NARJEJA HRVATSKOGA JEZIKA [uredi]

Hrvatski narodni jezik je govorni jezik Hrvata, a sastoji se od tri narjeja koja su Hrvati razvili tijekom svoje povijesti. Hrvatski jezik nije samo tokavtina ili samo akavtina niti je to samo kajkavtina, hrvatski jezik jest suodnos sva tri hrvatska narjeja i mogunost komunikacije meu njima, to ga ini specifinim i jedinstvenim te neovisnim o svim drugim bliskim ili manje bliskim jezicima.

Nastanak i tijek razvoja hrvatskih narjeja [uredi]

U poetku Hrvati su govorili jednim staroslavenskim jezikom koji se je s vremenom diferencirao zbog zemljopisne razdvojenosti te vanjskih utjecaja na staroslavenski jezik Hrvata. Nakon nastanka hrvatskih narjeja ona su bila vrlo bliska te su se mogla okarakteriziradi kao jedno narjeje sa tri zemljopisno-regionalna oblika, Panonsko-hrvatski, Primorsko-hrvatski i Dinarsko-hrvatski. Viestoljetna dravna razdvojenost, zemljopisna odvojenost te vanjski utjecaji drugih jezika i narjeja doprinjeli su poveavanju razlika izmeu tri hrvatska narjeja te dovela do konanog oblikovanja.

Hrvatsko akavsko narjeje

Nakon doseljenja Hrvata oko 626. godine na prostore dananje Hrvatske te Bosne i Hercegovine, Hrvati u Jadranskom primorju nailaze na ostatke romaniziranih starosjedioca koji se kao manjina postupno utapaju u hrvatskoj veini te utjeu na staroslavenski jezik kojim su govorili Hrvati, ime se kao prvi zaseban hrvatski govor iz staroslavenskoga diferencira akavsko narjeje hrvatskog jezika koje ubrzo nakon nastanka ulazi u staroslavenski jezik i tako nastaje prvi knjievni jezik Hrvata pod imenom hrvatska redakcija staroslavenskog jezika. Kako se akavsko narjeje prvotno formiralo meu Hrvatima u Jadranskom primorju, od Istre do Dubrovnika nastali su razliiti oblici ovoga narjeja koje se moe podijeliti u 6 dijalekata. Iz primorskih krajeva akavtina je znatno utjecala i na Hrvate u unutranjosti Dinarskoga gorja a ponegdje se je i direktno irilo u unutranjost. Najznaajnije irenje akavtine iz priobalja u unutranjost ostvarili su hrvatski velikai Frankopani koji su sa svojih matinih prostora na otoku Krku preseljavali kmetove na mnogobrojne posjede koje su stekli u unutranjosti ime su direktno pridonosili irenju akavtine, osobito je to izraeno na prostorima koncentracije njihovih posjeda po jugozapadnim i sredinjim dijelovima srednjovjekovne Hrvatske. Kako su Turci sa osvojenih prostora srednjovjekovne Bosne i Huma postupno okupirali unutranjost Hrvatske, akavci su s rubnih ugroenih posjeda uglavnom izbjegli prema sigurnijim prostorima u Gradiu (Austrija), te prema Istri, priobalju i otocima koji su se veinom bili nali pod Mletakom vlau. Mletaka vlast pokuavala je izvesti neuspjenu talijanizaciju Hrvata to je takoer utjecalo na konano oblikovanje akavtine.

Hrvatsko Kajkavsko narjeje Neto kasnije od nastanka akavtine u zapadnom dijelu Panonske nizine dolazi do ubrzane diferencijacije govora Panonskih Slavena iz staroslavenskog jezika koja zahvaa i Hrvate Posavske Hrvatske ime nastaje Kajkavsko narjeje hrvatskog jezika koje svojim inovacijama takoer utjee na ve formiranu hrvatsku redakciju staroslavenskoga jezika. Krajevi u kojima se formiralo kajkavsko narjeje nalazili su se prvotno na sjeverozapadu hrvatskih zemalja koji je obuhvaao prostor Posavske Hrvatske. Udaljavanje od drugih hrvatskih narjeja zbilo se je u vrijeme kada su Turci osvojili dijelove kajkavskog govornog prostora u sjeverozapadnoj i zapadnoj Slavoniji te na Banovini, Pounju i sjevernom Kordunu, tada se je kajkavsko narjeje nalo

odvojeno od drugih srodnih hrvatskih narjeja (akavskoga i zapadnotokavskoga), te je u daljnjem razvoju razmjenjivalo utjecaje sa srodnim Slovencima koji su takoer ivjeli pod vlau Habsburgovca, a pokuaji germanizacije i kasnije maarizacije tijekom stoljea pridonjeli su konanom uobliavanju kajkavtine. Hrvatsko Zapadnotokavsko narjeje

Naposljetku pod utjecajem hrvatskog kajkavskog narjeja i osobito hrvatskog akavskog narjeja na Hrvate u unutranjosti do tada relativno poteene jaega izvanjskog utjecaja na staroslavenski jezik dolazi do postupne diferencijacije Dinarskih Hrvata pri emu nastaje Zapadnotokavsko narjeje hrvatskoga jezika. Jedno od najgorih razdoblja za hrvatski narod je period kada dolazi i do meusobnog udaljavanja hrvatskih narjeja, to je doba turskog imperijalnog irenja i okupacije veega dijela srednjovijekovnih Hrvatskih zemalja pri emu se je itav hrvatski zapadnotokavski prostor naao na zaposjednutome podruju. Turci su na etniki oiene rubne dijelove hrvatskog kajkavskog i akavskog narjeja te unutar hrvatskog zapadnotokavskog prostora naseljavali nehrvatsko puanstvo istonotokavskog narjeja koje im je pomagalo pri okupaciji sudjelujui u takozvanim "martolokim" postrojbama i kasnije zadravanju vlasti nad zaposjednutim hrvatskim zemljama. Pod viestoljetnom vlau Turaka te meusobnim suivotom i utjecajem izmeu hrvatskog zapadnotokavskog narjeja i nehrvatskog istonotokavskog narjeja dolazi do postupnog ujednaavanja ova dva narjeja u jedan veliki kompleksan dijasustav ili dijasistem, prilikom ega se hrvatsko zapadnotokavsko narjeje dijelomice udaljava od srodnog akavskog i kajkavskog narjeja a istonotokavsko od srodnog torlakog narjeja te nastaje tokavsko narjeje hrvatskoga jezika. I danas se unutar kompleksnoga tokavskoga narjenog dijasustava bez potekoa prepoznaju hrvatski dijalekti i govori koji sadre mnogobrojna iskljuivo Hrvatska i zapadnotokavska svojstva koja imaju jo samo akavsko i kajkavsko narjeje ali ne i drugi istonotokavski dijalekti.

Genetska klasifikacija hrvatskoga jezika [uredi]

Hrvatski jezik ima tri narjeja, mada je standardiziran na jednome od njih, nadogradnja mu je tronarjena, to jest sva tri narjeja sudjeluju u nadogradnji njegove standardne osnove. Narjeja hrvatskoga jezika su; o akavsko narjeje hrvatskoga jezika rabi upitnu zamjenicu "a", ponegdje "a" i rijee "Ca" , a sastoji se od sljedeih dijalekata; Buzetski dijalekt ili Gornjomiranski (Prijelazni je akavski govor, (ei) specifinog ekavskog jata) Sjevernoakavski dijalekt (akavski govor (ei) specifinog ekavskog jata) Srednjeakavski dijalekt (akavski govor sa svojstvima kajkavtine, mjeovitog (i-e) ikavsko-ekavskog jata) Jugozapadni istarski dijalekt (akavski govor sa akavskim osobinama, (i) ikavskog jata) Junoakavski dijalekt (akavski govor, (i) ikavskog jata) Lastovski dijalekt (akavski govor (je/ije) jekavsko-ijekavskog jata) o Kajkavsko narjeje hrvatskoga jezika rabi upitnu zamjenicu "Kaj", ponegdje "Kej" i rijee "Ke", sastoji se od sljedeih dijalekata; Zagorsko-meimurski dijalekt Kajkavski govor mjeovitog (ije,ei) ijekavskog i specifinog ekavskog jata) Krievako-podravski dijalekt (Kajkavski govor preteno (ei) specifinog ekavskog jata)

Turopoljsko-posavski dijalekt (Kajkavski govor preteno (ei) specifinog ekavskog jata) Donjosutlanski dijalekt (Kajkavizirani akavski govor, preteno (ii) ikavskog jata) Prigorski dijalekt (Kajkavizirani akavski govor, mjeovitog (eii) ekavsko-ikavskog jata) Goranski dijalekt (Kajkavizirani akavski govor, preteno (ii) ikavskog jata) tokavsko narjeje hrvatskoga jezika rabi upitnu zamjenicu "to", ponegdje "ta" i rjee "a", a dijalekti i govori kojima se slue Hrvati ovoga narjeja su; Slavonski dijalekt (Starotokavski arhaini akavski govor mjeovitog (i,e,ije) ikavsko-ekavskog i polujekavskog jata, prevladava ikavski, posjeduje i neke osobine kajkavskih i akavskih govora) Istonobosanski dijalekt (Starotokavski akavski dijalekt srodan prvobitnoj akavtini, preteno (ije) ijekavskog jata uz sporadino ikavske i ekavske oblike) Zapadni dijalekt ili Dalmatinsko-bosanski (Novotokavski govor (i) ikavskog jata, proizlazi iz slavonskog arhainog akavskog dijalekta te posjeduje znatna akavska obiljeja, vrlo je blizak sa junoakavskim govorima) Novotokavski jekavski dijalekt (Novotokavski govor (i/je) (i)jekavskog jata, Hrvati govore zapadnom verzijom ovoga dijalekta nekada klasificiranog kao Dubrovaki dijalekt koja proizlazi iz starotokavskog Istonobosanskog akavsko-ijekavskog dijalekta te posjeduje znatne akavske i ikavske osobine, dok je druga istona varijanta ovoga dijalekta nehrvatska i proizlazi iz starotokavskog istonog Zetskog ijekavskog dijalekta.