DOPRINOS ISLAMSKOG UMMETA OUVANJU HADISA POSLANIKA MUHAMMEDA A.S.

Uenje hadisa napamet Zabrana pisanja hadisa u prvim godinama poslanstva; Zapisivanje hadisa Zapisivanje hadisa za vrijeme ashaba i tabi'ina, Zvanino sabiranje i pisanje hadisa;

Uspostavljanje pravila i principa kod klasificiranja hadisa Mustalehu-l-hadis, Najpoznatija djela mustaleh-l-hadisa;

Najznaajniji periodi hadiske znanosti

DOPRINOS ISLAMSKOG UMMETA OUVANJU HADISA POSLANIKA MUHAMMEDA A.S.

Hadis Allahovog Poslanika je od neprocjenjive vrijednosti kako u intelektualnom, naunom, tako i u doktrinarnom smislu. On predstavlja, pored Kur'ana kao osnovnog, drugi izvor eri'ata, tj. zakona, kojeg Uzvieni Allah nareuje ovjeanstvu da ga slijede i po njemu se vladaju. Pored toga to predstavlja jedan od stubova eri'ata, hadis je i akaid svakog muslimana, tj. regulie mnoga pitanja koja se tiu vjerovanja. Dakle, hadis je vrelo sa koga musliman crpi svoje uenje o vjerovanju, zakonodavstvu, historiji, obredoslovlju... Jednom rijeju - hadis je vjera. Hadis Allahovog Poslanika a.s. zauzima posebno mjesto u srcu svakog muslimana i ini da o njemu vode izuzetnu brigu i ulau neophodan trud kako bi ga spoznali, uvali i po njemu postupali. Takoer, i kod prvih muslimana hadis je imao posebno mjesto, te su mu pridavali veliku panju. To se najbolje ogleda u brizi prvih generacije muslimana, ashaba i tabi'ina, prema sunnetu. Shvatajui njegov znaaj, a i opasnosti po njegov autoritet i autentinost, hadis je kod prvih generacija izazvao posebnu panju, pa je za njegovo ouvanje uloen ogroman trud. Ono to su ashabi i tabi'ini uradili u slubi hadisa predstavlja djelo kakvo ne pamti nijedna civilizacija, niti se time moe pohvaliti bilo koja od prijanjih generacija. Pored ulaganja truda na ouvanju Bojih rijei, to je bio prioritet u prvim godinama poslanstva, muslimani su se u isto vrijeme pobrinuli da zbog znaaja ouvaju i upute Boijeg Poslanika a.s., koje njemu dolaze kao inspiracija od Allaha d.., a predstavljaju tuma Allahove vjere i Njegove Knjige. Ouvanje hadisa u vrijeme kada ovjeanstvo nije imalo mnogo pismenih ljudi nije bilo lahko ostvarljivo. Takoer, postojala je opasnost kod pisanja hadisa da se ne pomijea tekst Allahovih rijei sa rijeima Allahovog Poslanika, ali i mnoge druge opasnosti koje su prijetile da ugroze autentinost teksta kako Kur'ana, tako i Hadisa. Sve ovo je zahtijevalo da prvi muslimani uloe neophodan napor i uspostave odreena pravila kako bi zatitili Objavu i sauvali istou Allahove vjere. Opasnost se ogledala u mijeanju sa bilo ime to njoj ne pripada, kako od dodavanja govora obinog ovjeka tako i od raznih drugih stvari i pojava, kao to su zaborav, nestanak reenica i tome slino, upravo ono to je unitilo

prijanje objave i doprinijelo da se za njih ne moe vie rei da su Boije objave, iako su to nekad bile. Meu najznaajnijim stvarima koje su prve generacije primijenile na polju ouvanja islamskog uenja koje se crpi iz hadisa najznaajnije su: uenje hadisa napamet i njihovo zapisivanje. UENJE HADISA NAPAMET Veliki broj hadisa je zapisan u Poslanikovo vrijeme, ali najznaajnija stvar za njihovo ouvanje u tom periodu bila je uenje napamet i to iz slijedea dva razloga: Zabrana pisanja Hadisa u prvim godinama poslanstva U prvo vrijeme poslanstva bilo je zabranjeno zapisivanje hadisa. Alejhiselam je imao posebne pisare koji bi po njegovoj naredbi zapisali svaku suru i svaki ajet koji bi bio objavljen. Tako je sav Kur'an u Alejhiselamovo doba bio popisan, iako nije bio sabran u jednu zbirku mushaf. S hadisom je bilo ve drukije. Hadis nije bio popisan, niti sakupljen u knjige, nego je prenoen od usta do usta, dakle usmenim predanjima. Sam Alejhiselam je bio zabranio da se hadis pie. U Muslimovom sahihu stoji da je Alejhiselam rekao:
1

... , , Nemojte od mene pisati! Ko napie to osim Kurana, neka to pobrie Uzrok ovoj zabrani lei u tome to se Poslanik a.s. bojao da se neto to ne spada u

Allahov govor ne bi umijealo u Kur'an. Uzrokom ove zabrane moe se smatrati i to to je u poetku islama vrlo mali broj ljudi bio pismen, pa je trebalo taj mali broj pismu vjetih ljudi obratiti samo na pisanje Kur'ana, jer je tada bio prioritet sauvati svaku kur'ansku rije...2 U vrijeme predislamskih Arapa, pa i prvih generacija islama, bilo je proireno uenje napamet. Kao glavni razlozi toga nameu se nepismenost tadanjih populacija, a i njihova intelektualna sposobnost za pamenje. Mnogi ashabi se istiu po pamenju hadisa, a meu njima prednjae Hulefa-i- raidini, etverica prvih halifa, kao i ashabi koji pod imenom: El-mukesirun miner-rivaje, dakle, oni koji su najvie prenijeli
1 2

Hadis biljei Muslim u poglavlju Ez-Zuhd we Rekaik. Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, Mehmed Handi, str. 75.

hadisa, a to su: Ebu Hurejra, Aia, Dabir b. Abdullah, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abas, Enes b. Malik, Ebu Seid El-Hudri. Meu njima najbrojniji u prenoenju hadisa bio je Ebu Hurejra, od kog je zabiljeeno 5400 hadisa. Zapisivanje Hadisa u vrijeme ashaba i tabi'ina Poto je prola bojazan da se hadis moe pomijeati sa kur'anskim tekstom, a naroito kad su se stekli bolji uvjeti, zapisivanje hadisa je postalo dozvoljeno jo u vrijeme Poslanika a.s. Hadis, koji je prethodno samo uvan u srcima ljudi, a kojim su oni jedni druge poduavali i presliavali, tada se prenosio na papir i time je postao vjeno zatien od zaborava. U tom periodu nastaju poznate sahife tj. spisi listovi na kojima su ashabi zapisivali hadise Od najpoznatijih sahifa (listova) na kojima su sakupljeni hadisi su: Sahifa od Ebu Bekra r.a., u kojoj je sakupio hadise o zekatu; Sahifa od Alije ibn Ebi Taliba r.a.; Sahifa Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, poznata jo i kao "Es-Sahifetu Es-Sidika." Prenosi se od Mudahida da je rekao: Doao sam kod Abdullaha ibn Amra i uzeo sahifu koja je bila ispod njegovog leaja, pa mi on to zabrani. Rekao sam mu: Prije mi nisi nita zabranjivao. Ree: 'Ovo je Es-Sadika ono to sam lino uo od Allahovog Poslanika.' (Takjidul-Ilm, El-Hatib) Sve ove sahife su zapisane jo za ivota Allahova Poslanika s.a.v.s. Nakon ashaba, sakupljanje hadisa i obavezu prenoenja vjere preuzeli su tabi'ini - najbolja generacija poslije ashaba. Oni su uloili veliki trud i uinili veliki hizmet na polju sakupljanja sunneta uenjem napamet, zapisivanjem i prenoenjem drugima. Ova generacija je, takoer, dala svoj neprocjenjivi doprinos ouvanju hadisa Boijeg Poslanika a.s. preuzeli su odgovornost za uvanje hadisa i, naravno, nastavili metodom kojom su ga ashabi uvali, preuzimajui sve neophodne korake ka ostvarivanju tog zadatka: od provjere hadisa i prenosioca do njegovog pamenja i zapisivanja. Neki muhadisi naglaavaju da je i u ovom periodu najznaajnija metoda uvanja hadisa njihovo pamenje, dok im je zapisivanje sluilo uglavnom za pritvrivanje ili provjeru ve nauenog.3 Pored ovog, postoji miljenje da je najznaajnija stvar za ouvanje autentinosti
3

Mahmud Karali, Hadis i hadiske znanosti, Islamska misao.

i integriteta hadiskog teksta ipak njegovo zapisivanje kako u vrijeme tabi'ina, tako i u vrijeme ashaba. Veina tabi'ina su od samog poetka pisali hadis i na tom planu su dali svoj puni doprinos, o emu nam govore brojna predanja. Meutim, da bismo se uvjerili da pisanje hadisa kontinuirano traje od Resulullahovog a.s. vremena, pa sve do III stoljea po hidri, kada su svi hadisi popisani i sabrani, naveemo neka predanja: Seid b. Musejjeb kae: Pisao sam hadise koje sam sluao od Abdullaha b. Abbasa. A kada bih upotpunio stranice nastavio bih da piem po svojoj obuci dok ih sve ne bih zapisao. Ebu Salih El-Ferrai kae: Pitao sam Abdullaha b. Mubareka da li je hadis biljeen, a on mi odgovori: Da nije biljeen, mi ga ne bismo uspjeli sauvati. 4 U ovom periodu biljeimo novinu kod skupljanja hadisa, a to je putovanje radi njihovog sakupljanja i uenja. Naime, zbog mnogobrojnih pohoda u daleke predjele i irenja teritorije islamskog ummeta, desilo se da mnogi ashabi otputuju daleko od centra islamske drave i sa sobom ponesu mnoge hadise koje su pamtili ili zapisivali. Tabi'ini su radi stjecanja znanja i biljeenja hadisa esto putovali za stopama ashaba, kako bi ih od njih uili i biljeili. Takoer, biljei se i putovanje ashaba radi poduavanja hadisima i irenja sunneta Alahovog Poslanika a.s. Rad na biljeenju i sabiranju hadisa u vrijeme tabi'ina imao je dva perioda: prvi kada je hadis biljeen i sabiran samoinicijativno i neobavezno, a to je period o kome smo ve govorili, dok je drugi period, ustvari, period obaveznog i zvaninog rada na biljeenju i sabiranju hadisa, a odnosio se na to da se hadis pisao i sabirao po nareenju halife. Istina, oba ta perioda bila su zastupljena i kod ashaba, jer su mnogi bili u ivotu kada je poeo period zvaninog rada na pisanju i dokumentovanju hadisa.

Zvanino sabiranje i pisanje Hadisa

Ibidem, 31.

Zvanino sabiranje i pisanje hadisa, po miljenju veine islamske uleme, poinje pred kraj I stoljea po hidri, dakle, u vrijeme vladavine Omera b. Abdul-Aziza, kada je on naredio svojim namjesnicima u mnogim pokrajinama da pristupe pisanju hadisa. U predanjima koja biljee Darimija i drugi stoji da je on namjesniku i kadiji u Medini Ebu Bekru b. Hazmu, napisao: Pogledaj, pa to nae od Resulullahovih hadisa popii ih, jer se bojim da ne nestane znanja i uenih ljudi.5 Najznaajniji uenjak ovog perioda bio je alim Medine Muhamed b. Muslim b. ihab ez-Zuhri (umro 124. h.). On je dao veliki doprinos zapisivanju hadisa Allahovog Poslanika. Imam Muslim od ovog velikana biljei devedeset hadisa, koje niko drugi ne prenosi. Mnogi uenjaci njegovog vremena napominju da nije bilo angamana Ez-Zuhrija, sagubili bi se mnogi hadisi.6 Potrebno je naglasiti da su u ovom periodu hadisi biljeeni svi od reda, odnosno, da se biljeilo sve to bi se ulo od ashaba, bez preciznijeg odvajanja govora ashaba i tabi'ina od hadisa, i bez tematske podjele. Rezultat poduhvata velikog halife Omera b. Abudul-Aziza bila je pojava prvih djela u kojima su sabrani hadisi po poglavljima i razvrstani na razliite teme. Meu najznaajnijim uenjacima tog vremena svakako prednjae slijedei: u Mekki Hiam b. Hasan (umro 148. h.), Ibn Durejd (umro 150. h. ), u Medini Seid b. Ubej Urvete (umro 156. h.), imam Malik u Jemenu (umro 179. h.), Muamer b. Raid (umro 154. h.), u Kufi Sufjan E-Sevri (umro 161. h.), u amu Ebu Amr El-Evzaii (umro 158. h.), u Horosanu Abdullah b. El-Mubarek (umro 181. h.) . Za vrijeme ove generacije nastale su mnoge sahife (listovi) na kojima su bili zapisani hadisi. Od tih sahifa su: Sahifa Seida ibn Dubejra, uenika ibn Abbasa r.a., zatim Sahifa Bera ibn Nuhejka koju je napisao od Ebu Hurejre r.a., Sahifa od Mudahida, ibn Abbasovog uenika, Sahifa Ebu Ejjuba Es-Sihfijanija, Sahifa Hiama ibn Urveta ibn Zubejra i jo mnoge druge. Kada se navrila druga stotina nakon hidretske godine, mnogi uenjaci su prionuli na sakupljanje i zapisivanje hadisa od onih koji su merfu' do onih koji to nisu u posebne zbirke, koje se zovu musned, tako da skoro nije ostalo imama niti hafiza a da nije napisao musned. Musnedi su zbirke koje sadre hadise spomenute po prenosiocu iz redova ashaba. Poslije sakupljanja hadisa u musnede, to karakterie kraj drugog i poetak treeg hidretskog stoljea, nastupa period klasifikacije hadisa, a nakon njega nastupio je period
5 6

Ibidem, 32 401 Mustafa Siba'i, E-Sune we mekanetuha fi terii-lislami, str. 104

kada su hadisi biljeeni svih vrsta, kako oni koji su vjerodostojni dobri, tako i slabi hadisi. italac je mogao raspoznati vjerodostojne i dobre hadise samo ako je potanko ispitao svakog raviju i pregledao da u dotinom hadisu nema drugih mahana koje bi mu krnjile vjerodostojnost. Ko nije bio za ovo sposoban nije mogao ni raspoznati vjerodostojne hadise od slabih. Prema tome, osjeala se potreba da se taj put olaka. Stoga su neki hadiski uenjaci poeli izdvajati vjerodostojne (sahih) hadise i sabirati ih u posebne zbirke. Prvi koji je krenuo ovim putem bio je El-Buhari (194-256). Za njim se poveo Muslim b. Hadad (204-261), a za ovom dvojicom velik broj hadiskih uenjaka.7 Neki su, pak, odvajali hadise koji tretiraju fikhske teme na nain da su na jednom mjestu sakupljali hadise koji govore o odreenom fikhskom pitanju. Djela ovakve vrste zovu se Sunen, a najpoznatiji su od imama: Ebu Davuda (umro 275. h), Tirmizije (umro 279. h), Nesaije (umro 303. h), Ibn Made (umro 273. h). Neki su pored fikhskih pitanja u svojim zbirkama zastupili i hadise o drugim islamskim temama, kao to su hadisi iz oblasti akaida, tefsira, historije itd. Ovakva djela zovu se dami'. Bilo je i autora koji su u svoje zbirke pored hadisa koje je izrekao Poslanik a.s. unosili i pravna rjeenja (fetve) ashaba, tabi'ina... Ovakva djela nazivamo musanefima. Neki su hadise poredali po imenima svojih uitelja ili imenima ashaba, a zatim navodili predanja koja dotini pripovijeda. Ovakva djela se zovu mu'demi. Postoje i mnoge druge vrste sakupljanja hadisa, ali mi smo ovjde spomenuli samo najznaajnije. Tree stoljee predstavlja zlatan period sabiranja hadisa. U njemu su ivjeli veliki islamski uenjaci. U njemu su iznikle najpoznatije hadiske zbirke, a naroito one koje su sabrale hadise u mesanidima, tj. predanja od ashaba klasifikovane na razne teme. Kada govorimo o znaaju ovog perioda, dovoljno je rei da su u njemu nikle zbirke pod nazivom ( ) est zbirki, a one su oslonac svih islamskih uenjaka kasnijih generacija i koje s malim izuzetkom u sebi vjerno uvaju gotovo cio Alejhiselamov Sunnet. U njima je sakupljeno skoro sve to su zapisivali uenjaci koji su ih prethodili. Sa zavretkom treeg stoljea uglavnom prestaje sabiranje hadisa, a poinje doba komentarisanja glavnih hadiskih zbirki i doba njihova preraivanja, dotjerivanja i olakavanja da budu to pristupanije. U etvrtom stoljeu nije nita znaajno dodato onome to su postigli uenjaci treeg stoljea, ve se njihov rad uglavnom svodio na sakupljanje onoga to su njihovi prethodnici uradili i sakupili, kao i otkrivanje novih lanaca prenosilaca kod hadisa. Meu
7

Mehmed Handi, Uvod u tefsirsku i hadisku znanost, str. 81.

najistaknutijim uenjacima ovog vijeka svakako se ubraja imam Sulejman b. Ahmed EtTaberani (umro 360. h.). On je autor tri uvene zbirke ( Mu'demu-l-kebir, evsat, esgar). Mu'demu-l-kebir ili veliki mu'dem spominje hadise od svakog ashaba ponaosob, poredavi imena ashaba po abecednom redu. Ova zbirka sadri pet stotina dvadesetpet hiljada hadisa. Takoer, meu poznatim uenjacima ovog vijeka ubrajaju se: Ed-Daru Kutni (umro 385. h.). On je napisao poznati sunen. Zatim, Ibn Hiban El-Busti (umro 354. h.), Ibn Huzejme (umro 311. h.), Et-Tahavi (331. h.). Sa ovim vijekom zavrava se zapisivanje i klasificiranje hadisa u posebne zbirke, a uenjacima narednih generacija nije ostalo nita do da istrauju hadise koji su sahih a ne nalaze se kod Buharije i Muslima. Kod zapisivanja takvih hadisa trebali bi koristiti uvjete koje bi koristio Buharija i Muslim. Takva djela se zovu mustedrek. Najpoznatije djelo te vrste je Mustedrek ala sahihajn (Dopuna dva sahiha), koje je napisao Ebu Abdullah Hakim (umro 405. h.). On je smatrao da su svi hadisi sahih i da su pod istim uslovima kao i oni kod Buharije i Muslima. Uenjaci su prihvatili njegov rad u mnogim situacijama, meu kojima je i imam EzZehebi, dok su jedan dio odbacili. Uspostavljanje pravila i principa kod klasificiranja hadisa Rad na ouvanju hadisa rezultirao je uspostavljanju principa i pravila koja su neophodna da se odvoje hadisi koji su sahih - potpuno vjerodostojni ili hasen - hadisi koji imaju neko slabije svojstvo to ga stavlja na nii stepen od sahiha, do onih koji su dai'if slabi u vjerodostojnosti. Rezultat tog rada bio je nastanak naunih disciplina u hadisu kao to su Ilmu mustalahi-l-hadis, a to je nauka o verifikaciji hadisa, Ilmu-l-derhi wet- ta'dili, nauka o osobinama prenosioca, kao i mnoge druge, a mi emo obraditi najznaajniju naunu disciplinu u hadisu - mustalahul hadis.

Mustalehu-l-hadis Trud na ouvanju hadisa Alejhiselama ogleda se u njegovom pamenju, zapisivanju i sakupljanju u hadiske zbirke. Hadis je tada prestavljao materijal sastavljen od reenica,

tekstova uzetih sa raznih strana, od raznih ljudi, te se javila potreba da se taj materijal ispita u svakom pogledu, kako njegov lanac prenosilaca, tako i sam tekst. Tada nastupa period uspostavljanja pravila i principa koja konstatuju stanje seneda, tj. lanca prenosilaca, metna ili teksta hadisa. U ovom periodu dolazi do izraaja nova disciplina - mustalahu-l-hadis, kao osnovna disciplina hadiske znanosti. Mustalahu-l-hadis je nauna disciplina u hadiskoj znanosti koja se bavi verifikacijom hadisa u smislu vrjednovanja i klasifikacije predanja. Podruje koje obuhvata ova hadiska disciplina odnosi se samo na stanje seneda i metna, s obzirom na njihovu tanost ili greke. Ova hadiska disciplina utvruje da li je neki hadis sahih, ispravan ili ne. Mustalah-l-hadis je od neprocjenjive vanosti za ouvanje autentinosti suneta Allahovog Poslanika a.s., zato emo mu posvetiti potrebnu panju. Hadiska nauna disciplina mustalahu-l-hadis nastaje kao potreba za postavljanjem pravila, odnosno principa, pomou kojih bi se utvrdila tanost ili greka u predanju pripisanom Poslaniku alejhiselam. Osnovni cilj, ujedno i najvea korist ove naune discipline, jeste utvrditi da li je neki hadis ispravan, dakle, da li je prihvatljiv ili nije. Ova nauka se, takoer, bavi i prouavanjem lanca prenosilaca i svakim prenosiocem ponaosob, kao i onoga to oni prenose uspostavljajui neophodne principe koji pojanjavaju eventualne nejasnoe, kontradiktornosti i slino. Takoer, pojanjava nain sluanja i prenoenja te verifikacije hadisa, kao i svojstava onih koji se bave hadisom. Ovo su neke bitne stavke koje su nekada bile zapisivane u posebnim i pojedinanim radovima, a svakako su bile prihvaene i zastupljene kod prvih generacija, posebno generacija prva tri stoljea, sve dok nisu zapisane i zabiljeene kao ope prihvaeni principi i pravila i to u doktrinarnom smislu u etvrtom hidretskom stoljeu. Pojava ove nauke kao zasebne hadiske discipline see jo od poetka treeg, pa sve do petog stoljea hidretske ere. U treem stoljeu nailazimo na uenjake koji se osvru na osobine prenosioca i njihovu kategorizaciju, poput Jahje b. Mui'ina, Ahmeda b. Hanbela, imama El-Buharija i drugih. Takoer, u ovom periodu mnogi uenjaci govore o senedu i metnu uporedo sa sakupljanjem i zapisivanjem hadisa. U treem stoljeu nastaju prvi termini u hadiskoj znanosti i oni polako zauzimaju svoje mjesto meu islamskim uenjacima. Tada se javljaju prva zasebna djela koja sve to reguliu kao to su djela imama Ali ibn El-Medinija (161-234), zatim se pisanje na ovu temu proirilo, pa su mnogi pisali djela slina radovima El-Medinija, poput djela EdDaremija (181-255) rad koji je napisao kao uvod svom Sunenu , Imama Muslima b. El-

Hadada kao uvod u svoju zbirku Damius-sahih. Ovaj rad je, takoer, od neprocjenjive vrijednosti za nastanak ove naune discipline. Imam Buharija je, takoer, u svom Damius-sahihu spomenuo neka pravila iz ove oblasti. U njegovoj knjizi Et-Tarih i Ed-Dua'fa nailazimo na neke teorije iz oblasti mustalehul hadisa. Meu hadiskim uenjacima ovog perioda i njihovim djelima esto nailazimo na neka pravila i principe kojih su se pridravali tokom zapisivanja, verifikacije i klasifikacija hadisa. Najbolji primjer je imam Tirmizi u svojoj knjizi El-dami', gdje postoji mnotvo takvih pravila, a poseban znaaj predstavlja njegov rad na ovu temu koji je saetak te zbirke, kao i imam Ebi Davud i En-Nesai, ali u znatno manjoj mjeri. Poslije ovih pojedinanih radova i sporednih zalaganja islamskih uenjaka na ovu temu, dolazi period polovine etvrtog hidretskog stoljea kada se javljaju zasebna djela iz oblasti mustalehu-lhadisa. U tom periodu islamski uenjaci rade na sakupljanju svih do tad napisanih radova i uspostavljenih principa u zasebna djela.8 Najpoznatija djela mustaleh-l-hadisa Prvi ko je pisao o mustalehul-hadisu tretirajui ga kao zasebnu naunu disciplinu bio je Ebu Muhammed Hasan b. Abdurrahman el-Ramehurmuzi (umro, 360. h.). On je napisao El-muhaddisul-fasil bejner-rawi wel-wa'i. Njegovo djelo nije obuhvatilo sva pitanja koja su postala predmet istraivanja Mustalehul-hadisa, ali je kao prvenac dobro posluilo kasnijim istraivaima kao oslonac i nezaobilazan izvor. Zatim djelo Marifetu 'ulumil-hadisi, autora Ebu Abdullaha Muhammeda b. Abdullaha elHakima (umro 405. h), koji nije dovrio ovo djelo. Dovrio ga je i dodatno na njemu poradio Ebu Nu'ajm Ahmed b. Abdullah el-Asfehani (umro 430. h.). Svoje djelo je nazvao El-mustahred 'ala m'arifeti 'ulumil-hadis. I poslije ovog djela ostalo je jo nedoreenih stvari. Poslije njih dolazi El-Hatib Ebu Bekr El-Bagdadi (umro 463. h.), koji je napisao djelo o propisima i principima rivajeta a koje je nazvao El kifaje. On je, takoer, napisao knjigu o svojstvima i rivajeta, koju je nazvao El Diu li adabi e-ejh we-sami. Takoer je napisao zasebno djelo za svaku hadisku disciplinu. Poslije njega dolazi El-Kadi Ajad (umro 544. h.), autor djela El-Ilma, u kojem se uglavnom oslanja na djela El-Bagdadija. Poslije ovih korisnih radova iz oblasti mustalehul-hadisa nastaje djelo Ulumul-hadis od Ebu Amra Osman b. Abdurrahmana, poznatijeg kao Ibn Salah (umro 643. h.). On je uspio objediniti mnoga pravila, kao i dati odgovor na mnoga pitanja postavljana prije njega, te
8

28 . Madid Dervi, El fevaidu-l-mustemide fi ilmi mustalahi-l-hadis str. 28, Dar Imam Ebi Hanife, Beyrut, 1426/2005

stoga moemo slobodno rei da je ovo jedno od najznaajnijih djela mustalehul-hadisa. Mnogi uenjaci su tumaili i na druge naine obraivali ovo djelo. Poznato je i kao: Mukadimetu Ibnu Salah. Najznaajniji periodi hadiske znanosti Hadiska nauka, kao i svaka druga nauka, prola je kroz razne periode od svog nastanka, razvoja, pa do vrhunca. Allahovom voljom i odlukom da svoju vjeru i njeno uenje sauva, i hadis, kao jedan od osnovnih stubova te vjere, biva sauvan od nestanka, promjene ili bilo kakve deformacije. Ka ostvarivanju tog cilja bilo je neophodno da islamski ummet uloi ogroman trud i zalaganje. Ono to su muslimani uradili sa hadisom od njegovog sakupljanja, verifikacije, klasifikacije i svega ostalog predstavlja nauku koja se zove Ilmu-l-hadis ili hadiska nauka. Hadiska nauka od svog nastanka do dananjih dana prolazi kroz razne etape i periode, od kojih su najznaajniji slijedeih nekoliko koje emo ovdje navesti: Prvi period Period nastanka poinje sa nastankom perioda ahaba, pa sve do kraja prvog stoljea hidretske ere. U ovom periodu se javljaju izvjesne devijacije, kao to su pokuaj poturanja i izmiljanja u hadisu, a posebno u periodu velike smutnje koja je dovela do ubistva Osmana r.a. Ovo je period u kome se ashabi odvajaju od Poslanika a.s. i nastavljaju svetu misiju uvanja i prenoenja Allahove vjere narednim generacijama. Ouvanju Allahove vjere prethodilo je uvanje Kur'ana - Allahove rijei i suneta Njegova Poslanika a.s. U ovom periodu nastaju prva istraivanja u vezi sa vjerodostojnou hadisa sa ciljem da se otkloni svaka mogunost izmiljanja i laganja na Allahovog Poslanika a.s. kako bi se nanijela sumnja u istou islama. Najbolje odslikava tu situaciju predanje koje biljei imam Muslim u uvodu svog sahiha, od prenosioca Ibn Sirina, gdje kae: Nisu se raspitivali o isnadima sve dok nije nastupilo vrijeme fitne (smutnje). Kada je nastupila fitna, onda su govorili: Spomenite nam prenosioce. Onda su analizirali oni koji su bili od Ehli-suneta. Od njih bi se primio hadis, a oni koji od Ehlu-l-bid'ata od njih bi se odbacili9. Drugi period
9

Hadis biljei Muslim u uvodu svog Sahiha.

Ovo je period u kome su nastale sve poznate vrste hadisa i period uspostavljanja odreenih principa i pravila u ovoj nauci, ali bez njihovog zvaninog zapisivanja i uspostavljanja. Ovaj period se protee kroz drugo stoljee hidretske ere. U ovom periodu biljeimo zanimljive pojave, od kojih su najznaajnije: 1. Slabljenje mogunosti pamenja tadanjih generacija u poreenju sa onima koje su im prethodile;10 2. Oduili su se senedi hadisa i hadisi su se rasturili na sve strane zato to su ashabi putovali na razne strane i sa sobom odnijeli veliki broj hadisa koje je trebalo sakupiti; 3. Nastale su mnoge sekte koje su u svom vjerovanju skrenule sa pravog puta. Najznaajnije su mu'tezile, debrije, haridije. Sve ovo je utjecalo da muslimani preduzmu neophodno, da ouvaju svoju vjeru i njeno uenje, a najznaajnije u tom periodu bilo je: Zvanino sakupljanje i biljeenje hadisa koje poinje u ovom periodu; Sprovoenje metode El-erh ve t'adiil (Kritiki osvrt na prenosioce hadisa); Prestanak primanja hadisa od nepoznatih osoba; Analiza svakog hadisa radi provjere njegove vjerodostojnosti

Trei period Trei period je period pisanja u hadiskoj znanosti, i to za svaku vrstu ponaosob. U ovom periodu hadiska nauka dobija novu dimenziju sa svim elementima zasebne nauke. Ovaj period poinje od treeg, pa sve do polovine etvrtog hidretskog stoljea, i smatra se zlatnim periodom hadiske nauke. U ovom periodu nastaju prvi radovi koji u sebi sadre pravila i naela iz oblasti mustalehu-l-hadisa. Poznato je da je prvi koji je u ovoj oblasti pisao bio Ramhermezi (umro 360.). Meutim, neki uenjaci naglaavaju da je ipak prije njega bilo uenjaka koji su pisali u ovoj oblasti, kao to je imam Tirmizi i njegov rad: El-Ilel na kraju zbirke Dami'u Et-Tirmizi, koji, iako se nalazi na kraju te zbirke, ipak predstavlja zasebno djelo koje u sebi sadri znaajne koristi iz raznih hadiskih disciplina, poput: El-derh ve E10

Na ovo ukazuje imam Ez-Zehebi u svom djelu Tezkiretu-l- hufaz.

ta'dil, stepeni prenosioca, definicija el-hadis hasen ligajrihi, definicija garib hadisa, i druga pravila koja su neophodna za prouavanje sunneta. U ovom periodu nastaju mnoge hadiske discipline i poprimaju oblik zasebne znanosti, kao npr: hadiska disciplina Sahih hadis, hadiska disciplina mursel hadiska disciplina koja se bavi imenima i nadimcima prenosilaca i slino. U ovom periodu nastaju najznaajnija hadiska djela, kao to su est hadiskih zbirki i mnoge druge. etvrti period Ovaj period poinje od polovine etvrtog do poetka sedmog hidretskog stoljea. To je period ogromnog pisanja i dokumentovanja hadisa. Poto su uspostavljeni svi termini i kada su islamski uenjaci dali svoj sud o tekstu hadisa, o prenosiocima hadisa, skrivenim osobinama lanca prenosioca, u ovom periodu islamski uenjaci nastavljaju usavravanje svoje nauke, poev od Ramhermezija (umro 360.) do Imama El-Hatibu-l-Bagdadija (umro 463.) koji je o svakoj vrsti hadisa napisao zasebno djelo El-Kifaje fi Ilmi rivaje. U ovom djelu, takoer, on uspostavlja mnoga pravila i principe koji postaju prihvaeni kod svih uenjaka u generacijama poslije njega. Imam Hatib El-Bagdadi nije ostavio hadiske discipline a da nije o njoj uradio zasebno djelo. O znaaju njegovog rada najbolje svjedoi hafiz Ebu Bekr b. Nukta kada kae: Svako ko je pravedan zna da su muhadisi poslije hatiba oskudni njegovih djela.11 U ovom periodu biljeimo znaajan rad islamskih uenjaka na tumaenju prethodnih djela u smislu njihovog komentarisanja, saimanja, itd. Peti period Peti period predstavlja period upotpunjavanja objavljivanja u oblasti Ilmu-l-hadisa, hadiske nauke. Traje od sedmog pa sve do desetog hidretskog stoljea. U ovom periodu objavljivanje u ovoj oblasti dostie svoj vrhunac i svaka hadiska disciplina zauzima svoje mjesto. U ovom periodu se, takoer, uspostavljaju i preciziraju termini i detaljno razjanjavaju pojedina pitanja. U tome prednjai imam Ebu Amr Ibn Salah (umro (643 sa svojim djelom Ulumul-hadis. U ovom djelu sabira ono to su uradili uenjaci prije njega. Njegov doprinos hadiskoj nauci ogleda se u slijedeim takama:
11

65 Nurudin I'tr, Menhedu nakdi fi ilmi-l-hadis, str. 65, Daru-l-fikr, Damask, 1997.

Precizna analiza raznih naunih pravaca u Hadisu, spominjui njihova pravila i principe; Precizna analiza i pojanjenje definicija koje su prethodile njegovom vremenu i uspostavljanje novih do tada nepoznatih; Analiza i komentar hadiskih djela, kao i iznoenje svojih stavova.

Zatim ga u tome slijede uenjaci koji dolaze poslije njega, a na stepenu su Idtihada, kao npr: E-Nevevi (676), El-Iraki (806), Ibn Hader (852). esti period Predstavlja period zatija i mirovanja u hadiskoj nauci. Ne biljei se u ovom periodu znaajniji rad na polju idtihada, kao ni pisanja znaajnih djela. U ovom periodu biljeimo samo neka djela koja predstavljaju skraenu verziju prijanjih djela. Ovaj period traje sve do etrnaestog hidretskog stoljea ili poetka dvadesetog stoljea poslije Isa a.s. Allahovom voljom, krajem ovog perioda biljeimo buenje u hadiskoj nauci i to u Indiji. Rad na istraivanju i doprinosu hadiskoj nauci bio je na zavidnom nivou, a najznaajniji u tom periodu bio je velikan hadiske nauke imam ah Velijullah ed-Dehlevi (1176.) i njegovi uenici, koji su odabrali sebi put istraivanja i rada u hadiskoj nauci prije ostalih.12 Sedmi period Ovo je period buenja i preporoda u hadijskoj nauci. Poinje sa poetkom ovog hidretskog stoljea i traje sve do dananjih dana. U ovom periodu islamski ummet zapaa opasnosti koje nastaju spajanjem zapadnjakih civilizacija sa Istokom. Shvataju opasnosti koje nastaju uslijed ideolokog i vojnog sukoba te dvije civilizacije. U ovom periodu postavljaju se razne zamke, podvale i sumnje na sunnet Allahovog Poslanika a.s. tako da biva neophodno obnavljanje savremenog rada u oblasti hadisa Allahovog Poslanika a.s. U ovom periodu nastaju velika hadiska djela poput: Kavaidu et-tahdis Demaludina El-Kasimija, Miftahu sunne, i Tarihu fununi sunne Abdullaha ibn elHulija, Es-sune ve mekanetuha fi e-teri'i-l-islami Mustafe Es-sibai'ja, El-Hadis vel Muhadisun Muhameda Ebu Zehra i druga djela.13 Sunnet Allahova Poslanika predstavlja drugi izvor eri'ata. Allah ga je u prolosti zatitio od svakog nedostatka i mahane. Zauzeo se da e ga sauvati do kijametskog dana
12 13

Ibidem, 70 Ibidem 71

od svake podvale licemjera, od svake sumnje smutljivaca, od onih koji ele da mu umanje vrijednost... Zatitio ga je od onih koji pozivaju suprotno njegovim porukama unosei sumnju i nevjerstvo u njegovo uenje. Najvanija stvar za ouvanje sunneta bila je izrastanje uenjaka koji su uloili svoje ivote u slubi njegova uenja i irenja njegovih poruka masama kroz poduavanje i pisanje. Najbolji dokaz kako su generacije uvale sunnet Allahova Poslanika svjedoe na stotine djela koja su objavljena iz te oblasti i koja .su danas dostupna itaocima Molim Allaha d.. da i nas uini da budemo od Njegovih iskrenih robova, od sluga sunneta i Njegove iste vjere! Da budemo na poloaju odbrane Njegove vjere i sunneta .Njegova Poslanika a.s AMIN

. . . .

Literatura
1. 2. 3. 4. 5. 6. Imam Muhju'din Ebi Jahja ibn eref En-Nevevi, erh Sahih Muslim, Daru-l-Hajr 1998-1419., Damask. Mehmed Handi, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, Vrhovno Islamsko Starjeinstvo, drugo izdanje, Sarajevo, 1972. god. Mahmud Karali, Hadis i hadiske znanosti. Mustafa Siba'i, Es-Sune we mekanetuha fi terii-l-islami. Madid Dervi, El fevaidu-l-mustemide fi 'ilmi mustalahi-l-hadis, Dar Imam Ebi Hanife, Tripoli, 2005. god. Nurudin Itr, Menhedu nakdi fi ilmi-l-hadis, Dar-l-fikr, Damask, 1997.

09. 03. 2007. Hajrudin Bali