2.

PARLAMENTARIZAM

 U parlamentarnom sustavu (parlamentarizmu) birai

na izborima biraju predstavnike u zakonodavno tijelo (parlament), a zatim se jedna ili vie politikih stranaka koje su pobijedile na izborima dogovaraju i izabiru vladu. Vlada mora imati veinu potpore u parlamentu da bi opstala. Predsjednik ili monarh pozivaju predsjednika najjae stranke i povjeravaju mu sastav vlade, ali taj postupak ne znai mnogo. Predsjednika vlade i ministre odreuju izborni pobjednici u parlamentu, a predsjednik drave ili monarh na to ne mogu utjecati. Dakle, mo je koncentrirana u parlamentu (odnosno u politikim strankama) i postoji kontrola vlade od strane parlamenta.

 U predsjednikom sustavu (prezidencijalizmu) predsjednik nije

odgovoran parlamentu, jer je izabran na neposrednim izborima. Kontrola izvrne vlasti od strane zakonodavne znatno je manja nego u parlamentarizmu: predsjednik ima daleko vee ovlasti i slobodu djelovanja. Meu njima je i postavljanje premijera i ministara. Sjedinjene Amerike Drave su primjer zemlje s jakim predsjednikim sustavom, gdje je predsjednik istodobno i ef kabineta (to jest i predsjednik vlade). Sustav u Rusiji neki pak nazivaju superprezidencijalizmom, jer su tu i zakonodavna i izvrna vlast objedinjene u instituciji predsjednika drave, kojemu su dane zakonodavne ovlasti u obliku prava na izdavanje ukaza (dekreta) sa zakonskom snagom, zbog ega se ruska demokracija katkad slikovito opisuje kao ukazokracija. Predsjednik ima pravo veta na odluke parlamenta, a parlament ne moe niim blokirati predsjednike dekrete.

 Polupredsjedniki sustav (semiprezidencijalizam) je politiki

sustav koji ima znaajke i parlamentarnog i predsjednikog sustava. U njemu predsjednika izravno biraju birai, a predsjednik nominira kandidata za premijera koji, zajedno s ministrima, ipak mora proi potvrdu u parlamentu. Predsjednik ima pravo raspustiti parlament i raspisati nove izbore, te posjeduje pravo veta na zakone donesene u parlamentu. (To znai da zakon stupa na snagu tek kada i ako ga potpie predsjednik). Od zapadnoeuropskih zemalja Francuska ima polupredsjedniki sustav. Od istonoeuropskih zemalja politolozi navode Litvu, Makedoniju, Moldaviju, Poljsku, Rumunjsku, Srbiju, Ukrajinu. Republika Hrvatska je do ustavnih promjena 2000. godine imala polupredsjedniki sustav. Nakon parlamentarnih i predsjednikih izbora 2000. godine promijenjen je Ustav i uveden parlamentarni sustav.

 Struktura parlamenta Otprilike dvije treine parlamenata u svijetu sastavljena je

od dva doma: gornjeg doma (na primjer ameriki Senat, britanski Dom lordova ili njemaki Bundesrat) i donjeg doma (ameriki Predstavniki dom, britanski Hause of Commons, njemaki Bundestag). Takvi se parlamenti nazivaju dvodomnim parlamentima. Biva socijalistika Federativna Republika Hrvatska (jo u sastavu SFRJ) imala je nakon prvih demokratskih izbora 1990.godine trodomni Sabor. Do 2001. godine Hrvatski je sabor bio dvodoman: Zastupniki dom bio je donji, a upanijski dom gornji dom Hrvatskog sabora. Ustavnim promjenama 2001. godine ukinut je upanijski dom, pa je od tada Hrvatski sabor jednodoman.

 Funkcija parlamenta lanak 70. Ustava Republike Hrvatske glasi: Hrvatski dravni sabor je predstavniko tijelo graana i

nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. U tom su lanku navedene glavne funkcije hrvatskog parlamenta. Glavna svrha svih parlamenata u svijetu barem u teoriji jest stvaranje zakona kojima se upravlja drutvom. Nadalje, parlamenti donose i mijenjaju ustav, ratificiraju meunarodne sporazume, odreuju poreznu politiku i djeluju kao kontrola ostalih dijelova vlasti. Pogledajmo neke od pretpostavljenih funkcija parlamenta i probleme njihova ostvarivanja.

 Tvorba zakona. Parlamenti donose zakone , ali malobrojni meu njima

stvaraju zakone. Prema hrvatskom Ustavu, pravo da predlae zakone ima svaki zastupnik u Zastupnikom domu Sabora, radna tijela Sabora i Vlada. U praksi, najvei broj zakona predlae Vlada. Zakoni se stvaraju u vladinim slubama, a zastupnici ih u fazi donoenja mogu poneto mijenjati. Takovo je stanje donekle logino, jer izrada zakona pretpostavlja posjedovanje mnogih informacija te strunih i pravnikih znanja, kojima jadan zastupnik naprosto nije dorastao. Zakonotvornu inicijativu, prema tome, u pravilu ima vlada.

 Nadgledanje i kritika vlade. U britanskom Parlamentu (House of Commons) uobiajen je Sat za

pitanja tijekom kojeg opozicijski zastupnici postavljaju pitanja premijeru i ministrima. Mada ta pitanja ne mogu izazvati pad vlade, ministri moraju paziti kako odgovaraju, jer neuvjerljivost odgovora ili, jo gore, prikrivanje injenica mogu imati vrlo neugodne posljedice. Godine 1963. ministar obrane lagao je u parlamentu o svojoj vezi s prostitutkom. Opozicija je optuila vladu za nemoralnost u pitanjima nacionalne sigurnosti i prikrivanje ministrovih nepodoptina. Tako zvana afera Profumo izazvala je ne samo ostavku ministra, nego i pobjedu opozicije sljedee godine na izborima. U hrvatskom Saboru takoer postoji Aktualni sat na poetku svakog zasjedanja, tijekom kojeg ministri odgovaraju na pitanja zastupnika, ali kod nas ta pitanja i odgovori ne utjeu na sudbinu ministara.

 Predstavljanje. Jedna od parola boraca za nezavisnost od britanske krune krajem 18. stoljea bila je : Nema oporezivanja bez predstavljanja. (No taxation whithout representation). Osjeaj da su predstavljeni u zakonodavnom tijelu prua graanima zadovoljstvo i daje veu legitimnost vlasti. Zastupnici, s druge srane, moraju njegovati svoje odnose s biraima, ukoliko ele biti ponovno izabrani. U veini parlamenata, pa tako i u Hrvatskom dravnom Saboru, zastupnici imaju neobvezujui mandat. Zo znai da ih nitko ne moe smijeniti ili razrijeiti. Izbori. odnosno poraz na izborima jedini je nain. Neobvezujui mandat omoguuje zastupnicima da slobodno djeluju u razdoblju izmeu dvaju izbora, to jest da se u svojem zakonotvornom radu ne obaziru na pojedinane zahtjeve graana, nego se brinu za ope interese. Nasuprot tome, obvezujui (ili imperativni) mandat znai da zastupnika u svakom trenutku moe smijeniti njegova izborna, odnosno biraka baza. Zastupnici takoer imaju imunitet. To znai da zastupnik ne moe biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kanjen za izraeno miljenje ili glasovanje. Kod sumnje u poinjeno kazneno djelo, Sabor mora izglasati skidanje imuniteta zastupniku prije sudskog procesa. Imunitet je takoer vana pretpostavka slobodnog djelovanja zastupnika.

2.1. IZVRNA VLAST

Mada je politika demokracija zamiljena na naelima diobe i kontrole vlasti, politiki znanstvenici primjeuju kako s vremenom sve vie jaa uloga izvrne vlasti, a slabi uloga zakonodavne. Vie je razloga za to. Kao prvo, u liberalnim demokracijama vladu sastavljaju stranke (ili koalicija stranaka) koje imaju veinu u parlamentu. Zastupnici iz redova parlamentarne veine najee moraju potovati stranaku stegu i glasovati onako kako odredi predsjednik stranke (koji je esto i predsjednik ili lan vlade). Vlada tako nema posebnih briga oko toga hoe li njezini prijedlozi proi u parlamentu. Drugi razlog za sve izraeniju ulogu izvrne vlasti ve smo spomenuli: nedostatak strunog znanja. Rijetki su zastupnici koji posjeduju struno znanje o tehnikim, vojnim, ekonomskim ili socijalnim pitanjima, a izrada veine zakona danas iziskuje upravo takvo struno znanje. Izvrna vlast, nasuprot tome, ima struna tijela i odjele i raspolae s mnogo vie kvalitetnih informacija. Kongres SAD-a je sukladno amerikom inzistiranju na strogom odvajanju zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti vjerojatno jedini parlament u svijetu koji ima vlastita (dakle nevladina) struna tijela: raunovodstveni ured, istraivaku slubu, ured za procjenu tehnologija i ured za proraun. Te slube opskrbljuju Kongres podacima i procjenama nezavisnima od izvrne vlasti. Napokon, prednosti izvrne pred zakonodavnom vlau zasnivaju se i na sasvim psiholokim razlozima. Graane svake zemlje vie impresioniraju predsjednik ili premijer, nego parlament. Pojedinac, osobito ako ima osobine voe, uvijek je zanimljiv. Predsjednik ili premijer mogu biti karizmatske osobe, ali tko je ikada uo za karizmatski parlament?

2.2. SUDBENA VLAST

Postoje dva tipa pravnog sustava u svijetu. Prvi je sustav obiajnog prava (coomon law) karakteristian za anglosaksonske zemlje, a drugi takozvano kontinentalno pravo, koje se zasniva na Rimskom pravu. Common low ima tri izraene znaajke. Prvo, ono se zasniva na pojedinanim pravnim odlukama, a ne na sveobuhvatnom zakoniku. Drugo, u obiajnom je pravu velika uloga sudaca: oni stvaraju zakon, tumaei ili modificirajui prethodne odluke u skladu s drutvenim okolnostima. Napokon, taj se pravni sustav oslanja na presedane, to jest prije donesene presude kao osnovu za presudu u odreenom sluaju. (Svi smo vie manje upoznati s ovim sustavom, zahvaljujui brojnim filmovima i televizijskim serijama.) Sustav common low i danas je prevladavajui u Velikoj Britaniji, SAD-u, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu i jednom broju nekadanjih britanskih kolonija.

Kontinentalno pravo karakteristino je za veinu zemalja u svijetu. Zasniva se na rimskom pravu i Napoleonovu kodeksu. To je pravo detaljno i precizno, obuhvatno i razumljivo i obinim ljudima. Suci su duni primjenjivati zakon, a ne stvarati ga kao u obiajnom pravu. Presedani imaju daleko manju vanost nego u obiajnom pravu. Dileme oko tumaenja ustavnosti zakona ili presude rjeava zakonodavno tijelo, ili ee poseban (ustavni) sud. Pravni sustav Republike Hrvatske zasniva se na kontinentalnom pravu. Prema Ustavu Republike Hrvatske, sudbena vlast je samostalna i neovisna, a sudovi sude iskljuivo na osnovi Ustava i zakona. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najvii sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graanja. Suci imaju imunitet, isto kao i saborski zastupnici. Ustavni sud Republike Hrvatske ocjenjuje ustavnost zakona i drugih propisa. To je jedina institucija politikog sustava Hrvatske, koja moe smijeniti predsjednika Republike. Suce Ustavnog suda bira Zastupniki dom Sabora na razdoblje od osam godina i nitko ih ne moe opozvati ili smijeniti.