Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 2

Svata umem,stvarno umem,samo - sebe ne razumem Veoma mi je vano da zaista umem vata, da zaista umem.

Nisu to moja preterivanja, niti izmiljanja, kada kaem: Svata umem ali sebe ne razumem. Vano je smeti izrei upravo to, ipak potrebna je hrabrost. Kao dete sam bila hitra, hitra kao vetar koji duva u prolee niti slabano niti prejako ali opet duva prisutan je i ja sam ga oseala, kosa je leprala. Mi deca zaista umemo mnogo, raaju se u nama kreativne ideje, stvaraju nove igre, izmiljaju neka nova pravila. Sigurno se pitate, ta ja umem? Konkretno umem da sviram violonelo, da zaista stvarno umem. Moram Vam rei koju re o njemu. Violonelo (elo) je dosta vei instrument od violine i viole. Sastavljeno je od glasnjae, hvatnika, vrata, glave na kojoj se nalaze etiri ivije (kao i na ostalim instrumentima ove vrste), inika i naravno etiri ice, koje se proteu du svih ovih delova. Gudalo je sastavni deo ovog instrumenta. Da, elo je bio moj instrument zavrila sam niu muziku, planirala nastavak svog muzikog obrazovanja ali moj ivotni pravac se promenio. Dolo je vreme upisa srednje kole, velika agonija je bila i meni ta upisati, ime se baviti u budunosti. Reila sam posle mnogo razmiljanja donela sam odluku, srednja zubotehnika je ula u najui krug. Novo okruenje, drugari, nove obaveze koje su mi postale moja svakodnevnica. Posle par odluanih asova novih predmeta, znala sam da me ekaju nova iskustva. Da znala sam da u nauiti jo dosta stvari i vetina koje su potrebne za svaki uspean dan. Nije bilo lako nauiti kako stvoriti od jedne votane kockice zub, da pravi zub sa svim svojim stvarnim karakteristkama. Za mene u prvi mah bilo je zaista zastraujue, dok sam gledala u votanu kockicu kako od nje napraviti zub sa tankim noiem. To je bila moja prva reakcija, naravno susrela sam se sa jo veim iznenaenjem kada sam shvatila da je svaki na zub karakteristian i jedinstven i da svaki ima svoje otiske. Verujte, za moj prvi zub mi je bilo potrebno zaista mnogo vremena, panje i obreza. Uspela sam da naem emu kako i ta je potrebno za pravljenje istih. Vreme je ono to je neophodno ali veoma je krai put do jednog zubia. Otkrila sam Vam ta je to to ja umem, smo sebe ne razumem ta je to to me vodi da istraujem nova iskustva, sama sebi dajem za pravo da krenem nekim drugim putem. Putem kojim sam upravo krenula, na ovom putu sam ja na samom poetku. Zarad budunosti odluila sam se za srednju zubotehniki kolu ali ipak muzika je neto to e zauvek ostati u meni kao dosanjan san, uvek je mogue dati sebi oduka pevanjem ili sviranjem. Naravno i taj ivotni poziv je kreativan, i pun lepih dogaaja, skupova i prelepe muzike. Bez muzike nai ivoti bi bili monotoni, ona je dar koji ili ima ili nema. Moja je srea to sam na vreme usmerila sebe na muziku koja mi je veoma znaila i jo uvek mi znai, u meni je. Na mom ivotnom putovanju verujem da u sresti mnoge ljude sa talentom za ovo ili ono, bitno je samo istrajati u elji za ostvarenje sna. Moj san je poeo da se ostvaruje, kao to sam rekla ja sam na poetku ivotne pustolovine. Zaista bih volela da u budunosti moj ivotni put krene ka viem usavravanju mog novog talenta u pravljenju zubia. Sa ovako malo svojih godina zaista sam ponosna na samu sebe to sam svoje vreme kvalitetno utroila na savladavanju nekih veoma ozbiljnih ivotnih usmerenja, kao to je muziko usmerenje. Iako je zahtevalo mnogo odricanja u korist boljeg i kvalitetnijeg sviranja i sada sa ove take gledita mogu rei da bih ponovo isto uradila i odabrala. Ipak je muzika ono to smatram svojim poetkom a zubotehnia kola mi je dala mogunost da iskaem

svoje skrivene vetine. Da , upravo tako da nije bilo moje odluke kako i kakda bih ja saznala da zaista znam da napravim od votane kocike pravi zub sa svim svojim karakteristikama. Da li bih ikada pomislila da to umem, verujem da je odgovor na ovo pitanje negativan. S obzirom da sam na samom poetku, oekujem da u svakog dana pronai bar jednu karakteristiku koju u budunosti mogu kvalitetno primeniti. Moja zakljuak jeste da svi mi u sebi nosimo neke odreene vetine koje samo ekaju odreeni trenutak kada e se ispoljiti i kako e mo ih mi iskoristiti jer samo od nas zavisi da li e mo pruenu ansu pretvoriti u neto veliko ili neto posebno samo za sebe. Svata umem ali za sada zaista ne razumem ta je to to nas pokree.

You might also like