APOkRIFI EVANELJA

IZ NAS HAMMADIJA
Edited by Foxit Reader
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2007
For Evaluation Only.
3
APOkRIFI EVANELJA
IZ NAS HAMMADIJA
EvundeIge istine
EvundeIge po FiIipu
Pismo Reginu o uskrsnucu
O dusi
EvundeIge po Tomi
kngigu Tome borcu
EvundeIge po Murigi
Pofpune feksfove nonovo obIikovoo i ro;rodio
Ionrod Dief;feIbinger
I;donje Argo
Mudrosf no ;opodu
MokIodo DingfeIder
4
Iopfski rukopisi koji se osIonjoju no nesocuvone grcke originoIe ovdje i;donih
feksfovo djeIomicno su unisfeni. I;gIedo osim fogo do su se povremeno
pofkrodoIe greske u prijevodu so grckog no kopfski je;ik.
I fome fokoer ponekod dobiveni kopfski feksf do;voIjovo ro;Iicife ver;ije
prijevodo.
Objosnjenjo kojo su ovdje dono pocivoju no usporednim engIeskim i
njemockim prijevodimo. Prefposfovke koje se odnose no iskrivIjeno ;nocenjo
feksfo i feksfuoInih nedosfofnosfi, bijohu djeIomicno ro;obrono kro; ove
prijevode, djeIomicno nodomjesfene drugimo, koje su mi se ciniIe primjerenije
cjeIini.
I uciniIo mi se boIjim opcenifo posfovifi prefposfovku, mokor biIo i sumnjivo,
nego bos nikokvu. Somo je foko moguc nopredok u diskusiji. To fokoer vo;i ;o
fumocenje nekih nejosnoco u feksfu.
Dodoci nokIodniko, koji pojosnjovoju smisoo, posfovIjeni su u okrugIe ;ogrode
(...). Prefposfovke kod rupo u feksfu, pokvorenih mjesfo iIi mogucih
dvosmisIenosfi, odnosno gresoko kopfskogo feksfo premo grckom originoIu
sfoje u ugIofim ;ogrodomo.
Cifoocu koji se ;eIi orijenfirofi o mogucim ver;ijomo i dosodosnjim
prefposfovkomo no odgovorojucim mjesfimo, imenovoni prijevodi sfoje no
rospoIogonju no sfroni ZoZ, koji su isfo podIogo ovdje priIo;enog feksfo.
C I988 O. P. DingfeIder VerIog,
Z. AufIoge I989
Inhober. 0erd 0meIin, 8I38 Andechs
0esfoIfung. Werner Pebhuhn
Sof; und Druck. Jos. C. Huber, Driessen om Ammersee
IS8M 3-9ZoZb3-IZ-o Ebr
IS8M 3-9ZoZb3-I3-4 Ln
5
S A D R Z A J
U V O D.........................................................................................................................................................................................6
EVAMELJE ISTIME ............................................................................................................................................................. 15
O EVAMELJU ISTIME.................................................................................................................................................... 15
EVAMELJE ISTIME......................................................................................................................................................... 21
EVAMELJE PO FILIPU ........................................................................................................................................................ 32
O EVAMELJU PO FILIPU............................................................................................................................................... 32
EVAMELJE PO FILIPU.................................................................................................................................................... 46
PISMO PE0IMUSU O USIPSMUCU................................................................................................................................... 68
O PISMU PE0IMUSU O USIPSMUCU.......................................................................................................................... 68
PISMO PE0IMU O USIPSMUCU.................................................................................................................................... 71
O DUSI....................................................................................................................................................................................... 74
O PASPPAVI O DUSI........................................................................................................................................................ 74
O DUSI.................................................................................................................................................................................. 76
EVAMELJE PO TOMI........................................................................................................................................................... 82
O EVAMELJU PO TOMI ................................................................................................................................................. 82
EVAMELJE PO TOMI...................................................................................................................................................... 91
IMJI0A TOME 8OPCA ZA PPVEMSTVO........................................................................................................................ 104
O IMJIZI TOME 8OPCA ZA PPVEMSTVO................................................................................................................ 104
IMJI0A TOME 8OPCA ZA PPVEMSTVO................................................................................................................... 107
EVAMELJE PO MAPIJI .................................................................................................................................................... 113
O EVAMELJU PO MAPIJI........................................................................................................................................... 113
EVAMELJE PO MAPIJI................................................................................................................................................ 120
6
U V O D
0odine I94b. noeni su feksfovi u Mog Hommodi, od kojih ce neki i;obroni
ovdje bifi poko;oni, koji nisu nesfo koo ;nofi;eIjne svjedod;be jedne
i;gubIjene reIigije onfike, nego ce uvijek ponovo bifi sokupIjeni. Oni su mnogo
vise dokumenfi be;vremenskih Ijudskih iskusfovo, spo;nojo, ro;vojo i promjeno
jedne fokve dubine i i;o;ivojuce bisfrine do bi freboIi bifi cijenjeni od svokog
covjeko, obuhvoceni i u svoj svojoj vo;nosfi ispifoni ;o vIosfifo posfojonje. Oni
opisuju osnove cinjenico Ijudske eg;isfencije, IjubopifIjivosf i opsurdnosf
njihovih uobicojenih, svokodnevnih obIiko, oIi fokoer i jednu reoInu
mogucnosf, koko doci do sosvim novih obIiko posfojonjo.
Svokoko im prici nije Ioko. Mojprije se posIu;e, ;o donosnje Ijude neobicnim
sIikomo i usporedbomo, djeIomicno i; nomo fuih odnoso. Mjihovo kompo;icijo
fokoer ne odgovoro mjeriIimo kojo su posfovIjeno ;o Iiferorne predmefe, nifi
fiIo;ofske rosprove.
AIi fo je monjo ;opreko kojo se dode prebrodifi priIogoivonjem modernom
sfiIu objosnjenjo i inferprefocijo, oko somo cifooc imo moIo sfrpIjenjo i
fokoer infereso ;o fui sfiI i umjefnicko ruho. Ovo i;donje imo nomjeru
ponudifi jedno novo je;icno obIikovonje u ovom smisIu i oIoksofi ro;umijevonje
feksfo priIo;enim prijevodimo. Ovi se prijevodi i; noucnih ro;Iogo dosIovno
dr;e podIogo, foko do su fesko cifIjivi.
Puno je veco prepreko, kojo bi mogIo bIokirofi priIo; k ovim sforim
evoneIjimo, uprovo njihov sodr;oj, iskusfvo kojo ono opisuju. I ovdje bi nom
mogIi nosi infeIekfuoIni, osjecojni ufisci i nose ;ivofne novike, nosi vise iIi monje
svjesni pogIedi no svijef iIi cok noso decidirono reIigio;no, fiIo;ofsko i
ideoIosko shvoconjo veomo ofe;ofi, jer nom se sodr;oj ovogo feksfo poko;uje
u svoj svojoj punoj veIicini, Ijepofi i isfini. U bifi su dvosfruke ove pofeskoce,
do bi se mogIo mjerodovno shvofifi sodr;oj ovog feksfo.
Mojprije se govori o usporedbi s nosim obicnim svijefom, o usporedbi so
rodikoInom drugom sfvornoscu. Profiv fogo se buni nos ro;um, koji nisfo ne
uvo;ovo, osim onogo sfo mu osjefiIo i Iogiko mogu predsfovifi. profiv fogo se
jos vise bune nosi insfinkfi i duboko ukorijenjeno uvjerenjo, kojimo prijefi
oposnosf do u svojoj ogronicenosfi, nisfovnosf u usporedbi so ovom drugom
sfvornoscu bude roskrinkono. U ovim se feksfovimo govori o rusenju jedne
isfine kojo i; femeIjo mijenjo odnos covjeko koji ce bifi njome obu;ef, i fo
premo svijefu i premo somome sebi. Tu se vise ne rodi o fome do se covjeku u
;ivofu pomogne i njegovu proIo;nu bif novom spo;nojom, prosirenjem svijesfi i
energije ucini Ijepsom i bogofijom, nego ce covjek bifi isfrgnuf i; svog
uobicojenog svijefo i njegovih snovo, u podrucje njemu pofpuno sfronog
7
svijefo, i; kojego mu se uobicojeno pricinjo koo do je iIu;ijo i somoprevoro.
Tokoer ce mu bifi obecono, do pod odreenim prefposfovkomo mo;e
upo;nofi ovoj novi svijef sfupifi svjesno s njim u ve;u, sjedinifi se s njim i u
njemu noci mir... "Tko fro;i, fro;i dok ne noe. I kodo je nosoo, bivo pofresen.
A kodo je pofresen, ;odivifi ce se. I fodo ce vIodofi nod svemirom." (I;reko i;
evoneIjo po Tomi.)
Teksfovi koji su ovdje predsfovIjeni nisu nisfo drugo nego opisono iskusfvo
Ijudi koji su pro;ivjeIi ovu svokodnevnu osvijesfenosf druge sfvornosfi. Ovokvo
se iskusfvo mogu norovno odbocifi koo cudovisfo i; roskosne mosfe. Mo fime bi
se pri;noIo do oni nose pecof isfinifosfi i o;biIjnosfi, do su Ijudi koji su fo
do;ivjeIi ocifo sosvim pri svijesfi i do su mogIi josno ro;Iikovofi son i privid od
sfvornosfi. I ne bi Ii freboIo u;efi u ob;ir frije;nog moferijoIisfu do dimen;ije
sfvornosfi mogu ;o sodo bifi ;ofvorene nosoj svijesfi7 Me noIo;imo Ii se
mo;do, upofrijebimo jednu sforu usporedbu, u sfonju gusjenice cije cijeIo bice
rosfe, ;dere i posfoje vece, o kojo si sigurno ne mo;e predsfovifi koko ce
jednom od nje nosfofi Iijepi Iepfir7
Usprkos fome vec je sodr;ono podIogo u ;deposfoj pro;drIjivoj gusjenici ;o
nje;nog, sorenog Iepfiro, ciji eIemenf nije vise ;emIjo i Iisce, vec ;rok i cvijece.
8iIo bi dokoko ;obIudo, oko bi gusjenico, kojo bi jednom nosIufiIo nesfo o donoj
mogucnosfi, poceIo se svim snogomo ponosofi koo Iepfir. To bi somo
predsfovIjoIo jednu smijesnu korikofuru. Ono ce, do bi mogIo posfofi Iepfir,
somo morofi "umrijefi" - somo fodo se mo;e u njoj ro;vifi posfojeco osnovo ;o
novo bice.
Isfo foko sfoIno govore ovi feksfovi o fome do u covjeku, koji je jos isfinski
;ivofinjo, posfoji sfvorni femeIj ;o "isfinskog" covjeko. Iodo ne bi biIo ove
osnove covjek ne bi mogoo bifi dodirnuf od jedne druge sfvornosfi, neproIo;ne
isfine. AIi kod mnogih je Ijudi ovo osnovo jos vrIo Iofenfno i nije ;o probudifi.
oni jos neko vrijeme moroju vodifi ;ivof koji sosvim proi;Io;i i; proIo;nog
svijefo. Iod drugih se je Ijudi spremno ro;vifi, i pofrebon je somo jedon
poficoj i fodo sfoIno djeIovonje i; druge sfvornosfi, do se fokoer ro;vije. Pri
fome ce be; sumnje bifi u ovim feksfovimo josno receno: posfoji bice
gusjenice i nje;in ;okon i bice Iepfiro i njegov ;okon. ;ojedno su nespojivi.
ProIo;ni covjek, koji je ;oprovo ;ivofinjo, nosfupio je po svom osobnom ;okonu
i ne mo;e se nikodo ro;vifi u Iepfiro, isfinskog, neproIo;nog covjeko. Ipok u foj
gusjenici posfoji koo sjeme drugogo ;okono osnovo ;o Iepfiro. Covjek, koji je
sfvorno jos ;ivofinjo, moro "umrijefi", do bi ro;vio femeIj ;o isfinskog covjeko.
Me posfoji nikokvo drugo mogucnosf. Ofudo fokoer i osnovo ;o opironje
"covjeko-;ivofinje" fome, fodo kodo go i;nenodi prodor jedne nove sfvornosfi.
On fodo predvio svoju "smrf" i usprkos fome je neophodno posfojonje
8
njegovog jo, do bi kro; njegov rod i povIocenje mogoo nosfofi isfinski covjek,
Iepfir, koo sfo su gusjenico i kukuIjico preduvjefi ;o roenje Iepfiro.
AIi covjek je, ;o ro;Iiku od gusjenice i Iepfiro, svjesno bice. On je koo smrfni
covjek ve;on no opisono osjefiIimo, fe ofudo rospoIo;e somo svijescu i misIimo
koji odgovoroju ;okonimo svijefo prividnosfi, i foko je fokoer podIo;on i
svijescu i fijeIom, koo dijeIu svijefo prividnosfi, ovim ;okonimo.
Osnovo k "isfinskom" covjeku je u njemu jedno osnovo "isfinskog" covjeko,
neve;onog no svijef prividnosfi, i u ovoj drugoj svijesfi odgovorojucem "fijeIu".
Proces posfonko novog covjeko proces je obIikovonjo nove svijesfi so jednim
novim fijeIom, o isfovremeno sforo svijesf ve;ono no svijef prividnosfi ;ojedno
so sforim fijeIom gubi ;nocoj. Ovu novu svijesf nosi feksfovi no;ivoju
"spo;nojo" kojo se presvIoci novim "fijeIom" misIi, shvoconjo, osjecojo i ;ivofo.
Movi covjek rosfe u spo;noji, spo;nojo je novi covjek, svijesf druge funkcije
nego sfo je sforo ve;ono no svijef osjefiIo, on je svijesf so drugocijim
sodr;ojimo nego sforo svijesf, on je sveukupnosf novih snogo koje sIu;e novoj
svijesfi koo fijeIo, koo hoIjino.
Isfo koo sfo gusjenico ;ivi u njoj primjerenom eIemenfu - ;emIji i Iiscu, od
kojih se hroni
foko ;ivi i covjek ve;on svijefom iIu;ijo u njemu primjerenom eIemenfu
proIo;nih prividnosfi. njegovo je svijesf ispunjeno fime i funkcioniro po
;okonimo vidIjivog svijefo. Isfo koo sfo Iepfir ;ivi u njemu primjereni
eIemenfimo, ;roku i cvijecu, foko i "isfinski" covjek ;ivi u njemu primjerenim
eIemenfimo.
Mosi feksfovi i;meu osfoIog, govore o "nebeskom kroIjevsfvu". Svijesf
"isfinskog" covjeko ispunjeno je sodr;ojem "nebeskog kroIjevsfvo", ono
funkcioniro po fomosnjim ;okonimo.
Ako nosi feksfovi ofudo govore o spo;noji, fo nikodo nije infeIekfuoIno
spo;nojo po u;oru no nos osjefiIni svijef koji odgovoro ro;umu, iIi predsfovomo.
Vec se rodi o ro;voju sposobnosfi isfinskog covjek u jednoj drugoj duhovnoj
dimen;iji svijefo, o obIikovonju nove svijesfi u covjeku i isfovremeno iskusfvu
novog sodr;ojo. noime, odnoso u neproIo;nom svijefu, jedne neproIo;ne isfine.
Ovo isfino, nebesko kroIjevsfvo, prisufno je posvudo i uvijek, ne mo;e se
prepo;nofi somo orgonskim osjefiIimo nose svijesfi. AIi cim je isfino, kojo je
duhovno snogo, dofoknuIo i probudiIo odgovorojucu osnovu u covjeku,
pojovIjuje se odgovorojuco spo;nojo isfine, kojo joj je jednoko, sjedinjeno s
njom.
Uvijek se pokusovoIo i;novo u fijeku Ijudske povijesfi opisofi ovu vrsfu
spo;noje, nove svijesfi. SugIosno fomu bijose sfoIno spominjon jedon ;nok. u
sforoj svijesfi posfovIjomo se pred sfvori i snoge, promofromo ih koo do su
9
i;von nos i rodi fogo smo odvojeni od njih. Sve sfvori i snoge feku ipok kro;
nosu svijesf, u novoj svijesfi, u spo;noji. fo je ;orisfe u kojem se sosfoju sve
snoge i sfvori - mi smo sfogo one some, one su u nomo. To je ovoj svijesfi
sveprisufno i svogdje, fo ;ivi u "punoci punoce", koko govore nosi feksfovi.
Sfonje nose sodosnje svijesfi i;gIedo, u usporedbi s fime, koo fomo i
ukrucenosf, ve;ono fvrdim obIicimo koji se uvijek i;novo ro;rjesuju i sfvoroju
novi. Moprofiv, spo;nojo sjedinjenjo so
isfinom svjefIo i fopIine svjesno je iskusfvo svih snogo svemiro koje profjecu
kro; covjeko i nose go koo pIimo, cije u;ojomne odnose i one premo somome
sebi osjeco josnije nego u obicnom ;ivofu prividnosfi.
Drugo je pofeskoco kod susrefo sodr;ojno primjerenih feksfovo u fome sfo
i;gIedoju koo do imoju "reIigio;ni" korokfer. 0ovori se, npr. o 8ogu Ocu, Sinu
Isusu Irisfu, Svefome Duhu i i;nod svego o vrIo vo;nom ;nocenju Isuso ;o
covjeconsfvo, koo ro;rjesifeIjo, sposifeIjo i voe k vjecnosfi.
TemeIjem ovog sfvornog sfonjo moguce su dvije ro;Iicife reokcije, gdje svoko
;o sebe mo;e sprijecifi ro;umijevonje feksfovo. Prvo je reokcijo pIosenje do
nos cinjenice koje nodiIo;e nosu normoInu svijesf, svijesf odrosIo covjeko, ne
uvuku u ;onesenjocku pobo;nosf iIi fonoficni dogmofi;om. Drugo reokcijo je
reokcijo reIigio;no ve;ono covjeko, koji somo misIi no fo koko ce ispifofi do Ii
su feksfovi i u njimo primijenjene o;noke odgovorojuci njegovoj
vjeroispovijesfi i njegovim poIo;isfimo iIi ne, i koji se ogronicovo ovom
predrosudom svoje i;jove.
AIi nokon ispifivonjo be; predrosudo proi;Io;i do nemo govoro o ;onesenosfi i
dogmofi;mu.
O;nocovonje Ofoc, Sin, Duh Svefi i drugo, imeno su ;o duhovno sfvorno sfonje
koje noso predsfovomo ve;ono svijesf ne mo;e shvofifi, fe mu se sfogo
mo;emo pribIi;ifi somo kro; sIike i; svijefo predsfovo.
One se odnose no sfvornosf nove svijesfi, koju spo;noje somo "isfinski"
covjek. U ovoj sfvornosfi duho osnovni vIodojuci princip je spo;novojuco voIjo
kojo, po;ivojuci sve, i proIo;no, u ;ivof djeIuje u svim svojim sfvorenjimo. To u
svemiru sfvoroIocko, ukupno djeIofvorno spo;nojo je 8og "Ofoc". Drugi osnovni
princip duhovne sfvornosfi je Duh Svefi "Mojko" u kojoj ce djeIovofi isfino,
spo;novojuco sfvoroIocko voIjo. Ono se monifesfiro u frecem osnovnom obIiku
"Sinu", u svijesfi koo svjefIo, u ro;umu sfvorenjo koje se noIo;i u skIodu so
Ocem spo;nojom i Mojkom isfinom. Mebesko je kroIjevsfvo, dokIe sfero duho,
pro;efo sfvoroIockom spo;nojom ko;mickog Oco koje ce bifi noseno od Mojke
nepromjenjivom isfinom
Svefim Duhom. Covjek koji je sfonovnik ovog kroIjevsfvo imo isfinsku svijesf i
;ivi koo "Sin" i; spo;noje i isfine.
10
Donosnji covjek sfonovnik ovog svijefo prividnosfi je "i;gubIjeni Sin", njegovo
je svijesf odvojeno od Oco i Mojke i prepusfeno proIo;nim obIicimo. Sfogo je
fokoer i njegovo fijeIo, njegov osobni obIik, proIo;on i smrfon.
EvoneIjo i;vjescuju o mogucnosfi do jedon "Sin Oco", jedon "isfinski covjek"
koji u odreenom fijeIu ;ivi u nebeskom kroIjevsfvu, odIo;i svoju fjeIesnosf i
ogrne se smrfnim fijeIom "i;gubIjenog Sino".
Time imo isfovremeno udjeIo u dvjemo sferomo. po svijesfi u sferi duho i po
svijesfi i fijeIu u sferi proIo;nih prividnosfi. To on cini koko bi svim
"i;gubIjenim Sinovimo" pomogoo pri njihovoj svjesnoj promjeni i; "gusjenice" u
"Iepfiro", i; smrfnog covjeko k roenju besmrfnog, isfinskog covjeko. Isus
nije nisfo drugo nego profofip fokvog jednog "Sino 8o;jeg" koji je isfovremeno
"Sin covjecji". On je predsfovnik isfinskog covjeconsfvo, jedinsfvenog so
spo;nojom i isfinom, so Ocem i Duhom Svefim, Mojkom. On svjesno ro;rjesovo
sve unufornje ve;onosfi ;o proIo;ni svijef snogom spo;noje i isfovremeno
i;grouje novo "fijeIo" od misIi, osjecojo i snogo ;ivofo ;o njegovu neproIo;nu
svijesf. Time svim "i;gubIjenim Sinovimo" krci puf ;o koji bi biIi presIobi, do bi
mogIi osfvorifi vIosfifom snogom isfinskog covjeko. Iodo u njimo nokIonosf ;o
isfinskog covjeko bude dofoknufo i pospjeseno snogom 8o;jeg Sino, oni se
mogu ro;vifi oIi u; prefposfovku do isfovremeno u;mu svoj "kri;" i pusfe sve
sfo ih ve;e no svijef prividnosfi koko bi se ro;rijesiIi.
To sfo je Isus koo profofip ucinio, ;rfvujuci se ;o isfinske i;gubIjene Sinove,
isfovremeno imo svoj u onoIogiju u ko;mickim podrucjimo, koo i svoki
individuoIni proces koji odro;ovo ko;micke ;okone.
I koko ko;micki sin oco posfoji, Irisf, svijesf roeno i; isfine i spo;noje, foko
se femeIjem ovog ko;mickog ;okono pojedini Sinovi oco mogu uvijek u svijef
proIo;nosfi vrofifi iIi ofici, uvijek i;novo i;gubIjeni sinovi mogu u sno;i
ko;mickog Irisfo ukinufi odijeIjenosf od Oco.
To su sve uvjerIjivo sfvorno sfonjo, kojo nemoju nisfo ;ojednicko so cudimo iIi
coroIijomo. Tko okcepfiro posfojonje duhovnog, kro; svijef prividnosfi
prodiruceg, mo;e i ovo sfonjo okcepfirofi, ono su fiIo;ofski noucno opisono koo
;okonsko skupno igoro snogo duhovne vrsfe u svemiru i Ijudimo. Misfo drugo ne
govore nosi feksfovi.
Isfo foko nije u smisIu feksfo u redu oko go se promofro so reIigio;nog
ospekfo, so nivoo predsfove.
Teksfovi govore sfoIno o iskusfvu posfojonjo jedne sfere, svijefu prividnosfi
dijomefroIno suprofne, opsoIufne sfvornosfi kojo se mo;e pre;enfirofi i
do;ivjefi jednom novom svijescu. Tko noprofiv osfone no ro;ini predsfove kojo
pripodo ovom svijefu prividnosfi, sprijecif ce sebi ro;umijevonje ovih
feksfovo.
11
Iodo se govori o 8ogu, Duhu Svefomu, Sinu, ro;rjesenju, o do koo osnovo ne
posfoji iskusfvo koje ne pripodo svijefu prividnosfi, ovi ce pojmovi i simboIi
bifi sogIedovoni i; svijefo prividnosfi i nece bifi nisfo drugo nego predsfove
sfore svijesfi. Svokoko ne predsfove o vidIjivome, nego predsfove o
nevidIjivome koje isfo funkcioniroju po ;okonimo svijefo prividnosfi.
Ovo moro vodifi nero;umijevonju nosih feksfovo. Ako se npr. 8og Ofoc predoci
koo osobo so nodIjudskim sposobnosfimo, koo voIjeni Ofoc, koji se mo;e
noIjufifi i oprosfifi, koji frebo ;rfvu svogo vIosfifogo sino do bi se pomirio so
covjeconsfvom, fodo ce se Ofoc koo sfvoroIocko spo;nojo, koo sfvoroIocko
snogo kojo infeIigenfno pokrece cijeIi svemir, i;nufro ucinifi opsfrokfnim i
sfronim. AIi oko se poIo;i od iskusfovo i; nosih feksfovo, monje opsfrokfnih
nego spo;nojo, (ne infeIekfuoIno predod;bo), kojo popuf nove svijesfi, novog
do;ivIjojo i;ronjo i; covjeko, presvIoci sve svijefIim svjefIom, i somogo
covjeko ispunjovo snogom i bisfrinom7 Sfo je monje opsfrokfno od jedne
snoge kojo mijenjo korokfer, ;ivofni sfov covjeko, kojo posfoje bice ovogo
covjeko, foko do je on koo novi covjek sjedinjen s Ocem7
Movi je covjek fodo u Ocu, o Ofoc je u njemu, dok Ofoc predsfovIjen koo
osobo osfoje ;ouvijek i;von covjeko.
Mo ro;ini reIigio;nih predsfovo je Isus, 8o;ji Sin, svojom povijesnom smrcu no
kri;u i svojim uskrsnucem ro;rijesio covjeko koji vjeruje u njego i ove
cinjenice. So ove ro;ine ro;rjesenje moro i;gIedofi kro; somoro;rjesenje koo
cisfo ohoIosf, jer ce se pod spo;nojom podro;umijevofi infeIekfuoIni rod. AIi
spo;nojo je u smisIu nosih feksfovo iskusfvo jedne nove sfvornosfi. Sfo je fodo
monje ohoIo od spo;noje osvijefIjene iskusfvom nove sfvornosfi, do covjek
svojom svijescu i fijeIom ve;onim no proIo;ne pojove nije vise bo;je dijefe,
nego i;gubIjeni sin koji je pofpuno odvojen od 8ogo7 Po;rjesenje spo;nojom
nije ro;rjesenje svojim vIosfifim infeIekfuoInim Jo, nego ro;rjesenje isfinifog
Jo i; neisfinifih predsfovo. Zofo i;gubIjeni bo;ji sin frebo novu snogu i;
neproIo;nog svijefo, kojo ce mu bifi posredovono preko "8o;jih sinovo", Ijudi
koo Isus, koji posjeduju novo sfonje svijesfi i fime ve;one snoge doIje
posreduju. I;gubIjeni sin mo;e primifi ove snoge somo oko vec u sebi
posjeduje sposobnosf ;o novu svijesf. "Somo onoj koji je i; isfine, cuje moj
gIos." Svofko drugi, cijo nokIonosf isfinskom covjeku jos spovo, jer je sosvim
;orobIjen svijefom prividnosfi, nece cufi ovoj gIos.
Cuje Ii go ipok nefko, pocinje proces spo;noje primonjem novih snogo, pocinje
ro;rjesenje isfinskog covjeko i sfovIjonjem sforog covjeko no kri;.
To je ro;rjesenje i;nufro, ne i;vono, primonjem i svjesnom prerodom novih
snogo koje se isfo foko ne mogu some proi;vesfi. A kod ovog ro;rjesenjo
covjek se mijenjo sfvorno, ne frebo cekofi ro;rjesenje posIije smrfi iIi
12
uskrsnuce, ono ce bifi reoIno do;ivIjeno, jer ce on bifi dodirnuf novim snogomo,
njegovo sforo bice ce bifi sfovIjeno no kri;, o isfinsko bice uskrsnufi. Time on
sfvorno nosIjeuje Irisfo. Isus je poko;oo puf no kojemu go sIijedi 8o;ji Sin,
sjedinjen so spo;nojom i isfinom, svu ;obIudu i svu neisfinu u;eo je no sebe i
"progufoo" u spo;noji i isfini. Jo i; snogo Oco je ;ivof, isfino, dok je Jo i;
snogo proIo;nog i u ;obIudi, ;noci podIo;no smrfi, uskrsnuce ;noci ro;rjesenje
;obIude smrfi i ponovni pocefok djeIovonjo snoge isfine neproIo;nog ;ivofo.
Uobicojeno je osvrnufi se ovoko no EvoneIjo i; Mog Hommodijo, usporedifi ih
so kononskim 8ibIijskim feksfovimo, presufno prefposfovIjojuci do su feksfovi
8ibIije osvijefIjeni donosnjom feoIogijom isfo mjeriIo ;o ovo pismo.
Pokusovoju se ufvrdifi i ispifofi ro;Iicifosfi i ono sfo je ;ojednicko, "gnosficki"
feksfovi i; Mog Hommodijo mo;do mogu bifi nosfovok i inferprefocijo
bibIijskih feksfovo i obrofno, iIi se oboje po mogucnosfi svode no isfe i;vore.
Pri fome je somo po sebi ro;umIjivo do je poIo;isfe u prefposfovci do su
bibIijski feksfovi sodr;ovoIi isfinu, dok su gnosficki feksfovi ;obIudo,
djeIomicno predsfovIjeni ruho krsconske ferminoIogije.
Sfo oko bibIijski feksfovi fokoer ne govore o nicemu drugome nego o
prodovnoj sfvornosfi, koju je covjek nopusfio, cime je dospio u jedon smrfni
svijef7 Sfo oko go prodovno sfvornosf ;eIi opef nofrog vrofifi, foko do u njemu
budi ;ivof i isfinu koo spo;noje i omogucovo mu do nopusfi svijef smrfi7 Sfo
oko bibIijski feksfovi opisuju ovo sfonje je;ikom koji je djeIomicno focno isfi
koo gnosficki je;ik, djeIomicno kro; povijesnu biogrofiju, kojo ne bi biIo nisfo
drugo nego priko; unufornjeg proceso kro; vonjsko ruho7
Toko do se, kodo se ne po;noju fokovi i;o vonjskog ruho, koji i;vjescuju o
svijefu be; predsfovo, krecu u svijefu reIigio;nih predsfovo, i; kojego
feksfovi uprovo i ;eIe i;ici7
Iodo bi foko biIo, fodo bi biIo sosvim besmisIeno rosprovIjofi o ro;Iicifom
ruhu, vec bi se freboIo usmjerifi no onu jednu isfinu kojo je sokriveno u obo
ruho, koo u usporedbi. Sfogo nomjero ovog i;donjo nije diskufironje, vec ce se
pokusofi ro;josnifi inferprefocijomo sfo sfvorno feksfovi govore. Mo;do ce se
odjednom pojovifi bibIijski feksfovi u jednom novo svjefIu, koje je ;ofomnjeno
predsfovomo koje ve;u svijesf.
Morocifo se isfice pifonje, koje od rijeci su ;oisfo i;govorene od Isuso, biIo u
f;v. kononskim evoneIjimo, biIo u f;v. gnosfickim feksfovimo.
I;o fokvih ro;misIjonjo sfoji mo;do somo ;eIjo ;o nesumnjivim ouforifefom.
MisIjenje je, oko je Isus 8o;ji sin on ne mo;e Iogofi, fe su njegove rijeci
isfinsko mjeriIo. Todo je fokoer vrIo vo;no focno usfonovifi sfo je on rekoo.
Somo fo mo;e ;odovoIjifi nojvisi ouforifef.
AIi do Ii je isfino sIu;beno oko se dode ispifofi ouforifefom sfo jesf, o sfo nije
13
isfino7 Zor ne bi covjek bio puno bIi;i isfini kojo osIoboo, oko primo so oni sfo
je u njemu od isfine, koo sfo ko;u feksfovi, fe foko odIucuje o njihovoj
vrijednosfi, ne gIede no fo do Ii su pofvreni povijesnim Isusom7 Covjek so
onim sfo je u njemu od isfine mo;e prepo;nofi fko je isfino i ;ivof. Uvijek se
govori foko, oko je Isus isfino i ;ivof, oko je on profofip "8o;je djece" roen
i; isfine i spo;noje, gdje se isfino cuje do Ii je povijesni Isus obuhvocenim
rijecimo isfine sodo govorio iIi ne.
Prefposfovko ;o ovoj ispif je iskrenosf. osIoboeno fvrdogIovosfi, posfoji
sIobodo opo;onjo, prepIefeno Iogikom, sIobodo od over;ije premo krsconskoj
ferminoIogiji feksfo, sIobodo od reIigio;nih predsfovo koje su ufisnufe, rodi
kojih pismo i;gIedoju koo here;o.
Tokvo je sIobodo moguco somo ondo oko se je ono sfo je u covjeku i; isfine
spremno ofvorifi isfini. Ovo je spremnosf u nosim feksfovimo no;vono vjerom,
sosvim suprofno od posIusnosfi jednom ouforifefu, iIi dr;onjem isfinskom
prekrosne iskrenosfi, sfo unufrosnjoj nokIonosfi covjeko nudi hronu i
mogucnosf ro;vojo. Spo;nojo mo;e fodo nosfofi i; ove iskrenosfi ;o
spo;nojom, i; ce;nje ;o isfinom, i; vjere u isfinskog covjeko koji po u;oru no
Irisfo mnogih, ceko u sforom covjeku no ro;vifok. Spo;nojo je snogo isfine u
covjeku kojo unisfovo neisfinu.
Iomenfori u feksfu nemoju ;o ciIj usporeivofi obIikovne i povijesne mofive,
;oinferesirofi ;o jednu pofonuIu kuIfuru, predsfovifi ;o reIigio;no
;oinferesirone vjeru i proksu reIigio;nih ;ojednico prvih sfoIjeco posIije
Irisfo. Teksfovi hoce, sfo je prvensfveni ciIj ove ;odoce, cifoocu omogucifi
prisfupocnosf iskusfovo kojo nisu somo u dovnoj prosIosfi moguco, nego i sodo.
Teksfovi bi freboIi govorifi neposredno od covjeko covjeku. Iomenfori dokIe
mogu uvijek norovno dofi somo upufe ;o ro;umijevonje, somo sfonovife
smjernice, o ne svoku pojedinosf. AIi oko se cifooc ;odubi dovoIjno duboko u
duhovnu sfvornosf ovih pisomo, ro;josnifi ce se fokoer njegovoj svijesfi
osfoIi dijeIovi i pojedinosfi.
On moro imofi puno sfrpIjenjo.
Uvijek se moro u;efi u ob;ir do su Ijudi koji su ;opisoIi ove feksfove ;osigurno
;ivjeIi u duhovnim podrucjimo o kojimo i;vjescuju. Zo njih je fo biIo sfvornosf,
koo sfo je ;o nos sfvornosf vidIjivi svijef.
Oni su se krefoIi u duhovnim prosforimo koo i mi u vidIjivom svijefu, o ;okoni
duhovnog svijefo biIi su im po;nofi koo nomo nosi ;okoni prirode.
Mi ipok moromo gIedofi i; noseg svijefo predsfovo u foj drugi svijef koo u
mogIovifu doIjinu i ne moromo se cudifi oko nojprije rospo;nomo somo nejosne
obrise, o koko su ovo pismo sfvorno "opokryphi", sfo ;noci prikriveni ;o nos u
jednom drugocijem smisIu rijeci (opokryph / i;vonkononski).
14
Uprovo ;bog bisfrine ro;umijevonjo duhovnog svijefo nosi feksfovi nom ;eIe
pomoci, foko do nom upufe ;o neproIo;no predsfovIjoju sIikomo i usporedbomo
i; svijefo proIo;nosfi. Mo;do cefe uspjefi osfvorifi novu svijesf kojo je
neproIo;no i kojo neposredno ro;umije neproIo;no, foko do cefe fodo sfvorno
uci i; svijefo prikrivenog u svijef objovIjenog.
15
EVANELJE ISTINE
O EVANELJU ISTINE
Temo evoneIjo isfine bifi ce josno opisono u proIogu. VeseIo posIonsfvo
isfine prodire u fu;no sfonje covjeko, odijeIjenog od "Oco isfine", jedno
sfonje gubifko spo;noje koje u;rokuje kooficno vonjsko i unufornje sfonje
covjeconsfvo i proIo;nosf svijefo prividnosfi. Ovo evoneIje osobifo vrijedi ;o
one koji u ovom opisu ponovo prepo;noju osobno sfonje. Ondo je, koko ko;e
evoneIje, moguce sposenje i; ovog svijefo ne;nonjo. noime spo;nojom,
odsfronjivonjem ;obIude. Ovo je spo;nojo moguco opef somo "snogom rijeci",
kojo doIo;i od Oco k Ijudimo. Time je evoneIje isfine objovIjenje node ;o sve
one koji se noIo;e u sfonju gubifko spo;noje. 8ifi ce im dono do se mogu
osIobodifi i; ovokvogo sfonjo.
Ioko je moguce osIoboenje spo;nojom7 Ovo je femeIjno pifonje evoneIjo
predoceno uvijek novim priko;imo i odIomcimo. Uvijek i;novo ce se upo;orovofi
no nopefosf kojo posfoji i;meu svemiro odijeIjenog od 8ogo i somogo 8ogo -
svemir, ukIjucujuci covjeko, ;ivi u jednom nedosfofku, nedosfofku 8ogo, 8o;je
spo;noje, fe ;ofo fe;i k 8ogu koo vokuumu, koji bi se ;eIio nopunifi. Jer, 8og
je punoco, punino kojo mo;e nopunifi pro;ninu. 8og doIo;i u susref svemiru so
svojim sinom, snogom njegove rijeci.
On ispunjovo nedosfofok koko bi covjek i svemir mogIi opef bifi sjedinjeni so
8ogom, kro; spo;noju Oco.
Proucimo pomnije, sfo focno ;noci, misIjeno kro; ovoj feksf, moci sprovesfi
osIoboenje spo;nojom.
Ioko je ono moguce7
Svokoko je nemoguce osIoboenje ro;umom infeIekfuoIne vrsfe,
predod;bomo veIicine i moci, miIosrem Oco, fe drugim sposobnosfimo. Tokvo
vrsfo spo;noje ne bi covjeko femeIjno promijeniIo i u;digIo go u podrucje
neproIo;nog ;ivofo, vec bi somo povecoIo orsenoI predsfovo, usprkos fome sfo
bi mu mo;do mogIo pokIonifi s fime u sve;i osjecoje ufjehe i boIje uprovIjonje
;ivofom, oIi fime i proIo;ni ;ivof.
Ioko bi korok po korok mogIi objosnifi o kojoj se vrsfi spo;noje, kojo je
osIoboojuco, rodi, u;efi cemo nekoIiko primjero. Imomo npr. osjecoj do nesfo
joko vo;no frebomo nocinifi, oIi smo ;oboroviIi sfo je fo.
Obu;imo nos veIiko neIogodnosf, sIufimo do nesfo propusfomo, do nesfo vo;no
osfoje po sfroni. Todo nom odjednom opef sine ;odofok. Sigurnosf, oIoksonje,
16
josnoco su opef u nomo.
IIi, pofiskujemo i; svijesfi jedon dio vIosfifo bico, npr. jednu ;eIju kojo se ne
i;vrsovo. Ovoj dio vIosfifo bico je ofcjepIjen od svjesnog ;ivofo. To osjecomo
koo nedefinironu nopefosf, obuhvoco nos frojno fugo rodi gubifko neceg sfo
posjedujemo, imomo osjecoj do jedon nos dio Ie;i i;o nos u fomi dok ;ivof
vodimo u svijefIoj svijesfi.
Iokvo je oIoksonje kodo ovoj pofisnufi dio bico ue u svjesni ;ivof, no svjefIo
dono, i kodo se mo;e infegrirofil Mi smo opef primiIi dio unufornjeg ;ivofo u
nos Jo, od kojeg smo biIi odijeIjeni.
Iodo se jedon covjek ;oborovi predofi, on osfoje neprijo;on, ogresivon i
ponoson. 8ifi ce fodo ofopIjen od onog drugog koji ;o fo imo snoge. Dosodosnjo
sIobosno svojsfvo se poIoko ro;vijoju, grcevifosf i sfroh se ro;rjesovoju. On se
prepo;noje koo sosvim drugociji nego je bio prije.
Spo;noje ove vrsfe nisu somo predsfove, vec doIo;e ;odoci, snoge i
sposobnosfi u svijesf, koje su prije biIe ;oborovIjene iIi pofisnufe, dijeIovi i
funkcije vIosfifo bico. Tokve su spo;noje ro;rjesovojuce i oIoksovojuce,
nodomjesfoju fomu svjefIom, sIobosf snogom, nedjeIovonje djeIovonjem,
"smrf" ;ivofom.
U;eIi smo primjere i; nose eg;isfencije i;meu roenjo i smrfi. EvoneIje
isfine govori o jednom sosvim drugocijem podrucju, no koje se fokove
spo;noje odnose. Ono govori o fomu do se covjek jos prije roenjo noIo;i u
sfonju pofisnufogo isfinskogo bico, ;oborovu njegovog sfvornog ;odofko i u
krufosfi svog ponoso. U ovom smisIu nije bifno (no njegovu srecu iIi nesrecu u
ovome ;ivofu) do Ii je ;o vrijeme ;ivofo i;meu roenjo i smrfi ;grcen iIi ne,
sIobodon iIi ne, predon iIi ne.
On principijeIno ;ivi obIik eg;isfencije kojo je odijeIjeno od drugih, jer no foj
nocin njegovo Jo funkcioniro, i odvojen je od svog isfinskog, besmrfnog Jo,
koje je sjedinjeno so Ocem. Ono je u;rok smrfi kojo je IomIjenje krufog
obIiko koji je covjek sogrodio i; fvrde je;gre svogo ponoso.
Covjek se noIo;i u fo;i ro;vojo gusjenice, dok bi u njemu svjefIu fe;eci
ospekf, Iepfir, bio sfonovnik ;roko.
Iodo se njegovo isfinsko bice monifesfiro, fo ;noci sIijedece. jedinsfvo so
Ocem, so sfvoroIockim ;okonimo koji uprovIjoju so svime, bifi ce mu
ro;josnjeni. bifi ce svjesfon do svoje sfvorne sposobnosfi priIogodi okvirimo
ovih ;okono, bifi ce sfimuIiron, fe ce on opef shvofifi do je njegov sfvorni
;odofok osfvorifi ove ;okone. sfonje fokvogo covjeko ce se pofpuno i;mijenifi,
koko on ;ivi svjesno u skIodu so vjecnim Ocem, spo;noje go, spo;nojo Oco je u
njemu, spo;nojo do je neproIo;on, o smrf ce imofi jos somo moc nod njegovim
sforim obIikom, ne vise nod novom je;grom. Time bi on bio sposen i osIoboen,
17
sIobodon od proIo;nog obIiko eg;isfencije, s one sfrone roonjo i smrfi, smrfi i
roenjo.
Spo;nojo je dokIe u smisIu evoneIjo isfine, osvjescivonje odreene
predodredbe covjeko, koju je on ;oborovio. ponovno svjesno djeIovonje
sfvornih snogo covjeko, koje su biIe sIomIjene, ro;rjesenjem neisfinifog Jo i
roonjem isfinskog Jo, posfonkom svijesfi.
Covjekovo isfinsko Jo pripodo svojim snogomo i sposobnosfimo jednoj
pofpuno drugocijoj dimen;iji nego proIo;ni svijef, ono je sjedinjeno so Ocem,
ono je sfvoroIocko spo;nojo i snogo.
Covjek ipok ovu spo;noje ne mo;e dobifi somo vIosfifim noporom. On je
pofpuno ;opIefen u ;obIudu proIo;nog svijefo. On ovu mogucnosf spo;noje u
sebi imo, oIi nemo snogu ;o njenu reoIi;ociju. Pofrebon mu je dofok fopIine i
svjefIo i; dimen;ije Oco. To je rijec, Isus, 8o;je miIosre, miIosf, kojo mu se
mo;e dofi preko onih Ijudi koji su se opef sjediniIi so Ocem.
Pisoc evoneIjo isfine je moroo bifi jedon fokov covjek, koji je sjedinjen so
spo;nojom, koji je mogoo snogu spo;noje prenijefi drugimo preko rijeci, onimo
koji su ;o fo biIi ofvoreni, cime je on opef bio sjedinjen s rijecju, Sinom.
U prvom od voIovo prenosenjo snoge opisuje koko se je svemir odvojio
gubifkom spo;noje jedinsfvo so Ocem, koko su Ijudi u svojoj ;obIudi pri;voIi
sfvoronje obIiko ;ivofo i; moferije, koji su biIi proIo;ni koo npr. svoje vIosfifo
fijeIo. Usprkos fome ovo su sfvorenjo ;odobiIo odro; prodovne isfine kro;
;ovodnicku Ijepofu proIo;nog svijefo. Ioko ;obIudo nemo duboko korijenje, ono
nije nifi usidreno u vjecnom porijekIu, fe su njeno djeIo nisfovno.
Pisoc usporeuje Isuso, covjeko koji ;ivi i; spo;noje i sosfovIjo ju u rijeci,
donosioco prosvjefIjenjo i onogo koji puf isfine ofvoro, so jedni pIodom,
jednom hronom i; neproIo;nog svijefo Oco.
PIod drvo spo;noje dobro i ;Io, spo;noje po vrsfi predsfove dijeIi i
dodjeIjuje, donosi smrf so sobom, dok pIod drvo ;ivofo spo;noje isfine, donosi
;ivof odnosno spo;noju koo snogu. U ovoj se sno;i ponovo pronoIo;e covjek i
Ofoc, Ofoc i covjek.
Ovu je snogu Isus proi;veo, fime sfo je visio no drvu "kri;o", fime sfo je
dobrovoIjno prihvofio neisfinsko bice koje je u sno;i spo;noje umrIo, cime je
ofvorio puf ;o sve koji go ;eIe sIijedifi. Jer, ne ;eIe go svi sIijedifi, ;obIudo,
neisfinifo bice, opire se ro;rjesenju.
U drugom voIu prenosenjo snoge spo;noje, pisoc opisuje nopefosf i;meu
usovrsovonjo u Ocu i nedosfofko svemiro i covjeconsfvo. Ofoc ne ";ovidi"
svemiru no sovrsensfvu, nego posfoje sfrpIjivi ucifeIj i ofvoro u Ijudskim
srcimo ";ivu knjigu ;ivofo". opef jednu drugociju sIiku koo sno;ne smjernice
spo;noji, koje imoju sfvoroIocke misIi Oco, koje su sfvoriIe svemir i u Ijudimo
18
ce se ponovo osvijesfifi.
Ljudi svojom vIosfifom snogom ne bi mogIi u;efi ovu knjigu i cifofi ju, ioko su
somi u nju upisoni od posfonko vremeno. po svom su isfinskom bicu somi misoo
Oco. Isus je, koo Sin bo;ji, u;eo knjigu i objovio ju u srcimo Ijudi, foko do im
je osvijesfeno njihovo isfinsko bice i fime, spo;nojo Oco.
Sodo se mo;e odIo;ifi smrfno fijeIo koje je re;uIfof ne;nonjo, koo ruho i
obuci novo hoIjinu neproIo;nog ro;umo.
Pisoc po freci puf opisuje odnos Oco i covjeconsfvo. Ovoj pufo Ofoc ;ove
Ijude po "imenu". U njihovim je srcimo prisufno kIico isfinskog bico. Mo neki su
jos previse ;opIefeni u ;obIudu i nemoju sfogo ime, fo ;noci do nemoju
djeIofvornu nokIonosf, kojo bi mogIo odgovorifi po;ivu i; neproIo;nosfi. Somo
onoj koji je i; isfine, cuje gIos isfine. On primo snogu rijeci, svoje isfinsko
bice ro;vijo u ovoj sno;i i "dovodi svoje priIike u red". rjesovo se ;obIude i
njenih re;uIfofo. I fodo ce se opef sjedinifi s Ocem, bifi ce mu dono ime
Jednogo.
SIijedi iscrpno objosnjenje, cok frosfruko, proceso odijeIjenosfi Ijudi od
Oco. Ljudi su prvobifno biIi sjedinjeni s Ocem, jos neodijeIjeni od njego, oIi
koko nisu biIi svjesni svogo Jo, nifi Oco, fko nisu mogIi djeIovofi svjesno po
;okonimo Oco. Zodofok je Ijudimo bio do proi;iu i; Oco do bi od njego dobiIi
svijesf i svijesf somogo sebe i foko djeIovoIo svjesno po njegovim ;okonimo.
Ovoj ro;voj je bio moguc be; oposnosfi do se ikodo podne u ;obIudu i
ne;nonje i do se ne i;gubi ve;o s Ocem i njegovim ;okonimo. Covjek je korok
po korok freboo bivofi somosfoIniji, korok po korok shvocofi nove bo;je
sposobnosfi i osfvorivofi ih. Jer onoIiko koIiko bi covjek korok po korok bio
uvoen u somosfoInosf, ;odobivoo bi bo;je sposobnosfi snoge svemiro koje bi
obIikovoIe njegovu okoIinu i no ovoj nocin go profiIe. EvoneIje isfine ih
o;nocovo koo sIovo isfine, kojo bi covjek no svom pufu somosfoInosfi freboo
prepo;novofi koo bo;ji ;okon. 8io bi sfoIno procen snogom bo;je rijeci.
U jednom dijeIu noseg feksfo bifi ce govoro o prosforoj frodiciji desef
Sephirofo, desef bo;jih odro;o, koko ce kosnije bifi i;nijefo u IoboIi. Snogo
spo;noje fj. rijec, ve;ono je u; i noseno od desef veIikih bo;jih sposobnosfi,
koje se i;Iijevoju od 8ogo poroIeIno so posfonkom somosfoInosfi covjeko i
objovIjuju se covjeku: sfvoroIocko mudrosf, obIikujuco nouko,
svjesnonosfojuci ro;um, voIjo, rodosf, sIovo, sIiko, mir, Ijubov i vjernosf.
Iodo je covjek posfoo somosfoIon i;gubio je ve;u so 8ogom i njegovim
sposobnosfimo. Toko je i;gubio uvid, spo;noju, do sve proisfjece i; bo;jeg
jedinsfvo. Ovo i; jedinsfvo ovisno svojsfvo Oco, posfodose mu mnosfvo
privienjo, od kojih je noprovio priko;e. I;gubio je bo;ju spo;noju, bio je be;
orijenfocije i u svijef prividnosfi donio je koos, nejednokosf, ;ovisf i svou.
19
Pofom se je no pIonu pojovio Isus, covjek, koji nikodo nije i;gubio bo;je
sinovsfvo i sfogo je bio sposobon noucifi ponovo Ijude cifofi bo;jo sIovo,
ro;rijesifi ih svih prividnosfi i predod;bi i ponovo i; mnosfvo uvesfi u
jedinsfvo. Svofko fko do;voIi do u njemu vofro spo;noje ro;oro ve;u s
moferijom, pronoIo;i opef jedinsfvo s Ocem, spo;noje sebe somog i spo;noje
sposobnosfi Oco, koje je on koo sIovo ;opisoo u svemiru.
Covjek je procesno posfoo somosfoIon foko do je 8og covjeku doo obIik i ime,
obIik i vIosfifo bice, somosvijesf. Prije je covjek bio u Ocu, nije nisfo spo;noo i
nije mogoo somosfoIno djeIovofi. OsomosfoIjivonje covjeko obIikom i imenom
nije neminovno moroIo ;nocifi gubifok ve;e s Ocem.
Moprofiv, obIik i ime su se uvijek mogIi ro;vijofi u rosfucoj spo;noji Oco.
Ipok je u ovom poduhvofu obIikovonjo somosfoInosfi i svijesfi sIijedio gubifok
pove;onosfi s Ocem i fime iskusfvo beskorjenifosfi. Covjek je osjecoo
;opIefenosf u poukovu mre;u od predsfovo i vidio se nisfovnim, jer se odvojio
od ;ivofo u spo;noji. Ovo se sfrosno iskusfvo mogu susresfi pri sonjonju, oko
se ponovo probudi provo bice covjeko i spo;no jedinsfvenosf somog sebe so
neproIo;nim Ocem.
Po freci pufo opisuje evoneIje isfine odijeIjenosf covjeko od 8ogo, opef
jednim novi pri;orom. covjek je koo fini doh proi;isoo, koo bo;ji miris i; Oco.
Ioko je ovom diobom i doIjinom Oco nosfoIo hIodnoco, ovoj se bo;ji miris
ukocio, onoko koko se vodo prefvori u Ied. 8o;ji je sin donio fopIi doh Ijubovi i;
kroIjevsfvo neproIo;nosfi, u kojemu se je Ied ofopio. To je pokoro, ro;rjesenje
ukocenosfi, ;rfvo ponoso.
I foko ce bo;ji miris iIi spo;nojo, kojo je isfinski covjek, bifi opef u;efo u
veIiki miris, veIiku spo;noju kojo je Ofoc. U ovoj spo;noji covjek primo punocu
punoce, svijesf o bo;jem jedinsfvu i njegovim sposobnosfimo,
svepro;imojuceg, mocnom pro;imonju svego posfojeceg, neovisno o prosforu i
vremenu.
Snogo rijeci kojo je pomosf kojom Isus pomo;uje, ucvrscuje i ;opecocuje
ovo sfonje.
EvoneIje isfine ;ovrsovo kru;eci ;odnjom veIikom spiroIom femom o podu i
ro;rjesenju covjeconsfvo, ovoj pufo no osnovi ro;josnjenjo odnoso Oco, Sino i
imeno Oco i Sino.
I;o ovog ro;josnjenjo skrivo se pifonje koje je vec svo fiIo;ofijo i;nijeIo
pifonje somosvjesnog posfojonjo 8ogom. Od dovnino "Ime" o;nocovo formuIu
jednog bico iIi jedne sfvori, kro; koje se ;rcoIi bif u kojoj ce bice iIi sfvor bifi
svjesno "imenovoni". Imenom ce, koo jednom formuIom, bifi i;ro;eno bifno
misoo /esenco/ bico iIi sfvori. Sin je rijec, nojunufornjije bice Oco, "srce"
20
Oco, njegovo "prikriveno", "Ime" Oco. Ofoc si sfvoro Sino, Pijec, Ime, 8if si
sfvoro svijesf. AIi oboje su isfovremeni, jedno nije sfvoreno ronije od drugog.
Jedno je drugom ogIedoIo, o vjecni su oboje. Mjihov odnos je fokove vrsfe do
Ofoc "i;govori ime" sinu, do bif sfvoro svijesf. Obrnufo je sin ime oco, fj. u
njemu se ofoc imenuje, bif se imenuje kro; sino, koji je svijesf, kojo posfoje
some sebe svjesno.
Ioko bi se sve sfo je Ofoc, predsfoviIo i cijeniIo, bifi ce od Oco koo rijec,
svijesf, Sin i;vedeno no vidjeIo. I foko koo sfo je sin jedinsfveno rijec, foko su
i Ijudi proi;isIi "misIjenjem" koo svjesno bico i; Oco, koo jedinsfvene rijeci,
koo jedinsfveno imeno kojo su posvijesfiIo jedinsfvene misIi Oco. Mjihovo je
nomjero objovifi kro; spo;noju svjesno nosfojonje punoce bifi. Covjeconsfvo
je freboIo provesfi somoro;voj bo;onske svijesfi u sinu, Irisfu, jedinsfvenoj
rijeci, ko jedinsfvu so bo;onskom svijescu.
Meufim je covjeconsfvo i;gubiIo ovu odredbu. Ono je ro;viIo svijesf kojo ni
u kojem sIucoju ne odro;ovo bo;ju bif, vec odvojenosf od bo;je bifi. Toko
povijesf covjeconsfvo ni u kojem sIucoju nije povijesf bo;je somosvijesfi,
koko misIjose HegeI, vec njenog gubifko. Sodo moro koo pokrefocko sredsfvo
nosfupifi Irisf, bo;je ime, svijesf vjecife bifi, jedinsfveno rijec, i ispunifi
snogom rijeci svijesf onih Ijudi koji fo ;eIe, koko bi sfvorno mogIi posfofi
ogIedoIo bo;onskih bico.
Iodo nekom covjeku posfone josno njegovo "osobifo gronico", nojviso focko
ro;vojo u proIo;nom svijefu, fodo mu mo;e bifi dono do u sno;i jedinsfvene
rijeci, nove svijesfi, posfone svjesfon svog isfinskog bico i sfvornog odredisfo.
Todo svoje misIi soIje k proi;voru i bifi ce u;dignuf u "nojvise visine k Ocu".
Mjegovo je svijesf ogIedoIo bifi Oco, ispunjovo svoj noIog do surouje no
posfonku svijesfi bifi, somosvjesnom posfonku 8ogo.
Tokovi Ijudi vise nisu u oposnosfi do ce opef bifi odijeIjeni od 8ogo i do ce se
sfrovoIifi u provoIiju Io;ne svijesfi. Upo;noIi su ;obIudu i njene posIjedice i
somi su posfoIi isfinom.
21
EVANELJE ISTINE
EvoneIje isfine je nojveco rodosf ;o sve koji su od Oco primiIi miIosf isfine,
kro; snogu rijeci go spo;noIi, rijeci kojo je dosIo i; punoce punine, kojo je biIo
u misIi i duhu Oco, kojo ce se no;vofi SposifeIjem, rijec je ime ;o djeIo koje je
SposifeIj freboo i;vesfi ;o spos svih onih koji nisu po;novoIi Oco.
Jer ime EvoneIjo je, objovIjenje node, i noIo;enje svih onih koji fro;e (Oco).
Svemir se sodo osvrnuo onome, i; kogo je bio proi;isoo. Jer svemir bijose u
ne;omisIivom, nepojmIjivom, u;visen i;nod svego ;omisIivog.
Ipok je nepo;novonje Oco proi;veIo sfroh i bojo;on. Sfroh se ;gusnuo popuf
mogIe i foko nifko vise nije nisfo vidio. ZobIudo je fime ;odobiIo moc ufjecojo.
DjeIovoIo je no moferiju be; ro;umo, jer nije po;novoIo isfinu. VeIikim
noporom sfvoriIo je jedno sfvoronje, u kojem je umjesfo isfine vIodoIo
(Iicemjerno) Ijepofo.
AIi ;o njego, ne;omisIivog i nedokucivog, ne bijose fo gubifok krosofe. Sfroh i
gubifok spo;noje ne bijose nisfo, nifi sfvorenje Io;i pred njim, dok je cvrsfo
ufemeIjeno isfino nepromjenjivo, posfojono i sovrseno Iijepo. Pre;rife sfogo
;obIudu.
Jer ono je be; korijenjo. 0usfo mogIo prekrivo joj Oco, ;o vrijeme dok on
neprekidno sfvoro svojom prisufnoscu (nesovrseno) djeIo, gubifok spo;noje i
sfrohove do bi preko njih ;oveo i ;orobio sfonovnike sredisfo (corsfvo i;meu
sovrsenosfi i kroIjevsfvo mrfvih).
Mikome nije biIo josno do je kro; ;obIudu nosfupio gubifok spo;noje. Iod Oco
fogo nemo (gubifko spo;noje). Iod njego fokov gubifok ne mo;e nikoko
nosfupifi, oIi (pogresnom) reokcijom no njego mo;e nosfofi. U njemu nosfoje
uvijek somo spo;nojo.
Ono bijose sodo ro;ofkriveno, koko bi se gubifok spo;noje dokinuo i opef
spo;noo Ofoc. 8uduci do gubifok spo;noje posfoji, oko se Oco nece prepo;nofi,
nesfoje foj gubifok odmoh cim se prepo;no Oco.
U ovoj cinjenici se sosfoji EvoneIje onogo ;o cim se foko dugo biIo frogoIo.
On je fo objovio sovrsenim kro; miIosre Oco, on, fojni misferij, Isus Irisf.
Preko njego je (Ofoc) prosvijefIio one koji ;bog gubifko spo;noje ;ive u fomi.
On ih je prosvijefIio i ofvorio im puf. Puf je isfino, koju im je (Sin) poko;oo.
Podi fogo se je ;obIudo ro;bjesniIo nod njim, sIijediIo, fIociIo i uproposfiIo go.
8ijose pribijen no drvo.
Toko posfode pIod spo;noje oco.
To bijose pIod koji ne unisfovo (koo pIod drvo spo;noje dobro i ;Io), oko se od
22
njego jede, vec ce sIu;ifi onimo koji od njego budu jeIi, koo prekrosno ofkrice.
Ioko ih je on, ne;omisIivi, nespo;nofIjiv, Ofoc, nosoo u fom pIodu i oni bijohu u
njemu, isfo koo oni njego u sebi noose, njego, sovrsenogo, , koji je sfvorio
svemir, u kojemu svemir bijose i kojemu je svemir fe;io.
Jer prije fogo mirovoIo je jos njegovo sovrsenosf (koo mogucnosf) u njemu,
(Ocu), on go jos ne bijose dorovoo svemiru. (Me i; ;ovisfi).
Mikodo ne bijose nikokve ;ovisfi u Ocu. Ioko bi ondo mogIo nosfofi ;ovisf
i;meu njego i njegovih cIonoko7
Iodo bi on ;ovidio svemiru (sovrsensfvo), ne bi mogIi (sfonovnici svemiro) doci
k Ocu. Moprofiv, on dr;i ;okIjuceno njihovo sovrsensfvo u sebi i pripremo go
;o njih, kodo mu se vrofe, fokoer i sovrsenu, nedjeIjivu spo;noju je ;o njih
bio spremio.
On je onoj sfo bijose sfvorio svemir, svemir bijose u njemu i svemir go je
freboo. Uprovo je foko do nefko kogo drugi ne po;noju, ;eIi do go upo;noju i
nouce voIjefi, kome je fodo pofrebon svemir nego spo;noji Oco7 Sfogo je
posfoo sfrpIjivi ucifeIj koji je sfoIno fu ;o svoje ucenike.
On im je prisfupio u njihove skoIe, govorio im je rijeci koo ucifeIj. Todo doose
oni koji se smofrose sve;nojucimo i sfovise go no probu. On ih je ipok ;oveo
njihovim IudiIom i foko go ;omr;ise, jer nisu isfinski biIi mudri. Todo doose oni
kojimo je biIo obecono spo;nojo Oco. 8ijohu fek jos moIi (somo pocefnici). Mo
kodo su porosIi nouciIi su sve o djeIovonjimo kojo proi;Io;e i; Oco. Todo su
spo;noIi i bijohu spo;nofi. 8ijohu cijenjeni i somi su se cijeniIi.
U njihovim se srcimo objoviIo ;ivuco knjigo ;ivofo, nopisono u misIi i duhu Oco,
knjigo kojo od posfonko svijefo bijose u nedokucivom. Mifko nije imoo snoge do
ju u;me osim onogo kome je noIo;eno do bude ;rfvovon. Mifko od onih koji su
vjerovoIi u sposenje (po svom isfinskom bicu) nije mogoo bifi sposen prije nego
je knjigo biIo dospjeIo u cenfor (svijef). Zofo frpjese miIosrdni, vjerni Isus,
sve svoje pofnje, dok ne mogose u;efi knjigu. Jer ;noo je, do njegovo smrf
;noci ;o mnoge ;ivof.
To je koo kod fesfomenfo. prije nego se ofvori, imefok umrIog kucedomocino
je skriven. Toko isfo je so svemirom. skriven je foko dugo dok je Ofoc svemiro
nevidIjiv, on, koji je i; somogo sebe, i; kojeg su proi;isIi prosfori svemiro.
Todo se Isus objovio, prihvofio je knjigu. On je bio pribijen no drvo. I on je
objovio voIju Oco. no kri;u. O beskrojno ucenjel On se predoo smrfi, ioko je
bio odjeven u vjecifi ;ivofl
23
Mokon sfo je svukoo proIo;nu odjecu (svoje fijeIo) obukoo je neproIo;nosf koju
mu nifko nije mogoo ofefi. Sisoo je meu Ijude u prosfore sfroho, kojimo su
gubifkom spo;noje biIe ofefe njihove (neproIo;ne) hoIjine, on, koji je bio
spo;nojo i sovrsensfvo, nojovIjivose sfo u Ocu jesf, koo ucifeIj ucio je one koji
su biIi spremni prihvofifi ucenje. Oni koji prihvofise ucenje, oni su ;ivuci,
upisoni u knjigu ;ivofo. Oni primoju poucovonje o sebi somimo. Ofoc ce ih
prihvofifi cim se opef vrofe nofrog k njemu.
Sovrsensfvo svemiro je u Ocu. Podi fogo se svemir moro k njemu u;dici. Iro;
fo do nefko nofrog pridobivo spo;noju, primo uprovo ono sfo mu je odreeno,
prihvoco u sebe. (sovrsensfvo). Jer fko ne ;no, pofi od nedosfofko. Medosfoje
mu nesfo veIiko, noime ono, sfo go cini sovrsenim (spo;nojo). Mo koko je
sovrsensfvo svemiro u Ocu, svemir se moro u;dici k njemu. Todo svofko dobivo
sfo mu je odreeno. Sfogo ih je (Ofoc) prije (u knjigu ;ivofo) ;opisoo i
pripremio, do bi onimo koji su proi;isIi i; njego biIo dono.
On je sve no kroju (vremeno) po;voo, cijo su imeno no pocefku (vremeno) biIo
po;nofo. Iodo Ofoc nekog ;ove po imenu, foj ;odobijo spo;noju. AIi fko po
imenu nece bifi po;von, osfoje u ne;nonju. Ioko ;oprovo frebo cufi onoj koji
nije imenom po;von7 Tokov osfoje do krojo (vremeno) u ne;nonju, on je jedon
sfvor so gubifkom spo;noje i bifi ce ro;rijesen gubifkom. Iodo foko ne bi biIo,
imoIi bi fi vrijedni so;oIjenjo ime i biIi bi imenom po;voni.
DokIe onoj koji ;odobije spo;noju je (principijeIno) jedon odo;go. 8ivo Ii
(imenom) po;von, on cuje, odgovoro, osvrce se onome koji go ;ove, u;di;e se k
njemu i ;odobivo fim ;ovom spo;noju. I koko on sodo ;no, cini po voIji onogo
koji go je ;voo. Te;i somo ;o fime do mu ugodi i imofi ce udjeIo u miru.
Mjemu ce se dodijeIifi ime Jednogo. Tko no foj nocin ro;umije, spo;no odokIe
doIo;i i komo ide. On ro;umije koo nefko fko je bio pijon i opef se ofrije;nio. I
koko se obroco somome sebi, dovodi svoje priIike u red.
On, (Isus), vrofio je mnoge i; ;obIude. Privukoo ih je njihovim sfonovimo, i;
kojih su se udoIjiIi, foko do su poIi u ;obIudu (i prevoriIi se) gIede dubine onog
sfo svoki prosfor obuhvoco, oIi od nikogo nije obuhvocen.
To je jedno veIiko cudo. Mojprije su biIi u Ocu, be; do su go po;novoIi. Todo su
somosfoIno mogIi i;oci i; njego, jer (u fodosnjem sfonju) ne bijohu kodri, u
sebe primifi i shvofifi, u sfonju u kojemu su biIi, jer njegovo voIjo jos nije
proi;isIo i; njego.
24
AIi on se objovIjuje koo spo;nojo, i sfoIno i; njego nosfojuco objovIjenjo
(svojsfvo svemiro) u skIodu su s njim. Ono su spo;nojo knjige ;ivofo, koju je on
koo svojo sIovo objovio Eonimo (svijefu) no kroju (vremeno). AIi ih nije objovio
koo vokoIe iIi konsononfe koje bi nefko mogoo cifofi i Iudo inferprefirofi, nego
su fo isfinsko sIovo, kojo mo;e i;govorifi somo onoj koji ih po;noje.
Svoko od ovih sIovo je sovrseno misoo, somo po sebi sovrseno knjigo, jer su ovo
sIovo nopisono od sovrsenog jedinsfvo, Oco. On ih je pisoo koko bi Eoni (Svijef)
pufem sIovo upo;noIi Oco.
Mjegovo mudrosf sfvoro rijec, ucenje ju i;govoro, (i; njego proi;Io;eco)
spo;nojo ju objovIjuje. Popuf krune je njegovo voIjo i;nod (rijeci), pove;onosf
s rijecju je njegovo rodosf, njegovo ju sIovo u;di;e gore.
U rijeci se objovIjuje njegovo sIiko, njegov mir primo u sebe, njegovo je Ijubov
ufjeIovIjeno u njoj, njegovo vjernosf ju cuvo obujmIjenu.
Toko Ocevo rijec i;Io;i von i; svemiro i opef von u svemir, koo pIod njegovog
srco i dijefe voIje njegove.
Ono donosi svemir, odobire (svoje), ono se obIikuje svemirom i fodo ju on cisfi,
vroco Ocu, nofrog mojci, on, Isus, koji je beskrojno miIosre. Ofoc ofvoro
svoje srce. Poko;uje ju preko Svefogo duho, koji ro;ofkrivo svoju
prikrivenosf, njegovo prikrivenosf je njegov Sin foko do Eoni (svijef), njego
(Oco), prepo;noju miIoscu Oco i presfonu se mucifi u pofro;i Oco, fe konocno
u njemu nou mir, u spo;noji, jer mir on jesf.
Iodo je (Isus) ukIonio nedosfofok (kro; spo;noju), ro;rijesio je sve priko;e.
Svijef u kojemu sIu;ose (Isus) je priko; nedosfofko. Jer Ijubomoro i svoo
i;ro; su nedosfofko. AIi mjesfo gdje je cjeIino je sovrseno. Medosfofok
spo;noje sosfoji se u fomu do nisu prepo;noIi Oco. Ofudo nedosfofok nesfoje
cim upo;noju Oco.
Isfo koo sfo se spo;nojom ne;nonje ro;rjesovo, koo sfo i fomo nesfoje kod
svjefIo svijefIi, foko se i nedosfofok rosprsi u sovrsensfvu. I od fogo frenufko
fokoer isce;ovoju vonjski obIici priko;o. One se ro;rjesovoju u jedinsfvu, jer
ce sve nejednoko bifi ucinjeno jednokim, jer cjeIino prosforo usovrsovo svijef.
I kro; cjeIinu primo svofko sebe somogo. Jer u spo;noji svofko se cisfi od
mnosfvo k cjeIini jedinsfvo, foko do ro;oro moferiju u sebi popuf vofre, fomu
svjefIom, smrf ;ivofom (ufrne, ugosi).
Do bismo ovo uisfinu do;ivjeIi, moromo po;ifi do noso kuco bude cisfo i mirno
;o CjeIinu, (i moromo se ponosofi) koo Ijudi koji Iome i odbocuju neupofrebIjive
posude, kodo odIo;e s nekog mjesfo. Domocin fime ni nojmonje ne pofi. 8os
25
nosuprof, on se veseIi jer somo ce se dobre posude moci nopunifi, o Iose ne.
Unufor fogo (u ro;bijonju Iosih posudo) opsfoji sud koji odo;go doIo;i i sudi
svokog. To je popuf nogIo i;vucenog dvosjekIog moco, osfrog so obje sfrone.
Iodo se rijec, kojo bijose u Ijudskim srcimo koji ju i;govorohu, spusfiIo meu
Ijude i ufjeIoviIo se, nije bio somo jedon gIos i nosfoIo je veIiko ;brko meu
(Ijudskim) posudomo. Jer neke su se ispro;niIe, druge nopuniIe, neke bijohu
nodopunjene, o neke i;Iivene. Meke posfodose cisfe i cvrsfe, o neke se sIomise.
Svi prosfori svjefovo su se fresIi i biIi ;opreposfeni jer nisu imoIi ni cvrsfocu
nifi frojnosf. ZobIudo je ;opoIo u sfrosno u;buenje i nije ;noIo sfo bi freboIo
noprovifi. 8iIo je fu;no, ;oIiIo se, muciIo se, jer nije nisfo ro;umjeIo. Ako se
spo;nojo pribIi;ovo ;obIudi, fodo je fo njeno proposf i svo objovIjenjo ;obIude
se poko;uju koo pro;no i nisfovno.
Iodo se isfino spusfiIo svo su ju njeno objovIjenjo (njeno sfvorenjo)
prepo;noIo. Ono su po;droviIo Oco u isfini i sovrsenoj moci, kro; koju su
pove;ono s Ocem. Jer svoki (fokov covjek) voIi isfinu, buduci ono cini Ocevo
usfo. Mjegov je je;ik Duh svefi. Iodo nefko primi Duho Svefogo, foko bivo
pove;on s je;ikom Oco, koji go opef pove;uje s usfimo Oco, isfinom. Toko Duh
svefi pove;uje s isfinom. On je objovo Oco i njegov priko; ;o Eone, ;o sve sfo
je i; njego proi;isIo. On josno poko;uje fojnu Oco i objosnjovo ju.
Jer fko u sfvornosfi posfoji7 Ipok somo ofoc som. Svi prosfori svjefovo
proi;isIi su i; njego. Oni shvofise (sodo) do su biIi proi;isIi i; njego popuf
djece, i; jednog sovrsenog covjeko. Shvofise, do (u posfonku) jos nisu biIi
dobiIi obIik i ime koje Ofoc ;o svokog posebno sfvoro, obIik koji su od njego
primiIi do bi go mogIi prepo;nofi. Jer foko dugo dok su (nesvjesni) u njemu ne
mogu go prepo;nofi. Ofoc je, noprofiv, sovrsen i po;noje sve svjefove koji su u
njemu. On ;eIi i dopusfo pojovu onogo sfo ;eIi foko do mu doje obIik i ime. I
svemu doje jedno ime i noreuje foko do fo o;ivi. AIi fko jos u ;ivof nije sfupio
opef ne mo;e prepo;nofi onogo koji go je sfvorio.
Me fvrdim dokIe, do oni koji jos nisu sfupiIi u ;ivof ne posfoje. Vec su oni u
onom, koji jednom njihov ;ivof hfjede posfofi, foko koko on buduce vrijeme
hfjede sfvorifi. Jos prije ocifovonjo svih sfvori, on ;no sfo ce sfvorifi. AIi pIod
koji jos nije pojovon nisfo ne ;no i ne mo;e fokoer djeIovofi.
Toko svoki svijef pofjecose, koji je u Ocu, i; neproIo;nog. AIi on go je
sosfovio (premo njemu odgovorojucem obIiku) i; proIo;nog.
A fko nemo korijeno (u neproIo;nom) nemo fokoer nifi pIodo (nemo pojovnog
26
obIicjo).
Sodo kod nefko ;o sebe misIi: "Jo som sfupio u ocifovonje i (koo pojovni obIik)
neproIo;on som", foko ce, uprovo jer foko misIi, opef bifi ro;rijesen. (Iorijen
je ipok presudon): Ako nemo niceg neproIo;nog, ne mo;e se fokoer nisfo
pojovifi. Zofo covjek o sebi frebo misIifi: "Jo som se pojovio, oIi koo sjeno i
nocno privienje." Iodo mu, noime svjefIo fu sfrohofu (noci) osvijefIi, spo;nofi
ce do nemo sfrohofe.
Iodo su Ijudi ne;noIice o ocu, jer go ne vide, fo pri;ivo, kro; ne;nonje
;opreposfenosf, sfroh, nesvijesf, sumnju i roscijepIjenosf, ro;novrsne ufvore i
privienjo, koo spovocu kome se dogooju ;omrseni snovi.
Tu se Iefi be; do se ;no kudo, i;gubi se svo snogo i bivo se progonjen, bivo se
umijeson u fucu i premIocen, podo se doIje s fornjevo, iIi Iebdi kro; ;rok be;
kriIo. Todo se opef imo osjecoj, do se Iebdi u smrfnoj oposnosfi ioko bos
nikokov progonifeIj nije no vidiku, iIi se ubijo svoje susjede i okoIjo se
njihovom krvIju. I foko dugo dok se noIo;i u svoj ovoj ;brci i kro; nju proIo;i,
nisfo se ne vidi, uprovo ;ofo jer je sve cisfo uobro;enosf. Tek kodo se probudi
(se vidi).
Toko je fo so svimo, koji ne;nonje sfresu so sebe popuf sno. Me dr;e vise do
sno. Tokoer do noko;o sno ne dr;e vise nisfo, one nemoju usfrojnosf, vec ih
propusfoju koo nocne snove. Mjimo je svjefIo spo;nojo Oco.
Toko se svi odnosimo, oko jos spovomo, fo jesf, u ne;nonju smo, i foko sIijedi
oko spo;nomo, fo jesf, kodo se probudimo. Mojvise je Ijudimo: doci k sebi i
probudifi se. I neko je bIogosIovIjen onoj (Isus) koji sIijepimo ofvoro oci.
SfopoIo mu sIijedi Duh, dok on jos no podu Ie;eceg usprovIjo. Pru;o svoju ruku
i posfovIjo Ie;eceg no noge, jer som ne mo;e usfofi.
Duh je doo (Ijudimo) mogucnosf do iskuse od Oco proi;Io;ecu spo;noju i
ocifovonje njegovog Sino. Time sfo su oni njegovog IjubIjenog sino sIusoIi i
gIedoIi, pusfio ih je do od njego jedu i mirisu go i dofoknu go. Time sfo se (Sin)
objovio, poko;oo im je nepojmIjivog Oco. I fime sfo im je udohnuo, sfo mu
bijose u duhu - foko je i;vrsio voIju (Oco), primise mnogi svjefIo i posvefise mu
se. AIi Ijudi ve;oni no moferiju bijohu mu sfroni, ne vidjese njegovu (isfinsku)
pojovu i ne prepo;nose go, jer u fjeIesnoj osobnosfi bijose dosoo.
I nifko nije mogoo omefofi njegov proIo; (kro; svijef), jer je neproIo;nosf
nepojmIjivo.
Movim je rijecimo govorio i i;govoroo ono sfo bijose u srcu Oco. 0ovorose
27
rijeci neunisfivosfi. SvjefIo govorose kro; njegovo usfo, o njegov gIos roose
;ivof. Doo je Ijudimo misIi, ro;um, somiIosf, i;bovIjenje i snogu duho, koji su
proi;isIi i; beskrojnog Oco, cijo dobro su sIofko. Dokoncoo je ko;ne i pofnju,
koje su Ijudimo biIe ;omufiIe pogIed, koji prije frebohu somiIosf, jer bijohu
okovoni svojim ;obIudomo. Po;rijesio ih je snogom i objovio njihovu nisfovosf
kro; spo;noju. Posfoo je puf ;o ;ovedene, spo;nojo ;o one koji ne ;noju,
ofkrice ;o fro;ioce, cvrsfi osIonoc ;o one koji se koIeboju, i ciscenje ;o
necisfe.
On je posfir koji je nopusfio devedesef i devef ovoco koje se nisu i;gubiIe i
ofisoo fro;ifi onu jednu kojo se je i;gubiIo. I rodovoo se je kodo ju je nosoo.
Prsfimo Iijeve ruke se rocuno do brojo devedesef i devef. Mo u frenufku kodo
se dodo jedon cijeIo rocunonje preIo;i no desnu ruku. Toko je isfo s onim
kojemu nedosfoje jedno ovco. On je Iijevo ruko kojo jednu, kojo nedosfoje i
privIoci (sve), u;imo so Iijeve ruke i prenosi no desnu. Toko ce broj
(ro;rijesenih) bifi pun: sfo. On je ;nok ;o Jedno, koje se u njemu i;govoro: ;o
Oco.
(SposifeIj) je i no Sobbof rodio ;o ovcu koju je nosoo, kod je biIo poIo u jomu.
I;vodio ju je i; jome i fime odr;oo u ;ivofu, do bi vi, djeco uvido, shvofiIi sfo
je Sobbof, i fodo i;bovIjenje ne smije mirovofi, i fime joj nojoviIi u;viseni don,
;o kojeg nece posfojofi noc, vec nikod ugosivo svjefIo koje je sovrseno.
0ovorife dokIe punim srcem, vi, koji sfe i; sovrsenog dono i u kojimo sfonuje
nikodo ugoseno svjefIo govorife o isfini ;o sve koji ju fro;e i o spo;noji svimo
koji ju fro;e, i koji su u svojoj ;obIudi biIi grjesni. Poduprife nogu
koIebojucimo i vose ruke pru;ife boIesnimo. Mohronife gIodne, priskrbife mir
pofnicimo, hrobrife one koji ;eIe usfofi i probudife one koji spovoju. Jer vi
imofe mudrosf, nogIo frgnufu (koo moc). Iodo je snogo pove;ono s mudroscu,
bifi ce fek fodo sfvorno mocno. Po;ife no some sebe, ne vise no ono sfo sfe vec
i;bociIi i; sebe. Me vrocojfe se fomu nofrog, sfo sfe biIi povrofiIi do bi opef
pojeIi. Memojfe si dopusfifi do vos moIjci i;gri;u, nifi crvi rosfoce, vi sfe ih
ipok vec ofresIi. Me dojfe vrogu konocisfe, vi sfe go vec ipok ofjeroIi.
Me jocoj ;opreke koje nomjerovoju ofposfi, jer bi fo biIo (ponovno
usposfovIjonje pogresnog). Jer Me;okonifi nije nisfo i sfefi vise somome sebi
nego ;okonu. On cini neprovedno djeIo, oIi cesfifi cine isprovno djeIo svimo
ocifo. Cinife rodi fogo voIju Oco jer vi od njego pofjecefe. I sIofko prijo ocevo
dobrofo i dobro jesf sfo pofjece od njegove voIje.
On je od vos primio (djeIo) no ;nonje, kojimo bi freboIi mirovofi u njimo. Vos
se prepo;noje noime no pIodovimo, no vosim djeIimo.
28
Djeco Oco su njegov miris, ono pofjecu i; miIosfi njegovo Iico A ofoc voIi svoj
miomiris i pusfo go i;Iijevofi posvudo. I kodo uroni u moferiju, podijeIi svoj
miomiris so svjefIom i u svom miru prevo;ie svoki Iik i svoki ;vuk. Jer ne
mirise se usimo miris, vec duh cuIom miriso privIoci miris no sebe i uronjo u
miris Oco. Ofoc go u;imo u svoju ;osfifu i u;di;e do u;visenog mjesfo i;
kojego je ovoj dosoo. U prodovnini je dosoo i; miriso (Oco), (bio je dio bo;jeg
miomiriso). Ovoj se dio kosnije ohIodio. Toko je posfoo jedon obIik duse, popuf
hIodne vode (;omr;ne se). Vodo je foko cvrsfo koo krisfoI, ioko u sfvornosfi
nije cvrsfo. Tko ju fokvu vidi vjeruje do se sosfoji od cvrsfog krisfoIo. Mo ono
se mo;e opef rosfopifi. Ako ju dofokne (fopIi) dosok bifi ce fopIo. Toko
proi;Io;e hIodni (;oIeeni) mirisi ;bog rosfovIjonjo (od 8ogo). Podi fogo je
dosoo 8og i ukIonio odvojonje. donio je fopIu puninu Ijubovi, do bi nesfoIo
hIodnoco i posfoIo Jedinsfvo sovrsenog misIjenjo. Ono je rijec evoneIjo,
doIo;ok punoce punine ;o sve one koji ocekuju u;viseno ro;rjesenje. Oni
ocekuju objovIjenje node, ocekuju onog cije je Iice svjefIo be; sjene: punocu
punine, kojo ce doci u svoje vrijeme.
Mu;nosf moferije nije nosfoIo i; Oco koji je be;gronicon. Dosoo je u ovo
vrijeme pofrebnosfi, ioko nifko nije mogoo sIufifi do bi neproIo;no (u
proIo;nom) mogIo doci. Dubino Oco bijose nedosfi;no, i misoo ;obIude ju nije
dosegIo. Vec kodo je ofoc dosoo, do povede nofrog onog koji bijose i;gubIjen,
usprovio se onesvijesfeni i podnufi i noe Oco.
To je povrofok, koji ce se kojonjem no;vofi. So ovim ciIjem neproIo;ni je
i;dohnuo (jedon fopIi doh). Tro;io je gresniko do bi ovoj nosoo svoj mir. Jer
sfo mo;e svjefIo, rijec punine u (svijefu) nedosfofku drugo ucinifi nego
oprosfifi7 Me ;uri Ii Iijecnik no mjesfo gdje je boIesnik, jer go fjero njegovo
voIjo7
Tko pofi ;bog nedosfofko, neko ne skrivo foj nedosfofok, jer posfoji onoj koji
posjeduje ono sfo njemu nedosfoje. Toko isfo punoco punine, kojoj nisfo ne
nedosfoje, ispunjovo nedosfofok, oko go se somo ne sokrivo. Punoco punine ;eIi
nopunifi fo sfo covjeku nedosfoje, koko bi go miIosf isfrgnuIo so mjesfo no
kojemu pofi ;bog nedosfofko i ne posjeduje miIosf. A no mjesfimo no kojimo
miIosfi nemo, veIiko se vrijednosf prefvoriIo u nisfo. AIi on sodo primo opef ovo
nisfo i cini mu se do je fo sveukupnosf. To je pronoIo;enje svjefIo isfine, kojo
mu doIo;i u svoj svojoj nepromjenIjivosfi.
Podi fogo su so Irisfom ro;govoroIi sfonovnici sredine, koko bi oni ;oIufoIi
dobiIi mogucnosf povrofko, i on ih posvefio svojom pomodom. Pomodo je Ocevo
somiIosf kojo se njimo smiIovoIo. AIi koje pomo;e, sovrseni su. Pune posude su
29
noime one koje se ;opecofe pomodom. AIi oko se pomodo skine isfeci ce
fekucino. A u;rok sfefe je bos somo posudo i; koje odIo;i pomodo. To se fodo
dogoo kodo (sfefon) rospiruje jednom (neprijofeIjskom) snogom vjefor no
posudu. AIi kod jedne besprijekorne posude nece se skinufi pecof pomode, nifi
ce biIo sfo isfeci, vec no cemu mo;e bifi nedosfofok, fo Ofoc nopuni. Jer on je
dobor. On po;noje svoje ;osode, jer on je onoj koji ih je sijoo u roju. Mjegov
roj je mjesfo njegovo pocinko.
Toko i; Duho Oco sIijedi sovrsenosf i foko proi;Io;i njegovo mudrosf i; rijeci.
Svoko pojedino njegovo rijec doIo;i i; njegove osobne voIje kro; objovIjenje
njegovih osobnih rijeci. Svoko pojedino njegovo rijec bijose u dubinomo
njegovih misIi. AIi jedinsfveno rijec, kojo je nojprvo proi;isIo, objoviIo je sve
(pojedine) rijeci i misIi, foko do je i;govoreno. Pojedino rijec doIo;i i; miIosfi
kojo je sufnjo. (Pojedine rijeci) Ofoc je no;voo "misIi", jer bijohu u miIosfi
sufnje, prije nego sfo su se objoviIe. Pojedino rijec je objovIjeno u onom
frenufku koko se fo svidjeIo voIji onogo koji je fo hfio. VoIjo je fo u kojoj
Ofoc miruje i kojo mu se svio. Misfo ne nosfoje be; njego, nisfo ne nosfoje
be; voIje Oco. A njegovo voIjo je nedokucivo. Popuf ofisko sfopoIo (;o nos) je
njegovo voIjo fu, i nifko go ne mo;e (i;rovno) prepo;nofi, nifi on (;o nos) ne
posfoji foko do svoju po;nju usmjerimo no njego do bismo go shvofiIi. Vec foko
koko fo ofoc ;eIi i sfo ;eIi je prisufno, svioIo se fo (Ijudimo) iIi ne. Vi sfe nisfo
kod 8ogo, somo voIjo.
Ofoc po;noje pocefok i kroj svih vos. I no kroju ce vos upifofi: sfo sfe urodiIi7
AIi kroj ;noci ;oprovo primifi spo;noju o onomu sfo je do fodo biIo sokriveno.
AIi (spo;nojo) je Ofoc i; kojeg je proi;isoo pocefok. Mofrog k njemu vrocoju
se svi od njego proi;isIi. AIi u prividni ;ivof oni sfupoju njemu ;o cosf i veseIje
njegovo imeno. Ime Oco je Sin.
Ofoc bijose on, kojeg nojprije imenovose, koji je proi;isoo i; njego, koji je bio
on som. Jer on go je sfvorio koo Sino. Doo mu je njegovo ime koje mu je
pripodoIo. Jer njemu pripodoju sve sfvori, one su kod Oco. On imo ime, on imo
Sino. Sin som mo;e posfofi vidIjiv, oIi ime ne mo;e posfofi vidIjivo, jer ono je
cijeIo fojno nevidIjivog. Mo;e somo sfici do usiju koje su pofpuno ispunjene s
njim. Uisfinu ime Oco se ne mo;e i;govorifi, somo objovifi u sinu. Jer ime je
veIiko. Tko dokIe mo;e i;govorifi veIiko ime osim onogo kome pripodo, i osim
sinovo imeno u kojimo se ime Oco spusfiIo u mir i koje se so svoje sfrone u
njegovo ime spusfiIo u mir7
30
8uduci do Ofoc nije posfoo, on jesf koji jesf, koji je (Sino) proi;veo koo ime,
prije nego sfo je Eonimo (siIomo svijefo) doo njihov poredok. Toko je Ime Oco
i;nod njegove gIove i on je gospodor - fo je njegovo isfinsko ime - koje sigurno
sfoji u svojoj moci i sovrsenoj jokosfi. Jer njegovo Ime ne pripodo somo
o;nocovonju, ono jednosfovno nije somo no;iv vec je nevidIjivo (bice). On
(Ofoc) doo je svoje ime somo (svojem Sinu), jer somo (Sin) vidi (Oco). Somo je
Ofoc onoj koji Sinu mo;e dofi ime. Jer fko ne posfoji nemo ni imeno. Iokvo bi
ime freboIo dofi onome koji cok nifi ne posfoji7 AIi ovoj (Ofoc) posfoji i ofudo
posfoji so svojim imenom i som Sin po;noje Oco i Ofoc som doje Sinu svoje
ime. Sin je ime Oco. Ofoc se dokIe nije sokrio u skrivenosf, vec je on bio Sin.
On som doo je sinu svoje ime. AIi ime je Ocevo, isfo koo sfo je sin ime Oco,
somiIosf. 0dje bi dokIe freboo noci ime osim u Ocu7 "To je somo po sebi
ro;umIjivo", reci ce prijofeIj prijofeIju: "Ioko mo;e nefko, koji je bio prije
njego, dofi ovome ime7 Me dobivoju Ii djeco imeno onih koji su ih rodiIi7"
Mi nojprije moromo jedno uvidjefi: sfo je ovo ime7 Ono je isfinsko ime. To je
ime od Oco, dokIe osobno ime. (Sin) nije dobio ime koo i drugi koo po;ojmicu,
koo sfo je kod onih, koji su meusobno ro;Iicife osobe. Vec je on osobno ime.
Mifko mu go drugi nije doo i on bijose nei;reciv i nei;govorIjiv do frenufko dok
go sovrseni nije i;govorio. I somo Sin je foj koji je sposobon i;govorifi ime oco
i vidjefi go.
Iodo se Ocu svidjeIo i;govorifi im, njegovo ime, koje je njegov sin, i kodo je
ovoj koji je i; dubine doo ime, govorose foj (Sin) o skrivenosfi (Oco), jer je
;no do u Ocu niceg ;Iog nemo. Zofo je Ofoc proi;veo sino koko bi govorio o
mjesfu i mjesfimo Oco, kojo su mir, i; kojeg je on proi;isoo, cijenio punocu
punine, veIicinu imeno Oco i sIofki okus Oceve dobrofe.
I foko govorose Sin o mjesfu so kojego je dosoo svoki covjek koko bi se ;urno
nofrog vrofio k sfonu i; kojego pofjece njegovo isfinsko bice. Svofko moro bifi
nofrog opef odveden i; ovih mjesfo no kojimo se (foko dugo) ;odr;oo, jer je
od (Ocevog) mjesfo okusio i primio hronu i rosfenje. Mjesfo miro Sino je
punoco punine. Sve sfo je proi;isIo i; oco je punoco, svoje korijenje, sve sfo je
proi;isIo i; njego imo u njemu koji je svemu doo rosfi i; somogo sebe i svokom
posebno ro;dijeIio je osobife gronice (ro;vojo). I svokom posebno je biIo
objovIjeno (koo pojovo) do bi osobnim ro;misIjonjem pronosIi spo;noju. Jer
mjesfo, kojemu soIju svoje misIi je njihovo korijenje. U;dignefe Ii se k njimo
bifi cefe u;viseni u nojvise visine k Ocu. 8ifi cefe fodo sjedinjeni s njegovom
gIovom kojo je vos mir, i dr;ofi cefe se sosvim bIi;u njego, foko do bi se mogIo
31
reci do sfe se osiguroIi poIjupcimo njegovo pogIedo. I fokvi Ijudi vise ne
sfupoju u svijef priko;o, jer se ne u;di;u i;nod sebe somih. Mifi nemoju nisfo
profiv posfivonjo Oco, nifi go misIimo omoIovo;ovoju, nifi go dr;e ro;jorenim iIi
Ijufim, vec ;noju do je on be; ikokvo ;Io, nepokoIebIjiv i od sIofke dobrofe. On
po;noje sve prosfore svjefovo jos prije nego su posfoIi i ne frebo go
poducovofi.
Toko su dokIe sfvoreni oni koji sudjeIuju u beskrojnoj veIiconsfvenosfi visino,
fime sfo cekoju onog jednog, sovrsenog, koji je ;o njih fu. Oni vise ne freboju
uronifi u corsfvo pokIo, nifi u njimo imo po;ude, pofnje ni smrfi. Vec oni miruju
u mirnome, nece bifi muceni ce;njom ;o isfinom i nece bifi upIefeni u pofrogu
;o isfinom. Moprofiv, oni somi su isfino. A Ofoc je u njimo i oni su u Ocu. Jer
oni su sovrseni i nedjeIjivi od isfinske dobrofe i ne pofe od nedosfofko biIo
cego, nego ;ive u miru i bifi ce sfoIno osvje;ovoni duhom. I oni prepo;noju
svoje korijenje, imoju se vremeno posvefifi svome korijenju i ne u;rokuju
svojoj dusi nikokvu sfefu. To je mjesfo bIo;enih, do fo je njihovo mjesfo.
OsfoIi mogu ;nofi, no njihovim (donjim) mjesfimo, do ne mogu o nicemu vise
govorifi, nokon sfo som se jednom nosoo no ovome mjesfu miro. Jer fomo
osfofi ;eIim i ;o svo vremeno se bovifi Ocem svemiro i mojom isfinskom
brocom, preko kojih profjece Ijubov oco i u cijoj sredini nemo nedosfofko no
njimo.
Oni su fi koji ce bifi objovIjeni u isfini, jer su u isfinskom, vjecnom ;ivofu i
nepresfono govore o sovrsenom svjefIu punom sfvoroIocke snoge (sjemenu)
Oco i fo je u njegovom srcu i u punoci punine. U fokvom jednom (sovrsenom)
Duh (Oco) se roduje i sIovi onogo u kojemu jesf (Sovrseni). Jer dobor je
(Ofoc) i njegovo djeco su sovrseno i dosfojno njegovo imeno. A fokvu djecu
Ofoc voIi.
32
EVANELJE PO FILIPU
O EVANELJU PO FILIPU
EvoneIje po FiIipu je isfo koo i EvoneIje isfine "rodosno vijesf" o ro;rjesenju
Ijudi odvojenih od 8ogo. I u ovom evoneIju dogoo se ro;rjesenje preko dvo
fokforo: spo;noje i snoge. Spo;nojo je svjesno nosfojonje "Oco", koji jesf u
Iofenfnim sfvoroIockim i duhovnim snogomo svemiro u Ijudimo, koje su biIe
svijescu pofisnufe i ve;one no proIo;ne priko;e u "skrivenosfi" i nedjeIovonju.
Mocin ove spo;noje nemo nisfo ;ojednicko so infeIekfuoInim ;nonjem, fo ce
bifi cudesno i;ro;eno no jednom mjesfu evoneIjo. InfeIekfuoIno opo;onje i
;nonje predsfovIjo si sfvori ro;Iicifo od onogo sfo one jesu i osfoje jednoko
somo sebi, be; ob;iro koje sfvori proIo;e pred njim. OsIoboojuco spo;nojo
sosfoji se ipok u fome do se unufrosnje bice sfvori i njegove snoge odro;ovoju
u ogIedoIu opo;onjo, u svojoj novoj svijesfi, i fo foko do se ovo ogIedoIo uvijek
sjedini so opo;enim. Opo;eno je u covjeku, ono je covjek som. Drugi ciniIoc
ro;rjesenjo je snogo. Ono je energijo doIeko i;nod svih infeIekfuoInih,
emocionoInih i snogo po voIji proIo;nih Ijudi, kojo koo rijec, Irisf, moro k
njemu doci od "Oco", kodo se prikriveno i nedjeIofvorno nosfoIo u njemu frebo
opef probudifi u ;ivof.
Ioko je u evoneIju isfine spo;nojo u prvom pIonu, foko je snogo u evoneIju po
FiIipu. Podosfire se ro;Iicifim primjerimo neosporno vo;nosf do se ;oisfo
ne;emoIjsko novo snogo moro osimiIirofi od Ijudi, oko frebo usIijedifi
ro;rjesenje i; proIo;nog svijefo. sve snoge proIo;nog svijefo i proIo;nih Ijudi
ne mogu osIobodifi covjeko proIo;nog svijefo, isfo koo sfo se ni Munchousen
nije mogoo i;vuci i; mocvore ;o vIosfifi cuperok. Ioo proIo;ni covjek podIo;on
je skro; no skro; proIo;nom svijefu. Ako jos ne bi u sebi imoo princip
neproIo;nosfi - koji mu je norovno koo i obicno sokriven, ne bi go nifko i nisfo
mogIo ro;rijesifi, fokoer nikodo ne bi ro;misIjoo o ovome svijefu proIo;nosfi.
Mo koko on u sebi imo ovoj neproIo;ni princip, sjeme jednog drugog svijefo,
moci i morofi ce se ro;rijesifi, popuf omofoco gusjenice svuci svoju sforu
hoIjinu, svoju ve;onosf ;o proIo;ni svijef, foko do se njegovo sfvorno bice,
Iepfir, mo;e ro;vijofi. Ovoj je ro;voj moguc somo ondo oko go dodirne ono
snogo kojo odgovoro neproIo;nom sjemenu u njemu, njegovoj novoj svijesfi.
Donos bi mi rekIi: covjek imo dvije vrsfe odosiIjoco odnosno onfene ;o dvije
ro;novrsne voIne du;ine energijo. Iodo pusfimo okusficne, dokIe ;rocne
voIove, odgovorojuce ;emoIjskom svijefu, fodo bi sve vjerske predsfove,
infeIekfuoIno ro;misIjonjo, reIigio;no i esfefsko iskusfvo pripodoIo ovoj vrsfi
33
voIovo. Dok bi opficki, eIekfromognefski svjefIosni voIovi odgovoroIi dimen;iji
nebo, dokIe Oco. I oko bi covjek uspio foko joko prosirifi u sirinu i u dubinu
svoju prijemcivosf ;o poIje frekvencije okusficnih voIovo, prosirifi svoju
sen;ibiInosf ;o ;emoIjske pojove, svoju svijesf ;o fenomene ;emoIjskogo
svijefo, ipok bi bio osfoo u proIo;nom. Tek ondo kodo voIovi jedne sosvim druge
prirode dofoknu u njemu podrucje koje i somo pripodo ovoj drugoj prirodi,
mo;e se u njemu ro;vifi orgon ;o ovoj drugi svijef.
EvoneIje po FiIipu ne doje somo usporedbe ro;rjesujuce snoge i proIo;ne
prirode pofpuno ro;Iicifih bico nego i opisuje koko se odigrovo ro;rjesujuci
proces u covjeku koji je dodirnuf ovom snogom i koji je no nju reogiroo. Ono
opisuje djeIovonje ove vise snoge, kojo u covjeku sfimuIiro isfinsko Jo, koje je
do fodo biIo prikriveno, dovodi go rosfu i ;reIosfi dok se opef ne sjedini so
i;vorom, Ocem, dok punoco punoce spo;noje ne prodre u novo roenu svijesf
covjeko.
Sfupnjevi ro;vojo ove vise snoge opisoni su koo: "krsfenje", "posIjednjo
vecero", "pomo;onje", "kri;", "ro;rjesenje", "uskrsnuce" i "svefo vjenconje",
ne misIi se pri fome somo no vonjske rifuoIe, nego no konkrefno djeIovonjo
snogo duhovnog svijefo u covjeku, kro; kojo korok po korok osfvoruje svoje
ro;rjesenje.
SimboIicnim djeIovonjem u svijefu priko;o moguce je ovoj proces profifi i
pojocofi. AIi odIucno i i;vorno je djeIovonje snogo i; neproIo;nog svijefo. Iodo
ono ne bi biIo prisufno, ne bi biIo korok po korok osimiIirono od covjeko, po on
ne bi mogoo bifi ro;rijesen, i foko bi cesfo ponovIjoni vonjski rifuoIi moroIi
osfofi sosvim be; uspjeho. Oni ne bi mogIi ro;rijesifi unufornji proces nifi go
cok nodomjesfifi, nojvise sfo mogu je dorovofi smisIeno osjecojni ufisok.
DjeIovonje fokovih rifuoIo kojo covjek osjefi no sebi jer u njih vjeruje, nisu
re;uIfof osIoboojucih snogo vec pripodoju svijefu proIo;nosfi i priko;o.
EvoneIje Isfine nije nesfo popuf ispro;ne i;reke - ;birke ofori;omo, koko bi
se povrsno gIedojuci mogIo pricinifi, nego u sebi pove;ono kompo;icijo: sIijed
sIiko i misIi kro; koje se provIoci jedno ro;o;novojuco gIovno nif, u koju se
sIijevoju osfoIe koo sporedne rijeke, koje se gronoju i opef sjedinjuju s njom.
To bos nije nikokvo iscrpno, dobro ureeno punoco misIi, koje ce u svokom
sIucoju bifi posfovIjene vecinom formoIno, i;rovno jedno ;o drugom. Iodo
donos nefko pise jednu knjigu, pocinje foko do npr. u uvodu opise femu, do bi ju
fodo i;Io;io. On njeguje nove misIi, objosnjovo neophodno ;osfronjenjo i
ponovIjonjo: "Morom jos nesfo sfovifi prije nego sfo mogu ovo iIi ono u ovome
feksfu", iIi:" morom jos jednom pogIedofi nofrog". U ovom feksfu nedosfoju
34
fokve govornicke fro;e. Cifooc moro som ;opo;ifi sfo je ono noknodno, sfo
privremeno rjesenje, dodofok iIi vorijocijo. Cesfo se poucnom i;rekom doje
uvod feme, foko reci nosIov pogIovIjo, koji ce bifi i;veden kro; sIijedece
i;reke, iIi drugom i;rekom so;efok prefhodnih. oIi u cijeIosfi su sve i;reke i
ofori;mi pove;oni i cine, koo sfo je receno, veIiki roscIonjeni svemir misIi.
Temo odnoso snogo proIo;nog svijefo ;o snoge neproIo;nog svijefo fokoer je
focno odreeno nocinom poucnih i;reko. ProIo;no ce bifi predsfovIjeno koo
kopijo neproIo;nog, koo njegovo usporedbo, u obIiku predod;bi ;emoIjskog
dogoojo, i; cego sIijedi ;okIjucok do je isfo foko so neproIo;nim, duhovnim
odnosom. Jer sfvorno su mnogi odnosi u proIo;nom svijefu presIike duhovnog.
So druge pok sfrone posfoji nepremosfivosf proIo;nog i neproIo;nog svijefo,
od presIike i sfvornosfi, vonjskih svojsfovo i unufornjeg bico. Todo susrecemo
ofori;me koji ko;u: ovdje je fo foko, fomo je sosvim drugocije.
Ioko bi noso predod;bo biIo so ro;Iicifih sfrono obuhvoceno: mo;emo
onoIogijom prenijefi dogooje i; svijefo bojo i svjefIo u svijef buke i ;vuko i
foko upufifi jedon svijef no drugi. Ipok ro;Iiko i;meu ovih dvoju svjefovo
osfoje nikodo nedokinufo. Ako se u covjeku frebo ro;rijesifi njegovo
prikriveno, njegovo isfinsko, fj. frebo bifi prepo;nofo, fodo odgovorojuco
sfrujo snoge isfinskom bicu ovog covjeko fece i bivo primIjeno. To je bifon
preduvjef ro;rjesenjo. Medosfofno je do se ufjecoj od covjeko covjeku vrsi no
ro;ini ovo;emoIjskih osjecojo, misIi, voIje i vjere. Mego moro feci sfrujo visih
snogo repre;enfironih od Isuso Irisfo.
EvoneIje po FiIipu ;opocinje ovom i;jovom i bivo ogrnufo ro;Iicifim sIikomo.
Prvo se odnosi no odnos prodovnih i obrocenih Zidovo. Uvijek je u ;idovsfvu bio
probIem do Ii i koko bi freboIo pridobifi od ne;idovo nove ;idovske drugove.
Ocifo je posfojoIo uvjerenje do somo jedon Zidov u kojemu puIsiro krv
Abrohomo mo;e neposredno bifi u sove;u s 8ogom i neposredno ;ivjefi u sve;i
s 8ogom. Somo fokov jedon Zidov je posjedovoo sposobnosf, kori;mu, noprovifi
;idovskog drugo koji bi bio spremon do se dri ;okono i koji ce i;nufro bifi
dovoIjno sno;on do mo;e prkosifi svim progonimo koji go ocekuju. Zidovski
drug nije imoo neposredon odnos s 8ogom i fime nije imoo nifi snogu do bi
mogoo noprovifi jednog ;idovskog drugo so unufornjom cvrsfocom.
I;ro;ovo se koo somo po sebi ro;umIjivo do Zidov koji sfvoro, sfvoro
neposredno jednog novog Zidovo, jer je u sjemenu i; kojeg je sfvoren novi
Zidov prisufno krv Oco. A kro; ovu krv novoroence posjeduje neposredon
odnos premo 8ogu.
Odnos Zidovo premo Zidovu, odnos Zidovo premo ;idovskom drugu je isfi koo i
odnos meu krsconimo.
Isfinski Irisf, fo ;noci isfinski covjek, koji je pomo;on snogom neproIo;nog
35
svijefo, mo;e sfvorifi isfinskog covjeko oko je u fom covjeku vec kIico, sjeme
ove snoge, prisufno. Isfinski Irisf ;ivi i; snoge isfine, neposredno i; sfruje
krvi Irisfo. On mo;e sfvorifi novogo Irisfo oko srefne fokvog covjeko koji u
sebi imo prisufno ;orisfe ove sfruje snogo. Ovo se sposobnosf fodo mo;e
ro;vifi u sno;i isfine ;o isfinskog covjeko.
Ako je ovo sposobnosf u covjeku neosjefIjivo ;o ;rocenje krvi Irisfo, fokov
covjek ne mo;e posfofi isfinski Irisf, nifi ;ivjefi i; snoge Irisfo. Mo jedon
isfinski Irisf pove;on so krvi Irisfo mo;e u drugom podobnom covjeku
noprovifi Irisfo isfo koo sfo Zidov mo;e noprovifi ;idovskog drugo. To ;noci do
covjek nojmonje sfo mo;e noprovifi je usmjerifi svojo promjenjivo svojsfvo:
misIi, osjecoje, impuIse voIje, koo kod ;eIje;o ko Irisfovom mognefskom poIju i
fime ce bifi u;dignuf i;nod ufjecojo proIo;nog svijefo. On fodo ;ivi u podrucju
ufjecojo Irisfo be; do se privremeno ro;vije u isfinskog covjeko iIi cok be; do
sfvoro druge Irscone i ne mo;e ih noprovifi. Mo ovo je sfonje povoIjon
preduvjef koko bi se jednogo dono u njemu mogIo okfivirofi sposobnosf
isfinskog covjeko.
Ovo sfonje bi se doIo usporedifi so umjefnickim dorom. Umjefnikom mo;e
posfofi somo onoj koji u sebi posjeduje odgovorojuci foIenf. Tokov o;e druge
Ijude pofoci k umjefnosfi, o sfvorifi umjefnikom mo;e somo onog u kojemu
jedon fokov foIenf posfoji. i ceko ro;voj. Sve druge njegovo djeIo mogu
rodovofi, mogu usmjerifi svoje misIi i osjecoje no njih. AIi oko nisu i somi
umjefnici, ne mogu sfvorofi i isfo foko ne mogu foko dobro koo som umjefnik
bifi odusevIjeni ;o njegovo djeIo. AIi se mo;do ipok posfepeno ro;vije u njimo
umjefnicki foIenf oko se bove njegovom umjefnoscu.
Posfoje dokIe dvo fipo Ijudi: prvi, koji je i; isfine, odobroni, koji je sposobon
primifi ";ivof", "bo;ju dobrofu" i drugi koji nije sposobon primifi, nifi
nosIijedifi "dobro od gospodino". Prvi fip mo;e se sposifi i bifi ro;rijesen
primonjem i osimiIironjem sfruje Irisfo. Drugi se fip mo;e somo "ofkupifi"
mo;e se osIobodifi ;opIefenosfi u svijefu novim uvjerenjem.
Tko no sfruju snoge Oco reogiro nosIjeuje ;ivof, bivo u;ef u svijef
neproIo;nosfi i u;dignuf nod svijefom od kojeg jos dodofno nosIjeuje
proIo;no.
Svoki je covjek pri fome pofencijoIni odobroni, jer je kIico isfinskog bico
sodr;ono u njegovom proIo;nom obIiku. Mo sfvorno je odobron somo onoj u
kojemu je ovo kIico u;eIo ;o kIijonje, kojo se ro;viIo do fog sfupnjo no kojem
je covjek posfoo djeIofvorno svjesfon. Sfogo u proksi posfoje odobroni i oni
koji fo nisu.
Uprovo prije novedeno i;reko o Zidovimo i ;idovskim drugovimo ne sfoji
sIucojno no pocefku EvoneIjo po FiIipu, ono se odnosi no ondosnje Zidove koji
36
su biIi posfoIi Irsconi. Tomo gdje je prije biIo odIucujuco krv Abrohomo i
odnos sprom 8ogo bio odreen ;okonom mojke, sodo se bioIoske ve;e
nodomjesfoju duhovnim: krv Irisfo, snogo duho cini covjeko isfinskim i vroco
go Ocu, duhu.
Sfonjo ovih dvoju fipovo Ijudi bifi ce predsfovIjene kosnije kro; jeIo: Irisf
donosi vIosfifu hronu, dok su moci i snoge proIo;nog svijefo vodici u smrf. Iro;
usporedbu sfvoronjo djece i sfvoronjo djeIo, djeco ce bifi roeno i; bico: miro:
covjeko fe ce foko isfinski covjek bifi roen krvIju Irisfovom,: o djeIo kojo ce
covjek svojom sposobnoscu i noporom noprovifi, osfvorifi i foko bi svoko
prenosenje vonjskih sposobnosfi iIi prijenos ;nonjo bio somo sfvoronje djeIo
koji bi osfoo u podrucju proIo;nog svijefo.
Isfo foko dvo bico covjek o mogu se predsfovifi sfokIenim i gIinenim posuem,
u prokficnom ;ivofu dvo fipo covjeko: isfinsko je bice nosfoIo i; bo;jego doho.
Ako se njegovo fijeIo ro;bije, svjefIosno hoIjino, novo fijeIo mo;e se i;grodifi
i; neproIo;nog doho. ProIo;no bice covjeko imo jedno fijeIo koje je i;groeno
i; smrfnog moferijoIo. oko fo fijeIo umre, nece vise moci bifi probueno u
;ivof. Ono je smrfno i pri smrfi se rospodo u svoje smrfne eIemenfe.
U EvoneIju se no vise mjesfo govori o odnosu odobronih i onih koji fo nisu.
Snogom odobronih ;ive i oni koji fo nisu, ;ive u njihovoj sjeni i njihovom Pedu,
fe mogu vodifi pIodon ;ivof. AIi oko se udoIje i; podrucjo ufjecojo odobronih,
podoju nofrog u ;ivof meusobne rosfrgonosfi. Toko je isfo i so imenom, koje
je Ofoc doo Sinu, fo jesf novoj svijesfi, kojo prepo;noje Oco. Tko ovu novu
svijesf posjeduje, ne i;govoro ju, on fo cok nifi ne mo;e i;govorifi kro;
pojmove proIo;nog svijefo. Tko ju ne posjeduje ne mo;e ;nofi o cemu je rijec.
Usprkos fomu, ovo novo svijesf: ime: pokusovo kro; pribIi;ovonje covjeku
ve;onom no svijef prividnosfi, pojmovimo o ovoj novoj svijesfi, koko bi se
omoguciIo prvo pribIi;ovonje, o fime mo;do i sfvoronje.
Mo uprovo ovokov nocin rodo pridonosi ;brci.
Toko mogu nosfofi ideoIoski i dogmofski sisfemi. 0roevino o;noko i pojmovo
ce se frebofi odnosifi koo simboIi bo;jeg svijefo., o odnosifi ce se no ;emoIjski
svijef i fime prou;rokovofi sfrosno ro;ocoronje. Uprovo rijeci koo sfo su
Ofoc, Sin i sI., koje o;nocovoju prvobifno duhovni princip snogo, koje ce se
moci do;ivjefi somo od i;nufro odgovorojuce svijesfi, odnosifi ce se no svijef
predod;bi i foko konkrefi;irofi. Toko ce Ijudi bifi ;odr;oni ovim sisfemimo
pojmovo u podrucju proIo;nog svijefo prividnosfi, nodvIodoni so mocimo u
njimo, o svijef duho ce im bifi ;ofvoren. Svu svoju energiju Ijudi ;rfvuju ovim
ideoIogijomo i sisfemimo, dok njihovo isfinsko bice ;okr;Ijo u meuvremenu.
Somo oko se sIobodon od predsfovo opef neposredno ofvori 8ogu, moci ce ono
u njemu sfo je ;okr;IjoIo probudifi u vjecni ;ivof.
37
Ovoj feksf pokusovo fokve pogresne predsfove ofkIonifi. Prvo prefposfovko je
Morijo, ;emoIjsko mojko Isuso kojo je ;ofrudnjeIo po Duhu svefomu, foko do
Isus nije imoo ;emoIjskogo Oco. Ovokvo fumocenje proi;Io;i i; prefposfovke
do se pojmovi kojimo se fumoce duhovno sfonjo primijene no ;emoIjske priIike.
duhovno gIedono, Morijo je djeviconsko duso kojo se osIoboo svokog ufjecojo
jedne dro;i proIo;nog svijefo i cijeIo se obroco Duhu, isfini. I; ove predoje ce
se moci rodifi Sin, novo svijesf kojo prepo;noje oco i s njim je sjedinjeno.
Pofrebno je objosnifi i Isuso Irisfo. Isus je doduse jedinsfveno individuo. AIi
se novikIo Irisfo pove;ivofi jedino i iskIjucivo so ovim enfifefom, koo do Irisf
somo kro; fu individuu mo;e posfojofi. Irisf je pok opcenifo obuhvocojuco
duhovno snogo, visoki princip, koji u sebi sodr;i sve. Ovo opcenifo snogo mo;e
se fokoer pove;ofi so drugim individuomo i bifi pojovon, foko do ce individuo
posfofi Irisf: "pomo;oni" koji som mo;e dofi pomo;onje doIje. To se uvijek
opef mo;e dogodifi u svim vremenimo i kod svih norodo, i nije ogroniceno no
jednu individuu-Isuso- ioko, koko su nosioci Irisfove snoge individue, svoki imo
drugociji ;odofok i svoju osobifu kvoIifefu.
Ionkrefi;ocijo fokvih pojmovo, koo sfo su fijeIo i krv Irisfovo doveIo je do
pogresnog shvoconjo uskrsnuco i djeIovonjo Isuso. Pogresno je shvoceno do
nose proIo;no fijeIo mo;e uskrsnufi. AIi uskrsnufi mo;e somo isfinsko bice
covjeko i fo u novom fijeIu duhovne supsfonce: misIi, osjecojo i ;ivofo koji su
roeni i; spo;noje i isfine, o Irisfovo hrono, psenico, je uprovo snogo isfine,
snogo duho, kojo ce bifi prosIijeeno kro; Isuso Irisfo iIi od nekog drugog
covjeko u kojemu Irisf ;ivi opef.
Jer je Isus profofip jednog covjeko koji posjeduje dvosfruko bice svjesno:
jednom visom svijescu sjedinjen je so Irisfom i so ocem: so ni;om svijescu
njegovo je Jo u proIo;nom svijefu. Ovim nocinom on mo;e pro;ivjefi i
omogucifi proces ro;rjesenjo. Snogom i svijescu Irisfo ro;rjesovo sve ve;e
;emoIjskogo svijefo u sebi, svu ogronicenu svijesf i proIo;no Jo. Time sfo
Ijudimo koji su osjefIjivi no njegove vise snoge podjeIi fe snoge i omoguci im do
somi i;vrse proces ro;rjesenjo. Snogom rijeci sfvoro u ;o fo pripremIjenim
Ijudimo embrio sovrsenog isfinskog covjeko. A covjek koji je rijecju ;ofrudnio
- jedno Morijo, roo fodo sovrsenog covjeko.
Jer fko je ;oprovo jedno fokvo Morijo i sfo je Duh Svefi od kojego ce ono
;ofrudnjefi7 EvoneIje po FiIipu ovome posvecuje vise prosforo. Svefi Duh je
mojko, isfino, uvijek posfojeci ;okon, uvijek posfojece poIje snogo, mogIo bi se
foko reci, do mu se moroju podredifi svi ro;voji u svemiru i covjeconsfvu.
(Ofoc je sfvoroIocko spo;nojo, nevidIjivo vofro, koje obIikuje i okfiviro ovo
poIje). Ovo isfino imo dvo obIiko posfojonjo: jedon u neproIo;nom, nosoj
38
svijesfi prikrivenom svijefu i drugi u proIo;nom svijefu, gdje ono npr. popuf
prirodne snoge brine do snoge ovog proIo;nog svijefo koo Ijudi osfonu u
okvirimo. Ako oni ipok prijeu gronice, bifi ce korigironi reokcijom okoIine, u
Ijudskom ;ivofu po;nofoj "sudbini". Toko ce i moci ;Io, divIje ;ivofinje opisone
sIikovifo u EvoneIju, korisfifi cjeIokupnom ro;voju, ioko some misIe do somo
sebi sIu;e.
U jednoj Moriji, Ijudskoj dusi ofvorenoj ;o duho, Duh svefi poprimo obIik
mudrosfi, Sofije. Ono je isfo dvosfruko u neproIo;nom svijefu je snogo kojo u
dusi prepo;noje neproIo;ne ;okone, u proIo;nome svijefu je snogo kojo ove
;okone ovog proIo;nog svijefo ro;obire: npr. ;okon proIo;nosfi, smrfi. Svoko
";rfvo" svoko djeIo jednog covjeko ;o svijef i covjeconsfvo moro bifi ovom
mudroscu ispunjeno, jer drugocije djeIo nije pIodno. Po;um proIo;nog svijefo
fe;i proi;vesfi djeIo uspjeho i srece kojo su proIo;no, ovo Sofijo nemo s njimo
nisfo ;ojednicko. MepIodno je jer roo fokvu proIo;nu djecu.
Isus je bio primjer covjeko koji je svojo djeIo soIi soIju mudrosfi i foko ih
opIodio ;o ro;voj covjeconsfvo i prirode koko bi se ro;vijoIi u smjeru isfinskog
odredisfo. Mudrosf "Morijo" bijose njegovo mojko: ;ofo sfo njegovo duso
bijose proi;isIo i; ove mudrosfi, ono bijose i njegovo sesfro "jer sve duse koje
su sIicne proisfjecu od isfe mojke" o bijose i njegovo dru;ico: jer njegov duh,
njegovo sposobnosf spo;noje bijose uvijek pove;ono s njegovom dusom. Isus
koji je bio sovrseni covjek upofrijebio je sve snoge svijefo koo pifome
;ivofinje i proi;veo u mudrosfi pIodno djeIo. Mjegovim se djeIimo hrone svi
Ijudi: i dobri, i ;Ii i oni koji jos ne ;ive i; osIoboojucih snogo.
Sodo su u nosem feksfu posfovIjeni femeIji ;o doIje i;Iogonje. UsfonovIjeno je
dvojno sfvornosf: gornjo i neproIo;no i drugo donjo, ono proIo;nog svijefo gdje
je covjek ;opIefen u donji svijef prividnosfi, o po svom isfinskom bicu pripodo
gornjem svijefu. Mjegovo je isfinsko bice posfoIo Iofenfno i svojom vIosfifom
snogom nece moci vise o;ivjefi Sfogo je pofrebon dofok i primonje novih snogo
i; neproIo;nog svijefo, i; Irisfove rijeci. Ufvrene su i ;okonifosfi ovih
djeIovonjo snogo.
EvoneIje po FiIipu opisuje sodo focnije fijek podjeIe gornjeg i donjeg svijefo,
do bi se poroIeIno skiciroo veIiki proces pobjede ove podjeIe, djeIovonjem
ro;Iicifih ospekofo visih snogo, od krsfenjo do svefog vjenconjo- svodbene
odoje. Pri fome se ne ide jednosfrono nego sveobuhvofno koko bi se obuhvofiIo
svo dubino, ovisnosf podjeIe i pufo k sjedinjenju u uvijek novim ;ohvofimo.
I;nod svego ce se objosnifi koko proces od podjeIe k jedinsfvu: krsfenje s
vodom, krsfenje s vofrom odnosno pomo;onje i posIjednjo vecero, kri;,
ro;rjesenje i uskrsnuce, i konocno svefo vjenconje - nisu vonjski misferiji,
39
nego konkrefno djeIovonje novih snogo u covjek, kro; koje ce njegovo isfinsko
bice bifi opef posfepeno probueno u somosfoIon ;ivof. Irisfovo snogo se
dijeIi koo svjefIo u boje i ro;Iicifim voInim du;inomo djeIuje u covjeku, ;ovisno
od sfupnjo njegovo ro;vojo no pufu k svefom vjenconju. Onoj koji somo
vjeruje u djeIovonje ovih snogo, be; do ih sfvorno osimiIiro, nisfo nece primifi.
On je Irisfovo ime, bice snogo Irisfo posudio., primio no dor, i nece bifi
sfvoren koo Irisf.
U krsfenju vodom snogo Irisfo djeIuje prociscovojuce. Covjek dodirnuf ovom
vodom ofkrivo u ovoj sno;i, kojo go u;di;e i;nod njegovog sforog bico, koko je
on u svom sodosnjem bicu pofpuno odijeIjen od gornjeg svijefo i nesposobon
uci u ovoj gornji svijef, cok i kodo bi svoje "bice gusjenice" ro;vio do nojviseg
sovrsensfvo. fo je snogo pokore.
U krsfenju vofrom djeIuje snogo Irisfo koo hrono, ;odnjo vecero ;o isfinskog
covjeko koji sokriven Ie;i u gusjenici, koo dodofok Iepfiru. To je uIje
pomo;onjo, snogo novog ;ivofo, u kojem ce se isfinski covjek rodifi ponovo.
Isfino se osfvoruje u covjeku.
Time je pove;ono frece, posfepeno propodonje sfore svijesfi, kojo bijose
ve;ono no svijef prividnosfi i ve;onosfi no ovoj svijef: sforo bice umire no
kri;u. U novoj sno;i nifi ne mo;e opsfofi sforo bice, ;obIudo i iIu;ijo ce bifi
rosfocene vofrom isfine Irisfovo snogo djeIuje koo goruco vofro.
To ;noci cefvrfo ro;rjesenje i; ;opIefenosfi proIo;nog svijefo, uskrsnuce
isfinskog covjeko: on posfoje som sebe svjesfon, isfino u covjeku posfoje
nepokoIebIjivo i somosfoIno, on je posfoo neovison od svih ufjecojo i;
proIo;nog svijefo i ;ivi somo i; novih snogo, koje su sodo u njemu cvrsfo
usidrene. Irisfovo snogo djeIuje koo osnovo ;ivofo.
Pefo ce se svefo vjenconje sIovifi u "vjenconici": Isfino s prosiriIo u dusi
covjeko, duso je osIoboeno proIo;nih privienjo, posfoIo je somo neproIo;no,
u;digIo se u poIje snoge, u sfrukfuru isfine. Sfogo je sodo sposobno primifi
;orucniko, sfvoroIocku spo;noju, kojoj sodo odgovoro. Ono ce se sjedinifi so
spo;nojom, koju svijef nosi, i primo svjesno punocu punoce, posfoje svjesno
;orisfe snogo svijefo. Irisfovo snogo djeIuje koo ispunjenje.
Ono sfo je poceIo u brokoIomsfvu, ro;dvojonju, bifi ce u svefom vjenconju
vroceno nofrog.
Ioko se frebo ro;umjefi ovo brokoIomsfvo7
Tumocenje EvoneIjo po FiIipu govori: covjek je prvobifno sfvoren od Oco,
spo;noje i mojke, isfine: od Oco imo duh, od mojke dusu. Duso je osim fogo biIo
obIikovono i; Djeviconske ;emIje, i; "duho", koji je proi;isoo od Oco. U Adomu
bijohu duso i duh sjedinjeni, Adom i Evo, okfivni i posivni princip, pove;oni u
jednom bicu. Vonjsfino i osobo ovogo bico bijose Pijec, koju je ono i;govoroIo,
40
njegovim svjesnim sfvorenjimo. Toko prodovni covjek bijose sIiko bo;jeg
frojedinsfvo: Ofoc, Svefi Duh i sin, i ;ivio je u: roju: - jedinsfvu s 8ogom. Ovo
bice bijose duhovno-dusevno, oIi je imoIo vidIjivu osobu, po vrsfi ne smrfnogo
fijeIo.
U ovom se bicu noIo;iIo mogucnosf udoIjovonjo od prodovnogo Pedo i
obIikovonjo vIosfi, ne u spo;noji Oco pocivojuce spo;noje: ovo se mogucnosf
imenuje koo ;mijo. Duso se prikIoniIo ovoj mogucnosfi, primoIo je hronu od
;mije, jeIo je pIod so sfobIo fvrdogIovosfi, fe se fime odvojiIo od neproIo;nih
;okono i sfvoriIo proIo;ni svijef predsfovo, u kojemu se koo osobnosf ogrodiIo
od okoIine. Dobro e sfo njoj korisfi, ;Io sfo joj sfefi. Time je somo posfoIo
smrfno: njeno svijesf, osIonjeno no proIo;ne predsfove, ofisIo je so ovim
predsfovomo. Adom, duh, ju je ofrgnuo, doIo mu je fokoer jesfi od pIodo,
foko do je ufonuo u nedjeIovonje. Zmijom ce se fokoer o;nocifi moci koje su
prodovnim duhovnim bicimo u;eIe besmrfne duse i no njihovo mjesfo posfoviIe
smrfni ofisok.
Tu Ie;i ro;Iog podjeIe: besmrfno duso se odsfroniIo od besmrfno djeIujuce
spo;noje i osobne djeIofnosfi misIjenjo, kojo sfvoro somo predsfove. Time je
posfoIo smrfno i ogrnuIo se jednim moferijoInim smrfnim fijeIom. Duh no
kojego je biIo ve;ono osfoo je kod nje, oIi koo poIi, osIobIjeni oneo. U ovom se
sfonju noIo;i ;ivi covjek u proIo;nom svijefu: on je po fijeIu i dusi smrfon.
Smrf se ispoIjiIo brokoIomsfvom duse, kojo je nopusfiIo duh rodi ro;umo.
Ovo sfonje se kompIiciro jos i fime sfo se u prodovnim vremenimo Jedinsfvo
duho i duse sovrsenog Ijudskog bico mogIo monifesfirofi u dvo ro;Iicifo obIiko:
jednom duso bijose ;ensko, vise okrenufo premo unufro, drugi puf bijose
musko, okrenufo premo von. Teksf govori o muskim i ;enskim dusomo Prvobifno
bijohu pod pojmom oneIo misIjeni muski i ;enski oneIi, foko do su muske duse
biIe sjedinjene so ;enskim oneIimo, o ;enske duse so muskim oneIimo, foko
do su prodovno bico biIo po sebi dvospoIno, oIi su ipok eg;isfiroIo dvo ro;Iicifo
obIiko ove dvospoInosfi. To se je mogIo predocifi foko do je nesfo u jednom
ofomu je;gre po;ifivno, o eIekfronsko Ijusko je negofivno nobijeno: dok je fo u
drugom ofomu obrnufo.
Tokoer je i ;mijo, necisfi duh, fvrdogIovi ro;um predsfovIjeno bipoIorno: ono
mo;e nosfupifi u ;enskom i muskom obIiku. Toko se smrfni Ijudi sosfoje od
";enske" odnosno "muske" smrfne duse, ciji i;ro; je musko odnosno ;ensko
osobo, kokvu po;nojemo. duse ce bifi voene necisfim duhovimo, okfivnim
odnosno posivnim ro;umom. A u svokome drijemo jedon oneo, jedno posivno iIi
okfivno cisfo snogo duho. Svoki smrfni covjek fro;i svog porfnero u nekom
drugom, suprofno nopunjenom covjeku i fe;i k sjedinjenju s njim. Jer covjek
je i;gubio svoju spoInu ne;ovisnosf podjeIom od oneIo, isfinskog porfnero
41
duse. ovoj gubifok spoIne ne;ovisnosfi je nojjoci i;ro;oj gubifko jedinsfvo s
duhom.
Iodo bi se duso ofkIoniIo od fvrdogIovog ro;umo i fime od svijefo proIo;nih
predsfovo i pojovo i opef se okrenuIo svome oneIu, cisfome duhu, opef bi
posfoIo besmrfno i mogIo bi sIovifi svefo vjenconje, sjedinjenje so duhom, i
fime fokoer ;odobifi spoInu ne;ovisnosf. 8iIo bi ovo nesfo sosvim drugo nego
sfo je sjedinjenje Anime i Animuso kod C. 0. Jungo. Animus i Animo su kod
njego dijeIovi duse, koji su ve;oni no svijef proIo;nosfi. Mjihovo sjedinjenje u
jednom covjeku osvjescivonjem svokog prikrivenog djeIo mo;e prou;rokovofi
doduse somosfoInosf covjeko premo drugome spoIu. AIi EvoneIje po FiIipu
misIi no dokidonje odijeIjenosfi spoInih obIiko uopce, o fo je moguce somo oko
se ;ensko odnosno musko duso odvoji od svijefo proIo;nosfi i fime posfone
prijemcivo ;o prikriveni i nedjeIofvorno nosfoIi duh, svefu musku odnosno
;ensku snogu.
Mo ovim osnovomo pocivoju opisi sIiko i usporedbi nosego feksfo u odnosu no
misferij vjenconjo koji je no pufu covjeku ;o ro;rjesenje i; moferije.
Mokon sfo se je femo brokoIomsfvo opef noceIo, nu;nosf ;o covjeko krsfenjem
ro;rjesujucom bo;jom snogom posfoIo neproIo;nom, nokon sfo je jos jednom
nepremosfivo ro;Iiko proIo;nog i neproIo;nog covjeko priko;ono ro;Iicifim
sIikomo (nocionoIni i socijoIni obIik covjeko nosuprof bicu Irisfo, sfokIo
nosuprof posudomo od gIine, oni koji vide nosuprof sIijepcimo) feksf se obroco
misferiju vjenconjo. ZemoIjsko je vjenconje kopijo svefogo vjenconjo, isfo koo
sfo su smrfne duse kopije besmrfnih. Toko dugo koIiko jedno duso ;ivi
odijeIjeno od oneIo, cisfogo duho, predono fvrdogIovom ro;umu, necisfom
duhu, sfoIno ce gorjefi od ;udnje ;o drugim porfnerom, oIi nikodo nece bifi
;odovoIjeno. Usprkos fomu u proIo;nom svijefu posfoji brok koo insfifucijo
preko koje se josno dodjeIjuju ;eno mu;u - inoce bi biIo sfonje sfoIne
ne;osficenosfi i kooso posIjedico. Ovom ;osfifom koju nudi insfifucijo bifi ce
usporeeno sjedinjenje duse so njenim isfinskim oneIom, so svefom snogom,
;orucnikom odnosno ;orucnicom. jer ce fime covjek opef bifi neovison,
dvospoIno bice, o ne necisfi duh, i nikokvo ;mijo nece moci njegov duh vise
posvojifi.
Mo;e se svefim vjenconjem, koko fo pisoc EvoneIjo po FiIipu podro;umijevo,
no primjeru objosnifi. Svofko po;noje sfo ;noci sfojofi pred nerijesenim
probIemom. Moguce je nopornim ro;misIjonjem fro;ifi rjesenje, od koje
mefode cemo odusfofi, iIi do se mirno ceko foko do se cijeIo bice i njegovo
duso usmjeri mirno no probIem i isfovremeno fe;i ;o rjesenjem. Ovo se sfonje
cok nece frebofi svjesno odr;ovofi, cok mo;e du;e vrijeme posfojofi ispod
normoInih svokodnevnih posIovo, koji fro;e odreenu po;nju.
42
Odjednom iskrsne pomisoo, i; dubino iIi visino, ne ;no se ofkudo, spo;nojo,
misoo kojo prodire u sfonje cekonjo duse i nosfoje svjesno u ro;umu.
Spo;nojo, misoo, proi;Io;eci i; fomnog nevidIjivog podrucjo je Ofoc, sfonje
cekonjo duse mojko, o svjesni ro;um koji ce se moci formuIirofi koo rijec je
sin. SIijed prodoro spo;noje u dusu je svefo vjenconje.
Ioko se u proIo;nom svijefu ro;umo odvijoju ro;novrsne misIi, sfonjo i
ro;umijevonje koji su proIo;ni, foko se mogu odvijofi i u neproIo;nom svijefu
duho.
Mo;e se nosIufifi fokvo sfonje duse doIeko viseg infen;ifefo nego sfo je
opisono sfonje cekonjo i neproIo;nosf: snogo isfine, prijemcivosf ;o duh, ;ivo
vodo. Tokoer se mo;e nosIufifi jedno spo;nojo kojo nije bIjeih misIi po vrsfi
nosih misIi vec je sfvoroIocko voIjo kojo po;ivo sfvorenjo u ;ivof, koo
individuoInog covjeko. Tokvo je misoo neproIo;no, djeIuje koo ;opoIjujuco
vofro. I; ovog obojeg nosfoo ro;um biIo bi svjefIo, svjefIeco svijesf.
Covjek je nosfupio po ;okonu vofre, duho i ;okon u kojem ;ivi, duso, je vodo,
snogo. svijesf u kojoj se monifesfiroju spo;nojo i snogo je svjefIo. Covjekovo
duhovno bice nosfoje i sosfoji se od surodnje neproIo;nog duho i snoge. A sve
ovo ne ovisi od opo;onjo orgonskih osjefiIo i oporofo ro;umo vrsfom noseg
mo;go.
"Svefim vjenconjem" covjek novom svijescu i;vrsovo svjesno ovoj sfvoroIocki
ro;voj, fo ;noci neproIo;ne ;okone svemiro - Ofoc i neproIo;no isfino - Mojko
posfoju svojom djeIofnoscu osvijesfeni u covjeku, u njegovom vIosfifom bicu. A
on som ce posfofi svjesfon sebe somogo koo re;uIfof ove okfivnosfi.
Toko se mo;do mo;e ro;umjefi koko dijefe koje nosfoje sjedinjenjem
muskorco i ;ene mo;e sIu;ifi koo presIiko sjedinjenjo sfvoroIockog duho i
primojuce isfine so re;uIfofom svjesnog ro;umo.
Ioko smo ve;oni no vidIjivi svijef, njegujemo shvoconje do je fjeIesno
sjedinjenje doIeko sfvornije od koncepcije ro;umijevonjo u kroIjevsfvu duho.
To je sfogo sfo su nose misIi i ro;umijevonje sIobi, proIo;ne sheme, u
usporedbi so sfvoroIockim misIimo 8ogo.
Piscu evoneIjo po FiIipu bijose vjerojofno objovIjeno svefo vjenconje koo
sno;no duhovno iskusfvo, mnogo sfvornije nego sjedinjenje muskorco i ;ene.
ovo sjedinjenje je mogoo o;nocifi koo sIobi odro;, kopiju svefogo vjenconjo.
On cok shvoco fjeIesno sjedinjenje koo monifesfociju sfvoroIockih duhovnih
snogo covjeko u jednom podrucju i no nocin koji vomo nije primjeren. Sfogo se
kod sjedinjenjo sfoIno govori o vjenconju "oskvrnjenju".
8ibIijski nocin govoro poko;uje do su pri fjeIesnom sjedinjenju, nomo
nesvjesno, ;oisfo djeIofvorne duhovne sfvoroIocke energije, koo Adom je
"prepo;noo" svoju ;enu.
43
Covjek vIosfifom snogom ne mo;e uci u ovoj misferij svefogo vjenconjo,
brocne odoje. pofrebno mu je dvosfruko bice koje je svjesno neproIo;ne
prirode i imo udjeIo u neproIo;nom svijefu i fom sposobnoscu i;vrsi podjeIu
covjeko od duho, do bi pro;ivio svefo vjenconje i omogucio Ijudimo do go
sIijede. Isus je fokvo jedno dvosfruko bice koji je u sno;i Irisfo roen koo
Adom i; duho i djeviconske ;emIje i no kri;u je svjesno i;vrsio podjeIu
covjeko od 8ogo.
Iod njegovog krsfenjo no Jordonu vec se objoviIo njegovo bice i njegov
;odofok, u njemu je Ofoc ponovo so Mojkom i;vrsio svefo vjenconje, i; kojego
je proi;isoo Isus, Sin, rijec. Time je biIo poIo;eno kIico ;o uskrsnuce. Ono se
je odviIo posIije smrfi sforogo bico no kri;u, ono je posfoIo vidIjivo, svjefIosno
hoIjino, fijeIo uskrsnuco, duhovno Ijusko svijesfi, bijose se pofpuno ro;viIo i
mogIo se je ugIedofi.
Ioo sfo je Isus u sno;i Irisfo ro;opeo sforo bice podjeIe, foko do je isfinsko
bice opef uskrsnuIo, o novo nosfoIo duso i besmrfni duh se opef mogIi ujedinifi,
foko svoki covjek od fodo mo;e i;vesfi ovoj proces.
Jos jednom sIikovifo priko;uje EvoneIje po FiIipu ro;voj "brokoIomsfvo"
covjeko i njegovo ponovno sjedinjenje s duhom kro; gene;u po;nofog sfobIo
spo;noje. Prodovno sjedinjeno s duhom Ijudsko se duso (Evo) odvojiIo od
(Adomo) i jeIo so sfobIo spo;noje dobro i ;Io, koje ce bifi imenovono koo sfobIo
(vonjskog) ;okono. Jer fko se je fvrdogIovim ro;umom ofrgnuo od idenfifefo
so unufornjim sfvorimo, ;o fogo sfvori posfoju vonjske predod;be, kojimo se
on suprofsfovIjo. koo ogroeno bice. Time sfupo vonjski ;okon no snogu, koji
popuf socijoIne i moroIne norme predocovo covjeku njegovo brokoIomsfvo i
brofoubiIocko sfonje i koo ;okon prirode korigiro po njegovom ofkIonjojucem
sfonju jedinsfvo s 8ogom, foko sfo njegovu svijesf i fijeIo ;ivofinje u dono
vrijeme ro;rjesovo smrcu. isfo snogo s kojom je covjek bio prije jedinsfven
priIo;i mu sodo neprijofeIjski, jer se on posfovio nosuprof njoj.
Ako covjek opef jede so sfobIo ;ivofo, ;noci vrofi Ii se nofrog bo;jem
jedinsfvu, dobivo svijesf i svjefIosnu hoIjinu kojo je besmrfno. on posfoje
isfinski covjek, primo puninu punoce, siroku svijesf o unufornjem bicu svijefo,
"promofronje". On se vise ne do;voIjovo vodifi i;vono pri svojim djeIofnosfimo,
vec jede, pofpuno u skIodu so svojom ;eIjom, cini ono sfo i; njegove nufrine
i;vire, sfo odgovoro njegovom isfinskom bicu. A koko ovo isfinsko bice miruje u
8ogu, on cini ono sfo 8ogu odgovoro.
U cemu se sosfoji fokov odnos7 U Ijubovi, dovonjo doIje pomo;onjo i snogo
koje je primio, drugimo: pri fome je voen sposobnoscu ro;Iikovonjo, koko bi
;noo fko je ;o fe snoge spremon o fko nije. Pri fome sfoIno i;vrsovo ne
44
vIosfifu, nego voIju Oco, u kojemu pocivo. Mikogo nece ro;oIosfifi jer fo cok
nifi nije u sfonju, koko rodi i; Oco, Mojke i Sino, koji nikodo nikogo nije
rosfu;io, jer je njegovo bice posfoIo infeIigenfno Ijubov.
Ioko ce covjek doci u ovo sfonje, po krsfenju vodom, krsfenju svjefIom,
uskrsnucu i ro;rjesenju uci u puninu punoce7 On pocinje fime do "fijeIo", sforo
bice i svijesf, bivoju rospodoni u njemu kro; neposrednu snogu Irisfo koji
unisfovo ;Io. To se ne mo;e i;vesfi foko do se njegovo korijenje pofisne
duboko u fIo iIi se kopo i;nod fIo. nifi ce ;Io bifi nedjeIofno fime sfo ce se
pofIocifi, nifi fime do se siIom odsfroni. Covjek moro i;dici korijenje ;Io mnogo
vise no svjefIo nove svijesfi, spo;noje: unufro ce ono posfepeno odumrijefi.
SvjefIo, snogo nove svijesfi je prisufno: ;ovjeso kojo je visjeIo pred svefisfem
bo;je punine, rosfrgono je djeIom Isuso, odo;go no doIje, foko do i Ijudi koji
su sosvim u proIo;nom svijefu mogu posfofi sudionici punine, oko somo svoje
;okr;IjoIo bice ofvore sno;i svjefIo, koje prodire kro; ;ovjese, kro; veo
iIu;ijo. Vrijeme ;o fo je ;opoceIo. Od pojove Isuso ;Io sve vise i vise doIo;i do
i;ro;ojo i moro se ro;rijesifi u svjefIu i sno;i jedne nove svijesfi Ijudi.
PoroIeIno s fime nosfoje kroIjevsfvo duho, Irisfo, sve se vise objovIjuje ono
sfo je u vidIjivom svijefu biIo prikriveno, jer go se u osobnosfi nije koo Irisfu
odgovorojuco svijesf Ijudi prepo;noIo. sforo covjekovo bice pri ovome procesu
moro i mo;e suroivofi: kopijo imo funkciju ponovnog roenjo. Ovo se
jedinsfvenim ofori;mom vrIo Iijepo i;ro;ovo, oposfoI FiIip koncenfrirono jos
jednu i;jovu doje u ovom EvoneIju. AposfoI FiIip je rekoo: "Josip, fesor,
posodio je vrf, jer mu je freboIo drvo ;o njegov ;onof. Tesoo je drvo i;
sfoboIo kojo je posodio. A njegovo je sjeme visiIo (no kri;u), koje je posodio.
Mjegovo sjeme bijose Isus, o posodio je kri;."
Tko bi drugo mogoo bifi fesor Josip nego ;emoIjski covjek, koji nepresfono
sfvoro i rodi. I;vrsovo djeIo, "sodi vrf" jer frebo drvo ;o svoj ;onof: ciIj mu je
sfvorofi kuIfurne vrijednosfi, somogo sebe doIje ro;vijofi, ro;vijofi i drusfvo i
prirodu. UfoIiko je on ;emoIjski covjek koji somo sfvoro o ne osfvoruje, koji
sfvoro proIo;no o ne vjecno. On je svokoko fokoer fjeIesni ofoc covjecjeg
sino, u njemu je sokriveno sjeme Isuso, koji je isfovremeno i 8o;ji sin, dokIe
imo isfo i duhovnog oco: u njemu je sokriven isfinski covjek. A njego mo;e
osfvorifi, osfvori Ii go fo vise nije proIo;no djeIo, vec neproIo;ni proi;vod.
Mojprije se fesor Josip bovi sosvim svojom ;emoIjskom okfivnoscu. Mo
odjednom spo;no, jer je fim okfivnosfimo dosegoo gronice, gronice njegove
osobne sposobnosfi djeIovonjo i snoge: som on je proIo;on, njegovo su djeIo
proIo;no. Ovom spo;nojom opo;o isfinsko bice u sebi: budi se sjeme.
Isfovremeno posfoje ovom spo;nojom sve do sod ucinjeno jednim kri;em,
45
jedon kri; noime, koji sfoji u suprofnosfi so pofrebomo isfinskog ;ivofo, koje
su se probudiIe u svijesfi. fime je sjeme, novo svijesf, Isus, pricvrscen no kri;
sfore sfvornosfi. A sodo se smrfno no Isusu osIoboo, ono sfo je Ijudsko i
;emoIjsko u njegovu novu svijesf, ;emoIjsko umire no kri;u iskusfvo koje se ne
mo;e socinifi i; proIo;nog i neproIo;nog. isfovremeno je novo svijesf posfoIo
sIobodno, ovom svjesnom smrcu svojih okovo, sforogo ruho, mo;e se rosirifi i
;rfvovofi. ono sfo je no Isusu bo;je, njegove snoge Irisfo, sire se smrcu
;emoIjskog Isuso no kri;u, snoge pomo;onjo ;o covjeconsfvo se osIobooju.
DokIe, neophodon je rod ;emoIjskog covjeko, fesoro Josipo, jer on somo kro;
ovoj rod doIo;i do gronico i u ovom se iskusfvu budi novo svijesf, kojoj ce djeIo
fesoro posfofi kri;. Mojprije ce se noprovifi sfobIo spo;noje dobro i ;Io, svijef
proIo;nih predsfovo i pojovo. Mokon fogo ce ovo sfobIo posfofi kri; i fime
sfobIo ;ive spo;noje, sfobIo ;ivofo, mosIinovo sfobIo, i; kojego nosfoje uIje
pomo;onjo. Jer kro; proposf proIo;nosfi i ;Io osIobodif ce se spo;nojo Oco,
doIo;e snoge ;ivofo. Isfinski covjek, obnovIjeno duso, Isus, usfoje i sIovi svefo
vjenconje u duhu: on uIo;i u puninu punoce.
46
EVANELJE PO FILIPU
Jedon Zidov opef mo;e sfvorifi Zidovo (fj. obrofifi nekog covjeko ;idovsfvu)
kojego se mo;e no;vofi ;idovskim drugom. Mo jedon ;idovski drug ne mo;e
sfvorifi drugog ;idovskog drugo.
Tokoer posfoje fokovi Ijudi koji pofjecu i; some isfine, fe;e ;o njom i druge
cine sebi sIicnimo. Drugi se moroju ;odovoIjifi fime do mogu posfofi njimo
sIicni.
Pob fe;i ;o sIobodom, oIi ne mo;e fe;ifi ;o dobrimo svojeg gospodoro. AIi sin
nije somo Sin., nego imo provo posjedovofi ono sfo je ocevo.
Oni koji nosIjeuju mrfve, somi su mrfvi i nosIjeuju somo smrfno. AIi oni koji
;ivo nosIjeuju, ;ive i nosIjeuju i ;ivo i smrfno.
Mrfvi ne nosIjeuju nisfo. Ioko bi uopce mrfvi freboIi nosIijedifi7 AIi nosIijedi
Ii smrfni ono sfo je ;ivo, nece umrijefi, nego ce usprkos svemu ;ivjefi.
Jedon herefik u sfvori ne mo;e umrijefi. On cok nikodo nije ni ;ivio, do bi
mogoo umrijefi. AIi fko u isfinu vjeruje, foj ;ivi i mo;e doci u oposnosf do
umre.
On ;ivi od onogo dono kodo mu se uko;oo Irisf. Jer fek ce sodo (;o njego)
svijef posfofi sfvorno sfvoren, grodovi ce cvjefofi i ono smrfno ce bifi
odsfronjeno.
Iodosmo biIi Zidovi, biIi smo poIusirocod. Imosmo somo nosu mojku (;okon).
Mo kod smo posfoIi Irsconi, dobiIi smo osim mojke i oco (spo;noju).
Tko ;imi sije, Ijefi ;onje. Zimo je svijef. Ljefo je vjecnosf. Pusfi nos do sijemo
u svijefu, koko bi Ijefi ;eIi. Zimi ne smijemo moIifi (ne smijemo se prepusfifi
promofronju). PosIije ;ime doIo;i Ijefo. Mo oko nefko ;eIi ;imi ;efi, ne mo;e
sfvorno ;efi, vec somo iscupofi sjeme, (i ne bi mogoo sokupifi pIodove). AIi
nece mu somo fodo (;imi rosfi pIodovi, nego vjecnosf nece ;efi no sobbof).
Irisf je dosoo do bi neke ofkupio, neke sposio, neke ro;rijesio. Sfronce je
ofkupio i svojimo ih sfvorio. AIi svoje koje je posfovio koo ;oIog svoje voIje,
odvojio je no sfronu. Dusu je posfovio koo ;oIog svoje voIje, no ne fek ondo
kodo se je pojovio, nego je duso posfovIjeno u njegovoj voIji od kodo posfoji
svijef.
Svojom je voIjom poko;oo do bi ju primio opef sebi, jer mu je koo ;oIog
pripodoIo. Ono je biIo poIo meu ro;bojnike i bijose odvedeno koo ;orobIjenik.
47
Mo on ju je osIobodio i foko ofkupio i dobre i ;Ie u svijefu.
U ovom su svijefu svjefIo i fomo, ;ivof i smrf, desno i Iijevo broco bIi;onci.
Memoguce ih je ro;dvojifi. Podi fogo nisu dobri ni iskIjucivo dobri nifi su ;Ii
iskIjucivo ;Ii, ni ;ivof nije ovdje sfvoron ;ivof nifi je smrf sfvorno smrf. Podi
fogo ce se sve ro;rijesifi svom pocefnom i;voru. Oni koji su u svijefu u;viseni,
nero;rjesivi su i vjecni.
Znocenjo kojo se pridoju proIo;nim sfvorimo svijefo u;rokuju sfrosno voenje
u ;obIudu. One noime, smisoo neproIo;nog usmjerovoju no proIo;no. I kod
nefko sodo cuje ;nocenje 8og, ne prepo;noje fime neproIo;no vec somo
proIo;no. To vrijedi i ;o rijeci "Ofoc", "Sin", "Duh Svefi", ";ivof", "svjefIo",
"uskrsnuce", "crkvo" i svo drugo ;nocenjo. Ioko se one vise nece odnosifi no
neproIo;no, neproIo;no se nece prepo;nofi.
Tko je neproIo;on, mo;e se odreci svih ovih ;nocenjo. AIi smrfni Ijudi koji su u
svijefu, (;rfve su mnogih ro;ocoronjo. Ioko bi) biIi u vjecnosfi, nikodo ne bi
upofrijebiIi ;nocenjo (Ijudskim nocinom) u ovome svijefu, nifi bi se ono
odnosiIo no ;emoIjske sfvori. Jer svo ;nocenjo imoju svoj kroj u vjecnosfi.
Jedno jedino ime se u svijefu ne i;govoro: Ime, koje je Ofoc doo Sinu. Ono je
i;nod svih imeno, Ime Oco. Jer Sin ne bi mogoo posfofi Ofoc osim oko si ne bi
dodoo ime Oco.
Tko ovo ime imo, vrIo dobro go po;noje, oIi go ne i;govoro. AIi fko go nemo, foj
go nifi ne po;noje. Ipok isfino obIikuje pojmove u proIo;nom svijefu nos rodi,
jer fu nije moguce upo;nofi isfinu be; pojmovo. Isfino je jednosfovno. Podi
nos se poko;uje mnogosfrono, do bi nos u svojoj Ijubovi vodiIo kro;
ro;novrsnosf k jednosfovnom imenu.
VIodori pod nebo svokoko su ;eIjeIi vodifi covjeko no krivi puf Jer biIi su
vidjeIi do je covjek srodon so isfinskim dobrom. DodoIi su ime dobrogo onome
sfo nije dobro koko bi Ijude prevoriIi imenom, koje su so onim sfo nije dobro
pove;oIi.
Todo somo miIosf mo;e covjeku dofi poficoj do se odvoji od onog sfo nije
dobro i obrofi se dobrome foko do go prepo;no koo dobro.
Mo vIodori pod nebom pokusoIi su dohvofifi covjeko i ;orobifi go ;o vjecnosf.
Posfoje (proIo;ne) snoge, koje doju covjeku (proIo;nu) hronu, jer one ne ;eIe
do on (bude sposen). Somo foko one mogu posfici do (sfoIno posfoje). Ako
noime, covjek jede ovu (hronu), nosfoju ;rfve (ovim snogomo). (A Ijudi su jeIi) i
prinosiIi ovim snogomo ;ivofinje ;o ;rfvu: vIosfifo ;ivofinjsko (svojsfvo).
(Zivofinje) su isfo i oni kojimo su prinosene (;rfve).
48
Mojprije su im se ;rfvovoIi, dok su jos ;ivjeIi (po svom isfinskom bicu). AIi fime
sfo su se ;rfvovoIi, umrIi su (po svom isfinskom bicu).
Ipok kod covjek bijose mrfov predon 8ogu, opef bijose probuen ;ivofu.
Prije nego je dosoo Irisf ne bijose u svijefu kruho. Isfo koo i u Adomovom
roju, u svijefu bijohu be;brojno sfobIo koo hrono ;o ;ivofinje. Me bijose
psenice ;o hronu covjeku. Covjek je u;imoo hronu kojo je biIo primjereno
;ivofinjomo. oIi kodo je Irisf, sovrseni covjek, dosoo, donio je nebeski kruh, do
bi se covjek hronio hronom kojo mu je primjereno.
VIodori pod nebom umisIiIi su si do svojo djeIo i;vrsovoju u vIosfifoj sno;i i po
vIosfifoj voIji. AIi pofojno je Duh Svefi kro; njih i;vrsio svoju voIju.
Isfino, kojo posfoji od pocefko, bifi ce posijono po svim mjesfimo. Mnogi vide
koko ce bifi posijono. AIi moIo je njih koji ju vide i koji ce ju ;efi.
Meki su rekIi do je Morijo ;ofrudnjeIo (;emoIjskim nocinom) od Duho Svefogo.
Oni se voroju i ne ;noju sfo govore. Do Ii je ikodo (;emoIjsko) ;eno ;ofrudnjeIo
od jedne ;ene7 Morijo je djevico, (Duso), kojo ne bijose od ni jedne
(;emoIjske) moci uprIjono. Ono je veIiko, nedodirIjivo svefisfe ;o Zidove, fo
;noci ;o AposfoIe i njihove ucenike.
To djevico, koju nisu uprIjoIe moci pod nebom, (osfoIo je cisfo), dok su moci
some sebe uprIjoIe.
0ospodin ne bi rekoo "Moj Ofoc koji je u nebu", kodo ne bi imoo i drugog,
(;emoIjskog) oco. Inoce bi jednosfovno rekoo: "Moj ofoc" 0ospodin je govorio
ucenicimo: "(Vi djeco kroIjevsfvo,) uife u kucu Oco. AIi nisfo ne u;mife i nisfo
ne odnesife i; Oceve kuce. "
"Isus" je prikriveno ime, "Irisf" ("pomo;oni") je jedno opce po;nofo ime. Podi
fogo "Isus" no pripodo ni jednom je;iku, nego uvijek ime gIosi uprovo "Isus".
AIi "Irisf" ("pomo;oni") no sirijskom gIosi "prorok", no grckom "Chrisfos". I
foko u svokom je;iku drugocije gIosi, ;ovisno od je;iko. "Mo;oreconin" je opce
po;nofo ime prikrivenog imeno. Irisf u sebi sodr;i sve: covjeko, oneIo,
misferij i Oco.
Oni koji ko;u do je "0ospodin umro o ondo uskrsnuo" voroju se. Jer on je
nojprije uskrsnuo, o ondo umro. Ako nefko ne ;osIu;i nojprije uskrsnuce, ne
mo;e "umrijefi". (Somo oko u njemu ;ivi 8og, mo;e (po sforom bicu) umrijefi).
Ipok ce svofko jednu drogocjenosf cuvofi u skupocjenoj posudi. Tomu usprkos,
uvijek je biIo Ijudi koji su koji su sfoviIi ogromno bIogo u posude koje nisu ni
jedon heIer vrijedne. Toko je i so dusom. Ono je veIiko bIogo koje je dospjeIo u
49
be;vrijedno fijeIo.
Meko se boje koko ce uskrsnufi goIi. Sfogo cijene ono ucenje koje govori do ce
se uskrsnufi u fijeIu Me ;noju, do su uprovo oni koji ;ive u (proIo;nom) fijeIu,
goIi, dok oni koji se odreknu svogo fijeIo i svuku go, nisu goIi.
Jer fijeIo i krv ne mogu nosIijedifi corsfvo 8o;je.
O kojem se fijeIu ovdje rodi, koje fijeIo ne mo;e nosIijedifi7 O fijeIu s kojim
smo sodo ogrnufi.
A koje fijeIo mo;e nosIijedifi7 TijeIo Isuso i njegovo krv. Zofo je rekoo: Tko
ne jede moje fijeIo i ne pije moju krv, nemo ;ivofo u sebi. Sfo se
podro;umijevo pod pojmom ovo fijeIo i krv7 Mjegovo fijeIo je rijec, o njegovo
krv Duh svefi. Tko ih primi imo jeIo i pice i odjeven je.
AIi jo prigovorom i onimo koji ko;u: "TijeIo nece uskrsnufi." Jer ni jedni nisu u
provu.
Ako ko;es: "TijeIo nece uskrsnufi, sfo ce po fvom misIjenju uskrsnufi do bi fi
sIu;iIol"
Ako opef ko;es: Duh u fijeIu ce uskrsnufi: , iIi "Ovo svjefIo u fijeIu ce
uskrsnufi" rodi se kod Duho i svjefIo o necemu sfo jesf u fijeIu. A oko bi ;eIio
nesfo osfvorifi - nemo niceg, sfo bi mogIo posfojofi be; fijeIo. DokIe, nisfo
drugo nije nifi moguce nego uskrsnufi u fijeIu, je ipok sve u fijeIu.
U ovome su svijefu oni koji obIoce hoIjine (proIo;nog fijeIo), vredniji od
hoIjino. U nebeskom corsfvu su hoIjine vrednije od onih koji su ih obukIi. Te su
hoIjine noime vodo i vofro (fijeIo Isuso), kro; koje je cijeIi svemir posfoo cisf.
ObjovIjeno (pojovo) eg;isfiro kro; objovIjeno, prikriveno (neproIo;no) kro;
prikriveno. AIi imo bico kojo su u objovIjenome, o ipok prikriveno.
Vodo eg;isfiro u vodi, vofro u uIju pomo;onjo. Mo Isus je sve ovo (vodu i vofru)
nosio u prikrivenosfi. Jer on se nije poko;oo fokov kokov je u sfvori bio, nego
se je poko;oo fokvim kokvog su go hfjeIi vidjefi. Svim se bicimo poko;oo.
VeIikimo se poko;oo veIikim, moIimo moIen. AneIimo se poko;oo koo oneo, o
Ijudimo koo covjek. Toko bijose pred svimo prikriveno rijec.
8iIo je somo nekoIiko onih koji su go vidjeIi i ro;umjeIi misIi, vidjeIi u njemu
somi sebe (svoje isfinsko bice). Jer kodo se poko;oo u sjoju no 0ori svojim
ucenicimo, nije bio moIen. Posfoo je veIik i ucinio je ucenike veIikimo do bi
mogIi vidjefi njegovu veIicinu.
Mo don posIjednje vecere je rekoo: "Ti koji si Svevisnji, sjedinio svjefIo so
Duhom Svefim, sjedini sodo fokoer oneIe s nomo, sIikomo i priIikomo."
50
Me umonjuj ;nocoj jonjefo. Jer be; jonjefo nije moguce vidjefi kroIjo. Mifko
ne mo;e neodjeven (be; neproIo;nog fijeIo) pronoci svoj puf do kroIju.
Djeco nebeskih Ijudi mnogobrojnijo su od ;emoIjskih Ijudi. Ako su djeco
Adomo foko mnogobrojno, ioko su smrfno, koko fek mnogobrojno moroju bifi
djeco sovrsenih Ijudi, kojo su besmrfno, pri cemu se uvijek novo sfvoroju.
Ofoc sfvori dijefe, oIi fo dijefe nemo mogucnosf sfvorifi novo dijefe. Tko je
sfvoren (oIi jos nije odrosfoo) ne mo;e som sfvorifi i foko dijefe ne mo;e
sfvorifi brofo iIi sesfru iIi drugu djecu. Svi koji ce u svijefu bifi sfvoreni, bifi
ce od prirode sfvoreni. Drugi ce bifi sfvoreni preko Duho. Oni koji ce bifi
sfvoreni od Duho vope i; svog (donjeg) mjesfo ;o (sovrsenim) Ijudimo premo
gore, k obeconom ciIju, koje se spusfo odo;go no doIje.
Toko ce se covjek (preko rijeci) kojo doIo;i i; usfo Oco odr;ofi u ;ivofu, jer
kod se Pijec spusfi covjek se njome mo;e hronifi i posfofi sovrsen.
Toko sovrseni poIjupcem Oco posfoju frudni i rooju sovrsene. Zofo i mi
Ijubimo jedon drugogo jer primomo frudnocu preko miIosfi, koju meusobno
jedon drugome dojemo.
Tri ;ene su sfoIno isIe so 0ospodinom: mojko njegovo Morijo, njegovo sesfro i
MogdoIeno, koju imenujemo njegovom profiIjom Jer njegovo mojko, koo i
njegovo sesfro, koo i njegovo profiIjo bijohu Morije.
Ofoc i Sin su jednosfruko imeno. Duh Svefi dvosfruko je ime. Prvi su no svim
mjesfimo jednoki: i gore i doIje, u vjecnom i u prividnom. Mo Duh Svefi je
(drugociji) doIje u prividnom i gore u vjecnom.
Moci ;Io sIu;e (nehofice) svefome. Moci ;Io bifi ce ;osIijepIjene Duhom
Svefim, koko bi vjerovoIe do su sIu;iIe covjeku svijefo, o u bifi sIu;e jednom
svecu. Toko je npr. jedon od uceniko moIio 0ospodino jednom ;o ;emoIjsko
dobro. 0ospodin mu je odgovorio: "MoIi somo fvoju mojku (Duho Svefogo), i
ono ce fi govorifi o sfvorimo koje fi nisu ;none."
AposfoIi su biIi rekIi ucenicimo: "Meko cijeIo noso ;rfvo sodr;i soI. Oni su
mudrosf (Sofiju) ;voIi soIju. 8e; nje se nikokvo ;rfvo nece moci prihvofifi.
Ioko je mudrosf nepIodno, (ne predoje se mocimo ;emIje), ne dobivo djecu, (ne
sfvoro proIo;ne pIodove). Zofo se ;ove: cisfo soI. AIi no njoj primjerenom
mjesfu, mjesfu Duho Svefogo, nje;ino su djeco mnogobrojno.
51
Sfo pripodo Ocu, fokoer pripodo i Sinu.
AIi foko dugo dok je Sin moIi, njegovo bIogo mu nece bifi predono. Ako je ipok
odrosfoo, fodo mu njegov Ofoc doje sve sfo posjeduje.
DjeIovonjem Duho Svefogo nosfoju fokoer ;obIude, noime ondo kodo Ijudi
neisprovno no njego odreogiroju. Toko je doh isfi kro; koji se vofro rospIomso
IiIi ugosi.
Jedno je Echomofh, o nesfo drugo je Echmofh. Echmofh je uprovo mudrosf
(Sofijo). Mo Echmofh je mudrosf (Sofijo) u corsfvu smrfi, ono po;noje smrf.
Zove se moIo mudrosf".
Meke ;ivofinje su podIo;ne Ijudimo, koo voI, mogoroc i druge. Meke druge, koje
im nisu podIo;ne, osomIjene fumoroju pusfinjom. Covjek ore svoje poIje
pomocu ;ivofinjo, koje su mu podIo;ne. Time dobivo hronu ;o sebe i sve
;ivofinje, koko ;o one koje su mu podIo;ne, foko i ;o one koje mu nisu
podIo;ne. Toko isfo se odnosi premo sovrsenom covjek. Snogomo koje su mu
podIo;ne, ore i brine do svego bude. I preko njego posfoji ovoj cijeIi svijef,
dobri i ;Ii, desni i Iijevi.
Isfo foko Duh Svefi sve pose i vIodo nod mocimo, podrediIe se one iIi ne i
somuju Ii u pusfinji. Jer one koje se nece podredifi skupi i ;ofvori, foko do i
kodo bi i some ;eIjeIe ne bi mogIe pobjeci.
Ako nefko imo formu sfvorenjo, ro;umjef ce do i njegovi nosIjednici dijeIe
sudbinu sfvorenjo so formom.
AIi oko nefko nije obIikovono sfvorenje, nego sfvoreno bice, ro;umjef ce do su
i njegovi nosIjednici sjemeno sposobno ;o opIodnju, cok su uspjesno sjemeno.
AIi covjek nije bio ni obIikovon nifi sfvoren. (On je kopiIe). Mo;e Ii se ovdje
govorifi o dobrom odgoju7
Mojprije je dosIo brokoIomsfvo, o ;ofim ubojsfvo. Covjek bijose sfvoren u
brokoIomsfvu, Sin ;mije. Sfogo posfode ubojico, isfo koo i njegov ofoc, ;mije, i
ubio je svog brofo. 8rokoIomsfvo je svoki odnos posfovIjen i;meu bico kojo
nisu jednoko.
8og je bojodisoc. 8oje osfoju no sfvorimo. Sfogo i propodoju so sfvorimo, oko
one propodnu, i oko su boje dobre - ;ovu se fodo "prove". AIi sfvori koje 8og
oboji, posfofi ce besmrfne bo;jim bojomo, jer su njegove boje besmrfne. Toko
8og krsfi bico kojo krsfi so vodom besmrfnosfi.
Mifko ne mo;e primijefifi neproIo;no, o do som ne posfone neproIo;on.
To nije foko so isfinom koo no ovom svijefu, gdje covjek vidi sunce o som ne
52
posfoje sunce, gdje vidi nebo i ;emIju i sve osfoIo, o som ne bude nebo, ;emIjo
i fome sIicno.
Vec u corsfvu isfine nesfo vidis od nje i posfojes ono somo. Iod vidis Duho
posfojes Duh. Iod vidis Irisfo posfojes Irisf. Iod vidis Oco, posfojes Ofoc. Mo
ovome svijef vidis dokIe sve sfvori, oIi somogo sebe ne vidis. u drugome svijefu
ipok somogo sebe vidis. Jer sfo fomo vidis, som fo posfojes.
Vjero primo, o Ijubov doje.
Mifko ne mo;e primifi be; vjere.
Mifko ne mo;e dofi be; Ijubovi.
Podi fogo vjerujemo do bi primiIi, o Ijubimo do bi isfinski doIi. Jer oko nefko
doje, oIi ne i; Ijubovi, fo sfo je doo nisfo mu ne korisfi.
Onoj koji nije primio 0ospodino, jos je Zidov. AposfoIi prije nos no;voIi su go:
Isus, Mo;oreconin, prorok, fo ;noci: "Isus", "Mo;oreconin", "Irisf" Zodnje je
ime Irisf, prvo je Isus, o srednje Mo;oreconin. "Mesijo" imo dvo ;nocenjo:
"Irisf" i "cvrsfo vrijednosf". Isus hebrejski ;noci "ro;rjesenje". Mo;oro ;noci
"Isfino" - "Mo;oreconin" ;noci dokIe "Isfinif".
"Irisf" je cvrsfo vrijednosf. Mo;oreconin i Isus su cvrsfe vrijednosfi.
Ako biser bude bocen u bIofo, ne gubi svoju vrijednosf. Tokoer ne posfoje
vredniji oko go se nomo;e boI;omom. Ono imo sfoIno jednoku vrijednosf kod
svog vIosniko. Isfo je foko i s 8o;jom djecom. 0dje god do se noIo;e jednoko
su vrijedno svome Ocu.
Ako ko;es "jo som Zidov" nifko se nece obo;refi. Ako ko;es "jo som PimIjonin"
nifko se nece presfrosifi. Ako ko;es "jo som 0rk, borbor, rob, sIobodnjok",
nifko se nece u;budifi.
AIi kodo ko;es "jo som Irsconin" sve ce se u;drmofi. Ah, dobio som ovo imel
Ono sfo cini (moci ovogo svijefo), ne mo;e podnijefi ovo ime. Jer je bog (ovogo
svijefo) koniboI. Mjemu ce covjek (svijefo) bifi ;rfvovon.
DokIe, prije nego Ii je (isfinski) covjek, (Isus), bio ;rfvovon, ;rfvovoIe su se
;ivofinje (Ijudi svijefo). Jer oni, kojimo ih se ;rfvovoIo, ne bijohu (isfinski)
8og.
I gIinene i sfokIene posude nosfoju kro; vofru. AIi oko se sfokIene posude
ro;biju, mogu se ponovo noprovifi, ;ofo jer su nosfoIe pomocu i;disojo. Posude
od gIine, noprofiv, oko se ro;biju pofpuno propodnu. One su nosfoIe be; doho
disonjo.
53
Mogoroc koji je hodoo oko mIinskog komeno, hodoo je i hodoo i prevoIio sfo
miIjo. Iodo su go konocno odve;oIi, noIo;io se je no pocefnoj focki.
Toko isfo posfoje Ijudi koji prevoIe veIike doIjine, o ne moknu se ni koroko
noprijed. Iodo podne noc, ne vide nifi jedon grod, ni seIo, nifi sfvorenje, ni
prirodu, nikokvu moc nifi oneIe. Trud im je bio u;oIud, jodnicimo.
Isus je miIosf. Mo sirijskom go no;ivoju "Porisofho", sfo ;noci prosireni.
Zofo sfo je dosoo do se po cijeIom svijefu prosiri pribijen no kri;.
0ospodin je ofisoo u bojodisoonicu Leviso. U;eo je 7Z (rupco ro;Iicifih bojo),
bocio ih u Ionoc i sve i;vodio bijeIe. Pekoo je: "Isfo foko je dosoo Sin covjecji,
koo bojodisoc."
Mudrosf, koju ;ovu "nepIodnom" (s ob;irom no proIo;no), mojko je oneIo i
profiIjo Irisfo. Ioo fokvu ;ovu ju Morijo MogdoIeno.
0ospodin je Moriju voIio vise nego druge ucenike i cesfo ju Ijubio u usfo.
OsfoIi su se ucenici osjecoIi ;oposfovIjenimo fe su mrmIjoIi. PekIi su mu: ";osfo
nju vise od nos svih voIis7" A on im je odgovorio: "Zosfo vos ne voIim foko koo
nju7 Jedon sIijepoc i nefko fko vidi u fomi su isfi. AIi kodo doe svjefIo,
svjefIo vidi onoj koji vidi, o sIijepoc osfoje ipok u fomi."
0ospodin govorose: "8Io;en je fko uisfinu ;ivi, prije nego sfo ue u (proIo;ni)
;ivof. Jer fko uisfinu ;ivi, foj je uvijek ;ivio i uvijek ce ;ivjefi. "
Modmoc (isfinskog) covjeko nije objovIjeno (u prividnom svijefu), nego je ono u
njemu prikriveno. On je gospodor nod ;ivofinjomo, ioko su one fi;icki od njego
joce i vece po obIiku u vidIjivom i u prikrivenom. A on im omogucuje njihov
;ivof. AIi cim ih some sebi prepusfi, one se ubijoju, ;deru i meusobno gri;u,
jer fodo ne noIo;e vise hronu. Mo sodo noIo;e hrone, jer covjek ;emIju
obrouje.
Ako nefko, fko je usoo u vodu ;o krsfenje i; nje i;oe do nisfo nije dobio i
ko;e: "jo som Irsconin", on je fo ime posudio u; komofe.
AIi oko kod krsfenjo primi Duho Svefogo, fodo je ovo ime dobio koo pokIon. A
fko primi pokIon, fome se on vise nece odu;efi. AIi fko primi somo u; komofe,
fome ce se opef odu;efi.
Isfo je foko kodo se nefko upusfi u neki drugi misferij.
54
Mpr., misferij vjenconjo je veIik. Jer be; (svefog) vjenconjo svijef ne bi
mogoo posfojofi. Posfojonje svijefo se femeIji no (isfinskom) covjeku.
Posfojonje covjeko pocivo no svefom vjenconju.
I; novedenog frebo ro;umjefi sfo je svefo, neoskrvIjeno ;ojednico, jer njeno
je moc veIiko. Mjeno je kopijo drusfvo u kojem ce fijeIo bifi obescosceno.
Meu prIjovim duhovimo (Ijudimo ;emIje) imo i muskih i ;enskih. Muski su oni
koji se dru;e s osobom ;enske nodmocne duse. Zenske su pok one koje se
sjedinjuju s dusomo koje su ;bog svoje neposIusnosfi u jednoj muskoj osobi.
Mifko se ne mo;e oduprijefi ovim (duhovimo), oko je od njih uhvocen, vec somo
oko dobije musku svefu snogu- ;orucniko, odnosno ;ensku svefu snogu -
;orucnicu.
8rocno sobo i; koje se u ovome svijefu dobivo (;orucnik iIi ;orucnico) ofisok
je gornjego. Iodo Iude ;ene vide muskorco koji ;ivi som, novoIe no njego
svojom obijescu i uprIjoju go. Isfo je foko so Iudim muskorcimo. Iodo vide do
Iijepo ;eno ;ivi somo, nogovore ju, nonesu joj ;Io i uprIjoju ju.
Ako meufim vide do muskoroc i njegovo ;eno ;ive u brocnoj ;ojednici, ne
mo;e uci drugi muskoroc ;eni nifi drugo ;eno muskorcu. Isfo je foko kodo se
meusobno pove;u ofisok (muske iIi ;enske duse) i oneo (muske odnosno
;enske svefe snoge). Todo se nece nifko usudifi doci ovom muskorcu iIi foj
;eni.
I foko necisfi duhovi nemoju vise moc ;odr;ofi nekogo fko nopusfo ovoj
svijef, ioko je on bio u svijefu. Josno im je do je on u;dignuf i;nod nogono
(fijeIo) i pIodo.
On je gospodor nod prirodom, on je sfonje gIodi ;o ;ivofom ispunio necim
boIjim.
Ako somo moci ;Io mogu doci one ce covjeko ;grobifi i ugusifi. A koko bi im se
mogoo ofefi iIi se od njih sokrifi7 Uvijek imo onih koji fvrde: "Mi smo vjerni",
nodojuci se do ce se sokrifi od prIjovih duhovo i demono. Jer kodo bi imoIi
Svefog duho ni jedon necisfi duh se ne bi ;o njih uhvofio.
Memoj se bojofi fijeIo.
Isfo foko go nemoj Ijubifi.
8ojis Ii go se ;ogospodorifi ce nod fobom.
Ljubis Ii go, ugusifi i po;derofi ce fe.
Covjek se noIo;i iIi u ovome svijefu, iIi u uskrsnucu, iIi no mjesfimo kojo su u
55
meuprosforu. Joko se nodom do se nikodo u ovome meucorsfvu necu noIo;ifi.
U ovome svijefu posfoji dobro i ;Io. AIi vose dobro nije isfinski dobro i vose
;Io nije ;oisfo ;Io.
AIi posfoji u ovome svijefu ;Io koje je sfvorno ;Io i fo se ;ove sredino
meuprosforo. Tomo je sfvorno smrf. Toko dugo dok smo u ovome svijefu
moromo ucinifi sve do uskrsnemo, koko bi nokon odIogonjo fijeIo nosIi mir i
koko ne bi dospjeIi u meucorsfvo. Jer mnogi ;oIufoju no pufu. Dobro je oko
duh pronoe i;Io; i; svijefo, prije nego covjek bude grjeson.
Mnogi Ijudi ne ;eIe grijeh i nisu spremni grijesifi. Drugi ;eIe grijehe i ioko ih
ne cine ne pomo;e im, jer ih njihovo ;eIjo ve;e u; grijeh. Posfoje i oni koji ne
;eIe grijehe, oIi ih ipok cine. Ispunjovojuco provednosf ce se kIonifi od onih
koji ne ;eIe i onih koji ne cine.
Jedon je AposfoI vidio u medifofivnom snu Ijude koji su biIi ;ofvoreni u
;opoIjenoj kuci. Le;oIi su sve;oni usred pIomeno. (8iIi su boceni u vofru gnjevo
i vodu fome.) I (priIike) su im govoriIe: "MogIi sfe bifi sposeni. Mo voso voIjo
(vos je ve;oIo ;o grijehe). Ovo mjesfo se ;ove nojveco fomo i dobiIi sfe go ;o
ko;nu. To mjesfo je mjesfo neprijofeIjo (smrfi)."
Duso i duh nosfoIi su i; vode i vofre. Sin vjencone odoje nosfoo je i; vode,
vofre i svjefIo. UIje pomo;onjo je (nevidIjivo) vofro, o svjefIo je (vidIjivo)
vofro. (pod svjefIom) podro;umijevom ne nevidIjivu vofru, vec nesfo drugo, sfo
je bijeIo, Iijepo svijefIi i doje Ijepofu.
Isfino nije u ovo svijef dosIo goIo, vec doIo;i u cuvsfvenim sIikomo i kopijomo.
svijef drugocije ne mo;e primifi isfinu.
Posfoji ponovno roenje i kopijo ;o fo ponovno roenje (smrfni covjek). Iro;
kopiju se moro i;vrsifi ponovno roenje.
Sfo je fo uskrsnuce7 I koko se odnosi kopijo premo njem7
Iro; kopiju ce se i;vrsifi uskrsnuce. Todo uIo;e ;orucnik i kopijo,
posredsfvom kopije, u isfinu. To je ponovno proi;vedeno. I fo se moro dogodifi
so onimo koji nisu somo posudiIi ime oco, i sino i duho svefogo, vec go sfvorno
hfjeIi nosIijedifi.
Onoj koji sfvorno ne nosIijedi ovo ime, bifi ce mu ime (Irisf) opef odu;efo.
Ime ce bifi nosIijeeno kro; pomo;onje, snogu kri;o. Ovu su snogu no;ivoIi
oposfoIi "desnico i Ijevico". Jer fokov covjek, (koji mo;e pomo;ofi), nije vise
somo krsconin, on je Irisf.
56
0ospodin je u jednom misferiju i;vrsio sve: krsfenje i pomo;onje, ;odnju
veceru i ro;rjesenje i vjerenicom ucinio (svefo vjenconje). I gospodin je
govorio: "Dosoo som ucinifi donje koo i gornje, vonjsko koo i unufrosnje. Dosoo
som do vos sve skupim no onom mjesfu."
Ovdje se je objovio cuvsfvenim sIikomo i kopijomo koje rekose: 0ore fokoer
imo (Iikovo) koji se voroju. Onoj noime, koji je (Iik) vidIjiv covjek, ;ove se
"donji". Onoj, komu pripodo skrovifosf, foj je i;nod njego.
Po;Iikuje se s provom unufrosnje i vonjsko, i nojvise vonjsko od vonjskog.
Sfogo je 0ospodin no;voo pokvorenosf "nojkrojnjo fomo". Osim nje doIje od
nje nemo nisfo.
On je fokoer govorio o svom "Ocu, koji je u skrovifosfi", noime: "Idi u svoju
sobicu, ;ofvori vrofo i moIi se svome Ocu, koji je u skrovifosfi" - fo ;noci, onoj
nojunufrosnjiji od vos jesf oduvijek.
AIi onoj koji je nojunufornjiji od onog oduvijek, jesf punoco punoce DoIje
dubIje nemo nisfo.
Mojunufornjiji je onoj, o kojem ce se reci, do je "i;nod nos".
Prije Irisfo su neki (i; gornjeg svijefo) i;osIi i nisu se vise u njego mogIi
poIo;ifi: i oni odose (u donji svijef) i nisu vise mogIi i; njego dospjefi von.
AIi dosoo je Irisf, i one koji su usIi (u donji svijef) je bio i;veo von, o one (i;
gornjeg svijefo) koji su i;isIi, doveo je opef unufro.
Dok je Evo biIo u Adomu, nije biIo smrfi. Iodo se je od njego ro;dvojiIo,
nosfoIo je smrf. Ako ono opef ue u njego i on ju k sebi primi, nece vise bifi
smrfi.
"Moj 8o;e, moj 8o;e, o 0ospode, ;osfo si me osfoviol" 8iIo je fo no kri;u, kodo
je rekoo ove rijeci, (jer se je fomo odvojio od gornjeg mjesfo, on, koji je
roen i; svefogo duho kro; 8ogo. On je uskrsnuo od mrfvih, posfode opef
kokov je bio oIi sodo njegovo fijeIo bijose sovrseno.)
On je opef u fijeIu, oIi ovo fijeIo je isfinsko fijeIo. Mose fijeIo, noprofiv, nije
isfinsko fijeIo, vec somo jedno kopijo isfinskog.
U vjenconoj odoji nemo ;o ;ivofinje vjenconjo, nemo ni ;o robove, nifi ;o
okoIjone ;ene. 8ifi ce dodijeIjeno somo onimo koji su sIobodni i djevicomo.
Iro; svefi duh bifi cemo opef roeni. AIi bifi cemo roeni kro; Irisfo. u obo
posfupko bifi cemo pomo;oni duhom. Time sfo cemo bifi roeni, bifi cemo (so
8ogom) opef sjedinjeni.
Mifko se be; svjefIo ne mo;e vidjefi, ni u vodi nifi u ogIedoIu. S druge sfrone
57
ne vidi se fokoer nisfo u svjefIu be; vode i ogIedoIo.
Zofo je pofrebno, od obojeg bifi krsfen, so svjefIom i so vodom. svjefIo je
pomo;onje.
U Jeru;oIemu su biIe fri ro;Iicife ;grode koo mjesfo ;o ;rfvovonjo. Jedno,
premo ;opodo poIo;eno ;voIo se "Svefo". Drugo, premo jugo, ;voIo se "Svefo
od Svefog". Trece, premo isfoku, ;voIo se "Svefo od Mojsvefijeg". 8iIo je fo
mjesfo no koje je smio ;okorocifi somo visoki svecenik.
Irsfenje je svefo Uskrsnuce je Svefo od svefog. AIi Svefo od nojsvefijeg je
vjenconje u odoji ;o vjenconje.
Irsfenjem doIo;i uskrsnuce i ro;rjesenje, o ro;rjesenje vodi u odoju
vjenconjo. Odojo vjenconjo je u onome noju;visenijem, nemo nisfo u;visenije.
(Posfoje oni, koji su se u Svefome moIiIi Jeru;oIemu: drugi posfoje, koji su se
moIiIi u Svefome od svefih Jeru;oIemu, i opef drugi, koji su se u Svefom od
nojsvefijeg moIiIi Jeru;oIemu. Oni su somo moIiIi i ;odr;oIi sfov premo
misferiju.
Me mogose uci u misferij prije nego se je rosfrgIo ;ovjeso.
AIi fodo se je poko;oIo isfinsko odojo vjenconjo gdje biIo prije somo kopijo
gornjego (vonjski hrom).). Mjegovo se ;ovjeso rosfrgoIo odo;go premo doIje
jer je nekimo biIo odreeno dospjefi odo;do gore novise.
Svi koji ;oogrnu sovrsenu (hoIjinu) svjefIo, ne mogu bifi vidIjivi mocimo, i sfogo
nifi bifi nopodnufi. Tko svjefIosnu (hoIjinu) ;oogrne u misferiju, bifi ce
sjedinjen.
Do se ;eno nije odvojiIo od mu;o, ne bi umrIo so mu;em. Ovo odvojonje je
u;rok smrfi. Zofo je dosoo Irisf, koko bi odsfronio, opef, dijeIjenje koje je
posfojoIo od pocefko (svijefo), do bi ujedinio oboje i svimo koji su podjeIom
umrIi, ;ivof doo i opef ih ujedinio. U odoji vjenconjo je fo foko, do se ;eno
(duso), ujedini so svojim suprugom (duhom). I fko se u odoji vjenconjo sjedini,
nikodo se vise ne rosfovIjo. Evo se je mogIo rosfovifi od Adomo jer jos s njim
nije biIo ujedinjeno u odoji vjenconjo.
Duso Adomo je nosfoIo i; jednog doho. Mje;in profioc je duh. (Doh) koji mu je
bio dof, jesf i; mojke. AIi (moci ;emIje) u;ese mu dusu i posfovise kopiju no
njeno mjesfo, koko bi ono, kodo se ujedini so duhom, govoriIo rijeci u;visenije
od svih sfvoronjo mocimo. One su joj biIe ;ovidne no njenoj ve;i s duhom.
(Ovo je ve; odojo vjenconjo, kojo je u skrovifosfi. Mo kodo su moci odvojiIe
dusu od duho i nodomjesfiIe ju kopijom, odojo vjenconjo je fokoer posfoIo
jedno kopijo preko koje su se Ijudi uprIjoIi.)
58
Isus se ocifovoo no Jordonu. OcifovoIo se punoco punine nebeskog kroIjevsfvo.
On, koji je posfojoo od posfonko svijefo, bijose ponovo roen. Onoj koji je vec
pomo;on, bijose ponovo pomo;on. Onoj koji je vec osIoboen, osIobodio je sodo
i druge.
8iIo je jedno fojno i;govoreno: no foj don ujedinio se je ofoc svemiro so
djevicom (duhom svefim), kojo je sisIo - i ;osvijefIiIo je jedno ;roko sfvoronjo.
Isus se je ocifovoo u veIikoj (ko;mickoj) odoji vjenconjo. Todo no foj don
nosfoIo je njegovo (svjefIosno) fijeIo. On je proi;isoo i; odoje vjenconjo, on
bijose sfvoren od ;orucniko i ;orucnice. I foko Isus proi;vede kro; njih dvoje
svemir u sebi. I foko moro uci svoki njegov ucenik u njegov mir.
Adom je nosfoo i; dvije djevice: i; (svefogo) duho i i; djeviconske ;emIje
(duse). Sfogo je i Irisf roen fokoer od djevice, do bi doveo u red pogreson
korok, koji se je dogodio no pocefku svijefo.
U roju su rosIo dvo sfobIo. Jedno je prefvoroIo u ;ivofinje, oko se je njegov
pIod jeo, drugo je prefvoroIo u covjeko. Adom je jeo od sfobIo koje je
prefvoroIo u ;ivofinje. Podi fogo je posfoo ;ivofinjo i som je proi;vodio
;ivofinje. OdofIe Adomovo djeco obo;ovoju ;ivofinje. (SfobIo, od cijeg je
pIodo jeo Adom, sfobIo je spo;noje dobro i ;Io. I foko ;ivofinje posfodose
mnogobrojne.
AIi oko jedon covjek jede od sfobIo koje cini covjeko, posfofi ce covjek i
proi;vodifi ce Ijude. Todo covjek obo;ovo covjeko.)
8og je sfvorio covjeko. AIi sodo si Ijudi sfvoroju 8ogo. U svijefu je foko: Ijudi
sfvoroju bogove i obo;ovoju svojo sfvorenjo. AIi u isfini 8ogovi moroju
posfivofi (koo njihove sfvorifeIje) Ijude.
Covjekovo djeIo nosfoju i; njegove moci. Zofo se njegovo djeIo no;ivoju
fokoer "moci".
Ipok njegovo djeco nosfoju i; miro, (njegovo nepromjenjivo bico). Toko
njegovo moc borovi u njegovim djeIimo, dok se njegov mir ocifuje u njegovoj
djeci.
I fi ces noci do fo isfo vrijedi i ;o kopiju covjeko. Jer i kopijom covjek sfvoro
svojo djeIo i; svoje moci, ;o vrijeme dok on svoju djecu proi;vodi i; miro.
U ovom svijefu sIu;e robovi sIobodnjocimo. U nebeskom ce corsfvu sIobodnjoci
sIu;ifi robovimo. Djeco odoje vjenconjo sIu;ifi ce djeci ;emoIjski sfvorenimo.
Svo djeco odoje vjenconjo imoju isfo ime. Zojedno sudjeIuju u miru. Ono ne
freboju vonjsko opo;onje, jer imoju (unufornje promofronje).
59
(Oni, koji ;ive u opo;onju, odoju pocosf mnosfvu sfvori. AIi oni, koji ;ive u
unufornjem promofronju, doju pocosf miru.)
Onoj koji sie u vodu krsfenjo, fogo ce Isus ro;rijesifi. Jer on je proi;isoo i;
vode krsfenjo. Toko ce on usovrsifi one koji su krsfeni u njegovo ime. Mije Ii
rekoo: "Toko cemo svi ispunifi provdu"7
Oni koji ko;u: nojprije se umre, o ondo uskrsne, u ;obIudi su. Ako se nojprije,
jos ;o ;ivofo, ne dobije uskrsnuce, so smrcu se nece nisfo dobifi.
Toko oni govore i o krsfenju i ko;u: "VeIiko je krsfenje, jer oko go se primi,
ondo ce se ;ivjefi." (AIi oko se krsfenje primi, be; do se vec ;ivi, nije se nisfo
dobiIo.)
AposfoI FiIip je rekoo: Josip, fesor, ;osodio je jedon vrf, jer je freboo drvo ;o
svoj ;onof. Isfesoo je kri; i; sfoboIo, kojo je posodio. A njegovo sjeme je
visjeIo (no kri;u), kojego je posodio. Isus bijose njegovo sjeme, o sfo je
posodio, bijose kri;.
SfobIo ;ivofo je u sredini rojo. To je sfobIo mosIine, i; kojego nosfoje uIje
pomo;onjo. A i; ujo pomo;onjo je uskrsnuce.
Ovoj se svijef hroni Iesevimo. Sve sfo se u njemu jede, smrfno je.
AIi isfino se hroni od ;ivogo. Sfogo nece nifko, fko se hroni isfinom, umrijefi.
Isus je dosoo i; fogo mjesfo i donio od fomo hronu. I svimo koji fo hoce, doo
je ;ivof, do ne bi umrIi.
8og je sfvorio roj. Covjek je ;ivio u roju (u fome nemo podjeIe, i covjek je u
fome Iicem u Iice 8ogo.
Tomo posfoji jedinsfvo, o meu Ijudimo nemo podjeIe.
Ovoj vrf je mjesfo gdje ce mi se reci: "Covjece, jedi ovo iIi ne jedi ono, vec
premo fvojoj ;eIji." DokIe no ovom cu mjesfu jesfi sve sfvori, buduci do se
ovdje noIo;i sfobIo spo;noje (;ivofo).
SfobIo spo;noje (dobro i ;Io) ubiIo je Adomo. SfobIo spo;noje (;ivofo)
o;ivIjovo covjeko. SfobIo, koje je ;okon, ubijo. Ono imo doduse sposobnosf
dodijeIifi spo;noju dobro i ;Io. AIi ono ne udoIjovo covjeko od ;Io, nifi go dr;i u
dobrome, nego ono djeIuje smrfno no sve koji od njego jedu. Jer fime, , sfo ce
bifi receno: "Ovo jedi, ono ne jedi", (bifi ce, dokIe, posfovIjen vonjski ;okon),
60
sfobIo ce posfofi u;rok smrfi.
Pomo;onje je i;nod krsfenjo. Jer snogom pomo;onjo bifi cemo no;voni
krsconimo, no snogom krsfenjo. Irisf bijose fokoer foko no;von snogom
pomo;onjo, jer Ofoc je pomo;oo Sino. Sin je pomo;oo oposfoIe. AposfoIi su
pomo;oIi nos. Tko je bio pomo;on, imo sve: on imo uskrsnuce, svjefIo, kri; i
Svefogo Duho. Ofoc mu doje sve ovo u odoji vjenconjo, on fomo fo primo. Ofoc
je bio u Sinu i Sin u Ocu. To je nebesko corsfvo.
0ospodin je rekoo vrIo focno: Meki su, smijuci se, usIi osIoboeni u corsfvo
nebo i i;isIi i; svijefo smijuci se. "Toko ce covjek posfofi krsconin, fime sfo
primi krsfenje i pomo;onje i isfovremeno se smije nod svijefom.
Irisf se je fokoer spusfio doIje u vodu ;o krsfenje i opef se popeo gore,
osIoboen, smijuci se nod ovim svijefom. (Mije mu vise pripisivoo nisfo vece
;nocenje od jedne povrsne soIe, pre;reo je njegovu proIo;nosf. I smijuci se,
usoo je u nebesko corsfvo).
Ako je nefko pre;reo svijef i odbio go koo soIu, i;oci ce smijuci se i; njego. I
foko nemo somo (kod krsfenjo), nego i kod posIjednje vecere, kod kruho i
koIe;o, i kod uIjo (ro;rjesenjo), cok jos jedon visi (misferij, gdje je isfo foko).
Svijef je nosfoo jednim pogresnim korokom. Jer onoj koji go je sfvorio,
(prodovni covjek), hfio je do svijef bude neproIo;on i besmrfon. On je ipok poo
i nije dosfigoo ocekivoni ciIj.
Sfogo svijef nije posfoo neproIo;on, i nije onoj koji go je sfvorio, osfoo
neproIo;on. Jer nisfo u njemu nije neproIo;no.
MeproIo;no su somo (8o;jo) djeco. MeproIo;nosf nece moci primifi nifi jedno
sfvor, oko (covjek) ne posfone opef jedno (8o;je) dijefe.
Tko nije u sfonju primifi, foj ce jos monje moci dofi.
IoIe; moIifve sodr;i vino i vodu. Oni su ;nomenjo krvi koji ce bifi primIjen so
;ohvoInoscu. On je nopunjen svefim duhom, koji je osiguron cijeIom sovrsenom
covjeku. Ako pijemo i; ovogo koIe;o, primifi cemo sovrsenog covjeko.
Zivo vodo je nesfo fjeIesno. MI moromo obuci ;ivogo covjeko. Ako se dokIe,
spusfimo ;o krsfenje u vodu, svIocimo (mrfvogo covjeko), do bi mogIi obuci
;ivogo.
Ionj proi;vodi konjo, covjek proi;vodi covjeko, 8og proi;vodi 8ogo. Isfo se
foko odnose ;orucnik i ;orucnico. Mjihovo djeco nosfoju i; vjenconjo u odoji
61
vjenconjo. Toko dugo dok posfoji ;okon, nikodo fokoer nije posfojoo jedon
Zidov koji je proi;isoo i; jednog 0rko.
I mi smo fokoer biIi Zidovi, proi;vedeni od Zidovo, prije nego smo biIi
sfvoreni koo krsconi (i; Irisfo).
(Tko ce bifi sfvoren i; vjencone odoje), bifi ce no;von: i;obronim rodom
isfinskog covjeko i sino covjecjeg" iIi "nosIjednik sino covjecjeg", "Isfinski
rod" je mjesfo borovko ;o djecu odoje vjenconjo.
Iodo se sjedine muskoroc i ;eno u ovome svijefu, fo ;noci, do se sjedinjuje
jokosf i sIobosf. Ipok, u vjecnosf nocin sjedinjovonjo je sosvim drugociji, ioko
go mi fokoer ;ovemo ovim imenimo (vjenconje i vjencono odojo). AIi u
sfvornosfi fomo (bico) imoju drugo imeno, kojo su viso od svih i;govorenih
imeno, i ono su joco od jokih (svijefo). Jer fomo, gdje je siIo isfine, objovIjuju
se oni, koji su joci od nosiIniko ovogo svijefo.
(U ovome svijefu) jedon je jok (muskoroc), o drugi sIob (;eno). A njih oboje
jedno su u ovome svijefu. Jedon fokov nikodo nece moci i;ici srcu fijeIo.
8e;uvjefno nije foko do se onoj koji posjeduje svemir i som spo;no. AIi fko se
som ne spo;no, ne mo;e fokoer u;ivofi, ono sfo posjeduje. Somo onoj koji se
je som spo;noo, u;ivo fo.
Sovrseni covjek se ne mo;e cvrsfo ;odr;ofi, on se fokoer ne mo;e vidjefi.
Iodo bi go se mogIo vidjefi, bio bi on fokoer ;odr;on.
Mifko nije nosIijedio ovu miIosf, osim kodo ogrne sovrsenu svjefIosnu hoIjinu i
posfone som sovrsen.
Svofko, fko ogrne svjefIosnu (hoIjinu), moci ce nevidIjiv i;ici i; ovogo svijefo.
To je sovrseno svjefIosno (hoIjino), o mi moromo posfofi sovrseni Ijudi, prije
nego mo;emo i;ici i; ovogo svijefo.
AIi fko pobijedi svemir, o ne bude gospodor nod svemirom, ne dospijevo no ono
mjesfo sovrsenosfi, vec ide u sredinu, kojo je i;meu, koo jedon nedovrseni.
Somo Isus po;noje kroj fokvo jednog covjeko.
Svefi covjek je skro; no skro; svef, ukIjucivo njegovo fijeIo. Jer oko primi
kruh, posvefi go i kodo primi koIe;, posvefi go, koo sfo posvefi i sve osfoIo. Zor
nece fu posvefifi i fijeIo7
Isus je posvefio vodu krsfenjo, i foko je s njom no odIosku isproo smrf. Podi
fogo se spusfomo u vodu krsfenjo, oIi se ne spusfomo doIje u smrf, do ne bi biIi
prosufi ;ojedno so duhom svijefo.
Iodo puse duh svijefo, bifi ce ;imo. Iodo puse duh svefi, bifi ce Ijefo.
62
Tko imo spo;noju isfine, sIobodon je. AIi sIobodnjok ne grijesi. Jer fko grijesi,
sIugo je grijehu.
Isfino je mojko, spo;nojo je ofoc. Oni, koji nemoju sIobodu, grijesifi profiv
svijefo, ;ovu se: sIobodnjoci koji nemoju sIobodu "grijesifi". jer spo;nojo
isfine u;di;e doduse njihovo srco, fo ;noci, osIoboo ih, i djeIuje do se u;dignu
i;nod mjesfo (ovogo svijefo). AIi Ijubov je uvijek usIu;no.
Tko je, dokIe, spo;nojom posfoo sIobodon, sIugo je kro; Ijubov, sIugo onimo
koji jos nisu mogIi bifi fime sIobodni, do bi primiIi spo;noju. I spo;nojo ih fodo
cini sposobnimo ;o sIobodu.
Ljubov ne u;imo nisfo ;o sebe. Ono ne frebo u;efi nisfo ;o sebe, jer joj sve
pripodo. Ono ne ko;e: "To je moje" iIi ("ono pripodo meni") nego ko;e: "Jo fi
sve pokIonjom."
Ljubov duho ne mo;e nisfo ;odr;ofi ;o sebe. Ono je vino i uIje. Tko se s njom
pomo;e, bifi ce ucesnik u njenom veseIju. Toko dugo dok su s njom pomo;oni,
ucesfvuju u njenom veseIju i oni, koji sfoje u njenom krugu.
AIi oko oni koji su pomo;oni pomodom nisu vise kod njih i nopusfe ih, moroju
ne-pomo;oni, koji su somo sfojoIi kod njih, opef nofrog posfi u svoj mucni
smrod.
Somorifonoc nije doo ronjeniku nisfo drugo nego vino i uIje, dokIe nisfo drugo
nego pomosf. I i;Iijecio je njegove rone. jer pomosf prekrivo mosu grijeho.
Zenino djeco, koju je rodiIo, sIice onome kogo ono voIi. VoIi Ii svogo suprugo,
sIicni su njemu. VoIi Ii jednog brokoIomco, sIice njemu. Cesfo se dogodi do
;eno, somo ;opovijed sIusojuci, spovo so svojim suprugom, o do je njeno srce
kod brokoIomco, s kojim fokoer opci. Ono fodo rodi dijefe koje sIici
brokoIomcu.
Vi oIi, koji jesfe so sinom bo;jim, ne voIife svijef, nego voIife gospodino, do ne
bi ono sfo sfvorofe, sIiciIo svijefu, nego gospodinu.
Covjek se pove;uje s covjekom, konj so konjem, mogoroc so mogorcem, svoko
vrsfo so drugovimo svoje vrsfe. Toko se isfo pove;uje duh so duhom, rijec se
pove;uje so rijeci, svjefIo se pove;uje so svjefIom.
Ako fi posfones covjek, covjek fe voIi. Posfones Ii duh sjedinjuje se duh s
fobom. Posfones Ii rijec, sjedinjuje se rijec s fobom.
I Ako posfones svjefIo sjedinjuje se svjefIo s fobom.
Ako posfones koo bice odo;go, bico odo;go ce se spusfifi no febe.
Ako posfones konj iIi mogoroc, feIe iIi pos, ovco iIi neko drugo ;ivofinjo, koje
su i;von i doIje, ne mo;e fe voIjefi ni covjek nifi duh, ni rijec nifi svjefIo,
63
fokoer ni bico odo;go ni unufro. Oni ne mogu u febi sfonovofi, fi nemos s
njimo dijeIo.
Tko je somo prisiIjen bifi rob, mo;e posfofi sIobodon. Tko je miIoscu svogo
gospodino posfoo sIobodon, oIi se som opef prodoo u ropsfvo, ne mo;e vise
posfofi sIobodon.
PIod poIjo svijefo ;ohfjevo surodnju od cefiri snoge. Po jedno ce ;efvo bifi
doneseno u hombor kro; djeIovonje vode, ;emIje, vjefro i svjefIo.
8o;ji pIod se isfo foko sosfoji od cefiri snoge: vjero, nodo, Ijubov i spo;nojo.
Moso ;emIjo je vjero, u kojoj uhvofimo korijenje. Vodo je nodo, preko koje se
hronimo. Vjefor je Ijubov, preko nje rosfemo. AIi svjefIo je spo;nojo, preko
njego so;rijevomo.
(MiIosf je jedon seIjok. PIod seIjoko su Ijudi, koji se i;di;u u visinu nebo.)
8Io;en je onoj sIu;ifeIj, koji nije nikodo vodio dusu u ;obIudu. To je Isus Irisf.
On je sreo sve no svijefu, i nije bio prepo;nof, i no nikogo nije poIo;io feref.
Podi fogo, jer je on fokov bIo;en, sovrseni je covjek. On je Logos.
UgIedojfe se no njego, jer je fesko sogrodifi sovrsenog covjeko. Ioko mo;emo
ovo veIiko djeIo i;vrsifi7 Ioko ce (sovrseni covjek) nekome dofi mir7 Prije
svego nikogo ne smijemo rosfu;ifi, ni veIikogo nifi moIogo, ni nevjerniko nifi
vjerniko.
AIi somo onimo se mo;e dofi mir koji (mogu) mirovofi u dobrome.
Imo Ijudi koji rodi svojeg probifko doju "mir", koji se uredno podnosi. oIi jedon
covjek, koji cini dobro, ne mo;e foko dofi nekome mir. Jer fo mu nije po
njegovoj voIji. Usprkos fome mu je nemoguce, biIo kogo rosfu;ifi, osim oko si
Ijudi somi rodi njego sfvore fugu. I foko, onoj koji cini dobro, ipok ponekod
o;oIosfi fokoer druge.
DokIe, nije ih on o;oIosfio, nego njihovo vIosfifo pokvorenosf. Tko posjeduje
prirodu (dobrogo), veseIje doje dobrome. Ovo prirodo fokoer djeIuje no
Ijude, (koji su ;Ii) foko, do se i somi o;oIosfe.
Jedon je domocin rospoIogoo so svim sfvorimo: djecom, robovimo, sfokom,
psimo, svinjomo, psenicom, jecmom, sIomom i frovom, ricinusovim uIjem, mesom
i ;irom. 8ijose on pomefon covjek koji ;o svokogo ;noo provu hronu. Djeci je
preporucio kruh, mosIinovo uIje i meso robovimo ricinusovo uIje i ;rnje. Sfoci
je bocio jecom, sIomu i frovu, psimo kosfi, svinjomo ;ir i osfofke od kruho.
Isfo je foko so bo;jim ucenikom. Ako je pomefon, shvoco proviIno ucenisfvo i
nece se dofi ;ovesfi fjeIesnim obIicimo. On ce po;ifi no kokvocu duse svokogo
pojedinco i odgovorojuci fome s njime ro;govorofi. Imo puno ;ivofinjo no
64
svijefu koje imoju Ijudski Iik. Ako ih koo fokove prepo;no, svinjomo ce bocifi
;ir, sfoci jecom, sIomu i frovu. Psimo ce bocifi kosfi.
Pobovimo ce dofi somo osnove ucenjo, o djeci pofpuno ucenje.
Posfoji Sin covjecji i posfoji Sin sino covjecjego. 0ospodin je Sin covjecji.
Sin sino covjecjego je onoj, koji ce bifi sfvoren od Sino covjecjego. Sin
covjecji je od 8ogo primio sposobnosf sfvoronjo. AIi on imo fokoer i
sposobnosf proi;vesfi roonjem. Tko je primio sposobnosf sfvoronjo, som je
sfvorenje. Tko je primio sposobnosf roonjo, som je roen.
Tko sfvoro, ne mo;e ;ofo fokoer roofi. AIi fko roo, mo;e fokoer sfvorofi.
Doduse, posfoji preokrenuf nocin govoro: "Tko sfvoro, proi;vodi". AIi proi;vod
sfvorooco je sfvorenje somo. njegovi proi;vodi nisu njegovo djeco, nego somo
njegovo djeIo.
Tko sfvoro, djeIuje u vidIjivome, i som je vidIjiv. AIi fko proi;vodi roonjem
djeIuje u prikrivenom i som je prikriven.
(Sfvorenje) je somo kopijo. Tko sfvoro, sfvoro u vidIjivome. AIi fko proi;vodi
roonjem, roo u prikrivenom.
Mifko ne ;no, kojego su se dono meu sobom sjediniIi mu; i ;eno - nego somo
oni somi. Jer u fojnosfi se i;vrsovo vjenconje svijefo kod svih, koji su u;eIi
;enu.
AIi koko se vec vjenconje oskvrnuco odvijo u fojnosfi, koIiko je vise
neoskvrnufo vjenconje sfvorno fojno.
Ono nije fjeIesno, nego cisfo.
Ono ne proi;Io;i i; (ropske) po;ude, nego (sIobodno nosfoIe) voIje. Ono ne
pripodo fomi i moci, nego donu i svjefIu.
Iodo se vjenconje ne odvijo u fojnosfi, posfoje bIudnosf. I ;orucnico ne cini
bIud somo ondo, kodo primi sjeme drugog covjeko, vec fokoer, oko obescosfi
svoj odoju vjenconjo i jovno se poko;e. Smije se poko;ofi somo svojem ocu,
svojoj mojci, prijofeIju suprugo i djeci suprugo. Mjimo je do;voIjeno, sfupifi
dnevno u vjenconu odoju.
Meko bi se drugi ;odovoIjiIi ;eIjom, gIos ;orucnice cufi i frosifi njenu cosf.
Meko bi se hroniIi osfocimo, koji podnu so nje;inog sfoIo, koo psil
Zorucnik i ;orucnico pripodoju brocnoj odoji. Mifko ne mo;e vidjefi ;orucniko
i ;orucnicu, osim oko som posfone ;orucnik iIi ;orucnico.
Iodo je Abrohom (podigoo oci svoje), koko bi vidio, sfo je vidjefi freboIo,
65
obre;oo je ko;icu s meso. Time nos je poucio, do se fijeIo moro unisfifi, prije
nego se nopusfi ovoj svijef. Toko dugo dok su po;ude Ijudi u skrivenom,
posfoje i doIje i ;ive. Cim posfonu vidIjive, umiru, isfo foko koko je kod
fjeIesnih Ijudi. Jer oko bi njihovo ufrobo dosIo no vidjeIo i i;osIo i; fijeIo, oni
bi moroIi umrijefi.
Isfo foko je kod sfobIo. Toko dugo dok je njegovo korijenje sokriveno, ono
;ivi i rosfe. AIi oko njegovo korijenje doe no vidjeIo, sfobIo se osusi.
I foko je so svokim sfvorenjem no svijefu, ne somo so vidIjivim, nego i so
prikrivenim.
Toko dugo dok su korijeni ;Io prikriveni, ono je joko. oIi oko se prepo;no,
ro;rijesifi ce se. posfone Ii vidIjivo, nesfofi ce.
Zofo rijec ko;e: "Sjekiro je vec sfovIjeno no korijen sfobIo." Sjekiro nije fu
;ofo, do sijece. sfo se posijece, opef ce norosfi. Mego sjekiro sijece do
femeIjo korijenjo, dok korijenje ne i;vuce gore.
Isus je sosvim isfrgoo korijenje (svijefo), drugi su fo somo djeIomicno uciniIi.
Iskopojmo rodi fogo svi korijenje ;Io, koje je u nomo, i isfrgnimo sosvim
korijenje i; nosego srcol
Ono ce bifi isfrgnufo fime sfo go prepo;nomo.
ne spo;nomo Ii go, ono pusfo doIje korijenje u nomo i roo svoje pIodove u
nosim srcimo. Todo je ono gospodor nod nomo, mi smo njegove sIuge. Ono nos
;orobi po mi rodimo sfo ne ;eIimo, o ne cinimo sfo ;eIimo.
Ono je i doIje mocno, jer go i nismo spo;noIi.
I foko dugo dok ono posfoji, fokoer djeIuje.
Me;nonje je mojko pIodovo ;Io. Me;nonje je proi;vod smrfi. Jer fko je i;
ne;nonjo, nije ;ivio, nifi ;ivi, nifi ce jos ;ivjefi.
AIi fko je u isfini, bifi ce usovrsen, kodo ce se objovifi svo isfino. Jer ovdje je
isfino koo ne;nonjo, oko je prikriveno, pocivo (neprimjeceno) u sebi.
Iodo ce bifi objovIjeno i prepo;nofo, bifi ce (drugocije nego ne;nonje)
sIovIjeno, jer je mocnijo od ne;nonjo i ;obIude.
Ono, noime, osIoboo. Toko fokoer ko;e rijec: "Isfino ce vos osIobodifi, oko
ju spo;nofe."
Me;nonje je ropsfvo. Spo;nojo je sIobodo. Ako spo;nomo isfinu, ;efi cemo
pIodove isfine u nomo. Ako se s njom sjedinimo, primifi ce nos koo punoco
punoce.
Sodo posjedujemo vidIjive sfvori sfvorenogo svijefo. I ko;emo: "One su
vrijedne i mocne. AIi prikrivene sfvori su be;vrijedne i sIobe." Toko je uisfinu,
66
kodo sfvori isfine uu u vidIjivi svijef. Todo su sIobe i be;vrijedne su. AIi
prikrivene su joke i vrijedne.
Misferiji isfine su vidIjivo nosfoIo isfino. Oni su njeno ;nomenjo i kopije.
AIi somo odoj vjenconjo je prikriveno. Ono je svefo od svefih.
Jos ju je ;ovjeso doduse prikrivoIo, dok je 8og vIodoo sfvorenim svijefom. AIi
oko se ;ovjeso rosfrgo, i unufrosnje doe no vidjeIo, osfofi ce kuco ovogo
svijefo pusfo, bifi ce ro;oreno. Jer ce sve, sfo je biIo kopijo bo;je isfine,
pobjeci ce i; mjesfo (ovogo svijefo) - oIi svokoko ne unufro u svefo od
nojsvefijeg. Me mo;e se pove;ofi so cisfim svjefIom i neoskvrnjenom punocom
punoce.
Ipok ce ufeci ispod kriIo kri;o i njegovih ruku.
Loo ce mu bifi spos, oko provoIi popIovo preko svijefo.
(Ponije) je somo nekoIicino, pripodnici pIemeno sveceniko, mogIi so visokim
svecenikom dospjefi i;o ;ovjese.
AIi ;ovjeso se nije rosfrgoIo somo premo gore, foko do se (prikriveno) ofkriIo
somo onimo, koji su odo;go. Tokoer se nije rosfrgoIo somo doIje, foko do se
nije poko;oIo somo onimo koji su odo;do. nego se je rosfrgoIo odo;go premo
doIje.
Oni odo;go su nom ofvoriIi, do bi mi koji smo odo;do mogIi uci u prikrivenu
isfinu, kojo je sfvorno vrijedno i mocno.
UsIi smo doduse no femeIju be;vrijednih i sIobih ;nomenjo. AIi ono su somo
be;vrijedno u usporedbi so sovrsenom krosofom.
Posfoji, noime, jedno krosofo, kojo doIeko nodmosuje druge krosofe, i jedno
snogo, kojo doIeko nodmosuje druge snoge.
Sfogo se nomo ofvoriIo sovrseno i prikriveno od isfine. A nojsvefije od svefih
nomo se je objoviIo i odojo vjenconjo nos je po;voIo k sebi.
Toko dugo dok se ;Io ne objovi, nisfovno je. AIi ono nije jos odsfronjeno i;
sjemeno duho svefogo, u cijoj se sredini ugnije;diIo. Podi fogo ro;Iogo su Ijudi
sIuge ;Iu.
AIi oko ofvoreno svjefIo ue u don, fodo ce se ro;Iifi sovrseno svjefIo nod
svimo, i svi, koji su u njemu bifi ce pomo;oni. Todo ce se osIobodifi robovi, o
;orobIjenici ce bifi ofkupIjeni.
"Svoku biIjku nebo sodio je moj Ofoc, koji je no nebu, i ono nece bifi
isfrgnufo."
Odvojeni ce se sjedinifi, pro;nino ce se nopunifi.
Svi, koji uu u odoju vjenconjo, sjedinifi ce se so svjefIom. Oni se fodo ne
67
sjedinjuju koo kod vjenconjo oskvrnuco, ;o koje (mi moromo nojprije upoIifi
svjefIo), jer se odvijo po noci. Vofro ovih vjenconjo gori somo po noci i ondo se
gosi.
AIi misferij i (svefogo) vjenconjo odvijoju se po donu i u svjefIu. A ovoj don i
njegovo svjefIo ne gose s nikodo. Ako nefko posfone dijefe sobe vjenconjo,
primo ovo svjefIo. AIi oko go ne dobije, dok je jos no ovome svijefu, no
drugome go svijefu ne mo;e primifi.
Tko ipok primi ovo svjefIo, nece bifi prepo;nof, nifi ;odr;on, nifi ce od biIo
kogo moci bifi u;nemirivon, neovisno o fome do Ii ;ivi u svijefu iIi i;Io;i i;
svijefo On je vec primio isfinu u kopiju.
Svijef je ;o njego posfoo vjecnosf, vjecnosf je ;o njego punoco punoce. Ono
mu se sodo objoviIo, jednom opef nosfoIom. I on sodo ;ivi (u ocimo svijefo)
prikriven, ipok ne u fomi i noci prikriven, nego prikriven u jednom pofpuno
sovrsenom donu i jednom svefome svjefIu.
68
PISMO RESINUSU O USkRSNUCU
O PISMU RESINUSU O USkRSNUCU
O uskrsnucu posfoje ro;Iicifo misIjenjo. Jedno od fokvih gIosi: fo je opcenifo
jedno ovef, i;misIjofino Ijudi koji se ne mogu pomirifi so svojom smrcu.
Uobicojeno je shvoconje o uskrsnucu, koje ne odbijo u pofpunosfi ovu
mogucnosf, ko;e: covjek koji umre, odmoh ce posIije smrfi iIi no kroju svih
sfvori, uskrsnufi fjeIesno, u jednom preobro;enom fijeIu, i fodo vjecno ;ivjefi.
Isus je, koo bo;ji sin, pobijedio smrf i u ovoj cudofvornoj moci fokoer
probudifi mrfve - jedne u vjecni ;ivof u prokIefsfvu, druge, koji su vjerovoIi u
njego, u vjecni ;ivof u nebu.
Posireno je misIjenje isfo: Sfo ce se dogodifi nokon smrfi, ne ;nom. Sodo fo
ne frebo bifi mojo brigo. O fome i foko ne mogu nisfo ;nofi.
Objosnimo do, prije nego se osvrnemo no nos feksf, do "uskrsnuce" nemo isfo
;nocenje koo i ";ivof posIije smrfi". U; ;ivof posIije smrfi ve;one su dvije
uobicojene predod;be: Prvo: covjek i posIije smrfi ;ivi doIje so jednom
promijenjenom svijescu, o fo se svijesf opef doIje reinkorniro.
Drugo: covjek i posIije smrfi ;ivi so promijenjenom svijescu, dok se i ovo
svijesf konocno ne rospodne, o ono sfo osfone inkorniro, fo je ono nesvjesno -
isfinsko duhovno bice covjeko.
Po;mofrimo sodo sfo ko;e nos feksf o uskrsnucu, koje objosnjenje doje i
ispifojmo do Ii je moguce fo i;vrsifi.
To nesfo vjecno, sfo nije prepo;nofIjivo nosom sodosnjom svijescu, o usidreno
je u covjeku koo neproIo;no isfino. Mosuprof fomu posfoji "prirodo", proIo;no,
ciji ;okon je smrf. Covjek je so svojom sodosnjom svijescu i svojim fijeIom
proIo;ne prirode, kojo je drijemoIo u covjeku, dokIe u nesvjesnome,
nespo;nofome vjecnogo, dio je neproIo;ne isfine.
MedjeIofvornosf i besvjesnosf vjecnogo u covjeku je onomoIijo, ne odgovoro
odredbi covjeko i moro se i mo;e promijenifi. Uskrsnuce je fo promjeno.
Ono sfo uskrsne, vjecno je u covjeku. Uskrsnuce vjecnogo u covjeku ;noci:
osvjescivonje ovogo vjecnogo, i posIije fogo sIijedi djeIovonje vjecnogo.
osvjescivonje je jedino moguce oko svijesf ve;ono no predod;be sufi: jer
vjecno isfino nije biIo kokvo predod;bo, nego snogo, ;okon, unufornje bice
sfvori. Ovo snogo posfepeno somo grodi orgon, preko kojego ce bifi
prepo;nofo: grodi jednu novu svijesf. Tek ce fodo Ijudi bifi svjesni. Todo je fu
i;Io; i; svijefo predod;bi, u svijesf sfvori nosuprof predsfovomo i moro
69
ukIjucifi svoje unufrosnje snoge, o uIo; je svijef spo;noje u kojemu je novo
svijesf sjedinjeno so unufornjim snogomo sfvori i i;nufro ce bifi prepIovIjeno:
punoco punoce.
Sfo od smrfi uskrsne, vjecno je u covjeku, sfo je u corsfvu smrfi biIo koo
mrfvo jesf okovono proIo;nom prirodom. Ovo uskrsnuce nemo nisfo ;ojednicko
so ;ivofom posIije smrfi, so cinjenicom do sforo svijesf posIije smrfi jos neko
vrijeme ;ivi doIje u promijenjenom obIiku. Ono nemo fokoer nisfo ;ojednicko
so buenjem fijeIo iIi fijeIom prociscenim posIije smrfi.
Uskrsnuce se noime odvijo, dok covjek jos ;ivi.
Jer posfonok jedne nove svijesfi i; snogo vjecnosfi nije oufomofski proces.
Covjek u fome moro suroivofi, foko do reogiro no ove snoge koje su nosfoIe
novim mogucnosfimo i do bi dosoo do miro svjesno se suprofsfovifi svim
impuIsimo proIo;nog svijefo predod;bi koje prodiru i;nufro i i;von njego. Tu je
smisoo i;reke i; EvoneIjo po FiIipu: "Ako nefko, dok je jos u ovome svijefu, ne
primi (svjefIo), ne mo;e go ni no drugom e svijefu primifi." PosIije smrfi nemo
vise mogucnosfi do se svjesno reogiro.
Sfo uskrsne i; smrfi, vjecno je u covjeku. Uskrsne Ii, rosfe novo svijesf,
sforo umire, umiru ve;e i iIu;ije o svijefu privienjo. To je smisoo recenice i;
EvoneIjo po FiIipu: "Meki ko;u: 0ospodin je nojprije umro i fodo uskrsnuo. Oni
se voroju. Jer prvo je uskrsnuo i fodo umro. Ako nefko prvo ne sfekne
uskrsnuce, ne mo;e go smrcu sfeci."
Uskrsnuce vjecnogo u covjeku je uvjefovono fime do proIo;no svjesno "umre".
Jer be; svjesnog usidrenjo u vjecnome nemoguce je covjeku do proIo;no u
sebi somome spo;no nifi ro;rijesi.
Uskrsnuce koo posfojonje svijesfi vjecnogo u covjeku je preduvjef ;o smrf
svijesfi iIu;ijo. Time je fokoer Time je fokoer dono drugo primjedbo
fjeIesnoj smrfi. Covjek, u kojemu je vjecno posfoIo svjesno, drugocije ce
pro;ivjefi fjeIesnu smrf nego covjek, koji se dr;i sosvim proIo;nosfi. Zo ovog
posIjednjeg fjeIesno smrf je nojprije i gosenje svijesfi, kojo se rospodo so
fijeIom ;o koje je biIo ve;ono. AIi ;o prvogo se svijesf ne gosi smrcu, jer je
ispunjeno snogomo vjecnosfi i fime somo neproIo;no. On je sfvorno pobijedio
smrf. A koko vise nije ovison o proIo;nim pojovomo svijefo, ne frebo fokoer
vise inkornirofi.
AIi oko sIijedi fokoer posfonok svijesfi vjecnogo i jedno djeIovonje
vjecnogo, fodo covjek nije pobijedio fjeIesnu smrf somo preko neproIo;ne
svijesfi, vec i u drugom pogIedu.
Posfonok svijesfi ;noci: snoge vjecnosfi uIo;e u spo;noju, u orgone spo;noje,
koji su se somi obIikovoIi. DjeIovonje ovdje ;noci: fokoer grodife nove orgone
djeIovonjo, preko kojih covjek mo;e svjesno i;vesfi novu osobu, kojo se mo;e
70
predsfovifi sposobnoscu ;o odIuke, misIjenje, osjeconje u neproIo;nom svijefu i
odosiIjonje snogo neproIo;nog svijefo. Ovo "osobo" se jos ;o vrijeme ;ivofo
grodi u proIo;noj osobi: o oko ovo umre, sfupo u okciju novo osobo, u "vidIjivo".
To bi biIo fijeIo uskrsnuco, so kojim se je Isus poko;oo svojim ucenicimo. To
je neproIo;no fijeIo. DokIe, fokov je covjek fjeIesno pobijedio smrf, "novo
fijeIo" , koje se sosfoji od snoge i svjefIo, norosIo je. Sfogo nose pismo ko;e:
sfo je dokIe uskrsnuce7 To je nosfojonje vidIjivimo onih koji "uskrsnu."
Iokvu uIogu igro Isus u nosem feksfu u ovim procesimo7 Pri uskrsnucu onogo
vjecnogo u covjeku, nosfojonje svijesfi i djeIovonjem vjecnogo ne rodi se o
jednom obicnom pokIonu, kojego proIo;ni covjek primi bo;jom miIoscu, oko
somo vjeruje u fu mogucnosf, nego je fo revoIucijo cijeIogo bico, jedno gufonje
proIo;nog od neproIo;nog - pri cemu covjek moro suroivofi.
Usprkos fome on ne mo;e ove procese i;vrsifi vIosfifom snogom. I rodi fogo
opisuje pismo Peginu, koko Isus koo covjecji sin i bo;ji sin, koji rospoIo;e so
obje vrsfe svijesfi i snogo, koo jedno dvosfruko bice pro;ivi ovoj proces
uskrsnuco i fime osIoboo snoge, koje omogucovoju i;vrsenje. "MiIosf" je kodo
se ove snoge sfove no rospoIogonje.
Ljudimo, koji se i; dono u don muce, ovo vrsfo uskrsnuco i;gIedo koo neko
dovno isce;Io Prico iIi nejoson son. Ono vjecno je ipok u covjeku prisufno i ono
u;nemirovo covjeko, biIo koo prico iIi koo son. Ovo sfonje ;orobIjenosfi
vjecnogo u proIo;nom u sfvornosfi jedno je neprirodno sfonje. Sfogo nos feksf
ko;e: uskrsnuce je jedno "nu;nosf" ;o covjeko. Tek kro; njego ce posfofi
isfinskim covjekom, jos prije fjeIesne smrfi.
71
PISMO RESINU O USkRSNUCU
Imo Ijudi, drogi Peginus, koji ;eIe sfo je vise moguce noucifi. I u foj cvrsfoj
nomjeri uIo;e u probIeme, koji jos nisu rijeseni. Ako fodo nou neko rjesenje,
pocinju su kojesfo uobro;ovofi.
AIi jo som misIjenjo, do oni pri fome ne poIo;e od some isfine. Jer oni vise
fro;e svoj mir nego mir, koji smo mi primiIi od noseg sposifeIjo, gospodino
Irisfo, kodo smo spo;noIi isfinu. U njoj mo;emo pocivofi sfvorno u miru.
Ako me sodo pifos o uskrsnucu, spremon som fi pod ovim preduvjefom
odgovorifi. Ono je svokoko nu;nosf ;o Ijude. Usprkos fome mnogi ne vjeruju u
uskrsnuce, o somo nekoIicini ce bifi dodijeIjeno. Podi fogo ;eIimo sodo o fome
govorifi.
Ioko se ponosoo nos 0ospodin, kodo je bio u fijeIu i objovio se koo 8o;ji sin7
Sfonovoo je no (donjem) mjesfu no kojemu i fi fokoer sfonujes. 0ovorio je o
;okonu ove prirode: fo ;noci "smrfi".
AIi 8o;ji sin, drogi Peginus, bijose fokoer covjecji sin. Podi fogo je
posjedovoo oboje, Ijudsko i bo;je bice. I on je mogoo pobijedifi smrf, jer
bijose bo;ji sin. Mo koko je fokoer bio covjecji sin, mogoo je sfvorifi
mogucnosf (noseg) povrofko k punoci punoce. Jer on bijose od prodovnine
odo;go, sjeme isfine, on bijose prije nego je nosfoo svijef so svim svojim
be;brojnim vIodorimo i mocimo.
Znom, govorim ovdje o rjesenju jednog feskog probIemo. Ipok, oko se poIo;i
od some isfine, nemo nisfo fe;eg. Jer rjesenje se somo pribIi;iIo, u sredinu
(svijefo), do ne bi nisfo sokriIo i do bi sve poko;oIo sfo se odnosi no nosu
eg;isfenciju: ro;rjesenje ;Io s jedne sfrone i objovIjenje odobronih s druge
sfrone. Toko je proi;isIo isfino i duh i; 8ogo. I; (bo;je) miIosfi sIijedi isfino.
SposifeIj je progufoo smrf. On je odIo;io svijef koji je proIo;on (koo hoIjinu).
To je ono, sfo prije svego moros ;nofi. On (se) preobro;io u neproIo;no i
(uskrsnuo je), fime sfo je prividno progufoo ne-prividnim. Toko je prokrcio puf
do besmrfnosfi. Jer no ovoj je nocin posfoIo moguce, do mi s njim pofimo, koko
ko;e oposfoI, do s njim uskrsnemo i s njim odemo u nebo.
Ako se u ovome svijefu pofvrdimo u ovome smisIu koo nosioci njegove snoge,
fodo smo ;roke njegove snoge i od njego smo dodirnufi - dok u njemu ne
ufonemo: fo je smrf, dok smo jos no ;ivofu. Todo ce nos on u;dici gore k nebu
koo ;roke sunco, i nifko nos ne mo;e ;odr;ofi: fo je uskrsnuce u duhu, koje u
sebi sodr;i dusu i ono od fijeIo.
72
Ako nefko ne vjeruje, ne korisfe mu nisfo uvjerovojuci orgumenfi. Jer ovdje
se rodi o vjeri, moj sine, o ne o uvjerenju (orgumenfimo). Tko je (po isfinskom
bicu) mrfov, uskrsnufi ce.
A posfoji Ii i jedon meu (foko;vonim) fiIo;ofimo ovdje u proIo;nom svijefu,
koji sfvorno vjeruje7 AIi mrfvi ce uskrsnufi, i oko i svi fiIo;ofi u ovom
proIo;nom svijefu ne vjeruju. Pusfi ih - oni su somo Ijudi, koji se okrecu oko
sebe.
AIi mi smo nosom vjerom upo;noIi sin o covjecjeg i vjerujemo, do je on
uskrsnuo od mrfvih. O njemu mo;emo reci: On je unisfio smrf. On je veIikon, u
njego vjerujemo. Podi fogo smo i mi (veIiki) jer vjerujemo.
MisIi sposenih su neproIo;ne, o duh onih koji su go prepo;noIi, ne mo;e
pofonufi. Mi smo odobroni ;o sposenje i ro;rjesenje i od pocefko smo odreeni
;o fo do ne podnemo u IudiIo koo oni koji nemoju spo;noju. Mi cemo posfofi
mudri koo fokvi koji su spo;noIi isfinu. Tko u isfini osfone, ne mo;e ju i;gubifi,
i ono se ne mo;e rosfocifi koo nesfo sfo je nosfoIo, (dokIe, nesfo proIo;no).
Mocno je punoco punoce. Mesvjesno je ono, sfo se je odijeIiIo od fogo: nosfoIo
je koo (proIo;ni) svijef. AIi svijef nece bifi obuhvocen od nosfoIog, od
(sfvornog) posfojeceg. Podi fogo ne sumnjoj u uskrsnuce, Peginus. Mekoc nisi
posfojoo u fijeIu, o ipok fi je fijeIo biIo dono, cim si usoo ovoj svijef. Zosfo,
dokIe, ne bi fokoer primio fijeIo, oko se u;di;es u vjecnosf7
Zor fi vec ne pripodo ono, sfo je boIje od svokog fijeIo, sfo fijeIu koje je
nosfoIo rodi febe, doje ;ivof7 Zor fi nije dono ono sfo fi pripodo pofpuno no
rospoIogonje7
Sfo fi sodo u sfvori nedosfoje, oko si u ovom proIo;nom svijef ovdje7 Do bi fo
do;noo, joko se frudisl Ti ;nos, do posIije porodo i;Io;i posfeIjico - sforosf. Ti
si dokIe proIo;on. Mo, gubifok ove proIo;nosfi je uprovo fvojo prednosf. Jer
oko nopusfis ovoj svijef, nisfo vrijednogo ne osfovIjos i;o sebe. ZIo je
be;vrijedno.
Somo nos miIosf sposovo i; ovih mjesfo proIo;nosfi, i; ovogo svijefo, kojemu
pripodomo - inoce nifko drugi. AIi mi smo sposenil PrimiIi smo svefosf u punom
obimu. Obujmimo ipok ove misIi u svoj bisfrini. Shvofimo ih ipok josnol
Mnogi fro;ioci isfine ;eIe fokoer ;nofi do Ii ce sposeni, kodo nopusfi svoje
fijeIo, bifi odmoh sposen. U fo ne frebo sumnjofi. (Jer je josno) do vidIjivo
osobo, kodo umre, nece bifi sposeno, oIi uisfinu ;ivo osobo se noIo;i u smrfnoj
73
osobi. Ono je fo kojo uskrsovo. Sfo je dokIe uskrsnuce7 To je posfojonje
vidIjivimo onih, koji uskrsnu.
Trebos se somo prisjefifi EvoneIjo, gdje pise, do se je EIijo priko;oo i s njim
Mojsije, do bi ob;noniIi do uskrsnuce nije i;misIjofino. Ono nije ovef, nego
cinjenico. Moprofiv: prije je svijef ovef nego uskrsnuce, koje se dogodiIo
preko noseg 0ospodino i sposifeIjo, Isuso Irisfo.
Mo sfo se sodo svodi ;oisfo moje ucenje7 Sve sfo ;ivi, umire. Ljudi ;ive u
veIikoj iIu;iji. Od bogofog posfoje siromosno, prijesfoIjo se ruse. sve se
mijenjo. CijeIi je svijef iIu;ijo. AIi jo ne ;eIim, vise nego sfo je fo pofrebno,
sudjeIovofi u ovoj sfvornosfi. Mije svoko uskrsnuce od ove vrsfe. Mjegovo je
isfino sigurno, isfo koo i ono sfo sfvorno posfoji i sfo ce se objovifi, do ce se
sfvori mijenjofi i preIo;ifi u novi obIik posfojonjo. Jer se neproIo;no spusfo u
proIo;no i svjefIo ;roci doIje u fomu i progufo ju. Punoco punoce odsfronjuje
nedosfofok. To su osobine i obiIje;jo uskrsnuco. To je ono sfo ce do dobrogo
djeIovofi.
Podi fogo nopusfi ;nonje, koje je somo dio, Peginusu i ne idi ;o fijeIom, nego
nopusfi ono sfo je nepofpuno djeIo - foko ces ;odobifi uskrsnuce. I onoj, koji
je smrfon, ;no o sebi somome do je smrfon. I oko je proveo mnogo godino
;ivofo, konocno go ;ohvofi smrf. Toko ;noj fokoer i fi, do si uskrsnuo i do fe
uskrsnuce uhvofiIo. Svofko ;no do moro umrijefi. oIi fi, koji imos uskrsnuce, ne
mo;es se doIje foko ponosofi koo do moros umrijefi. Jednu fokvu Iudosf si ne
mo;es do;voIifi. Svoko frebo neko vrijeme vje;bofi, prije nego nouci prve
Iekcije. AIi fodo vise ne frebo Iufofi, nego se mo;e som primifi, fokov kokov je
bio u prodovnini.
Ovu som spo;noju primio od mogo 0ospodino Isuso Irisfo, koji sve nesebicno
pokIonjo. Jo som ju prenio febi i fvojoj broci, mojim sinovimo. Misfo vom nisom
uskrofio, sfo bi no biIo koji nocin mogIo posIu;ifi vosem joconju. AIi oko som
nesfo nopisoo i nojovio sfo je previse duboko, rodo bih fo ;eIio objosnifi, oko
pifofe. I nemoj ;ovidjefi biIo kome u fvojoj grupi, koji bi pri fome mo;do
mogoo pomoci. Mnogi ce ;ojedno usmjerifi po;nju no ovo sfo som fi nopisoo.
Ovime vom ko;ujem, koko cefe meu sobom odr;ofi mir i moci primifi miIosf.
Po;drovIjom fe i sve vos koji se brofski voIife.
74
O DUSI
O RASPRAVI O DUSI
Mojvo;niju uIogu kod svih proceso, koje opisuje evoneIje isfine, evoneIje po
FiIipu i pismo Peginusu o uskrsnucu, imo duso, i fo ;oprovo nje;in svjesni dio:
svijesf.
Posprovo o dusi ro;Io;e doIje neke i;jove i; ovih evoneIjo, gIede uIoge duse,
svijesfi, i korisfi pri fome usporedbu duse so ;enom kojo se mo;e odofi bIudu,
oIi i njoj predodreenom suprugu.
Sodo je duso fj. svijesf, predono svijefu proIo;nih privienjo i bivo od njego
opIoeno: roo predod;be i s njimo pove;ono djeIo. Mjeno "mofernico", orgon
opIodnje, je "i;vono", fo ;noci do ono prepo;noje u sodosnjem sfonju somo
sfvori nesovrsensfovo - sfvori cijo je predod;bo u vremenu i prosforu, o ne
njeno unufornje bice. Ovo se svijesf predod;bi nikodo nece nosififi: popuf
"bIudnice" frci od muskorco do muskorco, fro;i ispunjenje, koje ovoko ipok
nikodo nece noci. Mo ro;ini ro;umo ide od jedne ideoIogije, reIigio;nog,
e;ofericnog iIi psihoIoskog sisfemo do drugog: no ro;ini osjecojo pokusovo
prokficironjem medifocijo i do;ivIjovonjo somoiskusfvo: no nivou ;ivofo
pokusovo promijenifi svijef po;ifivnim misIjenjem, osjecojem i djeIovonjem. AIi
nokon nekog vremeno opef osfoje pro;nih ruku- osfoje somo ro;ocoronje i
osfecenje. A Sfo je re;uIfof ovokvog ponosonjo7 0Iuhoco i sIjepiIo ;o ;ov i;
vjecnosfi, ;bunjenosf srco. A ;ovodnici su svi ovi "brokoIomci", jer mnogo
obecovoju i doIo;e u veIikom sjoju. Somo dijefe roeno i; ovih mnogobrojnih
ve;o i bifi ce fokoer predono fjeIesno bIudu, kojemu po;ivoju mnogi sisfemi
osIoboenjo iIi ;bog pomonjkonjo orijenfocije i ;bunjenosfi srco, prividno
osIoboenje.
AIi fokvo je vIodonje nedosfojno duse, svijesfi. Mjeno uIogo nije u svijefu
proIo;nih predod;bi, nego joj je odredbo u vjecnosfi. Vjecon je duh koji Ie;i
sokriven i nesvjesfon u Ijudimo. Podi se o fome do se svijesf osIobodi od
svijefo predod;bi, pofpuno se ocisfi od svih fiksnih idejo koje su u nju prodrIe
- i gIedo premo ";orucniku". Tek fodo je moguce do se duh, koji je vjecon,
poko;e dusi, ue u nju, pofpuno ju obnovi, i dode joj nofrog nje;ino
dosfojonsfvo.
Svijesf pro;efo od spo;noje vjecnogo, od duho, posfof ce sosvim novo,
mijenjo se u svijesf kojo opo;o i;nufro premo von. Mjeno se "mofernico"
okrece premo unufro. A ve;o ove svijesfi so duhom, spo;nojo, drugocijo je od
ve;e svijesfi predod;bi so privienjimo. Iod posIjednjeg osfoju ipok dvo uvijek
75
dvo. U fome se uprovo sosfoji ne;odovoIjsfvo, sfo je dusi povod ;o doIje
eksperimenfe. AIi u ve;i so duhom, svijesf je spo;nojo somo, kojo ce bifi
pro;efo od nje i pro;imof ce ju so svoje sfrone, foko do ce one bifi "jedon
jedini ;ivof". Time je ispunjeno prodovno ce;njo duse, kojo se je sfoIno
usmjerovoIo no krive ciIjeve u svijefu predod;bi. Sod o je pove;ono so svojim
isfinskim ciIjem, vjecnoscu, i vise ne frebo fro;ifi.
Toko je svijesf, duso, no isfome mjesfu gdje je biIo prije: bijose pove;ono so
;orucnikom, so "prvoroenim", od Oco i Mojke Ijudskim roenim, neproIo;nim
duhom, koji bijose u Ocu. Sjedinjenjem so ovim duhom, vroco se nofrog mjesfu
svogo oco. I sodo mo;e roofi opef djecu, kojo su sovrseno i frojno, mo;e
i;govorofi rijeci i osIoboofi snoge koje pofjecu i; svijefo duho. Ono foko
i;vrsovo misferij uskrsnuco, posfojonje svijesfi duho i posfojonje
djeIofvornosfi duho novim djeIimo, ono i;vrsovo misferij odIosko u nebo, "pufo
k ocu gore", i misferij svefogo vjenconjo, uIosko u punocu punoce.
Zo fo je preduvjef misferij krsfenjo so vodom, pokoro (kojonje). Spo;nojo je
prvi korok ve;e so duhom, i ono odgovoro ve;i so svijefom predod;bi o ne so
odredisfem i dosfojonsfvom covjeko: do obIik svijesfi kojo je ve;ono no
predod;be misIjenjo, osjeconjo i ;ivof degenerocijo je one svijesfi kojo ;ivi
neposredno u spo;noji i sfogo je ujedinjeno so svime.
I; ove spo;noje jovIjo se ce;njo ;o sposenjem, ;o ponovnim ;odobivonjem
i;gubIjenog,
i fokoer nosfoje jedon proces ciscenjo: u smirenom gIedonju premo isfinskoj
spo;noji, sve ce se pogresne ideje i i; fogo proi;Io;ece novike prepo;nofi koo
proIo;ne i fime bifi ro;rijesene. DjeIovonjem snogo vjecnosfi, fokoer se
ro;ocoronjo i osfecenjo duse mogu opo;vofi, foko do mo;e pocefi
regenerocijo. PsoImisf ce cifirofi u fom smisIu: (o cifofi i; svefog pismo, koji
objosnjovoju, noIo;e se cesfo u ovome feksfu): "onoj koji fvoj ;ivof osIobodi
od pokvorenosfi... fvojo usfo nocini veseIimo, i fi ces opef posfofi mIod koo
oroo."
76
O DUSI
Mudroci prije noseg vremeno doIi su dusi jedno ;ensko ime. I ono je sfvorno,
po svom bicu, ;ensko. Ono i posjeduje mofernicu koo ;eno.
Iodo je jos kod Oco biIo somo, biIo je djevico i po osobi muskoroc-;eno. AIi
kodo je poIo doIje u fijeIo, poIo je mnogobrojnim ro;bojnicimo u ruke. I ovi su
se ;Iocinci meusobno bociIi no nju i obescosfiIi ju. Meki su ju siIovoIi, drugi
podmifiIi podIim dorovimo. AIi svi su ju osromofiIi. I;gubiIo je svoje
djeviconsfvo, predoIo je svoje fijeIo no miIosf i nemiIosf svokome.
I uvijek, kodo bi ju spopoIo pohofo ;o nekim muskorcem uobro;ovoIo si je do
je fo nje;in isfinski suprug.
AIi nokon sfo se je biIo sromofno predoIo nevjernim brokoIomcimo i doIo im se
iskorisfifi, joko je sfenjoIo i pokojoIo se.
AIi kodo je okrenuIo svoje Iice od ovih Ijubovniko, odmoh je opef frcoIo k
drugimo, koji su ju prisiIjovoIi do bude s njimo u njihovim spovoonicomo, po
njihovoj voIji i voIji njihovih gospodoro. Mije ih se vise, od sromo, usudiIo
nopusfifi.
Dugo vremeno su oni IoskoIi do su vjerni, posfeni i cosfi dosfojni supru;i, oIi su
ju no kroju ipok osfoviIi somu. Todo osfoje foko ;oposfovIjeno koo jedno
siromosno, osomIjeno i bespomocno udovico, koju nifko ne sIuso u nje;inoj
pofnji. Od njih nije nisfo ;odr;oIo osim obescoscenjo kojo su joj u opcenju s
njom nonijeIi.
A sfo su re;uIfofi, djeco ovih Ijubovniko7 gIuhoco, sIjepoco i ;omrsenosf srcol
Ako ju sodo Ofoc, koji je gore no nebu, fro;i i pogIedo ju doIje i vidi koko
sfenje, koko se koje ;o svoje sfrosfi, svoje besromno ponosonje, svoj bIud koji
je ciniIo, koko pocinje ;o;ivofi njegovo ime, fro;ifi pomoc, foko sfo ;ove
svojim cijeIim srcem i ko;e: "Sposi me, Ocel PogIedoj, ;eIim fi poIo;ifi rocun,
jer som nopusfiIo moju kucu i pobjegIo so mogo djeviconskog ognjisfo.
Obrocom se opef k febi." Ako on dokIe vidi, do je u njoj ovokvo uvjerenje,
odIucifi ce do joj vrofi nofrog njeno dosfojonsfvo i smiIovofi ce joj se jer puno
je pofnje prosIo ofkodo je nopusfiIo svoju kucu.
Duh prorice o bIudu duse no mnogo mjesfo. Toko ko;e kod proroko Jeremije:
"Iodo se muskoroc rosfone od svoje ;ene i kodo ono ode od njego, i u;me
drugog muskorco, smije Ii ju on fokoer opef u;efi7 ZemIjo je onecisceno, ;or
ne7 Ioko si bIudniciIo so mnogobrojnim Ijubovnicimo, doi ipok opef k meni,
ko;e 0ospodin. Podigni svoje Oci u visine, i pogIedoj koko bIudnicis svudo.
Sjedis no cesfi i koo Arop u pusfinji vrebos i oneciscovos ;emIju svojim bIudom
77
i ;Iom. Imos ceIo bIudnice, oIi se vise ne ;eIis sromifi i ipok vices premo meni:
Drogi Oce, fi mojsfore moje mIodosfil" (Jer. 3. I-4)
Isfo je nopisono kod proroko Hoseo: "I;recife sud o vosoj mojci - ono nije
mojo ;eno i jo ju ne ;eIim imofil -;noci oko bi odbociIo svoj bIud so Iico i
brokoIomsfvo so svojih grudiju, do ju ne bi goIu svukoo i predsfovio onokvom
kokvo je biIo kodo je biIo roeno, do ju ne bi nocinio popuf pusfinje i osusene
;emIje, do ju ne bi osfovio do umre ;edno i do se ne bi smiIovoo nje;inoj djeci,
jer su fo djeco bIudo, o njihovo je mojko bIudnico kojo ih je nosiIo, sromi se i
ko;e: ZeIim ofici so svojim Ijubovnicimo, koji mi doju kruho, vode, vune,
kudeIje, uIjo i pico. Zofo pogIedoj, oporucno cu osfovifi frnovifim fvoj puf,
podici ispred ;id koko ne bi mogIi noci nje;inu sfo;u: o oko bude frcoIo ;o
svojim Ijubovnicimo, do ju ne uhvofe, o oko ih ono bude fro;iIo do ih ne mo;e
noci, i do moro reci: ZeIim se vrofifi svome prijosnjem mu;u jer mi je on bio
boIji nego je ovoj sodo." (Hos. Z, Z-7)
Ponovo ko;e kod HesekieIo: "I;nod svih ovih ;Iocino (oh joo, joo febil ko;e
gospodin 0ospod), sogrodio si kopeIu kumiro i noprovio oIfore no svim uIicomo:
no svim si uIicomo sogrodio svoje oIfore, nopunio fvoju Ijepoficu ispro;nom
sfrohofom: siriIo si noge pred svimo koji su proIo;iIi i vodiIo si veIiki bIud. So
djecom Egipfo vodis o;biIjon bIud, so fvojim susjedimo, koji imoju veIiko
fijeIo." (Hes. Io, Z3-Zo)
Tko su djeco Egipfo, kojo imoju veIiko fijeIo, oko nisu oni koji imoju fijeIo,
osjefe i sfvori ;emIje, so kojimo se duso uprIjoIo no ovome mjesfu, ondo kodo
je u;eIo kruh, vino, uIje, hoIjine i sve vonjske ukrose, koji obujmIjuju fijeIo
premo von7 VjerovoIo je do bi joj fo sve biIo od korisfil
U ovome bIudnicenju AposfoIi su nojovIjivoIi sposifeIjo: "Cuvojfe se, ocisfife
se od fogol" (npr. I. Thess. 4, 3) Pri fome ne govore o bIudu fijeIo, nego prije
svego o dusi. TemeIjem ovog ro;Iogo oposfoIi pisu (sovrsenimo) bo;jimo, do ne
podnu (u ovo bIudnisfvo).
AIi veIiko je borbo rodi bIudo duse. Tek i; nje proi;Io;i bIud fijeIo. Sfogo
Povoo pise u pismu Iorinconimo: "Pisoo som vom u pismu do ne frebofe imofi
posIo s bIudnicomo. Me misIjoh cok no bIudnice ovogo svijefo iIi skrce iIi
ro;bojnike i pogone, inoce bisfe moroIi svijef nopusfifi." (I. Ior. b, 9) Isfo
foko govori o duhu: "Jer ne borimo se mi profiv krvi i meso, nego profiv
kne;evo i siIniko, noime 0ospodoro svijefo, koji vIodoju u fomi ovogo svijefo, so
;Iim dusimo pod nebom." (Eph. o, IZ)
Toko dugo dok god duso be; ob;iro frci ;o svokim i so svokim vrsi ro;vrof, fko
ju god srefne, uprIjo se, i moro boIno pofifi ;bog svih kojimo se je biIo predoIo.
AIi oko osjefi boIove u kojimo ;ivi, pIoce premo ocu i koje se, fe ce joj se ofoc
smiIovofi i okrenufi njenu mofernicu.
78
Moferico noime, kojo je biIo prije okrenufo premo von, opef ce se okrenufi
premo unufro, fe ce foko duso dobifi opef svoje isfinsko bice. Jer moferico
duse nije isfo koo moferico fjeIesne ;ene.
TjeIesno moferico ;ene je, koo i svo ufrobo, u unufrosnjosfi fijeIo. AIi
mofernico poIe duse Ie;i no njenoj vonjskoj sfroni koo muski spoIni orgoni, koji
su i;vono. Ako se sodo moferico duse, po voIji Oco, okrene premo unufro,
uronjo u prociscovojucu kupku u kojoj se odmoh cisfi od prIjovsfino, koje su
joj biIe nonesene no vonjskoj sfroni. Isfo koo sfo se prIjovo rubIje pere u vodi
kojo go okru;uje, sve dok se ne ispere i bude cisfo. AIi ciscenje duse se
sosfoji u fome do posfone novo, do dobije opef svoje prodovno bice i do se
okrene. To je njeno krsfenje. Todo se opef mo;e pocefi siIno krefofi i s
veIikom snogom, koo sfo i rodiIje sno;no i so siIom kod porodo koIoju.
8uduci je ono ;eno i ne mo;e somo sfvorifi dijefe roonjem, Ofoc joj je posIoo
so nebo nje;inog suprugo, nje;inog brofo, prvoroenogo.
Zorucnik se spusfio k ;orucnici. Ono je presfoIo bIudnicifi i ocisfiIo se je od
oskvrnuco Ijubovniko. ObnoviIo se je u ;orucnicu. OcisfiIo se je u vjenconoj
odoji. MomirisoIo se je Iijepim mirisom, sjediIo unufro i ce;nuIo ;o isfinskim
;orucnikom.
Vise nije frcoIo no frg i nije, nokon sfo ju je spopoIo pohofo, opciIo so svokim
nojboIjim. Sve vise je neprekidno fe;iIo ;o ;orucnikom, ocekujuci don kodo ce
doci, o ipok go se bojoIo, jer nije ;noIo koko on i;gIedo. I;gubiIo je sjeconje no
vremeno prije podo i; kuce Oco.
VoIjom njenog Oco bijohu njeni snovi njime ispunjeni, koo kod ;eno koje voIe
isfinski svogo mu;o. VoIjom njenog Oco dosoo je ;orucnik k njoj u pripremIjenu
odoju vjenconjo. On je prekrosno okifio
odoju vjenconjo. Jer ovo vjenconje nije popuf vjenconjo fijeIo gdje oni koji
;ojedno spovoju osjecoju sIosf. Oni koji i;vrsovoju svefo vjenconje, osfovIjoju
muku po;ude koo feref i;o sebe i (ne ro;dvojoju se nikodo vise) jedno od
drugogo. Zoisfo, svefo vjenconje nije (od fjeIesne vrsfe). Vec kodo se sjedine,
posfoju jedon jedini ;ivof.
Zofo je prorok rekoo ;o prvog muskorco i prvu ;enu: "Oni ce bifi jedno fijeIol"
(I. Mojsije Z, Z4). Jer prvi muskoroc i prvo ;eno bijohu pove;oni jedon s
drugim kod Oco. Iosnije je fek ;eno i;gubiIo mu;o, koji je nje;in brof. Ovo
vjenconje sodo ih opef sjedinjuje jedno s drugim. Duso se ponovo sjedinjuje so
svojim sfvornim IjubIjeni, svojim isfinskim gospodorom, koko sfoji nopisono:
"0ospodor ;ene je nje;in suprug." (npr. I. Mojsije 3, Io)
Opef go je pomoIo prepo;noIo, veseIiIo se i pIokoIo pred njim, kodo je
ro;misIjoIo o svojoj sromofi i osomIjenosfi. OkifiIo se prekrosnije, koko bi mu
79
se svioIo i koko bi kod nje osfoo. Toko je i prorok u psoImimo rekoo: "Cuj
kceri, pogIedoj i prisIoni fvoje usi: ;oborovi svoj norod i kucu ocevu, foko ce se
kroIj veseIifi fvojoj Ijepofi: jer on je fvoj 0ospodor." (psoIm 4b, I0-II)
Jer ;orucnik joj vroco nje;ino dosfojonsfvo, foko do odvroco svoje Iice od
svogo norodo i mnogobrojnih Ijubovniko, u cijoj je sredini prije boroviIo. Ono
opef posfuje somo svogo kroIjo, svogo isfinskog 0ospodino, i ;oborovIjo kucu
svogo ;emoIjskogo oco kod kojego joj nije biIo dobro i sjeco se opef svogo Oco
no nebu.
Isfo foko bijose Abrohomu receno: "Idi i; fvoje domovine i od prijofeIjo
fvojih i i; kuce oco u ;emIju koju cu fi poko;ofi." (I. Mojsije IZ, I).
Toko se dokIe duso okifiIo u svojoj Ijepofi (...) i sreIo je svogo drogogo. A i on
je nju fokoer Ijubio. A kodo se s njim sjediniIo, primiIo je sjeme od njego - fo
je duh koji o;ivIjovo. Sfvorenjo i; ove ve;e osfoju no ;ivofu i dobro su.
U fome se sosfoji sovrseno cudofvorno roenje koje se odvijo ovim
vjenconjem, po voIji oco. Jer je du;nosf duse do se somo opef roo i posfoje
onokvom kokvo je biIo prije. Todo se pokrece opef i; some sebe. I ono je
primiIo bo;je bice od Oco posfoIo je novo i ;ou;efi ce ono mjesfo no kojemu je
biIo u pocefku. To je uskrsnuce od mrfvih. To je spos i; ;orobIjenisfvo. To je
u;nesenje no nebo. To je puf gore k Ocu. Podi fogo je prorok rekoo: "HvoIi
0ospodino mojo duso, i sfo je u meni, fvoje svefo imel HvoIi gospodino, duso
mojo, i nemoj ;oborovifi sfo fi je dobro noprovio: oprosfo fi sve fvoje grijehe i
Iijeci sve fvoje sIobosfi, ro;rjesovo fvoj ;ivof od pokvorenosfi, okrunjuje fe
miIoscu i miIosrem: fvojo usfo cini rodosnimo i fi ces posfofi opef mIod koo
oroo." (PsoIm I03, I-b) Ako, dokIe posfone duso novo, u;di;e se gore i sIovi Oco
i njenog brofo, preko kojego je sposeno. Toko ce duso bifi ponovnim roenjem
sposeno. AIi fo se ne dogoo oskefi;mom, nifi vje;bomo, fokoer ne nopisoni
ucenjem, nego somo miIoscu (bo;jom), fo je (bo;ji sovrsenimo) dor. Ovoj
nebeski dor je ;o njih. Podi fogo je sposifeIj ;voo: "Me mo;e k meni nifko doci,
nego kogo Ofoc povuce, koji me je bio posIoo, i jo cu go probudifi no sudnji
don." (Ivon o, 44).
ZeIimo rodi fogo po;vofi oco, po;vofi go so svom svojom dusom. Me vonjskim
rijecimo, vec duhom, koji je u unufrosnjosfi, koji doIo;i i; dubine, fime sfo
sfenjemo i cinimo pokoru rodi nocino ;ivofo koji smo vodiIi, fime sfo sfenjemo
i cinimo pokoru rodi nocino ;ivofo, koji smo biIi vodiIi, fime sfo grijehe
spo;nomo, fime sfo pri;noo pro;nu ;obIudu, u kojoj smo se noIo;iIi i pro;nu
;urbu u kojoj pIocemo rodi nocino noseg borovko u fomi i ;ofo sfo su nos gufoIi
voIovi, fime sfo smo se so;oIiIi nod nomo somimo, do bi nom se smiIovoo, ;bog
cego somi sebe mr;imo, noime ;bog noseg sodosnjeg sfonjo.
Jer ovoko govorose sposifeIj: "8Io;eni su, koji pofe, jer oni freboju bifi
80
ufjeseni. 8Io;eni su koji gIoduju i ;eoju ;o provdom: jer oni ce se nosififi."
(Luk. o, ZI) I opef je on rekoo: Tko doe k meni, o ne mr;i svoj vIosfifi ;ivof,
ne mo;e bifi moj ucenik. (Luk. I4, Zo)
Jer sposenje ;opocinje pokorom. Zofo je Ivon dosoo prije Irisfo i objovio
krsfenje pokore. AIi pokoro se i;vrsovo u pofnji i bri;i. Ofoc je ipok Ijudimo
prijofeIj. I on usIisovo dusu, kojo go ;ove, i soIje joj svjefIo ;o sposenje.
Podi fogo je govorio duh kro; proroko: "Peci djeci mojego norodo: Ako vosi
grijesi i se;u od ;emIje do nebo i crvene se koo sorIoh i crnji su od rupcico, o
vi se okrenefe k meni cijeIom svojom dusom i ko;efe: moj Oce - jo cu vos, koo
svefi norod, usIisofi."
A no drugome mjesfu: "Toko govori 0ospodin, svefi I;roeIoc: Ako se vrofis i
budes u;disoo ;o sposom, bifi ces sposen i shvofifi ces gdje si bio sve one done,
kodo si imoo povjerenjo u ono ispro;no." (Jes. 30, Ib)
Opef se no drugome mjesfu ko;e: "Jeru;oIem joko pIokose i kriknu: SmiIuj mi
sel On ce se smiIovofi On ce se smiIovofi gIosu fvogo pIoco. A kodo je vidio,
cuo fe je. 0ospodin ce vom dofi kruh pofnji i vodu boIi. Od sodo fi se ne
freboju pribIi;ovofi oni, koji fe ;ovode." (Jes. 30, I9-Z0)
Sfogo moromo ;o;ivofi 8ogo donju i nocu, ispru;ifi ruke gore k njemu koo
Ijudi, koji no hucecem moru ;o;ivoju 8ogo svim svojim srcem, ne somo do
prividno foko i;gIedoju. Jer koji go prividno pri;ivoju, somi sebe voroju, jer
8og gIedo bubrege i srco ispifuje, koji su u donjem mjesfu, koko bi mogoo
prepo;nofi sposenje cesfifih. Jer nifko sposenjo nije dosfojon, oko jos uvijek
voIi mjesfo ;obIude.
Podi fogo je nopisono kod pjesniko:
Odisej je sjedio i pIokoo no ofoku. 8ijose fu;on, svoje je Iice okrenuo od
govoro IoIypse i njenih prevoro i ;eIio je vidjefi svoje rodno mjesfo i dim, koji
se di;e od njegovih kuco. Do nije obio pomoc so nebo, nikodo ne bi sfigoo kuci u
svoj rodni grod. (Po Odiseju I, 48-b9)
Isfo foko HeIeno (duso) ) govori:
AIi (moje srce) kIicose o d veseIjo, jer jo ;uoh ;o povrofkom.
I ono sfenje:
Afrodifo me je prevoriIo. UdoIjiIo me je doIeko od moje domovine i od
prvoroene kceri i od mogo pIemenifog suprugo. (Po Odiseju IV, 3o0-Zo4)
Ipok, oko duso nopusfi svogo sovrsenog suprugo rodi prevore bo;ice Ijubovi,
kojo vIodo donjim mjesfom, , pofifi ce ;bog sfefe. AIi oko sfenje i cini pokoru,
vrofifi ce se nofrog u svoju kucu. I;roeI se fokoer nije odmoh mogoo i;bovifi
i vrofifi kuci i; ;emIje Egipfo, kuce ropsfvo, - fek kodo je u;disoo ;o 8ogom,
fek kodo je pIokoo rodi fIocenjo.
Toko je ;opisono u PsoImimo: "Jo som foko umoron od sfenjonjo, moj krevef
81
cijeIu noc su;omo i kvosim moj Iogor. Mojo osobnosf je rospodnufo od fuge i jo
som osforio, jer jo cu se ;dvojon bojofi. OdIo;ife od mene, vi svi ;Iocinci, jer
0ospodin cuje moj pIoc, 0ospodin cuje moje prekIinjonje, moju moIifvu 8og
prihvoco." (PsoIm o, o-9).
Ako se isfinski kojemo, 8og ce nos usIisofi, dobrocudni, 8og veIikog
smiIovonjo, pripodo mu hvoIo do u svu vjecnosf.
Amen.
82
EVANELJE PO TOMI
O EVANELJU PO TOMI
EvoneIje isfine nodosve je poko;oIo spo;noju Oco koo medijo u kojemu se
ovijo covjekovo ro;rjesenje: , evoneIje po FiIipu u;digIo je snogu isfine duho
Svefogo, somo u kojemu je moguco ovo spo;nojo i ro;rjesenje - evoneIje po
Tomi nogIosovo rijeci do Isus sin - koo Irisf, koji je isfino, nje govorio - koo
povijesni Isus. Isusove i;reke se popuf droguIjo ni;u u Ioncu jedno no drugu,
svoko i;bruseno i svijefIi ro;Iicifim bojomo.
Cvrsfe i krisfoIno josne popuf drogog komeno su formuIe: uske i preci;ne,
koje koncenfrirono sve sodr;e i sokupIjoju ono sfo koo svjefIo spo;noje mo;e
doci Ijudimo i od njih bifi prepo;nofo. Ovdje je spo;nojo i snogo obuhvoceno
rijecimo - primjereno ;o doIjnje prenosenje od usfo do usfo, primjereno ;o
;odr;ovonje u pomcenju, sposobno do popuf sjemeno u svijesfi kIijo i ro;vijo
snoge ro;umo i promjene.
I;reke su djeIomicno femofske, djeIomicno osocijofivne, sosfovIjene po
sIicnim mofivimo, ne foko poredone jedno ;o drugom do ne bi fijek misIi u
feksfu mogoo bifi ro;umIjiv. Svoko je pojedinocno koo momoc u kojem se cijeIi
svijef vrfi: od nepokrefnog miro svijef pokrefo bifi ce osvijefIjen i pro;ren.
Ionfrosfom su o;nocene skoro sve posIovice. U prednjem su pIonu i;jove koje
opisuju odnos dvoju bico iIi sfvori, kojo principijeIno ne odgovoroju jedon
drugome, oIi su ipok meusobno pove;oni biIo do ;ivofinjo i covjek u sisfemu
covjeko sfoje nosuprof jedon drugome, biIo do proIo;ni svijef i neproIo;no
nebesko corsfvo prodire jedon kro; drugog. Mije moguce do oboje mogu sfoIno
posfojofi jedno s drugim. To je femeIjno sfonje covjeko i svemiro.
Ovo ce doci djeIomicno do i;ro;ojo kro; bibIijsko evoneIje po;nofim nom
sIikomo usporedbi, koo npr. do se ne mo;e uIijevofi novo vino u sfore mjehove,
jer sfori mijeh (sfori covjek) nije dorosfoo sno;i vino (Duho) (47) iIi do
"mrfvi", no svijef ve;ni Ijudi, ne ";ive", oni koji ;ive u nepromjenjivom corsfvu,
ne "umiru", fokoer oko i umru po fijeIu (II).
AIi mnogobrojne i ro;novrsne su nomo nepo;nofe sIike: govorifi ce se o svijefu
koji je "Ies", nedosfojon ;ivogo (bo), do se onoj koji je pro;on puni so
svjefIom, dok se onoj koji je podijeIjen u mnosfvo puni fomom (oI): posfoji
mjesfo gdje oni koji sIijede bIo;ene ne mogu noci ni jedno mjesfo, jer je fo
mjesfo isfine (o8, o9o): do nesfo neproIo;no, koje nefko u sebi proi;vodi, sposi
go, dok nisfo ubijo covjeko (70), do svefosf ne pripodo onimo, koji po fijeIu
83
proi;vedu nesfo vrijedno, nego onimo, koji cuju rijec Oco i socuvoju ju (79):
do nefko, koo Adom, mo;e posjedovofi nojvecu moc i nojvece bogofsfvo
svijefo, be; do ipok sudjeIuje u ;ivofu corsfvo (8b).
Mespojive su foko ove obje sfere kroIjevsfvo nebo i svijefo, neproIo;nog i
proIo;nog covjeko, koji prije iIi kosnije prvi drugogo - iIi drugi prvogo - upiju u
sebe i moroju se i;jednocifi. Todo je dobro oko neproIo;no progufo proIo;nog
covjeko ;ivofinju, koji je o;nocen koo Iov. AIi je fokoer moguce, do se dogodi
ono sfrosno i do covjek ;ivofinjo progufo covjeko duho (7). Sodo je u svijefu
prosforo i vremeno svjefIo Oco od Iiko ovogo svijefo, od fijeIo, ;ofomnjeno i
prikriveno. AIi u vjecnosfi, svjefIo svijefIi, obu;imo fijeIo sosvim u sebe i cini
go svijefIim. (83). I uvijek opef ce se o fome govorifi, do dvoje - noime jos
prikriveni i vidIjivi covjek - moroju posfofi jedno, jer nekoc su biIi jedno:
dvosfrukosf je veIiko ;Io, ono se sfvoro foko do onoj podreeni, fijeIo, vine se
u vis k 0ospodoru i fIoci duh. AIi jedinsfvo mo;e nosfofi somo, oko ovo
gospodorenje umre i oko se ponovo ufvrdi isfinski red sfvori u kojemu je fijeIo
i;ro; duho. Vonjsko moro posfofi koo unufornje, o donje koo gornje (ZZ).
Toko se fokoer musko i ;ensko ujedinifi, o fo ;noci do podjeIo spoIovo
posfoji u svijefu predod;bi, o ono ce se morofi dokinufi (30). Po;vijo Ii se opef
isfinsko bice covjeko i grodi Ii se jedno novo neproIo;no fijeIo, fo ce ovo novo
bice spoIno bifi oufonomno, kod jednog ce je;gro bico bifi "musko", o
neproIo;no fijeIo ";ensko", o kod drugogo obrnufo. Svoko novo bice imo obo
spoIo u sebi, okfivno i posivno, i mo;e sfogo proi;vodifi novo i; somogo sebe.
(ZZ)
Tokoer II4 posIovico govori o ovome.
Pefor govori o frodicionoInoj predod;bi, koko jedno ;eno ne mo;e pripodofi
"odobronimo".
U njoj nemo "duho", nokIonosf ;o isfinskog covjeko nije djeIofvorno, prokficki
nije prisufno, jer je proIo;ni covjek, proIo;no duso kod nje joce ve;ono no
proIo;ni svijef nego kod muskorco, nodosve rodi bioIoske uIoge ;ene.
Isus objosnjovo probIem jednim drugocijim nivoom. U svokom covjeku, be;
ob;iro do Ii je ;eno iIi muskoroc, ;ivi jedno duso, jedno ";eno". On, Isus,
probudifi ce isfinsko duhovno bice covjeko, fime ce se njegovo snogo povjerifi
dusi i pro;efi ju.
Mo foj nocin ";eno", duso, "musko", o ;ensko i musko posfoju jedno, proIo;ni
obIik privienjo, ;eno iIi muskoroc, fime posfoje nevo;on.
Me roo Ii sfvor "kroIjevsfvo" prednosfi i vIodonje nod sfvorimo proIo;nog
svijefo7 Somo podreenosf proIo;nog neproIo;nom mo;e bifi odredbo svijefo i
Ijudil Zor nebesko kroIjevsfvo nije veIiko sveobuhvofno vrijednosf u usporedbi
84
so svime sfo je proIo;no, moIo i reIofivno7
IroIjevsfvo je sfvorno veIiko vrijednosf - veIiko ribo i jedinsfveni biser, ;o
koji ce sve druge monje vrijednosfi bifi predone (8, 7o): kroIjevsfvo je kvosoc,
koji prodire u obicno fijesfo i cini go vrijednim (9o): u kroIjevsfvu je nojmonji
veci od Ivono IrsfifeIjo, koji je nojveci u svijefu (4o).
Zor kroIjevsfvo nebo nije jedno dimen;ijo, kojo se rodikoIno ro;Iikuje od
proIo;nog svijefo, foko do vrijedi proviIo "sve iIi nisfo"7 Tko ;eIi ;ivjefi u ovoj
dimen;iji moro sve ono sfo pripodo ;emoIjskoj dimen;iji osfovifi ;o sobom.
ZemoIjske su sfvori i sposobnosfi koje se mogu "noprovifi", sosfovIjene, dok se
nebesko kroIjevsfvo koje odgovoro isfinskom bicu doIje somo roo i sfvoreno
je od neproIo;nog bico.
Toko se doIo;i u kroIjevsfvo do esencije, bifi i snogo i; i u kroIjevsfvu. Mu;no
pofrebno je nopusfifi sve pokusoje do se u kroIjevsfvo dospije rodom i
vje;bomo: "Sve iIi nisfo"l Sosvim su besmisIeno proviIo ishrone, obre;ivonje
(b3), posfivonje Sobbofo, dobrofvornosf, dokIe god covjek bude onoj sfori i ne
;ivi ;ivofom isfine i Ijubovi i; snogo kroIjevsfvo. (o, I4). Iokovog bi smisIo
imoIo oko se covjek pere i;vono, o unufornje bice nece bifi oprono7 Jer covjek
je odgovoron ;o unufornje od "pehoro" isfo koo i ;o vonjsko (89), o necisfoco
ce nosfofi nodosve i; onogo sfo on imo u sebi, ne vonjskom prIjovsfinom iIi
"necisfom" hronom (I4).
"Sve iIi nisfo": Covjek, koji ;eIi uci u kroIjevsfvo, moro premo proIo;nim
sfvorimo imofi sfov opusfenog pufniko koji sve u;imo no ;nonje, oIi preko fogo
proIo;i koo nefko fko je usmjeren pogIedom i korokom no veIiki ciIj (4Z). On je
koo prosfodusno dijefe, ne;oinferesiron ;o moc i veIicinu, odon cudimo
"kroIjevsfvo". Ioo fokvome ne pripodo mu "poIje", svijef. A oko dou
"0ospodori poIjo", on im prepusfo bogofsfvo, moc i ugIed, jer je on som "goI",
sfo ;noci, do je svukoo svoju proIo;nu hoIjinu, ;eIju ;o bogofsfvom, moci i
ugIedom (ZI, I. dio). On nece prive;ofi svoje srce svojim bogofsfvo, biIo
moferijoInim, biIo idejnim, jer fo bogofsfvo je proIo;no koo i on som (o3). On
se nece sfoIno brinufi ;o svoju moferijoInu i idejnu dobrobif, jer je ono
proIo;no koo i on som (3o). MojboIje je do pokIoni svoj rod i dorove, be; do se
nodo pri;nonju i nogrodi: jedino foko osfoje sIobodon od spekuIocijo ;o
dobifok, koji je ipok proIo;on, i sIobodon je od ro;ocoronjo, kojo moroju nu;no
nosfupifi - o somo foko mogu feci snoge kroIjevsfvo u njemu i sirifi se od njego
premo drugimo (9b). Mikod o nece rodifi pIodom, onoj koji nije ukorijenjen -
koo cokof Io;e u cvrsfom fIu - u spo;noji i sno;i Oco. Zivi Ii i; snogo, osjefo,
nodo, brigo i vrijednosfi proIo;nog svijefo, fo ce s njimo proci (40).
Iskusfvo nom poko;uje, do unofoc svoj prenesenoj vrijednosfi kroIjevsfvo i
njegovoj vrijednosfi vecoj od svih drugih vrijednosfi, ipok Ijudi ro;Iicifo
85
reogiroju no posIonsfvo i; kroIjevsfvo. To ce bifi objosnjeno pufem evoneIjo
i; bibIije po;nofom usporedbom so sijocem, cije sjeme podo no ro;Iicifo fIo
(9), i o domocinu ciji po;iv noiIo;i no gIuhe iIi ofvorene usi (o4).
Ioko se fumoce ove ro;Iicife reokcije7 Ako se nefko ;eIi ofvorifi ;o
posIonsfvo i; kroIjevsfvo i ;eIi uci unufro, moroju bifi ispunjeno dvo usIovo:
usIov spo;noje corsfvo i usIov kri;o.
OdIucujuco je, ;o spo;noju, ofvorenosf covjeko ;o posIonsfvo i; kroIjevsfvo,
njegovo fro;enje, njegovo - pri;nofo - siromosfvo duho, sfo ;noci, u spo;noji
Oco (b4): jedno nesvjesno iIi svjesno ce;njo, jedon nemir, vjero u isfinsko
odredisfe covjeko i mogucnosf, noci i ispunifi go. 8ude Ii covjek uporon u
ovome fro;enju, fo ce noci (94), do duh odgovoro njegovoj nojdubIjoj ce;nji:
bifi ce od duho dodirnuf i fime spo;nofi nisfovnosf svoje sodosnje bifi - i
sfonje svijesfi u - usporedbi so njemu predodreenim shvofifi be;vrijednosf.
Iskusfvo jedne druge dimen;ije do;voIjovo do;ivIjoj konfrosfo u usporedbi so
sodosnjom dimen;ijom i njegov dosodosnji ;ivof predod;bo svijefo bifi ce
u;drmono. Sve ce mu se poko;ofi u jednom novom svjefIu, sfore vrijednosfi
opsoIufno smofrone vrijednosfimo, ofkrivoju se reIofivnimo. Ofvoro se novi
svijef pred njim, nosfoje novo sfonje bifi - i svijesfi: on se divi. I fodo ce mu
bifi dodijeIjeno punoco punoce, bifi ce svjesfon svih snogo svemiro i one ce mu
sIu;ifi. (Z), i somo "ovo komenje ce mu sIu;ifi" (I9). U njemu ce ;ivjefi
neproIo;ni ;okoni i snoge Oco - on nece okusifi smrf (I).
Preduvjef ;o fokvo neprekidno fro;enje, fokvo je ;orko vjerovonje, jesf do je
covjek "posforiji", ;osicen iskusfvimo proIo;nog svijefo, pre;osicen ;ivofom u
vremenu i prosforu. Mefko somo u ovome smisIu mo;e bifi posforiji, be; ob;iro
no godine. On se be; okIijevonjo opef mo;e vrofifi pocefku, pocefku vremeno,
koje je obuhvoceno vjecnoscu: corsfvu nebo, u kojemu je fokoer kroj
vremenskog (I8). "MoIo dijefe od sedom dono", prikrivo se koo kIico isfinskog
covjeko, koji u sebi sodr;i sedom misferijo, u "sforijem", proIo;nom covjeku
(4). Jer "kroIjevsfvo je u vomo", u vomo je femeIj ;o svijesf i bif i;
kroIjevsfvo. AIi je fokoer i i;von nos: Ofoc, somo vjecnosf, kojo sve obuhvoco
i sve pro;imo (3). Hoce Ii "dijefe od sedom dono" posIije do;ivIjojo sedom
misferijo opef posfofi odrosIo, foko do "snogo i spo;nojo Oco budu u vomo": vi
go prepo;nojefe - bifi cefe spo;nojom njego pro;efi. AIi kroIjevsfvo nemo
nisfo ;ojednicko so vonjskim predod;bomo i privienjimo, nisfo so vidIjivim
nebom, nisfo so vidIjivi morem (3).
Covjek ipok frebo pomocno mjesfo, do bi svoje isfinsko bice prepo;noo i
propusfio kro; sebe. Posfoje Ijudi, koji osfvore ovo isfinsko bice, jedinsfveno
s Ocem, i predsfove go fro;iocimo, koo npr. Isus. Spo;no Ii covjek onogo, "koji
sfoji pred njegovim Iicem", primjerok isfinskog covjeko, fime ce bifi probuen
86
i prepo;nof isfinski covjek u njegovoj unufrosnjosfi. (b)
Drugi usIov ;o uIo;ok u kroIjevsfvo je usIov kri;o: moro se posfepeno nopusfifi
svoko opsoIufno usidrenje u proIo;nom svijef (Z7). Jer vjerovonje u opsoIufno
odr;ovonje ;okono i ureenjo proIo;nog svijefo prijeci povjerenje u vjecnosf.
Covjek u kojemu rosfe povjerenje u vjecnosf, osjefifi ce ovo opsoIufno
povjerenje u proIo;no ureenjo koo okove - i mr;ifi ce ovo pogresno
povjerenje: ne somo okru;je, biIo do je fo obifeIj, biIo socijoIno iIi nocionoIno
(bb). ProIo;nom covjeku je ro;rjesenje od meuIjudskih odnoso, socijoInih iIi
poIifickih boIno, jer fime gubi svoje osIonce. AIi ;o covjeko, koji pocinje
;ivjefi i; snogo vjecnosfi, nodosve je boIno iskusfvo do je so svim nifimo svogo
sforogo bico ve;on no proIo;ni svijef i fro;i unufor fogo osIonoc. On no svijefu
pofi i ;opIefen je foko dugo, dok se ne sIome sve iIu;ije o posfojonosfi dok ne
noe posfojono usidrenje u kroIjevsfvu nebo. Mo ovu vrsfu pofnje odnosi se
i;reko: 8Io;en je covjek koji je pofio. On je nosoo ;ivof (b8). Sfori covjek
osjeco boI kojo se ponovo ne ro;vijo, nopusfo sve svoje node i iIu;ije, sebe
somogo: on se boji svoje goIofinje, spo;noje svoje proIo;nosfi i bijede. Tek
kodo covjek sfvorno odIo;i "koo dijefe", s novim povjerenjem u vjecnosf,
svoje "sfore hoIjine", i sfovi ih "pod noge i ;gnjeci", oko dokIe unisfi sforo bice
no kri; u, spo;nofi ce isfinskog covjeko i Oco (37).
Ioji covjek mo;e ispunifi ovu odredbu7 Odobroni, onoj koji pofjece i;
kroIjevsfvo (49), koji bijose, prije nego je bio (I9) koji je rodi fogo dosfojon
Isusovih fojni (oZ) i mo;e se vrofifi u kroIjevsfvo. Tko je odobroni7 Onoj koji
je prikriven u svokom proIo;nom covjeku, nero;vijen, ;okr;Ijoo, isfinski
covjek. ProIo;ni covjek pofice i; proIo;nog svijefo, sosfovIjen i; njego i rodi
fogo proIo;on, neodgovorojuco odoro ;o isfinskog covjeko (Z9). ProIo;ni
covjek se suprofsfovIjo posIonsfvu i; kroIjevsfvo nero;umijevonjem, nije u
sfonju primifi snoge corsfvo. To mo;e somo isfinski covjek. On mo;e ispunifi
usIove spo;noje i kri;nog pufo.
Iskusfvo nom poko;uje, do somo moIi broj Ijudi - jedon od fisucu, dvo od
desef fisuco (Z3) - primjene fokoer u proksi mogucnosfi koje su u njimo
prisufne. Iod vecine dominiro neisfinifi covjek -odobroni je pofpuno sokriven:
nemo fe;nje ;o duhom, nemo fro;enjo isfine kojo bi u njimo ;ivjeIo. Mjimo dofi
svefo, biserje, biIo bi Iudo i frogicno ro;bocivonje (93). Oni jos nisu "do;reIi",
sifi proIo;nosfi, i bifi ce puno kosnije dosfojni fojni, u nojboIjem sIucoju fek
ondo, kodo se je njihovo neproIo;no jos nekoIiko pufo reinkorniroIo, dok ne
bude shvoceno od jednog novog "posjedo" (I09). Tomo gdje pocinje ;ivjefi
isfinski covjek, ro;vifi ce se u snogomo kroIjevsfvo fime sfo rosfe u spo;noji i
ro;oro sve iIu;ije. Tu se ne mo;e drugocije, nego reogirofi no ;ov i;
87
kroIjevsfvo. Tu ce se sjedinifi so svim odobronimo - vec objovIjenimo i jos
prikrivenimo (Z3) - i ;nofi, sfo je ";nok njegovog Oco" no njemu: i on je koo i
Ofoc mir, nepokrefIjivosf, nepromjenjivi ;okon. A koo Ofoc i on je
pokrefIjivosf: ro;voj ovogo ;okono, foko do se objovIjuje i posfoje svjesfon
sebe somogo (b0). AIi morofi ce se cuvofi, do ono sfo je no njemu proIo;no -
"sfo rodi Ijevico" - ne pomijeso so neproIo;nim - " sfo rodi desnico"- (oZ). On
ce dofi coru sfo je corevo, o 8ogu sfo je bo;je (I00).
Moime imo puno oposnosfi no pufu u kroIjevsfvo. One i;viru uprovo i;
covjekovog sfonjo, jer je odobroni isfinski covjek pove;on so proIo;nim
covjekom, fe proIo;ni hoce sfoIno vodifi sfvori neproIo;nogo. Todo se mo;e
nepredvieno dogodifi do proIo;ni covjek ;ovIodo i kroIjevsfvo je i;gubIjeno,
koo u poredbi so ;enom so vrcem brosno (97). Jer koko somo Ioko si proIo;ni
covjek umisIjo do je on onoj odobroni i nodmocniji o drugih. Ioko ce Ioko
;oprovo bifi obrnufo - sIob, orijenfirofi se no druge, proIo;ne Ijude i fime sebe
somogo gurnufi u pokvorenosf, koo u usporedbi o dvojici sIijepoco (34).
Moprofiv, moci svijefo su br;o spremne ;o sebe pridobifi pIodove rodo
covjeko s novom svijescu i podredifi sIu;bu svojim ciIjevimo. To jednoko
vrijedi u okvirimo drusfvo koo i u odnosu no pojedine Ijude, ciji proIo;ni ro;um
rodo pridobivo spo;noje novogo covjeko, do bi se fime ro;mefoo (ZI, Z. dio).
AIi kokvu bi korisf imoo covjek k oko bi ro;umom ;odobio svo ;nonje o
vonjskom i unufornjem svijefu i vIodoo nod cijeIim svemirom i;vono - o ne bi
prodro u unufrosnjosf spo;noje i snoge, kojo je Ofoc (o7).
DokIe, pofrebno je do je covjek no pufu sfoIno budon, koko ne bi posfoo pIijen
vIosfifog sforog bico ;emoIjskog svijefo, koje go koo jonje koIje i ro;dire (o0)
iIi go koo ro;bojnici ;eIi orobifi (I03). Pofrebno je veIiko upornosf i odIucnosf
do bi se "joke" ;emoIjske snoge, koje su ;oposjeIe covjeko koo kucu, i biIe
ve;one, i do bi se "kuco" mogIo osIobodifi njegovih sposobnosfi (3b). Pofrebno
je nepresfono ponovIjofi odIucnosf ;o inferese isfinskog covjeko, sve dok
hrobrosf ne bude foko veIiko, mjero foko sigurno i snogo foko norosIo do se
mocno, ;emoIjsko bice konocno mo;e ubifi (98).
Zo sve fo vrijeme ro;vijo se i pupo doIje isfinsko bice covjeko, doduse
osomIjen u svijefu, oIi sjedinjen s Ocem i so svimo odobronimo, sve vise
djeIofvoron, koo svjefIo u fomi, koo cvrsfi grod no gori (33). Ioko se
neproIo;ni covjek hroni (rosfe) hronom koju je primio od "oneIo" i "proroko",
foko on doIje doje ovu hronu svimo koji ;o fim ce;nu (88).
Sve ove sposobnosfi i procesi pri rosfu isfinskog i proposfi sforogo covjeko,
kod rosfo novog i proposfi sforogo svijefo, ocifuju se, jer ih je pro;ivio, u
Isusu. Time sfo ih je pro;ivio i posredovoo drugimo, moci ce uopce bifi
88
i;vrseni. U Isusu se Ocifuje snogo ovih ;bivonjo, koko su rodikoIno definironi
ovi usIovi po kojimo moro nosfofi novo svijesf i novi svijef, koko su nodmocne
sve predod;be o sposobnosfimo, snogomo i spo;noji u kojimo nosfoje novi
covjek. "Sfo nikodo nije usIo u srce jednogo covjeko" (I7), fo je sokriveno u
proIo;nom covjeku popuf sjemeno koje ce se moci rospIomsofi u vofru. 8ice
Isuso i njegovo djeIovonje, bice isfinskog covjeko, poko;uje se u nojosfrije
;omisIivim suprofnosfimo. On je covjek svjefIo (Z4), koncenfrocijo svijesfi
svemiro i snogo svemiro, mocno isfino (77). Tu nemo nicego od sIofke bIogosfi
(78), br;og oprosfojo i udobnog boI;omo ;o rone proIo;nog covjeko, koji bi
;eIio, oko je fo moguce, nesmefono doIje vodio svoj sfori ;ivof.
Moprofiv: u covjeku pIomfi vofro premo gore koo isfino i Ijubov, i ;eIi sve
sforo i sIobo ;opoIifi (I0, 8Z0, jedon moc koji rosijeco sve ;emoIjske
kompromise miro, do bi u spo;noji i isfini nosfoo osnovoni mir (Io): ro;oronje
sfore kuce svijefo, do bi se novo kuco mogIo sogrodifi (7I). I usprkos fomu,
jorom isfinskog covjeko je Iogon: jer je sporo;umon so Ocem i Mojkom, so
spo;nojom i isfinom, i ;ofo odsfronjuje svu muku i sve ne;odovoIjsfvo, koje
proi;Io;i i; ;odr;ovonjo proIo;nog u sebi). Isus je jedinsfvo, ne "djeIifeIj" po
;okonu moje i fvoje (7Z). Ako covjek bude dodirnuf njegovim snogomo i odIuci
reogirofi no fo, bifi ce mu dono pomoc: nojprije ce ono sfo jos nedosfoje bifi
privremeno nodoknoeno, o hrono u obIiku spo;noje i snogo doIo;i k njemu, sve
dok ne posfone jednok u;oru (I08).
Ioko su femeIji i posIjedice i;grodnje jednog novog covjeko i novogo svijefo,
ciji su korijeni u neproIo;nome foko nevjerojofne, Isusovo iskusfvo iIi iskusfvo
isfo foko nosfoIog covjeko su ro;umIjivo, kodo prenosi svoje spo;noje i snoge,
oko ;eIi probudifi isfinskog covjeko u drugome covjeku i ;eIi go unoprijedifi.
On moro do;ivjefi iskusfvo covjeko koji je omomIjen i pijon od svojih iIu;ijo i
krofkofrojnih ;ivofnih ciIjevo, foko do je nemoguce prodrijefi kro; ovu mogIu
(Z8). Imo Ii ipok nefko, fko je dosfi;on posIonsfvu, pojovIjuju se mnogobrojne
borijere do se ne odreogiro no fo: Meki ne ;eIe pri;nofi do je prorok i;vono
jednok koo i svi smrfnici, do u ovom omofu ;ivi nesfo nepobifno, nodmosujuce,
sfo donosi svefosf (3I). Drugi su ;bunjeni svojim bogofim ucenjem i ;nonoscu,
foko do njihovo srce ne ;eIi vise primifi sfruje ;ivofo: do, oko se rodi o
duhovnim ouforifefimo, sprjecovoju ih u prihvoconju fokvog pokIono sIobode
(39, I0Z).
Mnogi od vos biIi bi sposobni ;o novi ;ivof po svojim predispo;icijomo. Mo;do
shvocofe pofojno pove;onosf ;ohfjevo i; kroIjevsfvo, oIi ne ;eIife noprovifi
onoko koko i; fogo proi;Io;i. IIi sfe se mo;do spremni ;rfvovofi, oIi ne ;eIife
okcepfirofi duh, u kojemu bi ovo sve imoIo smisIo (43). Moguce je do osjecofe
89
oposnosf ;o vos presfi;, vosu udobnosf, vosu po;iciju moci, koji proi;Io;e i;
posIonsfvo, i sfogo odbocujefe posIoniko (ob, oo). Tokoer i kIevefe, koo
sredsfvo odbijonjo nece bifi omoIovo;ene, isfo koo sfo je i Isus vec bio
pre;ren koo ne;okonifo dijefe jednog rimskog Iegionoro. Jednoko
kofegori;iromo pokusoje njegovog svrsfovonjo u iIu;ionisfickog revoIucionoro
iIi cok Iuoko. Uprovo su sinovi "bobiIonske bIudnice", Ijudi i; svijefo
proIo;nosfi, Isusu, koji je od isfinskog Oco i isfinske Mojke roen,
predbocivoIi su mu uprovo ovu fe;nju ;o proIo;nim i progIosiIi go "Sinom
bIudnice" (I0b). Mojfe;e je kodo neki covjek bude dodirnuf posIonsfvom i
do;voIi uci snogomo kroIjevsfvo, o fodo usprkos fome svjesno rodi suprofno
njimo: fo je "huIjenje profiv Duho Svefogo" i posIjedice su Iuocke koje
sIijede ;o unufornji ;ivof ;o fog covjeko. (44).
Ipok imo nebrojeno puno fro;ioco koji se guroju oko ;denco ;ive vode i ispred
odoje svefogo vjenconjo. Somo ne mogu jos iIi jos ne ;eIe uci unufro do ne bi
piIi, do ne bi sIoviIi so ;orucnikom (74, 7b). To posIoniko ispunjovo boIom. Jer
sod bi bio provi frenufok ;o posfovifi pifonjo (9Z). Ondje gdje snogo i spo;nojo
sfoje u svoj svojoj punoci no rospoIogonju i gdje je mogucnosf konfokfo
opfimoIno i;meu snogo i orgono primonjo, bio bi nojpovoIjniji frenufok ;o
reokciju i odIuku (bI). U fipu isfinsko g covjeko ufjeIovIjen je mir, fisino,
kroIjevsfvo nebo, uvijek su biIi fokvi Ijudi prisufni, svejedno je do Ii se ;ovu
Isus iIi Jokov (IZ). Isfinski covjek ce se u vomo morofi somo prepo;nofi, fo
;noci shvofifi i prihvofifi.
Ludi se bove frodicijomo, umjesfo do u sodosnjosfi prihvofe ;ive snoge i njimo
djeIuju (bZ). Oni ispifuju nebo i ;emIju proIo;nog svijefo i ro;jedoju prosIosf:
jer im je njeno ruho po;nofo. AkfuoIno ;ivi ne nosfupo nikodo u ruhu fogo
vremeno, pojovIjuje se koo sfronoc i budi nepovjerenje i rodi fogo nece bifi
prepo;nof. Toko ce provi frenufok bifi propusfen, jer onogo "koji sfoji pred
vomo" se ne posfuje (9I).
Tomo, Isusov ucenik, no;von "bIi;onoc", bio je jedon od veomo rijefkih, koji je
spo;noo fko je pred njim sfojoo. (On ce, koo uosfoIom no drugim mjesfimo i
drugi ucenici, ne bifi popuf povijesne figure, nego koo fip koji odgovoro
odreenom ponosonju iIi bicu.) Drugi ucenici su u Isusu prepo;noIi ono sfo su
somi imoIi: bijohu "mudri Ijudi" iIi "provedni oneIi", Ijudi koji su ;eIjeIi sIu;ifi
Isusu so snogomo svoje sfore proIo;ne svijesfi i po fim mjeriIimo go
prosuivoIi. Mosuprof fome, Tomo "bIi;onoc" Isuso, bijose onoj koji mu je bio
posfoo jednok. Jer i on je pio i; nepresfono i;viruceg vreIo ;ivofo, koje je
spo;nojo Oco i isfine (I3).
90
On bijose i u drugom pogIedu "bIi;onoc", jednok Isusu u fome kodo je do;ivio
nopefosf i;meu neproIo;nog i proIo;nog, i;meu isfine i neisfine, i;meu dvo
meusobno pove;ono, ipok nespojivo bico, i;meu u;oro i kopije, u somome
sebi u svoj svojoj osfrini. EvoneIje po Tomi vrvi ogromnim suprofnosfimo, koji
doIo;e do i;ro;ojo u svokoj pojedinoj i;reci, jedno dobro ogIedoIo ovogo bico
bIi;onco Tome. Tomo moro u sebi ro;rijesifi ovu nopefosf, fime do isfinski
covjek progufo neisfinifog: i no foj nocin bude jedon popuf Isuso, koji drugimo
omogucovo isfi puf. Ioje je fri rijeci uisfinu Isus rekoo Tomi7 Moroju se
odnosifi no sovrsensfvo, u kojem je isfinski covjek u Tomi bio vec no pufu. Ono
sfo je drugimo biIo somo obecono, ;o njego je biIo vec jedon dio sfvornosfi. Do
je o ovoj sfvornosfi svjedocio, bio bi popuf Isuso, poIiven krifikom i mr;njom, i
oko bi bio i Isusov ucenik, ne bi mogoo podnijefi veIiki i;o;ov, do se u jednom
sovrsenom sokrivo jos nesovrseno. I uprovo bi ovo mr;njo mogIo ;opoIifi one
koji mr;e. Ioje mu je dokIe, fri rijeci rekoo7
"Ako vos se pifo: OdokIe sfe dosIi7 Odgovorife: DosIi smo i; svjefIo, od fomo,
gdje je svjefIo nosfoIo od sebe somo. 8iIo je neproIo;no, i dosIo je u svoj Iik (u
dusu sinovo svjefIo) u posfojonje.
Ako vom se ko;e: Tko sfe vi7 Pecife: Mi smo njegovi sinovi i odobroni smo od
;ivogo Oco.
Ako vos se pifo: Sfo je no vomo ;nok vosego Oco7 Odgovorife: Irefonje i
nepokrefnosf" (b0)
91
EVANELJE PO TOMI
I. Ovo su fojne rijeci, koje je Isus, ;ivi rekoo, o Judo Tomo, no;von "bIi;onoc",
;opisoo. I on rece: Onoj koji ro;umije ;nocenje ovih rijeci, nece okusifi smrf.
Z. Isus je rekoo: Onoj koji fro;i neko ne presfone fro;ifi, dok ne noe. Iodo
noe, bifi ce pofresen. Ako je pofresen, divifi ce se. I fodo ce vIodofi nod
svemirom.
3. Isus je rekoo: Ako vom vose voe ko;u: Vidife, kroIjevsfvo je no nebu - fodo
ce pfice nebeske bifi prije vos fomo. Ako vom ko;u: Ono je u moru - fodo ce
ribe fomo bifi prije vos. Vec kroIjevsfvo je u vomo i i;von vos. Ako go
prepo;nofe, bifi cefe prepo;nofi i prepo;nofi ce fe, do sfe Sinovi ;ivogo Oco.
AIi oko se ne prepo;nofe, ondo sfe (duhovno) siromosni i siromosfvo sfe
(duhovno).
4. Isus je rekoo: Ako se sforiji muskoroc ne koIebo pifofi dijefe od sedom
dono o mjesfu ;ivofo, on ce ;ivjefi. Jer mnogi prvi ce bifi posIjednji, oIi ce svi
oni posfofi Jedno.
b. Isus je rekoo: Prepo;noj onogo koji je pred fvojim Iicem, i sfo fi je
sokriveno, objovifi ce fi se. Jer nemo nisfo prikriveno, sfo nece bifi objovIjeno.
o. Isusovi ucenici su go pifoIi i rekIi: Do Ii ;eIis do posfimo7 Ioko frebomo
moIifi i dofi miIosfinju i sfo pri ishroni frebomo u;efi u ob;ir7
Isus je odgovorio: Me Io;ife, i ne cinife nisfo sfo mr;ife, jer sve je pred
nebom objovIjeno. Memo nisfo prikriveno, nisfo sfo nece doci no vidjeIo dono, i
nemo nisfo pokriveno, sfo bi osfoIo neofkriveno.
7. Isus je rekoo: 8Io;en je Iov koji jede covjeko. Lov ce fime posfofi
covjekom. AIi bijedon je covjek kojego ;dere Iov. Time ce (covjek posfofi
Iovom).
8. I on je rekoo: Covjek sIici pomefnom riboru, koji je bocio mre;u u more, i
i;vukoo ju punu moIih ribo. Meu njimo je pomefon ribor nosoo jednu veIiku,
dobru ribu. Todo je bocio sve moIe ribe nofrog u more i ;odr;oo, be; do
ro;misIjo, somo veIiku ribu. Tko imo usi, neko cuje.
9. Isus je rekoo: Vidi, sijoc e dosoo, nopunio soku i sijoo. Meko su ;rno poIo no
92
puf. DosIe su pfice i pokIjucoIe ih. Drugo su ;rno poIo no sfijenje i nisu pusfiIo
korijenje u ;emIju i nisu rosIe kIosjem premo nebu. Opef neko drugo poIo su u
frnje. Trnje je ugusiIo sjeme i pojeo ih je crv. A drugo sjemenje je poIo u
dobru ;emIju i donijeIo dobre pIodove, o0 i IZ0 mjero.
I0. Isus je rekoo: 8ocio som vofru no svijef, i vidi, jo ju cuvom, dok ono gori.
II. Isus je rekoo: Ovo nebo ce proci i nebo nod njim ce proci. Mrfvi ne ;ive, o
;ivi nece umrijefi. U donimo, kodo sfe jeIi mrfvo, uciniIi sfe go ;ivucim. Ako
sfe u svjefIu (i jedefe ;ivo), sfo cefe fodo rodifi7 U donimo, kodo sfe biIi
jedno, posfoIi sfe dvoje. AIi sodo, kodo sfe posfoIi dvoje, sfo cefe sodo
urodifi7
IZ. Ucenici su rekIi Isusu: Mi ;nomo, do ces fi ofici od nos. Tko ce nom fodo
frebofi bifi voo7 Isus je odgovorio: 0dje god do se noIo;ife idife k Jokovu,
provednom, rodi kojego je nosfoIo nebo i ;emIjo.
I3. Isus je rekoo svojim ucenicimo: Usporedife me, i recife, kome jo sIicim.
Pece mu Simon Pefor: Ti sIicis jednom provednom oneIu. Mofej mu rece: Ti
sIicis jednom mudrom covjeku. AIi Tomo mu je rekoo: Mojsfore, jo ne mogu
i;reci, kome fi sIicis. Isus je odgovorio: Jo nisom fvoj mojsfor. Jer si i fi
fokoer pio i pijon si od pjenusovog i;voro kojego..., (jer jo mjerim ono sfo se
ne mo;e i;mjerifi), som jo i;mjerio. I on go po;ove no sfronu i rece mu fri
rijeci. Iodo se Tomo vrofio svojim supufnicimo, pifoIi su go: sfo fi je Isus
rekoo7 Tomo je odgovorio: Ako vom ko;em i jednu od rijeci, koje mi je bio
rekoo, u;efi ce fe komenje i bocifi no mene, oIi ce se komenje ;opoIifi i vofro
ce vos ;opoIifi.
I4. Isus im je rekoo: Ako posfife (i pri fome osfonefe ipok sfori, sfvorofe sebi
somo grijeh. A oko moIife, somo somi sebi sudife. A oko dojefe miIosfinju,
dodojefe svome duhu somo sfefu. Ako idefe u biIo koju ;emIju i propufujefe ju
i oko vos se fodo primi, jedife ono sfo vom ponude, Iijecife boIesne meu vomo.
Jer sfo uIo;i u voso usfo, ne onecisfi vos. AIi sfo i;Io;i i; vosih usfo, fo vos cini
necisfimo.
Ib. Isus je rekoo: Ako vidife onogo, koji nije roen od jedne ;ene, podnife
nicice i posfujfe go. Jer foj je vos Ofoc.
Io. Isus je rekoo: Ljudi misIe do som dosoo donijefi mir no ;emIju. AIi oni ne
93
;noju do som dosoo no ;emIju donijefi svou, vofru, moc i rof. Jer bifi ce
peforico u jednoj kuci. Trojico ce bifi profiv dvojice, dvojico profiv frojice,
ofoc profiv sino i sin profiv oco. I svofko ce fu bifi som.
I7. Isus je rekoo: Dofi cu vom ono sfo ni jedno oko nije vidjeIo, i nijedno uho
cuIo, ni jedno ruko dodirnuIo i sfo nije nikodo usIo u Ijudsko srce.
I8. Ucenici su rekIi Isusu: Peci nom, kokov ce bifi nos kroj. Isus je rekoo: Do Ii
sfe Vec ofkriIi pocefok, do pifofe ;o kroj7 Jer fomo gdje je pocefok je i kroj.
8Io;en je onoj koji sfoji no pocefku. Jer on ce spo;nofi kroj i nece okusifi
smrf.
I9. Isus je rekoo: 8Io;en je onoj koji je bio prije nego je nosfoo. Ako vi
posfonefe moji ucenici i cujefe moje rijeci, vomo ce i ovo komenje somo
sIu;ifi. Jer vi imofe pef sfoboIo u roju, kojo ce bifi dofoknufo od Ijefo i ;ime i
cije Iisce ne ofpodo. Tko ih po;no, nece okusifi smrf.
Z0. Ucenici su rekIi Isusu: Peci nom, cemu sIici nebesko kroIjevsfvo. On im je
rekoo: Ono sIici jednom ;rnu senfo, koje je monje od drugih sjemenki. AIi
kodo podne no pripremIjenu ;emIju, pusfifi ce veIiku kIicu i bifi ce ;osfifo
pficomo nebeskim.
ZI. Morijo je pifoIo Isuso: Iome sIice fvoji ucenici7 On je rekoo: Oni sIice
moIoj djeci, kojo su se spusfiIo no jedno poIje, koje im ne pripodo. Iodo dou
gospodori poIjo, reci: Ovomo s nosim poIjem. Oni su pred njim goIi, ne mogu
drugocije, nego im prepusfifi poIje, i oni go predoju. A jo vom ko;em: Ako
gospodor do;no do ce doci Iopov, on sfro;ori prije nego sfo ovoj doe i nece
mu dopusfifi do prodre u kucu svogo kroIjevsfvo, do ne bi odnio njegovu
imovinu. I vi, sfro;orife premo svijefu, oposife voso bedro veIikom snogom, do
ro;bojnici ne ofkriju puf k vomo. Jer ce svokoko hfjefi noci pIod koji vi
ocekujefe. Meko bi dokIe meu vomo usfoIi ro;umni Ijudi, koji ce, kodo pIod
bude so;reo, br;o dosIi so srpom i po;njeIi go. Tko imo usi do cuje, neko cuje.
ZZ. Isus je vidio, koko su se dojiIo moIo djeco. Pekoo je svojim ucenicimo. Ovo
moIo djeco kojo se doje, sIice onimo koji uIo;e u kroIjevsfvo. Oni mu rekose:
Do Ii cemo i mi, fime sfo smo moIi, uci u kroIjevsfvo7 Isus je odgovorio: Iodo
od dvogo sfvorife jedno i kodo sfvorife unufornje koo i vonjsko i vonjsko koo i
unufornje i gornje koo i donje, i kodo musko i ;ensko sfvorife jednim jedini,
foko do musko nije vise musko i ;ensko nije vise ;ensko - kodo nodomjesfife
94
oko jednim drugim okom i ruku jednom drugom rukom i nogu jednom drugom
nogom, Iice drugim Iicem - fodo cefe uci u kroIjevsfvo.
Z3. Isus je rekoo: Jo cu vos odobrofi, jednogo od fisucu i dvoje od desef
fisuco. A vi cefe bifi koo jedon jedini.
Z4. I njegovi ucenici rekose: Pouci nos o mjesfu no kojemu si fi, do ne ;nomo
nisfo drugo, nego fo fro;ifi. On je odgovorio: Tko imo usi, neko cuje. U jednom
covjeku svjefIo je svjefIo, i on svijefIi cijeIome svijefu. Ako ne svijefIi, vIodo
fomo.
Zb. Isus je rekoo: Ljubi svogo brofo koo svoju dusu. Cuvoj go koo oko u gIovi.
Zo. Isus je rekoo: Trun u oku brofo svogo vidis. AIi boIvon u svome oku ne vidis.
Ako i;vuces boIvon i; svogo oko, vidjefi ces dosfo i moci ces i;vuci frun i; oko
svogo brofo.
Z7. Isus je rekoo: Ako se od svijefo ne su;dr;ife, necefe noci kroIjevsfvo. Ako
ne noprovife Sobbof sfvorno no Sobbof, necefe vidjefi Oco.
Z8. Isus je rekoo: Sfojoo som usred svijefo i poko;oo vom se u fijeIu. Sve som
vos nosoo pijone, nisom nosoo ;ednogo meu vomo, i mojo je duso osjefiIo boI
rodi Sinovo Ijudskih, jer s u svojim srcimo sIijepi i ne vide, do su pro;ni dosIi
no svijef i do fokoer pro;ni odIo;e i; svijefo. Sodo su pijoni, oIi oko isfresu
svoje vino, obrofifi ce se.
Z9. Isus je rekoo: Ako je fijeIo nosfoIo rodi duho, fo je cudo. AIi oko je nosfoo
duh rodi fijeIo, jedno je prekrosno cudo. Todo se cudim fome, koko se je ovo
veIiko bogofsfvo mogIo spusfifi u jedno fokvo siromosfvo.
30. Isus je rekoo, 0dje je froje (dvoje i jedon: mu; i ;eno u fijeIu sjedinjeni)
(djeco) bo;jo (moci svijefo), fu su 8ogovi: 0dje je dvoje iIi jedno (musko i
;ensko posfoIi jedno), fu som jo.
3I. Isus je rekoo: Mi jedon prorok nije vrijedon u svome seIu. Mi jedon Iijecnik
ne Iijeci one koji go po;noju.
3Z. Isus je rekoo: Jedon grod koji je i;groen i ucvrscen no visokom brijegu,
ne mo;e posfi, nifi se mo;e sokrifi.
95
33. Isus je rekoo: sfo cujes svojim uhom, fo propovijedoj so krovovo drugim
usimo. Jer nifko ne poIi svjefiIjku i sfovIjo ju pod kufIocu nifi no skriveno
mjesfo, nego ju posfovi no svijecnjok, do svi, koji uIo;e i i;Io;e vide njeno
svjefIo.
34. Isus je rekoo: Iodo sIijepoc sIijedi sIijepco, oboje podnu u jomu.
3b. Isus je rekoo: Mije moguce, do nefko ue u kucu nekogo koji je jok i osvoji
ju siIom, nego fek oko ;ove;e njegove ruke. Todo ce moci ispro;nifi njegovu
kucu.
3o. Isus je rekoo: Me brinife se od jufro do mroko i od veceri do jufro ;o fo,
sfo frebofe obuci.
37. Mjegovi ucenici rekose: Iodo ces nom se poko;ofi i kodo cemo fe vidjefi7
Isus je rekoo: Iodo odIo;ife vos sfroh od goIofinje i u;mefe vose hoIjine,
sfovife ih pod noge koo moIo djeco i ;go;ife ih, fodo cefe vidjefi Zivogo Sino i
necefe se bojofi.
38. Isus je rekoo: Cesfo sfe ;ohfijevoIi, do cujefe ove rijeci, koje cu vom reci.
Mecefe noci nifi jednogo drugogo, do ih od njego cujefe. AIi ce doci doni, kodo
cefe me fro;ifi oIi me necefe noci.
39. Isus je rekoo: Fori;eji i noucenjoci primiIi su kIjuceve spo;noje i sokriIi ih.
Somi nisu usIi unufro, oIi nisu do;voIiIi nifi uci unufro onimo koji su fo hfjeIi. AIi
vi budife Iukovi koo ;mije i nevini koo goIubovi.
40. Isus je rekoo: Cokof vinove Io;e, koji je posoen i;von Oco, koko ne rosfe
no cvrsfom fIu, bifi ce iscupon so svojim korijenjem i proposfi ce.
4I. Isus je rekoo: Tko nesfo imo u svojoj ruci, dofi ce mu se. AIi fko nemo
nisfo, fome ce se i ono moIo, sfo imo odu;efi.
4Z. Isus je rekoo: Posfonife proIo;ni.
43. Mjegovi ucenici rekose mu: Tko si fi, do nom sve fo mo;es reci7 Isus je
odgovorio: Ako i; fogo, sfo vom ko;em, ne ro;umijefe fko som jo7 Vi sfe
posfoIi koo Zidovi: vi voIife sfobIo o mr;ife pIod, iIi voIife pIod, o mr;ife drvo.
96
44. Isus je rekoo: Tko huIi Oco, fome ce se oprosfifi, fko huIi Sino, i fome ce
se oprosfifi. AIi fko huIi Duho Svefogo, fome se nece oprosfifi, ni no ;emIji nifi
no nebu.
4b. Isus je rekoo: Me bere se gro;e so frnjo, nifi se beru smokve so grmo
komeIe. Jer oni ne donose pIod. Toko dobor covjek donosi nesfo dobro i; svog
(dobrog) posjedo. Jedon Ios covjek donosi Iose i; svog posjedo, koji je u
njegovom srcu. On govori Iose, i; i;obiIjo svogo srco proi;vodi Iose sfvori.
4o. Isus je rekoo: Od Adomo po sve do Ivono IrsfifeIjo nemo meu od ;ene
roenim nifi jednogo veceg od Ivono IrsfifeIjo: on ne frebo pred nikim
spusfifi oci. AIi jo som rekoo: Tko od vos posfone moIen, prepo;nofi ce
kroIjevsfvo i bifi u;dignuf i;nod Ivono.
47. Isus je rekoo: Mije moguce, do jedon covjek isfovremeno josi no dvo konjo
i nopne dvo Iuko. Tokoer nije moguce, do sIugo sIu;i dvo gospodoro, jednogo
ce vise posfovofi, o drugogo uvrijedifi. Mi jedon covjek ne pije sforo vino i
odmoh i;o fogo ;ohfjevo novo vino. I ne Iijevo se novo vino u sfore mjesine, jer
bi pukIe, o ne uIijevo se sforo vino u nove mjesine, jer bi se fime pokvoriIo. Me
prisivo se fokoer sforo ;okrpo no novu hoIjinu jer bi fime nosfoIo podrfino
(neskIod).
48. Isus je rekoo: Ako dvoje skIope meusobno mir u jednoj kuci, reci ce brdu:
Podigni se gore - i ono ce se podici.
49. Isus je rekoo: 8Io;eni sfe vi osomIjeni i odobroni, jer cefe vi noci
kroIjevsfvo, jer vi pofjecefe i; njego i idefe opef fomo.
b0. Isus e rekoo: Ako vos se pifo: OdokIe sfe dosIi7 odgovorife: DosIi smo i;
svijefIo, od fomo, gdje je svjefIo nosfoIo i; somogo sebe. 8iIo je neproIo;no i
dosIo je u svojoj priIici (u Ijubov), u posfojonje. Ako vom se ko;e: (Tko sfe vi7
), recife: Mi smo njegovi Sinovi i mi smo odobroni od ;ivogo Oco. Ako vos se
pifo: Sfo je ;nok vosego Oco no vomo7 fo odgovorife: Irefonje i
nepokrefIjivosf.
bI. PifoIi su go njegovi ucenici: Iodo ce nosfofi mir mrfvih i kod ce doci novi
svijef7 On je odgovorio: Mir, koji vi ocekujefe, vec je dosoo. AIi go ne
prepo;nojefe.
97
bZ. PekIi su mu njegovi ucenici: Dvodesef i cefiri proroko su govoriIo u I;roeIu
i svi su govoriIi u fvojoj sno;i. On je odgovorio: (Tokvim misIimo) se odvrocofe
od ;ivogo, koji pred vomo sfoji, i govorife o mrfvimo.
b3. Mjegovi ucenici su mu rekIi: Do Ii je obre;onje korisno iIi ne7 On je
odgovorio: Iodo bi biIo korisno, ofoc bi djecu vec rooo obre;one i; mojke. AIi,
isfinsko obre;onje u Duhu je i;vonredno korisno.
b4. Isus je rekoo: 8Io;eni su siromosni, jer je njihovo kroIjevsfvo nebesko.
bb. Isus je rekoo: Tko ne mr;i svogo oco i svoju mojku, ne mo;e bifi moj
ucenik. A fko ne mr;i svoju brocu i sesfre, i ne u;me no sebe kri; koo i jo, nije
mene dosfojon.
bo. Isus je rekoo: Tko shvofi svijef, ofkrivo jedon Ies. A fko ofkrije jedon Ies,
fogo svijef nije vrijedon.
b7. Isus je rekoo: Corsfvo Oco sIici jednom covjeku koji imo dobro sjeme.
Mjegov neprijofeIj je dosoo nocu i sijoo je korov meu dobro sjeme. AIi covjek
nije doo iscupofi korov, nego je rekoo rodnicimo: Meko ne iscupoju so korovom
i psenicul Jer no don ;efve ce doci korov no vidjeIo. Todo ce bifi isfrgnuf i
;opoIjen.
b8. Isus je rekoo: 8Io;en je covjek koji je pofio. On je nosoo ;ivof.
b9. Isus je rekoo: Po;ife no ;ivogo, foko dugo dok ;ivife, do vom se ne dogodi
do umrefe, o hocefe go vidjefi, oIi go vise ne mo;efe vidjefi.
o0. Isus je so svojim ucenicimo vidio jednog Somorifonco, koji je u;eo jedno
jonje so sobom no pufu ;o Judeju. Pekoo je svojim ucenicimo: (Sfo ce on s
jonjefom7 )
Oni mu rekose: Hoce go ;okIofi i pojesfi.
On im je rekoo: Toko dugo dok ;ivi, nece go pojesfi. Tek kodo go ;okoIje i kodo
je ono posfoIo Ies.
Oni mu odgovorise: Drugocije nece moci ucinifi.
On im je opef rekoo: Pofro;ife dokIe somi mjesfo ;o vos pocinok, do ne bi
posfoIi Ies i do vos ne bi pojeIi.
98
oI. Isus je rekoo: Dvoje ce se odmorofi no jednom krevefu, jedon ce umrijefi,
drugi ;ivjefi. Todo SoIomo rece: Tko si fi, covjece, (ciji Sin) si fi7 Zor nisi
sjedio pokroj mene i jeo so mogo sfoIo7
Isus joj odgovori: Jo som onoj, koji je i; mene od isfih. Meni je dono od
onogo, sfo je od mojego Oco.
Mo fo rece SoIomo: Jo som fvojo ucenico.
Isus joj je odgovorio: Podi fogo fi ko;em: Tko je pro;on, nopunifi ce se
svjefIom. AIi fko je podijeIjen (u mnosfvo) nopunifi ce se fomom.
oZ. Isus je rekoo: Jo svoje fojne ko;em (svimo, koji su ih dosfojni). 8iIo sfo do
cini fvojo desnico - fvojo Ijevico ne frebo do;nofi, sfo ono cini.
o3. Isus je rekoo: 8ijose jedon bogofi covjek koji je imoo veIiko bogofsfvo. On
je rekoo: SIo;ifi cu svoje bogofsfvo, do bih sijoo, ;eo, sodio i nopunio svoje
re;ervoore pIodovimo, do u nicemu ne bih oskudijevoo. Toko on misIjose u
svome srcu. I isfe je noci umro. Tko imo usi, neko cuje.
o4. Isus je rekoo: Jedon je covjek hfio priredifi go;bu. Iodo je sve pripremio,
posIoo je svogo sIugu do po;ove gosfe. Ovoj je ofisoo k prvome i rekoo mu: Moj
fe gospodor po;ivo. On je odgovorio: Imom ponudu frgovoco. Mo vecer ce doci
k meni, morom ici i dofi upufsfvo mojim sIugomo. Morom se ispricofi ;o go;bu.
SIugo je ofisoo k drugome i rekoo mu: Moj gospodor fe po;ivo. Ovoj je
odgovorio: Iupio som kucu i jedon som don pre;oposIen. Memom vremeno.
SIugo je ofisoo k frecem i rekoo mu: Moj gospodor fe po;ivo. Covjek je
odgovorio: Moj se prijofeIj ;eni i jo mu morom priredifi sIovIje. Me mogu doci.
MoIim fe, ispricoj me ;o go;bu. SIugo je ofisoo nekom cefvrfom i rekoo: Moj
gospodor fe po;ivo. Covjek je odgovorio: Iupio som imonje i idem primifi
;okup. Me mogu doci i moros me ispricofi. SIugo je ofisoo i rekoo svome
gospodoru: Svi, koje si po;voo no go;bu, ofko;oIi su. 0ospodor rece svome
sIu;i: Idi no uIicu i dovedi one no koje noies, do bi sudjeIovoIi u go;bi. Iupci i
prodovoci nece uci u mjesfo mogo Oco.
ob. Isus je rekoo: Jedon posfeni covjek je imoo vinogrod. Doo go je nekoIicini
vinogrodoro, do go obrouju, o do bi on od njih dobio svoju ;efvu. Iodo je
posIoo svogo sIugu, do mu vinogrodori predoju berbu vinogrodo, ;grobiIi su go,
premIofiIi i skoro ubiIi. SIugo je dosoo i fo rekoo svome gospodoru. 0ospodor
rece: Mo;do (go nisu prepo;noIi) - i posIoo je drugogo. Vinogrodori su
premIofiIi i ovogo. Todo je gospodor posIoo svogo sino i rekoo: Mo;do imoju
posfovonjo premo mojem sinu. AIi vinogrodori, koko su ;noIi do je fo bio
99
nosIjednik vinogrodo, ;grobiIi su go i ubiIi.
Tko imo usi, neko cuje.
oo. Isus je rekoo: Poko;ife mi komen, koji su odbociIi grodifeIji. On je komen
femeIjoc.
o7. Isus je rekoo: A neko bi nefko spo;noo svemir, oIi pri fome ne bi spo;noo
somogo sebe, promosio bi spo;noju cjeIine.
o8. Isus je rekoo: 8Io;eni sfe, oko sfe biIi mr;eni i oko su vos progoniIi. Jer
fomo gdje vos progone, (noime u vosem srcu), nece noci ni jedno mjesfo.
o9 o. Isus je rekoo: 8Io;eni su oni koji ce bifi progonjeni u svome srcu. Jer oni
su uisfinu oni koji su prepo;noIi Oco.
o9 b. Isus je rekoo: 8Io;eni su gIodni. Jer ce se frbuh, koji je gIodon, nosififi.
70. Isus je rekoo: Ako nesfo (neproIo;no) unesefe u sebe, fo ce vos, sfo u sebi
imofe, sposifi. AIi, oko nemofe u sebi nisfo, fo ce vos, sfo nemofe, ubifi.
7I. Isus je rekoo: Jo cu srusifi ovu kucu i nifko ju nece moci opef sogrodifi.
7Z. Jedon covjek je rekoo Isusu: Peci mojoj broci do nosIjedsfvo freboju
dijeIifi so mnom. On mu je odgovorio: O covjece, fko me je noprovio
djeIifeIjem7 Todo se okrene svojim ucenicimo i upifo: Do Ii som jo djeIifeIj7
73. Isus je rekoo: Zefvo je veIiko, oIi je moIo rodniko. AIi moIife gospodino do
posoIje rodnike ;o ;efvu.
74. Isus je rekoo: 0ospodine, mnogi se guroju oko bunoro, oIi jos nifko nije
prisfupio bunoru.
7b. Isus je rekoo: Mnogi sfoje pred vrofimo, oIi su ipok somo pojedinci, koji ce
uci u odoju vjenconjo.
7o. Isus je rekoo: Ocevo corsfvo sIici jednom frgovcu so ferefom robe, koji je
nosoo jedon biser. Trgovoc je bio pomefon. Prodoo je robu i kupio jedon biser.
Tro;ife i vi njegovo bIogo, koje je neproIo;no i fomo je, gdje ne prodiru
pohIepni moIjci i gdje go ni jedon crv ne rosfoce.
100
77. Isus je rekoo: Jo som svjefIo, koje je nod svimo vomo. Jo som svemir.
Svemir je proi;isoo i; mene i svemir dospijevo nofrog k meni. Odsijecife
komod drvo i jo som fu. Podignife jedon komen i vi ce fe me fomo noci.
78. Isus je rekoo: Podi cego sfe i;osIi no pusfo poIje7 Do bi vidjeIi frsku, kojo
ce bifi ofpuhono vjefrom7 IIi do vidife jednog covjeko, koji imo meke hoIjine7
Vidife, vosi kroIjevi i veIikoni imoju mekone hoIjine no sebi. AIi oni ne mogu
spo;nofi isfinu.
79. PekIo mu je jedno ;eno i; mnosfvo: Svefo do je mojcino ufrobo, kojo fe je
nosiIo, i grudi koje su fe hroniIe. On je odgovorio: Svefosf onimo, koji su cuIi
rijec Oco i socuvoIi ju u isfini. Jer ce doci doni kodo cefe reci: Svefo do je
mojcino ufrobo kojo nije ;ofrudnjeIo, i grudi koje nisu dojiIe.
80. Isus je rekoo: Tko je spo;noo svijef, ofkrio je somo fijeIo. AIi fko je
ofkrio fijeIo, fogo svijef nije dosfojon.
8I. Isus je rekoo: Tko je posfoo bogof, neko bude (dore;Ijivi) kroIj. AIi fko je
;odobio vIosf, neko se odrekne (svijefo).
8Z. Isus je rekoo: Tko mi je bIi;u, foj je bIi;u vofre. A fko mi je doIeko, foj je
doIeko od corsfvo.
83. Isus je rekoo: SIike su vidIjive covjeku, o svjefIo u njimo je sokriveno,
sokriveno u Iiku svjefIo Oco. AIi oko se on (isfinski covjek) objovi, obrnufo je
sokriveno njegovo sIiko njegovim svjefIom.
84. Isus je rekoo: Ako vidife sebi jednoke, veseIife se. AIi oko vidife vose sIike
koje su nosfoIe od vos, koje ne umiru nif i su prividne - do Ii cefe bifi dorosIi
ovoj punoci7
8b. Isus je rekoo: Adom je nosfoo i; veIike moci i veIikog bogofsfvo, o ipok vos
nije bio dosfojon. Jer oko bi vos posfoo dosfojon, ne bi okusio smrf.
8o. Isus je rekoo: Lisice imoju svoje pecine, pfice svojo gnije;do. AIi Sin
covjecji nemo mjesfo, gdje bi mogoo nosIonifi svoju gIovu i odmorifi se.
87. Isus je rekoo: 8ijedno je fijeIo, koje je ovisno od drugog fijeIo. A bijedno
101
je duso kojo je ovisno od ovogo obojego.
88. Isus je rekoo: AneIi i proroci ce k vomo doci i dofi vom, sfo je vose. A vi
fo dojfe doIje, ono sfo je u vosoj ruci i recife sebi: Iodo ce konocno doci, (koji
su fogo dosfojni), do bi primiIi svoje7
89. Isus je rekoo: Zosfo perefe vonjski dio pehoro7 Zor ne ro;umijefe, do
onoj, koji je noprovio unufrosnje, je onoj isfi koji je noprovio vonjsko7
90. Isus je rekoo: Doife k meni, jer je Iogon moj orom i mojo vIosf je bIogo i
vi cefe noci mir.
9I. Oni mu rekose: Peci nom, fko si fi, do bi vjerovoIi u febe7 On je odgovorio:
Vi ispifujefe nebo i ;emIju, oIi onogo, koji sfoji pred vomo, ne prepo;nojefe i
ovoj frenufok ne ;nofe ispifofi.
9Z. Isus je rekoo: Tro;ife i noci ce fe. AIi kodo sfe me pifoIi nesfo, o jo vom
nisom rekoo. Sod, kodo vom ;eIim reci, ne pifofe me o fome.
93. Isus je rekoo: Me dojfe svefinje psimo, do ih ne bi odvukIi no smefIisfe. Me
bocojfe biserje pred svinje, do ih one ne bi (;go;iIe u prIjovsfinu).
94. Isus je rekoo: Tko fro;i, foj ce noci. A fko pokuco, fome ce se ofvorifi.
9b. Isus je rekoo: Ako imofe novoc, ne posuujfe go no komofe, nego dojfe
(novoc) onome, od kogo necefe dobifi nofrog.
9o. Isus je rekoo: Ocevo corsfvo je sIicno jednoj ;eni. Ono je u;eIo nesfo
kvosco i umijesi go so fijesfom i noprovi od fogo veIiki kruh. Tko imo usi, foj
neko cuje.
97. Isus je rekoo: Ocevo corsfvo sIici jednoj ;eni, kojo je biIo nosiIo vrc pun
brosno. Ioko je preIo;iIo doIeki puf, ofrgIo se rucico vrco, (foko do je nosfoIo
moIo rupo). 8rosno je curiIo von po pufu i;o nje. Ono nije primijefiIo, nif i ;noIo,
koko se frebo odnosifi premo rodu. AIi kodo je dosIo u svoju kucu, spusfiIo je
vrc i usfonoviIo do je pro;on.
98. Isus je rekoo: Ocevo corsfvo sIici jednom covjeku, koji je hfio ubifi
jednog mocniko. I;vukoo je moc u svojoj kuci i ;obio go u ;id, do bi vidio, do Ii
102
je njegovo ruko dovoIjno joko. Mokon fogo je ubio mocnogo.
99. Ucenici su mu rekIi: Tvojo broco i fvojo mojko sfoje voni. On im je
odgovorio: Ovi ovdje, koji cine voIju mogo Oco, mojo su broco i mojo mojko.
Oni su fi, koji ce uci u corsfvo mojego Oco.
I00. Poko;oIi su Isusu jedon ;Iofnik i rekIi: Corinici od nos ;ohfijevoju pore;.
On je odgovorio: Doj coru corevo, 8ogu bo;je. A sfo je moje, doj meni.
I0I. Isus je rekoo: Tko ne mr;i svogo oco i svoju mojku koo jo, nece moci bifi
moj ucenik. A fko ne voIi svogo Oco i svoju Mojku koo jo, nece moci bifi moj
ucenik. Jer mojo mojko (je od proIo;nog svijefo). AIi mojo isfinsko mojko doIo
mi je ;ivof.
I0Z. Isus je rekoo: Joo fori;ejimo, jer su sIicni jednome psu, koji Ie;i no
josIomo od govedo. Mifi som jede, nifi do;voIjovo jesfi krovomo.
I03. Isus je rekoo: 8Io;en je covjek koji ;no, u koIiko ce sofi doci ro;bojnici.
Toko mo;e usfofi, svoje (sIuge) sokupifi i oposofi bokove, prije nego sfo oni
dou.
I04. PekIi su mu: Doi i do;voIi do donos moIimo i posfimo. Isus im je
odgovorio: Ioji je fo grijeh koji som noprovio, (rodi kojego bi moroIi posfifi), iIi
gdje som dospio u nevoIju, (do bi moroIi moIifi)7 Inoce ipok doIo;i ;orucnik i;
odoje vjenconjo, nifko ne frebo fu posfifi ni moIifi.
I0b. Isus je rekoo: Tko po;noje (isfinskog) Oco i (isfinsku) Mojku bifi ce od
(svijefo) no;von "Sin bIudnice".
I0o. Isus je rekoo: Iodo dvoje noprovife jednim, posfofi cefe Sinovi covjeko.
I oko fodo ko;efe: 8rdo u;digni se, ono ce se u;dici.
I07. Isus je rekoo: Corsfvo sIici jednom posfiru, koji je imoo sfo ovoco. Jedno
od njih, nojveco, ;oIufoIo je. Osfovio je devedesef i devef i fro;io onu jednu,
sve dok ju nije nosoo. I posIije svego frudo rekoo je ovci: VoIim fe vise nego
osfoIih devedesef i devef.
I08. Isus je rekoo: Tko pije so mojih usono, posfofi ce koo i jo, o jo som cu
posfofi on i prikriveno ce se ro;ofkrifi.
103
I09. Isus je rekoo: Corsfvo sIici jednom covjeku, koji je no svome poIju imoo
sokriveno bIogo, o kojemu nisfo nije ;noo. Iodo je (ne ;nojuci) umro, osfovio go
je svome sinu. Tokoer i sin nije nisfo ;noo o fome. On je fo poIje prodoo. Onoj
koji go je kupio, dosoo je i pronosoo kod oronjo bIogo. I poceo je posuivofi
novoc no komofe, svokome fko je fo hfio.
II0. Isus je rekoo: Tko je nosoo svijef i fime posfoo bogof, frebo se fodo
odreci svijefo.
III. Isus je rekoo: Mebo i ;emIjo ce bifi priko;oni u vosoj prisufnosfi, o ;ivi
nece od ;ivogo gIedofi smrf (nifi proIo;nosf). (Jer) Isus je rekoo: Tko som
sebe noe, fogo svijef nije dosfojon.
IIZ. Isus je rekoo: Joo fijeIu, koje ovisi o dusi. Joo dusi, kojo ovisi o fijeIu.
II3. Pekose mu njegovi ucenici: Corsfvo, kodo ce ono doci7 Isus je odgovorio:
Corsfvo nije nesfo, no sfo bi se freboIo cekofi, dok ne doe: do bi se mogIo
reci: gIe ovdje je, pogIedoj fomo je. Mego, ocevo je corsfvo vec rosireno nod
;emIjom, somo go Ijudi ne vide.
II4. Simun Pefor je rekoo: Morijo nos frebo nopusfifi, jer ;ene nisu dosfojne
;ivofo. Isus je rekoo: PogIedoj, jo cu ju vodifi i noprovifi muskorcem, do i ono
posfone ;ivim duhom, vomo muskorcimo jednoko. Jer svoko ;eno, oko se
noprovi muskorcem, uci ce u corsfvo nebesko.
104
kNJISA TOME ORCA ZA PRVENSTVO
O kNJIZI TOME ORCA ZA PRVENSTVO
Injigo "Tome borco ;o prvensfvo" sosfoji se od dijoIogo i;meu Isuso i Tome,
no;vonog bIi;onoc. Unufro pisoc govori o onome sfo bi mogoo bifi sodr;oj friju
fojnih rijeci so kojimo je Isus pocosfio Tomu u EvoneIju po Tomi. On
uokvirovo i novodi ovu nomjeru, do je bio prisufon pri ro;govoru i;meu Isuso i
Tome i do je sve ;opisoo, sfo su meusobno ufvrdiIi. Tokoer korokfer ovogo
femeIjo odgovoro u foIiko veomo josno EvoneIju Tome, isfo koo sfo i ovdje
prevIodovo nopefosf, kojo nosfoje pove;ivonjem dvoju nepredvienih
suprofnosfi u jednome bicu i moro se biIo koko ro;rijesifi: u covjeku je cesfo
nesvjesni, sokriveni, neproIo;ni isfinski covjek ve;on no proIo;nu pojovu, kojo
se u svi svojim fendencijomo suprofsfovIjo pofrebomo isfinskog covjeko.
Ako covjek ;eIi uopce posfici biIo kokov nopredok, moro mu bifi josno do je on
jedno foko nopefosfimo nobijeno bice bIi;onoc i do ce hormoniju i svoje
odredisfe posfici somo oko ro;rijesi svoje isfinsko bice neisfinifogo i obIikuje
se novo sredsfvo i;ro;ovonjo. S ovim objosnjenjem pocinje rosprovo.
Prvobifno covjek bijose u gornjem svijefu, u svjefIu. AIi sodo je odobroni, Sin
svjefIo, u eg;isfenciji jedne ;ivofinje: Ljudsko fijeIo je sosfovIjeno od
proIo;ne moferije, svijesf: misIi, osjecoji, ;ivof ve;on su no ovu pojovu i rodi
fogo isfo foko proIo;ni.
Posfoje ;o covjeko dvije mogucnosfi: Prikriveno opef probudifi u ;ivof i ro;vifi
svjefIo u neshvofIjivoj Ijubovi - iIi se ;ogIovifi u proIo;nom i u ro;jorenoj vofri
po;ude i sfrosfi ;iv i;gorjefi: ro;vifi kriIo Duho i fime ;urifi preko proIo;nih
privienjo - iIi se povodifi ;o vofrom ponoso: jos ;iv uci u mir i koo po fijeIu
umrIi osfofi vjecno unufro - iIi po ro;rjesenju fijeIo u svijesfi mucifi se, koji je
jos ve;ono no privienjo, dok ne nosfupi novo uronjovonje u svijef privienjo,
odnosno eonimo dugo osfofi ve;on no svijesf ideoIogije Io;nih 8ogovo, koji
imoju individuoIni ;ivof doIeko du;i, i konocno so ovim Io;nim 8ogovimo, koji
ipok jednom imoju svoj kroj (propodnu), fokoer bifi ro;rijesen.
MoIo je onih koji prihvofe prvu mogucnosf. Mnogo vise je onih koji sIijede ;ov
i; prikrivene unufrosnjosfi i voeni su vofrom sfrosfi. Ioko ce se ponosofi
covjek usred "Ijudi ;ivofinjo", koji sIijedi svoje odobrono7 On ipok nece moci
;ofojifi ";nok Oco" no sebi, noime, nepokrefIjivosf i krefonje. To ;noci on ce
djeIovofi i; miro. DjeIovonje se sosfoji ;o njego u odosiIjonju svojih iskusfovo i
snogo. AIi mo;e Ii on fo usred ovih "sIijepih Ijudi"7 Ioko ce mu pri fome bifi7
Tri pufo Tomo posfovIjo ovo pifonje i svoki pufo u drugocijem obIiku, fri pufo
105
ne dobivo direkfon odgovor od Isuso. Ovoj iscrpno objosnjovo sfo se dogoo
Ijudimo koji ne sIijede svoju odobronosf, nego osfoju ;ogIovIjeni no proIo;no
privienjo i posIonsfvo somo ismijovoju i progone.
Somi se osuuju: Oni ;deru jedon drugogo koo ;ivofinje, bicuju se somi
vIosfifom sIobom prirodom. PosIije smrfi su njihovo fijeIo predono "pokIu",
vofro isfine spoIi njihove iIu;ije i njihove posIjedice, fo boInije sfo se vise ve;u
no ove iIu;ije. nigdje nemo i;Io;o i; ovih pofnji: jer posIije smrfi moferijoInog
fijeIo vise nije moguce svjesno obroconje svjefIu.
Mo ove sve muke nisu osvefo jednog uvrijeenog 8ogo, nisu somo ko;no, nego
ce ovi Ijudi bifi i;bicevoni, do bi svoju gIovu usmjeriIi sfvorimo koje su "doIje" i
do konocno shvofe bif mjesfo, koje do sodo nisu po;novoIi: svijef proIo;nosfi u
ce;nji i ponosu vIodojucih snogo. To je mjesfo, koje isfinskom covjeku nije
primjereno. Ioko je svjefIo sunco usmjereno, do doje doduse svim biIjkomo
rosf, Ii nojvise cokofu Io;e, foko do ono ugusi korov - koko se svjefIo mjeseco
usmjeri, foko do mrfve prijofeIjski iIi neprijofeIjski obosjovo - foko se
usmjerovo svjefIo Duho: k skrivenom covjeku, koji mu je jednok, on je ugodon
miris ;o vidIjivog covjeko, o ;o onog koji mu se suprofsfovi, okrufon je
osvefnik. Podi fogo su bIo;eni Ijudi, koji "osfru;u fvrde okove ;ivofinje".
Oni nisu bIo;eni rodi svojih ;osIugo, koje se sosfoje u podnosenju progonsfvo i
pre;iro. Mego su progonsfvo i pre;ir ;nokovi, do oni ;ive u jednom sfonju bifi i
svijesfi, koje se suprofsfovIjo ;ivofu ;ivofinje. Ovokvi ;noci bude veseIje, jer
upucuju no sfonje bIo;ensfvo. U ovom sfonju ce bIo;eni posfici mir i sjedinifi
se so kroIjem.
Iod povrsnog cifonjo ro;govoro i;meu Tome i Isuso mogoo bi se sfeci ufisok,
do ce se ro;umjefi somo dobro iIi somo ;Io i do se Ijudi ponose, koji se
provednicimo smofroju, odobronimo i sovrsenimo, o "Ijudimo ;ivofinjomo", do
ce pofnjo "pobo;nog" bifi kompen;irono njegovom mr;njom ;o ";Ie" i
opisivonjem feskih ko;ni ;o ;Ie. AIi i; feksfo josno proi;Io;i ovo: u svokom
covjeku skrivo se jedon odobroni, kojemu je obecon mir i bIo;ensfvo. oIi svoki
je covjek okovon po fijeIu i svijesfi no svijef prividnosfi i vodi ;ivof ;ivofinje u
ponosu i po;udi, i u pogresnoj nodi i somoprevori.
Odredbo covjeko je, prikriveno opef objovifi, do;voIifi do obeconje posfone
sfvornosf, fime do ispuni uvjefe ;o fo: rosfrgo cvrsfe okove ;ivofo ;ivofinje.
Svoki covjek mo;e pokusofi sIijedifi ovu odredbu. Me ucini Ii fo i osfone Ii u
eg;isfenciji ;ivofinje, moro snosifi gorke posIjedice. PosIjedice su gorke, jer
eg;isfencijo ;ivofinje nije primjereno isfinskom bicu covjeko. jedno pogresko,
odsfuponje, moro ipok snosifi odgovorojuce posIjedice i isprovke. AIi
posIjedice nisu be; smisIo. One vode covjeko no kroju krojevo k
ro;umijevonju, do je eg;isfencijo ;ivofinje gresko, ne njegovo provo odredisfe,
106
i one mu poko;uju sfo je njegovo isfinsko odredisfem. Odredisfe covjeko, koje
je njegovom bicu primjereno, je sovrsensfvo, mir, jedinsfvo s Ocem.
107
kNJISA TOME ORCA ZA PRVENSTVO
Ovo su fojne rijeci, koje je SposifeIj rekoo Judi, ;vonom Tomo. Jo som ih som
;opisoo, jo, Mofej. Jer dok som bio no pufu, cuo som, koko meusobno
ro;govoroju.
SposifeIj je rekoo: "8rofe Tomo, cuj me, foko dugo, dok je jos ;o febe
vremeno no ;emIji. ZeIim fi objovifi, no sfo se usmjerio fvoj duh u fvome srcu.
Jer fi si moj brof bIi;onoc i isfinski prijofeIj. isfro;i rodi fogo u febi i shvofi,
fko si fi, fko si bio i fko ces posfofi. Mo;ivoju fe mojim brofom: dokIe ne
smijes osfofi u ne;nonju o sebi somome.
AIi jo ;nom, do si uprovo dosoo do spo;noje. Jer fime sfo so mnom ides,
poko;ujes, do si me vec prepo;noo i do ;nos do so jo spo;nojo isfine, fokoer
oko fi fogo nisi svjesfon. Ti si vec shvofio, i bifi ces no;von onim, koji se som
spo;noje. Tko se som ne spo;no, nije nisfo spo;noo.
AIi fko se som spo;no, spo;noje dubine svemiro. fi si vec, moj brofe Tomo,
vidio od Ijudi prikriveno, ono ce im posfofi smefnjo, jer oni fo ne spo;noju."
AIi rekoo je Tomo 0ospodinu: "DokIe moIim fe sodo, do mi odgovoris, no moje
pifonje, prije nego odes u nebo. o oko od febe cujem o prikrivenim sfvorimo,
bifi ce mi fokoer moguce, novijesfifi ih. Tokoer mi je josno, do je fesko
Ijudimo i;vrsifi djeIo isfine."
SposifeIj je odgovorio i rekoo: "Ako vom je vec fo, sfo se je meu vomo
objoviIo, prikriveno, koko bi vom fodo biIo moguce, cufi ono, sfo nije
objovIjeno7 Ako su vom djeIo isfine, kojo su objovIjeno u svijefu, fesko ;o
i;vrsifi, koko cefe fek i;vrsifi djeIo u;visene veIicine i punoce od punoce7 Ioko
vos se mo;e no;vofi bo;jim rodnicimo7 Vi sfe ondo pocefnici i nisfe jos posfigIi
veIicinu sovrsensfvo."
AIi Tomo je odgovorio SposifeIju: "Ispricoj nom o sfvorimo, o kojimo fi
govoris, do nom nisu objovIjene nego prikrivene."
SposifeIj je rekoo: "Svo fijeIo ovdje su nosfoIo koo ono od ;ivofinje, (kojo se
obIjubom) doIje ro;mno;ovoju. Podi fogo oni (nisu frojni u sebi, nifi isfo foko)
u svojim sfvorenjimo. Prikriveni noprofiv, koji jesu u gornjem svijefu, nisu
vidIjivi u posfojecem svijefu. oni su vidIjivi somo u vIosfifom porijekIu, i fomo
se hrone so svojim vIosfifim pIodovimo. ipok fijeIo, kojo su vidIjivo, hrone se
kreofuromo, koje su im jednoke. Sfogo se mijenjo ovo fijeIo. oIi ono sfo se
mijenjo, proposfi ce i poginufi i nemo node do ;ivi. Tokvo fijeIo su koo ono od
108
;ivofinjo. Ako fijeIo ;ivofinje propodo, foko ce fokoer i ovi obIici, voso fijeIo,
proposfi. Me pofjece Ii vose fijeIo i; obIjubo koo ono od ;ivofinjo7 Do Ii dokIe,
ono pofice i; fogo: do Ii ce moci proi;vesfi nesfo boIje nego Ii je fijeIo
;ivofinje7 Sodo sfe jos u monjini. AIi fodo cefe posfofi sovrseni."
AIi Tomo je odgovorio: "Mogu fi reci, 0ospodine, do oni, koji govore o
neobjovIjenom i fesko profumocivom, sIice onimo, koji svoje sfrijeIe ispoIjuju u
noc no jedon ciIj. Oni ispoIe svoje sfrijeIe doduse no ciIj, oIi fo nije vidIjivo.
Ako ipok i;oe svjefIo i pofjero fomu, fodo ce bifi objovIjen uspjeh svokog
pojedinco. AIi fi si nose svjefIo, jer fi svijefIis, 0ospodinel"
Isus je rekoo: "SvjefIo je u svjefIu."
Tomo je govorio i rece mu: "0ospodine, ;osfo se poIi vidIjivo svjefIo, koje
svijefIi rodi Ijudi, gore i doIje7"
SposifeIj je rekoo: "8Io;en si fi Tomo. VidIjivo svjefIo svijefIi rodi vos, ne do
bi osfoIi u fomi, nego do bi i; nje i;isIi.
AIi oko bi svi odobroni odIo;iIi svoju eg;isfenciju ;ivofinje, svjefIo bi se
fokoer vrofiIo gore k svome isfinskome bicu. njegovo isfinsko bice ce go u;efi
k sebi, jer je dobor sIugo."
SposifeIj je nosfovio i rekoo: "O neshvoceno Ijubovi svjefIol O ro;jorenosfi
vofre, kojo gori u fijeIimo Ijudi i njihovoj sr;i, kojo u njimo gori nocu i donju i
njihove udove i;goro i njihovo srco omomIjuje i njihove duse ;bunjuje i frese
muskorce i ;ene donju i nocu, fime sfo gori u prikrivenom i u vidIjivom. Jer
muskorci (se krecu premo ;enomo) o ;ene se krecu (premo muskorcimo). Podi
fogo se ko;e: Svofko fko je ispifoo isfinu od jednog uisfinu mudrog covjeko,
priprovifi ce kriIo i Iefjefi i pobjeci od po;ude, kojo i;goro cud Ijudi. On ce si
priprovifi kriIo i pobjeci od svokog bico, koje pripodo svijefu privienjol"
Tomo je odgovorio i rekoo: "0ospodine, uprovo rodi fogo fe pifom. Jer som
shvofio, do si fi, koji nom pomo;es, koko si rekoo."
Opef je odgovorio SposifeIj i rekoo: "Mi vom moromo reci, jer je fo Ucenje ;o
sovrsene. Ako ;eIife posfofi sovrseni, morofe sIijedifi sve ovo. Ako ne,
osfojefe u bicu ne;nonjo.
Memoguce je, do mudroc Iuoku odgovoro. Jer je mudroc pun spo;noje, oIi ;o
Iudogo je dobro i Iose pofpuno jednoko. Mudri se hroni isfinom, i on je koo drvo
109
koje rosfe po kisi.
Toko ime nekih, koji imoju kriIo, so kojimo ;ure preko svijefo privienjo. Imo i
drugih koji su doIeko od isfine. Oni su voeni vofrom. Vofro budi u njimo
pogresne predod;be i do;voIjovo do vorIjivo Ijepofo svijefIi pred njimo i
uproposfi ih fime. U;imo ih kro; fomnu sIofkocu u ;orobIjenisfvo i vuci ce ih
svojom sfo;om jednim mirisom, koji i;o;ivo fumoronje. OsIjepIjuje ih u
ne;osicenoj po;udi i i;goro njihove duse i ;obodo im koIoc u srce, koji ne
uspijevoju i;vuci. Ioo u;dom u gubici, uprovIjo ih po vIosfifim ;eIjomo. I ve;e
ih svojim Ioncimo, sve njihove udove ve;e ro;jorenoscu Ioncimo po;ude.
Prividno, proIo;no i promjenjivo, iskusenju popusfIjivo, povIoci sfoIno s nebo no
;emIju, ubijo ih fime i cini ih ;ivofinjomo, koje su uprIjon grijehom. "
Tomo je odgovorio i rekoo: "Josno je i biIo je cesfo vec i;govoreno: (ProIo;no)
ce bifi ;o sve (pokvorenosf), koji ne ;noju. (Oni gube) svoju dusu."
SposifeIj je rekoo: "8Io;en je pomefon covjek koji fro;i mir. Iodo go noe,
miruje vjecno u njemu i ne boji se onih, koji su go hfjeIi u;nemirifi."
Tom je odgovorio i rekoo: "Zo nos je spos, noci mir ondje, gdje pripodomo."
SposifeIj je rekoo: "Do, fo je ono sfo je dobro i sposovojuce ;o vos. Jer ono,
sfo je Ijudimo objovIjeno, svijef prividnosfi, proIo;i. TjeIesni omofoc Ijudi
proIo;i, o kodo proe, ro;rijesi se u svijefu privienjo, vidIjivih sfvori. AIi fodo
vom vofro svijefo prividnosfi pripremo muku, jer prije, kodo sfe jos ;ivjeIi u
vosem fijeIu, biIi sfe ;opoIjeni u Ijubovi vosim predsfovomo IudiIo.
Todo cefe morofi ponovo uronifi u svijef privienjo.
Oni koji fro;e osIonoc be; Ijubovi ;o ne-prividno u ne-prividnom u sfrohu ;o
doIjnje posfojonje, proposfi ce u ;oru vofre.
Imo somo moIo vremeno, dok ne proe svijef prividnosfi. Todo ce nosfofi Io;ni
8ogovi, koji nemoju prividnu Iicnosf, i no poIjimo mrfvih u;efi ce umrIe u
posjed ;o vjecnosf, u muku i pokvorenosf duso."
AIi Tomo je odgovorio i rekoo: "AIi sfo frebomo reci ovim Ijudimo, ovim
sIijepim Ijudimo, i koje ucenje nojovifi nesrefnim smrfnicimo, koji ko;u: Mi
;ivimo vec u svijefu prividnosfi u dobrome, cok ne ;ivimo ovdje u kIefvil I
fvrde: Ako ne bi biIi roeni u fijeIu, fo ne bi (neproIo;no) spo;noIi. (DokIe
roenje u fijeIu je nu;no.)"
SposifeIj je rekoo: "Zoisfo ko;em fi, fokve Ijude ne rocunoj meu Ijude, nego
110
ih poisfovjefi so ;ivofinjomo. Jer koko ;ivofinje ;deru jedno drugu, foko isfo
rode ovi Ijudi, oni ;deru jedon drugogo. Oni su iskIjuceni i; isfine, jer voIe
fomnu sIofkocu vofre i robovi su smrfi i sfoIno spremni br;o cinifi prIjovo
djeIo. Toko i;vrsovoju po;ude svojih ofoco.
I oni ce bifi boceni u ponor pokIo i bicevoni so osfri bicem njihove vIosfife Iose
prirode. 8ifi ce bicevoni, do bi usmjeriIi svoju gIovu sfvorimo, koje su doIje, do
bi moroIi pobjeci k mjesfu, ciju vrsfu nisu prije po;novoIi. I (oni ce se od
svojih) udovo (rosfofi) ne u miru, nego u ocoju (Zo svoju rodosf u ovom ;ivofu
pIocoju) IudiIom i ;bunjenoscu. I oni osfoju ;odr;oni u ;brci svogo ro;umo i ne
shvocoju svoje IudiIo. Jer oni misIe, do su mudri, voIe svoje fijeIo, (ioko je ono
proIo;no), oni su opsjednufi njime i njihovo misIjenje je ucvrsceno kro; njihovo
djeIo. oIi vofro ce ih ;opoIifi."
AIi Tomo je odgovorio i rekoo:" AIi, 0ospodine sfo ce covjek ucinifi, koji je
bocen meu ove Ijude ;ivofinje7 Joko se brinem ;o fokve Ijude, jer mnogi se
bore profiv njih."
SposifeIj je odgovorio i rekoo: "Mo;es Ii ;oisfo nesfo posjedovofi, sfo pripodo
svijefu privienjo7"
AIi Judo, koji ce bifi no;von Tomo je rekoo: "Tebi, 0ospodine, je dono,
;osIu;ujes do govoris, oIi moje je, do fe sIusom."
SposifeIj je odgovorio: "Cuj ovo sfo cu fi reci, i vjeruj u isfinu. Onoj, koji sije
;Io, ;Io koje on sije proposfi ce u njegovoj vIosfifoj vofri, u vofri i vodi. A
fokvi ce se sokrifi u grobovimo fome. AIi nokon dugo vremeno ce preko svojih
pIodovo doci no vidjeIo, do su sIobo sfobIo, i bifi ce ko;njeni i ubijeni od usfo
;ivofinjskih i Ijudskih, siIom pIjusko kise, vjefro, ;roko i svjefIo, koji ce ih
odo;go pogodifi."
AIi Tomo je odgovorio: "Mos si doduse uvjeri, 0ospodine. Mi smo shvofiIi u
nosim srcimo i nomo se objoviIo, fo, sfo ko;es, isfino i do fvojo rijec nije
pogresno. oIi ;o svijef su rijeci, koje nom ko;es, somo jedno i;rugivonje i
vucenje ;o nos. Jer ih svijef ne ro;umije. Ioko cemo ici novijesfofi fvoje
rijeci7 Svjefovni Ijudi nos ne smofroju sebi rovnimo."
SposifeIj je odgovorio i rekoo: "Zoisfo vom ko;em: Tko cuje ovoj govor i
okrene svoje Iice iIi nomrsfi nos iIi ispuci usfo - ;oisfo vom ko;em: predofi ce
go se gornjem vIodoru, koji vIodo i uprovIjo nod svim mocimo. I on ce go
okrenufi i ;ovifIofi s nebo u ponor pokIo i ;ofvorifi go no uskom, fomnom
111
mjesfu. fomo se nece moci nifi okrenufi, nifi micofi rodi veIike dubine pokIo i
(gorkog gnjevo) u pod;emIju, koji go fIoci. (Oni su ;orobIjeni) unufro i (ni
jedon ne mo;e pobjeci) - jer njihovo IudiIo im nece bifi oprosfeno. (A moci) ce
ih sIijedifi i predofi oneIu, gospodoru pokIo. (Toj ce) u;efi vofru i sIijedifi ih
so bicem vofre, koji ce gonjenome bocofi iskre vofre u Iice. 8ude Ii bje;oo
premo ;opodu, noici ce no vofru. Okrene Ii se no jug, noici ce no vofru. Usmjeri
Ii se no sjever, pIomfifi ce vofreni pIomen prijefeci mu u susref.
A sposovojuci puf premo isfoku ne mo;e noci, do bi fomo pobjegoo. Jer oko go
po donu nije nosoo, kodo je jos ;ivio u fijeIu, nece go fokoer nifi no don sudo
noci."
SposifeIj je nosfovio i rekoo: "Joo vomo be;bo;nicimo, koji nemofe isfinske
node, koji se osIonjofe no fo, sfo se ipok nikodo nece dogodifi. Joo vomo, koji
se nodofe fijeIu i ;ofvoru, koji ce proposfi. Ioko dugo cefe jos spovofi i
vjerovofi do je neproIo;no fokoer proIo;no, kod cego se svi nodofe svijefu i
vosem 8ogu od ovogo ;ivofo7 Time osuujefe vose duse no proposfl Joo vomo,
koji sfe u vofri, kojo gori u vomo, jer je ne;osifnol Joo vomo, koji cefe bifi
vuceni u koIu, koje se obIikuje neprekidno kru;ecim misIimol Joo vomo, u
kojimo bjesni po;orl On ce po;derofi vose fijeIo u svijefu prividnosfi i cijepofi
vose duse no vosem prikrivenom femeIju i ucinifi vos dosfojnim vosih drugovo.
Joo vomo, vi ;ofvorenici, koji sfe ve;oni okovimo u pecinomol Ah smijfe se i
veseIife jos u mogIi voseg IudiIo. Vi ne shvocofe vosu pokvorenosf, vi fokoer ne
po;nojefe vrsfu mjesfo, no kojemu borovife, vi ne ;nofe, do sfe u fomi i u
smrfi. Moprofiv, vi sfe opijeni vofrom (po;ude) i puni gorkogo ofrovo. Vose
srce je usmjereno no vosu korisf rodi po;oro, koji je u vomo, o sIofko vom se
cini, ono sfo je uisfinu ofrov i bijes neprijofeIjo. o fomu smofrofe svjefIom.
Jer vosu sIobodu sfe podvrgIi ropsfvu. Voso srco sfe uciniIi srcimo fome i vose
misIi sfe prepusfiIi IudiIu. MisIi sfe ispuniIi dimom vofre, koji je u vomo. A vose
svjefIo i ruho, kojim bijosfe ogrnufi, progufono je od obIoko fome. Vi sfe se
(somi prevoriIi) i doIi ;odr;ofi jednom (nodom), koje nemo. A u kogo sfe
vjerovoIi7 (Zor ne ;nofe), do svi vi sfonujefe meu bicimo, kojo vos (;eIe
pokvorifi), koo do nisfe (biIi odreeni ;o ;ivof7)
Vose duse sfe krsfiIi u vodi fome, somo sfe ;ivjeIi po vosim vIosfifim ;eIjomo.
Joo vomo, koji sfe u ;obIudi i ne gIedofe no svjefIo sunco. Jer svjefIo sunco
uprovIjo svemirom, ono gIedo no svemir, ono okru;uje i uprovIjo svim djeIimo i
do;voIjovo do go sIu;e i njegovi neprijofeIji.
Tokoer ne prepo;nojefe mjesec, koko je sfvoren donju i nocu, kodo gIedo
doIje no fijeIo vosih mrfvih. Joo vomo, koji voIife opcenje s bIudnicomo i
obescosceno dru;enje s njimol Joo vomo, koji sIusofe moci voseg fijeIo, jer ce
vos one unesrecifil Joo vomo, u kojimo djeIuju demoni ;Iol Joo vomo, koji
112
do;voIjovofe do vose udove pro;me vofrol Tko ce pusfifi kisu rose kojo gosi, do
bi vofro i ;or ispIivoIi i; vos7 Tko ce do;voIifi do sunce i i;nod vos i;oe, do bi
profjeroIo fomu, kojo sfonuje u vomo, i do pofisnefe nofrog fomu i prIjovu vodu
u prikriveno7
AIi so sunco i mjeseco ce sfrujofi ugodon miris i nopunifi ;rok, duh, ;emIju i
vodu. Jer oko sunce ne sije preko (proIo;nih) fijeIo, ono sognjiju i proIo;e koo
biIjke iIi frovo. AIi, sije Ii sunce no biIjke, fo joco nodosve cokof Io;e. Ako fodo
posfone cokof Io;e sno;niji od biIjoko i svih drugih ;ocino, koji su s njim rosIi,
on ;osjenjuje i sve vise se siri, foko do somo on nosIjeuje ;emIju, no kojoj je
rosfoo i posfoje gospodor nod svokim mjesfom, koje je ;osjenjeno. DokIe,
posfofi ce, gospodorom nod ;emIjom, u kojoj rosfe i donosi svome gospodoru
pIodove u i;obiIju. Do mu on donosi jos vecu korisf, jer bi se gospodor moroo
joko frudifi, d o biIjku iscupo. AIi foko ju je unisfio cokof Io;e i som ih ugusio.
One su umrIe i posfoIe jednoke ;emIji."
Mo fo je Isus nosfovio i rekoo: "Joo vomo, koji nisfe prihvofiIi ucenje. Vi ne
sIusofe one, koji po;noju isfinu, i do;voIjovofe do pof, kodo ju novjescuju, i
frcife u svoju (pokvorenosf). Vi svokodnevno ubijofe bo;je rodnike, koji su
vom posIoni, do bi (Ijudi) uskrsnuIi od mrfvih.
AIi do sfe bIo;eni, vi koji sfe spo;noIi ;ovoenje i bje;ife od onogo, sfo vom je
sfrono. bIo;eni do sfe, vi koji cefe bifi i;rugivoni i pre;reni rodi voIe Ijubovi,
koju vos 0ospodin imo ;o vos. bIo;eni do sfe, vi koji pIocefe i bifi cefe
pofisnufi od onih, koji nemoju isfinsku nodu. jer vi se frebofe osIobodifi svih
okovo.
8udife budni i moIife, do ne ;ivife u fijeIu koo ;ivofinje, nego do sfresefe
cvrsfe okove ;ivofo ;ivofinje. o oko moIife, noci cefe mir. Vi fodo osfovIjofe
i;o sebe pofnju i rugIo srco. Jer oko se osIobodife muko i po;ude fijeIo,
posfi;efe mir od Dobrogo somog i fime vIodofe so kroIjem, jer sfe s njim
sjedinjeni i on je so vomo jedno od sodo do u svu vjecnosf."
Amen
Ovo je knjigo Tome borco ;o prvensfvo, nopisono ;o sovrsene.
113
EVANELJE PO MARIJI
O EVANELJU PO MARIJI
U evoneIju isfine biIe su opisone opcenife ;okonifosfi ro;rjesenjo spo;nojom,
u evoneIju po FiIipu opcenife ;okonifosfi djeIovonjo ro;rjesovojucih snogo, u
evoneIju po Tomi biIe su obuhvocene cinjenice ro;rjesenjo i u proksi pufo
ro;rjesovonjo upofrebIjive formuIe. U evoneIju po Moriji bifi ce opisono
opcenifo ;okonifosf i ucenje u do;ivIjovonju jedne duse.
Pri fome ce bifi korisfeno dvo obIiko opisivonjo: Sifuocijo so vise sugovorniko,
koji ro;govoro u obIiku pifonjo i odgovoro, pri cemu je fokoer ;odof okvir
ro;govoro. Ovokvi primjeri ro;govoro bijosmo vec sreIi u evoneIju Tome i u
knji;i Tome borco ;o prvensfvo. AIi sosvim novo, u usporedbi so svime drugome
ovdje priko;onim feksfom, opis je dogoojo duse u Jo - obIiku, cime ce
;okonifosfi unufornjeg ro;vojo bifi norocifo pribIi;ene cifoocu.
Mo ;oIosf, evoneIje nom je dosIo somo u frogmenfimo. AIi okvir je donekIe
prisfupocon: Meki ucenici Isuso sjede ;ojedno s njim, mo;do no mosIinovoj
gori, mjesfu duho, posfovIjoj pifonjo, dobivoju odgovore, i fodo bivoju
osfovIjeni so ;odocom do ono sfo su od njego do;noIi novjescuju po svijefu.
Isus je uprovo uskrsnuo, oIi nije u;osoo no nebo. To ;noci, do je on svoj
bo;onski ;odofok, uprovo ispunio, snogomo duho pobijedio je proIo;no, opef
probudio neproIo;no u ;ivof do bi i drugim Ijudimo omogucio isfi posfupok, ipok
jos u svojoj novoj osobi on frebo konfokfirofi so svojim ucenicimo, foko do im
i; svogo novogo sfonjo mo;e prenijefi snoge i spo;noju.
0Iovno osobo je Morijo MogdoIeno, "profiIjo" Isuso, kojo se osIobodiIo
ufjecojo proIo;nosfi, okrenuIo se snogomo neproIo;nosfi, novonosfoIo duso,
kojo ;ivi u bIiskom jedinsfvu so ;orucnikom, duhom, predsfovIjenim preko
Isuso. Ono je rodi fogo podobno do mo;e primifi ucenje i impuIse duho i dofi ih
doIje.
PosIije Isusovog nesfonko, ono je uvijek ono, kojo u krugu uceniko odr;ovo
ve;u so duhom po sno;i njenog sfonjo. Drugi ucenici su premo njoj djeIomicno
skepficni, cok spremni no nopod, djeIomicno shvocoju koIiko je ono u
prednosfi. Ioko se fo frebo ro;umjefi7 Zor nije cudno do su Isusovi ucenici
jos ispunjeni svoom, misIimo konkurencije, sovini;mom7 SIicno smo vec biIi
sreIi u evoneIju po Tomi.
Ucenisfvo ;noci ofvorenosf, okrefonje premo ucifeIju. Jedno fokvo
prekrefnico mo;e koko foko pofpuno bifi povuceno - Morijo- ko o fokoer od
novih snogo sforo svijesf, kojo je kod proceso ro;rjesenjo pomocnik: voIjo,
114
ro;um, osjecoj. Tokoer voIjo ro;um i osjecoj moroju svjesno fvorifi novu dusu
poduprijefi i ne mogu suprofno fome rodifi, jer djeIo moro uspjefi. Usprkos
fome su oni, koo djeIo opsfonko sforog, u predod;bomo ;ofvoreno svijesf,
somo u poIo;oju, isfinifo sIiko: simboIi i osjefiIne sIike, primifi i no fo reogirofi,
ne isfino somo. To je somo novoj svijesfi moguce. U krugu uceniko isfino mo;e
fo dokIe neke dofi, koji doduse jos i; sforog sfonjo svijesfi ;ive, oIi so njimo je
ipok isfino supufnik, i fokoer fokvi, koji se novom svijescu sebe primoju. Od
sfrone predsfovniko sfore svijesfi posfoji uvijek nesporo;umi nosuprof novoj
svijesfi koji nosfupo, reokcijo, sfonju sfore duse odgovorojuco.
Moguce je i ro;novrsno, sforo i novo, snoge svijesfi i snoge u jednom jedinom
covjeku ;o ro;umjefi. U njemu se odvijo kompIicirono igro, "ro;govor"
ro;Iicifih gIosovo i; sforog i novog sfonjo svijesf. U evoneIju po Moriji su fi
ro;Iicifi gIosovi personificironi, novo duso u Moriji MogdoIeni, spremno ;o
pomoc, oIi ipok proIo;nom svijefu pripodojuco voIjo Pefro, ro;um Andrije i
osjecoj koo Levi.
Dobiveni feksf pocinje so dvo pifonjo uceniko SposifeIju o sudbini moferije,
dokIe proIo;ni svijef, i o u;roku proIo;nosfi, "grijehu" svijefo. Odgovori Isuso
sodr;e u noju;oj formi svo neophodno so;nonjo o bicu proIo;nog i neproIo;nog
svijefo, o sudu proIo;nog svijefo, o mogucnosfi Ijudi, koji pripodoju proIo;nom i
neproIo;nom svijefu, kro; ro;vifok svog neproIo;nog bico usprkos ;okonu, do
je i;nod njego proIo;no bice ovisno, i ro;rjesenje proi;Io;i i fime fokoer cijeIi
svijef osIoboen.
Jer proIo;nosf svijefo i covjeko, njihove pofnje i;mjeno roenjo i smrfi,
;bunjenosf i koos u svijefu, koo i fe;nje profiv neproIo;nog svijefo, posfoIo
kro; "grijehe" Ijudi, kro; svoje odsfuponje od, svoje ponosne odIuke nosuprof
prvobifno ;okonu svemiro: i preko fog pogresnog ro;vojo i; nedosfofko snoge i
dosIjednosf somu sebe ro;orifi.
AIi covjek imo mogucnosf spo;noje: on imo "pred ocimo ro;Iicife osobnosfi
prirode". On odmoh do;ivIjovo proIo;nosf koo i neproIo;nosf i imo mogucnosf
i;obrofi i;meu ovogo dvogo. OdIuci Ii se hrobro ;o neproIo;nosf, fodo ce
isfinsko, neproIo;no bice u njemu uskrsnufi, odsfronifi greske grijeho,
udoIjenosf od 8ogo i foko nojprije dovesfi nofrog svoj ;ivof, posfepeno foko i
;ivof svijefo - noime fime do posreduje snoge neproIo;nog ;o fo pripremIjenim
Ijudimo - opef k porijekIu, vIosfifom korijenu.
Dobro, snoge neproIo;nosfi, su rodi ovog ciIjo dosIe k Ijudimo. Isus je fokov
predsfovnik dobrogo. On posreduje snoge dobro, ohrobruje Ijude do se odIuce
;o dobro, koje ne ro;rjesovo covjeko i;vono, nego u njegovoj unufrosnjosfi,
profiv svih prepreko proIo;ne prirode kojo je ve;ono no predod;be i sfrosfi,
115
morofi ce se osIobodifi. To je ;opovijed svokom covjeku do se njegovom
isfinskom neproIo;nom bicu do;voIi do se u snogomo dobrogo opef ro;vije. To
je ;opovijed, kojo ne doIo;i i;vono preko ouforifefo Isuso k njemu, nego je
nu;nosf ro;voj unufornjeg bico, isfinskog covjeko, ciji je profofip Isus. Svoko
drugo ;opovijed biIo bi i;vonjsko i pripodoIo bi corsfvu predod;bi, drvu
spo;noje dobro i ;Io i covjeko bi opef povukIo i ovo corsfvo i pokvoriIo go.
PoIije ovog objosnjenjo Isus nesfoje, on, predsfovnik duho. Ucenici, osfovIjeni
somi sebi, sodo moroju noucifi somosfoIno ;ivjefi i; isfinskog bico, be; pomoci
covjeko, koji im je dovodio spo;noju i snogu (Mi u sIijedecem ;eIimo ucenike
shvofifi koo predsfovnike snogo svijesfi u jednom covjeku o njihovo
i;ro;ovonje koo igru ovih snogo u jednom covjeku, foko do mo;emo sIijedifi
ro;voj nove duse usred sforih snogo svijesfi.) Po;umIjivo je do sfore snoge
svijesfi, one koje ne mogu po;novofi snogu i sigurnosf, kojo proi;Io;i i; nove
svijesfi, u svojoj somoci osjecoju sfroh, jer ;omisIjoju sfo se sve mo;e
dogodifi s covjekom koji pokuso prenijefi svojo iskusfvo ovom proIo;no,
sfronom svijefu, njemu oposnom. AIi Morijo, snogo nove duse, okrece sfore
snoge svijesfi k "dobrome", k porijekIu, k neproIo;nosfi u kojoj nemo
oposnosfi.
Ono joco sebe i svoje profioce, voIju, ro;um i osjecoj, foko sfo se prisjeco
svojih iskusfovo no pufu i pove;onosfi no snoge proIo;nosfi k sIobodi svogo
isfinskog bico i opisuje ih. Uvjef ;ohod pufem je uvijek predocovonje ciIjo,
sIufnjo isfinskog bico covjeko, koje nije jos svjesno i djeIofvorno prisufno,
nego ceko priIiku ;o ro;voj. Somo u vi;ionorskom predocovonju ovogo ciIjo
moci ce se noci sposenje. Onoj, "koji sfoji pred ciIjem", morofi ce se suocifi
prije nego ce moci ;okorocifi so njim no puf jedinsfvo.
AIi orgon, koji predvio unoprijed, ne mo;e bifi sforo svijesf- kojo je ve;ono
no predod;be, koje nisu primjerene isfinskom bicu covjeko, nego vec moro bifi
dio isfinskog covjeko, some nove sposobnosfi spo;noje. Somo fko e i; isfine,
cuje gIos isfine. Popuf frocko svjefIosfi isfine jos ;okr;IjoIo novo svijesf
do;ivi prvi impuIs duho, isfinskog bico: fomo gdje duso primi duho - "i;meu
duho i duse" - obIikuje se novi orgon opo;onjo duse: novo svijesf, "cud".
Vecino Ijudi, koji ce bifi ;ohvoceni pojmom ove nove mogucnosfi eg;isfencije,
insfinkfivno ju odbocuju, i; sfroho od oposnosfi ;o uobicojeni ;ivof, kojo bi
biIo pove;ono so ovom mogucnoscu. Oni ne podnose ovoj pogIed i "koIeboju". AIi
oko duso ne koIebo josno prihvofifi ciIj i uci, ono fokoer josno vidi unoprijed
posIjedice, koje fokov puf ;ohfjevo. Ovo nepokoIebIjivo sfonje, sigurnosf, do
eg;isfiro ciIj, i odIucnosf do se k njemu krece, jesf vjero, preduvjef pufo k
isfinskom bicu.
116
Duso no ovom pufo susrece, nepokoIebIjivo hrobro u vjeri, nosiIjo proIo;nog
svijefo kojo ju uvijek i;novo ;eIe ;odr;ofi. Puf se sosfoji u fome do se shvofi
ovo siIo u sno;i neproIo;ne isfine i rodi fogo je nedopusfeno (;ohfijevofi od
duse). Duso se okrece u sno;i pokore, krsfenjem vodom, od svih "8rokoIomoco",
s kojimo se je do fodo biIo upusfiIo u iIu;iju, do bi s njimo mogIo noci
ispunjenje. Ono fo mo;e, jer se sjeco isfovremeno svoje isfinske domovine,
corsfvo svojego Oco, i; kojego pofjece. 8iIo bi be; smisIo, kodo bi se so sforim
snogomo infeIekfo, voIje i osjecojo hfjeIi disfoncirofi od nosiIjo proIo;nosfi -
jer some ove snoge pripodoju proIo;nosfi. UIo; u mir neproIo;nog je moguc
somo oko ce se ovoj neproIo;ni som probudifi opef u covjeku i u ovom novom
sfonju bifi se onoj sfori ro;ofkrije u svoj svojoj sumnjicovosfi, koo jedon
kemijski preporof koji u odreenoj ofopini poko;uje svojo svojsfvo.
Dusu susrece nosiIje proIo;nosfi isfovremeno mefodicno i sisfemofski. To su
svo femeIjno nosiIjo proIo;nog svijefo i svoko se pribIi;ovo dusi no svoj
korokferisficon nocin. Prvo nosiIje - ovdje je feksf rosporon - moro, dobivo se
i; sIijedeceg, fomno moferijo ";emIje" u suprofnosfi je so svjefIom duho. Ioko
se duso pribIi;ovo i koko se osIoboo od njego, nije isfo foko predono. AIi
onoIogno sIijedecim mjesfimo, freboIo bi bifi foko do prvo nosiIje, koo i osfoIo
nosiIjo, opeIiroju no prividnu sIicnosf duse so njimo. Ti si duso, ipok fokoer
supsfonco, ipok si moferijo, dokIe moros kod mene osfofi i ne smijes se usudifi
do se rosfovis od mene. Tvoje misIjenje, do si i; supsfonce, iIu;ijo je.
Duso ce mu odgovorifi: Ti si fomon, fo mojim svjefIom prepo;nojem, koje fi
koo fomo ne mo;es vidjefi.
So ovom spo;nojom i odIukom o svom isfinskom sfonju Duso bi biIo sIobodno
od ovog prvog nosiIjo.
Drugo nosiIje "po;udo", eIemenf "vode", kojo IeIujo koo sfrosf i ce;njo,
pribIi;ovo se Dusi no svoj nocin: Ti se voros i voros somu sebe. Ti sIicis meni.
Jer fi si fokoer ipok po;udo, ce;njo, i sve sfo cinis, pofjece i; ove ce;nje. Ti
misIis do si dosIo odo;go, fvojo ce;njo se usmjerovo no nesfo neproIo;no. AIi fo
je iIu;ijo: fvojo ce;njo ;o neproIo;nim je somo kompen;ocijo neispunjenih
;eIjo.
Drugo nosiIje je veomo rofinirono i u sfonju je Ioko sfrovoIifi dusu u sumnju.
Jer vrIo cesfo je foko, do u sfvori ce;njo ;o sovrsensfvom posfone
ro;ocoronje ;bog neispunjenih ;eIjo. Tu je pofrebno josno sposobnosf
rosuivonjo duse, do bi shvofiIo, do posfoji jos jedno drugo ce;njo ;o
sovrsensfvom, kojo pofjece i; isfinskog bico covjeko.
AIi oko je duso sigurno u svojoj svijesfi, do pripodo neproIo;nome, i odIuci Ii
se, shvofifi ce, do sfrosf i ;eIje ;o proIo;nim nisu njeno isfinsko bice, nego,
foko dugo dok je u proIo;nom fijeIu, sIu;e joj somo koo omof. I on o ce
117
ro;umjefi, do su sve fvrdnje o njenoj ce;nji ;o vjecnoscu somo kompen;ocijo
fvrdnje, koje proi;Io;e i; sfore svijesfi, kojo sfvorno nisfo ne ;noju o
eg;isfenciji jednog viseg ;ivofo i do fo isfinsko bice covjeko ne mogu shvofifi.
Ono odbocuje ove fvrdnje.
Ovom spo;nojom i odIukom ;o njeno isfinsko bice, duso je sIobodno i ide doIje
puno veseIjo rodi novodobivene sIobode.
Susrece ju frece nosiIje proIo;nosfi: ne;nonje, ono predsfovIjo ;emoIjski
eIemenf ";rok", menfoInu sferu. Ono je ;nonje o svijefu prividnosfi, koji je u
usporedbi so spo;nojom isfine, ne;nonje. Po vrsfi ovog ;nonjo, koje je fokoer
u proIo;nom somo jedon ofok u moru ne;nonjo, rodo;noIo se pribIi;ovo duso:
mo;do se mo;e nesfo novo do;nofi. MosiIje ne;nonjo govori dusi: Ti si, koo i jo,
ne;noIico, ;ivis u grijehu, u odvojenosfi od bo;je spo;noje. Ioko dokIe mo;es
mene o;nocifi koo ne;noIicu, kodo i somo ;ivis u ne;nonju7 Memos provo no
fokvu osudu. Ovo nosiIje poIo;e svojo provo fokoer no dusu, fime sfo upucuje
no sforu svijesf, kojo je fokoer u dusi i rodi cego se ono somo mo;e sfrovoIifi
u sumnju.
AIi novo je svijesf sigurno do ;ivi u unufornjoj spo;noji svemiro, ne mo;e bifi
osuen o od ne;nonjo i fokoer somo po vrsfi vonjskih predod;bi ve;one
svijesfi. Ovoko sigurno, posfofi ce sIobodno od ne;nonjo, od sfore svijesfi.
I opef duso produ;ovo doIje i susrece cefvrfo nosiIje proIo;nosfi, "bijes",
koje predsfovIjo somopofvrivonje, voIju ;o moc, ;ivofni nogon, eIemenf
"vofre", energiju, u kojoj gori svoko ;ivo sfvorenje i so kojom se, oko je
pofrebno, be;ob;irno probijo. U njemu je, koo u principu je;gre proIo;ne
prirode, sodr;ono svih sedom principo snogo, sedom osobo, koje vIodoju ovom
prirodom. Jos jednom duso susrece u njemu fomu, po;udu i ne;nonje, o koo
cefvrfu osobu, kojo po svom bicu norocifo odgovoro cefvrfom nosiIju
"prou;rocifeIj smrfi". Jer fvrdogIovo somopofvrivonje vodi k dijeIjenju od
8ogo i fime je donijeIo smrf u svijef i jos ju uvijek donosi.
Pefo, sesfo i sedmo osobo odgovoroju cefirimo eIemenfimo koji sve grode
vodecem principu u covjeku i u svijefu, Jo, koje je frosfruko: obIikuje se po
principu somopofvrivonjo i obIikuje foko "corsfvo fijeIo", cuvo se po principu
somopofvrivonjo i dobivo fime Mojo, - iIu;ijo opsoIufne sfvornosfi proIo;nog
svijefo, kojo isprovIjo "Iudo IudiIo fijeIo" i koncipiro njegove pIonove po
principu somopofvrivonjo i ureuje foko proIo;ni svijef po ";nonosfi bjesniIo".
Cefvrfo nosiIje fokoer pose;e u svojih sedom osobo, ;o dusom, foko do
upucuje no njenu sIicnosf so ovim nosiIjem. Zor duso nije "ubojico Ijudi" koo i
som bijes7 Zor ne unisfovo sforo covjekovo bice i corsfvo predsfovo ve;onih
no njegov prosfor i vrijeme7 Time ipok pripodo corsfvu bijeso i nemo provo
118
odofIe se udoIjifil I opef je ;omisIjeno ovo profinjeno odvijonje nosiIjo. Jer
duso bi mogIo, kojo bi mo;do sfvorno pokusoIo, oske;om unisfifi svoje nogone i
predsfove, premo sebi somoj primijenifi nosiIje i bifi nesigurno u svoje isfinsko
bice.
AIi, duso se ne do prevorifi i po redu se osIoboo od svih sedom segrfo bijeso.
Sfrujo fomne moferije bifi ce unisfeno i pobijeeno obroconjem duse njenoj
domovini., duhu. Po;udo ce bifi ;omijenjeno ce;njom ;o isfinom, ne;nonje
ro;rijeseno spo;nojom, ;okon smrfi koji vIodo u svijefu, nodomjesfen ;okonom
;ivofo neproIo;nog svijefo. Osobo proIo;nog fijeIo cini osobu neproIo;nog
fijeIo, svjefIosnog ruho, mjesfo, okovi iIu;ijo nod korokferom proIo;nog svijefo
bifi ce osIoboeni, pofvreni isfinom, bifi ce ocisceni. A sov nemir, koji nosfoje
bijesom, neobu;doni nogon ;ivofo, voIjo ;o moc, u;micofi ce pred mirom po
voIji Oco.
Sodo bi u jednom covjeku mogIo novo svijesf u spo;noji i sno;i mogIo bifi
osIoboeno od svih ufjecojo nosiIjo proIo;nog svijefo - oIi su i njegove sfore
snoge svijesfi u njemu jos prisufne. On ih korisfi do bi odosIoo doIje svoje
spo;noje i snoge u obIiku simboIo i predod;bi drugim Ijudimo. One freboju
sIu;ifi novoj svijesfi. AIi odgovorojuci svojoj vrsfi, uvijek su u iskusenju vodifi
novu svijesf no svoj nocin.
Odnos i;meu sforih snogo svijesfi i nove duse priko;uju se u posIjednjoj
sceni evoneIjo po Moriji. "Andrej", ro;um, sumnjo u fo do su oufenficni ufisci
nove svijesfi i; duho. A "Pefor", voIjo, vjeruje do je on som dosfojniji do nove
svijesfi koju on snogom svog sforog bico ne mo;e ro;umjefi. Snoge sforogo
bico uvijek hoce bifi okfivne, so nojboIjom voIjom i u nojboIjoj nomjeri.,
spo;nofi nosfojonjem i noporom, ;oIogonjem svih energijo, svim mefodomo i
vje;bomo. One ne mogu shvofifi do pofjecu i; principo somopofvrivonjo, do
sovrseni mir, smjerno dr;onje, frebo bifi jedno dr;onje fihe po;nje i primonjo,
koje ce vec ce;njom isfinskog bico covjeko bifi sfvoreno, frebo bifi jedon
sfov, u kojemu se ocifuje isfinsko bice covjeko. 0dje je okfivnosf i pIonironje
foko vo;nih prefposfovki kod svoke fe;nje ;o biIo kojim ciIjeml Mjimo se ipok
moro dofi prednosfl
U Pefrovom pifonju se ocifuje ovoj sfov u nosem feksfu, do Ii bi jedno ;eno
freboIo bifi preferirono od SposifeIjo u odnosu no muskorcel Moromo se
prisjefifi, do su ucenici i Morijo personifikocijo snogo duse, koje su prisufne u
svokom covjeku.
U svokom se covjeku, koji pokuso ro;vifi isfinsko bice u proIo;nom bicu, be;
ob;iro do Ii je fo muskoroc iIi ;eno, odigrovo borbo ;o prednosf snogo duse,
nove duse, Morije so jedne sfrone i sfore snoge svijesfi so druge sfrone. U
119
svokom fokvom covjeku je duso "Morijo", o;noceno koo ;eno ;bog svoje
prijemcIjivosfi ;o duh, i do Ii su snoge voIje, ro;umo i osjecojo, personificirone
koo muskorci, jer pripodoju proIo;noj osobi covjeko, nosiocu djeIovonjo,
okfivnosfi.
DokIe u nosem se feksfu ne rodi principijeIno o pifonju, do Ii jedno ;eno iIi
muskoroc imoju Ioksi prisfup ro;rjesenju, nego o sfvornom sfonju, do somo oni
- predsfovIjeni koo ;eno - novo duso u svokom covjeku imo priIo; k
ro;rjesenju, dok sforo - predsfovIjeno koo musko - snogo svijesfi nemo ovoj
priIo; i moro noucifi koko ce moci sIu;ifi novoj svijesfi. Posredujuci preko
"Levis", osjecojo, sfore se snoge svijesfi ;odovoIje i podrede novoj svijesfi.
Mije sIucojno osjecoj, koji posreduje. Meu fri sposobnosfi "muski" okfivnog
covjeko, ";enski" je rodi fogo nojsIicniji novoj dusi. Tokoer se mo;e u svijefu
proIo;nosfi fumocifi do je ;enomo Iokse ro;vifi novu dusu, nego muskorcimo.
Osobifi ;odofok muskoroco bio bi sirenje nove spo;noje i snoge premo von, cim
se u njemu ro;viIo novo duso. Moguce je do jednom roeno novo duso bide pIod
pofpuno rovnoprovnog ;ojednickog rodo spoIovo ;o ciIj ro;vojo nove duse i ;o
doIjnje odosiIjonje novih snogo i spo;nojo svimo, koji ;o fo imoju ofvorenosf.
ZokIjuckom uceniko, do se sve dobiveno dode doIje, ;ovrsovo evoneIje po
Moriji.
Ono opisuje djeIovonje snogo i; novogo svijefo, priko;ono od Isuso, foko
konkrefno u jednoj dusi, do ju se mo;e promofrofi kod unufornjeg rodo.
Teksfom se veseIo posIonsfvo, evoneIje, ne mo;e vise pribIi;ifi jednom
covjeku, boIje od fogo ne mo;e jedon feksf pridonijefi somom cifoocu
i;vrsenje opisonih dogoojo. Jer jedon feksf mo;e rosfumocifi, pobudifi,
ohrobrifi, pomoci opisnim sIikom o i opisofi.
Cifoocu somo preosfoje i;vrsovonje.
120
EVANELJE PO MARIJI
(...)
"... Do Ii ce moferijo bifi sposeno iIi ne7"
SposifeIj je rekoo:
"Sve prirode, sve priIike i svo sfvorenjo posfoje jedno u drugome i jedon so
drugim i opef ce bifi ro;rijeseni u svoje vIosfifo korijenje. Jer prirodo
moferije se mo;e
ro;rijesifi somo u korijen svoje prirode, (ne k porijekIu). Tko imo usi do cuje,
neko cuje."
Pefor mu je rekoo:
"Ioko si nom vec sodo objosnio sve sfvori, reci nom jos i ovo: sfo je grijeh
svijefo7"
SposifeIj je rekoo:
"Memo (uisfinu) grijeho, oIi vi cinife grijeh, jer vrsife djeIo, kojo proi;Io;e i;
prirode brokoIomsfvo. Mjih se fodo no;ivo grijehom.
Podi fogo je dobro dosIo u vosu sredinu, k bicu svoke prirode, do bi ih opef
vrofiIo u njihovo korijenje."
DoIje je nosfovio i rekoo:
"Podi fogo nosfojefe i rodi fog o umirefe (...). Tko mo;e ro;umjefi, neko
ro;umije.
8oIno je, kodo se ne po;noju sebi sIicni i do su proi;isIi i; suprofne prirode.
Todo u cijeIome fijeIu nosfoje jedno ;brko.
Podi fogo som rekoo: Imojfe hrobrosfi, o oko sfe be; hrobrosfi, imojfe ipok
hrobrosfi. Jer vi imofe pred ocimo ro;Iicife osobe prirode. Tko imo usi do
cuje, neko cujel "
Iodo je bIo;eni fo rekoo, sve je po;drovio i rekoo:
"Mir neko je so vomo, fe;ife ;o mojim mirom. 8udife joko opre;ni, do vos
nifko ne vodi krivim pufem so rijecimo: pogIedoj ovdje iIi, vidi ful, jer Sin
covjecji je u vosoj unufrosnjosfi. SIijedife gol Oni koji go fro;e, noci ce go.
Idife dokIe i propovijedojfe evoneIje o corsfvul
Misom vom doo nikokvu ;opovijed osim onogo u cemu som vos poucio. Tokoer
nisom doo nikokov ;okon koo sfo fo cine dovooci ;okono, do ne bi biIi ;okonom
;ohvoceni."
Iodo je fo rekoo, nesfoo je.
AIi oni bijohu fu;ni i pIokose joko i rekose:
121
"Do Ii sodo moromo ici pogonimo i propovijedofi evoneIje o Sinu covjecjem7
On ne bijose posfeen - koko bi mi biIi socuvonil" (posfeeni)
Morijo je fodo usfoIo, sve po;droviIo i rekIo svojoj broci:
"Me pIocife, ne budife fu;ni i ne sumnjojfe, jer njegovo ce miIosf bifi so svimo
vomo i vos ce sfififi. SIovimo puno vise njegovu veIicinu, jer nos je pripremio i
ucinio Ijudimo."
Iodo je Morijo fo rekIo, PreokrenuIo je k dobrome smisoo kod sIusooco i oni su
poceIi i;mjenjivofi rijeci sposifeIjevih misIi.
Pefor je rekoo Moriji: "Sesfro, mi ;nomo do fe je sposifeIj vise nego druge
;ene, voIio. Peci nom sfogo SposifeIjeve rijeci, kojih se sjecos, koje ;nos, o mi
ne, i koje mi fokoer nismo cuIi."
I ono im je poceIo govorifi sIijedece rijeci:
Jo vidjeh 0ospodino u jednom Iicu i rekoh mu: "0ospodine, vidjeIo som fe
donos u Iice." On mi je odgovorio: "8IogosIovIjeno do si fi, kojo se ne koIebos
kod mogo pogIedo. Jer kokvo je vose srce, fokvo je voso sposobnosf gIedonjol"
Jo mu rekoh:
"0ospodine, do Ii covjek koji vidi, vidi Iice kro; dusu iIi kro; duh7"
SposifeIj je odgovorio i rekoo: "On ne vidi kro; dusu nifi kro; duh, vec ono sfo
je i;meu ovo dvoje, hrobrosf (cud), vidi Iice." (...)
A po;udo je rekIo:
"Misom fe vidjeIo gdje siIo;is doIje. AIi sodo fe vidim gdje se penjes gore.
Zosfo dokIe, Io;es7 Ti ipok meni pripodosl"
Duso je odgovoriIo i rekIo:
"Jo som fe doduse vidjeIo, oIi fi mene nisi vidjeIo i fokoer nisi me prepo;noIo.
(Ti si mi) posIu;iIo koo ruho - oIi me nisi prepo;noIo."
Iodo je fo rekIo, kIicojuci od veseIjo ofisIo je.
Mo fo je dosIo frece nosiIje, koje se ;ove ne;nonje. Ono je hfjeIo ispifofi dusu:
"Iudo ides7 Uhvoceno si no svje;em djeIu, uhvoceno si u grijehu. DokIe, no
sudl"
AIi duso je rekIo: "Zosfo me osuujes, kodo jo febe ne sudim7 Jo som doduse
biIo uhvoceno, oIi jo somo nisom uhvoceno. Misom biIo shvoceno, oIi jo som
shvofiIo, do ce se cijeIi svemir opef porodifi, koko ;emoIjske sfvori foko i
nebeske."
122
Mokon sfo je duso i;o sebe osfoviIo frece nosiIje, popeIo se gore i vidjeIo
cefvrfo nosiIje. Ono bijose od sedom priIiko.
Prvo priIiko je fomo.
Drugo po;udo.
Treco ne;nonje.
Cefvrfo u;rok smrfi.
Pefo je corsfvo fijeIo.
Sesfo je bijesno IudiIo fijeIo.
sedmo je ;nonosf (bijeso).
To je sedmorico segrfo bijeso. Oni su pifoIi dusu:
"Ofkudo doIo;is, ubojico Ijudi, i kudo fe vodi puf, fi pobjedifeIjice -
prosforo7"
Duso je odgovoriIo i rekIo:
"Sfo me je ;odr;ovoIo, ubijeno je, sfo me je okrenuIo, pobijeeno je. Mojoj
po;udi je dosoo kroj, o ne;nonje je umrIo. U svijefu som ro;rijeseno i; svijefo,
i u jednoj osobi ro;rijeseno som visom osobom. OsIoboeno som okovo
nesposobnosfi ;o spo;noju, cije je posfojonje vremenski ogroniceno. Od sodo
cu imofi mir, (jer je ovo provi frenufok u fijeku eono) - posfici cu mir u sufnji."
Iodo je Morijo fo rekIo, ;osufi. Jer fo bijose sve, sfo je SposifeIj s njom
ro;govoroo.
AIi Andrej je imoo primjedbu i broci je rekoo:
"Pecife sfo misIife o fome sfo je rekIo7 Jo svokoko ne vjerujem, do je
sposifeIj foko govorio. Mjegovo ucenje sigurno imo drugo ;nocenje."
Tokoer je i Pefor rekoo primjedbu i pifoo svoju brocu ;o misIjenje o
sposifeIju:
"Do Ii je on sfvorno govorio u cefiri oko so jednom ;enom i nos i; fogo
iskIjucio7 Trebomo Ii se mi mo;do k njoj okrenufi i svi ju sIusofi7 Do Ii joj je
doo prednosf pred nomo7"
Morijo je fu ;opIokoIo i rekIo Pefru:
"Moj brofe Pefre, fi ne vjerujes7 Zor misIis do som jo ovo sve somo i;misIiIo u
svome srcu i Io;em o sposifeIju7"
Sodo je Levi u;eo rijec i rekoo Pefru:
"Pefre, fi si oduvijek bio nogoo. A i sodo vidim koko si se ro;esfio profiv ove
;ene, koo do si nje;in profivnik. AIi oko ju je sposifeIj udosfojoo - fko si fi, do
ju smijes odbocifi7 Sigurno ju je sposifeIj po;noo skro; no skro;. Podi fogo ju
je vise voIio nego nos.
123
Mi se frebomo posromifi i obuci sovrsenog covjeko, mi frebomo posfofi fokvi,
koko nom je on ;odoo, i nojovIjivofi evoneIje, be; do i;domo drugu ;opovijed
iIi ;okon, osim onogo u cemu nos je sposifeIj poucio."
Iodo je Levi fo rekoo, pripremiIi su se ;o novjescivonje i propovijedonje.