji, nered inei, ne hodite! Pa su ga u la utjerivali i zadesi ih pot res strahoviti i u svojim kuama osvanue mrtvi, hladni.398 I Lutu mudrost i znanje po darismo i iz grada, koji je ogavno djela inio, njega spasismo! To je zbilja bio n arod lo i grijeniki. I u milost nau Luta uvedesmo, on je doista od dobrih!399 I Luta. Kad on ree narodu svome: Zar razvratu pristupate vi kakav nije poinio prije vas nik o od ljudi! Zar vi doista pristupate mukarcima i presreete na putevima (saekivali l jude na putu, ubijali ih i uzimali od njih imetak) i inite ogavne stvari na vaim s usretima?! A odgovor naroda njegova nije bio drugi osim to bi rekli: Daj nam ti kaz nu Allahovu ako si od ljudi istinitih! Gospodaru moj - govorio bi Lut - meni protiv naroda razvratnog i nevaljalog pomozi. Ibrahimu radosnu vijest donesoe, rekoe. Mi emo unititi stanovnike ovoga grada, jer njegovi su stanovnici zbilja nasilnici (nevj ernici). Ibrahim ree: Doista je Lut u njemu! Mi dobro znamo ko je u njemu! - oni odgov orie, zbilja emo njega i porodicu njegovu spasiti osim ene njegove! Ona e s onima bit i koje e praina prekriti!I kad nai izaslanici Lutu dooe, on se zbog njih u nelagodi na de i tjeskobi, a oni rekoe. Ne strahuj i nemoj aliti! Mi emo tebe i porodicu ti, osim ene tvoje, spasiti, ona bit e od onih koje e praina prekriti! Mi emo zbilja na stano vnike ovoga grada kaznu spustiti s neba zbog onoga to su grijeili! Od njega smo mi znak jasni ostavili ljudima koji budu pameti imali.400 Kuran (El-E'araf, 85 i 86) Kuran (Hud, 84 i 85) 397 Kuran (E-u'ara, 181-191) 398 Kuran (El-'Ankebut, 36-37) 399 Kuran (El-Enbija, 74-75) 400 Kuran (El-'Ankebut, 28-35) 395 396 170

Zar vi, mimo svijet ostali, mukarcima pristupate, a ene svoje koje vam Gospodar va s tvorio je, naputate! Doista ste vi narod koji granicu prelazi! A oni rekoe: Ako li o Lutu, ne prestane ti, bit e sigurno od onih prognanih! Ja se spram ina vaega gnuam Lut. Gospodaru moj, spasi mene i moju porodicu od kazne za ono ta oni ine! Pa smo n jega i svu porodicu njegovu spasili, osim starice me' onima koje praina prekri! Za tim smo druge unitili mi, na njih smo estoku kiu sruili, o, zla li kia opomenutim bi! Zbilja, u tom znak ima, ali vjernici nisu njih veina! A doista je Gospodar tvoj silan i samilostan.401 I poslasmo Luta, kad ree narodu svome: Zar razvrat inite, a vi to vidite? Zar mukarcima strasno pristupate, a ne enama? Zbilja ste vi narod nezn alaki! A odgovor naroda njegova ne bi bio drugi osim to bi rekli: Lutovu porodicu iz vaeg grada prognajte. To su ljudi koji se iste! Pa smo spasili njega i porodicu mu , osim ene mu, odredili smo da ona bude me' unitenim! I na njih smo estoku kiu spusti li o, zle li kie opomenutim!402 Psovai, nasilnici, teroristi, lazovi, kradljivci, v aralice, pljakai, razvratnici, bludnici, homoseksualci, sahiri - magi, kahini - pr oricatelji, gatari, kockari i pijanice idu i ive zajedno. Kao nedostatak rijei, si romatvo i neumijee govora, razgovora i dijaloga psovka je povrnost, primitivizam, n eotesana komunikacija neprimjerena ovjeku. Ukoliko kvalitativnog pomaka i preobraa ja u bonjakom narodu unazad 15 godina od 1990. ima, to je u velikoj mjeri prekid s a psovkom, sa psovanjem, sa grubim, surovim, bestidnim i blasfeminim govorom koji je u Bonjake dolazio preko Drine sa Moravu i Niavu putem uitelja, nastavnika, prof esora, inovnika i oficira koji su bili Srbijanci. Doista, najvei izvori i generato ri psovanja i psovke u propaloj SFRJ bile su kole, fakulteti i JNA, a glavni anim atori i prenositelji psovke bili su Srbijanci. 401 402 Kuran (E-uara, 165-175) Kuran (En-Neml, 54-58) 171

13. DRUTVO, ZAKLETVA I LANA ZAKLETVA Vjernici e uspjeti i pobijediti, oni koji su u namazima skrueni, i koji se okreu od onog to ih se ne tie, i koji zekat daju, i koji svoje spolne organe uvaju, osim od e na svojih ili od onih koje posjeduju njihove desnice, eto, takvi nee biti ukoreni ! A koji trae preko toga, eto takvi su pregonitelji - i koji se o amanetima (zakl etvama) i ugovorima (datoj rijei) brinu, koji svoje namaze uvaju. Eto, takvi su na sljednici koji e vrt Firdevs naslijediti, oni e u njemu vjeno boraviti!403 Osnovna o dlika karakternih ljudi, a vjernika koji se pozivaju na Allaha i Poslanika pogot ovu, jeste da jasno, precizno, razgovjetno, shvatljivo i smisleno povezano samo istinu govore, kada se zaklinju da se Allahom kao najviom istinom zaklinju i da u svojim zakletvama dosljedno ostaju: Neka vam zaklinjanje Allahom ne bude smetnja da edni budete, da se Allaha bojite, da svijetu mir i dobro donosite! A Allah sv e uje, sve znade! Allah vas nee kazniti ako se neoprezno mahinalno, mehaniki, autom atski, nepromiljeno zakunete, ali e vas kazniti ako pod zakletvom neto (planirano, sistemski, ciljano, namjerno) s predumiljanjem srdaca svojih uradite! Allah prata i blag je. A oni koji se zakunu da se svojim enama primicati nee. saekat e ih etiri m jeseca! Pa ako se enama vrate - ta, Allah prata i samilostan je.404 Najintenzivniji , najzgusnutiji, najdinaminiji i najjai su odnosi u braku izmeu mua i ene. Tu ima pun o prie, puno govora, puno razgovora, puno dijaloga, esto nesporazuma, razmirica, s vae, sukoba, napetosti, pa ak i mahinalnog, mehanikog, automatskog, vektorskog, nep romiljenog, nenamjernog, neplaniranog, neutemeljenog, nerazboritog i neozbiljnog zaklinjanja, a pogotovo od strane ena, naglih i neozbiljnih ljudi kada se ena muu i li mu eni obraaju i kau: Tako mi Boga neu ti se primicati, treba etiri mjeseca saekat a se vrue glave ohlade i brzi jezici povuku i smire i sve vrati u prvobitno stanj e i ne dovoditi brak u pitanje. Jedina zakletva kojoj se na neki nain gleda kroz prste i za koju ima evidentnih olakica, jeste ona od koje se odustane i koja se p rekri, da bi se brak sauvao, ukoliko nema drugih razloga za njegov razvod. Zato? Za to to je brak sudbinski znaajna ustanova za ljudski ivot i to se svi meuljudski odnos i, veze, procesi, tokovi, sadraji i pojave prelamaju i dogaaju u braku. Kod Allaha d.. nisu iste teine, statusa, kategorije i grijeha i prekoraenja granice, namjerne i nenamjerne zakletve, svjesne i nesvjesne, promiljene i nepromiljene: Allah vas nee kazniti za zakletve nenamjerne, ali e vas kazniti za zakletve namjerne! Za prekre nu zakletvu vi ete se iskupiti tako to ete deset siromaha nahraniti onom osrednjom hranom kojom porodicu svoju hranite, ili, pak, da siromahe odjenete, ili roba ro pstva oslobodite! A ko niti jedno od toga ne bude mogao, tri dana on nek posti. Eto, tako se za zakletve svoje, kad se zakunete otkupljujte (kada zakletvu ne is punite ili prekrite nenamjerno), a zakletvi svojih vi se pridravajte. I tako vam A llah objanjava 403 404 Kuran (El-Mu'minun, l-ll) Kuran (El-Bekare, 224-226) 172

propise svoje da biste mu zahvalni bili.405 Tako se neispunjavanje ili prekraj zak letve (uz bludnu radnju, neutemeljenu potvoru za blud, kradu i bezrazlono i neopr avdano prekidanje ramazanskog posta) kanjava otkupom i osloboenjem roba, nahranjiv anjem ili odijevanjem deset siromaha, ili sa tri dana posta ne samo na Ahiretu n ego i na Dunjaluku. Zato, ko je musliman i ko dri do ljudskog karaktera, nije se za zakletvom igrati. Dva su tu gvozdena pravila: utemeljena zakletva mora se izv ravati i ne smije se kriti. Osnovu meuljudske komunikacije, govora, razgovora, dija loga, veza i odnosa kod nevjernika, nepopravljivih grijenika i svih ejtanskih slje dbenika predstavlja upalj, prazan, nesadrajan i besciljan govor - kavlulagv, laan, potvoran i prijetvoran govor, kavluzzur i lano svjedoenje ehadetu-zzur i namjerno, svjesna, planirano ciljana i sistemsko lana zakletva jeminul gams. Ko nije toga s vjestan on e biti uesnik ili rtva toga, ili i jedno i drugo. Nema te zakletve i vje rske svetinje, istine i vrijednosti za kojom nepopravljivi i sistemski grijenici ne poseu, da bi Allaha i vjernike obmanuli i prevarili. I oni se zaklinju Allahom, zakletvom najveom, da e vjerovati sigurno ako im doe kako udo. Ti reci: Znamenja i ud a su u Allaha! a i kad bi im udo dolo, kako vi da znate da e oni povjerovati u udo. Mi srca njihova i poglede njihove okreemo, pa nee vjerovati kao to nisu vjerovali n i prvi put. I zabludi njihovoj mi ih preputamo da tumaraju.406 Kada su vjernici u povoljnoj situaciji, kada su snani, jaki, moni, kad su organizirani na razini reda , poretka, organizacije, sistema i vlasti, sa respektabilnim organima fizike pris ile, onda im se licemjeri i grijenici Allahom zaklinju, s ciljem samo da vjernike udobrovolje i zadovolje: Oni vam se Allahom zaklinju samo da vas zadovolje, a Al lah i njegov Poslanik imaju pravo pree da njih zadovolje, ako su vjernici. Pa zar ne znaju da onome ko se Allahu i njegovu Poslaniku suprotstavlja (ak i lanom zakl etvom), vatra dehennemska, zbilja, pripada - u njoj vjeno da prebiva! A to je ponie nje veliko!407 To je klasina funkcionalizacija i instrumentalizacija zakletve Alla hovim imenom, u cilju pridobijanja naklonosti i zadovoljstva kod vjernika. Kada krenje, neizvravanje i zaklanjanje iza zakletve pomou Allahovog imena kod munafika prerasta u sistem obmane, prevare i zavoenja vjernika, munafici i u tekim i kritini m situacijama i najveom zakletvom pokuavaju ostaviti muslimane na cjedilu. Prigovor se smije, uputiti (Muhammede) onima koji od tebe doputenje trae, od borbe da izos tanu a imuni su! Oni su se zadovoljili da budu s onima koji u borbu ne idu i srca njihova Allah je zapeetio, pa nita ne znaju! Kad se njima iz borbe vratite, oni v am izvinjenje nude, ti kai: Izvinjenje ne nudite jer Mi vam nikako ne vjerujemo! Je r, nas je Allah obavijestio o vama. A Allah e vidjeti djelo vae i Njegov Poslanik, a zatim ete vi biti vraeni znalcu svijeta nevidljivoga i svijeta vidljivoga, i on e vas izvjestiti o svemu to ste radili! Oni e vam se i Allahom zaklinjali kad se n jima vratite, samo da ih na miru vi ostavite. Pa, vi ih na miru ostvite jer, oni su Kuran (El-Ma'ide, 89) Kuran (El-En'am, 109-110) 407 Kuran (Et-Tevbe, 62-63) 405 406 173

pogani (prljavi, neisti, kuni) - stanite njihovo Dehennem e biti nagrada za ono to su zaradili. A samo vam se zaklinju da biste njima bili zadovoljni, a ako vi s njim a i budete zadovoljni, nije doista Allah zadovoljan s narodom grijenikim! Beduini su nevjernici i licemjeri, najei i najpriliniji su takvu stanju, jer oni odredbe ne poznaju koje Allahu objavljuje svome Poslaniku. A Allah sve zna i mudar je. Ima i takvih beduina koji ono to dijele kaznom smatraju, i jedva takvi ekaju da vas ne sree stignu - da Bog da njih zlo stiglo! A Allah sve uje i sve zna. Ima i onih bed uina koji vjeruju u Allaha i vjeruju u onaj svijet i koji smatraju da ih ono to d ijele Allahu pribliava i blagoslovima Poslanika. A to je njima dobro djelo doista ! Allah e njih u svoju samilost uvesti, Allah grijehe prata i samilostan je.408 U k rajnjim situacijama, u kojima se oima gleda u smrt, kao to je rat, kukavice, plalji vci, licemjeri, bogatai koji vjeruju samo u Dunjaluk i veleizdajnici, zaklanjaju se iza Allahova imena lanom zakletvom, da bi izbjegli rat kao najvee iskuenje za ivo t. U okviru ispravnog ivota, odravanja reda, poretka, sistema i organizirane zajed nice, Allah nareuje: pravdu dobroinstvo, solidarnost, ispunjavanje preuzetih obave za prema Allahu i ispunjavanje zakletvi: Allah zapovijeda pravdu i dobroinstvo i p otpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo i tlaenje! Da bi ste se opomenuli, Allah vas savjetuje! I obaveze prema Allahu preuzete ispunjavajte i zakletve nakon to ste ih dali i Allaha za jamca (garanta) sebi uzeli, ne krite! Al lah zbilja sve to inite zna! I ne budite kao ona koja je svoju predu rasprela, nak on to ju je bila vrsto splela, pa da tako zakletve svoje prijevarno meu se ubacujet e, zato to je zajednica jedna od zajednice druge brojnija! Allah vas time samo kun ji izvrgava, a na Danu Sudnjem, jamano. On e vam objasniti sve to u emu ste se razi lazili! Da je Allah htio, sve bi vas jedne vjere stvorio, ali on zabludi preputa koga hoe i pravom stazom upuuje koga hoe. A vi ete doista pitani biti za ono to ste in ili! Ne uzimajte meu se prijevarno zakletve svoje da vam se noga nakon to vrsta je bila ne poklizne, i da zlo ne okusite zbog toga to od Allahova puta odvraaste! A v as jo eka i patnja velika! Zavjet Allahu dat ne prodajite za cijenu prezrenu! Zbil ja, za vas je, ako znate, bolje ono to u Allaha je. A to to vi imate prolazno je a to Allahovo je - vjeno je! Mi emo doista onima koji su strpljivi bili podariti nag radu na najljepi nain za ono to su inili.409 Kur'an kazuje a itava povijest svjedoi, d svi pokvareni i nepopravljivo grijeni ljudi koriste veliinu i autoritet zakletve, te kapital povjerenja koje ona osigurava, zatim zalog Allahovog imena u svrhe i za poslove i aktivnosti obmane, prevare, manipulacije, lahke zarade i povjerenj a koje niim osim autoritetom zakletve ne mogu osigurati. Oigledno je da se kriva z akletva koristi kako za prijevaru, obmanu tako i radi koristoljublja, dobiti, in teresa i nelegalne i neregularne zarade: Kriva zakletva koristi se da se roba pro da, ali i tuda dobit uniti.410 Ko posvjedoi krivo i time pomogne da se prisvoji imet ak drugog muslimana ili izazove prolijevanje Kuran (Et-Tevba, 93-98) Kuran (En-Nahl, 90-96) 410 (I.P.H., 446 1654, 809, 1702, 5 38 - Izbor Poslanikovih hadisa) 408 409 174

krvi taj je zasluio dehennemsku kaznu. Licemjeri se zaklinju Allahovom najveom zakle tvom, da e izii na bojite ukoliko ih u borbu pozove najvei autoritet Islama i muslim ana: I licemjeri se zaklinju Allahom zakletvom najveom, da e doista izii na bojite ak o im ti zapovijedi. Ti reci: Ne zaklinjte se! Pokornost - zna se ta je! Allah je z bilja obavijeten o svemu ta vi inite!411 Prazan, upalj i besmislen govor je uvod u la i laan govor. Sraunato lana i plansko-sistemska lana zakletva je kruna, vrhunac, peat , zaokruenje i krajnje radikalna forma lai: A zar ne vidi ti one koji zatitu trae od l judi na koje Allah rasrdio se! Oni ni od vas ni od njih nisu i na lai se svjesno zaklinju. Svoje zakletve titom (odbranom) prihvataju i od Allahova puta odvraaju p a njima pripada patnja prezrena! Nee im sigurno koristiti nita kod Allaha, ni njih ovi imeci, niti njihova djeca! Takvi e biti stanovnici vatre, u njoj e oni vjeno os tati! Na Dan kad ih Allah proivi sve, pa e se tad oni njemu zaklinjali kao to se i vama zaklinju i mislit e da su na neemu. A, zbilja, oni su samo laci! Nad njima je e jtan zavladao i uinio da zaborave sjeati se Allaha! Takvi su stranka ejtana, a zbil ja, stranka ejtanova stradalnici su pravi!412 U vie hadisa, kada Poslanika pitaju a shabi: Men Ekberulkebairu - Koji su najvei grijesi, Poslanik odgovara: El-iraku, bill ahi, ve ukukul-validejni ve kavlu-z-zuri ev ehadetu-z-zuri - irk Allaha d.. ili poli teizam, neposlunost i nepotivanje roditelja i laan govor i lana zakletva. Izmeu ostalo g, u jednom hadisu Poslanik priznaje da musliman u trenucima slabosti i zaborava Allaha te samozaboravu moe razne grijehe poiniti, ali tri puta se zaklinje Allahom da musliman ne lae. ak u jednom hadisu navodi kako, pored ostalih grijeha, la i lana zakletva kvare post postaa i prekidaju Allahovu svjetlost za vjernike. Pet stvari kvari post i abdest: la, ogovaranje, prenoenje tuih rijei (ejtansko potarenje) u cilj u sijanja smutnje, strasno gledanje tuih ena i lana zakletva. U slijedeem hadisu Posl anik je rezolutniji i izriitiji: Za pet poinjenih djela nema oprosta: Allahu druga p ripisivati, ubiti osobu na pravdi Boga i bezbrazlono. potvorit vjernika, uiniti iz daju i pobjei sa bojnog polja i lano se zakleti. Dakle, tih pet stvari su neoprosti vi grijesi. Prekidanje rodbinskih veza i krivo zaklinjanje donosi negativne uinke , rezultate ve na Dunjaluku uz kaznu na Ahiretu: Ko kida odnose sa svojom rodbinom , ili se krivo kune, osjetie zlo posljedice svojih grijeha za ivota prije smrti. Ni kada se ne treba zaklinjati roditeljima, djecom, precima i potomcima. Uzvieni Alla h vam zabranjuje da se zaklinjete svojim roditeljima. Kada se iskreni predani i p okorni robovi i Allahu skrueni robovi svome Stvoritelju zakletvom obrate, On njih ovoj elji i zakletvi udovolji: Kod Allaha ima i takvih, njemu predanih robova koji kad bi se Allahom za neto zakleli, Allah bi im sigurno zakletvi udovoljio. Iskren a i prava zakletva moe muslimanu sluiti u funkciji dokaza u nedostatku svjedoka il i dokaza 411 412 Kuran (En-Nr, 53) Kuran (El-Mudadele, 14-19) 175

objektivne naravi. Tuilac je duan privesti svjedoka i iznijeti dokaz, a tueni u nedo statku uvjerljivih svjedoka, tubu pobija zakletvom. (I.P.H.; 655. - Izbor Poslanik ovih hadisa) Nita udno i neobino, kada se zna da se u najrazvijenijoj zemlji svijet a SAD predsjednik drave i sve sudije zaklinju na Bibliju. Muhammed a.s. se nije z aklinjao ni roditeljima, ni djecom, ni precima, ni potomcima: Kada bi se htio zak leti zbog neega Alejhisselam bi rekao: Tako mi Onoga u ijoj je ruci ivot Muhammedov .413 Jedna od estih zakletvi koju kre muslimani jeste kada se zakunu na neto, pa kas nije uvide da je hairnije i korisnije od toga odstupiti. I na krenje takve zaklet ve slijedi kefareti jemin. Upravo zato treba izbjegavati este zakletve i ne treba se zalijetati sa njima: Ko se zakune da neto nee uiniti, pa kasnije uvidi da mu je bolje da tako postupi, neka uini ono to je bolje i neka izvri kefareti - jemin. Zakl etva je posljednji zalog i garant povjerenja meu ljudima. Ukoliko ovjek iznevjeri zakletvu to je najpodlija i najpodmuklija la. Zato muslimani lano ne svjedoe i lano se ne zaklinju: A ko se pokaje i uzradi dobra djela, taj se Allahu, zbilja, iskre no vratio, i oni koji lano ne svjedoe i koji, kad prolaze pored onog to se njih ne tie, dostojanstveno prolaze, i koji, kad budu opomenuti znacima Gospodara svoga, na njih ni gluhi ni slijepi ne ostaju, i koji govore: O na Gospodaru! U enama, naim i potomstvu naem Ti nam radost podari i nas predvodnicima za bogobojazne uini.414 Kako se i ime se sve Allah u Kur'anu zaklinje to je tema drugog reda i karaktera. 413 414 (I.P.H., 554, 665, 1226 - Izbor Poslanikovih hadisa) Kuran (El-Furkan, 71-74) 176

14. DRUTVO, KOCKA, HAZARDNE IGRE - MEJSIR; PRAZNOVJERJE I GATANJE O vjernici! Doista su vino (alkohol) i kocka, i kumiri (idoli), i strelice za pro ricanje, rune i ogavne stvari, ejtanski posao! Svega toga se klonite da biste post igli ono to elite. ejtan eli i samo hoe da meu vas neprijateljstvo i mrnju ubaci alkoh lom (vinom) i kockom, i da vas od spominjanja (sjeanja) i miljenja na Allaha i od salata odvrati pa hoete li vi s tim prestati?! I pokoravajte se Allahu, i slijedi te Poslanika, i neka ste na oprezu! A, ako lea okrenete (od Allaha i Poslanika) z najte da je Poslanik na duan samo da obznani.415 U direktne, izravne i nepsoredne ej tanske poslove, radnje i aktivnosti ridsum min ameli--ejtan spadaju: alkohol, kocka i sve vrste hazardnih igara, oboavanje kumira (idola) i sve vrste proricanja bud unosti i sudbine. Kao izravno i direktno slijeenje ejtana to je ejtanski posao, ali ruan, ogavan i u Kur'anu najstroije zabranjeni posao. Uvjet svih uvjeta conditio s ine qua non da bi se musliman na Dunjaluku spasio i ispravno ivio, i na Ahiretu s auvao od dehennemske vatre, jeste da se kloni i prestane sa alkoholom, kockom, ido latrijom i oboavanjem idola. U protivnom, ejtan samo pomou alkohola i kocke ostvaru je svoja dva meu ljudima, protiv ljudi, pogubna cilja: mrnju i neprijateljstvo i d va svoja cilja u odnosu na Allaha, to je za ljude pogubno na Ahiretu: odvraa ih od Zikra-sjeanja, miljenja i vezivanja za Allaha i od salata. To su etiri fundamental na ejtanska cilja, dva dunjaluka i dva ahiretska u odnosu na ljude koja on ostvaru je, postie i realizira o troku i za pare, ljudi pomou svoja dva mona instrumenta, sr edstva i posla alkohola i kocke. To su, ustvari, (alkohol i kocka) dva ejtanska ar obna, magijska, bajkovita, fantastina, fascinantna i nedoljiva lika i oblika pomou kojih on ljude zavodi, navodi, omadijava, obdinjava, za sebe vee, prikriva i u s voje kande zakiva i kad to postigne kao sa svojim lutkama, onda meu njih mrnju, sv au, glonju, netrpeljivost, zavist, tuu, nesjeanje Allaha i neklanjanje salata ostvar uje kod svojih rtava i sljedbenika. Kockanje i hazardne igre, pored alkohola, spa daju u jednu od najrairenijih negativnih, skoro pogubnih pojava i navika, koju Is lam kao jednu vrstu poroka zabranjuje. To je po definiciji Islama, svaka igra u novac ili bilo koju protunovanu vrijednost, uz opkladu i neku vrijednost gdje sva ki uesnik unaprijed svjesno, slobodno, planirano, namjerno, proraunato, iskalkulir ano i voljno mora dobiti ili izgubiti. Dakle, kocka i hazardne igre su ona vrsta igara u kojima se bez ikakvog rada, fizikog i umnog napora i na halal nain ulazi u vrstu igre, u kojoj neko od dvije strane uesnika obavezno dobija, a drugi uesnik igre, zahvaljujui iskljuivo igri, gubi onoliko koliko pobjednik igre dobija. To d akle nije ni zarada, ni dobit ostvarena u trgovini, ni poslovni dobitak, ni zeka t, ni sadekatu-1-fitr, ni sadaka, nego para ili zarada iz zabranjene igre, koja je u sutini umijee i vjetina u haramu zabrani i vrsta varke u nedozvoljenim poslovi ma. Svaka takva igra, poevi od onih naizgled bezazlenih, 415 Kuran (El-Ma'ide, 90-92) 177

obinih narodnih igara, svih vrsta igranja karata, do lutrija i svjetskih kockarni ca, sve je to kocka i hazaradna igra i sve je to zabranjeno haram, ukoliko ljudi unaprijed svjesno, slobodno, ciljano, planirano, voljno i namjerno igraju, uz o pkladu za novac, kako bi ostvarili dobit i zaradu kroz kocku i hazardnu igru. Uk oliko ljudi vode bezazlenu igru samo radi razonode, zabave i odmora, bez ikakve opklade i igranja u novac, i bilo kakve vrijednosti, i ukoliko im ta igra ne pos tane strast od koje postaju ovisni i koja ih iz granica umjerenosti i sreenosti n e vodi u besposlienje, nerad i nered, nije kocka. Zabranjenom kockom i hazardnom igrom smatra se i ako u igri jedne strana, jedan partner ili uesnik, od svoje dob re volje, ili neka trea osoba, uloi novac sa ciljem i namjerom da isti dobije pobj ednik u igri, ali s tim, da onaj drugi partner nije nita duan, ni obavezan ulagati od sebe, i da nita ne ulae. Ono kockanje i hazardne igre, gdje svi partneri i uesn ici unaprijed svjesno, slobodno, voljno, ciljano i namjerno ulau novac, kapital i vrijednosti u neku bilo koju igru u kojoj svaki od njih nastoji dobiti zaradu, dobit, na tetu i gubitak drugoga, prezreno je, ogavno, runo, ejtansko djelo - ridsun min ameli--ejtan i najstroije zabranjeno djelo. Takva hazardna igra i kocka - Mejs ir spada po uenju Islama, u najvee i najtee grijehe, ali to je i ejtanski put. Ukoli ko se uzmu Islamske religijske slike i predstave, moralno-etike vrijednosti, prav ne norme i u okviru njih dunosti i zabrane, kulturni obrasci i modeli ili stil ivo ta u Islamu i sveukupni Islamski vjerski, moralni, eriatski i drutveni principi s jedne, i posljedice i utjecaj kocke i hazardnih igara na ovjeka kao linost, na bra k, na porodicu, na rodbinu, na komiluk, na dema'at, na Ummet Islama openito, i na l jude openito kao jednu nedjeljivu ljudsku sudbinski povezanu vrstu s druge strane , onda postaje jasan, razumljiv i shvatljiv stav Islama prema kocki i hazardnim igrama. Osnovne odlike i pravila odnosa meu muslimanima u okviru drutvenosti i drut venog su: upoznavanje, pribliavanje, prilagodavanje jednih drugima, udruivanje i a similacija u dobru. To Kur'an naziva Litearefu. Druga razina i odlika odnosa meu muslimanima jeste urba, natjecanje i takmiarski duh u dobru, dobroinstvu, hairli, l ijepim i dozvoljenim djelima i bogobojaznosti, uvanju od grijeha i izvravanju nare dbi i obaveznih preporuka, a ne natjecati se i ne solidarisati se u grijehu i gr ijeenju, u koji kocka, neupitno spada, i svai, mrnji i neprijateljstvu do ega alkoho l i kocka sigurno dovode. Trea razina i odlika odnosa meu muslimanima jeste obavez na vjerski propisana i odreena solidarnost. U imovini imunih koja je na dozvoljen halal nain steena ima udio i pravo za obespravljene i bijednike siromahe.416 etvrta razina i odlika odnosa meu muslimanima u ekonomsko-privrednim i materijalno-posl ovnim aspektima i dimenzijama ivota jeste da muslimani ukoliko mogu, ukoliko imaj u psihofizike sposobnosti, razvijene i ukoliko imaju povoljan prirodni ambijent, resurse i uvjete ivota da svoj imetak, svoju opskrbu, osnovna materijalna sredstv a stjeu, svojim vlastitim potenim radom. Niko nee nositi breme drugoga, i da ovjeku p ripada (ukoliko je sposoban) samo ono za ta se sam potrudio i ostvari, i da e se t rud njegov zbilja 416 Kuran (El-Me'arid, 24 i 25) 178

vidjeti, i potom e za njega nagraen ili kanjen potpuno biti.417 Niijom odlukom, pa ni dravnom, partijskom, nacionalnom i rasnom, ali takoer ni kockom i hazardnim igram a ne smije se ugroavati i dovoditi ni svoja, nit svoga brata, ni bilo ija imovina, steena na halal nain koja je oiena zekatom, porezom, sadekatu-1-fitrom, kurbanom i s adakom. Uz vjeru, ivot, ast, i razum tuda imovina je kao jedna od pet neupitnih i bezuvjetnih vrijednosti, zatiena i nepovrediva principom slobodne svojine i trajno povjerenog imetka, te je niko ne smije uzimati, prisvajati, otuivati, uzurpirati , podrutvljavati, eksproprisati, izuzev na legalan i regularan nain, u okviru zako na, putem zamjene dobara, prodaje ili putem poklona, a nikada otimanjem, kradom, uzurpacijom, eksproprijacijom ili kockom. Uzimanje, prisvajanje i otuivanje tue i li gubljenje vlastite imovine, putem bilo koje vrste opklade u okviru konjskih, automobilskih trka, boks meeva, rudbalskih, koarkakih utakmica ili kocke i hazardni h igara je nezakonit, nepravilan i nepoten nain, to je muslimanima, na temelju Kur' ana, izriito zabranjeno: Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoten nain i ne parniit e se zbog nje pred sudijama da biste na grijean nain i svjesno dio tue imovine poje li!418 Kao to ne smije tui imetak na nepoten, nezakonit i zabranjen nain putem kocke i hazardnih igara jesti, prisvajati, uzimati na isti nain pomou istog grijeha, ovje k ne smije unitavati, umanjivati, otuivati, gubiti, razbacivati svoj vlastiti imet ak. Od toga ga moe sauvati samo svijest o Allahu, miljenje, sjeanje i vezivanje za A llaha pomou salata: Oni ga upitae: O u'ajbe! Zar ti salat tvoj zapovijeda da napustim o mi sve ono to su oboavali nai preci, ili da ne inimo sa naim imanjima ta nam je volj a?! Zbilja si ti blag i smjeran?!419 U ravni antropologije i psihologije, kocka i hazardne igre preokupiraju, pomrauju, suavaju i blokiraju ljudsku svijest, svodei svu njegovu panju, misao, i miljenje na igru, na kocku i to ga opija i zanosi kao alkohol. Pomou alkohola i kocke ejtan ljude ospoljava, animalizira, materijalizira , postvaruje, fetiizira, i u alkohol i hazardne igre zakiva i priljepljuje, a da mnogi od njih nisu toga ni svjesni. ejtan u mladosti vee svoje ljubitelje i sljedb enike za strasti, a u starosti za poroke od kojih su alkohol i kocka bili i osta li najvei i najopasniji. Alkohol i kocka su takvi grijesi i poroci koji ovjeka vod e zaboravu Boga, prekidu veza sa Bogom, prestanku miljenja, sjeanja i veze sa Bogo m, a zaborav Boga vodi u samozaobrav sebe, samonegaciju, samodestrukciju, autoovi nizam, sadomazohizam, samoporicanje i samoodricanje. Na planu ljudskog i drutveno g, u okviru drutva i zajednice, posljedica alkohola i kocke je mrnja, svaa, sukob, razdor, borba i bitka meu ljudima, a to razara drutvo i drutveno. Umjesto da priblia vaju, povezuju, udruuju, upoznaju, asimiliraju, alkohol i kocka udaljavaju razvez uju, ne udruuju, ne upoznaju i ne asimiliraju ljude u drutvo. Umjesto ljubavi dono se mrnju, umjesto tolerancije-netoleranciju, umjesto saradnje-sukob, umjesto spaj anjaKuran (En-Nedm, 38-41) Kuran (El-Bekare, 188) 419 Kuran (Hud, 87) 417 418 179

razdvajanje, umjesto koristi tetu i umjesto gradnje i napretka razgradnju i nazad ak. Alkohol i kocka su rak rana za meuljudske veze i odnose, koji se pogubno refl ektiraju posebno na brak, porodicu, rodbinu, dema'at i drutvo u cjelini. Sa stajal ita ovjeka, rtve, zarobljenika i ukopljenika, kocke i hazardnih igara, on svoja osje tila, razum, um, pamet, fiziko-psihike potencijale, zdravlje, mladost i slobodno v rijeme troi u tetan grijeh sa stajalita njega i zajednice kao cjeline i opasnu rabo tu, a to je poseban grijeh. Kocka i hazardne igre u ljudima izazivaju pretjerana i krajnja uzbuenja, nadraaje, napetosti, krajnje lane nade i iluzije o nagloj, lah koj i odjedanput zaradi, bogatstvu, standardu i uivanju, ali i tetna i opasna razoa renja, oaj, beznae meusobnu mrnju, zavist i neprijateljstva meu kockarima, jer po pra vilu samo pojedinci i malobrojne skupine dobijaju, a veina gubi u igri na kocki. Kocku po pravilu prati varanje, prevara i alkohol, to u krajnjoj napetosti i kock arske svijesti lahko ljude vodi do tue i ubijanja. Danas je, kocka toliko rairena u svijetu da se kao i o drogi, i o alkoholu, i o seksu, i o duhanu, moe govoriti o svjetskoj industrji kocke i hazaradnih igara, o svjetskoj industriji seksa, po rnografije i prostitucije, o svjetskoj duhanskoj industriji i o svjetskoj indust riji alkohola. Desetine milijardi svakog mjeseca i stotine milijardi dolara svak e godine u svijetu se troi za opklade u konjske, automobilske trke, u boks meeve, u fudbalske, koarkake, teniske, stonoteniske i golf utkamice. S druge strane, univ erzalna svjetska demokratska kuga zvana kocka iri se na sve kontinente, u sve zem lje, meu sve narode svijeta, probijajui seoske, mahalske, kasablijske, prigradske, meugradske, etnike, rodovske, plemenske, narodne, nacionalne, rasne, tradicionaln e, kulturne i obiajne granice. Bauk prostitucije i seksa, bauk alkoholizma i drog e i bauk kocke i hazardnih igara krui svijetom. Toga su rtve mukarci i ene, posebno muka i enska omladina, uenici i studenti, seljaci i graani, imuni i siromani, obrazova ni i neobrazovani. To su svjetske poasti, svjetski poroci i svjetske perverzije. To su najjae slike i svjedoanstva slobode od ivota a ne slobode za ivot. Kad kockanj e i hazardna igra ude ovjeku u krv, kad se uvue pod kou, kad za sebe prikuje ovjekov a osjetila, kad blokira razum, okupira um, suzi i svede svijest samo na sebe tad a se moe kazati da je ovjek utopljen, izgubljen, ospoljen, postvaren, otuen, preko kocke i funkcionalan i odreen i izvan sebe i protiv sebe sve dok se ne izbavi iz tog zla, samonasilja, samoterora, samodestrukcije i svedenosti sebe samo na jedn u jedinu kockarsku dimenziju. Najvei zanos, uzbuenje, kockarski, nadraaj i podraaj, ali i pomraenje i suenje svijesti kockara obuzima u toku igre ili u momentu klaenja : Kada se kockam gubim svaki osjeaj za okolinu, bez obzira ko se tu nalazio: Za nek e tada nita ne postoji, iskreno priznaje jedan kockar. Uistinu, strastveni kockari zaboravljaju i zanemaruju i grehotu, i sramotu, i roditelje, i uitelje, i ene, i djecu, i rodbinu, i obaveze, i dunosti, i zaborane i posao, i dugove, i potrebe i zajednicu. Kockar zaboravlja i zanemaruje roenje djeteta ali i smrt roditelja. ta znai kockarska pasija, kakva je i kolika je kockarska strast, koliko kocka zakiv a, porobljava i samo za sebe vee ljude i koliko razara i rastae meuljudske veze i o dnose, krajnje lijep i pouan literarni primjer daje roman Kockar od Dostojevskog. K ada kockarska strast ovlada ovjekom, ona razara u njemu sve ljudske vrline i mora lno-etike vrijednosti, blokira mu i zaslepljuje osjetila, ubija u njemu razum, po mrauje um, suava svijest i oduzima pamet, rastouje ugled, ast i dostojanstvo, tako d a je takav 180

kockar, u biti instrument ejtana spreman slagati, prevariti, ukrasti, pa i ubiti o vjeka, samo da bi doao do para i sredstava za kockanje. Kada ga obuzme kockarska strast, kockar je spreman bez zazora i razmiljana i zaloiti sve line stvari, kuu, po kretnu i nepokretu imovinu, pa ak enu i djecu. to je najgore i po drutvenu sredinu n ajopasnije, kockari takve svoje ljudske postupke uope ne smatraju zloinom, jer im kocka unitava ljudsku svijest i sposobnost normalnog ljudskog rasuivanja u biti no torni alkoholiar i kockar, slini su idolopokloniku. Njegova svijest vezana je, zak ovana i porobljena idolom, alkoholiareva alkoholom, a kockarova kockom. Islam koc ku i hazardne igre, kao i alkohol, idolatriju i gatanje u strijelice, definira, kategorizira, kandidira, licitira i odreuje kao ogavna, opasna, razvratna i ejtans ka djela i zato ih u aslu, u korijenu, u osnovi zabranjuje, bilo kada, bilo gdje , bilo s kojom namjerom, bilo kojim povodom i iz bilo kojeg razloga. Te poroke, te poasti, te kuge modernog doba, Islam zabranjuje principijelno a ne procentualn o, kvalitativno a ne kvantitativno, sutinski, a ne samo situaciono ili funkcional no da se naprimjer, ne smije biti pijan u toku vonje. Ljudski ivot kao takav i svj etska povijest koja je nepotkupljiva daju Islamu za pravo, po pitanju ovih kao i ostalih zabrana. Poto je u Islamu izravna direktna, neposredna odgovornost, poto nema nikada nikakvog posredovanja i posrednika izmeu Stvoritelja-Rabba i ovjeka st vorenja-abda, to ovjek uvijek u kapacitetu pune i izravne odgovornosti treba i mo ra biti pri punoj svijesti i pameti. Sve to ljudsku svijest i pamet na bilo koji nain suava, smanjuje, prekida i uspavljuje izuzev prirodnog sna, to se strogo zabr anjuje kako u najveim tako i najmanjim koliinama. 14.1. Praznovjerje i gatanje O vjernici! Doista su vino (alkohol), i kocka, i kumiri (idoli), i strelice za ga tanje i proricanje, rune i ogavne stvari, posao ejtanski! Svega toga se klonite, d a biste postigli ono to elite.420 Ono to su kocka i alkohol izvana, za ovjeka i ljuds ko drutvo, dakle, rune ogavne, odvratne i opasne stvari, to su isto, iznutra, za ov jeka i ljudsko drutvo, idoli (kumiri) i gatanje (proricanje) putem strelica ili b ilo ega drugog, ustvari jednom rijeju kazano sve je to posao ejtanski. Kao to kocka i hazardne igre teko idu i nezamislive su bez alkohola, tako su idolatrija i idol i inherentni, organski i neraskidivo povezani s proricanjem i gatanjem budunosti i sudbine. Kao to irk - politeizam, idoli i idolatrija u sebi nose najveu zamku, ob manu, prevaru, potvoru i la, koja je izvor i sadraj i vrhunac svakog nasilja da se jedinom istinitom Bogu pridruuje bilo ko i bilo to kao to je oboavanje nebeskih tij ela i zvijezda - astrolatrija, oboavanje ivotinja - zoolatrija, i oboavanje stvari i predmeta - idolatrija i oboavanje ljudi - antropolatrija, tako je gatanje i pro ricanje budunosti i sudbine samo konkretizacija, ospoljavanje, postvarivanje i pr aktino ivljenje ljudi na osnovama 420 Kuran (El-Ma'ide, 90) 181

astrolatrije, idolatrije, zoolatrije i antropolatrije. Punu istinu i stvarnu sli ku takvog ivota i stanja meu ljudima daje narodna izreka: Ako vjera izie od ljudi na vrata onda im praznovjerje i sujevjerje ulaze kroz prozor. Poto je vjera-vjerovan je, kada je nema meu ljudima neopozivo i nezaustavno nastupa sujevjerje. Poto je v jera punina, sadraj i smisao ivota kada je nema u i meu ljudima nastupa praznovjerj e, besmisao i promaeni sadraj ivota. S obzirom da u okviru sujevjerja i praznovjerj a ivota, gatanje i proricanje imaju ambiciju da ljudima proriu i predviaju sudbinu i budunost ivota, a to je nemogue i neistina, onda se gatanje i proricanje pokazuju i prikazuju kao varka, kao obmana, kao prevara, kao la, kao frivolna fikcija, fa ntazija, opasna imaginacija i bolesna mata: Zbilja, samo je u Allaha znanje o Smak u i Koncu svijeta, i on sputa vodu (kiu), i zna ta je u matericama! A ne zna nijeda n ovjek ta e sutra stei i raditi! I ne zna nijedno ie i bie u kojoj to zemlji umrijet Doista, Allah jedini sve zna i o svemu je obavijeten.421 Svako vrijeme i povijesn a situacija koja obiluje velikim potresima, krizama neizvjesnostima, tegobama, t ekoama, izlaenjem ljudi iz sebe tj. iz vjere, iz religije, iz etike, iz kulture, i rasprostiranjem izvana irenjem u vremenu i prostoru u okviru civilizacije sudbins kim usudom, podrazumijeva i neizbjeno meu ljude donosi industriju strasti, industr iju seksa, industriju pornografije i prostitucije, industriju perverzije, indust riju poroka, industriju kocke, industriju alkohola, industriju droge. To je izva njska pornografija, prostitucija i izvanjski poroci. Njih neminovno prati unutran ja duhovna pornografija i prostitucija. To je sujevjerje, praznovjerje, gatanje i proricanje sudbine i budunosti. Tvrditi i uvjeravati ljude da se gatanjem, vraan jem i proricanjem moe proniknuti ljudska sudbina i spoznati ljudska budunost nije nita drugo nego pripisivati ljudima, duhovnim pornografima i duhovnim prostitutim a koji se zovu, magi, vraevi-kahini, gurui, sahiruni, lane mesije i misionari, Boij e Atribute o znanju u svim, samo Bogu dostupnim, dimenzijama sveobuhvatne prolost i, sveobuhvatne sadanjosti i sveobuhvatne budunosti. Sveobuhvatno znanje o svemu, svakome i svaemu, na isti nain dogodenom, o onom to se dogaa i o onome to e se dogodit i, svojstvo je samo Allaha d..: Gospodaru na, Ti izmeu nas i naroda naega presudi po I stini, a ti si sudija najbolji!422 Ti reci o Allahu, Nebesa i Zemlje Stvoritelju, Znalcu svijeta nevidljivoga i vidljivoga. Ti e suditi meu svojim robovima i onome u emu su se razilazili! Kada bi oni koji ne vjeruju imali sve na zemlji i jo toliko , dali bi to sve da se otkupe na Danu Sudnjem od grozne kazne! A od Allaha e im s e ukazati kazna koju nisu bili slutili.423 Allah je jedini Stvoritelj svake stvari , On nad svakom stvari bdije i motri. Njemu pripadaju kljuevi Nebesa i Zemlje! A oni koji ne vjeruju u Allahove znake takvi su gubitnici pravi. Ti reci: Zar da mi nareujete da drugome a ne Allahu robujem, o vi neznalice! A tebi je objavljeno i onima prije tebe: Ako bude Allahu smatrao druge, tvoje djelo propalo je i od gubit nika doista bit e! Nego ti Allahu robuj i od zahvalnih budi! Oni Kuran (Lukman, 34) Kuran (El-A'raf, 89) 423 Kuran (Ez-Zumer, 46-47) 421 422 182

ne veliaju. Allaha onako kako ga treba veliati; a itava zemlja e na Sudnjem danu u v lasti njegovoj biti, a nebesa e u moi njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!424 A oni koji nose prijestolj e i oni koji su oko njega slave hvalom svoga Gospodara, i vjeruju ga i od Njega za one koji vjeruju trae oprosta: Gospodaru na! Ti samilou i znanjem svaku stvar obuh vata! Pa, oprosti onima koji se pokaju i put tvoj slijede, i sauvaj ih paklene pat nje!425 Zar da oni uzimaju zatitnike mimo Njega! Pa Allah je Zatitnik pravi! I on mr tve oivljava i samo On moe uiniti sve! A u emu god se vi razili, presuda za to u Alla ha je! Eto, to vam je Allah moj Gospodar, na Njega se ja oslanjam, i Njemu obraam ! Stvoritelj Nebesa i Zemlje! Uinio je i od vas samih parove, a i od stoke dao je parove, i tako vas je zemljom rasijao! Nita i niko (ni u emu, pa i u znanju) nije kao On! Samo On sve uje i vidi sve! Njemu pripadaju kljuevi Nebesa i Zemlje. Opsk rbu u izobilju kome hoe daje i uskrauje. On jedini znalac svega, svake stvari je!42 6 Tri dimenzije znanja prolost, sadanjost, budunost, samo Allah ima i posjeduje. A k o je o Musa, Gospodar vas dvojice? - upita faraon - Gospodar na je Onaj koji je sve svome stvorenju podario i potom ga uputio! A ta bi sa pokoljenjima prijanjim? - upit a faraon. Znanje o svima njima kod Gospodara je moga, u Knjizi je - ree Musa - Gospo daru mome nita skriveno nije, ni u emu u krivu nije i on ne zaboravlja!427 Allahovo je znanje apsolutno i sveobuhvatno, i po njemu Allah stvara svjetove. Ljudsko z nanje koje je Allahov dar ovjeku je partikularno ogranieno i podlijee neminovnom su du pamenja, promaaja i zaborava. Uvjet je Hilafeta na zemlji posjedovanje znanja u ovjeku. U okviru tog znanja ono je kao Allahov dar, proces, ono se stie i uveava s e, gubi se, zaboravlja se, ogranieno je i da bi bilo u funkciji ovjeka i ljudi mor a biti u ime Allaha: Gospodaru moj! Poveaj znanje meni! Adema smo mi jo prije obave zali pa on zaboravi i ne naosmo kod njega odlunosti!428 Sa stajalita Islama, ovjek ka o ovjek, nikada ne moe nita ne znati niti ikad moe sve znati. Neuzubillahi, kada bi sve znao bio bi ravan Bogu, a to upravo kahini- proricatelji, gatari, gurui, mag i, lane mesije i misionari, sebi uzurpiraju i lano pripisiju. Kada ovjek nikada nita ne bi znao i ne bi mogao nauiti, ne bi mogao funkciju Halife na zemlji izvravati. ovjekovo ogranieno znaje kree se u okviru Halkullahstvorenih i vidljivih svjetova i stvorenja, a ne u okviru Emrullah, po izravnoj Allahovoj Odredbi, Alemu-1 gajb metafizikih, onostranih, trancendentalnih svjetova koji se po Objavi vjeruju, a n aukom ne saznaju. To su Ruh, Dennet, Dehennem, meleki, ejtani, dinni, sudbina, Sudnj i Dan, stvaranje univerzuma, jedinstvo i eventualna beskonanost, konac svjetova, nagrada i kazna, sadraj, smisao i cilj svjetova, njihova eshatologija i teleologi ja. U te svjetove se vjerom vjeruje a ne naukom. Sve naune spoznaje su odreene, og raniene, relativne, mjerljive, Kuran (Ez-Zumer, 62-67) Kuran (El-Mu'min, 7) 426 Kuran (E-u'ara, 9-12) 427 Kuran (T-H 9-52) 428 Kuran (T-H, 114-115) 424 425 183

provjerljive, vremenski, prostorno, iskustveno, racionalno, spoznajno i intelekt ualno uvjetovane, definirane i kategorizirane: I pitaju te o Ruhu. Ti reci: Ruh je Emr-Odredba od rnoga Gospodara, vama je dato samo malo od znanja - Vema utitum, mine-1-ilmi illa kalila.429 Kako zapaa Auguste Conte; Istinska nauka (pravo saznanj e) e ostati uvijek nedostupna i uskraena naem slabanom razumu. Upravo zato nauna istra vanja nisu usmjerena prema sutinskim uzrocima pojava, koje jedino Bog poznaje, ve nauka prouava i istrauje ono to je dato, vidljivo, konkretno, to ima teinu, masu, zap reminu, povrinu, visinu, irinu, dubinu, kakvou, kolikou i to je mjerljivo i iskustven o i putem logikih formula i iskaza provjerljivo. Bez obzira na ovako jasne relaci je i sudove Islama; magi, gatari, vraari, gurui, duhovni prostituti i pornografi, lani mesije, misionari, spasitelji i izbavitelji ljudi, iji su stomaci puni, srca prazna, a due puste, nameu se u okviru sujevjerja i praznovjerja da znaju, poznaj u i vide unaprijed, unazad i sada sve, da mogu ljudima pogoditi i prilagoditi nj ihovim eljama i tenjama, sudbinu, budunost, ljubav, posao, kolu i karijeru. Kako Isl am globalno, strukturalno, komplementarno, naelno i principijelno odbacuje sve za blude, on se na isti nain bori i protiv sujevjerja i praznovjerja, gatanja, vraanj a i proricanja. Topos ovih zabluda, duhovnih perverzija i unutranjeg terora i nas ilja lei u idolatriji. Idolatrija, vraanje, proricanje i gatanje predstavljaju sis tem nerazdvojnih spojenih posuda. Boriti se protiv gatanja, proricanja, vraanja, hiromantike, astromantike, horoskopa i duhovne pornografije i prostitucije, u ok ruenju i ambijentu idolopoklonstva i idolatrije, predstavlja oblik borbe protiv k omaraca sa pekirima u Africi umjesto suenja movara; Odista e ljudi koji kumire (idole ) prave, biti kanjeni na Sudnjem Danu. Rei e im se: Oivite ono, to ste napravili!430 U drugom hadisu, u kontekstu magije, koja je okvir i opseg vraanja, gatanja i prori canja Poslanik kae: Ko pue u uzlove taj ini sihr, taj pada u jednu vrstu idolatrije, ili Nije na ko gata (prorie, vraa) ili trai da se njemu gata, ko prorie nekome buduno t ili trai da se njemu prorie budunost, ko ini sihr (ine) ili trai da se njemu ine sih ri (ini). Ko dolazi gataru (vraaru), koji ljudima otkrivaju njihovu prolost, ili si hirbazu, arobnjaku ili gataru koji prorie budunost, pa ih pita i povjerenje u ono to mu oni govore i proriu, taj ne vjeruje u ono to je objavljeno Muhammedu. U talism anima, zapisima koje ljudi vjeaju na sebe i gataju i inima (sihirima) ena, koje one ponekad ine. da bi bolje stajale kod ljudi, da bi ih ljudi voljeli, u svemu tome nalazi se vrsta idolatrije. Gatanje crtanjem po pijesku, gatanje uope, bacanje p ijeska, to je vrsta idolatrije. U jednom hadisu se kae da Poslanik nije htio prim iti jednog ovjeka, niti je htio primiti njegovu izjavu da je musliman, kad je vid io da na ruci nosi neki talisman, dok nije taj talisman bacio s ruke, a onda je rekao: Men alleka fekad ereke - Ko vjea na sebe razne talismane, taj irk ini, taj ini idolatriju! U gatanje, proricanje budunosti i pronicanje u sudbine ljudi, izmeu ost alih radnji, postupaka, aktivnosti i poslova spada: bacanje graha, gledanje u fi ndan, u kuglu, gledanje i posmatranje zvijezda, bacanje i gledanje u karte, sve v rste horoskopa, sve mogue vrste gatanja i predskazivanja po letu ptica, vezanje t aksirala i tilisuma usljed prelaska 429 430 Kuran (El-Isra, 85) (I.P.H., 471 - Izbor Poslanikovih hadisa) 184

zeca ili make preko puta, ili vezati belaj i nesreu za odreeni dan u sedmici (u uto rak) ili za odreeni broj (trinaest), ili za odedeni vanjski predznak ili ivotinju: kozu, maku, vjevericu, zeca. Uz idole i idolatriju kao glavne izvore i generator e gatanja, vraanja, proricanja budunosti i promicanja u sudbinu izuzetno pogodno t lo, topos i humus za sve vrste praznovjerja, sujevjerja, duhovne pornografije i prostitucije predstavlja zaborav Boga od strane ovjeka, samozaborav, samootudenje i samoegzil ovjeka iz svog vjerskog, idejnog, duhovnog i moralno-etikog svijeta i ivota, opa zaputenost ljudi, njihova povrnost, naivnost, povodljivost, zavodljivost i sklonost lanom, praznom i hladnom vanjskom bljetavilu. U takvom stanju potpune neizvjesnosti, nesigurnosti, neodreenosti, nedoumica, tjeskobe, munine, straha i n emoi, ljudi srljaju u predskazivanje budunosti i slue se raznim sredstvima i tehnik ama. Tako su predlslamski Arapi u doba dahilijjeta gatali i vraali pomou strijelica . Naime, oni su imali strijelice na kojima je sa jedne strane pisalo: Emereni Rab bi Nareuje mi moj gospodar, a sa druge strane Nehani Rabbi - Zabranjuje mi moj gospoda r. Kada bi bacili strijelicu po sistemu tura-jazija, ti idolopoklonici bi postupi li onako kako je pisalo na strijelici sa vanjske strane, tako bi i radili. Ako j e pisalo: Nareuje mi se - oni bi radili, ako je pisalo zabranjuje se - oni bi odustaj ali, bez obzira ta su namjeravali da rade. Poseban oblik gatanja, vraanja, prorica nja budunosti i pronicanja u sudbinu ili krajnje opasne oblike duhovne pornografi je i prostitucije, predstavlja ogledanje i zapisivanje kod, nazovi, hoda koji se zaklanjaju iza uenja Islama, asne Knjige Kur'ana i Poslanikovog Hadisa i koriste l judske muke, patnje, nevolje, bolesti, belaje, probleme u braku i ivotu i pozivaj ui se na Allaha, a uz pomo ejtana i dinna i ljudi nevjernika, namjerno, planirano i sistemski ljude varaju i pljakaju. A teko onima koji rukama piu Knjigu, a zatim govo re: Evo, ovo je od Allaha - da bi za to korist i zaradu neznatnu i prolaznu izvukl i. I teko njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko njima to na taj nain zarauju.43 istinu s neistinom ne mijeajte i istinu svjesno ne krijte i ne tajite!432 Ima li z loinca i nasilnika veeg od onog koji o Allahu lai iznosi ili kae: Evo, objavljuje mi se' A ne objavljujemo mu se nita, ili kae: Pa objavit u i ja nalik ovome to objavlj uje Allah!433 Kako god se u visokorazvijenom i visokosofisticiranom civiliziranom drutvu izvana razvija industrija seksa, industrija pornografije, industrija pros titucije, industrija perverzije, industrija pedofilije, industrija homoseksualiz ma, industrija lezbijstva, industrija kloniranja, industrija uniseksa, industrij a travestitizma, industrija poroka, industrija alkoholizma, industrija droge, in dustrija kocke, tako se iznutra, unutar duhovne pornografije i duhovne prostituc ije, preko vraeva, maga, gatara, gurua, proricatelja (kahina) i lanih mesija i mis ionara, razvija duhovno-pornografska i duhovnoprostitutna industrija: proricanja , gatanja, vraanja, zapisivanja, ogledanja, varanja, hiromantike, astromantike, ho roskopije, spiritumanije, koja ribarima ljudskih dua zaklanjanjem iza Boga i prod ajom lai i obmana pod firmom istine. Ustvari, sve su to oblici magije, a magija i li sihr nije nita drugo nego skup tajanstvenih radnji (gatanje, varanje, bajanje, ogledanje), rijei, postupaka ili ponaanja, pomou kojih mag (sahir) ili arobnjak, Kuran (El-Bekare, 79) Kur'an (El-Bekare, 42) 433 Kuran (El-En'am, 93) 431 432 185

vra, proricatelj, eli utjecati na prirodni i drutveni tok stvari, mijenjati ih, pod eavati ih, a takoer i njihov kauzalitet nune uzrono-posljeine veze i odnose usklaivati sa svojim eljama. Mag, sahir, vra, proricatelj (kahin) hoe da umjesto Boga, bude st voritelj, zakonodavac, izaziva i promjenitelj i preusmjeritelj sudbine, a u to i ljude uvjerava, navodi i za debele pare zavodi. Vraanje, gatanje i proricanje bud unosti i pronicanje sudbine je pokuaj popunjavanja praznovjerja i sujeverja. Time se sujeverje i praznovjerje lijee na isti nain, kao to se smirenje ili eventualno s rea i zadovoljstvo postiu pomou alkohola i droge. Mag se naspram ljudi postavlja na pijedastal sveznalice i time sam sebe izravnava sa Bogom, to je isti irk, a ljude poniava i sputa na nivo sveneznalica. U odnosu na vjeru mag je nepremostiva prepre ka ljudima u Tevhid, a u odnosu na ivot on je nepremostiva prepreka ljudima u nau ku. Zato bi ljudi izuavali i prouavali anorganski, organski, biljni, ivotinjski i lj udski svijet, kad mag zna i kad je vlasnik, prolosti, sadanjosti i budunosti. Magu u ljudima smeta vjera, moral, kultura, pravo, znanje, zdravlje i prirodan ivot. P rema Durkheimu: Sociologija se nije mogla pojaviti prije nego to se steklo osjeanje da su drutvo, kao i ostali svijet, podvrgnuti zakonima koji neminovno proistiu iz svoje prirode i koji je izraavaju. Ovo shvatanje se vrlo sporo razvijalo. Kroz v ijekove ljudi su vjerovali da se i minerali ne potinjavaju odreenim zakonima, ve da mogu uzeti sve oblike i sve mogue osobine. Vjerovalo se da izvjesne izreke i izv jesni pokreti imaju osobinu da neorgansko tijelo promijene u ivo bie, ovjeka u ivoti nju ili biljku i obratno. Ovu i ovakvu mo i svojstva ima samo Bog, a u magiji ta s vojstva i mo pridaju se ovjeku. U okviru Tevhida i Kelimei-ehadeta reci: On je Allah - Jedan! Allah je utoite svakom! Nije se rodio, i roen nije, i niko mu ravan nije.4 34 Islam iskljuuje svaki oblik irka, idolatrije, posrednika i posredovanja, prazno vjerja, sujevjerja, gatanja, varanja i proricanja, bilo preko ivih bilo preko mrtv ih: Boiji Poslanik je prokleo one ene koje (na vjerom nedozvoljen nain) posjeuju meza rja i one osobe koje groblja uzimaju za damije. (Hadis). Hazreti Aia prenosi: Boiji P oslanik, rekao je u svojoj bolesti, iza koje nije ni ustao: Zasluili su Boije prokl etstvo Zidovi i krani, oni koji su na grobovima svojih svetaca podizali bogomolje da se u njima ljudi mole. Da nije toga bilo Poslanikov kabur bio bi na vidnu i otv orenu mjestu, ali se on bojao da njegov mezar ne bude uzet za bogomolju. Ljudi ko ji bjanko, per capita povjeruju u ono to im vraevi, gatari gurui, proricatelji bud unosti i pronicatelji sudbine kau dovode u pitanje ono to je Muhamedu a.s. objavlje no. Ko ide gataru ili vraaru sa namjerom i ciljem da povjeruje u ono to mu on kae, z anijekao je ono to je objavljeno Muhammedu a.s.435 Potpuno je istovjetan sluaj sa p roricanjem sudbine pomou ptica i zvijezda: Ne pripada nam onaj koji pomou ptica pro rie sudbinu i budunost, a niti onaj ko u to vjeruje. Takoer, ne pripada nam onaj ko ji gata i onaj kome se gata, kao ni onaj koji pravi sihire, ili onaj koji trai da mu se protiv nekoga prave sihri. U principu, u zajednicu muslimana i sljedbenike Ummeta Muhammeda a.s. ne spada niko ko namjerno, svjesno, slobodno, ciljano, vo ljno i sa predumiljajem vara i obmanjuje muslimane iznutra, duhovnom 434 435 Kuran (El-Ihias, 1-4) (I.P.H., 1505, 1373 - Izbor Poslanikovih hadisa) 186

pornografijom i prostitucijom, ili izvana strastima, porocima, strahom i perverz ijama. Muslimani vjeruju, svjesni su i na temelju Objave znaju da su svi: gatari , gurui, proricatelji, vraevi, notorni i ontoloki lazovi kezzabi, da su opinjeni i omadijani -mednuni: da su magi-sahiri. Nasuprot njima Allahovi poslanici i odabra nici kao Allahova milost, dobrota, blagodat i uzori svjetovima i ljudima, nikada to nisu bili. Svi se sahiri, magi, proricatelji, gatari i vraevi uputaju u najopa snije igre i lai, kada za neznatne prolazne materijalne koristi ljudima tvrde, a pritom ih varaju i obmanjuju, da znaju ono to ne znaju, da mogu ono to ne mogu, da e biti ono to nee biti i da e uraditi ono to ne mogu uraditi i da e izlijeiti ili otk oniti ono to ne mogu otkloniti Niko osim Allaha ni na nebu ni na zemlji, ne zna to e se dogoditi.436 On (Allah) je Znalac tajne, pa ne otkriva (sve) svoje tajne nikom e, (taman posla da ih otkriva sahirima, kahinima, magima, proricateljima, gatari ma, vraarima, guruuima, lanim mesijama i misionarima, ustvari duhovnim pornografim a i prostitutima), osim onome kojim On zadovoljan je da Mu poslanik bude, i on i spred, i iza njega postavi tiene zasjede da bi pokazao da su oni dostavili Gospoda ra svojega poslanice! A on sve to u njih je u dlaku zna, i On (Allah) svaku stvar brojem obuhvata!437 Mi smo i prije Allaha dovom zazivali. On je Dobroinitelj, Sami losni! Pa ti (Muhammede) opominji! Jer nisi ti, milou svoga Gospodara, ni kahin- p roricatelj, nit' mednun - obdinjen i luda! Zar da oni govore: Pjesnik je! ekat emo mu udbinu nestalnu! Ti reci: I ekajte vi! I ja u svama biti od onih koji e ekati. Da li i na ovo razbori njihovi tjeraju ili su oni narod zastranjeli?! Zar oni vele: Izmil ja ga! (Muhammed a.s., Kur'an). Ne! Nego oni ne vjeruju! Nek' oni govor nalik ovo me donesu, ako govore istinu! Zar su oni stvoreni bez Stvoritelja, ili su oni se bi stvoritelji?! Zar su oni stvorili Nebesa i Zemlju. Ne! Oni nisu uvjereni! Zar su u njih riznice Gospodara tvoga ili su oni vladatelji?! Zar oni stepenice ima ju pa hoe da prislukuju?! Neka onda onaj njihov koji je uo donese dokaz jasni! Zar njemu pripadaju kerke - a vama sinovi?! Zar ti ie nagradu od njih pa su oni od namet a optereeni? Zar je u njih nepoznato, pa oni piu (a u stvari nije tako, jer ne zna niko od stanovnika Nebesa i Zemlje ono nepoznato, nadnaravno, trancendentno, tr anscendentalno, ontoloko, metafiziko, metaempirijsko, osim Allaha), pa oni piu (sud binu, budunost, nafaku, sreu, izbor branog druga, zdravlje, opskrbu, nafaku). Zar o ni (s time) spletke ele?! Pa oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke! Zar da dr ugog Boga oni, osim Allaha, imaju?! Slavljen nek' je Allah i iznad onoga to mu on i pripisuju. A kad bi oni vidjeli komad od neba da pada, kazali bi: Oblaci nagomi lani! Pa, ti ih pusti dok ne susretnu dan u kome pomrijet e oni, dan kada im splet ka njihova nee nita koristiti, niti e biti pomognuti! A, zbilja, za one koji su sil nici kazna e i osim te biti, ali ne zna njih veina. A ti se strpi do Odredbe svoga Gospodara, ti si zbilja pred naim oima, i slavi svoga Gospodara, hvalei ga kad ust aje, nou slavi ga i kad zvijezde iezavaju!438 Dakle, ovi ajeti iz sure Et-Tur, ukazuj u na topos, humus, genezu, sadraj, sve kategorije, relacije, Kuran (En-Neml, 65) Kuran (EL-Dinn, 26-28) 438 Kuran (Et-Tur, 28-49) 436 437 187

implikacije, zamke, zablude i posljedice vraanja, gatanja, proricanja, praznovjer ja sujevjerja i duhovne pornografije i prostitucije. Jedino to preostaje jeste po stupiti po Upozorenju i Uputi Kur'ana: Pa toga dana (Sudnjeg) teko proricateljima, onima koji su se u la uputali igrajui se! Na dan kad e oni u Dehennem silno biti nag urani: Evo ovo je vatra koju ste poricali vi! Pa da li, onda, arolija ovo je, ili vi ne vidite?! Prite se na njoj i trpjeli ili ne trpjeli - svejedno vam je! Bit et e samo onako kanjeni kako ste radili!439 U okviru udesa svjetske povijesti i zlehu de ovjekove sudbine koja, je rtva ejtanovih zamki i zavoenja svi su Allahovi poslani ci i vjerovjesnici, uistinu najvei borci protiv toga, bili optuivani da su kazibilaovi, sahiri-magi, mednuni-obdinjeni, i ludi i airi- pjesnici. Allah se kune da su svi oni samo Objavu, Opomenu, Uputu i Allahovu rije prenosili: Pa, ja se kunem oni m to ne vidite! Doista je Kur'an govor objavljen Poslaniku plemenitome! A nije to govor nekog pjesnika, kako vi malo vjerujete! Niti je govor nekog kahina- prori catelja, kako se vi malo opominjate! Objava je to Gospodara svjetova! A da je on na nas kakve (izmiljene a ne objavljene) izgovorio rijei, zbilja bismo ga za desn icu uzeli i ilu mu zatim kucavicu presjekli, i nikoga nema meu vama ko bi ga mogao odbraniti! A zbilja Kur'an je bogobojaznim opomena, a dobro znademo mi da se meu vama laovi nahode! A Kur'an je zbilja propast za nevjernike i on je doista istin a obistinjena i oigledna! Zato ti slavi ime Gospodara svoga, Velianstvenoga.440 Doi sta, Kur'an je objava, opomena, uputa, savjet, lijek, istina, dobro i spas za vj ernike i Knjiga koja razara i razobliava: sihr, vraanje, proricanje, gatanje, mage , gurue, gatare, proricatelje, vraeve lane mesije i misionare, duhovnu pornografij u i prostituciju i duhovne pornografe i prostitute. 439 440 Kuran (Et-Tur, 11-16) Kuran (El-Hakkatu, 38-52) 188

15. DRUTVO I ALKOHOL I reci ti Meni, ko e uputiti onoga koji je strast svoju za Boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajui ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapeatio, a pred oi njegove koprenu stavio? Ko e mu, osim Allaha i ako nee Allah, na Pravi p ut ukazati? Zato se ne urazumite i ne opametite? Postoji samo ivot na zemaljski, ivi mo i umiremo, jedino nas vrijeme uniti - govore oni. A oni o tome ba nita ne znaju, oni samo nagaaju. A kad im se Nai ajeti jasno kazuju samo se ovim rijeima izrugiva ju. Pretke nae u ivot povratite, ako je istina to to govorite! Ti reci: Allah vas oi vljava, zatim e vas usmrtiti i potom e vas na Danu Sudnjem, u koji sumnje nije, sa kupiti, ali veina svijeta ne zna! I samo Allahu pripada vlast nebesa i Zemlje! A na Dan kad nastupi Smak Svijeta, toga dana laljivci e biti gubitnici. I ti e vidjeti kako svaki narod klei, svaki narod e biti pozivan po svojoj Knjizi (koja o njemu govori Istinu bez dodavanja ili oduzimanja)! Danas ete dobiti nagradu ili kaznu, prema onome kako ste radili. Ova Naa Knjiga govori o vama Istinu, jer Mi smo trail i da se zabiljei sve to ste radili vi.441 Na Oprosnom hadduu, Poslanik Islama, milost svim svjetovima, Resuli ekrem Nebbij muhterem, Muhammed (s.a.v.s.), u kontekstu ljudskog ivota, imovine i asti kae: Ljudi, vai ivoti, vaa imovina i vae asti neka v du sveti i neprikosnoveni kao to je za sve nas uzvien i svet ovaj mjesec. I zul-hi de, dnanji dan i mjesto - Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Go spodarom vaim. ovjek je djelo Boije i neka je proklet onaj koji to rui. Mi emo svi doi pred Boga i (samo) On e nas pitati za naa djela i na rad. Stvari koje su vam date u amanet, uvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome ije su.4 42 Dva su osnovna elementa, jedan unutranji - Vjera i drugi vanjski - ivot, darova na svakom ovjeku i svim ljudima od dragog Allaha ravnopravno i podjednako. Strast kao najvea poast, opakost i opasnost podjednako u ovjeku i ljudima ugroava i vjeru i ivot. Mada je strast kao i porok, a alkohol spada u najstarije i najopsnije por oke, najee individualan grijeh, oni oboje po svojim uincima, konotacijama, rezultati ma i posljedicama tiu se kolektivne sudbine i odgovornosti ljudi. Strast se na is ti nain kao i porok, poput opake i opasne zarazne bolesti, veoma brzo iri sa jedno g na drugog ovjeka i na druge ljude tako da od pojedinane pojave sa pojedinca prel azi na grupu i postaje posebna pojava, a sa grupe, ukoliko se ne zaustavi i nepr esijee, prelazi na itavo drutvo i postaje opa drutvena ili globalno-kolektivna pojava , bolest i poast. Ne samo da strasti, kada postanu kolektivna boanstva ljudi, u nj ima ubijajaju, umrtvljuju, zapeauju njihova srca i ui, pustoe njihove due, a pred oi, vidike, vizije i perspektive, koprene stavljaju, u zabludi ih ostavljaju nego ih i do kolektivne odgovornosti u sramnom statusu i poniavajue kleeem poloaju na Sudnje m danu postavljaju. Strast i porok i kada se ine kao individualni grijeh i slabos t bez izuzetka i po pravilu iza sebe kolektivne 441 442 Kuran (El-Dasije, 23-29) Mustafa Spahi (Povijest Islama I i II, Poslanikov govor na Oprosnom haddu, str. 215) 189

posljedice ostavljaju. U principu u Islamu je grijeh individualan: A svakom ovjeku Mi emo djelo njegovo za vrat njegov privezati, a na Danu Sudnjem izvadit emo mu K njigu, otvorenu e je susresti. Svoju knjigu itaj! Dosta ti je to e danas protiv sebe svoj raun sviati! Ko se Pravom Stazom uputi, na dobro svoje se uputio, a ko stranp uticom krene, protiv sebe krenuo je. Niko nositi nee onoga drugoga breme! I nikog a (od naroda i ljudi) Mi nismo kaznili dok ne bismo poslanika poslali. A kad god smo htjeli Mi unititi grad neki, onima na raskoi (uivanje, strasti i poroke) svikl im u njemu dobro smo nareivali, ali oni bi u gradu (elite, prvaci, zvaninici, boga tai, monici) grijeili i Rije protiv njega obistinjena bi, i Mi smo ga do temelja ruil i! A koliko smo samo Mi nakon Nuha unitili, pokoljenja drevnih! Dosta je da Gospo dar tvoj zna i vidi grijehe Svojih robova. Ko hoe (samo) ovaj svijet urni, Mi emo d ati da na njemu brzo proivi ono to hoemo i kome hoemo Mi, a potom emo mu Dehenem dati! U njemu e se ponien i odbaen pei. A ko hoe Onaj Svijet i trudi se za njega trudom sv ojskim, (truditi se trudom svojski za Onaj Svijet), i ka tome je jo vjernik, takv ima e trud njihov hvaljen biti! (trud e njegov na Buduem Svijetu biti kod Allaha pr imljen). Njima svima Mi, bili ovi ili oni, pruamo dara od tvog Gospodara, a dar G ospodara tvog zabranjen nije nikom! Pogledaj samo kako Mi odlikujemo jedne nad d rugima a na Onom Svijetu razlika me' razinama i odliju bit ce jo i vea443 a ako donos i kolektivne drutvene negativne posljedice i ako se tie kolektivne sudbine svijeta , ivota i ljudi, onda je odgovornost, kazna i sankcija za takav grijeh (kakav je bez ikakve sumnje alkohol i droga) pored individualne ili pojedinane i posebne gr upne ak i opa kolektivna ili drutvena ili opeljudska. Oko pojedinane svijesti kod poj edinca ili osobe, posebne, partikularne ili parcijalne svijesti kod drutvene grup e ili skupine i ope globalne i totalne svijesti na razini drutva kao openitosti, cj eline ili ope kategorije kao i odnosa izmeu pojedinanih, posebnih i opih pojava izmeu Islama i nekih drugih uenja postoje neke neusporedive kvalitativne razlike. Tako se primjera radi - povijest Evrope unazat tri hiljade godina klati izmeu apsolut izacije individualne svijesti (pojedinane osobe, individualiteta, personaliteta, egoa ili linosti), ili s druge strane apsolutizacije posebne svijesti (odabrane g rupe, stalea, kaste, stranke, partije, elite), ili s tree strane apsolutizacije ope svijesti (naroda, nacije, rase). Apsolutizirana individualna i pojedinana svijes t sa stajalita individualiteta porie i odrie posebnu i opu svijest, posebna svijest na razini grupe (partije, stranke) sa stajalita posebnosti porie i odrie pojedinanu i opu svijest tako to porie i odrie ljudsku linost, individualnost i personalnost, ka o to sa stajalita posebne svijesti takoer porie i odrie opu svijest tako to itav naro naciju svodi na opor, hordu i stampedo goriva revolucije. Tako su prema Gurvitch u Mi cjeline u kojima su pojedinane svijesti povezane meusobnim proimanjem i koje se ne mogu svesti na prosti skup lanova. Kolektivna i pojedinana svijest se meusobno p roimaju, ali se individualna gubi u opoj svijesti. Prema Durkheimu, individualna i kolektivna svijest se nikada ne proimaju zato to sve individualne svijesti nastaj u i definiraju se iz kolektivne svijesti. Tako se tri 443 Kuran (El-Isra, 13-21) 190

hiljade godina povijesti Zapada nadaje kao tri hiljade godina nepomirljive borbe i prevlasti i apsolutizacije kolektivne svijesti kroz (Crkvu, Dravu, Naciju, Ras u) ili prevlasti i apsolutizacije posebne svijesti kroz (feudalizam, gradove, dra ve, plemstvo i stalee, stranke i partije, razna drutva, udruenja i grupe) i apsolut izacije individualne ili pojedinane svijesti kroz totalitet graanskog drutva u kome je pojedinac, osoba, linost, personalitet jedina i neprikosnovena vrijednost. Sa stajalita Islama, individualna ili pojedinana svijest se dodiruje, komunicira i p roima sa posebnom svijeu kroz sve likove i oblike drutvenih grupa kao i sa opom svijeu na razini drutva ali se nikada ne moe utopiti, asimilirati ili nestati ni u posebn oj - na razini grupa, niti u opoj svijesti na razini drutva, jer bi tada ovjek izgu bio svoj dignitet, autoritet i identitet na Ovom i mogunost odgovornosti na Onom svijetu. Ne moe se nikada u Islamu individualna svijest zakriti, sakriti i potrat i posebnom svijeu, posebna individualnom i opom a opa individualnom i posebnom. Isla m samo inzistira na mjeri, zdravom odnosu i ravnotei izmeu pojedinane svijesti u ok viru linosti, posebne svijesti u okviru demaata i ope svijesti u okviru ummeta. Por ed pojedinane, posebne i ope odgovornosti koje jedne druge ne potiru, ne zaklanjaj u, ne umanjuju i ne ponitavaju navedeni ajeti skreu panju na bolnu i surovu nepromj enjivu i neizmjenjivu injenicu da su gradovi kroz vascijelu povijest neprestana s jedita i sredita poroka i strasti i ljudima dostupnih perverzija. Zapravo centrist a i sjedita svih visokorazvijenih civilizacija su gradovi, posebno veliki. Veliki gradovi su centri dravnog, politikog, ekonomskog, privrednog, trgovakog, diplomats kog, a od devetnaestog stoljea i industrijskog umjesto dotadanjeg krvno-srodnikog iv ota u velikim porodicama i familijama kao to su patrijarhalne kune zajednice, patr ijarhalne porodice, rodovski klanovi, rodovi, bratstva, plemena sve do naroda. T o je svjetla ohrabrujua i olakavajua strana civiliziranog ivota u gradovima ali to se tie dimenzije drutvenog ivota, drutvenih odnosa, procesa, veza, komunikacija i toko va u drutvenom ivotu, na razini drutvenih pojava, dominira individualiziam i egoiza m a u nauci pozitivizam i scientizam, te su s te strane gradovi i idealna sjedita , toposi, humusi, centrista svih poroka: harazdrnih igara, kocke i zabave, pusto lovnog, podzemnog i pustahijskog nonog ivota, prostitucije, tripera, sifilisa, AID S-a, alkoholizma, droge, magije (sujevjerja), idolatrije, indiferentnosti, paran oje, izofrenije, frustriranosti, iskompleksiranosti, traumatizma, nihilizma, skep ticizma, laicizima, ateizma, sekularizma, individualizma, slijepog kolektivizma, elitistike posebnosti, ironije, fantazije, utopije, projekcije, konstrukcije, de strukcije, halucinacije i kozmike usamljenosti. Kao to iz pustinja, sa visokih pla ninskih visova i iz sela kree i razvija se ivot, tako se ivot svakog naroda kao org anske i prirodne zajednice zavrava u gradovima kao totalitetu graanskog drutva koje g sainjava zbir svih individuuma - zvani nacija. Na selima se nerijetko mogu sres ti pokvareni ljudi, varalice, lopovi i laovi, ali veoma rijetko se susreu glupi i potpuno ogranieni debili ljudi. Uistinu, glupi i u mnogo emu ogranieni, oajni, bespo moni, bornirani, ostraeni i reducirane svijesti ljudi kao debili, ahmaci, mazlumi s usreu se u velikim gradovima. ini se da na njihovu glupost, ogranienost vidika, nep ostojanje vizije, siromatvo mate, konzervatizam, debilnost, retrogardnost i reakci onarnost pogleda, jednostranost, povrnost, linearnost i ostraenost svjetonzora, kon cepta i ideologije 191

ponajprije utjeu ambijent, milje i nain gradskog ivota, neodgoj djece i omladine, d rutvena nedrutvenost, solidarna nesolidamost i irelegioznost svake civilizacije u gradovima po definiciji. Irelegioznost svjetskih velegradova i metropola svijeta po sutini i definiciji, te gubitak porodinog, rodbinskog, rodovskog i plemenskog tj. primordijalnog, generikog, organskog ili krvno-srodnikog kao i gubitak autentin og prirodnog ambijenta, istog zraka, bistre vode i biljnog zelenila i seoskih pro stranstava, pogotovo za djecu i omladinu, unazad dva stoljea ljudi bez tekih i str avinih posljedica nisu mogli preivjeti. Tako ni u jednoj pustinji svijeta kao u sv jetskim velegradovima meu milionima ljudi, u zaboravu Boga, Sudbine, Vjere, Priro de, Svijeta, ivota, Zakona, Svrhe i Smisla, ovjeka i Drutva, ne ivi vie usamljenih i izoliranih ljudi: I pripovijedi im vijest o onome kome smo Znakove Nae dali pa se on od njih okrenu i uznevjerova u njih (otrgnu se i odvoji se od Znakova Naih tak o to u njih ne vjeruje), ali njega je ejtan slijedio i pratio i on je meu zabludjel ima bio! A da smo Mi htjeli, Mi smo ga mogli Znakovima uzvisiti, ali on se u ejta nove kande predade, zakova i ovjekovjei za zemlju, i strasti svoje poe slijediti. P rimjer takva ovjeka jednak je primjeru psa! Ako ga potjera, on dahe, a ako ga ostav i, on opet dahe (svejedno mu je kao i notornom alkoholiaru i narkomanu kako se sa n jima postupilo, on e dahtati kao to e se i pijanica opijati i narkoman drogirati je r je dahtanje, opijanje i drogiranje u njihovoj prirodi i pogubnoj navici)! Taka v je primjer naroda koji ajete Nae porie. Pa kazuj pripovijesti ne bi li oni razmi slili! A lo li je primjer naroda koji ajete Nae porie, oni zlo sami spram sebe ine.44 4 Ti nipoto ne budi od onih koji za Znake Allahove poriu, jer tad bi ti sigurno meu gubitnicima bio! Zbilja, oni na kojima se Rije tvoga Gospodara obistini nee vjerov ati, pa makar njima sva znamenja dola, sve dok oima ne vide kaznu bolnu! Zato ne bi grada nijednoga koji u Boga povjerova, pa mu to vjerovanje od koristi bi, osim naroda Junusova?! Tom narodu smo Mi, kad se prikloni i povrati vjeri, kaznu prez renu otklonili u ivotu na Ovome Svijetu, i Mi smo im dali da uivaju do roka odreeno ga! A da hoe Gospodar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti svijet p risili da budu vjernici? Niko nije vjernik bez doputenja Allahova, On kaznu daje o nima koji nee da razmisle. Ti kai: Pogledajte sve to je na nebesima i na Zemlji! Ali , nita ne koriste Znaci ni Opomene narodu koji nee da vjeruje.445 A Allah kao primj er jedan grad navodi, koji siguran i zadovoljan bi! I Allah dade da haljine glad i i straha okusi zbog onoga to su inili! A njima je poslanik doao izmeu samih njih p a su ga u la utjerali, i kazna ih potom zadesi jer su zloinitelji bili.446 A koliko smo samo Mi gradova unitili koji su grijeni bili, i opustjeli su na ruevinama svoji m! I koliko bunareva ima nautenih i dvoraca praznih! Zato po Zemlji ne putuju pa d a im budu srca kojima razmiljaju i ui .da im budu kojima netu uju?! Ali doista nisu slijepe oi, nego su slijepa srca u grudima!447 Pored kur'anskog upozoravanja, svje doenja i kazivanja o iaenim, sunovraenim iz svoje naravi i okvira izalim ljudima koji Kuran (El-Ea'raf, 175 177) Kuran (Junus, 95-101) 446 Kuran (En-Nahl, 112 i 113) 447 Kuran (El-Hadd, 45 i 46) 444 445 192

se od svoje naravi i oblika odvajaju kao zmija od svoje kouljice to se rastavlja i li pak ljuska od oraha, ljenika i jajeta, upeatljiv primjer, neizbrisive i nezabor avne slike daju svi romani Dostojevskog (ja sam sam a oni su svi) uzvikuje jedan njegov junak, romani Emila Zole, Kamija Dikensa, Krlee, Igoa, Balzaka, Flobera K afke i knjiga Dejvida Rismana Usamljena gomila - ivot u velegradovima daje ljudima dojam i prua im lanu, opaku i opasnu sliku, to za mlade narataje, koji raspolau sa ne shvatljivo puno novca, bez ikakvih obaveza i radnih navika sa puno slobodnog vre mena da mogu ivjeti ivot u punoj i neogranienoj slobodi bez ikakve komande, zabrane i ogranienja. Neotklonjivu opasnost predstavlja iluzija da se sve istovremeno pa ak i ljudsko tijelo, dostojanstvo, ast, ugled, ime, zvanje, znanje, uivanje, odjea, obua, sadraj i smisao ivota i uitak raja, ljubav, prijatelji, naravno za novac, moe kupiti i prodati. Pogubna obmana - da mogu pobjei i od Boga, i od sudbine, i od p rirode, i od ljudi, i od svijeta, i od ivota pa ak i od samih sebe razara i unitava ljude u gradu. Nikada niko na selu ne ivi iluziju da moe pobjei od Boga, od sudbin e, od prirode, od svijeta, od ljudi, od zajednice, od ivota a kamoli od samog seb e. O pokuajima bjekstva od slobode Erih From pie: Prvi mehanizam bjekstva od slobod e jeste ovjekova tenja da odustane od nezavisnosti svog pojedinanog ja i da ga sjed ini sa nekim ili neim izvan sebe, kako bi ono steklo snagu koja mu nedostaje; ili drukije reeno, da trai nove sekundarne spone kao zamjenu za primarne, izgubljene. Jasniji oblici ovog mehanizma mogu se nai u stremljenju za potinjenou i gospodarenje m ili u mazohistikim i sadistikim stremljenjima. Najei oblici u kojima se mazohistika stremljenja javljaju jesu osjeanja inferiornosti, nemoi, pojedinane beznaajnosti. U istoj vrsti karaktera, pored mazohistikih tenji, nalaze se redovno suta suprotnost sadistike tenje. Jedna sadistika tenja je da se drugi uine zavisnim i da se nad njima stekne apsolutna i neograniena vlast, te da se od njih tako naini puko orue glina u grnarevim rukama. Druga tenja sastoji se u impulsu da se drugima ne samo gospodari na ovaj apsolutni nain ve i da se eksploatiraju: koriste da se od njih krade, da se raspore i, tako rei, potpuno iscijede. Ta se elja moe odnositi i na materijalna i na nematerijalna svojstva - emotivna ili intelektualna koja jedna osoba posjed uje. Trea vrsta sadistikih tenji je elja da se izaziva patnja drugih ili da se posma tra kako oni pate. Ta patnja moe biti fizika, ali je ee mentalna. Njen cilj je da se drugi aktivno povrjeuju, da se poniavaju i zbunjuju ili da se posmatraju u situaci jama koje ih zbunjuju i poniavaju. Ukidanje pojedinanog ja i pokuaj da se time savl ada nepodnoljivo osjeanje nemoi samo su jedna strana mazohistikih stremljenja. Druga njihova strana jeste ovjekov pokuaj da postane dio kakve vee i monije cjeline izvan njega, da u njoj iezne i uestvuje. Ta mo moe da bude kakva osoba, ustanova, nacija, savjest ili neka psihika prinuda. Postajui dio moi koju osjea kao neto nepokolebljivo snano, vjeno i arobno, ovjek (lano i obdinjeno) uestvuje u njenoj snazi i slavi. On s odrie (gradski ovjek) svog linog ja i odustaje od snage i ponosa koji su s njima u vezi, on kao pojedinac gubi svoj integritet i odrie se svoje slobode, ali uestvuj ui u moi u kojoj se izgubio, on stie novu sigurnost i nov ponos. Mazohistike spone ( gradsko-civilizacijske) bitno se razlikuju od primarnih spona. Primarne spone (s a Bogom, Prirodom, Sudbinom, ivotom, Ljudima) postoje prije nego to se 193

proces individualizacije zavri. Pojedinac je jo uvijek dio svog prirodnog i drutven og svijeta, on se jo nije potpuno izdigao iz svoje sredine. Primarne (religijske, krvno-srodnike i prirodne) spone pruaju mu istinsku sigurnost i saznanje o tome em u pripada. Mazohistike spone su bjekstvo.448 Na selu kao i u samom ivotu ima tuge i alosti ali nema tenje da se odustane od sebe i svoga ja radi sjedinjenja sa nekim ili neim drugim. Na selu se ljudi meusobno posmatraju kao razliiti i ravnopravni u slobodi a nikada inferiorni i superiorni u odnosu jedni na druge. Bjeanje od seb e u nekog ili neto drugo, inferiornost i superiornost su samo odlike ljudi u grad u. Na selu se ljudi meusobno posvaaju i potuku, poput ivotinja, ali nikada jedni dr uge ne mue i ne pate. Ta svi zatvori, poput birtija i mejhana su u gradovima a ni su na selima. Ljudi na selu vole jedni druge iskoristiti ali ne gospodare jedni nad drugima. Zato na selima ive vjernici-grijenici a u gradovima nevjernici, nihil isti i skeptici. Zapravo grad je veoma skup i po mnogo emu glup. U gradu se plaa k analizacija a na selu besplatno udie ist zrak. Na selu ima grijenika ali nema nevje rnika. 15.1. Strategija zabrane alkohola u Islamu Da bi se ovjeanstvo odralo i valjano ivjelo na Ovom, a uspjeno, na Allahovo zadovoljs tvo, poloilo raun i ispit na Onom svijetu, te da bi se odrao red, poredak, sistem i zdrav organizam meu svjetovima i stvorenjima, Islam uspostavlja est osnovnih teme lja oko kojih se kree i na koje se svodi veina erijatskih propisa. Prvo, ast, milost , obaveza i dunost uvanja vjere i vjerskih propisa. U to ime i sa tom namjerom, Is lam kao i sve druge religije i zakoni svijeta, propisuje i omoguava ljudima da sv oju vjeru brane svim legitimnim, legalnim i regularnim sredstvima. Ko u odbrani vjere, ivota, porodice i imovine poloi svoj ivot, on je prema hadisu ehid. Drugo, uva nje pet osjetila, razuma, uma i pameti. Dok su ivotinje sa inom stvaranja od Stvor itelja darovane instinktima, meleki velikim znanjem, snagom i moima bez slobode, samo je ovjek istovremeno darovan i sa pet osjetila: razumom, umom, svijeu, savjeu, s lobodom i pameu. uvanje tih odlika, darova ljepote, dobrote i Allahove milosti u ov jeku kao i nezloupotreba slobode spada u osnovne principe i naela Islama. Sve vrs te alkohola su opake i opasne. Alkohol ljude koji ga redovno, stalno i dugotrajn o konzumiraju, vee za sebe i ini potpunim ovisnicima. To se u ivotu svaki dan dogaa i ponavlja ba onako kako Poslanik opisuje i definira svijest notornog alkoholiara: Mudminulhamri keabidi vesenin - Svijest hroninog i notornog alkoholiara je od alkoh ola kao svijest idolopoklonika od idola. U stanju delirija kada ulazi u svijet h alucinacija alkoholiar je u stanju alkohol doivljavati kao neku linost, idol ili to tem bez kojeg ne bi mogao 448 Erich Fromm (Bjekstvo od slobode) 194

ostati iv ni jedne sekunde, minute, sata, dana, sedmice, mjeseca a kamoli godine. Zato onima koji svojim rukama, svojim sredstvima i imetkom, pored Objave, slobo de, svijesti, savjesti, razuma, uma i pameti, sami sebi opojnim piima ili jo ee narko ticima suavaju, blokiraju, zaustavljaju, razaraju i unitavaju vlastitu svijest nem a ulaska u Dennet. La jedhulul-Dennete mudminu Hamrin. Notorni alkoholiar nee ui u Den et, (kae Poslanik). Naravno sve to se odnosi na notornog alkoholiara jo u veoj mjeri v ai za narkomana. I jedan i drugi u nekontroliranoj i neodoljivoj elji za drogom i alkoholom, u stanju su uiniti sve. Upotreba alkohola dovodi do postepenih promjen a u ponaanju, postupanju, djelima, dranju, rijeima i nainu razmiljanja. Neki mudri, d omiljati i praktini ljudi govore - prvi alkohol je proizveden od krvi: majmuna, ps a i svinje. Kad malo uejfi pijanica se igra, veseli, izvodi, to se kae - majmunie. K ad se bolje ponapije i jae cugne on psuje, laje, vrijea, napada i ujeda ljude kao bijesan pas. Kad se skroz napije, gubi svijest i ravnoteu te se valja po blatu ka o krmak. Zato uporno konzumiranje alkohola kao i upotreba droge izaziva radikaln u, totalnu i potpunu paralizaciju i suavanje svijesti. Zato je pod utieajem alkoh ola u pripitom i nekontroliranom stanju mogue uiniti nevjerovatne gluposti, povrij editi i ubiti sebe ili druge. Alkoholiari kao i narkomani u biti su idolopoklonic i modernog doba iji ivoti, pameti, razumi, umovi, svijesti, savjesti i spoznaje su porobljeni od alkohola i droge. U sutini alkohol i droga su najvee poasti i opakos ti modernog vremena i njihove rtve alkoholiari i narkomani su samo posljednje i be spovratne faze iivljavanja pred samounitenje i samodestrukciju alkoholiara i narkom ana. Blud ialkohol, takoer, spadaju u najstarije, najtee i najopasnije strasti i p oroke. ovjeka kao krunu svih bia u koga je Allah, d.. udahnuo Ruh (duh), dao mu najl jepi lik i oblik (ahseni takvim), poduio ga imenima i znaenjima svih stvorenja i st vari i ije je tijelo (dism) stvorio od zemlje, prokleti ejtan na svaki nain odvraa od Allahovog puta i Poslanikovog primjera: O vjernici, vino (alkohol), kocka, idoli (asnami) i strelice za gatanje su odvratne stvari i ejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste bili spaeni i postigli ono to elite.449 Dvije fundmentalne poruke navedenog ajeta kojih mora biti svjestan svaki musliman su: alkohol se postavlja u istu ravan sa kockom, idolima i proricanjem (gatanjem, bajanjem), ili magijom i konzumiranje alkohola je odvratna stvar - ejtansko djelo. Znanje i saznanje, s tavljanja alkohola na istu razinu sa idolatrijom svjedoe uz navedeni ajet i mnogo brojni hadisi: Kunem se Allahom i prizivam Ga za svjedoka da mi je rekaomelek Dibr il: O Muhammede! Notorni alkoholiar je odista slian idolopokloniku. Ako se zna da idolopoklonstvo spada u irk (politeizam) uz kufr- poricanje Boga neoprostivi grij eh, onda poredenje alkohola sa idolopoklonstvom kazuje sve, ili gotovo sve o dub ini i teini grijeha konzumiranja alkohola sa stajalita Islama. Upravo zbog takve k valifikacije alkohola i njegovog poredenja sa oboavanjem idola Vjerovjesnik kae: Pr vo, to je zabranio moj Gospodar poslije oboavanja kipova jeste upotreba alkohola i svadanje sa 449 Kuran (El-Maide, 90) 195

ljudima. (I.P.H., 167). Zato nema ummeta u vremenu i prostoru kome nije Allah, d.. preko njihovog vjerovjesnika zabranio alkohol kao opasan i teak grijeh. Poredei sv ijest, mentalitet, karakterne crte i praktino ponaanje alkoholiara iz svoga ummeta sa idolima, Muhammed, a.s., istie: Pijanica je slian idolopokloniku, slian je poklon iku Laata i Uzzaata (idolopokloniku lanih boanstava). Notorni i hronini alkoholiar, neovisno od stupnja znanja, zvanja i obrazovanja, ivotne dobi i intelektualne spo sobnosti kao rtva rune stvari, ejtanskog djela ili alkohola na razini svijesti post aje najsramniji, najponieniji i najizoblieniji rob poroka i strasti. I male kao i velike doze alkohola ubijaju modane elije, to ima trajne posljedice. Modne elije, jet ra i nervni sustav ugroene i razorene od alkohola i droge se ne obnavljaju. Alkoh ol poput droge onemoguava jasno razmiljanje, blokira zdravo prosuivanje, brie sjeanje kao otisak due u vremenu i prostoru i razara pamenje. Veoma opasne i teke posljedi ce na Ahiretu slijede doivotnom sarhou (pijanici): Prema onome ko umre kao notorni alkoholiar- postupit e se kao prema idolopokloniku kada se bude susreo s Allahom.45 0 (I.P.H., 1729) Bez obzira ta ljudi, pogotovo mladi, zeleni i neiskusni, mislili o alkoholu: da e im otkloniti brige, skratiti dosadu, odagnati osjeanje straha, b rige, nesigurnosti, neizvjesnosti, tjeskobe, munine, oaja, apsurda, besmisla ivota, da e im pomoi da se adaptiraju i akultiviraju na drutvo, da e im pomoi da ispred seb e otklone sliku sirovog, dosadnog, sivog i promaenog ivota, da e im pomoi da zaborav e i olakaju svakodnevne probleme, izazove, poslove, ispite, dugove, da e kroz te p oroke najbre ostvariti drutveno: upoznavanje, prilagodavanje, pribliavanje, asimila ciju i udruivanje sa ljudima, naalost, alkohol i droga nikada ne rjeavaju nego viest ruko multipliciraju probleme, skrivaju i razaraju prave osjeaje. Umjesto percepci je svijeta i ivota oni ljude vode u projekciju, fikciju i imaginarnu konstrukciju ivota. Iz svjesnog vode u podsvjesno, iz vizije u bolesnu matu, imaginaciju, halu cinaciju, agresivnu utopiju, retroaktivnu destrukciju i epigonstvo, iz realnosti u irealnost, iz pameti u raspamet, iz osjetila u divlje nagone i najniu animalno st, iz uma u besvijest, iz percepcije u projekciju ivota, iz erosa i ljubavi za iv otom u oaj i duh tanatosa. Kada su svojevremeno na Zapadu upitali profesora Devada Karahasana zato je u Islamu zabranjen alkohol, on je dao genijalno i potpuno na izvorima vjere utemeljeno objanjenje. U odogovoru i objanjenju on je, parafraziram , kazao: Islam je vjera istog, pravog i potpunog monoteizma koja izmeu Boga Stvorit elja i ovjeka njegovog stvorenja ne trpi nikakve ni institucionalne ni prersonaln e posrednike. Upravo zbog toga svaki musliman pojedinano i svi zajedno u budnom s tanju moraju biti pri punoj svijesti i u punoj pameti radi izravnog neposrednog i neprestanog odnosa sa svojim Stvoriteljem, Gospodarom Jednim Jedinim Allahom, d.. Sve to suava, umanjuje, blokira, dovodi u pitanje, usporava, onemoguava, opija, z anosi i iz pameti izvodi svijest - a alkohol je pored droge eklatantan i zoran p rimjer za to, Islam najstroije zabranjuje. Naime, Islam muslimanima i openito ljudi ma koji se toga u slobodi dre najstroije zabranjuje svako pie, hranu, radnju, postu pke ponaanja i djela koja dovode u pitanje i blokirajui osjetila, razum, um, pamet , svijest, savjest, sjeanje i pamenje. Poslanik je u tom smislu krajnje odluan, jas an, odreen, uporan i izriiti: Svako 450 (I.P.H., 86, 167, 1729) 196

pie koje opija (blokira, suava i oduzima svijest) je haram, prenose i Buharija i Mu slim. Sve to opija, zanosi i blokira i suava svijest je alkohol, a svako opojno pie je haram - zabranjeno. Bilo to, to opija, ono je zabranjeno i u najveim i u najmanji m koliinama. Allah je zabranio vino - alkohol a sve to opija, zanosi i suava i oduz ima ljudsku svijest je zabranjeno. injenica da Poslanik Islama izriito zabranjuje sve to opija u najveim koliinama i procentima ali i najmanjim, samo svjedoi nepobitn u istinu Islama da vjera Islam u svojoj osnovi - aslu, u svojoj strategiji, u sv ojoj nakani zabranjuje ili dozvoljava stvari ili radnje u korijenu, u principu u naelu a ne u procentima i koliinama. To daje snagu, jainu, veliinu, duinu trajanja p ropisima Islama. Zlo je zlo bez obzira na koliinu i procent kao to je i dobro - do bro bez obzira na koliinu i procent. Kur'an od vjernika u svakom momentu ivota, os im kad spava, trai da bude pri svijesti i pameti i da Allahovim putem, kroz ivot, ide otvorenih oiju i bude sa ispravnom vizijom ivota: Ti (Muhammede) kai: Evo Puta m ojega, Allahu pozivam s Jasnim Dokazom, ispravnom vizijom, otvorenih oiju i pri p unoj svijesti ja i svi oni koji mene slijede. I samo Allahu sva hvala pripada, j a nisam od onih koji Njemu pripisuju druga.451 Alkohol ne samo da blokira, opija, suava i oduzima svijest, opija i obdinjava um, razara razum i pamenje, onemoguava prisebnost i razboritost, kida i rastoava ivce i unitava jetru. Nepobitna je injenic a da se alkoholiari kao i narkomani svugdje lijee na neuropsihijatrijama. I prije objave Kur'ana i misije Muhammeda, a.s., bilo je samo pojedinaca poput Abdullah ibn Duda koji je svojim umom i prirodnim rezonom shvatio i zakljuio da se treba kl oniti i napustiti alkohol. Kada su ga pitali zato ne pije, odluno je odgovorio: Neu da svojom rukom u sebe trpam ludost, niti da osvanem poglavicom svog naroda, a o mrknem njihovim Iudom. Kada su Adijj ibn Hatimu prigovorili zato ne pije, odgovori o je: Neu da pijem ono to moju pamet opija. Konzumiranje alkohola nije samo porok ne go i teak grijeh a grijeh kao grijeh je negacija osnovne naravi i biti u kojoj je ovjek stvoren, on je udaljavanje due od sebe, i ugroavanje due, on je samozaborav ov jeka i klopka ejtanova za ljude, on je zaborav Allaha, d.., nepravda i nasilje prem a ljudima. Tako poinjeni grijeh mijenja i ugroava osnovnu ljudsku narav, ljudski s tatus, poloaj i mjesto boravka, ljudsku od Allaha odreenu misiju. Ne samo da grije h poinjen u nenamjernom zaboravu ili pri blokiranoj i suenoj svijesti u alkoholizi ranom stanju, kada ovjek slabi vezu sa Allahom, d.. i upada u klopku ejtana, ugroava osnvonu ljudsku narav, ljudski status, poloaj i mjesto boravka, nego gubi i formu , okvir, oblik i susret u kome Allah eli da ovjek bude ovjek sa vanjskom odlikom svijeu i unutarnjom odlikom - vjerom nad svim stvorenjima. to se tie zaborava, suenja , blokade, opijenja i obdinjenja svijesti usred alkohola i droge, grijeha i grij eenja alkoholiari i narokomani oni grijee namjerno, sistemski, kontinuirano, konzek ventno, konzistentno, planirano, slobodno i ciljano i u zaboravu Allaha pri suenj u. pomraenju, blokadi i opijenosti svijesti, neprestano i neprekidno u kontinuite tu izokreu i izobliavaju sistem, red, poredak, organizam, strukturu, javni, drutven i, kulturni, socijalni i politiki ivot, bez ikakvih skrupula i optereenja svijesti i savjesti. Zaborav Allaha, d.. i Njegove Objave, Opomene, Upute i Putokaza, a to e jtan izvana nad ljudima postie alkoholom i drogom, neminovno svodi ljude na bia i stvorenja 451 Kuran (Jusuf, 108) 197

jedne dimenzije (rtve strasti i poroka), jedne perspektive, jedne vizije, jedne m ogunosti, jedne anse, jednog pogleda, jedne brige, jedne obaveze - nabaviti drogu i alkohol i gubljenja mjere ravnotee, sredine i sinteze. Takvi su ljudi u stanju stalnog samonametnutog Nisjana - zaborava i sadomazohizma, gube tlo pod nogama, tlo i osnovu reda, poretka, sistema, mira, sigurnosti, smirenja i koncentracije i vota i prelaze u potpunu dekoncentraciju, nemir, nesigurnost, neizvjesnost, nema r, nebrigu za sebe i druge, neproduktivnost, nihilizam, nered, nesmisao, nepored ak, nesistem, opijenost, mahmurluk, drogiranost, muninu, tjeskobu, nepodnoljivost i nekonzistentnost ivota. U sve veem broju ljude ak i sa muslimanskim imenima porob ljava i njima ovladava poast strasti u mladosti, poroci i trka za Dunjalukom u st arosti. To se posebno vidi kroz prostituciju, alkohol, kocku i drogu. Ljudi, por obljeni i okovani strastima, porocima i Dunjalukom u starosti, makar imali i mus limanska imena, iz kvaliteta ivota nepovratno i neumitno prelaze u kvantitet uivan ja. Hegelijanskim jezikom kazano, u djeako-mladikom dobu, duh se zakiva i oboava str ast. To ima svoje rezultate, uinke i posljedice, blokadu osjetila, suenje i pomraen je svijesti, iskljuenje uma i umovanja, razaranja razuma i svoenje ovjeka na nie raz ine od ivotinje. Sklonost nekontroliranim strastima i porocima porobljava ljude i svodi ih na idolopokloniku svijest a to ih vodi u zaborav Boga i samozaborav seb e, to ima za posljedicu sve vrste perverzija (pedofilija, uniseks, sadomija, klon iranje, tranvestizam), nasilja, krade, pljake. U okviru takve svijesti zaborava B oga i samozaborava sebe, usred alkohola i droge, gubi se koncentracija, sinteza i ravnotea ivota i sve vei broj ljudi u svijetu postaje ravnoduan, nemaran cinian, sk eptian, ak i sa Islamskim imenima, naspram itavog sistema osnovnih erijatsko-pravnih normi i moralno-etikih vrijednosti Islama. Tako se banalizira i relativizira sli ka o haramu i halalu, dobru i zlu, istini i neistini, pravdi i nepravdi, vrijedn ostima i nevrijednostima. Zapravo, ljudi porobljeni i okovani strastima i poroci ma postaju rtve ejtanove. 15.2. Definicija i sutina alkohola Kada se u teoriji ili znanosti neto odreuje, definira i priznaje kae se da bi se net o moglo zvati ili imenovati teorijskom ili znanstvenom disciplinom ono mora imat i temu, predmet ili oblast kojom se bavi, metod, put ili nain kojim se dolazi do cilja a to je spoznaja ili saznanje te teme, oblasti ili predmeta, teoriju i ter minologiju. U teoriji i nauci kada se definira jedno bie, stvar ili predmet bitno je odreivanje njegove biti, sutine, naravi i diferencije specifike ili onog sutins kog po emu se to bie, predmet ili stvar odlikuje i razlikuje od svih drugih bia, st vari ili stvorenja. Prema definiciji u osnovnom izvoru Islama Kur'anu, alkohol z ajedno sa kockom, idolima i strelicama za gatanja (varanje, bajanje) spada u odvr atne stvari i ejtanska djela i ejtanski put - Ridsun min ameli-ejtan. Dakle, alkohol ima teku kvalifikaciju odvratne stvari, ejtanskog djela i puta u potpunosti izjed naenog sa kockom, idolatrijom i magijom. Zato svaki musliman pojedinano i svi 198

zajedno na razini kolektivne i ope svijesti moraju biti svjesni da se alkohol po teini grijeha, opakosti i opasnosti ovodunjalukih i ahiretskih posljedica postavlj a u istu ravan sa kockom, idolatrijom i proricanjem i gatanjem. Jednom rijeju, sv i ti poroci i zablude su gadna, opasna i nesuvisla ejtanska djela, zamke i putevi ridsun min ameli-ejtan. Ustvari, ko pije, ini rune, odvratne, opake i opasne stvari , u drutvu je ejtana, njegove sabrae, rtava i sljedbenika i lino je njegov sabrat u i stim nedjelima. Pored injenice da je Ridsun min ameli-ejtan - ejtanska odvratna stva r, djelo i put, alkohol je pie koje opija, zanosi, blokira, iauje, suava i onemoguava ljudsku svijest - erabun muskrirun. Svako pie koje opija, zanosi, blokira, suava, o nemoguava i iauje ljudsku svijest, po definiciji u Hadisu - kullu muskirin hamrun je vino - alkohol a sve to opija kako u najveim tako i najmanjim koliinama je haram najstroije zabranjeno ve kullu muskirin haramun - sve to opija je haram - od Alla ha najstroija zabrana. U tom smislu Muhammed, a.s. jedne prilike je kazao: Svako p ie koje opija (zanosi, suava, blokira svijest) je zabranjeno, a od ega e opiti vea mj era (koliina) zabranjeno je od njega i aka ili kako se u drugoj predaji prenosi i gutljaj. to opija u velikoj koliini i malo i najmanje toga je zabranjeno. Pored os novne kur'anske definicije alkohola kao ridsun min ameli-ejtana i erabun muskirun a lkohol je haram - najstroije zabranjeno djelo Kullu muskirin hamrun ve kullu musk irin Haramun - Svako opojno pie je alkohol a sve to opija je haram. Uz injenice da je ridsun min ameli-ejtan - ejtanska odvratna stvar, put i djelo, erabun muskirun pie koje opija, suava i zanosi ljudsku svijest, pie koje je zabranjeno - haram, alk ohol je prema kvalifikaciji i definiciji u hadisu majka svakog razvrata - UmmulFevahi Alkohol je majka svakog razvrata i najvei grijeh. Ko se oda alkoholu i opojn im piima taj e napustiti salat -namaz, napadati svoju majku, oca i tetku. Peta kval ifikacija i definicija alkohola jeste da je on Ummul-Habais - majka svakog zla i nevaljalog djela. esta definicija i kvalifikacija alkohola jeste da je on po svo joj naravi, sutini, rezultatima, uincima i posljedicama klju, ifra, put i uvod u sva ko zlo, belaj, nasilje, razvrat, grijeh, opainu: Ne pij alkoholna pia, jer je alkoh ol klju i izvor svakog zla.452 Kloni te se svih alkoholnih pia, jer su ona klju svako g zla. 15.3. Zabrana alkohola u Islamu Kada Islam daje est tako tekih, opasnih i opakih kvalifikacija i definicija alkoho la: Ridsun min ameliejtan - odvratna stvar i ejtansko djelo i put, erabun muskrirun - pie koje opija, zanosi, suava i blokira ljudsku svijest; erabu-muskirin haramun pie koje opija je haram - najstroija zabrana; Ummul-Fevahi majka svakog razvrata; Ummul - habais - Majka svakog zla i grijeha; Miftahu kulli errin - Klju i izvor sv akog zla jedini prirodan put, izlaz i rjeenje koje se nadaje na kraju jeste zabra na konzumiranja alkohola i svih 452 (I.P.H., 1885) 199

alkoholnih pia. Naime, uvjet svih uvjeta, to bi rekli stari Latini conditio sine q ua non - da se bude sauvano na Dunjaluku i spaeno na Ahiretu jeste kloniti se alko hla - Fedtenibuhu Leallekum tuflihun. Bez alkohola, u ime Allaha slijedei Poslanik a je uvanje i spas a sa alkoholom je propast. Kolniti se alkohola, svih radnji, p ostupaka, ponaanja i puteva koji vode ka njemu, muminu je obligatna dunost - farz. Da bi se na Dunjaluku sauvali a na Ahiretu bili spaeni, uvjet je da se u potpunos ti klonimo i negiramo alkohol, kocku, idole i proricanje (magiju). Svi narodi koj i su raspravljali i proricali sudbinu, oni su propali, kae Poslanik. Bez obzira to je alkohol ovako teak grijeh, opak i opasan porok, poznavajui potpuno ljudsku svij est, narav i bie, Islam u poetku, neponovljivom i neusporedivo uspjenom metodologij om etapno i postupno, dakle evolucijom a ne revolucijom, zabranjuje alkohol i al koholna pia. Tome ima mnogo razloga - Alkohol je opak i opasan porok koji opija, omamljuje, obdinjava, omadijava, osvaja, iznutra ispunjava, uveseljava, ushiuje l jude, raspaljuje i razdrauje u njima matu, iluzije, fantazije, fikcije i osjeaje sv emoi. Poslovi, aktivnosti, radnje i usluge oko alkohola kao i oko droge i svih po roka donose ljudima, koji se Boga ne boje i grijeha ne uvaju, velike dobiti, prof ite, zarade i uinke. Tri glavne industrije dananjice su: droga, alkohol i prostitu cija. Na dobit, korist, interes, zaradu i vanjski motiv koji vee ljude za alkohol i drogu Kur'an kao Knjiga Istine koja ivot sagledava u svim likovima i oblicima realnosti ozbiljno upozorava: Pitaju te (Muhammede) ljudi o vinu (alkoholu) i koc ki. Ti kai. Oni donose veliku i nesagledivu tetu, a i neku prolaznu materijalnu ko rist ljudima, samo je teta od njih vea od koristi. I pitaju te koliko da udjeljuju . Reci: Viak! Eto, tako vam Allah objanjava propise da biste razmislili.453 Iz ovog ajeta se da razumjeti, shvatiti i smisleno povezati strategija, sadraj, smisao i cilj zabrane alkohola i kocke, jer bilo to u emu ima vie dunjaluke tete i negativnih ahiretskih posljedica, treba ga se svako kloniti kao harama -zabrane. ejtan navo di ljude da svoj imetak na nedoputen nain troe, luksuziraju i upropatavaju, tui pljaka ju, unitavaju, kradu, na litru, metru, kantaru, mjerenju i vaganju zakidaju i oti maju. To se najlake i najbre postie pomou droge i alkohola. Od ljiva, naprimjer, dana s se proizvodi na desetine vrsta korisnih i kvalitetnih demova, bestilja, pekmeza . Ono to je po bereketu i hranjivosti hurma to je za nas, koji je nemamo, suha lji va i smokva. Hurmom se, po hadisu, ukoliko je imamo, treba iftariti. Ima puno est itih, iskrenih, potenih i finih muslimana, koji nisu postigli razinu dobrih musli mana, koji se svake godine kada rode ljive pitaju ta uraditi sa ve sazrelim ljivama. Velika je ekonomska kriza, besparica, oskudica i besposlica razmiljaju i zakljuuj u mnogi, a uhar bi bilo koju paru zaraditi. Da li ljive prodati za rakiju? Ako pr odajemo ljive padonice ili crvotke, unaprijed znamo da se od njih, osim rakije, n ita drugo ne moe proizvesti. Svjesno i odgovorno tvrdimo: prodati ljive lakomom, po hlepnom ovjeku koji je eljan zarade po svaku cijenu, muslimanu je zabranjeno. Ako unaprijed znamo da e musliman pei rakiju ne smijemo njemu ljive prodavati. Naalost, nisu samo ljive od ega se spravlja alkohol. Buharija i Muslim prenose hadis: Drugi halifa h. Umer jedne prilike drei hutbu sa Poslanikova mimbera rekao je: O ljudi, nama je objavljena zabrana hamra - alkohola, a hamr je od pet stvari: groa, hurmi, meda, penice i jema. Hamr je 453 Kuran (El-Bekare, 219) 200

sve ono to zanosi pamet. Buharija u svome Sahihu od Abdullah ibn Umera prenosi: Obj avljena je zabrana hamra, a u Medini je tada bilo pet vrsta raznih opojnih pia. M eu tih pet vrsta nije bilo pia, koje se pravi od groda. Takoer, Buharija od Enes ibn Malika prenosi: Kad su alkoholna pia zabranjena, mi nismo imali grozdova vina, neg o sasvim malo. Veina naih alkoholnih pia bila su spravljena od sirovih ili suhih hu rmi. Kao to se u Arabiji alkohol najvie spravlja od hurmi, u Bosni se najvie spravlj a od raznih vrsta ljiva, a najvie od jesenske poegae. Zahvaljujui razvoju tehnologije danas se alkohol spravlja i pee od nevjerovatno velikog broja voa, povra, poljopri vrednih proizvoda i raznih drugih supstanci: jema, penice, rai, groa, smokava, svih v rsta ljiva, hurmi, pirita. Druga zamka, magijska mo i neodoljiva privlanost, pored m aterijalne zarade, profita, dobiti, interesa i koristi, jeste to alkohol kao i dr oga svome konzumentu i rtvi daje lanu sliku, predstavu, dojam i svijest u glavi da mu razbija brigu, otklanja probleme, donosi radost, veselje, zadovoljstvo, moi i snagu. Upravo onako kako pjeva arapski pjesnik: Pijemo pa nas to pie (u naim iluzi jama i fikcijama) uini carevima i lavovima, koji nimalo ne prezaju od boja i susr etaja sa neprijateljima. esto se, od naizgled, ozbiljnih i odgovornih ljudi moe uti miljenje da je alkohol - ilad - lijek. Ovdje se dvije stvari moraju bitno razluivat i i nijansirati - medicinski i obini alkohol. Obini alkohol koji se ne koristi u m edicini kao i droga vodi ljude iz svjesnog u podsvjesno stanje, iz percepcije sv ijeta u projekciju ivota, iz vizije u bolesnu matu, imaginaciju, halucinaciju, fas cinaciju, fiksaciju, agresivnu utopiju, iz realnosti u irealnost, iz pameti u ra spamet, iz prirode u aprirodu. Uz drogu alkohol izaziva radikalnu, dubinsku, tot alnu i potpunu promjenu i dovodi do nevjerovatne blokade i suavanja svijesti. Alk ohol postupno opija, zanosi, blokira, omadijava, obdijava i paralie ljudsku svije st, a droga odmah i potpuno. Umjesto bilo kakvog lijeka i lanog spasa, alkohol i droga su egzamlar i svakom ovjeku na ravnopravan nain dostupan primjer, znamenje i dokaz, kako se ljudi vlastitim imetkom i rukama bacaju u nepovratnu propast: I i metak na Allahovom putu rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro inite: Allah, zaista, voli one koji dobra djela ine.454 I najvee i najmanje koliine alkoho la kao i droge ubijaju modane elije, to ima trajne posljedice. Modane elije i jetra u groene i razorene od alkohola i droge se ne obnavljaju. Alkohol i droga onemoguava ju razgovjetan govor, jasno razmiljanje, briu sjeanje kao otisak due u vremenu i pro storu i razaraju pamenje. Kod djece i omladine alkohol i droga onemoguavaju, zaust avljaju i spreavaju pravilan i prirodan rast i razvoj. Oni uzrokuju izoblien, naka radan, straan, aprirodan, prljav, smrdljiv, jadan, alostan i gadan izgled. Zapravo alkoholiari i narkomani su, usljed neodoljive elje za drogom i alkoholom u stanju uiniti sve. Oni su uasna i smrtna opasnost za svijet, ivot, sebe, roditelje, prija telje, kolu i drutvo u cjelini. Da bi se domogli droge i alkohola oni su spremni ui ntii sve pa ak i ubistvo nevinog ovjeka. U biti alkoholiari i narkomani su idolopok lonici modernog doba iji ivoti, pameti, prijatelji, zdravlje, osjetila, razumi, um ovi, svijesti, savjesti, imovina, unutranji i vanjski ivoti, brakovi, porodice, dr utvo, interesi, koristi, dobiti su porobljeni i zakovani od alkohola i droge. Dro ga i alkkohol ih spreavaju i onemoguavaju od pohaanja nastave, studiranja na 454 Kuran (El-Bekare, 195) 201

fakultetu, rada na poslu, ivota u braku, porodici, koli, fakultetu, na poslu i drut vu. Drugi presudni razlog u postupnoj zabrani alkohola jeste to on zanosi, zabora vlja, blokira, suava, obdijava i omaijava svijest i ini je nesposobnom za obavljanj e i izvravanje menasika - obreda: O vjernici, pijani nikako salat-namaz ne obavlja jte, sve dok ne budete svjesni i znali ta izgovarate, i kada ste dunubi - neisti osim ako ste putnici sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodno-fizioloku potrebu, ili ako ste se sastajali sa enama, a ne naete vode, onda dlanovima istu zemlju dotaknite i lica vaa i ruke vae p otarite. A Allah, zaista, brie grijehe i prata.455 U ovom ajetu, drugoj fazi do kon ane zabrane alkohola muslimanima se zabranjuje da se pribliavaju a kamoli da klanj aju pijani. Poto muslimani moraju pet puta dnevno klanjati (sabah, podne, ikindij u, akam i jaciju) jasno je bilo da se muslimani moraju ili pet vakata namaza prih vatiti a alkohol odbaciti. Naime, salat i alkohol su nepomirljivi i nespojvi. Pot o se salatu treba pristupiti pri punoj svijesti, istoj pameti, jasnog i razgovjet nog govora mujezin bi u ovoj fazi svaki puta upozoravao i ponavljao: Ko je pijan, neka se salatu-namazu ne prikljuuje! Prenosi se predaja da je sebebi-nuzul - povo d objavi ovog ajeta bio sljedei dogaaj. Jedne prilike je bila gozba kod Abdurahman ibn Avfa, na kojoj se u velikom drutvu i pilo jer alkohol tada jo nije bio potpun o zabranjen. Poslije gozbe, poto je nastupilo vrijeme namaza, htjeli su i da klan jaju dematile, te su jednog od prisutnih postavili za imama. Ovaj kao pijan (ini s e Sad ibn ebi Vekas) zapoeo je uiti Suretul-Kafiriin i nije ga mogao ispravno proui ti. Taj sluaj je bio konkretan povod da se muslimanima zabrani pribliavanje i stup anje u namaz u pijanom stanju. To i Poslanik u hadisu zabranjuje: Moete htjeti od Boga oprosta traiti, pa poeti umjesto toga, sebe psovati i grditi. Ovaj dogaaj i aje t obavljen u kontekstu njega, su bili uvod u konanu treu fazu potpune i apsolutne zabrane alkohola muslimanima, kako u najveim tako i najmanjim koliinama. O vjernici , vino (alkohol) i kocka i kumiri (idoli) i strelice za gatane (bajanje, varanje) su odvratne stvari i ejtanovo djelo, zato se toga klonite i kanite da biste post igli to elite. ejtan eli da pomou vina (alkohola) i kocke unese meu vas neprijateljstv o i mrnju i da vas od sjeanja na Allaha i od obavljanja salata odvrati. Pa hoete li se toga okaniti.456 Kur'an iznosi osnovne i bitne injenice zato se zabranjuje alko hol. Prvo on ima teku kvalifikaciju i definiciju odvratne stvari i ejtanskog djela - ridsun min ameli-ejtan; kljua svakog zla - miftahu kulli errin; majke svakog zla - Umnul-habaisa, opojnog pia koje opija, blokira, zanosi i suava ljudsku svijest muskirun hamra i strogo zabranjenog pia - muskirun harama. Drugi razlog zabrane alkohola lei u injenici - da bi ovjek i ljudi kao Allahova stvorenja i robovi posti gli ono to ele i bili spaeni jeste da u potpunosti odbace alkohol kao ejtansko djelo i put. Da bi se ovjeanstvo odralo i valjano ivjelo na Ovom, a uspjeno, na Allahovo z adovoljstvo, poloilo raun na Kijametu i bilo spaeno, uvjet svih uvjeta - conditio s ine qua non jeste negacija i nekonzumiranje alkohola i svih opojnih pia, droga i svega to opija, blokira, zanosi i suava 455 456 Kuran (El-Bekare, 43) Kuran (El-Maide. 90 i 91) 202

svijest. Trei razlog zabrane alkohola i kocke je opeljudske i drutvene naravi. Za s ve likove drutvenog i zajednikog ivota u braku, porodici, familiji, rodu, bratstvu, plemenu, narodu, naciji, rasi, kasti, selu, mahali, kasabi, varoi, gradu, koli, d omu, fakultetu, armiji, policiji i ovjeanstvu, alkohol je kolektivna kuga, rak i n eizljeiva pogan i poast. Pomou alkohola i kocke ejtan meu ljudima sije mrnju, nepovjer enje, neslogu, razdor, svau, viku, galamu, psovku, vrijeanje, poniavanje, tuu, nesreu , bijedu i siromatvo. Kako god Allah pomou Imana, Islama, Ahlaka i erijata eli i zag ovara mir, slogu, red, zajednitvo, povjerenje, ljubav, toleranciju, koegzistencij u meu ljudima u ravnopravnosti, priznaje, uvaava i prijateljstvo, tako ejtan pomou a lkohola razara drutveno tkivo zajednice i osnovne temelje na kojima ona poiva. etvr ti, sa stajalita Imana, Islama, Ahlaka i erijata, presudan razlog zabrane alkohola jeste, to ejtan pomou njega odvraa ljude od sjeanja na Allaha - ve jesuddune an zikr illah, i to im zanosi, blokira, obdinjava i suava svijest. Alkohol ini ovjeka i ljud e, kao i kipovi, i kocka robovima, ovisnim i vezanim za sebe i neslobodnim. A ne slobodan, blokirane, pomuene, sunovraene, razorene, omadijane i suene svijesti ne m oe biti ovjek na pravi nain. Takav ovjek je rob i rtva ae. Kao takav predstavlja futro u i karikaturu od ovjeka. Kad je trijezan nesnoljiv je, a kao pijan najblae to se moe rei - dosadan, neuredan, prljav, pogan i veoma opasan. Takav kakav jeste ne dri n i do svoje, niti do bilo ije asti, dostojanstva i karaktera. Tako unitava svoj ugle d i ugled svoje porodice. Alkoholiar nema u sebi ni svijesti, ni snage, ni pameti da bi se mogao brinuti o sebi, svojoj porodici a kamoli o drugim ljudima. Ono to je ideal Islama, i to se eli postii sa etikim principima i eriatskim propisima na ob a svijeta, ne moe se ostvariti bez uvanja vjere, vjerskih propisa, dunosti i asti. A lkohol i njegovo redovno konzumiranje dovodi u pitanje i vjeru i obrede, i vjers ke propise, i vjerske dunosti. Kako uva vjeru, njene vrijednosti i propise, Islam na isti nain uva ljudski um, razum, svijest i osjetila. Kur'an od vjernika u svako m momentu ivota, osim kada spava, trai da bude pri punoj svijesti i pameti i da Al lahovim putem ide otvorenih oiju. Alkohol blokira svijest, opija i blokira um i r azum, onemoguava prisebnost, samosvijest i razboritost, unitava jetru (ciroza) i iv ce. Ko hoe da sauva razum i pamet, ta dva velika Aliahova dara, neka se zauvijek k loni alkohola - Ummul-habaisa, Umul-fevahia, miftahu kulli erra i ridsun min ameli-e jtana - majke i kljua svakog zla i razvrata i ejtanskog djela. Kako ejtan pomou alko hola ugroava vjeru i ljudski um, vrijednosti koje Allah uva, alkoholom se dovode u pitanje i ljudski ivoti. Po pravilu svaki alkoholiar unitava vlastito zdravlje i u groava ivote drugih ljudi. ivot, kao Allahov dar i vrijednost koju niko ne smije do voditi u pitanje, za alkoholiara je samo medij poroka i strasti. Kao to ejtan pomou alkohola napada lozu, porod i potomstvo tako ih Islam pomou Ahlaka i eriata uva. Al koholiar, rtva stranog i opasnog poroka, ne brine se ni o sebi, ni o svojoj porodic i, ni o rodbini, ni o prijateljima, ni o zajednici. Kao takav, ne dri ni do svoje niti do bilo ije asti, ugleda, karaktera i dostojanstva. Poto vjera na svaki nain i po veliku cijenu uva ast, ugled, karakter i dostojanstvo ljudi, to ih ejtan pomou a lkohola eli razoriti. Tako, sve to vjera gradi, ejtan razgrauje, sve to ona nareuje, o n zabranjuje. Poslanik upozorava udar ejtana na stid, dostojanstvo ipovjerenje meu ljudima: Prvo to e nestati u mome Ummetu, jeste stid i 203

povjerenje. Konano, cilj vjere jeste uvanje i na Allahovom putu, u korisne svrhe tr oenje imovine. ejtan pomou alkohola i drugih grijenih radnji i djela navodi i zavodi ljude da svoj imetak troe na nedoputen nain, luksuziraju i upropatavaju, a tui pljaka ju, unitavaju, kradu, na litru, metru i kantaru zakidaju i otimaju. Iz svih naved enih i mnogih drugih znanih i neznanih razloga, pored Kur'ana, i mnogi hadisi, k ako u najveim tako i najmanjim koliinama, zabranjuju alkohol i svakog pia koje opij a. Kako Islam sve grijehe zabranjuje kategorino, principijelno i naelno, a ne proc entualno, takav je sluaj i sa alkoholom. Dakle, sve to opija i zanosi ljudsku svij est, bez obzira od ega je spravljeno, zabranjeno je i u najveim i u najmanjim kolii nama. Ustvari u zlu i grijehu nema granice i zato se iz korijena upa. Kao takvo z lo i grijeh alkohol, po redoslijedu, spada u prve grijehe i zabrane u Islamu. Po slanik kae: Prvo to je zabranio moj Gospodar poslije oboavanja kipova jeste pijenje alkohola i svadanje sa ljudima (I.P.H., 167), ili Klonite se alkohola jer on je kl ju svakog zla i ne konzumirajte alkohol to je klju svakog zla (I.P.H 936), ili Allah je zabranio alkohol i sve to opija i suava ljudsku svijest je haram - zabrana.457 (I.P.H., 765). 15.4. Zabrana svake aktivnosti i puta do alkohola Ne samo da Islam zabranjuje upotrebu alkohola, pa i u najmanjim koliinama, ve i sv e aktivnosti u vezi s njim. Sve radnje, postupci, ponaanja, aktivnosti ili putevi koji vode do alkohola zasluuju Poslanikovo prokletstvo, umjesto efaata na Kijamet u. Zato prodavati muslimanu ljive svjesno i u saznanju da e od njih proizvoditi al kohol je haram, a bilo kome drugom je pokudeno - mekruh. To je u duhu osnovne Is lamske doktrine i taktike - preventive koja zabranjuje i iskljuuje mogunosti pribl iavanja porocima na bilo koji nain. O tome Poslanik kazuje: Allah i njegov Poslanik strogo su zabranili: trgovinu opojnim piima, mesom uginulih ivotinja, svinjskim m esom i kipovima. Zabranjen je svaki oblik trgovine alkoholom (kupovina i prodaja ). Ne samo da Poslanik zabranjuje svaki oblik trgovine i poslovanja oko alkohola pod bilo kakvim izgovorom i sa bilo kakvim razlozima, ve i proklinje sve vrste o soba koje imaju bilo kakve svjesne, slobodne i namjerne veze sa alkoholom: Allaho v Poslanik je prokleo deset osoba u vezi s alkoholnim piima: onoga ko ga nosi, on oga kome se nosi, onoga ko ga toi i dijeli, onoga ko ga prodaje, onoga ko se hran i novcem od njegove prodaje, onoga ko ga kupuje i onoga kome se kupuje. (I.P.H., 1291). Kao to zabranjuje svaku radnju u vezi s alkoholom i proklinje one koji se toga ne dre, u duhu Islamske preventive zabranjuje se muslimanima prostor opoganj en alkoholom: Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka ini dobro svome komiji, ko v jeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka poasti musafira, ko vjeruje u Allaha i u Sud nji dan, neka govori istinu ili neka uti i ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, ne ka nikada ne sjedi za sofrom na kojoj se slue alkoholna pia. (I.P.H., 1712 i 1713). Takoer je zabranio da ovjek jede leei na stomaku (potrbuke): Poslanik je zabranio sje denje za 457 (I.P.H., 170, 167, 936, 765) 204

sofrom za kojom se pije alkohol, kao to je zabranio da ovjek jede leei na stomaku (p otrbuke). (I.P.H., 1810). 15.5. Posljedice uzimanja alkohola Ko svjesno, slobodno, namjerno, ustrajno i dosljedno konzumira alkohol, ne obazi rui se na Allahove ajete po Poslanikovim kazivanjima, posljedice su slijedee: A) G ubljenje imana: Sa onoga ko ini blud ili pije alkohol, Allah e svui Iman kao to ovjek svlai koulju sa svoje glave. Ko pije alkoholna pia, svjetlo imana izii e iz njegova s rca (I.P.H., 1632 i 1651). B) Salat-namaz mu nee biti primljen kod Allaha: Onome ko pije opojna pia etrdeset dana salat nee biti primljen. C) Odbijanje dove: Onome ko u zme u ruku posudu s alkoholom u namjeri da ga popije, nee biti primljena dova kod Allaha (I.P.H., 1745). D) Dunjaluka i Ahiretska kazna radi uzimanja i konzumiranj a alkohola: Ko popije i najmanju koliinu alkohola, kaznite ga sa osamdeset udaraca . Ko popije alkoholna pia, doi e edan na Sudnji dan (I.P.H., 1649 i 1650). E) Zabrana Denneta: etverici ljudi Allah nee dozvoliti da udu u Dennet, niti e im dati da okuse dennetske blagodati - notornom pijanici, korisniku kamate, onom ko bespravno troi imovinu jetima - siroadi i onom ko je neposluan prema svojim roditeljima. Trojica nee ui u Dennet: notorni pijanica, onaj ko je neposluan roditeljima i irnnjLkoji je ravnoduan prema eni bludnici i oprata joj takve postupke pa i dalje ivi s njom.458 (I .P.H., 58 i 722). F) Najvei taksirat: Ne plaim se za svoje sljedbenike da ih moe zad esiti vea nesrea od zla koje im mogu nanijeti ene i alkohol. G) Odvraanje od Zikra Sjeanja na Allaha i Salata - Ve jesuddune an zikrillahi ve anis-salati. H) Naputan je i zlostavljanje oca, majke i najblie rodbine. I) Uspostavljanje mrnje, svae i ne prijateljstva meu ljudima. 15.6. Relativizacija alkohola Ljudi koji zagaze u velike i teke grijehe i poroke oni ih minimiziraju i relativi ziraju. Po pravilu to ljudi ine vee grijehe, ejtan ih u njihovim oima prikazuje manji m i bazazlenijim: Poslije mene, meu mojim sljedbenicima ivjet e i takvi ljudi koji e troiti alkohol, nazivajui ga drugim imenima, a u tome e ih i prvaci i vladari pomag ati. Meu mojim sljedbenicima bit e i takvih koji e stalno piti alkohol, nazivajui ga drugim imenima.459 458 459 (I.P.H.. 483, 767, 767, 1291, 1712, 1713, 1810, 1632, 1651, 1745, 1649, 1650, 58 i 722) (I.P.H. 908 i 1343) 205

15.7. Dva pristupa zabrani alkohola Kada se objavljuje ajet o totalnoj zabrani alkohola, nakon njegove kvalifikacije i definicije kao odvratne stvari i ejtanskog djela, majke i kljua svakog razvrata i grijeha, bilo da se radi o jednoj kapi ili buradima, ashabi tu odluku kroz us ta H. Umera doekuju i prihvataju ovim rijeima: intehejna, intehejna! - Proli smo se , proli smo se! Kada je objavljen taj ajet u kome se kae Fehel entum muntehun - pa da li ete se proi alkohola, svi muslimani bez izuzetka isproljevali su sve koliine alkohola koje su se kod njih zadesile da bi se zauvijek kanili tog zla a da ga radi materijalne koristi i dobiti nisu eljeli prodati ak ni nemuslimanima. Kada, p ak, SAD tridesetih godina dvadesetog stoljea, za vrijeme uglednog i nadaleko pozn atog predsjednika Ruzvelta, pokuavaju provesti prohibiciju, totalnu zabranu proizvo dnje, trgovine i potronje alkohola, a SSSR krajem tog stoljea, za vrijeme Gorbaova, pokuava radikalno smanjiti proizvodnju alkohola, rezultati u obje zemlje bili su slijedei: Iako su to tada bile dvije najmonije vojne, ekonomske, policijske, obav jetajne, tehnikotehnoloke i naune sile svijeta, pokuaji samo izvanjske, prisilne, zak onske i propagandno-dresurne, a ne i unutranje vjerske, moralne, svjesne i savjes ne okane od alkhola, zavrili su na razliite naine, potpunim porazima dvije najvee si le svijeta sa jednim od najveih poroka. U SAD-u tridesetih godina 20. stoljea alko hol se proizvodio i konzumirao kao nikada do tada, a faraon mafije, Al-Kapone, p ostaje najpoznatiji mafija svih vremena. U SSSR-u, na drugom kraju svijeta, kada se pokuala radikalna redukcija u proizvodnji, prodaji i konzumiranju alkohola, um jesto eljenih i oekivanih rezultata, na stotine hiljada Rusa poseu za piritom i tako svjesno i slobodno sami sebe unitavaju i bacaju u propast. Samo moima, silom, dek retom, zabranom i kaznom taj silni porok se ne iskorjenjuje. Kada je ajetom musl imanima alkohol zabranjen, ashabi su se jednom zauvijek od njega proli. Ne samo t o. Sve zalihe alkohola u buradima i u kojeemu drugom, prolili su po ulicama Medin e. To je izgledalo kao da rijeka tee. Istina, mogli su ga prodati medinskim nemus limanima, koji su ga mogli, htjeli i eljeli kupiti, a mi dananji muslimani smo u d ilemi i iskuenju ta uraditi sa crvavim i truhlim ljivama. Gdje su oni, a gdje smo m i?! Rat sa alkoholom su izgubile dvije najmonije zemlje svijeta u borbi koja je t rajala due od oba svjetska rata, a u Islamu ga je kod vjernika pobijedio jedan, j edini ajet iz Kur'ana u jednom, jedinom danu. To samo znai da kada vjera ispuni l judska srca, oplemeni njihove due i postane sadraj njihove svijesti to postaje naj vea i najjaa materijalna sila i snaga. Ko osvoji ljudska srca, oplemeni ljudske due i postane sadraj njihove svijesti, a to moe biti samo vjera u Boga, on postaje na jvei autoritet, snaga i mo meu ljudima. Koliki je utjecaj i mo vjere, pogotovo na ml ade ljude kazuje i slijedei primjer. Godine 1977. u selu Ribiima kod Konjica u tok u mjeseca ramazana, ramazansku praksu je obavljao mladi svrenik medrese Bajro Per va. Jedne veeri, poslije teravih-namaza, govorio je o Islamskoj zabrani alkoholni h pia. Neposredno po zavretku vaza, djeak Smajo Meuki, pod dubokim dojmom tog predava nja, 206

otrao je kui i u babine kace sa ljivama koje su se kiselile za rakiju, sasuo nekoli ko kilograma soli, to je bilo dovoljno da upropasti babinu nakanu peenja alkohola. S majo je pretrpio kritike i podnio batine, ali je ostvario svoj cilj. Mada je pro daja i distribucija alkohola na Zapadu rigorozna i pod najveom kontrolom, mada se alkohol ne moe prodavati nigdje na javnim mjestima, mada se vozaima koji su konzu mirali alkohol izriu drakonske kazne i astronomske novane, oduzimanje dozvola i od voenje u zatvor, ipak alkohol je povalio na plea i SAD, i Englesku, i Francusku, i paniju, i Njemaku, i Italiju, i Rusiju. Samo vjera poroke i strasti nadvladava. 15.8. Zakljuak Naelno i openito Islam zabranjuje sve to udaljava i vodi zaboravu Allaha, d.. a nareuj e sve to pribliava i vodi sjeanju na Allaha, d.. Iz same rijei Hamr razumije se, kako kae h. Umer, da se od nje misli na svako opojno pie, koje opija i zanosi pamet, je r sam korijen Hamr u arapskom jeziku znai pokriti ili zastrijeti neto. Ustvari, Ha mr je nazivan tim imenom, zato to pokriva i zastire pamet i ne da joj da ispravno misli i funkcionira. Sa est osnovnih i nunih propisa - Eddarurijatussitu Islam uva i brani vjeru, razum i pamet, ivot, rod i porod, ast i imetak. Vjeru uva jedinstvo m muslimana i dihadom, ivot uva Kisasom recipronom pravdom, razum i pamet uva zabrano m svega to naruava i niti razum, um i pamet a to su najvie strasti i poroci, lozu, r od i porod uva zabranom zinaluka - bluda, imetak uva zabranom krade, pljake, otimain e i varanja i ast uva strogim kaznama za svaku klevetu i potvoru. Osnovne svrhe sv ih propisa, dunosti, naredbi i zabrana u Islamu jeste uvanje i uvrivanje veza sa Alla hom, d.., neprestano sjeanje i pribliavanje Njemu a ne zaborav i udaljavanje od Njeg a, zatita i uvanje est navedenih vrijednosti, uspostavljanje pravednih, ravnopravni h i snoljivih odnosa meu ljudima. Alkohol kao teak porok vodi zaboravu Allaha i sam ozaboravu sebe. On udaljava ovjeka od roditelja, djece, rodbine, prijatelja, brak a, porodice, demata i zajednica a pribliava ga ejtanu, dinnima nevjernicima i ljudim a nevjernicima i muricima i nepopravljivim grijenicima. On ugroava i rui sve ljudsko a uspostavlja sve neljudsko. On unitava i razara podjednako i ljudsku imovinu, i ast, i dostojanstvo, i ugled, i autoritet, i prijateljstvo, i zajednitvo, i povje renje, i solidarnost i ljubav. On pribliava ejtanu a udaljava od Allaha. Iz ljudi o vjeka uvodi u neljude. Od zdravog ini bolesnog, od normalnog nenormalnog, od pame tnog budalu, od insana majmuna, psa i krmka. On ovjeka za njegove pare vodi u tak sirat i Dehennem. ta nam preostaje nego da od njega ruke operemo i da ga se zauvij ek okanimo. 207

16. DRUTVO I DROGA I reci ti Meni ko e uputiti onoga koji je strast svoju za Boga svoga uzeo, onoga k oga je Allah, znajui ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapeatio, a pred oi njegove koprenu stavio? Ko e mu, osim Allaha i ako nee Allah, na Pravi pu t ukazati? Zato se ne urazumite i ne opametite? Postoji samo ivot na zemaljski, ivim o i umiremo, jedino nas vrijeme uniti - govore oni. A oni o tome ba nita ne znaju, oni samo nagaaju. A kad im se Nai ajeti jasno kazuju samo se ovim rijeima izrugivaj u: Pretke nae u ivot povratite, ako je istina to to govorite! Ti reci: Allah vas oiv ljava, zatim e vas usmrtiti i potom e vas na Danu Sudnjem, u koji sumnje nije, sak upiti, ali veina svijeta ne zna! I samo Allahu pripada vlast nebesa i Zemlje! A n a Dan kad nastupi Smak Svijeta, toga dana laljivci e biti gubitnici. I ti e vidjeti kako svaki narod klei, svaki narod e biti pozivan po svojoj Knjizi (koja o njemu g ovori Istinu bez dodavanja ili oduzimanja)! Danas ete dobiti, nagradu ili kaznu, prema onome kako ste radili. Ova Naa Knjiga govori o vama Istinu, jer Mi smo trail i da se zabiljei sve to ste radili vi.460 Umjesto bilo kakvih komentara ovih ajeta i Allahovih znamjenja na Dunjaluku i Ahiretu navodimo kazivanje jedne esnaestogod inje djevojke preko interneta, etvrtog decembra 2002. godine: Pozdrav svima! Imam 1 6 godina i neu govoriti svoje ime. Bez obzira to me niko od vas ne zna, previe me j e sramota. Imam koliko-toliko normalnu porodicu, idem u srednju kolu i prolazim o dlinim. Koncentracija i uenje mi nikada nisu bili problem, a kau i da sam jako inte ligentna. Problem nije bilo ni drutvo, uvijek sam imala mnogo prijatelja i bila s igurna u sebe. No, kao i svaki 14-godinji tinejder i meni su doli odreeni trenuci sl abosti kada sam eljela iskuati neto novo i dokazati se pred drugima. Prvi doint sam zapalila sa najboljom prijateljicom par mjeseci prije mog 14-og roendana. Nije bi lo nita posebno, nisam se osjeala tako high kako su govorili... samo sam klimala g lavom. Poslije toga smo puile jo par puta, a onda su mi starci (kakvim pogrdnim ri jeima se nazivaju roditelji) saznali da se to drutvo drogira i zabranili mi s njim a. Naravno, ono to se brani najslae je, tako da ja nisam mijenjala svoje prijatelj e i za Novu godinu sam odluila da probam i ecstasy! Eh to, ljudi moji, to mi je b io i te kakav doivljaj! Jela sam ih kad god sam mogla, jer su mi pruali taj nevjer ovatan euforini osjeaj i svi bi mi postajali tako mili i dragi. Problem je jedino bio izlazak jer sam u to vrijeme morala da se vratim kui u 10 sati. Roditelji nik ada nita nisu sumnjali, jer su znali da njihova slatka mala petiarka sebi nikada, nikada ne bi tako neto dopustila! Krila sam se ak i od prijatelja i furala sama, t aj udesni osjeaj! Nisam ila na partyje, to mi nije stajalo. U poetku sam jela po jed nu, a onda sam prelazila i na 1,5-2 i to mijeajui uz alkohol. A moj izlaz se i dal je nije nita drastino produavao. Jednostavno sam znala da roditelji nikada nee biti ni trunku skeptini i da nee imati problem. Za ovu Novu godinu (2002.), koju sam doe kala sa mnogo ljudi u jednom bunom kafiu, probala sam kokain. Na kraju se ispostav ilo da sam uz silne 460 Kuran (El-Dasije, 23-29) 208

koliine alkohola, pojela etiri bobe i povukla dvije pure kokaina. A sve sa 15 godin a. Godina je krenula a ja sam se ostavila droga. Nisam uzimala nita otprilike dva mjeseca, a onda je doao Bajram (kurban) i to se moralo proslaviti... 2,5 bobe i priline koliine alkohola. Opet sam se ostavila tih droga do juna mjeseca na jednoj proslavi gdje sam povukla par pura bijelog i pojela tri bobe. Pa, bukvalno nisam vidjela na oi. Mama kad me vidjela sutradan u udu me gledala i rekla: Jao, ti kao da si se drogirala cijelu no! A ja sam se samo slatko nasmijala. Vjerovatno e i ti dragi itaoe, ako ovo sada ita, kriviti moju majku jer nije primjetila nikakve promj ene na meni. A mora vjerovati u moju veliku spretnost za prikrivanje i injenicu da sam ja uzorno dijete, odlian uenik, da nikad ne kasnim kui. To sam jednostavno ja, uvijek pazim na sitnice (sve tano nita nije istina) i ne dam da sumnjaju u mene. Kako je ljeto dolazilo, i raspust, mnogo toga se izdeavalo. Jednu no bila sam sa j ednim prijateljem koji je vukao heroin. Heroin je za mene uvijek bio posljednja stanica, i uzimali bi ga samo ankiji, ali eto te ljetne noi doe i meni neka jaka elj a da povuem jednu malu crtu tog prljavog praha i osjetim i njegove ari. Vjerovala sam u sebe (a u Boga?) i uvjeravala se da e mi to biti prvi i posljednji put. Pri jatelj se protivio, nije mi htio dati, ali ja uporna, kakva znam biti, nagovoril a sam ga. Te osjeaje neu opisivati jer bi me neko mogao stvarno pogreno shvatiti. P o danu sam uzimala lexaurine, jer sam imala nekih problema oko deka, a esto i tram ale. Oni su mi davali onaj osjeaj euforije kao bobe, ali ne na tako agresivan i l ud nain, nego samo onako smireno, oputeno kako ja to volim. Poela sam se sretati s prijateljem, sve ee. I pogaate? Da, poela sam uzimati heroin, jednom sedmino, pa svaki drugi dan, a onda i svaki dan... po 2-3 puta na dan. Bila bih sa prijateljem i u poetku smo zajedno skupljali po 30 KM za pola grama i to bi nam bilo dovoljno. Ali rekoh u poetku. Vukli smo ga prijepodne, poslijepodne i naveer. Jednostavno ka d god bi bio tu, heroina nije nikada dosta. Taj osjeaj (lane) smirenosti i smuenost i koji ti prua, taj laki san bez apetita (to je meni odgovaralo jer sam se katastr ofalno bojala debljanja) sve su to osjeaji koji su meni najvie odgovarali. Mama je poela da sumnja, jer sam svako poslijepodne (kad bih se vraala sa svojih sastanak a od prijatelja) dolazila kui blijeda, upala, velikih podonjaka, nisam mogla nita d a jedem, spavala bih i s njom se svaala. Stari ionako nikada nije bio u kui pa nij e imao kad ni da primijeti. Na kraju, kad se sve sabere, znali smo izvui po 3 do 3,5 grama ovog utog, prljavog praha samo da bi se smirili i opustili. Prijatelja su znale uhvatiti jake krize, on bi ludio da bih ja na kraju otila i posuivala par e od prijatelja da bih nam nabavila makar gram. Ja nisam imala tih jakih kriza, samo bi me kosti ponekad jako boljele pa bih uzela lexaurina i pokuala da spavam. Nije bilo dana da ne bismo uzeli heroin i tako 2,5 mjeseca. Nikad se nismo, hva la Bogu, uboli niti smo pomislili na to. Sjetite se da je meni tek 16 godina, a, ta ja priam. Do igle bi moda i doli da mog prijatelja jednog dana nije uhvatila pol icija, i on je zbog svakakvog posla zavrio u zatvoru. Izai e za par mjeseci. Moja s tara je odmah povezala neke od onih stvari s njim, ali ja sam i dalje odluno opov rgavala. Govorila mi je da me moe odvesti u bolnicu na testiranje, i da e to sve j asno pokazati, ali ini mi se da se sama u podsvijesti bojala rezultata pa me nika da nije odvela. Stari je poludio i pravo me izlem'o. Ali sve te batine nisu me m ogle odvratiti od misli o heroinu... niko od mojih pravih prijatelja ne zna za 209

ovu priu, i ne bih voljeda da je ikada sazna, jer mrzim razoarenja. Volim da imaju sliku o meni kakvom je ja pravim. Svoje slabosti ne volim pokazivati. Prola su i tri mjeseca kako sam povukla zadnji gram i prilino sam se popravila, ali ini mi s e da sanjam onaj trenutak (iluzorne i lane) slobode, i kad u opet osjetiti gorinu t og prljavog praha u grlu i kad u opet biti u nebeskim snovima. A sjetite se da mi je samo 16 godina. 16.1. Gradovi sredita droge

Skoro da je suvino i nepotrebno napominjati da ova djevojka sa groznom i stravinom priom o sebi ivi u jednom velegradu kakvo je Sarajevo. Zapravo sjedita i sredita sv ih visokorazvijenih civilizacija su gradovi, posebno veliki. Veliki gradovi su c entri dravnog, politikog, ekonomskog, privrednog, trgovakog, diplomatskog, a od dev etnaestog stoljea i industrijskog umjesto dotadanjeg krvno-srodnikog ivota u velikim porodicama kao to su patrijarhalne kune zajednice, patrijarhalne porodice, rodovs ki klanovi, rodovi, bratstva, plemena sve do naroda. To je svijetla ohrabrujua i olakavajua strana civilizacijskog ivota u gradovima ali to se tie dimenzije drutvenog vota, drutvenih odnosa, procesa, veza, komunikacija i tokova u drutvenom ivotu, na razini drutvenih pojava, dominira individualizam i egoizam a u nauci pozitivizam i scientizam, te su s te strane gradovi idealna sjedita, toposi, humusi i sredita svih poroka: hazardnih igara, kocke i zabave, pustolovnog podzemnog i pustahijsk og nonog ivota, prostitucije, alkoholizma, droge, magije (sujevjerja) idolatrije, indiferentnosti, nihilizma, skepticizma, laicizma, ateizma, sekularizma, ironije , fantazije, utopije, projekcije, konstrukcije, dogme i destrukcije: Ti nipoto ne budi od onih koji Znake Allahove poriu, jer tad bi ti sigurno meu gubitnicima bio! Zbilja, oni na kojima se Rije tvoga Gospodara obistini nee vjerovati, pa makar nj ima sva znamenja dola, sve dok oima ne vide kaznu bolnu! Zato ne bi grada nijednoga koji u Boga povjerava, pa mu to vjerovanje od koristi bi, osim naroda Junusova? ! Tom narodu smo Mi, kad se prikloni i povrati vjeri, kaznu prezrenu otklonili u ivotu na Ovome Svijetu, i Mi smo im dali da uivaju do roka odreenoga! A da hoe Gosp odar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti svijet prisili da budu vj ernici? Niko nije vjernik bez doputenja Allahova, On kaznu daje onima koji nee da razmisle. Ti kai: Pogledajte sve to je na nebesima i na Zemlji! Ali, nita ne korist e Znaci ni Opomene narodu koji nee da vjeruje!461 Kao to iz pustinja, sa visokih pl aninskih visova i iz sela kree i razvija se ivot, tako se ivot svakog naroda kao or ganske i prirodne zajednice zavrava u gradovima kao totalitetu graanskog drutva koj eg sainjava zbir svih individuuma zvani nacija. Na selima se nerijetko mogu srest i pokvareni, varalice, lopovi i lazovi, ali veoma rijetko se susreu glupi i potpu no ogranieni ljudi. Uistinu, glupi i u mnogo emu ogranieni, bornirani, ostraeni i red ucirane svijesti ljudi kao debili, ahmaci, mazlumi susreu se u velikim gradovima. 461 Kuran (Junus, 95-101) 210

ini se da na njihovu glupost, ogranienost vidika, konzervatiziam, debilnost i retr ogardnost pogleda, jednostranost i ostraenost svjetonazora, koncepta i ideologije ponajprije utjeu ambijent, milje i nain gradskog ivota, neodgoj djece i omladine, d rutvena nedrutvenost i irelegioznost svake civilizacije po definiciji. Irelegiozno st svjetskih velegrada i metropola svijeta po sutini i definiciji, te gubitak por odinog, rodbinskog, rodovskog i plemenskog ivota kao i gubitak autentinog i prirodn og ambijenta na selu ljudi, pogotovo za djecu i omladinu, unazad dva stoljea bez tekih i stravinih posljedica nisu mogli preivjeti. Tako ni u jednoj pustinji svijet a kao u svjetskim velegradovima meu milionima ljudi, u zaboravu Boga, Sudbine, Vj ere, Prirode, Svijeta, ivota, Zakona, Svrhe i Smisla, ovjeka i Drutva, ne ivi vie usa mljenih i izoliranih ljudi: I pripovjedi im vijest o onome kome smo Znakove Nae da li pa se on od njih okrenu i uznevjerova u njih, (otrgnu se odvoji se od Znakova Naih tako to u njih ne vjeruje), ali njega je ejtan slijedio i pratio i on je meu z abludjelima bio! A da smo Mi htjeli, Mi smo ga mogli Znakovima uzvisiti, ali on se predade, zakova i ovjekovjei za zemlju, i strasti svoje poe slijediti. Primjer takva ovjeka jednak je primjeru psa! Ako ga potjera, on dahe, a ako ga ostavi, on op et dahe (svejedno mu je kao i narkomanu kako se sa njima postupilo, on e dahtati k ao to e se i narkoman drogirati jer je dahtanje i drogiranje u njihovoj prirodi i pogubnoj navici)! Takav je primjer naroda koji ajete Nae porie. Pa kazuj pripovije sti ne bi li oni razmislili! A lo li je primjer naroda koji ajete Nae porie, oni zl o sami spram sebe ine.462 Pored kur'anskog kazivanja i svjedoenja o iaenim iz svoje na ravi i okvira izalim ljudima koji se od svoje naravi i oblika odvajaju kao zmija od svoje kouljice to se rastavlja, upeatljiv primjer, neizbrisive i nezaboravne sli ke daju svi romani Dostojevskog i knjiga Dejvida Rismana Usamljena gomila. ivot u v elegradovima daje ljudima dojam i prua im lanu, opaku i opasnu sliku, to za mlade n arataje, koji raspolau sa neshvatljivo puno novca, bez ikakvih obaveza i radnih na vika sa puno slobodnog vremena i ive ivot u punoj slobodi bez ikakve komande, zabr ana i ogranienja, predstavlja neotklonjivu opasnost, da se sve istovremeno pa ak i ljudsko tijelo, dostojanstvo, ast, ugled, ime, znanje, zvanje, uivanje, odjea, obua , sadraj i smisao ivota i uitak raja, ljubav, naravno za novac, moe kupiti i prodati . Kada si u heroinu, u tebi postoji druga linost i ivi u jednom sasvim drugom svijet u, koji se ne uklapa u mentalitet normalnih ljudi. Rezultat svega toga je jedan stereotip koji pravi veina ljudi koja ne zna nita o uzimanju opijata, o ovoj boles ti. Narkoman, to je takav stereotip: on je takav i takav, on lae, krade, unitava s ve oko sebe, priznaje jedan 21godinji narkoman iz Sarajeva. On jasno i rezolutno r azlikuje heroin od drugih droga zato to su mu konzumenti potpuno podreeni, predani , pokorni, od njega potpuno ovisni, ak do te mjere da su u stanju personificirati drogu kao neku linost ili boanstvo bez kojeg ne bi mogli ostati u ivotu ni jedne s ekunde a kamo li minute, sata, dana, sedmice, mjeseca, godine: Ja govorim On (her oin) zato to se prema njemu odnosim kao prema nekoj osobi, zato to ima sva ta svoj stva. Oblikujem ga, dajem mu neku siluetu, vizuelno zamiljenu, zato to tako prisva ja ovjeka i daje mu drugu linost. U posljednje vrijeme mi je bilo preko glave tog i vota. Snalazi 462 Kuran (El-Ea'raf, 175-177) 211

se, radi nemogue stvari kako bi se osigurao (heroin). U takvim situacijama, nije n ormalno ta sve ovjeku pada na um. To je neto poput borbe za preivljavanje, posebno o ko prvog uta. Jedan ovisnik mora skinuti krizu, samo da bude normalan, da nema sm etnje izazvane nedostatkom opijata. Meni je trebalo etiri - pet panjeva dnevno, to znai oko 100 maraka. Ja sam to morao obezbijediti kako bih mogao izdrati dan i za spati naveer. Bavio sam se svim i svaim. Gdje god sam vidio da se neto moe ukrasti, ukrao sam. Danas alim zbog toga. Ono to je moda i najopasnije u ovome, jesu dileri. Meu njima ima i seksualno nastranih, koji se slue heroinom kako bi seksualno zlos tavljali svoje klijente. Dolazio sam u kontakt s ljudima mnogo starijim od sebe, koji svata rade, svata sam vidio, svata sam probao. Sve to momku mojih godina nije trebalo. Prvih pet mjeseci samo sam puio travu. U to vrijeme sam poeo sretati neke ljude i bilo mi je gadno kad vidim kako se bodu - krv. Uzeo sam jednom da proba m i, eto. Sad znam da ovisim, da sam narkoman. Moja mama je prva primijetila. ini o sam joj se jako umoran, pospan, ispada mi cigareta iz ruke. Na primjer, piem ma il na kompjuteru i zaspim. Ona nije znala gotovo nita. U koli su primjetili tek ne gdje u etvrtom razredu, jer nisam bio problematian ak, volio sam umjetnost, nisam s e provlaio, maturirao sam s odlinim i sve to. Jednom je profesorica pozvala inspek tore. Kod mene su pronali jednu pricu i epie koji se kuhaju. Malo su me ispitivali i tako se to saznalo. Kriza je na poetku problem. Stvarno si bolestan tri-etiri dan a. Ne moe da spava, da jede, boli te sve, grozan osjeaj..., curi ti iz nosa, groznica te hvata, nema snage, malaksao si. To je problem na poetku. Kasnije ima psihiku kri zu. S lijeenjem sam poeo kad su mi roditelji saznali. Nisu ni znali ta je to. I ovi nai doktori. Sve se to uilo na meni. Ja sam ve dosta bio zaglibio. Sada sam na met adonskoj terapiji, oko mjesec i po, koliko ne uzimam heroin. Svako jutro imam te rmin, doem i popijem dozu koju mi ljekar propie. Uope nema potrebu za heroinom zato t o metadon pokrije receptore u mozgu i kad uzme lijek, ne osjeti ga. Uz brigu, panju i pomo roditelja punu obavezu, uvanje i pomo navedenom mladiu prua i djevojka koja se u svemu identificira i solidarie sa roditeljima mladia da ga spasi iz kande droge. Ona od poetka nije vjerovala i imala pouzdanja u metodu lijeenja u Meugorju, jer j e on po njenoj procjeni i uvjerenju suvie inteligentan za takav nain lijeenja grupn o-radno-kransko motiviranim metodama: U poetku njegova mama nije shvatila nau vezu, a li smo to rijeili. Znala sam da treba otii u Meugorje, ali sam znala i da to nee usp jeti. To uspijeva samo s osobama koje nisu toliko inteligentne. Put skoro sve i j ednog narkomana i drogeraa kree od trave-marihuane, kako oni kau u argonu - marihuan a je stvar za malu djecu. Iza marihuane slijedi hai, zatim extasy, zatim kokain i, konano heroin. Ovo su osnovne i najee vrste droge s kojima ponajvie i ponajee mladi ze u nepovratan tragian ivot. Da bi droga bila to jaa, to ea, to djelotvornija i raz a ona se esto mijea i upotrebljava sa alkoholom. Kada nema dovoljno droge uzimaju se i lijekovi sa jakim dejstvima na podlozi morfija. Posebno omamljujuu, oparavajuu i opinjavajuu, po zdravlje razornu mo imaju kokain i heroin. Evo kratkog lijenika s lenga kojem se slue narkomani: 1) trava, gras, vutra, ganda, guja, vunija, maricamarihuana; 2) mary jane. joystick-joint (cigareta marihuane s 212

duhanom); 3) shit, tanta-hai; 4) hors, uto, downer, dop (eng. Dope) - heroin; 5) ut, u tnuti se, ufiksati se, pui se - uzimati intravenozno; 6) panj, pack-minimalna kol iina droge koja se moe kupiti na ulici, pakovanje; 7) gan (eng. Gun) -prica; 8) sto und (eng. Stoned) - stanje obamrlosti uslijed uzimanja droge; 9) popraviti se, s rediti se - uzeti drogu; 10) navui se - postati ovisan; 11) boba, vrka - extasy, g udra - bilo koja droga, u uem smislu i heroin. Sve vrste droga su opake i opasne. Meutim, sve one u odnosu na heroin izgledaju drogice a heroin je strana i opaka d rogetina. On se od svih drugih droga razlikuje po tome to su mu konzumenti potpun o podreeni, ak do te mjere da su u stanju personificirati heroin kao neku linost, i dol ili totem bez kojeg ne bi mogli ostati ivi ni jedne sekunde. Ba kao to Poslanik kae za svijest notornog i hroninog alkoholiara: Mudminul-hamri keabidi vesenin - Sv ijest hroninog i notornog alkoholiara ovisna je od alkohola kao svijest idolopoklo nika od idola. Zato onima koji svojim rukama, svojim sredstvima i imetkom, pored Objave, slobode, svijesti, savjesti, razuma, uma i pameti, sami sebi opojnim pii ma ili narkoticima suavaju, blokiraju, zaustavljaju, razaraju i unitavaju vlastitu svijest nema ulaska u Dennet. La jedhulul-Dennete mudminu hamrin - Notorni alkohol iar nee ui u Dennet. Sve to se odnosi na alkoholiara jo u veoj i eoj mjeri vai za Zapravo, narkomani su, uslijed jake nekontrolirane i neodoljive elje za drogom, posebno heroinomani, u stanju uiniti sve. Oni su uasna i smrtna opasnost za svijet , ivot, sebe, roditelje, prijatelje, kolu i drutvo u cjelini. U idolopoklonikoj elji, udnji i ovisnosti da se domognu novca za kupovinu jedne doze, a jedan gram kota 2 0 KM a tekim ovisnicima dnevno je potrebno po deset grama dnevno, oni su spremni uiniti sve, od krade do ubistva. 16.2. ta je droga Droge su razliite hemijske supstance koje dovode do radikalnih promjena u ponaanju , postupanju, djelima, dranju, rijeima i nainu razmiljanja. Droge izazivaju najradik alniju, totalnu, dubinsku i potpunu paralizaciju i suavanje svijesti. Droge dovod e do posljednje i najdublje perverzije, nastranosti i pervertiranosti ljudske sv ijesti. U odnosu na alkohol koji postupno opija, omadijava, opinjava, zanosi, suav a i paralizira ljudsku svijest, droga to kod narkomana ini u potpunosti. Droga je egzamplar i svakom na isti nain dostupan primjer, znamenje i dokaz kako se ovjek i ljudi vlastitim rukama i svojim imetkom bacaju u nepovratnu prpast. I na Allaho vom Putu dijelite, i rukama svojini u propast sebe ne bacajte, i dobro inite! All ah, zbilja, voli dobroinitelje.463 I male, pa ak i najmanje koliine droge ubijaju mod ane elije, to ima trajne posljedice. Modane elije ugroene i razorene od droge se ne o bnavljaju. Droga onemoguava jasno razmiljanje, brie sjeanje kao 463 Kuran (El-Bekare, 195) 213

otisak due u vremenu i prostoru i razara pamenje. Kod djece i omladine droga onemo guava, zaustavlja i sprjeava pravilan i prirodan rast i razvoj. Ona uzrokuje izobl ien, nakaradan, straan i aprirodan izgled. Droga je sijamski blizanac krade, krimi nala, prostitucije, homoseksualizma, lezbijstva, agresivnnosti, nasilja i terora . Zato je pod uticajem i porobljavanjem od droge mogue uiniti nevjerovatne glupost i, povrijediti i ubiti sebe ili druge. Upotreba droge onemoguava i sprjeava pohaanj e nastave, studiranje na fakultetu, rad na poslu, ivot u braku, porodici, koli, fa kultetu, na poslu i u drutvu. Uzimanje i konzumiranje jakih droga moe izazvati moda ni ili srani udar. Narkomani su u biti idolopoklonici modernog doba iji ivoti, pame ti, prijatelji, zdravlje, osjetila, razumi, umovi, svijesti, savjesti, imovina, unutranji i vanjski ivoti, brakovi, porodice, drutvo, interesi, koristi, dobiti i s poznaje su porobljeni od droge. U biti droga - najvea poast i opakost modernog vre mena i njena rtva narkoman su posljednja i bespovratna faza iivljavanja pred samou nitenje i samodestrukciju narkomana. Na drogi svaki ovjek moe vidjeti, spoznati, sh vatiti, razumjeti i smisleno povezati i zakljuiti zato Islam stvari zabranjuje ili nareuje u osnovi, u aslu, principijelno i naelno a ne procentualno. Na drogi se v idi da i najmanja koliina droge u poetku sa najmanjim procentom vodi istom zavretku , kraju, dakle samodestrukciji i samonegaciji. Mudrost i veliina Islama je to Dobr o i zlo sagledava u osnovi, u korijenu, u biti i to ih nareuje ili zabranjuje u nae lu i principu. Kako god se po hadisu treba kloniti alkohola kao kljua svakog zla tako se treba kloniti droge kao najeeg i najopakijeg zla koja paralie i tijelo i svi jest i pamet. Bez obzira ta ljudi, pogotovo mladi, mislili o drogi: da e im otklon iti brige, skratiti dosadu, odagnati osjeaje straha, tjeskobe i oaja, da e im pomoi da se adaptiraju i akulturiraju na drutvo, da e im pomoi da ispred sebe otklone sli ku sivog, sirovog, dosadnog ivota, da e im pomoi da zaborave i olakaju svakodnevne p robleme, izazove, poslove, ispite, dugove, da e kroz drogu najbre ostvariti drutven o: upoznavanje, prilagoavanje, pribliavanje, asimilaciju i udruivanje sa ljudima, n aalost, droga nikada ne rjeava nego viestruko multiplicira probleme i skriva i raza ra prave osjeaje. Umjesto percepcije svijeta ona ljude vodi u projekciju i imagin arnu konstrukciju ivota. Iz svjesnog voi u podsvjesno, iz vizije u bolesnu matu, im aginaciju, halucinaciju, agresivnu utopiju, iz realnosti u irealnost, iz pameti u raspamet, iz prirode u aprirodu. Zato za drogu kao i za alkohol po hadisu vai p otpuno isto pravilo - sve to opija u velikoj koliini ono je zabranjeno i u najmanj oj koliini. Zapravo njegova priroda i supstanca je ista i u najveoj i u najmanjoj koliini. Zato nema ni jednog alkoholnog pia i droge koji su lijek nego su opasnost i bolest za ljude. Rije hamr u korijenu na arapskom jeziku znai pokriti ili zastr ijeti neto. U kontekstu grijeha i zabrane hamr je nazvan tim imenom, jer suava i b lokira svijest, pokriva i zastire pamet i onemoguava je u njenoj osnovnoj funkcij i da misli, da razmilja, da promilja, da shvaa, da razumijeva, da smisleno povezuje , da se sjea i vee za Boga. Zato je svako opijajue i drogirajue pie hamr a sve to opij a, ljudsku pamet zanosi i svijest suava i blokira je zabranjeno. Moe se komotno ka zati da je droga najradikalnija i najopasnija vrsta opijajueg sredstva koju ejtan koristi kao najopasnije i najopakije sredstvo u zaboravu Boga, prirode, sudbine, svijeta, sebe, ivota, ljudi, znanja, morala, kulture, prava, zakona i drutva. Dro ga je najvee zlo za narkomane i najvea opasnost za 214

drutvo. Nema veeg i opasnijeg zla od droge a koje se svojim rtvama-narkomanima prik azuje kao ljepota, dobrota i carstvo snova. I kad im je ejtan lijepim njihove post upke prikazao i rekao: Danas vas od ljudi pobijediti ne moe niko, a ja sam va poma ga! Ali kad se dvije vojske oi u oi naoe, ejtan natrag uzmae i ree: S vama ja nita n ja doista vidim ono to vi ne vidite (da ste moje rtve i magarci) i ja se doista b ojim Allaha, a Allah estoko kanjava!464 Kao posljednji porok i posljednja strast dr oga svoje rtve-narkmane ini toliko nesposobnim, unesreenim, i adrutvenim da se narko mani uope ne mogu kontrolirati i samokontrolirati, kultivirati, normirati i norma tivizirati, socijalizirati i civilizirati a kamo li kolovati, obrazovati, humaniz irati i moralnim uiniti. Da li si vidio onoga ko strast je svoju za Boga svoga uze o? Zar da takvome ti bude zatitnik? Zar misli da zbilja njih veina uje ili umuje? Oni su kao stoka, ak su skrenuli i dalje s Puta Pravoga!465 Ukoliko se posmatra najbez azlenija droga, za narkomana obina trava za djecu, marihuana, vidjet e se da ona, o dnosno THC, njen aktivni sastojak oteuje nervne elije mozga, pamenje i uenje. Marihua na smanjuje samokontrolu, ozbiljno utie na osjeaj za nesvijest i nemar za vrijeme, bitno umanjuje sposobnost za obavljanje poslova koji zahtijevaju koncentraciju i koordinaciju. Ona smanjuje imunitet tijela na svaki izazov i bolest to utie na s ve aspekte zdravlja. Marihuana onesposobljava tijelo da se bori protiv infekcija , oteuje plunu funkciju, ubrzava nepotreban i neprirodan rad srca i poveava krvni pr itisak. Izravno smanjuje koliinu sperme i pokretljivost spermatozoida kod mukaraca , a ima i negativan uticaj na ovulacioni ciklus kod ena. Marihuana sa 425 hemijsk ih spojeva koji se prilikom puenja razlazu u vie hiljada razliitih metabolita, a mn ogi od tih hemijskih spojeva su toksini i nedovoljno ispitani. Kao uvod u sve dru ge droge, kao navodno najbezazlenija, marihuana napada, ugroava i razara vitalne organe: srce, plua, ivce, krvni pritisak, mozak, potenciju i smanjuje imunitet. Ka ko uoiti i raspoznati korisnika i rtvu marihuane. Izgleda omamljen, teko i lijeno h oda, konfuzan je i teko se prisjea stvari koje su se nedavno dogodile, ponaa se neo bino, nepredvidljivo i reagira bez nekog naroitog razloga, ako je uenik, neredovno dolazi na nastavu, nezainteresiran je za roditelje, brau i sestre, porodicu, rodb inu, drutvo, posao ili aktivnosti u kojima je ranije uivao. Korisnici i rtve marihu ane imaju izrazito crvene, podbuhle i nateene oi. Prepoznajte ih, ne druite se s nj ima i uvajte ih se ukoliko ne elite biti rtve droge! Ako se marihuana smatra poetnom i najbezbolnijom drogom i narkotikom heroin se smatra arobnom i maginom. On je za sve narkomane idol-idola, cilj-ciljeva, elja-elja, san-snova i boanstvo-boanstva. H eroin direktno ulazi u mozak i brzo utie na smanjenje pamenja, suava svijest, mrsi razmiljanje. Izravno djeluje na tijelo, izaziva mnogobrojne zdravstvene probleme meu koje spada i rizik zaraavanja virusom SIDE, izazivanje hepatitisa B i C i dovo di do drugih opasnih uzronika zaraznih bolesti. Heroin je toliko jaka droga i nar kotik da veoma brzo izaziva i psihiku i fiziku ovisnost, ak poslije i samo jedne up otrebe. Zato je to arobna, magijska, bajkovita droga koju sanjaju i 464 465 Kuran (El-Enfal, 48) Kuran (El-Furkan, 43 i 44) 215

koja je ideal svih narkomana. Njegova upotreba, to je najopasnije, stalno izaziva potrebu za veom i veom dozom. HTV, AIDS, tuberkuloza, kriminal, nasilje, zloin, pe rverzija i teror sa traginim posljedicama su redovan uinak i rezultat uzimanja her oina. Heroin je toliko opasan da je njegove uivaoce i rtve radi zatite potrebno da raspoznaje svaki ovjek. Osobu u kandama heroina prepoznat ete po tihoj euforiji, tr omosti i usporenosti, usporenom disanju, izraeno suenim zjenicama, grenju, smetenos ti, letargiji, komatoznim stanjem svijesti, plaviastim usnama i blijedom bojom koe , oslabljenom psihikom funkcioniranju i pojaanom pigmentacijom ispod povrinskih ven skih sudova. Bilo da se pui, umrkava ili kombinuje sa alkoholom i drugim drogama, heroin je uvijek izuzetno opasan pa ak i smrtonosan. Uz heroin kao opasan i smrto nosan narkotik ide i kokain. Rije kokain se odnosi na drogu koja je u obliku praha k okain i kristala (crack). Spravljen je od biljke coca te izaziva kratkotrajnu eufor iju, nakon koje nastaje izraziti i teki umor, razdraljivost, bezvoljnost, apatija i depresija. Spravlja se, nalazi se, prodaje se i upotrebljava u obliku tenosti, praha i kristala. Konzumenti kokaina ne mogu redovno jesti, spavati i pate od mi stinih i somnanbulistikih trzaja i greva. Kokain utie i na tijelo i na emocije. Njeg ova upotreba narkomane ini ljutim i agresivnim, anksioznim i paranoidnim. Njegovi ovisnici postaju ovisni samo od njega i gube svaki interes za brak, porodicu, d jecu, kolu, posao, drutvo, prijatelje, sport, aktivnost ili bilo ta drugo. Njihova je jedina briga, obaveza, elja i tenja doepati se marihuane, heroina, kokaina... na svaki nain i po svaku cijenu. Na putu ostvarenja tog cilja rijei i vrijednosti ka o: vjera, etika, pravo, kultura, roditelji, rodbina, regule, prijatelji, tradici ja, obiaji, brak, porodica, kola, ugled, ast, ponos, stid, karakter, dostojanstvo, uspravnost, ustrajnost, identitet, kontinuitet memorije, drutvo i drutveno pa ak i djeca ne znae apsolutno nita. Znae pod jednim jedinim uvjetom ukoliko se mogu proda ti ili opljakati da bi narkoman doao do novca da kupi novu dozu marihuane, heroina ili kokaina. Na primjeru narkomana koji su potpuno ovisni i zakovani u kande dro ge, te poput amebe ili paramecijuma jednoelijskih organizama sa jednom jedinom eli jom koja obavlja sve funkcije organizma tako i narkomani, u totalno suenoj, izokr enutoj i izoblienoj svijesti, sav ivot i sve njegove funkcije i sadraje svode na na bavljanje i uivanje droge, najbolje se vide, zapaaju, uoavaju, razumijevaju i smisl eno povezuju sluajevi naroda navedenih u Kur'anu sa totalno izoblienom, pervertira nom, perverznom i nastranom svijeu koja se kao svijest naroda toliko suzila, izobl iila, izokrenula i iaila da im se od svih dunosti i zabrana nareuje samo jedna jedina - narodu Semuda da ne zakolju i ne diraju devu kada pije vodu i pase travu ili L utovom narodu da ne ine posljednju perverziju u iivljavanju tj. homoseksualizam. I sti je sluaj i sa narkomanima kao sa Salihovim, a.s. i Lutovim narodom. Sa njima je uspio onaj koji ih uspije odvratiti samo od upotrebe droge, koja ovjeka i ljud e svodi na jednu jedinu dimenziju ivota koja ih vodi u sigurnu smrt a to je upotr eba i uivanje u drogi kao posljednjem poroku i strasti. Tako i upotreba kokaina t rai sve vee koliine a to ima za posljedicu srani ili modani udar, probleme sa disajni m organima i nosi rizik zaraze virusom SIDE, hepatitisa i drugih bolesti. Osoba ovisna od kokaina prepoznaje se i raspoznaje preko proirenih zjenica, suhe i crve ne sluznice nosa, poveane i napadne komunikativnosti, halucinacija i iluzija. 216

Kokain daje ljudima lani i iluzorni osjeaj moi i energije, ali im u biti onemoguava i smanjuje emotivne, intelektualne, fizike i seksualne funkcije. Kombinacija koka ina sa alkoholom i drugim drogama je toliko opasno da moe biti i smrtonosna. Posl ije marihuane, heroina i kokaina red je da se koja rije kae i o ecstasyu. On spada u tzv. klupske droge koje se koriste na cjeloveernjim plesnim zabavama - rave zaba ve, u nonim klubovima i na velikim koncertima. Ecstasy oteuje neurone u mozgu, tetno i razorno djeluje na ula, pamenje, sposobnost rasuivanja i prosuivanja, koncentraci ju i koordinaciju. Direktno negativno utie na tijelo, poveava krvni pritisak i rad srca, moe dovesti do sranih i bubrenih potekoa. Vee doze uzrokuju probleme sa disanje m, bacaju u komu, pa ak dovode i do smrti. Efekti i posljedice upotrebe ecstasya mogu biti i najee jesu slijedei: gubitak koordinacije i ravnotee pokreta, mutan i zam agljen pogled, zbunjenost, depresija, paranoja i izofrenija, ekstremna dehidracij a, dugotrajno nespavanje i trajno oteenje mozga koji gubi sposobnost da misli i po hranjuje podatke. rtve i konzumenti ecstasya se prepoznaju i raspoznaju po irokim zjenicama, stalnom ednjenju i suhim ustima, napadnoj i izraenoj komunikativnotri po veanoj psihomotornoj aktivnosti. S obzirom da je droga svjetska poast, svjetsko i opeljudsko zlo i opasnost, svjetski bauk i opasnost nuno je staviti na uvid opasno st od inhalatora. ta su inhalatori koji negativno i opasno utiu na mozak? To su sr edstva kao to su ljepilo ili razreiva boja, koja se umrkavaju sa ciljem postizanja t renutnog zadovoljstva. Na mozak utiu brzo i snano i mogu izazvati trajna i nepovra tna fizika i psihika oteenja prije nego to korisnik i shvati ta se dogaa. Inhalatori u iu na srce. Oni uskrauju tijelu oksigen i prisiljavaju srce da radi nepravilno i u brzano - to moe biti rizino i opasno po organizam. Inhalatori oteuju i druge dijelove tijela i donose probleme: jetri, pluima i bubrezima. Hronino njihovo koritenje dov odi do slabosti miia, smanjenje miine snage, gubljenja ula mirisa i tonaliteta, osjeaj a munine i krvarenja iz nosa. Konzumenti i rtve inhalatora koje inhalatori mogu ug uiti i dovesti do sranog udara mogu se prepoznati i raspoznati preko mirisa hemijs kih preparata na odjei, curenju iz nosa, crvenilu u oima, neugodnom zadahu koji ni je posljedica slabog stomaka i truhlih zuba, otiscima boje na tijelu i licu i pi janom izgledu i omamljenosti. Pored marihuane, heroina, haia, kokaina, ecstasya, i nhalatora ne smiju se zaboraviti i izostaviti ni halucinogeni. Oni izravno utiu n a mozak, pojaavaju osjetljivost ula dodira, utiu na nain reagiranja na situacije i d ovode do halucinacija, opinjavanja, priinjavanja, iluzija, fiksacija, fascinacija, imaginacija i fatamorgana. Od halucinogena se priinjavaju glasovi (paranoja), sl ike (izofrenija) i osjeaju stvari koje ne postoje. Oni utiu i na srce tako to pojaava ju njegov rad i porast krvnog pritiska. Njihova upotreba dovodi do gubitka kontr ole miia, nepovezanih pokreta, agresivnog i naslilnog ponaanja, padanja u komu, nep ovezanog, neartikuliranog i besmislenog govora. Pored flash back-ova, dugoroni ra zorni i zastraujui efekti ukljuuju i smanjenu motivaciju, produenu i uveanu depresiju , anksioznost, povean broj halucinacija, osjeaj panike i psihozu. Pod flash beck-o m se podrazumijeva vraanje slike ili ponovno preivljavanje sumornih doivljaja u 217

duem periodu. 16.3. Gdje se najlake moe doi do droge

Sjedita svih poroka, strasti, interesa, perverzija i ideologija bili su i ostali gradovi. Tako je i sa drogom. Poto je droga postala globalni, mundijalni, totalni i univerzalni problem, ona se u svim megalopolisima, velegradovima i gradovima svijeta moe nabaviti i kupiti na aerodromima, rijenim i pomorskim lukama, autobusk im i eljeznikim stanicama, svim bioskopima i pozoritima barovima, nonim klubovima, b irtijama, kafanama, restoranima, hotelima, motelima, bungalovima, na rijenim i mo rskim plaama, ulicama, avenijama, skverovima, fudbalskim, koarkakim, rukometnim ili skraeno svim sportskim stadionima, u haustorima i tamnim hodnicima stambenih gra dskih zgrada, u novinskim, radio i TV kuama, u kompletnom gradskom andergraundu. Naalost, droga je neizbrisivo i nepovratno ula i u kole: osnovne, osmogodinje, sredn je ali i na fakultete, univerzitete, akademije, studentske domove, u policiju, u vojne kasarne, meu politiare, glumce, sportiste, zapravo sve ljudske strukture, z animanja i likove ivota. Droga kao nezaustavljiva kuga ulazi i nalazi se u koli i k olskom dvoritu. Znaju to profesori, pedagozi, direktori, policija. Samo roditelji ive u iluziji da droge nema u koli u koju ide njihovo dijete. Prema rijeima pedago gice jedne srednje kole u Sarajevu, njihova kola je imala problema sa drogom, ali n ita strano, to je uglavnom trava (misli se rnarihuana). Uenici te kole, kroz smijeh, dodaju da se trava pui u WC-u i to je normala. Druga pedagogica, mrtva-hladna kae da njihova kola ima problema s drogama, ali to su po pravilu djeca koja nisu iz Sara jeva nego iz ruralnih podruja. Oigledno toj pedagogici i njenoj predrasudi o Saraj lijama i nesarajlijama nita ne znai izazov i opasnost od droge. Neovisno od te ped agogice koja misli da su Sarajlije, zato to su Sarajlije, imune na drogu injenica je da veliki broj djece jo u osnovnoj koli doe u kontakt sa marihuanom, dok se taj procent udvostrui u srednjoj koli. Mada Bosna i Hercegovina nije neki narko-ikago, ipak na svjetskoj narkotransferzali, iz putujuih narko-kontingenata neto ostane i u BiH. Bez obzira to Bosna i Hercegovina nema klasinih narko-bosova, onih filmskih , velikih bosova. Takvih je najvie u Albaniji, odakle i dolaze najvee koliine poasti 20. stoljea, a izgleda i ovog 21. Ali, zato ima i onih dilera koji rasparavaju po desetak grama heroina, prodaju po nekoliko stotina tableta ectasya ili nekoliko kilograma marihuane. Da bi to vie zaradili, esto kokain mijeaju s branom, eerom, gips m, mlijekom u prahu. Jedan od policijskih inspektora konstatira: Ovaj posao radim vie od 20 godina, ali prljavije droge kao to je ova na tritu BiH nikada nisam vidio . To i nije droga, to je otrov. Jedno je sasvim sigurno - to je zapadnije, sve je skuplje. Tako jedan kilogram marihuane u Albaniji i Crnoj Gori kota izmeu 218

150 i 300 KM. u manjem entitetu BiH izmeu 400 i 500, a na teritoriji Federacije B iH dostie cijenu od 1.000 do 1.200 KM. Na prvom mjestu u BiH, po dilanju, je Sara jevo. Prema policijskim informacijama i podacima, opasno mu se pribliavaju Tuzla, Bijeljina, Banja Luka, Mostar i Zenica. Po pravilu, droga prvo doe u RS preko Be ograda, Nia i s Kosova. Sam ustroj Bosne i Hercegovine i njena podjela na entitet e kao da je naruen i konstituiran po mjeri i elji narko-dilera. Slikovito reeno, ak o policija Sarajevskog kantona sazna da jedan diler sa podruja drugog kantona a k amo li RS djeluje i rasparava drogu u Sarajevu, ona prije bilo kakve akcije mora izvijestiti i konsultirati Federalni i Kantonalnu MUP odakle je diler. Ako se zn a da efikasnost ovakvih akcija ovisi od tajnosti i brzine, onda dok je dravnih, f ederalnih, entitetskih i kantonalnih MUP-ova narkodileri koji djeluju kao jedna svjetska dilerska porodica mogu mirno spavati i basnoslovnu zaradu od droge slag ati. Zato drava organizirana kao naa, uope nije problem da bude jedna od narko-ruta koje kreu iz dalekog Pakistana i Afganistana. Kada preko granica BiH preu kamioni i kamioni puni cigareta i alkohola kako ne bi i zato ne bi pet ili deset kilogra ma heroina. Ovo su uobiajeni svjetski putevi droge i mjesta gdje se ona konzumira , distribuira, dila, prodaje i kupuje. No, ipak je neobino i neuobiajeno da se dro ga dila i prodaje u hramovima, manastirima, crkvama, havrama, pagodama, bazilika ma, katedralama. Ali kako napisa Ernest Bloh, davno su se izmijeale nebeske i zem aljske karte, a Mea Selimovi da to postoji vie svetih mjesta iza kojih se ljudi krij u to postoji vea i opasnija mogunost za njihovo grijenje, tako su rijeki inspektori uhapsili troje mladih ljudi koji su pokuali dilati drogu u crkvi. Zapravo u raspa ravanju droge nema vie svetih mjesta i institucija. Oni bjee bilo kamo da bi bili to manje upadljivi i da bi izbjegli policiju. 16.4. Ko su dileri Kao to je mit ejtanska objava a magija religija mita, tako su dileri ejtanski razno sai i preprodavci najveeg zla dananjice - droge: Zaokuplja vas samo nadmetanje u zgr tanju imetka. Sve dok grobove ne posjetite! A, doista, ne valja tako, saznat ete svakako! 1 opet, zbilja, ne valja tako, saznat ete svakako! Ne valja tako, nek' z nate jamano. Dehennem ete vidjeti sigurno! I opet, zbiljaete ga vidjeti oigledno! A p otom ete, toga Dana, za slatki ivot pitani biti, pouzdano!466 Teko svakom klevetniku podrugljivcu, koji samo blago zgre i broji ga, mislei da e blago njegovo vjenim uinit i njega! A ne valja tako! On e, zbilja u Dehennem baen biti! A ta je Dehennem - znade li ti - Vatra Allahova razbuktala (koja se ne gasi), koja e dopirati do srca, koj a e iznad njih biti zatvorena i sklopljena, po stubovima rairena!467 466 467 Kuran (Et-Tekasur, 1-8) Kuran (El-Humeze. 1-9) 219

Dileri su takvi neljudi - monstrumi da ih interesira samo zarada bez obzira to ta zarada konzumentima njihove robe donosi smrt i od insana proizvodi hajvana. To je najopakija i najopasnija sorta idiota dananjice. Moe li se njima suditi? Pravo kae moe i mora: Sudski proces je jako spor. Dogaa se da ljude pozovu na glavni pretr es, a prolo je moda i tri godine od podnoenja krivine prijave. Mi imamo sluajeva kada je protiv jednog istog lica u te tri godine podneseno naredne tri prijave. esto dolazimo u situaciju da nam neko kae kako ne radimo svoj posao, jer neko radi s d rogom a nije kanjen. Mi svoj dio posla uradimo, mi ovjeka predamo tuilatvu, ali ljud i, izgleda, razliito tumae zakon. Ja u svojoj karijeri jo nisam doivio da je neko kan jen najstroom kaznom. Prole godine pronali smo 1.200 tableta ecstasya to, prema naim podacima, predstavlja jednu od najveih zaplijena te izuzetno opasne droge. ovjek k od koga smo pronali te tablete dobio je oslobadajuu presudu. Mi smo pomalo razoaran i kada ujemo da je neko osuen na est mjeseci uslovno za prodaju droge. Drugi policaj ac nastavlja priu svog kolege: U jednoj ovogodinjoj akciji uhvatili smo dilera koji je u automobilu imao pet kilograma marihuane. Naravno, poslije hapenja preduzeli smo sve zakonske korake: pritvor, krivina prijava. Na red je dolo i suenje, bolje rei farsa. Pazite, dokazi su tu, pet kilograma marihuane. Njegov branilac nakon p retresa iznosi zavrnu rije i kae: Potovani sude, moj klijent je briljantan um, pogle dajte samo njegove ocjene s fakulteta. On ima namjeru upisati magisterij. On se jednostavno morao baviti ovim poslom kako bi se ikolovao, izdravao i nastavio svoj u fantastinu karijeru. Smatram da bi zatvorska kazna bila kontraproduktivna za nae drutvo kojem moj klijent sutra itekako moe pomoi. Zato, asni sude, imajte u vidu ov u injenicu. E, tu ja vie nisam mogao izdrati. S mjesta predvienog za one koji prate suenje, burno sam reagirao i rekao: Sram vas bilo, ta to govorite? Moda je istina d a je na taj nain finansirao svoje kolovanje, ali istina je i da je kolovanje za bar 150 djeaka i djevojica, kojima je prodavao marihuanu, doveo u pitanje. Sram vas b ilo. Ba sam to rekao. Iz sudnice sam ispraen s obezbjeenjem. A dilera je sudsko vij ee na elu sa sudijom I. D. Osudilo na godinu dana uslovne kazne. Poznavaoci upueni u problematiku dilera sa drogom istiu da je zakon kao zakon dobar, ali su problem dugotrajni procesi i minimalne kazne to ne djeluje ni preventivno ni pozitivno. D ugotrajni procesi i blage kazne uz velike zarade dilera podstiu preprodaju i irenj e droge poput kuge. Tako je u kontroli od 25.12.2001. do 25.12.2002. godine na t eritoriji Sarajeva pronaeno i oduzeto 41,372 kg i 51 stabljika marihuane, 392,6 g rama heroina, 49 grama spida, 63 tablete i 2,3 grama ecstasya, te manje koliine h aia, opijuma i LSD. Meta dilera kao muterije, kao recipijenti, kao objekti-rtve i ka o kupci su svi mladi ljudi, uenici, studenti, glumci, novinari, sportisti i pozna te linosti. Dileri posebno biraju i ciljaju na dobre uenike i studente jer od njih niko ne oekuje da budu narkomani. Ipak, najvie se vrzmaju oko mladih ljudi iji rod itelji imaju puno novca a koji ga djeci daju u neogranienim koliinama. 220

16.5. Ima li religija i drutvo odgovor na fenomen i poast droge ini se u Zakonima Platon primjeuje i zakljuuje da u povijesti svijeta ni jedno drutvo, zajednica i narod nisu nestali usljed bijede i gladi nego radi nemorala. Dananji nain ivota ljudi, posebno u megalopolisima, metropolama, velegradovima i gradovim a, daje im dojam i prua lanu, opaku i opasnu sliku, da se sve istovremeno pa ak i l judsko tijelo, dostojanstvo, ast, ugled, ime, znanje, zvanje, ljubav, roditeljska briga, rodbinska panja, prijateljstvo, drutvo, naravno za novac, moe kupiti i prod ati. Materijalno blagostanje i dostupnost sveg vanjskog izobilja - sve to postoji i izloeno je na izlozima, ponajvie mlade narataje i sve nezrele i nedorasle osobe, bez obzira koliko im je godina, izvodi iz pravog ivota, koji, ipak, kako tvri Ma x Weber, poiva na duhovno-religijskim, moralno-etikim i tradicijsko-kulturnim kori jenima. Osnovna odlika i kvaliet ljudskog ivota na Ovom svijetu jeste da, ivei prav i i istinski ivot, ovjek i ljudi ive u pomirenosti sa Bogom, sa samim sobom, sa sve mirom, sa prirodom, sa suncem, sa mjesecom, sa zvijezdama, sa planinama, sa anor ganskim, organskim, biljnim i svim ljudskim svjetovima kojima je stalo do reda, poretka, istine, pravde i zakona: One koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah spo minje, smiruju! A doista, srca se smiruju pri svakom Allahovom spomenu! Blago li se onima koji vjeruju i rade dobra djela, njima prebivalite divno bit e! A tebe s mo Mi tako zajednici jednoj poslali, prije koje su bile i nestale druge zajednic e, da bi joj kazivao ono to ti objavljujemo Mi, jer, poriu Milostivog oni. Ti kai: On je Gospodar moj, drugog Boga nema osim Njega! Na Njega se ja oslanjam. Njemu mi je povratak!468 A, doista, one koji vjeruju i rade dobra djela Gospodar njihov Pravom Stazom uputit e zato jer vjeruju, i rijeke ispred njih u baama zadovoljstva tei e! Dova njihova u vrtovima bit e: Allahu! Samo si slavljen Ti! A pozdrav njihov . Neka je selam na vas! I dova potonja: Sva hvala nek' je Allahu, svih svjetova Gospodaru! Kad bi Allah ljudima zlo brzo davao kao to im dobro, kad ga trae, podar uje, doista bi im kraj njihov doao! Ali Mi one ljude koji u susret s Nama ne vjer uju u zabludi njihovoj ostavljamo pa oni tumaraju!469 Allah je Onaj Koji je smiraj u srca vjernika spustio, da bi vjerovanje na vjerovanje svoje poveali...470 Prvi zaborav, prvi nered, prvo iaenje, prvo izoblienje i prvi nemir jeste zaborav Boga. I z zaborava Boga slijedi ponienje i kazna zaborava sebe, zaborava ljudi, zaborava i vota, zaborava svijeta i zaborava svemira. O vjernici, bojte se vi Allaha, i neka svaki nefs (dua) gleda ta je za sutra pripravila! I bojte se Allaha! Doista je Al lah obavijeten o svemu ta inite vi. I ne budite kao oni koji su Allaha zaboravili p a je Allah uinio da i oni zaborave sami sebe! Takvi su grijenici. Nisu jednaki Vat re stanovnici i Denneta Kuran (Er-Rad, 28-30) Kuran (Junus, 9-11) 470 Kuran (El-Feth, 4) 468 469 221

stanovnici, Denneta stanovnici to su oni koji su pobjednici.471 U zaboravu sebe kr oz zaborav Boga ljudsko srce postaje prazno a dua pusta: A ko se okrene od Opomene i Upute Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjet emo ga slijepa. Gospodaru moj! - upitat e on - zato si me slijepa proivio kad sam v e vidjelac bio? Eto zato jer su ti Znaci Nai dolazili - ree On - pa si ih zaboravlj ao, a tako e i ti zaboravljen biti! A tako emo Mi kazniti one koji su pretjerivali i koji u Znake Gospodara svoga nisu vjerovali. A patnja Svijeta Onoga doista je ea i vjena! Zar nisu upueni koliko smo Mi pokoljena prije njih unitili, po ijim stanitim a hodaju oni? Doista, u tome su Znaci i za ljude umne!472 ak i grijeh poinjen u nen amjernom zaboravu kada ovjek slabi vezu sa Allahom i upada u klopku ejtana, ugroava osnovnu ljudsku narav, ljudski status, poloaj i mjesto boravka, to se najbolje oit uje i svjedoi kroz narkomane, nego gubi i formu, okvir, oblik i suret u kome Alla h eli da ovjek bude, ovjek sa vanjskom odlikom nad svim stvorenjima, a to je unutran ja odjea i vanjska zatita od grijeha strasti i poroka. Iz pozicije vjere i sa staj alita kvaliteta ivota, ovisno od toga da li ljudi ostaju u takvaluku - stalnoj i p unoj svijesti o Allahu, d.., ili zapadaju u kompletni, stalni i trajni Nisjan - za borav Allaha, d.. i Njegovog Puta i Uputa, jedni ljudi na Dunjaluku (pravi, prirod ni, predani, pokorni, uspravni i ustrajni vjernici) ive iskljuivo u ime Allaha, d.., dok drugi, tj. grijenici ive sa ciljem da bi uivali, a trei se samo iivljavaju. Vjer nici, podareni Allahovom Uputom u slobodi, milou, dobrotom i darom da se ivei na Ovo m svijetu i koristei sve Njegove blagodati, ljepote, nimete, fadilete, ukrase i k oristi, u okviru i granicama Allahovih propisa, i iskljuivo u ime Njega, nepresta no se sjeaju, misle i pripremaju i za Onaj svijet ili Ahiret. Tako, pravi vjernic i koji ivot ive, u ime Allaha, a ne ive radi uivanja i iivljavanja, nikada ne prodaju Onaj svijet, za Ovaj niti se odriu i poriu Ovaj svijet za Onaj svijet. Zapravo, l judsko srce i dua, hoe, trae, tee i probijaju se ka Bogu. Vjera je u biti po mnogo em u stvar srca i due. Ona se kao potreba, iz perspektive ovjeka, temelji u ljudskoj naravi u ljudskoj potrebi da nadraste svoje relativno, ogranieno i neumitno prola zno ljudsko bie i da se priblii ka Jednom, ka Apsolutnom, ka Istinitom. Zaborav Al laha, d.. i Njegove Objave, Opomene, Upute i Putokaza, neminovno svodi ljude na bia i stvorenja jedne dimenzije, jedne perspektive, jedne vizije, jedne mogunosti i jedne anse i gubljenja mjere, ravnotee, sredine i sinteze. Takvi su ljudi, narkoma ni pogotovo, u stanju stalnog Nisjana - zaborava i halucinacija, gube tlo pod no gama, reda, poretka, sistema, mira, sigurnosti, smisla i koncentracije ivota i pr elaze u potpunu dekoncentraciju, nemir, nesigurnost, neizvjesnost, nemar, neprod uktivnost, nihilizam, skepticizam, apsurd, besmisao, nered, neporedak, nesistem i nekonzistentnost ivota. U toj i takvoj situaciji ovjek i ljudi neumitno gube usp ravnost, ustrajnost, dosljednost, postojanost, sigurnost, mudrost, mjeru i umjer enost, koncentraciju, mo dijaloga, govora i razgovora - narkomani neprestano ute, i tada iz ivota kao pomirenosti sa Bogom i svjetovima prelazi u radikalnu fazu uiv anja. Zaboravom 471 472 Kuran (El-Har, 18-20) Kuran (T-H, 124-128) 222

Allaha, d.. i Njegove Opomene i Upute, ljudi izlaze iz sebe, a kad nisu u sebi, on i se mjere i odreuju prema drugima, a ne prema objavljenoj Uputi i Istini i vrije dnostima. U takvom stanju, ljudi se ospoljavaju, postvaruju, materijaliziraju, f etiiziraju, mlai podlijeu strastima, porocima, modi, igri, a stariji podlijeu intere sima, koristima, materijalnim dobrima, asti, slasti i vlasti. Kada ljudi iziu iz iv ota u uivanje, oni zapadaju u zaborav Boga i samozaborav sebe, -nema veih svjedoka od narkomana, potpuno gube smirenje, strpljenje, unutarnji mir i ravnoteu. Hegel ijanskim jezikom kazano, u djeako-mladikom dobu duh se zakiva i oboava strast. To im a rezultate i posljedice - blokadu osjetila, iskljuenje razuma i razumijevanja i uma i umovanja i svoenja ovjeka na nie razine od ivotinje u kakvom su stanju svi teki narkomani. Sklonost nekontroliranim strastima i porocima vodi ljude, pa naravno i one sa muslimanskim imenima, koji ive zaborav Boga i samozaborav sebe, perverz ijama, a fenomeni perverzija su: pedofilija, uniseks, sodomija (homoseksualizam i lezbijstvo, kloniranje, tranvestizam). Ljudi, porobljeni i okovani strastima i porocima, to se najbolje vidi na notornim alkoholiarima i narkomanima postaju lut ke, instrumenti, automati i rtve ejtanove: O vjernici! Doista su alkohol, i kocka, i kumiri, i strelice za vraanje, bajanje, gatanje i proricanje ivota i subine, rune , opake opasne i odvratne stvari, posao ejtanski. Svega toga se klonite, da biste postigli to elite. ejtan vinom (alkoholom - svim to opija i zanosi svijest) i kocko m hoe da meu vas neprijateljstvo i mrnju ubaci i da vas od sjeanja, miljenja i spomin janja Allaha i od salata odvrati pa, hoete li vi s tim prestati?!473 U sutini, ejtan krajnjim strastima i najopakijim porocima kao to su alkohol i droga kao odvratni m, razvratnim, perverznim stvarima i svojim originalnim proizvodima, eli ljude ud aljiti od Allaha, d.. i obreda salata koji nas, izravno, direktno, neposredno i be z ikakvih personalnih i institucionalnih posrednika, vee za Njega. Kada to postig ne onda meu slabije i nezatiene, u grijehe, strasti i poroke utonule i u ejtanske ka nde zakovane ljude kao to su pijanice i narkomani, ubacuje neprijateljstvo, neprav du, nepovjerenje, neslogu, nesaradnju, nesolidarnost, nekomunikaciju, mrnju, svau, psovku i tuu. Kada ejtan ovjeka porobi strastima, zakuje porocima alkoholom i drog om, i poklopi dunjalukim koristima i ukrasima, i dovede ga u fazu i stanje zabora va Boga i samozaborava sebe ovjek iz kvaliteta ivota nepovratno i neumitno prelazi u kvantitet nezaustavljivo prolaznih uivanja. Znajte da samo izdvojeni ivot na Ovo m svijetu nije nita drugo do igra, zabava i razonoda, i uljepavanje i meusobno hval isanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje iji rast posli je kie oduevljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidi poutjela, da bi se na kraju skrilo. A na Onom svijetu je teka patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo , ivot na Ovom svijetu je samo varljivo naslaivanje.474 Ljudima se ini da je lijepo s amo ono za im oni ude: ene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni (trkai) 473 474 Kuran (El-Maide, 90 i 91) Kuran (El-Hadid, 20) 223

konji, stoka i usjevi. To su samo uivanja na Ovom svijetu, a najljepe mjesto povra tka je u Allaha.475 Svako ivo bie e smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobiete u pot punosti plae vae, i ko bude od vatre udaljen i u Dennet uveden - taj je postigao to je elio, a ivot na Ovom svijetu je samo metau-1-gurur - varljivo prolazno uivanje476 ivot na Ovom svijetu je samo igraj zabava, a Onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zato se ne opametite?477 Imetak i sinovi su prolazni ukras sa mo na Ovom svijetu Dunjaluku, a dobra, u ime Allaha uinjena, djela, koja vjeno ost aju, bie od Gospodara tvoga bolje nagraena i u ono u to se ovjek moe pouzdati.478 Vi , sigurno, biti iskuavani u imecima vaim, i ivotima vaim, i sluaete doista mnoge uvred e od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogoboaca. I ako budete izdrali i Allaha se bojali, pa tako trebaju postupati oni koji su jakom voljom obdareni4 79 Mi emo vas dovoditi u iskuenje malo sa strahom i gladovanjem, i time to ete gubiti imanja i ivote, i ljetine (usjeve). A ti obraduj izdrljive, one koji, kad ih kakv a nevolja zadesi, samo kau: Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti. Njih eka opr ost od gospodara njihova i milost, oni su na Pravom putu!480 Oni koji ne vjeruju t roe imanja svoja samo da bi od Allahova puta odvraali. Oni e ih, sigurno, utroiti, z atim e usljed toga aliti i na kraju e pobijeeni biti. A oni koji ne budu vjerovali u Dehennem bit e protjerani.481 A prilozi njihovi i korisni poslovi nee biti primljeni zbog toga to u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, to s prednou salat ne obavl jaju i to samo preko volje udjeljuju. Neka te nikako i nikada ne oduevljavaju iman ja i kapitali njihovi, a ni djecanjihova! Allah hoe da ih njima kazni na Ovom svi jetu i da skonaju kao nevjernici.482 Zar ima veeg ponienja, bola, muke, patnje i kaz ne roditelju na Dunajluku nego gledati svojim vlastitim oima svoje vlastito dijet e koje je narkoman i u kandama droge i sudbinom u rukama dilera. ime takvo dijete i u emu moe pomoi svoje roditelje i kako i na koji nain roditelji mogu spasiti svoje dijete iz kandi droge i okova gotove i sigurne smrti: Mi im dajemo da kratko i og ranieno uivaju, a onda emo ih natjerati u patnju neizdrljivu. O ljudi, bojte se gosp odara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome nee moi nimalo pomoi, ni ti e dijete moi svome roditelju imalo pomoi! Allahova prijetnja je istinita, pa nek a vas nikako ivot na Ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha ejtan ne pokoleba48 3 Zaalie nevjernici esto to nisu postali muslimani. Pusti neka jedu i deru i naslauju e uivanja i iivljavaju se, i neka ih zavara prazna i pusta nada - znae oni!484 To su oni koji su ivot na Ovom svijetu pretpostavili onom na Onom svijetu, zato im se p atnja nee olakati niti e im iko u pomo pritei485 U fazi uivanja svijest ljudi zapada u Kuran (Ali Imran, 14) Kuran (Ali Imran. 185) 477 Kuran (El-Enam, 26-32) 478 Ku'ran (El-Kehf, 46) 479 Ku'ran (Ali Imran, 186) 480 Ku'ran (El-Bekare, 155-157) 481 Kur an (El-Enfal, 35) 482 Kuran (Et-Tevbe, 54 i 55) 483 Kuran (Lukman 24 i 33) 484 Ku' ran (El-Hidr, 2 i 3) 485 Ku'ran (El-Bekare, 86) 475 476 224

zamku perfekcionizma da se u svemu bude najbolji, najuspjeniji, najostvareniji i najzapaeniji. Kada se sve izvana ostvari i postigne, dolazi se do apsurda - jer s vaki ovozemaljski interes, korist, dobit, izazov, stvar i cilj, kada se u potpun osti ostvare, ili svaki dan, bez mogunosti ostvarenja, posmatraju na izlozima vel egrada ili gledaju preko TV reklama, gube smisao i svrhu ili ovjek i ljudi zapada ju u omaijanu iluziju da mogu posjedovati i uivati sve. Sa stajalita kvaliteta i od Stvoritelja odreenog sadraja i smisla ivota ljudi, ovisno od toga da li su pravi i potpuni vjernici, ili svjesni, namjerni, uporni i sistemski grijenici ili nevjer nici, murici i nepovratni grijenici dok su na Dunjaluku mogu ivjeti, uivati i iivljav ati se. Samo na Dunjaluku vjernici ive zato to postoje, rade i ive u ime Boga, grij enici samo uivaju a ne ive zato to ive da bi uivali i prolaznost slavili a djeca nevje rnika, murika i nepopravljivih grijenika niti ive niti uivaju nego da bi se iivljaval a. To je tea i najopasnija faza ivota koja vodi kraju i nestanku jer ona vodi besm islu, besadraju, bescilju ivota, dosadi i apatiji i ponavljanju roditeljskog naina i vota tj. uivanju a to ejtan ne doputa da djeca oponaaju i ponavljaju roditelje. Iz ui vanja ejtan djecu nevjernika, murika, nepovratnih grijenika, mudrima, fasika, sekula rista, nihilista, materijalista, skeptika vodi direktno u apsurd ivota, u perverz iju ivota, u drogu ivota, u iivljavanje ivota, u kraj ivota, u smrt ivota: Vi ste popu onih prije vas! Samo, oni su u odnosu na mo od vas bili jai, i imetka i djece vie su imali! Naslaivali su se u svom udjelu ovosvjetskome, a i vi se naslaujete u svo m udjelu ovosvjetskome, kao to se i oni prije vas naslaivahu u udjelu svome, i u r azvrat se uputate kao to su se i oni upustili! Takvima su propala njihova djela i na Ovom i na Onom Svijetu, takvi su stradalnici pravi! Zar im nije stigla vijest o onima to bijahu prije njih?! O narodu Nuhovu, i Adu, i Semudu, i narodu Ibrahi movu, i stanovnicima Medjena, i o ljudima prevrnutih naselja!! Njihovi poslanici su im dolazili s Jasnim Znacima, i Allah nije nikakve nepravde nanosio njima, s ami su je sebi nanosili.486 Narkomani su najoigledniji primjer da ljudi sami sebi nepravdu, nasilje, zlo i teror ine i da im je od samih sebe i od drugih ljudi zlo a od Allaha samo dobro. U iivljavanje su uvijek ili oajnici koji nemaju nita - El-f akru nisful-kufri - siromatvo je pola nevjerovanja, kae Poslanik, a ele sve, i oni koji izvana imaju sve, a iznutra su pusti, lahki i prazni kao uplji, uspravljeni i na neto naslonjeni balvani. Mora se znati i jo vie vjerovati da samo vezanost za Boga ne gubi smisao i cilj, neovisno od toga ostvare li se ili ne zemaljski inte resi. Zato su rtve svih poroka, strasti, perverzija, pa i najopasnijeg - droge, t ri vrste ljudi: oni koji izvana, zahvaljujui civilizaciji, imaju sve a prazna src a i due, oajnici i iaenici, koji izvana nemaju nita a prazna su im i srca i due te neo gojena omladina. Nepobitna je injenica da se droga najvie troi u najrazvijenijim i najsiromanijim zemljama svijeta. Ona kree iz Afganistana i Pakistana (najsiromaniji h zemalja), a zavrava u SAD, Japanu i Zapadnoj Evropi (najbogatijim zemljama svij eta). Neko e razlono kazati - Dobro, imuni troe drogu u zaboravu i obijesti, ali ta j e sa bijedom i sirotinjom? Kao to bogatai u obijesti i zaboravu Boga i sebe, troe d rogu iz obijesti i usiljenosti, tako sirotinja koja nema vjeru u srcu kao nadu i utjehu, troi drogu iz oaja i beznaa. Sa stajalita Islama, na temelju Kur'ana i Sunn eta: alkohol, droga, kocka, idolatrija i magija imaju istu 486 Kuran (Et-Tevbe, 69 i 70) 225

i veoma teku kvalifikaciju - ejtansko djelo, ejtanski put, odvratna stvar - Ridsum m inamelis-ejtan. Sa stajalita svakog ovjeka pojedinano, to je neizbjeni usud ko postane rtva toga: alkohol, droga, kocka, kipovi i magija uine ovjeka svojim ovisnikom, id olopoklonikom i robom, razore u njemu sistem moralnoetikih vrijednosti, kriterija i sudova, iupaju Tevhid i Kelime, - ehadet, pomrae mu razum i um, rastoe i razore os jetila, suze mu i blokiraju svijest a razore savjest tako da gubi unutarnji mora lni zakon ili ogledalo due u sebi na temelju kojeg svoje ili bilo ije drugo ponaanj e, djelo, rijei, postupke, dranje i karakter procjenjuje kao dobro ili loe, pravedn o ili nepravedno, istinito ili lano, i na kraju, nakon razorene njegove unutarnje supstance, skidaju njegov vanjski okvir, oblik ili formu, odnsono slobodu i svo de ovjeka na animalnost i protoni bojleri grijeha. Da droga ovjeka unitava kako izvana tako i iznutra, veliko je svjedoanstvo i knjiga Bruna Bissia Psiha i droga u pri jevodu rahmetli Nerkeza Smailagia. Tako notorni i zagrieni konzument droge postaje ovisan od nje kao idolopoklonik od idola kao lanog boga, kockar od kockarnice i zavedena osoba od maga sahira. Upravo na sutinu ovisnosti i opasnog oblika autoro pstva, autodestrukcije, autoalijenacije, samounitenja, samorazaranja, samonegacij e, bjeanja od identiteta, digniteta, autoriteta i nedranja do sebe, kroz idolatrij u, magiju, alkohol, druga opijajua i omamljujua sredstva, a droga je najvee i najop asnije, upozorava Kur'an i Poslanik Islama: I kad Ibrahim ree svome ocu Azeru: Zar kumire boanstvima dri? Ja smatram da ste i ti i narod tvoj u zabludi oiglednoj.487 N arod ovaj na prihvatio je pored Njega druge bogove, pa zato onda o njima jasan dok az ne donese?! I ima li silnika veega od onoga ko la iznosi na Allaha!488 oni mimo Allaha pri hvataju boanstva, da im ona budu ponos i slava! Tako ne valja! Boanstva e poricati da su im oni robovali i bit e protiv njih! Zar ne vidi da Mi ejtane aljem o na nevjernike, da ih na zlo (drogu) navraaju? Zato, ne pouruj im propast ti, dan e im polahko odbrojavamo Mi!489 Zar da oni osim Njega (Allaha) prihvataju jo bogova ?! Ti kai: Donesite dokaz va! Ovo je Opomena onih koji su moji i Opomena onih prij e mene! Ali, njih veina Istinu ne zna, pa se okreu stoga! Prije tebe nismo Mi nije dnog poslanika poslali a da mu nismo objavili. Doista, nema Boga osim Mene, zato Meni robujte! Slavljen On nek'je! Zar e ta boanstva koja su oni sainili od Zemljita d a proive? Da na nebesima i na Zemlji ima jo bogova osim Allaha, poremetili bi se i nebesa i Zemlja! Pa nek' je uzvien Allah, Gospodar Prijestolja iznad toga to Mu p ripisuju oni! On nee pitan biti za ono to ini, a oni e biti pitani490 I uzimaju pored Njega druga boanstva, koja ne mogu stvoriti nita, a i sama su stvorena, i sebi ne mogu nanijeti ni tetu niti korist osigurati kakvu, niti su u stanju usmrtiti, ivot podariti, niti iznova proiviti!491 Zar da ja osim Njega (Allaha) prihvaam druga boan stva, ako Svemilosni hoe da mene zlo snae, zagovaranje njihovo nita mi koristiti nee , i ona me nee Kuran (El-Enam, 74) Kuran (El-Kehf, 15) 489 Kuran (Merjem, 81-84) 490 Kuran (El-Enbi ja, 21-25) 491 Kuran (El-Furkan, 3) 487 488 226

izbaviti, i ja bih tada doista bio u oitoj zabludi!492 Ve pored Allaha prihvaaju boans tva druga ne bi li im pomogla ona! A pomoi im nee moi, a oni su njima vojska posluna !493 Pa zato im nisu pomogli oni koje su oni mimo Allaha uzimali, da im budu posred nici pribUitelji i bogovi?! Nisu, ve su od njih iezli. A to je bila njihova la kojii su smiljali.494 Ima ljudi koji kumire, a ne Allaha, uzimaju, pa ih vole kao to se vo li Allah! Ali, oni koji vjeruju, Allaha jo vie vole! O, da samo zloinitelji znaju, kad budu ugledali patnju, da e samo Allah posjedovati mo svu, i da e Allah estoko kan javati! Kad se budu voe odricale voenih, i kad e im, dok patnju gledaju, sve veze n jihove biti pokidane! A voeni e povikati: E, kad bismo samo jo jedanput da se vrati mo, pa da se i mi njih odreknemo, kao to su se i oni nas odrekli! Tako e im Allah za njih pogubna djela njihova predoiti i iz Vatre oni nee izlaziti!495 I kad bi ti S ljedbenicima Knjige donio sve dokaze, oni ne bi slijedili tvoju Kiblu. A ni ti n ee slijediti njihovu Kiblu niti e neki izmeu njih slijediti Kiblu nekih drugih! A ak o bi ti, nakon to ti je Istina od tvoga Gospodara dola, slijedio njihove strasti, tada bi ti, zbilja bio od zloinitelja!496 S tobom nikako i nikada nee biti zadovoljn i ni Jevreji, ni krani sve dok njihovu vjeru ne bude slijedio ti! A ti kai: Allahova Staza jeste Staza istinska! A ako bi prohtjeve i strasti njihove slijedio nakon Znanja koje ti dolazi, od Allaha te niko zatito ne bi, niti potporu pruio ti497 O v jernici! Vi uvijek pravedni budite i radi Allaha pravedno svjedoite, makar to bil o i na tetu vau, ili na tetu roditelja vaih, ili na tetu blinjih vaih, bili oni imuni i bili siromani - pa, Allah e o njima brinuti! I strasti ne slijedite, pa da tako nepravedni budete! A ako krivdi nagnete, ili svjedoenje izbjegavate pa, Allah doi sta sve zna ta vi inite.498 O Davude! Mi smo te povjerenikom na Zemlji uinili pa ljud ima po pravdi sudi, i za strau se ne povodi, da s Allahove Staze ne skrene ti! Dois ta, oni koji zavode sa Allahove Staze, njima pripada kazna estoka za to to su zabo ravili Dan polaganja rauna.499 Kao izravan ejtanov izum, djelo, praksa, odvratna st var, podvala i zamka, ejtan sa alkoholom, drogom i svim omamljujuim sredstvima te kockom, kipovima, vraanjem i varanjem ne razara i ne unitava samo pojedince, brakov e, porodice, rodbinu, komije, bratstvo, rod, pleme, narod, nego ljudstvo uope. Pom ou ovih odvratnih, opakih i opasnih stvari, kao svojih otrova opijuma, instrumena ta, on eli, postie i ostvaruje etiri rezultata i cilja, dva meu ljudima i dva u odno su na Allaha, d..: neprijateljstvo i mrnju meu ljudima, te ih odvraa od sjeanjana Alla ha i od obavljanja salata. Gotovo da nema uivaoca droge koji nije kriminalac, hom oseksualac, lezbijka, alkoholiar i opasan tip po drutvo. Doista, droga kao najopas nije omamljujue sredstvo razara u ljudima drutveno (ljubav, prijateljstvo, saradnj u, solidarnost, potenje, iskrenost, upoznavanje, pribliavanje, prilagoavanje, udruiv anje, akulturaciju) i uspostavlja Kuran (Jasin, 23 i 24) Kuran (Jasin, 74 i 75) 494 Kuran (El-Ahkaf, 28) 495 Kuran (El -Bekare, 165-167) 496 Kuran (El-Bekare, 145) 497 Kuran (El-Bekare, 120) 498 Kuran ( En-Nis, 135) 499 Kuran (Sad, 26) 492 493 227

nedrutveno (mrnju, svau, sukob, kradu, psovku), te odvraa ljude od obreda i sjeanjana Allaha, d.. Zato kad su jednog predislamskog Arapa po imenu Abdullah ibn Dud'an up itali zato ne pije on je razlono i smireno odgovorio: Neu da svojom rukom u sebe trp am ludost niti da osvanem poglavicom svog naroda a omrknem njihovom ludom! Kad su Adijj ibn Hatimu prigovorili zato ne pije on je odgovorio: Neu da pijem to moju pam et opija. Konzumiranje droge je i pokuaj kompenzacije putem lanih iluzija, fikcija, fantazija i stvarnih halucinacija da se nadoknadi hladno, pusto i prazno djetin jstvo bez odgoja, bez roditelja, bez djedova i nena, bez brae i sestara, bez roaka i rodbine, bez amida, daida i tetaka, bez komija, bez prijatelja, djetinjstvo bez zaviaja, prirode, vjere, kulture, djetinjstvo koje je proteklo u svijetu hladnih i lanih TV slika, kompjutera, visokih betonskih zgrada, bunih i prljavih ulica u s tisci usamljenih ljudskih gomila. Droga je put i sudbina svih visokorazvijenih d rutava koja su ostvarila materijalno blagostanje i dostupnost sveg izvanjskog izo bilja ili drutava koja su doivjela i preivjela, kao i bonjako, kosmike okove i promjen i koja u fazi smirivanja poseu ili za vjerom kao pravim odgovorom i sadrajem ili za drogom kao najopakijim odgovorom i najopasnijim sadrajem. U treoj fazi, to iivlj avanje, kada ljudi, bilo iz materijalne obijesti i prezasienosti svega punih stom aka a praznih srca i dua, ili iz egzistencijalnog oaja, to je sluaj s nekim Bonjacima i mnogim muslimanima u svijetu, neminovno vodi u razne vrste najopasnijih patol okih perverzija: drogu, kocku, alkohol, homoseksualizam, prostituciju, kriminal. t o je za mlade ljude najpogubnije, uivanje droge u njima razvija iluziju sree, fikc iju raja na zemlji, raspaljuje im matu, budi fantaziju, imaginarno rjeava sve prob leme i, navodno, nadomijeta sve praznine u ivotu. Najvea zamka, opakost i opasnost od droge izvana kao i iz mita iznutra krije se u stranoj lai da mit i mitologija m ogu zamijeniti Boiju Objavu i Uputu iznutra a droga Boiju vjeru izvana. Naime, naj vea pustinja na svijetu Sahara velika 8.600.000 km2, njena veliina i pustoa naspram praznih i, vjere gladnih i potrebnih ljudskih srca, nije nita. Pogubnost droge k ao najaeg opijajueg ejtanskog sredstva leu u lanoj nadi i iluziji da se drogom, umjes to vjerom, mogu ljudska srca napuniti, nahraniti, smiriti, uravnoteiti i odbranit i. Zato, bez odgoja omladine na temeljima i religije i etike, i kulture i zakona , bez prirodnog i jednostavnog ivota u porodinom okrilju, bez rodbinskih, komijskih i veza u demaatu i bez radikalnih promjena naina ivota u gradovima u kojima svako i vi svoju, usamljenu gomilu i drutvenu nedrutvenost, nee se smanjiti broj narkomana. Naalost, od osnovnih oblika bjekstva od slobode, koje navodi Erich Fromm, najopa snije je povlaenje u sebe, koje mlade generacije popunjavaju konzumiranjem droge. To nije nikakav znak, to misle i vjeruju narkomani, da se pronalo smirenje i lije k za sreu i smisao u ivotu, nego da je ovjek-narkoman iz faze zaborava Boga i sebe, iz negacije roditelja, iz zaborava sudbine svijeta, ivota, ovjeka i ljudi, preko gubljenja koncentracije dospio u fazu gubljenja svakog kontakta sa postojanjem i stvarnou, i da taj ovjek ivi u svijetu privida, priina, lane slike i halucinacije. Za pravo, kad ljudi iziu iz ivota u uivanje, oni u praznini i besmislu ivota, zapadajui u zaborav Boga i samozaborav sebe, potpuno gube smirenje, strpljenje, unutarnji mir i ravnoteu. Tada iz uivanja u iivljavanje, u izvanjskoj ravni, oni 228

potpuno prelaze u ospoljenje, postvarenje, fetiizam, totemizam i idolatriju. Najo pasnije i najpreglednije se jeza, praznina, promaenost i pusto irka u Kur'anu sagle dava kroz komparacije ili usporedbe. Upitaj murikepoliteiste: Moe li neko (bilo koj e) od boanstava vaih da stvaranje zapone i da ga potom iznova daje? Ti odgovori nji ma: Samo Allah stvaranje zapoinje i iznova ga potom podaruje! Pa kuda se onda okr eete?! Upitaj ih: Moe li neko (bilo koje) od boanstava vaih istini da uputi? Ti odgo vori: Samo Allah upuuje istini! Pa da li je onoga ko istinu upuuje slijediti pree, ili onoga ko ni sam na stazi pravoj nije, osim ako ga neko drugi na nju ne uputi ? I ta je vama, kako to sudite? A veina njih ne slijedi nita drugo osim nagaanja, a nagaanja nimalo istini ne koriste. Allah zaista dobro zna sve to rade oni!500 Iz po zicije ovjeka kao sveukupnosti odlika meu svim stvorenjima, jedinstvenu cjelinu i neponovljiv entitet dovodi u pitanje i stanje samonegacije bilo koja pojedinana m anifestacija u njemu koja zagospodari njime i zadominira ostalim manifestacijama kao droga te ih sve, osim same sebe, potisne i izbrie iz ovjeka. Jedan od prvih I slamskih alima koji se osvre na fenomen i opasnost droge ibn Tejmijje u djelu Fet ava pie: U drogama je vie zla, nego u alkoholu, pa su one pogotovo zabranjene. Ko b i smatrao da su dozvoljene (halal), otpadnik je od Islama, kome se nee klanjati de naza, niti e se ukopati u muslimansko mezarje. Droge uzimaju samo nevaljalci i to talni grijenici radi prividnog raspoloenja u njima. Ali one unitavaju zdravu ljudsk u prirodu i razum, raspaljuju niske strasti, umrtvljuju ljudski ponos i dostojan stvo. To zlo pojavilo se meu muslimanima dolaskom vlasti Tatara. Njegov uenik Ibn K ajjim El-Devzi naziva drogu prokleti gutljaj grijeha. Na kraju tog grijeha je put i nain ubijanja samog sebei unitavanja ovjeanstva: I ne ubijajte sami sebe! Allah je z aista prema vama milostiv.501 eriatu, na temelju Kur'ana i Sunneta, ustanovljeno j e opepoznato pravilo da je svako jelo ili pie, odnosno svako sredstvo to ga ljudi uz imaju i uivaju, koje bi bilo tetno po ovjekovo zdravlje i ivot, strogo zabranjeno ha ram. Droga univerzalno i sveljudsko zlo, izazov, porok, poast i strast za koje ima samo sveljudski odgovor, lijek, a to je Boija Vjera, Milost, Dobrota i Uputa: Oni ga (narod Medjena) upitae: O uajbe! Zar ti salat tvoj zapovijeda da napustimo i p restanemo oboavati ono to su preci nai oboavali, ili da ne inimo sa naim imanjima ta n m je volja?! Zbilja si ti blag i smjeran!502 Univerzalno zlo zvano droga ima odgo vor u univerzalnom Dobru, Milosti i Uputi koje se zove Vjera. Samo Vjera daje Sa draj, Smisao, Vrijednosti i Cilj ivota a nauka i civilizacija daju sredstva i tehn iku ivota. Zapravo, droga je izravna slika dananjeg ovjeanstva i nepobitno i stravino svjedoanstvo njegove kolektivne patologije. Od Adema, a.s. ljudi su s Vjerom i N adom u Boga preivjeli sve izazove ovjeanstva, a sada sa svim izobiljima hoe i idu da ive bez Vjere i Nade u Boga. Kuran (Junus, 34-36) Kuran (En-Nis, 29) 502 Kuran (Hud, 87) 500 501 229

17. DRUTVO I RAZOTKRIVANJE TIJELA U okviru uenja o ovjeku, bitno je znati i vjerovati da nakon stvaranja Velekad hal eknakum nin turabin - od zemlje, min salsalin - od praine, min tinin - od gline, min hamein mesnun - od ubonjee materije i min nefsin vahidetin - od istovjetnog ne fsa, slijedi savvernakum -jobliavanje i darivanje najljepeg lika i oblika ovjeku meu stvorenjima, zatim ve nefahtu fin i min Ruhi - udahnjivanje Ruha u insana, iza toga summe kulna Liimelaike ti s dudu Li Ademe fe sededu illa ibli - Naredba injenja sedde meleka i svih stvorenih svjetova i stvorenja Ademu, zatim inni dailun fil-e rdi halifetun - darivanje Hilafeta ili vanjskog jmaneta i povjerenja a ne prenoen ja vanjskih svjetova, svemira i stvorenja ovjeku; - zatim ve alleme Ademel - esma e kulleha poduavanje i osposobljavanje Adema terminima, pojmovima, definicijama, zvanjima i imenima svih stvari i stvorenja, poslije darivanje slobode koju slije di Objava a iz Objave Iman - Vjerovanje u Allaha, Islam - svjesna i slobodna pre danost i pokornost samo Allahu, Tevhid i Kelime i ehadet - isti i apsolutni Monote izam, Ibadetullah - robovanje samo Allahu; Eniabudullah vedtenibu ttagut -Organiz iranje cjelokupnog ivota na principu robovanja Allahu i negaciji kufra i irka; Men asici - obredi, Ahlak - Etika i moral, erijat Vjerozakon; Nisjan - zaborav; Tevba i Istigfar - Kajanje Allahu i traenje oprosta od Njega; Libasul-dism odjea i pokri vanje, Nikjah - brak, Ummet - zajednica, Imamet - voenje i upravljanje i Devlet Drava, Stejs, konstituanta. U odnosu na teoriju evolucije i sva sekularistiko-lai cistika i nihilistiko-iignostika shvaanja i uenja koja iskljuuju Boiju kreaciju i izra nu intervenciju u stvaranju ovjeka i koja do ovjeka dolaze evolutivnim samostvaraj uim, samonastajuim i samorazvijajuim putem od majmuna preko majmunolikog ovjeka, nea ndertalca, divljatva, varvarstva, paleolita, mezolita, meolita, prvobitne zajedni ce, bronzanog, eljeznog doba, robovlasnitva, feudalizma, kapitalizma, socijalizma i, konano, komunizma i ivota u poetnim fazama po spiljama, peinama, stijenama i po d rveu bez odjee; uenje Islama je jasno i precizno ovjeka kao ovjeka sa svim ljudskim o dlikama kao ljudsku vrstu direktno i izravno stvara Allah i prvo njegovo stanite i odredite, boravite, kuite, domite, topos i humus jeste Dennet. Taj tek stvoreni ovje Adem i ena za njega Havva Odredbom Allahovom nastanjeni i smjeteni u Dennetu nisu ni goli, ni neobueni, ni sa ivotinjskim koama, dlakom i repom, nego kao insani obuen i, zatieni, ukraeni, zaogrnuti: O Ademe! Ti i ena tvoja u Dennetu stanujte i odakle va m je volja jedite, ali se drvetu ovome (poznatom, odreenom i zabranjenom) ne prib liavajte da ne biste zlo sebi nanijeli.503 A Mi rekosmo: O Ademe! Stanujte ti i ena tvoja u Dennetu! Jedite u njemu u izobilju adakle vam je volja! Ali se ne prikuujt e ovom (oznaenom, odreenom i zabranjenom) drvetu da ne biste zlo sebi nanijeli!504 Ono to svaki musliman vjeruje i zna jeste da nakon stvaranja ovjeka sa svim odlika ma, 503 504 Kuran (El-E'araf, 19) Kuran (El-Bekare, 35) 230

svojstvima u punom kapacitetu ovjeka u okviru ljudske vrste koja je neizmjenjiva i nezamjenjiva dok je na zemlji u smislu da se evolucijom razvija iz nie ivotinjsk e majmunske i majmunolike vrste ili da moe na ejtanov nagovor na prilaz zabranjeno m drvetu prei u viu vrstu u meleke - anele. Dok je u Dennetu ejtan navodei ovjeka na g ijeh - obeava mu da e postati melek a kada taj isti ovjek doe na zemlju navodi ga i zavodi da se razvio iz majmuna. Kao to obmanjuje i obinjuje ovjeka da moe biti melek u Dennetu tako ga na zemlji vrijea, poniava, ismijava, navodi, zavodi i u grijeh o dvodi da se razvio, samonastao i samousavrio od majmuna: I kada bude sve rijeeno, ej tan e rei: Allah vam je pravo i istinito obeanje dao, a ja sam sva svoja obeanja izn evjerio i sa njima vas prevario, ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, sam o sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali, zato ne korite mene, ve sami sebe i n iti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni. Ja nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim. Nevjernike sigurno eka bolna patnja.505 Sa stajalita ispravn og znanja i poimanja o ovjeku bitno je znati da Allah, d.. prije upozorava ovjeka ne go to ga ejtan sa svojim vesvesama, navoenjima, zavoenjima, obinjavanjima, omaijavanji ma i notornim laima - u Dennetu moe biti melek a na Dunjaluku si se razvio iz majmun a, da mu je ejtan jasni, otvoreni i neprestani neprijatelj koji ima za cilj da ovj ek izgubi Dennet, zaslui kao i on Allahovo prokletstvo i bude mu sudrug u Dehennemu : O Ademe! Rekosmo Mi doista je ovaj (ejtan) neprijatelj tebi i eni ti, zato vas dv oje neka on nikako iz Denneta ne izvodi pa da se mui! Zbilja ti u njemu nee ni ogladn jeti, niti go (nag, bez odjee) biti, zbilja nee ni oednjeti, niti egu osjetiti.506 I k da Mi rekosmo melekima: Padnite Ademu niice i seddu uinite! Svi padoe i seddu uinie os m Iblisa. On je bio jedan od dinna, ogrijeio se o zapovijed svoga Gospodara. Pa za r ete njega i porod njegov (dinnski) prihvatiti za prijatelja, a ne Mene, a oni va m neprijatelji?! O, kako je samo ejtan nevjernicima loa zamjena!507 Kur'ansko razvi janje i Islamsko uenje i vjerovanje utemeljeno na njemu, upuuje i upoznaje muslima ne da je Allah, d.. Jedini Stvoritelj i Gospodar koji je stvorio ljude u najljepem liku, obliku, okviru, formi i suretu: On (Allah) je nebesa i Zemlju mudro stvorio , i On vama oblije daje, i likove (sureta) vae ini lijepim, i Njemu e se sve vratiti . On Jedini zna ta na nebesima i na Zemlji postoji i zna ta krijete i ta pokazujete ; Allah zna svaije misli508 Mi ovjeka stvaramo u skladu i obliku najljepem, a zatim em o ga (po njegovoj zasluzi) u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vje rovali i dobra djela inili509 i da je njegovo prvo boravite, prvo stanite, prvo dom ite, prvo kuite, prvi topos, prvi humus i prvi zaviaj asni Dennet, to svjedoe svi Kuran (Ibrahim. 22) Kuran (T-H, 117 i 118) 507 Kuran (El-Kehf, 50) 508 Kuran (Et-Tegbu , 3 i 4) 509 Kuran (Et-Tn, 4-6) 505 506 231

citirani ajeti, a ne kao to u okviru mita, mitologije i magije razne teorije nast anka, razvoja i evolucije ovjeka i ljudskog roda, samo mataju, gataju, umiljaju, na gaaju, pretpostavljaju, umiljaju i bajke priaju i zamiljaju da se prvi ovjek i prvi l judi razvijaju iz ivotinjske vrste iz majmunolikih ivotinja, i da su navodno prvi ljudi neobueni, nagi, goli ivjeli u oporima i hordama. Primjereno tome, i dosljedno mitskomagijskim uenjima i gledanjima, koja su ista fikcija, imaginacija, fantazij a i bajka, po teoriji evolucije i svim uenjima koja se ne pozivaju na Boije kaziva nje i svjedoenje iz horde i opora, ovjek i ljudi prolaze kroz divljatvo, barbarstvo, paleolit, mezolit, neolit, broznano i eljezno doba, prvobitnu zajednicu, robovla snitvo, feudalizam, kapitalizam i komunizam. Umjesto u Dennetu, prema uenju vjere n a temelju Objave, po ovim uenjima majmunolike blisko-ljudske vrste, u hordama i op orima gole i neobuene, ivjele su prvo navodno po umama i praumama, po drveu, u stijen ama, peinama, spiljama i jazbinama - kasnije u prvim zemunicama, atorima i kolibam a. Navodno, prvo privreivanje bio je lov i ribolov, slijedi stoarstvo, voarstvo i z emljoradnja. Od sredstava za rad prvo se obrauje kamen, pa eljezo, pa bronza, pa b akar i, konano, plemeniti metali. Naravno, u okviru ovakvih teoerija i uenja, ustv ari bajki i mitova, nigdje nema traga o direktnom i izravnom Boijem stvaranju ovje ka kao ljudske vrste, o odjei, o nonji, o zatiti stidnih i sramotnih dijelova tijel a, o braku i branom i porodinom, ivotu prvog ovjeka i prvih ljudi. Neuzubillah, u ok viru svih uenja koja iskljuuju direktno Boije stvaranje i kreaciju ovjeka kao ovjeka, direktno i izravno, novo za gotovo, uzima se njegov evolutivni razvoj iz drugih , niih ivotinjskih majmunolikih golih i neobuenih vrsta, i navodna injenica da su pr vi ljudi praljudi i praene ivjeli u potpuno nereguliranim i nedefiniranim seksualn im odnosima bez poznavanja incesta - rodoskrvnua i krvno-srodnikih i familijarnih ogranienja u seksualnim odnosima. Takvo stanje neogranienih seksualnih odnosa i ve za gdje nema nikakve svijesti, etike, zakona, relacije, granice i pravila naziva se promiskuitet. Druga navodna ovjekomajmunolika faza u evolutivnom putu ljudsko g roda, to se tie seksualnih odnosa i veza, u okviru pravila branog ivota, jeste end ogamija ili krvno-srodnika porodica, ije je osnovno obiljeje i karakteristika da se svi mladii iste generacije, unutar jednog roda ili plemena, automatski i nuno sma traju muevima djevojaka iste generacije. Trea, navodna faza u razvoju pravila, sve kolektivnog seksualnog ivota jeste, egzogamija ili porodica Punalua. Tu su mladii iste generacije, muevi svim djevojkama iste generacije, samo ne iz svog roda i pl emena, nego iz drugog. etvrta, navodna majmunolikoljudska faza u konanom stizanju do monogamnog braka i porodice, jeste Sindijazmika porodica, koju odlikuje, prvi puta vre vezivanje ene i ena za jednog odreenog mukarca, i gdje prvi puta u povijesti zrasta svijest, potreba, odredba i identitet oca. U svim prethodnim fazama, navo dno, nema identiteta oca, nema svijesti o njemu, i potomstvo se vodi po materi. Dakle, radi se o formama i oblicima materijarhata. Naravno, prema Objavi, ovo je sve neistina, netana, opasna bajka, mit i magija, projekcija, konstrukcija, ejtan ska la koja kae ovjeku dok je u Dennetu - Raju da je melek - aneo, a kada je na Dunja luku da je majmun, obmana i vesvesa, koja ovjeka u Dennetu lano uzdie na stepen mele ka a na Dunjaluku, koja ovjeka srozava na stepen ivotinje. I kada ovjeka obmanjuje, 232

opinjava i obijava da je melek i da je majmun ejtan ima samo jedan cilj da ovjeku za mrai pogled i spoznaju od onog to jeste - da ga navede da vjeruje i misli da je on o to nije. Tako itava materijalistikoevolutivna teorija, percepcija i recepcija svi jeta, ivota ovjeka i ljudi u ontolokom odreenju povijesti gleda kao povijest samonas tanka, samorazvoja i samousavravanja materije a u ontiko-antropolokom smislu povije st ovjeka i ljude posmatra i pod podmetnutom znanou prouava kao povijest razvoja maj muna preko majmunolikog ovjeka u ovjeka. Poto jedna arapska izreka kae kullu ejin sej eriu ila aslihi - svaka se stvar i bie vraa svojim osnovama i korijenima tako je i one ljude i ene koji su uvjereni da svoje porijeklo vuku od majmunske vrste teko i li skoro nemogue na Dunjaluku sauvati obuene, pokrivene, odjevene, odjeom zatiene, ukr aene i od majmuna tako kvalitativno odlikovane. U odnosu na sva mogua nagaanja o to me gdje je prvi ovjek ivio, odgovor Objave je - Prvo boravite ovjeka kojeg je jedino Allah stvorio, odredio, oblikovao i Ruhom udahnuo odmah i istovremeno odjedanpu t u svemu kao ovjeka, a ne da se evolucijom na kraju iz drugih niih vrsta razvija u ovjeka, bio je Dennet. Allahovom stvaranju svemira, zemlje i ovjeka, ne da nema s udruga i suuesnika, nego nema ni svjedoka od bilo kojeg vidljivog ili nevidljivog stvorenja: Nisam ih za svjedoke uzeo kad sam nebesa i zemlju stvarao, a niti nek e druge pri stvaranju njih samih. Za pomagae nisam uzimao one koji na krivi put o dvode.510 Allah, iz niega stvara, On e to ponovo uiniti i na kraju Njemu ete se vratit i. Na dan kad nastupi as - mnogoboci e svaku nadu izgubiti: boanstva njihova nee im b iti zagovornici, a radi boanstva svojih bili su nevjernici. Na dan kad nastupi as oivljenja - ljudi e se razdvojiti: oni koji su vjerovali i dobra djela inili - u den netskom perivoju e se radovati, a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Nae i su sret na Sudnjem danu poricali - u trajnoj e muci biti.511 Allah je doista i moj i v a Gospodar, pa se samo Njemu klanjajte, to je Pravi put.512 Ne da, po Allahovoj Od redbi i Uputi ovjek i ljudi nikada nisu ivjeli u neizdiferenciranoj svijesti i nea rtikuliranim kategorijama, u nepropisima, u nezakonima, u neodreenjima, u negrani cama, u neuputama, u neodredbama, u neregularna, u nenormama, u nerazmeima i nesp oznajama na zemlji, nego im se prije toga, u prvom boravitu - Dennetu, unaprijed p rije ejtanskih vesvesa, objavljuje i obznanjuje relacija, granica, mjera, mea, nor ma, regula, odredba i zabrana nedozvoljenog, a to je zabranjeno drvo. Sva ejtansk a strategija, ideja, koncept, doktrina, dogma, ideologija i propaganda je, kroz sve mogue vrste lanih obeanja i obmana, da Adema i Havvu navede i zavede i odvede d a se priblie zabranjenom drvetu: I ejtan ih obmanu (oboje) da zbog drveta pokliznu, i izvede ih iz onoga u emu obitavahu. A Mi naredismo: Silazite iz Denneta svi! Je dni drugima bit ete neprijatelji! Na zemlji e vam stanite biti i uivanje neko vrijem e!513 Kuran (El-Kehf, 51) Kuran (Er-Rm, 11-16) 512 Kuran (Ali Imran, 51) 513 Kuran (El-Beka re, 36) 510 511 233

O Ademe! Ti i ena tvoja u Dennetu stanujte i odakle vam je volja jedite i uivajte, a li se drvetu ovome (oznaenom, obiljeenom, zabranjenom) ne pribliavajte, da ne biste zlo sebi nanijeli! Pa njima dvoma ejtan poe aptati - bajati s ciljem da bi im otkr io stidna tijela njihova koja su im (do tada) skrivena bila. I ree im: To to vam v a Gospodar ovo drvo zabrani samo je radi toga da ne biste meleki postali, ili da ne biste besmrtni bili! I Iblis im se poe zaklinjati: Ja u vama dvoma biti od onih koji e vas savjetovati! I njih dvoje on na opsjenu i obmanu zavede, pa kad s drv eta okusie, njima se stidna tijela njihova pokazae i oni se po stidnim tijelima sv ojim rajskim liem pokrivati poee. A zar vam drvo to nisam bio zabranio? Gospodar nji hov ih je dozivao, i zar vam nisam rekao da je tejtan neprijatelj otvoreni vama d voma?514 Ali ga ejtan obmanu (prevari) i ree: O Ademe! Hoe li da ti pokaem drvo vjenos i i carstvo koje nee proi! I njih dvoje s njega pojedoe (zabranjeni plod) i stidna mjesta njihova im se ukazae, pa liem dennetskim njih dvoje po svojim stidnim mjestim a pokrivati se poee. I Adem ne poslua svoga Gospodara i skrenu s Puta Pravoga.515 Sv e to ejtan obeava Ademu i Havvi u Dennetu je obmana, priin, varka, bajanje, iluzija, bajka, fantazija, fatamorgana, utopija nezajeljiva i neostvariva elja, kao plod po dle i pokvarene mate. Sva njegova neodoljiva, neotklonjiva i neprovjerljiva obeanj a utemeljena su na lai i prijevari, kako e, ukoliko se priblie zabranjenom drvetu, postati meleki i promijeniti vrstu, postati vjeni, besmrtni i neprolazni, da e im pokazati drvo vjenosti i ukazati na vlast i carstvo, koje nee nikada proi, nisu nita drugo nego ejtanovi instrumenti, putevi, naini, modaliteti, forme, okviri i sreds tva zavoenja ovjeka. Osnovno pitanje sa stajalita ovjeka i ljudi, u okviru vremena i prostora, jeste kako se Adem i Havva pribliavaju i iskuavaju plod drveta koje im je ve prije zabranjeno i kada su, im su nastanjeni u Dennetu, upozoreni na prokleto g ejtana. To se dogaa u momentu Ademovog trenutnog zaborava i odsustva pune svijes ti, sabranosti i sreenosti u odnosu na opasnost od prokletog ejtana i na sve poslj edice koje slijede ukoliko se priblie, po nagovoru ejtana, zabranjenog drvetu i ok use njegove plodove. Nenamjerni, nehotini, nesistemski, neplanirani i skoro nesvj esni zaborav je neotklonjiva i neizbrisiva odlika ili odrednica ovjeka ili njegov a Ahilova peta, koja prati ljudski rod od praoca Adema i pramajke h. Havve iz Denne ta do kraja svijeta, ivota i postojanja: Eto tako Mi Kur'an na arapskom jeziku obj avljujemo i sputamo, i u njemu opomene i prijetnje kaznom pomno niemo i ponavljamo , da bi oni bogobojazni bili, da bi se grijeha klonili i da bi ih Kur'an na Sjean je na Allaha i pobonost pobudio. Neka je uzvien Allah, Vladar Istinski! A s Kurano m ti ne uri prije negoli se tebi objavljivanje njegovo ne zavri! I reci: Gospodaru moj! Poveaj i proiri znanje meni! Adema smo Mi jo odmah u poetku od praiskona obave zali, ali je on nehotice zaboravio i ne naosmo kod njega odlunosti!516 17.1. Zaborav Allaha i odjea ne idu zajedno Kuran (El-Earaf. 19-22) Kuran (T-H. 120-121) 516 Kuran (T-H, 113-115) 514 515 234

Na bilo koji ovjekov zaborav: svjesni-nesvjesni, namjerni-nenamjerni, hotimini-neh otimini, sluajnisistemski, mahinalni, sluajni-ciljani, praiskonski, primordijalni A demov ili sadanji, aktualni njegovih potomaka, ubacuje se ejtan kao Ademu, a.s. pr okleti Iblis da udalji ovjeka od Allaha, od Denneta, od Istine, od Upute i Pravog Puta i da ga priblii sebi, grijehu, propasti i Dehennemu: A kada melekima kazasmo M i: Niice i na seddu Ademu padnite i uinite vi! - svi su pali i seddu uinili, samo Ibl is nije htio, on je odbio. O Ademe! - rekosmo Mi - Doista je ovaj (Iblis) neprij atelj tebi, i eni ti, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz Denne ta, pa da se mui. Zbilja ti u njemu nee ni ogladnjeti, niti go biti, i zbilja nee ni o dnjeti niti egu osjetiti! Ali ga ejtan obmanu i poe mu bajati i govoriti: O Ademe! Hoe li da ti pokaem drvo vjenosti i carstvo koje nee nikada proi? I njih dvoje s njega pojedoe i stidna mjesta njihova im se ukazae, pa liem dennetskim njih dvoje po svoji m stidnim mjestima pokrivati se poee. I Adem ne poslua svoga Gospodara i skrenu s P uta Pravoga.517 Poslije ovog nesvjesnog, neeljenog, neotklonjivog, neizbjenog, nesi stemskog, nemetodolokog, nenamjernog, nehtijueg, nenamjernog i neciljanog zaborava ili neumitne Ahilove pete, ejtan ini h. Adema i h. Havvu svojim rtvama, tj. lanim obe njima o promjeni vrste - da e postati meleki, o vjenom ivotu i drvetu vjenosti i vla sti koja nikako i nikada nee proi i propasti pod uvjetom, ukoliko se priblie zabran jenom drvetu, - kada Adem i Havva vide i shvate da su omaijani, prevareni, izigra ni, slagani i obmanuti i da su umjesto svih ejtanovskih obeanja ostali i postali g oli, ostali bez odjee i jedne od bitnih odlika i odrednica koja razlikuje insana od hajvana, jer odjea insana zaogre, zatiuje, ukraava, uljepava i stidna mjesta, tijel a mu pokriva, oni Allahu tevbu i istigfar ine: I kazae Adem i Havva: Gospodaru na! S ami smo sebi zlo, nepravdu i nasilje grijehom nanijeli, i ukoliko nam Ti neopros ti i ako nam se ne smiluje, bit emo tada meu izgubljenim stradalnicima mi.518 Dakle, kada su u trenutku slabosti i zaborava, h. Adem i h. Havva pribliili se zabranjen om drvetu, oni ne da nisu postali ni meleki, ni besmrtni, nisu okusili ni drvo v jenosti, niti su zadobili carstvo vjenosti, ali su poinivi grijeh, prelazei granicu, krei Odredbu i inei zabranu u Dennetu ostali goli, nagi, nepokriveni, nezatieni, neobu i, nezaogrnuti, neodjeveni, neukraeni, neuljepani, ranjivi na grijeh, slabosti, ejt anske vesvese i sve vanjske izazove i u onom stanju, halu, obliku, formi, okviru i suretu, u kojem je Allah nezadovoljan da budu, a ejtan je sretan i zadovoljan da bude. Zato? Pa, biti odjeven, obuen, zatien, zaogrnut i pokrivena tijela je bitna odlika i odredba ovjeka, a biti go, nag, nepokriven, nezatien, neobuen, neukraen, ne uljepan unutranjom - libasu-t-takva i vanjskom libasu-1-dism odjeom, je vraanje, sputa nje, bacanje, pad i srozavanje ovjeka u nie, ivotinjsko stanje: Tako Mi smokve i mas line, i Sinajske gore, i grada ovog, sigurnog, - Mi ovjeka stvaramo u skladu i ob liku najljepem, zatim emo ga u najnakazniji 517 518 Kuran (T-H, 116-121) Kuran (El-E'araf, 23) 235

lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela inili.519 Doista, najvea unutranja odlika ovjeka u odnosu na sva druga stvorenja i stvorene svjetove, jest e svjesna vjera u slobodi, a vanjska oblaenje i odjea, opet u slobodi. Grijehom i grijesima ejtan eli da razgoliti, razotkrije, razoblii, oslabi, uini nezatienim i goli m insana i tako ga rui, obara i vraa na stadij hajvana, u kojem ga Allah nije stvo rio nego ejtan eli da bude, jer unutranja razdioba izmeu insana i hajvana, jeste vje ra, a vanjska odjea. Kada Allah stvara ovjeka On udahnjuje Ruh u ovjekovo tijelo, t ako da je tijelo odjea, zatita, okvir, forma, ljuska, ukras, kutija Ruha, tijelo j e zaogrnuto, uljepano, obueno, uokvireno, zatieno obueno u kou a koa je zatiena, obu aogrnuta, uljepana, ukraena, uokvirena i uobliena odjeom, haljinkom i nonjom. Kada ovj ek ostane bez odjee, on postaje svjestan ejtanove zamke, prevare, obmane, bajanja, magije, lai, navoenja i zavoenja i ini i tevbu i istigfar svome Stvoritelju: A potom ga odabra njegov Gospodar, pa mu oprosti i stazom Pravom uputi520 I Adem primi od Gospodara svoga neke rijei i On mu oprosti. On doista prata i samilostan je!521 I o ni (Adem i Havva) rekoe: Gospodaru na! Sami smo sebi zlo nanijeli, a ako nam Ti ne oprosti i ako nam se ne smiluje, bit emo tada meu stradalnicima mi!522 Nepobitna je istina da Allah, d.., h. Adema i h. Havvu upuuje Pravom Stazom, da prima njihovu te vbu i istigfar ali, s obzirom da su oni u Dennetu, u trenutku zaborava poinili gri jeh, pribliili se zabranjenom drvetu, nastupila je neminovna posljedica, ostali s u goli, nagi, nezatieni, neukraeni, u negaciji svoje naravi i njihova pozicija nemi novno se mijenja. 17.2. Zaborav Allaha i golotinja tijela sa Dennetom ne idu zajedno

Bez obzira na Uputu i primanje tevbe i istigfara i odabiranja i odlikovanja Adem a i njegovog potomstva hilafetom - povjerenjem slijedi izgon iz Denneta. Zato se iz perspektive ljudske pameti, postavlja pitanje zato slijedi izgon iz Denneta, ka da im je Allah oprostio i kad ih je Objavom uputio. Allahu ealemu - Allah to Jed ini zna, ali iz perspektive grijeha u odnosu na ovjeka, grijeh je negacija osnovn e naravi i biti u kojoj je ovjek stvoren, on je udaljavanje due od sebe i ugroavanj e due, on je samozaborav ovjeka i klopka ejtanova za ljude, on je zaborav Allaha, d.. , nepravda i nasilje, prema ljudima. Tako poinjeni grijeh mijenja i ugroava osnovn u ljudsku narav, ljudski status, poloaj i mjesto boravka, ljudsku i od Allaha odr eenu misiju. Zato je svaki grijeh, posebno ostajanje bez i skidanje odjee, kada ovj ek ostaje go, nag, neobuen, nezatien, neukraen i neuljepan, odreena vrsta pada, sunovr ata, srozavanja, strmoglavljivanja, unazivanja, negiranja, Kuran (Et-Tn, 1-6) Kuran (T-H. 122) 521 Kuran (El-Bekare, 37) 522 Kuran (EL-E'araf, 23 519 520 236

unakaavanja i poticanja ovjeka. Svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, u znanju ili neznanju razgoliavanje i skidanje ovjeka pred drugim ljudima i pokaziva nje pred njima sramotnih dijelova tijela avreta, onih dijelova tijela koje je Al lah zabranjenim za pokazivanje osim za branog druga, uinio nije nita drugo nego pre laenje svake Allahove granice i Odredbe o odnosima meu tijelima svijesnih i razumn ih bia, direktno i izravno slijeenje ejtana: Pa Iblis ree: Gospodaru moj, zato to me z abludi prepusti, ja u njima (ljudima) zlo na zemlji lijepim pokazivati i doista u njih sve zavesti, samo ne, izmeu one, vrsto Tebi robove odane! A Allah ree: Evo Put a Moga Pravoga. Nad robovima mojim tebi, vlast nije, izuzev nad onima koji e tebe slijediti od zabludjelih! A Dehennem e zabludjelima svima odredite biti, sedmera v rata on e imati, na vrata svaka ui e skupina njihova odreena!523 i negacija osnovne l judske naravi a to je Istina da je ovjek prije pristupa zabranjenom drvetu u Denne tu bio zatien, zaogrnut, uoblien, uokviren, ukraen - ahsenu takvim, nenag i nego, da u ovjeku imaju sramotni dijelovi tijela koji su svakom izuzev branom drugu haram strogo zabranjeni pokazivati i da u ovjekovom tijelu ne obitava samo tijelo nego je u njega Allah udahnuo i Ruh. Kada ovjek uzrokom grijeha ostane go bez obzira n a tevbu i istigfar neminovno slijedi izgon iz Denneta: Izlazite iz njega (Denneta) svi - On naredi, jedni drugima ete (na zemlji) neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista Uputa (opet) dolaziti, pa ko bude Uputu Moju slijedio, nee zalutali niti u oaj pasti.524 Siite! (iz Denneta) - naredi Allah - jedni drugima neprijatelji bit ete! Na zemlji vam je stanite (domite, kuite, topos) i uivanje neko vrijeme! I All ah ree: Na zemlji ete vi ivjeti, na njoj ete umirati i iz nje oivljeni biti!525 I ejt ih obmanu da radi drveta pokliznu i izvede ih iz onoga u emu obitavahu. A Mi nare dismo: Silazite iz Denneta svi! Jedni drugima bit ete neprijatelji! Na zemlji e vam stanite biti uivanje neko vrijeme.526 Ne samo da grijeh poinjen u nenamjernom zabor avu kada ovjek slabi vezu sa Allahom i upada u klopku ejtana, ugroava osnovnu ljuds ku narav, ljudski status i poloaj i mjesto boravka, nego gubi i formu, okvir, obl ik i suret (sliku) u kome Allah stvara ovjeka, eli da bude i ostane ovjek sa vanjsk om odlikom nad svim stvorenjima, a to je odjea. Gubitak i ostajanje bez odjee, gol otinja, razgoliavanje, pornografija, kao posljedica pribliavanja zabranjenom drvet u, u odnosu na sebe je nasilje i negacija u sebi Ruha i avreta sramotno - stidni h dijelova tijela koji su od Boga zabranjeni za pokazivanje, u odnosu na drutvo, drutveni milje i zajednicu to je izazivanje, provociranje, razdraivanje, podravanje , uznemiravanje, seksualno navoenje, podvoenje i zavoenje ljudi i ena, a u odnosu na stvarnost i sudbinski status to je gubitak Denneta, i kazna progonstva na Dunjal uk. Naime, Dennet s jedne, i grijeh i golotinja u zaboravu Allaha, s druge strane , nikada ne idu zajedno. To je faza prvog, primordijalnog, praiskonskog, Dennetsk og, nehotinog, nesvjesnog, nenamjernog, sluajnog, mahinalnog, nesistemskog, neumilj enog i neciljanog zaborava, koja pored Allahovog oprosta, odlikovanja ovjeka hila fetom na Zemlji i darivanjem Objave donosi dvije neminovne Kuran (El-Hidr, 39-44) Kuran (T-H, 123) 525 Kuran (El-E'araf, 24-25) 526 Kuran (El-Bek re, 36) 523 524 237

posljedice i rezultata - ostajanje bez zatite i ukrasa - odjee jedne od odlika ovje ka, i izgon iz Denneta. 17.3. Odjea i Ben dem i demovi potomci Druga faza, druga relacija, razina, kvalitet, rezultati i posljedice zaborava su na zemlji Ademovih potomaka, kada oni poslije Allahovog oprosta, hilafeta i Upu te Ademu, zaborav i grijeenje u njemu opetuju, ponavljaju i ine u mnogo sloenijim i zamrenijim relacijama, kada nisu u pitanju samo Adem i h. Havva s jedne, i Iblis i zabranjeno drvo s druge strane. Sada su u pitanju viestruke i mnogostruke meulj udske veze, relacije, komunikacije, odnosi, procesi, pojave, sudatosti, surelaci je, sukomunikacije i proimanja. Primjera radi, Iblis se ne uznemirava i ne uzbuuje na golo muko ili ensko tijelo jer nisu bia iste vrste a ovjek se neminovno uzbuuje, nadraava, podraava i uznemirava na golo ensko tijelo, jer je ena iste vrste kao i ovj ek a suprotnog spola. Ta i takva reakcija u njima je prirodna i jaa od njih samih , ukoliko uope u sebi imaju seksualnu potenciju. ene ili mukarci koji po ulicama ra zgolieni ili skoro polugoli hodaju ili nas na otvorenu prostituciju izazivaju i p ozivaju ili u nama seksualnu potenciju negiraju. Pri tome je apsolutno irelevant no ta oni pod time podrazumijevaju - totalnu slobodu neoblaenja i razgoliavanja - n eobueni oni u ljudima osnovnu prirodu ivota - seksualnu potenciju negiraju ili nas na prostituciju - od Boga zabranjen odnos, izazivaju i pozivaju. I put do pakla moe biti poploan bezazlenim namjerama. to je najgore i najpogubnije, ljudi kao pot omci to ine i ponavljaju poslije svoga praoca Adema, dakle, uporno, sistemski, me todoloki, namjerno, planirano, ciljano, slobodno i svjesno, pored i usprkos Objav e i Upute koja ih unaprijed upoznaje i upozorava: Izlazi te iz njega (Denneta) svi ! - On naredi - Jedni drugima ete (na zemlji) neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista Uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutali niti u oa j pasti. Siite i iz Denneta iziite! - naredi Allah -jedni drugima neprijatelji bit e te! Na Zemlji vam je stante i boravite i uivajte neko vrijeme! I Allah ree: Na Zemlj i ete vi ivjeti, na njoj ete umirati, i iz nje oivljeni biti.527 I ejtan ih navede da adi drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu su bili. Siite! -rekosmo Mi - jedni d rugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenog ivjeti!528 To nisu (Dennet i Dunjaluk) ni iste relacije, ni iste kvalifikacije, ni iste posl jedice. Naime, h. Adem i h. Havva su iz Denneta radi zaborava, grijeha i razgoliav anja prognani na Dunjaluk. Koji je i kuda vodi put sa Dunjaluka iz svjesnog, nam jernog, totalnog, ponovljenog, u slobodi zaborava pored Ademovog primjera i sluaj a, Objave i Upute, osim u trajni i nepovratni Dehennem. Upravo na takvu sudbinu i kraj poslije kazivanja Ademovog sluaja, Allah upozorava Ademove potomke: Eto, tak o Mi tebi kazujemo neke vijesti, o onima koji su prethodili, i 527 528 Kuran (T-H, 123 i El-E'araf, 24 i 25) Kuran (El-Bekare, 36) 238

dajemo ti (Muhammede) od Nas Opomenu (objavljujemo ti Kur'an). Ko se od Objave i Opomene okrene, na Sudnjem Danu nosit e teko breme, vjeno e tako ostati, o kako e im na Danu Sudnjem uasan tovar biti! Na Dan kad se u rog puhne i Mi tog Dana skupim o zloince edne i modre, meu se tiho govorit e: Samo ste deset dana ostali. A Mi dobr o znamo ta e oni zboriti kad onaj najrazboritiji izmeu njih kae: Samo ste dan jedan ostali!529 Ljudi kao ljudi - Ademovi svjesni, slobodni u Objavom upueni potomci mo raju znati i vjerovati da prvi grijeh koji ini prvi ovjek -njihov praotac Adem u z aboravu Allaha, d.. - pribliavanje zabranjenom drvetu jeste prelaenje Allahove grani ce i naruavanje Njegovog Reda i Poretka ima za posljedicu i rezultat gubitak odjee a ovjek bez odjee na sebi gubi vanjski ukras, zatitu, negira u sebi Ruh i avret, g ubi svijest o stidnim dijelovima tijela, sa u Objavi nareene kulture pokrivanja, oblaenja, zatite i uljepavanja tijela prelazi na golotinju i razgoliavanje a sa staj alita drutva remeti drutveni red i poredak, norme, regule, obiaje, pravila i konvenc ije drutvenog ponaanja, izaziva, provocira, navodi, zavodi, uznemirava i na prosti tuciju poziva ljude i ene. Kada Adem, a.s., prije prvog iskustva i prvom primjera , i prije Objave i Upute, prvi u zaboravu poinjeni grijeh u njemu plaa gubitkom od jee i izgonom iz Denneta, njegovi potomci poslije oprosta Ademu, Objave, Opomene i Upute, ne plaaju svjesne, planirane, iskustvom i Ademovim primjerom ponovljene z aborave i grijehe u njima, u slobodi, pameti i Uputi, ne plaaju samo obeanom kazno m Dehennema, Allahovim, zaboravom ali i tekim uvjetima na Zemlji. Allah, d.., na vie mjesta u Kur'anu i u velikom broju ajeta, upozorava ovjeka i ljude na posljedice grijeenja i poziva ih da gledaju, razmiljaju i vode rauna o tome ta nose pred sobom u susret sa Aliahom, d.. na Sudnjem Danu. A onaj ko okrene glavu od Opomene i Knjig e Moje, taj e tekim ivotom ivjeti i na Sudnjem Danu emo ga slijepa oivjeti. Gospodaru moj, rei e on, zato si me slijepa oivio kad sam vid imao? Evo zato - rei e On: Dokazi ai su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa e danas ti isto tako biti zaboravljen. I tako emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previe odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na Onom svijetu bie, uistinu, bolnija i vjena. Zar njim a nije poznato koliko smo naroda prije njih unitili, onih po ijim nastambama oni h ode! To su, doista, dokazi za ljudepametne. I da nije ranije izreene rijei Gospoda ra tvoga, kazna bi ve bila neminovna.530 O vjernici, bojte se vi Allaha, i neka sva ki ovjek gleda ta je za sutra pripremio! I bojte se Allaha! Doista je Allah obavjet en o svemu ta vi inite i radite. I ne budite kao oni koji su Allaha zaboravili pa je Allah uinio da i oni zaborave sami sebe. Takvi su fasicinepopravljivi grijenici . Nisu jednaki stanovnici Vatre dehennemske i Denneta stanovnici. Denneta stanovnic i - to su oni koji su pobjednici.531 Bez obzira to sadanje generacije u velikom bro ju ive vrijeme svih oblika bestida, golotinje, razgoliavanja, pornografije, nudizm a i to je ivotiziranje i animaliziranje ovjeka dobilo znak naprednosti, modernosti, progresa i savremenosti, vjernik - musliman ne smije smetnuti s uma, i zaboravi ti da je prva posljedica prvog ovjekovog grijeha, prvo prelaenje Allahove granice i Kuran (T-H, 99-104) Kuran (T-H, 124-129) 531 Kuran (El-Har, 18-20) 529 530 239

naruavanje Njegovog Reda i Poretka, bila golotinja, a kada je usljed grijeha u Den netu ostao go, neobuen, nezatien i u nedopustivom liku i obliku, Allah ga je iz Denn eta protjerao. Ako je prvi ovjek u stanju golotinje prognan iz Denneta na Zemlju, radi poinjenog grijeha, kako e onda preko golotinje, pornografije, nudizma, stript iza, bestida, razgoliavanja i razotkrivanja tijela ponovo dospjeti u Dennet? Naime , te stvari, radnje, aktivnosti, postupci i ponaanje bestida, perverzije, nudizma i pornografije, udaljavaju, spreavaju i izgone ljude iz Denneta i pribliavaju ih De hennemu, padu i propasti. Na tu istinu i sudbinu Kur'an upozorava i podsjea ljuds ki rod. Dakle, ljude nikada ne spaava ono to ih upropatava, poniava, obeauje, razgoli poniava, osramouje, unitava i od Allaha, Njegove vjere i Denneta udaljava: O sinovi i potomci Ademovi, vama smo odjeu podarili koja e stidne dijelove tijela vaega pokr ivati, a i odijela za gizdanje (ukrase i uljepavanje) smo vam dali! Ali odjea bogo bojaznosti i neprestane svijesti o Allahu je odjea najbolja! To su eto, neki znak ovi Allahovi da bi se oni opomenuli.532 Ne samo da golotinja i razgoliavanje tijel a udaljava ovjeka od Allaha, Denneta i vjere, nego je to i prvo prelaenje Allahove granice, Reda i Poretka, provociranje, izazivanje, animaliziranje, ivotiziranje l judi, naruavanje i ugroavanje javnog drutvenog poretka i nepotivanje pravila, regula , standarda, kriterija, uzusa, meaa, dozvoljenih obala, normi, principa, naela i os nova zajednikog ljudskog ponaanja ali, to je izobliavanje osnovne ljudske naravi, f orme, slike i oblike u kojoj je ovjek stvoren, jer golotinja u ovjeku rui i negira Ruh, stid najvei ukras Ruha, rui i negira svijest o avretu - sramotnim i stidnim d ijelovima tijela koje je zabranjeno pred drugima razgoliavati i, konano, rui i negi ra granicu izmeu insana i hajvana. Trea, veoma opaka i opasna posljedica golotinje i razgoliavanja jeste nepobitna, povijesno potvrena injenica, da pornografija ljud e neumitno vodi u prostituciju, a prostitucija kao teak i skoro neoprostiv grijeh donosi nesagledive i razorne posljedice i na Dunjaluku i na Ahiretu. Skoro najv ie na rastakanje braka, na raspadanje porodice i na smanjenje broja raanja djece d anas u svijetu utjee prostitucija. Do prostitucije najvie dovodi pornografija i on o to je posebno, bolno, sramno, razarajue i masovno prisutno kod zaposlenih ena, to Kur'an najstroije zabranjuje jeste injenica, da politike stranke, velike firme i nj ihovi vlasnici, menaderi, direktori, privatnici, tampa, televizija i film, modno-t ekstilna industrija, sve vrste modeme igre, zabave i priredbe prvo negiraju u eni Ruh, stid, avret i linost a onda instumentaliziraju, animaliziraju, ivotinjiziraj u i samo na tijelo svode enska lica, stas, prsa, noge, zadnjicu, privlanost i prol aznu zemaljsku ljepotu, kao Allahov ukras, znamenje, dar, ljepotu, milost i dobr otu, iskljuivo u komercijalne, profiterske, korisnike, dobitnike, interesne, probit ane, politike, dravne, javne, medijske, TV i filmske svrhe, to je u Evropi i na Zapa du a sve vie i na Istoku i Africi opa pojava: I ne nagonite robinje (zaposlene radn ice i slubenice svoje) da se bludom bave a one ele da budu i ostanu potene i estite, samo da biste stekli prolazna dobra Ovoga svijeta, a ako ih neko na to prisili Allah e im zato to su (mimo svoje volje i elje pod ucjenom) bile primorane, oprosti ti i prema njima milostiv biti533 Na hiljade 532 533 Kuran (El-E'araf, 26) Kuran (En-Nr, 33) 240

knjiga u Evropi svjedoe i opisuju kako je enska i djeija radna snaga na poetku kapit alizma eksploatirana i zloupotrebljavana. I danas je teko zamisliti firmu u Evrop i, SAD, Kanadi, sve vie u Aziji i Africi u kojoj direktori i pretpostavljeni ne u cjenjuju i ne navode na blud mlade i lijepe ene, neovisno od toga jesu li udate i li neudate. U Islamu je nevinost, stid, ast, potenje, dostojanstvo i karakter ene i znad i prije svake zarade, zaposlenja i karijere. To je smisao njenog ivota, a za rada i karijera su sredstvo ivljenja. Onaj ko zapoljava enu mora joj osigurati sve uvjete za astan, dostojanstven, poten i moralan ivot. I to dalje i ne pribliavajte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ruan put!534 Sve razlike izmeu Evrope i Islama u odnosu na enu, svode se na to da Evropa od kapitalizma poznaje i priznaje enu radnicu, funkciju, objekat mukarevih strasti - koja ostvaruje zaradu i profit bil o radom ili skidanjem, razgoliavanjem i pokazivanjem svoga golog tijela i pokaziv anjem stidnih i sramotnih organa svoga tijela i ako usput stigne da rodi jedno i li dvoje djece za novi profit, a Islam poznaje i priznaje enu kao Allahov - ajet - znamenje, znak, dobrotu i blagodat ovjeku za smirenje, kao majku, kao linost koj a ima srce koje vjeruje, nosi u sebi uvjrenje, povjerenje i smirenje i duu koja o sjea i raspoznaje Dobro od zla, Istinu od neistine, Pravdu od nepravde, i Potenje od nepotenja i iji je ukras stid, ast, nevinost, dostojanstvo i karakter. Sve seksu alne veze i odnosi koji se uspostavljaju preko pornografije i razgoliavanja i koj e poivaju iskljuivo na instinktima, nasladama, utegnutim i naminkanim tijelima, ulni m zadovoljstvima, povrinskim i izvanjskim ljubavima, uicima, koristima, poudama, st rastima i interesima one se kidaju i raspadaju. Sa stajalita Islama u braku kao p ravoj ljudskoj praiskonskoj i primordijalnoj zajednici koja prethodi i iz koje s e razvijaju sve krvno-srodnike zajednice (porodica, familija, rod, bratstvo, plem e, narod i nacija) i ostvaruju najintimniji, najliniji, najprisniji i najunutamji ji a u prostituciji - zinaluku najbestidniji, najgrijeniji, najvulgarniji, najsra motniji, najospoljeniji i najizoblieniji odnosi, za koje, kao i za krau, slijedi k azna i na Dunjaluku a ne samo Ahiretu. Za to je brak zajednica svih zajednica i njihova praosnova, pralijeha, pramolekul u kome se mijea krv, isprepliu tijela, po vezuju srca i dodiruju due, a u prostituciji se isprepliu strasti i instinkti, ubi jaju srca, razaraju i ocrnjuju due i razgoropaduju animalnosti u ovjeku. Kao to je najvea vrijednost i posljedica braka sluenje Bogu i ladanje djece, tako je najpogu bnija posljedica zinaluka - prostitucije udaljavanje od Boga, ubijanje djece ili raanje kopiladi, koja pored ivih roditelja gube identitet i kasnije u neznanju, n eminovno, htjeli ne htjeli kao Edip, ulaze u promiskuitet i ine rodoskrvnue. Bludprostitucija, u koji je uvod, prolegeomena, predvorje prvi i najodsudniji korak pornografija, golotinja, razgoliavanje i totalno otkrivanje tijela, zatim komple tan sistem i nain izvanjskog ivota od industrijske revolucije koji mua i enu rastavl ja na poslu tako da ona radi i osamljuje se sa drugim i tuim muevima a on sa drugi m i tuim enama, osnovno obiljeje savremenog ivota, onemoguava i razara osnovne relaci je: mu-ena, otac-sinovi, otac-keri, majka-sinovi, majka-keri, braa-sestre, braa-braa i sestre-sestre. Prostitucija u koju se ulazi kroz pornografiju i sveukupni koncep t ivota u kapitalizmu od industrijske revolucije do danas sve relacije iskljuivo s vodi, ne na ovjeka i sveukupne meuljudske odnose, 534 Kuran (El-Isra, 32) 241

nego na odnose izmeu dva spolna organa suprotnog spola. U toj relaciji ovjek je pu ko sredstvo, instrument, poluga i sluga u funkciji spolnog organa. U braku, prek o djece, mu ulazi i produava se u eni a ena u muu, a u prostituciji, tom najizoblienij em i Bogu najmrem odnosu izmeu mukarca i ene mukarac-enu i enamukarca svodi na objekt ksualnih strasti, iivljavanja, animalnosti i potreba. Umjesto da dva insana preko pokrivanja u braku, oni se preko pornografije i golotinje kroz prostituciju svo de samo na dva spolna organa. Seksualni nagoni, poude i instikti kao najjae strast i u ovjeku, ne mogu ni unititi, nu ubiti, ni bilo ime mogu zamijeniti, ali se mogu preko medija, radija, televizije, filmova, asopisa ne izazivati, nepodraavati, ne nadraavati i preko golih, razgolienih, nagih, neobuenih i nezatienih tijela neprezent irati i neprikazivati kao ljepota i dobrota bez koje se ne moe ivjeti. Tek je indu strijska revolucija u Engleskoj a onda i u Evropi, ne samo zamijenila i sruila run o-manufakturnu proizvodnju i uvela serijsko-industrijsku nego je razbila i razor ila ivot u prirodi u velikim seoskim patrijarhalnim kunim zajednicama, zadrugama i porodicama i stotine miliona ljudi i ena sjargala i stjerala u, na ledinama, nov oformirane i novopodignute gradove u dolinama velikih rijeka. Svi ti gradovi kao i roba iz serijske proizvodnje bili su slian jedan drugome kao jaje jajetu i u n jima su dominirale velike fabrike radionice za industrijsku proizvodnju, velike s pavaonice sagraene kao barake i zgrade od najjeftinijeg materijala nedaleko od fa brike za radnike i radnice. eljeznika stanica za uvoz sirovina i izvoz industrijsk ih proizvoda i nedaleko od eljeznike stanice prve u masovnom broju banke za slijeg anje, distribuciju i redistribuciju novca, koji e kao fetiizirana jedina razmjensk a vrijednost, a da u sebi nema nikakvu stutinsku i upotrebnu vrijednost, istisnut i sve druge robe iz direktne razmjene, jer e ih samo on posredovati i oko eljezniki h stanica i banaka niknue i razvie se velike trgovake robne kue i poslovnotrgovaki, p rivreno-finansijski i bankarski centri ali u okviru svega toga i obiljeene, samo z a tu namjenu sagraene javne kue za prodaju i kupovinu seksualnih usluga i golih ens kih tijela. Zato? Zato to su na hiljade i hiljade ljudi, prvi puta u svjetskoj pov ijesti, sada sami u potrazi za poslom u industrijskim gradovima, napustili i pri vremeno ostavljali svoje porodice, roditelje, nene i djedove, ene i djecu, a sami samcati bez ena u punoj snazi ivota, jednostavno na svakom koraku u tim industrij skim dunglama bili izloeni javnim kao i robnim kuama i prodajama enskog tijela svede nog samo na industrijsku ili seksualnu robu kao i svaku drugu robu. Tako industr ijska revolucija u Evropi prvo razbija i razara intimitet, dignitet, stid, kultu ru, kolektivnu obiajnost, diskreciju i pravila ponaanja velikih seoskih kunih zajed nica, zadruga i porodica, negira i unitava autoritet oca kao pater familisa -glav e i nosioca te porodice, rastavlja a u nastavku i razara brak izmeu mua i ene jer i h u jeku najvee mladosti i seksualnih potreba rastavlja na poslu i upuuje i osamlj uje da rade ene sa drugim ljudima a ljude sa drugim enama to neminovno vodi krizi i li rastavi braka ili svodi nevjerstvo i prostituciju branih drugova, prvi puta, n a normalnu i drutveno dozvoljenu pojavu. Kriza unutar braka nikada ne zavrava samo na krizi mu-ena nego prelazi na relaciju krize roditelji-djeca. Kao to u izuzetno nadahnutom tekstu Kultura razgolienosti i razgolienost kulture, mr. Fahira Fejzi-eng i primjeuje: Kult grke kulture bijae muko tijelo. Kiparstvo je bilo nezamislivo bez mu og tijela. Apolon je najizrazitiji 242

simbol, i to Apolon nag, koji inkamira snagu i muevnost svakog miia muke pravilne gr ade tijela. Bila i prola grka epoha, tako je skoro sva dananja kultura, razgolienosti i razgolienost kulture u znaku nagosti, golosti, otkrivenosti, nepokrivenosti i neobuenosti, ne mukog nego enskog tijela. U emu su razlike izmeu klasine grke prirodne paganske i sadanje savremene visokosofisticirane kulture. Prvo, kod Grka je bio g o i nag kip a nije ivi insan. Drugo, taj kip nije enski nego muki. Tree, kod Grka su ene hodale i na svim javnim mjestima bile obuene, pokrivene, zatiene i odjeom ukraene a kod savremenog ovjeka, kako u gradovima tako i na selima, ene hodaju razgoliene, goliave, poluobuene i nezatiene. Prvo to bi stranac i neznanac u okviru savremene ku lture i civilizacije u gradovima primjetio i vidio bilo bi meso u mesarama na iz lozima i polugole ene na ulicama ili njihova razloliena tijela na panoima gradskih ulica ili pred kino dvoranama. Moja generacija je ivjela, preivjela i nadivjela mini, midi i maxi modu ali se do 2003. godine nije susretala sa golim enskim pupk ovima na ulicama. Kao to mi spada u najodvratnije i najprljavije ivotinje tako u na jsramnije, najskaradnije i najodvratnije ponaanje, pod izgovorom mode, spada poka zivanje golih enskih pupkova na ulicama. To je kraj svake diskusije, stida, digni teta, dostojanstva, samopotovanja i uvaavanja drugih, autoriteta, karaktera i asti. Nago Apolonovo tijelo za stare Grke nije samo simbol snage i muevnosti, nego i p otvrda pater familisa oca kao glave i nosioca porodice, to je i simbol raanja dje ce, uveavanje i umnoavanja djece ali i simbol identiteta oca. Sve velike klasine ku lture uvaju ne samo autoritet, dignitet, nego i identitet oca. Pitanje majke je p itanje biologije i nijedna majka kada rodi dijete ne moe odrei i porei svoje materi nstvo jer je biologija onda negira a pitanje oca nikada nije samo pitanje biolog ije nego i pitanje vieg reda, pitanje vjere, pitanje etike, pitanje kulture, pita nje prava i zakona, pitanje principa, pitanje vrijednosti, pitanje vrlina. Nikad a ne moe jedna ena roditi dijete da se drugoj u rodnom listu upie majinstvo a na sto tine miliona djece upisana su na ime jednog oca a stvarni otac iz kreveta je nek o drugi. Kod majinstva je uvijek i de iure i de facto stanje, to kau Arapi ajni-ajn i jedan kroz jedan a to se tie oinstva stanje moe biti jedan kroz dva tj. da jedan o tac bude de iure - na papiru, a drugi de facto - stvarni genetski bioloki. Svo uen je Islama po tom pitanju svodi se na jedno - da jedan te isti otac, jedan kroz j edan, bude i na papiru (rodni list) de iure i u krevetu de facto - stvarno i gen etski - kako kae Poslanik: Dijete pripada onome u ijoj se postelji i s kime se rodi lo, a dodajemo, ne onome na ije je ime samo upisano. Goli Apolon kod starih Grka j e u funkciji ouvanja autentinosti, identinosti, pouzdanosti, izvjesnosti, sigurnost i i originalnosti oca a kultura razgoliavanja i razgolienost kulture je negacija, degradacija, ponitavanje, unitavanaje i brisanje oca. O ruenju simbola, autoriteta, digniteta, ustanove, institucije, znamenja i korijena identiteta u ocu, krajnje inspirativno i provokativno tivo je Frojdova knjiga Mojsije i monoteizam. Za nje ga ubistvo oca u evropskoj kulturi ne predstavlja gubitak genetskog korijena, id entinosti, originalnosti i identiteta u porijeklu, nego osloboenje potomaka. Tako je industrijska revolucija krenula sa razaranjem velikih seoskih kunih porodinih z kajednica, zadruga i porodica, rastavljanjem mueva od ena, roditelja od djece, briui i razarajui porodinu, prirodnu, 243

patrijarhalnu obiajnost, intimitet, rodbinske i porodine obzire, javni i drutveni m oral, stid, dostojanstvo, ast i potenje. To razaranje i brisanje obiajnosti, intimn osti, privatnosti, stida i potenja nastavlja se ruenjem taraba i zidova oko kua a s a radijem i televizijom intimitet, dostojanstvo, stid, ast i sramota brie se i raz ara i u samoj kui od dnevnog boravka do spavae sobe. Naime, pornografski i blasfem ini filmovi, serije i emisije kao razni skaradni i sramotni vaari izloga, pokaziva nja, prikazivanja i prodaja enskih tijela, pod izgovorom miss ovoga, miss onoga, prate ovjeka poput mraka i vatre u svakom kutku njegove kue gdje se nalazi televiz ija. Moja generacija je zapamtila pet vrsta nonji i oblaenja - nene sa boama na glav i na jedan nain, majke sa jemenijama na glavi na drugi nain, mlade i made ene sa fa rculetima (mahramama) na trei nain, djevojke pokrivene ispod kosa na etvrti nain i d jevojice sa jemenicama na peti nain. Nikada tih pet generacija nisu istovremeno sj edile i iste stvari priale. Danas, tih pet generacija ne samo ena, nego i mukaraca u isto vrijeme i na istom mjestu (u istoj prostoriji) gledaju i komentiraju istu TV seriju. Svaka ta serija je popularizacija pornografije, nevjernosti u braku, prikazivanje najsramotnijih dijelova tijela i seksualnih odnosa. Ko se pita kak va je percepcija, apercepcija, osjeaj, doivljaj i izazov ta TV serija za djevojicu od 12 godina u pubertetu, za djevojku od 18 godina, za enu od 40 i staricu od 70 godina? Nije potrebno ni pripominjati da su tih pet generacija ena ili mukaraca ko ji gledaju iste TV serije ili filmove na skoro potpuno iste naine obuene, bolje rei poluobuene. Ovo je novum za svjetsku povijest i ljudski rod da sve generacije lj udskog roda preko filma, TV i Interneta gledaju i sluaju sve isto, da govore isto i da se oblae isto. U doskoranja vremena, bez obzira koliko je omladina bila aarij asta i slobodna u ponaanju i oblaenju, imala je pred sobom primjer, simbol, autori tet, dignitet, ast, potenje, ozbiljnost, dostojanstvo, nain ponaanja, stid, obraz, k arakter, dosljednost, uspravnost, ustrajnost, samopotovanje i potovanje starijih. Dananja omladina se nema ugledati u koga ni iza ni ispred sebe. To je gubljenje n ade, vizije, perspektive, oslonca, ivog afirmativnog primjera. Sada su sve genera cije obuene na preslikan nain iz TV serija po ugledu na njihove glavne junake ili poput obuenih lutki iz Italije. Kao to simbol nagog Apolona kod starih Grka simbol izira Benu-Adem ljudsko Ademovo potomstvo, mukost, raanje djece, ivot, nastavak, uv eanje i umnoavanje ljudske vrste tako nagost, golost, neobuenost i razgolienost ensko g tijela nije samo negacija i destrukcija: vjere, etike, kulture (pa zar sve kul ture ne poivaju na zabranama) obiaja, tradicjie, reda, poretka, sistema i organiza cije ivota, prelaenje granice, nego je i antibiologija, antiraanje, antinatalitet, antiivot i ruenje institucije simbola i autoriteta oca. Kao to je industrijskom rev olucijom kapitalizam sruio veliku prirodnu porodicu i detronizirao autoritet i id entitet oca, tako je Francusko-buroasko-politika revolucija sruila ne samo kralja, monarhiju i feudalizam, nego i ulogu Crkve i religije u javnom, drutvenom, kultur nom i politikom ivotu i svela ju je samo na slobodu savjesti i exs privatus. Od ta da do danas u kapitalizmu se svi meuljudski odnosi, veze, relacije, komunikacije, sudatosti, izvana kada su u pitanju stvari, predmeti posreduju i odravaju putem novca i otud fetiizam novca u kapitalizmu jer je on kopulo izmeu svih stvari a vez e i odnosi meu ljudima ne odraavaju se kao u perthodnim epohama i drutvenim ureenjim a putem, ni religije, ni etike, ni kulture, ni epa, ni obiaja, nego 244

putem pornografije, razotkrivanja i razgoliavanja ljudskog a najvie enskog tijela. Tako, kao i irenje novca bez kojeg se naizgled ne rrfoe ni spavati a kamoli ivjeti, poinje ospoljavanje, postvarivanje, obestidavanje, razotkrivanje i javno manifes tiranje skidanja i razotkrivanja enskog tijela. Naravno, film i televizija e tu po javu totalizirati, univerzalizirati, svepoopiti i globalizirati. Kao to se za feud alizam moe kazati da je bilo drutvo javnog stida, privatnosti, diskrecije, intimno sti i vanjske pokrivenosti i ukraenosti, tako se za kapitalizam openito moe kazati da je drutvo kapitala, novca, profita, razotkrivanja i razgoliavanja ljudskog, pos ebno enskog tijela. Ustvari, kapitalizma nema bez novca i razgoliavanja enskog tije la. Kao to se za novac u kapitalizmu novcem sve posreduje i kupuje, ak i ono to je u prijanjim epohama bilo samo stvar srca, due, intima, emocija, osjeaja i ljubavi, tako se putem razgolienog enskog tijela reklamira i muterija namamljuje. Dok su se nekada pornografija i prostitucija iskljuivo svodile na strogu privatnost, diskre ciju, nejavnost i legalu, sada one uivaju najveu kategoriju javnosti i ope prepozna tljivosti. Ukoliko politike stranke, velike firme i njihovi direktori i vlasnici, menaderi, privatnici, tampa, televizija, film, modnotekstilna industrija instrume ntaliziraju enska lica, stas, prsa, noge, zadnjicu, privlanost, ljepotu tijela kao Allahov ukras, znamenje i dar u komercijalne, profiterske, pijunske, politike, dra vne, javne, medijske i filmske svrhe, da bi reklamirali i prodavali svoju robu i proizvode, da bi namamljivali u zamku, hvatali i varali svoje neprijatelje, ond a razgoliavanje i otkrivanje enskog tijela nije vie samo pornografija i goliavost ne go, prije svega, jedan stil i nain ivota, jedan sistem, jedan red u neredu, jedan poredak u neporetku i jedna ideologija. To nije samo naruavanje klasinog i tradici onalnog javnog morala i stabilnih konvencija koje su odrale magistralu ljudske, m oralno-etike i kulturno-civilizacijske provijesti, nego je i totalno instrumental iziralo, komercijaliziralo, kapitaliziralo, profitiziralo, fetiiziralo, ospoljilo , postvarilo, alijeniralo i samo na pojedine dijelove tijela, svelo enu, najee lice, prsa, noge i zadnjicu, unitivi prvo u njoj integritet linosti a Ruhom i avretom a zatim i fiziko-tjelesni dignitet i integritet. Iz tog rakursa kultura razgolienosti pripada postmodernoj ideologiji ovjeka (hotelske civilizacije), poto se u takvoj civilizaciji lake vlada razgolienim ovjekom, razgolienim tijelima i duama. (Fahira Fej zi-engi). 17.4. Znaaj i uloga odjee za Ademove potomke Za razliku od svih drugih ivih bia i stovrenja, ovjek se jedini po izriitoj Allahovo j direktno objavljenoj i sputenoj Odredbi i Uputi, oblai i zaogre, te svojom odjeom u prvom planu pokriva, zatiuje i ukraava stidne i sramotne dijelove tijela, koje je Allah, d.. strogom Naredbom i Odredbom zatienim, uvanim i branjenim i nedostupnim ne halal oku, pogledu i tuoj ruci uinio. Ne samo to, odjeom se ljudsko tijelo, pogotov o ensko, koje je otvorenije i ranjivije na sve vanjske izazove i iskuenja, podjeda nko titi od zime, hladnoe, kie, snijega, mraza, rose, leda, vjetra, praine, prljavtin e, smoga, zagaenosti, vruina, 245

toplote, ljetne sunane ege i sunanih zraka, koji kou pre. Odjea ovjeka i enu uljepav raava, dotjeruje i nagizdava, dok ih goliavost i razgolienost unakaavaju, oneprirouju , dehumaniziraju i majmuniziraju. Odjea, oblaenje, zaogrtanje, ukraavanje, gizdanje i uljepavanje odjeom, je prvo razmee, prva razdioba, prvo razgranienje, prva i najv anija izvanjska, spoljanja i formalno-vizuelna distinkcija i razlika izmeu insana i hajvana. Dijete im se rodi ono se umotava, zaogre, oblai u pelene, i kasnije primj ereno uzrastanju, oblai se u odgovarajuu odjeu, dok se ne stigne do odijela, dimija i kostima i mantila kod odraslih ljudi. Kada se ojanji, oteli, odrijebi, okoti i li donese bilo koja ivotinja svoje mladune na Ovaj svijet, ono se, zato to je mladu ne hajvana - ivotinje, pa makar i najdragocjenije (kuna, srna), ne umotava u pelen e i ne oblai, i ne ukraava odjeom, za razliku od novoroenog djeteta - insana - ovjeka koje se odmah, bez obzira da li se radi o djetetu: crvene, crne, ute, smee, bijel e ili plave arijevske rase i boje koe, po roenju umotava u pelene. Zato? Zato to je kod ivotinje u pitanju priroda oblaenja, a kod ljudi kultura odijevanja i pokrivan ja. ivotinje su Allahovom Odredbom stvaranja prirodno, uroeno od sebe nerazdvojivo i neunitivo obuene, zatiene repom, dlakom, vunom ili grivom, i neki sramotni dijelo vi tijela su im, kao sise, na sklonutim, javnosti neizloenim i teko dostupnim mjes tima. Naime, ivotinje svoju uroenu i prirodnu odjeu dobivaju, a ne biraju. Zato kad a se dijete rodi kada ga majka u pelene ne bi umotavala nju bi odveli u ludnicu a kada mladune bilo kojeg hajvana doe na Ovaj svijet kada bi ga bilo ko u pelene p oeo umotavati i njega bi takoer trebalo u ludnicu odvesti. Neodjea i neoblaenje najv ie insana hajvanizira i majmunizira. To i jeste cilj ejtana. Dok je ovjek u Dennetu nagovara ga i navodi da je melek a kada doe na Dunjaluk unosi u njega vesvesu da je majmun. Poto ivotinje na nain ljudi u slobodi, pri punoj svijesti usprkos Objavi , ne grijee, to usljed grijeenja ne ostaju bez odjee, kao h. Adem i h. Havva u Denne tu, i njihova prirodna odjea je stalna, ista, neizmjenjiva i nepromjenjiva, unuta r svake ivotinjske vrste (perje, dlake, vuna, repovi, griva). Njihova odjea kao lj udska, ne podlijee izboru, modi, modnim kreatorima, buticima, alternativama, slob odi i bitnim razlikama unutar iste ivotinjske vrste. Stidni i sramotni dijelovi t ijela kod svih ivotinja su potpuno prirodno repom ili dlakom zatieni, a kod ljudi, posebno kod ena, nisu. Ovdje su u pitanju dva reda, dvije razine i dva koda oblaen ja i priroda oblaenja kod ivotinja koja je uroena, prirodna, predodreena i kultura o blaenja i pokrivanja kod ljudi i ena, koja podrazumijeva ukus, modu, izbor, slobod u, alternativu, prilagoavanje oblaenja klimi, podneblju, vremenskim prilikama i uv jetima. U kulturi oblaenja, na temelju Objave i Sunneta, pristuna su osjetila, ra zum, um, pamet, svijest, savjest, obziri, konvencije, obiaji, moda, etika, esteti ka, ukusi, obredi, intuicija, emocija, sloboda i religija. Svaka kultura oblaenja i pokrivanja na temelju vjere, etike i kulture u slobodi, odnsoi se iskljuivo na ljude i ene. Njihovo prvo prirodno stanje je da se kao djeca raaju nagi, goli, ne obueni i bez odjee, a odmah po roenju i vie sve dok su ivi njihovo kulturno stanje, n a temelju religije i etike, je da u drutvu i zajednici meu ljudima i enama (dok su mala djeca od drugih a kada odrastu sami od sebe) budu odjeveni, obueni, zaogrnut i, zatieni, uljepani i ukraeni odjeom, u okviru kulture, a ne prirode odijevanja: Ti M uhammede reci vjernicima da obore svoje poglede, i da uvaju, zatiuju i pokrivaju 246

stidna mjesta svoja, to im je ednije i istije je! Allah zbilja zna ta oni ine! I rec i vjernicima da obore poglede svoje, i da uvaju stidna i sramotna mjesta svoja, i da ne pokazuju ukrase svoje, osim to spoljanje (nakit) i neka velove svoje spuste niz grudi svoje, i neka ukrase svoje ne prikazuju drugima, osim muevima, ili svo jim oevima, ili svojim svekrvama, ili svojim sinovima, ili sinovima mueva svojih, ili brai svojoj, ili sinovima brae svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijate ljicama svojim, ili onima to ih posjeduje njihova desnica, ili slugama mukarcima ( evnusima) kojima nisu potrebne ene, ili djeci koja jo ne razumijevaju i neraspozna ju staje golotinja! I neka ne udaraju nogama svojim da bi se znalo za nakit to ga pokrivaju! I Allahu se svi pokajte. o vjernici, da biste uspjeha imali.535 Ova d va ajeta u potpunosti iskljuuju desakralizaciju, demoralizaciju, instrumentalizac iju, ivotinjizaciju, majmunizaciju, samomaterijalizaciju, poostvarenje, ospoljava nje, ubijanje Ruha i avreta u tijelu, razgoliavanje, banalizaciju i komercijaliza ciju pojedinih organa (lica, nogu, prsa, zadnjice). To je zato to je dua svih kult ura svijeta u religiji, i bilo koja kultura je nemogua, ukoliko ne poiva na robova nju, klanjanju i pokoravanju Bogu, na zabranama, na obredima, na univerzalnim i neprolaznim vrijednostima, na onostranoj i eshatolokoj perspektivi, na metafizikim korijenima i transcendentalnim vizijama, na jedinstvu svijeta, na sadraju i cilj u ivota, iza kojeg stoji Kreator i Stvoritelj vidljivh i nevidljivih svjetova. Iz a kulture odjee, oblaenja, odijevanja, zaogrtanja, zatite, uljepavanja, gizdanja, uk raavanja tijela odjeom, a due stidom i bogobojaznou, u Islamu stoje neprikosnoveni au toriteti Kur'ana i Hadisa. I nije dato nijednom vjerniku, ni vjernici, da imaju u neemu izbor onda kad Allah i Njegov Poslanik odrede i narede jednu stvar! A ko n e slua Allaha i Njegove poslanike, zalutao je oito s Pravoga Puta! Vjerovjesniku n em536a tekoe nikoje u onom to njemu Allah naredio je, jer takav je Allahov obiaj bio i za one koji su bili i nestali prije a Naredba Allahova je Odredba vrsto odreena . Dakle, i ljudima i enama se izriito nareuje da vode stalnu i neprestanu brigu o st idnim mjestima, o oblaenju, pokrivanju i zatiti tijela, i da obore svoje poglede, jedni prema drugima, a ne da upuuju strastvene, izazovne, podvodnike i zavodnike i grijene poglede, jedni prema drugima. Naime, od zavodnikog i strastvenog pogleda k ao pendera due poinje i nastaje sve: Pet stvari kvari post i prekida vezu sa Allahov im svjetlom: la, ogovaranje (klevetanje), prenoenje tuih rijei (ejtansko potarenje), s trastveni, izazovni i zavodniki pogledi i lana zakletva. Kod Allaha, na Sudnjem da nu, imae najgore mjesto onaj koga svijet izbjegava usljed njegove bestidnosti. Ni je pravi vjernik onaj ko drugoga napada i vrijea, ko drugoga proklinje i nepristo jno se izraava, i ko je bestidan. uvajte se golotinje (razotkrivanja intimnih i st idnih dijelova tijela), jer ima i takvih bia koja se ne odvajaju od vas, osim kad idete da vrite nudu i kada se intimno sastajete sa svojim enama. Postidite se njih i potovanje im iskazujte a ta bia su meleki - kae Poslanik. enama se strogo nareuje: pokrivanje, oblaenje, zatita i zaogrtanje ukrasa, najsramotnijih, najstidnijih i n ajizazovnijih dijelova tijela, koji najvie izazivaju, provociraju, nadraavaju i po draavaju mukarce na seksualne porive i akte. Tri su 535 536 Kuran (En-Nr, 30 i 31) Kuran (El-Ahzab, 36-38) 247

- selasu avrat najstidnija, najsramotnija i najizazovnija mjesta i dijelovi tije la kod ena: prsa i spolni organ, koji najvie uzbuuju, izazivaju i na seks nadraavaju mukarca. Zato se enama strogo nareuje pokrivanje i zaklanjanje ukrasa, neprestana zatita i odijevanje stidnih mjesta i sputanje vela na prsa da se ne istiu i ne zateu . Pokrivanje stidnog i sramotnog dijela tijela (spolnog organa) za mukarce je oba veza i dunost, istog reda kao i za enu. Ustvari, to je obostrana izriita, obligatna , neopoziva i neodgodiva dunost, a ne proizvoljnost hou-neu. U nastavku ajeta preci zira se u detalje pred kime sve ena moe biti malo komotnije obuena. Taj ajet o oblae nju zavrava se imperativom: I svi se Allahu pokajte, o vjernici. Po pravilu i u pri ncipu osim u iznimnim sluajevima i situacijama, u toku poroaja i ljekarskih komple tnih preglea ena moe biti naga, gola, neobuena i bez odjee samo sa svojim muem kao i m u sa svojom enom. Zato ima situacija, vremena i mjesta kada su svi, bez obzira rad ilo se o djeci, slijepcima, ili bilo kome drugom, duni traiti doputenje ulaska kod branih drugova: O vjernici! Neka od vas doputenje trae oni koji posjeduju desnice vae i oni koji jo nisu zrelost dostigli - tri puta: prije jutarnjeg salata (namaza), i kad odjeu svoju odlaete nakon podnevka (popodnevnog odmora) i nakon veernjeg (ja cije) salata. To su tri doba kad obueni (sa svojim enama) niste! A nakon vremena t ih niti je vama niti je njima grijeh da vam svraaju oni, jer vi svraate jedni kod drugih. Eto tako vam Allah objanjava propise, a Allah sve zna i mudar je!537 Ovaj ajet u potpunosti kazuje kako Kur'an vodi brigu i panju o svakom ovjeku, njegovoj linosti, asti, karakteru, stidu, ponosu, identitetu i dignitetu. ovjek prema Kur'an u i Hadisu ima pravo na svoju osobnost, mir, dostojanstvo, pravo na brani ivot i n euznemiravanje. Kur'an uva ovjeka od svake neugodnosti, neprilike, sramote i nedos tojne situacije. Zato je po Kur'anu, i vlastitoj djeci kad odrastu i dostignu sp olnu zrelost, dunost u tri vremenska perioda: ujutro prije sabaha, iza podne kada roditelji prilegnu i navee iza jacije, kada ulaze kod svojih roditelja, dunost da pokucaju i zatrae izun da uu u sobu: A kada vaa djeca polnu zrelost dostignu, neka i ona uvijek doputenje trae kao to su doputenja traili i oni prije njih. Eto tako vam Allah objanjava Svoje odredbe, a Allah mudar je!538 Kur'an jasno i precizno defin ira one kategorije ljudi i ena koje imaju mogunost i pravo, da malo slobodnije i k omotnije budu obueni u naim kuama i avlijama kao i mi pred njima: A ostarjelim enama koje vie ne ude i nemaju potrebe za udajom, grijeh nije da odloe platove svoje, osim mjesta na kojima ukrasi se nose, a da se suzdre - to im je bolje. Allah sve uje i sve zna. Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama da jedete u vaim kuama ili u kuama vaih oeva, ili u kuama vaih majki, ili u ku a vae brae, ili u kuama vaih sestara, ili u kuama vaih amida, ili u kuama vaih tetak ocu, ili u kuama vaih daida, ili u kuama vaih tetaka po majci, ili u onih iji su kljue i u posjedu vaem, ili u prijatelja vaeg. Nije vam grijeh da jedete zajedno ili poj edinano, a kada ulazite u kue, pozdravite se pozdravom od Allaha, blagoslovljenim i lijepim! Eto tako Allah objanjava da biste razmislili.539 Kur'an tano, jasno i pr ecizno odreuje vjernicima ta su duni initi i kakko e postupati i Kuran (En-Nr, 58) Kuran (En-Nr, 59) 539 Kuran (En-Nr, 60-61) 537 538 248

ponaati se kada pristupaju neijoj kui, avliji i dvoritu. Ta pravila su za vjernike z akon i kodeks ponaanja i kuni red: O vjernici! U tue kue koje nisu vae ne ulazite dok se ne najavite i doputenje ne dobijete i dok ukuane njihove ne selamite, pozdravit e. To vam je bolje da biste se opomenuli i opametili.540 Bez najave, doputenja (iz una) i adekvatnog pozdrava, ulaska u tuu kuu, dom i stan, nema. U protivnom, radi se o primitivizmu, nekulturi komunikacije i krenju vjerskih propisa. Ako u nastan jenoj domainskoj kui ne naemo nikoga, ili ukoliko ne dobijemo izun, duni smo se vrat iti: Pa ako u njima nikoga ne naete, nemojte, sve dok vam se ne dozvoli i dopusti, u njih da ulazite! A ako vam se kae: Vratite se! - vi se vratite, to vam je bolj e i ednije, Allah sve zna ta inite.541 U svome naletu kolonijalizacije svijeta i dom inacijom svijeta kao i prelaska sa runo-manufakturne i unikatne proizvodnje na se rijsku, kapitalizam je poruio, prvo sve zidine srednjovjekovnih gradova, ograde, tarabe, kanate seoskih kua, zidine srednjovjekovnih zamaka i dvoraca, ali i idilu , intimu, diskreciju, privatnost, posebnost, samosvojnost i javni stid srednjovj ekovnog ivota. Nasuprot toga, u Islamu ovjek sa svojom enom, djecom i porodicom, im a pravo na svoju avliju, sa musafirima, komijama, poznanicima i prijateljima na h alvat, a sa svojom enom pravo na intimni brani ivot, u branoj derdek-sobi. Za svaku p riliku i situaciju predviena je i odreena vrsta odjee i ponaanja. U tom kontekstu lj udima se openito, pa i muslimanima dozvoljava ulazak, boravak i nastanjivanje u t rajno nautenim i praznim kuama: Nije vam grijeh da u nenastanjene kue ulazite u koji ma je opskrba vaa. Allah zna sve ta vi na javu iznosite i ta skrovitim drite.542 Ove kue opskrbe i usluge, mogu biti imareti, musafirhane, hanovi, karavan saraji, kon aita, pansioni, moteli i hoteli. Islam hoe i eli svojim intencijama i propisima svak u oblast ljudskog ivota da uredi, na ovjeka dostojan nain, i dobrobit na oba svijet a. Ljudska intima, privatnost, pravo na linu i branu ljepotu, ukrase, dobrote i vr ednote branog ivota su neporecive. Evo ta Allah, d.. Muhammedu, a.s. nareuje i upuuje, u kontekstu njegovih ena: O vjernice! enama svojini ti reci: Ako vi udite (samo) za i votom ovozemaljskim i sjajem njegovim, tad se odluite vi: otpremninu u vam dati i lijepim putanjem u vas pustiti! A ako vi udite za Allahom i Poslanikom Njegovim, i kuom ovozemaljskom, pa Allah je pripravio doista nagradu veliku onima meu vama dob roiniteljicama! A ako vi udite za Allahom i Poslanikom Njegovim i kuom onosvjetskom , pa Allah je pripravio doista nagradu veliku, onima meu vama dobroiniteljicama! O ene, vjerovjesnikove! Ako bi koja od vas oitu bestidnost poinila, kazna bi joj se udvostruila! (jedna kazna za poinjeni grijeh, a druga ista tolika zato to to ini kao Poslanikova ena! Allahu je to lahko. A koja se od vas bude pokoravala Allahu i N jegovom Poslaniku, i dobra djela inila, njoj emo Mi dati nagradu dvostruku i pripa vit emo joj opskrbu plementu! O ene vjerovjesnikove! Vi niste kao neke druge ene! A ko se Allaha bojite, tad na sebe govorom pozornost ne svraajte (ne govorite kienom i niskom besjedom, ne govorite govor koji navraa na poudu i prepirku), pa da tada udi onaj u ijem je srcu bolest i rijekom dobroinstva govorite! I Kuran (En-Nr, 27) Kuran (En-Nr, 28) 542 Kuran (En-Nr, 29) 540 541 249

u kuama svojim boravite i divotu svoju ne pokazujte pokazivanjem, iz doba davnog paganstva i salat klanjajte, i zekjat dajte, i pokorne Allahu i Njegovu Poslanik u vi budite! Allah eli odagnati od vas nevaljatine, o porodico kue, poslanike i da v as sasvim oisti! I upamtite ajete Alalhove i mudrost to se u kuama vaim kazuje. Alla h je doista dobar i obavijeten!543 Dakle, prvo se Poslanikovim enama nareuje jasan, pravi i komplementaran ivot, u braku sa Poslanikom. Ukoliko je njima, na bilo koj i nain, drai Dunjaluk i ovosvjetska uivanja, ljepote, ukrasi, igre, zabave, provodi , odmori, turistika putovanja od Allaha, Poslanika Njegova i Onoga svijeta, Posla nik ih je uz propisani mehr - otpremninu duan otpustiti. Kada Poslanik sa svojim e nama uspostavi Islamsko-erijatski ivot u braku tek onda on ima snagu, mo i ugled, d a bude primjer, uzor i oglealo muslimanima u branom ivotu. Potpuno ista stvar je i sa pokrivanjem i zatitom stidnih i sramotnih dijelova tijela: O Vjerovjesnie, reci e nama svojim i kerima svojim i enama vjernika (poslije toga), neka spuste haljine s voje! Tako e najlake biti prepoznate i vrijeane biti nee. A Allah prata i samilostan je. Ako ne prestanu licemjeri, i oni u ijim srcima bolest je, i oni koji u Medini lai ire, Mi emo tebi Muhammede nad njima vlast dati, pa e potom u njoj tek kratko t voji susjedi biti! Neka su prokleti! Gdje god su naeni, neka budu uhvaeni i hameti ce pobijeni, prema Allahovu zakonu nee ti nikakve promjene (preinake) nai544 Poslani kovim enama dozvoljava se pod istim uvjetima i pred istim licima pojavljivanje ka o i drugim muslimankama: Njima grijeh nije da budu otkrivene pred svojim oevima, i sinovima svojim, i braom svojom, i sinovima brae svoje, i sinovima sestara svojih , i enama vjernicama, i pred onima koje su u vlasnitvu njihovu. I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno nita545 Ne samo oblaenje i pokrivanje tijela, ne go i zatita i uvanje stidnih i sramotnih dijelova tijela, dunost je i obaveza istog reda, koja se odnosi na svakog svjesnog, savjesnog, slobodnog, punoljetnog, umn og i razumnog muslimana i muslimanku: Zbilja, muslimanima i muslimankama, mu'mini ma i mu'minkama, i poniznim i poslunim vjernicima i vjernicama (na putu vjere) i skruenim vjernicima i vjernicama, i djeliteljima i djeliteljicama zekjata, postaim a i postaicama, i vjernicima i vjernicama koji uvaju, brane i brinu se za stidna m jesta svoja, i vjernicima i vjernicama koji mnogo spominju i sjeaju se Allaha, Al lah je njima pripravio oprost i nagradu golemu!546 17.5. Relacija i razlika izmeu insana i hajvana

Ima mnogo zajednikog kod ovjeka i ostalih ivih bia. ovjek jede, ivotinje jedu, ovjek u ie zrak, ivotinje udiu zrak, ovjek se brine za opstanak i reprodukciju svoje vrste, to isto ine i ivotinje, dodue samo ovjek kroz brak, ivotinje kroz obino parenje. Za ra zliku od svih drugih ivih bia, ovjek koji jedini ulazi u Kuran (El-Ahzab, 28-34) Kuran (El-Ahzab, 59-62) 545 Kuran (El-Ahzab, 55) 546 Kuran ( El-Ahzab, 35) 543 544 250

brak, on se takoer, jedini po izriitoj Allahovoj Odredbi i Uputi oblai, te svojom o djeom oblai, pokriva, ukraava, uljepava, gizda, uva i skriva stidne i sramotne dijelo ve tijela, ali i zatiuje insana od hladnoe, prevelike toplote, tetnih, jakih i opasn ih sunanih zraka koje izazivaju rak koe, od kie, snijega, leda, praine, vjetra, mraz a, rose i svih klimatskih neprilika. Kao to je Ruh - dua koja se nalazi u tijelu o buena, odjevena, ukraena i zatiena tijelom, itavo tijelo je umotano, zatieno, obueno kraeno u kou, tako je koa i povrina itavog tijela obuena, pokrivena, zatiena, zaogrnu uvana, osigurana, pokrivena, uljepana, ukraena i nagizdana odjeom. S obzirom da su o vjeku pored opih blagodati darovanih svim stvorenjima darovane i posebne blagodat i, u odnosu na ostala stvorenja, stvorene svjetove i bia kao: Sloboda, Objava s U putom i Opomenom, djelomina slobodna volja i mogunost izbora, pet osjetila, razum, um, pamet, savjest kao unutarnji, vlastiti, moralni zakon, unutarnji glas, oko, sat i seizmografski aparat, primjeren svakom ovjeku, svijest kao ukupno znanje, saznanje ili iskustvo svijeta, ivota, stvarnosti i postojanja, mogunosti govora, s jeanja i pamenja, te pismo pomou kojeg se ljudska znanja, saznanja, iskustva, posti gnua, u okviru tradicije kao ive historije i kontinuima ljudskog roda, uvaju i pren ose s generacije na generaciju. Kao to nisu darovane i odlikovane odjeom i pokriva njem kao ovjek, ivotinje takoer nisu darovane ni brakom nego parenjem, ni Slobodom, ni Objavom, ni Uputom, ni slobodnim izborom, ni razumom, ni umom, ni svijeu, ni s avjeu, ni tradicijom i zato nemaju svijest o povijesti i potomcima. Umjesto svijes ti, razuma i pameti ivotinjama su darovana osnovna osjetila i instinkti. Tako ins tinkte i osnovna osjetila moemo nazvati svojevrsnom svijeu na razini svake ivotinjsk e vrste koja im omoguava opstanak. Ono to posigurno u sebi nema ni jedna ivotinjska vrsta a ima samo ovjek, pored ostalog jeste i savjest i stid. Zec zna i potpuno razlikuje kupus i travu i uvjek e odabrati da jede kupus umjesto trave, ali nikad a nee i ne moe postaviti pitanje odakle je i iji je kupus. To pitanje odakle je ta, i je je ta, kome pripada i je li halal ili haram, ne postavlja svijest nego savjest . Isti je sluaj i sa stidom. ivotinje imaju kao zatitu dlaku, vunu, grivu, rep ali nemaju u sebi i ne znaju ta je stid. Jedna od najhitnijih vanjskih odlika ovjeka j este: oblaenje, pokrivanje, zatita, skrivanje i briga o stidnim i sramotnim dijelo vima tijela. U biti odjea je vanjska a stid je unutarnja odlika i razlika izmeu in sana i hajvana: Stid je ukras due, bogobojaznost je njena plemenitost, najbolji os lonac u ivotu je strpljivost, a oekivati pomo od Uzvienog Allaha u tekoj situaciji je ibadet. Stid je jedan od izraza i svjedoanstava imana. Stid je pola imana. Poslj ednje to je u narodu ostalo od tradicije i nauke ranijih vjerovjesnika je poruka: Ako se ne bude stidio, onda radi to god hoe. Prvo ega e nestati kod mojih sljedbenika je stid i povjerenje. Stidite se Allaha pravim i iskrenim stidom! Ko se Allaha stidi takvim stidom neka uva glavu i svijest, zatim stomak od zabranjenih jela i pia, i neka se esto sjea smrti i raspadanja tijela u mezaru. Meutim, ko eli ugodno za dovoljstvo na Onom svijetu, odrei e se ovozemaljskog luksuza i varljivih uivanja. K o tako bude radio, on se istinski Allaha stidi. Stid i inam su bliski, i srodno jedno drugome i nalaze se zajedno kod mu'mina, pa kad jedno od njih nestane, nes tae i drugo! Iman se ispoljava u sedamdeset i nekoliko radnji, djela, postupaka i ponaanja. Stid je jedna od radnji i svjedoanstava imana. U stidu je svako 251

dobro. Stid je dio imana. Pravednost je lijepa, ali je najljepa kada dolazi od lj udi koji imaju vlast. Dareljivost je lijepa, ali je najljepa kada dolazi od imunih. Pobonost i bogobojaznost je lijepa, ali je najljepa kada dolazi od uleme. Strplji vost je lijepa, ali je najljepa kada dolazi od siromanih. Tevba (pokajanje) je lij epa, ali je najljepa kada dolazi od mladih. I stid je lijepa osobina, ali je najl jepi kad se nalazi kod ena. Onome ko izgubi stid nije grijeh govoriti, jer to vie n ije ogovaranje. Ko se ne stidi ljudi, ne stidi se ni Allaha.547 ovjek je nedjeljiv o bie, od Ruha i zemlje, i ovjek je prije svega i iznad svega, Abdullah -Allahov r ob i linost. Zato odjeom pokriva svoja tijela i stidna (sramotna) mjesta i to je m uslimanima Islamska dunost Farz. Zato? Zato to je intencija, namjera i elja Islama d a svojim propisima i uputama uredi ivot ovjeku, na dostojan nain i dobrobit oba svi jeta. Allah, d.. stvorio je ovjeka u najljepem obliku i odlikovao ga najljepim ukrasi ma. A Mi smo vas na zemlji uspostavili i opskrbu ivotnu na njoj vam podarili. O, k ako ste vi malo zahvalni! A Mi smo vas stvorili, zatim smo vam oblik dali.548 Odj ea Imana i bogobojaznosti, uvanje od grijeha, stalno sjeanje, osjeanje i miljenje na Allaha, d.. Takva, Zikr i Stid kao ukras i ljepota due najbolja su odjea ili Ve libas u-t-takva hajrun. Odijelo - Libasul-dsim je vanjska, a bogobojaznost, stid i Iman su unutranja, stalna, stvarna, neizmjenjiva, nezamjenjiva i neizbrisiva ili bitna o djea. To su dvije nerazdvojive vrste odjee, koje jedna drugu pretpostavljaju. Nema jajeta bez ljuske, orahove jezgre takoer, ne moe se voda, osim u posudi, donijeti i struja bez ice prenositi. Ali, da bi se struja preko dvije ice prenosila, one m oraju jedna od druge izolirane biti. Namjetaj i sva bijela i osjetljiva roba se i skljuivo transportiraju u papirnoj ambalai. Inae, bez kartona, mnogo bi toga bilo ot eeno, a staklo i polupano. Niko pametan ne jede ljusku od jajeta, oraha, ili koru od banane, niti plaa koru i papirnu ambalau u kojoj se pakuje namjetaj i staklo, a li jo manje dovodi u pitanje njihovu funkciju. Funkcija ljudske odjee kao i ljuske od oraha, jajeta, ljenika i izolacije za strujne ice jeste, izvana da zatiti ljuds ko tijelo od vjetra, hladnoe, vruine, snijega, leda, kie, mraza, sunca, praine, da i h i zaogrne, zatiti, obue, uljepa, ukrasi i nagizda, i iznutra - da pokrije, sakrij e, zatiti, ukrasi i uljepa stidna i sramotna mjesta, da odlikuje i razlikuje insan a od hajvana, i da potvrdi ovjeka kao krunu svih stvorenih bia i stvorenja u koga je udahnut Ruh i u kome se nalazi avret - stidna mjesta koja moraju biti neprest ano pokrivena i koja su nedopustiva za javnost, da odlikuje i razlikuje insana o d hajvana i da potvrdi ovjeka kao Allahovog povjeritelja - Halifu na zemlji, kome je darovano znanje, sloboda i povjerenje nad stvorenjima i stvorenim svjetovima . ejtanovim navoenjem na grijeh, ovjek ne ostaje samo go, nag, bez odjee, zatite, odb rane i ukrasa, nego biva prognan i iz Denneta. Ovim ejtan cilja da insana svede i sravna sa hajvanom i da u ovjeku negira Ruh. S druge strane, u grijehu ovjek ostaj e go, nag, bez odjee i zatite, a to je prva i odsudna stepenica da ejtan ovjeka nave de na pad, put u propast, pornografiju, prostituciju, poliandriju, poliginiju, p erverziju, pedofiliju, homoseksualizam, lezbijstvo i zinaluk. Predvorje svega to ga i uvod u sve to je razotkrivanje, razgoliivanje i otkrivanje tijela ili pornog rafija. to je najgore i najopasnije nikada i nigdje niko 547 548 (I.P.H, 1, 170, 366, 445, 579, 791, 794, 143, 1571 i 1721) Kuran (El-E'araf, 10-1 1) 252

nije ouvao i sauvao unutarnju odjeu (Iman, stid i takvaluk) bez izvanjske odjee. Ne samo da ejtan svodi insana na hajvana kada se ovjek razgoliti i ostane go i nag, n ego i u njegovoj svijesti i pameti razvija vesvesu, priin, obmanu, la, varku, proj ekciju i konstrukciju da je svaki dio ovjekovog tijela isti - (negacija avreta i Ruha u ovjeku) i da su stidna mjesta dijelovi tijela u odnosu na ljudske izazove, i reakcija potpuno isti. A to nije ni tano ni istina. Naime, kad ovjek vidi enu go lu i njena stidna mjesta, i sramotna tri dijela, kao i kad ena vidi ovjeka gola i njegovo stidno i najsramotnije mjesto, ovjek se uzbuuje na enu, a ena na mukarca. To razdrauje njihove poude, instinkte, strasti, nagone i animalnosti. Za razliku od s vih hajvana-enki, ije se strasti i seksualni nagoni javljaju samo u odreenim vremen skim ciklusima, kod ovjeka i ene strasti i seksualni nagoni se javljaju im jedni dr ugima stidna mjesta i sramotne dijelove tijela ugledaju. U tom kontekstu treba s agledavati injenicu da u ivotinjskom svijetu, meu ivotinjama nikada nema silovanja, a u ljudskom svijetu, meu ljudima i enama, veoma esto ima. Zato Kur'an svojom Odred bom i Uputom otklanja sve mogunosti, situacije, prazne prostore, nedoumice, sumnj iva mjesta, radnje, aktivnosti, poslove, postupke, ponaanja ili neodreenosti oko p okrivanja tijela i stidnih mjesta, kao to izriitom Naredbom presijeca i zabranjuje sve, puteve, mogunosti, relacije, komunikacije, projekcije, konstrukcije, koncep te, sheme, modele, sisteme, rijei i poglede koji vode razotkrivanju, razgoliavanju , otkrivanju i pornografiji tijela te prostituciji i zinaluku. Zato nae odijevanj e i pokrivanje, zatita i odbrana mora biti cjelovito, komplementarno, konzistentn o i konzekventno - unutarnje Libasu-t-takva hajruni i vanjsko - Libasen juvr sevtik um vera. Vanjska odjea, bez unutarnje, njenom nosiocu je muna i teka, a okolini smijen a kao to je unutarnja odjea bez vanjske neodriva i nesauviva. Oni koji se prikrivaju i lano pokrivaju i pred ljudima eljeno prikazuju, a nisu estita, iskrena Imana, ta kvaluka i hajaa - stida, oni stalno poziraju i upozoravaju vlastitim rijeima da s u po erijatu obueni, te oekuju posebnu panju, potovanje, naklonost, pa ak i privilegij u, ne samo na Onom nego i na Ovom svijetu! Takva odjea se pertvara u dekor, pozu, ambalau i sakralne zavjese bez sadraja. Izmeu takve osobe i okoline dolazi do nesp orazuma i tragikominih situacija. Vanjska odjea je prirodna, istinita i uvjerljiva , ako je rezultat stvarne, prave unutarnje odjee Imana -vjerovanja, hajaa - stida , havfa i huua - straha i skruenosti pred Allahom, d.., takvaluka -bogobojaznosti i u vanja od grijeha, iskuenja i svih puteva, postupaka, rijei, ponaanja i djela, koja vode pornografiji, prostituciji, perverziji, bestidu, pedofiliji, homoseksualizm u, lezbijstvu, kao i uznemiravanju drugih ljudi i ena: I ne pribliavajte se bludu ( zinaluku), jer to je razvrat! O, kako je ta staza i put ogavan!549 Zato, vanjska odjea nikada ne smije biti kratka, tijesna, uska i providna s jedne, niti poza, t ransparentnost, pobona reklama i izlog s druge strane. Komplementarno, konzistent no i konzekventno, pokrivenu osobu iznutra i izvana sa istim nijjetom, simpatizi ra i potuje svako. Vanjska odjea, bez unutarnje je kao drvo iju su unutranjost u pot punosti izjeli termiti, te ostavili samo sa vanjskom korom ili jabuka, kruka, ljiv a, orah, hurma ije su unutranjosti i jezgre rastoili crvi i jaje muak koje je izvana itavo ali pokvareno. im prvi vjetar puhne, ili se neko nasloni na takvo uplje 549 Kuran (El-Isra, 32) 253

drvo, ono se srui. Ne postoji insan - ovjek, kao ni uplje drvo od vjetra, koji svje sno, slobodno, namjerno i ciljano grijei i zaboravlja Allaha, d.., a da moe ouvati, o drati i spasiti unutranju odjeu - Libasu-t-takva bez vanjske, kao to ne postoji mukar ac i ena koji mogu i koji su ouvali, odrali i spasili vanjsku odjeu, ukoliko su izgu bili unutranju odjeu. U tom sluaju, ne bi se vie radilo o vanjskoj odjei, nego o unif ormi kod vojnika, oficira, policajaca, umara, Kastrovih i Mao Cetungovih pristali ca. Naime, ljudi prvo grijee, pa onda stidna mjesta otkrivaju. Pokazivanje i prek o TV prikazivanje stidnih mjesta i sramotnih dijelova tijela je ovjekov moralni p ad, a ejtanov uspjeh u odvraanju s Pravog puta. Vanjska odjea uva mu'mina, njegov Ru h i stidne dijelove tijela - avret, kao to ljuska uva orah, ljenik i kora drveta nj egovu unutranjost. Kada se oguli kora i najboljeg drveta, ono ubrzo izgubi svoje sokove i brzo se osui, izgubi svojstvo ivota i neumitno truhne i raspada. Tako i ov jek i ena kada razotkriju i razgolite svoja tijela, ostaju bez stida, bogobojazno sti, asti, dostojanstva, potovanja i samopotovanja, intimnosti, diskretnosti i unut ranje punine i ljepote u sebi. Upravo na sve te posljedice, ostajanja bez odjee i razotkrivanje tijela, Kur'an upozorava ljude, h. Ademove potomke, i skree im panju na oblaenje, pokrivanje i zatitu stidnih mjesta i sramotnih dijelova tijela, kako ne bi pali u zamke i kande ejtana: O sinovi i svi potomci Ademovi, nemojte nipoto d a vas ejtan obmane, kao to roditelje vae iz Denneta izveo je, tako to im je odjeu (nak on uinjenog grijeha) njihovu skinuo, da bi im stidne dijelove tijela pokazao! ejta n vas neprestano vidi i prati on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite! A M i smo ejtane uinili zatitnicima onih koji ne vjeruju. A kada uine kakvo razvratno dj elo, govore: Nali smo i pretke nae da to rade, a i Allah nam je to naredio. Ti kai: Allah doista ne nareuje da se razvrat ini, pa zato o Allahu govorite ono to vi ne z nate?! Ti kai: Moj Gospodar pravdu nareuje. Predano i pokorno Njemu vi se obratite kad god salat obavljate, i zovite Ga iskreno vjeru u Allaha vjerujui, kako god v as je stvorio tako e vas u ivot opet vratiti! On jedne na Pravu Stazu uputi, a dru gima, po pravdi i zasluzi, zabludu dosudi.Jakvi su mimo Allaha, ejtane za zatitnik e uzeli i oni misle da su na putu pravome!550 U Islamu su vanjska i unutranja odjea dva imena sa istim sadrajem, znaenjem i ciljem -biti potpuno predan, pokoran i u slubi Allaha, d.. Pored darovanih blagodati Allah, d.. jo u Dennetu, a nekamoli na Dun aluku uspostavlja red i granice dozvoljenog i nedozvoljenog: Ti upitaj: Ko je zab ranio Alahove ukrase koje je On stvorio za svoje robove i lijepa jela iz opskrbe ?! Ti odgovori: Ona su data vjernicima na Ovom svijetu, i samo su za njih na Bud uem svijetu. Eto tako Mi ajete razborito niemo za ljude koji znaju.551 Allah, d.. u K ur'anu razluuje, odreuje i razmeuje dobro od zla, i dozvoljeno od zabranjenog: Ti kai : Gospodar moj zabranjuje razvratna djela, bila ona javna ili skrivena, i grijeen je, i nasilje bespravno, i da Allahu nekoga drugoga vi smatrate ravnim, o emu On dokaza nikakva objavio nije i da o Ailahu govorite ono o emu znanja nemate.552 Kuran (El-E'araf, 27-30) Kuran (El-E'araf, 32) 552 Kuran (El-E'araf, 33) 550 551 254

17.6. Suprotnosti i nepomirljivosti na relaciji ejtan - Insan

ovjeku, koji je stvoren u najljepem liku i obliku - Lekad haleknel - insane fi ahs eni takvim, meleki ine seddu. Prokleti Iblis odbija Allahovu Odredbu, da uini seddu sa argumentom, da je bolji od ovjeka, jer za sebe tvrdi da je stvoren od vatre, a ovjek samo od zemlje: Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melek ima rekli: Poklonite mu se i seddu uinite!, i oni su se poklonili i seddu uinili, a Iblis nije, on nije htio da seddu uini. Zato se nisi poklonio i seddu uinio kad sam t i naredio? - upita On - Ja sam bolji od njega (ovjeka), mene si od vatre stvorio, a njega od ilovae - odgovori on. E, onda izlazi iz Denneta - ree On, ne prilii ti d a u njemu prkosi, izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih! Daj mi vremena do dan a njihova oivljenja! - zamoli on. Daje ti se vremena! - ree On. E, zato to si odred io pa sam u zabludu pao - ree, kunem se da u ih na Tvom Pravom Putu presretati, pa u im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti e ustanoviti da vein a njih nee zahvalna biti! Izlazi iz njega, pokuen i ponien! - ree On. Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista u Dehennem napuniti!553 I kad Gospodar r ee melekima: Ja u stvoriti ovjeka od ilovae, od blata ustajalog! - svi meleki su se zajedno poklonili i seddu uinili, osim Iblisa, on nije htio da se sa njima pokloni i seddu uini: O, Iblise, ree On - zato ti ne htjede da se pokloni i seddu uini? Nije je - ree - da se poklonim ovjeku koga si stvorio od ilovae, od blata ustajalog. Ond a izlazi iz Denneta, ree On - neka si proklet i neka se prokletstvo zadri na tebi d o Dana Sudnjeg! Gospodaru moj, ree on - daj mi vremena do dana kad e oni biti oivlj eni! Daje ti se rok -ree On - do Dana ve odreenog. Gospodaru moj - ree ejtan, zato to si me u zabludu doveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiu se da ih sve zavedem, osim meu njima Tvojih robova iskrenih. Ove u se istine Ja dra ti - ree On: Ti nee imati, nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji t e budu slijedili, od onih zalutalih.554 A Ademu smo odmah u poetku (prije ejtanske v esvese) naredili, ali on je zaboravio, i nije odluan bio. A kad smo melekima rekl i: Poklonite se i Ademu seddu uinite! - svi su se poklonili i seddu uinili, samo je Iblis odbio i nije htio. O Ademe - rekli smo (unaprijed) ovaj je ejtan doista nep rijatelj tebi i tvojoj eni, nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz Denn eta, pa da se onda mui!555 I kada rekosmo melekima: Poklonite se i seddu uinite Ademu! - oni se svi osim Iblisa poklonie i seddu uinie. Zar da se poklonim i seddu uinim ono me koga si od ilovae stvorio - ree Iblis. Reci mi - ree onda, evo ovoga koga si izn ad mene uzdigao: ako me ostavi do Smaka svijeta sigurno u, osim malobrojnih, nad p otomstvom njegovim zagospodariti. Odlazi! - ree On. Onima koji se za tobom budu p oveli i tebi - kazna Kuran (El-E'araf, 11-18) Kuran (El-Hidr, 28-42) 555 Kuran (T-H, 115-117) 553 554 255

dehennemska bie vam puna kazna. I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na njih s voju konjicu i svoju pjeadiju, i budi imortak u imecima, i u djeci, i daj im obean je - a ejtan ih samo obamnjuje, ali ti, (ejtane), doista, nee imatj nikakve vlasti n ad robovima Mojima! A Gospodar tvoj je dovoljan kao zatitnik!556 I kad je melekima Gospodar tvoj kazao: Stvoriu ovjeka od gline, pa kad mu savren oblik dam i ivot u nj ega udahnem, vi mu se poklonite i seddu uinite! Meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili osim Iblisa, on se uzoholio i postao nevjernik. O Iblisu! - re kao je On - ta te navelo da se ne pokloni i seddu uini onome koga sam sobom stvorio! Jesi li se uzoholio ili misli da si uzvien? Bolji sam od njega - rekao je Iblis mene si stvorio od vatre a njega (Adema) od gline. E, izlazi onda iz Denneta! - r ee On, proklet da si! Moje prokletstvo e te do Sudnjeg dana pratiti! Gospodaru moj ! - ree on (Iblis), daj mi vremena do dana kada e oni oivljeni biti! Dajem ti, ree O n - do dana ve odreenog. E tako mi dostojanstva Tvoga -ree, sigurno u ih sve na stra nputicu navesti, osim Tvojih, meu njima, robova iskrenih! Istinom se kunem i Isti nu govorim - ree Allah, sigurno u sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za t obom, Dehennem napuniti! Reci: Ne traim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisa m izvjetaen. Kur'an je, doista, svijetu cijelom opomena! - i vi ete sigurno saznati njegovu poruku!557 Sluei se prevarom, laima i obmanama, ejtan uspijeva u svojoj naka ni i h. Adem i h. Havva se pribliie, i okusie zabranjeno drvo. Time prekrie Odredbu, predoe granicu, izioe iz forme i oblika, u kome je Allah odredio i zadovoljan da bu du u obuenosti, pokrivenosti i zatienosti, i ulaze u formu goliavosti, nagosti, neob uenosti i poinie grijeh. Gospodar ih opominje i upozorava: Zar vam to drvo nisam zab ranio? Odgovor njih dvoje je priznanje da su sami sebi krivi, da su sami sebi nas ilje, tetu i nepravdu poinili. U istom momentu Adem se obraa svome Gospodaru za opr ost i samilost. ejtan, meutim, postupa potpuno suprotno. Na upit: Zato se nisi poklo nio i seddu uinio kad sam ti naredio, on uzvraa da je bolji od ovjeka, iako ga o tome niko nita i ne pita, sa argumentom da je od vatre, a ovjek od zemlje, preuujui i neg irajui da je u ovjeka udahnut Ruh. Neuzubillahi, kao da Allah, d.. ne zna od ega je k oga stvorio. Umjesto priznavanja grijeha i traenja Allahovog oprosta i milosti, ej tan, po vlastitom izboru, trai od Allaha vremena: Daj mi vremena do dana oivljenja! Sam bira, sam se opredjeljuje na nepokornost Allahu i zavoenje ovjeka na grijeh i krivi put, ali opet svu svoju krivicu, pad, neposlunost odbacuje i prebacuje na A llaha, d.. Eto zato to si odredio pa sam u zabludu pao. ejtanu i svim njegovim sljedbe nicima, dinnima nevjernicima, ljudima nevjernicima i muricima, kao i nepopravljivi m grijenicima, kriv je uvijek drugi, drugi ga mrzi, drugi mu zlo misli i sprema. Hoe potpunu i neogranienu slobodu, a odgovornost, uspostavljanje granica, reda, po retka, zakona i razmea nee nigdje, nikada i nikakko. Nee obaveze, nee zaduenja, nee ni kakve nadreenosti i pokornosti, nee kajanja i uzmicanja pred bilo kime. Stari Lati ni, to je potpuno ljudski a ne avolski, su govorili: Erare humanum est perseverare diabolueum -ljudski je grijeiti, avolski je ne kajati 556 557 Kuran (El-Isra, 61-65) Kuran (El-E'araf, 31) 256

se. ovjek koji vjeruje u Allaha, za razliku od ejtana, im poini i spozna grijeh, on s e kaje i ini dovu za oprost i samilost. Ne ustrajava u grijehu, niti njegovo milje nje i praksu odreuje inat i nepokornost Allahu, kao u ejtana i svih njegovih zaved enih sljedbenika. On priznaje da je grijeenje u zaboravu Allaha i samozaboravu na silje nad samim sobom kao i nad drugim ljudima. Kada je prvi ovjek prekrio Allahov u Odredbu i okusio zabranjeno drvo, njegova stidna mjesta su se automatski otkri la. Dakle, ko u bilo emu slua ejtane, slijedi njihove sljedbenike dinne nevjernike i ljude nevjernike, on grijei i biva razoruan, razotkriven i nemoan u borbi s njim. Bestid i golotinja su ejtanski put, negacija Ruha i Avreta - stidnih mjesta u lns anu, svoenje Insana na hajvana, te rezultat i posljedica grijeha. Allah, d.. podaru je h. Ademu, a.s. i h. Havvi ogromne, neizmjerne i neizbrojive blagodati dobrote i ljepote. Sve to Allah dariva On to dariva potpuno besplatno Ademu i njegovim p otomcima: O sinovi Ademovi, nagizdajte se i lijepo obucite kadgod salat klanjate. Jedite i pijte, ali ne pretjerujte! Doista Allah ne voli one koji pretjeruju.558 Allah, d. dozvoljava u Dennetu h. Ademu i h. Havvi da jedu sve, osim da se pribliav aju tano odreenom, naznaenom, spomenutom i zabranjenom drvetu. To drvo, drvo iskuenj a, drvo jedine zabrane, drvo granice, zakona, reda i poretka je njegov glavni ejt anski adut. ak ih upuuje, navodi i zavodi, ako i ukoliko okuse plodove tog drveta da e promijeniti vrstu (postati meleki, postati besmrtni - halidin i zadobiti vla st koja nikada nee propasti). Da ne bi bio ono to jeste, dakle ono to je Allah stvo rio i odredio da bude ovjek i nita vie i nita manje dok je u Dennetu, ejtan vara Adema da je melek a na zemlji njegove potomke poziva i poniava da su majmuni. Ovom str ategijom, ejtan kao i u svemu ostalom naveliko lae, porie Allahov, za ovjeka podaren i i objavljeni red, poredak, zakon, volju, odredbu, jer meleki su meleki, majmun i su majmuni, a ljudi su od stvaranja bili i ostali samo ljudi. Meleki su samo d uhovna, majmuni su samo ivotinjskobioloka bia, a ljudi ljudska, jedinstveno i neraz dvojno, duhovno-fizika i misaono tjelesna bia, dakle abdullahi. Kada se pribliavaju zabranjenom drvetu, Adem, a.s. i h. Havva ne postaju ni meleki, ne besmrtni, ni ti zadobivaju neprolaznu vlast, nego prelaze Allahovu granicu, ine grijeh, ostaju bez odjee i nasjedaju ejtanovom zavoenju i bajanju. A prije toga, ejtan im se kune da im je iskreni savjetnik. A Allahu se zaklinje, i tu ne lae, da e ljude i ene nap adati, zavoditi i na zlo navoditi sdesna i slijeva, i sprijeda i sa zada. Poput e jtana svi zavodnici, lani spasitelji, usreitelji ljudskog roda i ejtanovi sljedbeni ci, isto to i ejtan, ljudima obeavaju. Svi oni nastupaju u ime navodne sree, istine, pravde, dobra, slobode, napretka i blagostanja. Cilj i rezultat njihovog djelov anja je jedan jedini, svim sredstvima i na svaki mogui nain, odvratiti ljude od Al lahovog puta. ejtanovim sljedbenicima cilj je pomou lai i obmana u koje spada i raz goliavanje, doepati se vlasti, moi i ugleda na zemlji. ejtan e svoje karte, zamke i a dute otkriti svojim sljedbenicima na Sudnjem danu. U okviru svoje milosti, upute i opomene, Allah, d.. upoznaje vjernike i na Dunjaluku, dok nije kasno, sa ejtanov im pogubnim zavoenjem: A na Sudnjem danu kad presuda bude presuena, ejtan e povikati: Allah vam je obeao i Njegovo obeanje je istinito, a ja sve to sam vam obeavao, pa s am vas u svemu iznevjerio i 558 Kuran (El-E'araf, 31) 257

prevario! Ali ja nad vama nisam vlast imao, osim to sam vas zlu pozivao a vi mi s e odazivali. Zato, mene ne korite vi, korite sami sebe, niti ja od vas pomo mogu traiti, niti vi od mene pomo moete traiti. Ja ne prizinajem to toste mene prije njego vim takmacem smatrali! Doista, zloiniteljima pripada kazna bolna!559 Dakle, zabora v ovjeka vodi u grijeh. Grijeh vodi ovjeka u pad i gubitak odjee i ostajanje bez zat ite i ukrasa. Ostajanje bez odjee vodi u negaciju Ruha u Insanu, negaciju Avreta, negaciju osnovne naravi u kojoj je ovjek stvoren, to sve neminovno vodi u pornogr afiju, prostituciju, pedofiliju, homoseksualizam, lezbijstvo a to je kraj braka i potomstva. To sve skupa vodi u Dehennem. Put do Denneta ide preko unutranje Libas u-ttakva i vanjske Libsen juvr sevtikum veria odjee. Drugo, da ne bi bio u Dennetu la melek i na Dunjaluku ponieni i prezreni majmun, ovjeku preostaje samo Boiji Put unu tranje i vanjske odjee. 559 Kuran (Ibrahim, 22) 258

18. DRUTVO I PROSTITUCIJA U okviru uenja o ovjeku i drutvu, bitno je znati i vjerovati, da u osnovne i bitne odlike ovjeka Adema i svih njegovih potomaka - Benu Adema, pored ostalih spada i Nikjah-Brak. im su ljudi i ene stvoreni od iste vrste, a razliitih spolova, kao muka rci i ene, seksualni odnosi, veze, dodiri, relacije i komunikacije izmeu njih i meu njima su prirodna nunost, imperativ opstanka, produetka, nastavka i reprodukcije ljudske vrste i nalog odziva na Allahov poziv da ljudi i ene stupaju u seksualne veze i odnose, kroz jedino validne, legitimne, legalne, regularne, zakonite, mor alno-etike i neupitne odnose, ustvari kroz Islamsko-erijatski brak: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog ovjeka stvara, a od njega je i drugu njego vu stvorio i od njih mnoge mukarce i ene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom ijim jedniruge molite - i rodbinske veze nikada ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdije.560 Kao to je porodica osnovna elija iz koje su se razvile sve krvn o-srodnike i bioloko-fizike grupe (familija-rodbina, rod, bratstvo, pleme, narod, n acija, rasa), tako je brak kao vrsta sveljudska a ne samo seksualna, fizika, biolok a, izvanjska veza, odnos i dodir izmeu mukarca i ene, dva bia iste vrste a razliitih parova i spolova, najstariji, najodsudniji, najsudbonosniji, najivotniji, najtraj niji i najhitniji meuljudski odnos, veza i dodir iz koga se razvijaju, nastaju, o pstaju i umnoavaju sve porodice: AIlah za vas stvara ene od i iz vaSe vrste, a od en a vaih dariva vam sinovei unuke i ukusna jela vam daje. Pa zato u la oni vjeruju, a Allahove blagodati poriu.561 O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali. Najugledniji i najbolj i kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji. Allah uistinu sve zna i nije Mu skri veno nita.562 Zato po miljenju mnogih kompetentnih Islamskih alima i mudraca, na te melju Kur'ana i hadisa, dva najstarija i najhitnija ljudska prava, odlike, asti, vrijednosti, obaveze i dunosti koje, izmeu i pored ostalih, ljude odlikuju i razli kuju od svih drugih bia i stvorenja su vjerovanje-Iman i Etika-Ahlak iznutra i po krivanje tijela izvana-Libasul-Dism i Nikjah-Brak izvana. Vjera u Boga - Iman je temelj religije Dinu - Islama kao sveukupnog ivotnog dranja, rada, ponaanja, postup anja, moralno-etikih vrijednosti, tradicije, obiaja, navika i kulture. Zato je bra k, ponavljamo a ne horda, opor, divljatvo, barbarstvo, promiskuitet, endogamija, e gzogamija i sindijazmika porodica, osnovna, prva, bitna i iskonska elija iz koje n astaju, na koji se utemeljuju i opstaju i razvijaju se svi oblici drutvenosti i d rutvenih grupa: porodica, familija, rod, bratstvo, pleme, narod, nacija i, konano, ovjeanstvo. Od kvaliteta, istote, potenja, iskrenosti i valjanosti odnosa u braku z avise i bitno su uvjetovani i odreeni odnosi u svim drutvenim grupama. Sa brakom j e isto kao i sa kuom. Ukoliko nisu izolirani i od vlage zatieni njeni temelji i sva kua od zemlje do krova je talac i rtva vlage. Tako, ako nisu zdravi, isti, iskreni , valjani i prirodni odnosi Kuran (En-Nis, 1) Kuran (En-Nahl, 72) 562 Kuran (El-Hudurat, 13) 560 561 259

u braku izmeu mua i ene odnosi u drutvu kao cjelini i unutar svake drutvene grupe su neprirodni i bolesni. Bez pravih, zdravih, vjernih, iskrenih, valjanih, moralnih , istih i potenih odnosa u brakovima nema i nikada nee postojati ni prave, ni zdrav e i kompletne porodice, familije, rodova, bratstva, plemena, naroda, nacija, ras a i ovjeanstva. Brak je jezgra, sr, srika, nutrina i bit ljudskog drutva, gledano na razini ovjeanstva kao i svake drutvene skupine. Kao to je vjera izvor i korijen, pra poelo, praiskon duhovnog, idejnog, moralnoetikog, tradicijsko-kulturnog, znanstven o-civilizacijskog, misaonog i pravno-obiajnog odreenja, tako je brak izvor i korij en drutvenog, zajednikog i ljudskog ivota. Da nije prema Allahovom Odreenju i Uputi bilo prvog braka izmeu Adema, a.s. i H. Havve, dva bia iste vrste a razliitih parov a i spolova ne bi bilo sadanjeg ovjeanstva od est milijardi ljudi. Brak je stablo, h umus i topos iz kojeg nastaje i razvija se svaka ljudska zajednica i drutvena gru pa. Bez utemeljenog, regularnog i stabilnog, na Allahovoj milosti i Uputi etabli ranog braka nikada ne bi bilo ovjeanstva, naroda, nacija, rodova, bratstava i plem ena. Bez svih njih zajedno brak, pokazuje to prvi brak izmeu Adema, a.s. i H. Hav ve, moe opstati a svi oni zajedno i niko pojedinano ne mogu ni kao ovjeanstvo ni kao drutvene grupe ostati i opstati. Brak je ustvari praklica, praosnova, pralijeha, praiskon, praizvor i pramustra svih osnovnih meuljudskih veza, odnosa, relacija i komunikacija. 18.1. Sva stvorenja stvorena u parovima a brak je samo odlika ovjeka

Da Allah nije svojom dobrotom, milou i Uputom uspostavio ljubav, samilost, potovanj e, vjernost i svijest izmeu mukarca i ene kao dva ravnopravna, od iste vrste stvore na bia i stvorenja a razliitih spolova, brak bi bio nemogu i neuspostavljiv i ljudi i ene bi se samo parili kao i ivotinje a ne bi ivjeli i uivali u blagodati u braku. Sva su stvorenja i bia, biljke i ivotinje stvorena u parovima a ne samo ljudi i en e, ali je brak odlika, blagodat, dobrota, ljepota i milost vezana samo za ljude i ene: On je (Allah) zemlju ravnom uinio i na njoj nepomine planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muko i ensko dao. On dan zastire nou. To su doista dokaz i ljudima koji razmiljaju.563 I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili.564 Meutim, samo ljudi i ene ive u brakovima bez obzira to su sva ostala stvorenja i bia stvorena u parovima. Mnogi mislioci i umni ljudi se slau i kau da je ovjek po svojo j uroenoj naravi drutveno bie, bie zajednice, politika ivotinja ili umno-drutveno bie odnosu na teoriju evolucije sva sekularistikolaicistika i nihilistiko-agnostika shv atanja i uenja koja iskljuuju Boiju kreaciju i izarvnu intervenciju u stvaranju ovje ka i koja u svojim umiljajima do ovjeka dolaze evolutivnim, samostvarajuim, samonas tajuim Kuran (Er-Rad, 3) Kuran (Ez-Zarijat, 49) 260 563 564

i samorazvijajuim putem od majmuna preko majmunolikog ovjeka, neandertalca, divljat va, barbarstva, paleolita, mezolita, neolita, prvobitne zajednice, bronzanog, elj eznog doba, robovlasnitva, feudalizma, kapitalizma, socijalizma i, konano, komuniz ma i ivota u poetnim fazama po spiljama, peinama, stijenama, zemunicama i po drveu b ez odjee i uenje Islama je jasno i precizino - ovjeka kao ovjeka sa svim ljudskim od likama, kako prvog tako i zadnjeg stvorenog na Zemlji, kao ljudsku vrstu direktn o i izravno stvara Allah. Prvo njegovo stanite i boravite nije ni spilja, ni peina, ni zemunica, ni drvee nego Dennet. Prva grupa i zajednica u kojoj ivi nije ni opor, ni horda, ni divljatvo, ni barbarstvo, ni promiskuitet, ni krvno-srodnika porodic a (endogamija), ni porodica Puna-Lua (egzogamija). ni sindijazmika porodica nego brak i brana zajednica izmeu Adema, a.s. i H. Havve. Taj tek stvoreni ovjek Adem, a .s. i ena za njega H. Hava Odredbom Allahovom nastanjeni i smjeteni u Dennetu nisu (stvoreni) ni goli, ni neobueni, ni sa ivotinjskim koama, dlakom i repom. Kad se ro di svaki ovjek, bilo muko bilo ensko, je najnemonije i najovisnije bie meu svim stvore njima. Njegova ovisnost o drugima i potpuna nemo i najdue traje. Tako ovisnog i ne monog ovjeka jedino moe ravnomjerno i u svim aspektima ljudskosti pravilno odgojiti stabilan, vrst, zdrav, prirodan i na erijatu utemeljen brak. Pored svih odlika i razlika koje karakteriziraju ovjeka u odnosu na druga bia i stvorenja kao to su: go vor, um, razum, osjetila, pamet, pismo, kultura, nain ivota, pamaenje, kreacija, mat a, emocije, slobodna volja, spoznaja, ljubav, saradnja i solidarnost ini se da su etiri kljune, dvije iznutra vjere i etike i dvije izvana pokrivanje, zatita tijela i brak, koje razdvajaju ljude od ostalih bia i stvorenja: I jedan od dokaza Njego vih (Allahovih) je to to za vas, od vrste vae stvara ene da se uz njih smirite i to izmeu vas mukaraca i ena uspostavlja ljubav i samilost, to su zaista pouke za ljude koji razmiljaju.565 Bez obzira to su sva Allahova stvorenja i bia stvorena u parovi ma muko-ensko i to se parenjem odravaju i umnoavaju rodovi i vrste svih stvorenih stv orenja, ipak brak je i brana zajednica koja kao ustanova, kao institucija, kao Od redba, kao Naredba, kao Allahova Uputa, Milost, Ljepota i Dobrota, koje prethodi seksualnom kontaktu, dodiru, odnosu i vezi, samo odlika i karakteristika ljudi. Bez ikakve dvojbe brak je praosnova i praoblik svake drutvene i ljudske zajednic e i grupe. U braku su ivljeli prvi ovjek na zemlji Adem, a.s. i njegova ena H. Havv a. Iz njihovog braka po Allahovoj volji i odredbi razvio se ljudski rod i svi na rodi svijeta. Bez braka, ni ovjeka kao drutvenog bia, ni zajednice, ni drutvenih gru pa nikada ne bi bilo. Dakle, ivot u braku i reguliranje seksualnih potreba iskljui vo kroz legitimni, legalni i regularni brak i brani ivot je osnovni, za sva vremen a od Allaha isti, neizmjenjivi, nezamjenjivi, neizbrisivi i neunitivi nastanka ra zvoja, razmnoavanja, vitalnosti i opstanka svakog ovjeka drutvene zajednice, drutva, drutvene grupe i ovjeanstva: Prema Allahovu zakonu koji odvazda vai, a ti nee vidjeti i nigdje nai da se Allahov zakon promijeni.566 Bez ikakve sumnje, dileme i dvojbe brak je praosnova i praoblik svake drutvene grupe i zajednice. U 565 566 Kuran (Er-Rm, 21) Kuran (El-Feth, 23) 261

braku su ivjeli prvi ovjek na Zemlji Adem, a.s. i njegova ena h. Havva. Iz njihovog braka, prvog na zemlji, po Allahovoj volji i odredbi razvio se ljudski rod i sv i narodi svijeta. Kako je Adem, a.s. bio i prvi ovjek, i prvi mu, i prvi poslanik, i prvi vjerovjesnik, i prvi mu'min, i prvi musliman, i prvi primjenitelj Boije V olje i Odredbe, to je i njegov brak bio utemeljen na erijatu - vjerozakonu. H. Ad emovi sinovi su se enili sestrama koje im nisu bile bliznakinje. Tako je bilo reg ulirano vjerozakonom. Nama kao Ademovim biolokim krvnosrodnikim potomcima i sljedb enicima iste vjere Islama i vjerozakona - erijata nareeno je u Kur'anu i preporueno u Hadisu, kako da zasnivamo i reguliramo brane odnose i brani ivot. 18.2. ejtanov udar na brak i ivot

Ako se kae da je kultura nain na koji jedna ljudska zajednica i svaki ovjek pojedin ano ivi i regulira svoje odnose sa prirodom, sa samim sobom, sa drugim ljudima i s a Bogom, i te odnose prenosi u nauku, tehniku i umjetnost, u svoj privredni sist em i svoje ustanove onda je nepobitna istina da, ako ovjek uspostavi prave i prav ilne odnose sa Bogom, sa sobom i u braku e, kao rezultat i posljedicu tih odnosa imati potpuno ispravne odnose prema svijetu, ivotu, univerzumu, prirodi, porodici , rodbini, plemenu, narodu, naciji, dravi i ovjeanstvu. Nepravilni odnosi prema Bog u, sebi, braku i porodici, imaju za posljedicu i rezultiraju svim nepravilnim od nosima u ivotu poevi od prirode, biljaka, ivotinja, znanosti, tehnike, umjetnosti, k ulture, do privrede, ekonomije, trgovine, drave, svih ustanova, institucija i meul judskih odnosa. Ko ima nepravilan odnos prema braku on ima nepravilan, kriv i iz oblien odnos i prema sebi, i prema drutvu i prema dravi, jer za Aristotela drava i n ije nita drugo nego samo do kraja razvijena porodica. Naravno, porodica nastaje i razvija se iz braka. Zato, ko razara i unitava brak on razara i unitava zajednicu , drutvo, draavu, porodicu i sve drutvene grupe. Za ovu tezu na razini tvrdnje post oje marksisti koji su ruei brak unitili i sve krvnosrodnike skupine i drutvene grupe, zajednicu, i drutvo, i dravu, i znanost, i umjetnost, i politike stranke, i kultur u, i moral, i religiju, i tradiciju, i ljude kao ljude. Bez pravog, na vjeri ute meljenog, braka diljem komunistikog raspadnutog carstva oni su iza sebe ostavili kanibalistike i nacistiko-komunistike i faistikostaljinistike horde koje are, pale, ko ju i ubijaju diljem Evrope. Zato ejtani udrueni sa dinnima i ljudima nevjernicima i idolopoklonicima u ravni razaranja, ruenja, kidanja i rastakanja drutva, drutvenos ti i zajednice prvo, i to planirano, programirano, ciljano, sistemski i namjerno , kroz sihr-magiju, pornografiju i prostituciju napadaju mua i enu u braku: I povod e se za onim to su o Sulejmanovoj vladavini ejtani kazivali. A Sulejman nije bio n evjernik, - ejtani su nevjernici i uei ljude vradbini - magiji - sihru i onome to je bilo nadahnuto i objavljeno dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga uili i poduavali dok mu ne bi rekli: Mi samo iskuavamo (da ne b i mogao kazati da nije znao o emu je rije) i ti ne budi nevjernik! I ljudi su od n jih dvojice uili kako e mua od ene (preko sihra) u braku rastaviti, ali nisu 262

mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega n ikakve koristi nee imati iako su znali da onaj koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree na Onom svijetu imati. A doista je jadno ono za to su se prodali, kad bi samo znali!567 Kur'ansko kazivanje i Islamsko uenje i vjerovanje utemeljeno na Kur'anu i Sunnetu, upuuje i upoznaje muslimane da je Allah, d.. Jedini Stvoritelj Gospodar Koji je stvorio ljude u najljepem liku, obliku, formi i suretu a brak je prva fo rma, prvi lik, prvi oblik, prvi odnos i prva relacija i prva komunikacija drutven osti: On (Allah) je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vama oblije daje, i likove (sureta) vaa ini lijepim, i Njemu e se sve vratiti. On Jedini zna ta na nebesima i na Zemlji postoji i zna ta krijete i ta pokazujete; Allah zna svaije misli.568 Allah je Onaj koji vam je uiniio Zemlju prebivalitem, a nebo uzdignutim zdanjem, i On v am oblije, oblike i likove vae ini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar svjetova! On je Vjeno ivi, nema Boga osim Njega, zato se samo Njem u klanjajte i robujte, iskreno Mu ispovjedajui vjeru: Neka je hvaljen Allah, Gosp odar svjetova. Reci: Meni je zabranjeno, o tome su mi doli jasni dokazi od Gospod ara moga, da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate, a nareeno mi je da se pokoravam i robujem Gospodaru svjetova. On (Allah) vas stvara od zemlje , od kapi sjemena, zatim od ugruka, zatim ini da se kao dojenad raate, i da do muevno g doba stignete, da starci postanete - a ne neki od vas umiru prije i do sudnjeg asa poivite kako biste mogli da shvatite. On ivot i smrt daje! A kad neto odlui, sam o rekne: Budi! - i ono bude. Zar ne vidi kako se okreu oni koji o Allahovim dokazi ma raspravljaju? Oni koji poriu Knjigu i ono to smo slali po poslanicima - saznae p osljedice toga.569 Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog bezbjed nog, - Mi ovjeka stvaramo u skladu i obliku najljepem, zatim emo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela inili, njih eka nagrada neprekidna.570 Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju i ako im nikakav dok az nije doao u srcima njihovim je samo oholost koja ih nee dovesti do cilja eljenog , zato moli od Allaha utoite i zatitu, jer On, uistinu, sve uje i sve vidi. Stvaranj e nebesa i Zemlje je sigurno vee nego stvaranje roda ljudskog, ali veina ljudi ne zna. Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela ine i zlotvori. - Kako vas malo prima pouku. Doi e as oivljenja, u to nema sumnje, ali veina ljudi nee da vjeruje. Gospodar va je rekao: Pozovite Me i zamolite, Ja u vam s e odazvati! Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju - ui e, sigurno, u Dehennem p onieni. Allah vam je dao no da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizm jerno dobar prema ljudima, ali veina ljudi nee da zahvaljuje. To vam je, eto, Alla h, Gospodar va, Stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda od meete? Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali.571 On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz niega stvara, Onaj koji svemu daje Kuran (El-Bekare, 102) Kuran (Et-Tegbun, 3 i 4) 569 Kuran (El-Mu'min, 64-70) 570 Kura n (Et-Tn, 1-6) 571 Kuran (El-Mu'min, 56-62) 567 568 263

lik i oblik. On ima najljepa imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On j e Silni i Mudri.572 Kao to se Red u svemiru naziva Kosmos, Red u prirodi - Sunnetu llah-Determinizam, Red u komunikaciji i izmeu Boga i ovjeka - Objava preko Poslani ka, Red u srcu - Iman, Red na dui - Ahlak-Moral, Red u zakonu - erijat, Red u drutv u - Islam, Red i Putokaz iznutra u srcu - Kelimei-ehadet - Tevhid ili Moneteizam, red i Putokaz izvana u prostoru-Kibla, Kjava, Bejtullah, Red u miljenju-Logika, Red u govoru iznutra - Istina, red u govoru izvana -retorika, Red u zakonu iznut ra Pravda i Pravinost, Red u prolosti Tradicija, Red u nainu ivota i ponaanju - Kultu ra, Red izmeu imunih i siromanih obavezna, na vjeri utemeljena, solidarnost - Zekja t i Sadekatu-1-Fitr, Red u Salatu - Saff, Red u prvom, iskonskomi primordijalnom odnosu jeste Robovanje Jednom Jedinom Stvoritelju, Red u drugom odnosu koji pro izilazi iz prvoga - Robovanja Stvoritelju jeste - potivanje, prizinavanje roditel ja oca i majke, red meu ivotinjama parenje instinkti i Red u seksualnim i instinkt ivnim odnosima izmeu ljudi i ena, bia i stvorenja iste vrste a razliitih spolova jes te Brak - Nikjah. Kao to je bez vjere u Boga utemeljenoj na Objavi nemogue u ovjeku i ljudima odrati i sauvati svijest i uvjerenje o robovanju Jednom Jedinom Bogu ta ko je bez vrstog, stabilnog, istog, prirodnog, na erijatu utemeljnog braka, nemogue ostati moralan i poten u ivotu. S druge strane, sve kulture, civilizacije, rodovi, bratstva, plemena, narodi, nacije, narataji, generacije, drutva, zajednice i rase koji su izgubili svijest i uvjerenje o Jednom Jedinom uistinu istinitom Stvorit elju i koji su Mu prestali robovati, oni su u sebi razorili, rastoili, razgradili i unitili ustanovu i instituciju roditelja. Ustanova i institucija roditelja ute meljena je na robovanju Stvoritelju a robovanje Stvoritelju poiva na vjeri u Boga po Objavi. Kao to ustanova i institucija roditelja iznutra poiva na robovanju Stv oritelju, tako je njen vanjski okvir, oblik, forma i lik Nikjah-Brak. Bez robova nja Stvoritelju institucija roditelja nema sadraja iznutra a bez ispravnog braka nema forme izvana. Dakle, niko ni pojedinac, ni grupa, ni ovjeanstvo nije svjesno i ne zna ta je roditelj bez robovanja Stvoritelju i bez ispravnog braka. Bez robo vanja Stvoritelju i stabilnog, na vjera utemeljenog braka nema ni roditelja ni d jece. Zato Islamsko uenje koje poiva na kur'anskom kazivanju i hadisu kae prvo ovjek ovo boravite, prvo stanite, prvo domite, prvo kuite, prvi topos, prvi humus i prvi za viaj bio je asni Dennet, a ne kao to u okviru mita, mitologije i magije ejtanovi slje dbenici i uenici pod firmom raznih teorija nastanka, razvoja i evolucije ovjeka i ljudskog roda, samo mataju, gataju, umiljaju, nagaaju, pretpostavljaju, umiljaju, za miljaju i bajke, pod egidom nauke, priaju da se prvi ovjek i prvi ljudi razvijaju i z ivotinjske vrste iz majmunolikih ivotinja, i da su navodno prvi ljudi neobueni, n agi, goli ivjeli u oporima i hordama bez braka i brane zajednice u seksualnim potpu no nereguliranim odnosima. Primjereno tome, i dosljedno mitsko-magijskim uenjima i gledanjima, koja su ista fikcija, imaginacija, fantazija, bajka i ejtanska objav a, po teoriji evolucije i svim uenjima koja se ne pozivaju na Boije kazivanje i sv jedoenje iz horde i opora, ovjek i ljudi prolaze kroz divljatvo, barbarstvo, paleoli t, mezolit, neolit, bronzano i eljezno doba, prvobitnu zajednicu, robovlasnitvo, f eudalizam, kapitalizam i komunizam. Umjesto u Dennetu prema uenju vjere na 572 Kuran (El-Har, 24) 264

temelju Objave, po ovim uenjima majmunolike bliskoljudske vrste, u hordama i opori ma gole i neobuene bez svijesti o braku i izvan brane zajednice, ivjele su prvo, na vodno, po umama i praumama, po drveu, u stijenama, peinama, spiljama i jazbinama, ka snije u prvim zemunicama, atorima i kolibama. Navodno, to je manje bitno, prvo pri vreivanje bio je lov i ribolov, slijedi stoarstvo, voarstvo i zemljoradnja. Od sred stava za rad prvo se obrauje kamen, pa eljezo, pa bronza, pa bakar i, konano, pleme niti metali. Naravno, u okviru ovakvih teorija i uenja, ustvari bajki i mitova, n igdje nema traga o direktnom i izravnom Boijem stvaranju ovjeka kao ljudske vrste, o odjei, o nonji, o zatiti stidnih i sramotnih dijelova tijela, o Dennetu kao prvom boravitu Adema, a.s. i H. Havve, o braku i branom i porodinom ivotu prvog ovjeka i p rvih ljudi kao i o robovanju Stvoritelju. Neuzubillah, u okviru svih uenja koja i skljuuju direktno Boije stvaranje i kreaciju ovjeka kao ovjeka, direktno i izravno, novo za gotovo, uzima se njegov evolutivni razvoj iz drugih, niih ivotinjskih majm unolikih golih, neobuenih i nevjenanih vrsta, i navodna injenica da su prvi ljudi praljudi i praene ivjeli u potpuno neregularnim i nedefiniranim seksualnim odnosi ma bez poznavanja incesta rodoskrvnua i krvnosrodnikih i familijarnih ogranienja u seksualnim odnosima. Takvo stanje neogranienih seksualnh odnosa i veza gdje nema nikakve svijesti, etike, zakona, crte, relacije, granice i pravila naziva se pro miskuitet. Ovakvo uenje je alibi i zaklon svima onima koji zagovaraju i promiu pro stituciju u sadanjem svijetu od koje se trese i raspada ovjeanstvo - 30 miliona umr lo a 30 miliona neizljeivo oboljelih od SIDE a SIDA je posljedica droge i prostit ucije - da tvrde i mlae narataje podvode i zavode da navodno prostitucija nije pro stitucija nego vraanje ovjeka i ene iskonskoj, izvornoj i autentinoj Prirodi kada je ivio nag, bez braka i ikakvih regula. Druga navodna ovjekomajmunolika faza u evol utivnom putu ljudskog roda, to se tie seksualnih veza, odnosa i ivota, u okviru prv ih pravila branog ivota, jeste endogamija ili krvno-srodnika porodica, ije je osnovn o obiljeje i karaketristika da se svi mladii iste generacije, unutar jednog roda i li plemena automatski i nuno smatraju muevima djevojaka iste generacije. Trea, navo dna faza u razvoju pravila, svekolikog seksualnog ivota jeste, egzogamija ili por odica Punalua. Tu su mladii iste generacije, muevi svim djevojkama iste generacije , samo ne iz svoga roda i plemena, nego iz drugog. etvrta, navodna majmunoliko-lj udska faza u konanom stizanju do monogamskog braka i porodice, jeste Sindijazmika porodica, koju odlikuje, prvi puta vre vezivanje ene i ena za jednog odreenog mukarca, i gdje prvi puta u povijesti izrasta svijest, potreba, odredba, ustanova, instit ucija i identitet oca. U svim prethodnim fazama, navodno nema identiteta oca, ne ma svijesti o njemu i potomstvo se vodi samo po materi. Dakle, radi se o formama matrijarhata. Naravno, prema Objavi i vjeri, ovo je sve neistina, netana, opasna i opaka bajka, mit, magija, projekcija, konstrukcija, ejtanska la i utopija koja odrie i porie brak, rodni topos i rodni zaviaj ovjekov. Toj utopiji i ejtanskoj vesve si nije odolio ni Platon u Dravi: ene izmeu 20 i 40 godina treba zatvarati u posebne p rostorije sa ljudima izmeu 25 i 55 godina. Tako roenu djecu treba odgajati i vaspi tavati u dravnim institucijama, a da ne znaju za oca i majku. enama ispod dvadeset e i ljudima iznad pedesetpete dozvoljeni su odnosi, ali plod takve ljubavi treba odstraniti, ili roeno dijete staviti na posebno mjesto gdje e 265

umrijeti od gladi. Porodini ivot i ljubav ne dolaze u obzir. Dakle, Aristotelov uitel j Platon se zalae za totalnu zajednicu: imovine, ljudi, ena i djece. Po njemu nema braka, porodice, ljubavi, privatnog vlasnitva, roditelja i djece jer sve to prip ada dravi. Ovu Platonovu totalitarnu utopiju egalitarnog komunizima slijede i pon avljaju sve utopije u povijesti. Marksisti koji su razvili najveu utopiju u 19. i 20. stoljeu a na temelju je prostituciju kao kapitalisti na pornografiji, zastup aju stajalite o drutveno-historijskom razvoju braka iz ivotinjsko-majmunske vrste p utem evolucije. Oni prihvataju Bahofenovo i Morganovo uenje o braku kao i Darvino vu evoluciju. Po tim nazorima ljudi su prvo ivjeli u promiskuitetu u neogranieno s lobodnim seksualnim odnosima (alibi i apoteoza za sadanju masovnu prostituciju) z atim u endogamnim i egzogamnim branim zajednicama, braku parova i, konano u monoga mnom braku koji, po marksistima, mora odumrijeti i nestati u besklasnom komunist ikom drutvu. Tako Engels 2.300 godina poslije Platona u svojoj utopiji Porijeklo po rodice, privatne svojine i rave pie: Razvoj porodice u historiji sastoji se dakle u s talnom suavanju kruga (u seksualnim odnosima) to prvobitno obuhvata itavo pleme, kr uga unutar kojeg vlada brana zajednica izmeu oba spola. Stalnim iskljuivanjem isprv a bliih, zatim sve daljih roaka, najposlije i samo prienjenih, postaje konano svaka vrsta grupnog braka praktino nemogua, na koncu preostaje u prvi mah jo labavo povez an par molekula, ijim razrjeavanjem brak uope prestaje. Prema materijalistikom shvata nju, u historiji je u posljednjoj instanciji odluujui moment produkcija i reproduk cija neposrednog ivota (pa i ivotinje se prostim parenjem produciraju, reproducira ju i umnoavaju ali se ljudi nigdje i nikad kroz prostituciju ne raaju nego samo kr oz brak). No proizvodnja je sama opet dvovrsna. S jedne strane proizvodnja sreds tava za ivot, predmeta, prehrane, odjee, stana i za to potrebnog orua, s druge stra ne proizvodnja (ne raanje) samih ljudi, nastavljanje vrste. Pokazat e se da je za osloboenje ene prvi uvjet ponovno uvoenje cijelog enskog roda u javnu radinost, a da ovo opet iziskuje ukidanje inokosne porodice (otac, majka, djeca) kao drutvene p rivredne jedinice. Prelaskom sredstava za proizvodnju u zajedniko vlasnitvo, inoko sna porodica prestaje biti privredna jedinica drutva. Privatno domainstvo pretvara se u drutvenu industriju. Njega i odgoj djece postaju javni posao, drutvo (kod Pl atona drava) se brine za svu djecu, podjednako bila ona brana ili vanbrana. Za Marx a odumiranje, nestajanje (ustvari unitavanje porodice, predstavlja podrutvljenje ov jeka, njegovo prerastanje u totalno drutveno bie ili sveukupni ansmbl drutvenih odn osa gdje e sve osnove ljudske egzistencije - religijske, etike, kulturne, duhovne, idejne, pravne, tradicijske, obiajne, materijalne, socijane, odgojne sa porodice prei na drutvo. Uloga mukarca i ene se svodi na parenje i produkciju i proizvodnju djece za drutvo. U Sovjetskom Ustavu iz 1977. godine porodica nestaje kao pravna i moralno-etika kategorija i pretvara se u radni kolektiv sa specijalno namjenskom proizvodnjom. Osnovna naela navedenih utopija od Platona do danas su naivni i sul udi ljudski snovi o idealnom rajskom drutvu na zemlji, vjene harmonije, mira, stal nog napretka, socijalne pravde, jednakosti, solidarnosti i sigurnosti i sree, bez nepravde i bilo kakvih razlika. Utopija ukida linosti, ovjeka, brak, porodicu, lj ubav, osjeaje, simpatije i povjerenje u njima. Ona ukida identitet, dignitet i au toritet oca, majke, ukida vezu krvnog srodstva, srodstva po 266

tazbinstvu i po mlijeku, ukida ustanovu i instituciju brata, sestre, tetke, daide , amide, strine i rodbine, ukida odgoj djece, jer djecu samo moe odgajati onaj ko voli djecu vie nego sebe, to su roditelji i onaj u koga djeca imaju vee povjerenje nego u samu sebe - opet u roditelje. Utopija ukida odgoj na temelju religije po mou roditelja, jer ukida identitet oca i majke, i za njih pomou ideologije i propa gande u neslobodi uvodi dril i dresuru. Umjesto da odgaja linosti na temelju reli gije u slobodi pomou roditelja i iskrenih vjeropoduitelja utopija svodi mlade ljud e na pitbule koji reagiraju samo na nauene i dresirane znake. Sve komunistike revo lucije dvadesetog stoljea, Maova, Pol Potova i Staljinova ponajvie dresiraju mlade ljude da je jedina zdrava i prava ljubav ona prema komunizmu, socijalizmu, radn ikoj klasi, partiji, voi i komunistikom raju na zemlji. Kroz masovne i velike javne radove kako muke i enske omladine Partija je svjesno, sistemski, ciljano i plansk i ila da se omladina to vie poput termita, meusobno pari, da gubi osjeaj stida, potenj a i da gubi nevinost. Osnovni cilj svega toga bilo je ruenje i razaranje braka ra di ukidanja inokosne porodice radi uvoenja ene preko prostitucije u javnu radinost i zajedniko vlasnitvo. Utopije u braku i porodici ne vide izvor i rasadnik raanja i razmnoavanja ovjeanstva nego klasne privatne proizvodne jedinice koje treba pretv oriti, ukidanjem braka, u javne drutvene proizvodne jedinice kao i svaku fabriku. Svaka utopija, bez obzira na elje i namjere svojih utemeljitelja - nekada je put do pakla poploan dobrim namjerama, je nespojiva sa Islamom, erijatom i ivotom, jer razara i unitava osnove ivota i ljudske zajednice: oca, majku, brak, djecu, porod icu, krvno srodstvo i rodbinu po svim osnovama (krvi, tazbinstvu i mlijeku), rod , pleme, etnos, narod i, konano ovjeanstvo. Zagovarati ukidanje braka i porodice, to su inili marksisti i svi fanatini utopisti, je prva promocija i prvi korak u pros tituciju i razaranje korijena same ljudske zajednice. 18.3. ta se brakom dobiva a ta se prostitucijom nepovratno gubi Kroz povijest naroda i kulture saznajemo da su Asirci i Babilonci brak cijenili a kod starih Egipana brak je bio uvaavan. Stari Grci su pridavali veliku ulogu bra ku. Za Aristotela porodica je osnovna i najhitnija elija ljudskog drutva iz koje s e razvijaju sve zajednice, pa i navjea, odnosno drava. Poto svaka porodica nastaje i razvija se iz braka onaj ko unitava i razara brak on unitava: zajednicu, drutvo, dravu, sve drutvene grupe posebno porodicu, sve drutvene ustanove i institucije. Od stupanje od braka i njegovo zamjenjivanje bilo kojim i bilo kakvim ljudskim suro gatima je razaranje nukleusa ljudskog ivota i ovjeanstva. Kao najstarija, unutar Is lama, najodreenija i najpostojanija ustanova, brak je rjeenje koje ima ambiciju ko je cilja na to da se pomire duhovne tenje i tjelesne potrebe, da se spasi ednost, a st, potenje, karakter, dostojanstvo i stid bez odbacivanja ljubavi. Zato ljudima i enama, stvorenjima Istog i Jednog Jedinog Stvoritelja Allaha, d.., i potomcima is tog praoca i pramajke Adema, a.s. i H. Havve, nikada nije bio dozvoljen brak izm eu razliitih vrsta, naprimjer ljudi i ivotinja, ljudi i dinna, unutar ljudske vrste izmeu istih spolova (mukarca s 267

mukarcem,- homoseksualizam i ena sa enom - lezbijstvo), zatim brak sa majkom, kerkom , sestrom bliznakinjom, incest - rodoskrvnue: Zabranjuju vam se matere vae, i keri v ae, i sestre vae, i sestre oeva vaih, i sestre matera vaih, i bratine vae, i sestrine , i pomajke vae koje su vas dojile, i sestre vae po mlijeku, i majke ena vaih (punic e), i pastorke vae koje se nalaze pod vaim okriljem od ena vaih s kojima ste imali b rane odnose, - ali ako vi s njima niste imali brane odnose, onda vam nije grijeh i ene vaih roenih sinova, i da sastavite dvije sestre, u isto vrijeme, a to je bilo , bilo je, Allah zaista prata i samilostan je. I udate ene osim onih koje (u ratu) zarobite - to su vam Allahovi propisi.573 Po krvnom srodstvu ovjek ne smije stupi ti u brak sa majkom, nanom, prananom, kerka sa ocem, djedom, pradjedom, oevom majk om, nanom, prananom, kerkama, unukama, praunukama, sa sestrama i njihovim kerkama od sinova, unukama i praunukama. Po tazbinskom odnosu ne smijemo stupiti u brak sa eninom majkom (punicom), punicinom majkom, nanom, prananom, supruginom kerkom ( pastorkom) i sestrom istovremeno. ovjeku je takoer zabranjen brak sa sinovljevom en om (nevjestom), ena pastorka i enina maeha. Takoer, sin ne moe aikovati niti upiti u b ak sa maehom ili enom svoga oca: I ne enite se enama kojima su se enili oevi vai, a bilo (prije Islama) bie oproteno, to bi uistinu, bio razvrat, gnusoba i ruan put.57 4 Dakle, ne samo da se sin nikada ne moe oeniti svojom majkom, to je grijeh ravan z loinu i blasfemiji ve i bilo kojom drugom enom s kojom je njegov otac ivio u braku k ao to se i kerka nikada ne moe udati za ovjeka s kojim je njena majka ivjela u braku. Zapreka stupanja u brak moe biti i po mlijeku. Srodstvo po mlijeku nastaje tada, kada jedna ena svojim mlijekom zadoji tue dijete bez obzira na konfesiju, rasu i naciju i tada nastaje srodstvo izmeu te ene i djeteta kojeg je zadojila te mu ona postaje majka po mlijeku, a njeno dijete koje doji istovremeno sa tim djetetom p ostaje mu brat ili sestra po mlijeku. U tom smislu muslimanke moraju potpuno paz iti, znati i pamtiti ko im zadaja ili iju su one dojile djecu da im se ne bi keri udavale za brau po mlijeku a sinovi enili sestrama po mlijeku. To su izvanjske, fi ziko-bioloke zabrane. S druge strane postoje i razlozi vieg reda, razlozi, idejne, doktrinarne, vjersko-duhovne i konceptualne vrste: Ne enite se sa mnogobokinjama do k ne postanu vjernice, uistinu je robinja - vjernica bolja od mnogobokinje, makar vam se i sviala. Ne udavajte vjernice za mnogoboce dok ne postanu vjernici, uisti nu je rob - vjernik bolji od mnogoboca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Dehenne m a Allah, voljom svojom, nudi Dennet i oprost i objanjava ljudima dokaze svoje da bi razmislili.575 Drugi razlog unutarnjeg vieg reda radi koga ne smijemo stupiti u brak i brani ivot jeste moralno-etike naravi: Nevaljale ene su samo za nevaljale muk arce, a nevaljali mukarci su samo za nevaljele ene, estite ene su samo za estite i pot ene mukarce, a estiti mukarci su samo za estite i potene ene. Oni kao estiti i poteni isu krivi za ono to o Kuran (En-Nis, 23-24) Kuran (En-Nis, 22) 575 Kuran (El-Bekare, 221) 573 574 268

njima govore, njih eka oprost i veliko obilje.576 Sve religije svijeta na osnovu s voje doktrine imaju uenje i stav o braku. Tako je i sa Islamom. Islam navedenim a jetima, prvo zabranjuje i iskljuuje mogunost sklapanja braka izmeu muslimana i viebok inja i nevjernica kao i izmeu muslimanki i politeista i ateista. To je zabrana vj ersko-duhovne i idejne naravi. Tu prolazna zemaljska ljepota, naklonost i svianje moraju biti rtvovani razlozima vjere ili vieg reda zato to murici i kjafiri pozivaj u u pakao, odvraaju od Allahovog i Poslanikovog Pravog puta a Allah nudi Dennet i oprost. Drugo, ne mogu estiti, poteni, karakterni, nevini sa stidom, moralom i dos tojanstvom vjernici i vjernice stupati u brak sa bestidnim i amoralnim odobama, bludnicima i bludnicama jer on i ione kao nevaljalci i nevaljalice samo jedni dr ugima pripadaju. Bez stida, krotkosti nevinosti, asti, potenja, skruenosti, ponizno sti, iskrenosti, vjernosti, karaktera i dostojanstva, pogotovo kod ena, nema sree. Nije, prema Islamu nikada bio dozvoljen ni bilo kakav vanbrani, nelegitimni, nel egalni i neregularni seksualni odnos (veza i dodir sa, iane nespornom i neupitnom osobom osim kroz erijatski validni i neupitno utemeljeni brak zato to je takav od nos naruavanje Allahovog Reda i Poretka o braku, prelaenje Allahovih granica, negi ranje Allahovih Naredbi i Zabrana o braku i seksualnom ivotu, neslijeenje Poslanik ovog Sunneta, negiranje Ruha i Avreta u insanu, negiranje krvnog srodstva i rodb instva meu ljudima, negiranje i poricanje Stvoritelja i odricanje i razaranje rod itelja koji se otac zove. Kada ljudi ne bi ivjeli u stabilnom, regularnom i u osn ovi, na vjeri i etici utemeljenom braku i kada bi se ljudi prema enama i ene prema ljudima odnosili kao to se ivotinje meusobno odnose i pare kako bi oni tada uope mo gli znati i biti sigurni ko su njihovi sinovi, keri, unuci i unuke i potomstvo al i kako bi i potomci mogli znati ko su njihovi preci, roditelji, nene, djedovi, a mide, teuce, daide a ima li ko meu ljudima ko nema svijest ivotinje u sebi a da to n e eli znati. Pitanje majke djeteta prirodno je utveno i ustanovljeno kao to su ivoti njama priroeni instinkti, a utvrditi i znati oca, babu, mukog roditelja djece spad a u vii, vjerski, moralno-etiki, vrijednosni i kulturni red stvari. Kao to se nered u svemiru naziva - Haos, nered u prirodi - kataklizma, nered u komunikaciji izm eu Boga i ovjeka - Mit, nered u srcu - Kufr i Ilhad - pokrivanje Istine i nevjerov anje, nered u Tevhidu, Keline i ehadetu i Monoteizmu - irkili Politeiziam, nered u drutvu - Sihr-Magija, nered u zakonu - nepravda i nasilje, nered na dui - nemoral i svjesno i namjerno grijeenje, nered u miljenju - alogika u svemu i pomraenje uma , nekad u govoru - la i lana zakletva, kleveta, potvora, ogovaranje, prenoenje tuih rijei, smutnja, upalj i prazan govor, nered u politici - anarhija i despotizam, ne red u privredi i ekonomiji - nerad, kraa, zakidanje i varanje na litru, metru i k antaru, pljaka i otimaina, naplaivanje neureenog i nezaraenog, nered u prolosti - trad icionalizam, nered u salatu - neklanjanje, nered u istoti i istoi -neinjenje dove, t evbe i istigfara, neuzimanje abdesta i nekupanje i, konano, nered u seksualnim ve zama, odnosima i dodirima je pornografija i prostitucija. Poto su pornografija i prostitucija izravna, flagrantna i skoro neoprostiva negacija Allahovog Reda i P oretka o braku i oblaenju, prelaenje Allahovih granica u krajnje delikatnim i osje tljivim pitanjima, negiranje Allahovih Naredbi i Zabrana 576 Kuran (En-Nr, 26) 269

i Poslanikovog Sunneta, negiranje osnovne naravi u kojoj je ovjek stvoren pokrive n, zatien, ukraen i obuen da ivi u braku, negiranje Ruha i avreta u insanu po kojima se razlikuje od hajvana iznutra i izvana i brisanje svijesti o precima i potrebe o potomcima a to nije samo kraj braka nego i ivota i potomstva. To su neki od ra zloga to je blud, zinaluk, prostitucija, to narod kae kurvanje jedan od prvih i naj teih grijeha za koji kao i za krau slijedi kazna ne samo na Ahiretu nego na Dunjal uku: Bludnicu i bludnika izbiujte sa stotinu udara bia, svakog od njih, i vas pri v renju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo saaljenje, ako u Allaha i u Onaj svijet vjerujete, i neka kanjavaju njihovu jedna skupina vjernika prisustvu je! Bludnik ne treba da se eni osim bludnicom ili mnogobokinjom, a bludnica ne tre ba da bude poeljna osim bludniku ili mnogobocu, to je zabranjeno vjernicima. One k oji okrive potene ene, a ne dokau to s etiri svjedoka, sa osamdeset udara bia izbiujte i nikada vie svjedoenje njihovo ne primajte, to su neasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prata i samilostan je! A oni koji okr ive svoje ene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrd it e svoje svjedoenje zakletvom Allahom, i to etiri puta da, zaista govore istinu, a peti puta da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako lae! A ona e kazne biti poteena, ako se etiri puta Allahom zakune, da on doista lae, a peti put da je stigne Allaho va srdba, ako on govori istinu. Oni koji obijede estite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti na Ovom i na Onom svijetu, njih eka patnja nesnosna na Dan kada pro tiv njih budu svjedooli jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono to s u radili. Tog Dana Allah e ih kazniti kaznom koju su zasluili i oni e saznati da je Allah, doista, oliena istina.577 Zato seksualni odnos kao najjaa i najvea strast u o vjeku, nije grijeh, nije nered, nije negacija predaka i potomaka, nije negacija i vota, avreta, Ruha, iskonske naravi u kojoj je ovjek stvoren, nije naruavanje Alla hova Reda i Poretka, nije prelaenje dozvoljenih granica, nije zaborav Allaha, nij e udaljavanje due od sebe, nije izazivanje Allahove srdbe, nezadovoljstva i prokle tstva i nije nered i zabrana - haram iskljuivo kroz valjan, legitiman, legalan, r egularan od Allaha nareen i od Poslanika i vjerovjesnika, prakticiran, brak sa ha lal-dozvoljenom osobom: ene vae su njive vae, i vi njivama svojim prilazite kako hoet e, a pripremite to i za due svoje. I bojte se Allaha i znajte da ete pred Njega sta ti. A ti obraduj prave vjernike! Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post s astajete sa svojim enama, one su odjea vaa, a vi ste njihova odjea. Allah zna da vam je bilo teko, pa je prihvatio pokajanje vae i oprostio vam. Zato se sada sastajte s njima u elji da dobijete ono to vam je Allah ve odredio. Jedite i pijete sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite do noi . Sa enama ne smijete imati snoaja dok ste u itikafu u damijama. To su Allahove gra nice i ne pribliujte im se!Eto tako Allah objanjava ljudima propise Svoje da bi se onog to im je zabranjeno klonili.578 U braku sklopljenom u ime Allaha - Dijanen vjera, po utvrenoj, javnoj i priznatoj proceduri i unaprijed prihvaenim pravima, obavezama i dunostima u braku - Nikjahen -vjerozakon, za dobro Islama, na 577 578 Kuran (En-Nr, 2-9 i 23-25) Kuran (El-Bekare, 223 i 187) 270

korist muslimana, ni na iju tetu, mu i ena postiu uzajamne i obostrane blagodati, mil ost, dobrote, ljepote, uivanja, koristi, dobiti i interese. Prvo - oni kroz brak vre odziv na Allahov poziv: Udavajte neudate djevojke i enite neoenjene mladie, i esti te i potene robove i robinje svoje: ako su siromani, Allah e im iz obilja Svoga dat i. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. I neka se (od bluda) suzdre oni koji nema ju mogunosti da se oene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima koji s u u posjedu vaem koji ele da se otkupe (da bi se poenili i poudali) ako su u stanju da to uine, o otkupu se dogovorite. I dajte im neto od imetka koji je Allah vama dao.579 Drugo, to se sa stajalita vjere postie kao dobro u braku jeste slijeenje i pr akticiranje Ennikjahu sunneti remen Lem ja'mel bisunneti felejse minni - Brak je moj Sunnet - obiaj, pa ko ne slijedi i ne prakticira moju tradiciju on ne pripada meni (kae Poslanik) Sunneta svih poslanika i vjerovjesnika. Tree, ine dobro Islamu jer raanjem djece u braku razvija se i uveava Ummet Islama i broj sljedbenika Muh ammeda, a.s. Tenakehu ve tekaseru, teinni ubahi bikumul-umeme juvmel-kijameti - en ite se i mnoite, jer ja u se na Sudnjem danu ponositi vaom brojnou. etvrto, time se i dobro Islamu, korist muslimanima jer se uvaeva i snai demaat i Ummet Islama. Peto, time se produava, obnavlja i uveava ljudska vrsta a nikome se ne nasnosi teta. esto, u braku ne samo da jaa i da se iri Ummet raanjem djece i produava ljudska vrsta neg o se mu i ena jedno uz drugo smiruju i svoje u sebi najjae nagone, instinkte, pohot e, poude i tjelesne puti i strasti na halal-nain zadovoljavaju, umjesto da im robu ju i da se kalanju i zakivaju u strasti, poude i instinkte: Reci ti Meni ko e uputi ti onoga ko je strast svoju za Boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajui ga, u sljed toga, u zabludi i neznanju ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapeatio a pred oi njegove koprenu stavio? Ko e mu, ako nee Allah na Pravi put ukazati? Zato se ne urazumite i ne promislite? Postoji samo ivot na zemaljski, ivimo i umiremo, jed ino nas vrijeme uniti - govore oni. A oni o tome ba nita ne znaju, oni samo nagaaju. Kai ti Meni, hoe li ti biti uvar onome koji je strast svoju za Boga svoga uzeo? Mis li li ti da veina njih hoe da uje ili nastoji da shvati? Kao stoka su oni, ak su jo da lje s Puta pravoga skrenuli.580 Poto je seksualna strast, nagon, instinkt, potreba i pouda neupitno, neumitno, priroeno svojstvo i najjaa strast ovjeka i ene kao bia is te vrste a razliitih spolova, ejtan svjestan svega toga kao cinini i zlokobni reali sta, nikada ne odvraa ljude i ene od seksualnih veza, odnosa i dodira gdje se i kr oz koje se ispoljavaju i zadovoljavaju najjae, najosjetljivije i najznaajnije stra sti, nego ih navraa na vanbrane, vanzakonske, vanproceduralne, nelegitimne, nelega lne i neregularne seksualne odnose kroz prostituciju zinaluk ili blud. Kao to sva ka kua, palaca, vila, dvorac, kola, ustanova, institucija, bolnica i sudnica ima v rata i kapiju na koju se u nju jedino prirodno ulazi, tako i svemir ima unaprije d ureene kapije kroz. koje se jedino u svemir moe ui, istovjetan je sluaj u vjeri i sa seksualnim odnosima, vezama i dodirima. Naime, jednima od Boga dozvoljena, od reena, legitimna, legalna i regularna kapija, kroz koju se ulazi u halal - dozvol jen seksualni ivot jeste Nikjah -Brak. Da bi brak opstao, bio vrsta i stabilna sve ljudska veza izmeu mukarca i 579 580 Kuran (En-Nr, 32 i 33) Kuran (El-Dasije, 23-24 i El-Furkn, 43-44) 271

ene dva bia iste vrste, a razliitih spolova, i da bi bio ist, potpun, neupitan, vjer an i poten on mora poivati i biti utemeljen na etiri stuba: Imanu - vjeri, erijatu vjerozakonu i Nikjahu - proceduri, Meveddetu - ljubavi i Rahmetu - milosti. Sve seksualne veze i odnosi (unutar seksualno - interesnih zajednica) koje poivaju i skljuivo i samo na zadovoljstvu, uicima, strastima, poudama, pohotama, nasladama, i nstinktima, interesima, koristima, dobitima i nasladama oni se kidaju i raspadaj u. Zato je brak zajednica svih zajednica i njihova praosnova, pralijeha, pramole kul i praiskon. U braku se ostvaruju i postiu najintimniji, najprisniji, najliniji , najkrotkiji, najprirodniji, a u prostituciji - zinaluku najbestidniji, najgreni ji, najvulgarniji, najbesramniji, najobezlieniji, najospoljeniji i najpoostvareni ji odnosi za koje, kao i za krau slijedi kazna i na Dunjaluku, a ne samo na Ahire tu. Izvori Islama Kur'an i Hadis nipoto i nikada ne doputa da muarac enu i ena mukarca svedu na predmet, na stvar, na objekt uivanja i iivljavanja, samo na tijelo i da jedno u drugom zanegiraju iskonsku prirodu, Ruh, Avret i Allahov Red i Poredak o i u braku: 0 vjernici, zabranjuje vam se da ene kao stvari naslijeujete, preko vol je njihove i da im tekoe priinjavate, s namjerom da neto od onoga to ste im darovali prisvojite, osim ako budu oigledno zgrijeile. S njima lijepo ivite! A ako prema nji ma odvratnost osjetite, mogue je da je ba u onome prema emu odvratnost osjeate Allah veliko dobro dao.581 U braku se mijea krv, isprepliu tijela, dodiruju srca, povezu ju due i ivi i produava ivot. U prostituciji se poput zmijskog klupka, isprepliu stra sti i instinkti, ubijaju srca, razaraju i ocrnjuju due, uivaju, iivljavaju, pogane i nakaze tijela, ubija i zaustavlja ivot i negira Ruh, Avret i autentina priroda u kojoj je stvoren ovjek. Najvea vrijednost i posljedica braka je sluenje, pokoravan je i odazivanje Bogu, slijeenje Sunneta, smirenje ovjeka uz enu i ene uz ovjeka (Lite skunu ilejha), zadovoljavanje a ne ponitavanje i iivljavanje u njima najjaih, tj. s eksualnih strasti na propisan i neupitno dozvoljen nain, raanje djece, odravanje, p roduavanje, sadravanje, obnavljanje i uveavanje ljudske vrste i nerobovanje strasti ma, to se po pravilu ini izvan braka, nego Bogu. Najpogubnija posljedica zinaluka - bluda - prostitucije jeste udaljavanje od Boga i zaborav Boga, neodazivanje Boi jem pozivu stupanja u brak nego ejtanovom pozivu u prostituciju, uivanje i iivljava nje - perverziju, nesluenje Bogu nego ejtanu, grijeenje, nesigurnost i neizvjesnost u prostituciji, uivanju i pervezriji idramu umjesto smirenja i dozvoljenog ivota u braku, neslijedenje Sunneta nego pouda, poriva, puti i strasti, ubijanje djece s preavanjem zaea ili raanje kopiladi -djece koja pored ivih roditelja gube identitet, a to ih neminovno u neznanju vodi u promiskuitet i oni ine rodoskrvnue, ukidaju ro dbinske krvno-srodnike veze i odnose i gube pojam, sadraj i identitet oca, i kasni je kao i Edip nesvjesno i u neznanju negiraju i ubijaju oca i ulaze u seksualne veze i odnose, htjeli ne htjeli, ak i sa majkom. U braku nastaju i iz njega se ra zvijaju osnovne relacije: mu-ena, otac-sinovi-keri, majka-sinovi, majka-keri, braa-se stre, braa-braa i sestre-sestre. Prostitucija sve mogue relacije (vjerske, duhovne, moralno-etike, vrijednosne, tradicijske, obiajne, kulturne i pravno-zakonske) meu ljudima kida i razara i umjesto na sveukupne odnose izmeu dva insana iste vrste a razliitih spolova, ona ponitava i ovjeka i enu kao i veze, odnose, dodire i relacij e meu njima svodi 581 Kuran (En-Nis, 19) 272

iskljuivo na odnose izmeu dva spolna organa. U takvim kontekstima i relacijama nit i je ovjek ovjek, niti je ena ena, nego su oboje sredstva i robovi u funkcijama spol nih organa. Umjesto na dva insana kroz brak oni se kroz prostituciju svode na dv a spolna organa. Dok u braku preko djece, mu ulazi i produava se u eni, a ena u muu, u prostituciji mukarac enu i ena mukarca svodi na objekat seksualnih strasti, instik ata, pohota, uivanja, iivljavanja i potreba. Poto se seksualni nagoni. Id, libido, eros, poude, pohote, puti i instinkti kao najjae strasti u ovjeku ili vanjski duh iv ota - duh erosa i libida u ovjeku ne mogu ni unititi, ni ubiti, ni bilo ime kompenz irati, ni izbrisati, ni izmijeniti, ni zamijeniti ukoliko se ne kontroliraju, ne komponiraju i ne stave u odreene regularne okvire ili korito erijata, tada seksua lni porivi, potrebe i strasti udaljavaju ovjeka od Boga, od Boijeg Reda i Poretka, od Boijih Naredbi u Zabrane, od Sunneta i Pravog puta u grijeh, u zaborav Allaha , u negaciju prirode i sureta u kome je ovjek stvoren, u zaborav predaka, u gublj enje oca, u neraanje potomaka i u kraj ivota. Nikada i nigdje u svijetu se pored d omova, kua, mjesta i stanita zinaluka i prostitucije, dakle javnih kua, nisu gradil a i ne grade porodilita. Javne kue zaustavljaju, onemoguavaju, negiraju i unitavaju imetak ljudi, zdravlje ljudi, razaraju brakove ljudi, unitavaju porodice ljudi i pored ivih roditelja ostavljaju siroad na zemlji. Javne kue i prostitucija zaustavl jaju ivot, onemoguavaju raanje i umnoavanje djece, stavljaju peate na ljudska srca i ui i zastore pred oi tako da ljudi i ene instrumenti, sredstva i pokretne lutke u j avnim kuama kao nosioci prostitucije postaju gluhi i slijepi pored uiju i oiju i po red srca i due bezosjeajni i bezduni. To su ejtanske karikature, pudlice ili gajri m usafihini koji Allahov dar i sjeme ivota plodnosti i sposobnost raanja djece siju po nemjestima i od Allaha nedozvoljenim, zabranjenim i prokletim zonama. ta se mi sli o ovjeku i ljudima koji penicu, kukuruz, jeam, ra, prohu, grah, graak, riu... siju po kamenju, po vodi i u pustinji? Svi mislimo, zakljuujemo i kaemo to je nemogue i ako to rade takvi ljudi su luaci. Kakvi su tek svjesni, osjetilima, razumom, umo m i pameu obdareni luaci oni ljudi i ene koji preko prostitucije u javnim kuama u be zimenost, u nitavilo, u negaciju, u destrukciju, u pustinju, u najzatrovaniju vod u i najvei kamenjar (zar ima vee, opakije, otrovnije pustinje i smrtonosnije kue za ivot, za raanje, za potomke, za nastavak i produetak ljudske vrste od javne kue) si ju najvei Allahov dar ivota sjeme i plod ivota. To su prema Kur'anu Gajru musafihin i: Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela i dozvoljavaju vam se jela onih ko jima je data Knjiga, i vaa jela su njima dozvoljena, i estite vjernice su vam dozv oljene, i estite keri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenane darove njihove date s namjerom da se njima oenite, a ne da s njima blud inite i sjeme ivot a u javnoj kui rasipate i unitavate ili da ih za prilenice (samo ljubavnice) uzimat e. A onaj ko otpadne od prave vjere (i pomou bluda i rasipanja sjemena ivota) uzal ud e mu biti djela njegova i on e, na Onom svijetu nastradati.582 Zabranjene su i tue udate ene, osim onih koje kao ratni plijen zarobite, to su vam Allahovi propisi, - a ostale su vam (osim zabranjenih) dozvoljene, ako elite da im vjenane darove d ate i da se njima oenite, a ne da s njima blud 582 Kuran (El-Maide, 5) 273

initeida ih na svodnice i ljubavnice dovodite i tako sjeme ivota uzalud rasipate i unitavate.583 A onome meu vama koji nije dovoljno imuan da se oeni slobodnom vjernic om - eto mu one u vaem imetku, robinje vae, vjernice, a Allah najbolje zna kakvo j e vjerovanje vae - ta jedne ste vjere. I enite se njima, sa izunom dozvolom vlasni ka njihovih, i podajte im vjenane darove njihove, kako je uobiajeno, kada su edne i potene i kada javno ne ine blud i ne rasipaju i ne unitavaju sjeme ivota i kad tajn o ne ive sa ljubavnicima.584 Prema uenju Kur'ana i vjerovanju Islama krtice, titizi, tvrdice i sebinjaci su taoci i rtve ejtanskog straha - ukoliko budu dijelili osiro mait e i sve e izgubiti: ejtan vas plai i neimatinom (ukoliko budete dijelili) i navra vas da budete krti i sebini, a Allah vam obeava oprost i nagradu Svoju; Allah je ne izmjerno dobar i zna sve,585 a rasipnici, u bilo emu, su ejtanska braa: Gospodar va do bro zna ta je u duama vaim, ako budete posluni i dobri, - pa Allah e doista oprostiti onima koji se kaju. Daj blinjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku - nam jerniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su svi rasipnici braa ejtanova, a ejtan je Gospo daru svome nezahvalan.586 Zar ima veih, opakijih, opasnijih, perverznijih, zloguki jih i zloestijih rasipnika od onih ljudi i ena koji preko prostitucije u javnim kua ma i na drugim mjestima rasipaju, upropatavaju i unitavaju najvei Allahov ovozemalj ski nirnet, fadilet, rahmet i magfiret a to je dar ivota kroz sjeme i plod ivota. Sa stajalita egzistencije, biologije i fizikog opstanka prostitucija je onemoguavan je raanja djece, ubijanje djece, ona je antibudunost, antimladost, antiivot, antiraa nje, antibrak, antiporodica. Ali zato je sigurno i neizbjeno triper, sifilis, SID A ili AIDS, ustvari kolektivna smrt ovjeanstva. Prema podacima Svjetske zdravstven e organizacije, s poetka decembra 2003. godine, 40 miliona ljudi u svijetu trenut no boluje od AIDS-a, od ega je pet miliona novooboljelih, dok je 30 miliona ljudi umrlo od ove najvee poasti dananjice. Svakih etrnaest sekundi jedna mlada osoba u s vijetu zarazi se virusom AIDS-a. Procjene su da se dnevno u svijetu zarazi oko 1 4.000 ljudi, a umre ih svaki dan najmanje sedam hiljada. Samo tokom prole godine, pet miliona ljudi u svijetu zaraeno je virusom AIDS-a, kae Helen Eversole, predsj edavajua UN tematske grupe za borbu protiv AIDSa. Rejon s najveim brojem oboljelih od AIDS-a u svijetu vie nije Afrika, nego Evropa, a meu oboljelim je 80 odsto mla dih osoba izmeu 15 i 30 godina. Svakom muslimanu moe sluiti za pouku, utjehu i poru ku injenica da meu oboljelim u Africi od AIDS-a tek svaki deseti je musliman. To j e kvalitet i nagrada Islama ne samo na Ahiretu nego i na Dunjaluku. Bosna i Herc egovina u kojoj veliki procent stanovnitva sainjavaju Bonjaci spada u grupu drava u Evropi s najniom stopom oboljelih od SIDE (AIDS-a) sa svega 67 oboljelih, od toga 30 u Federaciji BiH. U proloj godini pet je osoba oboljelo od AIDS-a u BiH dok s e rauna i procjenjuje da je virusom HlV-a zaraeno sto ljudi i ena. Prema kompetentn om, meritornom i nepobitnom stajalitu strunjaka: prostitucija plus narkomanija plu s rani seks jednako je AIDS (SIDA) od koga je u BiH do sada umrla 21 osoba: Kuran (En-Nis. 24) Kuran (En-Nis, 25) 585 Kuran (El-Bekare, 268) 586 Kuran (El-Isra, 2 5-27) 583 584 274

Meutim, imamo nekontroliranu prostituciju, koja svakodnevno i u svim kantonima uzi ma rtve s aspekta AIDS-a, zatim tu je drugi riziko faktor, rani seksualni ivot mla dih. Takoer, i ako nema zvaninih podataka, imamo eksplozivnu epidemiju narkomanije . Sve ovo gorovi da se nalazimo u velikoj predepidemijskoj fazi obolijevanja od AIDS-a. Ono to zabrinjava je da u BiH nema ni jedna mjesto gdje svaki graanin koji to eli moe anonimno i besplatno da testira krv na AIDS, izjavljuje prof. dr. Puvai. 18.4. Odgovor i lijek na izazov prostitucije Poto je prostitucija sa alkoholom i drogom jednako AIDS (SIDA) antiivot, antiraanje , antimladost, antidjeca, antipotomstvo, antibudunost, antibrak, antiporodica, an tirodbina, antirod, antipleme, antietnos, antinarod, antinacija, antirasa, antiz ajednica, antiovjeanstvo, antired, antiporedak, antipravo, antikultura, antitradic ija, antiljubav, antiemocija, antiruh, antiavret i antiiskonska ljudska narav po stavlja se pitanje da li ima ikakav odgovor ili odgovori i lijek na poasti i kole ktivno smrtonosne bolesti kao to su pornografija, prostitucija, alkoholizam i dro ga. S obzirom da na veze, odnose, procese i pojave meu ljudima izvana utjeu prirod a - prirodna sredina, ljudi (drutvena sredina kao i linost, karakter, temperament i mentalitet svakog pojedinca), ovjek to je stil, kae Bifon a na kvalitet veza, odno sa, procesa i pojava meu ljudima iznutra odsudno i presudno utjeu: religjia, etika , kultura i pravo to u svakom vremenu i na svakom mjestu svaka generacija na sva ki izazov, opasnost, poast imaju dvostruk odgovor vanjski i unutranji. Ljudi koji vjeruju u Jednog Boga nikada ne mogu biti rtve utopije i njenih prerverznih vesve sa koje su derivati ejtanske objave kao to su pornografija (antioblaenje), prostitu cija (antibrak), alkoholizma - ejtanskog djela i puta droge super ejtanskog djela. Brak i porodica uz demaat i Ummet su neprelazni, nepropusni, neprobojni i neosvo jivi kineski zid svakoj ejtanskoj utopiji i njenim derivatima pornografiji, prost ituciji, alkoholizmu i drogi, pod firmom slobode i ljudskih prava. Pod istim par olama sloboda i ljudskih prava sa istim ciljem irenja pornografije, prostitucije, alkoholizma i droge udara se na brak i porodicu. Zagovarati ukidanje braka i po rodice, to ine, marksisti, socijalutopisti, anarhisti, radikalni liberali, rigidni sekularisti, ateisti, materijalisti, nihilisti, je razaranje korijena ljudske z ajednice. Mada je prostitucija -kurvanje pradavna pojava i veoma staro stanje sv ijeta, ivota i odnosa meu ljudima ili peorativno najstariji zanat na svijetu, ona nik ada nije bila princip svijeta naela ivota vrijednost ivota, izvor ivota, kua raanja, g arancija opstanka i produetka ivota, niti je ikada bilo sa stajalita religije, etik e, kulture, prava, tradicije i obiaja smatrana opepoznatim i opepriznatim dobrom ve, naprotiv, opepoznatim i opepriznatim zlom i opasnou za ljudski rod. Platon koji nij e znao za SIDU (AIDS) pie, ini se u Zakonima, da sva dosadanja ljudska drutva i zajedn ice u svjetskoj povijesti nisu propala i nestala od gladi, ei i prirodnih katakliz mi nego usljed nemorala. Uz brak, prodicu, demmat i Ummet - za svakog muslimana a i ovjeka u svijetu od sudbinskog i presudnog je znaaja kola kao 275

sinteza odgoja, obrazovanja, uenja, spoznaje i prostor uvanja neprolaznih vrijedno sti i tvrava koja titi od kolektivnih bijelih kuga i masovnih smrti dananjice do ko je vodi SIDA, a SIDU izaziva pornografija, prostitucija, alkoholizam i droga. Pot o je brak opepoznato i opepriznato dobro a prostitucija opepoznato i opepriznato zlo koje nije samo grijeh nego izaziva i SIDU, to je svaki ovjek i svi ljudi podjedn ako duan boriti se protiv opepoznatih poasti, zala i opasnosti. Koliko svjetska par ola: ivi i pusti druge da ive moe pomoi protiv izazova i faktora koji izazivaju SIDU: U odnosu na takve izazove i opasnosti Islam nudi adekvatne i primjerene lijekove i odgovore: I imetak na Allahovom Putu rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite , i dobro inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela ine.587 I neka meu vama bud e onih koji e na opepoznato i opepriznato dobro pozivati i traiti da se ini dobro, a od opepoznatog i opepriznatog zla odvraati, - oni e ta ele postii.588 Prostitucija ne nosi eni samo SIDU, nego ubija u njoj najdargocjenije vrijednosti: nevinost, ednos t, ast, estitost, unutarnju istotu i vanjsku istou, stid, dostojanstvo, potenje, a u m ukarcu unutranji red, poredak, karakter, sistem, uspravnost, dosljednost, sigurnos t i sistem viih vrijednosti: Kada ovjek uini blud, napusti ga Iman i lebdi mu iznad glave kao hlad. A kada napusti blud i tevbu iskreno uini, ponovo mu se Iman vraa u srce, kae Poslanik. Dakle, udruivanje sa prostitucijom jednako je privremenom rast anku sa Imanom u srcu. A ta da ovjek u takvom stanju umre na Ahiret ide bez Imana. U nekim dunjalukim i ahiretskim posljedicama zinaluka Poslanik kae: uvajte se bluda , jer blud donosi etiri neprijatne stvari: odstranjuje ljepotu i svjetlo vjere s lica prestupnika i gubi mu se ast i ugled, spreava i prekida nafaku i vodi siromatv u, izaziva srdbu Milostivog Allaha i uzrok je vjeite patnje u dehennemskoj vatri. (J . P. H., 596). Kao jedan od najteih, preko svakog poslanika zabranjenih grijeha, blud u ovjeku ubija srce za Iman, opoganjuje duu za moral, umanjuje i uskrauje nafa ku i Allahovu opskrbu pojedincima i narodima, vodi ovjeka direktno u Dehennem i iz aziva Allahovu srdbu i prokletstvo. Od bluda kao teke bolesti velike strasti ljudi postaju ovisni. U tom sluaju, bez obzira to su prije bili estiti vjernici, njihova svijest srozava se na nivo idolopoklonike: Ko se oda bludu i ustraje u njemu slian je idolopokloniku (I.P.H., 1496). Ko se oda dvama velikim porocima bludu i alkoh olu Poslanik upeatljivo i slikovito kae: Sa onoga ko ini blud ili pije alkohol, Alla h e svui Iman kao to ovjek svlai koulju sa svoje glave. (I.P.H., 1632). initi zinaluk teak, opasan i skoro neoprostiv grijeh. Kada se stariji ljudi i ene bave bludnim radnjama, to je neto ogavno, strano i blasfemino: Sa trojicom Allah nee progovoriti n a Sudnjem danu, nee im oprostiti, niti ih rahmetom svojim zatititi. Za njih je odr eena teka i bolna kazna. To su: starac koji se bavi bludom, vladar koji lae i vara narod i siromah koji je ohol. (I.P.H., 730). Trojici je Allah zabranio Dennet: Noto rnom pijanici - mudminul - hamri, onome ko je neposluan i drzak prema roditeljima - Vel-kku i onome ko je ravnoduan prema eni bludnici - prelazi joj preko takvih 587 588 Kuran (El-Bekare, 195) Kuran (Ali-Iman, 104) 276

postupaka i dalje ivi s njom - Veddejsullez jukirru fiehlihilhabese. (I.P.H., 722). Blud od djece, kod ivih roditelja, pravi najtuniju i najnesretniju siroad, razara b rakove i porodice i rastae demmat i Ummet Islama. Ono to je kuga za tijelo ljudi, t o je prostitucija za javni i drutveni nemoral. Za drutveni ivot javno proireni nemor al ima kobne posljedice: Kada Allah nijedne da uniti jedno mjesto, dopusti da se p ojavi blud i nemoral u njemu. (I.P.H., 247). Ako to mjesto i narod Allah potpuno ne uniti stii e ih drugi belaji i nesree: Kada se u jednoj sredini ili u jednom narod u pojavi prostitucija i nemoral, pojavie se prostitucija i bijeda. (I.P.H., 327). U gradaciji, kategorizaciji, kvalifikaciji i klasifikaciji najteih grijeha Poslan ik istie: Poslije irka (idolopoklonstva), nema veeg grijeha od odnosa mukarca sa enom koja mu nije dozvoljena - halal.589 (P.H., 1439). To je podjednako teak, opak, opa san i razarajui grijeh i po individualni i po brani, i po porodini, i po drutveni ivo t u zajednici. Prostitucija je unutranja atomska bomba za meuljudske odnose i brano -porodini ivot i na Ovom i na Onom svijetu. Poslanik kae: ko neopravdano kri ugovor i ma za vladara neprijatelja, ko ne sudi po Allahovom Zakonu zadesit e ga siromatvo. Gdje je razvrat pojavljuje se velika smrtnost (triper, sifilis, SIDA, kolera), ko zakida na mjeri, slabi su mu usjevi, rodovi i plodovi, snai e ga glad i narod k oji ne daje propisani zekjat zadesit e sua. Iz tih razloga na Dunjaluku i zatiti od kazne na Ahiretu svaki ovjek i svi narodi, zemlje i drave svijeta podjednako su dun i i obavezni boriti se protiv opepoznatog i opepriznatog zla - Munkera svijeta a t o su svi faktori, razlozi, radnje, poslovi i uzroci (prostitucija, pornografija, alkoholizam i droga) koji dovode do SIDE (AIDS-a). Po tom pitanju sudbina ovjeans tva je jasna, jedna i nedjeljiva. Kako kae Poslanik Islama: Men rea minkum munkere n - Kada vidi neko od vas opepoznato i opepriznato zlo feljugajirhu bijedihi - nek a ga sprijei rukom institucionalno pomou zakona i vlasti - Fe in lem jestetia' feb ilisanihi - a ako ne moe kroz institucije pomou zakona onda jezikom, pisanjem, knj igom i edukacijom - fe in lem jestetia' febikalbihi ve zalike adaful - imani - a ako ne moete ni jezikom onda to prezirite u srcu, ali to je najslabiji i najtanj i oblik i nivo Imana.590 Posebno je teak i neoprostiv grijeh zinaluk - blud udate e ne i oenjenog mukarca za koji, kao to je poznato, jer to razara brak i porodicu, to pos, humus i ognjite ljudskog zajednikog i drutvenog ivota, slijedi kazna kamenovanj em: uvajte se vjernici preljube i ljubomore: prvo je teak grijeh, a drugo vodi nesr ei u braku. Ako se nad bludnikom i bludnicom ne izvri kazna na Ovom svijetu, to ne znai da su oni manje grijeni da tu kaznu ne zasluuju. Neizvrena kazna na Dunjaluku n e skida krivicu sa grijenika na Ahiretu. Kao izuzetno opasan i tetan grijeh, i sa stajalita vjere i etike, i svakog pojedinca, i barka, i porodice, i drutva kao cje line, blud je uz krau i veleizdaju jedan, od rijetkih grijeha za koji slijedi kaz na na oba svijeta. Zla neoenjene mladie i neudate djevojke za bludne radnje propis ana je kazna od po stotinu udaraca biem a za oenjene ljude i udate ene slijedi kazn a javnog kamenovanja. Da li e i gdje e ili nee, to je vjerovatnije, ove erijatske kaz ne biti primjenjivane nad bludnicima i bludnicama naem narodu to ne iskljuuje brig u i odgovornost u nama da razmiljamo o svim moralanim, vjerskim, erijatskim, 589 590 (I.P.H., 306, 596, 1496, 1632, 730, 722, 247, 327, 1439) (I.P.H. 1623) 277

porodinim, zajednikim i pojedinanim implikacijama javnog morala i prostitucije. Ipa k, prvi i najhitniji lijek od bluda - prostitucije jeste vrsta, iskrena i dosljed na vjera u Allaha, d.., stalna svijest. Njemu i bogobojaznost, uz neprestanu nadu u Njegovu milost i strah od Njegove kazne. Primjer ive i osvjedoene vjere po pitan ju potenja Allah kazuje kroz sluaj Jusufa, a.s. Doista, najveim tekoama, izazovima i iskuenjima na putu uvrenja u vjeri i pribliavanja Allahu, d.. bili su iskuavani Allah poslanici, vjerovjesnici i pravi vjernici. Na primjeru Jusufa, a.s. Allah, d.. ka zuje uputu, pouku i poruku ljudima. Da bi sauvao potenje, nevinost, ast, stid, obra z, karakter, dostojanstvo, unutarnju moralnu istotu, usljed svoje izvanredne ljep ote Jusuf, a.s. je bio spreman podnijeti sva zemaljska iskuenja, izolacije, tekoe i zatvore, pa ak i lai, potvore i klevete. I poe da na grijeh Jusufa navodi ona ena u i joj je kui bio i ivio, pa ona pozakljuava sva vrata i ree: Hodi! - Sauvaj me Boe! - uz viknu on, - vlasnik me moj lijepo pazi a oni koji dobro uzvrate zlim nee nikad us pjeti. I ona je (vlasnikova ena) bila neizmjerno poeljela njega (jer je bio neizre civo i neponovljivo lijep), a i on bi nju poelio da od Gospodara svoga nije Opome nu i Uputu ugledao - tako bi da odvratimo od njega izdajstvo i blud jer je on ui stinu bio Na iskreni rob. I njih dvoje prema vratima potrae a ona izdera straga koul ju njegovu - i mua njezina kraj vrata zatekoe. Kakvu kaznu zasluuje onaj koji je ht io da eni tvojoj zlo uini - ree ona - ako ne tamnicu ili kaznu bolnu? Ona je pokuala da mene siluje i na grijeh navede! ree Jusuf. Ako je koulja Jusufa sprijeda razde rana, onda ona istinu govori, a on neistinu, primjeti jedan roak njezin, a ako je koulja njegova straga razderana, onda ona lae a on govori istinu. I kad on (mu ene) vidje da je koulja njegova straga razderana ree: To je jedno od vaih (enskih) lukavs tava, vaa lukavstva su zaista velika. Ti Jusufe, ostavi se toga, a ti eno, trai opr otenje za grijeh svoj, jer si doista htjela da zgrijei.591 Ovo je prvi i glavni in ra dnje iji su uesnici vlasnikova ena totalno aktivno, koji je kupio Jusufa, a.s. kao roba, stranca - brbarina, spasio mu ivot i uinio mu ivot potpuno sigurnim, prijatni m i komfornim. Vlasnikova ena, koja se u Jusufa zaljubila preko svake granice i i zvan svake kontrole, izvrila je sve pripreme da poini blud sa Jusufom u potpunoj o samljenosti koja nema svjedoka (osim Boga) i meleka. Vladar je prije toga Jusufa kao stranca - barbarina i kupljenog roba od dana kada ga je kao dijete otkupio izvanredno pazio i ak ga je imao namjeru i posiniti: I onda onaj (vlasnik) iz Misi ra, koji ga je kupio ree eni svojoj: Uini mu (Jusufu) boravak prijatnim! Moe nam kor istan biti, a moemo ga i posiniti! I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nauismo ga tumaenju snova - a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna.592 Ka o je Jusuf rastao i kako se njegova ljepota kao proljetna rua razvijala, mirisala i sijala na sve strane, nije bio problem da ga vlasnikova ena pazi nego prepazi. Usljed neopisive ljepote, privlanosti i arma, Jusuf se neodoljivo sviao vlasnikovo j eni a i ona se Jusufu, mladiu u cvatu mladosti i aru pune snage dopadala ali je A llahova Uputa, Opomena, Dokaz i Znak bio vei od te enje i udnje. Jusufa je od vlasni kove ene sauvala Allahova, unaprijed, opomena, uputa, poruka i znak a nju nije. Za to od strasti, nagona, pouda, pohota, puti, asti, vlasti, 591 592 Kuran (Jusuf, 23-29) Kuran (Jusuf, 21) 278

slasti, samoljublja, straha, poroka, interesa, koristi i dobiti moe sauvati isljuiv o vjera, bogobojaznost i Allahova uputa i milost. Uz starost koja nije nita manja od vlasnikove ene Jusuf uza se ima jae oruje koje, u odsutnoj situaciji, stani-pan i, jedino zauzdaje strasti, Allahov Putokaz. Kako tada tako i sada najjaa sila iz nutra protiv zinaluka - bluda je vjera i etika a izvana brak. Da je pristao na b lud, Jusuf bi na najpodliji nain na dobro uzvratio zlim, poinio bi izdajstvo vlasn ika, iznevjerio bi njegovo povjerenje, poinio bi bludnu radnju koja bi ga iz alim a - znalca uinila dahilom - neznalicom. Kakve samo i koliko teke i bolne posljedice moe donijeti samo jedna bludna radnja, da je ne daj Boe uinjena. Kao i svaka ena s kojom mukarac odbije izvriti bludnju radnju, a do koga je njoj po svaku cijenu i s ramotu stalo, i vlasnikova ena iz ljubomore, osvete, mrnje i slijepih, najniih, ata vistikih i animanih poriva za Jusufa trai bolnu kaznu. To samo potvruje pravilo da e ne u nastupu bijesa i ljubomore nikoga vie ne mrze od mukaraca koji ih odbiju a on e im se ponude, i to ma iz kojih, pa ak i vjerskih razloga. Iako ona pokuava optuit i Jusufa, a.s. za pokuaj silovanja, svjedoci tog dogaaja njen mu i roak po izderanoj koulji Jusufa, a.s. sa lea osvjedoe se da je ona kriva. Njen mu predlae Jusufu, a.s. da pree i okrene glavu od tog dogaaja, a njoj koja je smislila veliko lukavstvo p redlae da trai oprost za pokuaj svjesnog grijeha. Meutim, ta vijest, ta bruka, ta sr amota o njenom odnosu prema Jusufu, Kur'an ne kae preko koga - a vjerovatno preko nje jer onaj ko se voli to se ne moe sakriti i o njemu se ne moe utjeti, dospijeva u javnost i postaje javna vijest. Poto se radi o drutvu a ne o zajednici za drutvo ne moe biti kriva ena uglednika i prvaka u odnosu na Jusufa, stranca - barbarina i otkupljenog roba. Kod Boga je kriva ona a za drutvo, po unaprijed, definiciji k riv je Jusuf. Rezultat toga je Jusuf u zatvoru: I ene u gradu poee govorkati: Upravn ikova ena navraala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako grijei. I kad ona u za ogovaranja njihova, posla po njih te im pripremi diva ne, dade svakoj od njih po no i ree: Izai pred njih! A kad ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezae: Boe, Boe - uskliknue, ovo nije ovjek , ovo je melek (aneo) plemeniti! E, to vam je onaj zbog koga ste me korile - ree o na. Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne ui ni ono to od njega traim bie sigurno u tamicu baen i ponien.593 Osnaena strastima i ja nim poudama i ponudama drugih ena koje sebi noevima, umjesto hrane, reu ruke kada su ugledale Jusufa, a.s., prvakova ena sada javno obznanjuje da e Jusuf biti ponien i u tamnicu biti baen ako s njom ne poini zinaluk. Poto je bio toliko lijep da vie ni je mogao ostati na slobodi a da ga ene ne prisile na bludnu radnju, a dobro je zn ao ako to poini sa prvakovom enom koji ga je kao i umjesto sina primio da e uiniti n ajpodliju izdaju iz najniih poriva, da e tako na dobro uzvratiti zlim djelom, a on i koji na dobro uzvrate zlim nee nikad ni u emu kod Boga uspjeti, poinio bi bludnu radnju kao teak i skoro neoprostiv grijeh i tako bi izgubio mo znanja i postao bi dahil - neznalica, u takvoj na slobodi za negrijeenje, bezizlaznoj situaciji Jusuf ini dovu Allahu, d.. da ga od grijeha skloni u zatvor jer je to jedina sloboda od prostitucije- Gospodaru moj, zavapi Jusuf, draa mi je tamnica od ovoga na ta me on e navraaju! I ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema 593 Kuran (Jusuf, 30-31) 279

njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati. I Gospodar njegov uslia dovu njeg ovu i spasi ga (zatvorom) lukavstva njihova. On, uistinu sve uje i zna.594 Svaki m omak i djevojka koji u toku aikovanja budu navoeni na blud i pornografiju, neka se sjete vjere, veliine, vrstine, snage, potenja, karaktera, stida, uspravnosti, istr ajnosti, dosljednosti, moralnosti i hrabrosti Jusufa, a.s. kojeg progoni, zavodi i u blud tjera zapovjednikova ena. Ljudima i enama poput zapovjednikove i njenih suvremenica koji ignoriraju ili relativiziraju ustanovu i instituciju braka a aik ovanje shvataju kao zavoenje, igru, zabavu i svode ga na grljenje, ljubljenje i p redbrano ili plus brano seksualno iskustvo sa drugim osobama to je jednako blud. Da bi ostvarili svoje nakane takvi ljudi i ene, poput zapovjednikove i njenih pozna nica u odnosu na Jusufa, slue se zavodljivim pogledima, strastvenim, zavodnikim, i zvjetaenim smijehom, svim vrstama lai, praznim obeanjima, vulgarnim i bestidnim rijei ma, obmanama i trikovima, konkretnim poloajima i moima i svim vrstama radnji, post upaka i ponaanja da bi dotinu osobu uinili objektom svojih instikata, seksualnih elj a i strasti i naveli je, zaveli i na bludnu radnju i prostituciju prevarili. Do prostitucije, pored pornografije, dovodi ono to je posebno bolno i stravino sramno , razarajue i masovno prisutno kod mladih, lijepih zaposlenih ena, to Kur'an najstr oije zabranjuje, jeste injenica da politike stranke, velike firme i njihovi vlasnic i, menaderi, direktori, privatnici, tampa, televizija i film, modnotekstilna indus trija, sve vrste moderne igre, zabave i priredbe, prvo u eni negiraju Ruh, avret, linost i stid a onda instrumentaliziraju, animaliziraju i samo na tijelo svode en ska lica, stas i bia na izvanjsku privlanost i prolaznu zemaljsku ljepotu i sve to kao Allahov ukras, znamenje, dar, ljepotu, milost i dobrotu, iskljuivo svode u k omercijalne, profiterske, interesne, politike javno-medijske, filmske i propagand ne svrhe kako na Zapadu tako i na Istoku. Ima indicija da i nastavnici u srednji m kolama i profesori na fakultetima prolaznost uenicima i studentima uvjetuju blud nim radnjama. Na sve ove izazove svaki musliman se treba prisjetiti Jusufova pri mjera i zatvora za potenje ali i Allahovog upozorenja za zloupotrebu funkcije, zv anja i radnog mjesta u bludnu radnju. I ne nagonite robinje (zaposlene ene, radnic e i slubenice svoje) da se bludom bave a one ele da budu i ostanu potene i estite, s amo da biste stekli prolazna dobra Ovoga svijeta, a ako ih neko prisili na to Al lah e im zato to su (mimo svoje volje i elje pot ucjenom) bile primorane (nisu imal e snagu Jusufa) oprostiti i prema njima milostiv biti.595 Poto je povijesno nepobi tno potvrena injenica da pornografija ljude neumitno vodi u prostituciju, a prosti tucija kao teak i skoro neoprostiv grijeh sa nesagledivim posljedicama i na Dunja luku i na Ahiretu, da bi bila onemoguavana i spreavana neminovno pretpostavlja ner azgoliavanje na javnim mjestima. Pornografija i prostitucija su sijamski blizanci i zakon spojenih posuda i ne idu jedna bez druge. Teak, opak i opasan izvor pros titucije jeste razdvajanje ljudi od ena i ena od ljudi na radnim mjestima. Tako ml ade ene godinama rade i tijelima se na radnim mjestima dodiruju sa tuim ljudima a ljudi sa tuim enama. U svim visokorazvijenim 594 595 Kuran (Jusuf, 33-34) Kuran (En-Nr, 33) 280

civilizacijama koje ne poivaju na Objavi, Religiji, Vjerozakonu i iz nje izvedeno j Etici prvo se izrelativizira, potcijeni, ismijava, zatim razara i unitava brak, da bi se legitimirale i u istu ravan, po vrijednosti, validnosti i znaaju, stavi la svaka vrsta seksualnog, ne zadovoljstva, ne sree, ne smirenja, ne odazivanja n a Boiji poziv, ne slijeenja Sunneta i raanja potomstva, nego iivljavanja. Tada se u tim civilizacijama, kojima su vrijeme, prostor, priroda, materija, fizika, tijel o, biologija, hrana, pie, odjea, obua, imetak, koristi, interesi, dobiti i sve vrst e perverzija i iivljavanja, jedine istine, vrijednosti i smisao ivota, formira lana slika, iluzija i fatamorgana svedena na igru i zabavu - panam et cicenzas to bi rekli Latini ili: Pusti ih neka jedu i deru i naslauju se (seksualno iivljavaju) i n eka ih zavara lana nada (iluzija) - znat e oni! Allah e one koji se samo naslauju, ui vaju i seksualno iivljavaju i deru kao to stoka dere njihovo e prebivalite vatra biti! A koliko smo gradova razorili, mnogo monijih od tvoga grada (Muhammede) protjera o, i nije bilo nikoga da im pomogne. Zar je onaj koji ima jasnu predstavu o Gosp odaru svome kao onaj, kojem se lijepim ine runa djela njegova i koji se samo za st rastima svojim povodi!596 Naalost, savremena civilizacija ne dokida brak i porodic u samo teorijski, naelno i dotrinarno kao Platon za hatar utopije, ve u konkretnom ivotu. Sve je manje zakljuenih, a sve vei procent razvedenih brakova i ivota izmeu m ukaraca i ena, a sve vie seksualnih veza, odnosa i dodira u nigdje verificiranim i potpuno vanbranim odnosima gdje ni mukarci ni ene niti ele sklapanje brakova, niti r aanje djece, niti ikakva prava, asti, obaveze i dunosti koje su rezultat i posljedi ca braka. Oni ustvari ne ive ni u kakvim brakovima ni po Boijim, ni po prirodnim, ni po pozitivnim ljudskim zakonima nego u sekundarnim, bilateralnim, seksualno interesnim zajednicama za zadovoljavanje iskljuivo seksualnih spolnonagonskih an imalnih a ne u cjelini ljudskih pa i nagonskih potreba. To ima dvije krajnje opa sne posljedice smanjenja nataliteta - u Hrvatskoj u 2002. godini nikada roeno man je djece od 1756. godine kada je imala svega milion stanovnika i poveanje procent a broja djece sa nesretnom svijeu roenih izvan brakova, siroadi kod ivih roditelja i sve vie samakih, kako mukih tako i enskih domainstava, zato to i mukarci i ene svoju st i njenu bit svode na sluenje, ne Bogu, ne sebi, ne djeci, ne ivotu, ne nastavku i opstanku ljudske vrste, ne braku, ne zajednici, ne napretku, ne slijeenju Sunn eta, ne odzivu na Boiji poziv, nego iskljuivo spolnom organu. Tako broj razvedenih brakova u nekim modernim zapadnim zemljama se kree najmanje od treine, prosjeno ok o polovine, a u nekima dostie i do 70 posto. Razvedene brakove prati bolna spozna ja i injenica da veliki broj mladih narataja ne ele da ulaze ni u kakve brane zajedn ice i obaveze. I u mnogim brakovima koji se ne raspadnu i ne rastoe, kako muevi ta ko i ene, smatraju potpuno normalnim i moralnim da se pored odnosa u braku bave i prostitucijom. Na rastakanje braka i porodice, uasno poveanje prostitucije, radik alno smanjivanje raanja djece koje neke nacije vodi u nepovratno zastarjevanje i izumiranje i irenje opakih, opasnih i nekih neizljeivih bolesti (triper, sifilis, SIDA) danas, od Industrijske revolucije, u bitnom smislu utjee i broj zaposlenih e na koji se u nekim zemljama kree od 52 posto do 82 posto od ukupne enske populacij e. Ali ne samo zaposlenost, nego i nain kako su zaposlene i radno mjesto s kime o dvojeno 596 Kuran (El-Hidr, 3 i Muhammed, 13 i 14) 281

rade po osam i vie sati. Oito u ovim zemljama, samo ka Dunjaluku usmjerenim, prije se misli na profit i zaradu preko radnica a ne na budue majke. Na hiljade knjiga u Evropi, napisanih u 19. i 20. stoljeu, svjedoe i opisuju kako je enska i djeija r adna snaga (Emil Zola, arsl Dikens) na poetku kapitalizma eksploatirana i zloupotr ebljavana. I danas je teko zamisliti firmu u Evropi, SAD, Kanadi, mada su zakoni rigorozni, sve vie u Aziji i Africi u kojoj direktori i pretpostavljeni ne ucjenj uju i ne navode na blud mlade i lijepe ene, neovisno od toga jesu li udate ili ne udate. U Islamu je, na temelju izvora Islama, neovisno od prakse muslimana koja je arolika i takoer problematina, nevinost, stid, ast, potenje, dostojanstvo, karakte r, identitet, dignitet i linost ene koja je ravnopravna i razliita od mukarca a ne i sta i suprotna iznad i prije svake zarade, zaposlenja i karijere. To je smisao n jenog ivota, a karijera i zarada su sredstvo ivljenja. Onaj ko zapoljava enu mora jo j osigurati sve uvjete za astan, dostojanstven, poten i moralan ivot. Sve razlike i zmeu Evrope i Islama u odnosu na enu, koja je glavni objekt i rtva prostitucije, sv ode se na to da Evropa od kapitalizma poznaje i priznaje enu, radnicu, funkciju, objekt mukarevih strasti, koja ostvaruje zaradu i profit bilo radom ili skidanjem svejedno, razgoliavanjem i pokazivanjem svog golog tijela i pokazivanjem stidnih i sramotnih organa tijela (striptiz) i ako usput stigne da rodi jedno ili dvoje djece za novi profit, a Islam poznaje i priznaje enu kao Allahov ajet - znamenje, znak, dobortu i blagodat ovjeku za smirenje, kao majku, kao linost koja ima srce koje vjeruje, nosi u sebi uvjerenje, povjerenje i smirenje, i duu koja osjea i ras poznaje dobro od zla, istinu od neistine, pravdu od nepravde, potenje od nepotenja i iji su ukrasi stid, ast, nevinost, dostojanstvo, skruenost, poniznost i karakter . Ponavljamo i podvlaimo, sve seksualne veze i odnosi koji se uspostavljaju preko pornografije, razgoliavanja i prostitucije i koje poivaju iskljuivo na instinktima , nasladama, utegnutim i naminkanim tijelima, ulnim zadovoljstvima, povrinskim i iz vanjskim ljubavima, strastima i interesima, one se kidaju i raspadaju. 18.5. Zakljuak Iz pozicije vjere i sa stajalita kvaliteta ivota jedni ljudi na Dunjaluku ive, drug i samo uivaju, a trei se samo iivljavaju. Gledano iz pozicije i Dunjaluka i Ahireta samo vjernici u ivotu ive, svjesni i namjerni grijenici uivaju, a nevjernici, idolo poklonici i teki nepopravljivi grijenici, niti ive, niti uivaju, nego se samo iivljav aju. Svi Allahovi poslanici, i vjerovjesnici, i njihovi sljedbenici, mu'mini i m uslimani u vjeri dobri, estiti, dalekovidi i pronicljivi ljudi obdreni su i darov ani Allahovom milou, dobrotom i darom, da se ivei na Ovom svijetu i koristei sve njeg ove blagodati, ljepote, nimete, fadilete, ukrase i koristi, u okviru i granicama Allahovih propisa i iskljuivo u ime Njega, neprestano sjeaju, misle i pripremaju i za Onaj Svijet ili Ahiret. Tako pravi vjernici koji ivot ive, a ne uivaju i ne iiv ljavaju se nikada, ne prodaju Onaj Svijet za Ovaj, niti se odriu i poriu Ovaj Svij et za Onaj Svijet: A ima i onih koji vele: Gospodaru na! Daj Ti nama dobro na 282

Svijetu Ovome i dobro na Svijetu Onome, i muka u vatri nas spasi! Takvima pripad a udio u onome to su stekli! A Allah brzo raune svodi.597 Za muslimane u Islamu lju bav i pribliavanje prema Bogu i Onom Svijetu nije kao u Sv. Augustina uvjetovana prezirom, odricanjem, poricanjem i mrnjom prema sebi i Ovom Svijetu, niti je ivot u biti i prema definiciji kao kod Budhe patnja, a uzrok patnji da se nalazi u ei i elji za ivotom, a navodno jedini lijek i izbavljenje od patnje sastoji se u guenju i unitanju starsti i elje za ivotom. Umjesto takvih radikalnih krajnosti odricanja i negiranja ovoga svijeta to ine Budha i Sv. Augustin ili druge kao to je pornogra fija, muslimani kao zajednica srednjeg puta ine dovu sinteze, ravnotee i komplemen tarnosti: Allahu, podari nam dobro na Dunjaluku jer mi na njemu ivimo, a podari na m dobro i na Ahiretu jer mi na njega putujemo, a u konkretnom ivotu na krajnjosti kao to su odricanje i negacija ovoga svijeta s jedne i pornografija i prostitucij a s druge strane, odgovaraju Islamskim i erijatsko-sklopljenim brakom. Sutina uenja Islama koji ui i upuuje muslimane ne da ive, a ne uivaju i iivljavaju se, u ivotu svo di se na naelo Ne moe se postii Ahiret poricanjem i negacijom Dunjaluka, niti se Ahi ret moe kompenzirati zakivanjem i ovjekovjeivanjem za Dunjaluk. To ine i tako postup aju koji kao grijenici iz ivota prelaze u uivanje i na kraju u iivljavanje ili oni k oji potpuno ukrivo i naopako reagiraju na uivanje i iivljavanje pa zagovaraju i pr omiu odricanje i negaciju ovog svijeta. Kao vjera ravnotee i sinteze ivota i pomire nja Dunjaluka i Ahireta u funkciji izbjegavanja svake krajnosti bilo odricanja i negacije Dunjaluka ili zakivanjem i ovjekovjeivanjem za njega preko pornografije i prostitucije, nauk Islama jasno i glasno kae pariti se mogu i pare se sva stvo rena bia i stvorenja, a u braku, na temelju vjere, etike, kulture i zakona, mogu i ive samo ljudi. Najjai i najmoniji, prvi i najhitniji lijek i neosvojiva tvrava u kojoj obitava brak i koji nas uva od prostitucije jeste vrsta, iskrena, dosljedna i nesalomljiva vjera u Allaha, d.., stalna i neprestana svijest, misao i sjeanjena Njega, potpuno uvjerenje u Ahiret i Kijamet, nada u Njegovu milost i strah od Nj egove kazne. U bitna svojstva svakog vjernika spada uvanje od otkrivanja sramotni h dijelova tijela i uvanje od bluda -zinaluka: Ono to ele - vjernici e postii, oni koj i salat ponizno i skrueno obavljaju, koji ono to ih se ne tie izbjegavaju, i koji z ekjat udjeljuju, i koji stidna i sramotna mjesta od bluda - zinaluka uvaju, osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni doista, prijekor ne zasluuju , a oni koji i pored toga (kroz blud) trae, oni u zlu sasvim pretjeruju, i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, oni su dostojni nasljednici, koji e Dennet naslijediti, oni e u njemu vjeno boraviti.598 Muslimanima i muslimankama i mu'minima i mu'minkama, i pos lunim mukarcima i poslunim enama, i strpljivim mukarcima i strpljivim enama, i ponizni m (skruenim) mukarcima i poniznim (skruenim) enama, i mukarcima koji dijele zekjat i e nama koje dijele zekjat, i mukarcima koji poste i enama koje poste, u mukarcima koj i o svojim stidnim i sramotnim mjestima vode brigu i uvaju ih od bluda i mukarcima koji esto spominju Allaha i enama koieesto spominju Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku 597 598 Kuran (El-Bekare, 201-202) Kuran (El-Mu'minun, 1-11) 283

nagradu pripremio.599 Covjek je, uistinu, stvoren maloduan, prevrtljiv i nestabilan i kada ga snae nevolja - brian je i panian, a kada mu je dobro - nepristupaan je, o sim vjernika, koji salate svoje budu na vrijeme obavljali, i oni u ijim imecima b ude odreen dio za onoga koji prosi i za onoga ko je obespravljen, i oni koji u On aj svijet budu vjerovali, i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovah, a od kazne Gospodara svoga ruko nije siguran i oni koji stidne i sramotne organe s voje budu uvali i ivjeli jedino sa enama svojim ili sa onima koje su u vlasnitvu nji hovu - oni, doista, prijekor ne zasluuju, a oni koji trae izvan toga, oni u grijeh upadaju, i oni koji povjerene im amanete budu uvali i obaveze svoje ispunjavali, i oni koji dug svjedoenja svoga budu izvravali, i oni koji salate svoje budu revn osno obavljali - oni e dennetskim baama biti poaeni.600 Drugi lijek kao i u medicini te preventiva -izbjegavanje svih mjesta, situacija, radnji, postupaka i naina nonj e koji e ovjeka i enu dovesti u iskuenje zinaluka. Tu je osamljivanje mladih osoba n ajopasnije: uvajte se osamljivanja sa enama! Na to jedan od Ensarija Poslanika upita : A ta veli Vjerovjesnie zar kao prijatelj - iz prijateljskih pobuda? Prijateljstvo je kao smrt za ene, odgovori Poslanik.601 Veza izmeu osamljenog mukarca i ene, neovis no od poetnih namjera, je ejtan. Najei rezultati takve veze je bludna radnja. Zato Is lam preko Kur'ana zatvara i uklanja sve puteve koji vode prostituciji kao to su: pornografija, osamljivanje mukarca i ene koji nisu brani parovi, sve oblike izaziva nja i zavoenja. Princip Islama je - grijeh je svaka radnja, aktivnost, postupak, ponaanje, ambijent, rije, koja ovjeka svjesno i namjerno vodi u grijeh: I to dalje i ne pribliavajte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ruan i opak put!602 Kroz pr imjer Jusuf, a.s. Kur'an kazuje da musliman, to se tie bluda, od tog nedjela i gri jeha mora u potpunosti i u svemu biti ist i poten: I zapovjednik ree: Dovedite mi Ju sufa. I kad Jusufu izaslanik doe, on mu ree: Vrati se Gospodaru svom i uptaj ga: ta je sa onim enama koje su svoje ruke porezale - vlasnik moj dobro zna spletke nji hove. ta se to dogodilo, kad ste Jusufa na grijeh navraale? upita vladar. Boe sauvaj , rekoe one mi o njemu nita runo ne znamo! Sad e istina na djelo izai - ree upravnikov a ena - ja sam njega na grijeh navraala, a on je istinu rekao. Isto tako on neka z na da ga ja nisam, dok je bio odsutan iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih. Ja ne pravdam sebe, ta dua je sklonazlu, osim one kojoj se G ospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je.603 Jusuf kao barba rin - stranac, otkupljeni rob i zatvorenik nije htio da izae iz tamnice, dok ene n e daju javnu izjavu da su ga napastvovale i pokuale silovati i da mu vie nee dok je iv lukavstva pripremati. Na kraju, Jusufu nije stalo do trijumfa, da tue slabosti pretvara u svoje vrline i da je on dobar zato to je neko slabi na strasti i iskuen ja, nego da se istina objelodani. Primjer Jusufa, a.s. u ouvanju morala, potenja, dosljednosti u vjeri i potenju vai za muslimane u svakom Kuran (El-Ahzab, 35) Kuran (El-Mearod, 19-35) 601 (I.P.H., 594) 602 Kuran (El-Isra, 32) 603 Kuran (Jusuf, 50-53) 599 600 284

vremenu. On kao rob i barbarin - stranac odabire tamnicu, umjesto bluda, koji bi mu donio podlu izdaju vlasnika, uzvraanjem zlom na dobro neuspjeh u svemu to je k od Boga uspjeh i postao bi dahil - neznalica o svijetu i ivotu. Njega nisu uspjele zavesti i na blud navesti tolike ene, a nas kao slabie prevari i u zinaluk zavede jedan ovjek ili jedna ena. Poslije Jusufovog iskuenja u kome je ostao moralno poten niko nema alibi faktor vanjskog neodoljivog i neotklonjivog iskuenja. Trei lijek od zinaluka - bluda jeste enidba i udaja svih mladia i djevojaka, slobodnih ljudi i ena koji ispunajvaju makar elementarne uvjete. Ko nema nikakvih uvjeta i sredst ava za enidbu i udaju a pri punoj je snazi, onda neka posti. Od samog poetka javno g pozivanja u Islam, Poslanik poduava muslimane temeljima vjere u koju spada i uva nje od bluda. To se vidi iz rijei Dafera ibn Ebi Taliba pred Negusom na dvoru: Na na rod je ogrezao u tami neznanja i iskvarenosti i umjesto vjere u Boga klanja se d rvenim idolima. U to nam Allah posla ovjeka iz naega plemena i jo od djetinjstva zb og svojih vrlina meu nama cijenjena, El-Emina. On nam je objasnio u ime Boga Jedi noga da vjerujemo u Jednog i pravog Boga, da inimo dobra djela i dijelimo zekjat, da budemo iskreni i stalni na rijei, da budemo blagi i dobri prema svojim rodite ljima i komijama, i da izbjegavamo silu i opainu. Zabranjeno nam je sa enama vanbran o opiti i sirotinjska prava dirati. Mi smo mu povjerovali, ali nai zemljaci koji s e klanjaju okrutnim i lanim bogovima ustali su protiv nas, muili nas i progonili. Mi smo se sklonili u tvoju zemlju i pod tvoju zatitu, dok doe Boija pomo. Ti nas sig urno nee izruiti ponovnom nasilju okrutnih idolopoklonika. To nam je rekao Resulull ah i na uitelj, odgovorio je Dafer na pitanje Negusa kakva je ta nova vjera radi koje ste napustili svoju pradjedovsku? Evo ta Poslaniku obeavaju i prihvataju prvi musl imani iz Medine na drugom sastankuk na Akabi 621. godine: Slutat emo i bit emo lojal ni i u dobru i u zlu, u zadovoljstvu i u nezadovoljstvu. Neemo porei pravo zapovij edanja onom ko tu dunost preuzme. Neemo se bojati niijeg prijekora ni prezira ako r adimo za stvar Boiju. Zaklinjemo se da neemo priznati drugog Boga, da neemo krasti, neemo blud initi, neemo ubijati djecu nau, neemo iriti klevete meu nama, podrat emo svakom inu, ali ti e nas voliti vie nego druge. Na tu zakletvu i obavezu Poslanik i m ree - Ako se budete drali ove zakletve, vaa nagrada bit e Dennet. Ako je pak prekrit e na bilo koji nain, Bog e vas kazniti ili vam oprostiti. Nakon osloboenja Mekke, p red Poslanikom i H. Umerom su sve Mekkelije poloile sljedeu usmenu zakletvu: Vjeruj em da nema drugog Boga osim Allaha i vjerujem i svjedoim da je Muhammed, a.s. All ahov rob i Poslanik. Dajem rije i zaklinjem se Bogom da vie neu krasti, lagati, plj akati, preljubu initi, ogovarati i ivu ensku djecu ubijati. Na Oprosnoom Haddu, u govo ru na Arefatu, 632. godine Poslanik je izmeu ostalog kazao: Vjernici ispunjavajte dunosti koje postoje izmeu mua i ene, izmeu roditelja i djece. Dijete stie Dennet pod ogama majke. Dijete pripada onima u ijoj se postelji rodilo. uvajte se preljuba i ljubomore: prvo je teak grijeh, a drugo vodi nesrei u braku. enite se onima koje vo lite, a kad vas je Boija volja sjedinila, onda ivite u ljubavi i skladu. Vi imate pravo na svoje ene i one na vas. Sa enama postupajte ljubazno i sa mnogo dobrote. Izbjegavajte ogovaranja. Oni koji kleveu potene ene neka su prokleti na oba svijeta . One koji optue potene ene zbog nemorala i nevjerstva u braku, a ne mogu zato izve sti 285

etiri vjerodostojna svjedoka, kaznite sa osamdeset udaraca biem i nikad im ni u emu nemojte vjerovati, jer to su nevaljalci i zlikovci. Ako prema vaim enama osjetite malu odvratnost i zasienost, nemojte nagliti, promislite, moda vam je Bog ba u tom e ukazao veu sreu. Nemojte traiti razvod braka bez vanih, na vjeri utemeljenih, razl oga, jer od svih stvari koje je dopustio, Bog najvie mrzi razvod braka. ene su vam se predale na vjeru Boiju, potujte, dakle, amanet Boiji.604 etiri poroka, etiri grije ha, etiri izazova: alkohol, droga, pornografija i prostitucija, danas podjednako ugroavaju i u pitanje dovode sudbinu ovjeanstva, sudbinu svakog kontinenta, drave, n aroda, zajednice, pojedinca, braka, porodice, rodbine, roda i plemena i zato bor ba protiv te etiri poasti i smrtonosne bolesti mora se boriti svaki ovjek i svaki n arod. Pornografija, prostitucija, alkohol i droga podjednako ugroavaju i razaraju zdravlje, ivot, linost, brak, porodicu i demmat. Borba protiv tih strasti, poroka i poasti nije samo pitanje grijeha nego i ivota i smrti i opstanka ljudske vrste. 604 Mustafa Spahi (Povijest Islama I i II, Poslanikov govor na Oprosnom haddu, str. 216 ) 286

19. DRUTVO I FUDBAL Jedni kau ovjek je bie uma - homo nus ili homo intelektus, drugi bie razuma - homo r acionalis ili homo sapiens, trei bie miljenja - homo cogitas, etvrti bie umjetnosti-h omo artis, ped bie kulture -homo kultus, esti bie religije - homo religiozus, sedmi bie osjetila - homo senzualis, osmi bie kreacije, deveti bie emocija, deseti bie lj ubavi, jedanaesti bie intuicije, dvanaesti bie mate, trinaesti bie svijesti, etrnaest i bie samosvijesti, petnaesti bie ideja, esnaesti bie percepcije i apercepcije, seda mnaesti bie imaginacije, osamnaesti bie volje - homo voluntas, devetnaesti bie mora la - homo etikus, dvadeseti bie artikuliranog govora - homo artikularis sa jasnim i razgovjetnim govorom - clara et distinta, dvadeset i prvi bie egzistencije i s tvarnosti - homo res egzstenzas, dvadeset i drugi bie rada - homo faber, dvadeset i trei bie prakse - homo praksis, dvadeset i etvrti bie vizije - homo vizionaris, d vadeset i peti bie sjeanja i pamenja prolosti - homo historikus, dvadeset i esti bie i nstikta sa osnovnim instiktima - idom, libidom i erosom, bie interesa, koristi i dobiti, dvadeset i sedmi bie politike - homo-politikus, dvadeset i osmi bie povjer enja upravljanja, voenja, rukovoenja - reulun halifetun i reulun imamun ili homo lid erus, dvadeset i devet bie senzacije, trideseti bie drutva, drutvenog i zajednice homo societas i homo komunalis, trideset i prvi bie strasti i bie igre i zabave homo ludens. Ovo su, ustvari, samo svojstva, karakteristike i pojavne manifestac ije, a ne osnovne odrednice i sutina ovjeka. Sa stajalita islama, na temelju Kur'an a i Sunneta, ovjek je u biti Boije stvorenje koje u znak zahvalnosti i priznanja t reba robovati i vjerovati svome Stvoritelju. Kada su u pitanju nijanse i blagotv orne razlike meu njima, onda narodna, hiljadama godina sedimentirana mudrost kae: "Koliko ljudi, toliko udi.". Teorijsko-sociolikim jezikom se kae - svaki ovjek je je dinstvena cjelina (mikrokozmos) i neponovljiv entitet. ovjeka, kao sveukupnost od lika meu svim stvorenjima, jedinstvenu cjelinu i neponovljiv entitet dovodi u pit anje i stanje samonegacije bilo koja pojedinana manifestacija u njemu koja zagosp odari njime i zadominira ostalim manifestacijama te ih potisne iz ovjeka. Ukoliko ovjekom zagospodari interes, korist, materijalna dobit, kapital, profit i samo o vosvjetska zarada, on postaje sluga, instrument, sljedbenik i rtva zlatnog teleta : Zaokuplja vas nastojanje da samo to imuniji budete, sve dok grobove ne naselite. A ne valja samo tako, saznaete svakako! I jo jednom, ne valja tako! Saznaete sigurn o! Ne valja tako, nek' znate pouzdano, Dehennem ete vidjeti jasno! I jo jednom, doi sta ete ga vidjeti oigledno! Zatim ete toga dana za sladak ivot biti pitani sigurno!6 05 Teko svakom klevetniku- podrugljivcu, koji samo blago gomila i prebrojava ga, i misli da e ga blago 605 Kuran (Et-Tekasur, 1-8) 287

njegovo besmrtnim uiniti! A ne valja tako! On e sigurno biti baen u Dehennem!606 Mi sm o narod tvoj (Musa) poslije tvog odlaska u iskuenje doveli - ree On, njega je zave o Samirija. I Musa se narodu svome vrati srdit i alostan. O narode moj - ree Musa, zar vam Gospodar va nije dao lijepo obeanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoet e da vas stigne srdba Gospodara vaeg, pa se zato niste drali obeanja koja ste mi dal i! Nismo prekrili dato ti obeanje od volje svoje - odgovorie. Bili smo natovareni t eretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili. A to isto uradio je i Samirija, pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mue, i oni su onda rekli: Ovaj je va bog i Musaov bog, on ga je zaboravio! Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rijei ne odgo vara i da od njih ne moe nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribavit i? A njima je Harun jo prije govorio: O narode moj, vi ste njime samo u iskuenje d ovedeni, Gospodar va je Milostivi, zato slijedite mene i sluajte nareenje moje! Mi e mo mu se (zlatnom teletu) klanjati sve dok nam se ne vrati Musa - odgovorili su oni. A ta si to ti htio, o Samirija? Upita Musa. Ja sam vidio ono to oni nisu vidj eli odgovori Samirija, pa sam aku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio i eto tako je u mojoj dui ponikla zla misao.607 Ljudima se ini lijepo i privlano ono za im ude: ene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni i plemenite rase konji, stoka i uspjevi. To su blagodati u ivotu na ovom svijetu; a najljepe mjesto povratka je u Allaha.608 Imetak i sinovi su prolazni ukras samo na ovom svijetu Dunjaluku, a dobra, u ime Allaha uinjena djela, koja vjeno ostaju, bie od Gospodara tvoga bolje nagraena i u ono u to se ovjek moe pouzdati.609 Vi ete sigurno biti iskuavani u imeci vaim i ivotima vaim, i sluaete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prij e vas, a i od mnogoboaca. I ako budete izdrali i Allaha se bojali, pa tako treba d a postupate oni koji su jakom voljom obdareni.610 Mi emo vas dovoditi u iskuenje mal o sa strahom i gladovanjem, i time to ete gubiti imanja i ivote, i ljetine. A ti ob raduj izdrljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kau: Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti. Njih eka oprost od Gospodara njihova i milost, oni su na pravom putu!611 Oni koji ne vjeruju troe imanja svoja samo da bi od Allahova puta odvraali. Oni e ih, sigurno, utroiti, zatim e usljed toga aliti i na kraju e pobijeeni biti. A oni koji ne budu vjerovali u Dehennem e biti protjerani.612 Musa vam je jasn e dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanosei, te le prihvatili. I kada smo od vas va zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: Ozb iljno prihvatite ono to vam dajemo i budite posluni Allahu! Oni su odgovorili: ujem o, ali posluati neemo! Srca njihova su, usljed nevjerovanja Kuran (El-Humeze, 1-4) Kuran (T-H, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 95 i 96) 608 Kuran (Al i Imran, 14) 609 Kuran (El-Kehf, 46) 610 Kuran (Ali Imran, 186) 611 Kuran (El-Bekar e, 155-157) 612 Kuran (El-Enfal, 35) 606 607 288

njihova, jo bila nadojena i ispunjena zlatnim teletom. Reci: Runo je to na to vas v jerovanje vae navodi, ako ste uope vjernici.613 A prilozi njihovi nee biti primljeni radi toga to u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, to s predanou salat ne obavl jaju i to samo preko volje udjeljuju. Neka te nikako i nikada ne oduevljavaju iman ja i kapitali njiihovi, a ni djeca njihova! Allah hoe da ih njima kazni na ovom s vijetu i da skonaju kao nevjernici.614 Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlai o, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je kljueve od njega teko mogla nositi gom ila snanih ljudi. Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni! govo rili su mu neki ljudi iz naroda njegova, i nastoj da time to ti je Allah dao, ste kne onaj svijet, a ne zaboravi na svoj udio na ovom svijetu i ini drugima dobro, k ao to je Allah tebi dobro uinio, i ne ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one ko ji nered ine. Ovo to imam stekao sam samo znanjem svojim, tako ja mislim, govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega ve unitio neke narode koji su bili od njega jai i koji su bili vie imetka nakupili, a zloinci nee o grijesima svojim is pitivani biti. I izie on pred narod svoj u svom svome sjaju. Ah, da je i nama ono to je dato Karunu! - govorili su oni koji su eznuli samo za ivotom na ovom svijetu , on je, uistinu, presretan. Teko vama! Govorili su ueni, onome koji vjeruje i ini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bie samo strpljivima pruena. I Mi smo i n jega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao o dbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoi. A oni koji su ranije prieljkivali da su na njegovu mjestu, stadoe govoriti: Zar ne vidite da Allah daje obilje onima od r obova Svojih kome On hoe, a i da uskrauje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao, zar ne vidite da nezahvalnici nikad nee uspjeti! Taj d rugi svijet (Ahiret) daemo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine, a one koji se Allaha boje eka sretan kraj. Onaj ko ini dobro djelo dobie deseterost ruku nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo - pa, oni koji budu zlo radili bie tano prema zasluzi kanjeni.615 Bez obzira to mnogi poput filozofa Machiavelia interes i korist postavljaju i predstavljaju centralnom kategorijom same drave i pokretakom silom drutva i to ku da e ovjek lake zaboraviti smrt vlastitog oca ili majke nego gub tak linog interesa, ne treba nikad zaboraviti i smetnuti s uma da Poslanik islama u vie hadisa upozorava ljude jedne dimenzije, koji igraju samo na kartu Dunjaluk a i koji se ospoljavaju, objektiviziraju, postvaruju i zakivaju u stvarima i pre dmetima: Nije najbolji meu vama onaj koji napusti (zanemari, ostavi) Dunjaluk ili ovaj svijet radi onog svijeta Ahireta, niti onaj svijet Ahiret radi ovog svijeta Dunjaluka nego je najbolji onaj koji u okviru vjere uzme i od Ovog i od Onog sv ijeta. Najbolji je meu vama onaj koji ne napusti Drugi svijet radi Ovog, niti Ova j radi Onog svijeta, i onaj koji nije na teret drugim ljudima. Radite na Dunjalu ku kao da ete trajno i vjeno ivjeti i pripremajte se za Ahiret kao da ete sutra umri jeti. Kuran (El-Bekare, 92 i 93) Kuran (Et-Tevba, 54 i 55) 615 Kuran (El-Kasas, 76-84) 613 614 289

Iskoristite pet stvari prije pet drugih stvari: ivot prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i imovinu pri je siromatva. tednja i mudro ekonomisanje je polovica opskrbe, lijep odnos prema l judima je pola pameti, a lijepo pitanje je pola znanja. Ostavite ovosvjetsko ivlj enje (Dunjaluk) onima koji su mu se iskljuivo predali. Jer, ko bude uzimao od Ovo g svijeta vie nego to mu je potrebno, opredijelio se za svoju propast, a da toga n ije bio ni svjestan. Ovaj svijet je kao kakva divna zelena baa. Ko na njemu bude n a poten nain sticao imovinu i troio je u prave dobrotvorne svrhe, Allah e ga za to De nnetom nagraditi. Meutim, ko na Ovom svijetu bude na nedozvoljen nain sticao svoju imovinu: troio je u nedozvoljene svrhe Allah e mu za kaznu odrediti kuu ponienja-Deh ennem. Mnogo je onih koji su zakinuli imovinu Allahu i Poslaniku Njegovom, radi e ga im je na Sudnjem Danu dehennemska vatra pripremljena. Ovaj svijet je kua onome ko druge kue nema (ko ne osigura sebi Ahiret), a imovina onome ko druge imovine ( Amelussalihata) nema. Samo za Ovaj svijet imovinu gomila i skuplja onaj ko pamet i nema. Ponaajte se na Dunjaluku kao musafiri (gosti), a neka vam damije budu kao vai domovi. Navikavajte vaa srca na njenost i milosre, zatim razmiljajte i plaite. Nek a vas vai prohtjevi i strasti ne zanesu pa da gradite palae koje neete koristiti i u kojima neete stanovati, ili da gomilate blago koje neete troiti ili da udite za on im to niste u mogunosti postii. Na Ovom svijetu ja sam kao obian jaha, koji se, prola zei ispod drveta, nakratko zadri pod njegovim hladom a zatim ga odlazei naputa. Sudn ji Dan je sve blii, a ljudi se sve vie preputaju Ovom svijetu i dunjalukim uivanjima i tako udaljavaju od pravog Puta i Allahove milosti. Kada se moji sljedbenici (U mmet) budu odali i predali samo Ovom svijetu Dunjaluku veliajui ga, on e istrgnuti islam iz njihovih srca, a kada zapostave dunost upuivanja na dobro i odvraanje od z la, ostae (zabranjen im) je bereket Objave., kae Muhammed a.s. Jedini ispravan odno s prema Dunjaluku, ovosvjetskim ukrasima, arima, interesima, koristima i dobitima , prema Kur'anu i Hadisu, jeste sinteza, ravnotea, ekvilibrij i mjera u uzimanju i Dunjaluka i Ahireta. Tada je Dunjaluk u funkciji pripreme za Ahiret, a Ahiret je nada, sadraj i smisao za dunjaluke nepotpunosti, relativnosti i prolaznosti. Ka ko kae Poslanik Ed-Dunja mezreatul-ahireti-Dunjaluk je njiva na kojoj se sije sjem e za Ahiret.616 Pored interesa, koristi, dobiti i zakovanosti za ovodunjaluke ukra se, varke i obmane, druga snaga, mo, energija i neodoljiva privlana sila jaa od mag neta, jesu strasti u mladosti i poroci u starosti. Ima mudraca koji kau da ljudsk o ponaanje izvana uvjetuju i odreuju: interesi, strasti i strah. Strasti ljude zak ivaju za sebe, porobljavaju, blokiraju im sva osjetila, opeauju i blokiraju srca, i ne od njih idolopoklonike i robove. Postoje tri velike strasti: alkohol, kocka i vlast. Od prve se dvije ovjek nekako i nekada moe izlijeiti. Od tree nikako i nikada . Za vlast se gine, ubija i gubi ljudski lijek. Ona je duh iz Alladinove lampe k oja slui svakoj budali koja je vodi. Jedan ovjek na vlasti nije nita. Vie njih su ko b ovog svijeta, pie Mea Selimovi u Tvravi. Hegel 616 (Svi navedeni hadisi uzeti su iz Memieve zbirke Izbor Poslanikovih hadisa) 290

pie da se nita veliko nije dogodilo i ostvarilo bez strasti, a Marx ak ovjeka defini ra kao bie strasti. Ljude koje obuzme Dunjaluk, interesi i strasti Kur'an usporeuj e sa psima koji neprestano dahu: I kai im vijest o onome kome smo dokaze Nae dali, al i koji se od njih udaljio pa ga je ejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htje li, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on na Ovom svijetu za Zemlju zakovao i za svojom strau krenuo. Njegov sluaj na Dunjaluku je kao sluaj psa: ako ga potjera, on isplaena jezika dahe, a ako ga se okani on opet dahe. Takvi su ljudi koji Nae dokaz smatraju lanim i zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili. Lo su primjer ljudi koji ne priznaju Nae dokaze, oni zlo ine sami sebi.617 Kai ti Meni, hoe li ti biti uvar o e koji je strast svoju za boga svoga uzeo. Misli li ti da veina njih hoe da uje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, ak su jo dalje s puta pravog skrenuli.618 Re ci ti Meni ko e uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajui da, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapeatio, a p red oi njegove koprenu stavio? Ko e mu, ako nee Allah, na pravi put ukazati? Zato se ne urazumite? Postoji samo ivot na zemaljski, ivimo i umiremo, jedino nas vrijeme uniti - govore oni. A oni o tome ba nita ne znaju, oni samo nagaaju. A kad im se Nai ajeti jasno kazuju samo se ovim rijeima izgovaraju: Pretke nae u ivot povratite, ak o je istina to to govorite.619 Lina strast, sujeta, ponefsenje, narcisoidnost, tatin a, fascinacija sobom japajkanje, udub i enanijjet je glavni razlog da Samirija saini zlatno tele i da pomou njega Israiliane od Tevhida navede, zavede i povrati u irk - idolatriju: I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga k ip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih pravim pu tem ne vodi? Oni ga (za boanstvo) prihvatie i prema sebi se ogrijeie. I poto se posli je gorko pokajae i uvidjee da su zabludjeli, oni rekoe: Ako se Gospodar na na nas ne saali i ako nam ne oprosti, doista emo biti izgubljeni! A kad se Musa srdit i alos tan narodu svome vrati, povika: Kako ste tako runo poslije odlaska moga postupili ! Zato ste pourili i o nareenje Gospodara svoga se ogluili? - i ploe baci, i brata sv oga za kosu dohvati i poe ga vui sebi. O sine moje majke, ree Harun - narod nije ni malo do mene drao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dumani i ne smatraj m ene jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili. Gospodaru moj, zamoli Musa, o prosti meni i bratu mome i uini da budemo pod okriljem Tvoje milosti. Ti si od mi lostivih najmilostiviji! One koji su tele prihvatili stii e doista kazna Gospodara njihova i ponienje jo na Ovom svijetu: Tako Mi kanjavamo one koji kau lai, a onima k oji rava djela rade, pa se poslije kaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj e, posli je toga, sigurno oprostiti i samostalan biti. I kada Musaa srdba minu, on uze ploe na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospod ara svoga boje.620 Kuran (El-Earaf, 175-177) Kuran (El-Furkann, 43 i 44) 619 Kuran (El-Gaije, 23-25) 62 0 Kuran (El-Earaf, 148-154) 617 618 291

Mi smo (o Musa) narod tvoj poslije tvog odlaska u iskuenje doveli, ree On, njega je zaveo Samirija. I Musa se narodu svome vrati srdit i alostan. O narode moj - ree - zar vam Gospodar va nije dao lijepo obeanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoe te da vas stigne srdba Gospodara vaeg, pa se zato niste drali obeanja koje ste mi da li! Nismo prekrili dato ti obeanje od volje svoje - odgovorie. Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili. A to isto uradio je i Samirija, pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mue, i oni su onda rekli: Ovo je va bog i Musaov bog, on ga je zaboravio! Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rijei ne odgo vara i da od njih ne moe nikakvu nevolju otkloniti, niti im ikakvu korist pribavi ti? A njima je Harun jo prije govorio: O narode moj, vi ste njime samo u iskuenje dovedeni; Gospodar va je Milostivi, zato slijedite mene i sluajte nareenje moje! Mi emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa - odgovorili su oni. O Harune, p ovika Musa - ta te je sprijeilo kad si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi poa o? Zato nisi nareenje posluao? O sine majke moje, ree Harun, ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plaio da ti ne rekne: Razdor si meu sinovima Israilovim po sijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao! A ta si to ti s tim htio, o Samiri ja? - upita ga Musa. Ja sam vidio ono to oni nisu vidjeli odgovori on, pa sam aku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i bacio, i eto tako me je na to navela i za vela moja strast. E onda se gubi! ree Musa, itavog svog ivota e govoriti. Neka me nik o ne dotie! A eka te jo i odreeni as koji te nee mimoii. Pogledaj samo ovoga tvoga bo ojem si se klanjao, mi emo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti, va bog je - Allah, drugog Boga osim Njega nema! On sve zna!621 Iz navedenih ajeta da strast i ovjeka i ljude iz ivota izvode u grijeenje i uivanje, iz grijeenja i uivanja u perve rziju i iivljavanje, iz perverzije i iivljavanja vode ga u irk, prvo idolatriju ili oboavanje stvari i predmeta zatim u oboavanje ivotinja i, konano u oboavanje ljudi i li samooboavanje sebe. 19.1. Homo ludens Stari Latini su za iroke narodne mase plebs i populus ili demos imali slijedeu izr eku: panam et cicenzes - hljeba i igara. uveni antropolog i sociolog kulture Roe K aj ova napisao je knjigu Igre i ljudi. Prema Huizinginom kazivanju i nauavanju u djelu Homo ludens, objavljenom 1937. godine, u korijenu svih relevantnih oblika i vota nalazi se krajnje aktivan i plodan faktor igre. Kao niko prije i poslije nj ega, Huizinga ak i poeziju, mudrost, nauku, pravo, pravila borbe i aristokratskog ivota izvodi iz igre kao osnovne i primordijalne forme ljudskog ivota. I kultura kao kvalitativan nain ivota raa se kroz igru zato to je u isto vrijeme kreacijski im puls, sloboda, mata, inventivno-inovatorski duh, disciplina i organizacija. Ko ita shvaa i razumije o ivotu, lahko mu se sloiti sa Huizingom da igra, kao i religija, umjetnost, snovi i mata, omoguava 621 Kuran (T-H, 85-98) 292

ovjeku nau i perspektivu, radost, zadovoljstvo i svijest o drugom i drukijem ivotu; u svakom sluaju, boljem, potpunijem i uzvienijem od ovozemaljskog ivota. ovjeka kao naj odlikovani je, najsavrenije, najkomplementarnije i Allahovo stvorenje od povj erenja, misije i vodstva na Zemlji, od tridesetak razliitih manifestacija reducir a i svodi na homo ludensa ili bie igre. Moe li se ovjek kao bie vjere, etike, kultur e, umjetnosti, prava, zakona, pameti, uma, razuma, svijesti, savjesti, osjetila, vizije, pamenja, sjeanja, osjeanja, emocija, ljubavi, mate, zajednice, drutva, drutve nosti i solidarnosti, reacije, inovacije, rada, prakse, miljenja, ideja, nauke, c ivilizacije, politike, drave, ekonomije, privrede, povjeritelja i voe nad svjetovi ma i stvorenjima, svesti i reducirati samo na jednu jedinu dimenziju tj. bie igre ili homo ludens? Ukoliko zaboravi na sve svoje odlike i svede ih sve na jednu j edinu mogunost u okviru slobode - igru, ukoliko zanesen, opijen, opinjen i obinjen a rima Dunjaluka u potpunosti zaboravi na Ahiret i njegovu nagradu i kaznu, ukolik o zaboravi na susret sa Allahom i vjeru u Njega i ukoliko negira i ne slijedi pu t Poslanika ovjek se samo i iskljuivo predaje igri, zabavi, razonodi i uivanjima. T o ima svoju cijenu na Dunjaluku i posljedice na Ahiretu: Znajte da (samo izdvojen i) ivot na Ovom svijetu nije nta drugo do igra, zabava i razonoda, i uljepavanje i meusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje ij i rast poslije kie oduevljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidi poutje la, da bi se na kraju skrilo. A na Onom svijetu je teka patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo, ivot na Ovom svijetu je samo varljivo naslaivanje.622 Ljudima se ini da je lijepo samo ono za im ude: ene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni (trkai) kon ji, stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu na Ovom svijetu: a najljepe mjesto pov ratka je u Allaha.623 Svako ivo bie e smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobiete u p otpunosti plae vae, i ko bude od vatre udaljen i u Dennet uveden - taj je postigao t o je elio: a ivot na Ovom svijetu je samo metaul-gurur-varljivo naslaivanje.624 Mi im dajemo da kratko i ogranieno uivaju, a onda emo ih natjerati u patnju neizdrljivu. O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome nee moi nimalo pomoi, niti e dijete moi svome roditelju imalo pomoi! Allahova prijetn ja je istinita, pa neka vas nikako ivot na Ovom svijetu ne zavara i neka vas u Al laha ejtan ne pokoleba.625 Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje i sami se od njega udaljavaju i sami sebe upropatavaju, a da i ne primjeuju. A da ti je vidjeti kako e, kad pred vatrom budu zadrani, rei: Da nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Go spodara naeg ne poriemo i da vjernici postanemo. Ne, ne! Njima e oevidno postati ono to su prije krili, a kada bi i bili povraeni, opet bi nastavili da rade ono to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista laljivci, i rekli bi: Nema ivota osim na Ovo m svijetu i mi neemo biti oivljeni (zato se u potpunosti moemo Kuran (El-Hadid, 20) Kuran (Ali-Imran, 14) 624 Kuran (Ali Imran, 185) 625 Kuran (Luk man, 24 i 33) 622 623 293

prepustiti igri, zabavi i razonodi)! A da je vidjeti kako e, kad pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: Zar ovo nije istina? - odgovoriti: Je ste, tako nam Gospodara naeg! - a i kako e On rei: E pa iskusite onda patnju usljed toga to niste vjerovali! Oni koji ne vjeruju da e pred Allaha stati nastradae kad im iznenada as oivljenja doe, i rei e: O, alosti nae, ta smo sve na Zemlji propustili i grijehe svoje e na leima svojim nositi, a uasno je ono to e uprtiti. ivot na Ovom s ijetu je samo igra i zabava, a Onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Alla ha boje. Zato se ne opametite?626 I kada im je ejtan kao lijepe njihove postupke pre dstavio i rekao: Niko vas danas ne moe pobijediti, i ja sam va zatitnik! - onda je on, kad su se dva protivnika tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: Ja nemam nita sa vama, ja vidim ono to vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strano kanjava.627 O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stv ari, ejtanovo djelo: zato se toga klonite da biste postigli to elite. ejtan eli da po mou vina i kocke unese meu vas neprijateljstvo i mrnju i da vas od sjeanja na Allaha i od obavljanja salata odvrati. Pa hoete li se okaniti?628 Zaalie nevjernici esto to isu postali muslimani. Pusti ih neka jedu i naslauju se, i neka ih zavara nada znae oni!629 To su oni koji su ivot na Ovom svijetu pretpostavili onom na Onom svije tu, zato im se patnja nee olakati niti e im iko u pomo pritei.630 Navedi im primjer da je ivot na Ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba sputamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve moe! Bogatstvo i s inovi su ukras u ivotu na Ovom svijetu, a dobra djela, koja vjeno ostaju, bie od Go spodara tvoga bolje nagraena i ono u to se ovjek moe pouzdati. Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranj a drugih i za pomagae nisam uzimao one koji na krivi put upuuju. A na Dan kad On r ekne: Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji! I kad ih pozovu, oni i m se nee odazvati i Mi emo uiniti da iskuse patnju radi njihovih ranijih veza.631 Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono to je izmeu njih, da se zabavljamo i igramo. D a smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo se onako kako nama dolikuje, a M i to ne inimo, nego Istinom suzbijamo la, Istina je ugui i lai nestane: a teko vama r adi onoga to o Njemu iznosite! Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji! - a o ni, koji su kod Njega, ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale Ga n ou i danju, ne malaksavaju. Zar e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oivjeti! Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi Kuran (El-Enam, 26-32) Kuran (El-Enfal, 48) 628 Kuran (El-Maide, 90. i 91) 629 Kuran (El-Hidr, 2 i 3) 630 Kuran (El-Bekare, 86) 631 Kuran (El-Kehf, 45, 46, 51 i 52) 626 627 294

bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvien Alalh, Gospodar svemira, od onoga to Mu pripisuju! On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. Zar da pored Njega (Allaha) oni uzimaju bogove?! Reci: Dokaite! Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali . Meutim, veina njih ne zna Istinu, pa zato glave okree. On zna ta su radili i ta e ur aditi i oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sam i, iz strahopotovanja prema Njemu, brini. A onoga od njih koji bi rekao: Ja sam, d oista, pored Njega, bog! - kaznili bismo Dehennemom, jer Mi tako kanjavamo mnogoboc e. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih M i raskomadali, i da Mi od vode sve ivo inimo? I zar nee vjerovati? Mi smo po Zemlji nepomine planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze uinili, da bi oni kuda ele stizali. I to to je nebeski svod osiguran Nae je djelo, a oni se ipak okreu od znamenja koja su na njemu. I no i dan Njegovo su djelo, i S unce i Mjesec, i svi oni nebeskim, svodom plove. Nijedan ovjek prije tebe nije bi o besmrtan, ako ti umre, zar e oni dovijeka ivjeti? Svako ivo bie smrt e okusiti! Mi v as stavljamo na kunju i u zlu i u dobru i Nama ete se vratiti.632 Samo Allahu pripad a vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve! U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su zaista, znamenja za razumom obdarene, za one k oji i stojei i sjedei i leei Allahu zikr ine i spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju. Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio (bez cilja, razloga i smisla ), hvaljen Ti budi i sauvaj nas patnje u vatri633 Ono to je Allah odredio dogodit e s e, zato to ne pourujte! Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! On alje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima S vojim kojima hoe: Opominjite da nema boga osim Mene i bojte me se! On je mudro po Istini nebesa i zemlju stvorio, neka je On vrlo visoko iznad onih koje Njemu ra vnim smatraju! On stvara ovjeka od kapi sjemena, a on odjednom otvoreni Allahov p rotivnik! I stoku On za vas stvara, njome se od hladnoe titite, a i drugih koristi imate, njome se najvie i hranite, ona vam je ukras kad je sa ispae vraate i kad je na pau izgonite, a nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste st igli. Gospodar va je, uistinu, blag i milostiv, i konje i mazge, i magarce da ih jaete, i kao ukras - a stvorie i ono to ne znate. Allahovo je da ukae na pravi put, a ima ih i krivih, a da On hoe, sve bi vas uputio. On sputa s neba vodu i kiu, koju pijete i kojom se natapa rastinje kojima stoku napasate. On ini da vam pomou nje raste ito i masline, i palme, i groe, i svakovrsni plodovi to je, zaista, za ljude koji razmiljaju. On ini da se noi i danom koristite, i Suncem i Mjesecom a zvijezde su volji Njegovoj potinjene, to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju i svim onim to vam na Zemlji raznobojnog stvara, to je, doista, dokaz ljudima ko ji pouku primaju. On ini da se morem koristite, da iz njega svjee meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite - ti vidi lae kako ga sijeku da biste neto iz obilja njegova steldi i da biste zahvalni bili. On je po Zemlji nepomina brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate, i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju. Pa da li je onda Onaj koji stvara kao 632 633 Kuran (El-Enbija, 16-35) Kuran (Ali Imran, 190 i 191) 295

onaj koji ne stvara?! Urazumite se! Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nee te ih nabrojati, Allah, uistinu, prata i samilostan je, Allah zna ta tajite, a ta j avno iznosite. A oni kojima se oni, umjesto Allaha klanjaju nita ne stvaraju, oni su sami stvoreni, tvari su, nisu ivi i ne znaju kada e biti oivljeni. Va Bog je - j edan Bog! Srca svih onih koji u Onaj svijet ne vjeruju poriu, oni se oholou razmeu, nema sumnje da Allah zna i ono to oni taje, a i ono to javno iznose, On doista ne voli one koji se ohole.634 I onda onaj vjernik ree: O narode moj, ugledajte se u me ne, ja u vam na pravi put ukazati! O narode moj, ivot na Ovom svijetu samo je prol azno uivanje, a Onaj svijet je, zaista, Kua vjena.635 Nebesa i zemlju je po Istini sa ciljem i svrhom stvorio, On nou zavija dan i danom zavija no, On je Sunce i Mjese c potinio i upokorio, svako se kree do roka odreenog. On je Silni, On mnogo prata! O n vas od jednog ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio - i On vam je dao osam vrsta stoke. On vas stvara u utrobama matera vaih, dajui vam likove, jed an za drugi im, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, gospodar va, Njegova je vlast , nema Boga osim Njega, pa kuda se onda odmeete? Ako vi budete nezahvalni, pa, Al lah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni, a nijedan grijenik nee nositi grijehe dr ugoga! Poslije ete se svome Gospodaru vratiti, pa e vas On o onom to ste radili oba vijestiti, jer On dobro zna svaije misli. Zar ne vidi da Allah s neba sputa kiu pa j e u izvore u zemlji razvodi, a onda pomou nje raznobojno bilje izvodi, zadm se on o osui i ti ga vidi poutjela i najzad ga skri. To je, doista, pouka za one koji su p ametni.636 19.2. Fudbal kao fenomen sportske igre Mnogi koji budu itali ovaj tekst zapitat e se zato ovoliki broj kuranskih ajeta o ig ri, zabavi i razonodi. Upravo zato to mnoge sportske igre ljude oparavaju, obinjava ju, navode, zavode, iz ivota a iz perverzije i iivljavanja u sve mogue vrste idolat rije, strasti, poroka, kocke, droge i alkoholizma. Kako bi, meutim, danas Huizing a pomirio nogometnu igru i nagradu za svakog igraa, pri prodaji i kupovini, od mi lion maraka ili nogometake ugovore na 50, 100, 150, 200 i 260 miliona dolara? Izg leda naivno i smijeno njegova utopistika tvrdnja da je igra sama sebi cilj, kao i de viza oca obnovitelja olimpijskih igara Pjera De Kubertena: Vano je uestvovati, na ta kmienju neovisno od pobjede. Sada se kroz igru, Olimpijske igre, Ligu fudbalskih a mpiona Evrope, Evropsko fudbalsko prvenstvo, Fudbalsko prvenstvo June Amerike, Af rike, Azije i Svjetsko fudbalsko prvenstvo svake etvrte godine, putem elektronskih medija koji su ovjeanstvo pretvorili u elektronsko selo, plasiraju i politika, i k ultura, i civilizacija, i privreda, i ekonomija, i obiaji, i Kuran (En-Nahl, 2-23) Kuran (El-Mu'min, 38 i 39) 636 Kuran (Ez-Zumer, 5, 6, 7 i 21) 634 635 296

turizam, i diplomacija, i ideje, i doktrine, i koncepcije, i znanje, i tradicija , i obiaji, i nonja, i drava, i drutveno-politiko ureenje, ali i Boga mi i religija. K ako je 64 utakmice Sedamnaestog prvenstva svijeta u nogometu, od 31. maja 2002. do 30. juna 2002. godine, za 31 dan u Japanu i Junoj Koreji pratilo 4 milijarde l judi, a samo finalnu dvije i po milijarde u vie od 180 zemalja, to je igraima i nj ihovim trenerima bila izuzetna prilika da itavom svijetu pokau kako se oni obraaju Bogu. I upravo najznaajnija, i na ovom Prvenstvu najprisutnija injenica u ponaanju igraa iz svih kranskih zemalja (Brazil, Argentina, Urugvaj, Meksiko, Paragvaj, Kost arika, Ekvador, Francuska, Slovenija, panija, Portugal, Poljska, Italija, Hrvatsk a, Belgija, iz protestantskih zemalja (Engleska, SAD, Danska, vedska, Njemaka, Rep ublika Irska) iz pravoslavnih zemalja (Rusija), jest javni in krianja i krtenja pos lije svakog datog gola i TV ponavljanja tog strogo obrednog ina pred oima itavog sv ijeta. Gledano po konfesijama unutar kranstva, hrianstva i protestantizima najvie su se krstili katolici, Hrvati posebno, a za njima nisu puno zaostajali ni Brazilci , Argentinci, Urugvajci, Meksikanci, Paragvajci, Italijani, Portugalci, panci pa protestanti iz sedam protestantskih zemalja, pa pravoslavci, ruku na srce, iz sa mo jedne pravoslavne zemlje, Rusije. injenica da je Rusija bila jedina pravoslavn a zemlja na Sedamnaestom prvenstvu svijeta u fudbalu, a prije etiri godine u Fran cuskoj bile su tri pravoslavne zemlje: Bugarska, Rumunija i SR Jugoslavija, je p okazatelj da je Sedamnaesto prvenstvo svijeta u fudbalu bio veliko fijasko i neu spjeh pravoslavnih zemalja samo sa jednom zemljom uesnicom Rusijom, koja je, da n euspjeh bude kompletan, odmah ispala u prvom krugu i nije se plasirala meu esnaest najboljih reprezentacija svijeta. Sedamnaesto fudbalsko prvenstvo svijeta nije bilo samo univerzalizacija, mundijalizacija, globalizacija, poopavanje fudbalske igre, nego i ina obreda krtenja. Kakvo bi bilo reagiranje, komentari i upozorenja da su fudbaleri iz islamskih zemalja (Saudijske Arabije, Tunisa, Senegala, Tursk e, Kameruna i Nigerije) poslije svakog datog gola uili tekbir, Fatihu ili da su in ili rukju i seddu, kao to su se krani krstili ili da su fudbaleri iz Japana, Republi ke Koreje i Kine poslije svakog datog gola inili kontemplaciju i molili se Bogu u okviru svojih religija intoizma, taoizma, konfuionizma i budhizma? Bi li fudbaler i iz islamskih zemalja (to je u dijelu turske laicistiko-sekularistike tampe bilo su ludih pokuaja da se Hakan ukur i turski reprezentativci koji se drue s njim) proglae ni islamskim fundamentalistima, panislamistima, revivalistima, tradicionalistima , konzervativcima, fanaticima i ortodoksima. Ni u jednoj svjetskoj novini od 31. maja do 30. juna 2002. godine nije se moglo proitati da neki od trenera ili fudb alera iz islamskih zemalja u cilju i interesu uspjeha svoje ekipe uza se dri i no si Kuran, hamajliju i zapis i da neki od igraa ili trenera Japana, Kine i Republik e Koreje uza se dri i nosi: Vede, RigVede, Purane i Upaniade, ali su sve svjetske novine kao ekskluzivu prenosili da italijanski selektor uza se nosa i da se ne o dvaja od svete vodice i Biblije radi uspjeha italijanske reprezentacije. Da se umj esto Trapatonija radilo o turskom selektoru, ija je reprezentacija ostvarila najv ei uspjeh u povijesti osvajanja treeg mjesta, sa Kuranom, hamajlijom i zapisom ili zvijezdom i polumjesecom oko vrata, bi li mu slijedila oma oko vrata, to je pokuano Hakanu ukuru, da koristi sport, posebno fudbal, najpopularniju igru u religijske svrhe. Da li bi se 297

svi komiteti u svijetu - i posebno u Bosni - za zatitu ljudskih prava i sloboda o bratili svjetskoj zajednici da zatiti ovjeanstvo od javno reklamiranog i promicanog islama?! Ovako, kad se igrai i javno krste, nosaju lanie sa krievima oko vrata a se lektori se ne odvajaju od svete vodice i Biblije, svi ti komiteti kao da su slijep i, gluhi i nijemi: ute. Najvea vrijednost u svemu tome lei u injenici to igraima koji su muslimani iz Turske, Saudijske Arabije, Tunisa, Senegala, Kameruna i Nigerije ili budhisti, taoisti, intoisti i konfuijevci iz Republike Koreje, Japana i Kine uope nije smetalo to se kranski igrai krste kao to ni njima ne treba smetati ukoliko s e oni budu na svoj nain Bogu obraali. To je nauk iz kulture o priznanju razliitog o d sebe i mogunosti koegzistencije s njima u ravnopravnosti, to je najbolji nain i n ajefikasniji put za otklanjanje dominacije i asimilacije, dvije rak-rane za meulj udske veze i odnose i drutveni ivot openito. U drugi red stvari spada injenica to su sve te zemlje: Turska, Senegal, Japan i Republika Koreja svaku pobjedu svoje rep rezentacije doivljavale kao povijesni iskorak iz anonimnosti u afirmaciju, kao in sveope emancipacije i ravnopravnog ukljuivanja u svjetsku zajednicu i drava. Tako j e u Republici Turskoj, naciji od 70 miliona stanovnika, svaki dan u toku mjeseca juna 2002. godine 3., 9., 13., 18., 25. i 29. kada je turska reprezentacija igr ala sa Brazilom, Kostarikom, Kinom, Japanom i ponovo Brazilom u polufinalu, te R epublikom Korejom za tree mjesto od strane predsjednika Republike Ahmeda Sezera b io proglaavan neradnim danom. Plasman turske reprezentacije u polufinale Svjetsko g fudbalskog prvenstva nagraen je sa 250.000 dolara za svakog igraa a za plasman u finale svakom fudbaleru je obeano bjanko raun tj. da sebi na tednu knjiicu i iro raun upiu koliko ele para od turske drave. U itavom svijetu, posebno u srednjoazijskim d ravama, Republici Turskoj, Albaniji, Makedoniji, Zapadnoj Evropi, posebno u Savez noj Republici Njemakoj i gradu Berlinu osvajanje treeg mjesta obiljeeno je od 2.000 .000 miliona pripadnika turske nacije. Doek reprezentacije na istanbulskom aerodr omu bio je impresivan, a na glavnom trgu Taksim, turske fudbalske gazije doekao je milion patriota ljubitelja fudbalske igre. Uspjeh i plasman Senegala meu osam naj boljih fudbalskih reprezentacija svijeta doivljen je i doekan kao uspjeh, iskorak i afirmacija itave Afrike a ne samo Senegala. U samom Senegalu svi dogaaji u toku mjeseca juna bili su u znaku fudbala. Kao to su u Brazilu, kada igra reprezentaci ja, crkve bile prazne i mise bile pomjerane, tako je u Senegalu bilo pomjereno v rijeme dume namaza dok se ne zavri utakmica reprezentacije. Najvea vrijednost sport a, fudbala, koarke, atletike, boksa, pored svih zamki i opasnosti koje vrebaju od profesionalnog sporta, sa stajalita meuljudskih odnosa, veza, relacija i komunika cija lei u injenici da zemlje, drave i nacije najlake i najbezbolnije postaju otvore ne, kozmopolitske, multirasne, multikonfesionalne, multietnike i multikulturalne upravo kroz sport, posebno fudbal. Ukoliko se baci pogled na 32 zemlje uesnice Se damnaestog svjetskog prvenstva u fudbalu odmah se zamjeuje injenica da u reprezent acijama: June Afrike, Nigerije, Senegala, Kameruna igraju skoro iskljuivo Crnci, r eprezentacijama: Meksika, Ekvadora, Urugvaja, Paragvaja, Argentine i Kostarike n ajvie igraju Melezi, potomci drevnih Indijanaca i evropskih konkviskadora i ponek i bijelac i 298

crnac. U Brazilu dominiraju Crnci sa ponekim bijelcem. U Saudijskoj Arabiji i Tu nisu svi fudbaleri su Arapi Semiti, Berberi i Tuarezi. U Kini, Republici Koreji i Japanu svi fudbaleri pripadaju najmnogoljudnijoj utoj rasi. Najvei iskorak iz et nocentrizma, etnonacionalizma, rasizma, aparthejda, ovinizima, rasne segregacije i diskriminacije, to se svjetskog fudbala tie, ka univerzalizmu, mondijalizmu, koz mopolitizmu i svjetskoj zajednici slobodnih i ravnopravnih ljudi koji imaju ista i jednaka prava na ivot, sreu, blagostanje i organiziranu zajednicu, u odnosu na ostale kontinente nainila je Evropa. Od svih evropskih zemalja uesnica Sedamnaesto g svjetskog fudbalskog prvenstva (Francuska, Danska, panija, Slovenija, Poljska, Njemaka, Republika Irska, Engleska, vedska, Hrvatska, Italija i Belgija) moda su je dino u Italiji i eventualno u Njemakoj reprezentaciji igrali igrai Evropljani roeni u vlastitoj zemlji, to se kae arijevci, bijelci i ljudi plave krvi. U nekim drugi m evropskim reprezentacijama igrali su takoer Evropljani, ali naturalizirani iz d rugih evropskih zemalja. to se tie drugih evropskih fudbalskih reprezentacija, pos ebno fudbalskih velesila Francuske (Silvestre, Turam, Desaji, Christnaval, Sanjo l, Lizarazu, Zidan, Makelele, Viera, orkaef, Sise, Anri, Viltor, Anelka, Trezege) , Engleske (Kion, Kenbel, Karager, Ehioqu, Eli Kol, Endi Kol, Braun, Sautgejt, Der ar, Heski, Vesel), Danske, Belgije i vedske, veina igraa su neevropljani, Crnci, Af rikanci, pa ak ima i muslimana. Tako ustvari, crnci poslije atletike, boksa i koar ke i preko fudbala osvajaju Evropu iako je Hanibal prije 22 stoljea zaustavljen p red vratima Rima - Hanibal ante portas. Ovdje je najbitnija injenica sa stajalita drutva, zajednice, reda, poretka, sistema. U Evropu od etnocentrizma, etnonaciona lizma, ovinizma, nacionalizma, rasizma, aparthejda, rasne diskriminacije i segrag acije univerzalizam, mondijalizam, kozmopolitizam, red, poredak, sistem i organi zacijski oblik u svjetskoj zajednici slobodnih i ravnopravnih ljudi koji imaju i sta i jednaka prava na ivot, sreu, blagostanje, slobodu i ravnopravnost, nije moga o ui i nije uao ni putem stoika, ni putem Kanta, ni putem vjere, ni putem religije , ni putem prava, ni putem sustava, ni putem zakona, ni putem etike, ni putem fi lozofije, ni putem knjievnosti, ni putem umjetnosti, ni putem ekonomije, ni putem privrede, ni putem trita, ni putem politike, ni putem diplomatije, ni putem poezi je, ni putem kolstva, ni putem obrazovanja, ni putem braka, ni putem nauke, ni pu tem civilizacije, ni putem nacije, ni putem naroda, ni putem Crkve, ni putem ide ologije, ni putem teorije, ni putem doktrine, ni putem dogmi, ni putem drave, neg o ulazi putem sporta: atletike, tenisa, stonog tenisa, boksa, koarke, fudbala pos ebno u Francusku, Englesku, Holandiju, Belgiju, Dansku, paniju i Portugal. Da su ljudske pojave kao prirodne reverzibilne - ponovljive, a ne ireverzibilne - nepo novljive, lijepo bi i interesantno bilo dovesti na svjetsko ili evropsko fudbals ko prvenstvo kao gledaoce teoritiare i zastupnike rasistikih teorija: Gobineaua, G umplowieza, Lapouqa, Chamberlaina, Rozenberga, Hitlera, Mussolinija, Himmlera, G oebbelsa. Kada je Hitlera toliko naljutila pobjeda samo jednog Jassyja Owensa, k oliko bi se on i njegova nacistiko-faistiko-rasistika bratija naljutili na injenice d a od etiri najbolje fudbalske reprezentacije svijeta, ak tri: Brazil, Turska i Rep ublika Koreja nisu evropske, bijele, arijevske reprezentacije, da u najbolji tim svijeta po svim anketama 2002. godine ulaze: Kafu, Lusio, Karlos, Ronaldo, Riva ldo, Ronaldino, ElHadi Diuf 299

- sve Crnci, da je najbolji strijelac Sedamnaestog svjetskog fudbalskog prvenstv a 2002. godine Ronaldo sa 8 golova, takoer Crnac. Ne samo to, Hitler koji je iz E vrope mislio zavladati itavim svijetom, da je kojim sluajem iv morao bi se suoiti sa gorkom i nezamislivom injenicom da je prije etiri godine na esnaestom fudbalskom p rvenstvu svijeta u Francuskoj takoer glavni junak finalne utakmice, sa dva postig nuta gola, Zejnuddin Zidan, Alirac, musliman, a ne Evropljanin arijevac, kao to su i na finalnoj utakmici Jedanaestog evropskog fudbalskog prvenstva 2000. godine u susretu sa Italijom presudili prvaka u korist Francuske protiv Italije, Crnci Wiltord i Trezegeut, da je najbolji fudbaler tog prvenstva bio opet Zidan, a naj bolji strijelac Kluiwert, takoer Crnac. Tako sport, fudbal posebno, uz Kuran i Had is, zabija glogov kolac u glavu rasizma, aparthejda, rasne segregacije, diskrimi nacije, dominacije, asimilacije, nacionalizma i ovinizma. injenica da olimpijske l jetne i zimske igre, svjetska, evropska, junoamerika, a sve vie i afrika i azijska f udbalska prvenstva, to uivo, to putem radija i TV ekrana, sluaju i gledaju milijarde ljudi, ini od sporta, fudbala posebno, ne samo najvaniju sporednu, nego za mlae na rataje i glavnu stvar na svijetu. Ukoliko glavnim utakmicama prisustvuju carevi, kraljevi, predsjednici i premijeri drava, kao na polufinalnoj i finalnoj utakmici Sedamnaestog svjetskog fudbalskog prvenstva to su prisustvovali premijeri i car Japana, predsjednik Republike Koreje, predsjednik Brazila, predsjednik Republike Turske, predsjednik i kancelar Njemake, najvea i najpoznatija fudbalska imena u p ovijesti: Pele, Bekenbauer, Platini, Maradona, onda je to i relevantna politika in jenica. Ustvari ljetne i zimske olimpijske igre i svjetska fudbalska prvenstva p redstavljaju univerzalne, globalne, totalne, komplementarne i mondijalne mozaike svjetskih nacija, rasa, etnosa, jezika, kultura, obiaja, nonji, tradicija i put s veljudskog upoznavanja, pribliavanja, udruivanja i priliku za sporazumijevanje i d ogovaranje meu ljudima, narodima, dravama i kontinentima. Ukoliko navijai jednog kl uba iz jedne zemlje, iz Italije i kluba Perua poruuju svome igrau koji igra za Repu bliku Koreju, kada da gol Italiji, da je vie nepoeljan u svome klubu i Italiji, to poprima negativne i opasne konotacije. S druge strane, ukoliko navijai jednoj re prezentaciji, kao Holanani svojoj na Evropskom fudbalskom prvenstvu 2000. godine, ak i poslije poraza od Italije, nakon toga skandiraju i aplaudiraju puna dva sat a, oni putem sporta, fudbala posebno, javno i deklarativno svjedoe i iskazuju svo ju svijest o nacionalnoj posebnosti i identitetu, o elji, potrebi i tenji da u okv iru nacionalnog entiteta ive zajedno, o nacionalnom karakteru, koji se postie kult urnim kontinuitetom, o kontinuitetu memorije i zajednikoj povijesnoj sudbini. Kol iko je stotina hiljada ili miliona ljudi u Brazilu nosilo utu boju, boju brazilsk e ekipe i brojeve Karlosa 6, Ronalda 9, Ronaldija 11 i Rivalda 10? Koliko u Engl eskoj mladia ima frizuru kao Bekham i ta su u smislu afirmacije, uspravljanja, vraa nja dostojanstva, nade, samopotovanja, digniteta i autoriteta znaile pobjede Seneg ala, Turske, Koreje, SAD, Paragvaja i Japana za njihove drave i nacije? ta znai za Brazilce, koji se identificiraju sa fudbalom, i iji selektor Luis Skolari uoi fina lne biti ili ne biti, utakmice izjavljuje: Jo danas znam da sam iv i sutra poslije finalne utakmice, neovisno od rezultata, pobijedili ili izgubili, sakrit u se des et dana sa svojom enom da se odmorim. Ko moe znati i procijeniti ta znai plasman sene galske reprezentacije meu 300

osam najboljih i njihova najsenzacionalnija i najvea pobjeda u prvoj utakmici prv enstva protiv, tada aktualnog prvaka svijeta i prvaka Evrope, reprezentacije Fra ncuske sa 1:0, ne samo za Senegal, nego i itav afriki kontinent. 19.3. Historija svjetskih fudbalskih prvenstava Svjetska fudbalska prvenstva odravaju se i odigravaju od 1930. godine, unazad 72 godine. Prvo Svjetsko fudbalsko prvenstvo odigrano je 1930. u Urugvaju. Na njemu je uestvovalo 13 reprezentacija, etiri iz Evrope (Belgija, Francuska, Rumunija i Jugoslavija), a ostale su bile iz June Amerike. Finalnu utakmicu igrali su Urugva j i Argentina u Montevideu na stadionu Centenario . Rezultat je bio 4:2 za Urugvaj , datum 30. juli, gledalaca 80.000, sudija Langenus (Belgija), strijelci: Dorado Iriarte ea i Kastro za Urugvaj, a Peuele i Stabile za Argentinu. Urugvaj je igrao u sastavu: Balesteros, Nasazi, Fernandez, Dorado, Kastro, Iriarte, Maseroni, And rade, Gestido, Skarone, ea. Argentina je igrala u sastavu: Botaso, Paternoster, M onti, Peuele, Stabile, M. Evaristo, Dela Tore, H. Evaristo, Suarez, Varalo i Fere ira. Naslov svjetskog fudbalskog prvog prvaka osvojila je doista najbolja reprez entacija svijeta - Urugvaja, koja je prije toga na Olimpijskim igrama u Parizu 1 924. godine i Amsterdamu 1928. bila olimpijski pobjednik. Prvo finale bilo je fi nale junoamerikih reprezentacija. Predsjednik Svjetske fudbalske asocijacije tada je bio il Rime. Drugo Svjetsko fudbalsko prvenstvo odrano je u Italiji 1934. godin e. Poto je zvanini svjetski prvak, Urugvaj, odbio nastupiti u Italiji, tako je on predao titulu bez borbe. Brazil i Argentina bili su revoltirani naturalizacijom mnogih sjajnih junoamerikih fudbalera u Italijane (Monti, Orsi i Guaita), te su up utili treerazredne reprezentacije. I Britanske selekcije bojkotirale su Drugi Mun dijal, zbog odluke FIFA-e da u kvalifikacijama dopusti uee Slobodne Irske. Ovo prve nstvo je lansiralo nekoliko fudbalskih veliina i legendi: ehe, Planiku i Nejedlija, panca Zamoru, Nijemca Konena, Italijane Orsija i Vitorija. Finalna utakmica igra la se u Rimu 10. juna 1934. godine, gledalaca: 45.000, sudija Eklund (vedska), st rijelci: Orsi i avio za Italiju i Pu za ehoslovaku. Dakle, rezultat je bio 2:1 za Ita liju. Italija je u finalu nastupila u sastavu: Kombi, Monzeljo, Alemandi, Ferari s, Monti, Bertolini, Guaita, Meaca, avio, Ferari i Orsi, a ehoslovaka u sastavu: Pla nika, Zeniek, tiroki, Kostalek, Kambal, Kril, Junek, Svoboda, Sobotka, Nejedli Pu. Tr ee Svjetsko fudbalsko prvenstvo, odrano je u Francuskoj 1938. godine. Finalnu utak micu igrali su Italija i Maarska. Rezultat je bio 4:2 za Italiju, stadion Kolombe u Parizu, 19. juni. 1938. godine, gledalaca: 60.000, sudija Kapdevil (Francuska ), strijelci: Kolauzi, Piola, po dva za Italijane, a Titko i Saroi za Maare. 301

Sastavi: Italija: Oliveri, Foni, Rava, Sarantoni, Andreolo, Lokateli, Biavati, M eaca, Piola, Ferari, Kolauzi. Maarska: Sabo, Polgar, Biro, Salaj, u, Lazar, Sas, Ze ngeler, Saroi, Vince, Titko. Kao i prije etiri godine i ovaj put, Urugvajci su bojk otirali Mundijal, Englezi su i dalje bili u zavadi sa FIFA-om, Austriju je anluso m progutala Njemaka. Najljepa utakmica ovog prvenstva bila je Brazil - Poljska 6:5 u osmini finala. Brazilac Leonidas i Poljak Vilimovski u ovoj utakmici postigli su po etiri gola. Ipak, Italija je odbranila titulu i po drugi put postala prvak svijeta u fudbalu. Nakon prva tri svjetska prvenstva u fudbalu, usljed Drugog s vjetskog rata, prvenstva se nisu odrala 1942. i 1946.godine. etvrto Svjetsko fudba lsko prvenstvo, odrano je u Brazilu 1950. god. Finalnu utakmicu na najveem stadion u na svijetu, Marakana u Rio de aneiro 16.jula 1950. godine, pred vie od 200.000 g ledalaca igrali su Brazil i Urugvaj. Rezultat je bio 2:1 za Urugvaj. Sudija je b io Englez Rider, a strijelci ijafino i iija za Urugvaj i Frijaka za Brazil. Pobjeda Urugvaja bila je najvea fudbalska senzacija u historiji svjetskih prvenstava. oki rani tim porazom, 300 Brazilaca izvrilo je samoubistvo, a predsjednik FIFA-e, il R ime, kasnije je izjavio: Nisam znao ta da radim sa Kupom. Sreom, kapiten Urugvaja j e jednostavno uzeo pehar, a da ja nisam znao ta da uradim ili kaem. Ovo je prvenstv o bilo okrnjeno neuestvovanjem nekoliko jakih fudbalskih reprezentacija kao to su Austrija, Belgija, S.R. Njemaka, usljed posljedica Drugog svjetskog rata, a SSSR i skoro itav istoni blok se povukao zbog sukoba sa FIFA-om. Od prvenstva je odusta la i Argentina, jer su joj najbolji igrai emigrirali u Kolumbiju, a teka tragedija aktuelne prvake, Italijane, zadesila je 4. maja 1949. godine, kada je u avionsk oj nesrei poginulo 18 igraa. Tako su takvi Italijani izgubili od vedske u Brazilu k ao i Englezi, favoriti, od autsajdera, Amerikanaca. To je bio prvi nastup Englez a na svjetskim fudbalskim prvenstvima. U finalnoj utakmici Brazil i Urugvaj su i grali u sljedeim sastavima: Brazil: Barbosa, Juvenal, Danilo, Frijaka, Ademir, iko , Augusto, Bauer, Bigode, Zizinjo, air; Urugvaj: Maspoli, Tejerea, Varela, iija, Mi guez, Moran, M. Gonzales, Gambeta, Andrade, Perez, ijafino. Bez obzira na tragini o k i najveu fudbalsku senzaciju, Urugvaj je doao do druge titule svjetskog prvaka u fudbalu. Tako su, zapravo, svjetskim fudbalom od 1930. do 1950. dominirali Urug vaj i Italija. Od tada do danas svjetski fudbal je u znaku dva fudbalska dinosau rusa i fudbalske velesile, Brazila i Njemake. Peto Svjetsko prvenstvo u fudbalu, odrano je 1954. godine u vajcarskoj. Finalna utakmica odigrana je u Bernu 4. jula 1954., na stadionu Vakdorf, izmeu S.R. Njemake i Maarske. Mada je maarska reprezenta cija, zvana lahka konjica, od 1950. do 1954. uzastopno nanizala 32 pobjede i triju mfalno poela Prvenstvo u vajcarskoj sa Junom Korejom 9:0, Turskom 4:1, S.R. Njemakom 8:3, Brazilom 4:2, Urugvajem 4:2, ipak u finalu su protiv S.R. Njemake, iako su vodili sa 2:0, naprosto i neobjanjivo stali i izgubili sa 3:2. Nakon 36 uzastopni h pobjeda u etverogodinjem razdoblju, iscrpljeni tekim utakmicama do finala sa Braz ilom i Urugvajem, maarski dribleri i lahka konjica su dopustili da ih fiziki i taktik i izuzetno pripremljena ekipa autsajdera Sepa Herberga nadtri i golovima Morluka i Rana (2), ukrade ve vienu titulu. Zapravo, tada osim Maara, niko nikog drugog nije mogao ni zamisliti kao kandidata za titulu svjetskog prvaka. 302

Pobjeda Njemake 4. jula u Bernu bila je senzacija, ravna pobjedi Urugvaja nad Bra zilom 1950. godine. Sudija te finalne utakmice bio je Englez Ling, a strijelci z a Njemaku: Ran (2 gola) i Marlok, a Puka i ibor za Maarsku. S.R. Njemaka je igrala u s astavu: Turek, Komejer, Librih, Ran, O. Valter, afer, Posipal, Ekel, Maj, Morlok, F. Valter, a Maarska je igrala u sastavu: Grosik, Lanto, Loran, ibor, Hidegkuti, J . Tot, Buzanski, Boik, Zakarijas, Koi, Puka. Bez obzira to su Maari izgubili u finalu 954. godine od Njemaca sa 3:2, nikada u Evropi nijedna zemlja nije imala takve f udbalere i reprezentaciju. teta to su tragini dogaaji u Maarskoj i intervencija Sovje ta 1956., rastjerali tu reprezentaciju po itavom svijetu, a najvie ih se skrasilo u Madridskom Realu.Njima je jedino bio ravan i Akram Brazil 1958. i 1962. godine. e sto Svjetsko fudbalsko prvenstvo odrano je i odigrano u vedskoj 1958. Finalna utak mica izmeu Brazila i vedske odigrana je 29. juna 1958. na stadionu Rasunda u tokholmu pred 50.000 gledalaca. Sudija je bio Gige (Francuska), rezultat utakmice Brazil - vedska 5:2. Strijelci za Karioke bili su Vava (2 gola), Pele (2 gola) i Zagalo ( 1 gol), a za vedsku Lidholm i Simonson. Ekipe su nastupile u sljedeem sastavu: Bra zil: Gilmar, . Santos, N. Santos, Zito, Belini, Orlando, Garina, Didi, Vava, Pele, Zagalo, a vedska: Svenson, Bergmark, Aksborn, Borjeson, Gustavson, Parling, Hamr in, Gren, Simonson, Lidholm, Skoglund. esto Svjetsko fudbalsko prvenstvo obiljeili su bitni fudbalski dogaaji. Na njemu je prvi puta zaigrao najbolji fudbaler svij eta Edson Arantes de Nasimento - Pele. Da bi Peleu dao prostora u reprezentaciji , selektor Feola, rtvovao je Altafinija i Sanija. To se isplatilo jer je Pele pos tigao 6 golova, na finalnoj 2 i roen je Kralj fudbala svih vremena. Na toj finalnoj utakmici od 17 dosadanjih finala, postignuto je najvie golova 7, i to Brazil 5, a vedska 2. Na ovom prvenstvu nastupili su oslabljeni i Urugvaj i Argentina, uslje d odlaska igraa u Evropu, ali i Engleska pogibijom nekoliko reprezentativaca u av io-nesrei Manester Junajteda. Ulaskom ruskih trupa u Maarsku, reprezentacija lahke k onjice se raspala i rasprila po svijetu. Bez obzira na sve, Brazil je tada sa najb oljim napadom svih vremena (Garina, Didi, Vava, Pele i Zagalo) bio nezaustavljiv i nepobjediv, ali i odbrana sa Gilmarom i dva Santosa bila je jaka. Sedmo svjets ko fudbalsko prvenstvo odrano je i odigrano 1962. godine u ileu. Finalna utakmica izmeu Brazila i ehoslovake odigrana je na stadionu Nacional 17. juna 1962. godine pre d 69.000 gledalaca. Sudija je bio Latiev (SSSR). Rezultat: Brazil - ehoslovaka 3:1. Strijelci: Amarildo, Zito i Vava za Brazil, a Masopust za ehoslovaku. Brazil je n astupio u finalu u sljedeem sastavu: Gilmar, Mauro, N. Santos, Didi, Vava, Zagalo , . Santos, ozimo, Zito, Garina, Amarildo, a ehoslovaka: trojf, Novak, Popluar, Pospik al, Kvasniak, Jelinek, Tihi, Pluskal, Masopust, erer i Kadraba. Kako se vidi, u o dnosu na vedsku prije 4 godine, u Brazilu na finalnoj utakmici nisu nastupili Pel e, Orlando i Belini. Umjesto njih u timu su bili ozimo, Mauro i Amarildo. Poto je Pele u drugoj utakmici prvenstva povrijeen, njega je kao voa ekipe zamijenio sa je dnom kraom nogom Garina. Uz pomo Vave, Didija, Zagala i ostalih, Garina je odbranio titulu i igrao fenomenalno. Ovo prvenstvo obiljeeno je grubom igrom, posebno od eh oslovaka. Najvee razoarenje Prvenstva bila je reprezentacija panije, koja sa Pukaem, Gentom, Distefanom i Suarezom nije 303

uspjela da postigne ita, bez obzira na grubu igru ehoslovaka radi koje su trojica njihovih igraa napustili igru. Osmo svjetsko svjetsko fudbalsko prvenstvo odrano j e i odigrano u Engleskoj 1966. god. Finalna utakmica izmeu Engleske i Njemake odig rana je u Londonu 30. jula 1966. na stadionu Vembli pred 95. 000 gledalaca. Sudija je bio Dinst (vajcarska). Rezultat: Engleska - Njemaka 4:2, nakon produetaka. Stri jelci za Englesku bili su Harst (3 gola) i Piters (1 gol), a Haler i Veber za Ni jemce. Engleska je finalnu utakmicu igrala u sljedeem sastavu: Benks, Vilson, arlt on, Bal, Hant, Piters, Koen, Stajls, Mur, Harst, B. arlton, a Njemaka: Tilkovski, u lc, neliger, Bekenbauer, Zeler, Emerih, Hetges Veber, Haler, Overat, Held. Gruba igra nastavljena je i na ovom prvenstvu. Sa povrijeenim Peleom, Brazilci nisu mog li nista uiniti. Pozitivno otkrie prvenstva bila je Sjeverna Koreja koja je pobjed ila Italiju 1:0 i povela protiv Portugala sa 3:0 da bi izgubila 5:3. Najsporniji trenutak ovog prvenstva: 101. minut produetka utakmice Njemaka - Engleska, kada j e Harst silovito tukao, i lopta od preke se odbila od zemlju, da li ispred ili iz a gol linije, ostalo je sporna tajna do danas. Sudija Dinst priznao je Englezima gol. Deveto Svjetsko fudbalsko prvenstvo odrano je i odigrano u Meksiku 1970. Fi nalna utakmica izmeu Brazila i Italije odigrana je u Meksiko Sitiju 21. juna 1970 . na stadionu Asteka pred 108. 000 gledalaca. Sudija je bio Glokner (Njemaka). Rezu lat Brazil-Italija 4:1. Strijelci: Pele, Derson, airzinjo i Karlos Alberto za Braz il, a Bonisenja za Italiju. Ekipe su nastupile u sljedeim sastavima: Brazil: Feli ks, Brito, Everaldo, Derson, Tostao, Rivelinjo, Alberto, Pjaza, Klodoaldo, airzinj o, Pele, a Italija: Albertozi, Burgni, Rosato, Domenigini, Desisti, Riva, Cera, B ertini (Julijano) Faketi, Macola, Boninsenja (Rivera). Na ovom prvenstvu Brazil predvoen Peleom i Zagalom, selektorom nije imao konkurencije. Na ovom prvenstvu B razil je po trei put postao prvak svijeta u fudbalu i dobio u trajno vlasnitvo Zlat ni Kup ila Rimea. U Italijanskoj ekipi selektor Valkaree nije uope trpio jednog od n ajboljih svojih igraa ani Riveru, koji je stalno bio rezerva. Deseto Svjetsko prve nstvo odrano je i odigrano 1974. godine u Njemakoj. Finalna utakmica izmeu Njemake i Holandije odigrana je u Minhenu 7. jula 1974. na Olimpijskom stadionu pred 79.0 00 gledalaca. Sudija je bio Tejlor (Engleska). Rezultat utakmice Njemaka - Holand ija 2:1. Strijelci: Braitner i Miler za Njemaku, a Neskens za Holandiju. Ekipe su nastupile u sljedeim sastavima: Njemaka: Majer, Vogts, Brajtner, varcenberg, Beken bauer, Henes, Bonhof, Holcenbajn, Miler, Overat, Grabovski, a Holandija: Jongbla d, Surbijer, Rajsbergen (De Jong), Han, Krol, Jansen, Neskens, Van Hanegem, Kroj f, Rep, Resenbrik (Vander Kerkof). Bio je to susret predvoen Kraljem odbrane - Beke nbauerom, s jedne i Kraljem napada - Krojfom, sa druge strane. Pored Krojfa, kod H olanana svjetske zvijezde bili su Neskens, Rep, Han, Van Hanegem, Surbijer, a kod Nijemaca uz Princa Bekenbauera tu su Overat, Henes, Miler, Braitner, Vogts. Iak o su Holanani igrali, Nijemci su pobjedili. Umjesto Kupa ila Rimea, Nijemci su pod igli novi trofej od istog zlata teak 5 kilograma i vrijedan 22 miliona dolara. Nak on 20 godina, bilo je to ponovo svjetsko fudbalsko finale Evropljana. Jedanaesto Svjetsko fudbalsko prvenstvo odrano je i odigrano 1978. godine u Argentini. Fina lna 304

utakmica izmeu Argentine i Holandije odigrana je u Buenos Airesu 25. juna 1978. n a stadionu Monumental, pred 72.000 gledalaca. Sudija je bio Gonela (Italija). Rezu ltat utakmice Argentina - Holandija 3:1. Strijelci za Argentinu bili su: Kempes (2 gola i Bertoni (jedan), a za Holandiju Naninga. Ekipe su igrale u sljedeim sas tavima: Argentina: Filjol, Pasarela, Olguin, Galvan, Irantini, Ardiljes (Larosa) , Galjego, Luke, Bertoni, Kempes, Ortiz (Husman), a Holandija: Jong Bland, Krol, Brant, Han, Neskens, Portvlit, Van der Kerkof, Jansen, Resenbrik, R.Van der Ker kof, Rep (Aniga). Bez obzira to su Tulipani bili favoriti, Gauosi su prvi puta postali prvaci svijeta, kao trea junoamerika reprezentacija, a Holanani su stekli kompleks stalno drugog. Zapravo, Holandija je jedina svjetska reprezentacija koja je dva puta uzastopno igrala u finalu svjetskog fudbalskog prvenstva, a da nije nikada postala prvak svijeta u fudbalu. Dodue, igrale su u finalu i Maarska i vedska i ehos lovaka, pa nisu bile prvaci svijeta, ali ne dva puta uzastopno. Za razliku od Hol andije, Engleska i Francuska su samo po jedanput igrale u finalu i bile su prvac i svijeta u fudbalu. Dvanaesto Svjetsko prvenstvo u fudbalu, odrano je i odigrano 1982. u paniji. Finalna utakmica izmeu Italije i Njemake odigrana je 11. jula 1982 . u Madridu na stadionu Santiago Bernabe , pred 90.000 gledalaca. Sudija je bio Ko eljo (Brazil. Rezultat utakmice Italija - Njemaka 3:1. Tako su Italijani, pored B razila, postali trostruki fudbalski prvaci svijeta. Strijelci za Italiju bili su Rosi, Tardeli i Altobeli, a za Njemaku Brajtner. Ekipe su nastupile u sljedeem sa stavu: Zof, Kabrini, irea, Oriale, Konti, Rosi, Bergoni, Kolovati, entile, Tardeli , Graciani (Altobeli, Kauzio), a Njemaka: umaher, K. Forster, B. Forster, Dremler (Hrube), Fier, Kale, tilike, Brajtner, Brigel, Rumenige (H. Miler), Litbarski. Dvan aesto prvenstvo imalo je Brazil za apsolutnog favorita ali mu je Paolo Rosi, por ed vodstva od 2:0, dao het-trik. Ovo prvenstvo je prvi put umjesto 16 uobiajenih uesnika, imalo 24 uesnika. U prvoj fazi takmienja ak je 16 rezultata zavreno nerijeeno . panija 1982. donijela je fudbalsku klasiku i veliko polufinale Zapadne Njemake i Francuske i rekordnih 10 golova Maarske protiv El-Salvadora. Najtraginija repreze ntacija ovog prvenstva je Brazil, kome je protiv Italije bilo dovoljno nerijeeno igrati da ue u polufinale. Trinaesto Svjetsko fudbalsko prvenstvo odrano je i odig rano 1986. godine u Meksiku. Finalna utakmica izmeu Argentine i Njemake odigrana j e 29. juna 1986. godine u Meksiko Sitiju na stadionu Asteka pred 114.000 gledalaca . Sudija je bio Filjo (Brazil). Rezultat finalne utakmice Argentina - S.R. Njemak e 3:2. Tako su Argentinci kao i Urugvajci postali dvostruki svjetski prvaci iz J une Amerike. Strijelci za Argentinu bili su: Braun, Valdano, Buruaga, a za Njemaku Rumenige i Feler. Ekipe su nastupile u sljedeim sastavima: Argentina: Pumpido, Ol artikoea, Braun, Buruaga (Trobijani), Valdano, Enrike, Kuiufo, Rueri, usti, Batista, Maradona, a S.R. Njemaka: umaher, Brigel, Forster, Bremen, Allofs (Feler), Rumenig e, Berthold, Jakobs, Eder Mateus, Magath (D. Henes). Svijet je u Meksiku na Trin aestom Svjetskom fudbalskom prvenstvu, poslije Pelea u vedskoj, dobio novog fudba lskog kralja Diega Armanda - Maradonu. U finalu su uporni Nijemci rezultat 0:2 u spjeli preokrenuti u 2:2, ali je Maradona maestralnim pasom prema Buruagi slomio otpor Nijemaca, kao to je u etvrtfinalu lobovao golmana iltona. 305

etrnaesto Svjetsko fudbalsko prvenstvo odrano i odigrano je 1990. godine u Italiji . Finalna utakmica izmeu Njemake i Argentine odigrana je u Rimu na Olimpijskom sta dionu 8. jula 1990. godine, pred 74.000 gledalaca. Sudija je bio Kodesal (Meksik o). Rezultat utakmice Njemaka - Argentina 1:0. Strijelac jedinog gola na utakmici za Nijemce bio je Breme iz jedanaesterca. To je jedina finalna utakmica svjetsk ih fudbalskih prvenstava koja je rijeena iz penala. Bez obzira na to Nijemci su u z Italijane postali trostruki svjetski fudbalski prvak iz Evrope, igrajui est puta u finalu, a trei puta uzastopno. Ekipe su u finalu nastupile u sljedeim sastavima : Njemaka: Ilgner, Koler, Buhvald, Litbarski, Mateus, Klinsman, Berthold (Rojter) , Augentaler, Breme, Hesler, Feler, Argentina: Gojkoea, Serizueala, Rueri (Monzon) , Basualdo, Maradona, Dezoti, Lorenco, Sensini, Simon, Buruaga, Troljo. Najboljim fudbalerom ovog prvenstva proglaen je Mateus. Ustvari, u Italiji je pobjedila Nj emaka upornost, sistematinost u radu, iskustvo, ozbiljnost u igri i igra do poslje dnje sekunde. Naravno, pomogla im je nedisciplina i droga najboljeg fudbalera sv ijeta - Maradone. Petnaesto Svjetsko fudbalsko prvenstvo odrano je i odigrano 199 4. godine u SAD-u. Finalna utakmica izmeu Brazila i Italije odigrano je 17. jula 1994. godine u Pasadeni na stadionu Roz Bol pred 94.000 gledalaca. Sudija je bio P ul (Maarska). Rezultat regularnog toka utakmice Brazil - Italija bio je 0:0, a na penale, Brazil je pobijedio 3:2. U finalnoj utakmici ekipe su nastupile u sljed eim sastavima: Brazil: Tafarel, Branko, Dunga, Zinjo, Bebeto, orginjo (Kafu), Mars io, Santos, Mazinjo (Viola), Mauro Silva, Romario, a Italija: Paljuka, Maldini, Benarivo, Albertini, Domadoni, Masaro, Musi (Alpoloni), Barezi, Berti, D. Baoto, R. Baoto. Tandem Bebeto-Romario napunio je stadione irom Amerike i izvrio popular izaciju fudbala u Americi do nesluenih rajzmjera. Taj tandem uz ostale igrae Kariok a, Dungu, Zinju i Aldaira, donio je Brazilu etvrtu svjetsku fudbalsku titulu i ovj eru najbolje fudbalske reprezentacije svijeta. Za fudbalera ampionata proglaen je Romario, a tragiar prvenstva bio je Maradona jer je radi upotrebe dopinga vraen kui . Najbolja utakmica prvenstva bila je u etvrtfinalu, izmeu Brazila i Holandije 3:2 . Tako su Karioke preko fudbalske sambe proirili fudbal u SAD. esnaesto Svjetsko fud balsko prvenstvo odrano je i odigrano 1998. godine u Francuskoj. Finalna utakmica izmeu Francuske i Brazila odigrana je 12. jula 1998. godine u Parizu na stadionu Sent Denipred 80.000 gledalaca. Sudija je bio Belkola (Maroko). Rezultat utakmice Francuska - Brazil 3:0. Strijelci za Francusku bili su: Zidan (2 gola) i Petit (1 gol). Kao to je na Dvanaestom Svjetskom fudbalskom prvenstvu prvi puta nastupi lo 24 reprezentacije, tako je na esnaestom prvi put nastupilo 32 fudbalske reprez entacije. Otkrie ovog prvenstva je Englez Majkl Oven, najbolji proglaeni fudbaler Zidan, a najvee psiholoke traume doivio je Brazilac Ronaldo u finalnoj utakmici. Ra zoarenja u Francuskoj prije svih, bili su Njemaka, Italija, pa i Engleska. O njiho vim igrama na tom prvenstvu ve smo pisali. Sljedea generalna odrednica esnaestog fu dbalskog prvenstva bio je nastavak dominacije evropskih (15) i junoamerikih (5) re prezentacija, sa svega etiri azijske, dvije sjevernoamerike, jednom srednjoamerikom i pet afrikih zemalja. Ta razlika postaje drastinija kada se posmatra drugi krug takmienja u koji se, od azijskih zemalja nije plasirala nijedna, od pet 306

afrikih, samo Nigerija, a da nije bilo namjetaljki mogli su se i trebali plasirati i Maroko i Kamerun. U etvrtfinale su ule samo evropske (6) i junoamerike (2) reprez entacije, a nijedna iz Azije, Afrike, Sjeverne i Srednje Amerike. Tako je etvrtfi nale svedeno na uee 20% zemalja a 80% ovjeanstva svedeno je na gledaoce. U polufinale su se plasirale tri evropske (Francuska, Hrvatska i Holandija) i jedna junoamerik a reprezentacija. Slijedilo je finale Francuska - Brazil. Iako je Brazil jedini uestvovao na svih esnaest svjetskih fudbalskih prvenstava, est puta igrao u finalu i etiri puta (najvie) osvajao titulu svjetskog prvaka, Francuska kao domain Prvenst va, u koje je uloila milijardu i po dolara, koja je jedina od pet stalnih lanica S avjeta sigurnosti, zemlja koja je bila druga kolonijalna sila svijeta i koja je posjednik atomskog oruja, jedina zemlja iz kruga velike zapadnoevropske etvorke (I talija - tri puta, Njemaka - tri puta i Engleska jednom), nije do ovog svjetskog prvenstva bila svjetski prvak u fudbalu. Suvie je stvari u igri i pitanja da Fran cuska ne bi pobijedila pa makar i Brazil i to ak sa 3:0. Politikom sudbinom Francu ska je bila osuena na pobjedu. Nije valjda uzalud predsjednik Francuske prije fin alne utakmice razgovarao na telefon sa predsjednikom Brazila i obeao da nita nee po remetiti odnose izmeu dvije zemlje. Kao to je prije toga, na koju godinu, najvei i najznaajniji sportski dogaaj, Olimpijske igre, noenjem olimpijske baklje u SAD-u oz naio Muhamed Ali, tako je junak finalne utakmice u Francuskoj, sa postignuta dva gola i najbolji proglaeni igra esnaestog fudbalskog prvenstva Zinedin Zidan. I Muha med Ali i Zidan su muslimani. Sljedea bitna oznaka esnaestog svjetskog fudbalskog prvenstva jeste ponaanje gotovo tri miliona gledalaca na 64 odigrane utakmice. Ma da je prije svjetskog prvenstva Francuska policija hapsila tzv. islamske fundame ntaliste, u toku samog Prvenstva, nerede, divljanja, tue, nasilje i napade na pol iciju vrili su samo navijai iz Evrope, ponajvie iz Engleske, kotske, Njemake i Hrvats ke. Nije li moda danas slina i usporediva stvar sa svjetskim teroristima? Hvataju se i hapse samo muslimani, a drugi sigurni ine sistemski, politiki i dravni teroriz am. Na kraju umalo ne zaboravismo, u finalnoj utakmici esnaestog svjetskog fudbal skog prvenstva ekipe su igrale u sljedeim sastavima: Francuska: Bartez, Turam, Le bef, Desaji, Lizarazu, Karambe (Bogosijan), Deamp, Zidan, Petit, orkaef (Viera), G ivar (Dugari), a Brazil: Tafarel, Kafu, Aldair, unior, Bajaro, Zinjo (Denilson), C ezar, Sampajo (Edmundo), Dunga, Rivaldo, Ronaldo, Bebeto. Sedamnaesto Svjetsko p rvenstvo odrano je i odigrano 2002. u Japanu i Republici Koreji. Finalna utakmica izmeu Brazila i Njemake odigrana je 30. juna u Jokahami u Japanu na stadionu Inter nacional pred 72.370 gledalaca. Sudija je bio Pierluigi Collina (Italija), najbol ji sudija na svijetu, sa pomonicima Linberg (vedska) i Sharp (Engleska). Rezultat finalne utakmice Brazil - Njemaka 2:0. Strijelac za Brazil, Ronaldo, oba gola. Ek ipe u finalu su nastupile u slijedeim sastavima: Brazil: Marcos, Lucio, Roque Jun ior, Edmilson, Cafu, Ronadlhino (Juninho), Gilberto Silva, Kleberson, Roberto Ca rlos, Rivaldo, Ronaldo (Denilson), a Njemaka: Kahn, Frings, Ramelow, Linke, Metze lder, Schneider, Hamann, Jeremies (Asamoah), Bode (Ziege), Neuville, Klose (Bier hof). Ovo posljednje, Sedamnaesto Svjetsko prvenstvo, ima nekoliko posebnih kara kteristika. To je prvo svjetsko fudbalsko prvenstvo koje se odralo na tlu Azije, sva prethodna, odrana su 307

na tlu June Amerike, Evrope, Srednje i Sjeverne Amerike. To je prvo svjetsko fudb alsko prvenstvo koje se odigravalo, ne u jednoj, nego u dvije drave, Japanu i Rep ublici Koreji, od 31. maja do 30. juna 2002. godine u slijedeim gradovima: Seoulu , Incheonu, Suwonu, Daejonu, Jeonju, Gwangju, Daegu, Ulsan Mulsu, Busanu i Seagw ipou u Koreji, Saitami, Nagai, Kobe Wing, Oita Big Eye, Nigita Big Swan, Shizuok a, Saporo Dome, Miuagi, Ibaraki Kashima Yokohama, najvei od svih stadiona na kome je odigrano finale. Kako se vidi po deset gradova Japana i Koreje, dakle ukupno u 20 gradova odigrano je svih 64 utakmice posljednjeg svjetskog prvenstva u fud balu. Slijedea karakteristika ovog Sedamnaestog prvenstva svijeta u fudbalu jeste da su se prvi puta u finalu sastale dvije najbolje svjetske reprezentacije u fu dbalu, Brazil i Njemaka. Zapravo, Brazil i Njemaka su po mnogo emu i neusporedivo n ajbolje svjetske reprezentacije u svijetu. Samo su te dvije reprezentacije po se dam puta igrale u finalu, samo su te dvije reprezentacije po tri puta puta igral e uzastopice u finalu. Njemaka 1982., 1986. i 1990., a Brazil 1994., 1998. i 2002 . Bitna je fudbalska injenica da jedna od ove dvije fudbalske velesile unazad pol a stoljea, od daleke 1950., svaki put je igrala u finalu, osim 1978., kada su se sastali Argentina i Holandija. S obzirom da je ovo bilo prvo finale Brazil - Nje maka i da je Brazil pobijedio sa 2:0, nije se obistinila uvena izreka Gary Lineker a, najboljeg strijelca u Meksiku koji je kao engleski reprezentativac esto ponavl jao da je nogomet igra u kojoj sudjeluju 22 igraa, a uvijek pobjeuju Nijemci. Ne s amo da je ovo bio sudar Brazila i Njemake, dvije najvee fudbalske velesile svijeta , nego je to bio sudbinski sukob i utakmica izmeu Olivera Kahna, golmana njemake r eprezentacije i najboljeg igraa prvenstva i brazilske devetke Ronalda. To je bila l ina i sudbinska utakmica ivota njih dvojice. Taman kada se pomislilo da je Kahnu n emogue dati gol, Ronaldo mu je u 12 minuta dao dva gola i sa osam golova je posta o najbolji strijelac prvenstva. Za razliku od esnaestog Svjetskog prvenstva na ko me su dominirale zemlje iz evropskih (15) i junoamerikih (5) reprezentacija, na Se damnaestom svjetskom fudbalskom prvenstvu bilo je etiri afrike, pet azijskih, jedn a sjevernoamerika i jedna srednjoamerika, pet junoamerikih i etrnaest evropskih repre zentacija. Ta razlika nije postala drastinija u drugom krugu, kada se broj uesnika sveo na esnaest. Za razliku od esnaestog Svjetskog fudbalskog prvenstva, kada se u drugi krug nije plasirala ni jedna azijska a od afrikih samo Nigerija, na Sedam naestom Svjetskom prvenstvu od pet azijskih predstavnika, samo su otpale Kina i Saudijska Arabija, a Japan, Republika Koreja i Turska, plasirali su se meu 16 naj boljih, a od afrikih zemalja, meu esnaest, plasirala se samo jedna i to Senegal. Us tvari, Senegal i Turska, jedino su dva prava otkria i afirmativna iznenaenja ovog prvenstva. Koliki je uspjeh azijsksih reprezentacija to su se ak tri plasirale u o smine finala, najbolje kazuje da su se samo dvije zemlje iz June Amerike, Brazil i Paragvaj, plasirale meu 16 najboljih, a otpale su takve velesile kao to su Argen tina i Urugvaj, obje nekadanji dvostruki prvaci svijeta. Iz Srednje Amerike u osm inu finala meu 16 najboljih plasirao se Meksiko, a iz Sjeverne Amerike SAD. Iz Ev rope, meu 16 najboljih plasiralo se svega 8 reprezentacija. U etvrtfinale iz Evrop e, plasirali su se samo: Engleska, Njemaaka i panija, dakle tri reprezentacije, iz Azije dvije reprezentacije, Turska i Republika Koreja, iz Srednje i Sjeverne Am erike samo Brazil, u polufinalu iz Evrope se plasirala samo 308

Njemaka, iz June Amerike samo Brazil a iz Azije najvie dvije reprezentacije, Turska i Republika Koreja. Na putu do finala Brazil je pobijedio Tursku po drugi put, a Njemaka Koreju. O finalnoj utakmici ve je sve napisano. Meutim, ne moe se preskoiti i zaboraviti ekipa Turske koja je u subotu 29. juna 2002. u susretu sa Republik om Korejom nakon pobjede od 3:2 osvojila tree mjesto, a Koreja etvrto. Ta dva mjes ta poslije esnaestog Svjetskog prvenstva drale se Hrvatska i Holandija. Ovdje se m ora kazati neto o fenomenu turskog fudbala. Poslije prvenstva Evrope 2000. godine zapisali smo: Od osam evropskih fudbalskih reprezentacija (Francuska, Holandija, Italija, Portugal, panija, Turska, Rumunija i SR Jugoslavija), koje su se plasir ale u etvrtfinale, najvei uspjeh ostvarila je reprezentacija Turske zato to se prvi put plasirala u etvrtfinale. Plasman Turske u etvrtfinale sa iskusnim selektorom Mustafom Denizlijem i igraima kalibra Hakana ukura, Abdullaha Ercana, Arifa Erdema , poslije osvajanja Kupa UEFA od Galatasaraya, nije nikakvo iznenaenje, nego uzla zna spirala, kako klupskog tako i reprezentativnog fudbala. Toj procjeni nakon os vajanja treeg mjesta na svjetskom fudbalskom ampionatu nema se ta dodati. Poto ivot i ma i onu drugu, tunu stranu i razoaravajuu dimenziju, postavlja se pitanje koje su reprezentacije najvie podbacile na Sedamaestom Svjetskom fudbalskom prvenstvu. Be z ikakve sumnje to su aktuelni prvak Evrope, Francuska i doskoranji prvak svijeta . Doi na svjetsko prvenstvo sa dvostrukom krunom, evropskog i svjetskog prvaka i sa takvim igraima kao to su: Barthez, Candela, Christanaval, Desailly, Lizarazu, T huram, Silvestre, Boghossian, Petit, Zidane, Viera, Cisse, Wiltord, Henry, Treze guet, Dugarry, Djorkajeff, a izgubiti od Senegala, ne postii ni jedan gol i ispas ti odmah u prvom krugu, to je neponovljiv i neobjanjiv neuspjeh. Odmah do Francuz a je reprezentacija Argentine. Prije prvenstva nakon junoamerikih kvalifikacija i sa takvim igraima kao to su: Bonano, Ayala, Chamot, Placente, Samuel, Aimar, Gonza les, Almeyda, Gallardo, Lopez, Simeone, Sorin,, Veron, Zanetti, Batistuta, Cresp o, Claudio Lopez, Ortega, veina prognozera oekivala je da Argentina pokupi i trei p ut titulu prvaka svijeta u fudbalu. Meutim, kao i Francuzi, ispali su odmah u prv om krugu. Tree razoarenje je reprezentacija Portugala, etvrto reprezentacija Italij e, peterostruki svjetski finalista i trostruki svjetski prvak. Peto razoarenje je reprezentacija panije, sedmo Hrvatske i osmo Rusije. Sve ove reprezentacije su d obar primjer i pouka da ne igraju izvikana imena, nego uigrani i uvezani igrai u ekipi. 19.4. Zakljuak Do sada je unazad 72 godine, od 1930. do danas, sa prekidima od 1941. do 1946. g odine, odrano 17 svjetskih prvenstava. Od 17 svjetskih fudbalskih titula, Brazil je osvojio pet, Njemaka i Italija po tri, Urugvaj i Argrntina po dvije, a Englesk a i Francuska po jednu. Dakle, sedam zemalja: Brazil, Italija, Njemaka, Urugvaj, 309

Argentina, Engleska i Francuska bili su dosadanji svjetski prvaci u fudbalu. To s u etiri evropske (Italija, Njemaka, Engleska, Francuska) i tri junoamerike (Brazil, Urugvaj i Argentina) drave. Junoamerike drave osvajale su titulu svjetskog prvaka 9 (Brazil 5 i Argentina i Urugvaj po 2) puta, a evropske 8 puta (Italija i Njemaka po 3 puta i Engleska i Francuska po jednaput). Zavrnice svjetskih prvenstava do s ada su igrane u Urugvaju (1930.), Italiji (1934.), Francuskoj (1938.), Brazilu ( 1950.), vajcarskoj (1954.), vedskoj (1958., ileu (1962), Engleskoj (1966.), Meksiku (1970.), S.R. Njemakoj (1974.), Argentini (1978.), paniji (1982.), Meksiku (1986. ), Italiji (1990.), SAD (1994.), Francuskoj(1998.) i Japanu i Republici Koreji ( 2002.). Kako se iz navedene tabele vidi, najvie se zavrnica svjetskog prvenstva u fudbalu igralo na tlu Evrope (9 puta), zatim na tlu June Amerike (4 puta), zatim na tlu Srednje Amerike (2 puta), zatim na tlu Sjeverne Amerike (jednom) i na tlu Azije (jednom), a na tlu Afrike nijedna zavrnica Svjetskog fudbalskog prvenstva. Broj i slika po posjeenosti prvenstva izgleda ovako: u Urugvaju sve utakmice je posjetilo 547. 308 ljudi, a najmanje ih je bilo 1934. u Italiji svega 408. 602 p osjetioca. Od 1982. u paniji cifra posjetilaca prelazi dva miliona ljudi. Rekord dri SAD 1994., sa preko tri i po miliona posjetilaca. Najbolji strijelci ili zlatn e kopake dosadanjih prvenstva bili su: 1930. Stabile (Argentina) sa osam golova, 19 34. Nejedli (ehoslovaka) sa pet golova, 1938.-Leonidas da Silva (Brazil) sa osam g olova, 1950. Ademir (Brazil) sa devet golova, 1954. Koi (Maarska) sa 11 golova, 195 8. Fonten (Francuska) sa trinaest golova, 1962. Albert (Maarska), Garina i Vava (B razil), Ivanov (SSSR), Sanez (ile) i Jerkovi (Jugoslavija) svi sa po etiri gola, 196 6. Eusebio (Portugal) sa 9 golova, 1970. Miler (Njemka) sa 10 golova, 1974. Lato (Poljska) sa 7 golova, 1978. Kempes (Argentina) sa 6 golova, 1982. Rosi (Italija ) sa 6 golova, 1986. Lineker (Engleska) sa 6 golova, 1990. Skilai (Italija) sa 6 golova, 1994. Salenko (Rusija) i Stoikov (Bugarska) sa po 6 golova, 1998. uker (Hr vatska) sa 6 golova i 2002. Ronaldo sa 8 golova. Dakle, od svih svjetskih fudbal era najvie je golova na zavrnici jednog svjetskog prvenstva postigao Francuz ist Fo nten. Od 1990. ili od 14. Svjetskog fudbalskog prvenstva bira se i najbolji fudb aler prvenstva. Interesantno da je ta titula najboljeg fudbalera svijeta pripala Nijemcima: Lotaru Matheusu 1990, na 14. Svjetskom prvenstvu, Oliveru Kahnu 2002 . godine na 17. prvenstvu. Godine 1994. na 15. Svjetskom prvenstvu u fudbalu ta titula pripala je Brazilcu Romariu, a 1998. na 16. fudbalskom ampionatu ta titula pripala je Zidaneu, reprezentativcu Francuske. 310

RJENIK OSNOVNIH TERMINA I POJMOVA A Abdest - obavezno (farz) islamsko umivanje i pranje odreenih dijelova tijela, l ica, ruku, glave i nogu radi klanjanja namaza, uenja Kurana, injenja seddi - tilavet a, tawafa Kabe. Aberacija - odstupanje u pravu. Adem - ime prvog ovjeka i ujedno prvog Boijeg poslanika i vjerovjesnika. Adem je i ope ime za ovjeka. Adl - Univerza lna Boija pravda, izvor svakog prava. Afinitet - Tazbinstvo i rodbina po eninoj li niji i krvnom srodstvu. Agnosticizam - Uenje koje nijee mogunost potpune spoznaje s vijeta i ograniava bit istine na znanstveno provjereni sklop injenica. Svaki agnos ticizam zastupa nespoznatljivost istinskog bitka. Ahilova peta - Prema Homerovoj Ilijadi i Grkoj mitologiji legendarni junak Ahil, bio je ranjiv samo u petu. Naj vea slabost u ovjeku uope se zove Ahilova peta. Ahiret Eshaton - Po uenju svake reli gije vjeni budui ivot poslije Sudnjeg dana. Sve religije vjeruju u Onaj, Drugi i Vii svijet i Boiju nagradu i kaznu. Ahlak - Etika utemeljena na Objavi i vjeri u Bog a. Sastavni dio svake Objave pored Imana i erijjata jest Ahlak ili moral utemelje n, odreen i ureen na Objavi. Sutina je morala u Islamu nareivanje i borba za dobro i zabrana i borba protiv zla u ime Boga na korist ljudi. AIDS ili SIDA - Neizljeiv a bolest dananjeg doba kao posljedica razvratnog, bludnog i amoralnog ivota. Ajet - Ima dva osnovna znaenja. Prvo, oznaava Allahovo znamenje ili dokaz, i drugo Ajet je dio, stavak ili uvjetno reeno reenica Kuranske sure. U Kuranu ima 6.666 ajeta il i stavaka. Akida, Credo, Dogma - Uvjerenje u vjeru i vjerske istine. Akil - ovjek koji je umno i psihiki zdrav. Osoba u punom kapacitetu svijesti. Akl - Um, na la t. intellectus, na gr. nus. Akreba Zevil - Kurba - rodbina, blii krvni srodnici. A llah d.. - vlastito Boije ime u Islamu. Odnosi se na Jednog, Jedinog Boga, Tvorca, Gospodara, 311

Ravnatelja i Suca Sudnjeg dana. To ime nema mnoine ni enskog roda. Allah je jednak o Allah i samo Allah. Altruizam - Nesebinost, dareljivost, potpomagati druge i ivje ti na korist ljudi. Amanet - Povjerenje, sigurnost, pouzdanje u nekoga. Anarhija , Bezvlae - Moderni pravac u teoriji o drutvu iji su glavni predstavnici u 19. st. ( Bakunjin, Kropotkin, Stirner, Neajev, Petrov, Proudhom) koji se zalae za ukidanje svakog dravnog, institucionalnog i politikog poretka. Kao moderna utopija Anarhiza m je protiv bilo kojeg dravnog i institucionalnog poretka. Animal - ivotinja, ivoti njsko ivo bie. Animalan - iv, ivotinjski, za razliku od vegetativnoga, biljnog ili s vega to naprosto raste. Animizam - Svako muriko, politeistiko vjerovanje da svaka po jedinana stvar i ivotinja imaju svoga duha koji ima vlastitu i nezavisnu egzistenc iju. U Islamu niko osim ovjeka nema Ruh - duh u svome tijelu. Antropolatrija - Ob oavanje i vjerovanje u ovjeka. U novije vrijeme izraeno kao kult linosti. Antropolog ija - Teorijska disciplina koja prouava fiziku prirodu ovjeka i poloaj meu ostalim or ganskim stvorenjima. U filozofiji, to je uenje o biti ovjeka, o njegovoj ulozi, po loaju u svijetu i smislu njegova postojanja. Aparthejd - Doktrina na kojoj je zas novana politika rasne superiornosti bijele rase u odnosu na crnu, utu i druge ras e. Aparthejd je, ustvari, na rasnoj diskriminaciji utemeljena praksa i politika rasne superiornosti u odnosu na utu i druge rase i po tim osnovama fiziko razdvaja nje ljudi jednih od drugih. Apercepcija - Leibniz naziva apercepcijom svaku svje snu predodbu (sliku) razlikujui je od percepcije koja moe biti i nesvjesna. Apercep cija moe biti i psihiki proces u kome se novo iskustvo i predodba, prilagoava sveuku pnosti ve steenih iskustava. Za Wundta apercepcija znai dvoje: proces kojim se neki svjesni sadraj podie do vee jasnoe i opi psihiki princip prema kojemu nastaju vie sin eze u duevnom ivotu. Apokalipsa - Kob, katastrofa, mrano, zloguko, mistino proroanstv o, kuga, teki rat, glad, smrt. Aposteriori - Ono to potjee iz kasnijega. Empiristi Aposteriori nazivaju one spoznaje koje potjeu iz iskustva, koje su steene, sluajne i naknadne. I kod Kanta je Aposteriori osjetilna, iskustvena, sluajna spoznaja. A poteoza - Oboavanje, proglaavanje boanstvom, zapoeti s oboavanjem nekoga. Apriori - O no to potjee iz ranijega. Racionalisti Apriori su one spoznaje koje dobivamo uvido m uma, zakljuivanjem pomou istih pojmova, nezavisno od svakog iskustva. Kod Kanta A priori ili ista spoznaja je 312

ona do koje dolazimo izvoenjem istih pojmova razuma i uma, nezavisno od svakog isk ustva, ona nuna i opevaea spoznaja koja tek omoguava svako iskustvo. Svaka objavljena etika je apriorna etika. Svaka neobjavljena etika je aposteriorna etika. Apsurd - Besmisao, neskladnost, besmislenost, suprotnost umu i razboru. Arefat - Brdo udaljeno oko 15 km od Mekke na kome sve hadije uoi Kurban bajrama moraju boraviti i tav dan. Taj boravak obueno u ihrame je sastavni obred hadda. Arhetip - Praoblik, p raslika, prauzor, prapoetak, praforma, praizvor, iskon, drevni. Arijevci - U Veda hinduizmu Arijevci su plemenita plava rasa. U irem smislu pripadnik bilo kojeg i ndoevropskog i indoiranskog plemena. Aristokracija - Najbolji, najugledniji, gos podstvo, vladavina velikaa. Za Aristotela aristokracija je vladavina nekolicine n ajboljih po zakonu. U feudalizmu aristokracija je drutveni stale, plemstvo, vladaj ua klasa. Dijeli se na duhovno i svjetovno plemstvo. Asabijja - Osnovna i najbitn ija pojava koja karakterizira veze i odnose meu nomadima, ali to je i centralna k ategorija, bitan pojam i najvei doprinos Haldunove teorije o drutvu. U biti Asabij ja je specifina vrsta veza i odnosa meu ljudima utemeljena na krvnom srodstvu ili neemu to je slino tome kao to su surovi uvjeti ivota i ista egzistencijalna sudbina. Ascendenti - Preci u krvno-srodnikoj ravni. Asimilacija - Izjednaavanje, priljublj ivanje, prilagoavanje, proces u kome se novi sadraji prilagoavaju starijem sadraju. U drutvenom odnosu i procesu asimilacija oznaava ukidanje i potiranje kulture, jez ika, obiaja, navika i drugih komponenti jednog naroda i njegovo topljenje i nesta janje u drugom narodu. Asl - Izvor, korijen, topos, humus, osnova, temelj. Asnam i - Idoli, kumiri, kipovi, lana od predmeta boanstva. Astrolatrija - Oboavanje i vj erovanje u zvijezde. Astrologija - Proricanje sudbine ovjeku i ljudima po poloaju zvijezda na nebu. Astromantika - Proricanje, gatanje, bajanje i vraanje iz zvijez da. Astronomija - Nauka koja prouava nebeska tijela i zvijezde - Zvijezdoznanstvo . Ataraksija - Stanje bez strasti, puni duevni mir i srea. To je ideal mudraca. Po skepticima ataraksija se postie kada se prestanu izricati sudovi o ljudima. Po s toicima ataraksija se postie kada se ovjek i ljudi izdignu iznad svih afekata. 313

Ateist - Nevjernik, bezvjerac, bezbonik, pristalica ateizma. Ateizam - Nevjerovan je, bezbotvo, bezvjerstvo, poricanje da postoji Bog i bilo kakve nadnaravne sile i bia i onostrani svijet i ivot, odricanje i poricanje svih svjetskih dogmi i vjer ovanja. Autocenzura - Samoprocjena i samokontrola u svim likovima javnog ivota, p ogotovo u miljenju, govoru i pisanju. Po Hani Arent autocenzura je opakija i opas nija, efikasnija i za javni i drutveni i kulturni ivot od cenzure. Aveste - Svete knjige i spisi u Mazdaizmu i Zoroastrizmu. Avret - Najsramotniji dijelovi tijela koji uvijek trebaju biti pokriveni. Kod mukaraca spolni organ, a kod ena spolni o rgan i dojke. Azrail - U Kuranu i Hadisu se spominje kao melekul-mevt - melek smr ti. B Balig - U erijatskom pravu fiziki i psihiki punoljetna osoba koja podlijee svim pr avnim obavezama, dunostima, naredbama, zabranama i pravima... To se kod mukaraca d ogaa kod prve ejakulacije, a kod ena kod prve menstruacije. Barbari - U prvotnom i osnovnom znaenju stranci i oni koji ne govore jezik zemlje. Kasnije - barbari po staju sinonim za primitivizam i nasilnitvo. Barbarstvo - Primitivizam, Nasilnitvo, Huliganizam. Bazilika - Glavna i najvea pravoslavna crkva u jednom gradu. Openito naziv za crkvu kod pravoslavaca. Benu Adem - Po vjerovanju i uenju Islama svi lj udi su Ademovi potomci: Kullukum ebnu deme ve Ademu min turabin. - Svi ste vi demovi potomci a dem je stvoren od zemlje. Ili kako kau Latini: Gens una sumus. - svi smo jedan ljudski rod. Svi su ljudi stvoreni po istom Zakonu i Odredbi od istovjetne supstance. Svi su istog porijekla i u biti istovjetne sudbine i kraja. Sve krvno -srodnike grupe: porodica, familija, rodbina, rod, bratstvo, pleme, narod i nacij a razvijaju se iz braka. Krvne grupe nazivaju se generike ili Zurijjet. Bihejvior izam - Uenje i pravac u instiktivistikoj sociolokoj koli koja nauava da su drutvene po jave u osnovi podraaji i reakcije na vanjske nadraaje. Bigamija - Dvoenstvo, dvobran ost, stanje kad je jedan mukarac u braku istovremeno sa dvije ene. Biseksualan, He rmafrodit - dvospolan. 314

Birr - U Islamu ima est naziva za Dobro. Birr ima i po opsegu i po sadraju najire i najdublje znaenje. Birr kao Dobro obuhvata: vjerovanje, dobroinstvo i dijeljenje imovine obaveznim i navedenim kategorijama, obavljanje i izvravanje obreda, izvrav anje obeanja i preuzetih obaveza i strpljivost na Allahovom putu u svim ivotnim si tuacijama i iskuenjima. Bismilla - To je prvi i poetni ajet u Kuranu kojim zapoinje svaka od 114 Kuranskih sura osim devete, Et-Tewbe. Meutim, u suri En-Neml Bismilla se ponavlja dva puta tako da se Bismilla ponavlja i ui 114 puta, tano koliko ima kuranskih sura. Blasfemija - Bogohuljenje, grdnja, psovanje istina i svetinja vje re, kleveta, pogrda, grdnja i hula. Englesko obiajno pravo definira blasfemiju ov ako: Stvar je bogohulna ako poriemo istinu, hrianske vjere ili Biblije ili knjige mo litava ili postojanje Boga. Biblija ili Sveto pismo - Zbirka knjiga koju idovi i krani smatraju svetima. Te knjige su: Stari (Tora) i Novi (Jevanelja) Zavjet, zatim Psalmi Davidovi, Poslanice apostola i Poslanice sv. Pavla Bog - Vlastito ime za Stvoritelja i Gospodara u nekim slavenskim jezicima. Boija svojstva - Sifati - V jernici u Boga vjeruju na temelju Objave, stvorenih svjetova i stvorenja koja Bo ga svjedoe kao Stvoritelja i na osnovu Njegovih imena i svojstava. Brak - Kao to j e porodica osnovna elija iz koje su se razvile sve ljudske grupe, tako je brak ka o vrsta i stabilna, sveljudska veza, odnos i zajednica izmeu mukarca i ene, dva bia i ste vrste, a razliitih parova i spolova, najstariji i najbitniji meuljudski odnos, veza, zajednica iz koga se razvijaju i nastaju sve porodice. Budha - Prosvjetlj eni, sedma inkarnacija (avatra) boga Vine. Gautama Sidharta koji je ivio u Indiji u 6. st. pr. n.e. Veliki mudrac i osniva budhizma. Budhizam - To je osnovno Budhi no uenje. Bit budhizma je Dharma ili put do cilja - Nirvane. On razvija uenje o eti ri plemenite istine i vjetine. Prva istina jeste da su duhovne, emocionalne i fiz ike patnje posljedica prole karme; druga, da je uzrok patnje elja i tenja za ivotom; trea patnja se moe ukinuti; etvrta, do ukinua patnje vodi osmodjelna staza: prava vj era, prava namjera, prava misao, prava sabranost, prava tenja, prava rije, pravi in i pravi ivot. To vodi ovjeka u stanje Nirvane: ni bitka, ni nebitka, ni boli ni ui tka, ni materijalnosti ni nematerijalnosti. Buhl - krtost, sebinost, tvrdiluk, titi zluk. C Cenzura - Procjena, slubeni pregled i nadzor nad tampanjem novina, asopisa, knjig a, pozorinih i filmskih komada. 315

Cinizam - Prvo znaenje- uenje o vrlini kao najveem dobru i o potrebi povratka priro di uz potpuno odbacivanje uobiajenih drutvenih konvencija. U drugom znaenju cinizam znai bestidnost, drskost, gruba otvorenost, prezir morala i svake drutvene forme. Causa - Uzrok, osnov Od Aristotelove podjele postoje causa efficiens - djelotvo rni uzrok, causa finalis svrni uzrok, caus materialis - materijalni uzrok, causa formalis - formalni uzrok, causa prima - prvi uzrok, causa essendi et fiendi - o snov bitka i uzrok bivanja, causa vera - istiniti uzrok, causa ficta - izmiljeni, proizvoljni uzrok, causa libera - slobodni uzrok, causa sufficiens - dovoljni r azlog. Civilizacija - Kao to je kultura rezultat duhovne kreacije, znanost osjeti la i razuma, tako je civilizacija rezultat znanosti. Civilizacija je, zapravo, o predmeena materijalizacija ospoljenja i u prostoru ostvarena i rasprostrta znanos t. U najirem smislu civilizaciju ine sva sredstva i tehnike, kao rezultat nauke u nadvladavanju i ovjekovim mogunostima i potrebama prilagoavanja prirode. U XIX st. Rije civilizacija, koja potjee od latinske civilis - uglaen i graanski, postaje sino nim za najvii stepen razvitka materijalne i druge kulture. Najkraa definicija kae: C ivilizacija je komunikacija! Civitate Dei - je Boija, kranska drava koja je olienje do bra. Boiju dravu ili nebesko carstvo, po sv. Augustinu, formira ljubav prema Bogu a prezir prema sebi i ovom svijetu. Civitate terra - je svjetovna drava, po Aurel iju Augustinu, olienje zla, grijeha i avola. Zemlajsku dravu i carstvo formira ovjek ova ljubav prema sebi a prezir prema Bogu. Cogite, ergo sum - Mislim, dakle jesa m; osnovno naelo Descartesove filozofije kome se nadodaje metodika skepsa de omnis dubitandum - u sve valja sumnjati. Conditio sine qua non - Uvjet svih uvjeta za nekog ili neto. Credo quia absurdum - Vjerujem, jer je apsurd. Credo ut intellig am - Vjerujem, da bih spoznao. Crkva - Ecclesia, kyriakos, kyriakum, basilica, f otija, Gospodnji, Boiji dom, univerzalno korporativno Kristovo tijelo, uvar svetog duha koji u njoj obitava i koji je vodi, zgrada kranskih vjernika, zgrada namijen jena kranima, hrianskom i protestantskom bogosluenju. Crkva je inae centralna ustanova i institucija kod rimokatolika, pravoslavaca, a postoji kod protestanata. Crkva je i hram. ovjeanstvo - En-Ns Svi ljudi kao Boija stvorenja i Ademovi potomci od prvog ovjeka do kraja ljudskog svijeta. 316

ovjek - etiri su bitne odrednice ovjeka ili linosti. To je stabilna organizacija ind ividualnih karakteristika, a koje ovjeku omoguavaju identitet, distinkciju - razgo vjetnost, koja se vezuje za svakog konkretnog ovjeka; svaki ovjek je jedinstvena c jelina i neponovljiv entitet i ovjek je otvoren sistem, ne potpuno, koji ostvaruj e stalnu interakciju i komunikaciju sa svijetom. Za razliku od linosti, individuu m je potpuno zatvoren i zakovan u sebe, bezlina osoba je potpuna otvorena, asimil ira se i utapa u masu, a epigon je samo otvoren za prolo, za zavjete predaka i id eale i ciljeve prolosti. Sa stajalita ovjeka i diginiteta njegove osobe najbitniji su: karakter, savjest i mentalitet. D Dalalet - Zabluda u vjeri i slijeenje krivog puta po navoenju dinna nevjernika, l judi nevjernika, politeista i onih inspirisanih i voenih ejtanom. De facto - Uisti nu, zbilja, stvarno, zaista, doista. De iure - Po pravu, s pravnog gledita, u zak onskim granicama, pravno-formalno. Demijurg - Stvoritelj, Uspostavitelj i Ravnat elj svijeta. Po Platonu, Demijurg je otac svih stvari i Boanstvo koje stvara svij et pomou ideja i materije. Deddal - ovjek jedne, samo na Dunjaluk usmjerene dimenzij e. Deddal je svako uenje, pogled, doktrina, koncept, dogma i terija koje je usmjere no samo na jedan ivot, bilo ovosvjetski, bilo onosvjetski. Deddal je jednooki ovjek i jednooki pogled na ivot. Devlet - Konstituanta, Drava, Vlast. Demokratija - Vlad avina naroda, vladavina veine na temelju zakona po utvrenoj proceduri. Za neke je demokratija mogunost da narod moe po utvrenoj proceduri smijeniti jednu vlast, ukol iko je vie ne eli bez obzira to ju je izabrao, nenasiljem i bez prolijevanja krvi. Descendenti - Potomci po krvnom srodstvu. Despotizam - Despotska vlast, tugjan, faraonizam - po Aristotelu, odnosi se iskljuivo na neogranienu vlast gospodara nad robovima i ona ne postoji u polisu za graane, nego samo za robove i barbare (str ance). To je potpuna samovoljna i samodravna vlast. Despot - faraon; u robovlasntv u je silnik, tiranin, diktator i apsolutist. Despotizam je neograniena vlast na n eogranieno vrijeme jednog jedinog pojedinca koja se prenosi sa oca na sina. Dharm a - osnovna i centralna kategorija Budhinog uenja. U prvotnom znaenju, oznaava sve t o je podloga materijalnog ili moralnog opstanka. U tom smislu oznaava kosmiku zako nitost u kojoj je prema 317

doktrini Dharme moralni osnov iskonskiji od materijalnog. Dn Religija - bilo koja , bilo ija, bilo kada i bilo gdje. Religija muslimana naziva se Dinu-Islam. Deduk cija - Odvoditi, izvoditi, izvoenje. To je izvoenje posebnog suda iz opeg suda. Fil ozofija kree od opeg, preko posebnog do pojedinanog suda i zakljuka. Destrukcija Des truere - razruiti, satrti, unititi, upropastiti, razgraivanje, pustoenje, rasap, raz orenje, razaranje, unitenje i ruenje normalne strukture neega, ruilatvo, izazivanje p ropasti. Determinizam - je teorijsko-spoznajni pravac o sveopoj objektivnoj zakon omjernosti i uzronoposljedinoj uvjetovanosti i povezanosti prirodnih i drutvenih po java. U prirodnim naukama, determinizam pretpostavlja ope kauzalne (uzrono-posljed ine), neminovne i nune veze sveg zbivanja u svijetu. U etici, to je pravac koji za stupa apsolutno odreenje volje i ina vanjskim i unutranjim uzrocima ili motivima, k oji iskljuuju mogunost slobodne volje. Determinizam i deterministi po pravilu zapa daju u posvemanji fatalizam. Dijalektika - To je kod Platona najvia nauka zato to p osmatra i prouava svijet vjenih ideja. Dijalektika se uvijek odnosi na duh, misao i ideje, a ne na stvari i predmete. Diskriminacija - Razluivati, dijeliti, podjel a prema razliitim osobinama, ogranienje prava, pravna neravnopravnost u drutvenim, meunarodnim i meuljudskim odnosima po principu boje koe - rasna diskriminacija, po principu religije i konfesije - vjerska diskriminacija, po principu nacionalne p ripadnosti nacionalna diskriminacija, po principu jezika - jezika diskriminacija, po principu kulture - kulturna diskriminacija, po principu ideologije - ideoloka diskriminacija. Divljatvo - Prema teoriji revolucije i svakog uenja koje ovjekovo porijeklo vezuju za ivotinjski svijet, divljatvo je poslije horda i opora druga faz a u razvoju ovjeka i ljudstva. To je doba paleolita - starijeg kamenog doba kada ta prelazna majmunolika bia ive od korijenja i plodova bilja, zatim lova u spiljam a i zemunicama. To je faza u kojoj poinje obrada kamena. to se tie seksualnog i bran og ivota, ljudi ive u promiskuitetu ili neogranienim - slobodnim seksualnim onosima i ne poznaju incest. Dominacija - Tri su osnovna odnosa u kojima ljudi ive kroz povijest: dominacija, asimilacija i koegzistencija. Dominacija oznaava gospodstvo , nadmo i preovladavanje jedne komponente, faktora ili grupe u nekom zbivanju. Od nos dominacije u politikim odnosima karakterie nadreenost i podreenost gospodara i r oba i odnos neslobode i neravnopravnosti. Dogma - Teorijski ili znanstveni stav, teza, tvrdnja i naelo koji se smatra neoborivim. U kranskoj teologiji stav vjere k oji se smatra istinom objavljenom na natprirodan nain, a pokuava se protumaiti. Dok trina - Svako logino utemeljeno uenje, teorija i razraen pogled na svijet, ivot, ovje ka i prirodu u filozofiji, teologiji i znanosti. 318

Dresura - U ivotinjskom svijetu, to je obuavanje, uvjebavanje, ukroivanje i pripitom ljavanje ivotinja. Psi se posebno obuavaju i uvjebavaju za lov ili policijske svrhe . U meuljudskim odnosima, to je dotjerivanje, udeavanje i formiranje ljudi na slij epu polunost i bezuvjetno pokoravanje. Drutvo - En-Nas, posmatrano kao globalna il i totalna drutvena pojava, drutvo je najvea skupina ljudi, povezana specifino ljudsk im procesima, odnosima, vezama i djelovanjem. To specifino ljudsko razlikuje drutv o od slinih pojava u prirodi. U prirodi vlada determinizam - u drutvu djelomina slo boda i mogunost izbora; u prirodi zakoni reverzibiliteta - u drutvu ireverzibilite ta; u prirodi kod ivotinja instikti - u drutvu uz instikte, svijest, savjest, slob oda, namjera, Objava. Priroda slui i koristi ovjeku, a ovjek i drutvo bi morali robo vati samo Bogu. Drutvena fiziologija - Prouava drutvo iznutra i obuhvata posebne so ciologije: sociologiju religije, sociologiju morala, sociologiju prava, sociolog iju lingvistike. Drutveno - Tema sociologije za Fon Vizea nije drutvo, nego drutven o, a drutveno ini skup drutvenih procesa koji se sastoje iz spajanja i razdvajanja ljudi u drutvenom prostoru. Procesi spajanja su: upoznavanje, pribliavanje, prilag oavanje, udruivanje i asimilacija, a procesi razdvajanja su: utakmica, opozicija i sukob. Zato to drutveni procesi, dakle, drutveno izazivaju promjene u prirodi, ovje ku i drutvu, tema sociologije i nije drutvo nego drutveno. Drutveni odnosi - To su f orme, okviri, oblici, naini i kalufi u kojim se dogaaju drutveni procesi kao sadraji drutvenog ivota. Drutveni odnosi mogu biti raznoliki: iskreni - neiskreni, pravedn i - nepravedni, uvaavanje - neuvaavanje, tolerancija - netolerancija, priznanje nepriznanje, dominacija - nedominacija, asimilacija - akulturacija, koegzistenci ja - tolerancija, suivot - iskljuivost. Drutveni procesi - To je sutina, srika, sadraj i bit drutvenog odnosa kao forme i okvira. Sadraji ili procesi mogu biti vjerske, etike, kulturne, pravne, politike, materijalne, egzistencijalne, bioloke, sportske naravi. Drutvena pojava - To je svjesno, namjerno, slobodno, voljno i plansko uz ajamno povezano i organizirano djelovanje i ponaanje kao i uzajamni odnos i komun ikacija meu ljudima, pomou kojih se izazivaju odreene promjene u prirodi, drutvu ili pojedincu, a te promjene ne bi bilo bez uzajamno povezanog djelovanja i ponaanja ljudi. Dva su osnovna elementa bitna za nastanak drutvene pojave: ponaanje pojedi nca i povezanost tih ponaanja u povezanom djelovanju na prirodu, drutvo i pojedinc e ija su ponaanja povezana. Usvojeno je stajalite da se drutvena pojava sastoji iz d rutvenog procesa kao sutine i sadraja i drrutvenog odnosa kao okvira, forme ili obli ka i drutvene tvorevine koja je rezultat i posljedica drutvenog procesa u okviru d rutvenog odnosa kroz dugi vremenski period. Drutvena morfologija - Prouava drutvo iz vana u svim njegovim izvanjskim likovima. Kao 319

materijalne fenomene i drutvo u spoljanjoj ravni, njegovu geografsku situaciju, ve liinu stanovnitva, gustinu naseljenosti i raspored u prostoru tretira drutvena morf ologija. Drutvene institucije i ustanove - U najirem smislu to su svi oblici u koj ima se ustanovljuje, konkretizira, regulira, stabilizira i objektivizira zajednik i ivot ljudi u vremenu i prostoru. Institucije su ustanove, ope forme, opi okviri, opi uvjeti i mjesta u kojima se organizira i odrava drutvo i njegov ukupan (sudstvo , uprava, kolstvo, vojska, policija) javni, drutveni, kulturni, politiki i dravni ivo t. Institucije su u biti konstituivne za ozbiljenje slobode i ljudskog ivota openi to. Drutvene grupe - Oznaavaju sve posebne oblike udruivanja ili okupljanja ili sva ki posebni skup ljudi koji su povezani radi ostvarenja nekog zajednikog interesa, koristi, potrebe, djelatnosti, ideala, vrijednosti i cilja. Konstituitivni elem enti grupa su: lanstvo, djelatnosti, aktivnosti, procesi, odnosi, vrijednosti, ci ljevi, planovi, programi, platforme, sadraj rada, centar i mjesto okupljanja, pov ezanost meu lanovima,funkcije i hijerarhija u grupi. Najire kazano, drutvene grupe s u srednji lan izmeu drutva kao globalne drutvene pojave i ovjeka kao pojedinane pojave . Drutvo pokriva opi, grupe posebni, a pojedinac individualni plan ljudskog ivota. Zato je drutvo opa, grupa posebna, a ovjek pojedinana pojava. Ljudske grupe se razvi jaju tako to se iz braka razvija porodica, iz porodice rodbina, iz rodbine rod, i z roda bratstvo, iz bratstva pleme, iz plemena narod, iz naroda nacija i rasa i konano, iz svih njih, ovjeanstvo. Drutveni moral - Poto je moral samo primjenjena rel igija ili drugo agregatno stanje religije, to je i drutveni i pojedinani moral nem ogu bez vjere u Boga. Mogua je i drutvena dresura na temelju gvozdene discipline i pozitivnih statuta, pravilnika i kunih redova. Drutveno ponaanje je ponaanje radi in teresa, koristi, dobiti, uitaka, izbjegavanja boli, neminovno i izvana iznueno, a moralno ponaanje je po savjesti u slobodi. Drutveno ponaanje je u ime sebinosti, mor alno je u ime Boga. Drutveni moral poiva na regulama dresure i izvanjske disciplin e, a moral poiva u ime Boga po nalogu savjesti u slobodi. Drutveni simboli - To su materijalizirani znaci unutranjih sadraja koji vre odreeni pritisak i funkciju inte griranja i prinuivanja na pripadnike drutva u skladu s postojeim drutvenim vrijednos tima i prilikama. Svaki simbol ima slojevito i vieznano znaenje. Svaka religija, um jetnost i kultura, slue se simbolima. Drutvena struktura - Prouava: sastav drutva, s vojstva, karakteristike, osobenosti, bitne odrednice drutva, drutvenih pojava, odn ose meu dijelovima i strukturnim elementima drutva i njihova meusobna proimanja, dje lovanja i utjecaje dijelova i strukturnih elemenata drutva jednih na druge. Drutve no-teorijske discipline - One na pologu i temelju Objave, za vjernike, uz pomo os jetila, razuma i uma, sluei se komparacijom i analogijom, tretiraju sve dostupne ov jekove i drutvene pojave, procese, tokove, odnose i manifestacije. Te manifestaci je ljudskog i drutvenog su: govor, pismo, umjetnost, 320

kultura, politika, pravo, ustavi, zakoni, institucije, ustanove, drave, civilizac ije i sveukupna ljudska ostvarenja. Drava - Najkraa definicija kae: Drava je politika zajednica i teritorijalna organizacija, utemeljena i odreena ustavom i ureena zak onima koji sainjavaju svi njeni stanovnici. U svim klasinim teorijama, drava je u f unkciji moralne ideje. Osnovni elementi drave su: stanovnitvo, vlast, ustav, zakon i i dravne, meunarodno priznate granice. Duh Erosa - U mitologiji Eros (Amor) kao bog ljubavi prikazuje se sa lukom i strijelom. Kod Hesioda u orfikim teogonijama eros se prikazuje kao stvaralako boanstvo i svjetski princip stvaralakog ivota kozmo gonijski Eros. U Platonovoj filozofiji eros je filozofijski nagon za spoznajom i deja. Kao to kod Jeremy Benthama nad ovjekom vladaju dva gospodara: priroda je stav ila ovjeanstvo pod dva suvremena gospodara: boli i uivanje i samo nam oni oznaavaju t a emo initi., tako po uenju Sigmunda Frojda nad ovjekom vladaju instikt ivota, raanja Duh Erosa i instikt razaranja, unitavanja i smrt ili Duh Tanatosa. Duh Tanatosa - Rije Thanatos doslovce znai smrt. To je uenje o smrti i unitenju due koje se suprot stavlja nauavanju o besmrtnosti koje se naziva athanatizmom. Duh - (gr. pneuma, no us, eter; lat. spiritus, animus; arap. rh) kao psiholoki pojam koji oznaava onaj di o psihikog ivota koji se oituje kao miljenje, um i razum. Duhom se naziva i sam misa oni sadraj. Upravo po tome prelazi taj pojam i u ontologiju, gdje Hegel razlikuje subjektivni, objektivni i apsolutni duh. U Islamu duh se naziva Rh. Njega u ovjek a Allah direktno udahnjuje. Poto Rh pripada svijetu Emrullaha - Allahove Odredbe, a ne svijetu fizikog vidljivog stvaranja, koje ima rok trajanja, to Rh po Islamu n e umire, nego se nakon fizike smrti rastavlja od tijela i nastavlja samo Allahu p oznat ivot. Manifestacije Rha, po Islamu, na Dunjaluku su: savjest, snovi, sjeanje i pamenje. Rh ne umire i tu se Islam slae sa athanatizmom. Dunjaluk -Dunja fani vel ahire baki - Dunjaluk je prolazan, a Ahiret je vjean kae Poslanik. Dunjaluk je blii, stvoreni, materijalni, fenomenalni, stvarnosni, prolazni svijet. To je vidljivi egzistencijalni svijet poduprt zemljom i zakriljen nebom. Sav Dunjaluk je omeen i uokviren u dvije take: Vrijeme i Prostor. Zato vjernici nikada ne pretpostavlja ju ivot na Ovom svijetu ivotu na Onom svijetu, jer je ivot na Ahiretu (onom svijetu ) boli i vjean je. D Damija - Mesdid, hram za vjerske obrede i vjerski ivot u Islamu. Dahil - Neznalica i je neznanje proizlazi iz kufra, irka i neoprostivih grijeha. Dellat - Profesionaln i izvrilac smrtne kazne po nalogu drutva ili vlastitom hiru. Dehennem - Allahova ka zna na Ahiretu vatrom nevjernicima, politeistima i nepopravljivim 321

grijenicima. Demaat - Zajedniko klanjanje svih farzova, dumuue, denaze, vitara i tera vije uz Ramazan. Demaat je i zajednica muslimana kao dio ummeta. Dennet - Allahova nagrada na Ahiretu vjernicima koji su ispunjavali Njegove Odredbe. Dibrili-Emn Najvei i najasniji meu svim melekima, jer je njegova funkcija prenoenje Objava do vj erovjesnika i poslanika. Dihad - Aktivna permanentna odbrana u Islamu sebe od seb e, drugih od sebe i sebe od drugih. Dinni - Nevidljiva duhovna bia stvorena od vat re. Od ejtana se razlikuju samo po tome to dinna ima i vjernika i nevjernika.

E Edeb - arapska rije, izvorno de' bun, to znai obiaj, navika, naravno, stari obiaj p redaka.Kasnije zadobiva znaenje ispravnog ponaanja i ophoenja. U proirenom znaenju ed eb oznaava pravila ponaanja i znanja koja su potrebna za odreene grupe ljudi u odree nim situacijama. Na kraju, oznaava ukupnost znanja, svojstava i sposobnosti u sfe ri ponaanja i ophoenja. Edebijat - Vrsta knjievnosti koja ima za osnovni cilj da ra zvedru i raspoloi itaoce i da im prui poku o ispravnom i lijepom ponaanju na lahak i zabavan nain. To je ono to se u Evropi imenuje kao edukativna knjievnost. Naime, u Islamu rije edeb se odnosi na onu vrstu edukacije koja u sebi objedinjava obrazo vanje te'alim i odgoj - terbijjet. Edukativna knjievnost - Vrsta knjievnosti koja namjerno cilja da svojom fabulom izazove moralnu poduku i poruku. Ona ima intenc iju da kroz umjetniku formu izazove moralni preobraaj i katarzu proienje due kao to su Heleni pokuavali sa pisanjem i gledanjem tragedije, kao pozorine predstave. Ed-Dua - Dova, molba, izravno obraanje Bogu za milost, pomo i spas. Edikt - Izrei, oglasi ti: zakon, naredbu, ukaz vlasti, propis, zapovijed, nareenje, oglas, proglas, obz nana. Egocentrizam - Stavljati i smatrati sebe za sredite svijeta, svoditi sve na samog sebe i sve prosuivati sa svoga, linog stanovita. Egoizam - Sebinost, samoljub lje, sebeljublje, stavljanje linih interesa ispred opih interesa. Egoist - Sebinjak , samoivac, svesebica, sebirad. 322

Egzistencija - Opstanak neke stvari za razliku od njene biti ili esencije. U sko lastikoj filozofiji, egzistencija je ozbiljenje ili aktueliziranje bilo koje biti , koja iz mogunosti prelazi u zbiljnost. U filozofiji egzistencije, egzistencija je osebujni nain ljudskog opstanka ili bitak. Egzemplar - Primjerak, uzorak, prim jer, sve to je nainjeno po zajednikom tipu. Egzogamija - Zabrana enidbe djevojke iz istog roda i plemena, odnosno obaveza enidbe iz druge sredine, odnosno roda i ple mena. Egzaltacija - Veliko uzbuenje, zanos, zanesenost, ushienost, duevna napetost. Ekstremizam - Sklonost krajnjim mjerama, sredstvima, nazorima i pogledima. Ekvi librizam - Ravnotea, jednakovanost, vjetina dranja ravnotee. Elohim - Nebeski, atribu t za Jahvea u idovskoj zajednici. Emotivistika etika - Svaka etika teorija koja na prvo mjesto stavlja emocije. Empiristika etika - Svaka etika teorija koja na prvo mjesto stavlja iskustva i osjetila. Empirijski - Znai iskustven, iskustvenog pori jekla na temelju osjetila, u skladu s iskustvom, u granicama iskustva. Empirizam - Teorijsko-spoznajni pravac u filozofiji koji sveukupnost teorijske spoznaje i praktine formiranosti ovjeka vodi iz iskustva. Emr - Neopoziva Boija Naredba. Emru llah - Izravna, neopoziva i bezuvjetna Boija Odredba koja se dogaa po principu Bud i i to biva. Te Odredbe se odnose i na svijet nevidljivih stvorenja. Enanijjet Faraonizam, kada ovjek sebe, umjesto Boga stavlja u sredite svijeta i kada hoe da bude mjera, kriterij i istina svih stvari i stvorenja. Endogamija - enidba samo s a djevojkama iz vlastitog roda, plemena ili kaste. Entropija - (okreem, obraam) On aj dio energije koji se vie ne moe pretvoriti u rad i proizvodnju. Enfus due od nef s - dua. Epistemologija - Teorija o znanostima, njihovim metodama i sistematici. To je spoznajno-teorijski pravac koji hoe svu spoznaju da zasnuje na znanostima. En-Nas - Drutvo kao univerzalna, totalna, globalna i najopenitija pojava, bilo kad a, bilo gdje i bilo koje. Esencija - Bit, bivstvo, esencijalan, bitan. 323

Eshatologija - Uenje o krajnjem cilju svijeta i ivota, o posljednjim stvarima svij eta. Vjerovanje u nain ivota due poslije smrti tijela. Vjerovanje u proivljenje na O nom svijetu i vjerovanje u Sudnji dan. E-adej - Svevinji, atribut za Jahvea u idovsk oj tradiciji. E' Arije - Uenje, kola u islamskoj doktrini koja zastupa stajalite da je ljudska sloboda ograniena i da Bogu pripada izvorna i neograniena, a ovjeku i lj udima izvedena i ograniena mo. Ehuri hurumi - etiri su mjeseca u islamskom kalendaru : Muharem, Redeb, Zul-kade i Zul-hidde koji su asni i blagoslovljeni i u kojima su s vaki sukobi zabranjeni. Et-Takva - Prava ista i potpuna svijest o Allahu d.., bogob ojaznost, izvravanje Boijih zapovijedi i Poslanikovih preporuka i uvanje od zabrane i grijeha. Etika - Moral je sastavni i nerazdvojivi dio svake religije. Nema ive etike bez Objave, po vjernicima. Etika je zapravo ostvarena ili praktina religij a. U sadraj etike ili morala spadaju: moralne kategorije, vrijednosti, vrline, pr incipi, krijeposti, zakoni, naela i sudovi, kao to u pravo spadaju osnovne norme, ustavi, zakoni, statuti, pravilnici, regule i sankcije. Bit etike kao praktine re ligije primjenjene u meuljudskim odnosima i teorijske discipline unutar religije i filozofije jeste uenje o dobru i zlu. Ni vjernici, ni nevjernici, ni politeisti ne spore postojanje i potrebu za etikom. Jedina razlika meu njima se javlja oko izvora i porijekla etike, oko sadraja i njenog vaenja i cilja. Za vjernike etika i ma porijeklo izvan ovjeka u Objavi i religiji, a za nevjernike etika ima porijekl o u ovjeku. Oko porijekla etike vjernici zastupaju heteronomno a ateisti autonomn o stajalite. Etnocentrizam - Nazor i uenje koje svoju naciju stavlja u centar i sr edite svijeta. Evropocentrizam - Nazor i uenje koje samo i iskljuivo Evropu stavlja u sredite svijeta. Eutanazija - Ubistvo iz samilosti i milosra neizljeivih bolesni ka. Evolucionizam - Podvrgavanje zakonima razvitka iz niih u vie vrste kroz prilag oavanje uvjetima ivota i borbi za opstanak meu vrstama u kojoj pobjeuju i opstaju na jsposobnije vrste. Eudajmonistika etika - Etiko uenje o srei i blaenstvu. Za svrhu, m otiv i cilj etikog djelovanja ovo uenje postavlja sreu, blaenstvo i dobrobit bilo sv oju bilo tuu. F Fard - Stroga i neopoziva i bezuvjetna Boija Naredba i Dunost bilo pojedincu ili zajednici. Fardi ajn - Stroga, obligatna pojedinana i nezamjenjiva Boija dunost zd ravom i punoljetnom, umno i fiziki sposobnom muslimanu. 324

Fardi kifaje - Stroga, obligatna grupna i nezamjenjiva Boija dunost dijelu zajedni ce muslimana kao npr. klanjati denazu i uvati vrijednost Islama. Fanatizam - Stras tvena predanost spojena s krajnjom netrpeljivou prema drugim uvjerenjima, zanesena revnost, luda zagrijanost i slijepa gorljivost. Fantazija - Mata U irem smislu sp osobnost predoavanja, reprodukcije upamenih osjetnih ali i zamiljenih sadraja. Faha Oznaava krtost ali i moralno nedolino i sramotno djelo. Faraonizacija - Obogotvore nje ovjeka na taj nain da mu se pripisuju Boiji atributi. Fatalizam - Vjerovanje da je svako zbivanje u svijetu i svako ljudsko djelovanje unaprijed u potpunosti o dreeno i prema tome neizbjeno. Fatalizam svodi ovjeka na automat i iskljuuje njegovu slobodu, mogunost izbora i potrebu za razumom. Feraiz - Nasljedno pravo u okviru erijatskog prava. Fetiizam - Vjerovanje u idole, u stvari, u materijalne predmete i posveivanje njih. Fetiizam novca - Vjerovanje u svetu i nadnaravnu mo novca u si tuaciji kada je novac istisnuo sve robe kao razmjenske vrijednosti a on postao j edina razmjenska vrijednost a da u sebi nema nikakvu upotrebnu vrijednost. Ne da novac posreduje meu svim robovima nego i u meuljudskim odnosima. Fetanet - Jedno od svojstava svakog Boijeg poslanika i vjerovjesnika prema kome su oni bili najum niji i najrazumniji ljudi svog vremena. Fikcija - Izmiljotina, nestvarnost, svjes no zamiljanje neke situacije uz pretpostavku da doista postoji, iako je oita njena nestvarnost. Fiktivan - Izmiljen, nestvaran, zasnovan na neutemeljenoj pretposta vci. Fikh - Ius - Islamska pravna znanost ili jurisprudencija utemeljena na dva osnovna izvora Islama: Kuranu i Hadisu. Filozofija - Dolazi od dvije rijei: philos - prijatelj i sophia - mudrost. Filozof je dakle, prijatelj mudrosti. Kao najira teorijsko-spoznajna i spekulativno-apstraktna disciplina ona pokuava svu stvarno st iskazati mislima putem pojma, suda i zakljuka. Fitret - Uroena narav ili prirod a u kojoj je stvoren svaki ovjek. Nakon stvaranja dua svakog ovjeka priznala je All aha kao Stvoritelja. Svakom ovjeku nakon raanja, Allah dariva slobodu. Spoznaja Bo ga i sloboda su uroena narav ovjeka. Fitneluk - Sistemska, planska i ciljana smutn ja meu ljudima. Tu vai deviza: Zavadi, pa vladaj! 325

Ovakva smutnja je opasnija, vea i gora od pojedinanog ubistva. Frivolan - Isprazan , nitavan, malovrijedan, jadan, bijedan, lakomislen, neukusan, povran. Fundamental izam - Openito osnov na kojemu se to temelji, na kojemu se moe dalje graditi. Tako i miljenje mora imati svoj fundament. U okviru religija, najvie se na fundamentali zam poziva protestantizam u kontekstu vraanja izvorima religije i izravnom itanju Biblije. G Gajb - Postojei, istiniti, a nevidljivi, ljudskom umu, razumu, osjetilima i zna nosti nedostupni svjetovi. U gajb svjetove vjeruje se po Objavi i oni se ne spoz naju. U te svjetove spadaju: meleki, Rh, Dennet, Dehennem, dinni, ejtani, sudbina i S udnji dan. Galimatijas - Zbrka rijei, nerazumljiv govor, besmisao. Gibet - Ogovar anje, klevetanje i olajavanje ljudi, najee u njihovom odsustvu. Govorenje o ljudima ono to oni o sebi ne ele uti. Grijeh - Krenje Boijih zakona i neispunjavanje Boijih n aredbi. Grijeh je zaborav Boga, samozaborav sebe, udaljavanje due od sebe i krenje Boijih, svojih, ljudskih i prirodnih prava. Gnoseologija - Teorijsko-spoznajna d isciplina (arap. me' arifa) unutar filozofije koja se bavi izvorom spoznaje (osj etila, razum, um, intuicija, nadahnue, prosvjetljenje), sadrajem spoznaje i granic ama spoznaje. Moja je namjera da istraim porijeklo, izvjesnost i doseg ljudske spo znaje. (Jon Locke). U teoriji spoznaje vani su jo i problem predmeta spoznaje i pro blem istine. Guru - Vjerouitelj u hinduizmu, esto potovan kao utjelovljenjenekog boa nstva. H Hadd - Kazne u okviru erijatskog kaznenog prava. Hadis - Sve to je Muhammed a.s. u ivotu rekao u kontekstu vjere Islama. Hadis je inae drugi izvor vjere Islama. H adis je i lino ime u Bosni. Haridije - Jedan od prvih vjersko-politikih opozicionih pokreta u povijesti Islama. U vjerovanju su pored, Akide - uvjerenja u srcu, eha de - javnog oitovanja Kelime-i-ehadeta, osnovne formule Islama, zagovarali su i Am el - dobra djela i islamsku praksu. Halal - Od Boga dozvoljeno, doputeno, slobodn o, nije zabranjeno i grijeno. 326

Haram - Od Boga zabranjeno, nedoputeno, grijeno i neslobodno. Hajrun - Jedno od est naziva za dobro djelo. To je konkretno korisno djelo. Hakk - Ima trostruko znaen je. Prvo, jedno od 99 boijih imena. Drugo, osnovni naziv za Istinu koja je izvor Pravde. Hakk je naziv za pravo koje izvire iz Pravde. Halik - Stvoritelj, jedno od 99 Boijih imena. Halk - Naziv za Boije stvorenje. Hased - Zavidnost, jedna od s edam bolesti due i srca po imami Gazaliji. Hasenun - Jedan od est naziva za dobro djelo. Hasenun znai i lijepo u estetskom smislu. Hadd - Peta praktina dunost ili isla mski art religije Islama. Hadd je odziv na Allahov poziv i pojedinana obligatna dunos t. Hajz - Redovni mjeseni enski ciklus. Tada ena ne moe postiti i klanjati. Hatietun - Greka, jedan od tri naziva za grijeh u Islamu. Havva - Ime prve stvorene ene na svijetu. Ona je bila ena h. Adema. Harizmatska vlast - Dar milosti, misli se od Boga. Ova vlast se zasniva iskljuivo na vjeri, a ne zakonima, u izuzetna svojstva karizme. To je oblik vlasti koji ne poznaje nikakva pravila, racionalno i tradi cijski ustrojena. Ne postoje nikakve regule, ni razumni argumenti koji reguliraj u odnos voa - narod. Halucinacija - Trabunjanje, buncanje, privienje ili pojava ob mane sluha, vida, razuma, uma i govora usljed poremeaja djelatnosti mozga; tobonja apercepcija neega to ne postoji. Havra - ili sinagoga Hram, sakralni objekat za o brede i molitvu kod idova. Hedonizam - Svako uenje ili praksa za koga je trenutni pozitivni tjelesni uitak, naslada, ugoda, najvia ivotna vrijednost. Hedonistika etik a - Svako etiko uenje i stajalite prema kojemu je momentalni tjelesni uitak, naslada , ugoda ili strast najvia ivotna vrijednost, etiki ideal i to predstavlja motiv, ci lj i mjerilo etikog djelovanja. Hedonist - Zastupnik i zagovornik hedonizma. Hete roseksualan - Spolno naklonjen drugom spolu, normalno seksualan. Hidabeti Kabe - u var kabe, svetog i asnog Hrama; sva briga o Kabi. Hidajet - Slijeenje Pravog puta, Siratul-mustekima na temelju Kurana i Sunneta. 327

Hira - Peina na brdu En-Nur, jedan kilometar iznad Mekke, gdje je Poslanik primio prvu Objavu. Hidra - Univerzalni put, usud i sudbina svih Boijih poslanika i vjer ovjesnika. Hidra Muhammeda a.s. je preseljenje njega i muslimana iz Mekke u Medin u u septembru 622. god. Dogaaj Hidre muslimani su uzeli za poetak svoje ere. Hipokr izija - Janusovtina, munafikluk, zul-vedhajn; dvolinjak, licemjer, munafik, prijetv oran, ovjek koji se pretvara, koji je u lice sladak, a iza lea snuje nekome propas t. Biti hipokrit jednako je biti licemjer, janusovac i dvolinjak. Hilafet - To je univerzalno Boije povjerenje i pokoravanje stvorenih svjetova i stvorenja ovjeku od Boga. U uem smislu, hilafet je oblik objedinjene vjerske, politike, dravne i sve ukupne vlasti u Islamu. Iza hilafeta mora stajati volja, sloboda i interesi musl imana. Homoseksualan - Protuprirodna spolna sklonost prema osobama istog spola. To je seksualni odnos mukarca sa drugim mukarcem. Hudejbija - Povijesno mjesto izm eu Mekke i Medine na kome je Muhammed a.s., 628. god. ili 6. godine po Hidri s mek kanskim muricima sklopio ugovor u est taaka. Ovim Ugovorom Poslanik i muslimani su priznati od rodne Mekke, a najvanija taka je bila o desetogodinjem primirju izmeu mu slimana i murika iz Mekke. Hurrijet - Sloboda i biti slobodan. To je pored punolj etstva i prave svijesti i pameti jedan od tri uvjeta da bi se ovjek tretirao kao odgovorno bie u Islamu. Homo artikularis - Definiranje i svoenje ovjeka kao bia sa j asnim, razgovjetnim govorom. Homo artis - Definiranje i svoenje ovjeka na bie umjet nosti. Homo civitatis - Definiranje i svoenje ovjeka na bie civilizacije. Homo cogi tas - Definiranje i svoenje ovjeka na bie misli i miljenja. Homo comunalis - Definir anje i svoenje ovjeka na bie egalitarne i u svemu jednake zajednice. Homo eticus Definiranje i svoenje ovjeka na bie etike i morala. Homo faber - Definiranje i svoen je ovjeka na bie rada i drutvene proizvodnje. Homo historicus - Definiranje i svoenj e ovjeka na bie povijesti. Homo economicus - Definiranje i svoenje ovjeka na bie ekon omije i privrede. Homo cultus - Definiranje i svoenje ovjeka na bie kulture. Homo i ntelectus et Homo nus - Definiranje i svoenje ovjeka na bie uma i pameti. 328

Homo ludens - Definiranje i svoenje ovjeka na bie igre i zabave. Homo erotikus - De finiranje i svoenje ovjeka na bie strasti i instikata. Homo politikus - Definiranje i svoenje ovjeka na bie politike ili politiko bie. Homo praksis - Definiranje i svoen je ovjeka na bie prakse. Homo hedonicus - Definiranje i svoenje ovjeka na bie uitka i zadovoljstva. Homo religiozus - Definiranje i svoenje ovjeka na bie vjere i religij e. Homo senzualis - Definiranje i svoenje ovjeka na bie pet osjetila. Homo societas - Definiranje i svoenje ovjeka na bie drutva i drutvenih vrijednosti. Homo sapiens ( Homo racionalis) - Definiranje i svoenje ovjeka na razumno bie. Homo utilitarus - D efiniranje i svoenje ovjeka na bie interesa, koristi i pragmatinosti. Homo voluntas - Definiranje i svoenje ovjeka na bie volje i energije. Horda - U teoriji evolucije i svakom uenju koje iskljuuje direktnu Boiju kreaciju ovjeka, horda ili opor je najp rimitivniji oblik ljudskog drutva u kome nije bilo ni podjele rada, ni branih zabr ana ili incesta.To je opor ili rulja kao potpuno neorganizirana skupina. Zlatna h orda ili Ulus je i vojno-administrativna jedinica kod Mongola u doba Dingis kana. Hubbi-Dunja - Nekritina, bolesna i izvan svake kontrole ljubav prema arima, ljepo tama, koristima, interesima, dobitima, stvarima i predmetima ovog svijeta. Hubbi -Dah - Nekritina, bolesna i izvan svake kontrole ljubav prema zvanjima, astima, tit ulama i ovosvjetskoj slavi, veliini i ugledu. I Ibadet - Svjesni, slobodni, savjesni i namjerni osjeaj ovisnosti i robovanja Ap solutnom biu u koje se vjeruje. Ta ovisnost i robovanje Allahu d.. ispoljava se kro z strah i nadu pred Apsolutnim biem. Ibermen - (njem. ber - nad, Mensch - ovjek) Uenj e o Arijevcima, plemenitoj plavoj i istoj rasi. Idealizam - Nazor i uenje da je pr avi bitak i osnova svega ideja ili misao, duh, miljenje, svijest, Bog, um, a da s u materijalna i pojavna bia izvedena iz ideja.Objektivni idealizam utemeljuje taj idejni bitak kao objektivnu zbilju i zbiljnost nezavisnu od ovjeka. Tako su po P latonu ideje vjene i nepromjenjive bti i izvori stvarnosti, a po Hegelu je Apsolut na ideja idejna i izvorna osnova svega. Subjektivni idealizam ui da je ljudska sv ijest ono primarno, a stvarnost je onda idejna tvorba subjekta ili agregat osjet a. Za idealizam ideje su 329

primarne, one su osnova naela i principi svijeta. Iblis - Lucifer, sotona, demon, ejtan koji je zauvijek od Boga proklet. Ideja - Vidjeti, lik, izgled, lice, spol janjost; za Aristotela ideje su identine s pojmovima koji izraavaju openitost. Kod K anta ideje su nuni pojmovi istog uma. U Hegelovom sistemu ideja je apsolut koji se dijalektiki razvija. Ideologija - Teorija i uenje o idejama. Ideologijom se oznaav a i cjelokupni misaoni i duhovni ivot jedne epohe. Politika doktrina sistemski raz vijenih ideja. Svjesno ili nesvjesno idealiziranje ili prikrivanje vlastitih int eresa. Lana, kriva, izopaena, fetiizirana svijest. Smatranje ideja pokretaima povije snog razvitka. Idolatrija, Fetiizam - Oboavanje, robovanje stvarima, predmetima i stvorenjima i posveivanje stvari, predmeta i stvorenja. Ihsan - Karakter u osnovn om odreenju; oznaava uvjereno i osvjedoeno robovanje Allahu, a to je temelj ljudsko g karaktera i praktinog ponaanja. Ihsan je jedinstvo karakternih odlika i dunosti. Iz ihsana se razvija muhsin, ovjek tvrava vjere, uvjerenja, etike, kulture, pravde , dobra, istine i bedem odbrane od nevjerovanja, irka, nemorala, nekulture, zla, nepravde i lai. U etici karakter je moralno-etika strana ovjeka koju odlikuju njego vi originalni vrijednosni sudovi i iskazi, a u biologiji, to je svaka izrazita f izika prepoznatljiva osobina. Ihtijar - U okviru uenja o djelominoj slobodnoj volji i mogunosti slobodnog izbora, ihtijar je sloboda i mogunost izbora dobra. I u fil ozofiji postoji sloboda Od i sloboda Za. Izbor dobra je sloboda Za. Ilhad - Atei zam, nevjerovanje, bezbotvo. Ilm - Znanost, nauka, episteme, scientia. Ifk - Svje sna, namjerna, ciljana, planirana i sistemska potvora. Najopasnija je politika po tvora iza koje stoji jedna drava i drutvo protiv druge drave i drutva. Iftiraun - Sv jesna, namjerna i ciljana lana projekcija i konstrukcija. Iman - Teizam, vjerovan je u Islamu u est temelja vjere: Allaha, Meleke, Objave, poslanike, Sudnji dan i Boije odreenje. Iman podrazumijeva vjerovanje u Jedno Apsolutno, natprirodno i ono strano Bie, koje je stvorilo, koje stvara i upravlja svim svjetovima. Inercija Trom, lijen, mlitav; svojstvo tijela da zadri stanje mirovanja ili ravnomjernog p ravolinijskog kretanja dok ga neki vanjski uzrok ne izvede iz tog stanja. Incest - Rodoskrvnue, spolni odnos sa nedozvoljenim krvnim srodnikom. Indeterminizam Poricanje determinizma, uenje koje odbacuje opu zakonitost i uzronu zavisnost u 330

prirodi i drutvu. To je idealistiko uenje koje priznaje apsolutnu slobodu, neomeenos t i neogranienost ljudske volje i slobode izbora. Individualizam - Uenje koje prim arno naglaava znaenje, ulogu, vrijednost i vanost individualnoga,; vanost pojedinca spram opega. Pojedinac je zajednici, drutvu i dravi nadreen. On je ono primarno i iz vorno. Individuum - Nedjeljiv, nerazdruiv, nedjeljivo pojedinano bie. U drutvu to je potpuno zatvorena osoba za interakciju i komunikaciju. On misli da interakcijom gubi svu originalnost i sutinu. Industrijsko drutvo - Za razliku od militaristikog , po Spenseru, odlikuje se vladavinom prava i pravnom dravom, privatnom imovinom, viestranakim ivotom i parlamentarnim sustavom. Indil Mubeirat - Evanelje, Jevanelje, vi Zavjet, Radosna vijest; trea velika Boija Objava i Knjiga objavljena Isa a.s., pretposljednjem Boijem poslaniku. Institucija - Ustanova, zgrada, ured, prostor i mjesto gdje se odvija javni drutveni, kulturni, politiki, dravni ivot. Institucija u va i stavlja norme u ivot. Indukcija - To je logiki postupak zakljuivanja od pojedi nanih preko posedbnih iskustava i saznanja na openite spoznaje. Induktivna metoda polazi opd pojedinanih preko posebnih do opih pojava u saznanju. Indulgencija - Po velja o opratanju grijeha (poinjenih i buduih) koju je za novac izdavala katolika cr kva u ime rimskog pape. Trgovina indulgencijama bila je izvor obogaivanja Katolike crkve i sveenika. Zabrana indulgencije bio je jedan od glavnih zahtjeva Reformac ije. Insan - Linost, osoba, persona, ovjek. Instikti - Nagoni, porivi, uroene sposo bnosti, svojstvene svim stvorenjima. Kod ljudi, za razliku, od ostalih bia, posto je uroeni i steeni instikti. Intelektus - Zbiljski mogui um i djelatni um i odreujui um koji izvorno bez izvoenja razumije i shvaa sve. Samo Bog po Kantu, mislei opaa i opaajui misli istovremeno, za razliku od ljudskog diskurzivnog miljenja. Intuicija - Neposredno, izravno, direktno, unutranje gledanje, sagledavanje, vienje, opaanje. Neposredno sagledavanje cjeline jedne sloene situacije. Kod Platona to je duhovn o gledanje ideja. Kod Fichtea intuicija je intelektualno opaanje, a za Kanta nepo sredno opaanje (napor). Ireverzibilnost - Uenje da su drutvene pojave neponovljive, nepovratne i da se mogu odvijati samo u jednom pravcu. Islam - Religija od Alla ha i kod Allaha znai svjesnu, savjesnu, slobodnu, namjernu i ciljanu predanost i 331

pokornost Jednom Bogu. To je sveukupno ivotno dranje i ponaanje ovjeka uslovljeno vj erom u Allaha na temelju Kurana. Islam je religija ili Din koju je Allah d.. objavl jivao preko svojih poslanika i vjerovjesnika, a u potpunosti je usavrio i komplet irao preko Muhammed a.s. Praktinu stranu Islama ini pet praktinih dunosti Islama. In dustrijska revolucija - Oznaava pojavu pronalaska parne maine i prelazak sa manufa kturnounikatne i pojedinano-rune na industrijsko-serijsku i objektivizirano-obezlie nu proizvodnju. Industrijska revolucija koja se javlja u Engleskoj u XVIII st. u veava proizvodnju, razara sela i velike porodice, koncentrie ljude u gradove i rui neupitni autoritet oca. Ironija - Uiniti smijenim pod vidom odobravanja, kazivanje suprotno od onog to se misli. Ironija je Sokratova metoda filozofiranja. U dijal ogu nastaje obrat u kome se vidi ono to je u poetku shvaeno kao pravo, postaje neod rivo. Tako se prividna istina kritizira imanentnom analizom i suprotnim sadrajem; podsmijeh, poruga uope, praviti se da se ne zna ono to se sigurno zna. Ismun - Jed an od naziva za grijeh na arapskom jeziku. Ispovjed - Po uenju kranstva, Isus je ino m raspea postigao kod Boga atribut spasitelja i iskupitelja ovjeka i ovjeanstva od g rijeha. Isus to svoje pravo na Zemlji prenosi na Crkvu i sveenstvo. Kada kranski vj ernici dou u Crkvu i pred sveenikom priznaju grijehe i ispovjede se, Crkva i sveeni ci ih oslobaaju i prataju od grijeha. Israf - Pregonjenje, pretjerivanje, prelaenje mjere i granice. Israfil ili El-Munadi - Melek koji e po Allahovoj odredbi puhnu ti u rog ili sur. Kada prvi put puhne, najavie i oznaiti kraj svih stvorenih svjet ova, a kada drugi put puhne, najavie i oznaiti proivljenje i Sudnji dan. Istigfar Poslije kajanja ili tewbe, muslimani se izravno, bez ikakvog posredovanja i pos rednika istigfarom obraaju Bogu i trae oprost od grijeha. Kajanje - tewba i istigf ar - traenje i moljenje za oprost, iskljuuju posrednike i posredovanje u Islamu. Ir aku Billah - Pridruivanje Bogu sudruga sa nevjerovanjem u Boga - najtei grijeh. J Jemini gamus - Namjerna, svjesno-sistemska lana zakletva. Jezuiti - lanovi borbe nog reda katolike crkve Drube Isusove koji je formiran na kraju 16. st. za borbu pro tiv reformacije i koji su postali podrka papinstvu i odlikuju se najcrnjom reakci jom. U prenesenom znaenju licemjer, lukav, podmukao, vjeroloman ovjek. Za njih se vezuje izreka Cilj opravdava sredstvo! 332

Jevreji, idovi - Abrahamovi potomci, semitski narod. Jezuitizam - Jezuidska teori ja, praksa, ponaanje i postupak. Jewmul-Ahir - Posljednji dan ili posljednje vrij eme svih stvorenih svjetova i stvorenja, koji e nastati kada melek El-Mundi (Israf il) prvi puta puhne u sr ili rog. Jewmul-B'as - Dan proivljenja ljudi, kada melek Israfil drugi put puhne u sr. Jewmul-Kijameh - Sudnji dan kada svi ljudi budu isk upljeni, stajali i pred Allahom d.. raun polagali. K Kad i Kader - Vjerovanje u praiskonsko Allahovo znanje i predodreenje svih dogaaj a i zbivanja. Kad - Vjerovanje u vjenu Boiju Volju i Mo. Kader - Vjerovanje u vjenu B oiju Mjeru i Odredbu. Kahin - Svjesni, namjerni i lani proricatelj sudbine ili dog aaja u budunosti. Kanihalizam - Ljudoderstvo, krvoedni ljudi, divljatvo, neovjestvo, a ntropofagija. Kapela - Katolika crkvica, dio crkve ili zbor crkvenih pjevaa. Kaste - To su najzatvorenije i najnepokretnije horizontalne drutvene grupe koje svoj n astanak, razlog postojanja i status u svakom pogledu utemeljuju, definiraju, opr avdavaju i objanjavaju iz religijskog uenja. Po Brahma hinduizma, kaste su nastale od pojedinih dijelova tijela Boga Brahme. Tako su brahmani - svetenici nastali o d njegovih usta, katrije - ratnici nastali od ruku, vajije - trgovci od bedara, a u dre (sudre) - sluge od donjeg dijela nogu. U Vedama se peta kasta, parije - kast a nedodirljivih i ne spominje. Kaste se nazivaju varne. Kasas - Kuransko kazivanj e o prolim narodima, sudbinama i vjerovjesnicima kao ista i neupitna istina. Kasas je ustvari hijeropovijest ili povijest ranijih Boijih poslanika i njihovih narod a. Kasas je, kao Boije kazivanje i svjedoenje, temelj Sre ili povijesti za musliman e. Katedrala - Stolna crkva sa sjeditem biskupa ili nadbiskupa. Glavna katolika cr kva u jednom gradu. Kod ortodoksa, to je saborna crkva ili bazilika. Kathisis il i kateheza - Nauka kranske vjere uope, kratko izlaganje kranskoga vjeronauka u obliku pitanja i odgovora. Kabiletun - Pleme, Kabailun - Plemena. Kastinska endogamija - enidba i udaja samo unutar odreene, svoje kaste. 333

Katarza - Etiko proienje due i smirenje uvstva nakon gledanja tragedije u pozoritu. Pr ma Aristotelovoj Poetici umjetniko djelo, drama posebno, izaziva kod gledalaca osjea je (afekte) saaljenja i straha te ih oslobaa od tog stanja. Time se ovjek uzdie izna d egoizma. U misticizmu katarza znai osloboenje od grijeha. Katlun-Nefs - Svjesno, namjerno, planirano i ciljano ubistvo nevine, ni krive ni dune osobe. Kauzalitet - Uenje o neumitnim uzrono-posljedinim vezama i odnosima, prema kome je svaka poja va i posljedica izazvana nunim i neumitnim uzrokom. Uenje o kauzalitetu i Bogu kao nepokretnom Pokretau svih pojava i procesa razvio je Aristotel. Kauzalitet u mno gostrukim oblicima proima sve pojave u prirodnoj i donekle u drutvenoj stvarnosti u direktnoj uzrono-posljedinoj vezi meu pojedinim pojavama. Kauzalni zakon - Princi p kauzaliteta kazuje da svaka, posebno prirodna pojava, promjena, dogaaj ima svoj uzrok, da se pojave u stvarnosti odvijaju u obliku kauzaliteta. Bez kauzalnog z akona, svijet i ivot ostali bi za ovjeka haotini i neshvatljivi, a znanstvena spozn aja nemogua. Otkriti uzrok pojave znai shvatiti skup bitnih uslova koji izazivaju nastanak, promjenu ili nestanak neke pojave u prirodi i drutvu. Kapitalistiko drutv o - Za Maxa Webera je izuzetna i jedinstvena pojava u povijesti, zato to nikada n ije postojalo drutveno ureenje i sistem slian njemu. To je zato to je duh kapitalizm a, proizaao iz protestanske etike, nije vie svojstvo pojedinca, nego itave grupe lj udi. Tek kada se taj kapitalistikiduh udrui sa kapitalistikom organizacijom privred nog i ekonomskog ivota, dobiva se slika modernog kapitalizma. Kapitalistika privre da je najvii i najsavreniji oblik racionalne organizacije privrednog ivota. Taj duh je najvii i najistiji izraz ekonomskog racionalizma Kavmijj - Nacija - Predstavlj a posljednju, najrazueniju, najrazvijeniju i najorganiziraniju krvnosrodniku grupu i zajednicu. Odlike nacije su: svijest o svojoj posebnosti, identitet, religija , jezik, kultura, obiaji, tradicija, tenja da se ivi zajedno. To je zajednica povij esne sudbine, kontinuiteta memorije i iste dravne teritorije. Kavlul-lagv - upalj, prazan, besmislen, beskoristan i besadrajan govor. Kavluz-zur - Neistinit, laan g ovor. Kelime Boija - Objava od nekoliko rijei ili reenica. Kefareti jemin - Fikhsko -pravna kazna za svjesno-namjernu lanu zakletvu. Kesb - ovjekova volja i djela su izvedena i od Boga darovana. Kibur - Oholost, nadmenost, gordost, umiljenost, jed na od sedam bolesti due i srca. Kip, idol - Materijalni predmet oboavanja. 334

Kipovi - Materijalni predmeti i stvari oboavanja. Kist - Pravednost i pravinost u meuljudskim odnosima na temelju Boije Pravde. Kitab - Boija knjiga kao Boija Objava. Kitabi - Boije knjige ili Objave. Kibla (Kaba, Bejtullah) - Strana svijeta prema kojoj se okreu svi muslimani kada klanjaju namaz. Kibla je, inae, prva kua (hram) sagraena u ime Allaha po njegovoj Odredbi. Kiss - U Tori reciprona pravda ili porav nanje prema kome se kanjava glava za glavu, oko za oko, prst za prst, uho za uho, zub za zub. Klasika - Starogrka i starorimska knjievnost i umjetnost.U modernom v remenu to su sva dijela to su ih napisali ili izradili autori kojima se priznaje svjetska vrijednost. Koegzistencija - Na temelju priznanja ivot u ravnopravnosti onih koji su meusobno razliiti a nisu ni jednaki ni suprotni jedni drugima. Druga dva odnosa u kojima ljudi ive, asimilacija i dominacija, sa stajalita ljudskosti s u neprihvatljivi. Kohezija - Biti svezan, povezan, unutranja snaga ili vanjska si la koja djeluje na ljude (religija, etika, kultura, vrijednosti, interesi) drei ih na okupu. Koncept - Nacrt pismenog sastava ili govora. Nedotjerani osnovni nacr t, prvotna predodba, glavna misao i osnovna ideja nekog projekta. Konzervatizam Privrenost ouvanju starih ili reuspostavljanju drevnih nazora i obiaja, zazor i su zdranost prema svim novotarijama, protivljenje svemu to je novo i moderno, straomo dnost, uvanje starog a protivljenje novom poretku. Konfuionizam - Pored taoizma i budhizma jedna je od tri velike religije na tlu Kine, koja se vee za Konfuija koji je ivio u 6. st. prije milada ili nove ere. Ni konfuionizam ni taoizam nisu monot eistike religije s Bogom u sreditu kao to su to Judaizam, Kranstvo ili Islam. Velika tema ove religije je o Volji Neba ili neprestana briga za dobro ljudi. Osnova Ko nfuijeva uenja jeste ideja ljudskosti - Jen. Kao to je samilost najvea budistika, lju bav kranska, dobro, istina i pravda, najvee islamske vrline, tako je ljudskost ili o vjenost najvea vrlina konfuionizma. Konfuije sve odnose svodi na pet glavnih: odnos izmeu vladara i podanika, odnos izmeu oca i sina, mua i ene, starijeg i mlaeg i odnos e izmeu prijatelja. Kolaterali - Pobona linija u krvnom srodstvu. Kranstvo, Hrianstvo - Jedna od najpoznatijih i najglavnijih svjetskih religija. To je religija koja se vee za Isa a.s. ili Isusa koji je ivio u 1. st. n.e. Osnovno uenje kranstva u okvi ru trinitarne teologije svodi se 335

na vjerovanje u trojedinog Boga ili jednog Boga na nai trojice u Boga Oca, Boga S ina i Boga Duha svetoga. Isus kao Boiji sin prekida lanac tzv. Istonog grijeha koji se lanano prenosio, a svojim samortvovanjem, raspeem, uskrsnuem i uzaaem na nebo, njeg Bog dariva da on postaje Spasitelj i Iskupitelj ljudskog roda od grijeha. On to svoje pravo prenosi na Crkvu i sveenike i Crkva putem ispovijedi ili indulgencij a prije Boijeg sudnjeg dana ljudima, naravno, kranima prata i oslobaa ih od grijeha. Vrhovni moralni cilj kranstva je ljubav. Krani, Hriani - Svi religijski sljedbenici i pristalice krianstva i hrianstva. Kudusi-erif, Davidov grad - Druga dva naziva za Jer usalim. Kufr - Ima dva osnovna znaenja: prvo, nevjerovanje u Boga i drugo, negira nje i pokrivanje Boijih dokaza i znamenja. Kuran - Po uenju Islama, posljednja i un iverzalnaBoija Objava objavljena i obznanjena svim ljudima i svim svjetovima do S udnjeg dana preko poslanika Muhammeda a.s. Objavljen je na arapskom jeziku u tok u 23 godine u Mekki i Medini. Kuran je osnovni i neopozivi Izvor vjere Islama i iv ota organizirana po njemu. Kuran je nestvorena objavljena Boija rije. Kvalitet - Vr ednota, odlika, znaaj, koji ima dobre osobine. Kvantitet - Koliina, iznos, veliina, mnoina. Kultura - Ima trostruko znaenje: u odnosu na Boga, u odnosu na prirodu, u odnosu na ljude. Latinska rije kultus zmai oboavanje ili ibadet. U religijskom smi slu glagol colere znai posebno tovati, diviti se Bogu, robovati Bogu i biti ovisan o Bogu. U odnosu na ljude to znai potovati ljude i brinuti se o njima, a u odnosu na prirodu zemlju obraivati, odnosno kultivirati.Dakle, u bitnom smislu, kultura poiva na robovanju Bogu, na zabranama i ispravnom odnosu prema prirodi, ovjeku, l judima i svim stvorenjima. Sa stajalita ovjeka to je najvii izraz ovjekovog duhovnog , unutar njega nastalog uinka i ostvarivanje humanih vrednotau ovjeku, ljudima i n jihovim djelima. Kurban - Sve religije u svome uenju i praksi imaju rtvu i rtvovanj e. Obredna rtvasimbolizira i poruuje da je itav ivot jedan napor i izazov. Klanje ku rbana (ivotinje) u islamu ima nekoliko znaenja. Prvo, to je slijeenje i promicanje tradicije Ibrahima a.s.Drugo, kurban kao obredna rtva pribliava ovjeka i ljude njih ovom Stvoritelju. Tree, klanjem hajvana (ivotinje), kurbana u ime Allaha d.., za dob ro vjere i na korist ljudi (kurbansko meso se jede) zamjenjuje se drevna semitsk a paganska tradicija klanja insana (najstarijeg sina) u ime boanstva hajvana na te tu roditelja i djeteta, a ni na iju korist. L 336

Labilan - Pojam u psihologiji kao oznaka za ovjeka nestabilnih uvstava i rapoloenja koja se naglo mijenjaju. Laicizam - Posvjetovljenje, posvjetovnjaenje, odstranje nje vjerskog karaktera iz javnog ivota. Laicizaciji i sekularizaciji drave i polit ike bitno doprinosi Hobs sa uenjem da drava nije ni boanska ni natprirodna tvorevin a, nego iskljuivo ljudsko djelo. Laicizam i sekularizam potiskuju religiju i reli gijske vrijednosti sa javne u privatnu sferu ivota i svode ih na slobodu svijesti . La - To je tvrdnja suprotna istini koja se iznosi s namjerom da se drugi dovede u zabludu. Laac svojim iskazom ima namjeru da obmanjuje ljude. Legalan - Zakonit , po zakonu. Neka je radnja i neko djelo legalno ako odgovara zakonu, s njim se podudara, ne kri zakon. S etikog stajalita legalna je radnja minimum ljudskog (mora lnog), jer se naprosto pokorava posrojeem zakonu (pozitivnom pravu, obiaju, tradic iji, opeusvojenim navikama, postojeim drutvenim odnosima, prirodnim zakonima) i ost aje u njegovim granicama. Legalitet - Zakonitost, podudaranje neke radnje sa zak onom, za razliku od moraliteta. Ovu razliku ini Kant odreujui legalitet kao puko po dudaranje ili nepodudaranje neke radnje sa zakonom, bez obzira na njen motiv, do k je moralna radnja ona, u kojoj je ideja dunosti istovremeno jedini njezin pokre ta (motiv, odredbeni razlog volje). Lejletu-l-Kadr - No poetka objave Kurana, u mjes ecu Ramazanu 610. god. na brdu En-Nur u peini Hra. Zbog toga je ona, po Kuranu i Ha disu, vrednija od hiljadu mjeseci. Lewhi-Mahfz - Ploa pomno uvana, samo Allahu pozn ata, na kojoj su pohranjene sve objave, tako da su neunitive i neizbrisive. Nad L ewhi-Mahfzom Allah stalno bdije. Lezbijstvo - enski homoseksualizam, nazvan po grko m otoku Lezbu gdje je ivjela pjesnikinja Sapfa koju su protivnici objeivali za lju bav prema enama. Libasu-l-Dism - Izvanjska tjelesna odjea, ukras i zatita kojom se p okriva, zaogre, titi i ukraava tijelo. Libasu-l-Takva - Unutranja odjea, takvaluk, bo gobojaznost, potpuna svijest o Bogu, kojom se ukraava, brani, zatiuje i uljepava dua. Licemjerje - Prijetvornost, dvolinost, janusovstvo, hipokrizija, munafikluk. Lih va - Zelenatvo, kamata, rentijerstvo. Li - Ceremonijal, ritual i dobri obiaji kodi ficirani u Li-kingu, jednoj od pet knjiga Konfuijevog uenja. Konfuije definira Li kao dovoenje u red ljudi i stvari. 337

Logika - Teorijsko-spoznajna disciplina koja prouava oblike, forme i principe val jane, ispravne veze misli i razliite metode, postupke i naine spoznaje. Dakle, log ika prouava oblike valjane i pravilne misli i miljenja i metode teorijske spoznaje . Lucifer - Voa avola, ef pakla, vrag demon. Luciferizam - Satanizam, dijabolizam. Linearna ili progresivna teorija drutva i drave - je novum iza humanizma i renesan se. Klasina teorija ne poznaje ideju neprestanog i neumitnog progresa i razvoja n a principima nauke, tehnike, pobjedi uma i razuma, na samokretanju i samonapredo vanju svjetskog duha, ideja, misli, uma, razuma ili na neprestanom i neumitnom r azvoju materijalnih proizvodnih snaga i drutvene proizvodnje. Takvu optimistiku id eju o neprestanom razvoju ljudstva podjednako zastupaju idealisti Sen-Simon, Vol ter, Hegel i materijalisti Marx i Engels. Ideja progresa, napretka i neumitnog l inearnog razvoja za njih nije sporna nego su samo razliite take i uporita sa kojih taj napredak kree. LJ Ljudi - Openito ovjeanstvo. U svakom vremenu, svakoj dravi, drutvu i zajednici ive u jednom od tri odnosa: koegzistenciji, dominaciji ili asimilaciji. Sa stajalita o vjeka i ljudi jedino je prihvatljiva koegzistencija. M Magi - Vrai, arobnjaci, gurui. Magija - To je religija mita. Magija (sihr) je sk up tajanstvenih radnji, rijei ili postupaka pomou kojih mag (sihr) ili arobnjak eli utjecati na prirodni tok stvari, mijenjati ih, podeavati ih, a takoer i njihov kau zalitet nune-uzrono-posljedine veze i odnose usklaivati sa svojim eljama. Mag hoe da u mjesto Boga, bude stvoritelj, zakonodavac, izaziva i promjenitelj sudbine a u to i ljude uvjerava, navodi i zavodi. Magija znai i arobnjatvo, udotvorstvo, bajanje, v radbine, proricanje, gatanje. Mahabharatra i Ramajana - Dva najznaajnija i najpozn atija epa Indijaca i dva vjerska izvora u Budhizmu. Mahabharata ima 90.000 strof a, a Ramajana 24.000 strofa. Mahmurluk - Stanje i raspoloenje ovjeka poslije dugog konzumiranja alkohola kada se trijezni. Makrosociologija - Prema or Gurviu, prouava i sagledava drutvo kao globalnu, totalnu i opu pojavu. Globalno drutvo kao najvea j edinica susree se u pravnoj, drutvenoj, ekonomskoj i politikoj ravni. 338

Do sada se u historiji razvilo deset tipova globalnih drutava od kojih su est pred historijska neprometejska i u kojima intervencija ljudske volje ne postoji. Maks i - (lat. maximus - najvei) Pojam u modi najnovijeg vremena oznaava najduu nonju. Ma nastir - Samostan, klotar, sakralni objekat u kome ive monasi ili monarhije. Manih ejstvo - Uenje Manija, iransko-babilonskog mudraca iz 3. st. n.e., koji tei da uenj e triju otaca ispravnosti - Zarathustre, Budhe i Krista upotpuni u jedinstven gnos tiki sistem. Iz iranskog mazdeizma svoga vremena preuzima dualistiki princip dobra i zla, svjetla i tame. Vrhovno boanstvo posjeduje tri epiteta: svjetlost, mo i mu drost. Razvija ideju spasenja pomou znanja i spoznaje - gnose. S budizmom prihvat a zajedniki kult buenja, po strogom asketizmu i vegetarijanstvu, ali i posebnoj nj enosti prema biljkama. U kranstvu, uz Krista, Mani samo priznaje svetog Pavla. Mani ja - Duevni poremeaj. Mantika - Vjetina proricanja, vraanja, gatanja. Mantis - Proro k Marksizam - Teorijsko-spoznajni pravac koji razvija doktrinu da svijet i ivot n isu nita drugo nego samonastanak, samorazvoj i samokretanje materijalnih prozivod nih snaga. Te materijalne proizvodne snage se neprestano kreu, neumitno i nepreki dno razvijaju u okviru odreenih proizvodnih ili produkcionih odnosa kao najbitnij ih odnosa iz kojih se razvijaju i nastaju svi drugi odnosi i oblici svijesti. Ka da proizvodni odnosi postanu uski i tijesni kao okvir za razvoj materijalnih pro izvodnih snaga, oni pucaju i mijenjaju se. Tako nastaje: robovlasnitvo, feudaliza m, kapitalizam i konano komunizam kao cilj i svrha (teleolos, cijele povijesti) z ato to jedino u komunizmu nema nikakve suprotnosti izmeu materijalno-proizvodnih s naga i proizvodnih odnosa, niti ima eksploatacije ovjeka nad ovjekom, nejednakosti i klasnog drutva. To se postie ukidanjem privatnog vlasnitva, klasnih razlika, kla snih borbi i suprotnosti izmeu materijalno-proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa u komunizmu. Priroda je ta koja putem evolucije, rada i ovjekove drutvene prakse stvara ovjeka. Marksisti su po osnovnom ontolokom odreenju materijalisti, po idejno m odreenju ateisti, a u poimanju nastanka svijeta evolucionisti, s tim to teoriji evolucije pridodaju rad i drutvenu praksu. Materijalne proizvodne snage i klasne borbe, usljed privatnog vlasnitva su nosioci povijesnog razvoja. Materijalizam Teorijsko-spoznajni pogled koji ui da je Bitak materijalan, materija primarna, pr aizvorna, bitna i osnovna, a ideja i miljenje su sekundarni. Materijalisti zastup aju stajalite da je materija vjena, nestvorena, neunitiva. Kao takva ona se ne moe n i stvoriti ni unititi ve samo moe mijenjati oblike. Religija tvrdi da je Bog stvori o prirodu, materiju, svemir, univerzum, sve svjetove i stvorenja, da ih On odrava i daje im vrijeme, rok i odreuje svrhu. Samo je Bog vjean a priroda i sve stvoren o, a nema nita i niko osim Boga da nije stvoren, su prolazni. 339

Materijalisti - Zastupnici i sljedbenici materijalizma kao izvora i osnove svije ta. Matrijarhat - Uenje da je u prvoj rodovsko-plemenskoj formi drutva ena upravlja la ivotom zajednice i da je porijeklo krvnih srodnika vodilo po eni a ne mukarcu. M azdeizam - Ta rije potie od staroiranske rijei mazdao - sveznajui. To je vjera stari h Medijaca, Parsa, Baktrijaca i Iranaca. Sinonim za mazdeizam je zoroastrizam. Z aratustrin nauk se zadrao u svetom tekstu Avesti. Zaratustra se borio protiv star oiranskog politeizma i narodne politeistike religije i u centar vjerovanja stavlj a Ahura Mazdu (Ormuzda) - mudrog gospodara - boga stvoritelja i pokretaa svijeta. Zadravi samo kult vrhovnog boanstva Ahura Mazde, Zaratustra je zagovarao i nauavao monoteizam, jer je u najstarijoj fazi mazdeizma princip zla - Ahriman nije boanst vo, nego samo zao duh podloan i pokoran Ormuzdu. to se tie hramova i obreda vatra j e bila i ostala sredite zoroastrijanskih obreda i bogosluja od najranijih vremena do danas. To je religija ognjenih ili vatrenih hramova. To je religija bez posre dnika i posrednitva. Glavni moralni zavjet mazdeizma je misliti, govoriti i initi dobro. Mazohizam - Spolna abnormalnost, kada ovjek spolno uiva samo ako trpi boli i zlostavljanja svoga partnera. Me'arfun - Opepriznato i opespozanto dobro. Jedan o d est naziva za dobro. Medi - Pojam u modi najnovijeg vremena, oznaava nonju srednj e, ni kratke ni duge duine. Medinska povelja - Poslanikova Medinska povelja ili M edinski ustav je prvi pravi, konzistentni i konzekventni ustav na svijetu. Sasto ji se od 52 lana, od kojih se 25 odnosi na muslimane, a preostalih 27 na sve osta le stanovnike - graane Medine. Taj ustav, kao i svaki ustav, regulira osnovna opa, posebna i pojedinana prava, obaveze i dunosti. Medina - (Jesrib kako se zvala pri je dolaska Muhammeda a.s.) Grad 416 km udaljen od Mekke na sjeveroistoku u kome je ukopano mubarek tijelo Muhammeda a.s. U Medini je Poslanikova damija druga po znaaju u svijetu Islama, iza Mesdidu-l-harama u Mekki. Medina je bila prva prijest olnica ili glavni grad u povijesti Islama i muslimana. Mednn - Ova rije ima trostru ko znaenje: obdinjen i opinjen, zaljubljen izvan svake kontrole i lud. Mejsir - Koc ka, hazardna igra. Mekruh - Pokuena i neproporuena djela i sve ono to je suprotno P oslanikovu Sunnetu. Mekka, Bekka ili Ummul-Kura - Grad u Arabiji u kome se nalaz i Kaba, njegov harem. Mesdidu-l-haram - Unutar Mesdidu-l-harama nalaze se vrelo Ze mzem, Saffa i Merva. Meleki - Nevidljiva, duhovna, razumna bia koja je Allah stvo rio od nra (svjetlosti) i odredio im 340

posebno velike i asne dunosti. Da bi te dunosti mogli obavljati, Allah im je podari o veliku mo, znanje i sposobnost. Za razliku od ljudi, oni nikada Allahu poslunost ne otkazuju. Pripadaju viem duhovnom redu stvari. Mekteb - Muslimanski sakralni objekat za bogosluenje bez minareta. Mesdid - Damija, hram, sakralni objekat za bog osluenje u Islamu sa minaretom, mihrabom i minberom. Mendub - Od Poslanika prepor ueno djelo vrijedno panje. Menasici - Obredi, rituali Mensikun - Obred ili ritual Mentalitet (misaoni) - Oznaava globalni duhovni lik pojedinca, ee zajednice i njiove ope psihiko ustrojstvo. Metafizika - Teorijsko-spoznajna disciplina (unutar filoz ofije) koja pokuava dosei i spoznati principe Bitka, prvih stvari, prve stvarnosti , svijet onostranog, nadnaravnog, nadiskustvenog i transcendentalnog postojanja. Ta disciplina dobila je ime po Aristotelovom djelu Metafizika. Metod - Put i nain koji se postie osnovni cilj i svrha nauke - nauno saznanje i nauna spoznaja. Kao ta kav, on obuhvata sva logika pravila i logike kriterije koje primjenjuje nauka uope. Nauka prvo istrauje pojedinane, zatim posebne, te konano ope pojave. To je metoda i ndukcije. Filozofija kree od opeg preko posebnog do pojedinanog fenomena. To je met oda dedukcije. Mezhebi - Pravne kole (hanefije, afije, malikije i hanbelije) u erij atskom pravu. Mezoit - Srednje kameno doba prema uenju i teorije evolucije i mate rijalista. Meveddet - Prirodna i zdrava ljubav, posebno izmeu mukarca i ene. Mini Pojam u modi najnovijeg vremena, oznaava najkrau moguu nonju. Millet - Bilo koja i i ja religijska sljedba, konfesija ili crkvena zajednica i organizacija u kranstvu. Mird - Poslije Kurana, druga najvea mudiza Muhammeda a.s. To je najvee duhovno, vjersk o i moralno uzdignue jednog ovjeka i vjernika uope koje je postigao Muhammed a.s. n a Mirdu u susretu sa Allahom d.., otprilike na godinu dana prije Hidre. Iako Muhammed a.s. na Mirdu nije vidio Allaha d.., jer je to ovjeku nemogue, iapk niko nije bio tak o blizu Allahu kao on na Mirdu. On je na Mirdu razgovarao sa Allahom i vidio svjetov e gajba i ljudske sudbine. Na Mirdu je bilo cjelokupno Poslanikovo bie. Msk, ahd, vas ijjet - Iskonska neizmjenjiva i nezamjenjiva Boija predaja, batina i tradicija lju dima. 341

Mit - Pria, bajka, legenda kojoj se pridaje sveti znaaj. Mit govori o svetim licim a i junacima, o porijeklu svih stvari, kako je svijet nastao iz haosa u kosmos, kako se nastanio ljudima, kako su smrtnici postali besmrtnici. Mit govori o nast anku bogova. Mitovi igraju sredinju ulogu u ateistikim i politeistikim drutvima koja su odbacila Objavu. Sa stajalita Islama, mit je ejtanova objava. Monoteizam - Tev hid, jednobotvo, vjerovanje samo i isljuivo u Jednog Boga. Monarhija - Vladavina n ajboljeg sa najveom vrlinom po zakonu Aristotela. Monogamija - Jednoenstvo, dozvol jeni brak samo sa jednom enom u isto vrijeme. Morfoloka baza drutva - Za Dirkema ob uhvata sve ono to se odnosi na demografiju i geografiju seoskih i gradskih centar a. Motiv - Poticajni razlog, povod, pobuda za neko djelovanje, misao vodilja, kr etnja due za neto. Muamelat - Graansko pravo i graansko-pravno-poslovni odnosi u erij atskom pravu. Muhaddis - Uenjak i poznavalac Hadisa. Strunjak i znalac za Hadis. K ao Poslanikov govor i rije, Hadis je drugi izvor vjere Islama. Mukellef - Sa staj alita erijjata i po kriterijama erijjata punoljetna i za sve vjerske propise i dunos ti obavezujua i sposobna osoba. Moralni sud - To je vrijednosni sud u Etici, utem eljen na Furkanu iz Kurana i na savjesti u dui, na temelju kojeg ovjek vrednuje i o cjenjuje svoje ili bilo ija djela, rijei i postupke, ponaanje, karakter i dranje u o dreenoj situaciji. Mutatis Mutandis - Neka se promijeni ono to se nuno mora promije niti. Moralna norma - Apriorni zakon u ovjeku ili pravilo ponaanja koje vai za ovjek a pojedinca. Potivanje moralne norme ili apriornog zakona u sebi uvjet je za mora lnu valjanost ovjekovih postupaka. Munakehat - Brano-porodino pravo unutar erijatsko g prava. Mundijal - Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Do sada je bilo 17 svjetskih f udbalskih prvenstva. Munker - Opespoznato zlo, runo, nevaljalo i nemoralno djelo. Murailuk - Prijetvornost, lano prikazivanje i pokazivanje, lano namjeteno ponaanje. Muraija - ovjek lano-licitiranog i transparentnog ponaanja. Glumac pred ljudima. Mu stehab - Od Poslanika poeljno i nafila - dragovoljno zaslueno djelo. Mulhidi - Ate isti, nevjernici. Mu'mini - Svi ljudi koji u srcima vjeruju u Allaha i Imnske arte . 342

Muslimani - Svi ljudi koji su potpuno svjesno, slobodno i namjerno predani i pok orni Allahu po Njegovoj Objavi i Poslanikovom Sunnetu. Murici - Politeisti, mnogo boci, idolopoklonici. Muvehhidi - Monoteisti, jednoboci. Mudize - Natprirodna, istin ita, samo Allahovim poslanicima darovana djela, radnje i odlike, iskljuivo u svrh u svjedoenja njihovih poslanstava. Mushaf - Zbirka u koju je sabran, zapisan i sau van Kuran. Musliman - Svaki ovjek koji je potpuno svjesno, slobodno i namjerno pre dan i pokoran Allahu po Njegovoj Objavi i Poslanikovom Sunnetu. Mutevatir Hadis - Najvrednija i po stepenu pozdanosti najsigurnija vrsta hadisa, hadis koji pren osi toliki broj ljudi u svakoj generaciji da ga niko ne moe dovesti u pitanje. Mut ezilije - Racionalistika kola i uenje unutar Ilmul-Kelama ili islamske dogmatike ko ja je zagovarala potpunu slobodu ovjekove volje, slobode izbora, ovjekovu punu odg ovornost za rezultate i posljedice svih djela, razum kao glavni izvor i kriterij ljudske spoznaje i koji su poricali postojanje Boijih svojstava. N Nafaka - Opskrba koju Allah dariva ljudima. On je jedini izvor nafake, i ljudi stvorene svjetove mogu samo preraivati. Nadnaravno - Nadiskustveno, nadrazumno, nadumno, nadmisaono, ono strano, nadulno, transcendentalno Bie ili svijet. Nafila - Dobrovoljna, poeljna radnja, posao, obredi, molitve, post. Namaz - Prvi i osnov ni obred Islama. Kod nas neki za namaz kau i molitva to je pogreno, jer je molitva samo i iskljuivo dova Bogu, a namaz je vie od toga. Naelo zakonitosti - Prvi zastup a Hasan Kafija Pruak da se krivica mora dokazati u sudskom postupku. Tome pridodaj e etiri temelja mudrosti za ureenje drave i uspostavljanje pravnog reda i poretka. To su: pravda i dobra politika, princip dogovaranja i savjetovanja sa narodom o dravnim pitanjima i poslovima. ra, organizacija, ureenje, naoruanje i uvjebanost vojsk e i moralno-politika organizacija u vojsci. Naturalistika teorija - Presudan znaaj u nastanku i razvoju drutvenih pojava pridaje izvjesnim faktorima: mehanici, geog rafiji, demografiji, biologiji, evoluciji, a rasistika uenja o boji koe. Naturalist ika 343

teorija presudan znaaj daje prirodi i biologiji. Naturalistiki smjer u etici - To je uenje koje moralne fenomene, vrednote, principe, naela, moralne sudove, norme i zakone pokuava zasnovati na prirodi i prirodnim zakonima. Po uenju naturalizma, p riroda je osnova i bit svega pa i samog morala. U naturalnoj etici moralni ivot j e samo produetak biolokog. Nauna hipoteza - je samo mogua, pretpostavljena ili vjero vatna slika a teorija je utemeljena i istinita pretpostavka i slika za objanjenje odreene pojave i zato je na viem stupnju od hipoteze. Nauni zakon - Iako je teorij sko objanjenje utemeljeno i istinito ono nije mjerljivo i iskustveno putem eksper imenta provjerljivo i logikim formulama dokazivo. Samo su iskazi naunih zakona mje rljivi, iskustveno provjerljivi i putem logikih formula dokazivi. Zato je nauni za kon najvii i najizvjesniji stupanj spoznaje, jer je utemeljen, dokaziv, provjerlj iv i istinit. U drutvenim disciplinama spoznaja je mogua samo na nivou hipoteze i teorije. Kad god teorijsko-drutvene discipline idu da spoznaju dovedu do naunog za kona one preko doktrina i ideologija zavre u dogmama, a drutveno-teorijske discipl ine (kao to to religije imaju mogunost) nemaju pravo na dogme. Natura Naturans - U naturalizmu oznaka za stvaralaku prirodu, stvaralaki princip svijeta. Religija i filozofija nekada ovaj princip izjednaavaju sa Boijim stvaralatvom. Natura Naturata - Stvorena, od Boga priroda, pojedinane stvari svijeta. Nauka, znanost, episteme , scientia - Skup svih metodiki steenih i sistematski sreenih znanjai djelatnosti k ojima se stjeu takva znanja. Znanost ili nauka je rezultat osjetila: posmatranja, iskustva i razuma u ovjeku . Znanost je zapravo jedinstvo uenja, istraivanja, objan javanja, otkria, izlaganja, dokaza, sistema i metoda. Navika - je individualna, p ojedinana sklonost i nauenost i uvjebanost da se postupa na uobiajen nain-naviknuti i li automatski nain. Navika je individualno, obiaj samo drutveno ponaanje. Navika se postie linim iskustvom ili vjebom. Navike muslimana ne smiju biti suprotne uenju i v rijednostima Islama. Nehj - Zabrana, negacija, ono ime se zabranjuje. Haram je on o to se zabranjuje. Naredba - Zapovijed, dunost, neodlona obaveza. Nemimet - Prenoen je tuih rijei ili ejtansko potarenje sa namjerom zavaanja ljudi. Nefs - Ima vie znaenj : osoba, bit, sutina, ivotna dua, strast, pouda, pohota. Nefs je arena za grijehe u o vjeku za razliku od Rha preko kojeg grijesi ne idu. Nihilizam - teorijsko-spoznaj ni pravac koji ui da zbiljski nita ne postoji, da se nita pouzdano ne moe spoznati i da nema objektivnog kriterija morala. 344

Nijjet - Donoenje odluke u srcu i na dui u nadi da e se neto u ime Boga uraditi. Nij jet je unutarnji poriv, unutarnji motiv, unutarnje htijenje i pokret due da se net o radi. Nomadi i nomadsko drutvo - Prema Haldunu je prva forma ili oblik drutvenos ti i ono prethodi svemu.Svako drutvo prvo ivi kao nomadsko, pa sjedioci, pa civili zacija u gradovima i provincijama i konano kao drava. Oni su po drutvenoj, geografs koj i prirodnoj poziciji prije sjedilaca u provincijama i gradovima. Norma, Regu la - Pravilo, pravac, mjerilo, propis i uputstvo za ponaanje i djelovanje ljudi u drutvu, drutvenim grupama i meu sobom. Glavna funkcija normi kojih ima puno u svak om drutvu, jeste da u sredinama u kojima vae ostvaruju, odravaju odreeni sistem, red , mir i poredak. Norma odreuje ono to treba da bude ili ono to treba da se dogodi, ako se eli ozbiljiti odreeni cilj. Norma sadri: naredbe, zapovijesti, direktive, do zvole i zabrane. Izvravanje tih upustava i naredbi osigurava se sankcijama koje s u poseban sistem dravne prinude i socijalne kontrole. Normativizam - U okviru pra vno-formalnog uenja i gledanja pokuaj da se sav ovjekov i ljudski ivot utemelji, neo visno od religije i etike, na pravnim normama. Nirvana - Utrnue, ugasnue, u budhis tikoj religiji stanje najvieg blaenstva, shvaeno kao osloboenje od svih ivotnih briga, potreba i tenji, kao odricanje od svega linoga, kao utonue u nitavilo, predati se u stanje potpunog mirovanja. Nr - Nur znai svjetlo. Izvor sve svjetlosti je Allah. Neolit - U teoriji evolucije i materijalistikoj historiji mlae kameno doba. Nikjah - erijatski islamski brak i erijatsko vjenanje u slobodi. Normativna etika - Etiko uenje koje se pokuava utemeljiti iskljuivo na pravnim normama.

O Obiaj - Glavna vrsta drutvenih normi i usmenih pravila gdje slab utjecaj ima i O bjava i pozitivno pravo. U tim i takvim drutvima obiaji reguliu cjelokupni javni i drutveni ivot. Zato se po pravilu primjenjuju i otuda njihov toliki znaaj. Obiaji na staju dugotrajnim ponavljanjem istog iskljuivo drutvenog ponaanja ljudi u odreenim s ituacijama koje se smatra potpuno obaveznim . Obiaj se naziva: urf, adet, edeb, a ako poiva na religiji i sunnet. Obred, Ritual - Kao oblik istovremeno individual nog i drutvenog ponaanja obred, ritual, menasik ima izvor i sankcioniran je u vjer skim propisima. Obredima se svjedoi i priznaje robovanje Bogu, ostvaruje miljenje, sjeanje i veza sa Bogom, pribliavaju ovjeka Bogu i pomou njih se postie i uvruje svi t o Bogu. Obredi su i pravila ponaanja koja ue ljude kako se trebaju ponaati u pris ustvu svetih predmeta i na 345

svetim mjestima. etiri su bitna elementa obreda u Islamu: mjesto, vrijeme, nain ka ko se obavlja i u ime koga se obavlja. Pokazivanje i poduavanje obredima vrili su Boiji poslanici. Objava, Revelacija - Allah se na dva naina obraa ljudima: stvaranj em svjetova i slanjem Objave. Sve vrste objava: kelimti - nekoliko reenica, risle poslanice, suhufi - manje zbirke propisa i velike objave ili kitabi: Tevrat, Ze br. Indl i Kuran neopozivo su i besprizivno Allahove rijei u kojima su sadrana osnovna vjerovanja, moralna uenja o nainu ivota i injenju dobrih djela. Odgoj - U uem, osnov nom i konkretnom znaenju, to je namjerno, svjesno, plansko, ciljano i svrhovito ( na temelju religije, etike, prava i kulture) sistematsko djelovanje i vrenje utje caja na nedoraslog ovjeka i djecu radi razvijanja njihovih vrijednosnih dispozici ja u slobodi. Kao to se tradicijom uvaju, preuzimaju i prenose duhovni i vjerski s adraji tako se putem odgoja i uenja usvajaju, nauavaju, uvaavaju i potuju. Odnosi - I zmeu onih koji imaju pravo da vladaju i zapovijedaju i onih koji su duni da sluaju imaju unutranju subjektivnu stranu koju moemo razumjeti. Pojedinci i grupe ljudi, smatra Max Weber, mogu pripisati svojstva legitimnosti jednom poretku na etiri nai na: na osnovu tradicije, harizme, afekacije i racionalne argumentacije i procedu re. Iz toga Weber izvlai tri oblika vlasti: racionalni, tradicionalni i harizmats ki. Oligarhija - Po Aristotelu je vladavina grupe njih bez zakona. Objektivan Zbiljski, stvaran, predmetan, izvan granica subjekta i nezavisan od subjektivnog a. Ontogeneza - Oznaka za sve promjene koje se zbivaju u toku individualne ivotne povijesti. Oprosni hadd - Taj hadd poznat je u povijesti kao Haddu-l-belag ili Haddu ved je posljednji i jedini hadd u ivotu Muhammeda a.s. kojeg je on obavio 632. godin e po miladu ili 10. godine po Hidri, u zadnjoj godini svoga ivota. Na tom haddu Posl anik je istakao svetost i nepovredivost: vjere, ivota, imovine, asti, braka, potom stva, vjernosti i zadate rijei. Zabranio ke krvnu osvetu, kamatu, prostituciju, r asizam i rasnu diskriminaciju. Onostrano - Nadnaravno, nadulno, nadiskustveno, me tafiziko, nadumno. Ontiki - Odnosi se na zbiljsko bie u svoj njegovoj faktinosti, ko nkretnosti i pojedinanosti, ponajvie odreeno u vremenu i prostoru. Ontologija - Uenj e o bivstvujuem, disciplina koja se pita o bivstvujuem kao bivstvujuem (Aristotel), t j. pitanjem Bitka i bivstvovanja. Ontologija se bavi pitanjem vbivstvujueg uope, B itka i sutine bivstvujueg, kategorijama, zakonima i strukturom bivtsvujueg. To je t eorijsko-spoznajna disciplina, unutar filozofije koja se bavi pitanjem spoznaje Bitka praosnove, praizvora, praiskona iz koga sve potjee, raste i na kraju se tam o vraa. Bitak ili ono to odreuje sve to jeste da jeste i to nije da nije a to samo nij e ni po emu 346

odreeno jeste cilj u spoznaji ontologije. Osnovna norma - Norma ije se vaenje ne moe izvesti iz neke vie bilo koje norme naziva se osnovna norma. Osnovna norma je on a iz koje se izvode i na koju se svode sve druge norme. Prvo to se izvodi iz osno vne norme jeste ustav. Osnovna i fundamentalna norma Islama naziva se Hakk - Ist ina. Hakk je naziv za pravo i Hakk je jedno od 99 Allahovih imena. Otkria - Sazna vanja onoga to se nije znalo. Velikim otkriima Amerike i puta za Indiju, proiruje s e ljudska svijest o znaaju prostora i Atlantik zadobiva sredinju ulogu koju je Sre dozemlje imalo hiljadu godina. P Pagoda - Sveta kua, hram Hindusa i Kineza, figura idola u tom hramu u sjedeem po loaju. Paideja - Odgoj duha i vladanja. Pojam koji oznauje najprije proces obrazov anja i koji u sebi ukljuuje grki ideal razvoja tijela i ljepote duha. Palingeneza, Samsara - Ponovno nastajanje, teorija krunog obnavljanja svijeta. Pan - Sve, svi jet kao cjelina. Panteizam - Uenje da je sve Bog, da svijet i Bog nisu dva odijel jena bitka. Uenje o emanaciji (isijavanju) Boga u svijet. Paranoja - Unutranje sta nje u ovjeku koje se oituje u sistematskom pogrenom rasuivanju i tumaenju stvarnosti, prvenstveno ljudskih situacija, osjeanje neutemeljenog strahau ovjeku, uz sposobn ost logikog rasuivanja. Parusija - Nazonost, prisutnost. U Platonovoj filozofiji pr isutnost ideja u stvarima, kod Aristotela prisutnost forme oblika u grai. U kranstv u parusija oznaava Kristov povratak na Sudnji dan. Paleolit - Najstarije kameno d oba po materijalizmu i evoluciji. Patrijarhat - Oblik rodovske zajednice u kojoj je osnovna drutvena jedinica oev rod, krvno-srodnika grupa povezana po mukoj liniji . Pater familis - Otac glava porodice. Peat - Kruna, zavretak, krug, zaokruenje. Mu hammed a.s. jest hatemu-l-enbija, peat, kraj, upotpunjenje i zaokruenje svih posla nika i vjerovjesnika. Percepcija - Cjelovit doivljaj kojim neposredno preko svih svojih osjetnih organa odraavamno razliite predmete i pojave okolnog svijeta. Perc epcija se osniva na osjetnim podacima, ali ona nije puki zbroj 347

osjeta, nego se nastavlja kao organizirana osjetna cjelina preko razuma u kojoj svaki osjetni podatak ima svoje posebno, cjelinom odreeno znaenje. Perfekcionistika etika - Uenje u etici koje tei da ljudske postupke, ponaanje, praksu, rijei, karakt er, stav i dranje dovode do savrenstva. Perverzija, Idram - Izokrenutost, izopaenost , izoblienost, naopakost, seksualna nastranost, spolna abnormalnost, protuprirodn o zadovoljavanje seksualnih nagona koje vodi prirodnom nestanku ljudske vrste. P iramida - Geometrijsko tijelo omeeno plohama kojemu je jedna ploha (osnovica) mno gokut, a druge plohe trokuti sa zajednikim vrhom. To je znaenje piramide u matemat ici, a u Starom Egiptu piramide su bile ogromne etverostrane kamene graevine slinog oblika koje su gradili faraoni, da su bogovi na zemlji i da su besmrtni. Poliga mija, poliginija - Mnogoenstvo, vieenstvo, brak jednog mukarca sa vie ena. Poliandrija - Brak jedne ene sa vie mueva i istovremeno mnogomutvo. Pojam - Misao o biti nekog stvarnog ili pomiljenog predmeta, lan misaone veze koja se izraava u sudu. Najee se iz raava jednom imenicom. Element suda sa vie oznaka. Kod pojma se obino razlikuje sad raj, opseg (obim) i doseg. Identini pojmovi su oni koji su sa istim sadrajem, opseg om i dosegom. Pornografija - Bestidna, tetna, razvratna literatura, bludni crtei i slike. Poltron - Nitarija, kukavica, laskavac, puzavac, udvorica, beskimenjak, po drepa, ankoliz, ulizica, ulagiva, pripuz, gmizavac pred jaim. Poslanik, Resul - Od B oga izabrani i odreeni ovjek koji ljudima prenosi Objavu. Polis - Zajednica slobod nih umnih ljudi. Dva najvea antika folozofa platon i Aristotel zalau se za grad-drav u, polis - zajednicu umnih i slobodnih ljudi, a ne za kozmopolis, univerzalnu sv jetsku zajednicu ravnopravnih, slobodnih i srenih ljudi, kao to to ine stoici. Poli teja - Po Aristotelu, vladavina veine po zakonu. Da bi vlast bila zakonita a time i valjana ona mora imati za sadraj, smisao i cilj promicanje i ostvarivanje idej e opeg dobra. Politika - Za Aristotela umna praksa i najvia nauka, zato to prouava u pravljanje i voenje drave. Za Hegela je politika umnost zbiljske volje, a za mnoge teoretiare, politika je umijee mogueg na zakonit nain. Pozitivizam - Teorijsko-spoz najni pravac koji odbacuje svaku metafiziku, tvrdei da su sva znanstvena filozofs ka spoznaja svodi na otkrivanje zakona, iskustveno ustanovljivih konstantnih odn osa meu pojavama. Osniva pozitivizma Comte zasnova svoju osnovnu tezu na zakonu o tri stadija, po kojem svaka nauka mora proi u svom razvoju teoloki, metafiziki i na uni stadij. 348

Pragmatina ili tilitarna etika - Svako etiko uenje koj za kranji cilj i najvie dobro uzima korist, dobit, interes. Po tom uenju praktino djelovanje i praktina korist u zima se za odluujui kriterij za prosuivanje smisaonosti ili istinitosti neke teorij e. Pravo, lat. ius - Ono to je u skladu sa idejom pravednosti, pravo, ispravno, o pravdano i odgovara zahtjevima pravnog poretka, zakonskoga ili pozitivnog prava. Koa sistem normi koji apstraktno regukira odnose meu ljudima, pojedincima i drutv enim grupama, pravo te norme kodificira i njihovo izvrenje osiguravazakonskim san kcijama kanajavajui njihovo krenje. Obino se dijeli na ustavno (dravno), meunarodno pr avo, graansko i krivino pravo, imovinsko i finansijsko pravo, ugovorno i radno pra vo. Pravo se sastoji iz dva elementa: spoljanjeg i unutranjeg. Spoljanji element je monopol fizike prinude, a prinuda je norma ije se sankcije primjenjuju. Po ovom s poljanjem elemetu, lahko je razlikovati pravo od drugih drutvenih normi. Unutranji element prava ini njegova drutvena, dravna i politika funkcijau odranju i zatiti: mira , reda, poretka, sistema i vrijednosti, dobaradrutva, drave i svakog pojedinca. Pr avna norma - Pravilo ponaanja iskljuivo za drutvene grupe i drutvo. Dok se moralne n orme odnose na pojedince pravne regule se odnose na zajednicu i drutvo. Preambula - Uvod, predgovor, uvodni dio meunarodnog ugovora koji objanjava njegove ope stavk e. Predestinacija - Predodredba, predodreenje, uenje da je sudbina ovjeka i ljudi u naprijed predodreena kao sudba, usud, udes. Prohibicija - Obustava, zabrana, naroi to zabrana proizvodnje i prodaja alkohola i droge. Promiskuitet - Neogranieno slo bodno i pomijeano spolno openje bez ikakvih granica i zabrana. Prostitucija - Zina luk, kurvaluk, blud, javno se izvri na blud, bludnitvo kao zanimanje. Prolegomena - Uvod u neke temeljitije teorijsko raspravljanje. Prednji, uvodni dio u filozof iji. Propaganda - Plansko, namjerno i sistemsko irenje jednog uenja, doktrine, pri ncipa i nazora o svijetu u duem razdoblju u cilju pridobijanja ljudi za to uenje, za razliku od agitacije, koja je pridobijanje ljudi za jedno uenje, pa makar i za kratko vrijeme. Psihologizam - Uenje koje presudan znaaj u formiranju, karakteru i sadraju drutvenih pojava pridaje instiktima, uzajamnim dodirima i procesima indi vidualnih svijesti ili djelovanjem posebne drutvene kolektivne svijesti nadindivi dualne naravi ili da su ak i psihika stanja, procesi i funkcijesamo podraaj i reakc ija na vanjske nadraaje i izazove. Prirodne ili egzaktne nauke - Tretiraju i proua vaju prirodu u svim prirodnim, ovjeku i nauci, dostupnim manifestacijama, tokovim a, relacijama i procesima na taan i siguran nain. Privatno vlasnitvo - Za sve socij aliste utopiste privatno vlasnitvo je glavna kategorija i izvor zla u 349

drutvu. Sa njegovim formiranjem nastaju nemiri, razdori, sukobi, nesree i nasilja u drutvu. Purani, Aveste, Dasatir - Sveti spisi i osnovne vjerske knjige: Parsa, Medijaca, Iranaca i Perzijanaca. R Rasna diskriminacija - Na teorijskoj i praktinoj osnovi pravljenje razlika u pr istupu i postupanju prema pojedinim narodima, osporavanje i ograniavanje njihovih prava na ravnopravnost sa drugim narodima pred zakonom u svim likovima ivota: po litike, ekonomije, kulture i znanosti, iskljuivo na osnovu njihove boje koe i rasn e pripadnosti. Racionalizam - Teorijsko-spoznajni pravac u filozofiji koji izvor , sadraj i granicu i kriterije spoznaje trai i zasniva na razumu, razboru i pravac koji u spoznaji daje prednost razumu nad iskustvom i osjeajima. Racionalistika et ika - Svako etiko uenje koje u dolaenju do sadraja etikih principa i etikih kriterija na prvo mjesto stavlja razum. Razum,um, razbor, pamet, ratio, nus, logos, akl Sposobnost razboritog, zdravog, pravilnog, logikog i kritikog miljenja i rasuivanja. Racionalna vlast - Po Maxu Weberu specifian pronalazak zapadne kulture. To je na jsavreniji tip vlasti u kojoj je ostvarena ideja apstraktne vladavine, bezlinog za kona. Ona poiva na opim pravilima koja vae za sve ljude, a ta pravila zadovoljavaju odreene kriterije. Izvor zakona i pravde su opi, objektivni pravedni zakoni izved eni iz ustava koji se podjednako odnose na svakog. Recepcija - Prijem, prihvat, doek, doekivanje gostiju-moe i prijem nekog izlaganja od strane primaoca ili slualac a. To se odnosi na teorijsko ili nauno izlaganje. Recepijenti - Primaoci i prihva tioci nekog izlaganja. Regularan - Uredan, propisan, pravilan, pravno valjan, taa n, potpun, pravi, normalan. Rasizam - Reakcionarno, teorijski i znanstveno neute meljeno stajalite o neravnopravnosti ljudskih rasa i podjela rasa na vie i nie rase po principu boje koe. Po ovom nakaradnom uenju rasna svojstva pojedinih naroda od luuju o tokovima i zakonitostima povijesti. Po marksistima svijetom vladaju klasn e a po rasistima vladaju rasne zakonitosti svijeta. Rasna segregacija - Podjela, razdvajanje, odvajanje, rastavljanje i razdruivanje, vrednovanje i suprostavljan je ljudi iskljuivo po rasnom principu i boji koe. Redukcija - Openito: smanjenje, o granienje, skraivanje, stegnue. Religija, Dn - na lat. znai povezanost sa Bogom, pobon ost, ibadet, predanost, pokornost Bogu. 350

Glagol religare znai povezati se i vezati se za Boga. Sve religije imaju svjesno, savjesno, slobodno i ciljano vjerovanje, predanost, pokornost i robovanje Bogu, etiku, obrede, eshatologiju-Ahiret, uenje o nagradi i kazni, vjerozakon, tradici ju, obiaje, slue se simbolima i imaju religijske institucije, ustanove i hijerarhi ju. Din ili religija kod muslimana jeste Dinul-islam. Religioznost - Stepen i in tenzitet praktine religije u ivotu ljudi. Res cogitas - Stvarnost miljenja Res egzt enzas - Stvarnost postojanja Revizija historije - Pomou projekcije i konstrukcije izvriti preinaku, promjenu, prepravku i promjenu slikedogaaja openito u prolog ono g ko vri reviziju, a na tetu rtve. Revizija historije izvodi ljude iz percepcije u projekciju i konstrukciju svijeta. Revivalizam - Duhovni i vjerski preporod po u zoru na nekadanji ivot neke vjerske zajednice. Ridsum min ameli-ejtan - Razvratno, op ako i opasno ejtansko djelo. Rig-Vede - Uz Vede glavni vjerski izvor Hinduizma. T o su sveti spisi za brahmane i budhiste. Rig-Vede znae pjesme znanja. Risale - Po slanice, po obimu manje objave: Nhu, Hdu. Rh, pneuma, eter, duh, logos, nus - U Kura nu Rh je od Allaha udahnut u ovjeka i on je je ono to Allah svojom Odredbom (Emrom) udahnjuje u ovjeka kada mu daruje oblik. On je nosilac Allahovog svojstva i Alla hov je vjesnik u ljudskoj prirodi.

S Sadaka - Dobrovoljni, neobavezujui materijalni ili novani dar i milostinja. Sade katu-l-fitr - Materijalna obaveza muslimana na nivou vadiba za svaku osobu u visi ni jednodnevne ishrane postaa u posljednjih deset dana mjeseca Ramazana prije kla njanja Bajram-namaza. Saff - Univerzalni Boiji red i poredak u kozmosu i na zemlj i. U namazu, kada se klanja, to je pravilno uspostavljanje, popunjavanje i porav navanje redova - saffova. Saffa i Merva - Dva breuljka na sjeveroistonooj strani K abe, obavezna mjesta Hadda i hodoaa izmeu kojih se sedam puta tri poslije tawafa. Sab - Jedna od osnovnih moralnih vrlina koja oznaava svjesnu, aktivnu i kontinuiranu trpnju i trpeljivost na Boijem putu. To je i ustrajnost i uspravnost na Boijem put u bez obzira na sva iskuenja na 351

njemu. Sahibi uzur - Osoba koja usljed stalnih smetnji (pojavljivanja krvi, mokr ae) za svaki namaz posebno mora uzimati abdest. Salihun - Jedan od est naziva za d obro djelo; najee se od tih naziva na preko 70 mjesta navodi u Kuranu. Salih je i mu slimansko muko ime. Salat - Prvi osnovni obred Islama. U islamskim artima to je po redoslijedu drugi art ili druga praktina dunost Islama. Salat je stub Islama. Sakr alizacija - Svete radnje, svete stvari, sveti obredi, sveti objekti. Sakralan Onaj koji se odnosi na svete radnje i svete crkvene obrede. Sabijci ili Sabejci - Oboavatelji zvijezda. Sabeizam - Oboavanje zvijezda, osobito razvijeno u staroj Sabi u Jemenu. Sadizam - Po markizu de Sadu, spolna izopaenost gdje je spolna nas lada spojena sa zadavanjem tjelesnih muka drugoj osobi. Openito, naslaivanje i iza zivanje tuih muka. Sahirun - Mg, arobnjak, vra, guru, rec. Savjest - Sa stajalita svij esti, savjest je moralna saznajna jasnoa, izvjesnost i sigurnost svijesti u prepo znavanju nekog djela, predmeta, ina, postupka, ponaanja kao dobra ili zla. Unutar svakog ovjeka, savjest je istovremeno integrirano funkcionisanje linog sistema, mo ralnih vrijednosti po kpme se prosuuje sebi ili bilo kome drugome. Openito, savjes t je skup naela, principa, kriterija i stavova na temelju kojih pojedinac i svaki ovjek prosuuje, vrednuje svoje ili bilo ije ponaanje, rijei, djela i postupke. Sawm, Post - Postiti mjesec Ramazana ili 9. hidretski mjesec, trei je islamski art. To j e pojedinana obavezna dunost savkom sposobnom, punoljetnom, psihiki i fiziki zdravom muslimanu. Sedda - Padanje niice i sputanje ela, nosa, ruku i nogu na tlo u namazu kad se klanja. Sedda je jedan od est sastavnih i obaveznih dijelova namaza. Sedde-i -tilavet - U Kuranu ima 14 mjesta koja, kad se do njih doe i kad se proue, obavezno zahtijevaju injenje sedde-i-tilaveta. Sekafetun - Kultura, opa oznaka za kulturu. Selam - Mir, sigurnost, povjerenje, islamski pozdrav. Selamet - Blagostanje, spa s i srea ljudi. Scientizam - Teorijsko-spoznajni pravac i nazor koji izvor, sadraj i granicu spoznaje utemeljuje na 352

iskustveno-naunom promatranju svijeta, a suprostavlja se pogledu koji je utemelje n na vjeri-fideizmu. Sekularizam - Posvjetovljenje, svjetovnjatvo. Pod tim se ter minom u prvom redu razumijeva i prijelaz iz crkvenih slubi u svjetovni status, od nosno emancipacija kolstva, obrazovanja i odgoja od crkvenog utjecaja. Izuzimanje neeg ispod crkvenog vostva i predaja svjetovnom graanskom vostvu. Pretvaranje crkve nog vlasnitva u dravno. Sekularisti - Svjetovnjaci, zastupnici svjetovnih dravnih v rijednosti i interesa naspram crkvenih. Sidk - Istina, iskrenost, jedno od svojs tava svakog Boijeg poslanika i vjerovjesnika. Sifati - Allahova svojstva i atribu ti navedena u Kuranu i Hadisu. Sikajeti, Zemzem - ovjek ili sluba kome je povjereno napanje hadija sa vrela Zemzem u haremu Kabe u Mekki i briga i uvanje tog vrela. S ifilis - Teka, opaka i opasna spolna bolest. Pojavila se u francuskoj vojsci u 15 . st. Sihr - Magija, arolija, vraanje. Silogizam - Logini deduktivni posredni zaklj uak. To je zakljuak kojim se iz dva spoznata ili pretpostavljena suda koji se nazi vaju premisama izvodi trei koji iz njih nuno kao zaglavak ili konkluzija slijedi. Simplifikacija - Pojednostavljivanje, ujednostaviti, pojednostaviti, uiniti razum ljivim. Sinagoga - idovski hram, zbornica, zborite, skupljanje, sabiranje, idovska bogomolja. Sindijazmika porodica - Po teoriji evolucije nastaje na prijelazu iz d ivljatva u varvarstvo. Tu je po pravilu brak mukarca sa jednom enom, ali poligamija i nevjerstvo u braku ostaje iskljuivo pravo mukarca. Skepticizam - Spoznajno-teor ijski pravac, posebno u filozofiji, koji smatra da nema sigurnog izvora i kriter ija u odreivanju istine i objektivnog saznanja. Filozof Piron smatrao je da se u jednakosti teze i antiteze um ne moe uope odluiti, pa je najbolje da se ljudi suzdre od izricanja bilo kakvih sudova. Socijalna dinamika - Opa teorija o prirodnom pr ogresu ovjeanstva. Taj progres predstavlja postepeno izlaenje iz stanja animalnosti i razvitak ljudskog roda preko teolokog, metafizikog i pozitivnog stadija ili dob a. Socijalna dinamika koja prouava drutvo u neprestanom kretanju, razvoju i usavrav anju treba da objasni svaka od tri oblika miljenja u tri razliita doba. Socijalna statika - Opa teorija o spontanom redu i poretku ljudskog drutva u stanju mirovanj a. Ona takoer, prouava anatomiju ili sastav drutva, njegovu strukturu, red i poreda k i sve injenice koje podravaju, jaaju i uvruju tu strukturu, red i poredak. Socilogij a - Potjee od dvije rijei: latinske socius - drutvo i grke logos - govor, rije, um, m isao. To 353

je ustvari najopenitija teorijsko-iskustvena disciplina koja izuava: yyyydrutvo kao globalnu, totalnu i opu pojavu u neprestanom kretanju, procesima i promjenama; d rutvene grupe kao posebne i partikularne pojave koje su meulan izmeu drutva kao ope i pojedinca kao pojedinane pojave; drutvenu strukturu; drutvene pojave; drutvene pojav e; osnovne oblike ljudske svijesti. Iz definicije sociologije uoava se da je ona ostovremeno teorijsko-sistematska i praktino-eksperimentalna disciplina. Prvi gov or i misao o ovjeku, drutvu, zakonima i nainu ivota ljudi nalazi se u kelimama, risa lama, suhufima ili manjim objavama, svetim spisima drevnih i starih i drevnih na roda i u velikim svjetskim epovima. Sociologistiki pravci i uenja - U nastanku i r azvoju drutvenih pojava, procesa i odnosa glavnu ulogu vide i pridaju drutvenim fa ktorima. Naime, iz samog drutva proistiu i u njemu nastaju sve drutvene pojave. Soc ijalna funkcija ili uloga - Osnovne jedinice, prema funkcionalizmu i strukturali zmu su drutvene uloge ili funkcije i djelatnosti koje pojedinci vre i koje se od n jih oekuju da ih vre na odreeni nain unutar politikog sistema reda i poretka. Drutveni sistem se sastoji od mree funkcija (uloga), koje se sa stajalita drutva kao cjelin e ocjenjujukao vie ili manje vrijedne i korisne za odravanje sistema, reda i poret ka i na toj osnovi njihovi nosioci imaju i razliite poloaje u drutvu, presti, mo, ugl ed, utjecaj, pa i nagradu u vidu zarade. U razvijenom i modernom drutvu svaki poj edinac, svaka grupa, dio i institucija vreizvjesnu pozitivnu funkciju koja je dop rinos obogaivanju i odravanjuposojee strukture, drutvenog sistema, odnosno njenom st alnom vraanju u ranije stanje ekvilibrija. im neka institucija postoji to je samo po sebi dokaz da vri neku pozitivnu funkciju i da predstavlja nuan dio u okviru da te cjeline.Funkcija moe oznaavati ulogu u vrenju obreda, zvanino drutveno priznati po loaj kao osnov za sticanje zarade. Funkcija moe biti uloga i nain na neku potrebu. Za Parsonsa sve to doprinosi ostvarenju cilja, akcija posmatrana u institucionalni m obrascima normativne kulture, ono to posreduje izmeu potrebe i drutvene strukture jeste socijalna funkcija. Sloboda - Historija Evrope je historija borbe za slobo du: prvo za pravo i slobodu vjere, zatim za pravo i slobodu kulture i konano prav o i slobodu politike. Za Hegela biti slobodan znai biti u sebi, a prema religiji biti u sebi jednako je vjerovati u Boga. Za Hegela sloboda je i spoznata nunost. Za stare Grke biti ovjek znai biti slobodan a biti slobodan znai baviti se politiko m. U Islamu sloboda je okvir, forma i oblik vjere a vjera je sa istinom u njoj p rvi sadraj slobode. Prema uenju Islama sadraj i bt ovjeka je vjera a okvir, oblik i f orma je sloboda. Od svih Boijih stvorenja samo je ovjek darovan djelominom slobodom . Granica ovjekove odgovornosti je granica slobode. U Islamu sloboda nije supstan cija ovjeka i ljudi kao kod Hegela, nego je to vjera a sloboda je okvir i oblik b ez koje valjanje i prirodne supstancije nema. Sudnji dan, Kijamet - Onaj Dan ili vrijeme svekolikog suenja svim ljudima za njihovu vjeru, namjere, djela, postupk e, rijei i ponaanja. Vrijeme Sudnjeg dana poznato je samo Allahu d.. Suhufi - Pored Risala, Kelima i Kitaba, Suhufi su jedna od etiri vrste Boijih objava. To su manje Boije Objave, objavljivane pojedinim Boijim poslanicima kao to si Ibrhm i Msa a.s. 354

Sra - Vee ili manje poglavlje u Kuranu. U Kuranu ima 114 sura ili poglavlja. Sunnet - Sveukupni Poslanikov ivot u Islamu na razini djela, rijei, postupaka, ponaanja, d ranja i prakse naziva se Sunnet. Sve to je Poslanik u ivotu u okviru vjere uradio, kazao ili utnjom odobrio jeste Sunnet. Sun - Jedan od tri, pored Ismun i Hatietun naziva za grijeh. Suicid - Samounitenje, samoponitenje, samoubistvo, samoubica. Su nije - Apsolutna, preko 90% veina muslimana naspram iija su Ehli sunna vel-demaa. T o su muslimani koji slijede legitimnu, legalnu i regularnu povijest Islama i tra dicionalni Poslanikov put ili Sunnet. Stalei ili Plemstvo - Druga, poslije kasta, nepokretna, zatvorena, inertna ili horizontalna grupa i povijesni nasljednik ka sta, malo otvorenija, jesu stalei koji svoj nastanak, razlog postojanja i status u politikom, imovinskom i drutvenom pogledu zasnivaju na pravno-normativnoj, a ne na religioznoj osnovi. Strukturalizam - Spoznajno-teorijski pravac, nazor i meto doloko-istraivaki postupak u drutvenim i teorijskim disciplinama koji, prije svega, polazi od pojma strukture kao temelja. Struktura u arhitekturi i graevinarstvu oz naava gradnju, ustrojstvo, grau, raspored elemenata i dijela neke cjeline. Te cjel ine su sazdane po nekom pravilu, shemi i radnom naelu. Strukturalizam u drutveno-t eorijskim disciplinama oznaava organsku interfunkcionalnu cjelinu u kojoj svaki la n ovisi o drugima i samo po svojoj sudatosti, supovezanosti i suorganizovanosti sa drugim lanovima i cjelinom zadobiva svoje znaenje i vrijednost. Stereotipije, P redrasude - Govor, misli, kretnje, radnje i poloaj to se na isti nain o nekom ili n eemu ponavlja neovisno od novih injenica. Stereotipije ili predrasude neminovno, s vjesno ili nesvjesno vode u zablude o ljudima. Stablo u Dennetu - Oznaeno i unapri jed h. Ademu i h. Havvi zabranjeno drvo u Dennetu. ejtan navraa Adema i Havvu na to zabranjeno drvo sa lanim obeanjima da e postati meleki, vjeni i zadobiti vlast koja nikad nee prestati. Kada su se pribliili tom drvetu umjesto svih obeanja ostali su bez odjee i istjerani su iz Denneta. Stratifikacija - Sloj, naslaga, taloenje u sl ojeve, nataloenost, slojevitost, naslaganost, u drutvenim disciplinama sastav i po djela drutva na razliite slojeve i statuse. Sui generis - Za Emile Dirkema, drutven e pojave su pojave svoje vrste - sui generis. Kao takve one nisu ni ekonomske, n i psihike, ni idejne, ve su to pojave kolektivne svijesti, kolektivne predodbe koje se razlikuju od pojava individualne svijesti i predstavljaju neku posebnu svoje vrsnu kolektivnu duhovnu supstancu. Kolektivna svijest se razlikuje od individua lne i zato sociologija prouava iskljuivo kolektivnu, a psihologija individualnu sv ijest. Kolektivnu svijest karakteriu dva osnovna elementa: elemenat 355

vanjtine i elemenat prisile. Osnovni elementi kolektivne svijesti su: religija, e tika, pravo i kultura. Sulh i Islah - Red i Poredak meu ljudima. Suverenitet drave - Oznaava apsolutnu, vrhovnu, najviu, jedinstvenu, nedjeljivu i trajnu vlast. Mak ijaveli i Hobs istiu suverenost vladara, Bodin suverenost drave i Ruso princip suv erenosti naroda. Prema Bodinu etiri su konstituivna elementa suverenosti: pravda, porodica, ope dobro i suverena vlast. Svaka dinastija - smatra Haldun - u tri ge neracije i etiri faze za 120 godina prolazi kroz pet oblika: osnivae, kraljevsku v last, senilnost, agoniju i raspad. Dakle, regresivnu ili cikliku teoriju drutva Ha ldun samo podrazumijeva na dinastiju a ne na drutvo kao cjelinu, njegovu kulturu i civilizaciju. To je doprinos drutvenoj teoriji na svjetskoj razini, jer su svi teoretiari zastupnici ciklike teorije, Aristotel, Aurelije, Augustin i drugi, stav ljali znak jednakosti izmeu dinastije i drutva kao cjeline i njegove kulture i civ ilizacije. Naprotiv, Haldun smatra da poslije propasti dinastije drutvo kojem je ona stajala na elu nastavlja svoj kd, kulturu i civilizaciju. Sud - Postoje razne vrste sudova: moralni, pravni, nauni, logini i Apsolutni, besprizivni i nepogrjeivi sud. Moralni sud je vrijednosni sud kojim se vrednuju ovjekova pojedinana djela a pravnim drutvena djela. Svijest - je sveukupnost psihikih procesa i funkcija ovjek a. Osjetilno-razumskim i umno-spoznajnim funkcijama, ovjek je usmjeren na objekti vnu stvarnost, na vidljivi svijet a preko savjesti usmjeren je na svoje unutranje bie. Svijest ini ovjeka ovjekom i linou. Ona je sa slobodom najbitniji faktor ovjeko odgovornosti i uz Objavu odlikuju ovjeka nad drugim biima. Postoje tri stanja ili stupnja svijesti: jasna insan; polujasna - matuh, mazlum, maksum, ahmak; nejasna svijest - luak, mednun. Objava, svijest, savjest i sloboda su etiri faktora koja ov jeka ine odgovornim biem pred Allahom d.. abun, uubun, narod - Prisna i bliska zajednica ljudi vezanih, prije svega, teritori jalno, zajednikim jezikom, kulturom, religijom, ekonomijom, odbranom i zajednikom svijeu o kontinuitetu i identitetu. Dok nacija mora imati dravu, narod ne mora. U j ednoj dravi je, po pravilu, jedna nacija, a naroda moe biti vie. art - Islam ima 33 a rta. art je uvjet vjerovanja. Imanskih arta ima est, islamskih pet, abdeskih etiri, gusulskih tri, tejemumskih tri i namaskih dvanaest. ehadetuz-zr - Svjesno, namjern o i ciljano lano svjedoenje iz interesa ili probitka. ehd - je svjedok vjere i borac koji svjesno poloi ivot na Allahovom putu u odbrani vjere, ivota, porodice, imovin e, ope stvari, opeg dobra i opeg interesa. efat - Pravo vjerovjesnika, poslanika i oni h vjernika kojima Allah odobri da se zauzimaju za vjernike grijenike na Sudnjem d anu, da bi im Allah olakao polaganje ispita. Muhammed a.s. ima pravo zauzimanja z a 356

vascijeli ummet Islama. ejtan - Sotona, avo, demon, lucifer je potpuno suprotan me lekima. On je stvoren od vatre, a ne kao meleki od svjetlosti. Zato to je odbio A llahu seddu, proklet je, postao je nevjernik i bie kanjen Dehennemom. Najvea razlika izmeu ovjeka i ejtana, osim po stvaranju, ovjek je stvoren od zemlje a ejtan od vatre , jeste i u tome to se ovjek stalno kaje Bogu, a ejtan nikada. erijat - Allahova Vol ja objavljivana u svakoj Objavi u formi vjerozakona naziva se erijat. erijat je os novni vjerozakon Islama koji regulie sveukupni ivot muslimana. irk - Politeizam, vie botvo, mnogobotvo, idolatrija, vjerovanje u vie bogova. intoizam - Starojapanska rel igija kojoj pored budhizma i danas pripadaju mnogi Japanci. intoizam zagovara i n auava kult i oboavanje predaka, posebno japanskog cara Mikada. izofrenija, shizofre nija - Rastrojenost, pocijepanost, mladalako ludila, duevna bolest koju karakterie postepeno opadanje umne djelatnosti i naruavanje povezanosti, psihikih procesa, ra scjep linosti, raskidano miljenje, poremeaj u raspoloenju i osjeajnom ivotu. izma, jer s - Raskol, rascjep, podjela, osobito crkveni i politiki, krivovjerje. izmatik - R askolnik, otpadnik, heretik, krivovjernik. ovinizam - Naziv po francuskom vojniku Chauvinu (ovenu), oznaava reakcionarnu politiku, raspaljivanja nacionalne, etnike i rasne mrnje. ovinizam zagovara nacionalnu iskljuivost i nacionalnu nadreenost svoj e, drugim navodno podreenim nacijama. aman - arobnjak, vra, mg, kahn. ra - Osnovni po iki princip Islama u kome vai naelo sila argumenata, a ne argumenti sile. Kao polit iki princip, ra je obavezno savjetovanje i dogovaranje u Islamu, kada je u pitanju d rava, politika i javna stvar i javni interes izmeu vladara i naroda. ra uva vladara o d samovolje i iskuenja da sam donosi odluke, a narod politiki aktivira, dinamizira i ukljuuje u javni politiki ivot. ra onemoguava vladara da postane faraon - despot i iti narod da ne bude sveden na puke podanike. Zahvaljujui ri, muslimani su politika zajednica, a nisu podanici niti je vladar despot ili faraon. U ri vai sila argumena ta a ne argumenti sile. T Tabula rasa - Prazna neispisana ploa. Prema teoriji senzualizma (empirizma) lju dska dua po roenju je slina praznoj ploi na koju iskustvo preko osjetila urezuje svo je utiske. Ljudska svijest je pasivni receptivni 357

primalac. Nita nije u razumu to prije nije bilo u osjetu. (Bacon) Tu misao korigira Leibniz sa dodatkom osim samog razuma. Tao - (na kineskom princip ili zakon svemir skog poretka.) To je put, kojim se po unutranjoj nudi prirode kree svako svjetsko z bivanje. Tao je apsolutno. Osnovna obiljeja taoa su: nezahvatljivost, neizrecivos t, nepokretljivost, nedjelatnost i nedjeljivo jedinstvo. Taoizam - Spekulativnomistina religija vjerovanja u Taoa. Tagut - Panteon ili sveto mjesto gdje su post avljeni idoli, kipovi, kumiri. Taharet - Kompletna islamska vanjska istoa radi odra vanja istog tijela, odjee i sveukupnog ambijenta i prostora u kome ljudi ive. Takdi s - Uzdizanje i velianje Allaha odreenim rijeima. Tanatos, tanatizam - Uenje o smrtn osti i unitivosti due, suprostavlja se nauavanju o besmrtnosti due, koje se naziva a tanatizam. Tawaf - Obilazak oko Kabe sedam puta, to je uz boravak na Arefatu i ob laenje ihrama - osnovni obred Hadda ali i Umre. Tajjibun - Jedan od est naziva za do bro djelo u Islamu. Tajjibun oznaava i lijepo i ljepotu u estetici ali i unutranju ljepotu u moralno-etikom pogledu. Tehlil - Potvrda rijeima L ilhe illelah - Nema dr ugog Boga osim Jednog Jedinog Allaha. Tekbir - Najvei oblik velianja Allaha rijeima Allahu ekber ili Jedino je Allah velik. Tekbirom se stupa u salat (namaz), a te kbir je Poslanik prvo prouio na Miradu. Temhid - Zahvaljivanje Allahu d.. rijeima Elha mdulillah. Tim rijeima ne smijemo se nikome zahvaljivati osim Allahu. Teizam - Vj erovanje u Boga koji svijet stvara, izvan Njega se nalazi i njime upravlja. Teiz am je suprotan: deizmu, ateuzmu, panteizmu. Teleologija, teleolos - Uenje o svrho vitosti u svijetu, teorija o svrhama, da svako postojanje i dogaanje ima svrhu, n akanu, cilj i smisao. U suprotnosti s mehaniko-kauzalnim objanjenjem prirodnog zbi vanja, teleologija tumai da se u prirodi sve zbiva prema imanentnim nunim uzrono-po sljedinim svrhama koje se nalaze u samim procesima. Osim imanentne teleologije, i ma i religiozna transcendentalna, kada se Bog uzima kao Odreiva svrha. Teleoloki pr avac u etici - Etiko uenje koje nauava da se prvo mora ustanoviti cilj, svrha, naka na, smisao, kao mjera moralnosti pa tek onda djelovati i raditi. 358

Teorija - Ima tri osnovna znaenja: gledanje, posmatranje (umno i znanstveno), to j e njeno izvorno znaenje; u filozofiji oznaava misaono-spoznajnu aktivnost, ukoliko se zamilja kao ista tj. u procesu spoznaje bez upotrebe osjetila, teorija je tada pronalaenje, zrenje i povezivanje smislenih likova bez obzira na njihovu primjen u, na njihovo iskoritenje, pri ostvarenju odreenih ciljevaKao podruje recepcije i u nutranje (noetike) elaboracije (obrade) racionalnih sadraja, teorija se redovito su prostavlja praksi kao podruju izvanjske aktivnosti, iako ta podruja ostaju u odnos u uzajamne i dijalektike uvjetovanosti. Teorija je rezultat misaone aktivnosti u filozofiji i tada se zove besar; u znanosti, teorija je openita postavka ili gene ralna slika ili koherentno povezana skupina posebnih postavki na osnovu kojih se objanjava neko podruje, pojava i injenica. Teorija je utemeljena i istinita verifi kovana generalna slika ili pretpostavka, za razliku od hipoteze. U nauci, teorij a se zove nezar, a u teoriji besar. Teologija - Misao i uenje o Bogu, kod starih Grka sve pjesme i prie o bogovima. Kransko uenje i nauk razlikuju prirodnu teologiju , koja izvore vjere nalazi u umu, od objavljene koja poiva na vjeri i Svetom pism u. Teogonija - Teorija i uenje o porijeklu i nastanku bogova. Teofanija - Uenje o Boijem pojavljivanju. To je osnovna postavka misticizma. Teodiceja - Opravdanje B oga naspram zla u svijetu i tenja da se Bog shvati kao uzrok svega to je dobro i l ijepo, a da se zlo u svijetu ne shvati kao protivurjenost ideji savrenstva boanstva . Prema tome ovaj svijet je najbolji od svih moguih. Pojam teodiceje uveo je u fi lozofiju Leibniz. Teokracija - Oblik dravnog vladanja i upravljanja, utemeljen na stajalitu da je smisao cjelokupnog ljudskog postojanja, ponaanja, rada i prakse p riprema nebeskog carstva pod neposrednim nadzorom crkve. itav dravni poredak izvodi se iz tobonje boanske volje. Teomonizam - Nazor i uenje da je Bog jedini princip i cjelokupna zbilja. Teonomija - Uenje i uvjerenje da je Boiji zakon i volja i Boija zapovijed, temelj sve udorednosti. Prema tome, sve propise i odredbe u smislu zak onske valjanosti treba uskladiti i usaglasiti sa Boijim odreenjima. Temperament Termin koji oznaava tipini oblik emocionalnih reakcija jednog ovjeka. Uobiajeno emoc ionalno reagiranje jednog ovjeka moe se posmatrati sa stajalita intenziteta, brzine izmjenjivanja, naina izraavanja te opeg tona raspoloenja emocija. Prema ovim karakt eristikama emocionalnog reagiranja pokualo se da se razliiti temperamenti svrstava ju u nekoliko tipova. Hipokrat razlikuje etiri vrste temperamenta: sangvinik, kol erik, melankolik i flegmatik. Tesbih - Zahvaljivanje Allahu d.. rijeima Subhanallah . 359

Teekkur - Zahvaljivanje Allahu d.. uglavnom na podarenoj nafaci rijeju Teekkuren. Tev hd - Monoteizam, uenje i vjerovanje da je Bog Jedan Jedini i da nema drugog boga o sim Allaha i da je Muhammed a.s. Boiji rob i poslanik. Tevba - Obraanje i kajanje Jednom Jedinom Bogu nakon svjesno ili nesvjesno poinjenog grijeha: Tevba znai vraan je u prvotno stanje bez grijeha. Teorije o formiranju drave - U antikoj Grkoj zainju se kasnije teorije o formiranju drave: teorija sile, teorija drutvenog ugovora i teorija prirodnog prava. Tevrat, Tora, Tenah, Pentateuh, Septuaginta - Prva veli ka Boija knjiga ili Objava objavljena Msa a.s. Transcendentalni ili apriorni sudov i - Vjerovanje i uenje u objavljenim religijama da su osnovni pravni i etiki sudov i od Boga, prije bilo kakvog ljudskog iskustva i saznanja, objavljeni. To su sud ovi koji se objavljuju i koji nadilaze iskustvo i nauku. Transcendencija - Prelae nje granice mogueg iskustva i ono to je u sferi s onu stranu osjetilnosti ili isku stva. To je prelaenje iz ovostranosti u onostranost, iz osjetilnog u nadosjetilno . Tolerancija - Trpeljivost, snoljivost tuih, razliitih od svojih uvjerenja i nazor a, doputanje vaenja drugih naela koja nisu vlastita, ali se ipak moraju uvaiti u duh u graanske slobode javnog mijenja. Tiranija - To je po Aristotelu vladavina jedno g bez zakona. Tugjan - Despotizam, faraonizam, apsolutno samovoljna, bez ikakvih pravila i zakona vlast nad ljudima. Tipian - Upadljiv, karakteristian pa ak i pros jean i normalan. Timologija, aksiologija - Filozofska spoznajno-teorijska discipl ina, bavi se pitanjem vrijednosti. Tragedija - Dramsko djelo koje pokazuje dubok e ljudske strasti i ponajvie zavrava neminovnim stradanjem glavnog junaka. Velika nesrea, straan dogaaj, sudbonosan sukob najee sa smrtnim ishodom. Tribalna svijest - R odovsko-plemenska svijest koju odlikuje kolektivna zatita, krvna osveta i pamenje predaka. Triper, gonoreja - Vrsta spolne bolesti usljed bludnog i nemoralnog ivot a. Tradicija - iva historija koja sve generacije ljudskog roda povezuje u jednu v jersko-duhovnu, idejnoetiku, kulturno-civilizacijsku i pravno-obiajnu zajednicu. T radicija podrazumijeva da je neto postojalo, da sada postoji i da e postojati i ka o uvana i autentina predaja i batina, prenositi se i postojati do Sudnjeg dana. Zat o je tradicija uvanje, preuzimanje i prenoenje duhovnih vrijednosti, vjere, etike, prava i kulture s 360

generacije na generaciju, bilo usmenim bilo pismenim putem. Tradicionalna vlast - Zasniva se na vjeri u svetost i nepromjenjivost postojeih normi i ustanova. Ona uzima i podrazumijeva novo za gotovo da se ivi kako se oduvijek ivjelo. Normativn i poredak vai kao legitiman usljed starosti i tradicije, zbog toga to niko ne zna kada je i kako konstituiran. U Udub - Prema imami Gazaliji jedna od sedam bolesti due i srca. Udub je tatina, nar cisoidnost, zaljubljenost u sebe, optereenost sobom, samoljubivost, samooptereenos t. Uhud - Danas predgrae Medine, brdo gdje se 625. god. ili tree godine po Hidri, o digrala bitka izmeu muslimana i mekkanskih idolopoklonika u mjesecu ewalu. Ukus U estetici smisao za lijepo, sposobnost osjeanja za umjetniki vrijedno, sposobnost suenja o estetskim predmetima. U ivotu ukus se ponekad identificiras osjetom okus a. Um, nus, ratio, intellectus - U irem smislu skup svih ljudskih spoznajnih moi i li ak i skup svih ljudskih duhovnih moi, isto to i duh. Prema Kantu sva ljudska spo znaja kree od osjetila, od njih ide razumu a zavrava se kod uma. Razum je za Kanta mo principa. Pomou pravila razum unosi jedinstvo u pojave, a pomou principa um nos i jedinstvo u pravilo razuma. Ukubat - Kazneno-krivino pravo unutar fikha i erijat skog prava u Islamu. Ukukul-validejn - Nepanja, nepotivanje, nepriznavanje i nebri ga o roditeljima. To je najtei grijeh poslije nevjerovanja i viebotva. Umma - Vjers ka zajednica muslimana u okviru Tevhida i Kelime-i-ehadeta utemeljena na jedinstv enim i nepromjenjivim temeljima Islama, Kuranu i Sunnetu. Umra - Blaa dunost od Hadda i obavlja se tokom itave godine. U njen obred spada tawaf oko Kabe i tranje izmeu S affe i Merve sedam puta i to se zove Saj. I za Umru kao i Hadd moraju se obui ihrami . Obino se Umra ini poslije obavljenog Hadda. Umran - Za ibn Halduna zajedniki ivot i zajedniko naseljavanje gradova i sela da bi se zadovoljile potrebe, jer je u ljud skoj prirodi utemeljena potreba za pomoi i saradnjom. Solidarnou i zdravim natjecan jem u osiguravanju sredstava za ivot. Umran je ljudski civilizirano drutvo uope u s vakom vremenu i prostoru, bilo kada i bilo gdje. Drutvenost i drutvo su nuni i neop hodni. Umran, medenijjetun, hadaretun - je i oznaka za civilizaciju. Umjetnost, ars, mimezis, poezis - Kao specifian vid i oblik duhovne kreacije unutar ovjeka 361

umjetnost sadri elemente osjetilnosti, a istovremeno ukljuuje u sebi kreativni mom enat, samo umjetniko djelo, kretivni akt i proces. Ma koliko bila kreativni momen at, akt, proces, inspiracija i nadahnue, umjetnost je neminovno i oponaanje i na n eki nain podravanje mimezis, imitiranje i kopiranje vanjskog ili pojavnog svijeta. Urf, adet, edeb - Obiaj Ustav - Osnovni pravni akt jedne zemlje iz koga se izvod e svi zakoni, statuti, pravilnici i nii pravni akti. Ustav kao glavni i osnovni p ravni akt izvodi se iz osnovne i najvie pravne norme iznad koje vea pravna norma n e postoji. Ustavni poredak - U najirem i najbitnijem smislu podrazumijeva i znaenj ski i sadrinski pravnu dravu i vladavinu prava pomou opih, objektivnih, bezlinih za s ve graane istih zakona. To znai, princip ili sistem u kome vlada pravo i zakon (no mokratija) a ne arbitrarnost i diskrecionost. isto pravnim jezikom kazano, ustavn i poredak je sistem pravnih normi izveden iz osnovne norme. Usturetun, Estirun Bajka, mit, legenda, neutemeljena kazivanja predaka. Upaniade Doslovno tajni nauk , dio Veda koji sadri: molitve, obredne pjesme i filozofske tekstove. Usvetun has enetun - Svi Boiji poslanici su uzori, ogledala, nezastarivi i neupitni primjeri u vjeri, etici i nainu ivota svakom ovjeku i svim ljudima. Kada poslanici ne bi bili uzori ljudima, ovjeanstvo bi izgubilo svaku nadu. - kae Garodi. Univerzalije - Opi p ojmovi: roda, vrste, po sebi, prije stvarnosti. Umjereni realisti u koje spadaju i vjernici smatraju da su univerzalije date i prije stvari, i u samim stvarima i poslije, u pojmovima. Utilitarna ili pragmatina etika - Moralno-etiki pravac, pr ema kojemu je osnova moralnog donoenja i cilj svakog svjesnog i svrhovitog djelov anja korist, dobit, profit. Dakle, moralni ideal, cilj i svrha svega je korist, interes i dobit. V Vallahu vasiun alm - Allah svojim znanjem zahvata i obuhvata sve i svakoga. On je Sveznajui, Svemoni i Sveobuhvatni Vahdnijet - Allah je Jedan na nain Jedinog ili je On Apsolutni Monoteizam. Vahj - Boija Objava, Revelacija, Boija rije, Boija Uputa , Zakon. etiri su razine Objave: Kelime reenice, Risale - Poslanice, Suhufi - manj e objave i Kitabi - knjige. etiri su velike Objave: Tevrt, Zebr, Indl i Kuran. 362

Vdib - Nuna i obavezno propisana djela od Boga, ije se vrenje nagrauje, a proputanje k java. Vdib je najopenitija i najnunija Boija naredba. Vede - Od rijei Vid - Znanje, Sv ete knjige i spisi Brahmana pisane na sanskritu. Vjerovjesnik - Boiji poslanik ko ji ne prima Objavu, nego samo prenosi i svjedoi Objavu ranijeg poslanika. On je p o Boijoj volji i odredbi prenosio i tumaio Objavu. On je Allahov izbor. Varijabila n - Promjenljiv, sposoban za promjenu. Verbalan - Koji se odnosi na rijei, koji j e izreen rijeima. Verbalizam - Upotreba rijei bez vrijednoga odnosno odgovarajueg sm isla. Verificirati - Obistiniti, provjeriti, ustanoviti. Verites de Fait - Istin e ina, injenica. Verites de Raison - Istine razuma. Veritas - Istina Virtualno - O no to postoji samo latentno ili potencijalno. Vra - Mag, guru, res, kahin Lani poroc i i lani proricatelji sudbine. Voluntaristika etika - Svaki etiki pravac i uenje koj e etiku zasniva na volji. Voluntarizam - U ontologiji, to je pravac prema kome j e volja osnovni princip bitka i unutranja bit svih pojava u svijetu. U psihologij i voluntarizam smatra da je volja osnovna funkcija duevnog ivota i iz nje slijedi miljenje i uvstvovanje. U gnoseologiji to je shvaanje da u spoznajnom procesu volja ima primat pred razumom. Vrijeme - Za razliku od prostora kao dimenzije bitka to omoguuje opstanak bia jednog pored drugog, vrijeme je dimenzija slijeda bia jednog nakon drugog, bivanja stvari u promjeni njihova nastajanja i nestajanja. Vrste sudova - Postoji Boiji, Apsolutni sud, zakonski, moralno-etiki, nauni i logiki sud. Z Zadatak historije - Prema Haldunu je da prouava i daje izvjea o svjetskoj populac iji, drutvu kao cjelini i ona mora kazivati o onome to je identino i inherentno (ne razdvojno, povezano i svojstveno) svakom drutvu. Prema Boijem kazivanju i svjedoenj u svaki navedeni imenovani ili neimenovani narod u Kuranu koji je negirao Objavu i nije slijedio svoga poslanika je uniten, svaki pojedinac ili narod ima rok ivota i nema vjenih pojedinaca i naroda, Allah na zemlji red, poredak i ravnoteu meu lju dima odrava tako to jedne 363

narode suzbija i zaustavlja drugima, da malobrojne i slabije naoruane skupine org anizirane na Allahovom putu pobjeuju uz Allahovu pomo brojnije i naoruanije skupine i kako je Allah poslanike i vjerovjesnike izabrao, odredio i uinio ogledalima, p rimjerima i uzorima - usvetun hasenetun ljudima u svim stvarima vjere, etike i n aina ivota, tako je muslimane ili ummet Islama uinio svjedocima Imana, Islama, erija ta, Ahlaka i sveukupnog islamskog naina ivota. Zakon - (gr. nomos, lat. lex) - U na jirem smislu znai svaki pravilan red, poredak stvari, zbivanja i djelovanja. U zbi lji zakonom se oznaava odreenje svakog reda, poretka i sistema: u prirodi kao niz prirodnih zakona (lex naturalis), u humano-moralnoj sferi, javlja se kao (lex mo ralis) i kao vjena Boija volja u formi zakona (lex aeterna). U drutvu i dravi zakon je najvii dravno-pravni akt poslije ustava, koji sadri najvanije pravne norme, koje se razrauju niim aktima od zakona, uredbe, odluke i pravilnici. Zakon ima vrlo vanu ulogu, jer osigurava jedinstco pravnih propisa i vrstinu pravnog poretka, ravnop ravnost graana podvrgnutih istom zakonu i pravnu sigurnost, jer graani znaju unapr ijed i pouzdano kakve su posljedice njihovog ponaanja na temelju pozantog zakona. Zakon kao i ustav donosi najvii organ-zakonodavni, a to je parlament ili skuptina . Zajednica i drutvo - Prema uenju Tenisa dva su osnovna okvira, oblika ili forme koja su se razvila u povijesti. Zajednica je takav drutveni oblik i veza koja nas taje prirodno i ona je realna i organska. U njoj su kao zajednici prirode, ljudi povezani krvnim srodstvom kroz porodice, familije, rodove, bratstva i plemena. Vremenom se zajednica krvi iri i na zajednicu i vezu tla i teritorije. Postoje za jednice koje se ne veu samo po vezama prirode krvi i tla nego i po istim idejama, duhovnim sadrajima, vrijednostima, kulturnim obrascima i religijskim predstavama . To je u Islamu Ummet. Drutvo po Tenisu je takva socijalna grupa u kojoj se ljud i povezuju po svojoj vlastitoj volji a ne po krvi, prirodi, tlu, ali ni religiji , ni kulturi, ni etici, nego i po izvanjskim odreenjima, interesima, koristima i uicima. Ono je vjetaki organizam i rezultat civilizacije, organski razdvojena grupa , za razliku od zajednice koja je prirodno srasla ili religijom, etikom i kultur om, ujedinjena grupa. Zakonodavac Vrhovni autoritet, Izvor, Mjera, Odreditelj i Granica zakona, u Islamu je Allah d.. i Njegov Poslanik. Po uenju Islama Allah je O bjavitelj Apsolutne Istine (Vjere), Apsolutnih Vrijednosti (Etike), Apsolutnih N ormi (Zakona) i Jedini je Stvoritelj svih svjetova i stvorenja. Zakon ireverzibi liteta - Oznaava svojstvo prirodnih pojava da su one pojave ponovljive vrste. Zan n - Umiljaj, fikcija, vesvesa, neutemeljena pretpostavka. Zabrana - Postoje tri v rste zabrana: Boije apsolutne, pozitivne pravno-zakonske i moralno-etike. Zabrane su potpuno nedozvoljene radnje, postupci, ponaanja i rijei. Zbilja - Cjelokupnost svega to jest, svega to doista opstoji, svega to je zbiljsko, a suprotno onome to je samo mogue, potencijalno ili prividno. iri je pojam od pojma stvarnost jer obuhva ta i duevnu opstojnost. 364

Zbivanje - Svaki uzajamno povezani vremenski slijed dogaaja u prirodi, drutvu i po vijesti, mada se pojmom zbivanja uglavnom odreuje tok povijesnih dogaaja. Zekjat etvri islamski art ili praktina dunost Islama. On je ienje cjelokupne imovine steene halal nain jedanput godinje u visini jedne etrdesetine ili 2, 5%. Na itarice, voe i povre ovisno o navodnjavanju ili nenavodnjavanju daje 5% ili 10%. Zemzem - Vrelo istono od Kabe koje je poteklo ispod Ismailovih noica dok mu je majka Hadera trala iz meu Saffe i Merve traei vodu. Zakljuak - Logiki postupak kojim se izvodi jedan sud bi lo na osnovu jednog suda (neposredni zakljuak ili izvod) ili dva odnosno vie sudov a (posredni zakljuak). Posredni zakljuak moe biti deduktivni, induktivni i analogni . Zen - Japanski termin za sistem budhistike meditacije i naziv za mahajana kolu u budhizmu. Zikr - Ima vie znaenja. Osnovno ili bitno je stalno miljenje ili sjeanje na Allaha d.. Jedno od imena Kurana je Zikr, jer cijeli Kuran poziva i podsjea na All aha. Jedno od znaenja zikra jest dobrovoljni ibadet. Zinaluk - Blud, prostitucija , kurvaluk-svaki izvanbrani seksulani odnos. Znak - (gr. semeion, lat. signum) Nos ilac znaenja, neto to posjeduje zmaenje, predmet koji neto znai, predmet koji upuuje n neki drugi predmet. Ono to znak oznaava, najee se naziva significatum. Nijedan predm et nije sam po sebi ni signum ni significatum, on moe biti jedno ili drugo samo u odnosu na neki drugi predmet u procesu semioze. Zoolatrija - Oboavanje, posveivan je i klanjanje ivotinjama u starom Egiptu apisa, ibisa. Zor, percepcija - Svaki o sjetilni opaaj i sveukupna osjetilna spoznaja. Zorno - Oznaka za sve to je zahvaeno osjetnim organima. idovi, Jevreji, Izraelci, Isriliani - Ibrahimovi, Abrahovi potomci od Ibrahimovog u nuka Jakuba koji je ima nadimak Isril. Jevreji od glagola ivrim - prelaziti rijek u. 365

RECENZIJA - 1 ETIKA I DRUTVO - autor Mustafa Spahi Knjiga ETIKA I DRUTVO profesora Mustafe Spahia za itaoca koji je tek namjerava itati moe biti izazovnija ukoliko prije prvog pogla vlje proita biografiju autora. Biografija profesora Mustafe Spahia vie od bilo koje recenzije daje legitimitet i preporuku knjizi ovakvoga sadraja. Odlian uenik petog odinje Gazi Husrev-begove medrese, briljantan student Fakulteta politikih nauka u Sarajevu, imam, hatib i muallim, rtva totalitarnog komunistikog reima i politiki zat vorenik, profesor sociologije, povijesti islama i etike-ahlaka u Gazi Husrev-beg ovoj medresi, autor preko 20 knjiga iz oblasti sociologije, sociologije religije , etike, politike, povijesti... Sve naprijed pobrojano su snane reference i najbo lja preporuka i najava nove knjige koja je pred itaocima. Sadraj knjige je struktu riran u dva poglavlja i devetnaest tekstova. Prvi dio sadri osam tekstova dok je u drugom dijelu obraeno jedanaest tema kroz jedanaest obimnih tekstova. Iako su n eki od tekstova iz knjige u manjem obimu ranije objavljivani kompozicija od deve tnaest poglavlja potpuno je prirodna i suvislo postavljena. Prvi dio knjige prob lematizira glavna socioloko-etika i filozofska pitanja i analizira njihova najdubl ja znaenja. Tekstovi: Dobro i zlo; Sloboda volje i savjest; Obaveza ili dunost; Et ika i nauka; i drugi tekstovi iz prvog dijela knjige na nov i originalan nain ras pravljaju o sutinskim ivotnim pitanjima o kojima su napisane brojne filozofske ras prave. Originalnost analiza to ih nudi autor Mustafa Spahi u ovoj knjizi temelje s e na usporednim i komparativnim iskustvima dosadanje socioloke i filozofske teorij e i orginalnog razumijevanja Objave u suvremenom povijesnom kontekstu. Naime, au tor sublimira najznaajnije teze moderne teorije etike i vrlo lucidno ih oplemenju je suvremenom interpretacijom univerzalnih Bojih istina i normi kroz kur'anske ci tate i praksu i preporuku poslanika Muhammeda a.s. Ova dvostruka i usporedna ana liza je posve nova forma posmatranja i analiziranja sociolokih i etikih tema. Osam tekstova to su smjeteni u prvom dijelu knjige vrlo temeljito, i za itanje moda zaht jevno, daje uvod za pravilno i kvalitetno razumijevanje narednih jedanaest tekst ova. U drugom dijelu knjige autor se spustio u svakodnevni realni ivot. On posmat ra drutvo sada i ovdje. On zapaa i suptilno dijagnosticira sve bolesti koje pogaaju modernu civilizaciju a s kojim se suoava i nae bosanskohercegovako drutvo. Na najbo lji i sasvim jednostavan nain on itaocu pribliava itav niz drutvenih poroka kao to su: droga, nasilje, prostitucija, razgoliavanje i dr. Svaki od problema koji se prom atraju u drugom dijelu knjige imaju svoju opu osnovu u prvom dijelu kroz prvih de vet tekstova. Probleme opih drutvenih poroka autor svakako sagledava iz islamskog diskursa to je sasvim prirodno budui je knjiga 366

namijenjena prije svega itaocima za koje je uenje islama potka njihova ivota. Premd a i oni drugi itaoci imaju razloga da se upoznaju sa sadrajem ove knjige ako nizato drugo a ono makar zato jer je omladina u naem drutvu podjednako istim intenziteto m napadnuta porocima moderne civilizacije. Kako sam autor upozorava najednom mje stu u knjizi: ...dilera droge ne zanima kojem svjetonazoru pripada njegov budui kl ijent". Knjiga je konano originalna i po jedinstvenim analizama, usporedbama i za kljucima koje autor Mustafa Spahi izvodi na temelju sjajnog senzibiliteta za uoavan je i registriranje sociolokih pojava i procesa u svom vrlo dinaminom i burnom ivotu . Dugogodinja praksa rada sa ljudima i djecom u dematu, sa uenicima u medresi, sa s luaocima njegovih brojnih predavanja irom BiH i dijaspore uz veliku znanstvenu eru diciju rezultirali su ovakavim originalnim pristupom. Uz dobro uredniko araniranje strukture svakog teksta pojedinano ova knjiga pretendira da bude nezaobilazan pr irunik za sve one koji se bave socijalnim radom u naem dutvu. Sarajevo, septembar, 2005. Rifat Feti 367

RECENZIJA - 2 ETIKA I DRUTVO autor Mustafa Spahi Knjiga Mustafe Spahia Etika i drutvo ve svojim nas lovom upuuje u sadraj knjige, ali i u njen koncept kao i u autorov osnovni pristup etikim pitanjima i nekim vanim drutvenim problemima. Naime, u knjizi se ne razmatr a, naprimjer, poloaj etike nauke u drutvu ili odnos drutva prema etikim studijama, ka ko bi se, prema samom naslovu, moglo oekivati. Ipak, naslov 'pokriva' sadraj knjig e i naznaava ono najznaajnije u autorovom konceptu. O emu je rije? Za Mustafu Spahia moralna pitanja, moralne teme, moralne vrijednosti, moralne vrline, moralni poro ci, moralni ideali su u stanovitom znaenju i stanovitoj mjeri drutvena pitanja, te me, vrijednosti, vrline, poroci i ideali, sjedne strane. A s druge strane, duhov nu osnovu, snagu, slabosti, uspone, padove, izazove i mogunosti nekog drutva autor primarno vidi u prostoru slobode, vjere, morala i kulture. A to onda dalje znai da je u ovoj knjizi njen autor Mustafa Spahi doveo u odnos, po mome miljenju, na vr stim osnovama, etiki i socioloki diskurs. Stavie, u knjizi se esto dogaa: tako gdje g ovori o etikim pitanjima autor je u drutvu, ili obrnuto, tamo gdje govori o drutven im temama i problemima, autor je na podruju etike, zapravo, moralanih kategorija kao to su sloboda, linost, odgovornost, vjera, vrijednosti, i dobroinstvo i td. U s kladu s takvom osnovnom orjentacijom autor je knjigu podijelio u dvije osnovne c jeline. U prvom dijelu knjige autor izlaze neku vrstu uvoda u etiku nauku, naznaav ajui najvanije etike pravce, osnovne etike pojmove kako su koncipirani u preovladujui m etikim teorijama, u Kur'anu u islamskoj etikoj misli: dobro i zlo, nijjet/namjer a, sloboda volje i savjest, moralna norma i moralni sud, zabrana i gijeh, obavez a ili dunost, te odnos etike i nauke. Iaoko je ovaj prvi dio knjige vie teorijske, strune naravi, autor ipak nije zapao u apstrakcije i suhoparno izlaganje teorijs kih i historijskih aspekata moralnih pitanja. I u ovom prvom dijelu knjige zapra vo moemo itati islamsku poruku koncipiranu etiki. U drugom dijelu knjige u jedanaes t tekstova autor se, jo vie na svom terenu, bavi drutvenim problelima kao to su samo ubistvo, nasilje, teror, kleveta, primitivizam, psovka, lana zakletva, kocka, haz ardne igre, gatanje, alkohol, droga, odjevanje, prostitucija. Kroz historijsku i komparativnu etiku i socioloku analizu spomenutih problema, s znaajnim uvidima u n ajrazliitiju literaturu, se esto, lucidnim zapaanjima razliitih fenomena i odnosa u naem bosanskohercegovakom drutvu, autor ukazuje na odgovore u perspektivi islamskog uenje, moralnih i kulturnih sadraja vjere. Tesktovi u ovom dijelu knjige su socio logija, historija, antropologija, socijalna psihologija, kulturna antropologija, tefsir, etika. I to knjigu Mustafe Spahia Etika i drutvo ini posebno zanimljivom, sadrajnom i znaajnom za nae 368

imame, vjerouitelje, studente drutvenih nauka, islamskih nauka, socijalne radnike i sve one koji se na ovaj ili onaj nain bave politikim, moralnim, pravnim i drugim aspektima naih drutvenih izazova. Devad HODI 369

BILJEKA O AUTORU Mustafa ef. Spahi roen je 2. novembra 1950. godine u Puhovcu kod Zenice. U rodnom kraju, Arnautima i Babinu, zavrava osnovnu kolu, u Sarajevu Gazi Husrev-begovu med resu (1973.) i Fakultet politikih nauka (1978.). U martu 1983. godine uhapen je i osuen u grupi o "trinaest muslimanskih intelektualaca" na pet godina zatvora. Iz z atvora u Foi vraa se u Sarajevo 1986. godine i nastavlja misiju imama, hatiba i mu alima. Od 1993. godine u Gazi Husrev-begovoj medresi predaje Sociologiju, Povije st islama i Ahlak. Uz profesorsku, obavlja i hatibsku dunost. Do sada je objavio sljedee knjige: "Musa, a. s. i faraon", "Kultura islamske ishrane", "Glavni temel ji islama", "Sociologija", "Komije", "Islam i meuljudski odnosi", "Koraci u islam" , "Teme islama", "Da, mi smo muslimani I", "Da, mi smo muslimani II", "Bolesti d uh i srca", Povijest islama I", "Povijest islama II", Poslanikova misija, politika i strategija odbrane", "Izmeu politeje i anarhije", "Zemlja bez rodnog lista", " Uenje islama", "Udba nije sudba", Istina ili lai svijeta 370