Naslov originala WILLIAM SHAKESPEARE HAMLET ‘The Tragedy of Hamlet, Prince od Denmark IZMEDU BITT I NE BITI Nezaposleni praktignijim stvarima — a motda iu nekoj svojoj kompjuterskoj dokolici — tek, amerigki ra- Sunari su proraéunali da u naSem vijeku prosjeéno svakih nedelju dana, negdje u svijet, nastane po jedan tekst o. Sekspirovom Hamilefiz, A’ slitno je bilo i ranije, reklo bt-se oduvijek. U engleskom klasicizmu veé je Samjuel Dionson pisao da je Hamlet »vi’e instrument’ nego nosi- lac radnjes, i vajkao se Sto je osveta na kraju vise »jedna slugajnost«’ nego posljedica njegove aktivne uloge. Kao veliki pobornik kartezijanskog razuma i reda, Volter je — valjda zbunjen i iznerviran guzvom na danskom dvoru — ak pomislio da je ovo djelo »plod maite jednog pijanog divijaka«. ‘Naravno, romantigari ‘su se Sirom Evrope okomili na ovakva misljenja i tako produzili spor oko ovog Sekspi- rovog djela, Hamleta su, uz Prometeja, proglasili za jed- nog od glavith jutiaka”svoje maste. Pa zar nije Hainlet ‘onay Koji w Danskoj najsnaznije osjeca i najdublje misli? Zar nije on u_svojoj dusi ponio najvise Weltschmerza, onog istog »svjetskog bolax o kojem su romarititari sa najvecim Zarom pjevali? Kada je dotlo vrijeme velike realistitke knjiZevnosti, rasprave o Hamletu su ponovo oiivjele i Hamletu se, za- jedno sa romantigarima, podelo StoSta prigovarati..Poznata Tolstojeva rijeé da »Sekspir pogubno djeluje na éitaoce i gledaoces, odnosi,se u prvom redu na Hamleta. Za Tol- stoja su ti ntitaoc) i gledaoci« bili prije svega ruska inte- ligencija, koja je ba3 u Hamletu vidjela prototip slavenski osjetljivog i bespomognog »suvisnog éovjeka«. Najzad, tak- ve rezerve prema ponaSanju slavnog Sekspirovog junaka 5doprle su i do obala nafeg vremena. Ber Tolstojevih optud- bi, otac moderne Sekspirologije je ipak smatrao da bi sva~ ki’ ovjek, kada mu isprigate radnju Hamleta, neizostavno upitao: ~Ali za ime svijeta, zaSto Hamlet nije odmah po- sluSao Duha i tako spasio sedam od onih osam Zivota?«! © Hamletu dakle, jo8 vise nego o Hamletu, stalno se pisalo i nije se prestal ._Stavike, Tiajéesée sé pisalo Pro et contra i uvijek jovo pro izazivalo jo8 novije contra. Otud Hamlet ‘nije samo jedno od najvecih djela svjetske Knjizevnosti. Medu najvecima, ono je, izgleda, naj- Zagonetnije. I upravo ta zagonetnost je navela velikana “moderne engleske Bee ije, T. S. da Hamlett pro- asi »Mona Lizom literatures, - . eee tu je, pre "sVega, osnovno i drevno pitanje Ham- je a junaka, tako tesko 1 tako tragiGno Baleuje na ake? Pa volto-je-vce-vise od Sega Tia sv fone are wing jeor ne” ‘polon na satirax!~CInT a _sazha za 21o€in, of Se ~smifjestaZakeiinye Wma osvetu, ‘da ge sve drugo iz {sat [e<_ PAZ é_onda ne sveti? Zasto je sljedeti put kad ga srétnemo u drami joS dalje od osvete rego prije susreta sa Duhom? I kako mu onda mozemo vjerovati da je njegov plan sa glumcima doista osvetni¢ki, a ne puko zavaravanje samoga sebe da bi se postavljeni cilj jo8 malo odlozi izvéo SV0j plan Sami: lovkom~ i lino se Luvjerio u Kila ‘Bolt, Doduie“on ram iserpno teoloikt obiakniava da ral}, ubijen we ‘mol = na rah a a many ie ka Gjerujemo u takvo objainjenje kada je veé u neko navrata odlagao osvetu? Konaéno, nina samom kraju njegovo ponaganje nije manje nedvosmisleno. Vec je ubio_ Polonija. Poslao je u_smrt Gildensterna i vratio se u Dansku. Pa za8to onda ne potrazi Klaudija, vec 4 Andrew Bradi akespear aon, ipmiirew, Bradley: Shakespearean Tragedy, Macmillan, Lon- _puSta da mu on nametne dvoboj sa Laertom? Nije li, onda, Harilstova osveta-doista jeune stacajnoats, kao Sto Te fvrdio jo8 Doktor DZonson? ‘A jednom pokrenuta, pitanja se roje i u svim drugim Pravcima, Zasto. qamlet onako cini¢ki tjera Ofeliju »u ma- ‘SVO} asto bar ne pokusa da ecg Vem nora Za Téa" je nie- ovo »ludilow sa ‘Suoten sa prijavim svi raktiéne politike i izmut ‘opstim apsurdom éovjekovog polozaja u svijetu, kao Sto je coy ne _pristaje na 1a_ogranigenje deminer unlséevasarhe oenove Svoga i tudib av Idealistigki nihilizam optutuje ga engle- ski Krititar Vilson Najt, tvrdedi da je Hamlet nosilac naéela koje je suprotno atmosferi danskog dvora, navodno »univerzumu zdravog, robustnog Zivota, dobrocudnosti, humora, romantigne snage i blagostanja«? A njegov sljed- benik, profesor Najts, ide éak dotle da kaze kako je let fasciniran onim sto osudujes,? poput govjeka aiji je pogled zatrovan zlom koje stalno posmatra. Dakako, na ovakva pitanja i na ovakve prigovore Sekpirovom’ junaku nema i ne¢e nikada biti definitivnih odgovora. Jer do sada je, izgleda, svako vrijeme u J letu traéilo odgovore i na svoja osnovna pitanja, Kao da ‘SU-se rjéSenja Hamletovih zagorieth_ falazila u skladu 5 ‘odgovorima na svoje. Naime, svaka generacija se_obra~ éala Hamletu gotovo kao nekoj Pitijinoj magiénoj formuli Zivota. T upravo stoga Gini se da vrijedi postaviti jos jedno pitanje mimo svih pomenutih, ono koje svim drugim prethodi, 1030, © Wilson Knight: The Wheel of Fire, Methuen, London, be LC. Knights: An Approach to ~Hamlet«, Chatto and Win- dus, London, 1960, p. 65.Otkud, naime, Hamletu takav aut rotista? Zaito se ba’ najéeSée u vezi djelom postav- Taju Krajnja pitanja smisla i besmisla Zivota? Rijetju, Sta nas to u Hamletu tako neodoljivo privlati da ne mo- der da sé ne pitamo o putevima njegove sudbine, ida Whjenim znamenjima ne vidimo i svoja? et Delfijskog pro- SpIE_g far pokreta na koji Hamletaa fa njegovo »duhovno oko« ne vidi. Yzveo_na scenu_u_trenutku “sa_sriréu. i i Hamlet je izgubio oca. I to onog koji je litio na strica oko Al Gras, Vratio se_sa skola, ja Yatjda, i jednostavno oe Vike nije zatekao, Prosto, da ne “ove provtije biti, A nema niéeg Sto bi bilo teze prihva- titi i shvatiti, Svjetlost ogevog lika sada jedina svijetli u dusi, a oko vise nigdje ne moze da je nade u svijetu. Gdje god ‘pogleda, njegovog oca vie nema, stalno i opet ga nema. Ali zato je majka tu i onaj svadbeni sto na koji su shladni kolati dace izneseni«, Tu je i stric sa svojim na- duvanim politigkim govorancijama i navodnom »brigom= za jo8 navodnije »opste dobro«. A od njih dvoje, takvih kakvi su, tesko bi bilo i zamisliti nek®dg ko Bi mogao dub- je da vrijeda Hamletovu Zivu ranu. Bol je to na bol, i ern vidik koji puca na sve strane., AB tog bola fs tog vidika dopire Hamletov, nepogretivo hamletovski glas, Iskusan wu politiékim trikovima, Klau- ile bi demu se ‘umili i do TA sad, sinovée, sine, Hamlete. No Hamlet i -prozire i prezire takvu verb: _Beisnost. Popa a ‘odvraéa reskom a_bol- now, crnom i krajnjom istinom: ‘Posljednje su mu_rijexi Tsve fo zvuti kao maksima, kao neka filozofija. Ali takva u Kojoj jo8 treperi gré bola iz kojeg Je rodena. Po tome je Hamletov glas smyesta pre- DOOR Urugaey od glasa svin drugih Sekspirovin junaka. U isti mah, po tome je to i nekako najopstiji spirovski glas. Jer taj glas se éuje daleko izvan okvira Sckspirove drame, (ead se vet davno poteo oglasavati na mnogim drugim mjestima. Zivot nije sto i polje predi kage hamletovski Boris Pasternak u pjesmi o Hamletu. To je ona] Zivot gdje sam pao i ja — kaze naS Dis, a taj stih opet kao hamletovski zvudi, Kao da se u mnogim knjizevnim djelima stalno umno%iva i iznova rada glas Sekspirovog Danskog kraljeviéa. Uvijek, naime, kad god je neki stih iz najernjeg bola rodefi, a Rrajnjim istinama zaokupljen. I taj bol-neprebol, umom jo3 samo vise izo- Stren, daje_neodoljivost i dubinu Ijudskosti Hamletovom Thamletovskom glasu Jer Hamletu nije dato éak ni ono sto ipak tjesi govje- ka kada mu najblizi umre. Ljudi tad pritrée, okupe se, stisnu se jedan uz drugog. LakSe je tako. Kao da i drugi podmetnu svoju dusu pod teret bola, da bi onaj kome je najteze nekako izdréao. A najobitnija Ijudska rije’ nikada ne znati toliko kao tada. No umjesto toga, Hamlet je sam u svom bolu i svoju éaSu mora da ispije ‘do neslugenog dna. Cak ni sa vjernim Horacijem ne mote sve da podijelt. ‘Ima stvari na nebu i zemlji« o kojima ne sanja Hora- cijeva filozofija, a Hamlet je samo njima opsjednut. Sta tek da kate za strica i majku? Kad god ga pogleda, stric mu je kao ruzan san u kojem je unakazen ogev lik. A za majiu je ogeva smrt »opita stvar« jer sve Zivo mre J Kroz irodu ti vetnost zee SPO, stvar kage famlet, Upirudi tim rijegima u zid koji ga dijeli od majke.~ I sve crnja »stvare Koja Ce u cro Zavili clo njegov svijet, : ‘sazna da je jo& 1 alotin_u pitanju, on sve- brit Ofelije. Ka mu_je_ota¢ ubljen? Kakvo, Smisla ima Hubavn je"za onog_kome je dodije- 9